Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

BEN MEZRICH SLUČAJNI MILIJARDERI - KAKO JE OSNOVAN FACEBOOKPriča o seksu, novcu, geniju i izdaji

1

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

SADRŽAJ:
BILJEŠKA AUTORA ...............................................................................................................................4

1. POGLAVLJE – LISTOPAD 2003. .........................................................................................................5 2. POGLAVLJE – HARVARD YARD .........................................................................................................9 3. POGLAVLJE - NA RIJECI CHARLES ...................................................................................................14 4. POGLAVLJE – PILIĆI KANIBALI ........................................................................................................19 5. POGLAVLJE – POSLJEDNJI TJEDAN LISTOPADA 2003. .....................................................................22 6. POGLAVLJE – KASNIJE ISTE VEČERI ................................................................................................26 7. POGLAVLJE – ŠTO SE POTOM DOGODILO ......................................................................................28 8. POGLAVLJE – QUAD ......................................................................................................................29 9. POGLAVLJE – POVEZIVANJE...........................................................................................................32 10. POGLAVLJE – 25. STUDENOGA 2003. ...........................................................................................35 11.POGLAVLJE – CAMBRIDGE 1.........................................................................................................38 12. POGLAVLJE – 14. SIJEČNJA 2004. .................................................................................................41 13. POGLAVLJE – 4. VELJAČE 2004.....................................................................................................45 14. POGLAVLJE – 9. VELJAČE 2004.....................................................................................................49 15. POGLAVLJE – AMERIČKI IDOL ......................................................................................................52 16. POGLAVLJE – VERITAS .................................................................................................................60 17. POGLAVLJE – OŽUJAK 2004. ........................................................................................................65 18. POGLAVLJE – NEW YORK CITY .....................................................................................................71 19. POGLAVLJE – LJETNI SEMESTAR...................................................................................................75 20. POGLAVLJE – SVIBANJ 2004.........................................................................................................79 21. POGLAVLJE – SRETNE SLUČAJNOSTI ............................................................................................82 22. POGLAVLJE – CALIFORNIA DREAMING.........................................................................................85 23. POGLAVLJE – HENLEY NA TEMZI..................................................................................................90 24. POGLAVLJE – 28. SRPNJA 2004. ...................................................................................................93 25. POGLAVLJE – SAN FRANCISCO.....................................................................................................96 26. POGLAVLJE – LISTOPAD 2004. ...................................................................................................102 27. POGLAVLJE – 3. PROSINCA 2004................................................................................................105 28. POGLAVLJE – 3. TRAVNJA 2005..................................................................................................107 2

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi
29. POGLAVLJE – 4. TRAVNJA 2005..................................................................................................109 30. POGLAVLJE – SVE SE VRAĆA ......................................................................................................111 31. POGLAVLJE – LIPANJ 2005. ........................................................................................................113 32. POGLAVLJE – TRI MJESECA KASNIJE...........................................................................................116 33. POGLAVLJE – CEO......................................................................................................................119 34. POGLAVLJE – SVIBANJ 2008.......................................................................................................121

EPILOG – GDJE SU DANAS ...............................................................................................................122 ZAHVALE.........................................................................................................................................123 LITERATURA I IZVORI.......................................................................................................................124

3

izmijenjena su imena likova kao i njihovi osobni opisi. Scene prepričane u ovoj knjizi nastojao sam oživiti prema podacima prikupljenima pomoću intervjua i pretraživanjem dokumentacije. od kojih su neki svjedoci iz prve ruke. u svrhu zaštite privatnosti. Pokušate li rekonstruirati sliku prema sjećanjima dobivenima od raznih izvora. Izvori ssu detaljno navedeni u Zahvalama. unatoč mojim brojnim zahtjevima. dogodili su se tijekom duljeg razdoblja i na više različitih mjesta. često i suprotstavljena mišljenja. ponekad ih stavljam u uvjete slične onima u kojima su se doista mogli odvijati. ali ovo je prikladno mjesto za zahvalu Willu McMullenu na tome što me upoznao s Eduardom Saverinom. O nekim događajima postoje razna. prenio kao tuđa. određeni detalji ili opisi ljudi izmijenjeni ili proizvoljno dodani. Neki razgovori potanko ispričani u ovoj knjizi. Neka od viđenja sam. Ponekad su. bez kojeg ova priča ne bi ni mogla biti napisana. prema mojoj prosudbi. Nastojao sam što vjernije rekonstruirati i samo kronologiju zbivanja. pak. Umjesto da te razgovore porazbacam. te su stoga prepravljeni tako da su vremenski i prostorno sažeti u jedan jedini prizor i dijalog. Mark Zuckerbeg. Osim u slučaju šačice javnih osoba iz ove priče. nastojeći se držati onih informacija koje su se. 4 . a neki to nisu. Upotrebljavam metodu rekonstrukcije dijaloga. Rekonstrukciju gradim na temelju onog što sudionici razgovora navode kao njegovu suštinu. možete se često naći u kontradikcijama. stotina izvora i više tisuća stranica raznih dokumenata među kojima su i zapisnici sudskih procesa. što je njegovo puno pravo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi BILJEŠKA AUTORA Knjiga Slučajni milijarderi je dramatizirana. najbolje slagale s dokumentarnim činjenicama. nije pristao razgovarati sa mnom. pripovjedna rekonstrukcija nastala iz desetaka razgovora.

Ugodno rumenilo u njegovim inače žučkastim obrazima i ležerno. bez sumnje je bio na zadnjoj godini studija. oslanjanje na prozor tvorili su oštru suprotnost njegovom uobičajenom krutom. osvijetljena prijetećim treperavim odbljescima krijesa iza uskog dvorišta. Oko travnjaka su brojni studentski domovi za smještaj brucoša. Najočitiji znak bio je njegov blagi smješak. radilo se o drvenim stolovima koji kao da su sklepani od dasaka te su prilično stršali u tom uštogljenom okruženju. sve odreda dečki odjeveni u tamne blejzere i tamne hlače. Odjećao je kako mu nesigurnost raste iz dubine trbuha usporkos cugi. ali sličnih izraza lica: smješkali su se opuštenije od Eduarda i u tih se dvjesto pari očiju vidjelo da im nije potrebno dokazivanje. četvrti. Još uvijek nije bio spreman. onaj koji je dva sata trenirao u zrcalu prije negoli je te večeri izašao iz svoje studentske sobe. Rulja je po mnogočemu bila čak više zastrašujuća nego sama zgrada. Četiri dečka srednje građe. Bilo je to zastrašujuće mjesto. barem više nije bio obuzet snažnim porivom da se nekamo izgubi. Zasigurno je i soba u kojoj se nalazio izazivala nelagodu: impresivni kristalni luster bio je ovješen o bačvasti svod koji je podsjećao na unutrašnjost crkve. Osjećao se kao da je ponovo brucoš koji prvi put stupa na Harvard Yard1 i pita se koga vraga tu radi i kako uopće može pripadati takvom mjestu. Može li ikako pripadati ovakvom mjestu? Naslonio se na prozorsku dasku i promatrao gomilu mladića koji su gotovo ispunili prostranu sobu. Na kraju krajeva. ali činilo mu se da ih je moglo biti dvjestotinjak. Vjerojatno je za sve kriv onaj treći koktel. Oni su jednostavno ondje pripadali. pogotovo za dečka kakav je Eduardo. Afroamerikanac sređen od glave do pete i savršeno počešljane kose. grada u kojem se nalazi Sveučilište Harvard. a račvaste i zavojite stube gmizale su u tajne katakombe gornjih katova. ali on i dalje nije napuštao svoj položaj na prozorskoj dasci. 1 Glasoviti travnjak u centru Cambridgea. Čak su i prozorska okna iza Eduardove glave djelovala prijeteće. Eduardo nije bio najsigurniji. dovedene iz nekog obližnjeg ženskog koledža kao posluga hrpi mladih muškaraca. raznih rasa. bila je to rulja koja se okupljala oko dva provizorna šanka sastavljena baš za tu prigodu. Dvojica plavokosih izgledala su kao dobri školarci koji su tek sišli s vlaka iz Connecticuta. Zapravo. Međutim. No. Eduardo nije bio sasvim siguran. Većinom s druge godine. tri su pića brzo slijedila jedno za drugim – o tome su svjedočile prazne plastične čaše odložene na prozorskoj dasci iza njega. ali teško je bilo sa sigurnošću reći. POGLAVLJE – LISTOPAD 2003.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 1. napravljena od starinskog zrnatog stakla. Eduardo je duboko udahnuo i zgrčio se od oštrog zadaha koji je ispunio zrak. Bez sumnje. Šankovi su bili prilično bezvezni. osjećao se nelagodno okružen upečatljivim starinskim luksuzom kojim je ta soba odisala. sada nije više imalo smisla osporavati očigledno. gotovo kao da je od gume. čak pomalo pogrbljenom držanju. promotrio je grupu mladića u sakoima do njega. Umjesto toga. to nitko nije primjećivao jer su se ondje nalazile jedine cure u prostoriji: prsate plavuše dubokih dekoltea. sve dok se nije upisao na Harvard. Za većinu njih su i taj prijem i to mjesto bili samo formalnost. Nije baš odrastao u siromaštvu. debeli crveni tepison od baršuna kao da je iskrvario iz zidova obloženih plemenitimmahagonijem. jedna nalik drugoj. No. alkohol je proradio i Eduardo se okuražio. Treći je bio Azijat i djelovao je nešto starije. Kroz prozorska je okna izvana dolazio pepeo krijesa. 5 . pa nije znao odmjeriti kada je točno došlo do promjene. zapravo je veći dio djetinjstva proveo premještajući se iz jedne u drugu sredinu više srednje klase u Brazilu i Miamiju. Unatoč tome.

Owl.. od krajnje ekskluzivnog Porcelliana. Porcellian i Spee. Uspravio se i odgurnuo od prozorske daske. futures su ugovori kojima se utvrđuje da će u budućnosti biti izvršena kupoprodaja po cijeni koja je određena danas. „Koncentrirali smo se na ročnice3 nafte. Kupac robe kojoj se cijena može povećati takvim se ugovorom može zaštititi od eventualnog porasta. Delphic. D. koje je dalo dva predsjednika i pregršt milijardera. Osam je takvih. tako i za njegovu budućnost. osjetio je kako mu srce snažnije udara dok je pokušavao odmjeriti optimalnu količinu preseravanja kojim će zadržati mladićevu pozornost. ali u sebi se poveselio što je netko iz Phoenixa znao njegovo ime. pa sve do štreberskog bratstva Fly. 3 Financijski instrument koji omogućava špekuliranje na budućim promjenama cijene robe. Kravata je govorila sve što je o njemu trebalo znati. najstarijeg u kampusu. Poput tajnih društava s Yalea. kojim god putem krenuo. kako za njegov društveni status tijekom dvije preostale godine studija. Svako je bratstvo osiguravalo posebnu vrstu moći i imalo zaseban karakter. Eduardo je skromno priznao dok ga je grupica u sakoima pozorno slušala. ali nije imao namjeru razbiti tu zabludu.“ Mali je uzvratio svojim imenom. Auburn Street 323 bila je mjesto na kojem se petkom i subotom navečer svakako želite naći. Phoenix možda nije bio najpoželjniji klub.“ Eduardo je znao da je situacija osjetljiva i nastojao je umanjiti činjenicu da je štreberski nadmudrio tržište. Njegovo ime i nije bilo važno. nego i vikende provodite na najboljim zabavama u kampusu u društvu najzgodnijih cura probranih iz lokalnih škola. 6 . Gle. Mali je definitivno bio na četvrtoj godini i bilo je vrijeme da Eduardo povuče potez. taj hedge fond je hobi“. isključivo muških. „Saverin. ne gubeći iz vida starijeg dečka s crnom kravatom posebnog uzorka. ali u nekoliko je kategorija bio iznad svih. Klimnuvši glavom javio se dvojici plavokosih i Azijcu. Svako bratstvo ima vlastiti stil. Od te mu se pomisli zavrtjelo u glavi. „U stvari. Phoenix – SK. Darren i još nešto. financijske mogule i vladare iz sjene. među čijim članovima su i imena poput Rockefeller ili Roosevelt. Bilo je tu ponešto pretjerivanja jer on i nije imao hedge fond: samo je u ljeto na drugoj godini studija zaradio nešto novca investirajući sa svojim bratom. upravo će mu taj trenutak odrediti budućnost. ako ste član Phoenixa. klubovi starijih studenata2 Harvarda bili su javna tajna društvenog života na tom sveučilištu. Bio je jedan od dvadesetak domaćina te večeri koji su se razmiljeli među dvjestotinjak studenata druge godine. „Eduardo Saverin“. možda je bilo šanse i za njega. Fly. Fox. oduvijek sam bio opsjednut vremenom pa sam dobro predvidio nekoliko uragana koje ostatak tržišta nije baš dobro shvatio. predstavio se energično tresući mladićevu ruku. Boja tkanine je bila sve što mu je trebalo da se uvjeri. Smisao cijele te večeri nalazio se u malim bijelim ptičicama koje su se razletjele na gustoj tkanini kravate. Ti si onaj s hedge fondom. ne postajete samo dijelom stoljećima stare društvene mreže. final clubs = dodiplomski društveni klubovi studenata Harvarda: A.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je osjetio kako mu se leđa ispravljaju i bacio je pogled na kravatu crnog dečka. zar ne?“ Eduardo se zarumenio. a obilježavale su ga kao člana bratstva Phoenix-S K. Više nego bilo koji ispit na koji je izašao u prve dvije godine studija. Ako su u Phoenixu pričali o njemu i bili impresionirani onime što se pričalo. znao je da ovoga iz Phoenixa zanima onih tristo tisuća dolara 2 Tzv. što je Eduardo smjestio u zabačenije dijelove svog mozga. Eng. Sjedišta su im u stoljetnim vilama razasutim po Cambridgeu. Eduardo je bio svjestan koliko bi mu značio uspjeh ulaska u Phoenix. koja su zadnjih godina bila toliko prisutna u medijima. Podjednako je važno to što članstvo u klubu odmah donosi i društveni položaj. Ta stroga zgrada na adresi Mt. bratstava i ona su dala mnoge svjetske vođe. „Drago mi je.

Nakon što Eduarda i ostalih dvjesto uzvanika pošalju u njihove spavaonice po raznim domovima kampusa. Sjećao se čak i klinca s gnijezdom kovrčave kose na glavi koji je sada stajao ni tri metra dalje u kutu sobe i gledao ga prateći kako mu ide i skupljajući snagu da učini to isto.“ Navalio je srati od srca i cijela se grupica u blejzerima zanijela u njegovo predavanje. radeći na dvadesetak stranica eseja o nekom čudnovatom indijanskom plemenu iz amazonskih prašuma. Pokušao se vratiti tamo sjećajući se manje upečatljivih detalja i prizivajući lakoću tadašnje konverzacije. a ne perverzna opsjednutost meteorologijom. nadao se da će mu se pružiti prilika za ulazak u neki od klubova. No klinac se nije pomaknuo iz kuta. ipak je bio ondje u toj sobi. Nije se bavio sportom. Takvi nisu imali što raditi na izlučnim tulumima za bilo koji od osam klubova. da priđe nekom od starijih dečki iz Phownixa prije no bude prekasno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi koje je zaradio trgujući naftom. njegova je samoobrambena nespretnost bila tako očigledna da je djelovala kao aura koja je prožela prostor oko njega i zračila negativnim silnicama koje odbijaju svakoga tko mu se približi. Bio je trapav i krakat. a samo nebo zna kako je uopće dospio i do prvog izlučnog okupljanja bratstva Phoenix. ali za Eduarda je taj trenutak bio uzbudljiv barem poput onoga kada je otvorio obavijest o upisu na Harvard. Zakasnio je jednu godinu jer je regrutacija obično zahvaćala one koji su upravo upisali drugu. Mogao se sjetiti upravo jednog na kojemu mu je išlo nevjerojatno dobro. kako god bilo. Eduardo se nasmiješio. i naravno. Proces upadanja ima četiri koraka i svaki je. Zapravo. Nastojao je zamisliti da se nalazi na nekom davnom. sve će manji i manji broj regrutiranih biti ponovo pozvan i polako će se od njih dvesto iskristalizirati onih dvadesetak. phoenixovci će se povući u jednu od tajnih soba na katu i vijećati nad njihovim sudbinama. zapravo bio svojevrstan grupni intervju. Sjećao se punča s okusom ruma i djevojaka u cvjetnim bikinijima. do zadnje sitnice. Još prije dva dana sjedio je za radnim stolom u svojoj sobi. Da Eduardo upadne. Svoje sposobnosti preseravanja izbrusio je na brojnim inicijacijama još od brucoških vremena. Sjećao se kako se reggae glazba odbijala o zidove. Tada se Eduardo mrvicu sažalio nad kuštravim mladićem jer ga je prepoznao i jer nije bilo nikakvih izgleda da takav klinac ikad uđe u Phoenix. nije iza sebe imao generacije uglednih predaka. a zvuk metalnih bubnjeva tutnjio mu u ušima. Zapravo. koja je zapravo omogućila tu trgovinu. a opustio bi se tek kad bi bio pripit. Ako će to zahtijevati nešto kreativniju interpretaciju ljeta provedenog u promatranju kretanaj atmosferskih pritisaka i predviđanju njihovih utjecaja na uobičajene naftne tokove. kao i taj prijem za upoznavanje. „Prava fora je u tome kako od tristo tisuća dolara napraviti tri milijuna“. Za nekoliko trenutaka već se osjećao opušten i uživljen u svoju priču. klincima s crnim kravatama „na ptičice“. Na Harvardu uistinu ima niz malih niša za klince 7 . ali svejedno je bio tamo. nevažnom i ležernom tulumu na kojem se nije pokušavao ubaciti na popis svemoćnih. Ali. opijen vlastitim riječima. Nije to baš zlatni ključ što otvara sva vrata jer od dvjestotinjak pozvanih samo će ih dvadesetak upasti u društvo kao novi član Phoenixa. Nakon svakog novog izlučnog tuluma. a ne treću kao Eduardo. Bio je to tematski Karibi – party: plastične palme i pijesak na podu. kada se pozivnica jednostavno pojavila ispod vrata. Otkako se upisao. Eduardo neće imati ništa protiv toga da upotrijebi i malo kreativnosti. Sad je sve ovisilo o njemu. a definitivno nije bio ni u središtu društvenog života. Proces upadanja ga je zatekao. S njima možeš biti stvarno inventivan. gdje nije bio objekt procjenjivanja. Ali Eduardo se htio malo praviti važan. život bi mu se promijenio. Stvar je bila u tome da je samo trebalo zaboraviti kako to više nije vježbanje pred ogledalom nego prava stvar. Bio je sav u Karipskom partyju. „Ali u tome je fora s hedge fondovima. Darrenovo spominjanje hedge fonda samo je potvrdilo njegovu teoriju da se u toj sobi prije svega nalazi stoga što je došao na glas kao materijal za biznismena. ništa drugo mu baš i nije išlo na ruku. Sad mu se ta prilika konačno i pružila.

Onda. Eduardo je bio previše zaokupljen postizanjem vlastitih ciljeva da bi mogao više vremena posvetiti razmišljanju o klincu u kutu sobe. da će kuštravi klinac jednog dana uzeti u vlastite ruke čitav koncept društvenog umrežavanja i okrenuti ga naglavačke. primijeniti i Eduardov život više nego što bi to ikada mogao Phoenix ili ijedan drugi klub takve vrste. šahovski klubovi i deseci underground udruga i hobija smišljenih za zadovoljenje svake zamislive verzije društveno neprilagođenih. ni onda. Tog će dana klinac kovrčave kose. 8 . koji se pokušavao probiti kroz izlučni tulum. a niti sada. Bilo je dovoljno baciti pogled na njega i Eduardu je bilo jasno da taj pojma nema o vrsti društvenog umrežavanja potrebnog za ulazak u klubove poput Phoenixa.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi poput njega: kompjutorski praktikumi. Razumljivo je da nikako nije mogao znati. baš kao i sada.

Upadljiva ljepljiva vrpca kojom su bili pričvršćeni svi ukrasi ljeskala se od kondenzirane vlage na pregrijanome zraku koji je dolazio iz radijatora poslaganih uza sve zidove. Bež pod je mjestimice gotovo potpuno iščeznuo pod hrpama glossy papira za printanje. K tome. Kako je to vodeće bratstvo studenata Židova. 9 . Povrh svega. nije moglo. Red po red trošnih stolaca i izgrebanih stolova bio je potisnut u dubinu predavaonice. Eduardo je stajao ispod natpisa. koji na duhovit način prikazuje sukob dvaju potpuno različitih studentskih bratstva. Nije u pitanju bilo to što su plave i bijele vrpce od krep-papira počele kliziti sa zidova – jedna od njih je ozbiljno prijetila da svilenkastim loknicama prekrije preveliku zdjelu za punč – nego du i dekorativni posteri u boji polijepljeni na inače gole zidove između krep – vrpci stali gubiti oslonac na zidu i padati zabrinjavajuće često. Bez topline se. postavljena na niskom podiju na početku sobe. a zvučnici su čak i dobar potez onih koji su bili zaduženi za zabavu. POGLAVLJE – HARVARD YARD Deset minuta nakon jedan sat ujutro s ukrasima se počelo događati nešto sasvim nepredviđeno. odbor za ukrašavanje učinio je sve što je mogao od sobe na petom katu stare zgrade na Harvard Yardu. Tulum. U deset do jedan iPod je sasvim veselo pilio po čudnoj mješavini popa i zastarjelog folk-rocka. Negdje na drugoj strani prostorije bile su dvije ili tri cure u društvu. Kada bi se netko malo zabudio u problem. r. Nova Engleska je hladna u listopadu. ali činilo se da je šum slapova prikladan za zabavu. Sušta toplina izbijala je i iz poruke dobrodošlice što je visjela na zidu iznad ukrasa: ALPHA EPSILON PI. izazivajući sav taj kaos s omekšavanjem i rastakanjem na brzinu sklepanih dekoracija. s obzirom na vremenske prilike. Ipak. Meet-and-greet = susreti kojima je cilj samo upoznati se s gostima. 2003. 5 Autor misli na film „Animal House“ (1978.Landis). bratstvo Episilon Pi nije bilo baš sjajan primjer fakultetske underground scene. što je bilo posljedica ili playliste kakvog shizofrenika ili nepromišljenog kompromisa zavađenih članova organizacijskog odbora. Natpis se nije mogao nositi s ledom koji je okivao prevelike prozore na stražnjem zidu prostrane predavaonice.. elitne Omege i prezrene Delte. Zvučnici i posteri bili su dodatna oprema. većinom s druge ili treće godine. Zapravo. Jedn je za tu priliku čak imala hrabrosti odjenuti suknju. glazba nije bila tako loša. uzvanicima i pozdraviti ih. dok se bezlične i oštećene zidove pokušalo zamaskirati onim ukrasima od krep-papira i posterima.J. tamo gdje je obično stajala profesorska katedra. a ružne prevelike neonke na stropu sakriti natpisom. Prethodne se godine tulumarilo uz TV postavljen u stražnjem kutu učionice na kojem se u nedogled vrtio posuđeni DVD Slapova Niagare. Prizor nije baš bio iz Zvjerinjaka5. takoreć' napredak. Bio je okružen grupicom od četiri slično odjevena lika. a bio je i besplatan. u našoj distribuciji preveden kao „Zvjerinjak“. naravno. koja je uobičajeno služila za predavanja iz povijesti i filozofije. doduše uz debele sive čarape. tu je bio coup de grace: iPod priključen na dva golema zvučnika skupocjenog izgleda. članstvo mu je poznatije po prosjeku 4 Eng.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 2. Cijela skupina činila je dobru trećinu sudionika partyja. odjeven u tanke sportske hlače i košulju zakopčanu do grla. Nije da Slapovi Niagare imaju veze s tim društvom ili Harvardom. ali treba imati na umu da život underground bratstva s Harvarda nije bio ni nalik bakanalijama kakve su se mogle vidjeti na drugim koledžima. nije bio ništa bolji. MEET AND GREET4. bilo bi mu jasnije otkud ta iznenadna kataklizma dekora. Upoznavanje im je glavna svrha. unatoč tome.

ali građom nije nimalo podsjećao na visokog dečka slijeva. a kovrčava i neposlušna kosa tamnoplava. doduše. Njegovo je držanje. trebam održavati priljev onih cura kod kojih je najveća vjerojatnost da će me htjeti. njegov cjelokupni dojam – način na koji je djelovao zatvoren u sebe. koliko se mogao prisjetiti. za one čija je najizraženija židovska odlika bila njihovo prezime. odnosno interakcije s ostalim NPC (non-playing characters) računalno vođenim likovima. Epsilon Pi bio je za neortodoksne klince. kao i Eduardo. u sigurnosti vlastitog bratstva – izgledalo gotovo bolno čudno. Zvao se Mark Zuckerberg. Bilo to točno ili ne. Nekoć su se upuštali u deleko složenije filozofiranje o tajnama algoritama privlačnosti između židovskih mladića i azijskih cura. ali u stvarnosti daleko je vjerojatnije bilo da će za curu imati Azijku. da se govorilo kako ga je FBI stavio na nekakav popis. ali to je bilo sve što se moglo iščitati u emocionalnom ili raspoznatljivom smislu. što mu nije bilo od pomoći kad se radilo o uspostavljanju kontakata s curama. Ako želim imati optimalne šanse doći do najboljeg komada. bio je član šahovske ekipe Harvarda i tečno govorio šest jezika. Takav ih je glas bio neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti. igrač preuzima ulogu nekog lika i prolazi kroz igru putem naracije. Bio je prilično otprilike kao i u bilo kojem drugom aspektu modernog života. Upravo je to Eduardo objašnjavao braći koja su ga okruživala i to je bila tema kojoj bi se svako malo vraćali jer je bila na razini kojoj su svi dorasli. usko mu je lice bilo lišeno bilo kakve izražajnosti. U očima mu se vidjelo nešto živahno. tako je dobro provaljivao sustave zaštite. možda i zbog toga što je glazba bila tako naporno glasna da je onemogućavala svaku složeniju misao. oči svjetloplave. iznad blagavaonice u Leverett Houseu.“ Ostali su potvrdili glavama razumjevši takvu logiku.“ Opet su se svi složili. država New York. ali teško da je itko namjeravao napraviti nešto po tom pitanju. on bi bio spreman. šeretsko. Nos mu je bio izražen. „priljev mi je nešto mršav. Klinac s Eduardove desne strane bio je debeljuškast i visok oko 170 centimetara. reći“. 6 RPG (eng. također se bavio mačevanjem dok je pohađao Exeter. dobacio je Eduardo između dva gutljaja punča. Izgledao je pomalo nespretno. Umjesto dugih. koji je stajao nasuprot Eduardu. Crtačev cimer. ali je kao srednjoškolac u većinski židovskoj školi umjesto košarke odabrao mačevanje. nosio je kratke lanene hlače s velikim džepovima i sandale bez čarapa. iako su mu ruke i noge bile proporcionalnije u odnosu na vitku i ne potpuno nesportsku figuru. Istinski pobožni Židovi koji su se držali košera i izlazili samo s pripadnicama iste vjere bili su članovi bratstva Hillel House. 10 . ali inače je bio sasvim beskoristan. koje je imalo vlastitu zgradu unutar kampusa i podržavalo istinske talente. „Mora se. Osim toga. Znalo se da mu je glavni predmet studija računarstvo i da živi u Eliot House. čak i ovdje. Odrastao je u višoj srednjoj klasi u Dobbs Ferryju. Glas o Marku je ipak bio nešto brži. nacerio se Eduardo gledajući prema curi u sivim čarapama i suknji. „Nije da tipove poput mene generalno više privlače Azijke“. da ne govorimo o tome da su mu članovi bili pripadnici oba spola. Navodno je u srednjoj školi bio nekakav hakerski guru. Četvrti klinac. kao sin zubara i psihijatrice.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ocjena nego po sklonosti zabavama. Role-Playing Game) = igra s igranjem uloga. Klinci iz bratstva Epsilon Pi izlazili su sa židovskim djevojkama samo zato da bi razveselili mamu i tatu. bio je viši od 180 centimetara. Da kojim slučajem dođu gusari iz osamnaestog stoljeća i napadnu djevojačke spavaonice. bio je na drugoj godini studija i Eduardo ga je jedva poznavao unatoč tome što su se više puta našli skupa na raznim okupljanjima bratstva Epsilon Pi i na barem jednom izlučnom partyju Phoenixa. Dečko do njega crtao je stripove za Crimson i većinu slobodnog vremena provodio igrajući Role-Playing videoigrice6 u studentskoj društvenoj prostoriji. koji je stajao do njega. ali večeras su dopustili da to ostane jednostavno tako. Inače. „Stvar je u tome da njih privlači nešto na dečkima kao što sam ja.

Eduardo ga je odjednom poželio imati za prijatelja. Proslavio se još tijekom školovanja u Exeteru: nakon što je istesao svoja programerska znanja izradivši računalnu verziju društvene igre Riziko.“ Eduardo se nasmiješio iako po monotonom glasu nije uspio zaključiti je li se mali šalio ili ne. Obitelj se već generacijama bavila biznisom i u njoj se važnost uspjeha. Uvijek se ponosio sposobnošću pronicanja u srž ljudskih osobina koju je naučio od oca kao način postizanja prednosti u svijetu biznisa. „Aha“. 11 . pripremajući ga za opstanak. a petkom navečer i nemaju što pametnije nego se muvati u učionici prepunoj ukrasa od krep-papira i šarenih postera pričajući o curama do kojih zapravo i neće doći. Eduardo nije bio baš stručnjak za računala. Činilo se kao da sve upija. ako ih je zapravo i bilo. upoznati ga. umjesto toga bio samo Capri Sun. Mark Zuckerberg je već i zbog svojeg izgleda bio očigledno drugačiji. Pričalo se da je Microsoft ponudio marku između jedan i dva milijuna dolara da radi za njih. kulturu Miamija. No. ali je znao kakav je osjećaj kada si čudan i stran. Eduardo je imao priliku pobliže upoznati kosmatog studoša. I Eduardo ga je isprobao jednom ili dvaput nastojeći ući u trag nekim zgodnim komadima koje je sreo u blagavaonici. Zbog toga je Marka smatrao još više enigmatičnim nego što je to njegova neobičnost sama po sebi implicirala. činilo mu se da iza tih plavih očiju ima nečega posebno anarhoidnog. Eduardo se našao bačenim u novi svijet i patio se učeći novi jezik – engleski – i upoznavajući novu kulturu. ako ne i pomalo užasavala. Do svoje srednje škole. kamoli haker. „Zabavno je“. čini mi se. Ljepljiva vrpca je popustila i lelujajući se spustila na pod smotavši se na njegovu Adidas natikaču. dodatak za mp3 playere koji je omogućavao pamćenje korisnikovih sklonosti i prema tako zapamćenim podacima generiranje playlista. jednostavno podrazumijevala. pa čak i na takvome mjestu koje nije nudilo ikakve podražaje za koje bi se čovjek uhvatio. Među svojima. ali Mark je ponudu. pokušao prenijeti. ne samo Židovima nego i klincima poput njega: geekovima koji rade algoritme čisto zabave radi. Bio je dijete bogatih imigranata koji su jedva izbjegli holokaust tijekom Drugoga svjetskog rata. Nakon Synapse slijedio je program koji je napravio na Harvardu. Mark je postavio Synapse na internet kao slobodan softver i gotovo odmah su se počeli javljati veliki igrači nastojeći ga otkupiti. „Doduše. U ovo doba su se već svi bili razišli.“ Mark se nakašljao i posegnuo za jednom vrpcom od krepa dodirujući najbliži nabor. Posao je njegovom ocu značio sve. Možda je stvarno bio genij kakvim su ga svi smatrali. sad barem ima ruma u punču. odbio. vjerojatno je imao neki svoj put. Pogledao je Eduarda. i to bijegom u Brazil. „Dobro došao u dđunglu. zbog kojeg god to razloga bilo. Možda je bio stvarno pametan pa da se nije mogao uklopiti čak ni kada se nalazio u društvu sebi ravnih. ali u njegovoj je obitelji biznis značio mnogo i sama ga je pomisao da je netko odbio ponudu tešku milijun dolara fascinirala. potvrdio je Eduardo. začudo. pomoću kojega su klinci s Harvarda mogli vidjeti koje su predmete upisali ostali studoši. Kad su se trojica iz bratstva uputila po još punča. Brazil je bio tek početak: obitelj se jednako žurno preselila u Miami kada je Eduardo imao trinaest godina – tada je otkriveno da je bio na nekakvom popisu za otmicu zbog očevog financijskog uspjeha. ali mu se nije posrećilo. reče Mark prekidajući šutnju. No program je bio prilično dobar i šira studentska zajednica ga je koristila i cijenila. za razliku od dečka koji ga je napravio.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark je sigurno bio kompjuterski genijalac. U glasu mu se nije čula gotovo nikakva intonacija i Eduardo nije mogao shvatiti kakve je to emocije. nešto pod imenom Course Match. bez obzira na okolnosti. Tko god je sa sedamnaest godina odbio milijun dolara. pa je svog sina Eduarda odgajao tvrdo. Zadnji put je. s frendom je napravio program Synapse. Stoga se nije razumio u računala.

Dok su stigli pred famozne kamene stube koje su vodile do stupovlja monumentalnog pročelja Knjižnice Widener. Narančasto svjetlo prelijevalo se iz mramornog predvorja i kroz staklena vrata bacala duge sjene na veličanstveno stubište.“ Mark je slegnuo ramenima. Još je manje vjerojatno naći curu voljnu sudjelovati u nastavljanju te tradicije.“ „Onda bismo možda trebali trčati. Eduardo je naučio da je to reakcija kakvu se moglo očekivati 12 . Obojica su bili na Harvardu dovoljno dugo da znaju što se može očekivati od domskih tuluma: pedesetak likova i otprilike tri cure ugurani u malu sobu veličine kovčega i netko tko pokušava istočiti jeftino pivo iz neke nedopuštene bačvice. Silazili su šutke i kroz par dvostrukih vrata izletjeli pred drvorede Harvard Yarda. Trebalo je dobrih desetak minuta šetnje do domova pokraj rijeke.“ Opet potpuno bezlično. odgovori Mark. ali logaritmi mi bolje idu kada sam pijan nego kad sam trijezan. rezak zrak hladnoćom je štipao kroz tanku Eduardovu košulju. dobacio je Mark preko ramena. Eduardo je uhvatio korak teško dišući ne bi li sustigao svog novog prijatelja. „Sranje. John Mills. „ševit ću među tim policama. Eduardo je u bljesku Markova oka vidio da je bio zadivljen i ne baš malo zavidan. ali sigurno ne gori od ovog. Meni je to minus deset. „u mom je domu na katu neki tulum koji bi mogli malo pogledat'. a svako malo se neki student ili knjižničar našao u potrazi za knjigom. pa ovo je jebenih deset ispod nule. „Na zadnjoj godini“. „Odoh ja natrag do rijeke – Eliot House. „Čestitam. Eduardo je ponudio dok su se probijali oko podija. Bila je zgodna prilika da se zbliži s neobičnim genijalcem za kompjutore. Kunem se. Klimnuo je i krenuo za Markom između rijetkih uzvanika. Knjižnica je radila iako je prošlo jedan u noći. „Zašto ne“. No.“ Mark mu je dobacio pogled dok su skretali za ugao i nastavljali dalje duž velike zgrade knjižnice. Oštar.“ Nekoliko minuta kasnije probili su se do izlaza iz predavaonice i betonskim se stubama spuštali do prizemlja. Eduardo je pogledao ostatak družine koji je još uvijek bio okupljen oko posude s punčem. već su trčali rame uz rame. ako hoćeš“. Ruke je uvukao duboko u džepove hlača i krenuo popločenom stazom preko središta tratine. ti?“ „Kirkland“. Eduardo je podviknuo kratkog daha dok su prolazili uz rub donje kamene stube na putu do željeznih vrata koja su dijelila Harvard Yard od Cambridgea. Počeo mu se sviđati taj jetki smisao za humor. Bio bi svakako hvalevrijedan uspjeh naći usamljeno mjesto za taj čin u šumi hodnika među automatiziranim policama u kojima su se ladice s knjigama rotirale na beskonačnim lancima. „Sve u svoje vrijeme“. ono.“ Eduardo je ustaknuo. „Možda bi prvo trebao pokušati dovesti curu u svoju sobu. „Čuj. Gdje si. „Nije tako loše. tek je nekolicini to doista pošlo za rukom. „Ja sam iz Miamija. odgovori Mark. Nešto što se podrazumijevalo napraviti prije diplome. Trznuo je glavom prema izlazu. odgovorio je Mark. To su sve bili klinci s Quada i ionako će na kraju otići svatko svojim putem. Eduardo je proveo mnoge večeri među policama Widenera kopajući po knjigama teoretičara ekonomije kao što su Adam Smith. „Imam neki rad koji trebam sutra predati. pa se nasmiješio.“ „Zapravo je oko četiri“. Upadam u Phoenix.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Mislim da će se ovo raspasti za koju minutu“. rekoa je Eduardo. Vjerojatno će biti bezvezan. Istini za volju.“ Bila je to stara tradicija na Harvardu. s druge strane podija. pa čak i Galbraith.“ Mark je krenuo u lagan trk. gdje su obojica stanovala.

Mark ga je prostrijelio još jednim nerazumljivim pogledom. obrada. Bila je dobrih pet centimetara viša od Eduarda i neobično sklona gumicama za kosu u stilu osamdesetih. Način na koji je razgovarao prilično je podsjećao na rad računala. jedan u do grla zakopčanoj košulji a drugi u kratkim hlačama kako se smrzavaju trčeći na neki bezvezni tulum? Može li se očekivati da će studentski život ikada biti bolji za tipove poput Eduarda i Marka? 13 . Eduardo se pitao kako će dođavola pronaći pratilju. To je podvuklo. Možda upadneš na trećoj. tako na brzinu. i k tome još fantastičnu. Zapravo. „Je li sve bilo onako kako si se nadao?“ Je li mislio na knjižnicu? Ili na tulum s kojeg su otišli? Židovsko bratstvo? Phoenix? Dva geeka koji trče preko Harvard Yarda. Od kolega s predavanja čuo je da se članove zapravo procjenjuje prema karakteristikama žene s kojom dođu. bila je savršena za zadnju rundu inicijacije. ako upadnem. Nije se zanosio da će Marsha nakon inicijacije poći s njim među police Widenera. Siguran sam da je masa njih koristila tvoj program Course Match. izgledala je kao da studira psihologiju. Nije baš da su cure tih dana obijale njegov prag. I njemu je odmah bilo jasno da je to zbog Phoenixa. ali prethodne je večeri dobio onaj famozni poziv na četvrti prijem. Vjerojatnije je procesuirao informaciju. Možda i jer je hvatao dah. nego je njihova zatvorenost ono što onima unutra daje trenutačni društveni status. u blagavaonici svojeg doma. pojačalo sve ono u što je Eduardo već vjerovao o ulasku u članstvo. bit će to više nego što je dobio u posljednja četiri mjeseca. Bilo je to nešto krupno. Za sljedeću godinu. Čak i ako ga s malim poljupcem otpusti pred svojom sobom. ali će u najmanju ruku. najbolje. a možda i zadnji veliki prijem prije iniciranja novih članova. plave i prsate Marshe. a ne zbog njega – radilo se o izlasku na večeru u organizaciji jednog od velikih klubova.“ „Kad bi upoznao još kojeg od članova. „To bi bilo – zanimljivo. Ne samo da se radi o snažnoj društvenoj mreži. Članovi Phoenixa neće se pomamiti za tim malim čudakom zbog neke kompjutorske aplikacije. a možda i ševiš. „Pa. sljedećeg petka uvečer. izlaz. Nakon što su došli do stražnjeg kuta knjižnice i istrčali iz duge sjene njenih arhaičnih kamenih stupova. došetao je do najzgodnije cure koju je poznavao – bujne. Već je bio na tri prijma i bilo je vrlo moguće da će prijeći i cijeli put. U devet ujutro toga dana. imao bi prličino velike šanse. Ukratko. Na Eduardovo iznenađenje. Eduardo je bio prisiljen pobrinuti se sam za sebe. ali bila je prekrasna poput školarki iz dobrih obitelji. Eduardo nije baš dotle došao. najprivlačnije. Na pozivnici mu je „savjetovano“ da na večeru dođe s pratiljom. Tada bi se nekako moglo posrećiti da događaji poput tuluma Alpha Epsilon Pi kojeg je upravo preživio ostanu samo povijest. možda dopustiti da je otprati doma.“ Mark je ponovo zastao. Iako je bila na ekonomiji. Popularnost se ne postiže programiranjem. I tako. zahvaljujući izlascima i tulumarenju sa zgodnim curama. nastojao se pred svima koje je znao izlanuti da je sve bliže i bliže članstvu u Phoenixu. Što zgodnija pratilja. Za tjedan dana.“ Čim je to izrekao. pod uvjetom da u igri bude dovoljno alkohola. pristala je. sposobnost privlačenja onoga što je najviše cool. to je vjerojatnije da će proći i zadnji krug. Postaješ popularan. možda te uspijem staviti na popis. Ulaz. pozvan je na banket u obližnjem hotelu Hyatt i afterparty u Phoenixu. Nakon što je dobio pozivnicu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi na spomen procesa upadanja kroz koji je prolazio. Eduardo je skužio koliko je ta ideja bila smiješna.

Tehnički. Plovilo se kretalo tako glatko da je ostavljalo dojam sraslosti s vodom. Sekundu kasnije iz sjene Weeksova mosta iskliznuo je laki dvojac zasijecajući rijeku svojom falusoidnom strukturom od kompozitnih materijala kao dijamantni nož prozorsko staklo. Štoviše. baš kao i kretanje njihovog plovila. Bili su toliko usredotočeni da je to gotovo nadilazilo ljudske sposobnosti. U ovom kontekstu znači veslačku momčad. od neobično prodorne plave boje njihovih očiju do strogo definiranih izraza lica kao smišljenih za neki boy band. kako čamac klizi kroz vodu – i bilo je potpuno jasno da su veslači svoje vještine usavršavali godinama. Što se tiče Harvarda. momčad. od kose boje pijeska do tipično američke fizionomije. na prednjem mjestu dvojca. Moglo bi se reći da im se naporan rad već bio isplatio. Nad rijekom se nadvila magla kao teški sivi vuneni prekrivač. trenutak zamrznut u vremenu. staklasto zelena rijeka Charles usamljeno vijuga oko pola kilometra.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 3. odjeljak na stranici u knjizi koja obuhvaća tri stoljeća zaustavljenih trenutaka poput ovoga. Fizički su bili gotovo savršeni.NA RIJECI CHARLES 5. a već im se smiješio ulazak u veslačku reprezentaciju za nadolazeće Olimpijske igre. U tom su se trenutku njihove osobnosti međusobno pile. Massachusetts Avenue. bili su među najboljima od najboljih. Dovoljan je bio letimičan pogled – kako vesla u savršenom ritmu zarezuju površinu rijeke Charles. Apsolutna tišina. 14 . zvuk dvaju vesala kako majstorski zarezuju hladnu površinu vode. Tyler Winklevoss. Jedan pogled na veslače bio je dovoljan za shvatiti da ih je do takve razine savršenstva dovelo još nešto osim napornih treninga. bio je dešnjak skloniji logici i racionalnom promišljanju. Omeđena kamenim lukovima Weeksovog pješačkog mosta s jedne i betonskim višetračnim mostom „Mass Ave. dvojica su mladića lako mogla biti visoka dva metra. provlače se pod njezinim zelenkasto plavim vrtlozima potiskujući je natrag u savršenom i složenom spoju tehničke vještine i umjetnosti. Prošle godine 7 Neformalni naziv za most koji se zapravo zove „Harvard“. a zatim najnježnija buka koja postoji. Izraženih mišića koji su se napinjali pod sivim momčadskim majicama s natpisom „Harvard Crew8“. POGLAVLJE . blizanci Winklevoss bili su potpuno identični. Zbog zaobljenih linija trupa izgledalo je kao da je čamac izronio iz vode. Bili su na trećoj godini studija. Gledajući s obale. uopće nisu komunicirali dok su bez muke potiskivali čamac niz rijeku. Naziv je nastao iz skraćenog imena ulice koja prelazi preko mosta. 8 Crew = posada. u Connecticuttu. a što je rezultat višegodišnjeg usavršavanja urođenih sposobnosti pod raznim trenerima na Harvardu. a kretao se takvom lakoćom da gotovo nije ostavljao traga za sobom. a zrak je bio toliko pun vlage da je teško bilo reći gdje završava rijeka a počinje nebo.7“ s druge strane. Iza leđa mu je bio Cameron Winklevoss. Identični u svakom pogledu. veslači su izgledali kao roboti. gipkih i dugih tijela. kao i prije toga u njihovom rodnom Greenwichu. što je posljedica dijeljenja jedinstvene jajne stanice na dva jednaka dijela. Apsolutna tišina. ljevak više sklon kreativnosti i umjetnosti. Impresivnost pojave pojačavala je i činjenica da su uistinu bili identični.00 ujutro.

a trenutačno su se držali na vrhu Ivy League10 u nizu veslačkih disciplina. bio je jedan od najvećih i služio je za smještaj oko150 studenata s druge. Proteklih nekoliko tjedana vozili su punim gasom i to ne samo vani. „Ivy“ = eng. no vjerojatnije je sveučilište tako bolje iskoristilo financijska sredstva koja je vremenom prikupilo. Osjećali su kako stvari dolaze na naplatu. od kojeg je Quad bio udaljen dobrih dvadeset minuta hoda. ali brucoši koji bi ga izvukli na lutriji svakako su imali dojam odlaska u nekakvu vrstu gulaga. Planinski masiv od kajgane nadvio se nad brežuljke restanog krumpira. Pforzheimer House nije baš bio ishod iz snova. listovi bršljana su u grbu Ivy League. boja. koja je sadržavala petnaestak velikih stolova. 10 Liga akademskih momčadi osam starih i vrlo prestižnih sveučilišta sa sjeverozapada SAD-a.a onda opet na rijeku još malo veslati prije teretane i trčanja. Tyler je znao da bi Divya trebao te novine hitno odložiti inače bi 9 Crimson = grimizan. Planski sagrađeni domovi i drugi sadržaji bili su smješteni uokolo velike pravilne tratine kvadratnog oblika tvoreći malu zgodnu aglomeraciju smještenu usred ničega. ili barem vrhunskog veslača od dva metra. Tyler je skrenuo pogled na Camerona i kajgane i usmjerio ga na klinca koji je sjedio preko puta. U svakom slučaju. Pridjev „novi“ treba uzeti sa zadrškom kada je riječ o sveučilištu starijem od tri stotine godina. Većina ih je bila puna studenata jer je doručak već bio u punom zamahu.. nego i na predavanjima. treće i četvrte godine.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi doveli su Crimsone9 do brojnih momčadskih naslova. a na kraju prve godine svojevrsnom se lutrijom odlučivalo gdje će nastaviti harvardsku karijeru. tosta s maslacem i svježeg voća. koji je sjedio na čelu dugoga iskrzanog stola u kutu blagavaonice Pforzheimer Housea. Adamsa. Dunstera i Quincyja. Ustajali u se svakog jutra u četiri. i još će dva sata patrolirati njome u tišini. Dovoljno energije da pokrene i džip. četvrtasta prostorija. Brucoši su stanovali na Harvard Yardu. veslajući između dva mosta. imali lijepih deset minuta pješačenja do rijeke na čijoj obali se smjestio hangar za čamce zguren između poznatijih harvardskih domova: Eliota. visokih stropova i snažne rasvjete. 15 . Tyleru i Cameronu izgon u Quad padao je još i teže jer su. Leveretta. Quad nije baš kao Sibir. Već su od četiri ujutro bili na rijeci. Pforzheimer House bio je jedan od novijih studentskih domova na Harvardu. Quad je nastao kao dio proširenja sveučilišta Cambridge. nakon što bi dobro protegnuli noge do Harvard Yarda. Smješten je u središnjem dijelu kampusa neformalno poznatom kao Quad zbog svojeg oblika. stuštili bi se u vodu. na rijeci. Bila je to prilično moderna i prostrana. ali je naziv nastao od latinskog broja IV u vrijeme kada su samo četiri sveučilišta činila cijelu ligu. Činilo im se da ne rade ništa drugo osim što veslaju i jedu. naizgled je to bio način rješavanja problema prenapučenosti. Kirklanda. studentskih novina. Lowella. Promotrio ga je kako nasrće na jaja i vidjelo se da je iscrpljen koliko i on sam. Mathera. Tamo su domovi imali svoja vlastita imena. Harvard Crimson = zajednički naziv za sve sportske sastave Harvarda. pa predavanja. bršljan. Ovdje je to bio samo Quad.. Pod njima je stajala zdjelica netaknute zobene kaše. Tyler baci pogled na Camerona koji se nagnuo nad tacnom od crvene plastike krcatom hranom. Divya Narendra većim je dijelom bio skriven iza svog primjerka Crimsona. Veslat će sve dok obojica ne budu gotovo sasvim iznemogla a ostatak se kampusa konačno ne počne buditi i prve žute zrake sunca ne krenu rezati gustu sivu magluštinu. koje je držao raširene objema rukama. a ponekad i spavaju. Život sveučilišnog sportaša bio je stvarno težak. Većina predavanja na dodiplomskim studijima održavala se u zgradama uokolo Harvard Yarda. Tri sata kasnije Tyler je još uvijek osjećao kako se rijeka giba pod njim kada se zavalio u stolac do Camerona. Ni jedan od njih nije o tome razmišljao dok su pokretali čamac po hladnoj vodi. nakon toga zadaće.

On je proistekao iz činjenice da su vrhunski sportaši. na kraju krajeva. Za početak. Tyler je to poštovao. svoju je iznimno uspješnu konzultantsku tvrtku napravio vlastitim rukama. čak sat vremena nakon njihovog uobičajenog vremena za doručak. On je status koji privlači poglede kada hodaš HarvardYardom. Samo se u glasovitu Bicycle Room.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi cameron mogao srediti i njegovu kašu. zasebnu prostoriju spojenu s ostatkom kluba u kojoj se okuplja prije prijema. Znao je da je to donekle neobično i da su pomalo djelovali kao da su ispali iz cirkusa. nego ozbiljna stvar. Bio je najbistriji dečko kojeg je Tyler ikada vidio i njih su trojica već dulje vrijeme intenzivno radili na donekle tajnom projektu. „To je čisto gubljenje vremena“. Tyler je bio prilično siguran da su zbog njihovog porijekla čekali dodatnu godinu kako bi ih uključili u članstvo. Tyler se nakašlja čekajući da Divya odloži novine i da počnu. Na kraju krajeva. bile i nakane zbog kojih su se Divya. Član bi na dan vjenčanja smio dovesti svoju buduću u posjet prostorijama. Prije no što je Divya mogao bilo što zaustiti. to je mogao ponoviti na proslavi 25. U tom trenutku spazi grupicu cura točno iza Divynih leđa. odgovori mu Divya. Smisao Porca nisu bili tulumi. on i Cameron su bili identični blizanci. Da Tyler slučajno nije i sam pojeo pladanj dvostruko teži od Cameronovog prije nego im se pridružio. stojiš u redu za hranu ili si na predavanjima. ali bio je novac. Divya nije bio sportaš poput njih dvojice. nego je i po broju članova bio najmanji. Tyler je bez ikakvih problema mogao reći kada je „krenulo“. te je bila posebna rijetkost upasti unutra nakon prve godine. kaša je zapljusnula novine i sve uokolo grudicama guste sluzave i ljepljive smjese. ali je svakako imao razumijevanja za njihovu strast i sklonost radu. a ni to nije bilo sve. a one odmah skrenu poglede. Porc nije udruga umirovljenika ili dječji vrtić. Tyler je ostavio na miru cure koje su se zacrvenjele i s bratovog pladnja uzeo nagriženu jabuku. Pogleda ih. „Mislim da je važno držati prst na kucavici studentskog tijela. On je okrenut budućnosti. moglo ući ukoliko niste bili član i bili ste žensko. Većina članova je vukla porijeklo iz loza koje su stotinama godina povremeno obitavale na Harvardu. sam bi uzeo tu kašu. Tijekom druge godine on i brat postali su članovi Porcelliana. Ozbiljne su. Jednoga dana kad pokrenemo tu prokletu kompaniju. ta će nam podrtina biti stvarno važna. ni iz čega. Jebeno ozbiljne nakane. Na kraju krajeva. a zatim mirno sklopio i odložio uništene novine na stol kraj zdjele. najstariji i najtajniji klub kampusa. brat i on našli na tom jutarnjem sastanku. „Čemu čitanje takvog smeća?“ Tyler se upitao naglas smješkajući se prijatelju. A na Harvardu su imali još nešto. Iako je njihov otac bio zadivljujuće imućan. Divya je zastao. Zagledavale su malo njega. pa malo Camerona. zabave ili ševa. ali je prerastao u nešto mnogo više. primanja. „Volim znati čime se bave studentska braća“. Bilo je to nešto na što se Tyler već bio naviknuo jer se događalo svako malo. Nije to bio novac s patinom starih vremena. jabuka je visokom parabolom doletjela usred Divyne zdjele. nekoj vrsti dodatnog životnog pothvata koji je ironijom sudbine postajao to zahtjevniji što su njihovi rasporedi bivali napetiji. kao što je to bio slučaj s drugim klubovima na kampusu. Poprilično je neobično da se to dogodilo tek na drugoj godini. ali za Porc je trebalo nešto više. zar ne?“ 16 . To bi za Phoenix ili Fly bilo sasvim dostatno. Bili su na dobrom putu da postanu olimpijski sportaši. Imali su određeni društveni položaj. Porc nije bio društvena institucija poput Phoenixa. Ne samo što je Porcellian bio najprestižniji. a Tyler iživciran zakoluta očima. godišnjice diplome – i to bi bilo sve. žene nisu smjele ulaziti u klupske prostorije. Divya podigne prst tražeći još minutu.

da bi pokrenuli svoje stranice za društvene vezice. Istina. uzaludno i dugotrajno tumaranje po kampusu kakvo stvarni život često podrazumijeva. U ovom trenutku. Mogli bi početi razgovarati s njima. ako veslaš ili igraš nogomet. „Jebeno jasna stvar. To je i glavni razlog zbog kojeg su se on i brat uortačili s njime. Stranice bi imale dva odjeljka: spojevi i povezivanje. Nije bilo dovoljno naći nekoga bistrog. „Nećemo mi ništa pokrenuti ako ne nađemo nekog umjesto Victora“. što bi postalo dio njihovih redovitih društvenih rituala. mogao je i već na koju baciti H-bombu. „Vicotor kaže da bi nam mogao naći par imena“. koji su većinu vremena provodili jedući. Gotovo pune dvije godine. sastajali su se s njim jedno tjedno. Još od prosinca 2002. Svaka je škola imala neku svoju varijantu H-bombe. Harvard Connection je bio nešto što bi studenti stvarno i koristili prije vikenda. Stranice na koje bi se slijevali takvi društveni tokovi mogle bi biti upravo živahno mjesto na kojemu bi se dečki i cure mogli upoznavati. prekine ga Cameron s ustima punim kajgane.“ Tyler je uzdahnuo. odnosno iskoristiti svoj status Mužjaka od Harvarda kako bi dovukao zainteresirane unutar domašaja. ali nisu dovoljno dobri za ovakvo što. mogu upoznati s curama poput ovih što su ih odmjeravale sa susjednog stola. Ideja je bila da ti pamet stane. Bože dragi. veslajući i spavajući. Tyler i Cameron su predviđali da će se proširiti i na druga sveučilišta. Victor Gua je bio izvrstan alat. napraviti stranice na kojima se prezaposleni i prezauzeti. bez da to uključuje naporno. braća su imala jedinstvenu priliku uvidjeti koliko je zapravo osakaćen društveni život na Harvardu. Tyler i Cameron su učili nešto o HTMl-u dok su bili u srednjoj školi. Tyler je duboko u sebi osjećao da će to biti strašna stvar. a nekad i češće. veza. kad bi barem on. Ako si iz Quada. Projekt su nazvali „Harvard Connection11“. Jednostavno. Sa svojeg položaja u društvenoj eliti. A bit će i teško naći nekog dobrog k'o Victor. svrsishodno. Ako bi i sreo kakvu curu. ipka nije uspio dovršiti stranice i sad je još i otišao. obaviš par razgovora i odeš na Harvard Connection pogledati tko se zanimao za tebe. Treba nam novi programer. to je uglavnom sve što si ikada i radio. Prošle su svije godine. povezanost 17 . Eto. To mu je bio običaj. to bi bile one koje su visjele kraj rijeke ili nekog igrališta. mozak za računala koji je shvaćao što su oni pokušavali izgraditi. trebao im je pravi geek. ali je znao da je Divya u pravu. a čini se da nisu ništa bliži cilju nego onda kada su se prvi puta sreli. „Neke s njegove informatičke grupe. pod uvjetom da nađu nekoga tko će odraditi programski dio i pokrenuti stvar.“ „Aha“. odgovori Divya. Kad jednom osvoje Harvard. Otuširaš se. obriješ.“ 11 Connection = eng. Osnovna ideja je bila jednostavna: staviti društveni život Harvarda na internet. savršeno. brat ili Divya imali toliko znanja o računalima da se cijela stvar konačno pokrene. neka se pročuje da tražimo nekoga. kakvi su Tyler i Cameron. ali stranice poput HarvardConnectiona dramatično bi uvećale domet. Prvi se sjetio Divya. Istini za volju. možda čak i na svih osam velikih. trebale su to zapravo biti web stranice koje će promijeniti život kampusa.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler je slegnuo ramenima. Jedina slaba točka njihovog poslovnog plana bila je što nisu znali napraviti stranice bez pomoći nekog genijalca za kompjutore. Divya nastavi tresući novine nad zdjelom u nastojanju da ih očisti. povezivanje. cure iz Quada su jedine do kojih možeš doći. a on i brat su pomogli da se izbrusi i ispolira do razine za koju su svi oni skromno smatrali da je na rubu genijalnosti. Harvard Connection bi popunio veliku prazninu zapravo uspavane društvene scene. nego nekoga tko bi shvaćao što to oni žele postići. njih dvojica se nikako nisu uspijevala naći s dovoljno probranih cura jer su bili prezaposleni radeći upravo stvari koje su ih činile tako poželjnom imovinom. Poželjni kakvi su bili. „Kaže da je zagrizao više nego što može progutati i da se više ne stigne baviti i s našim stvarima.

Sastanak je bio kratak. ali dulje sastančenje nije imalo smisla dok ne nađu drugog Victora. onom pravom skupom Baysideu. „Znam barem jednu stvar. odjevena u oskudnu potkošulju pod pomno razdrljenom Harvard-trenirkom. tehnički genij heavy metala. doda Cameron. Tyleru je pogled nehotično skliznuo na cure za drugim stolom. u Queensu u New Yorku. štoviše. Sad se Divya nakašlj prekidaujći Tylerov zanos. ne skita“. U javnosti je bio takav bolesni čistunac da je čak i novine čistio. a onda zastao i nasmiješio se prijatelju Indijcu sa zobenim novinama. Na Harvard je došao stopama starijeg brata. gledala je u njega smješkajući se nad namjerno otkrivenim komadom preplanulog ramena. Pogledao je kako se Divya bakće s novinama i morao se nasmijati unatoč ozlojeđenosti. Nitko ne bi pomislio da je čarobnjak električne gitare. nije da će tamo netko nešto znati o kompjuterima. Tyler nije mogao ne uzvratiti osmjeh. Dok ga je gledao kako čisti svoje novien. počešljan i pazio je što govori. Krenuo je prema curama.“ 18 . Najviša među njima. „Izražavam najozbiljnije sumnje da je ona zainteresirana za HTML. Divya je bio tako uglađeno stvorenje.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Mogu se ja raspitati u Porcu“. a to je da nam u tom jebenom Crimsonu nećeš naći programera. ali možda tko ima mlađeg brata. a onda i ustane. odgovori mu Tyler namigujući brineti.“ Krasno. sin Indijaca liječnika koji su živjeli u Baysideu. sad samo još nedostaje da u Znanstvenom centru lijepe oglase „traži se“ i motaju se po praktikumima iz računala.“ „'Ko pita. Uvijek je bio dobro odjeven. pomislio je Tyler. smeđe kose i upadljivih smeđih očiju. „Mislim.

po svemu sudeći. Po veličini prostorije i činjenici da je popunjeno gotovo svih tristo mjesta. vjerojatno je riječ o nekom od obaveznih kolegija. znanost i sociologija. razaznao je da je mapa iza katedre prikazivala Europu u nekom trenutku koji je padao u posljednjih tristo godina. Eduardo nije znao ni koji je predmet u pitanju. ali to nije bilo ništa neobično jer ih je na Harvardu prilično mnogo: i profesora i asistenata i demosa. Zamisao je bila da svaki student bude prisiljen barem četvrtinu svojih predavanja posvetiti slušanju predmeta koji će od njega napraviti „zaokruženog“ učenjaka. Obavezni kolegiji na Harvardu nisu bili tek predmeti. Obavezni kolegiji spadali su u područja kao što su strane kulture. a npr. književnost. gotovo je svatko tko je diplomirao na Harvardu pratio neki predmet o plemenu Yanomamo. Dolje u dnu prostorije nalazila se uzdignuta pozornica i zastor iza nje. Druga ruka mu je bila zauzeta jer je pod miškom pridržavala nekakav nezgrapan paket 19 . Rezultat je bio sljedeći: umjesto dubokog. temeljitog i znanstvenog podučavanja povijesti i umjetnosti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 4. Pregledao je prostor zaklanjajući jednom rukom oči kako ga ne bi zaslijepila strašna svjetla pozornice koja su. Mahao je čunjastim rukama gore-dolje i svako malo udarao dlanovima po katedri. ali u praksi ti predmeti nisu zaživjeli ni blizu onome kako su idealizirano zamišljeni. Zahvaljujući obaveznim kolegijima. dok je iza masivne katedre od orahovine poskakivao debeljko u sakou od tvida. povijest. uvod u fiziku – „fizika za pjesnike“. Upao je uspred predavanja. Ideja je naizgled bila dobra. statistika. Razlog je što su se predavanja iz tih predmeta ravnala prema najslabijima – nitko nije upisivao te kolegije jer su ga baš oni zanimali. POGLAVLJE – PILIĆI KANIBALI Eduardo je razgrnuo velika dvostruka vrata ulazeći u golemu predavaonicu. vjerojatno nećeš znati bogznašto o politici ili matematici. bila usmjerena upravo tamo gdje nisu trebala biti. oni su bili filozofija sveučilišta. ali to nije baš objasnilo stvari. Nakon toga bi preko ramena pokazivao na nešto što je izgledalo kao križanac kakve Tolkienove mape i nečega što je moglo visjeti na zidu Rooseveltovog ratnog zapovjedništva. a kamoli o čemu je riječ na tom predavanju. ali pitaju li te štogod o plemenu Yanomamo. etika. studenti su pohađali predmete poput folklora ili mitologije. Njegove su namjere bile sasvim drude prirode. Nije se moglo očekivati da će ih netko moći raspoznavati. „strašnim ljudima“ amazonske prašume. ali na Harvardu nikada nisi mogao oziljno isključiti takvu mogućnost. Toliko se uživio da je iz njegovih okruglih rumenih obraščića sjala strast. Završiš li neki studij na Harvardu. S kraja goleme prostorije Eduardo je gledao profesora kako skakuće iza katedre i hvatao poneku riječ preko odjekujućeg razglasa. Baš toga jutra nije imao namjeru učiniti sebe malo bolje „zaokruženim“. što je sustav pojačala i razglasa pretvarao u nešto što se poput topovskih udara razlijegalo iz glomaznih zvučnika okačenih o sumanuto previsoki strop. Kada je bolje pogledao. Studenti kao što su Mark i Eduardo smatrali su ih nužnim zlom života na Harvardu. Nije mu se činilo da predavanje ima veze s plemenom Yanomamo. Osvjetljivala su je četiri tvornička reflektora. Njih su pospani klinci na beskonačnim predavanjima od milja zvali „grčka hrkačina“. čisto zbog toga što su bila obavezna. Po onome što je vidio. bizarnom malom plemenu koje je još uvijek živjelo kao da je u kamenom dobu. mogao je naslutiti da se taj obavezni predmet odnosio na povijest ili filozofiju. Bilo je tu i bezmalo deset nakaradnih antropoloških predmeta koji su imali male ili nikakve veze sa stvarnim svijetom. zacijelo ćeš znati da su bili strašni i da su se tukli tim svojim dugačkim štapovima i prakticirali čudne običaje ukrašavanja piercingom još više od klinaca s poligona za skateboard nasred Trga Harvard. Samo su predavanja u sklopu obaveznih kolegija bila toliko posjećena. Nije prepoznao niti predavača.

zaključio je Mark cerekajući se. to nije. nije se moglo reći da je uopće budan jer su mu oči bile zatvorene. hitro je povukao ručnik i zatvorio kutiju. Pile je bilo dio Eduardove inicijacije u Phoenix.“ „Aha“. Perje je poletjelo u zrak. u krilu je pak imao otvorenu bilježnicu. Eduardo je osjećao da imaju vrlo slične karaktere i imao je čudan osjećaj da su se trebali sprijateljiti i prije. glava skoro prekrivena kapuljačom trenirke iz koje nije izlazio.“ „Nije genijalno!“ Eduardo je prosiktao. s tim čudom je morao i spavati. sranje. Klinci iz prednjih i stražnjih redova ostali su otvorenih usta. Čitavih pet dana jedini mu je posao bio održati to pile na životu. Mark je polako otvorio oči i pogledao Eduarda. Paket je bio težak i Eduardo je pazio da ga ne trese dok je pregledavao redove studenata u potrazi za svojom metom. Bogu hvala. blagavaonicu i spavaonicu koju je posjetio. Nekoliko ih je sekundi cijeli njihov dio predavaonice gledao u čudu i nevjerici. Zapravo. Je. Eduardo je uspio izbjeći većinu predmeta glumeći da je gripozan. a ni jedan od predavača mu nije uspio doskočiti. Rečeno mu je da ga mora nositi sa sobom danonoćno. i na kraju aterirao na prazno mjesto kraj Marka pažljivo spuštajući paket pred svoja koljena. Istoga je trenutka živo pile u kartonskoj kutiji stalo pijukati iz petnih žila. Mark je držao noge u natikačama na praznom stolcu pred sobom. ali profesor je. Na koncu. Štoviše. nakon što je Eduardo donio pile u dom poslije napornog dana izbjegavanja nastave. ali nije se moglo reći da nešto bilježi. Iako su živjeli u različitim domovima i upisali druge predmete. No.“ „O. a ruke duboko u džepovima traperica. „Tvoj novi prijatelj mi se stvarno sviđa. Blagavaonice i spavaonice su bile lakši dio jer je većina studenata znala za inicijacije velikih klubova i nitko ga nije gnjavio. Ispostavilo se da su nešto niže u Eduardovom hodniku 20 .“ Mark je tiho zazviždao. zahvaljujući nadmoći razglasa nije primijetio komešanje. Bio je prilično siguran da se i Mark tako osjećao. Vikinzima i svima koji su se tamo muvali u to vrijeme. „E. probio se kroz prolaz sve do Markovog reda. Mark mu se uistinu brzo svidio i već ga je počeo doživljavati kao brata.. U svega nekoliko tjedana prilično se sprijateljio s Markom.“ Mark se nije prestajao kesiti. pognuo se.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi prikriven velikim plavim ručnikom. situacija je bila komična kada ju se gleda sa strane. Ubrzo se ptica utišala. i to su svi poštovali.. i to ne nekog iz židovskog bratstva. „To je genijalno“. Eduardo se naglo zarumenio. Trebalo mu je tri minute dok nije uočio Marka u trećem redu straga. Prvih dana je sve išlo kao po loju. Prekoračio je preko nepomičnih nogu usnulog kolege s treće godine kojega se sjećao s nekog od seminara ekonomije. odgovori Eduardo. pa se progurao kraj dvije cure s druge godine koje su dijelile slušalice mp3 playera skrivenog u torbi među njima. Puno kvalitetniji sugovornik od tebe. i dalje lupetao o Britima. Eduardo je bacio pogled prema dolje. i to kamo god išao. a onda popadalo po njima dvojici i ostalima u krugu od pet metara. ničeg svjestan. a onda jednako brzo pogledao prema kutiji na podu. na svako predavanje. Izgledalo je da je pile sretno. Istinu govoreći. tijekom zadnja dva dana inicijacije stvari su postale složenije. Eduardo se nasmiješio. „Ne. „To pile je gnjavež. Nije bila mala stvar upasti u neki od klubova. I dosad me već uvalilo u debela sranja. da. posegnuo za rubom ručnika i podigao ga. Stalno se smješkajući. nadležno osoblje na koje je nailazio tih dana bilo je spremno pregledati mu kroz prste. Sve je otišlo nizbrdo 48 sati ranije. ne obraćajući pozornost na Markovo podbadanje.

.“ „I komad je?“ Eduardo zapravo nije imao pojma je li Monica komad ili ne. Onih dana kada je odlazio na sastanke u Investment Association čak je nosio i odijelo.“ Mark je dignuo obrve. zahvaljujući članku objavljenom u Harvard Crimsonu. ali ga je bar mogao upoznati s kojom curom. Porcovci su iste večeri. „Hoću reći. Email su potpisali s „Jennifer“ i poslali s adrese friendofthePorc@hotmail. „Samo ti budi tamo u osam“. krenulo mu je zbližavanje sa ženama i bio je odlučan u taj proces uključiti i svojeg prijatelja. Večer prije toga upoznao je neku curu na cugi u Phoenixu. U Eduardovoj židovskoj srednjoj školi u Miamiju nisu znali mnogo o pilićima osim da se od njih može napraviti razmjerno solidna juha. Sad kad je Eduardo bio pred vratima Phoenixa. Na to je Eduardo popravio svoju kravatu. bila je vitka i slatka Azijka. Ne izbace li ga na kraju zbog fijaska s piletom. a u njemu lijepo objasnili kako Phoenix svoje buduće članove navodi na mučenje i ubijanje pilića u sklopu inicijacijskog procesa. ali i da jesu. Eduardo ju je uvjerio da povede i prijateljicu kako bi njih četvero otišli na piće u Grafton Street Grille.“ „A?“ „Daj si malo truda i obuci nešto zgodno. Zvala se Angie. Eduardo ih je sreo nekoliko puta. a Eduardo nježno pridigao paket i ustao se. nisu se zapravo ni upoznali.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi živjela dva klinca iz Porcelliana. „E. „Samo sam htio provjeriti je li sve ok za večeras. Te su promjene već počele djelovati. vrlo brzo će se svakog vikenda utaboriti u klubu. napisali anonimni e-mail udruzi za zaštitu životinja United Poultry Concern.. „Kako se ono zove?“ pitao je Mark. Tek je 24 sata kasnije. ali kako je mogao znati što pilići jedu?! Pile je došlo bez uputstva za uporabu. prijateljica?“ „Monica. nakon što su vidjeli da Eduardo pile hrani piletinom. Možda je hraniti ga piletinom i bila pogreška.“ 21 . Nagnuo se Marku držeći ruke na pokrivenoj kutiji ne bi li još uvijek tjeskobno pile privolio na još koju minutu šutnje. dobacio je Marku dok je izlazio iz reda. ali kako su se kretali u sasvim različitim krugovima. za promjenu.. Mjesec dana ranije je takva zamisao bila gotovo nezamisliva. Naravno da Eduardu nije bilo naređeno mučiti i ubijati svoje pile.com. United Poultry Concern je munjevito reagirao i javio se upravi Harvarda dospjevši do samog predsjednika Larryja Summersa. Nikada je nije ni vidio. Eduardo shvatio što se dogodilo. Mark je slegnuo ramenima. bacio je letimičan pogled na Markovu odjeću: uobičajene Adidas natikač na čičak. otresao perje s revera svoga tamnoplavog sakoa. Sako i kravata su mu već bili poput uniforme. Upravo suprotno: naređeno mu je održati pile živim i zdravim. ali po njegovom mišljenju ni jedan od njih dvojice nije imao prava na izbirljivost. Krenuvši prema prolazu. traperice i trenirka s kapuljačom. a imala je i prijateljicu. vjerojatno bi situaciju smatrali samo smiješnom. Već je pokrenuta interna istraga i Phoenix se uskoro morao braniti protiv optužbi za okrutnost prema životinjama. Isto tako nije uopće pokušao sakriti činjenicu da je pile nahranio pohanom piletinom koju je iz menze prokrijumčario u svoju sobu. Srećom. Još nije bio u prilici uvesti Marka u Phoenix. Cijela je ta gungula zasjenila činjenicu da je Eduardo bio skoro pa gotov sa svojom inicijacijom. Eduardo je morao priznati da su ga ona dva klinca lijepo sredila. a društveni će mu se život drastično izmijeniti. „Moram gibati prije nego što ovo ovdje opet poludi“. Mark. šaptao je. Nije pridavao nikakvu pozornost činjenici da su ga vidjeli s piletom. Do tada se cure i nisu baš jatile pred njihovim vratima.. ali tek je Phoenix s time imao pune ruke posla. Sveukupno gledajući. a Eduardo klimnuo sa smiješkom. dečki koji su vodili Phoenix nisu u tom trenutku uspjeli ući u trag vinovniku skandala. U samo nekoliko dana trebao je postati punopravni član Phoenixa. uključujući i navođenje bespomoćnih stvorenja na kanibalizam.

pustio da ga njegova gorčina grize u grlu dok su mu jagodice prstiju kuckale po tipkovnici laptopa i nježno ga budile iz sanjivosti. Spojio se za čas na internet 12 Face = eng. POGLAVLJE – POSLJEDNJI TJEDAN LISTOPADA 2003. Možda je potegao još piva pa se pogrbio nad tipkama: 20:13 ***** je kuja. gledao bi Marka kako ide ravno prema računalu i nije bilo nikakve sumnje u to da je mali bio ljut i da je sa sobom donio određenu količinu Beck'sa. Vjerojatno je popio još jedno pivo. da iz zrna naprvi klas. prostora za izražaj nečega što mu se vjerojatno već danima ranije rađalo u glavi. lice. Bilo je dobro poznato da nije trpio nikakvu drugu obuću i jednoga će dana postići to da nikada ništa drugo neće ni morati staviti na svoje noge. Živčanost koja je vjerojatno bila pojačana načim što je te večeri doživio bila je onaj presudni poriv da krene u ostvarenje svojih zamisli. Iza svakog velikog bogatstva stoji velik zločin. Trebam misliti na nešto što će me zaokupiti. bio u Adidasovim natikačama na čičak i nosio trenirku s kapuljačom. Sad još i ulazi u Phoenix. Te je večeri. Ponekad je vjerojatno imao osjećaj kao da je to jedino mjesto kojem pripada. Da je taj naš oživljeni Balzac bio u skučenoj spartanskoj i klaustrofobičnoj sobi. nekakav skoro simbiotski odnos proizašao iz godina i godina vježbe. Trebam se zaokupiti nečim da ne mislim na nju. pitajući se ima li doista namjeru ići do kraja. po svom običaju. vjerojatno bi svoje slavne riječi još i poboljšao jer povijesni trenutak koji je doveo do jednog od najvećih imetaka današnjice nije svjedočio nikakovom zločinu nego tek jednoj studentskoj psini. a stroj je oživio uz brujanje.. a onda se okrenuo stolnom računalu kraj laptopa. Nikada nije izgledao tako sretan kao kada je na zaslonu vidio svoj odraz. Počeo je naslovom: Harvard Face Mash12 / Postupak Vjerojatno je nekoliko minuta gledao te riječi.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 5. Možda je negdje u dubini taj fenomen imao neke veze s kontrolom jer s računalom je Mark uvijek imao potpunu kontrolu. S druge strane. Mash = eng. no Mark će te večeri napraviti nešto što će ga vratiti u igru. nedugo nakon osam. Po načinu na koji je Mark dodirivao tipke vidjelo se da je to njegov teren. Još od srednje škole bilo je jasno da su mu misli bile bistrije kada bi ih propuštao kroz svoje ruke. kada svima pokaže što je sve kadar učiniti. Kada bi Balzac ustao iz groba i vidio kako je Marc Zuckerberg uletio u svoju studentsku sobu te grandiozne večeri zadnjeg tjedna listopada 2003. a prsti su mu tražili one prave tipke u nizu komandi koje su ga vodile do novog bloga. Vjerojatno je. Negdje u zbrci Markove glave vjerojatno se nalazila i spoznaja da nije najpoštenije svaliti sve na djevojku koja ga je odbila. Nekome tko bi ga promatrao sa stane moglo se činiti da je odnos koji je imao s računalom bio daleko prisniji nego s bilo kim u vanjskom svijetu. kaša 22 . Nekoliko je puta kucnuo po tipkama. Po čemu se njezino ponašanje razlikovalo od ponašanja svih onih drugih tijekom srednje škole kao i na faksu? Čak je i onakav bezvezni Eduardo imao više sreće s curama nego Mark. Dovoljno lako. zurio u jarko osvjetljen ekran. možda je to bilo još nešto. Možda je Mark dobro potegnuo piva. sada mi još samo treba ideja.

I što ako još nije ni 22h i utorak je? Pa što? Preda mnom je otvoren facebook13 Kirklanda i neki od likova imaju stvarno gromozne slike. gosp. ali opet.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi i povezao s mrežom svojeg studija. lice. Činilo se da je on upravo onaj koji sav pijesak želi pobacati van. To je bio posao za Eduarda. dečku poput Marka to se stvarno moglo učiniti kao sjajna ideja. Olson! Mislim da je dobro krenulo. Veći dio komunikacije odvijao se preko e-maila. izlazaka. Ono što nam još treba su fotke. a neke su cure čak i povele računa da mu ostanu nepoznate.). Facebook Kirklanda i svih drugih domova na Sveučilištu bio je samo statični abecedno složeni popis imena s fotografijama. Bravo. ali većina mu je vjerojatno bila nepoznata iako se morao sretati s njima kad je išao na klopu ili predavanja. I on je njima vjerojatno bio isto toliko stran. svi ostali Markovi prijatelji bili su zaljubljeni u računala kao i on sam. ali sviđa mi se ideja o usporedbi dvoje ljudi. Iz Markove je biografije bilo očito da ne voli pješčanike. Osim Eduarda. krenulo je.. book = eng. 23:09 Da. kodiranje koje je činilo bit ideje o web-siteu. Gotovo da bih neke od tih likova stavio pokraj slika domaćih životinja i uredio glasanje za privlačnije. Vratio se na blog: Nije baš neka super zamisao i vjerojatno nije čak ni smiješno. ulazak u klub. Možda je u tom trenutku znao da će pretjerati. Nitko s kime se družio više nije koristio telefon. Upravo su se počeli vraćati s večere. 13 Face = eng. A to znači i da nećemo imati slike brucošica.. a samo ponekad ubaciti neku domaću životinju.Ježi ga. Harvard ne drži sve slike u jednom javnom središnjem facebooku. čak i nekoliko cura. Još samo nekoliko otkucaja po tipkama i bio je spreman.ali Billy se sjetio da bismo mogli uspoređivati dvoje ljudi s facebooka.. Negdje tijekom tog procesa Mark je počeo komunicirati s prijateljima.com. malo sam i „pod gasom“.. termin se koristio samo za popise trenutačno upisnih studenata s njihovim 23 . Prije registracije današnjeg servisa poznatog pod tim imenom. umjerenost mu nije nikada posebno polazila za rukom. To nam u cijelu priču dovodi Turinga jer će ljudi ocjenjivati vrijednosti nečije privlačnosti kao što se to radi na hotornot. knjiga. Svakako je prepoznao neke dečke. nego je izazov bio u izradi pravog algoritma. Marka je vjerojatno uzbuđivala matematika potrebna za pothvat. U tome je bilo složenosti koju će njegovi prijatelji znati prepoznati iako fufe i neandrtalci u kampusu to nikad neće moći shvatiti. pa ću morati prikupljati fotografije iz jednog po jednog doma. Vratio se laptopu i nastavio pisati blog: 21:48 Istini za volju. Možda se cerekao razgledajući slike rasprostrte preko zaslona. nošenje odijela i kravate i igranje s ostalom dobrom djecom. Da. Kao i obično. komuniciralo se preko e-maila. Nije se radilo o pisanju programa. Na žalost. Nisam baš siguran kako će se domaće životinje uklopiti u sve to (zapravo s domaćim životinjama nikad niste na sigurnom. pića. Ono što se danima rojilo u Markovoj glavi i plijenilo mu pažnju konačno je oživjelo i konkretiziralo se u ideji o web stranicama. Razmjenjivali su ideje.

Onda ću snimiti stranicu. A kada jednom napravi svoje stranice. vrijeme mi je da negdje nađem matični broj i ime studenata koji pašu za Lowell i unutra sam. Sad je odlutao daleko u hakerski raj. crvenokose i prsate. niske i visoke. Mogu pokrenuti traženje bez parametara pa će mi pustiti cijelu bazu na jednoj jedinoj stranici. Bit će to fantastično. bit će mu pod kontrolom. Sve što trebam je pustiti istu skriptu koju sam pustio na Lowellu i mirni smo. A opet. Istodobno se Markov komp punio fotkama. K tome. Možda je to ludo. Za Marka je to uistinu i bilo tako jednostavno. pa će to sigurno biti nešto drugo. Pa što se onda može koristiti za pristup. eno ga kako sve lijepo piše na svome blogu. ali baš je to trebalo biti šlag na torti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 00:58 Neka hakiranje počne. one zgodne i one manje zgodne. Još malo i polovica baze sveučilišnih fotografija bit će u njegovim rukama. Moguće je da postoji jedna kombinacija ime/zaporka koju zna cijeli Lowell. Oni su isto otvoreni.. sad ću ja biti hrabar. svaku curu. a i dom baš neće ispitivati studente koje su im zaporke za financijski sustav. pametniji i od sigurnosnih sustava koje su ti ljudi napravili. možda luckasto. Točno. Ali ima još problema. Bilo je to čisto klasično hakiranje. Provaljivanje u Harvardov računalni sustav na njega je bila dječja igra. ako je informacija dostupna. osim brucošica. objavit će taj blog upravo na njima. Skupljao je sve po redu. 01:31 Adams nema nikakvu zaštitu. Niti je imao prava na te slike. Traže kombinaciju korisnik/zaporka da bi se pristupilo facebooku. u njegovom laptopu u obliku silnih nula i jedinica koje predstavljaju plavuše. a ja sam stvarno prevelik lijenčina da bih išao od jedne do druge i svaku posebno spremao. To je svakako bila vrsta krađe. Sve cure s kampusa. Bio je pametniji od svih koje je Harvard zaposlio na izgradnji sustava. E.. brinete. Činio je dobro djelo iako su male šanse da će netko od njih to tako doživjeti. Ne gubimo vrijeme. Čini se da je dobitna kombinacija napraviti skriptu u Perlu. niti ih je sveučilište postavilo na svoj server kako ni ih netko skidao. pa i to vjerojatno otpada. A opet. a što je poznato i administratoru stranice doma? Tko je rekao matični broj? Sumnje potvrđene. ime po ime. a Mozilla će mi snimiti sve slike. pretpostavit ću da nemaju pristup glavnoj bazi financijskih podataka pa tako ne znaju koje su čije zaporke. crnke. nije li Mark imao pravo uzeti ju? Kakav bi to bio autoritet koji bi mogao odrediti da mu nije bio dopušten pristup nečemu do čega je tako lako mogao doći? 01:03 Sljedeći na listi je Eliot. Odlično. kao kriptograf koji u nekoj špilji pokušava probiti nacističke šifre. Dom po dom. 24 . sve po abecedi. Zapravo im je održao lekciju i pokazao gdje su propusti u sustavu. Slike su porazbacane po hrpi raznih stranica. Vjerojatno je u nekoliko minuta sve fotke sa sveučilišnog poslužitelja skinuo na disk svojeg prijenosnika. neka svi vide. ali ograničio je prikazna 20 po stanici. Dječja igra. 01:06 Lowell pokazuje neki otpor. Sve im je otvoreno i Apache im je konfiguriran tako da dopušta indekse pa je dosta samo malo wget čarolije i skinut ćemo cijeli Kirkland facebook. ali Apache nema indekse. sve njih. Prvi na popisu je Kirkland. To bi bilo malo teže za provesti jer Lowellov administrator stranice ne bi svojim korisnicima nikako mogao objasniti njihove kombinacije bez da ne otkrije sve. poželjno je da ljudi znaju koja je vrsta ovlaštenja nužna.

. a to je da sam kreten jer sam napravio te stranice. Blago je odbojno to što puštaju gledanje samo sliku po sliku i nema šanse da ću ići na 500 stranica i skidati ih jednu po jednu. Možda je sa smiješkom slistio ono piva što mu je preostalo prije nego je sročio uvod koji će pozdravljati svakoga tko uđe na stranice jednom kada ih postavi i pokrene: Jesu li nas primili zbog našeg izgleda? Ne. Veliki izumitelji i hakeri nisu doživljvali vrijeme kao svi ostali. ne dobiješ link na sliku nego na php koji te preusmjeri ili već tako nekako. Ne'ko je to morao prije ili kasnije. Nije bilo nesavladive prepreke. A kada jednom i dobiješ rezultate. Najvjerojatnije ću poslije skužiti kako provaliti u one domove u koje nije mogao odmah. Dečkima kakav je Mark vrijeme je bilo tek još jedno oružje establišmenta. Kompleksne matematičke strukture zahvaljujući kojima web stranica radi. kao što je abecedni poredak. Nije ga bilo briga ni koliko je sati ni koliko je kasno. To bi moglo biti složeno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 01:42 Quincy nema facebook na internetu. najviše dva dana. Jedno je sigurno. velika je vjerojatnost da je Mark znao kako se zaobilaze i te prepreke. O da. Harvard je bio krema među svjetskim sveučilištima. Hoće li nas po njemu suditi? Da. Nemaju ni jednog brucoša u facebooku.. ali možeš pustiti pretraživanje bez parametara i onda dobiješ linkove na stranice sa svakom slikom studenata. nego ih uopće ni nema. Kakva šteta. Onda samo mora otići na sve one stranice na koje upućuju nađeni linkovi i s njih maznuti slike. I kod njih moraš tražiti. Kompajliranje ne uspijeva od prve.. ali nije bio dorastao Marku i njegovom računalu. a ako nađeš više od 20 – ne dobiješ ništa. bilo je to na dobrom putu da postane jebena stvar. osim što dijele direktorij u klase. Vjerojatno je Mark tada već bio budan kao sova i sav udubljen u postupak. 01:43 Dunster je opak. Ne samo da im direktoriji nisu javni. Reklo bi se da je do četiri ujutro došao dokle je mogao i imao tisuće slika preuzetih iz domskih baza podataka. 02:08 Matherje u suštini isti kao i Leverett. Vjerojatno se nekima nije moglo pristupiti ukoliko upit nije došao s IP adrese unutar doma pa im nije uspio prići iz svojeg James Bondovskog uporišta u Kirklandu. Jednom kad bi imao sve podatke.. No. Stranice je namjeravao nazvati Facemash. Ma nemoj. Čudno. 25 . Tu ništa nemogu. preostalo bi mu samo još napisati algoritme.. Trebat će jedan.. trebalo je još samo nekoliko dana i nešto malo kopanja i mogao je imati sve što mu je trebalo.Kako loše. Nakon toga i sam program.com. I nastavio je tako do duboko u noć. Definitivno ćemo morati pokrenuti emacs i preraditi onu skriptu u perlu. 01:52 Leverett je malo bolji.Jedan Beck's bio bi sasvim u redu. Vratit ću se kasnije. Ovaj će put uzeti cijeli direktorij i unutar njega regexom pretraživati linkove pa tako skopčati na koje stranice mora ići. Moraš pretraživati. Budućnost im je bila divna: Možda ih Harvard zgnječi zbog pravnih razloga ne uviđajući vrijednost pothvata koji bi se mogao proširiti na druge škole (možda i one u koje idu zgodni ljudi).

opravdano je zamisliti paketiće koncentrata električnih informacija kako jure kroz kabel. ali adrenalinski naboj je uvijek tu. A možda i klinac koji se samo želi dokazati. Par ga nije primijetio. pokazati svima da je pametniji od bilo koga. Na kraju. ali ni jedno ne gleda u smjeru maloga. Gluho doba noći. ali veći dio sobe čine sjene. mali ostaje sam sa sjenama i siluetama. Ono što možemo jest predstaviti kako su se stvari mogle razvijati od tada nadalje: Samo sjedište Sveučilišta Harvard. Možda je ono što je tražio dobio i na druge načine. Ne mislimo da mu je ovo prvi put što radi tako nešto. Hvata ga za ruku i odvodi preko sobe. udžbenik je na mjestu. treće ili četvrte godine. podigao i napola iznio van. mladić ju je stigao i obgrlio oko struka. ali srećom nešto joj je došlo i predomislila se. Klinac koji mnogo zna o računalnoj zaštiti i kako ju isključiti. kao ni on. možete relativno lako predvidjeti što je slijedilo. Ono što bi mogao znati jest da ni oni nisu smjeli biti ondje. Vjerojatno su vidjeli otvorena vrata i znatiželja ih je uvukla unutra. Salon na trećem katu nije baš zabranjeni teritorij. kroz vrata. Kako zamišljamo. malene valove čiste energije kako se crpe iz električnog srca zgrade. Možda postoje i druge varijante. Klinac koji se možda želi uključiti. klinac se na vrijeme sakrio iza kauča. pećina od kojih dvadesetak kvadrata. ali znamo da se Mark pomučio dok nije provalio u neke domske servere. dvije od onih silueta mogle bi biti dečko i cura smješteni kraj zida u dnu prostorije. Zacijelo 26 . a ona se izvija dok njegove usne ljube njezin vrat. Mali je ozbiljan i zna cijeniti formalno obrazovanje: vrata je zaglavio udžbenikom. Prolaze upravo kraj kauča. nasmiješiti se i posegnuti za rancem obješenim preko lijevog ramena. Klinac koji stoji po strani zahuktalog hormonalnog studentskog života. van. posebno onaj niži dio zida u kojemu se ponekad nalaze kanali s instalacijama. debeo. Treba mu još koja minuta i naći će što je tražio. a onda ga odguruje uz smijeh. čim je čovjek spakirao svoju opremu i izišao. Samo što se nije predala. golog trbuha. Čekao je izvan prostorije da podvornik završi s tepihom i prozorima. I koljena i ruke su mu na tlu. ali obično je potreban ključ da bi se u njega ušlo. S druge strane. Pušta ga još sekundu. Sekunde prolaze dok laptop tiho šumi. onaj mladić i djevojka samo su imali sreće. Zamišljamo ga kako je kliznuo iz zaklona i nastavio tamo gdje je stao kada su ga prekinuli. Imajući na umu misaoni proces pri stvaranju Facemasha kako ga je opisao u svojem blogu. a klinac se svako malo osvrne provjeravajući je li još uvijek sam u sobi. pognut je dok pretražuje tamne plohe. Rukama joj prelazi preko ravnog. a onda je šmugnuo unutra baš kad je trebalo. POGLAVLJE – KASNIJE ISTE VEČERI Ako biste našli hakera kojeg biste pitali što bi se dalje moglo događati te hladne noći u Cambridgeu. baš između prozora na dvorište. Malo nije imao ključ. Za sada je mladić prislonio djevojku uza zid a kožnu jaknu i majicu razmaknuo joj je do ramena. Tepih pod njim je grimizan. Vrata se snažno vraćaju na mjesto udarajući u udžbenik: klinac na tren pomišlja da će ga literatura izdati i da će cijele noći ostati zaključan u prostoriji. Iz svojeg skrovišta mali ne vidi jesu li s druge. Dok je ona došla do vrata. podatak i mek. pa stao promatrati kako zaslon treperi. Par puta je hitro kvrcnuo prstićima po tipkovnici prijenosnika i pokrenuo program koji je izradio prije nekoliko sati. na hodnik. imaju druge stvari na pameti. Zamislimo mladića pognutog u mraku. Kreće u obilazak zidova. no nikada nećemo znati detalje. čini se da bi odgovor bio prilično jasan. Srećom. Lakoćom svojstvenom profesionalcima napipava traženi utikač na kraju kabela i uključuje ga u utičnicu u zidu desetak centimetara iznad poda. Stvarno se sklupčao. Nema sumnje da mu srce udara i možemo zamisliti kako mu se majušne kapljice znoja stvaraju na leđima. Klinac možda nije sam. smotao se u klupko iza kauča od baršuna. gotovo bez glasa pomamno siše iz zida.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 6. Kada je on u pitanju. samo je savršeno pogodio pravi trenutak.

i to je sve. Neka vrsta nadgradnje hakerskih vjerovanja: kad naiđeš na zid. U usporedbi s onim što bi bio u stanju učiniti haker njegovih sposobnosti. Ima li ograde. valja naći način kako ga srušiti ili prijeći. nije baš da ubija s predumišljajem. dio istinitog moralnog kodeksa. Ljudi koji grade zidove. Gotovo se može čuti kako mu glavom lelujaju tonovi James Bond leitmotiva. čak ni ne traži novi email od bivše cure. Niti zajebava transport električne energije nekim debelim dalekovodima. Negdje duboko u zakutcima mozga shvaća da je to što radi vjerojatno protuzakonito – u najmanju ruku suprotno sveučilišnim regulama. oni su zločesti dečki. Možemo zamisliti kako osjeća cvjetni miris djevojčina parfema što još uvijek zavodljivo vreba u zraku. Minutu kasnije tihi elektronski pijuk iz prijenosnika javio je da je posao gotov. 27 . Ok. Skida samo nekoliko slika iz baze domova. Slobodan pristup informacijama i sva ta sranja su za njega. establišment. vjerujemo. A kako mladac vidi. S ti je domom gotov. Uzima udžbenik. prorežu put kroz nju. koristeći baš navedenu zaporku. U redu. niti provaljuje na stranice Ministarstva obrane. Zabaci ranac na lijevo rame i požuri prema vratima. opet.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ima osjećaj da radi neko bondovsko sranje. Klinac je dobar dečko i bori se za pravu stvar. Mali čupa ethernet kabel iz zida i gura laptop u ranac. zapravo ne radi baš ništa. možda ne samo nekoliko nego sve koje je našao. to je definitivno za opće dobro. Niti krade novac iz banke. a kojoj se pristupa s IP adrese upravo tog doma. Opće dobro. to nije čak ni sitna krađa. to baš nije posve nevino. možda treba obaviti još dva. U svijetu hakera. Ali nije baš ni za strijeljanje. A možda to jest privatna baza. klizne iz salona i pušta da se vrata za njim zalupe. Fotke su tu da ih se gleda. onakva za koju je potrebna zaporka. Informacije su tu da se dijele. Samo još nekoliko minuta i bit će gotovo. A onda.

savršeno i predivno kako je i trebalo biti – poslao je e-mailom link nekolicini prijatelja kako bi vidio što misle o tome. Netko drugi je poslao grupi Fuerza Latina. jebote!“ Prije nego je otišao na sastanak. udari nekoliko tipki i pomoću zaporke uđe u program što ga je stvorio. Želio je doznati kakva je bila pravna strana skidanja svih tih slika. Očigledno su neki od njih proslijedili link svojim prijateljima. reklo bi se da je link bio poslan kao obavijest na desetak raznih grupa primatelja email obavijesti. Došao je i do studentskog lista Crimson. Kad jednom nešto staviš na papir.com. Link nije trebao tako izmaći kontroli. 28 . Već se davno slegla njegova večer pijančevanja. udruzi za prava latinskoameričkih žena.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 7. Otišao je iz sobe. nego ga je doživljavao kao neriješen matematički problem. Možda ga nikada ne bi ni pokrenuo. Facemash je bio posvuda. prekasno.. Kasnije će novinarima reći da tttada i nije mnogo brinuo o Facemashu. Gledao je kako zaslon prijenosnika konačno gasne. kad je ušao u spavaću sobu. U prethodnih pola sata stranice je posjetilo 400 klinaca. Zavalio se u stolac. družeći se s Eduardom i drugim frendovima u blagavaonici. osim u slučaju da. imao je sastanak u vezi nekih predavanja koja je slušao i to je potrajalo mnogo dulje no što je mislio.. zaslon je bio zamrznut. u svoju sobu. Ubio je to čudo nakon nekoliko minuta. Prijenosnik se smrznuo jer je bio poslužitelj za Facemash. Netko je poslao link svakome tko je kontaktirao s Institutom za politiku. Jedna od njih je link podijelila s Udrugom crnkinja Harvarda. Ne valja. pa su ti treći slali dalje. Kod interneta je fora da je to kemijska. a ne grafitna olovka. i negdje u četvrtom ili kasnijem koraku požar je postao neugasiv.com. tek da malo unaprijedi stvari. Kasnije je objašnjavao kako mu to nije bila namjera nego je htio samo malo sugestija. Nadao se mišljenjima. od kojih su neke održavale udruge studenata u kampusu. proširile su se kampusom kao epidemija. Sinulo mu je. Na njegovo iznenađenje. No. ali i dalje je radio na onome što je počeo. odmah je spazio laptop još rastvoren na pisaćem stolu. više se ne briše. zadaću koju treba dovršiti. ali sada je bilo gotovo. POGLAVLJE – ŠTO SE POTOM DOGODILO Tek je 72 sata kasnije Marku bilo jasno što je točno učinio. organizacijom s više od stotinu članova. Sranje. Kad se vratio u Kirkland. nekolicini prijatelja poslao je link na Facemash. Facemash je bio pušten s lanca. U manje od dva sata poslužitelj je primio dvadeset dvije tisuće glasova. Prema onome što je web poslužitelj bilježio. slušajući i one obavezne predmete. namjeravao je samo baciti ranac. a i na neke kućne elektroničke oglasnike. čak i nakon što je nastavio živjeti uobičajenom rutinom pohađajući svoje računarske predmete. Imao je osjećaj da je u gadnoj neprilici. zaustavio ga. Mark poskoči. pogledati ima li pošte i sjuriti se u blagavaonicu. No. prijedlozima i pokojem uzdisanju u nebesa. Web stranice na kojima ste birali koja je od dvije studentice zgodnija. a onda i pratili kako se kompleksnim algoritmom računa koja je od svih najzgodnija. prsti su mu se tresli. „O. Nakon što je to napravio – prekrasno. to nije imalo smisla.

“ „A druga cimerica Ginny bila je prva“. a ne kao sveučilišna knjižnica. posebno nakon što im je Divya došao pokazati. a oči bile krvave i otečene. na toj stranici ispala treća. Tog je jutra vjetar na rijeci brijao naročito snažno.“ 29 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 8. „Ma da. „Cameron. Kao i ostatak Quada. Tyler se nalazio zakopan u dubini trećeg kata svemirskoga broda. a Cameron ga primi s odobravanjem. Odabrao je baš tu neman jer nije bila udobna. Kao niotkuda. Čak i futuristički monstrum koji bi bio primjereniji MIT kampusu malo dalje niz ulicu. a komad nalik poluprožvakanome mesu visio mu je s usana. Svoju je dvometrašku pojavu smjestio u kombinaciju stolca i radnog stola koja je izgledala kao naprava za mučenje. i knjižnica je bila novijeg datuma. Divya mu je prišao s leđa i zviznuo primjerkom Crimsona po taci tako da je netaknutu polovicu sendviča zakovitlao ravno na pod. pak. za manje od sata trebao je otići na predavanje.“ Divya se smješkajući složio. napola umotan u salvetu. ni sedam ujutro. prenaglašeni betonski stupovi i sjajno pročelje od čelika i stakla. Zbog tog je udžbenika i bio u knjižnici.. čovječe?“ „Sorry za sendvič. Tyler je još bio gladan kao vuk. a odmah kraj njega jarko crveni plastični pladanj iz nedaleke blagavaonice Pforzheimer. POGLAVLJE – QUAD Izvana je četverokatnica Hilles Building izgledala kao svemirska postaja koja se prisilno spustila. a njezina cimerica Kelly druga. Tyler. a već je iza sebe imao takve napore da je morao primjenjivati posebne tehnike za održavanje budnosti. to je prilično cool. Iako su on i Cameron doručkovali ni pola sata ranije. a sendvič ga je jedini držao budnim. Kosa mu je stršala uvis. Uočljivi. budi se i dovlači to svoje dupe ovamo!“ Nekoliko studenata u neposrednoj blizini podignulo je poglede. Tyler se zabuljio u njega. Pred njim je rastvoren ležao oveći udžbenik ekonomije. ponedjeljak je. Kako je sve to bilo nešto dalje od srca Harvarda i patine prekrivene bršljanom. Tylerove su se obrve dizale dok je s naslova prelazio na tekst i gutao prvih nekoliko odlomaka.. čuo sam sinoć neke dečku u Porcu kako pričaju o tome. njegova cura. Sam Kensigton je prilično popizdio jer je Jenny Taylor. poput art deco namještaja. a momčadski je trening bio izrazito brutalan. arhitekti su vjerojatno mislili da će moći proći što god napravili. na njemu je bio nagriženi sendvič s parizerom.“ Tyler je zgrabio novine i otresao kečap sa zadnje stranice. Tyler se ispružio koliko je mogao i zabacio pogled iza police s knjigama kako bi snimio bratove krakove ispružene tri metra dalje pod identičnom kombinacijom stolca i stola. „Nije da se tome tko čudio. mirno su se vratili svojim brigama. ali kada su vidjeli da Tyler zove brata. nije izgledao ni upola umoran kao njegov brat. „Koji ti je kurac. prekinuo ga je Divya. ali naposljetku je došao i stao do Indijca. Opet je pogledao Indijca. „Dobro. „Neću nam naći programera u Crimsonu. ali pogledaj naslov. Cameronu je trebalo neko vrijeme da se izvuče iz stolca i dotetura do njih. Dio sendviča koji je nedostajao još se uvijek kretao unutar njegove usne šupljine i bio je tako zabavljen njime da nije čuo kako mu Divya prilazi. pa onda tamo gdje mu je ovaj pokazao. Tyler pruži članak Cameronu. ha?“ prigušeno podvikne Divya u znak pozdrava.

Dogodilo mu se dvadeset tisuća hitova u dvadeset minuta. nekoj vrsti „hot-or-not“ klona.“ Tyler je osjećao kako mu krv jače kola žilama. Mali koji je to napravio sad je u velikim problemima. Jenny. ponekad čak i od odvjetnika i viših zaposlenika uprave. dospjele u istu sobu s brojem telefona 3-FUCK. i to je navodno bio rezultat ždrijeba. „Srušili su ga prilično brzo“. reklo bi se po napisanome.“ Tyler se naslonio i opustio. posebno nakon što je netko skužio da zadnjih pet znamenki telefonskog broja njihove sobe znači „3-FUCK“. uz najmanje dva Black i White15 kompleta. odnosno disciplinskoj komisiji uprave koja se uglavnom sastoji od dekana i predstavnika starijih studenata. Kad je Tyler bio brucoš. ali je bilo očigledno i da je briljantan programer. cure. Bilo je vrijeme za dati nekome nogu. „Trebali bismo popričati s tim klincem. a definitivno je i slobodan mislilac. na svom je blogu pričao o uspoređivanju cura s domaćim životinjama. Hakirao ih je i sve poskidao. nitko živ na Harvardu nije vjerovao da je to slučajno. A sad su tri najzgodnije plave cure na godini.“ Tyler je znao sve o „disciplinskoj“. da dečko nije neki Casanova. Članak u Crimsonu nije imao veze s Uredom za smještaj studenata. Usporediti domaće životinje i cure? Takvo što ti ne pada na pamet kad redovito ševiš.“ „Aha. mogla je odrediti suspenziju ili čak ispis.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler se morao nasmijati. Moglo se tvrditi da su Jenny. Tyler je imao prijatelja u Porcu koji je optužen za varanje na ispitu iz povijesti. rekao je Cameron trčeći kroz članak. doduše. A onda i sveučilište. Mnoge. Sviđalo mu se sve što je čuo. Kada je napravio stranice. No Tyler nije vjerovao da bi u ovom slučaju kazna mogla biti teška. nije mu bilo jasno da će ljudi poludjeti. Plavuše su rangirane na web stranicama po imenu Facemash. Onaj koji je postavio Facemash vjerojatno će dobiti uvjetnu. Naravno. On i nekoliko njegovih prijatelja ići će pred disciplinsku. „Tko je poludio?“ „Pa. Svaako se cure iz kampusa neće oduševljavati njime.“ Divya je klimnuo.“ Tyler je tiho zazviždao. „Opa. Sveučilišni odjel koji se bavio pitanjima stanovanja bio je na zlu glasu zbog takvih psina. Kelly i Ginny najbolji komadi s druge godine. Bile su cimerice i na prvoj godini. Tyleru. Sjećaš se. A u srednjoj je navodno bio nekakav kao megahaker. u jednoj sobi bili su Burger i Fries14. Reputacija će mu biti malo sjebana. Iako. „Napisao je i onaj Course Match. Taj je mali sjebao stvar s tim stranicama. Stavljali su u iste sobe klince sa sličnim imenima. Izgleda da je slike pokrao iz domskih baza. Profesori se nisu mogli spajati na svoje e-mail poslužitelje. Kelly i Ginny. onog online rasporeda kojim si birao predavanja. Bio je to nered najfinije vrste. 14 Hamburger i Pommes frittes Crn i Bijel 15 30 . Možda je baš on to što su tražili. opa. Iako. toliko je ljudi bilo istovremeno na stranicama da su zagušili protok sveučilišnoj mreži. Dečko je morao stati pred dva dekana i starijeg savjetnika. koji je studentima omogućavao procjenjivanje djevojaka na temelju njihovih fotografija i koji je prilično uzburkao čitav kampus. Feministice iz kampusa slale su na desetke e-mailova. nastavio je Divya pokazujući na Crimson. „Kaže da ga je ubio sam taj mali koji ga je i postavio. Disciplinska je bila moćna. „Kaže ovdje da mu to nije prvi program“.

ali kaže li se društveno neprilagođen. jako dobar s kompjutorima jer nikako nije izgledao kao neki blistavi sportaš. Znali su na što je Divya mislio.“ „Kako čudan?“ pitao je Cameron. odlučio je Tyler. jako. Zna ga. „Mark Zuckerberg“. Onaj klinac je očito bio jako. Upozorio me.“ Tyler i Cameron su se pogledali.“ 31 . jako dobri u ekipi. Autist vjerojatno nije bio pravi izraz. Tyler je bio sklon pomisliti da su on i brat mu bili iz prve skupine. zajendo su na nekoliko njihovih računalnih predmeta. „Vidjet ćemo bi li taj mali Zuckerberg htio sudjelovati u stvaranju povijesti. „Znaš već. kao neka vrsta socijalnog autista. jako. ali nije se zavaravao. odgovorio je Divya. Znao je da su jako. jako dobar u nečemu. Po Harvardu su šetali deseci takvih. Da bi upao na Harvard. „Pošalji mu e-mail“. to bi vjerojatno bilo to. doduše. ili biti jako. lupkajući po Crimsonu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Već sam nazvao Victora. trebao si ili imati sve petice i biti dobar u nekom sveučilišnom sportu. da je klinac malo čudan. jako. „I kako se mali zove?“ pitao je Tyler već mozgajući unaprijed. možda bolji nego bilo tko drugi na svijetu – kao virtuoz na violini ili nagrađivani pjesnik.

na jakom suncu kakvo prži u jedanaest sati. dijelom zasjenjen jednim od masivnih stupova koji su držali krov velike kamene knjižnice. „Bilo je neugodno“. Također. U tom trenutku. Štoviše. Nije mu sinulo da će se cure naljutiti jer ih dečki 32 . predavaonicama. Niti Centar za znanost svemirskih linija. iako dekani tu zanimljivost nisu smatrali razlogom za veselje. koji su ga svi natjerali da se ispričava i ispričava zbog zbrke koju je nehotice izazvao. „Pomalo nalik na kolonoskopiju“. probio se kroz sveučilišne sustave zaštite i stvarno je skinuo slike. Možda je i on razmišljao o njima kao i Eduardo. Prastare zgrade od kamena i cigle prekrivene su složenim uzorkom zavijutaka bršljana poput vena ostarjele arhitektonske kože. Ono što ga je stvarno zbunilo je bijes raznih ženskih grupa s kampusa koji je navukao na sebe. Nosile su jednake Crimson šalove. nego se radilo o beta-testiranju koje je izmaklo kontroli. Bilo je u toj situaciji i nečega zanimljivog. Istini za volju. Pratio je pogledom dvije zgodne brucošice kako žure niz jednu od stazica. Nikada nije namjeravao pustiti Facemash na upotrebu cijelom kampusu. ali ništa više. niti jedna novija zgrada nisu narušavali strogu ozbiljnost kontinuuma sveučilišta svjesnog svoje povijesti. osim grupa. Akrobacija. da su i one vjerojatno čule za Facemash. i bio je odmah spreman dobrovoljno ukloniti uočene propuste. Bacio je pogled na Marka koji je sjedio na stubi prekriženih nogu. Eduardo je znao da nelagoda nije proistekla samo iz odjeće u kojoj je moramo biti. možda čitale o njemu u Crimsonu ili vidjele kakav post na internetskom oglasniku kampusa. Možda su bile čak i svjesne da je ni sat prije Mark morao sjesti pred Disciplinsku komisiju i braniti svoje postupk. branio se. odgovorio je posprdno Mark. a jedna od njih je podigla kosu u pundžu i otkrila komad porculanski bijelog vrata. navukao je i bijes žena: mnoge su slale pisma. Uzane stazice obrubljene drvećem vrludaju između krpica detaljno uređivanog travnjaka. Okupljeni dekani sjedili su i gledali kako je sav zajapuren glumatao i shvatili da nije loš dečko. POGLAVLJE – POVEZIVANJE Gledano s prilaznih stuba Knjižnice Widener. iako je Eduardo imao osjećaj da u svim tim stotinama godina niti jedan student nije prošao bizarnu torturu kakvu je otrpio klinac pokraj njega. a ne želja da se web stranicama napravi kakvo zlo. a da se ne spominju i dva stručnjaka za računalnu sigurnost. dobacio je Eduardo i ponovo se zagledao u travnjak. najbolji argmenti u obrani po pitanju tog posla s Facemashem bili su njegova društvena osakaćenost i zbunjenost reakcijama koje je izazvao. Njegova avantura je imala plemenitu podlogu. Mark se usudio dometnuti da je sam zaustavio rad stranica kada je shvatio da je počela epidemija.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 9. kutijasta brucoška spavaonica. ali i istaknuo da su njegovi postupci rasvjetlili mnoge ozbiljne sigurnosne propuste u sveučilišnom sustavu. Pa da. pa i u knjižnici. e-mailove ili čak svoje dečke da osobno prenesu poruku u blagavaonici. Eduardo je sa svojeg povišenog položaja jedva hvatao vrh Memorijalne crkve u daljini. I on je gledao cure kako prelaze travnjak. za razliku od inače. Tijekom ispitivanjapred disciplinskom je odmah priznao krivnju za provaljivanje u računalne sustave. a to je da Marku nikako nije bilo jasno zbog čega su se uopće svi toliko uzrujali. niti Canaday. Takav je prizor imao težinu. gdje god bi naletjeli na Marka. da su ga stavili ni manje ni više nego pred tri dekana. težinu stoljeća sličnih prizora. nego samo nije razmišljao kako razmišljaju drugi klinci. Harvard Yard izgleda prilično jednako kako je izgledao zadnjih tri stotine godina. Mark je nosio odijelo i kravatu i činilo se da mu je nelagodno.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi rangiraju prema izgledu. A opet, kvragu, Mark je kao i Eduardo, kao i vjerojatno svaki drugi student na svijetu, uspoređivao cure s grupe prema njihovoj privlačnosti. A tako je otkako postoji institucija školstva. Eduardo je bio sasvim siguran da će jednog dana neki paleontolog naći špiljske crteže procjenjivanja djevojaka iz vremena neandertalaca. Takvi popisi su jednostavno dio ljudske prirode. Onome tko je sa strane promatrao te probleme moglo je biti jasno da je Markov problem bio to što nije mogao shvatiti da neće baš svima biti drago znati ono o čemu su on i njemu slični šmokljanski prijatelji razgovarali nasamo. Predložiš li uspoređivanje cura s domaćim životinjama, ljudi popizde. U svakom slučaju, mnogo ljudi je popizdilo na Marka. Dekani su ipak bili blagonakloni i odlučili su da ga neće zbog Facemasha izbaciti sa sveučilišta. Rekli su mu da se kloni nevolja sljedeće dvije godine, inače... Nisu opće jasno objasnili kamo je vodilo ono „inače“, ali u svakom slučaju Mark je oštro dobio po prstima. Akademski status mu nije narušen tim slučajem. No njegova reputacija u kampusu nije mogla proći tek tako. Ako je prije Facemasha imao problema sa ženama, nakon njega će mu situacija biti nalik nemogućoj misiji. S druge strane, ljudi su sada znali tko je Mark Zuckerberg. Za to se pobrionuo članak u Crimsonu. List je čak popratio događanja oko Facemah debakla svojevrsnim epilogom u uvodnom članku jednog broja i zaključio kako je broj posjeta na stranicu ukazao na potrebu za servisom koji bi omogućio stvaranje zajednice za razmjenu slika, još nejasnog oblika, ali možda ne s tako negativnim prizvukom. U svakom slučaju, Mark je podigao prašinu, a ni to nije malo, zar ne? Kad su se dvije brucošice odšetale iz kadra, Mark je posegnuo za svojim stražnjim džepom, izvadio komad presavijenog papirića i okrenuo se Eduardu. „Pokazat ću ti nešto. Što misliš o ovome?“ Dao mu je papirić, a Eduardo ga je rastvorio. Bio je to otisnut e-mail s Markovog računala: Hej, Mark, prijatelj mi je dao tvoj e-mail. Uglavnom, ja i moja ekipa trebamo web programera koji radi php, sql, a poželjno bi bilo da ima temelje i jave. Već smo daleko odmaknuli s izradom stranica i htjeli bismo da budeš dio programa za koji smo sigurni da će uzburkati život na kampusu. Molim te, nazovi me na mob ili mi pošalji mail da znam kad bismo mogli malo popričati na telefon i sresti se sa sadašnjim programerom. To bi trebalo biti uistinu vrijedno iskustvo, i to pogotovo ako imaš poduzetnog duha. Detaljnije kad se javiš. Pozdrav. U potpisu e-maila je stajalo ime Divya Narenda, a mail je poslan i nekome tko se zvao Tyler Winklevoss. Eduardo je dvaput pročitao poruku pažljivo je razmatrajući. Izgledalo je kao da su to klinci koji rade na nekom tajnom web siteu i javili su se nakon što su vidjeli Facemash i pročitali Crimson, u nadi da će im on pomoći napraviti što god to namjeravali. Sigurno nisu znali Marka, nego su se odazvali njegovoj reputaciji, njegovoj iznenadnoj ozloglašenosti. „Poznaješ li ih?“ pitao je Mark. „Divya mi nije poznat, ali znam tko su blizanci Winklevoss. Na četvrtoj su, mislim da žive u Quadu. Veslaju.“ Mark je klimnuo glavom. Naravno da je i on znao blizance Winklevoss. Nije ih znao osobno, podrazumijeva se, ali nije mogao ne primijetiti ih prije ili kasnije. Teško je ne primijetiti identične blizance dvometraše. Ipak, ni Mark ni Eduardo nisu nikada progovorili ni riječi s njima, a nije ni da su se kretali u istim krugovima. Tyler i Cameron su bili članovi Porcelliana. Bavili su se sportom i družili se s takvima.
33

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Hoćeš li im se javiti?“ „Zašto ne?“ Eduardo je slegnuo ramenima. Pogledao je ponovno e-mail. Istini za volju, nije mu se sve to sviđalo. Ni Winklevossi ni Divya nisu mu bili poznati, ali je znao Marka i nije mogao zamisliti da bi se mogao slagati s takvim društvom. Trebala je posebna vrsta „razumijevanja“ da bi se s Markom moglo slagati na dulje staze, razumijevanja kakvo likovi poput blizanaca Winklevoss nisu nalazili za likove poput Eduarda i Marka. Naravno da je Eduardo napravio veliki pomak otkako se počeo kretati po Phoenixu i raditi na svojoj inicijaciji. Za koji tjedan, bio je prilično siguran, to je trebalo biti gotovo, a on postati punopravni član kluba. Ali golema je razlika između članstva u Porcellianu i u Phoenixu. Smisao Phoenixa je bio naučiti kako se priča s curama, dobro se oblokati i, bude li sreće, nešto poševiti. U Porcellianu su učili kako vladati svijetom. „Jebo njih, ako mene pitaš“, uzvratio je Edurdo. „Ne trebaju ti.“ Mark je uzeo papir i vratio ga u džep, pa se posvetio vezicama i olabavio si cipele. „Ne znam“, rekao je na način da je Eduardu bilo jasno kako je odluka već donesena. Možda je nešto u Marku nalazilo druženje s ljudima poput blizanaca Winklevoss privlačnim, a možda je i u tome vidio priliku za neku novu svinjarijicu poput Facemasha, nešto što bi moglo biti zabavno. Ili, Markovim uobičajenim riječima: „Moglo bi biti zanimljivo.“

34

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

10. POGLAVLJE – 25. STUDENOGA 2003.
„Sranje! Dečki, stavljajte svoje cure pod ključ! Gle tko nam je došao na večeru.“ Tyler i Cameron su trčećim korakom došli skoro do polovice blagovaonice u Kirklandu kada se to dogodilo. Tyler je ugledao bika u obliku studenta frajerski iskešene pozamašne gubice, koji glumi da će ga oboriti, i nije se mogao ne nasmijati. Sama je pomisao da će neopaženo proći kroz blagovaonicu nekog od domova na rijeci bila apsurdna. Obojica su imala dosta prijatelja u Kirklandu. Na rijeci su živjeli njihovi kolege s godine, nekoliko članova Porca i niz ljudi iz veslačkog saveza. Davis Mulroney nije pripadao ni u jednu od tih skupina, ali je bio neizbježan budući da je bio oko 150 kilograma težak ragbijaš i još je nalijetao na njih. Tyler je probao eskivirati, ali je bio prespor i Davis ga je zahvatom oko struka podigao u zrak i tako držao dok je polako brojao do pet. Spustio je Tylera, pa im obojici pružio ruku značajno strignuvši čupavim obrvama. „Pravimo se važni pred sirotinjom s rijeke, ha? Što vas dovodi ovamo?“ Tyler je pogledao Camerona. Obojica su pomislila da je bolje do daljnjeg razgovora s malim hakerom držati u potaji. No projekt im nije bio baš potpuno tajan. Njihovi su prijatelji znali za nj, a i poneki od porcellianske braće; mali Zuckerberg je u tom trenutku bio toliko vruć da je sjajio u mraku, a njihov projekt baš nije bio spreman za medijsku pokrivenost tipa Crimson. Štoviše, nisu ga još ni bili upoznali, ali su znali da je prilično zainteresiran za njihove stranice i da je želio postati dio onoga što su pokrenuli. I Divya i Victor već su bili izmijenili mnoge e-mailove s njim i obojica su dobila dojam da je prilično zainteresiran. Ono što im je napisao u jednom svježijem e-mailu uvjerilo ih je da se svakako isplati potegnuti do tog doma na obali. Ja sam za razgovor, ali se sada moram baviti posljedicama Facemasha, pa može onda sutra? Definitivno sam zainteresiran čuti o tom vašem projektu. Ali naći se na večeri u Kirklandu nije bilo isto kao raditi u pravom ortakluku i Tyler nije htio da cijeli kampus zna da su on i brat u suradnji s malim koji je postavio Facemash prije nego do te suradnje uopće dođe. Opet, bilo je blesavo očekivati da bi mogli ući u Kirkland i ne susresti se s hrpom prijatelja. Davisova je cura bila cimerica neke Cameronove bivše, a u svakom slučaju veslači i ragbijaši imali su slične rasporede treninga i stalno su nalijetali jedni na druge. „Čuli smo da je danas sloppy-joe“i, odgovori Tyler. „Mi smo uvijek za dobar sloppyjoe16.“ Davis se nasmijao. Pokazao je rukom na stol kraj prozora popunjen prilično krupnim dečkima odjevenim u identične Harvard-trenirke. „Zašto nam se ne biste pridružili? Idemo poslije ovoga u Spi, možda i do Graftona. Mojem kompi dolaze neke cure iz Wellesleya Fuck Truckom17. Bit će zabavno.“ Tyler je zakolutao očima. Taj Fuck Truck je bio zasebna institucija Harvarda, a u stvari se radilo o manjem autobusu koji je vozio na ruti između Harvarda, ženskih škola u okolici i kampusa u kojima je bilo libernijih kolegica. Prometovao je uglavnom vikendima. Svaki društveniji harvardski diplomac je barem jednom u akademskoj karijeri putovao Fuck
16 17

Vrsta hamburgera u kojem je umjesto pljeskavice smjesa mljevenog mesa, luka i kečapa. Fuck = jebanje; Truck = kamion 35

rekao je. samo što će te ovaj put opjevati. Možda je bio cimer. Procijenio je da je preostalo još deset do petnaest sati programiranja – ništa što programer Markovog kalibra ne bi sredio s lakoćom. neki krakati s kovrčavom crvenom čupom. Ovo je moj brat Cameron. razmjenjivali informacije. „Ako stranice budu uspješne. a Cameron Tyleru zdesna. a Tyler se udobno smjestio u stolac i gledao malog kako ga pažljivo prati. U jednom bi se korisnici upoznavali radi izlazaka. S njim je za stolom sjedio još jedan klinac. Tyler je prvi prišao i pružio mu ruku. izgledalo je kao da se od ostalih klinaca ludih za kompom razlikovao po tome što je dijelio strast i viziju koju su blizanci ulagali u projekt. kratke tamne kose i prilično zapuštene brade. o tome kako se. stari. Sve na jednom mjestu. Sviđala mu se zamisao web stranica za upoznavanje djevojaka i bio je siguran da programiranje ne bi trebalo biti preteško. to je više iz njegove pojave iščezavala štreberska neobičnost i. pa je Tyler krenuo na stvar. U početku je nastojao biti kratak i jasan i objasniti kakva ih je ideja potaknula osmisliti sastajalište mladića i djevojka s Harvarda na kojem bi se upoznavali.“ Držati Markovu ruku bilo je kao da držiš krepanu ribu. ali u svakom slučaju dignuo se i ostavio Marka čim su se blizanci približili. Pitao je koliko je daleko Victor odmaknuo s kodiranje. To bi te opet dovelo u Crimson. Upravo bi Harvard Connection to izmijenio spajajući ljude putem njihovih sličnih sklonosti ili bilo čega što oni sami stave na stranice umjesto da ih spaja fizičkom pristupačnošću. Potom je dao puni opis web stranice koju su htjeli izgraditi. Ipak. Sredstvo za što tješnje povezivanje mladića i djevojaka. a čak je mogao i skinuti kod na svoj komp i nastaviti raditi na njemu. Tyler je bio u stanju zatvoriti oči i prizvati sladak i opojan miris smjese alkohola i parfema koji se odavno uvukao u sjedala od skaja. a mogli bi i tražiti poveznice među njima. a drugi bi bio predviđen za povezivanje.“ Potapšao je velikog po ramenu. Cameron je krenuo u detalje. Dodao je i da bi stranice trebale imati dva odjeljka. izgledalo je da je Mark odmah sve shvatio. a koža mu je izgledala bljedunjavo kao da već dugo nije vidio sunca. Dok je hodao nije se mogao otresti zamisli da je Fuck Truck zapravo analogan projektu koji on i brat pokušavaju pokrenuti. I želimo da ti budeš ključna figura u svemu tome. „Ali. što je još važnije. pa je uskočio čim je Cameron zastao. Zatim je ušao u filozofiju koja je ležala ispod svega toga. „Zvat će se Harvard Connection“. „Tyler Winklevoss. „Sorry. povezivali se. Iako mu se iz izraza lica teško moglo nešto dokučiti.“ 36 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Truckom. Nosio je laganu vjetrovku i kratke hlače iako je vani bilo oko nule. supermarket u kojem nalaziš kolegicu iz snova. Vidio je kako se Mark sve više i više zagrijava za ideje o kojima je pričao njegov brat. ali te večeri nije mu bilo ni do Fuck Trucka ni do onoga što je vozio. danas ne mogu. Tyler je sjeo na stolac nasuprot. Nije izgledalo da će Mark nešto reći. Što se više radilo o računalima. Ima neki seminar koji nije uspio izbjeći. osim što bi se umjesto truckanja u autobusu tipkalo po tipkovnici prijenosnika. to će biti jako cool. Tyler je vidio da bi mali htio znati što je u tome njegovo kako bi završio i pokrenuo te stranice. po njegovom mišljenju. odmahnuo hrgama za stolom i krenuo niz blagovaonicu. Studenti bi mogli stavljati svoje slike i osobne informacije. ljudi upoznaju na neučinkovite načine te je vrlo teško naći pravu osobu. svi ćemo zaraditi“. Klinac im je mahao sa sredine stola. Žao mi je što Divya nije uspio doći. Cameron ga je povukao za ruku i pokazao mu stol na kraju četverokutne prostorije. Harvard Connection bi bio alat koji bi se moglo opisati kao elektronički Fuck Truck. krenuo je odmah u srce problema. što je bilo najbolje. Bilo je dovoljno tražiti od Victora neophodne sigurnosne šifre kako bi dobio uvid u Victorov rad. ali možda ovih dana. a ne sahraniti. a Cameron je predložio neka sam pogleda.

Neka te stranice malo živnu i on na tome postane pomalo slavan i. I Tyler je otišao od stola ushićen činjenicom da je našao nekog tko je uistinu shvaćao što on i brat žele postići. ponuda je bila sasvim jednostavna. tko zna. razbijete njegove šmokljanske okove. Kad je gledao malog u dnu blagovaonice. ruka se više doimala kao ruka živahnog inženjera. Dajte mu društveni život. Tyler je znao da će ga time dobiti. Bio je toliko ushićen da je odlučio kako on i njegov brat zapravo imaju vremena pridružiti se mladim ragbijašima na jednom piću. možda postane sasvim druga osoba. toliko čudnog kao da mu je nelagodno u vlastitoj koži. A ima li prikladnije proslave od posjeta Fuck Trucku? 37 . Kada su se opet rukovali. što se kompjutorašima zapravo nikad ne posreći jer ih obično odgura u pozadinu. Na kraju bi mogao koristiti taj site kako god hoće da popravi svoj društveni status. Do tada Mark može pokretanje stranica iskoristiti kako bi popravio sliku javnosti o sebi. a manje kao mrtva riba. dovedite ga do cura do kakvih se ne dolazi u računalnom praktikumu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Onako kako je Tyler to vidio. još bi bio i u središtu pozornosti. Harvard Connection se pomaknuo korak bliže ostvarenju i možda je bilo vrijeme da se malo i proslavi. K tome. Bili bi partneri u projektu i ako projekt donese novac. svima će biti dobro. Tyler uopće nije znao maloga – ali tko se ne bi uzvrpoljio na takvu ponudu? Do završetka sastanka Tyler je znao da se mali upecao.

emitirao sezao je nekoliko ulica u krug. Zacijelo je postojao razlog zbog koga su bili popunjeni svaki separe i skoro svaki stolac malenog šanka kraj zahuktale otvorene kuhinje. u stvari. borio se protiv poriva da potrči u svoju sobu koliko ga noge nose. je bio jedan od njegovih najdražih restorana na Trgu Harvard. tamo je našao nekoliko novih kolega i oni su bez oklijevanja odmah ubacili u petu brzinu. Eduardo je skoro pao u nesvijest kad je to čuo. ali pijan?! A opet. Štoviše. Eduardova je momčad izgubila i za kaznu su morali ponoviti to sranje. Nakon toga se Eduardovo sjećanje o toj noći gubi u magli. legne. uspred prosinca se na dijelovima uz obalu već hvatao led. ali se uspio prisjetiti da su ih potjerali do rijeke i da je još uvijek bio u smokingu. Nije krivio restoran za svoje stanje. novaci su stali pred bilijarske stolove podijeljeni u dvije grupe i svaka je dobila po jedan Jack Daniels. pokrije se preko glave i nestane na dva dana. Phoenix mu je značio previše da bi se okrenuo i otišao u tom trenutku pa se kao i drugi novaci pozabavio cipelama i čarapama. Sjećao se kako je bilo jebeno hladno stajati u tankoj maloj jakni dok prosinački vjetar prodire do kože kroz skupu bijelu košulju. Počela je sasvim nevino: inicirani su odjeveni u smokinge paradirali gore-dolje Harvardskim trgom. Izvukao bi se kada bi to napravio. nego samo još lokanja. vratio se iz Miamija u dom tek večer prije. Nakon slijetanja na Logan. ali taj put u plivanju. Svaki novak je morao popiti što je više mogao. Kao da su željeli rekonstruirati razorno djelovanje i štetu koja im je tek deset dana ranije nanijeta konačnom inicijacijom. krenuo je ravno u Phoenix. Miris koji je Cambridge 1. Eduardo i nije imao izbora. Stao je u vrstu među ostale na samom rubu obale i nagnuo se naprijed… Bogu hvala.POGLAVLJE – CAMBRIDGE 1 U neka bolja vremena uživao bi u nadražajima koje su mu donosili mirisi prženog češnjaka i parmezana što su miljeli iz otvorene kuhinje u kombinaciji čelika i stakla. ritualnih 38 . Preplivati ga trijezan bilo je dovoljno užasno. Eduardo se vratio u kampus sa snažnom potrebom pročišćenja i tu je glad bez ikakvih problema utažio u Phoenixu. tada su sva braća istrčala iz mraka umirući od smijeha i vrišteći od zadovoljstva. a oči ga pekle kao da plutaju u varikini. Preko Charlesa i natrag. Sjećao se i kako su im starija braća rekla da će se opet utrkivati. Ipak je popio gutljaj ledene vode iz čaše pred sobom i pokušao shvatiti što znače mali križići i kružići na meniju. a zatim proslijediti bocu sljedećem i tako sve dok je nisu ispraznili. Na žalost. Rituali su počeli starmodnom „utrkom čamaca“. Rijeka Charled je bila slavna po svojoj zagađenosti. zapravo prekrcanim pizzama. htio se odmoriti nakon tolikog boravka s obitelji. Već i pomisao na hranu ugrozila bi njegovu krhku ravnotežu. tog trena Eduardo nije ni najmanje bilo do pizze. ali taj put s još većom bocom votke. Uglavnom bi se veselio ovdašnjim debelim. No. Tek je prvi tjedan siječnja i još je trajao dvotjedni zimski odmor pa predavanja nisu ni počela. ali Eduardo je rijetko kada proživljavao ovako teška vremena. bez sumnje jedne od najluđih u njegovom životu. a da stvari budu ljepše. Zapravo. Jedan stariji član kluba dao je znak žviždaljkom i utrka je počela. Te noći u planu nije bilo nikakvo plivanje.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 11. mirno otploviti u nesvijest. Eduardo se unatoč svojoj boli morao nasmiješiti kad se sjetio te noći. a nakon toga su ih čoporativno vratili u matično gnijezdo u Ulici Auburn i uveli u gornju dnevnu sobu klubskog doma. Cambridge 1. Mirisi su ga gušili i najprivlačnije mu je bilo sklupčati se na podu separea. Glava mu je pulsirala.

Friendster nisu bile stranice zatvorenog tipa. koliko su stari. Mogao je pretpostaviti čemu su služile i to je bio uzrok stanja u kojem je sjedio u pizzeriji. Postali su mu dostupni svi gornji katovi i svi kutići. Dakle. Odjednom je zaboravio glavobolju. dok su mu oči nedvojbeno gorjele. i to iznad svakog očekivanja. Doimala se kao nešto veliko. iako su se njene karakteristike činile poznatima. nije izgledalo da će nešto naručiti. ali su bile nespretne i nitko ih nije koristio. Grossmanove stranice nisu bile naročito atraktivne i nisu se bazirale na fotografijama i 39 . Jednostavno rečeno. Možda predavanja na koja idu. Mark je sjeo u stolac nasuprot Eduardu koji se istog trena vratio pred svoju vodu i meni. Osjećao se uistinu toliko loše da je već odlučio izići iz separea i krenuti prema vratima. razlog zanimanju je bilo to što su to bile cure koje su klinca s Harvarda poznavali. je li to prijateljstvo. barem ne na Harvardu. Prema izgledu Markovog lica. koliko je Eduardo znao. za razliku od Facemasha. „Mislim da sam naletio na nešto“. Želio je nadalje dati ljudima mogućnost pozivanja prijatelja da im se pridruže. Nešto što bi barem moglo opravdati susret u talijanskom restoranu umjesto u blagovaonici u kojoj su obično ručali. što je imalo i društvene elemente. Neka „upadaju“ kao kad ulaze u klubove i neka stvaraju svoje internetske krugove poznanika. Nekakva ekskluzivna društvena mreža u kojoj moraš poznavati ljude na siteu kako bi im se mogao pridružiti. ne bi li mogli napraviti stranice koje bi nudile baš to? Internetsku zajednicu prijatelja s njihovim slikama. Nije često viđao takav sjaj u Markovim očima i. prethodne večeri je čak saznao i za spavaće sobe iako u klubu nitko nije stanovao. ljudi su pokazali zanimanje. U prvi mah je zaključio da je riječ o prilično zapanjujućoj zamisli. nego bi i opisivali sebe. Postojale su stranice po imenu Friendster i činile su se sličnima. koliko ga je znao. počeo je odmah obrađivati stvar. Gdje su odrasli.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi igara i čestitanja na sve strane. „Razmišljam da ostane jednostavno i da to nazovemo the Facebook“. teško da je itko drugi tome pridao ikakvu pozornost. Nakon toga je prešao na razvoj nečega po imenu houseSYSTEM. Razlog nije bio što su na stranicama bile slike djevojaka jer se na internetu mogu naći tisuće mjesta s milijunima fotki zgodnih cura. Kao nešto iz stvarnog svijeta: prava društva. Eduardo je taj tren odlučio da će ipak izdržati još nekoliko minuta. kakvim je Mark opisivao svoju zamisao. ljudi sami postavljali svoje fotografije. ljubav ili što već. Mark je počeo razvijati jednu zamisao. reče Mark. nego gungulom koju je Mark iskusio iz prve ruke. odlučnim sjajem u očima. ako su se ljudi htjeli spajati na stranice da bi bacili pogled na svoje prijatelje. što ih zanima u životu. Izgledao je kao da ga unutrašnja energija tjera na pucanje po šavovima. pitao se Mark. Grossman je čak na njegove stranice dodao i Zajednički facebook svih domova (Universal House Facebook) i Mark je sigurno pogledao taj detalj ali. Činjenica da je toliko mnogo ljudi posjetilo stranice i glasovalo bila je očit dokaz da doista postoji zanimanje za kolege s predavanja u neformalnom okruženju interneta. Što to traže online. Htio je napraviti stanice na koje bi. Na njegovo iznenađenje. Ne stranicama kao takvima. odmah nakon incidenta s Facemashom. bilo kojim sadržajima u koje bi se moglo ulaziti klikom miša i razgledavati. Ne samo da bi stavljali svoje slike. Tijekom prethodnih mjesec dana. No spazio je Marka kako se probija kroz restoransku gužvu s kapuljačom preko glave i čudnim. Eduardo je zatreptao. rupice i sitnice doma u kojem je trebao provesti velik dio svojeg budućeg društvenog života. profilima. Zapravo je počela Facemashom. neke i osobno. ali koja na Internet postave sami članovi. Neki klinac s kampusa po imenu Aaron Greenspan je nekoliko mjeseci ranije upao u frku jer je postavio stranice internetskog kluba u koje se ulazilo harvarskom e-mail adresom i matičnim brojem kao zaporkom. Za nekoliko sati inicijacija je bila završena – Eduardo je postao punopravni phoenixovac. taj je sjaj nagovještao nešto „zanimljivo“.

Pobijedio je i harvardske kompjutore. Zvučalo je prilično zanimljivo. Dustin Mokovitz. To je bilo Markovo područje. barem u njegovoj glavi. I the Facebook je vrlo općenit pojam.“ Interaktivno – interaktivna društvena mreža. mjesto gdje bi ekipa tražila nešto za ševu. ali to što oni rade neće biti ni interaktivno niti išta slično.com. Očito je i Marku bilo do toga. Eduardo se želio uključiti. Na kraju krajeva. i sprdao se s njima govoreći kako i njegovi najjadniji prijatelji imaju više smisla za privući ljude na web stranice nego Divya i Winklevossi. Prepričao mu je onaj večernji sastanak u tančine. rekao je Eduardo. obratio bi se svojim cimerima. pospajao ih u glavi i podigao za jednu potenciju. ali u zemlji weba i računala Mark je bio kralj. Istini za volju. Kako mu je Mark prenio. Markova ideja je uistinu bila drugačija. nešto što je u sebi nosilo i stvari koje je Mark napravio programom Course Match. Izgledalo je kao da je Mark dosta razmišljao o toj ideji. no nisu li i svi ostali? Mark je sigurno pokupio sve te stvari. Mark nije imao namjeru ništa „rehabilitirati“. Bacio je pogled na materijale. Eduardo je bio prilično siguran da je Mark ostao u kontaktu s njima putem e-maila i telefona. o tome kako je sveučilište zapravo i samo planiralo napraviti stranice koje bi bile jedinstveni studentski facebook. Mark je morao baciti pogled na taj site. Možda su bili glavni u društvenom svijetu. „Aha. imao je previše problema sa svojim predavanjima a da bi trošio vrijeme na impresioniranje dvojice napumpanih porcellianaca. Radilo se o seljenju svoje stvarne društvene grupe na internet. Mark zapravo nije ni radio za njih. ali i zahtjevalo puno posla. u kojem su klinci mogli provjeriti koje predmete pohađaju oni drugi klinci. Eduardu je bilo jasno da je to nešto više od Facemasha. Vjerojatno su u njemu vidjeli klinca koji će objeručke prihvatiti ponudu u nadi da će „rehabilitirati“ svoj imidž radeći njihove stranice. Uopće ne govorim o tome. Naravno. bio je u kodiranju dobar barem kao Mark. Restoran je nekamo nestao i sve što je vidio bio je Markov žar za radom na projektu. Ali trebat će nam nešto gotovine da unajmimo servere i pokrenemo ih. Da nije tako. Facemash ga je solidno usosio. Eduarda je zanimalo kad mu se upalila lampica. Mark je u svojim očima bio nekoliko klasa iznad blizanaca. možda kada je otišao na praznike roditeljima u Dobbs Ferry? Dok je sjedeći u svojoj sobi gledao u zaslon kompa? Na predavanjima? Bio je prilično siguran da napad spoznaje nije bio posljedica druženja s Winklevossima.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi profilima. Unatoč tome. iz pitaj Boga kojih razloga. Jedan od njih. Zašto se nije prvo obratio njima? Sigurno je postojao neki razlog. kao i stranice za koje su oni mislili da im Mark dovrši. „Ne radi li sveučilište na nečemu što bi trebalo biti neka vrsta online facebooka?“ Eduardo je mislio na ono što je pročitao u članku o Facemashu u Crimsonu. a Eduardo nije bio stručnjak za računala. „I je super. Koliko je Eduardu bilo poznato. „Mislim da zvuči super“. Nešto kao fina verzija stranice Match. Vjerojatno zato što su ti koji jesu i zato što je Mark takav kakav jest. ali je poslao svijetu točno onu poruku koju je želio poslati: Mark je pametniji nego itko drugi. ispalo je da su stranice bile tek neka vrsta servisa za upoznavanje. Bila je već lijepo razvijena. dobro promislio i zaključio da nije vrijedno njegovog vremena. Ako je Mark mislio da može napraviti takve stranice. Eduardo je bio siguran da su blizanci potpuno pogrešno procijenili njegovog prijatelja. onda bi to i mogao. Mislim da nema veze gdje se sve još javlja. pobijedio je i Disciplinsku komisiju. 40 . Kako je njima palo na pamet upregnuti njega i njegove sposobnosti? Dvojici veslača koja su mislila da su gospodari svijeta. Druga sveučilišta su ih imala i bile su to neka vrsta albuma za slike iz sveučilišnog života i slično. Naravno da se i Friendster dijelom ugradio u to.

Mogao je pomoći u vođenju projekta kako vjerojatno ni Mark ne bi mogao jer nije bio klinac sklon poslovnom promišljanju. „Firmu dijeli 70 : 30“. The Facebook je imao sve elemente uspješnih web stranica. Nije bilo šanse da ijedan brucoš prođe kroz vrata i pogleda ih a da ne osjeti barem nelagodu. Ono o čemu je Mark govorio bile su stranice namijenjene druženju. 12. Mark mu je uzvratio osmjehom.“ Eduardo je opet klimnuo. samo što si se mogao učlaniti iz komfora svoje sobe. Jednostavna ideja. seksi i ekskluzivno. samo online. Štoviše. Eduardo je poznavao još desetak studenata koji su pokušavali iz svojih domskih soba pokrenuti internetske biznise.“ Eduardo je klimnuo glavom. nego je trebao odmah biti predsjednik. Mark je trebao novac za pokretanje svojih stranica. Možda nikada i neće zaraditi novac. ali ako se ti isprsiš koliko možeš. propupao. Eduardo je imao novca. Mark je rekao ničim izazvan. a Mark ga je trebao i – možda je to bilo sve. Kao neki od harvardskih klubova. počeo izlaziti s curama. SIJEČNJA 2004.“ Eduardo se nasmiješio. U toj varijanti Mark ne samo da bi trebao upasti. Stvar je u tome da ih zapravo sada i nemam. Po cijelom je kampusu bilo klinaca koji su radili web stranice. a Eduarod je mogao za dvadeset minuta imati tisuću dolara u ruci. Bio je to neka vrsta Phoenixa. obojana crno kao noć i gledala su ravno na Aveniju Massachusetts kroz još veću i crnju kamenu kapiju sa svim potrebnim elementima kao što su šipke od kovanog željeza. Ne samo Winklevossi ili Greenspan. Samo zgradu bi se moglo nazvati čak bezličnom. profit nastao zahvaljujući opsjednutosti meteorologijom u algoritmima kojima je predvidio utjecaje uragana. „Ovo će biti stvarno zanimljivo. zgrada 41 . „Što misliš koliko će na trebati?“ pitao je Eduardo. bilo je dovoljno prošetati se do prve banke. Mark nije imao spomena vrijednih društvenih vještina. napraviti uspješne web stranice bilo je nešto sasvim drugo. Na kraju krajeva. onih tristo tisuća dolara koje je zaradio trgujući naftnim ročnicama. Vrata su bila golema. bila je to Markova ideja. Iako je izgledala kao obična četverokatnica sagrađena iznad trgovine ozbiljnom odjećom. ali Eduardo je smatrao ideju previše dobro da je tek tako ostaviti neka uvene.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi To je bilo to. i sam je imao novca. „Može“. a ni društvenog života. pa u srednjoj je odbio milijunsku ponudu Microsofta. I ti si financijski direktor. Mogao je pridonijeti novcem i savjetima. seksi primjena i osjećao ekskluzivnosti. Eduardo bi financirao i donosio financijske odluke. Prije ili kasnije će koju i poševiti. Kojem bi se svojem prijatelju Mark mogao obratiti? Eduardo je bio bez sumnje društveno najsposobniji među njima. rekao je Eduardo i rukovali su se preko stola. POGLAVLJE – 14. Eduardo je upravo postao član Phoenixa. „70 je za mene. No. Jedna je stvar biti voditelj Udruženja investitora Harvarda no. Krenuo je. Jednostavno. Eduardo je želio vjerovati da postoji još nešto. Znao je da Mark nije bogataš. Zvučalo je pošteno. možda budemo imali dosta da pokrenemo cijelu priču. Eduardo je iz bogataške obitelji. S tom je idejom možda mogao pokazati ocu koliko je već naučio. a što je još važnije. Mnogi od njih su se bavili društvenim životom kakav su svojim stranicama htjeli postići blizanci Winklevoss ali ničija ideja nije zvučala kao Markova. ako i ne i trenutnu paranoju. Eduardo je odrastao u svijetu biznisa. mislim. „Tisuću dolara za početak. 30 za tebe. bogato ukrašeno ziđe i veličanstvena glava vepra na ključnom kamenu.

živimo“ – nije se odnosio samo na vrijeme njihova boravka na studiju. izgradio je generacije najboljih i najsjajnijih koje je nacija ikada školovala. Porcellian je bio „kuća od pravila“. Više od dva stoljeća taj je klub bio na samom vrhu hijerarhije osam velikih. izgleda da sve radi. Moto Porcelliana dum vivimus. kad zauzmu svoje mjesto u svijetu. adresa isprepletena s tajnom povijesti sveučilišta. koje je vodilo gore u stoljetnu zgradu. Teddy Roosevelt je bio član Porcelliana uz mnoge druge pripadnike klana Roosevelt. Osnovan je 1791. bilo je nedostižno ljudima kao što je Divya. Tyler. Moram nešto napraviti za faks. Pogledao je što je postojalo od programa. uske stube. Razlog njihove potištenosti je imao i ime: Mark Zuckerberg. proučio koliki dio stranica je već gotov i bio je spreman odraditi svoj dio posla kako bi se stranice postavile i pokrenule. tada će mu ih klub jednostavno darovati. a nije se nazirao nikakav stvarni pomak – nikakav kod nije stigao e-mailom niti je dodan na stranice. starih klubova. Cameron i Divya nisu došli ovamo da bi filozofirali o putu do njihovog prvog milijuna nego su žalovali jer je odjednom uspjeh izgledao dalje nego ikada. a niti će biti. Kako se približavao kraj već sedmog tjedna. vivamus – „dok smo živi. Njegovi su e-mailovi blizancima služili kao dnevnik rada i izvješća o učinjenom na temelju kojih su zaključivali da programiranje napreduje stabilno. uistinu presporo. u čast bakanalija s pečenom svinjetinom18 kojom su se počastili članovi kluba. Kada sam išao doma za Dan zahvalnosti. njegov brat Cameron i njihov najbolji prijatelj Divya sjedili su na zelenoj kožnoj garnituri upravo iza crnih vrata. najbolji među njima. Klupske prostorije su u žargonu članova bile „stari hambar“ i u njima su nastajale legende. čak je kolao i urbani mit: Ako član ne zaradi milijun dolara do svoje tridesete. nisam se sjetio ponijeti svoj punjač. Stvari su išle presporo..) = svinjski. Mislio je da će se stranice zavrtjeti prije kraja praznika i stoga je pogurao Camerona da malom pošalje e-mail s pitanjem hoće li uskoro završiti posao. Mark. najviša ljestvica društvenog poretka. Bilo to točno ili ne. pa se uskoro vratim na ovo. porijeklom od svinje. blizanci i Divya međusobno su razmijenili pedeset i dva e-maila i obavili pet-šest telefonskih razgovora. bila je dom mnogih mitova i legendi Harvarda. Njima je namijenjena sudbina vladara svemira. nego i dugo nakon toga. iako ne baš očekivanom brzinom: Kodiranje uglavnom gotovo. Tyler je postajao sve nestrpljiviji. Prošla su dva mjeseca od njihovog naoko idiličnog sastanka u blagovaonici Kirklanda i čitavo je vrijeme mali govorio kako njihova suradnja na Harvard Connectionu ide sjajno. Može se smatrati najdiskretnijim i istinskim elitnim klubom u Americi. Mark je gotovo odmah odgovorio i to zahtjevom za još jednom odgodom: 18 Porcine (engl. a ime je dobio 1794.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi na adresi Avenija Massachusetts 1324. usporedivim s Lubanjom i kostima s Yalea. Priča se da je jedan član svinju vodio sa sobom na predavanja i skrivao ju u prozorskoj žardineriji kada god bi se profesor približio. no drveno stubište pokriveno zelenih sagom. 42 . Porcellian je bio sukus svih mreža koje su nastale na kampusu. Tyler Winklevoss. Franklin Delano Roosevelt nije primljen u članstvo i on će to kasnije nazvati „najvećim razočarenjem u njegovom životu“. nalik svinji. a mali je stalno djelovao uzbuđen i oduševljen projektom jednako kao i na prvom sastanku. Divya nije nikada bio pozvan uz te zavojite. mogli su se povući na neki gornji kat. u malom pravokutnom salonu poznatom kao Bicycle Roomu. Da su u društvu bili samo Cameron i Tyler.

Imam tri programerska projekta i seminar koji moram predati u ponedjeljak. Radio je naporno i imao sva ta predavanja. ali to mu je izgledalo vrlo čudno jer je fijasko s Facemashom pokazao da je Mark nadaren upravo za to. Još jednom je ponovio kako stranicama nedostaje „funkcionalnosti“. u istom e-mailu Mark je dao do znanja i da radi na stranicama koliko god je mogao: Što se samih stranica tiče. stvarima koje mu se nije dalo raditi. i ako dođe do prometa kakav priželjkujemo. darovan Harvardu 1901. Bio je to prvi put da je Mark spomenuo bilo kakav „izostanak funkcionalnosti“ jer je sve do tada izgledao oduševljen njihovim idejama i slagao se da će to biti veliki uspjeh. malo se preforsaju i postanu pomalo umorni i mrzovoljni. Tyler je pretpostavio da misli na vizualni aspekt naslovne stranice. O svemu onome za što je prije izražavao oduševljenje sada je govorio kako mu nije dovoljno uzbudljivo. godine. svaki izgubljeni dan značio je veću mogućnost da će netko drugi napraviti nešto slično i preuzeti inicijativu. točnije svega nekoliko sati prije nego su blizanci i Divya ušli na ulaz Porcelliana. Međutim. a onda se. Osim toga je iznio neke probleme koje ranije nije spominjao. ne znam hoće li veza na internet biti dovoljno protočna i uspjeti podnijeti opterećenje bez nekih ozbiljnih optimizacija koje bi mogle potrajati dodatnih nekoliko dana. uspjeli privoljeti Marka na kratak susret u blagovaonici Kirklanda. Tyler je iznenada dobio dojam da ih mali zapravo pokušava ubiti u pojam. Tyler i Cameron su. Tyler se pitao nije li klinac samo malo premoren. počeo ograđivati objašnjenjima kako nije mogao raditi zbog brojnih drugih projekata koji su mu oduzimali dosta slobodnog vremena. kao i nekoliko zadaća koje moram napraviti do petka. I tek su te večeri. A opet. ali je to nazvao „dosadom“. i prošli kroz kao smrt crna vrata. kao studenti četvrte godine željeli da se projekt ostvari što je prije moguće. kako postoje neke „stvari oko sučelja“ koje treba napraviti a s kojima on baš i nije doma. Doduše. a poznavajući Victora Tyler je znao da oni katkad padnu u takva stanja iscrpljenosti. U prvi mah su se Tyler. još ih nisam stavio na živi site. Nadao se da će stranice do tada već biti online. iako ne baš sve. s obzirom na njihovo sadašnje stanje. No izgovori su 43 . I da će trebati još kapaciteta na poslužiteljima. i na mojem kompu bi se reklo da rade. Totalno sam zatrpan ovog tjedna. Tyler je pretpostavljao da govori o projektima za njegove računalne predmete. Cameron i Divya pridružili Marku na sastanku koji je sasvim nalikovao onom prvom koji se održao za istim stolom u dnu blagovaonice. odjednom. ali Mark je stalno odgađao ugovaranje bilo kakvog termina tvrdeći da ima previše obaveza na studiju. Mark je postao još nejasniji izjavom kako ima još nešto posla koji treba napraviti da bi se stranice pomaknule. čak vrlo maglovit.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sorry što mi je trebalo malo dulje da vam odgovorim. ali Mark je bio neodređen. napravio sam neke izmjene. Mali im je davao komplimente za njihove sjajne ideje i rekao im kako misli da će Harvard Connection biti super. npr. Tada je dodao i nešto što je malo zabrinulo Tylera je se činilo iznenadno s obzirom na to koliko je Mark do tada djelovao uključeno: Još sam malo skeptičan jesu li stranice dovoljno funkcionalne da doista privuku pažnju i privuku kritičnu masu posjetitelja potrebnu da bi zaživjele. Kada je govorio o „stvarima oko sučelja“. Nakon tog e-maila Tyler je ustrajno pritiskao klinca da se sretne s njima.

Tyler je mislio da će stranice već biti spremne za puštanje u rad. samo deset do petnaest sati rada za sposobnog programera. Problemi s poslužiteljem? Uzet će ih više. Možda je Zuckerberg samo još jedan kompjutorski geek bez ikakve stvarne vizije. ništa više od neuvjerljivih isprika i još dva izgubljena mjeseca. Nikako se nije uklapalo. Možda on nije imao poduzetnog duha kako se Tyleru učinilo. Umjesto toga servirao im je priču o sučeljima i kapacitetima poslužitelja. Da su se Tyler i Cameron popeli na kat. Možda mu je trebalo samo malo vremena da ga se ostavi na miru i vratit će se na posao. Cameron i Divya napustili su sastanak potpuno deprimirani. Bilo je to više nego razočaravajuće. Mark im je odjednom ispričao kako nije spreman. možda se pribere i postane ponovno onaj stari. kako ima stvarnih problema s kojima se mora nositi i kako mu sve to više nije uzbudljivo. Stvarno je pomislio da je mali štreber bio na istim valnim dužinama. ali možda su zapravo pogrešno procijenili maloga. odgovorio je mrko Tyler. pa što. Želio je sudjelovati. „A što ako on to ne sredi u nekoliko tjedana?“ Divya je pitao kada su sjeli na kauč Bycicle Rooma.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi djelovali šuplje. „morat ćemo naći novog programera. biti dijelom i kretati se naprijed. Nije se htio istrčavati. Nakon toliko tjedana slušanja kako se sve lijepo odvija. Nekoga tko je sposoban sagledati čitavu sliku ove stvari. Sve je to bilo krajnje zabrinjavajuće i Tyler.“ Možda Mark Zuckerberg to uopće nije shvatio. Kroz crna vrata čuo se promet s Avenije Massachusetts. Nikakvo realno objašnjenje osim školskih obaveza. Bio je vidio ono što su napravili i složio se da će to biti lako za završiti. Naposljetku. Možda će do veljače vratiti onaj prijašnji žar. ali Tyler nikada nije bio osobito sklon voajerizmu. Mrzio je biti sputan i samo gledati kako svijet odmiče. 44 . shvaćao projekt i njegove mogućnosti. „Ako se to dogodi“. mogli su promatrati taj promet kroz specijalno ogledalo izrađeno da se ne vidi promatrača. Tyler je donio odluku da ga je najbolje ostaviti na miru nekoliko tjedana. Slegnuo je ramenima. Problemi sa sučeljem? Svatko to može napraviti.

o očima da se i ne govori. članstvo u 45 . Marku tada ništa nije bilo važno. Mislim da će ljudi stvarno reagirati kad to vide. Jedino je još nedostajala opcija s kojom se Mark patio skoro čitav dan. i to samome sebi. druženja i razgovora s njima. stvarno to mislim. Osim voajerizma. zar ne?“ Mark je prešutio odgovor. „Nisi ni spavao. Eduardo je gledao svog prijatelja kako se zanosi u zavojima i prekrižio ruke. Udarao je po tipkovnici kao lud. Nije djelovao kao da je čuo Eduardovo bauljanje za njim. a istovremeno i postaviti dovoljno atraktivnih efekata kako bi zainteresirao korisnike. S desne strane je bio popis elemenata profila: godina upisa na faks. Igrao se sa sadržajem stranice. prsti su mu se kretali kao da je opsjednut. čak i u blagovaonice i predavaonice. na tren je izgubio ravnotežu i posrnuo kraj police krcate knjigama i malog TV-a u boji. ono što je pokretalo društveni život i vuklo ljude u klubove. Radio je danonoćno. „Zašto ne možeš sada?“ nastavio je Eduardo. No pokretač svog tog društvenog života bilo je nešto prirodno i neizostavno koliko i čovječanstvo samo. srednja škola. „Ovo izgleda prilično dobro“. a većina dizajna i kodiranja i ranije. nastojeći zadržati što je moguće više elegantan i jednostavan izgled. smjer. Eduardo je bio prilično siguran da Mark u proteklih tjedan dana nije mnogo spavao. „Ne mogu sad“. Natikače su mu zapele o hlače smotane na podu. i to najkraćom putanjom ravno za radni stol. još jednostavnije rečeno. Eduardo je primijetio da mu je kosa podivljala. ali Mark je zanemario primjedbu uz popratno odmahivanje. promrmljao je izvlačeći ključ iz svojih hlača i prčkajući po bravi. Pribrao se i zaletio u svoju spavaću sobu. uglavnom. jer uklanjanje grešaka iz kompjutorskog programa je bio uglavnom gotovo još prije tri dana.“ Mark je prošao rukom kroz kosu i naslonio se.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 13. Izgleda super. ali Mark nije obraćao pažnju. vireći preko Markovog ramena. mjesto rođenja.“ „Ne. Istini za volju. a program otvoren. ali to nije bilo važno. prazan profil koji je nakon registracije trebalo popunjavati osobnim podacima. Izgledao je i više nego iscrpljen. išta što bi i jednu jedinu misao pustilo izvan kontrole. kafiće. Stranica je bila otvorena u jedan od obrazaca. reče Eduardo. „Da. Odbijao je trpiti bilo kakvo odvraćanje. Odnosno. Svaki inženjer zna što znači biti usredotočen kao laser. Od brzine kojom je dojurio natikače su mu se jedva vidjele. ljude je na thefacebook trebala privući i interaktivnost. Konačno su ključevi kliknuli i Mark je otvorio vrata i upao unutra. prostor za bilo koju sliku koju biste željeli staviti. a kapuljača njegove žute trenirke vijorila mu je za vratom kao izmaglica uragana. POGLAVLJE – 4. počeo je Eduardo. Eduardo je pretpostavio. Pri vrhu je bila slika. Stolno računalo je bilo uključeno. Bez daljnjega to je bilo i radi upoznavanja ljudi. Eduardo je morao čekati dobrih dvadeset minuta u praznom hodniku Kirklanda prije nego što se Mark stuštio niza stube koje vode prema blagovaonici. Mark je klimnuo potvrdno. VELJAČE 2004. Radio je zadnji glanc. „Mislio sam da smo se trebali naći u devet“. stranice su trebale odražavati ono što se svakoga dana događalo na sveučilištu. i Mark se bacio ravno na posao. spajao noć i dan i obrnuto.

Sve što mu je trebalo bilo je tu pred njim. ali Mark nije trebao nikog drugog. „Znači. najekskluzivnijoj obrazovnoj ustanovi na svijetu. Iza toga je opet bio seks. u svojoj osnovi.“ „Točno. Postojala je i mogućnost „čeprkanja“. „A što je to na dnu?“ Eduardo se naginjao naprijed zirkajući ne bi li vidio maleni potpis.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi klubovima i omiljeni citat. ono zbog čega si je Aaron Greenspan navukao toliko nevolja na vrat kad je od studenata tražio njihove matične brojeve na Harvardu i zaporke kako bi mogli pristupiti stranicama. određivala studentski život od predavaonica do domova i tulumarenja. 46 . Zanima me. Ništa manje važna nije bila mogućnost odabira vlastite zaporke. napadno ili zastrašujuće. Da bi pristupio stranicama. Ljudi su željeli kontrolu nad onim što stavljaju na internet.edu. rekao je Eduardo dok mu je sjena pokrivala veći dio ekrana. On je razlog odabira studijskih grupa. Jednostavno i čisto: [Dobrodošli na Thefacebook] Thefacebook je internetski imenik koji spaja ljude povezane u društvene mreže sveučilišta. To će također pojačati osjećaj da će informacije o tebi ostati u užem. Mark i Eduardo znali su da će upravo ekskluzivnost te stranice učiniti popularnima.edu. a lozinku izabereš sam. „ZANIMA ME“ i „TRAŽIM“. ključna je bila baš e-mail adresa harvard. sve zapravo svodilo samo na to upražnjavaš li ga ili ne. odnosno gledanja tuđih profila uz ostavljanje traga pomoću kojeg bi taj netko znao da ste ga odmjeravali ili mu samo posjetili profil. kao što su to učinila i braća Winklevoss s njihovim siteom za upoznavanja Harvard Connection. Otvorili smo Thefacebook širokoj upotrebi na Sveučilištu Harvard. morao si biti student s Harvarda. velikim je slovima bilo napisano „SPOL“. Svi su htjeli svoj dio Marka. bazirati web-site thefacebook. Tražim. „treba ti e-mail s domene harvard. privatnom krugu. Čak se i na Harvardu. da bi ušao“. „LJUBAVNI STATUS“. Eduardo je primijetio tamnoplavu traku s vrha i malo svjetlijeplave kontrole „registriraj se“ i „ulaz“. Mark se potrudio razmijeniti s njim poneki e-mail o tom njegovom iskustvu. To je trebalo biti to što se tiče dojma: ništa blještavo. Ako ste se već registrirali. te su tri stvari bile motor koji je pokretao svakog klinca s kampusa. Mark je pritisnuo još nekoliko tipki i ekran se izmijenio prikazujući naslovnu stranicu na koju bi korisnik prvi put došao. Sve bi to tako bilo i na stranicama.“ Po Eduardu. Privatnost je bila važna. Ta su tri koncepta. Duboko u svojoj biti. Nije bilo bljeskanja. ono što će pokretati ovu društvenu mrežu bilo je isto ono što je pokretalo studentski život: seks. Bile su to osnove na kojima se temeljilo iskustvo studija. On je razlog za učlanjenje u društvene klubove kampusa. kliknite dolje kako biste se registrirali. Genijalnost je bila upravo u tom dodatku koji je sve stavio na svoje mjesto. Ljubavni status. I na kraju. On je ono zbog čega se na ručku sjeda na određena mjesta a na druga ne. to je ono na čemu će se. Korištenjem Thefacebooka možete:  Potražiti ljude sa svojeg studija  Pronaći tko je sve u vašim grupama  Potražiti prijatelje vaših prijatelja  Pogledati zorni prikaz vaše društvene mreže Za početak. Slijedio je popis prijatelja. u početku. Izgled je bio krajnje jednostavan i čist. a ni iritantnih zvukova. to jest ljudi koje biste željeli sami dodati ili pozvati da vam se priključe. koristite „ulaz“. Greenspan je odmah ponudio Marku nekakvu vrstu partnerstva.

Sada. Sve je bilo na svom mjestu.“ Mark se složio klimanjem glave.“. Odmah je otvorio svoj adresar i pokazao hrpicu adresa pri vrhu. U krajnjoj liniji.K. raširit će se prilično brzo. na što se ovaj trznuo. A i ti su dečki iz Phoenixa znali mnogo cura. slistio je ispit i spasio si prosjek. na sastanku židovskog bratstva. ostat ću ovdje. Nije imao vremena učiti to sranje. U predmetu po imenu Umjetnost u doba Augusta. tek nekoliko redaka. Phoenix je bio osjetno bolji plan. a ljudi kažu da se snašao na jedinstveni način. a Thefacebook je bio društveni servis. „Idemo na piće! Ovo treba proslaviti!“ „Ne. čak i ako stvar bude popularna kao Facemash. izgledalo je da se rad isplatio.“ Mark je pokazao na svoj laptop koji je stajao otvoren kraj stolnog računala. „Hajdemo. „Idemo. Zapravo je naveo ostatak grupe da odradi njegov posao. Nekoliko tjedana ranije registrirali su domenu thefacebook. Serveri su mogli podnijeti uistinu jak promet pa nije moglo biti problema sa zagušenjima i zastojima. Duboko je udahnuo i pritisnuo tipku poslavši e-mail cijeloj listi jednim udarcem po tipkovnici. Eduardova je ideja bila da se prvo jave članovima Phoenixa. Napravio je mali i okretni web site na koji je postavio sva umjetnička djela koja će biti na ispitu. i to s uključenim nadzorom prometa i održavanjem. oni su bili društvene zvijezde kampusa.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Proizvodnja Mark Zuckerberg.“ 47 . A zašto bi? Mark se stvarno krvavo naradio. Da je Mark poslao ljudima iz svojeg e-mail adresara. Stranice su bile na slobodi. rekao je Eduardo drhtavim glasom. ako uopće i jednu curu. Pošaljemo li njima.“ Napisao je kratki e-mail. Reklo bi se da je izostao s najmanje polovice predavanja i bio je na rubu toga da si sjebe prosjek. Ili. Eduardo se primaknuo i pogrbio. Ako se svidi tim dečkim i oni to pošalju svojim prijateljima. 12. jednom od onih glupih obaveznih predmeta. u njegovoj sobi i s pogledom na njegovo djelo.com je bio spreman. Svi njegovi sati rada vjerojatno su se stopili u magli čistog programiranja. Ako se Eduardo nije slagao s tim. Jedva da je jeo i spavao. pozvao ljude da to komentiraju i na taj si način elegantno napravio šalabahter. „Svi ovi dečki su iz Phoenixa. sudaraju se po satelitima i vraćaju kroz eter na Zemlju. Predstavio je stranice i dodao poveznicu na thefacebook. Svima zorno predočen Markov potpis. rentali su servere mjesečno. sićušne proplamsaje čiste električne genijalnosti kako skakuću sa servera na server u neuronskoj mreži nepreglednih svjetskih prostranstva. kao korisnik doma imao slobodan pristup. Pošalju li obavijest članovima kluba i ljudima iz Kirklanda čijim je e-mail adresama Mark. Thefacebook.siječnja. To je bilo to. stvari bi mogle krenuti kako treba.com. Mark je definitivno dobio po prstima i naučio štošta iz incidenta s Facemashom: jedan smrznuti laptop mu je bio dovoljan. Žive su.com. Krenule su. naravno. toliko je za brazdio da je skoro zaboravio na ispit o kojem je ovisio veći dio njegove ukupne ocjene. bilo bi to kao da je bacio lopticu skočicu na nekom od njegovih predavanja iz računarstva. Eduardo je zatvorio oči vizualizirajući majušne iskrice čiste energije kako frcaju po svijetu. „O. stvari će se raširiti prilično brzo. Stranice su bile uglavnom gotove. spustio ramena u luk navalivši na tipke. To bi moglo biti problem. Ta loptica bi pogodila mnoge. Taj natpis se trebao pojavljivati na svakoj stranici i obrascu baš na dnu ekrana. Eduardo je stavio ruku na Markovo rame. šibaju kroz bakrene žice. nije ništa rekao.

A i zašto bi? Mark je danonoćno radio kako bi pripremio thefacebook. Poslali su Fuck Truck po njih. a Eduardo je po njegovom izrazu lica vidio da mu je bio samo smetnja. izgubljen u vlastitom odrazu koji je plesao po zaslonu. Zastao je na dovratku i kvrcnuo ispruženim prstima po drvetu okvira. kao zvuk radijatora uza zid ili prometa na ulici pod prozorom. 48 . „Ostat ćeš ovdje i samo buljiti u ekran?“ Mark ni taj put nije odgovorio. ali Eduardo se očito nije odvažio osuditi svojeg čudaka. Mrvicu se skutrio pred ekranom. Eduardo je slegnuo ramenima. Ako je želio sjediti i buljiti. Bio je to čudan prizor. okrenuo se i ostavio malog nasamo s njegovim kompjutorom.“ Mark mu nije odgovorio. čak se malo i njihao kao Židovi u molitvi. Mark je ostao sjediti obavijen tišinom. Eduardo se u gotovo potpunoj tišini povukao iz male spavaće sobe.com za pokretanje.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Siguran? Čuo sam da neke cure dolaze kasnije u Phoenix. Mark se nije osvrnuo. imao je pravo na to.

„To je suludo“. bratstva ili domova. mislio je Tyler. Ja to mogu bolje nego oni. odgovorio je Divya. Tyler je pomislio kako to da je mali imao vremena napraviti svoj jebeni site. majicama. „Svi toliko govore o jedinstvenom facebooku Harvarda“. reče Divya. napetih prsa. Vidio je da je u spremištu čamaca Newell. Cameron mu je bio poslao jedan e-mail prije dva tjedna. „I mislim da je pomalo smiješno da sveučilištu treba nekoliko godina da se to riješi. Njegove stranice spajaju elemente uobičajenih domskih facebooka s dodatnim detaljnim vlastitim podacima korisnika i mogućnostima pretraživanja studentske populacije preko predavanja. godine. „Slušaj ovo: „Nakon oko tjedan dana programiranja. izjavio je Zuckerberg. i citiraju ga u članku. zatvorenim bazenima za veslanje koji su se sastojali od betonskog trupa osmerca okruženog glomaznim jarcima vode za veslanje. rekao je. POGLAVLJE – 9. pa Mark ih je sve vrijeme lagao u lice! Zapravo. „Evo. Tyler gotovo da je čuo kako navijači dovikuju s obale rijeke Charles. „Što je tebi i tim novinama?“ Divya mu ih je pružio toliko ljut da su mu se rukle tresle. ali to nije ni čudno jer je životinjski trenirao s bratom. Nije ništa čuo ni o kakvim web stranicama. i to u tjedan dana. Bacio je pogled na brata koji je također prestao veslati. prekinuo je Cameron. leđa obavijenih pulsirajućim mišićima. Tyler je zatreptao. ne želim biti preslika novina. ovo moraš vidjeti!“ I tada se sve srušilo. VELJAČE 2004. oči razrogačile i više nije bilo obale Charles. a onda otvorio novine i počeo čitati: „Kada je Mark E. imitirajući Cameronovog partnera oko metar dalje u savršenoj sinkronizaciji. Tyler je ugledao Crimson u njegovim rukama i zakolutao očima. Tyler je znao da izgledaju kao da nisu sasvim pri sebi. Tyler je odbio. odlučio je stvar uzeti u svoje ruke…“ „Čekaj“. U to vrijeme jedva da je provjeravao ima li pošte. „Što je sad to?“ „Današnje novine“. „pokrenuo je stranice?!“ „Još kako“. policama punim trofeja i crno-bijelim fotografijama. a za njih nije mogao odvojiti deset sati programiranja? 49 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 14. a prstiju bijelih od stiska vesala. stožeru harvardskih veslača još od 1900. Njih su dvojica sjedili u jednom od dva najmodernija Newellova „akvarija“. Lopatice vesala ulazile su i izlazile iz vode bez ijednog mjehurića. pustio veslo i obrisao vodu s lica. mali je njega i Harvard Connection zavlačio dva mjeseca izgovarajući se da je imao previše obveza s predavanjima i praznicima pa nije stigao programirati. Vidio je i ljutitog Indijca koji stoji metar dalje i pruža mu primjerak Harvard Crimsona. ja sam mokar do kože. Prošle srijede? To je bilo prije četiri dana. Pretpostavljali su da je bio zauzet štrebanjem. kao da je vidio kako se most sve više približava. Vesla su mu se izvinula i voda je pljusnula pomočivši mu odjeću. Ugledao je sobu prostranu kao dvorana i zidove popunjene momčadskim uspomenama: veslima. pokrenuo je web site thefacebook.“ U tjedan dana? Kako je Tyler gledao na stvar. Kapci su mu se strelovito otvorili.Zuckerberg '06. „Čitaj ti. „Tyler. postao nestrpljiv zbog odugovlačenja službenog Harvard facebooka. ali Divya nije nimalo djelovao kao da mu je do šale. Kriste.com prošle srijede poslijepodne. zažarenih tricepsa i kvadricepsa. Tyler je bio „u zoni“.“ Divya je uzdahnuo krajnjim naporom. Zatvorenih očiju.“ Tyler se zagrcnuo. prije pitajući za neki problem s izgledom Harvard Connectiona i ovaj nije nikada odgovorio.

Možeš tražiti ljude prema vlastitim interesima. ali kako je on to smatrao – nije bio ni nešto posebno drugačiji. „Koliko sam čuo. mogao je to reći Tyleru ili Cameronu.“ „Zašto nije došao k nama?“ Mark je bez daljnjeg znao da su Winklevossi imali novce.“ „Zato što je dao lovu?“ „Pretpostavljam. Je li Zuckerberg jednostavno pokupio ideju i pobjegao s njom? Možda je samo slučajnost: je li mislio raditi na njihovom projektu a onda se zanio i napravio vlastite stranice? Ne. Zašto nisu nešto napisali. taj servis nije bio Harvard Connection. otupio oštricu. Prema Tyleru mali uopće nije imao prijatelje. Bile su to gotovo one iste riječi koje je plasirao Marku i ovaj mu ih je sada vratio preko stranica Crimsona. Brazilac po imenu Eduardo Saverin. ukrao im suštinu ideje. Osim u slučaju da je projekt bio previše sličan onome za što su ga angažirali. nisu ga baš angažirali. Bilo je to gotovo kao da im se Mark narugao. koje nisu bile bitno različite od Harvard Connectiona. Umjesto toga. Jebiga. a kada si nađeš prijatelje. Nakon toga ih je odbio i ni dva tjedna kasnije pustio u rad vlastite web stranice. mali jedva da je imao četiri poznanika. tijekom praznika i zimske stanke.“ Jebote. Treba ti email Harvarda.com. „Zuckerberg je izjavio da se do jučer popodne već 650 studenata registriralo na thefacebook. Tyler nije bio siguran. Harvard Connection je trebao omogućiti pretraživanje ljudi prema njihovim interesima i trebao je biti usredotočen na domenu sveučilišta Harvard. Tyler je spustio glavu i buljio u zeleno-plavu vodu u veslačkom bazenu. Nije bilo niti ugovora ni papirologije. tek to da bi mu bilo dobro ako bi i njima bilo dobro. a onda ti daju da sam postaviš svoju sliku i informacije o sebi.com koje je izradio tijekom jesenskog semestra. a shodno tome ni društveni život. financijski ga je pomogao neki frend. jednostavno su mu vjerovali. Zatezao ih je i navlačio da bi na kraju lansirao vlastite stranice sličnih osobina. mi ono“. Da mu je trebala gotovina za pokretanje stranica. Osim u slučaju da mu je lova trebala za nešto što ima je ukrao.“ 50 . Tyler je to smatrao…krađom. to nije izgledalo pošteno. Tyleru je to bilo kao da ih je vukao za nos dva mjeseca. „Što ćemo sada napraviti?“ pitao je Cameron. To nije istina. ali je znao da to neće pustiti tek tako. a znamo što to znači.com. tek poneki stisak ruke. Sad je suvlasnik web sitea. Nije mogao pustiti prokletu gnjidu da se izvuče nekažnjeno. Devetsto studenata se registriralo na stranice u četiri dana? Kako je to moguće? Zuckerberg nije poznavao devetsto ljudi. Tako im je oduzeo inicijativu. Rekao je kako predviđa da će do danas ujutro broj korisnika narasti na 900. reče Divya vraćajući se na Crimson. neko sranje od jedne stranice u stilu „ti ćeš napraviti ovo. Doduše. Kako li je pokrenuo društveni web servis i dobio tolike korisnike u samo četiri dana? „Otišao sam na stranice čim sam ovo pročitao i stvar doista raste kao luda. On je u Phoenixu ljetos zaradio trgujući na burzi. „A sad ide ono najbolje“. Koliko je Tyler znao. sigurno je znao da su u Porcu. osnovne i akademske. nikad nisu spominjali da će ga platiti. sve vrijeme radeći na vlastitom web siteu. „Prvo ćemo nekoga nazvati. Istina. možeš se s njima umrežiti.“ Tyler je osjećao kako mu se ruka stišće.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Postaje još i gore.“ Tyler je udario jedno od vesala i val vode je iskočio iz bazena. thefacebook. „Zuckerberg je izjavio kako se nada da će mu mogućnost zaštite privatnosti pomoći obnoviti vlastitu reputaciju nakon studentskog bijesa izazvanog njegovim stranicama facemash.

Cijela ta ideja da bi svi članovi trebali imati harvard. To. Mark je razgledao njihove programe i to su mogli dokazati. Tyler i Cameron su odrasli u vjerovanju da je nekakav red važan. Možda još i nije kasno.“ Jednostavno. Možda bi stvarno još mogli srediti stvar. Tyler je brzo govorio i objašnjavao što se točno dogodilo. pokreneš nekakvu spačku od web sitea kakav je bio Facemash. „Nije riječ o novcu. Nije fer. Možda su u Markovom hakerskom svijetu. To je bilo ono što je Markovo djelo razlikovalo od stranica za druženje poput Friendstera. jebiga. Vidio je sve što je Viktor već bio napravio i dosta je dugo razgovarao s njima o njihovim planovima.“ Prema Tyleru. ako ništa drugo. dojam privatnosti i zasebnosti. tata. Kada god bi pogledao u njihovom smjeru i spazio plavičasto obrubljeni ekran. 51 . Nije bilo fer. Možda je mnogo stvari koje je Mark stavio na thefacebook bilo različito od njihovih. ono jednostavno nije pošteno. Vlastitim se radom uzdigao do multimilijunaša i trenutno je vodio jednu od najuspješnijih konzultantskih tvrtki na Wall Streetu. rekao je Tylerov tata. Vrijedno radiš i dobiješ ono što si zaslužio. Napraviš sve što ti se prohtije. Mark se triput sastao s njima. koji su još uvijek bili pohranjeni na njihovim računalima. to nije način na koji bi se stvari smjele odvijati. onda je to bio on. provaljuješ u harvardske servere i pokažeš dugi nos svima odgovornima. Bio je to svojevrstan postupak eliminacije koji bi osigurao ekskluzivnost i sigurnost. i još se na kraju izruguješ ljudima preko Crimsona? Ne.“ zaključio je Tyler. Tata je znao sve o Harvard Connectionu jer su. Tyler mu je prenio osnove njihovog odnosa s Zuckerbergom. Ne. čak ekskluzivnosti. Stajao je u svojoj sobi u Pforzheimeru. Upravo su pravnika i trebali. ključna je bila postava. na njemu radili još od studenog 2002. To nije bio Harvard. „Tko zna hoće li ijedan od naših projekata ikada išta zaraditi. Nikoga na svijetu nije poštovao tko kao njega.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ►►► Tylerov mozak je mahnito radio dok je grčevito držao slušalicu na uhu. Izmijenili su pedeset i dva e-maila. a to je bila i njihova ideja – stvoriti harvardocentrični društveni web site. zarumenjao bi se od bijesa i vatra bi mu sijevnula u očima. stvari bile drugačije. Trebali su provjeriti svoje opcije s profesionalcem i vidjeti što se može učiniti. Tyler je klimnuo s olakšanjem. Tata se konačno javio na treći poziv. ali je sveukupna koncepcija prema Tyleru izgledala previše slično. Cameron i Divya su metar dalje sjedili za njegovim pisaćim stolom i pregledavali Zuckerbergove stranice. u pogledu na svijet jednoga kompjutorskog čudaka. jednostavno nije bilo u redu. to je jednostavno neprihvatljivo.edu e-mail adrese bila je potpuno inovativna i potencijalno vrlo važna za uspjeh stranica. „Ima tu stvari koje doista izgledaju slične. a mirnoća mu se vraćala u vene i disanje smirivalo.com. Za ulazak na Markov site treba imati harvardski e-mail. rekao što su pročitali u Crimsonu i u što su se sami uvjerili kada su se priključili na thefacebook. Ako je itko znao kako se treba ponašati u teškim situacijama poput ove. Harvard je mjesto na kojem vlada red. Nije li? „Spojit ću vas s našim pravnikom“. još uvijek se cijedio od brzinskog tuširanja ogrnut ručnikom i u labavoj trenirci oko struka.

Bio je toliko zabavljen gledajući Marka kako promatra Gatesa. Saverinima ništa nije toliko važno kao obrazovanje i Harvard ne bi značio ništa ako doma ne dođeš s diplomom. Ona viša bila je crnka kose vezane u bogat rep. dok su mu štrkljava ramena probijala iz bezličnog i jeftinog bež pulovera. U svakom slučaju. Ipak. Eduardo ne bi nikada prekinuo studij. otac bi poludio kad bi to čuo. pogotovo imajući u vidu koliko se naradio samo da bi hvatao korak s njihovim rastućim web siteom. je li on Mark Zuckerberg?“ 52 . Možda se ne bi ni okrenuo da glasovi i zvukovi nisu bili neporicivo ženski. zgodne i pomalo pretjerano uređene za takvu vrstu predavanja. Glas mu je brujao kroz zvučnike povremeno se čineći previsokim. a osjećao se i nazalni prizvuk. da skoro nije čuo kikotanje koje je dolazilo sa sjedala ravno iza njega. o njemu i Marku. nosila je kratku suknju i malo previše raskopčanu bijelu košulju. Ne stavlja se na kocku cijela budućnost zbog nečega što nije posve pouzdan put da se obogatiš. uz to su se smješkale u njegovom smjeru i jasno davale do znanja da je riječ o njemu. apostoli i ministranti u raju. POGLAVLJE – AMERIČKI IDOL Gledan odozgo. Govorničke vještine mu nisu jača strana. Zapravo. Uznemirilo ga je nešto neodređeno u načinu na koji se Mark osmjehnuo na te riječi. i svi su oni gutali svaku njegovu nazalnu riječ. u kojem govor drži Bog osobno. sa svojim blijedim prstima koji su lupkali po katedri i purećim vratom koji se klatio gore-dolje dok je prosipao bisere mudrosti dupkom ispunjenom dvoranom. Publiku su činili uglavnom studenti i osoblje centra za računalne znanosti i nekoliko studenta ekonomije koji su imali poduzetničke ambicije. Drugo. objasnio im je da je imao užasnu naviku ne odlaziti na predavanja. Obje su imale jarko narumenjene usne i previše maskare. Ošišan je bio „na lonac“. Eduardo je sjedio odmah pokraj Marka. to mu jednostavno nije padalo na pamet. za govornicom Lowell Lecture Halla. Gates je drljao po svojem. svilenom kožom. bila je više nego nadahnjujuća. a postoji i budući Bill Gates i sasvim je lako moguće da se nalazi baš u toj prostoriji. Eduardo je uhvatio trenutak kad se Mark posebno promeškoljio na Gatesove riječi o tome zašto je odlučio prekinuti školovanje i pokrenuti vlastitu tvrtku. Eduardo je znao da poduzetništvo zahtijeva suočavanje s određenim rizicima. negdje na balkonu. Međutim. lica malo previše nabijenog na mikrofon. Oni su bili šegrti. Za početak. darovao im je i neke svoje misaone dragulje: umjetna inteligencija je budućnost. Objasnio je publici da je prekrasna n karakteristika Harvarda to što se uvijek možete vratiti i završiti ga. Iza njega se nalazilo prazno sjedalo. S vremena na vrijeme djelovalo je kao da se cijelo predavanje stapa u jedan jedini neprekinuti grleno-nosni ton u kojemu su sadržane sve riječi njegova govora.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 15. Druga je imala jednako kratku suknji i crne čarape koje su isticale jedne od najljepših listova ikada viđenih. a Eduardo je bacio pogled preko ramena. Jedna je bila o tome zašto je prekinuo obrazovanje. samo što mu je frizura malo neobična. ali samo do određene mjere. Eduardo je mogao vidjeti konture crvenoga čipkastog grudnjaka koji se prekrasno nadopunjavao u kontrastu s njezinom tamnom. Visoka se nagnula naprijed preko praznog sjedala i šapnula mu u uho: „Taj tvoj prijatelj. i promatrao kako je Bill Gates opčinjavao slušatelje uspijevajući nadvladati svoj čudni. ali bile su opako zgodne. već činjenica da se našao ondje. gotovo autistični nastup pa čak im i servirati nekoliko pošalica. a šiške su mu doticale okvire prevelikih naočala koje skrivaju pogled i bilo kakav izraz emocije na musavom licu. čovjek je izgledao sićušan i zgrbljen za katedrom. a odmah iza sjedile su dvije Azijke. odgovarao na pitanja koja su dolazila iz prepune dvorane.

njemu je to bilo drago. gradeći svoju stranicu unutar nje. Prema Markovim riječima. svoje slike. rekla je djevojka. Razlika je bila u tome što na Facebooku stvarno treba poznavati ljude koje si pozvao da ti budu prijatelji. dok samu pažnju nije htio. „Je. Već su svi znali Marka. „Ej. Crimson se potrudio da bude tako štampajući članak za člankom. Počelo je izgledati da je njihova slava realna mogućnost. U tome je ležala genijalnost cijele priče. pogledala bi tvoju fotografiju i možda prihvatila zamolbicu. a ovo je Alice. tek da vidiš zna li da postojiš. tko te pozvao da mu budeš prijatelj i je li tko od onih koje si pozvao prihvatio ili odbio tvoj poziv za prijateljstvom. a možda i zamolio da ti bude prijatelj. Ovaj drugi je nastavio i opet je netko novi šaptao i pokazao prstom. katalizator društvenih interakcija koji je značajno ubrzavao sva događanja. Facebook je naš. bez ikakvog obrazloženja. pripadnici „mreže“ kojoj si se mogao priključiti ili su te njezini postojeći pripadnici mogli povezati u nju. a onda šapuće onome kraj sebe. „Ja sam Kelly. u tom su trenutku imali već oko pet tisuća korisnika. istini za volju. Radilo se o poslu koji su razvijali i bilo je važno dati mu medijskog prostora. Možda ih nisi poznavao dobro. Ni on ni Mark nisu pri pokretanju te beštije shvaćali koliku će ovisnost izazivati. Dao je nešto novca za servere. Mark se zaželio pažnje.“ Ljudi nisu obraćali pozornost na ono „the“ i po cijelom kampusu se uvriježio naziv Facebook. pa i fotografije. Posjećivao bi ih svakoga dana. Nakon toga si krenuo za svojim poslom. Eduardo je vidio kako upire prstom. ma super!“. Unatoč halabuci koju su dizali kao da je riječ o društvenom umrežavanju. Beštija je uistinu odvukla velik dio harvardskog društvenog života na 53 . Samo u prethodnom tjednu ih je bilo tri. hoću reći. ili prijatelji prijatelja.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je podigao obrve. ali ne u njega nego u Marka. Ustaneš se. to nije bio servis za upoznavanje i izlaske. interese i iznad svega – svoju mrežu prijatelja. Kad bi se vratio u sobu i u međuvremenu sreo neku curu u blagovaonici – ili samo vidio nekoga s nekim negdje – pokrenuo bi Facebook i potražio je. u suštini su još uvijek bili okrenuti traženju nepoznatih ljudi i pokušavanju da se s njima nekako povežeš. „Znate Marka?!“ Sve se jednom dogodi prvi put. što si na njoj vidio ili koja je njezina karakteristika iz profila dobro legla uz koju od tvojih. ali Eduardo nije želio zbog toga postati slavna osoba. Njegov i moj. Nitko nije napravio intervju s Eduardom i. nema sumnje. Genijalnost je bila Markova. što je Eduardo mislio o Friendsteru. ali nije izgledalo da se ljute zbog toga što im netko šaptanjem remeti užitak slušanja Billa Gatesa. S druge strane. ali je imao udjela i u nekim raspravama o karakteristikama budućih stranica i zamislima nekih njenih jednostavnih mehanizama. Uvlačio se u svačije dnevne rituale. i Friendster i MySpace. Kad bi pristupila svojem korisničkom računu. Nitko ne bi jednom posjetio stranice. već se mijenjao život Harvarda. ali nije li on napravio Facebook?“ Eduardo je osjetio kako mu je toplina njezinog daha ušla kroz uho i prostrujala tijelom. Iako je Thefacebook bio živ i funkcionalan tek kratko vrijeme. a Eduardo je priželjkivao samo ono dobro što pažnja donosi. pogledaš što ima na tvome Facebooku. ali i Eduardo se osjećao dijelom pothvata. Iako je bio aktivan tek nekoliko tjedana. a parfem mu zagolicao nosnice. koji se upravo počeo zahuktavati u to doba. Vraćao bi im se ponovo i ponovo. Jedna od taktika bila bi poslati goli poziv. u nekima su objavljene Markove izjave. To je bilo uistinu moćno oruđe. ali ih jesi poznavao. Možda bi dodao i kratku poruku o tome kako ste se sreli. svoj profil. „Ne. već je izgledalo kao da su svi na njemu – vjerojatno zato što svi i jesu bili na njemu. dočekao bi je tvoj poziv. Bili su to kolege s grupe.“ Ljudi iz njihovog reda počeli su promatrati. što je značilo da je oko 85% studenata napravilo svoj Facebook profil.

“ „To bi moglo biti zanimljivo. Trebalo je sjesti i uzeti svaku mogućnost i temeljito je sagledati sa svake strane. Mark.“ Eduardo je osjećao kako mu se obrazi žare. Bilo je teško ne primijetiti da u pismu piše TheFacebook. Okrenuo se Marku. Čak i uspravljen je razazanavao kako je riječ o dopisu nekog odvjetničkog ureda. koji je ovo vrag?“ Komad papira koji se nalazio pod nekom knjigom je skliznuo na pod i aterirao preko Eduardove talijanske kožne cipele na vezice. njihov će projekt ostati tek novotarija. ali da bi tu vrijednost pretvorili u gotovinu. još se više nagnula. ali nije im se ni pokušao obratiti. koje su se opet zahihotale. Glavni razlog bio je objasniti Marku koliko je samo važno da stranice počnu prikupljati prihode od oglašavanja. A uistinu je promijenila i način na koji su se društveni procesi u kampusu odvijali. zaboravljajući sve drugo. ali kako su se ljudi priključivali. a zatim se vratio na praćenje predavanja svojeg idola.“ „Moglo bi…Ma. Na tren je podigao obrve. gotovo ga je doticala usnama dok je šaptala: „Pošalji mi Facebook kad se vratiš u sobu. Kelly. nego tek još jedna vrlo uspješna novotarija. Eduardovi nazori su bili nešto drugačiji. Njena će vrijednost svakako rasti. Ne mnogo. 10. Eduardo je imao neke ideje u tome i namjeravao je nakon predavanja otići u Markovu sobu i porazgovarati s njim. ali već i iz prve rečenice je bilo jasno da se tiče i njega. kasnije. baš kao i da pišu stvari kao što su odšteta i otuđenje: Šalje: Cameron Winklevoss Datum: Utorak. gle čuda!.veljače 2004. Eduardo je smeteno prekopavao po hrpici porazbacanih knjiga o. No.“ Eduardo je potvrdno klimnuo preokrenuvši jednu knjigu i pokušavajući shvatiti što je to na koricama ispisanim jednadžbama za koje je bio siguran da ih nikada neće shvatiti. Znao je da će biti natezanja jer je Mark želio stranice zadržati na razini zabave i nije želio još pokušavati njima zarađivati ikakav novac. trebali su im oglašivači. Sve dok ne ustanove neki način zarađivanja i počnu ga primjenjivati. Trebao im je model poslovanja. koji ga je tada pogledao. Tako su namjeravali unovčiti Facebook – kroz oglašavanje. to još uvijek nije bio poslovni potez. Riječ je bila o pismu odvjetničke tvrtke iz Connecticuta i bilo je naslovljeno na Marka Zuckerberga. „Baš mi je drago“. samo za servere. moglo se očekivati da nikada i neće poželjeti zaraditi novac na Facebooku. u 21:00 sati Prima: Mark Zuckerberg Predmet: Važna obavijest 54 . Najviše od svega. Facebook je nosio troškove. a Mark se zavalio na stari ofucani dvosjed u središtu jeftino opremljene zajedničke prostorije i dignuo bose noge na stolić pred njim. Eduardo je konačno šapnuo djevojkama. Mark je očito primijetio djevojke. Ona viša. I konačno progovorio o djevojkama. Onih tisuću dolara koje je Eduardo dao za stranice nisu mogli trajati vječno. „One Azijke su bile prilično slatke. ►►► Tek su se dva sata kasnije njih dvojica sklonila u pregrijanu Markovu sobu u Kirklandu. računalima iznad malog TV-a u kutu. bilo je za očekivati da će rasti i troškovi. A kada se uzme u obzir da je kao srednjoškolac odbio milijun dolara. „Da.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi internet. Mogli bismo se možda poslije naći na piću. i žele se naći s nama večeras. trebalo je dobiti Markovu dozvolu da Eduardo čini ono što je najbolje znao: razmišlja vizionarski.

“ „Kad si ga dobio?“ rekao je Eduardo. Spremni smo se obratiti zamolbom i sveučilišnoj Disciplinskoj komisiji u povodu tvojeg kršenja etičkih normi kako su opisane u Priručniku za studente. Baš nakon što smo pokrenuli site. Tijekom posljednja tri mjeseca si suprotno našem sporazumu i na našu materijalnu štetu proisteklu iz tvojeg protupravnog prisvajanja. Dobili smo (Divya. godine u 17 sati. Bit ćemo prisiljeni neodložno pokrenuti i pravni postupak i etičko vrednovanje tvojega ponašanja ne udovoljiš li našim navedenim zahtjevima u cijelosti. zadržavamo pravo pokretanja drugih radnji protiv tebe u svrhu zaštite naših prava i naplate odštete. pokupio pismo i brzo ga preletio. po običaju. i to bez našega znanja ili suglasnosti. ignorirajući Markovo pitanje. sporazum ili ovaj zahtjev. da nisi zadovoljio niti minimalne zahtjeve u pogledu poštovanja tuđe imovine i prava. U ovom trenutku je naš pravni zastupnik već izviješten o svemu i spreman pokrenuti postupke u skladu s navedenim činjenicama. Sagnuo se. veljače 2004.  Pismeno nas izvijestiš o svemu što si dosad učinio.“ Isuse Kriste! Eduardo je zurio u Marka. Tyler i ja) informaciju da si pokrenuo web stranice TheFacebook.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark. dok se potpuno ne upoznamo sa sastavom i prirodom tvojih web stranica zahtijevamo da neodložno izvršiš slijedeće:  Neodložno se suzdržiš od bilo kakvog razvoja ili izmjena web sitea TheFacebook. Winklevossi su ga optuživali da je ukrao njihovu ideju? Njihov servis za upoznavanje? Oni žele ugasiti TheFacebook? 55 . kao što nisi pokazao ni poštovanje prema tuđem dostojanstvu. koncepte i istraživanja. „Kako su se cure zvale? Sviđala mi se ona niža. Prije tog pokretanja smo sklopili sporazum prema čijim bi na odredbama pomogao razviti naš vlastiti web site (HarvardConnection) i to učiniti u razumnom roku (posebno stoga što smo bili svjesni da se vrijeme raspoloživo za njegovo pokretanje ubrzano bližilo kraju). prevare i/ili drugih namjernih postupaka. Djelovalo je oštro. slobodno mi se obrati putem elektroničke pošte ili predloži sastanak. Protupravno prisvajanje je moguće procesuirati i u pogledu tih etičkih normi povrh zakonskog progona. Također si zloupotrijebio i otuđio predmet našega zajedničkog rada. a na kraju se jasno i glasno navodilo i tko je optuživao – Tyler i Cameroon Winklevoss u ime njihovog web sitea Harvard Connection. Cameroon Winklevoss Preslika poslana sveučilišnom poštom „Čini mi se da ovo zovu opomenom pred tužbu?“. Da bismo prekinuli naš postupak protiv tebe. Poslali su mi i još jedan e-mail u kojem kažu da će se obratiti i rektoratu. Gornji zahtjevi moraju biti ispunjeni najkasnije do 11.com. nije mogao iščitati što mu se krije iza očiju. misli. Osjetio je kako mu krv juri u obraze. mrmljao je Mark zavaljujući se na naslon dvosjeda i stavljajući ruke iza glave.com. Molim te da obratiš pozornost na sljedeće: našu ćemo zamolbu temeljiti na činjenici da si iznevjerio očekivanje sveučilišta u pogledu poštenja i pravičnosti u odnosima s kolegama. Tvoja suradnja će spriječiti nastanak daljnjih šteta i povrede naših prava. za koje te sve držimo platežno odgovornim. Optuživali su Marka da im je ukrao zamisao i programsku implementaciju i tražili da on i Eduardo zatvore TheFacebook ili se suoče s njihovim potezima pravne prirode. Bilo je krcato optužbama. Imaš li kakvih pitanja. Bez obzira na ispunjenje naših gornjih zahtjeva.  Pismeno se obavežeš da nećeš trećim osobama dati na uvid sadržaj našeg posla. Kao da sam povrijedio Etički kodeks Harvarda. usporavao razvoj naših web stranica istovremeno razvijajući svoje vlastite kao nelojalnu konkurenciju našima. ali. „Prije tjedan dana. uključujući naše zamisli.

Bio je to također društveni web site. a povrh toga je TheFacebook Eduardu izgledao kao nešto sasvim drugačije. Štoviše. razmjenjivali su e-mail poruke i zavlačio ih je. K vragu. Rekao sam vam da imam druge projekte na kojima sam radio i da oni imaju prednost pred završavanjem [vaših stranica]. preostalo programiranje koje nisam bio predvidio. izrazio sam im sumnje u vezi stranica (stanje grafike. Mark ih zapravo uopće nije zavlačio: Kada smo se sreli u siječnju. Vremenom sam shvatio da koncept web stranica nije bio onakav kakav mi je prvotno bio prikazan. vrstom bezobzirnog grabeža s kakvim moraš računati kada napraviš nešto uspješno. Bio je to zaseban pothvat i nije se temeljio ni na kojoj zamisli spomenutoj na našim sastancima. nečim s čime ne želi „imati veze“. da TheFacebook nije ni u najmanju mjeru povezan s poslom koji je obavljao za Winklevossove. niti je napravio ikakve programe. osjećao je zadovoljstvo što se Mark pobrinuo za sebe. U početku sam bio zainteresiran za taj projekt i zamolili su me da završim Connect segment stranice…Nakon. a Winklevossovi vjerojatno ni nisu vapili za novcem. naravno. nedostatak hardvera kojim se trebalo pozabaviti. ako ne i stotine. zajedno s opomenom. Bilo kako bilo. programima nije ni primirisao. a ne prije tog sastanka počeo sam raditi na Facebooku ne koristeći niti programe niti karakteristike koje sam vidio u Harvard Connectionu. Brzo ga je pregledao i odmah iznenadio. Je li to značilo da bi se oni mogli međusobno tužiti? Tek stoga što su im ideje bile slične? „Obratio sam se našim dečkima sa studija prava“. I još jedno sam poslao na rektorat. „Odgovorio sam im pismom. Ali nije potpisao nikakav ugovor s njima. a i morao se držati onoga što mu je Mark govorio o razlikama između koncepcija dva različita projekta.). odnosno kao pothvat čija je prvenstvena svrha zapravo razviti zanimljiv proizvod koji bi pomogao zajednici Harvarda. Štoviše. Eduardu izgledalo malo previše zapaprenim imajući u vidu da TheFacebook nije nikome donosio novac. ni on se nije imao čega bojati jer se nije ni susretao s blizancima. rekao je Mark. i to bez ikakve dvojbe. Eduardo se malo smirio i vratio Markovo pismo na hrpu kompjutorskih knjiga. sve je izgledalo kao optuživanje jednog proizvođača drugoga za to što je 56 . pa svatko tko je upisao računarstvo razvijao je neke svoje web stranice! Pa i onaj Aaron Greenspan je dio svojega portala nazvao „the facebook“ ili tako nekako. Mark se nalazio s njima. Mark je zaključio zaprepaštenjem da su ga snašle njihove „prijetnje“ na temelju nekoliko sastanka u blagovaonici Kirklanda i nekih rasprava putem e-maila koje je vodio s Cameronom. Bilo je to Markovo pismo sveučilištu. ali takvih je bilo na desetke. i to ugodno iznenadio jer je u Markovom odgovoru na zahtjeve blizanaca vidio i emocije. odnosno da su blizanci neistino predstavljali svoja očekivanja od njega: Od početka sam projekt doživljavao kao projekt bez poslovne svrhe. Kako mu je to Mark plastično opisao. Njihove zahtjeve je smatrao „gnjavažom“. Mark je smatrao da je zapravo on prevaren na njihovome prvom sastanku. Ako Marka nije bilo strah. Tylerom i Divyom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Imaju li izgleda? Naravno. Mark je izjavio sveučilištu. pod onom drugom knjigom…“ Eduardo je uzeo papir ispod sljedeće knjige s hrpe na TV-u. nedostatak promidžbe potrebne da stranice zažive itd. To je.

57 . Zadnje što im je trebalo je uvaljati se u neko sranje od suđenja. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. Znao je da su stvari bile daleko jednostavnije dok su bili sami on i Mark. Dustin se mogao uhvatiti u koštac s poslovima računalne prirode koje Mark ne bi stizao. Studirao je ekonomiju. a u jednako tako tamnim očima blistala je odlučnost. guste obrve. ali je zapravo bio više nego sposoban s računalima i ugodna pojava. Uostalom. otvorila su se vrata sobe i skoro ga udarila u leđa. i tako je bio pogodan da se brine o odnosima s javnosti i promidžbom. obilno i rado. pričao je blagim južnjačkim naglaskom koji je ponio kao uspomenu na odrastanje u Hickoryju. Ali našli su jedni druge – i još nešto. Chris je preferirao dizajnersku odjeću. trebao je pomoć. Eduardo je dobio mjesto financijskog direktora. ukoliko do ikakvog posla. bio je tih. S rastom stranica. I to zbog web stranica koje su ih možda trebale dovesti do nekog seksa. par toliko različitih studentskih likova koliko se samo zamisliti može. ako je želio da TheFacebook nastavi rasti. rast će i potreba za prisutnošću u medijima jer se Facebook umnogome temeljio na tome da dovoljno potakne ljude da ga požele posjetiti. Ispostavilo se da je studentskim novinama Mark na prvoj godini radio neke IT poslove. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva. Markov smisao za humor. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke. Eduardo je slušao cijeli razgovor razmišljajući što su promjene značile. znao je da vođenje tvrtke znači i zaposlenike. Chrisa su imenovali direktorom za javnost. Sjeverna Karolina. Lako bi ga se moglo smatrati aktivistom u barem nekoliko liberalih pokreta. Svi su bili šmokljani. Njih su četvorica bila ekipa koja je Facebook trebala dignuti na sljedeću razinu. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi osmislio novu vrstu stolca. Dok se Eduardo držao konzervativnih blejzera i kravate. Pristao je na novu podjelu vlasti. zapravo. ali prije nego je uspio završiti. Eduardo ga je smatrao naočitijim od njih ostalih. tamnu kosu i masne. U srednjoj je školi bio predsjednik Kluba mladih demokrata. Dustim Moskovitz. uopće i dođe. ali jebiga – nisu oni pravnici nego samo nekakvi tamo studenti. Do tada im je Crimson uistinu učinio mnoge usluge. Ipak. a ne samo na onom koji je dao Roosevelta i Rockefellera. svaki na svoj način. Postoje tisuće različitih stolaca i proizvedeš li jedan. Osim toga. To je možda bilo ponešto pojednostavljeno gledanje na stvari. bog i batina i državni neprijatelj. Prvo do njega. i otud tolika blagonaklonost i superlativi. Markove riječi. Mark je bio osnivač. TheFacebook je rastao. a što je bila njegova karakteristika s kojom se Eduardo ubrzano pomirivao. Mark ga je s vremena na vrijeme zvao „Prada“. I svi su trebali imati titule. Bili su geekovi kakav je i on. uistinu dobar dečko. a Eduardo bi zadržao svojih 30%. A Chris je imao dug jezik. a tvrtka nije imala prihode iz kojih bi se mogli platiti ljudi koji pomažu. nemaš pravo na sve tipove. svakako duži nego bilo tko od njih. Mark je započeo razgovor jer je želio govoriti o nečemu što je već bio odlučio. Grupa koju su činila njih četvorica nije bila ono što bismo nazvali društvenom kremom Harvarda. Kako je izgledao. Ekstrovert nemirne plave kosice. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. Cimeri su bili pametni i pouzdani. U krajnjoj liniji. Okrenuo se i ugledao dva Markova cimera. i to je činio često. Dustin je postao potpredsjednik i voditelj programiranja. imao je dječje lice. Jedina preostala mogućnost bila je prihvaćanje novih ortaka. Opasno mu je prijetilo da će pasti neke predmete. nekako povučen. Treba reći da bi bili autsajderi na svakom sveučilištu. Chris Hughes je bio daleko veći šminker. počeo je Eduardo. Kako je bio sklon modi. Markov dio bi pao na 65%. i to toliko brzo da je Mark jedva uspijevao održavati ritam. Eduardo je i dalje bio zadužen za poslovnu stranu pothvata. Izgledalo je više nego pošteno. „Zvale su se Kelly i Alice…“.

Uostalom. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. Eduardo je upao ne dopuštajući da se prijeđe preko tog pitanja. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. Čini se da je prirodno da se povećamo. pa jezikom iskušavala okus njegove kože. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva. U krajnjoj liniji. Uzdahnula je i usnama mu napala vrat. Duboko u srcu Eduardo je počinjao vjerovati da bi se mogli obogatiti tim pothvatom. Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. a dalje od toga ga nije zanimalo. lutao je rukama ispod razdrljene bijele košulje niz crveni grudnjak i došao do dražesnih okruglastih sisica i njihove meke kože. Rast Facebooka je bio imperativ. Markov dio bi pao na 65%. Columbiju i Stanford. Pristao je na novu podjelu vlasti. U krajnjoj liniji. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. „Prvo pravilo biznisa“. a Eduardo bi zadržao svojih 30%. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva. Pristao je na novu podjelu vlasti. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. Čini se da je prirodno da se povećamo. ali Eduardo je bio prilično siguran da se nije potpuno slagao. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. ►►► Četiri sata kasnije Eduardovo je srce ludovalo dok se upinjao. Pogledao je sobu i pred sobom je vidio ustrojen odred uber-geekova koje niti jedna prepreka neće zadržati. Stranice će ostati zatvorene i za registraciju će trebati e-mail adresa dodijeljena na jednom od tih sveučilišta. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. „Moramo početi unovčavati ono što imamo. Njegove talijanske kožne cipele smicale su se po linoleumu dok je napadao njezino tijelo i podizao suknju potpuno joj oslobađajući gola bedra koja su se razmicala da ga prihvate bliže. Čini se da je prirodno da se povećamo. Za početak će napasti kakav je i on. naginjao i izvijao naslonjen na vitku. Za početak će napasti Yale. a Eduardo bi zadržao svojih 30%. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. Novac je potreban da bi se pokrili troškovi servera.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. Izgledalo je više nego pošteno. Gipko joj se tijelo uvijalo i trzalo kako ju je pritiskao. Vremenom bi zajednica mogla narasti i moglo bi se dopustiti i da vjetrovi prenesu miris hormona jednog sveučilišta drugome. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega.“ Mark je klimnuo glavom. Izgledalo je više nego pošteno. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Prvo pravilo biznisa“. mislio je Mark.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. „Prvo pravilo biznisa“. visoku Azijku pritisnutu na stjenku pregrade muškog toaleta. Cijelo tijelo mu se treslo i 58 . Eduardo je imao drugačiji stav. Markov dio bi pao na 65%. Za početak će napasti kakav je i on. „Ali moramo početi razgovarati i s oglašivačima“. Uostalom.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi još se nagnuo prema njoj jače je pritisnuvši uza zid i osjećajući trzanje njezina tijela na svojem. i pomislio na nešto što mu je izazvalo smijeh koga se nikako nije mogao otresti. on i Mark nisu imali više samo zajednički web site. Programiranje zapravo može dovesti do ševe. Imali su svoje vlastite groupy djevojke. koja ga je obuhvatila nogama. Usne su mu došle do njezinog uha i ona je opet uzdahnula iz dna duše… A tada je odjeknuo drugi zvuk toaletom. Potaknut zvukovima prijatelja koji je poludio u susjednom odjeljku. nego i zajedničko iskustvo za pamćenje. Štoviše. Nakon kratke tišine čuli su se psovka i smijeh. Eduardo se s punim žarom vratio na djevojku. ali bila je barem nešto. Dolazio je iza aluminijskog panela pregrade gdje je nešto udarilo u drugi zid. koji je ugušen stenjanjem i zvukovima spojenih usana sekundu kasnije. Eduardo se nasmiješio. 59 . shvatio je da je u jednoj stvari bio u teškoj zabludi. Prostorija u kojoj su se našli nije bila Knjižnica Widener.

ali je iz nekog razloga prihvatio susreti se samo s Cameronom. koje je pak osnovano 1636. 20 Rotirajući uređaj koji se koristi za pohranu informacija o poslovnim kontaktima (ime je stvoreno kombiniranjem engelskih riječi rolling i index). čak bi se i odjenuli identično kao kada su bili dojenčad. Tyleru je sve uokolo izgledalo prastaro. Unatoč tome kip je bio stalna meta studenata s drugih sedam velikih sveučilišta sjeverozapada. Vodiči koji su okupljali buduće studente i vodili ih naokolo kroz kampus taj su kip nazivali „Tri laži“ jer su uklesane riječi pod njim „John Harvard. Lat. Možda bi djelovalo i mrvicu bezobrazno. godine i najstarija je građevina Harvard Yarda. Tyleru se svaka pažnja činila dobrodošlom. Ustrajao je na tome da na stranicama Thefacebook. I tko. a da njihove stranice nisu bile nimalo nalik tome. Zaključio je sljedeće: ako je Mark sposoban gledati u oči i lagati. Mali je tim odgovorom toliko isprovocirao Tylera i njegovu ekipu da su odmah pokušali uspostaviti izravan kontakt s njim. 1638. I tako evo njih. Uglavnom. izgledala je umorno kao i cijela zgrada. ujedno i jedna od dvije najstarije sveučilišne zgrade u cijeloj državi. Uzrujao ih je i sam Zuckerberg. ali nije napravio ništa više onim što je njihove pritužbe lijepo proslijedio Disciplinskoj komisiji. prekinuti su svi kontakti. Prsti su joj letjeli po plastificiranom papiru dok joj je pundža tamne kose poskakivala a zelene oči svako malo strugnule prema Tyleru i Cameronu. utemeljitelj. Počeo je tvrditi kako je samo želio učiniti nešto dobro za svoje kolege sa sveučilišta. Prvo ih je saslušao suosjećajni stariji povjerenik u njihovome matičnom domu. Ulaz u zgradu postavljen je poprečno na Sveučilišnu dvoranu pred kojom se nalazi legendarni kip Johna Harvarda. Komisija je također pokazala da ima razumijevanja i iz nekog je razloga odlučila. niti je on osnivač sveučilišta. nikako si nije mogla pomoći da ne zuri. kako to nije u njezinoj nadležnosti. ne bi im pomogao nikakav sastanak. Klinci s Dartmoutha obojili su ga u zeleno kada je njihov nogometni klub gostovao u gradu. Zanimljivo je bilo da je domenu thefacebook. Nakon što je propao i taj pokušaj sastanka. nakon tjedna koji je bio iza njih. siječnja. uostalom.“ bile trostruko lažne: niti je riječ o Johnu Harvardu. pa i na zvanje telefonom u nastojanju da ga privole na susret.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 16. još koristi rolodex? Zapravo. što je Tyler zapravo smatrao dobrim jer je znao da se Marku ionako ne može vjerovati. Tamni sako i kravata činili su se daleko prikladnijim. Veritas = istina. Da je znao da bi im to moglo pomoći. ako su joj on i njegov brat mogli pružiti nekakvu zabavu. Dojam mu je bio prilično ispravan jer je zgrada sagrađena još 1720. sjede na sofi koja se doimala starom koliko i Massachusetts Hall dok ih kradom odmjerava službenica. koliko god se pretvarala da ne gleda. Ignorirali su ih i toga mu je bilo preko glave. nakon što je pomno proučila deset stranica pritužbe na Zuckerberga.com nije počeo raditi prije njihovog posljednjeg sastanka. koji je na njihovu opomenu reagirao pisanjem svojih dodatnih sranja. tada su učinili svoje dobro djelo za taj dan. 60 . Bacili su se na pisanje e-mailova.com registrirao dva dana ranije. POGLAVLJE – VERITAS19 Žena za stolom u prijamnom uredu pretvarala se da je zaposlena prebirući po svojem rolodexu20 kako ne bi napadno zurila. koji je održan 15. Oni s Yalea pokušali su ga obojiti u plavo i u krilo mu 19 Geslo na grbu Harvarda. samo što nije znao kakav bi učinak imalo pojaviti se pred rektorom Harvarda u prugastim pidžamicama i benkicama. nešto besplatno i velikodušno. Nije si mogla pomoći i stalno je pogledavala prema njima koji su sjedili na neudobnoj sofi pred njezinim stolom. a reklo bi se da na njih ni službenica prijamnog ureda nije negativno reagirala. Tyler je nije krivio. U jednom je trenutku pristao na sastanak.

Diplomirao je na MIT-u21. Glava mu je bila dežmekasta. ali nije se moglo reći da mu nedostaje akademskog duha. radni je stol bio velik i od punog drva. Tyler je duboko uzdahnuo i krenuo za bratom u smjeru vrata. Pozvala ih je rukom i pokazala na stolce ispred radnog stola. jedno od najglasovitijih svjetskih sveučilišta. klimnula. Jedan su zid prekrivale police s knjigama. Kada su ušli u ured.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi smjestili lutku buldoga. Nakon washingtonske karijere došao je na Harvard da bi postao dvadesetsedmi rektor. Tyleru je odmah bilo jasno 21 Massachusetts Institute of Technology. Tyleru je palo na pamet da su možda on i brat trebali isprobati ritual uriniranja prije no što su zaronili u nelagodnu atmosferu Massachusetts Halla. Dell je predstavljao važan detalj jer je bio prvo računalo koje se ikada pojavilo u rektorovom uredu. Summers je sjedio u kožnom naslonjaču za svojim stolom držeći telefonsku slušalicu na uhu. usmjereno na tehničke znanosti. Svako sveučilište imalo je vlastiti običaj. Njezina pojava lijepo se uklapala u duh koji je vladao prostorijom. onda je to Summers. Kada je zazvonio telefon na radnom stolu prijamnog ureda. široka. brade utonule u podbradak. Rektorov je ured bio manji no što je Tyler očekivao. doktorirao ekonomiju na Harvardu i s 28 godina postao jedan od najmlađih redovitih profesora u povijesti sveučilišta. Oko metar dalje sjedila je njegova izvršna pomoćnica. nenapadno žensko poslovno odijelo s hlačama. uspomena na funkciju ministra financija SAD-a koju je obnašao od 1999. Kada je ovaj došao do kvake. Tyler se okrenuo sa smiješkom službenici šutke moleći njezinu podršku. smješteno u Cambridgeu kao i Harvard. Povukli su svaku vezu koju su imali. s rijetkom kosom. Nastavio je smirenim glasom govoriti onome s druge strane telefonske veze. otprilike pedesetogodišnjakinja.“ Pokazala je rukom prema vratima s njezine desne strane. odjevena u klasično. prethodnik Larryja Summersa. Tyler se skoro složio na pod. Afroamerikanka ugodne vanjštine. i na kraju došli do toga da sjede na pragu rektorova ureda. Summers je naposljetku spustio slušalicu i pogledao ih. 61 . sve što je Tyler trebao znati o rektoru bilo je demonstriranje izlošcima na antiknim stolićima. Ako ništa drugo. Zamislio je Ala Gorea kako u nekoj šumi jadikuje s drvećem. preko obitelji. Tyler je primijetio Dellov kompjutor na radnom stolu. sjedište vrhovne moći kampusa. Žena je zgrabila slušalicu. a čak su i harvardski mangupi posjećivali kip usred noći ne bi li uriniranjem po njegovim stopalima zazvali dobru kob. Uz obaveznu fotografiju s djecom stajale su i uokvirene fotografije s Billom Clintonom i Alom Goreom. Summers se polagano počeo naginjati naprijed i sezati rukom preko stola. Neil Rudenstine. tko god to bio. a zatim im se obratila. Njegov životopis nesumnjivo je izniman i Tyler je znao da ako je itko sposoban uhvatiti se u koštac s njihovim problemom i riješiti ga. naprosto je mrzio uređaje i zabranio unošenje takvih predmeta u svoj ured. „Rektor će vas sada primiti. Činjenica da je Summers imao razumijevanja za tehnologiju bila je dobar znak jer se moglo očekivati da će barem razumjeti o čemu je riječ. Odmah do nalazila se i uokvirena novčanica od jednog dolara baš sa Summersovim potpisom. Poseban pothvat bio je već i ishođenje sastanka s rektorom. oštar pogled naizmjence je prelazio s Tylera na Camerona. Bucmastim prstima napipao je uvezani snop papira i podigao ga držeći za kut. Porcelliana ili poznanika njihovih poznanika. a u prostoriji je bilo i mnoštvo antiknih stolića te garnitura za sjedenje na debelome perzijskom tepihu. do 2000. ne prekidajući telefonski razgovor. Summers ih je gledao kako prilaze i sjedaju. Tyler je zamišljao da bi to mogao biti Bill Clinton. Bilo im je teško othrvati se osjećaju da su obavijeni mračnim i zlokobnim silama. možda baš leti na neki od svojih plaćenih govora. barem mu je uzvratila smiješkom. Osim računala. Trebala ih je svaka sreća koju su bili kadri prizvati.

Pritužba se sastoji od temeljito dokumentiranog slučaja studenta druge godine i njegova nečasnog ponašanja proisteklog iz nepoštenog i neiskrenog postupanja s drugim članovima sveučilišne zajednice Harvarda. u tom je trenutku Summers učinio nešto što je zaprepastilo blizance. Summersovo pitanje činilo je prvi redak na inače čistom papiru s crticama.1970. Bacio je pogled prema crnkinji koja je revno bilježila sve izrečeno. i u kojoj. Odbojnost u Summersovom glasu bila je neporeciva.“ Vjerujemo da smo dužni. pa sve do dana kada je u Crimsonu objavljen članak o pokretanju Facebooka.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi da je riječ o njihovih desetak stranica na kojima su naveli sve detalje svojih pritužbi na Zuckerberga. usprkos dogovoru i na našu materijalnu štetu proisteklu iz njegovih obmana. ta su djela izvan područja uobičajenog akademskog života. otezao je razvoj naših web stranica. čime je nelojalno konkurirao našim. osoba pristupa zajednici koja stremi idealima slobode izražavanja i istraživanja. i to bez naše privole ili saznanja. no smatramo da je navedeni student svojim ponašanjem izravno prekršio Odluku o pravima i obvezama koju je Studij znanosti i umjetnosti prihvatio 14. Prema našim spoznajama. „Zašto ste došli?“ Tyler se nakašljao i zacrvenjeo. Njegovim pristankom počela je tromjesečna suradnja izrade našeg web sitea.4. rektoru Sveučilišta Harvard Poštovani rektore.“ (Studentski priručnik) Ukratko. poštovanja tuđeg dostojanstva i otvorenosti konstruktivnim promjenama. istovremeno razvijajući vlastite (Thefacebook. kao i preciznu kronologiju događanja od prvog e-maila koji mu je Divya bio poslao. Opustio se. Tijekom spomenuta tri mjeseca. podigao noge na stol i pogledao ih s neskrivenim gnušanjem. Bez riječi se naslonio u naslonjač držeći njihov podnesak dvama prstima podalje od sebe kao da je premazan drekom. mi (Cameron Winklevoss '04. Ponovno se okrenuo rektoru. 62 . ranije ove akademske godine nas smo se trojica obratili spomenutom studentu (kao što smo to učinili i s još nekima) uz molbu da se uključi u rad na našem projektu izrade web stranica. Tyler je pokazao na materijal što je visio iz masnih prstiju.com). Summersu. koju je ona odbila podržati. između ostaloga. s obzirom na Vašu vodeću ulogu u ovoj akademskoj zajednici. što je uključivalo detalje svih komunikacija s njim. „Koledž od svih studenata očekuje poštenje i susretljivost u ophođenju s drugim članovima zajednice. a na čijoj je prvoj stranici staja sažetak njihova slučaja: Dopis Lawrenceu H. Divya Narenda '04 i Tyler Winklevoss '04) molimo sastanak na kojem bismo Vam izložili pritužbu nedavno upućenu Disciplinskoj komisiji. Silan je trud uložen u tih deset stranica i bio je osokoljen činjenicom da su našle put do rektorovog stola. stoji: „Osobnom odlukom pristupanja Sveučilištu. predstaviti Vam slučajeve zloporabe etičkog kodeksa i narušavanja dobre prakse zajednice. No.

na kojem bismo porazgovarali o tom predmetu. imat će za posljedicu disciplinski postupak. Izdali su ga i taj čovjek. da je Mark provalio u našu sobu i odnio naše računalo. Cameron Winklevoss '04 Divya Narendra '04 Tyler Winklevoss '04 Nakon što je prošlo nekoliko sekundi. moglo dovesti do dalekosežnih i negativnih posljedica po našu akademsku zajednicu. „Postoji i kodeks časti. tiče vas i Marka Zuckerberga. Mark je razbio sistem. jednoga časnog i uređenog svijeta.“ „I što sad očekujete od mene po tom pitanju?“ Tyler je zurio u šoku. a zatim po sjećanju citirao Studentski priručnik: „„Koledž od svakog studenta očekuje poštenje i susretljivost u ponašanju prema ostalim članovima ove zajednice. projektima i problemima. Krađa. S poštovanjem. Tyleru je po izrazu Summersova lica bilo sasvim jasno da će on i njegov brat poput tih loptica izletjeti iz ureda. Unaprijed hvala. Uvijek se smatrao dijelom harvardske obitelji. Vi biste ga izbacili sa studija. Tyler je napadno trepnuo puštajući da bijes u njemu potisne šok. „Krasti od kolega u suprotnosti je sa sveučilišnim normama“. uključujući i isključenje sa studija. „Pročitao sam vašu žalbu. 63 .“ Dakle. Okrenuo se jednako preneraženom bratu koji je blago otvorenih usta promatrao kako se dopis klati u snažnom stisku rektorovih prstiju. Čemu taj kodeks ako se nikako ne može obraniti?“ Summers je odmahnuo glavom. i sveučilište i cijeli sustav. Priručnik se dodjeljivao svakom brucošu i sadržavao je pravila kojih se trebalo pridržavati cijelo sveučilište. otuđenje. Tyler se nakašljao i objasnio: „Mislim da je stvar prilično očigledna.“ „Ali postoji kodeks časti“.“ Tyler je osjetio kako se zemlja pred njim otvara. vjerujemo. rekao je Tyler. dovoljno da bi se čovjek mogao barem pretvarati da je još jednom pročitao njihovo pismo. dečki. Pročitao sam i Markov odgovor. A on je učinio nešto mnogo gore. a ne na vaše međusobne odnose. A sada mu vladar tog svijeta govori kako zajednica zapravo i ne postoji i da je svaki geek prepušten samome sebi. Ukrao nam je ideju i sveučilište se treba umiješati kako bi očuvalo poštivanje etičkog kodeksa kakav je uobičajen na Harvardu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Toleriranje ovakvih slučajeva bi. a i šire. ali to Summersa nije bilo briga.“ Summers je uzdahnuo i pustio da dopis padne na stol odmah do žarko obojenih žonglerskih loptica. upao je Cameron zaboravljajući na trenutak tko je taj dežmekasti čovječuljak koji mu se upravo posrao na teškom mukom sročenu žalbu. Svi studenti obavezni su poštivati privatno i javno vlasništvo. neovlašteno postupanje s imovinom. Bilo je glasina da mu ih je ostavio njegov prethodnik jer su simbol žongliranja koje će kao rektor morati sve vrijeme prakticirati s ljudima. odnosno njezino oštećenje. Mark nam je ukrao ideju. Kako je on vidio te stvari. pa tako i svaki student zasebno. Ne vidim da je tu riječ o sveučilišnom problemu. poput mesnatih valova u oluji epiderme. „Etički se kodeks primjenjuje na odnos između vas i sveučilišta. Osjećao se…izdanim. Obrazi su mu podrhtavali pri pokretima glave. Pokazao je na red knjiga iza rektorovih leđa u kojem je bez ikakvog problema prepoznao zbirku studentskih priručnika iz proteklih godina. Stoga molimo sastanak s Vama. uloga rektorata bila je osigurati provođenje tih odredbi. Ovaj se problem. čim Vama to bude odgovaralo.

što se činilo kao još lošija taktika. Ili jednostavno nije mario. Mark je postajao slavan. Okrugla su mu ramena zaživjela pod tkaninom košulje. a rektor je zapravo podržavao njegov uspjeh. A ako bi se stvari razvijale onako kako je službeni Harvard na njih gledao. Rektor im je objasnio da su prepušteni sami sebi. Tyler je shvatio: jedino im je preostalo da se sami suprotstave Marku. Summers je slegnuo ramenima.“ Tyler je shvaćao na što je ciljao. Thefacebook je bio omiljena novotarija kampusa. web stranice su mu iz dana u dan bile sve posjećenije. 64 . Drugo je rješenje bila tužba pred sudom. Tyler Winklevoss smatrao je da je taj prokleti balavac ukrao njihovu ideju. Nije jasno je li Summers stvarno bio uvjeren da blizanci Winklevoss nemaju utemeljenih prigovora protiv Marka. Riječ je o sukobu tehničke naravi između studenata. Izvodeći brata iz rektorovog ureda. Uprava je od svega prala ruke. kao i je li možda povjerovao onome što mu je napisao Mark: da su web stranice vrlo različite i da su blizanci samo kivni što nisu uspjeli prvi pokrenuti svoje. Znao je da će dobro zapamtiti ovaj trenutak jer je označio kraj njegove naivnosti. „Sredite to s njim ili nađite neki način da se to riješi kao pravno pitanje. osvrnuo se i ugledao debeljka kako se laća telefona. Njegova je šutnja jasno govorila da mu uopće nije bilo stalo do toga što bi Tyler i Cameron mogli učiniti sa svojim problemom. Mark Zuckerberg je bio na pravnom putu proći nekažnjeno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Ali sveučilište je obavezno održavati kodeks časti…“ „Sveučilište nije opremljeno za bavljenje takvim situacijama.“ „Što biste nam savjetovali da učinimo po tom pitanju?“ Tyler je pomirljivo pitao. nešto za što je Tyler dobro znao da nikamo ne vodi jer je Mark potpuno sposoban i voljan lagati im u lice. Bilo je to uistinu obeshrabrujuće. Bez obzira bio u pravu ili ne. Predlagao je susret s Markom.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

17. POGLAVLJE – OŽUJAK 2004.

65

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi O, čudna li i daleka puta… Lako je zamisliti detalje toga jutra u ožujku 2004., iako je povijesno značenje toga trenutka postalo poznato tek naknadno: Sean Parker najednom je otvorio oči potaknut naglo i milozvučnom mišlju koja mu je skakutala po mozgu. Kroz uho mu se uvukao podivljali crv i cijelom nepreglednom mrežom neurona i sinapsi njegove sive mase prošla je zaraza koja je sva crvena svjetla pretvorila u zelena. Kao i uvijek jutrom, nacerio se gledajući bijeli strop i nastojeći se prisjetiti gdje se nalazi. O, čudna li i daleka puta! Rukama je otrao zadnje ostatke pospanosti iz očiju i protegao ruka iznad glave sve dok nije osjetio hladnoću teškoga damastnog jastuka od perja – i tada mu je sinulo. Ležao je na krevetu smještenom uza zid bezlično obojene malene spavaće sobe, glave duboko potonule u jastuk. Kosa mu je bila u komi, poput oblaka svijetlosmeđih kovrča koje su se borile s mekim materijalom jastučnice. Nosio je donji dio trenirke i majicu kratkih rukava, ali samo zato što je bilo šest ujutro. Njegova Armanijeva jakna, uske DKNY traperice i po mjeri šivana Pradina košulja visjele su na vratima kupaonice. O, čudna li i daleka puta! Nasmiješio se od uha do uha, i to toliko zdušno da su ga zamalo zaboljeli kutovi usana. Da, točno je znao gdje se nalazi i bilo je jebeno dobro nalaziti se upravo tu. Gledao je po svojoj sobici i vidio drveni toaletni stolić, policu punu udžbenika o računalima, svjetiljku u kutu, uspavani laptop na majušnom pomoćnom stoliću kraj kreveta. Posvuda je bilo razbacane odjeće, od police za knjige pa sve do svjetiljke, ali Sean nije imao ništa protiv toga jer to je uglavnom bila njegova odjeća, a ona koja nije pripadala njemu, e ta je bila vrlo seksi. Ugledao je kitnjasti grudnjak i majušnu suknjicu, laku majicu s bretelama i uzak, zgođušan remen, onakvu odjeću kakvu nose studentice po kampusima cijele Kalifornije, čak i ovdje, na njezinom sjever, gdje su palme češće okupane maglom nego sunčevim zrakama. Hvala Bogu da se na Stanfordu djevojke odijevaju po kalifornijskim običajima unatoč elitnom statusu sveučilišta. Štoviše, sve su bile plavuše. Prepustite Hrvardu i njemu sličnima na istoku naporne brinete, a neka zgodno i plavo i dalje ima stvarnu vlast na zapadu. Sean se osovio na lakat. Nije bio siguran kome je pripadala ženska odjeća u sobi; pretpostavljao je da je riječ o gošći nekog od njegovih cimera ili je možda riječ o nekoj koja je njemu došla u posjet. Nije bio siguran ni odakle odjeća u njegovoj sobi. Možda je prepoznao vlasnicu, a možda i ne. U svakom slučaju, ona je poznavala njega ili je berem tako mislila. Izgledalo je kao da svim na Stanfordu poznaju Seana Parkera, što je bilo donekle i smiješno s obzirom da uopće nije studirao ondje. Kuća u kojoj je živio uvijek je bila puna klinaca s kampusa iako mu nije pripadala nego je samo bila u blizini jednog od studentskih domova. Osim što nije bio student na Stanfordu, uopće nije studirao. Ipak, bio je junak kampusa. Nije bio baš toliko slavan kao njegov prvotni poslovni partner Shawn Fanning, ali tko je znao o čemu se radi – tome je sve bilo jasno. Njih su dvojica bili tinejdžeri koji su izmijenili lice glazbene industrije tako što su napravili web site Napster, koji je omogućio klincima da iz studentskih soba glazbu daju ostalima na raspolaganje. Napster je bio silno uspješan, bio je stvar koja je promijenila svijet – dobro, vremenom je i implodirala, ali i ta je implozija bila predivna. Napster – koji su Sean i Fanning osnovali nakon što su se kao srednjoškolci upoznali preko nekog chata – bio je manje kompanija, a više revolucija. Njihov je site učinio glazbu dostupnom i besplatnom za preuzimanje s interneta, dao je svakom klincu s kompjutorom mogućnost da uzme što želi. Nije li to bila suština rock and rolla – sloboda? Nije li to ono što je i internet trebao biti? Razumljivo da glazbena industrija nije na to gledala blagonaklono. Zapravo su se te jebene tvrtke kao bijesne harpije okomile na dva jadna Seana. Oni su uzrokovali paljbu, ali
66

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ishod je bio unaprijed poznat. Neki su ljudi misli da se to dogodilo upravo zahvaljujući Parkerovim pogreškama, da se pothvat sunovratio nakon što je napisao neke e-mailove koji su poslužili glazbenoj industriji kao putokaz u borbi protiv Napstera. Možda je to bila samo mladenačka ludost, brbljavost koja je na kraju Napster stajala života, ali to je uvijek bio Seanov problem, ali i njegova prednost. Bio je otvoren, ništa nije čuvao za sebe. Nije ni za čim žalio. Ni u ludilu. To nikako ne bi sličilo njemu. Naravno, kad je Napster otišao k vragu, Sean se mogao i drugačije ponijeti, sklupčati se u nekoj rupi ili pobjeći mami i tati. Umjesto toga, odlučio je ponovo uzjahati silicijskog pastuha. Tek su se nekoliko godina kasnije on i dvojica njegivih najboljih prijatelja pozabavili jednim drugim programom izraslim iz ideje dijeljenja. Ovaj se put radilo o jednostavnom besplatnom programčiću koji je prikupljao osobne kontakt – podatke i s vremenom se razvio u živi sustav pohrane poslovnih podataka koji se sam neprestano ažurira. Tvrtku su prozvali Plaxo. Tada je i to implodiralo, barem je Sean na to tako gledao. Sam Plaxo se dobro držao i njegova je vrijednost u tom trenutku vjerojatno bila milijunska, ali Seanova uloga u svemu tome bila je prošlo svršeno vrijeme. Imao je dojam da se njegov izlazak iz tvrtke mogao nazvati napucavanjem, a u stvarnosti je bilo i gadnije no što zvuči. Gadno jer je Sean smatrao da se u cijelu priču upleo i jedan pravi, stvarni zlikovac, koji kao da je došetao iz nekog filma o Jamesu Bondu: misteriozni Velšanin udaren na megalomansku stranu skoro onoliko koliko mu je bio impresivan bankovni račun. Upravo je Sean bio taj koji je prizvao VC22 aveti jer je mislio da Plaxo treba sredstva, a da on zna kako će se nositi s takvim ulagačima. No, Michael Moritz nije bio tek neki ulagač, nego partner u fondu Sequoia Capital i mali bog lovaroša Silicijske doline. Ulagao je i u Yahoo i u Google, i zaradio toliko novca da više nikada nitko neće posumnjati u njegove metode. Sean je Moritza smatrao tajanstvenim izopćenikom i manijakom. Od početka su se klali na gotovo svakom pitanju. Sean je slobodouman, mlad i poduzetan, a Moritz je tu radi novca i oko toga nije bilo nikakvih dvojbi. Niti godinu dana nakon što je Sequoia dokapitalizirala kompaniju koju je osnovao, Sean je stekao dojam da Moritz očekuje njegov odlazak i napuštanje tvrtke koju je sam osnovao! Naravno, Sean je to odbio. Vodila se oštra bitka, investitor je izvršio prevrat unutar tvrtke i Sean je polako, ali sigurno počeo uviđati da će na kraju ostati na vjetrometini. Dvojica njegovih najbliskijih prijatelja s kojima je osnovao tvrtku vremenom su, po njegovom mišljenju, popustili pritiscima Moritza i uprave. Prema pouzdanim informacijama, kada je Sean uzvratio najavom da će napustiti tvrtku samo pod uvjetom da unovči svoj dio u njoj za čistu gotovinu, Sequoia je krenula đonom. Sean je bio uvjeren da je Moritz potegnuo za sredstvima kakvima bi se poslužio i onaj Bondov zlikovac. Bio je siguran da je Moritz unajmio privatne detektive ne bi li prikupili prljavog rublja za borbu kojom ga je trebalo udaljiti. Počeo je primjećivati automobile sa zatamnjenim staklima kada bi izlazio iz stana, čudno pucketanje dok je telefonirao, a pojavili su se i sablasni pozivi s nepostojećih telefonskih brojeva. Postajalo je užasavajuće. Možda i jesu nešto nalazili. Kao i svaki dečko njegovih godina, a još i zahvaljujući slavi stečenoj kroz Napster i Plaxo, Sean je uglavnom bio spreman za tulumarenje. I cure. I nikako nije bio svetac. Bio je u ranim dvadesetima, rock zvijezda Silicijske doline koja misli i govori brzo, vrlo brzo. Nešto što je nosio u sebi odavalo je dojam živčanosti, frenetičnosti, i to se lako moglo pogrešno protumačiti.
22

VC = venture capital. U doslovnom značenju – poduzetnički kapital. Radi se o sredstvima i ljudima koji su na raspolaganju za sudjelovanje u rizičnom pothvatu i koji preuzimaju rizik na sebe. U zamjenu za takvo novčano sudjelovanje, preuzimaju dio buduće dobiti i razna, ako ne i sva, upravljačka prava. U pitanju mogu biti sasvim mali, ali i ekstremno veliki iznosi.

67

sebe je zamišljao sličnijim Batmanu. Stalno je uza sebe imao injekciju s dozom adrenalina. Natjerao ga je da mu preda ključeve onoga što je stvorio vlastitim rukama. zapravo je bio 68 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Možda su na kraju i imali nešto čime su ga držali. No. Tračerska smeća Doline tek su se tada raširila nakon što je iza sebe ostavio dvostruki jackpot. Što se toga tiče. Napustio je i srednju školu kada je Napster podivljao i nikada se nije vratio. nije upisao faks. Sean je već počeo očekivati kako će jednog dana otvoriti Gawker i doznati da si uštrcava krv mladih tuljana. čekamo svoju veliku priliku. Pogledao je onaj zavodljivi grudnjak na podu i opet se nasmiješio. Plaxo je završio loše. naravno. Stvar je već bila odmaknula. da. Sam je sebe smatrao čak nekom vrstom superheroja. A možda i stotine milijuna. bijelom prahu. u najmanju si je ruku stvorio reputaciju. nego i svoja dva bivša najbolja prijatelja. nije bilo fer. Bio je pozitivac. tabletama i samo nebo zna o čemu sve ne. K tome. Seanov brat po sličnim iskustvima s bandom iz Sequoie. a Sean se nije ukrcao na vrijeme. Mora se pošteno priznati da je imao svojih trenutaka. Naravno. jebiga. U Silicijskoj dolini to je redovita pojava. uživali su radeći od njega gradskog momka na lošem glasu. Bilo je gadno. Volio je kasne izlaske i volio je piti. i što sad? Nije se to dogodilo samo njemu. Sean je vjerovao da je izgubio ne samo tvrtku. Kosa mu je bila tako neukrotiva da je vukla na afro. Friendster je imao svoja ograničenja. Što se Nepstera tiče. Kako god bilo. Bila mu je smiješna pomisao da netko o njemu misli kao o zločestom dečku. Ni govora. Ali. dogodilo se. pčele i školjkaše. alergičan na kikiriki. čovjek koji je stajao iza PayPala. a bio je švorc. Kao što su privatna zabadala vjerojatno nekako uspjela shvatiti. stalno je gledao odakle bi mogla doći ta treća lopta i sada je tražio nešto što će uistinu mijenjati živote. Sean je već dvaput zakucao. Znao je i vjerovao u to kao u Boga: bit će to društvene mreže. Noću je bio maskirani osvetnik i pokušavao promijeniti svijet mijenjajući jedno po jedno studentsko derište. a možda i nisu. trebala mu je još jedna dobra lopta i tada bi analogija mogla biti i prikladnija. U početku je strašno super. Bio je i astmatičar pa je nosio i inhalator. Bio je mršavko. Zlikovac iz Silicijske doline? Presmiješno. Kada se stvari pogledaju ozbiljnije. Sean je smatrao da ga je Moritz izbacio. Iako je bio bolje zamaskiran nego Match ili JDate. Odjeća s potpisom. Sean još nije imao novca. Komadi. Pretpostavio je da bi to moglo biti urnebesno bilo kome tko ga je poznavao dok je odrastao u Chantillyju u Virginiji. Seanu će pripasti dobar dio toga. ni Friendster nije mogao biti njegovo treće zakucavanje. Svi. od kojih je najvažniji Peter Thiel. Izbačen je iz nekoliko noćnih klubova. Iako se prezivao Parker. za razliku od Brucea Waynea. Ali negativac nije bio. I. Naravno da će Plaxo jednoga dana biti prilično vrijedan. Bračni bi mu krevet bio dovoljno velik da odradi splet gimnastičkih vježbi na parteru. osnivačem Silicom Graphicsa i čovjekom koji je bio odgovoran za Netscape i Healtheon. Jedno vrijeme hedonizam mu je išao sasvim lijepo. Fizički ne bi nikoga mogao prepasti. očajnički i. čak i ako se njime nije obogatio. a kasnije samo strašno. barem je Sean tako smatrao. Tek nekoliko mjeseci ranije spojio se s ljudima koji su napravili Friendster. Zapravo. Danju bi bio Bruce Wayne i družio se s poduzetnicima i direktorima. Nekada i mnogo njih. Tako je to s rizičnim poduzetničkim kapitalom. Samo što. ali to nije značilo da je sa Seanom Parkerom gotovo. reći da je bio mršav nije dovoljno. Razlika je bila u tome što je Sean točno znao što će biti ta velika prilika. tu su bile i nepotvrđene priče o svakojakim narkoticima. Neki su ga čak usporedili i s Jimmom Clarkom. Doveo im je neke vrlo odvažne tipove voljne uložiti u rizične pothvate i upoznao ih sa svojim lokalnim poznanicima. možda deseci milijuna dolara. Stvorio je dvije najveće internetske kompanije svih vremena. volio je cure.

Bilo je vrijeme za povratak na potragu. Sean je bacio pogled ili dva na nju i nije ga se dojmila. Nisu to bili ni ljudi koji su joj servirali svoj novi bend ili odjeću kao na MySpaceu. Povezani trajno. Nije stajala. Nježna plava traka dominirala je gornjom i donjom zonom stranice. Ona golema praznina koja je zjapila na tržištu društvenih mreža bila su sveučilišta. Postojao je još i MySpace. Društvena mreža namijenjena studenskom tržištu. ali to Seanu nije bilo pravo društveno umrežavanje. Na MySpace se nisi uputio kako bi komunicirao. Iz njih se razaznavalo da je žensko. mjesto na koje bi netko došao u potrazi za curom koju još nije poznavao pokušavajući tamo doći do njezinog telefona ili e-maila. kao na Friendsteru. prekrasan osmijeh i nevjerojatne plave okice. Slika djevojke bila je na lijevoj strani. ali negdje je neki novi Fanning kuckao u svojem podrumu i radio na Napsteru društvenih mreža. Sean je sjedio i pustio da se energija u njemu razbudi. a MySpace pomoćno osobno promidžbeno sredstvo. Važno je da je na dohvat ruke i to ga je činilo savršenim uređajem u tom trenutku. gledaj mene kako pričam smiješne viceve. Na zaslonu je bila otvorena neka web stranica. Bilo je vrijeme da pregleda svoju elektroničku poštu i započne dan. MySpace je bio odličan za svoju svrhu. Bio je to očito nekakav portal. Sve se svodilo na pokušaj lansiranja sebe kao brenda i nadanja da ćeš privući dovoljno pozornosti. povezani online. Ugledao je stolić tik do pokrivača i na njemu otvoreni prijenosnik kraj rozoga djevojačkog ručnog sata. Reklo bi se da su svi bili sa Stanforda i imali Stanfordove e-mailove. I kada je računalo isključeno. Ono što je vidio bilo je briljantno. Da je zanimaju dečki. „Majko sveta“. Prekrasna. Znatiželjni Sean bacio je pogled na stranicu. Znao je da je ljestvicu postavio jebeno visoko. Jednostavna. Bilo to je veliko igralište na kojemu su se prešetavali narcisoidni tipovi.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi servis za spajanje parova. Računalo nije bilo njegovo niti od njegovih cimera pa je moralo pripadati gošći ili nekome drugome tko je došao u posjet. a studenti su zapravo bili idealna populacija za društveno 69 . tko god ona bila. Očito je vlasnica. bila je stalno budna. primijetio je da ima super kosu. Pogledaj me! Pogledaj! Pogledaj moj garažni bend. Posegnu je za laptopom i nježno ga postavio u krilo. Iza sebe je već imao Plaxo i to mu iskustvo nikako nije bilo po volji. Tako nešto nije vidio nikada ranije. Uz profil se nalazio i osobni citat koji je sama sastavila i nekoliko komentara njezinih prijatelja s grupe. I da je solo. što ga je vrlo začudilo jer je vidio skoro sve što se vidjeti moglo. Ispod toga su joj omiljene knjige i što studira na Stanfordu. Sean je samo trebao otvoriti četvrte oči. društvena mreža je radila. Krajnje očito. što je preostalo? Sean nije bio siguran. Sljedeći put bit će ili milijarda ili ništa. njezini prijatelji. Fluidna. Probudio se već nekoliko sekundi kasnije. zvijezda u usponu koja je rasla opako brzo. Bili su to njezini prijatelji iz stvarnog života. reče potiho Sean sebi u bradu. Odmah je spazio da je već zakačen na net. Zatim je vidio da se ispod njezine slike nalazi i nešto podataka o njoj. Ako je Friendster bio alat za spajanje partnera. i to preko Stanforda. nego da bi se razmetao. Slijedio je i popis prijatelja koje već ima. YouTube ili Google. a ne tek ljudi koji su je pokušavali pojebati. Trepnuo je u nevjerici. Ako se ne radi o milijardama i ako to nije njegov Yahoo. njezina mreža. Traži prijatelje. Ovo je bila njezina prava društvena mreža. te noći bila online. tada se s tim neće ni zamarati. a vidi tek kako sjajno glumim! Nisam li doista super maneken?! I tako dalje i tako dalje.

Krenuo je pronaći tog Marka Zuckerberga i vidjeti od čega je napravljen. svega šest ili osam tjedana ranije. uhvatio se kako istovremeno prstima nastoji izravnati nabore na posteljini. Tko god je to napravio. Valja nazvati Valleywag i javiti im da Sean Parker. ganja neki novi projekt… Trebalo im je to javiti jer će se upravo to i dogoditi. stavio je svoje ime ravno na dno stranice. i to većinom isječke iz Harvard Crimsona. Napster i Plaxo. Do kraja drugog tjedna imao je već oko pet tisuća registriranih korisnika. čisto. Oči su mu progutale sve. pa to ide brzo! Sean je mrmljao sam sa sobom. pomoći će malom da od Facebooka napravi nešto jako veliko. a tada su otvorili vrata i nekim drugim sveučilištima. Izrazito mu se sviđalo. To mu se sviđalo. „Thefacebook. dvaput je zakucao. Njegov um mu je stalno radio takve stvari i Sean je neprestano nastojao izgladiti ili pojednostaviti stvari. Nakon nekoliko udaraca po tipkama pred sobom je ima Google. Nasmiješio se samome sebi i rekao si da na popis neuroza svojem portfelju mora dodati još i OKP. Friendster i MySpace su previdjeli upravo dio tržišta koji je najskloniji društvenosti. opsesivno-kompluzivno poremećeni astmatičar alergičan na kiki-riki. A ako su stvari uistinu tako divne kako su mu izgledale. Web stranice TheFacebook pokrenuo je klinac s druge godine faksa. Stanford. U studentskom domu stvoriš više prijatelja nego ikada u životu. Bi li ovo moglo biti treće? 70 . Počeo je pretraživati. Dok je razmišljao o toj svojoj sklonosti. Nasmiješio se. Yale… Kriste.“ Zašto ne samo „Facebook“? Takve stvari bi ga izludjele.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi umrežavanje jer su nevjerojatno skloni druženju. U četiri je dana skoro cijeli kampus bio na Facebooku. Začudo. Jednostavno. Ništa manje neće smatrati uspješnim. i tamo je našao: Proizvodnja Mark Zuckerberg. Od dva pokušaja. Po svemu sudeći. Ili milijarda ili ništa. našao je mnogo. zločesti dečko. Columbia. U tom se trenutku pretpostavljalo da ih ima već oko pedeset tisuća. Ali ovaj site?! Izgledalo je kao da je sagrađen na samo zlatnoj žili. novina Sveučilišta Harvard. do zadnjeg retka stranice.

Olakotna mu je okolnost što u „66“ nisu došli kako bi se sastali s potencijalnim kupcem oglasnog prostora na siteu. Što se Kelly tiče. Zar stvarno misliš da će od nas ovdje tražiti papire?“ Djevojka je kolutala očima. No. Kako im je gost kasnio. to su plaćali s hrpice rezervirane za Thefacebook. a on sjedi u svojoj idiotskoj trenirci s kapuljačom i lupka natikačom o natikaču pod stolom. i to je samo pogoršavalo stvari. Stvari su ipak mogle biti makar malo bolje da je Mark te sastanke shvaćao ozbiljnije. nitko nije imao volje dati spomena vrijedan novac za oglašavanje. a drugu proveo sjedeći u tišini dok se Eduardo snalazio kako je znao i umio. 71 . eto ih u jednom od hit restorana New Yorka. od putovanja i taksija do hrane i pića. njoj se to moglo i oprostiti jer je jedini razlog njezine nazočnosti na večeri posjet rođacima u Queensu. podatak da čak 67% onih koji isprobaju Facebook postanu redoviti korisnici – oglašivači nisu uopće bili kadri pojmiti. kao što je i Mark radio. Eduardo ju je pogledao ravno u oči. Elegantan. Možda je Kelly imala pravo i nitko tamo nije imao namjeru tražiti iskaznice. Zapravo. stvar nije bila u tome. Ta činjenica je određivala putovanje kao poslovno i Mark se stoga trebao ponašati kako priliči trenutku. Kineske svilene zastave visjele su sa stropa. ali ipak je sve djelovalo više fusion nego azijski. „66“ je sagrađen na prvom katu stare tkaonice u Tribeci i predstavljao je najnoviji uspijeh Jeana Georgrsa. jastogova kliješta na pari s đumbirom i vinom. Doduše.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 18. više od sedamdeset pet tisuća. da je uspjela uvjeriti nekog od konobara da im donese pića bez provjeravanja njihove dobi. no niti jedan od susreta nije imao blistav ishod. aspik svinjetinu garniranu šalotom i đumbirom. njegovo ponašanje nije bilo nimalo nalik očekivanom. već su naručili nešto s jelovnika. Eduardo. a pjeskareno staklo dijelilo je prostore za objedovanje. Nije ih impresionirala ni činjenica da korisnici na Thefaceook stranicama ostaju dulje nego na gotovo bilo kojem drugom siteu. Nije to počelo s restoranom. ali ipak su tu bili poslom i Mark se trebao pripremiti za svoju ulogu. prema zadnjem brojanju. Pod je bio od bambusa. barem je Eduardo to tako doživljavao. Jedan veći zid od istoga takvog stakla zaklanjao je prostor za stolom za pedesetak osoba pa su se mogle vidjeti samo sjene poslužitelja koji su obigravali oko stola. Ono što je bilo još impresivnije. a vjerojatno i najljepši kineski restoran koji je Eduardo ikada vidio. POGLAVLJE – NEW YORK CITY „Ma daj. možda dijelom i zbog toga jer bi Mark obično jednu polovicu prespavao. ali već se nastavila baviti popisom raspoloživih alkoholnih pića u svojim rukama. Iako su svi bili iskreno zadivljeni činjenicom da su dobivali nove korisnike tolikom brzinom i već ih imali. Jednostavno im je trebalo još vremena da se stvari slegnu. Eduardova cura nije bila presretna izborom jela i kratila je vrijeme do posluživanja domaćeg sladoleda u posudicama za dostavu hrane. No. Najmanje što je mogao učiniti je izgledati pristojno jer je na takvome mjestu stršao kao prase u Teheranu. Jednostavno je bilo teško oglašivačima objasniti koliko je Facebook zapravo poseban. Mark se zajebavao i glupirao cijelim putem do New Yorka praveći se da je sve samo velika šala. one brzo nestajuće siječanjske Eduardove tisuće dolara. vjerojatno bi zaboravila na sladoled. tartar od tunjevine. Iako su spavali kod prijatelja umjesto u hotelu. Ali Mark se tamo nalazio jer je navodno u New York došao poslom. I na koncu konca. Eduardo je uspio organizirati nekoliko susreta s mogućim oglašivačima. a oglašavanje na internetu je i inače kockanje svoje vrste. Eduarda je izluđivalo što niti ona niti Mark nisu ništa doživljavali ozbiljno. minimalistički i beskompromisno moderno uređen od četverometarskog staklenog ulaza pa sve do golemog akvarija sa živim ribama koji je odjeljivao salu od otvorene kuhinje. Eduardo se pobrinuo za sve troškove. I gusju jetru u pretjeranim okruglicama od škampa.

preživjeli borac koji je nakon toga osnovao i Plaxo i time si potvrdio reputaciju. Prvo je dobacio haj domaćici istodobno grleći jednu od konobarica. njihovo najšire bojno područje ikada. Umjesto izravnog sukoba s Baylorom. Ti si vjerojatno Eduardo. serijski poduzetnik koji je iz dvije internetske tvrtke što ih je napravio izletio na prilično spektakularan način. prijatelji koji još uvijek traže ono pravo. I da ga nije vidio odmah. Iz Eduardova kuta gledanja bilo je očigledno da je Mark Seana Parkera smatrao bogom. Činio se kao nekakav divljak. U osmijehu je bilo nečega lisičjeg. Eduardo je spazio Parkera onog trenutka kada je prošao pjeskarenu staklenu barijeru. kao niti što je htio od njih. Nije bilo bitno niti to što su na kraju izgubili tu bitku. tulumi ovdje i ondje. Odbijao se od zidova kao lik iz crtanog filma – tasmanijska neman koja se kao uskovitlani tornado razletjela restoranom. po Eduardovom mišljenju nakratko. pa prešao na Plaxo i još teže makljaže koje je jedva preživio. „Sean Parker. Nije znao mnogo o Seanu Parkeru. Niti Eduardu toga trenutka nije bilo posebno važno što će biti sa Kelly. Razina energije koju je isijavao bila je nevjerojatna. To malo teksaško sveučilište ih je prvo odbilo obrazloženjem da je razvilo svoju funkcionalnu društvenu mrežu. Izgledao je kao da će ustati. okrenuo je tok razgovora pitavši kakva su posljednja događanja s Thefacebooko. Krenuo je od Napstera i bitaka koje je vodio oko njega. ali to mu nije bilo bitno. možda i mrvicu opasan. pa kakav je to lik? Prišao je njihovom stolu i nasmiješio im se. Daleko više su ga zaokupljale misli o sastanku zbog koga su uopće došli i čovjeku kojega su trebali upoznati. Kada je Sean konačno uspio ispričati sve svoje priče i stao. Bio je to slučaj čiste idolatrije.“ Sean se prošetao na drugu stranu stola gledajući Marka – Eduardo je spazio. Eduardo se nije trebao truditi zapamtiti sve ono što mu je Google servirao o Seanu jer je ovaj ionako odmah ispalio sve što je trebalo. tada i na tome mjestu. 72 . ali mu se nije sviđalo ono malo što je o njemu našao na internetu. Imao je većih briga. Bio je potpuno otvoren u svakom pogledu. i gledao Marka kako sav važan objašnjava njihovu strategiju na primjeru Baylora. otrčati u zračnu luku i odletjeti u Kaliforniju. U roku od nekoliko dana Baylorova društvena mreža je nestala u ropotarnici povijesti. Isuse Kriste. Mark je odavno izgubio njezinu frendicu Alice. ali je bio prilično siguran da oni od Parkera ne trebaju ništa.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Iako nije bila baš takva da bi je čovjek htio ženiti. dok je drugom rukom razbarušio kosu njegovog klinca kao da su kućni prijatelji. Parker je bio divlja zvijer Silicijske doline. izraz Markovog lica. Napster je bila hakerska bitka nad bitkama. Mark. Nije mu bilo nimalo jasno zašto bi htio razgovarati s njima. Usput je sjeo kraj Kelly i naručio piće za sve četvoro kod konobarice s kojom se prethodno sprijateljio. Eduardo je sjedio. Život u Silicijskoj dolini i u Los Angelesu. ponešto nadrkan. Sean je mljeo priču za pričom. Trebao je ranije zbrojiti dva i dva. Kad smo već kod toga. Eduardo je počeo priču o prisutnosti na dvadeset devet sveučilišta. Zatim je zastao pri jednom stolu pozdravljajući čovjeka u odijelu i rukujući se s njim kao da se odavno znaju. a Eduardo ju je uspio zainteresirati i nakon epizode u toaletu. Kelly je bila visoka i zgodna. jer je to i dalje bio daleko najveći hakerski pothvat u povijesti. prijatelji koji su postali milijarderi. ali se Sean obrati Marku pitanjem o strategijama kojima se koriste pri osvajanju novih sveučilišta. Svoj je svijet predstavio vrlo plastično i Eduardo je gledao kako Mark sve upija. naravno. uočio bi ga sljedeće desetinke jer ga se nije moglo ne primijetiti zbog stila kojim se pojavio na sceni. odnosno rat. crvene obraze i sjaj u očima. njihov ep. Sean Parker je bio veteran. I Kelly. Vrlo brzo su baylorska djeca praktički molila da ih se pusti na Thefacebook jer su vidjela da su svi njihovi prijatelji već tamo. napravili su popis svih sveučilišta u krugu od stotinu ili dvjesto kilometara i poosvajali ih redom.

„Hoću reći. Poznati su i kao vrtložni/vrteći derviši zbog svojega plesa koji je dio obreda sema. ali nije ništa rekao. koji je još uvijek sjajio od sreće. Poanta je bila u tome da ga je Mark zanimao mnogo više. ples je katkad završavao ekstatičnim stanjem u kojima su se derviši mogli probadati bez ikakva znaka boli i krvi. Mark nije imao ništa svojeg novca pa su se do daljnjega morali oslanjati na Eduardov. nije njega Sean namjerno ignorirao. bez obzira koliko su se stvari usložnjavale. zaključili su i da im je potrebno još programera i angažirali su ih. ali morao je obaviti još nekoliko telefonskih razgovora. Thefacebook. 23 Turski mevlana – derviši (mavlavije. Eduardo se nije bojao da bi Mark u skorije vrijeme poželio potražiti dokapitalizaciju kod takvih poduzetnika. Odmah su se prepoznali. Parker je otišao.“ Mark je slegnuo ramenima. Večera je prošla vrlo brzo. ali i njih će prije ili kasnije trebati plaćati. Kako je posao rastao. Čim su se zdjelice ispraznice. Ukratko. Danas je hipnotička vrtnja derviša kulturna atrakcija Turske. Sigurno je to bio. ili mevlevije. kao da je zapravo glumio geeka u nekoj TV seriji. Eduardo je namjeravao pridružiti im se kasnije. nego i način na koji se odnosio sa svima u prostoriji – bio je rođeni showman i to mu je išlo strašno dobro. ovaj put mu je bilo drago što je Mark toliko nezainteresiran za novac. trebalo je još servera. iako se Eduardu činilo kao vječnost te je umalo zapljeskao kada je Kelly konačno dobila sladoled. obožavao ga je. za nj je samo važno da sve bude zabavno i cool. pokupio račun i obećao Marku da će mu se javiti vrlo brzo. ►►► Deset minuta kasnije Eduardo je stajao kraj Marka na cesti.3. Eduardo je nagađap da to nije previše važno. Dopunio ju je i citatom koji je Stanford Daily objavio 5. pokušavajući rukom dozvati taksi. Vrtložni derviš 23 je napustio zgradu istom brzinom kojom se i pojavio. Nije izgledalo da bi ih Sean mogao obasuti novcem jer ga zapravo nije još ni imao. Marku se svidio Parker. Eduardova cura je otišla naći se sa Seanom i njegovom curom u neki bar u blizini.com ludilo je poharalo kampus. koliko je Eduardo mogao pronjušiti.a pogotovo to nisu tipovi u odijelima i kravatama. ali je pritom izgledao izrazito chic. iako Sean nije na Marka ostavio dojam geeka. kako ih zovu u Bosni) pripadnici su islamskog sufističkog reda posvećenog duhovnom životu. Doimalo se da je Marku strašno drago što je Sean Parker čitao o njemu. Nije bio u pitanju samo način na koji se odijevao. u to nije bilo nikakve sumnje. 73 . Eduardo se namrštio. Zbog toga su razloga namjeravali sljedećeg dana otvoriti novi račun u banci i u projekt uložiti još novca. Nije želio odustati. bar ne u ovom trenutku. Prema nekim opisima. Studenti provode sate u potpunoj fascinaciji. ali njegova je aura još lebdjela unaokolo. rekao je Eduardo u nadi da će skinuti čini s Marka. On nama i nije potreban. Oglašavanje nije bilo cool. To je bilo neizbježno. Ruke podignute u zraku.: „Ne ide se na predavanja. Ni poduzetnički kapital nije bio cool. Seanu se pak svidjelo što ima Marka za svojega istinskog obožavatelja. A TheFacebook je trebao upravo novac. Želio je organizirati još nekoliko sastanaka s oglašivačima. gdje su se pak trebali naći s nekim zajedničkim poznanicima. Bilo mu je jasno da uzalud priča. jedan je od onih koji bi stalno nešto novo. okrenuo se prema Marku. No. Što se Eduarda tiče.“ U roku od 24 sata nakon objave tog članka 85% Stanforda je pristupilo Thefacebooku. zapostavlja se posao. sigurno je imao pristup ključnim izvorima poduzetničkog rizičnog kapitala. Zvali su ih stažistima. Iako Parker i nije imao neku ozbiljniju lovu. Možda je to bila posljedica činjenice da su obojica bili spretni s računalima. „Taj bi Eskimu prodao led“. Sean je zamolio da ga ispričaju. niti ponašanje kao da je stalno na nekoj opakoj kemiji. Eduardo je pripremio deset tisuća dolara.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Izgledalo je da Seana ta priča prilično uzbuđuje.

i to bez pomoći Seana Parkera. Bilo je pitanje vremena kada će se otvoriti novčanici u kojima ima nešto malo više no što je potrebno za večeru u šminkerskom newyorškom restoranu. Problem je bio što je Parker. bio sušti ideal cool osobe u Markovim očima.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo se. već će naći kako unovčiti tu prokletinju. međutim. mislio je. 74 . Svi su obožavali Thefacebook. Eduardo je osjećao da Sean Parker jednostavno nije mogao biti jedini koji je primijetio njihov maleni web site. unatoč tome što se kretao u poduzetničkom svijetu. Sve je bilo sjajno i nije trebao brinuti ni o čemu. nije uspijevao othrvati misli koja mu se stalno vraćala. Prije ili kasnije. Na kraju je suzbio tu misao i pohranio je u nekoj zabačenoj ostavi mozga.

Još jedan. AOL i Monster. a kamoli njihovu nadogradnju i 24 VC = Venture capitalist 75 . stranice su donosile nešto prihoda. Eduardo je znao da će stranice. Završetak škole je značio i da on i Mark trebaju donijeti krupne odluke o bliskoj budućnosti. a nisu o tome ni međusobno razgovarali. barem ne ozbiljan. i predstavnici krupnih internetskih i softverskih kuća stali su ih hodočastiti.com.“ „Da bar serem.“ „Sereš. Neki su izbacili i cifre. Eduardo je u proteklom mjesecu napravio neki napredak u odnosima s oglašivačima. Seneca Club Red Party i godišnji „plesnjak u koži“ doma Mather. U to je vrijeme Facebook prešao brojku od 150.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 19. drži aktovku pod miškom. ali problem je što nitko nije nudio novac. vrijediti stvarno velik novac. sveameričke prisutne tvrtke kao što su AT&T Wireless. ali i prvorazredne. počeli su navirati do te mjere da su izazivali i pomalo straha. Ljudi u odijelima su im prilazili u blagovaonici i knjižnici. ali nedovoljno da bar pokriju troškove najma servera. Tip se idiotski smiješka. Nešto prostora su zakupili razni harvardski studentski klubovi i udruge. a nisu ni namjeravali puštati nikoga u vlasništvo ni po koju cijenu. ali još uvijek nitko nije dao konkretnu ponudu. Znao je da je riječ o nekakvome naprednom programskom jeziku o kojemu pak nema nikakvog pojma. Nastojao se koncentrirati na profesora. Kako se semestar bližio kraju. bit će sve lakše uskladiti – bilo je očigledno da će obojici tijekom ljeta prioritet biti Thefacebook. bradatog čovjeka crno-bijele kose koji je jurcao po podiju predavaonice osrednje veličine. Isuse.“ U početku se Eduardo uspio oduprijeti porivu da pogleda preko ramena. okrugle kao okruglice u juhi na sabat i s mnogo nula u sebi. U tom se trenutku hrvao s porivom da se okrene i pogleda – no učinio je to. I ne samo oni. Demokrati sveučilišta plaćali su trideset dolara dnevno kako bi prikupili zainteresirane za njihovu ekskurziju u New Hampshire. Nije mu išlo jer nije imao pojma o čemu se radi. Sve skupa. ovo postaje presmiješno. Bilo je krasno nalaziti se u središtu pozornosti. Unatoč tome što su Chris i Dustin dobro povukli dio tereta. jednostavno si nije si mogao pomoći. pokrenuo je nekoliko testnih oglašavanja za lokalne. Samo su najavljivali da bi se novac mogao dogoditi. Trebalo je manje od sekunde kako bi uočili lika: srednjih tridesetih.000 članova i svakoga dana je dobivao tisuće novih. To nije bio prvi VC24 koji ih je pratio po kampusu. Thefacebook je počeo izgledati kao ozbiljan posao s punim radnim vremenom. Čekao je pred vratima tri sata dok se Mark nije vratio sa sastanka katedre za računala. Ni Mark ni Eduardo nisu nikoga od svih njih shvaćali previše ozbiljno. Bilo je to još jedno Markovo predavanje na koje je upao. pa su oglašavali tečaj za barmene. Lijepe. Čak su i njih pretvorili u provizorno radno vrijeme svoje cvatuće kompanije. odjeven u sivo odijelo s kravatom. Kada završi semestar. POGLAVLJE – LJETNI SEMESTAR „Yup. krupne. Intenzitet smiješka se pojačao kada je uhvatio Eduardov pogled. Jednostavno im nije padalo na pamet. Thefacebook je zauzeo školske sate. Sjedi između dvojice s druge godine koji na sebi imaju trenirke s grbom sveučilišne teniske ekipe. jedan se čak probio i do Markove sobe. budu li se stvari nastavile tako kretati.

posebno ako se radi usporedno s Wirehogom. ali Eduardo je preko poznanstva iz Phoenixa i obiteljskih veza uspio rezervirati stažiranje u prilično ozbiljnoj investicijskoj banci u New Yorku. Ni dan kasnije se Eduardo još uvijek nije mogao pomiriti s drugim Markovim iznenađenjem. Partneri su mu bili dva frenda iz programerskog svijeta: Adam D'Angelo. Kada je uzeo u obzir i to da su im oglašivači većinom u New Yorku. a ne kao prenatrpanost. sami ti dokumenti činili su tvrtku stvarnijom iako još nije stvarala nikakvu dobit. činilo se da je Mark sve to doživljavao kao uzbuđenje. Činjenica da je Mark odlučio svoje vrijeme podijeliti na dva projekta Eduardu je olakšala odluku o stažiranju. Program se preuzeo s interneta i pokrenuo lokalno. Kad Wirehog postane gotova aplikacija.o. Marku se činilo da je smislio savršeni plan. u kući bi postavili radionicu. Marku i njemu sličnima to je mjesto u kojem žive nadljudi. i to je bilo nešto.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi održavanje sada kad je to postalo nužno zbog toliko ljudi koji su danonoćno visjeli na siteu. gdje je Eduardova obitelj živjela. I Mark i Eduardo su se interesirali za neki posao koji bi radili preko ljeta. U prijavi u registar ponovili su ranije dogovorene postotke vlasništva: 65% je pripalo Marku. Poveo bi i Dustina sa sobom. gotovo doslovno „društvo s ograničenom odgovornošću“. s kojim je u srednjoj školi napravio Synapse. počeo je razvijati još jedan projekt – Wirehog.o. odnosno d. Unatoč registriranju tvrtke i epidemijskom rastu TheFacebooka. Mark je već imao spremno iznenađenje. koja je isto tamo. uopće mu se nije sviđalo što je čuo.travnja registrirali TheFacebook LLC25 na Foridi. Kalifornija. Želio je na Wirehogu raditi u Silicijskoj dolini. mjestu mitova i legendi. Zapravo. Eduardo se počeo zabrinjavati tek kada je Mark ispalio drugu novost. Silicijska dolina. a i Adam D'Angelo je išao s njima. izgledalo je logično da preko ljeta bude tamo i u slobodno vrijeme radi za Thefacebook. Chris je još uvijek trebao dobiti određeni. bit će ugrađen u Facebook kao dodatna funkcija. Istini za volju. Eduardo je unaprijedio posao i što se tiče pravne podloge. U međuvremenu će on i Dustin raditi i na nadograđivanju Thefacebooka. 30% Eduardu. Iako je TheFacebook rastao iz dana u dan. i Andrew McCollum. ulica u Palo Altu. On i Mark su i službeno osnovali tvrtku i 13. pak. glazbe i videa. Mark je objasnio. između ostaloga slika. O tome je naširoko raspravljao s tatom i bilo je očigledno kamo ga je otac usmjeravao. opustio se uz mali karton Beck'sa i zaključio da bi nekoliko sljedećih mjeseci trebao provesti u Kaliforniji. No. bilo na zavidnom položaju i otvaralo je fantastične mogućnosti. a omogućavao bi korisniku razmjenu sadržaja s prijateljima. objavio ju je samo dan prije. Slučaj je htio da i Andrew McCollum dobije posao za tvrtku EA Sports. Nadali su se da će do kraja ljeta s trideset skočiti na stotinjak sveučilišta. i to ne samo zato jer je 25 LLC = limited liability coorporation. a 5% je preuzeo Dustin. i to nakon što je Eduardo prihvatio stažiranje i već počeo tražiti stan u New Yorku. 76 . Wirehog je bio križanac Napstera i Facebooka. središte umreženog svijeta. program za razmjenu datoteka s primjesom društvenih naklonosti. Zamisao je imala nastavak. odmah kod Stanforda. tada još neutvrđeni postotak. Proteklih nekoliko tjedana. Bio je to plan od koga bi se svakome zavrtjelo u glavi. Mark nije našao ništa što bi ga trgnulo. za početak. i Facebook i Wirehog bi tako došli tamo gdje pripradaju. Iako je Thefacebook bio i njegov prioritet. No. kolega s grupe na računarstvu. Dogovoreno stažiranje je. a grupa onih kojima bi korisnik dopustio pristup bila bi njegova društvena mreža kakvu sam odabere i uredi. Ali prije nego je Eduardo stigao izložiti svoj plan. Razmjena bi se obavljala preko vlastito uređenih web stranica. Bilo kako bilo. još uvijek nije donosio zaradu i nije bio pravi posao. još uvijek je bilo teško odlučiti što učiniti kada za nekoliko tjedana dođe kraj nastave. Mark i njegovi su čak našli gdje bi za malo novca bili u podnajmu: La Jennifer Way.

Još se više bojao Seana Parkera jer je.“ Eduardo je klimnuo sjetivši se. opet će se naći na studiju i bježati lakrdijašima u sivim odijelima. Eduardu se to nije baš svidjelo. Riječ „zanimljivo“ je u Markovom neobičnom svijetu mogla značiti mnogo toga. a pet je geekova frenetično udaralo po tipkovnicama. Nije bilo sumnje da su se klinci natjecali u probijanju 77 . Izgledalo je kao velik novac. Eduardo se okrenuo natrag Marku praćen blistavim smiješkom čovjeka u sivom. a riječ „zanimljivo“ bila je zanimljivija no što je mogao zamisliti. a Marku dati bjanko čekove kako bi kalifornijski ogranak mogao funkcionirati. S mjesta na kojem je stajao. Kada je konačno došao naprijed. U svakom slučaju.“ „Trebalo bi biti zanimljivo“. Eduardo je odgovorio. „Pretpostavljam da trebam razgovarati s njima“. imati svoju cijenu. Namjeravao je tih dana otvoriti novi račun u Bank of America i na nj položiti osamnaest tisuća. nego ju je smatrao i opasnom i zavodljivom. nije bilo prilike naklapati o planovima jer je Mark odluku već donio. „Hoćeš li s nama? Takvi obično barem plate ručak. Nitko nije imao namjeru ići na drugi kraj zemlje besplatno. četiri…Sad!“ Zamislimo scenu koju je Eduardo ugledao ušavši u podrumsku učionicu upravo u trenutku kad je ona eksplodirala. Nije ih bilo teško prepoznati. Trebalo je samo naći način da sve funkcionira. Nikada nije planirano voditi tvrtku iz Kalifornije. Igra je bila u punom zamahu. a Eduardo prihvatio stažiranje u New Yorku. „navratit ću i pomoći vam oko izbora štenca. kako će obavljati dogovorene uloge? Mark je zanemario Eduardove brige čim ih je ovaj izrekao. Urlici. a od Eduarda se očekivalo da izigrava biznismena. Kao odgovoran za poslovni aspekt projekta. dok će Eduardo tražiti oglašivače i baratati financijama. luđački smijeh i pljesak kakofonično su mu bušili uši dok se laktovima probijao kroz gužvu kako bi vidio što se događa. Gužvu su činili studenti računarstva. Mark i Dustin su trebali biti programeri. Dok će on po New Yorku proganjati oglašivače. U blijedom ambijentu ultramodernog računalnog praktikuma niskoga stropa. odgovorio je Mark. Razdvoje li se. kao i osigurati smještaj i hranu u unajmljenom stanu u La Jennifer Way. Probijao se kroz njihove redove. ovakvi kao onaj što je sjedio uza njih po Kaliforniji će proganjati Marka.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kalifornija na drugom kraju zemlje. smatrao je da tako treba postupiti. za razliku od ovih koji su vukli za rukave. Za to su dosta dobri. To će. Mark i Dustin su odlučili povesti nekoliko stažista sa sobom u Kaliforniju kako bi ostvarili onu brojku od stotinu sveučilišta do kraja ljeta. „Kad odjebem onog tamo“. sa svojim su blijedim licima bili u elementu. Središte prostorije je bilo raščišćeno i na čistinu postavljen red od pet stolova. Parker točno znao na što će se Mark upecati. no nisu ga ni primijetili. ali je prihvatio da će tako biti nekoliko mjeseci. ►►► „Tri. pogotovo jer tvrtka nije još počela zarađivati. a kada ljeto prođe. Za svakim su bili po čaša Jack Daniel'sa i jedan laptop. smatrao je da nema razloga ne raditi na dva mjesta. vidio je i zašto. Pustili su glasine po odjelu za računarstvo kako namjeravaju platiti osam tisuća dolara za rad preko ljeta. Mark i Dustin će raditi na programima. „Danas primamo stažiste. Na čelu stolova stajao je Mark sa štopericom u ruci. No Eduardo je ponovo pristao financirati razvoj novcem zarađenim ulaganjima. Eduardo je mogao samo razaznati da su na ekranima zbrkane brojke izmiješane sa slovima. i to većinom dečki i s prve dvije godine.“ Mark je odmahnuo glavom. razumije se. a Eduardu se učinilo kako ima nečeg vražjeg u njegovom smiješku.

možda uspostave kakve dobre veze koje bi Eduardo iskoristio za još brži rast sitea. Bili su ekipa i njegova namjera je bila ostati timski igrač. zaključio je da bi mogli uspjeti: mogao je voditi tvrtku iz New Yorka.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi kroz lukavstva i labirinte koje su im Mark i Dustin postavili ne bi li izabrali najbistrije. što je prije nekoliko mjeseci zvučalo kao znanstvena fantastika. Eduardo nije sumnjao da će im budućnost biti prvoklasna. ali nije se bunio. dok bi Mark. a klinac bi se odmah vratio na programiranje. Trebalo je proći još deset minuta dreke. Eduarda su odgurnuli unatrag. Svakoga je dana sve više postajao bog. pitao se. Dustin. udaranja po tipkama i natezanja Jacka dok dvojica nisu ustala gotovo istovremeno odbacujući stolice na pod iza sebe od siline skoka. „I dobili smo dvojicu pobjednika! Čestitamo!“ U tom je trenutku netko pokrenuo mp3 player priključen na zvučnike u kutu prostorije i začulo se Dr. Odbacio je svaku dvojbu. na tome mjestu. Eduardo će biti na četvrtoj godini. Eduardu nije trebala ni sekunda da poveže događaj kojem je svjedočio s onom pijankom inicijacije kraj biljarskih stolova u Phoenixu. Nije bilo potrebe za paranojom. kako i priliči pravom timskom igraču. Njima Mark više nije bio samo kolega s grupe. Rulja bi ga počastila oduševljenim pljeskom. Ne samo da će s njim poći u Kaliforniju. visoka Kineskinja izrazito tamne kose i doista lijepog osmijeha. vjerojatno najluđi prijamni razgovor koji će itko od tih klinaca ikada doživjeti. Na kraju krajeva. Zvala se Priscilla i prilično često se nalazila u Markovoj blizini u prošlih nekoliko tjedana. svijet u kojem je on bio junak. vrijeme je za party… 78 . Stvarno. životi su im se u tih nekoliko mjeseci uistinu promijenili. dignuo bi pogled i iskapio čašicu viskija. I Eduardo je bio sretan iako je samo stajao podalje i promatrao. McCollum i stažisti programirali u Kaliforniji. nalikovali su dečku i curi. pokraj Marka je stajala zgodna Azijka. čak ako je to značilo biti udaljen od središta događaja tisućama kilometara. Rulja ga je okružila ispunjavajući čistinu u sredini i svi su pokazivali ozbiljne simptome umne poremećenosti. može li se išta drastično pogoršati u samo nekoliko mjeseci? 26 Kalifornija. No. Bilo mu je drago gledati Marka kako uživa u svojih pet minuta. nije se moglo reći da im to smeta. a možda će biti tu gdje su i sada i gledati kako tvrtka raste i raste. testiranje. U oba slučaja će im život biti bitno drugačiji nego što je bio prije početka ove avanture. Do tada će možda biti bogati. Dre: „California. Kada već budu tamo. Mark i Dustin su se pridružili stažistima tvoreći maleni prsten u sredini prostorije. Tada. Bilo je to utrkivanje. naprotiv. Bili su hakeri koji piju. Bili su izvan sebe pokušavajući čestitati novim stažistima. Mark je konačno izgledao stvarno sretan u pulsirajućoj gomili koja ga je obožavala. za tri mjeseca će se svi vratiti na nastavu. it's time to party…26“ Eduardo nije mogao ne nasmijati se. čime su dokazivali ne samo da su u stanju raditi pod pritiskom. Na licima im se ocrtavalo čisto zadovoljstvo. Mark na trećoj i život će ići dalje. nego i da će pratiti Marka gdje god će biti potrebno. I ovo pred njim je bila inicijacija svoje vrste. U svakom slučaju. Kada god bi neki od njih dopro do razine na kojoj bi ekran bljesnuo. nego gdje god ih povede.

sva nalazišta su već bila zauzeta. i to na još jači trening no što su ga imali na Harvardu. Tyler. gotovo praznoj studentskoj sobi Quada. Prvo je lutala domovima. Kako bi im u tome pomogao. a neki put i pravo mučenje. gotovo pune dvije godine. Veći dio Tylerovih stvari već se nalazio u označenim kartonskim kutijama poslaganim uz rubove sobe. Već su angažirali trenera i sada. No dok će trenirati. „Tri. Možda bi prvi pokrenuli svoj site i svaki bi američki klinac pričao o tome kako se zakačio na ConnectU. stalno su slušala dečke i cure kako pričaju o Facebooku. godine. Do tada će proći još tisuće i tisuće sati treniranja. U novinama je pak bila gotovo svako jutro. godine. našli bi nekoga drugog. to i jest bio dramatičan moment: pokretanje web stranica na kojima su svi nazočni radili od 2002. rasprava. Tyler je znao da su ostalima dali i previše „fore“ i da to ima svoju cijenu. otac je obnovio jedan stari hangar u Connecticutu. Blizanci će odmah otići na trening. Teoretski gledano. MySpaceom. valja se nadati da će i ConnectU isto krenuti naprijed. Bit će teško i bolno. Možda je oduševljenje izostalo jer je u suštini samo jedan Indijac pritisnuo tipku računalne tipkovnice pred očima identičnih blizanaca u bezličnoj. a djelomice i zato što je Thefacebook pokazao kako ideja na kojoj je stvaran Harvard Connection može istovremeno raditi na više sveučilišta. nakon što su diplomirali. Bilo je važno doći prvi. Stranice su konačno bile u stanju da ih se stavi u promet. Bilo je to više nego deprimirajuće. laptopima u sobama kampusa. Sva trojica. i to skoro svakog tjedna. najviše zato da bi zaboravili traume koje su prolazili nekoliko posljednjih mjeseci njegova razvoja. kao ni dramatičnost. Znao je sve o fenomenu prednosti ranog početka. Da je jednostavno rekao da im neće napraviti posao.“ „Jedan…“ Tyler je osjetio kako mu prsti bijele stežući grlo boce šampanjca i gledajući Camerona i Divy nagnute nad laptop. kao u doba zlatne groznice. planiranja i nervoze. ne sasvim stvarni svijet. hodnicima. Kada je ConnectU krenuo na put. Doduše. nakon toliko mnogo dana. Cameron i Divya. I to se nije ograničilo samo na Harvard. U nekim sektorima nije bilo toliko važno koliko si kvalitetan ni kakva ti je strategija. Istina je da bi se naljutili. Friendsterom i svim drugim društvenim mrežama koje su grabile naprijed i širile se internetom kao pošast.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 20. a opet – spektakularnost se nije osjećala. Bio je to spektalukaran trenutak. izgledu i funkcionalnosti. Smatrao ga je krivim ne samo zbog krađe njihove ideje. Upravo zbog toga je osjećao toliku ozlojeđenost prema Marku Zuckerbergu. nego i zbog dva ključna mjeseca izgubljena zahvaljujući njegovom odugovlačenju. krenuli su u ozbiljan pohod na Olimpijske igre u Pekingu 2008. POGLAVLJE – SVIBANJ 2004. 79 . a zatim je došla i na TV. Možda bi njihove stranice promijenile živote tolikih ljudi. Beštija se proširila na sve strane. ali bi krenuli dalje i ne bi ga krivili za to što im je pokušao razbiti snove. Preimenovali su ga u ConnectU.“ „Dva. možda će se nositi s Thefacebookom. Divya je podigao prst u zrak i držao ga nad tipkovnicom. Uz malo sreće. Njegov otac je dvanaest godina predavao poslovanje na Whartonu nakon što je osnovao svoju tvrtku i mnogo puta mu je objašnjavao u čemu je trik. pokušavao je iskoristiti svaku raspoloživu mrvicu dramatičnosti kako bi spasio dignitet trenutka. Njegov i Cameronov tata trebao je doći za sat ili dva kako bi im pomogao pri selidbi iz Harvarda u stvarni svijet. tolikih sati provedenih u brizi o svakom detalju.

Nisu potpisivali nikakve ugovore. njihova ga je obitelj imala na bacanje. Jebeni Mark Zuckerberg. Markov svjetonazor nije bio takav. Jedine zajedničke karakteristike ta dva sitea su mogućnost postavljanja vlastitih informacija i fotografija te pretrage po tim informacijama. njegov brat i Divya niti u jednom trenutku nisu gledali na financijsku stranu priče. no ja im sigurno nisam ništa obećao. On.“ Tyleru je to bilo čisto sranje. Cameron se vraćao s nekog tuluma na obali i ugledao Marka s druge strane ulice. kako običan razgovor neće pomoći jer su stvari već bile previše zasrane. Znao je da Mark njih trojicu smatra nebitnim događajčićem u povijesti Facebooka. Kome su sada mogli staviti soli na rep nakon što je Mark odletio u nebesa? Tyler je svakako pročitao Markov odgovor rektoratu i njegov odgovor na Cameronovu posljednju opomenu pred tužbu. Uopće im nije bilo do novca. Možda se u poslovanju te stvari mogu zanemariti. Mark Zucerberg. ne mogu reći da su me iznenadili. Ipak nastojim svojim vještinama pripomoći onima koji pokušavaju razviti vlastite ideje za web stranice. Ali ono što je Tyleru stvarno diglo tlak bila je posljednja rečenica tog pisma Disciplinskoj. Mark je zaključio kako „nastoji kao prolaznu smetnju tretirati sve te kapitaliste koji bi se uključili u posao čim vide da je napravio nešto uspješno. pisao je Cameronu. Tyler je odbacio crne misli i usredotočio se na brata i prijatelja pred računalom. otvoriti novu stranicu njihovih života. sve je napustio nakon što mu je dojadilo i otišao se baviti nečim drugim.“ Pročitao je i Markov zločestiji dopis Sveučilištu nastao nakon što su Tyler i Cameron nastojali stvar predati Disciplinskoj komisiji: Obično se nastojim držati podalje od pothvata drugih studenata zato što mi oduzimaju previše vremena i ne ostavljaju dovoljno prostora kreativnosti koju trebam za vlastite projekte. pomalo me žalosti činjenica da mi prijete nakon što sam radio besplatno za njih. ovaj se okrenuo i otrčao. Iskreno. Za Boga miloga.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark Zuckerberg. Činilo se da mu je jedini izbor krenuti dalje. ali nije imao nikakvih obaveza prema dvojici nabildanih veslača koji nisu znali programirati. „I eto nas“. Stvar je bila u pravdi i časti. Nakon što je pokopao njihove stranice. no Tyleru nije bilo važnije stvari od časti. Možda su u svijetu hakera te vrline bile podređene sposobnostima nadmudrivanja onoga s druge strane ekrana. ako bog da. i shvaćam zašto ih uzrujava činjenica da sam pokrenuo uspješne web stranice dok su njihove još uvijek nedovršene. i to je bilo jasno. To sam napravio. najbolje što umije. Nikada. ali nakon što sam imao posla s hrpom drugih ljudi ili tvrtki dubokog džepa i dobro povezanih s pravnicima. Postojao je samo ConnectU koji će. Kada je Divya završio odbrojavanje. Tyler se nekoliko puta tih tjedana ozbiljno bavio mišlju da mu jednostavno dođe u sobu i suoči se s njim. bez trunke sumnje. Nakon tog sastanka. Tyler je znao. Jedne večeri. a ne ranije. Istina je i da im je srao u svojim e-mailovia. počeo sam raditi na Thefacebooku ne koristeći ni linije koda ili kakvih sklopova koje su dio Harvard Connectiona. „U početku“. Tyler možda jest postao mrvicu opsjednut. Dobro. „projekt mi je privukao pozornost i od mene se tražilo da završim Connect segment stranice. nastavio je Divya povišenim tonom. nikakve članke o zabrani konkurencije ili odavanja poslovne tajne. Mark je to vidio kao rad za neke sportaše s faksa. U tom trenutku nije bilo ni Marka Zuckerberga. „Polijećemo!“ 80 . Neke je zabune možda i bilo. ni Thefacebooka. kao što je na primjer Microsoft. samo tjedan ranije. Othrvao se tom porivu znajući da iz toga ne bi proizašlo ništa dobro. Kada je zakoračio prema njemu.

da će se studentarija njime služiti i da će stranice rasti i rasti. Potegnuo je dug gutljaj osjećajući mjehuriće u grlu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Prst mu je udario tipku. ConnectU je zaživio. u dnu duše. ali se nije mogao othrvati dojmu gorčine u ustima unatoč slavljeničkom ozračju. Duboko. Tyler je podigao čašu. Pustili su ga na tržište u nadi da će ga ljudi prihvatiti. zaslon je zatreptao i – to je bilo to. 81 . znao je da gorčina nema veze sa šampanjcem. a Divya i Cameron su se kucnuli.

Nakon one večeri u „66“ nekoliko su se puta pokušali naći. i stoga nisu niti pokušavali. Sila je jednaka umnošku mase i brzine. Sean Parker i znoj koji se cijedio iz njegovih 75 kg nisu imali nikakvih izgleda spriječiti da se glomazni mahagonijski pisaći stol strovali niz stube pred trijemom malog bungalova. fizika je bila kriva za sve. ponekad bazenom i palmom. ili što god bilo da bilo. Najbolje od svega bi bilo da je Mark nekako mogao nabasati u Palo Alto. nakašljao se i odustao. POGLAVLJE – SRETNE SLUČAJNOSTI Da ne duljimo. nije čula tresak i kada bi neznatno ranjenoga drvenog monstruma mogao ubaciti u prtljažnik svojeg BMW-a parkiranog nekoliko metara dalje. iako Sean nikada nije vjerovao da se takve stvari događaju slučajno. traperice i jedna siva kapuljača. ali nije čuo prigovore iz kuće. Trenirke. a ona je gotova sa zadnjom godinom Stanforda i odlazi doma. prekidajući Parkerova razmatranja svih aspekata gorućeg problema. Njegova cura. Zaustavio je dah i pozorno osluškivao. zaključio je. pokazao je kuću koja se vidjela s mjesta na kojem su stajali. Mark Zuckerberg je bio šokiran koliko i Sean. a sada mu se mali genijalac sam od sebe bacio u naručje u Kaliforniji. ali Seanov život ponekad stvarno izgleda kao niz sretnih slučajnosti. Kleknuo je na jedno koljeno i podvukao ruke pod teško drvo i muški upro. dakle. Bilo je neobično vidjeti mlade ljude u tom kraju. ali na kraju im je propao svaki plan. ili jednostavno išlo na živce. Umjesto uzaludnog suprotstavljanja. Vjerojatno ne. Okrenuo se oko osi i susreo se suncem pa zaškiljio. Bio se potrgao kako bi locirao Zuckerberga u New Yorku. Bilo je vjerojatnije da će morati sagnuti glavicu i pitati curu za pomoć. niti su oni bili posebno ludi za njim. Iako se s njegovog lica teško išta moglo zaključiti. Točnije. a lice mu se zažarilo od napora. 82 . Na Seana su doslovno nabasali.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 21. To je bio vrlo dobar znak. „Ovo je nevjerojatna slučajnost“. samo se izmaknuo i gledao kako se drveno sranje ruši uz neugodan tresak na tratinu kraj staze. Na trenutak se pitao bi li koji cug iz inhalatora štogod pomogao. Nije to nešto što bi muškarac prvo pomislio. Kada su mu se oči malo privikle. ali kako je dobar dio zadnjeg semestra proveo kod nje. ona nikada neće ništa ni saznati. Slava i bogatstvo. ne bi bilo loše da dožive nešto domaće i prisno – čak ako je to tegljenje pedeset kilograma teškog stola preko pitome tratine… „Sean Parker?“ Zvuk je došao niotkuda. Podigao je pogled i shvatio kako glas dolazi iza njegovih leđa. Sean je nagađao da su stanovnici prosječno oko trideset godina stariji od klinaca koji su mu prilazili. čak su se već bili dogovorili da će se susresti u Vegasu na nekom skupu povezanom s visokom tehnologijom. U prvi mah nije prepoznao nikoga od njih. uređenim kolnim prilazima. Mark je odmah predstavio svoje cimere i rekao mu kako su se nedavno uselili u susjedstvo. razaznao je da prema njemu idu četiri dečka. pomislio je zbog načina na koji su bili odjeveni. Pospani gradić u kojem su se nalazili nije bio krcat živahnim mladim ljudima. iz Ulice Palo Alta u kojoj je živjela obitelj njegove cure. Studenti. Ono što se moglo vidjeti bili su nizovi krasnih prizemnica s friziranim tratinama i grmljem. i tu nije bilo spasa. Daleko najbolje. mrmljao je pokušavajući se sjetiti tko bi to mogao biti. Počelo ga je stiskati u plućima. ali kako su prilazili shvatio je da zna jednog od njih. Sila protiv sile istog iznosa i suprotnog smjera. pred kućnim pragom. Njegove skupe talijanske cipele utonule su nekoliko centimetara u travnjak. Predmet koji se kreće nastoji zadržati kretanje koliko god ono bilo čudno i nepoželjno.

kao da je progutao žarulju. Svi su. Mark je došao u Silicijsku dolinu kako bi stvorio internetsku tvrtku jer je to jednostavno pravo mjesto za takve projekte. one iste mirne ulice udaljene samo nekoliko milja od središta grada. Računala svake vrste nalazila su se posvuda. rješavali probleme i bugove. ali Sean je bio siguran da je postojala i ta mogućnost ukoliko ga takvo što zanima. Radilo se gotovo danonoćno. Kada čovjek uzme u obzir činjenicu. Uspio se otpustiti u pravom trenutku i nakon nešto vrtnje u letu upao je u središte bazena kao bomba i zalio sve oko sebe. dodavali sveučilište po sveučilište. uključujući roštilj i daske stražnjih prostorija kuće u La Jennifer Way. Barem za sada. a Markovo jato nije ponijelo mnogo toga sa sobom. brucoše računarstva Stephena Dawson-Haggertyja i Erika Shilnicka. Eduardo nije bio tamo. ►►► Dečko je vrištao. on je posebno mnogo radio. možda najbolji materijal za izgradnju novog projekta kakvog je Sean ikada vidio. samo što nije bio ovješen o sigurnosno uže. bili brilijantni stručnjaci za Linux i izradu weba. uključujući i stažiste. Svatko je donio ruksak ili dva. pa su se na sve strane mogli vidjeti floreti i zaštitne maske. U početku ga je to zbunjivalo jer se u New Yorku predstavio kao glavni za poslovne aspekte Thefacebooka. Mark će imati iza sebe pravi mali trust mozgova. a nije bilo trenutka da barem netko nije za nekim računalom nešto radio. Sean je bio više nego zadovoljan stanjem. teško može biti tješnja. Sami su za stotinjak dolara kupili sajlu u obližnoj željezariji i instalirali je o dimnjak i stup. Seanu se podjednako sviđala i ekipa s kojom je Mark utrčao u ring. Jednu osobu Sean nije vidio u kući. čim je Sean ušao u kuću. ostala oprema i mnoštvo žica bili su razasuti na sve strane. jeli ili se bacali u bazen – radili su. mogao je vidjeti kako je zasvijetlilo u Markovim očima. Markovi su roditelji poslali nešto opreme za mačevanje. Što se suradnje tiče. Kada im se još pridodaju Andrew McCollum i Dustin. Green Day je bio čest izbor i Sean je to smatrao očekivanim izborom nadobudne grupe anarhoidnih hakera. Želio je surađivati na Thefacebooku onog trenutka kada ga je vidio. programirali su. bilo mu je jasno da Eduardo uopće nije prisutan u svakodnevnom životu Thefacebooka. ali i čvršće. U pozadini se uglavnom čuo ili alternativni rock ili nešto slično. nešto posteljine i to je bilo sve. nego se iz petnih žila držao za sajlu niz koju je klizio od dimnjaka prema telefonskom stupu s druge strane dvorišta. dodavali aplikacije i razvijali Wirehog. No. Instalirali su bijele zidne ploče za pisanje i već ih prekrili kodovima u svakoj mogućoj živoj boji. a sada mu se otvorila mogućnost življenja s tipom koji ga je stvorio. Bila je već uređena. uz minimalna oštećenja. kako na papiru tako i u praksi. vjerojatno više pijan nego uplašen. Pretjerano veliki dnevni boravak pretvoren je u križanac studentske sobe i računalnog labosa. Ne samo da je i Mark radio. Bili su elitna postrojba. Kada nisu spavali. Radna etika je bila zapanjujuća. limenki piva i kartonskih kutija oveće količine računalne opreme. Krenuli bi oko podneva i radili do pet ujutro. može li zamisliti išta bolje nego da još primi na stan nevoljnika koji iza sebe ima suosnivanje dvije internetske tvrtke o kojima se pričalo na sve strane? Mark nije naglas izrekao tu ideju. 83 . Na unutrašnjosti kuće nije trebalo posebno raditi.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kada je Sean objasinio da je krenuo seliti svoju curu njezinim roditeljima. a znao je da bi ga moglo zanimati. Kuća je bila super i u njoj je vladao divan duh studentske udruge iako su se Mark i njegovi dečki tek uselili. Prostorija je nalikovala utrobi razbijene svemirske letjelice. da će se tamo zadržati nekoliko dana i da će nakon povratka biti privremeni beskućnik. leteći kroz zrak kao da je u nekom školskom uprizorenju Petra Pana. Pod je bio odlagalište ambalaže pizza.

je li Eduardo Saverin još uvijek dio priče? Doimao se kao sjajan dečko. Dolinu je smatrao takvim mjestom. Nekada samo s pinklecom na ramenu i laptopom na rukama. Mark Zuckerberg je bio taj. reče Sean u sebi. Sean je samo trebao pokazati put. Ranije se našao na pravome mjestu i u pravo vrijeme. a još više ih je vidio kako žive ili umiru. imao je Thefacebook. radili su na stvaranju kreme društvenog života. Najviše im je bilo potrebno razumijevanje onoga što društveni život stvarno jest. Eduardo nije bio tamo i. U njoj su se primjenjivale taktike koje se nisu predavale ni u jednoj poslovnoj školi. Imao je snage. stvarno želiš da projekt uspije i zaživi. Tulumarenje. Sudjelovao je u brojnim uspješnim pokretanjima projekata. Uostalom. obnovljenoj Dolini silicija. ali osim toga je imao i onu posebnu vrstu usredotočenosti potrebnu da se izvede ovakvo što. eto. Pa što ako je spavao na madracu zguranom u slobodan kutak i što ako su njegove stvari pohranjene u nekom spremištu. U tom je gradu bio rock zvijezda. kako je Mark objasnio. Thefacebook će biti udarna vijest i svi će slaviti Marka kakav god čudak bio i kakve god nedostatke imao. Pokrenuo je Napster u srednjoškolskoj klupi. tužno ali istinito je da će propustiti budući razvoj tvrtke. nije mu se tamo ni htjelo biti. Eduardo bi se možda pokušao održati. njihove prazne kutije dostavljenih pizza. A gdje je Eduardo Saverin? Još bolje. Ta novost je Seanu odmah zazvonila na uzbunu. milijarde vrijednu kompaniju koju je čekao.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Zapravo. Odlučio ih je upoznati s okolinom kako je samo on mogao. Gledao je te dečke. Prvi korak bio je pomoći tim dečkima da shvate što znači biti dijelom revolucije. koliko je Seanu moglo biti poznato. To mu je svakako davalo određenu težinu jer je bio investitor u nečemu što počinje od nule. Sean je znao da je baš on taj koji im može pokazati sve opcije. Ni jedna od tamošnjih legendi nije nastala slušajući predavanja. Očito je bio genij. i to svakog jutra. treba živjeti s njim. Uspjeli su time što su došli tamo. Ako stvarno želiš napraviti nešto. imao je Markove ljudi. Vjerovao je svim srcem da bi ti dečki uz njegovu pomoć mogli stvoriti baš tu. Bill Gates nikada nije završip Harvard. Stoga ga je u velikoj mjeri isključio iz svojih razmišljanja. sposobnosti i volje. uložio je prvu tisuću dolara za servere. Štoviše. nego ratovanja. Tada je njegov novac financirao razvoj cijeloga projekta. ali već je pokazivao da nije imao ono što je trebalo za takve projekte. šminkerski restorani. U krajnjoj liniji. negdje…On će osigurati da stvar proradi. Eduardo je otišao u New York i bavio se nekakvim stažiranjem u banci ili tako nečim. Što se tiče Eduarda. sve će biti njegovo. s njime noću lijegati i jutrom se buditi. Treći ga je put sudbina posjela na pravo mjesto. Kako je Mark rekao. Jadničak. ali mjesto se promijenilo. Sean je znao da pred sobom ima osobu koja stvara novu priču o uspjehu u modernoj. mjestom koje vrvi od stalnih revolucija. ali nije vidio zašto Mark ne bi jednoga dana zasjenio čak i njega. ali što je to zapravo? Silicijska dolina se nije vrtjela oko poslovanja. bio je tamo kada je sve počinjalo. Ali osim toga? Smatrao se poslovnim čovjekom. Imao je Marka. cure. Kada ga je gledao kako programira u četiri ili pet ujutro. ali to je nešto što se u toj igri događalo svakodnevno. a vrijeme je proletjelo brzinom svjetlosti. Što li se dogodi kada stojiš kraj lika koji ščepa munju i s njom poleti u nebo? Povuče li te za sobom u stratosferu? Ili pougljeniš u pokušaju da ga uhvatiš? 84 . opremu za mačevanje. i zaključio kako ih ne bi ubila poneka lekcija o određenim profinjenijim načinima uživanja u životu. Sean nije niti upisao studij. imao je toliko iskustva da je jako dobro znao kako uspjeh ovisi o energiji i angažmanu onih koji su srce pothvata.

a onda se prihvatiti posla. znao je da ima velike izglede provesti veći dio večeri čekajući uzlijetanje. proizvođačima softvera. Odmah mu je bilo jasno da zapostavljanje tvrtke koju su on i Mark pokrenuli u studentskim domovima nije način na koji će postati biznismen očeva kova. Zapravo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 22. kao njegova šašava djevojka koju razmišlja nogirati. To je značilo i da bi u San Francisco mogao doći dobrano nakon predviđena 22 sata. Pjesma je 89. na listi 500 najboljih pjesama svih vremena „Rolling Stone“ magazina 85 . Kako je Marko to prenio. Mark je vidio sve najbolje što je taj kraj mogao ponuditi. osjetili zaneseni high-tech San Francisco. Otkako su mjesec dana ranije sletjeli u Kaliforniju. čak i ljudima iz svijeta rizičnih ulaganja. izglednim investitorima. Mark je spominjao neku zabavu na koju ih je Parker ugurao. a mogla bi to biti i prilika za upoznavanje s još nekim sklonima ulaganju. U New Yorku se prilično istrošio. Udomaćili su se na Stanfordu. Sean ih je već vodio po sličnim zabavama. POGLAVLJE – CALIFORNIA DREAMING27 Siva zavjesa kiše prekrila je prošireni Boeing 727 American Airlinesa kad je krenuo prema pisti za uzlijetanje. nekakvo okupljanje u dobrotvorne svrhe na kojem će biti prva liga poduzetništva. Po deset sati dnevno je glancao pločnike.A. objavljena 1965. čak su nekoliko puta otišli u L. Eduardo se zalijepio za okrugli prozorčić. zvijezdama internetskih tvrtki i nekim od glavnih igrača Doline silicija. odustao je nekoliko minuta nakon što je počeo. Nije li pravi razlog zašto je uzeo last minute kartu za Frisco uvjeriti se da je neopravdano zabrinut? Vjerovao je da će Thefacebook postati opet onaj stari prije nego protekne ta noć. U svojim umornim mišićima osjetio je vibriranje ubrzavajućih motora i naslonio se u usko sjedalo do prozora nastojeći naći udoban položaj. Kada ga je Mark i ostatak ekipe dočekaju u zračnoj luci. no to nije bilo tako važno. Koliko god odmoran bio. Ni na tren nije požalio što je već prvog dana odustao od stažiranja. koja se tada već nazivala njegovom djevojkom i povremeno bi to bilo i točno unatoč tome što je počinjao shvaćati da nije sasvim svoja. bit će potpuno iscrpljen. posebno u sitne noćne sate kad bi se pitao što li se događa u Kaliforniji. Naravno. Nije mogao razaznati koliko je zrakoplova poredano ispred njegovog. 27 „Kalifornijski san“. Bit će to stvarno sjajan start. Iako je nosio uobičajenu kombinaciju sakoa i kravate. kako se snalaze Mark i ekipa. i to uglavnom s društvom iz Phoenixa koje se u gradu zateklo. i sve će ponovo biti čista harmonija. Ali nije uspijevao potisnuti tjeskobu koju mu je Thefacebook izazivao. ono što su planirali za nastavak večeri zvučalo je kao da pravi napori tek predstoje. posjetiti punokrvnu zabavu Hollywooda. bio je i s Kelly. kako napreduju i zašto se ne javljaju malo češće. s bilo kim tko je iz bilo kog razloga bio zainteresiran za Thefacebook. pjesma skupine Mamas & Papas. vjerovao je da će bez problema prespavati šestosatni let. susretao se s oglašivačima. ali kada je uzeo u obzir da se radi o JFK-u petkom navečer. Nacerio se sam sebi i zakolutao očima nastojeći se ugurati u neudobno i premaleno sjedalo pomislivši kako postaje možda mrvicu ljubomoran. Večeri i noći bi provodili po raznim klubovima New Yorka. čim je dobio svoju pregradicu i stol zatrpan financijskim izvješćima tvrtki čije je vrijednosti dionica trebao analizirati. Mark i ostatak ekipe će se prvo razvaliti. a već bi mu i to izgledalo kao da je jedan ujutro. po očajnom vremenu. Moglo bi biti zabavno. ali pogled nije prolazio kroz kišu. On.

Dok je taksijem išao do zračne luke. Ponekad je komunikacija podsjećala na razgovor s računalom. Osjetio je iznenadno vibriranje u džepu i hitro bacio pogled po avionskoj kabini sav zbunjen. Posebno je Mark bio zvijezda. Nisu išli tulumariti s prvim curama na koje naiđu. ►►► „Ne boj se. Kad je pogledao zaslon. Prethodne joj je večeri sasvim nerazumno otkrio da kani otići u Kaliforniju provesti nekoliko dana s Markom i dečkima iz tvrtke. Bacio je pogled kroz prozor i vidio da su još nisu ni na pisti i izvukao to čudo iz džepa. Saslušao je što bi smatrao da je odgovorio ukoliko bi smatrao da je odgovaranje nužno.“ 86 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sean Parker je poznavao svakoga i svatko je poznavao njega. Činilo se da svatko želi upoznati genijalca koji je pokrenuo igračku društvenog umrežavanja koja je podigla toliku prašinu. Thefacebook nije bio glavni u gradu. što je uistinu bilo impresivno. Ritam kojim su radili obećavao je prelazak broja od pola milijuna korisnika do kraja kolovoza. posebno time što je sklopio sporazum s Y2M i dobio prilično „obećavajuća“ obećanja od još nekih krupnijih mušterija. Stvari su bile još gore jer je Mark bio takav kakav je. Prekrasno. Ali ide dosta dobro. iako se mora priznati da su na Thefacebooku uistinu upoznali hrpu cura nakon što su postali zvijezde u kampusu i izvan njega. Nije to bilo nešto što bi Sean Parker trebao slušati jer su to stvari o kojima ne raspravljaš pred ljudima koji su u višednevnom posjetu. pravnici itd… Eduardo je bio spreman razgovarati o bilo kojoj od tih tema čim se nađe nasamo s Markom. dao je Marku bjanko čekove i ovaj je njima podmirivao troškove i podizao gotovinu. bez obzira na koliko tuluma te odveli. Ako je i bio oduševljen time što je Eduardo konačno pokrenuo stvari s oglašivačima. da misli na nju i neka ne brine. Kelly je bila jednostavno nerazumna. pa njegovo ime se nalazilo na gotovo svakoj stranici! Unatoč tome. dobro. Reagirala je vrlo loše. a što je on propuštao bivajući u New Yorku. odlazak na neku večeru ili zabavu. valjda je upravo sada konačno našao vezu. Najvažnije je bilo u skoro vrijeme pribaviti još novca. Trebat će pravi zaposlenici. Sjetio se ostavljenog dara za nju koji je omotan odložio u ormarić njezine studentske sobe. I licem u lice ga je bilo teško pročitati. pa joj je javio da ga razmota. nije bilo signala. to u svakom slučaju nije pokazivao. usta su mu se objesila. uredi. Motori su se zavrtjeli jače. Svi su oni preko njega upoznavali Marka. Bilo je to upravo smiješno. Ostala je u Bostonu radi nekih predavanja. Nakon toga je isključio mobitel i ubacio ga natrag u džep. Za ime Božje. Kada je otvorio račun. Treba priznati i da su Mark i njegovi danonoćno radili na dodavanju novih i novih funkcija na stranice i dodavanju novih i novih sveučilišta. Eduardo joj je sms-om odgovorio da se smiri. namjera je bila raditi u Silicijskoj dolini. a koji je rastao svaki put kada bi mu Mark javio neku novu prekretnicu. No. Prihodi od oglašavanja koji su trebali početi pritjecati nisu bili dovoljni jer pola milijuna korisnika treba poslužitelj golemog kapaciteta. No. boj se. Ponekad bi samo odšutio. njihov je potisak pridigao nos zrakoplova i Eduarda pritisnuo na sjedalo. sve veći broj korisnika donosio je i sve veće probleme. Dvadeset tri sms-a i svaki Kellyin. odmah se upuštajući u glasna paranoična razmišljanja kako odlazi radi svih tih razuzdanih tulumarenja s djevojkama koje su upoznali na Thefacebooku. Kao da nije imao dovoljno briga? Zadnje čime se u tom trenutku trebao baviti bila je ljubomorna djevojka. Tvrtka je još vozila na onih osamnaest tisuća koje je Eduardo uplatio na račun kod Bank of America. a preko telefona je bio potpuna misterija. Ubrzo nakon toga i dvojica stažista neće biti dovoljna da bi održavala tvrtku. Sinulo mu je da nije isključio mobitel. ali je bio novi i o njemu se pričalo. Eduardo se nije mogao otresti osjećaja zabrinutosti.

odjeveni kao programeri. a krivudave ulice. ugledao automobil parkiran uz rub terminala.“ Što nije bilo ni od kakve pomoći. kao i obično. Sean Parker nije bio u blizini. svemu što se događalo u Kaliforniji. stažistima i cijelom tom okruženju sveo je na uobičajeno: „Bilo je zanimljivo. Nije trebao ključ. Eduardo je dobio dojam da je taj grad jedno od najljepših mjesta na kojima je ikada bio. stajali metar iza Eduarda. Tijekom razgovora polako su prolazili kroz svjetla grada uskim. začuđen. ali iz njegovih krnjih rečenica nije se moglo dokučiti što uistinu misli. Dobar znak. Vozio je Dustin. mješavina alternative i dancea. Čim su se zaustavili pred ulazom bez vidljivih obilježja. Vrataru je napomenuo kako se zovu. Seanu. Beskućnici u blizini jedva da su okom trepnuli na njihov auto. „U redu je daleko više žena nego muškaraca. Činilo se kao da su kuće sagrađene jedna na drugoj. držao drugog plana. ali se moralo nešto petljati oko volana da ga se pokrene. čovjek je to revno izrecitirao u mikrofon zakačen o slušalicu. Kako je to u njihovom odnosu najčešće i bilo. Iznio mu je i neka viđenja financijskih planova i ideje za bolje povezivanje s lokalnim oglašivačima na područjima na kojima je Thefacebook aktivan na sveučilištima. a čas kasnije i ugao dalje pun prosjaka i skitnica koji stoje oko zapaljene kante sa smećem. ali i tu postoje nekakva pravila. a sve više beskućnika. Konobarice su imale majušne suknjice i topove koji su pogledima izlagali veći dio trupa. Naposljetku je. zagušenim ulicama centra. Poskakivale su kroz gomilu noseći iznad glava poslužavnike krcate šarenim martinijima koji samo što se nisu prevrtali zbog gužve kroz koju 87 . koji su. ali bio mu je i čudan. Ovaj ga je odmjerio registrirajući njegovu kravatu i sako. treštala je. prateći Marka. Na kraju mu je rekao i da mu djevojka nije baš sasvim svoja i kako mu je tijekom leta poslala još dvanaest sms-ova.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je podigao obrve kad je. Još ga je čudilo kako je grad bio čas kao s ljupke razglednice. Eduardo je bacio svoju vojničku transportnu vreću u prtljažnik i zavalio se na zadnje sjedalo. Izvješče o svojem poslu. Eduardo mu je rekao kako se zovu. Objasnio je detaljno kakav je dogovor postigao s Y2M i kakav je napredao ostvario s drugim oglašivačima. slegnuo ramenima i otvorio vrata. od kojih su neke bile popločene makadamom i imale tramvajske električne vodove. Unutra je bilo mračno i sve se treslo. Mark je rekao da je već otišao na party u svom BMW-u i serije i zauzeo im VIP mjesta. Ukratko auto je bio kotrljajuće sranje. rekao je dok je Dustin parkirao auto uz hrpetinu smeća koja je prekrila veći dio rubnika. Činilo se da je jedna guma nešto veća od ostale tri i to je karoseriju činilo čudno nagnutom. Glazba. penjale su se uz brdo po terenu koji je i po visini i po nagibu bio upravo planinski.“ Izašli su iz auta i prišli prednjem ulazu u klub. Dva kata s niskim stropovima. i to usred područja rupčaga. bilo je sve manje obilja. pa je Eduardo preuzeo vodstvo i predstavio ih krupnom muškarcu. „Ovo izgleda obećavajuće“. sve puno bljeskova stroboskopa. opet je on govorio. Nije bio iznenađen jer je Mark auto našao preko Craigslista. a nad barom vijugavo stubište od pleksiglasa koje je vodilo u VIP ložu načičkanu kožnim separeima i ograđenu baršunastim konopcima. Sve je išlo po planu i Eduardo je tijekom vožnje od zračne luke imao vremena za razgovor s Markom. a onda bacio pogled na Marka i Dustina. zalagaonica i salona za masažu. Lice muškarca govorilo je sve: Misle li ovi klinci doista ući ovdje? Jest da je to San Francisco. Dobro je bilo što se nisu morali bojati da će ga netko ukrasti. Klub se nalazio iza O'Farella. Auto je bio toliko star da nije mogao zaključiti ni koje je marke. a Mark je uglavnom slušao. a pred vratima vrlo krupnog muškarca u crnom odijelu i sa slušalicom u uhu. Mark se. pa s upadom neće biti problema. Kako su prošli Geary i ušli u srce okruga Tenderloin. Eduardo je ugledao dugačak red. Činilo se da je Mark sve upijao. a i sav se tresao.

Djevojka ga je povela prema izlazu iz VIP lože i niza stube od pleksiglasa. Znao je da će u budućnosti vrijediti daleko više. a neki od besramno bogatih ljudi su mu šaptali na uho iznose koji bi njega i Marka učinili ozbiljno bogatima. Što je više navaljivao. ovaj je izbjegavao spominjanje Victoria's Secret modela. Ipak. unutar njegove glave. Meso je bilo od koale. Počelo je onim prvim jebenim partyjem koji je trajao do četiri ujutro. kako je vjerovao. Tijelo je boljelo skoro kao i glava. Sean je organizirao priličan broj večera. napijao se u fancy klubovima San Francisca. nekoliko sati nakon što je klub već bio zatvoren. Pomišljao je da se možda svijet okrenuo naglavačke. Kakvi god brojevi bili u pitanju. Eduardo je znao da čovjek misli ozbiljno. ali je domaćin spremno objasnio. Pokazalo se da je tip sklon egzotičnim jelima. nego. kasnili su na radni doručak pa je poduzetnik kojega su trebali sresti ponudio da im kupi nekakav SUV. Jeo je koalu na jahti. Mislio je da je prerano za to. da su prateći bijelog zeca ušli u njegovu rupu i sad su u zemlji čudesa. Proveo je nekoliko dana rada. Nešto se značajno promijenilo i nabacivalo se pravim ponudama. Sve ga je boljelo. i razaralo mu misli poput bušilice uključene na najveću brzinu. dosadno i uporno. Na kraju 88 . Točnije bi bilo reći da su ih ugostile glavne gradske face.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi su se probijale. prijema i vrtnih zabava dok je Eduardo bio tamo. No. investitorima koji su tražili projekte u nastajanju. Na njima su se sretali s ljudima koji su nešto značili u velikim tvrtkama. a kada ga je vidio. Jelo se i pilo preko svake mjere. Za razliku od dolaska. Eduardu se zavrtjelo u glavi. a na uho su im šaptane rečenice u kojima je često upotrebljavan izraz „milijun“. Vodili su ih do najljepših i najskupljih restorana San Francisca. Puno lokanja. Eduardo nije vidio Marka do sutradan. silovito. ►►► Četiri dana kasnije se opet našao u sjedalu do prozora American Airlines Boeinga 757 glave prislonjene na okrugli prozor s desne strane. Ne samo što je bilo egzotično. Eduardo je znao da Thefacebook nije na prodaju. Je li stvarno vidio ono što je mislio da je vidio? Je li Mark stvarno tek tako otišao? A nije li on još uvijek hodao s onom istom Azijkom s Harvarda? Jebote! Bio je prilično siguran da je upravo vidio kako Mark Zuckerberg vodi doma Victoria's Secret manekenku. Nekoliko sati su pričali o poslu. nije mogao vjerovati kroz što je sve prošao u nekoliko prethodnih dana. Ovaj put nije bilo kiše. Zatim ga više nije bilo. Daljnji razvoj stvari je bio luđi od luđeg. i to je Eduardu bio siguran znak da je nečega bilo. Često bi ih pozivatelji počastili slanjem limuzine po njih ili bi se dolazilo po njih u glamuroznim SUV-ovima. Na njemu se nalazio komad vlaknastog mesa. ali sivilo je još uvijek vladalo. ovaj se put nalazio s druge strane Eduardovih očiju. Mark i on su pozvani na jahtu jednog od osnivača Sun Microsystemsa. napadno. Eduardo se nije usudio pitati što je. i nezakonito. to se Mark jače povlačio. najčudniji sastanak je bio upravo večer prije nego je Mark letio natrag za New York. kovanja planova i lokanja. Očekivao je Marka u novom autu sljedeći put. Mogao se samo diviti. bilo bi neuljudno odbiti obrok. ljudima koji su jednostavno imali novca i sa svima koji su bilo koji način mogli imati interesa za Thefacebook. a trebao je kriviti samo sam sebe. Jednog jutra Mark nije mogao pokrenuti svoje vozilo iz malog oglasnika. Ono što je vidio Eduardu je bio najjasniji dokaz da je Sean Parker u pravu: Thefacebook će biti najjača stvar na svijetu. Sjedeći u avionu i čekajući da se motori pokrenu. kad je netko od posade donio sjajni srebrni oval.

Razrogačile su mu se oči i uspravio se u sjedalu. S druge strane je čuo Kellyno jecanje. učinila je ono što je rekao i otvorila dar ostavljen u ormaru sobe.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi krajeva. Onda je zapalilo to sranje skupa s većinom njegove odjeće po njezinim ladicama. koga je briga što hoće Sean Parker? On i nije bio u ekipi koja je vodila tvrtku. Bilo je to još jedno od veselja koje dolaze uz munjenu curu. Kada je nije nazvao nakon nekoliko dana provedenih u Kaliforniji. Nikad ne znaš što te čeka. Osjetio je poznate vibracije: zaboravio je na taj prokleti telefon. Malo je nedostajalo. a u pozadini sirene. Pa što ako nisu ništa zarađivali? Pa što ako su ulazili u crveno i jedva još preživljavali trošeći zadnje od onih osamnaest tisuća dolara koje je položio na konto? Nije htio prodavati. 89 . hm. Pozvali su vatrogasce i oni su sve zalili šmrkovima i sad se čak pričalo da je treba uhititi. pretpostavio je da bi i mogao obaviti taj razgovor. približavali su se brojci od pola milijuna korisnika i rasli iz dana u dan. Pritisnuo je zelenu tipku i uređaj prinio uhu. Trgnuo ga je iz džepa i vidio da ga zove Kelly koju je. Nije bio nitko. Nije bio unutrašnji. Sean Parker. Namrštio se osjećajući kako ga valovi sivila napadaju još jače. Bio je savjetnik. „Koji kurac se događa?“ Govorila je brzo kroz jecaje. Skoro je sredila cijelu sobu. Razmišljao je vratiti telefon u džep. razumljivo. Prekrasno. ali kako je imao još nekoliko minuta prije polijetanja. Eduardo je zatvorio oči i odmahivao glavom. uglavnom izbjegavao otkako je sletio u Kaliforniju. Mark nije htio prodavati.

ostali su drugi.. Nekoliko minuta su se čudili bizarnim odjevnim navikama engleskih veslačkih navijača. godine. članovi. Razlog je mogao biti taj što je Steward's Enclosure imao četiri šanka. POGLAVLJE – HENLEY NA TEMZI Dvije sekunde. Unatoč svem tom kulturološkom iskustva koje su doživjeli. Bio je prvi tjedan srpnja i sunce je pržilo. Vrtjela su se unaokolo čekajući princa Alberta da proglasi pobjednika. njihovim jaknama. širokoga otmjenog gledališta kojem su mogli pristupiti samo članovi ili gosti članova. ali Tyler je svejedno bio oduševljen činjenicom da mu je ruku stisnula osoba plave krvi i sjećala mu se imena. Unatoč tome što su dali sve od sebe. Pravi pehar je otišao Nizozemcima. i to na najdužem komadu ravnog vodotoka u cijeloj Engleskoj.“ 90 . Nizozemci su ih pretekli za te dvije sekunde i to je znao po načinu na koji je reagirala svjetina okupljena na obje obale rijeke. većina uglednih i uglađenih uzvanika se razmiljela iz prostora zvanog Steward's Enclosure. a Albert je to nadoknadio preuzevši domaćinstvo utrke. Ironijom sudbine. kravatama jarkih boja i lepršavim. Razlika između pobijednika i zaboravljenog. Sam gradić je djelovao kao postaja priče iz davnine. Dvije sekunde. ►►► Dok su se iskrcali i došli na dodjelu nagrada. Mogli su ući jer su im njihovi domaćini. No Albert je došao iz Monaca u čast djeda koji je u svojim danima bio vrhunski veslač. točno 2113 metara toka Temze. dućanima i crkvama. Osmerac je još rezao vodu kao da je utrka u tijeku. Zapravo većinom po pubovima. natkrivenu blagovaonicu i štand s čajevima. koja na tome mjestu protječe kroz bajkoviti srednjovjekovni gradić Henley iz 1526. ali Tyler je kao pravi sportaš priznao pobjedu i zapljeskao sa svim nazočnima. Nakon toga blizanci su odlutali u Steward's Enclosure. u Henley su došli samo s ciljem sudjelovanja u Grand Challenge kupu protiv najbolje svjetske momčadi. Jack Kelly se nije smio natjecati u Henleyju zbog svojega niskog podrijetla.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 23. Iako ih nije mogao vidjeti. a ne šačica Amerikanaca koja je proputovala pola svijeta da bi gledala Tylera i njegovog brata kako veslaju. Utrka se održavala jednom godišnje još od 1839. dali značke za ulazak. I to za dvije pišljive sekunde. Neke od zgrada sagrađene kada je grad nastao još su uvijek bile čitave i Tyler je veći dio petodnevnog boravka proveo tumarajući s bratom i obiteljima njihovih domaćina po pubovima. Princ je uživo izgledao mnogo niži. „Ne možete svaki put pobijedit'! Svaka čast. Za dlaku. Činjenica da je princa Alberta zapala čast dodjele nagrade bila je čista slučajnost jer je to posao koji inače odrađuje aristokraciju nešto nižeg ranga. između imena ugraviranog u pehar i odlaska kući tek s komadićem vrpce i nešto uspomena. koji su ga prihvatili s velikim zadovoljstvom. Bilo je gorčine u promatranju druge posade kako maše peharom iznad glava. dugim ljetnim haljinama i šeširima. ali kao da nitko nije primjećivao vrućinu. ali nije bila. Duboko u srcu je znao da je već sudjelovanje u Henley regati čast i iskustvo koje će pamtiti dok je živ. Bili su to glasovi Nizozemaca koji su bodrili svoje prijatelje i kolege. Tyler je osjetio kako mu se tijelo lomi kad se iznemogao nagnuo naprijed i mlitavo objesio žuljevite ruke na već obješena vesla. Stisak ruke je sve što su Tyler i Cameron dobili od jurećeg princa.

Nadao se da je nešto krivo čuo. Mark se oglušio na njihove e-mailove i opomenu pred tužbu i stoga je ostalo samo ono neizbježno. ali nikada to nije bilo s britanskim naglaskom. Bio je to bucmasti pedesetogodišnjak žarko crvenih obraza. i to unatoč tome što je još uvijek bio dostupan samo studentima nekih sveučilišta u SAD-u. 91 . I stalno je na tim stranicama. Koliko li ih je bilo? Trideset? Četrdeset? Pedeset? Taj fenomen se širio brzinom koju nitko od njih nije mogao predvidjeti. „Bilo je gusto. Regate obično nisu završavale tako malom razlikom. no jednostavno se nisu mogli nositi. Thefacebook je u usporedbi s njim bio čudovište. Nije vjerovao svojim ušima. Larry Summers samo što im nije nacrtao njihov jedini preostali put. moja kćer je snimila nešto krasnih fotografija“. Kćer mi kaže da ga koriste sva djeca na sveučilištima u Americi. ali u glavi su mu se i dalje rojile misli kojima se nekoliko ranijih tjedana uspješno othrvavao. Godzilla koja drobi sve pred sobom. a ne nečim za što nikada nisu čuli.“ „Možda bi nam ih mogla poslati e-mailom“. Za to je vrijeme ConnectU manje ili više bio tamo gdje je i počeo. otišla je već doma. I nisu daleko dospjeli. Bolje su se pripremili. napali klijentelu Thefacebooka kako god su znali. Thefacebook je kosio svu konkurenciju u začetku. Taj je društveni čovjek zarađivao za život kao londonski odvjetnik. „Znate.“ Tyler je uistinu mislio to što govori. Studenti su se htjeli služiti alatom za društveno umrežavanje koji su već koristili svi njihovi prijatelji. one web stranice. Naravno da je proteklih mjeseci mnogo puta čuo ljude kako pričaju o tim prokletim stranicama. Nikad ne bi očekivao da će tu riječ čuti u živopisnom srednjovjekovnom britanskom gradiću na obalama Temze. Bila je to tradicija na koju se nije bilo lako naviknuti. na Amherstu. i to što su drugi izvukli utrku za samo dvije sekunde moglo se svesti na to da su je nešto jače željeli dobiti. Unatoč činjenici da je bio prepun korisnih ili zanimljivih karakteristikama i tome što su ga od početka stavili u upotrebu na nekoliko sveučilišta. „Molim?“ izletjelo mu je. Ali oni su zaslužili. što je značilo da svaki dan putuje pedesetak kilometara. „Ovaj. prćastog nosića i upalih plavih očiju. a ipak su se još uvijek uspijevali suzdržavati da njime krenu. Siguran sam da je možete tamo naći kad god se sjetite i ona će vam e-mailom poslati slike. Divya i on su se pokušavali izdići iznad osjećaja ljutnje i potištenosti i spasiti da u situaciji ne osobito sjajnoj po njih. Cameron se ugurao. Cameron. Pokrenuli su svoje stranice. Eto. jeste li na Thefacebooku. dečki?“ Tyler se ukipio u trenutku kada mu je vrč piva dotaknuo usne. I tisućama kilometara od Harvarda i dalje su razgovarali o Thefacebooku. U njegovim je očima mogao vidjeti svoje vlastite osjećaje. Tyler se nekako pribrao i nasmiješio uspijevajući skrenuti čavrljanje s pravnikom na neku sporednu temu. Netko nepoznat im je tutnuo u ruke po kriglu mlakog piva.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler se na silu nasmiješio ocu njihovog domaćina koji se odvojio od skupine poznanika i klatio prema njemu. ConnectU se nikako nije uspio nositi protiv epidemije Thefacebooka – koji god razlog bio ishod je taj da je ConnectU bio samo jedan treptaj na radaru društvenih mreža. „Pa. nažalost. znate. baš se vratila nakon što je godinu dana provela preko. Istina je bila da su poraženi. I sam je nekoć bio veslač u Oxfordu i od tada nije propustio ni jedan Henley. „No.“ Tyler je bacio pogled na brata. Harvard je oprao ruke od njihovog slučaja. no dečki su vrijedno radili na adaptaciji lokalnim uvjetima otkako su stupili u Henley. a već desetak godina je ugošćavao one koji zbog veslanja dolaze s druge strane velike bare. rekao je odvjetnik. „Hvala“. odgovorio je Tyler nastojeći zvučati optimistično.

klinac koji nije pokazivao nikakvo kajanje i koji im nije ostavio izbora. pa i Crimson ih je već bio napao u nizu uvodnika. Bilo je to zadnje oružje. Njih su dvojica sportaši iz otmjene obitelji. Uostalom. Kada bi to bio film iz osamdesetih. Mark Zuckerberg im nije ostavio izbora. Tyleru je bilo jasno kako će njih dvojica izgledati u očima gotovo svih drugih. Kasnije se doznalo da je taj članak napisala cura koja je hodala s jednim od njihove porcellainske braće i cijelo to vrijeme ga gnjavila stavovima kako su takvi klubovi u svojoj naravi „zli“. bez obzira kakav bio krajnji ishod. Kodeks časti protiv kodeksa hakera. 92 . Bila je to klasna borba na koju se novinari nikada ne bi oglušili: bogati dečki zaštićeni staklenim zvonom koji vjeruju da establišment postoji kako bi njihovo zvono ostalo netaknuto protiv hakera koji krši pravila. Wall Street je bio opsjednut advokatima i čuli su mnoge ratne zgode iz sudnica trgovačkih sudova. Moglo se to shvatiti kao naznaku onoga što bi ih moglo zadesiti ako se upuste u tužbu protiv Zuckerberga. bili su voljni nabaviti kostime s kosturima i potrčati. no ako je to bila nužna nuspojava pokušaja da dođu do fer prilike za borbu za svoja prava. blizanci bi sigurno bili bad guys. Jedan od autora je išao toliko daleko da ih je nazvao neandertalcima. Bilo im je poznato da je suđenje ružan proces. ali nije li to upravo opisivalo njihovu situaciju? Nisu li bili bačeni u očaj? Za dvije sekunde ih je pretekao klinac koji poznaje računala.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler i Cameron su zahvaljujući očevim poslovima znali ponešto o sudskim postupcima. Bili bi odjeveni u kostime s kosturima i naganjali bi Karate Kida na školskom plesnjaku. Mark je svojim kopanjem po računalima stekao zvjezdani status. Tyler je znao da bi stvar mogla biti gadna i izvan sudskog poprišta. očajnički potez. Uvijek je imao prilično jasnu sliku o sebi i mogao je dobro nagađati kako će ljudi reagirati uspoređujući njega i brata sa Zuckerbergom. Mogao je zamisliti kako će stvar izgledati u medijima. Štoviše.

jednostavno je počeo pričati o zabavi na koju ga je večer prije poveo Sean Parker. SRPNJA 2004. Nazvao je Marka u La Jennifer Way kako bi mu javio dobre vijesti. Preciznije: ponovio je sadržaj ugovora koji su potpisali kada su osnovali Thefacebook – na Eduardu je bilo vođenje poslovnih pitanja tvrtke. Srce lupa. Štoviše. uto telefon uzima Sean Parker i odmah kreće s pričom o dvojici potencijalnih ulagača koje će spojiti s Markom. Bio je u New Yorku. upoznaje s potencijalnim ulagačima. znamo da se iz njega pušilo od bijesa i da je krenuo napraviti nešto što će mu promijeniti ostatak života. Eduardo je pokušao objasniti kako je i New York važno središte. 28 Na hebrejskom = čisto. zadovoljan napretkom posla postignutim s Y2M i drugim oglašivačima koji su čekali na red. u kojem se također nalaze ulagači i kako se tvrtka koja nastaje može baš tamo povezati s ljudima koji su joj potrebni: bankarima i oglašivačima. Eduardo se skoro pokajao još tijekom tog razgovora. sve bi se vrlo brzo riješilo. ali stvari su od tada krenule nizbrdo. Možda je povukao taj potez jer je bio ljut. Sean je rekao da su spremni izići s ozbiljnim iznosima i ako se Mark svidi njima i oni Marku. nije znao ni što Mark radi na sastancima s ulagačima. Mark je trabao raditi u Kaliforniji na kodiranju. išlo mu je vrlo dobro. Ne znamo točno gdje se u tom trenutku nalazio: je li razljućen tumarao ulicama New Yorka ili se grčevito držao za ručku u kolima podzemne željeznice njišući se kako ga je gurala gomila oko njega i sama nošena valjanjem vozila. 93 . Sigurni smo da je Eduardo bio ljut. Neki kurčev gost. Nakon toga se razgovor prometnuo u „pjesmu“ koja je postajala Markov ljetni hit – kako bi se Eduardo trebao preseliti u Kaliforniju jer se tamo sve događa. Eduardo nije imao dojam da je Mark uopće slušao dok mu je potanko prenosio što je sve postignuto. Po njemu je Markov posao bio brinuti se o tehničkim pitanjima tvrtke. a možda i stoga što je to smatrao ispravnim načinom kako Marku dati do znanja da nije košer28 ostaviti ga da tako izvisi. Malo je reći da je Mark pokazao nedostatak poštovanja prema napretku koji je Eduardo postigao napornim radom u New Yorku. u Silicijskoj dolini. Mark je poprilično uznemiravao Eduarda tupeći mu kako gubi vrijeme u New Yorku kad je sve što Thefacebook treba baš ondje. Mark ga zapravo uopće nije htio slušati. POGLAVLJE – 28. Da stvari budu gore. a Parkerov ni o čemu. Brzo je uzvratio da je on taj koji se brine za poslovnu stranu Thefacebooka. Gdje god bio. prema židovskim ritualnim propisima dopušteno i priređeno jelo. sasjekavši u korijenju njezine teatralne ispade. Eduardo je u to vrijeme bio izvrsno raspoložen. Otkako se vratio iz Kalifornije i odmah prekinuo s Kelly. Tamo se kodira. Zapravo. Znoj mu se slijeva niz leđa. Točnije. Eduardove emocije su se mijenjale iz ljutnje u čisti bijes i učinio je nešto impulzivno. prihvatljivo. Nakon tog razgovora. da ga se mora uključiti u bilo koji sastanak s investitorima i koga vraga uopće Parker ima raditi na tim sastancima? Što se njega tiče. o studenticama sa Stanforda i kamionu Jagermeistera. sastaje s poduzetnicima i softveraškim mogulima. Sastavio je oštro pismo s rekapitulacijom njihovog poslovnog odnosa. Umjesto toga. Parker je bio gost i to je sve. Sve je počelo tri dana ranije. Oči zatvorene.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 24.

Na neki način. u njemu je rasla odlučnost učiniti nešto da bi Marku dao do znanja kako se osjeća. Mark mu je rekao da se sreo s dvojicom ulagača o kojima mu je Sean Parker govorio i da su uistinu zainteresirani biti anđelima29. Što se više korisnika uključivalo. istina je da ih je vodio na cool partije. Eduardo je znao da na takvo pismo dečko poput Marka neće dobro reagirati. ako se njega pita. kako je gledao na stvar. Mark je morao prihvatiti tu činjenicu i Eduardo je želio pismenu potvrdu da može voditi poslovanje društva na način koji smatra prikladnim. dok mu tu u New Yorku šišti para iz ušiju. trebalo je zaposliti još ljudi kako bi se uhvatio korak sa svime što se događa. Thefacebooku je novac trebao jer je počeo zapadati u ozbiljne gubitke. možda je tako i bilo. Unatoč tome što se nalazio u New Yorku. sav znojan od vožnje podzemnom ili taksijem kroza zakrčeni promet. Eduardo je možda preburno reagirao. Eduardo vadi svoju bankovnu iskaznicu i baca je na stol pred službenika. Morao je poslati poruku koju Mark neće moći prečuti. Dok ga srednjovječni ćelavi bankar pokretom ruke upućuje da sjedne preko puta i pita što može učiniti za njega. Kada ga je napisao. a Mark se pravi lud i ponaša se prema njemu kao prema bivšoj curi za koju mu se sada živo jebe. Smatrao je da plaća sve. to je trebalo više servera koji su opsluživali njihove zahtjeve. Gleda ga najozbiljnijim pogledom odrasle osobe. Mark je ostavio Eduardu hrpu poruka na glasovnoj pošti. ali je htio biti jasan koliko god je bilo moguće. Ispadalo je da Thefacebooku žele odobriti određeni iznos koji bi omogućio nastavak vrtoglavog rasta. možda je čak pomogao Marku da poševi manekenku koja radi za Victoria's Secret. ►►► Lako je zamisliti kako je to dalje moglo izgledati: Eduardo ulijeće kroz okretna ulazna vrata poslovnice Bank of America u središtu grada. Smatrao je da je Mark sasvim svjesno i namjerno zanemario ton Eduardovog pisma i krenuo na poslovne sastanke bez njega. nego je ostavio dojam da mu ulijeće klizećim startom s leđa. Naravno. Eduardo je sve to smatrao bespredmetnim. Ne samo da je pokazao kako ne mari ako je tu i tamo stao Eduardu na nogu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi podsjetio ga je da je vlasnik 30 posto tvrtke i da je bio ovlašten zapriječiti bilo koji poslovni plan s kojim se nije slagao. Prolazi kraj običnih šaltera koji uokviruju veliki pravokutni središnji prostor i upućuje se u teritorij osobnih bankara. prev. Osim toga. još uvijek ga moljakajući da im se pridruži u Kaliforniji. Konačno mu je Eduardo uzvratio poziv i tada su stvari postale još gore. Kuća u Kaliforniji? Oprema? Serveri? Sve je to bilo omogućeno Eduardovim računom u banci. ali Eduardo ga nije smatrao dijelom Thefacebooka. Eduardo je bio financijski direktor koji je uplatio novac bez koga ne bi nastao ni Thefacebook. kao ni „operacija Kalifornija“. ali i lica puna odlučnosti. No. Što se tiče Seana.“ 29 Anđeo je izraz za podvrstu ulagača u rizične projekte koji financiraju projekte u posebno ranoj fazi (op. Nakon što je primio pismo. I poništiti sve čekove kao i dopuštene minuse koji su vezani na njega. tri dana kasnije. Mark možda i nije shvatio da je Eduardovo pismo bilo ozbiljno. Markov je stav razjario Eduarda. iznova mu pričajući kako posao ide sjajno pa nema smisla da se prepiru oko nevažnih sitnica ili su barem nevažne u njegovoj čudnoj slici svijeta. na račun je položio vlastiti novac.) 94 . ali sada. njegova je trebala biti zadnja. „Želim blokirati svoj bankovni račun. oni su se iživljavali u Kaliforniji na njegov trošak. Možda je mislio da je to samo njegov način za istresanje.

Umjesto da se prema njemu odnosi kao prema ortaku. Marku je poslao i dokumente koje je trebao potpisati kako bi postao punopravni supotpisnik na računu. Poslao ih je s čekovima koji su financirali Markov kalifornijski stil života. Neće se smijati kada pokušaju unovčiti sljedeći ček. Mark kao Mark. a možda čak i smiju Eduardovim pokušajima da ih zauzda. Eduardo osjeća kako ga preplavljuje adrenalin. po Eduardovu mišljenju moglo bi se reći da je Mark sam kriv što ga je natjerao na takav potez. Živio je od Eduardove imovine ne trepnuvši okom. osobni bankar. Zapravo. Ako se i pita. Nesumnjivo je to potez koji donosi velike promjene. nikada nije ispunio formulare i poslao ih natrag. Želio mu je pokazati što znači biti dobar ortak. Mark je počeo donositi odluke mimo Eduarda i ovaj mu je želio dojaviti da to jednostavno nije u redu. Dok gleda službenika kako tipka po računalu provodeći postupak blokiranja računa.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kada službenik počne provoditi naloge. može si odmah dati odgovor zamišljajući Marka i Seana kako se vozikaju Kalifornijom u Parkerovom BMW-u. Eduardo se možda na tren pita je li pretjerao. kao što nije stavio išta svojeg novca u tvrtku. Eduardu je bilo nevažno što je Mark napravio svaku pojedinu stranicu Thefacebooka jer je tvrtka bila rezultata zajedničkih napora. kao da mu je Eduardo vlastiti. Kada je Eduardo otvorio račun. Eduardo je bio biznismen i to što je radio bio je samo biznis. u to je bio siguran. sastaju s ulagačima. 95 . ali odlučio je poslati Marku stvarnu poruku i dati mu do znanja koliko je ozbiljan.

Događaji su se redali vrlo brzo. ambiciozan. sredio ih je do one mjere koju mu je dopuštala njegova izuzetno energična siva masa. Seanu se taj mali ekcentrik počeo stvarno sviđati. upravo je zato bio uvjeren da su na dobrom putu. shvatio je Sean Parker. a njima utrti put prema milijardama koje si je Sean stavio u plan onoga trenutka kada je vidio Thefacebook u kući kraj Stanforda. no svakako vrtoglavom brzinom. a smisao za humor bio mu je neke jetke vrste. što mu je omogućilo srediti misli. Sean je tu i tamo morao samog sebe podsjetiti da klinac koji stoji kraj njega ima tek dvadeset godina. Naravno da je bio čudan. ali istinito. Otkako su naletjeli jedan na drugoga na ulici predgrađa Palo Alto. Sean je morao priznati da je bilo nečega neobično poetičnog u toj sceni. a umjesto odbrojavanja zadnjih sekundi do te prijelomnice čovječanstva. to se nije moglo vidjeti. Bili su sami i u tom su se trenutku nalazili između devetog i desetog kata nebodera visokog pedeset dva kata. Sean ga je mnogo puta odveo van. Vjerovao je da će sastanak pred njima biti katalizator procesa kojim će konačno doći do milijarde koja mu je izmaknula u već dva uspješna projekta i pet godina plovidbe po tjesnacima i brzacima Silicijske doline. Odmjerio je dvadesetogodišnjaka kraj sebe. Mark je samo stajao kraj njega u sredini kabine dizala. Reklo bi se da je najsretniji kada bi ga se uštekalo na kompjutor. Prošlo je samo nekoliko tjedana otkako se uselio u kuću ekscentrika koji je sada stajao kraj njega. ali je bio zadivljujuće usredotočen i Sean je bio voljan žrtvovati mnogo toga kako bi omogućio da taj web site nastavi rasti svojom već uobičajenom. Kaže li se da je bio invalid u društvenosti. Točnije bi bilo reći da nije izgledao ništa više uznemiren ili nestrpljiv nego inače. to ne bi dovoljno reklo o njegovim jedinstvenim manitima. Nevjerojatno. Bezizražajnog lica pogledom je pratio iste one svjetleće znamenke iznad vrata kabine dizala. Sean je nalazio potvrde svojega prvotnog mišljenja o njemu. stvari su se razvijale tako brzo zahvaljujući Eduardu Saverinu. Penjali su se vrtoglavom brzinom. Nalazio se u situaciji koja je mogla značiti odbrojavanje prema najvećem u tektonskom pomaku u digitalnom društvu. čak mnogo brže no što je Sean mogao očekivati. Točnije. ali se činilo da Marku nikada nije bilo posebno ugodno i zabavno. Nije trebalo očekivati ništa više od mladog poduzetnika u nastajanju. viđao bi je otprilike jednom tjedno. Još je uvijek hodao s nekom studenticom. Mark cijeloga ljeta ne bi dospio do tog sastanka. Suspregnuo je nagon da se naceri i zagledao se u svjetleće znamenke koje su označavale njihov napredak prema nebu. Štoviše. Da se on nije ponašao kako se prethodnih tjedana ponašao. Bio je briljantan. Ako je i bio napet. ali inače je bio stroj za programiranje i tvrtka koju je napravio bila mu je sve: s njom se budio i s njom je lijegao. Umjesto toga. POGLAVLJE – SAN FRANCISCO Ova revolucija neće početi praskom. Unatoč zidovima koje je mali dignuo oko sebe. a već su bili pred sastankom na kojem bi se moglo stvoriti partnerstvo koje će promijeniti izgled interneta. Za najveći broj slučajeva bilo bi točno nazvati ga tihim. zrak je ispunio ritam glazbe iz dizala.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 25. Bilo kako bilo. Eduardo je napravio nekoliko neočekivanih poteza 96 . njen će početak označiti zujanje najmodernijeg dizala koje ubrzava kroz kralježnicu golemog nebodera u San Franciscu i jedva čujni glas neke bezlične obrade Beatlesa koja se prosipala iz zvučnika smještenih iznad neonskih svjetala tapecirane kockaste kabine. Živio je još uvijek pomalo nezrelo. Ponekad bi pred ekranom proveo i dvadeset sati u komadu. Seanove su se uši začepile od visine i to je smatrao dobrim: više nije mogao čuti zvukove.

Mark i Sean su imali podulji razgovor o problemu s osnivačima ConnectU stranica. Reklo bi se da bi taj mali trebao malo poraditi na sebi. Taj je potez bio adekvatan pucanj u srce tvrtke. ograničavao i zahtijevao. Tim pismom su najavili pokretanje tužbe i Seanu je ono izgledalo kao pucanj upozorenja prije no što krene slava. Shvaćao to ili ne. što je Marku sigurno bilo prihvatljivo. ali Sean je mislio da više nije mogao ostati bitnim dijelom tvrtke koja se razvija. U međuvremenu je Mark prikupio sredstva koja je mogao i uložio vlastiti novac u održavanje tvrtke dok se stvari ne postave kako valja. bogtepitaj čime. i to je bila činjenica pred kojom Mark nije mogao zatvoriti oči.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi koji su nevjerojatno dobro pogodili na pravo mjesto i Marka progurali načinom koji je Seanu više nego odgovarao. možda je to učinio pokretan bijesom. potištenošću. Thefacebook bi izgubio povjerenje korisnika. no tvrtka je brzacima jurila nizvodno prema slapu financijske propasti. no ne i prava prijetnja budućnosti tvrtke. i to nije značilo da se zbog toga može tužiti svakoga posebno. gotovo očajan položaj. Prvo je. Sean se i sam raspitao o njima. deseci ga prate. A ni to nije bilo sve. Sean ih je nalazio djetinjastima poput vrištanja u pješčaniku: „Ako ne bude kako ja kažem. prema njima se trebalo postaviti s određenom dozom opreza jer su njihovi zahtjevi ionako bili neutemeljeni i prenapuhani. sve su te 97 . a došlo je i pismo neke odvjetničke tvrtke koja je radila za osnivače ConnectU web stranica. U najgorem slučaju. Osim toga. Seanu je to izgledalo kao pismo kojim se traži otkupnina za otetu osobu. Pritom su vodili računa da ima strukturu koja će omogućiti prikupljanje novca potrebnog za razvoj. Ljudi su koristili servis jer su ga koristili i s njima bili povezani i njihovi prijatelji. što god uzrokovalo Eduardove poteze. Trebalo je platiti nove zaposlenike. Posljedice bi vrlo vjerojatno bile trajne. Korisnici su prevrtljivi. Povukao je novac koji mu je bio stavljen u fond za školovanje i uspio prikupiti svotu dovoljnu za privremeno održavanje servera na životu. Čak bi i ograničeni egzodus izazvao vibracije koje bi se proširile kroz cijelu korisničku bazu. Možda Eduardo zapravo nije znao što čini. odnio je svoje igračke i Mark je morao donijeti odluke koje će na Thefacebook imati utjecaj kakav Eduardo nije mogao ni zamisliti. Stvari su počele onim idiotskim pismom. Kada je još pokušao u Marka uperiti svojih 30 posto tvrtke kao da drži pištolj. Mark je unatoč svemu pokušao pristupiti smireno i racionalno. to čine u stampedu i stoga bilo kakvo osipanje korisnika može imati katastrofalne posljedice. neke veslače koji su angažirali Marka za rad na njihovom servisu za upoznavanje dok je još bio na studiju. Mark je odradio nekakve poslove na gradnji njihovog servisa i – što s tim? Društvenih je mreža bilo na sve strane. Kad bi servere zaustavili samo na jedan dan. Kada korisnici počnu napuštati neke web stranice. Friendster je bio najbolji dokaz za to. čime je Marka i Dustina stavio u vrlo težak. Svaki računalima previše sklon čudak je u sobici studentskog doma radio na ovakvoj ili onakvoj društvenoj mreži. Samo je nedostajalo da je napisano slovima izrezanim iz novina. Došao je do zaključka da su blizanci gnjavaža. Vrhunac apsurda je bila već i zamisao da bi iz New Yorka mogao voditi poslovne kontakte tvrtke dok ostali partneri razvijaju posao u Kaliforniji. e tu je već bio potpuno skrenuo. No. Sean je bio uz njega pri pokušajima da se stvari izglade. uzet' ću svoje igračke i otići kući!“ Eto. Štoviše. Eduardov je potez bio vrlo opasan jer je prijetio uništenjem svega što je Mark napravio – tvrtka bez novca nije mogla živjeti. Kad jedan domino padne. Njime je prijetio. Eduardo je stvarno pretjerao blokiranjem računa. Nije bilo potrebe u tom pismu vidjeti ništa više nego što je ono u svojoj suštini bilo: djetinjasto cendranje da ga se više uključi u ono što se događa. Za razliku od Eduarda koji ih je smatrao manevrima poslovnog čovjeka. Studentarija je bila online jer je sva ostala studentarija također bila online. prije nego su se uspjeli nekako nagoditi. uz Seanovu pomoć. Prije nego što je došao na ideju za Thefacebook. preregistrirao tvrtku u Delaware LLC kako bi je zaštitio od Saverinovih hirova.

nego zbog jednog od najimpresivnijih gradskih prizora. Preostalo im je još samo naći anđela koji bi uložio dovoljno novca kako bi se prebrodile početne teškoće i preživjelo do trenutka kada bi procjena vrijednosti tvrtke bila takva da će im se svi trenutačni problemi činiti smiješno malenim i beznačajnim. a njegovih mu je impresivnih 250 metara izraslih usred financijskog središta grada omogućavalo da bude vidljiv na kilometre daleko. Sean je znao da je pošteno odradio svoj dio. smatrao nečim više od poduzetnika – smatrao se revolucionarnim. kad bi blizanci bili ustrajni u nakani da dignu tužbu. bio je ona vrsta anđela koja je imala dar dalekovidnosti i koja je mogla razumijeti koliko bi velika stvar Thefacebook mogao biti. Sean je trebao samo petnaest Markovih minuta. a imao je i hrabrosti uložiti. Toliko nam treba. S druge strane. „Znaš da ovdje snimali Towering Inferno? Znaš. Mark je još samo trebao odraditi taj sastanak kako najbolje zna i sve će biti u redu.“ Bio je sasvim uvjeren da je u pravu. omogućava širi kut promatranja 31 98 . Uđemo. A ako ćemo cjepidlačiti. Gledajući brojke kako brzaju dok ih je dizalo podizalo sve bliže i bliže odredištu. „Peter će te obožavati“. sve su društvene mreže ponešto posudile od Friendstera. nije mu uzvraćeno. Thiel se. kako po reputaciji kao osoba. je li?“ rekao je Sean u pokušaju da održi raspoloženje u dizalu opuštenim i vedrim. Izvana je izgledao kao divovski granitni stup sa stotinama sjajnih erkera31. a Mark sigurno nije učinio ništa što svaki poduzetnik Silicijske doline nije napravio najmanje desetak puta. Sean je bio prilično uvjeren da je Mark ironičan i dao si je oduška pustivši onaj smješak kojem se nastojao oduprijeti. 555 bio je nekoć Bank Of America Center i pravo čudo arhitekture. Zapravo. Ni čovjek s kojim su se trebali sresti nije bio skoro ništa manje upečatljiv. baš kao i Mark i Sean. Je li se to u kutku Markovih usana pojavio malen osmjeh? „Vrlo utješno“. Sean je napravio što mu je najbolje išlo: našao je vezu. ConnectU blizanci se nisu baš mogli pohvaliti da su izumili kotač. odgovorio mu je Sean. To je značilo da treba krenuti u ozbiljno prikupljanje sredstva. neman Erker = prozor izbočen iz zida u kojem se nalazi. Behemot30 na adresi California St.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi društvene mreže bile sagrađene na manje-više istim načelima. i to vrlo brzo. Mark je trebao oko dvjesto tisuća dolara za pripremu obrane. mjesto je bilo baš pogodno za sastanak. tako i po postignućima koja je već imao iza sebe. Podsjetio je samoga sebe da Markova šutnja ne mora značiti i da će odraditi svoje kad bude vrijeme. upraviteljem milijarde teškog fonda poduzetničkog kapitala Clarium Capital i jednim od najbogatijih ljudi države. bez na riječima i istinski genij. Sean bi najradije uložio vlastiti novac. prodaja tvrtke nije dolazila u obzir i u tome su se obojica slagala. „Petnaest minuta. Unatoč tome. Ne zbog filma. izađemo. za koju je bio prilično siguran da će biti ključna za kasnije događaje i koja će pomoći razvijanju onoga pravog potencijala kakav je vjerovao da Thefacebook ima. kao što se moglo zaključiti iz tog pisma. Krenuli su sastati se s osobom po imenu Peter Thield. utemeljiteljem tako uspješnog PayPala. Umjesto toga. Seanu se sasvim razumnim činilo ono što je Mark govorio o tome: bezbroj je raznih stolaca i to ne znači da kad netko napravi neki novi time krade tuđu ideju. odgovorio je Mark kao robot. 30 Behemot = gorostasna životinja. ali stvari s Napsterom i Plaxom okončale su se tako da nije imao ni približna sredstva koja Mark treba za održavanje Thefacebooka u igri. Napadan. Bacio je još jedan pogled na wunderkinda: kao i obično.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Počeo je kao pravnik sa Stanforda i bio je poznat po svojim nagnućima filozofiji osobne slobode. taj iznos je tutnjao po Seanovoj glavi dok je stajao gotovo u tišini dizala koje se sunovraćalo i gledao one iste brojke kako se odmataju unatrag dok su se on i Mark spuštali prema onome istom granitnom ulazu na broju 555. Unatoč tome što je bio sklon tajnovitosti. odmah i u punom zamahu. Ono što je trebao biti petnaestominutni sažetak pretvorio se u ručak s popodnevnim razredom detalja sporazuma koji je trebao Thefacebooku donijeti preživljavanje. Peter Thiel je bio točno onakav za kakvoga je spremao Marka. Ali. Sean je tek asistirao pri uvođenju Thiela u malo ulaganje u Friendster. i to samo stoga što mu se živo fućkalo za novac. stalno je bio u potrazi za sljedećim velikim izazovom. Peter i Sean nisu nikada bili izravni poslovni partneri ni ortaci. Još kao student je pokrenuo časopis Stanford Review i bio je čvrsto uvjeren u dobrobiti slobodne razmjene informacija kakvu je Thefacebook promicao u svojim društvenim mrežama. Petsto tisuća dolara. poruku da je budućnost onoga što je pokrenuo u svojoj studentskoj sobi zajamčena. dok su Marka i Seana poslali na malu šetnju gradom. Hoffman i Kohler ostali nasamo analizirati njihovu stranu medalje. U jednom trenutku su Thiel. Naravno da iznos nije bio golem. uvijek voljan zavrnuti rukave – zbog posla. Bila je to Seanova ideja. kada je sve bilo gotovo. bili oni ona tisuća koju je posudio od prijatelja kako bi pokrenuo tvrtku ili milijun koji je pred njega stavila kakva golema kompanija. na konju je bio „Facebook“ jer to je imao biti novi naziv tvrtke. ali nije mogao prečuti poruku koja je s tim novcem došla. ili borbe. money – novac) 99 . Uz tih pola milijuna je dobiveno i obećanje da će novca biti još kad dođe vrijeme i pokaže se potreba. briljantnim inženjerom i zvijezdom u usponu iz Silicijske doline. s kojim je radio u PayPalu. Željeli su čuti iz prve ruke što ima za reći živahni dječačić koji je na prepad osvojio internet. sagleda li se situacija temeljito. Mark je i dalje zadržao kontrolu nad upravom. a nije bio niti pola iznosa koji je Mark odbio kada je napravio dodatak za mp3 playere. pa tako i cijelom 32 Seed money = izraz kojim se naziva početni kapital (Seed . tako životno važnih. a toliko pronicljiv.sjeme. a nadasve natjecanju. pola milijuna dolara koje su anđeli bili spremni staviti na stol ne bi li im spasili živu glavu. Zapravo. Thiel zauzvrat dobiva sedam posto tvrtke i mjesto u peteročlanoj upravi koja će ubuduće voditi tvrtku. Do jaja zastrašujući. a Sean je znao i za njegovu sklonost društvenim mrežama. Sean nije znao što bi bilo prikladnije reći nego da thefacebook revolucija počinje sada. Sean nije imao dojam da mu je i sada bilo stalo do novca. ►►► Petsto tisuća dolara. jednom za svagda. Prilika se pojavljivala i svakim višim katom su joj obrisi postajali sve oštriji. Na sastanku je otišao još i dalje. Svidi li se Thielu ono što će čuti. Nije bio iznos s kojim bi si mogao priuštiti biti bezobrazan. Tri sata kasnije. ali je stalno imao na umu da bi bivšeg direktora PayPala jednom mogao pozvati bude li prave prilike. dečke su čekale dobre vijesti: Thefacebook je bio na konju. i Mattom Kohlerom. Thiel je sredstva nazivao seed money32. stvorio carstvo. Svakim su katom bivali sve bliži mjestu gdje je Thiel čekao s direktorom i suosnivačem LinkedIna Reidom Hoffmanom. Nije to bio iznos koji bi nekome promijenio život. iznos dovoljan za nekoliko mjeseci. Taj „the“ u nazivu ga je toliko iritirao da je konačno odlučio poraditi na tome da mu se stane na kraj kao suvišku koji je morao biti odstranjen u procesu pribavljanja tih.

U budućnosti tvrtke bilo je nužno ljudima koji rade na njezinom razvoju zauzvrat davati jasne i precizno utvrđene iznose novca ili dionica. pa bude li potrebno izdavati dionice da bi se prikupilo još kapitala. Facebook je Marku. Bude li Eduardo u New Yorku radio na nalaženju novih oglašivača – platit će mu se prema učinku. 100 . a Eduardo je sebe prije svega gledao kao biznismena. Zanimale su ga druge stvari. Toliko je posla još valjalo obaviti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi tvrtkom. Jebiga. praktično gledano – bilo je za očekivati da će Eduardo pokazati razumijevanje. Ne urodi li to plodom. Jedini način stvarnog vrednovanja onoga što je Facebook postizao je bio da se ljudima za razvidan uloženi trud vrati pravičnom mjerom. Kao što je Bill Gates rekao: „Da plan s Microsoftom nije dobro završio. a Mark Zuckerberg je našao svoje mjesto pod suncem. ali Sean je sumnjao u taj ishod. Na Harvardu je to bio Phoenix. To jednostavno ne bi bio on. sudjelovat će u podjeli novoizdavanih dionica. s čime se i Sean složio. a ne biti sposoban izdavati nove dionice kada se za to pojavi potreba. koji se ponašao kao Markov partner od trenutka kada se uselio u njihovu kuću. Sean i Thiel su bili suglasni da je potrebno izvršiti pretvorbu tvrtke.“ Naravno da se uvijek mogao vratiti na Harvard ako Facebook propadne. Sean je smatrao da se Eduardo izjasnio. Restrukturiranje tvrtke je sa sobom donosilo prilično napete situacije. ali Thiel će postati čimbenik koji usmjerava tvrtku zajedno sa Seanom i Markom. Dustinu i Seanu bio sve. vremenom će postajati minoriziran kao što bi prošao i bilo tko drugi. Znao je da ih čekaju još mnoge prepreke. Mark je Thielu rekao da se možda i ne misli vraćati na Harvard kada prođe ljeto. Valjalo je organizirati izdavanje nove serije dionica u skladu s novim rasporedom snaga u kojem su se pojavili Thiel. a ta se sudbina smiješila i Dustinu. svi će biti minorizirani. Eduardo će se vratiti na studij. A Eduardo? Prema onome što je Sean znao o tom malom. Dustin i Sean radili sve što je potrebno kako bi tvrtka bila uspješna. Izgledalo je da ga Mark ne mrzi zbog toga – on nije imao sposobnost. S druge strane. možda se i ne vrati Harvardu u skorije vrijeme. Radije bi ostao u Kaliforniji i nastavio pothvat. unatoč tome što ga je napustio već prvoga tjedna. a ne osobno. Bit će to Markovo vječno. Stajati u dizalu i slušati melodiju nastalu mrcvarenjem pjesme Rolling Stonesa – od čega se Seanu povraćalo – bio je upečatljiv trenutak. neizostavni Sean. To više nije bio studentski pothvat nego prava tvrtka s ozbiljnim ulagačima. Dustin i Chris. Zapravo. ikoga mrziti. Također. uvijek je postojala mogućnost povratka na Harvard. Natjerao je puls u normalan ritam nalik ujednačenoj struji bitova i bajtova s čvrstog diska računala u pogonu. i u novim će dokapitalizacijama zadržati najveći paket dionica. Već je bio pokazao kako nije od onih koji su spremni ostaviti sve zbog Facebooka. kalifornijsko ljeto. Na kraju je ostalo pitanje Eduarda. Nije moglo biti bolje. a u New Yorku stažiranje. a bude li se Facebook razvijao. Jednostavno nije bilo moguće voditi posao. Sean je smatrao kako je Eduardov potez bio užasan jer je njime ugrozio tvrtku u trenutku kad je bila najranjivija. bio je siguran da neće ostaviti studij. Drugim riječima: budu li Mark. U pitanju je bilo nešto sasvim poslovno. Bio im je život. jednostavno da bi stvari bile što čistije. Sean je promatrao padajuće brojeve i uzbuđenje mu se konačno povlačilo. No u novoj će tvrtki vladata drugačija pravila i ona su bila neizbježna. Markova zadaća je bila nagovoriti Eduarda na sporazum oko pravnih detalja. Prvotno je Mark odlučio ostaviti mu njegovih 30 posto. Planirao je mjesec po mjesec. Sean je bio svjestan posla koji ih je čekao. Namjera je bila zadržati Eduarda i dopustiti mu uključivanje koliko god za to pokaže volje. a zauzeti mjesto svojevrsnog „Novog zavjeta“. Prvo i osnovno. Facebook je morao postati nova tvrtka i ostaviti iza sebe ostatke ozračja hobija iz studentske sobe. Koliko god grubo zvučalo. s pravne strane gledano. ili volju.

Blokira im račun. Sean i Thiel su mu to rekli sasvim jasno: niti jedan investitor neće dati ni centa dok god postoji neki klinac koji hoda po New Yorku tvrdeći da ima pravo vođenja poslovanja cijele tvrtke i tupi o nekom tridesetpostotnom suvlasništvu. samo u većim razmjerima – Facebook je bio čista slobodna razmjena informacija. Revoluciju. Baš nakon što je rekao Marku kako može uzeti i njegov Ferrari 360 Spyder čim dobije trimilijuntog korisnika Facebooka i dao mu na potpis papire nužne za povlačenje onih pola milijuna potrebnih za stvaranje Facebooka kakvog i koliko god velikog je želio stvoriti. jedinstvenog. Provest će revoluciju koliko god ga to stajalo. No. Seanu je bilo jasno da je Marku bilo stalo samo do toga. Thiel se nagnuo nad pisaći stol. Tvrtku. Prava digitalna utopija društvene mreže. nakon što su postigli sporazum koji će Facebook podignuti na novu razinu. Sve se svodilo na Facebook. dioničarstvo. Kao Napster. Sean je svojega novog prijatelja dobro poznavao. Mark je bio svjestan da čini dobro za tvrtku. Nađete li se u spavaonici u pravo vrijeme. Tvrtke u povojima kakva je bio Facebook rađale su se dvaput. što ako ne shvati? Što ako ne pokaže razumijevanje? Što ako ni ne želi razumijeti? Prema Seanovom mišljenju. Priča iz nebodera sasvim je drugačija. Tu je nastajala munja na kojoj se može do neba. Tu je nastajala Tvrtka s velikim T. Mark Zuckerberg ne bi nikada nikome dopustio da zajebe Facebook. Stojeći u dizalu. Kako god bilo. Neće ga ni biti. Prijeti Facebooku. Prve porođajne muke prošle bi u nekoj spavaonici studentskog doma. Doista. Stvarni svijet prenesen na internet. Eduardo bi trebao pokazati razumijevanje. iskru koja dolazi niotkuda i kreće u svijet. To je bio pravi pravcati posao. Tada bi ga se moglo staviti u koš s ljudima kakvi su blizanci Winklevoss. bilo je to nešto što bi Eduardo trebao shvatiti. s ljudima koji su se nastojali uhvatiti za Markove gležnjeve dok je koračao prema nebu.“ Sean se nacerio gledajući svjetlucave znamenke nad vratima kabine dizala. pogledao Marka ravno u oči i rekao: „Samo nemoj zajebati. možete posvjedočiti čudesnom iskustvu rađanja nečega prekrasnog. u slučaju Eduardova neshvaćanja postojala je velika vjerojatnost da njemu tvrka ne znači ni približno onoliko koliko znači ostatku ekipe. Više se nije radilo o dvojici klinaca iz studentske sobe. stvarno posebnog. Sean se sjetio zadnjega što je Peter Thiel rekao Marku. Thiel je mogao mirno spavati. Znao je da je nabasao na nešto stvarno krupno. Taj Mark Zuckerberg Production će stvarno promijeniti svijet. 101 . Neće biti ni Eduarda. a druge u nekakvom neboderu kakav je bio ovaj u San Franciscu. Pa im prijeti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sean i Peter su bili uspješni poduzetnici i objasnili su Marku kako sve funkcionira. maše im njeim pred nosom kao sabljom prijeteći da će im odsjeći glave. ali što ako ga ipak ne pokaže? U tom slučaju nije bilo mjesta za njega. Vidjeli biste bljesak genijalnosti.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

26. POGLAVLJE – LISTOPAD 2004.
Da se Eduardo malo jače zagledao, možda malo i osvrnuo unaokolo, mogao se vratiti u Markovu uneređenu studentsku sobu u Kirklandu i gledati ga kako kucka i kucka po laptopu. „Casa Facebook“ su bile nove, otvorene prostorije sjedišta tvrtke u Los Altosu i izgledale su kao da ih je netko istrgnuo iz Harvarda i dopremio u Kaliforniju. Namještaj se sastojao od trošnih stolova, klimavih stolaca, strunjača i dvosjeda. Prizor je sličio studentskoj sobi pomno uređenoj IKEA namještajem uz detalje prikupljene s otpada Vojske spasa. Trijem koji je gledao u unutrašnje dvorište bio je šatiran pogocima paintball hitaca, a na sve su strane ležale kartonske kutije. Cijeli prizor je više sličio napuštenoj kući u koju se uselilo jato beskućnika nego poprištu razvojene operacije u punom zamahu. Podrazumijeva se da su po svuda bila i računala. Bilo ih je na stolovima, podovima, pisaćim stolovima, na pultu zajedno s kutijama pahuljica i čipsa. Unatoč svom tom hardveru, prostor je još uvijek nalikovao studentskoj sobi i upravo to su Mark i njegovi suradnici htjeli postići. Unatoč tome što su radili danonoćno – baš u tom trenutku su Mark i Dustin bili za tipkovnicama i kopali po nekakvom kodiranju dok su se oko kuhinjskih vrata zbunjeno muvali dečki za koje se moglo već i po izgledu reći da bi mogli biti odvjetnici tvrtke unajmljene za odrađivanje ugovora potrebnih za pravno ustrojavanje i registraciju tvrtke – željeli su da tvrtka i dalje u srži bude studenstski pothvat jer će to ona uvijek i biti: sveučilišni ekspreriment koji se širio kao zaraza. Unatoč pomalo naštimanom kaosu, ta im je kuća sa svojih pet spavaonica bila prikladnija od one koju su ostavili u La Jennifer Wayu, iako selidba nije bila potpuno svojevoljan potez. Tamo su ih pratile učestale pritužbe susjeda na glasnu glazbu, veranje po krovu i bacanje vrtne garniture u bazen. Bilo je potrebno tek nekoliko posjeta vlasnika i oni su manje ili više izbačeni zbog rečenih pritužbi kao i štete nastale na dimnjaku. Eduardo je dobro nanjušio da se nisu trebali nadati vraćanju depozita koji su dali vlasniku za osiguranje od štete koju bi mogli počiniti. No, sad je to bilo sasvim prihvatljivo nakon što su u Peteru Thielu našli svojeg anđela koji je platio novu kuću, svu opremu, više servera nego je Eduardo ikad mogao zamisliti da bi im moglo trebati i, na kraju, te odvjetnike koji su ga pozdravili stiskom ruke i smiješkom nakon što je iz Cambridgea upravo tog jutra doputovao zrakoplovom i taksijem. Prespavao je veći dio puta. Tek je nekoliko tjedana njegove četvrte godine, a već je bio iscrpljen od studija. Unatoč tome što je uzeo manje predmeta kako bi mogao nastaviti raditi na Facebooku, na Harvardu je stalno nešto trebalo napraviti. Već je poečeo raditi na diplomskom radu, bio je aktivan u Udruzi investitora, a otkako je prekinuo s Kelly i ponovno bio samac, vikendi su mu bili uglavnom posvećeni Phoenixu. Povrh svega, klub je počeo proces regrutacije novih članova i jedna od Eduardovih zadaća bila je sudjelovati u odabiru novog naraštaja društvenih kraljeva kampusa. Naravno, Facebook je bio na vrhu cijelog popisa. Eduardo se naslonio u svom stolcu za okruglim stolom koji je zauzimao veliki dio glavnog ureda i promatrao Marka kako žustro radi na laptopu. Na blijedom licu mu se mogao vidjeti odraz događanja na zaslonu, a neki put bi fragment koda bljesnuo u plavičastim bjeloočnicama. Mark ga je jedva i pozdravio kada je došao u kuću. Tek mu je kimnuo glavom, razmijenili su riječ-dvije, no Eduardo u tome nije vidio ništa iznenađujuće. Zapravo, njihov je odnos bio uglavnom dosta dobar otkako se Eduardo prije osam tjedana vratio na predavanja. Činilo se da je onih nekoliko napetih ljetnih tjedana potpuno zabravljeno. Mark je bio poprilično popizdio na ono s bankovnim računom; to ga je natjeralo da se pokrene i razgovara
102

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi s ulagačima, čime je došao do Thiela i njegovog uloga unatoč Eduardovom protivljenju. Nekoliko su se puta s time pozabavili u telefonskim razgovorima i svađali se kao što bi se bilo koja dva prijatelja posvađala kada bi ono što su započeli preraslo veličinu koju su bili očekivali – ali su došli do neke vrste detanta i zaključili da je na kraju krajeva najvažnije ono što je dobro za tvrtku i njezin nesmeten razvoj. Eduardova reakcija je vjerojatno bila pretjerana, ali s druge strane i Mark je bio previše zatvoren i Eduarda je držao uglavnom neobaviještenog. Eduardo je pokazao razum i volju da stvari idu naprijed za dobro tvrtke. Bili su prijatelji, riječ je bila o poslu i imali su volje srediti stvari. U to ime Mark je zamolio Eduarda da malo i odstupi, otpusti nešto svojih briga kako bi, među ostalim, imao i više vremena za završetak studija. Uvjerio je Eduarda da je tvrtka postajala prevelika za jednog direktora koji sam vodi sve unutrašnje i vanjske poslovne odnose. Situacija je bila takva da su Eduardovi raniji zahtjevi bili neostvarivi. Budući da je pothvat rastao – već su prešli 750.000 korisnika i jurili prema milijunu! – Mark i Dustin stavili su u mirovanje svoj status na studiju te planirali uključiti i profesionalca za prodaju koji bi radio dio onoga čime se Eduardo bavio u New Yorku. Osim toga, stalno su dodavali nove i nove funkcije na stranice. Neke od njih bile su uistinu fantastične. Na primjer, ugradili su nešto što su nazvali „zid“. Korisnici su mogli koristiti zid za komuniciranje načinom nikada viđenim ni u jednoj društvenoj mreži. Proradile su i „grupe“, odvojene skupine ljudi koje su korisnici mogli sami kreirati i pridruživati im se, što je bila jedna od prvih stvari koju je Eduardo predložio kad su na došli na ideju stranice. Brzina kojom su kreirana unaprjeđenja bila je takva da se mogla usporediti s vrtoglavim porastom broja korisnika. Na kraju je Eduardo, nakon što se smirio od srpanjskog ispada bijesa, zaključio kako će Mark raditi po svojem, a njemu je ionako bilo važno jest da tvrtka napreduje. Uz Thielovu podršku, Eduardo više nije riskirao vlastiti novac. Štoviše, Thiel je imao novca k'o blata i uz njegovu financijsku podršku nije bilo teškoće koju tvrtka ne bi mogla pregaziti. Eduardu je bilo drago što se vratio na studij. Jedno od najvećih zadovoljstva četvrte godine dogodilo se prvog tjedna: od frendova iz Phoenixa čuo je da je rektor Summers pozdravio brucoše i rekao da ih je sve pregledao na Facebooku. Bilo je više nego uzbudljivo znati da je rektor koristio njihove stranice kako bi se upoznao s mladima koji dolaze na studij. Tek deset mjeseci ranije, Mark i Eduardo su bili samo dvojica šmokljana bez ikakvog značaja, a sad rektor osobno izriče ime njihovog čeda. U svjetlu te činjenice, može li bilo kakva svađa između njega i Marka imati smisla? Kad ga je Mark pozvao u Kaliforniju potpisati neke papire, koji su bili potrebni za rekonstrukciju tvrtke otkako je Thiel postao član uprave, Eduardo je na to samo slegnuo ramenima zaključivši da tako treba biti. I tako, nakon što je jedan od pravnika došao u središnji ured s hrpicom papira, duboko je uzdahnuo, još jednom bacio pogled na Marka i počeo čitati klauzule i članke. Na prvi pogled je bilo jasno da je riječ o složenoj materiji u ukupno četiri dokumenta na mnogo stranica. Za početak, tamo su se nalazila dva ugovora za kupnju redovitih dionica kojima je, jednostavno rečeno, dobio prava kupiti dionice novoustrojenog Facebooka umjesto onih starih i sada bezvrijednih „dionica“ Thefacebooka. Sljedeći dokument je pokrivao zamjenu dionica Thefacebooka za dionice u novoj tvrtki. Posljednji dokument je bio sporazum o pravu glasa, što Eduardo nije posve razumio, ali izgledalo je kao nešto što je nužno kako bi nova kompanija mogla zaživjeti. Pravnici su se dobro potrudili objasniti sve dokumente dok ih je Eduardo prelazio list po list. Nakon reotkupa i razmjene, Eduardo bi imao ukupno 1,328.334 dionice nove kompanije. Kako su mu to objasnili pravnici i Mark, koji je nekoliko puta digao glavu s onog što je radio i priskočio u pomoć objasniti kakav je kostur nove tvrtke, Eduardu je trebalo pripasti 34,4% Facebooka. Bilo je to više od njegovih prethodnih 30% i povećanje je nastalo uslijed potrebe zapošljavanja novih ljudi koji će raditi u kompaniji i nagrađivanja novih
103

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi investitora, kojih će zasigurno biti, a što će sve dovesti do smanjenja njegovog dioničarskog udjela. Markov udio je spušten na 51%, a Dustinom je iznosio 6,81% tvrtke. Sean Parker je dobio 6,47%, što je Eduardo smatrao nezasluženo visokim udjelom; kada su sve zbrojili, ostalo je još samo Thielovih 7%. Dio dokumenata je uključivao i zabranu otuđenja dionica u dogledno vrijeme pa je bio vlasnik samo na papiru, kao što su bili i Mark, Dustin i Sean, pretpostavljao je. Dodatno, dio dokumenata bila je i izjava o odustajanju od bilo kakvih zahtjeva prema Marku i tvrtki. Pojednostavljeno, kad bi Eduardo potpisao dokument prošlost bi postala samo prošlost, a jedino bi mjerodavna bila njegova nova pozicija unutar tvrtke kakva je zacrtana dokumentima pred njim. Sjedeći u kući nalik na studentski dom, uz Markovo i Dustinovo kuckanje po tipkovnicama, Eduardo je čitao i čitao dokumente pred sobom. Dio njega je znao da su to važni papiri, pravni, ozbiljni dokumenti čijim bi potpisivanjem tvrtka napravila velik korak, ali osjećao se zaštićenim jer su tamo bili pravnici, pravnici Facebooka, a time, kako je on doživljavao situaciju, i njegovi pravnici. Osim toga, a možda još i više, osjećaj sigurnosti mu je davalo što je tamo bio i Mark, prijatelj koji mu je govorio da su to dobri papiri, papiri koji im svima trebaju. Parker nije bio u sobi, nego negdje dalje u kući. Potpisivanjem dokumenata Parker će i pravno zauvijek postati dio ekipe, ali u krajnjoj liniji doveo je ulagača i bio jedan od najvećih mozgova Silicijske doline. Važno je bilo i to što će Eduardu ostati njegov udio u tvrtki. Doduše, budućnost će donijeti nova izdanja dionica i njegov relativni udio će biti manji, ali nije li to sudbina svakoga od njih? Je li ikakve važnosti bilo u činjenici da to nije bio više stari Thefacebook hoće li on imati isti svoj položaj i u Facebooku? Prisjetio se nekoliko razgovora koje su on i Mark vodili u zadnje vrijeme, o studiju, životu i onome čime bi se trebao baviti u Cambridgeu dok je Mark u Kaliforniji. Eduardu se činilo da je bilo nesporazuma jer je Mark sugerirao kako se može opustiti i smanjiti angažman na Facebooku dok studira jer će oni ionako zapošljavati prodajno osoblje, a Eduardo je uporno tvrdio da će imati vremena koliko je za Facebook nužno. Dakle, papiri pred njim kao da su govorili da je njegova uloga u Facebooku onakva kakva je oduvijek i bila. Stvari bi mogle biti drugačije nakon što krene ulazak novih ljudi i novca, ali tim se papirima uređivao nužan preustroj. Ili? Kako god bilo, Mark mu je rekao i da će napraviti party, nešto stvarno dobro, čim dobiju milijuntog korisnika. Priredit će ga Peter Thiel u svojem restoranu u San Franciscu i Eduardo će se morati vratiti u Kaliforniju jer će to biti događaj vrijedan tolikog letenja. Pomislivši na party, Eduardo nije mogao ne nasmiješiti se. Samo nužan preustroj, treba riješiti neku papirologiju. Milijun korisnika. Tko bi mogao i pomisliti… Svakako će se vratiti u Kaliforniju kad dođe vrijeme za party, mislio je posežući za perom koje mu je pružio jedan od odvjetnika i počeo potpisivati. U krajnjoj liniji, postao je vlasnik 34% Facebooka, i to je bio razlog za slavlje. Zar ne?

104

Nehajno se nasmiješio pri toj pomisli i pogledom preletio prostoriju sve do separea s druge strane restorana. dijelom zbog toga što je već bio popio pristojnu količinu alkohola. moderan. tada najpoželjnije mjesto za izlazak u centru San Francisca. tulumčića na koji ga je Mark pozvao prije nekoliko dana. ekskluzivan kakav je upravo i Facebook bio. a srce bubnjalo dok se probijao kroz gužvu. Otkako je ušao. a ovdje su svi gledali Marka i samo Marka. kao i račun koji će platiti iz svojega dubokog džepa. Nije ušao u projekt slave radi. Uređenje prostora je bilo istovremeno moderno. Nije mu bilo važno znaju li ljudi da se i on nalazio u onoj sobi. Znao je da negdje. tek deset mjeseci otkako su pokrenuli tu stvar u tišini i neredu Markove sobe u Kirklandu. Frisson je bio poželjan. bio je to pravi uzorak Silicijske doline. vjerojatno kraj Seanovog 105 . Sean i Mark. žute. unatoč svemu što se promijenilo u njegovom životu. Zastao je na metar od kružne kabine DJ-a smještene na vrhu okruglaste dvorane i promotrio fancy restoran i gužvu u njemu. ali bilo mu je ugodnije onako izgubljenom u gomili. No to i nije bilo važno. Morao je priznati da je mjesto bilo prilično prikladno za održavanje Facebookova partyja u povodu milijuntog korisnika. Pri dnu prostorije je jedva zamijetio kako za okruglim stolom sjede i živo konverziraju Peter. ovdje u Kaliforniji. U restoranu je bilo toliko toga na što se trebao priviknuti. Trepnuo je i pustio da ga preplavi ples svjetala. Bio je to i pravi Facebook. Sve je djelovalo tako strano. Ljubičaste. a i zbog kulturnog šoka oji je pretrpio upravo doletjevši iz uštogljenog i smrznutog Harvarda. Eduardo je promatrao mladež sjevera Kalifornije kako skakuće uz glazbu. Kao da mu se jedna od njih nasmiješila. suosnivač Facebooka. Sve skupa. Veći dio uzvanika bili su studenti ili oni blizu tom statusu. svakome tko je htio slušati ispričao bi da je. tako ubrzano. Znao je to onog trena kad je pred restoranom izašao iz taksija i vidio Thielov Ferrari 360 Spyder parkiran na pločniku ispred. pravi mondeni San Francisco. ali i retro do bola: kao da je netko iz šezdesetih „na nečemu“ dekorirao Enterprise. Za sada mu je bilo dobro na zabavi. Slučajno je pripadao Thielu. Eduardu se zavrtjelo u glavi dok se probio kroz najveću gužvu. To mu se činilo čudnim jer su na Harvardu svi znali i njega i što je napravio. a i one u pripijenim crnim europskim majicama. uz Marka i Dustina. U podjednakim je omjerima zapazio i one koji su nosili traperice i košulje. Eduardo nije mogao ne primijetiti grupicu zgodnih komada s druge strane DJ-eve kabinice. a neke gledale kao da nije baš svoj. Bio je to opet kulturni šok jer se mjesto tako razlikovalo od Harvard Yarda da je imao dojam baš kao da je na Enterpriseu. Neke bi se djevojke nasmiješile. alternative i rocka još dodatno pojačane višebojnim jarkim svjetlima koja su palucala po stropu visoko iznad glava.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 27. Da. Eduarda su pekle oči. Svatko je pio neko piće jarkih boja i činilo se da se svi dobro zabavljaju. PROSINCA 2004. Mnogo klinčadije sa Stanforda ili onih tek što su diplomirali. Znao je da slave i Seanov rođendan. Restoran se zvao Frisson. Koliko mu je moglo biti. i dalje je bio stidljiv. dvadeset pet? Razmišljao je bi li im se pridružio. U glavi mu se vrtjelo od glazbe. Jedino mu je bilo važno da se ljudima Facebook sviđa i da postaje jedan od najvećih problema u povijesti interneta. a on se zacrvenio i okrenuo pogled. anonimnom – samom. POGLAVLJE – 3. narančaste kružne strukture su se uvrtale i okretale kao galaksije koje postaju supernove i natapale su cijeli restoran uistinu psihodeličnim tonovima. Nije mu smetalo biti u pozadini. da posjeduje više od trideset posto tvrtke i da je osoba najviše zaslužna za tih milijun korisnika. ne računajući Marka. zapravo prodorne mješavine techna.

djevojka je bila sretna. Bio je prilično siguran da će sve biti sasvim u redu. 106 . Nakon toga? Tko zna. a naginjao se prema djevojci. Duboko je uzdahnuo i pogledao preko svojih partnera u gomilu. Thiel i Mark su bili sjajan par. htio se malo opustiti. Popričati s komadom s druge strane kabine. te noći. bio je na zadnjoj godini i trebalo mu je još samo pet mjeseci do diplome i tada će se moći baciti na Facebook kao i svi ostali. Čak se spominjala i aplikacija za razmjenu fotografija. Obožavali su ga. Što sad ako je pogriješio. Na predavanja je išao pješke. nešto čega se ni jedna konkurencija nije uspjela dosjetiti. Akademski šarm je odradio svoje i njegova ekskluzivnost se ljudima sviđala. Facebook je došao do milijuntog korisnika i svakog je tjedna dobivao desetke tisuća novih. Ali sve je bilo u redu. Mogao je upisati prekid studija. No. Gotovo odmah je spazio kako Eduardo Saverin kraj kabine DJ-a razgovara s nekakvom slatkom Azijkom. Mark i Facebook su na svojemu mjestu. možda čak i srednjim školama. Eduardo je bio sretan. baš kao što je i mislio da će biti. Ljudi su vjerovali Facebooku. U pitanju su bili neki još bolji načini kojima bi studenti nalazili jedni druge. Eduardo je izgledao smotan i čudan kao i obično. Činilo se da se ona smješka. Jednoga se dana možda otvori svima.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi BMW-a. što je bio dobar znak. Nije imao koga okriviti osim sebe samoga. Thiel je pustio novac koji su trebali za nastavak leta. kao kad su on i Mark bili na početku. nestajao u hladnim sjenama Knjižnice Widener. Vrlo brzo će ga staviti na raspolaganje novim sveučilištima i njihovim kampusima. i svi su se doimali sretnima. Sve je išlo točno po planu. stvari su se promijenile prilično drastično otkako je ljeto počelo. I željet će ga milijardama plaćati. isti onaj koga je dobio kad mu kanta iz malog oglasnika nije htjela upaliti da bi na vrijeme došao na sastanak. Uostalom. Eduardo je još uvijek stanovao u studentskom domu. prtio je snijeg preko Harvard Yarda. Popiti još jednu. Sean se naslonio u udobnom deco stolcu i slušao Petera i Marka kako razglabaju o novim aplikacijama koje su namjeravali staviti na Facebook. tada. Nadogradnja za nadogradnjom… Sean se nasmiješio. Nadogradnja već popularnog zida kojim su ostavljali poruke jedni drugima. mora biti i Markov Infiniti. Eduardo je potpisao nužnu pravnu papirologiju i ovjerio sporazume o preustroju. ►►► Sjedeći za okruglim stolom u separeu iza podija. Mogao se preseliti u Kaliforniju. Sve je teklo glatko. Izabrao je tako. A sutra će odletjeli natrag u Cambridge i vratiti se studiranju.

Stvarni svijet.J. Ali konačno i napokon snijeg je nestao. Ni ta činjenica nije mogla zasmetati Eduardu u tom trenutku – već je sutra trebao biti u Kaliforniji. kad je potpisivao prijeko potrebne dokumente. bio je mnogo više. TRAVNJA 2005. Sad je i službeno. POGLAVLJE – 3. „Prva minica ovog proljeća. Mogli su i zakasniti na predavanja. te jaknice nisu bile neka posebna poslastica. Iako. ili su na dobrom putu da zauvijek napuste Harvard. Ne bi bilo bitne razlike. a upravo te stube na kojima su sjedili bile su zaleđene. na pet stotina kampusa i na svakim vijestima na koje je naišao kad bi mu predavanja dopuštala. Sa sobom će ponijeti one zlatne diplome. Facebook nije bio stvaran svijet. mu je mahnuo i krenuo svojim putem. dalekog rođaka 107 . Nakon veljače je slijedila još jedna. Zrak je bio tako oštar da je dubok udah mogao biti bolan. a na gornje police stavljale kratke suknjice. gdje je pozvan s najviše instance. A.“ Eduardo se nasmiješio kad je njegov frend A. plavo je nebo bilo gotovo bez oblačka. To nisu bili ni novi uredi u Palo Altu koje su upravo dovršavali za sljedeću rundu regrutiranja djelatnika. a male stranice s Harvarda su se mogle naći posvuda. u prethodna dva mjeseca gotovo i nisu bili u kontaktu osim nekoga slučajnog poziva ili usputnog zahtjeva za kontaktnim informacijama s područja New Yorka koje je Eduardo nabavio tražeći potencijalne oglašivače. Od sada pa nadalje život će biti lakši. još uvijek mahnito nagodrađujući deset po deset tisuća korisnika Facebooka. Broj od milijun korisnika se iznenada udvostručio i činilo se da bi svakog časa mogao postati tri milijuna. Proljeće je stglo i do Nove Engleske. Izgledalo je kao da ožujka nema u kalendaru Harvarda. Čak bi se i njegov otac ponekad prijavio koristeći Eduardove pristupne podatke i bio je oduševljen onim što je vidio.“ Eduardo je mislio da se nikad neće naviknuti na duge zime Harvarda. Ta je razdvojenost bila tolika da je Eduardo imao vremena dovršiti sasvim novi projekt web stranica po imenu Joboozle. a djevojke su preokretale svoje garderobne ormariće. I Eduardo će krenuti za nekoliko minuta. Stvaran svijet nije imao nikakve veze s Facebookom iz prostog razloga što je bio sporiji od njega. koje navodno znače tako mnogo u stvarnom svijetu. Eduardo više nije bio načistu što se podrazumijevalo pod tim. sve se moglo promijeniti u tren oka – već sutradan bi mogli nahrupiti oblaci i Harvard Yard pretvoriti u negostoljubivu mjesečevu površinu. Dok god su uspijevali polagati preostale ispite. Na Facebooku je bio svatko koga je znao. samo malo dulja. pokazao na brucošicu vrhunski preplanulih nogu: prešetavala se uz kameno podnožje prilaza knjižnici nosa zabijenog u udžbenik iz ekonomije dok joj se plava kosa u slapovima plela sa žicama bjelokosnog iPoda.J. Bili su na zadnjoj godini. Zrak je odisao životom. samo dva mjeseca do diplome. Doduše. slatke jaknice i cipelice s otvorenim prstima.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 28. o čemu su govorili prethodne jeseni u sklopu restrukturiranja tvrtke. i to je bila više nego dobrodošla činjenica. na seminar koji se održavao s druge strane Yarda. „I to je to. Bio je to čitav novi univerzum i Eduardo nije mogao ne biti ponosan na ono što su on i Mark postigli. prokleta veljača. Još prije svega tjedan dana snijeg je prekrivao Harvard Yard. ali barem se moglo vidjeti nešto kože. Istini za volju. čak ni ne doći na njih. gdje se Mark zavukao i već selio u novu unajmljenu kuću u zelenom predgrađu megalopolisa. odlagale ružne debele pulovere. „Da!“ odgovorio je Eduardo. no ne žuri mu se. To nikako nije bila Kalifornija.

kojim ga je pitao bi li mogao skočiti do Kalifornije. ali je dobro poslužilo za kraćenje vremena provedenog u čekanju Marka. U svakom slučaju. Dakle. CEO Washington Post Company. možda unedogled. Kada se stopi s Facebookom. Za početak. nastupilo je doba suknjica i studiranje je još malo pa gotovo. koji će mu sve objasniti. baš prije par dana. dugo neće imati to pravo. prilično se dobro sjećao da je iz papirologije koju je potpisao proizlazilo da sam ne može prodavati svoje dionice i da još dugo. Bilo je to e-mailom. razmijenjivati životopise i umrežavati se.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Facebooka. Nešto vezano na nekakav poslovni sastanak i novog zaposlenika kojeg bi trebao obučavati uz Eduardovu pomoć. pitao se kako to da je Mark uopće pričao o prodaji dionica. Uz malo sreće. Na kraju mu se Mark javio. Mark je spomenuo i da on. kao što je to Marku polazilo za rukom. 108 . Ta ga je misao grijala kad je krenuo niza stube prema Yardu. bit će na tom sastanku i pomoći će novom zaposleniku da uđe u posao. to bi mogao biti početak poboljšanja odnosa između njega i Marka. Sean i Dustin razmišljaju prodati svoj dio dionica kad bi taj posao prošao. Eduardo nije očekivao da će to postati imalo nalik Facebooku. pogledat će nove urede. mogao bi odgoditi ulazak u stvaran svijet. odnosno otkad mu je uopće stalo do novca? I kako to da Sean Parker uopće može očekivati dva milijuna od tvrtke u kojoj je službeno tek desetak tjedana? Eduardo je tamo bio od početka. kako to da su Sean. Možda Eduardo jednostavno nije shvaćao situaciju. Javio je da je u zadnje vrijeme neki krupan poduzetnički novac počeo obigravati oko njihove male kompanije. Sutra će odletjeti do Kalifornije. Mark je u e-mailu upozorio da postoji mogućnost prihvaćanja ulaganja jednog od tih velikih fondova. U e-mailu Mark je spomenuo još nešto što je izazvalo blagu zabrinutost. Proljeće je. Šest sati leta i tamo je. na kojem su klinci mogli tražiti potencijalne poslodavce. Spomenuo je da je zainteresiran i Don Graham. vrlo uglednog fonda iz Palo Alta koji je u proteklih deset godina vrlo aktivan u tom području. Eduardo je bio nemalo iznenađen onim što je čitao. starog Parkerovog neprijatelja koji je vodio Sequoia Capital. Eduardo je odlučio da ovaj put neće dopustiti emocijama da ga svladaju jer mu u prethodnoj sličnoj situaciji bijes nije bio najbolji saveznik. pa onda i Accel Partners. pa bi Eduardo nakon diplomiranja mogao ponovo zauzeti svoje mjesto partnera suosnivača. Bilo mu je ugodno razmišljati o tome jer je to značilo da bi mu se studentski život mogao još malo produljiti: koliko god Facebook postao velika tvrtka. Odlučio je biti smiren. To svakako nije djelovalo pošteno. razuman i pokazati razumijevanje. Možda će mu Mark rasvijetliti stvari kada se sretnu u Kaliforniji. Već sutra će se naći s Markom. Mark i Dustin mogli uopće razmišljati o unovčavanju dva milijuna dolara svojih dionica? Jesu li u restrukturiranju potpisivali iste papire kao i on? A kao drugo. Cifra koju je nabacio bila je dva milijuna dolara po glavi. znao je da će se u njoj osjećati kao da je na studiju. počevši od Michaela Moritza.

Računala su bila nova. shvatio je da ga u Kaliforniji nisu čekali radi sastanka. Uza sve te nove dionice. Različite valne dužine. ovakvo što nije mogao očekivati. Odvjetnik je mljeo kako su nove dionice nužne i kako ima zainteresiranih poduzetnika. Kad je potpuno proniknuo u to što se događa. shvatiti. Iako je trebao predvidjeti. u Sveučilišnoj aveniji. a kada je shvatio. POGLAVLJE – 4. njegov udio u Facebooku neće biti ni blizu 34 posto. a to je dobro i nužno za tvrtku i odluka je već donesena… „Ne. popričati s Markom o novom zaposleniku.siječnja 2005. dva milijuna na Dustina Moskowitza i više od milijun na Seana Parkera. Kad je počeo čitati papire koji su mu predani. Eduardo je to smatrao pravom pravcatom izdajom. Eduardo će se tog trenutka sjećati dok je živ. Mark ga je izdao. Čekali su ga u zasjedi. Iako su imali problema i iako je Mark bio u stanju biti prilično hladan i rezerviran. Bio je to neki novi odvjetnik. Možda je to pomislio još onda kad je došlo do blokiranja bankovnih računa. osjećao se kao da ga je netko nastrijelio u prsa i nepovratno razorio dio njega. Prvo. pridjevi i fraze ne mogu opisati osjećaj jer se ovome jednostavno nije nadao. posvuda sagovi. izdale sve dionice koje bi mogle biti izdane. a odvjetnik je počeo govoriti. Počeo se tresti dok je stajao u skoro praznom uredu i buljio u papire koje mu je odvjetnik dao kada je ušao na vrata. Eduardo je zurio u brojke i grozničavo napamet računao. Na kraju. TRAVNJA 2005. obrazi su mu problijedjeli. Kad bi bile izdane i samo dionice koje glase na onu trojicu. prozreti. Pravi uredi i pravi pravcati odvjetnik koji je stajao između njega i Marka. Eduardov udio bi pao na manje od 10%. udio bi mu pao na skoro pa ništa. uzeo mu sve. Nikakve usporedbe.“ 109 .000 dionica. te da je Eduardov potpis samo formalnost jer je emisija ionako već odobrena. Bio je totalno slijep. Jednostavno nije očekivao da će mu to napraviti njegov prijatelj Mark s kojim se pokušavao u okrilju polutajnog židovskog bratstva uključiti u društveni život Harvarda. pak. Možda je Mark bio uvjeren da je Eduardo već odavno bio napustio tvrtku. pretjerivanja.890. uništio. godine. tamo je bio dokument od 14. Ovaj put prostorije nisu nalikovale na razuzdanu studentsku spavaonicu. Bez ikakve sumnje. Pitao se što li je Mark očekivao od njega. po njegovom običaju. Ili možda nije očekivao nikakvu reakciju. Trećim dokumentom se određivalo emitiranje 3. kao i sve drugo.ožujka i radilo se o odobrenju emisije do 28. Istiskivali su ga kao malog dioničara.3 milijuna novih dionica koje glase na Marka Zuckerberga. a koža se ohladila. Glup k'o kurac. Eduardo je prvo pomislio da se tip zajebava kad mu je donio na potpisivanje još nekakve ugovore prije nego je stigao razgledati uokolo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 29. Papiri koje je imao u rukama to su svjedočili. pisana suglasnost dioničara TheFacebooka da tvrtka izda do 19 milijuna redovitih dionica. sama zgrada više nije bila smještena u okruženju obiteljskih kuća nego se nalazila u centru Palo Alta. Sve je stajalo laserski jasno i crno na vjelokosno bijelom. Gledao je papire. o dva milijuna dolara za dionice i onom e-mailu. Kad bi se. Drugi akt je nosio datum 28. Trebalo mu je nekoliko minuta da shvati što je čitao. a radni stolovi od javora. skrivenog iza nekog jebenog kompjutora. različita stajališta. još jesenas kad je potpisao sve one dokumente koji su omogućavali ovo stanje. Zidovi su tu i tamo bili od stakla. čak su unajmili lokalnog umjetnika da grafitima oslika stubište.

110 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je osjetio kako mu. Bio je osnivač Facebooka i zaslužio je svojih 30%. Eduardu se činilo kao da zidovi stežu obruč oko njega. osnivač i direktor. nije imao izbora. vibracije vlastitog glasa bruje glavom. odbijaju se o staklene zidove i penju se po oslikanom stubištu. Bio je u toj sobi. On i Mark su se složili. tako mu je rečeno. Što se Marka Zuckerberga i Facebooka tiče. A tko je taj novi predsjednik? Kad je malo razmislio. „Ne!“ Odbio je potpisati predaju svojeg suvlasništva u Facebooku. Eduardo više nije bio član Facebooka. Morao je otići. Vratiti se na Harvard. Ali. kući. Odvjetnik je uzvratio istog trenutka. Nije mogao vjerovati kakva je to izdaja. Eduardo Saverin više ne postoji. odbio je odreći se onoga što je postigao. Rečeno mu je i da je odluku već donio – Mark Zuckerberg. više nije bio ni zaposlenik – nije bio više ništa. Nije više bio dio menadžmenta. Eduardo je preplavljen užasnim vijestima pomislio samo još jedno. Nije mogao vjerovati što je čuo. zajedno s novim predsjednikom skupštine dioničara. Bit će obrisan iz povijesti tvrtke. U kampus. Bio je tamo kad je počelo. bilo mu je jasno da zna odgovor.

Nagađao je da je Moritz do tada već morao doznati odakle ta Facebookova nesklonost sastančenju s njim. ali nagađao je da će megalomanijak procijeniti kako će se Sean predati. Merritech. Mark je bio upoznat s onim što su napravili Seanu nakon što su ušli u Plaxo. Bože. I ne samo rizični ulagači. „Jesi li siguran?“ Sean se nasmijao još jače. ulagače. stvarno je mrzio to mjesto. Thiel je bio potpuno 111 .“ Nakon toga je provjerio koliko je sati. preko lakih DKNY hlača. Sean ih je neko vrijeme držao na sigurnoj razdaljini zamišljajući kako Moritz u svojem brlogu viče na one svoje kmetove zločinačkim velškim naglaskom. sad su svi nazivali ko ludi. O. „Savršeno. nego će se na njemu pojaviti kao najveći idiot u gradu. ne bez ironije. pa stao s rukama prekriženim na grudima gledati zgradu od čelika i stakla u kojoj su se nalazili uredi sjedišta Sequoia Capitala. Sequoia Capital nikada. Kosa mu je bila totalno sjebana. Mark je na sebi imao pidžamu žarkih boja i pod rukom je nosio laptop. Zalupio je vratima automobila za sobom i odstupio korak. Uostalom. izguran iz rođene tvrtke koju je stvorio vlastitim znojem. da. Iz dana u dan. dobro. kako je dobio pažnju i na kraju završio izbačen naglavačke. ali baš nikada neće dobiti priliku uložiti u Facebook. Tada će Mark jednostavno odšetati. MySpace je također pokazao zanimanje. koje su Sean i Mark odbili s lakoćom. najkrupnija životinja u toj šumi. kako je svojedobno došao tamo tražeći partnere. reći da je zaspao i da nije imao vremena ni odjenuti se. ako ništa drugo. Batman koji je krenuo u srce San Francisca utjerivati superzlikovcima strah u kosti i uspostaviti pravdu. sad su odjednom svi htjeli unutra. Strong. ali izraz lica ozbiljan. bilo što. do remena od krokodilske kože. Onda će krenuti sa svojom pričom. čak i brže nego inače jer je. opsjedali su Facebookove urede nastojeći dobiti Marka na makar kratak telefonski razgovor ili prezentaciju. Ispričat će im se. Sequoia. Već se načulo da i Microsoft i Yahoo drže Facebook na oku. sugovornike. iz poziva u poziv. Sean je zakao sastanak. O. krvlju i suzama. Sean će se za to posebno pobrinuti. Čuo je kako su se zalupila vrata auta i vidio Marka kako obilazi oko vozila i prilazi mu. kako su mu stavili nož pod grlo i sasjekli ga kao travku. govoreći u prenesenom značenju. krenuo smazati najslađi desert koji će u svojem životu okusiti. Mozak mu je radio na deset tisuća obrtaja u minuti. prije ili kasnije. Friendster je već dao neslužbenu ponudu – deset milijuna. kako li je situacija sad bila obratna! Ovaj put je Sequoia moljakala. Sve same krupne zvjerke: Greylock. Bessemer. ma svi. bio je sigurniji no ikad u životu. Sjećao se. „Isuse mili“. Bio je sav u crnom – od BMW-a. Stvarno savršeno. otvorit će im PowerPoint koji su uglancali specijalno za „dečke sa sekvoje“. nikako nije željela ostati van vesele povorke. Upravo u trenutku kada im je već krenula pjena na usta.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 30. Ne samo što će Mark kasniti desetak minuta na sastanak s najvećom VC tvrtkom Silicijske doline. Svrha prezentacije bila je zakrenuti nož zabijen do balčaka. I eto ga kako se ceri kao pijani majmun. Sean neće otići na sastanak – to bi čak i za njega bilo previše – ali Mark sve to može odraditi sam. Pri kraju izlaganja. POGLAVLJE – SVE SE VRAĆA Sean je iskočio iz svojeg BMW-a kao poveća iskra čiste energije. Pa. promrmljao je i osmijeh mu se pretvorio u provalu smijeha.

Bio je to zanimljiv spoj. Nasmiješio se kad je Mark prošao kraj njega i pošao u zgradu polaganim korakom. zanimljiva ideja – spajanje medijskog diva s genijem u pozadini društvene revolucije utemeljene na razmjeni informacija. No. odbili su Friendster. Dao mu je posljednju podršku. Bit će jebeno dobro. sve se plaća. Mark i Sean će ostati netaknuti jer su sad ionako svi htjeli komadić Facebooka. i to je bio tek početak. direktorom Washington Post Company. Sean bi zgrabio telefon i izvikavao sulude iznose. na sastanku. čovjekom koji mu je postao neka vrsta prijatelja i mentora. Stvari su se brzo razjasnile. Ubrzo će Accel uložiti gotovo trinaest milijuna dolara za sasvim malen udio u tvrtki. stariji partner u tvrtki i jedan od najsposobnijih VC profesionalaca. Sean je imao prilično snažan predosjećaj da se upravo rađa njegova bebica teška milijardu dolara koju je već dulje vrijeme nastojao začeti. Mark je razmišljao o tome da sklopi sporazum s Grahamom i Washington Postom – što je natjeralo Acell da se još više uozbilji i jasno definira svoju ponudu. „Bit će genijalno. Istina. čime će potvrditi da je procijenjena vrijednost Facebooka nešto malo manja od sto milijuna dolara. A do kraja 2005? Samo je nebo znalo gdje bi tada mogli biti.“ Pritom je bacio još jedan pogled na pidžamu i opet prasnuo u smijeh. Jednim svojim dijelom želio je biti s njim. Sequoia će dobiti poruku o najvažnijoj mudrosti toga gradića na obali: sve se vraća.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi suglasan jer je doživio slična sranja od njih kada je pokretao PayPal. U samo četrnaest mjeseci. Sto milijuna. ali jedna je ponuda visjela u zraku i obojica su znala da će je prihvatiti. ali dovoljno je bilo zamisliti kako će to izgledati. Sean je bio siguran da će u roku od šest mjeseci postići trostruku procjenu vrijednosti. Jedna od najuglednijih VC tvrtki bila je Accel Partners i baš ih je ona tjednima progonila. Mark je istodobno provodio mnogo vremena razgovarajući s Donom Grahamom. Nastave li se ljudi učlanjivati dosadašnjim ritmom. za godinu dana imat će pedeset milijuna korisnika. 112 . Kad god bi nazvao Jim Breyer. Ili nas procijeni na sto milijuna ili ništa! Dvjesta milijuna ili zaboravi! Breyer je konačno shvatio na čemu je.

Seniori. izuzme li se jedan neobični rock koncert u srednjoj školi. glumac koji je također diplomirao na Harvardu. s čeone strane zabijala u kožu. Eduardo je vratio pozornost na pozornicu. 113 . No netko je ipak znao. Na primjer. Neki od njih će možda tako klišeizirano baciti pravokutne šešire u zrak – to su vidjeli na TV-u – ali i to je u redu. Iako je bilo vruće. vibrirati preko kamenih stuba Knjižnice Widener i popeti se uz njene veličanstvene grčke stupove sve do akvamarinskog neba. sve do mjesta gdje su se tamne odore predale pred mješavinom lakih ljetnih jakni i kaki hlača ponosnih rođaka oboružanih fotoaparatima i videokamerama. lik kraj njega je mumljao većinu teksta. Bilo je više ljudi no što ih je Eduardo ikada vidio na jednome mjestu. Eduardo se smješkao. Unatoč svemu. ionako su to prilično bedasti šeširi. prema pozornici udaljenoj tri ili četiri metra. mnogo više. POGLAVLJE – LIPANJ 2005. ali znao je da su tamo negdje. počasni predavači – svi su se sjatili i poredali iza rektora u togama vedrih. Nije mu na ruku išlo ni što je toga grijala kao radijator. Prije toga. a idiotska se četvrtasta kapica. ali Eduardo se osjećao pun energije. procesijom od domova na obali rijeke. Svijeni komad krutog papira s natpisom na latinskom jeziku koji je njegove roditelje stajao više od stotinu tisuća dolara. diplomci će se okupiti na stubama Widenera kako bi se snimile zajedničke fotografije. Dugi niz diplomanata sputanih togama stupio je preko Harvardskog trga do Yarda. očito su i ostali bili jednako puni života nervozno se vrpoljeći na majušnim drvenim sjedalicama. Svakog časa će se oglasiti ozvučenje i prva imena odjeknuti Yardom. Eduardo ju je platio i mnogo. Zapravo. Jutro se bilo otegnulo. odzvanjati o drvene zgrade obrasle bršljanom. Ljudi će tu biti gotovo cijelog dana. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Netko Eduardu s lijeva je pjevušio. Rektor Summers je već bio na podiju okružen dekanima. gotovo psihodeličnih boja. onako visokom i stiješnjenom sa sve četiri strane. Pogledao je na desnu stranu. Nije bio sasvim siguran gdje su se nalazili u toj svjetini iza leđa diplomanata. Nakon ceremonije provest će dan s obitelji. na smiješno malenom drvenom stolcu kakvih je bilo na tisuće uokolo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 31. sav pun ponosa što je student Harvarda. Eduardo je ispod toge imao odijelo i kravatu. Uputit će se na piknik sa svojim obiteljima i nakon toga se pozdraviti – i s obiteljima i sa studijem. Nije mogao vjerovati da je netko znao riječi te stare navijačke pjesme. Bilo mu je krajnje neudobno. Pogled mu je pobjegao prema diplomama: znao je da unutar planine smotuljaka postoji i jedan s njegovim imenom. najmanje dva broja premalena. a s njegove desne strane nalazila se golema kutija s diplomama. a na tjemenu čupala kosu iz korijena. na red kolega s godine u jednakim togama boje tamnog lignita i sa smiješnim kapama. Dan je počeo rano. tako očito suprotne moru crnila oko njega. cijeli je Yard bio krcat. Eduardo je znao tekst jer ga je naučio još kao brucoš kad je. nositelji katedri. Poslijepodne im se trebao obratiti i John Lithgow. U neku ruku. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Eduardova koljena zacviliše pri pokušaju nalaženja udobnog položaja svojem krakatom tijelu odjevenom u togu od poliestera. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Eduardo se ponovno okrenuo naprijed. U to doba je bio jako zagrijan za „Crimson“. Zadivile su ga sve te boje. Tad je pogledao preko ramena sve one redove i redove diplomanata koji su do polovice popunili Yard. bio na utakmici Harvard-Yale.

Eduardo ih je mogao zamisliti: hrpu klinaca koji skaču po podu od masivnog drveta. Planirao budućnost. Osmijeh mu je. topli tonovi drva na zidovima i stropu. Salon s trećeg kata je bio ekskluzivan i u nj se nije moglo ući nepozvan. kao što je bio trenutak svakoga tko je tamo stajao rame uz rame. Ali iznad. Summers se pripremao za govornicom. kožni naslonjači i dvosjedi. Mogao je zamisliti sve te lijepe cure upravo dovezene Fuck Truckom i sve one članove Phoenixa koji žude za tim posebnim spojem. Stupit će tamo gore i uzeti tu diplomu zato jer ju je zaslužio. Cijela je trokatnica pulsirala u ritmu glazbe s prvog kata. mnoge je sate proveo u toj sobi i u tom naslonjaču. pjevat ćemo opet: Deset tisuća ljudi s Harvarda pobijediše danas! Ponovno se okrenuo pozornici. a i kada dođu. Osamnaest dugih sati kasnije. što se sav trud tijekom srednje škole isplatio. Čim je mikrofon oživio i pročitano prvo ime. zacijelo će ga izgovoriti pogrešno. Meditirao. jezik i kultura. Bio je ponosan što je njegov otac ponosan. njegovo široko lice jakih čeljusti bilo je na par centimetara od mikrofona. Put je bio vrlo težak i na njemu su se nalazile prepreke kao što su nova sredina. ili da će mu prezime naglasiti potpuno krivo. sveučilišta. Otkako se Eduardo vratio iz Kalifornije. mješavine hip-hopa i Topa 40. 114 . Eduardo je znao da će potrajati dok ne dođu do njegovog imena. Eduardo se zavalio u kožni naslonjač na trećem katu Phoenixa i gurnuo ruke duboko u džepove sakoa. gotovo nestao s lica. stvari bile malo tiše. Eduardo se nije mogao ne zapitati hoće li ta fotografija jednog dana uresiti nečiji profil na Facebooku. a doveo ga je do toga prekrasnog dvorišta orubljenog starim povijesnim zgradama. stolovi napunjeni prvorazrednim pićima. na trećem katu. Razmišljao. Naučio je stihove jer je to bio njegov trenutak. Već je znao da će mu ili progutati onaj o u imenu. tim posebnim trenutkom koji će im zauvijek ostati urezan u sjećanje. Glave zbrkane nakon dana provedenog s obitelji na vrućini od koje zakuha mozak. I dekor je bio takav – debeli grimizni sagovi. s četvrtinom boce skupog viskija u sebi. zaslužio je svaki takt. vrte se i tresu izbacujući time bijes dvjesto godina povijesti. Već se navikao na to i nije ga bilo briga. odnosno nakon događaja koji je sve češće u sebi nazivao Markovom izdajom. Zaslužio ju je. Zanemarimo li djevojke koje plešu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ponosan što je dio te povijesti. To je fer. Zabava je bila u punom zamahu na prva dva kata. Deset tisuća ljudi s Harvarda žele pobjedu danas Jer znaju da stari Eli Njihov plijen je lak Stoga pobijedimo opet ljude Elija I kada susret prođe. činilo se kao da je mjesto zapravo VIP loža. udišu dim krjesova iz dvorišta. Gledao je grupicu plavokosih djevojaka kako plešu oko okruglog stola toliko nakrcanog praznim bocama da je nalikovao maketi metropolisa koji se ljeska na mjesečini. negdje iza Eduardovih leđa bljesnula je bljeskalica profesionalnog fotoaparata koja je uhvatila prvog diplomanta kako se penje na pozornicu. prvi put toga dana. Poredak stvari treba biti upravo takav. Bio je siguran da će prije ili kasnije tako biti. ►►► Dva su ujutro.

mogao je smatrati i da je Eduardo nanio neizravnu štetu Facebooku pokrenuvši zaseban web site Joboozle i pristupivši istoj ciljanoj publici koristeći iskustva koja Mark smatra poslovnim tajnama u vlasništu Facebooka. Bio je potpuno uvjeren kako je bio dijelom projekta od početka. privući pozornost – zapravo. a možda i New York. Samo je pitanje kada će do toga doći. a to je da se više nije radilo o prijateljstvu nego o biznisu i ničemu više. Eduardo je bio uvjeren da ni taj par neće dugo ostati u ljubavi. On je kodirao. cijeli je taj projekt nosio oznaku Mark Zuckerberg Production. Mogao je misliti i da je Eduardo pokušao nanijeti štetu njihovom pothvatu kad je bio blokirao račun. Više se tako nije ni osjećao. On je bio taj koji je uložio sate i sate i sav taj trud. Eduardo. pitao se žali li Mark uopće zbog takvog razvoja događaja. pitao se sjeća li se Mark kako je sve uopće počelo. Da. Štoviše. znao je da drugog načina nema. možda zapravo nikada nije upoznao Marka Zuckerberga. Mark je imao isto onoliko razloga smatrati se oštećenom stranom koliko i Eduardo. sastavni dio Facebookovog uspjeha. kako su bili samo dva štrebera koja su samo pokušavala napraviti nešto novo. Dok je gledao kako se djevojke vrte uz glazbu. A Sean Parker? Sean Parker je vjerojatno također mislio da poznaje Marka Zuckerberga. Mark Zuckerberg poznavao samog sebe. možda je i Eduardo samo projicirao vlastite vizije na tu bezličnu i nečitku masu i pridavao Marku Zuckerbergu svojstva koja je želio vidjeti u njemu. Nije još znao kamo bi. izaći u stvarni svijet. Već je spržio dvije tvrtke i nije bilo upitno hoće li spržiti i Facebook. A možda se Mark nikada i nije promijenio. pojebati nešto. jasno rekao i Marku i ostatku Facebooka da ih namjerava tužiti na sudu. možda Eduardo nikada nije ni skužio pravog njega. pokrenuo stranice. To više nije bilo tek nešto između njega i Marka. a i da je nastojao blokirati pregovore s ulagačima kad je naglašavao svoju ulogu direktora tvrtke. otišao u Kaliforniju. Poslat će Marka na sud. No. Ali Eduardovo je mišljenje bilo drugačije. možda. Mark vjerojatno misli kako nije napravio ništa loše. I zaslužio je ono za što su se pošteno pogodili. 115 . Ako ništa drugo. No. Svi drugi su se samo šlepali. a plave im se kose kovitlaju kao zlatna oluja. duboko u sebi. Eduardo će tražiti dio koji je smatrao zasluženim. Eduardo ga je doživljavao kao maleni svjetlucavi komet koji para atmosferu. Boston. Čist' jednostavno. postojala je vjerojatnost da je Mark mislio kako je Eduardo taj koji je učinio nešto krivo i izdao svojeg prijatelja. Namrštio se kad je zaključio da vjerojatno ne žali. Od prvoga dana. S obzirom na njegov način razmišljanja. našao ulagače. vjerojatno misli kako je napravio nešto nužno za posao. Facebook je bio Markova ideja. Gadilo mu se kad bi pomislio da će doći do suda i krenuti na „prijatelja“ pred sucem ili porotom. barem je pokrenuo pravni proces kojim je namjeravao vratiti ono što je smatrao svojim. On je izgradio tvrtku koja je niknula u njegovoj spavaonici. Na kraju krajeva. Na kraju. Ipak su se slagali o jednoj stvari. Pitao se shvaća li Mark koliko se situacija promijenila. Neka se tamo izjasni. On je uložio i svoje vrijeme. Neka učini što je pošteno. odgodio studij. On je dao prvi novac. Winklevossi. poslao dopise. pa i Sean Parker. Ono što jest znao. to je da više nije dijete. Kao što se to dogodilo i braći Winklevoss. Angažirao je odvjetnike. Pitao se i je li. Sjedeći na kožnom naslonjaču.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Studij je bio gotov i Eduardu je bilo vrijeme napustiti sigurnost ograde Harvarda.

Prethodnih nekoliko mjeseci tvrtka je rasla ritmom koji se u najmanju ruku mogao nazvati spektakularnim. nevina zabava. Jedan tren je sve super i sjajno. Uostalom. Pa. Tko se osvrnuo oko sebe. nego menadžeri koji upravljaju tvrtkom. Tamnoplave uniforme. Studentice i studenti. Sean je ono što se događalo Facebookom smatrao pojavom koja 116 . mogao je dobiti dojam da je riječ o inačici noćnog kluba velikoga grada prilagođenoj studentskoj populaciji i dobi – kao da je netko napravio zabavu studentskog bratstva za klince koji pojma nisu imali što je to bratstvo. Nitko nije vidio vatreno oružje. I. Čuo netko te sirene ili ne. to je bila obična zabava kraj kampusa. nešto klinaca s ruksacima i šiltericama u druženju sa zaposlenima koji se dnevna odijela zamijenili trapericama i košuljama. Upadali su kao gestapovski divljaci. Izuzmemo li to. stremio je vrijednosti od milijarde dolara. vikali i režali na sve strane pritom mašući svjetiljkama kao da su svjetlosni mačevi. tulum je jedno tijelo koje uživa svakim svojim djelićem. bio je čist kao mala beba. Nakon toga su krenuli. Party na kakvima je bio već tisuću puta. mnogo više od jedne milijarde dolara. U hlačama je imao svoj inhalator. Cuga je tekla u potocima. ponovo. neki klinci su možda šmrkali nešto koke i smotali par jointa. Možda je glazba bila malo preglasna. A sad. no njihov se zlokobni sjaj probijao kroz gumene futrole. Potpuno bezazlen i bez ikakvih gluparija. Otišao je tamo s jednom od mnogih cura bez faksa koje su radile u Facebooku. on postao metom. lisičine spremne. POGLAVLJE – TRI MJESECA KASNIJE Ono što je bilo čudno jest da zapravo nitko nije čuo sirene. muzika je treštala kroz drvene podove i odbijala se od zidova… Čuo se vrisak kad su se vrata slomila i pala uz tresak. On i Mark nisu bili klinci koji prčkaju iza ekrana. a u košulji držao EpiPen krcat epinefrinom. i nije bio problem što se razina buke otela kontroli. koga je bilo briga? Bio je to party. kuća iz predgrađa krcata je lijepim i sretnim ljudima. Sinulo mu je da se možda nije radilo o običnom pehu – onom kad se nađeš u krivo vrijeme na krivome mjestu – koliko se radilo o tome da se baš Sean Parker našao na krivome mjestu u krivo vrijeme. Možda je. S ovom se sprijateljio i nekada su zajedno izlazili. značke vidljive.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 32. Netko bi mogao reći kako je Sean Parker prvo pomislio da je došlo do pogreške. tko zna. Ne bi li ovo trebalo biti životno doba kad se čovjek upusti u neško eksperimentiranja? Revolucija? Sloboda? Ne bi li murija trebala biti malo skonija oprostu imajući u vidu okolnosti? Po izrazima na njihovim licima moglo se zaključiti da im nije do opraštanja. Sean o tome ništa nije znao: nije zapravo ni bio u kupaonici jer je imao pune ruke posla na podiju. možda je stvarno bilo alkohola u kući. naravno. urbana čeljad koja drži do sebe i ostala ulickana mladež u svojim dvadesetima. Možda. Uopće nije bilo sumnje da Batmana čeka stvarno jebena noć. Odgojne palice isukane. Sean se osobno pobrinuo nadići tu fazu. Astma i one jebene alergije ništa mu drugo nisu ni dopuštale. ručne reflektorske svjetiljke uplale su unutra i rezale mrak prostorije osvajajući prostor uza zidove kao kad leteći tanjuri napadaju golu ledinu. Facebook više nije bio firmica iz studentske sobe. Facebook je postao jedna od glavnih kompanija. Čista. masa studentarije. Apsolutno bezazlena. tvrtkom koju niti jedan nije htio prodati jer su vjerovali da bi jednog dana mogla vrijediti mnogo. zabava je bila gotova.

nakon što poduzetnički fondovi prihvate realnost i počnu o Facebookovoj vrijednosti govoriti u milijardama. Uglavnom bi prvo bacili oko na novosti kod njihovih prijatelja: tko je stavio novu sliku. Kad bi se to moglo izvoditi automatski. a koji je stajao pred Markom i Dustinom kao pravi pravcati izazov. štoviše dvaput. tek su počeli. Bio je to eksponencijalno složen zadatak izrade svojevrsnog stalno aktivnog kanala za emitiranje strogo usmjerenog na određene primatelje. tko zna koliko milijuna. a sad su povrh toga trebali postaviti i revolucionaran alat kojim bi se promjene u nečijem društvu dojavljivale automatski. O. Nakon prelaska još ta dva koraka. Je li moguće da se opet događa? Ili je možda samo paranoičan? Možda su stvari upravo onakve kakve izgledaju na prvi pogled: bio je party. U praksi su ga namjeravali provesti kao stalno dojavljivanje promjena stanja članova nečije društvene mreže. e to će biti vrhunac sofosticirane računalne znanosti. Oni bi tako mogli tražiti svoje fotografije. pogledati na kojim su se sve slikama našli i s kim. Problemi kakvih nikada nije bilo jednostavno iskrsnu niotkuda. Ljudi se počinju ponašati drugačije. u to nije nimalo sumnjao. Mark i Sean su zamislili taj dodatak i istovremen neovisno jedan o drugome. kulminaciju sinergije efekata nekoliko sjajnih ideja danih na raspolaganje više nego voljnim i izvrsno povezanim entuzijastima. Kada bude završen. no to si u oba slučaja napravio „preko Facea“. zamisao da Facebook postane i mjesto na kojem se stavljaju na uvid i razmjenjuju fotografije koje odražavaju društveni život korisnika. Već su imali u planu sljedeći korak koji će još više unaprijediti stvar: novosti. Facebook je bio na pravom putu postati veći od bilo čega na internetu. Bilo je tu još prekretnica i prvih dječjih koraka prave korporacije koja je nekoć bila pothvat iz studentske sobe. Peh. raspadaju se prijateljstvaa. netko pomisli kako je Sean ispunio svoju ulogu i postao nepotreban? Bilo je to već viđeno. Poslije će krenuti u svijet. policija ga je prekinula. Sean se odavno nije uspoređivao s Friendsterom ili čak MySpaceom. bilo je tu i označavanje. Možda čak postoji mogućnost i da nakon što Facebook postane veći od najvećeg. a sad već prijetila prerasti u milijarde vrijedan biznis. TI su napretci doveli do eksplozije broja korisnika. deset. mislio je Sean. Bože. 117 . Najvažnija i najnovija ideja među tim unapređenjima bila je aplikacija za razmjenu fotografija. Time bi se korisnici još više oslonili na povezivanje preko njihovih stranica na Facebooku – živi digitalni dnevnik svakoga korisnika koji se istovremeno distribuira svim članovima osobne mreže. U skoroj budućnosti će se otvoriti i za cjelokupnu populaciju. više nije bilo vidljivih granica. nego si išao s kamerom i sutradan sve ponovo proživljavao. Seanu je to palo na pamet kada je promatrao koje su aktivnosti korisnika nakon što se prijave na stranice.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi uistinu transformira svijetu u kojem živimo. Već su na najuspješniji alat za društveno umrežavanje nadogradili i najuspješniji alaz za razmjenu fotografija. što je to raslo! Što je još ljepše. kakvu je izmjenu u profilu napravio i slično. Bio je to početak digitalizacije svakodnevnog života: nisi više tek otišao na neki tulum. Već ih bilo osam. Vidio ih je u rangu Googlea ili Microsofta. Događanja se nisu odnosila samo na aplikacije. Novosti su bile jedan od onih trenutaka – jednostavno sine ideja i vikneš „Eureka!“. Pogrešno vrijeme. Facebook će biti baš toliko velik. krajnjom genijalnošću. a Sean se zatekao usred svega. korištenje Facebooka moglo bi biti toliko ugodnije koliko je postalo i uvođenjem oznaka na fotkama. Sean je znao i iz vlastitog iskustva što se često događa kada stvari postanu tako velike. Možda si davao na uvid kakav je tulum bio u sitnim satima iste noći. dodatak koji je omogućio da slici pridodaš oznake ljudi koji su na njoj. Uz to. To je već dovedeno blizu stupnja koji bi se mogao nazvati pravom digitalizacijom društvenog života. što je bio još jedan golem korak.

118 . žrtva namještaljke ili stjecanaj sjebanih okolnosti. Spekuliranje je zvijer koja može napraviti štetu daleko veću nego penderk ili lisičine. ali u jedno je bio siguran: bio nevin ili ne. palo mu je na pamet da bi morao telefonirati. nije bilo sasvim primjereno da se predsjednik skupštine milijarda teškoga trgovačkog društva nađe uhićen na tulumu s mlađom zaposlenicom istoga tog društva. Mark Zuckerberg će prilično popizditi. Nije mislio da će završiti u zatvoru. Bio nevin ili ne.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Dok su ga privodili.

obasjan zeleno-plavom svjetlošću monitora na pisaćem stolu. s jednom jedinom rečenicom ispisanom u središtu. ona je i mnogo više od toga – zato što je istinita. Sean Parker je morao otići. Bez obzira na to što netko želi vjerovati. Još jedna igra ili igračka kao onaj Rizik koji je napravio kada je pohađao srednju školu. a neke je užasavala njegova razina energije. tako je i Facebook bio revolucija – mijenjao je svijet. tog svjetlećeg pisaćeg stroja pred njim. Mark Zuckerberg je vrlo vjerojatno primio telefonski poziv od odvjetnika koji su radili za Facebook. zbog peha ili nečeg drugog. bezvrijedna. ili Facemash. POGLAVLJE – CEO33 Bilo je to tijekom noći. a sve češće se i u Europi koristi kratica CEO 119 . i to krajnje učinkovito. A sada. ili sljedećeg dana. poruka posjetnice će uvijek biti istinita. Ono što je Mark Zuckerberg postao najljepše ilustrira njegova vlastita posjetnica. bio je njegovo dijete i središte njegova života. bilo je crno na bijelom. a koju je osmislio vjerojatno sjedeći pred računalom – posjetnica koju će ispisati kako bi je stalno nosio sa sobom. Facebook je postao proširenje jedine prave ljubavi njegovog života: računala. možemo nagađati. Možemo s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da ga je poziv zatekao u uredima kompanije jer je tamo provodio gotovo svo svoje vrijeme. Njemu su to bila samo neka krivudanja u uređajima zvanim satovi koji nisu imali svrhe u stvarnome svijetu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 33. Zli jezici su govorili da je nepredvidiv i divlji jer ga ljudi neki puta nisu mogli shvatiti. stvarao kanale slobodne razmjene informacija unutar bezbrojnih društvenih mreža koje digitaliziraju svijet kako to nitko drugi ne bi mogao. bez obzira na ono što bi bilo tko drugi pokušao napraviti. neki ljudi će ga smatrati opasnim za Facebook. Ne znamo je li bilo gluho doba noći ili rana zora jer Mark nije nikada razumio pojam vremena. možda i prijatelj. Beskorisna. No. Iz nekog razloga. 33 Chief Executive Officer = doslovno prevedeno glavni izvršni službenik. Može se usporediti s predsjednikom uprave ili glavnim direktorom u europskim sustavima trgovačkog prava. i to unatoč tome što Sean neće biti optužen. možda i Seana osobno. a kamoli osuđen za bilo što. Sean Parker je bio genij i poslužio je dovođenju Facebooka tamo gdje je. zanimljivo. Mark ne bi dopustio da bilo tko ili što Facebooku stane na put. Sasvim je realno za očekivati da je bio pred ekranom. Winklevossi i bilo što što je postalo prijetnjom. elegantna i jednostavna. Nije bilo važno zašto se dogodilo. obijesna psina zbog koje je skoro bio ozbačen s Harvarda. Ono što je njemu značilo daleko više – bila je informacija. savjetnik. Kao i osobno računalo koje je Markov idol Bill Gates pustio na čovječanstvo kao vjetrove iz Pandorine kutije koju je otvorio revolucionalrnim operativnim sustavom. s tim se moralo pozabaviti jer je na kraju krajeva Facebook bio jedini važan. bez obzira koja namjera stajala iza toga. Sean Parker je bio jedan od Markovih heroja i uvijek će mu biti mentor. U početku je možda bio samo nešto zabavno. Mark Zuckerberg ga je napravio vlastitim rukama. posjetnica je samo primjer Zuckerbergova specifičnog smisla za humor. ovo je bilo drugačije. Kao i Eduardo. U neku ruku. S druge strane. A upravo je informacija koju je primio zahtijevala da se netko s njom pozabavi istog trena. Možemo pretpostaviti i što je Marku prošlo kroz glavu čim je čuo što se dogodilo kad je murija rastjerala ljude s tuluma: Sean Parker mora otići. rezultat je bio jasan kao da je proizašao iz logičkog sklopa računala.

Zamislimo Marka kako sam sa sobom naglas čita riječi ispisane na posjetnici i najblaži.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Neporecivo. jedva vidljiv nagovještaj osmijeha mu se pojavi na inače hladnom licu. ili „Direktor kojem se živo jebe za sve vas. „I'm CEO-Bitch. mogla bi glasiti: „Ja direktor. neizbježno istinita.“ 120 .“34 34 Kada bi netko pokušao napraviti posjetnicu koja bi na hrvatskom jeziku postigla sličan dojam kakav postiže rečenica Marka Zuckerberga. a ti odjebi“.

Eduardo nije bio načisto ni kakko se zove mjesto niti kako je. Bio je sam i bio je pijan. Bez obzira što ostatak svijeta Facebook izjednačava s jednim imenom. Na kraju. zar ne? Bio je prilično uvjeren da je bila komad. kao u uvijek. Bavio se još jednim novim projektom koji se ticao zdravstvene zaštite. Prisjetio se nečega što je doživio jedne slične noći. društvenih mreža i svega između to dvoje. a Isuse. Jedino što je znao jest da se nalazio u New Yorku. Dvometarski sportaš lica filmske zvijezde i stvarno kršan momak. otišao je pravo tom Winklevossu i pružio mu ruku. No. bit će to opet onakva noć. u četvrti u kojoj se pakira meso. značili početak kraja. cura je nestala negdje između taksija i kluba i sjedio je sam. Eduardo je bio umoran. Jebiga. nedostajalo mu je sna.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 34. Zapravo. Eduardo je bio povrijeđen i ljut. bio je tu i Phoenix. Mnoge dane i većinu društvenog života koji se protezao između Bostona. ili čak da ga je naslikao Salvador Dali kao na nekoj od slika o kojima se raspravljalo na nekom od obaveznih predmeta na faksu. ali nije bio baš tako pijan. okrenuo se i nestao na podiju. već tjednima nije spavao. ali je znao da se događaj zbio nakon dana kad je blokirao račun i onih razgovora između njega i Marka koji su. moguće Azijka. baš kao i sad. Već tri tjedna nije lijegao prije četiri ujutro. A možda je samo bio pijan. svi članovi Phoenixa su znali tko je i što je imao iza sebe. wunderkindom. zapravo. Zapravo. Štoviše. Samo je bio svjestan da mu je jedan od njih dvojice bio na tri ili četiri metra udaljenosti u nekom klubu bez imena. Mislio je da su taj predmet zvali Piknjice & Točkice. Za početak. tu dospio. Da. sad je to jasno. izašao je na piće. Eduardo ga je mnogo puta viđao po kampusu. Znao je i da su u igri bili nekakav taksi i neka djevojka. Upravo tada i na tome mjestu Eduardo je popustio pritisku emocija i alkohola. odnosno moderna umjetnost za djecu kojoj se za nju živo jebe. godine koje je proveo u New Yorku. Eduardo ga je odmah prepoznao. Mnoge stvari su se urotile protiv njegovog vida. Eduardo si je olakšao dušu: „Žao mi je. kako i ne bi – lika je stvarno teško zamijeniti s nekim drugim. kao i njegovog brata blizanca. bili napuknuća dijelova mehanizma koja su vremenom narasla i prouzročila lom. Nikome nije smetalo što je bio nešto stariji od bilo koga drugog u klubu jer su svi bili i uvijek će ostati braća. i da ga je možda i poljubila. izvaljen na klupu tapeciranu svijetloplavom kožom i promatrao vlastitu facu na površini škotkog viskija. 121 . POGLAVLJE – SVIBANJ 2008. pa uvijek se odnekud neka pojavi. i zaglavio u nekom klubu kao što je baš ovaj. Dok ga je ovaj zgranut gledao. Sjebao me kao što je sjebao i vas. Možda je u dubini svoje podsvijesti predviđao što će se dogoditi između njega i Marka. zagledao u čašu i odjednom se prisjetio. One noći je bio na podiju i nabacivao se nekoj curi kad je bacio pogled preko podija i skužio da netko na kraju prostorije stoji i gleda u njegovom smjeru. Što god da ga je potaknulo. alkohol nije bio među kolovođama te urote. Naslonio se na kožu. New Yorka i povremeno Kalifornije mu je zaposjela i obojila sudska tužba koju je potegao. bili su toliko slični da nije znao u kojeg je Winklevossa gledao tog trenutka. još onog ljeta 2004. bez obzira što ostatak svijeta nikad nije čuo za njega. Nije se mogao sjetiti koji je bio mjesec i dan.“ Bez ijedne riječi više. Gledao je lice kako se topi preko površine leda koji je plutao i osjećao se kao u kući ogledala nekog lunaparka.

Kako god bilo. TYLER I CAMERON WINKLEVOSS – Potkraj 2004. Facebook je u tom trenutku vrijedio oko 15 milijardi. Ta činjenica svakako upućuje da je Eduardo postigao određen uspjeh u borbi za priznanje svoje uloge u stvaranju Facebooka. godine.6% dionica tvrtke za 240 milijuna dolara. ne bez razloga.pr. Projekt iz studentske sobice Marka Zuckerberga izrastao je u jednog od najutjecanijih giganata internetskog svijeta. najmlađim milijarderom svih vremena koji se obogatio vlastitim radom. Tyler i Cameron uspjeli su ući u olimpijski sastav SAD-a i 2008. Čini se da ništa neće spriječiti Facebook u nastavljanju obogaćivanja života sve većeg i većeg broja ljudi. društvenu mrežu čiji je cilj podrška globalnom političkom aktivizmu putem interneta. poput odavanja osobnih podataka oglašivačima ili nejasnoća u svezi s vlasništvom nad sadržajem stranica. njegov zapanjujući rast ne jenjava. Još uvijek je čest gost u gornjim odajama Phoenixa. kao i cjelokupno gospodarstvo. godine baza korisnika narasla je na dvjestotinjak milijuna.). ostaje pitanje mogu li Mark i Eduardo ikada pokrpati svoje međusobne odnose i ponovno postati prijatelji. u siječnju 2009. njegovo je ime naprasno vraćeno na službene stranice Facebooka. Iako se ne može utvrditi koliko je Mark Zuckerberg danas „težak“. koju je osnovao Peter Thiel. u javnosti pretjerano eksploatiranim pogreškama. Ostavimo li sporove po strani. započinju (op. 35 Founders Fund = fond osnivača. nakon oštre i javne borbe protiv Googlea. a bavi se ulaganjem u kompanije tehnološkog sektora u ranoj fazi razvoja tražeći poslove slične onime koji je uz pola milijuna dolara Thielovog uloga donio milijarde vrijedan Facebook. ipak. Nastavili su trenirati i moguće je da će se natjecati i na OI u Londonu 2012. ali njegovi prihodi ipak nastavljaju rasti. sigurno je jedan od najbogatijih dvadesetpetogodišnjaka na planetu i smatraju ga. Microsoft je u listopadu 2007. EDUARDO SAVERIN – I dalje živi na relaciji New York – Boston. odnosno stostruko više nego što su mu godišnji prihodi od 150 milijuna dolara. i to pod nazivom suosnivača. gdje su osvojili šesto mjesto u konkurenciji muških dvojaca. godine nastupiti u Pekingu. Nadalje. kupio 1. kao ni onoga kojim je Mark uzvratio protiv njega. Kolika god mu bila prava vrijednost. Potom je Parker pokrenuo projekt zagonetnog imena „Project Agape“. 122 . iz tvrtke koja ih je zastupala procurilo je dovoljno informacija da se zaključi kako je iznos koji ima je isplaćen bio oko 65 milijuna dolara. Do kraja 2009. konačno postigli sudsku nagodbu. fond onih koji osnivaju. Primijeni li se ta cijena na cjelokupne izdane dionice. Detalji nagodbe trebali su ostati tajni. a prema tadašnjim izvješćima – svakog je tjedna pristizalo i novih pet milijuna. Nedavno je postao partner i jedan od direktora VC tvrtke Founders Fund35. Društvena revolucija nije usporena ni nekim. Od tada se Facebook ponešto ispuhao. Iako se svota čini popriličnom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi EPILOG – GDJE SU DANAS SEAN PARKER – Nakon što je napustio Facebook. MARK ZUCKERBERG I FACEBOOK – Što se Facebooka tiče. Nisu poznate pojedinosti njegovog procesa protiv Marka Zuckerberga i Facebooka. postoje indicije da Tyler i Cameron nisu ni izdaleka zadovoljni nagodbom i izgleda da će se njihova pravna bitka protiv Facebooka i Marka Zuckerberga nastaviti. Sean Parker je ostao faca iz Silicijske doline. počeli su ustrajnu bitku za svoja prava i poveli sudski spor protiv Marka Zuckerberga i Facebooka te u ljeto 2008.

Alasdairu McLean-Foremanu i svim ostalim članovima kluba Phoenix-S K. i to u dva sata u noći. Zahvalan sam i što su mi Niel Robertson i Oliver Roup na više načina pružili ruku pomoći kojom su me proveli kroz Silicijsku dolinu. braći i njihovim obiteljima. Također samo dužnik mojim agentima. pomagača „iz unutrašnjosti“. Zadivljuje me njihova kreativnost i genijalnost te sam sretan što sam imao prilike zaviriti u čedesni svijet stvaranja kakav nikada ranije nisam vidio. dužnik sam mojim predivnim roditeljima. I mnogo hvala Barryju Rosenbergu. 123 . Tonya i Bugsy vjerojatno to već znaju. Konačno. I sam sam veliki poklonik svih glavnih likova ove knjige. Kao i uvijek. nevjerojatnim Ericu Simonoffu i Matthewu Snyderu. Scott Rudin i Aaron Sorkin – koji su svi na niz načina pomogli ovome projektu. no još jednom im poručujem da bez njih ovo nikada ne bih mogao postići. očito najboljem majstoru svojeg zanata. koji su mi pomagali u istraživanju onoga što se događalo iza ograde obrasle bršljanom. Silno sam zahvalan što mi je pri ruci bio sjajan urednik Bill Thomas. Kevin Spacey i Mike DeLuca. Najveću zahvalnost dugujem i Daryku Pengellyu. kako je samo on to mogao. kao i njegova ekipa zaposlena u Doubleday/Random Houseu. Veliko hvala zaslužuju i prijatelji iz Hollywooda – Dana Brunetti. ova knjiga ne bi mogla biti napisana da nije bilo i mnogih nesebičnih. Dužnik sam Willu McMullenu što je učinio prvi korak i uputio me u ovu priču.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ZAHVALE Ova knjiga nastala je – kao što to obično biva – iz jednog e-maila kojeg sam primio. iako ponekad i nevoljkih. nastojao sam im zahvaliti što poštenijim i vjernijim prijenosom njihovih informacija čitateljima. potpuno nenadano. Iako su ti izvori izričito zahtijevali da ostanu anonimni.

„Hacker. 2008.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi LITERATURA I IZVORI Baloun.F. Seward. CEO.V.“ Rolling Stone. 4.II. 124 .“ Harvard Crimson.III.2003. „New Online Facebook Launched. Claire. 9.“ 02138 Magazine. Hoffman.VI. Victoria. „Online Facebook Solicits New Ads. "Mark E.“ Harvard Crimson.2004. "Facing the Future. Ellen. Neyfakh. 2007.“ Harvard Crimson. 24.VI. Forbes. S. 28. „Dropout Gates Drops in to Talk. Once You're Lucky.2008. -----. 18.“ Harvard Crimson.II. Barry M. „Poking Facebook. BC.2004.“ Harvard Crimson. 7. „Columbia Rebukes thefacebook. 26. NY: Gotham Books. Schatz.V. Sue. 19.2004.com. Sarah E. Greenspan.com.2003. „Online Facebooks Duel over Tangled Web of Authorship. Zachary. Kaplan. UR so GR8. Schwartz. Brickman.V. „Facemash Creator Survives Ad Bord. „Sociology of thefacebook. FM Staff. 7.II." 13. Leon. "Face Off.“ Wall Street Journal Online.XI.2005." Harvard Crimson. 6. Authoritas. Dremann. Amy. Aaron. 24. O'Brian.XI.“. Skalkos.2005. „Hot or Not? Website Briefly Judges Looks. Timothy. Lacy. Katharine A. 26. Palo Alto. New York. 10. McGirt.2004. Twice You're Good." Palo Alto Weekly. CA: Think Press. Anastasios G. „The Battle for Facebook. Canada: Trafford Publishing.com. Feeney. Zuckerberg 06: The Whiz Behind thefacebook. Inside Facebook. Sarah.“ Harvard Crimson. Karel M. „BO." Harvard Crimson. Dropout. Kevin J.F.“ Harvard Crimson.“ Harvard Crimson. "Business.2004.IV. svibanj 2007. 19.2004.“ Harvard Crimson.com.IX. Casual.2003.“ Fast Company..III. "In Your Face. „How They Got Here. McGinn. Grynbaum. Milov.2005. Harvard Crimson. Luke. Michael M. 27.2007.2004. 2008.2006.III.XI.

“ Harvard Crimson. -----. 125 .“ Wall Street Journal Online. 9. Vara. Alan J.III. „Harvard Bonds on Facebook Website.II.2004.2004.2008. „Hundreds Registers for New Facebook Website. „Facebook CEO Seeks Help as Site Grows Up.II. Vauhini. 5.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tabak.“ Harvard Crimson. 18.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful