Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

BEN MEZRICH SLUČAJNI MILIJARDERI - KAKO JE OSNOVAN FACEBOOKPriča o seksu, novcu, geniju i izdaji

1

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

SADRŽAJ:
BILJEŠKA AUTORA ...............................................................................................................................4

1. POGLAVLJE – LISTOPAD 2003. .........................................................................................................5 2. POGLAVLJE – HARVARD YARD .........................................................................................................9 3. POGLAVLJE - NA RIJECI CHARLES ...................................................................................................14 4. POGLAVLJE – PILIĆI KANIBALI ........................................................................................................19 5. POGLAVLJE – POSLJEDNJI TJEDAN LISTOPADA 2003. .....................................................................22 6. POGLAVLJE – KASNIJE ISTE VEČERI ................................................................................................26 7. POGLAVLJE – ŠTO SE POTOM DOGODILO ......................................................................................28 8. POGLAVLJE – QUAD ......................................................................................................................29 9. POGLAVLJE – POVEZIVANJE...........................................................................................................32 10. POGLAVLJE – 25. STUDENOGA 2003. ...........................................................................................35 11.POGLAVLJE – CAMBRIDGE 1.........................................................................................................38 12. POGLAVLJE – 14. SIJEČNJA 2004. .................................................................................................41 13. POGLAVLJE – 4. VELJAČE 2004.....................................................................................................45 14. POGLAVLJE – 9. VELJAČE 2004.....................................................................................................49 15. POGLAVLJE – AMERIČKI IDOL ......................................................................................................52 16. POGLAVLJE – VERITAS .................................................................................................................60 17. POGLAVLJE – OŽUJAK 2004. ........................................................................................................65 18. POGLAVLJE – NEW YORK CITY .....................................................................................................71 19. POGLAVLJE – LJETNI SEMESTAR...................................................................................................75 20. POGLAVLJE – SVIBANJ 2004.........................................................................................................79 21. POGLAVLJE – SRETNE SLUČAJNOSTI ............................................................................................82 22. POGLAVLJE – CALIFORNIA DREAMING.........................................................................................85 23. POGLAVLJE – HENLEY NA TEMZI..................................................................................................90 24. POGLAVLJE – 28. SRPNJA 2004. ...................................................................................................93 25. POGLAVLJE – SAN FRANCISCO.....................................................................................................96 26. POGLAVLJE – LISTOPAD 2004. ...................................................................................................102 27. POGLAVLJE – 3. PROSINCA 2004................................................................................................105 28. POGLAVLJE – 3. TRAVNJA 2005..................................................................................................107 2

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi
29. POGLAVLJE – 4. TRAVNJA 2005..................................................................................................109 30. POGLAVLJE – SVE SE VRAĆA ......................................................................................................111 31. POGLAVLJE – LIPANJ 2005. ........................................................................................................113 32. POGLAVLJE – TRI MJESECA KASNIJE...........................................................................................116 33. POGLAVLJE – CEO......................................................................................................................119 34. POGLAVLJE – SVIBANJ 2008.......................................................................................................121

EPILOG – GDJE SU DANAS ...............................................................................................................122 ZAHVALE.........................................................................................................................................123 LITERATURA I IZVORI.......................................................................................................................124

3

izmijenjena su imena likova kao i njihovi osobni opisi. prema mojoj prosudbi. Mark Zuckerbeg. ali ovo je prikladno mjesto za zahvalu Willu McMullenu na tome što me upoznao s Eduardom Saverinom. dogodili su se tijekom duljeg razdoblja i na više različitih mjesta. pak. možete se često naći u kontradikcijama. Izvori ssu detaljno navedeni u Zahvalama. što je njegovo puno pravo. Osim u slučaju šačice javnih osoba iz ove priče. Scene prepričane u ovoj knjizi nastojao sam oživiti prema podacima prikupljenima pomoću intervjua i pretraživanjem dokumentacije. Neka od viđenja sam. Pokušate li rekonstruirati sliku prema sjećanjima dobivenima od raznih izvora. O nekim događajima postoje razna. od kojih su neki svjedoci iz prve ruke. često i suprotstavljena mišljenja. Umjesto da te razgovore porazbacam. najbolje slagale s dokumentarnim činjenicama. nastojeći se držati onih informacija koje su se. a neki to nisu. pripovjedna rekonstrukcija nastala iz desetaka razgovora. te su stoga prepravljeni tako da su vremenski i prostorno sažeti u jedan jedini prizor i dijalog. u svrhu zaštite privatnosti. unatoč mojim brojnim zahtjevima. stotina izvora i više tisuća stranica raznih dokumenata među kojima su i zapisnici sudskih procesa. Neki razgovori potanko ispričani u ovoj knjizi. Nastojao sam što vjernije rekonstruirati i samo kronologiju zbivanja. prenio kao tuđa. Ponekad su. određeni detalji ili opisi ljudi izmijenjeni ili proizvoljno dodani. Rekonstrukciju gradim na temelju onog što sudionici razgovora navode kao njegovu suštinu. ponekad ih stavljam u uvjete slične onima u kojima su se doista mogli odvijati. Upotrebljavam metodu rekonstrukcije dijaloga. 4 . nije pristao razgovarati sa mnom. bez kojeg ova priča ne bi ni mogla biti napisana.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi BILJEŠKA AUTORA Knjiga Slučajni milijarderi je dramatizirana.

sada nije više imalo smisla osporavati očigledno. Međutim. Afroamerikanac sređen od glave do pete i savršeno počešljane kose. Unatoč tome. Eduardo nije bio najsigurniji. sve dok se nije upisao na Harvard. No. Zapravo. Većinom s druge godine. Ugodno rumenilo u njegovim inače žučkastim obrazima i ležerno. čak pomalo pogrbljenom držanju. barem više nije bio obuzet snažnim porivom da se nekamo izgubi. Odjećao je kako mu nesigurnost raste iz dubine trbuha usporkos cugi. Može li ikako pripadati ovakvom mjestu? Naslonio se na prozorsku dasku i promatrao gomilu mladića koji su gotovo ispunili prostranu sobu. Oni su jednostavno ondje pripadali. Za većinu njih su i taj prijem i to mjesto bili samo formalnost. raznih rasa. Zasigurno je i soba u kojoj se nalazio izazivala nelagodu: impresivni kristalni luster bio je ovješen o bačvasti svod koji je podsjećao na unutrašnjost crkve. Na kraju krajeva. a račvaste i zavojite stube gmizale su u tajne katakombe gornjih katova. 1 Glasoviti travnjak u centru Cambridgea. promotrio je grupu mladića u sakoima do njega. Četiri dečka srednje građe. pa nije znao odmjeriti kada je točno došlo do promjene. Dvojica plavokosih izgledala su kao dobri školarci koji su tek sišli s vlaka iz Connecticuta. dovedene iz nekog obližnjeg ženskog koledža kao posluga hrpi mladih muškaraca. POGLAVLJE – LISTOPAD 2003. debeli crveni tepison od baršuna kao da je iskrvario iz zidova obloženih plemenitimmahagonijem. napravljena od starinskog zrnatog stakla. Bez sumnje. alkohol je proradio i Eduardo se okuražio. osvijetljena prijetećim treperavim odbljescima krijesa iza uskog dvorišta. radilo se o drvenim stolovima koji kao da su sklepani od dasaka te su prilično stršali u tom uštogljenom okruženju. sve odreda dečki odjeveni u tamne blejzere i tamne hlače. Bilo je to zastrašujuće mjesto. četvrti. Eduardo nije bio sasvim siguran. 5 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 1. osjećao se nelagodno okružen upečatljivim starinskim luksuzom kojim je ta soba odisala. pogotovo za dečka kakav je Eduardo. ali činilo mu se da ih je moglo biti dvjestotinjak. Kroz prozorska je okna izvana dolazio pepeo krijesa. Osjećao se kao da je ponovo brucoš koji prvi put stupa na Harvard Yard1 i pita se koga vraga tu radi i kako uopće može pripadati takvom mjestu. Vjerojatno je za sve kriv onaj treći koktel. jedna nalik drugoj. grada u kojem se nalazi Sveučilište Harvard. Još uvijek nije bio spreman. Nije baš odrastao u siromaštvu. oslanjanje na prozor tvorili su oštru suprotnost njegovom uobičajenom krutom. Čak su i prozorska okna iza Eduardove glave djelovala prijeteće. bez sumnje je bio na zadnjoj godini studija. bila je to rulja koja se okupljala oko dva provizorna šanka sastavljena baš za tu prigodu. to nitko nije primjećivao jer su se ondje nalazile jedine cure u prostoriji: prsate plavuše dubokih dekoltea. Treći je bio Azijat i djelovao je nešto starije. Eduardo je duboko udahnuo i zgrčio se od oštrog zadaha koji je ispunio zrak. Umjesto toga. tri su pića brzo slijedila jedno za drugim – o tome su svjedočile prazne plastične čaše odložene na prozorskoj dasci iza njega. ali teško je bilo sa sigurnošću reći. ali sličnih izraza lica: smješkali su se opuštenije od Eduarda i u tih se dvjesto pari očiju vidjelo da im nije potrebno dokazivanje. Šankovi su bili prilično bezvezni. ali on i dalje nije napuštao svoj položaj na prozorskoj dasci. Oko travnjaka su brojni studentski domovi za smještaj brucoša. Najočitiji znak bio je njegov blagi smješak. zapravo je veći dio djetinjstva proveo premještajući se iz jedne u drugu sredinu više srednje klase u Brazilu i Miamiju. onaj koji je dva sata trenirao u zrcalu prije negoli je te večeri izašao iz svoje studentske sobe. Rulja je po mnogočemu bila čak više zastrašujuća nego sama zgrada. gotovo kao da je od gume. No.

Svako je bratstvo osiguravalo posebnu vrstu moći i imalo zaseban karakter. final clubs = dodiplomski društveni klubovi studenata Harvarda: A. D. najstarijeg u kampusu. predstavio se energično tresući mladićevu ruku. znao je da ovoga iz Phoenixa zanima onih tristo tisuća dolara 2 Tzv. od krajnje ekskluzivnog Porcelliana. Darren i još nešto.“ Eduardo je znao da je situacija osjetljiva i nastojao je umanjiti činjenicu da je štreberski nadmudrio tržište. klubovi starijih studenata2 Harvarda bili su javna tajna društvenog života na tom sveučilištu. financijske mogule i vladare iz sjene. Phoenix – SK. među čijim članovima su i imena poput Rockefeller ili Roosevelt. Delphic. taj hedge fond je hobi“. a obilježavale su ga kao člana bratstva Phoenix-S K. tako i za njegovu budućnost. Više nego bilo koji ispit na koji je izašao u prve dvije godine studija. možda je bilo šanse i za njega. „Koncentrirali smo se na ročnice3 nafte. ne postajete samo dijelom stoljećima stare društvene mreže. „U stvari. oduvijek sam bio opsjednut vremenom pa sam dobro predvidio nekoliko uragana koje ostatak tržišta nije baš dobro shvatio. koja su zadnjih godina bila toliko prisutna u medijima. Podjednako je važno to što članstvo u klubu odmah donosi i društveni položaj. Bilo je tu ponešto pretjerivanja jer on i nije imao hedge fond: samo je u ljeto na drugoj godini studija zaradio nešto novca investirajući sa svojim bratom. Eng. ne gubeći iz vida starijeg dečka s crnom kravatom posebnog uzorka. Uspravio se i odgurnuo od prozorske daske. Smisao cijele te večeri nalazio se u malim bijelim ptičicama koje su se razletjele na gustoj tkanini kravate. isključivo muških. futures su ugovori kojima se utvrđuje da će u budućnosti biti izvršena kupoprodaja po cijeni koja je određena danas. osjetio je kako mu srce snažnije udara dok je pokušavao odmjeriti optimalnu količinu preseravanja kojim će zadržati mladićevu pozornost. „Saverin. 3 Financijski instrument koji omogućava špekuliranje na budućim promjenama cijene robe. Gle. Phoenix možda nije bio najpoželjniji klub. Sjedišta su im u stoljetnim vilama razasutim po Cambridgeu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je osjetio kako mu se leđa ispravljaju i bacio je pogled na kravatu crnog dečka. Osam je takvih. „Eduardo Saverin“. ali u sebi se poveselio što je netko iz Phoenixa znao njegovo ime. Njegovo ime i nije bilo važno. ali u nekoliko je kategorija bio iznad svih. Owl. Boja tkanine je bila sve što mu je trebalo da se uvjeri. kojim god putem krenuo. nego i vikende provodite na najboljim zabavama u kampusu u društvu najzgodnijih cura probranih iz lokalnih škola. 6 . Eduardo je bio svjestan koliko bi mu značio uspjeh ulaska u Phoenix.. Ti si onaj s hedge fondom. ako ste član Phoenixa. ali nije imao namjeru razbiti tu zabludu. Bio je jedan od dvadesetak domaćina te večeri koji su se razmiljeli među dvjestotinjak studenata druge godine. Mali je definitivno bio na četvrtoj godini i bilo je vrijeme da Eduardo povuče potez. što je Eduardo smjestio u zabačenije dijelove svog mozga. Od te mu se pomisli zavrtjelo u glavi. pa sve do štreberskog bratstva Fly. bratstava i ona su dala mnoge svjetske vođe. Poput tajnih društava s Yalea. Ta stroga zgrada na adresi Mt. Eduardo je skromno priznao dok ga je grupica u sakoima pozorno slušala.“ Mali je uzvratio svojim imenom. Ako su u Phoenixu pričali o njemu i bili impresionirani onime što se pričalo. koje je dalo dva predsjednika i pregršt milijardera. Kravata je govorila sve što je o njemu trebalo znati. Fox. Porcellian i Spee. zar ne?“ Eduardo se zarumenio. kako za njegov društveni status tijekom dvije preostale godine studija. upravo će mu taj trenutak odrediti budućnost. Fly. Svako bratstvo ima vlastiti stil. Kupac robe kojoj se cijena može povećati takvim se ugovorom može zaštititi od eventualnog porasta. „Drago mi je. Klimnuvši glavom javio se dvojici plavokosih i Azijcu. Auburn Street 323 bila je mjesto na kojem se petkom i subotom navečer svakako želite naći.

ništa drugo mu baš i nije išlo na ruku. nije iza sebe imao generacije uglednih predaka.“ Navalio je srati od srca i cijela se grupica u blejzerima zanijela u njegovo predavanje. ali svejedno je bio tamo. Nastojao je zamisliti da se nalazi na nekom davnom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi koje je zaradio trgujući naftom. Bio je sav u Karipskom partyju. zapravo bio svojevrstan grupni intervju. No klinac se nije pomaknuo iz kuta. Bio je trapav i krakat. Eduardo neće imati ništa protiv toga da upotrijebi i malo kreativnosti. da priđe nekom od starijih dečki iz Phownixa prije no bude prekasno. kako god bilo. Darrenovo spominjanje hedge fonda samo je potvrdilo njegovu teoriju da se u toj sobi prije svega nalazi stoga što je došao na glas kao materijal za biznismena. Još prije dva dana sjedio je za radnim stolom u svojoj sobi. Ako će to zahtijevati nešto kreativniju interpretaciju ljeta provedenog u promatranju kretanaj atmosferskih pritisaka i predviđanju njihovih utjecaja na uobičajene naftne tokove. Ali Eduardo se htio malo praviti važan. phoenixovci će se povući u jednu od tajnih soba na katu i vijećati nad njihovim sudbinama. Svoje sposobnosti preseravanja izbrusio je na brojnim inicijacijama još od brucoških vremena. Nije se bavio sportom. Nije to baš zlatni ključ što otvara sva vrata jer od dvjestotinjak pozvanih samo će ih dvadesetak upasti u društvo kao novi član Phoenixa. Otkako se upisao. ipak je bio ondje u toj sobi. a ne treću kao Eduardo. Zakasnio je jednu godinu jer je regrutacija obično zahvaćala one koji su upravo upisali drugu. život bi mu se promijenio. Na Harvardu uistinu ima niz malih niša za klince 7 . ali za Eduarda je taj trenutak bio uzbudljiv barem poput onoga kada je otvorio obavijest o upisu na Harvard. Zapravo. kada se pozivnica jednostavno pojavila ispod vrata. Sad je sve ovisilo o njemu. nevažnom i ležernom tulumu na kojem se nije pokušavao ubaciti na popis svemoćnih. a opustio bi se tek kad bi bio pripit. opijen vlastitim riječima. gdje nije bio objekt procjenjivanja. Ali. Takvi nisu imali što raditi na izlučnim tulumima za bilo koji od osam klubova. S njima možeš biti stvarno inventivan. Za nekoliko trenutaka već se osjećao opušten i uživljen u svoju priču. Tada se Eduardo mrvicu sažalio nad kuštravim mladićem jer ga je prepoznao i jer nije bilo nikakvih izgleda da takav klinac ikad uđe u Phoenix. Eduardo se nasmiješio. i naravno. Proces upadanja ga je zatekao. a ne perverzna opsjednutost meteorologijom. nadao se da će mu se pružiti prilika za ulazak u neki od klubova. „Ali u tome je fora s hedge fondovima. Proces upadanja ima četiri koraka i svaki je. kao i taj prijem za upoznavanje. Mogao se sjetiti upravo jednog na kojemu mu je išlo nevjerojatno dobro. Sjećao se kako se reggae glazba odbijala o zidove. Nakon što Eduarda i ostalih dvjesto uzvanika pošalju u njihove spavaonice po raznim domovima kampusa. a samo nebo zna kako je uopće dospio i do prvog izlučnog okupljanja bratstva Phoenix. „Prava fora je u tome kako od tristo tisuća dolara napraviti tri milijuna“. Sad mu se ta prilika konačno i pružila. a zvuk metalnih bubnjeva tutnjio mu u ušima. Da Eduardo upadne. sve će manji i manji broj regrutiranih biti ponovo pozvan i polako će se od njih dvesto iskristalizirati onih dvadesetak. klincima s crnim kravatama „na ptičice“. Sjećao se čak i klinca s gnijezdom kovrčave kose na glavi koji je sada stajao ni tri metra dalje u kutu sobe i gledao ga prateći kako mu ide i skupljajući snagu da učini to isto. Bio je to tematski Karibi – party: plastične palme i pijesak na podu. radeći na dvadesetak stranica eseja o nekom čudnovatom indijanskom plemenu iz amazonskih prašuma. a definitivno nije bio ni u središtu društvenog života. do zadnje sitnice. koja je zapravo omogućila tu trgovinu. Stvar je bila u tome da je samo trebalo zaboraviti kako to više nije vježbanje pred ogledalom nego prava stvar. Nakon svakog novog izlučnog tuluma. njegova je samoobrambena nespretnost bila tako očigledna da je djelovala kao aura koja je prožela prostor oko njega i zračila negativnim silnicama koje odbijaju svakoga tko mu se približi. Sjećao se punča s okusom ruma i djevojaka u cvjetnim bikinijima. Pokušao se vratiti tamo sjećajući se manje upečatljivih detalja i prizivajući lakoću tadašnje konverzacije. Zapravo.

Bilo je dovoljno baciti pogled na njega i Eduardu je bilo jasno da taj pojma nema o vrsti društvenog umrežavanja potrebnog za ulazak u klubove poput Phoenixa. Onda. koji se pokušavao probiti kroz izlučni tulum.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi poput njega: kompjutorski praktikumi. ni onda. Eduardo je bio previše zaokupljen postizanjem vlastitih ciljeva da bi mogao više vremena posvetiti razmišljanju o klincu u kutu sobe. šahovski klubovi i deseci underground udruga i hobija smišljenih za zadovoljenje svake zamislive verzije društveno neprilagođenih. da će kuštravi klinac jednog dana uzeti u vlastite ruke čitav koncept društvenog umrežavanja i okrenuti ga naglavačke. Razumljivo je da nikako nije mogao znati. Tog će dana klinac kovrčave kose. baš kao i sada. a niti sada. primijeniti i Eduardov život više nego što bi to ikada mogao Phoenix ili ijedan drugi klub takve vrste. 8 .

Jedn je za tu priliku čak imala hrabrosti odjenuti suknju. K tome. Zapravo. dok se bezlične i oštećene zidove pokušalo zamaskirati onim ukrasima od krep-papira i posterima. Kada bi se netko malo zabudio u problem. U deset do jedan iPod je sasvim veselo pilio po čudnoj mješavini popa i zastarjelog folk-rocka. 5 Autor misli na film „Animal House“ (1978. koji na duhovit način prikazuje sukob dvaju potpuno različitih studentskih bratstva. takoreć' napredak. glazba nije bila tako loša. POGLAVLJE – HARVARD YARD Deset minuta nakon jedan sat ujutro s ukrasima se počelo događati nešto sasvim nepredviđeno. postavljena na niskom podiju na početku sobe. Ipak. naravno. unatoč tome. 9 .J. Red po red trošnih stolaca i izgrebanih stolova bio je potisnut u dubinu predavaonice. bratstvo Episilon Pi nije bilo baš sjajan primjer fakultetske underground scene. odbor za ukrašavanje učinio je sve što je mogao od sobe na petom katu stare zgrade na Harvard Yardu. tamo gdje je obično stajala profesorska katedra. s obzirom na vremenske prilike. Tulum.Landis). Natpis se nije mogao nositi s ledom koji je okivao prevelike prozore na stražnjem zidu prostrane predavaonice. nije bio ništa bolji. Nije u pitanju bilo to što su plave i bijele vrpce od krep-papira počele kliziti sa zidova – jedna od njih je ozbiljno prijetila da svilenkastim loknicama prekrije preveliku zdjelu za punč – nego du i dekorativni posteri u boji polijepljeni na inače gole zidove između krep – vrpci stali gubiti oslonac na zidu i padati zabrinjavajuće često. Kako je to vodeće bratstvo studenata Židova. a bio je i besplatan. bilo bi mu jasnije otkud ta iznenadna kataklizma dekora. MEET AND GREET4. Sušta toplina izbijala je i iz poruke dobrodošlice što je visjela na zidu iznad ukrasa: ALPHA EPSILON PI. većinom s druge ili treće godine. Zvučnici i posteri bili su dodatna oprema. 2003. Eduardo je stajao ispod natpisa. izazivajući sav taj kaos s omekšavanjem i rastakanjem na brzinu sklepanih dekoracija. Cijela skupina činila je dobru trećinu sudionika partyja. doduše uz debele sive čarape. što je bilo posljedica ili playliste kakvog shizofrenika ili nepromišljenog kompromisa zavađenih članova organizacijskog odbora. a ružne prevelike neonke na stropu sakriti natpisom. Bež pod je mjestimice gotovo potpuno iščeznuo pod hrpama glossy papira za printanje. ali činilo se da je šum slapova prikladan za zabavu. tu je bio coup de grace: iPod priključen na dva golema zvučnika skupocjenog izgleda. Meet-and-greet = susreti kojima je cilj samo upoznati se s gostima. r. nije moglo. Nova Engleska je hladna u listopadu. Povrh svega. Prizor nije baš bio iz Zvjerinjaka5. Nije da Slapovi Niagare imaju veze s tim društvom ili Harvardom. uzvanicima i pozdraviti ih.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 2. a zvučnici su čak i dobar potez onih koji su bili zaduženi za zabavu. odjeven u tanke sportske hlače i košulju zakopčanu do grla. Upoznavanje im je glavna svrha.. Prethodne se godine tulumarilo uz TV postavljen u stražnjem kutu učionice na kojem se u nedogled vrtio posuđeni DVD Slapova Niagare. elitne Omege i prezrene Delte. članstvo mu je poznatije po prosjeku 4 Eng. u našoj distribuciji preveden kao „Zvjerinjak“. ali treba imati na umu da život underground bratstva s Harvarda nije bio ni nalik bakanalijama kakve su se mogle vidjeti na drugim koledžima. Bez topline se. Bio je okružen grupicom od četiri slično odjevena lika. Negdje na drugoj strani prostorije bile su dvije ili tri cure u društvu. koja je uobičajeno služila za predavanja iz povijesti i filozofije. Upadljiva ljepljiva vrpca kojom su bili pričvršćeni svi ukrasi ljeskala se od kondenzirane vlage na pregrijanome zraku koji je dolazio iz radijatora poslaganih uza sve zidove.

Odrastao je u višoj srednjoj klasi u Dobbs Ferryju. bio je na drugoj godini studija i Eduardo ga je jedva poznavao unatoč tome što su se više puta našli skupa na raznim okupljanjima bratstva Epsilon Pi i na barem jednom izlučnom partyju Phoenixa. nosio je kratke lanene hlače s velikim džepovima i sandale bez čarapa. dobacio je Eduardo između dva gutljaja punča. Inače. Upravo je to Eduardo objašnjavao braći koja su ga okruživala i to je bila tema kojoj bi se svako malo vraćali jer je bila na razini kojoj su svi dorasli.“ Opet su se svi složili. ali je kao srednjoškolac u većinski židovskoj školi umjesto košarke odabrao mačevanje. Ako želim imati optimalne šanse doći do najboljeg komada.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ocjena nego po sklonosti zabavama. koji je stajao nasuprot Eduardu. trebam održavati priljev onih cura kod kojih je najveća vjerojatnost da će me htjeti. bio je član šahovske ekipe Harvarda i tečno govorio šest jezika. koji je stajao do njega. 10 . Klinci iz bratstva Epsilon Pi izlazili su sa židovskim djevojkama samo zato da bi razveselili mamu i tatu. Izgledao je pomalo nespretno. da ne govorimo o tome da su mu članovi bili pripadnici oba spola. Četvrti klinac. „Nije da tipove poput mene generalno više privlače Azijke“. u sigurnosti vlastitog bratstva – izgledalo gotovo bolno čudno. doduše. oči svjetloplave. Navodno je u srednjoj školi bio nekakav hakerski guru. Dečko do njega crtao je stripove za Crimson i većinu slobodnog vremena provodio igrajući Role-Playing videoigrice6 u studentskoj društvenoj prostoriji. ali inače je bio sasvim beskoristan. Osim toga.“ Ostali su potvrdili glavama razumjevši takvu logiku. Istinski pobožni Židovi koji su se držali košera i izlazili samo s pripadnicama iste vjere bili su članovi bratstva Hillel House. Zvao se Mark Zuckerberg. ali večeras su dopustili da to ostane jednostavno tako. koje je imalo vlastitu zgradu unutar kampusa i podržavalo istinske talente. iako su mu ruke i noge bile proporcionalnije u odnosu na vitku i ne potpuno nesportsku figuru. ali građom nije nimalo podsjećao na visokog dečka slijeva. šeretsko. čak i ovdje. kao sin zubara i psihijatrice. bio je viši od 180 centimetara. Umjesto dugih. „priljev mi je nešto mršav. tako je dobro provaljivao sustave zaštite. što mu nije bilo od pomoći kad se radilo o uspostavljanju kontakata s curama. igrač preuzima ulogu nekog lika i prolazi kroz igru putem naracije. Znalo se da mu je glavni predmet studija računarstvo i da živi u Eliot House. Glas o Marku je ipak bio nešto brži. on bi bio spreman. ali u stvarnosti daleko je vjerojatnije bilo da će za curu imati Azijku. Bilo to točno ili ne. Crtačev cimer. Nos mu je bio izražen. država New York. Da kojim slučajem dođu gusari iz osamnaestog stoljeća i napadnu djevojačke spavaonice. Klinac s Eduardove desne strane bio je debeljuškast i visok oko 170 centimetara. Bio je prilično otprilike kao i u bilo kojem drugom aspektu modernog života. odnosno interakcije s ostalim NPC (non-playing characters) računalno vođenim likovima. ali teško da je itko namjeravao napraviti nešto po tom pitanju. U očima mu se vidjelo nešto živahno. Takav ih je glas bio neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti. 6 RPG (eng. koliko se mogao prisjetiti. a kovrčava i neposlušna kosa tamnoplava. iznad blagavaonice u Leverett Houseu. „Mora se. Role-Playing Game) = igra s igranjem uloga. Njegovo je držanje. možda i zbog toga što je glazba bila tako naporno glasna da je onemogućavala svaku složeniju misao. ali to je bilo sve što se moglo iščitati u emocionalnom ili raspoznatljivom smislu. kao i Eduardo. Nekoć su se upuštali u deleko složenije filozofiranje o tajnama algoritama privlačnosti između židovskih mladića i azijskih cura. da se govorilo kako ga je FBI stavio na nekakav popis. usko mu je lice bilo lišeno bilo kakve izražajnosti. nacerio se Eduardo gledajući prema curi u sivim čarapama i suknji. njegov cjelokupni dojam – način na koji je djelovao zatvoren u sebe. Epsilon Pi bio je za neortodoksne klince. za one čija je najizraženija židovska odlika bila njihovo prezime. također se bavio mačevanjem dok je pohađao Exeter. reći“. „Stvar je u tome da njih privlači nešto na dečkima kao što sam ja.

Mark Zuckerberg je već i zbog svojeg izgleda bio očigledno drugačiji. bez obzira na okolnosti. Pričalo se da je Microsoft ponudio marku između jedan i dva milijuna dolara da radi za njih. Možda je bio stvarno pametan pa da se nije mogao uklopiti čak ni kada se nalazio u društvu sebi ravnih. „Aha“. Do svoje srednje škole. Činilo se kao da sve upija. začudo. pa čak i na takvome mjestu koje nije nudilo ikakve podražaje za koje bi se čovjek uhvatio. No program je bio prilično dobar i šira studentska zajednica ga je koristila i cijenila. potvrdio je Eduardo. ali u njegovoj je obitelji biznis značio mnogo i sama ga je pomisao da je netko odbio ponudu tešku milijun dolara fascinirala. „Doduše. za razliku od dečka koji ga je napravio. kamoli haker. pomoću kojega su klinci s Harvarda mogli vidjeti koje su predmete upisali ostali studoši. I Eduardo ga je isprobao jednom ili dvaput nastojeći ući u trag nekim zgodnim komadima koje je sreo u blagavaonici. Brazil je bio tek početak: obitelj se jednako žurno preselila u Miami kada je Eduardo imao trinaest godina – tada je otkriveno da je bio na nekakvom popisu za otmicu zbog očevog financijskog uspjeha. ne samo Židovima nego i klincima poput njega: geekovima koji rade algoritme čisto zabave radi. s frendom je napravio program Synapse. „Dobro došao u dđunglu. Zbog toga je Marka smatrao još više enigmatičnim nego što je to njegova neobičnost sama po sebi implicirala. No. 11 . pa je svog sina Eduarda odgajao tvrdo. pripremajući ga za opstanak. činilo mu se da iza tih plavih očiju ima nečega posebno anarhoidnog. Mark je postavio Synapse na internet kao slobodan softver i gotovo odmah su se počeli javljati veliki igrači nastojeći ga otkupiti. Posao je njegovom ocu značio sve. sad barem ima ruma u punču.“ Mark se nakašljao i posegnuo za jednom vrpcom od krepa dodirujući najbliži nabor. Bio je dijete bogatih imigranata koji su jedva izbjegli holokaust tijekom Drugoga svjetskog rata. ako ih je zapravo i bilo. odbio. Eduardo je imao priliku pobliže upoznati kosmatog studoša. Tko god je sa sedamnaest godina odbio milijun dolara. zbog kojeg god to razloga bilo. Pogledao je Eduarda. Nakon Synapse slijedio je program koji je napravio na Harvardu.“ Eduardo se nasmiješio iako po monotonom glasu nije uspio zaključiti je li se mali šalio ili ne. upoznati ga. Eduardo ga je odjednom poželio imati za prijatelja. ali Mark je ponudu. a petkom navečer i nemaju što pametnije nego se muvati u učionici prepunoj ukrasa od krep-papira i šarenih postera pričajući o curama do kojih zapravo i neće doći. ako ne i pomalo užasavala. i to bijegom u Brazil. Uvijek se ponosio sposobnošću pronicanja u srž ljudskih osobina koju je naučio od oca kao način postizanja prednosti u svijetu biznisa. nešto pod imenom Course Match. jednostavno podrazumijevala. Kad su se trojica iz bratstva uputila po još punča. Možda je stvarno bio genij kakvim su ga svi smatrali. U glasu mu se nije čula gotovo nikakva intonacija i Eduardo nije mogao shvatiti kakve je to emocije. dodatak za mp3 playere koji je omogućavao pamćenje korisnikovih sklonosti i prema tako zapamćenim podacima generiranje playlista. Stoga se nije razumio u računala. Proslavio se još tijekom školovanja u Exeteru: nakon što je istesao svoja programerska znanja izradivši računalnu verziju društvene igre Riziko. Obitelj se već generacijama bavila biznisom i u njoj se važnost uspjeha. U ovo doba su se već svi bili razišli. Među svojima. Eduardo nije bio baš stručnjak za računala.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark je sigurno bio kompjuterski genijalac. ali mu se nije posrećilo. Zadnji put je. umjesto toga bio samo Capri Sun. Ljepljiva vrpca je popustila i lelujajući se spustila na pod smotavši se na njegovu Adidas natikaču. vjerojatno je imao neki svoj put. pokušao prenijeti. reče Mark prekidajući šutnju. Eduardo se našao bačenim u novi svijet i patio se učeći novi jezik – engleski – i upoznavajući novu kulturu. čini mi se. „Zabavno je“. ali je znao kakav je osjećaj kada si čudan i stran. kulturu Miamija.

John Mills. „Čestitam. „Zašto ne“. Eduardo je ponudio dok su se probijali oko podija. rekoa je Eduardo. Eduardo je u bljesku Markova oka vidio da je bio zadivljen i ne baš malo zavidan.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Mislim da će se ovo raspasti za koju minutu“. „Možda bi prvo trebao pokušati dovesti curu u svoju sobu.“ Bila je to stara tradicija na Harvardu. dobacio je Mark preko ramena.“ Nekoliko minuta kasnije probili su se do izlaza iz predavaonice i betonskim se stubama spuštali do prizemlja. pa čak i Galbraith.“ „Onda bismo možda trebali trčati. ono. Silazili su šutke i kroz par dvostrukih vrata izletjeli pred drvorede Harvard Yarda. Dok su stigli pred famozne kamene stube koje su vodile do stupovlja monumentalnog pročelja Knjižnice Widener. gdje su obojica stanovala. Kunem se.“ Mark je krenuo u lagan trk. Trebalo je dobrih desetak minuta šetnje do domova pokraj rijeke. ali logaritmi mi bolje idu kada sam pijan nego kad sam trijezan. Bila je zgodna prilika da se zbliži s neobičnim genijalcem za kompjutore. „Nije tako loše. već su trčali rame uz rame. Knjižnica je radila iako je prošlo jedan u noći.“ „Zapravo je oko četiri“. „u mom je domu na katu neki tulum koji bi mogli malo pogledat'. „ševit ću među tim policama. tek je nekolicini to doista pošlo za rukom.“ Eduardo je ustaknuo. pa se nasmiješio. „Ja sam iz Miamija. Meni je to minus deset. Klimnuo je i krenuo za Markom između rijetkih uzvanika.“ Mark je slegnuo ramenima. ali sigurno ne gori od ovog. Oštar. Upadam u Phoenix. ako hoćeš“. odgovori Mark. „Odoh ja natrag do rijeke – Eliot House. Još je manje vjerojatno naći curu voljnu sudjelovati u nastavljanju te tradicije. Obojica su bili na Harvardu dovoljno dugo da znaju što se može očekivati od domskih tuluma: pedesetak likova i otprilike tri cure ugurani u malu sobu veličine kovčega i netko tko pokušava istočiti jeftino pivo iz neke nedopuštene bačvice. s druge strane podija. odgovorio je Mark.“ Opet potpuno bezlično. „Na zadnjoj godini“. rezak zrak hladnoćom je štipao kroz tanku Eduardovu košulju.“ Mark mu je dobacio pogled dok su skretali za ugao i nastavljali dalje duž velike zgrade knjižnice. Eduardo je podviknuo kratkog daha dok su prolazili uz rub donje kamene stube na putu do željeznih vrata koja su dijelila Harvard Yard od Cambridgea. Vjerojatno će biti bezvezan. Eduardo je naučio da je to reakcija kakvu se moglo očekivati 12 . „Imam neki rad koji trebam sutra predati. Ruke je uvukao duboko u džepove hlača i krenuo popločenom stazom preko središta tratine. „Sve u svoje vrijeme“. Eduardo je proveo mnoge večeri među policama Widenera kopajući po knjigama teoretičara ekonomije kao što su Adam Smith. Nešto što se podrazumijevalo napraviti prije diplome. Eduardo je pogledao ostatak družine koji je još uvijek bio okupljen oko posude s punčem. ti?“ „Kirkland“. a svako malo se neki student ili knjižničar našao u potrazi za knjigom. Istini za volju. Eduardo je uhvatio korak teško dišući ne bi li sustigao svog novog prijatelja. Počeo mu se sviđati taj jetki smisao za humor. pa ovo je jebenih deset ispod nule. „Sranje. Bio bi svakako hvalevrijedan uspjeh naći usamljeno mjesto za taj čin u šumi hodnika među automatiziranim policama u kojima su se ladice s knjigama rotirale na beskonačnim lancima. To su sve bili klinci s Quada i ionako će na kraju otići svatko svojim putem. Gdje si. „Čuj. odgovori Mark. No. Narančasto svjetlo prelijevalo se iz mramornog predvorja i kroz staklena vrata bacala duge sjene na veličanstveno stubište. Trznuo je glavom prema izlazu.

“ Čim je to izrekao. ali će u najmanju ruku. to je vjerojatnije da će proći i zadnji krug. u blagavaonici svojeg doma. Siguran sam da je masa njih koristila tvoj program Course Match. obrada. Ulaz. izgledala je kao da studira psihologiju. sljedećeg petka uvečer. Eduardo je skužio koliko je ta ideja bila smiješna. Bilo je to nešto krupno. bila je savršena za zadnju rundu inicijacije. Eduardo nije baš dotle došao. Na Eduardovo iznenađenje. U devet ujutro toga dana. Ukratko. Eduardo je bio prisiljen pobrinuti se sam za sebe. Već je bio na tri prijma i bilo je vrlo moguće da će prijeći i cijeli put. nastojao se pred svima koje je znao izlanuti da je sve bliže i bliže članstvu u Phoenixu. nego je njihova zatvorenost ono što onima unutra daje trenutačni društveni status. Čak i ako ga s malim poljupcem otpusti pred svojom sobom. Nije se zanosio da će Marsha nakon inicijacije poći s njim među police Widenera. Nakon što je dobio pozivnicu. imao bi prličino velike šanse. Bila je dobrih pet centimetara viša od Eduarda i neobično sklona gumicama za kosu u stilu osamdesetih. zahvaljujući izlascima i tulumarenju sa zgodnim curama. „To bi bilo – zanimljivo. Ne samo da se radi o snažnoj društvenoj mreži. možda te uspijem staviti na popis. ali prethodne je večeri dobio onaj famozni poziv na četvrti prijem. ako upadnem. ali bila je prekrasna poput školarki iz dobrih obitelji. došetao je do najzgodnije cure koju je poznavao – bujne. pozvan je na banket u obližnjem hotelu Hyatt i afterparty u Phoenixu. bit će to više nego što je dobio u posljednja četiri mjeseca. Za tjedan dana. I tako. To je podvuklo. najprivlačnije. a ne zbog njega – radilo se o izlasku na večeru u organizaciji jednog od velikih klubova. tako na brzinu. Vjerojatnije je procesuirao informaciju. Popularnost se ne postiže programiranjem. plave i prsate Marshe. Postaješ popularan. jedan u do grla zakopčanoj košulji a drugi u kratkim hlačama kako se smrzavaju trčeći na neki bezvezni tulum? Može li se očekivati da će studentski život ikada biti bolji za tipove poput Eduarda i Marka? 13 . Nakon što su došli do stražnjeg kuta knjižnice i istrčali iz duge sjene njenih arhaičnih kamenih stupova. Mark ga je prostrijelio još jednim nerazumljivim pogledom.“ Mark je ponovo zastao. Zapravo. „Je li sve bilo onako kako si se nadao?“ Je li mislio na knjižnicu? Ili na tulum s kojeg su otišli? Židovsko bratstvo? Phoenix? Dva geeka koji trče preko Harvard Yarda. izlaz. a možda i ševiš. Na pozivnici mu je „savjetovano“ da na večeru dođe s pratiljom. Možda upadneš na trećoj. najbolje. Iako je bila na ekonomiji.“ „Kad bi upoznao još kojeg od članova. možda dopustiti da je otprati doma. sposobnost privlačenja onoga što je najviše cool. „Pa. Za sljedeću godinu. pod uvjetom da u igri bude dovoljno alkohola. Od kolega s predavanja čuo je da se članove zapravo procjenjuje prema karakteristikama žene s kojom dođu. Što zgodnija pratilja. i k tome još fantastičnu. Članovi Phoenixa neće se pomamiti za tim malim čudakom zbog neke kompjutorske aplikacije. Tada bi se nekako moglo posrećiti da događaji poput tuluma Alpha Epsilon Pi kojeg je upravo preživio ostanu samo povijest. Možda i jer je hvatao dah. Eduardo se pitao kako će dođavola pronaći pratilju. pristala je. I njemu je odmah bilo jasno da je to zbog Phoenixa. Nije baš da su cure tih dana obijale njegov prag.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi na spomen procesa upadanja kroz koji je prolazio. Način na koji je razgovarao prilično je podsjećao na rad računala. a možda i zadnji veliki prijem prije iniciranja novih članova. pojačalo sve ono u što je Eduardo već vjerovao o ulasku u članstvo.

a zrak je bio toliko pun vlage da je teško bilo reći gdje završava rijeka a počinje nebo. baš kao i kretanje njihovog plovila. Bili su toliko usredotočeni da je to gotovo nadilazilo ljudske sposobnosti. ljevak više sklon kreativnosti i umjetnosti. Štoviše. U ovom kontekstu znači veslačku momčad.NA RIJECI CHARLES 5. Prošle godine 7 Neformalni naziv za most koji se zapravo zove „Harvard“. u Connecticuttu. Jedan pogled na veslače bio je dovoljan za shvatiti da ih je do takve razine savršenstva dovelo još nešto osim napornih treninga. a kretao se takvom lakoćom da gotovo nije ostavljao traga za sobom. Naziv je nastao iz skraćenog imena ulice koja prelazi preko mosta. staklasto zelena rijeka Charles usamljeno vijuga oko pola kilometra. Dovoljan je bio letimičan pogled – kako vesla u savršenom ritmu zarezuju površinu rijeke Charles. momčad. bio je dešnjak skloniji logici i racionalnom promišljanju. od kose boje pijeska do tipično američke fizionomije. kako čamac klizi kroz vodu – i bilo je potpuno jasno da su veslači svoje vještine usavršavali godinama. Impresivnost pojave pojačavala je i činjenica da su uistinu bili identični. Zbog zaobljenih linija trupa izgledalo je kao da je čamac izronio iz vode. provlače se pod njezinim zelenkasto plavim vrtlozima potiskujući je natrag u savršenom i složenom spoju tehničke vještine i umjetnosti. veslači su izgledali kao roboti. zvuk dvaju vesala kako majstorski zarezuju hladnu površinu vode. uopće nisu komunicirali dok su bez muke potiskivali čamac niz rijeku. Fizički su bili gotovo savršeni. Nad rijekom se nadvila magla kao teški sivi vuneni prekrivač. dvojica su mladića lako mogla biti visoka dva metra. Identični u svakom pogledu. Iza leđa mu je bio Cameron Winklevoss. Omeđena kamenim lukovima Weeksovog pješačkog mosta s jedne i betonskim višetračnim mostom „Mass Ave.00 ujutro. Što se tiče Harvarda. Sekundu kasnije iz sjene Weeksova mosta iskliznuo je laki dvojac zasijecajući rijeku svojom falusoidnom strukturom od kompozitnih materijala kao dijamantni nož prozorsko staklo. Tyler Winklevoss. Tehnički. a što je rezultat višegodišnjeg usavršavanja urođenih sposobnosti pod raznim trenerima na Harvardu. 14 . Apsolutna tišina. Moglo bi se reći da im se naporan rad već bio isplatio. kao i prije toga u njihovom rodnom Greenwichu. trenutak zamrznut u vremenu. Massachusetts Avenue.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 3. na prednjem mjestu dvojca. Izraženih mišića koji su se napinjali pod sivim momčadskim majicama s natpisom „Harvard Crew8“. odjeljak na stranici u knjizi koja obuhvaća tri stoljeća zaustavljenih trenutaka poput ovoga.7“ s druge strane. Bili su na trećoj godini studija. Plovilo se kretalo tako glatko da je ostavljalo dojam sraslosti s vodom. a zatim najnježnija buka koja postoji. blizanci Winklevoss bili su potpuno identični. a već im se smiješio ulazak u veslačku reprezentaciju za nadolazeće Olimpijske igre. POGLAVLJE . od neobično prodorne plave boje njihovih očiju do strogo definiranih izraza lica kao smišljenih za neki boy band. što je posljedica dijeljenja jedinstvene jajne stanice na dva jednaka dijela. gipkih i dugih tijela. U tom su se trenutku njihove osobnosti međusobno pile. bili su među najboljima od najboljih. 8 Crew = posada. Apsolutna tišina. Gledajući s obale.

Pod njima je stajala zdjelica netaknute zobene kaše. nego i na predavanjima. pa predavanja. 15 . Harvard Crimson = zajednički naziv za sve sportske sastave Harvarda. a na kraju prve godine svojevrsnom se lutrijom odlučivalo gdje će nastaviti harvardsku karijeru.. Već su od četiri ujutro bili na rijeci. a ponekad i spavaju. Činilo im se da ne rade ništa drugo osim što veslaju i jedu. Pridjev „novi“ treba uzeti sa zadrškom kada je riječ o sveučilištu starijem od tri stotine godina. koja je sadržavala petnaestak velikih stolova. nakon što bi dobro protegnuli noge do Harvard Yarda. Dovoljno energije da pokrene i džip. Ustajali u se svakog jutra u četiri. Divya Narendra većim je dijelom bio skriven iza svog primjerka Crimsona. Tyler je znao da bi Divya trebao te novine hitno odložiti inače bi 9 Crimson = grimizan. Lowella. ali je naziv nastao od latinskog broja IV u vrijeme kada su samo četiri sveučilišta činila cijelu ligu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi doveli su Crimsone9 do brojnih momčadskih naslova. Brucoši su stanovali na Harvard Yardu. Dunstera i Quincyja. Kirklanda. Pforzheimer House nije baš bio ishod iz snova. treće i četvrte godine. ili barem vrhunskog veslača od dva metra. Promotrio ga je kako nasrće na jaja i vidjelo se da je iscrpljen koliko i on sam. a trenutačno su se držali na vrhu Ivy League10 u nizu veslačkih disciplina.. Većina ih je bila puna studenata jer je doručak već bio u punom zamahu. boja. na rijeci. Tyleru i Cameronu izgon u Quad padao je još i teže jer su. Tamo su domovi imali svoja vlastita imena. bio je jedan od najvećih i služio je za smještaj oko150 studenata s druge. Bila je to prilično moderna i prostrana. Život sveučilišnog sportaša bio je stvarno težak. Pforzheimer House bio je jedan od novijih studentskih domova na Harvardu. četvrtasta prostorija. Proteklih nekoliko tjedana vozili su punim gasom i to ne samo vani. Veslat će sve dok obojica ne budu gotovo sasvim iznemogla a ostatak se kampusa konačno ne počne buditi i prve žute zrake sunca ne krenu rezati gustu sivu magluštinu. Planinski masiv od kajgane nadvio se nad brežuljke restanog krumpira. Adamsa. od kojeg je Quad bio udaljen dobrih dvadeset minuta hoda. i još će dva sata patrolirati njome u tišini. Mathera. Leveretta. ali brucoši koji bi ga izvukli na lutriji svakako su imali dojam odlaska u nekakvu vrstu gulaga. no vjerojatnije je sveučilište tako bolje iskoristilo financijska sredstva koja je vremenom prikupilo. Većina predavanja na dodiplomskim studijima održavala se u zgradama uokolo Harvard Yarda. Quad je nastao kao dio proširenja sveučilišta Cambridge. listovi bršljana su u grbu Ivy League. Osjećali su kako stvari dolaze na naplatu. Smješten je u središnjem dijelu kampusa neformalno poznatom kao Quad zbog svojeg oblika. koji je sjedio na čelu dugoga iskrzanog stola u kutu blagavaonice Pforzheimer Housea. koje je držao raširene objema rukama. stuštili bi se u vodu. Quad nije baš kao Sibir. Tyler je skrenuo pogled na Camerona i kajgane i usmjerio ga na klinca koji je sjedio preko puta. visokih stropova i snažne rasvjete. Tyler baci pogled na Camerona koji se nagnuo nad tacnom od crvene plastike krcatom hranom. studentskih novina. Ovdje je to bio samo Quad. tosta s maslacem i svježeg voća. Planski sagrađeni domovi i drugi sadržaji bili su smješteni uokolo velike pravilne tratine kvadratnog oblika tvoreći malu zgodnu aglomeraciju smještenu usred ničega. naizgled je to bio način rješavanja problema prenapučenosti. veslajući između dva mosta. Ni jedan od njih nije o tome razmišljao dok su pokretali čamac po hladnoj vodi. „Ivy“ = eng.a onda opet na rijeku još malo veslati prije teretane i trčanja. bršljan. U svakom slučaju. Tri sata kasnije Tyler je još uvijek osjećao kako se rijeka giba pod njim kada se zavalio u stolac do Camerona. imali lijepih deset minuta pješačenja do rijeke na čijoj obali se smjestio hangar za čamce zguren između poznatijih harvardskih domova: Eliota. 10 Liga akademskih momčadi osam starih i vrlo prestižnih sveučilišta sa sjeverozapada SAD-a. nakon toga zadaće.

žene nisu smjele ulaziti u klupske prostorije. pa malo Camerona. jabuka je visokom parabolom doletjela usred Divyne zdjele. ali je prerastao u nešto mnogo više. zar ne?“ 16 . kaša je zapljusnula novine i sve uokolo grudicama guste sluzave i ljepljive smjese. Pogleda ih. Ne samo što je Porcellian bio najprestižniji. ni iz čega. Tyler se nakašlja čekajući da Divya odloži novine i da počnu. Divya nije bio sportaš poput njih dvojice. Tijekom druge godine on i brat postali su članovi Porcelliana. Znao je da je to donekle neobično i da su pomalo djelovali kao da su ispali iz cirkusa. To bi za Phoenix ili Fly bilo sasvim dostatno. ali bio je novac. Jebeno ozbiljne nakane. nego ozbiljna stvar. Tyler je bio prilično siguran da su zbog njihovog porijekla čekali dodatnu godinu kako bi ih uključili u članstvo. godišnjice diplome – i to bi bilo sve. Iako je njihov otac bio zadivljujuće imućan. Ozbiljne su. a ni to nije bilo sve. Smisao Porca nisu bili tulumi. Porc nije udruga umirovljenika ili dječji vrtić. najstariji i najtajniji klub kampusa. nego je i po broju članova bio najmanji. na kraju krajeva. brat i on našli na tom jutarnjem sastanku. Divya podigne prst tražeći još minutu. bile i nakane zbog kojih su se Divya. stojiš u redu za hranu ili si na predavanjima. moglo ući ukoliko niste bili član i bili ste žensko. Za početak. kao što je to bio slučaj s drugim klubovima na kampusu. ali je svakako imao razumijevanja za njihovu strast i sklonost radu. Jednoga dana kad pokrenemo tu prokletu kompaniju. odgovori mu Divya. a zatim mirno sklopio i odložio uništene novine na stol kraj zdjele. ali za Porc je trebalo nešto više. Poprilično je neobično da se to dogodilo tek na drugoj godini. Prije no što je Divya mogao bilo što zaustiti. svoju je iznimno uspješnu konzultantsku tvrtku napravio vlastitim rukama. zasebnu prostoriju spojenu s ostatkom kluba u kojoj se okuplja prije prijema. On je okrenut budućnosti. Imali su određeni društveni položaj. Bio je najbistriji dečko kojeg je Tyler ikada vidio i njih su trojica već dulje vrijeme intenzivno radili na donekle tajnom projektu. Samo se u glasovitu Bicycle Room. Bilo je to nešto na što se Tyler već bio naviknuo jer se događalo svako malo. Tyler je to poštovao. Član bi na dan vjenčanja smio dovesti svoju buduću u posjet prostorijama. Nije to bio novac s patinom starih vremena. Porc nije bio društvena institucija poput Phoenixa. Da Tyler slučajno nije i sam pojeo pladanj dvostruko teži od Cameronovog prije nego im se pridružio. a one odmah skrenu poglede. nekoj vrsti dodatnog životnog pothvata koji je ironijom sudbine postajao to zahtjevniji što su njihovi rasporedi bivali napetiji. primanja. zabave ili ševa. Bili su na dobrom putu da postanu olimpijski sportaši. On je proistekao iz činjenice da su vrhunski sportaši.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi cameron mogao srediti i njegovu kašu. sam bi uzeo tu kašu. „Volim znati čime se bave studentska braća“. Tyler je bez ikakvih problema mogao reći kada je „krenulo“. čak sat vremena nakon njihovog uobičajenog vremena za doručak. A na Harvardu su imali još nešto. to je mogao ponoviti na proslavi 25. Na kraju krajeva. Tyler je ostavio na miru cure koje su se zacrvenjele i s bratovog pladnja uzeo nagriženu jabuku. „Mislim da je važno držati prst na kucavici studentskog tijela. On je status koji privlači poglede kada hodaš HarvardYardom. „To je čisto gubljenje vremena“. Divya je zastao. a Tyler iživciran zakoluta očima. Na kraju krajeva. U tom trenutku spazi grupicu cura točno iza Divynih leđa. Većina članova je vukla porijeklo iz loza koje su stotinama godina povremeno obitavale na Harvardu. on i Cameron su bili identični blizanci. ta će nam podrtina biti stvarno važna. „Čemu čitanje takvog smeća?“ Tyler se upitao naglas smješkajući se prijatelju. Zagledavale su malo njega. te je bila posebna rijetkost upasti unutra nakon prve godine.

A bit će i teško naći nekog dobrog k'o Victor.“ 11 Connection = eng. U ovom trenutku. to bi bile one koje su visjele kraj rijeke ili nekog igrališta. povezivanje. „Nećemo mi ništa pokrenuti ako ne nađemo nekog umjesto Victora“. svrsishodno. savršeno. nego nekoga tko bi shvaćao što to oni žele postići. trebale su to zapravo biti web stranice koje će promijeniti život kampusa. neka se pročuje da tražimo nekoga. mogu upoznati s curama poput ovih što su ih odmjeravale sa susjednog stola. napraviti stranice na kojima se prezaposleni i prezauzeti. Prošle su svije godine. Istina. To je i glavni razlog zbog kojeg su se on i brat uortačili s njime. braća su imala jedinstvenu priliku uvidjeti koliko je zapravo osakaćen društveni život na Harvardu. Istini za volju. Victor Gua je bio izvrstan alat.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler je slegnuo ramenima. Mogli bi početi razgovarati s njima. to je uglavnom sve što si ikada i radio. Ako si iz Quada. Treba nam novi programer. ali stranice poput HarvardConnectiona dramatično bi uvećale domet. Prvi se sjetio Divya. Jedina slaba točka njihovog poslovnog plana bila je što nisu znali napraviti stranice bez pomoći nekog genijalca za kompjutore. veza. uzaludno i dugotrajno tumaranje po kampusu kakvo stvarni život često podrazumijeva. a nekad i češće. Harvard Connection bi popunio veliku prazninu zapravo uspavane društvene scene. Nije bilo dovoljno naći nekoga bistrog. Harvard Connection je bio nešto što bi studenti stvarno i koristili prije vikenda. „Neke s njegove informatičke grupe.“ „Aha“. Projekt su nazvali „Harvard Connection11“. kad bi barem on. odgovori Divya. njih dvojica se nikako nisu uspijevala naći s dovoljno probranih cura jer su bili prezaposleni radeći upravo stvari koje su ih činile tako poželjnom imovinom. Jednostavno. ali je znao da je Divya u pravu. „Kaže da je zagrizao više nego što može progutati i da se više ne stigne baviti i s našim stvarima. Osnovna ideja je bila jednostavna: staviti društveni život Harvarda na internet. obriješ. a čini se da nisu ništa bliži cilju nego onda kada su se prvi puta sreli. To mu je bio običaj. trebao im je pravi geek. veslajući i spavajući. odnosno iskoristiti svoj status Mužjaka od Harvarda kako bi dovukao zainteresirane unutar domašaja. Stranice na koje bi se slijevali takvi društveni tokovi mogle bi biti upravo živahno mjesto na kojemu bi se dečki i cure mogli upoznavati. koji su većinu vremena provodili jedući. a on i brat su pomogli da se izbrusi i ispolira do razine za koju su svi oni skromno smatrali da je na rubu genijalnosti. obaviš par razgovora i odeš na Harvard Connection pogledati tko se zanimao za tebe. Gotovo pune dvije godine. cure iz Quada su jedine do kojih možeš doći. Otuširaš se. Tyler i Cameron su učili nešto o HTMl-u dok su bili u srednjoj školi. Stranice bi imale dva odjeljka: spojevi i povezivanje. Eto. Kad jednom osvoje Harvard. „Vicotor kaže da bi nam mogao naći par imena“. kakvi su Tyler i Cameron. mozak za računala koji je shvaćao što su oni pokušavali izgraditi. ali nisu dovoljno dobri za ovakvo što. Još od prosinca 2002.“ Tyler je uzdahnuo. povezanost 17 . prekine ga Cameron s ustima punim kajgane. Poželjni kakvi su bili. Ako bi i sreo kakvu curu. ipka nije uspio dovršiti stranice i sad je još i otišao. da bi pokrenuli svoje stranice za društvene vezice. ako veslaš ili igraš nogomet. Tyler i Cameron su predviđali da će se proširiti i na druga sveučilišta. sastajali su se s njim jedno tjedno. brat ili Divya imali toliko znanja o računalima da se cijela stvar konačno pokrene. Bože dragi. Ideja je bila da ti pamet stane. Tyler je duboko u sebi osjećao da će to biti strašna stvar. mogao je i već na koju baciti H-bombu. Svaka je škola imala neku svoju varijantu H-bombe. Sa svojeg položaja u društvenoj eliti. što bi postalo dio njihovih redovitih društvenih rituala. pod uvjetom da nađu nekoga tko će odraditi programski dio i pokrenuti stvar. možda čak i na svih osam velikih. „Jebeno jasna stvar. Divya nastavi tresući novine nad zdjelom u nastojanju da ih očisti. bez da to uključuje naporno.

“ 18 . „Mislim. nije da će tamo netko nešto znati o kompjuterima. gledala je u njega smješkajući se nad namjerno otkrivenim komadom preplanulog ramena. Sastanak je bio kratak. tehnički genij heavy metala. „Izražavam najozbiljnije sumnje da je ona zainteresirana za HTML. Dok ga je gledao kako čisti svoje novien. odgovori mu Tyler namigujući brineti. a onda i ustane. smeđe kose i upadljivih smeđih očiju. doda Cameron. sin Indijaca liječnika koji su živjeli u Baysideu. u Queensu u New Yorku. sad samo još nedostaje da u Znanstvenom centru lijepe oglase „traži se“ i motaju se po praktikumima iz računala. odjevena u oskudnu potkošulju pod pomno razdrljenom Harvard-trenirkom. „Znam barem jednu stvar.“ „'Ko pita. pomislio je Tyler. počešljan i pazio je što govori. Krenuo je prema curama. a onda zastao i nasmiješio se prijatelju Indijcu sa zobenim novinama. Uvijek je bio dobro odjeven. Tyleru je pogled nehotično skliznuo na cure za drugim stolom. Sad se Divya nakašlj prekidaujći Tylerov zanos. U javnosti je bio takav bolesni čistunac da je čak i novine čistio. onom pravom skupom Baysideu. štoviše.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Mogu se ja raspitati u Porcu“. Tyler nije mogao ne uzvratiti osmjeh. Nitko ne bi pomislio da je čarobnjak električne gitare. Pogledao je kako se Divya bakće s novinama i morao se nasmijati unatoč ozlojeđenosti. ne skita“. ali možda tko ima mlađeg brata. a to je da nam u tom jebenom Crimsonu nećeš naći programera.“ Krasno. Divya je bio tako uglađeno stvorenje. Na Harvard je došao stopama starijeg brata. ali dulje sastančenje nije imalo smisla dok ne nađu drugog Victora. Najviša među njima.

Obavezni kolegiji spadali su u područja kao što su strane kulture. Kada je bolje pogledao. Nije se moglo očekivati da će ih netko moći raspoznavati. temeljitog i znanstvenog podučavanja povijesti i umjetnosti. ali to nije bilo ništa neobično jer ih je na Harvardu prilično mnogo: i profesora i asistenata i demosa. uvod u fiziku – „fizika za pjesnike“. Toliko se uživio da je iz njegovih okruglih rumenih obraščića sjala strast. ali to nije baš objasnilo stvari. Dolje u dnu prostorije nalazila se uzdignuta pozornica i zastor iza nje. što je sustav pojačala i razglasa pretvarao u nešto što se poput topovskih udara razlijegalo iz glomaznih zvučnika okačenih o sumanuto previsoki strop. Zamisao je bila da svaki student bude prisiljen barem četvrtinu svojih predavanja posvetiti slušanju predmeta koji će od njega napraviti „zaokruženog“ učenjaka. Po veličini prostorije i činjenici da je popunjeno gotovo svih tristo mjesta. S kraja goleme prostorije Eduardo je gledao profesora kako skakuće iza katedre i hvatao poneku riječ preko odjekujućeg razglasa. Nije mu se činilo da predavanje ima veze s plemenom Yanomamo. Ideja je naizgled bila dobra. Samo su predavanja u sklopu obaveznih kolegija bila toliko posjećena. a npr. po svemu sudeći. Mahao je čunjastim rukama gore-dolje i svako malo udarao dlanovima po katedri. znanost i sociologija. književnost. Baš toga jutra nije imao namjeru učiniti sebe malo bolje „zaokruženim“. Studenti kao što su Mark i Eduardo smatrali su ih nužnim zlom života na Harvardu. Razlog je što su se predavanja iz tih predmeta ravnala prema najslabijima – nitko nije upisivao te kolegije jer su ga baš oni zanimali. Pregledao je prostor zaklanjajući jednom rukom oči kako ga ne bi zaslijepila strašna svjetla pozornice koja su. statistika. vjerojatno je riječ o nekom od obaveznih kolegija. mogao je naslutiti da se taj obavezni predmet odnosio na povijest ili filozofiju. POGLAVLJE – PILIĆI KANIBALI Eduardo je razgrnuo velika dvostruka vrata ulazeći u golemu predavaonicu. Nakon toga bi preko ramena pokazivao na nešto što je izgledalo kao križanac kakve Tolkienove mape i nečega što je moglo visjeti na zidu Rooseveltovog ratnog zapovjedništva. a kamoli o čemu je riječ na tom predavanju.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 4. Njih su pospani klinci na beskonačnim predavanjima od milja zvali „grčka hrkačina“. Upao je uspred predavanja. „strašnim ljudima“ amazonske prašume. razaznao je da je mapa iza katedre prikazivala Europu u nekom trenutku koji je padao u posljednjih tristo godina. bizarnom malom plemenu koje je još uvijek živjelo kao da je u kamenom dobu. dok je iza masivne katedre od orahovine poskakivao debeljko u sakou od tvida. čisto zbog toga što su bila obavezna. ali na Harvardu nikada nisi mogao oziljno isključiti takvu mogućnost. ali u praksi ti predmeti nisu zaživjeli ni blizu onome kako su idealizirano zamišljeni. Nije prepoznao niti predavača. Osvjetljivala su je četiri tvornička reflektora. Obavezni kolegiji na Harvardu nisu bili tek predmeti. etika. gotovo je svatko tko je diplomirao na Harvardu pratio neki predmet o plemenu Yanomamo. Njegove su namjere bile sasvim drude prirode. Eduardo nije znao ni koji je predmet u pitanju. Završiš li neki studij na Harvardu. studenti su pohađali predmete poput folklora ili mitologije. vjerojatno nećeš znati bogznašto o politici ili matematici. bila usmjerena upravo tamo gdje nisu trebala biti. Zahvaljujući obaveznim kolegijima. povijest. Druga ruka mu je bila zauzeta jer je pod miškom pridržavala nekakav nezgrapan paket 19 . Bilo je tu i bezmalo deset nakaradnih antropoloških predmeta koji su imali male ili nikakve veze sa stvarnim svijetom. zacijelo ćeš znati da su bili strašni i da su se tukli tim svojim dugačkim štapovima i prakticirali čudne običaje ukrašavanja piercingom još više od klinaca s poligona za skateboard nasred Trga Harvard. ali pitaju li te štogod o plemenu Yanomamo. Rezultat je bio sljedeći: umjesto dubokog. oni su bili filozofija sveučilišta. Po onome što je vidio.

“ „O. Bio je prilično siguran da se i Mark tako osjećao. ne obraćajući pozornost na Markovo podbadanje. da. u krilu je pak imao otvorenu bilježnicu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi prikriven velikim plavim ručnikom. Mark je držao noge u natikačama na praznom stolcu pred sobom. „E. Eduardo je osjećao da imaju vrlo slične karaktere i imao je čudan osjećaj da su se trebali sprijateljiti i prije. Zapravo. Eduardo se naglo zarumenio. posegnuo za rubom ručnika i podigao ga. Blagavaonice i spavaonice su bile lakši dio jer je većina studenata znala za inicijacije velikih klubova i nitko ga nije gnjavio. s tim čudom je morao i spavati. Ispostavilo se da su nešto niže u Eduardovom hodniku 20 . nije se moglo reći da je uopće budan jer su mu oči bile zatvorene.“ „Nije genijalno!“ Eduardo je prosiktao. Čitavih pet dana jedini mu je posao bio održati to pile na životu. Nekoliko ih je sekundi cijeli njihov dio predavaonice gledao u čudu i nevjerici. Paket je bio težak i Eduardo je pazio da ga ne trese dok je pregledavao redove studenata u potrazi za svojom metom. Izgledalo je da je pile sretno. „To je genijalno“. Eduardo je bacio pogled prema dolje. i to su svi poštovali. a onda jednako brzo pogledao prema kutiji na podu. i to kamo god išao. Istoga je trenutka živo pile u kartonskoj kutiji stalo pijukati iz petnih žila. Trebalo mu je tri minute dok nije uočio Marka u trećem redu straga. Puno kvalitetniji sugovornik od tebe. Ubrzo se ptica utišala. ali profesor je. Nije bila mala stvar upasti u neki od klubova. zaključio je Mark cerekajući se. Je. hitro je povukao ručnik i zatvorio kutiju. sranje. odgovori Eduardo. Prvih dana je sve išlo kao po loju. Istinu govoreći. Perje je poletjelo u zrak. Bogu hvala. Prekoračio je preko nepomičnih nogu usnulog kolege s treće godine kojega se sjećao s nekog od seminara ekonomije. a ruke duboko u džepovima traperica. Stalno se smješkajući. Štoviše. pa se progurao kraj dvije cure s druge godine koje su dijelile slušalice mp3 playera skrivenog u torbi među njima. zahvaljujući nadmoći razglasa nije primijetio komešanje. Rečeno mu je da ga mora nositi sa sobom danonoćno. a onda popadalo po njima dvojici i ostalima u krugu od pet metara. to nije. glava skoro prekrivena kapuljačom trenirke iz koje nije izlazio. Pile je bilo dio Eduardove inicijacije u Phoenix. na svako predavanje. Mark je polako otvorio oči i pogledao Eduarda. Na koncu. i dalje lupetao o Britima. probio se kroz prolaz sve do Markovog reda. blagavaonicu i spavaonicu koju je posjetio. i to ne nekog iz židovskog bratstva. a ni jedan od predavača mu nije uspio doskočiti. ničeg svjestan. situacija je bila komična kada ju se gleda sa strane. i na kraju aterirao na prazno mjesto kraj Marka pažljivo spuštajući paket pred svoja koljena. tijekom zadnja dva dana inicijacije stvari su postale složenije. „Ne. „To pile je gnjavež. „Tvoj novi prijatelj mi se stvarno sviđa. Mark mu se uistinu brzo svidio i već ga je počeo doživljavati kao brata. nadležno osoblje na koje je nailazio tih dana bilo je spremno pregledati mu kroz prste. U svega nekoliko tjedana prilično se sprijateljio s Markom. Eduardo je uspio izbjeći većinu predmeta glumeći da je gripozan. I dosad me već uvalilo u debela sranja. Iako su živjeli u različitim domovima i upisali druge predmete.“ „Aha“. ali nije se moglo reći da nešto bilježi.“ Mark se nije prestajao kesiti. pognuo se...“ Mark je tiho zazviždao. Klinci iz prednjih i stražnjih redova ostali su otvorenih usta. nakon što je Eduardo donio pile u dom poslije napornog dana izbjegavanja nastave. Vikinzima i svima koji su se tamo muvali u to vrijeme. Eduardo se nasmiješio. Sve je otišlo nizbrdo 48 sati ranije. No.

.“ „A?“ „Daj si malo truda i obuci nešto zgodno. „Moram gibati prije nego što ovo ovdje opet poludi“. otresao perje s revera svoga tamnoplavog sakoa. a Eduardo nježno pridigao paket i ustao se. „Kako se ono zove?“ pitao je Mark. Isto tako nije uopće pokušao sakriti činjenicu da je pile nahranio pohanom piletinom koju je iz menze prokrijumčario u svoju sobu. prijateljica?“ „Monica. U samo nekoliko dana trebao je postati punopravni član Phoenixa. Srećom. Onih dana kada je odlazio na sastanke u Investment Association čak je nosio i odijelo. nakon što su vidjeli da Eduardo pile hrani piletinom.“ Mark je dignuo obrve. vrlo brzo će se svakog vikenda utaboriti u klubu. Sako i kravata su mu već bili poput uniforme. a u njemu lijepo objasnili kako Phoenix svoje buduće članove navodi na mučenje i ubijanje pilića u sklopu inicijacijskog procesa. Eduardo ih je sreo nekoliko puta. ali po njegovom mišljenju ni jedan od njih dvojice nije imao prava na izbirljivost. Već je pokrenuta interna istraga i Phoenix se uskoro morao braniti protiv optužbi za okrutnost prema životinjama. Te su promjene već počele djelovati. „Hoću reći.. Krenuvši prema prolazu.. zahvaljujući članku objavljenom u Harvard Crimsonu.com. bila je vitka i slatka Azijka. Još nije bio u prilici uvesti Marka u Phoenix. Zvala se Angie. Nikada je nije ni vidio.“ 21 . Možda je hraniti ga piletinom i bila pogreška. vjerojatno bi situaciju smatrali samo smiješnom. „Samo sam htio provjeriti je li sve ok za večeras. ali i da jesu. Email su potpisali s „Jennifer“ i poslali s adrese friendofthePorc@hotmail. Eduardo je morao priznati da su ga ona dva klinca lijepo sredila. ali ga je bar mogao upoznati s kojom curom. Mark je slegnuo ramenima. traperice i trenirka s kapuljačom. a društveni će mu se život drastično izmijeniti. dobacio je Marku dok je izlazio iz reda. Cijela je ta gungula zasjenila činjenicu da je Eduardo bio skoro pa gotov sa svojom inicijacijom. Porcovci su iste večeri. Naravno da Eduardu nije bilo naređeno mučiti i ubijati svoje pile. Eduardo shvatio što se dogodilo. Mjesec dana ranije je takva zamisao bila gotovo nezamisliva.“ „I komad je?“ Eduardo zapravo nije imao pojma je li Monica komad ili ne. Do tada se cure i nisu baš jatile pred njihovim vratima. Mark. Sad kad je Eduardo bio pred vratima Phoenixa. Nije pridavao nikakvu pozornost činjenici da su ga vidjeli s piletom. a Eduardo klimnuo sa smiješkom. šaptao je. nisu se zapravo ni upoznali. krenulo mu je zbližavanje sa ženama i bio je odlučan u taj proces uključiti i svojeg prijatelja.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi živjela dva klinca iz Porcelliana.. Upravo suprotno: naređeno mu je održati pile živim i zdravim. Sveukupno gledajući. Eduardo ju je uvjerio da povede i prijateljicu kako bi njih četvero otišli na piće u Grafton Street Grille. Ne izbace li ga na kraju zbog fijaska s piletom. ali tek je Phoenix s time imao pune ruke posla. U Eduardovoj židovskoj srednjoj školi u Miamiju nisu znali mnogo o pilićima osim da se od njih može napraviti razmjerno solidna juha. Nagnuo se Marku držeći ruke na pokrivenoj kutiji ne bi li još uvijek tjeskobno pile privolio na još koju minutu šutnje. Na to je Eduardo popravio svoju kravatu. napisali anonimni e-mail udruzi za zaštitu životinja United Poultry Concern. dečki koji su vodili Phoenix nisu u tom trenutku uspjeli ući u trag vinovniku skandala. Tek je 24 sata kasnije. „Samo ti budi tamo u osam“. za promjenu. United Poultry Concern je munjevito reagirao i javio se upravi Harvarda dospjevši do samog predsjednika Larryja Summersa. uključujući i navođenje bespomoćnih stvorenja na kanibalizam. bacio je letimičan pogled na Markovu odjeću: uobičajene Adidas natikač na čičak. ali kako su se kretali u sasvim različitim krugovima. ali kako je mogao znati što pilići jedu?! Pile je došlo bez uputstva za uporabu. Večer prije toga upoznao je neku curu na cugi u Phoenixu. a imala je i prijateljicu. „E.

Trebam misliti na nešto što će me zaokupiti. pitajući se ima li doista namjeru ići do kraja. S druge strane. a prsti su mu tražili one prave tipke u nizu komandi koje su ga vodile do novog bloga. Negdje u zbrci Markove glave vjerojatno se nalazila i spoznaja da nije najpoštenije svaliti sve na djevojku koja ga je odbila. Ponekad je vjerojatno imao osjećaj kao da je to jedino mjesto kojem pripada. Vjerojatno je. Po čemu se njezino ponašanje razlikovalo od ponašanja svih onih drugih tijekom srednje škole kao i na faksu? Čak je i onakav bezvezni Eduardo imao više sreće s curama nego Mark. zurio u jarko osvjetljen ekran. Te je večeri. Živčanost koja je vjerojatno bila pojačana načim što je te večeri doživio bila je onaj presudni poriv da krene u ostvarenje svojih zamisli. po svom običaju. Vjerojatno je popio još jedno pivo. POGLAVLJE – POSLJEDNJI TJEDAN LISTOPADA 2003. možda je to bilo još nešto. Počeo je naslovom: Harvard Face Mash12 / Postupak Vjerojatno je nekoliko minuta gledao te riječi. Spojio se za čas na internet 12 Face = eng. Možda je Mark dobro potegnuo piva. Nekome tko bi ga promatrao sa stane moglo se činiti da je odnos koji je imao s računalom bio daleko prisniji nego s bilo kim u vanjskom svijetu. Dovoljno lako. nekakav skoro simbiotski odnos proizašao iz godina i godina vježbe. a stroj je oživio uz brujanje. a onda se okrenuo stolnom računalu kraj laptopa. Nekoliko je puta kucnuo po tipkama. kada svima pokaže što je sve kadar učiniti. vjerojatno bi svoje slavne riječi još i poboljšao jer povijesni trenutak koji je doveo do jednog od najvećih imetaka današnjice nije svjedočio nikakovom zločinu nego tek jednoj studentskoj psini. da iz zrna naprvi klas. sada mi još samo treba ideja. Bilo je dobro poznato da nije trpio nikakvu drugu obuću i jednoga će dana postići to da nikada ništa drugo neće ni morati staviti na svoje noge. Da je taj naš oživljeni Balzac bio u skučenoj spartanskoj i klaustrofobičnoj sobi. Možda je potegao još piva pa se pogrbio nad tipkama: 20:13 ***** je kuja. Kada bi Balzac ustao iz groba i vidio kako je Marc Zuckerberg uletio u svoju studentsku sobu te grandiozne večeri zadnjeg tjedna listopada 2003. prostora za izražaj nečega što mu se vjerojatno već danima ranije rađalo u glavi. Mash = eng. Još od srednje škole bilo je jasno da su mu misli bile bistrije kada bi ih propuštao kroz svoje ruke. Po načinu na koji je Mark dodirivao tipke vidjelo se da je to njegov teren. Možda je negdje u dubini taj fenomen imao neke veze s kontrolom jer s računalom je Mark uvijek imao potpunu kontrolu. pustio da ga njegova gorčina grize u grlu dok su mu jagodice prstiju kuckale po tipkovnici laptopa i nježno ga budile iz sanjivosti. lice. gledao bi Marka kako ide ravno prema računalu i nije bilo nikakve sumnje u to da je mali bio ljut i da je sa sobom donio određenu količinu Beck'sa. kaša 22 . Trebam se zaokupiti nečim da ne mislim na nju.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 5. bio u Adidasovim natikačama na čičak i nosio trenirku s kapuljačom. Sad još i ulazi u Phoenix.. Nikada nije izgledao tako sretan kao kada je na zaslonu vidio svoj odraz. Iza svakog velikog bogatstva stoji velik zločin. nedugo nakon osam. no Mark će te večeri napraviti nešto što će ga vratiti u igru.

Još samo nekoliko otkucaja po tipkama i bio je spreman. I on je njima vjerojatno bio isto toliko stran. Facebook Kirklanda i svih drugih domova na Sveučilištu bio je samo statični abecedno složeni popis imena s fotografijama. Iz Markove je biografije bilo očito da ne voli pješčanike. Harvard ne drži sve slike u jednom javnom središnjem facebooku. Na žalost.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi i povezao s mrežom svojeg studija. 13 Face = eng. To je bio posao za Eduarda. knjiga. a neke su cure čak i povele računa da mu ostanu nepoznate. Možda je u tom trenutku znao da će pretjerati. I što ako još nije ni 22h i utorak je? Pa što? Preda mnom je otvoren facebook13 Kirklanda i neki od likova imaju stvarno gromozne slike. ulazak u klub. ali većina mu je vjerojatno bila nepoznata iako se morao sretati s njima kad je išao na klopu ili predavanja. dečku poput Marka to se stvarno moglo učiniti kao sjajna ideja. A to znači i da nećemo imati slike brucošica. Nisam baš siguran kako će se domaće životinje uklopiti u sve to (zapravo s domaćim životinjama nikad niste na sigurnom.. Nije se radilo o pisanju programa. krenulo je. Svakako je prepoznao neke dečke. Vratio se laptopu i nastavio pisati blog: 21:48 Istini za volju.Ježi ga. 23:09 Da. Nitko s kime se družio više nije koristio telefon. Činilo se da je on upravo onaj koji sav pijesak želi pobacati van. U tome je bilo složenosti koju će njegovi prijatelji znati prepoznati iako fufe i neandrtalci u kampusu to nikad neće moći shvatiti. Marka je vjerojatno uzbuđivala matematika potrebna za pothvat.). Da. Prije registracije današnjeg servisa poznatog pod tim imenom. To nam u cijelu priču dovodi Turinga jer će ljudi ocjenjivati vrijednosti nečije privlačnosti kao što se to radi na hotornot. ali opet. svi ostali Markovi prijatelji bili su zaljubljeni u računala kao i on sam. Kao i obično. Razmjenjivali su ideje.. umjerenost mu nije nikada posebno polazila za rukom. Osim Eduarda. nošenje odijela i kravate i igranje s ostalom dobrom djecom. kodiranje koje je činilo bit ideje o web-siteu. Ono što se danima rojilo u Markovoj glavi i plijenilo mu pažnju konačno je oživjelo i konkretiziralo se u ideji o web stranicama.. Vratio se na blog: Nije baš neka super zamisao i vjerojatno nije čak ni smiješno. termin se koristio samo za popise trenutačno upisnih studenata s njihovim 23 . Veći dio komunikacije odvijao se preko e-maila. ali sviđa mi se ideja o usporedbi dvoje ljudi. Upravo su se počeli vraćati s večere. book = eng. Negdje tijekom tog procesa Mark je počeo komunicirati s prijateljima. Ono što nam još treba su fotke. a samo ponekad ubaciti neku domaću životinju. čak i nekoliko cura. nego je izazov bio u izradi pravog algoritma. gosp.ali Billy se sjetio da bismo mogli uspoređivati dvoje ljudi s facebooka. pića. pa ću morati prikupljati fotografije iz jednog po jednog doma. lice. Olson! Mislim da je dobro krenulo.. Gotovo da bih neke od tih likova stavio pokraj slika domaćih životinja i uredio glasanje za privlačnije. Bravo. malo sam i „pod gasom“. komuniciralo se preko e-maila. Možda se cerekao razgledajući slike rasprostrte preko zaslona.com. izlazaka.

01:06 Lowell pokazuje neki otpor. Vjerojatno je u nekoliko minuta sve fotke sa sveučilišnog poslužitelja skinuo na disk svojeg prijenosnika. Sve cure s kampusa. vrijeme mi je da negdje nađem matični broj i ime studenata koji pašu za Lowell i unutra sam. Dječja igra. A opet. Oni su isto otvoreni. Činio je dobro djelo iako su male šanse da će netko od njih to tako doživjeti. Bio je pametniji od svih koje je Harvard zaposlio na izgradnji sustava. Možda je to ludo.. u njegovom laptopu u obliku silnih nula i jedinica koje predstavljaju plavuše. Niti je imao prava na te slike. Skupljao je sve po redu. Za Marka je to uistinu i bilo tako jednostavno. To je svakako bila vrsta krađe. 24 . Prvi na popisu je Kirkland. crvenokose i prsate. osim brucošica. niti ih je sveučilište postavilo na svoj server kako ni ih netko skidao. Sve im je otvoreno i Apache im je konfiguriran tako da dopušta indekse pa je dosta samo malo wget čarolije i skinut ćemo cijeli Kirkland facebook. Sve što trebam je pustiti istu skriptu koju sam pustio na Lowellu i mirni smo. sve po abecedi. pretpostavit ću da nemaju pristup glavnoj bazi financijskih podataka pa tako ne znaju koje su čije zaporke. Pa što se onda može koristiti za pristup. ako je informacija dostupna. Točno. A opet. sad ću ja biti hrabar. a ja sam stvarno prevelik lijenčina da bih išao od jedne do druge i svaku posebno spremao. Mogu pokrenuti traženje bez parametara pa će mi pustiti cijelu bazu na jednoj jedinoj stranici.. pa i to vjerojatno otpada. kao kriptograf koji u nekoj špilji pokušava probiti nacističke šifre. Provaljivanje u Harvardov računalni sustav na njega je bila dječja igra. sve njih. pametniji i od sigurnosnih sustava koje su ti ljudi napravili. nije li Mark imao pravo uzeti ju? Kakav bi to bio autoritet koji bi mogao odrediti da mu nije bio dopušten pristup nečemu do čega je tako lako mogao doći? 01:03 Sljedeći na listi je Eliot. objavit će taj blog upravo na njima. poželjno je da ljudi znaju koja je vrsta ovlaštenja nužna. a i dom baš neće ispitivati studente koje su im zaporke za financijski sustav. svaku curu. Odlično. 01:31 Adams nema nikakvu zaštitu. Istodobno se Markov komp punio fotkama. A kada jednom napravi svoje stranice. one zgodne i one manje zgodne. bit će mu pod kontrolom. niske i visoke. K tome. Dom po dom. Onda ću snimiti stranicu. ime po ime. možda luckasto. a Mozilla će mi snimiti sve slike. neka svi vide. Ali ima još problema. Traže kombinaciju korisnik/zaporka da bi se pristupilo facebooku. ali ograničio je prikazna 20 po stanici. Zapravo im je održao lekciju i pokazao gdje su propusti u sustavu. ali Apache nema indekse. ali baš je to trebalo biti šlag na torti. a što je poznato i administratoru stranice doma? Tko je rekao matični broj? Sumnje potvrđene. Slike su porazbacane po hrpi raznih stranica. Još malo i polovica baze sveučilišnih fotografija bit će u njegovim rukama. To bi bilo malo teže za provesti jer Lowellov administrator stranice ne bi svojim korisnicima nikako mogao objasniti njihove kombinacije bez da ne otkrije sve. Bit će to fantastično. eno ga kako sve lijepo piše na svome blogu. brinete. pa će to sigurno biti nešto drugo. Moguće je da postoji jedna kombinacija ime/zaporka koju zna cijeli Lowell. Ne gubimo vrijeme. E.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 00:58 Neka hakiranje počne. Čini se da je dobitna kombinacija napraviti skriptu u Perlu. crnke. Bilo je to čisto klasično hakiranje. Sad je odlutao daleko u hakerski raj.

I nastavio je tako do duboko u noć. Definitivno ćemo morati pokrenuti emacs i preraditi onu skriptu u perlu. Nije ga bilo briga ni koliko je sati ni koliko je kasno. Nije bilo nesavladive prepreke. Vjerojatno se nekima nije moglo pristupiti ukoliko upit nije došao s IP adrese unutar doma pa im nije uspio prići iz svojeg James Bondovskog uporišta u Kirklandu. O da. Vjerojatno je Mark tada već bio budan kao sova i sav udubljen u postupak.Kako loše. ali nije bio dorastao Marku i njegovom računalu. Čudno. I kod njih moraš tražiti. No. ali možeš pustiti pretraživanje bez parametara i onda dobiješ linkove na stranice sa svakom slikom studenata. Vratit ću se kasnije. Nakon toga i sam program. A kada jednom i dobiješ rezultate.com. trebalo je još samo nekoliko dana i nešto malo kopanja i mogao je imati sve što mu je trebalo. Moraš pretraživati. Ne samo da im direktoriji nisu javni. Ne'ko je to morao prije ili kasnije. kao što je abecedni poredak. 01:43 Dunster je opak. Reklo bi se da je do četiri ujutro došao dokle je mogao i imao tisuće slika preuzetih iz domskih baza podataka.Jedan Beck's bio bi sasvim u redu. Možda je sa smiješkom slistio ono piva što mu je preostalo prije nego je sročio uvod koji će pozdravljati svakoga tko uđe na stranice jednom kada ih postavi i pokrene: Jesu li nas primili zbog našeg izgleda? Ne.. 25 . najviše dva dana. Jedno je sigurno. Blago je odbojno to što puštaju gledanje samo sliku po sliku i nema šanse da ću ići na 500 stranica i skidati ih jednu po jednu. preostalo bi mu samo još napisati algoritme. Harvard je bio krema među svjetskim sveučilištima. Veliki izumitelji i hakeri nisu doživljvali vrijeme kao svi ostali.. Kompleksne matematičke strukture zahvaljujući kojima web stranica radi. Najvjerojatnije ću poslije skužiti kako provaliti u one domove u koje nije mogao odmah. Jednom kad bi imao sve podatke. osim što dijele direktorij u klase. a to je da sam kreten jer sam napravio te stranice. 01:52 Leverett je malo bolji. To bi moglo biti složeno. Nemaju ni jednog brucoša u facebooku. Kakva šteta. nego ih uopće ni nema. Kompajliranje ne uspijeva od prve. a ako nađeš više od 20 – ne dobiješ ništa.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 01:42 Quincy nema facebook na internetu. velika je vjerojatnost da je Mark znao kako se zaobilaze i te prepreke.. Hoće li nas po njemu suditi? Da.. Trebat će jedan. 02:08 Matherje u suštini isti kao i Leverett... Onda samo mora otići na sve one stranice na koje upućuju nađeni linkovi i s njih maznuti slike. Ovaj će put uzeti cijeli direktorij i unutar njega regexom pretraživati linkove pa tako skopčati na koje stranice mora ići. Stranice je namjeravao nazvati Facemash. ne dobiješ link na sliku nego na php koji te preusmjeri ili već tako nekako. Dečkima kakav je Mark vrijeme je bilo tek još jedno oružje establišmenta. bilo je to na dobrom putu da postane jebena stvar. Ma nemoj. Tu ništa nemogu. Budućnost im je bila divna: Možda ih Harvard zgnječi zbog pravnih razloga ne uviđajući vrijednost pothvata koji bi se mogao proširiti na druge škole (možda i one u koje idu zgodni ljudi).

golog trbuha. čim je čovjek spakirao svoju opremu i izišao. malene valove čiste energije kako se crpe iz električnog srca zgrade. pokazati svima da je pametniji od bilo koga. Treba mu još koja minuta i naći će što je tražio. Kreće u obilazak zidova. kao ni on. a klinac se svako malo osvrne provjeravajući je li još uvijek sam u sobi. Možda postoje i druge varijante. možete relativno lako predvidjeti što je slijedilo. Malo nije imao ključ. ali adrenalinski naboj je uvijek tu. Tepih pod njim je grimizan. baš između prozora na dvorište. pa stao promatrati kako zaslon treperi. Prolaze upravo kraj kauča. Salon na trećem katu nije baš zabranjeni teritorij. Hvata ga za ruku i odvodi preko sobe. no nikada nećemo znati detalje. Nema sumnje da mu srce udara i možemo zamisliti kako mu se majušne kapljice znoja stvaraju na leđima. Mali je ozbiljan i zna cijeniti formalno obrazovanje: vrata je zaglavio udžbenikom. udžbenik je na mjestu. Čekao je izvan prostorije da podvornik završi s tepihom i prozorima. ali srećom nešto joj je došlo i predomislila se. imaju druge stvari na pameti. Gluho doba noći. ali obično je potreban ključ da bi se u njega ušlo. ali veći dio sobe čine sjene. dvije od onih silueta mogle bi biti dečko i cura smješteni kraj zida u dnu prostorije. Ono što možemo jest predstaviti kako su se stvari mogle razvijati od tada nadalje: Samo sjedište Sveučilišta Harvard. Klinac koji mnogo zna o računalnoj zaštiti i kako ju isključiti. nasmiješiti se i posegnuti za rancem obješenim preko lijevog ramena. a onda je šmugnuo unutra baš kad je trebalo. podigao i napola iznio van. mali ostaje sam sa sjenama i siluetama. pećina od kojih dvadesetak kvadrata. a ona se izvija dok njegove usne ljube njezin vrat. posebno onaj niži dio zida u kojemu se ponekad nalaze kanali s instalacijama. van. Kako zamišljamo. Za sada je mladić prislonio djevojku uza zid a kožnu jaknu i majicu razmaknuo joj je do ramena. Par puta je hitro kvrcnuo prstićima po tipkovnici prijenosnika i pokrenuo program koji je izradio prije nekoliko sati. Par ga nije primijetio. Samo što se nije predala. Ono što bi mogao znati jest da ni oni nisu smjeli biti ondje. smotao se u klupko iza kauča od baršuna. kroz vrata. Dok je ona došla do vrata. Klinac možda nije sam. klinac se na vrijeme sakrio iza kauča. Na kraju. POGLAVLJE – KASNIJE ISTE VEČERI Ako biste našli hakera kojeg biste pitali što bi se dalje moglo događati te hladne noći u Cambridgeu. ali ni jedno ne gleda u smjeru maloga.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 6. Srećom. Možda je ono što je tražio dobio i na druge načine. onaj mladić i djevojka samo su imali sreće. Zacijelo 26 . ali znamo da se Mark pomučio dok nije provalio u neke domske servere. I koljena i ruke su mu na tlu. Zamislimo mladića pognutog u mraku. Vjerojatno su vidjeli otvorena vrata i znatiželja ih je uvukla unutra. Klinac koji stoji po strani zahuktalog hormonalnog studentskog života. čini se da bi odgovor bio prilično jasan. Ne mislimo da mu je ovo prvi put što radi tako nešto. Kada je on u pitanju. debeo. opravdano je zamisliti paketiće koncentrata električnih informacija kako jure kroz kabel. samo je savršeno pogodio pravi trenutak. Stvarno se sklupčao. gotovo bez glasa pomamno siše iz zida. Klinac koji se možda želi uključiti. S druge strane. Vrata se snažno vraćaju na mjesto udarajući u udžbenik: klinac na tren pomišlja da će ga literatura izdati i da će cijele noći ostati zaključan u prostoriji. na hodnik. mladić ju je stigao i obgrlio oko struka. podatak i mek. Pušta ga još sekundu. Iz svojeg skrovišta mali ne vidi jesu li s druge. treće ili četvrte godine. pognut je dok pretražuje tamne plohe. a onda ga odguruje uz smijeh. Lakoćom svojstvenom profesionalcima napipava traženi utikač na kraju kabela i uključuje ga u utičnicu u zidu desetak centimetara iznad poda. Sekunde prolaze dok laptop tiho šumi. Imajući na umu misaoni proces pri stvaranju Facemasha kako ga je opisao u svojem blogu. Rukama joj prelazi preko ravnog. A možda i klinac koji se samo želi dokazati. Zamišljamo ga kako je kliznuo iz zaklona i nastavio tamo gdje je stao kada su ga prekinuli.

to nije čak ni sitna krađa. Gotovo se može čuti kako mu glavom lelujaju tonovi James Bond leitmotiva. A možda to jest privatna baza. Zabaci ranac na lijevo rame i požuri prema vratima.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ima osjećaj da radi neko bondovsko sranje. Neka vrsta nadgradnje hakerskih vjerovanja: kad naiđeš na zid. prorežu put kroz nju. a kojoj se pristupa s IP adrese upravo tog doma. 27 . vjerujemo. Samo još nekoliko minuta i bit će gotovo. koristeći baš navedenu zaporku. i to je sve. to je definitivno za opće dobro. Fotke su tu da ih se gleda. Informacije su tu da se dijele. Minutu kasnije tihi elektronski pijuk iz prijenosnika javio je da je posao gotov. Ali nije baš ni za strijeljanje. valja naći način kako ga srušiti ili prijeći. zapravo ne radi baš ništa. establišment. Ok. onakva za koju je potrebna zaporka. Slobodan pristup informacijama i sva ta sranja su za njega. Ima li ograde. dio istinitog moralnog kodeksa. čak ni ne traži novi email od bivše cure. Niti krade novac iz banke. Niti zajebava transport električne energije nekim debelim dalekovodima. A kako mladac vidi. Možemo zamisliti kako osjeća cvjetni miris djevojčina parfema što još uvijek zavodljivo vreba u zraku. U svijetu hakera. Opće dobro. Uzima udžbenik. S ti je domom gotov. Klinac je dobar dečko i bori se za pravu stvar. Skida samo nekoliko slika iz baze domova. opet. nije baš da ubija s predumišljajem. Ljudi koji grade zidove. A onda. Negdje duboko u zakutcima mozga shvaća da je to što radi vjerojatno protuzakonito – u najmanju ruku suprotno sveučilišnim regulama. niti provaljuje na stranice Ministarstva obrane. U redu. oni su zločesti dečki. možda treba obaviti još dva. Mali čupa ethernet kabel iz zida i gura laptop u ranac. možda ne samo nekoliko nego sve koje je našao. U usporedbi s onim što bi bio u stanju učiniti haker njegovih sposobnosti. to baš nije posve nevino. klizne iz salona i pušta da se vrata za njim zalupe.

Kad jednom nešto staviš na papir. Možda ga nikada ne bi ni pokrenuo. prekasno. Web stranice na kojima ste birali koja je od dvije studentice zgodnija.com. Ne valja. U manje od dva sata poslužitelj je primio dvadeset dvije tisuće glasova. Na njegovo iznenađenje. Mark poskoči. Kod interneta je fora da je to kemijska. Nadao se mišljenjima. Facemash je bio pušten s lanca. Kasnije će novinarima reći da tttada i nije mnogo brinuo o Facemashu. 28 . slušajući i one obavezne predmete. Imao je osjećaj da je u gadnoj neprilici. organizacijom s više od stotinu članova. proširile su se kampusom kao epidemija.. savršeno i predivno kako je i trebalo biti – poslao je e-mailom link nekolicini prijatelja kako bi vidio što misle o tome. a ne grafitna olovka. Prijenosnik se smrznuo jer je bio poslužitelj za Facemash. jebote!“ Prije nego je otišao na sastanak. više se ne briše. Sinulo mu je. nego ga je doživljavao kao neriješen matematički problem. i negdje u četvrtom ili kasnijem koraku požar je postao neugasiv. odmah je spazio laptop još rastvoren na pisaćem stolu. reklo bi se da je link bio poslan kao obavijest na desetak raznih grupa primatelja email obavijesti. osim u slučaju da. Facemash je bio posvuda. prijedlozima i pokojem uzdisanju u nebesa. zaustavio ga. Već se davno slegla njegova večer pijančevanja. zaslon je bio zamrznut. čak i nakon što je nastavio živjeti uobičajenom rutinom pohađajući svoje računarske predmete. a onda i pratili kako se kompleksnim algoritmom računa koja je od svih najzgodnija. ali i dalje je radio na onome što je počeo. Došao je i do studentskog lista Crimson. nekolicini prijatelja poslao je link na Facemash. Link nije trebao tako izmaći kontroli. Ubio je to čudo nakon nekoliko minuta. kad je ušao u spavaću sobu. u svoju sobu. Nakon što je to napravio – prekrasno. udari nekoliko tipki i pomoću zaporke uđe u program što ga je stvorio. imao je sastanak u vezi nekih predavanja koja je slušao i to je potrajalo mnogo dulje no što je mislio. Jedna od njih je link podijelila s Udrugom crnkinja Harvarda. Kad se vratio u Kirkland. No. Očigledno su neki od njih proslijedili link svojim prijateljima. prsti su mu se tresli. POGLAVLJE – ŠTO SE POTOM DOGODILO Tek je 72 sata kasnije Marku bilo jasno što je točno učinio. Sranje. udruzi za prava latinskoameričkih žena. „O. Kasnije je objašnjavao kako mu to nije bila namjera nego je htio samo malo sugestija. Prema onome što je web poslužitelj bilježio.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 7. Zavalio se u stolac. U prethodnih pola sata stranice je posjetilo 400 klinaca.. ali sada je bilo gotovo. Netko drugi je poslao grupi Fuerza Latina. pa su ti treći slali dalje. družeći se s Eduardom i drugim frendovima u blagavaonici. od kojih su neke održavale udruge studenata u kampusu. to nije imalo smisla.com. Želio je doznati kakva je bila pravna strana skidanja svih tih slika. Otišao je iz sobe. tek da malo unaprijedi stvari. Gledao je kako zaslon prijenosnika konačno gasne. zadaću koju treba dovršiti. No. a i na neke kućne elektroničke oglasnike. pogledati ima li pošte i sjuriti se u blagavaonicu. namjeravao je samo baciti ranac. Netko je poslao link svakome tko je kontaktirao s Institutom za politiku.

a već je iza sebe imao takve napore da je morao primjenjivati posebne tehnike za održavanje budnosti. na njemu je bio nagriženi sendvič s parizerom. Zbog tog je udžbenika i bio u knjižnici. Svoju je dvometrašku pojavu smjestio u kombinaciju stolca i radnog stola koja je izgledala kao naprava za mučenje. Čak i futuristički monstrum koji bi bio primjereniji MIT kampusu malo dalje niz ulicu. Dio sendviča koji je nedostajao još se uvijek kretao unutar njegove usne šupljine i bio je tako zabavljen njime da nije čuo kako mu Divya prilazi. Tyler pruži članak Cameronu. Tylerove su se obrve dizale dok je s naslova prelazio na tekst i gutao prvih nekoliko odlomaka. a Cameron ga primi s odobravanjem. budi se i dovlači to svoje dupe ovamo!“ Nekoliko studenata u neposrednoj blizini podignulo je poglede. mirno su se vratili svojim brigama. Tyler se zabuljio u njega. a ne kao sveučilišna knjižnica. prekinuo ga je Divya. i knjižnica je bila novijeg datuma. posebno nakon što im je Divya došao pokazati. Tyler je još bio gladan kao vuk. „Neću nam naći programera u Crimsonu. ali naposljetku je došao i stao do Indijca.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 8. ponedjeljak je. Pred njim je rastvoren ležao oveći udžbenik ekonomije. nije izgledao ni upola umoran kao njegov brat.“ 29 . POGLAVLJE – QUAD Izvana je četverokatnica Hilles Building izgledala kao svemirska postaja koja se prisilno spustila. a oči bile krvave i otečene. Tyler se nalazio zakopan u dubini trećeg kata svemirskoga broda. ali pogledaj naslov. ha?“ prigušeno podvikne Divya u znak pozdrava. „Cameron. Tog je jutra vjetar na rijeci brijao naročito snažno. a odmah kraj njega jarko crveni plastični pladanj iz nedaleke blagavaonice Pforzheimer. „Nije da se tome tko čudio. a momčadski je trening bio izrazito brutalan. njegova cura. to je prilično cool. Iako su on i Cameron doručkovali ni pola sata ranije. Odabrao je baš tu neman jer nije bila udobna. Kako je sve to bilo nešto dalje od srca Harvarda i patine prekrivene bršljanom. čuo sam sinoć neke dečku u Porcu kako pričaju o tome. Kosa mu je stršala uvis. Sam Kensigton je prilično popizdio jer je Jenny Taylor. pa onda tamo gdje mu je ovaj pokazao. Tyler se ispružio koliko je mogao i zabacio pogled iza police s knjigama kako bi snimio bratove krakove ispružene tri metra dalje pod identičnom kombinacijom stolca i stola. na toj stranici ispala treća. „Koji ti je kurac. Divya mu je prišao s leđa i zviznuo primjerkom Crimsona po taci tako da je netaknutu polovicu sendviča zakovitlao ravno na pod.“ Tyler je zgrabio novine i otresao kečap sa zadnje stranice.“ „A druga cimerica Ginny bila je prva“. a sendvič ga je jedini držao budnim. Kao i ostatak Quada. čovječe?“ „Sorry za sendvič.. Tyler. „Dobro. Kao niotkuda. za manje od sata trebao je otići na predavanje. Cameronu je trebalo neko vrijeme da se izvuče iz stolca i dotetura do njih. pak.. Opet je pogledao Indijca. a komad nalik poluprožvakanome mesu visio mu je s usana. napola umotan u salvetu. Uočljivi. arhitekti su vjerojatno mislili da će moći proći što god napravili. „Ma da. poput art deco namještaja. prenaglašeni betonski stupovi i sjajno pročelje od čelika i stakla.“ Divya se smješkajući složio. ni sedam ujutro. a njezina cimerica Kelly druga. ali kada su vidjeli da Tyler zove brata.

Dečko je morao stati pred dva dekana i starijeg savjetnika. Izgleda da je slike pokrao iz domskih baza.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler se morao nasmijati. dospjele u istu sobu s brojem telefona 3-FUCK. Hakirao ih je i sve poskidao. Kelly i Ginny najbolji komadi s druge godine. rekao je Cameron trčeći kroz članak. Usporediti domaće životinje i cure? Takvo što ti ne pada na pamet kad redovito ševiš. u jednoj sobi bili su Burger i Fries14. Tyler je imao prijatelja u Porcu koji je optužen za varanje na ispitu iz povijesti. Naravno. Disciplinska je bila moćna. nekoj vrsti „hot-or-not“ klona. A onda i sveučilište. Kad je Tyler bio brucoš. Plavuše su rangirane na web stranicama po imenu Facemash. a definitivno je i slobodan mislilac. Sjećaš se. onog online rasporeda kojim si birao predavanja. Dogodilo mu se dvadeset tisuća hitova u dvadeset minuta. nije mu bilo jasno da će ljudi poludjeti. odnosno disciplinskoj komisiji uprave koja se uglavnom sastoji od dekana i predstavnika starijih studenata. „Opa. No Tyler nije vjerovao da bi u ovom slučaju kazna mogla biti teška. „Kaže da ga je ubio sam taj mali koji ga je i postavio. Jenny. cure. Profesori se nisu mogli spajati na svoje e-mail poslužitelje.“ „Aha. „Srušili su ga prilično brzo“. posebno nakon što je netko skužio da zadnjih pet znamenki telefonskog broja njihove sobe znači „3-FUCK“. koji je studentima omogućavao procjenjivanje djevojaka na temelju njihovih fotografija i koji je prilično uzburkao čitav kampus. da dečko nije neki Casanova. Mnoge. „Trebali bismo popričati s tim klincem. na svom je blogu pričao o uspoređivanju cura s domaćim životinjama. Reputacija će mu biti malo sjebana. Svaako se cure iz kampusa neće oduševljavati njime. ponekad čak i od odvjetnika i viših zaposlenika uprave. Feministice iz kampusa slale su na desetke e-mailova. Kada je napravio stranice. toliko je ljudi bilo istovremeno na stranicama da su zagušili protok sveučilišnoj mreži. Članak u Crimsonu nije imao veze s Uredom za smještaj studenata. „Kaže ovdje da mu to nije prvi program“. Sveučilišni odjel koji se bavio pitanjima stanovanja bio je na zlu glasu zbog takvih psina. doduše.“ Divya je klimnuo. i to je navodno bio rezultat ždrijeba. Kelly i Ginny.“ Tyler je tiho zazviždao. Bile su cimerice i na prvoj godini. mogla je odrediti suspenziju ili čak ispis. Možda je baš on to što su tražili. Iako. On i nekoliko njegovih prijatelja ići će pred disciplinsku. nitko živ na Harvardu nije vjerovao da je to slučajno. Mali koji je to napravio sad je u velikim problemima. nastavio je Divya pokazujući na Crimson. 14 Hamburger i Pommes frittes Crn i Bijel 15 30 .“ Tyler se naslonio i opustio. „Tko je poludio?“ „Pa. ali je bilo očigledno i da je briljantan programer. Iako. Bilo je vrijeme za dati nekome nogu. Stavljali su u iste sobe klince sa sličnim imenima. Bio je to nered najfinije vrste. opa. Onaj koji je postavio Facemash vjerojatno će dobiti uvjetnu. Moglo se tvrditi da su Jenny.“ Tyler je znao sve o „disciplinskoj“. reklo bi se po napisanome. uz najmanje dva Black i White15 kompleta. Tyleru. A sad su tri najzgodnije plave cure na godini. Taj je mali sjebao stvar s tim stranicama. A u srednjoj je navodno bio nekakav kao megahaker. „Napisao je i onaj Course Match.“ Tyler je osjećao kako mu krv jače kola žilama. Sviđalo mu se sve što je čuo.

Onaj klinac je očito bio jako. Autist vjerojatno nije bio pravi izraz. Tyler je bio sklon pomisliti da su on i brat mu bili iz prve skupine. kao neka vrsta socijalnog autista. Upozorio me.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Već sam nazvao Victora.“ 31 . trebao si ili imati sve petice i biti dobar u nekom sveučilišnom sportu. odlučio je Tyler. Da bi upao na Harvard. jako. jako dobar u nečemu. jako. „Pošalji mu e-mail“. ili biti jako. Znao je da su jako.“ „Kako čudan?“ pitao je Cameron. možda bolji nego bilo tko drugi na svijetu – kao virtuoz na violini ili nagrađivani pjesnik. „Vidjet ćemo bi li taj mali Zuckerberg htio sudjelovati u stvaranju povijesti. lupkajući po Crimsonu. jako. Zna ga. Po Harvardu su šetali deseci takvih. „Znaš već. da je klinac malo čudan. „Mark Zuckerberg“. Znali su na što je Divya mislio. zajendo su na nekoliko njihovih računalnih predmeta. jako dobri u ekipi. odgovorio je Divya. doduše. ali nije se zavaravao. ali kaže li se društveno neprilagođen. jako dobar s kompjutorima jer nikako nije izgledao kao neki blistavi sportaš.“ Tyler i Cameron su se pogledali. to bi vjerojatno bilo to. „I kako se mali zove?“ pitao je Tyler već mozgajući unaprijed.

Štoviše. Takav je prizor imao težinu. za razliku od inače. probio se kroz sveučilišne sustave zaštite i stvarno je skinuo slike. predavaonicama. nego se radilo o beta-testiranju koje je izmaklo kontroli. nego samo nije razmišljao kako razmišljaju drugi klinci. dobacio je Eduardo i ponovo se zagledao u travnjak. Također. e-mailove ili čak svoje dečke da osobno prenesu poruku u blagavaonici. Harvard Yard izgleda prilično jednako kako je izgledao zadnjih tri stotine godina. Istini za volju. pa i u knjižnici. branio se. Eduardo je sa svojeg povišenog položaja jedva hvatao vrh Memorijalne crkve u daljini. najbolji argmenti u obrani po pitanju tog posla s Facemashem bili su njegova društvena osakaćenost i zbunjenost reakcijama koje je izazvao. koji su ga svi natjerali da se ispričava i ispričava zbog zbrke koju je nehotice izazvao. odgovorio je posprdno Mark. Bilo je u toj situaciji i nečega zanimljivog. dijelom zasjenjen jednim od masivnih stupova koji su držali krov velike kamene knjižnice. ali i istaknuo da su njegovi postupci rasvjetlili mnoge ozbiljne sigurnosne propuste u sveučilišnom sustavu. navukao je i bijes žena: mnoge su slale pisma. iako je Eduardo imao osjećaj da u svim tim stotinama godina niti jedan student nije prošao bizarnu torturu kakvu je otrpio klinac pokraj njega. Ono što ga je stvarno zbunilo je bijes raznih ženskih grupa s kampusa koji je navukao na sebe. Možda su bile čak i svjesne da je ni sat prije Mark morao sjesti pred Disciplinsku komisiju i braniti svoje postupk. Mark se usudio dometnuti da je sam zaustavio rad stranica kada je shvatio da je počela epidemija. i bio je odmah spreman dobrovoljno ukloniti uočene propuste. gdje god bi naletjeli na Marka. iako dekani tu zanimljivost nisu smatrali razlogom za veselje. a da se ne spominju i dva stručnjaka za računalnu sigurnost. niti jedna novija zgrada nisu narušavali strogu ozbiljnost kontinuuma sveučilišta svjesnog svoje povijesti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 9. a to je da Marku nikako nije bilo jasno zbog čega su se uopće svi toliko uzrujali. Pratio je pogledom dvije zgodne brucošice kako žure niz jednu od stazica. kutijasta brucoška spavaonica. Tijekom ispitivanjapred disciplinskom je odmah priznao krivnju za provaljivanje u računalne sustave. Uzane stazice obrubljene drvećem vrludaju između krpica detaljno uređivanog travnjaka. „Pomalo nalik na kolonoskopiju“. I on je gledao cure kako prelaze travnjak. možda čitale o njemu u Crimsonu ili vidjele kakav post na internetskom oglasniku kampusa. Nikada nije namjeravao pustiti Facemash na upotrebu cijelom kampusu. na jakom suncu kakvo prži u jedanaest sati. Nosile su jednake Crimson šalove. Njegova avantura je imala plemenitu podlogu. Možda je i on razmišljao o njima kao i Eduardo. POGLAVLJE – POVEZIVANJE Gledano s prilaznih stuba Knjižnice Widener. Mark je nosio odijelo i kravatu i činilo se da mu je nelagodno. a ne želja da se web stranicama napravi kakvo zlo. Prastare zgrade od kamena i cigle prekrivene su složenim uzorkom zavijutaka bršljana poput vena ostarjele arhitektonske kože. ali ništa više. a jedna od njih je podigla kosu u pundžu i otkrila komad porculanski bijelog vrata. Niti Centar za znanost svemirskih linija. osim grupa. Okupljeni dekani sjedili su i gledali kako je sav zajapuren glumatao i shvatili da nije loš dečko. niti Canaday. Akrobacija. Pa da. U tom trenutku. „Bilo je neugodno“. Eduardo je znao da nelagoda nije proistekla samo iz odjeće u kojoj je moramo biti. Bacio je pogled na Marka koji je sjedio na stubi prekriženih nogu. Nije mu sinulo da će se cure naljutiti jer ih dečki 32 . da su i one vjerojatno čule za Facemash. težinu stoljeća sličnih prizora. da su ga stavili ni manje ni više nego pred tri dekana.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi rangiraju prema izgledu. A opet, kvragu, Mark je kao i Eduardo, kao i vjerojatno svaki drugi student na svijetu, uspoređivao cure s grupe prema njihovoj privlačnosti. A tako je otkako postoji institucija školstva. Eduardo je bio sasvim siguran da će jednog dana neki paleontolog naći špiljske crteže procjenjivanja djevojaka iz vremena neandertalaca. Takvi popisi su jednostavno dio ljudske prirode. Onome tko je sa strane promatrao te probleme moglo je biti jasno da je Markov problem bio to što nije mogao shvatiti da neće baš svima biti drago znati ono o čemu su on i njemu slični šmokljanski prijatelji razgovarali nasamo. Predložiš li uspoređivanje cura s domaćim životinjama, ljudi popizde. U svakom slučaju, mnogo ljudi je popizdilo na Marka. Dekani su ipak bili blagonakloni i odlučili su da ga neće zbog Facemasha izbaciti sa sveučilišta. Rekli su mu da se kloni nevolja sljedeće dvije godine, inače... Nisu opće jasno objasnili kamo je vodilo ono „inače“, ali u svakom slučaju Mark je oštro dobio po prstima. Akademski status mu nije narušen tim slučajem. No njegova reputacija u kampusu nije mogla proći tek tako. Ako je prije Facemasha imao problema sa ženama, nakon njega će mu situacija biti nalik nemogućoj misiji. S druge strane, ljudi su sada znali tko je Mark Zuckerberg. Za to se pobrionuo članak u Crimsonu. List je čak popratio događanja oko Facemah debakla svojevrsnim epilogom u uvodnom članku jednog broja i zaključio kako je broj posjeta na stranicu ukazao na potrebu za servisom koji bi omogućio stvaranje zajednice za razmjenu slika, još nejasnog oblika, ali možda ne s tako negativnim prizvukom. U svakom slučaju, Mark je podigao prašinu, a ni to nije malo, zar ne? Kad su se dvije brucošice odšetale iz kadra, Mark je posegnuo za svojim stražnjim džepom, izvadio komad presavijenog papirića i okrenuo se Eduardu. „Pokazat ću ti nešto. Što misliš o ovome?“ Dao mu je papirić, a Eduardo ga je rastvorio. Bio je to otisnut e-mail s Markovog računala: Hej, Mark, prijatelj mi je dao tvoj e-mail. Uglavnom, ja i moja ekipa trebamo web programera koji radi php, sql, a poželjno bi bilo da ima temelje i jave. Već smo daleko odmaknuli s izradom stranica i htjeli bismo da budeš dio programa za koji smo sigurni da će uzburkati život na kampusu. Molim te, nazovi me na mob ili mi pošalji mail da znam kad bismo mogli malo popričati na telefon i sresti se sa sadašnjim programerom. To bi trebalo biti uistinu vrijedno iskustvo, i to pogotovo ako imaš poduzetnog duha. Detaljnije kad se javiš. Pozdrav. U potpisu e-maila je stajalo ime Divya Narenda, a mail je poslan i nekome tko se zvao Tyler Winklevoss. Eduardo je dvaput pročitao poruku pažljivo je razmatrajući. Izgledalo je kao da su to klinci koji rade na nekom tajnom web siteu i javili su se nakon što su vidjeli Facemash i pročitali Crimson, u nadi da će im on pomoći napraviti što god to namjeravali. Sigurno nisu znali Marka, nego su se odazvali njegovoj reputaciji, njegovoj iznenadnoj ozloglašenosti. „Poznaješ li ih?“ pitao je Mark. „Divya mi nije poznat, ali znam tko su blizanci Winklevoss. Na četvrtoj su, mislim da žive u Quadu. Veslaju.“ Mark je klimnuo glavom. Naravno da je i on znao blizance Winklevoss. Nije ih znao osobno, podrazumijeva se, ali nije mogao ne primijetiti ih prije ili kasnije. Teško je ne primijetiti identične blizance dvometraše. Ipak, ni Mark ni Eduardo nisu nikada progovorili ni riječi s njima, a nije ni da su se kretali u istim krugovima. Tyler i Cameron su bili članovi Porcelliana. Bavili su se sportom i družili se s takvima.
33

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Hoćeš li im se javiti?“ „Zašto ne?“ Eduardo je slegnuo ramenima. Pogledao je ponovno e-mail. Istini za volju, nije mu se sve to sviđalo. Ni Winklevossi ni Divya nisu mu bili poznati, ali je znao Marka i nije mogao zamisliti da bi se mogao slagati s takvim društvom. Trebala je posebna vrsta „razumijevanja“ da bi se s Markom moglo slagati na dulje staze, razumijevanja kakvo likovi poput blizanaca Winklevoss nisu nalazili za likove poput Eduarda i Marka. Naravno da je Eduardo napravio veliki pomak otkako se počeo kretati po Phoenixu i raditi na svojoj inicijaciji. Za koji tjedan, bio je prilično siguran, to je trebalo biti gotovo, a on postati punopravni član kluba. Ali golema je razlika između članstva u Porcellianu i u Phoenixu. Smisao Phoenixa je bio naučiti kako se priča s curama, dobro se oblokati i, bude li sreće, nešto poševiti. U Porcellianu su učili kako vladati svijetom. „Jebo njih, ako mene pitaš“, uzvratio je Edurdo. „Ne trebaju ti.“ Mark je uzeo papir i vratio ga u džep, pa se posvetio vezicama i olabavio si cipele. „Ne znam“, rekao je na način da je Eduardu bilo jasno kako je odluka već donesena. Možda je nešto u Marku nalazilo druženje s ljudima poput blizanaca Winklevoss privlačnim, a možda je i u tome vidio priliku za neku novu svinjarijicu poput Facemasha, nešto što bi moglo biti zabavno. Ili, Markovim uobičajenim riječima: „Moglo bi biti zanimljivo.“

34

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

10. POGLAVLJE – 25. STUDENOGA 2003.
„Sranje! Dečki, stavljajte svoje cure pod ključ! Gle tko nam je došao na večeru.“ Tyler i Cameron su trčećim korakom došli skoro do polovice blagovaonice u Kirklandu kada se to dogodilo. Tyler je ugledao bika u obliku studenta frajerski iskešene pozamašne gubice, koji glumi da će ga oboriti, i nije se mogao ne nasmijati. Sama je pomisao da će neopaženo proći kroz blagovaonicu nekog od domova na rijeci bila apsurdna. Obojica su imala dosta prijatelja u Kirklandu. Na rijeci su živjeli njihovi kolege s godine, nekoliko članova Porca i niz ljudi iz veslačkog saveza. Davis Mulroney nije pripadao ni u jednu od tih skupina, ali je bio neizbježan budući da je bio oko 150 kilograma težak ragbijaš i još je nalijetao na njih. Tyler je probao eskivirati, ali je bio prespor i Davis ga je zahvatom oko struka podigao u zrak i tako držao dok je polako brojao do pet. Spustio je Tylera, pa im obojici pružio ruku značajno strignuvši čupavim obrvama. „Pravimo se važni pred sirotinjom s rijeke, ha? Što vas dovodi ovamo?“ Tyler je pogledao Camerona. Obojica su pomislila da je bolje do daljnjeg razgovora s malim hakerom držati u potaji. No projekt im nije bio baš potpuno tajan. Njihovi su prijatelji znali za nj, a i poneki od porcellianske braće; mali Zuckerberg je u tom trenutku bio toliko vruć da je sjajio u mraku, a njihov projekt baš nije bio spreman za medijsku pokrivenost tipa Crimson. Štoviše, nisu ga još ni bili upoznali, ali su znali da je prilično zainteresiran za njihove stranice i da je želio postati dio onoga što su pokrenuli. I Divya i Victor već su bili izmijenili mnoge e-mailove s njim i obojica su dobila dojam da je prilično zainteresiran. Ono što im je napisao u jednom svježijem e-mailu uvjerilo ih je da se svakako isplati potegnuti do tog doma na obali. Ja sam za razgovor, ali se sada moram baviti posljedicama Facemasha, pa može onda sutra? Definitivno sam zainteresiran čuti o tom vašem projektu. Ali naći se na večeri u Kirklandu nije bilo isto kao raditi u pravom ortakluku i Tyler nije htio da cijeli kampus zna da su on i brat u suradnji s malim koji je postavio Facemash prije nego do te suradnje uopće dođe. Opet, bilo je blesavo očekivati da bi mogli ući u Kirkland i ne susresti se s hrpom prijatelja. Davisova je cura bila cimerica neke Cameronove bivše, a u svakom slučaju veslači i ragbijaši imali su slične rasporede treninga i stalno su nalijetali jedni na druge. „Čuli smo da je danas sloppy-joe“i, odgovori Tyler. „Mi smo uvijek za dobar sloppyjoe16.“ Davis se nasmijao. Pokazao je rukom na stol kraj prozora popunjen prilično krupnim dečkima odjevenim u identične Harvard-trenirke. „Zašto nam se ne biste pridružili? Idemo poslije ovoga u Spi, možda i do Graftona. Mojem kompi dolaze neke cure iz Wellesleya Fuck Truckom17. Bit će zabavno.“ Tyler je zakolutao očima. Taj Fuck Truck je bio zasebna institucija Harvarda, a u stvari se radilo o manjem autobusu koji je vozio na ruti između Harvarda, ženskih škola u okolici i kampusa u kojima je bilo libernijih kolegica. Prometovao je uglavnom vikendima. Svaki društveniji harvardski diplomac je barem jednom u akademskoj karijeri putovao Fuck
16 17

Vrsta hamburgera u kojem je umjesto pljeskavice smjesa mljevenog mesa, luka i kečapa. Fuck = jebanje; Truck = kamion 35

Harvard Connection bi bio alat koji bi se moglo opisati kao elektronički Fuck Truck. a koža mu je izgledala bljedunjavo kao da već dugo nije vidio sunca. Upravo bi Harvard Connection to izmijenio spajajući ljude putem njihovih sličnih sklonosti ili bilo čega što oni sami stave na stranice umjesto da ih spaja fizičkom pristupačnošću. stari. a Tyler se udobno smjestio u stolac i gledao malog kako ga pažljivo prati. Ovo je moj brat Cameron. Vidio je kako se Mark sve više i više zagrijava za ideje o kojima je pričao njegov brat. „Tyler Winklevoss. Nije izgledalo da će Mark nešto reći. a ne sahraniti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Truckom. razmjenjivali informacije. kratke tamne kose i prilično zapuštene brade. Studenti bi mogli stavljati svoje slike i osobne informacije. Sredstvo za što tješnje povezivanje mladića i djevojaka. odmahnuo hrgama za stolom i krenuo niz blagovaonicu. danas ne mogu. I želimo da ti budeš ključna figura u svemu tome. Tyler je prvi prišao i pružio mu ruku. krenuo je odmah u srce problema. a Cameron je predložio neka sam pogleda. izgledalo je kao da se od ostalih klinaca ludih za kompom razlikovao po tome što je dijelio strast i viziju koju su blizanci ulagali u projekt. Bilo je dovoljno tražiti od Victora neophodne sigurnosne šifre kako bi dobio uvid u Victorov rad. ali možda ovih dana. Možda je bio cimer. osim što bi se umjesto truckanja u autobusu tipkalo po tipkovnici prijenosnika. Sviđala mu se zamisao web stranica za upoznavanje djevojaka i bio je siguran da programiranje ne bi trebalo biti preteško. Cameron ga je povukao za ruku i pokazao mu stol na kraju četverokutne prostorije. a drugi bi bio predviđen za povezivanje. U jednom bi se korisnici upoznavali radi izlazaka. Tyler je sjeo na stolac nasuprot. „Sorry. to će biti jako cool. to je više iz njegove pojave iščezavala štreberska neobičnost i. ali u svakom slučaju dignuo se i ostavio Marka čim su se blizanci približili. neki krakati s kovrčavom crvenom čupom. Nosio je laganu vjetrovku i kratke hlače iako je vani bilo oko nule. Ipak. Pitao je koliko je daleko Victor odmaknuo s kodiranje. supermarket u kojem nalaziš kolegicu iz snova. Dodao je i da bi stranice trebale imati dva odjeljka. rekao je. po njegovom mišljenju. a mogli bi i tražiti poveznice među njima. Tyler je vidio da bi mali htio znati što je u tome njegovo kako bi završio i pokrenuo te stranice. Iako mu se iz izraza lica teško moglo nešto dokučiti. Cameron je krenuo u detalje. a Cameron Tyleru zdesna. Klinac im je mahao sa sredine stola. Dok je hodao nije se mogao otresti zamisli da je Fuck Truck zapravo analogan projektu koji on i brat pokušavaju pokrenuti. ali te večeri nije mu bilo ni do Fuck Trucka ni do onoga što je vozio. povezivali se. Što se više radilo o računalima. ljudi upoznaju na neučinkovite načine te je vrlo teško naći pravu osobu. Zatim je ušao u filozofiju koja je ležala ispod svega toga.“ 36 . što je još važnije.“ Potapšao je velikog po ramenu. Ima neki seminar koji nije uspio izbjeći. Potom je dao puni opis web stranice koju su htjeli izgraditi.“ Držati Markovu ruku bilo je kao da držiš krepanu ribu. Procijenio je da je preostalo još deset do petnaest sati programiranja – ništa što programer Markovog kalibra ne bi sredio s lakoćom. „Ali. Sve na jednom mjestu. a čak je mogao i skinuti kod na svoj komp i nastaviti raditi na njemu. „Zvat će se Harvard Connection“. Tyler je bio u stanju zatvoriti oči i prizvati sladak i opojan miris smjese alkohola i parfema koji se odavno uvukao u sjedala od skaja. Žao mi je što Divya nije uspio doći. To bi te opet dovelo u Crimson. pa je Tyler krenuo na stvar. U početku je nastojao biti kratak i jasan i objasniti kakva ih je ideja potaknula osmisliti sastajalište mladića i djevojka s Harvarda na kojem bi se upoznavali. S njim je za stolom sjedio još jedan klinac. svi ćemo zaraditi“. pa je uskočio čim je Cameron zastao. „Ako stranice budu uspješne. samo što će te ovaj put opjevati. što je bilo najbolje. izgledalo je da je Mark odmah sve shvatio. o tome kako se.

ponuda je bila sasvim jednostavna. a manje kao mrtva riba.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Onako kako je Tyler to vidio. tko zna. toliko čudnog kao da mu je nelagodno u vlastitoj koži. Kada su se opet rukovali. razbijete njegove šmokljanske okove. K tome. Dajte mu društveni život. Do tada Mark može pokretanje stranica iskoristiti kako bi popravio sliku javnosti o sebi. Kad je gledao malog u dnu blagovaonice. ruka se više doimala kao ruka živahnog inženjera. Tyler uopće nije znao maloga – ali tko se ne bi uzvrpoljio na takvu ponudu? Do završetka sastanka Tyler je znao da se mali upecao. Bili bi partneri u projektu i ako projekt donese novac. dovedite ga do cura do kakvih se ne dolazi u računalnom praktikumu. A ima li prikladnije proslave od posjeta Fuck Trucku? 37 . I Tyler je otišao od stola ushićen činjenicom da je našao nekog tko je uistinu shvaćao što on i brat žele postići. Bio je toliko ushićen da je odlučio kako on i njegov brat zapravo imaju vremena pridružiti se mladim ragbijašima na jednom piću. još bi bio i u središtu pozornosti. Tyler je znao da će ga time dobiti. Harvard Connection se pomaknuo korak bliže ostvarenju i možda je bilo vrijeme da se malo i proslavi. što se kompjutorašima zapravo nikad ne posreći jer ih obično odgura u pozadinu. Neka te stranice malo živnu i on na tome postane pomalo slavan i. Na kraju bi mogao koristiti taj site kako god hoće da popravi svoj društveni status. možda postane sasvim druga osoba. svima će biti dobro.

legne. Počela je sasvim nevino: inicirani su odjeveni u smokinge paradirali gore-dolje Harvardskim trgom. a da stvari budu ljepše. Tek je prvi tjedan siječnja i još je trajao dvotjedni zimski odmor pa predavanja nisu ni počela. Već i pomisao na hranu ugrozila bi njegovu krhku ravnotežu. Preko Charlesa i natrag. Preplivati ga trijezan bilo je dovoljno užasno.POGLAVLJE – CAMBRIDGE 1 U neka bolja vremena uživao bi u nadražajima koje su mu donosili mirisi prženog češnjaka i parmezana što su miljeli iz otvorene kuhinje u kombinaciji čelika i stakla. Jedan stariji član kluba dao je znak žviždaljkom i utrka je počela. Miris koji je Cambridge 1. uspred prosinca se na dijelovima uz obalu već hvatao led. Svaki novak je morao popiti što je više mogao. ali taj put s još većom bocom votke. Nije krivio restoran za svoje stanje. bez sumnje jedne od najluđih u njegovom životu. Štoviše. vratio se iz Miamija u dom tek večer prije. Zapravo. Rijeka Charled je bila slavna po svojoj zagađenosti. Te noći u planu nije bilo nikakvo plivanje.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 11. novaci su stali pred bilijarske stolove podijeljeni u dvije grupe i svaka je dobila po jedan Jack Daniels. Eduardova je momčad izgubila i za kaznu su morali ponoviti to sranje. Uglavnom bi se veselio ovdašnjim debelim. Nakon toga se Eduardovo sjećanje o toj noći gubi u magli. Nakon slijetanja na Logan. krenuo je ravno u Phoenix. emitirao sezao je nekoliko ulica u krug. zapravo prekrcanim pizzama. pokrije se preko glave i nestane na dva dana. Eduardo i nije imao izbora. Rituali su počeli starmodnom „utrkom čamaca“. Sjećao se kako je bilo jebeno hladno stajati u tankoj maloj jakni dok prosinački vjetar prodire do kože kroz skupu bijelu košulju. tada su sva braća istrčala iz mraka umirući od smijeha i vrišteći od zadovoljstva. u stvari. tamo je našao nekoliko novih kolega i oni su bez oklijevanja odmah ubacili u petu brzinu. ali pijan?! A opet. Eduardo se unatoč svojoj boli morao nasmiješiti kad se sjetio te noći. ritualnih 38 . Glava mu je pulsirala. Zacijelo je postojao razlog zbog koga su bili popunjeni svaki separe i skoro svaki stolac malenog šanka kraj zahuktale otvorene kuhinje. htio se odmoriti nakon tolikog boravka s obitelji. ali Eduardo je rijetko kada proživljavao ovako teška vremena. ali se uspio prisjetiti da su ih potjerali do rijeke i da je još uvijek bio u smokingu. Ipak je popio gutljaj ledene vode iz čaše pred sobom i pokušao shvatiti što znače mali križići i kružići na meniju. borio se protiv poriva da potrči u svoju sobu koliko ga noge nose. Eduardo je skoro pao u nesvijest kad je to čuo. Stao je u vrstu među ostale na samom rubu obale i nagnuo se naprijed… Bogu hvala. a oči ga pekle kao da plutaju u varikini. Cambridge 1. Phoenix mu je značio previše da bi se okrenuo i otišao u tom trenutku pa se kao i drugi novaci pozabavio cipelama i čarapama. Eduardo se vratio u kampus sa snažnom potrebom pročišćenja i tu je glad bez ikakvih problema utažio u Phoenixu. tog trena Eduardo nije ni najmanje bilo do pizze. a zatim proslijediti bocu sljedećem i tako sve dok je nisu ispraznili. Izvukao bi se kada bi to napravio. mirno otploviti u nesvijest. No. nego samo još lokanja. ali taj put u plivanju. Mirisi su ga gušili i najprivlačnije mu je bilo sklupčati se na podu separea. Sjećao se i kako su im starija braća rekla da će se opet utrkivati. Na žalost. a nakon toga su ih čoporativno vratili u matično gnijezdo u Ulici Auburn i uveli u gornju dnevnu sobu klubskog doma. je bio jedan od njegovih najdražih restorana na Trgu Harvard. Kao da su željeli rekonstruirati razorno djelovanje i štetu koja im je tek deset dana ranije nanijeta konačnom inicijacijom.

Neka „upadaju“ kao kad ulaze u klubove i neka stvaraju svoje internetske krugove poznanika. koliko su stari. Kao nešto iz stvarnog svijeta: prava društva. taj je sjaj nagovještao nešto „zanimljivo“. Odjednom je zaboravio glavobolju. ljudi sami postavljali svoje fotografije. Ne samo da bi stavljali svoje slike. Nije često viđao takav sjaj u Markovim očima i. dok su mu oči nedvojbeno gorjele. Doimala se kao nešto veliko. Nekakva ekskluzivna društvena mreža u kojoj moraš poznavati ljude na siteu kako bi im se mogao pridružiti. Grossmanove stranice nisu bile naročito atraktivne i nisu se bazirale na fotografijama i 39 . što je imalo i društvene elemente. koliko ga je znao. Mark je počeo razvijati jednu zamisao. Jednostavno rečeno. ali koja na Internet postave sami članovi. razlog zanimanju je bilo to što su to bile cure koje su klinca s Harvarda poznavali. Grossman je čak na njegove stranice dodao i Zajednički facebook svih domova (Universal House Facebook) i Mark je sigurno pogledao taj detalj ali. kakvim je Mark opisivao svoju zamisao. Friendster nisu bile stranice zatvorenog tipa. i to iznad svakog očekivanja. Dakle. Postojale su stranice po imenu Friendster i činile su se sličnima. Nešto što bi barem moglo opravdati susret u talijanskom restoranu umjesto u blagovaonici u kojoj su obično ručali. Mogao je pretpostaviti čemu su služile i to je bio uzrok stanja u kojem je sjedio u pizzeriji. Izgledao je kao da ga unutrašnja energija tjera na pucanje po šavovima. No spazio je Marka kako se probija kroz restoransku gužvu s kapuljačom preko glave i čudnim. Prema izgledu Markovog lica. bilo kojim sadržajima u koje bi se moglo ulaziti klikom miša i razgledavati. Želio je nadalje dati ljudima mogućnost pozivanja prijatelja da im se pridruže.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi igara i čestitanja na sve strane. ali su bile nespretne i nitko ih nije koristio. Htio je napraviti stanice na koje bi. neke i osobno. profilima. odmah nakon incidenta s Facemashom. ako su se ljudi htjeli spajati na stranice da bi bacili pogled na svoje prijatelje. iako su se njene karakteristike činile poznatima. Eduardo je zatreptao. Eduardo je taj tren odlučio da će ipak izdržati još nekoliko minuta. Postali su mu dostupni svi gornji katovi i svi kutići. Možda predavanja na koja idu. koliko je Eduardo znao. pitao se Mark. prethodne večeri je čak saznao i za spavaće sobe iako u klubu nitko nije stanovao. Razlog nije bio što su na stranicama bile slike djevojaka jer se na internetu mogu naći tisuće mjesta s milijunima fotki zgodnih cura. nego gungulom koju je Mark iskusio iz prve ruke. ljudi su pokazali zanimanje. Osjećao se uistinu toliko loše da je već odlučio izići iz separea i krenuti prema vratima. Što to traže online. ne bi li mogli napraviti stranice koje bi nudile baš to? Internetsku zajednicu prijatelja s njihovim slikama. Na njegovo iznenađenje. nego bi i opisivali sebe. je li to prijateljstvo. Tijekom prethodnih mjesec dana. odlučnim sjajem u očima. Ne stranicama kao takvima. za razliku od Facemasha. Činjenica da je toliko mnogo ljudi posjetilo stranice i glasovalo bila je očit dokaz da doista postoji zanimanje za kolege s predavanja u neformalnom okruženju interneta. Nakon toga je prešao na razvoj nečega po imenu houseSYSTEM. Mark je sjeo u stolac nasuprot Eduardu koji se istog trena vratio pred svoju vodu i meni. „Mislim da sam naletio na nešto“. „Razmišljam da ostane jednostavno i da to nazovemo the Facebook“. U prvi mah je zaključio da je riječ o prilično zapanjujućoj zamisli. Zapravo je počela Facemashom. Gdje su odrasli. rupice i sitnice doma u kojem je trebao provesti velik dio svojeg budućeg društvenog života. reče Mark. što ih zanima u životu. teško da je itko drugi tome pridao ikakvu pozornost. barem ne na Harvardu. Neki klinac s kampusa po imenu Aaron Greenspan je nekoliko mjeseci ranije upao u frku jer je postavio stranice internetskog kluba u koje se ulazilo harvarskom e-mail adresom i matičnim brojem kao zaporkom. ljubav ili što već. Za nekoliko sati inicijacija je bila završena – Eduardo je postao punopravni phoenixovac. nije izgledalo da će nešto naručiti. počeo je odmah obrađivati stvar.

Na kraju krajeva. obratio bi se svojim cimerima. Markova ideja je uistinu bila drugačija. a Eduardo nije bio stručnjak za računala. Izgledalo je kao da je Mark dosta razmišljao o toj ideji.com. Restoran je nekamo nestao i sve što je vidio bio je Markov žar za radom na projektu. ispalo je da su stranice bile tek neka vrsta servisa za upoznavanje. u kojem su klinci mogli provjeriti koje predmete pohađaju oni drugi klinci. iz pitaj Boga kojih razloga. pobijedio je i Disciplinsku komisiju. Eduardo je bio siguran da su blizanci potpuno pogrešno procijenili njegovog prijatelja. Prepričao mu je onaj večernji sastanak u tančine. Mark zapravo nije ni radio za njih. Nešto kao fina verzija stranice Match. To je bilo Markovo područje. „Ne radi li sveučilište na nečemu što bi trebalo biti neka vrsta online facebooka?“ Eduardo je mislio na ono što je pročitao u članku o Facemashu u Crimsonu. o tome kako je sveučilište zapravo i samo planiralo napraviti stranice koje bi bile jedinstveni studentski facebook. imao je previše problema sa svojim predavanjima a da bi trošio vrijeme na impresioniranje dvojice napumpanih porcellianaca. Kako je njima palo na pamet upregnuti njega i njegove sposobnosti? Dvojici veslača koja su mislila da su gospodari svijeta. „Mislim da zvuči super“. 40 . Mark nije imao namjeru ništa „rehabilitirati“. Možda su bili glavni u društvenom svijetu. Facemash ga je solidno usosio. Koliko je Eduardu bilo poznato. Jedan od njih. Bacio je pogled na materijale. pospajao ih u glavi i podigao za jednu potenciju. Kako mu je Mark prenio. bio je u kodiranju dobar barem kao Mark. Uopće ne govorim o tome. Vjerojatno su u njemu vidjeli klinca koji će objeručke prihvatiti ponudu u nadi da će „rehabilitirati“ svoj imidž radeći njihove stranice. mjesto gdje bi ekipa tražila nešto za ševu. Dustin Mokovitz. dobro promislio i zaključio da nije vrijedno njegovog vremena.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi profilima. Bila je već lijepo razvijena. Druga sveučilišta su ih imala i bile su to neka vrsta albuma za slike iz sveučilišnog života i slično. Pobijedio je i harvardske kompjutore. ali to što oni rade neće biti ni interaktivno niti išta slično. Mark je u svojim očima bio nekoliko klasa iznad blizanaca. barem u njegovoj glavi. možda kada je otišao na praznike roditeljima u Dobbs Ferry? Dok je sjedeći u svojoj sobi gledao u zaslon kompa? Na predavanjima? Bio je prilično siguran da napad spoznaje nije bio posljedica druženja s Winklevossima. Radilo se o seljenju svoje stvarne društvene grupe na internet. Eduardo je bio prilično siguran da je Mark ostao u kontaktu s njima putem e-maila i telefona. Vjerojatno zato što su ti koji jesu i zato što je Mark takav kakav jest. ali i zahtjevalo puno posla. rekao je Eduardo. Eduardu je bilo jasno da je to nešto više od Facemasha. Eduarda je zanimalo kad mu se upalila lampica. Naravno da se i Friendster dijelom ugradio u to. nešto što je u sebi nosilo i stvari koje je Mark napravio programom Course Match. Unatoč tome. Eduardo se želio uključiti. Zvučalo je prilično zanimljivo.“ Interaktivno – interaktivna društvena mreža. Mark je morao baciti pogled na taj site. Ako je Mark mislio da može napraviti takve stranice. Očito je i Marku bilo do toga. Istini za volju. onda bi to i mogao. I the Facebook je vrlo općenit pojam. Ali trebat će nam nešto gotovine da unajmimo servere i pokrenemo ih. Zašto se nije prvo obratio njima? Sigurno je postojao neki razlog. ali u zemlji weba i računala Mark je bio kralj. i sprdao se s njima govoreći kako i njegovi najjadniji prijatelji imaju više smisla za privući ljude na web stranice nego Divya i Winklevossi. kao i stranice za koje su oni mislili da im Mark dovrši. Naravno. Da nije tako. ali je poslao svijetu točno onu poruku koju je želio poslati: Mark je pametniji nego itko drugi. Mislim da nema veze gdje se sve još javlja. „Aha. no nisu li i svi ostali? Mark je sigurno pokupio sve te stvari. „I je super.

U toj varijanti Mark ne samo da bi trebao upasti. zgrada 41 . „Firmu dijeli 70 : 30“.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi To je bilo to. Prije ili kasnije će koju i poševiti. Na kraju krajeva. bilo je dovoljno prošetati se do prve banke. No. mislim. počeo izlaziti s curama. ali ako se ti isprsiš koliko možeš. Po cijelom je kampusu bilo klinaca koji su radili web stranice. profit nastao zahvaljujući opsjednutosti meteorologijom u algoritmima kojima je predvidio utjecaje uragana. pa u srednjoj je odbio milijunsku ponudu Microsofta. Mark nije imao spomena vrijednih društvenih vještina.“ Eduardo se nasmiješio. Štoviše. Eduardo je odrastao u svijetu biznisa. bila je to Markova ideja. Eduardo je želio vjerovati da postoji još nešto. ako i ne i trenutnu paranoju. The Facebook je imao sve elemente uspješnih web stranica. „70 je za mene. Ono o čemu je Mark govorio bile su stranice namijenjene druženju. 12. S tom je idejom možda mogao pokazati ocu koliko je već naučio.“ Eduardo je klimnuo glavom. Jedna je stvar biti voditelj Udruženja investitora Harvarda no. Samo zgradu bi se moglo nazvati čak bezličnom.“ Eduardo je opet klimnuo. seksi primjena i osjećao ekskluzivnosti. Eduardo je upravo postao član Phoenixa. Iako je izgledala kao obična četverokatnica sagrađena iznad trgovine ozbiljnom odjećom. POGLAVLJE – 14. a što je još važnije. napraviti uspješne web stranice bilo je nešto sasvim drugo. seksi i ekskluzivno. ali Eduardo je smatrao ideju previše dobro da je tek tako ostaviti neka uvene. Vrata su bila golema. „Što misliš koliko će na trebati?“ pitao je Eduardo. Mogao je pridonijeti novcem i savjetima. a ni društvenog života. I ti si financijski direktor. samo što si se mogao učlaniti iz komfora svoje sobe. a Mark ga je trebao i – možda je to bilo sve. Znao je da Mark nije bogataš. a Eduarod je mogao za dvadeset minuta imati tisuću dolara u ruci. „Može“. Mark je rekao ničim izazvan. nego je trebao odmah biti predsjednik. SIJEČNJA 2004. Eduardo je imao novca. Ne samo Winklevossi ili Greenspan. Mark je trebao novac za pokretanje svojih stranica. Mogao je pomoći u vođenju projekta kako vjerojatno ni Mark ne bi mogao jer nije bio klinac sklon poslovnom promišljanju. Mnogi od njih su se bavili društvenim životom kakav su svojim stranicama htjeli postići blizanci Winklevoss ali ničija ideja nije zvučala kao Markova. možda budemo imali dosta da pokrenemo cijelu priču. Stvar je u tome da ih zapravo sada i nemam. Kojem bi se svojem prijatelju Mark mogao obratiti? Eduardo je bio bez sumnje društveno najsposobniji među njima. Krenuo je. Nije bilo šanse da ijedan brucoš prođe kroz vrata i pogleda ih a da ne osjeti barem nelagodu. „Tisuću dolara za početak. samo online. „Ovo će biti stvarno zanimljivo. 30 za tebe. Bio je to neka vrsta Phoenixa. i sam je imao novca. obojana crno kao noć i gledala su ravno na Aveniju Massachusetts kroz još veću i crnju kamenu kapiju sa svim potrebnim elementima kao što su šipke od kovanog željeza. Zvučalo je pošteno. Mark mu je uzvratio osmjehom. Jednostavna ideja. Eduardo je poznavao još desetak studenata koji su pokušavali iz svojih domskih soba pokrenuti internetske biznise. propupao. bogato ukrašeno ziđe i veličanstvena glava vepra na ključnom kamenu. rekao je Eduardo i rukovali su se preko stola. Kao neki od harvardskih klubova. Jednostavno. Možda nikada i neće zaraditi novac. Eduardo je iz bogataške obitelji. onih tristo tisuća dolara koje je zaradio trgujući naftnim ročnicama. Eduardo bi financirao i donosio financijske odluke.

Tyler je postajao sve nestrpljiviji. bilo je nedostižno ljudima kao što je Divya. vivamus – „dok smo živi. Više od dva stoljeća taj je klub bio na samom vrhu hijerarhije osam velikih. Stvari su išle presporo. Tyler Winklevoss. Njegovi su e-mailovi blizancima služili kao dnevnik rada i izvješća o učinjenom na temelju kojih su zaključivali da programiranje napreduje stabilno. Divya nije nikada bio pozvan uz te zavojite.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi na adresi Avenija Massachusetts 1324. Bilo to točno ili ne. uske stube. Teddy Roosevelt je bio član Porcelliana uz mnoge druge pripadnike klana Roosevelt. kad zauzmu svoje mjesto u svijetu. Prošla su dva mjeseca od njihovog naoko idiličnog sastanka u blagovaonici Kirklanda i čitavo je vrijeme mali govorio kako njihova suradnja na Harvard Connectionu ide sjajno. Osnovan je 1791. Cameron i Divya nisu došli ovamo da bi filozofirali o putu do njihovog prvog milijuna nego su žalovali jer je odjednom uspjeh izgledao dalje nego ikada. proučio koliki dio stranica je već gotov i bio je spreman odraditi svoj dio posla kako bi se stranice postavile i pokrenule. adresa isprepletena s tajnom povijesti sveučilišta. a nije se nazirao nikakav stvarni pomak – nikakav kod nije stigao e-mailom niti je dodan na stranice. koje je vodilo gore u stoljetnu zgradu. porijeklom od svinje. njegov brat Cameron i njihov najbolji prijatelj Divya sjedili su na zelenoj kožnoj garnituri upravo iza crnih vrata. uistinu presporo. Franklin Delano Roosevelt nije primljen u članstvo i on će to kasnije nazvati „najvećim razočarenjem u njegovom životu“. starih klubova. nisam se sjetio ponijeti svoj punjač. Tyler. bila je dom mnogih mitova i legendi Harvarda. izgradio je generacije najboljih i najsjajnijih koje je nacija ikada školovala. Mark. nalik svinji. Da su u društvu bili samo Cameron i Tyler. Kada sam išao doma za Dan zahvalnosti. Mark je gotovo odmah odgovorio i to zahtjevom za još jednom odgodom: 18 Porcine (engl. a niti će biti. a mali je stalno djelovao uzbuđen i oduševljen projektom jednako kao i na prvom sastanku. najbolji među njima. Porcellian je bio „kuća od pravila“. Može se smatrati najdiskretnijim i istinskim elitnim klubom u Americi. Porcellian je bio sukus svih mreža koje su nastale na kampusu. Kako se približavao kraj već sedmog tjedna. najviša ljestvica društvenog poretka. nego i dugo nakon toga. 42 . usporedivim s Lubanjom i kostima s Yalea. no drveno stubište pokriveno zelenih sagom. u malom pravokutnom salonu poznatom kao Bicycle Roomu. blizanci i Divya međusobno su razmijenili pedeset i dva e-maila i obavili pet-šest telefonskih razgovora. izgleda da sve radi. Priča se da je jedan član svinju vodio sa sobom na predavanja i skrivao ju u prozorskoj žardineriji kada god bi se profesor približio. pa se uskoro vratim na ovo. tada će mu ih klub jednostavno darovati. Moto Porcelliana dum vivimus.. mogli su se povući na neki gornji kat. Njima je namijenjena sudbina vladara svemira. u čast bakanalija s pečenom svinjetinom18 kojom su se počastili članovi kluba. Mislio je da će se stranice zavrtjeti prije kraja praznika i stoga je pogurao Camerona da malom pošalje e-mail s pitanjem hoće li uskoro završiti posao. Moram nešto napraviti za faks. čak je kolao i urbani mit: Ako član ne zaradi milijun dolara do svoje tridesete. Klupske prostorije su u žargonu članova bile „stari hambar“ i u njima su nastajale legende. iako ne baš očekivanom brzinom: Kodiranje uglavnom gotovo. Razlog njihove potištenosti je imao i ime: Mark Zuckerberg. živimo“ – nije se odnosio samo na vrijeme njihova boravka na studiju. Pogledao je što je postojalo od programa.) = svinjski. a ime je dobio 1794.

Još jednom je ponovio kako stranicama nedostaje „funkcionalnosti“. s obzirom na njihovo sadašnje stanje. malo se preforsaju i postanu pomalo umorni i mrzovoljni. ali je to nazvao „dosadom“. još ih nisam stavio na živi site. ali to mu je izgledalo vrlo čudno jer je fijasko s Facemashom pokazao da je Mark nadaren upravo za to. Međutim. a onda se. Tyler i Cameron su. ali Mark je stalno odgađao ugovaranje bilo kakvog termina tvrdeći da ima previše obaveza na studiju. darovan Harvardu 1901. I tek su te večeri. u istom e-mailu Mark je dao do znanja i da radi na stranicama koliko god je mogao: Što se samih stranica tiče. Totalno sam zatrpan ovog tjedna. Cameron i Divya pridružili Marku na sastanku koji je sasvim nalikovao onom prvom koji se održao za istim stolom u dnu blagovaonice. Tyler je pretpostavljao da govori o projektima za njegove računalne predmete. O svemu onome za što je prije izražavao oduševljenje sada je govorio kako mu nije dovoljno uzbudljivo. Mark je postao još nejasniji izjavom kako ima još nešto posla koji treba napraviti da bi se stranice pomaknule. Tada je dodao i nešto što je malo zabrinulo Tylera je se činilo iznenadno s obzirom na to koliko je Mark do tada djelovao uključeno: Još sam malo skeptičan jesu li stranice dovoljno funkcionalne da doista privuku pažnju i privuku kritičnu masu posjetitelja potrebnu da bi zaživjele. Kada je govorio o „stvarima oko sučelja“. I da će trebati još kapaciteta na poslužiteljima. točnije svega nekoliko sati prije nego su blizanci i Divya ušli na ulaz Porcelliana. kako postoje neke „stvari oko sučelja“ koje treba napraviti a s kojima on baš i nije doma. Tyler se pitao nije li klinac samo malo premoren. odjednom. kao studenti četvrte godine željeli da se projekt ostvari što je prije moguće. uspjeli privoljeti Marka na kratak susret u blagovaonici Kirklanda. Imam tri programerska projekta i seminar koji moram predati u ponedjeljak. No izgovori su 43 . stvarima koje mu se nije dalo raditi. i prošli kroz kao smrt crna vrata. A opet. ne znam hoće li veza na internet biti dovoljno protočna i uspjeti podnijeti opterećenje bez nekih ozbiljnih optimizacija koje bi mogle potrajati dodatnih nekoliko dana.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sorry što mi je trebalo malo dulje da vam odgovorim. iako ne baš sve. Osim toga je iznio neke probleme koje ranije nije spominjao. npr. i ako dođe do prometa kakav priželjkujemo. i na mojem kompu bi se reklo da rade. ali Mark je bio neodređen. Tyler je pretpostavio da misli na vizualni aspekt naslovne stranice. napravio sam neke izmjene. Mali im je davao komplimente za njihove sjajne ideje i rekao im kako misli da će Harvard Connection biti super. Nakon tog e-maila Tyler je ustrajno pritiskao klinca da se sretne s njima. Nadao se da će stranice do tada već biti online. počeo ograđivati objašnjenjima kako nije mogao raditi zbog brojnih drugih projekata koji su mu oduzimali dosta slobodnog vremena. Doduše. Tyler je iznenada dobio dojam da ih mali zapravo pokušava ubiti u pojam. Bio je to prvi put da je Mark spomenuo bilo kakav „izostanak funkcionalnosti“ jer je sve do tada izgledao oduševljen njihovim idejama i slagao se da će to biti veliki uspjeh. U prvi mah su se Tyler. Radio je naporno i imao sva ta predavanja. a poznavajući Victora Tyler je znao da oni katkad padnu u takva stanja iscrpljenosti. svaki izgubljeni dan značio je veću mogućnost da će netko drugi napraviti nešto slično i preuzeti inicijativu. čak vrlo maglovit. godine. kao i nekoliko zadaća koje moram napraviti do petka.

Bio je vidio ono što su napravili i složio se da će to biti lako za završiti. odgovorio je mrko Tyler. Mark im je odjednom ispričao kako nije spreman. Problemi s poslužiteljem? Uzet će ih više. Nakon toliko tjedana slušanja kako se sve lijepo odvija. Stvarno je pomislio da je mali štreber bio na istim valnim dužinama. biti dijelom i kretati se naprijed. kako ima stvarnih problema s kojima se mora nositi i kako mu sve to više nije uzbudljivo. pa što. Tyler je mislio da će stranice već biti spremne za puštanje u rad. Možda on nije imao poduzetnog duha kako se Tyleru učinilo. mogli su promatrati taj promet kroz specijalno ogledalo izrađeno da se ne vidi promatrača. ništa više od neuvjerljivih isprika i još dva izgubljena mjeseca. Slegnuo je ramenima. Bilo je to više nego razočaravajuće. Možda mu je trebalo samo malo vremena da ga se ostavi na miru i vratit će se na posao.“ Možda Mark Zuckerberg to uopće nije shvatio. 44 . Umjesto toga servirao im je priču o sučeljima i kapacitetima poslužitelja. ali možda su zapravo pogrešno procijenili maloga.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi djelovali šuplje. Sve je to bilo krajnje zabrinjavajuće i Tyler. shvaćao projekt i njegove mogućnosti. Problemi sa sučeljem? Svatko to može napraviti. Nikako se nije uklapalo. Kroz crna vrata čuo se promet s Avenije Massachusetts. „A što ako on to ne sredi u nekoliko tjedana?“ Divya je pitao kada su sjeli na kauč Bycicle Rooma. Nije se htio istrčavati. „Ako se to dogodi“. Cameron i Divya napustili su sastanak potpuno deprimirani. Možda će do veljače vratiti onaj prijašnji žar. Možda je Zuckerberg samo još jedan kompjutorski geek bez ikakve stvarne vizije. Tyler je donio odluku da ga je najbolje ostaviti na miru nekoliko tjedana. samo deset do petnaest sati rada za sposobnog programera. Nikakvo realno objašnjenje osim školskih obaveza. Da su se Tyler i Cameron popeli na kat. Želio je sudjelovati. ali Tyler nikada nije bio osobito sklon voajerizmu. „morat ćemo naći novog programera. Mrzio je biti sputan i samo gledati kako svijet odmiče. Naposljetku. možda se pribere i postane ponovno onaj stari. Nekoga tko je sposoban sagledati čitavu sliku ove stvari.

POGLAVLJE – 4. Svaki inženjer zna što znači biti usredotočen kao laser. Konačno su ključevi kliknuli i Mark je otvorio vrata i upao unutra.“ „Ne. „Ne mogu sad“. ono što je pokretalo društveni život i vuklo ljude u klubove. „Da. na tren je izgubio ravnotežu i posrnuo kraj police krcate knjigama i malog TV-a u boji. vireći preko Markovog ramena. ali Mark nije obraćao pažnju. Odnosno. promrmljao je izvlačeći ključ iz svojih hlača i prčkajući po bravi. a većina dizajna i kodiranja i ranije. VELJAČE 2004. a kapuljača njegove žute trenirke vijorila mu je za vratom kao izmaglica uragana.“ Mark je prošao rukom kroz kosu i naslonio se. Odbijao je trpiti bilo kakvo odvraćanje. Stolno računalo je bilo uključeno. Radio je zadnji glanc. Mislim da će ljudi stvarno reagirati kad to vide. Istini za volju. reče Eduardo. druženja i razgovora s njima. Nije djelovao kao da je čuo Eduardovo bauljanje za njim. Eduardo je morao čekati dobrih dvadeset minuta u praznom hodniku Kirklanda prije nego što se Mark stuštio niza stube koje vode prema blagovaonici. ali Mark je zanemario primjedbu uz popratno odmahivanje. još jednostavnije rečeno. stranice su trebale odražavati ono što se svakoga dana događalo na sveučilištu. smjer. „Nisi ni spavao. Izgleda super. S desne strane je bio popis elemenata profila: godina upisa na faks. Marku tada ništa nije bilo važno. srednja škola. išta što bi i jednu jedinu misao pustilo izvan kontrole. mjesto rođenja. „Zašto ne možeš sada?“ nastavio je Eduardo. spajao noć i dan i obrnuto. Eduardo je pretpostavio. a istovremeno i postaviti dovoljno atraktivnih efekata kako bi zainteresirao korisnike. „Ovo izgleda prilično dobro“. i Mark se bacio ravno na posao. stvarno to mislim. jer uklanjanje grešaka iz kompjutorskog programa je bio uglavnom gotovo još prije tri dana. Eduardo je bio prilično siguran da Mark u proteklih tjedan dana nije mnogo spavao. kafiće. Osim voajerizma. Od brzine kojom je dojurio natikače su mu se jedva vidjele. nastojeći zadržati što je moguće više elegantan i jednostavan izgled. čak i u blagovaonice i predavaonice. Pri vrhu je bila slika. i to najkraćom putanjom ravno za radni stol. uglavnom. Radio je danonoćno. prsti su mu se kretali kao da je opsjednut. Stranica je bila otvorena u jedan od obrazaca. Eduardo je primijetio da mu je kosa podivljala. a program otvoren. Bez daljnjega to je bilo i radi upoznavanja ljudi. „Mislio sam da smo se trebali naći u devet“. o očima da se i ne govori. Izgledao je i više nego iscrpljen. Mark je klimnuo potvrdno. Natikače su mu zapele o hlače smotane na podu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 13. i to samome sebi. zar ne?“ Mark je prešutio odgovor. Jedino je još nedostajala opcija s kojom se Mark patio skoro čitav dan. No pokretač svog tog društvenog života bilo je nešto prirodno i neizostavno koliko i čovječanstvo samo. počeo je Eduardo. članstvo u 45 . ljude je na thefacebook trebala privući i interaktivnost. prazan profil koji je nakon registracije trebalo popunjavati osobnim podacima. Pribrao se i zaletio u svoju spavaću sobu. Igrao se sa sadržajem stranice. Udarao je po tipkovnici kao lud. ali to nije bilo važno. prostor za bilo koju sliku koju biste željeli staviti. Eduardo je gledao svog prijatelja kako se zanosi u zavojima i prekrižio ruke.

privatnom krugu. „A što je to na dnu?“ Eduardo se naginjao naprijed zirkajući ne bi li vidio maleni potpis.“ „Točno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi klubovima i omiljeni citat. I na kraju. ono što će pokretati ovu društvenu mrežu bilo je isto ono što je pokretalo studentski život: seks. sve zapravo svodilo samo na to upražnjavaš li ga ili ne. To je trebalo biti to što se tiče dojma: ništa blještavo. te su tri stvari bile motor koji je pokretao svakog klinca s kampusa. Sve bi to tako bilo i na stranicama. ali Mark nije trebao nikog drugog. Izgled je bio krajnje jednostavan i čist. u početku. napadno ili zastrašujuće. a lozinku izabereš sam. rekao je Eduardo dok mu je sjena pokrivala veći dio ekrana. Čak se i na Harvardu. Zanima me. ono zbog čega si je Aaron Greenspan navukao toliko nevolja na vrat kad je od studenata tražio njihove matične brojeve na Harvardu i zaporke kako bi mogli pristupiti stranicama. Mark je pritisnuo još nekoliko tipki i ekran se izmijenio prikazujući naslovnu stranicu na koju bi korisnik prvi put došao.edu. ključna je bila baš e-mail adresa harvard. koristite „ulaz“. Otvorili smo Thefacebook širokoj upotrebi na Sveučilištu Harvard. Mark se potrudio razmijeniti s njim poneki e-mail o tom njegovom iskustvu. a ni iritantnih zvukova. „treba ti e-mail s domene harvard. da bi ušao“. Duboko u svojoj biti. bazirati web-site thefacebook. Ljubavni status. Tražim. To će također pojačati osjećaj da će informacije o tebi ostati u užem. Eduardo je primijetio tamnoplavu traku s vrha i malo svjetlijeplave kontrole „registriraj se“ i „ulaz“. Bile su to osnove na kojima se temeljilo iskustvo studija. On je razlog odabira studijskih grupa. Slijedio je popis prijatelja. „LJUBAVNI STATUS“. Greenspan je odmah ponudio Marku nekakvu vrstu partnerstva. kao što su to učinila i braća Winklevoss s njihovim siteom za upoznavanja Harvard Connection. odnosno gledanja tuđih profila uz ostavljanje traga pomoću kojeg bi taj netko znao da ste ga odmjeravali ili mu samo posjetili profil. Sve što mu je trebalo bilo je tu pred njim. Postojala je i mogućnost „čeprkanja“. „Znači. u svojoj osnovi. to jest ljudi koje biste željeli sami dodati ili pozvati da vam se priključe. On je razlog za učlanjenje u društvene klubove kampusa. Da bi pristupio stranicama. kliknite dolje kako biste se registrirali. Privatnost je bila važna. „ZANIMA ME“ i „TRAŽIM“.edu. Iza toga je opet bio seks. Ta su tri koncepta.“ Po Eduardu. 46 . Mark i Eduardo znali su da će upravo ekskluzivnost te stranice učiniti popularnima. Korištenjem Thefacebooka možete:  Potražiti ljude sa svojeg studija  Pronaći tko je sve u vašim grupama  Potražiti prijatelje vaših prijatelja  Pogledati zorni prikaz vaše društvene mreže Za početak. određivala studentski život od predavaonica do domova i tulumarenja. najekskluzivnijoj obrazovnoj ustanovi na svijetu. Ništa manje važna nije bila mogućnost odabira vlastite zaporke. Ljudi su željeli kontrolu nad onim što stavljaju na internet. velikim je slovima bilo napisano „SPOL“. to je ono na čemu će se. Svi su htjeli svoj dio Marka. Ako ste se već registrirali. Jednostavno i čisto: [Dobrodošli na Thefacebook] Thefacebook je internetski imenik koji spaja ljude povezane u društvene mreže sveučilišta. Genijalnost je bila upravo u tom dodatku koji je sve stavio na svoje mjesto. Nije bilo bljeskanja. On je ono zbog čega se na ručku sjeda na određena mjesta a na druga ne. morao si biti student s Harvarda.

A zašto bi? Mark se stvarno krvavo naradio. Svima zorno predočen Markov potpis. U predmetu po imenu Umjetnost u doba Augusta. Jedva da je jeo i spavao. Odmah je otvorio svoj adresar i pokazao hrpicu adresa pri vrhu. Eduardo se primaknuo i pogrbio. slistio je ispit i spasio si prosjek. Ako se svidi tim dečkim i oni to pošalju svojim prijateljima. u njegovoj sobi i s pogledom na njegovo djelo. spustio ramena u luk navalivši na tipke. Da je Mark poslao ljudima iz svojeg e-mail adresara. A i ti su dečki iz Phoenixa znali mnogo cura. pozvao ljude da to komentiraju i na taj si način elegantno napravio šalabahter. Zapravo je naveo ostatak grupe da odradi njegov posao. rentali su servere mjesečno. Pošaljemo li njima. 12. Napravio je mali i okretni web site na koji je postavio sva umjetnička djela koja će biti na ispitu. jednom od onih glupih obaveznih predmeta. Stranice su bile uglavnom gotove. ako uopće i jednu curu. Ako se Eduardo nije slagao s tim. Eduardo je stavio ruku na Markovo rame. nije ništa rekao.com. Ta loptica bi pogodila mnoge.“ Mark se složio klimanjem glave.“ Mark je pokazao na svoj laptop koji je stajao otvoren kraj stolnog računala. Sve je bilo na svom mjestu. „Idemo na piće! Ovo treba proslaviti!“ „Ne. a Thefacebook je bio društveni servis. Sada. To bi moglo biti problem. Nekoliko tjedana ranije registrirali su domenu thefacebook. toliko je za brazdio da je skoro zaboravio na ispit o kojem je ovisio veći dio njegove ukupne ocjene. na sastanku židovskog bratstva. „O. „Svi ovi dečki su iz Phoenixa. Serveri su mogli podnijeti uistinu jak promet pa nije moglo biti problema sa zagušenjima i zastojima. Phoenix je bio osjetno bolji plan. ostat ću ovdje.“ 47 . raširit će se prilično brzo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Proizvodnja Mark Zuckerberg. Eduardo je zatvorio oči vizualizirajući majušne iskrice čiste energije kako frcaju po svijetu. bilo bi to kao da je bacio lopticu skočicu na nekom od njegovih predavanja iz računarstva. naravno. Mark je definitivno dobio po prstima i naučio štošta iz incidenta s Facemashom: jedan smrznuti laptop mu je bio dovoljan. stvari bi mogle krenuti kako treba. sićušne proplamsaje čiste električne genijalnosti kako skakuću sa servera na server u neuronskoj mreži nepreglednih svjetskih prostranstva. „Idemo.siječnja. na što se ovaj trznuo. stvari će se raširiti prilično brzo. Taj natpis se trebao pojavljivati na svakoj stranici i obrascu baš na dnu ekrana. Svi njegovi sati rada vjerojatno su se stopili u magli čistog programiranja. Thefacebook. „Hajdemo.com. Žive su.com je bio spreman. oni su bili društvene zvijezde kampusa. Nije imao vremena učiti to sranje. Eduardova je ideja bila da se prvo jave članovima Phoenixa. rekao je Eduardo drhtavim glasom.“. sudaraju se po satelitima i vraćaju kroz eter na Zemlju. tek nekoliko redaka. i to s uključenim nadzorom prometa i održavanjem. Predstavio je stranice i dodao poveznicu na thefacebook. Reklo bi se da je izostao s najmanje polovice predavanja i bio je na rubu toga da si sjebe prosjek. šibaju kroz bakrene žice. U krajnjoj liniji. čak i ako stvar bude popularna kao Facemash. Pošalju li obavijest članovima kluba i ljudima iz Kirklanda čijim je e-mail adresama Mark. To je bilo to. kao korisnik doma imao slobodan pristup. Duboko je udahnuo i pritisnuo tipku poslavši e-mail cijeloj listi jednim udarcem po tipkovnici. Stranice su bile na slobodi. Ili. Krenule su. a ljudi kažu da se snašao na jedinstveni način.K.“ Napisao je kratki e-mail. izgledalo je da se rad isplatio.

„Ostat ćeš ovdje i samo buljiti u ekran?“ Mark ni taj put nije odgovorio. Eduardo se u gotovo potpunoj tišini povukao iz male spavaće sobe. Bio je to čudan prizor. Mrvicu se skutrio pred ekranom. 48 . Zastao je na dovratku i kvrcnuo ispruženim prstima po drvetu okvira. Ako je želio sjediti i buljiti. Poslali su Fuck Truck po njih. okrenuo se i ostavio malog nasamo s njegovim kompjutorom. Mark je ostao sjediti obavijen tišinom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Siguran? Čuo sam da neke cure dolaze kasnije u Phoenix. čak se malo i njihao kao Židovi u molitvi. kao zvuk radijatora uza zid ili prometa na ulici pod prozorom. ali Eduardo se očito nije odvažio osuditi svojeg čudaka. Eduardo je slegnuo ramenima. A i zašto bi? Mark je danonoćno radio kako bi pripremio thefacebook. a Eduardo je po njegovom izrazu lica vidio da mu je bio samo smetnja.“ Mark mu nije odgovorio. Mark se nije osvrnuo. imao je pravo na to. izgubljen u vlastitom odrazu koji je plesao po zaslonu.com za pokretanje.

„To je suludo“. i to u tjedan dana. U to vrijeme jedva da je provjeravao ima li pošte. reče Divya. mislio je Tyler. odlučio je stvar uzeti u svoje ruke…“ „Čekaj“. a onda otvorio novine i počeo čitati: „Kada je Mark E. pa Mark ih je sve vrijeme lagao u lice! Zapravo. pokrenuo je web site thefacebook. ali Divya nije nimalo djelovao kao da mu je do šale. „I mislim da je pomalo smiješno da sveučilištu treba nekoliko godina da se to riješi. ali to nije ni čudno jer je životinjski trenirao s bratom. bratstva ili domova. „Svi toliko govore o jedinstvenom facebooku Harvarda“. „Slušaj ovo: „Nakon oko tjedan dana programiranja. Tyler je pomislio kako to da je mali imao vremena napraviti svoj jebeni site. Vidio je da je u spremištu čamaca Newell. „Tyler. postao nestrpljiv zbog odugovlačenja službenog Harvard facebooka. „Što je tebi i tim novinama?“ Divya mu ih je pružio toliko ljut da su mu se rukle tresle. ne želim biti preslika novina. VELJAČE 2004. Zatvorenih očiju. Tyler je bio „u zoni“. majicama. godine. a za njih nije mogao odvojiti deset sati programiranja? 49 . pustio veslo i obrisao vodu s lica.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 14. mali je njega i Harvard Connection zavlačio dva mjeseca izgovarajući se da je imao previše obveza s predavanjima i praznicima pa nije stigao programirati. leđa obavijenih pulsirajućim mišićima. Bacio je pogled na brata koji je također prestao veslati. „Što je sad to?“ „Današnje novine“.com prošle srijede poslijepodne. izjavio je Zuckerberg. zažarenih tricepsa i kvadricepsa. Lopatice vesala ulazile su i izlazile iz vode bez ijednog mjehurića. Tyler je ugledao Crimson u njegovim rukama i zakolutao očima. rekao je. Njegove stranice spajaju elemente uobičajenih domskih facebooka s dodatnim detaljnim vlastitim podacima korisnika i mogućnostima pretraživanja studentske populacije preko predavanja. stožeru harvardskih veslača još od 1900. Tyler je znao da izgledaju kao da nisu sasvim pri sebi. POGLAVLJE – 9. Cameron mu je bio poslao jedan e-mail prije dva tjedna. napetih prsa. Vidio je i ljutitog Indijca koji stoji metar dalje i pruža mu primjerak Harvard Crimsona. policama punim trofeja i crno-bijelim fotografijama. Pretpostavljali su da je bio zauzet štrebanjem. Tyler gotovo da je čuo kako navijači dovikuju s obale rijeke Charles. Ugledao je sobu prostranu kao dvorana i zidove popunjene momčadskim uspomenama: veslima. Vesla su mu se izvinula i voda je pljusnula pomočivši mu odjeću. odgovorio je Divya.“ U tjedan dana? Kako je Tyler gledao na stvar. „pokrenuo je stranice?!“ „Još kako“.Zuckerberg '06. Tyler je odbio. „Evo. zatvorenim bazenima za veslanje koji su se sastojali od betonskog trupa osmerca okruženog glomaznim jarcima vode za veslanje. Prošle srijede? To je bilo prije četiri dana. prekinuo je Cameron. Nije ništa čuo ni o kakvim web stranicama. a prstiju bijelih od stiska vesala. Kriste. i citiraju ga u članku. kao da je vidio kako se most sve više približava. prije pitajući za neki problem s izgledom Harvard Connectiona i ovaj nije nikada odgovorio. „Čitaj ti. Tyler je zatreptao. imitirajući Cameronovog partnera oko metar dalje u savršenoj sinkronizaciji. Njih su dvojica sjedili u jednom od dva najmodernija Newellova „akvarija“. ovo moraš vidjeti!“ I tada se sve srušilo. ja sam mokar do kože. Kapci su mu se strelovito otvorili.“ Tyler se zagrcnuo. oči razrogačile i više nije bilo obale Charles.“ Divya je uzdahnuo krajnjim naporom. Ja to mogu bolje nego oni.

Treba ti email Harvarda. Jebiga.“ Jebote. mi ono“. Harvard Connection je trebao omogućiti pretraživanje ljudi prema njihovim interesima i trebao je biti usredotočen na domenu sveučilišta Harvard.com koje je izradio tijekom jesenskog semestra. Tyler je to smatrao…krađom. sve vrijeme radeći na vlastitom web siteu. Devetsto studenata se registriralo na stranice u četiri dana? Kako je to moguće? Zuckerberg nije poznavao devetsto ljudi.“ 50 . mali jedva da je imao četiri poznanika. reče Divya vraćajući se na Crimson. Istina. a shodno tome ni društveni život. „Zuckerberg je izjavio da se do jučer popodne već 650 studenata registriralo na thefacebook. „Prvo ćemo nekoga nazvati. koje nisu bile bitno različite od Harvard Connectiona. otupio oštricu. Da mu je trebala gotovina za pokretanje stranica. taj servis nije bio Harvard Connection. nisu ga baš angažirali. Bile su to gotovo one iste riječi koje je plasirao Marku i ovaj mu ih je sada vratio preko stranica Crimsona. „A sad ide ono najbolje“. „Što ćemo sada napraviti?“ pitao je Cameron. To nije istina. to nije izgledalo pošteno. a onda ti daju da sam postaviš svoju sliku i informacije o sebi. financijski ga je pomogao neki frend. osnovne i akademske. Nakon toga ih je odbio i ni dva tjedna kasnije pustio u rad vlastite web stranice. Brazilac po imenu Eduardo Saverin. a znamo što to znači.com. Kako li je pokrenuo društveni web servis i dobio tolike korisnike u samo četiri dana? „Otišao sam na stranice čim sam ovo pročitao i stvar doista raste kao luda. Zatezao ih je i navlačio da bi na kraju lansirao vlastite stranice sličnih osobina. Tyler je spustio glavu i buljio u zeleno-plavu vodu u veslačkom bazenu. Zašto nisu nešto napisali. On je u Phoenixu ljetos zaradio trgujući na burzi. tek to da bi mu bilo dobro ako bi i njima bilo dobro.“ „Zašto nije došao k nama?“ Mark je bez daljnjeg znao da su Winklevossi imali novce. Bilo je to gotovo kao da im se Mark narugao. sigurno je znao da su u Porcu. Osim u slučaju da je projekt bio previše sličan onome za što su ga angažirali. tijekom praznika i zimske stanke. a kada si nađeš prijatelje. ali je znao da to neće pustiti tek tako. Prema Tyleru mali uopće nije imao prijatelje. thefacebook.“ Tyler je udario jedno od vesala i val vode je iskočio iz bazena. Nije bilo niti ugovora ni papirologije. „Zuckerberg je izjavio kako se nada da će mu mogućnost zaštite privatnosti pomoći obnoviti vlastitu reputaciju nakon studentskog bijesa izazvanog njegovim stranicama facemash. Možeš tražiti ljude prema vlastitim interesima. Je li Zuckerberg jednostavno pokupio ideju i pobjegao s njom? Možda je samo slučajnost: je li mislio raditi na njihovom projektu a onda se zanio i napravio vlastite stranice? Ne. Tyleru je to bilo kao da ih je vukao za nos dva mjeseca.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Postaje još i gore.com. nikad nisu spominjali da će ga platiti. Sad je suvlasnik web sitea. ukrao im suštinu ideje. Koliko je Tyler znao.“ Tyler je osjećao kako mu se ruka stišće. ali kako je on to smatrao – nije bio ni nešto posebno drugačiji. Tako im je oduzeo inicijativu. Doduše. Osim u slučaju da mu je lova trebala za nešto što ima je ukrao. neko sranje od jedne stranice u stilu „ti ćeš napraviti ovo. Umjesto toga. mogao je to reći Tyleru ili Cameronu. „Koliko sam čuo. Nije mogao pustiti prokletu gnjidu da se izvuče nekažnjeno. Rekao je kako predviđa da će do danas ujutro broj korisnika narasti na 900.“ „Zato što je dao lovu?“ „Pretpostavljam. možeš se s njima umrežiti. jednostavno su mu vjerovali. tek poneki stisak ruke. Tyler nije bio siguran.

a mirnoća mu se vraćala u vene i disanje smirivalo. Možda je mnogo stvari koje je Mark stavio na thefacebook bilo različito od njihovih. To je bilo ono što je Markovo djelo razlikovalo od stranica za druženje poput Friendstera. stvari bile drugačije. to nije način na koji bi se stvari smjele odvijati. Tyler je klimnuo s olakšanjem. Vlastitim se radom uzdigao do multimilijunaša i trenutno je vodio jednu od najuspješnijih konzultantskih tvrtki na Wall Streetu. Možda bi stvarno još mogli srediti stvar. „Ima tu stvari koje doista izgledaju slične.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ►►► Tylerov mozak je mahnito radio dok je grčevito držao slušalicu na uhu. Nije li? „Spojit ću vas s našim pravnikom“. a to je bila i njihova ideja – stvoriti harvardocentrični društveni web site. u pogledu na svijet jednoga kompjutorskog čudaka. Stajao je u svojoj sobi u Pforzheimeru. Harvard je mjesto na kojem vlada red. Upravo su pravnika i trebali. Za ulazak na Markov site treba imati harvardski e-mail. Možda su u Markovom hakerskom svijetu. jednostavno nije bilo u redu. „Nije riječ o novcu. ako ništa drugo.com. Vrijedno radiš i dobiješ ono što si zaslužio.edu e-mail adrese bila je potpuno inovativna i potencijalno vrlo važna za uspjeh stranica. Cijela ta ideja da bi svi članovi trebali imati harvard. Ako je itko znao kako se treba ponašati u teškim situacijama poput ove. Bio je to svojevrstan postupak eliminacije koji bi osigurao ekskluzivnost i sigurnost. rekao je Tylerov tata. još uvijek se cijedio od brzinskog tuširanja ogrnut ručnikom i u labavoj trenirci oko struka. Cameron i Divya su metar dalje sjedili za njegovim pisaćim stolom i pregledavali Zuckerbergove stranice. dojam privatnosti i zasebnosti. Tyler je brzo govorio i objašnjavao što se točno dogodilo. Mark je razgledao njihove programe i to su mogli dokazati. Vidio je sve što je Viktor već bio napravio i dosta je dugo razgovarao s njima o njihovim planovima. Tyler mu je prenio osnove njihovog odnosa s Zuckerbergom. Napraviš sve što ti se prohtije. Nije bilo fer. Kada god bi pogledao u njihovom smjeru i spazio plavičasto obrubljeni ekran. onda je to bio on. Izmijenili su pedeset i dva e-maila. Možda još i nije kasno. Mark se triput sastao s njima. 51 . to je jednostavno neprihvatljivo. Ne. čak ekskluzivnosti. provaljuješ u harvardske servere i pokažeš dugi nos svima odgovornima. Nikoga na svijetu nije poštovao tko kao njega. ono jednostavno nije pošteno. na njemu radili još od studenog 2002. To. Trebali su provjeriti svoje opcije s profesionalcem i vidjeti što se može učiniti. Tata se konačno javio na treći poziv.“ Jednostavno. tata. ključna je bila postava.“ zaključio je Tyler. „Tko zna hoće li ijedan od naših projekata ikada išta zaraditi. i još se na kraju izruguješ ljudima preko Crimsona? Ne. rekao što su pročitali u Crimsonu i u što su se sami uvjerili kada su se priključili na thefacebook. pokreneš nekakvu spačku od web sitea kakav je bio Facemash.“ Prema Tyleru. Tyler i Cameron su odrasli u vjerovanju da je nekakav red važan. ali je sveukupna koncepcija prema Tyleru izgledala previše slično. Tata je znao sve o Harvard Connectionu jer su. Nije fer. To nije bio Harvard. koji su još uvijek bili pohranjeni na njihovim računalima. jebiga. zarumenjao bi se od bijesa i vatra bi mu sijevnula u očima.

Jedna je bila o tome zašto je prekinuo obrazovanje. Iza njega se nalazilo prazno sjedalo. sa svojim blijedim prstima koji su lupkali po katedri i purećim vratom koji se klatio gore-dolje dok je prosipao bisere mudrosti dupkom ispunjenom dvoranom. Publiku su činili uglavnom studenti i osoblje centra za računalne znanosti i nekoliko studenta ekonomije koji su imali poduzetničke ambicije. Ne stavlja se na kocku cijela budućnost zbog nečega što nije posve pouzdan put da se obogatiš. ali bile su opako zgodne. Oni su bili šegrti. a odmah iza sjedile su dvije Azijke. a Eduardo je bacio pogled preko ramena. Gates je drljao po svojem. Možda se ne bi ni okrenuo da glasovi i zvukovi nisu bili neporicivo ženski. i svi su oni gutali svaku njegovu nazalnu riječ. POGLAVLJE – AMERIČKI IDOL Gledan odozgo. Glas mu je brujao kroz zvučnike povremeno se čineći previsokim. uz to su se smješkale u njegovom smjeru i jasno davale do znanja da je riječ o njemu. otac bi poludio kad bi to čuo. Govorničke vještine mu nisu jača strana. čovjek je izgledao sićušan i zgrbljen za katedrom. Bio je toliko zabavljen gledajući Marka kako promatra Gatesa. Visoka se nagnula naprijed preko praznog sjedala i šapnula mu u uho: „Taj tvoj prijatelj. u kojem govor drži Bog osobno. za govornicom Lowell Lecture Halla. Za početak. Uznemirilo ga je nešto neodređeno u načinu na koji se Mark osmjehnuo na te riječi. odgovarao na pitanja koja su dolazila iz prepune dvorane. o njemu i Marku. Ona viša bila je crnka kose vezane u bogat rep. Ipak. Drugo. Ošišan je bio „na lonac“. Eduardo je znao da poduzetništvo zahtijeva suočavanje s određenim rizicima. a postoji i budući Bill Gates i sasvim je lako moguće da se nalazi baš u toj prostoriji. Eduardo ne bi nikada prekinuo studij. svilenom kožom. darovao im je i neke svoje misaone dragulje: umjetna inteligencija je budućnost. zgodne i pomalo pretjerano uređene za takvu vrstu predavanja. Međutim. Eduardo je mogao vidjeti konture crvenoga čipkastog grudnjaka koji se prekrasno nadopunjavao u kontrastu s njezinom tamnom. da skoro nije čuo kikotanje koje je dolazilo sa sjedala ravno iza njega. ali samo do određene mjere. objasnio im je da je imao užasnu naviku ne odlaziti na predavanja. Eduardo je uhvatio trenutak kad se Mark posebno promeškoljio na Gatesove riječi o tome zašto je odlučio prekinuti školovanje i pokrenuti vlastitu tvrtku. Saverinima ništa nije toliko važno kao obrazovanje i Harvard ne bi značio ništa ako doma ne dođeš s diplomom. a osjećao se i nazalni prizvuk. U svakom slučaju. pogotovo imajući u vidu koliko se naradio samo da bi hvatao korak s njihovim rastućim web siteom. samo što mu je frizura malo neobična. bila je više nego nadahnjujuća. već činjenica da se našao ondje. Druga je imala jednako kratku suknji i crne čarape koje su isticale jedne od najljepših listova ikada viđenih. gotovo autistični nastup pa čak im i servirati nekoliko pošalica. Zapravo. Eduardo je sjedio odmah pokraj Marka. lica malo previše nabijenog na mikrofon. Objasnio je publici da je prekrasna n karakteristika Harvarda to što se uvijek možete vratiti i završiti ga. a šiške su mu doticale okvire prevelikih naočala koje skrivaju pogled i bilo kakav izraz emocije na musavom licu. S vremena na vrijeme djelovalo je kao da se cijelo predavanje stapa u jedan jedini neprekinuti grleno-nosni ton u kojemu su sadržane sve riječi njegova govora. i promatrao kako je Bill Gates opčinjavao slušatelje uspijevajući nadvladati svoj čudni. nosila je kratku suknju i malo previše raskopčanu bijelu košulju. apostoli i ministranti u raju. to mu jednostavno nije padalo na pamet. negdje na balkonu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 15. Obje su imale jarko narumenjene usne i previše maskare. dok su mu štrkljava ramena probijala iz bezličnog i jeftinog bež pulovera. je li on Mark Zuckerberg?“ 52 .

što je Eduardo mislio o Friendsteru. „Znate Marka?!“ Sve se jednom dogodi prvi put. to nije bio servis za upoznavanje i izlaske. Samo u prethodnom tjednu ih je bilo tri. pa i fotografije. hoću reći. ali ne u njega nego u Marka. nema sumnje. Kad bi se vratio u sobu i u međuvremenu sreo neku curu u blagovaonici – ili samo vidio nekoga s nekim negdje – pokrenuo bi Facebook i potražio je. Mark se zaželio pažnje. Crimson se potrudio da bude tako štampajući članak za člankom. Jedna od taktika bila bi poslati goli poziv. Posjećivao bi ih svakoga dana. u suštini su još uvijek bili okrenuti traženju nepoznatih ljudi i pokušavanju da se s njima nekako povežeš. Kad bi pristupila svojem korisničkom računu. Već su svi znali Marka. i Friendster i MySpace. Beštija je uistinu odvukla velik dio harvardskog društvenog života na 53 . Facebook je naš. Iako je Thefacebook bio živ i funkcionalan tek kratko vrijeme. ali i Eduardo se osjećao dijelom pothvata. svoje slike. Bili su to kolege s grupe. Dao je nešto novca za servere. ali je imao udjela i u nekim raspravama o karakteristikama budućih stranica i zamislima nekih njenih jednostavnih mehanizama. Počelo je izgledati da je njihova slava realna mogućnost. što si na njoj vidio ili koja je njezina karakteristika iz profila dobro legla uz koju od tvojih. Iako je bio aktivan tek nekoliko tjedana. interese i iznad svega – svoju mrežu prijatelja. „Ne. Eduardo je vidio kako upire prstom. pogledaš što ima na tvome Facebooku. već je izgledalo kao da su svi na njemu – vjerojatno zato što svi i jesu bili na njemu. Ovaj drugi je nastavio i opet je netko novi šaptao i pokazao prstom. Prema Markovim riječima.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je podigao obrve. Možda bi dodao i kratku poruku o tome kako ste se sreli. ma super!“.“ Ljudi iz njihovog reda počeli su promatrati. pripadnici „mreže“ kojoj si se mogao priključiti ili su te njezini postojeći pripadnici mogli povezati u nju. ali Eduardo nije želio zbog toga postati slavna osoba. istini za volju. „Ej. To je bilo uistinu moćno oruđe. Njegov i moj. koji se upravo počeo zahuktavati u to doba. Vraćao bi im se ponovo i ponovo. u nekima su objavljene Markove izjave. a Eduardo je priželjkivao samo ono dobro što pažnja donosi. Unatoč halabuci koju su dizali kao da je riječ o društvenom umrežavanju. u tom su trenutku imali već oko pet tisuća korisnika. tko te pozvao da mu budeš prijatelj i je li tko od onih koje si pozvao prihvatio ili odbio tvoj poziv za prijateljstvom. a možda i zamolio da ti bude prijatelj. ali nije li on napravio Facebook?“ Eduardo je osjetio kako mu je toplina njezinog daha ušla kroz uho i prostrujala tijelom. Nitko nije napravio intervju s Eduardom i. ali ih jesi poznavao. ili prijatelji prijatelja. Nakon toga si krenuo za svojim poslom. U tome je ležala genijalnost cijele priče. Radilo se o poslu koji su razvijali i bilo je važno dati mu medijskog prostora. Uvlačio se u svačije dnevne rituale. Ustaneš se. katalizator društvenih interakcija koji je značajno ubrzavao sva događanja. svoj profil. dok samu pažnju nije htio. tek da vidiš zna li da postojiš. Razlika je bila u tome što na Facebooku stvarno treba poznavati ljude koje si pozvao da ti budu prijatelji. gradeći svoju stranicu unutar nje. a onda šapuće onome kraj sebe. rekla je djevojka. „Ja sam Kelly. Možda ih nisi poznavao dobro. „Je. Ni on ni Mark nisu pri pokretanju te beštije shvaćali koliku će ovisnost izazivati. dočekao bi je tvoj poziv. S druge strane. Genijalnost je bila Markova. ali nije izgledalo da se ljute zbog toga što im netko šaptanjem remeti užitak slušanja Billa Gatesa. njemu je to bilo drago. pogledala bi tvoju fotografiju i možda prihvatila zamolbicu. a parfem mu zagolicao nosnice. već se mijenjao život Harvarda. što je značilo da je oko 85% studenata napravilo svoj Facebook profil. a ovo je Alice. Nitko ne bi jednom posjetio stranice. bez ikakvog obrazloženja.“ Ljudi nisu obraćali pozornost na ono „the“ i po cijelom kampusu se uvriježio naziv Facebook.

Najviše od svega. Eduardo je konačno šapnuo djevojkama. ali kako su se ljudi priključivali. „One Azijke su bile prilično slatke. kasnije. Trebao im je model poslovanja. trebali su im oglašivači. njihov će projekt ostati tek novotarija. 10. zaboravljajući sve drugo. Mark je očito primijetio djevojke. Na tren je podigao obrve. gle čuda!. Riječ je bila o pismu odvjetničke tvrtke iz Connecticuta i bilo je naslovljeno na Marka Zuckerberga. računalima iznad malog TV-a u kutu. Glavni razlog bio je objasniti Marku koliko je samo važno da stranice počnu prikupljati prihode od oglašavanja. I konačno progovorio o djevojkama. trebalo je dobiti Markovu dozvolu da Eduardo čini ono što je najbolje znao: razmišlja vizionarski. bilo je za očekivati da će rasti i troškovi. Onih tisuću dolara koje je Eduardo dao za stranice nisu mogli trajati vječno. ►►► Tek su se dva sata kasnije njih dvojica sklonila u pregrijanu Markovu sobu u Kirklandu. nego tek još jedna vrlo uspješna novotarija. ali već i iz prve rečenice je bilo jasno da se tiče i njega. i žele se naći s nama večeras. baš kao i da pišu stvari kao što su odšteta i otuđenje: Šalje: Cameron Winklevoss Datum: Utorak. A kada se uzme u obzir da je kao srednjoškolac odbio milijun dolara. „Da. a zatim se vratio na praćenje predavanja svojeg idola. ali da bi tu vrijednost pretvorili u gotovinu. Facebook je nosio troškove. koji je ovo vrag?“ Komad papira koji se nalazio pod nekom knjigom je skliznuo na pod i aterirao preko Eduardove talijanske kožne cipele na vezice. Sve dok ne ustanove neki način zarađivanja i počnu ga primjenjivati. „Baš mi je drago“.veljače 2004. Bilo je teško ne primijetiti da u pismu piše TheFacebook. Njena će vrijednost svakako rasti. još se više nagnula. Mogli bismo se možda poslije naći na piću. Tako su namjeravali unovčiti Facebook – kroz oglašavanje. Eduardovi nazori su bili nešto drugačiji. Trebalo je sjesti i uzeti svaku mogućnost i temeljito je sagledati sa svake strane.“ „Moglo bi…Ma. a Mark se zavalio na stari ofucani dvosjed u središtu jeftino opremljene zajedničke prostorije i dignuo bose noge na stolić pred njim. Eduardo je imao neke ideje u tome i namjeravao je nakon predavanja otići u Markovu sobu i porazgovarati s njim. koji ga je tada pogledao. Ne mnogo. to još uvijek nije bio poslovni potez. samo za servere. Znao je da će biti natezanja jer je Mark želio stranice zadržati na razini zabave i nije želio još pokušavati njima zarađivati ikakav novac. Ona viša. A uistinu je promijenila i način na koji su se društveni procesi u kampusu odvijali.“ „To bi moglo biti zanimljivo.“ Eduardo je osjećao kako mu se obrazi žare.“ Eduardo je potvrdno klimnuo preokrenuvši jednu knjigu i pokušavajući shvatiti što je to na koricama ispisanim jednadžbama za koje je bio siguran da ih nikada neće shvatiti. Okrenuo se Marku. Kelly.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi internet. gotovo ga je doticala usnama dok je šaptala: „Pošalji mi Facebook kad se vratiš u sobu. Eduardo je smeteno prekopavao po hrpici porazbacanih knjiga o. No. moglo se očekivati da nikada i neće poželjeti zaraditi novac na Facebooku. Čak i uspravljen je razazanavao kako je riječ o dopisu nekog odvjetničkog ureda. koje su se opet zahihotale. Mark. ali nije im se ni pokušao obratiti. u 21:00 sati Prima: Mark Zuckerberg Predmet: Važna obavijest 54 .

Tyler i ja) informaciju da si pokrenuo web stranice TheFacebook.“ „Kad si ga dobio?“ rekao je Eduardo. mrmljao je Mark zavaljujući se na naslon dvosjeda i stavljajući ruke iza glave. Tijekom posljednja tri mjeseca si suprotno našem sporazumu i na našu materijalnu štetu proisteklu iz tvojeg protupravnog prisvajanja. pokupio pismo i brzo ga preletio. misli. Baš nakon što smo pokrenuli site. ali. Djelovalo je oštro.“ Isuse Kriste! Eduardo je zurio u Marka. koncepte i istraživanja. Bez obzira na ispunjenje naših gornjih zahtjeva. godine u 17 sati. Optuživali su Marka da im je ukrao zamisao i programsku implementaciju i tražili da on i Eduardo zatvore TheFacebook ili se suoče s njihovim potezima pravne prirode. Da bismo prekinuli naš postupak protiv tebe. prevare i/ili drugih namjernih postupaka. ignorirajući Markovo pitanje. da nisi zadovoljio niti minimalne zahtjeve u pogledu poštovanja tuđe imovine i prava.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark.  Pismeno se obavežeš da nećeš trećim osobama dati na uvid sadržaj našeg posla. usporavao razvoj naših web stranica istovremeno razvijajući svoje vlastite kao nelojalnu konkurenciju našima. dok se potpuno ne upoznamo sa sastavom i prirodom tvojih web stranica zahtijevamo da neodložno izvršiš slijedeće:  Neodložno se suzdržiš od bilo kakvog razvoja ili izmjena web sitea TheFacebook. Sagnuo se. i to bez našega znanja ili suglasnosti. Cameroon Winklevoss Preslika poslana sveučilišnom poštom „Čini mi se da ovo zovu opomenom pred tužbu?“. Također si zloupotrijebio i otuđio predmet našega zajedničkog rada.com. Bilo je krcato optužbama. U ovom trenutku je naš pravni zastupnik već izviješten o svemu i spreman pokrenuti postupke u skladu s navedenim činjenicama. Dobili smo (Divya. sporazum ili ovaj zahtjev. a na kraju se jasno i glasno navodilo i tko je optuživao – Tyler i Cameroon Winklevoss u ime njihovog web sitea Harvard Connection. Tvoja suradnja će spriječiti nastanak daljnjih šteta i povrede naših prava. za koje te sve držimo platežno odgovornim. Molim te da obratiš pozornost na sljedeće: našu ćemo zamolbu temeljiti na činjenici da si iznevjerio očekivanje sveučilišta u pogledu poštenja i pravičnosti u odnosima s kolegama. zadržavamo pravo pokretanja drugih radnji protiv tebe u svrhu zaštite naših prava i naplate odštete. Gornji zahtjevi moraju biti ispunjeni najkasnije do 11. „Prije tjedan dana. uključujući naše zamisli. Winklevossi su ga optuživali da je ukrao njihovu ideju? Njihov servis za upoznavanje? Oni žele ugasiti TheFacebook? 55 . Osjetio je kako mu krv juri u obraze.com. po običaju. Spremni smo se obratiti zamolbom i sveučilišnoj Disciplinskoj komisiji u povodu tvojeg kršenja etičkih normi kako su opisane u Priručniku za studente. nije mogao iščitati što mu se krije iza očiju. „Kako su se cure zvale? Sviđala mi se ona niža. veljače 2004. slobodno mi se obrati putem elektroničke pošte ili predloži sastanak. Prije tog pokretanja smo sklopili sporazum prema čijim bi na odredbama pomogao razviti naš vlastiti web site (HarvardConnection) i to učiniti u razumnom roku (posebno stoga što smo bili svjesni da se vrijeme raspoloživo za njegovo pokretanje ubrzano bližilo kraju). Imaš li kakvih pitanja. Bit ćemo prisiljeni neodložno pokrenuti i pravni postupak i etičko vrednovanje tvojega ponašanja ne udovoljiš li našim navedenim zahtjevima u cijelosti. kao što nisi pokazao ni poštovanje prema tuđem dostojanstvu. Kao da sam povrijedio Etički kodeks Harvarda.  Pismeno nas izvijestiš o svemu što si dosad učinio. Poslali su mi i još jedan e-mail u kojem kažu da će se obratiti i rektoratu. Protupravno prisvajanje je moguće procesuirati i u pogledu tih etičkih normi povrh zakonskog progona.

„Odgovorio sam im pismom. Bilo kako bilo. odnosno da su blizanci neistino predstavljali svoja očekivanja od njega: Od početka sam projekt doživljavao kao projekt bez poslovne svrhe. Mark se nalazio s njima. programima nije ni primirisao. i to bez ikakve dvojbe. Mark je smatrao da je zapravo on prevaren na njihovome prvom sastanku. pod onom drugom knjigom…“ Eduardo je uzeo papir ispod sljedeće knjige s hrpe na TV-u. nečim s čime ne želi „imati veze“. vrstom bezobzirnog grabeža s kakvim moraš računati kada napraviš nešto uspješno. Bilo je to Markovo pismo sveučilištu. ali takvih je bilo na desetke. Ali nije potpisao nikakav ugovor s njima. Štoviše. Kako mu je to Mark plastično opisao. pa svatko tko je upisao računarstvo razvijao je neke svoje web stranice! Pa i onaj Aaron Greenspan je dio svojega portala nazvao „the facebook“ ili tako nekako. Ako Marka nije bilo strah. rekao je Mark. Eduardu izgledalo malo previše zapaprenim imajući u vidu da TheFacebook nije nikome donosio novac. niti je napravio ikakve programe. sve je izgledalo kao optuživanje jednog proizvođača drugoga za to što je 56 . a Winklevossovi vjerojatno ni nisu vapili za novcem. Bio je to također društveni web site.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Imaju li izgleda? Naravno. Bio je to zaseban pothvat i nije se temeljio ni na kojoj zamisli spomenutoj na našim sastancima. preostalo programiranje koje nisam bio predvidio. da TheFacebook nije ni u najmanju mjeru povezan s poslom koji je obavljao za Winklevossove.). a povrh toga je TheFacebook Eduardu izgledao kao nešto sasvim drugačije. Mark ih zapravo uopće nije zavlačio: Kada smo se sreli u siječnju. To je. osjećao je zadovoljstvo što se Mark pobrinuo za sebe. Mark je zaključio zaprepaštenjem da su ga snašle njihove „prijetnje“ na temelju nekoliko sastanka u blagovaonici Kirklanda i nekih rasprava putem e-maila koje je vodio s Cameronom. ni on se nije imao čega bojati jer se nije ni susretao s blizancima. Brzo ga je pregledao i odmah iznenadio. naravno. Mark je izjavio sveučilištu. Je li to značilo da bi se oni mogli međusobno tužiti? Tek stoga što su im ideje bile slične? „Obratio sam se našim dečkima sa studija prava“. nedostatak promidžbe potrebne da stranice zažive itd. ako ne i stotine. Rekao sam vam da imam druge projekte na kojima sam radio i da oni imaju prednost pred završavanjem [vaših stranica]. Tylerom i Divyom. Eduardo se malo smirio i vratio Markovo pismo na hrpu kompjutorskih knjiga. Štoviše. izrazio sam im sumnje u vezi stranica (stanje grafike. razmjenjivali su e-mail poruke i zavlačio ih je. I još jedno sam poslao na rektorat. U početku sam bio zainteresiran za taj projekt i zamolili su me da završim Connect segment stranice…Nakon. i to ugodno iznenadio jer je u Markovom odgovoru na zahtjeve blizanaca vidio i emocije. Vremenom sam shvatio da koncept web stranica nije bio onakav kakav mi je prvotno bio prikazan. a i morao se držati onoga što mu je Mark govorio o razlikama između koncepcija dva različita projekta. zajedno s opomenom. Njihove zahtjeve je smatrao „gnjavažom“. nedostatak hardvera kojim se trebalo pozabaviti. odnosno kao pothvat čija je prvenstvena svrha zapravo razviti zanimljiv proizvod koji bi pomogao zajednici Harvarda. a ne prije tog sastanka počeo sam raditi na Facebooku ne koristeći niti programe niti karakteristike koje sam vidio u Harvard Connectionu. K vragu.

i to je činio često. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. A Chris je imao dug jezik. Eduardo je i dalje bio zadužen za poslovnu stranu pothvata. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva. nemaš pravo na sve tipove. Svi su bili šmokljani. Chris je preferirao dizajnersku odjeću. ako je želio da TheFacebook nastavi rasti. Kako je izgledao. Ali našli su jedni druge – i još nešto. znao je da vođenje tvrtke znači i zaposlenike. ali jebiga – nisu oni pravnici nego samo nekakvi tamo studenti. Treba reći da bi bili autsajderi na svakom sveučilištu. Eduardo je slušao cijeli razgovor razmišljajući što su promjene značile. Ispostavilo se da je studentskim novinama Mark na prvoj godini radio neke IT poslove. i to toliko brzo da je Mark jedva uspijevao održavati ritam. Ekstrovert nemirne plave kosice. Sjeverna Karolina. a ne samo na onom koji je dao Roosevelta i Rockefellera. U srednjoj je školi bio predsjednik Kluba mladih demokrata. ali prije nego je uspio završiti. Dustin se mogao uhvatiti u koštac s poslovima računalne prirode koje Mark ne bi stizao. svaki na svoj način. Postoje tisuće različitih stolaca i proizvedeš li jedan. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke. bog i batina i državni neprijatelj. tamnu kosu i masne. Dustim Moskovitz. S rastom stranica. Do tada im je Crimson uistinu učinio mnoge usluge. Markov dio bi pao na 65%. otvorila su se vrata sobe i skoro ga udarila u leđa. Eduardo je dobio mjesto financijskog direktora. Grupa koju su činila njih četvorica nije bila ono što bismo nazvali društvenom kremom Harvarda. Chrisa su imenovali direktorom za javnost. uistinu dobar dečko. Studirao je ekonomiju. Zadnje što im je trebalo je uvaljati se u neko sranje od suđenja. Dok se Eduardo držao konzervativnih blejzera i kravate. TheFacebook je rastao.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi osmislio novu vrstu stolca. nekako povučen. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega. pričao je blagim južnjačkim naglaskom koji je ponio kao uspomenu na odrastanje u Hickoryju. Jedina preostala mogućnost bila je prihvaćanje novih ortaka. Markove riječi. i otud tolika blagonaklonost i superlativi. Znao je da su stvari bile daleko jednostavnije dok su bili sami on i Mark. I to zbog web stranica koje su ih možda trebale dovesti do nekog seksa. Mark ga je s vremena na vrijeme zvao „Prada“. Lako bi ga se moglo smatrati aktivistom u barem nekoliko liberalih pokreta. a što je bila njegova karakteristika s kojom se Eduardo ubrzano pomirivao. trebao je pomoć. rast će i potreba za prisutnošću u medijima jer se Facebook umnogome temeljio na tome da dovoljno potakne ljude da ga požele posjetiti. a u jednako tako tamnim očima blistala je odlučnost. Izgledalo je više nego pošteno. ukoliko do ikakvog posla. Mark je započeo razgovor jer je želio govoriti o nečemu što je već bio odlučio. Kako je bio sklon modi. Cimeri su bili pametni i pouzdani. Chris Hughes je bio daleko veći šminker. guste obrve. Dustin je postao potpredsjednik i voditelj programiranja. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. Osim toga. U krajnjoj liniji. Uostalom. Njih su četvorica bila ekipa koja je Facebook trebala dignuti na sljedeću razinu. „Zvale su se Kelly i Alice…“. počeo je Eduardo. a tvrtka nije imala prihode iz kojih bi se mogli platiti ljudi koji pomažu. obilno i rado. bio je tih. uopće i dođe. imao je dječje lice. Markov smisao za humor. Bili su geekovi kakav je i on. Pristao je na novu podjelu vlasti. par toliko različitih studentskih likova koliko se samo zamisliti može. Opasno mu je prijetilo da će pasti neke predmete. zapravo. 57 . I svi su trebali imati titule. To je možda bilo ponešto pojednostavljeno gledanje na stvari. Ipak. Mark je bio osnivač. a Eduardo bi zadržao svojih 30%. ali je zapravo bio više nego sposoban s računalima i ugodna pojava. Okrenuo se i ugledao dva Markova cimera. Prvo do njega. svakako duži nego bilo tko od njih. Eduardo ga je smatrao naočitijim od njih ostalih. i tako je bio pogodan da se brine o odnosima s javnosti i promidžbom.

a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Prvo pravilo biznisa“. mislio je Mark. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. „Moramo početi unovčavati ono što imamo. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega. U krajnjoj liniji. Vremenom bi zajednica mogla narasti i moglo bi se dopustiti i da vjetrovi prenesu miris hormona jednog sveučilišta drugome. „Ali moramo početi razgovarati i s oglašivačima“.“ Mark je klimnuo glavom. Cijelo tijelo mu se treslo i 58 . Uostalom. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. Izgledalo je više nego pošteno. Za početak će napasti kakav je i on. „Prvo pravilo biznisa“. ►►► Četiri sata kasnije Eduardovo je srce ludovalo dok se upinjao. Čini se da je prirodno da se povećamo. Za početak će napasti Yale. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke. Gipko joj se tijelo uvijalo i trzalo kako ju je pritiskao. Izgledalo je više nego pošteno. a Eduardo bi zadržao svojih 30%. Pristao je na novu podjelu vlasti. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. Pogledao je sobu i pred sobom je vidio ustrojen odred uber-geekova koje niti jedna prepreka neće zadržati.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. a Eduardo bi zadržao svojih 30%. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. ali Eduardo je bio prilično siguran da se nije potpuno slagao. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. lutao je rukama ispod razdrljene bijele košulje niz crveni grudnjak i došao do dražesnih okruglastih sisica i njihove meke kože. visoku Azijku pritisnutu na stjenku pregrade muškog toaleta. Eduardo je upao ne dopuštajući da se prijeđe preko tog pitanja. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. Markov dio bi pao na 65%. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega. Za početak će napasti kakav je i on. a dalje od toga ga nije zanimalo. „Prvo pravilo biznisa“. Stranice će ostati zatvorene i za registraciju će trebati e-mail adresa dodijeljena na jednom od tih sveučilišta. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. Uzdahnula je i usnama mu napala vrat. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. Columbiju i Stanford. Markov dio bi pao na 65%.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. Čini se da je prirodno da se povećamo. Pristao je na novu podjelu vlasti. naginjao i izvijao naslonjen na vitku. pa jezikom iskušavala okus njegove kože. Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. U krajnjoj liniji. Njegove talijanske kožne cipele smicale su se po linoleumu dok je napadao njezino tijelo i podizao suknju potpuno joj oslobađajući gola bedra koja su se razmicala da ga prihvate bliže. Duboko u srcu Eduardo je počinjao vjerovati da bi se mogli obogatiti tim pothvatom. Novac je potreban da bi se pokrili troškovi servera. Čini se da je prirodno da se povećamo. Uostalom. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke. Rast Facebooka je bio imperativ. Eduardo je imao drugačiji stav. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva.

Eduardo se nasmiješio. Eduardo se s punim žarom vratio na djevojku. Imali su svoje vlastite groupy djevojke. Potaknut zvukovima prijatelja koji je poludio u susjednom odjeljku. 59 . nego i zajedničko iskustvo za pamćenje. Programiranje zapravo može dovesti do ševe. Štoviše. koja ga je obuhvatila nogama. Dolazio je iza aluminijskog panela pregrade gdje je nešto udarilo u drugi zid. Nakon kratke tišine čuli su se psovka i smijeh. on i Mark nisu imali više samo zajednički web site. i pomislio na nešto što mu je izazvalo smijeh koga se nikako nije mogao otresti. Usne su mu došle do njezinog uha i ona je opet uzdahnula iz dna duše… A tada je odjeknuo drugi zvuk toaletom. ali bila je barem nešto.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi još se nagnuo prema njoj jače je pritisnuvši uza zid i osjećajući trzanje njezina tijela na svojem. shvatio je da je u jednoj stvari bio u teškoj zabludi. Prostorija u kojoj su se našli nije bila Knjižnica Widener. koji je ugušen stenjanjem i zvukovima spojenih usana sekundu kasnije.

Komisija je također pokazala da ima razumijevanja i iz nekog je razloga odlučila. nikako si nije mogla pomoći da ne zuri. izgledala je umorno kao i cijela zgrada. tada su učinili svoje dobro djelo za taj dan. Dojam mu je bio prilično ispravan jer je zgrada sagrađena još 1720. ako su joj on i njegov brat mogli pružiti nekakvu zabavu. Ignorirali su ih i toga mu je bilo preko glave. Počeo je tvrditi kako je samo želio učiniti nešto dobro za svoje kolege sa sveučilišta. Ustrajao je na tome da na stranicama Thefacebook. Prvo ih je saslušao suosjećajni stariji povjerenik u njihovome matičnom domu. uostalom. Tyleru se svaka pažnja činila dobrodošlom. ujedno i jedna od dvije najstarije sveučilišne zgrade u cijeloj državi. što je Tyler zapravo smatrao dobrim jer je znao da se Marku ionako ne može vjerovati. kako to nije u njezinoj nadležnosti. niti je on osnivač sveučilišta. još koristi rolodex? Zapravo. Ulaz u zgradu postavljen je poprečno na Sveučilišnu dvoranu pred kojom se nalazi legendarni kip Johna Harvarda. nakon što je pomno proučila deset stranica pritužbe na Zuckerberga. godine i najstarija je građevina Harvard Yarda. ali nije napravio ništa više onim što je njihove pritužbe lijepo proslijedio Disciplinskoj komisiji. U jednom je trenutku pristao na sastanak. nakon tjedna koji je bio iza njih. POGLAVLJE – VERITAS19 Žena za stolom u prijamnom uredu pretvarala se da je zaposlena prebirući po svojem rolodexu20 kako ne bi napadno zurila. Možda bi djelovalo i mrvicu bezobrazno. Zanimljivo je bilo da je domenu thefacebook. nešto besplatno i velikodušno. Tyler je nije krivio. I tko. ne bi im pomogao nikakav sastanak. 60 . Oni s Yalea pokušali su ga obojiti u plavo i u krilo mu 19 Geslo na grbu Harvarda. samo što nije znao kakav bi učinak imalo pojaviti se pred rektorom Harvarda u prugastim pidžamicama i benkicama.com nije počeo raditi prije njihovog posljednjeg sastanka. utemeljitelj. Klinci s Dartmoutha obojili su ga u zeleno kada je njihov nogometni klub gostovao u gradu. siječnja. Tamni sako i kravata činili su se daleko prikladnijim. Nakon što je propao i taj pokušaj sastanka. Lat. a reklo bi se da na njih ni službenica prijamnog ureda nije negativno reagirala. ali je iz nekog razloga prihvatio susreti se samo s Cameronom. čak bi se i odjenuli identično kao kada su bili dojenčad. Unatoč tome kip je bio stalna meta studenata s drugih sedam velikih sveučilišta sjeverozapada. a da njihove stranice nisu bile nimalo nalik tome. koji je na njihovu opomenu reagirao pisanjem svojih dodatnih sranja. Bacili su se na pisanje e-mailova. Uzrujao ih je i sam Zuckerberg. 20 Rotirajući uređaj koji se koristi za pohranu informacija o poslovnim kontaktima (ime je stvoreno kombiniranjem engelskih riječi rolling i index).“ bile trostruko lažne: niti je riječ o Johnu Harvardu. pa i na zvanje telefonom u nastojanju da ga privole na susret. Prsti su joj letjeli po plastificiranom papiru dok joj je pundža tamne kose poskakivala a zelene oči svako malo strugnule prema Tyleru i Cameronu. Mali je tim odgovorom toliko isprovocirao Tylera i njegovu ekipu da su odmah pokušali uspostaviti izravan kontakt s njim. Tyleru je sve uokolo izgledalo prastaro. prekinuti su svi kontakti. Veritas = istina.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 16. koliko god se pretvarala da ne gleda. Da je znao da bi im to moglo pomoći. koje je pak osnovano 1636. sjede na sofi koja se doimala starom koliko i Massachusetts Hall dok ih kradom odmjerava službenica. Uglavnom. Zaključio je sljedeće: ako je Mark sposoban gledati u oči i lagati. I tako evo njih. Vodiči koji su okupljali buduće studente i vodili ih naokolo kroz kampus taj su kip nazivali „Tri laži“ jer su uklesane riječi pod njim „John Harvard. koji je održan 15. Nije si mogla pomoći i stalno je pogledavala prema njima koji su sjedili na neudobnoj sofi pred njezinim stolom. 1638.com registrirao dva dana ranije.

Kada je zazvonio telefon na radnom stolu prijamnog ureda. Nakon washingtonske karijere došao je na Harvard da bi postao dvadesetsedmi rektor. Nastavio je smirenim glasom govoriti onome s druge strane telefonske veze. Osim računala. Tyleru je odmah bilo jasno 21 Massachusetts Institute of Technology. smješteno u Cambridgeu kao i Harvard. a u prostoriji je bilo i mnoštvo antiknih stolića te garnitura za sjedenje na debelome perzijskom tepihu. Neil Rudenstine. Porcelliana ili poznanika njihovih poznanika. prethodnik Larryja Summersa. i na kraju došli do toga da sjede na pragu rektorova ureda. Summers je sjedio u kožnom naslonjaču za svojim stolom držeći telefonsku slušalicu na uhu. Tyleru je palo na pamet da su možda on i brat trebali isprobati ritual uriniranja prije no što su zaronili u nelagodnu atmosferu Massachusetts Halla. Tyler je zamišljao da bi to mogao biti Bill Clinton. ali nije se moglo reći da mu nedostaje akademskog duha. Bilo im je teško othrvati se osjećaju da su obavijeni mračnim i zlokobnim silama. s rijetkom kosom. radni je stol bio velik i od punog drva. uspomena na funkciju ministra financija SAD-a koju je obnašao od 1999.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi smjestili lutku buldoga. Žena je zgrabila slušalicu. Njegov životopis nesumnjivo je izniman i Tyler je znao da ako je itko sposoban uhvatiti se u koštac s njihovim problemom i riješiti ga. tko god to bio. klimnula. Poseban pothvat bio je već i ishođenje sastanka s rektorom. otprilike pedesetogodišnjakinja. Summers ih je gledao kako prilaze i sjedaju. a zatim im se obratila. široka. Činjenica da je Summers imao razumijevanja za tehnologiju bila je dobar znak jer se moglo očekivati da će barem razumjeti o čemu je riječ. Kada je ovaj došao do kvake. odjevena u klasično. možda baš leti na neki od svojih plaćenih govora. Afroamerikanka ugodne vanjštine. a čak su i harvardski mangupi posjećivali kip usred noći ne bi li uriniranjem po njegovim stopalima zazvali dobru kob. Kada su ušli u ured.“ Pokazala je rukom prema vratima s njezine desne strane. Pozvala ih je rukom i pokazala na stolce ispred radnog stola. Diplomirao je na MIT-u21. ne prekidajući telefonski razgovor. Rektorov je ured bio manji no što je Tyler očekivao. Bucmastim prstima napipao je uvezani snop papira i podigao ga držeći za kut. Glava mu je bila dežmekasta. naprosto je mrzio uređaje i zabranio unošenje takvih predmeta u svoj ured. Oko metar dalje sjedila je njegova izvršna pomoćnica. Jedan su zid prekrivale police s knjigama. Povukli su svaku vezu koju su imali. doktorirao ekonomiju na Harvardu i s 28 godina postao jedan od najmlađih redovitih profesora u povijesti sveučilišta. Dell je predstavljao važan detalj jer je bio prvo računalo koje se ikada pojavilo u rektorovom uredu. do 2000. sjedište vrhovne moći kampusa. 61 . preko obitelji. barem mu je uzvratila smiješkom. sve što je Tyler trebao znati o rektoru bilo je demonstriranje izlošcima na antiknim stolićima. onda je to Summers. Odmah do nalazila se i uokvirena novčanica od jednog dolara baš sa Summersovim potpisom. Tyler se okrenuo sa smiješkom službenici šutke moleći njezinu podršku. Zamislio je Ala Gorea kako u nekoj šumi jadikuje s drvećem. brade utonule u podbradak. jedno od najglasovitijih svjetskih sveučilišta. Summers je naposljetku spustio slušalicu i pogledao ih. Njezina pojava lijepo se uklapala u duh koji je vladao prostorijom. Tyler se skoro složio na pod. Uz obaveznu fotografiju s djecom stajale su i uokvirene fotografije s Billom Clintonom i Alom Goreom. usmjereno na tehničke znanosti. Ako ništa drugo. Svako sveučilište imalo je vlastiti običaj. Summers se polagano počeo naginjati naprijed i sezati rukom preko stola. „Rektor će vas sada primiti. nenapadno žensko poslovno odijelo s hlačama. oštar pogled naizmjence je prelazio s Tylera na Camerona. Tyler je duboko uzdahnuo i krenuo za bratom u smjeru vrata. Trebala ih je svaka sreća koju su bili kadri prizvati. Tyler je primijetio Dellov kompjutor na radnom stolu.

Bacio je pogled prema crnkinji koja je revno bilježila sve izrečeno. poštovanja tuđeg dostojanstva i otvorenosti konstruktivnim promjenama. Pritužba se sastoji od temeljito dokumentiranog slučaja studenta druge godine i njegova nečasnog ponašanja proisteklog iz nepoštenog i neiskrenog postupanja s drugim članovima sveučilišne zajednice Harvarda. Njegovim pristankom počela je tromjesečna suradnja izrade našeg web sitea. Tijekom spomenuta tri mjeseca. No. osoba pristupa zajednici koja stremi idealima slobode izražavanja i istraživanja. ranije ove akademske godine nas smo se trojica obratili spomenutom studentu (kao što smo to učinili i s još nekima) uz molbu da se uključi u rad na našem projektu izrade web stranica. Opustio se.1970. rektoru Sveučilišta Harvard Poštovani rektore. koju je ona odbila podržati. i u kojoj. što je uključivalo detalje svih komunikacija s njim. Tyler je pokazao na materijal što je visio iz masnih prstiju.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi da je riječ o njihovih desetak stranica na kojima su naveli sve detalje svojih pritužbi na Zuckerberga. Bez riječi se naslonio u naslonjač držeći njihov podnesak dvama prstima podalje od sebe kao da je premazan drekom. čime je nelojalno konkurirao našim. u tom je trenutku Summers učinio nešto što je zaprepastilo blizance. Summersu. Ponovno se okrenuo rektoru.4. kao i preciznu kronologiju događanja od prvog e-maila koji mu je Divya bio poslao. stoji: „Osobnom odlukom pristupanja Sveučilištu. podigao noge na stol i pogledao ih s neskrivenim gnušanjem. „Koledž od svih studenata očekuje poštenje i susretljivost u ophođenju s drugim članovima zajednice.“ Vjerujemo da smo dužni. a na čijoj je prvoj stranici staja sažetak njihova slučaja: Dopis Lawrenceu H. Silan je trud uložen u tih deset stranica i bio je osokoljen činjenicom da su našle put do rektorovog stola. Odbojnost u Summersovom glasu bila je neporeciva. ta su djela izvan područja uobičajenog akademskog života. između ostaloga. Summersovo pitanje činilo je prvi redak na inače čistom papiru s crticama. Divya Narenda '04 i Tyler Winklevoss '04) molimo sastanak na kojem bismo Vam izložili pritužbu nedavno upućenu Disciplinskoj komisiji. „Zašto ste došli?“ Tyler se nakašljao i zacrvenjeo.“ (Studentski priručnik) Ukratko. i to bez naše privole ili saznanja. pa sve do dana kada je u Crimsonu objavljen članak o pokretanju Facebooka. otezao je razvoj naših web stranica. Prema našim spoznajama.com). no smatramo da je navedeni student svojim ponašanjem izravno prekršio Odluku o pravima i obvezama koju je Studij znanosti i umjetnosti prihvatio 14. mi (Cameron Winklevoss '04. 62 . predstaviti Vam slučajeve zloporabe etičkog kodeksa i narušavanja dobre prakse zajednice. s obzirom na Vašu vodeću ulogu u ovoj akademskoj zajednici. istovremeno razvijajući vlastite (Thefacebook. usprkos dogovoru i na našu materijalnu štetu proisteklu iz njegovih obmana.

tiče vas i Marka Zuckerberga. vjerujemo. Unaprijed hvala. odnosno njezino oštećenje. Osjećao se…izdanim. jednoga časnog i uređenog svijeta. Obrazi su mu podrhtavali pri pokretima glave. Tyleru je po izrazu Summersova lica bilo sasvim jasno da će on i njegov brat poput tih loptica izletjeti iz ureda.“ „I što sad očekujete od mene po tom pitanju?“ Tyler je zurio u šoku. Vi biste ga izbacili sa studija. Pročitao sam i Markov odgovor. da je Mark provalio u našu sobu i odnio naše računalo. projektima i problemima. Tyler se nakašljao i objasnio: „Mislim da je stvar prilično očigledna. ali to Summersa nije bilo briga. „Pročitao sam vašu žalbu. neovlašteno postupanje s imovinom.“ Summers je uzdahnuo i pustio da dopis padne na stol odmah do žarko obojenih žonglerskih loptica. Stoga molimo sastanak s Vama. Priručnik se dodjeljivao svakom brucošu i sadržavao je pravila kojih se trebalo pridržavati cijelo sveučilište. poput mesnatih valova u oluji epiderme. Mark nam je ukrao ideju. otuđenje. Ovaj se problem. Izdali su ga i taj čovjek. Svi studenti obavezni su poštivati privatno i javno vlasništvo. Cameron Winklevoss '04 Divya Narendra '04 Tyler Winklevoss '04 Nakon što je prošlo nekoliko sekundi. Okrenuo se jednako preneraženom bratu koji je blago otvorenih usta promatrao kako se dopis klati u snažnom stisku rektorovih prstiju. čim Vama to bude odgovaralo. Bilo je glasina da mu ih je ostavio njegov prethodnik jer su simbol žongliranja koje će kao rektor morati sve vrijeme prakticirati s ljudima. Ukrao nam je ideju i sveučilište se treba umiješati kako bi očuvalo poštivanje etičkog kodeksa kakav je uobičajen na Harvardu. Tyler je napadno trepnuo puštajući da bijes u njemu potisne šok. upao je Cameron zaboravljajući na trenutak tko je taj dežmekasti čovječuljak koji mu se upravo posrao na teškom mukom sročenu žalbu. a i šire. Mark je razbio sistem. rekao je Tyler. uloga rektorata bila je osigurati provođenje tih odredbi. pa tako i svaki student zasebno. „Postoji i kodeks časti. a ne na vaše međusobne odnose. Čemu taj kodeks ako se nikako ne može obraniti?“ Summers je odmahnuo glavom.“ Dakle.“ „Ali postoji kodeks časti“. Kako je on vidio te stvari. Pokazao je na red knjiga iza rektorovih leđa u kojem je bez ikakvog problema prepoznao zbirku studentskih priručnika iz proteklih godina. uključujući i isključenje sa studija. „Krasti od kolega u suprotnosti je sa sveučilišnim normama“. Krađa. na kojem bismo porazgovarali o tom predmetu. S poštovanjem. Uvijek se smatrao dijelom harvardske obitelji. A on je učinio nešto mnogo gore. dovoljno da bi se čovjek mogao barem pretvarati da je još jednom pročitao njihovo pismo. A sada mu vladar tog svijeta govori kako zajednica zapravo i ne postoji i da je svaki geek prepušten samome sebi. moglo dovesti do dalekosežnih i negativnih posljedica po našu akademsku zajednicu. a zatim po sjećanju citirao Studentski priručnik: „„Koledž od svakog studenta očekuje poštenje i susretljivost u ponašanju prema ostalim članovima ove zajednice. dečki.“ Tyler je osjetio kako se zemlja pred njim otvara. Ne vidim da je tu riječ o sveučilišnom problemu. imat će za posljedicu disciplinski postupak. „Etički se kodeks primjenjuje na odnos između vas i sveučilišta.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Toleriranje ovakvih slučajeva bi. 63 . i sveučilište i cijeli sustav.

64 . Uprava je od svega prala ruke. Summers je slegnuo ramenima. Bez obzira bio u pravu ili ne. Rektor im je objasnio da su prepušteni sami sebi. a rektor je zapravo podržavao njegov uspjeh. Drugo je rješenje bila tužba pred sudom. kao i je li možda povjerovao onome što mu je napisao Mark: da su web stranice vrlo različite i da su blizanci samo kivni što nisu uspjeli prvi pokrenuti svoje. A ako bi se stvari razvijale onako kako je službeni Harvard na njih gledao. Tyler je shvatio: jedino im je preostalo da se sami suprotstave Marku. što se činilo kao još lošija taktika.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Ali sveučilište je obavezno održavati kodeks časti…“ „Sveučilište nije opremljeno za bavljenje takvim situacijama. web stranice su mu iz dana u dan bile sve posjećenije. Thefacebook je bio omiljena novotarija kampusa. Njegova je šutnja jasno govorila da mu uopće nije bilo stalo do toga što bi Tyler i Cameron mogli učiniti sa svojim problemom. Okrugla su mu ramena zaživjela pod tkaninom košulje. Nije jasno je li Summers stvarno bio uvjeren da blizanci Winklevoss nemaju utemeljenih prigovora protiv Marka. Ili jednostavno nije mario. Tyler Winklevoss smatrao je da je taj prokleti balavac ukrao njihovu ideju. Mark Zuckerberg je bio na pravnom putu proći nekažnjeno. Mark je postajao slavan. osvrnuo se i ugledao debeljka kako se laća telefona. Bilo je to uistinu obeshrabrujuće. Izvodeći brata iz rektorovog ureda. Znao je da će dobro zapamtiti ovaj trenutak jer je označio kraj njegove naivnosti. nešto za što je Tyler dobro znao da nikamo ne vodi jer je Mark potpuno sposoban i voljan lagati im u lice. Predlagao je susret s Markom.“ Tyler je shvaćao na što je ciljao. Riječ je o sukobu tehničke naravi između studenata. „Sredite to s njim ili nađite neki način da se to riješi kao pravno pitanje.“ „Što biste nam savjetovali da učinimo po tom pitanju?“ Tyler je pomirljivo pitao.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

17. POGLAVLJE – OŽUJAK 2004.

65

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi O, čudna li i daleka puta… Lako je zamisliti detalje toga jutra u ožujku 2004., iako je povijesno značenje toga trenutka postalo poznato tek naknadno: Sean Parker najednom je otvorio oči potaknut naglo i milozvučnom mišlju koja mu je skakutala po mozgu. Kroz uho mu se uvukao podivljali crv i cijelom nepreglednom mrežom neurona i sinapsi njegove sive mase prošla je zaraza koja je sva crvena svjetla pretvorila u zelena. Kao i uvijek jutrom, nacerio se gledajući bijeli strop i nastojeći se prisjetiti gdje se nalazi. O, čudna li i daleka puta! Rukama je otrao zadnje ostatke pospanosti iz očiju i protegao ruka iznad glave sve dok nije osjetio hladnoću teškoga damastnog jastuka od perja – i tada mu je sinulo. Ležao je na krevetu smještenom uza zid bezlično obojene malene spavaće sobe, glave duboko potonule u jastuk. Kosa mu je bila u komi, poput oblaka svijetlosmeđih kovrča koje su se borile s mekim materijalom jastučnice. Nosio je donji dio trenirke i majicu kratkih rukava, ali samo zato što je bilo šest ujutro. Njegova Armanijeva jakna, uske DKNY traperice i po mjeri šivana Pradina košulja visjele su na vratima kupaonice. O, čudna li i daleka puta! Nasmiješio se od uha do uha, i to toliko zdušno da su ga zamalo zaboljeli kutovi usana. Da, točno je znao gdje se nalazi i bilo je jebeno dobro nalaziti se upravo tu. Gledao je po svojoj sobici i vidio drveni toaletni stolić, policu punu udžbenika o računalima, svjetiljku u kutu, uspavani laptop na majušnom pomoćnom stoliću kraj kreveta. Posvuda je bilo razbacane odjeće, od police za knjige pa sve do svjetiljke, ali Sean nije imao ništa protiv toga jer to je uglavnom bila njegova odjeća, a ona koja nije pripadala njemu, e ta je bila vrlo seksi. Ugledao je kitnjasti grudnjak i majušnu suknjicu, laku majicu s bretelama i uzak, zgođušan remen, onakvu odjeću kakvu nose studentice po kampusima cijele Kalifornije, čak i ovdje, na njezinom sjever, gdje su palme češće okupane maglom nego sunčevim zrakama. Hvala Bogu da se na Stanfordu djevojke odijevaju po kalifornijskim običajima unatoč elitnom statusu sveučilišta. Štoviše, sve su bile plavuše. Prepustite Hrvardu i njemu sličnima na istoku naporne brinete, a neka zgodno i plavo i dalje ima stvarnu vlast na zapadu. Sean se osovio na lakat. Nije bio siguran kome je pripadala ženska odjeća u sobi; pretpostavljao je da je riječ o gošći nekog od njegovih cimera ili je možda riječ o nekoj koja je njemu došla u posjet. Nije bio siguran ni odakle odjeća u njegovoj sobi. Možda je prepoznao vlasnicu, a možda i ne. U svakom slučaju, ona je poznavala njega ili je berem tako mislila. Izgledalo je kao da svim na Stanfordu poznaju Seana Parkera, što je bilo donekle i smiješno s obzirom da uopće nije studirao ondje. Kuća u kojoj je živio uvijek je bila puna klinaca s kampusa iako mu nije pripadala nego je samo bila u blizini jednog od studentskih domova. Osim što nije bio student na Stanfordu, uopće nije studirao. Ipak, bio je junak kampusa. Nije bio baš toliko slavan kao njegov prvotni poslovni partner Shawn Fanning, ali tko je znao o čemu se radi – tome je sve bilo jasno. Njih su dvojica bili tinejdžeri koji su izmijenili lice glazbene industrije tako što su napravili web site Napster, koji je omogućio klincima da iz studentskih soba glazbu daju ostalima na raspolaganje. Napster je bio silno uspješan, bio je stvar koja je promijenila svijet – dobro, vremenom je i implodirala, ali i ta je implozija bila predivna. Napster – koji su Sean i Fanning osnovali nakon što su se kao srednjoškolci upoznali preko nekog chata – bio je manje kompanija, a više revolucija. Njihov je site učinio glazbu dostupnom i besplatnom za preuzimanje s interneta, dao je svakom klincu s kompjutorom mogućnost da uzme što želi. Nije li to bila suština rock and rolla – sloboda? Nije li to ono što je i internet trebao biti? Razumljivo da glazbena industrija nije na to gledala blagonaklono. Zapravo su se te jebene tvrtke kao bijesne harpije okomile na dva jadna Seana. Oni su uzrokovali paljbu, ali
66

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ishod je bio unaprijed poznat. Neki su ljudi misli da se to dogodilo upravo zahvaljujući Parkerovim pogreškama, da se pothvat sunovratio nakon što je napisao neke e-mailove koji su poslužili glazbenoj industriji kao putokaz u borbi protiv Napstera. Možda je to bila samo mladenačka ludost, brbljavost koja je na kraju Napster stajala života, ali to je uvijek bio Seanov problem, ali i njegova prednost. Bio je otvoren, ništa nije čuvao za sebe. Nije ni za čim žalio. Ni u ludilu. To nikako ne bi sličilo njemu. Naravno, kad je Napster otišao k vragu, Sean se mogao i drugačije ponijeti, sklupčati se u nekoj rupi ili pobjeći mami i tati. Umjesto toga, odlučio je ponovo uzjahati silicijskog pastuha. Tek su se nekoliko godina kasnije on i dvojica njegivih najboljih prijatelja pozabavili jednim drugim programom izraslim iz ideje dijeljenja. Ovaj se put radilo o jednostavnom besplatnom programčiću koji je prikupljao osobne kontakt – podatke i s vremenom se razvio u živi sustav pohrane poslovnih podataka koji se sam neprestano ažurira. Tvrtku su prozvali Plaxo. Tada je i to implodiralo, barem je Sean na to tako gledao. Sam Plaxo se dobro držao i njegova je vrijednost u tom trenutku vjerojatno bila milijunska, ali Seanova uloga u svemu tome bila je prošlo svršeno vrijeme. Imao je dojam da se njegov izlazak iz tvrtke mogao nazvati napucavanjem, a u stvarnosti je bilo i gadnije no što zvuči. Gadno jer je Sean smatrao da se u cijelu priču upleo i jedan pravi, stvarni zlikovac, koji kao da je došetao iz nekog filma o Jamesu Bondu: misteriozni Velšanin udaren na megalomansku stranu skoro onoliko koliko mu je bio impresivan bankovni račun. Upravo je Sean bio taj koji je prizvao VC22 aveti jer je mislio da Plaxo treba sredstva, a da on zna kako će se nositi s takvim ulagačima. No, Michael Moritz nije bio tek neki ulagač, nego partner u fondu Sequoia Capital i mali bog lovaroša Silicijske doline. Ulagao je i u Yahoo i u Google, i zaradio toliko novca da više nikada nitko neće posumnjati u njegove metode. Sean je Moritza smatrao tajanstvenim izopćenikom i manijakom. Od početka su se klali na gotovo svakom pitanju. Sean je slobodouman, mlad i poduzetan, a Moritz je tu radi novca i oko toga nije bilo nikakvih dvojbi. Niti godinu dana nakon što je Sequoia dokapitalizirala kompaniju koju je osnovao, Sean je stekao dojam da Moritz očekuje njegov odlazak i napuštanje tvrtke koju je sam osnovao! Naravno, Sean je to odbio. Vodila se oštra bitka, investitor je izvršio prevrat unutar tvrtke i Sean je polako, ali sigurno počeo uviđati da će na kraju ostati na vjetrometini. Dvojica njegovih najbliskijih prijatelja s kojima je osnovao tvrtku vremenom su, po njegovom mišljenju, popustili pritiscima Moritza i uprave. Prema pouzdanim informacijama, kada je Sean uzvratio najavom da će napustiti tvrtku samo pod uvjetom da unovči svoj dio u njoj za čistu gotovinu, Sequoia je krenula đonom. Sean je bio uvjeren da je Moritz potegnuo za sredstvima kakvima bi se poslužio i onaj Bondov zlikovac. Bio je siguran da je Moritz unajmio privatne detektive ne bi li prikupili prljavog rublja za borbu kojom ga je trebalo udaljiti. Počeo je primjećivati automobile sa zatamnjenim staklima kada bi izlazio iz stana, čudno pucketanje dok je telefonirao, a pojavili su se i sablasni pozivi s nepostojećih telefonskih brojeva. Postajalo je užasavajuće. Možda i jesu nešto nalazili. Kao i svaki dečko njegovih godina, a još i zahvaljujući slavi stečenoj kroz Napster i Plaxo, Sean je uglavnom bio spreman za tulumarenje. I cure. I nikako nije bio svetac. Bio je u ranim dvadesetima, rock zvijezda Silicijske doline koja misli i govori brzo, vrlo brzo. Nešto što je nosio u sebi odavalo je dojam živčanosti, frenetičnosti, i to se lako moglo pogrešno protumačiti.
22

VC = venture capital. U doslovnom značenju – poduzetnički kapital. Radi se o sredstvima i ljudima koji su na raspolaganju za sudjelovanje u rizičnom pothvatu i koji preuzimaju rizik na sebe. U zamjenu za takvo novčano sudjelovanje, preuzimaju dio buduće dobiti i razna, ako ne i sva, upravljačka prava. U pitanju mogu biti sasvim mali, ali i ekstremno veliki iznosi.

67

Samo što. Sean je već dvaput zakucao. Naravno. Bio je mršavko. bijelom prahu. osnivačem Silicom Graphicsa i čovjekom koji je bio odgovoran za Netscape i Healtheon. No. U Silicijskoj dolini to je redovita pojava. pčele i školjkaše. u najmanju si je ruku stvorio reputaciju. Kosa mu je bila tako neukrotiva da je vukla na afro. Tako je to s rizičnim poduzetničkim kapitalom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Možda su na kraju i imali nešto čime su ga držali. reći da je bio mršav nije dovoljno. Neki su ga čak usporedili i s Jimmom Clarkom. Bilo je gadno. čovjek koji je stajao iza PayPala. i što sad? Nije se to dogodilo samo njemu. uživali su radeći od njega gradskog momka na lošem glasu. Friendster je imao svoja ograničenja. Stvar je već bila odmaknula. naravno. Bila mu je smiješna pomisao da netko o njemu misli kao o zločestom dečku. Sean još nije imao novca. stalno je gledao odakle bi mogla doći ta treća lopta i sada je tražio nešto što će uistinu mijenjati živote. alergičan na kikiriki. tu su bile i nepotvrđene priče o svakojakim narkoticima. Odjeća s potpisom. a možda i nisu. Iako je bio bolje zamaskiran nego Match ili JDate. čak i ako se njime nije obogatio. nego i svoja dva bivša najbolja prijatelja. Napustio je i srednju školu kada je Napster podivljao i nikada se nije vratio. Pogledao je onaj zavodljivi grudnjak na podu i opet se nasmiješio. Zlikovac iz Silicijske doline? Presmiješno. Ali. Svi. Mora se pošteno priznati da je imao svojih trenutaka. Izbačen je iz nekoliko noćnih klubova. A možda i stotine milijuna. Noću je bio maskirani osvetnik i pokušavao promijeniti svijet mijenjajući jedno po jedno studentsko derište. trebala mu je još jedna dobra lopta i tada bi analogija mogla biti i prikladnija. Kako god bilo. ali to nije značilo da je sa Seanom Parkerom gotovo. Seanu će pripasti dobar dio toga. K tome. dogodilo se. Sean je vjerovao da je izgubio ne samo tvrtku. a bio je švorc. Nekada i mnogo njih. Znao je i vjerovao u to kao u Boga: bit će to društvene mreže. Fizički ne bi nikoga mogao prepasti. Sam je sebe smatrao čak nekom vrstom superheroja. Što se Nepstera tiče. Seanov brat po sličnim iskustvima s bandom iz Sequoie. nije upisao faks. Kada se stvari pogledaju ozbiljnije. Natjerao ga je da mu preda ključeve onoga što je stvorio vlastitim rukama. Pretpostavio je da bi to moglo biti urnebesno bilo kome tko ga je poznavao dok je odrastao u Chantillyju u Virginiji. tabletama i samo nebo zna o čemu sve ne. Naravno da će Plaxo jednoga dana biti prilično vrijedan. a kasnije samo strašno. Bio je pozitivac. čekamo svoju veliku priliku. sebe je zamišljao sličnijim Batmanu. volio je cure. Ni govora. Plaxo je završio loše. nije bilo fer. jebiga. očajnički i. Stalno je uza sebe imao injekciju s dozom adrenalina. od kojih je najvažniji Peter Thiel. Sean je smatrao da ga je Moritz izbacio. Bio je i astmatičar pa je nosio i inhalator. Tračerska smeća Doline tek su se tada raširila nakon što je iza sebe ostavio dvostruki jackpot. zapravo je bio 68 . za razliku od Brucea Waynea. U početku je strašno super. Tek nekoliko mjeseci ranije spojio se s ljudima koji su napravili Friendster. Volio je kasne izlaske i volio je piti. I. Komadi. Iako se prezivao Parker. Danju bi bio Bruce Wayne i družio se s poduzetnicima i direktorima. ni Friendster nije mogao biti njegovo treće zakucavanje. Razlika je bila u tome što je Sean točno znao što će biti ta velika prilika. barem je Sean tako smatrao. Što se toga tiče. a Sean se nije ukrcao na vrijeme. Kao što su privatna zabadala vjerojatno nekako uspjela shvatiti. možda deseci milijuna dolara. Stvorio je dvije najveće internetske kompanije svih vremena. Sean je već počeo očekivati kako će jednog dana otvoriti Gawker i doznati da si uštrcava krv mladih tuljana. Jedno vrijeme hedonizam mu je išao sasvim lijepo. Zapravo. Bračni bi mu krevet bio dovoljno velik da odradi splet gimnastičkih vježbi na parteru. da. Ali negativac nije bio. Doveo im je neke vrlo odvažne tipove voljne uložiti u rizične pothvate i upoznao ih sa svojim lokalnim poznanicima.

Na zaslonu je bila otvorena neka web stranica. a studenti su zapravo bili idealna populacija za društveno 69 . Prekrasna. Očito je vlasnica. Iz njih se razaznavalo da je žensko. Ono što je vidio bilo je briljantno. a vidi tek kako sjajno glumim! Nisam li doista super maneken?! I tako dalje i tako dalje. Sljedeći put bit će ili milijarda ili ništa. Nije stajala. Znatiželjni Sean bacio je pogled na stranicu. Tako nešto nije vidio nikada ranije. Nježna plava traka dominirala je gornjom i donjom zonom stranice. I kada je računalo isključeno. i to preko Stanforda. Pogledaj me! Pogledaj! Pogledaj moj garažni bend.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi servis za spajanje parova. Važno je da je na dohvat ruke i to ga je činilo savršenim uređajem u tom trenutku. Posegnu je za laptopom i nježno ga postavio u krilo. Bili su to njezini prijatelji iz stvarnog života. Ako je Friendster bio alat za spajanje partnera. Ugledao je stolić tik do pokrivača i na njemu otvoreni prijenosnik kraj rozoga djevojačkog ručnog sata. ali to Seanu nije bilo pravo društveno umrežavanje. Bilo to je veliko igralište na kojemu su se prešetavali narcisoidni tipovi. YouTube ili Google. I da je solo. kao na Friendsteru. Zatim je vidio da se ispod njezine slike nalazi i nešto podataka o njoj. Na MySpace se nisi uputio kako bi komunicirao. Bio je to očito nekakav portal. Bilo je vrijeme za povratak na potragu. Slika djevojke bila je na lijevoj strani. Trepnuo je u nevjerici. gledaj mene kako pričam smiješne viceve. što ga je vrlo začudilo jer je vidio skoro sve što se vidjeti moglo. Postojao je još i MySpace. Sean je samo trebao otvoriti četvrte oči. Traži prijatelje. njezina mreža. povezani online. Sean je bacio pogled ili dva na nju i nije ga se dojmila. Reklo bi se da su svi bili sa Stanforda i imali Stanfordove e-mailove. Odmah je spazio da je već zakačen na net. Fluidna. primijetio je da ima super kosu. što je preostalo? Sean nije bio siguran. društvena mreža je radila. prekrasan osmijeh i nevjerojatne plave okice. Bilo je vrijeme da pregleda svoju elektroničku poštu i započne dan. Nisu to bili ni ljudi koji su joj servirali svoj novi bend ili odjeću kao na MySpaceu. Uz profil se nalazio i osobni citat koji je sama sastavila i nekoliko komentara njezinih prijatelja s grupe. mjesto na koje bi netko došao u potrazi za curom koju još nije poznavao pokušavajući tamo doći do njezinog telefona ili e-maila. nego da bi se razmetao. „Majko sveta“. bila je stalno budna. Ako se ne radi o milijardama i ako to nije njegov Yahoo. Jednostavna. Da je zanimaju dečki. a ne tek ljudi koji su je pokušavali pojebati. ali negdje je neki novi Fanning kuckao u svojem podrumu i radio na Napsteru društvenih mreža. Slijedio je i popis prijatelja koje već ima. a MySpace pomoćno osobno promidžbeno sredstvo. Povezani trajno. Ispod toga su joj omiljene knjige i što studira na Stanfordu. Krajnje očito. Ovo je bila njezina prava društvena mreža. tko god ona bila. Iza sebe je već imao Plaxo i to mu iskustvo nikako nije bilo po volji. Računalo nije bilo njegovo niti od njegovih cimera pa je moralo pripadati gošći ili nekome drugome tko je došao u posjet. MySpace je bio odličan za svoju svrhu. zvijezda u usponu koja je rasla opako brzo. Znao je da je ljestvicu postavio jebeno visoko. Ona golema praznina koja je zjapila na tržištu društvenih mreža bila su sveučilišta. reče potiho Sean sebi u bradu. njezini prijatelji. Probudio se već nekoliko sekundi kasnije. Društvena mreža namijenjena studenskom tržištu. tada se s tim neće ni zamarati. Sve se svodilo na pokušaj lansiranja sebe kao brenda i nadanja da ćeš privući dovoljno pozornosti. Sean je sjedio i pustio da se energija u njemu razbudi. te noći bila online.

Bi li ovo moglo biti treće? 70 . Jednostavno. ganja neki novi projekt… Trebalo im je to javiti jer će se upravo to i dogoditi. Počeo je pretraživati. i to većinom isječke iz Harvard Crimsona. U tom se trenutku pretpostavljalo da ih ima već oko pedeset tisuća. dvaput je zakucao. Krenuo je pronaći tog Marka Zuckerberga i vidjeti od čega je napravljen. Nasmiješio se samome sebi i rekao si da na popis neuroza svojem portfelju mora dodati još i OKP. To mu se sviđalo. Ili milijarda ili ništa. svega šest ili osam tjedana ranije. Njegov um mu je stalno radio takve stvari i Sean je neprestano nastojao izgladiti ili pojednostaviti stvari. U studentskom domu stvoriš više prijatelja nego ikada u životu.“ Zašto ne samo „Facebook“? Takve stvari bi ga izludjele. i tamo je našao: Proizvodnja Mark Zuckerberg. pa to ide brzo! Sean je mrmljao sam sa sobom. pomoći će malom da od Facebooka napravi nešto jako veliko. Do kraja drugog tjedna imao je već oko pet tisuća registriranih korisnika. stavio je svoje ime ravno na dno stranice.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi umrežavanje jer su nevjerojatno skloni druženju. Nakon nekoliko udaraca po tipkama pred sobom je ima Google. A ako su stvari uistinu tako divne kako su mu izgledale. Stanford. našao je mnogo. Web stranice TheFacebook pokrenuo je klinac s druge godine faksa. Tko god je to napravio. Yale… Kriste. Friendster i MySpace su previdjeli upravo dio tržišta koji je najskloniji društvenosti. Nasmiješio se. Columbia. Napster i Plaxo. Ali ovaj site?! Izgledalo je kao da je sagrađen na samo zlatnoj žili. Ništa manje neće smatrati uspješnim. zločesti dečko. Valja nazvati Valleywag i javiti im da Sean Parker. U četiri je dana skoro cijeli kampus bio na Facebooku. Oči su mu progutale sve. Izrazito mu se sviđalo. Začudo. čisto. Od dva pokušaja. uhvatio se kako istovremeno prstima nastoji izravnati nabore na posteljini. a tada su otvorili vrata i nekim drugim sveučilištima. do zadnjeg retka stranice. opsesivno-kompluzivno poremećeni astmatičar alergičan na kiki-riki. Po svemu sudeći. „Thefacebook. Dok je razmišljao o toj svojoj sklonosti. novina Sveučilišta Harvard.

Iako su spavali kod prijatelja umjesto u hotelu. barem je Eduardo to tako doživljavao. stvar nije bila u tome. 71 . vjerojatno bi zaboravila na sladoled. No. Ta činjenica je određivala putovanje kao poslovno i Mark se stoga trebao ponašati kako priliči trenutku.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 18. da je uspjela uvjeriti nekog od konobara da im donese pića bez provjeravanja njihove dobi. Nije ih impresionirala ni činjenica da korisnici na Thefaceook stranicama ostaju dulje nego na gotovo bilo kojem drugom siteu. Eduardo se pobrinuo za sve troškove. jastogova kliješta na pari s đumbirom i vinom. Nije to počelo s restoranom. a on sjedi u svojoj idiotskoj trenirci s kapuljačom i lupka natikačom o natikaču pod stolom. a pjeskareno staklo dijelilo je prostore za objedovanje. tartar od tunjevine. Olakotna mu je okolnost što u „66“ nisu došli kako bi se sastali s potencijalnim kupcem oglasnog prostora na siteu. Doduše. kao što je i Mark radio. već su naručili nešto s jelovnika. Pod je bio od bambusa. one brzo nestajuće siječanjske Eduardove tisuće dolara. Eduardo ju je pogledao ravno u oči. Eduardo. od putovanja i taksija do hrane i pića. Najmanje što je mogao učiniti je izgledati pristojno jer je na takvome mjestu stršao kao prase u Teheranu. Zar stvarno misliš da će od nas ovdje tražiti papire?“ Djevojka je kolutala očima. možda dijelom i zbog toga jer bi Mark obično jednu polovicu prespavao. Jednostavno je bilo teško oglašivačima objasniti koliko je Facebook zapravo poseban. podatak da čak 67% onih koji isprobaju Facebook postanu redoviti korisnici – oglašivači nisu uopće bili kadri pojmiti. Eduarda je izluđivalo što niti ona niti Mark nisu ništa doživljavali ozbiljno. eto ih u jednom od hit restorana New Yorka. to su plaćali s hrpice rezervirane za Thefacebook. Možda je Kelly imala pravo i nitko tamo nije imao namjeru tražiti iskaznice. aspik svinjetinu garniranu šalotom i đumbirom. a drugu proveo sjedeći u tišini dok se Eduardo snalazio kako je znao i umio. I na koncu konca. Ali Mark se tamo nalazio jer je navodno u New York došao poslom. a oglašavanje na internetu je i inače kockanje svoje vrste. ali ipak je sve djelovalo više fusion nego azijski. Što se Kelly tiče. Jedan veći zid od istoga takvog stakla zaklanjao je prostor za stolom za pedesetak osoba pa su se mogle vidjeti samo sjene poslužitelja koji su obigravali oko stola. Stvari su ipak mogle biti makar malo bolje da je Mark te sastanke shvaćao ozbiljnije. Ono što je bilo još impresivnije. nitko nije imao volje dati spomena vrijedan novac za oglašavanje. POGLAVLJE – NEW YORK CITY „Ma daj. Kako im je gost kasnio. I gusju jetru u pretjeranim okruglicama od škampa. prema zadnjem brojanju. ali ipak su tu bili poslom i Mark se trebao pripremiti za svoju ulogu. minimalistički i beskompromisno moderno uređen od četverometarskog staklenog ulaza pa sve do golemog akvarija sa živim ribama koji je odjeljivao salu od otvorene kuhinje. a vjerojatno i najljepši kineski restoran koji je Eduardo ikada vidio. no niti jedan od susreta nije imao blistav ishod. Eduardo je uspio organizirati nekoliko susreta s mogućim oglašivačima. Zapravo. Elegantan. njegovo ponašanje nije bilo nimalo nalik očekivanom. Eduardova cura nije bila presretna izborom jela i kratila je vrijeme do posluživanja domaćeg sladoleda u posudicama za dostavu hrane. Jednostavno im je trebalo još vremena da se stvari slegnu. Mark se zajebavao i glupirao cijelim putem do New Yorka praveći se da je sve samo velika šala. Iako su svi bili iskreno zadivljeni činjenicom da su dobivali nove korisnike tolikom brzinom i već ih imali. Kineske svilene zastave visjele su sa stropa. No. njoj se to moglo i oprostiti jer je jedini razlog njezine nazočnosti na večeri posjet rođacima u Queensu. više od sedamdeset pet tisuća. „66“ je sagrađen na prvom katu stare tkaonice u Tribeci i predstavljao je najnoviji uspijeh Jeana Georgrsa. ali već se nastavila baviti popisom raspoloživih alkoholnih pića u svojim rukama. i to je samo pogoršavalo stvari.

72 . njihov ep. možda i mrvicu opasan. Prvo je dobacio haj domaćici istodobno grleći jednu od konobarica. naravno. Razina energije koju je isijavao bila je nevjerojatna. Sean je mljeo priču za pričom. prijatelji koji još uvijek traže ono pravo. Eduardo je počeo priču o prisutnosti na dvadeset devet sveučilišta. Niti Eduardu toga trenutka nije bilo posebno važno što će biti sa Kelly. Umjesto izravnog sukoba s Baylorom. Činio se kao nekakav divljak. prijatelji koji su postali milijarderi. jer je to i dalje bio daleko najveći hakerski pothvat u povijesti. dok je drugom rukom razbarušio kosu njegovog klinca kao da su kućni prijatelji. a Eduardo ju je uspio zainteresirati i nakon epizode u toaletu. po Eduardovom mišljenju nakratko. tulumi ovdje i ondje. napravili su popis svih sveučilišta u krugu od stotinu ili dvjesto kilometara i poosvajali ih redom. ali mu se nije sviđalo ono malo što je o njemu našao na internetu. serijski poduzetnik koji je iz dvije internetske tvrtke što ih je napravio izletio na prilično spektakularan način.“ Sean se prošetao na drugu stranu stola gledajući Marka – Eduardo je spazio. Isuse Kriste. Kad smo već kod toga. Usput je sjeo kraj Kelly i naručio piće za sve četvoro kod konobarice s kojom se prethodno sprijateljio. Odbijao se od zidova kao lik iz crtanog filma – tasmanijska neman koja se kao uskovitlani tornado razletjela restoranom. Život u Silicijskoj dolini i u Los Angelesu. odnosno rat. tada i na tome mjestu. ponešto nadrkan. Imao je većih briga. i gledao Marka kako sav važan objašnjava njihovu strategiju na primjeru Baylora. njihovo najšire bojno područje ikada. Nije bilo bitno niti to što su na kraju izgubili tu bitku. Parker je bio divlja zvijer Silicijske doline. Zatim je zastao pri jednom stolu pozdravljajući čovjeka u odijelu i rukujući se s njim kao da se odavno znaju. otrčati u zračnu luku i odletjeti u Kaliforniju. To malo teksaško sveučilište ih je prvo odbilo obrazloženjem da je razvilo svoju funkcionalnu društvenu mrežu. Napster je bila hakerska bitka nad bitkama. Daleko više su ga zaokupljale misli o sastanku zbog koga su uopće došli i čovjeku kojega su trebali upoznati. preživjeli borac koji je nakon toga osnovao i Plaxo i time si potvrdio reputaciju. uočio bi ga sljedeće desetinke jer ga se nije moglo ne primijetiti zbog stila kojim se pojavio na sceni. Svoj je svijet predstavio vrlo plastično i Eduardo je gledao kako Mark sve upija. Eduardo se nije trebao truditi zapamtiti sve ono što mu je Google servirao o Seanu jer je ovaj ionako odmah ispalio sve što je trebalo. kao niti što je htio od njih. I Kelly. Kada je Sean konačno uspio ispričati sve svoje priče i stao. „Sean Parker. Sean Parker je bio veteran. ali to mu nije bilo bitno. Mark. izraz Markovog lica. Trebao je ranije zbrojiti dva i dva. ali se Sean obrati Marku pitanjem o strategijama kojima se koriste pri osvajanju novih sveučilišta. Nije mu bilo nimalo jasno zašto bi htio razgovarati s njima. Izgledao je kao da će ustati. Iz Eduardova kuta gledanja bilo je očigledno da je Mark Seana Parkera smatrao bogom. Eduardo je sjedio. I da ga nije vidio odmah. Eduardo je spazio Parkera onog trenutka kada je prošao pjeskarenu staklenu barijeru. Mark je odavno izgubio njezinu frendicu Alice. U roku od nekoliko dana Baylorova društvena mreža je nestala u ropotarnici povijesti. Ti si vjerojatno Eduardo. Vrlo brzo su baylorska djeca praktički molila da ih se pusti na Thefacebook jer su vidjela da su svi njihovi prijatelji već tamo. pa kakav je to lik? Prišao je njihovom stolu i nasmiješio im se. ali je bio prilično siguran da oni od Parkera ne trebaju ništa. Bio je to slučaj čiste idolatrije. okrenuo je tok razgovora pitavši kakva su posljednja događanja s Thefacebooko. Nije znao mnogo o Seanu Parkeru. pa prešao na Plaxo i još teže makljaže koje je jedva preživio. Bio je potpuno otvoren u svakom pogledu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Iako nije bila baš takva da bi je čovjek htio ženiti. Kelly je bila visoka i zgodna. Krenuo je od Napstera i bitaka koje je vodio oko njega. U osmijehu je bilo nečega lisičjeg. crvene obraze i sjaj u očima.

A TheFacebook je trebao upravo novac. kako ih zovu u Bosni) pripadnici su islamskog sufističkog reda posvećenog duhovnom životu. ►►► Deset minuta kasnije Eduardo je stajao kraj Marka na cesti. nego i način na koji se odnosio sa svima u prostoriji – bio je rođeni showman i to mu je išlo strašno dobro. pokupio račun i obećao Marku da će mu se javiti vrlo brzo. zaključili su i da im je potrebno još programera i angažirali su ih. ali nije ništa rekao. ples je katkad završavao ekstatičnim stanjem u kojima su se derviši mogli probadati bez ikakva znaka boli i krvi. ili mevlevije. rekao je Eduardo u nadi da će skinuti čini s Marka. trebalo je još servera.3. Thefacebook. koliko je Eduardo mogao pronjušiti. niti ponašanje kao da je stalno na nekoj opakoj kemiji.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Izgledalo je da Seana ta priča prilično uzbuđuje. Ukratko. Možda je to bila posljedica činjenice da su obojica bili spretni s računalima. za nj je samo važno da sve bude zabavno i cool.“ Mark je slegnuo ramenima. 23 Turski mevlana – derviši (mavlavije. Doimalo se da je Marku strašno drago što je Sean Parker čitao o njemu. bez obzira koliko su se stvari usložnjavale. Želio je organizirati još nekoliko sastanaka s oglašivačima. Parker je otišao. u to nije bilo nikakve sumnje. Mark nije imao ništa svojeg novca pa su se do daljnjega morali oslanjati na Eduardov. ovaj put mu je bilo drago što je Mark toliko nezainteresiran za novac. Marku se svidio Parker. ali morao je obaviti još nekoliko telefonskih razgovora. Zbog toga su razloga namjeravali sljedećeg dana otvoriti novi račun u banci i u projekt uložiti još novca. 73 . nije njega Sean namjerno ignorirao. Nije izgledalo da bi ih Sean mogao obasuti novcem jer ga zapravo nije još ni imao. Čim su se zdjelice ispraznice. Odmah su se prepoznali. jedan je od onih koji bi stalno nešto novo. Bilo mu je jasno da uzalud priča.: „Ne ide se na predavanja. koji je još uvijek sjajio od sreće. iako Sean nije na Marka ostavio dojam geeka. pokušavajući rukom dozvati taksi. Eduardova cura je otišla naći se sa Seanom i njegovom curom u neki bar u blizini. ali i njih će prije ili kasnije trebati plaćati. Danas je hipnotička vrtnja derviša kulturna atrakcija Turske. Poznati su i kao vrtložni/vrteći derviši zbog svojega plesa koji je dio obreda sema. Seanu se pak svidjelo što ima Marka za svojega istinskog obožavatelja. Eduardo je nagađap da to nije previše važno. iako se Eduardu činilo kao vječnost te je umalo zapljeskao kada je Kelly konačno dobila sladoled. Vrtložni derviš 23 je napustio zgradu istom brzinom kojom se i pojavio. Nije bio u pitanju samo način na koji se odijevao. Poanta je bila u tome da ga je Mark zanimao mnogo više. bar ne u ovom trenutku. Ruke podignute u zraku. Eduardo se nije bojao da bi Mark u skorije vrijeme poželio potražiti dokapitalizaciju kod takvih poduzetnika. sigurno je imao pristup ključnim izvorima poduzetničkog rizičnog kapitala. Eduardo se namrštio. Što se Eduarda tiče. zapostavlja se posao. On nama i nije potreban. Oglašavanje nije bilo cool. kao da je zapravo glumio geeka u nekoj TV seriji. To je bilo neizbježno. Prema nekim opisima. Nije želio odustati. ali njegova je aura još lebdjela unaokolo. Eduardo je pripremio deset tisuća dolara. „Taj bi Eskimu prodao led“.a pogotovo to nisu tipovi u odijelima i kravatama. No. ali je pritom izgledao izrazito chic. Ni poduzetnički kapital nije bio cool. Zvali su ih stažistima. okrenuo se prema Marku. Večera je prošla vrlo brzo. „Hoću reći. Eduardo je namjeravao pridružiti im se kasnije. Sean je zamolio da ga ispričaju. Iako Parker i nije imao neku ozbiljniju lovu.com ludilo je poharalo kampus. Dopunio ju je i citatom koji je Stanford Daily objavio 5.“ U roku od 24 sata nakon objave tog članka 85% Stanforda je pristupilo Thefacebooku. Sigurno je to bio. Kako je posao rastao. gdje su se pak trebali naći s nekim zajedničkim poznanicima. obožavao ga je. Studenti provode sate u potpunoj fascinaciji.

Prije ili kasnije. već će naći kako unovčiti tu prokletinju. i to bez pomoći Seana Parkera. Problem je bio što je Parker. Svi su obožavali Thefacebook. Bilo je pitanje vremena kada će se otvoriti novčanici u kojima ima nešto malo više no što je potrebno za večeru u šminkerskom newyorškom restoranu. Sve je bilo sjajno i nije trebao brinuti ni o čemu. 74 . bio sušti ideal cool osobe u Markovim očima. Eduardo je osjećao da Sean Parker jednostavno nije mogao biti jedini koji je primijetio njihov maleni web site. mislio je. Na kraju je suzbio tu misao i pohranio je u nekoj zabačenoj ostavi mozga.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo se. međutim. unatoč tome što se kretao u poduzetničkom svijetu. nije uspijevao othrvati misli koja mu se stalno vraćala.

i predstavnici krupnih internetskih i softverskih kuća stali su ih hodočastiti. Eduardo je u proteklom mjesecu napravio neki napredak u odnosima s oglašivačima.com. POGLAVLJE – LJETNI SEMESTAR „Yup. Isuse. U tom se trenutku hrvao s porivom da se okrene i pogleda – no učinio je to. bradatog čovjeka crno-bijele kose koji je jurcao po podiju predavaonice osrednje veličine. sveameričke prisutne tvrtke kao što su AT&T Wireless. Jednostavno im nije padalo na pamet. Kako se semestar bližio kraju.“ „Da bar serem. ali još uvijek nitko nije dao konkretnu ponudu. Ljudi u odijelima su im prilazili u blagovaonici i knjižnici. drži aktovku pod miškom.000 članova i svakoga dana je dobivao tisuće novih. krupne. barem ne ozbiljan. Samo su najavljivali da bi se novac mogao dogoditi. pokrenuo je nekoliko testnih oglašavanja za lokalne. Thefacebook je zauzeo školske sate. Nešto prostora su zakupili razni harvardski studentski klubovi i udruge. Sve skupa. okrugle kao okruglice u juhi na sabat i s mnogo nula u sebi. počeli su navirati do te mjere da su izazivali i pomalo straha. ali i prvorazredne.“ U početku se Eduardo uspio oduprijeti porivu da pogleda preko ramena. Nije mu išlo jer nije imao pojma o čemu se radi. Još jedan. Demokrati sveučilišta plaćali su trideset dolara dnevno kako bi prikupili zainteresirane za njihovu ekskurziju u New Hampshire. a nisu ni namjeravali puštati nikoga u vlasništvo ni po koju cijenu. Trebalo je manje od sekunde kako bi uočili lika: srednjih tridesetih. ovo postaje presmiješno. jednostavno si nije si mogao pomoći. AOL i Monster. Bilo je to još jedno Markovo predavanje na koje je upao. Unatoč tome što su Chris i Dustin dobro povukli dio tereta. To nije bio prvi VC24 koji ih je pratio po kampusu. I ne samo oni. U to je vrijeme Facebook prešao brojku od 150.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 19. Čak su i njih pretvorili u provizorno radno vrijeme svoje cvatuće kompanije. Tip se idiotski smiješka. Seneca Club Red Party i godišnji „plesnjak u koži“ doma Mather. a kamoli njihovu nadogradnju i 24 VC = Venture capitalist 75 . budu li se stvari nastavile tako kretati. ali problem je što nitko nije nudio novac. bit će sve lakše uskladiti – bilo je očigledno da će obojici tijekom ljeta prioritet biti Thefacebook. Sjedi između dvojice s druge godine koji na sebi imaju trenirke s grbom sveučilišne teniske ekipe. Znao je da je riječ o nekakvome naprednom programskom jeziku o kojemu pak nema nikakvog pojma. Eduardo je znao da će stranice. a nisu o tome ni međusobno razgovarali. ali nedovoljno da bar pokriju troškove najma servera. Završetak škole je značio i da on i Mark trebaju donijeti krupne odluke o bliskoj budućnosti. Kada završi semestar.“ „Sereš. stranice su donosile nešto prihoda. odjeven u sivo odijelo s kravatom. Ni Mark ni Eduardo nisu nikoga od svih njih shvaćali previše ozbiljno. Bilo je krasno nalaziti se u središtu pozornosti. pa su oglašavali tečaj za barmene. Intenzitet smiješka se pojačao kada je uhvatio Eduardov pogled. Neki su izbacili i cifre. jedan se čak probio i do Markove sobe. Lijepe. Thefacebook je počeo izgledati kao ozbiljan posao s punim radnim vremenom. Nastojao se koncentrirati na profesora. Čekao je pred vratima tri sata dok se Mark nije vratio sa sastanka katedre za računala. vrijediti stvarno velik novac.

Kada je uzeo u obzir i to da su im oglašivači većinom u New Yorku. Činjenica da je Mark odlučio svoje vrijeme podijeliti na dva projekta Eduardu je olakšala odluku o stažiranju. tada još neutvrđeni postotak. činilo se da je Mark sve to doživljavao kao uzbuđenje. odmah kod Stanforda. a grupa onih kojima bi korisnik dopustio pristup bila bi njegova društvena mreža kakvu sam odabere i uredi. koja je isto tamo. objavio ju je samo dan prije. uopće mu se nije sviđalo što je čuo. No. još uvijek je bilo teško odlučiti što učiniti kada za nekoliko tjedana dođe kraj nastave. ulica u Palo Altu. za početak. On i Mark su i službeno osnovali tvrtku i 13. odnosno d. Marku se činilo da je smislio savršeni plan. Zamisao je imala nastavak. između ostaloga slika. Želio je na Wirehogu raditi u Silicijskoj dolini. Istini za volju. Iako je Thefacebook bio i njegov prioritet.travnja registrirali TheFacebook LLC25 na Foridi. mjestu mitova i legendi.o. Partneri su mu bili dva frenda iz programerskog svijeta: Adam D'Angelo. opustio se uz mali karton Beck'sa i zaključio da bi nekoliko sljedećih mjeseci trebao provesti u Kaliforniji. kolega s grupe na računarstvu. pak.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi održavanje sada kad je to postalo nužno zbog toliko ljudi koji su danonoćno visjeli na siteu. Mark i njegovi su čak našli gdje bi za malo novca bili u podnajmu: La Jennifer Way. Ali prije nego je Eduardo stigao izložiti svoj plan. i to ne samo zato jer je 25 LLC = limited liability coorporation. posebno ako se radi usporedno s Wirehogom. 76 . Silicijska dolina. Kalifornija. O tome je naširoko raspravljao s tatom i bilo je očigledno kamo ga je otac usmjeravao. Eduardo se počeo zabrinjavati tek kada je Mark ispalio drugu novost. bilo na zavidnom položaju i otvaralo je fantastične mogućnosti. I Mark i Eduardo su se interesirali za neki posao koji bi radili preko ljeta. gdje je Eduardova obitelj živjela. U prijavi u registar ponovili su ranije dogovorene postotke vlasništva: 65% je pripalo Marku. Kad Wirehog postane gotova aplikacija. izgledalo je logično da preko ljeta bude tamo i u slobodno vrijeme radi za Thefacebook. i Facebook i Wirehog bi tako došli tamo gdje pripradaju. U međuvremenu će on i Dustin raditi i na nadograđivanju Thefacebooka. Mark je već imao spremno iznenađenje. Poveo bi i Dustina sa sobom. program za razmjenu datoteka s primjesom društvenih naklonosti. Ni dan kasnije se Eduardo još uvijek nije mogao pomiriti s drugim Markovim iznenađenjem. a 5% je preuzeo Dustin. u kući bi postavili radionicu. s kojim je u srednjoj školi napravio Synapse. i Andrew McCollum. Marku i njemu sličnima to je mjesto u kojem žive nadljudi. Eduardo je unaprijedio posao i što se tiče pravne podloge. glazbe i videa. 30% Eduardu. Dogovoreno stažiranje je. Iako je TheFacebook rastao iz dana u dan. Unatoč registriranju tvrtke i epidemijskom rastu TheFacebooka. počeo je razvijati još jedan projekt – Wirehog. a ne kao prenatrpanost. i to nakon što je Eduardo prihvatio stažiranje i već počeo tražiti stan u New Yorku. ali Eduardo je preko poznanstva iz Phoenixa i obiteljskih veza uspio rezervirati stažiranje u prilično ozbiljnoj investicijskoj banci u New Yorku. Nadali su se da će do kraja ljeta s trideset skočiti na stotinjak sveučilišta. Chris je još uvijek trebao dobiti određeni. gotovo doslovno „društvo s ograničenom odgovornošću“. Wirehog je bio križanac Napstera i Facebooka. Slučaj je htio da i Andrew McCollum dobije posao za tvrtku EA Sports. No. Mark je objasnio. Bio je to plan od koga bi se svakome zavrtjelo u glavi. Mark nije našao ništa što bi ga trgnulo. a i Adam D'Angelo je išao s njima. a omogućavao bi korisniku razmjenu sadržaja s prijateljima. Bilo kako bilo. bit će ugrađen u Facebook kao dodatna funkcija. Proteklih nekoliko tjedana.o. sami ti dokumenti činili su tvrtku stvarnijom iako još nije stvarala nikakvu dobit. još uvijek nije donosio zaradu i nije bio pravi posao. Program se preuzeo s interneta i pokrenuo lokalno. i to je bilo nešto. Razmjena bi se obavljala preko vlastito uređenih web stranica. Zapravo. središte umreženog svijeta.

Eduardo je odgovorio. Mark i Dustin su trebali biti programeri. kako će obavljati dogovorene uloge? Mark je zanemario Eduardove brige čim ih je ovaj izrekao. Eduardu se to nije baš svidjelo. Izgledalo je kao velik novac. Dok će on po New Yorku proganjati oglašivače. U blijedom ambijentu ultramodernog računalnog praktikuma niskoga stropa. sa svojim su blijedim licima bili u elementu. Eduardo se okrenuo natrag Marku praćen blistavim smiješkom čovjeka u sivom. a kada ljeto prođe. Namjeravao je tih dana otvoriti novi račun u Bank of America i na nj položiti osamnaest tisuća. no nisu ga ni primijetili. Riječ „zanimljivo“ je u Markovom neobičnom svijetu mogla značiti mnogo toga. Kao odgovoran za poslovni aspekt projekta. Nije bilo sumnje da su se klinci natjecali u probijanju 77 . Središte prostorije je bilo raščišćeno i na čistinu postavljen red od pet stolova. opet će se naći na studiju i bježati lakrdijašima u sivim odijelima. a Eduardo prihvatio stažiranje u New Yorku. razumije se. Probijao se kroz njihove redove. ►►► „Tri. No Eduardo je ponovo pristao financirati razvoj novcem zarađenim ulaganjima. „Pretpostavljam da trebam razgovarati s njima“. odgovorio je Mark. kao i osigurati smještaj i hranu u unajmljenom stanu u La Jennifer Way. Za to su dosta dobri. „Kad odjebem onog tamo“. za razliku od ovih koji su vukli za rukave.“ Mark je odmahnuo glavom. četiri…Sad!“ Zamislimo scenu koju je Eduardo ugledao ušavši u podrumsku učionicu upravo u trenutku kad je ona eksplodirala. vidio je i zašto. Nitko nije imao namjeru ići na drugi kraj zemlje besplatno. U svakom slučaju. Mark i Dustin će raditi na programima. Eduardo je mogao samo razaznati da su na ekranima zbrkane brojke izmiješane sa slovima. Kada je konačno došao naprijed.“ Eduardo je klimnuo sjetivši se. Mark i Dustin su odlučili povesti nekoliko stažista sa sobom u Kaliforniju kako bi ostvarili onu brojku od stotinu sveučilišta do kraja ljeta. Pustili su glasine po odjelu za računarstvo kako namjeravaju platiti osam tisuća dolara za rad preko ljeta. „Danas primamo stažiste. ovakvi kao onaj što je sjedio uza njih po Kaliforniji će proganjati Marka. luđački smijeh i pljesak kakofonično su mu bušili uši dok se laktovima probijao kroz gužvu kako bi vidio što se događa.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kalifornija na drugom kraju zemlje. Za svakim su bili po čaša Jack Daniel'sa i jedan laptop. „navratit ću i pomoći vam oko izbora štenca. a Marku dati bjanko čekove kako bi kalifornijski ogranak mogao funkcionirati. imati svoju cijenu. Trebalo je samo naći način da sve funkcionira. ali je prihvatio da će tako biti nekoliko mjeseci. To će. a pet je geekova frenetično udaralo po tipkovnicama. S mjesta na kojem je stajao. Još se više bojao Seana Parkera jer je. nije bilo prilike naklapati o planovima jer je Mark odluku već donio. Parker točno znao na što će se Mark upecati. Urlici. Igra je bila u punom zamahu. i to većinom dečki i s prve dvije godine. pogotovo jer tvrtka nije još počela zarađivati. nego ju je smatrao i opasnom i zavodljivom. a riječ „zanimljivo“ bila je zanimljivija no što je mogao zamisliti. a od Eduarda se očekivalo da izigrava biznismena. smatrao je da tako treba postupiti. Gužvu su činili studenti računarstva. smatrao je da nema razloga ne raditi na dva mjesta. a Eduardu se učinilo kako ima nečeg vražjeg u njegovom smiješku. „Hoćeš li s nama? Takvi obično barem plate ručak. Nikada nije planirano voditi tvrtku iz Kalifornije.“ „Trebalo bi biti zanimljivo“. dok će Eduardo tražiti oglašivače i baratati financijama. Na čelu stolova stajao je Mark sa štopericom u ruci. Nije ih bilo teško prepoznati. Razdvoje li se.

zaključio je da bi mogli uspjeti: mogao je voditi tvrtku iz New Yorka. naprotiv. Dre: „California. pokraj Marka je stajala zgodna Azijka. Tada. čime su dokazivali ne samo da su u stanju raditi pod pritiskom. Ne samo da će s njim poći u Kaliforniju. Do tada će možda biti bogati. Nije bilo potrebe za paranojom. Eduardo će biti na četvrtoj godini. možda uspostave kakve dobre veze koje bi Eduardo iskoristio za još brži rast sitea. Mark i Dustin su se pridružili stažistima tvoreći maleni prsten u sredini prostorije. Svakoga je dana sve više postajao bog. udaranja po tipkama i natezanja Jacka dok dvojica nisu ustala gotovo istovremeno odbacujući stolice na pod iza sebe od siline skoka. kako i priliči pravom timskom igraču. Na licima im se ocrtavalo čisto zadovoljstvo. Mark je konačno izgledao stvarno sretan u pulsirajućoj gomili koja ga je obožavala. vjerojatno najluđi prijamni razgovor koji će itko od tih klinaca ikada doživjeti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi kroz lukavstva i labirinte koje su im Mark i Dustin postavili ne bi li izabrali najbistrije. Stvarno. Trebalo je proći još deset minuta dreke. nego gdje god ih povede. na tome mjestu. može li se išta drastično pogoršati u samo nekoliko mjeseci? 26 Kalifornija. nego i da će pratiti Marka gdje god će biti potrebno. McCollum i stažisti programirali u Kaliforniji. pitao se. testiranje. No. ali nije se bunio. U svakom slučaju. Odbacio je svaku dvojbu. što je prije nekoliko mjeseci zvučalo kao znanstvena fantastika. a možda će biti tu gdje su i sada i gledati kako tvrtka raste i raste. nije se moglo reći da im to smeta. Eduarda su odgurnuli unatrag. Bili su ekipa i njegova namjera je bila ostati timski igrač. Bili su izvan sebe pokušavajući čestitati novim stažistima. Kada već budu tamo. životi su im se u tih nekoliko mjeseci uistinu promijenili. it's time to party…26“ Eduardo nije mogao ne nasmijati se. Mark na trećoj i život će ići dalje. Bili su hakeri koji piju. U oba slučaja će im život biti bitno drugačiji nego što je bio prije početka ove avanture. Rulja bi ga počastila oduševljenim pljeskom. svijet u kojem je on bio junak. Zvala se Priscilla i prilično često se nalazila u Markovoj blizini u prošlih nekoliko tjedana. nalikovali su dečku i curi. I Eduardo je bio sretan iako je samo stajao podalje i promatrao. visoka Kineskinja izrazito tamne kose i doista lijepog osmijeha. Rulja ga je okružila ispunjavajući čistinu u sredini i svi su pokazivali ozbiljne simptome umne poremećenosti. I ovo pred njim je bila inicijacija svoje vrste. Bilo je to utrkivanje. za tri mjeseca će se svi vratiti na nastavu. Na kraju krajeva. Bilo mu je drago gledati Marka kako uživa u svojih pet minuta. Eduardo nije sumnjao da će im budućnost biti prvoklasna. Kada god bi neki od njih dopro do razine na kojoj bi ekran bljesnuo. Dustin. dignuo bi pogled i iskapio čašicu viskija. „I dobili smo dvojicu pobjednika! Čestitamo!“ U tom je trenutku netko pokrenuo mp3 player priključen na zvučnike u kutu prostorije i začulo se Dr. vrijeme je za party… 78 . Njima Mark više nije bio samo kolega s grupe. Eduardu nije trebala ni sekunda da poveže događaj kojem je svjedočio s onom pijankom inicijacije kraj biljarskih stolova u Phoenixu. dok bi Mark. a klinac bi se odmah vratio na programiranje. čak ako je to značilo biti udaljen od središta događaja tisućama kilometara.

„Tri. a zatim je došla i na TV. Doduše. Kada je ConnectU krenuo na put.“ „Jedan…“ Tyler je osjetio kako mu prsti bijele stežući grlo boce šampanjca i gledajući Camerona i Divy nagnute nad laptop. Tyler je znao da su ostalima dali i previše „fore“ i da to ima svoju cijenu. Već su angažirali trenera i sada. Možda bi njihove stranice promijenile živote tolikih ljudi. Bilo je to više nego deprimirajuće. kao u doba zlatne groznice. Prvo je lutala domovima. nego i zbog dva ključna mjeseca izgubljena zahvaljujući njegovom odugovlačenju. nakon što su diplomirali. najviše zato da bi zaboravili traume koje su prolazili nekoliko posljednjih mjeseci njegova razvoja.“ „Dva. gotovo pune dvije godine. Tyler. Veći dio Tylerovih stvari već se nalazio u označenim kartonskim kutijama poslaganim uz rubove sobe. gotovo praznoj studentskoj sobi Quada. Smatrao ga je krivim ne samo zbog krađe njihove ideje. hodnicima. a opet – spektakularnost se nije osjećala. tolikih sati provedenih u brizi o svakom detalju. U novinama je pak bila gotovo svako jutro. ali bi krenuli dalje i ne bi ga krivili za to što im je pokušao razbiti snove. nakon toliko mnogo dana. Cameron i Divya. Da je jednostavno rekao da im neće napraviti posao. Kako bi im u tome pomogao. rasprava. sva nalazišta su već bila zauzeta. Do tada će proći još tisuće i tisuće sati treniranja. i to na još jači trening no što su ga imali na Harvardu. otac je obnovio jedan stari hangar u Connecticutu. Možda bi prvi pokrenuli svoj site i svaki bi američki klinac pričao o tome kako se zakačio na ConnectU. Blizanci će odmah otići na trening. kao ni dramatičnost. stalno su slušala dečke i cure kako pričaju o Facebooku. godine. pokušavao je iskoristiti svaku raspoloživu mrvicu dramatičnosti kako bi spasio dignitet trenutka. Upravo zbog toga je osjećao toliku ozlojeđenost prema Marku Zuckerbergu. Bilo je važno doći prvi. Preimenovali su ga u ConnectU. Stranice su konačno bile u stanju da ih se stavi u promet. Uz malo sreće. valja se nadati da će i ConnectU isto krenuti naprijed. Bio je to spektalukaran trenutak. Možda je oduševljenje izostalo jer je u suštini samo jedan Indijac pritisnuo tipku računalne tipkovnice pred očima identičnih blizanaca u bezličnoj. laptopima u sobama kampusa. Znao je sve o fenomenu prednosti ranog početka. to i jest bio dramatičan moment: pokretanje web stranica na kojima su svi nazočni radili od 2002. No dok će trenirati. Divya je podigao prst u zrak i držao ga nad tipkovnicom. možda će se nositi s Thefacebookom. ne sasvim stvarni svijet. a djelomice i zato što je Thefacebook pokazao kako ideja na kojoj je stvaran Harvard Connection može istovremeno raditi na više sveučilišta. Friendsterom i svim drugim društvenim mrežama koje su grabile naprijed i širile se internetom kao pošast. 79 . našli bi nekoga drugog. planiranja i nervoze. a neki put i pravo mučenje. POGLAVLJE – SVIBANJ 2004. krenuli su u ozbiljan pohod na Olimpijske igre u Pekingu 2008. Istina je da bi se naljutili. I to se nije ograničilo samo na Harvard. Njegov otac je dvanaest godina predavao poslovanje na Whartonu nakon što je osnovao svoju tvrtku i mnogo puta mu je objašnjavao u čemu je trik.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 20. godine. Sva trojica. Beštija se proširila na sve strane. i to skoro svakog tjedna. izgledu i funkcionalnosti. MySpaceom. Njegov i Cameronov tata trebao je doći za sat ili dva kako bi im pomogao pri selidbi iz Harvarda u stvarni svijet. Bit će teško i bolno. U nekim sektorima nije bilo toliko važno koliko si kvalitetan ni kakva ti je strategija. Teoretski gledano.

Uopće im nije bilo do novca. Tyler je znao. On. njegov brat i Divya niti u jednom trenutku nisu gledali na financijsku stranu priče. Mark Zucerberg. Za Boga miloga. Othrvao se tom porivu znajući da iz toga ne bi proizašlo ništa dobro. nastavio je Divya povišenim tonom. njihova ga je obitelj imala na bacanje. Jedine zajedničke karakteristike ta dva sitea su mogućnost postavljanja vlastitih informacija i fotografija te pretrage po tim informacijama. Nakon što je pokopao njihove stranice. Jebeni Mark Zuckerberg. Nakon tog sastanka. nikakve članke o zabrani konkurencije ili odavanja poslovne tajne. Činilo se da mu je jedini izbor krenuti dalje. i shvaćam zašto ih uzrujava činjenica da sam pokrenuo uspješne web stranice dok su njihove još uvijek nedovršene. Tyler možda jest postao mrvicu opsjednut. „I eto nas“. ako bog da. a ne ranije. „projekt mi je privukao pozornost i od mene se tražilo da završim Connect segment stranice. samo tjedan ranije. Znao je da Mark njih trojicu smatra nebitnim događajčićem u povijesti Facebooka. ali nije imao nikakvih obaveza prema dvojici nabildanih veslača koji nisu znali programirati. počeo sam raditi na Thefacebooku ne koristeći ni linije koda ili kakvih sklopova koje su dio Harvard Connectiona. Tyler se nekoliko puta tih tjedana ozbiljno bavio mišlju da mu jednostavno dođe u sobu i suoči se s njim. ali nakon što sam imao posla s hrpom drugih ljudi ili tvrtki dubokog džepa i dobro povezanih s pravnicima. pisao je Cameronu. Mark je zaključio kako „nastoji kao prolaznu smetnju tretirati sve te kapitaliste koji bi se uključili u posao čim vide da je napravio nešto uspješno. ovaj se okrenuo i otrčao. Jedne večeri. Neke je zabune možda i bilo. Markov svjetonazor nije bio takav. pomalo me žalosti činjenica da mi prijete nakon što sam radio besplatno za njih. ni Thefacebooka. U tom trenutku nije bilo ni Marka Zuckerberga. „U početku“. Kada je zakoračio prema njemu. Cameron se vraćao s nekog tuluma na obali i ugledao Marka s druge strane ulice. najbolje što umije. otvoriti novu stranicu njihovih života. no ja im sigurno nisam ništa obećao.“ Tyleru je to bilo čisto sranje. kako običan razgovor neće pomoći jer su stvari već bile previše zasrane. Nisu potpisivali nikakve ugovore. no Tyleru nije bilo važnije stvari od časti. Kome su sada mogli staviti soli na rep nakon što je Mark odletio u nebesa? Tyler je svakako pročitao Markov odgovor rektoratu i njegov odgovor na Cameronovu posljednju opomenu pred tužbu. kao što je na primjer Microsoft.“ Pročitao je i Markov zločestiji dopis Sveučilištu nastao nakon što su Tyler i Cameron nastojali stvar predati Disciplinskoj komisiji: Obično se nastojim držati podalje od pothvata drugih studenata zato što mi oduzimaju previše vremena i ne ostavljaju dovoljno prostora kreativnosti koju trebam za vlastite projekte. i to je bilo jasno. Stvar je bila u pravdi i časti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark Zuckerberg. Istina je i da im je srao u svojim e-mailovia. „Polijećemo!“ 80 . sve je napustio nakon što mu je dojadilo i otišao se baviti nečim drugim. Nikada. Mark je to vidio kao rad za neke sportaše s faksa. Postojao je samo ConnectU koji će. Možda se u poslovanju te stvari mogu zanemariti. Ipak nastojim svojim vještinama pripomoći onima koji pokušavaju razviti vlastite ideje za web stranice. bez trunke sumnje. Dobro. Tyler je odbacio crne misli i usredotočio se na brata i prijatelja pred računalom. Možda su u svijetu hakera te vrline bile podređene sposobnostima nadmudrivanja onoga s druge strane ekrana. Iskreno. ne mogu reći da su me iznenadili. To sam napravio. Ali ono što je Tyleru stvarno diglo tlak bila je posljednja rečenica tog pisma Disciplinskoj. Kada je Divya završio odbrojavanje.

Potegnuo je dug gutljaj osjećajući mjehuriće u grlu. Tyler je podigao čašu. 81 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Prst mu je udario tipku. Duboko. znao je da gorčina nema veze sa šampanjcem. zaslon je zatreptao i – to je bilo to. ConnectU je zaživio. a Divya i Cameron su se kucnuli. u dnu duše. Pustili su ga na tržište u nadi da će ga ljudi prihvatiti. ali se nije mogao othrvati dojmu gorčine u ustima unatoč slavljeničkom ozračju. da će se studentarija njime služiti i da će stranice rasti i rasti.

Umjesto uzaludnog suprotstavljanja. ali nije čuo prigovore iz kuće. Njegova cura. niti su oni bili posebno ludi za njim. ili što god bilo da bilo. Počelo ga je stiskati u plućima. ne bi bilo loše da dožive nešto domaće i prisno – čak ako je to tegljenje pedeset kilograma teškog stola preko pitome tratine… „Sean Parker?“ Zvuk je došao niotkuda. iz Ulice Palo Alta u kojoj je živjela obitelj njegove cure. Njegove skupe talijanske cipele utonule su nekoliko centimetara u travnjak.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 21. Sean je nagađao da su stanovnici prosječno oko trideset godina stariji od klinaca koji su mu prilazili. 82 . traperice i jedna siva kapuljača. Na trenutak se pitao bi li koji cug iz inhalatora štogod pomogao. Sila protiv sile istog iznosa i suprotnog smjera. ili jednostavno išlo na živce. ali na kraju im je propao svaki plan. Na Seana su doslovno nabasali. Zaustavio je dah i pozorno osluškivao. i tu nije bilo spasa. Slava i bogatstvo. prekidajući Parkerova razmatranja svih aspekata gorućeg problema. Sila je jednaka umnošku mase i brzine. ali kako je dobar dio zadnjeg semestra proveo kod nje. POGLAVLJE – SRETNE SLUČAJNOSTI Da ne duljimo. pomislio je zbog načina na koji su bili odjeveni. iako Sean nikada nije vjerovao da se takve stvari događaju slučajno. Daleko najbolje. uređenim kolnim prilazima. mrmljao je pokušavajući se sjetiti tko bi to mogao biti. zaključio je. a sada mu se mali genijalac sam od sebe bacio u naručje u Kaliforniji. ali Seanov život ponekad stvarno izgleda kao niz sretnih slučajnosti. a ona je gotova sa zadnjom godinom Stanforda i odlazi doma. Podigao je pogled i shvatio kako glas dolazi iza njegovih leđa. dakle. pred kućnim pragom. To je bio vrlo dobar znak. Nije to nešto što bi muškarac prvo pomislio. čak su se već bili dogovorili da će se susresti u Vegasu na nekom skupu povezanom s visokom tehnologijom. nije čula tresak i kada bi neznatno ranjenoga drvenog monstruma mogao ubaciti u prtljažnik svojeg BMW-a parkiranog nekoliko metara dalje. Ono što se moglo vidjeti bili su nizovi krasnih prizemnica s friziranim tratinama i grmljem. razaznao je da prema njemu idu četiri dečka. fizika je bila kriva za sve. ali kako su prilazili shvatio je da zna jednog od njih. Bio se potrgao kako bi locirao Zuckerberga u New Yorku. Kleknuo je na jedno koljeno i podvukao ruke pod teško drvo i muški upro. Sean Parker i znoj koji se cijedio iz njegovih 75 kg nisu imali nikakvih izgleda spriječiti da se glomazni mahagonijski pisaći stol strovali niz stube pred trijemom malog bungalova. Mark je odmah predstavio svoje cimere i rekao mu kako su se nedavno uselili u susjedstvo. nakašljao se i odustao. Kada su mu se oči malo privikle. Trenirke. Studenti. a lice mu se zažarilo od napora. ponekad bazenom i palmom. Iako se s njegovog lica teško išta moglo zaključiti. ona nikada neće ništa ni saznati. U prvi mah nije prepoznao nikoga od njih. Točnije. Pospani gradić u kojem su se nalazili nije bio krcat živahnim mladim ljudima. i stoga nisu niti pokušavali. „Ovo je nevjerojatna slučajnost“. samo se izmaknuo i gledao kako se drveno sranje ruši uz neugodan tresak na tratinu kraj staze. Okrenuo se oko osi i susreo se suncem pa zaškiljio. Predmet koji se kreće nastoji zadržati kretanje koliko god ono bilo čudno i nepoželjno. Mark Zuckerberg je bio šokiran koliko i Sean. Nakon one večeri u „66“ nekoliko su se puta pokušali naći. Bilo je vjerojatnije da će morati sagnuti glavicu i pitati curu za pomoć. pokazao je kuću koja se vidjela s mjesta na kojem su stajali. Najbolje od svega bi bilo da je Mark nekako mogao nabasati u Palo Alto. Vjerojatno ne. Bilo je neobično vidjeti mlade ljude u tom kraju.

Mark je došao u Silicijsku dolinu kako bi stvorio internetsku tvrtku jer je to jednostavno pravo mjesto za takve projekte. Kada nisu spavali. Barem za sada. Sean je bio više nego zadovoljan stanjem. može li zamisliti išta bolje nego da još primi na stan nevoljnika koji iza sebe ima suosnivanje dvije internetske tvrtke o kojima se pričalo na sve strane? Mark nije naglas izrekao tu ideju. leteći kroz zrak kao da je u nekom školskom uprizorenju Petra Pana. one iste mirne ulice udaljene samo nekoliko milja od središta grada. a sada mu se otvorila mogućnost življenja s tipom koji ga je stvorio. Uspio se otpustiti u pravom trenutku i nakon nešto vrtnje u letu upao je u središte bazena kao bomba i zalio sve oko sebe. uz minimalna oštećenja. nešto posteljine i to je bilo sve. jeli ili se bacali u bazen – radili su. a nije bilo trenutka da barem netko nije za nekim računalom nešto radio. Svatko je donio ruksak ili dva. U početku ga je to zbunjivalo jer se u New Yorku predstavio kao glavni za poslovne aspekte Thefacebooka. dodavali aplikacije i razvijali Wirehog. pa su se na sve strane mogli vidjeti floreti i zaštitne maske. Što se suradnje tiče. Radna etika je bila zapanjujuća. Svi su. bili brilijantni stručnjaci za Linux i izradu weba. teško može biti tješnja. limenki piva i kartonskih kutija oveće količine računalne opreme. ali Sean je bio siguran da je postojala i ta mogućnost ukoliko ga takvo što zanima. Bila je već uređena. uključujući i stažiste. vjerojatno više pijan nego uplašen. Jednu osobu Sean nije vidio u kući. čim je Sean ušao u kuću. U pozadini se uglavnom čuo ili alternativni rock ili nešto slično. bilo mu je jasno da Eduardo uopće nije prisutan u svakodnevnom životu Thefacebooka. uključujući roštilj i daske stražnjih prostorija kuće u La Jennifer Way. Ne samo da je i Mark radio. Radilo se gotovo danonoćno. kao da je progutao žarulju. ostala oprema i mnoštvo žica bili su razasuti na sve strane. Markovi su roditelji poslali nešto opreme za mačevanje. Prostorija je nalikovala utrobi razbijene svemirske letjelice. Seanu se podjednako sviđala i ekipa s kojom je Mark utrčao u ring. Mark će imati iza sebe pravi mali trust mozgova. programirali su. Green Day je bio čest izbor i Sean je to smatrao očekivanim izborom nadobudne grupe anarhoidnih hakera. ali i čvršće. Kada čovjek uzme u obzir činjenicu. rješavali probleme i bugove. Bili su elitna postrojba. a znao je da bi ga moglo zanimati. a Markovo jato nije ponijelo mnogo toga sa sobom. nego se iz petnih žila držao za sajlu niz koju je klizio od dimnjaka prema telefonskom stupu s druge strane dvorišta. Računala svake vrste nalazila su se posvuda. Pretjerano veliki dnevni boravak pretvoren je u križanac studentske sobe i računalnog labosa. on je posebno mnogo radio. mogao je vidjeti kako je zasvijetlilo u Markovim očima. Na unutrašnjosti kuće nije trebalo posebno raditi. Želio je surađivati na Thefacebooku onog trenutka kada ga je vidio. da će se tamo zadržati nekoliko dana i da će nakon povratka biti privremeni beskućnik. samo što nije bio ovješen o sigurnosno uže. 83 . kako na papiru tako i u praksi. možda najbolji materijal za izgradnju novog projekta kakvog je Sean ikada vidio. dodavali sveučilište po sveučilište. Kada im se još pridodaju Andrew McCollum i Dustin. No. ►►► Dečko je vrištao.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kada je Sean objasinio da je krenuo seliti svoju curu njezinim roditeljima. Sami su za stotinjak dolara kupili sajlu u obližnoj željezariji i instalirali je o dimnjak i stup. Krenuli bi oko podneva i radili do pet ujutro. Kuća je bila super i u njoj je vladao divan duh studentske udruge iako su se Mark i njegovi dečki tek uselili. Instalirali su bijele zidne ploče za pisanje i već ih prekrili kodovima u svakoj mogućoj živoj boji. Eduardo nije bio tamo. Pod je bio odlagalište ambalaže pizza. brucoše računarstva Stephena Dawson-Haggertyja i Erika Shilnicka.

Sean je znao da je baš on taj koji im može pokazati sve opcije. nego ratovanja. Uostalom. stvarno želiš da projekt uspije i zaživi. koliko je Seanu moglo biti poznato.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Zapravo. Ranije se našao na pravome mjestu i u pravo vrijeme. šminkerski restorani. ali osim toga je imao i onu posebnu vrstu usredotočenosti potrebnu da se izvede ovakvo što. Odlučio ih je upoznati s okolinom kako je samo on mogao. s njime noću lijegati i jutrom se buditi. obnovljenoj Dolini silicija. Imao je Marka. opremu za mačevanje. Dolinu je smatrao takvim mjestom. ali mjesto se promijenilo. U krajnjoj liniji. i to svakog jutra. cure. Što li se dogodi kada stojiš kraj lika koji ščepa munju i s njom poleti u nebo? Povuče li te za sobom u stratosferu? Ili pougljeniš u pokušaju da ga uhvatiš? 84 . eto. Kako je Mark rekao. Eduardo je otišao u New York i bavio se nekakvim stažiranjem u banci ili tako nečim. Što se tiče Eduarda. imao je toliko iskustva da je jako dobro znao kako uspjeh ovisi o energiji i angažmanu onih koji su srce pothvata. i zaključio kako ih ne bi ubila poneka lekcija o određenim profinjenijim načinima uživanja u životu. Nekada samo s pinklecom na ramenu i laptopom na rukama. Sudjelovao je u brojnim uspješnim pokretanjima projekata. Treći ga je put sudbina posjela na pravo mjesto. To mu je svakako davalo određenu težinu jer je bio investitor u nečemu što počinje od nule. Jadničak. Štoviše. Najviše im je bilo potrebno razumijevanje onoga što društveni život stvarno jest. njihove prazne kutije dostavljenih pizza. U njoj su se primjenjivale taktike koje se nisu predavale ni u jednoj poslovnoj školi. Gledao je te dečke. milijarde vrijednu kompaniju koju je čekao. a vrijeme je proletjelo brzinom svjetlosti. negdje…On će osigurati da stvar proradi. ali što je to zapravo? Silicijska dolina se nije vrtjela oko poslovanja. Ako stvarno želiš napraviti nešto. Tulumarenje. a još više ih je vidio kako žive ili umiru. je li Eduardo Saverin još uvijek dio priče? Doimao se kao sjajan dečko. Sean je znao da pred sobom ima osobu koja stvara novu priču o uspjehu u modernoj. Očito je bio genij. Imao je snage. Vjerovao je svim srcem da bi ti dečki uz njegovu pomoć mogli stvoriti baš tu. Uspjeli su time što su došli tamo. Ta novost je Seanu odmah zazvonila na uzbunu. U tom je gradu bio rock zvijezda. treba živjeti s njim. bio je tamo kada je sve počinjalo. imao je Thefacebook. reče Sean u sebi. A gdje je Eduardo Saverin? Još bolje. Prvi korak bio je pomoći tim dečkima da shvate što znači biti dijelom revolucije. Sean je samo trebao pokazati put. Eduardo nije bio tamo i. ali nije vidio zašto Mark ne bi jednoga dana zasjenio čak i njega. mjestom koje vrvi od stalnih revolucija. Sean nije niti upisao studij. Kada ga je gledao kako programira u četiri ili pet ujutro. Ali osim toga? Smatrao se poslovnim čovjekom. uložio je prvu tisuću dolara za servere. Pokrenuo je Napster u srednjoškolskoj klupi. Eduardo bi se možda pokušao održati. Ni jedna od tamošnjih legendi nije nastala slušajući predavanja. kako je Mark objasnio. Pa što ako je spavao na madracu zguranom u slobodan kutak i što ako su njegove stvari pohranjene u nekom spremištu. ali već je pokazivao da nije imao ono što je trebalo za takve projekte. Thefacebook će biti udarna vijest i svi će slaviti Marka kakav god čudak bio i kakve god nedostatke imao. imao je Markove ljudi. Mark Zuckerberg je bio taj. nije mu se tamo ni htjelo biti. Stoga ga je u velikoj mjeri isključio iz svojih razmišljanja. sposobnosti i volje. radili su na stvaranju kreme društvenog života. tužno ali istinito je da će propustiti budući razvoj tvrtke. Bill Gates nikada nije završip Harvard. ali to je nešto što se u toj igri događalo svakodnevno. sve će biti njegovo. Tada je njegov novac financirao razvoj cijeloga projekta.

A. a već bi mu i to izgledalo kao da je jedan ujutro. vjerovao je da će bez problema prespavati šestosatni let. Po deset sati dnevno je glancao pločnike. po očajnom vremenu. posebno u sitne noćne sate kad bi se pitao što li se događa u Kaliforniji. 27 „Kalifornijski san“. Mark je spominjao neku zabavu na koju ih je Parker ugurao. no to nije bilo tako važno. Mark je vidio sve najbolje što je taj kraj mogao ponuditi. Pjesma je 89. kao njegova šašava djevojka koju razmišlja nogirati. ali kada je uzeo u obzir da se radi o JFK-u petkom navečer. Ni na tren nije požalio što je već prvog dana odustao od stažiranja. koja se tada već nazivala njegovom djevojkom i povremeno bi to bilo i točno unatoč tome što je počinjao shvaćati da nije sasvim svoja. Naravno. nekakvo okupljanje u dobrotvorne svrhe na kojem će biti prva liga poduzetništva. čak i ljudima iz svijeta rizičnih ulaganja. Nije li pravi razlog zašto je uzeo last minute kartu za Frisco uvjeriti se da je neopravdano zabrinut? Vjerovao je da će Thefacebook postati opet onaj stari prije nego protekne ta noć. To je značilo i da bi u San Francisco mogao doći dobrano nakon predviđena 22 sata. Kako je Marko to prenio. Koliko god odmoran bio. objavljena 1965. Nacerio se sam sebi i zakolutao očima nastojeći se ugurati u neudobno i premaleno sjedalo pomislivši kako postaje možda mrvicu ljubomoran. susretao se s oglašivačima. a onda se prihvatiti posla. U New Yorku se prilično istrošio. POGLAVLJE – CALIFORNIA DREAMING27 Siva zavjesa kiše prekrila je prošireni Boeing 727 American Airlinesa kad je krenuo prema pisti za uzlijetanje. kako napreduju i zašto se ne javljaju malo češće. Nije mogao razaznati koliko je zrakoplova poredano ispred njegovog. Ali nije uspijevao potisnuti tjeskobu koju mu je Thefacebook izazivao. Sean ih je već vodio po sličnim zabavama. On. s bilo kim tko je iz bilo kog razloga bio zainteresiran za Thefacebook. ali pogled nije prolazio kroz kišu. Bit će to stvarno sjajan start.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 22. i sve će ponovo biti čista harmonija. Večeri i noći bi provodili po raznim klubovima New Yorka. ono što su planirali za nastavak večeri zvučalo je kao da pravi napori tek predstoje. pjesma skupine Mamas & Papas. znao je da ima velike izglede provesti veći dio večeri čekajući uzlijetanje. U svojim umornim mišićima osjetio je vibriranje ubrzavajućih motora i naslonio se u usko sjedalo do prozora nastojeći naći udoban položaj. Otkako su mjesec dana ranije sletjeli u Kaliforniju. čim je dobio svoju pregradicu i stol zatrpan financijskim izvješćima tvrtki čije je vrijednosti dionica trebao analizirati. Eduardo se zalijepio za okrugli prozorčić. a mogla bi to biti i prilika za upoznavanje s još nekim sklonima ulaganju. i to uglavnom s društvom iz Phoenixa koje se u gradu zateklo. bio je i s Kelly. Udomaćili su se na Stanfordu. čak su nekoliko puta otišli u L. kako se snalaze Mark i ekipa. osjetili zaneseni high-tech San Francisco. Zapravo. izglednim investitorima. Mark i ostatak ekipe će se prvo razvaliti. posjetiti punokrvnu zabavu Hollywooda. proizvođačima softvera. bit će potpuno iscrpljen. Iako je nosio uobičajenu kombinaciju sakoa i kravate. Odmah mu je bilo jasno da zapostavljanje tvrtke koju su on i Mark pokrenuli u studentskim domovima nije način na koji će postati biznismen očeva kova. odustao je nekoliko minuta nakon što je počeo. na listi 500 najboljih pjesama svih vremena „Rolling Stone“ magazina 85 . zvijezdama internetskih tvrtki i nekim od glavnih igrača Doline silicija. Moglo bi biti zabavno. Kada ga je Mark i ostatak ekipe dočekaju u zračnoj luci.

Thefacebook nije bio glavni u gradu. boj se.“ 86 . Ponekad bi samo odšutio. posebno time što je sklopio sporazum s Y2M i dobio prilično „obećavajuća“ obećanja od još nekih krupnijih mušterija. Sjetio se ostavljenog dara za nju koji je omotan odložio u ormarić njezine studentske sobe. Ostala je u Bostonu radi nekih predavanja. to u svakom slučaju nije pokazivao. Kad je pogledao zaslon. Sinulo mu je da nije isključio mobitel. njihov je potisak pridigao nos zrakoplova i Eduarda pritisnuo na sjedalo. nije bilo signala. dao je Marku bjanko čekove i ovaj je njima podmirivao troškove i podizao gotovinu. Posebno je Mark bio zvijezda. a koji je rastao svaki put kada bi mu Mark javio neku novu prekretnicu. što je uistinu bilo impresivno. pa njegovo ime se nalazilo na gotovo svakoj stranici! Unatoč tome. Ubrzo nakon toga i dvojica stažista neće biti dovoljna da bi održavala tvrtku. Treba priznati i da su Mark i njegovi danonoćno radili na dodavanju novih i novih funkcija na stranice i dodavanju novih i novih sveučilišta. Ali ide dosta dobro. Svi su oni preko njega upoznavali Marka. Stvari su bile još gore jer je Mark bio takav kakav je. da misli na nju i neka ne brine. valjda je upravo sada konačno našao vezu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sean Parker je poznavao svakoga i svatko je poznavao njega. Eduardo joj je sms-om odgovorio da se smiri. Eduardo se nije mogao otresti osjećaja zabrinutosti. Bacio je pogled kroz prozor i vidio da su još nisu ni na pisti i izvukao to čudo iz džepa. Nisu išli tulumariti s prvim curama na koje naiđu. a preko telefona je bio potpuna misterija. pravnici itd… Eduardo je bio spreman razgovarati o bilo kojoj od tih tema čim se nađe nasamo s Markom. Osjetio je iznenadno vibriranje u džepu i hitro bacio pogled po avionskoj kabini sav zbunjen. usta su mu se objesila. iako se mora priznati da su na Thefacebooku uistinu upoznali hrpu cura nakon što su postali zvijezde u kampusu i izvan njega. Nije to bilo nešto što bi Sean Parker trebao slušati jer su to stvari o kojima ne raspravljaš pred ljudima koji su u višednevnom posjetu. ali je bio novi i o njemu se pričalo. Prihodi od oglašavanja koji su trebali početi pritjecati nisu bili dovoljni jer pola milijuna korisnika treba poslužitelj golemog kapaciteta. sve veći broj korisnika donosio je i sve veće probleme. Najvažnije je bilo u skoro vrijeme pribaviti još novca. pa joj je javio da ga razmota. Kao da nije imao dovoljno briga? Zadnje čime se u tom trenutku trebao baviti bila je ljubomorna djevojka. ►►► „Ne boj se. Saslušao je što bi smatrao da je odgovorio ukoliko bi smatrao da je odgovaranje nužno. Kada je otvorio račun. Reagirala je vrlo loše. Kelly je bila jednostavno nerazumna. Ponekad je komunikacija podsjećala na razgovor s računalom. Dvadeset tri sms-a i svaki Kellyin. uredi. Nakon toga je isključio mobitel i ubacio ga natrag u džep. Dok je taksijem išao do zračne luke. Ako je i bio oduševljen time što je Eduardo konačno pokrenuo stvari s oglašivačima. odmah se upuštajući u glasna paranoična razmišljanja kako odlazi radi svih tih razuzdanih tulumarenja s djevojkama koje su upoznali na Thefacebooku. Prethodne joj je večeri sasvim nerazumno otkrio da kani otići u Kaliforniju provesti nekoliko dana s Markom i dečkima iz tvrtke. No. dobro. namjera je bila raditi u Silicijskoj dolini. bez obzira na koliko tuluma te odveli. Trebat će pravi zaposlenici. a što je on propuštao bivajući u New Yorku. odlazak na neku večeru ili zabavu. Ritam kojim su radili obećavao je prelazak broja od pola milijuna korisnika do kraja kolovoza. Činilo se da svatko želi upoznati genijalca koji je pokrenuo igračku društvenog umrežavanja koja je podigla toliku prašinu. Motori su se zavrtjeli jače. Bilo je to upravo smiješno. No. Za ime Božje. Tvrtka je još vozila na onih osamnaest tisuća koje je Eduardo uplatio na račun kod Bank of America. Prekrasno. I licem u lice ga je bilo teško pročitati.

Sean Parker nije bio u blizini. sve puno bljeskova stroboskopa. Kako su prošli Geary i ušli u srce okruga Tenderloin. a onda bacio pogled na Marka i Dustina. Čim su se zaustavili pred ulazom bez vidljivih obilježja. držao drugog plana. Sve je išlo po planu i Eduardo je tijekom vožnje od zračne luke imao vremena za razgovor s Markom. Nije trebao ključ. Dobro je bilo što se nisu morali bojati da će ga netko ukrasti. stažistima i cijelom tom okruženju sveo je na uobičajeno: „Bilo je zanimljivo.“ Što nije bilo ni od kakve pomoći. a nad barom vijugavo stubište od pleksiglasa koje je vodilo u VIP ložu načičkanu kožnim separeima i ograđenu baršunastim konopcima. a Mark je uglavnom slušao. Činilo se da je jedna guma nešto veća od ostale tri i to je karoseriju činilo čudno nagnutom. Ukratko auto je bio kotrljajuće sranje.“ Izašli su iz auta i prišli prednjem ulazu u klub. ugledao automobil parkiran uz rub terminala. čovjek je to revno izrecitirao u mikrofon zakačen o slušalicu. Mark je rekao da je već otišao na party u svom BMW-u i serije i zauzeo im VIP mjesta. Poskakivale su kroz gomilu noseći iznad glava poslužavnike krcate šarenim martinijima koji samo što se nisu prevrtali zbog gužve kroz koju 87 . Činilo se da je Mark sve upijao. Unutra je bilo mračno i sve se treslo. Seanu. Naposljetku je. Dobar znak. ali i tu postoje nekakva pravila. bilo je sve manje obilja. Auto je bio toliko star da nije mogao zaključiti ni koje je marke. kao i obično. slegnuo ramenima i otvorio vrata. rekao je dok je Dustin parkirao auto uz hrpetinu smeća koja je prekrila veći dio rubnika. Vrataru je napomenuo kako se zovu. Izvješče o svojem poslu. a pred vratima vrlo krupnog muškarca u crnom odijelu i sa slušalicom u uhu. a i sav se tresao. penjale su se uz brdo po terenu koji je i po visini i po nagibu bio upravo planinski. Eduardo mu je rekao kako se zovu. Ovaj ga je odmjerio registrirajući njegovu kravatu i sako. pa s upadom neće biti problema. Iznio mu je i neka viđenja financijskih planova i ideje za bolje povezivanje s lokalnim oglašivačima na područjima na kojima je Thefacebook aktivan na sveučilištima. mješavina alternative i dancea. pa je Eduardo preuzeo vodstvo i predstavio ih krupnom muškarcu. koji su.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je podigao obrve kad je. Glazba. Činilo se kao da su kuće sagrađene jedna na drugoj. Beskućnici u blizini jedva da su okom trepnuli na njihov auto. ali se moralo nešto petljati oko volana da ga se pokrene. Nije bio iznenađen jer je Mark auto našao preko Craigslista. treštala je. Konobarice su imale majušne suknjice i topove koji su pogledima izlagali veći dio trupa. i to usred područja rupčaga. a čas kasnije i ugao dalje pun prosjaka i skitnica koji stoje oko zapaljene kante sa smećem. Tijekom razgovora polako su prolazili kroz svjetla grada uskim. odjeveni kao programeri. ali iz njegovih krnjih rečenica nije se moglo dokučiti što uistinu misli. „U redu je daleko više žena nego muškaraca. Kako je to u njihovom odnosu najčešće i bilo. Na kraju mu je rekao i da mu djevojka nije baš sasvim svoja i kako mu je tijekom leta poslala još dvanaest sms-ova. zagušenim ulicama centra. zalagaonica i salona za masažu. Još ga je čudilo kako je grad bio čas kao s ljupke razglednice. Klub se nalazio iza O'Farella. Dva kata s niskim stropovima. opet je on govorio. Lice muškarca govorilo je sve: Misle li ovi klinci doista ući ovdje? Jest da je to San Francisco. Eduardo je dobio dojam da je taj grad jedno od najljepših mjesta na kojima je ikada bio. ali bio mu je i čudan. Mark se. svemu što se događalo u Kaliforniji. stajali metar iza Eduarda. od kojih su neke bile popločene makadamom i imale tramvajske električne vodove. Objasnio je detaljno kakav je dogovor postigao s Y2M i kakav je napredao ostvario s drugim oglašivačima. začuđen. prateći Marka. Eduardo je bacio svoju vojničku transportnu vreću u prtljažnik i zavalio se na zadnje sjedalo. „Ovo izgleda obećavajuće“. a sve više beskućnika. Eduardo je ugledao dugačak red. Vozio je Dustin. a krivudave ulice.

kasnili su na radni doručak pa je poduzetnik kojega su trebali sresti ponudio da im kupi nekakav SUV. Mark i on su pozvani na jahtu jednog od osnivača Sun Microsystemsa. to se Mark jače povlačio. Eduardo nije vidio Marka do sutradan. Na njima su se sretali s ljudima koji su nešto značili u velikim tvrtkama. Znao je da će u budućnosti vrijediti daleko više. Je li stvarno vidio ono što je mislio da je vidio? Je li Mark stvarno tek tako otišao? A nije li on još uvijek hodao s onom istom Azijkom s Harvarda? Jebote! Bio je prilično siguran da je upravo vidio kako Mark Zuckerberg vodi doma Victoria's Secret manekenku. Proveo je nekoliko dana rada. ovaj se put nalazio s druge strane Eduardovih očiju. napijao se u fancy klubovima San Francisca. Sean je organizirao priličan broj večera. Jeo je koalu na jahti. Očekivao je Marka u novom autu sljedeći put. Eduardo je znao da Thefacebook nije na prodaju. Za razliku od dolaska. ljudima koji su jednostavno imali novca i sa svima koji su bilo koji način mogli imati interesa za Thefacebook. Jelo se i pilo preko svake mjere. kovanja planova i lokanja. Sve ga je boljelo. nego. Što je više navaljivao. Mogao se samo diviti. a trebao je kriviti samo sam sebe. najčudniji sastanak je bio upravo večer prije nego je Mark letio natrag za New York. Često bi ih pozivatelji počastili slanjem limuzine po njih ili bi se dolazilo po njih u glamuroznim SUV-ovima. Nekoliko sati su pričali o poslu. a kada ga je vidio. a na uho su im šaptane rečenice u kojima je često upotrebljavan izraz „milijun“. ali je domaćin spremno objasnio. Eduardo je znao da čovjek misli ozbiljno. Mislio je da je prerano za to. napadno. kako je vjerovao. Eduardu se zavrtjelo u glavi. ali sivilo je još uvijek vladalo. Na njemu se nalazio komad vlaknastog mesa. Meso je bilo od koale. Počelo je onim prvim jebenim partyjem koji je trajao do četiri ujutro. Nešto se značajno promijenilo i nabacivalo se pravim ponudama. Kakvi god brojevi bili u pitanju. unutar njegove glave. Ne samo što je bilo egzotično. Ipak. Pomišljao je da se možda svijet okrenuo naglavačke.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi su se probijale. Vodili su ih do najljepših i najskupljih restorana San Francisca. dosadno i uporno. da su prateći bijelog zeca ušli u njegovu rupu i sad su u zemlji čudesa. silovito. investitorima koji su tražili projekte u nastajanju. ►►► Četiri dana kasnije se opet našao u sjedalu do prozora American Airlines Boeinga 757 glave prislonjene na okrugli prozor s desne strane. Djevojka ga je povela prema izlazu iz VIP lože i niza stube od pleksiglasa. Puno lokanja. Ovaj put nije bilo kiše. bilo bi neuljudno odbiti obrok. nekoliko sati nakon što je klub već bio zatvoren. i nezakonito. Pokazalo se da je tip sklon egzotičnim jelima. Daljnji razvoj stvari je bio luđi od luđeg. Tijelo je boljelo skoro kao i glava. i razaralo mu misli poput bušilice uključene na najveću brzinu. No. i to je Eduardu bio siguran znak da je nečega bilo. Jednog jutra Mark nije mogao pokrenuti svoje vozilo iz malog oglasnika. prijema i vrtnih zabava dok je Eduardo bio tamo. nije mogao vjerovati kroz što je sve prošao u nekoliko prethodnih dana. Zatim ga više nije bilo. ovaj je izbjegavao spominjanje Victoria's Secret modela. Ono što je vidio Eduardu je bio najjasniji dokaz da je Sean Parker u pravu: Thefacebook će biti najjača stvar na svijetu. kad je netko od posade donio sjajni srebrni oval. Točnije bi bilo reći da su ih ugostile glavne gradske face. Sjedeći u avionu i čekajući da se motori pokrenu. a neki od besramno bogatih ljudi su mu šaptali na uho iznose koji bi njega i Marka učinili ozbiljno bogatima. Eduardo se nije usudio pitati što je. Na kraju 88 .

S druge strane je čuo Kellyno jecanje. Nije bio nitko. Nije bio unutrašnji. „Koji kurac se događa?“ Govorila je brzo kroz jecaje.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi krajeva. Pritisnuo je zelenu tipku i uređaj prinio uhu. razumljivo. Bilo je to još jedno od veselja koje dolaze uz munjenu curu. Razrogačile su mu se oči i uspravio se u sjedalu. uglavnom izbjegavao otkako je sletio u Kaliforniju. Eduardo je zatvorio oči i odmahivao glavom. koga je briga što hoće Sean Parker? On i nije bio u ekipi koja je vodila tvrtku. pretpostavio je da bi i mogao obaviti taj razgovor. Sean Parker. učinila je ono što je rekao i otvorila dar ostavljen u ormaru sobe. hm. ali kako je imao još nekoliko minuta prije polijetanja. Kada je nije nazvao nakon nekoliko dana provedenih u Kaliforniji. Skoro je sredila cijelu sobu. Pa što ako nisu ništa zarađivali? Pa što ako su ulazili u crveno i jedva još preživljavali trošeći zadnje od onih osamnaest tisuća dolara koje je položio na konto? Nije htio prodavati. Onda je zapalilo to sranje skupa s većinom njegove odjeće po njezinim ladicama. Namrštio se osjećajući kako ga valovi sivila napadaju još jače. 89 . Pozvali su vatrogasce i oni su sve zalili šmrkovima i sad se čak pričalo da je treba uhititi. Osjetio je poznate vibracije: zaboravio je na taj prokleti telefon. Bio je savjetnik. Trgnuo ga je iz džepa i vidio da ga zove Kelly koju je. Razmišljao je vratiti telefon u džep. Malo je nedostajalo. Mark nije htio prodavati. Nikad ne znaš što te čeka. a u pozadini sirene. približavali su se brojci od pola milijuna korisnika i rasli iz dana u dan. Prekrasno.

POGLAVLJE – HENLEY NA TEMZI Dvije sekunde. Utrka se održavala jednom godišnje još od 1839. ►►► Dok su se iskrcali i došli na dodjelu nagrada. većina uglednih i uglađenih uzvanika se razmiljela iz prostora zvanog Steward's Enclosure. koja na tome mjestu protječe kroz bajkoviti srednjovjekovni gradić Henley iz 1526. a Albert je to nadoknadio preuzevši domaćinstvo utrke. širokoga otmjenog gledališta kojem su mogli pristupiti samo članovi ili gosti članova. kravatama jarkih boja i lepršavim. Duboko u srcu je znao da je već sudjelovanje u Henley regati čast i iskustvo koje će pamtiti dok je živ. dugim ljetnim haljinama i šeširima. Zapravo većinom po pubovima. Razlika između pobijednika i zaboravljenog. ali nije bila. Nakon toga blizanci su odlutali u Steward's Enclosure. dućanima i crkvama. Unatoč tome što su dali sve od sebe. članovi. godine. Jack Kelly se nije smio natjecati u Henleyju zbog svojega niskog podrijetla. dali značke za ulazak. Neke od zgrada sagrađene kada je grad nastao još su uvijek bile čitave i Tyler je veći dio petodnevnog boravka proveo tumarajući s bratom i obiteljima njihovih domaćina po pubovima. i to na najdužem komadu ravnog vodotoka u cijeloj Engleskoj. Sam gradić je djelovao kao postaja priče iz davnine. ali kao da nitko nije primjećivao vrućinu. njihovim jaknama.“ 90 . Princ je uživo izgledao mnogo niži. točno 2113 metara toka Temze. Ironijom sudbine. ostali su drugi. Osmerac je još rezao vodu kao da je utrka u tijeku.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 23. u Henley su došli samo s ciljem sudjelovanja u Grand Challenge kupu protiv najbolje svjetske momčadi. Dvije sekunde. „Ne možete svaki put pobijedit'! Svaka čast. Unatoč svem tom kulturološkom iskustva koje su doživjeli. a ne šačica Amerikanaca koja je proputovala pola svijeta da bi gledala Tylera i njegovog brata kako veslaju. Bili su to glasovi Nizozemaca koji su bodrili svoje prijatelje i kolege.. ali Tyler je kao pravi sportaš priznao pobjedu i zapljeskao sa svim nazočnima. Iako ih nije mogao vidjeti. Bilo je gorčine u promatranju druge posade kako maše peharom iznad glava. ali Tyler je svejedno bio oduševljen činjenicom da mu je ruku stisnula osoba plave krvi i sjećala mu se imena. natkrivenu blagovaonicu i štand s čajevima. Razlog je mogao biti taj što je Steward's Enclosure imao četiri šanka. koji su ga prihvatili s velikim zadovoljstvom. Vrtjela su se unaokolo čekajući princa Alberta da proglasi pobjednika. I to za dvije pišljive sekunde. Mogli su ući jer su im njihovi domaćini. Tyler je osjetio kako mu se tijelo lomi kad se iznemogao nagnuo naprijed i mlitavo objesio žuljevite ruke na već obješena vesla. No Albert je došao iz Monaca u čast djeda koji je u svojim danima bio vrhunski veslač. Nekoliko minuta su se čudili bizarnim odjevnim navikama engleskih veslačkih navijača. Činjenica da je princa Alberta zapala čast dodjele nagrade bila je čista slučajnost jer je to posao koji inače odrađuje aristokraciju nešto nižeg ranga. Nizozemci su ih pretekli za te dvije sekunde i to je znao po načinu na koji je reagirala svjetina okupljena na obje obale rijeke. Pravi pehar je otišao Nizozemcima. Za dlaku. Stisak ruke je sve što su Tyler i Cameron dobili od jurećeg princa. između imena ugraviranog u pehar i odlaska kući tek s komadićem vrpce i nešto uspomena. Bio je prvi tjedan srpnja i sunce je pržilo.

a ipak su se još uvijek uspijevali suzdržavati da njime krenu. Koliko li ih je bilo? Trideset? Četrdeset? Pedeset? Taj fenomen se širio brzinom koju nitko od njih nije mogao predvidjeti. „Pa. ConnectU se nikako nije uspio nositi protiv epidemije Thefacebooka – koji god razlog bio ishod je taj da je ConnectU bio samo jedan treptaj na radaru društvenih mreža. Nadao se da je nešto krivo čuo. Istina je bila da su poraženi. Bolje su se pripremili. Pokrenuli su svoje stranice. Mark se oglušio na njihove e-mailove i opomenu pred tužbu i stoga je ostalo samo ono neizbježno. Eto. Larry Summers samo što im nije nacrtao njihov jedini preostali put. Thefacebook je kosio svu konkurenciju u začetku.“ „Možda bi nam ih mogla poslati e-mailom“. 91 . „Ovaj. a ne nečim za što nikada nisu čuli. prćastog nosića i upalih plavih očiju. što je značilo da svaki dan putuje pedesetak kilometara. Za to je vrijeme ConnectU manje ili više bio tamo gdje je i počeo. i to što su drugi izvukli utrku za samo dvije sekunde moglo se svesti na to da su je nešto jače željeli dobiti. nažalost. jeste li na Thefacebooku. odgovorio je Tyler nastojeći zvučati optimistično. U njegovim je očima mogao vidjeti svoje vlastite osjećaje. Bio je to bucmasti pedesetogodišnjak žarko crvenih obraza. Ali oni su zaslužili. Divya i on su se pokušavali izdići iznad osjećaja ljutnje i potištenosti i spasiti da u situaciji ne osobito sjajnoj po njih. „Hvala“. Studenti su se htjeli služiti alatom za društveno umrežavanje koji su već koristili svi njihovi prijatelji. I tisućama kilometara od Harvarda i dalje su razgovarali o Thefacebooku.“ Tyler je bacio pogled na brata. Godzilla koja drobi sve pred sobom. I stalno je na tim stranicama. ali u glavi su mu se i dalje rojile misli kojima se nekoliko ranijih tjedana uspješno othrvavao. no dečki su vrijedno radili na adaptaciji lokalnim uvjetima otkako su stupili u Henley.“ Tyler je uistinu mislio to što govori. moja kćer je snimila nešto krasnih fotografija“. „Znate. one web stranice. „Bilo je gusto. napali klijentelu Thefacebooka kako god su znali. i to unatoč tome što je još uvijek bio dostupan samo studentima nekih sveučilišta u SAD-u. otišla je već doma. Nije vjerovao svojim ušima. a već desetak godina je ugošćavao one koji zbog veslanja dolaze s druge strane velike bare. „No. Naravno da je proteklih mjeseci mnogo puta čuo ljude kako pričaju o tim prokletim stranicama. Regate obično nisu završavale tako malom razlikom. Siguran sam da je možete tamo naći kad god se sjetite i ona će vam e-mailom poslati slike. Thefacebook je u usporedbi s njim bio čudovište. ali nikada to nije bilo s britanskim naglaskom. Taj je društveni čovjek zarađivao za život kao londonski odvjetnik. I nisu daleko dospjeli. rekao je odvjetnik. Bila je to tradicija na koju se nije bilo lako naviknuti. Harvard je oprao ruke od njihovog slučaja. dečki?“ Tyler se ukipio u trenutku kada mu je vrč piva dotaknuo usne. Kćer mi kaže da ga koriste sva djeca na sveučilištima u Americi. baš se vratila nakon što je godinu dana provela preko.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler se na silu nasmiješio ocu njihovog domaćina koji se odvojio od skupine poznanika i klatio prema njemu. I sam je nekoć bio veslač u Oxfordu i od tada nije propustio ni jedan Henley. Netko nepoznat im je tutnuo u ruke po kriglu mlakog piva. znate. Unatoč činjenici da je bio prepun korisnih ili zanimljivih karakteristikama i tome što su ga od početka stavili u upotrebu na nekoliko sveučilišta. Nikad ne bi očekivao da će tu riječ čuti u živopisnom srednjovjekovnom britanskom gradiću na obalama Temze. no jednostavno se nisu mogli nositi. „Molim?“ izletjelo mu je. Tyler se nekako pribrao i nasmiješio uspijevajući skrenuti čavrljanje s pravnikom na neku sporednu temu. na Amherstu. Cameron se ugurao. Cameron.

92 . Bilo im je poznato da je suđenje ružan proces. Uvijek je imao prilično jasnu sliku o sebi i mogao je dobro nagađati kako će ljudi reagirati uspoređujući njega i brata sa Zuckerbergom. Mogao je zamisliti kako će stvar izgledati u medijima. Njih su dvojica sportaši iz otmjene obitelji. bili su voljni nabaviti kostime s kosturima i potrčati. Bilo je to zadnje oružje. Uostalom. Kasnije se doznalo da je taj članak napisala cura koja je hodala s jednim od njihove porcellainske braće i cijelo to vrijeme ga gnjavila stavovima kako su takvi klubovi u svojoj naravi „zli“. Tyleru je bilo jasno kako će njih dvojica izgledati u očima gotovo svih drugih. očajnički potez. no ako je to bila nužna nuspojava pokušaja da dođu do fer prilike za borbu za svoja prava. Mark je svojim kopanjem po računalima stekao zvjezdani status. Kada bi to bio film iz osamdesetih. Moglo se to shvatiti kao naznaku onoga što bi ih moglo zadesiti ako se upuste u tužbu protiv Zuckerberga. Bili bi odjeveni u kostime s kosturima i naganjali bi Karate Kida na školskom plesnjaku.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler i Cameron su zahvaljujući očevim poslovima znali ponešto o sudskim postupcima. Jedan od autora je išao toliko daleko da ih je nazvao neandertalcima. Bila je to klasna borba na koju se novinari nikada ne bi oglušili: bogati dečki zaštićeni staklenim zvonom koji vjeruju da establišment postoji kako bi njihovo zvono ostalo netaknuto protiv hakera koji krši pravila. klinac koji nije pokazivao nikakvo kajanje i koji im nije ostavio izbora. ali nije li to upravo opisivalo njihovu situaciju? Nisu li bili bačeni u očaj? Za dvije sekunde ih je pretekao klinac koji poznaje računala. Štoviše. Tyler je znao da bi stvar mogla biti gadna i izvan sudskog poprišta. Wall Street je bio opsjednut advokatima i čuli su mnoge ratne zgode iz sudnica trgovačkih sudova. pa i Crimson ih je već bio napao u nizu uvodnika. Kodeks časti protiv kodeksa hakera. Mark Zuckerberg im nije ostavio izbora. blizanci bi sigurno bili bad guys. bez obzira kakav bio krajnji ishod.

Tamo se kodira. Srce lupa. Gdje god bio. Mark je poprilično uznemiravao Eduarda tupeći mu kako gubi vrijeme u New Yorku kad je sve što Thefacebook treba baš ondje. išlo mu je vrlo dobro. a Parkerov ni o čemu. Sastavio je oštro pismo s rekapitulacijom njihovog poslovnog odnosa. POGLAVLJE – 28. Eduardo je u to vrijeme bio izvrsno raspoložen. u Silicijskoj dolini. sve bi se vrlo brzo riješilo. nije znao ni što Mark radi na sastancima s ulagačima. Nazvao je Marka u La Jennifer Way kako bi mu javio dobre vijesti. Točnije. Štoviše. prema židovskim ritualnim propisima dopušteno i priređeno jelo. Preciznije: ponovio je sadržaj ugovora koji su potpisali kada su osnovali Thefacebook – na Eduardu je bilo vođenje poslovnih pitanja tvrtke. zadovoljan napretkom posla postignutim s Y2M i drugim oglašivačima koji su čekali na red. Ne znamo točno gdje se u tom trenutku nalazio: je li razljućen tumarao ulicama New Yorka ili se grčevito držao za ručku u kolima podzemne željeznice njišući se kako ga je gurala gomila oko njega i sama nošena valjanjem vozila. Neki kurčev gost. Eduardo nije imao dojam da je Mark uopće slušao dok mu je potanko prenosio što je sve postignuto. Nakon toga se razgovor prometnuo u „pjesmu“ koja je postajala Markov ljetni hit – kako bi se Eduardo trebao preseliti u Kaliforniju jer se tamo sve događa. jednostavno je počeo pričati o zabavi na koju ga je večer prije poveo Sean Parker. 93 . Nakon tog razgovora. Brzo je uzvratio da je on taj koji se brine za poslovnu stranu Thefacebooka. 28 Na hebrejskom = čisto. Eduardo se skoro pokajao još tijekom tog razgovora. znamo da se iz njega pušilo od bijesa i da je krenuo napraviti nešto što će mu promijeniti ostatak života. Sve je počelo tri dana ranije. upoznaje s potencijalnim ulagačima. Sigurni smo da je Eduardo bio ljut. Mark ga zapravo uopće nije htio slušati. Mark je trabao raditi u Kaliforniji na kodiranju. Oči zatvorene. o studenticama sa Stanforda i kamionu Jagermeistera. Umjesto toga. uto telefon uzima Sean Parker i odmah kreće s pričom o dvojici potencijalnih ulagača koje će spojiti s Markom. Otkako se vratio iz Kalifornije i odmah prekinuo s Kelly. prihvatljivo. SRPNJA 2004. a možda i stoga što je to smatrao ispravnim načinom kako Marku dati do znanja da nije košer28 ostaviti ga da tako izvisi. u kojem se također nalaze ulagači i kako se tvrtka koja nastaje može baš tamo povezati s ljudima koji su joj potrebni: bankarima i oglašivačima. Malo je reći da je Mark pokazao nedostatak poštovanja prema napretku koji je Eduardo postigao napornim radom u New Yorku.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 24. ali stvari su od tada krenule nizbrdo. Bio je u New Yorku. Parker je bio gost i to je sve. Eduardove emocije su se mijenjale iz ljutnje u čisti bijes i učinio je nešto impulzivno. Znoj mu se slijeva niz leđa. Sean je rekao da su spremni izići s ozbiljnim iznosima i ako se Mark svidi njima i oni Marku. da ga se mora uključiti u bilo koji sastanak s investitorima i koga vraga uopće Parker ima raditi na tim sastancima? Što se njega tiče. Eduardo je pokušao objasniti kako je i New York važno središte. Da stvari budu gore. Možda je povukao taj potez jer je bio ljut. Zapravo. Po njemu je Markov posao bio brinuti se o tehničkim pitanjima tvrtke. sasjekavši u korijenju njezine teatralne ispade. sastaje s poduzetnicima i softveraškim mogulima.

Eduardo je sve to smatrao bespredmetnim. Ispadalo je da Thefacebooku žele odobriti određeni iznos koji bi omogućio nastavak vrtoglavog rasta. kao ni „operacija Kalifornija“. ako se njega pita. Eduardo je možda preburno reagirao. ali sada. nego je ostavio dojam da mu ulijeće klizećim startom s leđa. još uvijek ga moljakajući da im se pridruži u Kaliforniji. Thefacebooku je novac trebao jer je počeo zapadati u ozbiljne gubitke. Mark je morao prihvatiti tu činjenicu i Eduardo je želio pismenu potvrdu da može voditi poslovanje društva na način koji smatra prikladnim. Kuća u Kaliforniji? Oprema? Serveri? Sve je to bilo omogućeno Eduardovim računom u banci. Što se više korisnika uključivalo. tri dana kasnije. kako je gledao na stvar. prev. Eduardo je znao da na takvo pismo dečko poput Marka neće dobro reagirati. Naravno. Nakon što je primio pismo. Dok ga srednjovječni ćelavi bankar pokretom ruke upućuje da sjedne preko puta i pita što može učiniti za njega. Smatrao je da plaća sve. Ne samo da je pokazao kako ne mari ako je tu i tamo stao Eduardu na nogu. možda je čak pomogao Marku da poševi manekenku koja radi za Victoria's Secret. Unatoč tome što se nalazio u New Yorku. Eduardo je bio financijski direktor koji je uplatio novac bez koga ne bi nastao ni Thefacebook. I poništiti sve čekove kao i dopuštene minuse koji su vezani na njega.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi podsjetio ga je da je vlasnik 30 posto tvrtke i da je bio ovlašten zapriječiti bilo koji poslovni plan s kojim se nije slagao. možda je tako i bilo. a Mark se pravi lud i ponaša se prema njemu kao prema bivšoj curi za koju mu se sada živo jebe. dok mu tu u New Yorku šišti para iz ušiju. ali i lica puna odlučnosti. iznova mu pričajući kako posao ide sjajno pa nema smisla da se prepiru oko nevažnih sitnica ili su barem nevažne u njegovoj čudnoj slici svijeta.“ 29 Anđeo je izraz za podvrstu ulagača u rizične projekte koji financiraju projekte u posebno ranoj fazi (op. Možda je mislio da je to samo njegov način za istresanje. oni su se iživljavali u Kaliforniji na njegov trošak. „Želim blokirati svoj bankovni račun. Mark možda i nije shvatio da je Eduardovo pismo bilo ozbiljno. Osim toga. to je trebalo više servera koji su opsluživali njihove zahtjeve. Kada ga je napisao. na račun je položio vlastiti novac. Što se tiče Seana. Markov je stav razjario Eduarda. No. Gleda ga najozbiljnijim pogledom odrasle osobe. Eduardo vadi svoju bankovnu iskaznicu i baca je na stol pred službenika. Mark mu je rekao da se sreo s dvojicom ulagača o kojima mu je Sean Parker govorio i da su uistinu zainteresirani biti anđelima29. Prolazi kraj običnih šaltera koji uokviruju veliki pravokutni središnji prostor i upućuje se u teritorij osobnih bankara. ►►► Lako je zamisliti kako je to dalje moglo izgledati: Eduardo ulijeće kroz okretna ulazna vrata poslovnice Bank of America u središtu grada. sav znojan od vožnje podzemnom ili taksijem kroza zakrčeni promet. Konačno mu je Eduardo uzvratio poziv i tada su stvari postale još gore. ali je htio biti jasan koliko god je bilo moguće. ali Eduardo ga nije smatrao dijelom Thefacebooka. Mark je ostavio Eduardu hrpu poruka na glasovnoj pošti. Na neki način. u njemu je rasla odlučnost učiniti nešto da bi Marku dao do znanja kako se osjeća. istina je da ih je vodio na cool partije. Smatrao je da je Mark sasvim svjesno i namjerno zanemario ton Eduardovog pisma i krenuo na poslovne sastanke bez njega. njegova je trebala biti zadnja. trebalo je zaposliti još ljudi kako bi se uhvatio korak sa svime što se događa.) 94 . Morao je poslati poruku koju Mark neće moći prečuti.

Eduardo je bio biznismen i to što je radio bio je samo biznis. Marku je poslao i dokumente koje je trebao potpisati kako bi postao punopravni supotpisnik na računu. Živio je od Eduardove imovine ne trepnuvši okom. Neće se smijati kada pokušaju unovčiti sljedeći ček. Eduardu je bilo nevažno što je Mark napravio svaku pojedinu stranicu Thefacebooka jer je tvrtka bila rezultata zajedničkih napora. Eduardo osjeća kako ga preplavljuje adrenalin. ali odlučio je poslati Marku stvarnu poruku i dati mu do znanja koliko je ozbiljan. kao da mu je Eduardo vlastiti. Želio mu je pokazati što znači biti dobar ortak. Kada je Eduardo otvorio račun.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kada službenik počne provoditi naloge. Zapravo. Eduardo se možda na tren pita je li pretjerao. a možda čak i smiju Eduardovim pokušajima da ih zauzda. Dok gleda službenika kako tipka po računalu provodeći postupak blokiranja računa. Mark je počeo donositi odluke mimo Eduarda i ovaj mu je želio dojaviti da to jednostavno nije u redu. Mark kao Mark. može si odmah dati odgovor zamišljajući Marka i Seana kako se vozikaju Kalifornijom u Parkerovom BMW-u. nikada nije ispunio formulare i poslao ih natrag. Nesumnjivo je to potez koji donosi velike promjene. Ako se i pita. sastaju s ulagačima. u to je bio siguran. po Eduardovu mišljenju moglo bi se reći da je Mark sam kriv što ga je natjerao na takav potez. Poslao ih je s čekovima koji su financirali Markov kalifornijski stil života. kao što nije stavio išta svojeg novca u tvrtku. osobni bankar. 95 . Umjesto da se prema njemu odnosi kao prema ortaku.

Štoviše. Otkako su naletjeli jedan na drugoga na ulici predgrađa Palo Alto. a umjesto odbrojavanja zadnjih sekundi do te prijelomnice čovječanstva.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 25. ali je bio zadivljujuće usredotočen i Sean je bio voljan žrtvovati mnogo toga kako bi omogućio da taj web site nastavi rasti svojom već uobičajenom. zrak je ispunio ritam glazbe iz dizala. Bili su sami i u tom su se trenutku nalazili između devetog i desetog kata nebodera visokog pedeset dva kata. Mark je samo stajao kraj njega u sredini kabine dizala. Da se on nije ponašao kako se prethodnih tjedana ponašao. Još je uvijek hodao s nekom studenticom. a smisao za humor bio mu je neke jetke vrste. stvari su se razvijale tako brzo zahvaljujući Eduardu Saverinu. Ako je i bio napet. Naravno da je bio čudan. Eduardo je napravio nekoliko neočekivanih poteza 96 . to ne bi dovoljno reklo o njegovim jedinstvenim manitima. Događaji su se redali vrlo brzo. no svakako vrtoglavom brzinom. Suspregnuo je nagon da se naceri i zagledao se u svjetleće znamenke koje su označavale njihov napredak prema nebu. Ponekad bi pred ekranom proveo i dvadeset sati u komadu. Umjesto toga. a već su bili pred sastankom na kojem bi se moglo stvoriti partnerstvo koje će promijeniti izgled interneta. čak mnogo brže no što je Sean mogao očekivati. Živio je još uvijek pomalo nezrelo. Vjerovao je da će sastanak pred njima biti katalizator procesa kojim će konačno doći do milijarde koja mu je izmaknula u već dva uspješna projekta i pet godina plovidbe po tjesnacima i brzacima Silicijske doline. Sean je nalazio potvrde svojega prvotnog mišljenja o njemu. ali se činilo da Marku nikada nije bilo posebno ugodno i zabavno. Odmjerio je dvadesetogodišnjaka kraj sebe. Bilo kako bilo. Prošlo je samo nekoliko tjedana otkako se uselio u kuću ekscentrika koji je sada stajao kraj njega. Za najveći broj slučajeva bilo bi točno nazvati ga tihim. Penjali su se vrtoglavom brzinom. upravo je zato bio uvjeren da su na dobrom putu. Nevjerojatno. ali inače je bio stroj za programiranje i tvrtka koju je napravio bila mu je sve: s njom se budio i s njom je lijegao. shvatio je Sean Parker. njen će početak označiti zujanje najmodernijeg dizala koje ubrzava kroz kralježnicu golemog nebodera u San Franciscu i jedva čujni glas neke bezlične obrade Beatlesa koja se prosipala iz zvučnika smještenih iznad neonskih svjetala tapecirane kockaste kabine. što mu je omogućilo srediti misli. a njima utrti put prema milijardama koje si je Sean stavio u plan onoga trenutka kada je vidio Thefacebook u kući kraj Stanforda. Reklo bi se da je najsretniji kada bi ga se uštekalo na kompjutor. Nalazio se u situaciji koja je mogla značiti odbrojavanje prema najvećem u tektonskom pomaku u digitalnom društvu. Sean je morao priznati da je bilo nečega neobično poetičnog u toj sceni. ali istinito. viđao bi je otprilike jednom tjedno. Bezizražajnog lica pogledom je pratio iste one svjetleće znamenke iznad vrata kabine dizala. Nije trebalo očekivati ništa više od mladog poduzetnika u nastajanju. to se nije moglo vidjeti. Seanu se taj mali ekcentrik počeo stvarno sviđati. Mark cijeloga ljeta ne bi dospio do tog sastanka. POGLAVLJE – SAN FRANCISCO Ova revolucija neće početi praskom. ambiciozan. Bio je briljantan. Kaže li se da je bio invalid u društvenosti. Sean je tu i tamo morao samog sebe podsjetiti da klinac koji stoji kraj njega ima tek dvadeset godina. Sean ga je mnogo puta odveo van. Točnije bi bilo reći da nije izgledao ništa više uznemiren ili nestrpljiv nego inače. Točnije. Seanove su se uši začepile od visine i to je smatrao dobrim: više nije mogao čuti zvukove. Unatoč zidovima koje je mali dignuo oko sebe. sredio ih je do one mjere koju mu je dopuštala njegova izuzetno energična siva masa.

Došao je do zaključka da su blizanci gnjavaža. možda je to učinio pokretan bijesom. Možda Eduardo zapravo nije znao što čini. i to nije značilo da se zbog toga može tužiti svakoga posebno. no tvrtka je brzacima jurila nizvodno prema slapu financijske propasti. što god uzrokovalo Eduardove poteze.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi koji su nevjerojatno dobro pogodili na pravo mjesto i Marka progurali načinom koji je Seanu više nego odgovarao. uz Seanovu pomoć. Reklo bi se da bi taj mali trebao malo poraditi na sebi. Studentarija je bila online jer je sva ostala studentarija također bila online. Kad bi servere zaustavili samo na jedan dan. Kad jedan domino padne. Mark je unatoč svemu pokušao pristupiti smireno i racionalno. Korisnici su prevrtljivi. preregistrirao tvrtku u Delaware LLC kako bi je zaštitio od Saverinovih hirova. i to je bila činjenica pred kojom Mark nije mogao zatvoriti oči. Nije bilo potrebe u tom pismu vidjeti ništa više nego što je ono u svojoj suštini bilo: djetinjasto cendranje da ga se više uključi u ono što se događa. Mark i Sean su imali podulji razgovor o problemu s osnivačima ConnectU stranica. deseci ga prate. U međuvremenu je Mark prikupio sredstva koja je mogao i uložio vlastiti novac u održavanje tvrtke dok se stvari ne postave kako valja. Svaki računalima previše sklon čudak je u sobici studentskog doma radio na ovakvoj ili onakvoj društvenoj mreži. odnio je svoje igračke i Mark je morao donijeti odluke koje će na Thefacebook imati utjecaj kakav Eduardo nije mogao ni zamisliti. Friendster je bio najbolji dokaz za to. to čine u stampedu i stoga bilo kakvo osipanje korisnika može imati katastrofalne posljedice. Trebalo je platiti nove zaposlenike. sve su te 97 . Za razliku od Eduarda koji ih je smatrao manevrima poslovnog čovjeka. Stvari su počele onim idiotskim pismom. Osim toga. Tim pismom su najavili pokretanje tužbe i Seanu je ono izgledalo kao pucanj upozorenja prije no što krene slava. Taj je potez bio adekvatan pucanj u srce tvrtke. Shvaćao to ili ne. prije nego su se uspjeli nekako nagoditi. Mark je odradio nekakve poslove na gradnji njihovog servisa i – što s tim? Društvenih je mreža bilo na sve strane. neke veslače koji su angažirali Marka za rad na njihovom servisu za upoznavanje dok je još bio na studiju. Kada je još pokušao u Marka uperiti svojih 30 posto tvrtke kao da drži pištolj. Sean je bio uz njega pri pokušajima da se stvari izglade. čime je Marka i Dustina stavio u vrlo težak. Vrhunac apsurda je bila već i zamisao da bi iz New Yorka mogao voditi poslovne kontakte tvrtke dok ostali partneri razvijaju posao u Kaliforniji. Štoviše. Pritom su vodili računa da ima strukturu koja će omogućiti prikupljanje novca potrebnog za razvoj. ali Sean je mislio da više nije mogao ostati bitnim dijelom tvrtke koja se razvija. Kada korisnici počnu napuštati neke web stranice. ograničavao i zahtijevao. bogtepitaj čime. U najgorem slučaju. No. što je Marku sigurno bilo prihvatljivo. Ljudi su koristili servis jer su ga koristili i s njima bili povezani i njihovi prijatelji. Sean se i sam raspitao o njima. potištenošću. A ni to nije bilo sve. Prije nego što je došao na ideju za Thefacebook. Seanu je to izgledalo kao pismo kojim se traži otkupnina za otetu osobu. Sean ih je nalazio djetinjastima poput vrištanja u pješčaniku: „Ako ne bude kako ja kažem. Prvo je. uzet' ću svoje igračke i otići kući!“ Eto. Thefacebook bi izgubio povjerenje korisnika. Eduardov je potez bio vrlo opasan jer je prijetio uništenjem svega što je Mark napravio – tvrtka bez novca nije mogla živjeti. prema njima se trebalo postaviti s određenom dozom opreza jer su njihovi zahtjevi ionako bili neutemeljeni i prenapuhani. a došlo je i pismo neke odvjetničke tvrtke koja je radila za osnivače ConnectU web stranica. Posljedice bi vrlo vjerojatno bile trajne. no ne i prava prijetnja budućnosti tvrtke. Njime je prijetio. Čak bi i ograničeni egzodus izazvao vibracije koje bi se proširile kroz cijelu korisničku bazu. e tu je već bio potpuno skrenuo. gotovo očajan položaj. Povukao je novac koji mu je bio stavljen u fond za školovanje i uspio prikupiti svotu dovoljnu za privremeno održavanje servera na životu. Samo je nedostajalo da je napisano slovima izrezanim iz novina. Eduardo je stvarno pretjerao blokiranjem računa.

30 Behemot = gorostasna životinja. 555 bio je nekoć Bank Of America Center i pravo čudo arhitekture. Zapravo. a imao je i hrabrosti uložiti. kako po reputaciji kao osoba. Krenuli su sastati se s osobom po imenu Peter Thield. Sean je znao da je pošteno odradio svoj dio. upraviteljem milijarde teškog fonda poduzetničkog kapitala Clarium Capital i jednim od najbogatijih ljudi države. kad bi blizanci bili ustrajni u nakani da dignu tužbu. Thiel se. Umjesto toga. sve su društvene mreže ponešto posudile od Friendstera. je li?“ rekao je Sean u pokušaju da održi raspoloženje u dizalu opuštenim i vedrim.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi društvene mreže bile sagrađene na manje-više istim načelima. Podsjetio je samoga sebe da Markova šutnja ne mora značiti i da će odraditi svoje kad bude vrijeme. Mark je još samo trebao odraditi taj sastanak kako najbolje zna i sve će biti u redu. omogućava širi kut promatranja 31 98 . Sean bi najradije uložio vlastiti novac. a Mark sigurno nije učinio ništa što svaki poduzetnik Silicijske doline nije napravio najmanje desetak puta. ConnectU blizanci se nisu baš mogli pohvaliti da su izumili kotač. kao što se moglo zaključiti iz tog pisma. Gledajući brojke kako brzaju dok ih je dizalo podizalo sve bliže i bliže odredištu. Seanu se sasvim razumnim činilo ono što je Mark govorio o tome: bezbroj je raznih stolaca i to ne znači da kad netko napravi neki novi time krade tuđu ideju. Ne zbog filma. Sean je trebao samo petnaest Markovih minuta. Sean je bio prilično uvjeren da je Mark ironičan i dao si je oduška pustivši onaj smješak kojem se nastojao oduprijeti. za koju je bio prilično siguran da će biti ključna za kasnije događaje i koja će pomoći razvijanju onoga pravog potencijala kakav je vjerovao da Thefacebook ima. bez na riječima i istinski genij. neman Erker = prozor izbočen iz zida u kojem se nalazi. a njegovih mu je impresivnih 250 metara izraslih usred financijskog središta grada omogućavalo da bude vidljiv na kilometre daleko. nije mu uzvraćeno. To je značilo da treba krenuti u ozbiljno prikupljanje sredstva. „Peter će te obožavati“. nego zbog jednog od najimpresivnijih gradskih prizora. Ni čovjek s kojim su se trebali sresti nije bio skoro ništa manje upečatljiv. odgovorio mu je Sean. Napadan. Toliko nam treba. S druge strane. smatrao nečim više od poduzetnika – smatrao se revolucionarnim. bio je ona vrsta anđela koja je imala dar dalekovidnosti i koja je mogla razumijeti koliko bi velika stvar Thefacebook mogao biti. Sean je napravio što mu je najbolje išlo: našao je vezu. „Znaš da ovdje snimali Towering Inferno? Znaš. Uđemo. prodaja tvrtke nije dolazila u obzir i u tome su se obojica slagala. mjesto je bilo baš pogodno za sastanak. Unatoč tome. Je li se to u kutku Markovih usana pojavio malen osmjeh? „Vrlo utješno“. utemeljiteljem tako uspješnog PayPala. baš kao i Mark i Sean. odgovorio je Mark kao robot. Preostalo im je još samo naći anđela koji bi uložio dovoljno novca kako bi se prebrodile početne teškoće i preživjelo do trenutka kada bi procjena vrijednosti tvrtke bila takva da će im se svi trenutačni problemi činiti smiješno malenim i beznačajnim. „Petnaest minuta. A ako ćemo cjepidlačiti.“ Bio je sasvim uvjeren da je u pravu. Mark je trebao oko dvjesto tisuća dolara za pripremu obrane. Izvana je izgledao kao divovski granitni stup sa stotinama sjajnih erkera31. tako i po postignućima koja je već imao iza sebe. Bacio je još jedan pogled na wunderkinda: kao i obično. i to vrlo brzo. izađemo. Behemot30 na adresi California St. ali stvari s Napsterom i Plaxom okončale su se tako da nije imao ni približna sredstva koja Mark treba za održavanje Thefacebooka u igri.

a nadasve natjecanju. iznos dovoljan za nekoliko mjeseci. s kojim je radio u PayPalu. stvorio carstvo. ili borbe. tako životno važnih. Petsto tisuća dolara. Peter i Sean nisu nikada bili izravni poslovni partneri ni ortaci. Nije bio iznos s kojim bi si mogao priuštiti biti bezobrazan. Uz tih pola milijuna je dobiveno i obećanje da će novca biti još kad dođe vrijeme i pokaže se potreba.sjeme. taj iznos je tutnjao po Seanovoj glavi dok je stajao gotovo u tišini dizala koje se sunovraćalo i gledao one iste brojke kako se odmataju unatrag dok su se on i Mark spuštali prema onome istom granitnom ulazu na broju 555. Sean nije imao dojam da mu je i sada bilo stalo do novca. i to samo stoga što mu se živo fućkalo za novac. Do jaja zastrašujući. Sean nije znao što bi bilo prikladnije reći nego da thefacebook revolucija počinje sada. Svakim su katom bivali sve bliži mjestu gdje je Thiel čekao s direktorom i suosnivačem LinkedIna Reidom Hoffmanom. i Mattom Kohlerom. Unatoč tome što je bio sklon tajnovitosti. Željeli su čuti iz prve ruke što ima za reći živahni dječačić koji je na prepad osvojio internet. na konju je bio „Facebook“ jer to je imao biti novi naziv tvrtke. a Sean je znao i za njegovu sklonost društvenim mrežama. sagleda li se situacija temeljito. Sean je tek asistirao pri uvođenju Thiela u malo ulaganje u Friendster. Još kao student je pokrenuo časopis Stanford Review i bio je čvrsto uvjeren u dobrobiti slobodne razmjene informacija kakvu je Thefacebook promicao u svojim društvenim mrežama. Bila je to Seanova ideja. Zapravo. uvijek voljan zavrnuti rukave – zbog posla. Peter Thiel je bio točno onakav za kakvoga je spremao Marka. Svidi li se Thielu ono što će čuti. bili oni ona tisuća koju je posudio od prijatelja kako bi pokrenuo tvrtku ili milijun koji je pred njega stavila kakva golema kompanija. ali je stalno imao na umu da bi bivšeg direktora PayPala jednom mogao pozvati bude li prave prilike. stalno je bio u potrazi za sljedećim velikim izazovom. pola milijuna dolara koje su anđeli bili spremni staviti na stol ne bi li im spasili živu glavu. pa tako i cijelom 32 Seed money = izraz kojim se naziva početni kapital (Seed . Naravno da iznos nije bio golem. Nije to bio iznos koji bi nekome promijenio život. ►►► Petsto tisuća dolara. a toliko pronicljiv. dok su Marka i Seana poslali na malu šetnju gradom. poruku da je budućnost onoga što je pokrenuo u svojoj studentskoj sobi zajamčena. Thiel zauzvrat dobiva sedam posto tvrtke i mjesto u peteročlanoj upravi koja će ubuduće voditi tvrtku. Na sastanku je otišao još i dalje. Tri sata kasnije. U jednom trenutku su Thiel. money – novac) 99 . dečke su čekale dobre vijesti: Thefacebook je bio na konju. ali nije mogao prečuti poruku koja je s tim novcem došla. Mark je i dalje zadržao kontrolu nad upravom. briljantnim inženjerom i zvijezdom u usponu iz Silicijske doline.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Počeo je kao pravnik sa Stanforda i bio je poznat po svojim nagnućima filozofiji osobne slobode. Hoffman i Kohler ostali nasamo analizirati njihovu stranu medalje. Ali. Ono što je trebao biti petnaestominutni sažetak pretvorio se u ručak s popodnevnim razredom detalja sporazuma koji je trebao Thefacebooku donijeti preživljavanje. Taj „the“ u nazivu ga je toliko iritirao da je konačno odlučio poraditi na tome da mu se stane na kraj kao suvišku koji je morao biti odstranjen u procesu pribavljanja tih. odmah i u punom zamahu. jednom za svagda. a nije bio niti pola iznosa koji je Mark odbio kada je napravio dodatak za mp3 playere. Thiel je sredstva nazivao seed money32. kada je sve bilo gotovo. Prilika se pojavljivala i svakim višim katom su joj obrisi postajali sve oštriji.

To jednostavno ne bi bio on. Toliko je posla još valjalo obaviti. U pitanju je bilo nešto sasvim poslovno. Prvo i osnovno. Jebiga. unatoč tome što ga je napustio već prvoga tjedna. Sean je bio svjestan posla koji ih je čekao. Sean je promatrao padajuće brojeve i uzbuđenje mu se konačno povlačilo. s čime se i Sean složio. Bit će to Markovo vječno. sudjelovat će u podjeli novoizdavanih dionica. Na kraju je ostalo pitanje Eduarda. svi će biti minorizirani. Ne urodi li to plodom. ikoga mrziti. vremenom će postajati minoriziran kao što bi prošao i bilo tko drugi. pa bude li potrebno izdavati dionice da bi se prikupilo još kapitala. S druge strane. praktično gledano – bilo je za očekivati da će Eduardo pokazati razumijevanje. Jednostavno nije bilo moguće voditi posao. Valjalo je organizirati izdavanje nove serije dionica u skladu s novim rasporedom snaga u kojem su se pojavili Thiel.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi tvrtkom. ali Thiel će postati čimbenik koji usmjerava tvrtku zajedno sa Seanom i Markom. ali Sean je sumnjao u taj ishod. Jedini način stvarnog vrednovanja onoga što je Facebook postizao je bio da se ljudima za razvidan uloženi trud vrati pravičnom mjerom. Nije moglo biti bolje. Drugim riječima: budu li Mark. No u novoj će tvrtki vladata drugačija pravila i ona su bila neizbježna. Sean je smatrao kako je Eduardov potez bio užasan jer je njime ugrozio tvrtku u trenutku kad je bila najranjivija. Koliko god grubo zvučalo. a Eduardo je sebe prije svega gledao kao biznismena. Kao što je Bill Gates rekao: „Da plan s Microsoftom nije dobro završio. Sean je smatrao da se Eduardo izjasnio. Eduardo će se vratiti na studij. Znao je da ih čekaju još mnoge prepreke. Facebook je Marku. možda se i ne vrati Harvardu u skorije vrijeme. Namjera je bila zadržati Eduarda i dopustiti mu uključivanje koliko god za to pokaže volje. Dustinu i Seanu bio sve. a Mark Zuckerberg je našao svoje mjesto pod suncem. a u New Yorku stažiranje. ili volju. Radije bi ostao u Kaliforniji i nastavio pothvat. Dustin i Chris. uvijek je postojala mogućnost povratka na Harvard. To više nije bio studentski pothvat nego prava tvrtka s ozbiljnim ulagačima. Zapravo. bio je siguran da neće ostaviti studij. Natjerao je puls u normalan ritam nalik ujednačenoj struji bitova i bajtova s čvrstog diska računala u pogonu. Sean i Thiel su bili suglasni da je potrebno izvršiti pretvorbu tvrtke. a zauzeti mjesto svojevrsnog „Novog zavjeta“. Stajati u dizalu i slušati melodiju nastalu mrcvarenjem pjesme Rolling Stonesa – od čega se Seanu povraćalo – bio je upečatljiv trenutak. s pravne strane gledano. Bio im je život. a ne biti sposoban izdavati nove dionice kada se za to pojavi potreba. i u novim će dokapitalizacijama zadržati najveći paket dionica. kalifornijsko ljeto. Bude li Eduardo u New Yorku radio na nalaženju novih oglašivača – platit će mu se prema učinku. 100 . Markova zadaća je bila nagovoriti Eduarda na sporazum oko pravnih detalja. Već je bio pokazao kako nije od onih koji su spremni ostaviti sve zbog Facebooka. Facebook je morao postati nova tvrtka i ostaviti iza sebe ostatke ozračja hobija iz studentske sobe. Izgledalo je da ga Mark ne mrzi zbog toga – on nije imao sposobnost. U budućnosti tvrtke bilo je nužno ljudima koji rade na njezinom razvoju zauzvrat davati jasne i precizno utvrđene iznose novca ili dionica. Na Harvardu je to bio Phoenix.“ Naravno da se uvijek mogao vratiti na Harvard ako Facebook propadne. Zanimale su ga druge stvari. Dustin i Sean radili sve što je potrebno kako bi tvrtka bila uspješna. Mark je Thielu rekao da se možda i ne misli vraćati na Harvard kada prođe ljeto. a bude li se Facebook razvijao. Prvotno je Mark odlučio ostaviti mu njegovih 30 posto. a ta se sudbina smiješila i Dustinu. koji se ponašao kao Markov partner od trenutka kada se uselio u njihovu kuću. neizostavni Sean. A Eduardo? Prema onome što je Sean znao o tom malom. Također. a ne osobno. jednostavno da bi stvari bile što čistije. Restrukturiranje tvrtke je sa sobom donosilo prilično napete situacije. Planirao je mjesec po mjesec.

stvarno posebnog. Neće ga ni biti. Sean i Thiel su mu to rekli sasvim jasno: niti jedan investitor neće dati ni centa dok god postoji neki klinac koji hoda po New Yorku tvrdeći da ima pravo vođenja poslovanja cijele tvrtke i tupi o nekom tridesetpostotnom suvlasništvu. Prijeti Facebooku. Stojeći u dizalu. Znao je da je nabasao na nešto stvarno krupno. u slučaju Eduardova neshvaćanja postojala je velika vjerojatnost da njemu tvrka ne znači ni približno onoliko koliko znači ostatku ekipe. Thiel je mogao mirno spavati. Sean je svojega novog prijatelja dobro poznavao. možete posvjedočiti čudesnom iskustvu rađanja nečega prekrasnog. Stvarni svijet prenesen na internet. Sve se svodilo na Facebook. Thiel se nagnuo nad pisaći stol. Prve porođajne muke prošle bi u nekoj spavaonici studentskog doma. Više se nije radilo o dvojici klinaca iz studentske sobe. Provest će revoluciju koliko god ga to stajalo. samo u većim razmjerima – Facebook je bio čista slobodna razmjena informacija. Mark je bio svjestan da čini dobro za tvrtku. No. pogledao Marka ravno u oči i rekao: „Samo nemoj zajebati. Kako god bilo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sean i Peter su bili uspješni poduzetnici i objasnili su Marku kako sve funkcionira.“ Sean se nacerio gledajući svjetlucave znamenke nad vratima kabine dizala. jedinstvenog. Baš nakon što je rekao Marku kako može uzeti i njegov Ferrari 360 Spyder čim dobije trimilijuntog korisnika Facebooka i dao mu na potpis papire nužne za povlačenje onih pola milijuna potrebnih za stvaranje Facebooka kakvog i koliko god velikog je želio stvoriti. Mark Zuckerberg ne bi nikada nikome dopustio da zajebe Facebook. To je bio pravi pravcati posao. Eduardo bi trebao pokazati razumijevanje. Prava digitalna utopija društvene mreže. Sean se sjetio zadnjega što je Peter Thiel rekao Marku. a druge u nekakvom neboderu kakav je bio ovaj u San Franciscu. Doista. Kao Napster. što ako ne shvati? Što ako ne pokaže razumijevanje? Što ako ni ne želi razumijeti? Prema Seanovom mišljenju. Tvrtke u povojima kakva je bio Facebook rađale su se dvaput. nakon što su postigli sporazum koji će Facebook podignuti na novu razinu. bilo je to nešto što bi Eduardo trebao shvatiti. Neće biti ni Eduarda. ali što ako ga ipak ne pokaže? U tom slučaju nije bilo mjesta za njega. Taj Mark Zuckerberg Production će stvarno promijeniti svijet. Vidjeli biste bljesak genijalnosti. Tvrtku. Nađete li se u spavaonici u pravo vrijeme. Pa im prijeti. Seanu je bilo jasno da je Marku bilo stalo samo do toga. Tada bi ga se moglo staviti u koš s ljudima kakvi su blizanci Winklevoss. s ljudima koji su se nastojali uhvatiti za Markove gležnjeve dok je koračao prema nebu. Revoluciju. Tu je nastajala Tvrtka s velikim T. maše im njeim pred nosom kao sabljom prijeteći da će im odsjeći glave. Tu je nastajala munja na kojoj se može do neba. Priča iz nebodera sasvim je drugačija. iskru koja dolazi niotkuda i kreće u svijet. Blokira im račun. 101 . dioničarstvo.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

26. POGLAVLJE – LISTOPAD 2004.
Da se Eduardo malo jače zagledao, možda malo i osvrnuo unaokolo, mogao se vratiti u Markovu uneređenu studentsku sobu u Kirklandu i gledati ga kako kucka i kucka po laptopu. „Casa Facebook“ su bile nove, otvorene prostorije sjedišta tvrtke u Los Altosu i izgledale su kao da ih je netko istrgnuo iz Harvarda i dopremio u Kaliforniju. Namještaj se sastojao od trošnih stolova, klimavih stolaca, strunjača i dvosjeda. Prizor je sličio studentskoj sobi pomno uređenoj IKEA namještajem uz detalje prikupljene s otpada Vojske spasa. Trijem koji je gledao u unutrašnje dvorište bio je šatiran pogocima paintball hitaca, a na sve su strane ležale kartonske kutije. Cijeli prizor je više sličio napuštenoj kući u koju se uselilo jato beskućnika nego poprištu razvojene operacije u punom zamahu. Podrazumijeva se da su po svuda bila i računala. Bilo ih je na stolovima, podovima, pisaćim stolovima, na pultu zajedno s kutijama pahuljica i čipsa. Unatoč svom tom hardveru, prostor je još uvijek nalikovao studentskoj sobi i upravo to su Mark i njegovi suradnici htjeli postići. Unatoč tome što su radili danonoćno – baš u tom trenutku su Mark i Dustin bili za tipkovnicama i kopali po nekakvom kodiranju dok su se oko kuhinjskih vrata zbunjeno muvali dečki za koje se moglo već i po izgledu reći da bi mogli biti odvjetnici tvrtke unajmljene za odrađivanje ugovora potrebnih za pravno ustrojavanje i registraciju tvrtke – željeli su da tvrtka i dalje u srži bude studenstski pothvat jer će to ona uvijek i biti: sveučilišni ekspreriment koji se širio kao zaraza. Unatoč pomalo naštimanom kaosu, ta im je kuća sa svojih pet spavaonica bila prikladnija od one koju su ostavili u La Jennifer Wayu, iako selidba nije bila potpuno svojevoljan potez. Tamo su ih pratile učestale pritužbe susjeda na glasnu glazbu, veranje po krovu i bacanje vrtne garniture u bazen. Bilo je potrebno tek nekoliko posjeta vlasnika i oni su manje ili više izbačeni zbog rečenih pritužbi kao i štete nastale na dimnjaku. Eduardo je dobro nanjušio da se nisu trebali nadati vraćanju depozita koji su dali vlasniku za osiguranje od štete koju bi mogli počiniti. No, sad je to bilo sasvim prihvatljivo nakon što su u Peteru Thielu našli svojeg anđela koji je platio novu kuću, svu opremu, više servera nego je Eduardo ikad mogao zamisliti da bi im moglo trebati i, na kraju, te odvjetnike koji su ga pozdravili stiskom ruke i smiješkom nakon što je iz Cambridgea upravo tog jutra doputovao zrakoplovom i taksijem. Prespavao je veći dio puta. Tek je nekoliko tjedana njegove četvrte godine, a već je bio iscrpljen od studija. Unatoč tome što je uzeo manje predmeta kako bi mogao nastaviti raditi na Facebooku, na Harvardu je stalno nešto trebalo napraviti. Već je poečeo raditi na diplomskom radu, bio je aktivan u Udruzi investitora, a otkako je prekinuo s Kelly i ponovno bio samac, vikendi su mu bili uglavnom posvećeni Phoenixu. Povrh svega, klub je počeo proces regrutacije novih članova i jedna od Eduardovih zadaća bila je sudjelovati u odabiru novog naraštaja društvenih kraljeva kampusa. Naravno, Facebook je bio na vrhu cijelog popisa. Eduardo se naslonio u svom stolcu za okruglim stolom koji je zauzimao veliki dio glavnog ureda i promatrao Marka kako žustro radi na laptopu. Na blijedom licu mu se mogao vidjeti odraz događanja na zaslonu, a neki put bi fragment koda bljesnuo u plavičastim bjeloočnicama. Mark ga je jedva i pozdravio kada je došao u kuću. Tek mu je kimnuo glavom, razmijenili su riječ-dvije, no Eduardo u tome nije vidio ništa iznenađujuće. Zapravo, njihov je odnos bio uglavnom dosta dobar otkako se Eduardo prije osam tjedana vratio na predavanja. Činilo se da je onih nekoliko napetih ljetnih tjedana potpuno zabravljeno. Mark je bio poprilično popizdio na ono s bankovnim računom; to ga je natjeralo da se pokrene i razgovara
102

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi s ulagačima, čime je došao do Thiela i njegovog uloga unatoč Eduardovom protivljenju. Nekoliko su se puta s time pozabavili u telefonskim razgovorima i svađali se kao što bi se bilo koja dva prijatelja posvađala kada bi ono što su započeli preraslo veličinu koju su bili očekivali – ali su došli do neke vrste detanta i zaključili da je na kraju krajeva najvažnije ono što je dobro za tvrtku i njezin nesmeten razvoj. Eduardova reakcija je vjerojatno bila pretjerana, ali s druge strane i Mark je bio previše zatvoren i Eduarda je držao uglavnom neobaviještenog. Eduardo je pokazao razum i volju da stvari idu naprijed za dobro tvrtke. Bili su prijatelji, riječ je bila o poslu i imali su volje srediti stvari. U to ime Mark je zamolio Eduarda da malo i odstupi, otpusti nešto svojih briga kako bi, među ostalim, imao i više vremena za završetak studija. Uvjerio je Eduarda da je tvrtka postajala prevelika za jednog direktora koji sam vodi sve unutrašnje i vanjske poslovne odnose. Situacija je bila takva da su Eduardovi raniji zahtjevi bili neostvarivi. Budući da je pothvat rastao – već su prešli 750.000 korisnika i jurili prema milijunu! – Mark i Dustin stavili su u mirovanje svoj status na studiju te planirali uključiti i profesionalca za prodaju koji bi radio dio onoga čime se Eduardo bavio u New Yorku. Osim toga, stalno su dodavali nove i nove funkcije na stranice. Neke od njih bile su uistinu fantastične. Na primjer, ugradili su nešto što su nazvali „zid“. Korisnici su mogli koristiti zid za komuniciranje načinom nikada viđenim ni u jednoj društvenoj mreži. Proradile su i „grupe“, odvojene skupine ljudi koje su korisnici mogli sami kreirati i pridruživati im se, što je bila jedna od prvih stvari koju je Eduardo predložio kad su na došli na ideju stranice. Brzina kojom su kreirana unaprjeđenja bila je takva da se mogla usporediti s vrtoglavim porastom broja korisnika. Na kraju je Eduardo, nakon što se smirio od srpanjskog ispada bijesa, zaključio kako će Mark raditi po svojem, a njemu je ionako bilo važno jest da tvrtka napreduje. Uz Thielovu podršku, Eduardo više nije riskirao vlastiti novac. Štoviše, Thiel je imao novca k'o blata i uz njegovu financijsku podršku nije bilo teškoće koju tvrtka ne bi mogla pregaziti. Eduardu je bilo drago što se vratio na studij. Jedno od najvećih zadovoljstva četvrte godine dogodilo se prvog tjedna: od frendova iz Phoenixa čuo je da je rektor Summers pozdravio brucoše i rekao da ih je sve pregledao na Facebooku. Bilo je više nego uzbudljivo znati da je rektor koristio njihove stranice kako bi se upoznao s mladima koji dolaze na studij. Tek deset mjeseci ranije, Mark i Eduardo su bili samo dvojica šmokljana bez ikakvog značaja, a sad rektor osobno izriče ime njihovog čeda. U svjetlu te činjenice, može li bilo kakva svađa između njega i Marka imati smisla? Kad ga je Mark pozvao u Kaliforniju potpisati neke papire, koji su bili potrebni za rekonstrukciju tvrtke otkako je Thiel postao član uprave, Eduardo je na to samo slegnuo ramenima zaključivši da tako treba biti. I tako, nakon što je jedan od pravnika došao u središnji ured s hrpicom papira, duboko je uzdahnuo, još jednom bacio pogled na Marka i počeo čitati klauzule i članke. Na prvi pogled je bilo jasno da je riječ o složenoj materiji u ukupno četiri dokumenta na mnogo stranica. Za početak, tamo su se nalazila dva ugovora za kupnju redovitih dionica kojima je, jednostavno rečeno, dobio prava kupiti dionice novoustrojenog Facebooka umjesto onih starih i sada bezvrijednih „dionica“ Thefacebooka. Sljedeći dokument je pokrivao zamjenu dionica Thefacebooka za dionice u novoj tvrtki. Posljednji dokument je bio sporazum o pravu glasa, što Eduardo nije posve razumio, ali izgledalo je kao nešto što je nužno kako bi nova kompanija mogla zaživjeti. Pravnici su se dobro potrudili objasniti sve dokumente dok ih je Eduardo prelazio list po list. Nakon reotkupa i razmjene, Eduardo bi imao ukupno 1,328.334 dionice nove kompanije. Kako su mu to objasnili pravnici i Mark, koji je nekoliko puta digao glavu s onog što je radio i priskočio u pomoć objasniti kakav je kostur nove tvrtke, Eduardu je trebalo pripasti 34,4% Facebooka. Bilo je to više od njegovih prethodnih 30% i povećanje je nastalo uslijed potrebe zapošljavanja novih ljudi koji će raditi u kompaniji i nagrađivanja novih
103

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi investitora, kojih će zasigurno biti, a što će sve dovesti do smanjenja njegovog dioničarskog udjela. Markov udio je spušten na 51%, a Dustinom je iznosio 6,81% tvrtke. Sean Parker je dobio 6,47%, što je Eduardo smatrao nezasluženo visokim udjelom; kada su sve zbrojili, ostalo je još samo Thielovih 7%. Dio dokumenata je uključivao i zabranu otuđenja dionica u dogledno vrijeme pa je bio vlasnik samo na papiru, kao što su bili i Mark, Dustin i Sean, pretpostavljao je. Dodatno, dio dokumenata bila je i izjava o odustajanju od bilo kakvih zahtjeva prema Marku i tvrtki. Pojednostavljeno, kad bi Eduardo potpisao dokument prošlost bi postala samo prošlost, a jedino bi mjerodavna bila njegova nova pozicija unutar tvrtke kakva je zacrtana dokumentima pred njim. Sjedeći u kući nalik na studentski dom, uz Markovo i Dustinovo kuckanje po tipkovnicama, Eduardo je čitao i čitao dokumente pred sobom. Dio njega je znao da su to važni papiri, pravni, ozbiljni dokumenti čijim bi potpisivanjem tvrtka napravila velik korak, ali osjećao se zaštićenim jer su tamo bili pravnici, pravnici Facebooka, a time, kako je on doživljavao situaciju, i njegovi pravnici. Osim toga, a možda još i više, osjećaj sigurnosti mu je davalo što je tamo bio i Mark, prijatelj koji mu je govorio da su to dobri papiri, papiri koji im svima trebaju. Parker nije bio u sobi, nego negdje dalje u kući. Potpisivanjem dokumenata Parker će i pravno zauvijek postati dio ekipe, ali u krajnjoj liniji doveo je ulagača i bio jedan od najvećih mozgova Silicijske doline. Važno je bilo i to što će Eduardu ostati njegov udio u tvrtki. Doduše, budućnost će donijeti nova izdanja dionica i njegov relativni udio će biti manji, ali nije li to sudbina svakoga od njih? Je li ikakve važnosti bilo u činjenici da to nije bio više stari Thefacebook hoće li on imati isti svoj položaj i u Facebooku? Prisjetio se nekoliko razgovora koje su on i Mark vodili u zadnje vrijeme, o studiju, životu i onome čime bi se trebao baviti u Cambridgeu dok je Mark u Kaliforniji. Eduardu se činilo da je bilo nesporazuma jer je Mark sugerirao kako se može opustiti i smanjiti angažman na Facebooku dok studira jer će oni ionako zapošljavati prodajno osoblje, a Eduardo je uporno tvrdio da će imati vremena koliko je za Facebook nužno. Dakle, papiri pred njim kao da su govorili da je njegova uloga u Facebooku onakva kakva je oduvijek i bila. Stvari bi mogle biti drugačije nakon što krene ulazak novih ljudi i novca, ali tim se papirima uređivao nužan preustroj. Ili? Kako god bilo, Mark mu je rekao i da će napraviti party, nešto stvarno dobro, čim dobiju milijuntog korisnika. Priredit će ga Peter Thiel u svojem restoranu u San Franciscu i Eduardo će se morati vratiti u Kaliforniju jer će to biti događaj vrijedan tolikog letenja. Pomislivši na party, Eduardo nije mogao ne nasmiješiti se. Samo nužan preustroj, treba riješiti neku papirologiju. Milijun korisnika. Tko bi mogao i pomisliti… Svakako će se vratiti u Kaliforniju kad dođe vrijeme za party, mislio je posežući za perom koje mu je pružio jedan od odvjetnika i počeo potpisivati. U krajnjoj liniji, postao je vlasnik 34% Facebooka, i to je bio razlog za slavlje. Zar ne?

104

Sve skupa. Nije ušao u projekt slave radi. bio je to pravi uzorak Silicijske doline. pravi mondeni San Francisco. tada najpoželjnije mjesto za izlazak u centru San Francisca. ali bilo mu je ugodnije onako izgubljenom u gomili. Trepnuo je i pustio da ga preplavi ples svjetala. a i zbog kulturnog šoka oji je pretrpio upravo doletjevši iz uštogljenog i smrznutog Harvarda. vjerojatno kraj Seanovog 105 . Koliko mu je moglo biti. a i one u pripijenim crnim europskim majicama. Morao je priznati da je mjesto bilo prilično prikladno za održavanje Facebookova partyja u povodu milijuntog korisnika. Sve je djelovalo tako strano. alternative i rocka još dodatno pojačane višebojnim jarkim svjetlima koja su palucala po stropu visoko iznad glava. Eduardo je promatrao mladež sjevera Kalifornije kako skakuće uz glazbu. Za sada mu je bilo dobro na zabavi. PROSINCA 2004. To mu se činilo čudnim jer su na Harvardu svi znali i njega i što je napravio. dvadeset pet? Razmišljao je bi li im se pridružio. Znao je to onog trena kad je pred restoranom izašao iz taksija i vidio Thielov Ferrari 360 Spyder parkiran na pločniku ispred. Nije mu smetalo biti u pozadini. i dalje je bio stidljiv. svakome tko je htio slušati ispričao bi da je. Uređenje prostora je bilo istovremeno moderno. anonimnom – samom. Nehajno se nasmiješio pri toj pomisli i pogledom preletio prostoriju sve do separea s druge strane restorana. a on se zacrvenio i okrenuo pogled. Zastao je na metar od kružne kabine DJ-a smještene na vrhu okruglaste dvorane i promotrio fancy restoran i gužvu u njemu. tako ubrzano. narančaste kružne strukture su se uvrtale i okretale kao galaksije koje postaju supernove i natapale su cijeli restoran uistinu psihodeličnim tonovima. zapravo prodorne mješavine techna. Slučajno je pripadao Thielu. Veći dio uzvanika bili su studenti ili oni blizu tom statusu. ne računajući Marka. da posjeduje više od trideset posto tvrtke i da je osoba najviše zaslužna za tih milijun korisnika. Eduardo nije mogao ne primijetiti grupicu zgodnih komada s druge strane DJ-eve kabinice. Ljubičaste. Pri dnu prostorije je jedva zamijetio kako za okruglim stolom sjede i živo konverziraju Peter.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 27. Otkako je ušao. Frisson je bio poželjan. žute. tulumčića na koji ga je Mark pozvao prije nekoliko dana. a ovdje su svi gledali Marka i samo Marka. Jedino mu je bilo važno da se ljudima Facebook sviđa i da postaje jedan od najvećih problema u povijesti interneta. ali i retro do bola: kao da je netko iz šezdesetih „na nečemu“ dekorirao Enterprise. uz Marka i Dustina. Znao je da negdje. Eduarda su pekle oči. Eduardu se zavrtjelo u glavi dok se probio kroz najveću gužvu. Bio je to i pravi Facebook. Mnogo klinčadije sa Stanforda ili onih tek što su diplomirali. tek deset mjeseci otkako su pokrenuli tu stvar u tišini i neredu Markove sobe u Kirklandu. kao i račun koji će platiti iz svojega dubokog džepa. Nije mu bilo važno znaju li ljudi da se i on nalazio u onoj sobi. a neke gledale kao da nije baš svoj. Svatko je pio neko piće jarkih boja i činilo se da se svi dobro zabavljaju. POGLAVLJE – 3. Neke bi se djevojke nasmiješile. Bio je to opet kulturni šok jer se mjesto tako razlikovalo od Harvard Yarda da je imao dojam baš kao da je na Enterpriseu. U glavi mu se vrtjelo od glazbe. ovdje u Kaliforniji. Da. Znao je da slave i Seanov rođendan. suosnivač Facebooka. No to i nije bilo važno. dijelom zbog toga što je već bio popio pristojnu količinu alkohola. moderan. unatoč svemu što se promijenilo u njegovom životu. Restoran se zvao Frisson. U restoranu je bilo toliko toga na što se trebao priviknuti. U podjednakim je omjerima zapazio i one koji su nosili traperice i košulje. Sean i Mark. ekskluzivan kakav je upravo i Facebook bio. a srce bubnjalo dok se probijao kroz gužvu. Kao da mu se jedna od njih nasmiješila.

a naginjao se prema djevojci. Nadogradnja za nadogradnjom… Sean se nasmiješio. Što sad ako je pogriješio. Sean se naslonio u udobnom deco stolcu i slušao Petera i Marka kako razglabaju o novim aplikacijama koje su namjeravali staviti na Facebook. i svi su se doimali sretnima. što je bio dobar znak. Jednoga se dana možda otvori svima. Eduardo je potpisao nužnu pravnu papirologiju i ovjerio sporazume o preustroju. Bio je prilično siguran da će sve biti sasvim u redu. ►►► Sjedeći za okruglim stolom u separeu iza podija. Obožavali su ga. Činilo se da se ona smješka. Akademski šarm je odradio svoje i njegova ekskluzivnost se ljudima sviđala. Sve je išlo točno po planu. No. Izabrao je tako. Čak se spominjala i aplikacija za razmjenu fotografija. Thiel je pustio novac koji su trebali za nastavak leta. A sutra će odletjeli natrag u Cambridge i vratiti se studiranju. Popričati s komadom s druge strane kabine. Popiti još jednu. Ljudi su vjerovali Facebooku. baš kao što je i mislio da će biti. Sve je teklo glatko. stvari su se promijenile prilično drastično otkako je ljeto počelo. Uostalom. Mark i Facebook su na svojemu mjestu. bio je na zadnjoj godini i trebalo mu je još samo pet mjeseci do diplome i tada će se moći baciti na Facebook kao i svi ostali. tada. htio se malo opustiti. Eduardo je izgledao smotan i čudan kao i obično. I željet će ga milijardama plaćati. Ali sve je bilo u redu. Mogao je upisati prekid studija. prtio je snijeg preko Harvard Yarda. Na predavanja je išao pješke. možda čak i srednjim školama. Gotovo odmah je spazio kako Eduardo Saverin kraj kabine DJ-a razgovara s nekakvom slatkom Azijkom. Mogao se preseliti u Kaliforniju. Eduardo je još uvijek stanovao u studentskom domu. Facebook je došao do milijuntog korisnika i svakog je tjedna dobivao desetke tisuća novih. Duboko je uzdahnuo i pogledao preko svojih partnera u gomilu. Thiel i Mark su bili sjajan par. nešto čega se ni jedna konkurencija nije uspjela dosjetiti. Nadogradnja već popularnog zida kojim su ostavljali poruke jedni drugima. Nije imao koga okriviti osim sebe samoga. isti onaj koga je dobio kad mu kanta iz malog oglasnika nije htjela upaliti da bi na vrijeme došao na sastanak. Nakon toga? Tko zna. Eduardo je bio sretan. kao kad su on i Mark bili na početku. U pitanju su bili neki još bolji načini kojima bi studenti nalazili jedni druge.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi BMW-a. te noći. Vrlo brzo će ga staviti na raspolaganje novim sveučilištima i njihovim kampusima. djevojka je bila sretna. nestajao u hladnim sjenama Knjižnice Widener. 106 . mora biti i Markov Infiniti.

kad je potpisivao prijeko potrebne dokumente. Ali konačno i napokon snijeg je nestao. Proljeće je stglo i do Nove Engleske. Bili su na zadnjoj godini. odlagale ružne debele pulovere. „Da!“ odgovorio je Eduardo. Od sada pa nadalje život će biti lakši. gdje je pozvan s najviše instance. Još prije svega tjedan dana snijeg je prekrivao Harvard Yard. Bio je to čitav novi univerzum i Eduardo nije mogao ne biti ponosan na ono što su on i Mark postigli. koje navodno znače tako mnogo u stvarnom svijetu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 28.J. još uvijek mahnito nagodrađujući deset po deset tisuća korisnika Facebooka. „I to je to. Izgledalo je kao da ožujka nema u kalendaru Harvarda. bio je mnogo više. no ne žuri mu se. Sad je i službeno. TRAVNJA 2005.“ Eduardo je mislio da se nikad neće naviknuti na duge zime Harvarda. gdje se Mark zavukao i već selio u novu unajmljenu kuću u zelenom predgrađu megalopolisa. a male stranice s Harvarda su se mogle naći posvuda. Stvaran svijet nije imao nikakve veze s Facebookom iz prostog razloga što je bio sporiji od njega. dalekog rođaka 107 . Zrak je odisao životom. pokazao na brucošicu vrhunski preplanulih nogu: prešetavala se uz kameno podnožje prilaza knjižnici nosa zabijenog u udžbenik iz ekonomije dok joj se plava kosa u slapovima plela sa žicama bjelokosnog iPoda. u prethodna dva mjeseca gotovo i nisu bili u kontaktu osim nekoga slučajnog poziva ili usputnog zahtjeva za kontaktnim informacijama s područja New Yorka koje je Eduardo nabavio tražeći potencijalne oglašivače. ili su na dobrom putu da zauvijek napuste Harvard. Sa sobom će ponijeti one zlatne diplome. Mogli su i zakasniti na predavanja. Iako. samo malo dulja. plavo je nebo bilo gotovo bez oblačka. Ne bi bilo bitne razlike.J. „Prva minica ovog proljeća. a na gornje police stavljale kratke suknjice. sve se moglo promijeniti u tren oka – već sutradan bi mogli nahrupiti oblaci i Harvard Yard pretvoriti u negostoljubivu mjesečevu površinu. I Eduardo će krenuti za nekoliko minuta.“ Eduardo se nasmiješio kad je njegov frend A. Broj od milijun korisnika se iznenada udvostručio i činilo se da bi svakog časa mogao postati tri milijuna. na seminar koji se održavao s druge strane Yarda. te jaknice nisu bile neka posebna poslastica. slatke jaknice i cipelice s otvorenim prstima. A. Ta je razdvojenost bila tolika da je Eduardo imao vremena dovršiti sasvim novi projekt web stranica po imenu Joboozle. To nikako nije bila Kalifornija. POGLAVLJE – 3. Na Facebooku je bio svatko koga je znao. a djevojke su preokretale svoje garderobne ormariće. samo dva mjeseca do diplome. Zrak je bio tako oštar da je dubok udah mogao biti bolan. Čak bi se i njegov otac ponekad prijavio koristeći Eduardove pristupne podatke i bio je oduševljen onim što je vidio. na pet stotina kampusa i na svakim vijestima na koje je naišao kad bi mu predavanja dopuštala. mu je mahnuo i krenuo svojim putem. Eduardo više nije bio načistu što se podrazumijevalo pod tim. Ni ta činjenica nije mogla zasmetati Eduardu u tom trenutku – već je sutra trebao biti u Kaliforniji. Doduše. Dok god su uspijevali polagati preostale ispite. Istini za volju. čak ni ne doći na njih. To nisu bili ni novi uredi u Palo Altu koje su upravo dovršavali za sljedeću rundu regrutiranja djelatnika. Nakon veljače je slijedila još jedna. Facebook nije bio stvaran svijet. prokleta veljača. Stvarni svijet. ali barem se moglo vidjeti nešto kože. i to je bila više nego dobrodošla činjenica. a upravo te stube na kojima su sjedili bile su zaleđene. o čemu su govorili prethodne jeseni u sklopu restrukturiranja tvrtke.

to bi mogao biti početak poboljšanja odnosa između njega i Marka. Spomenuo je da je zainteresiran i Don Graham.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Facebooka. pa bi Eduardo nakon diplomiranja mogao ponovo zauzeti svoje mjesto partnera suosnivača. Kada se stopi s Facebookom. Eduardo nije očekivao da će to postati imalo nalik Facebooku. Možda Eduardo jednostavno nije shvaćao situaciju. nastupilo je doba suknjica i studiranje je još malo pa gotovo. razuman i pokazati razumijevanje. Mark je spomenuo i da on. Možda će mu Mark rasvijetliti stvari kada se sretnu u Kaliforniji. Uz malo sreće. Sean i Dustin razmišljaju prodati svoj dio dionica kad bi taj posao prošao. Bilo mu je ugodno razmišljati o tome jer je to značilo da bi mu se studentski život mogao još malo produljiti: koliko god Facebook postao velika tvrtka. Bilo je to e-mailom. Javio je da je u zadnje vrijeme neki krupan poduzetnički novac počeo obigravati oko njihove male kompanije. baš prije par dana. možda unedogled. Proljeće je. Za početak. vrlo uglednog fonda iz Palo Alta koji je u proteklih deset godina vrlo aktivan u tom području. Cifra koju je nabacio bila je dva milijuna dolara po glavi. Već sutra će se naći s Markom. 108 . koji će mu sve objasniti. kojim ga je pitao bi li mogao skočiti do Kalifornije. Mark je u e-mailu upozorio da postoji mogućnost prihvaćanja ulaganja jednog od tih velikih fondova. Nešto vezano na nekakav poslovni sastanak i novog zaposlenika kojeg bi trebao obučavati uz Eduardovu pomoć. počevši od Michaela Moritza. Na kraju mu se Mark javio. pa onda i Accel Partners. Eduardo je bio nemalo iznenađen onim što je čitao. znao je da će se u njoj osjećati kao da je na studiju. bit će na tom sastanku i pomoći će novom zaposleniku da uđe u posao. Ta ga je misao grijala kad je krenuo niza stube prema Yardu. razmijenjivati životopise i umrežavati se. U e-mailu Mark je spomenuo još nešto što je izazvalo blagu zabrinutost. pogledat će nove urede. Šest sati leta i tamo je. To svakako nije djelovalo pošteno. kao što je to Marku polazilo za rukom. odnosno otkad mu je uopće stalo do novca? I kako to da Sean Parker uopće može očekivati dva milijuna od tvrtke u kojoj je službeno tek desetak tjedana? Eduardo je tamo bio od početka. dugo neće imati to pravo. starog Parkerovog neprijatelja koji je vodio Sequoia Capital. kako to da su Sean. mogao bi odgoditi ulazak u stvaran svijet. U svakom slučaju. ali je dobro poslužilo za kraćenje vremena provedenog u čekanju Marka. Dakle. CEO Washington Post Company. na kojem su klinci mogli tražiti potencijalne poslodavce. Mark i Dustin mogli uopće razmišljati o unovčavanju dva milijuna dolara svojih dionica? Jesu li u restrukturiranju potpisivali iste papire kao i on? A kao drugo. prilično se dobro sjećao da je iz papirologije koju je potpisao proizlazilo da sam ne može prodavati svoje dionice i da još dugo. Odlučio je biti smiren. Eduardo je odlučio da ovaj put neće dopustiti emocijama da ga svladaju jer mu u prethodnoj sličnoj situaciji bijes nije bio najbolji saveznik. Sutra će odletjeti do Kalifornije. pitao se kako to da je Mark uopće pričao o prodaji dionica.

Pitao se što li je Mark očekivao od njega. prozreti. Mark ga je izdao. čak su unajmili lokalnog umjetnika da grafitima oslika stubište. Ili možda nije očekivao nikakvu reakciju. Iako su imali problema i iako je Mark bio u stanju biti prilično hladan i rezerviran. Eduardov udio bi pao na manje od 10%. Možda je Mark bio uvjeren da je Eduardo već odavno bio napustio tvrtku. izdale sve dionice koje bi mogle biti izdane. u Sveučilišnoj aveniji. Bio je to neki novi odvjetnik. Glup k'o kurac. a odvjetnik je počeo govoriti. uništio. uzeo mu sve. kao i sve drugo. sama zgrada više nije bila smještena u okruženju obiteljskih kuća nego se nalazila u centru Palo Alta. dva milijuna na Dustina Moskowitza i više od milijun na Seana Parkera. po njegovom običaju. ovakvo što nije mogao očekivati. a kada je shvatio. Kad bi se. Različite valne dužine.siječnja 2005. godine. pisana suglasnost dioničara TheFacebooka da tvrtka izda do 19 milijuna redovitih dionica. Papiri koje je imao u rukama to su svjedočili.“ 109 . shvatio je da ga u Kaliforniji nisu čekali radi sastanka. njegov udio u Facebooku neće biti ni blizu 34 posto.3 milijuna novih dionica koje glase na Marka Zuckerberga. Sve je stajalo laserski jasno i crno na vjelokosno bijelom. Bez ikakve sumnje. Počeo se tresti dok je stajao u skoro praznom uredu i buljio u papire koje mu je odvjetnik dao kada je ušao na vrata. Eduardo će se tog trenutka sjećati dok je živ. Pravi uredi i pravi pravcati odvjetnik koji je stajao između njega i Marka. Trećim dokumentom se određivalo emitiranje 3. Prvo.000 dionica. Eduardo je to smatrao pravom pravcatom izdajom. pridjevi i fraze ne mogu opisati osjećaj jer se ovome jednostavno nije nadao. skrivenog iza nekog jebenog kompjutora. Eduardo je zurio u brojke i grozničavo napamet računao. Čekali su ga u zasjedi.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 29.890. Jednostavno nije očekivao da će mu to napraviti njegov prijatelj Mark s kojim se pokušavao u okrilju polutajnog židovskog bratstva uključiti u društveni život Harvarda. različita stajališta. a radni stolovi od javora. još jesenas kad je potpisao sve one dokumente koji su omogućavali ovo stanje. Kad bi bile izdane i samo dionice koje glase na onu trojicu. Iako je trebao predvidjeti. udio bi mu pao na skoro pa ništa. o dva milijuna dolara za dionice i onom e-mailu. osjećao se kao da ga je netko nastrijelio u prsa i nepovratno razorio dio njega. posvuda sagovi. pak. Računala su bila nova. Odvjetnik je mljeo kako su nove dionice nužne i kako ima zainteresiranih poduzetnika. Eduardo je prvo pomislio da se tip zajebava kad mu je donio na potpisivanje još nekakve ugovore prije nego je stigao razgledati uokolo. Istiskivali su ga kao malog dioničara. a koža se ohladila. Nikakve usporedbe. Možda je to pomislio još onda kad je došlo do blokiranja bankovnih računa. pretjerivanja. Drugi akt je nosio datum 28. POGLAVLJE – 4. Kad je počeo čitati papire koji su mu predani. TRAVNJA 2005. a to je dobro i nužno za tvrtku i odluka je već donesena… „Ne. obrazi su mu problijedjeli.ožujka i radilo se o odobrenju emisije do 28. Bio je totalno slijep. tamo je bio dokument od 14. Zidovi su tu i tamo bili od stakla. Ovaj put prostorije nisu nalikovale na razuzdanu studentsku spavaonicu. popričati s Markom o novom zaposleniku. Gledao je papire. Na kraju. shvatiti. te da je Eduardov potpis samo formalnost jer je emisija ionako već odobrena. Kad je potpuno proniknuo u to što se događa. Uza sve te nove dionice. Trebalo mu je nekoliko minuta da shvati što je čitao.

zajedno s novim predsjednikom skupštine dioničara. Što se Marka Zuckerberga i Facebooka tiče. nije imao izbora. Rečeno mu je i da je odluku već donio – Mark Zuckerberg. Nije mogao vjerovati što je čuo. odbio je odreći se onoga što je postigao. Nije više bio dio menadžmenta. bilo mu je jasno da zna odgovor. odbijaju se o staklene zidove i penju se po oslikanom stubištu. U kampus. Eduardo više nije bio član Facebooka. kući. „Ne!“ Odbio je potpisati predaju svojeg suvlasništva u Facebooku. Eduardo Saverin više ne postoji. On i Mark su se složili. Vratiti se na Harvard. 110 . Nije mogao vjerovati kakva je to izdaja. Bit će obrisan iz povijesti tvrtke. Morao je otići. Ali. tako mu je rečeno. vibracije vlastitog glasa bruje glavom. Bio je u toj sobi. osnivač i direktor. Odvjetnik je uzvratio istog trenutka. Eduardo je preplavljen užasnim vijestima pomislio samo još jedno. A tko je taj novi predsjednik? Kad je malo razmislio. više nije bio ni zaposlenik – nije bio više ništa. Bio je osnivač Facebooka i zaslužio je svojih 30%.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je osjetio kako mu. Bio je tamo kad je počelo. Eduardu se činilo kao da zidovi stežu obruč oko njega.

ne bez ironije. Pri kraju izlaganja. kako su mu stavili nož pod grlo i sasjekli ga kao travku. govoreći u prenesenom značenju. „Isuse mili“. bilo što. Uostalom. Tada će Mark jednostavno odšetati. dobro. Sean će se za to posebno pobrinuti. krvlju i suzama. kako je dobio pažnju i na kraju završio izbačen naglavačke. Sequoia. Sean ih je neko vrijeme držao na sigurnoj razdaljini zamišljajući kako Moritz u svojem brlogu viče na one svoje kmetove zločinačkim velškim naglaskom. izguran iz rođene tvrtke koju je stvorio vlastitim znojem. bio je sigurniji no ikad u životu. MySpace je također pokazao zanimanje. promrmljao je i osmijeh mu se pretvorio u provalu smijeha. O. Onda će krenuti sa svojom pričom. čak i brže nego inače jer je. Kosa mu je bila totalno sjebana. Zalupio je vratima automobila za sobom i odstupio korak. „Savršeno. ulagače. O. iz poziva u poziv. I ne samo rizični ulagači. Thiel je bio potpuno 111 . Mozak mu je radio na deset tisuća obrtaja u minuti. kako je svojedobno došao tamo tražeći partnere. ma svi. I eto ga kako se ceri kao pijani majmun. Nagađao je da je Moritz do tada već morao doznati odakle ta Facebookova nesklonost sastančenju s njim. Sean neće otići na sastanak – to bi čak i za njega bilo previše – ali Mark sve to može odraditi sam. Bessemer. POGLAVLJE – SVE SE VRAĆA Sean je iskočio iz svojeg BMW-a kao poveća iskra čiste energije. Mark je bio upoznat s onim što su napravili Seanu nakon što su ušli u Plaxo. Svrha prezentacije bila je zakrenuti nož zabijen do balčaka.“ Nakon toga je provjerio koliko je sati. sad su svi nazivali ko ludi. ali izraz lica ozbiljan. Stvarno savršeno. ali nagađao je da će megalomanijak procijeniti kako će se Sean predati. Iz dana u dan. Merritech. Ispričat će im se. Sjećao se. otvorit će im PowerPoint koji su uglancali specijalno za „dečke sa sekvoje“. „Jesi li siguran?“ Sean se nasmijao još jače. kako li je situacija sad bila obratna! Ovaj put je Sequoia moljakala. ako ništa drugo. Već se načulo da i Microsoft i Yahoo drže Facebook na oku. do remena od krokodilske kože. da. Bože. stvarno je mrzio to mjesto. nego će se na njemu pojaviti kao najveći idiot u gradu. prije ili kasnije. Sean je zakao sastanak. Upravo u trenutku kada im je već krenula pjena na usta. sad su odjednom svi htjeli unutra. Mark je na sebi imao pidžamu žarkih boja i pod rukom je nosio laptop. Pa. Batman koji je krenuo u srce San Francisca utjerivati superzlikovcima strah u kosti i uspostaviti pravdu. Ne samo što će Mark kasniti desetak minuta na sastanak s najvećom VC tvrtkom Silicijske doline. preko lakih DKNY hlača. Friendster je već dao neslužbenu ponudu – deset milijuna. Sve same krupne zvjerke: Greylock. koje su Sean i Mark odbili s lakoćom. Bio je sav u crnom – od BMW-a. krenuo smazati najslađi desert koji će u svojem životu okusiti. Čuo je kako su se zalupila vrata auta i vidio Marka kako obilazi oko vozila i prilazi mu. reći da je zaspao i da nije imao vremena ni odjenuti se. ali baš nikada neće dobiti priliku uložiti u Facebook. pa stao s rukama prekriženim na grudima gledati zgradu od čelika i stakla u kojoj su se nalazili uredi sjedišta Sequoia Capitala. opsjedali su Facebookove urede nastojeći dobiti Marka na makar kratak telefonski razgovor ili prezentaciju. Sequoia Capital nikada. Strong. najkrupnija životinja u toj šumi. nikako nije željela ostati van vesele povorke.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 30. sugovornike.

Stvari su se brzo razjasnile. čovjekom koji mu je postao neka vrsta prijatelja i mentora. No. Bio je to zanimljiv spoj. Kad god bi nazvao Jim Breyer. Jednim svojim dijelom želio je biti s njim. Mark i Sean će ostati netaknuti jer su sad ionako svi htjeli komadić Facebooka. Dao mu je posljednju podršku. Sean je imao prilično snažan predosjećaj da se upravo rađa njegova bebica teška milijardu dolara koju je već dulje vrijeme nastojao začeti. Ubrzo će Accel uložiti gotovo trinaest milijuna dolara za sasvim malen udio u tvrtki. odbili su Friendster. Istina. Sean je bio siguran da će u roku od šest mjeseci postići trostruku procjenu vrijednosti. Bit će jebeno dobro.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi suglasan jer je doživio slična sranja od njih kada je pokretao PayPal. i to je bio tek početak. Sequoia će dobiti poruku o najvažnijoj mudrosti toga gradića na obali: sve se vraća. U samo četrnaest mjeseci. Sean bi zgrabio telefon i izvikavao sulude iznose. „Bit će genijalno. A do kraja 2005? Samo je nebo znalo gdje bi tada mogli biti. Ili nas procijeni na sto milijuna ili ništa! Dvjesta milijuna ili zaboravi! Breyer je konačno shvatio na čemu je. stariji partner u tvrtki i jedan od najsposobnijih VC profesionalaca. ali dovoljno je bilo zamisliti kako će to izgledati. čime će potvrditi da je procijenjena vrijednost Facebooka nešto malo manja od sto milijuna dolara. Mark je razmišljao o tome da sklopi sporazum s Grahamom i Washington Postom – što je natjeralo Acell da se još više uozbilji i jasno definira svoju ponudu. Sto milijuna.“ Pritom je bacio još jedan pogled na pidžamu i opet prasnuo u smijeh. 112 . Mark je istodobno provodio mnogo vremena razgovarajući s Donom Grahamom. Nastave li se ljudi učlanjivati dosadašnjim ritmom. zanimljiva ideja – spajanje medijskog diva s genijem u pozadini društvene revolucije utemeljene na razmjeni informacija. ali jedna je ponuda visjela u zraku i obojica su znala da će je prihvatiti. na sastanku. za godinu dana imat će pedeset milijuna korisnika. Nasmiješio se kad je Mark prošao kraj njega i pošao u zgradu polaganim korakom. Jedna od najuglednijih VC tvrtki bila je Accel Partners i baš ih je ona tjednima progonila. direktorom Washington Post Company. sve se plaća.

gotovo psihodeličnih boja. Tad je pogledao preko ramena sve one redove i redove diplomanata koji su do polovice popunili Yard. sav pun ponosa što je student Harvarda. Zapravo. U to doba je bio jako zagrijan za „Crimson“. Bilo je više ljudi no što ih je Eduardo ikada vidio na jednome mjestu. najmanje dva broja premalena. na red kolega s godine u jednakim togama boje tamnog lignita i sa smiješnim kapama. Pogled mu je pobjegao prema diplomama: znao je da unutar planine smotuljaka postoji i jedan s njegovim imenom. počasni predavači – svi su se sjatili i poredali iza rektora u togama vedrih. sve do mjesta gdje su se tamne odore predale pred mješavinom lakih ljetnih jakni i kaki hlača ponosnih rođaka oboružanih fotoaparatima i videokamerama. Eduardo ju je platio i mnogo. Eduardo je ispod toge imao odijelo i kravatu. procesijom od domova na obali rijeke. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Eduardo se ponovno okrenuo naprijed. tako očito suprotne moru crnila oko njega. vibrirati preko kamenih stuba Knjižnice Widener i popeti se uz njene veličanstvene grčke stupove sve do akvamarinskog neba. Nije bio sasvim siguran gdje su se nalazili u toj svjetini iza leđa diplomanata. odzvanjati o drvene zgrade obrasle bršljanom. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Netko Eduardu s lijeva je pjevušio. Zadivile su ga sve te boje. Rektor Summers je već bio na podiju okružen dekanima. ali znao je da su tamo negdje. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Eduardova koljena zacviliše pri pokušaju nalaženja udobnog položaja svojem krakatom tijelu odjevenom u togu od poliestera. No netko je ipak znao. U neku ruku. Dugi niz diplomanata sputanih togama stupio je preko Harvardskog trga do Yarda. Bilo mu je krajnje neudobno. Nakon ceremonije provest će dan s obitelji. mnogo više. Jutro se bilo otegnulo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 31. s čeone strane zabijala u kožu. Svijeni komad krutog papira s natpisom na latinskom jeziku koji je njegove roditelje stajao više od stotinu tisuća dolara. a na tjemenu čupala kosu iz korijena. POGLAVLJE – LIPANJ 2005. Ljudi će tu biti gotovo cijelog dana. Eduardo je vratio pozornost na pozornicu. 113 . Nije mogao vjerovati da je netko znao riječi te stare navijačke pjesme. Nije mu na ruku išlo ni što je toga grijala kao radijator. onako visokom i stiješnjenom sa sve četiri strane. diplomci će se okupiti na stubama Widenera kako bi se snimile zajedničke fotografije. Unatoč svemu. prema pozornici udaljenoj tri ili četiri metra. ionako su to prilično bedasti šeširi. na smiješno malenom drvenom stolcu kakvih je bilo na tisuće uokolo. cijeli je Yard bio krcat. a s njegove desne strane nalazila se golema kutija s diplomama. Uputit će se na piknik sa svojim obiteljima i nakon toga se pozdraviti – i s obiteljima i sa studijem. izuzme li se jedan neobični rock koncert u srednjoj školi. Eduardo je znao tekst jer ga je naučio još kao brucoš kad je. bio na utakmici Harvard-Yale. lik kraj njega je mumljao većinu teksta. Seniori. ali Eduardo se osjećao pun energije. nositelji katedri. Na primjer. a idiotska se četvrtasta kapica. Poslijepodne im se trebao obratiti i John Lithgow. Eduardo se smješkao. Pogledao je na desnu stranu. glumac koji je također diplomirao na Harvardu. Iako je bilo vruće. Prije toga. Dan je počeo rano. očito su i ostali bili jednako puni života nervozno se vrpoljeći na majušnim drvenim sjedalicama. Neki od njih će možda tako klišeizirano baciti pravokutne šešire u zrak – to su vidjeli na TV-u – ali i to je u redu. Svakog časa će se oglasiti ozvučenje i prva imena odjeknuti Yardom.

Eduardo ih je mogao zamisliti: hrpu klinaca koji skaču po podu od masivnog drveta. Cijela je trokatnica pulsirala u ritmu glazbe s prvog kata. mješavine hip-hopa i Topa 40. Osmijeh mu je. Eduardo je znao da će potrajati dok ne dođu do njegovog imena. Već je znao da će mu ili progutati onaj o u imenu. Glave zbrkane nakon dana provedenog s obitelji na vrućini od koje zakuha mozak. Eduardo se nije mogao ne zapitati hoće li ta fotografija jednog dana uresiti nečiji profil na Facebooku. prvi put toga dana. kao što je bio trenutak svakoga tko je tamo stajao rame uz rame. Meditirao. Stupit će tamo gore i uzeti tu diplomu zato jer ju je zaslužio. gotovo nestao s lica. To je fer. Zaslužio ju je. Gledao je grupicu plavokosih djevojaka kako plešu oko okruglog stola toliko nakrcanog praznim bocama da je nalikovao maketi metropolisa koji se ljeska na mjesečini. Salon s trećeg kata je bio ekskluzivan i u nj se nije moglo ući nepozvan. a doveo ga je do toga prekrasnog dvorišta orubljenog starim povijesnim zgradama. a i kada dođu. jezik i kultura. zaslužio je svaki takt. što se sav trud tijekom srednje škole isplatio. Summers se pripremao za govornicom. topli tonovi drva na zidovima i stropu. zacijelo će ga izgovoriti pogrešno. Eduardo se zavalio u kožni naslonjač na trećem katu Phoenixa i gurnuo ruke duboko u džepove sakoa. Poredak stvari treba biti upravo takav. Planirao budućnost. Mogao je zamisliti sve te lijepe cure upravo dovezene Fuck Truckom i sve one članove Phoenixa koji žude za tim posebnim spojem. Već se navikao na to i nije ga bilo briga. na trećem katu. negdje iza Eduardovih leđa bljesnula je bljeskalica profesionalnog fotoaparata koja je uhvatila prvog diplomanta kako se penje na pozornicu. Zabava je bila u punom zamahu na prva dva kata. 114 . tim posebnim trenutkom koji će im zauvijek ostati urezan u sjećanje. s četvrtinom boce skupog viskija u sebi. Zanemarimo li djevojke koje plešu. Ali iznad. činilo se kao da je mjesto zapravo VIP loža. Otkako se Eduardo vratio iz Kalifornije. stvari bile malo tiše. kožni naslonjači i dvosjedi. Čim je mikrofon oživio i pročitano prvo ime. Osamnaest dugih sati kasnije. Put je bio vrlo težak i na njemu su se nalazile prepreke kao što su nova sredina. sveučilišta. ►►► Dva su ujutro. stolovi napunjeni prvorazrednim pićima. Deset tisuća ljudi s Harvarda žele pobjedu danas Jer znaju da stari Eli Njihov plijen je lak Stoga pobijedimo opet ljude Elija I kada susret prođe. odnosno nakon događaja koji je sve češće u sebi nazivao Markovom izdajom. I dekor je bio takav – debeli grimizni sagovi. pjevat ćemo opet: Deset tisuća ljudi s Harvarda pobijediše danas! Ponovno se okrenuo pozornici. Bio je siguran da će prije ili kasnije tako biti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ponosan što je dio te povijesti. udišu dim krjesova iz dvorišta. Naučio je stihove jer je to bio njegov trenutak. ili da će mu prezime naglasiti potpuno krivo. mnoge je sate proveo u toj sobi i u tom naslonjaču. Razmišljao. Bio je ponosan što je njegov otac ponosan. vrte se i tresu izbacujući time bijes dvjesto godina povijesti. njegovo široko lice jakih čeljusti bilo je na par centimetara od mikrofona.

znao je da drugog načina nema. možda zapravo nikada nije upoznao Marka Zuckerberga. postojala je vjerojatnost da je Mark mislio kako je Eduardo taj koji je učinio nešto krivo i izdao svojeg prijatelja. Nije još znao kamo bi. privući pozornost – zapravo. Angažirao je odvjetnike. Eduardo je bio uvjeren da ni taj par neće dugo ostati u ljubavi. Eduardo će tražiti dio koji je smatrao zasluženim. Na kraju krajeva. Gadilo mu se kad bi pomislio da će doći do suda i krenuti na „prijatelja“ pred sucem ili porotom. našao ulagače. S obzirom na njegov način razmišljanja. No. No. On je izgradio tvrtku koja je niknula u njegovoj spavaonici. Dok je gledao kako se djevojke vrte uz glazbu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Studij je bio gotov i Eduardu je bilo vrijeme napustiti sigurnost ograde Harvarda. a možda i New York. poslao dopise. možda Eduardo nikada nije ni skužio pravog njega. To više nije bilo tek nešto između njega i Marka. Neka učini što je pošteno. Poslat će Marka na sud. Neka se tamo izjasni. Mark je imao isto onoliko razloga smatrati se oštećenom stranom koliko i Eduardo. Mark vjerojatno misli kako nije napravio ništa loše. Ako ništa drugo. jasno rekao i Marku i ostatku Facebooka da ih namjerava tužiti na sudu. Svi drugi su se samo šlepali. pokrenuo stranice. A možda se Mark nikada i nije promijenio. pojebati nešto. kako su bili samo dva štrebera koja su samo pokušavala napraviti nešto novo. Od prvoga dana. Namrštio se kad je zaključio da vjerojatno ne žali. Kao što se to dogodilo i braći Winklevoss. Već je spržio dvije tvrtke i nije bilo upitno hoće li spržiti i Facebook. Mogao je misliti i da je Eduardo pokušao nanijeti štetu njihovom pothvatu kad je bio blokirao račun. barem je pokrenuo pravni proces kojim je namjeravao vratiti ono što je smatrao svojim. Mark Zuckerberg poznavao samog sebe. Da. Sjedeći na kožnom naslonjaču. odgodio studij. cijeli je taj projekt nosio oznaku Mark Zuckerberg Production. Štoviše. izaći u stvarni svijet. Ali Eduardovo je mišljenje bilo drugačije. sastavni dio Facebookovog uspjeha. pitao se sjeća li se Mark kako je sve uopće počelo. Samo je pitanje kada će do toga doći. On je dao prvi novac. vjerojatno misli kako je napravio nešto nužno za posao. a plave im se kose kovitlaju kao zlatna oluja. 115 . Pitao se shvaća li Mark koliko se situacija promijenila. Čist' jednostavno. pa i Sean Parker. Ono što jest znao. On je kodirao. Eduardo ga je doživljavao kao maleni svjetlucavi komet koji para atmosferu. otišao u Kaliforniju. duboko u sebi. On je bio taj koji je uložio sate i sate i sav taj trud. I zaslužio je ono za što su se pošteno pogodili. Više se tako nije ni osjećao. a to je da se više nije radilo o prijateljstvu nego o biznisu i ničemu više. mogao je smatrati i da je Eduardo nanio neizravnu štetu Facebooku pokrenuvši zaseban web site Joboozle i pristupivši istoj ciljanoj publici koristeći iskustva koja Mark smatra poslovnim tajnama u vlasništu Facebooka. pitao se žali li Mark uopće zbog takvog razvoja događaja. Facebook je bio Markova ideja. Winklevossi. to je da više nije dijete. Eduardo. Pitao se i je li. A Sean Parker? Sean Parker je vjerojatno također mislio da poznaje Marka Zuckerberga. možda je i Eduardo samo projicirao vlastite vizije na tu bezličnu i nečitku masu i pridavao Marku Zuckerbergu svojstva koja je želio vidjeti u njemu. a i da je nastojao blokirati pregovore s ulagačima kad je naglašavao svoju ulogu direktora tvrtke. Bio je potpuno uvjeren kako je bio dijelom projekta od početka. Ipak su se slagali o jednoj stvari. Boston. On je uložio i svoje vrijeme. možda. Na kraju.

Nitko nije vidio vatreno oružje. stremio je vrijednosti od milijarde dolara. to je bila obična zabava kraj kampusa. Sean je ono što se događalo Facebookom smatrao pojavom koja 116 . On i Mark nisu bili klinci koji prčkaju iza ekrana. Odgojne palice isukane. Sinulo mu je da se možda nije radilo o običnom pehu – onom kad se nađeš u krivo vrijeme na krivome mjestu – koliko se radilo o tome da se baš Sean Parker našao na krivome mjestu u krivo vrijeme. Čista. Možda. Tamnoplave uniforme. Tko se osvrnuo oko sebe. neki klinci su možda šmrkali nešto koke i smotali par jointa. tulum je jedno tijelo koje uživa svakim svojim djelićem. on postao metom. možda je stvarno bilo alkohola u kući. Sean se osobno pobrinuo nadići tu fazu. Upadali su kao gestapovski divljaci. Čuo netko te sirene ili ne. koga je bilo briga? Bio je to party. Uopće nije bilo sumnje da Batmana čeka stvarno jebena noć. Sean o tome ništa nije znao: nije zapravo ni bio u kupaonici jer je imao pune ruke posla na podiju. Možda je glazba bila malo preglasna. tko zna. Astma i one jebene alergije ništa mu drugo nisu ni dopuštale. Facebook više nije bio firmica iz studentske sobe. Ne bi li ovo trebalo biti životno doba kad se čovjek upusti u neško eksperimentiranja? Revolucija? Sloboda? Ne bi li murija trebala biti malo skonija oprostu imajući u vidu okolnosti? Po izrazima na njihovim licima moglo se zaključiti da im nije do opraštanja. POGLAVLJE – TRI MJESECA KASNIJE Ono što je bilo čudno jest da zapravo nitko nije čuo sirene. urbana čeljad koja drži do sebe i ostala ulickana mladež u svojim dvadesetima. kuća iz predgrađa krcata je lijepim i sretnim ljudima. značke vidljive. nevina zabava. Potpuno bezazlen i bez ikakvih gluparija. Jedan tren je sve super i sjajno. Izuzmemo li to.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 32. ručne reflektorske svjetiljke uplale su unutra i rezale mrak prostorije osvajajući prostor uza zidove kao kad leteći tanjuri napadaju golu ledinu. Prethodnih nekoliko mjeseci tvrtka je rasla ritmom koji se u najmanju ruku mogao nazvati spektakularnim. A sad. a u košulji držao EpiPen krcat epinefrinom. bio je čist kao mala beba. Apsolutno bezazlena. Uostalom. zabava je bila gotova. Otišao je tamo s jednom od mnogih cura bez faksa koje su radile u Facebooku. Party na kakvima je bio već tisuću puta. nešto klinaca s ruksacima i šiltericama u druženju sa zaposlenima koji se dnevna odijela zamijenili trapericama i košuljama. naravno. Netko bi mogao reći kako je Sean Parker prvo pomislio da je došlo do pogreške. no njihov se zlokobni sjaj probijao kroz gumene futrole. Facebook je postao jedna od glavnih kompanija. I. ponovo. masa studentarije. lisičine spremne. Nakon toga su krenuli. Cuga je tekla u potocima. vikali i režali na sve strane pritom mašući svjetiljkama kao da su svjetlosni mačevi. mogao je dobiti dojam da je riječ o inačici noćnog kluba velikoga grada prilagođenoj studentskoj populaciji i dobi – kao da je netko napravio zabavu studentskog bratstva za klince koji pojma nisu imali što je to bratstvo. nego menadžeri koji upravljaju tvrtkom. muzika je treštala kroz drvene podove i odbijala se od zidova… Čuo se vrisak kad su se vrata slomila i pala uz tresak. Pa. U hlačama je imao svoj inhalator. tvrtkom koju niti jedan nije htio prodati jer su vjerovali da bi jednog dana mogla vrijediti mnogo. Možda je. i nije bio problem što se razina buke otela kontroli. S ovom se sprijateljio i nekada su zajedno izlazili. Studentice i studenti. mnogo više od jedne milijarde dolara.

u to nije nimalo sumnjao. Peh. Pogrešno vrijeme. što je to raslo! Što je još ljepše. Već ih bilo osam. Vidio ih je u rangu Googlea ili Microsofta. Najvažnija i najnovija ideja među tim unapređenjima bila je aplikacija za razmjenu fotografija. bilo je tu i označavanje. Facebook je bio na pravom putu postati veći od bilo čega na internetu. U praksi su ga namjeravali provesti kao stalno dojavljivanje promjena stanja članova nečije društvene mreže. Uglavnom bi prvo bacili oko na novosti kod njihovih prijatelja: tko je stavio novu sliku. korištenje Facebooka moglo bi biti toliko ugodnije koliko je postalo i uvođenjem oznaka na fotkama. Je li moguće da se opet događa? Ili je možda samo paranoičan? Možda su stvari upravo onakve kakve izgledaju na prvi pogled: bio je party. raspadaju se prijateljstvaa. netko pomisli kako je Sean ispunio svoju ulogu i postao nepotreban? Bilo je to već viđeno. Događanja se nisu odnosila samo na aplikacije. nego si išao s kamerom i sutradan sve ponovo proživljavao. Kada bude završen. Facebook će biti baš toliko velik. štoviše dvaput. Problemi kakvih nikada nije bilo jednostavno iskrsnu niotkuda. Bio je to eksponencijalno složen zadatak izrade svojevrsnog stalno aktivnog kanala za emitiranje strogo usmjerenog na određene primatelje. Bože. Uz to. policija ga je prekinula. kakvu je izmjenu u profilu napravio i slično. više nije bilo vidljivih granica. Bio je to početak digitalizacije svakodnevnog života: nisi više tek otišao na neki tulum. Time bi se korisnici još više oslonili na povezivanje preko njihovih stranica na Facebooku – živi digitalni dnevnik svakoga korisnika koji se istovremeno distribuira svim članovima osobne mreže. U skoroj budućnosti će se otvoriti i za cjelokupnu populaciju. Mark i Sean su zamislili taj dodatak i istovremen neovisno jedan o drugome. Seanu je to palo na pamet kada je promatrao koje su aktivnosti korisnika nakon što se prijave na stranice. nakon što poduzetnički fondovi prihvate realnost i počnu o Facebookovoj vrijednosti govoriti u milijardama. tko zna koliko milijuna. no to si u oba slučaja napravio „preko Facea“. a Sean se zatekao usred svega. Ljudi se počinju ponašati drugačije. Bilo je tu još prekretnica i prvih dječjih koraka prave korporacije koja je nekoć bila pothvat iz studentske sobe. Sean se odavno nije uspoređivao s Friendsterom ili čak MySpaceom. kulminaciju sinergije efekata nekoliko sjajnih ideja danih na raspolaganje više nego voljnim i izvrsno povezanim entuzijastima. Kad bi se to moglo izvoditi automatski. Nakon prelaska još ta dva koraka. a koji je stajao pred Markom i Dustinom kao pravi pravcati izazov. Sean je znao i iz vlastitog iskustva što se često događa kada stvari postanu tako velike. tek su počeli.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi uistinu transformira svijetu u kojem živimo. Već su imali u planu sljedeći korak koji će još više unaprijediti stvar: novosti. a sad već prijetila prerasti u milijarde vrijedan biznis. TI su napretci doveli do eksplozije broja korisnika. Možda čak postoji mogućnost i da nakon što Facebook postane veći od najvećeg. Poslije će krenuti u svijet. deset. 117 . zamisao da Facebook postane i mjesto na kojem se stavljaju na uvid i razmjenjuju fotografije koje odražavaju društveni život korisnika. pogledati na kojim su se sve slikama našli i s kim. mislio je Sean. Novosti su bile jedan od onih trenutaka – jednostavno sine ideja i vikneš „Eureka!“. a sad su povrh toga trebali postaviti i revolucionaran alat kojim bi se promjene u nečijem društvu dojavljivale automatski. O. Oni bi tako mogli tražiti svoje fotografije. Možda si davao na uvid kakav je tulum bio u sitnim satima iste noći. To je već dovedeno blizu stupnja koji bi se mogao nazvati pravom digitalizacijom društvenog života. dodatak koji je omogućio da slici pridodaš oznake ljudi koji su na njoj. što je bio još jedan golem korak. krajnjom genijalnošću. Već su na najuspješniji alat za društveno umrežavanje nadogradili i najuspješniji alaz za razmjenu fotografija. e to će biti vrhunac sofosticirane računalne znanosti.

118 . nije bilo sasvim primjereno da se predsjednik skupštine milijarda teškoga trgovačkog društva nađe uhićen na tulumu s mlađom zaposlenicom istoga tog društva. žrtva namještaljke ili stjecanaj sjebanih okolnosti. Mark Zuckerberg će prilično popizditi. ali u jedno je bio siguran: bio nevin ili ne. Nije mislio da će završiti u zatvoru. Bio nevin ili ne. palo mu je na pamet da bi morao telefonirati. Spekuliranje je zvijer koja može napraviti štetu daleko veću nego penderk ili lisičine.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Dok su ga privodili.

rezultat je bio jasan kao da je proizašao iz logičkog sklopa računala. stvarao kanale slobodne razmjene informacija unutar bezbrojnih društvenih mreža koje digitaliziraju svijet kako to nitko drugi ne bi mogao. Facebook je postao proširenje jedine prave ljubavi njegovog života: računala. možda i prijatelj. bezvrijedna. Možemo s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da ga je poziv zatekao u uredima kompanije jer je tamo provodio gotovo svo svoje vrijeme. s jednom jedinom rečenicom ispisanom u središtu. Sasvim je realno za očekivati da je bio pred ekranom. Mark Zuckerberg je vrlo vjerojatno primio telefonski poziv od odvjetnika koji su radili za Facebook. Ne znamo je li bilo gluho doba noći ili rana zora jer Mark nije nikada razumio pojam vremena. i to krajnje učinkovito. Ono što je Mark Zuckerberg postao najljepše ilustrira njegova vlastita posjetnica. možda i Seana osobno. ili sljedećeg dana. bio je njegovo dijete i središte njegova života. No. bilo je crno na bijelom. savjetnik. U neku ruku. Kao i osobno računalo koje je Markov idol Bill Gates pustio na čovječanstvo kao vjetrove iz Pandorine kutije koju je otvorio revolucionalrnim operativnim sustavom. Možemo pretpostaviti i što je Marku prošlo kroz glavu čim je čuo što se dogodilo kad je murija rastjerala ljude s tuluma: Sean Parker mora otići. Iz nekog razloga. neki ljudi će ga smatrati opasnim za Facebook. a kamoli osuđen za bilo što. obasjan zeleno-plavom svjetlošću monitora na pisaćem stolu. bez obzira na ono što bi bilo tko drugi pokušao napraviti. Ono što je njemu značilo daleko više – bila je informacija. zanimljivo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 33. poruka posjetnice će uvijek biti istinita. možemo nagađati. bez obzira koja namjera stajala iza toga. A upravo je informacija koju je primio zahtijevala da se netko s njom pozabavi istog trena. Zli jezici su govorili da je nepredvidiv i divlji jer ga ljudi neki puta nisu mogli shvatiti. 33 Chief Executive Officer = doslovno prevedeno glavni izvršni službenik. Sean Parker je bio genij i poslužio je dovođenju Facebooka tamo gdje je. tog svjetlećeg pisaćeg stroja pred njim. S druge strane. Mark Zuckerberg ga je napravio vlastitim rukama. Mark ne bi dopustio da bilo tko ili što Facebooku stane na put. Može se usporediti s predsjednikom uprave ili glavnim direktorom u europskim sustavima trgovačkog prava. ona je i mnogo više od toga – zato što je istinita. POGLAVLJE – CEO33 Bilo je to tijekom noći. a neke je užasavala njegova razina energije. obijesna psina zbog koje je skoro bio ozbačen s Harvarda. posjetnica je samo primjer Zuckerbergova specifičnog smisla za humor. Winklevossi i bilo što što je postalo prijetnjom. Sean Parker je bio jedan od Markovih heroja i uvijek će mu biti mentor. a sve češće se i u Europi koristi kratica CEO 119 . i to unatoč tome što Sean neće biti optužen. A sada. ovo je bilo drugačije. Beskorisna. Kao i Eduardo. a koju je osmislio vjerojatno sjedeći pred računalom – posjetnica koju će ispisati kako bi je stalno nosio sa sobom. s tim se moralo pozabaviti jer je na kraju krajeva Facebook bio jedini važan. tako je i Facebook bio revolucija – mijenjao je svijet. zbog peha ili nečeg drugog. U početku je možda bio samo nešto zabavno. Bez obzira na to što netko želi vjerovati. ili Facemash. elegantna i jednostavna. Njemu su to bila samo neka krivudanja u uređajima zvanim satovi koji nisu imali svrhe u stvarnome svijetu. Još jedna igra ili igračka kao onaj Rizik koji je napravio kada je pohađao srednju školu. Nije bilo važno zašto se dogodilo. Sean Parker je morao otići.

“34 34 Kada bi netko pokušao napraviti posjetnicu koja bi na hrvatskom jeziku postigla sličan dojam kakav postiže rečenica Marka Zuckerberga. ili „Direktor kojem se živo jebe za sve vas. neizbježno istinita. a ti odjebi“. „I'm CEO-Bitch. mogla bi glasiti: „Ja direktor.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Neporecivo.“ 120 . Zamislimo Marka kako sam sa sobom naglas čita riječi ispisane na posjetnici i najblaži. jedva vidljiv nagovještaj osmijeha mu se pojavi na inače hladnom licu.

Eduardo je bio umoran. a Isuse.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 34. Mnoge stvari su se urotile protiv njegovog vida. svi članovi Phoenixa su znali tko je i što je imao iza sebe. moguće Azijka. Eduardo nije bio načisto ni kakko se zove mjesto niti kako je. Jebiga. Jedino što je znao jest da se nalazio u New Yorku. Što god da ga je potaknulo. baš kao i sad. Zapravo. zagledao u čašu i odjednom se prisjetio. Sjebao me kao što je sjebao i vas. bit će to opet onakva noć. bili napuknuća dijelova mehanizma koja su vremenom narasla i prouzročila lom. izašao je na piće. zapravo. okrenuo se i nestao na podiju. u četvrti u kojoj se pakira meso. A možda je samo bio pijan. New Yorka i povremeno Kalifornije mu je zaposjela i obojila sudska tužba koju je potegao. Dvometarski sportaš lica filmske zvijezde i stvarno kršan momak. Na kraju. Naslonio se na kožu. Mnoge dane i većinu društvenog života koji se protezao između Bostona. već tjednima nije spavao. nedostajalo mu je sna. izvaljen na klupu tapeciranu svijetloplavom kožom i promatrao vlastitu facu na površini škotkog viskija. kako i ne bi – lika je stvarno teško zamijeniti s nekim drugim. wunderkindom. Eduardo je bio povrijeđen i ljut. Mislio je da su taj predmet zvali Piknjice & Točkice. otišao je pravo tom Winklevossu i pružio mu ruku. još onog ljeta 2004. ali je znao da se događaj zbio nakon dana kad je blokirao račun i onih razgovora između njega i Marka koji su. Već tri tjedna nije lijegao prije četiri ujutro. Eduardo si je olakšao dušu: „Žao mi je. Možda je u dubini svoje podsvijesti predviđao što će se dogoditi između njega i Marka. One noći je bio na podiju i nabacivao se nekoj curi kad je bacio pogled preko podija i skužio da netko na kraju prostorije stoji i gleda u njegovom smjeru. pa uvijek se odnekud neka pojavi. Zapravo. godine koje je proveo u New Yorku. značili početak kraja. bio je tu i Phoenix. Nije se mogao sjetiti koji je bio mjesec i dan. alkohol nije bio među kolovođama te urote. sad je to jasno. Da. i zaglavio u nekom klubu kao što je baš ovaj. POGLAVLJE – SVIBANJ 2008. 121 . Bavio se još jednim novim projektom koji se ticao zdravstvene zaštite. Bio je sam i bio je pijan. Eduardo ga je odmah prepoznao. Gledao je lice kako se topi preko površine leda koji je plutao i osjećao se kao u kući ogledala nekog lunaparka. cura je nestala negdje između taksija i kluba i sjedio je sam. ali nije bio baš tako pijan. Samo je bio svjestan da mu je jedan od njih dvojice bio na tri ili četiri metra udaljenosti u nekom klubu bez imena. bili su toliko slični da nije znao u kojeg je Winklevossa gledao tog trenutka. Bez obzira što ostatak svijeta Facebook izjednačava s jednim imenom. društvenih mreža i svega između to dvoje. zar ne? Bio je prilično uvjeren da je bila komad. Štoviše. Nikome nije smetalo što je bio nešto stariji od bilo koga drugog u klubu jer su svi bili i uvijek će ostati braća. Dok ga je ovaj zgranut gledao.“ Bez ijedne riječi više. Prisjetio se nečega što je doživio jedne slične noći. No. ili čak da ga je naslikao Salvador Dali kao na nekoj od slika o kojima se raspravljalo na nekom od obaveznih predmeta na faksu. kao i njegovog brata blizanca. Za početak. Eduardo ga je mnogo puta viđao po kampusu. Upravo tada i na tome mjestu Eduardo je popustio pritisku emocija i alkohola. odnosno moderna umjetnost za djecu kojoj se za nju živo jebe. kao u uvijek. i da ga je možda i poljubila. Znao je i da su u igri bili nekakav taksi i neka djevojka. bez obzira što ostatak svijeta nikad nije čuo za njega. tu dospio.

kao ni onoga kojim je Mark uzvratio protiv njega. Do kraja 2009. fond onih koji osnivaju. Tyler i Cameron uspjeli su ući u olimpijski sastav SAD-a i 2008. Projekt iz studentske sobice Marka Zuckerberga izrastao je u jednog od najutjecanijih giganata internetskog svijeta. nakon oštre i javne borbe protiv Googlea. godine. Društvena revolucija nije usporena ni nekim. najmlađim milijarderom svih vremena koji se obogatio vlastitim radom. započinju (op. Sean Parker je ostao faca iz Silicijske doline. MARK ZUCKERBERG I FACEBOOK – Što se Facebooka tiče. kupio 1. u javnosti pretjerano eksploatiranim pogreškama. odnosno stostruko više nego što su mu godišnji prihodi od 150 milijuna dolara. postoje indicije da Tyler i Cameron nisu ni izdaleka zadovoljni nagodbom i izgleda da će se njihova pravna bitka protiv Facebooka i Marka Zuckerberga nastaviti. gdje su osvojili šesto mjesto u konkurenciji muških dvojaca.6% dionica tvrtke za 240 milijuna dolara. kao i cjelokupno gospodarstvo. koju je osnovao Peter Thiel. njegov zapanjujući rast ne jenjava. Kako god bilo. Iako se ne može utvrditi koliko je Mark Zuckerberg danas „težak“. i to pod nazivom suosnivača. TYLER I CAMERON WINKLEVOSS – Potkraj 2004. Od tada se Facebook ponešto ispuhao.). Ostavimo li sporove po strani. ne bez razloga. Potom je Parker pokrenuo projekt zagonetnog imena „Project Agape“. društvenu mrežu čiji je cilj podrška globalnom političkom aktivizmu putem interneta.pr. godine baza korisnika narasla je na dvjestotinjak milijuna. njegovo je ime naprasno vraćeno na službene stranice Facebooka. Nedavno je postao partner i jedan od direktora VC tvrtke Founders Fund35. Nadalje. godine nastupiti u Pekingu. Ta činjenica svakako upućuje da je Eduardo postigao određen uspjeh u borbi za priznanje svoje uloge u stvaranju Facebooka. Primijeni li se ta cijena na cjelokupne izdane dionice. iz tvrtke koja ih je zastupala procurilo je dovoljno informacija da se zaključi kako je iznos koji ima je isplaćen bio oko 65 milijuna dolara. Još uvijek je čest gost u gornjim odajama Phoenixa. ostaje pitanje mogu li Mark i Eduardo ikada pokrpati svoje međusobne odnose i ponovno postati prijatelji. ipak. počeli su ustrajnu bitku za svoja prava i poveli sudski spor protiv Marka Zuckerberga i Facebooka te u ljeto 2008. 35 Founders Fund = fond osnivača. u siječnju 2009. Nisu poznate pojedinosti njegovog procesa protiv Marka Zuckerberga i Facebooka. Detalji nagodbe trebali su ostati tajni. Facebook je u tom trenutku vrijedio oko 15 milijardi. Nastavili su trenirati i moguće je da će se natjecati i na OI u Londonu 2012. sigurno je jedan od najbogatijih dvadesetpetogodišnjaka na planetu i smatraju ga. Microsoft je u listopadu 2007.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi EPILOG – GDJE SU DANAS SEAN PARKER – Nakon što je napustio Facebook. konačno postigli sudsku nagodbu. Čini se da ništa neće spriječiti Facebook u nastavljanju obogaćivanja života sve većeg i većeg broja ljudi. a bavi se ulaganjem u kompanije tehnološkog sektora u ranoj fazi razvoja tražeći poslove slične onime koji je uz pola milijuna dolara Thielovog uloga donio milijarde vrijedan Facebook. Iako se svota čini popriličnom. poput odavanja osobnih podataka oglašivačima ili nejasnoća u svezi s vlasništvom nad sadržajem stranica. a prema tadašnjim izvješćima – svakog je tjedna pristizalo i novih pet milijuna. Kolika god mu bila prava vrijednost. ali njegovi prihodi ipak nastavljaju rasti. EDUARDO SAVERIN – I dalje živi na relaciji New York – Boston. 122 .

Scott Rudin i Aaron Sorkin – koji su svi na niz načina pomogli ovome projektu. 123 . Tonya i Bugsy vjerojatno to već znaju. Silno sam zahvalan što mi je pri ruci bio sjajan urednik Bill Thomas. I mnogo hvala Barryju Rosenbergu. Zahvalan sam i što su mi Niel Robertson i Oliver Roup na više načina pružili ruku pomoći kojom su me proveli kroz Silicijsku dolinu. Dužnik sam Willu McMullenu što je učinio prvi korak i uputio me u ovu priču. Također samo dužnik mojim agentima. iako ponekad i nevoljkih. potpuno nenadano. ova knjiga ne bi mogla biti napisana da nije bilo i mnogih nesebičnih. dužnik sam mojim predivnim roditeljima. Veliko hvala zaslužuju i prijatelji iz Hollywooda – Dana Brunetti. Konačno. Zadivljuje me njihova kreativnost i genijalnost te sam sretan što sam imao prilike zaviriti u čedesni svijet stvaranja kakav nikada ranije nisam vidio. nevjerojatnim Ericu Simonoffu i Matthewu Snyderu. Najveću zahvalnost dugujem i Daryku Pengellyu. koji su mi pomagali u istraživanju onoga što se događalo iza ograde obrasle bršljanom. braći i njihovim obiteljima. Alasdairu McLean-Foremanu i svim ostalim članovima kluba Phoenix-S K. pomagača „iz unutrašnjosti“.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ZAHVALE Ova knjiga nastala je – kao što to obično biva – iz jednog e-maila kojeg sam primio. Kao i uvijek. nastojao sam im zahvaliti što poštenijim i vjernijim prijenosom njihovih informacija čitateljima. kao i njegova ekipa zaposlena u Doubleday/Random Houseu. Kevin Spacey i Mike DeLuca. no još jednom im poručujem da bez njih ovo nikada ne bih mogao postići. kako je samo on to mogao. očito najboljem majstoru svojeg zanata. I sam sam veliki poklonik svih glavnih likova ove knjige. Iako su ti izvori izričito zahtijevali da ostanu anonimni. i to u dva sata u noći.

„New Online Facebook Launched. Michael M.VI.2006. 24. „Dropout Gates Drops in to Talk. „Online Facebooks Duel over Tangled Web of Authorship. Twice You're Good.2003. S. 24. Karel M. CA: Think Press.com.“ Harvard Crimson.2004. 2007. Ellen. 18. Authoritas. Victoria.“ Harvard Crimson.“ Harvard Crimson. UR so GR8. Feeney. Kevin J. 4. Schatz. 26." Palo Alto Weekly. 9. Aaron.“ Harvard Crimson.IV. Inside Facebook.IX. Brickman. Amy. FM Staff.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi LITERATURA I IZVORI Baloun.2004. 2008. Sarah. Katharine A. 28.“ Harvard Crimson. BC. svibanj 2007. „How They Got Here.XI. Timothy.com. New York. Greenspan. 19.XI. McGirt. Forbes." 13.VI. "In Your Face. -----. Grynbaum. Skalkos. Once You're Lucky.com.2004.II.II. Sarah E. 10. 19. NY: Gotham Books. "Face Off.“ Fast Company. Harvard Crimson. „BO. 26. Schwartz. 27.2003. Dremann. Barry M.2004.F. Seward. Claire.2008.“. CEO.XI. „Facemash Creator Survives Ad Bord.2007. Zachary.III. McGinn.“ Harvard Crimson. Leon. Casual.“ 02138 Magazine.“ Rolling Stone.. 2008.2005. "Business. Kaplan.2004.2003. Sue. Luke. Dropout.V. O'Brian. 6.“ Harvard Crimson.2004.2005. 7.com.2005.“ Harvard Crimson. "Mark E. Zuckerberg 06: The Whiz Behind thefacebook. Lacy.F.III." Harvard Crimson.II. 124 . 7. "Facing the Future. Hoffman.V. Neyfakh. „The Battle for Facebook.2004. „Hot or Not? Website Briefly Judges Looks.III." Harvard Crimson.“ Wall Street Journal Online. Milov. Canada: Trafford Publishing.“ Harvard Crimson. Palo Alto. „Hacker. „Columbia Rebukes thefacebook. „Online Facebook Solicits New Ads. „Sociology of thefacebook. „Poking Facebook. Anastasios G.V.

18.2008.2004. 125 .“ Harvard Crimson. 9.II. 5.III. „Facebook CEO Seeks Help as Site Grows Up.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tabak.“ Wall Street Journal Online.II. -----. Vauhini.“ Harvard Crimson. Vara. „Hundreds Registers for New Facebook Website. „Harvard Bonds on Facebook Website.2004. Alan J.