Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

BEN MEZRICH SLUČAJNI MILIJARDERI - KAKO JE OSNOVAN FACEBOOKPriča o seksu, novcu, geniju i izdaji

1

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

SADRŽAJ:
BILJEŠKA AUTORA ...............................................................................................................................4

1. POGLAVLJE – LISTOPAD 2003. .........................................................................................................5 2. POGLAVLJE – HARVARD YARD .........................................................................................................9 3. POGLAVLJE - NA RIJECI CHARLES ...................................................................................................14 4. POGLAVLJE – PILIĆI KANIBALI ........................................................................................................19 5. POGLAVLJE – POSLJEDNJI TJEDAN LISTOPADA 2003. .....................................................................22 6. POGLAVLJE – KASNIJE ISTE VEČERI ................................................................................................26 7. POGLAVLJE – ŠTO SE POTOM DOGODILO ......................................................................................28 8. POGLAVLJE – QUAD ......................................................................................................................29 9. POGLAVLJE – POVEZIVANJE...........................................................................................................32 10. POGLAVLJE – 25. STUDENOGA 2003. ...........................................................................................35 11.POGLAVLJE – CAMBRIDGE 1.........................................................................................................38 12. POGLAVLJE – 14. SIJEČNJA 2004. .................................................................................................41 13. POGLAVLJE – 4. VELJAČE 2004.....................................................................................................45 14. POGLAVLJE – 9. VELJAČE 2004.....................................................................................................49 15. POGLAVLJE – AMERIČKI IDOL ......................................................................................................52 16. POGLAVLJE – VERITAS .................................................................................................................60 17. POGLAVLJE – OŽUJAK 2004. ........................................................................................................65 18. POGLAVLJE – NEW YORK CITY .....................................................................................................71 19. POGLAVLJE – LJETNI SEMESTAR...................................................................................................75 20. POGLAVLJE – SVIBANJ 2004.........................................................................................................79 21. POGLAVLJE – SRETNE SLUČAJNOSTI ............................................................................................82 22. POGLAVLJE – CALIFORNIA DREAMING.........................................................................................85 23. POGLAVLJE – HENLEY NA TEMZI..................................................................................................90 24. POGLAVLJE – 28. SRPNJA 2004. ...................................................................................................93 25. POGLAVLJE – SAN FRANCISCO.....................................................................................................96 26. POGLAVLJE – LISTOPAD 2004. ...................................................................................................102 27. POGLAVLJE – 3. PROSINCA 2004................................................................................................105 28. POGLAVLJE – 3. TRAVNJA 2005..................................................................................................107 2

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi
29. POGLAVLJE – 4. TRAVNJA 2005..................................................................................................109 30. POGLAVLJE – SVE SE VRAĆA ......................................................................................................111 31. POGLAVLJE – LIPANJ 2005. ........................................................................................................113 32. POGLAVLJE – TRI MJESECA KASNIJE...........................................................................................116 33. POGLAVLJE – CEO......................................................................................................................119 34. POGLAVLJE – SVIBANJ 2008.......................................................................................................121

EPILOG – GDJE SU DANAS ...............................................................................................................122 ZAHVALE.........................................................................................................................................123 LITERATURA I IZVORI.......................................................................................................................124

3

ali ovo je prikladno mjesto za zahvalu Willu McMullenu na tome što me upoznao s Eduardom Saverinom. Nastojao sam što vjernije rekonstruirati i samo kronologiju zbivanja. 4 . Neka od viđenja sam. unatoč mojim brojnim zahtjevima. O nekim događajima postoje razna. dogodili su se tijekom duljeg razdoblja i na više različitih mjesta. izmijenjena su imena likova kao i njihovi osobni opisi. nastojeći se držati onih informacija koje su se. Pokušate li rekonstruirati sliku prema sjećanjima dobivenima od raznih izvora. Scene prepričane u ovoj knjizi nastojao sam oživiti prema podacima prikupljenima pomoću intervjua i pretraživanjem dokumentacije.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi BILJEŠKA AUTORA Knjiga Slučajni milijarderi je dramatizirana. Mark Zuckerbeg. ponekad ih stavljam u uvjete slične onima u kojima su se doista mogli odvijati. određeni detalji ili opisi ljudi izmijenjeni ili proizvoljno dodani. nije pristao razgovarati sa mnom. možete se često naći u kontradikcijama. najbolje slagale s dokumentarnim činjenicama. Osim u slučaju šačice javnih osoba iz ove priče. od kojih su neki svjedoci iz prve ruke. Neki razgovori potanko ispričani u ovoj knjizi. pripovjedna rekonstrukcija nastala iz desetaka razgovora. Upotrebljavam metodu rekonstrukcije dijaloga. Ponekad su. Rekonstrukciju gradim na temelju onog što sudionici razgovora navode kao njegovu suštinu. prema mojoj prosudbi. a neki to nisu. te su stoga prepravljeni tako da su vremenski i prostorno sažeti u jedan jedini prizor i dijalog. prenio kao tuđa. često i suprotstavljena mišljenja. u svrhu zaštite privatnosti. Umjesto da te razgovore porazbacam. Izvori ssu detaljno navedeni u Zahvalama. stotina izvora i više tisuća stranica raznih dokumenata među kojima su i zapisnici sudskih procesa. pak. bez kojeg ova priča ne bi ni mogla biti napisana. što je njegovo puno pravo.

barem više nije bio obuzet snažnim porivom da se nekamo izgubi. Većinom s druge godine. Vjerojatno je za sve kriv onaj treći koktel. ali teško je bilo sa sigurnošću reći. 5 . bez sumnje je bio na zadnjoj godini studija. Čak su i prozorska okna iza Eduardove glave djelovala prijeteće. No. Afroamerikanac sređen od glave do pete i savršeno počešljane kose. debeli crveni tepison od baršuna kao da je iskrvario iz zidova obloženih plemenitimmahagonijem. napravljena od starinskog zrnatog stakla. tri su pića brzo slijedila jedno za drugim – o tome su svjedočile prazne plastične čaše odložene na prozorskoj dasci iza njega. radilo se o drvenim stolovima koji kao da su sklepani od dasaka te su prilično stršali u tom uštogljenom okruženju. grada u kojem se nalazi Sveučilište Harvard. Na kraju krajeva. Bilo je to zastrašujuće mjesto. Umjesto toga. Dvojica plavokosih izgledala su kao dobri školarci koji su tek sišli s vlaka iz Connecticuta. sada nije više imalo smisla osporavati očigledno. promotrio je grupu mladića u sakoima do njega.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 1. POGLAVLJE – LISTOPAD 2003. osjećao se nelagodno okružen upečatljivim starinskim luksuzom kojim je ta soba odisala. zapravo je veći dio djetinjstva proveo premještajući se iz jedne u drugu sredinu više srednje klase u Brazilu i Miamiju. čak pomalo pogrbljenom držanju. 1 Glasoviti travnjak u centru Cambridgea. Ugodno rumenilo u njegovim inače žučkastim obrazima i ležerno. Međutim. Oni su jednostavno ondje pripadali. Za većinu njih su i taj prijem i to mjesto bili samo formalnost. Treći je bio Azijat i djelovao je nešto starije. raznih rasa. Unatoč tome. sve odreda dečki odjeveni u tamne blejzere i tamne hlače. Nije baš odrastao u siromaštvu. oslanjanje na prozor tvorili su oštru suprotnost njegovom uobičajenom krutom. Eduardo nije bio sasvim siguran. sve dok se nije upisao na Harvard. ali sličnih izraza lica: smješkali su se opuštenije od Eduarda i u tih se dvjesto pari očiju vidjelo da im nije potrebno dokazivanje. onaj koji je dva sata trenirao u zrcalu prije negoli je te večeri izašao iz svoje studentske sobe. bila je to rulja koja se okupljala oko dva provizorna šanka sastavljena baš za tu prigodu. pogotovo za dečka kakav je Eduardo. No. Rulja je po mnogočemu bila čak više zastrašujuća nego sama zgrada. Četiri dečka srednje građe. pa nije znao odmjeriti kada je točno došlo do promjene. jedna nalik drugoj. alkohol je proradio i Eduardo se okuražio. to nitko nije primjećivao jer su se ondje nalazile jedine cure u prostoriji: prsate plavuše dubokih dekoltea. Oko travnjaka su brojni studentski domovi za smještaj brucoša. a račvaste i zavojite stube gmizale su u tajne katakombe gornjih katova. Zapravo. ali on i dalje nije napuštao svoj položaj na prozorskoj dasci. četvrti. Kroz prozorska je okna izvana dolazio pepeo krijesa. gotovo kao da je od gume. osvijetljena prijetećim treperavim odbljescima krijesa iza uskog dvorišta. dovedene iz nekog obližnjeg ženskog koledža kao posluga hrpi mladih muškaraca. Osjećao se kao da je ponovo brucoš koji prvi put stupa na Harvard Yard1 i pita se koga vraga tu radi i kako uopće može pripadati takvom mjestu. ali činilo mu se da ih je moglo biti dvjestotinjak. Najočitiji znak bio je njegov blagi smješak. Bez sumnje. Eduardo nije bio najsigurniji. Zasigurno je i soba u kojoj se nalazio izazivala nelagodu: impresivni kristalni luster bio je ovješen o bačvasti svod koji je podsjećao na unutrašnjost crkve. Odjećao je kako mu nesigurnost raste iz dubine trbuha usporkos cugi. Još uvijek nije bio spreman. Može li ikako pripadati ovakvom mjestu? Naslonio se na prozorsku dasku i promatrao gomilu mladića koji su gotovo ispunili prostranu sobu. Eduardo je duboko udahnuo i zgrčio se od oštrog zadaha koji je ispunio zrak. Šankovi su bili prilično bezvezni.

ne postajete samo dijelom stoljećima stare društvene mreže. Darren i još nešto. „Drago mi je. tako i za njegovu budućnost. „U stvari. ali nije imao namjeru razbiti tu zabludu. Osam je takvih. kako za njegov društveni status tijekom dvije preostale godine studija. Kravata je govorila sve što je o njemu trebalo znati.“ Mali je uzvratio svojim imenom. oduvijek sam bio opsjednut vremenom pa sam dobro predvidio nekoliko uragana koje ostatak tržišta nije baš dobro shvatio. isključivo muških. Od te mu se pomisli zavrtjelo u glavi. pa sve do štreberskog bratstva Fly. bratstava i ona su dala mnoge svjetske vođe. Owl. „Saverin. Gle.“ Eduardo je znao da je situacija osjetljiva i nastojao je umanjiti činjenicu da je štreberski nadmudrio tržište. 6 . Eng. možda je bilo šanse i za njega. među čijim članovima su i imena poput Rockefeller ili Roosevelt. a obilježavale su ga kao člana bratstva Phoenix-S K. Smisao cijele te večeri nalazio se u malim bijelim ptičicama koje su se razletjele na gustoj tkanini kravate.. Više nego bilo koji ispit na koji je izašao u prve dvije godine studija. Fly. koja su zadnjih godina bila toliko prisutna u medijima. Phoenix možda nije bio najpoželjniji klub. Svako bratstvo ima vlastiti stil. taj hedge fond je hobi“. „Eduardo Saverin“. Eduardo je bio svjestan koliko bi mu značio uspjeh ulaska u Phoenix. ako ste član Phoenixa. Mali je definitivno bio na četvrtoj godini i bilo je vrijeme da Eduardo povuče potez. Poput tajnih društava s Yalea. nego i vikende provodite na najboljim zabavama u kampusu u društvu najzgodnijih cura probranih iz lokalnih škola. „Koncentrirali smo se na ročnice3 nafte. ali u sebi se poveselio što je netko iz Phoenixa znao njegovo ime.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je osjetio kako mu se leđa ispravljaju i bacio je pogled na kravatu crnog dečka. Ako su u Phoenixu pričali o njemu i bili impresionirani onime što se pričalo. Phoenix – SK. ali u nekoliko je kategorija bio iznad svih. klubovi starijih studenata2 Harvarda bili su javna tajna društvenog života na tom sveučilištu. final clubs = dodiplomski društveni klubovi studenata Harvarda: A. D. od krajnje ekskluzivnog Porcelliana. najstarijeg u kampusu. što je Eduardo smjestio u zabačenije dijelove svog mozga. kojim god putem krenuo. osjetio je kako mu srce snažnije udara dok je pokušavao odmjeriti optimalnu količinu preseravanja kojim će zadržati mladićevu pozornost. Ta stroga zgrada na adresi Mt. Svako je bratstvo osiguravalo posebnu vrstu moći i imalo zaseban karakter. Bio je jedan od dvadesetak domaćina te večeri koji su se razmiljeli među dvjestotinjak studenata druge godine. Uspravio se i odgurnuo od prozorske daske. Podjednako je važno to što članstvo u klubu odmah donosi i društveni položaj. 3 Financijski instrument koji omogućava špekuliranje na budućim promjenama cijene robe. Kupac robe kojoj se cijena može povećati takvim se ugovorom može zaštititi od eventualnog porasta. futures su ugovori kojima se utvrđuje da će u budućnosti biti izvršena kupoprodaja po cijeni koja je određena danas. ne gubeći iz vida starijeg dečka s crnom kravatom posebnog uzorka. Bilo je tu ponešto pretjerivanja jer on i nije imao hedge fond: samo je u ljeto na drugoj godini studija zaradio nešto novca investirajući sa svojim bratom. Ti si onaj s hedge fondom. Boja tkanine je bila sve što mu je trebalo da se uvjeri. zar ne?“ Eduardo se zarumenio. upravo će mu taj trenutak odrediti budućnost. Fox. Eduardo je skromno priznao dok ga je grupica u sakoima pozorno slušala. predstavio se energično tresući mladićevu ruku. Sjedišta su im u stoljetnim vilama razasutim po Cambridgeu. znao je da ovoga iz Phoenixa zanima onih tristo tisuća dolara 2 Tzv. koje je dalo dva predsjednika i pregršt milijardera. Delphic. financijske mogule i vladare iz sjene. Njegovo ime i nije bilo važno. Klimnuvši glavom javio se dvojici plavokosih i Azijcu. Porcellian i Spee. Auburn Street 323 bila je mjesto na kojem se petkom i subotom navečer svakako želite naći.

koja je zapravo omogućila tu trgovinu. a ne treću kao Eduardo. nadao se da će mu se pružiti prilika za ulazak u neki od klubova. Nakon svakog novog izlučnog tuluma. Proces upadanja ga je zatekao. Zakasnio je jednu godinu jer je regrutacija obično zahvaćala one koji su upravo upisali drugu. zapravo bio svojevrstan grupni intervju. nevažnom i ležernom tulumu na kojem se nije pokušavao ubaciti na popis svemoćnih. a zvuk metalnih bubnjeva tutnjio mu u ušima. Svoje sposobnosti preseravanja izbrusio je na brojnim inicijacijama još od brucoških vremena. nije iza sebe imao generacije uglednih predaka. Sjećao se punča s okusom ruma i djevojaka u cvjetnim bikinijima. kako god bilo. kao i taj prijem za upoznavanje. „Prava fora je u tome kako od tristo tisuća dolara napraviti tri milijuna“. sve će manji i manji broj regrutiranih biti ponovo pozvan i polako će se od njih dvesto iskristalizirati onih dvadesetak. Sjećao se čak i klinca s gnijezdom kovrčave kose na glavi koji je sada stajao ni tri metra dalje u kutu sobe i gledao ga prateći kako mu ide i skupljajući snagu da učini to isto. Nakon što Eduarda i ostalih dvjesto uzvanika pošalju u njihove spavaonice po raznim domovima kampusa. Nije se bavio sportom. ali svejedno je bio tamo. Zapravo. njegova je samoobrambena nespretnost bila tako očigledna da je djelovala kao aura koja je prožela prostor oko njega i zračila negativnim silnicama koje odbijaju svakoga tko mu se približi.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi koje je zaradio trgujući naftom. S njima možeš biti stvarno inventivan. klincima s crnim kravatama „na ptičice“. Otkako se upisao.“ Navalio je srati od srca i cijela se grupica u blejzerima zanijela u njegovo predavanje. Ako će to zahtijevati nešto kreativniju interpretaciju ljeta provedenog u promatranju kretanaj atmosferskih pritisaka i predviđanju njihovih utjecaja na uobičajene naftne tokove. Još prije dva dana sjedio je za radnim stolom u svojoj sobi. Ali Eduardo se htio malo praviti važan. Bio je trapav i krakat. opijen vlastitim riječima. Darrenovo spominjanje hedge fonda samo je potvrdilo njegovu teoriju da se u toj sobi prije svega nalazi stoga što je došao na glas kao materijal za biznismena. gdje nije bio objekt procjenjivanja. Proces upadanja ima četiri koraka i svaki je. Eduardo neće imati ništa protiv toga da upotrijebi i malo kreativnosti. Nastojao je zamisliti da se nalazi na nekom davnom. kada se pozivnica jednostavno pojavila ispod vrata. Zapravo. Mogao se sjetiti upravo jednog na kojemu mu je išlo nevjerojatno dobro. Na Harvardu uistinu ima niz malih niša za klince 7 . Pokušao se vratiti tamo sjećajući se manje upečatljivih detalja i prizivajući lakoću tadašnje konverzacije. Eduardo se nasmiješio. ali za Eduarda je taj trenutak bio uzbudljiv barem poput onoga kada je otvorio obavijest o upisu na Harvard. radeći na dvadesetak stranica eseja o nekom čudnovatom indijanskom plemenu iz amazonskih prašuma. da priđe nekom od starijih dečki iz Phownixa prije no bude prekasno. No klinac se nije pomaknuo iz kuta. Bio je sav u Karipskom partyju. Nije to baš zlatni ključ što otvara sva vrata jer od dvjestotinjak pozvanih samo će ih dvadesetak upasti u društvo kao novi član Phoenixa. i naravno. a ne perverzna opsjednutost meteorologijom. a opustio bi se tek kad bi bio pripit. Tada se Eduardo mrvicu sažalio nad kuštravim mladićem jer ga je prepoznao i jer nije bilo nikakvih izgleda da takav klinac ikad uđe u Phoenix. ipak je bio ondje u toj sobi. „Ali u tome je fora s hedge fondovima. Bio je to tematski Karibi – party: plastične palme i pijesak na podu. ništa drugo mu baš i nije išlo na ruku. phoenixovci će se povući u jednu od tajnih soba na katu i vijećati nad njihovim sudbinama. Za nekoliko trenutaka već se osjećao opušten i uživljen u svoju priču. Takvi nisu imali što raditi na izlučnim tulumima za bilo koji od osam klubova. do zadnje sitnice. Ali. a samo nebo zna kako je uopće dospio i do prvog izlučnog okupljanja bratstva Phoenix. Sad mu se ta prilika konačno i pružila. Sjećao se kako se reggae glazba odbijala o zidove. a definitivno nije bio ni u središtu društvenog života. život bi mu se promijenio. Stvar je bila u tome da je samo trebalo zaboraviti kako to više nije vježbanje pred ogledalom nego prava stvar. Sad je sve ovisilo o njemu. Da Eduardo upadne.

šahovski klubovi i deseci underground udruga i hobija smišljenih za zadovoljenje svake zamislive verzije društveno neprilagođenih. Razumljivo je da nikako nije mogao znati. primijeniti i Eduardov život više nego što bi to ikada mogao Phoenix ili ijedan drugi klub takve vrste.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi poput njega: kompjutorski praktikumi. Onda. Tog će dana klinac kovrčave kose. a niti sada. ni onda. 8 . koji se pokušavao probiti kroz izlučni tulum. Bilo je dovoljno baciti pogled na njega i Eduardu je bilo jasno da taj pojma nema o vrsti društvenog umrežavanja potrebnog za ulazak u klubove poput Phoenixa. da će kuštravi klinac jednog dana uzeti u vlastite ruke čitav koncept društvenog umrežavanja i okrenuti ga naglavačke. Eduardo je bio previše zaokupljen postizanjem vlastitih ciljeva da bi mogao više vremena posvetiti razmišljanju o klincu u kutu sobe. baš kao i sada.

u našoj distribuciji preveden kao „Zvjerinjak“. Prethodne se godine tulumarilo uz TV postavljen u stražnjem kutu učionice na kojem se u nedogled vrtio posuđeni DVD Slapova Niagare. odbor za ukrašavanje učinio je sve što je mogao od sobe na petom katu stare zgrade na Harvard Yardu. uzvanicima i pozdraviti ih. Zapravo. nije bio ništa bolji. U deset do jedan iPod je sasvim veselo pilio po čudnoj mješavini popa i zastarjelog folk-rocka. s obzirom na vremenske prilike. 2003. Eduardo je stajao ispod natpisa. izazivajući sav taj kaos s omekšavanjem i rastakanjem na brzinu sklepanih dekoracija. Nije u pitanju bilo to što su plave i bijele vrpce od krep-papira počele kliziti sa zidova – jedna od njih je ozbiljno prijetila da svilenkastim loknicama prekrije preveliku zdjelu za punč – nego du i dekorativni posteri u boji polijepljeni na inače gole zidove između krep – vrpci stali gubiti oslonac na zidu i padati zabrinjavajuće često. Nova Engleska je hladna u listopadu. koja je uobičajeno služila za predavanja iz povijesti i filozofije. Upadljiva ljepljiva vrpca kojom su bili pričvršćeni svi ukrasi ljeskala se od kondenzirane vlage na pregrijanome zraku koji je dolazio iz radijatora poslaganih uza sve zidove. tamo gdje je obično stajala profesorska katedra. Red po red trošnih stolaca i izgrebanih stolova bio je potisnut u dubinu predavaonice. elitne Omege i prezrene Delte. ali treba imati na umu da život underground bratstva s Harvarda nije bio ni nalik bakanalijama kakve su se mogle vidjeti na drugim koledžima.J. ali činilo se da je šum slapova prikladan za zabavu. Jedn je za tu priliku čak imala hrabrosti odjenuti suknju. doduše uz debele sive čarape. Prizor nije baš bio iz Zvjerinjaka5. Natpis se nije mogao nositi s ledom koji je okivao prevelike prozore na stražnjem zidu prostrane predavaonice. Cijela skupina činila je dobru trećinu sudionika partyja. naravno. MEET AND GREET4. 9 . K tome. Meet-and-greet = susreti kojima je cilj samo upoznati se s gostima. unatoč tome. a ružne prevelike neonke na stropu sakriti natpisom. Bez topline se.. 5 Autor misli na film „Animal House“ (1978. dok se bezlične i oštećene zidove pokušalo zamaskirati onim ukrasima od krep-papira i posterima. članstvo mu je poznatije po prosjeku 4 Eng. nije moglo. Povrh svega. Bež pod je mjestimice gotovo potpuno iščeznuo pod hrpama glossy papira za printanje. takoreć' napredak. Upoznavanje im je glavna svrha. a zvučnici su čak i dobar potez onih koji su bili zaduženi za zabavu.Landis). glazba nije bila tako loša. Ipak. Negdje na drugoj strani prostorije bile su dvije ili tri cure u društvu. odjeven u tanke sportske hlače i košulju zakopčanu do grla. Bio je okružen grupicom od četiri slično odjevena lika. Zvučnici i posteri bili su dodatna oprema. Kako je to vodeće bratstvo studenata Židova. postavljena na niskom podiju na početku sobe. što je bilo posljedica ili playliste kakvog shizofrenika ili nepromišljenog kompromisa zavađenih članova organizacijskog odbora. tu je bio coup de grace: iPod priključen na dva golema zvučnika skupocjenog izgleda. r. POGLAVLJE – HARVARD YARD Deset minuta nakon jedan sat ujutro s ukrasima se počelo događati nešto sasvim nepredviđeno. koji na duhovit način prikazuje sukob dvaju potpuno različitih studentskih bratstva. a bio je i besplatan. Sušta toplina izbijala je i iz poruke dobrodošlice što je visjela na zidu iznad ukrasa: ALPHA EPSILON PI. Tulum. bratstvo Episilon Pi nije bilo baš sjajan primjer fakultetske underground scene. većinom s druge ili treće godine. bilo bi mu jasnije otkud ta iznenadna kataklizma dekora. Nije da Slapovi Niagare imaju veze s tim društvom ili Harvardom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 2. Kada bi se netko malo zabudio u problem.

“ Ostali su potvrdili glavama razumjevši takvu logiku. iznad blagavaonice u Leverett Houseu. u sigurnosti vlastitog bratstva – izgledalo gotovo bolno čudno. „Mora se. koje je imalo vlastitu zgradu unutar kampusa i podržavalo istinske talente. koji je stajao nasuprot Eduardu. trebam održavati priljev onih cura kod kojih je najveća vjerojatnost da će me htjeti.“ Opet su se svi složili. Glas o Marku je ipak bio nešto brži. Nos mu je bio izražen. ali u stvarnosti daleko je vjerojatnije bilo da će za curu imati Azijku. koji je stajao do njega. država New York. što mu nije bilo od pomoći kad se radilo o uspostavljanju kontakata s curama. Zvao se Mark Zuckerberg. reći“. Odrastao je u višoj srednjoj klasi u Dobbs Ferryju. bio je viši od 180 centimetara. dobacio je Eduardo između dva gutljaja punča. igrač preuzima ulogu nekog lika i prolazi kroz igru putem naracije. Bio je prilično otprilike kao i u bilo kojem drugom aspektu modernog života. U očima mu se vidjelo nešto živahno. Epsilon Pi bio je za neortodoksne klince. koliko se mogao prisjetiti. Nekoć su se upuštali u deleko složenije filozofiranje o tajnama algoritama privlačnosti između židovskih mladića i azijskih cura. kao i Eduardo. za one čija je najizraženija židovska odlika bila njihovo prezime. ali inače je bio sasvim beskoristan. njegov cjelokupni dojam – način na koji je djelovao zatvoren u sebe. Izgledao je pomalo nespretno. Upravo je to Eduardo objašnjavao braći koja su ga okruživala i to je bila tema kojoj bi se svako malo vraćali jer je bila na razini kojoj su svi dorasli. Istinski pobožni Židovi koji su se držali košera i izlazili samo s pripadnicama iste vjere bili su članovi bratstva Hillel House. „Stvar je u tome da njih privlači nešto na dečkima kao što sam ja.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ocjena nego po sklonosti zabavama. Osim toga. oči svjetloplave. 6 RPG (eng. „priljev mi je nešto mršav. Dečko do njega crtao je stripove za Crimson i većinu slobodnog vremena provodio igrajući Role-Playing videoigrice6 u studentskoj društvenoj prostoriji. nacerio se Eduardo gledajući prema curi u sivim čarapama i suknji. da se govorilo kako ga je FBI stavio na nekakav popis. on bi bio spreman. Da kojim slučajem dođu gusari iz osamnaestog stoljeća i napadnu djevojačke spavaonice. kao sin zubara i psihijatrice. doduše. bio je na drugoj godini studija i Eduardo ga je jedva poznavao unatoč tome što su se više puta našli skupa na raznim okupljanjima bratstva Epsilon Pi i na barem jednom izlučnom partyju Phoenixa. ali to je bilo sve što se moglo iščitati u emocionalnom ili raspoznatljivom smislu. ali građom nije nimalo podsjećao na visokog dečka slijeva. ali je kao srednjoškolac u većinski židovskoj školi umjesto košarke odabrao mačevanje. Ako želim imati optimalne šanse doći do najboljeg komada. Klinac s Eduardove desne strane bio je debeljuškast i visok oko 170 centimetara. Inače. Njegovo je držanje. Bilo to točno ili ne. Navodno je u srednjoj školi bio nekakav hakerski guru. Četvrti klinac. bio je član šahovske ekipe Harvarda i tečno govorio šest jezika. iako su mu ruke i noge bile proporcionalnije u odnosu na vitku i ne potpuno nesportsku figuru. nosio je kratke lanene hlače s velikim džepovima i sandale bez čarapa. da ne govorimo o tome da su mu članovi bili pripadnici oba spola. ali večeras su dopustili da to ostane jednostavno tako. Crtačev cimer. Takav ih je glas bio neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti. šeretsko. Umjesto dugih. Klinci iz bratstva Epsilon Pi izlazili su sa židovskim djevojkama samo zato da bi razveselili mamu i tatu. Znalo se da mu je glavni predmet studija računarstvo i da živi u Eliot House. „Nije da tipove poput mene generalno više privlače Azijke“. 10 . možda i zbog toga što je glazba bila tako naporno glasna da je onemogućavala svaku složeniju misao. također se bavio mačevanjem dok je pohađao Exeter. ali teško da je itko namjeravao napraviti nešto po tom pitanju. tako je dobro provaljivao sustave zaštite. odnosno interakcije s ostalim NPC (non-playing characters) računalno vođenim likovima. Role-Playing Game) = igra s igranjem uloga. usko mu je lice bilo lišeno bilo kakve izražajnosti. čak i ovdje. a kovrčava i neposlušna kosa tamnoplava.

ne samo Židovima nego i klincima poput njega: geekovima koji rade algoritme čisto zabave radi. Činilo se kao da sve upija. pomoću kojega su klinci s Harvarda mogli vidjeti koje su predmete upisali ostali studoši. upoznati ga. začudo. činilo mu se da iza tih plavih očiju ima nečega posebno anarhoidnog. No. U glasu mu se nije čula gotovo nikakva intonacija i Eduardo nije mogao shvatiti kakve je to emocije. Brazil je bio tek početak: obitelj se jednako žurno preselila u Miami kada je Eduardo imao trinaest godina – tada je otkriveno da je bio na nekakvom popisu za otmicu zbog očevog financijskog uspjeha.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark je sigurno bio kompjuterski genijalac. odbio. pa čak i na takvome mjestu koje nije nudilo ikakve podražaje za koje bi se čovjek uhvatio. „Dobro došao u dđunglu. Zadnji put je. ali Mark je ponudu.“ Mark se nakašljao i posegnuo za jednom vrpcom od krepa dodirujući najbliži nabor. dodatak za mp3 playere koji je omogućavao pamćenje korisnikovih sklonosti i prema tako zapamćenim podacima generiranje playlista. Ljepljiva vrpca je popustila i lelujajući se spustila na pod smotavši se na njegovu Adidas natikaču. Pogledao je Eduarda. No program je bio prilično dobar i šira studentska zajednica ga je koristila i cijenila. bez obzira na okolnosti. pripremajući ga za opstanak. ali u njegovoj je obitelji biznis značio mnogo i sama ga je pomisao da je netko odbio ponudu tešku milijun dolara fascinirala. Eduardo nije bio baš stručnjak za računala. Kad su se trojica iz bratstva uputila po još punča. Mark Zuckerberg je već i zbog svojeg izgleda bio očigledno drugačiji. Obitelj se već generacijama bavila biznisom i u njoj se važnost uspjeha. Eduardo se našao bačenim u novi svijet i patio se učeći novi jezik – engleski – i upoznavajući novu kulturu. Eduardo je imao priliku pobliže upoznati kosmatog studoša. reče Mark prekidajući šutnju. nešto pod imenom Course Match. Možda je bio stvarno pametan pa da se nije mogao uklopiti čak ni kada se nalazio u društvu sebi ravnih. jednostavno podrazumijevala. „Aha“. „Zabavno je“. pokušao prenijeti. Do svoje srednje škole. Proslavio se još tijekom školovanja u Exeteru: nakon što je istesao svoja programerska znanja izradivši računalnu verziju društvene igre Riziko. Među svojima. kulturu Miamija. potvrdio je Eduardo. kamoli haker. s frendom je napravio program Synapse. Stoga se nije razumio u računala. Tko god je sa sedamnaest godina odbio milijun dolara. ako ih je zapravo i bilo. Uvijek se ponosio sposobnošću pronicanja u srž ljudskih osobina koju je naučio od oca kao način postizanja prednosti u svijetu biznisa. ali mu se nije posrećilo. čini mi se. i to bijegom u Brazil. Posao je njegovom ocu značio sve. sad barem ima ruma u punču. umjesto toga bio samo Capri Sun. vjerojatno je imao neki svoj put. Bio je dijete bogatih imigranata koji su jedva izbjegli holokaust tijekom Drugoga svjetskog rata. „Doduše. U ovo doba su se već svi bili razišli. Pričalo se da je Microsoft ponudio marku između jedan i dva milijuna dolara da radi za njih. Zbog toga je Marka smatrao još više enigmatičnim nego što je to njegova neobičnost sama po sebi implicirala. Mark je postavio Synapse na internet kao slobodan softver i gotovo odmah su se počeli javljati veliki igrači nastojeći ga otkupiti. a petkom navečer i nemaju što pametnije nego se muvati u učionici prepunoj ukrasa od krep-papira i šarenih postera pričajući o curama do kojih zapravo i neće doći. 11 . pa je svog sina Eduarda odgajao tvrdo. za razliku od dečka koji ga je napravio. Eduardo ga je odjednom poželio imati za prijatelja.“ Eduardo se nasmiješio iako po monotonom glasu nije uspio zaključiti je li se mali šalio ili ne. ako ne i pomalo užasavala. I Eduardo ga je isprobao jednom ili dvaput nastojeći ući u trag nekim zgodnim komadima koje je sreo u blagavaonici. zbog kojeg god to razloga bilo. Nakon Synapse slijedio je program koji je napravio na Harvardu. ali je znao kakav je osjećaj kada si čudan i stran. Možda je stvarno bio genij kakvim su ga svi smatrali.

dobacio je Mark preko ramena.“ „Onda bismo možda trebali trčati. Još je manje vjerojatno naći curu voljnu sudjelovati u nastavljanju te tradicije. ako hoćeš“. ali logaritmi mi bolje idu kada sam pijan nego kad sam trijezan. Klimnuo je i krenuo za Markom između rijetkih uzvanika. Obojica su bili na Harvardu dovoljno dugo da znaju što se može očekivati od domskih tuluma: pedesetak likova i otprilike tri cure ugurani u malu sobu veličine kovčega i netko tko pokušava istočiti jeftino pivo iz neke nedopuštene bačvice. pa ovo je jebenih deset ispod nule.“ Nekoliko minuta kasnije probili su se do izlaza iz predavaonice i betonskim se stubama spuštali do prizemlja. Eduardo je uhvatio korak teško dišući ne bi li sustigao svog novog prijatelja. pa se nasmiješio. Oštar.“ Bila je to stara tradicija na Harvardu. Nešto što se podrazumijevalo napraviti prije diplome. „Nije tako loše. „Možda bi prvo trebao pokušati dovesti curu u svoju sobu. Bila je zgodna prilika da se zbliži s neobičnim genijalcem za kompjutore. Silazili su šutke i kroz par dvostrukih vrata izletjeli pred drvorede Harvard Yarda. Eduardo je naučio da je to reakcija kakvu se moglo očekivati 12 . s druge strane podija. „ševit ću među tim policama. Istini za volju.“ Mark je slegnuo ramenima. rezak zrak hladnoćom je štipao kroz tanku Eduardovu košulju. odgovori Mark.“ Mark je krenuo u lagan trk. „Sve u svoje vrijeme“. Upadam u Phoenix. odgovorio je Mark. a svako malo se neki student ili knjižničar našao u potrazi za knjigom. odgovori Mark. Meni je to minus deset. Knjižnica je radila iako je prošlo jedan u noći. To su sve bili klinci s Quada i ionako će na kraju otići svatko svojim putem. ti?“ „Kirkland“. „Na zadnjoj godini“. Eduardo je proveo mnoge večeri među policama Widenera kopajući po knjigama teoretičara ekonomije kao što su Adam Smith. „Čestitam. No. gdje su obojica stanovala. Dok su stigli pred famozne kamene stube koje su vodile do stupovlja monumentalnog pročelja Knjižnice Widener. John Mills. „Čuj. rekoa je Eduardo. Ruke je uvukao duboko u džepove hlača i krenuo popločenom stazom preko središta tratine. Bio bi svakako hvalevrijedan uspjeh naći usamljeno mjesto za taj čin u šumi hodnika među automatiziranim policama u kojima su se ladice s knjigama rotirale na beskonačnim lancima.“ „Zapravo je oko četiri“. „u mom je domu na katu neki tulum koji bi mogli malo pogledat'. „Imam neki rad koji trebam sutra predati. Gdje si. Eduardo je podviknuo kratkog daha dok su prolazili uz rub donje kamene stube na putu do željeznih vrata koja su dijelila Harvard Yard od Cambridgea. Vjerojatno će biti bezvezan. „Ja sam iz Miamija. „Zašto ne“. već su trčali rame uz rame. pa čak i Galbraith. Kunem se. ali sigurno ne gori od ovog.“ Eduardo je ustaknuo. Trznuo je glavom prema izlazu. Trebalo je dobrih desetak minuta šetnje do domova pokraj rijeke. „Sranje. „Odoh ja natrag do rijeke – Eliot House. Eduardo je ponudio dok su se probijali oko podija. Narančasto svjetlo prelijevalo se iz mramornog predvorja i kroz staklena vrata bacala duge sjene na veličanstveno stubište. tek je nekolicini to doista pošlo za rukom. Počeo mu se sviđati taj jetki smisao za humor.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Mislim da će se ovo raspasti za koju minutu“.“ Mark mu je dobacio pogled dok su skretali za ugao i nastavljali dalje duž velike zgrade knjižnice. ono. Eduardo je u bljesku Markova oka vidio da je bio zadivljen i ne baš malo zavidan. Eduardo je pogledao ostatak družine koji je još uvijek bio okupljen oko posude s punčem.“ Opet potpuno bezlično.

ali će u najmanju ruku. Eduardo je bio prisiljen pobrinuti se sam za sebe. pristala je. Nije baš da su cure tih dana obijale njegov prag. ali prethodne je večeri dobio onaj famozni poziv na četvrti prijem. obrada. Već je bio na tri prijma i bilo je vrlo moguće da će prijeći i cijeli put. Od kolega s predavanja čuo je da se članove zapravo procjenjuje prema karakteristikama žene s kojom dođu. „To bi bilo – zanimljivo. izlaz. izgledala je kao da studira psihologiju. možda te uspijem staviti na popis. plave i prsate Marshe. ali bila je prekrasna poput školarki iz dobrih obitelji.“ Mark je ponovo zastao. sposobnost privlačenja onoga što je najviše cool. bila je savršena za zadnju rundu inicijacije. Način na koji je razgovarao prilično je podsjećao na rad računala. Što zgodnija pratilja. Eduardo nije baš dotle došao.“ Čim je to izrekao. Vjerojatnije je procesuirao informaciju. a možda i ševiš. Bilo je to nešto krupno. Za tjedan dana. a možda i zadnji veliki prijem prije iniciranja novih članova. Iako je bila na ekonomiji. i k tome još fantastičnu. tako na brzinu. Ulaz. „Pa. Popularnost se ne postiže programiranjem. I tako. sljedećeg petka uvečer. Članovi Phoenixa neće se pomamiti za tim malim čudakom zbog neke kompjutorske aplikacije. U devet ujutro toga dana. Eduardo je skužio koliko je ta ideja bila smiješna. pod uvjetom da u igri bude dovoljno alkohola. u blagavaonici svojeg doma. možda dopustiti da je otprati doma. bit će to više nego što je dobio u posljednja četiri mjeseca. jedan u do grla zakopčanoj košulji a drugi u kratkim hlačama kako se smrzavaju trčeći na neki bezvezni tulum? Može li se očekivati da će studentski život ikada biti bolji za tipove poput Eduarda i Marka? 13 . Zapravo. najbolje. to je vjerojatnije da će proći i zadnji krug. Nije se zanosio da će Marsha nakon inicijacije poći s njim među police Widenera. imao bi prličino velike šanse. Za sljedeću godinu. a ne zbog njega – radilo se o izlasku na večeru u organizaciji jednog od velikih klubova. Čak i ako ga s malim poljupcem otpusti pred svojom sobom. Postaješ popularan. Nakon što je dobio pozivnicu. „Je li sve bilo onako kako si se nadao?“ Je li mislio na knjižnicu? Ili na tulum s kojeg su otišli? Židovsko bratstvo? Phoenix? Dva geeka koji trče preko Harvard Yarda. Možda i jer je hvatao dah. Možda upadneš na trećoj.“ „Kad bi upoznao još kojeg od članova. zahvaljujući izlascima i tulumarenju sa zgodnim curama.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi na spomen procesa upadanja kroz koji je prolazio. ako upadnem. Nakon što su došli do stražnjeg kuta knjižnice i istrčali iz duge sjene njenih arhaičnih kamenih stupova. došetao je do najzgodnije cure koju je poznavao – bujne. Na Eduardovo iznenađenje. Eduardo se pitao kako će dođavola pronaći pratilju. To je podvuklo. Mark ga je prostrijelio još jednim nerazumljivim pogledom. nastojao se pred svima koje je znao izlanuti da je sve bliže i bliže članstvu u Phoenixu. nego je njihova zatvorenost ono što onima unutra daje trenutačni društveni status. Na pozivnici mu je „savjetovano“ da na večeru dođe s pratiljom. pojačalo sve ono u što je Eduardo već vjerovao o ulasku u članstvo. pozvan je na banket u obližnjem hotelu Hyatt i afterparty u Phoenixu. Ukratko. Siguran sam da je masa njih koristila tvoj program Course Match. I njemu je odmah bilo jasno da je to zbog Phoenixa. najprivlačnije. Ne samo da se radi o snažnoj društvenoj mreži. Tada bi se nekako moglo posrećiti da događaji poput tuluma Alpha Epsilon Pi kojeg je upravo preživio ostanu samo povijest. Bila je dobrih pet centimetara viša od Eduarda i neobično sklona gumicama za kosu u stilu osamdesetih.

Omeđena kamenim lukovima Weeksovog pješačkog mosta s jedne i betonskim višetračnim mostom „Mass Ave. Tyler Winklevoss. Bili su na trećoj godini studija. na prednjem mjestu dvojca.NA RIJECI CHARLES 5. što je posljedica dijeljenja jedinstvene jajne stanice na dva jednaka dijela. veslači su izgledali kao roboti. a već im se smiješio ulazak u veslačku reprezentaciju za nadolazeće Olimpijske igre. provlače se pod njezinim zelenkasto plavim vrtlozima potiskujući je natrag u savršenom i složenom spoju tehničke vještine i umjetnosti. POGLAVLJE . Prošle godine 7 Neformalni naziv za most koji se zapravo zove „Harvard“. Apsolutna tišina. u Connecticuttu. od neobično prodorne plave boje njihovih očiju do strogo definiranih izraza lica kao smišljenih za neki boy band. Moglo bi se reći da im se naporan rad već bio isplatio. Iza leđa mu je bio Cameron Winklevoss. Što se tiče Harvarda.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 3. Dovoljan je bio letimičan pogled – kako vesla u savršenom ritmu zarezuju površinu rijeke Charles.00 ujutro. blizanci Winklevoss bili su potpuno identični. bio je dešnjak skloniji logici i racionalnom promišljanju. 8 Crew = posada. a zrak je bio toliko pun vlage da je teško bilo reći gdje završava rijeka a počinje nebo. Izraženih mišića koji su se napinjali pod sivim momčadskim majicama s natpisom „Harvard Crew8“. a što je rezultat višegodišnjeg usavršavanja urođenih sposobnosti pod raznim trenerima na Harvardu. gipkih i dugih tijela. Štoviše. dvojica su mladića lako mogla biti visoka dva metra. od kose boje pijeska do tipično američke fizionomije. staklasto zelena rijeka Charles usamljeno vijuga oko pola kilometra. Plovilo se kretalo tako glatko da je ostavljalo dojam sraslosti s vodom. odjeljak na stranici u knjizi koja obuhvaća tri stoljeća zaustavljenih trenutaka poput ovoga. Apsolutna tišina. U tom su se trenutku njihove osobnosti međusobno pile. baš kao i kretanje njihovog plovila.7“ s druge strane. Nad rijekom se nadvila magla kao teški sivi vuneni prekrivač. Bili su toliko usredotočeni da je to gotovo nadilazilo ljudske sposobnosti. ljevak više sklon kreativnosti i umjetnosti. Jedan pogled na veslače bio je dovoljan za shvatiti da ih je do takve razine savršenstva dovelo još nešto osim napornih treninga. Massachusetts Avenue. 14 . kako čamac klizi kroz vodu – i bilo je potpuno jasno da su veslači svoje vještine usavršavali godinama. a kretao se takvom lakoćom da gotovo nije ostavljao traga za sobom. kao i prije toga u njihovom rodnom Greenwichu. Tehnički. Gledajući s obale. Zbog zaobljenih linija trupa izgledalo je kao da je čamac izronio iz vode. zvuk dvaju vesala kako majstorski zarezuju hladnu površinu vode. Fizički su bili gotovo savršeni. Impresivnost pojave pojačavala je i činjenica da su uistinu bili identični. trenutak zamrznut u vremenu. a zatim najnježnija buka koja postoji. Identični u svakom pogledu. Sekundu kasnije iz sjene Weeksova mosta iskliznuo je laki dvojac zasijecajući rijeku svojom falusoidnom strukturom od kompozitnih materijala kao dijamantni nož prozorsko staklo. Naziv je nastao iz skraćenog imena ulice koja prelazi preko mosta. momčad. U ovom kontekstu znači veslačku momčad. bili su među najboljima od najboljih. uopće nisu komunicirali dok su bez muke potiskivali čamac niz rijeku.

visokih stropova i snažne rasvjete. a trenutačno su se držali na vrhu Ivy League10 u nizu veslačkih disciplina. naizgled je to bio način rješavanja problema prenapučenosti. nakon toga zadaće. veslajući između dva mosta. Kirklanda. treće i četvrte godine. Tri sata kasnije Tyler je još uvijek osjećao kako se rijeka giba pod njim kada se zavalio u stolac do Camerona. stuštili bi se u vodu. Ustajali u se svakog jutra u četiri.a onda opet na rijeku još malo veslati prije teretane i trčanja. Bila je to prilično moderna i prostrana. Tyleru i Cameronu izgon u Quad padao je još i teže jer su. Tyler je znao da bi Divya trebao te novine hitno odložiti inače bi 9 Crimson = grimizan. Adamsa. Tyler baci pogled na Camerona koji se nagnuo nad tacnom od crvene plastike krcatom hranom. Činilo im se da ne rade ništa drugo osim što veslaju i jedu. imali lijepih deset minuta pješačenja do rijeke na čijoj obali se smjestio hangar za čamce zguren između poznatijih harvardskih domova: Eliota. Quad je nastao kao dio proširenja sveučilišta Cambridge. ili barem vrhunskog veslača od dva metra. Planinski masiv od kajgane nadvio se nad brežuljke restanog krumpira. četvrtasta prostorija. Ni jedan od njih nije o tome razmišljao dok su pokretali čamac po hladnoj vodi.. Pforzheimer House nije baš bio ishod iz snova. a na kraju prve godine svojevrsnom se lutrijom odlučivalo gdje će nastaviti harvardsku karijeru. Brucoši su stanovali na Harvard Yardu. boja. koji je sjedio na čelu dugoga iskrzanog stola u kutu blagavaonice Pforzheimer Housea. 15 . Tyler je skrenuo pogled na Camerona i kajgane i usmjerio ga na klinca koji je sjedio preko puta. Pridjev „novi“ treba uzeti sa zadrškom kada je riječ o sveučilištu starijem od tri stotine godina. Harvard Crimson = zajednički naziv za sve sportske sastave Harvarda. Smješten je u središnjem dijelu kampusa neformalno poznatom kao Quad zbog svojeg oblika. Osjećali su kako stvari dolaze na naplatu. od kojeg je Quad bio udaljen dobrih dvadeset minuta hoda. Dunstera i Quincyja. bršljan. studentskih novina. Veslat će sve dok obojica ne budu gotovo sasvim iznemogla a ostatak se kampusa konačno ne počne buditi i prve žute zrake sunca ne krenu rezati gustu sivu magluštinu. i još će dva sata patrolirati njome u tišini. tosta s maslacem i svježeg voća. ali je naziv nastao od latinskog broja IV u vrijeme kada su samo četiri sveučilišta činila cijelu ligu. Quad nije baš kao Sibir. koja je sadržavala petnaestak velikih stolova. pa predavanja. Leveretta. Mathera. Tamo su domovi imali svoja vlastita imena. Dovoljno energije da pokrene i džip. na rijeci. Većina ih je bila puna studenata jer je doručak već bio u punom zamahu. listovi bršljana su u grbu Ivy League. Promotrio ga je kako nasrće na jaja i vidjelo se da je iscrpljen koliko i on sam. Većina predavanja na dodiplomskim studijima održavala se u zgradama uokolo Harvard Yarda. U svakom slučaju. Život sveučilišnog sportaša bio je stvarno težak. Ovdje je to bio samo Quad. Već su od četiri ujutro bili na rijeci.. „Ivy“ = eng. Proteklih nekoliko tjedana vozili su punim gasom i to ne samo vani. a ponekad i spavaju. nego i na predavanjima. 10 Liga akademskih momčadi osam starih i vrlo prestižnih sveučilišta sa sjeverozapada SAD-a. ali brucoši koji bi ga izvukli na lutriji svakako su imali dojam odlaska u nekakvu vrstu gulaga.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi doveli su Crimsone9 do brojnih momčadskih naslova. Lowella. nakon što bi dobro protegnuli noge do Harvard Yarda. Pod njima je stajala zdjelica netaknute zobene kaše. koje je držao raširene objema rukama. Divya Narendra većim je dijelom bio skriven iza svog primjerka Crimsona. Planski sagrađeni domovi i drugi sadržaji bili su smješteni uokolo velike pravilne tratine kvadratnog oblika tvoreći malu zgodnu aglomeraciju smještenu usred ničega. bio je jedan od najvećih i služio je za smještaj oko150 studenata s druge. no vjerojatnije je sveučilište tako bolje iskoristilo financijska sredstva koja je vremenom prikupilo. Pforzheimer House bio je jedan od novijih studentskih domova na Harvardu.

ta će nam podrtina biti stvarno važna. Prije no što je Divya mogao bilo što zaustiti. Tyler je bio prilično siguran da su zbog njihovog porijekla čekali dodatnu godinu kako bi ih uključili u članstvo. Porc nije bio društvena institucija poput Phoenixa. sam bi uzeo tu kašu. Nije to bio novac s patinom starih vremena. na kraju krajeva. nego je i po broju članova bio najmanji. godišnjice diplome – i to bi bilo sve. a zatim mirno sklopio i odložio uništene novine na stol kraj zdjele. Većina članova je vukla porijeklo iz loza koje su stotinama godina povremeno obitavale na Harvardu. jabuka je visokom parabolom doletjela usred Divyne zdjele. Tyler je ostavio na miru cure koje su se zacrvenjele i s bratovog pladnja uzeo nagriženu jabuku. a ni to nije bilo sve. zar ne?“ 16 . Pogleda ih. A na Harvardu su imali još nešto. žene nisu smjele ulaziti u klupske prostorije. Smisao Porca nisu bili tulumi. „To je čisto gubljenje vremena“. Bilo je to nešto na što se Tyler već bio naviknuo jer se događalo svako malo. ali je svakako imao razumijevanja za njihovu strast i sklonost radu. te je bila posebna rijetkost upasti unutra nakon prve godine. ali za Porc je trebalo nešto više. Jednoga dana kad pokrenemo tu prokletu kompaniju. Na kraju krajeva. Jebeno ozbiljne nakane. Ozbiljne su. On je status koji privlači poglede kada hodaš HarvardYardom. kao što je to bio slučaj s drugim klubovima na kampusu. primanja. Poprilično je neobično da se to dogodilo tek na drugoj godini. stojiš u redu za hranu ili si na predavanjima. Bili su na dobrom putu da postanu olimpijski sportaši. On je proistekao iz činjenice da su vrhunski sportaši. „Mislim da je važno držati prst na kucavici studentskog tijela. bile i nakane zbog kojih su se Divya. a one odmah skrenu poglede. „Čemu čitanje takvog smeća?“ Tyler se upitao naglas smješkajući se prijatelju. brat i on našli na tom jutarnjem sastanku. Ne samo što je Porcellian bio najprestižniji. To bi za Phoenix ili Fly bilo sasvim dostatno. Znao je da je to donekle neobično i da su pomalo djelovali kao da su ispali iz cirkusa. Porc nije udruga umirovljenika ili dječji vrtić. Imali su određeni društveni položaj. odgovori mu Divya. „Volim znati čime se bave studentska braća“. Da Tyler slučajno nije i sam pojeo pladanj dvostruko teži od Cameronovog prije nego im se pridružio. Tyler je to poštovao. Član bi na dan vjenčanja smio dovesti svoju buduću u posjet prostorijama. Iako je njihov otac bio zadivljujuće imućan. to je mogao ponoviti na proslavi 25. nego ozbiljna stvar. Tijekom druge godine on i brat postali su članovi Porcelliana. on i Cameron su bili identični blizanci. U tom trenutku spazi grupicu cura točno iza Divynih leđa. Divya podigne prst tražeći još minutu. nekoj vrsti dodatnog životnog pothvata koji je ironijom sudbine postajao to zahtjevniji što su njihovi rasporedi bivali napetiji. zabave ili ševa. svoju je iznimno uspješnu konzultantsku tvrtku napravio vlastitim rukama.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi cameron mogao srediti i njegovu kašu. Samo se u glasovitu Bicycle Room. Divya je zastao. Tyler je bez ikakvih problema mogao reći kada je „krenulo“. a Tyler iživciran zakoluta očima. On je okrenut budućnosti. čak sat vremena nakon njihovog uobičajenog vremena za doručak. Za početak. moglo ući ukoliko niste bili član i bili ste žensko. ni iz čega. Divya nije bio sportaš poput njih dvojice. najstariji i najtajniji klub kampusa. Bio je najbistriji dečko kojeg je Tyler ikada vidio i njih su trojica već dulje vrijeme intenzivno radili na donekle tajnom projektu. zasebnu prostoriju spojenu s ostatkom kluba u kojoj se okuplja prije prijema. Tyler se nakašlja čekajući da Divya odloži novine i da počnu. Zagledavale su malo njega. Na kraju krajeva. kaša je zapljusnula novine i sve uokolo grudicama guste sluzave i ljepljive smjese. ali je prerastao u nešto mnogo više. ali bio je novac. pa malo Camerona.

mogao je i već na koju baciti H-bombu. Jednostavno. To mu je bio običaj. ali je znao da je Divya u pravu. Tyler i Cameron su predviđali da će se proširiti i na druga sveučilišta. Kad jednom osvoje Harvard. Sa svojeg položaja u društvenoj eliti. Još od prosinca 2002. kad bi barem on. Gotovo pune dvije godine. možda čak i na svih osam velikih. nego nekoga tko bi shvaćao što to oni žele postići. Victor Gua je bio izvrstan alat. „Neke s njegove informatičke grupe. cure iz Quada su jedine do kojih možeš doći. a nekad i češće. ali nisu dovoljno dobri za ovakvo što. ali stranice poput HarvardConnectiona dramatično bi uvećale domet. „Kaže da je zagrizao više nego što može progutati i da se više ne stigne baviti i s našim stvarima. mozak za računala koji je shvaćao što su oni pokušavali izgraditi. njih dvojica se nikako nisu uspijevala naći s dovoljno probranih cura jer su bili prezaposleni radeći upravo stvari koje su ih činile tako poželjnom imovinom. odgovori Divya. povezanost 17 . Harvard Connection bi popunio veliku prazninu zapravo uspavane društvene scene. Ako bi i sreo kakvu curu. napraviti stranice na kojima se prezaposleni i prezauzeti. Nije bilo dovoljno naći nekoga bistrog. Istina. Otuširaš se. veslajući i spavajući. povezivanje. uzaludno i dugotrajno tumaranje po kampusu kakvo stvarni život često podrazumijeva. Tyler je duboko u sebi osjećao da će to biti strašna stvar. A bit će i teško naći nekog dobrog k'o Victor. Prošle su svije godine. to bi bile one koje su visjele kraj rijeke ili nekog igrališta. svrsishodno. „Jebeno jasna stvar. pod uvjetom da nađu nekoga tko će odraditi programski dio i pokrenuti stvar. Projekt su nazvali „Harvard Connection11“.“ Tyler je uzdahnuo. savršeno. Jedina slaba točka njihovog poslovnog plana bila je što nisu znali napraviti stranice bez pomoći nekog genijalca za kompjutore. Mogli bi početi razgovarati s njima. trebale su to zapravo biti web stranice koje će promijeniti život kampusa. obriješ. kakvi su Tyler i Cameron. mogu upoznati s curama poput ovih što su ih odmjeravale sa susjednog stola. bez da to uključuje naporno. što bi postalo dio njihovih redovitih društvenih rituala. „Vicotor kaže da bi nam mogao naći par imena“. Poželjni kakvi su bili. Ideja je bila da ti pamet stane. a čini se da nisu ništa bliži cilju nego onda kada su se prvi puta sreli. to je uglavnom sve što si ikada i radio. „Nećemo mi ništa pokrenuti ako ne nađemo nekog umjesto Victora“. Stranice bi imale dva odjeljka: spojevi i povezivanje. U ovom trenutku. Tyler i Cameron su učili nešto o HTMl-u dok su bili u srednjoj školi. odnosno iskoristiti svoj status Mužjaka od Harvarda kako bi dovukao zainteresirane unutar domašaja. Bože dragi. da bi pokrenuli svoje stranice za društvene vezice. Osnovna ideja je bila jednostavna: staviti društveni život Harvarda na internet.“ 11 Connection = eng. Divya nastavi tresući novine nad zdjelom u nastojanju da ih očisti. Treba nam novi programer.“ „Aha“. neka se pročuje da tražimo nekoga.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler je slegnuo ramenima. veza. ipka nije uspio dovršiti stranice i sad je još i otišao. brat ili Divya imali toliko znanja o računalima da se cijela stvar konačno pokrene. To je i glavni razlog zbog kojeg su se on i brat uortačili s njime. Eto. braća su imala jedinstvenu priliku uvidjeti koliko je zapravo osakaćen društveni život na Harvardu. sastajali su se s njim jedno tjedno. koji su većinu vremena provodili jedući. Stranice na koje bi se slijevali takvi društveni tokovi mogle bi biti upravo živahno mjesto na kojemu bi se dečki i cure mogli upoznavati. Ako si iz Quada. Harvard Connection je bio nešto što bi studenti stvarno i koristili prije vikenda. Prvi se sjetio Divya. a on i brat su pomogli da se izbrusi i ispolira do razine za koju su svi oni skromno smatrali da je na rubu genijalnosti. ako veslaš ili igraš nogomet. prekine ga Cameron s ustima punim kajgane. Istini za volju. Svaka je škola imala neku svoju varijantu H-bombe. obaviš par razgovora i odeš na Harvard Connection pogledati tko se zanimao za tebe. trebao im je pravi geek.

„Mislim. doda Cameron. smeđe kose i upadljivih smeđih očiju. odgovori mu Tyler namigujući brineti. a onda i ustane. gledala je u njega smješkajući se nad namjerno otkrivenim komadom preplanulog ramena. Najviša među njima. sad samo još nedostaje da u Znanstvenom centru lijepe oglase „traži se“ i motaju se po praktikumima iz računala. onom pravom skupom Baysideu. Nitko ne bi pomislio da je čarobnjak električne gitare. nije da će tamo netko nešto znati o kompjuterima. a to je da nam u tom jebenom Crimsonu nećeš naći programera. tehnički genij heavy metala. Pogledao je kako se Divya bakće s novinama i morao se nasmijati unatoč ozlojeđenosti. sin Indijaca liječnika koji su živjeli u Baysideu.“ „'Ko pita.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Mogu se ja raspitati u Porcu“. Na Harvard je došao stopama starijeg brata. „Znam barem jednu stvar. odjevena u oskudnu potkošulju pod pomno razdrljenom Harvard-trenirkom.“ Krasno. štoviše. Tyleru je pogled nehotično skliznuo na cure za drugim stolom. Sastanak je bio kratak. počešljan i pazio je što govori. a onda zastao i nasmiješio se prijatelju Indijcu sa zobenim novinama. Divya je bio tako uglađeno stvorenje. pomislio je Tyler. ne skita“. Tyler nije mogao ne uzvratiti osmjeh. U javnosti je bio takav bolesni čistunac da je čak i novine čistio. „Izražavam najozbiljnije sumnje da je ona zainteresirana za HTML. Uvijek je bio dobro odjeven. Dok ga je gledao kako čisti svoje novien. ali možda tko ima mlađeg brata. Krenuo je prema curama. ali dulje sastančenje nije imalo smisla dok ne nađu drugog Victora. u Queensu u New Yorku.“ 18 . Sad se Divya nakašlj prekidaujći Tylerov zanos.

statistika. Dolje u dnu prostorije nalazila se uzdignuta pozornica i zastor iza nje. „strašnim ljudima“ amazonske prašume. dok je iza masivne katedre od orahovine poskakivao debeljko u sakou od tvida. Studenti kao što su Mark i Eduardo smatrali su ih nužnim zlom života na Harvardu. ali to nije baš objasnilo stvari. gotovo je svatko tko je diplomirao na Harvardu pratio neki predmet o plemenu Yanomamo. Nije mu se činilo da predavanje ima veze s plemenom Yanomamo. Nije prepoznao niti predavača. Njegove su namjere bile sasvim drude prirode. Nije se moglo očekivati da će ih netko moći raspoznavati. ali u praksi ti predmeti nisu zaživjeli ni blizu onome kako su idealizirano zamišljeni. Zamisao je bila da svaki student bude prisiljen barem četvrtinu svojih predavanja posvetiti slušanju predmeta koji će od njega napraviti „zaokruženog“ učenjaka. Kada je bolje pogledao. vjerojatno nećeš znati bogznašto o politici ili matematici. Razlog je što su se predavanja iz tih predmeta ravnala prema najslabijima – nitko nije upisivao te kolegije jer su ga baš oni zanimali. Ideja je naizgled bila dobra. bila usmjerena upravo tamo gdje nisu trebala biti. Nakon toga bi preko ramena pokazivao na nešto što je izgledalo kao križanac kakve Tolkienove mape i nečega što je moglo visjeti na zidu Rooseveltovog ratnog zapovjedništva. POGLAVLJE – PILIĆI KANIBALI Eduardo je razgrnuo velika dvostruka vrata ulazeći u golemu predavaonicu. Rezultat je bio sljedeći: umjesto dubokog. mogao je naslutiti da se taj obavezni predmet odnosio na povijest ili filozofiju. Mahao je čunjastim rukama gore-dolje i svako malo udarao dlanovima po katedri. Toliko se uživio da je iz njegovih okruglih rumenih obraščića sjala strast. Njih su pospani klinci na beskonačnim predavanjima od milja zvali „grčka hrkačina“. Po veličini prostorije i činjenici da je popunjeno gotovo svih tristo mjesta. Završiš li neki studij na Harvardu. čisto zbog toga što su bila obavezna. ali pitaju li te štogod o plemenu Yanomamo. Eduardo nije znao ni koji je predmet u pitanju. Zahvaljujući obaveznim kolegijima. Upao je uspred predavanja. a kamoli o čemu je riječ na tom predavanju. književnost. temeljitog i znanstvenog podučavanja povijesti i umjetnosti. Obavezni kolegiji spadali su u područja kao što su strane kulture. Druga ruka mu je bila zauzeta jer je pod miškom pridržavala nekakav nezgrapan paket 19 . S kraja goleme prostorije Eduardo je gledao profesora kako skakuće iza katedre i hvatao poneku riječ preko odjekujućeg razglasa. vjerojatno je riječ o nekom od obaveznih kolegija. povijest. etika. što je sustav pojačala i razglasa pretvarao u nešto što se poput topovskih udara razlijegalo iz glomaznih zvučnika okačenih o sumanuto previsoki strop. a npr. bizarnom malom plemenu koje je još uvijek živjelo kao da je u kamenom dobu. Obavezni kolegiji na Harvardu nisu bili tek predmeti. Samo su predavanja u sklopu obaveznih kolegija bila toliko posjećena. studenti su pohađali predmete poput folklora ili mitologije.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 4. po svemu sudeći. Pregledao je prostor zaklanjajući jednom rukom oči kako ga ne bi zaslijepila strašna svjetla pozornice koja su. razaznao je da je mapa iza katedre prikazivala Europu u nekom trenutku koji je padao u posljednjih tristo godina. oni su bili filozofija sveučilišta. znanost i sociologija. ali to nije bilo ništa neobično jer ih je na Harvardu prilično mnogo: i profesora i asistenata i demosa. Baš toga jutra nije imao namjeru učiniti sebe malo bolje „zaokruženim“. ali na Harvardu nikada nisi mogao oziljno isključiti takvu mogućnost. uvod u fiziku – „fizika za pjesnike“. Osvjetljivala su je četiri tvornička reflektora. zacijelo ćeš znati da su bili strašni i da su se tukli tim svojim dugačkim štapovima i prakticirali čudne običaje ukrašavanja piercingom još više od klinaca s poligona za skateboard nasred Trga Harvard. Bilo je tu i bezmalo deset nakaradnih antropoloških predmeta koji su imali male ili nikakve veze sa stvarnim svijetom. Po onome što je vidio.

Klinci iz prednjih i stražnjih redova ostali su otvorenih usta. nadležno osoblje na koje je nailazio tih dana bilo je spremno pregledati mu kroz prste. Sve je otišlo nizbrdo 48 sati ranije. odgovori Eduardo. u krilu je pak imao otvorenu bilježnicu. „E. Eduardo je osjećao da imaju vrlo slične karaktere i imao je čudan osjećaj da su se trebali sprijateljiti i prije. situacija je bila komična kada ju se gleda sa strane. Istinu govoreći. ali nije se moglo reći da nešto bilježi. Iako su živjeli u različitim domovima i upisali druge predmete. da. tijekom zadnja dva dana inicijacije stvari su postale složenije. Paket je bio težak i Eduardo je pazio da ga ne trese dok je pregledavao redove studenata u potrazi za svojom metom. Ispostavilo se da su nešto niže u Eduardovom hodniku 20 . Prekoračio je preko nepomičnih nogu usnulog kolege s treće godine kojega se sjećao s nekog od seminara ekonomije. Rečeno mu je da ga mora nositi sa sobom danonoćno. Je. na svako predavanje. Štoviše. a ni jedan od predavača mu nije uspio doskočiti. a ruke duboko u džepovima traperica. Perje je poletjelo u zrak. s tim čudom je morao i spavati. Stalno se smješkajući. Izgledalo je da je pile sretno. i dalje lupetao o Britima. to nije. Mark mu se uistinu brzo svidio i već ga je počeo doživljavati kao brata. Nije bila mala stvar upasti u neki od klubova. Pile je bilo dio Eduardove inicijacije u Phoenix. Eduardo je bacio pogled prema dolje. blagavaonicu i spavaonicu koju je posjetio. Vikinzima i svima koji su se tamo muvali u to vrijeme. pa se progurao kraj dvije cure s druge godine koje su dijelile slušalice mp3 playera skrivenog u torbi među njima. Bogu hvala. Mark je polako otvorio oči i pogledao Eduarda.“ „O. i to kamo god išao.“ Mark je tiho zazviždao. sranje. Eduardo se nasmiješio. zaključio je Mark cerekajući se. Prvih dana je sve išlo kao po loju. ali profesor je.“ Mark se nije prestajao kesiti. ne obraćajući pozornost na Markovo podbadanje. pognuo se. Bio je prilično siguran da se i Mark tako osjećao. zahvaljujući nadmoći razglasa nije primijetio komešanje. nije se moglo reći da je uopće budan jer su mu oči bile zatvorene. Eduardo je uspio izbjeći većinu predmeta glumeći da je gripozan. hitro je povukao ručnik i zatvorio kutiju.“ „Aha“. Eduardo se naglo zarumenio. „To je genijalno“. No. ničeg svjestan. Ubrzo se ptica utišala. a onda jednako brzo pogledao prema kutiji na podu. I dosad me već uvalilo u debela sranja. i to su svi poštovali. Čitavih pet dana jedini mu je posao bio održati to pile na životu.“ „Nije genijalno!“ Eduardo je prosiktao.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi prikriven velikim plavim ručnikom. a onda popadalo po njima dvojici i ostalima u krugu od pet metara. probio se kroz prolaz sve do Markovog reda.. Puno kvalitetniji sugovornik od tebe. Trebalo mu je tri minute dok nije uočio Marka u trećem redu straga. U svega nekoliko tjedana prilično se sprijateljio s Markom. Nekoliko ih je sekundi cijeli njihov dio predavaonice gledao u čudu i nevjerici. nakon što je Eduardo donio pile u dom poslije napornog dana izbjegavanja nastave. glava skoro prekrivena kapuljačom trenirke iz koje nije izlazio. posegnuo za rubom ručnika i podigao ga. Istoga je trenutka živo pile u kartonskoj kutiji stalo pijukati iz petnih žila.. Zapravo. Blagavaonice i spavaonice su bile lakši dio jer je većina studenata znala za inicijacije velikih klubova i nitko ga nije gnjavio. i na kraju aterirao na prazno mjesto kraj Marka pažljivo spuštajući paket pred svoja koljena. „To pile je gnjavež. „Tvoj novi prijatelj mi se stvarno sviđa. „Ne. i to ne nekog iz židovskog bratstva. Na koncu. Mark je držao noge u natikačama na praznom stolcu pred sobom.

krenulo mu je zbližavanje sa ženama i bio je odlučan u taj proces uključiti i svojeg prijatelja. a u njemu lijepo objasnili kako Phoenix svoje buduće članove navodi na mučenje i ubijanje pilića u sklopu inicijacijskog procesa. zahvaljujući članku objavljenom u Harvard Crimsonu. Mjesec dana ranije je takva zamisao bila gotovo nezamisliva. Mark je slegnuo ramenima. ali kako je mogao znati što pilići jedu?! Pile je došlo bez uputstva za uporabu. a društveni će mu se život drastično izmijeniti. Upravo suprotno: naređeno mu je održati pile živim i zdravim. Nagnuo se Marku držeći ruke na pokrivenoj kutiji ne bi li još uvijek tjeskobno pile privolio na još koju minutu šutnje. uključujući i navođenje bespomoćnih stvorenja na kanibalizam. Sad kad je Eduardo bio pred vratima Phoenixa. nakon što su vidjeli da Eduardo pile hrani piletinom. Do tada se cure i nisu baš jatile pred njihovim vratima. Već je pokrenuta interna istraga i Phoenix se uskoro morao braniti protiv optužbi za okrutnost prema životinjama. „Moram gibati prije nego što ovo ovdje opet poludi“. Na to je Eduardo popravio svoju kravatu. „Hoću reći. Još nije bio u prilici uvesti Marka u Phoenix. Krenuvši prema prolazu. Srećom. ali tek je Phoenix s time imao pune ruke posla. U samo nekoliko dana trebao je postati punopravni član Phoenixa. otresao perje s revera svoga tamnoplavog sakoa. dobacio je Marku dok je izlazio iz reda. „Kako se ono zove?“ pitao je Mark. Sako i kravata su mu već bili poput uniforme. Nikada je nije ni vidio. Te su promjene već počele djelovati..Ben Mezrich: Slučajni milijarderi živjela dva klinca iz Porcelliana.“ 21 .“ „I komad je?“ Eduardo zapravo nije imao pojma je li Monica komad ili ne. Možda je hraniti ga piletinom i bila pogreška. traperice i trenirka s kapuljačom. Nije pridavao nikakvu pozornost činjenici da su ga vidjeli s piletom. „E. bila je vitka i slatka Azijka. Sveukupno gledajući. Večer prije toga upoznao je neku curu na cugi u Phoenixu. Cijela je ta gungula zasjenila činjenicu da je Eduardo bio skoro pa gotov sa svojom inicijacijom. prijateljica?“ „Monica. Ne izbace li ga na kraju zbog fijaska s piletom. ali i da jesu. a Eduardo klimnuo sa smiješkom. „Samo ti budi tamo u osam“. Onih dana kada je odlazio na sastanke u Investment Association čak je nosio i odijelo.“ „A?“ „Daj si malo truda i obuci nešto zgodno. bacio je letimičan pogled na Markovu odjeću: uobičajene Adidas natikač na čičak. Zvala se Angie. Tek je 24 sata kasnije. ali po njegovom mišljenju ni jedan od njih dvojice nije imao prava na izbirljivost. Mark. Eduardo je morao priznati da su ga ona dva klinca lijepo sredila. Email su potpisali s „Jennifer“ i poslali s adrese friendofthePorc@hotmail. Eduardo ih je sreo nekoliko puta. a Eduardo nježno pridigao paket i ustao se.. „Samo sam htio provjeriti je li sve ok za večeras. a imala je i prijateljicu.. nisu se zapravo ni upoznali. ali ga je bar mogao upoznati s kojom curom.. vrlo brzo će se svakog vikenda utaboriti u klubu. Naravno da Eduardu nije bilo naređeno mučiti i ubijati svoje pile. Eduardo shvatio što se dogodilo. vjerojatno bi situaciju smatrali samo smiješnom.“ Mark je dignuo obrve. United Poultry Concern je munjevito reagirao i javio se upravi Harvarda dospjevši do samog predsjednika Larryja Summersa. ali kako su se kretali u sasvim različitim krugovima. Eduardo ju je uvjerio da povede i prijateljicu kako bi njih četvero otišli na piće u Grafton Street Grille. Porcovci su iste večeri. šaptao je. Isto tako nije uopće pokušao sakriti činjenicu da je pile nahranio pohanom piletinom koju je iz menze prokrijumčario u svoju sobu. napisali anonimni e-mail udruzi za zaštitu životinja United Poultry Concern. dečki koji su vodili Phoenix nisu u tom trenutku uspjeli ući u trag vinovniku skandala. U Eduardovoj židovskoj srednjoj školi u Miamiju nisu znali mnogo o pilićima osim da se od njih može napraviti razmjerno solidna juha.com. za promjenu.

Vjerojatno je. kada svima pokaže što je sve kadar učiniti. prostora za izražaj nečega što mu se vjerojatno već danima ranije rađalo u glavi. Možda je negdje u dubini taj fenomen imao neke veze s kontrolom jer s računalom je Mark uvijek imao potpunu kontrolu. a prsti su mu tražili one prave tipke u nizu komandi koje su ga vodile do novog bloga. a stroj je oživio uz brujanje. zurio u jarko osvjetljen ekran. Možda je potegao još piva pa se pogrbio nad tipkama: 20:13 ***** je kuja.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 5. Po čemu se njezino ponašanje razlikovalo od ponašanja svih onih drugih tijekom srednje škole kao i na faksu? Čak je i onakav bezvezni Eduardo imao više sreće s curama nego Mark. Trebam se zaokupiti nečim da ne mislim na nju. a onda se okrenuo stolnom računalu kraj laptopa. S druge strane. Spojio se za čas na internet 12 Face = eng. Sad još i ulazi u Phoenix. pustio da ga njegova gorčina grize u grlu dok su mu jagodice prstiju kuckale po tipkovnici laptopa i nježno ga budile iz sanjivosti. vjerojatno bi svoje slavne riječi još i poboljšao jer povijesni trenutak koji je doveo do jednog od najvećih imetaka današnjice nije svjedočio nikakovom zločinu nego tek jednoj studentskoj psini. Počeo je naslovom: Harvard Face Mash12 / Postupak Vjerojatno je nekoliko minuta gledao te riječi. Kada bi Balzac ustao iz groba i vidio kako je Marc Zuckerberg uletio u svoju studentsku sobu te grandiozne večeri zadnjeg tjedna listopada 2003. sada mi još samo treba ideja. nekakav skoro simbiotski odnos proizašao iz godina i godina vježbe. nedugo nakon osam. Po načinu na koji je Mark dodirivao tipke vidjelo se da je to njegov teren. Vjerojatno je popio još jedno pivo.. Ponekad je vjerojatno imao osjećaj kao da je to jedino mjesto kojem pripada. lice. Nekoliko je puta kucnuo po tipkama. pitajući se ima li doista namjeru ići do kraja. Živčanost koja je vjerojatno bila pojačana načim što je te večeri doživio bila je onaj presudni poriv da krene u ostvarenje svojih zamisli. možda je to bilo još nešto. Još od srednje škole bilo je jasno da su mu misli bile bistrije kada bi ih propuštao kroz svoje ruke. Dovoljno lako. bio u Adidasovim natikačama na čičak i nosio trenirku s kapuljačom. no Mark će te večeri napraviti nešto što će ga vratiti u igru. kaša 22 . Nekome tko bi ga promatrao sa stane moglo se činiti da je odnos koji je imao s računalom bio daleko prisniji nego s bilo kim u vanjskom svijetu. Iza svakog velikog bogatstva stoji velik zločin. Da je taj naš oživljeni Balzac bio u skučenoj spartanskoj i klaustrofobičnoj sobi. Negdje u zbrci Markove glave vjerojatno se nalazila i spoznaja da nije najpoštenije svaliti sve na djevojku koja ga je odbila. da iz zrna naprvi klas. Bilo je dobro poznato da nije trpio nikakvu drugu obuću i jednoga će dana postići to da nikada ništa drugo neće ni morati staviti na svoje noge. POGLAVLJE – POSLJEDNJI TJEDAN LISTOPADA 2003. Nikada nije izgledao tako sretan kao kada je na zaslonu vidio svoj odraz. gledao bi Marka kako ide ravno prema računalu i nije bilo nikakve sumnje u to da je mali bio ljut i da je sa sobom donio određenu količinu Beck'sa. po svom običaju. Mash = eng. Te je večeri. Trebam misliti na nešto što će me zaokupiti. Možda je Mark dobro potegnuo piva.

ulazak u klub. kodiranje koje je činilo bit ideje o web-siteu. Svakako je prepoznao neke dečke. Ono što nam još treba su fotke. ali sviđa mi se ideja o usporedbi dvoje ljudi. pića. I što ako još nije ni 22h i utorak je? Pa što? Preda mnom je otvoren facebook13 Kirklanda i neki od likova imaju stvarno gromozne slike. 23:09 Da.). malo sam i „pod gasom“. To je bio posao za Eduarda.Ježi ga. Vratio se laptopu i nastavio pisati blog: 21:48 Istini za volju. Još samo nekoliko otkucaja po tipkama i bio je spreman. Vratio se na blog: Nije baš neka super zamisao i vjerojatno nije čak ni smiješno. Olson! Mislim da je dobro krenulo.. book = eng. 13 Face = eng. dečku poput Marka to se stvarno moglo učiniti kao sjajna ideja. Harvard ne drži sve slike u jednom javnom središnjem facebooku. Nisam baš siguran kako će se domaće životinje uklopiti u sve to (zapravo s domaćim životinjama nikad niste na sigurnom. Možda se cerekao razgledajući slike rasprostrte preko zaslona. a neke su cure čak i povele računa da mu ostanu nepoznate. Ono što se danima rojilo u Markovoj glavi i plijenilo mu pažnju konačno je oživjelo i konkretiziralo se u ideji o web stranicama. ali opet.com. svi ostali Markovi prijatelji bili su zaljubljeni u računala kao i on sam. Negdje tijekom tog procesa Mark je počeo komunicirati s prijateljima.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi i povezao s mrežom svojeg studija. I on je njima vjerojatno bio isto toliko stran. Prije registracije današnjeg servisa poznatog pod tim imenom. termin se koristio samo za popise trenutačno upisnih studenata s njihovim 23 .. Možda je u tom trenutku znao da će pretjerati. krenulo je. To nam u cijelu priču dovodi Turinga jer će ljudi ocjenjivati vrijednosti nečije privlačnosti kao što se to radi na hotornot. Upravo su se počeli vraćati s večere. nošenje odijela i kravate i igranje s ostalom dobrom djecom. Iz Markove je biografije bilo očito da ne voli pješčanike. Kao i obično. pa ću morati prikupljati fotografije iz jednog po jednog doma. ali većina mu je vjerojatno bila nepoznata iako se morao sretati s njima kad je išao na klopu ili predavanja. komuniciralo se preko e-maila. Bravo. Razmjenjivali su ideje. Facebook Kirklanda i svih drugih domova na Sveučilištu bio je samo statični abecedno složeni popis imena s fotografijama. Nije se radilo o pisanju programa. nego je izazov bio u izradi pravog algoritma. čak i nekoliko cura. Nitko s kime se družio više nije koristio telefon. lice. Osim Eduarda.ali Billy se sjetio da bismo mogli uspoređivati dvoje ljudi s facebooka. izlazaka. Na žalost. A to znači i da nećemo imati slike brucošica. a samo ponekad ubaciti neku domaću životinju. gosp. Da.. knjiga. umjerenost mu nije nikada posebno polazila za rukom. Činilo se da je on upravo onaj koji sav pijesak želi pobacati van.. Veći dio komunikacije odvijao se preko e-maila. Marka je vjerojatno uzbuđivala matematika potrebna za pothvat. U tome je bilo složenosti koju će njegovi prijatelji znati prepoznati iako fufe i neandrtalci u kampusu to nikad neće moći shvatiti. Gotovo da bih neke od tih likova stavio pokraj slika domaćih životinja i uredio glasanje za privlačnije.

Mogu pokrenuti traženje bez parametara pa će mi pustiti cijelu bazu na jednoj jedinoj stranici. niti ih je sveučilište postavilo na svoj server kako ni ih netko skidao. Točno. Moguće je da postoji jedna kombinacija ime/zaporka koju zna cijeli Lowell. Činio je dobro djelo iako su male šanse da će netko od njih to tako doživjeti. eno ga kako sve lijepo piše na svome blogu. To je svakako bila vrsta krađe. Sve što trebam je pustiti istu skriptu koju sam pustio na Lowellu i mirni smo. objavit će taj blog upravo na njima. možda luckasto. brinete. pretpostavit ću da nemaju pristup glavnoj bazi financijskih podataka pa tako ne znaju koje su čije zaporke. ime po ime. 01:31 Adams nema nikakvu zaštitu. A opet. Ali ima još problema. osim brucošica. Provaljivanje u Harvardov računalni sustav na njega je bila dječja igra. A kada jednom napravi svoje stranice. pa će to sigurno biti nešto drugo.. crvenokose i prsate.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 00:58 Neka hakiranje počne. E. Zapravo im je održao lekciju i pokazao gdje su propusti u sustavu. 01:06 Lowell pokazuje neki otpor. Sve cure s kampusa. niske i visoke. Skupljao je sve po redu. Slike su porazbacane po hrpi raznih stranica. Za Marka je to uistinu i bilo tako jednostavno.. one zgodne i one manje zgodne. Čini se da je dobitna kombinacija napraviti skriptu u Perlu. K tome. poželjno je da ljudi znaju koja je vrsta ovlaštenja nužna. nije li Mark imao pravo uzeti ju? Kakav bi to bio autoritet koji bi mogao odrediti da mu nije bio dopušten pristup nečemu do čega je tako lako mogao doći? 01:03 Sljedeći na listi je Eliot. 24 . Dječja igra. Bit će to fantastično. pa i to vjerojatno otpada. vrijeme mi je da negdje nađem matični broj i ime studenata koji pašu za Lowell i unutra sam. sve njih. pametniji i od sigurnosnih sustava koje su ti ljudi napravili. Vjerojatno je u nekoliko minuta sve fotke sa sveučilišnog poslužitelja skinuo na disk svojeg prijenosnika. Istodobno se Markov komp punio fotkama. ako je informacija dostupna. Pa što se onda može koristiti za pristup. Niti je imao prava na te slike. Oni su isto otvoreni. Odlično. ali Apache nema indekse. Traže kombinaciju korisnik/zaporka da bi se pristupilo facebooku. sad ću ja biti hrabar. Ne gubimo vrijeme. ali baš je to trebalo biti šlag na torti. Onda ću snimiti stranicu. sve po abecedi. Bio je pametniji od svih koje je Harvard zaposlio na izgradnji sustava. A opet. a što je poznato i administratoru stranice doma? Tko je rekao matični broj? Sumnje potvrđene. svaku curu. crnke. Prvi na popisu je Kirkland. a ja sam stvarno prevelik lijenčina da bih išao od jedne do druge i svaku posebno spremao. Bilo je to čisto klasično hakiranje. Još malo i polovica baze sveučilišnih fotografija bit će u njegovim rukama. Možda je to ludo. Sve im je otvoreno i Apache im je konfiguriran tako da dopušta indekse pa je dosta samo malo wget čarolije i skinut ćemo cijeli Kirkland facebook. To bi bilo malo teže za provesti jer Lowellov administrator stranice ne bi svojim korisnicima nikako mogao objasniti njihove kombinacije bez da ne otkrije sve. u njegovom laptopu u obliku silnih nula i jedinica koje predstavljaju plavuše. bit će mu pod kontrolom. kao kriptograf koji u nekoj špilji pokušava probiti nacističke šifre. Dom po dom. Sad je odlutao daleko u hakerski raj. ali ograničio je prikazna 20 po stanici. a Mozilla će mi snimiti sve slike. neka svi vide. a i dom baš neće ispitivati studente koje su im zaporke za financijski sustav.

01:43 Dunster je opak. 25 . Čudno. 01:52 Leverett je malo bolji. Veliki izumitelji i hakeri nisu doživljvali vrijeme kao svi ostali. Ne samo da im direktoriji nisu javni. Moraš pretraživati. To bi moglo biti složeno. velika je vjerojatnost da je Mark znao kako se zaobilaze i te prepreke. preostalo bi mu samo još napisati algoritme. najviše dva dana. Onda samo mora otići na sve one stranice na koje upućuju nađeni linkovi i s njih maznuti slike.. No. Nakon toga i sam program. 02:08 Matherje u suštini isti kao i Leverett. Možda je sa smiješkom slistio ono piva što mu je preostalo prije nego je sročio uvod koji će pozdravljati svakoga tko uđe na stranice jednom kada ih postavi i pokrene: Jesu li nas primili zbog našeg izgleda? Ne. Vjerojatno je Mark tada već bio budan kao sova i sav udubljen u postupak. Nije ga bilo briga ni koliko je sati ni koliko je kasno. Ne'ko je to morao prije ili kasnije. a to je da sam kreten jer sam napravio te stranice. Vjerojatno se nekima nije moglo pristupiti ukoliko upit nije došao s IP adrese unutar doma pa im nije uspio prići iz svojeg James Bondovskog uporišta u Kirklandu. trebalo je još samo nekoliko dana i nešto malo kopanja i mogao je imati sve što mu je trebalo. a ako nađeš više od 20 – ne dobiješ ništa. Nije bilo nesavladive prepreke. ali nije bio dorastao Marku i njegovom računalu. Budućnost im je bila divna: Možda ih Harvard zgnječi zbog pravnih razloga ne uviđajući vrijednost pothvata koji bi se mogao proširiti na druge škole (možda i one u koje idu zgodni ljudi).. ne dobiješ link na sliku nego na php koji te preusmjeri ili već tako nekako. Kompajliranje ne uspijeva od prve. Jednom kad bi imao sve podatke. Reklo bi se da je do četiri ujutro došao dokle je mogao i imao tisuće slika preuzetih iz domskih baza podataka... Najvjerojatnije ću poslije skužiti kako provaliti u one domove u koje nije mogao odmah. Blago je odbojno to što puštaju gledanje samo sliku po sliku i nema šanse da ću ići na 500 stranica i skidati ih jednu po jednu. I nastavio je tako do duboko u noć. A kada jednom i dobiješ rezultate. osim što dijele direktorij u klase. Ma nemoj.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 01:42 Quincy nema facebook na internetu. Nemaju ni jednog brucoša u facebooku..Kako loše. I kod njih moraš tražiti. O da.. nego ih uopće ni nema. Trebat će jedan. Definitivno ćemo morati pokrenuti emacs i preraditi onu skriptu u perlu. Kakva šteta.Jedan Beck's bio bi sasvim u redu. Ovaj će put uzeti cijeli direktorij i unutar njega regexom pretraživati linkove pa tako skopčati na koje stranice mora ići. Vratit ću se kasnije. kao što je abecedni poredak. Jedno je sigurno. bilo je to na dobrom putu da postane jebena stvar. Tu ništa nemogu.com. Dečkima kakav je Mark vrijeme je bilo tek još jedno oružje establišmenta. Hoće li nas po njemu suditi? Da. ali možeš pustiti pretraživanje bez parametara i onda dobiješ linkove na stranice sa svakom slikom studenata. Stranice je namjeravao nazvati Facemash. Kompleksne matematičke strukture zahvaljujući kojima web stranica radi. Harvard je bio krema među svjetskim sveučilištima.

Hvata ga za ruku i odvodi preko sobe. čini se da bi odgovor bio prilično jasan. dvije od onih silueta mogle bi biti dečko i cura smješteni kraj zida u dnu prostorije. pokazati svima da je pametniji od bilo koga. Zacijelo 26 . a klinac se svako malo osvrne provjeravajući je li još uvijek sam u sobi.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 6. kao ni on. Iz svojeg skrovišta mali ne vidi jesu li s druge. nasmiješiti se i posegnuti za rancem obješenim preko lijevog ramena. Klinac koji stoji po strani zahuktalog hormonalnog studentskog života. Klinac koji mnogo zna o računalnoj zaštiti i kako ju isključiti. Vjerojatno su vidjeli otvorena vrata i znatiželja ih je uvukla unutra. podigao i napola iznio van. van. onaj mladić i djevojka samo su imali sreće. ali znamo da se Mark pomučio dok nije provalio u neke domske servere. ali veći dio sobe čine sjene. Možda postoje i druge varijante. Kako zamišljamo. Salon na trećem katu nije baš zabranjeni teritorij. Zamislimo mladića pognutog u mraku. Možda je ono što je tražio dobio i na druge načine. na hodnik. Zamišljamo ga kako je kliznuo iz zaklona i nastavio tamo gdje je stao kada su ga prekinuli. klinac se na vrijeme sakrio iza kauča. Srećom. S druge strane. Rukama joj prelazi preko ravnog. treće ili četvrte godine. ali obično je potreban ključ da bi se u njega ušlo. ali adrenalinski naboj je uvijek tu. Vrata se snažno vraćaju na mjesto udarajući u udžbenik: klinac na tren pomišlja da će ga literatura izdati i da će cijele noći ostati zaključan u prostoriji. ali srećom nešto joj je došlo i predomislila se. Par puta je hitro kvrcnuo prstićima po tipkovnici prijenosnika i pokrenuo program koji je izradio prije nekoliko sati. imaju druge stvari na pameti. Lakoćom svojstvenom profesionalcima napipava traženi utikač na kraju kabela i uključuje ga u utičnicu u zidu desetak centimetara iznad poda. POGLAVLJE – KASNIJE ISTE VEČERI Ako biste našli hakera kojeg biste pitali što bi se dalje moglo događati te hladne noći u Cambridgeu. Malo nije imao ključ. mali ostaje sam sa sjenama i siluetama. pećina od kojih dvadesetak kvadrata. podatak i mek. Gluho doba noći. Ne mislimo da mu je ovo prvi put što radi tako nešto. gotovo bez glasa pomamno siše iz zida. a onda ga odguruje uz smijeh. Treba mu još koja minuta i naći će što je tražio. Sekunde prolaze dok laptop tiho šumi. pognut je dok pretražuje tamne plohe. Klinac koji se možda želi uključiti. Imajući na umu misaoni proces pri stvaranju Facemasha kako ga je opisao u svojem blogu. no nikada nećemo znati detalje. a onda je šmugnuo unutra baš kad je trebalo. I koljena i ruke su mu na tlu. Nema sumnje da mu srce udara i možemo zamisliti kako mu se majušne kapljice znoja stvaraju na leđima. Pušta ga još sekundu. Na kraju. Kada je on u pitanju. Stvarno se sklupčao. kroz vrata. Za sada je mladić prislonio djevojku uza zid a kožnu jaknu i majicu razmaknuo joj je do ramena. smotao se u klupko iza kauča od baršuna. A možda i klinac koji se samo želi dokazati. možete relativno lako predvidjeti što je slijedilo. Čekao je izvan prostorije da podvornik završi s tepihom i prozorima. mladić ju je stigao i obgrlio oko struka. pa stao promatrati kako zaslon treperi. Ono što možemo jest predstaviti kako su se stvari mogle razvijati od tada nadalje: Samo sjedište Sveučilišta Harvard. čim je čovjek spakirao svoju opremu i izišao. debeo. malene valove čiste energije kako se crpe iz električnog srca zgrade. Mali je ozbiljan i zna cijeniti formalno obrazovanje: vrata je zaglavio udžbenikom. Par ga nije primijetio. baš između prozora na dvorište. a ona se izvija dok njegove usne ljube njezin vrat. golog trbuha. opravdano je zamisliti paketiće koncentrata električnih informacija kako jure kroz kabel. ali ni jedno ne gleda u smjeru maloga. Prolaze upravo kraj kauča. Dok je ona došla do vrata. Tepih pod njim je grimizan. samo je savršeno pogodio pravi trenutak. Ono što bi mogao znati jest da ni oni nisu smjeli biti ondje. Kreće u obilazak zidova. Samo što se nije predala. udžbenik je na mjestu. posebno onaj niži dio zida u kojemu se ponekad nalaze kanali s instalacijama. Klinac možda nije sam.

to nije čak ni sitna krađa.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ima osjećaj da radi neko bondovsko sranje. Neka vrsta nadgradnje hakerskih vjerovanja: kad naiđeš na zid. U redu. možda treba obaviti još dva. Ljudi koji grade zidove. Niti zajebava transport električne energije nekim debelim dalekovodima. čak ni ne traži novi email od bivše cure. Informacije su tu da se dijele. Uzima udžbenik. i to je sve. Niti krade novac iz banke. zapravo ne radi baš ništa. U usporedbi s onim što bi bio u stanju učiniti haker njegovih sposobnosti. Ok. Fotke su tu da ih se gleda. onakva za koju je potrebna zaporka. establišment. koristeći baš navedenu zaporku. Skida samo nekoliko slika iz baze domova. Klinac je dobar dečko i bori se za pravu stvar. Možemo zamisliti kako osjeća cvjetni miris djevojčina parfema što još uvijek zavodljivo vreba u zraku. vjerujemo. A onda. to je definitivno za opće dobro. možda ne samo nekoliko nego sve koje je našao. Slobodan pristup informacijama i sva ta sranja su za njega. klizne iz salona i pušta da se vrata za njim zalupe. opet. valja naći način kako ga srušiti ili prijeći. Ima li ograde. oni su zločesti dečki. prorežu put kroz nju. Minutu kasnije tihi elektronski pijuk iz prijenosnika javio je da je posao gotov. to baš nije posve nevino. niti provaljuje na stranice Ministarstva obrane. S ti je domom gotov. A možda to jest privatna baza. U svijetu hakera. Zabaci ranac na lijevo rame i požuri prema vratima. dio istinitog moralnog kodeksa. Mali čupa ethernet kabel iz zida i gura laptop u ranac. A kako mladac vidi. nije baš da ubija s predumišljajem. Samo još nekoliko minuta i bit će gotovo. Opće dobro. Negdje duboko u zakutcima mozga shvaća da je to što radi vjerojatno protuzakonito – u najmanju ruku suprotno sveučilišnim regulama. Ali nije baš ni za strijeljanje. Gotovo se može čuti kako mu glavom lelujaju tonovi James Bond leitmotiva. a kojoj se pristupa s IP adrese upravo tog doma. 27 .

Ubio je to čudo nakon nekoliko minuta. Došao je i do studentskog lista Crimson. Kasnije je objašnjavao kako mu to nije bila namjera nego je htio samo malo sugestija. Kod interneta je fora da je to kemijska. Kad jednom nešto staviš na papir. No. reklo bi se da je link bio poslan kao obavijest na desetak raznih grupa primatelja email obavijesti. pa su ti treći slali dalje. jebote!“ Prije nego je otišao na sastanak. u svoju sobu. Gledao je kako zaslon prijenosnika konačno gasne. POGLAVLJE – ŠTO SE POTOM DOGODILO Tek je 72 sata kasnije Marku bilo jasno što je točno učinio. Link nije trebao tako izmaći kontroli.. organizacijom s više od stotinu članova. imao je sastanak u vezi nekih predavanja koja je slušao i to je potrajalo mnogo dulje no što je mislio. zaslon je bio zamrznut. Sinulo mu je. Facemash je bio pušten s lanca. Očigledno su neki od njih proslijedili link svojim prijateljima. nego ga je doživljavao kao neriješen matematički problem. Ne valja. savršeno i predivno kako je i trebalo biti – poslao je e-mailom link nekolicini prijatelja kako bi vidio što misle o tome. Web stranice na kojima ste birali koja je od dvije studentice zgodnija. nekolicini prijatelja poslao je link na Facemash. udari nekoliko tipki i pomoću zaporke uđe u program što ga je stvorio. U manje od dva sata poslužitelj je primio dvadeset dvije tisuće glasova. Netko drugi je poslao grupi Fuerza Latina. Možda ga nikada ne bi ni pokrenuo. Zavalio se u stolac. Jedna od njih je link podijelila s Udrugom crnkinja Harvarda. Netko je poslao link svakome tko je kontaktirao s Institutom za politiku. Otišao je iz sobe. ali i dalje je radio na onome što je počeo. više se ne briše. pogledati ima li pošte i sjuriti se u blagavaonicu. i negdje u četvrtom ili kasnijem koraku požar je postao neugasiv. Prijenosnik se smrznuo jer je bio poslužitelj za Facemash. Prema onome što je web poslužitelj bilježio. čak i nakon što je nastavio živjeti uobičajenom rutinom pohađajući svoje računarske predmete.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 7. a onda i pratili kako se kompleksnim algoritmom računa koja je od svih najzgodnija. Želio je doznati kakva je bila pravna strana skidanja svih tih slika. tek da malo unaprijedi stvari. kad je ušao u spavaću sobu. osim u slučaju da. Nakon što je to napravio – prekrasno. Facemash je bio posvuda. prsti su mu se tresli. U prethodnih pola sata stranice je posjetilo 400 klinaca. a ne grafitna olovka.com. udruzi za prava latinskoameričkih žena. No. Imao je osjećaj da je u gadnoj neprilici.com. slušajući i one obavezne predmete. Kasnije će novinarima reći da tttada i nije mnogo brinuo o Facemashu. Nadao se mišljenjima. prekasno. Na njegovo iznenađenje.. Već se davno slegla njegova večer pijančevanja. zaustavio ga. Mark poskoči. Sranje. prijedlozima i pokojem uzdisanju u nebesa. „O. to nije imalo smisla. družeći se s Eduardom i drugim frendovima u blagavaonici. 28 . ali sada je bilo gotovo. a i na neke kućne elektroničke oglasnike. proširile su se kampusom kao epidemija. zadaću koju treba dovršiti. od kojih su neke održavale udruge studenata u kampusu. odmah je spazio laptop još rastvoren na pisaćem stolu. namjeravao je samo baciti ranac. Kad se vratio u Kirkland.

“ Tyler je zgrabio novine i otresao kečap sa zadnje stranice. ha?“ prigušeno podvikne Divya u znak pozdrava. pak. ni sedam ujutro. a oči bile krvave i otečene. njegova cura. Tyler. Opet je pogledao Indijca. Cameronu je trebalo neko vrijeme da se izvuče iz stolca i dotetura do njih. Tyler se ispružio koliko je mogao i zabacio pogled iza police s knjigama kako bi snimio bratove krakove ispružene tri metra dalje pod identičnom kombinacijom stolca i stola. ali naposljetku je došao i stao do Indijca. poput art deco namještaja. na toj stranici ispala treća. a odmah kraj njega jarko crveni plastični pladanj iz nedaleke blagavaonice Pforzheimer. a njezina cimerica Kelly druga. Kosa mu je stršala uvis. pa onda tamo gdje mu je ovaj pokazao. Tyler pruži članak Cameronu.“ „A druga cimerica Ginny bila je prva“. „Nije da se tome tko čudio. a sendvič ga je jedini držao budnim. a momčadski je trening bio izrazito brutalan. a već je iza sebe imao takve napore da je morao primjenjivati posebne tehnike za održavanje budnosti. a ne kao sveučilišna knjižnica. Tog je jutra vjetar na rijeci brijao naročito snažno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 8. Tyler je još bio gladan kao vuk. a komad nalik poluprožvakanome mesu visio mu je s usana. i knjižnica je bila novijeg datuma. posebno nakon što im je Divya došao pokazati. „Cameron. Zbog tog je udžbenika i bio u knjižnici. prenaglašeni betonski stupovi i sjajno pročelje od čelika i stakla. Kako je sve to bilo nešto dalje od srca Harvarda i patine prekrivene bršljanom. Tylerove su se obrve dizale dok je s naslova prelazio na tekst i gutao prvih nekoliko odlomaka. za manje od sata trebao je otići na predavanje. čovječe?“ „Sorry za sendvič. Dio sendviča koji je nedostajao još se uvijek kretao unutar njegove usne šupljine i bio je tako zabavljen njime da nije čuo kako mu Divya prilazi. „Neću nam naći programera u Crimsonu. Čak i futuristički monstrum koji bi bio primjereniji MIT kampusu malo dalje niz ulicu. Divya mu je prišao s leđa i zviznuo primjerkom Crimsona po taci tako da je netaknutu polovicu sendviča zakovitlao ravno na pod. Odabrao je baš tu neman jer nije bila udobna. čuo sam sinoć neke dečku u Porcu kako pričaju o tome. Kao niotkuda. to je prilično cool. mirno su se vratili svojim brigama. Kao i ostatak Quada. arhitekti su vjerojatno mislili da će moći proći što god napravili. Iako su on i Cameron doručkovali ni pola sata ranije. budi se i dovlači to svoje dupe ovamo!“ Nekoliko studenata u neposrednoj blizini podignulo je poglede. nije izgledao ni upola umoran kao njegov brat. ali kada su vidjeli da Tyler zove brata.“ 29 .. prekinuo ga je Divya. Tyler se zabuljio u njega. Pred njim je rastvoren ležao oveći udžbenik ekonomije. POGLAVLJE – QUAD Izvana je četverokatnica Hilles Building izgledala kao svemirska postaja koja se prisilno spustila. ali pogledaj naslov. „Dobro. a Cameron ga primi s odobravanjem. Uočljivi.“ Divya se smješkajući složio. Svoju je dvometrašku pojavu smjestio u kombinaciju stolca i radnog stola koja je izgledala kao naprava za mučenje. „Ma da. Tyler se nalazio zakopan u dubini trećeg kata svemirskoga broda. ponedjeljak je.. Sam Kensigton je prilično popizdio jer je Jenny Taylor. na njemu je bio nagriženi sendvič s parizerom. „Koji ti je kurac. napola umotan u salvetu.

Disciplinska je bila moćna. „Napisao je i onaj Course Match. Bilo je vrijeme za dati nekome nogu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler se morao nasmijati. A u srednjoj je navodno bio nekakav kao megahaker. ponekad čak i od odvjetnika i viših zaposlenika uprave. On i nekoliko njegovih prijatelja ići će pred disciplinsku. Onaj koji je postavio Facemash vjerojatno će dobiti uvjetnu. da dečko nije neki Casanova. 14 Hamburger i Pommes frittes Crn i Bijel 15 30 . Kelly i Ginny. Sveučilišni odjel koji se bavio pitanjima stanovanja bio je na zlu glasu zbog takvih psina. odnosno disciplinskoj komisiji uprave koja se uglavnom sastoji od dekana i predstavnika starijih studenata.“ Tyler je tiho zazviždao. Jenny. posebno nakon što je netko skužio da zadnjih pet znamenki telefonskog broja njihove sobe znači „3-FUCK“.“ Divya je klimnuo.“ Tyler se naslonio i opustio. „Kaže ovdje da mu to nije prvi program“. „Kaže da ga je ubio sam taj mali koji ga je i postavio. u jednoj sobi bili su Burger i Fries14. Taj je mali sjebao stvar s tim stranicama. Plavuše su rangirane na web stranicama po imenu Facemash. Hakirao ih je i sve poskidao. cure.“ Tyler je osjećao kako mu krv jače kola žilama. Iako. Moglo se tvrditi da su Jenny. Feministice iz kampusa slale su na desetke e-mailova. Tyler je imao prijatelja u Porcu koji je optužen za varanje na ispitu iz povijesti. Kelly i Ginny najbolji komadi s druge godine. Tyleru. mogla je odrediti suspenziju ili čak ispis. onog online rasporeda kojim si birao predavanja. „Trebali bismo popričati s tim klincem. Svaako se cure iz kampusa neće oduševljavati njime. nekoj vrsti „hot-or-not“ klona. ali je bilo očigledno i da je briljantan programer. nastavio je Divya pokazujući na Crimson. Bile su cimerice i na prvoj godini. „Opa. a definitivno je i slobodan mislilac. A onda i sveučilište. Izgleda da je slike pokrao iz domskih baza. koji je studentima omogućavao procjenjivanje djevojaka na temelju njihovih fotografija i koji je prilično uzburkao čitav kampus. Naravno. nije mu bilo jasno da će ljudi poludjeti. Sjećaš se. Profesori se nisu mogli spajati na svoje e-mail poslužitelje. „Tko je poludio?“ „Pa. Članak u Crimsonu nije imao veze s Uredom za smještaj studenata. na svom je blogu pričao o uspoređivanju cura s domaćim životinjama. doduše. dospjele u istu sobu s brojem telefona 3-FUCK. Mnoge. uz najmanje dva Black i White15 kompleta. Iako. Stavljali su u iste sobe klince sa sličnim imenima. Bio je to nered najfinije vrste. No Tyler nije vjerovao da bi u ovom slučaju kazna mogla biti teška.“ Tyler je znao sve o „disciplinskoj“. Možda je baš on to što su tražili. Mali koji je to napravio sad je u velikim problemima. reklo bi se po napisanome. Kada je napravio stranice. A sad su tri najzgodnije plave cure na godini. Usporediti domaće životinje i cure? Takvo što ti ne pada na pamet kad redovito ševiš. nitko živ na Harvardu nije vjerovao da je to slučajno.“ „Aha. Sviđalo mu se sve što je čuo. Reputacija će mu biti malo sjebana. Dečko je morao stati pred dva dekana i starijeg savjetnika. rekao je Cameron trčeći kroz članak. opa. Kad je Tyler bio brucoš. i to je navodno bio rezultat ždrijeba. „Srušili su ga prilično brzo“. Dogodilo mu se dvadeset tisuća hitova u dvadeset minuta. toliko je ljudi bilo istovremeno na stranicama da su zagušili protok sveučilišnoj mreži.

Znali su na što je Divya mislio.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Već sam nazvao Victora. „Pošalji mu e-mail“. lupkajući po Crimsonu. jako dobri u ekipi. to bi vjerojatno bilo to. „Vidjet ćemo bi li taj mali Zuckerberg htio sudjelovati u stvaranju povijesti. jako dobar s kompjutorima jer nikako nije izgledao kao neki blistavi sportaš.“ „Kako čudan?“ pitao je Cameron.“ Tyler i Cameron su se pogledali. doduše. da je klinac malo čudan. trebao si ili imati sve petice i biti dobar u nekom sveučilišnom sportu. „Znaš već. Da bi upao na Harvard. Onaj klinac je očito bio jako. Po Harvardu su šetali deseci takvih. Upozorio me. ali kaže li se društveno neprilagođen. Autist vjerojatno nije bio pravi izraz. jako. ili biti jako.“ 31 . možda bolji nego bilo tko drugi na svijetu – kao virtuoz na violini ili nagrađivani pjesnik. Znao je da su jako. zajendo su na nekoliko njihovih računalnih predmeta. „Mark Zuckerberg“. „I kako se mali zove?“ pitao je Tyler već mozgajući unaprijed. odgovorio je Divya. jako. jako. kao neka vrsta socijalnog autista. Tyler je bio sklon pomisliti da su on i brat mu bili iz prve skupine. Zna ga. odlučio je Tyler. jako dobar u nečemu. ali nije se zavaravao.

Možda je i on razmišljao o njima kao i Eduardo. kutijasta brucoška spavaonica. Harvard Yard izgleda prilično jednako kako je izgledao zadnjih tri stotine godina. Bilo je u toj situaciji i nečega zanimljivog. Pratio je pogledom dvije zgodne brucošice kako žure niz jednu od stazica. odgovorio je posprdno Mark. Ono što ga je stvarno zbunilo je bijes raznih ženskih grupa s kampusa koji je navukao na sebe. a jedna od njih je podigla kosu u pundžu i otkrila komad porculanski bijelog vrata. „Pomalo nalik na kolonoskopiju“. U tom trenutku. Eduardo je znao da nelagoda nije proistekla samo iz odjeće u kojoj je moramo biti. a ne želja da se web stranicama napravi kakvo zlo. težinu stoljeća sličnih prizora. Bacio je pogled na Marka koji je sjedio na stubi prekriženih nogu. predavaonicama. Tijekom ispitivanjapred disciplinskom je odmah priznao krivnju za provaljivanje u računalne sustave. na jakom suncu kakvo prži u jedanaest sati. POGLAVLJE – POVEZIVANJE Gledano s prilaznih stuba Knjižnice Widener. nego samo nije razmišljao kako razmišljaju drugi klinci. Također. iako je Eduardo imao osjećaj da u svim tim stotinama godina niti jedan student nije prošao bizarnu torturu kakvu je otrpio klinac pokraj njega. branio se. nego se radilo o beta-testiranju koje je izmaklo kontroli. najbolji argmenti u obrani po pitanju tog posla s Facemashem bili su njegova društvena osakaćenost i zbunjenost reakcijama koje je izazvao. niti jedna novija zgrada nisu narušavali strogu ozbiljnost kontinuuma sveučilišta svjesnog svoje povijesti. za razliku od inače. probio se kroz sveučilišne sustave zaštite i stvarno je skinuo slike. ali ništa više.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 9. Eduardo je sa svojeg povišenog položaja jedva hvatao vrh Memorijalne crkve u daljini. „Bilo je neugodno“. Prastare zgrade od kamena i cigle prekrivene su složenim uzorkom zavijutaka bršljana poput vena ostarjele arhitektonske kože. Akrobacija. Istini za volju. Niti Centar za znanost svemirskih linija. osim grupa. a to je da Marku nikako nije bilo jasno zbog čega su se uopće svi toliko uzrujali. gdje god bi naletjeli na Marka. iako dekani tu zanimljivost nisu smatrali razlogom za veselje. da su ga stavili ni manje ni više nego pred tri dekana. a da se ne spominju i dva stručnjaka za računalnu sigurnost. navukao je i bijes žena: mnoge su slale pisma. Takav je prizor imao težinu. Štoviše. i bio je odmah spreman dobrovoljno ukloniti uočene propuste. Uzane stazice obrubljene drvećem vrludaju između krpica detaljno uređivanog travnjaka. e-mailove ili čak svoje dečke da osobno prenesu poruku u blagavaonici. Nikada nije namjeravao pustiti Facemash na upotrebu cijelom kampusu. Mark je nosio odijelo i kravatu i činilo se da mu je nelagodno. pa i u knjižnici. možda čitale o njemu u Crimsonu ili vidjele kakav post na internetskom oglasniku kampusa. koji su ga svi natjerali da se ispričava i ispričava zbog zbrke koju je nehotice izazvao. niti Canaday. dijelom zasjenjen jednim od masivnih stupova koji su držali krov velike kamene knjižnice. Pa da. Njegova avantura je imala plemenitu podlogu. dobacio je Eduardo i ponovo se zagledao u travnjak. Okupljeni dekani sjedili su i gledali kako je sav zajapuren glumatao i shvatili da nije loš dečko. I on je gledao cure kako prelaze travnjak. Možda su bile čak i svjesne da je ni sat prije Mark morao sjesti pred Disciplinsku komisiju i braniti svoje postupk. ali i istaknuo da su njegovi postupci rasvjetlili mnoge ozbiljne sigurnosne propuste u sveučilišnom sustavu. da su i one vjerojatno čule za Facemash. Mark se usudio dometnuti da je sam zaustavio rad stranica kada je shvatio da je počela epidemija. Nosile su jednake Crimson šalove. Nije mu sinulo da će se cure naljutiti jer ih dečki 32 .

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi rangiraju prema izgledu. A opet, kvragu, Mark je kao i Eduardo, kao i vjerojatno svaki drugi student na svijetu, uspoređivao cure s grupe prema njihovoj privlačnosti. A tako je otkako postoji institucija školstva. Eduardo je bio sasvim siguran da će jednog dana neki paleontolog naći špiljske crteže procjenjivanja djevojaka iz vremena neandertalaca. Takvi popisi su jednostavno dio ljudske prirode. Onome tko je sa strane promatrao te probleme moglo je biti jasno da je Markov problem bio to što nije mogao shvatiti da neće baš svima biti drago znati ono o čemu su on i njemu slični šmokljanski prijatelji razgovarali nasamo. Predložiš li uspoređivanje cura s domaćim životinjama, ljudi popizde. U svakom slučaju, mnogo ljudi je popizdilo na Marka. Dekani su ipak bili blagonakloni i odlučili su da ga neće zbog Facemasha izbaciti sa sveučilišta. Rekli su mu da se kloni nevolja sljedeće dvije godine, inače... Nisu opće jasno objasnili kamo je vodilo ono „inače“, ali u svakom slučaju Mark je oštro dobio po prstima. Akademski status mu nije narušen tim slučajem. No njegova reputacija u kampusu nije mogla proći tek tako. Ako je prije Facemasha imao problema sa ženama, nakon njega će mu situacija biti nalik nemogućoj misiji. S druge strane, ljudi su sada znali tko je Mark Zuckerberg. Za to se pobrionuo članak u Crimsonu. List je čak popratio događanja oko Facemah debakla svojevrsnim epilogom u uvodnom članku jednog broja i zaključio kako je broj posjeta na stranicu ukazao na potrebu za servisom koji bi omogućio stvaranje zajednice za razmjenu slika, još nejasnog oblika, ali možda ne s tako negativnim prizvukom. U svakom slučaju, Mark je podigao prašinu, a ni to nije malo, zar ne? Kad su se dvije brucošice odšetale iz kadra, Mark je posegnuo za svojim stražnjim džepom, izvadio komad presavijenog papirića i okrenuo se Eduardu. „Pokazat ću ti nešto. Što misliš o ovome?“ Dao mu je papirić, a Eduardo ga je rastvorio. Bio je to otisnut e-mail s Markovog računala: Hej, Mark, prijatelj mi je dao tvoj e-mail. Uglavnom, ja i moja ekipa trebamo web programera koji radi php, sql, a poželjno bi bilo da ima temelje i jave. Već smo daleko odmaknuli s izradom stranica i htjeli bismo da budeš dio programa za koji smo sigurni da će uzburkati život na kampusu. Molim te, nazovi me na mob ili mi pošalji mail da znam kad bismo mogli malo popričati na telefon i sresti se sa sadašnjim programerom. To bi trebalo biti uistinu vrijedno iskustvo, i to pogotovo ako imaš poduzetnog duha. Detaljnije kad se javiš. Pozdrav. U potpisu e-maila je stajalo ime Divya Narenda, a mail je poslan i nekome tko se zvao Tyler Winklevoss. Eduardo je dvaput pročitao poruku pažljivo je razmatrajući. Izgledalo je kao da su to klinci koji rade na nekom tajnom web siteu i javili su se nakon što su vidjeli Facemash i pročitali Crimson, u nadi da će im on pomoći napraviti što god to namjeravali. Sigurno nisu znali Marka, nego su se odazvali njegovoj reputaciji, njegovoj iznenadnoj ozloglašenosti. „Poznaješ li ih?“ pitao je Mark. „Divya mi nije poznat, ali znam tko su blizanci Winklevoss. Na četvrtoj su, mislim da žive u Quadu. Veslaju.“ Mark je klimnuo glavom. Naravno da je i on znao blizance Winklevoss. Nije ih znao osobno, podrazumijeva se, ali nije mogao ne primijetiti ih prije ili kasnije. Teško je ne primijetiti identične blizance dvometraše. Ipak, ni Mark ni Eduardo nisu nikada progovorili ni riječi s njima, a nije ni da su se kretali u istim krugovima. Tyler i Cameron su bili članovi Porcelliana. Bavili su se sportom i družili se s takvima.
33

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Hoćeš li im se javiti?“ „Zašto ne?“ Eduardo je slegnuo ramenima. Pogledao je ponovno e-mail. Istini za volju, nije mu se sve to sviđalo. Ni Winklevossi ni Divya nisu mu bili poznati, ali je znao Marka i nije mogao zamisliti da bi se mogao slagati s takvim društvom. Trebala je posebna vrsta „razumijevanja“ da bi se s Markom moglo slagati na dulje staze, razumijevanja kakvo likovi poput blizanaca Winklevoss nisu nalazili za likove poput Eduarda i Marka. Naravno da je Eduardo napravio veliki pomak otkako se počeo kretati po Phoenixu i raditi na svojoj inicijaciji. Za koji tjedan, bio je prilično siguran, to je trebalo biti gotovo, a on postati punopravni član kluba. Ali golema je razlika između članstva u Porcellianu i u Phoenixu. Smisao Phoenixa je bio naučiti kako se priča s curama, dobro se oblokati i, bude li sreće, nešto poševiti. U Porcellianu su učili kako vladati svijetom. „Jebo njih, ako mene pitaš“, uzvratio je Edurdo. „Ne trebaju ti.“ Mark je uzeo papir i vratio ga u džep, pa se posvetio vezicama i olabavio si cipele. „Ne znam“, rekao je na način da je Eduardu bilo jasno kako je odluka već donesena. Možda je nešto u Marku nalazilo druženje s ljudima poput blizanaca Winklevoss privlačnim, a možda je i u tome vidio priliku za neku novu svinjarijicu poput Facemasha, nešto što bi moglo biti zabavno. Ili, Markovim uobičajenim riječima: „Moglo bi biti zanimljivo.“

34

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

10. POGLAVLJE – 25. STUDENOGA 2003.
„Sranje! Dečki, stavljajte svoje cure pod ključ! Gle tko nam je došao na večeru.“ Tyler i Cameron su trčećim korakom došli skoro do polovice blagovaonice u Kirklandu kada se to dogodilo. Tyler je ugledao bika u obliku studenta frajerski iskešene pozamašne gubice, koji glumi da će ga oboriti, i nije se mogao ne nasmijati. Sama je pomisao da će neopaženo proći kroz blagovaonicu nekog od domova na rijeci bila apsurdna. Obojica su imala dosta prijatelja u Kirklandu. Na rijeci su živjeli njihovi kolege s godine, nekoliko članova Porca i niz ljudi iz veslačkog saveza. Davis Mulroney nije pripadao ni u jednu od tih skupina, ali je bio neizbježan budući da je bio oko 150 kilograma težak ragbijaš i još je nalijetao na njih. Tyler je probao eskivirati, ali je bio prespor i Davis ga je zahvatom oko struka podigao u zrak i tako držao dok je polako brojao do pet. Spustio je Tylera, pa im obojici pružio ruku značajno strignuvši čupavim obrvama. „Pravimo se važni pred sirotinjom s rijeke, ha? Što vas dovodi ovamo?“ Tyler je pogledao Camerona. Obojica su pomislila da je bolje do daljnjeg razgovora s malim hakerom držati u potaji. No projekt im nije bio baš potpuno tajan. Njihovi su prijatelji znali za nj, a i poneki od porcellianske braće; mali Zuckerberg je u tom trenutku bio toliko vruć da je sjajio u mraku, a njihov projekt baš nije bio spreman za medijsku pokrivenost tipa Crimson. Štoviše, nisu ga još ni bili upoznali, ali su znali da je prilično zainteresiran za njihove stranice i da je želio postati dio onoga što su pokrenuli. I Divya i Victor već su bili izmijenili mnoge e-mailove s njim i obojica su dobila dojam da je prilično zainteresiran. Ono što im je napisao u jednom svježijem e-mailu uvjerilo ih je da se svakako isplati potegnuti do tog doma na obali. Ja sam za razgovor, ali se sada moram baviti posljedicama Facemasha, pa može onda sutra? Definitivno sam zainteresiran čuti o tom vašem projektu. Ali naći se na večeri u Kirklandu nije bilo isto kao raditi u pravom ortakluku i Tyler nije htio da cijeli kampus zna da su on i brat u suradnji s malim koji je postavio Facemash prije nego do te suradnje uopće dođe. Opet, bilo je blesavo očekivati da bi mogli ući u Kirkland i ne susresti se s hrpom prijatelja. Davisova je cura bila cimerica neke Cameronove bivše, a u svakom slučaju veslači i ragbijaši imali su slične rasporede treninga i stalno su nalijetali jedni na druge. „Čuli smo da je danas sloppy-joe“i, odgovori Tyler. „Mi smo uvijek za dobar sloppyjoe16.“ Davis se nasmijao. Pokazao je rukom na stol kraj prozora popunjen prilično krupnim dečkima odjevenim u identične Harvard-trenirke. „Zašto nam se ne biste pridružili? Idemo poslije ovoga u Spi, možda i do Graftona. Mojem kompi dolaze neke cure iz Wellesleya Fuck Truckom17. Bit će zabavno.“ Tyler je zakolutao očima. Taj Fuck Truck je bio zasebna institucija Harvarda, a u stvari se radilo o manjem autobusu koji je vozio na ruti između Harvarda, ženskih škola u okolici i kampusa u kojima je bilo libernijih kolegica. Prometovao je uglavnom vikendima. Svaki društveniji harvardski diplomac je barem jednom u akademskoj karijeri putovao Fuck
16 17

Vrsta hamburgera u kojem je umjesto pljeskavice smjesa mljevenog mesa, luka i kečapa. Fuck = jebanje; Truck = kamion 35

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Truckom.“ Držati Markovu ruku bilo je kao da držiš krepanu ribu. Zatim je ušao u filozofiju koja je ležala ispod svega toga. a Tyler se udobno smjestio u stolac i gledao malog kako ga pažljivo prati. što je bilo najbolje. „Ali.“ Potapšao je velikog po ramenu. odmahnuo hrgama za stolom i krenuo niz blagovaonicu. Nosio je laganu vjetrovku i kratke hlače iako je vani bilo oko nule. Pitao je koliko je daleko Victor odmaknuo s kodiranje. Potom je dao puni opis web stranice koju su htjeli izgraditi. po njegovom mišljenju. Tyler je prvi prišao i pružio mu ruku. osim što bi se umjesto truckanja u autobusu tipkalo po tipkovnici prijenosnika. ali te večeri nije mu bilo ni do Fuck Trucka ni do onoga što je vozio. ali možda ovih dana. Klinac im je mahao sa sredine stola. to će biti jako cool. Iako mu se iz izraza lica teško moglo nešto dokučiti. rekao je. Dodao je i da bi stranice trebale imati dva odjeljka. Harvard Connection bi bio alat koji bi se moglo opisati kao elektronički Fuck Truck. ljudi upoznaju na neučinkovite načine te je vrlo teško naći pravu osobu. Procijenio je da je preostalo još deset do petnaest sati programiranja – ništa što programer Markovog kalibra ne bi sredio s lakoćom. kratke tamne kose i prilično zapuštene brade. stari. Sve na jednom mjestu. Ima neki seminar koji nije uspio izbjeći. danas ne mogu. Možda je bio cimer. povezivali se. Bilo je dovoljno tražiti od Victora neophodne sigurnosne šifre kako bi dobio uvid u Victorov rad. izgledalo je kao da se od ostalih klinaca ludih za kompom razlikovao po tome što je dijelio strast i viziju koju su blizanci ulagali u projekt. „Tyler Winklevoss. Nije izgledalo da će Mark nešto reći. razmjenjivali informacije. Upravo bi Harvard Connection to izmijenio spajajući ljude putem njihovih sličnih sklonosti ili bilo čega što oni sami stave na stranice umjesto da ih spaja fizičkom pristupačnošću. U jednom bi se korisnici upoznavali radi izlazaka. Što se više radilo o računalima. Žao mi je što Divya nije uspio doći. a mogli bi i tražiti poveznice među njima. Cameron je krenuo u detalje. To bi te opet dovelo u Crimson. Sviđala mu se zamisao web stranica za upoznavanje djevojaka i bio je siguran da programiranje ne bi trebalo biti preteško. svi ćemo zaraditi“. o tome kako se. „Sorry. samo što će te ovaj put opjevati. što je još važnije. Tyler je bio u stanju zatvoriti oči i prizvati sladak i opojan miris smjese alkohola i parfema koji se odavno uvukao u sjedala od skaja. „Zvat će se Harvard Connection“. izgledalo je da je Mark odmah sve shvatio. a Cameron je predložio neka sam pogleda. „Ako stranice budu uspješne. pa je Tyler krenuo na stvar. to je više iz njegove pojave iščezavala štreberska neobičnost i. Cameron ga je povukao za ruku i pokazao mu stol na kraju četverokutne prostorije. Vidio je kako se Mark sve više i više zagrijava za ideje o kojima je pričao njegov brat. supermarket u kojem nalaziš kolegicu iz snova. krenuo je odmah u srce problema. a čak je mogao i skinuti kod na svoj komp i nastaviti raditi na njemu. Ovo je moj brat Cameron. neki krakati s kovrčavom crvenom čupom. Studenti bi mogli stavljati svoje slike i osobne informacije. Dok je hodao nije se mogao otresti zamisli da je Fuck Truck zapravo analogan projektu koji on i brat pokušavaju pokrenuti. a Cameron Tyleru zdesna. pa je uskočio čim je Cameron zastao. a ne sahraniti. a drugi bi bio predviđen za povezivanje. Tyler je sjeo na stolac nasuprot. U početku je nastojao biti kratak i jasan i objasniti kakva ih je ideja potaknula osmisliti sastajalište mladića i djevojka s Harvarda na kojem bi se upoznavali. Tyler je vidio da bi mali htio znati što je u tome njegovo kako bi završio i pokrenuo te stranice.“ 36 . a koža mu je izgledala bljedunjavo kao da već dugo nije vidio sunca. S njim je za stolom sjedio još jedan klinac. Ipak. I želimo da ti budeš ključna figura u svemu tome. Sredstvo za što tješnje povezivanje mladića i djevojaka. ali u svakom slučaju dignuo se i ostavio Marka čim su se blizanci približili.

Do tada Mark može pokretanje stranica iskoristiti kako bi popravio sliku javnosti o sebi. Neka te stranice malo živnu i on na tome postane pomalo slavan i. razbijete njegove šmokljanske okove. Tyler uopće nije znao maloga – ali tko se ne bi uzvrpoljio na takvu ponudu? Do završetka sastanka Tyler je znao da se mali upecao. a manje kao mrtva riba. toliko čudnog kao da mu je nelagodno u vlastitoj koži. K tome. još bi bio i u središtu pozornosti. što se kompjutorašima zapravo nikad ne posreći jer ih obično odgura u pozadinu. Kada su se opet rukovali. dovedite ga do cura do kakvih se ne dolazi u računalnom praktikumu. Bili bi partneri u projektu i ako projekt donese novac. Tyler je znao da će ga time dobiti. Dajte mu društveni život. ponuda je bila sasvim jednostavna. Na kraju bi mogao koristiti taj site kako god hoće da popravi svoj društveni status. Harvard Connection se pomaknuo korak bliže ostvarenju i možda je bilo vrijeme da se malo i proslavi.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Onako kako je Tyler to vidio. Kad je gledao malog u dnu blagovaonice. svima će biti dobro. možda postane sasvim druga osoba. Bio je toliko ushićen da je odlučio kako on i njegov brat zapravo imaju vremena pridružiti se mladim ragbijašima na jednom piću. I Tyler je otišao od stola ushićen činjenicom da je našao nekog tko je uistinu shvaćao što on i brat žele postići. tko zna. ruka se više doimala kao ruka živahnog inženjera. A ima li prikladnije proslave od posjeta Fuck Trucku? 37 .

Phoenix mu je značio previše da bi se okrenuo i otišao u tom trenutku pa se kao i drugi novaci pozabavio cipelama i čarapama. Glava mu je pulsirala. krenuo je ravno u Phoenix. Nakon slijetanja na Logan. pokrije se preko glave i nestane na dva dana. ali taj put s još većom bocom votke. vratio se iz Miamija u dom tek večer prije. Eduardo se unatoč svojoj boli morao nasmiješiti kad se sjetio te noći. Ipak je popio gutljaj ledene vode iz čaše pred sobom i pokušao shvatiti što znače mali križići i kružići na meniju. Sjećao se kako je bilo jebeno hladno stajati u tankoj maloj jakni dok prosinački vjetar prodire do kože kroz skupu bijelu košulju. borio se protiv poriva da potrči u svoju sobu koliko ga noge nose. Stao je u vrstu među ostale na samom rubu obale i nagnuo se naprijed… Bogu hvala. ritualnih 38 . je bio jedan od njegovih najdražih restorana na Trgu Harvard. No. Rijeka Charled je bila slavna po svojoj zagađenosti. Štoviše. Svaki novak je morao popiti što je više mogao. Cambridge 1. legne. ali se uspio prisjetiti da su ih potjerali do rijeke i da je još uvijek bio u smokingu. Zacijelo je postojao razlog zbog koga su bili popunjeni svaki separe i skoro svaki stolac malenog šanka kraj zahuktale otvorene kuhinje. a zatim proslijediti bocu sljedećem i tako sve dok je nisu ispraznili. a nakon toga su ih čoporativno vratili u matično gnijezdo u Ulici Auburn i uveli u gornju dnevnu sobu klubskog doma. a oči ga pekle kao da plutaju u varikini. bez sumnje jedne od najluđih u njegovom životu. Izvukao bi se kada bi to napravio. Zapravo. a da stvari budu ljepše. Eduardo se vratio u kampus sa snažnom potrebom pročišćenja i tu je glad bez ikakvih problema utažio u Phoenixu. Eduardo i nije imao izbora. ali pijan?! A opet. novaci su stali pred bilijarske stolove podijeljeni u dvije grupe i svaka je dobila po jedan Jack Daniels. emitirao sezao je nekoliko ulica u krug. Nakon toga se Eduardovo sjećanje o toj noći gubi u magli. Već i pomisao na hranu ugrozila bi njegovu krhku ravnotežu. Počela je sasvim nevino: inicirani su odjeveni u smokinge paradirali gore-dolje Harvardskim trgom. tamo je našao nekoliko novih kolega i oni su bez oklijevanja odmah ubacili u petu brzinu. Mirisi su ga gušili i najprivlačnije mu je bilo sklupčati se na podu separea. Eduardo je skoro pao u nesvijest kad je to čuo. mirno otploviti u nesvijest. Sjećao se i kako su im starija braća rekla da će se opet utrkivati. htio se odmoriti nakon tolikog boravka s obitelji. Jedan stariji član kluba dao je znak žviždaljkom i utrka je počela. ali taj put u plivanju. Tek je prvi tjedan siječnja i još je trajao dvotjedni zimski odmor pa predavanja nisu ni počela. Kao da su željeli rekonstruirati razorno djelovanje i štetu koja im je tek deset dana ranije nanijeta konačnom inicijacijom. Rituali su počeli starmodnom „utrkom čamaca“. nego samo još lokanja. Eduardova je momčad izgubila i za kaznu su morali ponoviti to sranje. zapravo prekrcanim pizzama.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 11.POGLAVLJE – CAMBRIDGE 1 U neka bolja vremena uživao bi u nadražajima koje su mu donosili mirisi prženog češnjaka i parmezana što su miljeli iz otvorene kuhinje u kombinaciji čelika i stakla. Te noći u planu nije bilo nikakvo plivanje. Na žalost. Uglavnom bi se veselio ovdašnjim debelim. Miris koji je Cambridge 1. ali Eduardo je rijetko kada proživljavao ovako teška vremena. u stvari. Preplivati ga trijezan bilo je dovoljno užasno. uspred prosinca se na dijelovima uz obalu već hvatao led. tada su sva braća istrčala iz mraka umirući od smijeha i vrišteći od zadovoljstva. Preko Charlesa i natrag. tog trena Eduardo nije ni najmanje bilo do pizze. Nije krivio restoran za svoje stanje.

Za nekoliko sati inicijacija je bila završena – Eduardo je postao punopravni phoenixovac. No spazio je Marka kako se probija kroz restoransku gužvu s kapuljačom preko glave i čudnim. Mark je sjeo u stolac nasuprot Eduardu koji se istog trena vratio pred svoju vodu i meni. Grossmanove stranice nisu bile naročito atraktivne i nisu se bazirale na fotografijama i 39 . ako su se ljudi htjeli spajati na stranice da bi bacili pogled na svoje prijatelje. i to iznad svakog očekivanja. nije izgledalo da će nešto naručiti. ljudi sami postavljali svoje fotografije. Mark je počeo razvijati jednu zamisao. Što to traže online. Ne samo da bi stavljali svoje slike. profilima. nego bi i opisivali sebe. ne bi li mogli napraviti stranice koje bi nudile baš to? Internetsku zajednicu prijatelja s njihovim slikama. Neki klinac s kampusa po imenu Aaron Greenspan je nekoliko mjeseci ranije upao u frku jer je postavio stranice internetskog kluba u koje se ulazilo harvarskom e-mail adresom i matičnim brojem kao zaporkom. Osjećao se uistinu toliko loše da je već odlučio izići iz separea i krenuti prema vratima. rupice i sitnice doma u kojem je trebao provesti velik dio svojeg budućeg društvenog života. Činjenica da je toliko mnogo ljudi posjetilo stranice i glasovalo bila je očit dokaz da doista postoji zanimanje za kolege s predavanja u neformalnom okruženju interneta. „Razmišljam da ostane jednostavno i da to nazovemo the Facebook“. Ne stranicama kao takvima. Nešto što bi barem moglo opravdati susret u talijanskom restoranu umjesto u blagovaonici u kojoj su obično ručali. Neka „upadaju“ kao kad ulaze u klubove i neka stvaraju svoje internetske krugove poznanika. reče Mark. što je imalo i društvene elemente. Mogao je pretpostaviti čemu su služile i to je bio uzrok stanja u kojem je sjedio u pizzeriji. razlog zanimanju je bilo to što su to bile cure koje su klinca s Harvarda poznavali. za razliku od Facemasha. teško da je itko drugi tome pridao ikakvu pozornost. Friendster nisu bile stranice zatvorenog tipa. Gdje su odrasli. Prema izgledu Markovog lica. dok su mu oči nedvojbeno gorjele. Nakon toga je prešao na razvoj nečega po imenu houseSYSTEM. Dakle. Nekakva ekskluzivna društvena mreža u kojoj moraš poznavati ljude na siteu kako bi im se mogao pridružiti. Grossman je čak na njegove stranice dodao i Zajednički facebook svih domova (Universal House Facebook) i Mark je sigurno pogledao taj detalj ali. pitao se Mark. Eduardo je zatreptao. Na njegovo iznenađenje. Tijekom prethodnih mjesec dana. barem ne na Harvardu. prethodne večeri je čak saznao i za spavaće sobe iako u klubu nitko nije stanovao. što ih zanima u životu. odlučnim sjajem u očima. ljubav ili što već. koliko ga je znao. Doimala se kao nešto veliko. Razlog nije bio što su na stranicama bile slike djevojaka jer se na internetu mogu naći tisuće mjesta s milijunima fotki zgodnih cura. koliko su stari. Možda predavanja na koja idu. ljudi su pokazali zanimanje. Odjednom je zaboravio glavobolju. neke i osobno. Izgledao je kao da ga unutrašnja energija tjera na pucanje po šavovima. Postojale su stranice po imenu Friendster i činile su se sličnima.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi igara i čestitanja na sve strane. je li to prijateljstvo. U prvi mah je zaključio da je riječ o prilično zapanjujućoj zamisli. kakvim je Mark opisivao svoju zamisao. „Mislim da sam naletio na nešto“. Zapravo je počela Facemashom. taj je sjaj nagovještao nešto „zanimljivo“. nego gungulom koju je Mark iskusio iz prve ruke. iako su se njene karakteristike činile poznatima. Jednostavno rečeno. koliko je Eduardo znao. ali su bile nespretne i nitko ih nije koristio. odmah nakon incidenta s Facemashom. ali koja na Internet postave sami članovi. Nije često viđao takav sjaj u Markovim očima i. Želio je nadalje dati ljudima mogućnost pozivanja prijatelja da im se pridruže. Eduardo je taj tren odlučio da će ipak izdržati još nekoliko minuta. Htio je napraviti stanice na koje bi. bilo kojim sadržajima u koje bi se moglo ulaziti klikom miša i razgledavati. Postali su mu dostupni svi gornji katovi i svi kutići. Kao nešto iz stvarnog svijeta: prava društva. počeo je odmah obrađivati stvar.

Ako je Mark mislio da može napraviti takve stranice. Jedan od njih. Druga sveučilišta su ih imala i bile su to neka vrsta albuma za slike iz sveučilišnog života i slično. Naravno. I the Facebook je vrlo općenit pojam. rekao je Eduardo. Vjerojatno su u njemu vidjeli klinca koji će objeručke prihvatiti ponudu u nadi da će „rehabilitirati“ svoj imidž radeći njihove stranice. Možda su bili glavni u društvenom svijetu. Facemash ga je solidno usosio. Nešto kao fina verzija stranice Match. Radilo se o seljenju svoje stvarne društvene grupe na internet. Markova ideja je uistinu bila drugačija. Mark nije imao namjeru ništa „rehabilitirati“. možda kada je otišao na praznike roditeljima u Dobbs Ferry? Dok je sjedeći u svojoj sobi gledao u zaslon kompa? Na predavanjima? Bio je prilično siguran da napad spoznaje nije bio posljedica druženja s Winklevossima. Mark je u svojim očima bio nekoliko klasa iznad blizanaca.“ Interaktivno – interaktivna društvena mreža. Kako mu je Mark prenio. Izgledalo je kao da je Mark dosta razmišljao o toj ideji. Kako je njima palo na pamet upregnuti njega i njegove sposobnosti? Dvojici veslača koja su mislila da su gospodari svijeta. Eduardo se želio uključiti. „Ne radi li sveučilište na nečemu što bi trebalo biti neka vrsta online facebooka?“ Eduardo je mislio na ono što je pročitao u članku o Facemashu u Crimsonu. Da nije tako. nešto što je u sebi nosilo i stvari koje je Mark napravio programom Course Match. i sprdao se s njima govoreći kako i njegovi najjadniji prijatelji imaju više smisla za privući ljude na web stranice nego Divya i Winklevossi. no nisu li i svi ostali? Mark je sigurno pokupio sve te stvari. „I je super. Dustin Mokovitz. Prepričao mu je onaj večernji sastanak u tančine. Zašto se nije prvo obratio njima? Sigurno je postojao neki razlog. „Mislim da zvuči super“. ispalo je da su stranice bile tek neka vrsta servisa za upoznavanje. a Eduardo nije bio stručnjak za računala. pospajao ih u glavi i podigao za jednu potenciju. Bila je već lijepo razvijena. „Aha. Eduardo je bio siguran da su blizanci potpuno pogrešno procijenili njegovog prijatelja. Naravno da se i Friendster dijelom ugradio u to. Istini za volju. Mark zapravo nije ni radio za njih. Na kraju krajeva. Očito je i Marku bilo do toga.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi profilima. Koliko je Eduardu bilo poznato. kao i stranice za koje su oni mislili da im Mark dovrši. imao je previše problema sa svojim predavanjima a da bi trošio vrijeme na impresioniranje dvojice napumpanih porcellianaca. onda bi to i mogao. o tome kako je sveučilište zapravo i samo planiralo napraviti stranice koje bi bile jedinstveni studentski facebook.com. ali i zahtjevalo puno posla. Eduardu je bilo jasno da je to nešto više od Facemasha. 40 . Restoran je nekamo nestao i sve što je vidio bio je Markov žar za radom na projektu. obratio bi se svojim cimerima. Pobijedio je i harvardske kompjutore. iz pitaj Boga kojih razloga. Eduarda je zanimalo kad mu se upalila lampica. Unatoč tome. Eduardo je bio prilično siguran da je Mark ostao u kontaktu s njima putem e-maila i telefona. Ali trebat će nam nešto gotovine da unajmimo servere i pokrenemo ih. ali to što oni rade neće biti ni interaktivno niti išta slično. mjesto gdje bi ekipa tražila nešto za ševu. To je bilo Markovo područje. ali u zemlji weba i računala Mark je bio kralj. bio je u kodiranju dobar barem kao Mark. ali je poslao svijetu točno onu poruku koju je želio poslati: Mark je pametniji nego itko drugi. Zvučalo je prilično zanimljivo. Uopće ne govorim o tome. Bacio je pogled na materijale. u kojem su klinci mogli provjeriti koje predmete pohađaju oni drugi klinci. Vjerojatno zato što su ti koji jesu i zato što je Mark takav kakav jest. Mislim da nema veze gdje se sve još javlja. Mark je morao baciti pogled na taj site. dobro promislio i zaključio da nije vrijedno njegovog vremena. pobijedio je i Disciplinsku komisiju. barem u njegovoj glavi.

Eduardo je odrastao u svijetu biznisa. nego je trebao odmah biti predsjednik. U toj varijanti Mark ne samo da bi trebao upasti. Po cijelom je kampusu bilo klinaca koji su radili web stranice. Jednostavna ideja. možda budemo imali dosta da pokrenemo cijelu priču. bilo je dovoljno prošetati se do prve banke. mislim. „Firmu dijeli 70 : 30“. Vrata su bila golema. Mnogi od njih su se bavili društvenim životom kakav su svojim stranicama htjeli postići blizanci Winklevoss ali ničija ideja nije zvučala kao Markova. profit nastao zahvaljujući opsjednutosti meteorologijom u algoritmima kojima je predvidio utjecaje uragana. pa u srednjoj je odbio milijunsku ponudu Microsofta. Zvučalo je pošteno. ali ako se ti isprsiš koliko možeš. No. The Facebook je imao sve elemente uspješnih web stranica.“ Eduardo se nasmiješio. Eduardo je imao novca. i sam je imao novca. a što je još važnije. počeo izlaziti s curama. bogato ukrašeno ziđe i veličanstvena glava vepra na ključnom kamenu. samo online. 12. propupao. obojana crno kao noć i gledala su ravno na Aveniju Massachusetts kroz još veću i crnju kamenu kapiju sa svim potrebnim elementima kao što su šipke od kovanog željeza. Eduardo je iz bogataške obitelji.“ Eduardo je opet klimnuo. Jedna je stvar biti voditelj Udruženja investitora Harvarda no. S tom je idejom možda mogao pokazati ocu koliko je već naučio. Mark je trebao novac za pokretanje svojih stranica. 30 za tebe. Eduardo je želio vjerovati da postoji još nešto. „Može“. Samo zgradu bi se moglo nazvati čak bezličnom. Mark je rekao ničim izazvan. POGLAVLJE – 14. Jednostavno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi To je bilo to. Krenuo je. Nije bilo šanse da ijedan brucoš prođe kroz vrata i pogleda ih a da ne osjeti barem nelagodu. Znao je da Mark nije bogataš. zgrada 41 . napraviti uspješne web stranice bilo je nešto sasvim drugo. onih tristo tisuća dolara koje je zaradio trgujući naftnim ročnicama. a ni društvenog života. Stvar je u tome da ih zapravo sada i nemam. „70 je za mene. seksi i ekskluzivno. ali Eduardo je smatrao ideju previše dobro da je tek tako ostaviti neka uvene. Štoviše.“ Eduardo je klimnuo glavom. bila je to Markova ideja. Mogao je pomoći u vođenju projekta kako vjerojatno ni Mark ne bi mogao jer nije bio klinac sklon poslovnom promišljanju. Mark mu je uzvratio osmjehom. Možda nikada i neće zaraditi novac. „Što misliš koliko će na trebati?“ pitao je Eduardo. Mogao je pridonijeti novcem i savjetima. Eduardo je poznavao još desetak studenata koji su pokušavali iz svojih domskih soba pokrenuti internetske biznise. Prije ili kasnije će koju i poševiti. a Mark ga je trebao i – možda je to bilo sve. rekao je Eduardo i rukovali su se preko stola. Mark nije imao spomena vrijednih društvenih vještina. „Ovo će biti stvarno zanimljivo. „Tisuću dolara za početak. Bio je to neka vrsta Phoenixa. I ti si financijski direktor. Kao neki od harvardskih klubova. Eduardo bi financirao i donosio financijske odluke. Kojem bi se svojem prijatelju Mark mogao obratiti? Eduardo je bio bez sumnje društveno najsposobniji među njima. Ono o čemu je Mark govorio bile su stranice namijenjene druženju. Na kraju krajeva. SIJEČNJA 2004. Ne samo Winklevossi ili Greenspan. Iako je izgledala kao obična četverokatnica sagrađena iznad trgovine ozbiljnom odjećom. Eduardo je upravo postao član Phoenixa. seksi primjena i osjećao ekskluzivnosti. samo što si se mogao učlaniti iz komfora svoje sobe. ako i ne i trenutnu paranoju. a Eduarod je mogao za dvadeset minuta imati tisuću dolara u ruci.

Osnovan je 1791. koje je vodilo gore u stoljetnu zgradu. izgleda da sve radi. porijeklom od svinje. Bilo to točno ili ne. najviša ljestvica društvenog poretka. nisam se sjetio ponijeti svoj punjač. Da su u društvu bili samo Cameron i Tyler. a niti će biti. Više od dva stoljeća taj je klub bio na samom vrhu hijerarhije osam velikih. a ime je dobio 1794. Tyler je postajao sve nestrpljiviji. pa se uskoro vratim na ovo. starih klubova. Njima je namijenjena sudbina vladara svemira. Porcellian je bio sukus svih mreža koje su nastale na kampusu. proučio koliki dio stranica je već gotov i bio je spreman odraditi svoj dio posla kako bi se stranice postavile i pokrenule.) = svinjski. Tyler Winklevoss. njegov brat Cameron i njihov najbolji prijatelj Divya sjedili su na zelenoj kožnoj garnituri upravo iza crnih vrata. no drveno stubište pokriveno zelenih sagom. Njegovi su e-mailovi blizancima služili kao dnevnik rada i izvješća o učinjenom na temelju kojih su zaključivali da programiranje napreduje stabilno. izgradio je generacije najboljih i najsjajnijih koje je nacija ikada školovala. Moram nešto napraviti za faks. uistinu presporo. Mislio je da će se stranice zavrtjeti prije kraja praznika i stoga je pogurao Camerona da malom pošalje e-mail s pitanjem hoće li uskoro završiti posao. mogli su se povući na neki gornji kat. Teddy Roosevelt je bio član Porcelliana uz mnoge druge pripadnike klana Roosevelt. Mark je gotovo odmah odgovorio i to zahtjevom za još jednom odgodom: 18 Porcine (engl. nego i dugo nakon toga. a mali je stalno djelovao uzbuđen i oduševljen projektom jednako kao i na prvom sastanku. Franklin Delano Roosevelt nije primljen u članstvo i on će to kasnije nazvati „najvećim razočarenjem u njegovom životu“. Tyler. Kada sam išao doma za Dan zahvalnosti. Može se smatrati najdiskretnijim i istinskim elitnim klubom u Americi. Priča se da je jedan član svinju vodio sa sobom na predavanja i skrivao ju u prozorskoj žardineriji kada god bi se profesor približio. živimo“ – nije se odnosio samo na vrijeme njihova boravka na studiju. Cameron i Divya nisu došli ovamo da bi filozofirali o putu do njihovog prvog milijuna nego su žalovali jer je odjednom uspjeh izgledao dalje nego ikada. iako ne baš očekivanom brzinom: Kodiranje uglavnom gotovo. a nije se nazirao nikakav stvarni pomak – nikakav kod nije stigao e-mailom niti je dodan na stranice. Porcellian je bio „kuća od pravila“. Stvari su išle presporo. u čast bakanalija s pečenom svinjetinom18 kojom su se počastili članovi kluba. Klupske prostorije su u žargonu članova bile „stari hambar“ i u njima su nastajale legende. Kako se približavao kraj već sedmog tjedna. Moto Porcelliana dum vivimus. uske stube.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi na adresi Avenija Massachusetts 1324. Razlog njihove potištenosti je imao i ime: Mark Zuckerberg. adresa isprepletena s tajnom povijesti sveučilišta.. blizanci i Divya međusobno su razmijenili pedeset i dva e-maila i obavili pet-šest telefonskih razgovora. bila je dom mnogih mitova i legendi Harvarda. tada će mu ih klub jednostavno darovati. usporedivim s Lubanjom i kostima s Yalea. najbolji među njima. Prošla su dva mjeseca od njihovog naoko idiličnog sastanka u blagovaonici Kirklanda i čitavo je vrijeme mali govorio kako njihova suradnja na Harvard Connectionu ide sjajno. čak je kolao i urbani mit: Ako član ne zaradi milijun dolara do svoje tridesete. nalik svinji. bilo je nedostižno ljudima kao što je Divya. vivamus – „dok smo živi. Pogledao je što je postojalo od programa. u malom pravokutnom salonu poznatom kao Bicycle Roomu. Divya nije nikada bio pozvan uz te zavojite. 42 . kad zauzmu svoje mjesto u svijetu. Mark.

ali Mark je stalno odgađao ugovaranje bilo kakvog termina tvrdeći da ima previše obaveza na studiju. O svemu onome za što je prije izražavao oduševljenje sada je govorio kako mu nije dovoljno uzbudljivo. uspjeli privoljeti Marka na kratak susret u blagovaonici Kirklanda. u istom e-mailu Mark je dao do znanja i da radi na stranicama koliko god je mogao: Što se samih stranica tiče. I tek su te večeri. a poznavajući Victora Tyler je znao da oni katkad padnu u takva stanja iscrpljenosti. Cameron i Divya pridružili Marku na sastanku koji je sasvim nalikovao onom prvom koji se održao za istim stolom u dnu blagovaonice.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sorry što mi je trebalo malo dulje da vam odgovorim. i prošli kroz kao smrt crna vrata. Nakon tog e-maila Tyler je ustrajno pritiskao klinca da se sretne s njima. npr. Međutim. još ih nisam stavio na živi site. godine. ali to mu je izgledalo vrlo čudno jer je fijasko s Facemashom pokazao da je Mark nadaren upravo za to. odjednom. Tyler se pitao nije li klinac samo malo premoren. Tyler je pretpostavio da misli na vizualni aspekt naslovne stranice. Osim toga je iznio neke probleme koje ranije nije spominjao. počeo ograđivati objašnjenjima kako nije mogao raditi zbog brojnih drugih projekata koji su mu oduzimali dosta slobodnog vremena. svaki izgubljeni dan značio je veću mogućnost da će netko drugi napraviti nešto slično i preuzeti inicijativu. ali Mark je bio neodređen. ali je to nazvao „dosadom“. I da će trebati još kapaciteta na poslužiteljima. Još jednom je ponovio kako stranicama nedostaje „funkcionalnosti“. Tyler i Cameron su. Imam tri programerska projekta i seminar koji moram predati u ponedjeljak. iako ne baš sve. ne znam hoće li veza na internet biti dovoljno protočna i uspjeti podnijeti opterećenje bez nekih ozbiljnih optimizacija koje bi mogle potrajati dodatnih nekoliko dana. napravio sam neke izmjene. Tada je dodao i nešto što je malo zabrinulo Tylera je se činilo iznenadno s obzirom na to koliko je Mark do tada djelovao uključeno: Još sam malo skeptičan jesu li stranice dovoljno funkcionalne da doista privuku pažnju i privuku kritičnu masu posjetitelja potrebnu da bi zaživjele. darovan Harvardu 1901. kao i nekoliko zadaća koje moram napraviti do petka. Nadao se da će stranice do tada već biti online. No izgovori su 43 . Tyler je pretpostavljao da govori o projektima za njegove računalne predmete. A opet. Radio je naporno i imao sva ta predavanja. Tyler je iznenada dobio dojam da ih mali zapravo pokušava ubiti u pojam. Kada je govorio o „stvarima oko sučelja“. U prvi mah su se Tyler. čak vrlo maglovit. Bio je to prvi put da je Mark spomenuo bilo kakav „izostanak funkcionalnosti“ jer je sve do tada izgledao oduševljen njihovim idejama i slagao se da će to biti veliki uspjeh. Totalno sam zatrpan ovog tjedna. kao studenti četvrte godine željeli da se projekt ostvari što je prije moguće. Mark je postao još nejasniji izjavom kako ima još nešto posla koji treba napraviti da bi se stranice pomaknule. kako postoje neke „stvari oko sučelja“ koje treba napraviti a s kojima on baš i nije doma. i ako dođe do prometa kakav priželjkujemo. malo se preforsaju i postanu pomalo umorni i mrzovoljni. i na mojem kompu bi se reklo da rade. stvarima koje mu se nije dalo raditi. Doduše. a onda se. Mali im je davao komplimente za njihove sjajne ideje i rekao im kako misli da će Harvard Connection biti super. točnije svega nekoliko sati prije nego su blizanci i Divya ušli na ulaz Porcelliana. s obzirom na njihovo sadašnje stanje.

Tyler je mislio da će stranice već biti spremne za puštanje u rad. 44 . „Ako se to dogodi“. „morat ćemo naći novog programera. odgovorio je mrko Tyler. pa što. mogli su promatrati taj promet kroz specijalno ogledalo izrađeno da se ne vidi promatrača. Mark im je odjednom ispričao kako nije spreman. Nekoga tko je sposoban sagledati čitavu sliku ove stvari. Problemi sa sučeljem? Svatko to može napraviti. Cameron i Divya napustili su sastanak potpuno deprimirani. Slegnuo je ramenima. Umjesto toga servirao im je priču o sučeljima i kapacitetima poslužitelja. Možda je Zuckerberg samo još jedan kompjutorski geek bez ikakve stvarne vizije.“ Možda Mark Zuckerberg to uopće nije shvatio. Želio je sudjelovati. samo deset do petnaest sati rada za sposobnog programera. „A što ako on to ne sredi u nekoliko tjedana?“ Divya je pitao kada su sjeli na kauč Bycicle Rooma. Bio je vidio ono što su napravili i složio se da će to biti lako za završiti. Sve je to bilo krajnje zabrinjavajuće i Tyler. Tyler je donio odluku da ga je najbolje ostaviti na miru nekoliko tjedana. Možda mu je trebalo samo malo vremena da ga se ostavi na miru i vratit će se na posao. Nije se htio istrčavati. Da su se Tyler i Cameron popeli na kat. Naposljetku. kako ima stvarnih problema s kojima se mora nositi i kako mu sve to više nije uzbudljivo. ali možda su zapravo pogrešno procijenili maloga. shvaćao projekt i njegove mogućnosti. Nakon toliko tjedana slušanja kako se sve lijepo odvija. Nikako se nije uklapalo. ali Tyler nikada nije bio osobito sklon voajerizmu. Možda će do veljače vratiti onaj prijašnji žar. Možda on nije imao poduzetnog duha kako se Tyleru učinilo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi djelovali šuplje. Problemi s poslužiteljem? Uzet će ih više. Bilo je to više nego razočaravajuće. ništa više od neuvjerljivih isprika i još dva izgubljena mjeseca. Nikakvo realno objašnjenje osim školskih obaveza. Mrzio je biti sputan i samo gledati kako svijet odmiče. možda se pribere i postane ponovno onaj stari. biti dijelom i kretati se naprijed. Kroz crna vrata čuo se promet s Avenije Massachusetts. Stvarno je pomislio da je mali štreber bio na istim valnim dužinama.

još jednostavnije rečeno. Eduardo je gledao svog prijatelja kako se zanosi u zavojima i prekrižio ruke. Igrao se sa sadržajem stranice. spajao noć i dan i obrnuto. „Ne mogu sad“. zar ne?“ Mark je prešutio odgovor. i to samome sebi. No pokretač svog tog društvenog života bilo je nešto prirodno i neizostavno koliko i čovječanstvo samo. Eduardo je primijetio da mu je kosa podivljala. Nije djelovao kao da je čuo Eduardovo bauljanje za njim.“ Mark je prošao rukom kroz kosu i naslonio se. ljude je na thefacebook trebala privući i interaktivnost. „Nisi ni spavao. počeo je Eduardo. Bez daljnjega to je bilo i radi upoznavanja ljudi. Stranica je bila otvorena u jedan od obrazaca. „Ovo izgleda prilično dobro“. ali Mark nije obraćao pažnju. nastojeći zadržati što je moguće više elegantan i jednostavan izgled. a većina dizajna i kodiranja i ranije. mjesto rođenja. čak i u blagovaonice i predavaonice. Udarao je po tipkovnici kao lud. kafiće. ono što je pokretalo društveni život i vuklo ljude u klubove. VELJAČE 2004. Eduardo je morao čekati dobrih dvadeset minuta u praznom hodniku Kirklanda prije nego što se Mark stuštio niza stube koje vode prema blagovaonici. Izgleda super. „Da. promrmljao je izvlačeći ključ iz svojih hlača i prčkajući po bravi. Svaki inženjer zna što znači biti usredotočen kao laser. „Zašto ne možeš sada?“ nastavio je Eduardo. a kapuljača njegove žute trenirke vijorila mu je za vratom kao izmaglica uragana. S desne strane je bio popis elemenata profila: godina upisa na faks. Istini za volju. Radio je danonoćno. Izgledao je i više nego iscrpljen. a istovremeno i postaviti dovoljno atraktivnih efekata kako bi zainteresirao korisnike. stvarno to mislim. išta što bi i jednu jedinu misao pustilo izvan kontrole. Odnosno. prazan profil koji je nakon registracije trebalo popunjavati osobnim podacima. prsti su mu se kretali kao da je opsjednut. prostor za bilo koju sliku koju biste željeli staviti. ali to nije bilo važno. Konačno su ključevi kliknuli i Mark je otvorio vrata i upao unutra. članstvo u 45 . Osim voajerizma. Mislim da će ljudi stvarno reagirati kad to vide. a program otvoren. Stolno računalo je bilo uključeno. Mark je klimnuo potvrdno. Od brzine kojom je dojurio natikače su mu se jedva vidjele. „Mislio sam da smo se trebali naći u devet“. ali Mark je zanemario primjedbu uz popratno odmahivanje. i to najkraćom putanjom ravno za radni stol. stranice su trebale odražavati ono što se svakoga dana događalo na sveučilištu. Eduardo je pretpostavio. Natikače su mu zapele o hlače smotane na podu. srednja škola.“ „Ne. Radio je zadnji glanc. jer uklanjanje grešaka iz kompjutorskog programa je bio uglavnom gotovo još prije tri dana. Eduardo je bio prilično siguran da Mark u proteklih tjedan dana nije mnogo spavao. Pribrao se i zaletio u svoju spavaću sobu. Pri vrhu je bila slika. POGLAVLJE – 4. smjer. i Mark se bacio ravno na posao. druženja i razgovora s njima. uglavnom. o očima da se i ne govori. reče Eduardo. Odbijao je trpiti bilo kakvo odvraćanje. na tren je izgubio ravnotežu i posrnuo kraj police krcate knjigama i malog TV-a u boji.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 13. vireći preko Markovog ramena. Jedino je još nedostajala opcija s kojom se Mark patio skoro čitav dan. Marku tada ništa nije bilo važno.

Da bi pristupio stranicama. morao si biti student s Harvarda. odnosno gledanja tuđih profila uz ostavljanje traga pomoću kojeg bi taj netko znao da ste ga odmjeravali ili mu samo posjetili profil. koristite „ulaz“. Slijedio je popis prijatelja. velikim je slovima bilo napisano „SPOL“. Duboko u svojoj biti. „ZANIMA ME“ i „TRAŽIM“. ali Mark nije trebao nikog drugog. I na kraju. „treba ti e-mail s domene harvard. Korištenjem Thefacebooka možete:  Potražiti ljude sa svojeg studija  Pronaći tko je sve u vašim grupama  Potražiti prijatelje vaših prijatelja  Pogledati zorni prikaz vaše društvene mreže Za početak. Ljubavni status. kao što su to učinila i braća Winklevoss s njihovim siteom za upoznavanja Harvard Connection. ono zbog čega si je Aaron Greenspan navukao toliko nevolja na vrat kad je od studenata tražio njihove matične brojeve na Harvardu i zaporke kako bi mogli pristupiti stranicama. Čak se i na Harvardu. „A što je to na dnu?“ Eduardo se naginjao naprijed zirkajući ne bi li vidio maleni potpis. sve zapravo svodilo samo na to upražnjavaš li ga ili ne. Genijalnost je bila upravo u tom dodatku koji je sve stavio na svoje mjesto. Sve što mu je trebalo bilo je tu pred njim. te su tri stvari bile motor koji je pokretao svakog klinca s kampusa. On je razlog za učlanjenje u društvene klubove kampusa. Ta su tri koncepta. „LJUBAVNI STATUS“. Sve bi to tako bilo i na stranicama. ono što će pokretati ovu društvenu mrežu bilo je isto ono što je pokretalo studentski život: seks. Izgled je bio krajnje jednostavan i čist. Postojala je i mogućnost „čeprkanja“. Svi su htjeli svoj dio Marka. napadno ili zastrašujuće. Nije bilo bljeskanja. to je ono na čemu će se. On je razlog odabira studijskih grupa.“ Po Eduardu. Mark i Eduardo znali su da će upravo ekskluzivnost te stranice učiniti popularnima. Ništa manje važna nije bila mogućnost odabira vlastite zaporke. 46 . bazirati web-site thefacebook. Iza toga je opet bio seks. On je ono zbog čega se na ručku sjeda na određena mjesta a na druga ne. u početku. privatnom krugu.edu. Privatnost je bila važna. Ako ste se već registrirali.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi klubovima i omiljeni citat. To je trebalo biti to što se tiče dojma: ništa blještavo. Zanima me. Eduardo je primijetio tamnoplavu traku s vrha i malo svjetlijeplave kontrole „registriraj se“ i „ulaz“. rekao je Eduardo dok mu je sjena pokrivala veći dio ekrana. Otvorili smo Thefacebook širokoj upotrebi na Sveučilištu Harvard. to jest ljudi koje biste željeli sami dodati ili pozvati da vam se priključe. Mark je pritisnuo još nekoliko tipki i ekran se izmijenio prikazujući naslovnu stranicu na koju bi korisnik prvi put došao. Ljudi su željeli kontrolu nad onim što stavljaju na internet. Mark se potrudio razmijeniti s njim poneki e-mail o tom njegovom iskustvu.edu. Tražim. „Znači. a ni iritantnih zvukova. da bi ušao“. Bile su to osnove na kojima se temeljilo iskustvo studija. u svojoj osnovi. određivala studentski život od predavaonica do domova i tulumarenja. kliknite dolje kako biste se registrirali. To će također pojačati osjećaj da će informacije o tebi ostati u užem. ključna je bila baš e-mail adresa harvard. najekskluzivnijoj obrazovnoj ustanovi na svijetu. Jednostavno i čisto: [Dobrodošli na Thefacebook] Thefacebook je internetski imenik koji spaja ljude povezane u društvene mreže sveučilišta. Greenspan je odmah ponudio Marku nekakvu vrstu partnerstva.“ „Točno. a lozinku izabereš sam.

Stranice su bile uglavnom gotove. Ili. Krenule su. pozvao ljude da to komentiraju i na taj si način elegantno napravio šalabahter. A i ti su dečki iz Phoenixa znali mnogo cura. čak i ako stvar bude popularna kao Facemash. Sada. Eduardo se primaknuo i pogrbio. sićušne proplamsaje čiste električne genijalnosti kako skakuću sa servera na server u neuronskoj mreži nepreglednih svjetskih prostranstva.com. Ta loptica bi pogodila mnoge. šibaju kroz bakrene žice. „Idemo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Proizvodnja Mark Zuckerberg. i to s uključenim nadzorom prometa i održavanjem. Žive su. 12. Duboko je udahnuo i pritisnuo tipku poslavši e-mail cijeloj listi jednim udarcem po tipkovnici.“ 47 . a Thefacebook je bio društveni servis. „Idemo na piće! Ovo treba proslaviti!“ „Ne. Thefacebook. U predmetu po imenu Umjetnost u doba Augusta.“ Mark je pokazao na svoj laptop koji je stajao otvoren kraj stolnog računala. stvari bi mogle krenuti kako treba.siječnja. A zašto bi? Mark se stvarno krvavo naradio. Stranice su bile na slobodi.com je bio spreman. Zapravo je naveo ostatak grupe da odradi njegov posao. Reklo bi se da je izostao s najmanje polovice predavanja i bio je na rubu toga da si sjebe prosjek. naravno. slistio je ispit i spasio si prosjek. Mark je definitivno dobio po prstima i naučio štošta iz incidenta s Facemashom: jedan smrznuti laptop mu je bio dovoljan. ako uopće i jednu curu. Jedva da je jeo i spavao. Nekoliko tjedana ranije registrirali su domenu thefacebook. raširit će se prilično brzo. Svi njegovi sati rada vjerojatno su se stopili u magli čistog programiranja. Svima zorno predočen Markov potpis. Ako se svidi tim dečkim i oni to pošalju svojim prijateljima.“. kao korisnik doma imao slobodan pristup. Eduardo je stavio ruku na Markovo rame. Serveri su mogli podnijeti uistinu jak promet pa nije moglo biti problema sa zagušenjima i zastojima. Phoenix je bio osjetno bolji plan. U krajnjoj liniji. „Hajdemo. Sve je bilo na svom mjestu. Nije imao vremena učiti to sranje. „O. oni su bili društvene zvijezde kampusa. nije ništa rekao. Taj natpis se trebao pojavljivati na svakoj stranici i obrascu baš na dnu ekrana. jednom od onih glupih obaveznih predmeta. sudaraju se po satelitima i vraćaju kroz eter na Zemlju. Da je Mark poslao ljudima iz svojeg e-mail adresara. bilo bi to kao da je bacio lopticu skočicu na nekom od njegovih predavanja iz računarstva. Predstavio je stranice i dodao poveznicu na thefacebook. Ako se Eduardo nije slagao s tim. „Svi ovi dečki su iz Phoenixa. tek nekoliko redaka. rentali su servere mjesečno. izgledalo je da se rad isplatio.K. u njegovoj sobi i s pogledom na njegovo djelo. na što se ovaj trznuo.com. Napravio je mali i okretni web site na koji je postavio sva umjetnička djela koja će biti na ispitu.“ Napisao je kratki e-mail. stvari će se raširiti prilično brzo. spustio ramena u luk navalivši na tipke. To je bilo to. Eduardo je zatvorio oči vizualizirajući majušne iskrice čiste energije kako frcaju po svijetu. Pošaljemo li njima. toliko je za brazdio da je skoro zaboravio na ispit o kojem je ovisio veći dio njegove ukupne ocjene. na sastanku židovskog bratstva. Pošalju li obavijest članovima kluba i ljudima iz Kirklanda čijim je e-mail adresama Mark. Eduardova je ideja bila da se prvo jave članovima Phoenixa. To bi moglo biti problem. ostat ću ovdje.“ Mark se složio klimanjem glave. Odmah je otvorio svoj adresar i pokazao hrpicu adresa pri vrhu. a ljudi kažu da se snašao na jedinstveni način. rekao je Eduardo drhtavim glasom.

okrenuo se i ostavio malog nasamo s njegovim kompjutorom. ali Eduardo se očito nije odvažio osuditi svojeg čudaka. A i zašto bi? Mark je danonoćno radio kako bi pripremio thefacebook. izgubljen u vlastitom odrazu koji je plesao po zaslonu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Siguran? Čuo sam da neke cure dolaze kasnije u Phoenix. Eduardo je slegnuo ramenima. Poslali su Fuck Truck po njih. Eduardo se u gotovo potpunoj tišini povukao iz male spavaće sobe. Mrvicu se skutrio pred ekranom. kao zvuk radijatora uza zid ili prometa na ulici pod prozorom. 48 .com za pokretanje. „Ostat ćeš ovdje i samo buljiti u ekran?“ Mark ni taj put nije odgovorio. Ako je želio sjediti i buljiti. Zastao je na dovratku i kvrcnuo ispruženim prstima po drvetu okvira. Mark je ostao sjediti obavijen tišinom. imao je pravo na to. čak se malo i njihao kao Židovi u molitvi. a Eduardo je po njegovom izrazu lica vidio da mu je bio samo smetnja.“ Mark mu nije odgovorio. Mark se nije osvrnuo. Bio je to čudan prizor.

rekao je. izjavio je Zuckerberg. napetih prsa.“ Tyler se zagrcnuo. a prstiju bijelih od stiska vesala. prekinuo je Cameron. Ugledao je sobu prostranu kao dvorana i zidove popunjene momčadskim uspomenama: veslima.“ Divya je uzdahnuo krajnjim naporom. Bacio je pogled na brata koji je također prestao veslati. postao nestrpljiv zbog odugovlačenja službenog Harvard facebooka. Vidio je da je u spremištu čamaca Newell. Tyler gotovo da je čuo kako navijači dovikuju s obale rijeke Charles. i to u tjedan dana.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 14. ovo moraš vidjeti!“ I tada se sve srušilo. imitirajući Cameronovog partnera oko metar dalje u savršenoj sinkronizaciji. Njih su dvojica sjedili u jednom od dva najmodernija Newellova „akvarija“. „Što je tebi i tim novinama?“ Divya mu ih je pružio toliko ljut da su mu se rukle tresle. Tyler je bio „u zoni“. majicama. pokrenuo je web site thefacebook.Zuckerberg '06. mislio je Tyler. leđa obavijenih pulsirajućim mišićima. Ja to mogu bolje nego oni. i citiraju ga u članku. odgovorio je Divya. ali Divya nije nimalo djelovao kao da mu je do šale.com prošle srijede poslijepodne. Tyler je znao da izgledaju kao da nisu sasvim pri sebi. Cameron mu je bio poslao jedan e-mail prije dva tjedna. Tyler je zatreptao.“ U tjedan dana? Kako je Tyler gledao na stvar. „Slušaj ovo: „Nakon oko tjedan dana programiranja. Tyler je ugledao Crimson u njegovim rukama i zakolutao očima. kao da je vidio kako se most sve više približava. zažarenih tricepsa i kvadricepsa. oči razrogačile i više nije bilo obale Charles. U to vrijeme jedva da je provjeravao ima li pošte. pustio veslo i obrisao vodu s lica. Lopatice vesala ulazile su i izlazile iz vode bez ijednog mjehurića. Nije ništa čuo ni o kakvim web stranicama. Kapci su mu se strelovito otvorili. „To je suludo“. a onda otvorio novine i počeo čitati: „Kada je Mark E. ne želim biti preslika novina. „Čitaj ti. Tyler je pomislio kako to da je mali imao vremena napraviti svoj jebeni site. pa Mark ih je sve vrijeme lagao u lice! Zapravo. bratstva ili domova. „I mislim da je pomalo smiješno da sveučilištu treba nekoliko godina da se to riješi. „pokrenuo je stranice?!“ „Još kako“. „Tyler. Kriste. POGLAVLJE – 9. a za njih nije mogao odvojiti deset sati programiranja? 49 . zatvorenim bazenima za veslanje koji su se sastojali od betonskog trupa osmerca okruženog glomaznim jarcima vode za veslanje. VELJAČE 2004. „Evo. reče Divya. mali je njega i Harvard Connection zavlačio dva mjeseca izgovarajući se da je imao previše obveza s predavanjima i praznicima pa nije stigao programirati. Zatvorenih očiju. ja sam mokar do kože. prije pitajući za neki problem s izgledom Harvard Connectiona i ovaj nije nikada odgovorio. Pretpostavljali su da je bio zauzet štrebanjem. ali to nije ni čudno jer je životinjski trenirao s bratom. odlučio je stvar uzeti u svoje ruke…“ „Čekaj“. Vidio je i ljutitog Indijca koji stoji metar dalje i pruža mu primjerak Harvard Crimsona. Prošle srijede? To je bilo prije četiri dana. godine. Tyler je odbio. Njegove stranice spajaju elemente uobičajenih domskih facebooka s dodatnim detaljnim vlastitim podacima korisnika i mogućnostima pretraživanja studentske populacije preko predavanja. Vesla su mu se izvinula i voda je pljusnula pomočivši mu odjeću. „Svi toliko govore o jedinstvenom facebooku Harvarda“. stožeru harvardskih veslača još od 1900. policama punim trofeja i crno-bijelim fotografijama. „Što je sad to?“ „Današnje novine“.

Umjesto toga. „Zuckerberg je izjavio da se do jučer popodne već 650 studenata registriralo na thefacebook. On je u Phoenixu ljetos zaradio trgujući na burzi. a znamo što to znači. ali kako je on to smatrao – nije bio ni nešto posebno drugačiji. mali jedva da je imao četiri poznanika. Sad je suvlasnik web sitea. reče Divya vraćajući se na Crimson. sigurno je znao da su u Porcu. a shodno tome ni društveni život. a kada si nađeš prijatelje. Tyler nije bio siguran. možeš se s njima umrežiti. Je li Zuckerberg jednostavno pokupio ideju i pobjegao s njom? Možda je samo slučajnost: je li mislio raditi na njihovom projektu a onda se zanio i napravio vlastite stranice? Ne. osnovne i akademske. „Koliko sam čuo. to nije izgledalo pošteno. ali je znao da to neće pustiti tek tako.com. tek to da bi mu bilo dobro ako bi i njima bilo dobro. Zašto nisu nešto napisali.com. Osim u slučaju da je projekt bio previše sličan onome za što su ga angažirali. otupio oštricu.“ Jebote.com koje je izradio tijekom jesenskog semestra. Jebiga. Bilo je to gotovo kao da im se Mark narugao. Tyler je to smatrao…krađom.“ Tyler je osjećao kako mu se ruka stišće. sve vrijeme radeći na vlastitom web siteu. koje nisu bile bitno različite od Harvard Connectiona.“ „Zato što je dao lovu?“ „Pretpostavljam. Rekao je kako predviđa da će do danas ujutro broj korisnika narasti na 900. neko sranje od jedne stranice u stilu „ti ćeš napraviti ovo. thefacebook. mi ono“. „Zuckerberg je izjavio kako se nada da će mu mogućnost zaštite privatnosti pomoći obnoviti vlastitu reputaciju nakon studentskog bijesa izazvanog njegovim stranicama facemash. To nije istina. Možeš tražiti ljude prema vlastitim interesima. tijekom praznika i zimske stanke. „Prvo ćemo nekoga nazvati. Treba ti email Harvarda. Zatezao ih je i navlačio da bi na kraju lansirao vlastite stranice sličnih osobina. Koliko je Tyler znao.“ Tyler je udario jedno od vesala i val vode je iskočio iz bazena. Brazilac po imenu Eduardo Saverin. nisu ga baš angažirali. taj servis nije bio Harvard Connection.“ 50 . „A sad ide ono najbolje“. nikad nisu spominjali da će ga platiti. Bile su to gotovo one iste riječi koje je plasirao Marku i ovaj mu ih je sada vratio preko stranica Crimsona. financijski ga je pomogao neki frend. Doduše. Kako li je pokrenuo društveni web servis i dobio tolike korisnike u samo četiri dana? „Otišao sam na stranice čim sam ovo pročitao i stvar doista raste kao luda. „Što ćemo sada napraviti?“ pitao je Cameron. Tyler je spustio glavu i buljio u zeleno-plavu vodu u veslačkom bazenu. a onda ti daju da sam postaviš svoju sliku i informacije o sebi. Prema Tyleru mali uopće nije imao prijatelje. Tyleru je to bilo kao da ih je vukao za nos dva mjeseca. Nije mogao pustiti prokletu gnjidu da se izvuče nekažnjeno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Postaje još i gore. Nije bilo niti ugovora ni papirologije. tek poneki stisak ruke. Tako im je oduzeo inicijativu. Devetsto studenata se registriralo na stranice u četiri dana? Kako je to moguće? Zuckerberg nije poznavao devetsto ljudi. Da mu je trebala gotovina za pokretanje stranica. Nakon toga ih je odbio i ni dva tjedna kasnije pustio u rad vlastite web stranice.“ „Zašto nije došao k nama?“ Mark je bez daljnjeg znao da su Winklevossi imali novce. Istina. mogao je to reći Tyleru ili Cameronu. Osim u slučaju da mu je lova trebala za nešto što ima je ukrao. Harvard Connection je trebao omogućiti pretraživanje ljudi prema njihovim interesima i trebao je biti usredotočen na domenu sveučilišta Harvard. ukrao im suštinu ideje. jednostavno su mu vjerovali.

ako ništa drugo. Nije li? „Spojit ću vas s našim pravnikom“. jebiga. To je bilo ono što je Markovo djelo razlikovalo od stranica za druženje poput Friendstera. čak ekskluzivnosti. Bio je to svojevrstan postupak eliminacije koji bi osigurao ekskluzivnost i sigurnost. na njemu radili još od studenog 2002. to je jednostavno neprihvatljivo. pokreneš nekakvu spačku od web sitea kakav je bio Facemash. Cameron i Divya su metar dalje sjedili za njegovim pisaćim stolom i pregledavali Zuckerbergove stranice. jednostavno nije bilo u redu. Možda bi stvarno još mogli srediti stvar. To. Kada god bi pogledao u njihovom smjeru i spazio plavičasto obrubljeni ekran. Nije fer. Ne. dojam privatnosti i zasebnosti. i još se na kraju izruguješ ljudima preko Crimsona? Ne. Cijela ta ideja da bi svi članovi trebali imati harvard. Trebali su provjeriti svoje opcije s profesionalcem i vidjeti što se može učiniti. Vrijedno radiš i dobiješ ono što si zaslužio. stvari bile drugačije. Vidio je sve što je Viktor već bio napravio i dosta je dugo razgovarao s njima o njihovim planovima. Možda su u Markovom hakerskom svijetu. Možda je mnogo stvari koje je Mark stavio na thefacebook bilo različito od njihovih. Izmijenili su pedeset i dva e-maila. to nije način na koji bi se stvari smjele odvijati. Upravo su pravnika i trebali.com. Tata je znao sve o Harvard Connectionu jer su.“ Prema Tyleru. ključna je bila postava. još uvijek se cijedio od brzinskog tuširanja ogrnut ručnikom i u labavoj trenirci oko struka. ali je sveukupna koncepcija prema Tyleru izgledala previše slično.“ zaključio je Tyler. provaljuješ u harvardske servere i pokažeš dugi nos svima odgovornima. „Ima tu stvari koje doista izgledaju slične. 51 . Za ulazak na Markov site treba imati harvardski e-mail. rekao je Tylerov tata. koji su još uvijek bili pohranjeni na njihovim računalima. To nije bio Harvard. Harvard je mjesto na kojem vlada red. Mark je razgledao njihove programe i to su mogli dokazati. Tyler i Cameron su odrasli u vjerovanju da je nekakav red važan. rekao što su pročitali u Crimsonu i u što su se sami uvjerili kada su se priključili na thefacebook. Mark se triput sastao s njima. Tata se konačno javio na treći poziv. Napraviš sve što ti se prohtije. „Tko zna hoće li ijedan od naših projekata ikada išta zaraditi. Tyler mu je prenio osnove njihovog odnosa s Zuckerbergom. Nije bilo fer.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ►►► Tylerov mozak je mahnito radio dok je grčevito držao slušalicu na uhu. Nikoga na svijetu nije poštovao tko kao njega. tata. „Nije riječ o novcu. ono jednostavno nije pošteno. Tyler je brzo govorio i objašnjavao što se točno dogodilo. zarumenjao bi se od bijesa i vatra bi mu sijevnula u očima.“ Jednostavno. Ako je itko znao kako se treba ponašati u teškim situacijama poput ove. Vlastitim se radom uzdigao do multimilijunaša i trenutno je vodio jednu od najuspješnijih konzultantskih tvrtki na Wall Streetu. Tyler je klimnuo s olakšanjem. Možda još i nije kasno. Stajao je u svojoj sobi u Pforzheimeru. u pogledu na svijet jednoga kompjutorskog čudaka. onda je to bio on. a to je bila i njihova ideja – stvoriti harvardocentrični društveni web site.edu e-mail adrese bila je potpuno inovativna i potencijalno vrlo važna za uspjeh stranica. a mirnoća mu se vraćala u vene i disanje smirivalo.

sa svojim blijedim prstima koji su lupkali po katedri i purećim vratom koji se klatio gore-dolje dok je prosipao bisere mudrosti dupkom ispunjenom dvoranom. U svakom slučaju. i svi su oni gutali svaku njegovu nazalnu riječ. Bio je toliko zabavljen gledajući Marka kako promatra Gatesa. Obje su imale jarko narumenjene usne i previše maskare. negdje na balkonu. Drugo. Eduardo je mogao vidjeti konture crvenoga čipkastog grudnjaka koji se prekrasno nadopunjavao u kontrastu s njezinom tamnom. u kojem govor drži Bog osobno. da skoro nije čuo kikotanje koje je dolazilo sa sjedala ravno iza njega. objasnio im je da je imao užasnu naviku ne odlaziti na predavanja. o njemu i Marku. Gates je drljao po svojem. Druga je imala jednako kratku suknji i crne čarape koje su isticale jedne od najljepših listova ikada viđenih. Eduardo je znao da poduzetništvo zahtijeva suočavanje s određenim rizicima. dok su mu štrkljava ramena probijala iz bezličnog i jeftinog bež pulovera. Eduardo ne bi nikada prekinuo studij. a osjećao se i nazalni prizvuk. Ona viša bila je crnka kose vezane u bogat rep. Uznemirilo ga je nešto neodređeno u načinu na koji se Mark osmjehnuo na te riječi. POGLAVLJE – AMERIČKI IDOL Gledan odozgo. uz to su se smješkale u njegovom smjeru i jasno davale do znanja da je riječ o njemu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 15. Publiku su činili uglavnom studenti i osoblje centra za računalne znanosti i nekoliko studenta ekonomije koji su imali poduzetničke ambicije. čovjek je izgledao sićušan i zgrbljen za katedrom. Eduardo je sjedio odmah pokraj Marka. Ne stavlja se na kocku cijela budućnost zbog nečega što nije posve pouzdan put da se obogatiš. Oni su bili šegrti. za govornicom Lowell Lecture Halla. Međutim. a Eduardo je bacio pogled preko ramena. i promatrao kako je Bill Gates opčinjavao slušatelje uspijevajući nadvladati svoj čudni. Eduardo je uhvatio trenutak kad se Mark posebno promeškoljio na Gatesove riječi o tome zašto je odlučio prekinuti školovanje i pokrenuti vlastitu tvrtku. ali samo do određene mjere. Visoka se nagnula naprijed preko praznog sjedala i šapnula mu u uho: „Taj tvoj prijatelj. a šiške su mu doticale okvire prevelikih naočala koje skrivaju pogled i bilo kakav izraz emocije na musavom licu. Saverinima ništa nije toliko važno kao obrazovanje i Harvard ne bi značio ništa ako doma ne dođeš s diplomom. Ošišan je bio „na lonac“. ali bile su opako zgodne. apostoli i ministranti u raju. već činjenica da se našao ondje. Jedna je bila o tome zašto je prekinuo obrazovanje. je li on Mark Zuckerberg?“ 52 . gotovo autistični nastup pa čak im i servirati nekoliko pošalica. a odmah iza sjedile su dvije Azijke. to mu jednostavno nije padalo na pamet. nosila je kratku suknju i malo previše raskopčanu bijelu košulju. Iza njega se nalazilo prazno sjedalo. Glas mu je brujao kroz zvučnike povremeno se čineći previsokim. a postoji i budući Bill Gates i sasvim je lako moguće da se nalazi baš u toj prostoriji. odgovarao na pitanja koja su dolazila iz prepune dvorane. pogotovo imajući u vidu koliko se naradio samo da bi hvatao korak s njihovim rastućim web siteom. Možda se ne bi ni okrenuo da glasovi i zvukovi nisu bili neporicivo ženski. bila je više nego nadahnjujuća. Govorničke vještine mu nisu jača strana. samo što mu je frizura malo neobična. Objasnio je publici da je prekrasna n karakteristika Harvarda to što se uvijek možete vratiti i završiti ga. Zapravo. lica malo previše nabijenog na mikrofon. otac bi poludio kad bi to čuo. Za početak. Ipak. darovao im je i neke svoje misaone dragulje: umjetna inteligencija je budućnost. S vremena na vrijeme djelovalo je kao da se cijelo predavanje stapa u jedan jedini neprekinuti grleno-nosni ton u kojemu su sadržane sve riječi njegova govora. zgodne i pomalo pretjerano uređene za takvu vrstu predavanja. svilenom kožom.

„Ne. Vraćao bi im se ponovo i ponovo. ali nije li on napravio Facebook?“ Eduardo je osjetio kako mu je toplina njezinog daha ušla kroz uho i prostrujala tijelom.“ Ljudi nisu obraćali pozornost na ono „the“ i po cijelom kampusu se uvriježio naziv Facebook. u nekima su objavljene Markove izjave. ali je imao udjela i u nekim raspravama o karakteristikama budućih stranica i zamislima nekih njenih jednostavnih mehanizama. Radilo se o poslu koji su razvijali i bilo je važno dati mu medijskog prostora. Možda ih nisi poznavao dobro. Beštija je uistinu odvukla velik dio harvardskog društvenog života na 53 . hoću reći. Genijalnost je bila Markova. „Je. a onda šapuće onome kraj sebe. već je izgledalo kao da su svi na njemu – vjerojatno zato što svi i jesu bili na njemu. tek da vidiš zna li da postojiš. dok samu pažnju nije htio. gradeći svoju stranicu unutar nje. Njegov i moj. Ustaneš se. ali nije izgledalo da se ljute zbog toga što im netko šaptanjem remeti užitak slušanja Billa Gatesa.“ Ljudi iz njihovog reda počeli su promatrati.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je podigao obrve. ili prijatelji prijatelja. tko te pozvao da mu budeš prijatelj i je li tko od onih koje si pozvao prihvatio ili odbio tvoj poziv za prijateljstvom. Iako je bio aktivan tek nekoliko tjedana. pa i fotografije. Crimson se potrudio da bude tako štampajući članak za člankom. Facebook je naš. Možda bi dodao i kratku poruku o tome kako ste se sreli. svoje slike. Eduardo je vidio kako upire prstom. Razlika je bila u tome što na Facebooku stvarno treba poznavati ljude koje si pozvao da ti budu prijatelji. Jedna od taktika bila bi poslati goli poziv. dočekao bi je tvoj poziv. a Eduardo je priželjkivao samo ono dobro što pažnja donosi. Nitko ne bi jednom posjetio stranice. Dao je nešto novca za servere. koji se upravo počeo zahuktavati u to doba. što je značilo da je oko 85% studenata napravilo svoj Facebook profil. „Ja sam Kelly. rekla je djevojka. u suštini su još uvijek bili okrenuti traženju nepoznatih ljudi i pokušavanju da se s njima nekako povežeš. ali Eduardo nije želio zbog toga postati slavna osoba. Prema Markovim riječima. a parfem mu zagolicao nosnice. Ni on ni Mark nisu pri pokretanju te beštije shvaćali koliku će ovisnost izazivati. a ovo je Alice. Iako je Thefacebook bio živ i funkcionalan tek kratko vrijeme. Ovaj drugi je nastavio i opet je netko novi šaptao i pokazao prstom. u tom su trenutku imali već oko pet tisuća korisnika. Samo u prethodnom tjednu ih je bilo tri. S druge strane. Počelo je izgledati da je njihova slava realna mogućnost. U tome je ležala genijalnost cijele priče. Uvlačio se u svačije dnevne rituale. ali ih jesi poznavao. njemu je to bilo drago. „Ej. što si na njoj vidio ili koja je njezina karakteristika iz profila dobro legla uz koju od tvojih. a možda i zamolio da ti bude prijatelj. bez ikakvog obrazloženja. Bili su to kolege s grupe. što je Eduardo mislio o Friendsteru. svoj profil. Nitko nije napravio intervju s Eduardom i. Mark se zaželio pažnje. Nakon toga si krenuo za svojim poslom. Kad bi se vratio u sobu i u međuvremenu sreo neku curu u blagovaonici – ili samo vidio nekoga s nekim negdje – pokrenuo bi Facebook i potražio je. ma super!“. istini za volju. „Znate Marka?!“ Sve se jednom dogodi prvi put. pogledaš što ima na tvome Facebooku. To je bilo uistinu moćno oruđe. Unatoč halabuci koju su dizali kao da je riječ o društvenom umrežavanju. ali i Eduardo se osjećao dijelom pothvata. već se mijenjao život Harvarda. nema sumnje. interese i iznad svega – svoju mrežu prijatelja. pripadnici „mreže“ kojoj si se mogao priključiti ili su te njezini postojeći pripadnici mogli povezati u nju. ali ne u njega nego u Marka. i Friendster i MySpace. to nije bio servis za upoznavanje i izlaske. Već su svi znali Marka. Posjećivao bi ih svakoga dana. Kad bi pristupila svojem korisničkom računu. katalizator društvenih interakcija koji je značajno ubrzavao sva događanja. pogledala bi tvoju fotografiju i možda prihvatila zamolbicu.

koje su se opet zahihotale. računalima iznad malog TV-a u kutu. Ona viša. to još uvijek nije bio poslovni potez. Njena će vrijednost svakako rasti. Trebalo je sjesti i uzeti svaku mogućnost i temeljito je sagledati sa svake strane. Najviše od svega. u 21:00 sati Prima: Mark Zuckerberg Predmet: Važna obavijest 54 . koji je ovo vrag?“ Komad papira koji se nalazio pod nekom knjigom je skliznuo na pod i aterirao preko Eduardove talijanske kožne cipele na vezice. gle čuda!. kasnije. i žele se naći s nama večeras. Eduardo je konačno šapnuo djevojkama. gotovo ga je doticala usnama dok je šaptala: „Pošalji mi Facebook kad se vratiš u sobu. Eduardo je smeteno prekopavao po hrpici porazbacanih knjiga o. njihov će projekt ostati tek novotarija. Na tren je podigao obrve.“ Eduardo je potvrdno klimnuo preokrenuvši jednu knjigu i pokušavajući shvatiti što je to na koricama ispisanim jednadžbama za koje je bio siguran da ih nikada neće shvatiti. „Da. A kada se uzme u obzir da je kao srednjoškolac odbio milijun dolara.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi internet. trebali su im oglašivači. ali nije im se ni pokušao obratiti. Znao je da će biti natezanja jer je Mark želio stranice zadržati na razini zabave i nije želio još pokušavati njima zarađivati ikakav novac. Mogli bismo se možda poslije naći na piću. samo za servere.“ „Moglo bi…Ma. Tako su namjeravali unovčiti Facebook – kroz oglašavanje. No. baš kao i da pišu stvari kao što su odšteta i otuđenje: Šalje: Cameron Winklevoss Datum: Utorak. Kelly. nego tek još jedna vrlo uspješna novotarija. „One Azijke su bile prilično slatke. ali da bi tu vrijednost pretvorili u gotovinu. Onih tisuću dolara koje je Eduardo dao za stranice nisu mogli trajati vječno. moglo se očekivati da nikada i neće poželjeti zaraditi novac na Facebooku. još se više nagnula.“ „To bi moglo biti zanimljivo. Okrenuo se Marku. ►►► Tek su se dva sata kasnije njih dvojica sklonila u pregrijanu Markovu sobu u Kirklandu.“ Eduardo je osjećao kako mu se obrazi žare. Eduardo je imao neke ideje u tome i namjeravao je nakon predavanja otići u Markovu sobu i porazgovarati s njim. a Mark se zavalio na stari ofucani dvosjed u središtu jeftino opremljene zajedničke prostorije i dignuo bose noge na stolić pred njim. Glavni razlog bio je objasniti Marku koliko je samo važno da stranice počnu prikupljati prihode od oglašavanja. Riječ je bila o pismu odvjetničke tvrtke iz Connecticuta i bilo je naslovljeno na Marka Zuckerberga. „Baš mi je drago“. I konačno progovorio o djevojkama. Bilo je teško ne primijetiti da u pismu piše TheFacebook. 10. Čak i uspravljen je razazanavao kako je riječ o dopisu nekog odvjetničkog ureda. Trebao im je model poslovanja. zaboravljajući sve drugo. bilo je za očekivati da će rasti i troškovi.veljače 2004. ali već i iz prve rečenice je bilo jasno da se tiče i njega. Eduardovi nazori su bili nešto drugačiji. a zatim se vratio na praćenje predavanja svojeg idola. Mark. Mark je očito primijetio djevojke. Ne mnogo. A uistinu je promijenila i način na koji su se društveni procesi u kampusu odvijali. trebalo je dobiti Markovu dozvolu da Eduardo čini ono što je najbolje znao: razmišlja vizionarski. Sve dok ne ustanove neki način zarađivanja i počnu ga primjenjivati. koji ga je tada pogledao. Facebook je nosio troškove. ali kako su se ljudi priključivali.

veljače 2004. mrmljao je Mark zavaljujući se na naslon dvosjeda i stavljajući ruke iza glave. Optuživali su Marka da im je ukrao zamisao i programsku implementaciju i tražili da on i Eduardo zatvore TheFacebook ili se suoče s njihovim potezima pravne prirode. Tijekom posljednja tri mjeseca si suprotno našem sporazumu i na našu materijalnu štetu proisteklu iz tvojeg protupravnog prisvajanja. Bez obzira na ispunjenje naših gornjih zahtjeva. „Prije tjedan dana. Poslali su mi i još jedan e-mail u kojem kažu da će se obratiti i rektoratu. da nisi zadovoljio niti minimalne zahtjeve u pogledu poštovanja tuđe imovine i prava. Sagnuo se. Bilo je krcato optužbama. Prije tog pokretanja smo sklopili sporazum prema čijim bi na odredbama pomogao razviti naš vlastiti web site (HarvardConnection) i to učiniti u razumnom roku (posebno stoga što smo bili svjesni da se vrijeme raspoloživo za njegovo pokretanje ubrzano bližilo kraju). Baš nakon što smo pokrenuli site. Dobili smo (Divya.“ Isuse Kriste! Eduardo je zurio u Marka. a na kraju se jasno i glasno navodilo i tko je optuživao – Tyler i Cameroon Winklevoss u ime njihovog web sitea Harvard Connection. koncepte i istraživanja. Tyler i ja) informaciju da si pokrenuo web stranice TheFacebook. Osjetio je kako mu krv juri u obraze. U ovom trenutku je naš pravni zastupnik već izviješten o svemu i spreman pokrenuti postupke u skladu s navedenim činjenicama. pokupio pismo i brzo ga preletio. Molim te da obratiš pozornost na sljedeće: našu ćemo zamolbu temeljiti na činjenici da si iznevjerio očekivanje sveučilišta u pogledu poštenja i pravičnosti u odnosima s kolegama. Bit ćemo prisiljeni neodložno pokrenuti i pravni postupak i etičko vrednovanje tvojega ponašanja ne udovoljiš li našim navedenim zahtjevima u cijelosti.  Pismeno se obavežeš da nećeš trećim osobama dati na uvid sadržaj našeg posla. prevare i/ili drugih namjernih postupaka. slobodno mi se obrati putem elektroničke pošte ili predloži sastanak. dok se potpuno ne upoznamo sa sastavom i prirodom tvojih web stranica zahtijevamo da neodložno izvršiš slijedeće:  Neodložno se suzdržiš od bilo kakvog razvoja ili izmjena web sitea TheFacebook. ignorirajući Markovo pitanje. usporavao razvoj naših web stranica istovremeno razvijajući svoje vlastite kao nelojalnu konkurenciju našima. Također si zloupotrijebio i otuđio predmet našega zajedničkog rada. „Kako su se cure zvale? Sviđala mi se ona niža.“ „Kad si ga dobio?“ rekao je Eduardo. Da bismo prekinuli naš postupak protiv tebe. uključujući naše zamisli.  Pismeno nas izvijestiš o svemu što si dosad učinio.com. Spremni smo se obratiti zamolbom i sveučilišnoj Disciplinskoj komisiji u povodu tvojeg kršenja etičkih normi kako su opisane u Priručniku za studente. Imaš li kakvih pitanja. kao što nisi pokazao ni poštovanje prema tuđem dostojanstvu. zadržavamo pravo pokretanja drugih radnji protiv tebe u svrhu zaštite naših prava i naplate odštete. Cameroon Winklevoss Preslika poslana sveučilišnom poštom „Čini mi se da ovo zovu opomenom pred tužbu?“. za koje te sve držimo platežno odgovornim. po običaju. Gornji zahtjevi moraju biti ispunjeni najkasnije do 11. nije mogao iščitati što mu se krije iza očiju. Protupravno prisvajanje je moguće procesuirati i u pogledu tih etičkih normi povrh zakonskog progona. Tvoja suradnja će spriječiti nastanak daljnjih šteta i povrede naših prava. sporazum ili ovaj zahtjev. ali.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark. Winklevossi su ga optuživali da je ukrao njihovu ideju? Njihov servis za upoznavanje? Oni žele ugasiti TheFacebook? 55 . Djelovalo je oštro. godine u 17 sati.com. misli. i to bez našega znanja ili suglasnosti. Kao da sam povrijedio Etički kodeks Harvarda.

Eduardu izgledalo malo previše zapaprenim imajući u vidu da TheFacebook nije nikome donosio novac. Eduardo se malo smirio i vratio Markovo pismo na hrpu kompjutorskih knjiga. nečim s čime ne želi „imati veze“. K vragu. preostalo programiranje koje nisam bio predvidio. naravno. da TheFacebook nije ni u najmanju mjeru povezan s poslom koji je obavljao za Winklevossove. Njihove zahtjeve je smatrao „gnjavažom“. Mark je zaključio zaprepaštenjem da su ga snašle njihove „prijetnje“ na temelju nekoliko sastanka u blagovaonici Kirklanda i nekih rasprava putem e-maila koje je vodio s Cameronom. Bilo je to Markovo pismo sveučilištu. programima nije ni primirisao. pod onom drugom knjigom…“ Eduardo je uzeo papir ispod sljedeće knjige s hrpe na TV-u. rekao je Mark. ni on se nije imao čega bojati jer se nije ni susretao s blizancima. Tylerom i Divyom. a ne prije tog sastanka počeo sam raditi na Facebooku ne koristeći niti programe niti karakteristike koje sam vidio u Harvard Connectionu. Rekao sam vam da imam druge projekte na kojima sam radio i da oni imaju prednost pred završavanjem [vaših stranica]. Mark ih zapravo uopće nije zavlačio: Kada smo se sreli u siječnju. odnosno kao pothvat čija je prvenstvena svrha zapravo razviti zanimljiv proizvod koji bi pomogao zajednici Harvarda. vrstom bezobzirnog grabeža s kakvim moraš računati kada napraviš nešto uspješno. Bilo kako bilo. osjećao je zadovoljstvo što se Mark pobrinuo za sebe. odnosno da su blizanci neistino predstavljali svoja očekivanja od njega: Od početka sam projekt doživljavao kao projekt bez poslovne svrhe. Mark se nalazio s njima. a povrh toga je TheFacebook Eduardu izgledao kao nešto sasvim drugačije. Bio je to zaseban pothvat i nije se temeljio ni na kojoj zamisli spomenutoj na našim sastancima. „Odgovorio sam im pismom. Kako mu je to Mark plastično opisao. Vremenom sam shvatio da koncept web stranica nije bio onakav kakav mi je prvotno bio prikazan. Mark je smatrao da je zapravo on prevaren na njihovome prvom sastanku. ali takvih je bilo na desetke. niti je napravio ikakve programe. Štoviše.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Imaju li izgleda? Naravno. Štoviše. izrazio sam im sumnje u vezi stranica (stanje grafike. Mark je izjavio sveučilištu. nedostatak hardvera kojim se trebalo pozabaviti. To je. U početku sam bio zainteresiran za taj projekt i zamolili su me da završim Connect segment stranice…Nakon. nedostatak promidžbe potrebne da stranice zažive itd. I još jedno sam poslao na rektorat. sve je izgledalo kao optuživanje jednog proizvođača drugoga za to što je 56 . Ako Marka nije bilo strah. ako ne i stotine. zajedno s opomenom.). i to bez ikakve dvojbe. pa svatko tko je upisao računarstvo razvijao je neke svoje web stranice! Pa i onaj Aaron Greenspan je dio svojega portala nazvao „the facebook“ ili tako nekako. Ali nije potpisao nikakav ugovor s njima. Bio je to također društveni web site. Je li to značilo da bi se oni mogli međusobno tužiti? Tek stoga što su im ideje bile slične? „Obratio sam se našim dečkima sa studija prava“. a i morao se držati onoga što mu je Mark govorio o razlikama između koncepcija dva različita projekta. Brzo ga je pregledao i odmah iznenadio. i to ugodno iznenadio jer je u Markovom odgovoru na zahtjeve blizanaca vidio i emocije. a Winklevossovi vjerojatno ni nisu vapili za novcem. razmjenjivali su e-mail poruke i zavlačio ih je.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi osmislio novu vrstu stolca. i otud tolika blagonaklonost i superlativi. Okrenuo se i ugledao dva Markova cimera. I svi su trebali imati titule. Markove riječi. trebao je pomoć. otvorila su se vrata sobe i skoro ga udarila u leđa. a tvrtka nije imala prihode iz kojih bi se mogli platiti ljudi koji pomažu. a ne samo na onom koji je dao Roosevelta i Rockefellera. svaki na svoj način. Opasno mu je prijetilo da će pasti neke predmete. obilno i rado. zapravo. Dustin se mogao uhvatiti u koštac s poslovima računalne prirode koje Mark ne bi stizao. Prvo do njega. a Eduardo bi zadržao svojih 30%. Studirao je ekonomiju. „Zvale su se Kelly i Alice…“. S rastom stranica. TheFacebook je rastao. Eduardo je i dalje bio zadužen za poslovnu stranu pothvata. Ispostavilo se da je studentskim novinama Mark na prvoj godini radio neke IT poslove. Treba reći da bi bili autsajderi na svakom sveučilištu. Dustin je postao potpredsjednik i voditelj programiranja. uopće i dođe. Kako je izgledao. bog i batina i državni neprijatelj. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva. tamnu kosu i masne. U srednjoj je školi bio predsjednik Kluba mladih demokrata. Sjeverna Karolina. Ali našli su jedni druge – i još nešto. Chris Hughes je bio daleko veći šminker. Jedina preostala mogućnost bila je prihvaćanje novih ortaka. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke. Osim toga. A Chris je imao dug jezik. Ipak. ako je želio da TheFacebook nastavi rasti. svakako duži nego bilo tko od njih. Mark je započeo razgovor jer je želio govoriti o nečemu što je već bio odlučio. počeo je Eduardo. ukoliko do ikakvog posla. Cimeri su bili pametni i pouzdani. rast će i potreba za prisutnošću u medijima jer se Facebook umnogome temeljio na tome da dovoljno potakne ljude da ga požele posjetiti. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. Svi su bili šmokljani. ali jebiga – nisu oni pravnici nego samo nekakvi tamo studenti. Bili su geekovi kakav je i on. Uostalom. Zadnje što im je trebalo je uvaljati se u neko sranje od suđenja. Dok se Eduardo držao konzervativnih blejzera i kravate. Eduardo je slušao cijeli razgovor razmišljajući što su promjene značile. Znao je da su stvari bile daleko jednostavnije dok su bili sami on i Mark. ali prije nego je uspio završiti. par toliko različitih studentskih likova koliko se samo zamisliti može. Pristao je na novu podjelu vlasti. imao je dječje lice. Chris je preferirao dizajnersku odjeću. Eduardo ga je smatrao naočitijim od njih ostalih. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. Postoje tisuće različitih stolaca i proizvedeš li jedan. Ekstrovert nemirne plave kosice. Markov smisao za humor. uistinu dobar dečko. nekako povučen. Mark ga je s vremena na vrijeme zvao „Prada“. Lako bi ga se moglo smatrati aktivistom u barem nekoliko liberalih pokreta. I to zbog web stranica koje su ih možda trebale dovesti do nekog seksa. Chrisa su imenovali direktorom za javnost. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega. Njih su četvorica bila ekipa koja je Facebook trebala dignuti na sljedeću razinu. Markov dio bi pao na 65%. ali je zapravo bio više nego sposoban s računalima i ugodna pojava. guste obrve. U krajnjoj liniji. i to je činio često. Izgledalo je više nego pošteno. Dustim Moskovitz. Do tada im je Crimson uistinu učinio mnoge usluge. a što je bila njegova karakteristika s kojom se Eduardo ubrzano pomirivao. 57 . i to toliko brzo da je Mark jedva uspijevao održavati ritam. nemaš pravo na sve tipove. a u jednako tako tamnim očima blistala je odlučnost. znao je da vođenje tvrtke znači i zaposlenike. Mark je bio osnivač. pričao je blagim južnjačkim naglaskom koji je ponio kao uspomenu na odrastanje u Hickoryju. bio je tih. Eduardo je dobio mjesto financijskog direktora. Kako je bio sklon modi. Grupa koju su činila njih četvorica nije bila ono što bismo nazvali društvenom kremom Harvarda. To je možda bilo ponešto pojednostavljeno gledanje na stvari. i tako je bio pogodan da se brine o odnosima s javnosti i promidžbom.

Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. Rast Facebooka je bio imperativ. Eduardo je imao drugačiji stav. „Prvo pravilo biznisa“. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. Izgledalo je više nego pošteno. Za početak će napasti kakav je i on. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. lutao je rukama ispod razdrljene bijele košulje niz crveni grudnjak i došao do dražesnih okruglastih sisica i njihove meke kože. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. naginjao i izvijao naslonjen na vitku. a dalje od toga ga nije zanimalo. Vremenom bi zajednica mogla narasti i moglo bi se dopustiti i da vjetrovi prenesu miris hormona jednog sveučilišta drugome. Novac je potreban da bi se pokrili troškovi servera. mislio je Mark. Gipko joj se tijelo uvijalo i trzalo kako ju je pritiskao. Čini se da je prirodno da se povećamo.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. „Moramo početi unovčavati ono što imamo. ►►► Četiri sata kasnije Eduardovo je srce ludovalo dok se upinjao. Za početak će napasti kakav je i on. Markov dio bi pao na 65%. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke. Pristao je na novu podjelu vlasti. Pristao je na novu podjelu vlasti. Uostalom. Stranice će ostati zatvorene i za registraciju će trebati e-mail adresa dodijeljena na jednom od tih sveučilišta. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke. a Eduardo bi zadržao svojih 30%. a Eduardo bi zadržao svojih 30%.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. Čini se da je prirodno da se povećamo.“ Mark je klimnuo glavom. Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. Pogledao je sobu i pred sobom je vidio ustrojen odred uber-geekova koje niti jedna prepreka neće zadržati. Duboko u srcu Eduardo je počinjao vjerovati da bi se mogli obogatiti tim pothvatom. „Prvo pravilo biznisa“. Columbiju i Stanford.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Prvo pravilo biznisa“. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva. visoku Azijku pritisnutu na stjenku pregrade muškog toaleta. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva. „Ali moramo početi razgovarati i s oglašivačima“. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. U krajnjoj liniji. Za početak će napasti Yale. Uostalom. Njegove talijanske kožne cipele smicale su se po linoleumu dok je napadao njezino tijelo i podizao suknju potpuno joj oslobađajući gola bedra koja su se razmicala da ga prihvate bliže. Čini se da je prirodno da se povećamo. Eduardo je upao ne dopuštajući da se prijeđe preko tog pitanja. Izgledalo je više nego pošteno. Uzdahnula je i usnama mu napala vrat. pa jezikom iskušavala okus njegove kože. U krajnjoj liniji. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. Cijelo tijelo mu se treslo i 58 . Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. ali Eduardo je bio prilično siguran da se nije potpuno slagao. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. Markov dio bi pao na 65%.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model.

59 . Eduardo se nasmiješio. i pomislio na nešto što mu je izazvalo smijeh koga se nikako nije mogao otresti. Programiranje zapravo može dovesti do ševe. ali bila je barem nešto. Nakon kratke tišine čuli su se psovka i smijeh.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi još se nagnuo prema njoj jače je pritisnuvši uza zid i osjećajući trzanje njezina tijela na svojem. Eduardo se s punim žarom vratio na djevojku. Štoviše. Potaknut zvukovima prijatelja koji je poludio u susjednom odjeljku. Prostorija u kojoj su se našli nije bila Knjižnica Widener. nego i zajedničko iskustvo za pamćenje. Imali su svoje vlastite groupy djevojke. on i Mark nisu imali više samo zajednički web site. koji je ugušen stenjanjem i zvukovima spojenih usana sekundu kasnije. koja ga je obuhvatila nogama. Dolazio je iza aluminijskog panela pregrade gdje je nešto udarilo u drugi zid. Usne su mu došle do njezinog uha i ona je opet uzdahnula iz dna duše… A tada je odjeknuo drugi zvuk toaletom. shvatio je da je u jednoj stvari bio u teškoj zabludi.

prekinuti su svi kontakti. ako su joj on i njegov brat mogli pružiti nekakvu zabavu. Ulaz u zgradu postavljen je poprečno na Sveučilišnu dvoranu pred kojom se nalazi legendarni kip Johna Harvarda. ali nije napravio ništa više onim što je njihove pritužbe lijepo proslijedio Disciplinskoj komisiji. Unatoč tome kip je bio stalna meta studenata s drugih sedam velikih sveučilišta sjeverozapada. Klinci s Dartmoutha obojili su ga u zeleno kada je njihov nogometni klub gostovao u gradu. Bacili su se na pisanje e-mailova. ujedno i jedna od dvije najstarije sveučilišne zgrade u cijeloj državi. godine i najstarija je građevina Harvard Yarda. Počeo je tvrditi kako je samo želio učiniti nešto dobro za svoje kolege sa sveučilišta. 60 . siječnja. I tako evo njih. Uglavnom. ne bi im pomogao nikakav sastanak. Uzrujao ih je i sam Zuckerberg. Da je znao da bi im to moglo pomoći. Prsti su joj letjeli po plastificiranom papiru dok joj je pundža tamne kose poskakivala a zelene oči svako malo strugnule prema Tyleru i Cameronu.com registrirao dva dana ranije. čak bi se i odjenuli identično kao kada su bili dojenčad. Vodiči koji su okupljali buduće studente i vodili ih naokolo kroz kampus taj su kip nazivali „Tri laži“ jer su uklesane riječi pod njim „John Harvard. Zanimljivo je bilo da je domenu thefacebook. nešto besplatno i velikodušno. tada su učinili svoje dobro djelo za taj dan. Mali je tim odgovorom toliko isprovocirao Tylera i njegovu ekipu da su odmah pokušali uspostaviti izravan kontakt s njim. a reklo bi se da na njih ni službenica prijamnog ureda nije negativno reagirala. niti je on osnivač sveučilišta. ali je iz nekog razloga prihvatio susreti se samo s Cameronom. Nije si mogla pomoći i stalno je pogledavala prema njima koji su sjedili na neudobnoj sofi pred njezinim stolom. kako to nije u njezinoj nadležnosti. nikako si nije mogla pomoći da ne zuri. koje je pak osnovano 1636. Tyleru se svaka pažnja činila dobrodošlom. što je Tyler zapravo smatrao dobrim jer je znao da se Marku ionako ne može vjerovati. Tamni sako i kravata činili su se daleko prikladnijim. Oni s Yalea pokušali su ga obojiti u plavo i u krilo mu 19 Geslo na grbu Harvarda. Prvo ih je saslušao suosjećajni stariji povjerenik u njihovome matičnom domu. I tko. još koristi rolodex? Zapravo. Veritas = istina. 20 Rotirajući uređaj koji se koristi za pohranu informacija o poslovnim kontaktima (ime je stvoreno kombiniranjem engelskih riječi rolling i index). koliko god se pretvarala da ne gleda. Zaključio je sljedeće: ako je Mark sposoban gledati u oči i lagati. izgledala je umorno kao i cijela zgrada. Tyler je nije krivio. uostalom. koji je na njihovu opomenu reagirao pisanjem svojih dodatnih sranja.com nije počeo raditi prije njihovog posljednjeg sastanka. Dojam mu je bio prilično ispravan jer je zgrada sagrađena još 1720. a da njihove stranice nisu bile nimalo nalik tome. pa i na zvanje telefonom u nastojanju da ga privole na susret. Možda bi djelovalo i mrvicu bezobrazno. POGLAVLJE – VERITAS19 Žena za stolom u prijamnom uredu pretvarala se da je zaposlena prebirući po svojem rolodexu20 kako ne bi napadno zurila. Komisija je također pokazala da ima razumijevanja i iz nekog je razloga odlučila. nakon tjedna koji je bio iza njih. Nakon što je propao i taj pokušaj sastanka.“ bile trostruko lažne: niti je riječ o Johnu Harvardu. Ustrajao je na tome da na stranicama Thefacebook. U jednom je trenutku pristao na sastanak. Lat. sjede na sofi koja se doimala starom koliko i Massachusetts Hall dok ih kradom odmjerava službenica. Tyleru je sve uokolo izgledalo prastaro. Ignorirali su ih i toga mu je bilo preko glave. 1638. utemeljitelj.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 16. samo što nije znao kakav bi učinak imalo pojaviti se pred rektorom Harvarda u prugastim pidžamicama i benkicama. koji je održan 15. nakon što je pomno proučila deset stranica pritužbe na Zuckerberga.

oštar pogled naizmjence je prelazio s Tylera na Camerona. Kada je zazvonio telefon na radnom stolu prijamnog ureda. Summers je sjedio u kožnom naslonjaču za svojim stolom držeći telefonsku slušalicu na uhu. sve što je Tyler trebao znati o rektoru bilo je demonstriranje izlošcima na antiknim stolićima. Summers se polagano počeo naginjati naprijed i sezati rukom preko stola. Tyler se skoro složio na pod. Afroamerikanka ugodne vanjštine. odjevena u klasično. tko god to bio. široka. Bucmastim prstima napipao je uvezani snop papira i podigao ga držeći za kut. smješteno u Cambridgeu kao i Harvard. Dell je predstavljao važan detalj jer je bio prvo računalo koje se ikada pojavilo u rektorovom uredu. Poseban pothvat bio je već i ishođenje sastanka s rektorom. Njegov životopis nesumnjivo je izniman i Tyler je znao da ako je itko sposoban uhvatiti se u koštac s njihovim problemom i riješiti ga. Summers ih je gledao kako prilaze i sjedaju. Povukli su svaku vezu koju su imali. s rijetkom kosom. do 2000. Diplomirao je na MIT-u21. Porcelliana ili poznanika njihovih poznanika. usmjereno na tehničke znanosti. prethodnik Larryja Summersa. Tyleru je odmah bilo jasno 21 Massachusetts Institute of Technology. a čak su i harvardski mangupi posjećivali kip usred noći ne bi li uriniranjem po njegovim stopalima zazvali dobru kob. nenapadno žensko poslovno odijelo s hlačama. a u prostoriji je bilo i mnoštvo antiknih stolića te garnitura za sjedenje na debelome perzijskom tepihu. Kada je ovaj došao do kvake.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi smjestili lutku buldoga. možda baš leti na neki od svojih plaćenih govora. Neil Rudenstine. Tyler je primijetio Dellov kompjutor na radnom stolu. Tyler je duboko uzdahnuo i krenuo za bratom u smjeru vrata. i na kraju došli do toga da sjede na pragu rektorova ureda. Tyleru je palo na pamet da su možda on i brat trebali isprobati ritual uriniranja prije no što su zaronili u nelagodnu atmosferu Massachusetts Halla. otprilike pedesetogodišnjakinja. Jedan su zid prekrivale police s knjigama. Summers je naposljetku spustio slušalicu i pogledao ih. preko obitelji. Nastavio je smirenim glasom govoriti onome s druge strane telefonske veze. Odmah do nalazila se i uokvirena novčanica od jednog dolara baš sa Summersovim potpisom. Uz obaveznu fotografiju s djecom stajale su i uokvirene fotografije s Billom Clintonom i Alom Goreom. barem mu je uzvratila smiješkom. brade utonule u podbradak. „Rektor će vas sada primiti. doktorirao ekonomiju na Harvardu i s 28 godina postao jedan od najmlađih redovitih profesora u povijesti sveučilišta. Rektorov je ured bio manji no što je Tyler očekivao. Pozvala ih je rukom i pokazala na stolce ispred radnog stola. ali nije se moglo reći da mu nedostaje akademskog duha. Tyler je zamišljao da bi to mogao biti Bill Clinton. 61 . a zatim im se obratila.“ Pokazala je rukom prema vratima s njezine desne strane. Žena je zgrabila slušalicu. Njezina pojava lijepo se uklapala u duh koji je vladao prostorijom. Osim računala. Ako ništa drugo. Svako sveučilište imalo je vlastiti običaj. klimnula. Kada su ušli u ured. radni je stol bio velik i od punog drva. Zamislio je Ala Gorea kako u nekoj šumi jadikuje s drvećem. Trebala ih je svaka sreća koju su bili kadri prizvati. uspomena na funkciju ministra financija SAD-a koju je obnašao od 1999. Činjenica da je Summers imao razumijevanja za tehnologiju bila je dobar znak jer se moglo očekivati da će barem razumjeti o čemu je riječ. Glava mu je bila dežmekasta. Tyler se okrenuo sa smiješkom službenici šutke moleći njezinu podršku. naprosto je mrzio uređaje i zabranio unošenje takvih predmeta u svoj ured. onda je to Summers. Nakon washingtonske karijere došao je na Harvard da bi postao dvadesetsedmi rektor. sjedište vrhovne moći kampusa. ne prekidajući telefonski razgovor. jedno od najglasovitijih svjetskih sveučilišta. Oko metar dalje sjedila je njegova izvršna pomoćnica. Bilo im je teško othrvati se osjećaju da su obavijeni mračnim i zlokobnim silama.

„Koledž od svih studenata očekuje poštenje i susretljivost u ophođenju s drugim članovima zajednice. što je uključivalo detalje svih komunikacija s njim. Silan je trud uložen u tih deset stranica i bio je osokoljen činjenicom da su našle put do rektorovog stola. Summersu. Opustio se.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi da je riječ o njihovih desetak stranica na kojima su naveli sve detalje svojih pritužbi na Zuckerberga. kao i preciznu kronologiju događanja od prvog e-maila koji mu je Divya bio poslao. rektoru Sveučilišta Harvard Poštovani rektore. 62 . Bacio je pogled prema crnkinji koja je revno bilježila sve izrečeno. i to bez naše privole ili saznanja. istovremeno razvijajući vlastite (Thefacebook. osoba pristupa zajednici koja stremi idealima slobode izražavanja i istraživanja. No. Prema našim spoznajama. a na čijoj je prvoj stranici staja sažetak njihova slučaja: Dopis Lawrenceu H. Ponovno se okrenuo rektoru.com). ranije ove akademske godine nas smo se trojica obratili spomenutom studentu (kao što smo to učinili i s još nekima) uz molbu da se uključi u rad na našem projektu izrade web stranica.“ Vjerujemo da smo dužni. pa sve do dana kada je u Crimsonu objavljen članak o pokretanju Facebooka. Pritužba se sastoji od temeljito dokumentiranog slučaja studenta druge godine i njegova nečasnog ponašanja proisteklog iz nepoštenog i neiskrenog postupanja s drugim članovima sveučilišne zajednice Harvarda. otezao je razvoj naših web stranica. koju je ona odbila podržati. Odbojnost u Summersovom glasu bila je neporeciva. između ostaloga. mi (Cameron Winklevoss '04. predstaviti Vam slučajeve zloporabe etičkog kodeksa i narušavanja dobre prakse zajednice.1970. Tyler je pokazao na materijal što je visio iz masnih prstiju. s obzirom na Vašu vodeću ulogu u ovoj akademskoj zajednici. čime je nelojalno konkurirao našim. usprkos dogovoru i na našu materijalnu štetu proisteklu iz njegovih obmana. ta su djela izvan područja uobičajenog akademskog života. Divya Narenda '04 i Tyler Winklevoss '04) molimo sastanak na kojem bismo Vam izložili pritužbu nedavno upućenu Disciplinskoj komisiji. Summersovo pitanje činilo je prvi redak na inače čistom papiru s crticama. podigao noge na stol i pogledao ih s neskrivenim gnušanjem.“ (Studentski priručnik) Ukratko.4. stoji: „Osobnom odlukom pristupanja Sveučilištu. u tom je trenutku Summers učinio nešto što je zaprepastilo blizance. i u kojoj. poštovanja tuđeg dostojanstva i otvorenosti konstruktivnim promjenama. Tijekom spomenuta tri mjeseca. „Zašto ste došli?“ Tyler se nakašljao i zacrvenjeo. Bez riječi se naslonio u naslonjač držeći njihov podnesak dvama prstima podalje od sebe kao da je premazan drekom. no smatramo da je navedeni student svojim ponašanjem izravno prekršio Odluku o pravima i obvezama koju je Studij znanosti i umjetnosti prihvatio 14. Njegovim pristankom počela je tromjesečna suradnja izrade našeg web sitea.

da je Mark provalio u našu sobu i odnio naše računalo. S poštovanjem. čim Vama to bude odgovaralo.“ Summers je uzdahnuo i pustio da dopis padne na stol odmah do žarko obojenih žonglerskih loptica. „Etički se kodeks primjenjuje na odnos između vas i sveučilišta. „Pročitao sam vašu žalbu. Čemu taj kodeks ako se nikako ne može obraniti?“ Summers je odmahnuo glavom. Pokazao je na red knjiga iza rektorovih leđa u kojem je bez ikakvog problema prepoznao zbirku studentskih priručnika iz proteklih godina. Bilo je glasina da mu ih je ostavio njegov prethodnik jer su simbol žongliranja koje će kao rektor morati sve vrijeme prakticirati s ljudima. uključujući i isključenje sa studija. Ne vidim da je tu riječ o sveučilišnom problemu. odnosno njezino oštećenje. upao je Cameron zaboravljajući na trenutak tko je taj dežmekasti čovječuljak koji mu se upravo posrao na teškom mukom sročenu žalbu. na kojem bismo porazgovarali o tom predmetu. i sveučilište i cijeli sustav. Uvijek se smatrao dijelom harvardske obitelji. Mark je razbio sistem. dovoljno da bi se čovjek mogao barem pretvarati da je još jednom pročitao njihovo pismo. Obrazi su mu podrhtavali pri pokretima glave. Izdali su ga i taj čovjek.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Toleriranje ovakvih slučajeva bi. Kako je on vidio te stvari. „Postoji i kodeks časti. A sada mu vladar tog svijeta govori kako zajednica zapravo i ne postoji i da je svaki geek prepušten samome sebi. projektima i problemima. a zatim po sjećanju citirao Studentski priručnik: „„Koledž od svakog studenta očekuje poštenje i susretljivost u ponašanju prema ostalim članovima ove zajednice. Okrenuo se jednako preneraženom bratu koji je blago otvorenih usta promatrao kako se dopis klati u snažnom stisku rektorovih prstiju. ali to Summersa nije bilo briga.“ „Ali postoji kodeks časti“. Krađa. „Krasti od kolega u suprotnosti je sa sveučilišnim normama“. dečki. 63 . Tyler se nakašljao i objasnio: „Mislim da je stvar prilično očigledna. Osjećao se…izdanim. imat će za posljedicu disciplinski postupak. tiče vas i Marka Zuckerberga. neovlašteno postupanje s imovinom. jednoga časnog i uređenog svijeta. Tyler je napadno trepnuo puštajući da bijes u njemu potisne šok. poput mesnatih valova u oluji epiderme.“ „I što sad očekujete od mene po tom pitanju?“ Tyler je zurio u šoku.“ Tyler je osjetio kako se zemlja pred njim otvara. Stoga molimo sastanak s Vama. uloga rektorata bila je osigurati provođenje tih odredbi. a i šire. vjerujemo. otuđenje. Svi studenti obavezni su poštivati privatno i javno vlasništvo. Ukrao nam je ideju i sveučilište se treba umiješati kako bi očuvalo poštivanje etičkog kodeksa kakav je uobičajen na Harvardu. Tyleru je po izrazu Summersova lica bilo sasvim jasno da će on i njegov brat poput tih loptica izletjeti iz ureda. pa tako i svaki student zasebno. Ovaj se problem. Unaprijed hvala. Mark nam je ukrao ideju.“ Dakle. Cameron Winklevoss '04 Divya Narendra '04 Tyler Winklevoss '04 Nakon što je prošlo nekoliko sekundi. Pročitao sam i Markov odgovor. a ne na vaše međusobne odnose. A on je učinio nešto mnogo gore. Vi biste ga izbacili sa studija. moglo dovesti do dalekosežnih i negativnih posljedica po našu akademsku zajednicu. Priručnik se dodjeljivao svakom brucošu i sadržavao je pravila kojih se trebalo pridržavati cijelo sveučilište. rekao je Tyler.

Njegova je šutnja jasno govorila da mu uopće nije bilo stalo do toga što bi Tyler i Cameron mogli učiniti sa svojim problemom. Summers je slegnuo ramenima. Znao je da će dobro zapamtiti ovaj trenutak jer je označio kraj njegove naivnosti. Uprava je od svega prala ruke. Mark Zuckerberg je bio na pravnom putu proći nekažnjeno. što se činilo kao još lošija taktika. Drugo je rješenje bila tužba pred sudom. Riječ je o sukobu tehničke naravi između studenata.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Ali sveučilište je obavezno održavati kodeks časti…“ „Sveučilište nije opremljeno za bavljenje takvim situacijama. web stranice su mu iz dana u dan bile sve posjećenije. Bez obzira bio u pravu ili ne. Okrugla su mu ramena zaživjela pod tkaninom košulje. Thefacebook je bio omiljena novotarija kampusa.“ „Što biste nam savjetovali da učinimo po tom pitanju?“ Tyler je pomirljivo pitao. osvrnuo se i ugledao debeljka kako se laća telefona. 64 . Nije jasno je li Summers stvarno bio uvjeren da blizanci Winklevoss nemaju utemeljenih prigovora protiv Marka. a rektor je zapravo podržavao njegov uspjeh. nešto za što je Tyler dobro znao da nikamo ne vodi jer je Mark potpuno sposoban i voljan lagati im u lice. „Sredite to s njim ili nađite neki način da se to riješi kao pravno pitanje. A ako bi se stvari razvijale onako kako je službeni Harvard na njih gledao.“ Tyler je shvaćao na što je ciljao. Rektor im je objasnio da su prepušteni sami sebi. Bilo je to uistinu obeshrabrujuće. Mark je postajao slavan. Tyler je shvatio: jedino im je preostalo da se sami suprotstave Marku. kao i je li možda povjerovao onome što mu je napisao Mark: da su web stranice vrlo različite i da su blizanci samo kivni što nisu uspjeli prvi pokrenuti svoje. Izvodeći brata iz rektorovog ureda. Tyler Winklevoss smatrao je da je taj prokleti balavac ukrao njihovu ideju. Ili jednostavno nije mario. Predlagao je susret s Markom.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

17. POGLAVLJE – OŽUJAK 2004.

65

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi O, čudna li i daleka puta… Lako je zamisliti detalje toga jutra u ožujku 2004., iako je povijesno značenje toga trenutka postalo poznato tek naknadno: Sean Parker najednom je otvorio oči potaknut naglo i milozvučnom mišlju koja mu je skakutala po mozgu. Kroz uho mu se uvukao podivljali crv i cijelom nepreglednom mrežom neurona i sinapsi njegove sive mase prošla je zaraza koja je sva crvena svjetla pretvorila u zelena. Kao i uvijek jutrom, nacerio se gledajući bijeli strop i nastojeći se prisjetiti gdje se nalazi. O, čudna li i daleka puta! Rukama je otrao zadnje ostatke pospanosti iz očiju i protegao ruka iznad glave sve dok nije osjetio hladnoću teškoga damastnog jastuka od perja – i tada mu je sinulo. Ležao je na krevetu smještenom uza zid bezlično obojene malene spavaće sobe, glave duboko potonule u jastuk. Kosa mu je bila u komi, poput oblaka svijetlosmeđih kovrča koje su se borile s mekim materijalom jastučnice. Nosio je donji dio trenirke i majicu kratkih rukava, ali samo zato što je bilo šest ujutro. Njegova Armanijeva jakna, uske DKNY traperice i po mjeri šivana Pradina košulja visjele su na vratima kupaonice. O, čudna li i daleka puta! Nasmiješio se od uha do uha, i to toliko zdušno da su ga zamalo zaboljeli kutovi usana. Da, točno je znao gdje se nalazi i bilo je jebeno dobro nalaziti se upravo tu. Gledao je po svojoj sobici i vidio drveni toaletni stolić, policu punu udžbenika o računalima, svjetiljku u kutu, uspavani laptop na majušnom pomoćnom stoliću kraj kreveta. Posvuda je bilo razbacane odjeće, od police za knjige pa sve do svjetiljke, ali Sean nije imao ništa protiv toga jer to je uglavnom bila njegova odjeća, a ona koja nije pripadala njemu, e ta je bila vrlo seksi. Ugledao je kitnjasti grudnjak i majušnu suknjicu, laku majicu s bretelama i uzak, zgođušan remen, onakvu odjeću kakvu nose studentice po kampusima cijele Kalifornije, čak i ovdje, na njezinom sjever, gdje su palme češće okupane maglom nego sunčevim zrakama. Hvala Bogu da se na Stanfordu djevojke odijevaju po kalifornijskim običajima unatoč elitnom statusu sveučilišta. Štoviše, sve su bile plavuše. Prepustite Hrvardu i njemu sličnima na istoku naporne brinete, a neka zgodno i plavo i dalje ima stvarnu vlast na zapadu. Sean se osovio na lakat. Nije bio siguran kome je pripadala ženska odjeća u sobi; pretpostavljao je da je riječ o gošći nekog od njegovih cimera ili je možda riječ o nekoj koja je njemu došla u posjet. Nije bio siguran ni odakle odjeća u njegovoj sobi. Možda je prepoznao vlasnicu, a možda i ne. U svakom slučaju, ona je poznavala njega ili je berem tako mislila. Izgledalo je kao da svim na Stanfordu poznaju Seana Parkera, što je bilo donekle i smiješno s obzirom da uopće nije studirao ondje. Kuća u kojoj je živio uvijek je bila puna klinaca s kampusa iako mu nije pripadala nego je samo bila u blizini jednog od studentskih domova. Osim što nije bio student na Stanfordu, uopće nije studirao. Ipak, bio je junak kampusa. Nije bio baš toliko slavan kao njegov prvotni poslovni partner Shawn Fanning, ali tko je znao o čemu se radi – tome je sve bilo jasno. Njih su dvojica bili tinejdžeri koji su izmijenili lice glazbene industrije tako što su napravili web site Napster, koji je omogućio klincima da iz studentskih soba glazbu daju ostalima na raspolaganje. Napster je bio silno uspješan, bio je stvar koja je promijenila svijet – dobro, vremenom je i implodirala, ali i ta je implozija bila predivna. Napster – koji su Sean i Fanning osnovali nakon što su se kao srednjoškolci upoznali preko nekog chata – bio je manje kompanija, a više revolucija. Njihov je site učinio glazbu dostupnom i besplatnom za preuzimanje s interneta, dao je svakom klincu s kompjutorom mogućnost da uzme što želi. Nije li to bila suština rock and rolla – sloboda? Nije li to ono što je i internet trebao biti? Razumljivo da glazbena industrija nije na to gledala blagonaklono. Zapravo su se te jebene tvrtke kao bijesne harpije okomile na dva jadna Seana. Oni su uzrokovali paljbu, ali
66

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ishod je bio unaprijed poznat. Neki su ljudi misli da se to dogodilo upravo zahvaljujući Parkerovim pogreškama, da se pothvat sunovratio nakon što je napisao neke e-mailove koji su poslužili glazbenoj industriji kao putokaz u borbi protiv Napstera. Možda je to bila samo mladenačka ludost, brbljavost koja je na kraju Napster stajala života, ali to je uvijek bio Seanov problem, ali i njegova prednost. Bio je otvoren, ništa nije čuvao za sebe. Nije ni za čim žalio. Ni u ludilu. To nikako ne bi sličilo njemu. Naravno, kad je Napster otišao k vragu, Sean se mogao i drugačije ponijeti, sklupčati se u nekoj rupi ili pobjeći mami i tati. Umjesto toga, odlučio je ponovo uzjahati silicijskog pastuha. Tek su se nekoliko godina kasnije on i dvojica njegivih najboljih prijatelja pozabavili jednim drugim programom izraslim iz ideje dijeljenja. Ovaj se put radilo o jednostavnom besplatnom programčiću koji je prikupljao osobne kontakt – podatke i s vremenom se razvio u živi sustav pohrane poslovnih podataka koji se sam neprestano ažurira. Tvrtku su prozvali Plaxo. Tada je i to implodiralo, barem je Sean na to tako gledao. Sam Plaxo se dobro držao i njegova je vrijednost u tom trenutku vjerojatno bila milijunska, ali Seanova uloga u svemu tome bila je prošlo svršeno vrijeme. Imao je dojam da se njegov izlazak iz tvrtke mogao nazvati napucavanjem, a u stvarnosti je bilo i gadnije no što zvuči. Gadno jer je Sean smatrao da se u cijelu priču upleo i jedan pravi, stvarni zlikovac, koji kao da je došetao iz nekog filma o Jamesu Bondu: misteriozni Velšanin udaren na megalomansku stranu skoro onoliko koliko mu je bio impresivan bankovni račun. Upravo je Sean bio taj koji je prizvao VC22 aveti jer je mislio da Plaxo treba sredstva, a da on zna kako će se nositi s takvim ulagačima. No, Michael Moritz nije bio tek neki ulagač, nego partner u fondu Sequoia Capital i mali bog lovaroša Silicijske doline. Ulagao je i u Yahoo i u Google, i zaradio toliko novca da više nikada nitko neće posumnjati u njegove metode. Sean je Moritza smatrao tajanstvenim izopćenikom i manijakom. Od početka su se klali na gotovo svakom pitanju. Sean je slobodouman, mlad i poduzetan, a Moritz je tu radi novca i oko toga nije bilo nikakvih dvojbi. Niti godinu dana nakon što je Sequoia dokapitalizirala kompaniju koju je osnovao, Sean je stekao dojam da Moritz očekuje njegov odlazak i napuštanje tvrtke koju je sam osnovao! Naravno, Sean je to odbio. Vodila se oštra bitka, investitor je izvršio prevrat unutar tvrtke i Sean je polako, ali sigurno počeo uviđati da će na kraju ostati na vjetrometini. Dvojica njegovih najbliskijih prijatelja s kojima je osnovao tvrtku vremenom su, po njegovom mišljenju, popustili pritiscima Moritza i uprave. Prema pouzdanim informacijama, kada je Sean uzvratio najavom da će napustiti tvrtku samo pod uvjetom da unovči svoj dio u njoj za čistu gotovinu, Sequoia je krenula đonom. Sean je bio uvjeren da je Moritz potegnuo za sredstvima kakvima bi se poslužio i onaj Bondov zlikovac. Bio je siguran da je Moritz unajmio privatne detektive ne bi li prikupili prljavog rublja za borbu kojom ga je trebalo udaljiti. Počeo je primjećivati automobile sa zatamnjenim staklima kada bi izlazio iz stana, čudno pucketanje dok je telefonirao, a pojavili su se i sablasni pozivi s nepostojećih telefonskih brojeva. Postajalo je užasavajuće. Možda i jesu nešto nalazili. Kao i svaki dečko njegovih godina, a još i zahvaljujući slavi stečenoj kroz Napster i Plaxo, Sean je uglavnom bio spreman za tulumarenje. I cure. I nikako nije bio svetac. Bio je u ranim dvadesetima, rock zvijezda Silicijske doline koja misli i govori brzo, vrlo brzo. Nešto što je nosio u sebi odavalo je dojam živčanosti, frenetičnosti, i to se lako moglo pogrešno protumačiti.
22

VC = venture capital. U doslovnom značenju – poduzetnički kapital. Radi se o sredstvima i ljudima koji su na raspolaganju za sudjelovanje u rizičnom pothvatu i koji preuzimaju rizik na sebe. U zamjenu za takvo novčano sudjelovanje, preuzimaju dio buduće dobiti i razna, ako ne i sva, upravljačka prava. U pitanju mogu biti sasvim mali, ali i ekstremno veliki iznosi.

67

zapravo je bio 68 . tu su bile i nepotvrđene priče o svakojakim narkoticima. nije upisao faks. Sean još nije imao novca. ni Friendster nije mogao biti njegovo treće zakucavanje. Jedno vrijeme hedonizam mu je išao sasvim lijepo. Bio je mršavko. Sean je vjerovao da je izgubio ne samo tvrtku. K tome. Kosa mu je bila tako neukrotiva da je vukla na afro. Komadi. uživali su radeći od njega gradskog momka na lošem glasu. Samo što. stalno je gledao odakle bi mogla doći ta treća lopta i sada je tražio nešto što će uistinu mijenjati živote. Fizički ne bi nikoga mogao prepasti. bijelom prahu. reći da je bio mršav nije dovoljno. Pogledao je onaj zavodljivi grudnjak na podu i opet se nasmiješio. volio je cure. Stvar je već bila odmaknula. Odjeća s potpisom. a možda i nisu. Sean je smatrao da ga je Moritz izbacio. Izbačen je iz nekoliko noćnih klubova. Sean je već dvaput zakucao. a bio je švorc. Naravno da će Plaxo jednoga dana biti prilično vrijedan. Plaxo je završio loše. Doveo im je neke vrlo odvažne tipove voljne uložiti u rizične pothvate i upoznao ih sa svojim lokalnim poznanicima. i što sad? Nije se to dogodilo samo njemu. ali to nije značilo da je sa Seanom Parkerom gotovo. Što se toga tiče. Tračerska smeća Doline tek su se tada raširila nakon što je iza sebe ostavio dvostruki jackpot. očajnički i. Znao je i vjerovao u to kao u Boga: bit će to društvene mreže. pčele i školjkaše. za razliku od Brucea Waynea. A možda i stotine milijuna. Pretpostavio je da bi to moglo biti urnebesno bilo kome tko ga je poznavao dok je odrastao u Chantillyju u Virginiji. a Sean se nije ukrcao na vrijeme. U početku je strašno super. Bračni bi mu krevet bio dovoljno velik da odradi splet gimnastičkih vježbi na parteru. Neki su ga čak usporedili i s Jimmom Clarkom. Stalno je uza sebe imao injekciju s dozom adrenalina. Tako je to s rizičnim poduzetničkim kapitalom. Ali negativac nije bio. Friendster je imao svoja ograničenja. Nekada i mnogo njih. možda deseci milijuna dolara. Ali. Razlika je bila u tome što je Sean točno znao što će biti ta velika prilika. Bio je i astmatičar pa je nosio i inhalator. Zapravo. Seanov brat po sličnim iskustvima s bandom iz Sequoie. Svi. U Silicijskoj dolini to je redovita pojava.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Možda su na kraju i imali nešto čime su ga držali. Bio je pozitivac. Zlikovac iz Silicijske doline? Presmiješno. Kako god bilo. čovjek koji je stajao iza PayPala. tabletama i samo nebo zna o čemu sve ne. I. jebiga. Mora se pošteno priznati da je imao svojih trenutaka. Sean je već počeo očekivati kako će jednog dana otvoriti Gawker i doznati da si uštrcava krv mladih tuljana. nego i svoja dva bivša najbolja prijatelja. alergičan na kikiriki. Danju bi bio Bruce Wayne i družio se s poduzetnicima i direktorima. Sam je sebe smatrao čak nekom vrstom superheroja. Kada se stvari pogledaju ozbiljnije. da. od kojih je najvažniji Peter Thiel. u najmanju si je ruku stvorio reputaciju. Iako je bio bolje zamaskiran nego Match ili JDate. Tek nekoliko mjeseci ranije spojio se s ljudima koji su napravili Friendster. Što se Nepstera tiče. sebe je zamišljao sličnijim Batmanu. Noću je bio maskirani osvetnik i pokušavao promijeniti svijet mijenjajući jedno po jedno studentsko derište. No. barem je Sean tako smatrao. Stvorio je dvije najveće internetske kompanije svih vremena. Volio je kasne izlaske i volio je piti. a kasnije samo strašno. Naravno. čekamo svoju veliku priliku. Napustio je i srednju školu kada je Napster podivljao i nikada se nije vratio. Ni govora. Kao što su privatna zabadala vjerojatno nekako uspjela shvatiti. Seanu će pripasti dobar dio toga. nije bilo fer. trebala mu je još jedna dobra lopta i tada bi analogija mogla biti i prikladnija. osnivačem Silicom Graphicsa i čovjekom koji je bio odgovoran za Netscape i Healtheon. Bilo je gadno. čak i ako se njime nije obogatio. naravno. Iako se prezivao Parker. dogodilo se. Bila mu je smiješna pomisao da netko o njemu misli kao o zločestom dečku. Natjerao ga je da mu preda ključeve onoga što je stvorio vlastitim rukama.

Nije stajala. Računalo nije bilo njegovo niti od njegovih cimera pa je moralo pripadati gošći ili nekome drugome tko je došao u posjet. Pogledaj me! Pogledaj! Pogledaj moj garažni bend. Nježna plava traka dominirala je gornjom i donjom zonom stranice. Ovo je bila njezina prava društvena mreža. a studenti su zapravo bili idealna populacija za društveno 69 . Bilo je vrijeme da pregleda svoju elektroničku poštu i započne dan. nego da bi se razmetao. tko god ona bila. Bilo to je veliko igralište na kojemu su se prešetavali narcisoidni tipovi. Ugledao je stolić tik do pokrivača i na njemu otvoreni prijenosnik kraj rozoga djevojačkog ručnog sata. Ona golema praznina koja je zjapila na tržištu društvenih mreža bila su sveučilišta. Ono što je vidio bilo je briljantno. što je preostalo? Sean nije bio siguran. Traži prijatelje. Da je zanimaju dečki. Znao je da je ljestvicu postavio jebeno visoko. povezani online. Znatiželjni Sean bacio je pogled na stranicu. I kada je računalo isključeno. a vidi tek kako sjajno glumim! Nisam li doista super maneken?! I tako dalje i tako dalje. njezini prijatelji. I da je solo. Sean je samo trebao otvoriti četvrte oči. Iza sebe je već imao Plaxo i to mu iskustvo nikako nije bilo po volji. njezina mreža. Jednostavna. „Majko sveta“. Na zaslonu je bila otvorena neka web stranica. bila je stalno budna. Uz profil se nalazio i osobni citat koji je sama sastavila i nekoliko komentara njezinih prijatelja s grupe. Sve se svodilo na pokušaj lansiranja sebe kao brenda i nadanja da ćeš privući dovoljno pozornosti. te noći bila online. Nisu to bili ni ljudi koji su joj servirali svoj novi bend ili odjeću kao na MySpaceu. Krajnje očito. Prekrasna. društvena mreža je radila. Fluidna. Društvena mreža namijenjena studenskom tržištu. zvijezda u usponu koja je rasla opako brzo. tada se s tim neće ni zamarati. Odmah je spazio da je već zakačen na net. primijetio je da ima super kosu. Slijedio je i popis prijatelja koje već ima. Važno je da je na dohvat ruke i to ga je činilo savršenim uređajem u tom trenutku. Slika djevojke bila je na lijevoj strani. Ako je Friendster bio alat za spajanje partnera. Sljedeći put bit će ili milijarda ili ništa. Ispod toga su joj omiljene knjige i što studira na Stanfordu. Bio je to očito nekakav portal. ali to Seanu nije bilo pravo društveno umrežavanje. Postojao je još i MySpace. kao na Friendsteru. gledaj mene kako pričam smiješne viceve. Tako nešto nije vidio nikada ranije. Bili su to njezini prijatelji iz stvarnog života. Ako se ne radi o milijardama i ako to nije njegov Yahoo. Posegnu je za laptopom i nježno ga postavio u krilo. a MySpace pomoćno osobno promidžbeno sredstvo. a ne tek ljudi koji su je pokušavali pojebati. i to preko Stanforda. Sean je sjedio i pustio da se energija u njemu razbudi. MySpace je bio odličan za svoju svrhu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi servis za spajanje parova. Reklo bi se da su svi bili sa Stanforda i imali Stanfordove e-mailove. prekrasan osmijeh i nevjerojatne plave okice. Očito je vlasnica. Zatim je vidio da se ispod njezine slike nalazi i nešto podataka o njoj. YouTube ili Google. Sean je bacio pogled ili dva na nju i nije ga se dojmila. Iz njih se razaznavalo da je žensko. Trepnuo je u nevjerici. ali negdje je neki novi Fanning kuckao u svojem podrumu i radio na Napsteru društvenih mreža. mjesto na koje bi netko došao u potrazi za curom koju još nije poznavao pokušavajući tamo doći do njezinog telefona ili e-maila. Na MySpace se nisi uputio kako bi komunicirao. što ga je vrlo začudilo jer je vidio skoro sve što se vidjeti moglo. Bilo je vrijeme za povratak na potragu. reče potiho Sean sebi u bradu. Povezani trajno. Probudio se već nekoliko sekundi kasnije.

do zadnjeg retka stranice.“ Zašto ne samo „Facebook“? Takve stvari bi ga izludjele. A ako su stvari uistinu tako divne kako su mu izgledale. U studentskom domu stvoriš više prijatelja nego ikada u životu. uhvatio se kako istovremeno prstima nastoji izravnati nabore na posteljini. Nasmiješio se samome sebi i rekao si da na popis neuroza svojem portfelju mora dodati još i OKP. i tamo je našao: Proizvodnja Mark Zuckerberg. Po svemu sudeći. Izrazito mu se sviđalo. Od dva pokušaja. Njegov um mu je stalno radio takve stvari i Sean je neprestano nastojao izgladiti ili pojednostaviti stvari. zločesti dečko. svega šest ili osam tjedana ranije. čisto. To mu se sviđalo. a tada su otvorili vrata i nekim drugim sveučilištima. Dok je razmišljao o toj svojoj sklonosti. pomoći će malom da od Facebooka napravi nešto jako veliko. Ili milijarda ili ništa. Tko god je to napravio. Jednostavno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi umrežavanje jer su nevjerojatno skloni druženju. Bi li ovo moglo biti treće? 70 . dvaput je zakucao. Friendster i MySpace su previdjeli upravo dio tržišta koji je najskloniji društvenosti. Napster i Plaxo. Columbia. Do kraja drugog tjedna imao je već oko pet tisuća registriranih korisnika. Oči su mu progutale sve. Ali ovaj site?! Izgledalo je kao da je sagrađen na samo zlatnoj žili. Krenuo je pronaći tog Marka Zuckerberga i vidjeti od čega je napravljen. Začudo. Nasmiješio se. Ništa manje neće smatrati uspješnim. našao je mnogo. Nakon nekoliko udaraca po tipkama pred sobom je ima Google. opsesivno-kompluzivno poremećeni astmatičar alergičan na kiki-riki. „Thefacebook. Web stranice TheFacebook pokrenuo je klinac s druge godine faksa. Počeo je pretraživati. i to većinom isječke iz Harvard Crimsona. stavio je svoje ime ravno na dno stranice. U tom se trenutku pretpostavljalo da ih ima već oko pedeset tisuća. Stanford. novina Sveučilišta Harvard. Yale… Kriste. Valja nazvati Valleywag i javiti im da Sean Parker. U četiri je dana skoro cijeli kampus bio na Facebooku. ganja neki novi projekt… Trebalo im je to javiti jer će se upravo to i dogoditi. pa to ide brzo! Sean je mrmljao sam sa sobom.

Iako su svi bili iskreno zadivljeni činjenicom da su dobivali nove korisnike tolikom brzinom i već ih imali. one brzo nestajuće siječanjske Eduardove tisuće dolara. Mark se zajebavao i glupirao cijelim putem do New Yorka praveći se da je sve samo velika šala. Najmanje što je mogao učiniti je izgledati pristojno jer je na takvome mjestu stršao kao prase u Teheranu. kao što je i Mark radio. minimalistički i beskompromisno moderno uređen od četverometarskog staklenog ulaza pa sve do golemog akvarija sa živim ribama koji je odjeljivao salu od otvorene kuhinje. njegovo ponašanje nije bilo nimalo nalik očekivanom. eto ih u jednom od hit restorana New Yorka. 71 . već su naručili nešto s jelovnika. Ali Mark se tamo nalazio jer je navodno u New York došao poslom. I na koncu konca. Možda je Kelly imala pravo i nitko tamo nije imao namjeru tražiti iskaznice. to su plaćali s hrpice rezervirane za Thefacebook. a vjerojatno i najljepši kineski restoran koji je Eduardo ikada vidio. a oglašavanje na internetu je i inače kockanje svoje vrste. Kineske svilene zastave visjele su sa stropa. Ta činjenica je određivala putovanje kao poslovno i Mark se stoga trebao ponašati kako priliči trenutku. vjerojatno bi zaboravila na sladoled. ali ipak je sve djelovalo više fusion nego azijski. no niti jedan od susreta nije imao blistav ishod. Ono što je bilo još impresivnije. ali već se nastavila baviti popisom raspoloživih alkoholnih pića u svojim rukama. Nije to počelo s restoranom. Eduardova cura nije bila presretna izborom jela i kratila je vrijeme do posluživanja domaćeg sladoleda u posudicama za dostavu hrane. a drugu proveo sjedeći u tišini dok se Eduardo snalazio kako je znao i umio. i to je samo pogoršavalo stvari. Stvari su ipak mogle biti makar malo bolje da je Mark te sastanke shvaćao ozbiljnije. stvar nije bila u tome. Eduarda je izluđivalo što niti ona niti Mark nisu ništa doživljavali ozbiljno. barem je Eduardo to tako doživljavao. Doduše. Iako su spavali kod prijatelja umjesto u hotelu. aspik svinjetinu garniranu šalotom i đumbirom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 18. Zapravo. No. Zar stvarno misliš da će od nas ovdje tražiti papire?“ Djevojka je kolutala očima. a on sjedi u svojoj idiotskoj trenirci s kapuljačom i lupka natikačom o natikaču pod stolom. Elegantan. Jednostavno im je trebalo još vremena da se stvari slegnu. možda dijelom i zbog toga jer bi Mark obično jednu polovicu prespavao. „66“ je sagrađen na prvom katu stare tkaonice u Tribeci i predstavljao je najnoviji uspijeh Jeana Georgrsa. više od sedamdeset pet tisuća. Eduardo se pobrinuo za sve troškove. Eduardo je uspio organizirati nekoliko susreta s mogućim oglašivačima. a pjeskareno staklo dijelilo je prostore za objedovanje. Olakotna mu je okolnost što u „66“ nisu došli kako bi se sastali s potencijalnim kupcem oglasnog prostora na siteu. Nije ih impresionirala ni činjenica da korisnici na Thefaceook stranicama ostaju dulje nego na gotovo bilo kojem drugom siteu. Kako im je gost kasnio. tartar od tunjevine. POGLAVLJE – NEW YORK CITY „Ma daj. od putovanja i taksija do hrane i pića. I gusju jetru u pretjeranim okruglicama od škampa. Pod je bio od bambusa. da je uspjela uvjeriti nekog od konobara da im donese pića bez provjeravanja njihove dobi. jastogova kliješta na pari s đumbirom i vinom. No. nitko nije imao volje dati spomena vrijedan novac za oglašavanje. Jedan veći zid od istoga takvog stakla zaklanjao je prostor za stolom za pedesetak osoba pa su se mogle vidjeti samo sjene poslužitelja koji su obigravali oko stola. Jednostavno je bilo teško oglašivačima objasniti koliko je Facebook zapravo poseban. Što se Kelly tiče. Eduardo. ali ipak su tu bili poslom i Mark se trebao pripremiti za svoju ulogu. podatak da čak 67% onih koji isprobaju Facebook postanu redoviti korisnici – oglašivači nisu uopće bili kadri pojmiti. Eduardo ju je pogledao ravno u oči. njoj se to moglo i oprostiti jer je jedini razlog njezine nazočnosti na večeri posjet rođacima u Queensu. prema zadnjem brojanju.

Nije mu bilo nimalo jasno zašto bi htio razgovarati s njima. Eduardo je spazio Parkera onog trenutka kada je prošao pjeskarenu staklenu barijeru. U roku od nekoliko dana Baylorova društvena mreža je nestala u ropotarnici povijesti. a Eduardo ju je uspio zainteresirati i nakon epizode u toaletu. izraz Markovog lica. možda i mrvicu opasan. Umjesto izravnog sukoba s Baylorom. Razina energije koju je isijavao bila je nevjerojatna. Izgledao je kao da će ustati. Mark. Život u Silicijskoj dolini i u Los Angelesu. serijski poduzetnik koji je iz dvije internetske tvrtke što ih je napravio izletio na prilično spektakularan način. preživjeli borac koji je nakon toga osnovao i Plaxo i time si potvrdio reputaciju. Mark je odavno izgubio njezinu frendicu Alice. ali to mu nije bilo bitno. Iz Eduardova kuta gledanja bilo je očigledno da je Mark Seana Parkera smatrao bogom. njihovo najšire bojno područje ikada. Eduardo je počeo priču o prisutnosti na dvadeset devet sveučilišta. Ti si vjerojatno Eduardo. po Eduardovom mišljenju nakratko. Sean Parker je bio veteran. otrčati u zračnu luku i odletjeti u Kaliforniju. prijatelji koji su postali milijarderi. Krenuo je od Napstera i bitaka koje je vodio oko njega. tada i na tome mjestu. To malo teksaško sveučilište ih je prvo odbilo obrazloženjem da je razvilo svoju funkcionalnu društvenu mrežu. njihov ep. Parker je bio divlja zvijer Silicijske doline. ali je bio prilično siguran da oni od Parkera ne trebaju ništa. pa kakav je to lik? Prišao je njihovom stolu i nasmiješio im se. I Kelly. Imao je većih briga. Prvo je dobacio haj domaćici istodobno grleći jednu od konobarica. I da ga nije vidio odmah. kao niti što je htio od njih. 72 . okrenuo je tok razgovora pitavši kakva su posljednja događanja s Thefacebooko. Zatim je zastao pri jednom stolu pozdravljajući čovjeka u odijelu i rukujući se s njim kao da se odavno znaju. i gledao Marka kako sav važan objašnjava njihovu strategiju na primjeru Baylora. uočio bi ga sljedeće desetinke jer ga se nije moglo ne primijetiti zbog stila kojim se pojavio na sceni. Nije bilo bitno niti to što su na kraju izgubili tu bitku. Nije znao mnogo o Seanu Parkeru.“ Sean se prošetao na drugu stranu stola gledajući Marka – Eduardo je spazio. Daleko više su ga zaokupljale misli o sastanku zbog koga su uopće došli i čovjeku kojega su trebali upoznati. tulumi ovdje i ondje. ali mu se nije sviđalo ono malo što je o njemu našao na internetu. Eduardo se nije trebao truditi zapamtiti sve ono što mu je Google servirao o Seanu jer je ovaj ionako odmah ispalio sve što je trebalo. Eduardo je sjedio. naravno. Sean je mljeo priču za pričom. crvene obraze i sjaj u očima. U osmijehu je bilo nečega lisičjeg. odnosno rat. Napster je bila hakerska bitka nad bitkama. Kada je Sean konačno uspio ispričati sve svoje priče i stao. Svoj je svijet predstavio vrlo plastično i Eduardo je gledao kako Mark sve upija. Usput je sjeo kraj Kelly i naručio piće za sve četvoro kod konobarice s kojom se prethodno sprijateljio. Kelly je bila visoka i zgodna. „Sean Parker. Niti Eduardu toga trenutka nije bilo posebno važno što će biti sa Kelly. pa prešao na Plaxo i još teže makljaže koje je jedva preživio. Kad smo već kod toga. ali se Sean obrati Marku pitanjem o strategijama kojima se koriste pri osvajanju novih sveučilišta. jer je to i dalje bio daleko najveći hakerski pothvat u povijesti. Vrlo brzo su baylorska djeca praktički molila da ih se pusti na Thefacebook jer su vidjela da su svi njihovi prijatelji već tamo. Bio je to slučaj čiste idolatrije. prijatelji koji još uvijek traže ono pravo. Trebao je ranije zbrojiti dva i dva. Odbijao se od zidova kao lik iz crtanog filma – tasmanijska neman koja se kao uskovitlani tornado razletjela restoranom. dok je drugom rukom razbarušio kosu njegovog klinca kao da su kućni prijatelji. Isuse Kriste. ponešto nadrkan. Činio se kao nekakav divljak. Bio je potpuno otvoren u svakom pogledu. napravili su popis svih sveučilišta u krugu od stotinu ili dvjesto kilometara i poosvajali ih redom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Iako nije bila baš takva da bi je čovjek htio ženiti.

Oglašavanje nije bilo cool. ples je katkad završavao ekstatičnim stanjem u kojima su se derviši mogli probadati bez ikakva znaka boli i krvi. Eduardo se namrštio. No. ovaj put mu je bilo drago što je Mark toliko nezainteresiran za novac. nego i način na koji se odnosio sa svima u prostoriji – bio je rođeni showman i to mu je išlo strašno dobro. ali i njih će prije ili kasnije trebati plaćati. Prema nekim opisima. Eduardo je pripremio deset tisuća dolara. Eduardo je namjeravao pridružiti im se kasnije. Čim su se zdjelice ispraznice. Ni poduzetnički kapital nije bio cool. „Taj bi Eskimu prodao led“. Poanta je bila u tome da ga je Mark zanimao mnogo više. koliko je Eduardo mogao pronjušiti. Ruke podignute u zraku. Marku se svidio Parker.“ Mark je slegnuo ramenima. trebalo je još servera. Možda je to bila posljedica činjenice da su obojica bili spretni s računalima. nije njega Sean namjerno ignorirao. Dopunio ju je i citatom koji je Stanford Daily objavio 5. ali je pritom izgledao izrazito chic. gdje su se pak trebali naći s nekim zajedničkim poznanicima. obožavao ga je. bez obzira koliko su se stvari usložnjavale. Thefacebook. Zbog toga su razloga namjeravali sljedećeg dana otvoriti novi račun u banci i u projekt uložiti još novca. Ukratko.“ U roku od 24 sata nakon objave tog članka 85% Stanforda je pristupilo Thefacebooku. Mark nije imao ništa svojeg novca pa su se do daljnjega morali oslanjati na Eduardov. niti ponašanje kao da je stalno na nekoj opakoj kemiji. Nije želio odustati. Nije bio u pitanju samo način na koji se odijevao. Eduardova cura je otišla naći se sa Seanom i njegovom curom u neki bar u blizini. koji je još uvijek sjajio od sreće. za nj je samo važno da sve bude zabavno i cool. jedan je od onih koji bi stalno nešto novo. ►►► Deset minuta kasnije Eduardo je stajao kraj Marka na cesti. Večera je prošla vrlo brzo. Što se Eduarda tiče. Seanu se pak svidjelo što ima Marka za svojega istinskog obožavatelja. Iako Parker i nije imao neku ozbiljniju lovu. kao da je zapravo glumio geeka u nekoj TV seriji. Kako je posao rastao. ali morao je obaviti još nekoliko telefonskih razgovora.3. 73 . iako se Eduardu činilo kao vječnost te je umalo zapljeskao kada je Kelly konačno dobila sladoled.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Izgledalo je da Seana ta priča prilično uzbuđuje. To je bilo neizbježno. pokušavajući rukom dozvati taksi. Studenti provode sate u potpunoj fascinaciji. zapostavlja se posao. On nama i nije potreban. A TheFacebook je trebao upravo novac.a pogotovo to nisu tipovi u odijelima i kravatama. rekao je Eduardo u nadi da će skinuti čini s Marka. Odmah su se prepoznali. Doimalo se da je Marku strašno drago što je Sean Parker čitao o njemu.: „Ne ide se na predavanja. 23 Turski mevlana – derviši (mavlavije. ali nije ništa rekao. Poznati su i kao vrtložni/vrteći derviši zbog svojega plesa koji je dio obreda sema. kako ih zovu u Bosni) pripadnici su islamskog sufističkog reda posvećenog duhovnom životu. Bilo mu je jasno da uzalud priča. Vrtložni derviš 23 je napustio zgradu istom brzinom kojom se i pojavio. Nije izgledalo da bi ih Sean mogao obasuti novcem jer ga zapravo nije još ni imao. Danas je hipnotička vrtnja derviša kulturna atrakcija Turske. Želio je organizirati još nekoliko sastanaka s oglašivačima. Sean je zamolio da ga ispričaju. „Hoću reći. zaključili su i da im je potrebno još programera i angažirali su ih. okrenuo se prema Marku. Parker je otišao. Eduardo se nije bojao da bi Mark u skorije vrijeme poželio potražiti dokapitalizaciju kod takvih poduzetnika. Zvali su ih stažistima. pokupio račun i obećao Marku da će mu se javiti vrlo brzo. ali njegova je aura još lebdjela unaokolo. iako Sean nije na Marka ostavio dojam geeka. sigurno je imao pristup ključnim izvorima poduzetničkog rizičnog kapitala.com ludilo je poharalo kampus. bar ne u ovom trenutku. Eduardo je nagađap da to nije previše važno. u to nije bilo nikakve sumnje. ili mevlevije. Sigurno je to bio.

i to bez pomoći Seana Parkera. Eduardo je osjećao da Sean Parker jednostavno nije mogao biti jedini koji je primijetio njihov maleni web site. Na kraju je suzbio tu misao i pohranio je u nekoj zabačenoj ostavi mozga. unatoč tome što se kretao u poduzetničkom svijetu. Bilo je pitanje vremena kada će se otvoriti novčanici u kojima ima nešto malo više no što je potrebno za večeru u šminkerskom newyorškom restoranu. mislio je. Prije ili kasnije. već će naći kako unovčiti tu prokletinju. Svi su obožavali Thefacebook. nije uspijevao othrvati misli koja mu se stalno vraćala. 74 . Problem je bio što je Parker.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo se. bio sušti ideal cool osobe u Markovim očima. Sve je bilo sjajno i nije trebao brinuti ni o čemu. međutim.

Tip se idiotski smiješka. Seneca Club Red Party i godišnji „plesnjak u koži“ doma Mather. Intenzitet smiješka se pojačao kada je uhvatio Eduardov pogled. Ljudi u odijelima su im prilazili u blagovaonici i knjižnici. a nisu o tome ni međusobno razgovarali. a nisu ni namjeravali puštati nikoga u vlasništvo ni po koju cijenu. Jednostavno im nije padalo na pamet. I ne samo oni. Demokrati sveučilišta plaćali su trideset dolara dnevno kako bi prikupili zainteresirane za njihovu ekskurziju u New Hampshire. Nastojao se koncentrirati na profesora. drži aktovku pod miškom. odjeven u sivo odijelo s kravatom. Eduardo je u proteklom mjesecu napravio neki napredak u odnosima s oglašivačima. Lijepe. a kamoli njihovu nadogradnju i 24 VC = Venture capitalist 75 . AOL i Monster. vrijediti stvarno velik novac.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 19. ali nedovoljno da bar pokriju troškove najma servera. ali još uvijek nitko nije dao konkretnu ponudu. To nije bio prvi VC24 koji ih je pratio po kampusu. POGLAVLJE – LJETNI SEMESTAR „Yup. jednostavno si nije si mogao pomoći. ali i prvorazredne. pokrenuo je nekoliko testnih oglašavanja za lokalne. Još jedan.“ „Sereš. Unatoč tome što su Chris i Dustin dobro povukli dio tereta.com. počeli su navirati do te mjere da su izazivali i pomalo straha. Sve skupa. Thefacebook je zauzeo školske sate. budu li se stvari nastavile tako kretati. ali problem je što nitko nije nudio novac. Čak su i njih pretvorili u provizorno radno vrijeme svoje cvatuće kompanije. pa su oglašavali tečaj za barmene. Nije mu išlo jer nije imao pojma o čemu se radi. i predstavnici krupnih internetskih i softverskih kuća stali su ih hodočastiti.000 članova i svakoga dana je dobivao tisuće novih. sveameričke prisutne tvrtke kao što su AT&T Wireless. Eduardo je znao da će stranice. ovo postaje presmiješno. Ni Mark ni Eduardo nisu nikoga od svih njih shvaćali previše ozbiljno. Završetak škole je značio i da on i Mark trebaju donijeti krupne odluke o bliskoj budućnosti. U tom se trenutku hrvao s porivom da se okrene i pogleda – no učinio je to. Trebalo je manje od sekunde kako bi uočili lika: srednjih tridesetih. bradatog čovjeka crno-bijele kose koji je jurcao po podiju predavaonice osrednje veličine. Isuse. jedan se čak probio i do Markove sobe.“ „Da bar serem. okrugle kao okruglice u juhi na sabat i s mnogo nula u sebi. Čekao je pred vratima tri sata dok se Mark nije vratio sa sastanka katedre za računala. barem ne ozbiljan. Bilo je krasno nalaziti se u središtu pozornosti. Znao je da je riječ o nekakvome naprednom programskom jeziku o kojemu pak nema nikakvog pojma. Bilo je to još jedno Markovo predavanje na koje je upao. bit će sve lakše uskladiti – bilo je očigledno da će obojici tijekom ljeta prioritet biti Thefacebook. Kada završi semestar. Kako se semestar bližio kraju. stranice su donosile nešto prihoda. Nešto prostora su zakupili razni harvardski studentski klubovi i udruge. Samo su najavljivali da bi se novac mogao dogoditi.“ U početku se Eduardo uspio oduprijeti porivu da pogleda preko ramena. Neki su izbacili i cifre. U to je vrijeme Facebook prešao brojku od 150. krupne. Sjedi između dvojice s druge godine koji na sebi imaju trenirke s grbom sveučilišne teniske ekipe. Thefacebook je počeo izgledati kao ozbiljan posao s punim radnim vremenom.

tada još neutvrđeni postotak. Iako je Thefacebook bio i njegov prioritet. No. Kad Wirehog postane gotova aplikacija. a grupa onih kojima bi korisnik dopustio pristup bila bi njegova društvena mreža kakvu sam odabere i uredi. Marku se činilo da je smislio savršeni plan. a i Adam D'Angelo je išao s njima. uopće mu se nije sviđalo što je čuo. Kalifornija. posebno ako se radi usporedno s Wirehogom. Kada je uzeo u obzir i to da su im oglašivači većinom u New Yorku. izgledalo je logično da preko ljeta bude tamo i u slobodno vrijeme radi za Thefacebook. mjestu mitova i legendi. U međuvremenu će on i Dustin raditi i na nadograđivanju Thefacebooka. Silicijska dolina.o. pak. Poveo bi i Dustina sa sobom. a ne kao prenatrpanost. koja je isto tamo. Program se preuzeo s interneta i pokrenuo lokalno. Nadali su se da će do kraja ljeta s trideset skočiti na stotinjak sveučilišta. Bio je to plan od koga bi se svakome zavrtjelo u glavi. program za razmjenu datoteka s primjesom društvenih naklonosti. gdje je Eduardova obitelj živjela. i to nakon što je Eduardo prihvatio stažiranje i već počeo tražiti stan u New Yorku. središte umreženog svijeta. Marku i njemu sličnima to je mjesto u kojem žive nadljudi. odmah kod Stanforda. ali Eduardo je preko poznanstva iz Phoenixa i obiteljskih veza uspio rezervirati stažiranje u prilično ozbiljnoj investicijskoj banci u New Yorku. Bilo kako bilo. odnosno d. Činjenica da je Mark odlučio svoje vrijeme podijeliti na dva projekta Eduardu je olakšala odluku o stažiranju. i to je bilo nešto. bit će ugrađen u Facebook kao dodatna funkcija. Mark i njegovi su čak našli gdje bi za malo novca bili u podnajmu: La Jennifer Way. i Andrew McCollum. Mark nije našao ništa što bi ga trgnulo. i to ne samo zato jer je 25 LLC = limited liability coorporation. Želio je na Wirehogu raditi u Silicijskoj dolini. ulica u Palo Altu. između ostaloga slika. Eduardo se počeo zabrinjavati tek kada je Mark ispalio drugu novost. Mark je objasnio. gotovo doslovno „društvo s ograničenom odgovornošću“.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi održavanje sada kad je to postalo nužno zbog toliko ljudi koji su danonoćno visjeli na siteu. za početak. Ni dan kasnije se Eduardo još uvijek nije mogao pomiriti s drugim Markovim iznenađenjem. objavio ju je samo dan prije. glazbe i videa. i Facebook i Wirehog bi tako došli tamo gdje pripradaju. Eduardo je unaprijedio posao i što se tiče pravne podloge. još uvijek je bilo teško odlučiti što učiniti kada za nekoliko tjedana dođe kraj nastave.o. a 5% je preuzeo Dustin. Slučaj je htio da i Andrew McCollum dobije posao za tvrtku EA Sports. On i Mark su i službeno osnovali tvrtku i 13. 76 . Iako je TheFacebook rastao iz dana u dan. Istini za volju. Wirehog je bio križanac Napstera i Facebooka. Zapravo. 30% Eduardu. Partneri su mu bili dva frenda iz programerskog svijeta: Adam D'Angelo. Dogovoreno stažiranje je. s kojim je u srednjoj školi napravio Synapse.travnja registrirali TheFacebook LLC25 na Foridi. činilo se da je Mark sve to doživljavao kao uzbuđenje. opustio se uz mali karton Beck'sa i zaključio da bi nekoliko sljedećih mjeseci trebao provesti u Kaliforniji. Razmjena bi se obavljala preko vlastito uređenih web stranica. još uvijek nije donosio zaradu i nije bio pravi posao. a omogućavao bi korisniku razmjenu sadržaja s prijateljima. No. Zamisao je imala nastavak. bilo na zavidnom položaju i otvaralo je fantastične mogućnosti. sami ti dokumenti činili su tvrtku stvarnijom iako još nije stvarala nikakvu dobit. Unatoč registriranju tvrtke i epidemijskom rastu TheFacebooka. kolega s grupe na računarstvu. U prijavi u registar ponovili su ranije dogovorene postotke vlasništva: 65% je pripalo Marku. Ali prije nego je Eduardo stigao izložiti svoj plan. Proteklih nekoliko tjedana. Chris je još uvijek trebao dobiti određeni. Mark je već imao spremno iznenađenje. u kući bi postavili radionicu. počeo je razvijati još jedan projekt – Wirehog. I Mark i Eduardo su se interesirali za neki posao koji bi radili preko ljeta. O tome je naširoko raspravljao s tatom i bilo je očigledno kamo ga je otac usmjeravao.

Igra je bila u punom zamahu. U blijedom ambijentu ultramodernog računalnog praktikuma niskoga stropa. No Eduardo je ponovo pristao financirati razvoj novcem zarađenim ulaganjima. Za to su dosta dobri. Za svakim su bili po čaša Jack Daniel'sa i jedan laptop. smatrao je da nema razloga ne raditi na dva mjesta. kao i osigurati smještaj i hranu u unajmljenom stanu u La Jennifer Way. Eduardo je odgovorio. Eduardo se okrenuo natrag Marku praćen blistavim smiješkom čovjeka u sivom. Središte prostorije je bilo raščišćeno i na čistinu postavljen red od pet stolova. Mark i Dustin će raditi na programima. Dok će on po New Yorku proganjati oglašivače. Razdvoje li se. a Eduardo prihvatio stažiranje u New Yorku. za razliku od ovih koji su vukli za rukave. Mark i Dustin su odlučili povesti nekoliko stažista sa sobom u Kaliforniju kako bi ostvarili onu brojku od stotinu sveučilišta do kraja ljeta. i to većinom dečki i s prve dvije godine. S mjesta na kojem je stajao. vidio je i zašto. smatrao je da tako treba postupiti. razumije se. no nisu ga ni primijetili. a kada ljeto prođe.“ Mark je odmahnuo glavom. odgovorio je Mark. „Danas primamo stažiste. kako će obavljati dogovorene uloge? Mark je zanemario Eduardove brige čim ih je ovaj izrekao. Kao odgovoran za poslovni aspekt projekta. Namjeravao je tih dana otvoriti novi račun u Bank of America i na nj položiti osamnaest tisuća.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kalifornija na drugom kraju zemlje. Nije bilo sumnje da su se klinci natjecali u probijanju 77 . Mark i Dustin su trebali biti programeri. Izgledalo je kao velik novac. a Eduardu se učinilo kako ima nečeg vražjeg u njegovom smiješku. sa svojim su blijedim licima bili u elementu. Eduardu se to nije baš svidjelo. „Kad odjebem onog tamo“. nije bilo prilike naklapati o planovima jer je Mark odluku već donio. dok će Eduardo tražiti oglašivače i baratati financijama. „navratit ću i pomoći vam oko izbora štenca. Eduardo je mogao samo razaznati da su na ekranima zbrkane brojke izmiješane sa slovima. Riječ „zanimljivo“ je u Markovom neobičnom svijetu mogla značiti mnogo toga. luđački smijeh i pljesak kakofonično su mu bušili uši dok se laktovima probijao kroz gužvu kako bi vidio što se događa. Još se više bojao Seana Parkera jer je. Parker točno znao na što će se Mark upecati. Urlici. U svakom slučaju. Nije ih bilo teško prepoznati. Nitko nije imao namjeru ići na drugi kraj zemlje besplatno. ali je prihvatio da će tako biti nekoliko mjeseci.“ „Trebalo bi biti zanimljivo“. Na čelu stolova stajao je Mark sa štopericom u ruci. imati svoju cijenu. „Hoćeš li s nama? Takvi obično barem plate ručak. To će. a pet je geekova frenetično udaralo po tipkovnicama. opet će se naći na studiju i bježati lakrdijašima u sivim odijelima. Probijao se kroz njihove redove.“ Eduardo je klimnuo sjetivši se. Kada je konačno došao naprijed. nego ju je smatrao i opasnom i zavodljivom. ►►► „Tri. četiri…Sad!“ Zamislimo scenu koju je Eduardo ugledao ušavši u podrumsku učionicu upravo u trenutku kad je ona eksplodirala. Gužvu su činili studenti računarstva. ovakvi kao onaj što je sjedio uza njih po Kaliforniji će proganjati Marka. Trebalo je samo naći način da sve funkcionira. „Pretpostavljam da trebam razgovarati s njima“. a od Eduarda se očekivalo da izigrava biznismena. Pustili su glasine po odjelu za računarstvo kako namjeravaju platiti osam tisuća dolara za rad preko ljeta. Nikada nije planirano voditi tvrtku iz Kalifornije. a Marku dati bjanko čekove kako bi kalifornijski ogranak mogao funkcionirati. pogotovo jer tvrtka nije još počela zarađivati. a riječ „zanimljivo“ bila je zanimljivija no što je mogao zamisliti.

Njima Mark više nije bio samo kolega s grupe. a možda će biti tu gdje su i sada i gledati kako tvrtka raste i raste. Mark je konačno izgledao stvarno sretan u pulsirajućoj gomili koja ga je obožavala.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi kroz lukavstva i labirinte koje su im Mark i Dustin postavili ne bi li izabrali najbistrije. Eduarda su odgurnuli unatrag. Eduardo će biti na četvrtoj godini. dok bi Mark. Na licima im se ocrtavalo čisto zadovoljstvo. nego i da će pratiti Marka gdje god će biti potrebno. Dre: „California. naprotiv. Bili su ekipa i njegova namjera je bila ostati timski igrač. može li se išta drastično pogoršati u samo nekoliko mjeseci? 26 Kalifornija. pokraj Marka je stajala zgodna Azijka. kako i priliči pravom timskom igraču. životi su im se u tih nekoliko mjeseci uistinu promijenili. na tome mjestu. Trebalo je proći još deset minuta dreke. visoka Kineskinja izrazito tamne kose i doista lijepog osmijeha. U oba slučaja će im život biti bitno drugačiji nego što je bio prije početka ove avanture. Nije bilo potrebe za paranojom. Mark na trećoj i život će ići dalje. Kada god bi neki od njih dopro do razine na kojoj bi ekran bljesnuo. svijet u kojem je on bio junak. Rulja ga je okružila ispunjavajući čistinu u sredini i svi su pokazivali ozbiljne simptome umne poremećenosti. za tri mjeseca će se svi vratiti na nastavu. a klinac bi se odmah vratio na programiranje. U svakom slučaju. Eduardo nije sumnjao da će im budućnost biti prvoklasna. Kada već budu tamo. čak ako je to značilo biti udaljen od središta događaja tisućama kilometara. Bilo mu je drago gledati Marka kako uživa u svojih pet minuta. Dustin. No. it's time to party…26“ Eduardo nije mogao ne nasmijati se. nego gdje god ih povede. čime su dokazivali ne samo da su u stanju raditi pod pritiskom. Rulja bi ga počastila oduševljenim pljeskom. Zvala se Priscilla i prilično često se nalazila u Markovoj blizini u prošlih nekoliko tjedana. udaranja po tipkama i natezanja Jacka dok dvojica nisu ustala gotovo istovremeno odbacujući stolice na pod iza sebe od siline skoka. nalikovali su dečku i curi. zaključio je da bi mogli uspjeti: mogao je voditi tvrtku iz New Yorka. dignuo bi pogled i iskapio čašicu viskija. I ovo pred njim je bila inicijacija svoje vrste. Mark i Dustin su se pridružili stažistima tvoreći maleni prsten u sredini prostorije. ali nije se bunio. što je prije nekoliko mjeseci zvučalo kao znanstvena fantastika. „I dobili smo dvojicu pobjednika! Čestitamo!“ U tom je trenutku netko pokrenuo mp3 player priključen na zvučnike u kutu prostorije i začulo se Dr. Bili su izvan sebe pokušavajući čestitati novim stažistima. Stvarno. Odbacio je svaku dvojbu. Tada. McCollum i stažisti programirali u Kaliforniji. Ne samo da će s njim poći u Kaliforniju. testiranje. Eduardu nije trebala ni sekunda da poveže događaj kojem je svjedočio s onom pijankom inicijacije kraj biljarskih stolova u Phoenixu. Svakoga je dana sve više postajao bog. Na kraju krajeva. pitao se. vjerojatno najluđi prijamni razgovor koji će itko od tih klinaca ikada doživjeti. Bili su hakeri koji piju. I Eduardo je bio sretan iako je samo stajao podalje i promatrao. možda uspostave kakve dobre veze koje bi Eduardo iskoristio za još brži rast sitea. nije se moglo reći da im to smeta. Bilo je to utrkivanje. Do tada će možda biti bogati. vrijeme je za party… 78 .

a neki put i pravo mučenje. POGLAVLJE – SVIBANJ 2004. a zatim je došla i na TV. Kada je ConnectU krenuo na put. i to na još jači trening no što su ga imali na Harvardu. Kako bi im u tome pomogao. planiranja i nervoze. valja se nadati da će i ConnectU isto krenuti naprijed. Veći dio Tylerovih stvari već se nalazio u označenim kartonskim kutijama poslaganim uz rubove sobe. Možda bi njihove stranice promijenile živote tolikih ljudi. Blizanci će odmah otići na trening. Doduše. Da je jednostavno rekao da im neće napraviti posao. a opet – spektakularnost se nije osjećala. Bilo je to više nego deprimirajuće. Tyler. „Tri. Friendsterom i svim drugim društvenim mrežama koje su grabile naprijed i širile se internetom kao pošast. ne sasvim stvarni svijet. Već su angažirali trenera i sada. U novinama je pak bila gotovo svako jutro. Istina je da bi se naljutili. otac je obnovio jedan stari hangar u Connecticutu. gotovo praznoj studentskoj sobi Quada. godine. i to skoro svakog tjedna. MySpaceom.“ „Dva. Stranice su konačno bile u stanju da ih se stavi u promet. 79 . gotovo pune dvije godine. godine. U nekim sektorima nije bilo toliko važno koliko si kvalitetan ni kakva ti je strategija. Do tada će proći još tisuće i tisuće sati treniranja.“ „Jedan…“ Tyler je osjetio kako mu prsti bijele stežući grlo boce šampanjca i gledajući Camerona i Divy nagnute nad laptop. ali bi krenuli dalje i ne bi ga krivili za to što im je pokušao razbiti snove. I to se nije ograničilo samo na Harvard. No dok će trenirati. našli bi nekoga drugog. Bio je to spektalukaran trenutak. pokušavao je iskoristiti svaku raspoloživu mrvicu dramatičnosti kako bi spasio dignitet trenutka. Njegov otac je dvanaest godina predavao poslovanje na Whartonu nakon što je osnovao svoju tvrtku i mnogo puta mu je objašnjavao u čemu je trik. a djelomice i zato što je Thefacebook pokazao kako ideja na kojoj je stvaran Harvard Connection može istovremeno raditi na više sveučilišta. krenuli su u ozbiljan pohod na Olimpijske igre u Pekingu 2008. rasprava. stalno su slušala dečke i cure kako pričaju o Facebooku. Uz malo sreće. Možda bi prvi pokrenuli svoj site i svaki bi američki klinac pričao o tome kako se zakačio na ConnectU. sva nalazišta su već bila zauzeta. hodnicima. Njegov i Cameronov tata trebao je doći za sat ili dva kako bi im pomogao pri selidbi iz Harvarda u stvarni svijet. Preimenovali su ga u ConnectU. Teoretski gledano. Beštija se proširila na sve strane. laptopima u sobama kampusa. Upravo zbog toga je osjećao toliku ozlojeđenost prema Marku Zuckerbergu. izgledu i funkcionalnosti. možda će se nositi s Thefacebookom. to i jest bio dramatičan moment: pokretanje web stranica na kojima su svi nazočni radili od 2002. Možda je oduševljenje izostalo jer je u suštini samo jedan Indijac pritisnuo tipku računalne tipkovnice pred očima identičnih blizanaca u bezličnoj. najviše zato da bi zaboravili traume koje su prolazili nekoliko posljednjih mjeseci njegova razvoja. Tyler je znao da su ostalima dali i previše „fore“ i da to ima svoju cijenu. tolikih sati provedenih u brizi o svakom detalju. Bilo je važno doći prvi. Prvo je lutala domovima.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 20. kao u doba zlatne groznice. kao ni dramatičnost. Cameron i Divya. nakon što su diplomirali. nakon toliko mnogo dana. Smatrao ga je krivim ne samo zbog krađe njihove ideje. nego i zbog dva ključna mjeseca izgubljena zahvaljujući njegovom odugovlačenju. Sva trojica. Znao je sve o fenomenu prednosti ranog početka. Divya je podigao prst u zrak i držao ga nad tipkovnicom. Bit će teško i bolno.

ali nije imao nikakvih obaveza prema dvojici nabildanih veslača koji nisu znali programirati. nastavio je Divya povišenim tonom. Jedne večeri. „U početku“.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark Zuckerberg. Jebeni Mark Zuckerberg. Markov svjetonazor nije bio takav. ali nakon što sam imao posla s hrpom drugih ljudi ili tvrtki dubokog džepa i dobro povezanih s pravnicima. i to je bilo jasno. a ne ranije. „I eto nas“. Nakon tog sastanka. Tyler se nekoliko puta tih tjedana ozbiljno bavio mišlju da mu jednostavno dođe u sobu i suoči se s njim. Iskreno. Stvar je bila u pravdi i časti. otvoriti novu stranicu njihovih života. Tyler možda jest postao mrvicu opsjednut. Za Boga miloga. Istina je i da im je srao u svojim e-mailovia. Znao je da Mark njih trojicu smatra nebitnim događajčićem u povijesti Facebooka. Othrvao se tom porivu znajući da iz toga ne bi proizašlo ništa dobro. bez trunke sumnje. Nakon što je pokopao njihove stranice. ni Thefacebooka. njihova ga je obitelj imala na bacanje.“ Tyleru je to bilo čisto sranje. Ipak nastojim svojim vještinama pripomoći onima koji pokušavaju razviti vlastite ideje za web stranice. Nikada. Možda su u svijetu hakera te vrline bile podređene sposobnostima nadmudrivanja onoga s druge strane ekrana. „Polijećemo!“ 80 . Mark Zucerberg. Postojao je samo ConnectU koji će. nikakve članke o zabrani konkurencije ili odavanja poslovne tajne. Nisu potpisivali nikakve ugovore. no ja im sigurno nisam ništa obećao. Možda se u poslovanju te stvari mogu zanemariti. On. Tyler je znao. Kome su sada mogli staviti soli na rep nakon što je Mark odletio u nebesa? Tyler je svakako pročitao Markov odgovor rektoratu i njegov odgovor na Cameronovu posljednju opomenu pred tužbu. Činilo se da mu je jedini izbor krenuti dalje. kao što je na primjer Microsoft. ne mogu reći da su me iznenadili. Cameron se vraćao s nekog tuluma na obali i ugledao Marka s druge strane ulice. Jedine zajedničke karakteristike ta dva sitea su mogućnost postavljanja vlastitih informacija i fotografija te pretrage po tim informacijama. samo tjedan ranije. pisao je Cameronu. Dobro. sve je napustio nakon što mu je dojadilo i otišao se baviti nečim drugim. Kada je Divya završio odbrojavanje. Mark je to vidio kao rad za neke sportaše s faksa. U tom trenutku nije bilo ni Marka Zuckerberga. ovaj se okrenuo i otrčao. i shvaćam zašto ih uzrujava činjenica da sam pokrenuo uspješne web stranice dok su njihove još uvijek nedovršene. „projekt mi je privukao pozornost i od mene se tražilo da završim Connect segment stranice. počeo sam raditi na Thefacebooku ne koristeći ni linije koda ili kakvih sklopova koje su dio Harvard Connectiona. Neke je zabune možda i bilo. ako bog da. Mark je zaključio kako „nastoji kao prolaznu smetnju tretirati sve te kapitaliste koji bi se uključili u posao čim vide da je napravio nešto uspješno. pomalo me žalosti činjenica da mi prijete nakon što sam radio besplatno za njih. Kada je zakoračio prema njemu. To sam napravio. no Tyleru nije bilo važnije stvari od časti. Tyler je odbacio crne misli i usredotočio se na brata i prijatelja pred računalom. njegov brat i Divya niti u jednom trenutku nisu gledali na financijsku stranu priče. Uopće im nije bilo do novca. kako običan razgovor neće pomoći jer su stvari već bile previše zasrane.“ Pročitao je i Markov zločestiji dopis Sveučilištu nastao nakon što su Tyler i Cameron nastojali stvar predati Disciplinskoj komisiji: Obično se nastojim držati podalje od pothvata drugih studenata zato što mi oduzimaju previše vremena i ne ostavljaju dovoljno prostora kreativnosti koju trebam za vlastite projekte. najbolje što umije. Ali ono što je Tyleru stvarno diglo tlak bila je posljednja rečenica tog pisma Disciplinskoj.

znao je da gorčina nema veze sa šampanjcem. ConnectU je zaživio. Tyler je podigao čašu. da će se studentarija njime služiti i da će stranice rasti i rasti. 81 . u dnu duše. Potegnuo je dug gutljaj osjećajući mjehuriće u grlu. ali se nije mogao othrvati dojmu gorčine u ustima unatoč slavljeničkom ozračju. Duboko. a Divya i Cameron su se kucnuli. Pustili su ga na tržište u nadi da će ga ljudi prihvatiti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Prst mu je udario tipku. zaslon je zatreptao i – to je bilo to.

fizika je bila kriva za sve. Pospani gradić u kojem su se nalazili nije bio krcat živahnim mladim ljudima. Kada su mu se oči malo privikle. nakašljao se i odustao. ona nikada neće ništa ni saznati. Njegova cura. Ono što se moglo vidjeti bili su nizovi krasnih prizemnica s friziranim tratinama i grmljem. Daleko najbolje. ali na kraju im je propao svaki plan. Studenti. U prvi mah nije prepoznao nikoga od njih. pokazao je kuću koja se vidjela s mjesta na kojem su stajali. Sila je jednaka umnošku mase i brzine. i tu nije bilo spasa. 82 . niti su oni bili posebno ludi za njim. iako Sean nikada nije vjerovao da se takve stvari događaju slučajno. Zaustavio je dah i pozorno osluškivao. Mark je odmah predstavio svoje cimere i rekao mu kako su se nedavno uselili u susjedstvo. ili jednostavno išlo na živce. prekidajući Parkerova razmatranja svih aspekata gorućeg problema. ne bi bilo loše da dožive nešto domaće i prisno – čak ako je to tegljenje pedeset kilograma teškog stola preko pitome tratine… „Sean Parker?“ Zvuk je došao niotkuda. Najbolje od svega bi bilo da je Mark nekako mogao nabasati u Palo Alto. Umjesto uzaludnog suprotstavljanja. traperice i jedna siva kapuljača. ili što god bilo da bilo. iz Ulice Palo Alta u kojoj je živjela obitelj njegove cure. Bio se potrgao kako bi locirao Zuckerberga u New Yorku. Nije to nešto što bi muškarac prvo pomislio. mrmljao je pokušavajući se sjetiti tko bi to mogao biti. Točnije. POGLAVLJE – SRETNE SLUČAJNOSTI Da ne duljimo. ali kako su prilazili shvatio je da zna jednog od njih. a lice mu se zažarilo od napora. razaznao je da prema njemu idu četiri dečka. Na Seana su doslovno nabasali. Kleknuo je na jedno koljeno i podvukao ruke pod teško drvo i muški upro. Mark Zuckerberg je bio šokiran koliko i Sean. To je bio vrlo dobar znak. Sean je nagađao da su stanovnici prosječno oko trideset godina stariji od klinaca koji su mu prilazili. Njegove skupe talijanske cipele utonule su nekoliko centimetara u travnjak. samo se izmaknuo i gledao kako se drveno sranje ruši uz neugodan tresak na tratinu kraj staze. ali Seanov život ponekad stvarno izgleda kao niz sretnih slučajnosti. Sean Parker i znoj koji se cijedio iz njegovih 75 kg nisu imali nikakvih izgleda spriječiti da se glomazni mahagonijski pisaći stol strovali niz stube pred trijemom malog bungalova. Bilo je vjerojatnije da će morati sagnuti glavicu i pitati curu za pomoć. Podigao je pogled i shvatio kako glas dolazi iza njegovih leđa. zaključio je. ali kako je dobar dio zadnjeg semestra proveo kod nje. Vjerojatno ne. pred kućnim pragom. uređenim kolnim prilazima. ponekad bazenom i palmom. Počelo ga je stiskati u plućima. ali nije čuo prigovore iz kuće. Slava i bogatstvo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 21. čak su se već bili dogovorili da će se susresti u Vegasu na nekom skupu povezanom s visokom tehnologijom. „Ovo je nevjerojatna slučajnost“. Trenirke. Na trenutak se pitao bi li koji cug iz inhalatora štogod pomogao. Okrenuo se oko osi i susreo se suncem pa zaškiljio. Sila protiv sile istog iznosa i suprotnog smjera. a ona je gotova sa zadnjom godinom Stanforda i odlazi doma. Iako se s njegovog lica teško išta moglo zaključiti. Predmet koji se kreće nastoji zadržati kretanje koliko god ono bilo čudno i nepoželjno. pomislio je zbog načina na koji su bili odjeveni. Nakon one večeri u „66“ nekoliko su se puta pokušali naći. Bilo je neobično vidjeti mlade ljude u tom kraju. i stoga nisu niti pokušavali. nije čula tresak i kada bi neznatno ranjenoga drvenog monstruma mogao ubaciti u prtljažnik svojeg BMW-a parkiranog nekoliko metara dalje. a sada mu se mali genijalac sam od sebe bacio u naručje u Kaliforniji. dakle.

Green Day je bio čest izbor i Sean je to smatrao očekivanim izborom nadobudne grupe anarhoidnih hakera. one iste mirne ulice udaljene samo nekoliko milja od središta grada. Kada nisu spavali. kao da je progutao žarulju. U početku ga je to zbunjivalo jer se u New Yorku predstavio kao glavni za poslovne aspekte Thefacebooka. ►►► Dečko je vrištao. uključujući i stažiste. a znao je da bi ga moglo zanimati. pa su se na sve strane mogli vidjeti floreti i zaštitne maske. Kada čovjek uzme u obzir činjenicu. bilo mu je jasno da Eduardo uopće nije prisutan u svakodnevnom životu Thefacebooka. ali i čvršće. Što se suradnje tiče. brucoše računarstva Stephena Dawson-Haggertyja i Erika Shilnicka. Svatko je donio ruksak ili dva. jeli ili se bacali u bazen – radili su. Sean je bio više nego zadovoljan stanjem. kako na papiru tako i u praksi. Radna etika je bila zapanjujuća. Računala svake vrste nalazila su se posvuda. Instalirali su bijele zidne ploče za pisanje i već ih prekrili kodovima u svakoj mogućoj živoj boji. Mark će imati iza sebe pravi mali trust mozgova. U pozadini se uglavnom čuo ili alternativni rock ili nešto slično. samo što nije bio ovješen o sigurnosno uže. mogao je vidjeti kako je zasvijetlilo u Markovim očima. Sami su za stotinjak dolara kupili sajlu u obližnoj željezariji i instalirali je o dimnjak i stup. Seanu se podjednako sviđala i ekipa s kojom je Mark utrčao u ring. Kada im se još pridodaju Andrew McCollum i Dustin. možda najbolji materijal za izgradnju novog projekta kakvog je Sean ikada vidio. Pretjerano veliki dnevni boravak pretvoren je u križanac studentske sobe i računalnog labosa. Eduardo nije bio tamo. Kuća je bila super i u njoj je vladao divan duh studentske udruge iako su se Mark i njegovi dečki tek uselili. Krenuli bi oko podneva i radili do pet ujutro. nešto posteljine i to je bilo sve. vjerojatno više pijan nego uplašen. da će se tamo zadržati nekoliko dana i da će nakon povratka biti privremeni beskućnik. uključujući roštilj i daske stražnjih prostorija kuće u La Jennifer Way. može li zamisliti išta bolje nego da još primi na stan nevoljnika koji iza sebe ima suosnivanje dvije internetske tvrtke o kojima se pričalo na sve strane? Mark nije naglas izrekao tu ideju. a sada mu se otvorila mogućnost življenja s tipom koji ga je stvorio. 83 . Pod je bio odlagalište ambalaže pizza. Želio je surađivati na Thefacebooku onog trenutka kada ga je vidio. Bili su elitna postrojba. a Markovo jato nije ponijelo mnogo toga sa sobom. programirali su. dodavali sveučilište po sveučilište. No. rješavali probleme i bugove. teško može biti tješnja. on je posebno mnogo radio. Barem za sada. Uspio se otpustiti u pravom trenutku i nakon nešto vrtnje u letu upao je u središte bazena kao bomba i zalio sve oko sebe. Ne samo da je i Mark radio. Svi su. nego se iz petnih žila držao za sajlu niz koju je klizio od dimnjaka prema telefonskom stupu s druge strane dvorišta. dodavali aplikacije i razvijali Wirehog. Prostorija je nalikovala utrobi razbijene svemirske letjelice. Bila je već uređena.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kada je Sean objasinio da je krenuo seliti svoju curu njezinim roditeljima. limenki piva i kartonskih kutija oveće količine računalne opreme. Markovi su roditelji poslali nešto opreme za mačevanje. Mark je došao u Silicijsku dolinu kako bi stvorio internetsku tvrtku jer je to jednostavno pravo mjesto za takve projekte. a nije bilo trenutka da barem netko nije za nekim računalom nešto radio. Radilo se gotovo danonoćno. ali Sean je bio siguran da je postojala i ta mogućnost ukoliko ga takvo što zanima. čim je Sean ušao u kuću. Na unutrašnjosti kuće nije trebalo posebno raditi. ostala oprema i mnoštvo žica bili su razasuti na sve strane. uz minimalna oštećenja. bili brilijantni stručnjaci za Linux i izradu weba. leteći kroz zrak kao da je u nekom školskom uprizorenju Petra Pana. Jednu osobu Sean nije vidio u kući.

Ali osim toga? Smatrao se poslovnim čovjekom. sve će biti njegovo. s njime noću lijegati i jutrom se buditi. Ni jedna od tamošnjih legendi nije nastala slušajući predavanja. Ranije se našao na pravome mjestu i u pravo vrijeme. Očito je bio genij. Uspjeli su time što su došli tamo. Thefacebook će biti udarna vijest i svi će slaviti Marka kakav god čudak bio i kakve god nedostatke imao. ali nije vidio zašto Mark ne bi jednoga dana zasjenio čak i njega. bio je tamo kada je sve počinjalo. Eduardo bi se možda pokušao održati. eto. Stoga ga je u velikoj mjeri isključio iz svojih razmišljanja. Ta novost je Seanu odmah zazvonila na uzbunu. Ako stvarno želiš napraviti nešto. U tom je gradu bio rock zvijezda. nego ratovanja. i zaključio kako ih ne bi ubila poneka lekcija o određenim profinjenijim načinima uživanja u životu. Pa što ako je spavao na madracu zguranom u slobodan kutak i što ako su njegove stvari pohranjene u nekom spremištu. Mark Zuckerberg je bio taj. koliko je Seanu moglo biti poznato. mjestom koje vrvi od stalnih revolucija. reče Sean u sebi. ali već je pokazivao da nije imao ono što je trebalo za takve projekte. Štoviše. Prvi korak bio je pomoći tim dečkima da shvate što znači biti dijelom revolucije. A gdje je Eduardo Saverin? Još bolje. To mu je svakako davalo određenu težinu jer je bio investitor u nečemu što počinje od nule. opremu za mačevanje. Treći ga je put sudbina posjela na pravo mjesto. Najviše im je bilo potrebno razumijevanje onoga što društveni život stvarno jest. Gledao je te dečke. Sean je samo trebao pokazati put. obnovljenoj Dolini silicija. a još više ih je vidio kako žive ili umiru. U krajnjoj liniji. radili su na stvaranju kreme društvenog života. tužno ali istinito je da će propustiti budući razvoj tvrtke. ali mjesto se promijenilo. uložio je prvu tisuću dolara za servere. Uostalom. a vrijeme je proletjelo brzinom svjetlosti. Kako je Mark rekao. negdje…On će osigurati da stvar proradi. Tada je njegov novac financirao razvoj cijeloga projekta. Tulumarenje. ali osim toga je imao i onu posebnu vrstu usredotočenosti potrebnu da se izvede ovakvo što. treba živjeti s njim. Sean je znao da pred sobom ima osobu koja stvara novu priču o uspjehu u modernoj. imao je Markove ljudi. nije mu se tamo ni htjelo biti. Kada ga je gledao kako programira u četiri ili pet ujutro. je li Eduardo Saverin još uvijek dio priče? Doimao se kao sjajan dečko. Jadničak. Imao je Marka. milijarde vrijednu kompaniju koju je čekao. Odlučio ih je upoznati s okolinom kako je samo on mogao. Imao je snage.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Zapravo. njihove prazne kutije dostavljenih pizza. Sean nije niti upisao studij. Sudjelovao je u brojnim uspješnim pokretanjima projekata. Što se tiče Eduarda. ali to je nešto što se u toj igri događalo svakodnevno. Vjerovao je svim srcem da bi ti dečki uz njegovu pomoć mogli stvoriti baš tu. sposobnosti i volje. Nekada samo s pinklecom na ramenu i laptopom na rukama. Dolinu je smatrao takvim mjestom. ali što je to zapravo? Silicijska dolina se nije vrtjela oko poslovanja. kako je Mark objasnio. cure. Što li se dogodi kada stojiš kraj lika koji ščepa munju i s njom poleti u nebo? Povuče li te za sobom u stratosferu? Ili pougljeniš u pokušaju da ga uhvatiš? 84 . stvarno želiš da projekt uspije i zaživi. imao je Thefacebook. šminkerski restorani. U njoj su se primjenjivale taktike koje se nisu predavale ni u jednoj poslovnoj školi. imao je toliko iskustva da je jako dobro znao kako uspjeh ovisi o energiji i angažmanu onih koji su srce pothvata. Sean je znao da je baš on taj koji im može pokazati sve opcije. i to svakog jutra. Pokrenuo je Napster u srednjoškolskoj klupi. Eduardo nije bio tamo i. Eduardo je otišao u New York i bavio se nekakvim stažiranjem u banci ili tako nečim. Bill Gates nikada nije završip Harvard.

Nije mogao razaznati koliko je zrakoplova poredano ispred njegovog. Pjesma je 89. osjetili zaneseni high-tech San Francisco. koja se tada već nazivala njegovom djevojkom i povremeno bi to bilo i točno unatoč tome što je počinjao shvaćati da nije sasvim svoja. ali kada je uzeo u obzir da se radi o JFK-u petkom navečer. Nije li pravi razlog zašto je uzeo last minute kartu za Frisco uvjeriti se da je neopravdano zabrinut? Vjerovao je da će Thefacebook postati opet onaj stari prije nego protekne ta noć. Kada ga je Mark i ostatak ekipe dočekaju u zračnoj luci. Po deset sati dnevno je glancao pločnike. i sve će ponovo biti čista harmonija. odustao je nekoliko minuta nakon što je počeo. bio je i s Kelly. Udomaćili su se na Stanfordu. Bit će to stvarno sjajan start. a mogla bi to biti i prilika za upoznavanje s još nekim sklonima ulaganju. po očajnom vremenu. ono što su planirali za nastavak večeri zvučalo je kao da pravi napori tek predstoje. 27 „Kalifornijski san“. kako se snalaze Mark i ekipa. U svojim umornim mišićima osjetio je vibriranje ubrzavajućih motora i naslonio se u usko sjedalo do prozora nastojeći naći udoban položaj. posjetiti punokrvnu zabavu Hollywooda. čak i ljudima iz svijeta rizičnih ulaganja. na listi 500 najboljih pjesama svih vremena „Rolling Stone“ magazina 85 . vjerovao je da će bez problema prespavati šestosatni let. zvijezdama internetskih tvrtki i nekim od glavnih igrača Doline silicija. Mark i ostatak ekipe će se prvo razvaliti. čim je dobio svoju pregradicu i stol zatrpan financijskim izvješćima tvrtki čije je vrijednosti dionica trebao analizirati. Mark je vidio sve najbolje što je taj kraj mogao ponuditi.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 22. Nacerio se sam sebi i zakolutao očima nastojeći se ugurati u neudobno i premaleno sjedalo pomislivši kako postaje možda mrvicu ljubomoran. Eduardo se zalijepio za okrugli prozorčić. proizvođačima softvera. Odmah mu je bilo jasno da zapostavljanje tvrtke koju su on i Mark pokrenuli u studentskim domovima nije način na koji će postati biznismen očeva kova. posebno u sitne noćne sate kad bi se pitao što li se događa u Kaliforniji. U New Yorku se prilično istrošio. Ni na tren nije požalio što je već prvog dana odustao od stažiranja. Naravno. objavljena 1965. Sean ih je već vodio po sličnim zabavama. Zapravo. pjesma skupine Mamas & Papas. Koliko god odmoran bio. Večeri i noći bi provodili po raznim klubovima New Yorka. i to uglavnom s društvom iz Phoenixa koje se u gradu zateklo. To je značilo i da bi u San Francisco mogao doći dobrano nakon predviđena 22 sata. s bilo kim tko je iz bilo kog razloga bio zainteresiran za Thefacebook. a već bi mu i to izgledalo kao da je jedan ujutro. Iako je nosio uobičajenu kombinaciju sakoa i kravate. izglednim investitorima. čak su nekoliko puta otišli u L. susretao se s oglašivačima. POGLAVLJE – CALIFORNIA DREAMING27 Siva zavjesa kiše prekrila je prošireni Boeing 727 American Airlinesa kad je krenuo prema pisti za uzlijetanje. Otkako su mjesec dana ranije sletjeli u Kaliforniju. Moglo bi biti zabavno. Ali nije uspijevao potisnuti tjeskobu koju mu je Thefacebook izazivao. Kako je Marko to prenio. znao je da ima velike izglede provesti veći dio večeri čekajući uzlijetanje. kao njegova šašava djevojka koju razmišlja nogirati. ali pogled nije prolazio kroz kišu.A. bit će potpuno iscrpljen. kako napreduju i zašto se ne javljaju malo češće. nekakvo okupljanje u dobrotvorne svrhe na kojem će biti prva liga poduzetništva. a onda se prihvatiti posla. On. no to nije bilo tako važno. Mark je spominjao neku zabavu na koju ih je Parker ugurao.

Stvari su bile još gore jer je Mark bio takav kakav je. Motori su se zavrtjeli jače. a preko telefona je bio potpuna misterija. a što je on propuštao bivajući u New Yorku. Nakon toga je isključio mobitel i ubacio ga natrag u džep. Ponekad je komunikacija podsjećala na razgovor s računalom. pa joj je javio da ga razmota. Ponekad bi samo odšutio. da misli na nju i neka ne brine. Kad je pogledao zaslon.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sean Parker je poznavao svakoga i svatko je poznavao njega. Ubrzo nakon toga i dvojica stažista neće biti dovoljna da bi održavala tvrtku. Kelly je bila jednostavno nerazumna. to u svakom slučaju nije pokazivao. Ali ide dosta dobro. iako se mora priznati da su na Thefacebooku uistinu upoznali hrpu cura nakon što su postali zvijezde u kampusu i izvan njega. Činilo se da svatko želi upoznati genijalca koji je pokrenuo igračku društvenog umrežavanja koja je podigla toliku prašinu. I licem u lice ga je bilo teško pročitati. Dok je taksijem išao do zračne luke. što je uistinu bilo impresivno. namjera je bila raditi u Silicijskoj dolini. posebno time što je sklopio sporazum s Y2M i dobio prilično „obećavajuća“ obećanja od još nekih krupnijih mušterija. Eduardo joj je sms-om odgovorio da se smiri. No. Nije to bilo nešto što bi Sean Parker trebao slušati jer su to stvari o kojima ne raspravljaš pred ljudima koji su u višednevnom posjetu. Kao da nije imao dovoljno briga? Zadnje čime se u tom trenutku trebao baviti bila je ljubomorna djevojka. uredi. Svi su oni preko njega upoznavali Marka. Trebat će pravi zaposlenici. Dvadeset tri sms-a i svaki Kellyin. Eduardo se nije mogao otresti osjećaja zabrinutosti. Osjetio je iznenadno vibriranje u džepu i hitro bacio pogled po avionskoj kabini sav zbunjen. Saslušao je što bi smatrao da je odgovorio ukoliko bi smatrao da je odgovaranje nužno. No.“ 86 . Prihodi od oglašavanja koji su trebali početi pritjecati nisu bili dovoljni jer pola milijuna korisnika treba poslužitelj golemog kapaciteta. njihov je potisak pridigao nos zrakoplova i Eduarda pritisnuo na sjedalo. Ritam kojim su radili obećavao je prelazak broja od pola milijuna korisnika do kraja kolovoza. Prekrasno. odmah se upuštajući u glasna paranoična razmišljanja kako odlazi radi svih tih razuzdanih tulumarenja s djevojkama koje su upoznali na Thefacebooku. Thefacebook nije bio glavni u gradu. Ostala je u Bostonu radi nekih predavanja. dobro. pravnici itd… Eduardo je bio spreman razgovarati o bilo kojoj od tih tema čim se nađe nasamo s Markom. pa njegovo ime se nalazilo na gotovo svakoj stranici! Unatoč tome. Za ime Božje. Bacio je pogled kroz prozor i vidio da su još nisu ni na pisti i izvukao to čudo iz džepa. dao je Marku bjanko čekove i ovaj je njima podmirivao troškove i podizao gotovinu. Sinulo mu je da nije isključio mobitel. a koji je rastao svaki put kada bi mu Mark javio neku novu prekretnicu. valjda je upravo sada konačno našao vezu. nije bilo signala. usta su mu se objesila. Posebno je Mark bio zvijezda. bez obzira na koliko tuluma te odveli. ►►► „Ne boj se. boj se. odlazak na neku večeru ili zabavu. Kada je otvorio račun. sve veći broj korisnika donosio je i sve veće probleme. Sjetio se ostavljenog dara za nju koji je omotan odložio u ormarić njezine studentske sobe. ali je bio novi i o njemu se pričalo. Ako je i bio oduševljen time što je Eduardo konačno pokrenuo stvari s oglašivačima. Nisu išli tulumariti s prvim curama na koje naiđu. Prethodne joj je večeri sasvim nerazumno otkrio da kani otići u Kaliforniju provesti nekoliko dana s Markom i dečkima iz tvrtke. Bilo je to upravo smiješno. Najvažnije je bilo u skoro vrijeme pribaviti još novca. Treba priznati i da su Mark i njegovi danonoćno radili na dodavanju novih i novih funkcija na stranice i dodavanju novih i novih sveučilišta. Reagirala je vrlo loše. Tvrtka je još vozila na onih osamnaest tisuća koje je Eduardo uplatio na račun kod Bank of America.

zagušenim ulicama centra. „Ovo izgleda obećavajuće“.“ Što nije bilo ni od kakve pomoći. Vrataru je napomenuo kako se zovu. Eduardo je bacio svoju vojničku transportnu vreću u prtljažnik i zavalio se na zadnje sjedalo. čovjek je to revno izrecitirao u mikrofon zakačen o slušalicu. Nije bio iznenađen jer je Mark auto našao preko Craigslista. Glazba. Dva kata s niskim stropovima. kao i obično. Još ga je čudilo kako je grad bio čas kao s ljupke razglednice. a krivudave ulice.“ Izašli su iz auta i prišli prednjem ulazu u klub. Sve je išlo po planu i Eduardo je tijekom vožnje od zračne luke imao vremena za razgovor s Markom. Poskakivale su kroz gomilu noseći iznad glava poslužavnike krcate šarenim martinijima koji samo što se nisu prevrtali zbog gužve kroz koju 87 . Činilo se da je Mark sve upijao. začuđen. Izvješče o svojem poslu. od kojih su neke bile popločene makadamom i imale tramvajske električne vodove. odjeveni kao programeri. Dobro je bilo što se nisu morali bojati da će ga netko ukrasti. Dobar znak. Sean Parker nije bio u blizini. Konobarice su imale majušne suknjice i topove koji su pogledima izlagali veći dio trupa. zalagaonica i salona za masažu. a i sav se tresao. stažistima i cijelom tom okruženju sveo je na uobičajeno: „Bilo je zanimljivo. Činilo se kao da su kuće sagrađene jedna na drugoj. Kako su prošli Geary i ušli u srce okruga Tenderloin. Klub se nalazio iza O'Farella. koji su. Vozio je Dustin. mješavina alternative i dancea. Činilo se da je jedna guma nešto veća od ostale tri i to je karoseriju činilo čudno nagnutom. Eduardo mu je rekao kako se zovu. i to usred područja rupčaga. ali iz njegovih krnjih rečenica nije se moglo dokučiti što uistinu misli. Mark je rekao da je već otišao na party u svom BMW-u i serije i zauzeo im VIP mjesta. prateći Marka. ali se moralo nešto petljati oko volana da ga se pokrene. Ovaj ga je odmjerio registrirajući njegovu kravatu i sako. stajali metar iza Eduarda. slegnuo ramenima i otvorio vrata. Naposljetku je. Eduardo je dobio dojam da je taj grad jedno od najljepših mjesta na kojima je ikada bio. Čim su se zaustavili pred ulazom bez vidljivih obilježja. penjale su se uz brdo po terenu koji je i po visini i po nagibu bio upravo planinski. Nije trebao ključ. bilo je sve manje obilja. Auto je bio toliko star da nije mogao zaključiti ni koje je marke. sve puno bljeskova stroboskopa. rekao je dok je Dustin parkirao auto uz hrpetinu smeća koja je prekrila veći dio rubnika. a nad barom vijugavo stubište od pleksiglasa koje je vodilo u VIP ložu načičkanu kožnim separeima i ograđenu baršunastim konopcima. ugledao automobil parkiran uz rub terminala. svemu što se događalo u Kaliforniji. Beskućnici u blizini jedva da su okom trepnuli na njihov auto. Iznio mu je i neka viđenja financijskih planova i ideje za bolje povezivanje s lokalnim oglašivačima na područjima na kojima je Thefacebook aktivan na sveučilištima. Unutra je bilo mračno i sve se treslo. Na kraju mu je rekao i da mu djevojka nije baš sasvim svoja i kako mu je tijekom leta poslala još dvanaest sms-ova.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je podigao obrve kad je. a sve više beskućnika. pa s upadom neće biti problema. a Mark je uglavnom slušao. Objasnio je detaljno kakav je dogovor postigao s Y2M i kakav je napredao ostvario s drugim oglašivačima. Tijekom razgovora polako su prolazili kroz svjetla grada uskim. a čas kasnije i ugao dalje pun prosjaka i skitnica koji stoje oko zapaljene kante sa smećem. Lice muškarca govorilo je sve: Misle li ovi klinci doista ući ovdje? Jest da je to San Francisco. a pred vratima vrlo krupnog muškarca u crnom odijelu i sa slušalicom u uhu. ali i tu postoje nekakva pravila. ali bio mu je i čudan. držao drugog plana. Ukratko auto je bio kotrljajuće sranje. a onda bacio pogled na Marka i Dustina. opet je on govorio. treštala je. pa je Eduardo preuzeo vodstvo i predstavio ih krupnom muškarcu. Kako je to u njihovom odnosu najčešće i bilo. Seanu. Mark se. „U redu je daleko više žena nego muškaraca. Eduardo je ugledao dugačak red.

Ovaj put nije bilo kiše. No. Eduardo je znao da čovjek misli ozbiljno. Znao je da će u budućnosti vrijediti daleko više. Za razliku od dolaska. kad je netko od posade donio sjajni srebrni oval. i razaralo mu misli poput bušilice uključene na najveću brzinu. bilo bi neuljudno odbiti obrok. a trebao je kriviti samo sam sebe. nije mogao vjerovati kroz što je sve prošao u nekoliko prethodnih dana. ►►► Četiri dana kasnije se opet našao u sjedalu do prozora American Airlines Boeinga 757 glave prislonjene na okrugli prozor s desne strane. unutar njegove glave. ovaj se put nalazio s druge strane Eduardovih očiju.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi su se probijale. da su prateći bijelog zeca ušli u njegovu rupu i sad su u zemlji čudesa. ovaj je izbjegavao spominjanje Victoria's Secret modela. Djevojka ga je povela prema izlazu iz VIP lože i niza stube od pleksiglasa. Jednog jutra Mark nije mogao pokrenuti svoje vozilo iz malog oglasnika. Jelo se i pilo preko svake mjere. i to je Eduardu bio siguran znak da je nečega bilo. kako je vjerovao. Počelo je onim prvim jebenim partyjem koji je trajao do četiri ujutro. Mogao se samo diviti. Na njima su se sretali s ljudima koji su nešto značili u velikim tvrtkama. Ipak. Proveo je nekoliko dana rada. Puno lokanja. Jeo je koalu na jahti. a na uho su im šaptane rečenice u kojima je često upotrebljavan izraz „milijun“. Eduardo se nije usudio pitati što je. napijao se u fancy klubovima San Francisca. Nekoliko sati su pričali o poslu. nekoliko sati nakon što je klub već bio zatvoren. Sean je organizirao priličan broj večera. ljudima koji su jednostavno imali novca i sa svima koji su bilo koji način mogli imati interesa za Thefacebook. Sjedeći u avionu i čekajući da se motori pokrenu. Pomišljao je da se možda svijet okrenuo naglavačke. najčudniji sastanak je bio upravo večer prije nego je Mark letio natrag za New York. Kakvi god brojevi bili u pitanju. Zatim ga više nije bilo. Daljnji razvoj stvari je bio luđi od luđeg. a neki od besramno bogatih ljudi su mu šaptali na uho iznose koji bi njega i Marka učinili ozbiljno bogatima. Pokazalo se da je tip sklon egzotičnim jelima. Nešto se značajno promijenilo i nabacivalo se pravim ponudama. silovito. prijema i vrtnih zabava dok je Eduardo bio tamo. Mark i on su pozvani na jahtu jednog od osnivača Sun Microsystemsa. ali sivilo je još uvijek vladalo. to se Mark jače povlačio. investitorima koji su tražili projekte u nastajanju. Ono što je vidio Eduardu je bio najjasniji dokaz da je Sean Parker u pravu: Thefacebook će biti najjača stvar na svijetu. Tijelo je boljelo skoro kao i glava. kovanja planova i lokanja. Ne samo što je bilo egzotično. Očekivao je Marka u novom autu sljedeći put. Vodili su ih do najljepših i najskupljih restorana San Francisca. Je li stvarno vidio ono što je mislio da je vidio? Je li Mark stvarno tek tako otišao? A nije li on još uvijek hodao s onom istom Azijkom s Harvarda? Jebote! Bio je prilično siguran da je upravo vidio kako Mark Zuckerberg vodi doma Victoria's Secret manekenku. Što je više navaljivao. Eduardu se zavrtjelo u glavi. Na kraju 88 . Na njemu se nalazio komad vlaknastog mesa. Mislio je da je prerano za to. dosadno i uporno. i nezakonito. Eduardo nije vidio Marka do sutradan. Sve ga je boljelo. Eduardo je znao da Thefacebook nije na prodaju. ali je domaćin spremno objasnio. nego. kasnili su na radni doručak pa je poduzetnik kojega su trebali sresti ponudio da im kupi nekakav SUV. Često bi ih pozivatelji počastili slanjem limuzine po njih ili bi se dolazilo po njih u glamuroznim SUV-ovima. Meso je bilo od koale. a kada ga je vidio. napadno. Točnije bi bilo reći da su ih ugostile glavne gradske face.

Onda je zapalilo to sranje skupa s većinom njegove odjeće po njezinim ladicama. Malo je nedostajalo. koga je briga što hoće Sean Parker? On i nije bio u ekipi koja je vodila tvrtku. hm. Namrštio se osjećajući kako ga valovi sivila napadaju još jače. Osjetio je poznate vibracije: zaboravio je na taj prokleti telefon. ali kako je imao još nekoliko minuta prije polijetanja. Prekrasno. Trgnuo ga je iz džepa i vidio da ga zove Kelly koju je. pretpostavio je da bi i mogao obaviti taj razgovor. uglavnom izbjegavao otkako je sletio u Kaliforniju. Sean Parker. Nikad ne znaš što te čeka. Eduardo je zatvorio oči i odmahivao glavom. Pritisnuo je zelenu tipku i uređaj prinio uhu. Skoro je sredila cijelu sobu. Bio je savjetnik. približavali su se brojci od pola milijuna korisnika i rasli iz dana u dan. Bilo je to još jedno od veselja koje dolaze uz munjenu curu. Razrogačile su mu se oči i uspravio se u sjedalu. Razmišljao je vratiti telefon u džep. 89 . Mark nije htio prodavati. učinila je ono što je rekao i otvorila dar ostavljen u ormaru sobe.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi krajeva. a u pozadini sirene. Pa što ako nisu ništa zarađivali? Pa što ako su ulazili u crveno i jedva još preživljavali trošeći zadnje od onih osamnaest tisuća dolara koje je položio na konto? Nije htio prodavati. Kada je nije nazvao nakon nekoliko dana provedenih u Kaliforniji. Pozvali su vatrogasce i oni su sve zalili šmrkovima i sad se čak pričalo da je treba uhititi. razumljivo. Nije bio nitko. S druge strane je čuo Kellyno jecanje. Nije bio unutrašnji. „Koji kurac se događa?“ Govorila je brzo kroz jecaje.

natkrivenu blagovaonicu i štand s čajevima. dugim ljetnim haljinama i šeširima. Jack Kelly se nije smio natjecati u Henleyju zbog svojega niskog podrijetla. ali Tyler je svejedno bio oduševljen činjenicom da mu je ruku stisnula osoba plave krvi i sjećala mu se imena.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 23. Razlog je mogao biti taj što je Steward's Enclosure imao četiri šanka. Osmerac je još rezao vodu kao da je utrka u tijeku. njihovim jaknama. Bilo je gorčine u promatranju druge posade kako maše peharom iznad glava. između imena ugraviranog u pehar i odlaska kući tek s komadićem vrpce i nešto uspomena. a ne šačica Amerikanaca koja je proputovala pola svijeta da bi gledala Tylera i njegovog brata kako veslaju. Činjenica da je princa Alberta zapala čast dodjele nagrade bila je čista slučajnost jer je to posao koji inače odrađuje aristokraciju nešto nižeg ranga. članovi.. i to na najdužem komadu ravnog vodotoka u cijeloj Engleskoj. Ironijom sudbine. Za dlaku. dućanima i crkvama. Zapravo većinom po pubovima. Nekoliko minuta su se čudili bizarnim odjevnim navikama engleskih veslačkih navijača. Nakon toga blizanci su odlutali u Steward's Enclosure. kravatama jarkih boja i lepršavim. većina uglednih i uglađenih uzvanika se razmiljela iz prostora zvanog Steward's Enclosure. Sam gradić je djelovao kao postaja priče iz davnine. Iako ih nije mogao vidjeti. Tyler je osjetio kako mu se tijelo lomi kad se iznemogao nagnuo naprijed i mlitavo objesio žuljevite ruke na već obješena vesla. Unatoč svem tom kulturološkom iskustva koje su doživjeli. Neke od zgrada sagrađene kada je grad nastao još su uvijek bile čitave i Tyler je veći dio petodnevnog boravka proveo tumarajući s bratom i obiteljima njihovih domaćina po pubovima. Nizozemci su ih pretekli za te dvije sekunde i to je znao po načinu na koji je reagirala svjetina okupljena na obje obale rijeke. dali značke za ulazak. Mogli su ući jer su im njihovi domaćini. I to za dvije pišljive sekunde. Princ je uživo izgledao mnogo niži.“ 90 . POGLAVLJE – HENLEY NA TEMZI Dvije sekunde. ali kao da nitko nije primjećivao vrućinu. godine. ali Tyler je kao pravi sportaš priznao pobjedu i zapljeskao sa svim nazočnima. ►►► Dok su se iskrcali i došli na dodjelu nagrada. Vrtjela su se unaokolo čekajući princa Alberta da proglasi pobjednika. u Henley su došli samo s ciljem sudjelovanja u Grand Challenge kupu protiv najbolje svjetske momčadi. Unatoč tome što su dali sve od sebe. Pravi pehar je otišao Nizozemcima. Bio je prvi tjedan srpnja i sunce je pržilo. a Albert je to nadoknadio preuzevši domaćinstvo utrke. koja na tome mjestu protječe kroz bajkoviti srednjovjekovni gradić Henley iz 1526. Razlika između pobijednika i zaboravljenog. Utrka se održavala jednom godišnje još od 1839. Bili su to glasovi Nizozemaca koji su bodrili svoje prijatelje i kolege. ali nije bila. točno 2113 metara toka Temze. širokoga otmjenog gledališta kojem su mogli pristupiti samo članovi ili gosti članova. „Ne možete svaki put pobijedit'! Svaka čast. Dvije sekunde. No Albert je došao iz Monaca u čast djeda koji je u svojim danima bio vrhunski veslač. Stisak ruke je sve što su Tyler i Cameron dobili od jurećeg princa. Duboko u srcu je znao da je već sudjelovanje u Henley regati čast i iskustvo koje će pamtiti dok je živ. koji su ga prihvatili s velikim zadovoljstvom. ostali su drugi.

I nisu daleko dospjeli.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler se na silu nasmiješio ocu njihovog domaćina koji se odvojio od skupine poznanika i klatio prema njemu. ConnectU se nikako nije uspio nositi protiv epidemije Thefacebooka – koji god razlog bio ishod je taj da je ConnectU bio samo jedan treptaj na radaru društvenih mreža. na Amherstu. nažalost. 91 . i to unatoč tome što je još uvijek bio dostupan samo studentima nekih sveučilišta u SAD-u. Nije vjerovao svojim ušima. Netko nepoznat im je tutnuo u ruke po kriglu mlakog piva. Divya i on su se pokušavali izdići iznad osjećaja ljutnje i potištenosti i spasiti da u situaciji ne osobito sjajnoj po njih. Kćer mi kaže da ga koriste sva djeca na sveučilištima u Americi. „Bilo je gusto. Mark se oglušio na njihove e-mailove i opomenu pred tužbu i stoga je ostalo samo ono neizbježno. Nikad ne bi očekivao da će tu riječ čuti u živopisnom srednjovjekovnom britanskom gradiću na obalama Temze. a ipak su se još uvijek uspijevali suzdržavati da njime krenu. Ali oni su zaslužili. što je značilo da svaki dan putuje pedesetak kilometara. I stalno je na tim stranicama. Za to je vrijeme ConnectU manje ili više bio tamo gdje je i počeo. „Hvala“. Tyler se nekako pribrao i nasmiješio uspijevajući skrenuti čavrljanje s pravnikom na neku sporednu temu. Unatoč činjenici da je bio prepun korisnih ili zanimljivih karakteristikama i tome što su ga od početka stavili u upotrebu na nekoliko sveučilišta. i to što su drugi izvukli utrku za samo dvije sekunde moglo se svesti na to da su je nešto jače željeli dobiti.“ Tyler je uistinu mislio to što govori. Pokrenuli su svoje stranice. Taj je društveni čovjek zarađivao za život kao londonski odvjetnik. a već desetak godina je ugošćavao one koji zbog veslanja dolaze s druge strane velike bare. Thefacebook je u usporedbi s njim bio čudovište. Bila je to tradicija na koju se nije bilo lako naviknuti. ali u glavi su mu se i dalje rojile misli kojima se nekoliko ranijih tjedana uspješno othrvavao. Thefacebook je kosio svu konkurenciju u začetku. odgovorio je Tyler nastojeći zvučati optimistično. napali klijentelu Thefacebooka kako god su znali. „Pa. Bio je to bucmasti pedesetogodišnjak žarko crvenih obraza. znate. „Ovaj. one web stranice. a ne nečim za što nikada nisu čuli. Cameron. Eto.“ „Možda bi nam ih mogla poslati e-mailom“. Godzilla koja drobi sve pred sobom. jeste li na Thefacebooku. Istina je bila da su poraženi. „Molim?“ izletjelo mu je. Nadao se da je nešto krivo čuo. baš se vratila nakon što je godinu dana provela preko. dečki?“ Tyler se ukipio u trenutku kada mu je vrč piva dotaknuo usne. no jednostavno se nisu mogli nositi. „No. no dečki su vrijedno radili na adaptaciji lokalnim uvjetima otkako su stupili u Henley. Larry Summers samo što im nije nacrtao njihov jedini preostali put. otišla je već doma. I sam je nekoć bio veslač u Oxfordu i od tada nije propustio ni jedan Henley. Naravno da je proteklih mjeseci mnogo puta čuo ljude kako pričaju o tim prokletim stranicama. ali nikada to nije bilo s britanskim naglaskom. Bolje su se pripremili.“ Tyler je bacio pogled na brata. prćastog nosića i upalih plavih očiju. rekao je odvjetnik. I tisućama kilometara od Harvarda i dalje su razgovarali o Thefacebooku. U njegovim je očima mogao vidjeti svoje vlastite osjećaje. Siguran sam da je možete tamo naći kad god se sjetite i ona će vam e-mailom poslati slike. moja kćer je snimila nešto krasnih fotografija“. Studenti su se htjeli služiti alatom za društveno umrežavanje koji su već koristili svi njihovi prijatelji. Koliko li ih je bilo? Trideset? Četrdeset? Pedeset? Taj fenomen se širio brzinom koju nitko od njih nije mogao predvidjeti. Regate obično nisu završavale tako malom razlikom. Harvard je oprao ruke od njihovog slučaja. „Znate. Cameron se ugurao.

pa i Crimson ih je već bio napao u nizu uvodnika. klinac koji nije pokazivao nikakvo kajanje i koji im nije ostavio izbora. Kada bi to bio film iz osamdesetih. Kodeks časti protiv kodeksa hakera. ali nije li to upravo opisivalo njihovu situaciju? Nisu li bili bačeni u očaj? Za dvije sekunde ih je pretekao klinac koji poznaje računala. Bilo je to zadnje oružje. Bili bi odjeveni u kostime s kosturima i naganjali bi Karate Kida na školskom plesnjaku. Moglo se to shvatiti kao naznaku onoga što bi ih moglo zadesiti ako se upuste u tužbu protiv Zuckerberga. Bila je to klasna borba na koju se novinari nikada ne bi oglušili: bogati dečki zaštićeni staklenim zvonom koji vjeruju da establišment postoji kako bi njihovo zvono ostalo netaknuto protiv hakera koji krši pravila. Jedan od autora je išao toliko daleko da ih je nazvao neandertalcima. Kasnije se doznalo da je taj članak napisala cura koja je hodala s jednim od njihove porcellainske braće i cijelo to vrijeme ga gnjavila stavovima kako su takvi klubovi u svojoj naravi „zli“. Bilo im je poznato da je suđenje ružan proces. 92 . blizanci bi sigurno bili bad guys. Tyler je znao da bi stvar mogla biti gadna i izvan sudskog poprišta. Tyleru je bilo jasno kako će njih dvojica izgledati u očima gotovo svih drugih. Mark je svojim kopanjem po računalima stekao zvjezdani status.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler i Cameron su zahvaljujući očevim poslovima znali ponešto o sudskim postupcima. očajnički potez. Wall Street je bio opsjednut advokatima i čuli su mnoge ratne zgode iz sudnica trgovačkih sudova. no ako je to bila nužna nuspojava pokušaja da dođu do fer prilike za borbu za svoja prava. bili su voljni nabaviti kostime s kosturima i potrčati. Uvijek je imao prilično jasnu sliku o sebi i mogao je dobro nagađati kako će ljudi reagirati uspoređujući njega i brata sa Zuckerbergom. bez obzira kakav bio krajnji ishod. Mogao je zamisliti kako će stvar izgledati u medijima. Štoviše. Mark Zuckerberg im nije ostavio izbora. Njih su dvojica sportaši iz otmjene obitelji. Uostalom.

u Silicijskoj dolini. Preciznije: ponovio je sadržaj ugovora koji su potpisali kada su osnovali Thefacebook – na Eduardu je bilo vođenje poslovnih pitanja tvrtke. o studenticama sa Stanforda i kamionu Jagermeistera. Eduardo se skoro pokajao još tijekom tog razgovora. Malo je reći da je Mark pokazao nedostatak poštovanja prema napretku koji je Eduardo postigao napornim radom u New Yorku. sasjekavši u korijenju njezine teatralne ispade. Brzo je uzvratio da je on taj koji se brine za poslovnu stranu Thefacebooka. Mark je trabao raditi u Kaliforniji na kodiranju. Sean je rekao da su spremni izići s ozbiljnim iznosima i ako se Mark svidi njima i oni Marku. uto telefon uzima Sean Parker i odmah kreće s pričom o dvojici potencijalnih ulagača koje će spojiti s Markom. Gdje god bio. sve bi se vrlo brzo riješilo. a možda i stoga što je to smatrao ispravnim načinom kako Marku dati do znanja da nije košer28 ostaviti ga da tako izvisi. Bio je u New Yorku. Nakon toga se razgovor prometnuo u „pjesmu“ koja je postajala Markov ljetni hit – kako bi se Eduardo trebao preseliti u Kaliforniju jer se tamo sve događa. Neki kurčev gost. Eduardove emocije su se mijenjale iz ljutnje u čisti bijes i učinio je nešto impulzivno. sastaje s poduzetnicima i softveraškim mogulima. Po njemu je Markov posao bio brinuti se o tehničkim pitanjima tvrtke. Sigurni smo da je Eduardo bio ljut. Znoj mu se slijeva niz leđa. Zapravo. prema židovskim ritualnim propisima dopušteno i priređeno jelo. Možda je povukao taj potez jer je bio ljut. Otkako se vratio iz Kalifornije i odmah prekinuo s Kelly. Sastavio je oštro pismo s rekapitulacijom njihovog poslovnog odnosa. prihvatljivo. Eduardo je pokušao objasniti kako je i New York važno središte. Nazvao je Marka u La Jennifer Way kako bi mu javio dobre vijesti. Sve je počelo tri dana ranije. SRPNJA 2004. Ne znamo točno gdje se u tom trenutku nalazio: je li razljućen tumarao ulicama New Yorka ili se grčevito držao za ručku u kolima podzemne željeznice njišući se kako ga je gurala gomila oko njega i sama nošena valjanjem vozila. išlo mu je vrlo dobro. u kojem se također nalaze ulagači i kako se tvrtka koja nastaje može baš tamo povezati s ljudima koji su joj potrebni: bankarima i oglašivačima. 93 . Parker je bio gost i to je sve. znamo da se iz njega pušilo od bijesa i da je krenuo napraviti nešto što će mu promijeniti ostatak života. Srce lupa. Umjesto toga. 28 Na hebrejskom = čisto. POGLAVLJE – 28. da ga se mora uključiti u bilo koji sastanak s investitorima i koga vraga uopće Parker ima raditi na tim sastancima? Što se njega tiče.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 24. Mark je poprilično uznemiravao Eduarda tupeći mu kako gubi vrijeme u New Yorku kad je sve što Thefacebook treba baš ondje. nije znao ni što Mark radi na sastancima s ulagačima. Mark ga zapravo uopće nije htio slušati. Tamo se kodira. Da stvari budu gore. ali stvari su od tada krenule nizbrdo. Nakon tog razgovora. Oči zatvorene. a Parkerov ni o čemu. upoznaje s potencijalnim ulagačima. Štoviše. jednostavno je počeo pričati o zabavi na koju ga je večer prije poveo Sean Parker. Eduardo nije imao dojam da je Mark uopće slušao dok mu je potanko prenosio što je sve postignuto. Eduardo je u to vrijeme bio izvrsno raspoložen. zadovoljan napretkom posla postignutim s Y2M i drugim oglašivačima koji su čekali na red. Točnije.

Što se više korisnika uključivalo. „Želim blokirati svoj bankovni račun. Eduardo je bio financijski direktor koji je uplatio novac bez koga ne bi nastao ni Thefacebook. Markov je stav razjario Eduarda. još uvijek ga moljakajući da im se pridruži u Kaliforniji. istina je da ih je vodio na cool partije. Kada ga je napisao. nego je ostavio dojam da mu ulijeće klizećim startom s leđa. Eduardo je možda preburno reagirao. Nakon što je primio pismo. trebalo je zaposliti još ljudi kako bi se uhvatio korak sa svime što se događa. ali Eduardo ga nije smatrao dijelom Thefacebooka. tri dana kasnije. Što se tiče Seana. Možda je mislio da je to samo njegov način za istresanje. Eduardo je znao da na takvo pismo dečko poput Marka neće dobro reagirati. na račun je položio vlastiti novac. Eduardo je sve to smatrao bespredmetnim. Smatrao je da plaća sve. sav znojan od vožnje podzemnom ili taksijem kroza zakrčeni promet. prev. ►►► Lako je zamisliti kako je to dalje moglo izgledati: Eduardo ulijeće kroz okretna ulazna vrata poslovnice Bank of America u središtu grada.) 94 . to je trebalo više servera koji su opsluživali njihove zahtjeve. Morao je poslati poruku koju Mark neće moći prečuti. kako je gledao na stvar. u njemu je rasla odlučnost učiniti nešto da bi Marku dao do znanja kako se osjeća. Unatoč tome što se nalazio u New Yorku. Prolazi kraj običnih šaltera koji uokviruju veliki pravokutni središnji prostor i upućuje se u teritorij osobnih bankara. No. iznova mu pričajući kako posao ide sjajno pa nema smisla da se prepiru oko nevažnih sitnica ili su barem nevažne u njegovoj čudnoj slici svijeta. Ispadalo je da Thefacebooku žele odobriti određeni iznos koji bi omogućio nastavak vrtoglavog rasta. ali sada. Na neki način.“ 29 Anđeo je izraz za podvrstu ulagača u rizične projekte koji financiraju projekte u posebno ranoj fazi (op. Naravno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi podsjetio ga je da je vlasnik 30 posto tvrtke i da je bio ovlašten zapriječiti bilo koji poslovni plan s kojim se nije slagao. Dok ga srednjovječni ćelavi bankar pokretom ruke upućuje da sjedne preko puta i pita što može učiniti za njega. njegova je trebala biti zadnja. Mark možda i nije shvatio da je Eduardovo pismo bilo ozbiljno. Mark je morao prihvatiti tu činjenicu i Eduardo je želio pismenu potvrdu da može voditi poslovanje društva na način koji smatra prikladnim. Smatrao je da je Mark sasvim svjesno i namjerno zanemario ton Eduardovog pisma i krenuo na poslovne sastanke bez njega. a Mark se pravi lud i ponaša se prema njemu kao prema bivšoj curi za koju mu se sada živo jebe. ako se njega pita. Mark mu je rekao da se sreo s dvojicom ulagača o kojima mu je Sean Parker govorio i da su uistinu zainteresirani biti anđelima29. kao ni „operacija Kalifornija“. dok mu tu u New Yorku šišti para iz ušiju. Gleda ga najozbiljnijim pogledom odrasle osobe. ali i lica puna odlučnosti. Mark je ostavio Eduardu hrpu poruka na glasovnoj pošti. možda je tako i bilo. Konačno mu je Eduardo uzvratio poziv i tada su stvari postale još gore. Thefacebooku je novac trebao jer je počeo zapadati u ozbiljne gubitke. možda je čak pomogao Marku da poševi manekenku koja radi za Victoria's Secret. Eduardo vadi svoju bankovnu iskaznicu i baca je na stol pred službenika. oni su se iživljavali u Kaliforniji na njegov trošak. I poništiti sve čekove kao i dopuštene minuse koji su vezani na njega. ali je htio biti jasan koliko god je bilo moguće. Kuća u Kaliforniji? Oprema? Serveri? Sve je to bilo omogućeno Eduardovim računom u banci. Osim toga. Ne samo da je pokazao kako ne mari ako je tu i tamo stao Eduardu na nogu.

osobni bankar. Kada je Eduardo otvorio račun. Umjesto da se prema njemu odnosi kao prema ortaku. kao da mu je Eduardo vlastiti. Neće se smijati kada pokušaju unovčiti sljedeći ček. može si odmah dati odgovor zamišljajući Marka i Seana kako se vozikaju Kalifornijom u Parkerovom BMW-u. Eduardu je bilo nevažno što je Mark napravio svaku pojedinu stranicu Thefacebooka jer je tvrtka bila rezultata zajedničkih napora. Mark kao Mark. Zapravo. sastaju s ulagačima. Eduardo je bio biznismen i to što je radio bio je samo biznis. Poslao ih je s čekovima koji su financirali Markov kalifornijski stil života. nikada nije ispunio formulare i poslao ih natrag. Nesumnjivo je to potez koji donosi velike promjene. po Eduardovu mišljenju moglo bi se reći da je Mark sam kriv što ga je natjerao na takav potez. ali odlučio je poslati Marku stvarnu poruku i dati mu do znanja koliko je ozbiljan. Želio mu je pokazati što znači biti dobar ortak. Dok gleda službenika kako tipka po računalu provodeći postupak blokiranja računa. Mark je počeo donositi odluke mimo Eduarda i ovaj mu je želio dojaviti da to jednostavno nije u redu. Marku je poslao i dokumente koje je trebao potpisati kako bi postao punopravni supotpisnik na računu. Živio je od Eduardove imovine ne trepnuvši okom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kada službenik počne provoditi naloge. a možda čak i smiju Eduardovim pokušajima da ih zauzda. Eduardo se možda na tren pita je li pretjerao. Eduardo osjeća kako ga preplavljuje adrenalin. u to je bio siguran. Ako se i pita. 95 . kao što nije stavio išta svojeg novca u tvrtku.

ali istinito. Naravno da je bio čudan. no svakako vrtoglavom brzinom. Sean ga je mnogo puta odveo van. Još je uvijek hodao s nekom studenticom. Reklo bi se da je najsretniji kada bi ga se uštekalo na kompjutor. Seanove su se uši začepile od visine i to je smatrao dobrim: više nije mogao čuti zvukove. Nevjerojatno. Bio je briljantan. Točnije bi bilo reći da nije izgledao ništa više uznemiren ili nestrpljiv nego inače. Živio je još uvijek pomalo nezrelo. Bilo kako bilo. Prošlo je samo nekoliko tjedana otkako se uselio u kuću ekscentrika koji je sada stajao kraj njega. Suspregnuo je nagon da se naceri i zagledao se u svjetleće znamenke koje su označavale njihov napredak prema nebu. Odmjerio je dvadesetogodišnjaka kraj sebe. Događaji su se redali vrlo brzo. viđao bi je otprilike jednom tjedno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 25. Sean je morao priznati da je bilo nečega neobično poetičnog u toj sceni. Ponekad bi pred ekranom proveo i dvadeset sati u komadu. ali je bio zadivljujuće usredotočen i Sean je bio voljan žrtvovati mnogo toga kako bi omogućio da taj web site nastavi rasti svojom već uobičajenom. Nalazio se u situaciji koja je mogla značiti odbrojavanje prema najvećem u tektonskom pomaku u digitalnom društvu. Sean je tu i tamo morao samog sebe podsjetiti da klinac koji stoji kraj njega ima tek dvadeset godina. Eduardo je napravio nekoliko neočekivanih poteza 96 . stvari su se razvijale tako brzo zahvaljujući Eduardu Saverinu. sredio ih je do one mjere koju mu je dopuštala njegova izuzetno energična siva masa. Da se on nije ponašao kako se prethodnih tjedana ponašao. ali se činilo da Marku nikada nije bilo posebno ugodno i zabavno. Ako je i bio napet. Točnije. Mark je samo stajao kraj njega u sredini kabine dizala. Otkako su naletjeli jedan na drugoga na ulici predgrađa Palo Alto. Bezizražajnog lica pogledom je pratio iste one svjetleće znamenke iznad vrata kabine dizala. Štoviše. POGLAVLJE – SAN FRANCISCO Ova revolucija neće početi praskom. a njima utrti put prema milijardama koje si je Sean stavio u plan onoga trenutka kada je vidio Thefacebook u kući kraj Stanforda. Seanu se taj mali ekcentrik počeo stvarno sviđati. a umjesto odbrojavanja zadnjih sekundi do te prijelomnice čovječanstva. Bili su sami i u tom su se trenutku nalazili između devetog i desetog kata nebodera visokog pedeset dva kata. ambiciozan. a već su bili pred sastankom na kojem bi se moglo stvoriti partnerstvo koje će promijeniti izgled interneta. Vjerovao je da će sastanak pred njima biti katalizator procesa kojim će konačno doći do milijarde koja mu je izmaknula u već dva uspješna projekta i pet godina plovidbe po tjesnacima i brzacima Silicijske doline. ali inače je bio stroj za programiranje i tvrtka koju je napravio bila mu je sve: s njom se budio i s njom je lijegao. Za najveći broj slučajeva bilo bi točno nazvati ga tihim. čak mnogo brže no što je Sean mogao očekivati. Kaže li se da je bio invalid u društvenosti. Mark cijeloga ljeta ne bi dospio do tog sastanka. upravo je zato bio uvjeren da su na dobrom putu. a smisao za humor bio mu je neke jetke vrste. što mu je omogućilo srediti misli. Penjali su se vrtoglavom brzinom. Unatoč zidovima koje je mali dignuo oko sebe. Umjesto toga. njen će početak označiti zujanje najmodernijeg dizala koje ubrzava kroz kralježnicu golemog nebodera u San Franciscu i jedva čujni glas neke bezlične obrade Beatlesa koja se prosipala iz zvučnika smještenih iznad neonskih svjetala tapecirane kockaste kabine. to ne bi dovoljno reklo o njegovim jedinstvenim manitima. shvatio je Sean Parker. to se nije moglo vidjeti. Sean je nalazio potvrde svojega prvotnog mišljenja o njemu. zrak je ispunio ritam glazbe iz dizala. Nije trebalo očekivati ništa više od mladog poduzetnika u nastajanju.

Pritom su vodili računa da ima strukturu koja će omogućiti prikupljanje novca potrebnog za razvoj. U najgorem slučaju. no tvrtka je brzacima jurila nizvodno prema slapu financijske propasti. i to nije značilo da se zbog toga može tužiti svakoga posebno. uzet' ću svoje igračke i otići kući!“ Eto. Vrhunac apsurda je bila već i zamisao da bi iz New Yorka mogao voditi poslovne kontakte tvrtke dok ostali partneri razvijaju posao u Kaliforniji. Nije bilo potrebe u tom pismu vidjeti ništa više nego što je ono u svojoj suštini bilo: djetinjasto cendranje da ga se više uključi u ono što se događa. Možda Eduardo zapravo nije znao što čini. Kada je još pokušao u Marka uperiti svojih 30 posto tvrtke kao da drži pištolj. što god uzrokovalo Eduardove poteze. Ljudi su koristili servis jer su ga koristili i s njima bili povezani i njihovi prijatelji. Štoviše. Sean ih je nalazio djetinjastima poput vrištanja u pješčaniku: „Ako ne bude kako ja kažem. potištenošću. prema njima se trebalo postaviti s određenom dozom opreza jer su njihovi zahtjevi ionako bili neutemeljeni i prenapuhani.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi koji su nevjerojatno dobro pogodili na pravo mjesto i Marka progurali načinom koji je Seanu više nego odgovarao. možda je to učinio pokretan bijesom. Eduardo je stvarno pretjerao blokiranjem računa. Stvari su počele onim idiotskim pismom. Njime je prijetio. Prvo je. gotovo očajan položaj. to čine u stampedu i stoga bilo kakvo osipanje korisnika može imati katastrofalne posljedice. U međuvremenu je Mark prikupio sredstva koja je mogao i uložio vlastiti novac u održavanje tvrtke dok se stvari ne postave kako valja. Povukao je novac koji mu je bio stavljen u fond za školovanje i uspio prikupiti svotu dovoljnu za privremeno održavanje servera na životu. ograničavao i zahtijevao. a došlo je i pismo neke odvjetničke tvrtke koja je radila za osnivače ConnectU web stranica. prije nego su se uspjeli nekako nagoditi. Studentarija je bila online jer je sva ostala studentarija također bila online. Taj je potez bio adekvatan pucanj u srce tvrtke. bogtepitaj čime. Osim toga. Trebalo je platiti nove zaposlenike. Korisnici su prevrtljivi. Thefacebook bi izgubio povjerenje korisnika. Friendster je bio najbolji dokaz za to. Svaki računalima previše sklon čudak je u sobici studentskog doma radio na ovakvoj ili onakvoj društvenoj mreži. Mark i Sean su imali podulji razgovor o problemu s osnivačima ConnectU stranica. što je Marku sigurno bilo prihvatljivo. Za razliku od Eduarda koji ih je smatrao manevrima poslovnog čovjeka. Sean se i sam raspitao o njima. Kad bi servere zaustavili samo na jedan dan. Tim pismom su najavili pokretanje tužbe i Seanu je ono izgledalo kao pucanj upozorenja prije no što krene slava. sve su te 97 . A ni to nije bilo sve. Došao je do zaključka da su blizanci gnjavaža. uz Seanovu pomoć. ali Sean je mislio da više nije mogao ostati bitnim dijelom tvrtke koja se razvija. Eduardov je potez bio vrlo opasan jer je prijetio uništenjem svega što je Mark napravio – tvrtka bez novca nije mogla živjeti. neke veslače koji su angažirali Marka za rad na njihovom servisu za upoznavanje dok je još bio na studiju. Posljedice bi vrlo vjerojatno bile trajne. e tu je već bio potpuno skrenuo. deseci ga prate. no ne i prava prijetnja budućnosti tvrtke. Shvaćao to ili ne. Samo je nedostajalo da je napisano slovima izrezanim iz novina. Sean je bio uz njega pri pokušajima da se stvari izglade. Mark je odradio nekakve poslove na gradnji njihovog servisa i – što s tim? Društvenih je mreža bilo na sve strane. Kad jedan domino padne. Prije nego što je došao na ideju za Thefacebook. Čak bi i ograničeni egzodus izazvao vibracije koje bi se proširile kroz cijelu korisničku bazu. No. odnio je svoje igračke i Mark je morao donijeti odluke koje će na Thefacebook imati utjecaj kakav Eduardo nije mogao ni zamisliti. Seanu je to izgledalo kao pismo kojim se traži otkupnina za otetu osobu. Mark je unatoč svemu pokušao pristupiti smireno i racionalno. Kada korisnici počnu napuštati neke web stranice. Reklo bi se da bi taj mali trebao malo poraditi na sebi. čime je Marka i Dustina stavio u vrlo težak. preregistrirao tvrtku u Delaware LLC kako bi je zaštitio od Saverinovih hirova. i to je bila činjenica pred kojom Mark nije mogao zatvoriti oči.

baš kao i Mark i Sean. Mark je još samo trebao odraditi taj sastanak kako najbolje zna i sve će biti u redu. Podsjetio je samoga sebe da Markova šutnja ne mora značiti i da će odraditi svoje kad bude vrijeme. Je li se to u kutku Markovih usana pojavio malen osmjeh? „Vrlo utješno“. je li?“ rekao je Sean u pokušaju da održi raspoloženje u dizalu opuštenim i vedrim. Mark je trebao oko dvjesto tisuća dolara za pripremu obrane. a Mark sigurno nije učinio ništa što svaki poduzetnik Silicijske doline nije napravio najmanje desetak puta. Sean je trebao samo petnaest Markovih minuta. tako i po postignućima koja je već imao iza sebe. Behemot30 na adresi California St. Krenuli su sastati se s osobom po imenu Peter Thield. neman Erker = prozor izbočen iz zida u kojem se nalazi. „Petnaest minuta. Sean bi najradije uložio vlastiti novac. kad bi blizanci bili ustrajni u nakani da dignu tužbu. smatrao nečim više od poduzetnika – smatrao se revolucionarnim. Sean je napravio što mu je najbolje išlo: našao je vezu. nego zbog jednog od najimpresivnijih gradskih prizora. mjesto je bilo baš pogodno za sastanak. izađemo. Preostalo im je još samo naći anđela koji bi uložio dovoljno novca kako bi se prebrodile početne teškoće i preživjelo do trenutka kada bi procjena vrijednosti tvrtke bila takva da će im se svi trenutačni problemi činiti smiješno malenim i beznačajnim. a njegovih mu je impresivnih 250 metara izraslih usred financijskog središta grada omogućavalo da bude vidljiv na kilometre daleko. Izvana je izgledao kao divovski granitni stup sa stotinama sjajnih erkera31. i to vrlo brzo. Thiel se. za koju je bio prilično siguran da će biti ključna za kasnije događaje i koja će pomoći razvijanju onoga pravog potencijala kakav je vjerovao da Thefacebook ima. odgovorio mu je Sean. Napadan. Ni čovjek s kojim su se trebali sresti nije bio skoro ništa manje upečatljiv. Umjesto toga. kako po reputaciji kao osoba. upraviteljem milijarde teškog fonda poduzetničkog kapitala Clarium Capital i jednim od najbogatijih ljudi države. prodaja tvrtke nije dolazila u obzir i u tome su se obojica slagala. Uđemo. Zapravo. Gledajući brojke kako brzaju dok ih je dizalo podizalo sve bliže i bliže odredištu.“ Bio je sasvim uvjeren da je u pravu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi društvene mreže bile sagrađene na manje-više istim načelima. 30 Behemot = gorostasna životinja. sve su društvene mreže ponešto posudile od Friendstera. „Peter će te obožavati“. „Znaš da ovdje snimali Towering Inferno? Znaš. Sean je znao da je pošteno odradio svoj dio. A ako ćemo cjepidlačiti. Ne zbog filma. ConnectU blizanci se nisu baš mogli pohvaliti da su izumili kotač. S druge strane. Unatoč tome. kao što se moglo zaključiti iz tog pisma. ali stvari s Napsterom i Plaxom okončale su se tako da nije imao ni približna sredstva koja Mark treba za održavanje Thefacebooka u igri. bez na riječima i istinski genij. odgovorio je Mark kao robot. Sean je bio prilično uvjeren da je Mark ironičan i dao si je oduška pustivši onaj smješak kojem se nastojao oduprijeti. Toliko nam treba. nije mu uzvraćeno. bio je ona vrsta anđela koja je imala dar dalekovidnosti i koja je mogla razumijeti koliko bi velika stvar Thefacebook mogao biti. Seanu se sasvim razumnim činilo ono što je Mark govorio o tome: bezbroj je raznih stolaca i to ne znači da kad netko napravi neki novi time krade tuđu ideju. omogućava širi kut promatranja 31 98 . To je značilo da treba krenuti u ozbiljno prikupljanje sredstva. 555 bio je nekoć Bank Of America Center i pravo čudo arhitekture. Bacio je još jedan pogled na wunderkinda: kao i obično. utemeljiteljem tako uspješnog PayPala. a imao je i hrabrosti uložiti.

Mark je i dalje zadržao kontrolu nad upravom. dok su Marka i Seana poslali na malu šetnju gradom. Na sastanku je otišao još i dalje. ali je stalno imao na umu da bi bivšeg direktora PayPala jednom mogao pozvati bude li prave prilike. pa tako i cijelom 32 Seed money = izraz kojim se naziva početni kapital (Seed . Zapravo. Ono što je trebao biti petnaestominutni sažetak pretvorio se u ručak s popodnevnim razredom detalja sporazuma koji je trebao Thefacebooku donijeti preživljavanje. Naravno da iznos nije bio golem. Sean nije znao što bi bilo prikladnije reći nego da thefacebook revolucija počinje sada. iznos dovoljan za nekoliko mjeseci. ali nije mogao prečuti poruku koja je s tim novcem došla. Željeli su čuti iz prve ruke što ima za reći živahni dječačić koji je na prepad osvojio internet. Thiel je sredstva nazivao seed money32. kada je sve bilo gotovo. odmah i u punom zamahu. a nije bio niti pola iznosa koji je Mark odbio kada je napravio dodatak za mp3 playere. Peter i Sean nisu nikada bili izravni poslovni partneri ni ortaci. tako životno važnih. jednom za svagda. na konju je bio „Facebook“ jer to je imao biti novi naziv tvrtke. Peter Thiel je bio točno onakav za kakvoga je spremao Marka. Prilika se pojavljivala i svakim višim katom su joj obrisi postajali sve oštriji. briljantnim inženjerom i zvijezdom u usponu iz Silicijske doline. Thiel zauzvrat dobiva sedam posto tvrtke i mjesto u peteročlanoj upravi koja će ubuduće voditi tvrtku. s kojim je radio u PayPalu. a toliko pronicljiv. i Mattom Kohlerom. uvijek voljan zavrnuti rukave – zbog posla. Bila je to Seanova ideja. Nije to bio iznos koji bi nekome promijenio život. U jednom trenutku su Thiel. Do jaja zastrašujući. Sean nije imao dojam da mu je i sada bilo stalo do novca. ili borbe. a Sean je znao i za njegovu sklonost društvenim mrežama. i to samo stoga što mu se živo fućkalo za novac. taj iznos je tutnjao po Seanovoj glavi dok je stajao gotovo u tišini dizala koje se sunovraćalo i gledao one iste brojke kako se odmataju unatrag dok su se on i Mark spuštali prema onome istom granitnom ulazu na broju 555. Nije bio iznos s kojim bi si mogao priuštiti biti bezobrazan. bili oni ona tisuća koju je posudio od prijatelja kako bi pokrenuo tvrtku ili milijun koji je pred njega stavila kakva golema kompanija. Još kao student je pokrenuo časopis Stanford Review i bio je čvrsto uvjeren u dobrobiti slobodne razmjene informacija kakvu je Thefacebook promicao u svojim društvenim mrežama. Tri sata kasnije. stvorio carstvo. money – novac) 99 . Svakim su katom bivali sve bliži mjestu gdje je Thiel čekao s direktorom i suosnivačem LinkedIna Reidom Hoffmanom. stalno je bio u potrazi za sljedećim velikim izazovom. sagleda li se situacija temeljito. Petsto tisuća dolara. Hoffman i Kohler ostali nasamo analizirati njihovu stranu medalje. dečke su čekale dobre vijesti: Thefacebook je bio na konju. poruku da je budućnost onoga što je pokrenuo u svojoj studentskoj sobi zajamčena. pola milijuna dolara koje su anđeli bili spremni staviti na stol ne bi li im spasili živu glavu. Unatoč tome što je bio sklon tajnovitosti. Ali.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Počeo je kao pravnik sa Stanforda i bio je poznat po svojim nagnućima filozofiji osobne slobode. Uz tih pola milijuna je dobiveno i obećanje da će novca biti još kad dođe vrijeme i pokaže se potreba. Taj „the“ u nazivu ga je toliko iritirao da je konačno odlučio poraditi na tome da mu se stane na kraj kao suvišku koji je morao biti odstranjen u procesu pribavljanja tih.sjeme. Sean je tek asistirao pri uvođenju Thiela u malo ulaganje u Friendster. ►►► Petsto tisuća dolara. a nadasve natjecanju. Svidi li se Thielu ono što će čuti.

Jednostavno nije bilo moguće voditi posao. A Eduardo? Prema onome što je Sean znao o tom malom. Mark je Thielu rekao da se možda i ne misli vraćati na Harvard kada prođe ljeto. kalifornijsko ljeto. Već je bio pokazao kako nije od onih koji su spremni ostaviti sve zbog Facebooka. Sean i Thiel su bili suglasni da je potrebno izvršiti pretvorbu tvrtke. Toliko je posla još valjalo obaviti. Ne urodi li to plodom. To jednostavno ne bi bio on. ili volju. ali Sean je sumnjao u taj ishod. možda se i ne vrati Harvardu u skorije vrijeme. i u novim će dokapitalizacijama zadržati najveći paket dionica. Znao je da ih čekaju još mnoge prepreke. U budućnosti tvrtke bilo je nužno ljudima koji rade na njezinom razvoju zauzvrat davati jasne i precizno utvrđene iznose novca ili dionica. Natjerao je puls u normalan ritam nalik ujednačenoj struji bitova i bajtova s čvrstog diska računala u pogonu. koji se ponašao kao Markov partner od trenutka kada se uselio u njihovu kuću. Facebook je morao postati nova tvrtka i ostaviti iza sebe ostatke ozračja hobija iz studentske sobe. a Eduardo je sebe prije svega gledao kao biznismena. Jedini način stvarnog vrednovanja onoga što je Facebook postizao je bio da se ljudima za razvidan uloženi trud vrati pravičnom mjerom. Bude li Eduardo u New Yorku radio na nalaženju novih oglašivača – platit će mu se prema učinku. Zanimale su ga druge stvari. ikoga mrziti. Prvo i osnovno. To više nije bio studentski pothvat nego prava tvrtka s ozbiljnim ulagačima. No u novoj će tvrtki vladata drugačija pravila i ona su bila neizbježna. unatoč tome što ga je napustio već prvoga tjedna. S druge strane. Eduardo će se vratiti na studij. vremenom će postajati minoriziran kao što bi prošao i bilo tko drugi. a u New Yorku stažiranje. Sean je smatrao kako je Eduardov potez bio užasan jer je njime ugrozio tvrtku u trenutku kad je bila najranjivija. s čime se i Sean složio. Restrukturiranje tvrtke je sa sobom donosilo prilično napete situacije. Kao što je Bill Gates rekao: „Da plan s Microsoftom nije dobro završio. jednostavno da bi stvari bile što čistije. Dustin i Sean radili sve što je potrebno kako bi tvrtka bila uspješna. Valjalo je organizirati izdavanje nove serije dionica u skladu s novim rasporedom snaga u kojem su se pojavili Thiel.“ Naravno da se uvijek mogao vratiti na Harvard ako Facebook propadne. Na Harvardu je to bio Phoenix. 100 . Drugim riječima: budu li Mark. Bit će to Markovo vječno. a bude li se Facebook razvijao. Koliko god grubo zvučalo. neizostavni Sean. Stajati u dizalu i slušati melodiju nastalu mrcvarenjem pjesme Rolling Stonesa – od čega se Seanu povraćalo – bio je upečatljiv trenutak. s pravne strane gledano. Namjera je bila zadržati Eduarda i dopustiti mu uključivanje koliko god za to pokaže volje. Radije bi ostao u Kaliforniji i nastavio pothvat. Sean je bio svjestan posla koji ih je čekao. Nije moglo biti bolje. Zapravo. Bio im je život. Prvotno je Mark odlučio ostaviti mu njegovih 30 posto. pa bude li potrebno izdavati dionice da bi se prikupilo još kapitala. Na kraju je ostalo pitanje Eduarda. Planirao je mjesec po mjesec. a zauzeti mjesto svojevrsnog „Novog zavjeta“. Jebiga. bio je siguran da neće ostaviti studij. Sean je promatrao padajuće brojeve i uzbuđenje mu se konačno povlačilo. ali Thiel će postati čimbenik koji usmjerava tvrtku zajedno sa Seanom i Markom. a Mark Zuckerberg je našao svoje mjesto pod suncem. Dustinu i Seanu bio sve. Također. U pitanju je bilo nešto sasvim poslovno. Sean je smatrao da se Eduardo izjasnio. a ne osobno. Izgledalo je da ga Mark ne mrzi zbog toga – on nije imao sposobnost. Markova zadaća je bila nagovoriti Eduarda na sporazum oko pravnih detalja. sudjelovat će u podjeli novoizdavanih dionica. uvijek je postojala mogućnost povratka na Harvard. a ta se sudbina smiješila i Dustinu. Facebook je Marku. Dustin i Chris.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi tvrtkom. svi će biti minorizirani. a ne biti sposoban izdavati nove dionice kada se za to pojavi potreba. praktično gledano – bilo je za očekivati da će Eduardo pokazati razumijevanje.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sean i Peter su bili uspješni poduzetnici i objasnili su Marku kako sve funkcionira. Više se nije radilo o dvojici klinaca iz studentske sobe. možete posvjedočiti čudesnom iskustvu rađanja nečega prekrasnog. Neće biti ni Eduarda. Prve porođajne muke prošle bi u nekoj spavaonici studentskog doma.“ Sean se nacerio gledajući svjetlucave znamenke nad vratima kabine dizala. Vidjeli biste bljesak genijalnosti. Nađete li se u spavaonici u pravo vrijeme. što ako ne shvati? Što ako ne pokaže razumijevanje? Što ako ni ne želi razumijeti? Prema Seanovom mišljenju. Sve se svodilo na Facebook. maše im njeim pred nosom kao sabljom prijeteći da će im odsjeći glave. Taj Mark Zuckerberg Production će stvarno promijeniti svijet. Sean je svojega novog prijatelja dobro poznavao. Sean i Thiel su mu to rekli sasvim jasno: niti jedan investitor neće dati ni centa dok god postoji neki klinac koji hoda po New Yorku tvrdeći da ima pravo vođenja poslovanja cijele tvrtke i tupi o nekom tridesetpostotnom suvlasništvu. nakon što su postigli sporazum koji će Facebook podignuti na novu razinu. Blokira im račun. Stojeći u dizalu. samo u većim razmjerima – Facebook je bio čista slobodna razmjena informacija. jedinstvenog. pogledao Marka ravno u oči i rekao: „Samo nemoj zajebati. iskru koja dolazi niotkuda i kreće u svijet. Prava digitalna utopija društvene mreže. a druge u nekakvom neboderu kakav je bio ovaj u San Franciscu. Eduardo bi trebao pokazati razumijevanje. ali što ako ga ipak ne pokaže? U tom slučaju nije bilo mjesta za njega. Kako god bilo. Kao Napster. stvarno posebnog. Neće ga ni biti. dioničarstvo. Revoluciju. Priča iz nebodera sasvim je drugačija. 101 . Seanu je bilo jasno da je Marku bilo stalo samo do toga. Sean se sjetio zadnjega što je Peter Thiel rekao Marku. Tu je nastajala Tvrtka s velikim T. Mark je bio svjestan da čini dobro za tvrtku. Stvarni svijet prenesen na internet. No. Baš nakon što je rekao Marku kako može uzeti i njegov Ferrari 360 Spyder čim dobije trimilijuntog korisnika Facebooka i dao mu na potpis papire nužne za povlačenje onih pola milijuna potrebnih za stvaranje Facebooka kakvog i koliko god velikog je želio stvoriti. Thiel je mogao mirno spavati. Tvrtke u povojima kakva je bio Facebook rađale su se dvaput. Prijeti Facebooku. Doista. Tu je nastajala munja na kojoj se može do neba. u slučaju Eduardova neshvaćanja postojala je velika vjerojatnost da njemu tvrka ne znači ni približno onoliko koliko znači ostatku ekipe. Pa im prijeti. Tvrtku. Mark Zuckerberg ne bi nikada nikome dopustio da zajebe Facebook. Thiel se nagnuo nad pisaći stol. Provest će revoluciju koliko god ga to stajalo. s ljudima koji su se nastojali uhvatiti za Markove gležnjeve dok je koračao prema nebu. bilo je to nešto što bi Eduardo trebao shvatiti. Tada bi ga se moglo staviti u koš s ljudima kakvi su blizanci Winklevoss. Znao je da je nabasao na nešto stvarno krupno. To je bio pravi pravcati posao.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

26. POGLAVLJE – LISTOPAD 2004.
Da se Eduardo malo jače zagledao, možda malo i osvrnuo unaokolo, mogao se vratiti u Markovu uneređenu studentsku sobu u Kirklandu i gledati ga kako kucka i kucka po laptopu. „Casa Facebook“ su bile nove, otvorene prostorije sjedišta tvrtke u Los Altosu i izgledale su kao da ih je netko istrgnuo iz Harvarda i dopremio u Kaliforniju. Namještaj se sastojao od trošnih stolova, klimavih stolaca, strunjača i dvosjeda. Prizor je sličio studentskoj sobi pomno uređenoj IKEA namještajem uz detalje prikupljene s otpada Vojske spasa. Trijem koji je gledao u unutrašnje dvorište bio je šatiran pogocima paintball hitaca, a na sve su strane ležale kartonske kutije. Cijeli prizor je više sličio napuštenoj kući u koju se uselilo jato beskućnika nego poprištu razvojene operacije u punom zamahu. Podrazumijeva se da su po svuda bila i računala. Bilo ih je na stolovima, podovima, pisaćim stolovima, na pultu zajedno s kutijama pahuljica i čipsa. Unatoč svom tom hardveru, prostor je još uvijek nalikovao studentskoj sobi i upravo to su Mark i njegovi suradnici htjeli postići. Unatoč tome što su radili danonoćno – baš u tom trenutku su Mark i Dustin bili za tipkovnicama i kopali po nekakvom kodiranju dok su se oko kuhinjskih vrata zbunjeno muvali dečki za koje se moglo već i po izgledu reći da bi mogli biti odvjetnici tvrtke unajmljene za odrađivanje ugovora potrebnih za pravno ustrojavanje i registraciju tvrtke – željeli su da tvrtka i dalje u srži bude studenstski pothvat jer će to ona uvijek i biti: sveučilišni ekspreriment koji se širio kao zaraza. Unatoč pomalo naštimanom kaosu, ta im je kuća sa svojih pet spavaonica bila prikladnija od one koju su ostavili u La Jennifer Wayu, iako selidba nije bila potpuno svojevoljan potez. Tamo su ih pratile učestale pritužbe susjeda na glasnu glazbu, veranje po krovu i bacanje vrtne garniture u bazen. Bilo je potrebno tek nekoliko posjeta vlasnika i oni su manje ili više izbačeni zbog rečenih pritužbi kao i štete nastale na dimnjaku. Eduardo je dobro nanjušio da se nisu trebali nadati vraćanju depozita koji su dali vlasniku za osiguranje od štete koju bi mogli počiniti. No, sad je to bilo sasvim prihvatljivo nakon što su u Peteru Thielu našli svojeg anđela koji je platio novu kuću, svu opremu, više servera nego je Eduardo ikad mogao zamisliti da bi im moglo trebati i, na kraju, te odvjetnike koji su ga pozdravili stiskom ruke i smiješkom nakon što je iz Cambridgea upravo tog jutra doputovao zrakoplovom i taksijem. Prespavao je veći dio puta. Tek je nekoliko tjedana njegove četvrte godine, a već je bio iscrpljen od studija. Unatoč tome što je uzeo manje predmeta kako bi mogao nastaviti raditi na Facebooku, na Harvardu je stalno nešto trebalo napraviti. Već je poečeo raditi na diplomskom radu, bio je aktivan u Udruzi investitora, a otkako je prekinuo s Kelly i ponovno bio samac, vikendi su mu bili uglavnom posvećeni Phoenixu. Povrh svega, klub je počeo proces regrutacije novih članova i jedna od Eduardovih zadaća bila je sudjelovati u odabiru novog naraštaja društvenih kraljeva kampusa. Naravno, Facebook je bio na vrhu cijelog popisa. Eduardo se naslonio u svom stolcu za okruglim stolom koji je zauzimao veliki dio glavnog ureda i promatrao Marka kako žustro radi na laptopu. Na blijedom licu mu se mogao vidjeti odraz događanja na zaslonu, a neki put bi fragment koda bljesnuo u plavičastim bjeloočnicama. Mark ga je jedva i pozdravio kada je došao u kuću. Tek mu je kimnuo glavom, razmijenili su riječ-dvije, no Eduardo u tome nije vidio ništa iznenađujuće. Zapravo, njihov je odnos bio uglavnom dosta dobar otkako se Eduardo prije osam tjedana vratio na predavanja. Činilo se da je onih nekoliko napetih ljetnih tjedana potpuno zabravljeno. Mark je bio poprilično popizdio na ono s bankovnim računom; to ga je natjeralo da se pokrene i razgovara
102

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi s ulagačima, čime je došao do Thiela i njegovog uloga unatoč Eduardovom protivljenju. Nekoliko su se puta s time pozabavili u telefonskim razgovorima i svađali se kao što bi se bilo koja dva prijatelja posvađala kada bi ono što su započeli preraslo veličinu koju su bili očekivali – ali su došli do neke vrste detanta i zaključili da je na kraju krajeva najvažnije ono što je dobro za tvrtku i njezin nesmeten razvoj. Eduardova reakcija je vjerojatno bila pretjerana, ali s druge strane i Mark je bio previše zatvoren i Eduarda je držao uglavnom neobaviještenog. Eduardo je pokazao razum i volju da stvari idu naprijed za dobro tvrtke. Bili su prijatelji, riječ je bila o poslu i imali su volje srediti stvari. U to ime Mark je zamolio Eduarda da malo i odstupi, otpusti nešto svojih briga kako bi, među ostalim, imao i više vremena za završetak studija. Uvjerio je Eduarda da je tvrtka postajala prevelika za jednog direktora koji sam vodi sve unutrašnje i vanjske poslovne odnose. Situacija je bila takva da su Eduardovi raniji zahtjevi bili neostvarivi. Budući da je pothvat rastao – već su prešli 750.000 korisnika i jurili prema milijunu! – Mark i Dustin stavili su u mirovanje svoj status na studiju te planirali uključiti i profesionalca za prodaju koji bi radio dio onoga čime se Eduardo bavio u New Yorku. Osim toga, stalno su dodavali nove i nove funkcije na stranice. Neke od njih bile su uistinu fantastične. Na primjer, ugradili su nešto što su nazvali „zid“. Korisnici su mogli koristiti zid za komuniciranje načinom nikada viđenim ni u jednoj društvenoj mreži. Proradile su i „grupe“, odvojene skupine ljudi koje su korisnici mogli sami kreirati i pridruživati im se, što je bila jedna od prvih stvari koju je Eduardo predložio kad su na došli na ideju stranice. Brzina kojom su kreirana unaprjeđenja bila je takva da se mogla usporediti s vrtoglavim porastom broja korisnika. Na kraju je Eduardo, nakon što se smirio od srpanjskog ispada bijesa, zaključio kako će Mark raditi po svojem, a njemu je ionako bilo važno jest da tvrtka napreduje. Uz Thielovu podršku, Eduardo više nije riskirao vlastiti novac. Štoviše, Thiel je imao novca k'o blata i uz njegovu financijsku podršku nije bilo teškoće koju tvrtka ne bi mogla pregaziti. Eduardu je bilo drago što se vratio na studij. Jedno od najvećih zadovoljstva četvrte godine dogodilo se prvog tjedna: od frendova iz Phoenixa čuo je da je rektor Summers pozdravio brucoše i rekao da ih je sve pregledao na Facebooku. Bilo je više nego uzbudljivo znati da je rektor koristio njihove stranice kako bi se upoznao s mladima koji dolaze na studij. Tek deset mjeseci ranije, Mark i Eduardo su bili samo dvojica šmokljana bez ikakvog značaja, a sad rektor osobno izriče ime njihovog čeda. U svjetlu te činjenice, može li bilo kakva svađa između njega i Marka imati smisla? Kad ga je Mark pozvao u Kaliforniju potpisati neke papire, koji su bili potrebni za rekonstrukciju tvrtke otkako je Thiel postao član uprave, Eduardo je na to samo slegnuo ramenima zaključivši da tako treba biti. I tako, nakon što je jedan od pravnika došao u središnji ured s hrpicom papira, duboko je uzdahnuo, još jednom bacio pogled na Marka i počeo čitati klauzule i članke. Na prvi pogled je bilo jasno da je riječ o složenoj materiji u ukupno četiri dokumenta na mnogo stranica. Za početak, tamo su se nalazila dva ugovora za kupnju redovitih dionica kojima je, jednostavno rečeno, dobio prava kupiti dionice novoustrojenog Facebooka umjesto onih starih i sada bezvrijednih „dionica“ Thefacebooka. Sljedeći dokument je pokrivao zamjenu dionica Thefacebooka za dionice u novoj tvrtki. Posljednji dokument je bio sporazum o pravu glasa, što Eduardo nije posve razumio, ali izgledalo je kao nešto što je nužno kako bi nova kompanija mogla zaživjeti. Pravnici su se dobro potrudili objasniti sve dokumente dok ih je Eduardo prelazio list po list. Nakon reotkupa i razmjene, Eduardo bi imao ukupno 1,328.334 dionice nove kompanije. Kako su mu to objasnili pravnici i Mark, koji je nekoliko puta digao glavu s onog što je radio i priskočio u pomoć objasniti kakav je kostur nove tvrtke, Eduardu je trebalo pripasti 34,4% Facebooka. Bilo je to više od njegovih prethodnih 30% i povećanje je nastalo uslijed potrebe zapošljavanja novih ljudi koji će raditi u kompaniji i nagrađivanja novih
103

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi investitora, kojih će zasigurno biti, a što će sve dovesti do smanjenja njegovog dioničarskog udjela. Markov udio je spušten na 51%, a Dustinom je iznosio 6,81% tvrtke. Sean Parker je dobio 6,47%, što je Eduardo smatrao nezasluženo visokim udjelom; kada su sve zbrojili, ostalo je još samo Thielovih 7%. Dio dokumenata je uključivao i zabranu otuđenja dionica u dogledno vrijeme pa je bio vlasnik samo na papiru, kao što su bili i Mark, Dustin i Sean, pretpostavljao je. Dodatno, dio dokumenata bila je i izjava o odustajanju od bilo kakvih zahtjeva prema Marku i tvrtki. Pojednostavljeno, kad bi Eduardo potpisao dokument prošlost bi postala samo prošlost, a jedino bi mjerodavna bila njegova nova pozicija unutar tvrtke kakva je zacrtana dokumentima pred njim. Sjedeći u kući nalik na studentski dom, uz Markovo i Dustinovo kuckanje po tipkovnicama, Eduardo je čitao i čitao dokumente pred sobom. Dio njega je znao da su to važni papiri, pravni, ozbiljni dokumenti čijim bi potpisivanjem tvrtka napravila velik korak, ali osjećao se zaštićenim jer su tamo bili pravnici, pravnici Facebooka, a time, kako je on doživljavao situaciju, i njegovi pravnici. Osim toga, a možda još i više, osjećaj sigurnosti mu je davalo što je tamo bio i Mark, prijatelj koji mu je govorio da su to dobri papiri, papiri koji im svima trebaju. Parker nije bio u sobi, nego negdje dalje u kući. Potpisivanjem dokumenata Parker će i pravno zauvijek postati dio ekipe, ali u krajnjoj liniji doveo je ulagača i bio jedan od najvećih mozgova Silicijske doline. Važno je bilo i to što će Eduardu ostati njegov udio u tvrtki. Doduše, budućnost će donijeti nova izdanja dionica i njegov relativni udio će biti manji, ali nije li to sudbina svakoga od njih? Je li ikakve važnosti bilo u činjenici da to nije bio više stari Thefacebook hoće li on imati isti svoj položaj i u Facebooku? Prisjetio se nekoliko razgovora koje su on i Mark vodili u zadnje vrijeme, o studiju, životu i onome čime bi se trebao baviti u Cambridgeu dok je Mark u Kaliforniji. Eduardu se činilo da je bilo nesporazuma jer je Mark sugerirao kako se može opustiti i smanjiti angažman na Facebooku dok studira jer će oni ionako zapošljavati prodajno osoblje, a Eduardo je uporno tvrdio da će imati vremena koliko je za Facebook nužno. Dakle, papiri pred njim kao da su govorili da je njegova uloga u Facebooku onakva kakva je oduvijek i bila. Stvari bi mogle biti drugačije nakon što krene ulazak novih ljudi i novca, ali tim se papirima uređivao nužan preustroj. Ili? Kako god bilo, Mark mu je rekao i da će napraviti party, nešto stvarno dobro, čim dobiju milijuntog korisnika. Priredit će ga Peter Thiel u svojem restoranu u San Franciscu i Eduardo će se morati vratiti u Kaliforniju jer će to biti događaj vrijedan tolikog letenja. Pomislivši na party, Eduardo nije mogao ne nasmiješiti se. Samo nužan preustroj, treba riješiti neku papirologiju. Milijun korisnika. Tko bi mogao i pomisliti… Svakako će se vratiti u Kaliforniju kad dođe vrijeme za party, mislio je posežući za perom koje mu je pružio jedan od odvjetnika i počeo potpisivati. U krajnjoj liniji, postao je vlasnik 34% Facebooka, i to je bio razlog za slavlje. Zar ne?

104

Svatko je pio neko piće jarkih boja i činilo se da se svi dobro zabavljaju. tulumčića na koji ga je Mark pozvao prije nekoliko dana. U glavi mu se vrtjelo od glazbe. PROSINCA 2004. pravi mondeni San Francisco. ekskluzivan kakav je upravo i Facebook bio. Uređenje prostora je bilo istovremeno moderno. Znao je da slave i Seanov rođendan. Restoran se zvao Frisson. tako ubrzano. U restoranu je bilo toliko toga na što se trebao priviknuti. da posjeduje više od trideset posto tvrtke i da je osoba najviše zaslužna za tih milijun korisnika. Morao je priznati da je mjesto bilo prilično prikladno za održavanje Facebookova partyja u povodu milijuntog korisnika. To mu se činilo čudnim jer su na Harvardu svi znali i njega i što je napravio. suosnivač Facebooka. Znao je da negdje. U podjednakim je omjerima zapazio i one koji su nosili traperice i košulje. Jedino mu je bilo važno da se ljudima Facebook sviđa i da postaje jedan od najvećih problema u povijesti interneta. tek deset mjeseci otkako su pokrenuli tu stvar u tišini i neredu Markove sobe u Kirklandu. bio je to pravi uzorak Silicijske doline. Eduardo nije mogao ne primijetiti grupicu zgodnih komada s druge strane DJ-eve kabinice. ali i retro do bola: kao da je netko iz šezdesetih „na nečemu“ dekorirao Enterprise. ovdje u Kaliforniji. dijelom zbog toga što je već bio popio pristojnu količinu alkohola. unatoč svemu što se promijenilo u njegovom životu. i dalje je bio stidljiv. uz Marka i Dustina. Ljubičaste. Pri dnu prostorije je jedva zamijetio kako za okruglim stolom sjede i živo konverziraju Peter. a i zbog kulturnog šoka oji je pretrpio upravo doletjevši iz uštogljenog i smrznutog Harvarda. a srce bubnjalo dok se probijao kroz gužvu. Zastao je na metar od kružne kabine DJ-a smještene na vrhu okruglaste dvorane i promotrio fancy restoran i gužvu u njemu. POGLAVLJE – 3. Eduardo je promatrao mladež sjevera Kalifornije kako skakuće uz glazbu. Mnogo klinčadije sa Stanforda ili onih tek što su diplomirali. Koliko mu je moglo biti. Sve je djelovalo tako strano. ne računajući Marka. Otkako je ušao. Da. Nije mu bilo važno znaju li ljudi da se i on nalazio u onoj sobi. No to i nije bilo važno. dvadeset pet? Razmišljao je bi li im se pridružio. narančaste kružne strukture su se uvrtale i okretale kao galaksije koje postaju supernove i natapale su cijeli restoran uistinu psihodeličnim tonovima. alternative i rocka još dodatno pojačane višebojnim jarkim svjetlima koja su palucala po stropu visoko iznad glava. kao i račun koji će platiti iz svojega dubokog džepa. Za sada mu je bilo dobro na zabavi. Neke bi se djevojke nasmiješile. vjerojatno kraj Seanovog 105 . Bio je to opet kulturni šok jer se mjesto tako razlikovalo od Harvard Yarda da je imao dojam baš kao da je na Enterpriseu. Bio je to i pravi Facebook. Veći dio uzvanika bili su studenti ili oni blizu tom statusu. Eduardu se zavrtjelo u glavi dok se probio kroz najveću gužvu. moderan. a i one u pripijenim crnim europskim majicama. Frisson je bio poželjan. Trepnuo je i pustio da ga preplavi ples svjetala. Znao je to onog trena kad je pred restoranom izašao iz taksija i vidio Thielov Ferrari 360 Spyder parkiran na pločniku ispred. zapravo prodorne mješavine techna. a on se zacrvenio i okrenuo pogled. Nije ušao u projekt slave radi. Slučajno je pripadao Thielu. žute.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 27. ali bilo mu je ugodnije onako izgubljenom u gomili. anonimnom – samom. Eduarda su pekle oči. Kao da mu se jedna od njih nasmiješila. a neke gledale kao da nije baš svoj. Sean i Mark. a ovdje su svi gledali Marka i samo Marka. svakome tko je htio slušati ispričao bi da je. Sve skupa. tada najpoželjnije mjesto za izlazak u centru San Francisca. Nehajno se nasmiješio pri toj pomisli i pogledom preletio prostoriju sve do separea s druge strane restorana. Nije mu smetalo biti u pozadini.

Thiel je pustio novac koji su trebali za nastavak leta. bio je na zadnjoj godini i trebalo mu je još samo pet mjeseci do diplome i tada će se moći baciti na Facebook kao i svi ostali. U pitanju su bili neki još bolji načini kojima bi studenti nalazili jedni druge. kao kad su on i Mark bili na početku. Mark i Facebook su na svojemu mjestu. možda čak i srednjim školama. Sean se naslonio u udobnom deco stolcu i slušao Petera i Marka kako razglabaju o novim aplikacijama koje su namjeravali staviti na Facebook. nestajao u hladnim sjenama Knjižnice Widener. No. Sve je teklo glatko. I željet će ga milijardama plaćati. Sve je išlo točno po planu. i svi su se doimali sretnima. te noći. Činilo se da se ona smješka. Ali sve je bilo u redu. Nije imao koga okriviti osim sebe samoga. Eduardo je još uvijek stanovao u studentskom domu. Popiti još jednu. mora biti i Markov Infiniti. Vrlo brzo će ga staviti na raspolaganje novim sveučilištima i njihovim kampusima. Duboko je uzdahnuo i pogledao preko svojih partnera u gomilu. djevojka je bila sretna. baš kao što je i mislio da će biti. htio se malo opustiti. Jednoga se dana možda otvori svima. Nadogradnja već popularnog zida kojim su ostavljali poruke jedni drugima. Thiel i Mark su bili sjajan par. Facebook je došao do milijuntog korisnika i svakog je tjedna dobivao desetke tisuća novih. Obožavali su ga. a naginjao se prema djevojci. Uostalom. Eduardo je potpisao nužnu pravnu papirologiju i ovjerio sporazume o preustroju. nešto čega se ni jedna konkurencija nije uspjela dosjetiti. ►►► Sjedeći za okruglim stolom u separeu iza podija. Izabrao je tako. Čak se spominjala i aplikacija za razmjenu fotografija. Što sad ako je pogriješio. tada. Na predavanja je išao pješke. što je bio dobar znak. Mogao je upisati prekid studija. Nakon toga? Tko zna. Gotovo odmah je spazio kako Eduardo Saverin kraj kabine DJ-a razgovara s nekakvom slatkom Azijkom. isti onaj koga je dobio kad mu kanta iz malog oglasnika nije htjela upaliti da bi na vrijeme došao na sastanak. Ljudi su vjerovali Facebooku. A sutra će odletjeli natrag u Cambridge i vratiti se studiranju. 106 . prtio je snijeg preko Harvard Yarda. Bio je prilično siguran da će sve biti sasvim u redu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi BMW-a. stvari su se promijenile prilično drastično otkako je ljeto počelo. Mogao se preseliti u Kaliforniju. Eduardo je bio sretan. Popričati s komadom s druge strane kabine. Nadogradnja za nadogradnjom… Sean se nasmiješio. Eduardo je izgledao smotan i čudan kao i obično. Akademski šarm je odradio svoje i njegova ekskluzivnost se ljudima sviđala.

„I to je to. čak ni ne doći na njih. Proljeće je stglo i do Nove Engleske. Ta je razdvojenost bila tolika da je Eduardo imao vremena dovršiti sasvim novi projekt web stranica po imenu Joboozle. Zrak je bio tako oštar da je dubok udah mogao biti bolan. Izgledalo je kao da ožujka nema u kalendaru Harvarda. Sa sobom će ponijeti one zlatne diplome. Dok god su uspijevali polagati preostale ispite. u prethodna dva mjeseca gotovo i nisu bili u kontaktu osim nekoga slučajnog poziva ili usputnog zahtjeva za kontaktnim informacijama s područja New Yorka koje je Eduardo nabavio tražeći potencijalne oglašivače. samo malo dulja. Mogli su i zakasniti na predavanja. „Da!“ odgovorio je Eduardo.J. Od sada pa nadalje život će biti lakši. bio je mnogo više. ili su na dobrom putu da zauvijek napuste Harvard. Bili su na zadnjoj godini. Doduše. Facebook nije bio stvaran svijet. Bio je to čitav novi univerzum i Eduardo nije mogao ne biti ponosan na ono što su on i Mark postigli. Broj od milijun korisnika se iznenada udvostručio i činilo se da bi svakog časa mogao postati tri milijuna. Eduardo više nije bio načistu što se podrazumijevalo pod tim. gdje se Mark zavukao i već selio u novu unajmljenu kuću u zelenom predgrađu megalopolisa. no ne žuri mu se. koje navodno znače tako mnogo u stvarnom svijetu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 28. kad je potpisivao prijeko potrebne dokumente. Istini za volju. dalekog rođaka 107 . Čak bi se i njegov otac ponekad prijavio koristeći Eduardove pristupne podatke i bio je oduševljen onim što je vidio. plavo je nebo bilo gotovo bez oblačka. To nisu bili ni novi uredi u Palo Altu koje su upravo dovršavali za sljedeću rundu regrutiranja djelatnika. pokazao na brucošicu vrhunski preplanulih nogu: prešetavala se uz kameno podnožje prilaza knjižnici nosa zabijenog u udžbenik iz ekonomije dok joj se plava kosa u slapovima plela sa žicama bjelokosnog iPoda. Stvarni svijet. i to je bila više nego dobrodošla činjenica. TRAVNJA 2005. Još prije svega tjedan dana snijeg je prekrivao Harvard Yard. a na gornje police stavljale kratke suknjice. POGLAVLJE – 3. mu je mahnuo i krenuo svojim putem.“ Eduardo je mislio da se nikad neće naviknuti na duge zime Harvarda. o čemu su govorili prethodne jeseni u sklopu restrukturiranja tvrtke. I Eduardo će krenuti za nekoliko minuta. na pet stotina kampusa i na svakim vijestima na koje je naišao kad bi mu predavanja dopuštala. a upravo te stube na kojima su sjedili bile su zaleđene. Stvaran svijet nije imao nikakve veze s Facebookom iz prostog razloga što je bio sporiji od njega. Ne bi bilo bitne razlike. Ali konačno i napokon snijeg je nestao. samo dva mjeseca do diplome.“ Eduardo se nasmiješio kad je njegov frend A. Sad je i službeno. gdje je pozvan s najviše instance. odlagale ružne debele pulovere. A. te jaknice nisu bile neka posebna poslastica. ali barem se moglo vidjeti nešto kože. To nikako nije bila Kalifornija. Zrak je odisao životom.J. na seminar koji se održavao s druge strane Yarda. Nakon veljače je slijedila još jedna. prokleta veljača. Ni ta činjenica nije mogla zasmetati Eduardu u tom trenutku – već je sutra trebao biti u Kaliforniji. sve se moglo promijeniti u tren oka – već sutradan bi mogli nahrupiti oblaci i Harvard Yard pretvoriti u negostoljubivu mjesečevu površinu. „Prva minica ovog proljeća. Iako. a djevojke su preokretale svoje garderobne ormariće. slatke jaknice i cipelice s otvorenim prstima. a male stranice s Harvarda su se mogle naći posvuda. još uvijek mahnito nagodrađujući deset po deset tisuća korisnika Facebooka. Na Facebooku je bio svatko koga je znao.

vrlo uglednog fonda iz Palo Alta koji je u proteklih deset godina vrlo aktivan u tom području. Ta ga je misao grijala kad je krenuo niza stube prema Yardu. na kojem su klinci mogli tražiti potencijalne poslodavce. Bilo mu je ugodno razmišljati o tome jer je to značilo da bi mu se studentski život mogao još malo produljiti: koliko god Facebook postao velika tvrtka. Sutra će odletjeti do Kalifornije. Odlučio je biti smiren. koji će mu sve objasniti. Proljeće je. Na kraju mu se Mark javio. Možda će mu Mark rasvijetliti stvari kada se sretnu u Kaliforniji. bit će na tom sastanku i pomoći će novom zaposleniku da uđe u posao. kao što je to Marku polazilo za rukom. Već sutra će se naći s Markom. Mark je spomenuo i da on. Za početak. 108 . Mark je u e-mailu upozorio da postoji mogućnost prihvaćanja ulaganja jednog od tih velikih fondova. To svakako nije djelovalo pošteno. Eduardo je bio nemalo iznenađen onim što je čitao. Možda Eduardo jednostavno nije shvaćao situaciju. dugo neće imati to pravo. mogao bi odgoditi ulazak u stvaran svijet. Kada se stopi s Facebookom. prilično se dobro sjećao da je iz papirologije koju je potpisao proizlazilo da sam ne može prodavati svoje dionice i da još dugo. pogledat će nove urede. Mark i Dustin mogli uopće razmišljati o unovčavanju dva milijuna dolara svojih dionica? Jesu li u restrukturiranju potpisivali iste papire kao i on? A kao drugo. odnosno otkad mu je uopće stalo do novca? I kako to da Sean Parker uopće može očekivati dva milijuna od tvrtke u kojoj je službeno tek desetak tjedana? Eduardo je tamo bio od početka. U e-mailu Mark je spomenuo još nešto što je izazvalo blagu zabrinutost. U svakom slučaju. Eduardo je odlučio da ovaj put neće dopustiti emocijama da ga svladaju jer mu u prethodnoj sličnoj situaciji bijes nije bio najbolji saveznik. pa bi Eduardo nakon diplomiranja mogao ponovo zauzeti svoje mjesto partnera suosnivača. Sean i Dustin razmišljaju prodati svoj dio dionica kad bi taj posao prošao. Eduardo nije očekivao da će to postati imalo nalik Facebooku. pa onda i Accel Partners. starog Parkerovog neprijatelja koji je vodio Sequoia Capital. počevši od Michaela Moritza. kako to da su Sean. Nešto vezano na nekakav poslovni sastanak i novog zaposlenika kojeg bi trebao obučavati uz Eduardovu pomoć. Dakle. ali je dobro poslužilo za kraćenje vremena provedenog u čekanju Marka. Bilo je to e-mailom. to bi mogao biti početak poboljšanja odnosa između njega i Marka. baš prije par dana. razmijenjivati životopise i umrežavati se. Spomenuo je da je zainteresiran i Don Graham. Uz malo sreće. kojim ga je pitao bi li mogao skočiti do Kalifornije. Šest sati leta i tamo je.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Facebooka. CEO Washington Post Company. Javio je da je u zadnje vrijeme neki krupan poduzetnički novac počeo obigravati oko njihove male kompanije. Cifra koju je nabacio bila je dva milijuna dolara po glavi. možda unedogled. znao je da će se u njoj osjećati kao da je na studiju. pitao se kako to da je Mark uopće pričao o prodaji dionica. nastupilo je doba suknjica i studiranje je još malo pa gotovo. razuman i pokazati razumijevanje.

Istiskivali su ga kao malog dioničara. Gledao je papire. uništio. Počeo se tresti dok je stajao u skoro praznom uredu i buljio u papire koje mu je odvjetnik dao kada je ušao na vrata. Trećim dokumentom se određivalo emitiranje 3. Papiri koje je imao u rukama to su svjedočili. kao i sve drugo. Jednostavno nije očekivao da će mu to napraviti njegov prijatelj Mark s kojim se pokušavao u okrilju polutajnog židovskog bratstva uključiti u društveni život Harvarda. Možda je to pomislio još onda kad je došlo do blokiranja bankovnih računa. Odvjetnik je mljeo kako su nove dionice nužne i kako ima zainteresiranih poduzetnika. Glup k'o kurac. Trebalo mu je nekoliko minuta da shvati što je čitao. Možda je Mark bio uvjeren da je Eduardo već odavno bio napustio tvrtku. Kad bi se. a radni stolovi od javora. Sve je stajalo laserski jasno i crno na vjelokosno bijelom. pak. Pravi uredi i pravi pravcati odvjetnik koji je stajao između njega i Marka. Prvo. Kad bi bile izdane i samo dionice koje glase na onu trojicu. TRAVNJA 2005. shvatiti. a kada je shvatio. Eduardo će se tog trenutka sjećati dok je živ. Iako je trebao predvidjeti. uzeo mu sve. Eduardo je to smatrao pravom pravcatom izdajom. Eduardo je zurio u brojke i grozničavo napamet računao. njegov udio u Facebooku neće biti ni blizu 34 posto. skrivenog iza nekog jebenog kompjutora. o dva milijuna dolara za dionice i onom e-mailu. Različite valne dužine. osjećao se kao da ga je netko nastrijelio u prsa i nepovratno razorio dio njega. posvuda sagovi. Bez ikakve sumnje. a odvjetnik je počeo govoriti. Kad je počeo čitati papire koji su mu predani. po njegovom običaju. Drugi akt je nosio datum 28. popričati s Markom o novom zaposleniku. POGLAVLJE – 4. pisana suglasnost dioničara TheFacebooka da tvrtka izda do 19 milijuna redovitih dionica. udio bi mu pao na skoro pa ništa. godine. Računala su bila nova. obrazi su mu problijedjeli. sama zgrada više nije bila smještena u okruženju obiteljskih kuća nego se nalazila u centru Palo Alta. dva milijuna na Dustina Moskowitza i više od milijun na Seana Parkera.890. a to je dobro i nužno za tvrtku i odluka je već donesena… „Ne. prozreti. Mark ga je izdao.“ 109 . Eduardo je prvo pomislio da se tip zajebava kad mu je donio na potpisivanje još nekakve ugovore prije nego je stigao razgledati uokolo. čak su unajmili lokalnog umjetnika da grafitima oslika stubište. shvatio je da ga u Kaliforniji nisu čekali radi sastanka. Eduardov udio bi pao na manje od 10%.000 dionica. Pitao se što li je Mark očekivao od njega. Ovaj put prostorije nisu nalikovale na razuzdanu studentsku spavaonicu.3 milijuna novih dionica koje glase na Marka Zuckerberga. te da je Eduardov potpis samo formalnost jer je emisija ionako već odobrena. Kad je potpuno proniknuo u to što se događa. Zidovi su tu i tamo bili od stakla. Nikakve usporedbe. Bio je to neki novi odvjetnik.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 29. Uza sve te nove dionice. još jesenas kad je potpisao sve one dokumente koji su omogućavali ovo stanje. Čekali su ga u zasjedi. različita stajališta. izdale sve dionice koje bi mogle biti izdane. a koža se ohladila. pretjerivanja. ovakvo što nije mogao očekivati.ožujka i radilo se o odobrenju emisije do 28. Na kraju. Bio je totalno slijep. u Sveučilišnoj aveniji. Iako su imali problema i iako je Mark bio u stanju biti prilično hladan i rezerviran. pridjevi i fraze ne mogu opisati osjećaj jer se ovome jednostavno nije nadao.siječnja 2005. tamo je bio dokument od 14. Ili možda nije očekivao nikakvu reakciju.

nije imao izbora. Nije više bio dio menadžmenta. zajedno s novim predsjednikom skupštine dioničara.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je osjetio kako mu. Rečeno mu je i da je odluku već donio – Mark Zuckerberg. Ali. vibracije vlastitog glasa bruje glavom. odbio je odreći se onoga što je postigao. „Ne!“ Odbio je potpisati predaju svojeg suvlasništva u Facebooku. kući. odbijaju se o staklene zidove i penju se po oslikanom stubištu. Eduardu se činilo kao da zidovi stežu obruč oko njega. Eduardo Saverin više ne postoji. Što se Marka Zuckerberga i Facebooka tiče. Eduardo više nije bio član Facebooka. Morao je otići. osnivač i direktor. Vratiti se na Harvard. bilo mu je jasno da zna odgovor. U kampus. Eduardo je preplavljen užasnim vijestima pomislio samo još jedno. tako mu je rečeno. Bit će obrisan iz povijesti tvrtke. više nije bio ni zaposlenik – nije bio više ništa. On i Mark su se složili. Bio je tamo kad je počelo. Nije mogao vjerovati što je čuo. Odvjetnik je uzvratio istog trenutka. A tko je taj novi predsjednik? Kad je malo razmislio. Nije mogao vjerovati kakva je to izdaja. Bio je osnivač Facebooka i zaslužio je svojih 30%. Bio je u toj sobi. 110 .

Ispričat će im se. opsjedali su Facebookove urede nastojeći dobiti Marka na makar kratak telefonski razgovor ili prezentaciju. reći da je zaspao i da nije imao vremena ni odjenuti se. Sean je zakao sastanak. bilo što. ali izraz lica ozbiljan. dobro. pa stao s rukama prekriženim na grudima gledati zgradu od čelika i stakla u kojoj su se nalazili uredi sjedišta Sequoia Capitala. nego će se na njemu pojaviti kao najveći idiot u gradu. Sean neće otići na sastanak – to bi čak i za njega bilo previše – ali Mark sve to može odraditi sam. Nagađao je da je Moritz do tada već morao doznati odakle ta Facebookova nesklonost sastančenju s njim. čak i brže nego inače jer je. „Savršeno. POGLAVLJE – SVE SE VRAĆA Sean je iskočio iz svojeg BMW-a kao poveća iskra čiste energije. ako ništa drugo. iz poziva u poziv. ulagače. nikako nije željela ostati van vesele povorke. kako je dobio pažnju i na kraju završio izbačen naglavačke. Uostalom. prije ili kasnije. Sjećao se. Friendster je već dao neslužbenu ponudu – deset milijuna. Sean će se za to posebno pobrinuti. Bessemer. Sean ih je neko vrijeme držao na sigurnoj razdaljini zamišljajući kako Moritz u svojem brlogu viče na one svoje kmetove zločinačkim velškim naglaskom. ali nagađao je da će megalomanijak procijeniti kako će se Sean predati.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 30. Tada će Mark jednostavno odšetati. promrmljao je i osmijeh mu se pretvorio u provalu smijeha. O. krenuo smazati najslađi desert koji će u svojem životu okusiti. Zalupio je vratima automobila za sobom i odstupio korak. Stvarno savršeno. sad su odjednom svi htjeli unutra. ma svi. Batman koji je krenuo u srce San Francisca utjerivati superzlikovcima strah u kosti i uspostaviti pravdu.“ Nakon toga je provjerio koliko je sati. Ne samo što će Mark kasniti desetak minuta na sastanak s najvećom VC tvrtkom Silicijske doline. Onda će krenuti sa svojom pričom. Svrha prezentacije bila je zakrenuti nož zabijen do balčaka. govoreći u prenesenom značenju. Upravo u trenutku kada im je već krenula pjena na usta. O. Sequoia. ali baš nikada neće dobiti priliku uložiti u Facebook. da. „Isuse mili“. kako li je situacija sad bila obratna! Ovaj put je Sequoia moljakala. sugovornike. I eto ga kako se ceri kao pijani majmun. Bože. Iz dana u dan. Mark je bio upoznat s onim što su napravili Seanu nakon što su ušli u Plaxo. preko lakih DKNY hlača. Već se načulo da i Microsoft i Yahoo drže Facebook na oku. Čuo je kako su se zalupila vrata auta i vidio Marka kako obilazi oko vozila i prilazi mu. Bio je sav u crnom – od BMW-a. otvorit će im PowerPoint koji su uglancali specijalno za „dečke sa sekvoje“. izguran iz rođene tvrtke koju je stvorio vlastitim znojem. Merritech. Mozak mu je radio na deset tisuća obrtaja u minuti. Mark je na sebi imao pidžamu žarkih boja i pod rukom je nosio laptop. kako su mu stavili nož pod grlo i sasjekli ga kao travku. Sve same krupne zvjerke: Greylock. sad su svi nazivali ko ludi. Kosa mu je bila totalno sjebana. ne bez ironije. najkrupnija životinja u toj šumi. Strong. koje su Sean i Mark odbili s lakoćom. Thiel je bio potpuno 111 . Pa. Pri kraju izlaganja. do remena od krokodilske kože. kako je svojedobno došao tamo tražeći partnere. MySpace je također pokazao zanimanje. krvlju i suzama. I ne samo rizični ulagači. Sequoia Capital nikada. bio je sigurniji no ikad u životu. „Jesi li siguran?“ Sean se nasmijao još jače. stvarno je mrzio to mjesto.

Nastave li se ljudi učlanjivati dosadašnjim ritmom. odbili su Friendster. čovjekom koji mu je postao neka vrsta prijatelja i mentora. Istina. Kad god bi nazvao Jim Breyer. Jednim svojim dijelom želio je biti s njim. za godinu dana imat će pedeset milijuna korisnika. Jedna od najuglednijih VC tvrtki bila je Accel Partners i baš ih je ona tjednima progonila. Mark je istodobno provodio mnogo vremena razgovarajući s Donom Grahamom.“ Pritom je bacio još jedan pogled na pidžamu i opet prasnuo u smijeh. ali jedna je ponuda visjela u zraku i obojica su znala da će je prihvatiti. A do kraja 2005? Samo je nebo znalo gdje bi tada mogli biti. Sto milijuna. sve se plaća. zanimljiva ideja – spajanje medijskog diva s genijem u pozadini društvene revolucije utemeljene na razmjeni informacija. Stvari su se brzo razjasnile. U samo četrnaest mjeseci. Ili nas procijeni na sto milijuna ili ništa! Dvjesta milijuna ili zaboravi! Breyer je konačno shvatio na čemu je. Bio je to zanimljiv spoj. Sequoia će dobiti poruku o najvažnijoj mudrosti toga gradića na obali: sve se vraća. Sean je bio siguran da će u roku od šest mjeseci postići trostruku procjenu vrijednosti. i to je bio tek početak. Mark i Sean će ostati netaknuti jer su sad ionako svi htjeli komadić Facebooka. stariji partner u tvrtki i jedan od najsposobnijih VC profesionalaca. No. Sean bi zgrabio telefon i izvikavao sulude iznose. čime će potvrditi da je procijenjena vrijednost Facebooka nešto malo manja od sto milijuna dolara. „Bit će genijalno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi suglasan jer je doživio slična sranja od njih kada je pokretao PayPal. ali dovoljno je bilo zamisliti kako će to izgledati. Nasmiješio se kad je Mark prošao kraj njega i pošao u zgradu polaganim korakom. Ubrzo će Accel uložiti gotovo trinaest milijuna dolara za sasvim malen udio u tvrtki. na sastanku. Mark je razmišljao o tome da sklopi sporazum s Grahamom i Washington Postom – što je natjeralo Acell da se još više uozbilji i jasno definira svoju ponudu. Dao mu je posljednju podršku. direktorom Washington Post Company. 112 . Bit će jebeno dobro. Sean je imao prilično snažan predosjećaj da se upravo rađa njegova bebica teška milijardu dolara koju je već dulje vrijeme nastojao začeti.

Seniori. bio na utakmici Harvard-Yale. Na primjer. Nije mogao vjerovati da je netko znao riječi te stare navijačke pjesme. lik kraj njega je mumljao većinu teksta. na smiješno malenom drvenom stolcu kakvih je bilo na tisuće uokolo. ali Eduardo se osjećao pun energije. s čeone strane zabijala u kožu. Pogledao je na desnu stranu. vibrirati preko kamenih stuba Knjižnice Widener i popeti se uz njene veličanstvene grčke stupove sve do akvamarinskog neba. Nije mu na ruku išlo ni što je toga grijala kao radijator. najmanje dva broja premalena. onako visokom i stiješnjenom sa sve četiri strane. ionako su to prilično bedasti šeširi. nositelji katedri. 113 . Svijeni komad krutog papira s natpisom na latinskom jeziku koji je njegove roditelje stajao više od stotinu tisuća dolara. Bilo mu je krajnje neudobno. prema pozornici udaljenoj tri ili četiri metra. U neku ruku. Zapravo. sav pun ponosa što je student Harvarda. Ljudi će tu biti gotovo cijelog dana. počasni predavači – svi su se sjatili i poredali iza rektora u togama vedrih. Uputit će se na piknik sa svojim obiteljima i nakon toga se pozdraviti – i s obiteljima i sa studijem. Nije bio sasvim siguran gdje su se nalazili u toj svjetini iza leđa diplomanata. Zadivile su ga sve te boje. Unatoč svemu. Eduardo je ispod toge imao odijelo i kravatu. Dugi niz diplomanata sputanih togama stupio je preko Harvardskog trga do Yarda. na red kolega s godine u jednakim togama boje tamnog lignita i sa smiješnim kapama. Eduardo je vratio pozornost na pozornicu. odzvanjati o drvene zgrade obrasle bršljanom. Nakon ceremonije provest će dan s obitelji. Neki od njih će možda tako klišeizirano baciti pravokutne šešire u zrak – to su vidjeli na TV-u – ali i to je u redu. Eduardo se smješkao. očito su i ostali bili jednako puni života nervozno se vrpoljeći na majušnim drvenim sjedalicama. procesijom od domova na obali rijeke. mnogo više. Pogled mu je pobjegao prema diplomama: znao je da unutar planine smotuljaka postoji i jedan s njegovim imenom. ali znao je da su tamo negdje.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 31. No netko je ipak znao. Iako je bilo vruće. izuzme li se jedan neobični rock koncert u srednjoj školi. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Netko Eduardu s lijeva je pjevušio. Svakog časa će se oglasiti ozvučenje i prva imena odjeknuti Yardom. a idiotska se četvrtasta kapica. Rektor Summers je već bio na podiju okružen dekanima. POGLAVLJE – LIPANJ 2005. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Eduardo se ponovno okrenuo naprijed. sve do mjesta gdje su se tamne odore predale pred mješavinom lakih ljetnih jakni i kaki hlača ponosnih rođaka oboružanih fotoaparatima i videokamerama. Dan je počeo rano. Jutro se bilo otegnulo. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Eduardova koljena zacviliše pri pokušaju nalaženja udobnog položaja svojem krakatom tijelu odjevenom u togu od poliestera. Prije toga. Eduardo je znao tekst jer ga je naučio još kao brucoš kad je. a na tjemenu čupala kosu iz korijena. Eduardo ju je platio i mnogo. tako očito suprotne moru crnila oko njega. Bilo je više ljudi no što ih je Eduardo ikada vidio na jednome mjestu. a s njegove desne strane nalazila se golema kutija s diplomama. cijeli je Yard bio krcat. Tad je pogledao preko ramena sve one redove i redove diplomanata koji su do polovice popunili Yard. U to doba je bio jako zagrijan za „Crimson“. gotovo psihodeličnih boja. Poslijepodne im se trebao obratiti i John Lithgow. diplomci će se okupiti na stubama Widenera kako bi se snimile zajedničke fotografije. glumac koji je također diplomirao na Harvardu.

I dekor je bio takav – debeli grimizni sagovi. zacijelo će ga izgovoriti pogrešno. vrte se i tresu izbacujući time bijes dvjesto godina povijesti. s četvrtinom boce skupog viskija u sebi. a doveo ga je do toga prekrasnog dvorišta orubljenog starim povijesnim zgradama. prvi put toga dana. stvari bile malo tiše. To je fer. udišu dim krjesova iz dvorišta. ►►► Dva su ujutro. Cijela je trokatnica pulsirala u ritmu glazbe s prvog kata. Razmišljao. ili da će mu prezime naglasiti potpuno krivo. Planirao budućnost. Salon s trećeg kata je bio ekskluzivan i u nj se nije moglo ući nepozvan. njegovo široko lice jakih čeljusti bilo je na par centimetara od mikrofona. Zabava je bila u punom zamahu na prva dva kata. odnosno nakon događaja koji je sve češće u sebi nazivao Markovom izdajom. Mogao je zamisliti sve te lijepe cure upravo dovezene Fuck Truckom i sve one članove Phoenixa koji žude za tim posebnim spojem. Stupit će tamo gore i uzeti tu diplomu zato jer ju je zaslužio. negdje iza Eduardovih leđa bljesnula je bljeskalica profesionalnog fotoaparata koja je uhvatila prvog diplomanta kako se penje na pozornicu. mnoge je sate proveo u toj sobi i u tom naslonjaču. Eduardo se zavalio u kožni naslonjač na trećem katu Phoenixa i gurnuo ruke duboko u džepove sakoa. činilo se kao da je mjesto zapravo VIP loža. Bio je ponosan što je njegov otac ponosan. kožni naslonjači i dvosjedi. stolovi napunjeni prvorazrednim pićima. 114 . Osamnaest dugih sati kasnije. Put je bio vrlo težak i na njemu su se nalazile prepreke kao što su nova sredina. gotovo nestao s lica. Glave zbrkane nakon dana provedenog s obitelji na vrućini od koje zakuha mozak. na trećem katu. Osmijeh mu je. zaslužio je svaki takt. Naučio je stihove jer je to bio njegov trenutak. Eduardo se nije mogao ne zapitati hoće li ta fotografija jednog dana uresiti nečiji profil na Facebooku. topli tonovi drva na zidovima i stropu. mješavine hip-hopa i Topa 40. tim posebnim trenutkom koji će im zauvijek ostati urezan u sjećanje. sveučilišta. Bio je siguran da će prije ili kasnije tako biti. a i kada dođu. Već se navikao na to i nije ga bilo briga. Otkako se Eduardo vratio iz Kalifornije. Čim je mikrofon oživio i pročitano prvo ime. Već je znao da će mu ili progutati onaj o u imenu. jezik i kultura. što se sav trud tijekom srednje škole isplatio. Gledao je grupicu plavokosih djevojaka kako plešu oko okruglog stola toliko nakrcanog praznim bocama da je nalikovao maketi metropolisa koji se ljeska na mjesečini. Zanemarimo li djevojke koje plešu. Ali iznad. pjevat ćemo opet: Deset tisuća ljudi s Harvarda pobijediše danas! Ponovno se okrenuo pozornici. Summers se pripremao za govornicom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ponosan što je dio te povijesti. Eduardo je znao da će potrajati dok ne dođu do njegovog imena. kao što je bio trenutak svakoga tko je tamo stajao rame uz rame. Deset tisuća ljudi s Harvarda žele pobjedu danas Jer znaju da stari Eli Njihov plijen je lak Stoga pobijedimo opet ljude Elija I kada susret prođe. Eduardo ih je mogao zamisliti: hrpu klinaca koji skaču po podu od masivnog drveta. Meditirao. Poredak stvari treba biti upravo takav. Zaslužio ju je.

On je bio taj koji je uložio sate i sate i sav taj trud. Više se tako nije ni osjećao. 115 . pitao se žali li Mark uopće zbog takvog razvoja događaja. Pitao se shvaća li Mark koliko se situacija promijenila. Eduardo će tražiti dio koji je smatrao zasluženim. pitao se sjeća li se Mark kako je sve uopće počelo. No. Ako ništa drugo. znao je da drugog načina nema. kako su bili samo dva štrebera koja su samo pokušavala napraviti nešto novo. mogao je smatrati i da je Eduardo nanio neizravnu štetu Facebooku pokrenuvši zaseban web site Joboozle i pristupivši istoj ciljanoj publici koristeći iskustva koja Mark smatra poslovnim tajnama u vlasništu Facebooka. privući pozornost – zapravo. Dok je gledao kako se djevojke vrte uz glazbu. Gadilo mu se kad bi pomislio da će doći do suda i krenuti na „prijatelja“ pred sucem ili porotom. Ipak su se slagali o jednoj stvari.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Studij je bio gotov i Eduardu je bilo vrijeme napustiti sigurnost ograde Harvarda. Bio je potpuno uvjeren kako je bio dijelom projekta od početka. vjerojatno misli kako je napravio nešto nužno za posao. On je izgradio tvrtku koja je niknula u njegovoj spavaonici. odgodio studij. cijeli je taj projekt nosio oznaku Mark Zuckerberg Production. Winklevossi. Sjedeći na kožnom naslonjaču. našao ulagače. možda zapravo nikada nije upoznao Marka Zuckerberga. sastavni dio Facebookovog uspjeha. Pitao se i je li. Samo je pitanje kada će do toga doći. A Sean Parker? Sean Parker je vjerojatno također mislio da poznaje Marka Zuckerberga. On je uložio i svoje vrijeme. S obzirom na njegov način razmišljanja. otišao u Kaliforniju. Na kraju krajeva. možda je i Eduardo samo projicirao vlastite vizije na tu bezličnu i nečitku masu i pridavao Marku Zuckerbergu svojstva koja je želio vidjeti u njemu. možda Eduardo nikada nije ni skužio pravog njega. A možda se Mark nikada i nije promijenio. izaći u stvarni svijet. Od prvoga dana. jasno rekao i Marku i ostatku Facebooka da ih namjerava tužiti na sudu. Eduardo. Nije još znao kamo bi. Facebook je bio Markova ideja. To više nije bilo tek nešto između njega i Marka. Eduardo je bio uvjeren da ni taj par neće dugo ostati u ljubavi. Na kraju. Mark je imao isto onoliko razloga smatrati se oštećenom stranom koliko i Eduardo. Poslat će Marka na sud. a plave im se kose kovitlaju kao zlatna oluja. poslao dopise. On je kodirao. barem je pokrenuo pravni proces kojim je namjeravao vratiti ono što je smatrao svojim. Štoviše. Neka učini što je pošteno. On je dao prvi novac. No. duboko u sebi. Namrštio se kad je zaključio da vjerojatno ne žali. Eduardo ga je doživljavao kao maleni svjetlucavi komet koji para atmosferu. Ono što jest znao. Svi drugi su se samo šlepali. pojebati nešto. Mark Zuckerberg poznavao samog sebe. Angažirao je odvjetnike. Već je spržio dvije tvrtke i nije bilo upitno hoće li spržiti i Facebook. a možda i New York. pokrenuo stranice. Da. Mark vjerojatno misli kako nije napravio ništa loše. pa i Sean Parker. Ali Eduardovo je mišljenje bilo drugačije. Neka se tamo izjasni. Boston. I zaslužio je ono za što su se pošteno pogodili. to je da više nije dijete. možda. Čist' jednostavno. Mogao je misliti i da je Eduardo pokušao nanijeti štetu njihovom pothvatu kad je bio blokirao račun. a to je da se više nije radilo o prijateljstvu nego o biznisu i ničemu više. postojala je vjerojatnost da je Mark mislio kako je Eduardo taj koji je učinio nešto krivo i izdao svojeg prijatelja. a i da je nastojao blokirati pregovore s ulagačima kad je naglašavao svoju ulogu direktora tvrtke. Kao što se to dogodilo i braći Winklevoss.

on postao metom. značke vidljive. Čuo netko te sirene ili ne. Možda je glazba bila malo preglasna. urbana čeljad koja drži do sebe i ostala ulickana mladež u svojim dvadesetima. neki klinci su možda šmrkali nešto koke i smotali par jointa. Netko bi mogao reći kako je Sean Parker prvo pomislio da je došlo do pogreške. Apsolutno bezazlena. nešto klinaca s ruksacima i šiltericama u druženju sa zaposlenima koji se dnevna odijela zamijenili trapericama i košuljama. kuća iz predgrađa krcata je lijepim i sretnim ljudima. Pa. koga je bilo briga? Bio je to party. Facebook je postao jedna od glavnih kompanija. Uopće nije bilo sumnje da Batmana čeka stvarno jebena noć. Jedan tren je sve super i sjajno. Odgojne palice isukane. tulum je jedno tijelo koje uživa svakim svojim djelićem. Možda je. Otišao je tamo s jednom od mnogih cura bez faksa koje su radile u Facebooku. Čista. Astma i one jebene alergije ništa mu drugo nisu ni dopuštale. On i Mark nisu bili klinci koji prčkaju iza ekrana. tko zna. Cuga je tekla u potocima. Sean se osobno pobrinuo nadići tu fazu. bio je čist kao mala beba. Potpuno bezazlen i bez ikakvih gluparija. tvrtkom koju niti jedan nije htio prodati jer su vjerovali da bi jednog dana mogla vrijediti mnogo. stremio je vrijednosti od milijarde dolara. Facebook više nije bio firmica iz studentske sobe. naravno. Tko se osvrnuo oko sebe. Tamnoplave uniforme. muzika je treštala kroz drvene podove i odbijala se od zidova… Čuo se vrisak kad su se vrata slomila i pala uz tresak. U hlačama je imao svoj inhalator. Ne bi li ovo trebalo biti životno doba kad se čovjek upusti u neško eksperimentiranja? Revolucija? Sloboda? Ne bi li murija trebala biti malo skonija oprostu imajući u vidu okolnosti? Po izrazima na njihovim licima moglo se zaključiti da im nije do opraštanja. Studentice i studenti. zabava je bila gotova. POGLAVLJE – TRI MJESECA KASNIJE Ono što je bilo čudno jest da zapravo nitko nije čuo sirene. Nitko nije vidio vatreno oružje. Party na kakvima je bio već tisuću puta. Možda. Uostalom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 32. Sinulo mu je da se možda nije radilo o običnom pehu – onom kad se nađeš u krivo vrijeme na krivome mjestu – koliko se radilo o tome da se baš Sean Parker našao na krivome mjestu u krivo vrijeme. I. Prethodnih nekoliko mjeseci tvrtka je rasla ritmom koji se u najmanju ruku mogao nazvati spektakularnim. masa studentarije. nevina zabava. mnogo više od jedne milijarde dolara. možda je stvarno bilo alkohola u kući. no njihov se zlokobni sjaj probijao kroz gumene futrole. to je bila obična zabava kraj kampusa. ponovo. Sean o tome ništa nije znao: nije zapravo ni bio u kupaonici jer je imao pune ruke posla na podiju. Izuzmemo li to. nego menadžeri koji upravljaju tvrtkom. a u košulji držao EpiPen krcat epinefrinom. Upadali su kao gestapovski divljaci. Nakon toga su krenuli. A sad. i nije bio problem što se razina buke otela kontroli. Sean je ono što se događalo Facebookom smatrao pojavom koja 116 . vikali i režali na sve strane pritom mašući svjetiljkama kao da su svjetlosni mačevi. mogao je dobiti dojam da je riječ o inačici noćnog kluba velikoga grada prilagođenoj studentskoj populaciji i dobi – kao da je netko napravio zabavu studentskog bratstva za klince koji pojma nisu imali što je to bratstvo. lisičine spremne. ručne reflektorske svjetiljke uplale su unutra i rezale mrak prostorije osvajajući prostor uza zidove kao kad leteći tanjuri napadaju golu ledinu. S ovom se sprijateljio i nekada su zajedno izlazili.

deset. Već su na najuspješniji alat za društveno umrežavanje nadogradili i najuspješniji alaz za razmjenu fotografija. nakon što poduzetnički fondovi prihvate realnost i počnu o Facebookovoj vrijednosti govoriti u milijardama. 117 . Događanja se nisu odnosila samo na aplikacije. Facebook će biti baš toliko velik. Time bi se korisnici još više oslonili na povezivanje preko njihovih stranica na Facebooku – živi digitalni dnevnik svakoga korisnika koji se istovremeno distribuira svim članovima osobne mreže. pogledati na kojim su se sve slikama našli i s kim. više nije bilo vidljivih granica. Novosti su bile jedan od onih trenutaka – jednostavno sine ideja i vikneš „Eureka!“. kulminaciju sinergije efekata nekoliko sjajnih ideja danih na raspolaganje više nego voljnim i izvrsno povezanim entuzijastima. štoviše dvaput. Možda si davao na uvid kakav je tulum bio u sitnim satima iste noći. što je bio još jedan golem korak. Uglavnom bi prvo bacili oko na novosti kod njihovih prijatelja: tko je stavio novu sliku. netko pomisli kako je Sean ispunio svoju ulogu i postao nepotreban? Bilo je to već viđeno. Kad bi se to moglo izvoditi automatski.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi uistinu transformira svijetu u kojem živimo. a Sean se zatekao usred svega. U skoroj budućnosti će se otvoriti i za cjelokupnu populaciju. Je li moguće da se opet događa? Ili je možda samo paranoičan? Možda su stvari upravo onakve kakve izgledaju na prvi pogled: bio je party. Poslije će krenuti u svijet. Kada bude završen. Bio je to početak digitalizacije svakodnevnog života: nisi više tek otišao na neki tulum. krajnjom genijalnošću. raspadaju se prijateljstvaa. a koji je stajao pred Markom i Dustinom kao pravi pravcati izazov. e to će biti vrhunac sofosticirane računalne znanosti. a sad već prijetila prerasti u milijarde vrijedan biznis. Najvažnija i najnovija ideja među tim unapređenjima bila je aplikacija za razmjenu fotografija. policija ga je prekinula. To je već dovedeno blizu stupnja koji bi se mogao nazvati pravom digitalizacijom društvenog života. Uz to. no to si u oba slučaja napravio „preko Facea“. u to nije nimalo sumnjao. zamisao da Facebook postane i mjesto na kojem se stavljaju na uvid i razmjenjuju fotografije koje odražavaju društveni život korisnika. što je to raslo! Što je još ljepše. TI su napretci doveli do eksplozije broja korisnika. Vidio ih je u rangu Googlea ili Microsofta. Pogrešno vrijeme. Sean je znao i iz vlastitog iskustva što se često događa kada stvari postanu tako velike. Već ih bilo osam. kakvu je izmjenu u profilu napravio i slično. Peh. Bože. Već su imali u planu sljedeći korak koji će još više unaprijediti stvar: novosti. a sad su povrh toga trebali postaviti i revolucionaran alat kojim bi se promjene u nečijem društvu dojavljivale automatski. U praksi su ga namjeravali provesti kao stalno dojavljivanje promjena stanja članova nečije društvene mreže. bilo je tu i označavanje. korištenje Facebooka moglo bi biti toliko ugodnije koliko je postalo i uvođenjem oznaka na fotkama. Mark i Sean su zamislili taj dodatak i istovremen neovisno jedan o drugome. Facebook je bio na pravom putu postati veći od bilo čega na internetu. Bio je to eksponencijalno složen zadatak izrade svojevrsnog stalno aktivnog kanala za emitiranje strogo usmjerenog na određene primatelje. mislio je Sean. Možda čak postoji mogućnost i da nakon što Facebook postane veći od najvećeg. Problemi kakvih nikada nije bilo jednostavno iskrsnu niotkuda. Bilo je tu još prekretnica i prvih dječjih koraka prave korporacije koja je nekoć bila pothvat iz studentske sobe. tek su počeli. Nakon prelaska još ta dva koraka. nego si išao s kamerom i sutradan sve ponovo proživljavao. Ljudi se počinju ponašati drugačije. tko zna koliko milijuna. O. dodatak koji je omogućio da slici pridodaš oznake ljudi koji su na njoj. Sean se odavno nije uspoređivao s Friendsterom ili čak MySpaceom. Seanu je to palo na pamet kada je promatrao koje su aktivnosti korisnika nakon što se prijave na stranice. Oni bi tako mogli tražiti svoje fotografije.

118 . palo mu je na pamet da bi morao telefonirati. Bio nevin ili ne.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Dok su ga privodili. nije bilo sasvim primjereno da se predsjednik skupštine milijarda teškoga trgovačkog društva nađe uhićen na tulumu s mlađom zaposlenicom istoga tog društva. ali u jedno je bio siguran: bio nevin ili ne. Spekuliranje je zvijer koja može napraviti štetu daleko veću nego penderk ili lisičine. žrtva namještaljke ili stjecanaj sjebanih okolnosti. Mark Zuckerberg će prilično popizditi. Nije mislio da će završiti u zatvoru.

Možemo pretpostaviti i što je Marku prošlo kroz glavu čim je čuo što se dogodilo kad je murija rastjerala ljude s tuluma: Sean Parker mora otići. tako je i Facebook bio revolucija – mijenjao je svijet. i to unatoč tome što Sean neće biti optužen. Sean Parker je bio jedan od Markovih heroja i uvijek će mu biti mentor. Mark Zuckerberg ga je napravio vlastitim rukama. obasjan zeleno-plavom svjetlošću monitora na pisaćem stolu. tog svjetlećeg pisaćeg stroja pred njim. U neku ruku. elegantna i jednostavna. Ono što je Mark Zuckerberg postao najljepše ilustrira njegova vlastita posjetnica. S druge strane. Sean Parker je bio genij i poslužio je dovođenju Facebooka tamo gdje je. No. rezultat je bio jasan kao da je proizašao iz logičkog sklopa računala.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 33. Kao i Eduardo. a neke je užasavala njegova razina energije. Ono što je njemu značilo daleko više – bila je informacija. Njemu su to bila samo neka krivudanja u uređajima zvanim satovi koji nisu imali svrhe u stvarnome svijetu. savjetnik. Mark ne bi dopustio da bilo tko ili što Facebooku stane na put. Ne znamo je li bilo gluho doba noći ili rana zora jer Mark nije nikada razumio pojam vremena. ona je i mnogo više od toga – zato što je istinita. Nije bilo važno zašto se dogodilo. s tim se moralo pozabaviti jer je na kraju krajeva Facebook bio jedini važan. bez obzira koja namjera stajala iza toga. Mark Zuckerberg je vrlo vjerojatno primio telefonski poziv od odvjetnika koji su radili za Facebook. Možemo s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da ga je poziv zatekao u uredima kompanije jer je tamo provodio gotovo svo svoje vrijeme. Zli jezici su govorili da je nepredvidiv i divlji jer ga ljudi neki puta nisu mogli shvatiti. bez obzira na ono što bi bilo tko drugi pokušao napraviti. ovo je bilo drugačije. Sasvim je realno za očekivati da je bio pred ekranom. U početku je možda bio samo nešto zabavno. a sve češće se i u Europi koristi kratica CEO 119 . bio je njegovo dijete i središte njegova života. Još jedna igra ili igračka kao onaj Rizik koji je napravio kada je pohađao srednju školu. 33 Chief Executive Officer = doslovno prevedeno glavni izvršni službenik. a koju je osmislio vjerojatno sjedeći pred računalom – posjetnica koju će ispisati kako bi je stalno nosio sa sobom. i to krajnje učinkovito. ili Facemash. možda i Seana osobno. obijesna psina zbog koje je skoro bio ozbačen s Harvarda. možda i prijatelj. zbog peha ili nečeg drugog. A upravo je informacija koju je primio zahtijevala da se netko s njom pozabavi istog trena. Winklevossi i bilo što što je postalo prijetnjom. posjetnica je samo primjer Zuckerbergova specifičnog smisla za humor. Kao i osobno računalo koje je Markov idol Bill Gates pustio na čovječanstvo kao vjetrove iz Pandorine kutije koju je otvorio revolucionalrnim operativnim sustavom. Beskorisna. poruka posjetnice će uvijek biti istinita. a kamoli osuđen za bilo što. neki ljudi će ga smatrati opasnim za Facebook. s jednom jedinom rečenicom ispisanom u središtu. A sada. Može se usporediti s predsjednikom uprave ili glavnim direktorom u europskim sustavima trgovačkog prava. stvarao kanale slobodne razmjene informacija unutar bezbrojnih društvenih mreža koje digitaliziraju svijet kako to nitko drugi ne bi mogao. ili sljedećeg dana. bezvrijedna. bilo je crno na bijelom. možemo nagađati. zanimljivo. Bez obzira na to što netko želi vjerovati. POGLAVLJE – CEO33 Bilo je to tijekom noći. Sean Parker je morao otići. Facebook je postao proširenje jedine prave ljubavi njegovog života: računala. Iz nekog razloga.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Neporecivo. a ti odjebi“. „I'm CEO-Bitch.“34 34 Kada bi netko pokušao napraviti posjetnicu koja bi na hrvatskom jeziku postigla sličan dojam kakav postiže rečenica Marka Zuckerberga.“ 120 . jedva vidljiv nagovještaj osmijeha mu se pojavi na inače hladnom licu. neizbježno istinita. Zamislimo Marka kako sam sa sobom naglas čita riječi ispisane na posjetnici i najblaži. mogla bi glasiti: „Ja direktor. ili „Direktor kojem se živo jebe za sve vas.

Gledao je lice kako se topi preko površine leda koji je plutao i osjećao se kao u kući ogledala nekog lunaparka. još onog ljeta 2004. Za početak. bit će to opet onakva noć. Bio je sam i bio je pijan. Bavio se još jednim novim projektom koji se ticao zdravstvene zaštite. Već tri tjedna nije lijegao prije četiri ujutro. No. Dvometarski sportaš lica filmske zvijezde i stvarno kršan momak. u četvrti u kojoj se pakira meso. ili čak da ga je naslikao Salvador Dali kao na nekoj od slika o kojima se raspravljalo na nekom od obaveznih predmeta na faksu. i zaglavio u nekom klubu kao što je baš ovaj. Eduardo ga je mnogo puta viđao po kampusu. Što god da ga je potaknulo. Zapravo.“ Bez ijedne riječi više. Mislio je da su taj predmet zvali Piknjice & Točkice. cura je nestala negdje između taksija i kluba i sjedio je sam. Na kraju. kao i njegovog brata blizanca. 121 . ali nije bio baš tako pijan. Sjebao me kao što je sjebao i vas. svi članovi Phoenixa su znali tko je i što je imao iza sebe. Bez obzira što ostatak svijeta Facebook izjednačava s jednim imenom. baš kao i sad. zagledao u čašu i odjednom se prisjetio. nedostajalo mu je sna. Jebiga. Znao je i da su u igri bili nekakav taksi i neka djevojka. Eduardo nije bio načisto ni kakko se zove mjesto niti kako je. značili početak kraja. One noći je bio na podiju i nabacivao se nekoj curi kad je bacio pogled preko podija i skužio da netko na kraju prostorije stoji i gleda u njegovom smjeru. Upravo tada i na tome mjestu Eduardo je popustio pritisku emocija i alkohola. izvaljen na klupu tapeciranu svijetloplavom kožom i promatrao vlastitu facu na površini škotkog viskija. bili napuknuća dijelova mehanizma koja su vremenom narasla i prouzročila lom. alkohol nije bio među kolovođama te urote. odnosno moderna umjetnost za djecu kojoj se za nju živo jebe. A možda je samo bio pijan. i da ga je možda i poljubila. Eduardo je bio povrijeđen i ljut. Samo je bio svjestan da mu je jedan od njih dvojice bio na tri ili četiri metra udaljenosti u nekom klubu bez imena. Dok ga je ovaj zgranut gledao. Prisjetio se nečega što je doživio jedne slične noći. Mnoge stvari su se urotile protiv njegovog vida. Eduardo si je olakšao dušu: „Žao mi je. otišao je pravo tom Winklevossu i pružio mu ruku. zapravo. bio je tu i Phoenix. godine koje je proveo u New Yorku. sad je to jasno. Da. društvenih mreža i svega između to dvoje. već tjednima nije spavao. Zapravo. zar ne? Bio je prilično uvjeren da je bila komad. Štoviše.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 34. Jedino što je znao jest da se nalazio u New Yorku. kako i ne bi – lika je stvarno teško zamijeniti s nekim drugim. bez obzira što ostatak svijeta nikad nije čuo za njega. bili su toliko slični da nije znao u kojeg je Winklevossa gledao tog trenutka. Eduardo je bio umoran. Eduardo ga je odmah prepoznao. wunderkindom. izašao je na piće. Možda je u dubini svoje podsvijesti predviđao što će se dogoditi između njega i Marka. ali je znao da se događaj zbio nakon dana kad je blokirao račun i onih razgovora između njega i Marka koji su. pa uvijek se odnekud neka pojavi. a Isuse. moguće Azijka. POGLAVLJE – SVIBANJ 2008. Naslonio se na kožu. Nikome nije smetalo što je bio nešto stariji od bilo koga drugog u klubu jer su svi bili i uvijek će ostati braća. tu dospio. kao u uvijek. okrenuo se i nestao na podiju. Mnoge dane i većinu društvenog života koji se protezao između Bostona. New Yorka i povremeno Kalifornije mu je zaposjela i obojila sudska tužba koju je potegao. Nije se mogao sjetiti koji je bio mjesec i dan.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi EPILOG – GDJE SU DANAS SEAN PARKER – Nakon što je napustio Facebook. godine baza korisnika narasla je na dvjestotinjak milijuna. kupio 1. Facebook je u tom trenutku vrijedio oko 15 milijardi. a bavi se ulaganjem u kompanije tehnološkog sektora u ranoj fazi razvoja tražeći poslove slične onime koji je uz pola milijuna dolara Thielovog uloga donio milijarde vrijedan Facebook. počeli su ustrajnu bitku za svoja prava i poveli sudski spor protiv Marka Zuckerberga i Facebooka te u ljeto 2008. Sean Parker je ostao faca iz Silicijske doline. ali njegovi prihodi ipak nastavljaju rasti. najmlađim milijarderom svih vremena koji se obogatio vlastitim radom. i to pod nazivom suosnivača. Potom je Parker pokrenuo projekt zagonetnog imena „Project Agape“. društvenu mrežu čiji je cilj podrška globalnom političkom aktivizmu putem interneta. ostaje pitanje mogu li Mark i Eduardo ikada pokrpati svoje međusobne odnose i ponovno postati prijatelji. Nisu poznate pojedinosti njegovog procesa protiv Marka Zuckerberga i Facebooka. u siječnju 2009. Kolika god mu bila prava vrijednost. Primijeni li se ta cijena na cjelokupne izdane dionice. Detalji nagodbe trebali su ostati tajni. Ta činjenica svakako upućuje da je Eduardo postigao određen uspjeh u borbi za priznanje svoje uloge u stvaranju Facebooka. ipak. odnosno stostruko više nego što su mu godišnji prihodi od 150 milijuna dolara. njegovo je ime naprasno vraćeno na službene stranice Facebooka. nakon oštre i javne borbe protiv Googlea. fond onih koji osnivaju. Nedavno je postao partner i jedan od direktora VC tvrtke Founders Fund35. Projekt iz studentske sobice Marka Zuckerberga izrastao je u jednog od najutjecanijih giganata internetskog svijeta. 122 .pr. TYLER I CAMERON WINKLEVOSS – Potkraj 2004. u javnosti pretjerano eksploatiranim pogreškama. Čini se da ništa neće spriječiti Facebook u nastavljanju obogaćivanja života sve većeg i većeg broja ljudi. konačno postigli sudsku nagodbu. iz tvrtke koja ih je zastupala procurilo je dovoljno informacija da se zaključi kako je iznos koji ima je isplaćen bio oko 65 milijuna dolara. EDUARDO SAVERIN – I dalje živi na relaciji New York – Boston. Iako se ne može utvrditi koliko je Mark Zuckerberg danas „težak“. Do kraja 2009. Od tada se Facebook ponešto ispuhao. postoje indicije da Tyler i Cameron nisu ni izdaleka zadovoljni nagodbom i izgleda da će se njihova pravna bitka protiv Facebooka i Marka Zuckerberga nastaviti. Nadalje. započinju (op. Kako god bilo. Društvena revolucija nije usporena ni nekim.). poput odavanja osobnih podataka oglašivačima ili nejasnoća u svezi s vlasništvom nad sadržajem stranica. MARK ZUCKERBERG I FACEBOOK – Što se Facebooka tiče. Ostavimo li sporove po strani. ne bez razloga. 35 Founders Fund = fond osnivača. koju je osnovao Peter Thiel. Microsoft je u listopadu 2007.6% dionica tvrtke za 240 milijuna dolara. Iako se svota čini popriličnom. kao ni onoga kojim je Mark uzvratio protiv njega. gdje su osvojili šesto mjesto u konkurenciji muških dvojaca. Tyler i Cameron uspjeli su ući u olimpijski sastav SAD-a i 2008. Još uvijek je čest gost u gornjim odajama Phoenixa. Nastavili su trenirati i moguće je da će se natjecati i na OI u Londonu 2012. godine nastupiti u Pekingu. sigurno je jedan od najbogatijih dvadesetpetogodišnjaka na planetu i smatraju ga. godine. njegov zapanjujući rast ne jenjava. kao i cjelokupno gospodarstvo. a prema tadašnjim izvješćima – svakog je tjedna pristizalo i novih pet milijuna.

Konačno. nastojao sam im zahvaliti što poštenijim i vjernijim prijenosom njihovih informacija čitateljima. Scott Rudin i Aaron Sorkin – koji su svi na niz načina pomogli ovome projektu. Kao i uvijek. Dužnik sam Willu McMullenu što je učinio prvi korak i uputio me u ovu priču. Zadivljuje me njihova kreativnost i genijalnost te sam sretan što sam imao prilike zaviriti u čedesni svijet stvaranja kakav nikada ranije nisam vidio. dužnik sam mojim predivnim roditeljima. nevjerojatnim Ericu Simonoffu i Matthewu Snyderu. 123 . Veliko hvala zaslužuju i prijatelji iz Hollywooda – Dana Brunetti. no još jednom im poručujem da bez njih ovo nikada ne bih mogao postići. I sam sam veliki poklonik svih glavnih likova ove knjige.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ZAHVALE Ova knjiga nastala je – kao što to obično biva – iz jednog e-maila kojeg sam primio. Silno sam zahvalan što mi je pri ruci bio sjajan urednik Bill Thomas. iako ponekad i nevoljkih. Alasdairu McLean-Foremanu i svim ostalim članovima kluba Phoenix-S K. Također samo dužnik mojim agentima. ova knjiga ne bi mogla biti napisana da nije bilo i mnogih nesebičnih. i to u dva sata u noći. Najveću zahvalnost dugujem i Daryku Pengellyu. očito najboljem majstoru svojeg zanata. koji su mi pomagali u istraživanju onoga što se događalo iza ograde obrasle bršljanom. kako je samo on to mogao. potpuno nenadano. Kevin Spacey i Mike DeLuca. Tonya i Bugsy vjerojatno to već znaju. kao i njegova ekipa zaposlena u Doubleday/Random Houseu. Zahvalan sam i što su mi Niel Robertson i Oliver Roup na više načina pružili ruku pomoći kojom su me proveli kroz Silicijsku dolinu. I mnogo hvala Barryju Rosenbergu. Iako su ti izvori izričito zahtijevali da ostanu anonimni. braći i njihovim obiteljima. pomagača „iz unutrašnjosti“.

II.2004. -----. New York. „Online Facebook Solicits New Ads.2003. „New Online Facebook Launched. Skalkos.XI. Lacy.“ Wall Street Journal Online. Victoria. UR so GR8. „BO. 24.2003. Sue.2005. 7.“ Rolling Stone. Once You're Lucky.“ Harvard Crimson. Zuckerberg 06: The Whiz Behind thefacebook.2004. „Sociology of thefacebook. Neyfakh. Casual.“. Hoffman. Sarah. Barry M. FM Staff. Katharine A. Milov.IV. „Facemash Creator Survives Ad Bord. „Dropout Gates Drops in to Talk.F.III. „Hot or Not? Website Briefly Judges Looks. Forbes.2007. svibanj 2007.2004.“ Harvard Crimson.“ Harvard Crimson.“ Harvard Crimson." Palo Alto Weekly. 2008. „The Battle for Facebook. 10. Luke. 2007. Inside Facebook. Kevin J. Grynbaum.VI. "Mark E. 19. 6. „How They Got Here." 13.“ Harvard Crimson. Palo Alto.XI." Harvard Crimson. Karel M.2004.V. O'Brian. S.2008.2005. „Hacker.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi LITERATURA I IZVORI Baloun. 27.2006. "In Your Face. CEO.“ Harvard Crimson. Authoritas. „Online Facebooks Duel over Tangled Web of Authorship. Sarah E. Greenspan. Claire. Ellen.V. Twice You're Good. Leon. McGirt.VI.XI. 124 . Feeney.III.2005. „Columbia Rebukes thefacebook. CA: Think Press. Aaron.V. Schwartz.F. Dremann.com. „Poking Facebook. Dropout. Schatz." Harvard Crimson.com.“ Harvard Crimson. 18. Zachary.“ Harvard Crimson.“ Fast Company. Kaplan.“ 02138 Magazine. 24.2004.II. Seward. Timothy. Anastasios G.2003. 9. Amy. McGinn.2004. Michael M. 26. 4. 7. "Business. "Face Off.II.III. 19..“ Harvard Crimson. BC. Canada: Trafford Publishing. Brickman.2004. "Facing the Future. 2008. NY: Gotham Books. Harvard Crimson.com.com. 26. 28.IX.

2008.III. 18. „Facebook CEO Seeks Help as Site Grows Up. Vauhini.“ Wall Street Journal Online. 9. „Hundreds Registers for New Facebook Website. „Harvard Bonds on Facebook Website.II.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tabak.II.2004. Alan J. 5.2004.“ Harvard Crimson.“ Harvard Crimson. -----. 125 . Vara.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful