Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

BEN MEZRICH SLUČAJNI MILIJARDERI - KAKO JE OSNOVAN FACEBOOKPriča o seksu, novcu, geniju i izdaji

1

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

SADRŽAJ:
BILJEŠKA AUTORA ...............................................................................................................................4

1. POGLAVLJE – LISTOPAD 2003. .........................................................................................................5 2. POGLAVLJE – HARVARD YARD .........................................................................................................9 3. POGLAVLJE - NA RIJECI CHARLES ...................................................................................................14 4. POGLAVLJE – PILIĆI KANIBALI ........................................................................................................19 5. POGLAVLJE – POSLJEDNJI TJEDAN LISTOPADA 2003. .....................................................................22 6. POGLAVLJE – KASNIJE ISTE VEČERI ................................................................................................26 7. POGLAVLJE – ŠTO SE POTOM DOGODILO ......................................................................................28 8. POGLAVLJE – QUAD ......................................................................................................................29 9. POGLAVLJE – POVEZIVANJE...........................................................................................................32 10. POGLAVLJE – 25. STUDENOGA 2003. ...........................................................................................35 11.POGLAVLJE – CAMBRIDGE 1.........................................................................................................38 12. POGLAVLJE – 14. SIJEČNJA 2004. .................................................................................................41 13. POGLAVLJE – 4. VELJAČE 2004.....................................................................................................45 14. POGLAVLJE – 9. VELJAČE 2004.....................................................................................................49 15. POGLAVLJE – AMERIČKI IDOL ......................................................................................................52 16. POGLAVLJE – VERITAS .................................................................................................................60 17. POGLAVLJE – OŽUJAK 2004. ........................................................................................................65 18. POGLAVLJE – NEW YORK CITY .....................................................................................................71 19. POGLAVLJE – LJETNI SEMESTAR...................................................................................................75 20. POGLAVLJE – SVIBANJ 2004.........................................................................................................79 21. POGLAVLJE – SRETNE SLUČAJNOSTI ............................................................................................82 22. POGLAVLJE – CALIFORNIA DREAMING.........................................................................................85 23. POGLAVLJE – HENLEY NA TEMZI..................................................................................................90 24. POGLAVLJE – 28. SRPNJA 2004. ...................................................................................................93 25. POGLAVLJE – SAN FRANCISCO.....................................................................................................96 26. POGLAVLJE – LISTOPAD 2004. ...................................................................................................102 27. POGLAVLJE – 3. PROSINCA 2004................................................................................................105 28. POGLAVLJE – 3. TRAVNJA 2005..................................................................................................107 2

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi
29. POGLAVLJE – 4. TRAVNJA 2005..................................................................................................109 30. POGLAVLJE – SVE SE VRAĆA ......................................................................................................111 31. POGLAVLJE – LIPANJ 2005. ........................................................................................................113 32. POGLAVLJE – TRI MJESECA KASNIJE...........................................................................................116 33. POGLAVLJE – CEO......................................................................................................................119 34. POGLAVLJE – SVIBANJ 2008.......................................................................................................121

EPILOG – GDJE SU DANAS ...............................................................................................................122 ZAHVALE.........................................................................................................................................123 LITERATURA I IZVORI.......................................................................................................................124

3

O nekim događajima postoje razna. bez kojeg ova priča ne bi ni mogla biti napisana. u svrhu zaštite privatnosti. pripovjedna rekonstrukcija nastala iz desetaka razgovora. ponekad ih stavljam u uvjete slične onima u kojima su se doista mogli odvijati. nastojeći se držati onih informacija koje su se. Ponekad su. određeni detalji ili opisi ljudi izmijenjeni ili proizvoljno dodani. a neki to nisu. stotina izvora i više tisuća stranica raznih dokumenata među kojima su i zapisnici sudskih procesa. Pokušate li rekonstruirati sliku prema sjećanjima dobivenima od raznih izvora. Scene prepričane u ovoj knjizi nastojao sam oživiti prema podacima prikupljenima pomoću intervjua i pretraživanjem dokumentacije. prenio kao tuđa. Nastojao sam što vjernije rekonstruirati i samo kronologiju zbivanja. Rekonstrukciju gradim na temelju onog što sudionici razgovora navode kao njegovu suštinu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi BILJEŠKA AUTORA Knjiga Slučajni milijarderi je dramatizirana. Upotrebljavam metodu rekonstrukcije dijaloga. često i suprotstavljena mišljenja. dogodili su se tijekom duljeg razdoblja i na više različitih mjesta. unatoč mojim brojnim zahtjevima. Mark Zuckerbeg. možete se često naći u kontradikcijama. Umjesto da te razgovore porazbacam. Neki razgovori potanko ispričani u ovoj knjizi. najbolje slagale s dokumentarnim činjenicama. 4 . pak. od kojih su neki svjedoci iz prve ruke. te su stoga prepravljeni tako da su vremenski i prostorno sažeti u jedan jedini prizor i dijalog. nije pristao razgovarati sa mnom. ali ovo je prikladno mjesto za zahvalu Willu McMullenu na tome što me upoznao s Eduardom Saverinom. prema mojoj prosudbi. izmijenjena su imena likova kao i njihovi osobni opisi. Neka od viđenja sam. Izvori ssu detaljno navedeni u Zahvalama. Osim u slučaju šačice javnih osoba iz ove priče. što je njegovo puno pravo.

sada nije više imalo smisla osporavati očigledno. Odjećao je kako mu nesigurnost raste iz dubine trbuha usporkos cugi. Dvojica plavokosih izgledala su kao dobri školarci koji su tek sišli s vlaka iz Connecticuta. Četiri dečka srednje građe. Na kraju krajeva. gotovo kao da je od gume. Eduardo nije bio sasvim siguran. POGLAVLJE – LISTOPAD 2003. bila je to rulja koja se okupljala oko dva provizorna šanka sastavljena baš za tu prigodu. Zapravo. a račvaste i zavojite stube gmizale su u tajne katakombe gornjih katova. čak pomalo pogrbljenom držanju. Oni su jednostavno ondje pripadali. četvrti. pogotovo za dečka kakav je Eduardo. onaj koji je dva sata trenirao u zrcalu prije negoli je te večeri izašao iz svoje studentske sobe. zapravo je veći dio djetinjstva proveo premještajući se iz jedne u drugu sredinu više srednje klase u Brazilu i Miamiju. bez sumnje je bio na zadnjoj godini studija. Većinom s druge godine. Zasigurno je i soba u kojoj se nalazio izazivala nelagodu: impresivni kristalni luster bio je ovješen o bačvasti svod koji je podsjećao na unutrašnjost crkve. Najočitiji znak bio je njegov blagi smješak. No. dovedene iz nekog obližnjeg ženskog koledža kao posluga hrpi mladih muškaraca. barem više nije bio obuzet snažnim porivom da se nekamo izgubi. pa nije znao odmjeriti kada je točno došlo do promjene. promotrio je grupu mladića u sakoima do njega. ali on i dalje nije napuštao svoj položaj na prozorskoj dasci. Bilo je to zastrašujuće mjesto. Vjerojatno je za sve kriv onaj treći koktel. Još uvijek nije bio spreman. Umjesto toga. grada u kojem se nalazi Sveučilište Harvard. sve odreda dečki odjeveni u tamne blejzere i tamne hlače. Ugodno rumenilo u njegovim inače žučkastim obrazima i ležerno. Osjećao se kao da je ponovo brucoš koji prvi put stupa na Harvard Yard1 i pita se koga vraga tu radi i kako uopće može pripadati takvom mjestu. radilo se o drvenim stolovima koji kao da su sklepani od dasaka te su prilično stršali u tom uštogljenom okruženju. No.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 1. Afroamerikanac sređen od glave do pete i savršeno počešljane kose. osjećao se nelagodno okružen upečatljivim starinskim luksuzom kojim je ta soba odisala. Nije baš odrastao u siromaštvu. 1 Glasoviti travnjak u centru Cambridgea. oslanjanje na prozor tvorili su oštru suprotnost njegovom uobičajenom krutom. Može li ikako pripadati ovakvom mjestu? Naslonio se na prozorsku dasku i promatrao gomilu mladića koji su gotovo ispunili prostranu sobu. Međutim. ali teško je bilo sa sigurnošću reći. Kroz prozorska je okna izvana dolazio pepeo krijesa. sve dok se nije upisao na Harvard. 5 . osvijetljena prijetećim treperavim odbljescima krijesa iza uskog dvorišta. Eduardo je duboko udahnuo i zgrčio se od oštrog zadaha koji je ispunio zrak. Treći je bio Azijat i djelovao je nešto starije. jedna nalik drugoj. alkohol je proradio i Eduardo se okuražio. Čak su i prozorska okna iza Eduardove glave djelovala prijeteće. tri su pića brzo slijedila jedno za drugim – o tome su svjedočile prazne plastične čaše odložene na prozorskoj dasci iza njega. raznih rasa. Rulja je po mnogočemu bila čak više zastrašujuća nego sama zgrada. Bez sumnje. ali sličnih izraza lica: smješkali su se opuštenije od Eduarda i u tih se dvjesto pari očiju vidjelo da im nije potrebno dokazivanje. Oko travnjaka su brojni studentski domovi za smještaj brucoša. Eduardo nije bio najsigurniji. to nitko nije primjećivao jer su se ondje nalazile jedine cure u prostoriji: prsate plavuše dubokih dekoltea. ali činilo mu se da ih je moglo biti dvjestotinjak. napravljena od starinskog zrnatog stakla. Šankovi su bili prilično bezvezni. Za većinu njih su i taj prijem i to mjesto bili samo formalnost. debeli crveni tepison od baršuna kao da je iskrvario iz zidova obloženih plemenitimmahagonijem. Unatoč tome.

Osam je takvih. „Eduardo Saverin“. Phoenix – SK. final clubs = dodiplomski društveni klubovi studenata Harvarda: A. od krajnje ekskluzivnog Porcelliana. najstarijeg u kampusu. Mali je definitivno bio na četvrtoj godini i bilo je vrijeme da Eduardo povuče potez. Smisao cijele te večeri nalazio se u malim bijelim ptičicama koje su se razletjele na gustoj tkanini kravate. koje je dalo dva predsjednika i pregršt milijardera. a obilježavale su ga kao člana bratstva Phoenix-S K. Darren i još nešto. „Drago mi je. osjetio je kako mu srce snažnije udara dok je pokušavao odmjeriti optimalnu količinu preseravanja kojim će zadržati mladićevu pozornost. „Saverin. „Koncentrirali smo se na ročnice3 nafte.“ Mali je uzvratio svojim imenom. Bilo je tu ponešto pretjerivanja jer on i nije imao hedge fond: samo je u ljeto na drugoj godini studija zaradio nešto novca investirajući sa svojim bratom. ne postajete samo dijelom stoljećima stare društvene mreže. Ti si onaj s hedge fondom. 3 Financijski instrument koji omogućava špekuliranje na budućim promjenama cijene robe. kojim god putem krenuo. Od te mu se pomisli zavrtjelo u glavi. kako za njegov društveni status tijekom dvije preostale godine studija. futures su ugovori kojima se utvrđuje da će u budućnosti biti izvršena kupoprodaja po cijeni koja je određena danas. Uspravio se i odgurnuo od prozorske daske. Bio je jedan od dvadesetak domaćina te večeri koji su se razmiljeli među dvjestotinjak studenata druge godine. „U stvari. Klimnuvši glavom javio se dvojici plavokosih i Azijcu. ali u nekoliko je kategorija bio iznad svih. Owl. Delphic. D. Gle. znao je da ovoga iz Phoenixa zanima onih tristo tisuća dolara 2 Tzv. Kravata je govorila sve što je o njemu trebalo znati. ako ste član Phoenixa. što je Eduardo smjestio u zabačenije dijelove svog mozga. zar ne?“ Eduardo se zarumenio. Porcellian i Spee. Phoenix možda nije bio najpoželjniji klub. Kupac robe kojoj se cijena može povećati takvim se ugovorom može zaštititi od eventualnog porasta. taj hedge fond je hobi“. ali u sebi se poveselio što je netko iz Phoenixa znao njegovo ime. možda je bilo šanse i za njega. bratstava i ona su dala mnoge svjetske vođe. koja su zadnjih godina bila toliko prisutna u medijima. Svako bratstvo ima vlastiti stil. Podjednako je važno to što članstvo u klubu odmah donosi i društveni položaj. Više nego bilo koji ispit na koji je izašao u prve dvije godine studija. Poput tajnih društava s Yalea. ne gubeći iz vida starijeg dečka s crnom kravatom posebnog uzorka. među čijim članovima su i imena poput Rockefeller ili Roosevelt. klubovi starijih studenata2 Harvarda bili su javna tajna društvenog života na tom sveučilištu. Auburn Street 323 bila je mjesto na kojem se petkom i subotom navečer svakako želite naći. Eng. tako i za njegovu budućnost. 6 . predstavio se energično tresući mladićevu ruku. Njegovo ime i nije bilo važno. ali nije imao namjeru razbiti tu zabludu. oduvijek sam bio opsjednut vremenom pa sam dobro predvidio nekoliko uragana koje ostatak tržišta nije baš dobro shvatio. Fly. pa sve do štreberskog bratstva Fly. Eduardo je bio svjestan koliko bi mu značio uspjeh ulaska u Phoenix. upravo će mu taj trenutak odrediti budućnost. isključivo muških. nego i vikende provodite na najboljim zabavama u kampusu u društvu najzgodnijih cura probranih iz lokalnih škola.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je osjetio kako mu se leđa ispravljaju i bacio je pogled na kravatu crnog dečka. Svako je bratstvo osiguravalo posebnu vrstu moći i imalo zaseban karakter.“ Eduardo je znao da je situacija osjetljiva i nastojao je umanjiti činjenicu da je štreberski nadmudrio tržište. Ta stroga zgrada na adresi Mt. Eduardo je skromno priznao dok ga je grupica u sakoima pozorno slušala. Boja tkanine je bila sve što mu je trebalo da se uvjeri. financijske mogule i vladare iz sjene.. Fox. Sjedišta su im u stoljetnim vilama razasutim po Cambridgeu. Ako su u Phoenixu pričali o njemu i bili impresionirani onime što se pričalo.

Sjećao se punča s okusom ruma i djevojaka u cvjetnim bikinijima. Otkako se upisao. nije iza sebe imao generacije uglednih predaka. nevažnom i ležernom tulumu na kojem se nije pokušavao ubaciti na popis svemoćnih. Nastojao je zamisliti da se nalazi na nekom davnom. kada se pozivnica jednostavno pojavila ispod vrata. Ali. S njima možeš biti stvarno inventivan. nadao se da će mu se pružiti prilika za ulazak u neki od klubova.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi koje je zaradio trgujući naftom. Još prije dva dana sjedio je za radnim stolom u svojoj sobi. ništa drugo mu baš i nije išlo na ruku. Tada se Eduardo mrvicu sažalio nad kuštravim mladićem jer ga je prepoznao i jer nije bilo nikakvih izgleda da takav klinac ikad uđe u Phoenix. Bio je to tematski Karibi – party: plastične palme i pijesak na podu. gdje nije bio objekt procjenjivanja. opijen vlastitim riječima. phoenixovci će se povući u jednu od tajnih soba na katu i vijećati nad njihovim sudbinama. „Ali u tome je fora s hedge fondovima. Sad je sve ovisilo o njemu. Nakon svakog novog izlučnog tuluma. klincima s crnim kravatama „na ptičice“. No klinac se nije pomaknuo iz kuta. Sjećao se kako se reggae glazba odbijala o zidove. Zapravo. sve će manji i manji broj regrutiranih biti ponovo pozvan i polako će se od njih dvesto iskristalizirati onih dvadesetak. život bi mu se promijenio. Pokušao se vratiti tamo sjećajući se manje upečatljivih detalja i prizivajući lakoću tadašnje konverzacije. Proces upadanja ga je zatekao. Eduardo neće imati ništa protiv toga da upotrijebi i malo kreativnosti. Takvi nisu imali što raditi na izlučnim tulumima za bilo koji od osam klubova. a definitivno nije bio ni u središtu društvenog života. Mogao se sjetiti upravo jednog na kojemu mu je išlo nevjerojatno dobro. Na Harvardu uistinu ima niz malih niša za klince 7 . koja je zapravo omogućila tu trgovinu. ali svejedno je bio tamo. Bio je sav u Karipskom partyju. Sad mu se ta prilika konačno i pružila. Nije se bavio sportom. Svoje sposobnosti preseravanja izbrusio je na brojnim inicijacijama još od brucoških vremena. „Prava fora je u tome kako od tristo tisuća dolara napraviti tri milijuna“. Proces upadanja ima četiri koraka i svaki je. Nakon što Eduarda i ostalih dvjesto uzvanika pošalju u njihove spavaonice po raznim domovima kampusa. njegova je samoobrambena nespretnost bila tako očigledna da je djelovala kao aura koja je prožela prostor oko njega i zračila negativnim silnicama koje odbijaju svakoga tko mu se približi. a samo nebo zna kako je uopće dospio i do prvog izlučnog okupljanja bratstva Phoenix. ipak je bio ondje u toj sobi. kako god bilo. do zadnje sitnice. Sjećao se čak i klinca s gnijezdom kovrčave kose na glavi koji je sada stajao ni tri metra dalje u kutu sobe i gledao ga prateći kako mu ide i skupljajući snagu da učini to isto. Bio je trapav i krakat. a ne treću kao Eduardo. ali za Eduarda je taj trenutak bio uzbudljiv barem poput onoga kada je otvorio obavijest o upisu na Harvard. Da Eduardo upadne. Za nekoliko trenutaka već se osjećao opušten i uživljen u svoju priču. a opustio bi se tek kad bi bio pripit. radeći na dvadesetak stranica eseja o nekom čudnovatom indijanskom plemenu iz amazonskih prašuma.“ Navalio je srati od srca i cijela se grupica u blejzerima zanijela u njegovo predavanje. Ako će to zahtijevati nešto kreativniju interpretaciju ljeta provedenog u promatranju kretanaj atmosferskih pritisaka i predviđanju njihovih utjecaja na uobičajene naftne tokove. i naravno. Eduardo se nasmiješio. Zapravo. Darrenovo spominjanje hedge fonda samo je potvrdilo njegovu teoriju da se u toj sobi prije svega nalazi stoga što je došao na glas kao materijal za biznismena. a ne perverzna opsjednutost meteorologijom. da priđe nekom od starijih dečki iz Phownixa prije no bude prekasno. kao i taj prijem za upoznavanje. zapravo bio svojevrstan grupni intervju. Nije to baš zlatni ključ što otvara sva vrata jer od dvjestotinjak pozvanih samo će ih dvadesetak upasti u društvo kao novi član Phoenixa. Stvar je bila u tome da je samo trebalo zaboraviti kako to više nije vježbanje pred ogledalom nego prava stvar. a zvuk metalnih bubnjeva tutnjio mu u ušima. Zakasnio je jednu godinu jer je regrutacija obično zahvaćala one koji su upravo upisali drugu. Ali Eduardo se htio malo praviti važan.

primijeniti i Eduardov život više nego što bi to ikada mogao Phoenix ili ijedan drugi klub takve vrste. a niti sada. Razumljivo je da nikako nije mogao znati. Bilo je dovoljno baciti pogled na njega i Eduardu je bilo jasno da taj pojma nema o vrsti društvenog umrežavanja potrebnog za ulazak u klubove poput Phoenixa. Eduardo je bio previše zaokupljen postizanjem vlastitih ciljeva da bi mogao više vremena posvetiti razmišljanju o klincu u kutu sobe. 8 . Tog će dana klinac kovrčave kose. Onda. da će kuštravi klinac jednog dana uzeti u vlastite ruke čitav koncept društvenog umrežavanja i okrenuti ga naglavačke. koji se pokušavao probiti kroz izlučni tulum. ni onda. šahovski klubovi i deseci underground udruga i hobija smišljenih za zadovoljenje svake zamislive verzije društveno neprilagođenih.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi poput njega: kompjutorski praktikumi. baš kao i sada.

Nije da Slapovi Niagare imaju veze s tim društvom ili Harvardom. Nova Engleska je hladna u listopadu. koja je uobičajeno služila za predavanja iz povijesti i filozofije. koji na duhovit način prikazuje sukob dvaju potpuno različitih studentskih bratstva. Sušta toplina izbijala je i iz poruke dobrodošlice što je visjela na zidu iznad ukrasa: ALPHA EPSILON PI. r. Bez topline se.J. elitne Omege i prezrene Delte. s obzirom na vremenske prilike. u našoj distribuciji preveden kao „Zvjerinjak“. doduše uz debele sive čarape. Eduardo je stajao ispod natpisa.. Prizor nije baš bio iz Zvjerinjaka5. Upadljiva ljepljiva vrpca kojom su bili pričvršćeni svi ukrasi ljeskala se od kondenzirane vlage na pregrijanome zraku koji je dolazio iz radijatora poslaganih uza sve zidove. bratstvo Episilon Pi nije bilo baš sjajan primjer fakultetske underground scene. naravno. tu je bio coup de grace: iPod priključen na dva golema zvučnika skupocjenog izgleda. Meet-and-greet = susreti kojima je cilj samo upoznati se s gostima. takoreć' napredak. Zapravo. odbor za ukrašavanje učinio je sve što je mogao od sobe na petom katu stare zgrade na Harvard Yardu. Povrh svega. a bio je i besplatan. Bio je okružen grupicom od četiri slično odjevena lika.Landis). Upoznavanje im je glavna svrha. K tome. 9 . tamo gdje je obično stajala profesorska katedra. a zvučnici su čak i dobar potez onih koji su bili zaduženi za zabavu. ali treba imati na umu da život underground bratstva s Harvarda nije bio ni nalik bakanalijama kakve su se mogle vidjeti na drugim koledžima. većinom s druge ili treće godine. Kada bi se netko malo zabudio u problem. Kako je to vodeće bratstvo studenata Židova. glazba nije bila tako loša. dok se bezlične i oštećene zidove pokušalo zamaskirati onim ukrasima od krep-papira i posterima. izazivajući sav taj kaos s omekšavanjem i rastakanjem na brzinu sklepanih dekoracija. Prethodne se godine tulumarilo uz TV postavljen u stražnjem kutu učionice na kojem se u nedogled vrtio posuđeni DVD Slapova Niagare. MEET AND GREET4. Natpis se nije mogao nositi s ledom koji je okivao prevelike prozore na stražnjem zidu prostrane predavaonice. što je bilo posljedica ili playliste kakvog shizofrenika ili nepromišljenog kompromisa zavađenih članova organizacijskog odbora. nije moglo. Ipak. unatoč tome. Jedn je za tu priliku čak imala hrabrosti odjenuti suknju. Negdje na drugoj strani prostorije bile su dvije ili tri cure u društvu. 2003. Red po red trošnih stolaca i izgrebanih stolova bio je potisnut u dubinu predavaonice. POGLAVLJE – HARVARD YARD Deset minuta nakon jedan sat ujutro s ukrasima se počelo događati nešto sasvim nepredviđeno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 2. odjeven u tanke sportske hlače i košulju zakopčanu do grla. Nije u pitanju bilo to što su plave i bijele vrpce od krep-papira počele kliziti sa zidova – jedna od njih je ozbiljno prijetila da svilenkastim loknicama prekrije preveliku zdjelu za punč – nego du i dekorativni posteri u boji polijepljeni na inače gole zidove između krep – vrpci stali gubiti oslonac na zidu i padati zabrinjavajuće često. bilo bi mu jasnije otkud ta iznenadna kataklizma dekora. Bež pod je mjestimice gotovo potpuno iščeznuo pod hrpama glossy papira za printanje. članstvo mu je poznatije po prosjeku 4 Eng. Tulum. nije bio ništa bolji. uzvanicima i pozdraviti ih. Zvučnici i posteri bili su dodatna oprema. Cijela skupina činila je dobru trećinu sudionika partyja. a ružne prevelike neonke na stropu sakriti natpisom. postavljena na niskom podiju na početku sobe. U deset do jedan iPod je sasvim veselo pilio po čudnoj mješavini popa i zastarjelog folk-rocka. 5 Autor misli na film „Animal House“ (1978. ali činilo se da je šum slapova prikladan za zabavu.

bio je na drugoj godini studija i Eduardo ga je jedva poznavao unatoč tome što su se više puta našli skupa na raznim okupljanjima bratstva Epsilon Pi i na barem jednom izlučnom partyju Phoenixa. Osim toga. ali u stvarnosti daleko je vjerojatnije bilo da će za curu imati Azijku. 6 RPG (eng. tako je dobro provaljivao sustave zaštite. Takav ih je glas bio neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti. Role-Playing Game) = igra s igranjem uloga. doduše. iako su mu ruke i noge bile proporcionalnije u odnosu na vitku i ne potpuno nesportsku figuru. reći“. čak i ovdje. Izgledao je pomalo nespretno. Njegovo je držanje.“ Ostali su potvrdili glavama razumjevši takvu logiku. on bi bio spreman. u sigurnosti vlastitog bratstva – izgledalo gotovo bolno čudno. koji je stajao nasuprot Eduardu. Bilo to točno ili ne. da se govorilo kako ga je FBI stavio na nekakav popis. nosio je kratke lanene hlače s velikim džepovima i sandale bez čarapa.“ Opet su se svi složili. Nekoć su se upuštali u deleko složenije filozofiranje o tajnama algoritama privlačnosti između židovskih mladića i azijskih cura. Epsilon Pi bio je za neortodoksne klince. odnosno interakcije s ostalim NPC (non-playing characters) računalno vođenim likovima.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ocjena nego po sklonosti zabavama. „Mora se. Odrastao je u višoj srednjoj klasi u Dobbs Ferryju. oči svjetloplave. Navodno je u srednjoj školi bio nekakav hakerski guru. Istinski pobožni Židovi koji su se držali košera i izlazili samo s pripadnicama iste vjere bili su članovi bratstva Hillel House. a kovrčava i neposlušna kosa tamnoplava. iznad blagavaonice u Leverett Houseu. Bio je prilično otprilike kao i u bilo kojem drugom aspektu modernog života. bio je viši od 180 centimetara. ali građom nije nimalo podsjećao na visokog dečka slijeva. Crtačev cimer. bio je član šahovske ekipe Harvarda i tečno govorio šest jezika. šeretsko. što mu nije bilo od pomoći kad se radilo o uspostavljanju kontakata s curama. možda i zbog toga što je glazba bila tako naporno glasna da je onemogućavala svaku složeniju misao. koje je imalo vlastitu zgradu unutar kampusa i podržavalo istinske talente. država New York. za one čija je najizraženija židovska odlika bila njihovo prezime. ali je kao srednjoškolac u većinski židovskoj školi umjesto košarke odabrao mačevanje. usko mu je lice bilo lišeno bilo kakve izražajnosti. Dečko do njega crtao je stripove za Crimson i većinu slobodnog vremena provodio igrajući Role-Playing videoigrice6 u studentskoj društvenoj prostoriji. Ako želim imati optimalne šanse doći do najboljeg komada. Zvao se Mark Zuckerberg. Znalo se da mu je glavni predmet studija računarstvo i da živi u Eliot House. Klinci iz bratstva Epsilon Pi izlazili su sa židovskim djevojkama samo zato da bi razveselili mamu i tatu. da ne govorimo o tome da su mu članovi bili pripadnici oba spola. igrač preuzima ulogu nekog lika i prolazi kroz igru putem naracije. U očima mu se vidjelo nešto živahno. Klinac s Eduardove desne strane bio je debeljuškast i visok oko 170 centimetara. njegov cjelokupni dojam – način na koji je djelovao zatvoren u sebe. „Stvar je u tome da njih privlači nešto na dečkima kao što sam ja. dobacio je Eduardo između dva gutljaja punča. ali inače je bio sasvim beskoristan. Nos mu je bio izražen. 10 . Umjesto dugih. Četvrti klinac. Upravo je to Eduardo objašnjavao braći koja su ga okruživala i to je bila tema kojoj bi se svako malo vraćali jer je bila na razini kojoj su svi dorasli. ali večeras su dopustili da to ostane jednostavno tako. „Nije da tipove poput mene generalno više privlače Azijke“. trebam održavati priljev onih cura kod kojih je najveća vjerojatnost da će me htjeti. koji je stajao do njega. „priljev mi je nešto mršav. kao i Eduardo. ali to je bilo sve što se moglo iščitati u emocionalnom ili raspoznatljivom smislu. također se bavio mačevanjem dok je pohađao Exeter. Da kojim slučajem dođu gusari iz osamnaestog stoljeća i napadnu djevojačke spavaonice. ali teško da je itko namjeravao napraviti nešto po tom pitanju. Inače. koliko se mogao prisjetiti. kao sin zubara i psihijatrice. nacerio se Eduardo gledajući prema curi u sivim čarapama i suknji. Glas o Marku je ipak bio nešto brži.

Eduardo je imao priliku pobliže upoznati kosmatog studoša. No program je bio prilično dobar i šira studentska zajednica ga je koristila i cijenila.“ Eduardo se nasmiješio iako po monotonom glasu nije uspio zaključiti je li se mali šalio ili ne. ali u njegovoj je obitelji biznis značio mnogo i sama ga je pomisao da je netko odbio ponudu tešku milijun dolara fascinirala. pa je svog sina Eduarda odgajao tvrdo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark je sigurno bio kompjuterski genijalac. Kad su se trojica iz bratstva uputila po još punča. „Aha“. sad barem ima ruma u punču. Možda je bio stvarno pametan pa da se nije mogao uklopiti čak ni kada se nalazio u društvu sebi ravnih. Ljepljiva vrpca je popustila i lelujajući se spustila na pod smotavši se na njegovu Adidas natikaču. Obitelj se već generacijama bavila biznisom i u njoj se važnost uspjeha. ako ne i pomalo užasavala. Eduardo se našao bačenim u novi svijet i patio se učeći novi jezik – engleski – i upoznavajući novu kulturu. odbio. a petkom navečer i nemaju što pametnije nego se muvati u učionici prepunoj ukrasa od krep-papira i šarenih postera pričajući o curama do kojih zapravo i neće doći. potvrdio je Eduardo. No. ali Mark je ponudu. Eduardo nije bio baš stručnjak za računala. vjerojatno je imao neki svoj put. činilo mu se da iza tih plavih očiju ima nečega posebno anarhoidnog. nešto pod imenom Course Match. Tko god je sa sedamnaest godina odbio milijun dolara. „Doduše. Bio je dijete bogatih imigranata koji su jedva izbjegli holokaust tijekom Drugoga svjetskog rata. Eduardo ga je odjednom poželio imati za prijatelja. začudo. jednostavno podrazumijevala. dodatak za mp3 playere koji je omogućavao pamćenje korisnikovih sklonosti i prema tako zapamćenim podacima generiranje playlista. Pogledao je Eduarda. za razliku od dečka koji ga je napravio. Među svojima. Možda je stvarno bio genij kakvim su ga svi smatrali. Činilo se kao da sve upija. Pričalo se da je Microsoft ponudio marku između jedan i dva milijuna dolara da radi za njih. zbog kojeg god to razloga bilo. čini mi se. Uvijek se ponosio sposobnošću pronicanja u srž ljudskih osobina koju je naučio od oca kao način postizanja prednosti u svijetu biznisa. pripremajući ga za opstanak. Stoga se nije razumio u računala. Posao je njegovom ocu značio sve. Mark je postavio Synapse na internet kao slobodan softver i gotovo odmah su se počeli javljati veliki igrači nastojeći ga otkupiti. upoznati ga. U ovo doba su se već svi bili razišli. Mark Zuckerberg je već i zbog svojeg izgleda bio očigledno drugačiji. ne samo Židovima nego i klincima poput njega: geekovima koji rade algoritme čisto zabave radi. Brazil je bio tek početak: obitelj se jednako žurno preselila u Miami kada je Eduardo imao trinaest godina – tada je otkriveno da je bio na nekakvom popisu za otmicu zbog očevog financijskog uspjeha. i to bijegom u Brazil. reče Mark prekidajući šutnju. bez obzira na okolnosti. I Eduardo ga je isprobao jednom ili dvaput nastojeći ući u trag nekim zgodnim komadima koje je sreo u blagavaonici. „Dobro došao u dđunglu. ali je znao kakav je osjećaj kada si čudan i stran. kulturu Miamija. Do svoje srednje škole. s frendom je napravio program Synapse. kamoli haker. pa čak i na takvome mjestu koje nije nudilo ikakve podražaje za koje bi se čovjek uhvatio. 11 . pokušao prenijeti. Proslavio se još tijekom školovanja u Exeteru: nakon što je istesao svoja programerska znanja izradivši računalnu verziju društvene igre Riziko. umjesto toga bio samo Capri Sun. pomoću kojega su klinci s Harvarda mogli vidjeti koje su predmete upisali ostali studoši. ali mu se nije posrećilo. Zadnji put je.“ Mark se nakašljao i posegnuo za jednom vrpcom od krepa dodirujući najbliži nabor. Zbog toga je Marka smatrao još više enigmatičnim nego što je to njegova neobičnost sama po sebi implicirala. Nakon Synapse slijedio je program koji je napravio na Harvardu. U glasu mu se nije čula gotovo nikakva intonacija i Eduardo nije mogao shvatiti kakve je to emocije. ako ih je zapravo i bilo. „Zabavno je“.

Dok su stigli pred famozne kamene stube koje su vodile do stupovlja monumentalnog pročelja Knjižnice Widener. ono. Klimnuo je i krenuo za Markom između rijetkih uzvanika. odgovori Mark. „Nije tako loše.“ Eduardo je ustaknuo. „Na zadnjoj godini“. dobacio je Mark preko ramena. ali logaritmi mi bolje idu kada sam pijan nego kad sam trijezan. Još je manje vjerojatno naći curu voljnu sudjelovati u nastavljanju te tradicije. Istini za volju. odgovori Mark. pa čak i Galbraith. Knjižnica je radila iako je prošlo jedan u noći.“ Mark je slegnuo ramenima. Obojica su bili na Harvardu dovoljno dugo da znaju što se može očekivati od domskih tuluma: pedesetak likova i otprilike tri cure ugurani u malu sobu veličine kovčega i netko tko pokušava istočiti jeftino pivo iz neke nedopuštene bačvice. Silazili su šutke i kroz par dvostrukih vrata izletjeli pred drvorede Harvard Yarda. s druge strane podija. Vjerojatno će biti bezvezan. već su trčali rame uz rame. Narančasto svjetlo prelijevalo se iz mramornog predvorja i kroz staklena vrata bacala duge sjene na veličanstveno stubište. a svako malo se neki student ili knjižničar našao u potrazi za knjigom. gdje su obojica stanovala. Eduardo je u bljesku Markova oka vidio da je bio zadivljen i ne baš malo zavidan.“ Bila je to stara tradicija na Harvardu. odgovorio je Mark. „Čestitam. Počeo mu se sviđati taj jetki smisao za humor. Eduardo je ponudio dok su se probijali oko podija. ako hoćeš“. pa se nasmiješio. Bio bi svakako hvalevrijedan uspjeh naći usamljeno mjesto za taj čin u šumi hodnika među automatiziranim policama u kojima su se ladice s knjigama rotirale na beskonačnim lancima.“ Mark mu je dobacio pogled dok su skretali za ugao i nastavljali dalje duž velike zgrade knjižnice.“ „Zapravo je oko četiri“. tek je nekolicini to doista pošlo za rukom. Eduardo je uhvatio korak teško dišući ne bi li sustigao svog novog prijatelja. pa ovo je jebenih deset ispod nule. To su sve bili klinci s Quada i ionako će na kraju otići svatko svojim putem. Trebalo je dobrih desetak minuta šetnje do domova pokraj rijeke. „Ja sam iz Miamija. ti?“ „Kirkland“. ali sigurno ne gori od ovog. Trznuo je glavom prema izlazu. „u mom je domu na katu neki tulum koji bi mogli malo pogledat'. Gdje si. Nešto što se podrazumijevalo napraviti prije diplome.“ Opet potpuno bezlično. Kunem se. John Mills.“ Nekoliko minuta kasnije probili su se do izlaza iz predavaonice i betonskim se stubama spuštali do prizemlja. rezak zrak hladnoćom je štipao kroz tanku Eduardovu košulju. „ševit ću među tim policama. Eduardo je pogledao ostatak družine koji je još uvijek bio okupljen oko posude s punčem.“ Mark je krenuo u lagan trk. Bila je zgodna prilika da se zbliži s neobičnim genijalcem za kompjutore. Upadam u Phoenix. Eduardo je proveo mnoge večeri među policama Widenera kopajući po knjigama teoretičara ekonomije kao što su Adam Smith.“ „Onda bismo možda trebali trčati. „Sranje. „Odoh ja natrag do rijeke – Eliot House. rekoa je Eduardo. Eduardo je naučio da je to reakcija kakvu se moglo očekivati 12 . Ruke je uvukao duboko u džepove hlača i krenuo popločenom stazom preko središta tratine. „Zašto ne“. Eduardo je podviknuo kratkog daha dok su prolazili uz rub donje kamene stube na putu do željeznih vrata koja su dijelila Harvard Yard od Cambridgea. Oštar. „Imam neki rad koji trebam sutra predati. „Možda bi prvo trebao pokušati dovesti curu u svoju sobu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Mislim da će se ovo raspasti za koju minutu“. No. „Čuj. Meni je to minus deset. „Sve u svoje vrijeme“.

ako upadnem. U devet ujutro toga dana. najprivlačnije. Eduardo je skužio koliko je ta ideja bila smiješna. ali prethodne je večeri dobio onaj famozni poziv na četvrti prijem. Čak i ako ga s malim poljupcem otpusti pred svojom sobom. Već je bio na tri prijma i bilo je vrlo moguće da će prijeći i cijeli put. tako na brzinu. Ne samo da se radi o snažnoj društvenoj mreži. bila je savršena za zadnju rundu inicijacije. Nakon što je dobio pozivnicu. možda te uspijem staviti na popis. „To bi bilo – zanimljivo. zahvaljujući izlascima i tulumarenju sa zgodnim curama. izgledala je kao da studira psihologiju. Iako je bila na ekonomiji. Na Eduardovo iznenađenje. možda dopustiti da je otprati doma. „Pa.“ Mark je ponovo zastao. I tako. Ukratko. obrada. Što zgodnija pratilja. Možda i jer je hvatao dah. Na pozivnici mu je „savjetovano“ da na večeru dođe s pratiljom. Za tjedan dana. Članovi Phoenixa neće se pomamiti za tim malim čudakom zbog neke kompjutorske aplikacije. pozvan je na banket u obližnjem hotelu Hyatt i afterparty u Phoenixu. a možda i ševiš. pojačalo sve ono u što je Eduardo već vjerovao o ulasku u članstvo. Od kolega s predavanja čuo je da se članove zapravo procjenjuje prema karakteristikama žene s kojom dođu. došetao je do najzgodnije cure koju je poznavao – bujne. i k tome još fantastičnu. Zapravo. Siguran sam da je masa njih koristila tvoj program Course Match. pristala je. ali će u najmanju ruku. plave i prsate Marshe. jedan u do grla zakopčanoj košulji a drugi u kratkim hlačama kako se smrzavaju trčeći na neki bezvezni tulum? Može li se očekivati da će studentski život ikada biti bolji za tipove poput Eduarda i Marka? 13 .“ Čim je to izrekao. Vjerojatnije je procesuirao informaciju. Bila je dobrih pet centimetara viša od Eduarda i neobično sklona gumicama za kosu u stilu osamdesetih. Možda upadneš na trećoj. Eduardo se pitao kako će dođavola pronaći pratilju. a ne zbog njega – radilo se o izlasku na večeru u organizaciji jednog od velikih klubova. u blagavaonici svojeg doma. Postaješ popularan. Ulaz. Mark ga je prostrijelio još jednim nerazumljivim pogledom. Način na koji je razgovarao prilično je podsjećao na rad računala. nego je njihova zatvorenost ono što onima unutra daje trenutačni društveni status. pod uvjetom da u igri bude dovoljno alkohola. bit će to više nego što je dobio u posljednja četiri mjeseca. imao bi prličino velike šanse. to je vjerojatnije da će proći i zadnji krug. „Je li sve bilo onako kako si se nadao?“ Je li mislio na knjižnicu? Ili na tulum s kojeg su otišli? Židovsko bratstvo? Phoenix? Dva geeka koji trče preko Harvard Yarda. a možda i zadnji veliki prijem prije iniciranja novih članova. I njemu je odmah bilo jasno da je to zbog Phoenixa. Za sljedeću godinu. Popularnost se ne postiže programiranjem. Nije se zanosio da će Marsha nakon inicijacije poći s njim među police Widenera. nastojao se pred svima koje je znao izlanuti da je sve bliže i bliže članstvu u Phoenixu. Eduardo je bio prisiljen pobrinuti se sam za sebe. Tada bi se nekako moglo posrećiti da događaji poput tuluma Alpha Epsilon Pi kojeg je upravo preživio ostanu samo povijest.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi na spomen procesa upadanja kroz koji je prolazio. sljedećeg petka uvečer. najbolje. Nakon što su došli do stražnjeg kuta knjižnice i istrčali iz duge sjene njenih arhaičnih kamenih stupova. Nije baš da su cure tih dana obijale njegov prag. ali bila je prekrasna poput školarki iz dobrih obitelji. sposobnost privlačenja onoga što je najviše cool. izlaz. Bilo je to nešto krupno.“ „Kad bi upoznao još kojeg od članova. To je podvuklo. Eduardo nije baš dotle došao.

U ovom kontekstu znači veslačku momčad. 8 Crew = posada. od neobično prodorne plave boje njihovih očiju do strogo definiranih izraza lica kao smišljenih za neki boy band. od kose boje pijeska do tipično američke fizionomije. Jedan pogled na veslače bio je dovoljan za shvatiti da ih je do takve razine savršenstva dovelo još nešto osim napornih treninga. Apsolutna tišina. a već im se smiješio ulazak u veslačku reprezentaciju za nadolazeće Olimpijske igre. a zatim najnježnija buka koja postoji. a zrak je bio toliko pun vlage da je teško bilo reći gdje završava rijeka a počinje nebo. momčad.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 3. Identični u svakom pogledu. ljevak više sklon kreativnosti i umjetnosti. što je posljedica dijeljenja jedinstvene jajne stanice na dva jednaka dijela. Massachusetts Avenue. staklasto zelena rijeka Charles usamljeno vijuga oko pola kilometra. U tom su se trenutku njihove osobnosti međusobno pile. Omeđena kamenim lukovima Weeksovog pješačkog mosta s jedne i betonskim višetračnim mostom „Mass Ave.NA RIJECI CHARLES 5. 14 . Sekundu kasnije iz sjene Weeksova mosta iskliznuo je laki dvojac zasijecajući rijeku svojom falusoidnom strukturom od kompozitnih materijala kao dijamantni nož prozorsko staklo. a što je rezultat višegodišnjeg usavršavanja urođenih sposobnosti pod raznim trenerima na Harvardu. Tehnički. uopće nisu komunicirali dok su bez muke potiskivali čamac niz rijeku. trenutak zamrznut u vremenu. Naziv je nastao iz skraćenog imena ulice koja prelazi preko mosta. Bili su toliko usredotočeni da je to gotovo nadilazilo ljudske sposobnosti. odjeljak na stranici u knjizi koja obuhvaća tri stoljeća zaustavljenih trenutaka poput ovoga. kako čamac klizi kroz vodu – i bilo je potpuno jasno da su veslači svoje vještine usavršavali godinama. Bili su na trećoj godini studija. bili su među najboljima od najboljih. POGLAVLJE . Što se tiče Harvarda. na prednjem mjestu dvojca.7“ s druge strane. provlače se pod njezinim zelenkasto plavim vrtlozima potiskujući je natrag u savršenom i složenom spoju tehničke vještine i umjetnosti. gipkih i dugih tijela. Impresivnost pojave pojačavala je i činjenica da su uistinu bili identični. a kretao se takvom lakoćom da gotovo nije ostavljao traga za sobom. baš kao i kretanje njihovog plovila. Fizički su bili gotovo savršeni.00 ujutro. Moglo bi se reći da im se naporan rad već bio isplatio. Dovoljan je bio letimičan pogled – kako vesla u savršenom ritmu zarezuju površinu rijeke Charles. dvojica su mladića lako mogla biti visoka dva metra. Iza leđa mu je bio Cameron Winklevoss. Gledajući s obale. Štoviše. Tyler Winklevoss. bio je dešnjak skloniji logici i racionalnom promišljanju. Apsolutna tišina. blizanci Winklevoss bili su potpuno identični. Prošle godine 7 Neformalni naziv za most koji se zapravo zove „Harvard“. Nad rijekom se nadvila magla kao teški sivi vuneni prekrivač. zvuk dvaju vesala kako majstorski zarezuju hladnu površinu vode. Plovilo se kretalo tako glatko da je ostavljalo dojam sraslosti s vodom. Izraženih mišića koji su se napinjali pod sivim momčadskim majicama s natpisom „Harvard Crew8“. u Connecticuttu. veslači su izgledali kao roboti. Zbog zaobljenih linija trupa izgledalo je kao da je čamac izronio iz vode. kao i prije toga u njihovom rodnom Greenwichu.

Smješten je u središnjem dijelu kampusa neformalno poznatom kao Quad zbog svojeg oblika. 10 Liga akademskih momčadi osam starih i vrlo prestižnih sveučilišta sa sjeverozapada SAD-a. Pod njima je stajala zdjelica netaknute zobene kaše. Većina predavanja na dodiplomskim studijima održavala se u zgradama uokolo Harvard Yarda. Tamo su domovi imali svoja vlastita imena. Ustajali u se svakog jutra u četiri. veslajući između dva mosta. koji je sjedio na čelu dugoga iskrzanog stola u kutu blagavaonice Pforzheimer Housea. a na kraju prve godine svojevrsnom se lutrijom odlučivalo gdje će nastaviti harvardsku karijeru. bršljan. „Ivy“ = eng.. 15 . Quad nije baš kao Sibir. koje je držao raširene objema rukama. Ni jedan od njih nije o tome razmišljao dok su pokretali čamac po hladnoj vodi. Bila je to prilično moderna i prostrana. Quad je nastao kao dio proširenja sveučilišta Cambridge. nego i na predavanjima. od kojeg je Quad bio udaljen dobrih dvadeset minuta hoda. Planski sagrađeni domovi i drugi sadržaji bili su smješteni uokolo velike pravilne tratine kvadratnog oblika tvoreći malu zgodnu aglomeraciju smještenu usred ničega. U svakom slučaju. Pridjev „novi“ treba uzeti sa zadrškom kada je riječ o sveučilištu starijem od tri stotine godina. bio je jedan od najvećih i služio je za smještaj oko150 studenata s druge. Planinski masiv od kajgane nadvio se nad brežuljke restanog krumpira. četvrtasta prostorija. Većina ih je bila puna studenata jer je doručak već bio u punom zamahu. a ponekad i spavaju. Adamsa. nakon što bi dobro protegnuli noge do Harvard Yarda. pa predavanja. Promotrio ga je kako nasrće na jaja i vidjelo se da je iscrpljen koliko i on sam. Mathera. Pforzheimer House bio je jedan od novijih studentskih domova na Harvardu. Veslat će sve dok obojica ne budu gotovo sasvim iznemogla a ostatak se kampusa konačno ne počne buditi i prve žute zrake sunca ne krenu rezati gustu sivu magluštinu. no vjerojatnije je sveučilište tako bolje iskoristilo financijska sredstva koja je vremenom prikupilo. Pforzheimer House nije baš bio ishod iz snova. Život sveučilišnog sportaša bio je stvarno težak. i još će dva sata patrolirati njome u tišini. listovi bršljana su u grbu Ivy League.a onda opet na rijeku još malo veslati prije teretane i trčanja. boja. Divya Narendra većim je dijelom bio skriven iza svog primjerka Crimsona. Tyler baci pogled na Camerona koji se nagnuo nad tacnom od crvene plastike krcatom hranom. naizgled je to bio način rješavanja problema prenapučenosti. Brucoši su stanovali na Harvard Yardu. a trenutačno su se držali na vrhu Ivy League10 u nizu veslačkih disciplina. Dovoljno energije da pokrene i džip. treće i četvrte godine. visokih stropova i snažne rasvjete. Harvard Crimson = zajednički naziv za sve sportske sastave Harvarda. ili barem vrhunskog veslača od dva metra. Već su od četiri ujutro bili na rijeci. Tyleru i Cameronu izgon u Quad padao je još i teže jer su.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi doveli su Crimsone9 do brojnih momčadskih naslova. nakon toga zadaće. Činilo im se da ne rade ništa drugo osim što veslaju i jedu. Osjećali su kako stvari dolaze na naplatu. studentskih novina. Tri sata kasnije Tyler je još uvijek osjećao kako se rijeka giba pod njim kada se zavalio u stolac do Camerona. na rijeci. Ovdje je to bio samo Quad. imali lijepih deset minuta pješačenja do rijeke na čijoj obali se smjestio hangar za čamce zguren između poznatijih harvardskih domova: Eliota. tosta s maslacem i svježeg voća. Tyler je skrenuo pogled na Camerona i kajgane i usmjerio ga na klinca koji je sjedio preko puta. stuštili bi se u vodu.. Proteklih nekoliko tjedana vozili su punim gasom i to ne samo vani. ali je naziv nastao od latinskog broja IV u vrijeme kada su samo četiri sveučilišta činila cijelu ligu. Kirklanda. Lowella. Tyler je znao da bi Divya trebao te novine hitno odložiti inače bi 9 Crimson = grimizan. koja je sadržavala petnaestak velikih stolova. Leveretta. ali brucoši koji bi ga izvukli na lutriji svakako su imali dojam odlaska u nekakvu vrstu gulaga. Dunstera i Quincyja.

Tijekom druge godine on i brat postali su članovi Porcelliana. Tyler je bio prilično siguran da su zbog njihovog porijekla čekali dodatnu godinu kako bi ih uključili u članstvo. na kraju krajeva. Bilo je to nešto na što se Tyler već bio naviknuo jer se događalo svako malo. Jebeno ozbiljne nakane. Za početak. Član bi na dan vjenčanja smio dovesti svoju buduću u posjet prostorijama. stojiš u redu za hranu ili si na predavanjima. Divya nije bio sportaš poput njih dvojice. A na Harvardu su imali još nešto. Iako je njihov otac bio zadivljujuće imućan. Porc nije udruga umirovljenika ili dječji vrtić. On je okrenut budućnosti. Imali su određeni društveni položaj. „Čemu čitanje takvog smeća?“ Tyler se upitao naglas smješkajući se prijatelju. Poprilično je neobično da se to dogodilo tek na drugoj godini. Znao je da je to donekle neobično i da su pomalo djelovali kao da su ispali iz cirkusa. najstariji i najtajniji klub kampusa. on i Cameron su bili identični blizanci. Samo se u glasovitu Bicycle Room. ali za Porc je trebalo nešto više. Pogleda ih. primanja. Zagledavale su malo njega. Ozbiljne su. „Mislim da je važno držati prst na kucavici studentskog tijela. ali je prerastao u nešto mnogo više. Većina članova je vukla porijeklo iz loza koje su stotinama godina povremeno obitavale na Harvardu. nego je i po broju članova bio najmanji. Divya je zastao. bile i nakane zbog kojih su se Divya. Porc nije bio društvena institucija poput Phoenixa. Divya podigne prst tražeći još minutu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi cameron mogao srediti i njegovu kašu. zar ne?“ 16 . Na kraju krajeva. kaša je zapljusnula novine i sve uokolo grudicama guste sluzave i ljepljive smjese. a one odmah skrenu poglede. jabuka je visokom parabolom doletjela usred Divyne zdjele. godišnjice diplome – i to bi bilo sve. a ni to nije bilo sve. te je bila posebna rijetkost upasti unutra nakon prve godine. Bio je najbistriji dečko kojeg je Tyler ikada vidio i njih su trojica već dulje vrijeme intenzivno radili na donekle tajnom projektu. zabave ili ševa. to je mogao ponoviti na proslavi 25. nekoj vrsti dodatnog životnog pothvata koji je ironijom sudbine postajao to zahtjevniji što su njihovi rasporedi bivali napetiji. ali je svakako imao razumijevanja za njihovu strast i sklonost radu. ali bio je novac. Smisao Porca nisu bili tulumi. On je proistekao iz činjenice da su vrhunski sportaši. On je status koji privlači poglede kada hodaš HarvardYardom. Tyler je bez ikakvih problema mogao reći kada je „krenulo“. nego ozbiljna stvar. a zatim mirno sklopio i odložio uništene novine na stol kraj zdjele. „To je čisto gubljenje vremena“. Jednoga dana kad pokrenemo tu prokletu kompaniju. To bi za Phoenix ili Fly bilo sasvim dostatno. svoju je iznimno uspješnu konzultantsku tvrtku napravio vlastitim rukama. „Volim znati čime se bave studentska braća“. Da Tyler slučajno nije i sam pojeo pladanj dvostruko teži od Cameronovog prije nego im se pridružio. Nije to bio novac s patinom starih vremena. Prije no što je Divya mogao bilo što zaustiti. Tyler se nakašlja čekajući da Divya odloži novine i da počnu. pa malo Camerona. a Tyler iživciran zakoluta očima. Ne samo što je Porcellian bio najprestižniji. Bili su na dobrom putu da postanu olimpijski sportaši. Na kraju krajeva. zasebnu prostoriju spojenu s ostatkom kluba u kojoj se okuplja prije prijema. sam bi uzeo tu kašu. žene nisu smjele ulaziti u klupske prostorije. Tyler je ostavio na miru cure koje su se zacrvenjele i s bratovog pladnja uzeo nagriženu jabuku. U tom trenutku spazi grupicu cura točno iza Divynih leđa. čak sat vremena nakon njihovog uobičajenog vremena za doručak. brat i on našli na tom jutarnjem sastanku. odgovori mu Divya. ni iz čega. moglo ući ukoliko niste bili član i bili ste žensko. ta će nam podrtina biti stvarno važna. Tyler je to poštovao. kao što je to bio slučaj s drugim klubovima na kampusu.

Svaka je škola imala neku svoju varijantu H-bombe. što bi postalo dio njihovih redovitih društvenih rituala. trebao im je pravi geek.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler je slegnuo ramenima. Ako si iz Quada. Victor Gua je bio izvrstan alat. Jednostavno. Stranice na koje bi se slijevali takvi društveni tokovi mogle bi biti upravo živahno mjesto na kojemu bi se dečki i cure mogli upoznavati. Nije bilo dovoljno naći nekoga bistrog. To je i glavni razlog zbog kojeg su se on i brat uortačili s njime. braća su imala jedinstvenu priliku uvidjeti koliko je zapravo osakaćen društveni život na Harvardu. veslajući i spavajući. brat ili Divya imali toliko znanja o računalima da se cijela stvar konačno pokrene. „Nećemo mi ništa pokrenuti ako ne nađemo nekog umjesto Victora“. Tyler je duboko u sebi osjećao da će to biti strašna stvar. Sa svojeg položaja u društvenoj eliti. „Jebeno jasna stvar. mozak za računala koji je shvaćao što su oni pokušavali izgraditi.“ 11 Connection = eng. uzaludno i dugotrajno tumaranje po kampusu kakvo stvarni život često podrazumijeva. ako veslaš ili igraš nogomet. odgovori Divya. Istini za volju. Istina. cure iz Quada su jedine do kojih možeš doći. obaviš par razgovora i odeš na Harvard Connection pogledati tko se zanimao za tebe. Stranice bi imale dva odjeljka: spojevi i povezivanje. „Neke s njegove informatičke grupe. Još od prosinca 2002. obriješ. A bit će i teško naći nekog dobrog k'o Victor. bez da to uključuje naporno. odnosno iskoristiti svoj status Mužjaka od Harvarda kako bi dovukao zainteresirane unutar domašaja. To mu je bio običaj. savršeno. Gotovo pune dvije godine. Ako bi i sreo kakvu curu. Eto. pod uvjetom da nađu nekoga tko će odraditi programski dio i pokrenuti stvar. sastajali su se s njim jedno tjedno. to je uglavnom sve što si ikada i radio. kad bi barem on. Prvi se sjetio Divya. trebale su to zapravo biti web stranice koje će promijeniti život kampusa. veza. Jedina slaba točka njihovog poslovnog plana bila je što nisu znali napraviti stranice bez pomoći nekog genijalca za kompjutore. ipka nije uspio dovršiti stranice i sad je još i otišao. Harvard Connection je bio nešto što bi studenti stvarno i koristili prije vikenda. Prošle su svije godine. Kad jednom osvoje Harvard. ali je znao da je Divya u pravu. a čini se da nisu ništa bliži cilju nego onda kada su se prvi puta sreli. mogu upoznati s curama poput ovih što su ih odmjeravale sa susjednog stola. Treba nam novi programer. možda čak i na svih osam velikih. nego nekoga tko bi shvaćao što to oni žele postići. povezivanje. a on i brat su pomogli da se izbrusi i ispolira do razine za koju su svi oni skromno smatrali da je na rubu genijalnosti. „Kaže da je zagrizao više nego što može progutati i da se više ne stigne baviti i s našim stvarima. kakvi su Tyler i Cameron. Mogli bi početi razgovarati s njima. svrsishodno. Tyler i Cameron su učili nešto o HTMl-u dok su bili u srednjoj školi. a nekad i češće. Ideja je bila da ti pamet stane. prekine ga Cameron s ustima punim kajgane. to bi bile one koje su visjele kraj rijeke ili nekog igrališta. Divya nastavi tresući novine nad zdjelom u nastojanju da ih očisti. da bi pokrenuli svoje stranice za društvene vezice.“ „Aha“. Harvard Connection bi popunio veliku prazninu zapravo uspavane društvene scene. U ovom trenutku. ali stranice poput HarvardConnectiona dramatično bi uvećale domet. Poželjni kakvi su bili. ali nisu dovoljno dobri za ovakvo što. njih dvojica se nikako nisu uspijevala naći s dovoljno probranih cura jer su bili prezaposleni radeći upravo stvari koje su ih činile tako poželjnom imovinom. povezanost 17 . „Vicotor kaže da bi nam mogao naći par imena“. Tyler i Cameron su predviđali da će se proširiti i na druga sveučilišta. mogao je i već na koju baciti H-bombu. napraviti stranice na kojima se prezaposleni i prezauzeti. Osnovna ideja je bila jednostavna: staviti društveni život Harvarda na internet. neka se pročuje da tražimo nekoga. Bože dragi.“ Tyler je uzdahnuo. Otuširaš se. koji su većinu vremena provodili jedući. Projekt su nazvali „Harvard Connection11“.

“ 18 . Na Harvard je došao stopama starijeg brata. Sastanak je bio kratak. ne skita“. Pogledao je kako se Divya bakće s novinama i morao se nasmijati unatoč ozlojeđenosti. u Queensu u New Yorku. odjevena u oskudnu potkošulju pod pomno razdrljenom Harvard-trenirkom. sin Indijaca liječnika koji su živjeli u Baysideu. odgovori mu Tyler namigujući brineti. ali dulje sastančenje nije imalo smisla dok ne nađu drugog Victora. smeđe kose i upadljivih smeđih očiju. Krenuo je prema curama. gledala je u njega smješkajući se nad namjerno otkrivenim komadom preplanulog ramena. a onda zastao i nasmiješio se prijatelju Indijcu sa zobenim novinama. nije da će tamo netko nešto znati o kompjuterima. Nitko ne bi pomislio da je čarobnjak električne gitare.“ „'Ko pita. pomislio je Tyler. „Znam barem jednu stvar. Sad se Divya nakašlj prekidaujći Tylerov zanos. a to je da nam u tom jebenom Crimsonu nećeš naći programera. doda Cameron. sad samo još nedostaje da u Znanstvenom centru lijepe oglase „traži se“ i motaju se po praktikumima iz računala.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Mogu se ja raspitati u Porcu“. Uvijek je bio dobro odjeven. štoviše. „Mislim. Dok ga je gledao kako čisti svoje novien. U javnosti je bio takav bolesni čistunac da je čak i novine čistio. a onda i ustane. ali možda tko ima mlađeg brata. Tyleru je pogled nehotično skliznuo na cure za drugim stolom. Tyler nije mogao ne uzvratiti osmjeh. Divya je bio tako uglađeno stvorenje. počešljan i pazio je što govori. „Izražavam najozbiljnije sumnje da je ona zainteresirana za HTML. tehnički genij heavy metala. Najviša među njima. onom pravom skupom Baysideu.“ Krasno.

„strašnim ljudima“ amazonske prašume. dok je iza masivne katedre od orahovine poskakivao debeljko u sakou od tvida.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 4. ali na Harvardu nikada nisi mogao oziljno isključiti takvu mogućnost. Samo su predavanja u sklopu obaveznih kolegija bila toliko posjećena. Njegove su namjere bile sasvim drude prirode. čisto zbog toga što su bila obavezna. a kamoli o čemu je riječ na tom predavanju. Nije mu se činilo da predavanje ima veze s plemenom Yanomamo. Eduardo nije znao ni koji je predmet u pitanju. ali pitaju li te štogod o plemenu Yanomamo. temeljitog i znanstvenog podučavanja povijesti i umjetnosti. gotovo je svatko tko je diplomirao na Harvardu pratio neki predmet o plemenu Yanomamo. Njih su pospani klinci na beskonačnim predavanjima od milja zvali „grčka hrkačina“. ali to nije baš objasnilo stvari. Ideja je naizgled bila dobra. bizarnom malom plemenu koje je još uvijek živjelo kao da je u kamenom dobu. vjerojatno je riječ o nekom od obaveznih kolegija. Nakon toga bi preko ramena pokazivao na nešto što je izgledalo kao križanac kakve Tolkienove mape i nečega što je moglo visjeti na zidu Rooseveltovog ratnog zapovjedništva. Nije prepoznao niti predavača. Obavezni kolegiji na Harvardu nisu bili tek predmeti. povijest. a npr. etika. znanost i sociologija. Osvjetljivala su je četiri tvornička reflektora. POGLAVLJE – PILIĆI KANIBALI Eduardo je razgrnuo velika dvostruka vrata ulazeći u golemu predavaonicu. Mahao je čunjastim rukama gore-dolje i svako malo udarao dlanovima po katedri. Studenti kao što su Mark i Eduardo smatrali su ih nužnim zlom života na Harvardu. Bilo je tu i bezmalo deset nakaradnih antropoloških predmeta koji su imali male ili nikakve veze sa stvarnim svijetom. razaznao je da je mapa iza katedre prikazivala Europu u nekom trenutku koji je padao u posljednjih tristo godina. Obavezni kolegiji spadali su u područja kao što su strane kulture. ali u praksi ti predmeti nisu zaživjeli ni blizu onome kako su idealizirano zamišljeni. Dolje u dnu prostorije nalazila se uzdignuta pozornica i zastor iza nje. Pregledao je prostor zaklanjajući jednom rukom oči kako ga ne bi zaslijepila strašna svjetla pozornice koja su. Rezultat je bio sljedeći: umjesto dubokog. što je sustav pojačala i razglasa pretvarao u nešto što se poput topovskih udara razlijegalo iz glomaznih zvučnika okačenih o sumanuto previsoki strop. Baš toga jutra nije imao namjeru učiniti sebe malo bolje „zaokruženim“. statistika. književnost. Po onome što je vidio. Zahvaljujući obaveznim kolegijima. Toliko se uživio da je iz njegovih okruglih rumenih obraščića sjala strast. mogao je naslutiti da se taj obavezni predmet odnosio na povijest ili filozofiju. uvod u fiziku – „fizika za pjesnike“. S kraja goleme prostorije Eduardo je gledao profesora kako skakuće iza katedre i hvatao poneku riječ preko odjekujućeg razglasa. studenti su pohađali predmete poput folklora ili mitologije. Upao je uspred predavanja. Kada je bolje pogledao. Nije se moglo očekivati da će ih netko moći raspoznavati. Razlog je što su se predavanja iz tih predmeta ravnala prema najslabijima – nitko nije upisivao te kolegije jer su ga baš oni zanimali. ali to nije bilo ništa neobično jer ih je na Harvardu prilično mnogo: i profesora i asistenata i demosa. Završiš li neki studij na Harvardu. bila usmjerena upravo tamo gdje nisu trebala biti. oni su bili filozofija sveučilišta. po svemu sudeći. Zamisao je bila da svaki student bude prisiljen barem četvrtinu svojih predavanja posvetiti slušanju predmeta koji će od njega napraviti „zaokruženog“ učenjaka. zacijelo ćeš znati da su bili strašni i da su se tukli tim svojim dugačkim štapovima i prakticirali čudne običaje ukrašavanja piercingom još više od klinaca s poligona za skateboard nasred Trga Harvard. Po veličini prostorije i činjenici da je popunjeno gotovo svih tristo mjesta. Druga ruka mu je bila zauzeta jer je pod miškom pridržavala nekakav nezgrapan paket 19 . vjerojatno nećeš znati bogznašto o politici ili matematici.

„To je genijalno“. Eduardo je osjećao da imaju vrlo slične karaktere i imao je čudan osjećaj da su se trebali sprijateljiti i prije.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi prikriven velikim plavim ručnikom. Izgledalo je da je pile sretno. Istinu govoreći. na svako predavanje. sranje. glava skoro prekrivena kapuljačom trenirke iz koje nije izlazio. Na koncu. I dosad me već uvalilo u debela sranja.“ Mark je tiho zazviždao. zahvaljujući nadmoći razglasa nije primijetio komešanje. blagavaonicu i spavaonicu koju je posjetio. Bio je prilično siguran da se i Mark tako osjećao.“ „Aha“. Prekoračio je preko nepomičnih nogu usnulog kolege s treće godine kojega se sjećao s nekog od seminara ekonomije. Mark je polako otvorio oči i pogledao Eduarda. odgovori Eduardo.“ „O. a onda jednako brzo pogledao prema kutiji na podu. Vikinzima i svima koji su se tamo muvali u to vrijeme. Blagavaonice i spavaonice su bile lakši dio jer je većina studenata znala za inicijacije velikih klubova i nitko ga nije gnjavio. Klinci iz prednjih i stražnjih redova ostali su otvorenih usta. nakon što je Eduardo donio pile u dom poslije napornog dana izbjegavanja nastave. pa se progurao kraj dvije cure s druge godine koje su dijelile slušalice mp3 playera skrivenog u torbi među njima. No. nije se moglo reći da je uopće budan jer su mu oči bile zatvorene. zaključio je Mark cerekajući se. Iako su živjeli u različitim domovima i upisali druge predmete.. Sve je otišlo nizbrdo 48 sati ranije. s tim čudom je morao i spavati. Eduardo je bacio pogled prema dolje. a ruke duboko u džepovima traperica. tijekom zadnja dva dana inicijacije stvari su postale složenije. Mark je držao noge u natikačama na praznom stolcu pred sobom. Istoga je trenutka živo pile u kartonskoj kutiji stalo pijukati iz petnih žila. ničeg svjestan. to nije. ne obraćajući pozornost na Markovo podbadanje. Eduardo se nasmiješio. i to su svi poštovali. Nije bila mala stvar upasti u neki od klubova. probio se kroz prolaz sve do Markovog reda. Mark mu se uistinu brzo svidio i već ga je počeo doživljavati kao brata.“ Mark se nije prestajao kesiti. U svega nekoliko tjedana prilično se sprijateljio s Markom. Čitavih pet dana jedini mu je posao bio održati to pile na životu. a ni jedan od predavača mu nije uspio doskočiti. Prvih dana je sve išlo kao po loju. Paket je bio težak i Eduardo je pazio da ga ne trese dok je pregledavao redove studenata u potrazi za svojom metom. Eduardo se naglo zarumenio. Pile je bilo dio Eduardove inicijacije u Phoenix. Eduardo je uspio izbjeći većinu predmeta glumeći da je gripozan. „Ne. da. Zapravo. nadležno osoblje na koje je nailazio tih dana bilo je spremno pregledati mu kroz prste. ali nije se moglo reći da nešto bilježi. Trebalo mu je tri minute dok nije uočio Marka u trećem redu straga. u krilu je pak imao otvorenu bilježnicu. „Tvoj novi prijatelj mi se stvarno sviđa. i to kamo god išao. „To pile je gnjavež. Rečeno mu je da ga mora nositi sa sobom danonoćno.. Ispostavilo se da su nešto niže u Eduardovom hodniku 20 .“ „Nije genijalno!“ Eduardo je prosiktao. Štoviše. hitro je povukao ručnik i zatvorio kutiju. Je. Puno kvalitetniji sugovornik od tebe. i to ne nekog iz židovskog bratstva. ali profesor je. Ubrzo se ptica utišala. i dalje lupetao o Britima. Perje je poletjelo u zrak. „E. Nekoliko ih je sekundi cijeli njihov dio predavaonice gledao u čudu i nevjerici. Bogu hvala. pognuo se. a onda popadalo po njima dvojici i ostalima u krugu od pet metara. Stalno se smješkajući. situacija je bila komična kada ju se gleda sa strane. posegnuo za rubom ručnika i podigao ga. i na kraju aterirao na prazno mjesto kraj Marka pažljivo spuštajući paket pred svoja koljena.

. Zvala se Angie. ali po njegovom mišljenju ni jedan od njih dvojice nije imao prava na izbirljivost. ali kako je mogao znati što pilići jedu?! Pile je došlo bez uputstva za uporabu. „Moram gibati prije nego što ovo ovdje opet poludi“. Možda je hraniti ga piletinom i bila pogreška. krenulo mu je zbližavanje sa ženama i bio je odlučan u taj proces uključiti i svojeg prijatelja... a imala je i prijateljicu. nakon što su vidjeli da Eduardo pile hrani piletinom. „Kako se ono zove?“ pitao je Mark. Nikada je nije ni vidio. U samo nekoliko dana trebao je postati punopravni član Phoenixa. „E. bacio je letimičan pogled na Markovu odjeću: uobičajene Adidas natikač na čičak. Eduardo je morao priznati da su ga ona dva klinca lijepo sredila.“ „I komad je?“ Eduardo zapravo nije imao pojma je li Monica komad ili ne. ali i da jesu. Već je pokrenuta interna istraga i Phoenix se uskoro morao braniti protiv optužbi za okrutnost prema životinjama. Sad kad je Eduardo bio pred vratima Phoenixa. Mjesec dana ranije je takva zamisao bila gotovo nezamisliva. United Poultry Concern je munjevito reagirao i javio se upravi Harvarda dospjevši do samog predsjednika Larryja Summersa. Večer prije toga upoznao je neku curu na cugi u Phoenixu. napisali anonimni e-mail udruzi za zaštitu životinja United Poultry Concern. vrlo brzo će se svakog vikenda utaboriti u klubu. šaptao je.“ „A?“ „Daj si malo truda i obuci nešto zgodno. dobacio je Marku dok je izlazio iz reda. traperice i trenirka s kapuljačom. Email su potpisali s „Jennifer“ i poslali s adrese friendofthePorc@hotmail. bila je vitka i slatka Azijka.. Cijela je ta gungula zasjenila činjenicu da je Eduardo bio skoro pa gotov sa svojom inicijacijom. Do tada se cure i nisu baš jatile pred njihovim vratima.“ 21 . nisu se zapravo ni upoznali. vjerojatno bi situaciju smatrali samo smiješnom. „Samo ti budi tamo u osam“. otresao perje s revera svoga tamnoplavog sakoa. Te su promjene već počele djelovati. ali kako su se kretali u sasvim različitim krugovima. ali ga je bar mogao upoznati s kojom curom. Isto tako nije uopće pokušao sakriti činjenicu da je pile nahranio pohanom piletinom koju je iz menze prokrijumčario u svoju sobu.com. za promjenu. Eduardo ju je uvjerio da povede i prijateljicu kako bi njih četvero otišli na piće u Grafton Street Grille. dečki koji su vodili Phoenix nisu u tom trenutku uspjeli ući u trag vinovniku skandala. uključujući i navođenje bespomoćnih stvorenja na kanibalizam. Srećom. a društveni će mu se život drastično izmijeniti. ali tek je Phoenix s time imao pune ruke posla. „Samo sam htio provjeriti je li sve ok za večeras. Krenuvši prema prolazu. Ne izbace li ga na kraju zbog fijaska s piletom. Nagnuo se Marku držeći ruke na pokrivenoj kutiji ne bi li još uvijek tjeskobno pile privolio na još koju minutu šutnje. Mark. Nije pridavao nikakvu pozornost činjenici da su ga vidjeli s piletom. Mark je slegnuo ramenima. Sveukupno gledajući. zahvaljujući članku objavljenom u Harvard Crimsonu. „Hoću reći. Sako i kravata su mu već bili poput uniforme. a u njemu lijepo objasnili kako Phoenix svoje buduće članove navodi na mučenje i ubijanje pilića u sklopu inicijacijskog procesa. a Eduardo klimnuo sa smiješkom. Upravo suprotno: naređeno mu je održati pile živim i zdravim. Tek je 24 sata kasnije. a Eduardo nježno pridigao paket i ustao se. Eduardo shvatio što se dogodilo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi živjela dva klinca iz Porcelliana. U Eduardovoj židovskoj srednjoj školi u Miamiju nisu znali mnogo o pilićima osim da se od njih može napraviti razmjerno solidna juha. Naravno da Eduardu nije bilo naređeno mučiti i ubijati svoje pile. Još nije bio u prilici uvesti Marka u Phoenix. Eduardo ih je sreo nekoliko puta. prijateljica?“ „Monica.“ Mark je dignuo obrve. Na to je Eduardo popravio svoju kravatu. Onih dana kada je odlazio na sastanke u Investment Association čak je nosio i odijelo. Porcovci su iste večeri.

lice. Iza svakog velikog bogatstva stoji velik zločin. Spojio se za čas na internet 12 Face = eng. Vjerojatno je. gledao bi Marka kako ide ravno prema računalu i nije bilo nikakve sumnje u to da je mali bio ljut i da je sa sobom donio određenu količinu Beck'sa. nedugo nakon osam.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 5. Dovoljno lako. a onda se okrenuo stolnom računalu kraj laptopa. Da je taj naš oživljeni Balzac bio u skučenoj spartanskoj i klaustrofobičnoj sobi. pitajući se ima li doista namjeru ići do kraja. a prsti su mu tražili one prave tipke u nizu komandi koje su ga vodile do novog bloga. POGLAVLJE – POSLJEDNJI TJEDAN LISTOPADA 2003. Negdje u zbrci Markove glave vjerojatno se nalazila i spoznaja da nije najpoštenije svaliti sve na djevojku koja ga je odbila. Bilo je dobro poznato da nije trpio nikakvu drugu obuću i jednoga će dana postići to da nikada ništa drugo neće ni morati staviti na svoje noge. po svom običaju. Po čemu se njezino ponašanje razlikovalo od ponašanja svih onih drugih tijekom srednje škole kao i na faksu? Čak je i onakav bezvezni Eduardo imao više sreće s curama nego Mark. Mash = eng. Sad još i ulazi u Phoenix. Trebam misliti na nešto što će me zaokupiti. Ponekad je vjerojatno imao osjećaj kao da je to jedino mjesto kojem pripada. Možda je potegao još piva pa se pogrbio nad tipkama: 20:13 ***** je kuja. Kada bi Balzac ustao iz groba i vidio kako je Marc Zuckerberg uletio u svoju studentsku sobu te grandiozne večeri zadnjeg tjedna listopada 2003. da iz zrna naprvi klas. pustio da ga njegova gorčina grize u grlu dok su mu jagodice prstiju kuckale po tipkovnici laptopa i nježno ga budile iz sanjivosti. Po načinu na koji je Mark dodirivao tipke vidjelo se da je to njegov teren. Možda je negdje u dubini taj fenomen imao neke veze s kontrolom jer s računalom je Mark uvijek imao potpunu kontrolu. Počeo je naslovom: Harvard Face Mash12 / Postupak Vjerojatno je nekoliko minuta gledao te riječi. Nekoliko je puta kucnuo po tipkama. prostora za izražaj nečega što mu se vjerojatno već danima ranije rađalo u glavi. zurio u jarko osvjetljen ekran. vjerojatno bi svoje slavne riječi još i poboljšao jer povijesni trenutak koji je doveo do jednog od najvećih imetaka današnjice nije svjedočio nikakovom zločinu nego tek jednoj studentskoj psini. sada mi još samo treba ideja. Trebam se zaokupiti nečim da ne mislim na nju. S druge strane. kada svima pokaže što je sve kadar učiniti. Te je večeri. Živčanost koja je vjerojatno bila pojačana načim što je te večeri doživio bila je onaj presudni poriv da krene u ostvarenje svojih zamisli. Nekome tko bi ga promatrao sa stane moglo se činiti da je odnos koji je imao s računalom bio daleko prisniji nego s bilo kim u vanjskom svijetu. bio u Adidasovim natikačama na čičak i nosio trenirku s kapuljačom.. nekakav skoro simbiotski odnos proizašao iz godina i godina vježbe. a stroj je oživio uz brujanje. Još od srednje škole bilo je jasno da su mu misli bile bistrije kada bi ih propuštao kroz svoje ruke. Možda je Mark dobro potegnuo piva. no Mark će te večeri napraviti nešto što će ga vratiti u igru. Vjerojatno je popio još jedno pivo. možda je to bilo još nešto. Nikada nije izgledao tako sretan kao kada je na zaslonu vidio svoj odraz. kaša 22 .

svi ostali Markovi prijatelji bili su zaljubljeni u računala kao i on sam. Nisam baš siguran kako će se domaće životinje uklopiti u sve to (zapravo s domaćim životinjama nikad niste na sigurnom. Marka je vjerojatno uzbuđivala matematika potrebna za pothvat. ali većina mu je vjerojatno bila nepoznata iako se morao sretati s njima kad je išao na klopu ili predavanja. Bravo. Da. komuniciralo se preko e-maila. lice..ali Billy se sjetio da bismo mogli uspoređivati dvoje ljudi s facebooka. 23:09 Da. Vratio se laptopu i nastavio pisati blog: 21:48 Istini za volju. Negdje tijekom tog procesa Mark je počeo komunicirati s prijateljima. nošenje odijela i kravate i igranje s ostalom dobrom djecom. Osim Eduarda. ali sviđa mi se ideja o usporedbi dvoje ljudi. I on je njima vjerojatno bio isto toliko stran. ali opet. U tome je bilo složenosti koju će njegovi prijatelji znati prepoznati iako fufe i neandrtalci u kampusu to nikad neće moći shvatiti. čak i nekoliko cura. Kao i obično. a samo ponekad ubaciti neku domaću životinju. umjerenost mu nije nikada posebno polazila za rukom. kodiranje koje je činilo bit ideje o web-siteu. Veći dio komunikacije odvijao se preko e-maila. Upravo su se počeli vraćati s večere. a neke su cure čak i povele računa da mu ostanu nepoznate.. Možda je u tom trenutku znao da će pretjerati. Još samo nekoliko otkucaja po tipkama i bio je spreman. Gotovo da bih neke od tih likova stavio pokraj slika domaćih životinja i uredio glasanje za privlačnije. To nam u cijelu priču dovodi Turinga jer će ljudi ocjenjivati vrijednosti nečije privlačnosti kao što se to radi na hotornot. Olson! Mislim da je dobro krenulo. Na žalost.. Možda se cerekao razgledajući slike rasprostrte preko zaslona. Ono što se danima rojilo u Markovoj glavi i plijenilo mu pažnju konačno je oživjelo i konkretiziralo se u ideji o web stranicama. Ono što nam još treba su fotke. nego je izazov bio u izradi pravog algoritma.Ježi ga. I što ako još nije ni 22h i utorak je? Pa što? Preda mnom je otvoren facebook13 Kirklanda i neki od likova imaju stvarno gromozne slike. Nije se radilo o pisanju programa. termin se koristio samo za popise trenutačno upisnih studenata s njihovim 23 . malo sam i „pod gasom“. gosp. A to znači i da nećemo imati slike brucošica.). Facebook Kirklanda i svih drugih domova na Sveučilištu bio je samo statični abecedno složeni popis imena s fotografijama. Vratio se na blog: Nije baš neka super zamisao i vjerojatno nije čak ni smiješno. pa ću morati prikupljati fotografije iz jednog po jednog doma. Iz Markove je biografije bilo očito da ne voli pješčanike. Razmjenjivali su ideje. Harvard ne drži sve slike u jednom javnom središnjem facebooku. izlazaka.. book = eng. krenulo je. 13 Face = eng. dečku poput Marka to se stvarno moglo učiniti kao sjajna ideja.com. To je bio posao za Eduarda. Svakako je prepoznao neke dečke. Prije registracije današnjeg servisa poznatog pod tim imenom. Činilo se da je on upravo onaj koji sav pijesak želi pobacati van. ulazak u klub. knjiga.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi i povezao s mrežom svojeg studija. pića. Nitko s kime se družio više nije koristio telefon.

a Mozilla će mi snimiti sve slike. ali ograničio je prikazna 20 po stanici. Ali ima još problema. K tome. Dom po dom. Odlično. crnke. To bi bilo malo teže za provesti jer Lowellov administrator stranice ne bi svojim korisnicima nikako mogao objasniti njihove kombinacije bez da ne otkrije sve. niske i visoke. Prvi na popisu je Kirkland. Moguće je da postoji jedna kombinacija ime/zaporka koju zna cijeli Lowell. Sve cure s kampusa.. ime po ime. Još malo i polovica baze sveučilišnih fotografija bit će u njegovim rukama. Slike su porazbacane po hrpi raznih stranica. ali baš je to trebalo biti šlag na torti. Sve im je otvoreno i Apache im je konfiguriran tako da dopušta indekse pa je dosta samo malo wget čarolije i skinut ćemo cijeli Kirkland facebook. Dječja igra. poželjno je da ljudi znaju koja je vrsta ovlaštenja nužna. Onda ću snimiti stranicu. sve po abecedi. Zapravo im je održao lekciju i pokazao gdje su propusti u sustavu. Bio je pametniji od svih koje je Harvard zaposlio na izgradnji sustava. osim brucošica. one zgodne i one manje zgodne. Pa što se onda može koristiti za pristup. pa i to vjerojatno otpada. sve njih.. Niti je imao prava na te slike. a što je poznato i administratoru stranice doma? Tko je rekao matični broj? Sumnje potvrđene. svaku curu. Bit će to fantastično. Provaljivanje u Harvardov računalni sustav na njega je bila dječja igra. To je svakako bila vrsta krađe. Skupljao je sve po redu. Vjerojatno je u nekoliko minuta sve fotke sa sveučilišnog poslužitelja skinuo na disk svojeg prijenosnika. A opet. pretpostavit ću da nemaju pristup glavnoj bazi financijskih podataka pa tako ne znaju koje su čije zaporke. kao kriptograf koji u nekoj špilji pokušava probiti nacističke šifre. Mogu pokrenuti traženje bez parametara pa će mi pustiti cijelu bazu na jednoj jedinoj stranici. brinete. ali Apache nema indekse. objavit će taj blog upravo na njima. 24 . Traže kombinaciju korisnik/zaporka da bi se pristupilo facebooku. a i dom baš neće ispitivati studente koje su im zaporke za financijski sustav. nije li Mark imao pravo uzeti ju? Kakav bi to bio autoritet koji bi mogao odrediti da mu nije bio dopušten pristup nečemu do čega je tako lako mogao doći? 01:03 Sljedeći na listi je Eliot. u njegovom laptopu u obliku silnih nula i jedinica koje predstavljaju plavuše. A opet. Činio je dobro djelo iako su male šanse da će netko od njih to tako doživjeti. sad ću ja biti hrabar. crvenokose i prsate. Istodobno se Markov komp punio fotkama. E. 01:06 Lowell pokazuje neki otpor. Točno. a ja sam stvarno prevelik lijenčina da bih išao od jedne do druge i svaku posebno spremao. Čini se da je dobitna kombinacija napraviti skriptu u Perlu. Možda je to ludo. Sad je odlutao daleko u hakerski raj. pametniji i od sigurnosnih sustava koje su ti ljudi napravili. A kada jednom napravi svoje stranice. Za Marka je to uistinu i bilo tako jednostavno. ako je informacija dostupna. eno ga kako sve lijepo piše na svome blogu. Ne gubimo vrijeme.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 00:58 Neka hakiranje počne. Bilo je to čisto klasično hakiranje. možda luckasto. niti ih je sveučilište postavilo na svoj server kako ni ih netko skidao. Oni su isto otvoreni. bit će mu pod kontrolom. pa će to sigurno biti nešto drugo. Sve što trebam je pustiti istu skriptu koju sam pustio na Lowellu i mirni smo. neka svi vide. 01:31 Adams nema nikakvu zaštitu. vrijeme mi je da negdje nađem matični broj i ime studenata koji pašu za Lowell i unutra sam.

. Ne samo da im direktoriji nisu javni.. I kod njih moraš tražiti. Čudno. kao što je abecedni poredak. Nakon toga i sam program. Blago je odbojno to što puštaju gledanje samo sliku po sliku i nema šanse da ću ići na 500 stranica i skidati ih jednu po jednu.. Kompajliranje ne uspijeva od prve. 01:52 Leverett je malo bolji. Možda je sa smiješkom slistio ono piva što mu je preostalo prije nego je sročio uvod koji će pozdravljati svakoga tko uđe na stranice jednom kada ih postavi i pokrene: Jesu li nas primili zbog našeg izgleda? Ne. A kada jednom i dobiješ rezultate. Ma nemoj.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 01:42 Quincy nema facebook na internetu. ali nije bio dorastao Marku i njegovom računalu. Ne'ko je to morao prije ili kasnije. Hoće li nas po njemu suditi? Da. ali možeš pustiti pretraživanje bez parametara i onda dobiješ linkove na stranice sa svakom slikom studenata. Budućnost im je bila divna: Možda ih Harvard zgnječi zbog pravnih razloga ne uviđajući vrijednost pothvata koji bi se mogao proširiti na druge škole (možda i one u koje idu zgodni ljudi). ne dobiješ link na sliku nego na php koji te preusmjeri ili već tako nekako. To bi moglo biti složeno.. Ovaj će put uzeti cijeli direktorij i unutar njega regexom pretraživati linkove pa tako skopčati na koje stranice mora ići.. najviše dva dana. Nije ga bilo briga ni koliko je sati ni koliko je kasno. Jednom kad bi imao sve podatke. preostalo bi mu samo još napisati algoritme. Nije bilo nesavladive prepreke. I nastavio je tako do duboko u noć. No. Harvard je bio krema među svjetskim sveučilištima. Onda samo mora otići na sve one stranice na koje upućuju nađeni linkovi i s njih maznuti slike. nego ih uopće ni nema. Dečkima kakav je Mark vrijeme je bilo tek još jedno oružje establišmenta. Tu ništa nemogu. Moraš pretraživati. Kakva šteta. osim što dijele direktorij u klase. Vratit ću se kasnije.Kako loše. Stranice je namjeravao nazvati Facemash. Trebat će jedan. Kompleksne matematičke strukture zahvaljujući kojima web stranica radi. 01:43 Dunster je opak.. bilo je to na dobrom putu da postane jebena stvar. Vjerojatno je Mark tada već bio budan kao sova i sav udubljen u postupak. Veliki izumitelji i hakeri nisu doživljvali vrijeme kao svi ostali. a to je da sam kreten jer sam napravio te stranice. Nemaju ni jednog brucoša u facebooku. O da. Definitivno ćemo morati pokrenuti emacs i preraditi onu skriptu u perlu. trebalo je još samo nekoliko dana i nešto malo kopanja i mogao je imati sve što mu je trebalo. Jedno je sigurno. 25 .com. a ako nađeš više od 20 – ne dobiješ ništa. 02:08 Matherje u suštini isti kao i Leverett. velika je vjerojatnost da je Mark znao kako se zaobilaze i te prepreke.Jedan Beck's bio bi sasvim u redu. Najvjerojatnije ću poslije skužiti kako provaliti u one domove u koje nije mogao odmah. Vjerojatno se nekima nije moglo pristupiti ukoliko upit nije došao s IP adrese unutar doma pa im nije uspio prići iz svojeg James Bondovskog uporišta u Kirklandu. Reklo bi se da je do četiri ujutro došao dokle je mogao i imao tisuće slika preuzetih iz domskih baza podataka.

Na kraju. udžbenik je na mjestu. Zacijelo 26 . pećina od kojih dvadesetak kvadrata. Iz svojeg skrovišta mali ne vidi jesu li s druge. Tepih pod njim je grimizan. van. ali ni jedno ne gleda u smjeru maloga. Klinac koji stoji po strani zahuktalog hormonalnog studentskog života. ali adrenalinski naboj je uvijek tu. a ona se izvija dok njegove usne ljube njezin vrat. a onda je šmugnuo unutra baš kad je trebalo. Prolaze upravo kraj kauča. kao ni on. Par ga nije primijetio. a klinac se svako malo osvrne provjeravajući je li još uvijek sam u sobi. onaj mladić i djevojka samo su imali sreće. Lakoćom svojstvenom profesionalcima napipava traženi utikač na kraju kabela i uključuje ga u utičnicu u zidu desetak centimetara iznad poda. treće ili četvrte godine. Gluho doba noći. klinac se na vrijeme sakrio iza kauča. ali veći dio sobe čine sjene.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 6. ali znamo da se Mark pomučio dok nije provalio u neke domske servere. Rukama joj prelazi preko ravnog. Ono što možemo jest predstaviti kako su se stvari mogle razvijati od tada nadalje: Samo sjedište Sveučilišta Harvard. Čekao je izvan prostorije da podvornik završi s tepihom i prozorima. Kako zamišljamo. kroz vrata. Treba mu još koja minuta i naći će što je tražio. Malo nije imao ključ. Zamišljamo ga kako je kliznuo iz zaklona i nastavio tamo gdje je stao kada su ga prekinuli. ali srećom nešto joj je došlo i predomislila se. golog trbuha. imaju druge stvari na pameti. Imajući na umu misaoni proces pri stvaranju Facemasha kako ga je opisao u svojem blogu. Srećom. nasmiješiti se i posegnuti za rancem obješenim preko lijevog ramena. čim je čovjek spakirao svoju opremu i izišao. Zamislimo mladića pognutog u mraku. Vrata se snažno vraćaju na mjesto udarajući u udžbenik: klinac na tren pomišlja da će ga literatura izdati i da će cijele noći ostati zaključan u prostoriji. S druge strane. Samo što se nije predala. I koljena i ruke su mu na tlu. Nema sumnje da mu srce udara i možemo zamisliti kako mu se majušne kapljice znoja stvaraju na leđima. na hodnik. Za sada je mladić prislonio djevojku uza zid a kožnu jaknu i majicu razmaknuo joj je do ramena. dvije od onih silueta mogle bi biti dečko i cura smješteni kraj zida u dnu prostorije. Salon na trećem katu nije baš zabranjeni teritorij. Stvarno se sklupčao. POGLAVLJE – KASNIJE ISTE VEČERI Ako biste našli hakera kojeg biste pitali što bi se dalje moglo događati te hladne noći u Cambridgeu. pokazati svima da je pametniji od bilo koga. Sekunde prolaze dok laptop tiho šumi. Kada je on u pitanju. malene valove čiste energije kako se crpe iz električnog srca zgrade. Možda je ono što je tražio dobio i na druge načine. A možda i klinac koji se samo želi dokazati. Mali je ozbiljan i zna cijeniti formalno obrazovanje: vrata je zaglavio udžbenikom. Kreće u obilazak zidova. čini se da bi odgovor bio prilično jasan. podigao i napola iznio van. Hvata ga za ruku i odvodi preko sobe. samo je savršeno pogodio pravi trenutak. Vjerojatno su vidjeli otvorena vrata i znatiželja ih je uvukla unutra. debeo. smotao se u klupko iza kauča od baršuna. opravdano je zamisliti paketiće koncentrata električnih informacija kako jure kroz kabel. Pušta ga još sekundu. Ne mislimo da mu je ovo prvi put što radi tako nešto. Možda postoje i druge varijante. Ono što bi mogao znati jest da ni oni nisu smjeli biti ondje. Par puta je hitro kvrcnuo prstićima po tipkovnici prijenosnika i pokrenuo program koji je izradio prije nekoliko sati. pa stao promatrati kako zaslon treperi. Dok je ona došla do vrata. mali ostaje sam sa sjenama i siluetama. posebno onaj niži dio zida u kojemu se ponekad nalaze kanali s instalacijama. mladić ju je stigao i obgrlio oko struka. Klinac koji mnogo zna o računalnoj zaštiti i kako ju isključiti. baš između prozora na dvorište. no nikada nećemo znati detalje. ali obično je potreban ključ da bi se u njega ušlo. pognut je dok pretražuje tamne plohe. Klinac koji se možda želi uključiti. možete relativno lako predvidjeti što je slijedilo. gotovo bez glasa pomamno siše iz zida. a onda ga odguruje uz smijeh. podatak i mek. Klinac možda nije sam.

opet. vjerujemo. i to je sve. dio istinitog moralnog kodeksa. Zabaci ranac na lijevo rame i požuri prema vratima. Slobodan pristup informacijama i sva ta sranja su za njega.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ima osjećaj da radi neko bondovsko sranje. možda ne samo nekoliko nego sve koje je našao. nije baš da ubija s predumišljajem. Klinac je dobar dečko i bori se za pravu stvar. Možemo zamisliti kako osjeća cvjetni miris djevojčina parfema što još uvijek zavodljivo vreba u zraku. to je definitivno za opće dobro. klizne iz salona i pušta da se vrata za njim zalupe. zapravo ne radi baš ništa. to nije čak ni sitna krađa. U redu. Minutu kasnije tihi elektronski pijuk iz prijenosnika javio je da je posao gotov. koristeći baš navedenu zaporku. U svijetu hakera. prorežu put kroz nju. A onda. Fotke su tu da ih se gleda. Ok. Niti zajebava transport električne energije nekim debelim dalekovodima. valja naći način kako ga srušiti ili prijeći. Ima li ograde. Ali nije baš ni za strijeljanje. niti provaljuje na stranice Ministarstva obrane. U usporedbi s onim što bi bio u stanju učiniti haker njegovih sposobnosti. onakva za koju je potrebna zaporka. Neka vrsta nadgradnje hakerskih vjerovanja: kad naiđeš na zid. 27 . Opće dobro. a kojoj se pristupa s IP adrese upravo tog doma. A kako mladac vidi. to baš nije posve nevino. Gotovo se može čuti kako mu glavom lelujaju tonovi James Bond leitmotiva. A možda to jest privatna baza. Niti krade novac iz banke. Informacije su tu da se dijele. Mali čupa ethernet kabel iz zida i gura laptop u ranac. Samo još nekoliko minuta i bit će gotovo. Negdje duboko u zakutcima mozga shvaća da je to što radi vjerojatno protuzakonito – u najmanju ruku suprotno sveučilišnim regulama. oni su zločesti dečki. Ljudi koji grade zidove. čak ni ne traži novi email od bivše cure. možda treba obaviti još dva. establišment. Skida samo nekoliko slika iz baze domova. Uzima udžbenik. S ti je domom gotov.

i negdje u četvrtom ili kasnijem koraku požar je postao neugasiv. Došao je i do studentskog lista Crimson. Jedna od njih je link podijelila s Udrugom crnkinja Harvarda. Možda ga nikada ne bi ni pokrenuo. No. Netko drugi je poslao grupi Fuerza Latina. proširile su se kampusom kao epidemija. odmah je spazio laptop još rastvoren na pisaćem stolu. u svoju sobu. Netko je poslao link svakome tko je kontaktirao s Institutom za politiku. a ne grafitna olovka. imao je sastanak u vezi nekih predavanja koja je slušao i to je potrajalo mnogo dulje no što je mislio. Prijenosnik se smrznuo jer je bio poslužitelj za Facemash. Ubio je to čudo nakon nekoliko minuta.. namjeravao je samo baciti ranac. Nakon što je to napravio – prekrasno. zadaću koju treba dovršiti. pa su ti treći slali dalje. savršeno i predivno kako je i trebalo biti – poslao je e-mailom link nekolicini prijatelja kako bi vidio što misle o tome.com. Nadao se mišljenjima. reklo bi se da je link bio poslan kao obavijest na desetak raznih grupa primatelja email obavijesti. prijedlozima i pokojem uzdisanju u nebesa. jebote!“ Prije nego je otišao na sastanak. No. a onda i pratili kako se kompleksnim algoritmom računa koja je od svih najzgodnija. Ne valja. osim u slučaju da. Očigledno su neki od njih proslijedili link svojim prijateljima. tek da malo unaprijedi stvari. organizacijom s više od stotinu članova. prekasno.com. pogledati ima li pošte i sjuriti se u blagavaonicu. više se ne briše. Sinulo mu je. udari nekoliko tipki i pomoću zaporke uđe u program što ga je stvorio. zaustavio ga. ali i dalje je radio na onome što je počeo. nego ga je doživljavao kao neriješen matematički problem. Facemash je bio posvuda.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 7. Kad se vratio u Kirkland. Gledao je kako zaslon prijenosnika konačno gasne. Web stranice na kojima ste birali koja je od dvije studentice zgodnija. čak i nakon što je nastavio živjeti uobičajenom rutinom pohađajući svoje računarske predmete. „O. a i na neke kućne elektroničke oglasnike. ali sada je bilo gotovo. kad je ušao u spavaću sobu. Sranje. Facemash je bio pušten s lanca. Želio je doznati kakva je bila pravna strana skidanja svih tih slika. družeći se s Eduardom i drugim frendovima u blagavaonici. Prema onome što je web poslužitelj bilježio. Već se davno slegla njegova večer pijančevanja.. Kasnije je objašnjavao kako mu to nije bila namjera nego je htio samo malo sugestija. Na njegovo iznenađenje. Zavalio se u stolac. Link nije trebao tako izmaći kontroli. to nije imalo smisla. 28 . prsti su mu se tresli. udruzi za prava latinskoameričkih žena. U manje od dva sata poslužitelj je primio dvadeset dvije tisuće glasova. zaslon je bio zamrznut. Otišao je iz sobe. Kasnije će novinarima reći da tttada i nije mnogo brinuo o Facemashu. nekolicini prijatelja poslao je link na Facemash. Kod interneta je fora da je to kemijska. U prethodnih pola sata stranice je posjetilo 400 klinaca. slušajući i one obavezne predmete. POGLAVLJE – ŠTO SE POTOM DOGODILO Tek je 72 sata kasnije Marku bilo jasno što je točno učinio. Imao je osjećaj da je u gadnoj neprilici. Mark poskoči. od kojih su neke održavale udruge studenata u kampusu. Kad jednom nešto staviš na papir.

čuo sam sinoć neke dečku u Porcu kako pričaju o tome. ali pogledaj naslov. ha?“ prigušeno podvikne Divya u znak pozdrava. Opet je pogledao Indijca. Kao i ostatak Quada. a komad nalik poluprožvakanome mesu visio mu je s usana. Tylerove su se obrve dizale dok je s naslova prelazio na tekst i gutao prvih nekoliko odlomaka. Tog je jutra vjetar na rijeci brijao naročito snažno. Tyler je još bio gladan kao vuk. Uočljivi. arhitekti su vjerojatno mislili da će moći proći što god napravili. i knjižnica je bila novijeg datuma.“ Divya se smješkajući složio. ali naposljetku je došao i stao do Indijca. Kako je sve to bilo nešto dalje od srca Harvarda i patine prekrivene bršljanom. prekinuo ga je Divya.“ 29 . na njemu je bio nagriženi sendvič s parizerom. a ne kao sveučilišna knjižnica. Tyler. „Dobro. Iako su on i Cameron doručkovali ni pola sata ranije.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 8. mirno su se vratili svojim brigama. Zbog tog je udžbenika i bio u knjižnici. Sam Kensigton je prilično popizdio jer je Jenny Taylor. „Nije da se tome tko čudio. „Koji ti je kurac. posebno nakon što im je Divya došao pokazati. to je prilično cool. Odabrao je baš tu neman jer nije bila udobna. Tyler pruži članak Cameronu. pa onda tamo gdje mu je ovaj pokazao. a odmah kraj njega jarko crveni plastični pladanj iz nedaleke blagavaonice Pforzheimer. ponedjeljak je.. prenaglašeni betonski stupovi i sjajno pročelje od čelika i stakla. Cameronu je trebalo neko vrijeme da se izvuče iz stolca i dotetura do njih. budi se i dovlači to svoje dupe ovamo!“ Nekoliko studenata u neposrednoj blizini podignulo je poglede.. Tyler se zabuljio u njega. nije izgledao ni upola umoran kao njegov brat. pak. „Cameron.“ „A druga cimerica Ginny bila je prva“. „Neću nam naći programera u Crimsonu. a njezina cimerica Kelly druga. Dio sendviča koji je nedostajao još se uvijek kretao unutar njegove usne šupljine i bio je tako zabavljen njime da nije čuo kako mu Divya prilazi. a sendvič ga je jedini držao budnim. čovječe?“ „Sorry za sendvič. Pred njim je rastvoren ležao oveći udžbenik ekonomije. napola umotan u salvetu. Tyler se nalazio zakopan u dubini trećeg kata svemirskoga broda. Divya mu je prišao s leđa i zviznuo primjerkom Crimsona po taci tako da je netaknutu polovicu sendviča zakovitlao ravno na pod. a Cameron ga primi s odobravanjem. Čak i futuristički monstrum koji bi bio primjereniji MIT kampusu malo dalje niz ulicu. a oči bile krvave i otečene. Kao niotkuda. POGLAVLJE – QUAD Izvana je četverokatnica Hilles Building izgledala kao svemirska postaja koja se prisilno spustila.“ Tyler je zgrabio novine i otresao kečap sa zadnje stranice. „Ma da. Kosa mu je stršala uvis. Svoju je dvometrašku pojavu smjestio u kombinaciju stolca i radnog stola koja je izgledala kao naprava za mučenje. na toj stranici ispala treća. ni sedam ujutro. njegova cura. poput art deco namještaja. a već je iza sebe imao takve napore da je morao primjenjivati posebne tehnike za održavanje budnosti. Tyler se ispružio koliko je mogao i zabacio pogled iza police s knjigama kako bi snimio bratove krakove ispružene tri metra dalje pod identičnom kombinacijom stolca i stola. a momčadski je trening bio izrazito brutalan. za manje od sata trebao je otići na predavanje. ali kada su vidjeli da Tyler zove brata.

Plavuše su rangirane na web stranicama po imenu Facemash. Mnoge. Iako. ali je bilo očigledno i da je briljantan programer. Bile su cimerice i na prvoj godini. Feministice iz kampusa slale su na desetke e-mailova.“ Tyler je tiho zazviždao. Bio je to nered najfinije vrste. Dogodilo mu se dvadeset tisuća hitova u dvadeset minuta. doduše. reklo bi se po napisanome. Taj je mali sjebao stvar s tim stranicama. Kelly i Ginny. cure. „Opa.“ Tyler se naslonio i opustio. A sad su tri najzgodnije plave cure na godini. mogla je odrediti suspenziju ili čak ispis. Sveučilišni odjel koji se bavio pitanjima stanovanja bio je na zlu glasu zbog takvih psina. ponekad čak i od odvjetnika i viših zaposlenika uprave. Bilo je vrijeme za dati nekome nogu. nije mu bilo jasno da će ljudi poludjeti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler se morao nasmijati. Izgleda da je slike pokrao iz domskih baza. da dečko nije neki Casanova. „Trebali bismo popričati s tim klincem. opa. a definitivno je i slobodan mislilac.“ Tyler je znao sve o „disciplinskoj“. rekao je Cameron trčeći kroz članak. nastavio je Divya pokazujući na Crimson. i to je navodno bio rezultat ždrijeba. No Tyler nije vjerovao da bi u ovom slučaju kazna mogla biti teška. 14 Hamburger i Pommes frittes Crn i Bijel 15 30 . Sviđalo mu se sve što je čuo. u jednoj sobi bili su Burger i Fries14. Onaj koji je postavio Facemash vjerojatno će dobiti uvjetnu. Dečko je morao stati pred dva dekana i starijeg savjetnika. nitko živ na Harvardu nije vjerovao da je to slučajno. Tyler je imao prijatelja u Porcu koji je optužen za varanje na ispitu iz povijesti. uz najmanje dva Black i White15 kompleta. Hakirao ih je i sve poskidao. Svaako se cure iz kampusa neće oduševljavati njime. Članak u Crimsonu nije imao veze s Uredom za smještaj studenata. Možda je baš on to što su tražili. onog online rasporeda kojim si birao predavanja. Kada je napravio stranice. Stavljali su u iste sobe klince sa sličnim imenima. Naravno. „Tko je poludio?“ „Pa.“ Divya je klimnuo. Kad je Tyler bio brucoš. On i nekoliko njegovih prijatelja ići će pred disciplinsku. Jenny. Usporediti domaće životinje i cure? Takvo što ti ne pada na pamet kad redovito ševiš. Profesori se nisu mogli spajati na svoje e-mail poslužitelje. „Napisao je i onaj Course Match.“ Tyler je osjećao kako mu krv jače kola žilama. Tyleru. Sjećaš se. dospjele u istu sobu s brojem telefona 3-FUCK.“ „Aha. „Srušili su ga prilično brzo“. „Kaže da ga je ubio sam taj mali koji ga je i postavio. odnosno disciplinskoj komisiji uprave koja se uglavnom sastoji od dekana i predstavnika starijih studenata. Iako. nekoj vrsti „hot-or-not“ klona. toliko je ljudi bilo istovremeno na stranicama da su zagušili protok sveučilišnoj mreži. Kelly i Ginny najbolji komadi s druge godine. posebno nakon što je netko skužio da zadnjih pet znamenki telefonskog broja njihove sobe znači „3-FUCK“. Disciplinska je bila moćna. Reputacija će mu biti malo sjebana. Mali koji je to napravio sad je u velikim problemima. A onda i sveučilište. A u srednjoj je navodno bio nekakav kao megahaker. na svom je blogu pričao o uspoređivanju cura s domaćim životinjama. „Kaže ovdje da mu to nije prvi program“. Moglo se tvrditi da su Jenny. koji je studentima omogućavao procjenjivanje djevojaka na temelju njihovih fotografija i koji je prilično uzburkao čitav kampus.

jako dobar s kompjutorima jer nikako nije izgledao kao neki blistavi sportaš. „Mark Zuckerberg“. jako. odlučio je Tyler. ali kaže li se društveno neprilagođen. možda bolji nego bilo tko drugi na svijetu – kao virtuoz na violini ili nagrađivani pjesnik. ili biti jako. „Pošalji mu e-mail“. Onaj klinac je očito bio jako. Po Harvardu su šetali deseci takvih.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Već sam nazvao Victora.“ Tyler i Cameron su se pogledali. Autist vjerojatno nije bio pravi izraz. ali nije se zavaravao.“ „Kako čudan?“ pitao je Cameron. „Znaš već. jako dobar u nečemu. doduše. Tyler je bio sklon pomisliti da su on i brat mu bili iz prve skupine. Znao je da su jako. „Vidjet ćemo bi li taj mali Zuckerberg htio sudjelovati u stvaranju povijesti. lupkajući po Crimsonu. jako dobri u ekipi. „I kako se mali zove?“ pitao je Tyler već mozgajući unaprijed. zajendo su na nekoliko njihovih računalnih predmeta. jako. da je klinac malo čudan. to bi vjerojatno bilo to. Da bi upao na Harvard. trebao si ili imati sve petice i biti dobar u nekom sveučilišnom sportu. odgovorio je Divya. Zna ga. Upozorio me. Znali su na što je Divya mislio.“ 31 . jako. kao neka vrsta socijalnog autista.

iako je Eduardo imao osjećaj da u svim tim stotinama godina niti jedan student nije prošao bizarnu torturu kakvu je otrpio klinac pokraj njega. Istini za volju. Akrobacija. pa i u knjižnici. „Bilo je neugodno“. na jakom suncu kakvo prži u jedanaest sati. Mark je nosio odijelo i kravatu i činilo se da mu je nelagodno. Pa da. osim grupa. i bio je odmah spreman dobrovoljno ukloniti uočene propuste. odgovorio je posprdno Mark. predavaonicama. Pratio je pogledom dvije zgodne brucošice kako žure niz jednu od stazica. Niti Centar za znanost svemirskih linija. a jedna od njih je podigla kosu u pundžu i otkrila komad porculanski bijelog vrata. gdje god bi naletjeli na Marka. a to je da Marku nikako nije bilo jasno zbog čega su se uopće svi toliko uzrujali. Možda je i on razmišljao o njima kao i Eduardo. Ono što ga je stvarno zbunilo je bijes raznih ženskih grupa s kampusa koji je navukao na sebe. dobacio je Eduardo i ponovo se zagledao u travnjak. probio se kroz sveučilišne sustave zaštite i stvarno je skinuo slike. Bilo je u toj situaciji i nečega zanimljivog. Tijekom ispitivanjapred disciplinskom je odmah priznao krivnju za provaljivanje u računalne sustave. navukao je i bijes žena: mnoge su slale pisma. najbolji argmenti u obrani po pitanju tog posla s Facemashem bili su njegova društvena osakaćenost i zbunjenost reakcijama koje je izazvao. nego samo nije razmišljao kako razmišljaju drugi klinci. Eduardo je sa svojeg povišenog položaja jedva hvatao vrh Memorijalne crkve u daljini. težinu stoljeća sličnih prizora. e-mailove ili čak svoje dečke da osobno prenesu poruku u blagavaonici. Bacio je pogled na Marka koji je sjedio na stubi prekriženih nogu. kutijasta brucoška spavaonica. da su i one vjerojatno čule za Facemash. U tom trenutku. Uzane stazice obrubljene drvećem vrludaju između krpica detaljno uređivanog travnjaka. POGLAVLJE – POVEZIVANJE Gledano s prilaznih stuba Knjižnice Widener. dijelom zasjenjen jednim od masivnih stupova koji su držali krov velike kamene knjižnice. I on je gledao cure kako prelaze travnjak. Nosile su jednake Crimson šalove. nego se radilo o beta-testiranju koje je izmaklo kontroli. Eduardo je znao da nelagoda nije proistekla samo iz odjeće u kojoj je moramo biti. Možda su bile čak i svjesne da je ni sat prije Mark morao sjesti pred Disciplinsku komisiju i braniti svoje postupk.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 9. niti jedna novija zgrada nisu narušavali strogu ozbiljnost kontinuuma sveučilišta svjesnog svoje povijesti. ali ništa više. Mark se usudio dometnuti da je sam zaustavio rad stranica kada je shvatio da je počela epidemija. Harvard Yard izgleda prilično jednako kako je izgledao zadnjih tri stotine godina. Nikada nije namjeravao pustiti Facemash na upotrebu cijelom kampusu. Nije mu sinulo da će se cure naljutiti jer ih dečki 32 . iako dekani tu zanimljivost nisu smatrali razlogom za veselje. a ne želja da se web stranicama napravi kakvo zlo. možda čitale o njemu u Crimsonu ili vidjele kakav post na internetskom oglasniku kampusa. da su ga stavili ni manje ni više nego pred tri dekana. Takav je prizor imao težinu. Prastare zgrade od kamena i cigle prekrivene su složenim uzorkom zavijutaka bršljana poput vena ostarjele arhitektonske kože. branio se. a da se ne spominju i dva stručnjaka za računalnu sigurnost. Štoviše. niti Canaday. ali i istaknuo da su njegovi postupci rasvjetlili mnoge ozbiljne sigurnosne propuste u sveučilišnom sustavu. Okupljeni dekani sjedili su i gledali kako je sav zajapuren glumatao i shvatili da nije loš dečko. Također. „Pomalo nalik na kolonoskopiju“. za razliku od inače. Njegova avantura je imala plemenitu podlogu. koji su ga svi natjerali da se ispričava i ispričava zbog zbrke koju je nehotice izazvao.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi rangiraju prema izgledu. A opet, kvragu, Mark je kao i Eduardo, kao i vjerojatno svaki drugi student na svijetu, uspoređivao cure s grupe prema njihovoj privlačnosti. A tako je otkako postoji institucija školstva. Eduardo je bio sasvim siguran da će jednog dana neki paleontolog naći špiljske crteže procjenjivanja djevojaka iz vremena neandertalaca. Takvi popisi su jednostavno dio ljudske prirode. Onome tko je sa strane promatrao te probleme moglo je biti jasno da je Markov problem bio to što nije mogao shvatiti da neće baš svima biti drago znati ono o čemu su on i njemu slični šmokljanski prijatelji razgovarali nasamo. Predložiš li uspoređivanje cura s domaćim životinjama, ljudi popizde. U svakom slučaju, mnogo ljudi je popizdilo na Marka. Dekani su ipak bili blagonakloni i odlučili su da ga neće zbog Facemasha izbaciti sa sveučilišta. Rekli su mu da se kloni nevolja sljedeće dvije godine, inače... Nisu opće jasno objasnili kamo je vodilo ono „inače“, ali u svakom slučaju Mark je oštro dobio po prstima. Akademski status mu nije narušen tim slučajem. No njegova reputacija u kampusu nije mogla proći tek tako. Ako je prije Facemasha imao problema sa ženama, nakon njega će mu situacija biti nalik nemogućoj misiji. S druge strane, ljudi su sada znali tko je Mark Zuckerberg. Za to se pobrionuo članak u Crimsonu. List je čak popratio događanja oko Facemah debakla svojevrsnim epilogom u uvodnom članku jednog broja i zaključio kako je broj posjeta na stranicu ukazao na potrebu za servisom koji bi omogućio stvaranje zajednice za razmjenu slika, još nejasnog oblika, ali možda ne s tako negativnim prizvukom. U svakom slučaju, Mark je podigao prašinu, a ni to nije malo, zar ne? Kad su se dvije brucošice odšetale iz kadra, Mark je posegnuo za svojim stražnjim džepom, izvadio komad presavijenog papirića i okrenuo se Eduardu. „Pokazat ću ti nešto. Što misliš o ovome?“ Dao mu je papirić, a Eduardo ga je rastvorio. Bio je to otisnut e-mail s Markovog računala: Hej, Mark, prijatelj mi je dao tvoj e-mail. Uglavnom, ja i moja ekipa trebamo web programera koji radi php, sql, a poželjno bi bilo da ima temelje i jave. Već smo daleko odmaknuli s izradom stranica i htjeli bismo da budeš dio programa za koji smo sigurni da će uzburkati život na kampusu. Molim te, nazovi me na mob ili mi pošalji mail da znam kad bismo mogli malo popričati na telefon i sresti se sa sadašnjim programerom. To bi trebalo biti uistinu vrijedno iskustvo, i to pogotovo ako imaš poduzetnog duha. Detaljnije kad se javiš. Pozdrav. U potpisu e-maila je stajalo ime Divya Narenda, a mail je poslan i nekome tko se zvao Tyler Winklevoss. Eduardo je dvaput pročitao poruku pažljivo je razmatrajući. Izgledalo je kao da su to klinci koji rade na nekom tajnom web siteu i javili su se nakon što su vidjeli Facemash i pročitali Crimson, u nadi da će im on pomoći napraviti što god to namjeravali. Sigurno nisu znali Marka, nego su se odazvali njegovoj reputaciji, njegovoj iznenadnoj ozloglašenosti. „Poznaješ li ih?“ pitao je Mark. „Divya mi nije poznat, ali znam tko su blizanci Winklevoss. Na četvrtoj su, mislim da žive u Quadu. Veslaju.“ Mark je klimnuo glavom. Naravno da je i on znao blizance Winklevoss. Nije ih znao osobno, podrazumijeva se, ali nije mogao ne primijetiti ih prije ili kasnije. Teško je ne primijetiti identične blizance dvometraše. Ipak, ni Mark ni Eduardo nisu nikada progovorili ni riječi s njima, a nije ni da su se kretali u istim krugovima. Tyler i Cameron su bili članovi Porcelliana. Bavili su se sportom i družili se s takvima.
33

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Hoćeš li im se javiti?“ „Zašto ne?“ Eduardo je slegnuo ramenima. Pogledao je ponovno e-mail. Istini za volju, nije mu se sve to sviđalo. Ni Winklevossi ni Divya nisu mu bili poznati, ali je znao Marka i nije mogao zamisliti da bi se mogao slagati s takvim društvom. Trebala je posebna vrsta „razumijevanja“ da bi se s Markom moglo slagati na dulje staze, razumijevanja kakvo likovi poput blizanaca Winklevoss nisu nalazili za likove poput Eduarda i Marka. Naravno da je Eduardo napravio veliki pomak otkako se počeo kretati po Phoenixu i raditi na svojoj inicijaciji. Za koji tjedan, bio je prilično siguran, to je trebalo biti gotovo, a on postati punopravni član kluba. Ali golema je razlika između članstva u Porcellianu i u Phoenixu. Smisao Phoenixa je bio naučiti kako se priča s curama, dobro se oblokati i, bude li sreće, nešto poševiti. U Porcellianu su učili kako vladati svijetom. „Jebo njih, ako mene pitaš“, uzvratio je Edurdo. „Ne trebaju ti.“ Mark je uzeo papir i vratio ga u džep, pa se posvetio vezicama i olabavio si cipele. „Ne znam“, rekao je na način da je Eduardu bilo jasno kako je odluka već donesena. Možda je nešto u Marku nalazilo druženje s ljudima poput blizanaca Winklevoss privlačnim, a možda je i u tome vidio priliku za neku novu svinjarijicu poput Facemasha, nešto što bi moglo biti zabavno. Ili, Markovim uobičajenim riječima: „Moglo bi biti zanimljivo.“

34

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

10. POGLAVLJE – 25. STUDENOGA 2003.
„Sranje! Dečki, stavljajte svoje cure pod ključ! Gle tko nam je došao na večeru.“ Tyler i Cameron su trčećim korakom došli skoro do polovice blagovaonice u Kirklandu kada se to dogodilo. Tyler je ugledao bika u obliku studenta frajerski iskešene pozamašne gubice, koji glumi da će ga oboriti, i nije se mogao ne nasmijati. Sama je pomisao da će neopaženo proći kroz blagovaonicu nekog od domova na rijeci bila apsurdna. Obojica su imala dosta prijatelja u Kirklandu. Na rijeci su živjeli njihovi kolege s godine, nekoliko članova Porca i niz ljudi iz veslačkog saveza. Davis Mulroney nije pripadao ni u jednu od tih skupina, ali je bio neizbježan budući da je bio oko 150 kilograma težak ragbijaš i još je nalijetao na njih. Tyler je probao eskivirati, ali je bio prespor i Davis ga je zahvatom oko struka podigao u zrak i tako držao dok je polako brojao do pet. Spustio je Tylera, pa im obojici pružio ruku značajno strignuvši čupavim obrvama. „Pravimo se važni pred sirotinjom s rijeke, ha? Što vas dovodi ovamo?“ Tyler je pogledao Camerona. Obojica su pomislila da je bolje do daljnjeg razgovora s malim hakerom držati u potaji. No projekt im nije bio baš potpuno tajan. Njihovi su prijatelji znali za nj, a i poneki od porcellianske braće; mali Zuckerberg je u tom trenutku bio toliko vruć da je sjajio u mraku, a njihov projekt baš nije bio spreman za medijsku pokrivenost tipa Crimson. Štoviše, nisu ga još ni bili upoznali, ali su znali da je prilično zainteresiran za njihove stranice i da je želio postati dio onoga što su pokrenuli. I Divya i Victor već su bili izmijenili mnoge e-mailove s njim i obojica su dobila dojam da je prilično zainteresiran. Ono što im je napisao u jednom svježijem e-mailu uvjerilo ih je da se svakako isplati potegnuti do tog doma na obali. Ja sam za razgovor, ali se sada moram baviti posljedicama Facemasha, pa može onda sutra? Definitivno sam zainteresiran čuti o tom vašem projektu. Ali naći se na večeri u Kirklandu nije bilo isto kao raditi u pravom ortakluku i Tyler nije htio da cijeli kampus zna da su on i brat u suradnji s malim koji je postavio Facemash prije nego do te suradnje uopće dođe. Opet, bilo je blesavo očekivati da bi mogli ući u Kirkland i ne susresti se s hrpom prijatelja. Davisova je cura bila cimerica neke Cameronove bivše, a u svakom slučaju veslači i ragbijaši imali su slične rasporede treninga i stalno su nalijetali jedni na druge. „Čuli smo da je danas sloppy-joe“i, odgovori Tyler. „Mi smo uvijek za dobar sloppyjoe16.“ Davis se nasmijao. Pokazao je rukom na stol kraj prozora popunjen prilično krupnim dečkima odjevenim u identične Harvard-trenirke. „Zašto nam se ne biste pridružili? Idemo poslije ovoga u Spi, možda i do Graftona. Mojem kompi dolaze neke cure iz Wellesleya Fuck Truckom17. Bit će zabavno.“ Tyler je zakolutao očima. Taj Fuck Truck je bio zasebna institucija Harvarda, a u stvari se radilo o manjem autobusu koji je vozio na ruti između Harvarda, ženskih škola u okolici i kampusa u kojima je bilo libernijih kolegica. Prometovao je uglavnom vikendima. Svaki društveniji harvardski diplomac je barem jednom u akademskoj karijeri putovao Fuck
16 17

Vrsta hamburgera u kojem je umjesto pljeskavice smjesa mljevenog mesa, luka i kečapa. Fuck = jebanje; Truck = kamion 35

Vidio je kako se Mark sve više i više zagrijava za ideje o kojima je pričao njegov brat. Što se više radilo o računalima. izgledalo je da je Mark odmah sve shvatio. „Zvat će se Harvard Connection“. Zatim je ušao u filozofiju koja je ležala ispod svega toga. a mogli bi i tražiti poveznice među njima. a Cameron je predložio neka sam pogleda. Cameron ga je povukao za ruku i pokazao mu stol na kraju četverokutne prostorije. što je bilo najbolje. U jednom bi se korisnici upoznavali radi izlazaka. što je još važnije. stari. I želimo da ti budeš ključna figura u svemu tome. povezivali se. Klinac im je mahao sa sredine stola. Dodao je i da bi stranice trebale imati dva odjeljka. Potom je dao puni opis web stranice koju su htjeli izgraditi. „Ali. a koža mu je izgledala bljedunjavo kao da već dugo nije vidio sunca. svi ćemo zaraditi“. Iako mu se iz izraza lica teško moglo nešto dokučiti.“ Potapšao je velikog po ramenu. o tome kako se. a ne sahraniti. a drugi bi bio predviđen za povezivanje. Procijenio je da je preostalo još deset do petnaest sati programiranja – ništa što programer Markovog kalibra ne bi sredio s lakoćom.“ 36 . to će biti jako cool. Dok je hodao nije se mogao otresti zamisli da je Fuck Truck zapravo analogan projektu koji on i brat pokušavaju pokrenuti. Nosio je laganu vjetrovku i kratke hlače iako je vani bilo oko nule. Pitao je koliko je daleko Victor odmaknuo s kodiranje. Sviđala mu se zamisao web stranica za upoznavanje djevojaka i bio je siguran da programiranje ne bi trebalo biti preteško. Žao mi je što Divya nije uspio doći. odmahnuo hrgama za stolom i krenuo niz blagovaonicu. kratke tamne kose i prilično zapuštene brade. Tyler je vidio da bi mali htio znati što je u tome njegovo kako bi završio i pokrenuo te stranice. izgledalo je kao da se od ostalih klinaca ludih za kompom razlikovao po tome što je dijelio strast i viziju koju su blizanci ulagali u projekt. Ovo je moj brat Cameron. to je više iz njegove pojave iščezavala štreberska neobičnost i. pa je Tyler krenuo na stvar. Studenti bi mogli stavljati svoje slike i osobne informacije. Cameron je krenuo u detalje. po njegovom mišljenju. To bi te opet dovelo u Crimson. ali možda ovih dana. ali te večeri nije mu bilo ni do Fuck Trucka ni do onoga što je vozio. rekao je. „Sorry. Tyler je sjeo na stolac nasuprot.“ Držati Markovu ruku bilo je kao da držiš krepanu ribu. danas ne mogu. neki krakati s kovrčavom crvenom čupom. Sredstvo za što tješnje povezivanje mladića i djevojaka. Tyler je prvi prišao i pružio mu ruku. a čak je mogao i skinuti kod na svoj komp i nastaviti raditi na njemu. pa je uskočio čim je Cameron zastao. krenuo je odmah u srce problema. U početku je nastojao biti kratak i jasan i objasniti kakva ih je ideja potaknula osmisliti sastajalište mladića i djevojka s Harvarda na kojem bi se upoznavali. supermarket u kojem nalaziš kolegicu iz snova. Upravo bi Harvard Connection to izmijenio spajajući ljude putem njihovih sličnih sklonosti ili bilo čega što oni sami stave na stranice umjesto da ih spaja fizičkom pristupačnošću. S njim je za stolom sjedio još jedan klinac. Ipak. ljudi upoznaju na neučinkovite načine te je vrlo teško naći pravu osobu. ali u svakom slučaju dignuo se i ostavio Marka čim su se blizanci približili. razmjenjivali informacije. Harvard Connection bi bio alat koji bi se moglo opisati kao elektronički Fuck Truck. samo što će te ovaj put opjevati. a Cameron Tyleru zdesna. Bilo je dovoljno tražiti od Victora neophodne sigurnosne šifre kako bi dobio uvid u Victorov rad. Tyler je bio u stanju zatvoriti oči i prizvati sladak i opojan miris smjese alkohola i parfema koji se odavno uvukao u sjedala od skaja. Nije izgledalo da će Mark nešto reći. „Tyler Winklevoss. osim što bi se umjesto truckanja u autobusu tipkalo po tipkovnici prijenosnika. a Tyler se udobno smjestio u stolac i gledao malog kako ga pažljivo prati. „Ako stranice budu uspješne.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Truckom. Sve na jednom mjestu. Možda je bio cimer. Ima neki seminar koji nije uspio izbjeći.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Onako kako je Tyler to vidio. Kad je gledao malog u dnu blagovaonice. svima će biti dobro. a manje kao mrtva riba. K tome. toliko čudnog kao da mu je nelagodno u vlastitoj koži. dovedite ga do cura do kakvih se ne dolazi u računalnom praktikumu. možda postane sasvim druga osoba. Tyler je znao da će ga time dobiti. Bili bi partneri u projektu i ako projekt donese novac. A ima li prikladnije proslave od posjeta Fuck Trucku? 37 . ruka se više doimala kao ruka živahnog inženjera. Neka te stranice malo živnu i on na tome postane pomalo slavan i. tko zna. Do tada Mark može pokretanje stranica iskoristiti kako bi popravio sliku javnosti o sebi. I Tyler je otišao od stola ushićen činjenicom da je našao nekog tko je uistinu shvaćao što on i brat žele postići. Bio je toliko ushićen da je odlučio kako on i njegov brat zapravo imaju vremena pridružiti se mladim ragbijašima na jednom piću. ponuda je bila sasvim jednostavna. Harvard Connection se pomaknuo korak bliže ostvarenju i možda je bilo vrijeme da se malo i proslavi. što se kompjutorašima zapravo nikad ne posreći jer ih obično odgura u pozadinu. Na kraju bi mogao koristiti taj site kako god hoće da popravi svoj društveni status. još bi bio i u središtu pozornosti. Tyler uopće nije znao maloga – ali tko se ne bi uzvrpoljio na takvu ponudu? Do završetka sastanka Tyler je znao da se mali upecao. razbijete njegove šmokljanske okove. Dajte mu društveni život. Kada su se opet rukovali.

Sjećao se i kako su im starija braća rekla da će se opet utrkivati. a nakon toga su ih čoporativno vratili u matično gnijezdo u Ulici Auburn i uveli u gornju dnevnu sobu klubskog doma. Nakon slijetanja na Logan. novaci su stali pred bilijarske stolove podijeljeni u dvije grupe i svaka je dobila po jedan Jack Daniels. Stao je u vrstu među ostale na samom rubu obale i nagnuo se naprijed… Bogu hvala. Eduardo i nije imao izbora. Miris koji je Cambridge 1. Zacijelo je postojao razlog zbog koga su bili popunjeni svaki separe i skoro svaki stolac malenog šanka kraj zahuktale otvorene kuhinje. Eduardo se vratio u kampus sa snažnom potrebom pročišćenja i tu je glad bez ikakvih problema utažio u Phoenixu. Glava mu je pulsirala. ali Eduardo je rijetko kada proživljavao ovako teška vremena. Phoenix mu je značio previše da bi se okrenuo i otišao u tom trenutku pa se kao i drugi novaci pozabavio cipelama i čarapama. Na žalost. ali pijan?! A opet. emitirao sezao je nekoliko ulica u krug. nego samo još lokanja. krenuo je ravno u Phoenix. Počela je sasvim nevino: inicirani su odjeveni u smokinge paradirali gore-dolje Harvardskim trgom. Nije krivio restoran za svoje stanje. tada su sva braća istrčala iz mraka umirući od smijeha i vrišteći od zadovoljstva. uspred prosinca se na dijelovima uz obalu već hvatao led. bez sumnje jedne od najluđih u njegovom životu. tog trena Eduardo nije ni najmanje bilo do pizze. ali taj put u plivanju. Eduardo se unatoč svojoj boli morao nasmiješiti kad se sjetio te noći. Izvukao bi se kada bi to napravio. vratio se iz Miamija u dom tek večer prije. a da stvari budu ljepše. Rijeka Charled je bila slavna po svojoj zagađenosti. tamo je našao nekoliko novih kolega i oni su bez oklijevanja odmah ubacili u petu brzinu. Mirisi su ga gušili i najprivlačnije mu je bilo sklupčati se na podu separea. pokrije se preko glave i nestane na dva dana. Jedan stariji član kluba dao je znak žviždaljkom i utrka je počela. Uglavnom bi se veselio ovdašnjim debelim. Cambridge 1.POGLAVLJE – CAMBRIDGE 1 U neka bolja vremena uživao bi u nadražajima koje su mu donosili mirisi prženog češnjaka i parmezana što su miljeli iz otvorene kuhinje u kombinaciji čelika i stakla. No. je bio jedan od njegovih najdražih restorana na Trgu Harvard. Kao da su željeli rekonstruirati razorno djelovanje i štetu koja im je tek deset dana ranije nanijeta konačnom inicijacijom. mirno otploviti u nesvijest. Preko Charlesa i natrag. a zatim proslijediti bocu sljedećem i tako sve dok je nisu ispraznili. a oči ga pekle kao da plutaju u varikini. Sjećao se kako je bilo jebeno hladno stajati u tankoj maloj jakni dok prosinački vjetar prodire do kože kroz skupu bijelu košulju. Svaki novak je morao popiti što je više mogao. zapravo prekrcanim pizzama. Preplivati ga trijezan bilo je dovoljno užasno. ali se uspio prisjetiti da su ih potjerali do rijeke i da je još uvijek bio u smokingu. legne. htio se odmoriti nakon tolikog boravka s obitelji. Već i pomisao na hranu ugrozila bi njegovu krhku ravnotežu. Rituali su počeli starmodnom „utrkom čamaca“. u stvari. Te noći u planu nije bilo nikakvo plivanje. borio se protiv poriva da potrči u svoju sobu koliko ga noge nose. Ipak je popio gutljaj ledene vode iz čaše pred sobom i pokušao shvatiti što znače mali križići i kružići na meniju. Tek je prvi tjedan siječnja i još je trajao dvotjedni zimski odmor pa predavanja nisu ni počela. Eduardova je momčad izgubila i za kaznu su morali ponoviti to sranje. ritualnih 38 . Eduardo je skoro pao u nesvijest kad je to čuo. ali taj put s još većom bocom votke. Nakon toga se Eduardovo sjećanje o toj noći gubi u magli.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 11. Zapravo. Štoviše.

Kao nešto iz stvarnog svijeta: prava društva. „Razmišljam da ostane jednostavno i da to nazovemo the Facebook“. i to iznad svakog očekivanja. Ne stranicama kao takvima. iako su se njene karakteristike činile poznatima. Postojale su stranice po imenu Friendster i činile su se sličnima. Nakon toga je prešao na razvoj nečega po imenu houseSYSTEM. Grossmanove stranice nisu bile naročito atraktivne i nisu se bazirale na fotografijama i 39 . Htio je napraviti stanice na koje bi. ljubav ili što već. profilima. koliko je Eduardo znao. Zapravo je počela Facemashom. Želio je nadalje dati ljudima mogućnost pozivanja prijatelja da im se pridruže. Mark je počeo razvijati jednu zamisao. počeo je odmah obrađivati stvar. Što to traže online. Eduardo je taj tren odlučio da će ipak izdržati još nekoliko minuta. teško da je itko drugi tome pridao ikakvu pozornost. Na njegovo iznenađenje. rupice i sitnice doma u kojem je trebao provesti velik dio svojeg budućeg društvenog života. odlučnim sjajem u očima. Možda predavanja na koja idu. Razlog nije bio što su na stranicama bile slike djevojaka jer se na internetu mogu naći tisuće mjesta s milijunima fotki zgodnih cura. Gdje su odrasli. je li to prijateljstvo. Postali su mu dostupni svi gornji katovi i svi kutići. razlog zanimanju je bilo to što su to bile cure koje su klinca s Harvarda poznavali. dok su mu oči nedvojbeno gorjele. taj je sjaj nagovještao nešto „zanimljivo“. odmah nakon incidenta s Facemashom. barem ne na Harvardu. koliko su stari. ljudi su pokazali zanimanje. kakvim je Mark opisivao svoju zamisao. Činjenica da je toliko mnogo ljudi posjetilo stranice i glasovalo bila je očit dokaz da doista postoji zanimanje za kolege s predavanja u neformalnom okruženju interneta. Osjećao se uistinu toliko loše da je već odlučio izići iz separea i krenuti prema vratima. Doimala se kao nešto veliko. Odjednom je zaboravio glavobolju. Neki klinac s kampusa po imenu Aaron Greenspan je nekoliko mjeseci ranije upao u frku jer je postavio stranice internetskog kluba u koje se ulazilo harvarskom e-mail adresom i matičnim brojem kao zaporkom. što je imalo i društvene elemente. Za nekoliko sati inicijacija je bila završena – Eduardo je postao punopravni phoenixovac. nego gungulom koju je Mark iskusio iz prve ruke. pitao se Mark. Grossman je čak na njegove stranice dodao i Zajednički facebook svih domova (Universal House Facebook) i Mark je sigurno pogledao taj detalj ali. Prema izgledu Markovog lica. ljudi sami postavljali svoje fotografije. Mark je sjeo u stolac nasuprot Eduardu koji se istog trena vratio pred svoju vodu i meni. Mogao je pretpostaviti čemu su služile i to je bio uzrok stanja u kojem je sjedio u pizzeriji. Nešto što bi barem moglo opravdati susret u talijanskom restoranu umjesto u blagovaonici u kojoj su obično ručali. Tijekom prethodnih mjesec dana. ne bi li mogli napraviti stranice koje bi nudile baš to? Internetsku zajednicu prijatelja s njihovim slikama. U prvi mah je zaključio da je riječ o prilično zapanjujućoj zamisli. Jednostavno rečeno. što ih zanima u životu. prethodne večeri je čak saznao i za spavaće sobe iako u klubu nitko nije stanovao. koliko ga je znao. ako su se ljudi htjeli spajati na stranice da bi bacili pogled na svoje prijatelje. neke i osobno. reče Mark. Friendster nisu bile stranice zatvorenog tipa. Eduardo je zatreptao. ali koja na Internet postave sami članovi. nego bi i opisivali sebe. bilo kojim sadržajima u koje bi se moglo ulaziti klikom miša i razgledavati. Nije često viđao takav sjaj u Markovim očima i. ali su bile nespretne i nitko ih nije koristio. nije izgledalo da će nešto naručiti. No spazio je Marka kako se probija kroz restoransku gužvu s kapuljačom preko glave i čudnim. Nekakva ekskluzivna društvena mreža u kojoj moraš poznavati ljude na siteu kako bi im se mogao pridružiti. Neka „upadaju“ kao kad ulaze u klubove i neka stvaraju svoje internetske krugove poznanika. Ne samo da bi stavljali svoje slike. Dakle. Izgledao je kao da ga unutrašnja energija tjera na pucanje po šavovima. za razliku od Facemasha.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi igara i čestitanja na sve strane. „Mislim da sam naletio na nešto“.

nešto što je u sebi nosilo i stvari koje je Mark napravio programom Course Match. Mark je u svojim očima bio nekoliko klasa iznad blizanaca. Eduardu je bilo jasno da je to nešto više od Facemasha. Facemash ga je solidno usosio. mjesto gdje bi ekipa tražila nešto za ševu.com. dobro promislio i zaključio da nije vrijedno njegovog vremena. Ali trebat će nam nešto gotovine da unajmimo servere i pokrenemo ih. Vjerojatno zato što su ti koji jesu i zato što je Mark takav kakav jest. Dustin Mokovitz. To je bilo Markovo područje. Unatoč tome. Da nije tako. no nisu li i svi ostali? Mark je sigurno pokupio sve te stvari. Zvučalo je prilično zanimljivo. „Aha. Markova ideja je uistinu bila drugačija. ispalo je da su stranice bile tek neka vrsta servisa za upoznavanje. Jedan od njih. pospajao ih u glavi i podigao za jednu potenciju. ali i zahtjevalo puno posla. Vjerojatno su u njemu vidjeli klinca koji će objeručke prihvatiti ponudu u nadi da će „rehabilitirati“ svoj imidž radeći njihove stranice. rekao je Eduardo. Nešto kao fina verzija stranice Match. „Ne radi li sveučilište na nečemu što bi trebalo biti neka vrsta online facebooka?“ Eduardo je mislio na ono što je pročitao u članku o Facemashu u Crimsonu. obratio bi se svojim cimerima. Mislim da nema veze gdje se sve još javlja. i sprdao se s njima govoreći kako i njegovi najjadniji prijatelji imaju više smisla za privući ljude na web stranice nego Divya i Winklevossi. Na kraju krajeva. „Mislim da zvuči super“. Ako je Mark mislio da može napraviti takve stranice. Eduardo je bio siguran da su blizanci potpuno pogrešno procijenili njegovog prijatelja. Eduardo je bio prilično siguran da je Mark ostao u kontaktu s njima putem e-maila i telefona. onda bi to i mogao. ali je poslao svijetu točno onu poruku koju je želio poslati: Mark je pametniji nego itko drugi. Mark je morao baciti pogled na taj site. Kako je njima palo na pamet upregnuti njega i njegove sposobnosti? Dvojici veslača koja su mislila da su gospodari svijeta. barem u njegovoj glavi. ali u zemlji weba i računala Mark je bio kralj. ali to što oni rade neće biti ni interaktivno niti išta slično.“ Interaktivno – interaktivna društvena mreža. Mark nije imao namjeru ništa „rehabilitirati“. Kako mu je Mark prenio. Očito je i Marku bilo do toga. Prepričao mu je onaj večernji sastanak u tančine. Možda su bili glavni u društvenom svijetu. iz pitaj Boga kojih razloga. o tome kako je sveučilište zapravo i samo planiralo napraviti stranice koje bi bile jedinstveni studentski facebook. pobijedio je i Disciplinsku komisiju. I the Facebook je vrlo općenit pojam. Naravno da se i Friendster dijelom ugradio u to. Naravno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi profilima. Bacio je pogled na materijale. Druga sveučilišta su ih imala i bile su to neka vrsta albuma za slike iz sveučilišnog života i slično. imao je previše problema sa svojim predavanjima a da bi trošio vrijeme na impresioniranje dvojice napumpanih porcellianaca. a Eduardo nije bio stručnjak za računala. kao i stranice za koje su oni mislili da im Mark dovrši. u kojem su klinci mogli provjeriti koje predmete pohađaju oni drugi klinci. Restoran je nekamo nestao i sve što je vidio bio je Markov žar za radom na projektu. Eduardo se želio uključiti. Istini za volju. Bila je već lijepo razvijena. Eduarda je zanimalo kad mu se upalila lampica. Zašto se nije prvo obratio njima? Sigurno je postojao neki razlog. možda kada je otišao na praznike roditeljima u Dobbs Ferry? Dok je sjedeći u svojoj sobi gledao u zaslon kompa? Na predavanjima? Bio je prilično siguran da napad spoznaje nije bio posljedica druženja s Winklevossima. Pobijedio je i harvardske kompjutore. Izgledalo je kao da je Mark dosta razmišljao o toj ideji. Koliko je Eduardu bilo poznato. Mark zapravo nije ni radio za njih. bio je u kodiranju dobar barem kao Mark. 40 . Radilo se o seljenju svoje stvarne društvene grupe na internet. Uopće ne govorim o tome. „I je super.

i sam je imao novca. Stvar je u tome da ih zapravo sada i nemam. Kao neki od harvardskih klubova. Eduardo bi financirao i donosio financijske odluke. Mark je trebao novac za pokretanje svojih stranica. ali ako se ti isprsiš koliko možeš. Mogao je pridonijeti novcem i savjetima.“ Eduardo je opet klimnuo. Eduardo je imao novca. Jednostavna ideja. obojana crno kao noć i gledala su ravno na Aveniju Massachusetts kroz još veću i crnju kamenu kapiju sa svim potrebnim elementima kao što su šipke od kovanog željeza. a što je još važnije. „Može“. Mark mu je uzvratio osmjehom. Kojem bi se svojem prijatelju Mark mogao obratiti? Eduardo je bio bez sumnje društveno najsposobniji među njima. Bio je to neka vrsta Phoenixa. Samo zgradu bi se moglo nazvati čak bezličnom. počeo izlaziti s curama. Krenuo je. SIJEČNJA 2004. Ne samo Winklevossi ili Greenspan. a Mark ga je trebao i – možda je to bilo sve. Mogao je pomoći u vođenju projekta kako vjerojatno ni Mark ne bi mogao jer nije bio klinac sklon poslovnom promišljanju. samo online. I ti si financijski direktor. Prije ili kasnije će koju i poševiti. Eduardo je odrastao u svijetu biznisa. Zvučalo je pošteno. Mark nije imao spomena vrijednih društvenih vještina. seksi i ekskluzivno. Na kraju krajeva. Jednostavno. „Što misliš koliko će na trebati?“ pitao je Eduardo. rekao je Eduardo i rukovali su se preko stola. seksi primjena i osjećao ekskluzivnosti. bogato ukrašeno ziđe i veličanstvena glava vepra na ključnom kamenu. Eduardo je iz bogataške obitelji. POGLAVLJE – 14. „Ovo će biti stvarno zanimljivo. Eduardo je želio vjerovati da postoji još nešto. Iako je izgledala kao obična četverokatnica sagrađena iznad trgovine ozbiljnom odjećom. Štoviše. bilo je dovoljno prošetati se do prve banke. onih tristo tisuća dolara koje je zaradio trgujući naftnim ročnicama. 30 za tebe. Nije bilo šanse da ijedan brucoš prođe kroz vrata i pogleda ih a da ne osjeti barem nelagodu. Po cijelom je kampusu bilo klinaca koji su radili web stranice. napraviti uspješne web stranice bilo je nešto sasvim drugo.“ Eduardo se nasmiješio. a Eduarod je mogao za dvadeset minuta imati tisuću dolara u ruci. The Facebook je imao sve elemente uspješnih web stranica. profit nastao zahvaljujući opsjednutosti meteorologijom u algoritmima kojima je predvidio utjecaje uragana. „Tisuću dolara za početak. Možda nikada i neće zaraditi novac. ako i ne i trenutnu paranoju. Mnogi od njih su se bavili društvenim životom kakav su svojim stranicama htjeli postići blizanci Winklevoss ali ničija ideja nije zvučala kao Markova. S tom je idejom možda mogao pokazati ocu koliko je već naučio. Ono o čemu je Mark govorio bile su stranice namijenjene druženju. ali Eduardo je smatrao ideju previše dobro da je tek tako ostaviti neka uvene. Mark je rekao ničim izazvan.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi To je bilo to. samo što si se mogao učlaniti iz komfora svoje sobe. mislim. možda budemo imali dosta da pokrenemo cijelu priču. pa u srednjoj je odbio milijunsku ponudu Microsofta.“ Eduardo je klimnuo glavom. Eduardo je upravo postao član Phoenixa. U toj varijanti Mark ne samo da bi trebao upasti. No. „Firmu dijeli 70 : 30“. Vrata su bila golema. Eduardo je poznavao još desetak studenata koji su pokušavali iz svojih domskih soba pokrenuti internetske biznise. zgrada 41 . propupao. 12. nego je trebao odmah biti predsjednik. bila je to Markova ideja. a ni društvenog života. „70 je za mene. Znao je da Mark nije bogataš. Jedna je stvar biti voditelj Udruženja investitora Harvarda no.

blizanci i Divya međusobno su razmijenili pedeset i dva e-maila i obavili pet-šest telefonskih razgovora. Mislio je da će se stranice zavrtjeti prije kraja praznika i stoga je pogurao Camerona da malom pošalje e-mail s pitanjem hoće li uskoro završiti posao. Razlog njihove potištenosti je imao i ime: Mark Zuckerberg. čak je kolao i urbani mit: Ako član ne zaradi milijun dolara do svoje tridesete.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi na adresi Avenija Massachusetts 1324. kad zauzmu svoje mjesto u svijetu. Moto Porcelliana dum vivimus. Porcellian je bio sukus svih mreža koje su nastale na kampusu. a ime je dobio 1794. Da su u društvu bili samo Cameron i Tyler. tada će mu ih klub jednostavno darovati. Mark je gotovo odmah odgovorio i to zahtjevom za još jednom odgodom: 18 Porcine (engl. nalik svinji. a nije se nazirao nikakav stvarni pomak – nikakav kod nije stigao e-mailom niti je dodan na stranice. Stvari su išle presporo. a niti će biti. vivamus – „dok smo živi. porijeklom od svinje. usporedivim s Lubanjom i kostima s Yalea. iako ne baš očekivanom brzinom: Kodiranje uglavnom gotovo. Više od dva stoljeća taj je klub bio na samom vrhu hijerarhije osam velikih. najbolji među njima. no drveno stubište pokriveno zelenih sagom. u čast bakanalija s pečenom svinjetinom18 kojom su se počastili članovi kluba. a mali je stalno djelovao uzbuđen i oduševljen projektom jednako kao i na prvom sastanku. uske stube. Može se smatrati najdiskretnijim i istinskim elitnim klubom u Americi. uistinu presporo. u malom pravokutnom salonu poznatom kao Bicycle Roomu. Bilo to točno ili ne. Kako se približavao kraj već sedmog tjedna. Njegovi su e-mailovi blizancima služili kao dnevnik rada i izvješća o učinjenom na temelju kojih su zaključivali da programiranje napreduje stabilno. Osnovan je 1791. pa se uskoro vratim na ovo. Priča se da je jedan član svinju vodio sa sobom na predavanja i skrivao ju u prozorskoj žardineriji kada god bi se profesor približio.. Tyler Winklevoss. mogli su se povući na neki gornji kat. Kada sam išao doma za Dan zahvalnosti. koje je vodilo gore u stoljetnu zgradu. Moram nešto napraviti za faks. Njima je namijenjena sudbina vladara svemira. živimo“ – nije se odnosio samo na vrijeme njihova boravka na studiju. Pogledao je što je postojalo od programa. starih klubova. Divya nije nikada bio pozvan uz te zavojite. Teddy Roosevelt je bio član Porcelliana uz mnoge druge pripadnike klana Roosevelt. Cameron i Divya nisu došli ovamo da bi filozofirali o putu do njihovog prvog milijuna nego su žalovali jer je odjednom uspjeh izgledao dalje nego ikada.) = svinjski. bila je dom mnogih mitova i legendi Harvarda. Mark. proučio koliki dio stranica je već gotov i bio je spreman odraditi svoj dio posla kako bi se stranice postavile i pokrenule. adresa isprepletena s tajnom povijesti sveučilišta. Klupske prostorije su u žargonu članova bile „stari hambar“ i u njima su nastajale legende. 42 . Franklin Delano Roosevelt nije primljen u članstvo i on će to kasnije nazvati „najvećim razočarenjem u njegovom životu“. nisam se sjetio ponijeti svoj punjač. njegov brat Cameron i njihov najbolji prijatelj Divya sjedili su na zelenoj kožnoj garnituri upravo iza crnih vrata. Tyler je postajao sve nestrpljiviji. nego i dugo nakon toga. Tyler. Prošla su dva mjeseca od njihovog naoko idiličnog sastanka u blagovaonici Kirklanda i čitavo je vrijeme mali govorio kako njihova suradnja na Harvard Connectionu ide sjajno. Porcellian je bio „kuća od pravila“. izgradio je generacije najboljih i najsjajnijih koje je nacija ikada školovala. bilo je nedostižno ljudima kao što je Divya. izgleda da sve radi. najviša ljestvica društvenog poretka.

Doduše. s obzirom na njihovo sadašnje stanje. ali Mark je stalno odgađao ugovaranje bilo kakvog termina tvrdeći da ima previše obaveza na studiju. uspjeli privoljeti Marka na kratak susret u blagovaonici Kirklanda. Osim toga je iznio neke probleme koje ranije nije spominjao.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sorry što mi je trebalo malo dulje da vam odgovorim. odjednom. godine. U prvi mah su se Tyler. npr. Nadao se da će stranice do tada već biti online. i ako dođe do prometa kakav priželjkujemo. Imam tri programerska projekta i seminar koji moram predati u ponedjeljak. Tyler i Cameron su. i na mojem kompu bi se reklo da rade. iako ne baš sve. Mark je postao još nejasniji izjavom kako ima još nešto posla koji treba napraviti da bi se stranice pomaknule. kao i nekoliko zadaća koje moram napraviti do petka. I tek su te večeri. A opet. Bio je to prvi put da je Mark spomenuo bilo kakav „izostanak funkcionalnosti“ jer je sve do tada izgledao oduševljen njihovim idejama i slagao se da će to biti veliki uspjeh. a poznavajući Victora Tyler je znao da oni katkad padnu u takva stanja iscrpljenosti. darovan Harvardu 1901. napravio sam neke izmjene. Međutim. Tyler je pretpostavljao da govori o projektima za njegove računalne predmete. Tyler je pretpostavio da misli na vizualni aspekt naslovne stranice. Radio je naporno i imao sva ta predavanja. točnije svega nekoliko sati prije nego su blizanci i Divya ušli na ulaz Porcelliana. i prošli kroz kao smrt crna vrata. još ih nisam stavio na živi site. I da će trebati još kapaciteta na poslužiteljima. u istom e-mailu Mark je dao do znanja i da radi na stranicama koliko god je mogao: Što se samih stranica tiče. a onda se. stvarima koje mu se nije dalo raditi. ali Mark je bio neodređen. Kada je govorio o „stvarima oko sučelja“. No izgovori su 43 . Cameron i Divya pridružili Marku na sastanku koji je sasvim nalikovao onom prvom koji se održao za istim stolom u dnu blagovaonice. ali je to nazvao „dosadom“. Totalno sam zatrpan ovog tjedna. Tyler je iznenada dobio dojam da ih mali zapravo pokušava ubiti u pojam. Još jednom je ponovio kako stranicama nedostaje „funkcionalnosti“. Mali im je davao komplimente za njihove sjajne ideje i rekao im kako misli da će Harvard Connection biti super. ali to mu je izgledalo vrlo čudno jer je fijasko s Facemashom pokazao da je Mark nadaren upravo za to. kako postoje neke „stvari oko sučelja“ koje treba napraviti a s kojima on baš i nije doma. malo se preforsaju i postanu pomalo umorni i mrzovoljni. Tyler se pitao nije li klinac samo malo premoren. svaki izgubljeni dan značio je veću mogućnost da će netko drugi napraviti nešto slično i preuzeti inicijativu. Nakon tog e-maila Tyler je ustrajno pritiskao klinca da se sretne s njima. ne znam hoće li veza na internet biti dovoljno protočna i uspjeti podnijeti opterećenje bez nekih ozbiljnih optimizacija koje bi mogle potrajati dodatnih nekoliko dana. počeo ograđivati objašnjenjima kako nije mogao raditi zbog brojnih drugih projekata koji su mu oduzimali dosta slobodnog vremena. kao studenti četvrte godine željeli da se projekt ostvari što je prije moguće. O svemu onome za što je prije izražavao oduševljenje sada je govorio kako mu nije dovoljno uzbudljivo. Tada je dodao i nešto što je malo zabrinulo Tylera je se činilo iznenadno s obzirom na to koliko je Mark do tada djelovao uključeno: Još sam malo skeptičan jesu li stranice dovoljno funkcionalne da doista privuku pažnju i privuku kritičnu masu posjetitelja potrebnu da bi zaživjele. čak vrlo maglovit.

ali Tyler nikada nije bio osobito sklon voajerizmu. Bio je vidio ono što su napravili i složio se da će to biti lako za završiti. odgovorio je mrko Tyler. mogli su promatrati taj promet kroz specijalno ogledalo izrađeno da se ne vidi promatrača. Nikakvo realno objašnjenje osim školskih obaveza. Umjesto toga servirao im je priču o sučeljima i kapacitetima poslužitelja. Tyler je donio odluku da ga je najbolje ostaviti na miru nekoliko tjedana. Možda će do veljače vratiti onaj prijašnji žar. Problemi s poslužiteljem? Uzet će ih više. Problemi sa sučeljem? Svatko to može napraviti. biti dijelom i kretati se naprijed.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi djelovali šuplje. Bilo je to više nego razočaravajuće. „Ako se to dogodi“. ali možda su zapravo pogrešno procijenili maloga. Kroz crna vrata čuo se promet s Avenije Massachusetts. Nikako se nije uklapalo. kako ima stvarnih problema s kojima se mora nositi i kako mu sve to više nije uzbudljivo.“ Možda Mark Zuckerberg to uopće nije shvatio. Nije se htio istrčavati. Možda je Zuckerberg samo još jedan kompjutorski geek bez ikakve stvarne vizije. „A što ako on to ne sredi u nekoliko tjedana?“ Divya je pitao kada su sjeli na kauč Bycicle Rooma. Cameron i Divya napustili su sastanak potpuno deprimirani. pa što. Da su se Tyler i Cameron popeli na kat. Možda mu je trebalo samo malo vremena da ga se ostavi na miru i vratit će se na posao. „morat ćemo naći novog programera. Slegnuo je ramenima. Mark im je odjednom ispričao kako nije spreman. Nakon toliko tjedana slušanja kako se sve lijepo odvija. shvaćao projekt i njegove mogućnosti. ništa više od neuvjerljivih isprika i još dva izgubljena mjeseca. 44 . Tyler je mislio da će stranice već biti spremne za puštanje u rad. Mrzio je biti sputan i samo gledati kako svijet odmiče. Naposljetku. Stvarno je pomislio da je mali štreber bio na istim valnim dužinama. Nekoga tko je sposoban sagledati čitavu sliku ove stvari. Sve je to bilo krajnje zabrinjavajuće i Tyler. možda se pribere i postane ponovno onaj stari. Možda on nije imao poduzetnog duha kako se Tyleru učinilo. Želio je sudjelovati. samo deset do petnaest sati rada za sposobnog programera.

i to najkraćom putanjom ravno za radni stol. Konačno su ključevi kliknuli i Mark je otvorio vrata i upao unutra. jer uklanjanje grešaka iz kompjutorskog programa je bio uglavnom gotovo još prije tri dana. a program otvoren. na tren je izgubio ravnotežu i posrnuo kraj police krcate knjigama i malog TV-a u boji. Stolno računalo je bilo uključeno. Eduardo je gledao svog prijatelja kako se zanosi u zavojima i prekrižio ruke. a većina dizajna i kodiranja i ranije. Odbijao je trpiti bilo kakvo odvraćanje. S desne strane je bio popis elemenata profila: godina upisa na faks.“ Mark je prošao rukom kroz kosu i naslonio se. Mislim da će ljudi stvarno reagirati kad to vide. stvarno to mislim. počeo je Eduardo. Marku tada ništa nije bilo važno. Jedino je još nedostajala opcija s kojom se Mark patio skoro čitav dan. a kapuljača njegove žute trenirke vijorila mu je za vratom kao izmaglica uragana. kafiće. reče Eduardo. Eduardo je bio prilično siguran da Mark u proteklih tjedan dana nije mnogo spavao.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 13. Istini za volju. Eduardo je primijetio da mu je kosa podivljala. Pribrao se i zaletio u svoju spavaću sobu. „Da. išta što bi i jednu jedinu misao pustilo izvan kontrole.“ „Ne. Radio je danonoćno. Igrao se sa sadržajem stranice. Nije djelovao kao da je čuo Eduardovo bauljanje za njim. Izgledao je i više nego iscrpljen. promrmljao je izvlačeći ključ iz svojih hlača i prčkajući po bravi. članstvo u 45 . prostor za bilo koju sliku koju biste željeli staviti. ali to nije bilo važno. Pri vrhu je bila slika. Eduardo je pretpostavio. Mark je klimnuo potvrdno. još jednostavnije rečeno. druženja i razgovora s njima. stranice su trebale odražavati ono što se svakoga dana događalo na sveučilištu. „Mislio sam da smo se trebali naći u devet“. spajao noć i dan i obrnuto. No pokretač svog tog društvenog života bilo je nešto prirodno i neizostavno koliko i čovječanstvo samo. ali Mark je zanemario primjedbu uz popratno odmahivanje. i to samome sebi. srednja škola. „Ne mogu sad“. i Mark se bacio ravno na posao. zar ne?“ Mark je prešutio odgovor. VELJAČE 2004. Odnosno. vireći preko Markovog ramena. prazan profil koji je nakon registracije trebalo popunjavati osobnim podacima. Izgleda super. prsti su mu se kretali kao da je opsjednut. „Nisi ni spavao. ali Mark nije obraćao pažnju. POGLAVLJE – 4. Radio je zadnji glanc. Eduardo je morao čekati dobrih dvadeset minuta u praznom hodniku Kirklanda prije nego što se Mark stuštio niza stube koje vode prema blagovaonici. Stranica je bila otvorena u jedan od obrazaca. „Ovo izgleda prilično dobro“. Osim voajerizma. Svaki inženjer zna što znači biti usredotočen kao laser. smjer. Bez daljnjega to je bilo i radi upoznavanja ljudi. o očima da se i ne govori. čak i u blagovaonice i predavaonice. Od brzine kojom je dojurio natikače su mu se jedva vidjele. a istovremeno i postaviti dovoljno atraktivnih efekata kako bi zainteresirao korisnike. ljude je na thefacebook trebala privući i interaktivnost. Natikače su mu zapele o hlače smotane na podu. ono što je pokretalo društveni život i vuklo ljude u klubove. „Zašto ne možeš sada?“ nastavio je Eduardo. uglavnom. nastojeći zadržati što je moguće više elegantan i jednostavan izgled. Udarao je po tipkovnici kao lud. mjesto rođenja.

Ljudi su željeli kontrolu nad onim što stavljaju na internet. ono što će pokretati ovu društvenu mrežu bilo je isto ono što je pokretalo studentski život: seks. Iza toga je opet bio seks. ali Mark nije trebao nikog drugog. u svojoj osnovi. To je trebalo biti to što se tiče dojma: ništa blještavo. Otvorili smo Thefacebook širokoj upotrebi na Sveučilištu Harvard. Svi su htjeli svoj dio Marka. koristite „ulaz“.“ Po Eduardu. Ništa manje važna nije bila mogućnost odabira vlastite zaporke. „A što je to na dnu?“ Eduardo se naginjao naprijed zirkajući ne bi li vidio maleni potpis. kliknite dolje kako biste se registrirali. ono zbog čega si je Aaron Greenspan navukao toliko nevolja na vrat kad je od studenata tražio njihove matične brojeve na Harvardu i zaporke kako bi mogli pristupiti stranicama. to je ono na čemu će se. te su tri stvari bile motor koji je pokretao svakog klinca s kampusa. Izgled je bio krajnje jednostavan i čist. Genijalnost je bila upravo u tom dodatku koji je sve stavio na svoje mjesto. Nije bilo bljeskanja. Ta su tri koncepta. a ni iritantnih zvukova. Privatnost je bila važna. Mark i Eduardo znali su da će upravo ekskluzivnost te stranice učiniti popularnima. Slijedio je popis prijatelja. Korištenjem Thefacebooka možete:  Potražiti ljude sa svojeg studija  Pronaći tko je sve u vašim grupama  Potražiti prijatelje vaših prijatelja  Pogledati zorni prikaz vaše društvene mreže Za početak. „Znači. „LJUBAVNI STATUS“. To će također pojačati osjećaj da će informacije o tebi ostati u užem. kao što su to učinila i braća Winklevoss s njihovim siteom za upoznavanja Harvard Connection. privatnom krugu. Mark je pritisnuo još nekoliko tipki i ekran se izmijenio prikazujući naslovnu stranicu na koju bi korisnik prvi put došao. Postojala je i mogućnost „čeprkanja“. Zanima me. Ljubavni status. Greenspan je odmah ponudio Marku nekakvu vrstu partnerstva. rekao je Eduardo dok mu je sjena pokrivala veći dio ekrana. Jednostavno i čisto: [Dobrodošli na Thefacebook] Thefacebook je internetski imenik koji spaja ljude povezane u društvene mreže sveučilišta. Bile su to osnove na kojima se temeljilo iskustvo studija. Tražim. Eduardo je primijetio tamnoplavu traku s vrha i malo svjetlijeplave kontrole „registriraj se“ i „ulaz“. On je ono zbog čega se na ručku sjeda na određena mjesta a na druga ne. u početku. „treba ti e-mail s domene harvard.edu. odnosno gledanja tuđih profila uz ostavljanje traga pomoću kojeg bi taj netko znao da ste ga odmjeravali ili mu samo posjetili profil. Da bi pristupio stranicama.edu. Ako ste se već registrirali. velikim je slovima bilo napisano „SPOL“. I na kraju. sve zapravo svodilo samo na to upražnjavaš li ga ili ne. bazirati web-site thefacebook. 46 . ključna je bila baš e-mail adresa harvard. Sve bi to tako bilo i na stranicama. On je razlog za učlanjenje u društvene klubove kampusa. da bi ušao“.“ „Točno. Mark se potrudio razmijeniti s njim poneki e-mail o tom njegovom iskustvu. to jest ljudi koje biste željeli sami dodati ili pozvati da vam se priključe. On je razlog odabira studijskih grupa. napadno ili zastrašujuće. najekskluzivnijoj obrazovnoj ustanovi na svijetu. morao si biti student s Harvarda. „ZANIMA ME“ i „TRAŽIM“. određivala studentski život od predavaonica do domova i tulumarenja. Duboko u svojoj biti. a lozinku izabereš sam.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi klubovima i omiljeni citat. Čak se i na Harvardu. Sve što mu je trebalo bilo je tu pred njim.

Odmah je otvorio svoj adresar i pokazao hrpicu adresa pri vrhu. Zapravo je naveo ostatak grupe da odradi njegov posao. rekao je Eduardo drhtavim glasom. Svi njegovi sati rada vjerojatno su se stopili u magli čistog programiranja. Sada. ostat ću ovdje. u njegovoj sobi i s pogledom na njegovo djelo.com. toliko je za brazdio da je skoro zaboravio na ispit o kojem je ovisio veći dio njegove ukupne ocjene. Ta loptica bi pogodila mnoge. stvari će se raširiti prilično brzo. ako uopće i jednu curu. Mark je definitivno dobio po prstima i naučio štošta iz incidenta s Facemashom: jedan smrznuti laptop mu je bio dovoljan.“ Mark je pokazao na svoj laptop koji je stajao otvoren kraj stolnog računala. Reklo bi se da je izostao s najmanje polovice predavanja i bio je na rubu toga da si sjebe prosjek. Ako se Eduardo nije slagao s tim. „O. U krajnjoj liniji. Svima zorno predočen Markov potpis. Phoenix je bio osjetno bolji plan. U predmetu po imenu Umjetnost u doba Augusta. rentali su servere mjesečno. Sve je bilo na svom mjestu.“ Napisao je kratki e-mail.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Proizvodnja Mark Zuckerberg. Da je Mark poslao ljudima iz svojeg e-mail adresara. „Idemo. To bi moglo biti problem. oni su bili društvene zvijezde kampusa. sićušne proplamsaje čiste električne genijalnosti kako skakuću sa servera na server u neuronskoj mreži nepreglednih svjetskih prostranstva. „Idemo na piće! Ovo treba proslaviti!“ „Ne. kao korisnik doma imao slobodan pristup.com je bio spreman. Eduardova je ideja bila da se prvo jave članovima Phoenixa. To je bilo to. Eduardo je zatvorio oči vizualizirajući majušne iskrice čiste energije kako frcaju po svijetu. Eduardo je stavio ruku na Markovo rame. sudaraju se po satelitima i vraćaju kroz eter na Zemlju. spustio ramena u luk navalivši na tipke. a Thefacebook je bio društveni servis. pozvao ljude da to komentiraju i na taj si način elegantno napravio šalabahter.“. a ljudi kažu da se snašao na jedinstveni način. Stranice su bile na slobodi. i to s uključenim nadzorom prometa i održavanjem. Napravio je mali i okretni web site na koji je postavio sva umjetnička djela koja će biti na ispitu. na što se ovaj trznuo. Žive su. A i ti su dečki iz Phoenixa znali mnogo cura. stvari bi mogle krenuti kako treba. 12.com. jednom od onih glupih obaveznih predmeta. Stranice su bile uglavnom gotove.siječnja. „Hajdemo. Thefacebook. Taj natpis se trebao pojavljivati na svakoj stranici i obrascu baš na dnu ekrana. Serveri su mogli podnijeti uistinu jak promet pa nije moglo biti problema sa zagušenjima i zastojima. „Svi ovi dečki su iz Phoenixa. Predstavio je stranice i dodao poveznicu na thefacebook.“ 47 . Ako se svidi tim dečkim i oni to pošalju svojim prijateljima. nije ništa rekao. Eduardo se primaknuo i pogrbio. Nekoliko tjedana ranije registrirali su domenu thefacebook. bilo bi to kao da je bacio lopticu skočicu na nekom od njegovih predavanja iz računarstva. naravno. Nije imao vremena učiti to sranje. Ili. slistio je ispit i spasio si prosjek. Pošaljemo li njima. izgledalo je da se rad isplatio. Jedva da je jeo i spavao. A zašto bi? Mark se stvarno krvavo naradio. Pošalju li obavijest članovima kluba i ljudima iz Kirklanda čijim je e-mail adresama Mark.K. šibaju kroz bakrene žice. Krenule su. na sastanku židovskog bratstva. raširit će se prilično brzo. čak i ako stvar bude popularna kao Facemash. tek nekoliko redaka. Duboko je udahnuo i pritisnuo tipku poslavši e-mail cijeloj listi jednim udarcem po tipkovnici.“ Mark se složio klimanjem glave.

izgubljen u vlastitom odrazu koji je plesao po zaslonu. Mark se nije osvrnuo.com za pokretanje. Zastao je na dovratku i kvrcnuo ispruženim prstima po drvetu okvira. Mark je ostao sjediti obavijen tišinom. „Ostat ćeš ovdje i samo buljiti u ekran?“ Mark ni taj put nije odgovorio. Eduardo je slegnuo ramenima. Ako je želio sjediti i buljiti. Eduardo se u gotovo potpunoj tišini povukao iz male spavaće sobe. okrenuo se i ostavio malog nasamo s njegovim kompjutorom.“ Mark mu nije odgovorio. ali Eduardo se očito nije odvažio osuditi svojeg čudaka. kao zvuk radijatora uza zid ili prometa na ulici pod prozorom. 48 . A i zašto bi? Mark je danonoćno radio kako bi pripremio thefacebook. čak se malo i njihao kao Židovi u molitvi.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Siguran? Čuo sam da neke cure dolaze kasnije u Phoenix. Poslali su Fuck Truck po njih. imao je pravo na to. Mrvicu se skutrio pred ekranom. Bio je to čudan prizor. a Eduardo je po njegovom izrazu lica vidio da mu je bio samo smetnja.

„Evo. odlučio je stvar uzeti u svoje ruke…“ „Čekaj“. majicama. Cameron mu je bio poslao jedan e-mail prije dva tjedna. izjavio je Zuckerberg. U to vrijeme jedva da je provjeravao ima li pošte. prije pitajući za neki problem s izgledom Harvard Connectiona i ovaj nije nikada odgovorio. „Što je sad to?“ „Današnje novine“.“ Tyler se zagrcnuo. i citiraju ga u članku. postao nestrpljiv zbog odugovlačenja službenog Harvard facebooka. bratstva ili domova. Vidio je da je u spremištu čamaca Newell.Zuckerberg '06. imitirajući Cameronovog partnera oko metar dalje u savršenoj sinkronizaciji. „Što je tebi i tim novinama?“ Divya mu ih je pružio toliko ljut da su mu se rukle tresle. pustio veslo i obrisao vodu s lica. „Tyler. Vidio je i ljutitog Indijca koji stoji metar dalje i pruža mu primjerak Harvard Crimsona.“ Divya je uzdahnuo krajnjim naporom. ovo moraš vidjeti!“ I tada se sve srušilo. Tyler je bio „u zoni“. Kriste. Tyler je pomislio kako to da je mali imao vremena napraviti svoj jebeni site. POGLAVLJE – 9. „I mislim da je pomalo smiješno da sveučilištu treba nekoliko godina da se to riješi. Njih su dvojica sjedili u jednom od dva najmodernija Newellova „akvarija“. a za njih nije mogao odvojiti deset sati programiranja? 49 . godine. Ugledao je sobu prostranu kao dvorana i zidove popunjene momčadskim uspomenama: veslima. oči razrogačile i više nije bilo obale Charles. Tyler je odbio. „Svi toliko govore o jedinstvenom facebooku Harvarda“. ali to nije ni čudno jer je životinjski trenirao s bratom. Kapci su mu se strelovito otvorili. Lopatice vesala ulazile su i izlazile iz vode bez ijednog mjehurića. zatvorenim bazenima za veslanje koji su se sastojali od betonskog trupa osmerca okruženog glomaznim jarcima vode za veslanje. a onda otvorio novine i počeo čitati: „Kada je Mark E. Ja to mogu bolje nego oni.com prošle srijede poslijepodne. zažarenih tricepsa i kvadricepsa. odgovorio je Divya. leđa obavijenih pulsirajućim mišićima. a prstiju bijelih od stiska vesala. rekao je. Tyler gotovo da je čuo kako navijači dovikuju s obale rijeke Charles. napetih prsa. Tyler je zatreptao. reče Divya. policama punim trofeja i crno-bijelim fotografijama. „pokrenuo je stranice?!“ „Još kako“. Zatvorenih očiju. Pretpostavljali su da je bio zauzet štrebanjem. prekinuo je Cameron.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 14. Nije ništa čuo ni o kakvim web stranicama. Tyler je ugledao Crimson u njegovim rukama i zakolutao očima. ja sam mokar do kože. i to u tjedan dana. ali Divya nije nimalo djelovao kao da mu je do šale. stožeru harvardskih veslača još od 1900. VELJAČE 2004. Njegove stranice spajaju elemente uobičajenih domskih facebooka s dodatnim detaljnim vlastitim podacima korisnika i mogućnostima pretraživanja studentske populacije preko predavanja. mali je njega i Harvard Connection zavlačio dva mjeseca izgovarajući se da je imao previše obveza s predavanjima i praznicima pa nije stigao programirati. „To je suludo“. ne želim biti preslika novina. kao da je vidio kako se most sve više približava. Tyler je znao da izgledaju kao da nisu sasvim pri sebi. Vesla su mu se izvinula i voda je pljusnula pomočivši mu odjeću. pa Mark ih je sve vrijeme lagao u lice! Zapravo.“ U tjedan dana? Kako je Tyler gledao na stvar. Prošle srijede? To je bilo prije četiri dana. „Čitaj ti. mislio je Tyler. Bacio je pogled na brata koji je također prestao veslati. pokrenuo je web site thefacebook. „Slušaj ovo: „Nakon oko tjedan dana programiranja.

mali jedva da je imao četiri poznanika. Treba ti email Harvarda. ukrao im suštinu ideje. mogao je to reći Tyleru ili Cameronu. nisu ga baš angažirali. Tyleru je to bilo kao da ih je vukao za nos dva mjeseca. Nakon toga ih je odbio i ni dva tjedna kasnije pustio u rad vlastite web stranice. „Prvo ćemo nekoga nazvati. sve vrijeme radeći na vlastitom web siteu. On je u Phoenixu ljetos zaradio trgujući na burzi. „Što ćemo sada napraviti?“ pitao je Cameron. Jebiga. Možeš tražiti ljude prema vlastitim interesima.com koje je izradio tijekom jesenskog semestra. Umjesto toga. Bilo je to gotovo kao da im se Mark narugao. a shodno tome ni društveni život. sigurno je znao da su u Porcu. Tyler nije bio siguran. jednostavno su mu vjerovali. tijekom praznika i zimske stanke. Koliko je Tyler znao. Osim u slučaju da je projekt bio previše sličan onome za što su ga angažirali. Kako li je pokrenuo društveni web servis i dobio tolike korisnike u samo četiri dana? „Otišao sam na stranice čim sam ovo pročitao i stvar doista raste kao luda. tek to da bi mu bilo dobro ako bi i njima bilo dobro. Zatezao ih je i navlačio da bi na kraju lansirao vlastite stranice sličnih osobina. Devetsto studenata se registriralo na stranice u četiri dana? Kako je to moguće? Zuckerberg nije poznavao devetsto ljudi.com. tek poneki stisak ruke. Doduše. „Zuckerberg je izjavio da se do jučer popodne već 650 studenata registriralo na thefacebook. „Zuckerberg je izjavio kako se nada da će mu mogućnost zaštite privatnosti pomoći obnoviti vlastitu reputaciju nakon studentskog bijesa izazvanog njegovim stranicama facemash.“ Jebote. ali kako je on to smatrao – nije bio ni nešto posebno drugačiji. financijski ga je pomogao neki frend. „A sad ide ono najbolje“. Tyler je spustio glavu i buljio u zeleno-plavu vodu u veslačkom bazenu. neko sranje od jedne stranice u stilu „ti ćeš napraviti ovo. Nije mogao pustiti prokletu gnjidu da se izvuče nekažnjeno. Harvard Connection je trebao omogućiti pretraživanje ljudi prema njihovim interesima i trebao je biti usredotočen na domenu sveučilišta Harvard.“ 50 . a onda ti daju da sam postaviš svoju sliku i informacije o sebi. taj servis nije bio Harvard Connection. Sad je suvlasnik web sitea. „Koliko sam čuo.“ „Zašto nije došao k nama?“ Mark je bez daljnjeg znao da su Winklevossi imali novce. to nije izgledalo pošteno. Brazilac po imenu Eduardo Saverin. Da mu je trebala gotovina za pokretanje stranica. možeš se s njima umrežiti. Je li Zuckerberg jednostavno pokupio ideju i pobjegao s njom? Možda je samo slučajnost: je li mislio raditi na njihovom projektu a onda se zanio i napravio vlastite stranice? Ne. Tyler je to smatrao…krađom. Osim u slučaju da mu je lova trebala za nešto što ima je ukrao. a kada si nađeš prijatelje. Tako im je oduzeo inicijativu. thefacebook. mi ono“. Nije bilo niti ugovora ni papirologije. koje nisu bile bitno različite od Harvard Connectiona. a znamo što to znači. To nije istina. otupio oštricu.“ Tyler je udario jedno od vesala i val vode je iskočio iz bazena. nikad nisu spominjali da će ga platiti. Bile su to gotovo one iste riječi koje je plasirao Marku i ovaj mu ih je sada vratio preko stranica Crimsona. reče Divya vraćajući se na Crimson.“ „Zato što je dao lovu?“ „Pretpostavljam. Zašto nisu nešto napisali.“ Tyler je osjećao kako mu se ruka stišće. Istina. osnovne i akademske. Prema Tyleru mali uopće nije imao prijatelje.com.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Postaje još i gore. Rekao je kako predviđa da će do danas ujutro broj korisnika narasti na 900. ali je znao da to neće pustiti tek tako.

Za ulazak na Markov site treba imati harvardski e-mail.com. ključna je bila postava. pokreneš nekakvu spačku od web sitea kakav je bio Facemash. Nije bilo fer. Trebali su provjeriti svoje opcije s profesionalcem i vidjeti što se može učiniti. Vidio je sve što je Viktor već bio napravio i dosta je dugo razgovarao s njima o njihovim planovima. Mark je razgledao njihove programe i to su mogli dokazati. Upravo su pravnika i trebali. Cijela ta ideja da bi svi članovi trebali imati harvard. Nije li? „Spojit ću vas s našim pravnikom“. jednostavno nije bilo u redu. Možda su u Markovom hakerskom svijetu. dojam privatnosti i zasebnosti. tata. ono jednostavno nije pošteno. ali je sveukupna koncepcija prema Tyleru izgledala previše slično. Mark se triput sastao s njima. Napraviš sve što ti se prohtije. jebiga. 51 . Vlastitim se radom uzdigao do multimilijunaša i trenutno je vodio jednu od najuspješnijih konzultantskih tvrtki na Wall Streetu. To nije bio Harvard. To. zarumenjao bi se od bijesa i vatra bi mu sijevnula u očima. Tyler je klimnuo s olakšanjem. Nije fer. koji su još uvijek bili pohranjeni na njihovim računalima. i još se na kraju izruguješ ljudima preko Crimsona? Ne. Tyler i Cameron su odrasli u vjerovanju da je nekakav red važan. Možda još i nije kasno.“ Jednostavno. Ako je itko znao kako se treba ponašati u teškim situacijama poput ove.edu e-mail adrese bila je potpuno inovativna i potencijalno vrlo važna za uspjeh stranica. Možda je mnogo stvari koje je Mark stavio na thefacebook bilo različito od njihovih. ako ništa drugo.“ Prema Tyleru. Cameron i Divya su metar dalje sjedili za njegovim pisaćim stolom i pregledavali Zuckerbergove stranice. To je bilo ono što je Markovo djelo razlikovalo od stranica za druženje poput Friendstera. „Ima tu stvari koje doista izgledaju slične. Vrijedno radiš i dobiješ ono što si zaslužio. rekao što su pročitali u Crimsonu i u što su se sami uvjerili kada su se priključili na thefacebook. „Tko zna hoće li ijedan od naših projekata ikada išta zaraditi. Možda bi stvarno još mogli srediti stvar. Stajao je u svojoj sobi u Pforzheimeru. Tata je znao sve o Harvard Connectionu jer su. Izmijenili su pedeset i dva e-maila.“ zaključio je Tyler.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ►►► Tylerov mozak je mahnito radio dok je grčevito držao slušalicu na uhu. stvari bile drugačije. Tyler mu je prenio osnove njihovog odnosa s Zuckerbergom. rekao je Tylerov tata. „Nije riječ o novcu. Harvard je mjesto na kojem vlada red. Kada god bi pogledao u njihovom smjeru i spazio plavičasto obrubljeni ekran. Tyler je brzo govorio i objašnjavao što se točno dogodilo. Nikoga na svijetu nije poštovao tko kao njega. na njemu radili još od studenog 2002. to je jednostavno neprihvatljivo. a mirnoća mu se vraćala u vene i disanje smirivalo. u pogledu na svijet jednoga kompjutorskog čudaka. to nije način na koji bi se stvari smjele odvijati. Bio je to svojevrstan postupak eliminacije koji bi osigurao ekskluzivnost i sigurnost. a to je bila i njihova ideja – stvoriti harvardocentrični društveni web site. Ne. Tata se konačno javio na treći poziv. provaljuješ u harvardske servere i pokažeš dugi nos svima odgovornima. onda je to bio on. još uvijek se cijedio od brzinskog tuširanja ogrnut ručnikom i u labavoj trenirci oko struka. čak ekskluzivnosti.

Publiku su činili uglavnom studenti i osoblje centra za računalne znanosti i nekoliko studenta ekonomije koji su imali poduzetničke ambicije.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 15. lica malo previše nabijenog na mikrofon. Eduardo je mogao vidjeti konture crvenoga čipkastog grudnjaka koji se prekrasno nadopunjavao u kontrastu s njezinom tamnom. zgodne i pomalo pretjerano uređene za takvu vrstu predavanja. U svakom slučaju. Ošišan je bio „na lonac“. samo što mu je frizura malo neobična. Iza njega se nalazilo prazno sjedalo. otac bi poludio kad bi to čuo. i svi su oni gutali svaku njegovu nazalnu riječ. POGLAVLJE – AMERIČKI IDOL Gledan odozgo. objasnio im je da je imao užasnu naviku ne odlaziti na predavanja. uz to su se smješkale u njegovom smjeru i jasno davale do znanja da je riječ o njemu. Drugo. Ipak. Glas mu je brujao kroz zvučnike povremeno se čineći previsokim. Bio je toliko zabavljen gledajući Marka kako promatra Gatesa. Druga je imala jednako kratku suknji i crne čarape koje su isticale jedne od najljepših listova ikada viđenih. dok su mu štrkljava ramena probijala iz bezličnog i jeftinog bež pulovera. čovjek je izgledao sićušan i zgrbljen za katedrom. ali samo do određene mjere. a odmah iza sjedile su dvije Azijke. Visoka se nagnula naprijed preko praznog sjedala i šapnula mu u uho: „Taj tvoj prijatelj. negdje na balkonu. Eduardo je sjedio odmah pokraj Marka. je li on Mark Zuckerberg?“ 52 . odgovarao na pitanja koja su dolazila iz prepune dvorane. i promatrao kako je Bill Gates opčinjavao slušatelje uspijevajući nadvladati svoj čudni. Objasnio je publici da je prekrasna n karakteristika Harvarda to što se uvijek možete vratiti i završiti ga. Za početak. Uznemirilo ga je nešto neodređeno u načinu na koji se Mark osmjehnuo na te riječi. Eduardo ne bi nikada prekinuo studij. a postoji i budući Bill Gates i sasvim je lako moguće da se nalazi baš u toj prostoriji. sa svojim blijedim prstima koji su lupkali po katedri i purećim vratom koji se klatio gore-dolje dok je prosipao bisere mudrosti dupkom ispunjenom dvoranom. bila je više nego nadahnjujuća. Ona viša bila je crnka kose vezane u bogat rep. Zapravo. Eduardo je uhvatio trenutak kad se Mark posebno promeškoljio na Gatesove riječi o tome zašto je odlučio prekinuti školovanje i pokrenuti vlastitu tvrtku. Ne stavlja se na kocku cijela budućnost zbog nečega što nije posve pouzdan put da se obogatiš. Saverinima ništa nije toliko važno kao obrazovanje i Harvard ne bi značio ništa ako doma ne dođeš s diplomom. S vremena na vrijeme djelovalo je kao da se cijelo predavanje stapa u jedan jedini neprekinuti grleno-nosni ton u kojemu su sadržane sve riječi njegova govora. apostoli i ministranti u raju. o njemu i Marku. Jedna je bila o tome zašto je prekinuo obrazovanje. Eduardo je znao da poduzetništvo zahtijeva suočavanje s određenim rizicima. ali bile su opako zgodne. za govornicom Lowell Lecture Halla. svilenom kožom. pogotovo imajući u vidu koliko se naradio samo da bi hvatao korak s njihovim rastućim web siteom. darovao im je i neke svoje misaone dragulje: umjetna inteligencija je budućnost. to mu jednostavno nije padalo na pamet. Možda se ne bi ni okrenuo da glasovi i zvukovi nisu bili neporicivo ženski. gotovo autistični nastup pa čak im i servirati nekoliko pošalica. nosila je kratku suknju i malo previše raskopčanu bijelu košulju. Obje su imale jarko narumenjene usne i previše maskare. a Eduardo je bacio pogled preko ramena. Govorničke vještine mu nisu jača strana. Oni su bili šegrti. već činjenica da se našao ondje. Gates je drljao po svojem. da skoro nije čuo kikotanje koje je dolazilo sa sjedala ravno iza njega. a šiške su mu doticale okvire prevelikih naočala koje skrivaju pogled i bilo kakav izraz emocije na musavom licu. u kojem govor drži Bog osobno. Međutim. a osjećao se i nazalni prizvuk.

Kad bi pristupila svojem korisničkom računu. „Ne.“ Ljudi nisu obraćali pozornost na ono „the“ i po cijelom kampusu se uvriježio naziv Facebook. ali je imao udjela i u nekim raspravama o karakteristikama budućih stranica i zamislima nekih njenih jednostavnih mehanizama. pogledaš što ima na tvome Facebooku. „Znate Marka?!“ Sve se jednom dogodi prvi put. To je bilo uistinu moćno oruđe. a možda i zamolio da ti bude prijatelj. ma super!“. pogledala bi tvoju fotografiju i možda prihvatila zamolbicu. već je izgledalo kao da su svi na njemu – vjerojatno zato što svi i jesu bili na njemu. tek da vidiš zna li da postojiš. Beštija je uistinu odvukla velik dio harvardskog društvenog života na 53 . u tom su trenutku imali već oko pet tisuća korisnika. interese i iznad svega – svoju mrežu prijatelja. ali ih jesi poznavao. a Eduardo je priželjkivao samo ono dobro što pažnja donosi. Bili su to kolege s grupe. ali nije izgledalo da se ljute zbog toga što im netko šaptanjem remeti užitak slušanja Billa Gatesa.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je podigao obrve. Dao je nešto novca za servere. Facebook je naš. što si na njoj vidio ili koja je njezina karakteristika iz profila dobro legla uz koju od tvojih. ili prijatelji prijatelja. gradeći svoju stranicu unutar nje. ali ne u njega nego u Marka. Iako je Thefacebook bio živ i funkcionalan tek kratko vrijeme. Možda ih nisi poznavao dobro. rekla je djevojka. dok samu pažnju nije htio. ali i Eduardo se osjećao dijelom pothvata. što je značilo da je oko 85% studenata napravilo svoj Facebook profil. bez ikakvog obrazloženja. a ovo je Alice. „Je. Ovaj drugi je nastavio i opet je netko novi šaptao i pokazao prstom. Ustaneš se. Samo u prethodnom tjednu ih je bilo tri. pripadnici „mreže“ kojoj si se mogao priključiti ili su te njezini postojeći pripadnici mogli povezati u nju. Jedna od taktika bila bi poslati goli poziv. S druge strane. „Ej. Crimson se potrudio da bude tako štampajući članak za člankom. Nakon toga si krenuo za svojim poslom. koji se upravo počeo zahuktavati u to doba. Kad bi se vratio u sobu i u međuvremenu sreo neku curu u blagovaonici – ili samo vidio nekoga s nekim negdje – pokrenuo bi Facebook i potražio je. već se mijenjao život Harvarda. Iako je bio aktivan tek nekoliko tjedana. Nitko nije napravio intervju s Eduardom i. Razlika je bila u tome što na Facebooku stvarno treba poznavati ljude koje si pozvao da ti budu prijatelji. a onda šapuće onome kraj sebe. ali nije li on napravio Facebook?“ Eduardo je osjetio kako mu je toplina njezinog daha ušla kroz uho i prostrujala tijelom. Već su svi znali Marka. Eduardo je vidio kako upire prstom. u nekima su objavljene Markove izjave. što je Eduardo mislio o Friendsteru. Radilo se o poslu koji su razvijali i bilo je važno dati mu medijskog prostora. to nije bio servis za upoznavanje i izlaske. svoje slike. Njegov i moj. istini za volju. pa i fotografije. Mark se zaželio pažnje. Genijalnost je bila Markova. njemu je to bilo drago. tko te pozvao da mu budeš prijatelj i je li tko od onih koje si pozvao prihvatio ili odbio tvoj poziv za prijateljstvom. i Friendster i MySpace. svoj profil. Prema Markovim riječima. Unatoč halabuci koju su dizali kao da je riječ o društvenom umrežavanju. Posjećivao bi ih svakoga dana. Nitko ne bi jednom posjetio stranice. dočekao bi je tvoj poziv. „Ja sam Kelly. a parfem mu zagolicao nosnice. u suštini su još uvijek bili okrenuti traženju nepoznatih ljudi i pokušavanju da se s njima nekako povežeš. U tome je ležala genijalnost cijele priče. hoću reći.“ Ljudi iz njihovog reda počeli su promatrati. Vraćao bi im se ponovo i ponovo. Počelo je izgledati da je njihova slava realna mogućnost. Uvlačio se u svačije dnevne rituale. ali Eduardo nije želio zbog toga postati slavna osoba. nema sumnje. katalizator društvenih interakcija koji je značajno ubrzavao sva događanja. Ni on ni Mark nisu pri pokretanju te beštije shvaćali koliku će ovisnost izazivati. Možda bi dodao i kratku poruku o tome kako ste se sreli.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi internet. Njena će vrijednost svakako rasti.“ „Moglo bi…Ma. gle čuda!. bilo je za očekivati da će rasti i troškovi. to još uvijek nije bio poslovni potez. još se više nagnula. moglo se očekivati da nikada i neće poželjeti zaraditi novac na Facebooku. Glavni razlog bio je objasniti Marku koliko je samo važno da stranice počnu prikupljati prihode od oglašavanja. nego tek još jedna vrlo uspješna novotarija.veljače 2004. Trebalo je sjesti i uzeti svaku mogućnost i temeljito je sagledati sa svake strane. Trebao im je model poslovanja. Znao je da će biti natezanja jer je Mark želio stranice zadržati na razini zabave i nije želio još pokušavati njima zarađivati ikakav novac. koji je ovo vrag?“ Komad papira koji se nalazio pod nekom knjigom je skliznuo na pod i aterirao preko Eduardove talijanske kožne cipele na vezice. Eduardo je imao neke ideje u tome i namjeravao je nakon predavanja otići u Markovu sobu i porazgovarati s njim. a Mark se zavalio na stari ofucani dvosjed u središtu jeftino opremljene zajedničke prostorije i dignuo bose noge na stolić pred njim. Mogli bismo se možda poslije naći na piću. Eduardovi nazori su bili nešto drugačiji. ali već i iz prve rečenice je bilo jasno da se tiče i njega. Sve dok ne ustanove neki način zarađivanja i počnu ga primjenjivati.“ Eduardo je osjećao kako mu se obrazi žare. „Da. A kada se uzme u obzir da je kao srednjoškolac odbio milijun dolara. Riječ je bila o pismu odvjetničke tvrtke iz Connecticuta i bilo je naslovljeno na Marka Zuckerberga. gotovo ga je doticala usnama dok je šaptala: „Pošalji mi Facebook kad se vratiš u sobu. I konačno progovorio o djevojkama. kasnije.“ Eduardo je potvrdno klimnuo preokrenuvši jednu knjigu i pokušavajući shvatiti što je to na koricama ispisanim jednadžbama za koje je bio siguran da ih nikada neće shvatiti. Ona viša. „One Azijke su bile prilično slatke. 10. njihov će projekt ostati tek novotarija. trebali su im oglašivači. Eduardo je konačno šapnuo djevojkama. i žele se naći s nama večeras. ►►► Tek su se dva sata kasnije njih dvojica sklonila u pregrijanu Markovu sobu u Kirklandu. zaboravljajući sve drugo. Na tren je podigao obrve. Čak i uspravljen je razazanavao kako je riječ o dopisu nekog odvjetničkog ureda. Facebook je nosio troškove. Eduardo je smeteno prekopavao po hrpici porazbacanih knjiga o. trebalo je dobiti Markovu dozvolu da Eduardo čini ono što je najbolje znao: razmišlja vizionarski. baš kao i da pišu stvari kao što su odšteta i otuđenje: Šalje: Cameron Winklevoss Datum: Utorak. Bilo je teško ne primijetiti da u pismu piše TheFacebook. ali nije im se ni pokušao obratiti. koji ga je tada pogledao. koje su se opet zahihotale. Okrenuo se Marku. „Baš mi je drago“.“ „To bi moglo biti zanimljivo. Ne mnogo. a zatim se vratio na praćenje predavanja svojeg idola. samo za servere. Onih tisuću dolara koje je Eduardo dao za stranice nisu mogli trajati vječno. ali kako su se ljudi priključivali. Najviše od svega. No. Mark je očito primijetio djevojke. Tako su namjeravali unovčiti Facebook – kroz oglašavanje. u 21:00 sati Prima: Mark Zuckerberg Predmet: Važna obavijest 54 . A uistinu je promijenila i način na koji su se društveni procesi u kampusu odvijali. Kelly. Mark. ali da bi tu vrijednost pretvorili u gotovinu. računalima iznad malog TV-a u kutu.

Prije tog pokretanja smo sklopili sporazum prema čijim bi na odredbama pomogao razviti naš vlastiti web site (HarvardConnection) i to učiniti u razumnom roku (posebno stoga što smo bili svjesni da se vrijeme raspoloživo za njegovo pokretanje ubrzano bližilo kraju). zadržavamo pravo pokretanja drugih radnji protiv tebe u svrhu zaštite naših prava i naplate odštete. Baš nakon što smo pokrenuli site.com. Bez obzira na ispunjenje naših gornjih zahtjeva.com. Imaš li kakvih pitanja. sporazum ili ovaj zahtjev. dok se potpuno ne upoznamo sa sastavom i prirodom tvojih web stranica zahtijevamo da neodložno izvršiš slijedeće:  Neodložno se suzdržiš od bilo kakvog razvoja ili izmjena web sitea TheFacebook. Bit ćemo prisiljeni neodložno pokrenuti i pravni postupak i etičko vrednovanje tvojega ponašanja ne udovoljiš li našim navedenim zahtjevima u cijelosti. ali. „Prije tjedan dana.  Pismeno se obavežeš da nećeš trećim osobama dati na uvid sadržaj našeg posla. Da bismo prekinuli naš postupak protiv tebe. Protupravno prisvajanje je moguće procesuirati i u pogledu tih etičkih normi povrh zakonskog progona. Djelovalo je oštro. uključujući naše zamisli. za koje te sve držimo platežno odgovornim. Dobili smo (Divya. Molim te da obratiš pozornost na sljedeće: našu ćemo zamolbu temeljiti na činjenici da si iznevjerio očekivanje sveučilišta u pogledu poštenja i pravičnosti u odnosima s kolegama. Optuživali su Marka da im je ukrao zamisao i programsku implementaciju i tražili da on i Eduardo zatvore TheFacebook ili se suoče s njihovim potezima pravne prirode. Gornji zahtjevi moraju biti ispunjeni najkasnije do 11. Osjetio je kako mu krv juri u obraze. a na kraju se jasno i glasno navodilo i tko je optuživao – Tyler i Cameroon Winklevoss u ime njihovog web sitea Harvard Connection. Poslali su mi i još jedan e-mail u kojem kažu da će se obratiti i rektoratu. koncepte i istraživanja. godine u 17 sati. U ovom trenutku je naš pravni zastupnik već izviješten o svemu i spreman pokrenuti postupke u skladu s navedenim činjenicama. mrmljao je Mark zavaljujući se na naslon dvosjeda i stavljajući ruke iza glave. prevare i/ili drugih namjernih postupaka. Spremni smo se obratiti zamolbom i sveučilišnoj Disciplinskoj komisiji u povodu tvojeg kršenja etičkih normi kako su opisane u Priručniku za studente. pokupio pismo i brzo ga preletio. Winklevossi su ga optuživali da je ukrao njihovu ideju? Njihov servis za upoznavanje? Oni žele ugasiti TheFacebook? 55 . po običaju. misli. Tijekom posljednja tri mjeseca si suprotno našem sporazumu i na našu materijalnu štetu proisteklu iz tvojeg protupravnog prisvajanja. i to bez našega znanja ili suglasnosti. slobodno mi se obrati putem elektroničke pošte ili predloži sastanak.“ Isuse Kriste! Eduardo je zurio u Marka. nije mogao iščitati što mu se krije iza očiju. Bilo je krcato optužbama. Također si zloupotrijebio i otuđio predmet našega zajedničkog rada. kao što nisi pokazao ni poštovanje prema tuđem dostojanstvu. ignorirajući Markovo pitanje.  Pismeno nas izvijestiš o svemu što si dosad učinio. da nisi zadovoljio niti minimalne zahtjeve u pogledu poštovanja tuđe imovine i prava. „Kako su se cure zvale? Sviđala mi se ona niža. Sagnuo se. Cameroon Winklevoss Preslika poslana sveučilišnom poštom „Čini mi se da ovo zovu opomenom pred tužbu?“. usporavao razvoj naših web stranica istovremeno razvijajući svoje vlastite kao nelojalnu konkurenciju našima. Tvoja suradnja će spriječiti nastanak daljnjih šteta i povrede naših prava. Kao da sam povrijedio Etički kodeks Harvarda. veljače 2004.“ „Kad si ga dobio?“ rekao je Eduardo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark. Tyler i ja) informaciju da si pokrenuo web stranice TheFacebook.

programima nije ni primirisao. izrazio sam im sumnje u vezi stranica (stanje grafike. Mark je zaključio zaprepaštenjem da su ga snašle njihove „prijetnje“ na temelju nekoliko sastanka u blagovaonici Kirklanda i nekih rasprava putem e-maila koje je vodio s Cameronom. Bilo kako bilo. a i morao se držati onoga što mu je Mark govorio o razlikama između koncepcija dva različita projekta. U početku sam bio zainteresiran za taj projekt i zamolili su me da završim Connect segment stranice…Nakon. Brzo ga je pregledao i odmah iznenadio.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Imaju li izgleda? Naravno. nedostatak hardvera kojim se trebalo pozabaviti. Mark ih zapravo uopće nije zavlačio: Kada smo se sreli u siječnju. „Odgovorio sam im pismom. sve je izgledalo kao optuživanje jednog proizvođača drugoga za to što je 56 . nedostatak promidžbe potrebne da stranice zažive itd. Bio je to zaseban pothvat i nije se temeljio ni na kojoj zamisli spomenutoj na našim sastancima. i to bez ikakve dvojbe. ako ne i stotine. odnosno da su blizanci neistino predstavljali svoja očekivanja od njega: Od početka sam projekt doživljavao kao projekt bez poslovne svrhe. Kako mu je to Mark plastično opisao. niti je napravio ikakve programe. Štoviše. vrstom bezobzirnog grabeža s kakvim moraš računati kada napraviš nešto uspješno. To je. K vragu. Bio je to također društveni web site. odnosno kao pothvat čija je prvenstvena svrha zapravo razviti zanimljiv proizvod koji bi pomogao zajednici Harvarda. Vremenom sam shvatio da koncept web stranica nije bio onakav kakav mi je prvotno bio prikazan. Bilo je to Markovo pismo sveučilištu. Mark je smatrao da je zapravo on prevaren na njihovome prvom sastanku. i to ugodno iznenadio jer je u Markovom odgovoru na zahtjeve blizanaca vidio i emocije.). zajedno s opomenom. Eduardu izgledalo malo previše zapaprenim imajući u vidu da TheFacebook nije nikome donosio novac. Mark se nalazio s njima. nečim s čime ne želi „imati veze“. Rekao sam vam da imam druge projekte na kojima sam radio i da oni imaju prednost pred završavanjem [vaših stranica]. a ne prije tog sastanka počeo sam raditi na Facebooku ne koristeći niti programe niti karakteristike koje sam vidio u Harvard Connectionu. Tylerom i Divyom. osjećao je zadovoljstvo što se Mark pobrinuo za sebe. a Winklevossovi vjerojatno ni nisu vapili za novcem. pod onom drugom knjigom…“ Eduardo je uzeo papir ispod sljedeće knjige s hrpe na TV-u. Ali nije potpisao nikakav ugovor s njima. ali takvih je bilo na desetke. Njihove zahtjeve je smatrao „gnjavažom“. rekao je Mark. pa svatko tko je upisao računarstvo razvijao je neke svoje web stranice! Pa i onaj Aaron Greenspan je dio svojega portala nazvao „the facebook“ ili tako nekako. Je li to značilo da bi se oni mogli međusobno tužiti? Tek stoga što su im ideje bile slične? „Obratio sam se našim dečkima sa studija prava“. razmjenjivali su e-mail poruke i zavlačio ih je. I još jedno sam poslao na rektorat. a povrh toga je TheFacebook Eduardu izgledao kao nešto sasvim drugačije. Eduardo se malo smirio i vratio Markovo pismo na hrpu kompjutorskih knjiga. ni on se nije imao čega bojati jer se nije ni susretao s blizancima. Štoviše. Ako Marka nije bilo strah. da TheFacebook nije ni u najmanju mjeru povezan s poslom koji je obavljao za Winklevossove. naravno. preostalo programiranje koje nisam bio predvidio. Mark je izjavio sveučilištu.

Prvo do njega. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. a Eduardo bi zadržao svojih 30%. Znao je da su stvari bile daleko jednostavnije dok su bili sami on i Mark. Markove riječi. Izgledalo je više nego pošteno. počeo je Eduardo. guste obrve. Bili su geekovi kakav je i on. znao je da vođenje tvrtke znači i zaposlenike. Mark je započeo razgovor jer je želio govoriti o nečemu što je već bio odlučio. rast će i potreba za prisutnošću u medijima jer se Facebook umnogome temeljio na tome da dovoljno potakne ljude da ga požele posjetiti. Postoje tisuće različitih stolaca i proizvedeš li jedan. U srednjoj je školi bio predsjednik Kluba mladih demokrata. nekako povučen. Studirao je ekonomiju. I to zbog web stranica koje su ih možda trebale dovesti do nekog seksa. Markov smisao za humor. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva. Zadnje što im je trebalo je uvaljati se u neko sranje od suđenja. i to je činio često. Eduardo je i dalje bio zadužen za poslovnu stranu pothvata. tamnu kosu i masne. 57 . Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke. Chrisa su imenovali direktorom za javnost. trebao je pomoć. Njih su četvorica bila ekipa koja je Facebook trebala dignuti na sljedeću razinu. Kako je izgledao. ukoliko do ikakvog posla.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi osmislio novu vrstu stolca. I svi su trebali imati titule. Mark je bio osnivač. obilno i rado. uistinu dobar dečko. svaki na svoj način. Jedina preostala mogućnost bila je prihvaćanje novih ortaka. i to toliko brzo da je Mark jedva uspijevao održavati ritam. ali prije nego je uspio završiti. zapravo. a tvrtka nije imala prihode iz kojih bi se mogli platiti ljudi koji pomažu. A Chris je imao dug jezik. Ispostavilo se da je studentskim novinama Mark na prvoj godini radio neke IT poslove. Lako bi ga se moglo smatrati aktivistom u barem nekoliko liberalih pokreta. nemaš pravo na sve tipove. a ne samo na onom koji je dao Roosevelta i Rockefellera. bio je tih. Dustin je postao potpredsjednik i voditelj programiranja. Kako je bio sklon modi. Cimeri su bili pametni i pouzdani. S rastom stranica. Okrenuo se i ugledao dva Markova cimera. imao je dječje lice. Eduardo je slušao cijeli razgovor razmišljajući što su promjene značile. To je možda bilo ponešto pojednostavljeno gledanje na stvari. Treba reći da bi bili autsajderi na svakom sveučilištu. par toliko različitih studentskih likova koliko se samo zamisliti može. Dustim Moskovitz. Ekstrovert nemirne plave kosice. Ali našli su jedni druge – i još nešto. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. Chris je preferirao dizajnersku odjeću. i otud tolika blagonaklonost i superlativi. Dustin se mogao uhvatiti u koštac s poslovima računalne prirode koje Mark ne bi stizao. Grupa koju su činila njih četvorica nije bila ono što bismo nazvali društvenom kremom Harvarda. Ipak. Sjeverna Karolina. otvorila su se vrata sobe i skoro ga udarila u leđa. i tako je bio pogodan da se brine o odnosima s javnosti i promidžbom. svakako duži nego bilo tko od njih. a u jednako tako tamnim očima blistala je odlučnost. TheFacebook je rastao. Eduardo ga je smatrao naočitijim od njih ostalih. Svi su bili šmokljani. Osim toga. „Zvale su se Kelly i Alice…“. Mark ga je s vremena na vrijeme zvao „Prada“. Dok se Eduardo držao konzervativnih blejzera i kravate. a što je bila njegova karakteristika s kojom se Eduardo ubrzano pomirivao. Chris Hughes je bio daleko veći šminker. ako je želio da TheFacebook nastavi rasti. Uostalom. U krajnjoj liniji. bog i batina i državni neprijatelj. Markov dio bi pao na 65%. Eduardo je dobio mjesto financijskog direktora. uopće i dođe. ali jebiga – nisu oni pravnici nego samo nekakvi tamo studenti. Do tada im je Crimson uistinu učinio mnoge usluge. Opasno mu je prijetilo da će pasti neke predmete. ali je zapravo bio više nego sposoban s računalima i ugodna pojava. Pristao je na novu podjelu vlasti. pričao je blagim južnjačkim naglaskom koji je ponio kao uspomenu na odrastanje u Hickoryju. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega.

Pristao je na novu podjelu vlasti.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. Za početak će napasti kakav je i on. Rast Facebooka je bio imperativ. Markov dio bi pao na 65%. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva. Čini se da je prirodno da se povećamo. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. lutao je rukama ispod razdrljene bijele košulje niz crveni grudnjak i došao do dražesnih okruglastih sisica i njihove meke kože. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. Izgledalo je više nego pošteno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Prvo pravilo biznisa“.“ Mark je klimnuo glavom.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega. Eduardo je imao drugačiji stav. Uzdahnula je i usnama mu napala vrat. Za početak će napasti kakav je i on. ►►► Četiri sata kasnije Eduardovo je srce ludovalo dok se upinjao. Cijelo tijelo mu se treslo i 58 . Uostalom. Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. pa jezikom iskušavala okus njegove kože. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. mislio je Mark. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. Novac je potreban da bi se pokrili troškovi servera. ali Eduardo je bio prilično siguran da se nije potpuno slagao. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva. U krajnjoj liniji. Pogledao je sobu i pred sobom je vidio ustrojen odred uber-geekova koje niti jedna prepreka neće zadržati. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. Duboko u srcu Eduardo je počinjao vjerovati da bi se mogli obogatiti tim pothvatom. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke. Pristao je na novu podjelu vlasti. a Eduardo bi zadržao svojih 30%. naginjao i izvijao naslonjen na vitku. Izgledalo je više nego pošteno. Uostalom. Njegove talijanske kožne cipele smicale su se po linoleumu dok je napadao njezino tijelo i podizao suknju potpuno joj oslobađajući gola bedra koja su se razmicala da ga prihvate bliže. „Ali moramo početi razgovarati i s oglašivačima“. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. „Prvo pravilo biznisa“. U krajnjoj liniji. Čini se da je prirodno da se povećamo. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke. a dalje od toga ga nije zanimalo. Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. Eduardo je upao ne dopuštajući da se prijeđe preko tog pitanja. Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. Vremenom bi zajednica mogla narasti i moglo bi se dopustiti i da vjetrovi prenesu miris hormona jednog sveučilišta drugome. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. Columbiju i Stanford. Stranice će ostati zatvorene i za registraciju će trebati e-mail adresa dodijeljena na jednom od tih sveučilišta. Čini se da je prirodno da se povećamo. visoku Azijku pritisnutu na stjenku pregrade muškog toaleta. Gipko joj se tijelo uvijalo i trzalo kako ju je pritiskao. „Moramo početi unovčavati ono što imamo. „Prvo pravilo biznisa“. Markov dio bi pao na 65%. Za početak će napasti Yale. a Eduardo bi zadržao svojih 30%.

Nakon kratke tišine čuli su se psovka i smijeh. Potaknut zvukovima prijatelja koji je poludio u susjednom odjeljku. koji je ugušen stenjanjem i zvukovima spojenih usana sekundu kasnije. Eduardo se s punim žarom vratio na djevojku.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi još se nagnuo prema njoj jače je pritisnuvši uza zid i osjećajući trzanje njezina tijela na svojem. Dolazio je iza aluminijskog panela pregrade gdje je nešto udarilo u drugi zid. on i Mark nisu imali više samo zajednički web site. Imali su svoje vlastite groupy djevojke. nego i zajedničko iskustvo za pamćenje. ali bila je barem nešto. shvatio je da je u jednoj stvari bio u teškoj zabludi. Programiranje zapravo može dovesti do ševe. Štoviše. Prostorija u kojoj su se našli nije bila Knjižnica Widener. koja ga je obuhvatila nogama. Eduardo se nasmiješio. 59 . Usne su mu došle do njezinog uha i ona je opet uzdahnula iz dna duše… A tada je odjeknuo drugi zvuk toaletom. i pomislio na nešto što mu je izazvalo smijeh koga se nikako nije mogao otresti.

60 . I tko. Unatoč tome kip je bio stalna meta studenata s drugih sedam velikih sveučilišta sjeverozapada. Komisija je također pokazala da ima razumijevanja i iz nekog je razloga odlučila. I tako evo njih. ako su joj on i njegov brat mogli pružiti nekakvu zabavu. ujedno i jedna od dvije najstarije sveučilišne zgrade u cijeloj državi. Uglavnom. Prvo ih je saslušao suosjećajni stariji povjerenik u njihovome matičnom domu. Lat.com registrirao dva dana ranije. izgledala je umorno kao i cijela zgrada. sjede na sofi koja se doimala starom koliko i Massachusetts Hall dok ih kradom odmjerava službenica. niti je on osnivač sveučilišta. Nije si mogla pomoći i stalno je pogledavala prema njima koji su sjedili na neudobnoj sofi pred njezinim stolom. nakon što je pomno proučila deset stranica pritužbe na Zuckerberga. Tamni sako i kravata činili su se daleko prikladnijim. koji je održan 15. ali je iz nekog razloga prihvatio susreti se samo s Cameronom. kako to nije u njezinoj nadležnosti. utemeljitelj. Tyler je nije krivio. Bacili su se na pisanje e-mailova. siječnja. Uzrujao ih je i sam Zuckerberg. još koristi rolodex? Zapravo. koji je na njihovu opomenu reagirao pisanjem svojih dodatnih sranja. Vodiči koji su okupljali buduće studente i vodili ih naokolo kroz kampus taj su kip nazivali „Tri laži“ jer su uklesane riječi pod njim „John Harvard. tada su učinili svoje dobro djelo za taj dan. Možda bi djelovalo i mrvicu bezobrazno. nešto besplatno i velikodušno. što je Tyler zapravo smatrao dobrim jer je znao da se Marku ionako ne može vjerovati. 1638. godine i najstarija je građevina Harvard Yarda. Oni s Yalea pokušali su ga obojiti u plavo i u krilo mu 19 Geslo na grbu Harvarda. nikako si nije mogla pomoći da ne zuri. Da je znao da bi im to moglo pomoći. Ulaz u zgradu postavljen je poprečno na Sveučilišnu dvoranu pred kojom se nalazi legendarni kip Johna Harvarda. Prsti su joj letjeli po plastificiranom papiru dok joj je pundža tamne kose poskakivala a zelene oči svako malo strugnule prema Tyleru i Cameronu. ali nije napravio ništa više onim što je njihove pritužbe lijepo proslijedio Disciplinskoj komisiji. čak bi se i odjenuli identično kao kada su bili dojenčad. koje je pak osnovano 1636. Nakon što je propao i taj pokušaj sastanka. pa i na zvanje telefonom u nastojanju da ga privole na susret. Veritas = istina. a da njihove stranice nisu bile nimalo nalik tome. Zanimljivo je bilo da je domenu thefacebook. uostalom. ne bi im pomogao nikakav sastanak. koliko god se pretvarala da ne gleda. POGLAVLJE – VERITAS19 Žena za stolom u prijamnom uredu pretvarala se da je zaposlena prebirući po svojem rolodexu20 kako ne bi napadno zurila.com nije počeo raditi prije njihovog posljednjeg sastanka. Ignorirali su ih i toga mu je bilo preko glave. nakon tjedna koji je bio iza njih. U jednom je trenutku pristao na sastanak. Zaključio je sljedeće: ako je Mark sposoban gledati u oči i lagati. Počeo je tvrditi kako je samo želio učiniti nešto dobro za svoje kolege sa sveučilišta. samo što nije znao kakav bi učinak imalo pojaviti se pred rektorom Harvarda u prugastim pidžamicama i benkicama. prekinuti su svi kontakti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 16. Ustrajao je na tome da na stranicama Thefacebook. Klinci s Dartmoutha obojili su ga u zeleno kada je njihov nogometni klub gostovao u gradu. Mali je tim odgovorom toliko isprovocirao Tylera i njegovu ekipu da su odmah pokušali uspostaviti izravan kontakt s njim.“ bile trostruko lažne: niti je riječ o Johnu Harvardu. a reklo bi se da na njih ni službenica prijamnog ureda nije negativno reagirala. Tyleru je sve uokolo izgledalo prastaro. Tyleru se svaka pažnja činila dobrodošlom. 20 Rotirajući uređaj koji se koristi za pohranu informacija o poslovnim kontaktima (ime je stvoreno kombiniranjem engelskih riječi rolling i index). Dojam mu je bio prilično ispravan jer je zgrada sagrađena još 1720.

Zamislio je Ala Gorea kako u nekoj šumi jadikuje s drvećem. Nakon washingtonske karijere došao je na Harvard da bi postao dvadesetsedmi rektor. Jedan su zid prekrivale police s knjigama. jedno od najglasovitijih svjetskih sveučilišta. Bucmastim prstima napipao je uvezani snop papira i podigao ga držeći za kut. Tyler je duboko uzdahnuo i krenuo za bratom u smjeru vrata. Oko metar dalje sjedila je njegova izvršna pomoćnica. onda je to Summers. Tyler je zamišljao da bi to mogao biti Bill Clinton. a u prostoriji je bilo i mnoštvo antiknih stolića te garnitura za sjedenje na debelome perzijskom tepihu. ali nije se moglo reći da mu nedostaje akademskog duha. Činjenica da je Summers imao razumijevanja za tehnologiju bila je dobar znak jer se moglo očekivati da će barem razumjeti o čemu je riječ. naprosto je mrzio uređaje i zabranio unošenje takvih predmeta u svoj ured. Pozvala ih je rukom i pokazala na stolce ispred radnog stola. Afroamerikanka ugodne vanjštine. a zatim im se obratila. radni je stol bio velik i od punog drva. a čak su i harvardski mangupi posjećivali kip usred noći ne bi li uriniranjem po njegovim stopalima zazvali dobru kob. barem mu je uzvratila smiješkom. Kada su ušli u ured. smješteno u Cambridgeu kao i Harvard. Tyler se okrenuo sa smiješkom službenici šutke moleći njezinu podršku. Žena je zgrabila slušalicu. Bilo im je teško othrvati se osjećaju da su obavijeni mračnim i zlokobnim silama. Summers je sjedio u kožnom naslonjaču za svojim stolom držeći telefonsku slušalicu na uhu. Trebala ih je svaka sreća koju su bili kadri prizvati. možda baš leti na neki od svojih plaćenih govora. široka. preko obitelji. Odmah do nalazila se i uokvirena novčanica od jednog dolara baš sa Summersovim potpisom. Povukli su svaku vezu koju su imali. Svako sveučilište imalo je vlastiti običaj. Diplomirao je na MIT-u21. uspomena na funkciju ministra financija SAD-a koju je obnašao od 1999. ne prekidajući telefonski razgovor. Kada je ovaj došao do kvake. klimnula. Tyleru je odmah bilo jasno 21 Massachusetts Institute of Technology. s rijetkom kosom. do 2000. usmjereno na tehničke znanosti. Tyleru je palo na pamet da su možda on i brat trebali isprobati ritual uriniranja prije no što su zaronili u nelagodnu atmosferu Massachusetts Halla. Osim računala. brade utonule u podbradak. doktorirao ekonomiju na Harvardu i s 28 godina postao jedan od najmlađih redovitih profesora u povijesti sveučilišta. Nastavio je smirenim glasom govoriti onome s druge strane telefonske veze. Njezina pojava lijepo se uklapala u duh koji je vladao prostorijom. nenapadno žensko poslovno odijelo s hlačama. Njegov životopis nesumnjivo je izniman i Tyler je znao da ako je itko sposoban uhvatiti se u koštac s njihovim problemom i riješiti ga. Porcelliana ili poznanika njihovih poznanika. otprilike pedesetogodišnjakinja. Uz obaveznu fotografiju s djecom stajale su i uokvirene fotografije s Billom Clintonom i Alom Goreom. Neil Rudenstine. Glava mu je bila dežmekasta. Summers se polagano počeo naginjati naprijed i sezati rukom preko stola.“ Pokazala je rukom prema vratima s njezine desne strane. Rektorov je ured bio manji no što je Tyler očekivao. odjevena u klasično. i na kraju došli do toga da sjede na pragu rektorova ureda. Summers je naposljetku spustio slušalicu i pogledao ih. sve što je Tyler trebao znati o rektoru bilo je demonstriranje izlošcima na antiknim stolićima. Tyler je primijetio Dellov kompjutor na radnom stolu. Poseban pothvat bio je već i ishođenje sastanka s rektorom. Dell je predstavljao važan detalj jer je bio prvo računalo koje se ikada pojavilo u rektorovom uredu. sjedište vrhovne moći kampusa. Ako ništa drugo. prethodnik Larryja Summersa. Tyler se skoro složio na pod.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi smjestili lutku buldoga. tko god to bio. „Rektor će vas sada primiti. Kada je zazvonio telefon na radnom stolu prijamnog ureda. Summers ih je gledao kako prilaze i sjedaju. oštar pogled naizmjence je prelazio s Tylera na Camerona. 61 .

a na čijoj je prvoj stranici staja sažetak njihova slučaja: Dopis Lawrenceu H. Tyler je pokazao na materijal što je visio iz masnih prstiju. Bacio je pogled prema crnkinji koja je revno bilježila sve izrečeno. Divya Narenda '04 i Tyler Winklevoss '04) molimo sastanak na kojem bismo Vam izložili pritužbu nedavno upućenu Disciplinskoj komisiji.“ Vjerujemo da smo dužni. Prema našim spoznajama. osoba pristupa zajednici koja stremi idealima slobode izražavanja i istraživanja.“ (Studentski priručnik) Ukratko. Pritužba se sastoji od temeljito dokumentiranog slučaja studenta druge godine i njegova nečasnog ponašanja proisteklog iz nepoštenog i neiskrenog postupanja s drugim članovima sveučilišne zajednice Harvarda. stoji: „Osobnom odlukom pristupanja Sveučilištu. no smatramo da je navedeni student svojim ponašanjem izravno prekršio Odluku o pravima i obvezama koju je Studij znanosti i umjetnosti prihvatio 14. No. rektoru Sveučilišta Harvard Poštovani rektore. u tom je trenutku Summers učinio nešto što je zaprepastilo blizance. čime je nelojalno konkurirao našim. Opustio se. ta su djela izvan područja uobičajenog akademskog života. otezao je razvoj naših web stranica. mi (Cameron Winklevoss '04. ranije ove akademske godine nas smo se trojica obratili spomenutom studentu (kao što smo to učinili i s još nekima) uz molbu da se uključi u rad na našem projektu izrade web stranica.1970. „Koledž od svih studenata očekuje poštenje i susretljivost u ophođenju s drugim članovima zajednice. Silan je trud uložen u tih deset stranica i bio je osokoljen činjenicom da su našle put do rektorovog stola. koju je ona odbila podržati. što je uključivalo detalje svih komunikacija s njim. Njegovim pristankom počela je tromjesečna suradnja izrade našeg web sitea. „Zašto ste došli?“ Tyler se nakašljao i zacrvenjeo. s obzirom na Vašu vodeću ulogu u ovoj akademskoj zajednici. pa sve do dana kada je u Crimsonu objavljen članak o pokretanju Facebooka. 62 . Summersovo pitanje činilo je prvi redak na inače čistom papiru s crticama. istovremeno razvijajući vlastite (Thefacebook. između ostaloga. podigao noge na stol i pogledao ih s neskrivenim gnušanjem. usprkos dogovoru i na našu materijalnu štetu proisteklu iz njegovih obmana. i to bez naše privole ili saznanja. kao i preciznu kronologiju događanja od prvog e-maila koji mu je Divya bio poslao. poštovanja tuđeg dostojanstva i otvorenosti konstruktivnim promjenama. Odbojnost u Summersovom glasu bila je neporeciva. Summersu.com). Bez riječi se naslonio u naslonjač držeći njihov podnesak dvama prstima podalje od sebe kao da je premazan drekom. predstaviti Vam slučajeve zloporabe etičkog kodeksa i narušavanja dobre prakse zajednice. Tijekom spomenuta tri mjeseca.4. i u kojoj. Ponovno se okrenuo rektoru.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi da je riječ o njihovih desetak stranica na kojima su naveli sve detalje svojih pritužbi na Zuckerberga.

Tyleru je po izrazu Summersova lica bilo sasvim jasno da će on i njegov brat poput tih loptica izletjeti iz ureda. Tyler je napadno trepnuo puštajući da bijes u njemu potisne šok.“ Tyler je osjetio kako se zemlja pred njim otvara. Ovaj se problem.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Toleriranje ovakvih slučajeva bi. Uvijek se smatrao dijelom harvardske obitelji. dečki. Pročitao sam i Markov odgovor. neovlašteno postupanje s imovinom. A sada mu vladar tog svijeta govori kako zajednica zapravo i ne postoji i da je svaki geek prepušten samome sebi. Ne vidim da je tu riječ o sveučilišnom problemu. Okrenuo se jednako preneraženom bratu koji je blago otvorenih usta promatrao kako se dopis klati u snažnom stisku rektorovih prstiju. Izdali su ga i taj čovjek. „Krasti od kolega u suprotnosti je sa sveučilišnim normama“. uključujući i isključenje sa studija. jednoga časnog i uređenog svijeta. Obrazi su mu podrhtavali pri pokretima glave. Mark je razbio sistem. Osjećao se…izdanim. odnosno njezino oštećenje. upao je Cameron zaboravljajući na trenutak tko je taj dežmekasti čovječuljak koji mu se upravo posrao na teškom mukom sročenu žalbu. Svi studenti obavezni su poštivati privatno i javno vlasništvo. pa tako i svaki student zasebno. 63 . Pokazao je na red knjiga iza rektorovih leđa u kojem je bez ikakvog problema prepoznao zbirku studentskih priručnika iz proteklih godina. A on je učinio nešto mnogo gore. vjerujemo. čim Vama to bude odgovaralo. Vi biste ga izbacili sa studija. a ne na vaše međusobne odnose. Kako je on vidio te stvari. moglo dovesti do dalekosežnih i negativnih posljedica po našu akademsku zajednicu. da je Mark provalio u našu sobu i odnio naše računalo. uloga rektorata bila je osigurati provođenje tih odredbi. na kojem bismo porazgovarali o tom predmetu. Tyler se nakašljao i objasnio: „Mislim da je stvar prilično očigledna.“ Summers je uzdahnuo i pustio da dopis padne na stol odmah do žarko obojenih žonglerskih loptica. Krađa. otuđenje. Cameron Winklevoss '04 Divya Narendra '04 Tyler Winklevoss '04 Nakon što je prošlo nekoliko sekundi.“ „I što sad očekujete od mene po tom pitanju?“ Tyler je zurio u šoku. „Pročitao sam vašu žalbu. Čemu taj kodeks ako se nikako ne može obraniti?“ Summers je odmahnuo glavom. „Postoji i kodeks časti. rekao je Tyler. Priručnik se dodjeljivao svakom brucošu i sadržavao je pravila kojih se trebalo pridržavati cijelo sveučilište. „Etički se kodeks primjenjuje na odnos između vas i sveučilišta. poput mesnatih valova u oluji epiderme. a i šire. Bilo je glasina da mu ih je ostavio njegov prethodnik jer su simbol žongliranja koje će kao rektor morati sve vrijeme prakticirati s ljudima. i sveučilište i cijeli sustav. Mark nam je ukrao ideju.“ Dakle. S poštovanjem. Ukrao nam je ideju i sveučilište se treba umiješati kako bi očuvalo poštivanje etičkog kodeksa kakav je uobičajen na Harvardu. a zatim po sjećanju citirao Studentski priručnik: „„Koledž od svakog studenta očekuje poštenje i susretljivost u ponašanju prema ostalim članovima ove zajednice.“ „Ali postoji kodeks časti“. imat će za posljedicu disciplinski postupak. tiče vas i Marka Zuckerberga. projektima i problemima. ali to Summersa nije bilo briga. Stoga molimo sastanak s Vama. Unaprijed hvala. dovoljno da bi se čovjek mogao barem pretvarati da je još jednom pročitao njihovo pismo.

osvrnuo se i ugledao debeljka kako se laća telefona. Bilo je to uistinu obeshrabrujuće. Tyler je shvatio: jedino im je preostalo da se sami suprotstave Marku. Thefacebook je bio omiljena novotarija kampusa. Bez obzira bio u pravu ili ne. Predlagao je susret s Markom. Njegova je šutnja jasno govorila da mu uopće nije bilo stalo do toga što bi Tyler i Cameron mogli učiniti sa svojim problemom. Nije jasno je li Summers stvarno bio uvjeren da blizanci Winklevoss nemaju utemeljenih prigovora protiv Marka. nešto za što je Tyler dobro znao da nikamo ne vodi jer je Mark potpuno sposoban i voljan lagati im u lice. Mark je postajao slavan.“ „Što biste nam savjetovali da učinimo po tom pitanju?“ Tyler je pomirljivo pitao. A ako bi se stvari razvijale onako kako je službeni Harvard na njih gledao. 64 . Rektor im je objasnio da su prepušteni sami sebi. Riječ je o sukobu tehničke naravi između studenata. a rektor je zapravo podržavao njegov uspjeh. Okrugla su mu ramena zaživjela pod tkaninom košulje. Mark Zuckerberg je bio na pravnom putu proći nekažnjeno. što se činilo kao još lošija taktika. web stranice su mu iz dana u dan bile sve posjećenije. „Sredite to s njim ili nađite neki način da se to riješi kao pravno pitanje.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Ali sveučilište je obavezno održavati kodeks časti…“ „Sveučilište nije opremljeno za bavljenje takvim situacijama. Uprava je od svega prala ruke. Summers je slegnuo ramenima. kao i je li možda povjerovao onome što mu je napisao Mark: da su web stranice vrlo različite i da su blizanci samo kivni što nisu uspjeli prvi pokrenuti svoje. Izvodeći brata iz rektorovog ureda. Ili jednostavno nije mario. Drugo je rješenje bila tužba pred sudom. Tyler Winklevoss smatrao je da je taj prokleti balavac ukrao njihovu ideju. Znao je da će dobro zapamtiti ovaj trenutak jer je označio kraj njegove naivnosti.“ Tyler je shvaćao na što je ciljao.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

17. POGLAVLJE – OŽUJAK 2004.

65

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi O, čudna li i daleka puta… Lako je zamisliti detalje toga jutra u ožujku 2004., iako je povijesno značenje toga trenutka postalo poznato tek naknadno: Sean Parker najednom je otvorio oči potaknut naglo i milozvučnom mišlju koja mu je skakutala po mozgu. Kroz uho mu se uvukao podivljali crv i cijelom nepreglednom mrežom neurona i sinapsi njegove sive mase prošla je zaraza koja je sva crvena svjetla pretvorila u zelena. Kao i uvijek jutrom, nacerio se gledajući bijeli strop i nastojeći se prisjetiti gdje se nalazi. O, čudna li i daleka puta! Rukama je otrao zadnje ostatke pospanosti iz očiju i protegao ruka iznad glave sve dok nije osjetio hladnoću teškoga damastnog jastuka od perja – i tada mu je sinulo. Ležao je na krevetu smještenom uza zid bezlično obojene malene spavaće sobe, glave duboko potonule u jastuk. Kosa mu je bila u komi, poput oblaka svijetlosmeđih kovrča koje su se borile s mekim materijalom jastučnice. Nosio je donji dio trenirke i majicu kratkih rukava, ali samo zato što je bilo šest ujutro. Njegova Armanijeva jakna, uske DKNY traperice i po mjeri šivana Pradina košulja visjele su na vratima kupaonice. O, čudna li i daleka puta! Nasmiješio se od uha do uha, i to toliko zdušno da su ga zamalo zaboljeli kutovi usana. Da, točno je znao gdje se nalazi i bilo je jebeno dobro nalaziti se upravo tu. Gledao je po svojoj sobici i vidio drveni toaletni stolić, policu punu udžbenika o računalima, svjetiljku u kutu, uspavani laptop na majušnom pomoćnom stoliću kraj kreveta. Posvuda je bilo razbacane odjeće, od police za knjige pa sve do svjetiljke, ali Sean nije imao ništa protiv toga jer to je uglavnom bila njegova odjeća, a ona koja nije pripadala njemu, e ta je bila vrlo seksi. Ugledao je kitnjasti grudnjak i majušnu suknjicu, laku majicu s bretelama i uzak, zgođušan remen, onakvu odjeću kakvu nose studentice po kampusima cijele Kalifornije, čak i ovdje, na njezinom sjever, gdje su palme češće okupane maglom nego sunčevim zrakama. Hvala Bogu da se na Stanfordu djevojke odijevaju po kalifornijskim običajima unatoč elitnom statusu sveučilišta. Štoviše, sve su bile plavuše. Prepustite Hrvardu i njemu sličnima na istoku naporne brinete, a neka zgodno i plavo i dalje ima stvarnu vlast na zapadu. Sean se osovio na lakat. Nije bio siguran kome je pripadala ženska odjeća u sobi; pretpostavljao je da je riječ o gošći nekog od njegovih cimera ili je možda riječ o nekoj koja je njemu došla u posjet. Nije bio siguran ni odakle odjeća u njegovoj sobi. Možda je prepoznao vlasnicu, a možda i ne. U svakom slučaju, ona je poznavala njega ili je berem tako mislila. Izgledalo je kao da svim na Stanfordu poznaju Seana Parkera, što je bilo donekle i smiješno s obzirom da uopće nije studirao ondje. Kuća u kojoj je živio uvijek je bila puna klinaca s kampusa iako mu nije pripadala nego je samo bila u blizini jednog od studentskih domova. Osim što nije bio student na Stanfordu, uopće nije studirao. Ipak, bio je junak kampusa. Nije bio baš toliko slavan kao njegov prvotni poslovni partner Shawn Fanning, ali tko je znao o čemu se radi – tome je sve bilo jasno. Njih su dvojica bili tinejdžeri koji su izmijenili lice glazbene industrije tako što su napravili web site Napster, koji je omogućio klincima da iz studentskih soba glazbu daju ostalima na raspolaganje. Napster je bio silno uspješan, bio je stvar koja je promijenila svijet – dobro, vremenom je i implodirala, ali i ta je implozija bila predivna. Napster – koji su Sean i Fanning osnovali nakon što su se kao srednjoškolci upoznali preko nekog chata – bio je manje kompanija, a više revolucija. Njihov je site učinio glazbu dostupnom i besplatnom za preuzimanje s interneta, dao je svakom klincu s kompjutorom mogućnost da uzme što želi. Nije li to bila suština rock and rolla – sloboda? Nije li to ono što je i internet trebao biti? Razumljivo da glazbena industrija nije na to gledala blagonaklono. Zapravo su se te jebene tvrtke kao bijesne harpije okomile na dva jadna Seana. Oni su uzrokovali paljbu, ali
66

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ishod je bio unaprijed poznat. Neki su ljudi misli da se to dogodilo upravo zahvaljujući Parkerovim pogreškama, da se pothvat sunovratio nakon što je napisao neke e-mailove koji su poslužili glazbenoj industriji kao putokaz u borbi protiv Napstera. Možda je to bila samo mladenačka ludost, brbljavost koja je na kraju Napster stajala života, ali to je uvijek bio Seanov problem, ali i njegova prednost. Bio je otvoren, ništa nije čuvao za sebe. Nije ni za čim žalio. Ni u ludilu. To nikako ne bi sličilo njemu. Naravno, kad je Napster otišao k vragu, Sean se mogao i drugačije ponijeti, sklupčati se u nekoj rupi ili pobjeći mami i tati. Umjesto toga, odlučio je ponovo uzjahati silicijskog pastuha. Tek su se nekoliko godina kasnije on i dvojica njegivih najboljih prijatelja pozabavili jednim drugim programom izraslim iz ideje dijeljenja. Ovaj se put radilo o jednostavnom besplatnom programčiću koji je prikupljao osobne kontakt – podatke i s vremenom se razvio u živi sustav pohrane poslovnih podataka koji se sam neprestano ažurira. Tvrtku su prozvali Plaxo. Tada je i to implodiralo, barem je Sean na to tako gledao. Sam Plaxo se dobro držao i njegova je vrijednost u tom trenutku vjerojatno bila milijunska, ali Seanova uloga u svemu tome bila je prošlo svršeno vrijeme. Imao je dojam da se njegov izlazak iz tvrtke mogao nazvati napucavanjem, a u stvarnosti je bilo i gadnije no što zvuči. Gadno jer je Sean smatrao da se u cijelu priču upleo i jedan pravi, stvarni zlikovac, koji kao da je došetao iz nekog filma o Jamesu Bondu: misteriozni Velšanin udaren na megalomansku stranu skoro onoliko koliko mu je bio impresivan bankovni račun. Upravo je Sean bio taj koji je prizvao VC22 aveti jer je mislio da Plaxo treba sredstva, a da on zna kako će se nositi s takvim ulagačima. No, Michael Moritz nije bio tek neki ulagač, nego partner u fondu Sequoia Capital i mali bog lovaroša Silicijske doline. Ulagao je i u Yahoo i u Google, i zaradio toliko novca da više nikada nitko neće posumnjati u njegove metode. Sean je Moritza smatrao tajanstvenim izopćenikom i manijakom. Od početka su se klali na gotovo svakom pitanju. Sean je slobodouman, mlad i poduzetan, a Moritz je tu radi novca i oko toga nije bilo nikakvih dvojbi. Niti godinu dana nakon što je Sequoia dokapitalizirala kompaniju koju je osnovao, Sean je stekao dojam da Moritz očekuje njegov odlazak i napuštanje tvrtke koju je sam osnovao! Naravno, Sean je to odbio. Vodila se oštra bitka, investitor je izvršio prevrat unutar tvrtke i Sean je polako, ali sigurno počeo uviđati da će na kraju ostati na vjetrometini. Dvojica njegovih najbliskijih prijatelja s kojima je osnovao tvrtku vremenom su, po njegovom mišljenju, popustili pritiscima Moritza i uprave. Prema pouzdanim informacijama, kada je Sean uzvratio najavom da će napustiti tvrtku samo pod uvjetom da unovči svoj dio u njoj za čistu gotovinu, Sequoia je krenula đonom. Sean je bio uvjeren da je Moritz potegnuo za sredstvima kakvima bi se poslužio i onaj Bondov zlikovac. Bio je siguran da je Moritz unajmio privatne detektive ne bi li prikupili prljavog rublja za borbu kojom ga je trebalo udaljiti. Počeo je primjećivati automobile sa zatamnjenim staklima kada bi izlazio iz stana, čudno pucketanje dok je telefonirao, a pojavili su se i sablasni pozivi s nepostojećih telefonskih brojeva. Postajalo je užasavajuće. Možda i jesu nešto nalazili. Kao i svaki dečko njegovih godina, a još i zahvaljujući slavi stečenoj kroz Napster i Plaxo, Sean je uglavnom bio spreman za tulumarenje. I cure. I nikako nije bio svetac. Bio je u ranim dvadesetima, rock zvijezda Silicijske doline koja misli i govori brzo, vrlo brzo. Nešto što je nosio u sebi odavalo je dojam živčanosti, frenetičnosti, i to se lako moglo pogrešno protumačiti.
22

VC = venture capital. U doslovnom značenju – poduzetnički kapital. Radi se o sredstvima i ljudima koji su na raspolaganju za sudjelovanje u rizičnom pothvatu i koji preuzimaju rizik na sebe. U zamjenu za takvo novčano sudjelovanje, preuzimaju dio buduće dobiti i razna, ako ne i sva, upravljačka prava. U pitanju mogu biti sasvim mali, ali i ekstremno veliki iznosi.

67

dogodilo se. Bio je pozitivac. osnivačem Silicom Graphicsa i čovjekom koji je bio odgovoran za Netscape i Healtheon. Neki su ga čak usporedili i s Jimmom Clarkom. Stvar je već bila odmaknula. Sean je već počeo očekivati kako će jednog dana otvoriti Gawker i doznati da si uštrcava krv mladih tuljana. Sean je vjerovao da je izgubio ne samo tvrtku. očajnički i. nije bilo fer. Iako je bio bolje zamaskiran nego Match ili JDate. Pogledao je onaj zavodljivi grudnjak na podu i opet se nasmiješio. sebe je zamišljao sličnijim Batmanu. Bio je i astmatičar pa je nosio i inhalator. Napustio je i srednju školu kada je Napster podivljao i nikada se nije vratio. volio je cure. Tračerska smeća Doline tek su se tada raširila nakon što je iza sebe ostavio dvostruki jackpot. čekamo svoju veliku priliku. K tome. pčele i školjkaše. za razliku od Brucea Waynea. Znao je i vjerovao u to kao u Boga: bit će to društvene mreže. Sean je već dvaput zakucao. Plaxo je završio loše. možda deseci milijuna dolara. Naravno da će Plaxo jednoga dana biti prilično vrijedan. Friendster je imao svoja ograničenja. Što se Nepstera tiče. Zlikovac iz Silicijske doline? Presmiješno. naravno. I. od kojih je najvažniji Peter Thiel. alergičan na kikiriki. Kako god bilo. Ni govora. jebiga. Zapravo. čak i ako se njime nije obogatio. da. bijelom prahu. Razlika je bila u tome što je Sean točno znao što će biti ta velika prilika. a možda i nisu. Sean je smatrao da ga je Moritz izbacio. uživali su radeći od njega gradskog momka na lošem glasu. Doveo im je neke vrlo odvažne tipove voljne uložiti u rizične pothvate i upoznao ih sa svojim lokalnim poznanicima. Svi. Tek nekoliko mjeseci ranije spojio se s ljudima koji su napravili Friendster. zapravo je bio 68 . a kasnije samo strašno. u najmanju si je ruku stvorio reputaciju.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Možda su na kraju i imali nešto čime su ga držali. Nekada i mnogo njih. U Silicijskoj dolini to je redovita pojava. a Sean se nije ukrcao na vrijeme. Kao što su privatna zabadala vjerojatno nekako uspjela shvatiti. Noću je bio maskirani osvetnik i pokušavao promijeniti svijet mijenjajući jedno po jedno studentsko derište. Fizički ne bi nikoga mogao prepasti. Bio je mršavko. Bilo je gadno. Izbačen je iz nekoliko noćnih klubova. trebala mu je još jedna dobra lopta i tada bi analogija mogla biti i prikladnija. Naravno. Odjeća s potpisom. Natjerao ga je da mu preda ključeve onoga što je stvorio vlastitim rukama. Ali negativac nije bio. Jedno vrijeme hedonizam mu je išao sasvim lijepo. No. Seanu će pripasti dobar dio toga. Sam je sebe smatrao čak nekom vrstom superheroja. Kada se stvari pogledaju ozbiljnije. A možda i stotine milijuna. Što se toga tiče. Sean još nije imao novca. Iako se prezivao Parker. ali to nije značilo da je sa Seanom Parkerom gotovo. Ali. čovjek koji je stajao iza PayPala. tabletama i samo nebo zna o čemu sve ne. stalno je gledao odakle bi mogla doći ta treća lopta i sada je tražio nešto što će uistinu mijenjati živote. Kosa mu je bila tako neukrotiva da je vukla na afro. ni Friendster nije mogao biti njegovo treće zakucavanje. Volio je kasne izlaske i volio je piti. i što sad? Nije se to dogodilo samo njemu. reći da je bio mršav nije dovoljno. barem je Sean tako smatrao. Bračni bi mu krevet bio dovoljno velik da odradi splet gimnastičkih vježbi na parteru. Pretpostavio je da bi to moglo biti urnebesno bilo kome tko ga je poznavao dok je odrastao u Chantillyju u Virginiji. Danju bi bio Bruce Wayne i družio se s poduzetnicima i direktorima. nego i svoja dva bivša najbolja prijatelja. Mora se pošteno priznati da je imao svojih trenutaka. Stalno je uza sebe imao injekciju s dozom adrenalina. Komadi. tu su bile i nepotvrđene priče o svakojakim narkoticima. Tako je to s rizičnim poduzetničkim kapitalom. Bila mu je smiješna pomisao da netko o njemu misli kao o zločestom dečku. U početku je strašno super. nije upisao faks. Stvorio je dvije najveće internetske kompanije svih vremena. Samo što. Seanov brat po sličnim iskustvima s bandom iz Sequoie. a bio je švorc.

Pogledaj me! Pogledaj! Pogledaj moj garažni bend. Nježna plava traka dominirala je gornjom i donjom zonom stranice. zvijezda u usponu koja je rasla opako brzo. te noći bila online. ali to Seanu nije bilo pravo društveno umrežavanje. Znao je da je ljestvicu postavio jebeno visoko. Slijedio je i popis prijatelja koje već ima. Ispod toga su joj omiljene knjige i što studira na Stanfordu. YouTube ili Google. mjesto na koje bi netko došao u potrazi za curom koju još nije poznavao pokušavajući tamo doći do njezinog telefona ili e-maila. Bilo je vrijeme da pregleda svoju elektroničku poštu i započne dan. Na MySpace se nisi uputio kako bi komunicirao. Bilo je vrijeme za povratak na potragu. Znatiželjni Sean bacio je pogled na stranicu. Da je zanimaju dečki. gledaj mene kako pričam smiješne viceve. „Majko sveta“. Sean je samo trebao otvoriti četvrte oči. Društvena mreža namijenjena studenskom tržištu. a MySpace pomoćno osobno promidžbeno sredstvo. Posegnu je za laptopom i nježno ga postavio u krilo. Prekrasna. Ako je Friendster bio alat za spajanje partnera. Povezani trajno. Ono što je vidio bilo je briljantno. a ne tek ljudi koji su je pokušavali pojebati. Računalo nije bilo njegovo niti od njegovih cimera pa je moralo pripadati gošći ili nekome drugome tko je došao u posjet. Slika djevojke bila je na lijevoj strani. Sljedeći put bit će ili milijarda ili ništa. Bilo to je veliko igralište na kojemu su se prešetavali narcisoidni tipovi. njezina mreža. društvena mreža je radila. I da je solo. Traži prijatelje. Probudio se već nekoliko sekundi kasnije. a vidi tek kako sjajno glumim! Nisam li doista super maneken?! I tako dalje i tako dalje. Postojao je još i MySpace. što ga je vrlo začudilo jer je vidio skoro sve što se vidjeti moglo. Odmah je spazio da je već zakačen na net. Bili su to njezini prijatelji iz stvarnog života. nego da bi se razmetao. Sean je sjedio i pustio da se energija u njemu razbudi. a studenti su zapravo bili idealna populacija za društveno 69 . prekrasan osmijeh i nevjerojatne plave okice. i to preko Stanforda. Očito je vlasnica. bila je stalno budna. Ako se ne radi o milijardama i ako to nije njegov Yahoo. I kada je računalo isključeno. Zatim je vidio da se ispod njezine slike nalazi i nešto podataka o njoj. Bio je to očito nekakav portal. Iza sebe je već imao Plaxo i to mu iskustvo nikako nije bilo po volji. Iz njih se razaznavalo da je žensko. kao na Friendsteru. tko god ona bila. Trepnuo je u nevjerici.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi servis za spajanje parova. Krajnje očito. Tako nešto nije vidio nikada ranije. Uz profil se nalazio i osobni citat koji je sama sastavila i nekoliko komentara njezinih prijatelja s grupe. što je preostalo? Sean nije bio siguran. Sean je bacio pogled ili dva na nju i nije ga se dojmila. Ugledao je stolić tik do pokrivača i na njemu otvoreni prijenosnik kraj rozoga djevojačkog ručnog sata. Nije stajala. tada se s tim neće ni zamarati. Fluidna. njezini prijatelji. Nisu to bili ni ljudi koji su joj servirali svoj novi bend ili odjeću kao na MySpaceu. Reklo bi se da su svi bili sa Stanforda i imali Stanfordove e-mailove. MySpace je bio odličan za svoju svrhu. povezani online. Sve se svodilo na pokušaj lansiranja sebe kao brenda i nadanja da ćeš privući dovoljno pozornosti. reče potiho Sean sebi u bradu. Jednostavna. Ona golema praznina koja je zjapila na tržištu društvenih mreža bila su sveučilišta. Na zaslonu je bila otvorena neka web stranica. primijetio je da ima super kosu. ali negdje je neki novi Fanning kuckao u svojem podrumu i radio na Napsteru društvenih mreža. Ovo je bila njezina prava društvena mreža. Važno je da je na dohvat ruke i to ga je činilo savršenim uređajem u tom trenutku.

i tamo je našao: Proizvodnja Mark Zuckerberg. „Thefacebook. Stanford. Napster i Plaxo. A ako su stvari uistinu tako divne kako su mu izgledale. Web stranice TheFacebook pokrenuo je klinac s druge godine faksa. pa to ide brzo! Sean je mrmljao sam sa sobom. i to većinom isječke iz Harvard Crimsona.“ Zašto ne samo „Facebook“? Takve stvari bi ga izludjele. To mu se sviđalo. pomoći će malom da od Facebooka napravi nešto jako veliko. našao je mnogo. Yale… Kriste. U studentskom domu stvoriš više prijatelja nego ikada u životu. a tada su otvorili vrata i nekim drugim sveučilištima. Nakon nekoliko udaraca po tipkama pred sobom je ima Google. Ali ovaj site?! Izgledalo je kao da je sagrađen na samo zlatnoj žili. Do kraja drugog tjedna imao je već oko pet tisuća registriranih korisnika. uhvatio se kako istovremeno prstima nastoji izravnati nabore na posteljini. čisto. novina Sveučilišta Harvard. Columbia. Dok je razmišljao o toj svojoj sklonosti. Friendster i MySpace su previdjeli upravo dio tržišta koji je najskloniji društvenosti. Po svemu sudeći. Krenuo je pronaći tog Marka Zuckerberga i vidjeti od čega je napravljen. zločesti dečko. Od dva pokušaja. U četiri je dana skoro cijeli kampus bio na Facebooku. ganja neki novi projekt… Trebalo im je to javiti jer će se upravo to i dogoditi. U tom se trenutku pretpostavljalo da ih ima već oko pedeset tisuća. Bi li ovo moglo biti treće? 70 . Izrazito mu se sviđalo. Počeo je pretraživati. Začudo. Ili milijarda ili ništa. opsesivno-kompluzivno poremećeni astmatičar alergičan na kiki-riki. Valja nazvati Valleywag i javiti im da Sean Parker. stavio je svoje ime ravno na dno stranice. Oči su mu progutale sve. dvaput je zakucao. svega šest ili osam tjedana ranije. Nasmiješio se. Jednostavno. Njegov um mu je stalno radio takve stvari i Sean je neprestano nastojao izgladiti ili pojednostaviti stvari.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi umrežavanje jer su nevjerojatno skloni druženju. Tko god je to napravio. do zadnjeg retka stranice. Ništa manje neće smatrati uspješnim. Nasmiješio se samome sebi i rekao si da na popis neuroza svojem portfelju mora dodati još i OKP.

POGLAVLJE – NEW YORK CITY „Ma daj. više od sedamdeset pet tisuća. Ali Mark se tamo nalazio jer je navodno u New York došao poslom. Možda je Kelly imala pravo i nitko tamo nije imao namjeru tražiti iskaznice. podatak da čak 67% onih koji isprobaju Facebook postanu redoviti korisnici – oglašivači nisu uopće bili kadri pojmiti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 18. Iako su svi bili iskreno zadivljeni činjenicom da su dobivali nove korisnike tolikom brzinom i već ih imali. tartar od tunjevine. to su plaćali s hrpice rezervirane za Thefacebook. Iako su spavali kod prijatelja umjesto u hotelu. eto ih u jednom od hit restorana New Yorka. Što se Kelly tiče. već su naručili nešto s jelovnika. Eduardo. Ta činjenica je određivala putovanje kao poslovno i Mark se stoga trebao ponašati kako priliči trenutku. no niti jedan od susreta nije imao blistav ishod. Stvari su ipak mogle biti makar malo bolje da je Mark te sastanke shvaćao ozbiljnije. Najmanje što je mogao učiniti je izgledati pristojno jer je na takvome mjestu stršao kao prase u Teheranu. „66“ je sagrađen na prvom katu stare tkaonice u Tribeci i predstavljao je najnoviji uspijeh Jeana Georgrsa. a on sjedi u svojoj idiotskoj trenirci s kapuljačom i lupka natikačom o natikaču pod stolom. Zapravo. Elegantan. Olakotna mu je okolnost što u „66“ nisu došli kako bi se sastali s potencijalnim kupcem oglasnog prostora na siteu. Eduarda je izluđivalo što niti ona niti Mark nisu ništa doživljavali ozbiljno. Jedan veći zid od istoga takvog stakla zaklanjao je prostor za stolom za pedesetak osoba pa su se mogle vidjeti samo sjene poslužitelja koji su obigravali oko stola. jastogova kliješta na pari s đumbirom i vinom. ali ipak je sve djelovalo više fusion nego azijski. prema zadnjem brojanju. stvar nije bila u tome. Mark se zajebavao i glupirao cijelim putem do New Yorka praveći se da je sve samo velika šala. vjerojatno bi zaboravila na sladoled. Zar stvarno misliš da će od nas ovdje tražiti papire?“ Djevojka je kolutala očima. 71 . Eduardo je uspio organizirati nekoliko susreta s mogućim oglašivačima. I na koncu konca. Kako im je gost kasnio. Doduše. aspik svinjetinu garniranu šalotom i đumbirom. Jednostavno im je trebalo još vremena da se stvari slegnu. kao što je i Mark radio. Nije to počelo s restoranom. njoj se to moglo i oprostiti jer je jedini razlog njezine nazočnosti na večeri posjet rođacima u Queensu. Kineske svilene zastave visjele su sa stropa. Jednostavno je bilo teško oglašivačima objasniti koliko je Facebook zapravo poseban. I gusju jetru u pretjeranim okruglicama od škampa. i to je samo pogoršavalo stvari. Eduardova cura nije bila presretna izborom jela i kratila je vrijeme do posluživanja domaćeg sladoleda u posudicama za dostavu hrane. Pod je bio od bambusa. nitko nije imao volje dati spomena vrijedan novac za oglašavanje. minimalistički i beskompromisno moderno uređen od četverometarskog staklenog ulaza pa sve do golemog akvarija sa živim ribama koji je odjeljivao salu od otvorene kuhinje. Eduardo se pobrinuo za sve troškove. No. a oglašavanje na internetu je i inače kockanje svoje vrste. Ono što je bilo još impresivnije. No. a vjerojatno i najljepši kineski restoran koji je Eduardo ikada vidio. ali ipak su tu bili poslom i Mark se trebao pripremiti za svoju ulogu. a drugu proveo sjedeći u tišini dok se Eduardo snalazio kako je znao i umio. njegovo ponašanje nije bilo nimalo nalik očekivanom. možda dijelom i zbog toga jer bi Mark obično jednu polovicu prespavao. da je uspjela uvjeriti nekog od konobara da im donese pića bez provjeravanja njihove dobi. barem je Eduardo to tako doživljavao. od putovanja i taksija do hrane i pića. a pjeskareno staklo dijelilo je prostore za objedovanje. Eduardo ju je pogledao ravno u oči. Nije ih impresionirala ni činjenica da korisnici na Thefaceook stranicama ostaju dulje nego na gotovo bilo kojem drugom siteu. ali već se nastavila baviti popisom raspoloživih alkoholnih pića u svojim rukama. one brzo nestajuće siječanjske Eduardove tisuće dolara.

Eduardo je počeo priču o prisutnosti na dvadeset devet sveučilišta. Eduardo se nije trebao truditi zapamtiti sve ono što mu je Google servirao o Seanu jer je ovaj ionako odmah ispalio sve što je trebalo. Daleko više su ga zaokupljale misli o sastanku zbog koga su uopće došli i čovjeku kojega su trebali upoznati. odnosno rat. ali se Sean obrati Marku pitanjem o strategijama kojima se koriste pri osvajanju novih sveučilišta. Eduardo je sjedio.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Iako nije bila baš takva da bi je čovjek htio ženiti. dok je drugom rukom razbarušio kosu njegovog klinca kao da su kućni prijatelji. Nije bilo bitno niti to što su na kraju izgubili tu bitku. napravili su popis svih sveučilišta u krugu od stotinu ili dvjesto kilometara i poosvajali ih redom. otrčati u zračnu luku i odletjeti u Kaliforniju. To malo teksaško sveučilište ih je prvo odbilo obrazloženjem da je razvilo svoju funkcionalnu društvenu mrežu. tada i na tome mjestu. možda i mrvicu opasan. Vrlo brzo su baylorska djeca praktički molila da ih se pusti na Thefacebook jer su vidjela da su svi njihovi prijatelji već tamo. Kelly je bila visoka i zgodna. Niti Eduardu toga trenutka nije bilo posebno važno što će biti sa Kelly. izraz Markovog lica. ali to mu nije bilo bitno. kao niti što je htio od njih. Isuse Kriste. pa kakav je to lik? Prišao je njihovom stolu i nasmiješio im se. „Sean Parker. po Eduardovom mišljenju nakratko. Izgledao je kao da će ustati. prijatelji koji su postali milijarderi. njihovo najšire bojno područje ikada. crvene obraze i sjaj u očima. I da ga nije vidio odmah. Umjesto izravnog sukoba s Baylorom. ali mu se nije sviđalo ono malo što je o njemu našao na internetu. Razina energije koju je isijavao bila je nevjerojatna. okrenuo je tok razgovora pitavši kakva su posljednja događanja s Thefacebooko. Napster je bila hakerska bitka nad bitkama. a Eduardo ju je uspio zainteresirati i nakon epizode u toaletu. Bio je potpuno otvoren u svakom pogledu. Usput je sjeo kraj Kelly i naručio piće za sve četvoro kod konobarice s kojom se prethodno sprijateljio. Mark. naravno. Kada je Sean konačno uspio ispričati sve svoje priče i stao. U osmijehu je bilo nečega lisičjeg. njihov ep. I Kelly. Imao je većih briga. preživjeli borac koji je nakon toga osnovao i Plaxo i time si potvrdio reputaciju. prijatelji koji još uvijek traže ono pravo. Nije znao mnogo o Seanu Parkeru. Mark je odavno izgubio njezinu frendicu Alice. Sean Parker je bio veteran. uočio bi ga sljedeće desetinke jer ga se nije moglo ne primijetiti zbog stila kojim se pojavio na sceni. ponešto nadrkan. Bio je to slučaj čiste idolatrije. ali je bio prilično siguran da oni od Parkera ne trebaju ništa. Nije mu bilo nimalo jasno zašto bi htio razgovarati s njima. Odbijao se od zidova kao lik iz crtanog filma – tasmanijska neman koja se kao uskovitlani tornado razletjela restoranom. pa prešao na Plaxo i još teže makljaže koje je jedva preživio. jer je to i dalje bio daleko najveći hakerski pothvat u povijesti. Trebao je ranije zbrojiti dva i dva. Kad smo već kod toga. Prvo je dobacio haj domaćici istodobno grleći jednu od konobarica.“ Sean se prošetao na drugu stranu stola gledajući Marka – Eduardo je spazio. Svoj je svijet predstavio vrlo plastično i Eduardo je gledao kako Mark sve upija. U roku od nekoliko dana Baylorova društvena mreža je nestala u ropotarnici povijesti. Život u Silicijskoj dolini i u Los Angelesu. Eduardo je spazio Parkera onog trenutka kada je prošao pjeskarenu staklenu barijeru. Parker je bio divlja zvijer Silicijske doline. i gledao Marka kako sav važan objašnjava njihovu strategiju na primjeru Baylora. tulumi ovdje i ondje. Krenuo je od Napstera i bitaka koje je vodio oko njega. serijski poduzetnik koji je iz dvije internetske tvrtke što ih je napravio izletio na prilično spektakularan način. Iz Eduardova kuta gledanja bilo je očigledno da je Mark Seana Parkera smatrao bogom. Sean je mljeo priču za pričom. Činio se kao nekakav divljak. Zatim je zastao pri jednom stolu pozdravljajući čovjeka u odijelu i rukujući se s njim kao da se odavno znaju. Ti si vjerojatno Eduardo. 72 .

pokupio račun i obećao Marku da će mu se javiti vrlo brzo. ali i njih će prije ili kasnije trebati plaćati. Ruke podignute u zraku. No. Vrtložni derviš 23 je napustio zgradu istom brzinom kojom se i pojavio. okrenuo se prema Marku. Možda je to bila posljedica činjenice da su obojica bili spretni s računalima.: „Ne ide se na predavanja. Želio je organizirati još nekoliko sastanaka s oglašivačima. Eduardo je nagađap da to nije previše važno. zapostavlja se posao. Nije želio odustati. Eduardo se nije bojao da bi Mark u skorije vrijeme poželio potražiti dokapitalizaciju kod takvih poduzetnika.“ Mark je slegnuo ramenima.“ U roku od 24 sata nakon objave tog članka 85% Stanforda je pristupilo Thefacebooku. Dopunio ju je i citatom koji je Stanford Daily objavio 5. koliko je Eduardo mogao pronjušiti. sigurno je imao pristup ključnim izvorima poduzetničkog rizičnog kapitala. iako se Eduardu činilo kao vječnost te je umalo zapljeskao kada je Kelly konačno dobila sladoled. Seanu se pak svidjelo što ima Marka za svojega istinskog obožavatelja. iako Sean nije na Marka ostavio dojam geeka. obožavao ga je. Thefacebook. Zvali su ih stažistima. Nije izgledalo da bi ih Sean mogao obasuti novcem jer ga zapravo nije još ni imao. kao da je zapravo glumio geeka u nekoj TV seriji. Nije bio u pitanju samo način na koji se odijevao. Večera je prošla vrlo brzo. Marku se svidio Parker.3. Zbog toga su razloga namjeravali sljedećeg dana otvoriti novi račun u banci i u projekt uložiti još novca. jedan je od onih koji bi stalno nešto novo. Eduardo se namrštio. Parker je otišao. On nama i nije potreban. Sigurno je to bio. nego i način na koji se odnosio sa svima u prostoriji – bio je rođeni showman i to mu je išlo strašno dobro.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Izgledalo je da Seana ta priča prilično uzbuđuje. Danas je hipnotička vrtnja derviša kulturna atrakcija Turske. To je bilo neizbježno. Eduardo je pripremio deset tisuća dolara. bar ne u ovom trenutku. 73 . Poanta je bila u tome da ga je Mark zanimao mnogo više. Sean je zamolio da ga ispričaju. ali morao je obaviti još nekoliko telefonskih razgovora. Čim su se zdjelice ispraznice. kako ih zovu u Bosni) pripadnici su islamskog sufističkog reda posvećenog duhovnom životu. rekao je Eduardo u nadi da će skinuti čini s Marka.com ludilo je poharalo kampus. ili mevlevije. Ukratko. Doimalo se da je Marku strašno drago što je Sean Parker čitao o njemu. u to nije bilo nikakve sumnje. Eduardova cura je otišla naći se sa Seanom i njegovom curom u neki bar u blizini. Kako je posao rastao. Iako Parker i nije imao neku ozbiljniju lovu. Poznati su i kao vrtložni/vrteći derviši zbog svojega plesa koji je dio obreda sema. zaključili su i da im je potrebno još programera i angažirali su ih. Studenti provode sate u potpunoj fascinaciji. Što se Eduarda tiče. nije njega Sean namjerno ignorirao. gdje su se pak trebali naći s nekim zajedničkim poznanicima. trebalo je još servera. Ni poduzetnički kapital nije bio cool. Bilo mu je jasno da uzalud priča. A TheFacebook je trebao upravo novac. bez obzira koliko su se stvari usložnjavale. Oglašavanje nije bilo cool. niti ponašanje kao da je stalno na nekoj opakoj kemiji. Mark nije imao ništa svojeg novca pa su se do daljnjega morali oslanjati na Eduardov. Odmah su se prepoznali. ovaj put mu je bilo drago što je Mark toliko nezainteresiran za novac. ples je katkad završavao ekstatičnim stanjem u kojima su se derviši mogli probadati bez ikakva znaka boli i krvi. Eduardo je namjeravao pridružiti im se kasnije. ali njegova je aura još lebdjela unaokolo. koji je još uvijek sjajio od sreće. ►►► Deset minuta kasnije Eduardo je stajao kraj Marka na cesti. 23 Turski mevlana – derviši (mavlavije. pokušavajući rukom dozvati taksi. Prema nekim opisima. „Hoću reći.a pogotovo to nisu tipovi u odijelima i kravatama. ali nije ništa rekao. „Taj bi Eskimu prodao led“. za nj je samo važno da sve bude zabavno i cool. ali je pritom izgledao izrazito chic.

Bilo je pitanje vremena kada će se otvoriti novčanici u kojima ima nešto malo više no što je potrebno za večeru u šminkerskom newyorškom restoranu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo se. bio sušti ideal cool osobe u Markovim očima. Sve je bilo sjajno i nije trebao brinuti ni o čemu. Problem je bio što je Parker. 74 . već će naći kako unovčiti tu prokletinju. Svi su obožavali Thefacebook. međutim. unatoč tome što se kretao u poduzetničkom svijetu. i to bez pomoći Seana Parkera. nije uspijevao othrvati misli koja mu se stalno vraćala. Eduardo je osjećao da Sean Parker jednostavno nije mogao biti jedini koji je primijetio njihov maleni web site. Prije ili kasnije. mislio je. Na kraju je suzbio tu misao i pohranio je u nekoj zabačenoj ostavi mozga.

Ni Mark ni Eduardo nisu nikoga od svih njih shvaćali previše ozbiljno. vrijediti stvarno velik novac. ali i prvorazredne.“ U početku se Eduardo uspio oduprijeti porivu da pogleda preko ramena.000 članova i svakoga dana je dobivao tisuće novih. Neki su izbacili i cifre. a nisu o tome ni međusobno razgovarali. To nije bio prvi VC24 koji ih je pratio po kampusu. Čak su i njih pretvorili u provizorno radno vrijeme svoje cvatuće kompanije. Lijepe. barem ne ozbiljan. Nešto prostora su zakupili razni harvardski studentski klubovi i udruge. Demokrati sveučilišta plaćali su trideset dolara dnevno kako bi prikupili zainteresirane za njihovu ekskurziju u New Hampshire. Sjedi između dvojice s druge godine koji na sebi imaju trenirke s grbom sveučilišne teniske ekipe. Intenzitet smiješka se pojačao kada je uhvatio Eduardov pogled. ovo postaje presmiješno.“ „Sereš. Još jedan. pa su oglašavali tečaj za barmene. i predstavnici krupnih internetskih i softverskih kuća stali su ih hodočastiti. Jednostavno im nije padalo na pamet. Seneca Club Red Party i godišnji „plesnjak u koži“ doma Mather. Kada završi semestar. jedan se čak probio i do Markove sobe. Ljudi u odijelima su im prilazili u blagovaonici i knjižnici. jednostavno si nije si mogao pomoći.com. AOL i Monster. Znao je da je riječ o nekakvome naprednom programskom jeziku o kojemu pak nema nikakvog pojma. Unatoč tome što su Chris i Dustin dobro povukli dio tereta. Eduardo je znao da će stranice.“ „Da bar serem. sveameričke prisutne tvrtke kao što su AT&T Wireless. odjeven u sivo odijelo s kravatom. bit će sve lakše uskladiti – bilo je očigledno da će obojici tijekom ljeta prioritet biti Thefacebook. pokrenuo je nekoliko testnih oglašavanja za lokalne. Čekao je pred vratima tri sata dok se Mark nije vratio sa sastanka katedre za računala. Kako se semestar bližio kraju. Bilo je to još jedno Markovo predavanje na koje je upao. bradatog čovjeka crno-bijele kose koji je jurcao po podiju predavaonice osrednje veličine. krupne. Isuse. U to je vrijeme Facebook prešao brojku od 150. a nisu ni namjeravali puštati nikoga u vlasništvo ni po koju cijenu. a kamoli njihovu nadogradnju i 24 VC = Venture capitalist 75 . I ne samo oni. Eduardo je u proteklom mjesecu napravio neki napredak u odnosima s oglašivačima. budu li se stvari nastavile tako kretati. Bilo je krasno nalaziti se u središtu pozornosti. Thefacebook je zauzeo školske sate. drži aktovku pod miškom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 19. ali još uvijek nitko nije dao konkretnu ponudu. Thefacebook je počeo izgledati kao ozbiljan posao s punim radnim vremenom. Završetak škole je značio i da on i Mark trebaju donijeti krupne odluke o bliskoj budućnosti. ali nedovoljno da bar pokriju troškove najma servera. stranice su donosile nešto prihoda. POGLAVLJE – LJETNI SEMESTAR „Yup. Samo su najavljivali da bi se novac mogao dogoditi. Trebalo je manje od sekunde kako bi uočili lika: srednjih tridesetih. Nije mu išlo jer nije imao pojma o čemu se radi. Tip se idiotski smiješka. U tom se trenutku hrvao s porivom da se okrene i pogleda – no učinio je to. okrugle kao okruglice u juhi na sabat i s mnogo nula u sebi. Sve skupa. počeli su navirati do te mjere da su izazivali i pomalo straha. Nastojao se koncentrirati na profesora. ali problem je što nitko nije nudio novac.

Proteklih nekoliko tjedana. Želio je na Wirehogu raditi u Silicijskoj dolini. objavio ju je samo dan prije. Marku se činilo da je smislio savršeni plan. U međuvremenu će on i Dustin raditi i na nadograđivanju Thefacebooka. On i Mark su i službeno osnovali tvrtku i 13. Mark je već imao spremno iznenađenje.o. činilo se da je Mark sve to doživljavao kao uzbuđenje. Kalifornija. Eduardo se počeo zabrinjavati tek kada je Mark ispalio drugu novost. Mark je objasnio. Wirehog je bio križanac Napstera i Facebooka. još uvijek nije donosio zaradu i nije bio pravi posao. Iako je Thefacebook bio i njegov prioritet. Ali prije nego je Eduardo stigao izložiti svoj plan.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi održavanje sada kad je to postalo nužno zbog toliko ljudi koji su danonoćno visjeli na siteu. mjestu mitova i legendi. kolega s grupe na računarstvu. Partneri su mu bili dva frenda iz programerskog svijeta: Adam D'Angelo. Chris je još uvijek trebao dobiti određeni. uopće mu se nije sviđalo što je čuo. Poveo bi i Dustina sa sobom. Ni dan kasnije se Eduardo još uvijek nije mogao pomiriti s drugim Markovim iznenađenjem. s kojim je u srednjoj školi napravio Synapse. središte umreženog svijeta. Istini za volju. Bilo kako bilo. Slučaj je htio da i Andrew McCollum dobije posao za tvrtku EA Sports. i to nakon što je Eduardo prihvatio stažiranje i već počeo tražiti stan u New Yorku. Razmjena bi se obavljala preko vlastito uređenih web stranica. odmah kod Stanforda. između ostaloga slika. koja je isto tamo. izgledalo je logično da preko ljeta bude tamo i u slobodno vrijeme radi za Thefacebook. 30% Eduardu.travnja registrirali TheFacebook LLC25 na Foridi. sami ti dokumenti činili su tvrtku stvarnijom iako još nije stvarala nikakvu dobit. još uvijek je bilo teško odlučiti što učiniti kada za nekoliko tjedana dođe kraj nastave. počeo je razvijati još jedan projekt – Wirehog. Kad Wirehog postane gotova aplikacija. Iako je TheFacebook rastao iz dana u dan. posebno ako se radi usporedno s Wirehogom. Marku i njemu sličnima to je mjesto u kojem žive nadljudi. Bio je to plan od koga bi se svakome zavrtjelo u glavi. Unatoč registriranju tvrtke i epidemijskom rastu TheFacebooka. u kući bi postavili radionicu. 76 . opustio se uz mali karton Beck'sa i zaključio da bi nekoliko sljedećih mjeseci trebao provesti u Kaliforniji. Zamisao je imala nastavak. O tome je naširoko raspravljao s tatom i bilo je očigledno kamo ga je otac usmjeravao. i to je bilo nešto. a grupa onih kojima bi korisnik dopustio pristup bila bi njegova društvena mreža kakvu sam odabere i uredi. glazbe i videa. pak. i to ne samo zato jer je 25 LLC = limited liability coorporation. Dogovoreno stažiranje je. Mark nije našao ništa što bi ga trgnulo. I Mark i Eduardo su se interesirali za neki posao koji bi radili preko ljeta. Nadali su se da će do kraja ljeta s trideset skočiti na stotinjak sveučilišta. No. Kada je uzeo u obzir i to da su im oglašivači većinom u New Yorku. a 5% je preuzeo Dustin. gdje je Eduardova obitelj živjela. i Facebook i Wirehog bi tako došli tamo gdje pripradaju. Silicijska dolina. ali Eduardo je preko poznanstva iz Phoenixa i obiteljskih veza uspio rezervirati stažiranje u prilično ozbiljnoj investicijskoj banci u New Yorku. a ne kao prenatrpanost. a omogućavao bi korisniku razmjenu sadržaja s prijateljima. i Andrew McCollum.o. za početak. bilo na zavidnom položaju i otvaralo je fantastične mogućnosti. program za razmjenu datoteka s primjesom društvenih naklonosti. Program se preuzeo s interneta i pokrenuo lokalno. gotovo doslovno „društvo s ograničenom odgovornošću“. No. bit će ugrađen u Facebook kao dodatna funkcija. tada još neutvrđeni postotak. ulica u Palo Altu. Mark i njegovi su čak našli gdje bi za malo novca bili u podnajmu: La Jennifer Way. Činjenica da je Mark odlučio svoje vrijeme podijeliti na dva projekta Eduardu je olakšala odluku o stažiranju. Zapravo. U prijavi u registar ponovili su ranije dogovorene postotke vlasništva: 65% je pripalo Marku. a i Adam D'Angelo je išao s njima. Eduardo je unaprijedio posao i što se tiče pravne podloge. odnosno d.

Za svakim su bili po čaša Jack Daniel'sa i jedan laptop. no nisu ga ni primijetili. Parker točno znao na što će se Mark upecati. ali je prihvatio da će tako biti nekoliko mjeseci. Igra je bila u punom zamahu. imati svoju cijenu. „navratit ću i pomoći vam oko izbora štenca. Eduardo je odgovorio. a kada ljeto prođe. S mjesta na kojem je stajao. Kada je konačno došao naprijed. Mark i Dustin su trebali biti programeri. opet će se naći na studiju i bježati lakrdijašima u sivim odijelima. Dok će on po New Yorku proganjati oglašivače. ovakvi kao onaj što je sjedio uza njih po Kaliforniji će proganjati Marka. Na čelu stolova stajao je Mark sa štopericom u ruci. Eduardu se to nije baš svidjelo. a Marku dati bjanko čekove kako bi kalifornijski ogranak mogao funkcionirati. pogotovo jer tvrtka nije još počela zarađivati. U svakom slučaju. smatrao je da tako treba postupiti. kao i osigurati smještaj i hranu u unajmljenom stanu u La Jennifer Way. Urlici. Eduardo je mogao samo razaznati da su na ekranima zbrkane brojke izmiješane sa slovima. Probijao se kroz njihove redove. luđački smijeh i pljesak kakofonično su mu bušili uši dok se laktovima probijao kroz gužvu kako bi vidio što se događa. odgovorio je Mark. Nije bilo sumnje da su se klinci natjecali u probijanju 77 .“ Eduardo je klimnuo sjetivši se. sa svojim su blijedim licima bili u elementu. U blijedom ambijentu ultramodernog računalnog praktikuma niskoga stropa. a riječ „zanimljivo“ bila je zanimljivija no što je mogao zamisliti. „Danas primamo stažiste.“ Mark je odmahnuo glavom. Mark i Dustin će raditi na programima. a pet je geekova frenetično udaralo po tipkovnicama. a od Eduarda se očekivalo da izigrava biznismena. Za to su dosta dobri. smatrao je da nema razloga ne raditi na dva mjesta. Pustili su glasine po odjelu za računarstvo kako namjeravaju platiti osam tisuća dolara za rad preko ljeta. No Eduardo je ponovo pristao financirati razvoj novcem zarađenim ulaganjima. nije bilo prilike naklapati o planovima jer je Mark odluku već donio. Gužvu su činili studenti računarstva. Nitko nije imao namjeru ići na drugi kraj zemlje besplatno. Trebalo je samo naći način da sve funkcionira. Mark i Dustin su odlučili povesti nekoliko stažista sa sobom u Kaliforniju kako bi ostvarili onu brojku od stotinu sveučilišta do kraja ljeta. Izgledalo je kao velik novac. Eduardo se okrenuo natrag Marku praćen blistavim smiješkom čovjeka u sivom. ►►► „Tri. a Eduardu se učinilo kako ima nečeg vražjeg u njegovom smiješku. Riječ „zanimljivo“ je u Markovom neobičnom svijetu mogla značiti mnogo toga. Kao odgovoran za poslovni aspekt projekta. dok će Eduardo tražiti oglašivače i baratati financijama. Središte prostorije je bilo raščišćeno i na čistinu postavljen red od pet stolova. nego ju je smatrao i opasnom i zavodljivom. „Kad odjebem onog tamo“. i to većinom dečki i s prve dvije godine. kako će obavljati dogovorene uloge? Mark je zanemario Eduardove brige čim ih je ovaj izrekao. razumije se. vidio je i zašto. a Eduardo prihvatio stažiranje u New Yorku. za razliku od ovih koji su vukli za rukave. Nikada nije planirano voditi tvrtku iz Kalifornije. Razdvoje li se.“ „Trebalo bi biti zanimljivo“. Nije ih bilo teško prepoznati. „Hoćeš li s nama? Takvi obično barem plate ručak. Namjeravao je tih dana otvoriti novi račun u Bank of America i na nj položiti osamnaest tisuća. četiri…Sad!“ Zamislimo scenu koju je Eduardo ugledao ušavši u podrumsku učionicu upravo u trenutku kad je ona eksplodirala.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kalifornija na drugom kraju zemlje. „Pretpostavljam da trebam razgovarati s njima“. To će. Još se više bojao Seana Parkera jer je.

Nije bilo potrebe za paranojom. McCollum i stažisti programirali u Kaliforniji. Na kraju krajeva. Kada god bi neki od njih dopro do razine na kojoj bi ekran bljesnuo. Mark i Dustin su se pridružili stažistima tvoreći maleni prsten u sredini prostorije. Njima Mark više nije bio samo kolega s grupe. Bili su hakeri koji piju. životi su im se u tih nekoliko mjeseci uistinu promijenili. Bili su ekipa i njegova namjera je bila ostati timski igrač. nego i da će pratiti Marka gdje god će biti potrebno. Na licima im se ocrtavalo čisto zadovoljstvo. U svakom slučaju. Svakoga je dana sve više postajao bog. Kada već budu tamo. Eduardu nije trebala ni sekunda da poveže događaj kojem je svjedočio s onom pijankom inicijacije kraj biljarskih stolova u Phoenixu. Tada. naprotiv. I ovo pred njim je bila inicijacija svoje vrste. na tome mjestu. kako i priliči pravom timskom igraču. vrijeme je za party… 78 . može li se išta drastično pogoršati u samo nekoliko mjeseci? 26 Kalifornija. I Eduardo je bio sretan iako je samo stajao podalje i promatrao. Eduardo nije sumnjao da će im budućnost biti prvoklasna. Mark je konačno izgledao stvarno sretan u pulsirajućoj gomili koja ga je obožavala. Mark na trećoj i život će ići dalje. a klinac bi se odmah vratio na programiranje. Rulja ga je okružila ispunjavajući čistinu u sredini i svi su pokazivali ozbiljne simptome umne poremećenosti. testiranje. U oba slučaja će im život biti bitno drugačiji nego što je bio prije početka ove avanture. Do tada će možda biti bogati. Rulja bi ga počastila oduševljenim pljeskom. što je prije nekoliko mjeseci zvučalo kao znanstvena fantastika. za tri mjeseca će se svi vratiti na nastavu. pokraj Marka je stajala zgodna Azijka. nego gdje god ih povede. nalikovali su dečku i curi. Eduardo će biti na četvrtoj godini. Ne samo da će s njim poći u Kaliforniju. dok bi Mark. čak ako je to značilo biti udaljen od središta događaja tisućama kilometara. dignuo bi pogled i iskapio čašicu viskija. Dustin. Zvala se Priscilla i prilično često se nalazila u Markovoj blizini u prošlih nekoliko tjedana. Bilo je to utrkivanje. visoka Kineskinja izrazito tamne kose i doista lijepog osmijeha. Odbacio je svaku dvojbu. Stvarno. udaranja po tipkama i natezanja Jacka dok dvojica nisu ustala gotovo istovremeno odbacujući stolice na pod iza sebe od siline skoka. pitao se. nije se moglo reći da im to smeta. vjerojatno najluđi prijamni razgovor koji će itko od tih klinaca ikada doživjeti. Dre: „California. Eduarda su odgurnuli unatrag. No. čime su dokazivali ne samo da su u stanju raditi pod pritiskom. Bili su izvan sebe pokušavajući čestitati novim stažistima. ali nije se bunio. Trebalo je proći još deset minuta dreke. a možda će biti tu gdje su i sada i gledati kako tvrtka raste i raste. „I dobili smo dvojicu pobjednika! Čestitamo!“ U tom je trenutku netko pokrenuo mp3 player priključen na zvučnike u kutu prostorije i začulo se Dr. it's time to party…26“ Eduardo nije mogao ne nasmijati se. Bilo mu je drago gledati Marka kako uživa u svojih pet minuta. svijet u kojem je on bio junak. možda uspostave kakve dobre veze koje bi Eduardo iskoristio za još brži rast sitea.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi kroz lukavstva i labirinte koje su im Mark i Dustin postavili ne bi li izabrali najbistrije. zaključio je da bi mogli uspjeti: mogao je voditi tvrtku iz New Yorka.

Možda je oduševljenje izostalo jer je u suštini samo jedan Indijac pritisnuo tipku računalne tipkovnice pred očima identičnih blizanaca u bezličnoj. Njegov i Cameronov tata trebao je doći za sat ili dva kako bi im pomogao pri selidbi iz Harvarda u stvarni svijet. Blizanci će odmah otići na trening. sva nalazišta su već bila zauzeta. hodnicima. 79 . I to se nije ograničilo samo na Harvard. laptopima u sobama kampusa. stalno su slušala dečke i cure kako pričaju o Facebooku. nakon toliko mnogo dana. Njegov otac je dvanaest godina predavao poslovanje na Whartonu nakon što je osnovao svoju tvrtku i mnogo puta mu je objašnjavao u čemu je trik. Možda bi prvi pokrenuli svoj site i svaki bi američki klinac pričao o tome kako se zakačio na ConnectU. a opet – spektakularnost se nije osjećala. Bio je to spektalukaran trenutak. otac je obnovio jedan stari hangar u Connecticutu. a zatim je došla i na TV. Istina je da bi se naljutili. Bit će teško i bolno. to i jest bio dramatičan moment: pokretanje web stranica na kojima su svi nazočni radili od 2002. kao ni dramatičnost. pokušavao je iskoristiti svaku raspoloživu mrvicu dramatičnosti kako bi spasio dignitet trenutka. Do tada će proći još tisuće i tisuće sati treniranja. Stranice su konačno bile u stanju da ih se stavi u promet. našli bi nekoga drugog. Možda bi njihove stranice promijenile živote tolikih ljudi. valja se nadati da će i ConnectU isto krenuti naprijed.“ „Dva. nego i zbog dva ključna mjeseca izgubljena zahvaljujući njegovom odugovlačenju. i to na još jači trening no što su ga imali na Harvardu. Veći dio Tylerovih stvari već se nalazio u označenim kartonskim kutijama poslaganim uz rubove sobe. Već su angažirali trenera i sada. Tyler. godine. U novinama je pak bila gotovo svako jutro. krenuli su u ozbiljan pohod na Olimpijske igre u Pekingu 2008. „Tri. Kako bi im u tome pomogao. Znao je sve o fenomenu prednosti ranog početka. Da je jednostavno rekao da im neće napraviti posao. Beštija se proširila na sve strane. planiranja i nervoze. Tyler je znao da su ostalima dali i previše „fore“ i da to ima svoju cijenu. tolikih sati provedenih u brizi o svakom detalju. godine. Divya je podigao prst u zrak i držao ga nad tipkovnicom. ali bi krenuli dalje i ne bi ga krivili za to što im je pokušao razbiti snove. POGLAVLJE – SVIBANJ 2004. Preimenovali su ga u ConnectU. Smatrao ga je krivim ne samo zbog krađe njihove ideje. MySpaceom. gotovo praznoj studentskoj sobi Quada.“ „Jedan…“ Tyler je osjetio kako mu prsti bijele stežući grlo boce šampanjca i gledajući Camerona i Divy nagnute nad laptop. Friendsterom i svim drugim društvenim mrežama koje su grabile naprijed i širile se internetom kao pošast. a neki put i pravo mučenje. možda će se nositi s Thefacebookom. Kada je ConnectU krenuo na put. U nekim sektorima nije bilo toliko važno koliko si kvalitetan ni kakva ti je strategija. nakon što su diplomirali. kao u doba zlatne groznice. Teoretski gledano. izgledu i funkcionalnosti. najviše zato da bi zaboravili traume koje su prolazili nekoliko posljednjih mjeseci njegova razvoja. Sva trojica. i to skoro svakog tjedna. ne sasvim stvarni svijet. Prvo je lutala domovima.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 20. Doduše. rasprava. Bilo je to više nego deprimirajuće. gotovo pune dvije godine. Upravo zbog toga je osjećao toliku ozlojeđenost prema Marku Zuckerbergu. No dok će trenirati. Cameron i Divya. Uz malo sreće. Bilo je važno doći prvi. a djelomice i zato što je Thefacebook pokazao kako ideja na kojoj je stvaran Harvard Connection može istovremeno raditi na više sveučilišta.

Tyler se nekoliko puta tih tjedana ozbiljno bavio mišlju da mu jednostavno dođe u sobu i suoči se s njim. Neke je zabune možda i bilo. počeo sam raditi na Thefacebooku ne koristeći ni linije koda ili kakvih sklopova koje su dio Harvard Connectiona. ali nakon što sam imao posla s hrpom drugih ljudi ili tvrtki dubokog džepa i dobro povezanih s pravnicima. Istina je i da im je srao u svojim e-mailovia. Nisu potpisivali nikakve ugovore. Mark Zucerberg. Mark je to vidio kao rad za neke sportaše s faksa. Ali ono što je Tyleru stvarno diglo tlak bila je posljednja rečenica tog pisma Disciplinskoj. ali nije imao nikakvih obaveza prema dvojici nabildanih veslača koji nisu znali programirati. nikakve članke o zabrani konkurencije ili odavanja poslovne tajne. Othrvao se tom porivu znajući da iz toga ne bi proizašlo ništa dobro. ovaj se okrenuo i otrčao. Jedne večeri. To sam napravio.“ Tyleru je to bilo čisto sranje. Tyler je odbacio crne misli i usredotočio se na brata i prijatelja pred računalom. Mark je zaključio kako „nastoji kao prolaznu smetnju tretirati sve te kapitaliste koji bi se uključili u posao čim vide da je napravio nešto uspješno. Činilo se da mu je jedini izbor krenuti dalje. Dobro. i to je bilo jasno. otvoriti novu stranicu njihovih života. no ja im sigurno nisam ništa obećao. a ne ranije. sve je napustio nakon što mu je dojadilo i otišao se baviti nečim drugim. Kada je zakoračio prema njemu. Za Boga miloga. njegov brat i Divya niti u jednom trenutku nisu gledali na financijsku stranu priče. Iskreno. Možda se u poslovanju te stvari mogu zanemariti. ne mogu reći da su me iznenadili. „Polijećemo!“ 80 . Tyler je znao. On. Nikada. Postojao je samo ConnectU koji će. kao što je na primjer Microsoft. Nakon što je pokopao njihove stranice. ni Thefacebooka. bez trunke sumnje. Markov svjetonazor nije bio takav. no Tyleru nije bilo važnije stvari od časti. Cameron se vraćao s nekog tuluma na obali i ugledao Marka s druge strane ulice. Stvar je bila u pravdi i časti. Kada je Divya završio odbrojavanje. ako bog da. i shvaćam zašto ih uzrujava činjenica da sam pokrenuo uspješne web stranice dok su njihove još uvijek nedovršene.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark Zuckerberg. Možda su u svijetu hakera te vrline bile podređene sposobnostima nadmudrivanja onoga s druge strane ekrana. Jebeni Mark Zuckerberg. pisao je Cameronu. nastavio je Divya povišenim tonom. U tom trenutku nije bilo ni Marka Zuckerberga.“ Pročitao je i Markov zločestiji dopis Sveučilištu nastao nakon što su Tyler i Cameron nastojali stvar predati Disciplinskoj komisiji: Obično se nastojim držati podalje od pothvata drugih studenata zato što mi oduzimaju previše vremena i ne ostavljaju dovoljno prostora kreativnosti koju trebam za vlastite projekte. Znao je da Mark njih trojicu smatra nebitnim događajčićem u povijesti Facebooka. Ipak nastojim svojim vještinama pripomoći onima koji pokušavaju razviti vlastite ideje za web stranice. „U početku“. Nakon tog sastanka. Kome su sada mogli staviti soli na rep nakon što je Mark odletio u nebesa? Tyler je svakako pročitao Markov odgovor rektoratu i njegov odgovor na Cameronovu posljednju opomenu pred tužbu. „I eto nas“. kako običan razgovor neće pomoći jer su stvari već bile previše zasrane. njihova ga je obitelj imala na bacanje. „projekt mi je privukao pozornost i od mene se tražilo da završim Connect segment stranice. Tyler možda jest postao mrvicu opsjednut. Jedine zajedničke karakteristike ta dva sitea su mogućnost postavljanja vlastitih informacija i fotografija te pretrage po tim informacijama. pomalo me žalosti činjenica da mi prijete nakon što sam radio besplatno za njih. Uopće im nije bilo do novca. samo tjedan ranije. najbolje što umije.

Tyler je podigao čašu. ali se nije mogao othrvati dojmu gorčine u ustima unatoč slavljeničkom ozračju. da će se studentarija njime služiti i da će stranice rasti i rasti. Potegnuo je dug gutljaj osjećajući mjehuriće u grlu. ConnectU je zaživio. u dnu duše. Pustili su ga na tržište u nadi da će ga ljudi prihvatiti. Duboko. 81 . znao je da gorčina nema veze sa šampanjcem. zaslon je zatreptao i – to je bilo to.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Prst mu je udario tipku. a Divya i Cameron su se kucnuli.

POGLAVLJE – SRETNE SLUČAJNOSTI Da ne duljimo. Bilo je neobično vidjeti mlade ljude u tom kraju. Umjesto uzaludnog suprotstavljanja. razaznao je da prema njemu idu četiri dečka. pomislio je zbog načina na koji su bili odjeveni. Točnije. iako Sean nikada nije vjerovao da se takve stvari događaju slučajno. Podigao je pogled i shvatio kako glas dolazi iza njegovih leđa. Nije to nešto što bi muškarac prvo pomislio. pred kućnim pragom. ali kako su prilazili shvatio je da zna jednog od njih. ili što god bilo da bilo. samo se izmaknuo i gledao kako se drveno sranje ruši uz neugodan tresak na tratinu kraj staze. Mark Zuckerberg je bio šokiran koliko i Sean. Kleknuo je na jedno koljeno i podvukao ruke pod teško drvo i muški upro. To je bio vrlo dobar znak. ali nije čuo prigovore iz kuće.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 21. Sean je nagađao da su stanovnici prosječno oko trideset godina stariji od klinaca koji su mu prilazili. a sada mu se mali genijalac sam od sebe bacio u naručje u Kaliforniji. Zaustavio je dah i pozorno osluškivao. Bilo je vjerojatnije da će morati sagnuti glavicu i pitati curu za pomoć. ali kako je dobar dio zadnjeg semestra proveo kod nje. niti su oni bili posebno ludi za njim. ali na kraju im je propao svaki plan. Slava i bogatstvo. prekidajući Parkerova razmatranja svih aspekata gorućeg problema. Na trenutak se pitao bi li koji cug iz inhalatora štogod pomogao. mrmljao je pokušavajući se sjetiti tko bi to mogao biti. i tu nije bilo spasa. „Ovo je nevjerojatna slučajnost“. traperice i jedna siva kapuljača. ona nikada neće ništa ni saznati. Iako se s njegovog lica teško išta moglo zaključiti. a lice mu se zažarilo od napora. Sila protiv sile istog iznosa i suprotnog smjera. Pospani gradić u kojem su se nalazili nije bio krcat živahnim mladim ljudima. Nakon one večeri u „66“ nekoliko su se puta pokušali naći. Daleko najbolje. ponekad bazenom i palmom. čak su se već bili dogovorili da će se susresti u Vegasu na nekom skupu povezanom s visokom tehnologijom. Vjerojatno ne. 82 . i stoga nisu niti pokušavali. Kada su mu se oči malo privikle. Trenirke. Sean Parker i znoj koji se cijedio iz njegovih 75 kg nisu imali nikakvih izgleda spriječiti da se glomazni mahagonijski pisaći stol strovali niz stube pred trijemom malog bungalova. nakašljao se i odustao. Počelo ga je stiskati u plućima. U prvi mah nije prepoznao nikoga od njih. Njegove skupe talijanske cipele utonule su nekoliko centimetara u travnjak. Okrenuo se oko osi i susreo se suncem pa zaškiljio. fizika je bila kriva za sve. Ono što se moglo vidjeti bili su nizovi krasnih prizemnica s friziranim tratinama i grmljem. iz Ulice Palo Alta u kojoj je živjela obitelj njegove cure. ili jednostavno išlo na živce. dakle. Najbolje od svega bi bilo da je Mark nekako mogao nabasati u Palo Alto. nije čula tresak i kada bi neznatno ranjenoga drvenog monstruma mogao ubaciti u prtljažnik svojeg BMW-a parkiranog nekoliko metara dalje. uređenim kolnim prilazima. ne bi bilo loše da dožive nešto domaće i prisno – čak ako je to tegljenje pedeset kilograma teškog stola preko pitome tratine… „Sean Parker?“ Zvuk je došao niotkuda. Mark je odmah predstavio svoje cimere i rekao mu kako su se nedavno uselili u susjedstvo. Predmet koji se kreće nastoji zadržati kretanje koliko god ono bilo čudno i nepoželjno. Sila je jednaka umnošku mase i brzine. Njegova cura. Studenti. a ona je gotova sa zadnjom godinom Stanforda i odlazi doma. zaključio je. Bio se potrgao kako bi locirao Zuckerberga u New Yorku. Na Seana su doslovno nabasali. pokazao je kuću koja se vidjela s mjesta na kojem su stajali. ali Seanov život ponekad stvarno izgleda kao niz sretnih slučajnosti.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kada je Sean objasinio da je krenuo seliti svoju curu njezinim roditeljima. da će se tamo zadržati nekoliko dana i da će nakon povratka biti privremeni beskućnik. Na unutrašnjosti kuće nije trebalo posebno raditi. Bila je već uređena. Želio je surađivati na Thefacebooku onog trenutka kada ga je vidio. jeli ili se bacali u bazen – radili su. a sada mu se otvorila mogućnost življenja s tipom koji ga je stvorio. kao da je progutao žarulju. bili brilijantni stručnjaci za Linux i izradu weba. 83 . ostala oprema i mnoštvo žica bili su razasuti na sve strane. dodavali aplikacije i razvijali Wirehog. Sean je bio više nego zadovoljan stanjem. Svi su. Kada im se još pridodaju Andrew McCollum i Dustin. Svatko je donio ruksak ili dva. a znao je da bi ga moglo zanimati. dodavali sveučilište po sveučilište. Mark će imati iza sebe pravi mali trust mozgova. U početku ga je to zbunjivalo jer se u New Yorku predstavio kao glavni za poslovne aspekte Thefacebooka. on je posebno mnogo radio. Eduardo nije bio tamo. limenki piva i kartonskih kutija oveće količine računalne opreme. Radna etika je bila zapanjujuća. Sami su za stotinjak dolara kupili sajlu u obližnoj željezariji i instalirali je o dimnjak i stup. Kuća je bila super i u njoj je vladao divan duh studentske udruge iako su se Mark i njegovi dečki tek uselili. nego se iz petnih žila držao za sajlu niz koju je klizio od dimnjaka prema telefonskom stupu s druge strane dvorišta. Kada nisu spavali. Prostorija je nalikovala utrobi razbijene svemirske letjelice. kako na papiru tako i u praksi. teško može biti tješnja. ali Sean je bio siguran da je postojala i ta mogućnost ukoliko ga takvo što zanima. Green Day je bio čest izbor i Sean je to smatrao očekivanim izborom nadobudne grupe anarhoidnih hakera. Što se suradnje tiče. Jednu osobu Sean nije vidio u kući. Pod je bio odlagalište ambalaže pizza. brucoše računarstva Stephena Dawson-Haggertyja i Erika Shilnicka. U pozadini se uglavnom čuo ili alternativni rock ili nešto slično. Uspio se otpustiti u pravom trenutku i nakon nešto vrtnje u letu upao je u središte bazena kao bomba i zalio sve oko sebe. pa su se na sve strane mogli vidjeti floreti i zaštitne maske. programirali su. Instalirali su bijele zidne ploče za pisanje i već ih prekrili kodovima u svakoj mogućoj živoj boji. Mark je došao u Silicijsku dolinu kako bi stvorio internetsku tvrtku jer je to jednostavno pravo mjesto za takve projekte. mogao je vidjeti kako je zasvijetlilo u Markovim očima. No. a nije bilo trenutka da barem netko nije za nekim računalom nešto radio. Računala svake vrste nalazila su se posvuda. vjerojatno više pijan nego uplašen. ►►► Dečko je vrištao. Kada čovjek uzme u obzir činjenicu. Bili su elitna postrojba. leteći kroz zrak kao da je u nekom školskom uprizorenju Petra Pana. čim je Sean ušao u kuću. Ne samo da je i Mark radio. Radilo se gotovo danonoćno. uključujući roštilj i daske stražnjih prostorija kuće u La Jennifer Way. možda najbolji materijal za izgradnju novog projekta kakvog je Sean ikada vidio. uz minimalna oštećenja. Markovi su roditelji poslali nešto opreme za mačevanje. bilo mu je jasno da Eduardo uopće nije prisutan u svakodnevnom životu Thefacebooka. a Markovo jato nije ponijelo mnogo toga sa sobom. one iste mirne ulice udaljene samo nekoliko milja od središta grada. rješavali probleme i bugove. samo što nije bio ovješen o sigurnosno uže. nešto posteljine i to je bilo sve. može li zamisliti išta bolje nego da još primi na stan nevoljnika koji iza sebe ima suosnivanje dvije internetske tvrtke o kojima se pričalo na sve strane? Mark nije naglas izrekao tu ideju. Krenuli bi oko podneva i radili do pet ujutro. uključujući i stažiste. ali i čvršće. Pretjerano veliki dnevni boravak pretvoren je u križanac studentske sobe i računalnog labosa. Seanu se podjednako sviđala i ekipa s kojom je Mark utrčao u ring. Barem za sada.

opremu za mačevanje. ali mjesto se promijenilo. A gdje je Eduardo Saverin? Još bolje. Očito je bio genij. Ni jedna od tamošnjih legendi nije nastala slušajući predavanja. i zaključio kako ih ne bi ubila poneka lekcija o određenim profinjenijim načinima uživanja u životu. U tom je gradu bio rock zvijezda. Nekada samo s pinklecom na ramenu i laptopom na rukama. ali što je to zapravo? Silicijska dolina se nije vrtjela oko poslovanja. ali to je nešto što se u toj igri događalo svakodnevno. Eduardo nije bio tamo i. kako je Mark objasnio. Tulumarenje. Prvi korak bio je pomoći tim dečkima da shvate što znači biti dijelom revolucije. Sean je znao da pred sobom ima osobu koja stvara novu priču o uspjehu u modernoj. Što se tiče Eduarda. sposobnosti i volje. Jadničak. mjestom koje vrvi od stalnih revolucija. cure. je li Eduardo Saverin još uvijek dio priče? Doimao se kao sjajan dečko. U njoj su se primjenjivale taktike koje se nisu predavale ni u jednoj poslovnoj školi. milijarde vrijednu kompaniju koju je čekao. Mark Zuckerberg je bio taj. Sean nije niti upisao studij. Dolinu je smatrao takvim mjestom. Bill Gates nikada nije završip Harvard. Uspjeli su time što su došli tamo. Stoga ga je u velikoj mjeri isključio iz svojih razmišljanja. Kada ga je gledao kako programira u četiri ili pet ujutro. Vjerovao je svim srcem da bi ti dečki uz njegovu pomoć mogli stvoriti baš tu. sve će biti njegovo. Gledao je te dečke. ali nije vidio zašto Mark ne bi jednoga dana zasjenio čak i njega. Najviše im je bilo potrebno razumijevanje onoga što društveni život stvarno jest. bio je tamo kada je sve počinjalo. Ta novost je Seanu odmah zazvonila na uzbunu. šminkerski restorani. ali već je pokazivao da nije imao ono što je trebalo za takve projekte. s njime noću lijegati i jutrom se buditi. Sean je samo trebao pokazati put. uložio je prvu tisuću dolara za servere. Pokrenuo je Napster u srednjoškolskoj klupi. nije mu se tamo ni htjelo biti. Što li se dogodi kada stojiš kraj lika koji ščepa munju i s njom poleti u nebo? Povuče li te za sobom u stratosferu? Ili pougljeniš u pokušaju da ga uhvatiš? 84 . eto. radili su na stvaranju kreme društvenog života. U krajnjoj liniji. ali osim toga je imao i onu posebnu vrstu usredotočenosti potrebnu da se izvede ovakvo što. imao je Markove ljudi. Štoviše. imao je Thefacebook. njihove prazne kutije dostavljenih pizza. Ali osim toga? Smatrao se poslovnim čovjekom. a još više ih je vidio kako žive ili umiru. stvarno želiš da projekt uspije i zaživi. tužno ali istinito je da će propustiti budući razvoj tvrtke. Imao je snage.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Zapravo. Ako stvarno želiš napraviti nešto. koliko je Seanu moglo biti poznato. Treći ga je put sudbina posjela na pravo mjesto. Ranije se našao na pravome mjestu i u pravo vrijeme. Eduardo je otišao u New York i bavio se nekakvim stažiranjem u banci ili tako nečim. Sudjelovao je u brojnim uspješnim pokretanjima projekata. imao je toliko iskustva da je jako dobro znao kako uspjeh ovisi o energiji i angažmanu onih koji su srce pothvata. i to svakog jutra. To mu je svakako davalo određenu težinu jer je bio investitor u nečemu što počinje od nule. reče Sean u sebi. Imao je Marka. negdje…On će osigurati da stvar proradi. nego ratovanja. Tada je njegov novac financirao razvoj cijeloga projekta. a vrijeme je proletjelo brzinom svjetlosti. Sean je znao da je baš on taj koji im može pokazati sve opcije. Odlučio ih je upoznati s okolinom kako je samo on mogao. Thefacebook će biti udarna vijest i svi će slaviti Marka kakav god čudak bio i kakve god nedostatke imao. treba živjeti s njim. Uostalom. obnovljenoj Dolini silicija. Pa što ako je spavao na madracu zguranom u slobodan kutak i što ako su njegove stvari pohranjene u nekom spremištu. Kako je Mark rekao. Eduardo bi se možda pokušao održati.

A. na listi 500 najboljih pjesama svih vremena „Rolling Stone“ magazina 85 . ono što su planirali za nastavak večeri zvučalo je kao da pravi napori tek predstoje. U New Yorku se prilično istrošio. i sve će ponovo biti čista harmonija. Naravno. ali pogled nije prolazio kroz kišu. Odmah mu je bilo jasno da zapostavljanje tvrtke koju su on i Mark pokrenuli u studentskim domovima nije način na koji će postati biznismen očeva kova. ali kada je uzeo u obzir da se radi o JFK-u petkom navečer. s bilo kim tko je iz bilo kog razloga bio zainteresiran za Thefacebook. Večeri i noći bi provodili po raznim klubovima New Yorka. Sean ih je već vodio po sličnim zabavama. nekakvo okupljanje u dobrotvorne svrhe na kojem će biti prva liga poduzetništva. posebno u sitne noćne sate kad bi se pitao što li se događa u Kaliforniji. Zapravo. Mark je spominjao neku zabavu na koju ih je Parker ugurao. čim je dobio svoju pregradicu i stol zatrpan financijskim izvješćima tvrtki čije je vrijednosti dionica trebao analizirati. a mogla bi to biti i prilika za upoznavanje s još nekim sklonima ulaganju. Mark i ostatak ekipe će se prvo razvaliti. Kako je Marko to prenio. koja se tada već nazivala njegovom djevojkom i povremeno bi to bilo i točno unatoč tome što je počinjao shvaćati da nije sasvim svoja. čak i ljudima iz svijeta rizičnih ulaganja. Nije mogao razaznati koliko je zrakoplova poredano ispred njegovog. objavljena 1965. izglednim investitorima. bit će potpuno iscrpljen. On. Eduardo se zalijepio za okrugli prozorčić. Pjesma je 89. a već bi mu i to izgledalo kao da je jedan ujutro. Koliko god odmoran bio. Mark je vidio sve najbolje što je taj kraj mogao ponuditi. POGLAVLJE – CALIFORNIA DREAMING27 Siva zavjesa kiše prekrila je prošireni Boeing 727 American Airlinesa kad je krenuo prema pisti za uzlijetanje.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 22. Udomaćili su se na Stanfordu. Nije li pravi razlog zašto je uzeo last minute kartu za Frisco uvjeriti se da je neopravdano zabrinut? Vjerovao je da će Thefacebook postati opet onaj stari prije nego protekne ta noć. Iako je nosio uobičajenu kombinaciju sakoa i kravate. vjerovao je da će bez problema prespavati šestosatni let. Bit će to stvarno sjajan start. Moglo bi biti zabavno. susretao se s oglašivačima. a onda se prihvatiti posla. proizvođačima softvera. no to nije bilo tako važno. i to uglavnom s društvom iz Phoenixa koje se u gradu zateklo. kako napreduju i zašto se ne javljaju malo češće. znao je da ima velike izglede provesti veći dio večeri čekajući uzlijetanje. kako se snalaze Mark i ekipa. Otkako su mjesec dana ranije sletjeli u Kaliforniju. Kada ga je Mark i ostatak ekipe dočekaju u zračnoj luci. To je značilo i da bi u San Francisco mogao doći dobrano nakon predviđena 22 sata. bio je i s Kelly. osjetili zaneseni high-tech San Francisco. zvijezdama internetskih tvrtki i nekim od glavnih igrača Doline silicija. po očajnom vremenu. čak su nekoliko puta otišli u L. Ni na tren nije požalio što je već prvog dana odustao od stažiranja. Nacerio se sam sebi i zakolutao očima nastojeći se ugurati u neudobno i premaleno sjedalo pomislivši kako postaje možda mrvicu ljubomoran. Ali nije uspijevao potisnuti tjeskobu koju mu je Thefacebook izazivao. Po deset sati dnevno je glancao pločnike. posjetiti punokrvnu zabavu Hollywooda. U svojim umornim mišićima osjetio je vibriranje ubrzavajućih motora i naslonio se u usko sjedalo do prozora nastojeći naći udoban položaj. kao njegova šašava djevojka koju razmišlja nogirati. pjesma skupine Mamas & Papas. odustao je nekoliko minuta nakon što je počeo. 27 „Kalifornijski san“.

namjera je bila raditi u Silicijskoj dolini. Kao da nije imao dovoljno briga? Zadnje čime se u tom trenutku trebao baviti bila je ljubomorna djevojka. Sjetio se ostavljenog dara za nju koji je omotan odložio u ormarić njezine studentske sobe. Nisu išli tulumariti s prvim curama na koje naiđu. Reagirala je vrlo loše. da misli na nju i neka ne brine. Ostala je u Bostonu radi nekih predavanja. Eduardo joj je sms-om odgovorio da se smiri. odlazak na neku večeru ili zabavu. Prihodi od oglašavanja koji su trebali početi pritjecati nisu bili dovoljni jer pola milijuna korisnika treba poslužitelj golemog kapaciteta. I licem u lice ga je bilo teško pročitati. Bacio je pogled kroz prozor i vidio da su još nisu ni na pisti i izvukao to čudo iz džepa. to u svakom slučaju nije pokazivao. Kelly je bila jednostavno nerazumna. nije bilo signala. pravnici itd… Eduardo je bio spreman razgovarati o bilo kojoj od tih tema čim se nađe nasamo s Markom. uredi. a koji je rastao svaki put kada bi mu Mark javio neku novu prekretnicu. Eduardo se nije mogao otresti osjećaja zabrinutosti. Trebat će pravi zaposlenici. bez obzira na koliko tuluma te odveli. Kad je pogledao zaslon. Ali ide dosta dobro. Dok je taksijem išao do zračne luke. pa njegovo ime se nalazilo na gotovo svakoj stranici! Unatoč tome. sve veći broj korisnika donosio je i sve veće probleme. Tvrtka je još vozila na onih osamnaest tisuća koje je Eduardo uplatio na račun kod Bank of America. iako se mora priznati da su na Thefacebooku uistinu upoznali hrpu cura nakon što su postali zvijezde u kampusu i izvan njega. Prethodne joj je večeri sasvim nerazumno otkrio da kani otići u Kaliforniju provesti nekoliko dana s Markom i dečkima iz tvrtke. posebno time što je sklopio sporazum s Y2M i dobio prilično „obećavajuća“ obećanja od još nekih krupnijih mušterija. ►►► „Ne boj se. Saslušao je što bi smatrao da je odgovorio ukoliko bi smatrao da je odgovaranje nužno. ali je bio novi i o njemu se pričalo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sean Parker je poznavao svakoga i svatko je poznavao njega. Nakon toga je isključio mobitel i ubacio ga natrag u džep. valjda je upravo sada konačno našao vezu. Motori su se zavrtjeli jače. Ako je i bio oduševljen time što je Eduardo konačno pokrenuo stvari s oglašivačima. a preko telefona je bio potpuna misterija. pa joj je javio da ga razmota. što je uistinu bilo impresivno. Bilo je to upravo smiješno. Ritam kojim su radili obećavao je prelazak broja od pola milijuna korisnika do kraja kolovoza. boj se. usta su mu se objesila. dao je Marku bjanko čekove i ovaj je njima podmirivao troškove i podizao gotovinu. njihov je potisak pridigao nos zrakoplova i Eduarda pritisnuo na sjedalo. a što je on propuštao bivajući u New Yorku. Ponekad je komunikacija podsjećala na razgovor s računalom. Najvažnije je bilo u skoro vrijeme pribaviti još novca. Stvari su bile još gore jer je Mark bio takav kakav je. Ubrzo nakon toga i dvojica stažista neće biti dovoljna da bi održavala tvrtku. Svi su oni preko njega upoznavali Marka. odmah se upuštajući u glasna paranoična razmišljanja kako odlazi radi svih tih razuzdanih tulumarenja s djevojkama koje su upoznali na Thefacebooku.“ 86 . Činilo se da svatko želi upoznati genijalca koji je pokrenuo igračku društvenog umrežavanja koja je podigla toliku prašinu. Posebno je Mark bio zvijezda. Treba priznati i da su Mark i njegovi danonoćno radili na dodavanju novih i novih funkcija na stranice i dodavanju novih i novih sveučilišta. Za ime Božje. No. No. Prekrasno. Osjetio je iznenadno vibriranje u džepu i hitro bacio pogled po avionskoj kabini sav zbunjen. Nije to bilo nešto što bi Sean Parker trebao slušati jer su to stvari o kojima ne raspravljaš pred ljudima koji su u višednevnom posjetu. Sinulo mu je da nije isključio mobitel. Dvadeset tri sms-a i svaki Kellyin. Ponekad bi samo odšutio. dobro. Kada je otvorio račun. Thefacebook nije bio glavni u gradu.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je podigao obrve kad je. rekao je dok je Dustin parkirao auto uz hrpetinu smeća koja je prekrila veći dio rubnika. Mark je rekao da je već otišao na party u svom BMW-u i serije i zauzeo im VIP mjesta. Seanu. a krivudave ulice. Vrataru je napomenuo kako se zovu. začuđen. Još ga je čudilo kako je grad bio čas kao s ljupke razglednice. ali i tu postoje nekakva pravila. sve puno bljeskova stroboskopa. odjeveni kao programeri. Objasnio je detaljno kakav je dogovor postigao s Y2M i kakav je napredao ostvario s drugim oglašivačima. Nije bio iznenađen jer je Mark auto našao preko Craigslista. držao drugog plana. Izvješče o svojem poslu. zagušenim ulicama centra. Eduardo mu je rekao kako se zovu. Ovaj ga je odmjerio registrirajući njegovu kravatu i sako. a Mark je uglavnom slušao. Eduardo je ugledao dugačak red. a onda bacio pogled na Marka i Dustina. Vozio je Dustin. Beskućnici u blizini jedva da su okom trepnuli na njihov auto. pa je Eduardo preuzeo vodstvo i predstavio ih krupnom muškarcu. stažistima i cijelom tom okruženju sveo je na uobičajeno: „Bilo je zanimljivo. „Ovo izgleda obećavajuće“. ali bio mu je i čudan. koji su. Auto je bio toliko star da nije mogao zaključiti ni koje je marke. pa s upadom neće biti problema. Naposljetku je. Mark se. Iznio mu je i neka viđenja financijskih planova i ideje za bolje povezivanje s lokalnim oglašivačima na područjima na kojima je Thefacebook aktivan na sveučilištima. Čim su se zaustavili pred ulazom bez vidljivih obilježja. „U redu je daleko više žena nego muškaraca. ugledao automobil parkiran uz rub terminala. Dva kata s niskim stropovima. Lice muškarca govorilo je sve: Misle li ovi klinci doista ući ovdje? Jest da je to San Francisco. treštala je. Sean Parker nije bio u blizini. Eduardo je bacio svoju vojničku transportnu vreću u prtljažnik i zavalio se na zadnje sjedalo. zalagaonica i salona za masažu. ali se moralo nešto petljati oko volana da ga se pokrene. kao i obično. Tijekom razgovora polako su prolazili kroz svjetla grada uskim. Glazba. Činilo se kao da su kuće sagrađene jedna na drugoj. Poskakivale su kroz gomilu noseći iznad glava poslužavnike krcate šarenim martinijima koji samo što se nisu prevrtali zbog gužve kroz koju 87 . Klub se nalazio iza O'Farella. prateći Marka. Na kraju mu je rekao i da mu djevojka nije baš sasvim svoja i kako mu je tijekom leta poslala još dvanaest sms-ova. a pred vratima vrlo krupnog muškarca u crnom odijelu i sa slušalicom u uhu. a nad barom vijugavo stubište od pleksiglasa koje je vodilo u VIP ložu načičkanu kožnim separeima i ograđenu baršunastim konopcima. bilo je sve manje obilja. penjale su se uz brdo po terenu koji je i po visini i po nagibu bio upravo planinski. Činilo se da je Mark sve upijao. mješavina alternative i dancea.“ Što nije bilo ni od kakve pomoći. od kojih su neke bile popločene makadamom i imale tramvajske električne vodove. Kako su prošli Geary i ušli u srce okruga Tenderloin. stajali metar iza Eduarda. svemu što se događalo u Kaliforniji. Konobarice su imale majušne suknjice i topove koji su pogledima izlagali veći dio trupa. a sve više beskućnika. slegnuo ramenima i otvorio vrata. Dobro je bilo što se nisu morali bojati da će ga netko ukrasti. Sve je išlo po planu i Eduardo je tijekom vožnje od zračne luke imao vremena za razgovor s Markom. Kako je to u njihovom odnosu najčešće i bilo. čovjek je to revno izrecitirao u mikrofon zakačen o slušalicu. opet je on govorio. i to usred područja rupčaga. a čas kasnije i ugao dalje pun prosjaka i skitnica koji stoje oko zapaljene kante sa smećem. Ukratko auto je bio kotrljajuće sranje. a i sav se tresao. Unutra je bilo mračno i sve se treslo. Eduardo je dobio dojam da je taj grad jedno od najljepših mjesta na kojima je ikada bio. Dobar znak. ali iz njegovih krnjih rečenica nije se moglo dokučiti što uistinu misli. Nije trebao ključ.“ Izašli su iz auta i prišli prednjem ulazu u klub. Činilo se da je jedna guma nešto veća od ostale tri i to je karoseriju činilo čudno nagnutom.

to se Mark jače povlačio. ovaj se put nalazio s druge strane Eduardovih očiju. Mogao se samo diviti. Vodili su ih do najljepših i najskupljih restorana San Francisca. Često bi ih pozivatelji počastili slanjem limuzine po njih ili bi se dolazilo po njih u glamuroznim SUV-ovima. Jelo se i pilo preko svake mjere. investitorima koji su tražili projekte u nastajanju. Meso je bilo od koale. ali sivilo je još uvijek vladalo. Što je više navaljivao. Očekivao je Marka u novom autu sljedeći put. silovito. Na kraju 88 . i nezakonito. unutar njegove glave. bilo bi neuljudno odbiti obrok. Pokazalo se da je tip sklon egzotičnim jelima. Nekoliko sati su pričali o poslu. Eduardo je znao da Thefacebook nije na prodaju. prijema i vrtnih zabava dok je Eduardo bio tamo. Ono što je vidio Eduardu je bio najjasniji dokaz da je Sean Parker u pravu: Thefacebook će biti najjača stvar na svijetu. Djevojka ga je povela prema izlazu iz VIP lože i niza stube od pleksiglasa. ovaj je izbjegavao spominjanje Victoria's Secret modela. napijao se u fancy klubovima San Francisca. No. Je li stvarno vidio ono što je mislio da je vidio? Je li Mark stvarno tek tako otišao? A nije li on još uvijek hodao s onom istom Azijkom s Harvarda? Jebote! Bio je prilično siguran da je upravo vidio kako Mark Zuckerberg vodi doma Victoria's Secret manekenku. Jednog jutra Mark nije mogao pokrenuti svoje vozilo iz malog oglasnika. Ipak. kad je netko od posade donio sjajni srebrni oval. Znao je da će u budućnosti vrijediti daleko više. Točnije bi bilo reći da su ih ugostile glavne gradske face. da su prateći bijelog zeca ušli u njegovu rupu i sad su u zemlji čudesa. Zatim ga više nije bilo. Za razliku od dolaska. a trebao je kriviti samo sam sebe. Daljnji razvoj stvari je bio luđi od luđeg. Eduardu se zavrtjelo u glavi. Nešto se značajno promijenilo i nabacivalo se pravim ponudama. Eduardo se nije usudio pitati što je. Kakvi god brojevi bili u pitanju. i to je Eduardu bio siguran znak da je nečega bilo. Eduardo nije vidio Marka do sutradan. Tijelo je boljelo skoro kao i glava. kasnili su na radni doručak pa je poduzetnik kojega su trebali sresti ponudio da im kupi nekakav SUV. kovanja planova i lokanja. Sve ga je boljelo. Mark i on su pozvani na jahtu jednog od osnivača Sun Microsystemsa. nije mogao vjerovati kroz što je sve prošao u nekoliko prethodnih dana. Ovaj put nije bilo kiše. ►►► Četiri dana kasnije se opet našao u sjedalu do prozora American Airlines Boeinga 757 glave prislonjene na okrugli prozor s desne strane. Počelo je onim prvim jebenim partyjem koji je trajao do četiri ujutro. i razaralo mu misli poput bušilice uključene na najveću brzinu. kako je vjerovao. Ne samo što je bilo egzotično. Mislio je da je prerano za to. ljudima koji su jednostavno imali novca i sa svima koji su bilo koji način mogli imati interesa za Thefacebook. nekoliko sati nakon što je klub već bio zatvoren. a kada ga je vidio. Eduardo je znao da čovjek misli ozbiljno. nego. a na uho su im šaptane rečenice u kojima je često upotrebljavan izraz „milijun“. dosadno i uporno. Sean je organizirao priličan broj večera. Jeo je koalu na jahti. Na njima su se sretali s ljudima koji su nešto značili u velikim tvrtkama. Sjedeći u avionu i čekajući da se motori pokrenu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi su se probijale. Proveo je nekoliko dana rada. napadno. ali je domaćin spremno objasnio. najčudniji sastanak je bio upravo večer prije nego je Mark letio natrag za New York. Na njemu se nalazio komad vlaknastog mesa. a neki od besramno bogatih ljudi su mu šaptali na uho iznose koji bi njega i Marka učinili ozbiljno bogatima. Puno lokanja. Pomišljao je da se možda svijet okrenuo naglavačke.

pretpostavio je da bi i mogao obaviti taj razgovor. S druge strane je čuo Kellyno jecanje. Pritisnuo je zelenu tipku i uređaj prinio uhu. Bilo je to još jedno od veselja koje dolaze uz munjenu curu. Eduardo je zatvorio oči i odmahivao glavom. Sean Parker. koga je briga što hoće Sean Parker? On i nije bio u ekipi koja je vodila tvrtku. Razmišljao je vratiti telefon u džep. Skoro je sredila cijelu sobu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi krajeva. razumljivo. Mark nije htio prodavati. hm. Nikad ne znaš što te čeka. Pozvali su vatrogasce i oni su sve zalili šmrkovima i sad se čak pričalo da je treba uhititi. Namrštio se osjećajući kako ga valovi sivila napadaju još jače. Nije bio nitko. „Koji kurac se događa?“ Govorila je brzo kroz jecaje. učinila je ono što je rekao i otvorila dar ostavljen u ormaru sobe. ali kako je imao još nekoliko minuta prije polijetanja. Prekrasno. Trgnuo ga je iz džepa i vidio da ga zove Kelly koju je. a u pozadini sirene. Onda je zapalilo to sranje skupa s većinom njegove odjeće po njezinim ladicama. 89 . Nije bio unutrašnji. približavali su se brojci od pola milijuna korisnika i rasli iz dana u dan. Osjetio je poznate vibracije: zaboravio je na taj prokleti telefon. Malo je nedostajalo. uglavnom izbjegavao otkako je sletio u Kaliforniju. Pa što ako nisu ništa zarađivali? Pa što ako su ulazili u crveno i jedva još preživljavali trošeći zadnje od onih osamnaest tisuća dolara koje je položio na konto? Nije htio prodavati. Razrogačile su mu se oči i uspravio se u sjedalu. Bio je savjetnik. Kada je nije nazvao nakon nekoliko dana provedenih u Kaliforniji.

između imena ugraviranog u pehar i odlaska kući tek s komadićem vrpce i nešto uspomena. koja na tome mjestu protječe kroz bajkoviti srednjovjekovni gradić Henley iz 1526. Razlika između pobijednika i zaboravljenog. točno 2113 metara toka Temze. članovi. POGLAVLJE – HENLEY NA TEMZI Dvije sekunde. Dvije sekunde. Duboko u srcu je znao da je već sudjelovanje u Henley regati čast i iskustvo koje će pamtiti dok je živ. Bili su to glasovi Nizozemaca koji su bodrili svoje prijatelje i kolege. a ne šačica Amerikanaca koja je proputovala pola svijeta da bi gledala Tylera i njegovog brata kako veslaju. Zapravo većinom po pubovima. Vrtjela su se unaokolo čekajući princa Alberta da proglasi pobjednika. Nizozemci su ih pretekli za te dvije sekunde i to je znao po načinu na koji je reagirala svjetina okupljena na obje obale rijeke. ali Tyler je svejedno bio oduševljen činjenicom da mu je ruku stisnula osoba plave krvi i sjećala mu se imena. Nakon toga blizanci su odlutali u Steward's Enclosure. Tyler je osjetio kako mu se tijelo lomi kad se iznemogao nagnuo naprijed i mlitavo objesio žuljevite ruke na već obješena vesla. Činjenica da je princa Alberta zapala čast dodjele nagrade bila je čista slučajnost jer je to posao koji inače odrađuje aristokraciju nešto nižeg ranga. No Albert je došao iz Monaca u čast djeda koji je u svojim danima bio vrhunski veslač. kravatama jarkih boja i lepršavim. većina uglednih i uglađenih uzvanika se razmiljela iz prostora zvanog Steward's Enclosure. Princ je uživo izgledao mnogo niži. natkrivenu blagovaonicu i štand s čajevima. ostali su drugi. ali Tyler je kao pravi sportaš priznao pobjedu i zapljeskao sa svim nazočnima. Iako ih nije mogao vidjeti. Jack Kelly se nije smio natjecati u Henleyju zbog svojega niskog podrijetla. ali nije bila. Mogli su ući jer su im njihovi domaćini. Stisak ruke je sve što su Tyler i Cameron dobili od jurećeg princa. a Albert je to nadoknadio preuzevši domaćinstvo utrke. u Henley su došli samo s ciljem sudjelovanja u Grand Challenge kupu protiv najbolje svjetske momčadi. širokoga otmjenog gledališta kojem su mogli pristupiti samo članovi ili gosti članova. godine. ►►► Dok su se iskrcali i došli na dodjelu nagrada. „Ne možete svaki put pobijedit'! Svaka čast.“ 90 . Bilo je gorčine u promatranju druge posade kako maše peharom iznad glava.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 23. dali značke za ulazak. dućanima i crkvama. Nekoliko minuta su se čudili bizarnim odjevnim navikama engleskih veslačkih navijača. Pravi pehar je otišao Nizozemcima. Unatoč tome što su dali sve od sebe. I to za dvije pišljive sekunde. koji su ga prihvatili s velikim zadovoljstvom. Sam gradić je djelovao kao postaja priče iz davnine. Utrka se održavala jednom godišnje još od 1839. ali kao da nitko nije primjećivao vrućinu. njihovim jaknama. Osmerac je još rezao vodu kao da je utrka u tijeku. Za dlaku. Ironijom sudbine. Unatoč svem tom kulturološkom iskustva koje su doživjeli. i to na najdužem komadu ravnog vodotoka u cijeloj Engleskoj. Bio je prvi tjedan srpnja i sunce je pržilo.. Razlog je mogao biti taj što je Steward's Enclosure imao četiri šanka. Neke od zgrada sagrađene kada je grad nastao još su uvijek bile čitave i Tyler je veći dio petodnevnog boravka proveo tumarajući s bratom i obiteljima njihovih domaćina po pubovima. dugim ljetnim haljinama i šeširima.

Studenti su se htjeli služiti alatom za društveno umrežavanje koji su već koristili svi njihovi prijatelji. no dečki su vrijedno radili na adaptaciji lokalnim uvjetima otkako su stupili u Henley. Istina je bila da su poraženi. dečki?“ Tyler se ukipio u trenutku kada mu je vrč piva dotaknuo usne. ali nikada to nije bilo s britanskim naglaskom. moja kćer je snimila nešto krasnih fotografija“. baš se vratila nakon što je godinu dana provela preko. i to što su drugi izvukli utrku za samo dvije sekunde moglo se svesti na to da su je nešto jače željeli dobiti. „Hvala“. rekao je odvjetnik. Taj je društveni čovjek zarađivao za život kao londonski odvjetnik. „Molim?“ izletjelo mu je. „Bilo je gusto. prćastog nosića i upalih plavih očiju. I tisućama kilometara od Harvarda i dalje su razgovarali o Thefacebooku. Ali oni su zaslužili. Mark se oglušio na njihove e-mailove i opomenu pred tužbu i stoga je ostalo samo ono neizbježno. Naravno da je proteklih mjeseci mnogo puta čuo ljude kako pričaju o tim prokletim stranicama. Bolje su se pripremili. Pokrenuli su svoje stranice.“ Tyler je uistinu mislio to što govori. jeste li na Thefacebooku. Thefacebook je u usporedbi s njim bio čudovište. no jednostavno se nisu mogli nositi. što je značilo da svaki dan putuje pedesetak kilometara. „Pa. Za to je vrijeme ConnectU manje ili više bio tamo gdje je i počeo. Eto. Thefacebook je kosio svu konkurenciju u začetku. Unatoč činjenici da je bio prepun korisnih ili zanimljivih karakteristikama i tome što su ga od početka stavili u upotrebu na nekoliko sveučilišta. U njegovim je očima mogao vidjeti svoje vlastite osjećaje. „Ovaj. Cameron se ugurao. Siguran sam da je možete tamo naći kad god se sjetite i ona će vam e-mailom poslati slike. odgovorio je Tyler nastojeći zvučati optimistično. Nadao se da je nešto krivo čuo. one web stranice. Regate obično nisu završavale tako malom razlikom. Bio je to bucmasti pedesetogodišnjak žarko crvenih obraza. I sam je nekoć bio veslač u Oxfordu i od tada nije propustio ni jedan Henley. otišla je već doma. „No. Tyler se nekako pribrao i nasmiješio uspijevajući skrenuti čavrljanje s pravnikom na neku sporednu temu. „Znate. Divya i on su se pokušavali izdići iznad osjećaja ljutnje i potištenosti i spasiti da u situaciji ne osobito sjajnoj po njih. napali klijentelu Thefacebooka kako god su znali. Godzilla koja drobi sve pred sobom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler se na silu nasmiješio ocu njihovog domaćina koji se odvojio od skupine poznanika i klatio prema njemu. ali u glavi su mu se i dalje rojile misli kojima se nekoliko ranijih tjedana uspješno othrvavao. Kćer mi kaže da ga koriste sva djeca na sveučilištima u Americi.“ Tyler je bacio pogled na brata. i to unatoč tome što je još uvijek bio dostupan samo studentima nekih sveučilišta u SAD-u. a već desetak godina je ugošćavao one koji zbog veslanja dolaze s druge strane velike bare. a ipak su se još uvijek uspijevali suzdržavati da njime krenu. nažalost. na Amherstu. I nisu daleko dospjeli. Harvard je oprao ruke od njihovog slučaja. Cameron.“ „Možda bi nam ih mogla poslati e-mailom“. I stalno je na tim stranicama. Koliko li ih je bilo? Trideset? Četrdeset? Pedeset? Taj fenomen se širio brzinom koju nitko od njih nije mogao predvidjeti. Netko nepoznat im je tutnuo u ruke po kriglu mlakog piva. Larry Summers samo što im nije nacrtao njihov jedini preostali put. Nikad ne bi očekivao da će tu riječ čuti u živopisnom srednjovjekovnom britanskom gradiću na obalama Temze. Nije vjerovao svojim ušima. ConnectU se nikako nije uspio nositi protiv epidemije Thefacebooka – koji god razlog bio ishod je taj da je ConnectU bio samo jedan treptaj na radaru društvenih mreža. znate. a ne nečim za što nikada nisu čuli. 91 . Bila je to tradicija na koju se nije bilo lako naviknuti.

Kasnije se doznalo da je taj članak napisala cura koja je hodala s jednim od njihove porcellainske braće i cijelo to vrijeme ga gnjavila stavovima kako su takvi klubovi u svojoj naravi „zli“. Mogao je zamisliti kako će stvar izgledati u medijima. no ako je to bila nužna nuspojava pokušaja da dođu do fer prilike za borbu za svoja prava. blizanci bi sigurno bili bad guys. bez obzira kakav bio krajnji ishod. bili su voljni nabaviti kostime s kosturima i potrčati. Moglo se to shvatiti kao naznaku onoga što bi ih moglo zadesiti ako se upuste u tužbu protiv Zuckerberga. očajnički potez. klinac koji nije pokazivao nikakvo kajanje i koji im nije ostavio izbora.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler i Cameron su zahvaljujući očevim poslovima znali ponešto o sudskim postupcima. Kada bi to bio film iz osamdesetih. Bila je to klasna borba na koju se novinari nikada ne bi oglušili: bogati dečki zaštićeni staklenim zvonom koji vjeruju da establišment postoji kako bi njihovo zvono ostalo netaknuto protiv hakera koji krši pravila. Uostalom. ali nije li to upravo opisivalo njihovu situaciju? Nisu li bili bačeni u očaj? Za dvije sekunde ih je pretekao klinac koji poznaje računala. Bili bi odjeveni u kostime s kosturima i naganjali bi Karate Kida na školskom plesnjaku. Uvijek je imao prilično jasnu sliku o sebi i mogao je dobro nagađati kako će ljudi reagirati uspoređujući njega i brata sa Zuckerbergom. Wall Street je bio opsjednut advokatima i čuli su mnoge ratne zgode iz sudnica trgovačkih sudova. Mark Zuckerberg im nije ostavio izbora. Jedan od autora je išao toliko daleko da ih je nazvao neandertalcima. Štoviše. Mark je svojim kopanjem po računalima stekao zvjezdani status. Bilo im je poznato da je suđenje ružan proces. Tyler je znao da bi stvar mogla biti gadna i izvan sudskog poprišta. Njih su dvojica sportaši iz otmjene obitelji. 92 . Bilo je to zadnje oružje. Kodeks časti protiv kodeksa hakera. pa i Crimson ih je već bio napao u nizu uvodnika. Tyleru je bilo jasno kako će njih dvojica izgledati u očima gotovo svih drugih.

sve bi se vrlo brzo riješilo. Oči zatvorene. Da stvari budu gore. Nazvao je Marka u La Jennifer Way kako bi mu javio dobre vijesti. Sean je rekao da su spremni izići s ozbiljnim iznosima i ako se Mark svidi njima i oni Marku. sastaje s poduzetnicima i softveraškim mogulima. Ne znamo točno gdje se u tom trenutku nalazio: je li razljućen tumarao ulicama New Yorka ili se grčevito držao za ručku u kolima podzemne željeznice njišući se kako ga je gurala gomila oko njega i sama nošena valjanjem vozila. Gdje god bio. upoznaje s potencijalnim ulagačima. Eduardove emocije su se mijenjale iz ljutnje u čisti bijes i učinio je nešto impulzivno. Nakon toga se razgovor prometnuo u „pjesmu“ koja je postajala Markov ljetni hit – kako bi se Eduardo trebao preseliti u Kaliforniju jer se tamo sve događa. Točnije. sasjekavši u korijenju njezine teatralne ispade. a Parkerov ni o čemu. Mark je trabao raditi u Kaliforniji na kodiranju. da ga se mora uključiti u bilo koji sastanak s investitorima i koga vraga uopće Parker ima raditi na tim sastancima? Što se njega tiče. POGLAVLJE – 28. prihvatljivo. Mark je poprilično uznemiravao Eduarda tupeći mu kako gubi vrijeme u New Yorku kad je sve što Thefacebook treba baš ondje. 28 Na hebrejskom = čisto. Po njemu je Markov posao bio brinuti se o tehničkim pitanjima tvrtke. Mark ga zapravo uopće nije htio slušati. Tamo se kodira. a možda i stoga što je to smatrao ispravnim načinom kako Marku dati do znanja da nije košer28 ostaviti ga da tako izvisi. Srce lupa. o studenticama sa Stanforda i kamionu Jagermeistera. u kojem se također nalaze ulagači i kako se tvrtka koja nastaje može baš tamo povezati s ljudima koji su joj potrebni: bankarima i oglašivačima. Neki kurčev gost. Preciznije: ponovio je sadržaj ugovora koji su potpisali kada su osnovali Thefacebook – na Eduardu je bilo vođenje poslovnih pitanja tvrtke. uto telefon uzima Sean Parker i odmah kreće s pričom o dvojici potencijalnih ulagača koje će spojiti s Markom. Zapravo. Sastavio je oštro pismo s rekapitulacijom njihovog poslovnog odnosa. Eduardo je pokušao objasniti kako je i New York važno središte. išlo mu je vrlo dobro. Znoj mu se slijeva niz leđa. Malo je reći da je Mark pokazao nedostatak poštovanja prema napretku koji je Eduardo postigao napornim radom u New Yorku. Nakon tog razgovora. Eduardo nije imao dojam da je Mark uopće slušao dok mu je potanko prenosio što je sve postignuto. Štoviše. Umjesto toga. Bio je u New Yorku. prema židovskim ritualnim propisima dopušteno i priređeno jelo. Eduardo se skoro pokajao još tijekom tog razgovora. SRPNJA 2004. zadovoljan napretkom posla postignutim s Y2M i drugim oglašivačima koji su čekali na red. 93 . ali stvari su od tada krenule nizbrdo. Brzo je uzvratio da je on taj koji se brine za poslovnu stranu Thefacebooka. Parker je bio gost i to je sve. Eduardo je u to vrijeme bio izvrsno raspoložen. u Silicijskoj dolini. Sve je počelo tri dana ranije. Otkako se vratio iz Kalifornije i odmah prekinuo s Kelly. jednostavno je počeo pričati o zabavi na koju ga je večer prije poveo Sean Parker. Možda je povukao taj potez jer je bio ljut. znamo da se iz njega pušilo od bijesa i da je krenuo napraviti nešto što će mu promijeniti ostatak života.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 24. Sigurni smo da je Eduardo bio ljut. nije znao ni što Mark radi na sastancima s ulagačima.

Prolazi kraj običnih šaltera koji uokviruju veliki pravokutni središnji prostor i upućuje se u teritorij osobnih bankara. Što se tiče Seana.“ 29 Anđeo je izraz za podvrstu ulagača u rizične projekte koji financiraju projekte u posebno ranoj fazi (op. Smatrao je da plaća sve. a Mark se pravi lud i ponaša se prema njemu kao prema bivšoj curi za koju mu se sada živo jebe. na račun je položio vlastiti novac. ali Eduardo ga nije smatrao dijelom Thefacebooka. Mark možda i nije shvatio da je Eduardovo pismo bilo ozbiljno. kako je gledao na stvar. ►►► Lako je zamisliti kako je to dalje moglo izgledati: Eduardo ulijeće kroz okretna ulazna vrata poslovnice Bank of America u središtu grada. Eduardo je bio financijski direktor koji je uplatio novac bez koga ne bi nastao ni Thefacebook. Konačno mu je Eduardo uzvratio poziv i tada su stvari postale još gore. Dok ga srednjovječni ćelavi bankar pokretom ruke upućuje da sjedne preko puta i pita što može učiniti za njega. Kada ga je napisao. oni su se iživljavali u Kaliforniji na njegov trošak. u njemu je rasla odlučnost učiniti nešto da bi Marku dao do znanja kako se osjeća. Thefacebooku je novac trebao jer je počeo zapadati u ozbiljne gubitke. prev. Eduardo vadi svoju bankovnu iskaznicu i baca je na stol pred službenika. nego je ostavio dojam da mu ulijeće klizećim startom s leđa. Možda je mislio da je to samo njegov način za istresanje. Mark je morao prihvatiti tu činjenicu i Eduardo je želio pismenu potvrdu da može voditi poslovanje društva na način koji smatra prikladnim. ali i lica puna odlučnosti. ako se njega pita. Gleda ga najozbiljnijim pogledom odrasle osobe. ali je htio biti jasan koliko god je bilo moguće. još uvijek ga moljakajući da im se pridruži u Kaliforniji.) 94 . Markov je stav razjario Eduarda. Unatoč tome što se nalazio u New Yorku.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi podsjetio ga je da je vlasnik 30 posto tvrtke i da je bio ovlašten zapriječiti bilo koji poslovni plan s kojim se nije slagao. njegova je trebala biti zadnja. Naravno. Eduardo je sve to smatrao bespredmetnim. Morao je poslati poruku koju Mark neće moći prečuti. Mark je ostavio Eduardu hrpu poruka na glasovnoj pošti. to je trebalo više servera koji su opsluživali njihove zahtjeve. Na neki način. istina je da ih je vodio na cool partije. Eduardo je možda preburno reagirao. Ispadalo je da Thefacebooku žele odobriti određeni iznos koji bi omogućio nastavak vrtoglavog rasta. Smatrao je da je Mark sasvim svjesno i namjerno zanemario ton Eduardovog pisma i krenuo na poslovne sastanke bez njega. I poništiti sve čekove kao i dopuštene minuse koji su vezani na njega. možda je tako i bilo. Kuća u Kaliforniji? Oprema? Serveri? Sve je to bilo omogućeno Eduardovim računom u banci. Nakon što je primio pismo. No. kao ni „operacija Kalifornija“. Mark mu je rekao da se sreo s dvojicom ulagača o kojima mu je Sean Parker govorio i da su uistinu zainteresirani biti anđelima29. dok mu tu u New Yorku šišti para iz ušiju. tri dana kasnije. možda je čak pomogao Marku da poševi manekenku koja radi za Victoria's Secret. Ne samo da je pokazao kako ne mari ako je tu i tamo stao Eduardu na nogu. Što se više korisnika uključivalo. sav znojan od vožnje podzemnom ili taksijem kroza zakrčeni promet. „Želim blokirati svoj bankovni račun. trebalo je zaposliti još ljudi kako bi se uhvatio korak sa svime što se događa. ali sada. Eduardo je znao da na takvo pismo dečko poput Marka neće dobro reagirati. iznova mu pričajući kako posao ide sjajno pa nema smisla da se prepiru oko nevažnih sitnica ili su barem nevažne u njegovoj čudnoj slici svijeta. Osim toga.

Želio mu je pokazati što znači biti dobar ortak. Nesumnjivo je to potez koji donosi velike promjene. Ako se i pita. Živio je od Eduardove imovine ne trepnuvši okom. Marku je poslao i dokumente koje je trebao potpisati kako bi postao punopravni supotpisnik na računu. kao što nije stavio išta svojeg novca u tvrtku. po Eduardovu mišljenju moglo bi se reći da je Mark sam kriv što ga je natjerao na takav potez. ali odlučio je poslati Marku stvarnu poruku i dati mu do znanja koliko je ozbiljan. Mark kao Mark. može si odmah dati odgovor zamišljajući Marka i Seana kako se vozikaju Kalifornijom u Parkerovom BMW-u. Dok gleda službenika kako tipka po računalu provodeći postupak blokiranja računa. Zapravo. Mark je počeo donositi odluke mimo Eduarda i ovaj mu je želio dojaviti da to jednostavno nije u redu. Poslao ih je s čekovima koji su financirali Markov kalifornijski stil života. Neće se smijati kada pokušaju unovčiti sljedeći ček. 95 . u to je bio siguran. nikada nije ispunio formulare i poslao ih natrag. Eduardo osjeća kako ga preplavljuje adrenalin.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kada službenik počne provoditi naloge. kao da mu je Eduardo vlastiti. Umjesto da se prema njemu odnosi kao prema ortaku. Kada je Eduardo otvorio račun. Eduardu je bilo nevažno što je Mark napravio svaku pojedinu stranicu Thefacebooka jer je tvrtka bila rezultata zajedničkih napora. sastaju s ulagačima. a možda čak i smiju Eduardovim pokušajima da ih zauzda. osobni bankar. Eduardo se možda na tren pita je li pretjerao. Eduardo je bio biznismen i to što je radio bio je samo biznis.

Penjali su se vrtoglavom brzinom. Bilo kako bilo. to se nije moglo vidjeti. Točnije bi bilo reći da nije izgledao ništa više uznemiren ili nestrpljiv nego inače. to ne bi dovoljno reklo o njegovim jedinstvenim manitima. ali inače je bio stroj za programiranje i tvrtka koju je napravio bila mu je sve: s njom se budio i s njom je lijegao. shvatio je Sean Parker. čak mnogo brže no što je Sean mogao očekivati. Točnije. ali je bio zadivljujuće usredotočen i Sean je bio voljan žrtvovati mnogo toga kako bi omogućio da taj web site nastavi rasti svojom već uobičajenom. zrak je ispunio ritam glazbe iz dizala. ambiciozan. Otkako su naletjeli jedan na drugoga na ulici predgrađa Palo Alto. upravo je zato bio uvjeren da su na dobrom putu. Za najveći broj slučajeva bilo bi točno nazvati ga tihim. POGLAVLJE – SAN FRANCISCO Ova revolucija neće početi praskom. Kaže li se da je bio invalid u društvenosti. Štoviše. Bezizražajnog lica pogledom je pratio iste one svjetleće znamenke iznad vrata kabine dizala. Sean je nalazio potvrde svojega prvotnog mišljenja o njemu. ali se činilo da Marku nikada nije bilo posebno ugodno i zabavno. njen će početak označiti zujanje najmodernijeg dizala koje ubrzava kroz kralježnicu golemog nebodera u San Franciscu i jedva čujni glas neke bezlične obrade Beatlesa koja se prosipala iz zvučnika smještenih iznad neonskih svjetala tapecirane kockaste kabine. Suspregnuo je nagon da se naceri i zagledao se u svjetleće znamenke koje su označavale njihov napredak prema nebu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 25. Bili su sami i u tom su se trenutku nalazili između devetog i desetog kata nebodera visokog pedeset dva kata. no svakako vrtoglavom brzinom. Naravno da je bio čudan. Bio je briljantan. a smisao za humor bio mu je neke jetke vrste. Vjerovao je da će sastanak pred njima biti katalizator procesa kojim će konačno doći do milijarde koja mu je izmaknula u već dva uspješna projekta i pet godina plovidbe po tjesnacima i brzacima Silicijske doline. Seanove su se uši začepile od visine i to je smatrao dobrim: više nije mogao čuti zvukove. Unatoč zidovima koje je mali dignuo oko sebe. a umjesto odbrojavanja zadnjih sekundi do te prijelomnice čovječanstva. viđao bi je otprilike jednom tjedno. Prošlo je samo nekoliko tjedana otkako se uselio u kuću ekscentrika koji je sada stajao kraj njega. sredio ih je do one mjere koju mu je dopuštala njegova izuzetno energična siva masa. Nije trebalo očekivati ništa više od mladog poduzetnika u nastajanju. stvari su se razvijale tako brzo zahvaljujući Eduardu Saverinu. Događaji su se redali vrlo brzo. Ako je i bio napet. a njima utrti put prema milijardama koje si je Sean stavio u plan onoga trenutka kada je vidio Thefacebook u kući kraj Stanforda. Da se on nije ponašao kako se prethodnih tjedana ponašao. Živio je još uvijek pomalo nezrelo. Nevjerojatno. što mu je omogućilo srediti misli. ali istinito. Još je uvijek hodao s nekom studenticom. Seanu se taj mali ekcentrik počeo stvarno sviđati. Mark cijeloga ljeta ne bi dospio do tog sastanka. Eduardo je napravio nekoliko neočekivanih poteza 96 . Nalazio se u situaciji koja je mogla značiti odbrojavanje prema najvećem u tektonskom pomaku u digitalnom društvu. Odmjerio je dvadesetogodišnjaka kraj sebe. Ponekad bi pred ekranom proveo i dvadeset sati u komadu. Sean je tu i tamo morao samog sebe podsjetiti da klinac koji stoji kraj njega ima tek dvadeset godina. Reklo bi se da je najsretniji kada bi ga se uštekalo na kompjutor. Mark je samo stajao kraj njega u sredini kabine dizala. Sean je morao priznati da je bilo nečega neobično poetičnog u toj sceni. Sean ga je mnogo puta odveo van. a već su bili pred sastankom na kojem bi se moglo stvoriti partnerstvo koje će promijeniti izgled interneta. Umjesto toga.

Sean se i sam raspitao o njima. Friendster je bio najbolji dokaz za to. Pritom su vodili računa da ima strukturu koja će omogućiti prikupljanje novca potrebnog za razvoj. Sean je bio uz njega pri pokušajima da se stvari izglade. Seanu je to izgledalo kao pismo kojim se traži otkupnina za otetu osobu. no ne i prava prijetnja budućnosti tvrtke. Kad bi servere zaustavili samo na jedan dan. Kada je još pokušao u Marka uperiti svojih 30 posto tvrtke kao da drži pištolj. Čak bi i ograničeni egzodus izazvao vibracije koje bi se proširile kroz cijelu korisničku bazu. Posljedice bi vrlo vjerojatno bile trajne. Mark i Sean su imali podulji razgovor o problemu s osnivačima ConnectU stranica. deseci ga prate. neke veslače koji su angažirali Marka za rad na njihovom servisu za upoznavanje dok je još bio na studiju. ograničavao i zahtijevao. no tvrtka je brzacima jurila nizvodno prema slapu financijske propasti. Svaki računalima previše sklon čudak je u sobici studentskog doma radio na ovakvoj ili onakvoj društvenoj mreži. Njime je prijetio. Thefacebook bi izgubio povjerenje korisnika. što god uzrokovalo Eduardove poteze. Kad jedan domino padne. e tu je već bio potpuno skrenuo. ali Sean je mislio da više nije mogao ostati bitnim dijelom tvrtke koja se razvija. uzet' ću svoje igračke i otići kući!“ Eto. Možda Eduardo zapravo nije znao što čini. Trebalo je platiti nove zaposlenike. U najgorem slučaju. prema njima se trebalo postaviti s određenom dozom opreza jer su njihovi zahtjevi ionako bili neutemeljeni i prenapuhani. Nije bilo potrebe u tom pismu vidjeti ništa više nego što je ono u svojoj suštini bilo: djetinjasto cendranje da ga se više uključi u ono što se događa.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi koji su nevjerojatno dobro pogodili na pravo mjesto i Marka progurali načinom koji je Seanu više nego odgovarao. preregistrirao tvrtku u Delaware LLC kako bi je zaštitio od Saverinovih hirova. Eduardov je potez bio vrlo opasan jer je prijetio uništenjem svega što je Mark napravio – tvrtka bez novca nije mogla živjeti. No. Prvo je. Mark je unatoč svemu pokušao pristupiti smireno i racionalno. Mark je odradio nekakve poslove na gradnji njihovog servisa i – što s tim? Društvenih je mreža bilo na sve strane. sve su te 97 . uz Seanovu pomoć. Za razliku od Eduarda koji ih je smatrao manevrima poslovnog čovjeka. potištenošću. U međuvremenu je Mark prikupio sredstva koja je mogao i uložio vlastiti novac u održavanje tvrtke dok se stvari ne postave kako valja. Ljudi su koristili servis jer su ga koristili i s njima bili povezani i njihovi prijatelji. čime je Marka i Dustina stavio u vrlo težak. Povukao je novac koji mu je bio stavljen u fond za školovanje i uspio prikupiti svotu dovoljnu za privremeno održavanje servera na životu. gotovo očajan položaj. Taj je potez bio adekvatan pucanj u srce tvrtke. Eduardo je stvarno pretjerao blokiranjem računa. Korisnici su prevrtljivi. to čine u stampedu i stoga bilo kakvo osipanje korisnika može imati katastrofalne posljedice. bogtepitaj čime. i to nije značilo da se zbog toga može tužiti svakoga posebno. što je Marku sigurno bilo prihvatljivo. Samo je nedostajalo da je napisano slovima izrezanim iz novina. Tim pismom su najavili pokretanje tužbe i Seanu je ono izgledalo kao pucanj upozorenja prije no što krene slava. odnio je svoje igračke i Mark je morao donijeti odluke koje će na Thefacebook imati utjecaj kakav Eduardo nije mogao ni zamisliti. Studentarija je bila online jer je sva ostala studentarija također bila online. prije nego su se uspjeli nekako nagoditi. a došlo je i pismo neke odvjetničke tvrtke koja je radila za osnivače ConnectU web stranica. Štoviše. Vrhunac apsurda je bila već i zamisao da bi iz New Yorka mogao voditi poslovne kontakte tvrtke dok ostali partneri razvijaju posao u Kaliforniji. možda je to učinio pokretan bijesom. A ni to nije bilo sve. Osim toga. Reklo bi se da bi taj mali trebao malo poraditi na sebi. Kada korisnici počnu napuštati neke web stranice. Stvari su počele onim idiotskim pismom. Shvaćao to ili ne. Došao je do zaključka da su blizanci gnjavaža. i to je bila činjenica pred kojom Mark nije mogao zatvoriti oči. Sean ih je nalazio djetinjastima poput vrištanja u pješčaniku: „Ako ne bude kako ja kažem. Prije nego što je došao na ideju za Thefacebook.

Behemot30 na adresi California St. je li?“ rekao je Sean u pokušaju da održi raspoloženje u dizalu opuštenim i vedrim. Sean je trebao samo petnaest Markovih minuta. Mark je još samo trebao odraditi taj sastanak kako najbolje zna i sve će biti u redu. Je li se to u kutku Markovih usana pojavio malen osmjeh? „Vrlo utješno“. S druge strane. Bacio je još jedan pogled na wunderkinda: kao i obično. utemeljiteljem tako uspješnog PayPala. Ni čovjek s kojim su se trebali sresti nije bio skoro ništa manje upečatljiv. „Znaš da ovdje snimali Towering Inferno? Znaš. kako po reputaciji kao osoba. prodaja tvrtke nije dolazila u obzir i u tome su se obojica slagala. Sean je napravio što mu je najbolje išlo: našao je vezu. Thiel se. Sean je znao da je pošteno odradio svoj dio. ali stvari s Napsterom i Plaxom okončale su se tako da nije imao ni približna sredstva koja Mark treba za održavanje Thefacebooka u igri. Toliko nam treba. i to vrlo brzo. Napadan. bez na riječima i istinski genij.“ Bio je sasvim uvjeren da je u pravu. A ako ćemo cjepidlačiti. mjesto je bilo baš pogodno za sastanak. 30 Behemot = gorostasna životinja. Umjesto toga. Izvana je izgledao kao divovski granitni stup sa stotinama sjajnih erkera31. kad bi blizanci bili ustrajni u nakani da dignu tužbu. odgovorio mu je Sean. Mark je trebao oko dvjesto tisuća dolara za pripremu obrane. kao što se moglo zaključiti iz tog pisma.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi društvene mreže bile sagrađene na manje-više istim načelima. upraviteljem milijarde teškog fonda poduzetničkog kapitala Clarium Capital i jednim od najbogatijih ljudi države. Seanu se sasvim razumnim činilo ono što je Mark govorio o tome: bezbroj je raznih stolaca i to ne znači da kad netko napravi neki novi time krade tuđu ideju. a imao je i hrabrosti uložiti. omogućava širi kut promatranja 31 98 . 555 bio je nekoć Bank Of America Center i pravo čudo arhitekture. Sean bi najradije uložio vlastiti novac. Unatoč tome. a Mark sigurno nije učinio ništa što svaki poduzetnik Silicijske doline nije napravio najmanje desetak puta. bio je ona vrsta anđela koja je imala dar dalekovidnosti i koja je mogla razumijeti koliko bi velika stvar Thefacebook mogao biti. neman Erker = prozor izbočen iz zida u kojem se nalazi. izađemo. nije mu uzvraćeno. sve su društvene mreže ponešto posudile od Friendstera. tako i po postignućima koja je već imao iza sebe. To je značilo da treba krenuti u ozbiljno prikupljanje sredstva. Preostalo im je još samo naći anđela koji bi uložio dovoljno novca kako bi se prebrodile početne teškoće i preživjelo do trenutka kada bi procjena vrijednosti tvrtke bila takva da će im se svi trenutačni problemi činiti smiješno malenim i beznačajnim. Krenuli su sastati se s osobom po imenu Peter Thield. „Peter će te obožavati“. nego zbog jednog od najimpresivnijih gradskih prizora. a njegovih mu je impresivnih 250 metara izraslih usred financijskog središta grada omogućavalo da bude vidljiv na kilometre daleko. Uđemo. ConnectU blizanci se nisu baš mogli pohvaliti da su izumili kotač. Gledajući brojke kako brzaju dok ih je dizalo podizalo sve bliže i bliže odredištu. „Petnaest minuta. Sean je bio prilično uvjeren da je Mark ironičan i dao si je oduška pustivši onaj smješak kojem se nastojao oduprijeti. odgovorio je Mark kao robot. baš kao i Mark i Sean. za koju je bio prilično siguran da će biti ključna za kasnije događaje i koja će pomoći razvijanju onoga pravog potencijala kakav je vjerovao da Thefacebook ima. smatrao nečim više od poduzetnika – smatrao se revolucionarnim. Ne zbog filma. Zapravo. Podsjetio je samoga sebe da Markova šutnja ne mora značiti i da će odraditi svoje kad bude vrijeme.

Svidi li se Thielu ono što će čuti. Nije to bio iznos koji bi nekome promijenio život. sagleda li se situacija temeljito. dok su Marka i Seana poslali na malu šetnju gradom. Unatoč tome što je bio sklon tajnovitosti. ►►► Petsto tisuća dolara. Thiel je sredstva nazivao seed money32. stalno je bio u potrazi za sljedećim velikim izazovom. uvijek voljan zavrnuti rukave – zbog posla. i to samo stoga što mu se živo fućkalo za novac. a toliko pronicljiv. jednom za svagda. Petsto tisuća dolara. Do jaja zastrašujući. Mark je i dalje zadržao kontrolu nad upravom. a nije bio niti pola iznosa koji je Mark odbio kada je napravio dodatak za mp3 playere. tako životno važnih. Naravno da iznos nije bio golem. bili oni ona tisuća koju je posudio od prijatelja kako bi pokrenuo tvrtku ili milijun koji je pred njega stavila kakva golema kompanija. U jednom trenutku su Thiel.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Počeo je kao pravnik sa Stanforda i bio je poznat po svojim nagnućima filozofiji osobne slobode. Nije bio iznos s kojim bi si mogao priuštiti biti bezobrazan. stvorio carstvo. Ono što je trebao biti petnaestominutni sažetak pretvorio se u ručak s popodnevnim razredom detalja sporazuma koji je trebao Thefacebooku donijeti preživljavanje. Peter Thiel je bio točno onakav za kakvoga je spremao Marka. a Sean je znao i za njegovu sklonost društvenim mrežama. poruku da je budućnost onoga što je pokrenuo u svojoj studentskoj sobi zajamčena. Sean je tek asistirao pri uvođenju Thiela u malo ulaganje u Friendster. Tri sata kasnije. ili borbe. ali je stalno imao na umu da bi bivšeg direktora PayPala jednom mogao pozvati bude li prave prilike. money – novac) 99 . Svakim su katom bivali sve bliži mjestu gdje je Thiel čekao s direktorom i suosnivačem LinkedIna Reidom Hoffmanom. Peter i Sean nisu nikada bili izravni poslovni partneri ni ortaci. pola milijuna dolara koje su anđeli bili spremni staviti na stol ne bi li im spasili živu glavu. Prilika se pojavljivala i svakim višim katom su joj obrisi postajali sve oštriji. ali nije mogao prečuti poruku koja je s tim novcem došla. Željeli su čuti iz prve ruke što ima za reći živahni dječačić koji je na prepad osvojio internet. kada je sve bilo gotovo. odmah i u punom zamahu. a nadasve natjecanju. Taj „the“ u nazivu ga je toliko iritirao da je konačno odlučio poraditi na tome da mu se stane na kraj kao suvišku koji je morao biti odstranjen u procesu pribavljanja tih. Na sastanku je otišao još i dalje. Ali. Sean nije znao što bi bilo prikladnije reći nego da thefacebook revolucija počinje sada. Zapravo. Još kao student je pokrenuo časopis Stanford Review i bio je čvrsto uvjeren u dobrobiti slobodne razmjene informacija kakvu je Thefacebook promicao u svojim društvenim mrežama. Uz tih pola milijuna je dobiveno i obećanje da će novca biti još kad dođe vrijeme i pokaže se potreba. iznos dovoljan za nekoliko mjeseci. Hoffman i Kohler ostali nasamo analizirati njihovu stranu medalje. s kojim je radio u PayPalu. na konju je bio „Facebook“ jer to je imao biti novi naziv tvrtke. dečke su čekale dobre vijesti: Thefacebook je bio na konju. pa tako i cijelom 32 Seed money = izraz kojim se naziva početni kapital (Seed .sjeme. Thiel zauzvrat dobiva sedam posto tvrtke i mjesto u peteročlanoj upravi koja će ubuduće voditi tvrtku. Sean nije imao dojam da mu je i sada bilo stalo do novca. Bila je to Seanova ideja. briljantnim inženjerom i zvijezdom u usponu iz Silicijske doline. i Mattom Kohlerom. taj iznos je tutnjao po Seanovoj glavi dok je stajao gotovo u tišini dizala koje se sunovraćalo i gledao one iste brojke kako se odmataju unatrag dok su se on i Mark spuštali prema onome istom granitnom ulazu na broju 555.

Već je bio pokazao kako nije od onih koji su spremni ostaviti sve zbog Facebooka. a bude li se Facebook razvijao. Sean je bio svjestan posla koji ih je čekao. kalifornijsko ljeto. Dustin i Sean radili sve što je potrebno kako bi tvrtka bila uspješna. ali Sean je sumnjao u taj ishod. a Mark Zuckerberg je našao svoje mjesto pod suncem. Restrukturiranje tvrtke je sa sobom donosilo prilično napete situacije. a Eduardo je sebe prije svega gledao kao biznismena. Također. s čime se i Sean složio. Sean je smatrao da se Eduardo izjasnio. svi će biti minorizirani. Drugim riječima: budu li Mark. U budućnosti tvrtke bilo je nužno ljudima koji rade na njezinom razvoju zauzvrat davati jasne i precizno utvrđene iznose novca ili dionica. i u novim će dokapitalizacijama zadržati najveći paket dionica. Prvo i osnovno. Namjera je bila zadržati Eduarda i dopustiti mu uključivanje koliko god za to pokaže volje. Ne urodi li to plodom. To jednostavno ne bi bio on. jednostavno da bi stvari bile što čistije. neizostavni Sean. ali Thiel će postati čimbenik koji usmjerava tvrtku zajedno sa Seanom i Markom. koji se ponašao kao Markov partner od trenutka kada se uselio u njihovu kuću. vremenom će postajati minoriziran kao što bi prošao i bilo tko drugi. pa bude li potrebno izdavati dionice da bi se prikupilo još kapitala. Dustinu i Seanu bio sve. praktično gledano – bilo je za očekivati da će Eduardo pokazati razumijevanje. Jednostavno nije bilo moguće voditi posao. ikoga mrziti. ili volju. No u novoj će tvrtki vladata drugačija pravila i ona su bila neizbježna. Stajati u dizalu i slušati melodiju nastalu mrcvarenjem pjesme Rolling Stonesa – od čega se Seanu povraćalo – bio je upečatljiv trenutak. U pitanju je bilo nešto sasvim poslovno. Radije bi ostao u Kaliforniji i nastavio pothvat. a zauzeti mjesto svojevrsnog „Novog zavjeta“.“ Naravno da se uvijek mogao vratiti na Harvard ako Facebook propadne. Bio im je život. a u New Yorku stažiranje. Prvotno je Mark odlučio ostaviti mu njegovih 30 posto. S druge strane. Bude li Eduardo u New Yorku radio na nalaženju novih oglašivača – platit će mu se prema učinku. Facebook je Marku. bio je siguran da neće ostaviti studij. Izgledalo je da ga Mark ne mrzi zbog toga – on nije imao sposobnost. Zanimale su ga druge stvari. a ta se sudbina smiješila i Dustinu. Zapravo. Dustin i Chris. Jedini način stvarnog vrednovanja onoga što je Facebook postizao je bio da se ljudima za razvidan uloženi trud vrati pravičnom mjerom. Valjalo je organizirati izdavanje nove serije dionica u skladu s novim rasporedom snaga u kojem su se pojavili Thiel. Facebook je morao postati nova tvrtka i ostaviti iza sebe ostatke ozračja hobija iz studentske sobe. Mark je Thielu rekao da se možda i ne misli vraćati na Harvard kada prođe ljeto. Na Harvardu je to bio Phoenix. Na kraju je ostalo pitanje Eduarda. uvijek je postojala mogućnost povratka na Harvard. Natjerao je puls u normalan ritam nalik ujednačenoj struji bitova i bajtova s čvrstog diska računala u pogonu. s pravne strane gledano. unatoč tome što ga je napustio već prvoga tjedna. Nije moglo biti bolje. To više nije bio studentski pothvat nego prava tvrtka s ozbiljnim ulagačima. Bit će to Markovo vječno. sudjelovat će u podjeli novoizdavanih dionica. Koliko god grubo zvučalo. Sean je smatrao kako je Eduardov potez bio užasan jer je njime ugrozio tvrtku u trenutku kad je bila najranjivija. Markova zadaća je bila nagovoriti Eduarda na sporazum oko pravnih detalja. Sean i Thiel su bili suglasni da je potrebno izvršiti pretvorbu tvrtke. Eduardo će se vratiti na studij. a ne biti sposoban izdavati nove dionice kada se za to pojavi potreba. Toliko je posla još valjalo obaviti.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi tvrtkom. možda se i ne vrati Harvardu u skorije vrijeme. A Eduardo? Prema onome što je Sean znao o tom malom. Kao što je Bill Gates rekao: „Da plan s Microsoftom nije dobro završio. Planirao je mjesec po mjesec. 100 . Sean je promatrao padajuće brojeve i uzbuđenje mu se konačno povlačilo. Znao je da ih čekaju još mnoge prepreke. a ne osobno. Jebiga.

iskru koja dolazi niotkuda i kreće u svijet. nakon što su postigli sporazum koji će Facebook podignuti na novu razinu.“ Sean se nacerio gledajući svjetlucave znamenke nad vratima kabine dizala. Taj Mark Zuckerberg Production će stvarno promijeniti svijet. Sean je svojega novog prijatelja dobro poznavao. bilo je to nešto što bi Eduardo trebao shvatiti. Priča iz nebodera sasvim je drugačija. Znao je da je nabasao na nešto stvarno krupno. No. s ljudima koji su se nastojali uhvatiti za Markove gležnjeve dok je koračao prema nebu. 101 . Provest će revoluciju koliko god ga to stajalo. Prijeti Facebooku. Vidjeli biste bljesak genijalnosti. Tvrtke u povojima kakva je bio Facebook rađale su se dvaput. Neće biti ni Eduarda. Tu je nastajala Tvrtka s velikim T. Thiel se nagnuo nad pisaći stol. Seanu je bilo jasno da je Marku bilo stalo samo do toga. Tu je nastajala munja na kojoj se može do neba. Kao Napster. samo u većim razmjerima – Facebook je bio čista slobodna razmjena informacija. Eduardo bi trebao pokazati razumijevanje. Thiel je mogao mirno spavati. Stojeći u dizalu. u slučaju Eduardova neshvaćanja postojala je velika vjerojatnost da njemu tvrka ne znači ni približno onoliko koliko znači ostatku ekipe. Stvarni svijet prenesen na internet. Tada bi ga se moglo staviti u koš s ljudima kakvi su blizanci Winklevoss. stvarno posebnog. pogledao Marka ravno u oči i rekao: „Samo nemoj zajebati. Tvrtku. Sean i Thiel su mu to rekli sasvim jasno: niti jedan investitor neće dati ni centa dok god postoji neki klinac koji hoda po New Yorku tvrdeći da ima pravo vođenja poslovanja cijele tvrtke i tupi o nekom tridesetpostotnom suvlasništvu. Prve porođajne muke prošle bi u nekoj spavaonici studentskog doma. Baš nakon što je rekao Marku kako može uzeti i njegov Ferrari 360 Spyder čim dobije trimilijuntog korisnika Facebooka i dao mu na potpis papire nužne za povlačenje onih pola milijuna potrebnih za stvaranje Facebooka kakvog i koliko god velikog je želio stvoriti. Pa im prijeti. Prava digitalna utopija društvene mreže. Mark je bio svjestan da čini dobro za tvrtku. Neće ga ni biti. Blokira im račun. Sve se svodilo na Facebook. Revoluciju. maše im njeim pred nosom kao sabljom prijeteći da će im odsjeći glave. dioničarstvo. jedinstvenog. To je bio pravi pravcati posao. Doista. Mark Zuckerberg ne bi nikada nikome dopustio da zajebe Facebook. a druge u nekakvom neboderu kakav je bio ovaj u San Franciscu. što ako ne shvati? Što ako ne pokaže razumijevanje? Što ako ni ne želi razumijeti? Prema Seanovom mišljenju. Više se nije radilo o dvojici klinaca iz studentske sobe. Nađete li se u spavaonici u pravo vrijeme. Kako god bilo. ali što ako ga ipak ne pokaže? U tom slučaju nije bilo mjesta za njega.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sean i Peter su bili uspješni poduzetnici i objasnili su Marku kako sve funkcionira. možete posvjedočiti čudesnom iskustvu rađanja nečega prekrasnog. Sean se sjetio zadnjega što je Peter Thiel rekao Marku.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

26. POGLAVLJE – LISTOPAD 2004.
Da se Eduardo malo jače zagledao, možda malo i osvrnuo unaokolo, mogao se vratiti u Markovu uneređenu studentsku sobu u Kirklandu i gledati ga kako kucka i kucka po laptopu. „Casa Facebook“ su bile nove, otvorene prostorije sjedišta tvrtke u Los Altosu i izgledale su kao da ih je netko istrgnuo iz Harvarda i dopremio u Kaliforniju. Namještaj se sastojao od trošnih stolova, klimavih stolaca, strunjača i dvosjeda. Prizor je sličio studentskoj sobi pomno uređenoj IKEA namještajem uz detalje prikupljene s otpada Vojske spasa. Trijem koji je gledao u unutrašnje dvorište bio je šatiran pogocima paintball hitaca, a na sve su strane ležale kartonske kutije. Cijeli prizor je više sličio napuštenoj kući u koju se uselilo jato beskućnika nego poprištu razvojene operacije u punom zamahu. Podrazumijeva se da su po svuda bila i računala. Bilo ih je na stolovima, podovima, pisaćim stolovima, na pultu zajedno s kutijama pahuljica i čipsa. Unatoč svom tom hardveru, prostor je još uvijek nalikovao studentskoj sobi i upravo to su Mark i njegovi suradnici htjeli postići. Unatoč tome što su radili danonoćno – baš u tom trenutku su Mark i Dustin bili za tipkovnicama i kopali po nekakvom kodiranju dok su se oko kuhinjskih vrata zbunjeno muvali dečki za koje se moglo već i po izgledu reći da bi mogli biti odvjetnici tvrtke unajmljene za odrađivanje ugovora potrebnih za pravno ustrojavanje i registraciju tvrtke – željeli su da tvrtka i dalje u srži bude studenstski pothvat jer će to ona uvijek i biti: sveučilišni ekspreriment koji se širio kao zaraza. Unatoč pomalo naštimanom kaosu, ta im je kuća sa svojih pet spavaonica bila prikladnija od one koju su ostavili u La Jennifer Wayu, iako selidba nije bila potpuno svojevoljan potez. Tamo su ih pratile učestale pritužbe susjeda na glasnu glazbu, veranje po krovu i bacanje vrtne garniture u bazen. Bilo je potrebno tek nekoliko posjeta vlasnika i oni su manje ili više izbačeni zbog rečenih pritužbi kao i štete nastale na dimnjaku. Eduardo je dobro nanjušio da se nisu trebali nadati vraćanju depozita koji su dali vlasniku za osiguranje od štete koju bi mogli počiniti. No, sad je to bilo sasvim prihvatljivo nakon što su u Peteru Thielu našli svojeg anđela koji je platio novu kuću, svu opremu, više servera nego je Eduardo ikad mogao zamisliti da bi im moglo trebati i, na kraju, te odvjetnike koji su ga pozdravili stiskom ruke i smiješkom nakon što je iz Cambridgea upravo tog jutra doputovao zrakoplovom i taksijem. Prespavao je veći dio puta. Tek je nekoliko tjedana njegove četvrte godine, a već je bio iscrpljen od studija. Unatoč tome što je uzeo manje predmeta kako bi mogao nastaviti raditi na Facebooku, na Harvardu je stalno nešto trebalo napraviti. Već je poečeo raditi na diplomskom radu, bio je aktivan u Udruzi investitora, a otkako je prekinuo s Kelly i ponovno bio samac, vikendi su mu bili uglavnom posvećeni Phoenixu. Povrh svega, klub je počeo proces regrutacije novih članova i jedna od Eduardovih zadaća bila je sudjelovati u odabiru novog naraštaja društvenih kraljeva kampusa. Naravno, Facebook je bio na vrhu cijelog popisa. Eduardo se naslonio u svom stolcu za okruglim stolom koji je zauzimao veliki dio glavnog ureda i promatrao Marka kako žustro radi na laptopu. Na blijedom licu mu se mogao vidjeti odraz događanja na zaslonu, a neki put bi fragment koda bljesnuo u plavičastim bjeloočnicama. Mark ga je jedva i pozdravio kada je došao u kuću. Tek mu je kimnuo glavom, razmijenili su riječ-dvije, no Eduardo u tome nije vidio ništa iznenađujuće. Zapravo, njihov je odnos bio uglavnom dosta dobar otkako se Eduardo prije osam tjedana vratio na predavanja. Činilo se da je onih nekoliko napetih ljetnih tjedana potpuno zabravljeno. Mark je bio poprilično popizdio na ono s bankovnim računom; to ga je natjeralo da se pokrene i razgovara
102

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi s ulagačima, čime je došao do Thiela i njegovog uloga unatoč Eduardovom protivljenju. Nekoliko su se puta s time pozabavili u telefonskim razgovorima i svađali se kao što bi se bilo koja dva prijatelja posvađala kada bi ono što su započeli preraslo veličinu koju su bili očekivali – ali su došli do neke vrste detanta i zaključili da je na kraju krajeva najvažnije ono što je dobro za tvrtku i njezin nesmeten razvoj. Eduardova reakcija je vjerojatno bila pretjerana, ali s druge strane i Mark je bio previše zatvoren i Eduarda je držao uglavnom neobaviještenog. Eduardo je pokazao razum i volju da stvari idu naprijed za dobro tvrtke. Bili su prijatelji, riječ je bila o poslu i imali su volje srediti stvari. U to ime Mark je zamolio Eduarda da malo i odstupi, otpusti nešto svojih briga kako bi, među ostalim, imao i više vremena za završetak studija. Uvjerio je Eduarda da je tvrtka postajala prevelika za jednog direktora koji sam vodi sve unutrašnje i vanjske poslovne odnose. Situacija je bila takva da su Eduardovi raniji zahtjevi bili neostvarivi. Budući da je pothvat rastao – već su prešli 750.000 korisnika i jurili prema milijunu! – Mark i Dustin stavili su u mirovanje svoj status na studiju te planirali uključiti i profesionalca za prodaju koji bi radio dio onoga čime se Eduardo bavio u New Yorku. Osim toga, stalno su dodavali nove i nove funkcije na stranice. Neke od njih bile su uistinu fantastične. Na primjer, ugradili su nešto što su nazvali „zid“. Korisnici su mogli koristiti zid za komuniciranje načinom nikada viđenim ni u jednoj društvenoj mreži. Proradile su i „grupe“, odvojene skupine ljudi koje su korisnici mogli sami kreirati i pridruživati im se, što je bila jedna od prvih stvari koju je Eduardo predložio kad su na došli na ideju stranice. Brzina kojom su kreirana unaprjeđenja bila je takva da se mogla usporediti s vrtoglavim porastom broja korisnika. Na kraju je Eduardo, nakon što se smirio od srpanjskog ispada bijesa, zaključio kako će Mark raditi po svojem, a njemu je ionako bilo važno jest da tvrtka napreduje. Uz Thielovu podršku, Eduardo više nije riskirao vlastiti novac. Štoviše, Thiel je imao novca k'o blata i uz njegovu financijsku podršku nije bilo teškoće koju tvrtka ne bi mogla pregaziti. Eduardu je bilo drago što se vratio na studij. Jedno od najvećih zadovoljstva četvrte godine dogodilo se prvog tjedna: od frendova iz Phoenixa čuo je da je rektor Summers pozdravio brucoše i rekao da ih je sve pregledao na Facebooku. Bilo je više nego uzbudljivo znati da je rektor koristio njihove stranice kako bi se upoznao s mladima koji dolaze na studij. Tek deset mjeseci ranije, Mark i Eduardo su bili samo dvojica šmokljana bez ikakvog značaja, a sad rektor osobno izriče ime njihovog čeda. U svjetlu te činjenice, može li bilo kakva svađa između njega i Marka imati smisla? Kad ga je Mark pozvao u Kaliforniju potpisati neke papire, koji su bili potrebni za rekonstrukciju tvrtke otkako je Thiel postao član uprave, Eduardo je na to samo slegnuo ramenima zaključivši da tako treba biti. I tako, nakon što je jedan od pravnika došao u središnji ured s hrpicom papira, duboko je uzdahnuo, još jednom bacio pogled na Marka i počeo čitati klauzule i članke. Na prvi pogled je bilo jasno da je riječ o složenoj materiji u ukupno četiri dokumenta na mnogo stranica. Za početak, tamo su se nalazila dva ugovora za kupnju redovitih dionica kojima je, jednostavno rečeno, dobio prava kupiti dionice novoustrojenog Facebooka umjesto onih starih i sada bezvrijednih „dionica“ Thefacebooka. Sljedeći dokument je pokrivao zamjenu dionica Thefacebooka za dionice u novoj tvrtki. Posljednji dokument je bio sporazum o pravu glasa, što Eduardo nije posve razumio, ali izgledalo je kao nešto što je nužno kako bi nova kompanija mogla zaživjeti. Pravnici su se dobro potrudili objasniti sve dokumente dok ih je Eduardo prelazio list po list. Nakon reotkupa i razmjene, Eduardo bi imao ukupno 1,328.334 dionice nove kompanije. Kako su mu to objasnili pravnici i Mark, koji je nekoliko puta digao glavu s onog što je radio i priskočio u pomoć objasniti kakav je kostur nove tvrtke, Eduardu je trebalo pripasti 34,4% Facebooka. Bilo je to više od njegovih prethodnih 30% i povećanje je nastalo uslijed potrebe zapošljavanja novih ljudi koji će raditi u kompaniji i nagrađivanja novih
103

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi investitora, kojih će zasigurno biti, a što će sve dovesti do smanjenja njegovog dioničarskog udjela. Markov udio je spušten na 51%, a Dustinom je iznosio 6,81% tvrtke. Sean Parker je dobio 6,47%, što je Eduardo smatrao nezasluženo visokim udjelom; kada su sve zbrojili, ostalo je još samo Thielovih 7%. Dio dokumenata je uključivao i zabranu otuđenja dionica u dogledno vrijeme pa je bio vlasnik samo na papiru, kao što su bili i Mark, Dustin i Sean, pretpostavljao je. Dodatno, dio dokumenata bila je i izjava o odustajanju od bilo kakvih zahtjeva prema Marku i tvrtki. Pojednostavljeno, kad bi Eduardo potpisao dokument prošlost bi postala samo prošlost, a jedino bi mjerodavna bila njegova nova pozicija unutar tvrtke kakva je zacrtana dokumentima pred njim. Sjedeći u kući nalik na studentski dom, uz Markovo i Dustinovo kuckanje po tipkovnicama, Eduardo je čitao i čitao dokumente pred sobom. Dio njega je znao da su to važni papiri, pravni, ozbiljni dokumenti čijim bi potpisivanjem tvrtka napravila velik korak, ali osjećao se zaštićenim jer su tamo bili pravnici, pravnici Facebooka, a time, kako je on doživljavao situaciju, i njegovi pravnici. Osim toga, a možda još i više, osjećaj sigurnosti mu je davalo što je tamo bio i Mark, prijatelj koji mu je govorio da su to dobri papiri, papiri koji im svima trebaju. Parker nije bio u sobi, nego negdje dalje u kući. Potpisivanjem dokumenata Parker će i pravno zauvijek postati dio ekipe, ali u krajnjoj liniji doveo je ulagača i bio jedan od najvećih mozgova Silicijske doline. Važno je bilo i to što će Eduardu ostati njegov udio u tvrtki. Doduše, budućnost će donijeti nova izdanja dionica i njegov relativni udio će biti manji, ali nije li to sudbina svakoga od njih? Je li ikakve važnosti bilo u činjenici da to nije bio više stari Thefacebook hoće li on imati isti svoj položaj i u Facebooku? Prisjetio se nekoliko razgovora koje su on i Mark vodili u zadnje vrijeme, o studiju, životu i onome čime bi se trebao baviti u Cambridgeu dok je Mark u Kaliforniji. Eduardu se činilo da je bilo nesporazuma jer je Mark sugerirao kako se može opustiti i smanjiti angažman na Facebooku dok studira jer će oni ionako zapošljavati prodajno osoblje, a Eduardo je uporno tvrdio da će imati vremena koliko je za Facebook nužno. Dakle, papiri pred njim kao da su govorili da je njegova uloga u Facebooku onakva kakva je oduvijek i bila. Stvari bi mogle biti drugačije nakon što krene ulazak novih ljudi i novca, ali tim se papirima uređivao nužan preustroj. Ili? Kako god bilo, Mark mu je rekao i da će napraviti party, nešto stvarno dobro, čim dobiju milijuntog korisnika. Priredit će ga Peter Thiel u svojem restoranu u San Franciscu i Eduardo će se morati vratiti u Kaliforniju jer će to biti događaj vrijedan tolikog letenja. Pomislivši na party, Eduardo nije mogao ne nasmiješiti se. Samo nužan preustroj, treba riješiti neku papirologiju. Milijun korisnika. Tko bi mogao i pomisliti… Svakako će se vratiti u Kaliforniju kad dođe vrijeme za party, mislio je posežući za perom koje mu je pružio jedan od odvjetnika i počeo potpisivati. U krajnjoj liniji, postao je vlasnik 34% Facebooka, i to je bio razlog za slavlje. Zar ne?

104

dvadeset pet? Razmišljao je bi li im se pridružio. vjerojatno kraj Seanovog 105 . alternative i rocka još dodatno pojačane višebojnim jarkim svjetlima koja su palucala po stropu visoko iznad glava. tako ubrzano. Veći dio uzvanika bili su studenti ili oni blizu tom statusu. moderan. Zastao je na metar od kružne kabine DJ-a smještene na vrhu okruglaste dvorane i promotrio fancy restoran i gužvu u njemu. Bio je to opet kulturni šok jer se mjesto tako razlikovalo od Harvard Yarda da je imao dojam baš kao da je na Enterpriseu. a i one u pripijenim crnim europskim majicama. Kao da mu se jedna od njih nasmiješila. U glavi mu se vrtjelo od glazbe. a neke gledale kao da nije baš svoj. Neke bi se djevojke nasmiješile. Otkako je ušao. a ovdje su svi gledali Marka i samo Marka. Koliko mu je moglo biti. svakome tko je htio slušati ispričao bi da je. Eduarda su pekle oči. ekskluzivan kakav je upravo i Facebook bio. ne računajući Marka. Znao je da slave i Seanov rođendan.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 27. ali bilo mu je ugodnije onako izgubljenom u gomili. Svatko je pio neko piće jarkih boja i činilo se da se svi dobro zabavljaju. a on se zacrvenio i okrenuo pogled. zapravo prodorne mješavine techna. Frisson je bio poželjan. PROSINCA 2004. Sean i Mark. U podjednakim je omjerima zapazio i one koji su nosili traperice i košulje. bio je to pravi uzorak Silicijske doline. Znao je da negdje. Eduardo je promatrao mladež sjevera Kalifornije kako skakuće uz glazbu. Eduardo nije mogao ne primijetiti grupicu zgodnih komada s druge strane DJ-eve kabinice. Eduardu se zavrtjelo u glavi dok se probio kroz najveću gužvu. Trepnuo je i pustio da ga preplavi ples svjetala. ovdje u Kaliforniji. a srce bubnjalo dok se probijao kroz gužvu. žute. U restoranu je bilo toliko toga na što se trebao priviknuti. i dalje je bio stidljiv. Da. Bio je to i pravi Facebook. pravi mondeni San Francisco. Uređenje prostora je bilo istovremeno moderno. Ljubičaste. Nije mu smetalo biti u pozadini. Nehajno se nasmiješio pri toj pomisli i pogledom preletio prostoriju sve do separea s druge strane restorana. suosnivač Facebooka. Restoran se zvao Frisson. a i zbog kulturnog šoka oji je pretrpio upravo doletjevši iz uštogljenog i smrznutog Harvarda. narančaste kružne strukture su se uvrtale i okretale kao galaksije koje postaju supernove i natapale su cijeli restoran uistinu psihodeličnim tonovima. POGLAVLJE – 3. Sve skupa. uz Marka i Dustina. To mu se činilo čudnim jer su na Harvardu svi znali i njega i što je napravio. Nije ušao u projekt slave radi. Mnogo klinčadije sa Stanforda ili onih tek što su diplomirali. Morao je priznati da je mjesto bilo prilično prikladno za održavanje Facebookova partyja u povodu milijuntog korisnika. tada najpoželjnije mjesto za izlazak u centru San Francisca. Nije mu bilo važno znaju li ljudi da se i on nalazio u onoj sobi. Pri dnu prostorije je jedva zamijetio kako za okruglim stolom sjede i živo konverziraju Peter. Sve je djelovalo tako strano. da posjeduje više od trideset posto tvrtke i da je osoba najviše zaslužna za tih milijun korisnika. dijelom zbog toga što je već bio popio pristojnu količinu alkohola. tulumčića na koji ga je Mark pozvao prije nekoliko dana. tek deset mjeseci otkako su pokrenuli tu stvar u tišini i neredu Markove sobe u Kirklandu. Znao je to onog trena kad je pred restoranom izašao iz taksija i vidio Thielov Ferrari 360 Spyder parkiran na pločniku ispred. Jedino mu je bilo važno da se ljudima Facebook sviđa i da postaje jedan od najvećih problema u povijesti interneta. No to i nije bilo važno. Za sada mu je bilo dobro na zabavi. ali i retro do bola: kao da je netko iz šezdesetih „na nečemu“ dekorirao Enterprise. Slučajno je pripadao Thielu. unatoč svemu što se promijenilo u njegovom životu. kao i račun koji će platiti iz svojega dubokog džepa. anonimnom – samom.

Ljudi su vjerovali Facebooku. Na predavanja je išao pješke. a naginjao se prema djevojci. isti onaj koga je dobio kad mu kanta iz malog oglasnika nije htjela upaliti da bi na vrijeme došao na sastanak. Bio je prilično siguran da će sve biti sasvim u redu. Izabrao je tako. stvari su se promijenile prilično drastično otkako je ljeto počelo. Ali sve je bilo u redu. Eduardo je izgledao smotan i čudan kao i obično. što je bio dobar znak. nestajao u hladnim sjenama Knjižnice Widener. A sutra će odletjeli natrag u Cambridge i vratiti se studiranju. htio se malo opustiti. I željet će ga milijardama plaćati. Mogao se preseliti u Kaliforniju. Čak se spominjala i aplikacija za razmjenu fotografija. možda čak i srednjim školama. Sve je teklo glatko. Nakon toga? Tko zna. Gotovo odmah je spazio kako Eduardo Saverin kraj kabine DJ-a razgovara s nekakvom slatkom Azijkom. Mark i Facebook su na svojemu mjestu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi BMW-a. Nadogradnja već popularnog zida kojim su ostavljali poruke jedni drugima. i svi su se doimali sretnima. ►►► Sjedeći za okruglim stolom u separeu iza podija. Nadogradnja za nadogradnjom… Sean se nasmiješio. Sean se naslonio u udobnom deco stolcu i slušao Petera i Marka kako razglabaju o novim aplikacijama koje su namjeravali staviti na Facebook. Thiel i Mark su bili sjajan par. Što sad ako je pogriješio. Eduardo je bio sretan. Uostalom. 106 . Eduardo je potpisao nužnu pravnu papirologiju i ovjerio sporazume o preustroju. baš kao što je i mislio da će biti. Popričati s komadom s druge strane kabine. Thiel je pustio novac koji su trebali za nastavak leta. Popiti još jednu. kao kad su on i Mark bili na početku. Vrlo brzo će ga staviti na raspolaganje novim sveučilištima i njihovim kampusima. Akademski šarm je odradio svoje i njegova ekskluzivnost se ljudima sviđala. Duboko je uzdahnuo i pogledao preko svojih partnera u gomilu. Jednoga se dana možda otvori svima. djevojka je bila sretna. bio je na zadnjoj godini i trebalo mu je još samo pet mjeseci do diplome i tada će se moći baciti na Facebook kao i svi ostali. Eduardo je još uvijek stanovao u studentskom domu. tada. No. Facebook je došao do milijuntog korisnika i svakog je tjedna dobivao desetke tisuća novih. Mogao je upisati prekid studija. Nije imao koga okriviti osim sebe samoga. Sve je išlo točno po planu. Obožavali su ga. te noći. U pitanju su bili neki još bolji načini kojima bi studenti nalazili jedni druge. prtio je snijeg preko Harvard Yarda. Činilo se da se ona smješka. mora biti i Markov Infiniti. nešto čega se ni jedna konkurencija nije uspjela dosjetiti.

ili su na dobrom putu da zauvijek napuste Harvard. Sad je i službeno. Iako. Proljeće je stglo i do Nove Engleske. samo dva mjeseca do diplome. a upravo te stube na kojima su sjedili bile su zaleđene. „I to je to.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 28. Bili su na zadnjoj godini. Ne bi bilo bitne razlike. Stvarni svijet. TRAVNJA 2005.“ Eduardo je mislio da se nikad neće naviknuti na duge zime Harvarda. Mogli su i zakasniti na predavanja. slatke jaknice i cipelice s otvorenim prstima. a djevojke su preokretale svoje garderobne ormariće. To nisu bili ni novi uredi u Palo Altu koje su upravo dovršavali za sljedeću rundu regrutiranja djelatnika. Na Facebooku je bio svatko koga je znao. Čak bi se i njegov otac ponekad prijavio koristeći Eduardove pristupne podatke i bio je oduševljen onim što je vidio. ali barem se moglo vidjeti nešto kože. a na gornje police stavljale kratke suknjice. još uvijek mahnito nagodrađujući deset po deset tisuća korisnika Facebooka. Dok god su uspijevali polagati preostale ispite. Izgledalo je kao da ožujka nema u kalendaru Harvarda. pokazao na brucošicu vrhunski preplanulih nogu: prešetavala se uz kameno podnožje prilaza knjižnici nosa zabijenog u udžbenik iz ekonomije dok joj se plava kosa u slapovima plela sa žicama bjelokosnog iPoda. Ni ta činjenica nije mogla zasmetati Eduardu u tom trenutku – već je sutra trebao biti u Kaliforniji. na pet stotina kampusa i na svakim vijestima na koje je naišao kad bi mu predavanja dopuštala. Zrak je bio tako oštar da je dubok udah mogao biti bolan. Stvaran svijet nije imao nikakve veze s Facebookom iz prostog razloga što je bio sporiji od njega. plavo je nebo bilo gotovo bez oblačka. Sa sobom će ponijeti one zlatne diplome. Facebook nije bio stvaran svijet. gdje je pozvan s najviše instance. „Prva minica ovog proljeća. koje navodno znače tako mnogo u stvarnom svijetu. dalekog rođaka 107 . Bio je to čitav novi univerzum i Eduardo nije mogao ne biti ponosan na ono što su on i Mark postigli. čak ni ne doći na njih.J. mu je mahnuo i krenuo svojim putem. samo malo dulja. i to je bila više nego dobrodošla činjenica. Broj od milijun korisnika se iznenada udvostručio i činilo se da bi svakog časa mogao postati tri milijuna. na seminar koji se održavao s druge strane Yarda. no ne žuri mu se. Istini za volju. kad je potpisivao prijeko potrebne dokumente.“ Eduardo se nasmiješio kad je njegov frend A. bio je mnogo više. Eduardo više nije bio načistu što se podrazumijevalo pod tim. odlagale ružne debele pulovere. a male stranice s Harvarda su se mogle naći posvuda. I Eduardo će krenuti za nekoliko minuta. „Da!“ odgovorio je Eduardo. Ta je razdvojenost bila tolika da je Eduardo imao vremena dovršiti sasvim novi projekt web stranica po imenu Joboozle. Zrak je odisao životom. Nakon veljače je slijedila još jedna. o čemu su govorili prethodne jeseni u sklopu restrukturiranja tvrtke. A. sve se moglo promijeniti u tren oka – već sutradan bi mogli nahrupiti oblaci i Harvard Yard pretvoriti u negostoljubivu mjesečevu površinu. Od sada pa nadalje život će biti lakši. Još prije svega tjedan dana snijeg je prekrivao Harvard Yard. POGLAVLJE – 3. te jaknice nisu bile neka posebna poslastica. gdje se Mark zavukao i već selio u novu unajmljenu kuću u zelenom predgrađu megalopolisa.J. prokleta veljača. Doduše. u prethodna dva mjeseca gotovo i nisu bili u kontaktu osim nekoga slučajnog poziva ili usputnog zahtjeva za kontaktnim informacijama s područja New Yorka koje je Eduardo nabavio tražeći potencijalne oglašivače. To nikako nije bila Kalifornija. Ali konačno i napokon snijeg je nestao.

Odlučio je biti smiren. pa bi Eduardo nakon diplomiranja mogao ponovo zauzeti svoje mjesto partnera suosnivača. kako to da su Sean. Već sutra će se naći s Markom. dugo neće imati to pravo. 108 . Proljeće je. U e-mailu Mark je spomenuo još nešto što je izazvalo blagu zabrinutost. koji će mu sve objasniti. baš prije par dana. U svakom slučaju. Šest sati leta i tamo je. na kojem su klinci mogli tražiti potencijalne poslodavce. Eduardo je odlučio da ovaj put neće dopustiti emocijama da ga svladaju jer mu u prethodnoj sličnoj situaciji bijes nije bio najbolji saveznik. pitao se kako to da je Mark uopće pričao o prodaji dionica. ali je dobro poslužilo za kraćenje vremena provedenog u čekanju Marka. Bilo mu je ugodno razmišljati o tome jer je to značilo da bi mu se studentski život mogao još malo produljiti: koliko god Facebook postao velika tvrtka. pogledat će nove urede. pa onda i Accel Partners. Sutra će odletjeti do Kalifornije. Cifra koju je nabacio bila je dva milijuna dolara po glavi. Dakle. starog Parkerovog neprijatelja koji je vodio Sequoia Capital. Spomenuo je da je zainteresiran i Don Graham. vrlo uglednog fonda iz Palo Alta koji je u proteklih deset godina vrlo aktivan u tom području. kao što je to Marku polazilo za rukom. Za početak. razmijenjivati životopise i umrežavati se. Nešto vezano na nekakav poslovni sastanak i novog zaposlenika kojeg bi trebao obučavati uz Eduardovu pomoć. kojim ga je pitao bi li mogao skočiti do Kalifornije. Mark je spomenuo i da on. razuman i pokazati razumijevanje. To svakako nije djelovalo pošteno. možda unedogled. Sean i Dustin razmišljaju prodati svoj dio dionica kad bi taj posao prošao. počevši od Michaela Moritza. nastupilo je doba suknjica i studiranje je još malo pa gotovo. Mark je u e-mailu upozorio da postoji mogućnost prihvaćanja ulaganja jednog od tih velikih fondova. Javio je da je u zadnje vrijeme neki krupan poduzetnički novac počeo obigravati oko njihove male kompanije. Eduardo je bio nemalo iznenađen onim što je čitao. odnosno otkad mu je uopće stalo do novca? I kako to da Sean Parker uopće može očekivati dva milijuna od tvrtke u kojoj je službeno tek desetak tjedana? Eduardo je tamo bio od početka. Bilo je to e-mailom. CEO Washington Post Company. Možda Eduardo jednostavno nije shvaćao situaciju. Mark i Dustin mogli uopće razmišljati o unovčavanju dva milijuna dolara svojih dionica? Jesu li u restrukturiranju potpisivali iste papire kao i on? A kao drugo. Kada se stopi s Facebookom. prilično se dobro sjećao da je iz papirologije koju je potpisao proizlazilo da sam ne može prodavati svoje dionice i da još dugo. Na kraju mu se Mark javio. Uz malo sreće. to bi mogao biti početak poboljšanja odnosa između njega i Marka. Ta ga je misao grijala kad je krenuo niza stube prema Yardu. znao je da će se u njoj osjećati kao da je na studiju.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Facebooka. Eduardo nije očekivao da će to postati imalo nalik Facebooku. mogao bi odgoditi ulazak u stvaran svijet. bit će na tom sastanku i pomoći će novom zaposleniku da uđe u posao. Možda će mu Mark rasvijetliti stvari kada se sretnu u Kaliforniji.

Eduardo je zurio u brojke i grozničavo napamet računao. godine.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 29.“ 109 . Nikakve usporedbe. Trećim dokumentom se određivalo emitiranje 3. Pitao se što li je Mark očekivao od njega. Trebalo mu je nekoliko minuta da shvati što je čitao. prozreti. pisana suglasnost dioničara TheFacebooka da tvrtka izda do 19 milijuna redovitih dionica. sama zgrada više nije bila smještena u okruženju obiteljskih kuća nego se nalazila u centru Palo Alta. Različite valne dužine. shvatiti. Pravi uredi i pravi pravcati odvjetnik koji je stajao između njega i Marka. dva milijuna na Dustina Moskowitza i više od milijun na Seana Parkera. Kad je počeo čitati papire koji su mu predani. Eduardo je prvo pomislio da se tip zajebava kad mu je donio na potpisivanje još nekakve ugovore prije nego je stigao razgledati uokolo. Možda je to pomislio još onda kad je došlo do blokiranja bankovnih računa. uništio. Zidovi su tu i tamo bili od stakla. udio bi mu pao na skoro pa ništa. Kad bi bile izdane i samo dionice koje glase na onu trojicu.siječnja 2005. Glup k'o kurac. te da je Eduardov potpis samo formalnost jer je emisija ionako već odobrena. Računala su bila nova. Drugi akt je nosio datum 28. a koža se ohladila. a radni stolovi od javora. Mark ga je izdao. Eduardo je to smatrao pravom pravcatom izdajom. izdale sve dionice koje bi mogle biti izdane. Čekali su ga u zasjedi. čak su unajmili lokalnog umjetnika da grafitima oslika stubište. obrazi su mu problijedjeli. popričati s Markom o novom zaposleniku. još jesenas kad je potpisao sve one dokumente koji su omogućavali ovo stanje. shvatio je da ga u Kaliforniji nisu čekali radi sastanka. Bez ikakve sumnje. skrivenog iza nekog jebenog kompjutora. a odvjetnik je počeo govoriti. Ili možda nije očekivao nikakvu reakciju. Prvo. Počeo se tresti dok je stajao u skoro praznom uredu i buljio u papire koje mu je odvjetnik dao kada je ušao na vrata. tamo je bio dokument od 14. Eduardov udio bi pao na manje od 10%. Iako su imali problema i iako je Mark bio u stanju biti prilično hladan i rezerviran. Ovaj put prostorije nisu nalikovale na razuzdanu studentsku spavaonicu. kao i sve drugo.ožujka i radilo se o odobrenju emisije do 28. Gledao je papire. TRAVNJA 2005. a to je dobro i nužno za tvrtku i odluka je već donesena… „Ne. pridjevi i fraze ne mogu opisati osjećaj jer se ovome jednostavno nije nadao. Iako je trebao predvidjeti. Kad bi se. Sve je stajalo laserski jasno i crno na vjelokosno bijelom. pak. uzeo mu sve. po njegovom običaju. ovakvo što nije mogao očekivati. POGLAVLJE – 4. Eduardo će se tog trenutka sjećati dok je živ. njegov udio u Facebooku neće biti ni blizu 34 posto. Odvjetnik je mljeo kako su nove dionice nužne i kako ima zainteresiranih poduzetnika. Uza sve te nove dionice. o dva milijuna dolara za dionice i onom e-mailu. Papiri koje je imao u rukama to su svjedočili. Na kraju. u Sveučilišnoj aveniji. Bio je totalno slijep. posvuda sagovi.000 dionica. Možda je Mark bio uvjeren da je Eduardo već odavno bio napustio tvrtku. pretjerivanja. osjećao se kao da ga je netko nastrijelio u prsa i nepovratno razorio dio njega. a kada je shvatio. Jednostavno nije očekivao da će mu to napraviti njegov prijatelj Mark s kojim se pokušavao u okrilju polutajnog židovskog bratstva uključiti u društveni život Harvarda. Istiskivali su ga kao malog dioničara. Kad je potpuno proniknuo u to što se događa.3 milijuna novih dionica koje glase na Marka Zuckerberga. Bio je to neki novi odvjetnik.890. različita stajališta.

nije imao izbora. bilo mu je jasno da zna odgovor. Odvjetnik je uzvratio istog trenutka. Nije mogao vjerovati kakva je to izdaja. Vratiti se na Harvard. Nije više bio dio menadžmenta. kući. Ali. Bit će obrisan iz povijesti tvrtke. više nije bio ni zaposlenik – nije bio više ništa. Bio je u toj sobi. 110 . A tko je taj novi predsjednik? Kad je malo razmislio. odbio je odreći se onoga što je postigao.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je osjetio kako mu. vibracije vlastitog glasa bruje glavom. Eduardo više nije bio član Facebooka. „Ne!“ Odbio je potpisati predaju svojeg suvlasništva u Facebooku. odbijaju se o staklene zidove i penju se po oslikanom stubištu. Morao je otići. Eduardo Saverin više ne postoji. Rečeno mu je i da je odluku već donio – Mark Zuckerberg. osnivač i direktor. Nije mogao vjerovati što je čuo. zajedno s novim predsjednikom skupštine dioničara. Bio je tamo kad je počelo. On i Mark su se složili. Eduardu se činilo kao da zidovi stežu obruč oko njega. Bio je osnivač Facebooka i zaslužio je svojih 30%. Što se Marka Zuckerberga i Facebooka tiče. tako mu je rečeno. U kampus. Eduardo je preplavljen užasnim vijestima pomislio samo još jedno.

Sve same krupne zvjerke: Greylock. Bože. Upravo u trenutku kada im je već krenula pjena na usta. Tada će Mark jednostavno odšetati. kako je dobio pažnju i na kraju završio izbačen naglavačke. otvorit će im PowerPoint koji su uglancali specijalno za „dečke sa sekvoje“. Mark je bio upoznat s onim što su napravili Seanu nakon što su ušli u Plaxo. ako ništa drugo. Sean neće otići na sastanak – to bi čak i za njega bilo previše – ali Mark sve to može odraditi sam. Sean je zakao sastanak. sugovornike. dobro. Ispričat će im se. da. Pri kraju izlaganja. Čuo je kako su se zalupila vrata auta i vidio Marka kako obilazi oko vozila i prilazi mu. Merritech. pa stao s rukama prekriženim na grudima gledati zgradu od čelika i stakla u kojoj su se nalazili uredi sjedišta Sequoia Capitala. POGLAVLJE – SVE SE VRAĆA Sean je iskočio iz svojeg BMW-a kao poveća iskra čiste energije. stvarno je mrzio to mjesto. izguran iz rođene tvrtke koju je stvorio vlastitim znojem. opsjedali su Facebookove urede nastojeći dobiti Marka na makar kratak telefonski razgovor ili prezentaciju. preko lakih DKNY hlača. Iz dana u dan. Sequoia Capital nikada. bilo što. sad su svi nazivali ko ludi. ne bez ironije. „Savršeno. promrmljao je i osmijeh mu se pretvorio u provalu smijeha. Thiel je bio potpuno 111 . Nagađao je da je Moritz do tada već morao doznati odakle ta Facebookova nesklonost sastančenju s njim. Već se načulo da i Microsoft i Yahoo drže Facebook na oku. Bessemer. bio je sigurniji no ikad u životu. O. Sean ih je neko vrijeme držao na sigurnoj razdaljini zamišljajući kako Moritz u svojem brlogu viče na one svoje kmetove zločinačkim velškim naglaskom. Svrha prezentacije bila je zakrenuti nož zabijen do balčaka. Friendster je već dao neslužbenu ponudu – deset milijuna. iz poziva u poziv. Stvarno savršeno. I ne samo rizični ulagači. ali nagađao je da će megalomanijak procijeniti kako će se Sean predati. Pa. Sean će se za to posebno pobrinuti. krvlju i suzama. čak i brže nego inače jer je. nikako nije željela ostati van vesele povorke. ali baš nikada neće dobiti priliku uložiti u Facebook. O. ali izraz lica ozbiljan. Sequoia.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 30. nego će se na njemu pojaviti kao najveći idiot u gradu. I eto ga kako se ceri kao pijani majmun. „Jesi li siguran?“ Sean se nasmijao još jače. kako li je situacija sad bila obratna! Ovaj put je Sequoia moljakala. „Isuse mili“. ulagače. koje su Sean i Mark odbili s lakoćom. Strong. krenuo smazati najslađi desert koji će u svojem životu okusiti. do remena od krokodilske kože. Zalupio je vratima automobila za sobom i odstupio korak. Uostalom. Batman koji je krenuo u srce San Francisca utjerivati superzlikovcima strah u kosti i uspostaviti pravdu. Onda će krenuti sa svojom pričom. Kosa mu je bila totalno sjebana. ma svi. Bio je sav u crnom – od BMW-a. kako je svojedobno došao tamo tražeći partnere. reći da je zaspao i da nije imao vremena ni odjenuti se. Ne samo što će Mark kasniti desetak minuta na sastanak s najvećom VC tvrtkom Silicijske doline. sad su odjednom svi htjeli unutra.“ Nakon toga je provjerio koliko je sati. Mark je na sebi imao pidžamu žarkih boja i pod rukom je nosio laptop. prije ili kasnije. kako su mu stavili nož pod grlo i sasjekli ga kao travku. Mozak mu je radio na deset tisuća obrtaja u minuti. MySpace je također pokazao zanimanje. Sjećao se. govoreći u prenesenom značenju. najkrupnija životinja u toj šumi.

Ili nas procijeni na sto milijuna ili ništa! Dvjesta milijuna ili zaboravi! Breyer je konačno shvatio na čemu je. Dao mu je posljednju podršku. ali dovoljno je bilo zamisliti kako će to izgledati. Mark i Sean će ostati netaknuti jer su sad ionako svi htjeli komadić Facebooka. Istina.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi suglasan jer je doživio slična sranja od njih kada je pokretao PayPal. Sean bi zgrabio telefon i izvikavao sulude iznose. Sequoia će dobiti poruku o najvažnijoj mudrosti toga gradića na obali: sve se vraća. A do kraja 2005? Samo je nebo znalo gdje bi tada mogli biti. Nastave li se ljudi učlanjivati dosadašnjim ritmom. Sean je imao prilično snažan predosjećaj da se upravo rađa njegova bebica teška milijardu dolara koju je već dulje vrijeme nastojao začeti. ali jedna je ponuda visjela u zraku i obojica su znala da će je prihvatiti. Kad god bi nazvao Jim Breyer. Ubrzo će Accel uložiti gotovo trinaest milijuna dolara za sasvim malen udio u tvrtki. Nasmiješio se kad je Mark prošao kraj njega i pošao u zgradu polaganim korakom. Sean je bio siguran da će u roku od šest mjeseci postići trostruku procjenu vrijednosti. Mark je istodobno provodio mnogo vremena razgovarajući s Donom Grahamom. U samo četrnaest mjeseci. 112 . No. direktorom Washington Post Company. na sastanku. Mark je razmišljao o tome da sklopi sporazum s Grahamom i Washington Postom – što je natjeralo Acell da se još više uozbilji i jasno definira svoju ponudu. odbili su Friendster. čovjekom koji mu je postao neka vrsta prijatelja i mentora. i to je bio tek početak. Sto milijuna. Bit će jebeno dobro. „Bit će genijalno. stariji partner u tvrtki i jedan od najsposobnijih VC profesionalaca. za godinu dana imat će pedeset milijuna korisnika. čime će potvrditi da je procijenjena vrijednost Facebooka nešto malo manja od sto milijuna dolara. zanimljiva ideja – spajanje medijskog diva s genijem u pozadini društvene revolucije utemeljene na razmjeni informacija. sve se plaća. Jednim svojim dijelom želio je biti s njim.“ Pritom je bacio još jedan pogled na pidžamu i opet prasnuo u smijeh. Bio je to zanimljiv spoj. Jedna od najuglednijih VC tvrtki bila je Accel Partners i baš ih je ona tjednima progonila. Stvari su se brzo razjasnile.

Ljudi će tu biti gotovo cijelog dana. Eduardo je ispod toge imao odijelo i kravatu. Eduardo ju je platio i mnogo. Uputit će se na piknik sa svojim obiteljima i nakon toga se pozdraviti – i s obiteljima i sa studijem. ionako su to prilično bedasti šeširi. Pogledao je na desnu stranu. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Netko Eduardu s lijeva je pjevušio. mnogo više. Dan je počeo rano. U to doba je bio jako zagrijan za „Crimson“. Rektor Summers je već bio na podiju okružen dekanima. Eduardo je znao tekst jer ga je naučio još kao brucoš kad je. a na tjemenu čupala kosu iz korijena. ali Eduardo se osjećao pun energije. diplomci će se okupiti na stubama Widenera kako bi se snimile zajedničke fotografije.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 31. Jutro se bilo otegnulo. procesijom od domova na obali rijeke. ali znao je da su tamo negdje. Seniori. vibrirati preko kamenih stuba Knjižnice Widener i popeti se uz njene veličanstvene grčke stupove sve do akvamarinskog neba. Unatoč svemu. sve do mjesta gdje su se tamne odore predale pred mješavinom lakih ljetnih jakni i kaki hlača ponosnih rođaka oboružanih fotoaparatima i videokamerama. onako visokom i stiješnjenom sa sve četiri strane. Nije bio sasvim siguran gdje su se nalazili u toj svjetini iza leđa diplomanata. Nije mogao vjerovati da je netko znao riječi te stare navijačke pjesme. Eduardo je vratio pozornost na pozornicu. Iako je bilo vruće. 113 . a idiotska se četvrtasta kapica. Bilo je više ljudi no što ih je Eduardo ikada vidio na jednome mjestu. bio na utakmici Harvard-Yale. Pogled mu je pobjegao prema diplomama: znao je da unutar planine smotuljaka postoji i jedan s njegovim imenom. cijeli je Yard bio krcat. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Eduardova koljena zacviliše pri pokušaju nalaženja udobnog položaja svojem krakatom tijelu odjevenom u togu od poliestera. nositelji katedri. Eduardo se smješkao. prema pozornici udaljenoj tri ili četiri metra. Prije toga. s čeone strane zabijala u kožu. No netko je ipak znao. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Eduardo se ponovno okrenuo naprijed. počasni predavači – svi su se sjatili i poredali iza rektora u togama vedrih. a s njegove desne strane nalazila se golema kutija s diplomama. U neku ruku. Svakog časa će se oglasiti ozvučenje i prva imena odjeknuti Yardom. Zadivile su ga sve te boje. najmanje dva broja premalena. Bilo mu je krajnje neudobno. Neki od njih će možda tako klišeizirano baciti pravokutne šešire u zrak – to su vidjeli na TV-u – ali i to je u redu. Tad je pogledao preko ramena sve one redove i redove diplomanata koji su do polovice popunili Yard. Nije mu na ruku išlo ni što je toga grijala kao radijator. POGLAVLJE – LIPANJ 2005. na red kolega s godine u jednakim togama boje tamnog lignita i sa smiješnim kapama. lik kraj njega je mumljao većinu teksta. Zapravo. gotovo psihodeličnih boja. očito su i ostali bili jednako puni života nervozno se vrpoljeći na majušnim drvenim sjedalicama. Poslijepodne im se trebao obratiti i John Lithgow. izuzme li se jedan neobični rock koncert u srednjoj školi. tako očito suprotne moru crnila oko njega. Na primjer. Svijeni komad krutog papira s natpisom na latinskom jeziku koji je njegove roditelje stajao više od stotinu tisuća dolara. sav pun ponosa što je student Harvarda. glumac koji je također diplomirao na Harvardu. Dugi niz diplomanata sputanih togama stupio je preko Harvardskog trga do Yarda. Nakon ceremonije provest će dan s obitelji. na smiješno malenom drvenom stolcu kakvih je bilo na tisuće uokolo. odzvanjati o drvene zgrade obrasle bršljanom.

Meditirao. mješavine hip-hopa i Topa 40. Zanemarimo li djevojke koje plešu. a i kada dođu. na trećem katu. stolovi napunjeni prvorazrednim pićima. Već je znao da će mu ili progutati onaj o u imenu. udišu dim krjesova iz dvorišta. I dekor je bio takav – debeli grimizni sagovi. pjevat ćemo opet: Deset tisuća ljudi s Harvarda pobijediše danas! Ponovno se okrenuo pozornici. gotovo nestao s lica. Bio je siguran da će prije ili kasnije tako biti. Salon s trećeg kata je bio ekskluzivan i u nj se nije moglo ući nepozvan. kao što je bio trenutak svakoga tko je tamo stajao rame uz rame. negdje iza Eduardovih leđa bljesnula je bljeskalica profesionalnog fotoaparata koja je uhvatila prvog diplomanta kako se penje na pozornicu. Ali iznad. zacijelo će ga izgovoriti pogrešno. njegovo široko lice jakih čeljusti bilo je na par centimetara od mikrofona. Eduardo ih je mogao zamisliti: hrpu klinaca koji skaču po podu od masivnog drveta. što se sav trud tijekom srednje škole isplatio. Eduardo se nije mogao ne zapitati hoće li ta fotografija jednog dana uresiti nečiji profil na Facebooku. kožni naslonjači i dvosjedi. Glave zbrkane nakon dana provedenog s obitelji na vrućini od koje zakuha mozak. jezik i kultura.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ponosan što je dio te povijesti. Summers se pripremao za govornicom. Gledao je grupicu plavokosih djevojaka kako plešu oko okruglog stola toliko nakrcanog praznim bocama da je nalikovao maketi metropolisa koji se ljeska na mjesečini. Već se navikao na to i nije ga bilo briga. Poredak stvari treba biti upravo takav. Razmišljao. s četvrtinom boce skupog viskija u sebi. 114 . Osamnaest dugih sati kasnije. Eduardo je znao da će potrajati dok ne dođu do njegovog imena. Čim je mikrofon oživio i pročitano prvo ime. Stupit će tamo gore i uzeti tu diplomu zato jer ju je zaslužio. Zaslužio ju je. Put je bio vrlo težak i na njemu su se nalazile prepreke kao što su nova sredina. činilo se kao da je mjesto zapravo VIP loža. prvi put toga dana. Mogao je zamisliti sve te lijepe cure upravo dovezene Fuck Truckom i sve one članove Phoenixa koji žude za tim posebnim spojem. topli tonovi drva na zidovima i stropu. stvari bile malo tiše. sveučilišta. odnosno nakon događaja koji je sve češće u sebi nazivao Markovom izdajom. Osmijeh mu je. vrte se i tresu izbacujući time bijes dvjesto godina povijesti. tim posebnim trenutkom koji će im zauvijek ostati urezan u sjećanje. a doveo ga je do toga prekrasnog dvorišta orubljenog starim povijesnim zgradama. Bio je ponosan što je njegov otac ponosan. ►►► Dva su ujutro. Zabava je bila u punom zamahu na prva dva kata. Deset tisuća ljudi s Harvarda žele pobjedu danas Jer znaju da stari Eli Njihov plijen je lak Stoga pobijedimo opet ljude Elija I kada susret prođe. mnoge je sate proveo u toj sobi i u tom naslonjaču. Cijela je trokatnica pulsirala u ritmu glazbe s prvog kata. Planirao budućnost. To je fer. zaslužio je svaki takt. ili da će mu prezime naglasiti potpuno krivo. Naučio je stihove jer je to bio njegov trenutak. Otkako se Eduardo vratio iz Kalifornije. Eduardo se zavalio u kožni naslonjač na trećem katu Phoenixa i gurnuo ruke duboko u džepove sakoa.

On je kodirao. privući pozornost – zapravo. Gadilo mu se kad bi pomislio da će doći do suda i krenuti na „prijatelja“ pred sucem ili porotom. Ako ništa drugo. Angažirao je odvjetnike. Na kraju krajeva. možda zapravo nikada nije upoznao Marka Zuckerberga. Eduardo ga je doživljavao kao maleni svjetlucavi komet koji para atmosferu. mogao je smatrati i da je Eduardo nanio neizravnu štetu Facebooku pokrenuvši zaseban web site Joboozle i pristupivši istoj ciljanoj publici koristeći iskustva koja Mark smatra poslovnim tajnama u vlasništu Facebooka. Mark je imao isto onoliko razloga smatrati se oštećenom stranom koliko i Eduardo. Dok je gledao kako se djevojke vrte uz glazbu. znao je da drugog načina nema. S obzirom na njegov način razmišljanja. Samo je pitanje kada će do toga doći. vjerojatno misli kako je napravio nešto nužno za posao. Već je spržio dvije tvrtke i nije bilo upitno hoće li spržiti i Facebook. jasno rekao i Marku i ostatku Facebooka da ih namjerava tužiti na sudu. pitao se sjeća li se Mark kako je sve uopće počelo. No. kako su bili samo dva štrebera koja su samo pokušavala napraviti nešto novo. Ali Eduardovo je mišljenje bilo drugačije. Ipak su se slagali o jednoj stvari. Na kraju. Bio je potpuno uvjeren kako je bio dijelom projekta od početka. On je izgradio tvrtku koja je niknula u njegovoj spavaonici. a to je da se više nije radilo o prijateljstvu nego o biznisu i ničemu više. sastavni dio Facebookovog uspjeha. A možda se Mark nikada i nije promijenio. 115 . Namrštio se kad je zaključio da vjerojatno ne žali. a i da je nastojao blokirati pregovore s ulagačima kad je naglašavao svoju ulogu direktora tvrtke. a možda i New York.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Studij je bio gotov i Eduardu je bilo vrijeme napustiti sigurnost ograde Harvarda. Više se tako nije ni osjećao. Od prvoga dana. Čist' jednostavno. Svi drugi su se samo šlepali. A Sean Parker? Sean Parker je vjerojatno također mislio da poznaje Marka Zuckerberga. možda Eduardo nikada nije ni skužio pravog njega. barem je pokrenuo pravni proces kojim je namjeravao vratiti ono što je smatrao svojim. On je dao prvi novac. Mogao je misliti i da je Eduardo pokušao nanijeti štetu njihovom pothvatu kad je bio blokirao račun. pokrenuo stranice. postojala je vjerojatnost da je Mark mislio kako je Eduardo taj koji je učinio nešto krivo i izdao svojeg prijatelja. a plave im se kose kovitlaju kao zlatna oluja. duboko u sebi. Mark vjerojatno misli kako nije napravio ništa loše. našao ulagače. pa i Sean Parker. pojebati nešto. Nije još znao kamo bi. Neka se tamo izjasni. Pitao se shvaća li Mark koliko se situacija promijenila. Ono što jest znao. Da. On je bio taj koji je uložio sate i sate i sav taj trud. Eduardo je bio uvjeren da ni taj par neće dugo ostati u ljubavi. Štoviše. To više nije bilo tek nešto između njega i Marka. pitao se žali li Mark uopće zbog takvog razvoja događaja. Mark Zuckerberg poznavao samog sebe. Neka učini što je pošteno. Eduardo će tražiti dio koji je smatrao zasluženim. Eduardo. No. poslao dopise. Pitao se i je li. odgodio studij. Sjedeći na kožnom naslonjaču. On je uložio i svoje vrijeme. Boston. Poslat će Marka na sud. možda. Kao što se to dogodilo i braći Winklevoss. izaći u stvarni svijet. otišao u Kaliforniju. cijeli je taj projekt nosio oznaku Mark Zuckerberg Production. I zaslužio je ono za što su se pošteno pogodili. možda je i Eduardo samo projicirao vlastite vizije na tu bezličnu i nečitku masu i pridavao Marku Zuckerbergu svojstva koja je želio vidjeti u njemu. Winklevossi. Facebook je bio Markova ideja. to je da više nije dijete.

ponovo. Pa. S ovom se sprijateljio i nekada su zajedno izlazili. Uostalom. Odgojne palice isukane. Jedan tren je sve super i sjajno. koga je bilo briga? Bio je to party. Upadali su kao gestapovski divljaci. masa studentarije.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 32. on postao metom. Možda je glazba bila malo preglasna. Sean je ono što se događalo Facebookom smatrao pojavom koja 116 . A sad. Možda. kuća iz predgrađa krcata je lijepim i sretnim ljudima. Apsolutno bezazlena. On i Mark nisu bili klinci koji prčkaju iza ekrana. možda je stvarno bilo alkohola u kući. Ne bi li ovo trebalo biti životno doba kad se čovjek upusti u neško eksperimentiranja? Revolucija? Sloboda? Ne bi li murija trebala biti malo skonija oprostu imajući u vidu okolnosti? Po izrazima na njihovim licima moglo se zaključiti da im nije do opraštanja. Čuo netko te sirene ili ne. Potpuno bezazlen i bez ikakvih gluparija. Tko se osvrnuo oko sebe. vikali i režali na sve strane pritom mašući svjetiljkama kao da su svjetlosni mačevi. Studentice i studenti. Cuga je tekla u potocima. Otišao je tamo s jednom od mnogih cura bez faksa koje su radile u Facebooku. bio je čist kao mala beba. Facebook je postao jedna od glavnih kompanija. i nije bio problem što se razina buke otela kontroli. U hlačama je imao svoj inhalator. mnogo više od jedne milijarde dolara. I. Sinulo mu je da se možda nije radilo o običnom pehu – onom kad se nađeš u krivo vrijeme na krivome mjestu – koliko se radilo o tome da se baš Sean Parker našao na krivome mjestu u krivo vrijeme. tko zna. Facebook više nije bio firmica iz studentske sobe. Čista. tvrtkom koju niti jedan nije htio prodati jer su vjerovali da bi jednog dana mogla vrijediti mnogo. stremio je vrijednosti od milijarde dolara. Sean se osobno pobrinuo nadići tu fazu. mogao je dobiti dojam da je riječ o inačici noćnog kluba velikoga grada prilagođenoj studentskoj populaciji i dobi – kao da je netko napravio zabavu studentskog bratstva za klince koji pojma nisu imali što je to bratstvo. naravno. urbana čeljad koja drži do sebe i ostala ulickana mladež u svojim dvadesetima. Izuzmemo li to. nevina zabava. tulum je jedno tijelo koje uživa svakim svojim djelićem. nego menadžeri koji upravljaju tvrtkom. Tamnoplave uniforme. muzika je treštala kroz drvene podove i odbijala se od zidova… Čuo se vrisak kad su se vrata slomila i pala uz tresak. lisičine spremne. Sean o tome ništa nije znao: nije zapravo ni bio u kupaonici jer je imao pune ruke posla na podiju. ručne reflektorske svjetiljke uplale su unutra i rezale mrak prostorije osvajajući prostor uza zidove kao kad leteći tanjuri napadaju golu ledinu. POGLAVLJE – TRI MJESECA KASNIJE Ono što je bilo čudno jest da zapravo nitko nije čuo sirene. to je bila obična zabava kraj kampusa. Nakon toga su krenuli. a u košulji držao EpiPen krcat epinefrinom. Astma i one jebene alergije ništa mu drugo nisu ni dopuštale. Netko bi mogao reći kako je Sean Parker prvo pomislio da je došlo do pogreške. Prethodnih nekoliko mjeseci tvrtka je rasla ritmom koji se u najmanju ruku mogao nazvati spektakularnim. neki klinci su možda šmrkali nešto koke i smotali par jointa. no njihov se zlokobni sjaj probijao kroz gumene futrole. Nitko nije vidio vatreno oružje. Uopće nije bilo sumnje da Batmana čeka stvarno jebena noć. Party na kakvima je bio već tisuću puta. značke vidljive. nešto klinaca s ruksacima i šiltericama u druženju sa zaposlenima koji se dnevna odijela zamijenili trapericama i košuljama. zabava je bila gotova. Možda je.

Time bi se korisnici još više oslonili na povezivanje preko njihovih stranica na Facebooku – živi digitalni dnevnik svakoga korisnika koji se istovremeno distribuira svim članovima osobne mreže. nego si išao s kamerom i sutradan sve ponovo proživljavao. štoviše dvaput. što je to raslo! Što je još ljepše. Kada bude završen. Uglavnom bi prvo bacili oko na novosti kod njihovih prijatelja: tko je stavio novu sliku. Facebook će biti baš toliko velik. kakvu je izmjenu u profilu napravio i slično. policija ga je prekinula. tek su počeli. a Sean se zatekao usred svega. pogledati na kojim su se sve slikama našli i s kim. 117 . što je bio još jedan golem korak. deset. Novosti su bile jedan od onih trenutaka – jednostavno sine ideja i vikneš „Eureka!“.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi uistinu transformira svijetu u kojem živimo. Sean se odavno nije uspoređivao s Friendsterom ili čak MySpaceom. Najvažnija i najnovija ideja među tim unapređenjima bila je aplikacija za razmjenu fotografija. korištenje Facebooka moglo bi biti toliko ugodnije koliko je postalo i uvođenjem oznaka na fotkama. U praksi su ga namjeravali provesti kao stalno dojavljivanje promjena stanja članova nečije društvene mreže. u to nije nimalo sumnjao. raspadaju se prijateljstvaa. Poslije će krenuti u svijet. bilo je tu i označavanje. Kad bi se to moglo izvoditi automatski. mislio je Sean. Nakon prelaska još ta dva koraka. Vidio ih je u rangu Googlea ili Microsofta. Bilo je tu još prekretnica i prvih dječjih koraka prave korporacije koja je nekoć bila pothvat iz studentske sobe. Oni bi tako mogli tražiti svoje fotografije. Sean je znao i iz vlastitog iskustva što se često događa kada stvari postanu tako velike. Pogrešno vrijeme. a sad već prijetila prerasti u milijarde vrijedan biznis. Facebook je bio na pravom putu postati veći od bilo čega na internetu. Događanja se nisu odnosila samo na aplikacije. Mark i Sean su zamislili taj dodatak i istovremen neovisno jedan o drugome. Možda čak postoji mogućnost i da nakon što Facebook postane veći od najvećeg. U skoroj budućnosti će se otvoriti i za cjelokupnu populaciju. nakon što poduzetnički fondovi prihvate realnost i počnu o Facebookovoj vrijednosti govoriti u milijardama. Bio je to početak digitalizacije svakodnevnog života: nisi više tek otišao na neki tulum. TI su napretci doveli do eksplozije broja korisnika. Već ih bilo osam. netko pomisli kako je Sean ispunio svoju ulogu i postao nepotreban? Bilo je to već viđeno. Peh. a sad su povrh toga trebali postaviti i revolucionaran alat kojim bi se promjene u nečijem društvu dojavljivale automatski. e to će biti vrhunac sofosticirane računalne znanosti. Problemi kakvih nikada nije bilo jednostavno iskrsnu niotkuda. Seanu je to palo na pamet kada je promatrao koje su aktivnosti korisnika nakon što se prijave na stranice. više nije bilo vidljivih granica. a koji je stajao pred Markom i Dustinom kao pravi pravcati izazov. Možda si davao na uvid kakav je tulum bio u sitnim satima iste noći. To je već dovedeno blizu stupnja koji bi se mogao nazvati pravom digitalizacijom društvenog života. zamisao da Facebook postane i mjesto na kojem se stavljaju na uvid i razmjenjuju fotografije koje odražavaju društveni život korisnika. tko zna koliko milijuna. O. Bio je to eksponencijalno složen zadatak izrade svojevrsnog stalno aktivnog kanala za emitiranje strogo usmjerenog na određene primatelje. Već su na najuspješniji alat za društveno umrežavanje nadogradili i najuspješniji alaz za razmjenu fotografija. Već su imali u planu sljedeći korak koji će još više unaprijediti stvar: novosti. Bože. krajnjom genijalnošću. dodatak koji je omogućio da slici pridodaš oznake ljudi koji su na njoj. Je li moguće da se opet događa? Ili je možda samo paranoičan? Možda su stvari upravo onakve kakve izgledaju na prvi pogled: bio je party. Ljudi se počinju ponašati drugačije. kulminaciju sinergije efekata nekoliko sjajnih ideja danih na raspolaganje više nego voljnim i izvrsno povezanim entuzijastima. no to si u oba slučaja napravio „preko Facea“. Uz to.

žrtva namještaljke ili stjecanaj sjebanih okolnosti. ali u jedno je bio siguran: bio nevin ili ne. Mark Zuckerberg će prilično popizditi. Bio nevin ili ne.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Dok su ga privodili. 118 . Spekuliranje je zvijer koja može napraviti štetu daleko veću nego penderk ili lisičine. Nije mislio da će završiti u zatvoru. palo mu je na pamet da bi morao telefonirati. nije bilo sasvim primjereno da se predsjednik skupštine milijarda teškoga trgovačkog društva nađe uhićen na tulumu s mlađom zaposlenicom istoga tog društva.

Winklevossi i bilo što što je postalo prijetnjom. a sve češće se i u Europi koristi kratica CEO 119 . neki ljudi će ga smatrati opasnim za Facebook. bez obzira koja namjera stajala iza toga. Sean Parker je morao otići. rezultat je bio jasan kao da je proizašao iz logičkog sklopa računala. Može se usporediti s predsjednikom uprave ili glavnim direktorom u europskim sustavima trgovačkog prava. Facebook je postao proširenje jedine prave ljubavi njegovog života: računala. stvarao kanale slobodne razmjene informacija unutar bezbrojnih društvenih mreža koje digitaliziraju svijet kako to nitko drugi ne bi mogao. možda i prijatelj. S druge strane. bezvrijedna. U početku je možda bio samo nešto zabavno. tako je i Facebook bio revolucija – mijenjao je svijet. Kao i Eduardo. posjetnica je samo primjer Zuckerbergova specifičnog smisla za humor. 33 Chief Executive Officer = doslovno prevedeno glavni izvršni službenik. ona je i mnogo više od toga – zato što je istinita. s tim se moralo pozabaviti jer je na kraju krajeva Facebook bio jedini važan. bilo je crno na bijelom. Nije bilo važno zašto se dogodilo. poruka posjetnice će uvijek biti istinita. tog svjetlećeg pisaćeg stroja pred njim. Mark Zuckerberg je vrlo vjerojatno primio telefonski poziv od odvjetnika koji su radili za Facebook. No. možda i Seana osobno. zbog peha ili nečeg drugog. Sean Parker je bio jedan od Markovih heroja i uvijek će mu biti mentor. zanimljivo. Ne znamo je li bilo gluho doba noći ili rana zora jer Mark nije nikada razumio pojam vremena. možemo nagađati. Njemu su to bila samo neka krivudanja u uređajima zvanim satovi koji nisu imali svrhe u stvarnome svijetu. Mark ne bi dopustio da bilo tko ili što Facebooku stane na put. Ono što je Mark Zuckerberg postao najljepše ilustrira njegova vlastita posjetnica. elegantna i jednostavna. Beskorisna. U neku ruku. A upravo je informacija koju je primio zahtijevala da se netko s njom pozabavi istog trena. bez obzira na ono što bi bilo tko drugi pokušao napraviti. Kao i osobno računalo koje je Markov idol Bill Gates pustio na čovječanstvo kao vjetrove iz Pandorine kutije koju je otvorio revolucionalrnim operativnim sustavom. Iz nekog razloga. Sasvim je realno za očekivati da je bio pred ekranom. Zli jezici su govorili da je nepredvidiv i divlji jer ga ljudi neki puta nisu mogli shvatiti. a koju je osmislio vjerojatno sjedeći pred računalom – posjetnica koju će ispisati kako bi je stalno nosio sa sobom. obijesna psina zbog koje je skoro bio ozbačen s Harvarda. s jednom jedinom rečenicom ispisanom u središtu. a kamoli osuđen za bilo što.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 33. ovo je bilo drugačije. Ono što je njemu značilo daleko više – bila je informacija. Bez obzira na to što netko želi vjerovati. Mark Zuckerberg ga je napravio vlastitim rukama. ili sljedećeg dana. ili Facemash. POGLAVLJE – CEO33 Bilo je to tijekom noći. Sean Parker je bio genij i poslužio je dovođenju Facebooka tamo gdje je. Još jedna igra ili igračka kao onaj Rizik koji je napravio kada je pohađao srednju školu. i to unatoč tome što Sean neće biti optužen. a neke je užasavala njegova razina energije. A sada. Možemo pretpostaviti i što je Marku prošlo kroz glavu čim je čuo što se dogodilo kad je murija rastjerala ljude s tuluma: Sean Parker mora otići. Možemo s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da ga je poziv zatekao u uredima kompanije jer je tamo provodio gotovo svo svoje vrijeme. savjetnik. bio je njegovo dijete i središte njegova života. i to krajnje učinkovito. obasjan zeleno-plavom svjetlošću monitora na pisaćem stolu.

„I'm CEO-Bitch.“34 34 Kada bi netko pokušao napraviti posjetnicu koja bi na hrvatskom jeziku postigla sličan dojam kakav postiže rečenica Marka Zuckerberga. Zamislimo Marka kako sam sa sobom naglas čita riječi ispisane na posjetnici i najblaži. mogla bi glasiti: „Ja direktor. neizbježno istinita. a ti odjebi“.“ 120 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Neporecivo. ili „Direktor kojem se živo jebe za sve vas. jedva vidljiv nagovještaj osmijeha mu se pojavi na inače hladnom licu.

Što god da ga je potaknulo. Eduardo je bio umoran. bit će to opet onakva noć. Bio je sam i bio je pijan. okrenuo se i nestao na podiju. wunderkindom. izvaljen na klupu tapeciranu svijetloplavom kožom i promatrao vlastitu facu na površini škotkog viskija. nedostajalo mu je sna. bez obzira što ostatak svijeta nikad nije čuo za njega. ali je znao da se događaj zbio nakon dana kad je blokirao račun i onih razgovora između njega i Marka koji su. Znao je i da su u igri bili nekakav taksi i neka djevojka. Mislio je da su taj predmet zvali Piknjice & Točkice. u četvrti u kojoj se pakira meso. Zapravo. bio je tu i Phoenix. kao u uvijek. izašao je na piće. Gledao je lice kako se topi preko površine leda koji je plutao i osjećao se kao u kući ogledala nekog lunaparka. zapravo. zar ne? Bio je prilično uvjeren da je bila komad. Eduardo nije bio načisto ni kakko se zove mjesto niti kako je.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 34. Eduardo je bio povrijeđen i ljut. Zapravo. Dok ga je ovaj zgranut gledao. Već tri tjedna nije lijegao prije četiri ujutro. još onog ljeta 2004. Eduardo ga je odmah prepoznao. Mnoge dane i većinu društvenog života koji se protezao između Bostona. alkohol nije bio među kolovođama te urote. Bavio se još jednim novim projektom koji se ticao zdravstvene zaštite. kako i ne bi – lika je stvarno teško zamijeniti s nekim drugim. Jebiga.“ Bez ijedne riječi više. godine koje je proveo u New Yorku. 121 . tu dospio. Sjebao me kao što je sjebao i vas. cura je nestala negdje između taksija i kluba i sjedio je sam. POGLAVLJE – SVIBANJ 2008. Nije se mogao sjetiti koji je bio mjesec i dan. zagledao u čašu i odjednom se prisjetio. ili čak da ga je naslikao Salvador Dali kao na nekoj od slika o kojima se raspravljalo na nekom od obaveznih predmeta na faksu. pa uvijek se odnekud neka pojavi. No. Bez obzira što ostatak svijeta Facebook izjednačava s jednim imenom. Na kraju. ali nije bio baš tako pijan. bili napuknuća dijelova mehanizma koja su vremenom narasla i prouzročila lom. Za početak. značili početak kraja. Možda je u dubini svoje podsvijesti predviđao što će se dogoditi između njega i Marka. odnosno moderna umjetnost za djecu kojoj se za nju živo jebe. Dvometarski sportaš lica filmske zvijezde i stvarno kršan momak. i zaglavio u nekom klubu kao što je baš ovaj. Nikome nije smetalo što je bio nešto stariji od bilo koga drugog u klubu jer su svi bili i uvijek će ostati braća. Jedino što je znao jest da se nalazio u New Yorku. otišao je pravo tom Winklevossu i pružio mu ruku. Mnoge stvari su se urotile protiv njegovog vida. moguće Azijka. One noći je bio na podiju i nabacivao se nekoj curi kad je bacio pogled preko podija i skužio da netko na kraju prostorije stoji i gleda u njegovom smjeru. bili su toliko slični da nije znao u kojeg je Winklevossa gledao tog trenutka. A možda je samo bio pijan. sad je to jasno. kao i njegovog brata blizanca. a Isuse. društvenih mreža i svega između to dvoje. Upravo tada i na tome mjestu Eduardo je popustio pritisku emocija i alkohola. Eduardo ga je mnogo puta viđao po kampusu. Prisjetio se nečega što je doživio jedne slične noći. Štoviše. Eduardo si je olakšao dušu: „Žao mi je. već tjednima nije spavao. Naslonio se na kožu. New Yorka i povremeno Kalifornije mu je zaposjela i obojila sudska tužba koju je potegao. Samo je bio svjestan da mu je jedan od njih dvojice bio na tri ili četiri metra udaljenosti u nekom klubu bez imena. baš kao i sad. i da ga je možda i poljubila. svi članovi Phoenixa su znali tko je i što je imao iza sebe. Da.

a bavi se ulaganjem u kompanije tehnološkog sektora u ranoj fazi razvoja tražeći poslove slične onime koji je uz pola milijuna dolara Thielovog uloga donio milijarde vrijedan Facebook. i to pod nazivom suosnivača. Iako se svota čini popriličnom. Projekt iz studentske sobice Marka Zuckerberga izrastao je u jednog od najutjecanijih giganata internetskog svijeta. Čini se da ništa neće spriječiti Facebook u nastavljanju obogaćivanja života sve većeg i većeg broja ljudi. Ta činjenica svakako upućuje da je Eduardo postigao određen uspjeh u borbi za priznanje svoje uloge u stvaranju Facebooka. Nadalje. Detalji nagodbe trebali su ostati tajni. sigurno je jedan od najbogatijih dvadesetpetogodišnjaka na planetu i smatraju ga. Facebook je u tom trenutku vrijedio oko 15 milijardi. iz tvrtke koja ih je zastupala procurilo je dovoljno informacija da se zaključi kako je iznos koji ima je isplaćen bio oko 65 milijuna dolara. godine nastupiti u Pekingu. Primijeni li se ta cijena na cjelokupne izdane dionice. koju je osnovao Peter Thiel. Nedavno je postao partner i jedan od direktora VC tvrtke Founders Fund35. Do kraja 2009. postoje indicije da Tyler i Cameron nisu ni izdaleka zadovoljni nagodbom i izgleda da će se njihova pravna bitka protiv Facebooka i Marka Zuckerberga nastaviti. Sean Parker je ostao faca iz Silicijske doline. MARK ZUCKERBERG I FACEBOOK – Što se Facebooka tiče. ne bez razloga. godine baza korisnika narasla je na dvjestotinjak milijuna. ipak. Od tada se Facebook ponešto ispuhao.6% dionica tvrtke za 240 milijuna dolara. godine. Kolika god mu bila prava vrijednost.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi EPILOG – GDJE SU DANAS SEAN PARKER – Nakon što je napustio Facebook. Društvena revolucija nije usporena ni nekim. Još uvijek je čest gost u gornjim odajama Phoenixa. Ostavimo li sporove po strani. EDUARDO SAVERIN – I dalje živi na relaciji New York – Boston. konačno postigli sudsku nagodbu.). Nisu poznate pojedinosti njegovog procesa protiv Marka Zuckerberga i Facebooka. nakon oštre i javne borbe protiv Googlea. Microsoft je u listopadu 2007. 122 . kao ni onoga kojim je Mark uzvratio protiv njega. ostaje pitanje mogu li Mark i Eduardo ikada pokrpati svoje međusobne odnose i ponovno postati prijatelji. gdje su osvojili šesto mjesto u konkurenciji muških dvojaca. u javnosti pretjerano eksploatiranim pogreškama. počeli su ustrajnu bitku za svoja prava i poveli sudski spor protiv Marka Zuckerberga i Facebooka te u ljeto 2008. ali njegovi prihodi ipak nastavljaju rasti.pr. kao i cjelokupno gospodarstvo. najmlađim milijarderom svih vremena koji se obogatio vlastitim radom. u siječnju 2009. započinju (op. Potom je Parker pokrenuo projekt zagonetnog imena „Project Agape“. fond onih koji osnivaju. TYLER I CAMERON WINKLEVOSS – Potkraj 2004. Kako god bilo. kupio 1. Nastavili su trenirati i moguće je da će se natjecati i na OI u Londonu 2012. a prema tadašnjim izvješćima – svakog je tjedna pristizalo i novih pet milijuna. društvenu mrežu čiji je cilj podrška globalnom političkom aktivizmu putem interneta. njegovo je ime naprasno vraćeno na službene stranice Facebooka. Tyler i Cameron uspjeli su ući u olimpijski sastav SAD-a i 2008. Iako se ne može utvrditi koliko je Mark Zuckerberg danas „težak“. 35 Founders Fund = fond osnivača. odnosno stostruko više nego što su mu godišnji prihodi od 150 milijuna dolara. poput odavanja osobnih podataka oglašivačima ili nejasnoća u svezi s vlasništvom nad sadržajem stranica. njegov zapanjujući rast ne jenjava.

Konačno. pomagača „iz unutrašnjosti“. I mnogo hvala Barryju Rosenbergu. Veliko hvala zaslužuju i prijatelji iz Hollywooda – Dana Brunetti. Tonya i Bugsy vjerojatno to već znaju. no još jednom im poručujem da bez njih ovo nikada ne bih mogao postići. iako ponekad i nevoljkih. Iako su ti izvori izričito zahtijevali da ostanu anonimni. Scott Rudin i Aaron Sorkin – koji su svi na niz načina pomogli ovome projektu. nevjerojatnim Ericu Simonoffu i Matthewu Snyderu. Kevin Spacey i Mike DeLuca. Alasdairu McLean-Foremanu i svim ostalim članovima kluba Phoenix-S K. 123 . Dužnik sam Willu McMullenu što je učinio prvi korak i uputio me u ovu priču. Također samo dužnik mojim agentima. očito najboljem majstoru svojeg zanata. dužnik sam mojim predivnim roditeljima. braći i njihovim obiteljima. Kao i uvijek. Zadivljuje me njihova kreativnost i genijalnost te sam sretan što sam imao prilike zaviriti u čedesni svijet stvaranja kakav nikada ranije nisam vidio. Silno sam zahvalan što mi je pri ruci bio sjajan urednik Bill Thomas. ova knjiga ne bi mogla biti napisana da nije bilo i mnogih nesebičnih. I sam sam veliki poklonik svih glavnih likova ove knjige. Zahvalan sam i što su mi Niel Robertson i Oliver Roup na više načina pružili ruku pomoći kojom su me proveli kroz Silicijsku dolinu. Najveću zahvalnost dugujem i Daryku Pengellyu. nastojao sam im zahvaliti što poštenijim i vjernijim prijenosom njihovih informacija čitateljima. i to u dva sata u noći. koji su mi pomagali u istraživanju onoga što se događalo iza ograde obrasle bršljanom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ZAHVALE Ova knjiga nastala je – kao što to obično biva – iz jednog e-maila kojeg sam primio. kako je samo on to mogao. kao i njegova ekipa zaposlena u Doubleday/Random Houseu. potpuno nenadano.

“ Harvard Crimson. „How They Got Here. Dremann. Inside Facebook. Grynbaum. BC. Skalkos. svibanj 2007. "Face Off.VI.V. „Poking Facebook.III. „Columbia Rebukes thefacebook.“ Harvard Crimson. McGinn. 19. 4.VI. 2008. Feeney. Hoffman.2005.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi LITERATURA I IZVORI Baloun. „New Online Facebook Launched.2006.“ Harvard Crimson.2004. Authoritas. „Hot or Not? Website Briefly Judges Looks. 26.. Michael M.2007.2004.III. Once You're Lucky. O'Brian. Karel M. Luke. 27.2004. FM Staff.II.V.XI. Harvard Crimson.“. „BO. "In Your Face. NY: Gotham Books. 6.2003. 9. Brickman. Timothy.“ Fast Company. "Facing the Future. New York.“ Harvard Crimson.2004.XI. Anastasios G.2003. „Facemash Creator Survives Ad Bord. Kaplan. Aaron.2004. 7.XI." Palo Alto Weekly. Kevin J. Lacy. CEO. 2008. Zuckerberg 06: The Whiz Behind thefacebook.“ 02138 Magazine. CA: Think Press.“ Harvard Crimson. „Sociology of thefacebook.2008. 19.F. Casual. Katharine A. Claire.2005.“ Rolling Stone. 28. Canada: Trafford Publishing. 26. Sarah.III.F. McGirt. UR so GR8. Forbes.IV.IX.II. Barry M. Schwartz. 24.“ Harvard Crimson." Harvard Crimson. Seward. -----. „Dropout Gates Drops in to Talk. Greenspan. "Business. 10." Harvard Crimson. „The Battle for Facebook. Neyfakh.“ Harvard Crimson. 124 . Sue. Zachary.V.II. Ellen. Amy.2005.com. „Online Facebooks Duel over Tangled Web of Authorship.“ Harvard Crimson. Leon.2004. „Hacker.2003. Victoria.com.“ Harvard Crimson.2004. 2007. „Online Facebook Solicits New Ads. Dropout. 24. Twice You're Good." 13. Palo Alto. 7. Sarah E. S. Milov. 18.com.com. Schatz. "Mark E.“ Wall Street Journal Online.

Vara.III.“ Wall Street Journal Online. Alan J. 5.“ Harvard Crimson. „Facebook CEO Seeks Help as Site Grows Up. 9. „Hundreds Registers for New Facebook Website.2008. 18.2004. 125 .II.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tabak. Vauhini.“ Harvard Crimson. -----.2004.II. „Harvard Bonds on Facebook Website.