Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

BEN MEZRICH SLUČAJNI MILIJARDERI - KAKO JE OSNOVAN FACEBOOKPriča o seksu, novcu, geniju i izdaji

1

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

SADRŽAJ:
BILJEŠKA AUTORA ...............................................................................................................................4

1. POGLAVLJE – LISTOPAD 2003. .........................................................................................................5 2. POGLAVLJE – HARVARD YARD .........................................................................................................9 3. POGLAVLJE - NA RIJECI CHARLES ...................................................................................................14 4. POGLAVLJE – PILIĆI KANIBALI ........................................................................................................19 5. POGLAVLJE – POSLJEDNJI TJEDAN LISTOPADA 2003. .....................................................................22 6. POGLAVLJE – KASNIJE ISTE VEČERI ................................................................................................26 7. POGLAVLJE – ŠTO SE POTOM DOGODILO ......................................................................................28 8. POGLAVLJE – QUAD ......................................................................................................................29 9. POGLAVLJE – POVEZIVANJE...........................................................................................................32 10. POGLAVLJE – 25. STUDENOGA 2003. ...........................................................................................35 11.POGLAVLJE – CAMBRIDGE 1.........................................................................................................38 12. POGLAVLJE – 14. SIJEČNJA 2004. .................................................................................................41 13. POGLAVLJE – 4. VELJAČE 2004.....................................................................................................45 14. POGLAVLJE – 9. VELJAČE 2004.....................................................................................................49 15. POGLAVLJE – AMERIČKI IDOL ......................................................................................................52 16. POGLAVLJE – VERITAS .................................................................................................................60 17. POGLAVLJE – OŽUJAK 2004. ........................................................................................................65 18. POGLAVLJE – NEW YORK CITY .....................................................................................................71 19. POGLAVLJE – LJETNI SEMESTAR...................................................................................................75 20. POGLAVLJE – SVIBANJ 2004.........................................................................................................79 21. POGLAVLJE – SRETNE SLUČAJNOSTI ............................................................................................82 22. POGLAVLJE – CALIFORNIA DREAMING.........................................................................................85 23. POGLAVLJE – HENLEY NA TEMZI..................................................................................................90 24. POGLAVLJE – 28. SRPNJA 2004. ...................................................................................................93 25. POGLAVLJE – SAN FRANCISCO.....................................................................................................96 26. POGLAVLJE – LISTOPAD 2004. ...................................................................................................102 27. POGLAVLJE – 3. PROSINCA 2004................................................................................................105 28. POGLAVLJE – 3. TRAVNJA 2005..................................................................................................107 2

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi
29. POGLAVLJE – 4. TRAVNJA 2005..................................................................................................109 30. POGLAVLJE – SVE SE VRAĆA ......................................................................................................111 31. POGLAVLJE – LIPANJ 2005. ........................................................................................................113 32. POGLAVLJE – TRI MJESECA KASNIJE...........................................................................................116 33. POGLAVLJE – CEO......................................................................................................................119 34. POGLAVLJE – SVIBANJ 2008.......................................................................................................121

EPILOG – GDJE SU DANAS ...............................................................................................................122 ZAHVALE.........................................................................................................................................123 LITERATURA I IZVORI.......................................................................................................................124

3

Nastojao sam što vjernije rekonstruirati i samo kronologiju zbivanja. prema mojoj prosudbi. određeni detalji ili opisi ljudi izmijenjeni ili proizvoljno dodani. ponekad ih stavljam u uvjete slične onima u kojima su se doista mogli odvijati. izmijenjena su imena likova kao i njihovi osobni opisi. nastojeći se držati onih informacija koje su se. možete se često naći u kontradikcijama. što je njegovo puno pravo. a neki to nisu. bez kojeg ova priča ne bi ni mogla biti napisana.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi BILJEŠKA AUTORA Knjiga Slučajni milijarderi je dramatizirana. Umjesto da te razgovore porazbacam. dogodili su se tijekom duljeg razdoblja i na više različitih mjesta. najbolje slagale s dokumentarnim činjenicama. Izvori ssu detaljno navedeni u Zahvalama. Neki razgovori potanko ispričani u ovoj knjizi. nije pristao razgovarati sa mnom. Neka od viđenja sam. prenio kao tuđa. Osim u slučaju šačice javnih osoba iz ove priče. Ponekad su. stotina izvora i više tisuća stranica raznih dokumenata među kojima su i zapisnici sudskih procesa. Scene prepričane u ovoj knjizi nastojao sam oživiti prema podacima prikupljenima pomoću intervjua i pretraživanjem dokumentacije. u svrhu zaštite privatnosti. pak. unatoč mojim brojnim zahtjevima. 4 . pripovjedna rekonstrukcija nastala iz desetaka razgovora. od kojih su neki svjedoci iz prve ruke. ali ovo je prikladno mjesto za zahvalu Willu McMullenu na tome što me upoznao s Eduardom Saverinom. Pokušate li rekonstruirati sliku prema sjećanjima dobivenima od raznih izvora. Upotrebljavam metodu rekonstrukcije dijaloga. često i suprotstavljena mišljenja. te su stoga prepravljeni tako da su vremenski i prostorno sažeti u jedan jedini prizor i dijalog. Rekonstrukciju gradim na temelju onog što sudionici razgovora navode kao njegovu suštinu. O nekim događajima postoje razna. Mark Zuckerbeg.

napravljena od starinskog zrnatog stakla. raznih rasa. oslanjanje na prozor tvorili su oštru suprotnost njegovom uobičajenom krutom. bez sumnje je bio na zadnjoj godini studija. Još uvijek nije bio spreman. ali činilo mu se da ih je moglo biti dvjestotinjak. ali on i dalje nije napuštao svoj položaj na prozorskoj dasci. osjećao se nelagodno okružen upečatljivim starinskim luksuzom kojim je ta soba odisala. četvrti. sve dok se nije upisao na Harvard. grada u kojem se nalazi Sveučilište Harvard.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 1. promotrio je grupu mladića u sakoima do njega. Za većinu njih su i taj prijem i to mjesto bili samo formalnost. 1 Glasoviti travnjak u centru Cambridgea. debeli crveni tepison od baršuna kao da je iskrvario iz zidova obloženih plemenitimmahagonijem. Čak su i prozorska okna iza Eduardove glave djelovala prijeteće. Umjesto toga. POGLAVLJE – LISTOPAD 2003. Kroz prozorska je okna izvana dolazio pepeo krijesa. Dvojica plavokosih izgledala su kao dobri školarci koji su tek sišli s vlaka iz Connecticuta. pa nije znao odmjeriti kada je točno došlo do promjene. Ugodno rumenilo u njegovim inače žučkastim obrazima i ležerno. gotovo kao da je od gume. Zapravo. ali sličnih izraza lica: smješkali su se opuštenije od Eduarda i u tih se dvjesto pari očiju vidjelo da im nije potrebno dokazivanje. onaj koji je dva sata trenirao u zrcalu prije negoli je te večeri izašao iz svoje studentske sobe. Bilo je to zastrašujuće mjesto. Eduardo nije bio sasvim siguran. tri su pića brzo slijedila jedno za drugim – o tome su svjedočile prazne plastične čaše odložene na prozorskoj dasci iza njega. Može li ikako pripadati ovakvom mjestu? Naslonio se na prozorsku dasku i promatrao gomilu mladića koji su gotovo ispunili prostranu sobu. Eduardo nije bio najsigurniji. pogotovo za dečka kakav je Eduardo. Zasigurno je i soba u kojoj se nalazio izazivala nelagodu: impresivni kristalni luster bio je ovješen o bačvasti svod koji je podsjećao na unutrašnjost crkve. sada nije više imalo smisla osporavati očigledno. čak pomalo pogrbljenom držanju. Međutim. 5 . zapravo je veći dio djetinjstva proveo premještajući se iz jedne u drugu sredinu više srednje klase u Brazilu i Miamiju. Oni su jednostavno ondje pripadali. Osjećao se kao da je ponovo brucoš koji prvi put stupa na Harvard Yard1 i pita se koga vraga tu radi i kako uopće može pripadati takvom mjestu. No. Eduardo je duboko udahnuo i zgrčio se od oštrog zadaha koji je ispunio zrak. Treći je bio Azijat i djelovao je nešto starije. Vjerojatno je za sve kriv onaj treći koktel. Odjećao je kako mu nesigurnost raste iz dubine trbuha usporkos cugi. Na kraju krajeva. Unatoč tome. jedna nalik drugoj. sve odreda dečki odjeveni u tamne blejzere i tamne hlače. Šankovi su bili prilično bezvezni. to nitko nije primjećivao jer su se ondje nalazile jedine cure u prostoriji: prsate plavuše dubokih dekoltea. osvijetljena prijetećim treperavim odbljescima krijesa iza uskog dvorišta. No. Bez sumnje. radilo se o drvenim stolovima koji kao da su sklepani od dasaka te su prilično stršali u tom uštogljenom okruženju. bila je to rulja koja se okupljala oko dva provizorna šanka sastavljena baš za tu prigodu. Najočitiji znak bio je njegov blagi smješak. Nije baš odrastao u siromaštvu. Većinom s druge godine. barem više nije bio obuzet snažnim porivom da se nekamo izgubi. Oko travnjaka su brojni studentski domovi za smještaj brucoša. alkohol je proradio i Eduardo se okuražio. ali teško je bilo sa sigurnošću reći. dovedene iz nekog obližnjeg ženskog koledža kao posluga hrpi mladih muškaraca. a račvaste i zavojite stube gmizale su u tajne katakombe gornjih katova. Rulja je po mnogočemu bila čak više zastrašujuća nego sama zgrada. Četiri dečka srednje građe. Afroamerikanac sređen od glave do pete i savršeno počešljane kose.

6 . Od te mu se pomisli zavrtjelo u glavi. Ako su u Phoenixu pričali o njemu i bili impresionirani onime što se pričalo. Phoenix možda nije bio najpoželjniji klub. „Koncentrirali smo se na ročnice3 nafte. koje je dalo dva predsjednika i pregršt milijardera. Owl. oduvijek sam bio opsjednut vremenom pa sam dobro predvidio nekoliko uragana koje ostatak tržišta nije baš dobro shvatio. Darren i još nešto. ali nije imao namjeru razbiti tu zabludu. „Eduardo Saverin“. Bio je jedan od dvadesetak domaćina te večeri koji su se razmiljeli među dvjestotinjak studenata druge godine. osjetio je kako mu srce snažnije udara dok je pokušavao odmjeriti optimalnu količinu preseravanja kojim će zadržati mladićevu pozornost. možda je bilo šanse i za njega. Više nego bilo koji ispit na koji je izašao u prve dvije godine studija. Eng. „Drago mi je. Smisao cijele te večeri nalazio se u malim bijelim ptičicama koje su se razletjele na gustoj tkanini kravate. tako i za njegovu budućnost. bratstava i ona su dala mnoge svjetske vođe. ali u nekoliko je kategorija bio iznad svih. Podjednako je važno to što članstvo u klubu odmah donosi i društveni položaj. Kupac robe kojoj se cijena može povećati takvim se ugovorom može zaštititi od eventualnog porasta. Phoenix – SK. Delphic. Auburn Street 323 bila je mjesto na kojem se petkom i subotom navečer svakako želite naći. Boja tkanine je bila sve što mu je trebalo da se uvjeri. Kravata je govorila sve što je o njemu trebalo znati. kojim god putem krenuo. Osam je takvih. kako za njegov društveni status tijekom dvije preostale godine studija. Bilo je tu ponešto pretjerivanja jer on i nije imao hedge fond: samo je u ljeto na drugoj godini studija zaradio nešto novca investirajući sa svojim bratom. 3 Financijski instrument koji omogućava špekuliranje na budućim promjenama cijene robe. Fox. Svako je bratstvo osiguravalo posebnu vrstu moći i imalo zaseban karakter. od krajnje ekskluzivnog Porcelliana.“ Eduardo je znao da je situacija osjetljiva i nastojao je umanjiti činjenicu da je štreberski nadmudrio tržište. pa sve do štreberskog bratstva Fly. ne gubeći iz vida starijeg dečka s crnom kravatom posebnog uzorka. znao je da ovoga iz Phoenixa zanima onih tristo tisuća dolara 2 Tzv. Fly.“ Mali je uzvratio svojim imenom. Poput tajnih društava s Yalea. najstarijeg u kampusu. Njegovo ime i nije bilo važno. ali u sebi se poveselio što je netko iz Phoenixa znao njegovo ime. isključivo muških. Eduardo je bio svjestan koliko bi mu značio uspjeh ulaska u Phoenix. nego i vikende provodite na najboljim zabavama u kampusu u društvu najzgodnijih cura probranih iz lokalnih škola. Svako bratstvo ima vlastiti stil. Mali je definitivno bio na četvrtoj godini i bilo je vrijeme da Eduardo povuče potez. „Saverin. final clubs = dodiplomski društveni klubovi studenata Harvarda: A. taj hedge fond je hobi“. zar ne?“ Eduardo se zarumenio. futures su ugovori kojima se utvrđuje da će u budućnosti biti izvršena kupoprodaja po cijeni koja je određena danas. Ti si onaj s hedge fondom. predstavio se energično tresući mladićevu ruku. ne postajete samo dijelom stoljećima stare društvene mreže.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je osjetio kako mu se leđa ispravljaju i bacio je pogled na kravatu crnog dečka.. Ta stroga zgrada na adresi Mt. Porcellian i Spee. Gle. Uspravio se i odgurnuo od prozorske daske. ako ste član Phoenixa. a obilježavale su ga kao člana bratstva Phoenix-S K. „U stvari. Klimnuvši glavom javio se dvojici plavokosih i Azijcu. Eduardo je skromno priznao dok ga je grupica u sakoima pozorno slušala. financijske mogule i vladare iz sjene. što je Eduardo smjestio u zabačenije dijelove svog mozga. upravo će mu taj trenutak odrediti budućnost. klubovi starijih studenata2 Harvarda bili su javna tajna društvenog života na tom sveučilištu. koja su zadnjih godina bila toliko prisutna u medijima. D. Sjedišta su im u stoljetnim vilama razasutim po Cambridgeu. među čijim članovima su i imena poput Rockefeller ili Roosevelt.

Da Eduardo upadne. sve će manji i manji broj regrutiranih biti ponovo pozvan i polako će se od njih dvesto iskristalizirati onih dvadesetak. ništa drugo mu baš i nije išlo na ruku. a zvuk metalnih bubnjeva tutnjio mu u ušima. a definitivno nije bio ni u središtu društvenog života. ipak je bio ondje u toj sobi. Mogao se sjetiti upravo jednog na kojemu mu je išlo nevjerojatno dobro. Bio je trapav i krakat. Eduardo neće imati ništa protiv toga da upotrijebi i malo kreativnosti. Nakon svakog novog izlučnog tuluma. Tada se Eduardo mrvicu sažalio nad kuštravim mladićem jer ga je prepoznao i jer nije bilo nikakvih izgleda da takav klinac ikad uđe u Phoenix. zapravo bio svojevrstan grupni intervju. Zakasnio je jednu godinu jer je regrutacija obično zahvaćala one koji su upravo upisali drugu. No klinac se nije pomaknuo iz kuta. kako god bilo. Pokušao se vratiti tamo sjećajući se manje upečatljivih detalja i prizivajući lakoću tadašnje konverzacije.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi koje je zaradio trgujući naftom. Sjećao se čak i klinca s gnijezdom kovrčave kose na glavi koji je sada stajao ni tri metra dalje u kutu sobe i gledao ga prateći kako mu ide i skupljajući snagu da učini to isto. Zapravo. koja je zapravo omogućila tu trgovinu. Sjećao se kako se reggae glazba odbijala o zidove. „Ali u tome je fora s hedge fondovima. i naravno. a ne treću kao Eduardo. Eduardo se nasmiješio. Zapravo. život bi mu se promijenio. nije iza sebe imao generacije uglednih predaka. njegova je samoobrambena nespretnost bila tako očigledna da je djelovala kao aura koja je prožela prostor oko njega i zračila negativnim silnicama koje odbijaju svakoga tko mu se približi. a ne perverzna opsjednutost meteorologijom.“ Navalio je srati od srca i cijela se grupica u blejzerima zanijela u njegovo predavanje. Nakon što Eduarda i ostalih dvjesto uzvanika pošalju u njihove spavaonice po raznim domovima kampusa. opijen vlastitim riječima. Stvar je bila u tome da je samo trebalo zaboraviti kako to više nije vježbanje pred ogledalom nego prava stvar. Bio je to tematski Karibi – party: plastične palme i pijesak na podu. gdje nije bio objekt procjenjivanja. Takvi nisu imali što raditi na izlučnim tulumima za bilo koji od osam klubova. Za nekoliko trenutaka već se osjećao opušten i uživljen u svoju priču. Sad mu se ta prilika konačno i pružila. Nije to baš zlatni ključ što otvara sva vrata jer od dvjestotinjak pozvanih samo će ih dvadesetak upasti u društvo kao novi član Phoenixa. Sjećao se punča s okusom ruma i djevojaka u cvjetnim bikinijima. ali za Eduarda je taj trenutak bio uzbudljiv barem poput onoga kada je otvorio obavijest o upisu na Harvard. Sad je sve ovisilo o njemu. Ako će to zahtijevati nešto kreativniju interpretaciju ljeta provedenog u promatranju kretanaj atmosferskih pritisaka i predviđanju njihovih utjecaja na uobičajene naftne tokove. Otkako se upisao. Nije se bavio sportom. da priđe nekom od starijih dečki iz Phownixa prije no bude prekasno. Nastojao je zamisliti da se nalazi na nekom davnom. Svoje sposobnosti preseravanja izbrusio je na brojnim inicijacijama još od brucoških vremena. „Prava fora je u tome kako od tristo tisuća dolara napraviti tri milijuna“. kada se pozivnica jednostavno pojavila ispod vrata. nevažnom i ležernom tulumu na kojem se nije pokušavao ubaciti na popis svemoćnih. Proces upadanja ga je zatekao. kao i taj prijem za upoznavanje. a samo nebo zna kako je uopće dospio i do prvog izlučnog okupljanja bratstva Phoenix. ali svejedno je bio tamo. nadao se da će mu se pružiti prilika za ulazak u neki od klubova. radeći na dvadesetak stranica eseja o nekom čudnovatom indijanskom plemenu iz amazonskih prašuma. Proces upadanja ima četiri koraka i svaki je. Ali. S njima možeš biti stvarno inventivan. Darrenovo spominjanje hedge fonda samo je potvrdilo njegovu teoriju da se u toj sobi prije svega nalazi stoga što je došao na glas kao materijal za biznismena. klincima s crnim kravatama „na ptičice“. phoenixovci će se povući u jednu od tajnih soba na katu i vijećati nad njihovim sudbinama. Još prije dva dana sjedio je za radnim stolom u svojoj sobi. Na Harvardu uistinu ima niz malih niša za klince 7 . Bio je sav u Karipskom partyju. a opustio bi se tek kad bi bio pripit. do zadnje sitnice. Ali Eduardo se htio malo praviti važan.

da će kuštravi klinac jednog dana uzeti u vlastite ruke čitav koncept društvenog umrežavanja i okrenuti ga naglavačke. ni onda. baš kao i sada. Bilo je dovoljno baciti pogled na njega i Eduardu je bilo jasno da taj pojma nema o vrsti društvenog umrežavanja potrebnog za ulazak u klubove poput Phoenixa. a niti sada. Razumljivo je da nikako nije mogao znati. Onda. 8 . koji se pokušavao probiti kroz izlučni tulum. Eduardo je bio previše zaokupljen postizanjem vlastitih ciljeva da bi mogao više vremena posvetiti razmišljanju o klincu u kutu sobe.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi poput njega: kompjutorski praktikumi. šahovski klubovi i deseci underground udruga i hobija smišljenih za zadovoljenje svake zamislive verzije društveno neprilagođenih. primijeniti i Eduardov život više nego što bi to ikada mogao Phoenix ili ijedan drugi klub takve vrste. Tog će dana klinac kovrčave kose.

što je bilo posljedica ili playliste kakvog shizofrenika ili nepromišljenog kompromisa zavađenih članova organizacijskog odbora. Upadljiva ljepljiva vrpca kojom su bili pričvršćeni svi ukrasi ljeskala se od kondenzirane vlage na pregrijanome zraku koji je dolazio iz radijatora poslaganih uza sve zidove. r. POGLAVLJE – HARVARD YARD Deset minuta nakon jedan sat ujutro s ukrasima se počelo događati nešto sasvim nepredviđeno. Kada bi se netko malo zabudio u problem. Meet-and-greet = susreti kojima je cilj samo upoznati se s gostima. dok se bezlične i oštećene zidove pokušalo zamaskirati onim ukrasima od krep-papira i posterima. Negdje na drugoj strani prostorije bile su dvije ili tri cure u društvu. s obzirom na vremenske prilike. većinom s druge ili treće godine. doduše uz debele sive čarape. a zvučnici su čak i dobar potez onih koji su bili zaduženi za zabavu. Red po red trošnih stolaca i izgrebanih stolova bio je potisnut u dubinu predavaonice. naravno. 9 . članstvo mu je poznatije po prosjeku 4 Eng. koji na duhovit način prikazuje sukob dvaju potpuno različitih studentskih bratstva. nije bio ništa bolji. Nije u pitanju bilo to što su plave i bijele vrpce od krep-papira počele kliziti sa zidova – jedna od njih je ozbiljno prijetila da svilenkastim loknicama prekrije preveliku zdjelu za punč – nego du i dekorativni posteri u boji polijepljeni na inače gole zidove između krep – vrpci stali gubiti oslonac na zidu i padati zabrinjavajuće često. postavljena na niskom podiju na početku sobe. uzvanicima i pozdraviti ih. unatoč tome. Nova Engleska je hladna u listopadu. Prethodne se godine tulumarilo uz TV postavljen u stražnjem kutu učionice na kojem se u nedogled vrtio posuđeni DVD Slapova Niagare. MEET AND GREET4. Prizor nije baš bio iz Zvjerinjaka5. u našoj distribuciji preveden kao „Zvjerinjak“. ali činilo se da je šum slapova prikladan za zabavu. Sušta toplina izbijala je i iz poruke dobrodošlice što je visjela na zidu iznad ukrasa: ALPHA EPSILON PI. odbor za ukrašavanje učinio je sve što je mogao od sobe na petom katu stare zgrade na Harvard Yardu.J. 5 Autor misli na film „Animal House“ (1978. U deset do jedan iPod je sasvim veselo pilio po čudnoj mješavini popa i zastarjelog folk-rocka. tamo gdje je obično stajala profesorska katedra. odjeven u tanke sportske hlače i košulju zakopčanu do grla. Ipak. Zvučnici i posteri bili su dodatna oprema. glazba nije bila tako loša. Nije da Slapovi Niagare imaju veze s tim društvom ili Harvardom. 2003. a bio je i besplatan.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 2. Jedn je za tu priliku čak imala hrabrosti odjenuti suknju. izazivajući sav taj kaos s omekšavanjem i rastakanjem na brzinu sklepanih dekoracija. tu je bio coup de grace: iPod priključen na dva golema zvučnika skupocjenog izgleda. elitne Omege i prezrene Delte. Bež pod je mjestimice gotovo potpuno iščeznuo pod hrpama glossy papira za printanje..Landis). bilo bi mu jasnije otkud ta iznenadna kataklizma dekora. Kako je to vodeće bratstvo studenata Židova. Natpis se nije mogao nositi s ledom koji je okivao prevelike prozore na stražnjem zidu prostrane predavaonice. Eduardo je stajao ispod natpisa. takoreć' napredak. koja je uobičajeno služila za predavanja iz povijesti i filozofije. a ružne prevelike neonke na stropu sakriti natpisom. Upoznavanje im je glavna svrha. Cijela skupina činila je dobru trećinu sudionika partyja. ali treba imati na umu da život underground bratstva s Harvarda nije bio ni nalik bakanalijama kakve su se mogle vidjeti na drugim koledžima. Bio je okružen grupicom od četiri slično odjevena lika. Povrh svega. nije moglo. Tulum. bratstvo Episilon Pi nije bilo baš sjajan primjer fakultetske underground scene. Bez topline se. Zapravo. K tome.

da se govorilo kako ga je FBI stavio na nekakav popis. Klinac s Eduardove desne strane bio je debeljuškast i visok oko 170 centimetara. 10 . oči svjetloplave.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ocjena nego po sklonosti zabavama. ali je kao srednjoškolac u većinski židovskoj školi umjesto košarke odabrao mačevanje. Istinski pobožni Židovi koji su se držali košera i izlazili samo s pripadnicama iste vjere bili su članovi bratstva Hillel House. a kovrčava i neposlušna kosa tamnoplava. bio je na drugoj godini studija i Eduardo ga je jedva poznavao unatoč tome što su se više puta našli skupa na raznim okupljanjima bratstva Epsilon Pi i na barem jednom izlučnom partyju Phoenixa. bio je član šahovske ekipe Harvarda i tečno govorio šest jezika. „Stvar je u tome da njih privlači nešto na dečkima kao što sam ja. ali teško da je itko namjeravao napraviti nešto po tom pitanju. Epsilon Pi bio je za neortodoksne klince. koji je stajao nasuprot Eduardu. nosio je kratke lanene hlače s velikim džepovima i sandale bez čarapa. Takav ih je glas bio neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti. „Nije da tipove poput mene generalno više privlače Azijke“. iako su mu ruke i noge bile proporcionalnije u odnosu na vitku i ne potpuno nesportsku figuru. Zvao se Mark Zuckerberg. usko mu je lice bilo lišeno bilo kakve izražajnosti. Dečko do njega crtao je stripove za Crimson i većinu slobodnog vremena provodio igrajući Role-Playing videoigrice6 u studentskoj društvenoj prostoriji. u sigurnosti vlastitog bratstva – izgledalo gotovo bolno čudno. reći“. njegov cjelokupni dojam – način na koji je djelovao zatvoren u sebe. ali inače je bio sasvim beskoristan.“ Opet su se svi složili. „priljev mi je nešto mršav. Klinci iz bratstva Epsilon Pi izlazili su sa židovskim djevojkama samo zato da bi razveselili mamu i tatu. doduše. Osim toga. ali u stvarnosti daleko je vjerojatnije bilo da će za curu imati Azijku. Odrastao je u višoj srednjoj klasi u Dobbs Ferryju. šeretsko. U očima mu se vidjelo nešto živahno. Bio je prilično otprilike kao i u bilo kojem drugom aspektu modernog života. igrač preuzima ulogu nekog lika i prolazi kroz igru putem naracije. država New York. Crtačev cimer. on bi bio spreman. Nekoć su se upuštali u deleko složenije filozofiranje o tajnama algoritama privlačnosti između židovskih mladića i azijskih cura. 6 RPG (eng. ali građom nije nimalo podsjećao na visokog dečka slijeva. trebam održavati priljev onih cura kod kojih je najveća vjerojatnost da će me htjeti. Četvrti klinac. Njegovo je držanje. Da kojim slučajem dođu gusari iz osamnaestog stoljeća i napadnu djevojačke spavaonice. bio je viši od 180 centimetara. nacerio se Eduardo gledajući prema curi u sivim čarapama i suknji. Upravo je to Eduardo objašnjavao braći koja su ga okruživala i to je bila tema kojoj bi se svako malo vraćali jer je bila na razini kojoj su svi dorasli. ali večeras su dopustili da to ostane jednostavno tako. „Mora se. Ako želim imati optimalne šanse doći do najboljeg komada. tako je dobro provaljivao sustave zaštite. Nos mu je bio izražen. Navodno je u srednjoj školi bio nekakav hakerski guru. Glas o Marku je ipak bio nešto brži. koliko se mogao prisjetiti. dobacio je Eduardo između dva gutljaja punča. što mu nije bilo od pomoći kad se radilo o uspostavljanju kontakata s curama. odnosno interakcije s ostalim NPC (non-playing characters) računalno vođenim likovima. čak i ovdje. Umjesto dugih. za one čija je najizraženija židovska odlika bila njihovo prezime. koji je stajao do njega. iznad blagavaonice u Leverett Houseu. možda i zbog toga što je glazba bila tako naporno glasna da je onemogućavala svaku složeniju misao. kao sin zubara i psihijatrice. Inače. kao i Eduardo.“ Ostali su potvrdili glavama razumjevši takvu logiku. koje je imalo vlastitu zgradu unutar kampusa i podržavalo istinske talente. da ne govorimo o tome da su mu članovi bili pripadnici oba spola. Znalo se da mu je glavni predmet studija računarstvo i da živi u Eliot House. ali to je bilo sve što se moglo iščitati u emocionalnom ili raspoznatljivom smislu. Bilo to točno ili ne. Izgledao je pomalo nespretno. također se bavio mačevanjem dok je pohađao Exeter. Role-Playing Game) = igra s igranjem uloga.

Eduardo je imao priliku pobliže upoznati kosmatog studoša. ali je znao kakav je osjećaj kada si čudan i stran. Mark Zuckerberg je već i zbog svojeg izgleda bio očigledno drugačiji. Stoga se nije razumio u računala. 11 . čini mi se. Pričalo se da je Microsoft ponudio marku između jedan i dva milijuna dolara da radi za njih. ako ne i pomalo užasavala. Nakon Synapse slijedio je program koji je napravio na Harvardu. Zadnji put je. potvrdio je Eduardo. ali Mark je ponudu. Obitelj se već generacijama bavila biznisom i u njoj se važnost uspjeha. pokušao prenijeti. zbog kojeg god to razloga bilo. Do svoje srednje škole.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark je sigurno bio kompjuterski genijalac. pripremajući ga za opstanak. „Doduše. Eduardo se našao bačenim u novi svijet i patio se učeći novi jezik – engleski – i upoznavajući novu kulturu.“ Eduardo se nasmiješio iako po monotonom glasu nije uspio zaključiti je li se mali šalio ili ne. pomoću kojega su klinci s Harvarda mogli vidjeti koje su predmete upisali ostali studoši. vjerojatno je imao neki svoj put. kulturu Miamija. „Dobro došao u dđunglu. ali u njegovoj je obitelji biznis značio mnogo i sama ga je pomisao da je netko odbio ponudu tešku milijun dolara fascinirala. Uvijek se ponosio sposobnošću pronicanja u srž ljudskih osobina koju je naučio od oca kao način postizanja prednosti u svijetu biznisa. sad barem ima ruma u punču. reče Mark prekidajući šutnju. Eduardo ga je odjednom poželio imati za prijatelja. Eduardo nije bio baš stručnjak za računala. činilo mu se da iza tih plavih očiju ima nečega posebno anarhoidnog. „Zabavno je“. No. I Eduardo ga je isprobao jednom ili dvaput nastojeći ući u trag nekim zgodnim komadima koje je sreo u blagavaonici. Činilo se kao da sve upija. ali mu se nije posrećilo. Posao je njegovom ocu značio sve. Možda je stvarno bio genij kakvim su ga svi smatrali. ne samo Židovima nego i klincima poput njega: geekovima koji rade algoritme čisto zabave radi. jednostavno podrazumijevala. za razliku od dečka koji ga je napravio. i to bijegom u Brazil. „Aha“. Pogledao je Eduarda. Proslavio se još tijekom školovanja u Exeteru: nakon što je istesao svoja programerska znanja izradivši računalnu verziju društvene igre Riziko. pa čak i na takvome mjestu koje nije nudilo ikakve podražaje za koje bi se čovjek uhvatio. Među svojima. Brazil je bio tek početak: obitelj se jednako žurno preselila u Miami kada je Eduardo imao trinaest godina – tada je otkriveno da je bio na nekakvom popisu za otmicu zbog očevog financijskog uspjeha. nešto pod imenom Course Match. a petkom navečer i nemaju što pametnije nego se muvati u učionici prepunoj ukrasa od krep-papira i šarenih postera pričajući o curama do kojih zapravo i neće doći. pa je svog sina Eduarda odgajao tvrdo. No program je bio prilično dobar i šira studentska zajednica ga je koristila i cijenila. U glasu mu se nije čula gotovo nikakva intonacija i Eduardo nije mogao shvatiti kakve je to emocije. začudo. kamoli haker. bez obzira na okolnosti. Mark je postavio Synapse na internet kao slobodan softver i gotovo odmah su se počeli javljati veliki igrači nastojeći ga otkupiti. Kad su se trojica iz bratstva uputila po još punča. ako ih je zapravo i bilo. Možda je bio stvarno pametan pa da se nije mogao uklopiti čak ni kada se nalazio u društvu sebi ravnih. odbio. Tko god je sa sedamnaest godina odbio milijun dolara. dodatak za mp3 playere koji je omogućavao pamćenje korisnikovih sklonosti i prema tako zapamćenim podacima generiranje playlista. upoznati ga. umjesto toga bio samo Capri Sun. Bio je dijete bogatih imigranata koji su jedva izbjegli holokaust tijekom Drugoga svjetskog rata. s frendom je napravio program Synapse.“ Mark se nakašljao i posegnuo za jednom vrpcom od krepa dodirujući najbliži nabor. U ovo doba su se već svi bili razišli. Zbog toga je Marka smatrao još više enigmatičnim nego što je to njegova neobičnost sama po sebi implicirala. Ljepljiva vrpca je popustila i lelujajući se spustila na pod smotavši se na njegovu Adidas natikaču.

„Nije tako loše. Obojica su bili na Harvardu dovoljno dugo da znaju što se može očekivati od domskih tuluma: pedesetak likova i otprilike tri cure ugurani u malu sobu veličine kovčega i netko tko pokušava istočiti jeftino pivo iz neke nedopuštene bačvice. Eduardo je uhvatio korak teško dišući ne bi li sustigao svog novog prijatelja. ti?“ „Kirkland“. Narančasto svjetlo prelijevalo se iz mramornog predvorja i kroz staklena vrata bacala duge sjene na veličanstveno stubište. pa čak i Galbraith. Gdje si. ali logaritmi mi bolje idu kada sam pijan nego kad sam trijezan. „Ja sam iz Miamija.“ „Onda bismo možda trebali trčati. „Čuj. No. Eduardo je u bljesku Markova oka vidio da je bio zadivljen i ne baš malo zavidan. već su trčali rame uz rame. pa se nasmiješio. a svako malo se neki student ili knjižničar našao u potrazi za knjigom. Nešto što se podrazumijevalo napraviti prije diplome.“ Mark je krenuo u lagan trk. Trebalo je dobrih desetak minuta šetnje do domova pokraj rijeke. Bila je zgodna prilika da se zbliži s neobičnim genijalcem za kompjutore. Kunem se. „Sranje. „ševit ću među tim policama. Još je manje vjerojatno naći curu voljnu sudjelovati u nastavljanju te tradicije. „Zašto ne“. Oštar. Eduardo je ponudio dok su se probijali oko podija. Eduardo je podviknuo kratkog daha dok su prolazili uz rub donje kamene stube na putu do željeznih vrata koja su dijelila Harvard Yard od Cambridgea.“ Opet potpuno bezlično. Eduardo je pogledao ostatak družine koji je još uvijek bio okupljen oko posude s punčem. „Na zadnjoj godini“.“ Nekoliko minuta kasnije probili su se do izlaza iz predavaonice i betonskim se stubama spuštali do prizemlja.“ „Zapravo je oko četiri“. To su sve bili klinci s Quada i ionako će na kraju otići svatko svojim putem. Ruke je uvukao duboko u džepove hlača i krenuo popločenom stazom preko središta tratine. „u mom je domu na katu neki tulum koji bi mogli malo pogledat'. Dok su stigli pred famozne kamene stube koje su vodile do stupovlja monumentalnog pročelja Knjižnice Widener. ali sigurno ne gori od ovog. pa ovo je jebenih deset ispod nule.“ Mark mu je dobacio pogled dok su skretali za ugao i nastavljali dalje duž velike zgrade knjižnice. odgovorio je Mark. ako hoćeš“. tek je nekolicini to doista pošlo za rukom. Istini za volju. Meni je to minus deset. Počeo mu se sviđati taj jetki smisao za humor. Knjižnica je radila iako je prošlo jedan u noći. Eduardo je proveo mnoge večeri među policama Widenera kopajući po knjigama teoretičara ekonomije kao što su Adam Smith. dobacio je Mark preko ramena. rekoa je Eduardo. „Čestitam.“ Eduardo je ustaknuo. odgovori Mark. odgovori Mark.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Mislim da će se ovo raspasti za koju minutu“. Klimnuo je i krenuo za Markom između rijetkih uzvanika.“ Mark je slegnuo ramenima. „Možda bi prvo trebao pokušati dovesti curu u svoju sobu. „Odoh ja natrag do rijeke – Eliot House. Trznuo je glavom prema izlazu. ono. rezak zrak hladnoćom je štipao kroz tanku Eduardovu košulju. Eduardo je naučio da je to reakcija kakvu se moglo očekivati 12 .“ Bila je to stara tradicija na Harvardu. s druge strane podija. „Imam neki rad koji trebam sutra predati. Upadam u Phoenix. Silazili su šutke i kroz par dvostrukih vrata izletjeli pred drvorede Harvard Yarda. Vjerojatno će biti bezvezan. „Sve u svoje vrijeme“. gdje su obojica stanovala. Bio bi svakako hvalevrijedan uspjeh naći usamljeno mjesto za taj čin u šumi hodnika među automatiziranim policama u kojima su se ladice s knjigama rotirale na beskonačnim lancima. John Mills.

najprivlačnije. Nakon što je dobio pozivnicu. a ne zbog njega – radilo se o izlasku na večeru u organizaciji jednog od velikih klubova.“ „Kad bi upoznao još kojeg od članova. Bilo je to nešto krupno. Bila je dobrih pet centimetara viša od Eduarda i neobično sklona gumicama za kosu u stilu osamdesetih. izgledala je kao da studira psihologiju. Možda upadneš na trećoj. Za tjedan dana. I tako. ali prethodne je večeri dobio onaj famozni poziv na četvrti prijem. u blagavaonici svojeg doma. Zapravo. Vjerojatnije je procesuirao informaciju. Postaješ popularan. Ukratko. ako upadnem. možda dopustiti da je otprati doma. „Pa. nego je njihova zatvorenost ono što onima unutra daje trenutačni društveni status. Nije se zanosio da će Marsha nakon inicijacije poći s njim među police Widenera. bila je savršena za zadnju rundu inicijacije.“ Mark je ponovo zastao. možda te uspijem staviti na popis. najbolje. Eduardo se pitao kako će dođavola pronaći pratilju. obrada. Što zgodnija pratilja. Nakon što su došli do stražnjeg kuta knjižnice i istrčali iz duge sjene njenih arhaičnih kamenih stupova. plave i prsate Marshe. Način na koji je razgovarao prilično je podsjećao na rad računala. ali bila je prekrasna poput školarki iz dobrih obitelji. Članovi Phoenixa neće se pomamiti za tim malim čudakom zbog neke kompjutorske aplikacije. bit će to više nego što je dobio u posljednja četiri mjeseca. Ne samo da se radi o snažnoj društvenoj mreži. U devet ujutro toga dana. Na pozivnici mu je „savjetovano“ da na večeru dođe s pratiljom. zahvaljujući izlascima i tulumarenju sa zgodnim curama. Od kolega s predavanja čuo je da se članove zapravo procjenjuje prema karakteristikama žene s kojom dođu. „To bi bilo – zanimljivo. pod uvjetom da u igri bude dovoljno alkohola. pozvan je na banket u obližnjem hotelu Hyatt i afterparty u Phoenixu. Eduardo nije baš dotle došao. a možda i zadnji veliki prijem prije iniciranja novih članova. i k tome još fantastičnu. Već je bio na tri prijma i bilo je vrlo moguće da će prijeći i cijeli put. pojačalo sve ono u što je Eduardo već vjerovao o ulasku u članstvo. Tada bi se nekako moglo posrećiti da događaji poput tuluma Alpha Epsilon Pi kojeg je upravo preživio ostanu samo povijest. Popularnost se ne postiže programiranjem. Možda i jer je hvatao dah. to je vjerojatnije da će proći i zadnji krug. Čak i ako ga s malim poljupcem otpusti pred svojom sobom.“ Čim je to izrekao. Iako je bila na ekonomiji. Za sljedeću godinu. tako na brzinu. Eduardo je bio prisiljen pobrinuti se sam za sebe. To je podvuklo. ali će u najmanju ruku. „Je li sve bilo onako kako si se nadao?“ Je li mislio na knjižnicu? Ili na tulum s kojeg su otišli? Židovsko bratstvo? Phoenix? Dva geeka koji trče preko Harvard Yarda. Na Eduardovo iznenađenje. sljedećeg petka uvečer. sposobnost privlačenja onoga što je najviše cool. jedan u do grla zakopčanoj košulji a drugi u kratkim hlačama kako se smrzavaju trčeći na neki bezvezni tulum? Može li se očekivati da će studentski život ikada biti bolji za tipove poput Eduarda i Marka? 13 . Eduardo je skužio koliko je ta ideja bila smiješna. pristala je. a možda i ševiš. došetao je do najzgodnije cure koju je poznavao – bujne. izlaz. nastojao se pred svima koje je znao izlanuti da je sve bliže i bliže članstvu u Phoenixu. Mark ga je prostrijelio još jednim nerazumljivim pogledom. imao bi prličino velike šanse.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi na spomen procesa upadanja kroz koji je prolazio. Siguran sam da je masa njih koristila tvoj program Course Match. Nije baš da su cure tih dana obijale njegov prag. I njemu je odmah bilo jasno da je to zbog Phoenixa. Ulaz.

uopće nisu komunicirali dok su bez muke potiskivali čamac niz rijeku. kako čamac klizi kroz vodu – i bilo je potpuno jasno da su veslači svoje vještine usavršavali godinama. trenutak zamrznut u vremenu. Identični u svakom pogledu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 3. od kose boje pijeska do tipično američke fizionomije. U tom su se trenutku njihove osobnosti međusobno pile. što je posljedica dijeljenja jedinstvene jajne stanice na dva jednaka dijela. Gledajući s obale. staklasto zelena rijeka Charles usamljeno vijuga oko pola kilometra. bio je dešnjak skloniji logici i racionalnom promišljanju.7“ s druge strane. zvuk dvaju vesala kako majstorski zarezuju hladnu površinu vode. Iza leđa mu je bio Cameron Winklevoss. od neobično prodorne plave boje njihovih očiju do strogo definiranih izraza lica kao smišljenih za neki boy band. ljevak više sklon kreativnosti i umjetnosti. Nad rijekom se nadvila magla kao teški sivi vuneni prekrivač. bili su među najboljima od najboljih. Moglo bi se reći da im se naporan rad već bio isplatio. odjeljak na stranici u knjizi koja obuhvaća tri stoljeća zaustavljenih trenutaka poput ovoga. dvojica su mladića lako mogla biti visoka dva metra. provlače se pod njezinim zelenkasto plavim vrtlozima potiskujući je natrag u savršenom i složenom spoju tehničke vještine i umjetnosti. u Connecticuttu. na prednjem mjestu dvojca. Bili su na trećoj godini studija. kao i prije toga u njihovom rodnom Greenwichu. Naziv je nastao iz skraćenog imena ulice koja prelazi preko mosta. Apsolutna tišina. momčad. a što je rezultat višegodišnjeg usavršavanja urođenih sposobnosti pod raznim trenerima na Harvardu. a zatim najnježnija buka koja postoji. Massachusetts Avenue. Štoviše. Izraženih mišića koji su se napinjali pod sivim momčadskim majicama s natpisom „Harvard Crew8“. 14 . Omeđena kamenim lukovima Weeksovog pješačkog mosta s jedne i betonskim višetračnim mostom „Mass Ave. veslači su izgledali kao roboti.00 ujutro. 8 Crew = posada. a već im se smiješio ulazak u veslačku reprezentaciju za nadolazeće Olimpijske igre. POGLAVLJE .NA RIJECI CHARLES 5. Prošle godine 7 Neformalni naziv za most koji se zapravo zove „Harvard“. Fizički su bili gotovo savršeni. Bili su toliko usredotočeni da je to gotovo nadilazilo ljudske sposobnosti. Sekundu kasnije iz sjene Weeksova mosta iskliznuo je laki dvojac zasijecajući rijeku svojom falusoidnom strukturom od kompozitnih materijala kao dijamantni nož prozorsko staklo. Zbog zaobljenih linija trupa izgledalo je kao da je čamac izronio iz vode. Impresivnost pojave pojačavala je i činjenica da su uistinu bili identični. Apsolutna tišina. Dovoljan je bio letimičan pogled – kako vesla u savršenom ritmu zarezuju površinu rijeke Charles. Što se tiče Harvarda. a zrak je bio toliko pun vlage da je teško bilo reći gdje završava rijeka a počinje nebo. Tehnički. blizanci Winklevoss bili su potpuno identični. baš kao i kretanje njihovog plovila. gipkih i dugih tijela. Plovilo se kretalo tako glatko da je ostavljalo dojam sraslosti s vodom. U ovom kontekstu znači veslačku momčad. Tyler Winklevoss. Jedan pogled na veslače bio je dovoljan za shvatiti da ih je do takve razine savršenstva dovelo još nešto osim napornih treninga. a kretao se takvom lakoćom da gotovo nije ostavljao traga za sobom.

Dovoljno energije da pokrene i džip. na rijeci. Tyler baci pogled na Camerona koji se nagnuo nad tacnom od crvene plastike krcatom hranom. Bila je to prilično moderna i prostrana. Tyleru i Cameronu izgon u Quad padao je još i teže jer su. Tamo su domovi imali svoja vlastita imena. Većina ih je bila puna studenata jer je doručak već bio u punom zamahu. bršljan. treće i četvrte godine. Dunstera i Quincyja. a trenutačno su se držali na vrhu Ivy League10 u nizu veslačkih disciplina. U svakom slučaju. tosta s maslacem i svježeg voća. Proteklih nekoliko tjedana vozili su punim gasom i to ne samo vani. Brucoši su stanovali na Harvard Yardu. Činilo im se da ne rade ništa drugo osim što veslaju i jedu. i još će dva sata patrolirati njome u tišini.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi doveli su Crimsone9 do brojnih momčadskih naslova. Pridjev „novi“ treba uzeti sa zadrškom kada je riječ o sveučilištu starijem od tri stotine godina. Adamsa. a na kraju prve godine svojevrsnom se lutrijom odlučivalo gdje će nastaviti harvardsku karijeru. četvrtasta prostorija. Planinski masiv od kajgane nadvio se nad brežuljke restanog krumpira. Veslat će sve dok obojica ne budu gotovo sasvim iznemogla a ostatak se kampusa konačno ne počne buditi i prve žute zrake sunca ne krenu rezati gustu sivu magluštinu. Quad nije baš kao Sibir. nego i na predavanjima. Pforzheimer House bio je jedan od novijih studentskih domova na Harvardu. visokih stropova i snažne rasvjete. pa predavanja. koja je sadržavala petnaestak velikih stolova. Tyler je znao da bi Divya trebao te novine hitno odložiti inače bi 9 Crimson = grimizan.. Planski sagrađeni domovi i drugi sadržaji bili su smješteni uokolo velike pravilne tratine kvadratnog oblika tvoreći malu zgodnu aglomeraciju smještenu usred ničega. a ponekad i spavaju. Mathera. Većina predavanja na dodiplomskim studijima održavala se u zgradama uokolo Harvard Yarda. 15 . veslajući između dva mosta. nakon što bi dobro protegnuli noge do Harvard Yarda. ili barem vrhunskog veslača od dva metra. koji je sjedio na čelu dugoga iskrzanog stola u kutu blagavaonice Pforzheimer Housea. Tyler je skrenuo pogled na Camerona i kajgane i usmjerio ga na klinca koji je sjedio preko puta. Kirklanda. bio je jedan od najvećih i služio je za smještaj oko150 studenata s druge. Promotrio ga je kako nasrće na jaja i vidjelo se da je iscrpljen koliko i on sam. naizgled je to bio način rješavanja problema prenapučenosti. imali lijepih deset minuta pješačenja do rijeke na čijoj obali se smjestio hangar za čamce zguren između poznatijih harvardskih domova: Eliota.a onda opet na rijeku još malo veslati prije teretane i trčanja. Osjećali su kako stvari dolaze na naplatu. studentskih novina. koje je držao raširene objema rukama. Leveretta. „Ivy“ = eng. Quad je nastao kao dio proširenja sveučilišta Cambridge. nakon toga zadaće. ali je naziv nastao od latinskog broja IV u vrijeme kada su samo četiri sveučilišta činila cijelu ligu. Pforzheimer House nije baš bio ishod iz snova. listovi bršljana su u grbu Ivy League. Smješten je u središnjem dijelu kampusa neformalno poznatom kao Quad zbog svojeg oblika. Divya Narendra većim je dijelom bio skriven iza svog primjerka Crimsona. 10 Liga akademskih momčadi osam starih i vrlo prestižnih sveučilišta sa sjeverozapada SAD-a. Harvard Crimson = zajednički naziv za sve sportske sastave Harvarda. no vjerojatnije je sveučilište tako bolje iskoristilo financijska sredstva koja je vremenom prikupilo. Ni jedan od njih nije o tome razmišljao dok su pokretali čamac po hladnoj vodi. Lowella. od kojeg je Quad bio udaljen dobrih dvadeset minuta hoda. Tri sata kasnije Tyler je još uvijek osjećao kako se rijeka giba pod njim kada se zavalio u stolac do Camerona. Pod njima je stajala zdjelica netaknute zobene kaše. Ovdje je to bio samo Quad. boja. Život sveučilišnog sportaša bio je stvarno težak. Već su od četiri ujutro bili na rijeci. Ustajali u se svakog jutra u četiri. stuštili bi se u vodu. ali brucoši koji bi ga izvukli na lutriji svakako su imali dojam odlaska u nekakvu vrstu gulaga..

bile i nakane zbog kojih su se Divya. kaša je zapljusnula novine i sve uokolo grudicama guste sluzave i ljepljive smjese. Tyler je ostavio na miru cure koje su se zacrvenjele i s bratovog pladnja uzeo nagriženu jabuku. Divya podigne prst tražeći još minutu. te je bila posebna rijetkost upasti unutra nakon prve godine. On je proistekao iz činjenice da su vrhunski sportaši. Ozbiljne su. Poprilično je neobično da se to dogodilo tek na drugoj godini. Bio je najbistriji dečko kojeg je Tyler ikada vidio i njih su trojica već dulje vrijeme intenzivno radili na donekle tajnom projektu. zasebnu prostoriju spojenu s ostatkom kluba u kojoj se okuplja prije prijema. „Čemu čitanje takvog smeća?“ Tyler se upitao naglas smješkajući se prijatelju. Tyler se nakašlja čekajući da Divya odloži novine i da počnu. godišnjice diplome – i to bi bilo sve. primanja. ali bio je novac. a zatim mirno sklopio i odložio uništene novine na stol kraj zdjele. jabuka je visokom parabolom doletjela usred Divyne zdjele. moglo ući ukoliko niste bili član i bili ste žensko. to je mogao ponoviti na proslavi 25. Tyler je bio prilično siguran da su zbog njihovog porijekla čekali dodatnu godinu kako bi ih uključili u članstvo. Tijekom druge godine on i brat postali su članovi Porcelliana. ali je svakako imao razumijevanja za njihovu strast i sklonost radu. nego ozbiljna stvar. a ni to nije bilo sve. Jednoga dana kad pokrenemo tu prokletu kompaniju. Ne samo što je Porcellian bio najprestižniji. A na Harvardu su imali još nešto. Da Tyler slučajno nije i sam pojeo pladanj dvostruko teži od Cameronovog prije nego im se pridružio. „Volim znati čime se bave studentska braća“. Divya nije bio sportaš poput njih dvojice. pa malo Camerona. Porc nije udruga umirovljenika ili dječji vrtić. Iako je njihov otac bio zadivljujuće imućan. Bilo je to nešto na što se Tyler već bio naviknuo jer se događalo svako malo. kao što je to bio slučaj s drugim klubovima na kampusu. Divya je zastao. Nije to bio novac s patinom starih vremena. a one odmah skrenu poglede. On je okrenut budućnosti. Jebeno ozbiljne nakane. zar ne?“ 16 . Na kraju krajeva. on i Cameron su bili identični blizanci. zabave ili ševa. sam bi uzeo tu kašu. ni iz čega. nekoj vrsti dodatnog životnog pothvata koji je ironijom sudbine postajao to zahtjevniji što su njihovi rasporedi bivali napetiji. „Mislim da je važno držati prst na kucavici studentskog tijela. stojiš u redu za hranu ili si na predavanjima. ali je prerastao u nešto mnogo više. Samo se u glasovitu Bicycle Room. svoju je iznimno uspješnu konzultantsku tvrtku napravio vlastitim rukama. „To je čisto gubljenje vremena“. Bili su na dobrom putu da postanu olimpijski sportaši. Na kraju krajeva. na kraju krajeva. najstariji i najtajniji klub kampusa. Tyler je bez ikakvih problema mogao reći kada je „krenulo“. Većina članova je vukla porijeklo iz loza koje su stotinama godina povremeno obitavale na Harvardu. ta će nam podrtina biti stvarno važna. čak sat vremena nakon njihovog uobičajenog vremena za doručak. To bi za Phoenix ili Fly bilo sasvim dostatno. ali za Porc je trebalo nešto više. Znao je da je to donekle neobično i da su pomalo djelovali kao da su ispali iz cirkusa. Prije no što je Divya mogao bilo što zaustiti. Član bi na dan vjenčanja smio dovesti svoju buduću u posjet prostorijama. Tyler je to poštovao. U tom trenutku spazi grupicu cura točno iza Divynih leđa. Porc nije bio društvena institucija poput Phoenixa. brat i on našli na tom jutarnjem sastanku. a Tyler iživciran zakoluta očima. On je status koji privlači poglede kada hodaš HarvardYardom. Smisao Porca nisu bili tulumi. Pogleda ih. žene nisu smjele ulaziti u klupske prostorije.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi cameron mogao srediti i njegovu kašu. odgovori mu Divya. nego je i po broju članova bio najmanji. Za početak. Zagledavale su malo njega. Imali su određeni društveni položaj.

Treba nam novi programer. ali stranice poput HarvardConnectiona dramatično bi uvećale domet. ako veslaš ili igraš nogomet. Otuširaš se. odnosno iskoristiti svoj status Mužjaka od Harvarda kako bi dovukao zainteresirane unutar domašaja. obaviš par razgovora i odeš na Harvard Connection pogledati tko se zanimao za tebe. mozak za računala koji je shvaćao što su oni pokušavali izgraditi. cure iz Quada su jedine do kojih možeš doći. Još od prosinca 2002. Osnovna ideja je bila jednostavna: staviti društveni život Harvarda na internet. „Nećemo mi ništa pokrenuti ako ne nađemo nekog umjesto Victora“. napraviti stranice na kojima se prezaposleni i prezauzeti. Stranice bi imale dva odjeljka: spojevi i povezivanje. To mu je bio običaj. Nije bilo dovoljno naći nekoga bistrog. Jedina slaba točka njihovog poslovnog plana bila je što nisu znali napraviti stranice bez pomoći nekog genijalca za kompjutore. ipka nije uspio dovršiti stranice i sad je još i otišao. Jednostavno. kakvi su Tyler i Cameron. Tyler i Cameron su predviđali da će se proširiti i na druga sveučilišta. povezivanje. što bi postalo dio njihovih redovitih društvenih rituala. Harvard Connection je bio nešto što bi studenti stvarno i koristili prije vikenda. bez da to uključuje naporno. koji su većinu vremena provodili jedući. Stranice na koje bi se slijevali takvi društveni tokovi mogle bi biti upravo živahno mjesto na kojemu bi se dečki i cure mogli upoznavati. A bit će i teško naći nekog dobrog k'o Victor. trebale su to zapravo biti web stranice koje će promijeniti život kampusa. svrsishodno. sastajali su se s njim jedno tjedno. Tyler je duboko u sebi osjećao da će to biti strašna stvar. ali je znao da je Divya u pravu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler je slegnuo ramenima. savršeno. Svaka je škola imala neku svoju varijantu H-bombe. Projekt su nazvali „Harvard Connection11“. obriješ. to je uglavnom sve što si ikada i radio. to bi bile one koje su visjele kraj rijeke ili nekog igrališta. braća su imala jedinstvenu priliku uvidjeti koliko je zapravo osakaćen društveni život na Harvardu. „Jebeno jasna stvar. trebao im je pravi geek. Ideja je bila da ti pamet stane. Sa svojeg položaja u društvenoj eliti. brat ili Divya imali toliko znanja o računalima da se cijela stvar konačno pokrene. To je i glavni razlog zbog kojeg su se on i brat uortačili s njime.“ Tyler je uzdahnuo. mogao je i već na koju baciti H-bombu. Harvard Connection bi popunio veliku prazninu zapravo uspavane društvene scene. prekine ga Cameron s ustima punim kajgane. Ako si iz Quada. Mogli bi početi razgovarati s njima. a nekad i češće. Ako bi i sreo kakvu curu. povezanost 17 . ali nisu dovoljno dobri za ovakvo što. a čini se da nisu ništa bliži cilju nego onda kada su se prvi puta sreli. a on i brat su pomogli da se izbrusi i ispolira do razine za koju su svi oni skromno smatrali da je na rubu genijalnosti. Kad jednom osvoje Harvard. „Kaže da je zagrizao više nego što može progutati i da se više ne stigne baviti i s našim stvarima. Poželjni kakvi su bili. Istina. Divya nastavi tresući novine nad zdjelom u nastojanju da ih očisti. veslajući i spavajući. pod uvjetom da nađu nekoga tko će odraditi programski dio i pokrenuti stvar. mogu upoznati s curama poput ovih što su ih odmjeravale sa susjednog stola. neka se pročuje da tražimo nekoga. kad bi barem on. njih dvojica se nikako nisu uspijevala naći s dovoljno probranih cura jer su bili prezaposleni radeći upravo stvari koje su ih činile tako poželjnom imovinom. Eto. da bi pokrenuli svoje stranice za društvene vezice.“ „Aha“. možda čak i na svih osam velikih. U ovom trenutku. Bože dragi. Victor Gua je bio izvrstan alat. odgovori Divya. Tyler i Cameron su učili nešto o HTMl-u dok su bili u srednjoj školi.“ 11 Connection = eng. Prošle su svije godine. uzaludno i dugotrajno tumaranje po kampusu kakvo stvarni život često podrazumijeva. Gotovo pune dvije godine. Istini za volju. „Vicotor kaže da bi nam mogao naći par imena“. nego nekoga tko bi shvaćao što to oni žele postići. veza. Prvi se sjetio Divya. „Neke s njegove informatičke grupe.

sad samo još nedostaje da u Znanstvenom centru lijepe oglase „traži se“ i motaju se po praktikumima iz računala. „Izražavam najozbiljnije sumnje da je ona zainteresirana za HTML. pomislio je Tyler. doda Cameron. Sastanak je bio kratak. Dok ga je gledao kako čisti svoje novien. U javnosti je bio takav bolesni čistunac da je čak i novine čistio. odjevena u oskudnu potkošulju pod pomno razdrljenom Harvard-trenirkom. Divya je bio tako uglađeno stvorenje. odgovori mu Tyler namigujući brineti. Krenuo je prema curama. tehnički genij heavy metala. ali dulje sastančenje nije imalo smisla dok ne nađu drugog Victora.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Mogu se ja raspitati u Porcu“. a to je da nam u tom jebenom Crimsonu nećeš naći programera. počešljan i pazio je što govori. Sad se Divya nakašlj prekidaujći Tylerov zanos. ali možda tko ima mlađeg brata. Najviša među njima. a onda zastao i nasmiješio se prijatelju Indijcu sa zobenim novinama. a onda i ustane. onom pravom skupom Baysideu. sin Indijaca liječnika koji su živjeli u Baysideu. u Queensu u New Yorku.“ Krasno. Na Harvard je došao stopama starijeg brata. štoviše. Uvijek je bio dobro odjeven. „Znam barem jednu stvar. Tyleru je pogled nehotično skliznuo na cure za drugim stolom.“ 18 . ne skita“. „Mislim. gledala je u njega smješkajući se nad namjerno otkrivenim komadom preplanulog ramena. smeđe kose i upadljivih smeđih očiju. Pogledao je kako se Divya bakće s novinama i morao se nasmijati unatoč ozlojeđenosti.“ „'Ko pita. Nitko ne bi pomislio da je čarobnjak električne gitare. nije da će tamo netko nešto znati o kompjuterima. Tyler nije mogao ne uzvratiti osmjeh.

uvod u fiziku – „fizika za pjesnike“. ali pitaju li te štogod o plemenu Yanomamo. razaznao je da je mapa iza katedre prikazivala Europu u nekom trenutku koji je padao u posljednjih tristo godina. mogao je naslutiti da se taj obavezni predmet odnosio na povijest ili filozofiju. povijest. što je sustav pojačala i razglasa pretvarao u nešto što se poput topovskih udara razlijegalo iz glomaznih zvučnika okačenih o sumanuto previsoki strop. Zahvaljujući obaveznim kolegijima. Bilo je tu i bezmalo deset nakaradnih antropoloških predmeta koji su imali male ili nikakve veze sa stvarnim svijetom. POGLAVLJE – PILIĆI KANIBALI Eduardo je razgrnuo velika dvostruka vrata ulazeći u golemu predavaonicu. Po veličini prostorije i činjenici da je popunjeno gotovo svih tristo mjesta. Obavezni kolegiji na Harvardu nisu bili tek predmeti. Samo su predavanja u sklopu obaveznih kolegija bila toliko posjećena. vjerojatno nećeš znati bogznašto o politici ili matematici. po svemu sudeći. ali u praksi ti predmeti nisu zaživjeli ni blizu onome kako su idealizirano zamišljeni. Pregledao je prostor zaklanjajući jednom rukom oči kako ga ne bi zaslijepila strašna svjetla pozornice koja su.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 4. Završiš li neki studij na Harvardu. bizarnom malom plemenu koje je još uvijek živjelo kao da je u kamenom dobu. a kamoli o čemu je riječ na tom predavanju. Nije prepoznao niti predavača. Eduardo nije znao ni koji je predmet u pitanju. čisto zbog toga što su bila obavezna. Zamisao je bila da svaki student bude prisiljen barem četvrtinu svojih predavanja posvetiti slušanju predmeta koji će od njega napraviti „zaokruženog“ učenjaka. gotovo je svatko tko je diplomirao na Harvardu pratio neki predmet o plemenu Yanomamo. Osvjetljivala su je četiri tvornička reflektora. studenti su pohađali predmete poput folklora ili mitologije. oni su bili filozofija sveučilišta. Druga ruka mu je bila zauzeta jer je pod miškom pridržavala nekakav nezgrapan paket 19 . Baš toga jutra nije imao namjeru učiniti sebe malo bolje „zaokruženim“. književnost. Njegove su namjere bile sasvim drude prirode. Njih su pospani klinci na beskonačnim predavanjima od milja zvali „grčka hrkačina“. Obavezni kolegiji spadali su u područja kao što su strane kulture. Kada je bolje pogledao. a npr. Nije se moglo očekivati da će ih netko moći raspoznavati. znanost i sociologija. Studenti kao što su Mark i Eduardo smatrali su ih nužnim zlom života na Harvardu. Nije mu se činilo da predavanje ima veze s plemenom Yanomamo. etika. Ideja je naizgled bila dobra. Razlog je što su se predavanja iz tih predmeta ravnala prema najslabijima – nitko nije upisivao te kolegije jer su ga baš oni zanimali. Upao je uspred predavanja. dok je iza masivne katedre od orahovine poskakivao debeljko u sakou od tvida. ali na Harvardu nikada nisi mogao oziljno isključiti takvu mogućnost. ali to nije baš objasnilo stvari. vjerojatno je riječ o nekom od obaveznih kolegija. Toliko se uživio da je iz njegovih okruglih rumenih obraščića sjala strast. statistika. zacijelo ćeš znati da su bili strašni i da su se tukli tim svojim dugačkim štapovima i prakticirali čudne običaje ukrašavanja piercingom još više od klinaca s poligona za skateboard nasred Trga Harvard. Mahao je čunjastim rukama gore-dolje i svako malo udarao dlanovima po katedri. Po onome što je vidio. S kraja goleme prostorije Eduardo je gledao profesora kako skakuće iza katedre i hvatao poneku riječ preko odjekujućeg razglasa. ali to nije bilo ništa neobično jer ih je na Harvardu prilično mnogo: i profesora i asistenata i demosa. temeljitog i znanstvenog podučavanja povijesti i umjetnosti. bila usmjerena upravo tamo gdje nisu trebala biti. Rezultat je bio sljedeći: umjesto dubokog. Nakon toga bi preko ramena pokazivao na nešto što je izgledalo kao križanac kakve Tolkienove mape i nečega što je moglo visjeti na zidu Rooseveltovog ratnog zapovjedništva. „strašnim ljudima“ amazonske prašume. Dolje u dnu prostorije nalazila se uzdignuta pozornica i zastor iza nje.

Čitavih pet dana jedini mu je posao bio održati to pile na životu. pognuo se. da. Nije bila mala stvar upasti u neki od klubova. Eduardo je osjećao da imaju vrlo slične karaktere i imao je čudan osjećaj da su se trebali sprijateljiti i prije. Sve je otišlo nizbrdo 48 sati ranije. a onda jednako brzo pogledao prema kutiji na podu. probio se kroz prolaz sve do Markovog reda. Blagavaonice i spavaonice su bile lakši dio jer je većina studenata znala za inicijacije velikih klubova i nitko ga nije gnjavio. Bogu hvala. Izgledalo je da je pile sretno. nakon što je Eduardo donio pile u dom poslije napornog dana izbjegavanja nastave. ali profesor je. „To pile je gnjavež. Mark je polako otvorio oči i pogledao Eduarda. tijekom zadnja dva dana inicijacije stvari su postale složenije.“ „O. Je.“ Mark se nije prestajao kesiti.. Eduardo se nasmiješio. i to su svi poštovali. s tim čudom je morao i spavati. ali nije se moglo reći da nešto bilježi. i na kraju aterirao na prazno mjesto kraj Marka pažljivo spuštajući paket pred svoja koljena. Mark je držao noge u natikačama na praznom stolcu pred sobom. I dosad me već uvalilo u debela sranja. ničeg svjestan. Eduardo se naglo zarumenio. U svega nekoliko tjedana prilično se sprijateljio s Markom. Bio je prilično siguran da se i Mark tako osjećao. nadležno osoblje na koje je nailazio tih dana bilo je spremno pregledati mu kroz prste. Istoga je trenutka živo pile u kartonskoj kutiji stalo pijukati iz petnih žila. a ruke duboko u džepovima traperica. Istinu govoreći. hitro je povukao ručnik i zatvorio kutiju. to nije. ne obraćajući pozornost na Markovo podbadanje. Prekoračio je preko nepomičnih nogu usnulog kolege s treće godine kojega se sjećao s nekog od seminara ekonomije. Na koncu. zahvaljujući nadmoći razglasa nije primijetio komešanje. situacija je bila komična kada ju se gleda sa strane. Eduardo je uspio izbjeći većinu predmeta glumeći da je gripozan. i to ne nekog iz židovskog bratstva. blagavaonicu i spavaonicu koju je posjetio. na svako predavanje. posegnuo za rubom ručnika i podigao ga. „Tvoj novi prijatelj mi se stvarno sviđa. Mark mu se uistinu brzo svidio i već ga je počeo doživljavati kao brata. „E. zaključio je Mark cerekajući se. i dalje lupetao o Britima. Eduardo je bacio pogled prema dolje.“ „Nije genijalno!“ Eduardo je prosiktao.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi prikriven velikim plavim ručnikom. Nekoliko ih je sekundi cijeli njihov dio predavaonice gledao u čudu i nevjerici. u krilu je pak imao otvorenu bilježnicu. Vikinzima i svima koji su se tamo muvali u to vrijeme. Prvih dana je sve išlo kao po loju. „To je genijalno“.“ „Aha“. Stalno se smješkajući. Paket je bio težak i Eduardo je pazio da ga ne trese dok je pregledavao redove studenata u potrazi za svojom metom.. Klinci iz prednjih i stražnjih redova ostali su otvorenih usta. Ispostavilo se da su nešto niže u Eduardovom hodniku 20 . „Ne. pa se progurao kraj dvije cure s druge godine koje su dijelile slušalice mp3 playera skrivenog u torbi među njima. nije se moglo reći da je uopće budan jer su mu oči bile zatvorene. Trebalo mu je tri minute dok nije uočio Marka u trećem redu straga. Pile je bilo dio Eduardove inicijacije u Phoenix. Zapravo. No. Iako su živjeli u različitim domovima i upisali druge predmete. odgovori Eduardo. Štoviše. a onda popadalo po njima dvojici i ostalima u krugu od pet metara. Rečeno mu je da ga mora nositi sa sobom danonoćno.“ Mark je tiho zazviždao. Puno kvalitetniji sugovornik od tebe. a ni jedan od predavača mu nije uspio doskočiti. sranje. i to kamo god išao. Ubrzo se ptica utišala. Perje je poletjelo u zrak. glava skoro prekrivena kapuljačom trenirke iz koje nije izlazio.

“ „A?“ „Daj si malo truda i obuci nešto zgodno.“ Mark je dignuo obrve. ali kako su se kretali u sasvim različitim krugovima. „Samo ti budi tamo u osam“.“ 21 . United Poultry Concern je munjevito reagirao i javio se upravi Harvarda dospjevši do samog predsjednika Larryja Summersa. uključujući i navođenje bespomoćnih stvorenja na kanibalizam. Već je pokrenuta interna istraga i Phoenix se uskoro morao braniti protiv optužbi za okrutnost prema životinjama. Srećom. Zvala se Angie. Eduardo shvatio što se dogodilo. ali tek je Phoenix s time imao pune ruke posla. Na to je Eduardo popravio svoju kravatu. šaptao je. Te su promjene već počele djelovati. a imala je i prijateljicu.. „E. nakon što su vidjeli da Eduardo pile hrani piletinom. Nagnuo se Marku držeći ruke na pokrivenoj kutiji ne bi li još uvijek tjeskobno pile privolio na još koju minutu šutnje. Nikada je nije ni vidio. „Hoću reći. ali ga je bar mogao upoznati s kojom curom. Eduardo ih je sreo nekoliko puta. Ne izbace li ga na kraju zbog fijaska s piletom. „Samo sam htio provjeriti je li sve ok za večeras. a Eduardo klimnuo sa smiješkom. Možda je hraniti ga piletinom i bila pogreška. Sako i kravata su mu već bili poput uniforme. U Eduardovoj židovskoj srednjoj školi u Miamiju nisu znali mnogo o pilićima osim da se od njih može napraviti razmjerno solidna juha. a Eduardo nježno pridigao paket i ustao se. Eduardo ju je uvjerio da povede i prijateljicu kako bi njih četvero otišli na piće u Grafton Street Grille. „Kako se ono zove?“ pitao je Mark. Email su potpisali s „Jennifer“ i poslali s adrese friendofthePorc@hotmail. Večer prije toga upoznao je neku curu na cugi u Phoenixu. Isto tako nije uopće pokušao sakriti činjenicu da je pile nahranio pohanom piletinom koju je iz menze prokrijumčario u svoju sobu. bacio je letimičan pogled na Markovu odjeću: uobičajene Adidas natikač na čičak. dobacio je Marku dok je izlazio iz reda. ali kako je mogao znati što pilići jedu?! Pile je došlo bez uputstva za uporabu. vrlo brzo će se svakog vikenda utaboriti u klubu. „Moram gibati prije nego što ovo ovdje opet poludi“. Mjesec dana ranije je takva zamisao bila gotovo nezamisliva. Krenuvši prema prolazu.. Cijela je ta gungula zasjenila činjenicu da je Eduardo bio skoro pa gotov sa svojom inicijacijom. dečki koji su vodili Phoenix nisu u tom trenutku uspjeli ući u trag vinovniku skandala. Do tada se cure i nisu baš jatile pred njihovim vratima. zahvaljujući članku objavljenom u Harvard Crimsonu. Sad kad je Eduardo bio pred vratima Phoenixa.. Eduardo je morao priznati da su ga ona dva klinca lijepo sredila. napisali anonimni e-mail udruzi za zaštitu životinja United Poultry Concern. Sveukupno gledajući.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi živjela dva klinca iz Porcelliana. Naravno da Eduardu nije bilo naređeno mučiti i ubijati svoje pile. za promjenu. vjerojatno bi situaciju smatrali samo smiješnom. a u njemu lijepo objasnili kako Phoenix svoje buduće članove navodi na mučenje i ubijanje pilića u sklopu inicijacijskog procesa. Još nije bio u prilici uvesti Marka u Phoenix. traperice i trenirka s kapuljačom.. Onih dana kada je odlazio na sastanke u Investment Association čak je nosio i odijelo.com. Tek je 24 sata kasnije. U samo nekoliko dana trebao je postati punopravni član Phoenixa. Porcovci su iste večeri. otresao perje s revera svoga tamnoplavog sakoa. a društveni će mu se život drastično izmijeniti. bila je vitka i slatka Azijka.“ „I komad je?“ Eduardo zapravo nije imao pojma je li Monica komad ili ne. Upravo suprotno: naređeno mu je održati pile živim i zdravim. prijateljica?“ „Monica. krenulo mu je zbližavanje sa ženama i bio je odlučan u taj proces uključiti i svojeg prijatelja. Nije pridavao nikakvu pozornost činjenici da su ga vidjeli s piletom. Mark. Mark je slegnuo ramenima. ali po njegovom mišljenju ni jedan od njih dvojice nije imao prava na izbirljivost. ali i da jesu. nisu se zapravo ni upoznali.

Možda je Mark dobro potegnuo piva. kaša 22 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 5. možda je to bilo još nešto. Možda je negdje u dubini taj fenomen imao neke veze s kontrolom jer s računalom je Mark uvijek imao potpunu kontrolu. a onda se okrenuo stolnom računalu kraj laptopa. a stroj je oživio uz brujanje. Te je večeri. vjerojatno bi svoje slavne riječi još i poboljšao jer povijesni trenutak koji je doveo do jednog od najvećih imetaka današnjice nije svjedočio nikakovom zločinu nego tek jednoj studentskoj psini. bio u Adidasovim natikačama na čičak i nosio trenirku s kapuljačom. Po čemu se njezino ponašanje razlikovalo od ponašanja svih onih drugih tijekom srednje škole kao i na faksu? Čak je i onakav bezvezni Eduardo imao više sreće s curama nego Mark. Možda je potegao još piva pa se pogrbio nad tipkama: 20:13 ***** je kuja. Dovoljno lako. Da je taj naš oživljeni Balzac bio u skučenoj spartanskoj i klaustrofobičnoj sobi. po svom običaju. da iz zrna naprvi klas. Sad još i ulazi u Phoenix. pitajući se ima li doista namjeru ići do kraja. Nikada nije izgledao tako sretan kao kada je na zaslonu vidio svoj odraz. nekakav skoro simbiotski odnos proizašao iz godina i godina vježbe. lice. a prsti su mu tražili one prave tipke u nizu komandi koje su ga vodile do novog bloga. Bilo je dobro poznato da nije trpio nikakvu drugu obuću i jednoga će dana postići to da nikada ništa drugo neće ni morati staviti na svoje noge. POGLAVLJE – POSLJEDNJI TJEDAN LISTOPADA 2003. Ponekad je vjerojatno imao osjećaj kao da je to jedino mjesto kojem pripada. nedugo nakon osam. kada svima pokaže što je sve kadar učiniti. gledao bi Marka kako ide ravno prema računalu i nije bilo nikakve sumnje u to da je mali bio ljut i da je sa sobom donio određenu količinu Beck'sa. Mash = eng. prostora za izražaj nečega što mu se vjerojatno već danima ranije rađalo u glavi. Po načinu na koji je Mark dodirivao tipke vidjelo se da je to njegov teren. Trebam misliti na nešto što će me zaokupiti. Vjerojatno je. Nekoliko je puta kucnuo po tipkama. pustio da ga njegova gorčina grize u grlu dok su mu jagodice prstiju kuckale po tipkovnici laptopa i nježno ga budile iz sanjivosti. Spojio se za čas na internet 12 Face = eng. Negdje u zbrci Markove glave vjerojatno se nalazila i spoznaja da nije najpoštenije svaliti sve na djevojku koja ga je odbila. no Mark će te večeri napraviti nešto što će ga vratiti u igru. sada mi još samo treba ideja. Trebam se zaokupiti nečim da ne mislim na nju. S druge strane. Iza svakog velikog bogatstva stoji velik zločin. Još od srednje škole bilo je jasno da su mu misli bile bistrije kada bi ih propuštao kroz svoje ruke.. Počeo je naslovom: Harvard Face Mash12 / Postupak Vjerojatno je nekoliko minuta gledao te riječi. zurio u jarko osvjetljen ekran. Kada bi Balzac ustao iz groba i vidio kako je Marc Zuckerberg uletio u svoju studentsku sobu te grandiozne večeri zadnjeg tjedna listopada 2003. Vjerojatno je popio još jedno pivo. Nekome tko bi ga promatrao sa stane moglo se činiti da je odnos koji je imao s računalom bio daleko prisniji nego s bilo kim u vanjskom svijetu. Živčanost koja je vjerojatno bila pojačana načim što je te večeri doživio bila je onaj presudni poriv da krene u ostvarenje svojih zamisli.

dečku poput Marka to se stvarno moglo učiniti kao sjajna ideja. Možda se cerekao razgledajući slike rasprostrte preko zaslona.)... Upravo su se počeli vraćati s večere. Činilo se da je on upravo onaj koji sav pijesak želi pobacati van. nošenje odijela i kravate i igranje s ostalom dobrom djecom.ali Billy se sjetio da bismo mogli uspoređivati dvoje ljudi s facebooka. Vratio se laptopu i nastavio pisati blog: 21:48 Istini za volju. To nam u cijelu priču dovodi Turinga jer će ljudi ocjenjivati vrijednosti nečije privlačnosti kao što se to radi na hotornot. I on je njima vjerojatno bio isto toliko stran. ali većina mu je vjerojatno bila nepoznata iako se morao sretati s njima kad je išao na klopu ili predavanja. Gotovo da bih neke od tih likova stavio pokraj slika domaćih životinja i uredio glasanje za privlačnije. ali sviđa mi se ideja o usporedbi dvoje ljudi. Osim Eduarda. Harvard ne drži sve slike u jednom javnom središnjem facebooku. Na žalost. book = eng. izlazaka.com. Marka je vjerojatno uzbuđivala matematika potrebna za pothvat. Razmjenjivali su ideje. Vratio se na blog: Nije baš neka super zamisao i vjerojatno nije čak ni smiješno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi i povezao s mrežom svojeg studija. a samo ponekad ubaciti neku domaću životinju. Olson! Mislim da je dobro krenulo. komuniciralo se preko e-maila. malo sam i „pod gasom“. ali opet. A to znači i da nećemo imati slike brucošica. 23:09 Da. knjiga. Svakako je prepoznao neke dečke. gosp. čak i nekoliko cura. Možda je u tom trenutku znao da će pretjerati. Iz Markove je biografije bilo očito da ne voli pješčanike. termin se koristio samo za popise trenutačno upisnih studenata s njihovim 23 .. I što ako još nije ni 22h i utorak je? Pa što? Preda mnom je otvoren facebook13 Kirklanda i neki od likova imaju stvarno gromozne slike. Kao i obično. Bravo. ulazak u klub. Nisam baš siguran kako će se domaće životinje uklopiti u sve to (zapravo s domaćim životinjama nikad niste na sigurnom. 13 Face = eng. Još samo nekoliko otkucaja po tipkama i bio je spreman. Ono što nam još treba su fotke. kodiranje koje je činilo bit ideje o web-siteu. Nitko s kime se družio više nije koristio telefon.Ježi ga. Negdje tijekom tog procesa Mark je počeo komunicirati s prijateljima. lice. Da. svi ostali Markovi prijatelji bili su zaljubljeni u računala kao i on sam. U tome je bilo složenosti koju će njegovi prijatelji znati prepoznati iako fufe i neandrtalci u kampusu to nikad neće moći shvatiti. a neke su cure čak i povele računa da mu ostanu nepoznate.. Nije se radilo o pisanju programa. To je bio posao za Eduarda. pića. Prije registracije današnjeg servisa poznatog pod tim imenom. Ono što se danima rojilo u Markovoj glavi i plijenilo mu pažnju konačno je oživjelo i konkretiziralo se u ideji o web stranicama. nego je izazov bio u izradi pravog algoritma. Facebook Kirklanda i svih drugih domova na Sveučilištu bio je samo statični abecedno složeni popis imena s fotografijama. Veći dio komunikacije odvijao se preko e-maila. krenulo je. umjerenost mu nije nikada posebno polazila za rukom. pa ću morati prikupljati fotografije iz jednog po jednog doma.

Odlično.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 00:58 Neka hakiranje počne. vrijeme mi je da negdje nađem matični broj i ime studenata koji pašu za Lowell i unutra sam. ime po ime. a Mozilla će mi snimiti sve slike. Oni su isto otvoreni. ako je informacija dostupna. Sve što trebam je pustiti istu skriptu koju sam pustio na Lowellu i mirni smo. Mogu pokrenuti traženje bez parametara pa će mi pustiti cijelu bazu na jednoj jedinoj stranici. 24 . možda luckasto. ali baš je to trebalo biti šlag na torti. Niti je imao prava na te slike. Bit će to fantastično. Ali ima još problema. Ne gubimo vrijeme. Slike su porazbacane po hrpi raznih stranica. Dom po dom. ali ograničio je prikazna 20 po stanici. Istodobno se Markov komp punio fotkama. one zgodne i one manje zgodne. ali Apache nema indekse. A kada jednom napravi svoje stranice. Sve im je otvoreno i Apache im je konfiguriran tako da dopušta indekse pa je dosta samo malo wget čarolije i skinut ćemo cijeli Kirkland facebook. A opet. objavit će taj blog upravo na njima. kao kriptograf koji u nekoj špilji pokušava probiti nacističke šifre. a ja sam stvarno prevelik lijenčina da bih išao od jedne do druge i svaku posebno spremao. u njegovom laptopu u obliku silnih nula i jedinica koje predstavljaju plavuše. crvenokose i prsate. Za Marka je to uistinu i bilo tako jednostavno. To bi bilo malo teže za provesti jer Lowellov administrator stranice ne bi svojim korisnicima nikako mogao objasniti njihove kombinacije bez da ne otkrije sve. pretpostavit ću da nemaju pristup glavnoj bazi financijskih podataka pa tako ne znaju koje su čije zaporke. sve po abecedi. Zapravo im je održao lekciju i pokazao gdje su propusti u sustavu. a i dom baš neće ispitivati studente koje su im zaporke za financijski sustav. K tome. osim brucošica. Čini se da je dobitna kombinacija napraviti skriptu u Perlu. Skupljao je sve po redu. a što je poznato i administratoru stranice doma? Tko je rekao matični broj? Sumnje potvrđene. Točno. Bio je pametniji od svih koje je Harvard zaposlio na izgradnji sustava. niske i visoke. Sad je odlutao daleko u hakerski raj. Moguće je da postoji jedna kombinacija ime/zaporka koju zna cijeli Lowell. Pa što se onda može koristiti za pristup. pa i to vjerojatno otpada. neka svi vide. brinete. E.. sad ću ja biti hrabar. Još malo i polovica baze sveučilišnih fotografija bit će u njegovim rukama. To je svakako bila vrsta krađe. crnke. poželjno je da ljudi znaju koja je vrsta ovlaštenja nužna. Sve cure s kampusa. Onda ću snimiti stranicu. svaku curu. 01:06 Lowell pokazuje neki otpor.. pametniji i od sigurnosnih sustava koje su ti ljudi napravili. Bilo je to čisto klasično hakiranje. nije li Mark imao pravo uzeti ju? Kakav bi to bio autoritet koji bi mogao odrediti da mu nije bio dopušten pristup nečemu do čega je tako lako mogao doći? 01:03 Sljedeći na listi je Eliot. Možda je to ludo. pa će to sigurno biti nešto drugo. Provaljivanje u Harvardov računalni sustav na njega je bila dječja igra. Prvi na popisu je Kirkland. 01:31 Adams nema nikakvu zaštitu. eno ga kako sve lijepo piše na svome blogu. Vjerojatno je u nekoliko minuta sve fotke sa sveučilišnog poslužitelja skinuo na disk svojeg prijenosnika. Traže kombinaciju korisnik/zaporka da bi se pristupilo facebooku. Dječja igra. A opet. sve njih. bit će mu pod kontrolom. niti ih je sveučilište postavilo na svoj server kako ni ih netko skidao. Činio je dobro djelo iako su male šanse da će netko od njih to tako doživjeti.

trebalo je još samo nekoliko dana i nešto malo kopanja i mogao je imati sve što mu je trebalo. Ovaj će put uzeti cijeli direktorij i unutar njega regexom pretraživati linkove pa tako skopčati na koje stranice mora ići. To bi moglo biti složeno. Vjerojatno se nekima nije moglo pristupiti ukoliko upit nije došao s IP adrese unutar doma pa im nije uspio prići iz svojeg James Bondovskog uporišta u Kirklandu. velika je vjerojatnost da je Mark znao kako se zaobilaze i te prepreke.. Kompajliranje ne uspijeva od prve. Nije ga bilo briga ni koliko je sati ni koliko je kasno. Dečkima kakav je Mark vrijeme je bilo tek još jedno oružje establišmenta. 02:08 Matherje u suštini isti kao i Leverett.com.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 01:42 Quincy nema facebook na internetu. Najvjerojatnije ću poslije skužiti kako provaliti u one domove u koje nije mogao odmah. osim što dijele direktorij u klase.. Definitivno ćemo morati pokrenuti emacs i preraditi onu skriptu u perlu. Reklo bi se da je do četiri ujutro došao dokle je mogao i imao tisuće slika preuzetih iz domskih baza podataka. Vjerojatno je Mark tada već bio budan kao sova i sav udubljen u postupak. Nemaju ni jednog brucoša u facebooku. Hoće li nas po njemu suditi? Da. kao što je abecedni poredak... Tu ništa nemogu. Veliki izumitelji i hakeri nisu doživljvali vrijeme kao svi ostali. Trebat će jedan. preostalo bi mu samo još napisati algoritme. Kakva šteta. Ma nemoj. 01:43 Dunster je opak. 25 .Kako loše. Moraš pretraživati. Kompleksne matematičke strukture zahvaljujući kojima web stranica radi. Možda je sa smiješkom slistio ono piva što mu je preostalo prije nego je sročio uvod koji će pozdravljati svakoga tko uđe na stranice jednom kada ih postavi i pokrene: Jesu li nas primili zbog našeg izgleda? Ne. I nastavio je tako do duboko u noć. 01:52 Leverett je malo bolji. a to je da sam kreten jer sam napravio te stranice. a ako nađeš više od 20 – ne dobiješ ništa. najviše dva dana. Jedno je sigurno.. Ne samo da im direktoriji nisu javni. Ne'ko je to morao prije ili kasnije. I kod njih moraš tražiti.. Nakon toga i sam program. Nije bilo nesavladive prepreke. ne dobiješ link na sliku nego na php koji te preusmjeri ili već tako nekako. nego ih uopće ni nema. Budućnost im je bila divna: Možda ih Harvard zgnječi zbog pravnih razloga ne uviđajući vrijednost pothvata koji bi se mogao proširiti na druge škole (možda i one u koje idu zgodni ljudi). bilo je to na dobrom putu da postane jebena stvar. No. ali možeš pustiti pretraživanje bez parametara i onda dobiješ linkove na stranice sa svakom slikom studenata. ali nije bio dorastao Marku i njegovom računalu. Vratit ću se kasnije. Stranice je namjeravao nazvati Facemash. Jednom kad bi imao sve podatke. Čudno. Harvard je bio krema među svjetskim sveučilištima. Blago je odbojno to što puštaju gledanje samo sliku po sliku i nema šanse da ću ići na 500 stranica i skidati ih jednu po jednu. Onda samo mora otići na sve one stranice na koje upućuju nađeni linkovi i s njih maznuti slike. O da.Jedan Beck's bio bi sasvim u redu. A kada jednom i dobiješ rezultate.

kroz vrata. Dok je ona došla do vrata. Zacijelo 26 . pokazati svima da je pametniji od bilo koga. udžbenik je na mjestu. Iz svojeg skrovišta mali ne vidi jesu li s druge. Nema sumnje da mu srce udara i možemo zamisliti kako mu se majušne kapljice znoja stvaraju na leđima. Stvarno se sklupčao. Ono što bi mogao znati jest da ni oni nisu smjeli biti ondje. pognut je dok pretražuje tamne plohe. Kako zamišljamo. Klinac koji se možda želi uključiti. možete relativno lako predvidjeti što je slijedilo. Lakoćom svojstvenom profesionalcima napipava traženi utikač na kraju kabela i uključuje ga u utičnicu u zidu desetak centimetara iznad poda. Vjerojatno su vidjeli otvorena vrata i znatiželja ih je uvukla unutra. ali srećom nešto joj je došlo i predomislila se. golog trbuha. Vrata se snažno vraćaju na mjesto udarajući u udžbenik: klinac na tren pomišlja da će ga literatura izdati i da će cijele noći ostati zaključan u prostoriji. Kada je on u pitanju. Srećom. Čekao je izvan prostorije da podvornik završi s tepihom i prozorima. Za sada je mladić prislonio djevojku uza zid a kožnu jaknu i majicu razmaknuo joj je do ramena. Rukama joj prelazi preko ravnog. opravdano je zamisliti paketiće koncentrata električnih informacija kako jure kroz kabel. POGLAVLJE – KASNIJE ISTE VEČERI Ako biste našli hakera kojeg biste pitali što bi se dalje moglo događati te hladne noći u Cambridgeu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 6. a onda je šmugnuo unutra baš kad je trebalo. podigao i napola iznio van. Ono što možemo jest predstaviti kako su se stvari mogle razvijati od tada nadalje: Samo sjedište Sveučilišta Harvard. čim je čovjek spakirao svoju opremu i izišao. a ona se izvija dok njegove usne ljube njezin vrat. smotao se u klupko iza kauča od baršuna. ali obično je potreban ključ da bi se u njega ušlo. Možda je ono što je tražio dobio i na druge načine. mladić ju je stigao i obgrlio oko struka. Treba mu još koja minuta i naći će što je tražio. A možda i klinac koji se samo želi dokazati. S druge strane. van. Na kraju. onaj mladić i djevojka samo su imali sreće. Kreće u obilazak zidova. ali adrenalinski naboj je uvijek tu. posebno onaj niži dio zida u kojemu se ponekad nalaze kanali s instalacijama. Zamislimo mladića pognutog u mraku. podatak i mek. malene valove čiste energije kako se crpe iz električnog srca zgrade. nasmiješiti se i posegnuti za rancem obješenim preko lijevog ramena. Klinac koji mnogo zna o računalnoj zaštiti i kako ju isključiti. gotovo bez glasa pomamno siše iz zida. Par puta je hitro kvrcnuo prstićima po tipkovnici prijenosnika i pokrenuo program koji je izradio prije nekoliko sati. ali ni jedno ne gleda u smjeru maloga. Hvata ga za ruku i odvodi preko sobe. mali ostaje sam sa sjenama i siluetama. samo je savršeno pogodio pravi trenutak. ali znamo da se Mark pomučio dok nije provalio u neke domske servere. Samo što se nije predala. no nikada nećemo znati detalje. pećina od kojih dvadesetak kvadrata. čini se da bi odgovor bio prilično jasan. Gluho doba noći. Ne mislimo da mu je ovo prvi put što radi tako nešto. ali veći dio sobe čine sjene. Imajući na umu misaoni proces pri stvaranju Facemasha kako ga je opisao u svojem blogu. na hodnik. Zamišljamo ga kako je kliznuo iz zaklona i nastavio tamo gdje je stao kada su ga prekinuli. pa stao promatrati kako zaslon treperi. I koljena i ruke su mu na tlu. Možda postoje i druge varijante. Mali je ozbiljan i zna cijeniti formalno obrazovanje: vrata je zaglavio udžbenikom. Par ga nije primijetio. Sekunde prolaze dok laptop tiho šumi. Tepih pod njim je grimizan. Salon na trećem katu nije baš zabranjeni teritorij. Malo nije imao ključ. a klinac se svako malo osvrne provjeravajući je li još uvijek sam u sobi. klinac se na vrijeme sakrio iza kauča. Pušta ga još sekundu. baš između prozora na dvorište. debeo. Klinac možda nije sam. Klinac koji stoji po strani zahuktalog hormonalnog studentskog života. a onda ga odguruje uz smijeh. kao ni on. imaju druge stvari na pameti. dvije od onih silueta mogle bi biti dečko i cura smješteni kraj zida u dnu prostorije. Prolaze upravo kraj kauča. treće ili četvrte godine.

Skida samo nekoliko slika iz baze domova. Slobodan pristup informacijama i sva ta sranja su za njega. prorežu put kroz nju. vjerujemo. to je definitivno za opće dobro. Fotke su tu da ih se gleda. U svijetu hakera. onakva za koju je potrebna zaporka. Neka vrsta nadgradnje hakerskih vjerovanja: kad naiđeš na zid. zapravo ne radi baš ništa. establišment. možda ne samo nekoliko nego sve koje je našao. čak ni ne traži novi email od bivše cure. Uzima udžbenik. koristeći baš navedenu zaporku. Ok. to baš nije posve nevino. Ima li ograde. Ljudi koji grade zidove. dio istinitog moralnog kodeksa. oni su zločesti dečki. Ali nije baš ni za strijeljanje. klizne iz salona i pušta da se vrata za njim zalupe. 27 . A onda. to nije čak ni sitna krađa. Gotovo se može čuti kako mu glavom lelujaju tonovi James Bond leitmotiva. A možda to jest privatna baza. Samo još nekoliko minuta i bit će gotovo. a kojoj se pristupa s IP adrese upravo tog doma. A kako mladac vidi.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ima osjećaj da radi neko bondovsko sranje. U redu. možda treba obaviti još dva. Mali čupa ethernet kabel iz zida i gura laptop u ranac. Niti krade novac iz banke. Opće dobro. opet. S ti je domom gotov. Niti zajebava transport električne energije nekim debelim dalekovodima. Možemo zamisliti kako osjeća cvjetni miris djevojčina parfema što još uvijek zavodljivo vreba u zraku. Minutu kasnije tihi elektronski pijuk iz prijenosnika javio je da je posao gotov. i to je sve. nije baš da ubija s predumišljajem. Klinac je dobar dečko i bori se za pravu stvar. Zabaci ranac na lijevo rame i požuri prema vratima. valja naći način kako ga srušiti ili prijeći. Informacije su tu da se dijele. Negdje duboko u zakutcima mozga shvaća da je to što radi vjerojatno protuzakonito – u najmanju ruku suprotno sveučilišnim regulama. niti provaljuje na stranice Ministarstva obrane. U usporedbi s onim što bi bio u stanju učiniti haker njegovih sposobnosti.

Mark poskoči. pogledati ima li pošte i sjuriti se u blagavaonicu. i negdje u četvrtom ili kasnijem koraku požar je postao neugasiv. Jedna od njih je link podijelila s Udrugom crnkinja Harvarda. čak i nakon što je nastavio živjeti uobičajenom rutinom pohađajući svoje računarske predmete. udruzi za prava latinskoameričkih žena. Facemash je bio pušten s lanca. Možda ga nikada ne bi ni pokrenuo. u svoju sobu. Ne valja. No. Nadao se mišljenjima. a i na neke kućne elektroničke oglasnike. udari nekoliko tipki i pomoću zaporke uđe u program što ga je stvorio. više se ne briše. Otišao je iz sobe. to nije imalo smisla. Kasnije je objašnjavao kako mu to nije bila namjera nego je htio samo malo sugestija. namjeravao je samo baciti ranac..com. Facemash je bio posvuda. a ne grafitna olovka. POGLAVLJE – ŠTO SE POTOM DOGODILO Tek je 72 sata kasnije Marku bilo jasno što je točno učinio. U manje od dva sata poslužitelj je primio dvadeset dvije tisuće glasova. Netko drugi je poslao grupi Fuerza Latina. ali sada je bilo gotovo. kad je ušao u spavaću sobu. organizacijom s više od stotinu članova. zadaću koju treba dovršiti. U prethodnih pola sata stranice je posjetilo 400 klinaca. Prijenosnik se smrznuo jer je bio poslužitelj za Facemash. savršeno i predivno kako je i trebalo biti – poslao je e-mailom link nekolicini prijatelja kako bi vidio što misle o tome. osim u slučaju da. „O. od kojih su neke održavale udruge studenata u kampusu.. jebote!“ Prije nego je otišao na sastanak. imao je sastanak u vezi nekih predavanja koja je slušao i to je potrajalo mnogo dulje no što je mislio. pa su ti treći slali dalje. Kad se vratio u Kirkland. Došao je i do studentskog lista Crimson. družeći se s Eduardom i drugim frendovima u blagavaonici. prekasno. nekolicini prijatelja poslao je link na Facemash. zaslon je bio zamrznut. Već se davno slegla njegova večer pijančevanja. Želio je doznati kakva je bila pravna strana skidanja svih tih slika. ali i dalje je radio na onome što je počeo. Kasnije će novinarima reći da tttada i nije mnogo brinuo o Facemashu. Ubio je to čudo nakon nekoliko minuta. Imao je osjećaj da je u gadnoj neprilici. nego ga je doživljavao kao neriješen matematički problem. slušajući i one obavezne predmete. Gledao je kako zaslon prijenosnika konačno gasne. Sinulo mu je. proširile su se kampusom kao epidemija.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 7. 28 .com. Link nije trebao tako izmaći kontroli. prijedlozima i pokojem uzdisanju u nebesa. Web stranice na kojima ste birali koja je od dvije studentice zgodnija. Sranje. reklo bi se da je link bio poslan kao obavijest na desetak raznih grupa primatelja email obavijesti. tek da malo unaprijedi stvari. Kad jednom nešto staviš na papir. prsti su mu se tresli. No. Očigledno su neki od njih proslijedili link svojim prijateljima. Zavalio se u stolac. odmah je spazio laptop još rastvoren na pisaćem stolu. zaustavio ga. a onda i pratili kako se kompleksnim algoritmom računa koja je od svih najzgodnija. Kod interneta je fora da je to kemijska. Prema onome što je web poslužitelj bilježio. Nakon što je to napravio – prekrasno. Na njegovo iznenađenje. Netko je poslao link svakome tko je kontaktirao s Institutom za politiku.

Svoju je dvometrašku pojavu smjestio u kombinaciju stolca i radnog stola koja je izgledala kao naprava za mučenje. arhitekti su vjerojatno mislili da će moći proći što god napravili. Dio sendviča koji je nedostajao još se uvijek kretao unutar njegove usne šupljine i bio je tako zabavljen njime da nije čuo kako mu Divya prilazi. na toj stranici ispala treća. budi se i dovlači to svoje dupe ovamo!“ Nekoliko studenata u neposrednoj blizini podignulo je poglede. a momčadski je trening bio izrazito brutalan.. „Cameron. Kao i ostatak Quada. ali naposljetku je došao i stao do Indijca. Uočljivi. čovječe?“ „Sorry za sendvič. ni sedam ujutro.. pak. Divya mu je prišao s leđa i zviznuo primjerkom Crimsona po taci tako da je netaknutu polovicu sendviča zakovitlao ravno na pod. Odabrao je baš tu neman jer nije bila udobna. Pred njim je rastvoren ležao oveći udžbenik ekonomije. „Koji ti je kurac. Tyler pruži članak Cameronu. posebno nakon što im je Divya došao pokazati. Opet je pogledao Indijca. ali pogledaj naslov. Sam Kensigton je prilično popizdio jer je Jenny Taylor. a oči bile krvave i otečene. Čak i futuristički monstrum koji bi bio primjereniji MIT kampusu malo dalje niz ulicu. a Cameron ga primi s odobravanjem. a već je iza sebe imao takve napore da je morao primjenjivati posebne tehnike za održavanje budnosti. Tog je jutra vjetar na rijeci brijao naročito snažno. na njemu je bio nagriženi sendvič s parizerom. ponedjeljak je. to je prilično cool. „Dobro. poput art deco namještaja. njegova cura. napola umotan u salvetu. Cameronu je trebalo neko vrijeme da se izvuče iz stolca i dotetura do njih. za manje od sata trebao je otići na predavanje. „Nije da se tome tko čudio. Kao niotkuda. prekinuo ga je Divya.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 8. čuo sam sinoć neke dečku u Porcu kako pričaju o tome. a odmah kraj njega jarko crveni plastični pladanj iz nedaleke blagavaonice Pforzheimer. a ne kao sveučilišna knjižnica. ali kada su vidjeli da Tyler zove brata. prenaglašeni betonski stupovi i sjajno pročelje od čelika i stakla. i knjižnica je bila novijeg datuma.“ 29 . a sendvič ga je jedini držao budnim. Kosa mu je stršala uvis. POGLAVLJE – QUAD Izvana je četverokatnica Hilles Building izgledala kao svemirska postaja koja se prisilno spustila. Tyler se nalazio zakopan u dubini trećeg kata svemirskoga broda. Tyler se ispružio koliko je mogao i zabacio pogled iza police s knjigama kako bi snimio bratove krakove ispružene tri metra dalje pod identičnom kombinacijom stolca i stola. a njezina cimerica Kelly druga.“ Tyler je zgrabio novine i otresao kečap sa zadnje stranice.“ Divya se smješkajući složio. a komad nalik poluprožvakanome mesu visio mu je s usana. Tyler se zabuljio u njega. Tylerove su se obrve dizale dok je s naslova prelazio na tekst i gutao prvih nekoliko odlomaka. pa onda tamo gdje mu je ovaj pokazao. „Neću nam naći programera u Crimsonu. „Ma da. Tyler. nije izgledao ni upola umoran kao njegov brat. ha?“ prigušeno podvikne Divya u znak pozdrava. Tyler je još bio gladan kao vuk. Zbog tog je udžbenika i bio u knjižnici. Iako su on i Cameron doručkovali ni pola sata ranije. Kako je sve to bilo nešto dalje od srca Harvarda i patine prekrivene bršljanom.“ „A druga cimerica Ginny bila je prva“. mirno su se vratili svojim brigama.

A u srednjoj je navodno bio nekakav kao megahaker. Bilo je vrijeme za dati nekome nogu. posebno nakon što je netko skužio da zadnjih pet znamenki telefonskog broja njihove sobe znači „3-FUCK“. dospjele u istu sobu s brojem telefona 3-FUCK. Svaako se cure iz kampusa neće oduševljavati njime. Moglo se tvrditi da su Jenny.“ Tyler je tiho zazviždao. Profesori se nisu mogli spajati na svoje e-mail poslužitelje. „Napisao je i onaj Course Match. ali je bilo očigledno i da je briljantan programer. ponekad čak i od odvjetnika i viših zaposlenika uprave.“ Divya je klimnuo.“ Tyler je osjećao kako mu krv jače kola žilama. 14 Hamburger i Pommes frittes Crn i Bijel 15 30 . odnosno disciplinskoj komisiji uprave koja se uglavnom sastoji od dekana i predstavnika starijih studenata. Stavljali su u iste sobe klince sa sličnim imenima. i to je navodno bio rezultat ždrijeba. nekoj vrsti „hot-or-not“ klona. rekao je Cameron trčeći kroz članak. Mnoge. Disciplinska je bila moćna. da dečko nije neki Casanova. Kad je Tyler bio brucoš. „Tko je poludio?“ „Pa. Možda je baš on to što su tražili. Kada je napravio stranice. No Tyler nije vjerovao da bi u ovom slučaju kazna mogla biti teška. koji je studentima omogućavao procjenjivanje djevojaka na temelju njihovih fotografija i koji je prilično uzburkao čitav kampus. a definitivno je i slobodan mislilac. doduše. Hakirao ih je i sve poskidao. Tyleru. Jenny. nitko živ na Harvardu nije vjerovao da je to slučajno. onog online rasporeda kojim si birao predavanja. mogla je odrediti suspenziju ili čak ispis. Reputacija će mu biti malo sjebana. Usporediti domaće životinje i cure? Takvo što ti ne pada na pamet kad redovito ševiš.“ Tyler se naslonio i opustio. Dogodilo mu se dvadeset tisuća hitova u dvadeset minuta. Sviđalo mu se sve što je čuo. opa. Kelly i Ginny.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler se morao nasmijati. Iako. „Kaže da ga je ubio sam taj mali koji ga je i postavio. Tyler je imao prijatelja u Porcu koji je optužen za varanje na ispitu iz povijesti. Sveučilišni odjel koji se bavio pitanjima stanovanja bio je na zlu glasu zbog takvih psina. Feministice iz kampusa slale su na desetke e-mailova. reklo bi se po napisanome. Naravno. nije mu bilo jasno da će ljudi poludjeti. toliko je ljudi bilo istovremeno na stranicama da su zagušili protok sveučilišnoj mreži. Članak u Crimsonu nije imao veze s Uredom za smještaj studenata. na svom je blogu pričao o uspoređivanju cura s domaćim životinjama. Taj je mali sjebao stvar s tim stranicama. Bile su cimerice i na prvoj godini. Sjećaš se. Onaj koji je postavio Facemash vjerojatno će dobiti uvjetnu.“ Tyler je znao sve o „disciplinskoj“. cure. Izgleda da je slike pokrao iz domskih baza. On i nekoliko njegovih prijatelja ići će pred disciplinsku. Kelly i Ginny najbolji komadi s druge godine. A sad su tri najzgodnije plave cure na godini. „Srušili su ga prilično brzo“. „Trebali bismo popričati s tim klincem. A onda i sveučilište. Bio je to nered najfinije vrste. „Kaže ovdje da mu to nije prvi program“.“ „Aha. nastavio je Divya pokazujući na Crimson. Plavuše su rangirane na web stranicama po imenu Facemash. „Opa. uz najmanje dva Black i White15 kompleta. Mali koji je to napravio sad je u velikim problemima. Iako. Dečko je morao stati pred dva dekana i starijeg savjetnika. u jednoj sobi bili su Burger i Fries14.

ali kaže li se društveno neprilagođen. ali nije se zavaravao. Zna ga. da je klinac malo čudan. kao neka vrsta socijalnog autista. jako dobar u nečemu. odgovorio je Divya.“ 31 . doduše. jako. Znao je da su jako. ili biti jako. trebao si ili imati sve petice i biti dobar u nekom sveučilišnom sportu. Autist vjerojatno nije bio pravi izraz. jako dobri u ekipi. odlučio je Tyler. „Znaš već. „I kako se mali zove?“ pitao je Tyler već mozgajući unaprijed. možda bolji nego bilo tko drugi na svijetu – kao virtuoz na violini ili nagrađivani pjesnik. Da bi upao na Harvard. Upozorio me. to bi vjerojatno bilo to.“ Tyler i Cameron su se pogledali. „Pošalji mu e-mail“. Po Harvardu su šetali deseci takvih. jako. „Vidjet ćemo bi li taj mali Zuckerberg htio sudjelovati u stvaranju povijesti. Znali su na što je Divya mislio. Tyler je bio sklon pomisliti da su on i brat mu bili iz prve skupine.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Već sam nazvao Victora. „Mark Zuckerberg“. jako. lupkajući po Crimsonu.“ „Kako čudan?“ pitao je Cameron. Onaj klinac je očito bio jako. zajendo su na nekoliko njihovih računalnih predmeta. jako dobar s kompjutorima jer nikako nije izgledao kao neki blistavi sportaš.

nego samo nije razmišljao kako razmišljaju drugi klinci. dijelom zasjenjen jednim od masivnih stupova koji su držali krov velike kamene knjižnice. „Bilo je neugodno“. Nije mu sinulo da će se cure naljutiti jer ih dečki 32 . Prastare zgrade od kamena i cigle prekrivene su složenim uzorkom zavijutaka bršljana poput vena ostarjele arhitektonske kože. probio se kroz sveučilišne sustave zaštite i stvarno je skinuo slike. Eduardo je sa svojeg povišenog položaja jedva hvatao vrh Memorijalne crkve u daljini. na jakom suncu kakvo prži u jedanaest sati. koji su ga svi natjerali da se ispričava i ispričava zbog zbrke koju je nehotice izazvao. predavaonicama. Harvard Yard izgleda prilično jednako kako je izgledao zadnjih tri stotine godina. Mark se usudio dometnuti da je sam zaustavio rad stranica kada je shvatio da je počela epidemija. navukao je i bijes žena: mnoge su slale pisma. osim grupa. nego se radilo o beta-testiranju koje je izmaklo kontroli. niti jedna novija zgrada nisu narušavali strogu ozbiljnost kontinuuma sveučilišta svjesnog svoje povijesti. Štoviše. iako je Eduardo imao osjećaj da u svim tim stotinama godina niti jedan student nije prošao bizarnu torturu kakvu je otrpio klinac pokraj njega. Možda su bile čak i svjesne da je ni sat prije Mark morao sjesti pred Disciplinsku komisiju i braniti svoje postupk. možda čitale o njemu u Crimsonu ili vidjele kakav post na internetskom oglasniku kampusa. Niti Centar za znanost svemirskih linija. da su i one vjerojatno čule za Facemash. POGLAVLJE – POVEZIVANJE Gledano s prilaznih stuba Knjižnice Widener. da su ga stavili ni manje ni više nego pred tri dekana. a to je da Marku nikako nije bilo jasno zbog čega su se uopće svi toliko uzrujali. Okupljeni dekani sjedili su i gledali kako je sav zajapuren glumatao i shvatili da nije loš dečko.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 9. ali ništa više. Bacio je pogled na Marka koji je sjedio na stubi prekriženih nogu. e-mailove ili čak svoje dečke da osobno prenesu poruku u blagavaonici. a da se ne spominju i dva stručnjaka za računalnu sigurnost. Ono što ga je stvarno zbunilo je bijes raznih ženskih grupa s kampusa koji je navukao na sebe. dobacio je Eduardo i ponovo se zagledao u travnjak. Pratio je pogledom dvije zgodne brucošice kako žure niz jednu od stazica. najbolji argmenti u obrani po pitanju tog posla s Facemashem bili su njegova društvena osakaćenost i zbunjenost reakcijama koje je izazvao. kutijasta brucoška spavaonica. Tijekom ispitivanjapred disciplinskom je odmah priznao krivnju za provaljivanje u računalne sustave. za razliku od inače. Takav je prizor imao težinu. Njegova avantura je imala plemenitu podlogu. i bio je odmah spreman dobrovoljno ukloniti uočene propuste. Mark je nosio odijelo i kravatu i činilo se da mu je nelagodno. I on je gledao cure kako prelaze travnjak. pa i u knjižnici. U tom trenutku. Istini za volju. Možda je i on razmišljao o njima kao i Eduardo. ali i istaknuo da su njegovi postupci rasvjetlili mnoge ozbiljne sigurnosne propuste u sveučilišnom sustavu. Akrobacija. Uzane stazice obrubljene drvećem vrludaju između krpica detaljno uređivanog travnjaka. a jedna od njih je podigla kosu u pundžu i otkrila komad porculanski bijelog vrata. niti Canaday. branio se. težinu stoljeća sličnih prizora. iako dekani tu zanimljivost nisu smatrali razlogom za veselje. Nikada nije namjeravao pustiti Facemash na upotrebu cijelom kampusu. Nosile su jednake Crimson šalove. Bilo je u toj situaciji i nečega zanimljivog. Pa da. „Pomalo nalik na kolonoskopiju“. Eduardo je znao da nelagoda nije proistekla samo iz odjeće u kojoj je moramo biti. gdje god bi naletjeli na Marka. Također. a ne želja da se web stranicama napravi kakvo zlo. odgovorio je posprdno Mark.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi rangiraju prema izgledu. A opet, kvragu, Mark je kao i Eduardo, kao i vjerojatno svaki drugi student na svijetu, uspoređivao cure s grupe prema njihovoj privlačnosti. A tako je otkako postoji institucija školstva. Eduardo je bio sasvim siguran da će jednog dana neki paleontolog naći špiljske crteže procjenjivanja djevojaka iz vremena neandertalaca. Takvi popisi su jednostavno dio ljudske prirode. Onome tko je sa strane promatrao te probleme moglo je biti jasno da je Markov problem bio to što nije mogao shvatiti da neće baš svima biti drago znati ono o čemu su on i njemu slični šmokljanski prijatelji razgovarali nasamo. Predložiš li uspoređivanje cura s domaćim životinjama, ljudi popizde. U svakom slučaju, mnogo ljudi je popizdilo na Marka. Dekani su ipak bili blagonakloni i odlučili su da ga neće zbog Facemasha izbaciti sa sveučilišta. Rekli su mu da se kloni nevolja sljedeće dvije godine, inače... Nisu opće jasno objasnili kamo je vodilo ono „inače“, ali u svakom slučaju Mark je oštro dobio po prstima. Akademski status mu nije narušen tim slučajem. No njegova reputacija u kampusu nije mogla proći tek tako. Ako je prije Facemasha imao problema sa ženama, nakon njega će mu situacija biti nalik nemogućoj misiji. S druge strane, ljudi su sada znali tko je Mark Zuckerberg. Za to se pobrionuo članak u Crimsonu. List je čak popratio događanja oko Facemah debakla svojevrsnim epilogom u uvodnom članku jednog broja i zaključio kako je broj posjeta na stranicu ukazao na potrebu za servisom koji bi omogućio stvaranje zajednice za razmjenu slika, još nejasnog oblika, ali možda ne s tako negativnim prizvukom. U svakom slučaju, Mark je podigao prašinu, a ni to nije malo, zar ne? Kad su se dvije brucošice odšetale iz kadra, Mark je posegnuo za svojim stražnjim džepom, izvadio komad presavijenog papirića i okrenuo se Eduardu. „Pokazat ću ti nešto. Što misliš o ovome?“ Dao mu je papirić, a Eduardo ga je rastvorio. Bio je to otisnut e-mail s Markovog računala: Hej, Mark, prijatelj mi je dao tvoj e-mail. Uglavnom, ja i moja ekipa trebamo web programera koji radi php, sql, a poželjno bi bilo da ima temelje i jave. Već smo daleko odmaknuli s izradom stranica i htjeli bismo da budeš dio programa za koji smo sigurni da će uzburkati život na kampusu. Molim te, nazovi me na mob ili mi pošalji mail da znam kad bismo mogli malo popričati na telefon i sresti se sa sadašnjim programerom. To bi trebalo biti uistinu vrijedno iskustvo, i to pogotovo ako imaš poduzetnog duha. Detaljnije kad se javiš. Pozdrav. U potpisu e-maila je stajalo ime Divya Narenda, a mail je poslan i nekome tko se zvao Tyler Winklevoss. Eduardo je dvaput pročitao poruku pažljivo je razmatrajući. Izgledalo je kao da su to klinci koji rade na nekom tajnom web siteu i javili su se nakon što su vidjeli Facemash i pročitali Crimson, u nadi da će im on pomoći napraviti što god to namjeravali. Sigurno nisu znali Marka, nego su se odazvali njegovoj reputaciji, njegovoj iznenadnoj ozloglašenosti. „Poznaješ li ih?“ pitao je Mark. „Divya mi nije poznat, ali znam tko su blizanci Winklevoss. Na četvrtoj su, mislim da žive u Quadu. Veslaju.“ Mark je klimnuo glavom. Naravno da je i on znao blizance Winklevoss. Nije ih znao osobno, podrazumijeva se, ali nije mogao ne primijetiti ih prije ili kasnije. Teško je ne primijetiti identične blizance dvometraše. Ipak, ni Mark ni Eduardo nisu nikada progovorili ni riječi s njima, a nije ni da su se kretali u istim krugovima. Tyler i Cameron su bili članovi Porcelliana. Bavili su se sportom i družili se s takvima.
33

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Hoćeš li im se javiti?“ „Zašto ne?“ Eduardo je slegnuo ramenima. Pogledao je ponovno e-mail. Istini za volju, nije mu se sve to sviđalo. Ni Winklevossi ni Divya nisu mu bili poznati, ali je znao Marka i nije mogao zamisliti da bi se mogao slagati s takvim društvom. Trebala je posebna vrsta „razumijevanja“ da bi se s Markom moglo slagati na dulje staze, razumijevanja kakvo likovi poput blizanaca Winklevoss nisu nalazili za likove poput Eduarda i Marka. Naravno da je Eduardo napravio veliki pomak otkako se počeo kretati po Phoenixu i raditi na svojoj inicijaciji. Za koji tjedan, bio je prilično siguran, to je trebalo biti gotovo, a on postati punopravni član kluba. Ali golema je razlika između članstva u Porcellianu i u Phoenixu. Smisao Phoenixa je bio naučiti kako se priča s curama, dobro se oblokati i, bude li sreće, nešto poševiti. U Porcellianu su učili kako vladati svijetom. „Jebo njih, ako mene pitaš“, uzvratio je Edurdo. „Ne trebaju ti.“ Mark je uzeo papir i vratio ga u džep, pa se posvetio vezicama i olabavio si cipele. „Ne znam“, rekao je na način da je Eduardu bilo jasno kako je odluka već donesena. Možda je nešto u Marku nalazilo druženje s ljudima poput blizanaca Winklevoss privlačnim, a možda je i u tome vidio priliku za neku novu svinjarijicu poput Facemasha, nešto što bi moglo biti zabavno. Ili, Markovim uobičajenim riječima: „Moglo bi biti zanimljivo.“

34

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

10. POGLAVLJE – 25. STUDENOGA 2003.
„Sranje! Dečki, stavljajte svoje cure pod ključ! Gle tko nam je došao na večeru.“ Tyler i Cameron su trčećim korakom došli skoro do polovice blagovaonice u Kirklandu kada se to dogodilo. Tyler je ugledao bika u obliku studenta frajerski iskešene pozamašne gubice, koji glumi da će ga oboriti, i nije se mogao ne nasmijati. Sama je pomisao da će neopaženo proći kroz blagovaonicu nekog od domova na rijeci bila apsurdna. Obojica su imala dosta prijatelja u Kirklandu. Na rijeci su živjeli njihovi kolege s godine, nekoliko članova Porca i niz ljudi iz veslačkog saveza. Davis Mulroney nije pripadao ni u jednu od tih skupina, ali je bio neizbježan budući da je bio oko 150 kilograma težak ragbijaš i još je nalijetao na njih. Tyler je probao eskivirati, ali je bio prespor i Davis ga je zahvatom oko struka podigao u zrak i tako držao dok je polako brojao do pet. Spustio je Tylera, pa im obojici pružio ruku značajno strignuvši čupavim obrvama. „Pravimo se važni pred sirotinjom s rijeke, ha? Što vas dovodi ovamo?“ Tyler je pogledao Camerona. Obojica su pomislila da je bolje do daljnjeg razgovora s malim hakerom držati u potaji. No projekt im nije bio baš potpuno tajan. Njihovi su prijatelji znali za nj, a i poneki od porcellianske braće; mali Zuckerberg je u tom trenutku bio toliko vruć da je sjajio u mraku, a njihov projekt baš nije bio spreman za medijsku pokrivenost tipa Crimson. Štoviše, nisu ga još ni bili upoznali, ali su znali da je prilično zainteresiran za njihove stranice i da je želio postati dio onoga što su pokrenuli. I Divya i Victor već su bili izmijenili mnoge e-mailove s njim i obojica su dobila dojam da je prilično zainteresiran. Ono što im je napisao u jednom svježijem e-mailu uvjerilo ih je da se svakako isplati potegnuti do tog doma na obali. Ja sam za razgovor, ali se sada moram baviti posljedicama Facemasha, pa može onda sutra? Definitivno sam zainteresiran čuti o tom vašem projektu. Ali naći se na večeri u Kirklandu nije bilo isto kao raditi u pravom ortakluku i Tyler nije htio da cijeli kampus zna da su on i brat u suradnji s malim koji je postavio Facemash prije nego do te suradnje uopće dođe. Opet, bilo je blesavo očekivati da bi mogli ući u Kirkland i ne susresti se s hrpom prijatelja. Davisova je cura bila cimerica neke Cameronove bivše, a u svakom slučaju veslači i ragbijaši imali su slične rasporede treninga i stalno su nalijetali jedni na druge. „Čuli smo da je danas sloppy-joe“i, odgovori Tyler. „Mi smo uvijek za dobar sloppyjoe16.“ Davis se nasmijao. Pokazao je rukom na stol kraj prozora popunjen prilično krupnim dečkima odjevenim u identične Harvard-trenirke. „Zašto nam se ne biste pridružili? Idemo poslije ovoga u Spi, možda i do Graftona. Mojem kompi dolaze neke cure iz Wellesleya Fuck Truckom17. Bit će zabavno.“ Tyler je zakolutao očima. Taj Fuck Truck je bio zasebna institucija Harvarda, a u stvari se radilo o manjem autobusu koji je vozio na ruti između Harvarda, ženskih škola u okolici i kampusa u kojima je bilo libernijih kolegica. Prometovao je uglavnom vikendima. Svaki društveniji harvardski diplomac je barem jednom u akademskoj karijeri putovao Fuck
16 17

Vrsta hamburgera u kojem je umjesto pljeskavice smjesa mljevenog mesa, luka i kečapa. Fuck = jebanje; Truck = kamion 35

što je još važnije. povezivali se. Žao mi je što Divya nije uspio doći. Nosio je laganu vjetrovku i kratke hlače iako je vani bilo oko nule. o tome kako se. stari. Bilo je dovoljno tražiti od Victora neophodne sigurnosne šifre kako bi dobio uvid u Victorov rad. „Zvat će se Harvard Connection“. „Tyler Winklevoss.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Truckom. S njim je za stolom sjedio još jedan klinac. „Ako stranice budu uspješne. Vidio je kako se Mark sve više i više zagrijava za ideje o kojima je pričao njegov brat. ljudi upoznaju na neučinkovite načine te je vrlo teško naći pravu osobu. Sve na jednom mjestu. Ipak. Klinac im je mahao sa sredine stola.“ Potapšao je velikog po ramenu. pa je Tyler krenuo na stvar. ali u svakom slučaju dignuo se i ostavio Marka čim su se blizanci približili. a ne sahraniti. što je bilo najbolje. Iako mu se iz izraza lica teško moglo nešto dokučiti.“ 36 . ali te večeri nije mu bilo ni do Fuck Trucka ni do onoga što je vozio. Upravo bi Harvard Connection to izmijenio spajajući ljude putem njihovih sličnih sklonosti ili bilo čega što oni sami stave na stranice umjesto da ih spaja fizičkom pristupačnošću. supermarket u kojem nalaziš kolegicu iz snova. Tyler je bio u stanju zatvoriti oči i prizvati sladak i opojan miris smjese alkohola i parfema koji se odavno uvukao u sjedala od skaja. a Cameron Tyleru zdesna. a drugi bi bio predviđen za povezivanje. Studenti bi mogli stavljati svoje slike i osobne informacije. U početku je nastojao biti kratak i jasan i objasniti kakva ih je ideja potaknula osmisliti sastajalište mladića i djevojka s Harvarda na kojem bi se upoznavali. izgledalo je da je Mark odmah sve shvatio. to će biti jako cool. Ima neki seminar koji nije uspio izbjeći. Pitao je koliko je daleko Victor odmaknuo s kodiranje. „Ali. neki krakati s kovrčavom crvenom čupom. Što se više radilo o računalima. a koža mu je izgledala bljedunjavo kao da već dugo nije vidio sunca. izgledalo je kao da se od ostalih klinaca ludih za kompom razlikovao po tome što je dijelio strast i viziju koju su blizanci ulagali u projekt. To bi te opet dovelo u Crimson. Ovo je moj brat Cameron. Nije izgledalo da će Mark nešto reći. Potom je dao puni opis web stranice koju su htjeli izgraditi. Sviđala mu se zamisao web stranica za upoznavanje djevojaka i bio je siguran da programiranje ne bi trebalo biti preteško. po njegovom mišljenju. osim što bi se umjesto truckanja u autobusu tipkalo po tipkovnici prijenosnika. Sredstvo za što tješnje povezivanje mladića i djevojaka. Zatim je ušao u filozofiju koja je ležala ispod svega toga. a mogli bi i tražiti poveznice među njima. razmjenjivali informacije. a čak je mogao i skinuti kod na svoj komp i nastaviti raditi na njemu. Procijenio je da je preostalo još deset do petnaest sati programiranja – ništa što programer Markovog kalibra ne bi sredio s lakoćom. danas ne mogu. Tyler je sjeo na stolac nasuprot. kratke tamne kose i prilično zapuštene brade. a Tyler se udobno smjestio u stolac i gledao malog kako ga pažljivo prati. a Cameron je predložio neka sam pogleda. U jednom bi se korisnici upoznavali radi izlazaka. samo što će te ovaj put opjevati. ali možda ovih dana. Dodao je i da bi stranice trebale imati dva odjeljka. to je više iz njegove pojave iščezavala štreberska neobičnost i. Cameron je krenuo u detalje. Cameron ga je povukao za ruku i pokazao mu stol na kraju četverokutne prostorije.“ Držati Markovu ruku bilo je kao da držiš krepanu ribu. Tyler je vidio da bi mali htio znati što je u tome njegovo kako bi završio i pokrenuo te stranice. krenuo je odmah u srce problema. pa je uskočio čim je Cameron zastao. Možda je bio cimer. svi ćemo zaraditi“. rekao je. odmahnuo hrgama za stolom i krenuo niz blagovaonicu. Tyler je prvi prišao i pružio mu ruku. Harvard Connection bi bio alat koji bi se moglo opisati kao elektronički Fuck Truck. „Sorry. I želimo da ti budeš ključna figura u svemu tome. Dok je hodao nije se mogao otresti zamisli da je Fuck Truck zapravo analogan projektu koji on i brat pokušavaju pokrenuti.

I Tyler je otišao od stola ushićen činjenicom da je našao nekog tko je uistinu shvaćao što on i brat žele postići. što se kompjutorašima zapravo nikad ne posreći jer ih obično odgura u pozadinu. Bili bi partneri u projektu i ako projekt donese novac. toliko čudnog kao da mu je nelagodno u vlastitoj koži. Na kraju bi mogao koristiti taj site kako god hoće da popravi svoj društveni status. Bio je toliko ushićen da je odlučio kako on i njegov brat zapravo imaju vremena pridružiti se mladim ragbijašima na jednom piću. Tyler je znao da će ga time dobiti. još bi bio i u središtu pozornosti. tko zna. Tyler uopće nije znao maloga – ali tko se ne bi uzvrpoljio na takvu ponudu? Do završetka sastanka Tyler je znao da se mali upecao. dovedite ga do cura do kakvih se ne dolazi u računalnom praktikumu. razbijete njegove šmokljanske okove. a manje kao mrtva riba.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Onako kako je Tyler to vidio. Dajte mu društveni život. Harvard Connection se pomaknuo korak bliže ostvarenju i možda je bilo vrijeme da se malo i proslavi. Do tada Mark može pokretanje stranica iskoristiti kako bi popravio sliku javnosti o sebi. Kad je gledao malog u dnu blagovaonice. A ima li prikladnije proslave od posjeta Fuck Trucku? 37 . možda postane sasvim druga osoba. Neka te stranice malo živnu i on na tome postane pomalo slavan i. ruka se više doimala kao ruka živahnog inženjera. K tome. Kada su se opet rukovali. ponuda je bila sasvim jednostavna. svima će biti dobro.

Eduardo je skoro pao u nesvijest kad je to čuo. ali pijan?! A opet. Eduardo se unatoč svojoj boli morao nasmiješiti kad se sjetio te noći. ali taj put s još većom bocom votke. Kao da su željeli rekonstruirati razorno djelovanje i štetu koja im je tek deset dana ranije nanijeta konačnom inicijacijom. Ipak je popio gutljaj ledene vode iz čaše pred sobom i pokušao shvatiti što znače mali križići i kružići na meniju. Te noći u planu nije bilo nikakvo plivanje. Nije krivio restoran za svoje stanje. Svaki novak je morao popiti što je više mogao. ali taj put u plivanju. Izvukao bi se kada bi to napravio. Tek je prvi tjedan siječnja i još je trajao dvotjedni zimski odmor pa predavanja nisu ni počela. Preplivati ga trijezan bilo je dovoljno užasno. a da stvari budu ljepše. mirno otploviti u nesvijest. Rituali su počeli starmodnom „utrkom čamaca“. No. emitirao sezao je nekoliko ulica u krug. Phoenix mu je značio previše da bi se okrenuo i otišao u tom trenutku pa se kao i drugi novaci pozabavio cipelama i čarapama. Miris koji je Cambridge 1. borio se protiv poriva da potrči u svoju sobu koliko ga noge nose. Mirisi su ga gušili i najprivlačnije mu je bilo sklupčati se na podu separea. tada su sva braća istrčala iz mraka umirući od smijeha i vrišteći od zadovoljstva. a zatim proslijediti bocu sljedećem i tako sve dok je nisu ispraznili. Sjećao se kako je bilo jebeno hladno stajati u tankoj maloj jakni dok prosinački vjetar prodire do kože kroz skupu bijelu košulju. Rijeka Charled je bila slavna po svojoj zagađenosti. Jedan stariji član kluba dao je znak žviždaljkom i utrka je počela. Preko Charlesa i natrag. Zacijelo je postojao razlog zbog koga su bili popunjeni svaki separe i skoro svaki stolac malenog šanka kraj zahuktale otvorene kuhinje. pokrije se preko glave i nestane na dva dana. Uglavnom bi se veselio ovdašnjim debelim. uspred prosinca se na dijelovima uz obalu već hvatao led. ali Eduardo je rijetko kada proživljavao ovako teška vremena. tog trena Eduardo nije ni najmanje bilo do pizze. Stao je u vrstu među ostale na samom rubu obale i nagnuo se naprijed… Bogu hvala. Sjećao se i kako su im starija braća rekla da će se opet utrkivati. Eduardova je momčad izgubila i za kaznu su morali ponoviti to sranje. legne. je bio jedan od njegovih najdražih restorana na Trgu Harvard. Na žalost. Nakon toga se Eduardovo sjećanje o toj noći gubi u magli. Nakon slijetanja na Logan. ritualnih 38 . Već i pomisao na hranu ugrozila bi njegovu krhku ravnotežu. u stvari. Počela je sasvim nevino: inicirani su odjeveni u smokinge paradirali gore-dolje Harvardskim trgom. htio se odmoriti nakon tolikog boravka s obitelji. zapravo prekrcanim pizzama. Štoviše.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 11. nego samo još lokanja. a oči ga pekle kao da plutaju u varikini. krenuo je ravno u Phoenix. Glava mu je pulsirala. a nakon toga su ih čoporativno vratili u matično gnijezdo u Ulici Auburn i uveli u gornju dnevnu sobu klubskog doma. novaci su stali pred bilijarske stolove podijeljeni u dvije grupe i svaka je dobila po jedan Jack Daniels. Cambridge 1. vratio se iz Miamija u dom tek večer prije. tamo je našao nekoliko novih kolega i oni su bez oklijevanja odmah ubacili u petu brzinu.POGLAVLJE – CAMBRIDGE 1 U neka bolja vremena uživao bi u nadražajima koje su mu donosili mirisi prženog češnjaka i parmezana što su miljeli iz otvorene kuhinje u kombinaciji čelika i stakla. ali se uspio prisjetiti da su ih potjerali do rijeke i da je još uvijek bio u smokingu. Zapravo. Eduardo se vratio u kampus sa snažnom potrebom pročišćenja i tu je glad bez ikakvih problema utažio u Phoenixu. bez sumnje jedne od najluđih u njegovom životu. Eduardo i nije imao izbora.

Mark je počeo razvijati jednu zamisao. prethodne večeri je čak saznao i za spavaće sobe iako u klubu nitko nije stanovao. dok su mu oči nedvojbeno gorjele. što je imalo i društvene elemente. ljudi sami postavljali svoje fotografije. ne bi li mogli napraviti stranice koje bi nudile baš to? Internetsku zajednicu prijatelja s njihovim slikama. odmah nakon incidenta s Facemashom. U prvi mah je zaključio da je riječ o prilično zapanjujućoj zamisli. i to iznad svakog očekivanja. Kao nešto iz stvarnog svijeta: prava društva. ljudi su pokazali zanimanje. reče Mark. kakvim je Mark opisivao svoju zamisao. Grossman je čak na njegove stranice dodao i Zajednički facebook svih domova (Universal House Facebook) i Mark je sigurno pogledao taj detalj ali. taj je sjaj nagovještao nešto „zanimljivo“. Za nekoliko sati inicijacija je bila završena – Eduardo je postao punopravni phoenixovac. nego bi i opisivali sebe. koliko su stari. profilima. Jednostavno rečeno. ali koja na Internet postave sami članovi. počeo je odmah obrađivati stvar. Tijekom prethodnih mjesec dana. Friendster nisu bile stranice zatvorenog tipa. odlučnim sjajem u očima. „Mislim da sam naletio na nešto“. Nekakva ekskluzivna društvena mreža u kojoj moraš poznavati ljude na siteu kako bi im se mogao pridružiti. Ne stranicama kao takvima. neke i osobno. Postali su mu dostupni svi gornji katovi i svi kutići. je li to prijateljstvo. Odjednom je zaboravio glavobolju. Što to traže online. ali su bile nespretne i nitko ih nije koristio. Nešto što bi barem moglo opravdati susret u talijanskom restoranu umjesto u blagovaonici u kojoj su obično ručali. Na njegovo iznenađenje. Mogao je pretpostaviti čemu su služile i to je bio uzrok stanja u kojem je sjedio u pizzeriji. Razlog nije bio što su na stranicama bile slike djevojaka jer se na internetu mogu naći tisuće mjesta s milijunima fotki zgodnih cura. ljubav ili što već. iako su se njene karakteristike činile poznatima. Htio je napraviti stanice na koje bi. Možda predavanja na koja idu. Ne samo da bi stavljali svoje slike. nego gungulom koju je Mark iskusio iz prve ruke. Mark je sjeo u stolac nasuprot Eduardu koji se istog trena vratio pred svoju vodu i meni. Činjenica da je toliko mnogo ljudi posjetilo stranice i glasovalo bila je očit dokaz da doista postoji zanimanje za kolege s predavanja u neformalnom okruženju interneta. razlog zanimanju je bilo to što su to bile cure koje su klinca s Harvarda poznavali. Doimala se kao nešto veliko. Zapravo je počela Facemashom. Dakle. nije izgledalo da će nešto naručiti. Neka „upadaju“ kao kad ulaze u klubove i neka stvaraju svoje internetske krugove poznanika. koliko ga je znao. Grossmanove stranice nisu bile naročito atraktivne i nisu se bazirale na fotografijama i 39 . što ih zanima u životu. Nakon toga je prešao na razvoj nečega po imenu houseSYSTEM. Osjećao se uistinu toliko loše da je već odlučio izići iz separea i krenuti prema vratima. No spazio je Marka kako se probija kroz restoransku gužvu s kapuljačom preko glave i čudnim. za razliku od Facemasha. Neki klinac s kampusa po imenu Aaron Greenspan je nekoliko mjeseci ranije upao u frku jer je postavio stranice internetskog kluba u koje se ulazilo harvarskom e-mail adresom i matičnim brojem kao zaporkom. Izgledao je kao da ga unutrašnja energija tjera na pucanje po šavovima. barem ne na Harvardu. Eduardo je zatreptao. „Razmišljam da ostane jednostavno i da to nazovemo the Facebook“. Eduardo je taj tren odlučio da će ipak izdržati još nekoliko minuta. Nije često viđao takav sjaj u Markovim očima i. pitao se Mark. rupice i sitnice doma u kojem je trebao provesti velik dio svojeg budućeg društvenog života. ako su se ljudi htjeli spajati na stranice da bi bacili pogled na svoje prijatelje. Prema izgledu Markovog lica. koliko je Eduardo znao. Postojale su stranice po imenu Friendster i činile su se sličnima. bilo kojim sadržajima u koje bi se moglo ulaziti klikom miša i razgledavati. Želio je nadalje dati ljudima mogućnost pozivanja prijatelja da im se pridruže. Gdje su odrasli. teško da je itko drugi tome pridao ikakvu pozornost.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi igara i čestitanja na sve strane.

Druga sveučilišta su ih imala i bile su to neka vrsta albuma za slike iz sveučilišnog života i slično. Markova ideja je uistinu bila drugačija. 40 . Mislim da nema veze gdje se sve još javlja. Zvučalo je prilično zanimljivo. Dustin Mokovitz. Uopće ne govorim o tome. no nisu li i svi ostali? Mark je sigurno pokupio sve te stvari. Mark zapravo nije ni radio za njih. Eduarda je zanimalo kad mu se upalila lampica. Koliko je Eduardu bilo poznato. pospajao ih u glavi i podigao za jednu potenciju. Zašto se nije prvo obratio njima? Sigurno je postojao neki razlog. Eduardo se želio uključiti. Mark nije imao namjeru ništa „rehabilitirati“. „Ne radi li sveučilište na nečemu što bi trebalo biti neka vrsta online facebooka?“ Eduardo je mislio na ono što je pročitao u članku o Facemashu u Crimsonu. „Mislim da zvuči super“. ispalo je da su stranice bile tek neka vrsta servisa za upoznavanje. Vjerojatno su u njemu vidjeli klinca koji će objeručke prihvatiti ponudu u nadi da će „rehabilitirati“ svoj imidž radeći njihove stranice. Bacio je pogled na materijale. kao i stranice za koje su oni mislili da im Mark dovrši. Kako je njima palo na pamet upregnuti njega i njegove sposobnosti? Dvojici veslača koja su mislila da su gospodari svijeta. I the Facebook je vrlo općenit pojam. mjesto gdje bi ekipa tražila nešto za ševu. Facemash ga je solidno usosio. obratio bi se svojim cimerima. Nešto kao fina verzija stranice Match. Radilo se o seljenju svoje stvarne društvene grupe na internet. Pobijedio je i harvardske kompjutore. možda kada je otišao na praznike roditeljima u Dobbs Ferry? Dok je sjedeći u svojoj sobi gledao u zaslon kompa? Na predavanjima? Bio je prilično siguran da napad spoznaje nije bio posljedica druženja s Winklevossima. pobijedio je i Disciplinsku komisiju. dobro promislio i zaključio da nije vrijedno njegovog vremena. Eduardo je bio prilično siguran da je Mark ostao u kontaktu s njima putem e-maila i telefona. Možda su bili glavni u društvenom svijetu.“ Interaktivno – interaktivna društvena mreža. ali u zemlji weba i računala Mark je bio kralj.com. „Aha. iz pitaj Boga kojih razloga. Ako je Mark mislio da može napraviti takve stranice. barem u njegovoj glavi. ali i zahtjevalo puno posla. imao je previše problema sa svojim predavanjima a da bi trošio vrijeme na impresioniranje dvojice napumpanih porcellianaca. a Eduardo nije bio stručnjak za računala. Naravno da se i Friendster dijelom ugradio u to. Da nije tako. Bila je već lijepo razvijena. rekao je Eduardo. u kojem su klinci mogli provjeriti koje predmete pohađaju oni drugi klinci. nešto što je u sebi nosilo i stvari koje je Mark napravio programom Course Match. Eduardo je bio siguran da su blizanci potpuno pogrešno procijenili njegovog prijatelja. Izgledalo je kao da je Mark dosta razmišljao o toj ideji. Restoran je nekamo nestao i sve što je vidio bio je Markov žar za radom na projektu. Istini za volju. Na kraju krajeva. o tome kako je sveučilište zapravo i samo planiralo napraviti stranice koje bi bile jedinstveni studentski facebook. Eduardu je bilo jasno da je to nešto više od Facemasha. Očito je i Marku bilo do toga. Naravno. Mark je u svojim očima bio nekoliko klasa iznad blizanaca. ali je poslao svijetu točno onu poruku koju je želio poslati: Mark je pametniji nego itko drugi. Ali trebat će nam nešto gotovine da unajmimo servere i pokrenemo ih. Kako mu je Mark prenio. Vjerojatno zato što su ti koji jesu i zato što je Mark takav kakav jest. Jedan od njih. Prepričao mu je onaj večernji sastanak u tančine.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi profilima. onda bi to i mogao. „I je super. Mark je morao baciti pogled na taj site. ali to što oni rade neće biti ni interaktivno niti išta slično. Unatoč tome. To je bilo Markovo područje. bio je u kodiranju dobar barem kao Mark. i sprdao se s njima govoreći kako i njegovi najjadniji prijatelji imaju više smisla za privući ljude na web stranice nego Divya i Winklevossi.

Mark je trebao novac za pokretanje svojih stranica. profit nastao zahvaljujući opsjednutosti meteorologijom u algoritmima kojima je predvidio utjecaje uragana. POGLAVLJE – 14. „Može“. Jednostavno. S tom je idejom možda mogao pokazati ocu koliko je već naučio. Možda nikada i neće zaraditi novac. a Mark ga je trebao i – možda je to bilo sve. Bio je to neka vrsta Phoenixa. Ono o čemu je Mark govorio bile su stranice namijenjene druženju. Ne samo Winklevossi ili Greenspan. Eduardo je odrastao u svijetu biznisa. nego je trebao odmah biti predsjednik. Zvučalo je pošteno. Na kraju krajeva. Mark je rekao ničim izazvan. „70 je za mene. I ti si financijski direktor. Prije ili kasnije će koju i poševiti. samo online. Iako je izgledala kao obična četverokatnica sagrađena iznad trgovine ozbiljnom odjećom. Eduardo je poznavao još desetak studenata koji su pokušavali iz svojih domskih soba pokrenuti internetske biznise. i sam je imao novca. počeo izlaziti s curama. Stvar je u tome da ih zapravo sada i nemam. SIJEČNJA 2004. možda budemo imali dosta da pokrenemo cijelu priču. Krenuo je. „Firmu dijeli 70 : 30“. Eduardo je imao novca. a što je još važnije. zgrada 41 . „Tisuću dolara za početak. seksi primjena i osjećao ekskluzivnosti. Jednostavna ideja. Eduardo je iz bogataške obitelji.“ Eduardo je klimnuo glavom. The Facebook je imao sve elemente uspješnih web stranica. bilo je dovoljno prošetati se do prve banke. seksi i ekskluzivno. Samo zgradu bi se moglo nazvati čak bezličnom. bila je to Markova ideja. Jedna je stvar biti voditelj Udruženja investitora Harvarda no. Znao je da Mark nije bogataš. bogato ukrašeno ziđe i veličanstvena glava vepra na ključnom kamenu. propupao. Eduardo je upravo postao član Phoenixa. napraviti uspješne web stranice bilo je nešto sasvim drugo. Mark mu je uzvratio osmjehom. „Ovo će biti stvarno zanimljivo. samo što si se mogao učlaniti iz komfora svoje sobe. Mogao je pridonijeti novcem i savjetima. Mark nije imao spomena vrijednih društvenih vještina. obojana crno kao noć i gledala su ravno na Aveniju Massachusetts kroz još veću i crnju kamenu kapiju sa svim potrebnim elementima kao što su šipke od kovanog željeza. Kojem bi se svojem prijatelju Mark mogao obratiti? Eduardo je bio bez sumnje društveno najsposobniji među njima. a Eduarod je mogao za dvadeset minuta imati tisuću dolara u ruci. Mnogi od njih su se bavili društvenim životom kakav su svojim stranicama htjeli postići blizanci Winklevoss ali ničija ideja nije zvučala kao Markova. onih tristo tisuća dolara koje je zaradio trgujući naftnim ročnicama. U toj varijanti Mark ne samo da bi trebao upasti. 30 za tebe.“ Eduardo se nasmiješio. pa u srednjoj je odbio milijunsku ponudu Microsofta.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi To je bilo to.“ Eduardo je opet klimnuo. rekao je Eduardo i rukovali su se preko stola. Eduardo je želio vjerovati da postoji još nešto. No. Mogao je pomoći u vođenju projekta kako vjerojatno ni Mark ne bi mogao jer nije bio klinac sklon poslovnom promišljanju. ali ako se ti isprsiš koliko možeš. ako i ne i trenutnu paranoju. Po cijelom je kampusu bilo klinaca koji su radili web stranice. Nije bilo šanse da ijedan brucoš prođe kroz vrata i pogleda ih a da ne osjeti barem nelagodu. ali Eduardo je smatrao ideju previše dobro da je tek tako ostaviti neka uvene. Vrata su bila golema. „Što misliš koliko će na trebati?“ pitao je Eduardo. mislim. Eduardo bi financirao i donosio financijske odluke. a ni društvenog života. Štoviše. 12. Kao neki od harvardskih klubova.

čak je kolao i urbani mit: Ako član ne zaradi milijun dolara do svoje tridesete. najbolji među njima.. bila je dom mnogih mitova i legendi Harvarda. njegov brat Cameron i njihov najbolji prijatelj Divya sjedili su na zelenoj kožnoj garnituri upravo iza crnih vrata. blizanci i Divya međusobno su razmijenili pedeset i dva e-maila i obavili pet-šest telefonskih razgovora. 42 . Cameron i Divya nisu došli ovamo da bi filozofirali o putu do njihovog prvog milijuna nego su žalovali jer je odjednom uspjeh izgledao dalje nego ikada. porijeklom od svinje. nalik svinji. Može se smatrati najdiskretnijim i istinskim elitnim klubom u Americi. u čast bakanalija s pečenom svinjetinom18 kojom su se počastili članovi kluba. Više od dva stoljeća taj je klub bio na samom vrhu hijerarhije osam velikih. a mali je stalno djelovao uzbuđen i oduševljen projektom jednako kao i na prvom sastanku.) = svinjski. Tyler Winklevoss. Mark je gotovo odmah odgovorio i to zahtjevom za još jednom odgodom: 18 Porcine (engl. Franklin Delano Roosevelt nije primljen u članstvo i on će to kasnije nazvati „najvećim razočarenjem u njegovom životu“. živimo“ – nije se odnosio samo na vrijeme njihova boravka na studiju. uistinu presporo. Prošla su dva mjeseca od njihovog naoko idiličnog sastanka u blagovaonici Kirklanda i čitavo je vrijeme mali govorio kako njihova suradnja na Harvard Connectionu ide sjajno. a nije se nazirao nikakav stvarni pomak – nikakav kod nije stigao e-mailom niti je dodan na stranice. Divya nije nikada bio pozvan uz te zavojite. Tyler. Moto Porcelliana dum vivimus. Porcellian je bio „kuća od pravila“. koje je vodilo gore u stoljetnu zgradu. nego i dugo nakon toga. u malom pravokutnom salonu poznatom kao Bicycle Roomu. Kako se približavao kraj već sedmog tjedna. izgradio je generacije najboljih i najsjajnijih koje je nacija ikada školovala. Stvari su išle presporo. mogli su se povući na neki gornji kat. Njima je namijenjena sudbina vladara svemira. tada će mu ih klub jednostavno darovati. uske stube. Mark. vivamus – „dok smo živi. Porcellian je bio sukus svih mreža koje su nastale na kampusu. najviša ljestvica društvenog poretka. Teddy Roosevelt je bio član Porcelliana uz mnoge druge pripadnike klana Roosevelt. Priča se da je jedan član svinju vodio sa sobom na predavanja i skrivao ju u prozorskoj žardineriji kada god bi se profesor približio. nisam se sjetio ponijeti svoj punjač. usporedivim s Lubanjom i kostima s Yalea. Klupske prostorije su u žargonu članova bile „stari hambar“ i u njima su nastajale legende. adresa isprepletena s tajnom povijesti sveučilišta. izgleda da sve radi. Pogledao je što je postojalo od programa. Razlog njihove potištenosti je imao i ime: Mark Zuckerberg. bilo je nedostižno ljudima kao što je Divya. Osnovan je 1791. no drveno stubište pokriveno zelenih sagom. a ime je dobio 1794. Njegovi su e-mailovi blizancima služili kao dnevnik rada i izvješća o učinjenom na temelju kojih su zaključivali da programiranje napreduje stabilno. Moram nešto napraviti za faks. iako ne baš očekivanom brzinom: Kodiranje uglavnom gotovo. Da su u društvu bili samo Cameron i Tyler.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi na adresi Avenija Massachusetts 1324. Kada sam išao doma za Dan zahvalnosti. starih klubova. pa se uskoro vratim na ovo. Bilo to točno ili ne. Mislio je da će se stranice zavrtjeti prije kraja praznika i stoga je pogurao Camerona da malom pošalje e-mail s pitanjem hoće li uskoro završiti posao. kad zauzmu svoje mjesto u svijetu. proučio koliki dio stranica je već gotov i bio je spreman odraditi svoj dio posla kako bi se stranice postavile i pokrenule. a niti će biti. Tyler je postajao sve nestrpljiviji.

s obzirom na njihovo sadašnje stanje. Tyler i Cameron su. Tyler je iznenada dobio dojam da ih mali zapravo pokušava ubiti u pojam. malo se preforsaju i postanu pomalo umorni i mrzovoljni. ali Mark je bio neodređen. i ako dođe do prometa kakav priželjkujemo. svaki izgubljeni dan značio je veću mogućnost da će netko drugi napraviti nešto slično i preuzeti inicijativu. ali je to nazvao „dosadom“. kako postoje neke „stvari oko sučelja“ koje treba napraviti a s kojima on baš i nije doma. stvarima koje mu se nije dalo raditi. još ih nisam stavio na živi site. Mali im je davao komplimente za njihove sjajne ideje i rekao im kako misli da će Harvard Connection biti super. Tada je dodao i nešto što je malo zabrinulo Tylera je se činilo iznenadno s obzirom na to koliko je Mark do tada djelovao uključeno: Još sam malo skeptičan jesu li stranice dovoljno funkcionalne da doista privuku pažnju i privuku kritičnu masu posjetitelja potrebnu da bi zaživjele. I da će trebati još kapaciteta na poslužiteljima. čak vrlo maglovit. Nakon tog e-maila Tyler je ustrajno pritiskao klinca da se sretne s njima. i prošli kroz kao smrt crna vrata. iako ne baš sve. Cameron i Divya pridružili Marku na sastanku koji je sasvim nalikovao onom prvom koji se održao za istim stolom u dnu blagovaonice. točnije svega nekoliko sati prije nego su blizanci i Divya ušli na ulaz Porcelliana. I tek su te večeri. A opet. godine. Tyler je pretpostavio da misli na vizualni aspekt naslovne stranice. a poznavajući Victora Tyler je znao da oni katkad padnu u takva stanja iscrpljenosti. Tyler se pitao nije li klinac samo malo premoren. npr. i na mojem kompu bi se reklo da rade. kao studenti četvrte godine željeli da se projekt ostvari što je prije moguće. napravio sam neke izmjene. Imam tri programerska projekta i seminar koji moram predati u ponedjeljak. No izgovori su 43 . Bio je to prvi put da je Mark spomenuo bilo kakav „izostanak funkcionalnosti“ jer je sve do tada izgledao oduševljen njihovim idejama i slagao se da će to biti veliki uspjeh. Radio je naporno i imao sva ta predavanja. kao i nekoliko zadaća koje moram napraviti do petka. ali Mark je stalno odgađao ugovaranje bilo kakvog termina tvrdeći da ima previše obaveza na studiju. Tyler je pretpostavljao da govori o projektima za njegove računalne predmete. O svemu onome za što je prije izražavao oduševljenje sada je govorio kako mu nije dovoljno uzbudljivo. U prvi mah su se Tyler. darovan Harvardu 1901. Mark je postao još nejasniji izjavom kako ima još nešto posla koji treba napraviti da bi se stranice pomaknule. odjednom. Doduše. Još jednom je ponovio kako stranicama nedostaje „funkcionalnosti“. Kada je govorio o „stvarima oko sučelja“. ali to mu je izgledalo vrlo čudno jer je fijasko s Facemashom pokazao da je Mark nadaren upravo za to. Međutim. Osim toga je iznio neke probleme koje ranije nije spominjao. Nadao se da će stranice do tada već biti online. počeo ograđivati objašnjenjima kako nije mogao raditi zbog brojnih drugih projekata koji su mu oduzimali dosta slobodnog vremena. uspjeli privoljeti Marka na kratak susret u blagovaonici Kirklanda. Totalno sam zatrpan ovog tjedna.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sorry što mi je trebalo malo dulje da vam odgovorim. a onda se. ne znam hoće li veza na internet biti dovoljno protočna i uspjeti podnijeti opterećenje bez nekih ozbiljnih optimizacija koje bi mogle potrajati dodatnih nekoliko dana. u istom e-mailu Mark je dao do znanja i da radi na stranicama koliko god je mogao: Što se samih stranica tiče.

Mark im je odjednom ispričao kako nije spreman. Problemi sa sučeljem? Svatko to može napraviti. „Ako se to dogodi“. Tyler je mislio da će stranice već biti spremne za puštanje u rad. 44 . Nakon toliko tjedana slušanja kako se sve lijepo odvija. Možda on nije imao poduzetnog duha kako se Tyleru učinilo. odgovorio je mrko Tyler. Sve je to bilo krajnje zabrinjavajuće i Tyler. Nekoga tko je sposoban sagledati čitavu sliku ove stvari. ali možda su zapravo pogrešno procijenili maloga. Nije se htio istrčavati. Slegnuo je ramenima. Umjesto toga servirao im je priču o sučeljima i kapacitetima poslužitelja. Nikako se nije uklapalo. samo deset do petnaest sati rada za sposobnog programera. Mrzio je biti sputan i samo gledati kako svijet odmiče. ništa više od neuvjerljivih isprika i još dva izgubljena mjeseca. kako ima stvarnih problema s kojima se mora nositi i kako mu sve to više nije uzbudljivo. Da su se Tyler i Cameron popeli na kat. „A što ako on to ne sredi u nekoliko tjedana?“ Divya je pitao kada su sjeli na kauč Bycicle Rooma. biti dijelom i kretati se naprijed. možda se pribere i postane ponovno onaj stari. shvaćao projekt i njegove mogućnosti. Tyler je donio odluku da ga je najbolje ostaviti na miru nekoliko tjedana. Cameron i Divya napustili su sastanak potpuno deprimirani. pa što. Nikakvo realno objašnjenje osim školskih obaveza.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi djelovali šuplje. „morat ćemo naći novog programera. Problemi s poslužiteljem? Uzet će ih više. Bio je vidio ono što su napravili i složio se da će to biti lako za završiti. mogli su promatrati taj promet kroz specijalno ogledalo izrađeno da se ne vidi promatrača. Možda mu je trebalo samo malo vremena da ga se ostavi na miru i vratit će se na posao. Bilo je to više nego razočaravajuće. Možda je Zuckerberg samo još jedan kompjutorski geek bez ikakve stvarne vizije. Stvarno je pomislio da je mali štreber bio na istim valnim dužinama. ali Tyler nikada nije bio osobito sklon voajerizmu. Možda će do veljače vratiti onaj prijašnji žar. Kroz crna vrata čuo se promet s Avenije Massachusetts. Želio je sudjelovati.“ Možda Mark Zuckerberg to uopće nije shvatio. Naposljetku.

ali Mark je zanemario primjedbu uz popratno odmahivanje. nastojeći zadržati što je moguće više elegantan i jednostavan izgled. Stolno računalo je bilo uključeno. Eduardo je morao čekati dobrih dvadeset minuta u praznom hodniku Kirklanda prije nego što se Mark stuštio niza stube koje vode prema blagovaonici. stranice su trebale odražavati ono što se svakoga dana događalo na sveučilištu. jer uklanjanje grešaka iz kompjutorskog programa je bio uglavnom gotovo još prije tri dana. Mark je klimnuo potvrdno. Radio je danonoćno. stvarno to mislim. ali Mark nije obraćao pažnju. o očima da se i ne govori.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 13. druženja i razgovora s njima. „Ne mogu sad“. a kapuljača njegove žute trenirke vijorila mu je za vratom kao izmaglica uragana. Udarao je po tipkovnici kao lud. zar ne?“ Mark je prešutio odgovor. prsti su mu se kretali kao da je opsjednut. POGLAVLJE – 4. Mislim da će ljudi stvarno reagirati kad to vide. „Zašto ne možeš sada?“ nastavio je Eduardo. Izgleda super. smjer. Pri vrhu je bila slika. i to najkraćom putanjom ravno za radni stol. „Mislio sam da smo se trebali naći u devet“. promrmljao je izvlačeći ključ iz svojih hlača i prčkajući po bravi. spajao noć i dan i obrnuto. ali to nije bilo važno. a istovremeno i postaviti dovoljno atraktivnih efekata kako bi zainteresirao korisnike. i to samome sebi. Eduardo je gledao svog prijatelja kako se zanosi u zavojima i prekrižio ruke. a program otvoren. mjesto rođenja. vireći preko Markovog ramena. Eduardo je pretpostavio. Konačno su ključevi kliknuli i Mark je otvorio vrata i upao unutra. Pribrao se i zaletio u svoju spavaću sobu. Odnosno. No pokretač svog tog društvenog života bilo je nešto prirodno i neizostavno koliko i čovječanstvo samo. prazan profil koji je nakon registracije trebalo popunjavati osobnim podacima. Svaki inženjer zna što znači biti usredotočen kao laser. još jednostavnije rečeno. Odbijao je trpiti bilo kakvo odvraćanje. „Ovo izgleda prilično dobro“. počeo je Eduardo. Marku tada ništa nije bilo važno. Od brzine kojom je dojurio natikače su mu se jedva vidjele. Jedino je još nedostajala opcija s kojom se Mark patio skoro čitav dan. članstvo u 45 . Natikače su mu zapele o hlače smotane na podu. uglavnom. reče Eduardo. Osim voajerizma. „Da. ljude je na thefacebook trebala privući i interaktivnost.“ „Ne. kafiće. Izgledao je i više nego iscrpljen. prostor za bilo koju sliku koju biste željeli staviti. Eduardo je bio prilično siguran da Mark u proteklih tjedan dana nije mnogo spavao. Bez daljnjega to je bilo i radi upoznavanja ljudi. ono što je pokretalo društveni život i vuklo ljude u klubove. a većina dizajna i kodiranja i ranije. čak i u blagovaonice i predavaonice. i Mark se bacio ravno na posao. Istini za volju. na tren je izgubio ravnotežu i posrnuo kraj police krcate knjigama i malog TV-a u boji. Nije djelovao kao da je čuo Eduardovo bauljanje za njim.“ Mark je prošao rukom kroz kosu i naslonio se. S desne strane je bio popis elemenata profila: godina upisa na faks. Radio je zadnji glanc. VELJAČE 2004. „Nisi ni spavao. Stranica je bila otvorena u jedan od obrazaca. Igrao se sa sadržajem stranice. Eduardo je primijetio da mu je kosa podivljala. srednja škola. išta što bi i jednu jedinu misao pustilo izvan kontrole.

Ljubavni status. „Znači. Greenspan je odmah ponudio Marku nekakvu vrstu partnerstva. Da bi pristupio stranicama. Korištenjem Thefacebooka možete:  Potražiti ljude sa svojeg studija  Pronaći tko je sve u vašim grupama  Potražiti prijatelje vaših prijatelja  Pogledati zorni prikaz vaše društvene mreže Za početak. Mark se potrudio razmijeniti s njim poneki e-mail o tom njegovom iskustvu. Tražim. Otvorili smo Thefacebook širokoj upotrebi na Sveučilištu Harvard. Izgled je bio krajnje jednostavan i čist. ali Mark nije trebao nikog drugog. to je ono na čemu će se. privatnom krugu. On je ono zbog čega se na ručku sjeda na određena mjesta a na druga ne. „treba ti e-mail s domene harvard. Mark i Eduardo znali su da će upravo ekskluzivnost te stranice učiniti popularnima. morao si biti student s Harvarda. Bile su to osnove na kojima se temeljilo iskustvo studija.“ Po Eduardu. kliknite dolje kako biste se registrirali. Mark je pritisnuo još nekoliko tipki i ekran se izmijenio prikazujući naslovnu stranicu na koju bi korisnik prvi put došao. ključna je bila baš e-mail adresa harvard. Ništa manje važna nije bila mogućnost odabira vlastite zaporke. rekao je Eduardo dok mu je sjena pokrivala veći dio ekrana. Jednostavno i čisto: [Dobrodošli na Thefacebook] Thefacebook je internetski imenik koji spaja ljude povezane u društvene mreže sveučilišta. Privatnost je bila važna. velikim je slovima bilo napisano „SPOL“. to jest ljudi koje biste željeli sami dodati ili pozvati da vam se priključe. To će također pojačati osjećaj da će informacije o tebi ostati u užem. sve zapravo svodilo samo na to upražnjavaš li ga ili ne. Genijalnost je bila upravo u tom dodatku koji je sve stavio na svoje mjesto. u početku. Eduardo je primijetio tamnoplavu traku s vrha i malo svjetlijeplave kontrole „registriraj se“ i „ulaz“. To je trebalo biti to što se tiče dojma: ništa blještavo. Zanima me. „LJUBAVNI STATUS“. ono što će pokretati ovu društvenu mrežu bilo je isto ono što je pokretalo studentski život: seks. On je razlog odabira studijskih grupa. Ako ste se već registrirali. da bi ušao“. a lozinku izabereš sam. I na kraju.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi klubovima i omiljeni citat.“ „Točno. On je razlog za učlanjenje u društvene klubove kampusa. koristite „ulaz“. Svi su htjeli svoj dio Marka. „A što je to na dnu?“ Eduardo se naginjao naprijed zirkajući ne bi li vidio maleni potpis. Nije bilo bljeskanja. Iza toga je opet bio seks. Duboko u svojoj biti. određivala studentski život od predavaonica do domova i tulumarenja. Čak se i na Harvardu. napadno ili zastrašujuće. odnosno gledanja tuđih profila uz ostavljanje traga pomoću kojeg bi taj netko znao da ste ga odmjeravali ili mu samo posjetili profil. najekskluzivnijoj obrazovnoj ustanovi na svijetu.edu. Sve bi to tako bilo i na stranicama. Sve što mu je trebalo bilo je tu pred njim. „ZANIMA ME“ i „TRAŽIM“. u svojoj osnovi. 46 . bazirati web-site thefacebook. te su tri stvari bile motor koji je pokretao svakog klinca s kampusa. Ta su tri koncepta. Ljudi su željeli kontrolu nad onim što stavljaju na internet. Slijedio je popis prijatelja. kao što su to učinila i braća Winklevoss s njihovim siteom za upoznavanja Harvard Connection. ono zbog čega si je Aaron Greenspan navukao toliko nevolja na vrat kad je od studenata tražio njihove matične brojeve na Harvardu i zaporke kako bi mogli pristupiti stranicama. Postojala je i mogućnost „čeprkanja“.edu. a ni iritantnih zvukova.

čak i ako stvar bude popularna kao Facemash.siječnja. raširit će se prilično brzo. Nije imao vremena učiti to sranje. Žive su. Jedva da je jeo i spavao. Reklo bi se da je izostao s najmanje polovice predavanja i bio je na rubu toga da si sjebe prosjek. sudaraju se po satelitima i vraćaju kroz eter na Zemlju. Eduardo se primaknuo i pogrbio. Svi njegovi sati rada vjerojatno su se stopili u magli čistog programiranja. u njegovoj sobi i s pogledom na njegovo djelo. a ljudi kažu da se snašao na jedinstveni način. Eduardova je ideja bila da se prvo jave članovima Phoenixa. To bi moglo biti problem. Pošalju li obavijest članovima kluba i ljudima iz Kirklanda čijim je e-mail adresama Mark. rekao je Eduardo drhtavim glasom. Duboko je udahnuo i pritisnuo tipku poslavši e-mail cijeloj listi jednim udarcem po tipkovnici. Mark je definitivno dobio po prstima i naučio štošta iz incidenta s Facemashom: jedan smrznuti laptop mu je bio dovoljan. Serveri su mogli podnijeti uistinu jak promet pa nije moglo biti problema sa zagušenjima i zastojima.K. U predmetu po imenu Umjetnost u doba Augusta. Napravio je mali i okretni web site na koji je postavio sva umjetnička djela koja će biti na ispitu. 12. Phoenix je bio osjetno bolji plan.“ Mark je pokazao na svoj laptop koji je stajao otvoren kraj stolnog računala. Ako se svidi tim dečkim i oni to pošalju svojim prijateljima.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Proizvodnja Mark Zuckerberg.“. stvari će se raširiti prilično brzo. na sastanku židovskog bratstva. kao korisnik doma imao slobodan pristup. „Idemo. „Hajdemo. Sada. A i ti su dečki iz Phoenixa znali mnogo cura. A zašto bi? Mark se stvarno krvavo naradio. toliko je za brazdio da je skoro zaboravio na ispit o kojem je ovisio veći dio njegove ukupne ocjene. Stranice su bile uglavnom gotove. Predstavio je stranice i dodao poveznicu na thefacebook. To je bilo to. U krajnjoj liniji.com je bio spreman. i to s uključenim nadzorom prometa i održavanjem. „O. pozvao ljude da to komentiraju i na taj si način elegantno napravio šalabahter. slistio je ispit i spasio si prosjek.com.“ Mark se složio klimanjem glave. Taj natpis se trebao pojavljivati na svakoj stranici i obrascu baš na dnu ekrana. Ta loptica bi pogodila mnoge. „Idemo na piće! Ovo treba proslaviti!“ „Ne. izgledalo je da se rad isplatio. Thefacebook. oni su bili društvene zvijezde kampusa. Sve je bilo na svom mjestu. Svima zorno predočen Markov potpis. Ako se Eduardo nije slagao s tim. sićušne proplamsaje čiste električne genijalnosti kako skakuću sa servera na server u neuronskoj mreži nepreglednih svjetskih prostranstva. Eduardo je zatvorio oči vizualizirajući majušne iskrice čiste energije kako frcaju po svijetu. Da je Mark poslao ljudima iz svojeg e-mail adresara.“ Napisao je kratki e-mail. bilo bi to kao da je bacio lopticu skočicu na nekom od njegovih predavanja iz računarstva. „Svi ovi dečki su iz Phoenixa. ako uopće i jednu curu. Eduardo je stavio ruku na Markovo rame. spustio ramena u luk navalivši na tipke. šibaju kroz bakrene žice. Nekoliko tjedana ranije registrirali su domenu thefacebook. nije ništa rekao. ostat ću ovdje. a Thefacebook je bio društveni servis. rentali su servere mjesečno. na što se ovaj trznuo. Ili. tek nekoliko redaka. Krenule su.com. naravno. Odmah je otvorio svoj adresar i pokazao hrpicu adresa pri vrhu.“ 47 . stvari bi mogle krenuti kako treba. Stranice su bile na slobodi. jednom od onih glupih obaveznih predmeta. Pošaljemo li njima. Zapravo je naveo ostatak grupe da odradi njegov posao.

okrenuo se i ostavio malog nasamo s njegovim kompjutorom. Bio je to čudan prizor.“ Mark mu nije odgovorio. imao je pravo na to. 48 . A i zašto bi? Mark je danonoćno radio kako bi pripremio thefacebook. Mrvicu se skutrio pred ekranom. čak se malo i njihao kao Židovi u molitvi. Zastao je na dovratku i kvrcnuo ispruženim prstima po drvetu okvira. kao zvuk radijatora uza zid ili prometa na ulici pod prozorom. Mark je ostao sjediti obavijen tišinom. ali Eduardo se očito nije odvažio osuditi svojeg čudaka.com za pokretanje. Poslali su Fuck Truck po njih. Ako je želio sjediti i buljiti. Eduardo je slegnuo ramenima. a Eduardo je po njegovom izrazu lica vidio da mu je bio samo smetnja. izgubljen u vlastitom odrazu koji je plesao po zaslonu. Mark se nije osvrnuo. Eduardo se u gotovo potpunoj tišini povukao iz male spavaće sobe.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Siguran? Čuo sam da neke cure dolaze kasnije u Phoenix. „Ostat ćeš ovdje i samo buljiti u ekran?“ Mark ni taj put nije odgovorio.

i to u tjedan dana. leđa obavijenih pulsirajućim mišićima. Lopatice vesala ulazile su i izlazile iz vode bez ijednog mjehurića. prekinuo je Cameron. „I mislim da je pomalo smiješno da sveučilištu treba nekoliko godina da se to riješi. odlučio je stvar uzeti u svoje ruke…“ „Čekaj“. ovo moraš vidjeti!“ I tada se sve srušilo. ja sam mokar do kože. VELJAČE 2004. Tyler je bio „u zoni“. postao nestrpljiv zbog odugovlačenja službenog Harvard facebooka. napetih prsa. Tyler je znao da izgledaju kao da nisu sasvim pri sebi. policama punim trofeja i crno-bijelim fotografijama. Njegove stranice spajaju elemente uobičajenih domskih facebooka s dodatnim detaljnim vlastitim podacima korisnika i mogućnostima pretraživanja studentske populacije preko predavanja. Tyler je ugledao Crimson u njegovim rukama i zakolutao očima. Nije ništa čuo ni o kakvim web stranicama. Kapci su mu se strelovito otvorili. i citiraju ga u članku.com prošle srijede poslijepodne. zatvorenim bazenima za veslanje koji su se sastojali od betonskog trupa osmerca okruženog glomaznim jarcima vode za veslanje. a prstiju bijelih od stiska vesala.“ U tjedan dana? Kako je Tyler gledao na stvar. Cameron mu je bio poslao jedan e-mail prije dva tjedna. oči razrogačile i više nije bilo obale Charles. Ja to mogu bolje nego oni. Vidio je i ljutitog Indijca koji stoji metar dalje i pruža mu primjerak Harvard Crimsona. Tyler je pomislio kako to da je mali imao vremena napraviti svoj jebeni site. Zatvorenih očiju. U to vrijeme jedva da je provjeravao ima li pošte. Njih su dvojica sjedili u jednom od dva najmodernija Newellova „akvarija“. Tyler gotovo da je čuo kako navijači dovikuju s obale rijeke Charles. Vesla su mu se izvinula i voda je pljusnula pomočivši mu odjeću. rekao je. „Slušaj ovo: „Nakon oko tjedan dana programiranja. reče Divya. Ugledao je sobu prostranu kao dvorana i zidove popunjene momčadskim uspomenama: veslima. pa Mark ih je sve vrijeme lagao u lice! Zapravo. Tyler je odbio. „Tyler. Bacio je pogled na brata koji je također prestao veslati. „To je suludo“. a za njih nije mogao odvojiti deset sati programiranja? 49 . stožeru harvardskih veslača još od 1900. zažarenih tricepsa i kvadricepsa. pokrenuo je web site thefacebook. imitirajući Cameronovog partnera oko metar dalje u savršenoj sinkronizaciji. a onda otvorio novine i počeo čitati: „Kada je Mark E.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 14. „Što je tebi i tim novinama?“ Divya mu ih je pružio toliko ljut da su mu se rukle tresle. mali je njega i Harvard Connection zavlačio dva mjeseca izgovarajući se da je imao previše obveza s predavanjima i praznicima pa nije stigao programirati.“ Divya je uzdahnuo krajnjim naporom. izjavio je Zuckerberg.“ Tyler se zagrcnuo. Tyler je zatreptao. bratstva ili domova. Pretpostavljali su da je bio zauzet štrebanjem. ali Divya nije nimalo djelovao kao da mu je do šale. POGLAVLJE – 9. pustio veslo i obrisao vodu s lica. majicama. „Što je sad to?“ „Današnje novine“. godine. Kriste. „Svi toliko govore o jedinstvenom facebooku Harvarda“. „Evo.Zuckerberg '06. Vidio je da je u spremištu čamaca Newell. ali to nije ni čudno jer je životinjski trenirao s bratom. Prošle srijede? To je bilo prije četiri dana. mislio je Tyler. kao da je vidio kako se most sve više približava. ne želim biti preslika novina. „pokrenuo je stranice?!“ „Još kako“. „Čitaj ti. prije pitajući za neki problem s izgledom Harvard Connectiona i ovaj nije nikada odgovorio. odgovorio je Divya.

ali je znao da to neće pustiti tek tako. Prema Tyleru mali uopće nije imao prijatelje. tek poneki stisak ruke. jednostavno su mu vjerovali. mali jedva da je imao četiri poznanika. On je u Phoenixu ljetos zaradio trgujući na burzi. otupio oštricu. Tyler nije bio siguran. Možeš tražiti ljude prema vlastitim interesima. Osim u slučaju da mu je lova trebala za nešto što ima je ukrao. To nije istina. „Prvo ćemo nekoga nazvati. a shodno tome ni društveni život.“ „Zato što je dao lovu?“ „Pretpostavljam.“ Jebote.com. možeš se s njima umrežiti.“ Tyler je osjećao kako mu se ruka stišće. Da mu je trebala gotovina za pokretanje stranica. Zašto nisu nešto napisali. Jebiga. Umjesto toga. Nije mogao pustiti prokletu gnjidu da se izvuče nekažnjeno. „Zuckerberg je izjavio da se do jučer popodne već 650 studenata registriralo na thefacebook. Nije bilo niti ugovora ni papirologije. Istina. thefacebook. „Koliko sam čuo. tek to da bi mu bilo dobro ako bi i njima bilo dobro. mogao je to reći Tyleru ili Cameronu. Koliko je Tyler znao. neko sranje od jedne stranice u stilu „ti ćeš napraviti ovo. Tyler je to smatrao…krađom. nikad nisu spominjali da će ga platiti. „A sad ide ono najbolje“. nisu ga baš angažirali. Harvard Connection je trebao omogućiti pretraživanje ljudi prema njihovim interesima i trebao je biti usredotočen na domenu sveučilišta Harvard. Treba ti email Harvarda. reče Divya vraćajući se na Crimson. „Zuckerberg je izjavio kako se nada da će mu mogućnost zaštite privatnosti pomoći obnoviti vlastitu reputaciju nakon studentskog bijesa izazvanog njegovim stranicama facemash. Doduše.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Postaje još i gore. ali kako je on to smatrao – nije bio ni nešto posebno drugačiji. Tyler je spustio glavu i buljio u zeleno-plavu vodu u veslačkom bazenu. koje nisu bile bitno različite od Harvard Connectiona. „Što ćemo sada napraviti?“ pitao je Cameron. a kada si nađeš prijatelje.“ „Zašto nije došao k nama?“ Mark je bez daljnjeg znao da su Winklevossi imali novce. Tako im je oduzeo inicijativu. taj servis nije bio Harvard Connection. Bilo je to gotovo kao da im se Mark narugao. tijekom praznika i zimske stanke. Kako li je pokrenuo društveni web servis i dobio tolike korisnike u samo četiri dana? „Otišao sam na stranice čim sam ovo pročitao i stvar doista raste kao luda. to nije izgledalo pošteno. sigurno je znao da su u Porcu. Devetsto studenata se registriralo na stranice u četiri dana? Kako je to moguće? Zuckerberg nije poznavao devetsto ljudi. Bile su to gotovo one iste riječi koje je plasirao Marku i ovaj mu ih je sada vratio preko stranica Crimsona. osnovne i akademske.com koje je izradio tijekom jesenskog semestra. sve vrijeme radeći na vlastitom web siteu. a onda ti daju da sam postaviš svoju sliku i informacije o sebi. financijski ga je pomogao neki frend. Tyleru je to bilo kao da ih je vukao za nos dva mjeseca. Je li Zuckerberg jednostavno pokupio ideju i pobjegao s njom? Možda je samo slučajnost: je li mislio raditi na njihovom projektu a onda se zanio i napravio vlastite stranice? Ne. Rekao je kako predviđa da će do danas ujutro broj korisnika narasti na 900. a znamo što to znači. Sad je suvlasnik web sitea. Brazilac po imenu Eduardo Saverin.com.“ Tyler je udario jedno od vesala i val vode je iskočio iz bazena. mi ono“. Zatezao ih je i navlačio da bi na kraju lansirao vlastite stranice sličnih osobina. ukrao im suštinu ideje. Osim u slučaju da je projekt bio previše sličan onome za što su ga angažirali. Nakon toga ih je odbio i ni dva tjedna kasnije pustio u rad vlastite web stranice.“ 50 .

Tyler i Cameron su odrasli u vjerovanju da je nekakav red važan. ako ništa drugo. jednostavno nije bilo u redu.“ Jednostavno. rekao je Tylerov tata. Nije li? „Spojit ću vas s našim pravnikom“. čak ekskluzivnosti. „Tko zna hoće li ijedan od naših projekata ikada išta zaraditi. Nikoga na svijetu nije poštovao tko kao njega. Možda je mnogo stvari koje je Mark stavio na thefacebook bilo različito od njihovih. 51 . Tyler mu je prenio osnove njihovog odnosa s Zuckerbergom. Cameron i Divya su metar dalje sjedili za njegovim pisaćim stolom i pregledavali Zuckerbergove stranice. Bio je to svojevrstan postupak eliminacije koji bi osigurao ekskluzivnost i sigurnost. Ne. Mark se triput sastao s njima. Tyler je brzo govorio i objašnjavao što se točno dogodilo. jebiga.“ Prema Tyleru. Upravo su pravnika i trebali. Vrijedno radiš i dobiješ ono što si zaslužio. pokreneš nekakvu spačku od web sitea kakav je bio Facemash. Možda su u Markovom hakerskom svijetu. Trebali su provjeriti svoje opcije s profesionalcem i vidjeti što se može učiniti. Napraviš sve što ti se prohtije. rekao što su pročitali u Crimsonu i u što su se sami uvjerili kada su se priključili na thefacebook.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ►►► Tylerov mozak je mahnito radio dok je grčevito držao slušalicu na uhu. a to je bila i njihova ideja – stvoriti harvardocentrični društveni web site. Ako je itko znao kako se treba ponašati u teškim situacijama poput ove. Harvard je mjesto na kojem vlada red. Vlastitim se radom uzdigao do multimilijunaša i trenutno je vodio jednu od najuspješnijih konzultantskih tvrtki na Wall Streetu. ali je sveukupna koncepcija prema Tyleru izgledala previše slično. To nije bio Harvard. ono jednostavno nije pošteno. još uvijek se cijedio od brzinskog tuširanja ogrnut ručnikom i u labavoj trenirci oko struka.edu e-mail adrese bila je potpuno inovativna i potencijalno vrlo važna za uspjeh stranica. Tata je znao sve o Harvard Connectionu jer su. Mark je razgledao njihove programe i to su mogli dokazati. Vidio je sve što je Viktor već bio napravio i dosta je dugo razgovarao s njima o njihovim planovima. zarumenjao bi se od bijesa i vatra bi mu sijevnula u očima. Kada god bi pogledao u njihovom smjeru i spazio plavičasto obrubljeni ekran. Nije bilo fer. Stajao je u svojoj sobi u Pforzheimeru. To je bilo ono što je Markovo djelo razlikovalo od stranica za druženje poput Friendstera. to nije način na koji bi se stvari smjele odvijati. Tata se konačno javio na treći poziv. Tyler je klimnuo s olakšanjem. Cijela ta ideja da bi svi članovi trebali imati harvard. to je jednostavno neprihvatljivo. Za ulazak na Markov site treba imati harvardski e-mail. u pogledu na svijet jednoga kompjutorskog čudaka. dojam privatnosti i zasebnosti. provaljuješ u harvardske servere i pokažeš dugi nos svima odgovornima. stvari bile drugačije.“ zaključio je Tyler. tata. i još se na kraju izruguješ ljudima preko Crimsona? Ne. Izmijenili su pedeset i dva e-maila. na njemu radili još od studenog 2002. Možda još i nije kasno. a mirnoća mu se vraćala u vene i disanje smirivalo. Nije fer.com. Možda bi stvarno još mogli srediti stvar. „Nije riječ o novcu. koji su još uvijek bili pohranjeni na njihovim računalima. „Ima tu stvari koje doista izgledaju slične. onda je to bio on. ključna je bila postava. To.

Jedna je bila o tome zašto je prekinuo obrazovanje. otac bi poludio kad bi to čuo. Publiku su činili uglavnom studenti i osoblje centra za računalne znanosti i nekoliko studenta ekonomije koji su imali poduzetničke ambicije. Za početak. a Eduardo je bacio pogled preko ramena. dok su mu štrkljava ramena probijala iz bezličnog i jeftinog bež pulovera. je li on Mark Zuckerberg?“ 52 . Saverinima ništa nije toliko važno kao obrazovanje i Harvard ne bi značio ništa ako doma ne dođeš s diplomom. Uznemirilo ga je nešto neodređeno u načinu na koji se Mark osmjehnuo na te riječi. Objasnio je publici da je prekrasna n karakteristika Harvarda to što se uvijek možete vratiti i završiti ga. U svakom slučaju. a šiške su mu doticale okvire prevelikih naočala koje skrivaju pogled i bilo kakav izraz emocije na musavom licu. gotovo autistični nastup pa čak im i servirati nekoliko pošalica. Glas mu je brujao kroz zvučnike povremeno se čineći previsokim. sa svojim blijedim prstima koji su lupkali po katedri i purećim vratom koji se klatio gore-dolje dok je prosipao bisere mudrosti dupkom ispunjenom dvoranom. ali bile su opako zgodne. bila je više nego nadahnjujuća. Možda se ne bi ni okrenuo da glasovi i zvukovi nisu bili neporicivo ženski. Govorničke vještine mu nisu jača strana. a osjećao se i nazalni prizvuk. darovao im je i neke svoje misaone dragulje: umjetna inteligencija je budućnost. S vremena na vrijeme djelovalo je kao da se cijelo predavanje stapa u jedan jedini neprekinuti grleno-nosni ton u kojemu su sadržane sve riječi njegova govora. Eduardo je sjedio odmah pokraj Marka. negdje na balkonu. lica malo previše nabijenog na mikrofon. Međutim. Drugo. Zapravo. Iza njega se nalazilo prazno sjedalo. Eduardo je znao da poduzetništvo zahtijeva suočavanje s određenim rizicima. Ošišan je bio „na lonac“. to mu jednostavno nije padalo na pamet. Ipak. samo što mu je frizura malo neobična. Gates je drljao po svojem. Visoka se nagnula naprijed preko praznog sjedala i šapnula mu u uho: „Taj tvoj prijatelj. Ne stavlja se na kocku cijela budućnost zbog nečega što nije posve pouzdan put da se obogatiš. uz to su se smješkale u njegovom smjeru i jasno davale do znanja da je riječ o njemu. Eduardo ne bi nikada prekinuo studij. Druga je imala jednako kratku suknji i crne čarape koje su isticale jedne od najljepših listova ikada viđenih. nosila je kratku suknju i malo previše raskopčanu bijelu košulju. pogotovo imajući u vidu koliko se naradio samo da bi hvatao korak s njihovim rastućim web siteom. Ona viša bila je crnka kose vezane u bogat rep. za govornicom Lowell Lecture Halla. zgodne i pomalo pretjerano uređene za takvu vrstu predavanja. svilenom kožom. ali samo do određene mjere. Oni su bili šegrti. Obje su imale jarko narumenjene usne i previše maskare. objasnio im je da je imao užasnu naviku ne odlaziti na predavanja. i svi su oni gutali svaku njegovu nazalnu riječ. i promatrao kako je Bill Gates opčinjavao slušatelje uspijevajući nadvladati svoj čudni. a postoji i budući Bill Gates i sasvim je lako moguće da se nalazi baš u toj prostoriji.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 15. čovjek je izgledao sićušan i zgrbljen za katedrom. u kojem govor drži Bog osobno. da skoro nije čuo kikotanje koje je dolazilo sa sjedala ravno iza njega. već činjenica da se našao ondje. Eduardo je mogao vidjeti konture crvenoga čipkastog grudnjaka koji se prekrasno nadopunjavao u kontrastu s njezinom tamnom. a odmah iza sjedile su dvije Azijke. POGLAVLJE – AMERIČKI IDOL Gledan odozgo. apostoli i ministranti u raju. odgovarao na pitanja koja su dolazila iz prepune dvorane. Bio je toliko zabavljen gledajući Marka kako promatra Gatesa. o njemu i Marku. Eduardo je uhvatio trenutak kad se Mark posebno promeškoljio na Gatesove riječi o tome zašto je odlučio prekinuti školovanje i pokrenuti vlastitu tvrtku.

već se mijenjao život Harvarda. ali i Eduardo se osjećao dijelom pothvata. ali nije izgledalo da se ljute zbog toga što im netko šaptanjem remeti užitak slušanja Billa Gatesa. Nitko ne bi jednom posjetio stranice. „Znate Marka?!“ Sve se jednom dogodi prvi put. što si na njoj vidio ili koja je njezina karakteristika iz profila dobro legla uz koju od tvojih. „Ej. Nitko nije napravio intervju s Eduardom i. pa i fotografije. Beštija je uistinu odvukla velik dio harvardskog društvenog života na 53 . dočekao bi je tvoj poziv. Već su svi znali Marka. ma super!“. Radilo se o poslu koji su razvijali i bilo je važno dati mu medijskog prostora. U tome je ležala genijalnost cijele priče.“ Ljudi iz njihovog reda počeli su promatrati. Možda bi dodao i kratku poruku o tome kako ste se sreli. „Ja sam Kelly. u tom su trenutku imali već oko pet tisuća korisnika. Njegov i moj.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je podigao obrve. rekla je djevojka. što je značilo da je oko 85% studenata napravilo svoj Facebook profil. ali nije li on napravio Facebook?“ Eduardo je osjetio kako mu je toplina njezinog daha ušla kroz uho i prostrujala tijelom. Počelo je izgledati da je njihova slava realna mogućnost. Nakon toga si krenuo za svojim poslom. Dao je nešto novca za servere. već je izgledalo kao da su svi na njemu – vjerojatno zato što svi i jesu bili na njemu. tek da vidiš zna li da postojiš. Bili su to kolege s grupe. koji se upravo počeo zahuktavati u to doba. ali Eduardo nije želio zbog toga postati slavna osoba. „Je. pripadnici „mreže“ kojoj si se mogao priključiti ili su te njezini postojeći pripadnici mogli povezati u nju. To je bilo uistinu moćno oruđe. nema sumnje. Genijalnost je bila Markova. Iako je bio aktivan tek nekoliko tjedana. Crimson se potrudio da bude tako štampajući članak za člankom. Ni on ni Mark nisu pri pokretanju te beštije shvaćali koliku će ovisnost izazivati. Možda ih nisi poznavao dobro. u nekima su objavljene Markove izjave. Jedna od taktika bila bi poslati goli poziv. njemu je to bilo drago. a možda i zamolio da ti bude prijatelj. a Eduardo je priželjkivao samo ono dobro što pažnja donosi. S druge strane. bez ikakvog obrazloženja. što je Eduardo mislio o Friendsteru. Razlika je bila u tome što na Facebooku stvarno treba poznavati ljude koje si pozvao da ti budu prijatelji. u suštini su još uvijek bili okrenuti traženju nepoznatih ljudi i pokušavanju da se s njima nekako povežeš. pogledala bi tvoju fotografiju i možda prihvatila zamolbicu. ali je imao udjela i u nekim raspravama o karakteristikama budućih stranica i zamislima nekih njenih jednostavnih mehanizama. gradeći svoju stranicu unutar nje. i Friendster i MySpace. Prema Markovim riječima. katalizator društvenih interakcija koji je značajno ubrzavao sva događanja. Ustaneš se. pogledaš što ima na tvome Facebooku. a ovo je Alice. Ovaj drugi je nastavio i opet je netko novi šaptao i pokazao prstom. „Ne. tko te pozvao da mu budeš prijatelj i je li tko od onih koje si pozvao prihvatio ili odbio tvoj poziv za prijateljstvom. Mark se zaželio pažnje. ali ih jesi poznavao. Kad bi pristupila svojem korisničkom računu. ili prijatelji prijatelja. svoj profil.“ Ljudi nisu obraćali pozornost na ono „the“ i po cijelom kampusu se uvriježio naziv Facebook. to nije bio servis za upoznavanje i izlaske. interese i iznad svega – svoju mrežu prijatelja. Posjećivao bi ih svakoga dana. Vraćao bi im se ponovo i ponovo. a parfem mu zagolicao nosnice. dok samu pažnju nije htio. ali ne u njega nego u Marka. Kad bi se vratio u sobu i u međuvremenu sreo neku curu u blagovaonici – ili samo vidio nekoga s nekim negdje – pokrenuo bi Facebook i potražio je. Eduardo je vidio kako upire prstom. Unatoč halabuci koju su dizali kao da je riječ o društvenom umrežavanju. Uvlačio se u svačije dnevne rituale. istini za volju. hoću reći. svoje slike. Iako je Thefacebook bio živ i funkcionalan tek kratko vrijeme. Samo u prethodnom tjednu ih je bilo tri. Facebook je naš. a onda šapuće onome kraj sebe.

veljače 2004. moglo se očekivati da nikada i neće poželjeti zaraditi novac na Facebooku. Eduardovi nazori su bili nešto drugačiji. „One Azijke su bile prilično slatke. „Da.“ „Moglo bi…Ma. koji ga je tada pogledao. nego tek još jedna vrlo uspješna novotarija. ali da bi tu vrijednost pretvorili u gotovinu. gle čuda!. kasnije. njihov će projekt ostati tek novotarija. još se više nagnula. bilo je za očekivati da će rasti i troškovi. ali već i iz prve rečenice je bilo jasno da se tiče i njega. Na tren je podigao obrve. Eduardo je imao neke ideje u tome i namjeravao je nakon predavanja otići u Markovu sobu i porazgovarati s njim. Riječ je bila o pismu odvjetničke tvrtke iz Connecticuta i bilo je naslovljeno na Marka Zuckerberga. Njena će vrijednost svakako rasti. Najviše od svega.“ Eduardo je osjećao kako mu se obrazi žare. A kada se uzme u obzir da je kao srednjoškolac odbio milijun dolara. No.“ Eduardo je potvrdno klimnuo preokrenuvši jednu knjigu i pokušavajući shvatiti što je to na koricama ispisanim jednadžbama za koje je bio siguran da ih nikada neće shvatiti. u 21:00 sati Prima: Mark Zuckerberg Predmet: Važna obavijest 54 . baš kao i da pišu stvari kao što su odšteta i otuđenje: Šalje: Cameron Winklevoss Datum: Utorak. I konačno progovorio o djevojkama.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi internet. Okrenuo se Marku. ali nije im se ni pokušao obratiti. računalima iznad malog TV-a u kutu. samo za servere. Znao je da će biti natezanja jer je Mark želio stranice zadržati na razini zabave i nije želio još pokušavati njima zarađivati ikakav novac. Bilo je teško ne primijetiti da u pismu piše TheFacebook. ►►► Tek su se dva sata kasnije njih dvojica sklonila u pregrijanu Markovu sobu u Kirklandu. koje su se opet zahihotale. Glavni razlog bio je objasniti Marku koliko je samo važno da stranice počnu prikupljati prihode od oglašavanja. a Mark se zavalio na stari ofucani dvosjed u središtu jeftino opremljene zajedničke prostorije i dignuo bose noge na stolić pred njim. Ne mnogo. A uistinu je promijenila i način na koji su se društveni procesi u kampusu odvijali. Eduardo je smeteno prekopavao po hrpici porazbacanih knjiga o. ali kako su se ljudi priključivali. zaboravljajući sve drugo. Onih tisuću dolara koje je Eduardo dao za stranice nisu mogli trajati vječno. Kelly. Mogli bismo se možda poslije naći na piću. koji je ovo vrag?“ Komad papira koji se nalazio pod nekom knjigom je skliznuo na pod i aterirao preko Eduardove talijanske kožne cipele na vezice. Facebook je nosio troškove. Tako su namjeravali unovčiti Facebook – kroz oglašavanje. Trebao im je model poslovanja. 10. trebali su im oglašivači. to još uvijek nije bio poslovni potez. a zatim se vratio na praćenje predavanja svojeg idola. Mark je očito primijetio djevojke. Mark. Ona viša.“ „To bi moglo biti zanimljivo. Čak i uspravljen je razazanavao kako je riječ o dopisu nekog odvjetničkog ureda. i žele se naći s nama večeras. Trebalo je sjesti i uzeti svaku mogućnost i temeljito je sagledati sa svake strane. Sve dok ne ustanove neki način zarađivanja i počnu ga primjenjivati. trebalo je dobiti Markovu dozvolu da Eduardo čini ono što je najbolje znao: razmišlja vizionarski. Eduardo je konačno šapnuo djevojkama. „Baš mi je drago“. gotovo ga je doticala usnama dok je šaptala: „Pošalji mi Facebook kad se vratiš u sobu.

zadržavamo pravo pokretanja drugih radnji protiv tebe u svrhu zaštite naših prava i naplate odštete. koncepte i istraživanja. Dobili smo (Divya. Bilo je krcato optužbama. ignorirajući Markovo pitanje. Bez obzira na ispunjenje naših gornjih zahtjeva. pokupio pismo i brzo ga preletio.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark. „Kako su se cure zvale? Sviđala mi se ona niža. a na kraju se jasno i glasno navodilo i tko je optuživao – Tyler i Cameroon Winklevoss u ime njihovog web sitea Harvard Connection. Imaš li kakvih pitanja.  Pismeno nas izvijestiš o svemu što si dosad učinio. misli. Bit ćemo prisiljeni neodložno pokrenuti i pravni postupak i etičko vrednovanje tvojega ponašanja ne udovoljiš li našim navedenim zahtjevima u cijelosti. Molim te da obratiš pozornost na sljedeće: našu ćemo zamolbu temeljiti na činjenici da si iznevjerio očekivanje sveučilišta u pogledu poštenja i pravičnosti u odnosima s kolegama. Također si zloupotrijebio i otuđio predmet našega zajedničkog rada. Tvoja suradnja će spriječiti nastanak daljnjih šteta i povrede naših prava. Osjetio je kako mu krv juri u obraze. Sagnuo se. kao što nisi pokazao ni poštovanje prema tuđem dostojanstvu. sporazum ili ovaj zahtjev. Spremni smo se obratiti zamolbom i sveučilišnoj Disciplinskoj komisiji u povodu tvojeg kršenja etičkih normi kako su opisane u Priručniku za studente. i to bez našega znanja ili suglasnosti. Protupravno prisvajanje je moguće procesuirati i u pogledu tih etičkih normi povrh zakonskog progona.com. usporavao razvoj naših web stranica istovremeno razvijajući svoje vlastite kao nelojalnu konkurenciju našima. mrmljao je Mark zavaljujući se na naslon dvosjeda i stavljajući ruke iza glave.  Pismeno se obavežeš da nećeš trećim osobama dati na uvid sadržaj našeg posla. Winklevossi su ga optuživali da je ukrao njihovu ideju? Njihov servis za upoznavanje? Oni žele ugasiti TheFacebook? 55 . prevare i/ili drugih namjernih postupaka. Prije tog pokretanja smo sklopili sporazum prema čijim bi na odredbama pomogao razviti naš vlastiti web site (HarvardConnection) i to učiniti u razumnom roku (posebno stoga što smo bili svjesni da se vrijeme raspoloživo za njegovo pokretanje ubrzano bližilo kraju). ali. U ovom trenutku je naš pravni zastupnik već izviješten o svemu i spreman pokrenuti postupke u skladu s navedenim činjenicama.com. nije mogao iščitati što mu se krije iza očiju. za koje te sve držimo platežno odgovornim. dok se potpuno ne upoznamo sa sastavom i prirodom tvojih web stranica zahtijevamo da neodložno izvršiš slijedeće:  Neodložno se suzdržiš od bilo kakvog razvoja ili izmjena web sitea TheFacebook. Baš nakon što smo pokrenuli site. po običaju. da nisi zadovoljio niti minimalne zahtjeve u pogledu poštovanja tuđe imovine i prava. Gornji zahtjevi moraju biti ispunjeni najkasnije do 11.“ Isuse Kriste! Eduardo je zurio u Marka. Poslali su mi i još jedan e-mail u kojem kažu da će se obratiti i rektoratu. Tyler i ja) informaciju da si pokrenuo web stranice TheFacebook. Kao da sam povrijedio Etički kodeks Harvarda. veljače 2004. godine u 17 sati. uključujući naše zamisli. Da bismo prekinuli naš postupak protiv tebe.“ „Kad si ga dobio?“ rekao je Eduardo. Tijekom posljednja tri mjeseca si suprotno našem sporazumu i na našu materijalnu štetu proisteklu iz tvojeg protupravnog prisvajanja. slobodno mi se obrati putem elektroničke pošte ili predloži sastanak. „Prije tjedan dana. Optuživali su Marka da im je ukrao zamisao i programsku implementaciju i tražili da on i Eduardo zatvore TheFacebook ili se suoče s njihovim potezima pravne prirode. Djelovalo je oštro. Cameroon Winklevoss Preslika poslana sveučilišnom poštom „Čini mi se da ovo zovu opomenom pred tužbu?“.

pod onom drugom knjigom…“ Eduardo je uzeo papir ispod sljedeće knjige s hrpe na TV-u. a povrh toga je TheFacebook Eduardu izgledao kao nešto sasvim drugačije. Mark je zaključio zaprepaštenjem da su ga snašle njihove „prijetnje“ na temelju nekoliko sastanka u blagovaonici Kirklanda i nekih rasprava putem e-maila koje je vodio s Cameronom. Vremenom sam shvatio da koncept web stranica nije bio onakav kakav mi je prvotno bio prikazan. Njihove zahtjeve je smatrao „gnjavažom“. i to ugodno iznenadio jer je u Markovom odgovoru na zahtjeve blizanaca vidio i emocije. programima nije ni primirisao. Je li to značilo da bi se oni mogli međusobno tužiti? Tek stoga što su im ideje bile slične? „Obratio sam se našim dečkima sa studija prava“. nečim s čime ne želi „imati veze“.). Ali nije potpisao nikakav ugovor s njima. Bilo kako bilo. Brzo ga je pregledao i odmah iznenadio. ali takvih je bilo na desetke. „Odgovorio sam im pismom. K vragu. preostalo programiranje koje nisam bio predvidio. Mark se nalazio s njima. Štoviše. Eduardo se malo smirio i vratio Markovo pismo na hrpu kompjutorskih knjiga. Eduardu izgledalo malo previše zapaprenim imajući u vidu da TheFacebook nije nikome donosio novac. Tylerom i Divyom. izrazio sam im sumnje u vezi stranica (stanje grafike. odnosno kao pothvat čija je prvenstvena svrha zapravo razviti zanimljiv proizvod koji bi pomogao zajednici Harvarda. vrstom bezobzirnog grabeža s kakvim moraš računati kada napraviš nešto uspješno. pa svatko tko je upisao računarstvo razvijao je neke svoje web stranice! Pa i onaj Aaron Greenspan je dio svojega portala nazvao „the facebook“ ili tako nekako. Bio je to zaseban pothvat i nije se temeljio ni na kojoj zamisli spomenutoj na našim sastancima. niti je napravio ikakve programe. a i morao se držati onoga što mu je Mark govorio o razlikama između koncepcija dva različita projekta. a ne prije tog sastanka počeo sam raditi na Facebooku ne koristeći niti programe niti karakteristike koje sam vidio u Harvard Connectionu. sve je izgledalo kao optuživanje jednog proizvođača drugoga za to što je 56 . i to bez ikakve dvojbe. osjećao je zadovoljstvo što se Mark pobrinuo za sebe.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Imaju li izgleda? Naravno. To je. zajedno s opomenom. odnosno da su blizanci neistino predstavljali svoja očekivanja od njega: Od početka sam projekt doživljavao kao projekt bez poslovne svrhe. Ako Marka nije bilo strah. Rekao sam vam da imam druge projekte na kojima sam radio i da oni imaju prednost pred završavanjem [vaših stranica]. Bilo je to Markovo pismo sveučilištu. Bio je to također društveni web site. naravno. a Winklevossovi vjerojatno ni nisu vapili za novcem. ako ne i stotine. U početku sam bio zainteresiran za taj projekt i zamolili su me da završim Connect segment stranice…Nakon. da TheFacebook nije ni u najmanju mjeru povezan s poslom koji je obavljao za Winklevossove. Mark ih zapravo uopće nije zavlačio: Kada smo se sreli u siječnju. Mark je izjavio sveučilištu. ni on se nije imao čega bojati jer se nije ni susretao s blizancima. Mark je smatrao da je zapravo on prevaren na njihovome prvom sastanku. nedostatak promidžbe potrebne da stranice zažive itd. Štoviše. Kako mu je to Mark plastično opisao. razmjenjivali su e-mail poruke i zavlačio ih je. I još jedno sam poslao na rektorat. rekao je Mark. nedostatak hardvera kojim se trebalo pozabaviti.

nekako povučen. 57 . Kako je izgledao. i tako je bio pogodan da se brine o odnosima s javnosti i promidžbom. Eduardo je slušao cijeli razgovor razmišljajući što su promjene značile. otvorila su se vrata sobe i skoro ga udarila u leđa. Pristao je na novu podjelu vlasti. pričao je blagim južnjačkim naglaskom koji je ponio kao uspomenu na odrastanje u Hickoryju. ali jebiga – nisu oni pravnici nego samo nekakvi tamo studenti. znao je da vođenje tvrtke znači i zaposlenike. Dustin se mogao uhvatiti u koštac s poslovima računalne prirode koje Mark ne bi stizao. S rastom stranica. Ipak. Markov smisao za humor. nemaš pravo na sve tipove. Markov dio bi pao na 65%. a ne samo na onom koji je dao Roosevelta i Rockefellera. Prvo do njega. ali je zapravo bio više nego sposoban s računalima i ugodna pojava. obilno i rado. Mark je započeo razgovor jer je želio govoriti o nečemu što je već bio odlučio. Znao je da su stvari bile daleko jednostavnije dok su bili sami on i Mark. guste obrve. „Zvale su se Kelly i Alice…“.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi osmislio novu vrstu stolca. TheFacebook je rastao. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega. uopće i dođe. Zadnje što im je trebalo je uvaljati se u neko sranje od suđenja. imao je dječje lice. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke. Njih su četvorica bila ekipa koja je Facebook trebala dignuti na sljedeću razinu. i to je činio često. a tvrtka nije imala prihode iz kojih bi se mogli platiti ljudi koji pomažu. Ekstrovert nemirne plave kosice. i to toliko brzo da je Mark jedva uspijevao održavati ritam. bio je tih. Dok se Eduardo držao konzervativnih blejzera i kravate. Chris je preferirao dizajnersku odjeću. a u jednako tako tamnim očima blistala je odlučnost. U srednjoj je školi bio predsjednik Kluba mladih demokrata. Okrenuo se i ugledao dva Markova cimera. Lako bi ga se moglo smatrati aktivistom u barem nekoliko liberalih pokreta. I svi su trebali imati titule. Eduardo ga je smatrao naočitijim od njih ostalih. par toliko različitih studentskih likova koliko se samo zamisliti može. svaki na svoj način. Studirao je ekonomiju. ako je želio da TheFacebook nastavi rasti. Cimeri su bili pametni i pouzdani. To je možda bilo ponešto pojednostavljeno gledanje na stvari. Grupa koju su činila njih četvorica nije bila ono što bismo nazvali društvenom kremom Harvarda. Dustin je postao potpredsjednik i voditelj programiranja. uistinu dobar dečko. Mark je bio osnivač. zapravo. Ispostavilo se da je studentskim novinama Mark na prvoj godini radio neke IT poslove. bog i batina i državni neprijatelj. Postoje tisuće različitih stolaca i proizvedeš li jedan. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva. Izgledalo je više nego pošteno. Eduardo je dobio mjesto financijskog direktora. Osim toga. ukoliko do ikakvog posla. Jedina preostala mogućnost bila je prihvaćanje novih ortaka. Do tada im je Crimson uistinu učinio mnoge usluge. svakako duži nego bilo tko od njih. Svi su bili šmokljani. Ali našli su jedni druge – i još nešto. Eduardo je i dalje bio zadužen za poslovnu stranu pothvata. Mark ga je s vremena na vrijeme zvao „Prada“. Treba reći da bi bili autsajderi na svakom sveučilištu. Uostalom. a što je bila njegova karakteristika s kojom se Eduardo ubrzano pomirivao. trebao je pomoć. U krajnjoj liniji. Kako je bio sklon modi. a Eduardo bi zadržao svojih 30%. tamnu kosu i masne. I to zbog web stranica koje su ih možda trebale dovesti do nekog seksa. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. počeo je Eduardo. i otud tolika blagonaklonost i superlativi. rast će i potreba za prisutnošću u medijima jer se Facebook umnogome temeljio na tome da dovoljno potakne ljude da ga požele posjetiti. ali prije nego je uspio završiti. Dustim Moskovitz. Markove riječi. Opasno mu je prijetilo da će pasti neke predmete. Chrisa su imenovali direktorom za javnost. Bili su geekovi kakav je i on. Sjeverna Karolina. A Chris je imao dug jezik. Chris Hughes je bio daleko veći šminker. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati.

Vremenom bi zajednica mogla narasti i moglo bi se dopustiti i da vjetrovi prenesu miris hormona jednog sveučilišta drugome. ali Eduardo je bio prilično siguran da se nije potpuno slagao. Čini se da je prirodno da se povećamo. visoku Azijku pritisnutu na stjenku pregrade muškog toaleta. ►►► Četiri sata kasnije Eduardovo je srce ludovalo dok se upinjao. „Prvo pravilo biznisa“. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. Za početak će napasti Yale.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Prvo pravilo biznisa“. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. Markov dio bi pao na 65%. lutao je rukama ispod razdrljene bijele košulje niz crveni grudnjak i došao do dražesnih okruglastih sisica i njihove meke kože. a dalje od toga ga nije zanimalo. Markov dio bi pao na 65%. Čini se da je prirodno da se povećamo. pa jezikom iskušavala okus njegove kože. Uostalom. Eduardo je imao drugačiji stav. a Eduardo bi zadržao svojih 30%. Cijelo tijelo mu se treslo i 58 . Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke. „Prvo pravilo biznisa“. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega. Gipko joj se tijelo uvijalo i trzalo kako ju je pritiskao. „Ali moramo početi razgovarati i s oglašivačima“. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega. Columbiju i Stanford. Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. Uostalom.“ Mark je klimnuo glavom. U krajnjoj liniji. Pristao je na novu podjelu vlasti. Za početak će napasti kakav je i on. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva. Rast Facebooka je bio imperativ. Pristao je na novu podjelu vlasti. mislio je Mark. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. Stranice će ostati zatvorene i za registraciju će trebati e-mail adresa dodijeljena na jednom od tih sveučilišta. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. Duboko u srcu Eduardo je počinjao vjerovati da bi se mogli obogatiti tim pothvatom. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. U krajnjoj liniji. Čini se da je prirodno da se povećamo. naginjao i izvijao naslonjen na vitku. Njegove talijanske kožne cipele smicale su se po linoleumu dok je napadao njezino tijelo i podizao suknju potpuno joj oslobađajući gola bedra koja su se razmicala da ga prihvate bliže.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. Izgledalo je više nego pošteno. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. Novac je potreban da bi se pokrili troškovi servera. Za početak će napasti kakav je i on. Uzdahnula je i usnama mu napala vrat. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. Izgledalo je više nego pošteno. Eduardo je upao ne dopuštajući da se prijeđe preko tog pitanja. Pogledao je sobu i pred sobom je vidio ustrojen odred uber-geekova koje niti jedna prepreka neće zadržati. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. a Eduardo bi zadržao svojih 30%. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. „Moramo početi unovčavati ono što imamo.

Eduardo se s punim žarom vratio na djevojku. shvatio je da je u jednoj stvari bio u teškoj zabludi. on i Mark nisu imali više samo zajednički web site. koji je ugušen stenjanjem i zvukovima spojenih usana sekundu kasnije. Štoviše. Usne su mu došle do njezinog uha i ona je opet uzdahnula iz dna duše… A tada je odjeknuo drugi zvuk toaletom. Potaknut zvukovima prijatelja koji je poludio u susjednom odjeljku. Nakon kratke tišine čuli su se psovka i smijeh. koja ga je obuhvatila nogama.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi još se nagnuo prema njoj jače je pritisnuvši uza zid i osjećajući trzanje njezina tijela na svojem. Dolazio je iza aluminijskog panela pregrade gdje je nešto udarilo u drugi zid. Prostorija u kojoj su se našli nije bila Knjižnica Widener. Eduardo se nasmiješio. Programiranje zapravo može dovesti do ševe. nego i zajedničko iskustvo za pamćenje. i pomislio na nešto što mu je izazvalo smijeh koga se nikako nije mogao otresti. Imali su svoje vlastite groupy djevojke. ali bila je barem nešto. 59 .

ali nije napravio ništa više onim što je njihove pritužbe lijepo proslijedio Disciplinskoj komisiji. izgledala je umorno kao i cijela zgrada. Ulaz u zgradu postavljen je poprečno na Sveučilišnu dvoranu pred kojom se nalazi legendarni kip Johna Harvarda. uostalom. Tyleru se svaka pažnja činila dobrodošlom. Tyleru je sve uokolo izgledalo prastaro. koji je na njihovu opomenu reagirao pisanjem svojih dodatnih sranja. Dojam mu je bio prilično ispravan jer je zgrada sagrađena još 1720. Klinci s Dartmoutha obojili su ga u zeleno kada je njihov nogometni klub gostovao u gradu. Unatoč tome kip je bio stalna meta studenata s drugih sedam velikih sveučilišta sjeverozapada. Lat. Počeo je tvrditi kako je samo želio učiniti nešto dobro za svoje kolege sa sveučilišta. I tako evo njih. ujedno i jedna od dvije najstarije sveučilišne zgrade u cijeloj državi. a reklo bi se da na njih ni službenica prijamnog ureda nije negativno reagirala. 20 Rotirajući uređaj koji se koristi za pohranu informacija o poslovnim kontaktima (ime je stvoreno kombiniranjem engelskih riječi rolling i index). Ignorirali su ih i toga mu je bilo preko glave. prekinuti su svi kontakti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 16. Uzrujao ih je i sam Zuckerberg. samo što nije znao kakav bi učinak imalo pojaviti se pred rektorom Harvarda u prugastim pidžamicama i benkicama. Uglavnom. kako to nije u njezinoj nadležnosti. nakon što je pomno proučila deset stranica pritužbe na Zuckerberga. Oni s Yalea pokušali su ga obojiti u plavo i u krilo mu 19 Geslo na grbu Harvarda. Nakon što je propao i taj pokušaj sastanka. nakon tjedna koji je bio iza njih. U jednom je trenutku pristao na sastanak. a da njihove stranice nisu bile nimalo nalik tome. nešto besplatno i velikodušno. niti je on osnivač sveučilišta. Nije si mogla pomoći i stalno je pogledavala prema njima koji su sjedili na neudobnoj sofi pred njezinim stolom. godine i najstarija je građevina Harvard Yarda.“ bile trostruko lažne: niti je riječ o Johnu Harvardu. 1638. koji je održan 15. POGLAVLJE – VERITAS19 Žena za stolom u prijamnom uredu pretvarala se da je zaposlena prebirući po svojem rolodexu20 kako ne bi napadno zurila.com nije počeo raditi prije njihovog posljednjeg sastanka. tada su učinili svoje dobro djelo za taj dan. Tamni sako i kravata činili su se daleko prikladnijim. Prsti su joj letjeli po plastificiranom papiru dok joj je pundža tamne kose poskakivala a zelene oči svako malo strugnule prema Tyleru i Cameronu. koliko god se pretvarala da ne gleda. utemeljitelj. Vodiči koji su okupljali buduće studente i vodili ih naokolo kroz kampus taj su kip nazivali „Tri laži“ jer su uklesane riječi pod njim „John Harvard. 60 . nikako si nije mogla pomoći da ne zuri. koje je pak osnovano 1636. ali je iz nekog razloga prihvatio susreti se samo s Cameronom. čak bi se i odjenuli identično kao kada su bili dojenčad. Prvo ih je saslušao suosjećajni stariji povjerenik u njihovome matičnom domu. Da je znao da bi im to moglo pomoći. Zanimljivo je bilo da je domenu thefacebook. Bacili su se na pisanje e-mailova. Zaključio je sljedeće: ako je Mark sposoban gledati u oči i lagati. I tko.com registrirao dva dana ranije. Možda bi djelovalo i mrvicu bezobrazno. Veritas = istina. još koristi rolodex? Zapravo. ne bi im pomogao nikakav sastanak. pa i na zvanje telefonom u nastojanju da ga privole na susret. Ustrajao je na tome da na stranicama Thefacebook. ako su joj on i njegov brat mogli pružiti nekakvu zabavu. Komisija je također pokazala da ima razumijevanja i iz nekog je razloga odlučila. što je Tyler zapravo smatrao dobrim jer je znao da se Marku ionako ne može vjerovati. sjede na sofi koja se doimala starom koliko i Massachusetts Hall dok ih kradom odmjerava službenica. Tyler je nije krivio. Mali je tim odgovorom toliko isprovocirao Tylera i njegovu ekipu da su odmah pokušali uspostaviti izravan kontakt s njim. siječnja.

Oko metar dalje sjedila je njegova izvršna pomoćnica. Trebala ih je svaka sreća koju su bili kadri prizvati. smješteno u Cambridgeu kao i Harvard.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi smjestili lutku buldoga. nenapadno žensko poslovno odijelo s hlačama. Summers je sjedio u kožnom naslonjaču za svojim stolom držeći telefonsku slušalicu na uhu. Bucmastim prstima napipao je uvezani snop papira i podigao ga držeći za kut. Poseban pothvat bio je već i ishođenje sastanka s rektorom. odjevena u klasično. Činjenica da je Summers imao razumijevanja za tehnologiju bila je dobar znak jer se moglo očekivati da će barem razumjeti o čemu je riječ. Osim računala. Tyler je zamišljao da bi to mogao biti Bill Clinton. barem mu je uzvratila smiješkom. oštar pogled naizmjence je prelazio s Tylera na Camerona. prethodnik Larryja Summersa. a čak su i harvardski mangupi posjećivali kip usred noći ne bi li uriniranjem po njegovim stopalima zazvali dobru kob. Kada je zazvonio telefon na radnom stolu prijamnog ureda. jedno od najglasovitijih svjetskih sveučilišta. klimnula. Jedan su zid prekrivale police s knjigama. brade utonule u podbradak. Summers ih je gledao kako prilaze i sjedaju. Tyleru je palo na pamet da su možda on i brat trebali isprobati ritual uriniranja prije no što su zaronili u nelagodnu atmosferu Massachusetts Halla. Njegov životopis nesumnjivo je izniman i Tyler je znao da ako je itko sposoban uhvatiti se u koštac s njihovim problemom i riješiti ga. Glava mu je bila dežmekasta. onda je to Summers. sve što je Tyler trebao znati o rektoru bilo je demonstriranje izlošcima na antiknim stolićima. uspomena na funkciju ministra financija SAD-a koju je obnašao od 1999. 61 . Kada je ovaj došao do kvake. Zamislio je Ala Gorea kako u nekoj šumi jadikuje s drvećem. ne prekidajući telefonski razgovor. Bilo im je teško othrvati se osjećaju da su obavijeni mračnim i zlokobnim silama. Porcelliana ili poznanika njihovih poznanika.“ Pokazala je rukom prema vratima s njezine desne strane. Tyler je primijetio Dellov kompjutor na radnom stolu. Kada su ušli u ured. Dell je predstavljao važan detalj jer je bio prvo računalo koje se ikada pojavilo u rektorovom uredu. otprilike pedesetogodišnjakinja. Uz obaveznu fotografiju s djecom stajale su i uokvirene fotografije s Billom Clintonom i Alom Goreom. preko obitelji. Rektorov je ured bio manji no što je Tyler očekivao. tko god to bio. Svako sveučilište imalo je vlastiti običaj. a u prostoriji je bilo i mnoštvo antiknih stolića te garnitura za sjedenje na debelome perzijskom tepihu. Afroamerikanka ugodne vanjštine. ali nije se moglo reći da mu nedostaje akademskog duha. Žena je zgrabila slušalicu. Ako ništa drugo. Tyler je duboko uzdahnuo i krenuo za bratom u smjeru vrata. Povukli su svaku vezu koju su imali. s rijetkom kosom. naprosto je mrzio uređaje i zabranio unošenje takvih predmeta u svoj ured. do 2000. Nakon washingtonske karijere došao je na Harvard da bi postao dvadesetsedmi rektor. Tyleru je odmah bilo jasno 21 Massachusetts Institute of Technology. doktorirao ekonomiju na Harvardu i s 28 godina postao jedan od najmlađih redovitih profesora u povijesti sveučilišta. i na kraju došli do toga da sjede na pragu rektorova ureda. Njezina pojava lijepo se uklapala u duh koji je vladao prostorijom. a zatim im se obratila. Diplomirao je na MIT-u21. „Rektor će vas sada primiti. možda baš leti na neki od svojih plaćenih govora. Summers se polagano počeo naginjati naprijed i sezati rukom preko stola. Summers je naposljetku spustio slušalicu i pogledao ih. Nastavio je smirenim glasom govoriti onome s druge strane telefonske veze. široka. Tyler se skoro složio na pod. radni je stol bio velik i od punog drva. usmjereno na tehničke znanosti. Tyler se okrenuo sa smiješkom službenici šutke moleći njezinu podršku. sjedište vrhovne moći kampusa. Neil Rudenstine. Odmah do nalazila se i uokvirena novčanica od jednog dolara baš sa Summersovim potpisom. Pozvala ih je rukom i pokazala na stolce ispred radnog stola.

čime je nelojalno konkurirao našim. Summersovo pitanje činilo je prvi redak na inače čistom papiru s crticama. s obzirom na Vašu vodeću ulogu u ovoj akademskoj zajednici. Opustio se.com). i u kojoj. ranije ove akademske godine nas smo se trojica obratili spomenutom studentu (kao što smo to učinili i s još nekima) uz molbu da se uključi u rad na našem projektu izrade web stranica. Bacio je pogled prema crnkinji koja je revno bilježila sve izrečeno. stoji: „Osobnom odlukom pristupanja Sveučilištu. Pritužba se sastoji od temeljito dokumentiranog slučaja studenta druge godine i njegova nečasnog ponašanja proisteklog iz nepoštenog i neiskrenog postupanja s drugim članovima sveučilišne zajednice Harvarda. Divya Narenda '04 i Tyler Winklevoss '04) molimo sastanak na kojem bismo Vam izložili pritužbu nedavno upućenu Disciplinskoj komisiji. Njegovim pristankom počela je tromjesečna suradnja izrade našeg web sitea.“ Vjerujemo da smo dužni. Tyler je pokazao na materijal što je visio iz masnih prstiju. Bez riječi se naslonio u naslonjač držeći njihov podnesak dvama prstima podalje od sebe kao da je premazan drekom.1970. „Zašto ste došli?“ Tyler se nakašljao i zacrvenjeo. podigao noge na stol i pogledao ih s neskrivenim gnušanjem.“ (Studentski priručnik) Ukratko. Summersu. Tijekom spomenuta tri mjeseca. između ostaloga. u tom je trenutku Summers učinio nešto što je zaprepastilo blizance. Ponovno se okrenuo rektoru. koju je ona odbila podržati. predstaviti Vam slučajeve zloporabe etičkog kodeksa i narušavanja dobre prakse zajednice. rektoru Sveučilišta Harvard Poštovani rektore. osoba pristupa zajednici koja stremi idealima slobode izražavanja i istraživanja. što je uključivalo detalje svih komunikacija s njim.4.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi da je riječ o njihovih desetak stranica na kojima su naveli sve detalje svojih pritužbi na Zuckerberga. istovremeno razvijajući vlastite (Thefacebook. otezao je razvoj naših web stranica. i to bez naše privole ili saznanja. No. Odbojnost u Summersovom glasu bila je neporeciva. poštovanja tuđeg dostojanstva i otvorenosti konstruktivnim promjenama. no smatramo da je navedeni student svojim ponašanjem izravno prekršio Odluku o pravima i obvezama koju je Studij znanosti i umjetnosti prihvatio 14. a na čijoj je prvoj stranici staja sažetak njihova slučaja: Dopis Lawrenceu H. pa sve do dana kada je u Crimsonu objavljen članak o pokretanju Facebooka. ta su djela izvan područja uobičajenog akademskog života. usprkos dogovoru i na našu materijalnu štetu proisteklu iz njegovih obmana. Prema našim spoznajama. mi (Cameron Winklevoss '04. „Koledž od svih studenata očekuje poštenje i susretljivost u ophođenju s drugim članovima zajednice. kao i preciznu kronologiju događanja od prvog e-maila koji mu je Divya bio poslao. 62 . Silan je trud uložen u tih deset stranica i bio je osokoljen činjenicom da su našle put do rektorovog stola.

moglo dovesti do dalekosežnih i negativnih posljedica po našu akademsku zajednicu. a zatim po sjećanju citirao Studentski priručnik: „„Koledž od svakog studenta očekuje poštenje i susretljivost u ponašanju prema ostalim članovima ove zajednice. dovoljno da bi se čovjek mogao barem pretvarati da je još jednom pročitao njihovo pismo. ali to Summersa nije bilo briga. na kojem bismo porazgovarali o tom predmetu. pa tako i svaki student zasebno. Čemu taj kodeks ako se nikako ne može obraniti?“ Summers je odmahnuo glavom. S poštovanjem. Unaprijed hvala. Priručnik se dodjeljivao svakom brucošu i sadržavao je pravila kojih se trebalo pridržavati cijelo sveučilište. jednoga časnog i uređenog svijeta. otuđenje. da je Mark provalio u našu sobu i odnio naše računalo. Vi biste ga izbacili sa studija. čim Vama to bude odgovaralo. Obrazi su mu podrhtavali pri pokretima glave. a i šire.“ Tyler je osjetio kako se zemlja pred njim otvara.“ „Ali postoji kodeks časti“.“ Summers je uzdahnuo i pustio da dopis padne na stol odmah do žarko obojenih žonglerskih loptica. Svi studenti obavezni su poštivati privatno i javno vlasništvo. uključujući i isključenje sa studija.“ Dakle. Cameron Winklevoss '04 Divya Narendra '04 Tyler Winklevoss '04 Nakon što je prošlo nekoliko sekundi. Osjećao se…izdanim. Tyler je napadno trepnuo puštajući da bijes u njemu potisne šok. Ne vidim da je tu riječ o sveučilišnom problemu. „Postoji i kodeks časti. odnosno njezino oštećenje. Ukrao nam je ideju i sveučilište se treba umiješati kako bi očuvalo poštivanje etičkog kodeksa kakav je uobičajen na Harvardu. Pokazao je na red knjiga iza rektorovih leđa u kojem je bez ikakvog problema prepoznao zbirku studentskih priručnika iz proteklih godina. „Etički se kodeks primjenjuje na odnos između vas i sveučilišta. A on je učinio nešto mnogo gore. Mark je razbio sistem. Okrenuo se jednako preneraženom bratu koji je blago otvorenih usta promatrao kako se dopis klati u snažnom stisku rektorovih prstiju. vjerujemo. imat će za posljedicu disciplinski postupak. neovlašteno postupanje s imovinom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Toleriranje ovakvih slučajeva bi. Krađa. Kako je on vidio te stvari. dečki. Stoga molimo sastanak s Vama. Uvijek se smatrao dijelom harvardske obitelji. rekao je Tyler. Bilo je glasina da mu ih je ostavio njegov prethodnik jer su simbol žongliranja koje će kao rektor morati sve vrijeme prakticirati s ljudima. projektima i problemima. A sada mu vladar tog svijeta govori kako zajednica zapravo i ne postoji i da je svaki geek prepušten samome sebi. tiče vas i Marka Zuckerberga. poput mesnatih valova u oluji epiderme. i sveučilište i cijeli sustav. 63 . „Krasti od kolega u suprotnosti je sa sveučilišnim normama“. a ne na vaše međusobne odnose.“ „I što sad očekujete od mene po tom pitanju?“ Tyler je zurio u šoku. Tyler se nakašljao i objasnio: „Mislim da je stvar prilično očigledna. „Pročitao sam vašu žalbu. Pročitao sam i Markov odgovor. uloga rektorata bila je osigurati provođenje tih odredbi. Tyleru je po izrazu Summersova lica bilo sasvim jasno da će on i njegov brat poput tih loptica izletjeti iz ureda. Izdali su ga i taj čovjek. upao je Cameron zaboravljajući na trenutak tko je taj dežmekasti čovječuljak koji mu se upravo posrao na teškom mukom sročenu žalbu. Ovaj se problem. Mark nam je ukrao ideju.

„Sredite to s njim ili nađite neki način da se to riješi kao pravno pitanje. Uprava je od svega prala ruke. Riječ je o sukobu tehničke naravi između studenata. Mark je postajao slavan. Znao je da će dobro zapamtiti ovaj trenutak jer je označio kraj njegove naivnosti. Summers je slegnuo ramenima. Drugo je rješenje bila tužba pred sudom. Bilo je to uistinu obeshrabrujuće. Tyler je shvatio: jedino im je preostalo da se sami suprotstave Marku. Thefacebook je bio omiljena novotarija kampusa. Tyler Winklevoss smatrao je da je taj prokleti balavac ukrao njihovu ideju. Mark Zuckerberg je bio na pravnom putu proći nekažnjeno. Rektor im je objasnio da su prepušteni sami sebi. osvrnuo se i ugledao debeljka kako se laća telefona. Njegova je šutnja jasno govorila da mu uopće nije bilo stalo do toga što bi Tyler i Cameron mogli učiniti sa svojim problemom. Bez obzira bio u pravu ili ne. web stranice su mu iz dana u dan bile sve posjećenije. Predlagao je susret s Markom.“ „Što biste nam savjetovali da učinimo po tom pitanju?“ Tyler je pomirljivo pitao.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Ali sveučilište je obavezno održavati kodeks časti…“ „Sveučilište nije opremljeno za bavljenje takvim situacijama. a rektor je zapravo podržavao njegov uspjeh. 64 . kao i je li možda povjerovao onome što mu je napisao Mark: da su web stranice vrlo različite i da su blizanci samo kivni što nisu uspjeli prvi pokrenuti svoje. A ako bi se stvari razvijale onako kako je službeni Harvard na njih gledao. Nije jasno je li Summers stvarno bio uvjeren da blizanci Winklevoss nemaju utemeljenih prigovora protiv Marka.“ Tyler je shvaćao na što je ciljao. nešto za što je Tyler dobro znao da nikamo ne vodi jer je Mark potpuno sposoban i voljan lagati im u lice. Ili jednostavno nije mario. Izvodeći brata iz rektorovog ureda. što se činilo kao još lošija taktika. Okrugla su mu ramena zaživjela pod tkaninom košulje.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

17. POGLAVLJE – OŽUJAK 2004.

65

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi O, čudna li i daleka puta… Lako je zamisliti detalje toga jutra u ožujku 2004., iako je povijesno značenje toga trenutka postalo poznato tek naknadno: Sean Parker najednom je otvorio oči potaknut naglo i milozvučnom mišlju koja mu je skakutala po mozgu. Kroz uho mu se uvukao podivljali crv i cijelom nepreglednom mrežom neurona i sinapsi njegove sive mase prošla je zaraza koja je sva crvena svjetla pretvorila u zelena. Kao i uvijek jutrom, nacerio se gledajući bijeli strop i nastojeći se prisjetiti gdje se nalazi. O, čudna li i daleka puta! Rukama je otrao zadnje ostatke pospanosti iz očiju i protegao ruka iznad glave sve dok nije osjetio hladnoću teškoga damastnog jastuka od perja – i tada mu je sinulo. Ležao je na krevetu smještenom uza zid bezlično obojene malene spavaće sobe, glave duboko potonule u jastuk. Kosa mu je bila u komi, poput oblaka svijetlosmeđih kovrča koje su se borile s mekim materijalom jastučnice. Nosio je donji dio trenirke i majicu kratkih rukava, ali samo zato što je bilo šest ujutro. Njegova Armanijeva jakna, uske DKNY traperice i po mjeri šivana Pradina košulja visjele su na vratima kupaonice. O, čudna li i daleka puta! Nasmiješio se od uha do uha, i to toliko zdušno da su ga zamalo zaboljeli kutovi usana. Da, točno je znao gdje se nalazi i bilo je jebeno dobro nalaziti se upravo tu. Gledao je po svojoj sobici i vidio drveni toaletni stolić, policu punu udžbenika o računalima, svjetiljku u kutu, uspavani laptop na majušnom pomoćnom stoliću kraj kreveta. Posvuda je bilo razbacane odjeće, od police za knjige pa sve do svjetiljke, ali Sean nije imao ništa protiv toga jer to je uglavnom bila njegova odjeća, a ona koja nije pripadala njemu, e ta je bila vrlo seksi. Ugledao je kitnjasti grudnjak i majušnu suknjicu, laku majicu s bretelama i uzak, zgođušan remen, onakvu odjeću kakvu nose studentice po kampusima cijele Kalifornije, čak i ovdje, na njezinom sjever, gdje su palme češće okupane maglom nego sunčevim zrakama. Hvala Bogu da se na Stanfordu djevojke odijevaju po kalifornijskim običajima unatoč elitnom statusu sveučilišta. Štoviše, sve su bile plavuše. Prepustite Hrvardu i njemu sličnima na istoku naporne brinete, a neka zgodno i plavo i dalje ima stvarnu vlast na zapadu. Sean se osovio na lakat. Nije bio siguran kome je pripadala ženska odjeća u sobi; pretpostavljao je da je riječ o gošći nekog od njegovih cimera ili je možda riječ o nekoj koja je njemu došla u posjet. Nije bio siguran ni odakle odjeća u njegovoj sobi. Možda je prepoznao vlasnicu, a možda i ne. U svakom slučaju, ona je poznavala njega ili je berem tako mislila. Izgledalo je kao da svim na Stanfordu poznaju Seana Parkera, što je bilo donekle i smiješno s obzirom da uopće nije studirao ondje. Kuća u kojoj je živio uvijek je bila puna klinaca s kampusa iako mu nije pripadala nego je samo bila u blizini jednog od studentskih domova. Osim što nije bio student na Stanfordu, uopće nije studirao. Ipak, bio je junak kampusa. Nije bio baš toliko slavan kao njegov prvotni poslovni partner Shawn Fanning, ali tko je znao o čemu se radi – tome je sve bilo jasno. Njih su dvojica bili tinejdžeri koji su izmijenili lice glazbene industrije tako što su napravili web site Napster, koji je omogućio klincima da iz studentskih soba glazbu daju ostalima na raspolaganje. Napster je bio silno uspješan, bio je stvar koja je promijenila svijet – dobro, vremenom je i implodirala, ali i ta je implozija bila predivna. Napster – koji su Sean i Fanning osnovali nakon što su se kao srednjoškolci upoznali preko nekog chata – bio je manje kompanija, a više revolucija. Njihov je site učinio glazbu dostupnom i besplatnom za preuzimanje s interneta, dao je svakom klincu s kompjutorom mogućnost da uzme što želi. Nije li to bila suština rock and rolla – sloboda? Nije li to ono što je i internet trebao biti? Razumljivo da glazbena industrija nije na to gledala blagonaklono. Zapravo su se te jebene tvrtke kao bijesne harpije okomile na dva jadna Seana. Oni su uzrokovali paljbu, ali
66

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ishod je bio unaprijed poznat. Neki su ljudi misli da se to dogodilo upravo zahvaljujući Parkerovim pogreškama, da se pothvat sunovratio nakon što je napisao neke e-mailove koji su poslužili glazbenoj industriji kao putokaz u borbi protiv Napstera. Možda je to bila samo mladenačka ludost, brbljavost koja je na kraju Napster stajala života, ali to je uvijek bio Seanov problem, ali i njegova prednost. Bio je otvoren, ništa nije čuvao za sebe. Nije ni za čim žalio. Ni u ludilu. To nikako ne bi sličilo njemu. Naravno, kad je Napster otišao k vragu, Sean se mogao i drugačije ponijeti, sklupčati se u nekoj rupi ili pobjeći mami i tati. Umjesto toga, odlučio je ponovo uzjahati silicijskog pastuha. Tek su se nekoliko godina kasnije on i dvojica njegivih najboljih prijatelja pozabavili jednim drugim programom izraslim iz ideje dijeljenja. Ovaj se put radilo o jednostavnom besplatnom programčiću koji je prikupljao osobne kontakt – podatke i s vremenom se razvio u živi sustav pohrane poslovnih podataka koji se sam neprestano ažurira. Tvrtku su prozvali Plaxo. Tada je i to implodiralo, barem je Sean na to tako gledao. Sam Plaxo se dobro držao i njegova je vrijednost u tom trenutku vjerojatno bila milijunska, ali Seanova uloga u svemu tome bila je prošlo svršeno vrijeme. Imao je dojam da se njegov izlazak iz tvrtke mogao nazvati napucavanjem, a u stvarnosti je bilo i gadnije no što zvuči. Gadno jer je Sean smatrao da se u cijelu priču upleo i jedan pravi, stvarni zlikovac, koji kao da je došetao iz nekog filma o Jamesu Bondu: misteriozni Velšanin udaren na megalomansku stranu skoro onoliko koliko mu je bio impresivan bankovni račun. Upravo je Sean bio taj koji je prizvao VC22 aveti jer je mislio da Plaxo treba sredstva, a da on zna kako će se nositi s takvim ulagačima. No, Michael Moritz nije bio tek neki ulagač, nego partner u fondu Sequoia Capital i mali bog lovaroša Silicijske doline. Ulagao je i u Yahoo i u Google, i zaradio toliko novca da više nikada nitko neće posumnjati u njegove metode. Sean je Moritza smatrao tajanstvenim izopćenikom i manijakom. Od početka su se klali na gotovo svakom pitanju. Sean je slobodouman, mlad i poduzetan, a Moritz je tu radi novca i oko toga nije bilo nikakvih dvojbi. Niti godinu dana nakon što je Sequoia dokapitalizirala kompaniju koju je osnovao, Sean je stekao dojam da Moritz očekuje njegov odlazak i napuštanje tvrtke koju je sam osnovao! Naravno, Sean je to odbio. Vodila se oštra bitka, investitor je izvršio prevrat unutar tvrtke i Sean je polako, ali sigurno počeo uviđati da će na kraju ostati na vjetrometini. Dvojica njegovih najbliskijih prijatelja s kojima je osnovao tvrtku vremenom su, po njegovom mišljenju, popustili pritiscima Moritza i uprave. Prema pouzdanim informacijama, kada je Sean uzvratio najavom da će napustiti tvrtku samo pod uvjetom da unovči svoj dio u njoj za čistu gotovinu, Sequoia je krenula đonom. Sean je bio uvjeren da je Moritz potegnuo za sredstvima kakvima bi se poslužio i onaj Bondov zlikovac. Bio je siguran da je Moritz unajmio privatne detektive ne bi li prikupili prljavog rublja za borbu kojom ga je trebalo udaljiti. Počeo je primjećivati automobile sa zatamnjenim staklima kada bi izlazio iz stana, čudno pucketanje dok je telefonirao, a pojavili su se i sablasni pozivi s nepostojećih telefonskih brojeva. Postajalo je užasavajuće. Možda i jesu nešto nalazili. Kao i svaki dečko njegovih godina, a još i zahvaljujući slavi stečenoj kroz Napster i Plaxo, Sean je uglavnom bio spreman za tulumarenje. I cure. I nikako nije bio svetac. Bio je u ranim dvadesetima, rock zvijezda Silicijske doline koja misli i govori brzo, vrlo brzo. Nešto što je nosio u sebi odavalo je dojam živčanosti, frenetičnosti, i to se lako moglo pogrešno protumačiti.
22

VC = venture capital. U doslovnom značenju – poduzetnički kapital. Radi se o sredstvima i ljudima koji su na raspolaganju za sudjelovanje u rizičnom pothvatu i koji preuzimaju rizik na sebe. U zamjenu za takvo novčano sudjelovanje, preuzimaju dio buduće dobiti i razna, ako ne i sva, upravljačka prava. U pitanju mogu biti sasvim mali, ali i ekstremno veliki iznosi.

67

jebiga. Pogledao je onaj zavodljivi grudnjak na podu i opet se nasmiješio. nego i svoja dva bivša najbolja prijatelja. Stvorio je dvije najveće internetske kompanije svih vremena. čekamo svoju veliku priliku. Kada se stvari pogledaju ozbiljnije. Kosa mu je bila tako neukrotiva da je vukla na afro. Bio je pozitivac. Kao što su privatna zabadala vjerojatno nekako uspjela shvatiti. I. Noću je bio maskirani osvetnik i pokušavao promijeniti svijet mijenjajući jedno po jedno studentsko derište. Samo što. ali to nije značilo da je sa Seanom Parkerom gotovo. Razlika je bila u tome što je Sean točno znao što će biti ta velika prilika. čovjek koji je stajao iza PayPala. Što se Nepstera tiče. Friendster je imao svoja ograničenja. Volio je kasne izlaske i volio je piti. možda deseci milijuna dolara. nije bilo fer. Iako se prezivao Parker. Sean je već dvaput zakucao. da. barem je Sean tako smatrao. Bio je mršavko. Neki su ga čak usporedili i s Jimmom Clarkom. Tako je to s rizičnim poduzetničkim kapitalom. bijelom prahu. u najmanju si je ruku stvorio reputaciju. A možda i stotine milijuna. Izbačen je iz nekoliko noćnih klubova. No. Bilo je gadno. stalno je gledao odakle bi mogla doći ta treća lopta i sada je tražio nešto što će uistinu mijenjati živote. od kojih je najvažniji Peter Thiel. Seanov brat po sličnim iskustvima s bandom iz Sequoie. Seanu će pripasti dobar dio toga. ni Friendster nije mogao biti njegovo treće zakucavanje. K tome. Bio je i astmatičar pa je nosio i inhalator. Fizički ne bi nikoga mogao prepasti. dogodilo se. Mora se pošteno priznati da je imao svojih trenutaka. Svi. Ali. Sean je smatrao da ga je Moritz izbacio. Natjerao ga je da mu preda ključeve onoga što je stvorio vlastitim rukama. Zapravo. uživali su radeći od njega gradskog momka na lošem glasu. Bila mu je smiješna pomisao da netko o njemu misli kao o zločestom dečku. a bio je švorc. Zlikovac iz Silicijske doline? Presmiješno. Ali negativac nije bio. Sam je sebe smatrao čak nekom vrstom superheroja.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Možda su na kraju i imali nešto čime su ga držali. Odjeća s potpisom. Doveo im je neke vrlo odvažne tipove voljne uložiti u rizične pothvate i upoznao ih sa svojim lokalnim poznanicima. pčele i školjkaše. alergičan na kikiriki. a kasnije samo strašno. U početku je strašno super. Sean još nije imao novca. Kako god bilo. i što sad? Nije se to dogodilo samo njemu. reći da je bio mršav nije dovoljno. zapravo je bio 68 . Što se toga tiče. Plaxo je završio loše. tabletama i samo nebo zna o čemu sve ne. čak i ako se njime nije obogatio. Stvar je već bila odmaknula. očajnički i. osnivačem Silicom Graphicsa i čovjekom koji je bio odgovoran za Netscape i Healtheon. Napustio je i srednju školu kada je Napster podivljao i nikada se nije vratio. trebala mu je još jedna dobra lopta i tada bi analogija mogla biti i prikladnija. Znao je i vjerovao u to kao u Boga: bit će to društvene mreže. Sean je vjerovao da je izgubio ne samo tvrtku. Bračni bi mu krevet bio dovoljno velik da odradi splet gimnastičkih vježbi na parteru. sebe je zamišljao sličnijim Batmanu. Naravno da će Plaxo jednoga dana biti prilično vrijedan. Pretpostavio je da bi to moglo biti urnebesno bilo kome tko ga je poznavao dok je odrastao u Chantillyju u Virginiji. Tračerska smeća Doline tek su se tada raširila nakon što je iza sebe ostavio dvostruki jackpot. Nekada i mnogo njih. a Sean se nije ukrcao na vrijeme. Sean je već počeo očekivati kako će jednog dana otvoriti Gawker i doznati da si uštrcava krv mladih tuljana. Iako je bio bolje zamaskiran nego Match ili JDate. a možda i nisu. volio je cure. Stalno je uza sebe imao injekciju s dozom adrenalina. Naravno. tu su bile i nepotvrđene priče o svakojakim narkoticima. Jedno vrijeme hedonizam mu je išao sasvim lijepo. nije upisao faks. Danju bi bio Bruce Wayne i družio se s poduzetnicima i direktorima. Ni govora. za razliku od Brucea Waynea. U Silicijskoj dolini to je redovita pojava. Tek nekoliko mjeseci ranije spojio se s ljudima koji su napravili Friendster. naravno. Komadi.

Računalo nije bilo njegovo niti od njegovih cimera pa je moralo pripadati gošći ili nekome drugome tko je došao u posjet. Bilo to je veliko igralište na kojemu su se prešetavali narcisoidni tipovi. Trepnuo je u nevjerici. ali to Seanu nije bilo pravo društveno umrežavanje. a MySpace pomoćno osobno promidžbeno sredstvo. Na zaslonu je bila otvorena neka web stranica. I kada je računalo isključeno. reče potiho Sean sebi u bradu. Bio je to očito nekakav portal. Bilo je vrijeme za povratak na potragu. što ga je vrlo začudilo jer je vidio skoro sve što se vidjeti moglo. njezini prijatelji. Ono što je vidio bilo je briljantno. njezina mreža. Zatim je vidio da se ispod njezine slike nalazi i nešto podataka o njoj. tko god ona bila. a ne tek ljudi koji su je pokušavali pojebati. Odmah je spazio da je već zakačen na net. Znatiželjni Sean bacio je pogled na stranicu. Postojao je još i MySpace. tada se s tim neće ni zamarati. bila je stalno budna. Probudio se već nekoliko sekundi kasnije. Sean je sjedio i pustio da se energija u njemu razbudi. Nije stajala. a vidi tek kako sjajno glumim! Nisam li doista super maneken?! I tako dalje i tako dalje. Ona golema praznina koja je zjapila na tržištu društvenih mreža bila su sveučilišta. primijetio je da ima super kosu. Društvena mreža namijenjena studenskom tržištu. Ovo je bila njezina prava društvena mreža. i to preko Stanforda. Pogledaj me! Pogledaj! Pogledaj moj garažni bend. Reklo bi se da su svi bili sa Stanforda i imali Stanfordove e-mailove. Na MySpace se nisi uputio kako bi komunicirao. Bili su to njezini prijatelji iz stvarnog života. a studenti su zapravo bili idealna populacija za društveno 69 . Ako je Friendster bio alat za spajanje partnera. Da je zanimaju dečki. Važno je da je na dohvat ruke i to ga je činilo savršenim uređajem u tom trenutku. gledaj mene kako pričam smiješne viceve. ali negdje je neki novi Fanning kuckao u svojem podrumu i radio na Napsteru društvenih mreža. mjesto na koje bi netko došao u potrazi za curom koju još nije poznavao pokušavajući tamo doći do njezinog telefona ili e-maila. Krajnje očito. Posegnu je za laptopom i nježno ga postavio u krilo. Bilo je vrijeme da pregleda svoju elektroničku poštu i započne dan. te noći bila online. YouTube ili Google. Očito je vlasnica. Sljedeći put bit će ili milijarda ili ništa. kao na Friendsteru. povezani online. Slika djevojke bila je na lijevoj strani. Sean je samo trebao otvoriti četvrte oči. Traži prijatelje. Uz profil se nalazio i osobni citat koji je sama sastavila i nekoliko komentara njezinih prijatelja s grupe. Slijedio je i popis prijatelja koje već ima. Fluidna. zvijezda u usponu koja je rasla opako brzo. što je preostalo? Sean nije bio siguran. Ako se ne radi o milijardama i ako to nije njegov Yahoo. Jednostavna. Sve se svodilo na pokušaj lansiranja sebe kao brenda i nadanja da ćeš privući dovoljno pozornosti. Nisu to bili ni ljudi koji su joj servirali svoj novi bend ili odjeću kao na MySpaceu. Znao je da je ljestvicu postavio jebeno visoko. Povezani trajno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi servis za spajanje parova. Iz njih se razaznavalo da je žensko. društvena mreža je radila. Iza sebe je već imao Plaxo i to mu iskustvo nikako nije bilo po volji. Sean je bacio pogled ili dva na nju i nije ga se dojmila. Prekrasna. prekrasan osmijeh i nevjerojatne plave okice. Nježna plava traka dominirala je gornjom i donjom zonom stranice. Tako nešto nije vidio nikada ranije. I da je solo. MySpace je bio odličan za svoju svrhu. „Majko sveta“. Ispod toga su joj omiljene knjige i što studira na Stanfordu. nego da bi se razmetao. Ugledao je stolić tik do pokrivača i na njemu otvoreni prijenosnik kraj rozoga djevojačkog ručnog sata.

pomoći će malom da od Facebooka napravi nešto jako veliko.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi umrežavanje jer su nevjerojatno skloni druženju. Po svemu sudeći. Ništa manje neće smatrati uspješnim. Bi li ovo moglo biti treće? 70 . Ili milijarda ili ništa. Počeo je pretraživati. Krenuo je pronaći tog Marka Zuckerberga i vidjeti od čega je napravljen. i to većinom isječke iz Harvard Crimsona. U četiri je dana skoro cijeli kampus bio na Facebooku. Yale… Kriste. Do kraja drugog tjedna imao je već oko pet tisuća registriranih korisnika. Web stranice TheFacebook pokrenuo je klinac s druge godine faksa. To mu se sviđalo. Tko god je to napravio. čisto. Columbia. novina Sveučilišta Harvard. našao je mnogo. svega šest ili osam tjedana ranije. Stanford. dvaput je zakucao. Izrazito mu se sviđalo. a tada su otvorili vrata i nekim drugim sveučilištima. do zadnjeg retka stranice. Napster i Plaxo. Nakon nekoliko udaraca po tipkama pred sobom je ima Google. „Thefacebook. Nasmiješio se samome sebi i rekao si da na popis neuroza svojem portfelju mora dodati još i OKP. Friendster i MySpace su previdjeli upravo dio tržišta koji je najskloniji društvenosti. Valja nazvati Valleywag i javiti im da Sean Parker. Njegov um mu je stalno radio takve stvari i Sean je neprestano nastojao izgladiti ili pojednostaviti stvari. ganja neki novi projekt… Trebalo im je to javiti jer će se upravo to i dogoditi. Jednostavno. stavio je svoje ime ravno na dno stranice. U studentskom domu stvoriš više prijatelja nego ikada u životu. pa to ide brzo! Sean je mrmljao sam sa sobom. Začudo. Dok je razmišljao o toj svojoj sklonosti. Nasmiješio se. Od dva pokušaja. zločesti dečko. uhvatio se kako istovremeno prstima nastoji izravnati nabore na posteljini. U tom se trenutku pretpostavljalo da ih ima već oko pedeset tisuća. Oči su mu progutale sve.“ Zašto ne samo „Facebook“? Takve stvari bi ga izludjele. A ako su stvari uistinu tako divne kako su mu izgledale. Ali ovaj site?! Izgledalo je kao da je sagrađen na samo zlatnoj žili. opsesivno-kompluzivno poremećeni astmatičar alergičan na kiki-riki. i tamo je našao: Proizvodnja Mark Zuckerberg.

minimalistički i beskompromisno moderno uređen od četverometarskog staklenog ulaza pa sve do golemog akvarija sa živim ribama koji je odjeljivao salu od otvorene kuhinje. Elegantan. Pod je bio od bambusa. aspik svinjetinu garniranu šalotom i đumbirom. da je uspjela uvjeriti nekog od konobara da im donese pića bez provjeravanja njihove dobi. podatak da čak 67% onih koji isprobaju Facebook postanu redoviti korisnici – oglašivači nisu uopće bili kadri pojmiti. I gusju jetru u pretjeranim okruglicama od škampa.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 18. eto ih u jednom od hit restorana New Yorka. No. Kako im je gost kasnio. Stvari su ipak mogle biti makar malo bolje da je Mark te sastanke shvaćao ozbiljnije. one brzo nestajuće siječanjske Eduardove tisuće dolara. Eduardo. to su plaćali s hrpice rezervirane za Thefacebook. Zar stvarno misliš da će od nas ovdje tražiti papire?“ Djevojka je kolutala očima. 71 . Možda je Kelly imala pravo i nitko tamo nije imao namjeru tražiti iskaznice. a on sjedi u svojoj idiotskoj trenirci s kapuljačom i lupka natikačom o natikaču pod stolom. Jednostavno im je trebalo još vremena da se stvari slegnu. barem je Eduardo to tako doživljavao. Jedan veći zid od istoga takvog stakla zaklanjao je prostor za stolom za pedesetak osoba pa su se mogle vidjeti samo sjene poslužitelja koji su obigravali oko stola. nitko nije imao volje dati spomena vrijedan novac za oglašavanje. Eduardo se pobrinuo za sve troškove. i to je samo pogoršavalo stvari. tartar od tunjevine. Iako su spavali kod prijatelja umjesto u hotelu. Ono što je bilo još impresivnije. no niti jedan od susreta nije imao blistav ishod. njoj se to moglo i oprostiti jer je jedini razlog njezine nazočnosti na večeri posjet rođacima u Queensu. Eduardo je uspio organizirati nekoliko susreta s mogućim oglašivačima. Eduardova cura nije bila presretna izborom jela i kratila je vrijeme do posluživanja domaćeg sladoleda u posudicama za dostavu hrane. ali već se nastavila baviti popisom raspoloživih alkoholnih pića u svojim rukama. „66“ je sagrađen na prvom katu stare tkaonice u Tribeci i predstavljao je najnoviji uspijeh Jeana Georgrsa. a oglašavanje na internetu je i inače kockanje svoje vrste. a vjerojatno i najljepši kineski restoran koji je Eduardo ikada vidio. No. Eduarda je izluđivalo što niti ona niti Mark nisu ništa doživljavali ozbiljno. a drugu proveo sjedeći u tišini dok se Eduardo snalazio kako je znao i umio. kao što je i Mark radio. stvar nije bila u tome. više od sedamdeset pet tisuća. Najmanje što je mogao učiniti je izgledati pristojno jer je na takvome mjestu stršao kao prase u Teheranu. Nije ih impresionirala ni činjenica da korisnici na Thefaceook stranicama ostaju dulje nego na gotovo bilo kojem drugom siteu. Mark se zajebavao i glupirao cijelim putem do New Yorka praveći se da je sve samo velika šala. već su naručili nešto s jelovnika. Zapravo. od putovanja i taksija do hrane i pića. Ta činjenica je određivala putovanje kao poslovno i Mark se stoga trebao ponašati kako priliči trenutku. Olakotna mu je okolnost što u „66“ nisu došli kako bi se sastali s potencijalnim kupcem oglasnog prostora na siteu. Što se Kelly tiče. Jednostavno je bilo teško oglašivačima objasniti koliko je Facebook zapravo poseban. POGLAVLJE – NEW YORK CITY „Ma daj. Iako su svi bili iskreno zadivljeni činjenicom da su dobivali nove korisnike tolikom brzinom i već ih imali. njegovo ponašanje nije bilo nimalo nalik očekivanom. Ali Mark se tamo nalazio jer je navodno u New York došao poslom. prema zadnjem brojanju. ali ipak je sve djelovalo više fusion nego azijski. jastogova kliješta na pari s đumbirom i vinom. Doduše. Nije to počelo s restoranom. ali ipak su tu bili poslom i Mark se trebao pripremiti za svoju ulogu. vjerojatno bi zaboravila na sladoled. Kineske svilene zastave visjele su sa stropa. a pjeskareno staklo dijelilo je prostore za objedovanje. I na koncu konca. Eduardo ju je pogledao ravno u oči. možda dijelom i zbog toga jer bi Mark obično jednu polovicu prespavao.

preživjeli borac koji je nakon toga osnovao i Plaxo i time si potvrdio reputaciju. Kelly je bila visoka i zgodna. ali to mu nije bilo bitno. Eduardo je spazio Parkera onog trenutka kada je prošao pjeskarenu staklenu barijeru. Kad smo već kod toga. U roku od nekoliko dana Baylorova društvena mreža je nestala u ropotarnici povijesti. Daleko više su ga zaokupljale misli o sastanku zbog koga su uopće došli i čovjeku kojega su trebali upoznati. Sean je mljeo priču za pričom. i gledao Marka kako sav važan objašnjava njihovu strategiju na primjeru Baylora. prijatelji koji su postali milijarderi. pa prešao na Plaxo i još teže makljaže koje je jedva preživio. Eduardo je počeo priču o prisutnosti na dvadeset devet sveučilišta. Nije znao mnogo o Seanu Parkeru.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Iako nije bila baš takva da bi je čovjek htio ženiti. Krenuo je od Napstera i bitaka koje je vodio oko njega. ali se Sean obrati Marku pitanjem o strategijama kojima se koriste pri osvajanju novih sveučilišta. Ti si vjerojatno Eduardo. Prvo je dobacio haj domaćici istodobno grleći jednu od konobarica. Svoj je svijet predstavio vrlo plastično i Eduardo je gledao kako Mark sve upija. Imao je većih briga. tada i na tome mjestu. I da ga nije vidio odmah. Bio je to slučaj čiste idolatrije. Činio se kao nekakav divljak. ponešto nadrkan. dok je drugom rukom razbarušio kosu njegovog klinca kao da su kućni prijatelji. Mark je odavno izgubio njezinu frendicu Alice. Eduardo se nije trebao truditi zapamtiti sve ono što mu je Google servirao o Seanu jer je ovaj ionako odmah ispalio sve što je trebalo. naravno. I Kelly. To malo teksaško sveučilište ih je prvo odbilo obrazloženjem da je razvilo svoju funkcionalnu društvenu mrežu. Napster je bila hakerska bitka nad bitkama. „Sean Parker. napravili su popis svih sveučilišta u krugu od stotinu ili dvjesto kilometara i poosvajali ih redom. Niti Eduardu toga trenutka nije bilo posebno važno što će biti sa Kelly. tulumi ovdje i ondje. jer je to i dalje bio daleko najveći hakerski pothvat u povijesti. Usput je sjeo kraj Kelly i naručio piće za sve četvoro kod konobarice s kojom se prethodno sprijateljio. prijatelji koji još uvijek traže ono pravo. po Eduardovom mišljenju nakratko. 72 . njihov ep. izraz Markovog lica. Život u Silicijskoj dolini i u Los Angelesu. ali je bio prilično siguran da oni od Parkera ne trebaju ništa. kao niti što je htio od njih. Kada je Sean konačno uspio ispričati sve svoje priče i stao. Parker je bio divlja zvijer Silicijske doline. Eduardo je sjedio. Umjesto izravnog sukoba s Baylorom. otrčati u zračnu luku i odletjeti u Kaliforniju. možda i mrvicu opasan. njihovo najšire bojno područje ikada. Trebao je ranije zbrojiti dva i dva. crvene obraze i sjaj u očima. ali mu se nije sviđalo ono malo što je o njemu našao na internetu. Odbijao se od zidova kao lik iz crtanog filma – tasmanijska neman koja se kao uskovitlani tornado razletjela restoranom. serijski poduzetnik koji je iz dvije internetske tvrtke što ih je napravio izletio na prilično spektakularan način. Iz Eduardova kuta gledanja bilo je očigledno da je Mark Seana Parkera smatrao bogom. Zatim je zastao pri jednom stolu pozdravljajući čovjeka u odijelu i rukujući se s njim kao da se odavno znaju. okrenuo je tok razgovora pitavši kakva su posljednja događanja s Thefacebooko.“ Sean se prošetao na drugu stranu stola gledajući Marka – Eduardo je spazio. Sean Parker je bio veteran. Izgledao je kao da će ustati. Vrlo brzo su baylorska djeca praktički molila da ih se pusti na Thefacebook jer su vidjela da su svi njihovi prijatelji već tamo. odnosno rat. a Eduardo ju je uspio zainteresirati i nakon epizode u toaletu. Bio je potpuno otvoren u svakom pogledu. Mark. Nije bilo bitno niti to što su na kraju izgubili tu bitku. pa kakav je to lik? Prišao je njihovom stolu i nasmiješio im se. Razina energije koju je isijavao bila je nevjerojatna. U osmijehu je bilo nečega lisičjeg. Isuse Kriste. Nije mu bilo nimalo jasno zašto bi htio razgovarati s njima. uočio bi ga sljedeće desetinke jer ga se nije moglo ne primijetiti zbog stila kojim se pojavio na sceni.

Marku se svidio Parker. Ni poduzetnički kapital nije bio cool.3. Eduardo se namrštio. Vrtložni derviš 23 je napustio zgradu istom brzinom kojom se i pojavio. Večera je prošla vrlo brzo. Eduardova cura je otišla naći se sa Seanom i njegovom curom u neki bar u blizini. koliko je Eduardo mogao pronjušiti. Čim su se zdjelice ispraznice. iako se Eduardu činilo kao vječnost te je umalo zapljeskao kada je Kelly konačno dobila sladoled. Studenti provode sate u potpunoj fascinaciji. Thefacebook. kako ih zovu u Bosni) pripadnici su islamskog sufističkog reda posvećenog duhovnom životu. Odmah su se prepoznali. Sigurno je to bio. obožavao ga je. Ukratko. jedan je od onih koji bi stalno nešto novo. Nije želio odustati. ali je pritom izgledao izrazito chic.“ U roku od 24 sata nakon objave tog članka 85% Stanforda je pristupilo Thefacebooku. Ruke podignute u zraku. kao da je zapravo glumio geeka u nekoj TV seriji.: „Ne ide se na predavanja. Danas je hipnotička vrtnja derviša kulturna atrakcija Turske. ali njegova je aura još lebdjela unaokolo. Eduardo se nije bojao da bi Mark u skorije vrijeme poželio potražiti dokapitalizaciju kod takvih poduzetnika.“ Mark je slegnuo ramenima. bar ne u ovom trenutku. bez obzira koliko su se stvari usložnjavale. Nije bio u pitanju samo način na koji se odijevao. ali nije ništa rekao. Bilo mu je jasno da uzalud priča. trebalo je još servera. A TheFacebook je trebao upravo novac. Seanu se pak svidjelo što ima Marka za svojega istinskog obožavatelja. nego i način na koji se odnosio sa svima u prostoriji – bio je rođeni showman i to mu je išlo strašno dobro. Eduardo je nagađap da to nije previše važno. okrenuo se prema Marku.com ludilo je poharalo kampus. ►►► Deset minuta kasnije Eduardo je stajao kraj Marka na cesti. Možda je to bila posljedica činjenice da su obojica bili spretni s računalima. za nj je samo važno da sve bude zabavno i cool. Mark nije imao ništa svojeg novca pa su se do daljnjega morali oslanjati na Eduardov. No. Poanta je bila u tome da ga je Mark zanimao mnogo više. ovaj put mu je bilo drago što je Mark toliko nezainteresiran za novac. Doimalo se da je Marku strašno drago što je Sean Parker čitao o njemu. zapostavlja se posao. zaključili su i da im je potrebno još programera i angažirali su ih. Oglašavanje nije bilo cool. pokušavajući rukom dozvati taksi. sigurno je imao pristup ključnim izvorima poduzetničkog rizičnog kapitala. Eduardo je pripremio deset tisuća dolara. rekao je Eduardo u nadi da će skinuti čini s Marka. Kako je posao rastao. iako Sean nije na Marka ostavio dojam geeka. Zbog toga su razloga namjeravali sljedećeg dana otvoriti novi račun u banci i u projekt uložiti još novca. ili mevlevije. gdje su se pak trebali naći s nekim zajedničkim poznanicima. Poznati su i kao vrtložni/vrteći derviši zbog svojega plesa koji je dio obreda sema. Zvali su ih stažistima. niti ponašanje kao da je stalno na nekoj opakoj kemiji. ali morao je obaviti još nekoliko telefonskih razgovora. „Taj bi Eskimu prodao led“. On nama i nije potreban. koji je još uvijek sjajio od sreće.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Izgledalo je da Seana ta priča prilično uzbuđuje. Što se Eduarda tiče. Prema nekim opisima. nije njega Sean namjerno ignorirao. 23 Turski mevlana – derviši (mavlavije. Iako Parker i nije imao neku ozbiljniju lovu. Želio je organizirati još nekoliko sastanaka s oglašivačima. ali i njih će prije ili kasnije trebati plaćati. Sean je zamolio da ga ispričaju. „Hoću reći. Dopunio ju je i citatom koji je Stanford Daily objavio 5. Eduardo je namjeravao pridružiti im se kasnije.a pogotovo to nisu tipovi u odijelima i kravatama. Nije izgledalo da bi ih Sean mogao obasuti novcem jer ga zapravo nije još ni imao. u to nije bilo nikakve sumnje. 73 . ples je katkad završavao ekstatičnim stanjem u kojima su se derviši mogli probadati bez ikakva znaka boli i krvi. To je bilo neizbježno. pokupio račun i obećao Marku da će mu se javiti vrlo brzo. Parker je otišao.

Eduardo je osjećao da Sean Parker jednostavno nije mogao biti jedini koji je primijetio njihov maleni web site. Svi su obožavali Thefacebook. i to bez pomoći Seana Parkera. Bilo je pitanje vremena kada će se otvoriti novčanici u kojima ima nešto malo više no što je potrebno za večeru u šminkerskom newyorškom restoranu. Sve je bilo sjajno i nije trebao brinuti ni o čemu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo se. 74 . već će naći kako unovčiti tu prokletinju. Problem je bio što je Parker. unatoč tome što se kretao u poduzetničkom svijetu. bio sušti ideal cool osobe u Markovim očima. mislio je. nije uspijevao othrvati misli koja mu se stalno vraćala. Na kraju je suzbio tu misao i pohranio je u nekoj zabačenoj ostavi mozga. Prije ili kasnije. međutim.

U to je vrijeme Facebook prešao brojku od 150. počeli su navirati do te mjere da su izazivali i pomalo straha. drži aktovku pod miškom. ovo postaje presmiješno. Demokrati sveučilišta plaćali su trideset dolara dnevno kako bi prikupili zainteresirane za njihovu ekskurziju u New Hampshire. stranice su donosile nešto prihoda. Thefacebook je počeo izgledati kao ozbiljan posao s punim radnim vremenom. a kamoli njihovu nadogradnju i 24 VC = Venture capitalist 75 . Kako se semestar bližio kraju. Unatoč tome što su Chris i Dustin dobro povukli dio tereta. I ne samo oni. jedan se čak probio i do Markove sobe. ali nedovoljno da bar pokriju troškove najma servera. Neki su izbacili i cifre.com. Seneca Club Red Party i godišnji „plesnjak u koži“ doma Mather. a nisu ni namjeravali puštati nikoga u vlasništvo ni po koju cijenu. Tip se idiotski smiješka. ali i prvorazredne. jednostavno si nije si mogao pomoći. Lijepe. Sve skupa. Ljudi u odijelima su im prilazili u blagovaonici i knjižnici. pa su oglašavali tečaj za barmene. Znao je da je riječ o nekakvome naprednom programskom jeziku o kojemu pak nema nikakvog pojma. bit će sve lakše uskladiti – bilo je očigledno da će obojici tijekom ljeta prioritet biti Thefacebook. Nije mu išlo jer nije imao pojma o čemu se radi. Još jedan. Nešto prostora su zakupili razni harvardski studentski klubovi i udruge. odjeven u sivo odijelo s kravatom. ali problem je što nitko nije nudio novac. Eduardo je u proteklom mjesecu napravio neki napredak u odnosima s oglašivačima. Jednostavno im nije padalo na pamet. To nije bio prvi VC24 koji ih je pratio po kampusu. Čekao je pred vratima tri sata dok se Mark nije vratio sa sastanka katedre za računala. Nastojao se koncentrirati na profesora. Isuse.“ „Sereš. vrijediti stvarno velik novac.“ „Da bar serem. Samo su najavljivali da bi se novac mogao dogoditi. Čak su i njih pretvorili u provizorno radno vrijeme svoje cvatuće kompanije. U tom se trenutku hrvao s porivom da se okrene i pogleda – no učinio je to. bradatog čovjeka crno-bijele kose koji je jurcao po podiju predavaonice osrednje veličine. okrugle kao okruglice u juhi na sabat i s mnogo nula u sebi. a nisu o tome ni međusobno razgovarali. Sjedi između dvojice s druge godine koji na sebi imaju trenirke s grbom sveučilišne teniske ekipe. barem ne ozbiljan. Trebalo je manje od sekunde kako bi uočili lika: srednjih tridesetih. Intenzitet smiješka se pojačao kada je uhvatio Eduardov pogled. ali još uvijek nitko nije dao konkretnu ponudu. AOL i Monster. Thefacebook je zauzeo školske sate. budu li se stvari nastavile tako kretati. POGLAVLJE – LJETNI SEMESTAR „Yup.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 19. i predstavnici krupnih internetskih i softverskih kuća stali su ih hodočastiti.000 članova i svakoga dana je dobivao tisuće novih. Završetak škole je značio i da on i Mark trebaju donijeti krupne odluke o bliskoj budućnosti.“ U početku se Eduardo uspio oduprijeti porivu da pogleda preko ramena. sveameričke prisutne tvrtke kao što su AT&T Wireless. Kada završi semestar. krupne. Bilo je krasno nalaziti se u središtu pozornosti. pokrenuo je nekoliko testnih oglašavanja za lokalne. Ni Mark ni Eduardo nisu nikoga od svih njih shvaćali previše ozbiljno. Bilo je to još jedno Markovo predavanje na koje je upao. Eduardo je znao da će stranice.

Ali prije nego je Eduardo stigao izložiti svoj plan. između ostaloga slika. odnosno d. No. Kad Wirehog postane gotova aplikacija. a ne kao prenatrpanost. Slučaj je htio da i Andrew McCollum dobije posao za tvrtku EA Sports. Mark nije našao ništa što bi ga trgnulo. Poveo bi i Dustina sa sobom. Zamisao je imala nastavak. Unatoč registriranju tvrtke i epidemijskom rastu TheFacebooka. ulica u Palo Altu. odmah kod Stanforda. počeo je razvijati još jedan projekt – Wirehog. mjestu mitova i legendi. Marku se činilo da je smislio savršeni plan. s kojim je u srednjoj školi napravio Synapse. Chris je još uvijek trebao dobiti određeni. 30% Eduardu. a i Adam D'Angelo je išao s njima. uopće mu se nije sviđalo što je čuo. Zapravo. gdje je Eduardova obitelj živjela. Mark je objasnio. No.o. Razmjena bi se obavljala preko vlastito uređenih web stranica. Eduardo je unaprijedio posao i što se tiče pravne podloge. činilo se da je Mark sve to doživljavao kao uzbuđenje.travnja registrirali TheFacebook LLC25 na Foridi. I Mark i Eduardo su se interesirali za neki posao koji bi radili preko ljeta. opustio se uz mali karton Beck'sa i zaključio da bi nekoliko sljedećih mjeseci trebao provesti u Kaliforniji. Program se preuzeo s interneta i pokrenuo lokalno. 76 . središte umreženog svijeta. Kada je uzeo u obzir i to da su im oglašivači većinom u New Yorku. i Andrew McCollum. Marku i njemu sličnima to je mjesto u kojem žive nadljudi. Dogovoreno stažiranje je. gotovo doslovno „društvo s ograničenom odgovornošću“. posebno ako se radi usporedno s Wirehogom. Činjenica da je Mark odlučio svoje vrijeme podijeliti na dva projekta Eduardu je olakšala odluku o stažiranju. za početak. izgledalo je logično da preko ljeta bude tamo i u slobodno vrijeme radi za Thefacebook. Proteklih nekoliko tjedana. Bilo kako bilo. Eduardo se počeo zabrinjavati tek kada je Mark ispalio drugu novost. Iako je Thefacebook bio i njegov prioritet. Silicijska dolina. ali Eduardo je preko poznanstva iz Phoenixa i obiteljskih veza uspio rezervirati stažiranje u prilično ozbiljnoj investicijskoj banci u New Yorku. U prijavi u registar ponovili su ranije dogovorene postotke vlasništva: 65% je pripalo Marku. u kući bi postavili radionicu. i to je bilo nešto. objavio ju je samo dan prije. i to nakon što je Eduardo prihvatio stažiranje i već počeo tražiti stan u New Yorku. On i Mark su i službeno osnovali tvrtku i 13. U međuvremenu će on i Dustin raditi i na nadograđivanju Thefacebooka. sami ti dokumenti činili su tvrtku stvarnijom iako još nije stvarala nikakvu dobit. O tome je naširoko raspravljao s tatom i bilo je očigledno kamo ga je otac usmjeravao. Istini za volju. Bio je to plan od koga bi se svakome zavrtjelo u glavi.o. još uvijek nije donosio zaradu i nije bio pravi posao. Iako je TheFacebook rastao iz dana u dan. a grupa onih kojima bi korisnik dopustio pristup bila bi njegova društvena mreža kakvu sam odabere i uredi. i to ne samo zato jer je 25 LLC = limited liability coorporation. glazbe i videa. još uvijek je bilo teško odlučiti što učiniti kada za nekoliko tjedana dođe kraj nastave. bilo na zavidnom položaju i otvaralo je fantastične mogućnosti. koja je isto tamo. bit će ugrađen u Facebook kao dodatna funkcija. kolega s grupe na računarstvu. program za razmjenu datoteka s primjesom društvenih naklonosti. Kalifornija.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi održavanje sada kad je to postalo nužno zbog toliko ljudi koji su danonoćno visjeli na siteu. Partneri su mu bili dva frenda iz programerskog svijeta: Adam D'Angelo. a omogućavao bi korisniku razmjenu sadržaja s prijateljima. Želio je na Wirehogu raditi u Silicijskoj dolini. Nadali su se da će do kraja ljeta s trideset skočiti na stotinjak sveučilišta. Mark je već imao spremno iznenađenje. Wirehog je bio križanac Napstera i Facebooka. i Facebook i Wirehog bi tako došli tamo gdje pripradaju. Mark i njegovi su čak našli gdje bi za malo novca bili u podnajmu: La Jennifer Way. tada još neutvrđeni postotak. a 5% je preuzeo Dustin. Ni dan kasnije se Eduardo još uvijek nije mogao pomiriti s drugim Markovim iznenađenjem. pak.

kao i osigurati smještaj i hranu u unajmljenom stanu u La Jennifer Way. Mark i Dustin su trebali biti programeri. Eduardo je odgovorio. Igra je bila u punom zamahu. U svakom slučaju. opet će se naći na studiju i bježati lakrdijašima u sivim odijelima. No Eduardo je ponovo pristao financirati razvoj novcem zarađenim ulaganjima. no nisu ga ni primijetili. Središte prostorije je bilo raščišćeno i na čistinu postavljen red od pet stolova. U blijedom ambijentu ultramodernog računalnog praktikuma niskoga stropa. Nije ih bilo teško prepoznati. Urlici. Nitko nije imao namjeru ići na drugi kraj zemlje besplatno. To će. imati svoju cijenu. Eduardu se to nije baš svidjelo. kako će obavljati dogovorene uloge? Mark je zanemario Eduardove brige čim ih je ovaj izrekao. Trebalo je samo naći način da sve funkcionira. Nikada nije planirano voditi tvrtku iz Kalifornije. Gužvu su činili studenti računarstva. ali je prihvatio da će tako biti nekoliko mjeseci. Eduardo je mogao samo razaznati da su na ekranima zbrkane brojke izmiješane sa slovima. Eduardo se okrenuo natrag Marku praćen blistavim smiješkom čovjeka u sivom. Razdvoje li se.“ „Trebalo bi biti zanimljivo“. sa svojim su blijedim licima bili u elementu. razumije se. Još se više bojao Seana Parkera jer je.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kalifornija na drugom kraju zemlje. Na čelu stolova stajao je Mark sa štopericom u ruci. S mjesta na kojem je stajao. Parker točno znao na što će se Mark upecati. Pustili su glasine po odjelu za računarstvo kako namjeravaju platiti osam tisuća dolara za rad preko ljeta. smatrao je da tako treba postupiti. a pet je geekova frenetično udaralo po tipkovnicama. „Hoćeš li s nama? Takvi obično barem plate ručak. četiri…Sad!“ Zamislimo scenu koju je Eduardo ugledao ušavši u podrumsku učionicu upravo u trenutku kad je ona eksplodirala.“ Eduardo je klimnuo sjetivši se. pogotovo jer tvrtka nije još počela zarađivati. Namjeravao je tih dana otvoriti novi račun u Bank of America i na nj položiti osamnaest tisuća. „Danas primamo stažiste. ovakvi kao onaj što je sjedio uza njih po Kaliforniji će proganjati Marka. Mark i Dustin su odlučili povesti nekoliko stažista sa sobom u Kaliforniju kako bi ostvarili onu brojku od stotinu sveučilišta do kraja ljeta. a kada ljeto prođe. a Eduardo prihvatio stažiranje u New Yorku. Za svakim su bili po čaša Jack Daniel'sa i jedan laptop. Riječ „zanimljivo“ je u Markovom neobičnom svijetu mogla značiti mnogo toga. Kada je konačno došao naprijed. a riječ „zanimljivo“ bila je zanimljivija no što je mogao zamisliti. vidio je i zašto. odgovorio je Mark. nije bilo prilike naklapati o planovima jer je Mark odluku već donio. i to većinom dečki i s prve dvije godine. Mark i Dustin će raditi na programima. „Pretpostavljam da trebam razgovarati s njima“. Za to su dosta dobri. Nije bilo sumnje da su se klinci natjecali u probijanju 77 . „navratit ću i pomoći vam oko izbora štenca. dok će Eduardo tražiti oglašivače i baratati financijama. smatrao je da nema razloga ne raditi na dva mjesta. nego ju je smatrao i opasnom i zavodljivom. Probijao se kroz njihove redove. ►►► „Tri. za razliku od ovih koji su vukli za rukave.“ Mark je odmahnuo glavom. a Marku dati bjanko čekove kako bi kalifornijski ogranak mogao funkcionirati. Izgledalo je kao velik novac. a od Eduarda se očekivalo da izigrava biznismena. Dok će on po New Yorku proganjati oglašivače. „Kad odjebem onog tamo“. a Eduardu se učinilo kako ima nečeg vražjeg u njegovom smiješku. Kao odgovoran za poslovni aspekt projekta. luđački smijeh i pljesak kakofonično su mu bušili uši dok se laktovima probijao kroz gužvu kako bi vidio što se događa.

čime su dokazivali ne samo da su u stanju raditi pod pritiskom. za tri mjeseca će se svi vratiti na nastavu. Bili su hakeri koji piju. a možda će biti tu gdje su i sada i gledati kako tvrtka raste i raste. Bili su ekipa i njegova namjera je bila ostati timski igrač. kako i priliči pravom timskom igraču. može li se išta drastično pogoršati u samo nekoliko mjeseci? 26 Kalifornija. Zvala se Priscilla i prilično često se nalazila u Markovoj blizini u prošlih nekoliko tjedana. udaranja po tipkama i natezanja Jacka dok dvojica nisu ustala gotovo istovremeno odbacujući stolice na pod iza sebe od siline skoka. životi su im se u tih nekoliko mjeseci uistinu promijenili. na tome mjestu. Bilo mu je drago gledati Marka kako uživa u svojih pet minuta. svijet u kojem je on bio junak. Ne samo da će s njim poći u Kaliforniju. Dre: „California. Do tada će možda biti bogati. Eduarda su odgurnuli unatrag. nego i da će pratiti Marka gdje god će biti potrebno. Na licima im se ocrtavalo čisto zadovoljstvo. Eduardu nije trebala ni sekunda da poveže događaj kojem je svjedočio s onom pijankom inicijacije kraj biljarskih stolova u Phoenixu. Rulja bi ga počastila oduševljenim pljeskom. visoka Kineskinja izrazito tamne kose i doista lijepog osmijeha. što je prije nekoliko mjeseci zvučalo kao znanstvena fantastika. I Eduardo je bio sretan iako je samo stajao podalje i promatrao. Bili su izvan sebe pokušavajući čestitati novim stažistima. nego gdje god ih povede. nalikovali su dečku i curi. Kada već budu tamo. možda uspostave kakve dobre veze koje bi Eduardo iskoristio za još brži rast sitea. Njima Mark više nije bio samo kolega s grupe. dignuo bi pogled i iskapio čašicu viskija. a klinac bi se odmah vratio na programiranje. Mark je konačno izgledao stvarno sretan u pulsirajućoj gomili koja ga je obožavala. dok bi Mark. nije se moglo reći da im to smeta. Trebalo je proći još deset minuta dreke. Mark i Dustin su se pridružili stažistima tvoreći maleni prsten u sredini prostorije. McCollum i stažisti programirali u Kaliforniji. Mark na trećoj i život će ići dalje. pokraj Marka je stajala zgodna Azijka. vrijeme je za party… 78 . U svakom slučaju. Bilo je to utrkivanje. it's time to party…26“ Eduardo nije mogao ne nasmijati se. ali nije se bunio. Kada god bi neki od njih dopro do razine na kojoj bi ekran bljesnuo. Odbacio je svaku dvojbu. Eduardo će biti na četvrtoj godini. Tada. Na kraju krajeva. Nije bilo potrebe za paranojom. pitao se. Dustin. naprotiv. Svakoga je dana sve više postajao bog. zaključio je da bi mogli uspjeti: mogao je voditi tvrtku iz New Yorka. Eduardo nije sumnjao da će im budućnost biti prvoklasna. Rulja ga je okružila ispunjavajući čistinu u sredini i svi su pokazivali ozbiljne simptome umne poremećenosti. čak ako je to značilo biti udaljen od središta događaja tisućama kilometara. testiranje. Stvarno. vjerojatno najluđi prijamni razgovor koji će itko od tih klinaca ikada doživjeti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi kroz lukavstva i labirinte koje su im Mark i Dustin postavili ne bi li izabrali najbistrije. U oba slučaja će im život biti bitno drugačiji nego što je bio prije početka ove avanture. No. I ovo pred njim je bila inicijacija svoje vrste. „I dobili smo dvojicu pobjednika! Čestitamo!“ U tom je trenutku netko pokrenuo mp3 player priključen na zvučnike u kutu prostorije i začulo se Dr.

ali bi krenuli dalje i ne bi ga krivili za to što im je pokušao razbiti snove. Upravo zbog toga je osjećao toliku ozlojeđenost prema Marku Zuckerbergu. Preimenovali su ga u ConnectU. planiranja i nervoze. gotovo praznoj studentskoj sobi Quada. a neki put i pravo mučenje. a opet – spektakularnost se nije osjećala. rasprava. laptopima u sobama kampusa. pokušavao je iskoristiti svaku raspoloživu mrvicu dramatičnosti kako bi spasio dignitet trenutka. krenuli su u ozbiljan pohod na Olimpijske igre u Pekingu 2008. stalno su slušala dečke i cure kako pričaju o Facebooku. Veći dio Tylerovih stvari već se nalazio u označenim kartonskim kutijama poslaganim uz rubove sobe. Beštija se proširila na sve strane. Znao je sve o fenomenu prednosti ranog početka. Njegov i Cameronov tata trebao je doći za sat ili dva kako bi im pomogao pri selidbi iz Harvarda u stvarni svijet. to i jest bio dramatičan moment: pokretanje web stranica na kojima su svi nazočni radili od 2002. „Tri. ne sasvim stvarni svijet. izgledu i funkcionalnosti. Do tada će proći još tisuće i tisuće sati treniranja. gotovo pune dvije godine. kao ni dramatičnost.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 20. a zatim je došla i na TV. Friendsterom i svim drugim društvenim mrežama koje su grabile naprijed i širile se internetom kao pošast. Možda je oduševljenje izostalo jer je u suštini samo jedan Indijac pritisnuo tipku računalne tipkovnice pred očima identičnih blizanaca u bezličnoj. najviše zato da bi zaboravili traume koje su prolazili nekoliko posljednjih mjeseci njegova razvoja. Već su angažirali trenera i sada. možda će se nositi s Thefacebookom. godine. tolikih sati provedenih u brizi o svakom detalju. Blizanci će odmah otići na trening. No dok će trenirati. nakon što su diplomirali. Teoretski gledano. Istina je da bi se naljutili. U nekim sektorima nije bilo toliko važno koliko si kvalitetan ni kakva ti je strategija. valja se nadati da će i ConnectU isto krenuti naprijed. POGLAVLJE – SVIBANJ 2004. otac je obnovio jedan stari hangar u Connecticutu. MySpaceom. i to skoro svakog tjedna. a djelomice i zato što je Thefacebook pokazao kako ideja na kojoj je stvaran Harvard Connection može istovremeno raditi na više sveučilišta. Doduše. Smatrao ga je krivim ne samo zbog krađe njihove ideje. sva nalazišta su već bila zauzeta. Možda bi njihove stranice promijenile živote tolikih ljudi. I to se nije ograničilo samo na Harvard. Stranice su konačno bile u stanju da ih se stavi u promet. nego i zbog dva ključna mjeseca izgubljena zahvaljujući njegovom odugovlačenju. hodnicima. Kako bi im u tome pomogao.“ „Dva. godine. Sva trojica. Divya je podigao prst u zrak i držao ga nad tipkovnicom. kao u doba zlatne groznice. Možda bi prvi pokrenuli svoj site i svaki bi američki klinac pričao o tome kako se zakačio na ConnectU. i to na još jači trening no što su ga imali na Harvardu. Bit će teško i bolno.“ „Jedan…“ Tyler je osjetio kako mu prsti bijele stežući grlo boce šampanjca i gledajući Camerona i Divy nagnute nad laptop. 79 . Uz malo sreće. U novinama je pak bila gotovo svako jutro. Tyler. Tyler je znao da su ostalima dali i previše „fore“ i da to ima svoju cijenu. Prvo je lutala domovima. Cameron i Divya. Bio je to spektalukaran trenutak. Da je jednostavno rekao da im neće napraviti posao. našli bi nekoga drugog. Njegov otac je dvanaest godina predavao poslovanje na Whartonu nakon što je osnovao svoju tvrtku i mnogo puta mu je objašnjavao u čemu je trik. Kada je ConnectU krenuo na put. Bilo je to više nego deprimirajuće. Bilo je važno doći prvi. nakon toliko mnogo dana.

Mark Zucerberg. Kome su sada mogli staviti soli na rep nakon što je Mark odletio u nebesa? Tyler je svakako pročitao Markov odgovor rektoratu i njegov odgovor na Cameronovu posljednju opomenu pred tužbu. Neke je zabune možda i bilo. On. „I eto nas“. njihova ga je obitelj imala na bacanje. Cameron se vraćao s nekog tuluma na obali i ugledao Marka s druge strane ulice.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark Zuckerberg.“ Tyleru je to bilo čisto sranje. Othrvao se tom porivu znajući da iz toga ne bi proizašlo ništa dobro. Jedne večeri. Iskreno. ni Thefacebooka. počeo sam raditi na Thefacebooku ne koristeći ni linije koda ili kakvih sklopova koje su dio Harvard Connectiona. nastavio je Divya povišenim tonom. Uopće im nije bilo do novca. pisao je Cameronu. Markov svjetonazor nije bio takav. „U početku“. kako običan razgovor neće pomoći jer su stvari već bile previše zasrane. kao što je na primjer Microsoft. Kada je Divya završio odbrojavanje. no Tyleru nije bilo važnije stvari od časti. ovaj se okrenuo i otrčao. pomalo me žalosti činjenica da mi prijete nakon što sam radio besplatno za njih. Ali ono što je Tyleru stvarno diglo tlak bila je posljednja rečenica tog pisma Disciplinskoj. Tyler je odbacio crne misli i usredotočio se na brata i prijatelja pred računalom. Stvar je bila u pravdi i časti. Za Boga miloga. Mark je zaključio kako „nastoji kao prolaznu smetnju tretirati sve te kapitaliste koji bi se uključili u posao čim vide da je napravio nešto uspješno. a ne ranije. Postojao je samo ConnectU koji će. Tyler se nekoliko puta tih tjedana ozbiljno bavio mišlju da mu jednostavno dođe u sobu i suoči se s njim. Jedine zajedničke karakteristike ta dva sitea su mogućnost postavljanja vlastitih informacija i fotografija te pretrage po tim informacijama. Možda su u svijetu hakera te vrline bile podređene sposobnostima nadmudrivanja onoga s druge strane ekrana. Dobro. Nakon što je pokopao njihove stranice. Možda se u poslovanju te stvari mogu zanemariti. bez trunke sumnje. Nisu potpisivali nikakve ugovore. i shvaćam zašto ih uzrujava činjenica da sam pokrenuo uspješne web stranice dok su njihove još uvijek nedovršene. Jebeni Mark Zuckerberg. „Polijećemo!“ 80 . Ipak nastojim svojim vještinama pripomoći onima koji pokušavaju razviti vlastite ideje za web stranice. ali nakon što sam imao posla s hrpom drugih ljudi ili tvrtki dubokog džepa i dobro povezanih s pravnicima. Mark je to vidio kao rad za neke sportaše s faksa.“ Pročitao je i Markov zločestiji dopis Sveučilištu nastao nakon što su Tyler i Cameron nastojali stvar predati Disciplinskoj komisiji: Obično se nastojim držati podalje od pothvata drugih studenata zato što mi oduzimaju previše vremena i ne ostavljaju dovoljno prostora kreativnosti koju trebam za vlastite projekte. U tom trenutku nije bilo ni Marka Zuckerberga. i to je bilo jasno. samo tjedan ranije. ako bog da. no ja im sigurno nisam ništa obećao. najbolje što umije. Kada je zakoračio prema njemu. „projekt mi je privukao pozornost i od mene se tražilo da završim Connect segment stranice. ali nije imao nikakvih obaveza prema dvojici nabildanih veslača koji nisu znali programirati. njegov brat i Divya niti u jednom trenutku nisu gledali na financijsku stranu priče. Nikada. otvoriti novu stranicu njihovih života. Tyler je znao. Istina je i da im je srao u svojim e-mailovia. Znao je da Mark njih trojicu smatra nebitnim događajčićem u povijesti Facebooka. Nakon tog sastanka. Činilo se da mu je jedini izbor krenuti dalje. nikakve članke o zabrani konkurencije ili odavanja poslovne tajne. Tyler možda jest postao mrvicu opsjednut. ne mogu reći da su me iznenadili. To sam napravio. sve je napustio nakon što mu je dojadilo i otišao se baviti nečim drugim.

a Divya i Cameron su se kucnuli.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Prst mu je udario tipku. u dnu duše. ali se nije mogao othrvati dojmu gorčine u ustima unatoč slavljeničkom ozračju. 81 . da će se studentarija njime služiti i da će stranice rasti i rasti. Duboko. ConnectU je zaživio. zaslon je zatreptao i – to je bilo to. Pustili su ga na tržište u nadi da će ga ljudi prihvatiti. Potegnuo je dug gutljaj osjećajući mjehuriće u grlu. znao je da gorčina nema veze sa šampanjcem. Tyler je podigao čašu.

nije čula tresak i kada bi neznatno ranjenoga drvenog monstruma mogao ubaciti u prtljažnik svojeg BMW-a parkiranog nekoliko metara dalje. Vjerojatno ne. Bilo je vjerojatnije da će morati sagnuti glavicu i pitati curu za pomoć.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 21. ne bi bilo loše da dožive nešto domaće i prisno – čak ako je to tegljenje pedeset kilograma teškog stola preko pitome tratine… „Sean Parker?“ Zvuk je došao niotkuda. a sada mu se mali genijalac sam od sebe bacio u naručje u Kaliforniji. niti su oni bili posebno ludi za njim. Na trenutak se pitao bi li koji cug iz inhalatora štogod pomogao. Pospani gradić u kojem su se nalazili nije bio krcat živahnim mladim ljudima. pred kućnim pragom. U prvi mah nije prepoznao nikoga od njih. zaključio je. Okrenuo se oko osi i susreo se suncem pa zaškiljio. ponekad bazenom i palmom. Mark Zuckerberg je bio šokiran koliko i Sean. ali nije čuo prigovore iz kuće. Mark je odmah predstavio svoje cimere i rekao mu kako su se nedavno uselili u susjedstvo. Iako se s njegovog lica teško išta moglo zaključiti. dakle. Sean Parker i znoj koji se cijedio iz njegovih 75 kg nisu imali nikakvih izgleda spriječiti da se glomazni mahagonijski pisaći stol strovali niz stube pred trijemom malog bungalova. POGLAVLJE – SRETNE SLUČAJNOSTI Da ne duljimo. ili jednostavno išlo na živce. Nakon one večeri u „66“ nekoliko su se puta pokušali naći. „Ovo je nevjerojatna slučajnost“. fizika je bila kriva za sve. ona nikada neće ništa ni saznati. Umjesto uzaludnog suprotstavljanja. Počelo ga je stiskati u plućima. Njegove skupe talijanske cipele utonule su nekoliko centimetara u travnjak. 82 . Kada su mu se oči malo privikle. Njegova cura. Bio se potrgao kako bi locirao Zuckerberga u New Yorku. ali kako su prilazili shvatio je da zna jednog od njih. Podigao je pogled i shvatio kako glas dolazi iza njegovih leđa. Sila protiv sile istog iznosa i suprotnog smjera. pokazao je kuću koja se vidjela s mjesta na kojem su stajali. Daleko najbolje. razaznao je da prema njemu idu četiri dečka. samo se izmaknuo i gledao kako se drveno sranje ruši uz neugodan tresak na tratinu kraj staze. a ona je gotova sa zadnjom godinom Stanforda i odlazi doma. nakašljao se i odustao. iako Sean nikada nije vjerovao da se takve stvari događaju slučajno. i tu nije bilo spasa. mrmljao je pokušavajući se sjetiti tko bi to mogao biti. To je bio vrlo dobar znak. iz Ulice Palo Alta u kojoj je živjela obitelj njegove cure. i stoga nisu niti pokušavali. Točnije. Predmet koji se kreće nastoji zadržati kretanje koliko god ono bilo čudno i nepoželjno. Sean je nagađao da su stanovnici prosječno oko trideset godina stariji od klinaca koji su mu prilazili. pomislio je zbog načina na koji su bili odjeveni. ali kako je dobar dio zadnjeg semestra proveo kod nje. Trenirke. Slava i bogatstvo. prekidajući Parkerova razmatranja svih aspekata gorućeg problema. Nije to nešto što bi muškarac prvo pomislio. a lice mu se zažarilo od napora. Kleknuo je na jedno koljeno i podvukao ruke pod teško drvo i muški upro. Ono što se moglo vidjeti bili su nizovi krasnih prizemnica s friziranim tratinama i grmljem. Studenti. Zaustavio je dah i pozorno osluškivao. Na Seana su doslovno nabasali. Sila je jednaka umnošku mase i brzine. ali na kraju im je propao svaki plan. Najbolje od svega bi bilo da je Mark nekako mogao nabasati u Palo Alto. ili što god bilo da bilo. ali Seanov život ponekad stvarno izgleda kao niz sretnih slučajnosti. uređenim kolnim prilazima. traperice i jedna siva kapuljača. čak su se već bili dogovorili da će se susresti u Vegasu na nekom skupu povezanom s visokom tehnologijom. Bilo je neobično vidjeti mlade ljude u tom kraju.

Sami su za stotinjak dolara kupili sajlu u obližnoj željezariji i instalirali je o dimnjak i stup. Jednu osobu Sean nije vidio u kući. Markovi su roditelji poslali nešto opreme za mačevanje. Kada nisu spavali. Radilo se gotovo danonoćno. vjerojatno više pijan nego uplašen. leteći kroz zrak kao da je u nekom školskom uprizorenju Petra Pana. dodavali sveučilište po sveučilište. limenki piva i kartonskih kutija oveće količine računalne opreme. dodavali aplikacije i razvijali Wirehog. Kada čovjek uzme u obzir činjenicu. ostala oprema i mnoštvo žica bili su razasuti na sve strane. samo što nije bio ovješen o sigurnosno uže. Bila je već uređena. rješavali probleme i bugove. No. pa su se na sve strane mogli vidjeti floreti i zaštitne maske. brucoše računarstva Stephena Dawson-Haggertyja i Erika Shilnicka. Uspio se otpustiti u pravom trenutku i nakon nešto vrtnje u letu upao je u središte bazena kao bomba i zalio sve oko sebe. 83 . one iste mirne ulice udaljene samo nekoliko milja od središta grada. U pozadini se uglavnom čuo ili alternativni rock ili nešto slično. Kada im se još pridodaju Andrew McCollum i Dustin. Na unutrašnjosti kuće nije trebalo posebno raditi. mogao je vidjeti kako je zasvijetlilo u Markovim očima. Pretjerano veliki dnevni boravak pretvoren je u križanac studentske sobe i računalnog labosa. Instalirali su bijele zidne ploče za pisanje i već ih prekrili kodovima u svakoj mogućoj živoj boji. Bili su elitna postrojba. a nije bilo trenutka da barem netko nije za nekim računalom nešto radio. nešto posteljine i to je bilo sve. Krenuli bi oko podneva i radili do pet ujutro. Radna etika je bila zapanjujuća. Kuća je bila super i u njoj je vladao divan duh studentske udruge iako su se Mark i njegovi dečki tek uselili. Pod je bio odlagalište ambalaže pizza. teško može biti tješnja. a Markovo jato nije ponijelo mnogo toga sa sobom. može li zamisliti išta bolje nego da još primi na stan nevoljnika koji iza sebe ima suosnivanje dvije internetske tvrtke o kojima se pričalo na sve strane? Mark nije naglas izrekao tu ideju. Green Day je bio čest izbor i Sean je to smatrao očekivanim izborom nadobudne grupe anarhoidnih hakera. da će se tamo zadržati nekoliko dana i da će nakon povratka biti privremeni beskućnik. kako na papiru tako i u praksi. bili brilijantni stručnjaci za Linux i izradu weba. Sean je bio više nego zadovoljan stanjem. a znao je da bi ga moglo zanimati. ali Sean je bio siguran da je postojala i ta mogućnost ukoliko ga takvo što zanima. Barem za sada. Želio je surađivati na Thefacebooku onog trenutka kada ga je vidio. a sada mu se otvorila mogućnost življenja s tipom koji ga je stvorio. bilo mu je jasno da Eduardo uopće nije prisutan u svakodnevnom životu Thefacebooka. U početku ga je to zbunjivalo jer se u New Yorku predstavio kao glavni za poslovne aspekte Thefacebooka. kao da je progutao žarulju. čim je Sean ušao u kuću. on je posebno mnogo radio. uključujući i stažiste. jeli ili se bacali u bazen – radili su. nego se iz petnih žila držao za sajlu niz koju je klizio od dimnjaka prema telefonskom stupu s druge strane dvorišta. uključujući roštilj i daske stražnjih prostorija kuće u La Jennifer Way. ali i čvršće. Što se suradnje tiče. uz minimalna oštećenja.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kada je Sean objasinio da je krenuo seliti svoju curu njezinim roditeljima. programirali su. Eduardo nije bio tamo. Računala svake vrste nalazila su se posvuda. Ne samo da je i Mark radio. Seanu se podjednako sviđala i ekipa s kojom je Mark utrčao u ring. ►►► Dečko je vrištao. Svatko je donio ruksak ili dva. Prostorija je nalikovala utrobi razbijene svemirske letjelice. Svi su. možda najbolji materijal za izgradnju novog projekta kakvog je Sean ikada vidio. Mark je došao u Silicijsku dolinu kako bi stvorio internetsku tvrtku jer je to jednostavno pravo mjesto za takve projekte. Mark će imati iza sebe pravi mali trust mozgova.

Kada ga je gledao kako programira u četiri ili pet ujutro. opremu za mačevanje. Eduardo bi se možda pokušao održati. Treći ga je put sudbina posjela na pravo mjesto. bio je tamo kada je sve počinjalo. je li Eduardo Saverin još uvijek dio priče? Doimao se kao sjajan dečko. milijarde vrijednu kompaniju koju je čekao. Odlučio ih je upoznati s okolinom kako je samo on mogao. Nekada samo s pinklecom na ramenu i laptopom na rukama. s njime noću lijegati i jutrom se buditi. Što se tiče Eduarda.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Zapravo. U njoj su se primjenjivale taktike koje se nisu predavale ni u jednoj poslovnoj školi. Uspjeli su time što su došli tamo. njihove prazne kutije dostavljenih pizza. Ni jedna od tamošnjih legendi nije nastala slušajući predavanja. Sean je znao da je baš on taj koji im može pokazati sve opcije. Sean je samo trebao pokazati put. reče Sean u sebi. U tom je gradu bio rock zvijezda. šminkerski restorani. Imao je snage. negdje…On će osigurati da stvar proradi. Sudjelovao je u brojnim uspješnim pokretanjima projekata. sve će biti njegovo. Stoga ga je u velikoj mjeri isključio iz svojih razmišljanja. Thefacebook će biti udarna vijest i svi će slaviti Marka kakav god čudak bio i kakve god nedostatke imao. Imao je Marka. nego ratovanja. radili su na stvaranju kreme društvenog života. treba živjeti s njim. Očito je bio genij. ali već je pokazivao da nije imao ono što je trebalo za takve projekte. Bill Gates nikada nije završip Harvard. To mu je svakako davalo određenu težinu jer je bio investitor u nečemu što počinje od nule. Gledao je te dečke. koliko je Seanu moglo biti poznato. ali mjesto se promijenilo. Dolinu je smatrao takvim mjestom. a još više ih je vidio kako žive ili umiru. Pa što ako je spavao na madracu zguranom u slobodan kutak i što ako su njegove stvari pohranjene u nekom spremištu. Jadničak. i to svakog jutra. Ali osim toga? Smatrao se poslovnim čovjekom. mjestom koje vrvi od stalnih revolucija. ali osim toga je imao i onu posebnu vrstu usredotočenosti potrebnu da se izvede ovakvo što. Sean je znao da pred sobom ima osobu koja stvara novu priču o uspjehu u modernoj. Ta novost je Seanu odmah zazvonila na uzbunu. Sean nije niti upisao studij. cure. Štoviše. tužno ali istinito je da će propustiti budući razvoj tvrtke. Što li se dogodi kada stojiš kraj lika koji ščepa munju i s njom poleti u nebo? Povuče li te za sobom u stratosferu? Ili pougljeniš u pokušaju da ga uhvatiš? 84 . Eduardo nije bio tamo i. nije mu se tamo ni htjelo biti. U krajnjoj liniji. Eduardo je otišao u New York i bavio se nekakvim stažiranjem u banci ili tako nečim. ali to je nešto što se u toj igri događalo svakodnevno. Ranije se našao na pravome mjestu i u pravo vrijeme. Tada je njegov novac financirao razvoj cijeloga projekta. Najviše im je bilo potrebno razumijevanje onoga što društveni život stvarno jest. Vjerovao je svim srcem da bi ti dečki uz njegovu pomoć mogli stvoriti baš tu. Prvi korak bio je pomoći tim dečkima da shvate što znači biti dijelom revolucije. a vrijeme je proletjelo brzinom svjetlosti. A gdje je Eduardo Saverin? Još bolje. Ako stvarno želiš napraviti nešto. Mark Zuckerberg je bio taj. sposobnosti i volje. imao je toliko iskustva da je jako dobro znao kako uspjeh ovisi o energiji i angažmanu onih koji su srce pothvata. kako je Mark objasnio. imao je Thefacebook. obnovljenoj Dolini silicija. Kako je Mark rekao. Pokrenuo je Napster u srednjoškolskoj klupi. Uostalom. stvarno želiš da projekt uspije i zaživi. imao je Markove ljudi. Tulumarenje. i zaključio kako ih ne bi ubila poneka lekcija o određenim profinjenijim načinima uživanja u životu. ali što je to zapravo? Silicijska dolina se nije vrtjela oko poslovanja. eto. uložio je prvu tisuću dolara za servere. ali nije vidio zašto Mark ne bi jednoga dana zasjenio čak i njega.

no to nije bilo tako važno. Mark je spominjao neku zabavu na koju ih je Parker ugurao. a mogla bi to biti i prilika za upoznavanje s još nekim sklonima ulaganju. pjesma skupine Mamas & Papas. POGLAVLJE – CALIFORNIA DREAMING27 Siva zavjesa kiše prekrila je prošireni Boeing 727 American Airlinesa kad je krenuo prema pisti za uzlijetanje. ono što su planirali za nastavak večeri zvučalo je kao da pravi napori tek predstoje. zvijezdama internetskih tvrtki i nekim od glavnih igrača Doline silicija. Ni na tren nije požalio što je već prvog dana odustao od stažiranja. čak i ljudima iz svijeta rizičnih ulaganja. Zapravo. i sve će ponovo biti čista harmonija.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 22. Nije li pravi razlog zašto je uzeo last minute kartu za Frisco uvjeriti se da je neopravdano zabrinut? Vjerovao je da će Thefacebook postati opet onaj stari prije nego protekne ta noć. kako napreduju i zašto se ne javljaju malo češće. kako se snalaze Mark i ekipa. posjetiti punokrvnu zabavu Hollywooda. bio je i s Kelly. i to uglavnom s društvom iz Phoenixa koje se u gradu zateklo. Koliko god odmoran bio. izglednim investitorima. ali pogled nije prolazio kroz kišu. znao je da ima velike izglede provesti veći dio večeri čekajući uzlijetanje. U svojim umornim mišićima osjetio je vibriranje ubrzavajućih motora i naslonio se u usko sjedalo do prozora nastojeći naći udoban položaj. U New Yorku se prilično istrošio. Ali nije uspijevao potisnuti tjeskobu koju mu je Thefacebook izazivao. čim je dobio svoju pregradicu i stol zatrpan financijskim izvješćima tvrtki čije je vrijednosti dionica trebao analizirati. vjerovao je da će bez problema prespavati šestosatni let. objavljena 1965. osjetili zaneseni high-tech San Francisco. Bit će to stvarno sjajan start. a već bi mu i to izgledalo kao da je jedan ujutro. Mark i ostatak ekipe će se prvo razvaliti. Udomaćili su se na Stanfordu. na listi 500 najboljih pjesama svih vremena „Rolling Stone“ magazina 85 . čak su nekoliko puta otišli u L. Po deset sati dnevno je glancao pločnike. Moglo bi biti zabavno. Sean ih je već vodio po sličnim zabavama. posebno u sitne noćne sate kad bi se pitao što li se događa u Kaliforniji. po očajnom vremenu. Pjesma je 89. Odmah mu je bilo jasno da zapostavljanje tvrtke koju su on i Mark pokrenuli u studentskim domovima nije način na koji će postati biznismen očeva kova. odustao je nekoliko minuta nakon što je počeo. On. nekakvo okupljanje u dobrotvorne svrhe na kojem će biti prva liga poduzetništva. To je značilo i da bi u San Francisco mogao doći dobrano nakon predviđena 22 sata. bit će potpuno iscrpljen. ali kada je uzeo u obzir da se radi o JFK-u petkom navečer. kao njegova šašava djevojka koju razmišlja nogirati.A. Nacerio se sam sebi i zakolutao očima nastojeći se ugurati u neudobno i premaleno sjedalo pomislivši kako postaje možda mrvicu ljubomoran. Kada ga je Mark i ostatak ekipe dočekaju u zračnoj luci. Mark je vidio sve najbolje što je taj kraj mogao ponuditi. Nije mogao razaznati koliko je zrakoplova poredano ispred njegovog. Otkako su mjesec dana ranije sletjeli u Kaliforniju. s bilo kim tko je iz bilo kog razloga bio zainteresiran za Thefacebook. Naravno. proizvođačima softvera. koja se tada već nazivala njegovom djevojkom i povremeno bi to bilo i točno unatoč tome što je počinjao shvaćati da nije sasvim svoja. 27 „Kalifornijski san“. susretao se s oglašivačima. Iako je nosio uobičajenu kombinaciju sakoa i kravate. Večeri i noći bi provodili po raznim klubovima New Yorka. a onda se prihvatiti posla. Eduardo se zalijepio za okrugli prozorčić. Kako je Marko to prenio.

Dvadeset tri sms-a i svaki Kellyin. Činilo se da svatko želi upoznati genijalca koji je pokrenuo igračku društvenog umrežavanja koja je podigla toliku prašinu. posebno time što je sklopio sporazum s Y2M i dobio prilično „obećavajuća“ obećanja od još nekih krupnijih mušterija. pa joj je javio da ga razmota. Eduardo joj je sms-om odgovorio da se smiri. Prihodi od oglašavanja koji su trebali početi pritjecati nisu bili dovoljni jer pola milijuna korisnika treba poslužitelj golemog kapaciteta. Prethodne joj je večeri sasvim nerazumno otkrio da kani otići u Kaliforniju provesti nekoliko dana s Markom i dečkima iz tvrtke. Bacio je pogled kroz prozor i vidio da su još nisu ni na pisti i izvukao to čudo iz džepa. Ponekad bi samo odšutio. Stvari su bile još gore jer je Mark bio takav kakav je. Ako je i bio oduševljen time što je Eduardo konačno pokrenuo stvari s oglašivačima. Trebat će pravi zaposlenici. No. usta su mu se objesila. Nakon toga je isključio mobitel i ubacio ga natrag u džep. valjda je upravo sada konačno našao vezu. a koji je rastao svaki put kada bi mu Mark javio neku novu prekretnicu. bez obzira na koliko tuluma te odveli. Osjetio je iznenadno vibriranje u džepu i hitro bacio pogled po avionskoj kabini sav zbunjen. Reagirala je vrlo loše. Ostala je u Bostonu radi nekih predavanja. Eduardo se nije mogao otresti osjećaja zabrinutosti. Prekrasno. Ponekad je komunikacija podsjećala na razgovor s računalom. odmah se upuštajući u glasna paranoična razmišljanja kako odlazi radi svih tih razuzdanih tulumarenja s djevojkama koje su upoznali na Thefacebooku. Ubrzo nakon toga i dvojica stažista neće biti dovoljna da bi održavala tvrtku. odlazak na neku večeru ili zabavu. Nije to bilo nešto što bi Sean Parker trebao slušati jer su to stvari o kojima ne raspravljaš pred ljudima koji su u višednevnom posjetu. Sjetio se ostavljenog dara za nju koji je omotan odložio u ormarić njezine studentske sobe. a preko telefona je bio potpuna misterija. to u svakom slučaju nije pokazivao. Treba priznati i da su Mark i njegovi danonoćno radili na dodavanju novih i novih funkcija na stranice i dodavanju novih i novih sveučilišta. Posebno je Mark bio zvijezda. Kada je otvorio račun. Kelly je bila jednostavno nerazumna. nije bilo signala. Dok je taksijem išao do zračne luke. njihov je potisak pridigao nos zrakoplova i Eduarda pritisnuo na sjedalo. Bilo je to upravo smiješno. boj se. sve veći broj korisnika donosio je i sve veće probleme. Ali ide dosta dobro. što je uistinu bilo impresivno. No. Thefacebook nije bio glavni u gradu. Motori su se zavrtjeli jače. a što je on propuštao bivajući u New Yorku. ali je bio novi i o njemu se pričalo. Saslušao je što bi smatrao da je odgovorio ukoliko bi smatrao da je odgovaranje nužno. pa njegovo ime se nalazilo na gotovo svakoj stranici! Unatoč tome. uredi. Svi su oni preko njega upoznavali Marka. I licem u lice ga je bilo teško pročitati. Nisu išli tulumariti s prvim curama na koje naiđu. namjera je bila raditi u Silicijskoj dolini. Kad je pogledao zaslon. ►►► „Ne boj se. pravnici itd… Eduardo je bio spreman razgovarati o bilo kojoj od tih tema čim se nađe nasamo s Markom. Najvažnije je bilo u skoro vrijeme pribaviti još novca. da misli na nju i neka ne brine.“ 86 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sean Parker je poznavao svakoga i svatko je poznavao njega. Kao da nije imao dovoljno briga? Zadnje čime se u tom trenutku trebao baviti bila je ljubomorna djevojka. dobro. dao je Marku bjanko čekove i ovaj je njima podmirivao troškove i podizao gotovinu. Ritam kojim su radili obećavao je prelazak broja od pola milijuna korisnika do kraja kolovoza. Sinulo mu je da nije isključio mobitel. Tvrtka je još vozila na onih osamnaest tisuća koje je Eduardo uplatio na račun kod Bank of America. iako se mora priznati da su na Thefacebooku uistinu upoznali hrpu cura nakon što su postali zvijezde u kampusu i izvan njega. Za ime Božje.

ali i tu postoje nekakva pravila. a Mark je uglavnom slušao. Vozio je Dustin. rekao je dok je Dustin parkirao auto uz hrpetinu smeća koja je prekrila veći dio rubnika. a čas kasnije i ugao dalje pun prosjaka i skitnica koji stoje oko zapaljene kante sa smećem. Eduardo je ugledao dugačak red. Vrataru je napomenuo kako se zovu. Tijekom razgovora polako su prolazili kroz svjetla grada uskim. svemu što se događalo u Kaliforniji. Izvješče o svojem poslu. a sve više beskućnika. Auto je bio toliko star da nije mogao zaključiti ni koje je marke. Seanu. Ovaj ga je odmjerio registrirajući njegovu kravatu i sako. Mark se. Kako je to u njihovom odnosu najčešće i bilo. Sve je išlo po planu i Eduardo je tijekom vožnje od zračne luke imao vremena za razgovor s Markom. Još ga je čudilo kako je grad bio čas kao s ljupke razglednice. treštala je.“ Što nije bilo ni od kakve pomoći. Beskućnici u blizini jedva da su okom trepnuli na njihov auto. Iznio mu je i neka viđenja financijskih planova i ideje za bolje povezivanje s lokalnim oglašivačima na područjima na kojima je Thefacebook aktivan na sveučilištima. Objasnio je detaljno kakav je dogovor postigao s Y2M i kakav je napredao ostvario s drugim oglašivačima. Glazba. Unutra je bilo mračno i sve se treslo. Činilo se kao da su kuće sagrađene jedna na drugoj. od kojih su neke bile popločene makadamom i imale tramvajske električne vodove. Dva kata s niskim stropovima. Eduardo mu je rekao kako se zovu. Eduardo je dobio dojam da je taj grad jedno od najljepših mjesta na kojima je ikada bio. začuđen. zalagaonica i salona za masažu. Nije trebao ključ. odjeveni kao programeri. Klub se nalazio iza O'Farella.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je podigao obrve kad je. držao drugog plana. Dobar znak. ali se moralo nešto petljati oko volana da ga se pokrene. Konobarice su imale majušne suknjice i topove koji su pogledima izlagali veći dio trupa. pa s upadom neće biti problema. stajali metar iza Eduarda. pa je Eduardo preuzeo vodstvo i predstavio ih krupnom muškarcu. „U redu je daleko više žena nego muškaraca. „Ovo izgleda obećavajuće“. a i sav se tresao. Mark je rekao da je već otišao na party u svom BMW-u i serije i zauzeo im VIP mjesta.“ Izašli su iz auta i prišli prednjem ulazu u klub. a onda bacio pogled na Marka i Dustina. kao i obično. Ukratko auto je bio kotrljajuće sranje. Nije bio iznenađen jer je Mark auto našao preko Craigslista. ali bio mu je i čudan. Činilo se da je jedna guma nešto veća od ostale tri i to je karoseriju činilo čudno nagnutom. Naposljetku je. Poskakivale su kroz gomilu noseći iznad glava poslužavnike krcate šarenim martinijima koji samo što se nisu prevrtali zbog gužve kroz koju 87 . Čim su se zaustavili pred ulazom bez vidljivih obilježja. a krivudave ulice. prateći Marka. sve puno bljeskova stroboskopa. a nad barom vijugavo stubište od pleksiglasa koje je vodilo u VIP ložu načičkanu kožnim separeima i ograđenu baršunastim konopcima. penjale su se uz brdo po terenu koji je i po visini i po nagibu bio upravo planinski. Činilo se da je Mark sve upijao. čovjek je to revno izrecitirao u mikrofon zakačen o slušalicu. Kako su prošli Geary i ušli u srce okruga Tenderloin. a pred vratima vrlo krupnog muškarca u crnom odijelu i sa slušalicom u uhu. bilo je sve manje obilja. Eduardo je bacio svoju vojničku transportnu vreću u prtljažnik i zavalio se na zadnje sjedalo. slegnuo ramenima i otvorio vrata. stažistima i cijelom tom okruženju sveo je na uobičajeno: „Bilo je zanimljivo. ugledao automobil parkiran uz rub terminala. Na kraju mu je rekao i da mu djevojka nije baš sasvim svoja i kako mu je tijekom leta poslala još dvanaest sms-ova. opet je on govorio. Dobro je bilo što se nisu morali bojati da će ga netko ukrasti. i to usred područja rupčaga. koji su. mješavina alternative i dancea. zagušenim ulicama centra. Lice muškarca govorilo je sve: Misle li ovi klinci doista ući ovdje? Jest da je to San Francisco. Sean Parker nije bio u blizini. ali iz njegovih krnjih rečenica nije se moglo dokučiti što uistinu misli.

Zatim ga više nije bilo. Često bi ih pozivatelji počastili slanjem limuzine po njih ili bi se dolazilo po njih u glamuroznim SUV-ovima. da su prateći bijelog zeca ušli u njegovu rupu i sad su u zemlji čudesa. Ovaj put nije bilo kiše. Za razliku od dolaska. Eduardo nije vidio Marka do sutradan. Tijelo je boljelo skoro kao i glava. dosadno i uporno. Sve ga je boljelo. silovito. Sean je organizirao priličan broj večera. ali sivilo je još uvijek vladalo. nego. Mark i on su pozvani na jahtu jednog od osnivača Sun Microsystemsa. to se Mark jače povlačio. i to je Eduardu bio siguran znak da je nečega bilo. kasnili su na radni doručak pa je poduzetnik kojega su trebali sresti ponudio da im kupi nekakav SUV. a trebao je kriviti samo sam sebe. Sjedeći u avionu i čekajući da se motori pokrenu. Očekivao je Marka u novom autu sljedeći put. prijema i vrtnih zabava dok je Eduardo bio tamo. Meso je bilo od koale. No. Što je više navaljivao. Počelo je onim prvim jebenim partyjem koji je trajao do četiri ujutro. Znao je da će u budućnosti vrijediti daleko više. ali je domaćin spremno objasnio. Eduardo je znao da Thefacebook nije na prodaju. nije mogao vjerovati kroz što je sve prošao u nekoliko prethodnih dana. Ono što je vidio Eduardu je bio najjasniji dokaz da je Sean Parker u pravu: Thefacebook će biti najjača stvar na svijetu. unutar njegove glave. nekoliko sati nakon što je klub već bio zatvoren. Ipak. a na uho su im šaptane rečenice u kojima je često upotrebljavan izraz „milijun“.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi su se probijale. Kakvi god brojevi bili u pitanju. Nekoliko sati su pričali o poslu. kako je vjerovao. Točnije bi bilo reći da su ih ugostile glavne gradske face. Djevojka ga je povela prema izlazu iz VIP lože i niza stube od pleksiglasa. kad je netko od posade donio sjajni srebrni oval. Daljnji razvoj stvari je bio luđi od luđeg. Proveo je nekoliko dana rada. Na njemu se nalazio komad vlaknastog mesa. Eduardu se zavrtjelo u glavi. Na kraju 88 . ljudima koji su jednostavno imali novca i sa svima koji su bilo koji način mogli imati interesa za Thefacebook. a neki od besramno bogatih ljudi su mu šaptali na uho iznose koji bi njega i Marka učinili ozbiljno bogatima. Eduardo se nije usudio pitati što je. Jeo je koalu na jahti. najčudniji sastanak je bio upravo večer prije nego je Mark letio natrag za New York. Jelo se i pilo preko svake mjere. i nezakonito. ovaj se put nalazio s druge strane Eduardovih očiju. Nešto se značajno promijenilo i nabacivalo se pravim ponudama. Pokazalo se da je tip sklon egzotičnim jelima. napijao se u fancy klubovima San Francisca. Pomišljao je da se možda svijet okrenuo naglavačke. a kada ga je vidio. ovaj je izbjegavao spominjanje Victoria's Secret modela. ►►► Četiri dana kasnije se opet našao u sjedalu do prozora American Airlines Boeinga 757 glave prislonjene na okrugli prozor s desne strane. Eduardo je znao da čovjek misli ozbiljno. investitorima koji su tražili projekte u nastajanju. Mogao se samo diviti. i razaralo mu misli poput bušilice uključene na najveću brzinu. napadno. bilo bi neuljudno odbiti obrok. Vodili su ih do najljepših i najskupljih restorana San Francisca. Jednog jutra Mark nije mogao pokrenuti svoje vozilo iz malog oglasnika. kovanja planova i lokanja. Na njima su se sretali s ljudima koji su nešto značili u velikim tvrtkama. Je li stvarno vidio ono što je mislio da je vidio? Je li Mark stvarno tek tako otišao? A nije li on još uvijek hodao s onom istom Azijkom s Harvarda? Jebote! Bio je prilično siguran da je upravo vidio kako Mark Zuckerberg vodi doma Victoria's Secret manekenku. Ne samo što je bilo egzotično. Mislio je da je prerano za to. Puno lokanja.

S druge strane je čuo Kellyno jecanje. uglavnom izbjegavao otkako je sletio u Kaliforniju. Nije bio unutrašnji. Prekrasno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi krajeva. Pozvali su vatrogasce i oni su sve zalili šmrkovima i sad se čak pričalo da je treba uhititi. Trgnuo ga je iz džepa i vidio da ga zove Kelly koju je. a u pozadini sirene. Onda je zapalilo to sranje skupa s većinom njegove odjeće po njezinim ladicama. Pritisnuo je zelenu tipku i uređaj prinio uhu. Bilo je to još jedno od veselja koje dolaze uz munjenu curu. Razrogačile su mu se oči i uspravio se u sjedalu. hm. Skoro je sredila cijelu sobu. Kada je nije nazvao nakon nekoliko dana provedenih u Kaliforniji. Osjetio je poznate vibracije: zaboravio je na taj prokleti telefon. Eduardo je zatvorio oči i odmahivao glavom. Malo je nedostajalo. Pa što ako nisu ništa zarađivali? Pa što ako su ulazili u crveno i jedva još preživljavali trošeći zadnje od onih osamnaest tisuća dolara koje je položio na konto? Nije htio prodavati. približavali su se brojci od pola milijuna korisnika i rasli iz dana u dan. Bio je savjetnik. Mark nije htio prodavati. 89 . učinila je ono što je rekao i otvorila dar ostavljen u ormaru sobe. Nikad ne znaš što te čeka. „Koji kurac se događa?“ Govorila je brzo kroz jecaje. koga je briga što hoće Sean Parker? On i nije bio u ekipi koja je vodila tvrtku. pretpostavio je da bi i mogao obaviti taj razgovor. ali kako je imao još nekoliko minuta prije polijetanja. Razmišljao je vratiti telefon u džep. Nije bio nitko. razumljivo. Sean Parker. Namrštio se osjećajući kako ga valovi sivila napadaju još jače.

Zapravo većinom po pubovima. između imena ugraviranog u pehar i odlaska kući tek s komadićem vrpce i nešto uspomena. u Henley su došli samo s ciljem sudjelovanja u Grand Challenge kupu protiv najbolje svjetske momčadi. dali značke za ulazak. koji su ga prihvatili s velikim zadovoljstvom. Dvije sekunde. Činjenica da je princa Alberta zapala čast dodjele nagrade bila je čista slučajnost jer je to posao koji inače odrađuje aristokraciju nešto nižeg ranga. Bio je prvi tjedan srpnja i sunce je pržilo. ali kao da nitko nije primjećivao vrućinu.. POGLAVLJE – HENLEY NA TEMZI Dvije sekunde. Sam gradić je djelovao kao postaja priče iz davnine. Jack Kelly se nije smio natjecati u Henleyju zbog svojega niskog podrijetla. Unatoč svem tom kulturološkom iskustva koje su doživjeli. Unatoč tome što su dali sve od sebe. ali Tyler je kao pravi sportaš priznao pobjedu i zapljeskao sa svim nazočnima. ►►► Dok su se iskrcali i došli na dodjelu nagrada. Nekoliko minuta su se čudili bizarnim odjevnim navikama engleskih veslačkih navijača. Nakon toga blizanci su odlutali u Steward's Enclosure. Bilo je gorčine u promatranju druge posade kako maše peharom iznad glava. Mogli su ući jer su im njihovi domaćini. članovi. Stisak ruke je sve što su Tyler i Cameron dobili od jurećeg princa. godine. natkrivenu blagovaonicu i štand s čajevima. i to na najdužem komadu ravnog vodotoka u cijeloj Engleskoj. koja na tome mjestu protječe kroz bajkoviti srednjovjekovni gradić Henley iz 1526. a Albert je to nadoknadio preuzevši domaćinstvo utrke. većina uglednih i uglađenih uzvanika se razmiljela iz prostora zvanog Steward's Enclosure. Duboko u srcu je znao da je već sudjelovanje u Henley regati čast i iskustvo koje će pamtiti dok je živ. Osmerac je još rezao vodu kao da je utrka u tijeku. Bili su to glasovi Nizozemaca koji su bodrili svoje prijatelje i kolege. a ne šačica Amerikanaca koja je proputovala pola svijeta da bi gledala Tylera i njegovog brata kako veslaju. njihovim jaknama. No Albert je došao iz Monaca u čast djeda koji je u svojim danima bio vrhunski veslač.“ 90 . Princ je uživo izgledao mnogo niži. „Ne možete svaki put pobijedit'! Svaka čast. Iako ih nije mogao vidjeti. dućanima i crkvama. ostali su drugi. Neke od zgrada sagrađene kada je grad nastao još su uvijek bile čitave i Tyler je veći dio petodnevnog boravka proveo tumarajući s bratom i obiteljima njihovih domaćina po pubovima. kravatama jarkih boja i lepršavim. ali nije bila. Tyler je osjetio kako mu se tijelo lomi kad se iznemogao nagnuo naprijed i mlitavo objesio žuljevite ruke na već obješena vesla. širokoga otmjenog gledališta kojem su mogli pristupiti samo članovi ili gosti članova. Za dlaku. ali Tyler je svejedno bio oduševljen činjenicom da mu je ruku stisnula osoba plave krvi i sjećala mu se imena.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 23. dugim ljetnim haljinama i šeširima. Utrka se održavala jednom godišnje još od 1839. Razlika između pobijednika i zaboravljenog. Vrtjela su se unaokolo čekajući princa Alberta da proglasi pobjednika. I to za dvije pišljive sekunde. Ironijom sudbine. Razlog je mogao biti taj što je Steward's Enclosure imao četiri šanka. točno 2113 metara toka Temze. Pravi pehar je otišao Nizozemcima. Nizozemci su ih pretekli za te dvije sekunde i to je znao po načinu na koji je reagirala svjetina okupljena na obje obale rijeke.

I sam je nekoć bio veslač u Oxfordu i od tada nije propustio ni jedan Henley. moja kćer je snimila nešto krasnih fotografija“. „No. Siguran sam da je možete tamo naći kad god se sjetite i ona će vam e-mailom poslati slike. Divya i on su se pokušavali izdići iznad osjećaja ljutnje i potištenosti i spasiti da u situaciji ne osobito sjajnoj po njih. Cameron se ugurao. Studenti su se htjeli služiti alatom za društveno umrežavanje koji su već koristili svi njihovi prijatelji. „Bilo je gusto. Unatoč činjenici da je bio prepun korisnih ili zanimljivih karakteristikama i tome što su ga od početka stavili u upotrebu na nekoliko sveučilišta. 91 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler se na silu nasmiješio ocu njihovog domaćina koji se odvojio od skupine poznanika i klatio prema njemu. Tyler se nekako pribrao i nasmiješio uspijevajući skrenuti čavrljanje s pravnikom na neku sporednu temu. Harvard je oprao ruke od njihovog slučaja. Ali oni su zaslužili. ali nikada to nije bilo s britanskim naglaskom. one web stranice. što je značilo da svaki dan putuje pedesetak kilometara.“ Tyler je uistinu mislio to što govori. ali u glavi su mu se i dalje rojile misli kojima se nekoliko ranijih tjedana uspješno othrvavao. otišla je već doma. a ne nečim za što nikada nisu čuli. na Amherstu. napali klijentelu Thefacebooka kako god su znali. Regate obično nisu završavale tako malom razlikom. I nisu daleko dospjeli. Larry Summers samo što im nije nacrtao njihov jedini preostali put. „Hvala“. Cameron. Bolje su se pripremili. I tisućama kilometara od Harvarda i dalje su razgovarali o Thefacebooku. Bio je to bucmasti pedesetogodišnjak žarko crvenih obraza. Bila je to tradicija na koju se nije bilo lako naviknuti. Pokrenuli su svoje stranice. jeste li na Thefacebooku. I stalno je na tim stranicama. no jednostavno se nisu mogli nositi. dečki?“ Tyler se ukipio u trenutku kada mu je vrč piva dotaknuo usne. Mark se oglušio na njihove e-mailove i opomenu pred tužbu i stoga je ostalo samo ono neizbježno. Naravno da je proteklih mjeseci mnogo puta čuo ljude kako pričaju o tim prokletim stranicama. Nikad ne bi očekivao da će tu riječ čuti u živopisnom srednjovjekovnom britanskom gradiću na obalama Temze. a ipak su se još uvijek uspijevali suzdržavati da njime krenu. „Znate. i to unatoč tome što je još uvijek bio dostupan samo studentima nekih sveučilišta u SAD-u. baš se vratila nakon što je godinu dana provela preko. odgovorio je Tyler nastojeći zvučati optimistično. Koliko li ih je bilo? Trideset? Četrdeset? Pedeset? Taj fenomen se širio brzinom koju nitko od njih nije mogao predvidjeti. Eto. Thefacebook je kosio svu konkurenciju u začetku. Godzilla koja drobi sve pred sobom. Taj je društveni čovjek zarađivao za život kao londonski odvjetnik. a već desetak godina je ugošćavao one koji zbog veslanja dolaze s druge strane velike bare. „Molim?“ izletjelo mu je. Za to je vrijeme ConnectU manje ili više bio tamo gdje je i počeo. U njegovim je očima mogao vidjeti svoje vlastite osjećaje. Kćer mi kaže da ga koriste sva djeca na sveučilištima u Americi. Nije vjerovao svojim ušima. Netko nepoznat im je tutnuo u ruke po kriglu mlakog piva. znate. no dečki su vrijedno radili na adaptaciji lokalnim uvjetima otkako su stupili u Henley. ConnectU se nikako nije uspio nositi protiv epidemije Thefacebooka – koji god razlog bio ishod je taj da je ConnectU bio samo jedan treptaj na radaru društvenih mreža. Istina je bila da su poraženi. prćastog nosića i upalih plavih očiju. rekao je odvjetnik. i to što su drugi izvukli utrku za samo dvije sekunde moglo se svesti na to da su je nešto jače željeli dobiti.“ Tyler je bacio pogled na brata. „Pa. „Ovaj. Thefacebook je u usporedbi s njim bio čudovište. Nadao se da je nešto krivo čuo. nažalost.“ „Možda bi nam ih mogla poslati e-mailom“.

Kodeks časti protiv kodeksa hakera. 92 . ali nije li to upravo opisivalo njihovu situaciju? Nisu li bili bačeni u očaj? Za dvije sekunde ih je pretekao klinac koji poznaje računala. Tyler je znao da bi stvar mogla biti gadna i izvan sudskog poprišta. Bili bi odjeveni u kostime s kosturima i naganjali bi Karate Kida na školskom plesnjaku. očajnički potez. Kada bi to bio film iz osamdesetih. Uvijek je imao prilično jasnu sliku o sebi i mogao je dobro nagađati kako će ljudi reagirati uspoređujući njega i brata sa Zuckerbergom. Štoviše. Mark je svojim kopanjem po računalima stekao zvjezdani status. Jedan od autora je išao toliko daleko da ih je nazvao neandertalcima. bili su voljni nabaviti kostime s kosturima i potrčati. blizanci bi sigurno bili bad guys. Wall Street je bio opsjednut advokatima i čuli su mnoge ratne zgode iz sudnica trgovačkih sudova. Moglo se to shvatiti kao naznaku onoga što bi ih moglo zadesiti ako se upuste u tužbu protiv Zuckerberga. Mark Zuckerberg im nije ostavio izbora. Kasnije se doznalo da je taj članak napisala cura koja je hodala s jednim od njihove porcellainske braće i cijelo to vrijeme ga gnjavila stavovima kako su takvi klubovi u svojoj naravi „zli“. Njih su dvojica sportaši iz otmjene obitelji. Bilo je to zadnje oružje. no ako je to bila nužna nuspojava pokušaja da dođu do fer prilike za borbu za svoja prava. Mogao je zamisliti kako će stvar izgledati u medijima. klinac koji nije pokazivao nikakvo kajanje i koji im nije ostavio izbora. Tyleru je bilo jasno kako će njih dvojica izgledati u očima gotovo svih drugih. bez obzira kakav bio krajnji ishod.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler i Cameron su zahvaljujući očevim poslovima znali ponešto o sudskim postupcima. Bila je to klasna borba na koju se novinari nikada ne bi oglušili: bogati dečki zaštićeni staklenim zvonom koji vjeruju da establišment postoji kako bi njihovo zvono ostalo netaknuto protiv hakera koji krši pravila. Uostalom. Bilo im je poznato da je suđenje ružan proces. pa i Crimson ih je već bio napao u nizu uvodnika.

Bio je u New Yorku. uto telefon uzima Sean Parker i odmah kreće s pričom o dvojici potencijalnih ulagača koje će spojiti s Markom. upoznaje s potencijalnim ulagačima. sastaje s poduzetnicima i softveraškim mogulima. Oči zatvorene. Nakon tog razgovora. sasjekavši u korijenju njezine teatralne ispade. Znoj mu se slijeva niz leđa. Eduardo se skoro pokajao još tijekom tog razgovora. o studenticama sa Stanforda i kamionu Jagermeistera. Gdje god bio. Štoviše. ali stvari su od tada krenule nizbrdo. zadovoljan napretkom posla postignutim s Y2M i drugim oglašivačima koji su čekali na red. Točnije. Eduardo nije imao dojam da je Mark uopće slušao dok mu je potanko prenosio što je sve postignuto. a Parkerov ni o čemu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 24. Sastavio je oštro pismo s rekapitulacijom njihovog poslovnog odnosa. Mark je poprilično uznemiravao Eduarda tupeći mu kako gubi vrijeme u New Yorku kad je sve što Thefacebook treba baš ondje. Sean je rekao da su spremni izići s ozbiljnim iznosima i ako se Mark svidi njima i oni Marku. Zapravo. Preciznije: ponovio je sadržaj ugovora koji su potpisali kada su osnovali Thefacebook – na Eduardu je bilo vođenje poslovnih pitanja tvrtke. Da stvari budu gore. Eduardove emocije su se mijenjale iz ljutnje u čisti bijes i učinio je nešto impulzivno. prihvatljivo. Brzo je uzvratio da je on taj koji se brine za poslovnu stranu Thefacebooka. Sigurni smo da je Eduardo bio ljut. Možda je povukao taj potez jer je bio ljut. a možda i stoga što je to smatrao ispravnim načinom kako Marku dati do znanja da nije košer28 ostaviti ga da tako izvisi. Otkako se vratio iz Kalifornije i odmah prekinuo s Kelly. SRPNJA 2004. Po njemu je Markov posao bio brinuti se o tehničkim pitanjima tvrtke. Mark je trabao raditi u Kaliforniji na kodiranju. Sve je počelo tri dana ranije. išlo mu je vrlo dobro. Srce lupa. jednostavno je počeo pričati o zabavi na koju ga je večer prije poveo Sean Parker. Eduardo je u to vrijeme bio izvrsno raspoložen. znamo da se iz njega pušilo od bijesa i da je krenuo napraviti nešto što će mu promijeniti ostatak života. Nakon toga se razgovor prometnuo u „pjesmu“ koja je postajala Markov ljetni hit – kako bi se Eduardo trebao preseliti u Kaliforniju jer se tamo sve događa. Ne znamo točno gdje se u tom trenutku nalazio: je li razljućen tumarao ulicama New Yorka ili se grčevito držao za ručku u kolima podzemne željeznice njišući se kako ga je gurala gomila oko njega i sama nošena valjanjem vozila. Parker je bio gost i to je sve. 93 . 28 Na hebrejskom = čisto. nije znao ni što Mark radi na sastancima s ulagačima. Tamo se kodira. prema židovskim ritualnim propisima dopušteno i priređeno jelo. Umjesto toga. Mark ga zapravo uopće nije htio slušati. da ga se mora uključiti u bilo koji sastanak s investitorima i koga vraga uopće Parker ima raditi na tim sastancima? Što se njega tiče. POGLAVLJE – 28. sve bi se vrlo brzo riješilo. Nazvao je Marka u La Jennifer Way kako bi mu javio dobre vijesti. Neki kurčev gost. u kojem se također nalaze ulagači i kako se tvrtka koja nastaje može baš tamo povezati s ljudima koji su joj potrebni: bankarima i oglašivačima. u Silicijskoj dolini. Eduardo je pokušao objasniti kako je i New York važno središte. Malo je reći da je Mark pokazao nedostatak poštovanja prema napretku koji je Eduardo postigao napornim radom u New Yorku.

Gleda ga najozbiljnijim pogledom odrasle osobe. Kuća u Kaliforniji? Oprema? Serveri? Sve je to bilo omogućeno Eduardovim računom u banci. Eduardo je znao da na takvo pismo dečko poput Marka neće dobro reagirati. ali je htio biti jasan koliko god je bilo moguće. Smatrao je da plaća sve. kao ni „operacija Kalifornija“. još uvijek ga moljakajući da im se pridruži u Kaliforniji. Što se više korisnika uključivalo. iznova mu pričajući kako posao ide sjajno pa nema smisla da se prepiru oko nevažnih sitnica ili su barem nevažne u njegovoj čudnoj slici svijeta. istina je da ih je vodio na cool partije. njegova je trebala biti zadnja. Thefacebooku je novac trebao jer je počeo zapadati u ozbiljne gubitke. trebalo je zaposliti još ljudi kako bi se uhvatio korak sa svime što se događa. Unatoč tome što se nalazio u New Yorku. tri dana kasnije. Eduardo vadi svoju bankovnu iskaznicu i baca je na stol pred službenika. Mark možda i nije shvatio da je Eduardovo pismo bilo ozbiljno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi podsjetio ga je da je vlasnik 30 posto tvrtke i da je bio ovlašten zapriječiti bilo koji poslovni plan s kojim se nije slagao. dok mu tu u New Yorku šišti para iz ušiju. Dok ga srednjovječni ćelavi bankar pokretom ruke upućuje da sjedne preko puta i pita što može učiniti za njega. Mark mu je rekao da se sreo s dvojicom ulagača o kojima mu je Sean Parker govorio i da su uistinu zainteresirani biti anđelima29. a Mark se pravi lud i ponaša se prema njemu kao prema bivšoj curi za koju mu se sada živo jebe. Mark je morao prihvatiti tu činjenicu i Eduardo je želio pismenu potvrdu da može voditi poslovanje društva na način koji smatra prikladnim. možda je tako i bilo. Markov je stav razjario Eduarda. prev. Kada ga je napisao. Ispadalo je da Thefacebooku žele odobriti određeni iznos koji bi omogućio nastavak vrtoglavog rasta. možda je čak pomogao Marku da poševi manekenku koja radi za Victoria's Secret. ako se njega pita. No. Eduardo je sve to smatrao bespredmetnim. ali i lica puna odlučnosti. na račun je položio vlastiti novac. kako je gledao na stvar. Smatrao je da je Mark sasvim svjesno i namjerno zanemario ton Eduardovog pisma i krenuo na poslovne sastanke bez njega. Na neki način. Što se tiče Seana. Morao je poslati poruku koju Mark neće moći prečuti. ali sada. oni su se iživljavali u Kaliforniji na njegov trošak. Ne samo da je pokazao kako ne mari ako je tu i tamo stao Eduardu na nogu.“ 29 Anđeo je izraz za podvrstu ulagača u rizične projekte koji financiraju projekte u posebno ranoj fazi (op. „Želim blokirati svoj bankovni račun.) 94 . nego je ostavio dojam da mu ulijeće klizećim startom s leđa. I poništiti sve čekove kao i dopuštene minuse koji su vezani na njega. sav znojan od vožnje podzemnom ili taksijem kroza zakrčeni promet. Možda je mislio da je to samo njegov način za istresanje. Osim toga. Prolazi kraj običnih šaltera koji uokviruju veliki pravokutni središnji prostor i upućuje se u teritorij osobnih bankara. ►►► Lako je zamisliti kako je to dalje moglo izgledati: Eduardo ulijeće kroz okretna ulazna vrata poslovnice Bank of America u središtu grada. Mark je ostavio Eduardu hrpu poruka na glasovnoj pošti. Naravno. Eduardo je možda preburno reagirao. Nakon što je primio pismo. ali Eduardo ga nije smatrao dijelom Thefacebooka. to je trebalo više servera koji su opsluživali njihove zahtjeve. Konačno mu je Eduardo uzvratio poziv i tada su stvari postale još gore. Eduardo je bio financijski direktor koji je uplatio novac bez koga ne bi nastao ni Thefacebook. u njemu je rasla odlučnost učiniti nešto da bi Marku dao do znanja kako se osjeća.

a možda čak i smiju Eduardovim pokušajima da ih zauzda. Umjesto da se prema njemu odnosi kao prema ortaku. nikada nije ispunio formulare i poslao ih natrag. sastaju s ulagačima. Eduardu je bilo nevažno što je Mark napravio svaku pojedinu stranicu Thefacebooka jer je tvrtka bila rezultata zajedničkih napora. Mark kao Mark. Dok gleda službenika kako tipka po računalu provodeći postupak blokiranja računa. Marku je poslao i dokumente koje je trebao potpisati kako bi postao punopravni supotpisnik na računu. Ako se i pita. Poslao ih je s čekovima koji su financirali Markov kalifornijski stil života. kao da mu je Eduardo vlastiti. Neće se smijati kada pokušaju unovčiti sljedeći ček. Živio je od Eduardove imovine ne trepnuvši okom. kao što nije stavio išta svojeg novca u tvrtku. Nesumnjivo je to potez koji donosi velike promjene. osobni bankar.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kada službenik počne provoditi naloge. ali odlučio je poslati Marku stvarnu poruku i dati mu do znanja koliko je ozbiljan. u to je bio siguran. Eduardo se možda na tren pita je li pretjerao. Kada je Eduardo otvorio račun. 95 . Mark je počeo donositi odluke mimo Eduarda i ovaj mu je želio dojaviti da to jednostavno nije u redu. može si odmah dati odgovor zamišljajući Marka i Seana kako se vozikaju Kalifornijom u Parkerovom BMW-u. Zapravo. Eduardo osjeća kako ga preplavljuje adrenalin. po Eduardovu mišljenju moglo bi se reći da je Mark sam kriv što ga je natjerao na takav potez. Želio mu je pokazati što znači biti dobar ortak. Eduardo je bio biznismen i to što je radio bio je samo biznis.

Štoviše. a smisao za humor bio mu je neke jetke vrste. Točnije. viđao bi je otprilike jednom tjedno. Mark cijeloga ljeta ne bi dospio do tog sastanka. Unatoč zidovima koje je mali dignuo oko sebe. shvatio je Sean Parker. Suspregnuo je nagon da se naceri i zagledao se u svjetleće znamenke koje su označavale njihov napredak prema nebu. Sean ga je mnogo puta odveo van. Ako je i bio napet. Penjali su se vrtoglavom brzinom. Sean je tu i tamo morao samog sebe podsjetiti da klinac koji stoji kraj njega ima tek dvadeset godina. Živio je još uvijek pomalo nezrelo. Nije trebalo očekivati ništa više od mladog poduzetnika u nastajanju. Otkako su naletjeli jedan na drugoga na ulici predgrađa Palo Alto. Reklo bi se da je najsretniji kada bi ga se uštekalo na kompjutor. Nevjerojatno. a njima utrti put prema milijardama koje si je Sean stavio u plan onoga trenutka kada je vidio Thefacebook u kući kraj Stanforda. Sean je morao priznati da je bilo nečega neobično poetičnog u toj sceni. to se nije moglo vidjeti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 25. Nalazio se u situaciji koja je mogla značiti odbrojavanje prema najvećem u tektonskom pomaku u digitalnom društvu. Da se on nije ponašao kako se prethodnih tjedana ponašao. Ponekad bi pred ekranom proveo i dvadeset sati u komadu. Prošlo je samo nekoliko tjedana otkako se uselio u kuću ekscentrika koji je sada stajao kraj njega. Kaže li se da je bio invalid u društvenosti. upravo je zato bio uvjeren da su na dobrom putu. no svakako vrtoglavom brzinom. što mu je omogućilo srediti misli. POGLAVLJE – SAN FRANCISCO Ova revolucija neće početi praskom. Eduardo je napravio nekoliko neočekivanih poteza 96 . Vjerovao je da će sastanak pred njima biti katalizator procesa kojim će konačno doći do milijarde koja mu je izmaknula u već dva uspješna projekta i pet godina plovidbe po tjesnacima i brzacima Silicijske doline. Odmjerio je dvadesetogodišnjaka kraj sebe. Bilo kako bilo. Seanu se taj mali ekcentrik počeo stvarno sviđati. ali istinito. njen će početak označiti zujanje najmodernijeg dizala koje ubrzava kroz kralježnicu golemog nebodera u San Franciscu i jedva čujni glas neke bezlične obrade Beatlesa koja se prosipala iz zvučnika smještenih iznad neonskih svjetala tapecirane kockaste kabine. Naravno da je bio čudan. Bio je briljantan. Za najveći broj slučajeva bilo bi točno nazvati ga tihim. ali je bio zadivljujuće usredotočen i Sean je bio voljan žrtvovati mnogo toga kako bi omogućio da taj web site nastavi rasti svojom već uobičajenom. čak mnogo brže no što je Sean mogao očekivati. zrak je ispunio ritam glazbe iz dizala. Bezizražajnog lica pogledom je pratio iste one svjetleće znamenke iznad vrata kabine dizala. ali inače je bio stroj za programiranje i tvrtka koju je napravio bila mu je sve: s njom se budio i s njom je lijegao. Umjesto toga. Mark je samo stajao kraj njega u sredini kabine dizala. a umjesto odbrojavanja zadnjih sekundi do te prijelomnice čovječanstva. stvari su se razvijale tako brzo zahvaljujući Eduardu Saverinu. Bili su sami i u tom su se trenutku nalazili između devetog i desetog kata nebodera visokog pedeset dva kata. sredio ih je do one mjere koju mu je dopuštala njegova izuzetno energična siva masa. ali se činilo da Marku nikada nije bilo posebno ugodno i zabavno. Točnije bi bilo reći da nije izgledao ništa više uznemiren ili nestrpljiv nego inače. Događaji su se redali vrlo brzo. ambiciozan. a već su bili pred sastankom na kojem bi se moglo stvoriti partnerstvo koje će promijeniti izgled interneta. Još je uvijek hodao s nekom studenticom. Seanove su se uši začepile od visine i to je smatrao dobrim: više nije mogao čuti zvukove. to ne bi dovoljno reklo o njegovim jedinstvenim manitima. Sean je nalazio potvrde svojega prvotnog mišljenja o njemu.

prema njima se trebalo postaviti s određenom dozom opreza jer su njihovi zahtjevi ionako bili neutemeljeni i prenapuhani. uzet' ću svoje igračke i otići kući!“ Eto. No. Čak bi i ograničeni egzodus izazvao vibracije koje bi se proširile kroz cijelu korisničku bazu. deseci ga prate. ali Sean je mislio da više nije mogao ostati bitnim dijelom tvrtke koja se razvija. bogtepitaj čime. gotovo očajan položaj. Samo je nedostajalo da je napisano slovima izrezanim iz novina. Korisnici su prevrtljivi. Shvaćao to ili ne. prije nego su se uspjeli nekako nagoditi. Sean se i sam raspitao o njima. Stvari su počele onim idiotskim pismom. Seanu je to izgledalo kao pismo kojim se traži otkupnina za otetu osobu. Reklo bi se da bi taj mali trebao malo poraditi na sebi. Za razliku od Eduarda koji ih je smatrao manevrima poslovnog čovjeka. Kada korisnici počnu napuštati neke web stranice. no ne i prava prijetnja budućnosti tvrtke. neke veslače koji su angažirali Marka za rad na njihovom servisu za upoznavanje dok je još bio na studiju. a došlo je i pismo neke odvjetničke tvrtke koja je radila za osnivače ConnectU web stranica. Kad jedan domino padne. Eduardov je potez bio vrlo opasan jer je prijetio uništenjem svega što je Mark napravio – tvrtka bez novca nije mogla živjeti. čime je Marka i Dustina stavio u vrlo težak. Mark je unatoč svemu pokušao pristupiti smireno i racionalno. Tim pismom su najavili pokretanje tužbe i Seanu je ono izgledalo kao pucanj upozorenja prije no što krene slava. Vrhunac apsurda je bila već i zamisao da bi iz New Yorka mogao voditi poslovne kontakte tvrtke dok ostali partneri razvijaju posao u Kaliforniji. e tu je već bio potpuno skrenuo. Studentarija je bila online jer je sva ostala studentarija također bila online. i to je bila činjenica pred kojom Mark nije mogao zatvoriti oči. Pritom su vodili računa da ima strukturu koja će omogućiti prikupljanje novca potrebnog za razvoj. Posljedice bi vrlo vjerojatno bile trajne. to čine u stampedu i stoga bilo kakvo osipanje korisnika može imati katastrofalne posljedice. možda je to učinio pokretan bijesom. Njime je prijetio. Taj je potez bio adekvatan pucanj u srce tvrtke. Ljudi su koristili servis jer su ga koristili i s njima bili povezani i njihovi prijatelji. Došao je do zaključka da su blizanci gnjavaža. ograničavao i zahtijevao. Osim toga. U najgorem slučaju.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi koji su nevjerojatno dobro pogodili na pravo mjesto i Marka progurali načinom koji je Seanu više nego odgovarao. Thefacebook bi izgubio povjerenje korisnika. preregistrirao tvrtku u Delaware LLC kako bi je zaštitio od Saverinovih hirova. Kada je još pokušao u Marka uperiti svojih 30 posto tvrtke kao da drži pištolj. Mark je odradio nekakve poslove na gradnji njihovog servisa i – što s tim? Društvenih je mreža bilo na sve strane. A ni to nije bilo sve. Štoviše. Nije bilo potrebe u tom pismu vidjeti ništa više nego što je ono u svojoj suštini bilo: djetinjasto cendranje da ga se više uključi u ono što se događa. Kad bi servere zaustavili samo na jedan dan. Možda Eduardo zapravo nije znao što čini. Svaki računalima previše sklon čudak je u sobici studentskog doma radio na ovakvoj ili onakvoj društvenoj mreži. potištenošću. što god uzrokovalo Eduardove poteze. Trebalo je platiti nove zaposlenike. U međuvremenu je Mark prikupio sredstva koja je mogao i uložio vlastiti novac u održavanje tvrtke dok se stvari ne postave kako valja. Mark i Sean su imali podulji razgovor o problemu s osnivačima ConnectU stranica. sve su te 97 . Sean je bio uz njega pri pokušajima da se stvari izglade. odnio je svoje igračke i Mark je morao donijeti odluke koje će na Thefacebook imati utjecaj kakav Eduardo nije mogao ni zamisliti. Eduardo je stvarno pretjerao blokiranjem računa. Friendster je bio najbolji dokaz za to. Povukao je novac koji mu je bio stavljen u fond za školovanje i uspio prikupiti svotu dovoljnu za privremeno održavanje servera na životu. Prije nego što je došao na ideju za Thefacebook. Prvo je. uz Seanovu pomoć. Sean ih je nalazio djetinjastima poput vrištanja u pješčaniku: „Ako ne bude kako ja kažem. i to nije značilo da se zbog toga može tužiti svakoga posebno. no tvrtka je brzacima jurila nizvodno prema slapu financijske propasti. što je Marku sigurno bilo prihvatljivo.

Seanu se sasvim razumnim činilo ono što je Mark govorio o tome: bezbroj je raznih stolaca i to ne znači da kad netko napravi neki novi time krade tuđu ideju. kao što se moglo zaključiti iz tog pisma. tako i po postignućima koja je već imao iza sebe. baš kao i Mark i Sean. Ni čovjek s kojim su se trebali sresti nije bio skoro ništa manje upečatljiv. „Petnaest minuta. Sean je bio prilično uvjeren da je Mark ironičan i dao si je oduška pustivši onaj smješak kojem se nastojao oduprijeti. Thiel se. Je li se to u kutku Markovih usana pojavio malen osmjeh? „Vrlo utješno“. prodaja tvrtke nije dolazila u obzir i u tome su se obojica slagala. omogućava širi kut promatranja 31 98 . Preostalo im je još samo naći anđela koji bi uložio dovoljno novca kako bi se prebrodile početne teškoće i preživjelo do trenutka kada bi procjena vrijednosti tvrtke bila takva da će im se svi trenutačni problemi činiti smiješno malenim i beznačajnim. a Mark sigurno nije učinio ništa što svaki poduzetnik Silicijske doline nije napravio najmanje desetak puta.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi društvene mreže bile sagrađene na manje-više istim načelima. Izvana je izgledao kao divovski granitni stup sa stotinama sjajnih erkera31. Sean je znao da je pošteno odradio svoj dio. utemeljiteljem tako uspješnog PayPala. A ako ćemo cjepidlačiti. 555 bio je nekoć Bank Of America Center i pravo čudo arhitekture. To je značilo da treba krenuti u ozbiljno prikupljanje sredstva. sve su društvene mreže ponešto posudile od Friendstera. bez na riječima i istinski genij. nego zbog jednog od najimpresivnijih gradskih prizora. „Peter će te obožavati“. upraviteljem milijarde teškog fonda poduzetničkog kapitala Clarium Capital i jednim od najbogatijih ljudi države. Zapravo. Gledajući brojke kako brzaju dok ih je dizalo podizalo sve bliže i bliže odredištu. Sean je trebao samo petnaest Markovih minuta. S druge strane. odgovorio mu je Sean. 30 Behemot = gorostasna životinja. Bacio je još jedan pogled na wunderkinda: kao i obično. Mark je trebao oko dvjesto tisuća dolara za pripremu obrane. Ne zbog filma. neman Erker = prozor izbočen iz zida u kojem se nalazi. ConnectU blizanci se nisu baš mogli pohvaliti da su izumili kotač. Napadan. ali stvari s Napsterom i Plaxom okončale su se tako da nije imao ni približna sredstva koja Mark treba za održavanje Thefacebooka u igri. Mark je još samo trebao odraditi taj sastanak kako najbolje zna i sve će biti u redu. Krenuli su sastati se s osobom po imenu Peter Thield. odgovorio je Mark kao robot. a imao je i hrabrosti uložiti.“ Bio je sasvim uvjeren da je u pravu. a njegovih mu je impresivnih 250 metara izraslih usred financijskog središta grada omogućavalo da bude vidljiv na kilometre daleko. mjesto je bilo baš pogodno za sastanak. „Znaš da ovdje snimali Towering Inferno? Znaš. Sean bi najradije uložio vlastiti novac. kad bi blizanci bili ustrajni u nakani da dignu tužbu. kako po reputaciji kao osoba. je li?“ rekao je Sean u pokušaju da održi raspoloženje u dizalu opuštenim i vedrim. Sean je napravio što mu je najbolje išlo: našao je vezu. Umjesto toga. nije mu uzvraćeno. izađemo. Behemot30 na adresi California St. Unatoč tome. za koju je bio prilično siguran da će biti ključna za kasnije događaje i koja će pomoći razvijanju onoga pravog potencijala kakav je vjerovao da Thefacebook ima. Toliko nam treba. Podsjetio je samoga sebe da Markova šutnja ne mora značiti i da će odraditi svoje kad bude vrijeme. i to vrlo brzo. smatrao nečim više od poduzetnika – smatrao se revolucionarnim. Uđemo. bio je ona vrsta anđela koja je imala dar dalekovidnosti i koja je mogla razumijeti koliko bi velika stvar Thefacebook mogao biti.

Sean nije znao što bi bilo prikladnije reći nego da thefacebook revolucija počinje sada. U jednom trenutku su Thiel. taj iznos je tutnjao po Seanovoj glavi dok je stajao gotovo u tišini dizala koje se sunovraćalo i gledao one iste brojke kako se odmataju unatrag dok su se on i Mark spuštali prema onome istom granitnom ulazu na broju 555.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Počeo je kao pravnik sa Stanforda i bio je poznat po svojim nagnućima filozofiji osobne slobode. Nije bio iznos s kojim bi si mogao priuštiti biti bezobrazan. bili oni ona tisuća koju je posudio od prijatelja kako bi pokrenuo tvrtku ili milijun koji je pred njega stavila kakva golema kompanija. pa tako i cijelom 32 Seed money = izraz kojim se naziva početni kapital (Seed . Sean je tek asistirao pri uvođenju Thiela u malo ulaganje u Friendster. Svidi li se Thielu ono što će čuti. Prilika se pojavljivala i svakim višim katom su joj obrisi postajali sve oštriji. Hoffman i Kohler ostali nasamo analizirati njihovu stranu medalje. money – novac) 99 . iznos dovoljan za nekoliko mjeseci. Peter i Sean nisu nikada bili izravni poslovni partneri ni ortaci.sjeme. Svakim su katom bivali sve bliži mjestu gdje je Thiel čekao s direktorom i suosnivačem LinkedIna Reidom Hoffmanom. Zapravo. Bila je to Seanova ideja. ►►► Petsto tisuća dolara. poruku da je budućnost onoga što je pokrenuo u svojoj studentskoj sobi zajamčena. Ono što je trebao biti petnaestominutni sažetak pretvorio se u ručak s popodnevnim razredom detalja sporazuma koji je trebao Thefacebooku donijeti preživljavanje. Petsto tisuća dolara. Naravno da iznos nije bio golem. ili borbe. a nadasve natjecanju. dečke su čekale dobre vijesti: Thefacebook je bio na konju. i Mattom Kohlerom. pola milijuna dolara koje su anđeli bili spremni staviti na stol ne bi li im spasili živu glavu. s kojim je radio u PayPalu. ali nije mogao prečuti poruku koja je s tim novcem došla. Mark je i dalje zadržao kontrolu nad upravom. briljantnim inženjerom i zvijezdom u usponu iz Silicijske doline. i to samo stoga što mu se živo fućkalo za novac. Uz tih pola milijuna je dobiveno i obećanje da će novca biti još kad dođe vrijeme i pokaže se potreba. Peter Thiel je bio točno onakav za kakvoga je spremao Marka. Nije to bio iznos koji bi nekome promijenio život. a nije bio niti pola iznosa koji je Mark odbio kada je napravio dodatak za mp3 playere. Na sastanku je otišao još i dalje. Unatoč tome što je bio sklon tajnovitosti. Sean nije imao dojam da mu je i sada bilo stalo do novca. Thiel je sredstva nazivao seed money32. Tri sata kasnije. stvorio carstvo. ali je stalno imao na umu da bi bivšeg direktora PayPala jednom mogao pozvati bude li prave prilike. Ali. uvijek voljan zavrnuti rukave – zbog posla. sagleda li se situacija temeljito. a toliko pronicljiv. tako životno važnih. dok su Marka i Seana poslali na malu šetnju gradom. Do jaja zastrašujući. a Sean je znao i za njegovu sklonost društvenim mrežama. kada je sve bilo gotovo. stalno je bio u potrazi za sljedećim velikim izazovom. Thiel zauzvrat dobiva sedam posto tvrtke i mjesto u peteročlanoj upravi koja će ubuduće voditi tvrtku. Željeli su čuti iz prve ruke što ima za reći živahni dječačić koji je na prepad osvojio internet. Još kao student je pokrenuo časopis Stanford Review i bio je čvrsto uvjeren u dobrobiti slobodne razmjene informacija kakvu je Thefacebook promicao u svojim društvenim mrežama. odmah i u punom zamahu. Taj „the“ u nazivu ga je toliko iritirao da je konačno odlučio poraditi na tome da mu se stane na kraj kao suvišku koji je morao biti odstranjen u procesu pribavljanja tih. na konju je bio „Facebook“ jer to je imao biti novi naziv tvrtke. jednom za svagda.

ali Thiel će postati čimbenik koji usmjerava tvrtku zajedno sa Seanom i Markom. Dustinu i Seanu bio sve. praktično gledano – bilo je za očekivati da će Eduardo pokazati razumijevanje. a u New Yorku stažiranje. pa bude li potrebno izdavati dionice da bi se prikupilo još kapitala. No u novoj će tvrtki vladata drugačija pravila i ona su bila neizbježna. U pitanju je bilo nešto sasvim poslovno. ali Sean je sumnjao u taj ishod. Znao je da ih čekaju još mnoge prepreke. unatoč tome što ga je napustio već prvoga tjedna. Izgledalo je da ga Mark ne mrzi zbog toga – on nije imao sposobnost. a bude li se Facebook razvijao. Markova zadaća je bila nagovoriti Eduarda na sporazum oko pravnih detalja. U budućnosti tvrtke bilo je nužno ljudima koji rade na njezinom razvoju zauzvrat davati jasne i precizno utvrđene iznose novca ili dionica. Natjerao je puls u normalan ritam nalik ujednačenoj struji bitova i bajtova s čvrstog diska računala u pogonu. ikoga mrziti. a Eduardo je sebe prije svega gledao kao biznismena. koji se ponašao kao Markov partner od trenutka kada se uselio u njihovu kuću. i u novim će dokapitalizacijama zadržati najveći paket dionica. A Eduardo? Prema onome što je Sean znao o tom malom. Kao što je Bill Gates rekao: „Da plan s Microsoftom nije dobro završio. Jednostavno nije bilo moguće voditi posao. Prvotno je Mark odlučio ostaviti mu njegovih 30 posto. a ne biti sposoban izdavati nove dionice kada se za to pojavi potreba.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi tvrtkom. Bude li Eduardo u New Yorku radio na nalaženju novih oglašivača – platit će mu se prema učinku. Ne urodi li to plodom. jednostavno da bi stvari bile što čistije. Zapravo. neizostavni Sean. sudjelovat će u podjeli novoizdavanih dionica. Koliko god grubo zvučalo. a ne osobno. Nije moglo biti bolje. To jednostavno ne bi bio on. Bit će to Markovo vječno. Također. S druge strane. možda se i ne vrati Harvardu u skorije vrijeme. Sean i Thiel su bili suglasni da je potrebno izvršiti pretvorbu tvrtke. a ta se sudbina smiješila i Dustinu. Sean je promatrao padajuće brojeve i uzbuđenje mu se konačno povlačilo. Prvo i osnovno. Dustin i Chris. Već je bio pokazao kako nije od onih koji su spremni ostaviti sve zbog Facebooka. Eduardo će se vratiti na studij. Bio im je život. Dustin i Sean radili sve što je potrebno kako bi tvrtka bila uspješna. Na kraju je ostalo pitanje Eduarda. Facebook je morao postati nova tvrtka i ostaviti iza sebe ostatke ozračja hobija iz studentske sobe. Planirao je mjesec po mjesec. s pravne strane gledano. 100 . Sean je bio svjestan posla koji ih je čekao. Sean je smatrao da se Eduardo izjasnio. ili volju. Na Harvardu je to bio Phoenix. uvijek je postojala mogućnost povratka na Harvard. Radije bi ostao u Kaliforniji i nastavio pothvat. Facebook je Marku. Valjalo je organizirati izdavanje nove serije dionica u skladu s novim rasporedom snaga u kojem su se pojavili Thiel. Restrukturiranje tvrtke je sa sobom donosilo prilično napete situacije. a Mark Zuckerberg je našao svoje mjesto pod suncem. Sean je smatrao kako je Eduardov potez bio užasan jer je njime ugrozio tvrtku u trenutku kad je bila najranjivija. Jedini način stvarnog vrednovanja onoga što je Facebook postizao je bio da se ljudima za razvidan uloženi trud vrati pravičnom mjerom. Namjera je bila zadržati Eduarda i dopustiti mu uključivanje koliko god za to pokaže volje. Toliko je posla još valjalo obaviti. Stajati u dizalu i slušati melodiju nastalu mrcvarenjem pjesme Rolling Stonesa – od čega se Seanu povraćalo – bio je upečatljiv trenutak. bio je siguran da neće ostaviti studij. Zanimale su ga druge stvari. Jebiga. vremenom će postajati minoriziran kao što bi prošao i bilo tko drugi. a zauzeti mjesto svojevrsnog „Novog zavjeta“. Mark je Thielu rekao da se možda i ne misli vraćati na Harvard kada prođe ljeto. s čime se i Sean složio. Drugim riječima: budu li Mark. svi će biti minorizirani. To više nije bio studentski pothvat nego prava tvrtka s ozbiljnim ulagačima.“ Naravno da se uvijek mogao vratiti na Harvard ako Facebook propadne. kalifornijsko ljeto.

Priča iz nebodera sasvim je drugačija. Sean se sjetio zadnjega što je Peter Thiel rekao Marku. Kao Napster.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sean i Peter su bili uspješni poduzetnici i objasnili su Marku kako sve funkcionira. 101 . Tada bi ga se moglo staviti u koš s ljudima kakvi su blizanci Winklevoss. Provest će revoluciju koliko god ga to stajalo. ali što ako ga ipak ne pokaže? U tom slučaju nije bilo mjesta za njega. Tu je nastajala Tvrtka s velikim T. Tvrtku. Nađete li se u spavaonici u pravo vrijeme. bilo je to nešto što bi Eduardo trebao shvatiti. Blokira im račun. Neće ga ni biti.“ Sean se nacerio gledajući svjetlucave znamenke nad vratima kabine dizala. pogledao Marka ravno u oči i rekao: „Samo nemoj zajebati. Tvrtke u povojima kakva je bio Facebook rađale su se dvaput. Sean je svojega novog prijatelja dobro poznavao. nakon što su postigli sporazum koji će Facebook podignuti na novu razinu. Seanu je bilo jasno da je Marku bilo stalo samo do toga. Prava digitalna utopija društvene mreže. a druge u nekakvom neboderu kakav je bio ovaj u San Franciscu. Taj Mark Zuckerberg Production će stvarno promijeniti svijet. Sean i Thiel su mu to rekli sasvim jasno: niti jedan investitor neće dati ni centa dok god postoji neki klinac koji hoda po New Yorku tvrdeći da ima pravo vođenja poslovanja cijele tvrtke i tupi o nekom tridesetpostotnom suvlasništvu. jedinstvenog. Vidjeli biste bljesak genijalnosti. Mark je bio svjestan da čini dobro za tvrtku. Neće biti ni Eduarda. s ljudima koji su se nastojali uhvatiti za Markove gležnjeve dok je koračao prema nebu. Sve se svodilo na Facebook. Revoluciju. Thiel je mogao mirno spavati. stvarno posebnog. možete posvjedočiti čudesnom iskustvu rađanja nečega prekrasnog. dioničarstvo. Tu je nastajala munja na kojoj se može do neba. samo u većim razmjerima – Facebook je bio čista slobodna razmjena informacija. To je bio pravi pravcati posao. Stvarni svijet prenesen na internet. u slučaju Eduardova neshvaćanja postojala je velika vjerojatnost da njemu tvrka ne znači ni približno onoliko koliko znači ostatku ekipe. Znao je da je nabasao na nešto stvarno krupno. Eduardo bi trebao pokazati razumijevanje. iskru koja dolazi niotkuda i kreće u svijet. Prijeti Facebooku. što ako ne shvati? Što ako ne pokaže razumijevanje? Što ako ni ne želi razumijeti? Prema Seanovom mišljenju. Više se nije radilo o dvojici klinaca iz studentske sobe. Prve porođajne muke prošle bi u nekoj spavaonici studentskog doma. Baš nakon što je rekao Marku kako može uzeti i njegov Ferrari 360 Spyder čim dobije trimilijuntog korisnika Facebooka i dao mu na potpis papire nužne za povlačenje onih pola milijuna potrebnih za stvaranje Facebooka kakvog i koliko god velikog je želio stvoriti. maše im njeim pred nosom kao sabljom prijeteći da će im odsjeći glave. Kako god bilo. No. Pa im prijeti. Mark Zuckerberg ne bi nikada nikome dopustio da zajebe Facebook. Doista. Thiel se nagnuo nad pisaći stol. Stojeći u dizalu.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

26. POGLAVLJE – LISTOPAD 2004.
Da se Eduardo malo jače zagledao, možda malo i osvrnuo unaokolo, mogao se vratiti u Markovu uneređenu studentsku sobu u Kirklandu i gledati ga kako kucka i kucka po laptopu. „Casa Facebook“ su bile nove, otvorene prostorije sjedišta tvrtke u Los Altosu i izgledale su kao da ih je netko istrgnuo iz Harvarda i dopremio u Kaliforniju. Namještaj se sastojao od trošnih stolova, klimavih stolaca, strunjača i dvosjeda. Prizor je sličio studentskoj sobi pomno uređenoj IKEA namještajem uz detalje prikupljene s otpada Vojske spasa. Trijem koji je gledao u unutrašnje dvorište bio je šatiran pogocima paintball hitaca, a na sve su strane ležale kartonske kutije. Cijeli prizor je više sličio napuštenoj kući u koju se uselilo jato beskućnika nego poprištu razvojene operacije u punom zamahu. Podrazumijeva se da su po svuda bila i računala. Bilo ih je na stolovima, podovima, pisaćim stolovima, na pultu zajedno s kutijama pahuljica i čipsa. Unatoč svom tom hardveru, prostor je još uvijek nalikovao studentskoj sobi i upravo to su Mark i njegovi suradnici htjeli postići. Unatoč tome što su radili danonoćno – baš u tom trenutku su Mark i Dustin bili za tipkovnicama i kopali po nekakvom kodiranju dok su se oko kuhinjskih vrata zbunjeno muvali dečki za koje se moglo već i po izgledu reći da bi mogli biti odvjetnici tvrtke unajmljene za odrađivanje ugovora potrebnih za pravno ustrojavanje i registraciju tvrtke – željeli su da tvrtka i dalje u srži bude studenstski pothvat jer će to ona uvijek i biti: sveučilišni ekspreriment koji se širio kao zaraza. Unatoč pomalo naštimanom kaosu, ta im je kuća sa svojih pet spavaonica bila prikladnija od one koju su ostavili u La Jennifer Wayu, iako selidba nije bila potpuno svojevoljan potez. Tamo su ih pratile učestale pritužbe susjeda na glasnu glazbu, veranje po krovu i bacanje vrtne garniture u bazen. Bilo je potrebno tek nekoliko posjeta vlasnika i oni su manje ili više izbačeni zbog rečenih pritužbi kao i štete nastale na dimnjaku. Eduardo je dobro nanjušio da se nisu trebali nadati vraćanju depozita koji su dali vlasniku za osiguranje od štete koju bi mogli počiniti. No, sad je to bilo sasvim prihvatljivo nakon što su u Peteru Thielu našli svojeg anđela koji je platio novu kuću, svu opremu, više servera nego je Eduardo ikad mogao zamisliti da bi im moglo trebati i, na kraju, te odvjetnike koji su ga pozdravili stiskom ruke i smiješkom nakon što je iz Cambridgea upravo tog jutra doputovao zrakoplovom i taksijem. Prespavao je veći dio puta. Tek je nekoliko tjedana njegove četvrte godine, a već je bio iscrpljen od studija. Unatoč tome što je uzeo manje predmeta kako bi mogao nastaviti raditi na Facebooku, na Harvardu je stalno nešto trebalo napraviti. Već je poečeo raditi na diplomskom radu, bio je aktivan u Udruzi investitora, a otkako je prekinuo s Kelly i ponovno bio samac, vikendi su mu bili uglavnom posvećeni Phoenixu. Povrh svega, klub je počeo proces regrutacije novih članova i jedna od Eduardovih zadaća bila je sudjelovati u odabiru novog naraštaja društvenih kraljeva kampusa. Naravno, Facebook je bio na vrhu cijelog popisa. Eduardo se naslonio u svom stolcu za okruglim stolom koji je zauzimao veliki dio glavnog ureda i promatrao Marka kako žustro radi na laptopu. Na blijedom licu mu se mogao vidjeti odraz događanja na zaslonu, a neki put bi fragment koda bljesnuo u plavičastim bjeloočnicama. Mark ga je jedva i pozdravio kada je došao u kuću. Tek mu je kimnuo glavom, razmijenili su riječ-dvije, no Eduardo u tome nije vidio ništa iznenađujuće. Zapravo, njihov je odnos bio uglavnom dosta dobar otkako se Eduardo prije osam tjedana vratio na predavanja. Činilo se da je onih nekoliko napetih ljetnih tjedana potpuno zabravljeno. Mark je bio poprilično popizdio na ono s bankovnim računom; to ga je natjeralo da se pokrene i razgovara
102

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi s ulagačima, čime je došao do Thiela i njegovog uloga unatoč Eduardovom protivljenju. Nekoliko su se puta s time pozabavili u telefonskim razgovorima i svađali se kao što bi se bilo koja dva prijatelja posvađala kada bi ono što su započeli preraslo veličinu koju su bili očekivali – ali su došli do neke vrste detanta i zaključili da je na kraju krajeva najvažnije ono što je dobro za tvrtku i njezin nesmeten razvoj. Eduardova reakcija je vjerojatno bila pretjerana, ali s druge strane i Mark je bio previše zatvoren i Eduarda je držao uglavnom neobaviještenog. Eduardo je pokazao razum i volju da stvari idu naprijed za dobro tvrtke. Bili su prijatelji, riječ je bila o poslu i imali su volje srediti stvari. U to ime Mark je zamolio Eduarda da malo i odstupi, otpusti nešto svojih briga kako bi, među ostalim, imao i više vremena za završetak studija. Uvjerio je Eduarda da je tvrtka postajala prevelika za jednog direktora koji sam vodi sve unutrašnje i vanjske poslovne odnose. Situacija je bila takva da su Eduardovi raniji zahtjevi bili neostvarivi. Budući da je pothvat rastao – već su prešli 750.000 korisnika i jurili prema milijunu! – Mark i Dustin stavili su u mirovanje svoj status na studiju te planirali uključiti i profesionalca za prodaju koji bi radio dio onoga čime se Eduardo bavio u New Yorku. Osim toga, stalno su dodavali nove i nove funkcije na stranice. Neke od njih bile su uistinu fantastične. Na primjer, ugradili su nešto što su nazvali „zid“. Korisnici su mogli koristiti zid za komuniciranje načinom nikada viđenim ni u jednoj društvenoj mreži. Proradile su i „grupe“, odvojene skupine ljudi koje su korisnici mogli sami kreirati i pridruživati im se, što je bila jedna od prvih stvari koju je Eduardo predložio kad su na došli na ideju stranice. Brzina kojom su kreirana unaprjeđenja bila je takva da se mogla usporediti s vrtoglavim porastom broja korisnika. Na kraju je Eduardo, nakon što se smirio od srpanjskog ispada bijesa, zaključio kako će Mark raditi po svojem, a njemu je ionako bilo važno jest da tvrtka napreduje. Uz Thielovu podršku, Eduardo više nije riskirao vlastiti novac. Štoviše, Thiel je imao novca k'o blata i uz njegovu financijsku podršku nije bilo teškoće koju tvrtka ne bi mogla pregaziti. Eduardu je bilo drago što se vratio na studij. Jedno od najvećih zadovoljstva četvrte godine dogodilo se prvog tjedna: od frendova iz Phoenixa čuo je da je rektor Summers pozdravio brucoše i rekao da ih je sve pregledao na Facebooku. Bilo je više nego uzbudljivo znati da je rektor koristio njihove stranice kako bi se upoznao s mladima koji dolaze na studij. Tek deset mjeseci ranije, Mark i Eduardo su bili samo dvojica šmokljana bez ikakvog značaja, a sad rektor osobno izriče ime njihovog čeda. U svjetlu te činjenice, može li bilo kakva svađa između njega i Marka imati smisla? Kad ga je Mark pozvao u Kaliforniju potpisati neke papire, koji su bili potrebni za rekonstrukciju tvrtke otkako je Thiel postao član uprave, Eduardo je na to samo slegnuo ramenima zaključivši da tako treba biti. I tako, nakon što je jedan od pravnika došao u središnji ured s hrpicom papira, duboko je uzdahnuo, još jednom bacio pogled na Marka i počeo čitati klauzule i članke. Na prvi pogled je bilo jasno da je riječ o složenoj materiji u ukupno četiri dokumenta na mnogo stranica. Za početak, tamo su se nalazila dva ugovora za kupnju redovitih dionica kojima je, jednostavno rečeno, dobio prava kupiti dionice novoustrojenog Facebooka umjesto onih starih i sada bezvrijednih „dionica“ Thefacebooka. Sljedeći dokument je pokrivao zamjenu dionica Thefacebooka za dionice u novoj tvrtki. Posljednji dokument je bio sporazum o pravu glasa, što Eduardo nije posve razumio, ali izgledalo je kao nešto što je nužno kako bi nova kompanija mogla zaživjeti. Pravnici su se dobro potrudili objasniti sve dokumente dok ih je Eduardo prelazio list po list. Nakon reotkupa i razmjene, Eduardo bi imao ukupno 1,328.334 dionice nove kompanije. Kako su mu to objasnili pravnici i Mark, koji je nekoliko puta digao glavu s onog što je radio i priskočio u pomoć objasniti kakav je kostur nove tvrtke, Eduardu je trebalo pripasti 34,4% Facebooka. Bilo je to više od njegovih prethodnih 30% i povećanje je nastalo uslijed potrebe zapošljavanja novih ljudi koji će raditi u kompaniji i nagrađivanja novih
103

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi investitora, kojih će zasigurno biti, a što će sve dovesti do smanjenja njegovog dioničarskog udjela. Markov udio je spušten na 51%, a Dustinom je iznosio 6,81% tvrtke. Sean Parker je dobio 6,47%, što je Eduardo smatrao nezasluženo visokim udjelom; kada su sve zbrojili, ostalo je još samo Thielovih 7%. Dio dokumenata je uključivao i zabranu otuđenja dionica u dogledno vrijeme pa je bio vlasnik samo na papiru, kao što su bili i Mark, Dustin i Sean, pretpostavljao je. Dodatno, dio dokumenata bila je i izjava o odustajanju od bilo kakvih zahtjeva prema Marku i tvrtki. Pojednostavljeno, kad bi Eduardo potpisao dokument prošlost bi postala samo prošlost, a jedino bi mjerodavna bila njegova nova pozicija unutar tvrtke kakva je zacrtana dokumentima pred njim. Sjedeći u kući nalik na studentski dom, uz Markovo i Dustinovo kuckanje po tipkovnicama, Eduardo je čitao i čitao dokumente pred sobom. Dio njega je znao da su to važni papiri, pravni, ozbiljni dokumenti čijim bi potpisivanjem tvrtka napravila velik korak, ali osjećao se zaštićenim jer su tamo bili pravnici, pravnici Facebooka, a time, kako je on doživljavao situaciju, i njegovi pravnici. Osim toga, a možda još i više, osjećaj sigurnosti mu je davalo što je tamo bio i Mark, prijatelj koji mu je govorio da su to dobri papiri, papiri koji im svima trebaju. Parker nije bio u sobi, nego negdje dalje u kući. Potpisivanjem dokumenata Parker će i pravno zauvijek postati dio ekipe, ali u krajnjoj liniji doveo je ulagača i bio jedan od najvećih mozgova Silicijske doline. Važno je bilo i to što će Eduardu ostati njegov udio u tvrtki. Doduše, budućnost će donijeti nova izdanja dionica i njegov relativni udio će biti manji, ali nije li to sudbina svakoga od njih? Je li ikakve važnosti bilo u činjenici da to nije bio više stari Thefacebook hoće li on imati isti svoj položaj i u Facebooku? Prisjetio se nekoliko razgovora koje su on i Mark vodili u zadnje vrijeme, o studiju, životu i onome čime bi se trebao baviti u Cambridgeu dok je Mark u Kaliforniji. Eduardu se činilo da je bilo nesporazuma jer je Mark sugerirao kako se može opustiti i smanjiti angažman na Facebooku dok studira jer će oni ionako zapošljavati prodajno osoblje, a Eduardo je uporno tvrdio da će imati vremena koliko je za Facebook nužno. Dakle, papiri pred njim kao da su govorili da je njegova uloga u Facebooku onakva kakva je oduvijek i bila. Stvari bi mogle biti drugačije nakon što krene ulazak novih ljudi i novca, ali tim se papirima uređivao nužan preustroj. Ili? Kako god bilo, Mark mu je rekao i da će napraviti party, nešto stvarno dobro, čim dobiju milijuntog korisnika. Priredit će ga Peter Thiel u svojem restoranu u San Franciscu i Eduardo će se morati vratiti u Kaliforniju jer će to biti događaj vrijedan tolikog letenja. Pomislivši na party, Eduardo nije mogao ne nasmiješiti se. Samo nužan preustroj, treba riješiti neku papirologiju. Milijun korisnika. Tko bi mogao i pomisliti… Svakako će se vratiti u Kaliforniju kad dođe vrijeme za party, mislio je posežući za perom koje mu je pružio jedan od odvjetnika i počeo potpisivati. U krajnjoj liniji, postao je vlasnik 34% Facebooka, i to je bio razlog za slavlje. Zar ne?

104

PROSINCA 2004. alternative i rocka još dodatno pojačane višebojnim jarkim svjetlima koja su palucala po stropu visoko iznad glava. Znao je da negdje. ekskluzivan kakav je upravo i Facebook bio. Za sada mu je bilo dobro na zabavi. tada najpoželjnije mjesto za izlazak u centru San Francisca. narančaste kružne strukture su se uvrtale i okretale kao galaksije koje postaju supernove i natapale su cijeli restoran uistinu psihodeličnim tonovima. Znao je da slave i Seanov rođendan. moderan. Zastao je na metar od kružne kabine DJ-a smještene na vrhu okruglaste dvorane i promotrio fancy restoran i gužvu u njemu. a neke gledale kao da nije baš svoj. Trepnuo je i pustio da ga preplavi ples svjetala. anonimnom – samom. Veći dio uzvanika bili su studenti ili oni blizu tom statusu. Bio je to i pravi Facebook. Frisson je bio poželjan. vjerojatno kraj Seanovog 105 . da posjeduje više od trideset posto tvrtke i da je osoba najviše zaslužna za tih milijun korisnika. žute. Sve skupa. zapravo prodorne mješavine techna. ali bilo mu je ugodnije onako izgubljenom u gomili. Sve je djelovalo tako strano. Koliko mu je moglo biti. uz Marka i Dustina. U glavi mu se vrtjelo od glazbe. Neke bi se djevojke nasmiješile. Mnogo klinčadije sa Stanforda ili onih tek što su diplomirali. i dalje je bio stidljiv. Nije ušao u projekt slave radi.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 27. Sean i Mark. pravi mondeni San Francisco. Eduardo je promatrao mladež sjevera Kalifornije kako skakuće uz glazbu. Eduardo nije mogao ne primijetiti grupicu zgodnih komada s druge strane DJ-eve kabinice. Svatko je pio neko piće jarkih boja i činilo se da se svi dobro zabavljaju. dijelom zbog toga što je već bio popio pristojnu količinu alkohola. No to i nije bilo važno. Jedino mu je bilo važno da se ljudima Facebook sviđa i da postaje jedan od najvećih problema u povijesti interneta. a srce bubnjalo dok se probijao kroz gužvu. Bio je to opet kulturni šok jer se mjesto tako razlikovalo od Harvard Yarda da je imao dojam baš kao da je na Enterpriseu. U podjednakim je omjerima zapazio i one koji su nosili traperice i košulje. Restoran se zvao Frisson. Nije mu bilo važno znaju li ljudi da se i on nalazio u onoj sobi. Kao da mu se jedna od njih nasmiješila. Morao je priznati da je mjesto bilo prilično prikladno za održavanje Facebookova partyja u povodu milijuntog korisnika. dvadeset pet? Razmišljao je bi li im se pridružio. a on se zacrvenio i okrenuo pogled. kao i račun koji će platiti iz svojega dubokog džepa. a ovdje su svi gledali Marka i samo Marka. Nehajno se nasmiješio pri toj pomisli i pogledom preletio prostoriju sve do separea s druge strane restorana. tulumčića na koji ga je Mark pozvao prije nekoliko dana. tako ubrzano. To mu se činilo čudnim jer su na Harvardu svi znali i njega i što je napravio. Nije mu smetalo biti u pozadini. Znao je to onog trena kad je pred restoranom izašao iz taksija i vidio Thielov Ferrari 360 Spyder parkiran na pločniku ispred. Eduarda su pekle oči. a i one u pripijenim crnim europskim majicama. Pri dnu prostorije je jedva zamijetio kako za okruglim stolom sjede i živo konverziraju Peter. Ljubičaste. Otkako je ušao. svakome tko je htio slušati ispričao bi da je. bio je to pravi uzorak Silicijske doline. unatoč svemu što se promijenilo u njegovom životu. ali i retro do bola: kao da je netko iz šezdesetih „na nečemu“ dekorirao Enterprise. Eduardu se zavrtjelo u glavi dok se probio kroz najveću gužvu. U restoranu je bilo toliko toga na što se trebao priviknuti. Slučajno je pripadao Thielu. a i zbog kulturnog šoka oji je pretrpio upravo doletjevši iz uštogljenog i smrznutog Harvarda. suosnivač Facebooka. Da. ovdje u Kaliforniji. POGLAVLJE – 3. ne računajući Marka. Uređenje prostora je bilo istovremeno moderno. tek deset mjeseci otkako su pokrenuli tu stvar u tišini i neredu Markove sobe u Kirklandu.

Mark i Facebook su na svojemu mjestu. kao kad su on i Mark bili na početku. Obožavali su ga. djevojka je bila sretna. nestajao u hladnim sjenama Knjižnice Widener. Duboko je uzdahnuo i pogledao preko svojih partnera u gomilu. Vrlo brzo će ga staviti na raspolaganje novim sveučilištima i njihovim kampusima. Nadogradnja već popularnog zida kojim su ostavljali poruke jedni drugima. Akademski šarm je odradio svoje i njegova ekskluzivnost se ljudima sviđala. Bio je prilično siguran da će sve biti sasvim u redu. te noći. mora biti i Markov Infiniti. baš kao što je i mislio da će biti. a naginjao se prema djevojci. ►►► Sjedeći za okruglim stolom u separeu iza podija. Što sad ako je pogriješio. isti onaj koga je dobio kad mu kanta iz malog oglasnika nije htjela upaliti da bi na vrijeme došao na sastanak. Čak se spominjala i aplikacija za razmjenu fotografija. Sve je išlo točno po planu. tada. Eduardo je potpisao nužnu pravnu papirologiju i ovjerio sporazume o preustroju. Sve je teklo glatko. Uostalom. Ljudi su vjerovali Facebooku. Mogao se preseliti u Kaliforniju. Popričati s komadom s druge strane kabine. A sutra će odletjeli natrag u Cambridge i vratiti se studiranju. Nije imao koga okriviti osim sebe samoga. Thiel je pustio novac koji su trebali za nastavak leta. Činilo se da se ona smješka. Eduardo je još uvijek stanovao u studentskom domu. možda čak i srednjim školama. što je bio dobar znak. Na predavanja je išao pješke. Jednoga se dana možda otvori svima. Nadogradnja za nadogradnjom… Sean se nasmiješio. Eduardo je izgledao smotan i čudan kao i obično. bio je na zadnjoj godini i trebalo mu je još samo pet mjeseci do diplome i tada će se moći baciti na Facebook kao i svi ostali. Thiel i Mark su bili sjajan par. No. i svi su se doimali sretnima. Sean se naslonio u udobnom deco stolcu i slušao Petera i Marka kako razglabaju o novim aplikacijama koje su namjeravali staviti na Facebook. Nakon toga? Tko zna. Gotovo odmah je spazio kako Eduardo Saverin kraj kabine DJ-a razgovara s nekakvom slatkom Azijkom. Facebook je došao do milijuntog korisnika i svakog je tjedna dobivao desetke tisuća novih. 106 . Popiti još jednu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi BMW-a. prtio je snijeg preko Harvard Yarda. U pitanju su bili neki još bolji načini kojima bi studenti nalazili jedni druge. stvari su se promijenile prilično drastično otkako je ljeto počelo. Ali sve je bilo u redu. I željet će ga milijardama plaćati. nešto čega se ni jedna konkurencija nije uspjela dosjetiti. Izabrao je tako. Eduardo je bio sretan. htio se malo opustiti. Mogao je upisati prekid studija.

Još prije svega tjedan dana snijeg je prekrivao Harvard Yard. a male stranice s Harvarda su se mogle naći posvuda. Istini za volju. gdje se Mark zavukao i već selio u novu unajmljenu kuću u zelenom predgrađu megalopolisa. no ne žuri mu se. na pet stotina kampusa i na svakim vijestima na koje je naišao kad bi mu predavanja dopuštala. Sa sobom će ponijeti one zlatne diplome. gdje je pozvan s najviše instance. te jaknice nisu bile neka posebna poslastica. Čak bi se i njegov otac ponekad prijavio koristeći Eduardove pristupne podatke i bio je oduševljen onim što je vidio. Bili su na zadnjoj godini. koje navodno znače tako mnogo u stvarnom svijetu. „Prva minica ovog proljeća. Ne bi bilo bitne razlike. u prethodna dva mjeseca gotovo i nisu bili u kontaktu osim nekoga slučajnog poziva ili usputnog zahtjeva za kontaktnim informacijama s područja New Yorka koje je Eduardo nabavio tražeći potencijalne oglašivače.“ Eduardo je mislio da se nikad neće naviknuti na duge zime Harvarda. samo dva mjeseca do diplome. I Eduardo će krenuti za nekoliko minuta. prokleta veljača. o čemu su govorili prethodne jeseni u sklopu restrukturiranja tvrtke. Zrak je odisao životom. Dok god su uspijevali polagati preostale ispite. TRAVNJA 2005. Izgledalo je kao da ožujka nema u kalendaru Harvarda. odlagale ružne debele pulovere. slatke jaknice i cipelice s otvorenim prstima. dalekog rođaka 107 . Stvarni svijet. Od sada pa nadalje život će biti lakši. još uvijek mahnito nagodrađujući deset po deset tisuća korisnika Facebooka. Ali konačno i napokon snijeg je nestao.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 28. Ni ta činjenica nije mogla zasmetati Eduardu u tom trenutku – već je sutra trebao biti u Kaliforniji. samo malo dulja. ili su na dobrom putu da zauvijek napuste Harvard. To nikako nije bila Kalifornija. To nisu bili ni novi uredi u Palo Altu koje su upravo dovršavali za sljedeću rundu regrutiranja djelatnika. Proljeće je stglo i do Nove Engleske. kad je potpisivao prijeko potrebne dokumente. Zrak je bio tako oštar da je dubok udah mogao biti bolan. „Da!“ odgovorio je Eduardo. Ta je razdvojenost bila tolika da je Eduardo imao vremena dovršiti sasvim novi projekt web stranica po imenu Joboozle. Mogli su i zakasniti na predavanja. Na Facebooku je bio svatko koga je znao. a upravo te stube na kojima su sjedili bile su zaleđene. pokazao na brucošicu vrhunski preplanulih nogu: prešetavala se uz kameno podnožje prilaza knjižnici nosa zabijenog u udžbenik iz ekonomije dok joj se plava kosa u slapovima plela sa žicama bjelokosnog iPoda. Broj od milijun korisnika se iznenada udvostručio i činilo se da bi svakog časa mogao postati tri milijuna. mu je mahnuo i krenuo svojim putem. Nakon veljače je slijedila još jedna. POGLAVLJE – 3. čak ni ne doći na njih. plavo je nebo bilo gotovo bez oblačka.J.J. Bio je to čitav novi univerzum i Eduardo nije mogao ne biti ponosan na ono što su on i Mark postigli. Facebook nije bio stvaran svijet. a na gornje police stavljale kratke suknjice. Stvaran svijet nije imao nikakve veze s Facebookom iz prostog razloga što je bio sporiji od njega. A. bio je mnogo više. a djevojke su preokretale svoje garderobne ormariće. Iako. ali barem se moglo vidjeti nešto kože. na seminar koji se održavao s druge strane Yarda.“ Eduardo se nasmiješio kad je njegov frend A. Eduardo više nije bio načistu što se podrazumijevalo pod tim. sve se moglo promijeniti u tren oka – već sutradan bi mogli nahrupiti oblaci i Harvard Yard pretvoriti u negostoljubivu mjesečevu površinu. Sad je i službeno. „I to je to. i to je bila više nego dobrodošla činjenica. Doduše.

To svakako nije djelovalo pošteno. nastupilo je doba suknjica i studiranje je još malo pa gotovo. vrlo uglednog fonda iz Palo Alta koji je u proteklih deset godina vrlo aktivan u tom području.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Facebooka. razmijenjivati životopise i umrežavati se. Već sutra će se naći s Markom. Eduardo nije očekivao da će to postati imalo nalik Facebooku. odnosno otkad mu je uopće stalo do novca? I kako to da Sean Parker uopće može očekivati dva milijuna od tvrtke u kojoj je službeno tek desetak tjedana? Eduardo je tamo bio od početka. koji će mu sve objasniti. počevši od Michaela Moritza. Cifra koju je nabacio bila je dva milijuna dolara po glavi. Bilo je to e-mailom. znao je da će se u njoj osjećati kao da je na studiju. Mark je spomenuo i da on. Dakle. Kada se stopi s Facebookom. pogledat će nove urede. Šest sati leta i tamo je. U svakom slučaju. možda unedogled. pa onda i Accel Partners. kao što je to Marku polazilo za rukom. Proljeće je. Uz malo sreće. dugo neće imati to pravo. Mark je u e-mailu upozorio da postoji mogućnost prihvaćanja ulaganja jednog od tih velikih fondova. prilično se dobro sjećao da je iz papirologije koju je potpisao proizlazilo da sam ne može prodavati svoje dionice i da još dugo. Sean i Dustin razmišljaju prodati svoj dio dionica kad bi taj posao prošao. kojim ga je pitao bi li mogao skočiti do Kalifornije. CEO Washington Post Company. Nešto vezano na nekakav poslovni sastanak i novog zaposlenika kojeg bi trebao obučavati uz Eduardovu pomoć. U e-mailu Mark je spomenuo još nešto što je izazvalo blagu zabrinutost. Na kraju mu se Mark javio. 108 . ali je dobro poslužilo za kraćenje vremena provedenog u čekanju Marka. pitao se kako to da je Mark uopće pričao o prodaji dionica. razuman i pokazati razumijevanje. Možda Eduardo jednostavno nije shvaćao situaciju. Spomenuo je da je zainteresiran i Don Graham. baš prije par dana. Sutra će odletjeti do Kalifornije. pa bi Eduardo nakon diplomiranja mogao ponovo zauzeti svoje mjesto partnera suosnivača. Možda će mu Mark rasvijetliti stvari kada se sretnu u Kaliforniji. kako to da su Sean. Eduardo je bio nemalo iznenađen onim što je čitao. starog Parkerovog neprijatelja koji je vodio Sequoia Capital. Odlučio je biti smiren. Eduardo je odlučio da ovaj put neće dopustiti emocijama da ga svladaju jer mu u prethodnoj sličnoj situaciji bijes nije bio najbolji saveznik. bit će na tom sastanku i pomoći će novom zaposleniku da uđe u posao. Mark i Dustin mogli uopće razmišljati o unovčavanju dva milijuna dolara svojih dionica? Jesu li u restrukturiranju potpisivali iste papire kao i on? A kao drugo. Bilo mu je ugodno razmišljati o tome jer je to značilo da bi mu se studentski život mogao još malo produljiti: koliko god Facebook postao velika tvrtka. Javio je da je u zadnje vrijeme neki krupan poduzetnički novac počeo obigravati oko njihove male kompanije. to bi mogao biti početak poboljšanja odnosa između njega i Marka. Ta ga je misao grijala kad je krenuo niza stube prema Yardu. Za početak. na kojem su klinci mogli tražiti potencijalne poslodavce. mogao bi odgoditi ulazak u stvaran svijet.

a radni stolovi od javora. Zidovi su tu i tamo bili od stakla. o dva milijuna dolara za dionice i onom e-mailu. skrivenog iza nekog jebenog kompjutora. pretjerivanja. Istiskivali su ga kao malog dioničara. Računala su bila nova. sama zgrada više nije bila smještena u okruženju obiteljskih kuća nego se nalazila u centru Palo Alta. Trećim dokumentom se određivalo emitiranje 3. Uza sve te nove dionice. te da je Eduardov potpis samo formalnost jer je emisija ionako već odobrena. Bio je to neki novi odvjetnik.siječnja 2005. Pravi uredi i pravi pravcati odvjetnik koji je stajao između njega i Marka.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 29. Počeo se tresti dok je stajao u skoro praznom uredu i buljio u papire koje mu je odvjetnik dao kada je ušao na vrata. prozreti. različita stajališta. Različite valne dužine. udio bi mu pao na skoro pa ništa. uzeo mu sve. Ili možda nije očekivao nikakvu reakciju. Glup k'o kurac. Eduardo će se tog trenutka sjećati dok je živ.“ 109 . Odvjetnik je mljeo kako su nove dionice nužne i kako ima zainteresiranih poduzetnika. a odvjetnik je počeo govoriti. TRAVNJA 2005. Kad je počeo čitati papire koji su mu predani. čak su unajmili lokalnog umjetnika da grafitima oslika stubište. a to je dobro i nužno za tvrtku i odluka je već donesena… „Ne. uništio. Iako su imali problema i iako je Mark bio u stanju biti prilično hladan i rezerviran. Pitao se što li je Mark očekivao od njega. njegov udio u Facebooku neće biti ni blizu 34 posto. a kada je shvatio. Sve je stajalo laserski jasno i crno na vjelokosno bijelom. Eduardov udio bi pao na manje od 10%. Ovaj put prostorije nisu nalikovale na razuzdanu studentsku spavaonicu. popričati s Markom o novom zaposleniku.890. Možda je Mark bio uvjeren da je Eduardo već odavno bio napustio tvrtku. Bez ikakve sumnje. Mark ga je izdao. Možda je to pomislio još onda kad je došlo do blokiranja bankovnih računa. po njegovom običaju. POGLAVLJE – 4. kao i sve drugo. pisana suglasnost dioničara TheFacebooka da tvrtka izda do 19 milijuna redovitih dionica. još jesenas kad je potpisao sve one dokumente koji su omogućavali ovo stanje. obrazi su mu problijedjeli. Nikakve usporedbe. shvatiti. Bio je totalno slijep. pak. Čekali su ga u zasjedi. posvuda sagovi. Kad je potpuno proniknuo u to što se događa. izdale sve dionice koje bi mogle biti izdane. osjećao se kao da ga je netko nastrijelio u prsa i nepovratno razorio dio njega. u Sveučilišnoj aveniji. Kad bi se. ovakvo što nije mogao očekivati. Na kraju. a koža se ohladila. Eduardo je to smatrao pravom pravcatom izdajom. godine. Trebalo mu je nekoliko minuta da shvati što je čitao. Eduardo je prvo pomislio da se tip zajebava kad mu je donio na potpisivanje još nekakve ugovore prije nego je stigao razgledati uokolo. tamo je bio dokument od 14. Gledao je papire. Prvo. Drugi akt je nosio datum 28. Papiri koje je imao u rukama to su svjedočili. shvatio je da ga u Kaliforniji nisu čekali radi sastanka. pridjevi i fraze ne mogu opisati osjećaj jer se ovome jednostavno nije nadao. Eduardo je zurio u brojke i grozničavo napamet računao.3 milijuna novih dionica koje glase na Marka Zuckerberga. Kad bi bile izdane i samo dionice koje glase na onu trojicu.ožujka i radilo se o odobrenju emisije do 28. dva milijuna na Dustina Moskowitza i više od milijun na Seana Parkera.000 dionica. Iako je trebao predvidjeti. Jednostavno nije očekivao da će mu to napraviti njegov prijatelj Mark s kojim se pokušavao u okrilju polutajnog židovskog bratstva uključiti u društveni život Harvarda.

bilo mu je jasno da zna odgovor. Bit će obrisan iz povijesti tvrtke. Bio je tamo kad je počelo. kući. Bio je osnivač Facebooka i zaslužio je svojih 30%. Eduardo je preplavljen užasnim vijestima pomislio samo još jedno. Nije mogao vjerovati što je čuo. odbijaju se o staklene zidove i penju se po oslikanom stubištu. Ali. tako mu je rečeno. U kampus. odbio je odreći se onoga što je postigao. Eduardu se činilo kao da zidovi stežu obruč oko njega. Nije mogao vjerovati kakva je to izdaja. osnivač i direktor. Što se Marka Zuckerberga i Facebooka tiče. 110 . Eduardo Saverin više ne postoji. vibracije vlastitog glasa bruje glavom. On i Mark su se složili. „Ne!“ Odbio je potpisati predaju svojeg suvlasništva u Facebooku. Morao je otići. zajedno s novim predsjednikom skupštine dioničara. Rečeno mu je i da je odluku već donio – Mark Zuckerberg. Odvjetnik je uzvratio istog trenutka. Bio je u toj sobi. Vratiti se na Harvard. Nije više bio dio menadžmenta.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je osjetio kako mu. A tko je taj novi predsjednik? Kad je malo razmislio. nije imao izbora. više nije bio ni zaposlenik – nije bio više ništa. Eduardo više nije bio član Facebooka.

Sean neće otići na sastanak – to bi čak i za njega bilo previše – ali Mark sve to može odraditi sam. sugovornike.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 30. Upravo u trenutku kada im je već krenula pjena na usta. ali izraz lica ozbiljan. Kosa mu je bila totalno sjebana. krvlju i suzama. „Jesi li siguran?“ Sean se nasmijao još jače. Sequoia Capital nikada. Sjećao se. govoreći u prenesenom značenju. Sean će se za to posebno pobrinuti. opsjedali su Facebookove urede nastojeći dobiti Marka na makar kratak telefonski razgovor ili prezentaciju. stvarno je mrzio to mjesto. kako je dobio pažnju i na kraju završio izbačen naglavačke.“ Nakon toga je provjerio koliko je sati. reći da je zaspao i da nije imao vremena ni odjenuti se. bio je sigurniji no ikad u životu. Uostalom. Ne samo što će Mark kasniti desetak minuta na sastanak s najvećom VC tvrtkom Silicijske doline. Čuo je kako su se zalupila vrata auta i vidio Marka kako obilazi oko vozila i prilazi mu. Strong. Friendster je već dao neslužbenu ponudu – deset milijuna. Tada će Mark jednostavno odšetati. krenuo smazati najslađi desert koji će u svojem životu okusiti. promrmljao je i osmijeh mu se pretvorio u provalu smijeha. O. Merritech. „Savršeno. bilo što. pa stao s rukama prekriženim na grudima gledati zgradu od čelika i stakla u kojoj su se nalazili uredi sjedišta Sequoia Capitala. otvorit će im PowerPoint koji su uglancali specijalno za „dečke sa sekvoje“. O. iz poziva u poziv. Bio je sav u crnom – od BMW-a. da. ali nagađao je da će megalomanijak procijeniti kako će se Sean predati. kako je svojedobno došao tamo tražeći partnere. Sve same krupne zvjerke: Greylock. Bessemer. kako li je situacija sad bila obratna! Ovaj put je Sequoia moljakala. sad su svi nazivali ko ludi. Onda će krenuti sa svojom pričom. nego će se na njemu pojaviti kao najveći idiot u gradu. sad su odjednom svi htjeli unutra. najkrupnija životinja u toj šumi. ali baš nikada neće dobiti priliku uložiti u Facebook. Mozak mu je radio na deset tisuća obrtaja u minuti. ako ništa drugo. Pri kraju izlaganja. Sean je zakao sastanak. ulagače. Iz dana u dan. Pa. Mark je na sebi imao pidžamu žarkih boja i pod rukom je nosio laptop. Zalupio je vratima automobila za sobom i odstupio korak. MySpace je također pokazao zanimanje. čak i brže nego inače jer je. koje su Sean i Mark odbili s lakoćom. Sequoia. Već se načulo da i Microsoft i Yahoo drže Facebook na oku. do remena od krokodilske kože. kako su mu stavili nož pod grlo i sasjekli ga kao travku. Svrha prezentacije bila je zakrenuti nož zabijen do balčaka. Sean ih je neko vrijeme držao na sigurnoj razdaljini zamišljajući kako Moritz u svojem brlogu viče na one svoje kmetove zločinačkim velškim naglaskom. I eto ga kako se ceri kao pijani majmun. Stvarno savršeno. ne bez ironije. izguran iz rođene tvrtke koju je stvorio vlastitim znojem. ma svi. Mark je bio upoznat s onim što su napravili Seanu nakon što su ušli u Plaxo. I ne samo rizični ulagači. preko lakih DKNY hlača. Batman koji je krenuo u srce San Francisca utjerivati superzlikovcima strah u kosti i uspostaviti pravdu. „Isuse mili“. Thiel je bio potpuno 111 . prije ili kasnije. Bože. Nagađao je da je Moritz do tada već morao doznati odakle ta Facebookova nesklonost sastančenju s njim. POGLAVLJE – SVE SE VRAĆA Sean je iskočio iz svojeg BMW-a kao poveća iskra čiste energije. Ispričat će im se. nikako nije željela ostati van vesele povorke. dobro.

Istina. ali jedna je ponuda visjela u zraku i obojica su znala da će je prihvatiti. ali dovoljno je bilo zamisliti kako će to izgledati. za godinu dana imat će pedeset milijuna korisnika. Bio je to zanimljiv spoj. Kad god bi nazvao Jim Breyer. sve se plaća. Mark i Sean će ostati netaknuti jer su sad ionako svi htjeli komadić Facebooka. „Bit će genijalno. Sean je imao prilično snažan predosjećaj da se upravo rađa njegova bebica teška milijardu dolara koju je već dulje vrijeme nastojao začeti. Jednim svojim dijelom želio je biti s njim. direktorom Washington Post Company. No.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi suglasan jer je doživio slična sranja od njih kada je pokretao PayPal. Jedna od najuglednijih VC tvrtki bila je Accel Partners i baš ih je ona tjednima progonila.“ Pritom je bacio još jedan pogled na pidžamu i opet prasnuo u smijeh. Stvari su se brzo razjasnile. Nastave li se ljudi učlanjivati dosadašnjim ritmom. Sean je bio siguran da će u roku od šest mjeseci postići trostruku procjenu vrijednosti. Bit će jebeno dobro. Nasmiješio se kad je Mark prošao kraj njega i pošao u zgradu polaganim korakom. Dao mu je posljednju podršku. čime će potvrditi da je procijenjena vrijednost Facebooka nešto malo manja od sto milijuna dolara. zanimljiva ideja – spajanje medijskog diva s genijem u pozadini društvene revolucije utemeljene na razmjeni informacija. Sto milijuna. na sastanku. 112 . Sequoia će dobiti poruku o najvažnijoj mudrosti toga gradića na obali: sve se vraća. U samo četrnaest mjeseci. i to je bio tek početak. Ili nas procijeni na sto milijuna ili ništa! Dvjesta milijuna ili zaboravi! Breyer je konačno shvatio na čemu je. Sean bi zgrabio telefon i izvikavao sulude iznose. Mark je razmišljao o tome da sklopi sporazum s Grahamom i Washington Postom – što je natjeralo Acell da se još više uozbilji i jasno definira svoju ponudu. odbili su Friendster. Mark je istodobno provodio mnogo vremena razgovarajući s Donom Grahamom. A do kraja 2005? Samo je nebo znalo gdje bi tada mogli biti. stariji partner u tvrtki i jedan od najsposobnijih VC profesionalaca. Ubrzo će Accel uložiti gotovo trinaest milijuna dolara za sasvim malen udio u tvrtki. čovjekom koji mu je postao neka vrsta prijatelja i mentora.

Dugi niz diplomanata sputanih togama stupio je preko Harvardskog trga do Yarda. Svakog časa će se oglasiti ozvučenje i prva imena odjeknuti Yardom. na smiješno malenom drvenom stolcu kakvih je bilo na tisuće uokolo. POGLAVLJE – LIPANJ 2005. Neki od njih će možda tako klišeizirano baciti pravokutne šešire u zrak – to su vidjeli na TV-u – ali i to je u redu. Svijeni komad krutog papira s natpisom na latinskom jeziku koji je njegove roditelje stajao više od stotinu tisuća dolara. počasni predavači – svi su se sjatili i poredali iza rektora u togama vedrih. Eduardo je vratio pozornost na pozornicu. Ljudi će tu biti gotovo cijelog dana.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 31. nositelji katedri. Zadivile su ga sve te boje. diplomci će se okupiti na stubama Widenera kako bi se snimile zajedničke fotografije. Jutro se bilo otegnulo. U neku ruku. tako očito suprotne moru crnila oko njega. No netko je ipak znao. najmanje dva broja premalena. Eduardo je znao tekst jer ga je naučio još kao brucoš kad je. 113 . Iako je bilo vruće. Poslijepodne im se trebao obratiti i John Lithgow. a na tjemenu čupala kosu iz korijena. s čeone strane zabijala u kožu. procesijom od domova na obali rijeke. mnogo više. Bilo je više ljudi no što ih je Eduardo ikada vidio na jednome mjestu. na red kolega s godine u jednakim togama boje tamnog lignita i sa smiješnim kapama. gotovo psihodeličnih boja. Uputit će se na piknik sa svojim obiteljima i nakon toga se pozdraviti – i s obiteljima i sa studijem. Dan je počeo rano. Zapravo. lik kraj njega je mumljao većinu teksta. bio na utakmici Harvard-Yale. izuzme li se jedan neobični rock koncert u srednjoj školi. U to doba je bio jako zagrijan za „Crimson“. ionako su to prilično bedasti šeširi. prema pozornici udaljenoj tri ili četiri metra. Unatoč svemu. Tad je pogledao preko ramena sve one redove i redove diplomanata koji su do polovice popunili Yard. Eduardo ju je platio i mnogo. Seniori. cijeli je Yard bio krcat. sav pun ponosa što je student Harvarda. Nije bio sasvim siguran gdje su se nalazili u toj svjetini iza leđa diplomanata. a s njegove desne strane nalazila se golema kutija s diplomama. a idiotska se četvrtasta kapica. očito su i ostali bili jednako puni života nervozno se vrpoljeći na majušnim drvenim sjedalicama. Bilo mu je krajnje neudobno. glumac koji je također diplomirao na Harvardu. Pogledao je na desnu stranu. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Netko Eduardu s lijeva je pjevušio. Nije mu na ruku išlo ni što je toga grijala kao radijator. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Eduardova koljena zacviliše pri pokušaju nalaženja udobnog položaja svojem krakatom tijelu odjevenom u togu od poliestera. Eduardo se smješkao. sve do mjesta gdje su se tamne odore predale pred mješavinom lakih ljetnih jakni i kaki hlača ponosnih rođaka oboružanih fotoaparatima i videokamerama. ali Eduardo se osjećao pun energije. Nije mogao vjerovati da je netko znao riječi te stare navijačke pjesme. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Eduardo se ponovno okrenuo naprijed. Eduardo je ispod toge imao odijelo i kravatu. odzvanjati o drvene zgrade obrasle bršljanom. Pogled mu je pobjegao prema diplomama: znao je da unutar planine smotuljaka postoji i jedan s njegovim imenom. vibrirati preko kamenih stuba Knjižnice Widener i popeti se uz njene veličanstvene grčke stupove sve do akvamarinskog neba. Nakon ceremonije provest će dan s obitelji. onako visokom i stiješnjenom sa sve četiri strane. Prije toga. Rektor Summers je već bio na podiju okružen dekanima. Na primjer. ali znao je da su tamo negdje.

Zaslužio ju je. Glave zbrkane nakon dana provedenog s obitelji na vrućini od koje zakuha mozak. Mogao je zamisliti sve te lijepe cure upravo dovezene Fuck Truckom i sve one članove Phoenixa koji žude za tim posebnim spojem. Planirao budućnost. a doveo ga je do toga prekrasnog dvorišta orubljenog starim povijesnim zgradama. odnosno nakon događaja koji je sve češće u sebi nazivao Markovom izdajom. Osmijeh mu je. Meditirao. mnoge je sate proveo u toj sobi i u tom naslonjaču. topli tonovi drva na zidovima i stropu. činilo se kao da je mjesto zapravo VIP loža. Eduardo ih je mogao zamisliti: hrpu klinaca koji skaču po podu od masivnog drveta. a i kada dođu. Ali iznad. Zabava je bila u punom zamahu na prva dva kata. njegovo široko lice jakih čeljusti bilo je na par centimetara od mikrofona. Razmišljao. Osamnaest dugih sati kasnije. Eduardo se nije mogao ne zapitati hoće li ta fotografija jednog dana uresiti nečiji profil na Facebooku. vrte se i tresu izbacujući time bijes dvjesto godina povijesti. Već je znao da će mu ili progutati onaj o u imenu. udišu dim krjesova iz dvorišta. Cijela je trokatnica pulsirala u ritmu glazbe s prvog kata. sveučilišta. ili da će mu prezime naglasiti potpuno krivo. To je fer. Čim je mikrofon oživio i pročitano prvo ime. gotovo nestao s lica. Otkako se Eduardo vratio iz Kalifornije. s četvrtinom boce skupog viskija u sebi. stvari bile malo tiše. tim posebnim trenutkom koji će im zauvijek ostati urezan u sjećanje. Summers se pripremao za govornicom. Eduardo se zavalio u kožni naslonjač na trećem katu Phoenixa i gurnuo ruke duboko u džepove sakoa. jezik i kultura. pjevat ćemo opet: Deset tisuća ljudi s Harvarda pobijediše danas! Ponovno se okrenuo pozornici. Stupit će tamo gore i uzeti tu diplomu zato jer ju je zaslužio. kožni naslonjači i dvosjedi. I dekor je bio takav – debeli grimizni sagovi. negdje iza Eduardovih leđa bljesnula je bljeskalica profesionalnog fotoaparata koja je uhvatila prvog diplomanta kako se penje na pozornicu. što se sav trud tijekom srednje škole isplatio. zacijelo će ga izgovoriti pogrešno. Poredak stvari treba biti upravo takav. Eduardo je znao da će potrajati dok ne dođu do njegovog imena. Već se navikao na to i nije ga bilo briga. Bio je siguran da će prije ili kasnije tako biti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ponosan što je dio te povijesti. stolovi napunjeni prvorazrednim pićima. Gledao je grupicu plavokosih djevojaka kako plešu oko okruglog stola toliko nakrcanog praznim bocama da je nalikovao maketi metropolisa koji se ljeska na mjesečini. kao što je bio trenutak svakoga tko je tamo stajao rame uz rame. prvi put toga dana. na trećem katu. Zanemarimo li djevojke koje plešu. Bio je ponosan što je njegov otac ponosan. ►►► Dva su ujutro. Put je bio vrlo težak i na njemu su se nalazile prepreke kao što su nova sredina. Deset tisuća ljudi s Harvarda žele pobjedu danas Jer znaju da stari Eli Njihov plijen je lak Stoga pobijedimo opet ljude Elija I kada susret prođe. Salon s trećeg kata je bio ekskluzivan i u nj se nije moglo ući nepozvan. mješavine hip-hopa i Topa 40. Naučio je stihove jer je to bio njegov trenutak. zaslužio je svaki takt. 114 .

barem je pokrenuo pravni proces kojim je namjeravao vratiti ono što je smatrao svojim. On je bio taj koji je uložio sate i sate i sav taj trud. Neka učini što je pošteno. možda. On je dao prvi novac. Ako ništa drugo. kako su bili samo dva štrebera koja su samo pokušavala napraviti nešto novo. a i da je nastojao blokirati pregovore s ulagačima kad je naglašavao svoju ulogu direktora tvrtke. mogao je smatrati i da je Eduardo nanio neizravnu štetu Facebooku pokrenuvši zaseban web site Joboozle i pristupivši istoj ciljanoj publici koristeći iskustva koja Mark smatra poslovnim tajnama u vlasništu Facebooka. duboko u sebi. cijeli je taj projekt nosio oznaku Mark Zuckerberg Production. Kao što se to dogodilo i braći Winklevoss. Eduardo je bio uvjeren da ni taj par neće dugo ostati u ljubavi. Mark Zuckerberg poznavao samog sebe. otišao u Kaliforniju. No. Mogao je misliti i da je Eduardo pokušao nanijeti štetu njihovom pothvatu kad je bio blokirao račun. S obzirom na njegov način razmišljanja. pojebati nešto. a to je da se više nije radilo o prijateljstvu nego o biznisu i ničemu više. to je da više nije dijete. Na kraju. sastavni dio Facebookovog uspjeha. Boston. Ipak su se slagali o jednoj stvari. Čist' jednostavno. On je kodirao. Facebook je bio Markova ideja. možda je i Eduardo samo projicirao vlastite vizije na tu bezličnu i nečitku masu i pridavao Marku Zuckerbergu svojstva koja je želio vidjeti u njemu. a plave im se kose kovitlaju kao zlatna oluja. možda Eduardo nikada nije ni skužio pravog njega. privući pozornost – zapravo. Eduardo. Angažirao je odvjetnike. On je izgradio tvrtku koja je niknula u njegovoj spavaonici. poslao dopise. Gadilo mu se kad bi pomislio da će doći do suda i krenuti na „prijatelja“ pred sucem ili porotom. izaći u stvarni svijet. jasno rekao i Marku i ostatku Facebooka da ih namjerava tužiti na sudu. Ono što jest znao. Poslat će Marka na sud. Mark vjerojatno misli kako nije napravio ništa loše. a možda i New York. Bio je potpuno uvjeren kako je bio dijelom projekta od početka. Više se tako nije ni osjećao. I zaslužio je ono za što su se pošteno pogodili. Sjedeći na kožnom naslonjaču. Pitao se i je li. Namrštio se kad je zaključio da vjerojatno ne žali. Na kraju krajeva. Štoviše. To više nije bilo tek nešto između njega i Marka. znao je da drugog načina nema. pokrenuo stranice. Eduardo ga je doživljavao kao maleni svjetlucavi komet koji para atmosferu. 115 . Već je spržio dvije tvrtke i nije bilo upitno hoće li spržiti i Facebook. Nije još znao kamo bi. možda zapravo nikada nije upoznao Marka Zuckerberga. No. Samo je pitanje kada će do toga doći. Da. pitao se žali li Mark uopće zbog takvog razvoja događaja. Neka se tamo izjasni. Od prvoga dana. Ali Eduardovo je mišljenje bilo drugačije. A možda se Mark nikada i nije promijenio. Pitao se shvaća li Mark koliko se situacija promijenila. Winklevossi. Svi drugi su se samo šlepali. pa i Sean Parker. Mark je imao isto onoliko razloga smatrati se oštećenom stranom koliko i Eduardo. Dok je gledao kako se djevojke vrte uz glazbu. vjerojatno misli kako je napravio nešto nužno za posao. Eduardo će tražiti dio koji je smatrao zasluženim. A Sean Parker? Sean Parker je vjerojatno također mislio da poznaje Marka Zuckerberga.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Studij je bio gotov i Eduardu je bilo vrijeme napustiti sigurnost ograde Harvarda. On je uložio i svoje vrijeme. postojala je vjerojatnost da je Mark mislio kako je Eduardo taj koji je učinio nešto krivo i izdao svojeg prijatelja. pitao se sjeća li se Mark kako je sve uopće počelo. odgodio studij. našao ulagače.

POGLAVLJE – TRI MJESECA KASNIJE Ono što je bilo čudno jest da zapravo nitko nije čuo sirene. Otišao je tamo s jednom od mnogih cura bez faksa koje su radile u Facebooku. tulum je jedno tijelo koje uživa svakim svojim djelićem. Možda. nevina zabava. A sad. Facebook više nije bio firmica iz studentske sobe. Jedan tren je sve super i sjajno. mogao je dobiti dojam da je riječ o inačici noćnog kluba velikoga grada prilagođenoj studentskoj populaciji i dobi – kao da je netko napravio zabavu studentskog bratstva za klince koji pojma nisu imali što je to bratstvo. Uostalom. Tko se osvrnuo oko sebe. Izuzmemo li to. Prethodnih nekoliko mjeseci tvrtka je rasla ritmom koji se u najmanju ruku mogao nazvati spektakularnim. Party na kakvima je bio već tisuću puta. značke vidljive. Nakon toga su krenuli. Sean je ono što se događalo Facebookom smatrao pojavom koja 116 . Sean o tome ništa nije znao: nije zapravo ni bio u kupaonici jer je imao pune ruke posla na podiju. Pa. Cuga je tekla u potocima. Odgojne palice isukane. neki klinci su možda šmrkali nešto koke i smotali par jointa. ponovo. I. on postao metom. a u košulji držao EpiPen krcat epinefrinom. ručne reflektorske svjetiljke uplale su unutra i rezale mrak prostorije osvajajući prostor uza zidove kao kad leteći tanjuri napadaju golu ledinu. Sean se osobno pobrinuo nadići tu fazu. On i Mark nisu bili klinci koji prčkaju iza ekrana. bio je čist kao mala beba. zabava je bila gotova. urbana čeljad koja drži do sebe i ostala ulickana mladež u svojim dvadesetima. nešto klinaca s ruksacima i šiltericama u druženju sa zaposlenima koji se dnevna odijela zamijenili trapericama i košuljama. Upadali su kao gestapovski divljaci. lisičine spremne. možda je stvarno bilo alkohola u kući.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 32. tko zna. vikali i režali na sve strane pritom mašući svjetiljkama kao da su svjetlosni mačevi. Ne bi li ovo trebalo biti životno doba kad se čovjek upusti u neško eksperimentiranja? Revolucija? Sloboda? Ne bi li murija trebala biti malo skonija oprostu imajući u vidu okolnosti? Po izrazima na njihovim licima moglo se zaključiti da im nije do opraštanja. Studentice i studenti. masa studentarije. Apsolutno bezazlena. Možda je glazba bila malo preglasna. Uopće nije bilo sumnje da Batmana čeka stvarno jebena noć. Tamnoplave uniforme. to je bila obična zabava kraj kampusa. Netko bi mogao reći kako je Sean Parker prvo pomislio da je došlo do pogreške. muzika je treštala kroz drvene podove i odbijala se od zidova… Čuo se vrisak kad su se vrata slomila i pala uz tresak. Čista. Sinulo mu je da se možda nije radilo o običnom pehu – onom kad se nađeš u krivo vrijeme na krivome mjestu – koliko se radilo o tome da se baš Sean Parker našao na krivome mjestu u krivo vrijeme. nego menadžeri koji upravljaju tvrtkom. stremio je vrijednosti od milijarde dolara. Astma i one jebene alergije ništa mu drugo nisu ni dopuštale. S ovom se sprijateljio i nekada su zajedno izlazili. U hlačama je imao svoj inhalator. tvrtkom koju niti jedan nije htio prodati jer su vjerovali da bi jednog dana mogla vrijediti mnogo. kuća iz predgrađa krcata je lijepim i sretnim ljudima. naravno. no njihov se zlokobni sjaj probijao kroz gumene futrole. Facebook je postao jedna od glavnih kompanija. koga je bilo briga? Bio je to party. Potpuno bezazlen i bez ikakvih gluparija. Nitko nije vidio vatreno oružje. i nije bio problem što se razina buke otela kontroli. mnogo više od jedne milijarde dolara. Možda je. Čuo netko te sirene ili ne.

što je bio još jedan golem korak. Bilo je tu još prekretnica i prvih dječjih koraka prave korporacije koja je nekoć bila pothvat iz studentske sobe. Facebook je bio na pravom putu postati veći od bilo čega na internetu. kulminaciju sinergije efekata nekoliko sjajnih ideja danih na raspolaganje više nego voljnim i izvrsno povezanim entuzijastima. Facebook će biti baš toliko velik. Peh. policija ga je prekinula. nego si išao s kamerom i sutradan sve ponovo proživljavao. a Sean se zatekao usred svega. Uglavnom bi prvo bacili oko na novosti kod njihovih prijatelja: tko je stavio novu sliku. netko pomisli kako je Sean ispunio svoju ulogu i postao nepotreban? Bilo je to već viđeno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi uistinu transformira svijetu u kojem živimo. e to će biti vrhunac sofosticirane računalne znanosti. tek su počeli. TI su napretci doveli do eksplozije broja korisnika. Pogrešno vrijeme. a sad su povrh toga trebali postaviti i revolucionaran alat kojim bi se promjene u nečijem društvu dojavljivale automatski. tko zna koliko milijuna. Već su imali u planu sljedeći korak koji će još više unaprijediti stvar: novosti. bilo je tu i označavanje. To je već dovedeno blizu stupnja koji bi se mogao nazvati pravom digitalizacijom društvenog života. Nakon prelaska još ta dva koraka. štoviše dvaput. Možda si davao na uvid kakav je tulum bio u sitnim satima iste noći. u to nije nimalo sumnjao. što je to raslo! Što je još ljepše. deset. više nije bilo vidljivih granica. krajnjom genijalnošću. a koji je stajao pred Markom i Dustinom kao pravi pravcati izazov. kakvu je izmjenu u profilu napravio i slično. Sean se odavno nije uspoređivao s Friendsterom ili čak MySpaceom. Već su na najuspješniji alat za društveno umrežavanje nadogradili i najuspješniji alaz za razmjenu fotografija. U praksi su ga namjeravali provesti kao stalno dojavljivanje promjena stanja članova nečije društvene mreže. Kada bude završen. Već ih bilo osam. Možda čak postoji mogućnost i da nakon što Facebook postane veći od najvećeg. Problemi kakvih nikada nije bilo jednostavno iskrsnu niotkuda. Mark i Sean su zamislili taj dodatak i istovremen neovisno jedan o drugome. Time bi se korisnici još više oslonili na povezivanje preko njihovih stranica na Facebooku – živi digitalni dnevnik svakoga korisnika koji se istovremeno distribuira svim članovima osobne mreže. raspadaju se prijateljstvaa. U skoroj budućnosti će se otvoriti i za cjelokupnu populaciju. Ljudi se počinju ponašati drugačije. a sad već prijetila prerasti u milijarde vrijedan biznis. Oni bi tako mogli tražiti svoje fotografije. Novosti su bile jedan od onih trenutaka – jednostavno sine ideja i vikneš „Eureka!“. Seanu je to palo na pamet kada je promatrao koje su aktivnosti korisnika nakon što se prijave na stranice. O. Najvažnija i najnovija ideja među tim unapređenjima bila je aplikacija za razmjenu fotografija. mislio je Sean. no to si u oba slučaja napravio „preko Facea“. dodatak koji je omogućio da slici pridodaš oznake ljudi koji su na njoj. Vidio ih je u rangu Googlea ili Microsofta. Sean je znao i iz vlastitog iskustva što se često događa kada stvari postanu tako velike. Poslije će krenuti u svijet. Uz to. Događanja se nisu odnosila samo na aplikacije. korištenje Facebooka moglo bi biti toliko ugodnije koliko je postalo i uvođenjem oznaka na fotkama. Je li moguće da se opet događa? Ili je možda samo paranoičan? Možda su stvari upravo onakve kakve izgledaju na prvi pogled: bio je party. Bio je to eksponencijalno složen zadatak izrade svojevrsnog stalno aktivnog kanala za emitiranje strogo usmjerenog na određene primatelje. nakon što poduzetnički fondovi prihvate realnost i počnu o Facebookovoj vrijednosti govoriti u milijardama. Bio je to početak digitalizacije svakodnevnog života: nisi više tek otišao na neki tulum. Kad bi se to moglo izvoditi automatski. zamisao da Facebook postane i mjesto na kojem se stavljaju na uvid i razmjenjuju fotografije koje odražavaju društveni život korisnika. 117 . Bože. pogledati na kojim su se sve slikama našli i s kim.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Dok su ga privodili. palo mu je na pamet da bi morao telefonirati. Mark Zuckerberg će prilično popizditi. Nije mislio da će završiti u zatvoru. Bio nevin ili ne. ali u jedno je bio siguran: bio nevin ili ne. žrtva namještaljke ili stjecanaj sjebanih okolnosti. nije bilo sasvim primjereno da se predsjednik skupštine milijarda teškoga trgovačkog društva nađe uhićen na tulumu s mlađom zaposlenicom istoga tog društva. Spekuliranje je zvijer koja može napraviti štetu daleko veću nego penderk ili lisičine. 118 .

U neku ruku. bezvrijedna. bio je njegovo dijete i središte njegova života. možda i Seana osobno. Mark Zuckerberg je vrlo vjerojatno primio telefonski poziv od odvjetnika koji su radili za Facebook. možemo nagađati. zbog peha ili nečeg drugog. Ono što je Mark Zuckerberg postao najljepše ilustrira njegova vlastita posjetnica. bez obzira na ono što bi bilo tko drugi pokušao napraviti. a koju je osmislio vjerojatno sjedeći pred računalom – posjetnica koju će ispisati kako bi je stalno nosio sa sobom. Kao i Eduardo. No. Zli jezici su govorili da je nepredvidiv i divlji jer ga ljudi neki puta nisu mogli shvatiti. ona je i mnogo više od toga – zato što je istinita. a kamoli osuđen za bilo što. Bez obzira na to što netko želi vjerovati. POGLAVLJE – CEO33 Bilo je to tijekom noći. s jednom jedinom rečenicom ispisanom u središtu. možda i prijatelj. Ne znamo je li bilo gluho doba noći ili rana zora jer Mark nije nikada razumio pojam vremena. Može se usporediti s predsjednikom uprave ili glavnim direktorom u europskim sustavima trgovačkog prava. neki ljudi će ga smatrati opasnim za Facebook. ili Facemash. Sean Parker je bio genij i poslužio je dovođenju Facebooka tamo gdje je. Facebook je postao proširenje jedine prave ljubavi njegovog života: računala. Još jedna igra ili igračka kao onaj Rizik koji je napravio kada je pohađao srednju školu. obijesna psina zbog koje je skoro bio ozbačen s Harvarda. Sean Parker je bio jedan od Markovih heroja i uvijek će mu biti mentor. rezultat je bio jasan kao da je proizašao iz logičkog sklopa računala. Mark Zuckerberg ga je napravio vlastitim rukama. poruka posjetnice će uvijek biti istinita. bilo je crno na bijelom. Sean Parker je morao otići. Iz nekog razloga. A sada. elegantna i jednostavna. savjetnik. Njemu su to bila samo neka krivudanja u uređajima zvanim satovi koji nisu imali svrhe u stvarnome svijetu. 33 Chief Executive Officer = doslovno prevedeno glavni izvršni službenik. Nije bilo važno zašto se dogodilo. i to krajnje učinkovito. S druge strane. Mark ne bi dopustio da bilo tko ili što Facebooku stane na put. A upravo je informacija koju je primio zahtijevala da se netko s njom pozabavi istog trena. a neke je užasavala njegova razina energije.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 33. bez obzira koja namjera stajala iza toga. ili sljedećeg dana. a sve češće se i u Europi koristi kratica CEO 119 . Sasvim je realno za očekivati da je bio pred ekranom. zanimljivo. s tim se moralo pozabaviti jer je na kraju krajeva Facebook bio jedini važan. obasjan zeleno-plavom svjetlošću monitora na pisaćem stolu. Ono što je njemu značilo daleko više – bila je informacija. stvarao kanale slobodne razmjene informacija unutar bezbrojnih društvenih mreža koje digitaliziraju svijet kako to nitko drugi ne bi mogao. Beskorisna. tako je i Facebook bio revolucija – mijenjao je svijet. U početku je možda bio samo nešto zabavno. tog svjetlećeg pisaćeg stroja pred njim. Winklevossi i bilo što što je postalo prijetnjom. i to unatoč tome što Sean neće biti optužen. posjetnica je samo primjer Zuckerbergova specifičnog smisla za humor. Kao i osobno računalo koje je Markov idol Bill Gates pustio na čovječanstvo kao vjetrove iz Pandorine kutije koju je otvorio revolucionalrnim operativnim sustavom. ovo je bilo drugačije. Možemo pretpostaviti i što je Marku prošlo kroz glavu čim je čuo što se dogodilo kad je murija rastjerala ljude s tuluma: Sean Parker mora otići. Možemo s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da ga je poziv zatekao u uredima kompanije jer je tamo provodio gotovo svo svoje vrijeme.

a ti odjebi“. ili „Direktor kojem se živo jebe za sve vas. jedva vidljiv nagovještaj osmijeha mu se pojavi na inače hladnom licu. neizbježno istinita. mogla bi glasiti: „Ja direktor.“ 120 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Neporecivo.“34 34 Kada bi netko pokušao napraviti posjetnicu koja bi na hrvatskom jeziku postigla sličan dojam kakav postiže rečenica Marka Zuckerberga. Zamislimo Marka kako sam sa sobom naglas čita riječi ispisane na posjetnici i najblaži. „I'm CEO-Bitch.

godine koje je proveo u New Yorku. Štoviše. zapravo. zar ne? Bio je prilično uvjeren da je bila komad. Bavio se još jednim novim projektom koji se ticao zdravstvene zaštite. bio je tu i Phoenix. Znao je i da su u igri bili nekakav taksi i neka djevojka. 121 . Mnoge stvari su se urotile protiv njegovog vida. Eduardo nije bio načisto ni kakko se zove mjesto niti kako je. A možda je samo bio pijan. Mislio je da su taj predmet zvali Piknjice & Točkice. Gledao je lice kako se topi preko površine leda koji je plutao i osjećao se kao u kući ogledala nekog lunaparka. baš kao i sad. kako i ne bi – lika je stvarno teško zamijeniti s nekim drugim. Upravo tada i na tome mjestu Eduardo je popustio pritisku emocija i alkohola. Na kraju. bili napuknuća dijelova mehanizma koja su vremenom narasla i prouzročila lom. već tjednima nije spavao. moguće Azijka. kao u uvijek. okrenuo se i nestao na podiju. Prisjetio se nečega što je doživio jedne slične noći. Naslonio se na kožu. zagledao u čašu i odjednom se prisjetio. i zaglavio u nekom klubu kao što je baš ovaj. Zapravo. još onog ljeta 2004. Zapravo. Da. New Yorka i povremeno Kalifornije mu je zaposjela i obojila sudska tužba koju je potegao. Eduardo ga je odmah prepoznao. Već tri tjedna nije lijegao prije četiri ujutro. Što god da ga je potaknulo. POGLAVLJE – SVIBANJ 2008. sad je to jasno. alkohol nije bio među kolovođama te urote. Dok ga je ovaj zgranut gledao. bez obzira što ostatak svijeta nikad nije čuo za njega. Jebiga. bili su toliko slični da nije znao u kojeg je Winklevossa gledao tog trenutka. Dvometarski sportaš lica filmske zvijezde i stvarno kršan momak. izašao je na piće. Samo je bio svjestan da mu je jedan od njih dvojice bio na tri ili četiri metra udaljenosti u nekom klubu bez imena. izvaljen na klupu tapeciranu svijetloplavom kožom i promatrao vlastitu facu na površini škotkog viskija. značili početak kraja. Nikome nije smetalo što je bio nešto stariji od bilo koga drugog u klubu jer su svi bili i uvijek će ostati braća. kao i njegovog brata blizanca. Nije se mogao sjetiti koji je bio mjesec i dan. Eduardo je bio povrijeđen i ljut. One noći je bio na podiju i nabacivao se nekoj curi kad je bacio pogled preko podija i skužio da netko na kraju prostorije stoji i gleda u njegovom smjeru.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 34. Sjebao me kao što je sjebao i vas. wunderkindom. odnosno moderna umjetnost za djecu kojoj se za nju živo jebe. ali je znao da se događaj zbio nakon dana kad je blokirao račun i onih razgovora između njega i Marka koji su. Možda je u dubini svoje podsvijesti predviđao što će se dogoditi između njega i Marka. društvenih mreža i svega između to dvoje.“ Bez ijedne riječi više. Za početak. tu dospio. Jedino što je znao jest da se nalazio u New Yorku. otišao je pravo tom Winklevossu i pružio mu ruku. No. ali nije bio baš tako pijan. Bio je sam i bio je pijan. u četvrti u kojoj se pakira meso. pa uvijek se odnekud neka pojavi. i da ga je možda i poljubila. svi članovi Phoenixa su znali tko je i što je imao iza sebe. Eduardo ga je mnogo puta viđao po kampusu. a Isuse. bit će to opet onakva noć. cura je nestala negdje između taksija i kluba i sjedio je sam. ili čak da ga je naslikao Salvador Dali kao na nekoj od slika o kojima se raspravljalo na nekom od obaveznih predmeta na faksu. nedostajalo mu je sna. Mnoge dane i većinu društvenog života koji se protezao između Bostona. Eduardo si je olakšao dušu: „Žao mi je. Eduardo je bio umoran. Bez obzira što ostatak svijeta Facebook izjednačava s jednim imenom.

Projekt iz studentske sobice Marka Zuckerberga izrastao je u jednog od najutjecanijih giganata internetskog svijeta. EDUARDO SAVERIN – I dalje živi na relaciji New York – Boston. postoje indicije da Tyler i Cameron nisu ni izdaleka zadovoljni nagodbom i izgleda da će se njihova pravna bitka protiv Facebooka i Marka Zuckerberga nastaviti. godine baza korisnika narasla je na dvjestotinjak milijuna.pr. MARK ZUCKERBERG I FACEBOOK – Što se Facebooka tiče. ali njegovi prihodi ipak nastavljaju rasti. Čini se da ništa neće spriječiti Facebook u nastavljanju obogaćivanja života sve većeg i većeg broja ljudi. njegov zapanjujući rast ne jenjava. Microsoft je u listopadu 2007. fond onih koji osnivaju. i to pod nazivom suosnivača. njegovo je ime naprasno vraćeno na službene stranice Facebooka. Od tada se Facebook ponešto ispuhao. Ostavimo li sporove po strani. 122 . sigurno je jedan od najbogatijih dvadesetpetogodišnjaka na planetu i smatraju ga. najmlađim milijarderom svih vremena koji se obogatio vlastitim radom. gdje su osvojili šesto mjesto u konkurenciji muških dvojaca. iz tvrtke koja ih je zastupala procurilo je dovoljno informacija da se zaključi kako je iznos koji ima je isplaćen bio oko 65 milijuna dolara. društvenu mrežu čiji je cilj podrška globalnom političkom aktivizmu putem interneta. u siječnju 2009. kao i cjelokupno gospodarstvo. Potom je Parker pokrenuo projekt zagonetnog imena „Project Agape“. 35 Founders Fund = fond osnivača. konačno postigli sudsku nagodbu. započinju (op. a bavi se ulaganjem u kompanije tehnološkog sektora u ranoj fazi razvoja tražeći poslove slične onime koji je uz pola milijuna dolara Thielovog uloga donio milijarde vrijedan Facebook. Iako se svota čini popriličnom. Kolika god mu bila prava vrijednost. ipak. Kako god bilo. Facebook je u tom trenutku vrijedio oko 15 milijardi. Nastavili su trenirati i moguće je da će se natjecati i na OI u Londonu 2012. nakon oštre i javne borbe protiv Googlea. Sean Parker je ostao faca iz Silicijske doline. kao ni onoga kojim je Mark uzvratio protiv njega.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi EPILOG – GDJE SU DANAS SEAN PARKER – Nakon što je napustio Facebook. godine nastupiti u Pekingu. počeli su ustrajnu bitku za svoja prava i poveli sudski spor protiv Marka Zuckerberga i Facebooka te u ljeto 2008. ne bez razloga. Do kraja 2009. ostaje pitanje mogu li Mark i Eduardo ikada pokrpati svoje međusobne odnose i ponovno postati prijatelji. Nedavno je postao partner i jedan od direktora VC tvrtke Founders Fund35. kupio 1. koju je osnovao Peter Thiel. Iako se ne može utvrditi koliko je Mark Zuckerberg danas „težak“. odnosno stostruko više nego što su mu godišnji prihodi od 150 milijuna dolara.). poput odavanja osobnih podataka oglašivačima ili nejasnoća u svezi s vlasništvom nad sadržajem stranica. Nadalje. Ta činjenica svakako upućuje da je Eduardo postigao određen uspjeh u borbi za priznanje svoje uloge u stvaranju Facebooka. Detalji nagodbe trebali su ostati tajni. TYLER I CAMERON WINKLEVOSS – Potkraj 2004. a prema tadašnjim izvješćima – svakog je tjedna pristizalo i novih pet milijuna. Primijeni li se ta cijena na cjelokupne izdane dionice.6% dionica tvrtke za 240 milijuna dolara. u javnosti pretjerano eksploatiranim pogreškama. Nisu poznate pojedinosti njegovog procesa protiv Marka Zuckerberga i Facebooka. godine. Još uvijek je čest gost u gornjim odajama Phoenixa. Tyler i Cameron uspjeli su ući u olimpijski sastav SAD-a i 2008. Društvena revolucija nije usporena ni nekim.

Također samo dužnik mojim agentima. dužnik sam mojim predivnim roditeljima. Alasdairu McLean-Foremanu i svim ostalim članovima kluba Phoenix-S K. Konačno. Iako su ti izvori izričito zahtijevali da ostanu anonimni. nevjerojatnim Ericu Simonoffu i Matthewu Snyderu. očito najboljem majstoru svojeg zanata. kako je samo on to mogao. braći i njihovim obiteljima. Tonya i Bugsy vjerojatno to već znaju. i to u dva sata u noći. Veliko hvala zaslužuju i prijatelji iz Hollywooda – Dana Brunetti. potpuno nenadano. 123 . Scott Rudin i Aaron Sorkin – koji su svi na niz načina pomogli ovome projektu. Zahvalan sam i što su mi Niel Robertson i Oliver Roup na više načina pružili ruku pomoći kojom su me proveli kroz Silicijsku dolinu. Dužnik sam Willu McMullenu što je učinio prvi korak i uputio me u ovu priču. koji su mi pomagali u istraživanju onoga što se događalo iza ograde obrasle bršljanom. no još jednom im poručujem da bez njih ovo nikada ne bih mogao postići. nastojao sam im zahvaliti što poštenijim i vjernijim prijenosom njihovih informacija čitateljima.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ZAHVALE Ova knjiga nastala je – kao što to obično biva – iz jednog e-maila kojeg sam primio. I mnogo hvala Barryju Rosenbergu. Kevin Spacey i Mike DeLuca. Najveću zahvalnost dugujem i Daryku Pengellyu. ova knjiga ne bi mogla biti napisana da nije bilo i mnogih nesebičnih. Zadivljuje me njihova kreativnost i genijalnost te sam sretan što sam imao prilike zaviriti u čedesni svijet stvaranja kakav nikada ranije nisam vidio. Silno sam zahvalan što mi je pri ruci bio sjajan urednik Bill Thomas. pomagača „iz unutrašnjosti“. I sam sam veliki poklonik svih glavnih likova ove knjige. iako ponekad i nevoljkih. kao i njegova ekipa zaposlena u Doubleday/Random Houseu. Kao i uvijek.

"Facing the Future. 24.“ Rolling Stone. "Business. Greenspan. svibanj 2007. UR so GR8. Aaron. Leon. "Face Off. „How They Got Here. 124 . 19. Twice You're Good." 13. Authoritas.com.VI. „Facemash Creator Survives Ad Bord.“ Harvard Crimson.2004. 19.“ Harvard Crimson. Dropout. McGirt. Inside Facebook.F. Hoffman. Sarah E.“ Harvard Crimson. Neyfakh.2008.“ Harvard Crimson. Zuckerberg 06: The Whiz Behind thefacebook. Sue.“ Fast Company.“ Wall Street Journal Online. Brickman. 10." Harvard Crimson.2004. 26. Schatz. Katharine A.2003.2006. 2008.2003.V." Palo Alto Weekly. Zachary. „Columbia Rebukes thefacebook.XI.IX. Palo Alto." Harvard Crimson. FM Staff.2005.com. Kaplan.“ Harvard Crimson. "In Your Face.F. Lacy. Ellen. Michael M. Claire. 7.. Sarah. „Sociology of thefacebook. 18. CEO. Once You're Lucky.com.V.“ Harvard Crimson. Forbes. 4.“ Harvard Crimson.III. McGinn. CA: Think Press. Harvard Crimson. 28. BC.“. „New Online Facebook Launched.2004.2004.2005. 6.III.2007. 26. Casual. "Mark E. 2007. 2008.XI.XI. Barry M. Feeney.2005. 7. „Online Facebook Solicits New Ads. „The Battle for Facebook. „BO. 9. Victoria. Schwartz. Skalkos.V.II.II.2004.VI.“ Harvard Crimson. „Hacker. Amy. S.“ 02138 Magazine. Anastasios G.2004. Kevin J. O'Brian. „Online Facebooks Duel over Tangled Web of Authorship. „Poking Facebook. „Hot or Not? Website Briefly Judges Looks.2003.2004. -----. Grynbaum.III. 27. New York. Karel M. Seward. 24. Milov. „Dropout Gates Drops in to Talk.IV. Canada: Trafford Publishing.com.II. Timothy.“ Harvard Crimson. Luke. Dremann.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi LITERATURA I IZVORI Baloun. NY: Gotham Books.

„Facebook CEO Seeks Help as Site Grows Up. 18. 9. Vauhini.2004.2004.“ Harvard Crimson.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tabak. Alan J. „Hundreds Registers for New Facebook Website. Vara.II. 125 .III. 5.“ Wall Street Journal Online.2008.II.“ Harvard Crimson. „Harvard Bonds on Facebook Website. -----.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful