Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

BEN MEZRICH SLUČAJNI MILIJARDERI - KAKO JE OSNOVAN FACEBOOKPriča o seksu, novcu, geniju i izdaji

1

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

SADRŽAJ:
BILJEŠKA AUTORA ...............................................................................................................................4

1. POGLAVLJE – LISTOPAD 2003. .........................................................................................................5 2. POGLAVLJE – HARVARD YARD .........................................................................................................9 3. POGLAVLJE - NA RIJECI CHARLES ...................................................................................................14 4. POGLAVLJE – PILIĆI KANIBALI ........................................................................................................19 5. POGLAVLJE – POSLJEDNJI TJEDAN LISTOPADA 2003. .....................................................................22 6. POGLAVLJE – KASNIJE ISTE VEČERI ................................................................................................26 7. POGLAVLJE – ŠTO SE POTOM DOGODILO ......................................................................................28 8. POGLAVLJE – QUAD ......................................................................................................................29 9. POGLAVLJE – POVEZIVANJE...........................................................................................................32 10. POGLAVLJE – 25. STUDENOGA 2003. ...........................................................................................35 11.POGLAVLJE – CAMBRIDGE 1.........................................................................................................38 12. POGLAVLJE – 14. SIJEČNJA 2004. .................................................................................................41 13. POGLAVLJE – 4. VELJAČE 2004.....................................................................................................45 14. POGLAVLJE – 9. VELJAČE 2004.....................................................................................................49 15. POGLAVLJE – AMERIČKI IDOL ......................................................................................................52 16. POGLAVLJE – VERITAS .................................................................................................................60 17. POGLAVLJE – OŽUJAK 2004. ........................................................................................................65 18. POGLAVLJE – NEW YORK CITY .....................................................................................................71 19. POGLAVLJE – LJETNI SEMESTAR...................................................................................................75 20. POGLAVLJE – SVIBANJ 2004.........................................................................................................79 21. POGLAVLJE – SRETNE SLUČAJNOSTI ............................................................................................82 22. POGLAVLJE – CALIFORNIA DREAMING.........................................................................................85 23. POGLAVLJE – HENLEY NA TEMZI..................................................................................................90 24. POGLAVLJE – 28. SRPNJA 2004. ...................................................................................................93 25. POGLAVLJE – SAN FRANCISCO.....................................................................................................96 26. POGLAVLJE – LISTOPAD 2004. ...................................................................................................102 27. POGLAVLJE – 3. PROSINCA 2004................................................................................................105 28. POGLAVLJE – 3. TRAVNJA 2005..................................................................................................107 2

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi
29. POGLAVLJE – 4. TRAVNJA 2005..................................................................................................109 30. POGLAVLJE – SVE SE VRAĆA ......................................................................................................111 31. POGLAVLJE – LIPANJ 2005. ........................................................................................................113 32. POGLAVLJE – TRI MJESECA KASNIJE...........................................................................................116 33. POGLAVLJE – CEO......................................................................................................................119 34. POGLAVLJE – SVIBANJ 2008.......................................................................................................121

EPILOG – GDJE SU DANAS ...............................................................................................................122 ZAHVALE.........................................................................................................................................123 LITERATURA I IZVORI.......................................................................................................................124

3

te su stoga prepravljeni tako da su vremenski i prostorno sažeti u jedan jedini prizor i dijalog. određeni detalji ili opisi ljudi izmijenjeni ili proizvoljno dodani. što je njegovo puno pravo. 4 . Mark Zuckerbeg. Neki razgovori potanko ispričani u ovoj knjizi. Nastojao sam što vjernije rekonstruirati i samo kronologiju zbivanja. dogodili su se tijekom duljeg razdoblja i na više različitih mjesta. Neka od viđenja sam. prenio kao tuđa. ponekad ih stavljam u uvjete slične onima u kojima su se doista mogli odvijati. unatoč mojim brojnim zahtjevima. često i suprotstavljena mišljenja. Ponekad su.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi BILJEŠKA AUTORA Knjiga Slučajni milijarderi je dramatizirana. Scene prepričane u ovoj knjizi nastojao sam oživiti prema podacima prikupljenima pomoću intervjua i pretraživanjem dokumentacije. Upotrebljavam metodu rekonstrukcije dijaloga. izmijenjena su imena likova kao i njihovi osobni opisi. Umjesto da te razgovore porazbacam. Rekonstrukciju gradim na temelju onog što sudionici razgovora navode kao njegovu suštinu. ali ovo je prikladno mjesto za zahvalu Willu McMullenu na tome što me upoznao s Eduardom Saverinom. Pokušate li rekonstruirati sliku prema sjećanjima dobivenima od raznih izvora. u svrhu zaštite privatnosti. O nekim događajima postoje razna. bez kojeg ova priča ne bi ni mogla biti napisana. a neki to nisu. stotina izvora i više tisuća stranica raznih dokumenata među kojima su i zapisnici sudskih procesa. nastojeći se držati onih informacija koje su se. nije pristao razgovarati sa mnom. Osim u slučaju šačice javnih osoba iz ove priče. od kojih su neki svjedoci iz prve ruke. pak. Izvori ssu detaljno navedeni u Zahvalama. najbolje slagale s dokumentarnim činjenicama. pripovjedna rekonstrukcija nastala iz desetaka razgovora. prema mojoj prosudbi. možete se često naći u kontradikcijama.

osvijetljena prijetećim treperavim odbljescima krijesa iza uskog dvorišta. zapravo je veći dio djetinjstva proveo premještajući se iz jedne u drugu sredinu više srednje klase u Brazilu i Miamiju. Oni su jednostavno ondje pripadali. Zasigurno je i soba u kojoj se nalazio izazivala nelagodu: impresivni kristalni luster bio je ovješen o bačvasti svod koji je podsjećao na unutrašnjost crkve. promotrio je grupu mladića u sakoima do njega. Treći je bio Azijat i djelovao je nešto starije. sada nije više imalo smisla osporavati očigledno. Unatoč tome. dovedene iz nekog obližnjeg ženskog koledža kao posluga hrpi mladih muškaraca. Još uvijek nije bio spreman. Za većinu njih su i taj prijem i to mjesto bili samo formalnost. Nije baš odrastao u siromaštvu. raznih rasa. No. 1 Glasoviti travnjak u centru Cambridgea. napravljena od starinskog zrnatog stakla. grada u kojem se nalazi Sveučilište Harvard. sve dok se nije upisao na Harvard. jedna nalik drugoj. osjećao se nelagodno okružen upečatljivim starinskim luksuzom kojim je ta soba odisala. Ugodno rumenilo u njegovim inače žučkastim obrazima i ležerno. POGLAVLJE – LISTOPAD 2003. bila je to rulja koja se okupljala oko dva provizorna šanka sastavljena baš za tu prigodu. tri su pića brzo slijedila jedno za drugim – o tome su svjedočile prazne plastične čaše odložene na prozorskoj dasci iza njega. Četiri dečka srednje građe. to nitko nije primjećivao jer su se ondje nalazile jedine cure u prostoriji: prsate plavuše dubokih dekoltea. onaj koji je dva sata trenirao u zrcalu prije negoli je te večeri izašao iz svoje studentske sobe. ali sličnih izraza lica: smješkali su se opuštenije od Eduarda i u tih se dvjesto pari očiju vidjelo da im nije potrebno dokazivanje. No. sve odreda dečki odjeveni u tamne blejzere i tamne hlače. Rulja je po mnogočemu bila čak više zastrašujuća nego sama zgrada. Odjećao je kako mu nesigurnost raste iz dubine trbuha usporkos cugi. Eduardo nije bio sasvim siguran. Eduardo je duboko udahnuo i zgrčio se od oštrog zadaha koji je ispunio zrak. Čak su i prozorska okna iza Eduardove glave djelovala prijeteće. 5 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 1. Osjećao se kao da je ponovo brucoš koji prvi put stupa na Harvard Yard1 i pita se koga vraga tu radi i kako uopće može pripadati takvom mjestu. oslanjanje na prozor tvorili su oštru suprotnost njegovom uobičajenom krutom. čak pomalo pogrbljenom držanju. Zapravo. Bilo je to zastrašujuće mjesto. ali on i dalje nije napuštao svoj položaj na prozorskoj dasci. pa nije znao odmjeriti kada je točno došlo do promjene. Međutim. Afroamerikanac sređen od glave do pete i savršeno počešljane kose. a račvaste i zavojite stube gmizale su u tajne katakombe gornjih katova. Vjerojatno je za sve kriv onaj treći koktel. Kroz prozorska je okna izvana dolazio pepeo krijesa. gotovo kao da je od gume. Na kraju krajeva. Šankovi su bili prilično bezvezni. radilo se o drvenim stolovima koji kao da su sklepani od dasaka te su prilično stršali u tom uštogljenom okruženju. ali činilo mu se da ih je moglo biti dvjestotinjak. ali teško je bilo sa sigurnošću reći. Eduardo nije bio najsigurniji. Najočitiji znak bio je njegov blagi smješak. barem više nije bio obuzet snažnim porivom da se nekamo izgubi. alkohol je proradio i Eduardo se okuražio. Može li ikako pripadati ovakvom mjestu? Naslonio se na prozorsku dasku i promatrao gomilu mladića koji su gotovo ispunili prostranu sobu. debeli crveni tepison od baršuna kao da je iskrvario iz zidova obloženih plemenitimmahagonijem. Većinom s druge godine. Bez sumnje. Dvojica plavokosih izgledala su kao dobri školarci koji su tek sišli s vlaka iz Connecticuta. Umjesto toga. Oko travnjaka su brojni studentski domovi za smještaj brucoša. četvrti. bez sumnje je bio na zadnjoj godini studija. pogotovo za dečka kakav je Eduardo.

ali nije imao namjeru razbiti tu zabludu. osjetio je kako mu srce snažnije udara dok je pokušavao odmjeriti optimalnu količinu preseravanja kojim će zadržati mladićevu pozornost. od krajnje ekskluzivnog Porcelliana. Phoenix možda nije bio najpoželjniji klub. final clubs = dodiplomski društveni klubovi studenata Harvarda: A. Mali je definitivno bio na četvrtoj godini i bilo je vrijeme da Eduardo povuče potez. Svako bratstvo ima vlastiti stil. Auburn Street 323 bila je mjesto na kojem se petkom i subotom navečer svakako želite naći. znao je da ovoga iz Phoenixa zanima onih tristo tisuća dolara 2 Tzv. Poput tajnih društava s Yalea. Phoenix – SK. Osam je takvih. ali u nekoliko je kategorija bio iznad svih. Uspravio se i odgurnuo od prozorske daske. bratstava i ona su dala mnoge svjetske vođe. 3 Financijski instrument koji omogućava špekuliranje na budućim promjenama cijene robe. Bio je jedan od dvadesetak domaćina te večeri koji su se razmiljeli među dvjestotinjak studenata druge godine. ako ste član Phoenixa. D. Od te mu se pomisli zavrtjelo u glavi. Fly. pa sve do štreberskog bratstva Fly. Klimnuvši glavom javio se dvojici plavokosih i Azijcu. upravo će mu taj trenutak odrediti budućnost. Podjednako je važno to što članstvo u klubu odmah donosi i društveni položaj. koje je dalo dva predsjednika i pregršt milijardera. zar ne?“ Eduardo se zarumenio. Fox. isključivo muških.“ Mali je uzvratio svojim imenom. ne postajete samo dijelom stoljećima stare društvene mreže. Owl. predstavio se energično tresući mladićevu ruku. nego i vikende provodite na najboljim zabavama u kampusu u društvu najzgodnijih cura probranih iz lokalnih škola. Eduardo je skromno priznao dok ga je grupica u sakoima pozorno slušala. Ti si onaj s hedge fondom. a obilježavale su ga kao člana bratstva Phoenix-S K. oduvijek sam bio opsjednut vremenom pa sam dobro predvidio nekoliko uragana koje ostatak tržišta nije baš dobro shvatio. futures su ugovori kojima se utvrđuje da će u budućnosti biti izvršena kupoprodaja po cijeni koja je određena danas. možda je bilo šanse i za njega. ne gubeći iz vida starijeg dečka s crnom kravatom posebnog uzorka. Kravata je govorila sve što je o njemu trebalo znati. „Eduardo Saverin“. ali u sebi se poveselio što je netko iz Phoenixa znao njegovo ime.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je osjetio kako mu se leđa ispravljaju i bacio je pogled na kravatu crnog dečka. taj hedge fond je hobi“. Smisao cijele te večeri nalazio se u malim bijelim ptičicama koje su se razletjele na gustoj tkanini kravate. među čijim članovima su i imena poput Rockefeller ili Roosevelt. financijske mogule i vladare iz sjene. klubovi starijih studenata2 Harvarda bili su javna tajna društvenog života na tom sveučilištu. Više nego bilo koji ispit na koji je izašao u prve dvije godine studija. najstarijeg u kampusu. Ta stroga zgrada na adresi Mt. koja su zadnjih godina bila toliko prisutna u medijima. „Saverin.“ Eduardo je znao da je situacija osjetljiva i nastojao je umanjiti činjenicu da je štreberski nadmudrio tržište. Kupac robe kojoj se cijena može povećati takvim se ugovorom može zaštititi od eventualnog porasta. Sjedišta su im u stoljetnim vilama razasutim po Cambridgeu. Bilo je tu ponešto pretjerivanja jer on i nije imao hedge fond: samo je u ljeto na drugoj godini studija zaradio nešto novca investirajući sa svojim bratom. Njegovo ime i nije bilo važno. Eduardo je bio svjestan koliko bi mu značio uspjeh ulaska u Phoenix. Boja tkanine je bila sve što mu je trebalo da se uvjeri. Delphic. tako i za njegovu budućnost. Porcellian i Spee. kojim god putem krenuo. Svako je bratstvo osiguravalo posebnu vrstu moći i imalo zaseban karakter. što je Eduardo smjestio u zabačenije dijelove svog mozga. „Drago mi je.. „Koncentrirali smo se na ročnice3 nafte. Eng. kako za njegov društveni status tijekom dvije preostale godine studija. Darren i još nešto. Ako su u Phoenixu pričali o njemu i bili impresionirani onime što se pričalo. 6 . Gle. „U stvari.

i naravno. Bio je to tematski Karibi – party: plastične palme i pijesak na podu. Mogao se sjetiti upravo jednog na kojemu mu je išlo nevjerojatno dobro. Ali Eduardo se htio malo praviti važan. ipak je bio ondje u toj sobi. a samo nebo zna kako je uopće dospio i do prvog izlučnog okupljanja bratstva Phoenix. a ne perverzna opsjednutost meteorologijom. Pokušao se vratiti tamo sjećajući se manje upečatljivih detalja i prizivajući lakoću tadašnje konverzacije. a ne treću kao Eduardo. radeći na dvadesetak stranica eseja o nekom čudnovatom indijanskom plemenu iz amazonskih prašuma. a definitivno nije bio ni u središtu društvenog života. Takvi nisu imali što raditi na izlučnim tulumima za bilo koji od osam klubova.“ Navalio je srati od srca i cijela se grupica u blejzerima zanijela u njegovo predavanje. a zvuk metalnih bubnjeva tutnjio mu u ušima. kako god bilo. a opustio bi se tek kad bi bio pripit. Ali. kada se pozivnica jednostavno pojavila ispod vrata. nije iza sebe imao generacije uglednih predaka. Zapravo. klincima s crnim kravatama „na ptičice“. ali za Eduarda je taj trenutak bio uzbudljiv barem poput onoga kada je otvorio obavijest o upisu na Harvard. Sjećao se čak i klinca s gnijezdom kovrčave kose na glavi koji je sada stajao ni tri metra dalje u kutu sobe i gledao ga prateći kako mu ide i skupljajući snagu da učini to isto. zapravo bio svojevrstan grupni intervju. Proces upadanja ima četiri koraka i svaki je. ništa drugo mu baš i nije išlo na ruku. Ako će to zahtijevati nešto kreativniju interpretaciju ljeta provedenog u promatranju kretanaj atmosferskih pritisaka i predviđanju njihovih utjecaja na uobičajene naftne tokove. život bi mu se promijenio. Nakon svakog novog izlučnog tuluma. Svoje sposobnosti preseravanja izbrusio je na brojnim inicijacijama još od brucoških vremena. Eduardo se nasmiješio. Sjećao se punča s okusom ruma i djevojaka u cvjetnim bikinijima. Na Harvardu uistinu ima niz malih niša za klince 7 . „Prava fora je u tome kako od tristo tisuća dolara napraviti tri milijuna“. ali svejedno je bio tamo. phoenixovci će se povući u jednu od tajnih soba na katu i vijećati nad njihovim sudbinama. Sjećao se kako se reggae glazba odbijala o zidove. Nije to baš zlatni ključ što otvara sva vrata jer od dvjestotinjak pozvanih samo će ih dvadesetak upasti u društvo kao novi član Phoenixa. Da Eduardo upadne. sve će manji i manji broj regrutiranih biti ponovo pozvan i polako će se od njih dvesto iskristalizirati onih dvadesetak. „Ali u tome je fora s hedge fondovima. gdje nije bio objekt procjenjivanja. da priđe nekom od starijih dečki iz Phownixa prije no bude prekasno. Darrenovo spominjanje hedge fonda samo je potvrdilo njegovu teoriju da se u toj sobi prije svega nalazi stoga što je došao na glas kao materijal za biznismena. Sad je sve ovisilo o njemu. S njima možeš biti stvarno inventivan. Nije se bavio sportom. Bio je sav u Karipskom partyju. nevažnom i ležernom tulumu na kojem se nije pokušavao ubaciti na popis svemoćnih. Nakon što Eduarda i ostalih dvjesto uzvanika pošalju u njihove spavaonice po raznim domovima kampusa. Tada se Eduardo mrvicu sažalio nad kuštravim mladićem jer ga je prepoznao i jer nije bilo nikakvih izgleda da takav klinac ikad uđe u Phoenix. Otkako se upisao. kao i taj prijem za upoznavanje. Eduardo neće imati ništa protiv toga da upotrijebi i malo kreativnosti. No klinac se nije pomaknuo iz kuta. nadao se da će mu se pružiti prilika za ulazak u neki od klubova. Sad mu se ta prilika konačno i pružila. Proces upadanja ga je zatekao. koja je zapravo omogućila tu trgovinu. Za nekoliko trenutaka već se osjećao opušten i uživljen u svoju priču. Još prije dva dana sjedio je za radnim stolom u svojoj sobi. do zadnje sitnice. Bio je trapav i krakat. Zapravo. njegova je samoobrambena nespretnost bila tako očigledna da je djelovala kao aura koja je prožela prostor oko njega i zračila negativnim silnicama koje odbijaju svakoga tko mu se približi. opijen vlastitim riječima. Stvar je bila u tome da je samo trebalo zaboraviti kako to više nije vježbanje pred ogledalom nego prava stvar. Nastojao je zamisliti da se nalazi na nekom davnom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi koje je zaradio trgujući naftom. Zakasnio je jednu godinu jer je regrutacija obično zahvaćala one koji su upravo upisali drugu.

Onda.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi poput njega: kompjutorski praktikumi. ni onda. šahovski klubovi i deseci underground udruga i hobija smišljenih za zadovoljenje svake zamislive verzije društveno neprilagođenih. Razumljivo je da nikako nije mogao znati. Eduardo je bio previše zaokupljen postizanjem vlastitih ciljeva da bi mogao više vremena posvetiti razmišljanju o klincu u kutu sobe. Bilo je dovoljno baciti pogled na njega i Eduardu je bilo jasno da taj pojma nema o vrsti društvenog umrežavanja potrebnog za ulazak u klubove poput Phoenixa. 8 . baš kao i sada. Tog će dana klinac kovrčave kose. koji se pokušavao probiti kroz izlučni tulum. a niti sada. primijeniti i Eduardov život više nego što bi to ikada mogao Phoenix ili ijedan drugi klub takve vrste. da će kuštravi klinac jednog dana uzeti u vlastite ruke čitav koncept društvenog umrežavanja i okrenuti ga naglavačke.

Cijela skupina činila je dobru trećinu sudionika partyja. Bio je okružen grupicom od četiri slično odjevena lika.. Kako je to vodeće bratstvo studenata Židova. glazba nije bila tako loša. Prizor nije baš bio iz Zvjerinjaka5. 5 Autor misli na film „Animal House“ (1978. postavljena na niskom podiju na početku sobe. elitne Omege i prezrene Delte. odbor za ukrašavanje učinio je sve što je mogao od sobe na petom katu stare zgrade na Harvard Yardu. Zvučnici i posteri bili su dodatna oprema. Upoznavanje im je glavna svrha. 2003. Nije da Slapovi Niagare imaju veze s tim društvom ili Harvardom. Prethodne se godine tulumarilo uz TV postavljen u stražnjem kutu učionice na kojem se u nedogled vrtio posuđeni DVD Slapova Niagare. većinom s druge ili treće godine. Red po red trošnih stolaca i izgrebanih stolova bio je potisnut u dubinu predavaonice. Tulum. a ružne prevelike neonke na stropu sakriti natpisom. tamo gdje je obično stajala profesorska katedra. doduše uz debele sive čarape. U deset do jedan iPod je sasvim veselo pilio po čudnoj mješavini popa i zastarjelog folk-rocka. bilo bi mu jasnije otkud ta iznenadna kataklizma dekora. Zapravo. odjeven u tanke sportske hlače i košulju zakopčanu do grla. POGLAVLJE – HARVARD YARD Deset minuta nakon jedan sat ujutro s ukrasima se počelo događati nešto sasvim nepredviđeno. takoreć' napredak. Negdje na drugoj strani prostorije bile su dvije ili tri cure u društvu. koji na duhovit način prikazuje sukob dvaju potpuno različitih studentskih bratstva. nije moglo. dok se bezlične i oštećene zidove pokušalo zamaskirati onim ukrasima od krep-papira i posterima. Natpis se nije mogao nositi s ledom koji je okivao prevelike prozore na stražnjem zidu prostrane predavaonice. uzvanicima i pozdraviti ih. članstvo mu je poznatije po prosjeku 4 Eng. Jedn je za tu priliku čak imala hrabrosti odjenuti suknju. u našoj distribuciji preveden kao „Zvjerinjak“. ali treba imati na umu da život underground bratstva s Harvarda nije bio ni nalik bakanalijama kakve su se mogle vidjeti na drugim koledžima. naravno. Povrh svega. izazivajući sav taj kaos s omekšavanjem i rastakanjem na brzinu sklepanih dekoracija.Landis). ali činilo se da je šum slapova prikladan za zabavu. Sušta toplina izbijala je i iz poruke dobrodošlice što je visjela na zidu iznad ukrasa: ALPHA EPSILON PI.J. s obzirom na vremenske prilike. Nova Engleska je hladna u listopadu. 9 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 2. a zvučnici su čak i dobar potez onih koji su bili zaduženi za zabavu. nije bio ništa bolji. Bež pod je mjestimice gotovo potpuno iščeznuo pod hrpama glossy papira za printanje. Bez topline se. Ipak. Upadljiva ljepljiva vrpca kojom su bili pričvršćeni svi ukrasi ljeskala se od kondenzirane vlage na pregrijanome zraku koji je dolazio iz radijatora poslaganih uza sve zidove. tu je bio coup de grace: iPod priključen na dva golema zvučnika skupocjenog izgleda. Eduardo je stajao ispod natpisa. Meet-and-greet = susreti kojima je cilj samo upoznati se s gostima. a bio je i besplatan. r. koja je uobičajeno služila za predavanja iz povijesti i filozofije. unatoč tome. K tome. bratstvo Episilon Pi nije bilo baš sjajan primjer fakultetske underground scene. MEET AND GREET4. Kada bi se netko malo zabudio u problem. Nije u pitanju bilo to što su plave i bijele vrpce od krep-papira počele kliziti sa zidova – jedna od njih je ozbiljno prijetila da svilenkastim loknicama prekrije preveliku zdjelu za punč – nego du i dekorativni posteri u boji polijepljeni na inače gole zidove između krep – vrpci stali gubiti oslonac na zidu i padati zabrinjavajuće često. što je bilo posljedica ili playliste kakvog shizofrenika ili nepromišljenog kompromisa zavađenih članova organizacijskog odbora.

koliko se mogao prisjetiti. on bi bio spreman. ali građom nije nimalo podsjećao na visokog dečka slijeva. Istinski pobožni Židovi koji su se držali košera i izlazili samo s pripadnicama iste vjere bili su članovi bratstva Hillel House. igrač preuzima ulogu nekog lika i prolazi kroz igru putem naracije. ali to je bilo sve što se moglo iščitati u emocionalnom ili raspoznatljivom smislu. Inače. što mu nije bilo od pomoći kad se radilo o uspostavljanju kontakata s curama. koji je stajao do njega. država New York. ali je kao srednjoškolac u većinski židovskoj školi umjesto košarke odabrao mačevanje. bio je na drugoj godini studija i Eduardo ga je jedva poznavao unatoč tome što su se više puta našli skupa na raznim okupljanjima bratstva Epsilon Pi i na barem jednom izlučnom partyju Phoenixa. oči svjetloplave. „priljev mi je nešto mršav. Epsilon Pi bio je za neortodoksne klince. a kovrčava i neposlušna kosa tamnoplava. Njegovo je držanje. možda i zbog toga što je glazba bila tako naporno glasna da je onemogućavala svaku složeniju misao. Osim toga. Da kojim slučajem dođu gusari iz osamnaestog stoljeća i napadnu djevojačke spavaonice. „Stvar je u tome da njih privlači nešto na dečkima kao što sam ja. Četvrti klinac. Takav ih je glas bio neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti. ali večeras su dopustili da to ostane jednostavno tako. iako su mu ruke i noge bile proporcionalnije u odnosu na vitku i ne potpuno nesportsku figuru. u sigurnosti vlastitog bratstva – izgledalo gotovo bolno čudno. također se bavio mačevanjem dok je pohađao Exeter.“ Ostali su potvrdili glavama razumjevši takvu logiku. ali u stvarnosti daleko je vjerojatnije bilo da će za curu imati Azijku. koji je stajao nasuprot Eduardu. iznad blagavaonice u Leverett Houseu. „Mora se. za one čija je najizraženija židovska odlika bila njihovo prezime. šeretsko. Klinac s Eduardove desne strane bio je debeljuškast i visok oko 170 centimetara. kao i Eduardo. da ne govorimo o tome da su mu članovi bili pripadnici oba spola. bio je član šahovske ekipe Harvarda i tečno govorio šest jezika. 6 RPG (eng. koje je imalo vlastitu zgradu unutar kampusa i podržavalo istinske talente. Bilo to točno ili ne. Ako želim imati optimalne šanse doći do najboljeg komada. čak i ovdje. Nekoć su se upuštali u deleko složenije filozofiranje o tajnama algoritama privlačnosti između židovskih mladića i azijskih cura. kao sin zubara i psihijatrice. usko mu je lice bilo lišeno bilo kakve izražajnosti. nacerio se Eduardo gledajući prema curi u sivim čarapama i suknji. Role-Playing Game) = igra s igranjem uloga. Klinci iz bratstva Epsilon Pi izlazili su sa židovskim djevojkama samo zato da bi razveselili mamu i tatu. Znalo se da mu je glavni predmet studija računarstvo i da živi u Eliot House. Glas o Marku je ipak bio nešto brži. da se govorilo kako ga je FBI stavio na nekakav popis.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ocjena nego po sklonosti zabavama. reći“. Nos mu je bio izražen. 10 . Upravo je to Eduardo objašnjavao braći koja su ga okruživala i to je bila tema kojoj bi se svako malo vraćali jer je bila na razini kojoj su svi dorasli. Odrastao je u višoj srednjoj klasi u Dobbs Ferryju. Umjesto dugih. dobacio je Eduardo između dva gutljaja punča. Zvao se Mark Zuckerberg.“ Opet su se svi složili. trebam održavati priljev onih cura kod kojih je najveća vjerojatnost da će me htjeti. ali teško da je itko namjeravao napraviti nešto po tom pitanju. Bio je prilično otprilike kao i u bilo kojem drugom aspektu modernog života. ali inače je bio sasvim beskoristan. U očima mu se vidjelo nešto živahno. bio je viši od 180 centimetara. Navodno je u srednjoj školi bio nekakav hakerski guru. Crtačev cimer. „Nije da tipove poput mene generalno više privlače Azijke“. Dečko do njega crtao je stripove za Crimson i većinu slobodnog vremena provodio igrajući Role-Playing videoigrice6 u studentskoj društvenoj prostoriji. nosio je kratke lanene hlače s velikim džepovima i sandale bez čarapa. Izgledao je pomalo nespretno. doduše. odnosno interakcije s ostalim NPC (non-playing characters) računalno vođenim likovima. njegov cjelokupni dojam – način na koji je djelovao zatvoren u sebe. tako je dobro provaljivao sustave zaštite.

Činilo se kao da sve upija. U ovo doba su se već svi bili razišli. za razliku od dečka koji ga je napravio. Eduardo ga je odjednom poželio imati za prijatelja. Tko god je sa sedamnaest godina odbio milijun dolara. pokušao prenijeti. pa čak i na takvome mjestu koje nije nudilo ikakve podražaje za koje bi se čovjek uhvatio. Možda je stvarno bio genij kakvim su ga svi smatrali. Uvijek se ponosio sposobnošću pronicanja u srž ljudskih osobina koju je naučio od oca kao način postizanja prednosti u svijetu biznisa. Mark je postavio Synapse na internet kao slobodan softver i gotovo odmah su se počeli javljati veliki igrači nastojeći ga otkupiti. Posao je njegovom ocu značio sve. potvrdio je Eduardo. Ljepljiva vrpca je popustila i lelujajući se spustila na pod smotavši se na njegovu Adidas natikaču. kamoli haker. sad barem ima ruma u punču. Eduardo se našao bačenim u novi svijet i patio se učeći novi jezik – engleski – i upoznavajući novu kulturu. Bio je dijete bogatih imigranata koji su jedva izbjegli holokaust tijekom Drugoga svjetskog rata. ali je znao kakav je osjećaj kada si čudan i stran. pomoću kojega su klinci s Harvarda mogli vidjeti koje su predmete upisali ostali studoši. Pogledao je Eduarda. Možda je bio stvarno pametan pa da se nije mogao uklopiti čak ni kada se nalazio u društvu sebi ravnih. Nakon Synapse slijedio je program koji je napravio na Harvardu. 11 . Brazil je bio tek početak: obitelj se jednako žurno preselila u Miami kada je Eduardo imao trinaest godina – tada je otkriveno da je bio na nekakvom popisu za otmicu zbog očevog financijskog uspjeha. „Doduše. Eduardo nije bio baš stručnjak za računala. „Zabavno je“. Proslavio se još tijekom školovanja u Exeteru: nakon što je istesao svoja programerska znanja izradivši računalnu verziju društvene igre Riziko. činilo mu se da iza tih plavih očiju ima nečega posebno anarhoidnog. Među svojima. „Dobro došao u dđunglu. umjesto toga bio samo Capri Sun. „Aha“. Do svoje srednje škole. U glasu mu se nije čula gotovo nikakva intonacija i Eduardo nije mogao shvatiti kakve je to emocije. I Eduardo ga je isprobao jednom ili dvaput nastojeći ući u trag nekim zgodnim komadima koje je sreo u blagavaonici. reče Mark prekidajući šutnju. s frendom je napravio program Synapse. i to bijegom u Brazil. Kad su se trojica iz bratstva uputila po još punča. nešto pod imenom Course Match. pripremajući ga za opstanak. ali u njegovoj je obitelji biznis značio mnogo i sama ga je pomisao da je netko odbio ponudu tešku milijun dolara fascinirala. jednostavno podrazumijevala. No.“ Eduardo se nasmiješio iako po monotonom glasu nije uspio zaključiti je li se mali šalio ili ne. Mark Zuckerberg je već i zbog svojeg izgleda bio očigledno drugačiji. ako ih je zapravo i bilo. a petkom navečer i nemaju što pametnije nego se muvati u učionici prepunoj ukrasa od krep-papira i šarenih postera pričajući o curama do kojih zapravo i neće doći. No program je bio prilično dobar i šira studentska zajednica ga je koristila i cijenila. začudo. Stoga se nije razumio u računala. Obitelj se već generacijama bavila biznisom i u njoj se važnost uspjeha. zbog kojeg god to razloga bilo. vjerojatno je imao neki svoj put. ali mu se nije posrećilo. ako ne i pomalo užasavala. ne samo Židovima nego i klincima poput njega: geekovima koji rade algoritme čisto zabave radi. upoznati ga. Zbog toga je Marka smatrao još više enigmatičnim nego što je to njegova neobičnost sama po sebi implicirala. odbio. pa je svog sina Eduarda odgajao tvrdo. Zadnji put je. kulturu Miamija. čini mi se. bez obzira na okolnosti. dodatak za mp3 playere koji je omogućavao pamćenje korisnikovih sklonosti i prema tako zapamćenim podacima generiranje playlista. ali Mark je ponudu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark je sigurno bio kompjuterski genijalac.“ Mark se nakašljao i posegnuo za jednom vrpcom od krepa dodirujući najbliži nabor. Eduardo je imao priliku pobliže upoznati kosmatog studoša. Pričalo se da je Microsoft ponudio marku između jedan i dva milijuna dolara da radi za njih.

“ Nekoliko minuta kasnije probili su se do izlaza iz predavaonice i betonskim se stubama spuštali do prizemlja. Gdje si. „Na zadnjoj godini“. To su sve bili klinci s Quada i ionako će na kraju otići svatko svojim putem. dobacio je Mark preko ramena. Eduardo je pogledao ostatak družine koji je još uvijek bio okupljen oko posude s punčem. Oštar. ono. „u mom je domu na katu neki tulum koji bi mogli malo pogledat'. odgovori Mark. ako hoćeš“. Eduardo je podviknuo kratkog daha dok su prolazili uz rub donje kamene stube na putu do željeznih vrata koja su dijelila Harvard Yard od Cambridgea. Dok su stigli pred famozne kamene stube koje su vodile do stupovlja monumentalnog pročelja Knjižnice Widener.“ Opet potpuno bezlično. „Imam neki rad koji trebam sutra predati. „ševit ću među tim policama. Eduardo je naučio da je to reakcija kakvu se moglo očekivati 12 . Obojica su bili na Harvardu dovoljno dugo da znaju što se može očekivati od domskih tuluma: pedesetak likova i otprilike tri cure ugurani u malu sobu veličine kovčega i netko tko pokušava istočiti jeftino pivo iz neke nedopuštene bačvice. „Čestitam. No.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Mislim da će se ovo raspasti za koju minutu“. Eduardo je uhvatio korak teško dišući ne bi li sustigao svog novog prijatelja. „Možda bi prvo trebao pokušati dovesti curu u svoju sobu.“ „Zapravo je oko četiri“. ali logaritmi mi bolje idu kada sam pijan nego kad sam trijezan. Istini za volju. Klimnuo je i krenuo za Markom između rijetkih uzvanika. Narančasto svjetlo prelijevalo se iz mramornog predvorja i kroz staklena vrata bacala duge sjene na veličanstveno stubište. „Odoh ja natrag do rijeke – Eliot House. „Ja sam iz Miamija. „Nije tako loše.“ Eduardo je ustaknuo. Eduardo je u bljesku Markova oka vidio da je bio zadivljen i ne baš malo zavidan. Eduardo je ponudio dok su se probijali oko podija. rekoa je Eduardo. Vjerojatno će biti bezvezan. „Sve u svoje vrijeme“. „Zašto ne“. Počeo mu se sviđati taj jetki smisao za humor.“ Bila je to stara tradicija na Harvardu. već su trčali rame uz rame. s druge strane podija. Trebalo je dobrih desetak minuta šetnje do domova pokraj rijeke. Još je manje vjerojatno naći curu voljnu sudjelovati u nastavljanju te tradicije.“ „Onda bismo možda trebali trčati. „Čuj.“ Mark je slegnuo ramenima. odgovori Mark. tek je nekolicini to doista pošlo za rukom. John Mills. Upadam u Phoenix. Nešto što se podrazumijevalo napraviti prije diplome. pa čak i Galbraith. odgovorio je Mark. ti?“ „Kirkland“. Trznuo je glavom prema izlazu.“ Mark je krenuo u lagan trk. Knjižnica je radila iako je prošlo jedan u noći.“ Mark mu je dobacio pogled dok su skretali za ugao i nastavljali dalje duž velike zgrade knjižnice. Ruke je uvukao duboko u džepove hlača i krenuo popločenom stazom preko središta tratine. Kunem se. Meni je to minus deset. „Sranje. Eduardo je proveo mnoge večeri među policama Widenera kopajući po knjigama teoretičara ekonomije kao što su Adam Smith. Bio bi svakako hvalevrijedan uspjeh naći usamljeno mjesto za taj čin u šumi hodnika među automatiziranim policama u kojima su se ladice s knjigama rotirale na beskonačnim lancima. pa se nasmiješio. rezak zrak hladnoćom je štipao kroz tanku Eduardovu košulju. a svako malo se neki student ili knjižničar našao u potrazi za knjigom. gdje su obojica stanovala. Silazili su šutke i kroz par dvostrukih vrata izletjeli pred drvorede Harvard Yarda. pa ovo je jebenih deset ispod nule. Bila je zgodna prilika da se zbliži s neobičnim genijalcem za kompjutore. ali sigurno ne gori od ovog.

nastojao se pred svima koje je znao izlanuti da je sve bliže i bliže članstvu u Phoenixu. a možda i zadnji veliki prijem prije iniciranja novih članova. Za sljedeću godinu. izlaz. možda te uspijem staviti na popis. Mark ga je prostrijelio još jednim nerazumljivim pogledom. nego je njihova zatvorenost ono što onima unutra daje trenutačni društveni status. Ulaz. pod uvjetom da u igri bude dovoljno alkohola. „Pa. najbolje. U devet ujutro toga dana. izgledala je kao da studira psihologiju.“ Mark je ponovo zastao. Na pozivnici mu je „savjetovano“ da na večeru dođe s pratiljom. „To bi bilo – zanimljivo. Nakon što su došli do stražnjeg kuta knjižnice i istrčali iz duge sjene njenih arhaičnih kamenih stupova. Možda upadneš na trećoj. a ne zbog njega – radilo se o izlasku na večeru u organizaciji jednog od velikih klubova. I tako. Nije baš da su cure tih dana obijale njegov prag.“ Čim je to izrekao. Od kolega s predavanja čuo je da se članove zapravo procjenjuje prema karakteristikama žene s kojom dođu. Eduardo se pitao kako će dođavola pronaći pratilju. Eduardo nije baš dotle došao. bila je savršena za zadnju rundu inicijacije. Eduardo je skužio koliko je ta ideja bila smiješna. Čak i ako ga s malim poljupcem otpusti pred svojom sobom. Siguran sam da je masa njih koristila tvoj program Course Match. jedan u do grla zakopčanoj košulji a drugi u kratkim hlačama kako se smrzavaju trčeći na neki bezvezni tulum? Može li se očekivati da će studentski život ikada biti bolji za tipove poput Eduarda i Marka? 13 . Bilo je to nešto krupno. ali bila je prekrasna poput školarki iz dobrih obitelji. Već je bio na tri prijma i bilo je vrlo moguće da će prijeći i cijeli put. Eduardo je bio prisiljen pobrinuti se sam za sebe. najprivlačnije. Zapravo. Možda i jer je hvatao dah.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi na spomen procesa upadanja kroz koji je prolazio. ali će u najmanju ruku. To je podvuklo. zahvaljujući izlascima i tulumarenju sa zgodnim curama. Ne samo da se radi o snažnoj društvenoj mreži. ako upadnem. sljedećeg petka uvečer. Način na koji je razgovarao prilično je podsjećao na rad računala. I njemu je odmah bilo jasno da je to zbog Phoenixa. Za tjedan dana. pozvan je na banket u obližnjem hotelu Hyatt i afterparty u Phoenixu. Ukratko. „Je li sve bilo onako kako si se nadao?“ Je li mislio na knjižnicu? Ili na tulum s kojeg su otišli? Židovsko bratstvo? Phoenix? Dva geeka koji trče preko Harvard Yarda. došetao je do najzgodnije cure koju je poznavao – bujne.“ „Kad bi upoznao još kojeg od članova. i k tome još fantastičnu. tako na brzinu. Na Eduardovo iznenađenje. plave i prsate Marshe. Iako je bila na ekonomiji. Nije se zanosio da će Marsha nakon inicijacije poći s njim među police Widenera. obrada. bit će to više nego što je dobio u posljednja četiri mjeseca. to je vjerojatnije da će proći i zadnji krug. ali prethodne je večeri dobio onaj famozni poziv na četvrti prijem. a možda i ševiš. Što zgodnija pratilja. Bila je dobrih pet centimetara viša od Eduarda i neobično sklona gumicama za kosu u stilu osamdesetih. Vjerojatnije je procesuirao informaciju. možda dopustiti da je otprati doma. sposobnost privlačenja onoga što je najviše cool. Postaješ popularan. Tada bi se nekako moglo posrećiti da događaji poput tuluma Alpha Epsilon Pi kojeg je upravo preživio ostanu samo povijest. pristala je. pojačalo sve ono u što je Eduardo već vjerovao o ulasku u članstvo. Nakon što je dobio pozivnicu. imao bi prličino velike šanse. Popularnost se ne postiže programiranjem. Članovi Phoenixa neće se pomamiti za tim malim čudakom zbog neke kompjutorske aplikacije. u blagavaonici svojeg doma.

Moglo bi se reći da im se naporan rad već bio isplatio. u Connecticuttu. bili su među najboljima od najboljih. Štoviše. 8 Crew = posada. kako čamac klizi kroz vodu – i bilo je potpuno jasno da su veslači svoje vještine usavršavali godinama. kao i prije toga u njihovom rodnom Greenwichu. staklasto zelena rijeka Charles usamljeno vijuga oko pola kilometra. Zbog zaobljenih linija trupa izgledalo je kao da je čamac izronio iz vode. a kretao se takvom lakoćom da gotovo nije ostavljao traga za sobom. Impresivnost pojave pojačavala je i činjenica da su uistinu bili identični. Što se tiče Harvarda. uopće nisu komunicirali dok su bez muke potiskivali čamac niz rijeku. ljevak više sklon kreativnosti i umjetnosti. Fizički su bili gotovo savršeni. Plovilo se kretalo tako glatko da je ostavljalo dojam sraslosti s vodom. Apsolutna tišina. od kose boje pijeska do tipično američke fizionomije. Gledajući s obale. a zrak je bio toliko pun vlage da je teško bilo reći gdje završava rijeka a počinje nebo. Massachusetts Avenue. U tom su se trenutku njihove osobnosti međusobno pile. a zatim najnježnija buka koja postoji. od neobično prodorne plave boje njihovih očiju do strogo definiranih izraza lica kao smišljenih za neki boy band.00 ujutro. a već im se smiješio ulazak u veslačku reprezentaciju za nadolazeće Olimpijske igre. Naziv je nastao iz skraćenog imena ulice koja prelazi preko mosta. što je posljedica dijeljenja jedinstvene jajne stanice na dva jednaka dijela. Izraženih mišića koji su se napinjali pod sivim momčadskim majicama s natpisom „Harvard Crew8“.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 3. blizanci Winklevoss bili su potpuno identični. U ovom kontekstu znači veslačku momčad. na prednjem mjestu dvojca. Dovoljan je bio letimičan pogled – kako vesla u savršenom ritmu zarezuju površinu rijeke Charles. bio je dešnjak skloniji logici i racionalnom promišljanju. baš kao i kretanje njihovog plovila. gipkih i dugih tijela. Bili su na trećoj godini studija. Bili su toliko usredotočeni da je to gotovo nadilazilo ljudske sposobnosti. Tyler Winklevoss.NA RIJECI CHARLES 5. Jedan pogled na veslače bio je dovoljan za shvatiti da ih je do takve razine savršenstva dovelo još nešto osim napornih treninga. dvojica su mladića lako mogla biti visoka dva metra. Tehnički. Apsolutna tišina.7“ s druge strane. 14 . veslači su izgledali kao roboti. momčad. Sekundu kasnije iz sjene Weeksova mosta iskliznuo je laki dvojac zasijecajući rijeku svojom falusoidnom strukturom od kompozitnih materijala kao dijamantni nož prozorsko staklo. odjeljak na stranici u knjizi koja obuhvaća tri stoljeća zaustavljenih trenutaka poput ovoga. Prošle godine 7 Neformalni naziv za most koji se zapravo zove „Harvard“. POGLAVLJE . Omeđena kamenim lukovima Weeksovog pješačkog mosta s jedne i betonskim višetračnim mostom „Mass Ave. zvuk dvaju vesala kako majstorski zarezuju hladnu površinu vode. Identični u svakom pogledu. provlače se pod njezinim zelenkasto plavim vrtlozima potiskujući je natrag u savršenom i složenom spoju tehničke vještine i umjetnosti. a što je rezultat višegodišnjeg usavršavanja urođenih sposobnosti pod raznim trenerima na Harvardu. Nad rijekom se nadvila magla kao teški sivi vuneni prekrivač. Iza leđa mu je bio Cameron Winklevoss. trenutak zamrznut u vremenu.

koja je sadržavala petnaestak velikih stolova. a trenutačno su se držali na vrhu Ivy League10 u nizu veslačkih disciplina. Veslat će sve dok obojica ne budu gotovo sasvim iznemogla a ostatak se kampusa konačno ne počne buditi i prve žute zrake sunca ne krenu rezati gustu sivu magluštinu. Tamo su domovi imali svoja vlastita imena. ili barem vrhunskog veslača od dva metra. stuštili bi se u vodu. ali brucoši koji bi ga izvukli na lutriji svakako su imali dojam odlaska u nekakvu vrstu gulaga. naizgled je to bio način rješavanja problema prenapučenosti. Tyler baci pogled na Camerona koji se nagnuo nad tacnom od crvene plastike krcatom hranom. Već su od četiri ujutro bili na rijeci. Harvard Crimson = zajednički naziv za sve sportske sastave Harvarda.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi doveli su Crimsone9 do brojnih momčadskih naslova. 10 Liga akademskih momčadi osam starih i vrlo prestižnih sveučilišta sa sjeverozapada SAD-a. Tri sata kasnije Tyler je još uvijek osjećao kako se rijeka giba pod njim kada se zavalio u stolac do Camerona. boja. Mathera. Većina predavanja na dodiplomskim studijima održavala se u zgradama uokolo Harvard Yarda. Dunstera i Quincyja. Proteklih nekoliko tjedana vozili su punim gasom i to ne samo vani. nakon što bi dobro protegnuli noge do Harvard Yarda. bio je jedan od najvećih i služio je za smještaj oko150 studenata s druge. U svakom slučaju. imali lijepih deset minuta pješačenja do rijeke na čijoj obali se smjestio hangar za čamce zguren između poznatijih harvardskih domova: Eliota. studentskih novina.. Dovoljno energije da pokrene i džip. tosta s maslacem i svježeg voća. Pod njima je stajala zdjelica netaknute zobene kaše. četvrtasta prostorija. „Ivy“ = eng. Pforzheimer House nije baš bio ishod iz snova. Tyleru i Cameronu izgon u Quad padao je još i teže jer su. na rijeci. koji je sjedio na čelu dugoga iskrzanog stola u kutu blagavaonice Pforzheimer Housea. Bila je to prilično moderna i prostrana. Ovdje je to bio samo Quad. ali je naziv nastao od latinskog broja IV u vrijeme kada su samo četiri sveučilišta činila cijelu ligu. Divya Narendra većim je dijelom bio skriven iza svog primjerka Crimsona. no vjerojatnije je sveučilište tako bolje iskoristilo financijska sredstva koja je vremenom prikupilo. Tyler je skrenuo pogled na Camerona i kajgane i usmjerio ga na klinca koji je sjedio preko puta. Osjećali su kako stvari dolaze na naplatu. Adamsa. Leveretta. a na kraju prve godine svojevrsnom se lutrijom odlučivalo gdje će nastaviti harvardsku karijeru. 15 . Život sveučilišnog sportaša bio je stvarno težak. bršljan. Kirklanda. Pforzheimer House bio je jedan od novijih studentskih domova na Harvardu. Planski sagrađeni domovi i drugi sadržaji bili su smješteni uokolo velike pravilne tratine kvadratnog oblika tvoreći malu zgodnu aglomeraciju smještenu usred ničega. Brucoši su stanovali na Harvard Yardu. Quad nije baš kao Sibir. visokih stropova i snažne rasvjete. treće i četvrte godine. Promotrio ga je kako nasrće na jaja i vidjelo se da je iscrpljen koliko i on sam. Ni jedan od njih nije o tome razmišljao dok su pokretali čamac po hladnoj vodi. Planinski masiv od kajgane nadvio se nad brežuljke restanog krumpira. nakon toga zadaće. listovi bršljana su u grbu Ivy League. od kojeg je Quad bio udaljen dobrih dvadeset minuta hoda. Ustajali u se svakog jutra u četiri. Činilo im se da ne rade ništa drugo osim što veslaju i jedu.a onda opet na rijeku još malo veslati prije teretane i trčanja. koje je držao raširene objema rukama. Tyler je znao da bi Divya trebao te novine hitno odložiti inače bi 9 Crimson = grimizan. Smješten je u središnjem dijelu kampusa neformalno poznatom kao Quad zbog svojeg oblika. Pridjev „novi“ treba uzeti sa zadrškom kada je riječ o sveučilištu starijem od tri stotine godina. i još će dva sata patrolirati njome u tišini. pa predavanja.. Lowella. a ponekad i spavaju. Većina ih je bila puna studenata jer je doručak već bio u punom zamahu. Quad je nastao kao dio proširenja sveučilišta Cambridge. veslajući između dva mosta. nego i na predavanjima.

te je bila posebna rijetkost upasti unutra nakon prve godine. On je proistekao iz činjenice da su vrhunski sportaši. na kraju krajeva. Imali su određeni društveni položaj. ni iz čega. Da Tyler slučajno nije i sam pojeo pladanj dvostruko teži od Cameronovog prije nego im se pridružio. a Tyler iživciran zakoluta očima. sam bi uzeo tu kašu. ali bio je novac. Jednoga dana kad pokrenemo tu prokletu kompaniju. nego je i po broju članova bio najmanji. Za početak. Većina članova je vukla porijeklo iz loza koje su stotinama godina povremeno obitavale na Harvardu. On je status koji privlači poglede kada hodaš HarvardYardom. moglo ući ukoliko niste bili član i bili ste žensko. zar ne?“ 16 . A na Harvardu su imali još nešto. a ni to nije bilo sve. jabuka je visokom parabolom doletjela usred Divyne zdjele. Član bi na dan vjenčanja smio dovesti svoju buduću u posjet prostorijama. Divya podigne prst tražeći još minutu. Nije to bio novac s patinom starih vremena. bile i nakane zbog kojih su se Divya. Prije no što je Divya mogao bilo što zaustiti. Iako je njihov otac bio zadivljujuće imućan. Porc nije udruga umirovljenika ili dječji vrtić. kao što je to bio slučaj s drugim klubovima na kampusu. Tyler je ostavio na miru cure koje su se zacrvenjele i s bratovog pladnja uzeo nagriženu jabuku. „To je čisto gubljenje vremena“. On je okrenut budućnosti. ta će nam podrtina biti stvarno važna. Divya je zastao. čak sat vremena nakon njihovog uobičajenog vremena za doručak. Samo se u glasovitu Bicycle Room. Jebeno ozbiljne nakane. „Čemu čitanje takvog smeća?“ Tyler se upitao naglas smješkajući se prijatelju. zasebnu prostoriju spojenu s ostatkom kluba u kojoj se okuplja prije prijema. godišnjice diplome – i to bi bilo sve. to je mogao ponoviti na proslavi 25. Divya nije bio sportaš poput njih dvojice. Ne samo što je Porcellian bio najprestižniji. Bilo je to nešto na što se Tyler već bio naviknuo jer se događalo svako malo. zabave ili ševa. najstariji i najtajniji klub kampusa. a one odmah skrenu poglede. Bili su na dobrom putu da postanu olimpijski sportaši. pa malo Camerona.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi cameron mogao srediti i njegovu kašu. on i Cameron su bili identični blizanci. nekoj vrsti dodatnog životnog pothvata koji je ironijom sudbine postajao to zahtjevniji što su njihovi rasporedi bivali napetiji. Znao je da je to donekle neobično i da su pomalo djelovali kao da su ispali iz cirkusa. Tyler se nakašlja čekajući da Divya odloži novine i da počnu. kaša je zapljusnula novine i sve uokolo grudicama guste sluzave i ljepljive smjese. brat i on našli na tom jutarnjem sastanku. ali je prerastao u nešto mnogo više. Tyler je to poštovao. odgovori mu Divya. nego ozbiljna stvar. stojiš u redu za hranu ili si na predavanjima. Pogleda ih. Tyler je bio prilično siguran da su zbog njihovog porijekla čekali dodatnu godinu kako bi ih uključili u članstvo. primanja. „Mislim da je važno držati prst na kucavici studentskog tijela. Zagledavale su malo njega. Ozbiljne su. U tom trenutku spazi grupicu cura točno iza Divynih leđa. Bio je najbistriji dečko kojeg je Tyler ikada vidio i njih su trojica već dulje vrijeme intenzivno radili na donekle tajnom projektu. svoju je iznimno uspješnu konzultantsku tvrtku napravio vlastitim rukama. Tijekom druge godine on i brat postali su članovi Porcelliana. Porc nije bio društvena institucija poput Phoenixa. ali za Porc je trebalo nešto više. Tyler je bez ikakvih problema mogao reći kada je „krenulo“. Smisao Porca nisu bili tulumi. a zatim mirno sklopio i odložio uništene novine na stol kraj zdjele. To bi za Phoenix ili Fly bilo sasvim dostatno. Poprilično je neobično da se to dogodilo tek na drugoj godini. Na kraju krajeva. „Volim znati čime se bave studentska braća“. Na kraju krajeva. ali je svakako imao razumijevanja za njihovu strast i sklonost radu. žene nisu smjele ulaziti u klupske prostorije.

to je uglavnom sve što si ikada i radio. Harvard Connection bi popunio veliku prazninu zapravo uspavane društvene scene. Eto. „Vicotor kaže da bi nam mogao naći par imena“. kad bi barem on. bez da to uključuje naporno. Gotovo pune dvije godine. trebale su to zapravo biti web stranice koje će promijeniti život kampusa. Mogli bi početi razgovarati s njima. Stranice bi imale dva odjeljka: spojevi i povezivanje. Kad jednom osvoje Harvard. Još od prosinca 2002. ali stranice poput HarvardConnectiona dramatično bi uvećale domet.“ „Aha“. obaviš par razgovora i odeš na Harvard Connection pogledati tko se zanimao za tebe.“ 11 Connection = eng. ipka nije uspio dovršiti stranice i sad je još i otišao. U ovom trenutku. Projekt su nazvali „Harvard Connection11“. sastajali su se s njim jedno tjedno. Treba nam novi programer. kakvi su Tyler i Cameron. mozak za računala koji je shvaćao što su oni pokušavali izgraditi. mogao je i već na koju baciti H-bombu. veza. Prvi se sjetio Divya. Tyler je duboko u sebi osjećao da će to biti strašna stvar. to bi bile one koje su visjele kraj rijeke ili nekog igrališta. ako veslaš ili igraš nogomet. Osnovna ideja je bila jednostavna: staviti društveni život Harvarda na internet.“ Tyler je uzdahnuo. Victor Gua je bio izvrstan alat. Bože dragi. uzaludno i dugotrajno tumaranje po kampusu kakvo stvarni život često podrazumijeva. „Jebeno jasna stvar. Istina. Ako bi i sreo kakvu curu. Poželjni kakvi su bili. da bi pokrenuli svoje stranice za društvene vezice. To mu je bio običaj. Tyler i Cameron su predviđali da će se proširiti i na druga sveučilišta. neka se pročuje da tražimo nekoga. svrsishodno. trebao im je pravi geek. brat ili Divya imali toliko znanja o računalima da se cijela stvar konačno pokrene. povezanost 17 . To je i glavni razlog zbog kojeg su se on i brat uortačili s njime. Svaka je škola imala neku svoju varijantu H-bombe. Istini za volju. Jedina slaba točka njihovog poslovnog plana bila je što nisu znali napraviti stranice bez pomoći nekog genijalca za kompjutore. A bit će i teško naći nekog dobrog k'o Victor. Prošle su svije godine. možda čak i na svih osam velikih. savršeno.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler je slegnuo ramenima. povezivanje. „Neke s njegove informatičke grupe. veslajući i spavajući. napraviti stranice na kojima se prezaposleni i prezauzeti. a čini se da nisu ništa bliži cilju nego onda kada su se prvi puta sreli. njih dvojica se nikako nisu uspijevala naći s dovoljno probranih cura jer su bili prezaposleni radeći upravo stvari koje su ih činile tako poželjnom imovinom. Tyler i Cameron su učili nešto o HTMl-u dok su bili u srednjoj školi. Otuširaš se. mogu upoznati s curama poput ovih što su ih odmjeravale sa susjednog stola. Sa svojeg položaja u društvenoj eliti. prekine ga Cameron s ustima punim kajgane. cure iz Quada su jedine do kojih možeš doći. „Nećemo mi ništa pokrenuti ako ne nađemo nekog umjesto Victora“. Nije bilo dovoljno naći nekoga bistrog. Ideja je bila da ti pamet stane. što bi postalo dio njihovih redovitih društvenih rituala. Ako si iz Quada. obriješ. Divya nastavi tresući novine nad zdjelom u nastojanju da ih očisti. ali je znao da je Divya u pravu. koji su većinu vremena provodili jedući. odnosno iskoristiti svoj status Mužjaka od Harvarda kako bi dovukao zainteresirane unutar domašaja. Jednostavno. nego nekoga tko bi shvaćao što to oni žele postići. odgovori Divya. pod uvjetom da nađu nekoga tko će odraditi programski dio i pokrenuti stvar. braća su imala jedinstvenu priliku uvidjeti koliko je zapravo osakaćen društveni život na Harvardu. ali nisu dovoljno dobri za ovakvo što. a nekad i češće. Stranice na koje bi se slijevali takvi društveni tokovi mogle bi biti upravo živahno mjesto na kojemu bi se dečki i cure mogli upoznavati. „Kaže da je zagrizao više nego što može progutati i da se više ne stigne baviti i s našim stvarima. a on i brat su pomogli da se izbrusi i ispolira do razine za koju su svi oni skromno smatrali da je na rubu genijalnosti. Harvard Connection je bio nešto što bi studenti stvarno i koristili prije vikenda.

“ „'Ko pita. Sad se Divya nakašlj prekidaujći Tylerov zanos. u Queensu u New Yorku. Divya je bio tako uglađeno stvorenje. ali možda tko ima mlađeg brata.“ 18 . doda Cameron. a onda zastao i nasmiješio se prijatelju Indijcu sa zobenim novinama. „Izražavam najozbiljnije sumnje da je ona zainteresirana za HTML. štoviše. Dok ga je gledao kako čisti svoje novien. Nitko ne bi pomislio da je čarobnjak električne gitare. Uvijek je bio dobro odjeven.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Mogu se ja raspitati u Porcu“. Sastanak je bio kratak. pomislio je Tyler. U javnosti je bio takav bolesni čistunac da je čak i novine čistio. odgovori mu Tyler namigujući brineti. „Znam barem jednu stvar. onom pravom skupom Baysideu. Tyleru je pogled nehotično skliznuo na cure za drugim stolom. Tyler nije mogao ne uzvratiti osmjeh. ali dulje sastančenje nije imalo smisla dok ne nađu drugog Victora. Krenuo je prema curama. Na Harvard je došao stopama starijeg brata.“ Krasno. odjevena u oskudnu potkošulju pod pomno razdrljenom Harvard-trenirkom. nije da će tamo netko nešto znati o kompjuterima. Pogledao je kako se Divya bakće s novinama i morao se nasmijati unatoč ozlojeđenosti. počešljan i pazio je što govori. sad samo još nedostaje da u Znanstvenom centru lijepe oglase „traži se“ i motaju se po praktikumima iz računala. a onda i ustane. tehnički genij heavy metala. smeđe kose i upadljivih smeđih očiju. sin Indijaca liječnika koji su živjeli u Baysideu. Najviša među njima. „Mislim. a to je da nam u tom jebenom Crimsonu nećeš naći programera. ne skita“. gledala je u njega smješkajući se nad namjerno otkrivenim komadom preplanulog ramena.

temeljitog i znanstvenog podučavanja povijesti i umjetnosti. studenti su pohađali predmete poput folklora ili mitologije. Po veličini prostorije i činjenici da je popunjeno gotovo svih tristo mjesta. S kraja goleme prostorije Eduardo je gledao profesora kako skakuće iza katedre i hvatao poneku riječ preko odjekujućeg razglasa. Završiš li neki studij na Harvardu. Dolje u dnu prostorije nalazila se uzdignuta pozornica i zastor iza nje. Zamisao je bila da svaki student bude prisiljen barem četvrtinu svojih predavanja posvetiti slušanju predmeta koji će od njega napraviti „zaokruženog“ učenjaka. zacijelo ćeš znati da su bili strašni i da su se tukli tim svojim dugačkim štapovima i prakticirali čudne običaje ukrašavanja piercingom još više od klinaca s poligona za skateboard nasred Trga Harvard.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 4. Upao je uspred predavanja. što je sustav pojačala i razglasa pretvarao u nešto što se poput topovskih udara razlijegalo iz glomaznih zvučnika okačenih o sumanuto previsoki strop. Obavezni kolegiji spadali su u područja kao što su strane kulture. Po onome što je vidio. „strašnim ljudima“ amazonske prašume. ali u praksi ti predmeti nisu zaživjeli ni blizu onome kako su idealizirano zamišljeni. čisto zbog toga što su bila obavezna. statistika. Samo su predavanja u sklopu obaveznih kolegija bila toliko posjećena. dok je iza masivne katedre od orahovine poskakivao debeljko u sakou od tvida. a npr. Nije se moglo očekivati da će ih netko moći raspoznavati. Zahvaljujući obaveznim kolegijima. Druga ruka mu je bila zauzeta jer je pod miškom pridržavala nekakav nezgrapan paket 19 . Kada je bolje pogledao. mogao je naslutiti da se taj obavezni predmet odnosio na povijest ili filozofiju. Njih su pospani klinci na beskonačnim predavanjima od milja zvali „grčka hrkačina“. književnost. Nakon toga bi preko ramena pokazivao na nešto što je izgledalo kao križanac kakve Tolkienove mape i nečega što je moglo visjeti na zidu Rooseveltovog ratnog zapovjedništva. etika. vjerojatno nećeš znati bogznašto o politici ili matematici. ali to nije baš objasnilo stvari. Njegove su namjere bile sasvim drude prirode. po svemu sudeći. povijest. vjerojatno je riječ o nekom od obaveznih kolegija. Nije mu se činilo da predavanje ima veze s plemenom Yanomamo. ali pitaju li te štogod o plemenu Yanomamo. uvod u fiziku – „fizika za pjesnike“. znanost i sociologija. Pregledao je prostor zaklanjajući jednom rukom oči kako ga ne bi zaslijepila strašna svjetla pozornice koja su. Osvjetljivala su je četiri tvornička reflektora. razaznao je da je mapa iza katedre prikazivala Europu u nekom trenutku koji je padao u posljednjih tristo godina. ali to nije bilo ništa neobično jer ih je na Harvardu prilično mnogo: i profesora i asistenata i demosa. Baš toga jutra nije imao namjeru učiniti sebe malo bolje „zaokruženim“. Rezultat je bio sljedeći: umjesto dubokog. POGLAVLJE – PILIĆI KANIBALI Eduardo je razgrnuo velika dvostruka vrata ulazeći u golemu predavaonicu. oni su bili filozofija sveučilišta. Razlog je što su se predavanja iz tih predmeta ravnala prema najslabijima – nitko nije upisivao te kolegije jer su ga baš oni zanimali. Bilo je tu i bezmalo deset nakaradnih antropoloških predmeta koji su imali male ili nikakve veze sa stvarnim svijetom. Obavezni kolegiji na Harvardu nisu bili tek predmeti. Ideja je naizgled bila dobra. bizarnom malom plemenu koje je još uvijek živjelo kao da je u kamenom dobu. Toliko se uživio da je iz njegovih okruglih rumenih obraščića sjala strast. a kamoli o čemu je riječ na tom predavanju. Mahao je čunjastim rukama gore-dolje i svako malo udarao dlanovima po katedri. Eduardo nije znao ni koji je predmet u pitanju. Studenti kao što su Mark i Eduardo smatrali su ih nužnim zlom života na Harvardu. ali na Harvardu nikada nisi mogao oziljno isključiti takvu mogućnost. gotovo je svatko tko je diplomirao na Harvardu pratio neki predmet o plemenu Yanomamo. Nije prepoznao niti predavača. bila usmjerena upravo tamo gdje nisu trebala biti.

nadležno osoblje na koje je nailazio tih dana bilo je spremno pregledati mu kroz prste. U svega nekoliko tjedana prilično se sprijateljio s Markom. Na koncu. na svako predavanje. Mark mu se uistinu brzo svidio i već ga je počeo doživljavati kao brata.“ Mark je tiho zazviždao. Nije bila mala stvar upasti u neki od klubova. Paket je bio težak i Eduardo je pazio da ga ne trese dok je pregledavao redove studenata u potrazi za svojom metom. Izgledalo je da je pile sretno. ničeg svjestan. hitro je povukao ručnik i zatvorio kutiju. ali nije se moglo reći da nešto bilježi. Bogu hvala. Trebalo mu je tri minute dok nije uočio Marka u trećem redu straga. posegnuo za rubom ručnika i podigao ga. Nekoliko ih je sekundi cijeli njihov dio predavaonice gledao u čudu i nevjerici. Istinu govoreći. Prekoračio je preko nepomičnih nogu usnulog kolege s treće godine kojega se sjećao s nekog od seminara ekonomije. Vikinzima i svima koji su se tamo muvali u to vrijeme. Eduardo je uspio izbjeći većinu predmeta glumeći da je gripozan. Iako su živjeli u različitim domovima i upisali druge predmete. Ubrzo se ptica utišala. Eduardo se naglo zarumenio. Mark je držao noge u natikačama na praznom stolcu pred sobom. Perje je poletjelo u zrak.“ „Aha“. pa se progurao kraj dvije cure s druge godine koje su dijelile slušalice mp3 playera skrivenog u torbi među njima. a ruke duboko u džepovima traperica. Sve je otišlo nizbrdo 48 sati ranije. pognuo se. da. Blagavaonice i spavaonice su bile lakši dio jer je većina studenata znala za inicijacije velikih klubova i nitko ga nije gnjavio. ali profesor je. Zapravo..“ „O.. Eduardo se nasmiješio. Je. zaključio je Mark cerekajući se. Puno kvalitetniji sugovornik od tebe. Eduardo je osjećao da imaju vrlo slične karaktere i imao je čudan osjećaj da su se trebali sprijateljiti i prije. u krilu je pak imao otvorenu bilježnicu. Bio je prilično siguran da se i Mark tako osjećao. Rečeno mu je da ga mora nositi sa sobom danonoćno. tijekom zadnja dva dana inicijacije stvari su postale složenije. Štoviše. to nije. sranje. „To je genijalno“. „E. situacija je bila komična kada ju se gleda sa strane. nije se moglo reći da je uopće budan jer su mu oči bile zatvorene. Istoga je trenutka živo pile u kartonskoj kutiji stalo pijukati iz petnih žila. Ispostavilo se da su nešto niže u Eduardovom hodniku 20 . „Tvoj novi prijatelj mi se stvarno sviđa. i to kamo god išao.“ Mark se nije prestajao kesiti. i na kraju aterirao na prazno mjesto kraj Marka pažljivo spuštajući paket pred svoja koljena. Eduardo je bacio pogled prema dolje.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi prikriven velikim plavim ručnikom. Stalno se smješkajući. a ni jedan od predavača mu nije uspio doskočiti. i dalje lupetao o Britima. zahvaljujući nadmoći razglasa nije primijetio komešanje. Čitavih pet dana jedini mu je posao bio održati to pile na životu. Mark je polako otvorio oči i pogledao Eduarda. blagavaonicu i spavaonicu koju je posjetio. I dosad me već uvalilo u debela sranja. Klinci iz prednjih i stražnjih redova ostali su otvorenih usta. a onda popadalo po njima dvojici i ostalima u krugu od pet metara. Prvih dana je sve išlo kao po loju. i to su svi poštovali. No. i to ne nekog iz židovskog bratstva. „Ne. ne obraćajući pozornost na Markovo podbadanje. odgovori Eduardo. probio se kroz prolaz sve do Markovog reda. „To pile je gnjavež. s tim čudom je morao i spavati.“ „Nije genijalno!“ Eduardo je prosiktao. a onda jednako brzo pogledao prema kutiji na podu. Pile je bilo dio Eduardove inicijacije u Phoenix. nakon što je Eduardo donio pile u dom poslije napornog dana izbjegavanja nastave. glava skoro prekrivena kapuljačom trenirke iz koje nije izlazio.

„Samo sam htio provjeriti je li sve ok za večeras. Još nije bio u prilici uvesti Marka u Phoenix. Nagnuo se Marku držeći ruke na pokrivenoj kutiji ne bi li još uvijek tjeskobno pile privolio na još koju minutu šutnje. Nije pridavao nikakvu pozornost činjenici da su ga vidjeli s piletom. Cijela je ta gungula zasjenila činjenicu da je Eduardo bio skoro pa gotov sa svojom inicijacijom. Na to je Eduardo popravio svoju kravatu. vjerojatno bi situaciju smatrali samo smiješnom.com. „Hoću reći. Isto tako nije uopće pokušao sakriti činjenicu da je pile nahranio pohanom piletinom koju je iz menze prokrijumčario u svoju sobu. ali kako su se kretali u sasvim različitim krugovima. traperice i trenirka s kapuljačom. prijateljica?“ „Monica. nakon što su vidjeli da Eduardo pile hrani piletinom. šaptao je. Možda je hraniti ga piletinom i bila pogreška.. Srećom. Onih dana kada je odlazio na sastanke u Investment Association čak je nosio i odijelo. ali po njegovom mišljenju ni jedan od njih dvojice nije imao prava na izbirljivost.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi živjela dva klinca iz Porcelliana. za promjenu. krenulo mu je zbližavanje sa ženama i bio je odlučan u taj proces uključiti i svojeg prijatelja. Naravno da Eduardu nije bilo naređeno mučiti i ubijati svoje pile. bila je vitka i slatka Azijka.“ Mark je dignuo obrve. Sveukupno gledajući. nisu se zapravo ni upoznali. Do tada se cure i nisu baš jatile pred njihovim vratima. Večer prije toga upoznao je neku curu na cugi u Phoenixu. bacio je letimičan pogled na Markovu odjeću: uobičajene Adidas natikač na čičak. Sad kad je Eduardo bio pred vratima Phoenixa. Eduardo ju je uvjerio da povede i prijateljicu kako bi njih četvero otišli na piće u Grafton Street Grille. a u njemu lijepo objasnili kako Phoenix svoje buduće članove navodi na mučenje i ubijanje pilića u sklopu inicijacijskog procesa. United Poultry Concern je munjevito reagirao i javio se upravi Harvarda dospjevši do samog predsjednika Larryja Summersa. Mjesec dana ranije je takva zamisao bila gotovo nezamisliva. ali kako je mogao znati što pilići jedu?! Pile je došlo bez uputstva za uporabu. Te su promjene već počele djelovati. Ne izbace li ga na kraju zbog fijaska s piletom. Tek je 24 sata kasnije. Eduardo ih je sreo nekoliko puta. „Kako se ono zove?“ pitao je Mark. Mark. Eduardo shvatio što se dogodilo. vrlo brzo će se svakog vikenda utaboriti u klubu. „E. ali ga je bar mogao upoznati s kojom curom.. uključujući i navođenje bespomoćnih stvorenja na kanibalizam. Email su potpisali s „Jennifer“ i poslali s adrese friendofthePorc@hotmail. napisali anonimni e-mail udruzi za zaštitu životinja United Poultry Concern. Krenuvši prema prolazu. Mark je slegnuo ramenima.“ „A?“ „Daj si malo truda i obuci nešto zgodno. Upravo suprotno: naređeno mu je održati pile živim i zdravim. Nikada je nije ni vidio. a društveni će mu se život drastično izmijeniti.“ 21 . U samo nekoliko dana trebao je postati punopravni član Phoenixa. dečki koji su vodili Phoenix nisu u tom trenutku uspjeli ući u trag vinovniku skandala. U Eduardovoj židovskoj srednjoj školi u Miamiju nisu znali mnogo o pilićima osim da se od njih može napraviti razmjerno solidna juha.“ „I komad je?“ Eduardo zapravo nije imao pojma je li Monica komad ili ne. Već je pokrenuta interna istraga i Phoenix se uskoro morao braniti protiv optužbi za okrutnost prema životinjama. a imala je i prijateljicu. „Moram gibati prije nego što ovo ovdje opet poludi“.. ali i da jesu. Sako i kravata su mu već bili poput uniforme. ali tek je Phoenix s time imao pune ruke posla. a Eduardo klimnuo sa smiješkom. Eduardo je morao priznati da su ga ona dva klinca lijepo sredila.. „Samo ti budi tamo u osam“. dobacio je Marku dok je izlazio iz reda. a Eduardo nježno pridigao paket i ustao se. Porcovci su iste večeri. zahvaljujući članku objavljenom u Harvard Crimsonu. Zvala se Angie. otresao perje s revera svoga tamnoplavog sakoa.

pitajući se ima li doista namjeru ići do kraja. vjerojatno bi svoje slavne riječi još i poboljšao jer povijesni trenutak koji je doveo do jednog od najvećih imetaka današnjice nije svjedočio nikakovom zločinu nego tek jednoj studentskoj psini. kada svima pokaže što je sve kadar učiniti. POGLAVLJE – POSLJEDNJI TJEDAN LISTOPADA 2003. gledao bi Marka kako ide ravno prema računalu i nije bilo nikakve sumnje u to da je mali bio ljut i da je sa sobom donio određenu količinu Beck'sa. Ponekad je vjerojatno imao osjećaj kao da je to jedino mjesto kojem pripada. Sad još i ulazi u Phoenix. pustio da ga njegova gorčina grize u grlu dok su mu jagodice prstiju kuckale po tipkovnici laptopa i nježno ga budile iz sanjivosti. Da je taj naš oživljeni Balzac bio u skučenoj spartanskoj i klaustrofobičnoj sobi.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 5. Po čemu se njezino ponašanje razlikovalo od ponašanja svih onih drugih tijekom srednje škole kao i na faksu? Čak je i onakav bezvezni Eduardo imao više sreće s curama nego Mark. Trebam misliti na nešto što će me zaokupiti. Možda je Mark dobro potegnuo piva. Počeo je naslovom: Harvard Face Mash12 / Postupak Vjerojatno je nekoliko minuta gledao te riječi. Kada bi Balzac ustao iz groba i vidio kako je Marc Zuckerberg uletio u svoju studentsku sobu te grandiozne večeri zadnjeg tjedna listopada 2003. Nikada nije izgledao tako sretan kao kada je na zaslonu vidio svoj odraz. Trebam se zaokupiti nečim da ne mislim na nju. Te je večeri. Negdje u zbrci Markove glave vjerojatno se nalazila i spoznaja da nije najpoštenije svaliti sve na djevojku koja ga je odbila. Nekoliko je puta kucnuo po tipkama. možda je to bilo još nešto. Živčanost koja je vjerojatno bila pojačana načim što je te večeri doživio bila je onaj presudni poriv da krene u ostvarenje svojih zamisli. po svom običaju. prostora za izražaj nečega što mu se vjerojatno već danima ranije rađalo u glavi. lice. a stroj je oživio uz brujanje. Dovoljno lako. Bilo je dobro poznato da nije trpio nikakvu drugu obuću i jednoga će dana postići to da nikada ništa drugo neće ni morati staviti na svoje noge. nekakav skoro simbiotski odnos proizašao iz godina i godina vježbe. zurio u jarko osvjetljen ekran.. sada mi još samo treba ideja. a onda se okrenuo stolnom računalu kraj laptopa. Spojio se za čas na internet 12 Face = eng. Mash = eng. Vjerojatno je. Po načinu na koji je Mark dodirivao tipke vidjelo se da je to njegov teren. no Mark će te večeri napraviti nešto što će ga vratiti u igru. nedugo nakon osam. a prsti su mu tražili one prave tipke u nizu komandi koje su ga vodile do novog bloga. Još od srednje škole bilo je jasno da su mu misli bile bistrije kada bi ih propuštao kroz svoje ruke. Možda je negdje u dubini taj fenomen imao neke veze s kontrolom jer s računalom je Mark uvijek imao potpunu kontrolu. Vjerojatno je popio još jedno pivo. Nekome tko bi ga promatrao sa stane moglo se činiti da je odnos koji je imao s računalom bio daleko prisniji nego s bilo kim u vanjskom svijetu. da iz zrna naprvi klas. Iza svakog velikog bogatstva stoji velik zločin. Možda je potegao još piva pa se pogrbio nad tipkama: 20:13 ***** je kuja. kaša 22 . bio u Adidasovim natikačama na čičak i nosio trenirku s kapuljačom. S druge strane.

. Upravo su se počeli vraćati s večere. Olson! Mislim da je dobro krenulo.ali Billy se sjetio da bismo mogli uspoređivati dvoje ljudi s facebooka. krenulo je. Bravo. Na žalost. malo sam i „pod gasom“. U tome je bilo složenosti koju će njegovi prijatelji znati prepoznati iako fufe i neandrtalci u kampusu to nikad neće moći shvatiti. ulazak u klub. Osim Eduarda.). ali opet. To je bio posao za Eduarda. nego je izazov bio u izradi pravog algoritma.com. Veći dio komunikacije odvijao se preko e-maila. Razmjenjivali su ideje. Možda je u tom trenutku znao da će pretjerati. Da. I što ako još nije ni 22h i utorak je? Pa što? Preda mnom je otvoren facebook13 Kirklanda i neki od likova imaju stvarno gromozne slike. ali većina mu je vjerojatno bila nepoznata iako se morao sretati s njima kad je išao na klopu ili predavanja. ali sviđa mi se ideja o usporedbi dvoje ljudi. kodiranje koje je činilo bit ideje o web-siteu. I on je njima vjerojatno bio isto toliko stran. 13 Face = eng. termin se koristio samo za popise trenutačno upisnih studenata s njihovim 23 . book = eng. a neke su cure čak i povele računa da mu ostanu nepoznate.Ježi ga. A to znači i da nećemo imati slike brucošica. Facebook Kirklanda i svih drugih domova na Sveučilištu bio je samo statični abecedno složeni popis imena s fotografijama. Svakako je prepoznao neke dečke. Harvard ne drži sve slike u jednom javnom središnjem facebooku. Još samo nekoliko otkucaja po tipkama i bio je spreman. Marka je vjerojatno uzbuđivala matematika potrebna za pothvat. Nisam baš siguran kako će se domaće životinje uklopiti u sve to (zapravo s domaćim životinjama nikad niste na sigurnom.. 23:09 Da. a samo ponekad ubaciti neku domaću životinju. Negdje tijekom tog procesa Mark je počeo komunicirati s prijateljima. Vratio se laptopu i nastavio pisati blog: 21:48 Istini za volju. Možda se cerekao razgledajući slike rasprostrte preko zaslona. Nije se radilo o pisanju programa. Ono što se danima rojilo u Markovoj glavi i plijenilo mu pažnju konačno je oživjelo i konkretiziralo se u ideji o web stranicama. nošenje odijela i kravate i igranje s ostalom dobrom djecom. To nam u cijelu priču dovodi Turinga jer će ljudi ocjenjivati vrijednosti nečije privlačnosti kao što se to radi na hotornot. Prije registracije današnjeg servisa poznatog pod tim imenom. umjerenost mu nije nikada posebno polazila za rukom. čak i nekoliko cura. izlazaka. Kao i obično. dečku poput Marka to se stvarno moglo učiniti kao sjajna ideja. gosp. Vratio se na blog: Nije baš neka super zamisao i vjerojatno nije čak ni smiješno. Nitko s kime se družio više nije koristio telefon.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi i povezao s mrežom svojeg studija. Činilo se da je on upravo onaj koji sav pijesak želi pobacati van. lice. Ono što nam još treba su fotke.. Iz Markove je biografije bilo očito da ne voli pješčanike. svi ostali Markovi prijatelji bili su zaljubljeni u računala kao i on sam. Gotovo da bih neke od tih likova stavio pokraj slika domaćih životinja i uredio glasanje za privlačnije. komuniciralo se preko e-maila. pa ću morati prikupljati fotografije iz jednog po jednog doma.. knjiga. pića.

sve po abecedi.. Slike su porazbacane po hrpi raznih stranica. Traže kombinaciju korisnik/zaporka da bi se pristupilo facebooku. Bilo je to čisto klasično hakiranje. Točno. Mogu pokrenuti traženje bez parametara pa će mi pustiti cijelu bazu na jednoj jedinoj stranici. To je svakako bila vrsta krađe. A opet. niti ih je sveučilište postavilo na svoj server kako ni ih netko skidao. a Mozilla će mi snimiti sve slike. Sve cure s kampusa. Ne gubimo vrijeme.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 00:58 Neka hakiranje počne. pametniji i od sigurnosnih sustava koje su ti ljudi napravili. svaku curu. Istodobno se Markov komp punio fotkama. Sve što trebam je pustiti istu skriptu koju sam pustio na Lowellu i mirni smo. Niti je imao prava na te slike. nije li Mark imao pravo uzeti ju? Kakav bi to bio autoritet koji bi mogao odrediti da mu nije bio dopušten pristup nečemu do čega je tako lako mogao doći? 01:03 Sljedeći na listi je Eliot. pretpostavit ću da nemaju pristup glavnoj bazi financijskih podataka pa tako ne znaju koje su čije zaporke. a i dom baš neće ispitivati studente koje su im zaporke za financijski sustav. sve njih. vrijeme mi je da negdje nađem matični broj i ime studenata koji pašu za Lowell i unutra sam. eno ga kako sve lijepo piše na svome blogu. crnke. objavit će taj blog upravo na njima. Prvi na popisu je Kirkland. 01:31 Adams nema nikakvu zaštitu. Dječja igra. pa će to sigurno biti nešto drugo. E. Bit će to fantastično. možda luckasto. Vjerojatno je u nekoliko minuta sve fotke sa sveučilišnog poslužitelja skinuo na disk svojeg prijenosnika. Za Marka je to uistinu i bilo tako jednostavno. a ja sam stvarno prevelik lijenčina da bih išao od jedne do druge i svaku posebno spremao. brinete. Možda je to ludo. u njegovom laptopu u obliku silnih nula i jedinica koje predstavljaju plavuše. Oni su isto otvoreni. ali Apache nema indekse. Skupljao je sve po redu. osim brucošica. Provaljivanje u Harvardov računalni sustav na njega je bila dječja igra. kao kriptograf koji u nekoj špilji pokušava probiti nacističke šifre. Dom po dom. pa i to vjerojatno otpada. Čini se da je dobitna kombinacija napraviti skriptu u Perlu. one zgodne i one manje zgodne. niske i visoke. K tome. sad ću ja biti hrabar. Moguće je da postoji jedna kombinacija ime/zaporka koju zna cijeli Lowell. Zapravo im je održao lekciju i pokazao gdje su propusti u sustavu. Sad je odlutao daleko u hakerski raj. 01:06 Lowell pokazuje neki otpor. Odlično. To bi bilo malo teže za provesti jer Lowellov administrator stranice ne bi svojim korisnicima nikako mogao objasniti njihove kombinacije bez da ne otkrije sve. ali ograničio je prikazna 20 po stanici. poželjno je da ljudi znaju koja je vrsta ovlaštenja nužna. Bio je pametniji od svih koje je Harvard zaposlio na izgradnji sustava. ime po ime. crvenokose i prsate. Pa što se onda može koristiti za pristup. bit će mu pod kontrolom. Sve im je otvoreno i Apache im je konfiguriran tako da dopušta indekse pa je dosta samo malo wget čarolije i skinut ćemo cijeli Kirkland facebook. ako je informacija dostupna. ali baš je to trebalo biti šlag na torti. A kada jednom napravi svoje stranice. 24 . A opet. a što je poznato i administratoru stranice doma? Tko je rekao matični broj? Sumnje potvrđene. Ali ima još problema. Činio je dobro djelo iako su male šanse da će netko od njih to tako doživjeti. Još malo i polovica baze sveučilišnih fotografija bit će u njegovim rukama. Onda ću snimiti stranicu. neka svi vide..

com. Nije bilo nesavladive prepreke. No. ali nije bio dorastao Marku i njegovom računalu. Čudno. Tu ništa nemogu.Jedan Beck's bio bi sasvim u redu. Ovaj će put uzeti cijeli direktorij i unutar njega regexom pretraživati linkove pa tako skopčati na koje stranice mora ići. osim što dijele direktorij u klase.. bilo je to na dobrom putu da postane jebena stvar. Budućnost im je bila divna: Možda ih Harvard zgnječi zbog pravnih razloga ne uviđajući vrijednost pothvata koji bi se mogao proširiti na druge škole (možda i one u koje idu zgodni ljudi). 02:08 Matherje u suštini isti kao i Leverett.. a to je da sam kreten jer sam napravio te stranice. Blago je odbojno to što puštaju gledanje samo sliku po sliku i nema šanse da ću ići na 500 stranica i skidati ih jednu po jednu. Definitivno ćemo morati pokrenuti emacs i preraditi onu skriptu u perlu. Onda samo mora otići na sve one stranice na koje upućuju nađeni linkovi i s njih maznuti slike. I nastavio je tako do duboko u noć.. Kompajliranje ne uspijeva od prve. kao što je abecedni poredak.. 01:43 Dunster je opak.. preostalo bi mu samo još napisati algoritme. Vjerojatno je Mark tada već bio budan kao sova i sav udubljen u postupak. Veliki izumitelji i hakeri nisu doživljvali vrijeme kao svi ostali. Možda je sa smiješkom slistio ono piva što mu je preostalo prije nego je sročio uvod koji će pozdravljati svakoga tko uđe na stranice jednom kada ih postavi i pokrene: Jesu li nas primili zbog našeg izgleda? Ne. Kakva šteta. velika je vjerojatnost da je Mark znao kako se zaobilaze i te prepreke. Ne samo da im direktoriji nisu javni. trebalo je još samo nekoliko dana i nešto malo kopanja i mogao je imati sve što mu je trebalo. I kod njih moraš tražiti. Reklo bi se da je do četiri ujutro došao dokle je mogao i imao tisuće slika preuzetih iz domskih baza podataka. Ma nemoj. Ne'ko je to morao prije ili kasnije. Vjerojatno se nekima nije moglo pristupiti ukoliko upit nije došao s IP adrese unutar doma pa im nije uspio prići iz svojeg James Bondovskog uporišta u Kirklandu.Kako loše. Jednom kad bi imao sve podatke. Stranice je namjeravao nazvati Facemash. Harvard je bio krema među svjetskim sveučilištima. Jedno je sigurno. nego ih uopće ni nema. To bi moglo biti složeno. Dečkima kakav je Mark vrijeme je bilo tek još jedno oružje establišmenta. Nije ga bilo briga ni koliko je sati ni koliko je kasno. Trebat će jedan. Nemaju ni jednog brucoša u facebooku.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 01:42 Quincy nema facebook na internetu. Hoće li nas po njemu suditi? Da. a ako nađeš više od 20 – ne dobiješ ništa. 01:52 Leverett je malo bolji. A kada jednom i dobiješ rezultate. O da. Nakon toga i sam program. Moraš pretraživati. Vratit ću se kasnije.. Kompleksne matematičke strukture zahvaljujući kojima web stranica radi. ali možeš pustiti pretraživanje bez parametara i onda dobiješ linkove na stranice sa svakom slikom studenata. 25 . ne dobiješ link na sliku nego na php koji te preusmjeri ili već tako nekako. Najvjerojatnije ću poslije skužiti kako provaliti u one domove u koje nije mogao odmah. najviše dva dana.

Klinac koji se možda želi uključiti. Zamišljamo ga kako je kliznuo iz zaklona i nastavio tamo gdje je stao kada su ga prekinuli. Možda postoje i druge varijante. a ona se izvija dok njegove usne ljube njezin vrat. golog trbuha. Ono što možemo jest predstaviti kako su se stvari mogle razvijati od tada nadalje: Samo sjedište Sveučilišta Harvard. treće ili četvrte godine. I koljena i ruke su mu na tlu. Gluho doba noći. udžbenik je na mjestu. Ono što bi mogao znati jest da ni oni nisu smjeli biti ondje. Par ga nije primijetio. no nikada nećemo znati detalje. Nema sumnje da mu srce udara i možemo zamisliti kako mu se majušne kapljice znoja stvaraju na leđima. kroz vrata. Klinac možda nije sam. Tepih pod njim je grimizan. Na kraju. a klinac se svako malo osvrne provjeravajući je li još uvijek sam u sobi. pokazati svima da je pametniji od bilo koga. baš između prozora na dvorište. pa stao promatrati kako zaslon treperi. Stvarno se sklupčao. opravdano je zamisliti paketiće koncentrata električnih informacija kako jure kroz kabel. ali srećom nešto joj je došlo i predomislila se. mali ostaje sam sa sjenama i siluetama. Imajući na umu misaoni proces pri stvaranju Facemasha kako ga je opisao u svojem blogu. Sekunde prolaze dok laptop tiho šumi. Vrata se snažno vraćaju na mjesto udarajući u udžbenik: klinac na tren pomišlja da će ga literatura izdati i da će cijele noći ostati zaključan u prostoriji. imaju druge stvari na pameti. ali adrenalinski naboj je uvijek tu. malene valove čiste energije kako se crpe iz električnog srca zgrade. Kako zamišljamo. mladić ju je stigao i obgrlio oko struka. posebno onaj niži dio zida u kojemu se ponekad nalaze kanali s instalacijama. Hvata ga za ruku i odvodi preko sobe. Kada je on u pitanju. Zacijelo 26 . samo je savršeno pogodio pravi trenutak. Čekao je izvan prostorije da podvornik završi s tepihom i prozorima. Za sada je mladić prislonio djevojku uza zid a kožnu jaknu i majicu razmaknuo joj je do ramena. kao ni on. ali ni jedno ne gleda u smjeru maloga. Klinac koji mnogo zna o računalnoj zaštiti i kako ju isključiti. na hodnik. Pušta ga još sekundu. Samo što se nije predala. ali znamo da se Mark pomučio dok nije provalio u neke domske servere. Salon na trećem katu nije baš zabranjeni teritorij. možete relativno lako predvidjeti što je slijedilo. Srećom. ali veći dio sobe čine sjene. A možda i klinac koji se samo želi dokazati. nasmiješiti se i posegnuti za rancem obješenim preko lijevog ramena. Klinac koji stoji po strani zahuktalog hormonalnog studentskog života. Kreće u obilazak zidova. Ne mislimo da mu je ovo prvi put što radi tako nešto. van.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 6. Iz svojeg skrovišta mali ne vidi jesu li s druge. Dok je ona došla do vrata. Mali je ozbiljan i zna cijeniti formalno obrazovanje: vrata je zaglavio udžbenikom. gotovo bez glasa pomamno siše iz zida. čini se da bi odgovor bio prilično jasan. klinac se na vrijeme sakrio iza kauča. Zamislimo mladića pognutog u mraku. Treba mu još koja minuta i naći će što je tražio. Lakoćom svojstvenom profesionalcima napipava traženi utikač na kraju kabela i uključuje ga u utičnicu u zidu desetak centimetara iznad poda. S druge strane. onaj mladić i djevojka samo su imali sreće. podigao i napola iznio van. Vjerojatno su vidjeli otvorena vrata i znatiželja ih je uvukla unutra. Malo nije imao ključ. dvije od onih silueta mogle bi biti dečko i cura smješteni kraj zida u dnu prostorije. smotao se u klupko iza kauča od baršuna. podatak i mek. debeo. pognut je dok pretražuje tamne plohe. ali obično je potreban ključ da bi se u njega ušlo. a onda ga odguruje uz smijeh. čim je čovjek spakirao svoju opremu i izišao. Prolaze upravo kraj kauča. Rukama joj prelazi preko ravnog. POGLAVLJE – KASNIJE ISTE VEČERI Ako biste našli hakera kojeg biste pitali što bi se dalje moglo događati te hladne noći u Cambridgeu. Možda je ono što je tražio dobio i na druge načine. Par puta je hitro kvrcnuo prstićima po tipkovnici prijenosnika i pokrenuo program koji je izradio prije nekoliko sati. a onda je šmugnuo unutra baš kad je trebalo. pećina od kojih dvadesetak kvadrata.

U redu. možda ne samo nekoliko nego sve koje je našao. to nije čak ni sitna krađa. U usporedbi s onim što bi bio u stanju učiniti haker njegovih sposobnosti. Samo još nekoliko minuta i bit će gotovo. Opće dobro. i to je sve. koristeći baš navedenu zaporku. A možda to jest privatna baza. Slobodan pristup informacijama i sva ta sranja su za njega. dio istinitog moralnog kodeksa. Mali čupa ethernet kabel iz zida i gura laptop u ranac. Skida samo nekoliko slika iz baze domova. Ok. čak ni ne traži novi email od bivše cure. Zabaci ranac na lijevo rame i požuri prema vratima. to baš nije posve nevino. establišment. Niti zajebava transport električne energije nekim debelim dalekovodima. klizne iz salona i pušta da se vrata za njim zalupe. Ali nije baš ni za strijeljanje. Minutu kasnije tihi elektronski pijuk iz prijenosnika javio je da je posao gotov. Negdje duboko u zakutcima mozga shvaća da je to što radi vjerojatno protuzakonito – u najmanju ruku suprotno sveučilišnim regulama. a kojoj se pristupa s IP adrese upravo tog doma. Ima li ograde. vjerujemo. valja naći način kako ga srušiti ili prijeći. zapravo ne radi baš ništa. A kako mladac vidi. Ljudi koji grade zidove. prorežu put kroz nju. Klinac je dobar dečko i bori se za pravu stvar.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ima osjećaj da radi neko bondovsko sranje. to je definitivno za opće dobro. Niti krade novac iz banke. A onda. Uzima udžbenik. onakva za koju je potrebna zaporka. opet. U svijetu hakera. Informacije su tu da se dijele. niti provaljuje na stranice Ministarstva obrane. 27 . Neka vrsta nadgradnje hakerskih vjerovanja: kad naiđeš na zid. Gotovo se može čuti kako mu glavom lelujaju tonovi James Bond leitmotiva. Fotke su tu da ih se gleda. možda treba obaviti još dva. S ti je domom gotov. nije baš da ubija s predumišljajem. Možemo zamisliti kako osjeća cvjetni miris djevojčina parfema što još uvijek zavodljivo vreba u zraku. oni su zločesti dečki.

POGLAVLJE – ŠTO SE POTOM DOGODILO Tek je 72 sata kasnije Marku bilo jasno što je točno učinio.. jebote!“ Prije nego je otišao na sastanak. ali i dalje je radio na onome što je počeo. Netko je poslao link svakome tko je kontaktirao s Institutom za politiku. zaustavio ga. Već se davno slegla njegova večer pijančevanja. Nadao se mišljenjima. nego ga je doživljavao kao neriješen matematički problem. zaslon je bio zamrznut. Facemash je bio pušten s lanca. pa su ti treći slali dalje.com. Gledao je kako zaslon prijenosnika konačno gasne. slušajući i one obavezne predmete. Imao je osjećaj da je u gadnoj neprilici. Kad se vratio u Kirkland.. Kod interneta je fora da je to kemijska. Možda ga nikada ne bi ni pokrenuo. 28 . i negdje u četvrtom ili kasnijem koraku požar je postao neugasiv. u svoju sobu. Želio je doznati kakva je bila pravna strana skidanja svih tih slika. Nakon što je to napravio – prekrasno. Mark poskoči. reklo bi se da je link bio poslan kao obavijest na desetak raznih grupa primatelja email obavijesti. Kasnije će novinarima reći da tttada i nije mnogo brinuo o Facemashu. a ne grafitna olovka. prijedlozima i pokojem uzdisanju u nebesa. udari nekoliko tipki i pomoću zaporke uđe u program što ga je stvorio. družeći se s Eduardom i drugim frendovima u blagavaonici. Jedna od njih je link podijelila s Udrugom crnkinja Harvarda. čak i nakon što je nastavio živjeti uobičajenom rutinom pohađajući svoje računarske predmete. Na njegovo iznenađenje. zadaću koju treba dovršiti. prekasno. Web stranice na kojima ste birali koja je od dvije studentice zgodnija. kad je ušao u spavaću sobu. tek da malo unaprijedi stvari. Zavalio se u stolac. Sranje.com. nekolicini prijatelja poslao je link na Facemash. No. Došao je i do studentskog lista Crimson. Link nije trebao tako izmaći kontroli. odmah je spazio laptop još rastvoren na pisaćem stolu. imao je sastanak u vezi nekih predavanja koja je slušao i to je potrajalo mnogo dulje no što je mislio. U prethodnih pola sata stranice je posjetilo 400 klinaca. savršeno i predivno kako je i trebalo biti – poslao je e-mailom link nekolicini prijatelja kako bi vidio što misle o tome. udruzi za prava latinskoameričkih žena. a onda i pratili kako se kompleksnim algoritmom računa koja je od svih najzgodnija.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 7. pogledati ima li pošte i sjuriti se u blagavaonicu. Prema onome što je web poslužitelj bilježio. Prijenosnik se smrznuo jer je bio poslužitelj za Facemash. „O. osim u slučaju da. Netko drugi je poslao grupi Fuerza Latina. Kad jednom nešto staviš na papir. Facemash je bio posvuda. Kasnije je objašnjavao kako mu to nije bila namjera nego je htio samo malo sugestija. Ubio je to čudo nakon nekoliko minuta. No. organizacijom s više od stotinu članova. ali sada je bilo gotovo. namjeravao je samo baciti ranac. Očigledno su neki od njih proslijedili link svojim prijateljima. Ne valja. od kojih su neke održavale udruge studenata u kampusu. Otišao je iz sobe. više se ne briše. U manje od dva sata poslužitelj je primio dvadeset dvije tisuće glasova. a i na neke kućne elektroničke oglasnike. prsti su mu se tresli. to nije imalo smisla. Sinulo mu je. proširile su se kampusom kao epidemija.

i knjižnica je bila novijeg datuma. „Koji ti je kurac. njegova cura. arhitekti su vjerojatno mislili da će moći proći što god napravili. a komad nalik poluprožvakanome mesu visio mu je s usana. Opet je pogledao Indijca. Uočljivi. mirno su se vratili svojim brigama. ha?“ prigušeno podvikne Divya u znak pozdrava. a odmah kraj njega jarko crveni plastični pladanj iz nedaleke blagavaonice Pforzheimer. to je prilično cool. ponedjeljak je. Čak i futuristički monstrum koji bi bio primjereniji MIT kampusu malo dalje niz ulicu. „Cameron. „Nije da se tome tko čudio. Kako je sve to bilo nešto dalje od srca Harvarda i patine prekrivene bršljanom. pa onda tamo gdje mu je ovaj pokazao. Tog je jutra vjetar na rijeci brijao naročito snažno. poput art deco namještaja. nije izgledao ni upola umoran kao njegov brat. Kao niotkuda.. „Ma da. Kao i ostatak Quada. ni sedam ujutro. pak.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 8. POGLAVLJE – QUAD Izvana je četverokatnica Hilles Building izgledala kao svemirska postaja koja se prisilno spustila. Cameronu je trebalo neko vrijeme da se izvuče iz stolca i dotetura do njih. Sam Kensigton je prilično popizdio jer je Jenny Taylor. Tyler je još bio gladan kao vuk. Tylerove su se obrve dizale dok je s naslova prelazio na tekst i gutao prvih nekoliko odlomaka. Tyler se zabuljio u njega. ali pogledaj naslov. prenaglašeni betonski stupovi i sjajno pročelje od čelika i stakla. budi se i dovlači to svoje dupe ovamo!“ Nekoliko studenata u neposrednoj blizini podignulo je poglede. na njemu je bio nagriženi sendvič s parizerom. a ne kao sveučilišna knjižnica. Zbog tog je udžbenika i bio u knjižnici. čuo sam sinoć neke dečku u Porcu kako pričaju o tome. „Dobro. a sendvič ga je jedini držao budnim. Pred njim je rastvoren ležao oveći udžbenik ekonomije. prekinuo ga je Divya. Iako su on i Cameron doručkovali ni pola sata ranije. Tyler se nalazio zakopan u dubini trećeg kata svemirskoga broda. „Neću nam naći programera u Crimsonu.“ Tyler je zgrabio novine i otresao kečap sa zadnje stranice. posebno nakon što im je Divya došao pokazati.“ „A druga cimerica Ginny bila je prva“. Divya mu je prišao s leđa i zviznuo primjerkom Crimsona po taci tako da je netaknutu polovicu sendviča zakovitlao ravno na pod.“ Divya se smješkajući složio. za manje od sata trebao je otići na predavanje. Kosa mu je stršala uvis. Tyler se ispružio koliko je mogao i zabacio pogled iza police s knjigama kako bi snimio bratove krakove ispružene tri metra dalje pod identičnom kombinacijom stolca i stola. Svoju je dvometrašku pojavu smjestio u kombinaciju stolca i radnog stola koja je izgledala kao naprava za mučenje.“ 29 . ali kada su vidjeli da Tyler zove brata. Tyler. napola umotan u salvetu. Odabrao je baš tu neman jer nije bila udobna. a momčadski je trening bio izrazito brutalan. na toj stranici ispala treća. Dio sendviča koji je nedostajao još se uvijek kretao unutar njegove usne šupljine i bio je tako zabavljen njime da nije čuo kako mu Divya prilazi. Tyler pruži članak Cameronu. ali naposljetku je došao i stao do Indijca. a oči bile krvave i otečene. a već je iza sebe imao takve napore da je morao primjenjivati posebne tehnike za održavanje budnosti.. a njezina cimerica Kelly druga. čovječe?“ „Sorry za sendvič. a Cameron ga primi s odobravanjem.

Moglo se tvrditi da su Jenny. „Tko je poludio?“ „Pa. Sjećaš se. a definitivno je i slobodan mislilac.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler se morao nasmijati. opa. No Tyler nije vjerovao da bi u ovom slučaju kazna mogla biti teška. Kelly i Ginny. 14 Hamburger i Pommes frittes Crn i Bijel 15 30 . Naravno. Stavljali su u iste sobe klince sa sličnim imenima. A onda i sveučilište. Dogodilo mu se dvadeset tisuća hitova u dvadeset minuta. toliko je ljudi bilo istovremeno na stranicama da su zagušili protok sveučilišnoj mreži. reklo bi se po napisanome. Kad je Tyler bio brucoš. Sviđalo mu se sve što je čuo. Feministice iz kampusa slale su na desetke e-mailova. cure. nekoj vrsti „hot-or-not“ klona. Mali koji je to napravio sad je u velikim problemima. Onaj koji je postavio Facemash vjerojatno će dobiti uvjetnu. nastavio je Divya pokazujući na Crimson. A sad su tri najzgodnije plave cure na godini.“ Tyler je tiho zazviždao. posebno nakon što je netko skužio da zadnjih pet znamenki telefonskog broja njihove sobe znači „3-FUCK“. doduše. Kada je napravio stranice. onog online rasporeda kojim si birao predavanja. Kelly i Ginny najbolji komadi s druge godine. Dečko je morao stati pred dva dekana i starijeg savjetnika. Disciplinska je bila moćna. Hakirao ih je i sve poskidao. dospjele u istu sobu s brojem telefona 3-FUCK. rekao je Cameron trčeći kroz članak.“ Divya je klimnuo. Mnoge. mogla je odrediti suspenziju ili čak ispis. „Srušili su ga prilično brzo“. On i nekoliko njegovih prijatelja ići će pred disciplinsku. Profesori se nisu mogli spajati na svoje e-mail poslužitelje. da dečko nije neki Casanova. „Kaže da ga je ubio sam taj mali koji ga je i postavio. Taj je mali sjebao stvar s tim stranicama. na svom je blogu pričao o uspoređivanju cura s domaćim životinjama. Izgleda da je slike pokrao iz domskih baza. Jenny. odnosno disciplinskoj komisiji uprave koja se uglavnom sastoji od dekana i predstavnika starijih studenata. Sveučilišni odjel koji se bavio pitanjima stanovanja bio je na zlu glasu zbog takvih psina. nije mu bilo jasno da će ljudi poludjeti. uz najmanje dva Black i White15 kompleta. A u srednjoj je navodno bio nekakav kao megahaker. ponekad čak i od odvjetnika i viših zaposlenika uprave. Bile su cimerice i na prvoj godini. Tyler je imao prijatelja u Porcu koji je optužen za varanje na ispitu iz povijesti. Plavuše su rangirane na web stranicama po imenu Facemash. Članak u Crimsonu nije imao veze s Uredom za smještaj studenata. Iako. Bio je to nered najfinije vrste. Možda je baš on to što su tražili.“ Tyler je znao sve o „disciplinskoj“. u jednoj sobi bili su Burger i Fries14. i to je navodno bio rezultat ždrijeba. Iako. koji je studentima omogućavao procjenjivanje djevojaka na temelju njihovih fotografija i koji je prilično uzburkao čitav kampus.“ „Aha. ali je bilo očigledno i da je briljantan programer. „Napisao je i onaj Course Match. „Trebali bismo popričati s tim klincem.“ Tyler je osjećao kako mu krv jače kola žilama. Bilo je vrijeme za dati nekome nogu. „Opa. Svaako se cure iz kampusa neće oduševljavati njime. nitko živ na Harvardu nije vjerovao da je to slučajno. Usporediti domaće životinje i cure? Takvo što ti ne pada na pamet kad redovito ševiš. Reputacija će mu biti malo sjebana.“ Tyler se naslonio i opustio. „Kaže ovdje da mu to nije prvi program“. Tyleru.

da je klinac malo čudan. „Znaš već. „Vidjet ćemo bi li taj mali Zuckerberg htio sudjelovati u stvaranju povijesti. možda bolji nego bilo tko drugi na svijetu – kao virtuoz na violini ili nagrađivani pjesnik. Upozorio me. ili biti jako. Autist vjerojatno nije bio pravi izraz. jako. „Mark Zuckerberg“. jako dobar u nečemu. Znao je da su jako.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Već sam nazvao Victora. jako. to bi vjerojatno bilo to. odgovorio je Divya. Znali su na što je Divya mislio. zajendo su na nekoliko njihovih računalnih predmeta. ali nije se zavaravao. jako. Onaj klinac je očito bio jako. ali kaže li se društveno neprilagođen. odlučio je Tyler. „I kako se mali zove?“ pitao je Tyler već mozgajući unaprijed.“ 31 . „Pošalji mu e-mail“.“ Tyler i Cameron su se pogledali. Da bi upao na Harvard. Tyler je bio sklon pomisliti da su on i brat mu bili iz prve skupine. trebao si ili imati sve petice i biti dobar u nekom sveučilišnom sportu. jako dobar s kompjutorima jer nikako nije izgledao kao neki blistavi sportaš. kao neka vrsta socijalnog autista. jako dobri u ekipi.“ „Kako čudan?“ pitao je Cameron. Zna ga. Po Harvardu su šetali deseci takvih. doduše. lupkajući po Crimsonu.

Njegova avantura je imala plemenitu podlogu. ali ništa više. gdje god bi naletjeli na Marka. Harvard Yard izgleda prilično jednako kako je izgledao zadnjih tri stotine godina. Štoviše. e-mailove ili čak svoje dečke da osobno prenesu poruku u blagavaonici. Eduardo je znao da nelagoda nije proistekla samo iz odjeće u kojoj je moramo biti. koji su ga svi natjerali da se ispričava i ispričava zbog zbrke koju je nehotice izazvao. POGLAVLJE – POVEZIVANJE Gledano s prilaznih stuba Knjižnice Widener. Nikada nije namjeravao pustiti Facemash na upotrebu cijelom kampusu. dobacio je Eduardo i ponovo se zagledao u travnjak. Pratio je pogledom dvije zgodne brucošice kako žure niz jednu od stazica. dijelom zasjenjen jednim od masivnih stupova koji su držali krov velike kamene knjižnice. predavaonicama. Akrobacija. da su ga stavili ni manje ni više nego pred tri dekana. Tijekom ispitivanjapred disciplinskom je odmah priznao krivnju za provaljivanje u računalne sustave. ali i istaknuo da su njegovi postupci rasvjetlili mnoge ozbiljne sigurnosne propuste u sveučilišnom sustavu. Eduardo je sa svojeg povišenog položaja jedva hvatao vrh Memorijalne crkve u daljini. Bilo je u toj situaciji i nečega zanimljivog.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 9. niti Canaday. a to je da Marku nikako nije bilo jasno zbog čega su se uopće svi toliko uzrujali. Okupljeni dekani sjedili su i gledali kako je sav zajapuren glumatao i shvatili da nije loš dečko. Nije mu sinulo da će se cure naljutiti jer ih dečki 32 . U tom trenutku. probio se kroz sveučilišne sustave zaštite i stvarno je skinuo slike. Niti Centar za znanost svemirskih linija. iako dekani tu zanimljivost nisu smatrali razlogom za veselje. najbolji argmenti u obrani po pitanju tog posla s Facemashem bili su njegova društvena osakaćenost i zbunjenost reakcijama koje je izazvao. nego samo nije razmišljao kako razmišljaju drugi klinci. i bio je odmah spreman dobrovoljno ukloniti uočene propuste. za razliku od inače. kutijasta brucoška spavaonica. Istini za volju. „Bilo je neugodno“. nego se radilo o beta-testiranju koje je izmaklo kontroli. Uzane stazice obrubljene drvećem vrludaju između krpica detaljno uređivanog travnjaka. a da se ne spominju i dva stručnjaka za računalnu sigurnost. Nosile su jednake Crimson šalove. iako je Eduardo imao osjećaj da u svim tim stotinama godina niti jedan student nije prošao bizarnu torturu kakvu je otrpio klinac pokraj njega. Takav je prizor imao težinu. Također. možda čitale o njemu u Crimsonu ili vidjele kakav post na internetskom oglasniku kampusa. Mark je nosio odijelo i kravatu i činilo se da mu je nelagodno. da su i one vjerojatno čule za Facemash. branio se. Možda su bile čak i svjesne da je ni sat prije Mark morao sjesti pred Disciplinsku komisiju i braniti svoje postupk. pa i u knjižnici. osim grupa. niti jedna novija zgrada nisu narušavali strogu ozbiljnost kontinuuma sveučilišta svjesnog svoje povijesti. I on je gledao cure kako prelaze travnjak. navukao je i bijes žena: mnoge su slale pisma. Prastare zgrade od kamena i cigle prekrivene su složenim uzorkom zavijutaka bršljana poput vena ostarjele arhitektonske kože. a ne želja da se web stranicama napravi kakvo zlo. težinu stoljeća sličnih prizora. Mark se usudio dometnuti da je sam zaustavio rad stranica kada je shvatio da je počela epidemija. Možda je i on razmišljao o njima kao i Eduardo. odgovorio je posprdno Mark. Ono što ga je stvarno zbunilo je bijes raznih ženskih grupa s kampusa koji je navukao na sebe. Bacio je pogled na Marka koji je sjedio na stubi prekriženih nogu. Pa da. „Pomalo nalik na kolonoskopiju“. a jedna od njih je podigla kosu u pundžu i otkrila komad porculanski bijelog vrata. na jakom suncu kakvo prži u jedanaest sati.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi rangiraju prema izgledu. A opet, kvragu, Mark je kao i Eduardo, kao i vjerojatno svaki drugi student na svijetu, uspoređivao cure s grupe prema njihovoj privlačnosti. A tako je otkako postoji institucija školstva. Eduardo je bio sasvim siguran da će jednog dana neki paleontolog naći špiljske crteže procjenjivanja djevojaka iz vremena neandertalaca. Takvi popisi su jednostavno dio ljudske prirode. Onome tko je sa strane promatrao te probleme moglo je biti jasno da je Markov problem bio to što nije mogao shvatiti da neće baš svima biti drago znati ono o čemu su on i njemu slični šmokljanski prijatelji razgovarali nasamo. Predložiš li uspoređivanje cura s domaćim životinjama, ljudi popizde. U svakom slučaju, mnogo ljudi je popizdilo na Marka. Dekani su ipak bili blagonakloni i odlučili su da ga neće zbog Facemasha izbaciti sa sveučilišta. Rekli su mu da se kloni nevolja sljedeće dvije godine, inače... Nisu opće jasno objasnili kamo je vodilo ono „inače“, ali u svakom slučaju Mark je oštro dobio po prstima. Akademski status mu nije narušen tim slučajem. No njegova reputacija u kampusu nije mogla proći tek tako. Ako je prije Facemasha imao problema sa ženama, nakon njega će mu situacija biti nalik nemogućoj misiji. S druge strane, ljudi su sada znali tko je Mark Zuckerberg. Za to se pobrionuo članak u Crimsonu. List je čak popratio događanja oko Facemah debakla svojevrsnim epilogom u uvodnom članku jednog broja i zaključio kako je broj posjeta na stranicu ukazao na potrebu za servisom koji bi omogućio stvaranje zajednice za razmjenu slika, još nejasnog oblika, ali možda ne s tako negativnim prizvukom. U svakom slučaju, Mark je podigao prašinu, a ni to nije malo, zar ne? Kad su se dvije brucošice odšetale iz kadra, Mark je posegnuo za svojim stražnjim džepom, izvadio komad presavijenog papirića i okrenuo se Eduardu. „Pokazat ću ti nešto. Što misliš o ovome?“ Dao mu je papirić, a Eduardo ga je rastvorio. Bio je to otisnut e-mail s Markovog računala: Hej, Mark, prijatelj mi je dao tvoj e-mail. Uglavnom, ja i moja ekipa trebamo web programera koji radi php, sql, a poželjno bi bilo da ima temelje i jave. Već smo daleko odmaknuli s izradom stranica i htjeli bismo da budeš dio programa za koji smo sigurni da će uzburkati život na kampusu. Molim te, nazovi me na mob ili mi pošalji mail da znam kad bismo mogli malo popričati na telefon i sresti se sa sadašnjim programerom. To bi trebalo biti uistinu vrijedno iskustvo, i to pogotovo ako imaš poduzetnog duha. Detaljnije kad se javiš. Pozdrav. U potpisu e-maila je stajalo ime Divya Narenda, a mail je poslan i nekome tko se zvao Tyler Winklevoss. Eduardo je dvaput pročitao poruku pažljivo je razmatrajući. Izgledalo je kao da su to klinci koji rade na nekom tajnom web siteu i javili su se nakon što su vidjeli Facemash i pročitali Crimson, u nadi da će im on pomoći napraviti što god to namjeravali. Sigurno nisu znali Marka, nego su se odazvali njegovoj reputaciji, njegovoj iznenadnoj ozloglašenosti. „Poznaješ li ih?“ pitao je Mark. „Divya mi nije poznat, ali znam tko su blizanci Winklevoss. Na četvrtoj su, mislim da žive u Quadu. Veslaju.“ Mark je klimnuo glavom. Naravno da je i on znao blizance Winklevoss. Nije ih znao osobno, podrazumijeva se, ali nije mogao ne primijetiti ih prije ili kasnije. Teško je ne primijetiti identične blizance dvometraše. Ipak, ni Mark ni Eduardo nisu nikada progovorili ni riječi s njima, a nije ni da su se kretali u istim krugovima. Tyler i Cameron su bili članovi Porcelliana. Bavili su se sportom i družili se s takvima.
33

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Hoćeš li im se javiti?“ „Zašto ne?“ Eduardo je slegnuo ramenima. Pogledao je ponovno e-mail. Istini za volju, nije mu se sve to sviđalo. Ni Winklevossi ni Divya nisu mu bili poznati, ali je znao Marka i nije mogao zamisliti da bi se mogao slagati s takvim društvom. Trebala je posebna vrsta „razumijevanja“ da bi se s Markom moglo slagati na dulje staze, razumijevanja kakvo likovi poput blizanaca Winklevoss nisu nalazili za likove poput Eduarda i Marka. Naravno da je Eduardo napravio veliki pomak otkako se počeo kretati po Phoenixu i raditi na svojoj inicijaciji. Za koji tjedan, bio je prilično siguran, to je trebalo biti gotovo, a on postati punopravni član kluba. Ali golema je razlika između članstva u Porcellianu i u Phoenixu. Smisao Phoenixa je bio naučiti kako se priča s curama, dobro se oblokati i, bude li sreće, nešto poševiti. U Porcellianu su učili kako vladati svijetom. „Jebo njih, ako mene pitaš“, uzvratio je Edurdo. „Ne trebaju ti.“ Mark je uzeo papir i vratio ga u džep, pa se posvetio vezicama i olabavio si cipele. „Ne znam“, rekao je na način da je Eduardu bilo jasno kako je odluka već donesena. Možda je nešto u Marku nalazilo druženje s ljudima poput blizanaca Winklevoss privlačnim, a možda je i u tome vidio priliku za neku novu svinjarijicu poput Facemasha, nešto što bi moglo biti zabavno. Ili, Markovim uobičajenim riječima: „Moglo bi biti zanimljivo.“

34

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

10. POGLAVLJE – 25. STUDENOGA 2003.
„Sranje! Dečki, stavljajte svoje cure pod ključ! Gle tko nam je došao na večeru.“ Tyler i Cameron su trčećim korakom došli skoro do polovice blagovaonice u Kirklandu kada se to dogodilo. Tyler je ugledao bika u obliku studenta frajerski iskešene pozamašne gubice, koji glumi da će ga oboriti, i nije se mogao ne nasmijati. Sama je pomisao da će neopaženo proći kroz blagovaonicu nekog od domova na rijeci bila apsurdna. Obojica su imala dosta prijatelja u Kirklandu. Na rijeci su živjeli njihovi kolege s godine, nekoliko članova Porca i niz ljudi iz veslačkog saveza. Davis Mulroney nije pripadao ni u jednu od tih skupina, ali je bio neizbježan budući da je bio oko 150 kilograma težak ragbijaš i još je nalijetao na njih. Tyler je probao eskivirati, ali je bio prespor i Davis ga je zahvatom oko struka podigao u zrak i tako držao dok je polako brojao do pet. Spustio je Tylera, pa im obojici pružio ruku značajno strignuvši čupavim obrvama. „Pravimo se važni pred sirotinjom s rijeke, ha? Što vas dovodi ovamo?“ Tyler je pogledao Camerona. Obojica su pomislila da je bolje do daljnjeg razgovora s malim hakerom držati u potaji. No projekt im nije bio baš potpuno tajan. Njihovi su prijatelji znali za nj, a i poneki od porcellianske braće; mali Zuckerberg je u tom trenutku bio toliko vruć da je sjajio u mraku, a njihov projekt baš nije bio spreman za medijsku pokrivenost tipa Crimson. Štoviše, nisu ga još ni bili upoznali, ali su znali da je prilično zainteresiran za njihove stranice i da je želio postati dio onoga što su pokrenuli. I Divya i Victor već su bili izmijenili mnoge e-mailove s njim i obojica su dobila dojam da je prilično zainteresiran. Ono što im je napisao u jednom svježijem e-mailu uvjerilo ih je da se svakako isplati potegnuti do tog doma na obali. Ja sam za razgovor, ali se sada moram baviti posljedicama Facemasha, pa može onda sutra? Definitivno sam zainteresiran čuti o tom vašem projektu. Ali naći se na večeri u Kirklandu nije bilo isto kao raditi u pravom ortakluku i Tyler nije htio da cijeli kampus zna da su on i brat u suradnji s malim koji je postavio Facemash prije nego do te suradnje uopće dođe. Opet, bilo je blesavo očekivati da bi mogli ući u Kirkland i ne susresti se s hrpom prijatelja. Davisova je cura bila cimerica neke Cameronove bivše, a u svakom slučaju veslači i ragbijaši imali su slične rasporede treninga i stalno su nalijetali jedni na druge. „Čuli smo da je danas sloppy-joe“i, odgovori Tyler. „Mi smo uvijek za dobar sloppyjoe16.“ Davis se nasmijao. Pokazao je rukom na stol kraj prozora popunjen prilično krupnim dečkima odjevenim u identične Harvard-trenirke. „Zašto nam se ne biste pridružili? Idemo poslije ovoga u Spi, možda i do Graftona. Mojem kompi dolaze neke cure iz Wellesleya Fuck Truckom17. Bit će zabavno.“ Tyler je zakolutao očima. Taj Fuck Truck je bio zasebna institucija Harvarda, a u stvari se radilo o manjem autobusu koji je vozio na ruti između Harvarda, ženskih škola u okolici i kampusa u kojima je bilo libernijih kolegica. Prometovao je uglavnom vikendima. Svaki društveniji harvardski diplomac je barem jednom u akademskoj karijeri putovao Fuck
16 17

Vrsta hamburgera u kojem je umjesto pljeskavice smjesa mljevenog mesa, luka i kečapa. Fuck = jebanje; Truck = kamion 35

Tyler je prvi prišao i pružio mu ruku. Ima neki seminar koji nije uspio izbjeći. Procijenio je da je preostalo još deset do petnaest sati programiranja – ništa što programer Markovog kalibra ne bi sredio s lakoćom. Ipak. U početku je nastojao biti kratak i jasan i objasniti kakva ih je ideja potaknula osmisliti sastajalište mladića i djevojka s Harvarda na kojem bi se upoznavali. Sviđala mu se zamisao web stranica za upoznavanje djevojaka i bio je siguran da programiranje ne bi trebalo biti preteško. neki krakati s kovrčavom crvenom čupom. a Cameron je predložio neka sam pogleda. Cameron ga je povukao za ruku i pokazao mu stol na kraju četverokutne prostorije. a Tyler se udobno smjestio u stolac i gledao malog kako ga pažljivo prati. a mogli bi i tražiti poveznice među njima. o tome kako se. pa je uskočio čim je Cameron zastao. Tyler je bio u stanju zatvoriti oči i prizvati sladak i opojan miris smjese alkohola i parfema koji se odavno uvukao u sjedala od skaja. Što se više radilo o računalima. Dodao je i da bi stranice trebale imati dva odjeljka. Dok je hodao nije se mogao otresti zamisli da je Fuck Truck zapravo analogan projektu koji on i brat pokušavaju pokrenuti. „Zvat će se Harvard Connection“. Klinac im je mahao sa sredine stola. „Ako stranice budu uspješne.“ Držati Markovu ruku bilo je kao da držiš krepanu ribu. ali u svakom slučaju dignuo se i ostavio Marka čim su se blizanci približili. rekao je. „Tyler Winklevoss. Sve na jednom mjestu. Nije izgledalo da će Mark nešto reći. Možda je bio cimer. S njim je za stolom sjedio još jedan klinac. U jednom bi se korisnici upoznavali radi izlazaka. Bilo je dovoljno tražiti od Victora neophodne sigurnosne šifre kako bi dobio uvid u Victorov rad. a drugi bi bio predviđen za povezivanje. ali možda ovih dana. To bi te opet dovelo u Crimson. Sredstvo za što tješnje povezivanje mladića i djevojaka. pa je Tyler krenuo na stvar. povezivali se. ljudi upoznaju na neučinkovite načine te je vrlo teško naći pravu osobu. izgledalo je kao da se od ostalih klinaca ludih za kompom razlikovao po tome što je dijelio strast i viziju koju su blizanci ulagali u projekt. Ovo je moj brat Cameron. osim što bi se umjesto truckanja u autobusu tipkalo po tipkovnici prijenosnika. I želimo da ti budeš ključna figura u svemu tome. Vidio je kako se Mark sve više i više zagrijava za ideje o kojima je pričao njegov brat. po njegovom mišljenju. Potom je dao puni opis web stranice koju su htjeli izgraditi.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Truckom. Cameron je krenuo u detalje. Pitao je koliko je daleko Victor odmaknuo s kodiranje. a Cameron Tyleru zdesna. ali te večeri nije mu bilo ni do Fuck Trucka ni do onoga što je vozio. Upravo bi Harvard Connection to izmijenio spajajući ljude putem njihovih sličnih sklonosti ili bilo čega što oni sami stave na stranice umjesto da ih spaja fizičkom pristupačnošću. Tyler je vidio da bi mali htio znati što je u tome njegovo kako bi završio i pokrenuo te stranice. a koža mu je izgledala bljedunjavo kao da već dugo nije vidio sunca. Zatim je ušao u filozofiju koja je ležala ispod svega toga. Tyler je sjeo na stolac nasuprot. „Ali. što je bilo najbolje. Studenti bi mogli stavljati svoje slike i osobne informacije. odmahnuo hrgama za stolom i krenuo niz blagovaonicu. izgledalo je da je Mark odmah sve shvatio. Harvard Connection bi bio alat koji bi se moglo opisati kao elektronički Fuck Truck. Žao mi je što Divya nije uspio doći. krenuo je odmah u srce problema.“ Potapšao je velikog po ramenu. Nosio je laganu vjetrovku i kratke hlače iako je vani bilo oko nule. „Sorry. samo što će te ovaj put opjevati. stari. danas ne mogu. supermarket u kojem nalaziš kolegicu iz snova. što je još važnije. svi ćemo zaraditi“. to je više iz njegove pojave iščezavala štreberska neobičnost i. a ne sahraniti. kratke tamne kose i prilično zapuštene brade. Iako mu se iz izraza lica teško moglo nešto dokučiti. razmjenjivali informacije. to će biti jako cool.“ 36 . a čak je mogao i skinuti kod na svoj komp i nastaviti raditi na njemu.

Do tada Mark može pokretanje stranica iskoristiti kako bi popravio sliku javnosti o sebi. još bi bio i u središtu pozornosti. ruka se više doimala kao ruka živahnog inženjera. svima će biti dobro. tko zna. toliko čudnog kao da mu je nelagodno u vlastitoj koži. Bili bi partneri u projektu i ako projekt donese novac. I Tyler je otišao od stola ushićen činjenicom da je našao nekog tko je uistinu shvaćao što on i brat žele postići. ponuda je bila sasvim jednostavna. Tyler uopće nije znao maloga – ali tko se ne bi uzvrpoljio na takvu ponudu? Do završetka sastanka Tyler je znao da se mali upecao. Neka te stranice malo živnu i on na tome postane pomalo slavan i. A ima li prikladnije proslave od posjeta Fuck Trucku? 37 . K tome. što se kompjutorašima zapravo nikad ne posreći jer ih obično odgura u pozadinu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Onako kako je Tyler to vidio. možda postane sasvim druga osoba. Dajte mu društveni život. Tyler je znao da će ga time dobiti. Kada su se opet rukovali. Kad je gledao malog u dnu blagovaonice. razbijete njegove šmokljanske okove. dovedite ga do cura do kakvih se ne dolazi u računalnom praktikumu. Bio je toliko ushićen da je odlučio kako on i njegov brat zapravo imaju vremena pridružiti se mladim ragbijašima na jednom piću. a manje kao mrtva riba. Harvard Connection se pomaknuo korak bliže ostvarenju i možda je bilo vrijeme da se malo i proslavi. Na kraju bi mogao koristiti taj site kako god hoće da popravi svoj društveni status.

u stvari. Kao da su željeli rekonstruirati razorno djelovanje i štetu koja im je tek deset dana ranije nanijeta konačnom inicijacijom. tog trena Eduardo nije ni najmanje bilo do pizze. uspred prosinca se na dijelovima uz obalu već hvatao led. a da stvari budu ljepše. novaci su stali pred bilijarske stolove podijeljeni u dvije grupe i svaka je dobila po jedan Jack Daniels. vratio se iz Miamija u dom tek večer prije. Eduardo je skoro pao u nesvijest kad je to čuo. ali se uspio prisjetiti da su ih potjerali do rijeke i da je još uvijek bio u smokingu. Nakon slijetanja na Logan. No. a zatim proslijediti bocu sljedećem i tako sve dok je nisu ispraznili. bez sumnje jedne od najluđih u njegovom životu. ali taj put s još većom bocom votke. emitirao sezao je nekoliko ulica u krug. Tek je prvi tjedan siječnja i još je trajao dvotjedni zimski odmor pa predavanja nisu ni počela. Ipak je popio gutljaj ledene vode iz čaše pred sobom i pokušao shvatiti što znače mali križići i kružići na meniju. Te noći u planu nije bilo nikakvo plivanje. zapravo prekrcanim pizzama. Zapravo. je bio jedan od njegovih najdražih restorana na Trgu Harvard. Rijeka Charled je bila slavna po svojoj zagađenosti. borio se protiv poriva da potrči u svoju sobu koliko ga noge nose. Mirisi su ga gušili i najprivlačnije mu je bilo sklupčati se na podu separea. nego samo još lokanja. Cambridge 1. Miris koji je Cambridge 1. Eduardo i nije imao izbora. Već i pomisao na hranu ugrozila bi njegovu krhku ravnotežu. htio se odmoriti nakon tolikog boravka s obitelji. Eduardova je momčad izgubila i za kaznu su morali ponoviti to sranje. Počela je sasvim nevino: inicirani su odjeveni u smokinge paradirali gore-dolje Harvardskim trgom.POGLAVLJE – CAMBRIDGE 1 U neka bolja vremena uživao bi u nadražajima koje su mu donosili mirisi prženog češnjaka i parmezana što su miljeli iz otvorene kuhinje u kombinaciji čelika i stakla. Glava mu je pulsirala.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 11. Phoenix mu je značio previše da bi se okrenuo i otišao u tom trenutku pa se kao i drugi novaci pozabavio cipelama i čarapama. ali pijan?! A opet. Preplivati ga trijezan bilo je dovoljno užasno. Eduardo se unatoč svojoj boli morao nasmiješiti kad se sjetio te noći. tamo je našao nekoliko novih kolega i oni su bez oklijevanja odmah ubacili u petu brzinu. Preko Charlesa i natrag. Zacijelo je postojao razlog zbog koga su bili popunjeni svaki separe i skoro svaki stolac malenog šanka kraj zahuktale otvorene kuhinje. Štoviše. Sjećao se i kako su im starija braća rekla da će se opet utrkivati. Svaki novak je morao popiti što je više mogao. ali Eduardo je rijetko kada proživljavao ovako teška vremena. Na žalost. Eduardo se vratio u kampus sa snažnom potrebom pročišćenja i tu je glad bez ikakvih problema utažio u Phoenixu. Jedan stariji član kluba dao je znak žviždaljkom i utrka je počela. ali taj put u plivanju. pokrije se preko glave i nestane na dva dana. ritualnih 38 . Rituali su počeli starmodnom „utrkom čamaca“. tada su sva braća istrčala iz mraka umirući od smijeha i vrišteći od zadovoljstva. krenuo je ravno u Phoenix. Sjećao se kako je bilo jebeno hladno stajati u tankoj maloj jakni dok prosinački vjetar prodire do kože kroz skupu bijelu košulju. mirno otploviti u nesvijest. Nije krivio restoran za svoje stanje. legne. Nakon toga se Eduardovo sjećanje o toj noći gubi u magli. a oči ga pekle kao da plutaju u varikini. Izvukao bi se kada bi to napravio. Uglavnom bi se veselio ovdašnjim debelim. a nakon toga su ih čoporativno vratili u matično gnijezdo u Ulici Auburn i uveli u gornju dnevnu sobu klubskog doma. Stao je u vrstu među ostale na samom rubu obale i nagnuo se naprijed… Bogu hvala.

što je imalo i društvene elemente. Izgledao je kao da ga unutrašnja energija tjera na pucanje po šavovima. koliko ga je znao. Kao nešto iz stvarnog svijeta: prava društva. reče Mark. odmah nakon incidenta s Facemashom. ali su bile nespretne i nitko ih nije koristio. ne bi li mogli napraviti stranice koje bi nudile baš to? Internetsku zajednicu prijatelja s njihovim slikama. Jednostavno rečeno. ljudi su pokazali zanimanje. pitao se Mark. „Mislim da sam naletio na nešto“. Grossmanove stranice nisu bile naročito atraktivne i nisu se bazirale na fotografijama i 39 . ako su se ljudi htjeli spajati na stranice da bi bacili pogled na svoje prijatelje. Mark je počeo razvijati jednu zamisao. ljudi sami postavljali svoje fotografije. što ih zanima u životu. Neka „upadaju“ kao kad ulaze u klubove i neka stvaraju svoje internetske krugove poznanika. koliko je Eduardo znao. nego gungulom koju je Mark iskusio iz prve ruke. Grossman je čak na njegove stranice dodao i Zajednički facebook svih domova (Universal House Facebook) i Mark je sigurno pogledao taj detalj ali. Osjećao se uistinu toliko loše da je već odlučio izići iz separea i krenuti prema vratima. počeo je odmah obrađivati stvar. barem ne na Harvardu. Postali su mu dostupni svi gornji katovi i svi kutići. Nakon toga je prešao na razvoj nečega po imenu houseSYSTEM. razlog zanimanju je bilo to što su to bile cure koje su klinca s Harvarda poznavali. Želio je nadalje dati ljudima mogućnost pozivanja prijatelja da im se pridruže. Friendster nisu bile stranice zatvorenog tipa. teško da je itko drugi tome pridao ikakvu pozornost.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi igara i čestitanja na sve strane. U prvi mah je zaključio da je riječ o prilično zapanjujućoj zamisli. Postojale su stranice po imenu Friendster i činile su se sličnima. Htio je napraviti stanice na koje bi. Mark je sjeo u stolac nasuprot Eduardu koji se istog trena vratio pred svoju vodu i meni. je li to prijateljstvo. koliko su stari. ali koja na Internet postave sami članovi. Neki klinac s kampusa po imenu Aaron Greenspan je nekoliko mjeseci ranije upao u frku jer je postavio stranice internetskog kluba u koje se ulazilo harvarskom e-mail adresom i matičnim brojem kao zaporkom. Prema izgledu Markovog lica. Za nekoliko sati inicijacija je bila završena – Eduardo je postao punopravni phoenixovac. dok su mu oči nedvojbeno gorjele. iako su se njene karakteristike činile poznatima. za razliku od Facemasha. bilo kojim sadržajima u koje bi se moglo ulaziti klikom miša i razgledavati. Mogao je pretpostaviti čemu su služile i to je bio uzrok stanja u kojem je sjedio u pizzeriji. Dakle. odlučnim sjajem u očima. Odjednom je zaboravio glavobolju. Što to traže online. Činjenica da je toliko mnogo ljudi posjetilo stranice i glasovalo bila je očit dokaz da doista postoji zanimanje za kolege s predavanja u neformalnom okruženju interneta. kakvim je Mark opisivao svoju zamisao. nije izgledalo da će nešto naručiti. neke i osobno. Nekakva ekskluzivna društvena mreža u kojoj moraš poznavati ljude na siteu kako bi im se mogao pridružiti. Gdje su odrasli. Zapravo je počela Facemashom. Razlog nije bio što su na stranicama bile slike djevojaka jer se na internetu mogu naći tisuće mjesta s milijunima fotki zgodnih cura. Na njegovo iznenađenje. prethodne večeri je čak saznao i za spavaće sobe iako u klubu nitko nije stanovao. Možda predavanja na koja idu. Doimala se kao nešto veliko. profilima. rupice i sitnice doma u kojem je trebao provesti velik dio svojeg budućeg društvenog života. „Razmišljam da ostane jednostavno i da to nazovemo the Facebook“. ljubav ili što već. Tijekom prethodnih mjesec dana. nego bi i opisivali sebe. Eduardo je taj tren odlučio da će ipak izdržati još nekoliko minuta. i to iznad svakog očekivanja. Nije često viđao takav sjaj u Markovim očima i. Nešto što bi barem moglo opravdati susret u talijanskom restoranu umjesto u blagovaonici u kojoj su obično ručali. taj je sjaj nagovještao nešto „zanimljivo“. No spazio je Marka kako se probija kroz restoransku gužvu s kapuljačom preko glave i čudnim. Ne samo da bi stavljali svoje slike. Ne stranicama kao takvima. Eduardo je zatreptao.

Istini za volju. Na kraju krajeva. pospajao ih u glavi i podigao za jednu potenciju. Unatoč tome. Kako mu je Mark prenio. Mark nije imao namjeru ništa „rehabilitirati“. „Mislim da zvuči super“. ali i zahtjevalo puno posla. Eduardo je bio prilično siguran da je Mark ostao u kontaktu s njima putem e-maila i telefona. pobijedio je i Disciplinsku komisiju. ali to što oni rade neće biti ni interaktivno niti išta slično. Mislim da nema veze gdje se sve još javlja. Pobijedio je i harvardske kompjutore. Radilo se o seljenju svoje stvarne društvene grupe na internet. Kako je njima palo na pamet upregnuti njega i njegove sposobnosti? Dvojici veslača koja su mislila da su gospodari svijeta. Mark je morao baciti pogled na taj site. imao je previše problema sa svojim predavanjima a da bi trošio vrijeme na impresioniranje dvojice napumpanih porcellianaca. Nešto kao fina verzija stranice Match. kao i stranice za koje su oni mislili da im Mark dovrši. Uopće ne govorim o tome. u kojem su klinci mogli provjeriti koje predmete pohađaju oni drugi klinci. Vjerojatno zato što su ti koji jesu i zato što je Mark takav kakav jest. Naravno da se i Friendster dijelom ugradio u to. dobro promislio i zaključio da nije vrijedno njegovog vremena. mjesto gdje bi ekipa tražila nešto za ševu. ispalo je da su stranice bile tek neka vrsta servisa za upoznavanje. rekao je Eduardo. Zvučalo je prilično zanimljivo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi profilima. To je bilo Markovo područje. „Aha. I the Facebook je vrlo općenit pojam. a Eduardo nije bio stručnjak za računala. Dustin Mokovitz. no nisu li i svi ostali? Mark je sigurno pokupio sve te stvari. Markova ideja je uistinu bila drugačija. obratio bi se svojim cimerima. „Ne radi li sveučilište na nečemu što bi trebalo biti neka vrsta online facebooka?“ Eduardo je mislio na ono što je pročitao u članku o Facemashu u Crimsonu. Izgledalo je kao da je Mark dosta razmišljao o toj ideji.“ Interaktivno – interaktivna društvena mreža. Bila je već lijepo razvijena. Jedan od njih. Vjerojatno su u njemu vidjeli klinca koji će objeručke prihvatiti ponudu u nadi da će „rehabilitirati“ svoj imidž radeći njihove stranice. Očito je i Marku bilo do toga. i sprdao se s njima govoreći kako i njegovi najjadniji prijatelji imaju više smisla za privući ljude na web stranice nego Divya i Winklevossi. Ako je Mark mislio da može napraviti takve stranice. barem u njegovoj glavi. možda kada je otišao na praznike roditeljima u Dobbs Ferry? Dok je sjedeći u svojoj sobi gledao u zaslon kompa? Na predavanjima? Bio je prilično siguran da napad spoznaje nije bio posljedica druženja s Winklevossima. Zašto se nije prvo obratio njima? Sigurno je postojao neki razlog. Eduardo je bio siguran da su blizanci potpuno pogrešno procijenili njegovog prijatelja. Eduardo se želio uključiti. Ali trebat će nam nešto gotovine da unajmimo servere i pokrenemo ih. Prepričao mu je onaj večernji sastanak u tančine. bio je u kodiranju dobar barem kao Mark. Druga sveučilišta su ih imala i bile su to neka vrsta albuma za slike iz sveučilišnog života i slično. Restoran je nekamo nestao i sve što je vidio bio je Markov žar za radom na projektu. ali u zemlji weba i računala Mark je bio kralj. Mark je u svojim očima bio nekoliko klasa iznad blizanaca. Eduarda je zanimalo kad mu se upalila lampica. Mark zapravo nije ni radio za njih. Eduardu je bilo jasno da je to nešto više od Facemasha. 40 . „I je super. nešto što je u sebi nosilo i stvari koje je Mark napravio programom Course Match. Bacio je pogled na materijale. iz pitaj Boga kojih razloga. Koliko je Eduardu bilo poznato. Facemash ga je solidno usosio. o tome kako je sveučilište zapravo i samo planiralo napraviti stranice koje bi bile jedinstveni studentski facebook. ali je poslao svijetu točno onu poruku koju je želio poslati: Mark je pametniji nego itko drugi. Naravno. Da nije tako.com. Možda su bili glavni u društvenom svijetu. onda bi to i mogao.

Jednostavno. bogato ukrašeno ziđe i veličanstvena glava vepra na ključnom kamenu. 12. Ne samo Winklevossi ili Greenspan. Eduardo je iz bogataške obitelji. seksi primjena i osjećao ekskluzivnosti. seksi i ekskluzivno. Mark je rekao ničim izazvan. napraviti uspješne web stranice bilo je nešto sasvim drugo. a ni društvenog života.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi To je bilo to. obojana crno kao noć i gledala su ravno na Aveniju Massachusetts kroz još veću i crnju kamenu kapiju sa svim potrebnim elementima kao što su šipke od kovanog željeza. onih tristo tisuća dolara koje je zaradio trgujući naftnim ročnicama. Kojem bi se svojem prijatelju Mark mogao obratiti? Eduardo je bio bez sumnje društveno najsposobniji među njima. Nije bilo šanse da ijedan brucoš prođe kroz vrata i pogleda ih a da ne osjeti barem nelagodu. ako i ne i trenutnu paranoju. rekao je Eduardo i rukovali su se preko stola. a što je još važnije. No. Bio je to neka vrsta Phoenixa. Kao neki od harvardskih klubova. Eduardo je imao novca. „Može“. Eduardo je želio vjerovati da postoji još nešto. ali Eduardo je smatrao ideju previše dobro da je tek tako ostaviti neka uvene. Po cijelom je kampusu bilo klinaca koji su radili web stranice. bila je to Markova ideja.“ Eduardo je opet klimnuo. samo online. Eduardo je poznavao još desetak studenata koji su pokušavali iz svojih domskih soba pokrenuti internetske biznise. Stvar je u tome da ih zapravo sada i nemam. profit nastao zahvaljujući opsjednutosti meteorologijom u algoritmima kojima je predvidio utjecaje uragana. nego je trebao odmah biti predsjednik. „Tisuću dolara za početak. Prije ili kasnije će koju i poševiti. a Eduarod je mogao za dvadeset minuta imati tisuću dolara u ruci. Na kraju krajeva. „70 je za mene. Štoviše. Samo zgradu bi se moglo nazvati čak bezličnom.“ Eduardo se nasmiješio. počeo izlaziti s curama. Možda nikada i neće zaraditi novac. Vrata su bila golema. Eduardo je odrastao u svijetu biznisa. The Facebook je imao sve elemente uspješnih web stranica. propupao. „Ovo će biti stvarno zanimljivo. Jedna je stvar biti voditelj Udruženja investitora Harvarda no. Mark nije imao spomena vrijednih društvenih vještina. ali ako se ti isprsiš koliko možeš. 30 za tebe. Jednostavna ideja. pa u srednjoj je odbio milijunsku ponudu Microsofta. U toj varijanti Mark ne samo da bi trebao upasti. bilo je dovoljno prošetati se do prve banke. Eduardo bi financirao i donosio financijske odluke. zgrada 41 .“ Eduardo je klimnuo glavom. Mogao je pomoći u vođenju projekta kako vjerojatno ni Mark ne bi mogao jer nije bio klinac sklon poslovnom promišljanju. „Firmu dijeli 70 : 30“. Iako je izgledala kao obična četverokatnica sagrađena iznad trgovine ozbiljnom odjećom. SIJEČNJA 2004. mislim. možda budemo imali dosta da pokrenemo cijelu priču. Krenuo je. Mnogi od njih su se bavili društvenim životom kakav su svojim stranicama htjeli postići blizanci Winklevoss ali ničija ideja nije zvučala kao Markova. „Što misliš koliko će na trebati?“ pitao je Eduardo. Mark mu je uzvratio osmjehom. Eduardo je upravo postao član Phoenixa. Mogao je pridonijeti novcem i savjetima. Ono o čemu je Mark govorio bile su stranice namijenjene druženju. samo što si se mogao učlaniti iz komfora svoje sobe. Znao je da Mark nije bogataš. S tom je idejom možda mogao pokazati ocu koliko je već naučio. I ti si financijski direktor. Zvučalo je pošteno. a Mark ga je trebao i – možda je to bilo sve. POGLAVLJE – 14. i sam je imao novca. Mark je trebao novac za pokretanje svojih stranica.

blizanci i Divya međusobno su razmijenili pedeset i dva e-maila i obavili pet-šest telefonskih razgovora. Da su u društvu bili samo Cameron i Tyler. Franklin Delano Roosevelt nije primljen u članstvo i on će to kasnije nazvati „najvećim razočarenjem u njegovom životu“. uistinu presporo. Moto Porcelliana dum vivimus. najbolji među njima. Porcellian je bio „kuća od pravila“. proučio koliki dio stranica je već gotov i bio je spreman odraditi svoj dio posla kako bi se stranice postavile i pokrenule. Prošla su dva mjeseca od njihovog naoko idiličnog sastanka u blagovaonici Kirklanda i čitavo je vrijeme mali govorio kako njihova suradnja na Harvard Connectionu ide sjajno.. nalik svinji. izgradio je generacije najboljih i najsjajnijih koje je nacija ikada školovala. iako ne baš očekivanom brzinom: Kodiranje uglavnom gotovo. bila je dom mnogih mitova i legendi Harvarda.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi na adresi Avenija Massachusetts 1324. Njegovi su e-mailovi blizancima služili kao dnevnik rada i izvješća o učinjenom na temelju kojih su zaključivali da programiranje napreduje stabilno. Tyler je postajao sve nestrpljiviji. Razlog njihove potištenosti je imao i ime: Mark Zuckerberg. porijeklom od svinje. usporedivim s Lubanjom i kostima s Yalea. Cameron i Divya nisu došli ovamo da bi filozofirali o putu do njihovog prvog milijuna nego su žalovali jer je odjednom uspjeh izgledao dalje nego ikada. nisam se sjetio ponijeti svoj punjač. Osnovan je 1791. Tyler. Moram nešto napraviti za faks. a niti će biti. vivamus – „dok smo živi. Klupske prostorije su u žargonu članova bile „stari hambar“ i u njima su nastajale legende. Mark. bilo je nedostižno ljudima kao što je Divya. Bilo to točno ili ne. koje je vodilo gore u stoljetnu zgradu. Divya nije nikada bio pozvan uz te zavojite. uske stube. no drveno stubište pokriveno zelenih sagom. izgleda da sve radi. 42 . Tyler Winklevoss. Pogledao je što je postojalo od programa. njegov brat Cameron i njihov najbolji prijatelj Divya sjedili su na zelenoj kožnoj garnituri upravo iza crnih vrata. pa se uskoro vratim na ovo. a ime je dobio 1794. a nije se nazirao nikakav stvarni pomak – nikakav kod nije stigao e-mailom niti je dodan na stranice. čak je kolao i urbani mit: Ako član ne zaradi milijun dolara do svoje tridesete. mogli su se povući na neki gornji kat. živimo“ – nije se odnosio samo na vrijeme njihova boravka na studiju. Priča se da je jedan član svinju vodio sa sobom na predavanja i skrivao ju u prozorskoj žardineriji kada god bi se profesor približio. u čast bakanalija s pečenom svinjetinom18 kojom su se počastili članovi kluba. Više od dva stoljeća taj je klub bio na samom vrhu hijerarhije osam velikih. najviša ljestvica društvenog poretka. Teddy Roosevelt je bio član Porcelliana uz mnoge druge pripadnike klana Roosevelt. u malom pravokutnom salonu poznatom kao Bicycle Roomu. a mali je stalno djelovao uzbuđen i oduševljen projektom jednako kao i na prvom sastanku. kad zauzmu svoje mjesto u svijetu. tada će mu ih klub jednostavno darovati. Mislio je da će se stranice zavrtjeti prije kraja praznika i stoga je pogurao Camerona da malom pošalje e-mail s pitanjem hoće li uskoro završiti posao. Mark je gotovo odmah odgovorio i to zahtjevom za još jednom odgodom: 18 Porcine (engl. adresa isprepletena s tajnom povijesti sveučilišta. Stvari su išle presporo. starih klubova. Porcellian je bio sukus svih mreža koje su nastale na kampusu. Može se smatrati najdiskretnijim i istinskim elitnim klubom u Americi. nego i dugo nakon toga. Kako se približavao kraj već sedmog tjedna. Njima je namijenjena sudbina vladara svemira. Kada sam išao doma za Dan zahvalnosti.) = svinjski.

I da će trebati još kapaciteta na poslužiteljima. i ako dođe do prometa kakav priželjkujemo. Radio je naporno i imao sva ta predavanja. Tyler je pretpostavljao da govori o projektima za njegove računalne predmete. Tyler se pitao nije li klinac samo malo premoren. uspjeli privoljeti Marka na kratak susret u blagovaonici Kirklanda. Osim toga je iznio neke probleme koje ranije nije spominjao. ali Mark je stalno odgađao ugovaranje bilo kakvog termina tvrdeći da ima previše obaveza na studiju. svaki izgubljeni dan značio je veću mogućnost da će netko drugi napraviti nešto slično i preuzeti inicijativu. Mali im je davao komplimente za njihove sjajne ideje i rekao im kako misli da će Harvard Connection biti super. ne znam hoće li veza na internet biti dovoljno protočna i uspjeti podnijeti opterećenje bez nekih ozbiljnih optimizacija koje bi mogle potrajati dodatnih nekoliko dana. No izgovori su 43 . i na mojem kompu bi se reklo da rade. ali je to nazvao „dosadom“. Totalno sam zatrpan ovog tjedna. O svemu onome za što je prije izražavao oduševljenje sada je govorio kako mu nije dovoljno uzbudljivo. Međutim. odjednom. napravio sam neke izmjene. stvarima koje mu se nije dalo raditi. Cameron i Divya pridružili Marku na sastanku koji je sasvim nalikovao onom prvom koji se održao za istim stolom u dnu blagovaonice. ali Mark je bio neodređen. Još jednom je ponovio kako stranicama nedostaje „funkcionalnosti“. ali to mu je izgledalo vrlo čudno jer je fijasko s Facemashom pokazao da je Mark nadaren upravo za to. godine. s obzirom na njihovo sadašnje stanje. Tyler je pretpostavio da misli na vizualni aspekt naslovne stranice. kako postoje neke „stvari oko sučelja“ koje treba napraviti a s kojima on baš i nije doma. počeo ograđivati objašnjenjima kako nije mogao raditi zbog brojnih drugih projekata koji su mu oduzimali dosta slobodnog vremena. a poznavajući Victora Tyler je znao da oni katkad padnu u takva stanja iscrpljenosti. Doduše. Kada je govorio o „stvarima oko sučelja“. u istom e-mailu Mark je dao do znanja i da radi na stranicama koliko god je mogao: Što se samih stranica tiče. Nakon tog e-maila Tyler je ustrajno pritiskao klinca da se sretne s njima. darovan Harvardu 1901. malo se preforsaju i postanu pomalo umorni i mrzovoljni. kao studenti četvrte godine željeli da se projekt ostvari što je prije moguće. A opet. Imam tri programerska projekta i seminar koji moram predati u ponedjeljak. Nadao se da će stranice do tada već biti online. i prošli kroz kao smrt crna vrata. I tek su te večeri. Mark je postao još nejasniji izjavom kako ima još nešto posla koji treba napraviti da bi se stranice pomaknule. U prvi mah su se Tyler.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sorry što mi je trebalo malo dulje da vam odgovorim. iako ne baš sve. još ih nisam stavio na živi site. kao i nekoliko zadaća koje moram napraviti do petka. Tada je dodao i nešto što je malo zabrinulo Tylera je se činilo iznenadno s obzirom na to koliko je Mark do tada djelovao uključeno: Još sam malo skeptičan jesu li stranice dovoljno funkcionalne da doista privuku pažnju i privuku kritičnu masu posjetitelja potrebnu da bi zaživjele. Tyler i Cameron su. Bio je to prvi put da je Mark spomenuo bilo kakav „izostanak funkcionalnosti“ jer je sve do tada izgledao oduševljen njihovim idejama i slagao se da će to biti veliki uspjeh. točnije svega nekoliko sati prije nego su blizanci i Divya ušli na ulaz Porcelliana. čak vrlo maglovit. a onda se. npr. Tyler je iznenada dobio dojam da ih mali zapravo pokušava ubiti u pojam.

Sve je to bilo krajnje zabrinjavajuće i Tyler. 44 . ali možda su zapravo pogrešno procijenili maloga.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi djelovali šuplje. Nekoga tko je sposoban sagledati čitavu sliku ove stvari. shvaćao projekt i njegove mogućnosti.“ Možda Mark Zuckerberg to uopće nije shvatio. kako ima stvarnih problema s kojima se mora nositi i kako mu sve to više nije uzbudljivo. Tyler je donio odluku da ga je najbolje ostaviti na miru nekoliko tjedana. Kroz crna vrata čuo se promet s Avenije Massachusetts. biti dijelom i kretati se naprijed. mogli su promatrati taj promet kroz specijalno ogledalo izrađeno da se ne vidi promatrača. Možda će do veljače vratiti onaj prijašnji žar. možda se pribere i postane ponovno onaj stari. Mark im je odjednom ispričao kako nije spreman. Nije se htio istrčavati. Nakon toliko tjedana slušanja kako se sve lijepo odvija. Nikakvo realno objašnjenje osim školskih obaveza. Stvarno je pomislio da je mali štreber bio na istim valnim dužinama. odgovorio je mrko Tyler. Želio je sudjelovati. „Ako se to dogodi“. Možda on nije imao poduzetnog duha kako se Tyleru učinilo. Slegnuo je ramenima. Bio je vidio ono što su napravili i složio se da će to biti lako za završiti. samo deset do petnaest sati rada za sposobnog programera. Nikako se nije uklapalo. „A što ako on to ne sredi u nekoliko tjedana?“ Divya je pitao kada su sjeli na kauč Bycicle Rooma. Cameron i Divya napustili su sastanak potpuno deprimirani. Da su se Tyler i Cameron popeli na kat. Bilo je to više nego razočaravajuće. Tyler je mislio da će stranice već biti spremne za puštanje u rad. pa što. ništa više od neuvjerljivih isprika i još dva izgubljena mjeseca. Mrzio je biti sputan i samo gledati kako svijet odmiče. ali Tyler nikada nije bio osobito sklon voajerizmu. Problemi s poslužiteljem? Uzet će ih više. Problemi sa sučeljem? Svatko to može napraviti. Naposljetku. Umjesto toga servirao im je priču o sučeljima i kapacitetima poslužitelja. Možda je Zuckerberg samo još jedan kompjutorski geek bez ikakve stvarne vizije. Možda mu je trebalo samo malo vremena da ga se ostavi na miru i vratit će se na posao. „morat ćemo naći novog programera.

Mark je klimnuo potvrdno. kafiće. „Mislio sam da smo se trebali naći u devet“. vireći preko Markovog ramena. a istovremeno i postaviti dovoljno atraktivnih efekata kako bi zainteresirao korisnike. Nije djelovao kao da je čuo Eduardovo bauljanje za njim. Eduardo je bio prilično siguran da Mark u proteklih tjedan dana nije mnogo spavao. još jednostavnije rečeno. Izgledao je i više nego iscrpljen. Marku tada ništa nije bilo važno. „Ne mogu sad“. Stolno računalo je bilo uključeno. Istini za volju. promrmljao je izvlačeći ključ iz svojih hlača i prčkajući po bravi. No pokretač svog tog društvenog života bilo je nešto prirodno i neizostavno koliko i čovječanstvo samo. Svaki inženjer zna što znači biti usredotočen kao laser. Udarao je po tipkovnici kao lud. Bez daljnjega to je bilo i radi upoznavanja ljudi. Eduardo je morao čekati dobrih dvadeset minuta u praznom hodniku Kirklanda prije nego što se Mark stuštio niza stube koje vode prema blagovaonici. išta što bi i jednu jedinu misao pustilo izvan kontrole. S desne strane je bio popis elemenata profila: godina upisa na faks. Eduardo je primijetio da mu je kosa podivljala. prazan profil koji je nakon registracije trebalo popunjavati osobnim podacima. srednja škola. o očima da se i ne govori. Igrao se sa sadržajem stranice. mjesto rođenja. čak i u blagovaonice i predavaonice. Stranica je bila otvorena u jedan od obrazaca. Osim voajerizma. i to samome sebi. „Ovo izgleda prilično dobro“. ali Mark je zanemario primjedbu uz popratno odmahivanje. i Mark se bacio ravno na posao. a većina dizajna i kodiranja i ranije. stranice su trebale odražavati ono što se svakoga dana događalo na sveučilištu. Jedino je još nedostajala opcija s kojom se Mark patio skoro čitav dan. prsti su mu se kretali kao da je opsjednut. jer uklanjanje grešaka iz kompjutorskog programa je bio uglavnom gotovo još prije tri dana. „Zašto ne možeš sada?“ nastavio je Eduardo. ono što je pokretalo društveni život i vuklo ljude u klubove. druženja i razgovora s njima. „Da. a kapuljača njegove žute trenirke vijorila mu je za vratom kao izmaglica uragana.“ Mark je prošao rukom kroz kosu i naslonio se. stvarno to mislim. na tren je izgubio ravnotežu i posrnuo kraj police krcate knjigama i malog TV-a u boji. „Nisi ni spavao. Konačno su ključevi kliknuli i Mark je otvorio vrata i upao unutra. Od brzine kojom je dojurio natikače su mu se jedva vidjele.“ „Ne. Pribrao se i zaletio u svoju spavaću sobu. nastojeći zadržati što je moguće više elegantan i jednostavan izgled. i to najkraćom putanjom ravno za radni stol. Izgleda super. Odbijao je trpiti bilo kakvo odvraćanje. Pri vrhu je bila slika. Radio je zadnji glanc. ljude je na thefacebook trebala privući i interaktivnost. uglavnom. prostor za bilo koju sliku koju biste željeli staviti. VELJAČE 2004. Radio je danonoćno. počeo je Eduardo. članstvo u 45 . Natikače su mu zapele o hlače smotane na podu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 13. Mislim da će ljudi stvarno reagirati kad to vide. Eduardo je gledao svog prijatelja kako se zanosi u zavojima i prekrižio ruke. smjer. Odnosno. Eduardo je pretpostavio. POGLAVLJE – 4. spajao noć i dan i obrnuto. ali to nije bilo važno. a program otvoren. reče Eduardo. ali Mark nije obraćao pažnju. zar ne?“ Mark je prešutio odgovor.

edu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi klubovima i omiljeni citat. Iza toga je opet bio seks. da bi ušao“. „treba ti e-mail s domene harvard. I na kraju. To je trebalo biti to što se tiče dojma: ništa blještavo. Privatnost je bila važna. ono zbog čega si je Aaron Greenspan navukao toliko nevolja na vrat kad je od studenata tražio njihove matične brojeve na Harvardu i zaporke kako bi mogli pristupiti stranicama. bazirati web-site thefacebook. Bile su to osnove na kojima se temeljilo iskustvo studija. Mark i Eduardo znali su da će upravo ekskluzivnost te stranice učiniti popularnima. Slijedio je popis prijatelja. „ZANIMA ME“ i „TRAŽIM“. On je ono zbog čega se na ručku sjeda na određena mjesta a na druga ne. Zanima me. Korištenjem Thefacebooka možete:  Potražiti ljude sa svojeg studija  Pronaći tko je sve u vašim grupama  Potražiti prijatelje vaših prijatelja  Pogledati zorni prikaz vaše društvene mreže Za početak. Svi su htjeli svoj dio Marka. „LJUBAVNI STATUS“. Eduardo je primijetio tamnoplavu traku s vrha i malo svjetlijeplave kontrole „registriraj se“ i „ulaz“. kao što su to učinila i braća Winklevoss s njihovim siteom za upoznavanja Harvard Connection. Čak se i na Harvardu. 46 . kliknite dolje kako biste se registrirali. u početku. Jednostavno i čisto: [Dobrodošli na Thefacebook] Thefacebook je internetski imenik koji spaja ljude povezane u društvene mreže sveučilišta. Sve bi to tako bilo i na stranicama.“ Po Eduardu. Postojala je i mogućnost „čeprkanja“. to jest ljudi koje biste željeli sami dodati ili pozvati da vam se priključe. sve zapravo svodilo samo na to upražnjavaš li ga ili ne. u svojoj osnovi. ono što će pokretati ovu društvenu mrežu bilo je isto ono što je pokretalo studentski život: seks. određivala studentski život od predavaonica do domova i tulumarenja. najekskluzivnijoj obrazovnoj ustanovi na svijetu. Mark se potrudio razmijeniti s njim poneki e-mail o tom njegovom iskustvu. „Znači. privatnom krugu. rekao je Eduardo dok mu je sjena pokrivala veći dio ekrana. On je razlog za učlanjenje u društvene klubove kampusa. Otvorili smo Thefacebook širokoj upotrebi na Sveučilištu Harvard. Izgled je bio krajnje jednostavan i čist. ali Mark nije trebao nikog drugog. ključna je bila baš e-mail adresa harvard. te su tri stvari bile motor koji je pokretao svakog klinca s kampusa. Ta su tri koncepta.“ „Točno. „A što je to na dnu?“ Eduardo se naginjao naprijed zirkajući ne bi li vidio maleni potpis. Ako ste se već registrirali. to je ono na čemu će se. Ljubavni status. koristite „ulaz“. Greenspan je odmah ponudio Marku nekakvu vrstu partnerstva. Nije bilo bljeskanja. Duboko u svojoj biti. Da bi pristupio stranicama. napadno ili zastrašujuće. Tražim. velikim je slovima bilo napisano „SPOL“. Ništa manje važna nije bila mogućnost odabira vlastite zaporke. Sve što mu je trebalo bilo je tu pred njim. To će također pojačati osjećaj da će informacije o tebi ostati u užem. Genijalnost je bila upravo u tom dodatku koji je sve stavio na svoje mjesto. a lozinku izabereš sam. morao si biti student s Harvarda. Ljudi su željeli kontrolu nad onim što stavljaju na internet. odnosno gledanja tuđih profila uz ostavljanje traga pomoću kojeg bi taj netko znao da ste ga odmjeravali ili mu samo posjetili profil. On je razlog odabira studijskih grupa. Mark je pritisnuo još nekoliko tipki i ekran se izmijenio prikazujući naslovnu stranicu na koju bi korisnik prvi put došao. a ni iritantnih zvukova.edu.

com.“ 47 . Serveri su mogli podnijeti uistinu jak promet pa nije moglo biti problema sa zagušenjima i zastojima. kao korisnik doma imao slobodan pristup. rentali su servere mjesečno. naravno. Eduardova je ideja bila da se prvo jave članovima Phoenixa.K. raširit će se prilično brzo.“ Mark se složio klimanjem glave. U predmetu po imenu Umjetnost u doba Augusta. Eduardo je zatvorio oči vizualizirajući majušne iskrice čiste energije kako frcaju po svijetu. Odmah je otvorio svoj adresar i pokazao hrpicu adresa pri vrhu. sićušne proplamsaje čiste električne genijalnosti kako skakuću sa servera na server u neuronskoj mreži nepreglednih svjetskih prostranstva. To je bilo to. tek nekoliko redaka. čak i ako stvar bude popularna kao Facemash. Svi njegovi sati rada vjerojatno su se stopili u magli čistog programiranja. Eduardo se primaknuo i pogrbio. Thefacebook. Jedva da je jeo i spavao. Ili. Taj natpis se trebao pojavljivati na svakoj stranici i obrascu baš na dnu ekrana. Sada. „Hajdemo.siječnja. Nekoliko tjedana ranije registrirali su domenu thefacebook. oni su bili društvene zvijezde kampusa. Krenule su. Ta loptica bi pogodila mnoge. rekao je Eduardo drhtavim glasom. na što se ovaj trznuo. Svima zorno predočen Markov potpis. Reklo bi se da je izostao s najmanje polovice predavanja i bio je na rubu toga da si sjebe prosjek. Sve je bilo na svom mjestu. Pošaljemo li njima. Pošalju li obavijest članovima kluba i ljudima iz Kirklanda čijim je e-mail adresama Mark. „O. stvari bi mogle krenuti kako treba.“ Mark je pokazao na svoj laptop koji je stajao otvoren kraj stolnog računala.com. a ljudi kažu da se snašao na jedinstveni način. Žive su. A zašto bi? Mark se stvarno krvavo naradio.“ Napisao je kratki e-mail. „Idemo na piće! Ovo treba proslaviti!“ „Ne. Duboko je udahnuo i pritisnuo tipku poslavši e-mail cijeloj listi jednim udarcem po tipkovnici. 12. na sastanku židovskog bratstva. toliko je za brazdio da je skoro zaboravio na ispit o kojem je ovisio veći dio njegove ukupne ocjene. bilo bi to kao da je bacio lopticu skočicu na nekom od njegovih predavanja iz računarstva. sudaraju se po satelitima i vraćaju kroz eter na Zemlju. jednom od onih glupih obaveznih predmeta. nije ništa rekao. Mark je definitivno dobio po prstima i naučio štošta iz incidenta s Facemashom: jedan smrznuti laptop mu je bio dovoljan. izgledalo je da se rad isplatio. A i ti su dečki iz Phoenixa znali mnogo cura. ostat ću ovdje. pozvao ljude da to komentiraju i na taj si način elegantno napravio šalabahter. Napravio je mali i okretni web site na koji je postavio sva umjetnička djela koja će biti na ispitu. U krajnjoj liniji. u njegovoj sobi i s pogledom na njegovo djelo. stvari će se raširiti prilično brzo. Da je Mark poslao ljudima iz svojeg e-mail adresara. Ako se svidi tim dečkim i oni to pošalju svojim prijateljima. Zapravo je naveo ostatak grupe da odradi njegov posao. ako uopće i jednu curu. Phoenix je bio osjetno bolji plan. Stranice su bile uglavnom gotove.com je bio spreman. Stranice su bile na slobodi. slistio je ispit i spasio si prosjek. „Idemo.“. i to s uključenim nadzorom prometa i održavanjem. To bi moglo biti problem. Nije imao vremena učiti to sranje. Ako se Eduardo nije slagao s tim. Eduardo je stavio ruku na Markovo rame. a Thefacebook je bio društveni servis. spustio ramena u luk navalivši na tipke. „Svi ovi dečki su iz Phoenixa. šibaju kroz bakrene žice.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Proizvodnja Mark Zuckerberg. Predstavio je stranice i dodao poveznicu na thefacebook.

com za pokretanje. Eduardo se u gotovo potpunoj tišini povukao iz male spavaće sobe.“ Mark mu nije odgovorio. Zastao je na dovratku i kvrcnuo ispruženim prstima po drvetu okvira. Bio je to čudan prizor. Mark se nije osvrnuo. „Ostat ćeš ovdje i samo buljiti u ekran?“ Mark ni taj put nije odgovorio.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Siguran? Čuo sam da neke cure dolaze kasnije u Phoenix. okrenuo se i ostavio malog nasamo s njegovim kompjutorom. a Eduardo je po njegovom izrazu lica vidio da mu je bio samo smetnja. kao zvuk radijatora uza zid ili prometa na ulici pod prozorom. Eduardo je slegnuo ramenima. 48 . ali Eduardo se očito nije odvažio osuditi svojeg čudaka. A i zašto bi? Mark je danonoćno radio kako bi pripremio thefacebook. izgubljen u vlastitom odrazu koji je plesao po zaslonu. Ako je želio sjediti i buljiti. Poslali su Fuck Truck po njih. Mark je ostao sjediti obavijen tišinom. imao je pravo na to. čak se malo i njihao kao Židovi u molitvi. Mrvicu se skutrio pred ekranom.

Kriste. pokrenuo je web site thefacebook. Vidio je i ljutitog Indijca koji stoji metar dalje i pruža mu primjerak Harvard Crimsona. Kapci su mu se strelovito otvorili. odgovorio je Divya.Zuckerberg '06. i to u tjedan dana.“ Divya je uzdahnuo krajnjim naporom. kao da je vidio kako se most sve više približava. policama punim trofeja i crno-bijelim fotografijama. Nije ništa čuo ni o kakvim web stranicama. Tyler je bio „u zoni“. mali je njega i Harvard Connection zavlačio dva mjeseca izgovarajući se da je imao previše obveza s predavanjima i praznicima pa nije stigao programirati. leđa obavijenih pulsirajućim mišićima. Ugledao je sobu prostranu kao dvorana i zidove popunjene momčadskim uspomenama: veslima. „Slušaj ovo: „Nakon oko tjedan dana programiranja. Ja to mogu bolje nego oni. postao nestrpljiv zbog odugovlačenja službenog Harvard facebooka.com prošle srijede poslijepodne. Lopatice vesala ulazile su i izlazile iz vode bez ijednog mjehurića. pa Mark ih je sve vrijeme lagao u lice! Zapravo. Tyler je ugledao Crimson u njegovim rukama i zakolutao očima.“ Tyler se zagrcnuo. „Čitaj ti. ne želim biti preslika novina. „Što je tebi i tim novinama?“ Divya mu ih je pružio toliko ljut da su mu se rukle tresle. godine. Njih su dvojica sjedili u jednom od dva najmodernija Newellova „akvarija“. zažarenih tricepsa i kvadricepsa. „I mislim da je pomalo smiješno da sveučilištu treba nekoliko godina da se to riješi. prije pitajući za neki problem s izgledom Harvard Connectiona i ovaj nije nikada odgovorio. Pretpostavljali su da je bio zauzet štrebanjem. a prstiju bijelih od stiska vesala. odlučio je stvar uzeti u svoje ruke…“ „Čekaj“.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 14. Zatvorenih očiju. Cameron mu je bio poslao jedan e-mail prije dva tjedna. Prošle srijede? To je bilo prije četiri dana. ja sam mokar do kože. ali to nije ni čudno jer je životinjski trenirao s bratom. Tyler je odbio. reče Divya. Tyler je pomislio kako to da je mali imao vremena napraviti svoj jebeni site. „pokrenuo je stranice?!“ „Još kako“. a za njih nije mogao odvojiti deset sati programiranja? 49 . VELJAČE 2004. prekinuo je Cameron. zatvorenim bazenima za veslanje koji su se sastojali od betonskog trupa osmerca okruženog glomaznim jarcima vode za veslanje. pustio veslo i obrisao vodu s lica. i citiraju ga u članku. ali Divya nije nimalo djelovao kao da mu je do šale. bratstva ili domova. POGLAVLJE – 9. majicama. „Svi toliko govore o jedinstvenom facebooku Harvarda“. Vidio je da je u spremištu čamaca Newell. Njegove stranice spajaju elemente uobičajenih domskih facebooka s dodatnim detaljnim vlastitim podacima korisnika i mogućnostima pretraživanja studentske populacije preko predavanja. „Tyler. ovo moraš vidjeti!“ I tada se sve srušilo. Tyler je znao da izgledaju kao da nisu sasvim pri sebi. rekao je. izjavio je Zuckerberg.“ U tjedan dana? Kako je Tyler gledao na stvar. U to vrijeme jedva da je provjeravao ima li pošte. napetih prsa. stožeru harvardskih veslača još od 1900. Bacio je pogled na brata koji je također prestao veslati. „To je suludo“. oči razrogačile i više nije bilo obale Charles. Vesla su mu se izvinula i voda je pljusnula pomočivši mu odjeću. „Što je sad to?“ „Današnje novine“. mislio je Tyler. „Evo. Tyler gotovo da je čuo kako navijači dovikuju s obale rijeke Charles. a onda otvorio novine i počeo čitati: „Kada je Mark E. imitirajući Cameronovog partnera oko metar dalje u savršenoj sinkronizaciji. Tyler je zatreptao.

“ 50 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Postaje još i gore. ali je znao da to neće pustiti tek tako. thefacebook. financijski ga je pomogao neki frend. a znamo što to znači. Sad je suvlasnik web sitea. nikad nisu spominjali da će ga platiti. Možeš tražiti ljude prema vlastitim interesima. „A sad ide ono najbolje“. Bilo je to gotovo kao da im se Mark narugao. Zatezao ih je i navlačio da bi na kraju lansirao vlastite stranice sličnih osobina. Harvard Connection je trebao omogućiti pretraživanje ljudi prema njihovim interesima i trebao je biti usredotočen na domenu sveučilišta Harvard. Nije mogao pustiti prokletu gnjidu da se izvuče nekažnjeno. Zašto nisu nešto napisali. nisu ga baš angažirali. Brazilac po imenu Eduardo Saverin. Treba ti email Harvarda. osnovne i akademske. „Što ćemo sada napraviti?“ pitao je Cameron.“ „Zašto nije došao k nama?“ Mark je bez daljnjeg znao da su Winklevossi imali novce. Doduše. „Koliko sam čuo. Tyler je spustio glavu i buljio u zeleno-plavu vodu u veslačkom bazenu. koje nisu bile bitno različite od Harvard Connectiona. to nije izgledalo pošteno. tek poneki stisak ruke. On je u Phoenixu ljetos zaradio trgujući na burzi. Kako li je pokrenuo društveni web servis i dobio tolike korisnike u samo četiri dana? „Otišao sam na stranice čim sam ovo pročitao i stvar doista raste kao luda. Osim u slučaju da mu je lova trebala za nešto što ima je ukrao. Devetsto studenata se registriralo na stranice u četiri dana? Kako je to moguće? Zuckerberg nije poznavao devetsto ljudi. Tako im je oduzeo inicijativu. Osim u slučaju da je projekt bio previše sličan onome za što su ga angažirali. Prema Tyleru mali uopće nije imao prijatelje. Tyler nije bio siguran. To nije istina. „Prvo ćemo nekoga nazvati. a shodno tome ni društveni život. mali jedva da je imao četiri poznanika. Bile su to gotovo one iste riječi koje je plasirao Marku i ovaj mu ih je sada vratio preko stranica Crimsona. Da mu je trebala gotovina za pokretanje stranica. Tyleru je to bilo kao da ih je vukao za nos dva mjeseca.“ „Zato što je dao lovu?“ „Pretpostavljam. Istina.“ Tyler je udario jedno od vesala i val vode je iskočio iz bazena. Je li Zuckerberg jednostavno pokupio ideju i pobjegao s njom? Možda je samo slučajnost: je li mislio raditi na njihovom projektu a onda se zanio i napravio vlastite stranice? Ne. „Zuckerberg je izjavio da se do jučer popodne već 650 studenata registriralo na thefacebook. Jebiga. mogao je to reći Tyleru ili Cameronu. sve vrijeme radeći na vlastitom web siteu. mi ono“. reče Divya vraćajući se na Crimson. možeš se s njima umrežiti. otupio oštricu. Nije bilo niti ugovora ni papirologije. jednostavno su mu vjerovali. ukrao im suštinu ideje. a onda ti daju da sam postaviš svoju sliku i informacije o sebi. tijekom praznika i zimske stanke. tek to da bi mu bilo dobro ako bi i njima bilo dobro. sigurno je znao da su u Porcu.com.“ Tyler je osjećao kako mu se ruka stišće.“ Jebote. „Zuckerberg je izjavio kako se nada da će mu mogućnost zaštite privatnosti pomoći obnoviti vlastitu reputaciju nakon studentskog bijesa izazvanog njegovim stranicama facemash. neko sranje od jedne stranice u stilu „ti ćeš napraviti ovo.com. Tyler je to smatrao…krađom. taj servis nije bio Harvard Connection. Rekao je kako predviđa da će do danas ujutro broj korisnika narasti na 900. ali kako je on to smatrao – nije bio ni nešto posebno drugačiji. a kada si nađeš prijatelje. Umjesto toga.com koje je izradio tijekom jesenskog semestra. Nakon toga ih je odbio i ni dva tjedna kasnije pustio u rad vlastite web stranice. Koliko je Tyler znao.

Možda bi stvarno još mogli srediti stvar. u pogledu na svijet jednoga kompjutorskog čudaka. Vidio je sve što je Viktor već bio napravio i dosta je dugo razgovarao s njima o njihovim planovima. jebiga. Nije li? „Spojit ću vas s našim pravnikom“. jednostavno nije bilo u redu. Mark je razgledao njihove programe i to su mogli dokazati. onda je to bio on. „Tko zna hoće li ijedan od naših projekata ikada išta zaraditi. pokreneš nekakvu spačku od web sitea kakav je bio Facemash. stvari bile drugačije.“ zaključio je Tyler. Harvard je mjesto na kojem vlada red. Tata se konačno javio na treći poziv. provaljuješ u harvardske servere i pokažeš dugi nos svima odgovornima. Tyler je brzo govorio i objašnjavao što se točno dogodilo. na njemu radili još od studenog 2002. „Ima tu stvari koje doista izgledaju slične. dojam privatnosti i zasebnosti. Bio je to svojevrstan postupak eliminacije koji bi osigurao ekskluzivnost i sigurnost. rekao je Tylerov tata. Stajao je u svojoj sobi u Pforzheimeru. zarumenjao bi se od bijesa i vatra bi mu sijevnula u očima. To. Tyler mu je prenio osnove njihovog odnosa s Zuckerbergom. Cameron i Divya su metar dalje sjedili za njegovim pisaćim stolom i pregledavali Zuckerbergove stranice. Kada god bi pogledao u njihovom smjeru i spazio plavičasto obrubljeni ekran. „Nije riječ o novcu. to nije način na koji bi se stvari smjele odvijati. Mark se triput sastao s njima.“ Jednostavno. Ne. tata. Nikoga na svijetu nije poštovao tko kao njega. ključna je bila postava. čak ekskluzivnosti. a mirnoća mu se vraćala u vene i disanje smirivalo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ►►► Tylerov mozak je mahnito radio dok je grčevito držao slušalicu na uhu. Ako je itko znao kako se treba ponašati u teškim situacijama poput ove. Upravo su pravnika i trebali. Napraviš sve što ti se prohtije. koji su još uvijek bili pohranjeni na njihovim računalima. Možda su u Markovom hakerskom svijetu. Za ulazak na Markov site treba imati harvardski e-mail. ako ništa drugo. to je jednostavno neprihvatljivo. i još se na kraju izruguješ ljudima preko Crimsona? Ne. 51 . Vlastitim se radom uzdigao do multimilijunaša i trenutno je vodio jednu od najuspješnijih konzultantskih tvrtki na Wall Streetu. To je bilo ono što je Markovo djelo razlikovalo od stranica za druženje poput Friendstera. rekao što su pročitali u Crimsonu i u što su se sami uvjerili kada su se priključili na thefacebook.“ Prema Tyleru. Možda još i nije kasno. ono jednostavno nije pošteno. Tyler i Cameron su odrasli u vjerovanju da je nekakav red važan. Trebali su provjeriti svoje opcije s profesionalcem i vidjeti što se može učiniti. To nije bio Harvard. još uvijek se cijedio od brzinskog tuširanja ogrnut ručnikom i u labavoj trenirci oko struka. ali je sveukupna koncepcija prema Tyleru izgledala previše slično. Nije fer.com. Možda je mnogo stvari koje je Mark stavio na thefacebook bilo različito od njihovih. Nije bilo fer. Izmijenili su pedeset i dva e-maila. Cijela ta ideja da bi svi članovi trebali imati harvard. Tata je znao sve o Harvard Connectionu jer su. a to je bila i njihova ideja – stvoriti harvardocentrični društveni web site. Tyler je klimnuo s olakšanjem.edu e-mail adrese bila je potpuno inovativna i potencijalno vrlo važna za uspjeh stranica. Vrijedno radiš i dobiješ ono što si zaslužio.

samo što mu je frizura malo neobična. a šiške su mu doticale okvire prevelikih naočala koje skrivaju pogled i bilo kakav izraz emocije na musavom licu. Ipak. ali samo do određene mjere. Obje su imale jarko narumenjene usne i previše maskare. Eduardo je znao da poduzetništvo zahtijeva suočavanje s određenim rizicima. je li on Mark Zuckerberg?“ 52 . uz to su se smješkale u njegovom smjeru i jasno davale do znanja da je riječ o njemu. negdje na balkonu. o njemu i Marku. Ona viša bila je crnka kose vezane u bogat rep. ali bile su opako zgodne. zgodne i pomalo pretjerano uređene za takvu vrstu predavanja. Gates je drljao po svojem. Za početak. a odmah iza sjedile su dvije Azijke. odgovarao na pitanja koja su dolazila iz prepune dvorane. objasnio im je da je imao užasnu naviku ne odlaziti na predavanja. Možda se ne bi ni okrenuo da glasovi i zvukovi nisu bili neporicivo ženski. Objasnio je publici da je prekrasna n karakteristika Harvarda to što se uvijek možete vratiti i završiti ga. pogotovo imajući u vidu koliko se naradio samo da bi hvatao korak s njihovim rastućim web siteom. S vremena na vrijeme djelovalo je kao da se cijelo predavanje stapa u jedan jedini neprekinuti grleno-nosni ton u kojemu su sadržane sve riječi njegova govora. Ošišan je bio „na lonac“. U svakom slučaju. lica malo previše nabijenog na mikrofon. i svi su oni gutali svaku njegovu nazalnu riječ. nosila je kratku suknju i malo previše raskopčanu bijelu košulju. sa svojim blijedim prstima koji su lupkali po katedri i purećim vratom koji se klatio gore-dolje dok je prosipao bisere mudrosti dupkom ispunjenom dvoranom. Govorničke vještine mu nisu jača strana. Oni su bili šegrti. Visoka se nagnula naprijed preko praznog sjedala i šapnula mu u uho: „Taj tvoj prijatelj. čovjek je izgledao sićušan i zgrbljen za katedrom. Drugo. svilenom kožom. za govornicom Lowell Lecture Halla. u kojem govor drži Bog osobno. Uznemirilo ga je nešto neodređeno u načinu na koji se Mark osmjehnuo na te riječi. Bio je toliko zabavljen gledajući Marka kako promatra Gatesa. Druga je imala jednako kratku suknji i crne čarape koje su isticale jedne od najljepših listova ikada viđenih. Glas mu je brujao kroz zvučnike povremeno se čineći previsokim. to mu jednostavno nije padalo na pamet. apostoli i ministranti u raju. bila je više nego nadahnjujuća. Eduardo je mogao vidjeti konture crvenoga čipkastog grudnjaka koji se prekrasno nadopunjavao u kontrastu s njezinom tamnom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 15. Međutim. i promatrao kako je Bill Gates opčinjavao slušatelje uspijevajući nadvladati svoj čudni. Eduardo ne bi nikada prekinuo studij. a postoji i budući Bill Gates i sasvim je lako moguće da se nalazi baš u toj prostoriji. darovao im je i neke svoje misaone dragulje: umjetna inteligencija je budućnost. gotovo autistični nastup pa čak im i servirati nekoliko pošalica. Eduardo je sjedio odmah pokraj Marka. Ne stavlja se na kocku cijela budućnost zbog nečega što nije posve pouzdan put da se obogatiš. Publiku su činili uglavnom studenti i osoblje centra za računalne znanosti i nekoliko studenta ekonomije koji su imali poduzetničke ambicije. Zapravo. otac bi poludio kad bi to čuo. Jedna je bila o tome zašto je prekinuo obrazovanje. POGLAVLJE – AMERIČKI IDOL Gledan odozgo. a osjećao se i nazalni prizvuk. Iza njega se nalazilo prazno sjedalo. Eduardo je uhvatio trenutak kad se Mark posebno promeškoljio na Gatesove riječi o tome zašto je odlučio prekinuti školovanje i pokrenuti vlastitu tvrtku. da skoro nije čuo kikotanje koje je dolazilo sa sjedala ravno iza njega. Saverinima ništa nije toliko važno kao obrazovanje i Harvard ne bi značio ništa ako doma ne dođeš s diplomom. dok su mu štrkljava ramena probijala iz bezličnog i jeftinog bež pulovera. a Eduardo je bacio pogled preko ramena. već činjenica da se našao ondje.

Nakon toga si krenuo za svojim poslom. ali ih jesi poznavao. rekla je djevojka. ili prijatelji prijatelja. Beštija je uistinu odvukla velik dio harvardskog društvenog života na 53 . Vraćao bi im se ponovo i ponovo. a Eduardo je priželjkivao samo ono dobro što pažnja donosi. Mark se zaželio pažnje. dok samu pažnju nije htio. što si na njoj vidio ili koja je njezina karakteristika iz profila dobro legla uz koju od tvojih. To je bilo uistinu moćno oruđe. što je Eduardo mislio o Friendsteru. Već su svi znali Marka. svoje slike. a možda i zamolio da ti bude prijatelj. Samo u prethodnom tjednu ih je bilo tri. Ovaj drugi je nastavio i opet je netko novi šaptao i pokazao prstom. ali ne u njega nego u Marka. Nitko nije napravio intervju s Eduardom i. ma super!“. U tome je ležala genijalnost cijele priče. a parfem mu zagolicao nosnice. Eduardo je vidio kako upire prstom. „Znate Marka?!“ Sve se jednom dogodi prvi put. ali Eduardo nije želio zbog toga postati slavna osoba. „Ne. u nekima su objavljene Markove izjave.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je podigao obrve. pa i fotografije. gradeći svoju stranicu unutar nje. Uvlačio se u svačije dnevne rituale. ali je imao udjela i u nekim raspravama o karakteristikama budućih stranica i zamislima nekih njenih jednostavnih mehanizama. Facebook je naš. Dao je nešto novca za servere. u tom su trenutku imali već oko pet tisuća korisnika. katalizator društvenih interakcija koji je značajno ubrzavao sva događanja. ali nije li on napravio Facebook?“ Eduardo je osjetio kako mu je toplina njezinog daha ušla kroz uho i prostrujala tijelom. Iako je Thefacebook bio živ i funkcionalan tek kratko vrijeme. Radilo se o poslu koji su razvijali i bilo je važno dati mu medijskog prostora. Kad bi pristupila svojem korisničkom računu. interese i iznad svega – svoju mrežu prijatelja. istini za volju. „Ja sam Kelly. Crimson se potrudio da bude tako štampajući članak za člankom. već je izgledalo kao da su svi na njemu – vjerojatno zato što svi i jesu bili na njemu. Njegov i moj. njemu je to bilo drago. Nitko ne bi jednom posjetio stranice. Posjećivao bi ih svakoga dana. ali i Eduardo se osjećao dijelom pothvata. Jedna od taktika bila bi poslati goli poziv. Unatoč halabuci koju su dizali kao da je riječ o društvenom umrežavanju. dočekao bi je tvoj poziv. već se mijenjao život Harvarda. Iako je bio aktivan tek nekoliko tjedana. i Friendster i MySpace. tko te pozvao da mu budeš prijatelj i je li tko od onih koje si pozvao prihvatio ili odbio tvoj poziv za prijateljstvom. ali nije izgledalo da se ljute zbog toga što im netko šaptanjem remeti užitak slušanja Billa Gatesa. Bili su to kolege s grupe. pripadnici „mreže“ kojoj si se mogao priključiti ili su te njezini postojeći pripadnici mogli povezati u nju. tek da vidiš zna li da postojiš. Možda bi dodao i kratku poruku o tome kako ste se sreli. bez ikakvog obrazloženja. pogledaš što ima na tvome Facebooku. S druge strane. Počelo je izgledati da je njihova slava realna mogućnost. a ovo je Alice. Razlika je bila u tome što na Facebooku stvarno treba poznavati ljude koje si pozvao da ti budu prijatelji. hoću reći. pogledala bi tvoju fotografiju i možda prihvatila zamolbicu.“ Ljudi iz njihovog reda počeli su promatrati. Možda ih nisi poznavao dobro. Prema Markovim riječima. što je značilo da je oko 85% studenata napravilo svoj Facebook profil. Kad bi se vratio u sobu i u međuvremenu sreo neku curu u blagovaonici – ili samo vidio nekoga s nekim negdje – pokrenuo bi Facebook i potražio je. svoj profil.“ Ljudi nisu obraćali pozornost na ono „the“ i po cijelom kampusu se uvriježio naziv Facebook. a onda šapuće onome kraj sebe. nema sumnje. koji se upravo počeo zahuktavati u to doba. Ustaneš se. „Ej. „Je. Genijalnost je bila Markova. to nije bio servis za upoznavanje i izlaske. u suštini su još uvijek bili okrenuti traženju nepoznatih ljudi i pokušavanju da se s njima nekako povežeš. Ni on ni Mark nisu pri pokretanju te beštije shvaćali koliku će ovisnost izazivati.

a zatim se vratio na praćenje predavanja svojeg idola. Kelly. računalima iznad malog TV-a u kutu. Eduardo je konačno šapnuo djevojkama. Sve dok ne ustanove neki način zarađivanja i počnu ga primjenjivati. baš kao i da pišu stvari kao što su odšteta i otuđenje: Šalje: Cameron Winklevoss Datum: Utorak. Facebook je nosio troškove. Trebao im je model poslovanja. zaboravljajući sve drugo. Bilo je teško ne primijetiti da u pismu piše TheFacebook. Čak i uspravljen je razazanavao kako je riječ o dopisu nekog odvjetničkog ureda. Eduardo je smeteno prekopavao po hrpici porazbacanih knjiga o. Ona viša.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi internet.“ „To bi moglo biti zanimljivo. Mark. Znao je da će biti natezanja jer je Mark želio stranice zadržati na razini zabave i nije želio još pokušavati njima zarađivati ikakav novac. trebali su im oglašivači. njihov će projekt ostati tek novotarija. to još uvijek nije bio poslovni potez.“ Eduardo je osjećao kako mu se obrazi žare. Trebalo je sjesti i uzeti svaku mogućnost i temeljito je sagledati sa svake strane. I konačno progovorio o djevojkama. ali već i iz prve rečenice je bilo jasno da se tiče i njega. koji ga je tada pogledao. No. koje su se opet zahihotale. nego tek još jedna vrlo uspješna novotarija. Na tren je podigao obrve. Najviše od svega. gle čuda!. trebalo je dobiti Markovu dozvolu da Eduardo čini ono što je najbolje znao: razmišlja vizionarski. kasnije. Ne mnogo. i žele se naći s nama večeras. ali kako su se ljudi priključivali. ali nije im se ni pokušao obratiti. gotovo ga je doticala usnama dok je šaptala: „Pošalji mi Facebook kad se vratiš u sobu. Glavni razlog bio je objasniti Marku koliko je samo važno da stranice počnu prikupljati prihode od oglašavanja. moglo se očekivati da nikada i neće poželjeti zaraditi novac na Facebooku.“ Eduardo je potvrdno klimnuo preokrenuvši jednu knjigu i pokušavajući shvatiti što je to na koricama ispisanim jednadžbama za koje je bio siguran da ih nikada neće shvatiti. još se više nagnula.“ „Moglo bi…Ma. A uistinu je promijenila i način na koji su se društveni procesi u kampusu odvijali. A kada se uzme u obzir da je kao srednjoškolac odbio milijun dolara. samo za servere. „Baš mi je drago“. ali da bi tu vrijednost pretvorili u gotovinu.veljače 2004. Riječ je bila o pismu odvjetničke tvrtke iz Connecticuta i bilo je naslovljeno na Marka Zuckerberga. Tako su namjeravali unovčiti Facebook – kroz oglašavanje. Eduardovi nazori su bili nešto drugačiji. Mogli bismo se možda poslije naći na piću. „One Azijke su bile prilično slatke. ►►► Tek su se dva sata kasnije njih dvojica sklonila u pregrijanu Markovu sobu u Kirklandu. Okrenuo se Marku. Eduardo je imao neke ideje u tome i namjeravao je nakon predavanja otići u Markovu sobu i porazgovarati s njim. koji je ovo vrag?“ Komad papira koji se nalazio pod nekom knjigom je skliznuo na pod i aterirao preko Eduardove talijanske kožne cipele na vezice. Njena će vrijednost svakako rasti. a Mark se zavalio na stari ofucani dvosjed u središtu jeftino opremljene zajedničke prostorije i dignuo bose noge na stolić pred njim. u 21:00 sati Prima: Mark Zuckerberg Predmet: Važna obavijest 54 . „Da. 10. bilo je za očekivati da će rasti i troškovi. Mark je očito primijetio djevojke. Onih tisuću dolara koje je Eduardo dao za stranice nisu mogli trajati vječno.

Sagnuo se. misli. U ovom trenutku je naš pravni zastupnik već izviješten o svemu i spreman pokrenuti postupke u skladu s navedenim činjenicama. Winklevossi su ga optuživali da je ukrao njihovu ideju? Njihov servis za upoznavanje? Oni žele ugasiti TheFacebook? 55 . koncepte i istraživanja. nije mogao iščitati što mu se krije iza očiju. veljače 2004. Poslali su mi i još jedan e-mail u kojem kažu da će se obratiti i rektoratu. Djelovalo je oštro. pokupio pismo i brzo ga preletio. uključujući naše zamisli. Bez obzira na ispunjenje naših gornjih zahtjeva.  Pismeno nas izvijestiš o svemu što si dosad učinio. sporazum ili ovaj zahtjev. Tijekom posljednja tri mjeseca si suprotno našem sporazumu i na našu materijalnu štetu proisteklu iz tvojeg protupravnog prisvajanja. Dobili smo (Divya. Gornji zahtjevi moraju biti ispunjeni najkasnije do 11. i to bez našega znanja ili suglasnosti. a na kraju se jasno i glasno navodilo i tko je optuživao – Tyler i Cameroon Winklevoss u ime njihovog web sitea Harvard Connection.com.“ Isuse Kriste! Eduardo je zurio u Marka. prevare i/ili drugih namjernih postupaka. ali. Da bismo prekinuli naš postupak protiv tebe. Bit ćemo prisiljeni neodložno pokrenuti i pravni postupak i etičko vrednovanje tvojega ponašanja ne udovoljiš li našim navedenim zahtjevima u cijelosti.  Pismeno se obavežeš da nećeš trećim osobama dati na uvid sadržaj našeg posla. kao što nisi pokazao ni poštovanje prema tuđem dostojanstvu. „Kako su se cure zvale? Sviđala mi se ona niža. slobodno mi se obrati putem elektroničke pošte ili predloži sastanak.“ „Kad si ga dobio?“ rekao je Eduardo. Cameroon Winklevoss Preslika poslana sveučilišnom poštom „Čini mi se da ovo zovu opomenom pred tužbu?“. zadržavamo pravo pokretanja drugih radnji protiv tebe u svrhu zaštite naših prava i naplate odštete. Bilo je krcato optužbama. Kao da sam povrijedio Etički kodeks Harvarda. usporavao razvoj naših web stranica istovremeno razvijajući svoje vlastite kao nelojalnu konkurenciju našima. godine u 17 sati. Molim te da obratiš pozornost na sljedeće: našu ćemo zamolbu temeljiti na činjenici da si iznevjerio očekivanje sveučilišta u pogledu poštenja i pravičnosti u odnosima s kolegama. Tvoja suradnja će spriječiti nastanak daljnjih šteta i povrede naših prava.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark. Osjetio je kako mu krv juri u obraze. da nisi zadovoljio niti minimalne zahtjeve u pogledu poštovanja tuđe imovine i prava. „Prije tjedan dana. Optuživali su Marka da im je ukrao zamisao i programsku implementaciju i tražili da on i Eduardo zatvore TheFacebook ili se suoče s njihovim potezima pravne prirode. Spremni smo se obratiti zamolbom i sveučilišnoj Disciplinskoj komisiji u povodu tvojeg kršenja etičkih normi kako su opisane u Priručniku za studente. Također si zloupotrijebio i otuđio predmet našega zajedničkog rada. mrmljao je Mark zavaljujući se na naslon dvosjeda i stavljajući ruke iza glave. Baš nakon što smo pokrenuli site.com. dok se potpuno ne upoznamo sa sastavom i prirodom tvojih web stranica zahtijevamo da neodložno izvršiš slijedeće:  Neodložno se suzdržiš od bilo kakvog razvoja ili izmjena web sitea TheFacebook. po običaju. Prije tog pokretanja smo sklopili sporazum prema čijim bi na odredbama pomogao razviti naš vlastiti web site (HarvardConnection) i to učiniti u razumnom roku (posebno stoga što smo bili svjesni da se vrijeme raspoloživo za njegovo pokretanje ubrzano bližilo kraju). Protupravno prisvajanje je moguće procesuirati i u pogledu tih etičkih normi povrh zakonskog progona. ignorirajući Markovo pitanje. Imaš li kakvih pitanja. Tyler i ja) informaciju da si pokrenuo web stranice TheFacebook. za koje te sve držimo platežno odgovornim.

niti je napravio ikakve programe. ni on se nije imao čega bojati jer se nije ni susretao s blizancima. a Winklevossovi vjerojatno ni nisu vapili za novcem. razmjenjivali su e-mail poruke i zavlačio ih je. pa svatko tko je upisao računarstvo razvijao je neke svoje web stranice! Pa i onaj Aaron Greenspan je dio svojega portala nazvao „the facebook“ ili tako nekako. odnosno kao pothvat čija je prvenstvena svrha zapravo razviti zanimljiv proizvod koji bi pomogao zajednici Harvarda. Mark je zaključio zaprepaštenjem da su ga snašle njihove „prijetnje“ na temelju nekoliko sastanka u blagovaonici Kirklanda i nekih rasprava putem e-maila koje je vodio s Cameronom. nedostatak hardvera kojim se trebalo pozabaviti. i to bez ikakve dvojbe. Rekao sam vam da imam druge projekte na kojima sam radio i da oni imaju prednost pred završavanjem [vaših stranica]. osjećao je zadovoljstvo što se Mark pobrinuo za sebe. odnosno da su blizanci neistino predstavljali svoja očekivanja od njega: Od početka sam projekt doživljavao kao projekt bez poslovne svrhe. Mark ih zapravo uopće nije zavlačio: Kada smo se sreli u siječnju. a ne prije tog sastanka počeo sam raditi na Facebooku ne koristeći niti programe niti karakteristike koje sam vidio u Harvard Connectionu. Tylerom i Divyom. Štoviše. Brzo ga je pregledao i odmah iznenadio. ako ne i stotine.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Imaju li izgleda? Naravno. programima nije ni primirisao. Vremenom sam shvatio da koncept web stranica nije bio onakav kakav mi je prvotno bio prikazan. Je li to značilo da bi se oni mogli međusobno tužiti? Tek stoga što su im ideje bile slične? „Obratio sam se našim dečkima sa studija prava“. Njihove zahtjeve je smatrao „gnjavažom“. nečim s čime ne želi „imati veze“. Bilo kako bilo. K vragu. To je. Ali nije potpisao nikakav ugovor s njima. Mark je izjavio sveučilištu. ali takvih je bilo na desetke. zajedno s opomenom. Bio je to zaseban pothvat i nije se temeljio ni na kojoj zamisli spomenutoj na našim sastancima. i to ugodno iznenadio jer je u Markovom odgovoru na zahtjeve blizanaca vidio i emocije.). „Odgovorio sam im pismom. nedostatak promidžbe potrebne da stranice zažive itd. rekao je Mark. vrstom bezobzirnog grabeža s kakvim moraš računati kada napraviš nešto uspješno. Štoviše. a povrh toga je TheFacebook Eduardu izgledao kao nešto sasvim drugačije. da TheFacebook nije ni u najmanju mjeru povezan s poslom koji je obavljao za Winklevossove. U početku sam bio zainteresiran za taj projekt i zamolili su me da završim Connect segment stranice…Nakon. Eduardu izgledalo malo previše zapaprenim imajući u vidu da TheFacebook nije nikome donosio novac. izrazio sam im sumnje u vezi stranica (stanje grafike. Mark je smatrao da je zapravo on prevaren na njihovome prvom sastanku. I još jedno sam poslao na rektorat. Ako Marka nije bilo strah. naravno. Bio je to također društveni web site. Kako mu je to Mark plastično opisao. a i morao se držati onoga što mu je Mark govorio o razlikama između koncepcija dva različita projekta. Bilo je to Markovo pismo sveučilištu. Mark se nalazio s njima. Eduardo se malo smirio i vratio Markovo pismo na hrpu kompjutorskih knjiga. pod onom drugom knjigom…“ Eduardo je uzeo papir ispod sljedeće knjige s hrpe na TV-u. preostalo programiranje koje nisam bio predvidio. sve je izgledalo kao optuživanje jednog proizvođača drugoga za to što je 56 .

Eduardo je slušao cijeli razgovor razmišljajući što su promjene značile. i otud tolika blagonaklonost i superlativi. a tvrtka nije imala prihode iz kojih bi se mogli platiti ljudi koji pomažu. Eduardo je i dalje bio zadužen za poslovnu stranu pothvata. Grupa koju su činila njih četvorica nije bila ono što bismo nazvali društvenom kremom Harvarda. I to zbog web stranica koje su ih možda trebale dovesti do nekog seksa. Njih su četvorica bila ekipa koja je Facebook trebala dignuti na sljedeću razinu. Dustin je postao potpredsjednik i voditelj programiranja. ukoliko do ikakvog posla. Markov smisao za humor. Svi su bili šmokljani. Izgledalo je više nego pošteno. Pristao je na novu podjelu vlasti. Bili su geekovi kakav je i on. U srednjoj je školi bio predsjednik Kluba mladih demokrata. znao je da vođenje tvrtke znači i zaposlenike. Dok se Eduardo držao konzervativnih blejzera i kravate. obilno i rado. Postoje tisuće različitih stolaca i proizvedeš li jedan. otvorila su se vrata sobe i skoro ga udarila u leđa. Opasno mu je prijetilo da će pasti neke predmete. Do tada im je Crimson uistinu učinio mnoge usluge. svakako duži nego bilo tko od njih. Sjeverna Karolina. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega. Chris je preferirao dizajnersku odjeću. Eduardo je dobio mjesto financijskog direktora. ali prije nego je uspio završiti. guste obrve. nekako povučen. Mark je bio osnivač. Cimeri su bili pametni i pouzdani. a ne samo na onom koji je dao Roosevelta i Rockefellera. trebao je pomoć. pričao je blagim južnjačkim naglaskom koji je ponio kao uspomenu na odrastanje u Hickoryju. Ispostavilo se da je studentskim novinama Mark na prvoj godini radio neke IT poslove. uistinu dobar dečko. 57 . S rastom stranica. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva. Treba reći da bi bili autsajderi na svakom sveučilištu. Osim toga. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke. I svi su trebali imati titule. tamnu kosu i masne. Mark ga je s vremena na vrijeme zvao „Prada“. A Chris je imao dug jezik. a što je bila njegova karakteristika s kojom se Eduardo ubrzano pomirivao. Znao je da su stvari bile daleko jednostavnije dok su bili sami on i Mark. ako je želio da TheFacebook nastavi rasti. „Zvale su se Kelly i Alice…“. zapravo. Chrisa su imenovali direktorom za javnost. ali jebiga – nisu oni pravnici nego samo nekakvi tamo studenti. Prvo do njega. Uostalom. Dustim Moskovitz. Dustin se mogao uhvatiti u koštac s poslovima računalne prirode koje Mark ne bi stizao. Mark je započeo razgovor jer je želio govoriti o nečemu što je već bio odlučio. i to je činio često. Ali našli su jedni druge – i još nešto. Jedina preostala mogućnost bila je prihvaćanje novih ortaka. imao je dječje lice. Kako je izgledao. Studirao je ekonomiju. i tako je bio pogodan da se brine o odnosima s javnosti i promidžbom. a u jednako tako tamnim očima blistala je odlučnost. Kako je bio sklon modi.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi osmislio novu vrstu stolca. rast će i potreba za prisutnošću u medijima jer se Facebook umnogome temeljio na tome da dovoljno potakne ljude da ga požele posjetiti. počeo je Eduardo. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. Ekstrovert nemirne plave kosice. Lako bi ga se moglo smatrati aktivistom u barem nekoliko liberalih pokreta. i to toliko brzo da je Mark jedva uspijevao održavati ritam. par toliko različitih studentskih likova koliko se samo zamisliti može. bio je tih. Chris Hughes je bio daleko veći šminker. svaki na svoj način. Markove riječi. Eduardo ga je smatrao naočitijim od njih ostalih. TheFacebook je rastao. Okrenuo se i ugledao dva Markova cimera. nemaš pravo na sve tipove. To je možda bilo ponešto pojednostavljeno gledanje na stvari. Zadnje što im je trebalo je uvaljati se u neko sranje od suđenja. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. uopće i dođe. bog i batina i državni neprijatelj. U krajnjoj liniji. ali je zapravo bio više nego sposoban s računalima i ugodna pojava. Ipak. a Eduardo bi zadržao svojih 30%. Markov dio bi pao na 65%.

Columbiju i Stanford. Pogledao je sobu i pred sobom je vidio ustrojen odred uber-geekova koje niti jedna prepreka neće zadržati. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. naginjao i izvijao naslonjen na vitku. Izgledalo je više nego pošteno. a Eduardo bi zadržao svojih 30%. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva. ali Eduardo je bio prilično siguran da se nije potpuno slagao. Čini se da je prirodno da se povećamo. U krajnjoj liniji. Markov dio bi pao na 65%. Rast Facebooka je bio imperativ. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke. a Eduardo bi zadržao svojih 30%. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. Markov dio bi pao na 65%. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. Čini se da je prirodno da se povećamo. Za početak će napasti kakav je i on. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. Novac je potreban da bi se pokrili troškovi servera.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. U krajnjoj liniji.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. „Ali moramo početi razgovarati i s oglašivačima“. ►►► Četiri sata kasnije Eduardovo je srce ludovalo dok se upinjao. Vremenom bi zajednica mogla narasti i moglo bi se dopustiti i da vjetrovi prenesu miris hormona jednog sveučilišta drugome. Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. Stranice će ostati zatvorene i za registraciju će trebati e-mail adresa dodijeljena na jednom od tih sveučilišta. Eduardo je imao drugačiji stav. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. Cijelo tijelo mu se treslo i 58 . mislio je Mark. Uzdahnula je i usnama mu napala vrat. Čini se da je prirodno da se povećamo.“ Mark je klimnuo glavom. Za početak će napasti Yale. „Mislim da je vrijeme da TheFacebook otvorimo prema drugim sveučilištima. visoku Azijku pritisnutu na stjenku pregrade muškog toaleta. Pristao je na novu podjelu vlasti. Uostalom. Za početak će napasti kakav je i on. Njegove talijanske kožne cipele smicale su se po linoleumu dok je napadao njezino tijelo i podizao suknju potpuno joj oslobađajući gola bedra koja su se razmicala da ga prihvate bliže. Eduardo je upao ne dopuštajući da se prijeđe preko tog pitanja. Uostalom. Izgledalo je više nego pošteno. Gipko joj se tijelo uvijalo i trzalo kako ju je pritiskao. „Moramo početi unovčavati ono što imamo. a i na izmjene u njihovom dogovoru oko vlasništva. Chrisov je udio trebalo razmotriti kasnije kada njegova uloga bude jasnija i kada će se vidjeti koliko će posla zapravo imati. a dalje od toga ga nije zanimalo.“ Osvojili su Harvard i bilo je vrijeme ispitati koliko daleko može ići njihov model. Dustinu je pripalo oko 5% tvrtke. „Prvo pravilo biznisa“. pa jezikom iskušavala okus njegove kože. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Prvo pravilo biznisa“. još nikakav novac nije pritjecao i čemu se buniti oko 30% ničega. Pristao je na novu podjelu vlasti. to je bio jedan od studentskih poslovnih pothvata. Složili su se da će rast početi sa samo nekoliko prestižnih sveučilišta. lutao je rukama ispod razdrljene bijele košulje niz crveni grudnjak i došao do dražesnih okruglastih sisica i njihove meke kože. nastavio je Mark kada su ta pitanja riješena. „Prvo pravilo biznisa“. Duboko u srcu Eduardo je počinjao vjerovati da bi se mogli obogatiti tim pothvatom.

Usne su mu došle do njezinog uha i ona je opet uzdahnula iz dna duše… A tada je odjeknuo drugi zvuk toaletom. on i Mark nisu imali više samo zajednički web site. Prostorija u kojoj su se našli nije bila Knjižnica Widener. shvatio je da je u jednoj stvari bio u teškoj zabludi. Eduardo se s punim žarom vratio na djevojku. koji je ugušen stenjanjem i zvukovima spojenih usana sekundu kasnije. Dolazio je iza aluminijskog panela pregrade gdje je nešto udarilo u drugi zid. i pomislio na nešto što mu je izazvalo smijeh koga se nikako nije mogao otresti. Programiranje zapravo može dovesti do ševe. nego i zajedničko iskustvo za pamćenje.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi još se nagnuo prema njoj jače je pritisnuvši uza zid i osjećajući trzanje njezina tijela na svojem. Imali su svoje vlastite groupy djevojke. koja ga je obuhvatila nogama. Eduardo se nasmiješio. Štoviše. ali bila je barem nešto. 59 . Potaknut zvukovima prijatelja koji je poludio u susjednom odjeljku. Nakon kratke tišine čuli su se psovka i smijeh.

U jednom je trenutku pristao na sastanak. niti je on osnivač sveučilišta. Tamni sako i kravata činili su se daleko prikladnijim. pa i na zvanje telefonom u nastojanju da ga privole na susret. Tyler je nije krivio. uostalom. Lat. I tko. Ustrajao je na tome da na stranicama Thefacebook. Uzrujao ih je i sam Zuckerberg. Mali je tim odgovorom toliko isprovocirao Tylera i njegovu ekipu da su odmah pokušali uspostaviti izravan kontakt s njim. koji je održan 15. Unatoč tome kip je bio stalna meta studenata s drugih sedam velikih sveučilišta sjeverozapada. a da njihove stranice nisu bile nimalo nalik tome. Tyleru je sve uokolo izgledalo prastaro. Veritas = istina. nikako si nije mogla pomoći da ne zuri. kako to nije u njezinoj nadležnosti. Bacili su se na pisanje e-mailova. Možda bi djelovalo i mrvicu bezobrazno. što je Tyler zapravo smatrao dobrim jer je znao da se Marku ionako ne može vjerovati. Nakon što je propao i taj pokušaj sastanka. Zanimljivo je bilo da je domenu thefacebook. nakon tjedna koji je bio iza njih. Komisija je također pokazala da ima razumijevanja i iz nekog je razloga odlučila. koje je pak osnovano 1636. godine i najstarija je građevina Harvard Yarda. Klinci s Dartmoutha obojili su ga u zeleno kada je njihov nogometni klub gostovao u gradu. Vodiči koji su okupljali buduće studente i vodili ih naokolo kroz kampus taj su kip nazivali „Tri laži“ jer su uklesane riječi pod njim „John Harvard. ali je iz nekog razloga prihvatio susreti se samo s Cameronom. siječnja. 60 .Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 16. Uglavnom.“ bile trostruko lažne: niti je riječ o Johnu Harvardu. Tyleru se svaka pažnja činila dobrodošlom. Ignorirali su ih i toga mu je bilo preko glave. ujedno i jedna od dvije najstarije sveučilišne zgrade u cijeloj državi. utemeljitelj. a reklo bi se da na njih ni službenica prijamnog ureda nije negativno reagirala. nakon što je pomno proučila deset stranica pritužbe na Zuckerberga. 1638. Prvo ih je saslušao suosjećajni stariji povjerenik u njihovome matičnom domu. Ulaz u zgradu postavljen je poprečno na Sveučilišnu dvoranu pred kojom se nalazi legendarni kip Johna Harvarda. ako su joj on i njegov brat mogli pružiti nekakvu zabavu. I tako evo njih. Počeo je tvrditi kako je samo želio učiniti nešto dobro za svoje kolege sa sveučilišta. Oni s Yalea pokušali su ga obojiti u plavo i u krilo mu 19 Geslo na grbu Harvarda. POGLAVLJE – VERITAS19 Žena za stolom u prijamnom uredu pretvarala se da je zaposlena prebirući po svojem rolodexu20 kako ne bi napadno zurila. 20 Rotirajući uređaj koji se koristi za pohranu informacija o poslovnim kontaktima (ime je stvoreno kombiniranjem engelskih riječi rolling i index). čak bi se i odjenuli identično kao kada su bili dojenčad. ne bi im pomogao nikakav sastanak. Zaključio je sljedeće: ako je Mark sposoban gledati u oči i lagati.com registrirao dva dana ranije. Dojam mu je bio prilično ispravan jer je zgrada sagrađena još 1720. tada su učinili svoje dobro djelo za taj dan. koji je na njihovu opomenu reagirao pisanjem svojih dodatnih sranja. sjede na sofi koja se doimala starom koliko i Massachusetts Hall dok ih kradom odmjerava službenica. još koristi rolodex? Zapravo. Da je znao da bi im to moglo pomoći. samo što nije znao kakav bi učinak imalo pojaviti se pred rektorom Harvarda u prugastim pidžamicama i benkicama. Prsti su joj letjeli po plastificiranom papiru dok joj je pundža tamne kose poskakivala a zelene oči svako malo strugnule prema Tyleru i Cameronu. izgledala je umorno kao i cijela zgrada. Nije si mogla pomoći i stalno je pogledavala prema njima koji su sjedili na neudobnoj sofi pred njezinim stolom. ali nije napravio ništa više onim što je njihove pritužbe lijepo proslijedio Disciplinskoj komisiji. prekinuti su svi kontakti. koliko god se pretvarala da ne gleda.com nije počeo raditi prije njihovog posljednjeg sastanka. nešto besplatno i velikodušno.

Nastavio je smirenim glasom govoriti onome s druge strane telefonske veze. Tyler se skoro složio na pod. Poseban pothvat bio je već i ishođenje sastanka s rektorom. Summers se polagano počeo naginjati naprijed i sezati rukom preko stola. Kada je ovaj došao do kvake. smješteno u Cambridgeu kao i Harvard. usmjereno na tehničke znanosti. 61 . Porcelliana ili poznanika njihovih poznanika. sjedište vrhovne moći kampusa. Neil Rudenstine. Žena je zgrabila slušalicu. ali nije se moglo reći da mu nedostaje akademskog duha. Tyler je duboko uzdahnuo i krenuo za bratom u smjeru vrata. Uz obaveznu fotografiju s djecom stajale su i uokvirene fotografije s Billom Clintonom i Alom Goreom. radni je stol bio velik i od punog drva. onda je to Summers. Summers ih je gledao kako prilaze i sjedaju. Tyleru je odmah bilo jasno 21 Massachusetts Institute of Technology. jedno od najglasovitijih svjetskih sveučilišta. Odmah do nalazila se i uokvirena novčanica od jednog dolara baš sa Summersovim potpisom. Nakon washingtonske karijere došao je na Harvard da bi postao dvadesetsedmi rektor. Tyler se okrenuo sa smiješkom službenici šutke moleći njezinu podršku. Tyler je primijetio Dellov kompjutor na radnom stolu. Njezina pojava lijepo se uklapala u duh koji je vladao prostorijom. Činjenica da je Summers imao razumijevanja za tehnologiju bila je dobar znak jer se moglo očekivati da će barem razumjeti o čemu je riječ. Trebala ih je svaka sreća koju su bili kadri prizvati.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi smjestili lutku buldoga. Dell je predstavljao važan detalj jer je bio prvo računalo koje se ikada pojavilo u rektorovom uredu. a čak su i harvardski mangupi posjećivali kip usred noći ne bi li uriniranjem po njegovim stopalima zazvali dobru kob. ne prekidajući telefonski razgovor. barem mu je uzvratila smiješkom. brade utonule u podbradak. možda baš leti na neki od svojih plaćenih govora. Kada je zazvonio telefon na radnom stolu prijamnog ureda. sve što je Tyler trebao znati o rektoru bilo je demonstriranje izlošcima na antiknim stolićima. a zatim im se obratila. doktorirao ekonomiju na Harvardu i s 28 godina postao jedan od najmlađih redovitih profesora u povijesti sveučilišta. Povukli su svaku vezu koju su imali. Njegov životopis nesumnjivo je izniman i Tyler je znao da ako je itko sposoban uhvatiti se u koštac s njihovim problemom i riješiti ga. Diplomirao je na MIT-u21. Svako sveučilište imalo je vlastiti običaj. Pozvala ih je rukom i pokazala na stolce ispred radnog stola. uspomena na funkciju ministra financija SAD-a koju je obnašao od 1999. naprosto je mrzio uređaje i zabranio unošenje takvih predmeta u svoj ured. Glava mu je bila dežmekasta. Bucmastim prstima napipao je uvezani snop papira i podigao ga držeći za kut.“ Pokazala je rukom prema vratima s njezine desne strane. a u prostoriji je bilo i mnoštvo antiknih stolića te garnitura za sjedenje na debelome perzijskom tepihu. Jedan su zid prekrivale police s knjigama. „Rektor će vas sada primiti. tko god to bio. klimnula. Bilo im je teško othrvati se osjećaju da su obavijeni mračnim i zlokobnim silama. Zamislio je Ala Gorea kako u nekoj šumi jadikuje s drvećem. preko obitelji. Summers je sjedio u kožnom naslonjaču za svojim stolom držeći telefonsku slušalicu na uhu. Tyler je zamišljao da bi to mogao biti Bill Clinton. oštar pogled naizmjence je prelazio s Tylera na Camerona. nenapadno žensko poslovno odijelo s hlačama. Rektorov je ured bio manji no što je Tyler očekivao. odjevena u klasično. Summers je naposljetku spustio slušalicu i pogledao ih. Kada su ušli u ured. i na kraju došli do toga da sjede na pragu rektorova ureda. Afroamerikanka ugodne vanjštine. Tyleru je palo na pamet da su možda on i brat trebali isprobati ritual uriniranja prije no što su zaronili u nelagodnu atmosferu Massachusetts Halla. otprilike pedesetogodišnjakinja. do 2000. široka. Ako ništa drugo. s rijetkom kosom. Osim računala. Oko metar dalje sjedila je njegova izvršna pomoćnica. prethodnik Larryja Summersa.

predstaviti Vam slučajeve zloporabe etičkog kodeksa i narušavanja dobre prakse zajednice. a na čijoj je prvoj stranici staja sažetak njihova slučaja: Dopis Lawrenceu H. no smatramo da je navedeni student svojim ponašanjem izravno prekršio Odluku o pravima i obvezama koju je Studij znanosti i umjetnosti prihvatio 14. i to bez naše privole ili saznanja. što je uključivalo detalje svih komunikacija s njim. ta su djela izvan područja uobičajenog akademskog života.“ (Studentski priručnik) Ukratko. No. „Koledž od svih studenata očekuje poštenje i susretljivost u ophođenju s drugim članovima zajednice. Tijekom spomenuta tri mjeseca. kao i preciznu kronologiju događanja od prvog e-maila koji mu je Divya bio poslao.“ Vjerujemo da smo dužni. između ostaloga. stoji: „Osobnom odlukom pristupanja Sveučilištu. Tyler je pokazao na materijal što je visio iz masnih prstiju. i u kojoj. mi (Cameron Winklevoss '04. Ponovno se okrenuo rektoru. „Zašto ste došli?“ Tyler se nakašljao i zacrvenjeo. Prema našim spoznajama. Pritužba se sastoji od temeljito dokumentiranog slučaja studenta druge godine i njegova nečasnog ponašanja proisteklog iz nepoštenog i neiskrenog postupanja s drugim članovima sveučilišne zajednice Harvarda.4. pa sve do dana kada je u Crimsonu objavljen članak o pokretanju Facebooka. ranije ove akademske godine nas smo se trojica obratili spomenutom studentu (kao što smo to učinili i s još nekima) uz molbu da se uključi u rad na našem projektu izrade web stranica. Silan je trud uložen u tih deset stranica i bio je osokoljen činjenicom da su našle put do rektorovog stola.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi da je riječ o njihovih desetak stranica na kojima su naveli sve detalje svojih pritužbi na Zuckerberga. koju je ona odbila podržati. Njegovim pristankom počela je tromjesečna suradnja izrade našeg web sitea. podigao noge na stol i pogledao ih s neskrivenim gnušanjem. čime je nelojalno konkurirao našim. rektoru Sveučilišta Harvard Poštovani rektore. Bez riječi se naslonio u naslonjač držeći njihov podnesak dvama prstima podalje od sebe kao da je premazan drekom. s obzirom na Vašu vodeću ulogu u ovoj akademskoj zajednici. poštovanja tuđeg dostojanstva i otvorenosti konstruktivnim promjenama. Bacio je pogled prema crnkinji koja je revno bilježila sve izrečeno.1970. usprkos dogovoru i na našu materijalnu štetu proisteklu iz njegovih obmana. Odbojnost u Summersovom glasu bila je neporeciva. u tom je trenutku Summers učinio nešto što je zaprepastilo blizance. 62 .com). Divya Narenda '04 i Tyler Winklevoss '04) molimo sastanak na kojem bismo Vam izložili pritužbu nedavno upućenu Disciplinskoj komisiji. istovremeno razvijajući vlastite (Thefacebook. osoba pristupa zajednici koja stremi idealima slobode izražavanja i istraživanja. otezao je razvoj naših web stranica. Summersovo pitanje činilo je prvi redak na inače čistom papiru s crticama. Summersu. Opustio se.

odnosno njezino oštećenje. dečki. Tyler je napadno trepnuo puštajući da bijes u njemu potisne šok. upao je Cameron zaboravljajući na trenutak tko je taj dežmekasti čovječuljak koji mu se upravo posrao na teškom mukom sročenu žalbu. jednoga časnog i uređenog svijeta. Okrenuo se jednako preneraženom bratu koji je blago otvorenih usta promatrao kako se dopis klati u snažnom stisku rektorovih prstiju. Priručnik se dodjeljivao svakom brucošu i sadržavao je pravila kojih se trebalo pridržavati cijelo sveučilište. a ne na vaše međusobne odnose.“ „I što sad očekujete od mene po tom pitanju?“ Tyler je zurio u šoku.“ Tyler je osjetio kako se zemlja pred njim otvara. rekao je Tyler. Bilo je glasina da mu ih je ostavio njegov prethodnik jer su simbol žongliranja koje će kao rektor morati sve vrijeme prakticirati s ljudima. da je Mark provalio u našu sobu i odnio naše računalo. Mark je razbio sistem. Mark nam je ukrao ideju. tiče vas i Marka Zuckerberga. A sada mu vladar tog svijeta govori kako zajednica zapravo i ne postoji i da je svaki geek prepušten samome sebi. „Krasti od kolega u suprotnosti je sa sveučilišnim normama“. Obrazi su mu podrhtavali pri pokretima glave. Pročitao sam i Markov odgovor. i sveučilište i cijeli sustav. Cameron Winklevoss '04 Divya Narendra '04 Tyler Winklevoss '04 Nakon što je prošlo nekoliko sekundi. Čemu taj kodeks ako se nikako ne može obraniti?“ Summers je odmahnuo glavom. „Pročitao sam vašu žalbu. na kojem bismo porazgovarali o tom predmetu. „Postoji i kodeks časti. Ukrao nam je ideju i sveučilište se treba umiješati kako bi očuvalo poštivanje etičkog kodeksa kakav je uobičajen na Harvardu. uključujući i isključenje sa studija. otuđenje. projektima i problemima. Ovaj se problem. Uvijek se smatrao dijelom harvardske obitelji.“ Dakle. 63 . Unaprijed hvala. Tyleru je po izrazu Summersova lica bilo sasvim jasno da će on i njegov brat poput tih loptica izletjeti iz ureda. A on je učinio nešto mnogo gore. imat će za posljedicu disciplinski postupak. čim Vama to bude odgovaralo. neovlašteno postupanje s imovinom. poput mesnatih valova u oluji epiderme. „Etički se kodeks primjenjuje na odnos između vas i sveučilišta. ali to Summersa nije bilo briga. Ne vidim da je tu riječ o sveučilišnom problemu. S poštovanjem. pa tako i svaki student zasebno. Tyler se nakašljao i objasnio: „Mislim da je stvar prilično očigledna. vjerujemo. Svi studenti obavezni su poštivati privatno i javno vlasništvo.“ Summers je uzdahnuo i pustio da dopis padne na stol odmah do žarko obojenih žonglerskih loptica. uloga rektorata bila je osigurati provođenje tih odredbi. moglo dovesti do dalekosežnih i negativnih posljedica po našu akademsku zajednicu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Toleriranje ovakvih slučajeva bi. dovoljno da bi se čovjek mogao barem pretvarati da je još jednom pročitao njihovo pismo. Krađa.“ „Ali postoji kodeks časti“. Osjećao se…izdanim. a zatim po sjećanju citirao Studentski priručnik: „„Koledž od svakog studenta očekuje poštenje i susretljivost u ponašanju prema ostalim članovima ove zajednice. a i šire. Vi biste ga izbacili sa studija. Pokazao je na red knjiga iza rektorovih leđa u kojem je bez ikakvog problema prepoznao zbirku studentskih priručnika iz proteklih godina. Stoga molimo sastanak s Vama. Kako je on vidio te stvari. Izdali su ga i taj čovjek.

kao i je li možda povjerovao onome što mu je napisao Mark: da su web stranice vrlo različite i da su blizanci samo kivni što nisu uspjeli prvi pokrenuti svoje. Okrugla su mu ramena zaživjela pod tkaninom košulje. Bez obzira bio u pravu ili ne. osvrnuo se i ugledao debeljka kako se laća telefona. što se činilo kao još lošija taktika. Riječ je o sukobu tehničke naravi između studenata. Thefacebook je bio omiljena novotarija kampusa.“ „Što biste nam savjetovali da učinimo po tom pitanju?“ Tyler je pomirljivo pitao. 64 . nešto za što je Tyler dobro znao da nikamo ne vodi jer je Mark potpuno sposoban i voljan lagati im u lice. Njegova je šutnja jasno govorila da mu uopće nije bilo stalo do toga što bi Tyler i Cameron mogli učiniti sa svojim problemom. Znao je da će dobro zapamtiti ovaj trenutak jer je označio kraj njegove naivnosti. Bilo je to uistinu obeshrabrujuće. Mark Zuckerberg je bio na pravnom putu proći nekažnjeno. Mark je postajao slavan. Izvodeći brata iz rektorovog ureda. Tyler je shvatio: jedino im je preostalo da se sami suprotstave Marku. Nije jasno je li Summers stvarno bio uvjeren da blizanci Winklevoss nemaju utemeljenih prigovora protiv Marka. Summers je slegnuo ramenima. Rektor im je objasnio da su prepušteni sami sebi. A ako bi se stvari razvijale onako kako je službeni Harvard na njih gledao. Tyler Winklevoss smatrao je da je taj prokleti balavac ukrao njihovu ideju. Drugo je rješenje bila tužba pred sudom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi „Ali sveučilište je obavezno održavati kodeks časti…“ „Sveučilište nije opremljeno za bavljenje takvim situacijama. a rektor je zapravo podržavao njegov uspjeh. Ili jednostavno nije mario. Uprava je od svega prala ruke.“ Tyler je shvaćao na što je ciljao. web stranice su mu iz dana u dan bile sve posjećenije. Predlagao je susret s Markom. „Sredite to s njim ili nađite neki način da se to riješi kao pravno pitanje.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

17. POGLAVLJE – OŽUJAK 2004.

65

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi O, čudna li i daleka puta… Lako je zamisliti detalje toga jutra u ožujku 2004., iako je povijesno značenje toga trenutka postalo poznato tek naknadno: Sean Parker najednom je otvorio oči potaknut naglo i milozvučnom mišlju koja mu je skakutala po mozgu. Kroz uho mu se uvukao podivljali crv i cijelom nepreglednom mrežom neurona i sinapsi njegove sive mase prošla je zaraza koja je sva crvena svjetla pretvorila u zelena. Kao i uvijek jutrom, nacerio se gledajući bijeli strop i nastojeći se prisjetiti gdje se nalazi. O, čudna li i daleka puta! Rukama je otrao zadnje ostatke pospanosti iz očiju i protegao ruka iznad glave sve dok nije osjetio hladnoću teškoga damastnog jastuka od perja – i tada mu je sinulo. Ležao je na krevetu smještenom uza zid bezlično obojene malene spavaće sobe, glave duboko potonule u jastuk. Kosa mu je bila u komi, poput oblaka svijetlosmeđih kovrča koje su se borile s mekim materijalom jastučnice. Nosio je donji dio trenirke i majicu kratkih rukava, ali samo zato što je bilo šest ujutro. Njegova Armanijeva jakna, uske DKNY traperice i po mjeri šivana Pradina košulja visjele su na vratima kupaonice. O, čudna li i daleka puta! Nasmiješio se od uha do uha, i to toliko zdušno da su ga zamalo zaboljeli kutovi usana. Da, točno je znao gdje se nalazi i bilo je jebeno dobro nalaziti se upravo tu. Gledao je po svojoj sobici i vidio drveni toaletni stolić, policu punu udžbenika o računalima, svjetiljku u kutu, uspavani laptop na majušnom pomoćnom stoliću kraj kreveta. Posvuda je bilo razbacane odjeće, od police za knjige pa sve do svjetiljke, ali Sean nije imao ništa protiv toga jer to je uglavnom bila njegova odjeća, a ona koja nije pripadala njemu, e ta je bila vrlo seksi. Ugledao je kitnjasti grudnjak i majušnu suknjicu, laku majicu s bretelama i uzak, zgođušan remen, onakvu odjeću kakvu nose studentice po kampusima cijele Kalifornije, čak i ovdje, na njezinom sjever, gdje su palme češće okupane maglom nego sunčevim zrakama. Hvala Bogu da se na Stanfordu djevojke odijevaju po kalifornijskim običajima unatoč elitnom statusu sveučilišta. Štoviše, sve su bile plavuše. Prepustite Hrvardu i njemu sličnima na istoku naporne brinete, a neka zgodno i plavo i dalje ima stvarnu vlast na zapadu. Sean se osovio na lakat. Nije bio siguran kome je pripadala ženska odjeća u sobi; pretpostavljao je da je riječ o gošći nekog od njegovih cimera ili je možda riječ o nekoj koja je njemu došla u posjet. Nije bio siguran ni odakle odjeća u njegovoj sobi. Možda je prepoznao vlasnicu, a možda i ne. U svakom slučaju, ona je poznavala njega ili je berem tako mislila. Izgledalo je kao da svim na Stanfordu poznaju Seana Parkera, što je bilo donekle i smiješno s obzirom da uopće nije studirao ondje. Kuća u kojoj je živio uvijek je bila puna klinaca s kampusa iako mu nije pripadala nego je samo bila u blizini jednog od studentskih domova. Osim što nije bio student na Stanfordu, uopće nije studirao. Ipak, bio je junak kampusa. Nije bio baš toliko slavan kao njegov prvotni poslovni partner Shawn Fanning, ali tko je znao o čemu se radi – tome je sve bilo jasno. Njih su dvojica bili tinejdžeri koji su izmijenili lice glazbene industrije tako što su napravili web site Napster, koji je omogućio klincima da iz studentskih soba glazbu daju ostalima na raspolaganje. Napster je bio silno uspješan, bio je stvar koja je promijenila svijet – dobro, vremenom je i implodirala, ali i ta je implozija bila predivna. Napster – koji su Sean i Fanning osnovali nakon što su se kao srednjoškolci upoznali preko nekog chata – bio je manje kompanija, a više revolucija. Njihov je site učinio glazbu dostupnom i besplatnom za preuzimanje s interneta, dao je svakom klincu s kompjutorom mogućnost da uzme što želi. Nije li to bila suština rock and rolla – sloboda? Nije li to ono što je i internet trebao biti? Razumljivo da glazbena industrija nije na to gledala blagonaklono. Zapravo su se te jebene tvrtke kao bijesne harpije okomile na dva jadna Seana. Oni su uzrokovali paljbu, ali
66

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ishod je bio unaprijed poznat. Neki su ljudi misli da se to dogodilo upravo zahvaljujući Parkerovim pogreškama, da se pothvat sunovratio nakon što je napisao neke e-mailove koji su poslužili glazbenoj industriji kao putokaz u borbi protiv Napstera. Možda je to bila samo mladenačka ludost, brbljavost koja je na kraju Napster stajala života, ali to je uvijek bio Seanov problem, ali i njegova prednost. Bio je otvoren, ništa nije čuvao za sebe. Nije ni za čim žalio. Ni u ludilu. To nikako ne bi sličilo njemu. Naravno, kad je Napster otišao k vragu, Sean se mogao i drugačije ponijeti, sklupčati se u nekoj rupi ili pobjeći mami i tati. Umjesto toga, odlučio je ponovo uzjahati silicijskog pastuha. Tek su se nekoliko godina kasnije on i dvojica njegivih najboljih prijatelja pozabavili jednim drugim programom izraslim iz ideje dijeljenja. Ovaj se put radilo o jednostavnom besplatnom programčiću koji je prikupljao osobne kontakt – podatke i s vremenom se razvio u živi sustav pohrane poslovnih podataka koji se sam neprestano ažurira. Tvrtku su prozvali Plaxo. Tada je i to implodiralo, barem je Sean na to tako gledao. Sam Plaxo se dobro držao i njegova je vrijednost u tom trenutku vjerojatno bila milijunska, ali Seanova uloga u svemu tome bila je prošlo svršeno vrijeme. Imao je dojam da se njegov izlazak iz tvrtke mogao nazvati napucavanjem, a u stvarnosti je bilo i gadnije no što zvuči. Gadno jer je Sean smatrao da se u cijelu priču upleo i jedan pravi, stvarni zlikovac, koji kao da je došetao iz nekog filma o Jamesu Bondu: misteriozni Velšanin udaren na megalomansku stranu skoro onoliko koliko mu je bio impresivan bankovni račun. Upravo je Sean bio taj koji je prizvao VC22 aveti jer je mislio da Plaxo treba sredstva, a da on zna kako će se nositi s takvim ulagačima. No, Michael Moritz nije bio tek neki ulagač, nego partner u fondu Sequoia Capital i mali bog lovaroša Silicijske doline. Ulagao je i u Yahoo i u Google, i zaradio toliko novca da više nikada nitko neće posumnjati u njegove metode. Sean je Moritza smatrao tajanstvenim izopćenikom i manijakom. Od početka su se klali na gotovo svakom pitanju. Sean je slobodouman, mlad i poduzetan, a Moritz je tu radi novca i oko toga nije bilo nikakvih dvojbi. Niti godinu dana nakon što je Sequoia dokapitalizirala kompaniju koju je osnovao, Sean je stekao dojam da Moritz očekuje njegov odlazak i napuštanje tvrtke koju je sam osnovao! Naravno, Sean je to odbio. Vodila se oštra bitka, investitor je izvršio prevrat unutar tvrtke i Sean je polako, ali sigurno počeo uviđati da će na kraju ostati na vjetrometini. Dvojica njegovih najbliskijih prijatelja s kojima je osnovao tvrtku vremenom su, po njegovom mišljenju, popustili pritiscima Moritza i uprave. Prema pouzdanim informacijama, kada je Sean uzvratio najavom da će napustiti tvrtku samo pod uvjetom da unovči svoj dio u njoj za čistu gotovinu, Sequoia je krenula đonom. Sean je bio uvjeren da je Moritz potegnuo za sredstvima kakvima bi se poslužio i onaj Bondov zlikovac. Bio je siguran da je Moritz unajmio privatne detektive ne bi li prikupili prljavog rublja za borbu kojom ga je trebalo udaljiti. Počeo je primjećivati automobile sa zatamnjenim staklima kada bi izlazio iz stana, čudno pucketanje dok je telefonirao, a pojavili su se i sablasni pozivi s nepostojećih telefonskih brojeva. Postajalo je užasavajuće. Možda i jesu nešto nalazili. Kao i svaki dečko njegovih godina, a još i zahvaljujući slavi stečenoj kroz Napster i Plaxo, Sean je uglavnom bio spreman za tulumarenje. I cure. I nikako nije bio svetac. Bio je u ranim dvadesetima, rock zvijezda Silicijske doline koja misli i govori brzo, vrlo brzo. Nešto što je nosio u sebi odavalo je dojam živčanosti, frenetičnosti, i to se lako moglo pogrešno protumačiti.
22

VC = venture capital. U doslovnom značenju – poduzetnički kapital. Radi se o sredstvima i ljudima koji su na raspolaganju za sudjelovanje u rizičnom pothvatu i koji preuzimaju rizik na sebe. U zamjenu za takvo novčano sudjelovanje, preuzimaju dio buduće dobiti i razna, ako ne i sva, upravljačka prava. U pitanju mogu biti sasvim mali, ali i ekstremno veliki iznosi.

67

a Sean se nije ukrcao na vrijeme. Iako se prezivao Parker. nego i svoja dva bivša najbolja prijatelja. Zlikovac iz Silicijske doline? Presmiješno. Izbačen je iz nekoliko noćnih klubova. a možda i nisu. tu su bile i nepotvrđene priče o svakojakim narkoticima. Stvar je već bila odmaknula. Fizički ne bi nikoga mogao prepasti. barem je Sean tako smatrao. A možda i stotine milijuna. Jedno vrijeme hedonizam mu je išao sasvim lijepo. Bračni bi mu krevet bio dovoljno velik da odradi splet gimnastičkih vježbi na parteru. U Silicijskoj dolini to je redovita pojava. Svi. alergičan na kikiriki. Sean je već dvaput zakucao. uživali su radeći od njega gradskog momka na lošem glasu. Stalno je uza sebe imao injekciju s dozom adrenalina. nije bilo fer. Ali negativac nije bio. možda deseci milijuna dolara. Znao je i vjerovao u to kao u Boga: bit će to društvene mreže. Odjeća s potpisom. Sam je sebe smatrao čak nekom vrstom superheroja. bijelom prahu. Bilo je gadno. Noću je bio maskirani osvetnik i pokušavao promijeniti svijet mijenjajući jedno po jedno studentsko derište. Doveo im je neke vrlo odvažne tipove voljne uložiti u rizične pothvate i upoznao ih sa svojim lokalnim poznanicima. u najmanju si je ruku stvorio reputaciju. Pretpostavio je da bi to moglo biti urnebesno bilo kome tko ga je poznavao dok je odrastao u Chantillyju u Virginiji. ali to nije značilo da je sa Seanom Parkerom gotovo. a kasnije samo strašno. Bio je pozitivac. čak i ako se njime nije obogatio. U početku je strašno super. Tračerska smeća Doline tek su se tada raširila nakon što je iza sebe ostavio dvostruki jackpot. Što se Nepstera tiče. čekamo svoju veliku priliku. Napustio je i srednju školu kada je Napster podivljao i nikada se nije vratio. Tek nekoliko mjeseci ranije spojio se s ljudima koji su napravili Friendster. Neki su ga čak usporedili i s Jimmom Clarkom. K tome. Bila mu je smiješna pomisao da netko o njemu misli kao o zločestom dečku. Pogledao je onaj zavodljivi grudnjak na podu i opet se nasmiješio. Stvorio je dvije najveće internetske kompanije svih vremena. Seanov brat po sličnim iskustvima s bandom iz Sequoie. Bio je i astmatičar pa je nosio i inhalator. Kako god bilo. volio je cure. Što se toga tiče. naravno. Samo što. Sean je smatrao da ga je Moritz izbacio. Komadi. Naravno. stalno je gledao odakle bi mogla doći ta treća lopta i sada je tražio nešto što će uistinu mijenjati živote. Ali. No. osnivačem Silicom Graphicsa i čovjekom koji je bio odgovoran za Netscape i Healtheon. Danju bi bio Bruce Wayne i družio se s poduzetnicima i direktorima. Kao što su privatna zabadala vjerojatno nekako uspjela shvatiti. jebiga. zapravo je bio 68 . Mora se pošteno priznati da je imao svojih trenutaka. Bio je mršavko. ni Friendster nije mogao biti njegovo treće zakucavanje. pčele i školjkaše. sebe je zamišljao sličnijim Batmanu. Sean je već počeo očekivati kako će jednog dana otvoriti Gawker i doznati da si uštrcava krv mladih tuljana. i što sad? Nije se to dogodilo samo njemu. Razlika je bila u tome što je Sean točno znao što će biti ta velika prilika. Kada se stvari pogledaju ozbiljnije. Plaxo je završio loše. a bio je švorc. da. dogodilo se. I. Natjerao ga je da mu preda ključeve onoga što je stvorio vlastitim rukama. Seanu će pripasti dobar dio toga. Nekada i mnogo njih. Iako je bio bolje zamaskiran nego Match ili JDate. reći da je bio mršav nije dovoljno. čovjek koji je stajao iza PayPala. trebala mu je još jedna dobra lopta i tada bi analogija mogla biti i prikladnija. nije upisao faks.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Možda su na kraju i imali nešto čime su ga držali. Sean još nije imao novca. za razliku od Brucea Waynea. očajnički i. Kosa mu je bila tako neukrotiva da je vukla na afro. Zapravo. tabletama i samo nebo zna o čemu sve ne. Ni govora. Tako je to s rizičnim poduzetničkim kapitalom. Volio je kasne izlaske i volio je piti. Naravno da će Plaxo jednoga dana biti prilično vrijedan. Sean je vjerovao da je izgubio ne samo tvrtku. od kojih je najvažniji Peter Thiel. Friendster je imao svoja ograničenja.

Znatiželjni Sean bacio je pogled na stranicu. Iz njih se razaznavalo da je žensko. nego da bi se razmetao. mjesto na koje bi netko došao u potrazi za curom koju još nije poznavao pokušavajući tamo doći do njezinog telefona ili e-maila. I kada je računalo isključeno. „Majko sveta“. Sean je samo trebao otvoriti četvrte oči. Sljedeći put bit će ili milijarda ili ništa. Reklo bi se da su svi bili sa Stanforda i imali Stanfordove e-mailove. Probudio se već nekoliko sekundi kasnije. Prekrasna. I da je solo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi servis za spajanje parova. Ono što je vidio bilo je briljantno. što ga je vrlo začudilo jer je vidio skoro sve što se vidjeti moglo. zvijezda u usponu koja je rasla opako brzo. Ona golema praznina koja je zjapila na tržištu društvenih mreža bila su sveučilišta. Jednostavna. ali negdje je neki novi Fanning kuckao u svojem podrumu i radio na Napsteru društvenih mreža. Bilo to je veliko igralište na kojemu su se prešetavali narcisoidni tipovi. Iza sebe je već imao Plaxo i to mu iskustvo nikako nije bilo po volji. njezini prijatelji. Pogledaj me! Pogledaj! Pogledaj moj garažni bend. Ispod toga su joj omiljene knjige i što studira na Stanfordu. primijetio je da ima super kosu. Odmah je spazio da je već zakačen na net. Ako je Friendster bio alat za spajanje partnera. Postojao je još i MySpace. Povezani trajno. Računalo nije bilo njegovo niti od njegovih cimera pa je moralo pripadati gošći ili nekome drugome tko je došao u posjet. MySpace je bio odličan za svoju svrhu. povezani online. prekrasan osmijeh i nevjerojatne plave okice. njezina mreža. Znao je da je ljestvicu postavio jebeno visoko. a studenti su zapravo bili idealna populacija za društveno 69 . kao na Friendsteru. a MySpace pomoćno osobno promidžbeno sredstvo. a ne tek ljudi koji su je pokušavali pojebati. Da je zanimaju dečki. Bili su to njezini prijatelji iz stvarnog života. Traži prijatelje. i to preko Stanforda. Ugledao je stolić tik do pokrivača i na njemu otvoreni prijenosnik kraj rozoga djevojačkog ručnog sata. Slika djevojke bila je na lijevoj strani. Nježna plava traka dominirala je gornjom i donjom zonom stranice. YouTube ili Google. Važno je da je na dohvat ruke i to ga je činilo savršenim uređajem u tom trenutku. Slijedio je i popis prijatelja koje već ima. gledaj mene kako pričam smiješne viceve. Bio je to očito nekakav portal. Nije stajala. Ovo je bila njezina prava društvena mreža. a vidi tek kako sjajno glumim! Nisam li doista super maneken?! I tako dalje i tako dalje. Trepnuo je u nevjerici. Bilo je vrijeme za povratak na potragu. Bilo je vrijeme da pregleda svoju elektroničku poštu i započne dan. te noći bila online. tada se s tim neće ni zamarati. Zatim je vidio da se ispod njezine slike nalazi i nešto podataka o njoj. reče potiho Sean sebi u bradu. Društvena mreža namijenjena studenskom tržištu. Sve se svodilo na pokušaj lansiranja sebe kao brenda i nadanja da ćeš privući dovoljno pozornosti. Na zaslonu je bila otvorena neka web stranica. Uz profil se nalazio i osobni citat koji je sama sastavila i nekoliko komentara njezinih prijatelja s grupe. Fluidna. Na MySpace se nisi uputio kako bi komunicirao. društvena mreža je radila. bila je stalno budna. Krajnje očito. Očito je vlasnica. Posegnu je za laptopom i nježno ga postavio u krilo. ali to Seanu nije bilo pravo društveno umrežavanje. Tako nešto nije vidio nikada ranije. što je preostalo? Sean nije bio siguran. tko god ona bila. Nisu to bili ni ljudi koji su joj servirali svoj novi bend ili odjeću kao na MySpaceu. Ako se ne radi o milijardama i ako to nije njegov Yahoo. Sean je bacio pogled ili dva na nju i nije ga se dojmila. Sean je sjedio i pustio da se energija u njemu razbudi.

U četiri je dana skoro cijeli kampus bio na Facebooku. Oči su mu progutale sve. Stanford. Tko god je to napravio. zločesti dečko. U tom se trenutku pretpostavljalo da ih ima već oko pedeset tisuća. Web stranice TheFacebook pokrenuo je klinac s druge godine faksa.“ Zašto ne samo „Facebook“? Takve stvari bi ga izludjele. A ako su stvari uistinu tako divne kako su mu izgledale. našao je mnogo. Nakon nekoliko udaraca po tipkama pred sobom je ima Google. do zadnjeg retka stranice. dvaput je zakucao.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi umrežavanje jer su nevjerojatno skloni druženju. „Thefacebook. U studentskom domu stvoriš više prijatelja nego ikada u životu. Začudo. Počeo je pretraživati. Ali ovaj site?! Izgledalo je kao da je sagrađen na samo zlatnoj žili. stavio je svoje ime ravno na dno stranice. Nasmiješio se. Izrazito mu se sviđalo. Yale… Kriste. opsesivno-kompluzivno poremećeni astmatičar alergičan na kiki-riki. Bi li ovo moglo biti treće? 70 . Jednostavno. Napster i Plaxo. Columbia. ganja neki novi projekt… Trebalo im je to javiti jer će se upravo to i dogoditi. svega šest ili osam tjedana ranije. novina Sveučilišta Harvard. pomoći će malom da od Facebooka napravi nešto jako veliko. pa to ide brzo! Sean je mrmljao sam sa sobom. Po svemu sudeći. Valja nazvati Valleywag i javiti im da Sean Parker. i tamo je našao: Proizvodnja Mark Zuckerberg. Do kraja drugog tjedna imao je već oko pet tisuća registriranih korisnika. To mu se sviđalo. uhvatio se kako istovremeno prstima nastoji izravnati nabore na posteljini. Nasmiješio se samome sebi i rekao si da na popis neuroza svojem portfelju mora dodati još i OKP. čisto. Friendster i MySpace su previdjeli upravo dio tržišta koji je najskloniji društvenosti. Ili milijarda ili ništa. Od dva pokušaja. i to većinom isječke iz Harvard Crimsona. Dok je razmišljao o toj svojoj sklonosti. Krenuo je pronaći tog Marka Zuckerberga i vidjeti od čega je napravljen. a tada su otvorili vrata i nekim drugim sveučilištima. Njegov um mu je stalno radio takve stvari i Sean je neprestano nastojao izgladiti ili pojednostaviti stvari. Ništa manje neće smatrati uspješnim.

Mark se zajebavao i glupirao cijelim putem do New Yorka praveći se da je sve samo velika šala. a drugu proveo sjedeći u tišini dok se Eduardo snalazio kako je znao i umio. Najmanje što je mogao učiniti je izgledati pristojno jer je na takvome mjestu stršao kao prase u Teheranu. Eduardo ju je pogledao ravno u oči. od putovanja i taksija do hrane i pića. no niti jedan od susreta nije imao blistav ishod. a on sjedi u svojoj idiotskoj trenirci s kapuljačom i lupka natikačom o natikaču pod stolom. Eduardova cura nije bila presretna izborom jela i kratila je vrijeme do posluživanja domaćeg sladoleda u posudicama za dostavu hrane. No. možda dijelom i zbog toga jer bi Mark obično jednu polovicu prespavao. Zar stvarno misliš da će od nas ovdje tražiti papire?“ Djevojka je kolutala očima. Iako su spavali kod prijatelja umjesto u hotelu. da je uspjela uvjeriti nekog od konobara da im donese pića bez provjeravanja njihove dobi. to su plaćali s hrpice rezervirane za Thefacebook. I na koncu konca. I gusju jetru u pretjeranim okruglicama od škampa. podatak da čak 67% onih koji isprobaju Facebook postanu redoviti korisnici – oglašivači nisu uopće bili kadri pojmiti. Zapravo. više od sedamdeset pet tisuća. Pod je bio od bambusa. a oglašavanje na internetu je i inače kockanje svoje vrste. Eduardo. Eduardo je uspio organizirati nekoliko susreta s mogućim oglašivačima. nitko nije imao volje dati spomena vrijedan novac za oglašavanje. već su naručili nešto s jelovnika. njoj se to moglo i oprostiti jer je jedini razlog njezine nazočnosti na večeri posjet rođacima u Queensu. „66“ je sagrađen na prvom katu stare tkaonice u Tribeci i predstavljao je najnoviji uspijeh Jeana Georgrsa. tartar od tunjevine. Jednostavno je bilo teško oglašivačima objasniti koliko je Facebook zapravo poseban. i to je samo pogoršavalo stvari. POGLAVLJE – NEW YORK CITY „Ma daj. kao što je i Mark radio. Kako im je gost kasnio. one brzo nestajuće siječanjske Eduardove tisuće dolara. Jedan veći zid od istoga takvog stakla zaklanjao je prostor za stolom za pedesetak osoba pa su se mogle vidjeti samo sjene poslužitelja koji su obigravali oko stola. minimalistički i beskompromisno moderno uređen od četverometarskog staklenog ulaza pa sve do golemog akvarija sa živim ribama koji je odjeljivao salu od otvorene kuhinje. Ono što je bilo još impresivnije. Ali Mark se tamo nalazio jer je navodno u New York došao poslom. a vjerojatno i najljepši kineski restoran koji je Eduardo ikada vidio. ali ipak je sve djelovalo više fusion nego azijski. barem je Eduardo to tako doživljavao. ali ipak su tu bili poslom i Mark se trebao pripremiti za svoju ulogu. Iako su svi bili iskreno zadivljeni činjenicom da su dobivali nove korisnike tolikom brzinom i već ih imali. Što se Kelly tiče. Doduše. aspik svinjetinu garniranu šalotom i đumbirom. Nije ih impresionirala ni činjenica da korisnici na Thefaceook stranicama ostaju dulje nego na gotovo bilo kojem drugom siteu. Jednostavno im je trebalo još vremena da se stvari slegnu. stvar nije bila u tome. Ta činjenica je određivala putovanje kao poslovno i Mark se stoga trebao ponašati kako priliči trenutku. prema zadnjem brojanju. njegovo ponašanje nije bilo nimalo nalik očekivanom. Stvari su ipak mogle biti makar malo bolje da je Mark te sastanke shvaćao ozbiljnije. vjerojatno bi zaboravila na sladoled.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 18. Eduarda je izluđivalo što niti ona niti Mark nisu ništa doživljavali ozbiljno. Možda je Kelly imala pravo i nitko tamo nije imao namjeru tražiti iskaznice. jastogova kliješta na pari s đumbirom i vinom. Eduardo se pobrinuo za sve troškove. ali već se nastavila baviti popisom raspoloživih alkoholnih pića u svojim rukama. 71 . Elegantan. Nije to počelo s restoranom. a pjeskareno staklo dijelilo je prostore za objedovanje. eto ih u jednom od hit restorana New Yorka. No. Olakotna mu je okolnost što u „66“ nisu došli kako bi se sastali s potencijalnim kupcem oglasnog prostora na siteu. Kineske svilene zastave visjele su sa stropa.

ali to mu nije bilo bitno. Nije bilo bitno niti to što su na kraju izgubili tu bitku. Eduardo se nije trebao truditi zapamtiti sve ono što mu je Google servirao o Seanu jer je ovaj ionako odmah ispalio sve što je trebalo. Izgledao je kao da će ustati. Odbijao se od zidova kao lik iz crtanog filma – tasmanijska neman koja se kao uskovitlani tornado razletjela restoranom. Parker je bio divlja zvijer Silicijske doline. U osmijehu je bilo nečega lisičjeg. Mark je odavno izgubio njezinu frendicu Alice. I da ga nije vidio odmah. ali se Sean obrati Marku pitanjem o strategijama kojima se koriste pri osvajanju novih sveučilišta. odnosno rat. naravno. Kad smo već kod toga. Prvo je dobacio haj domaćici istodobno grleći jednu od konobarica. tada i na tome mjestu. Mark. i gledao Marka kako sav važan objašnjava njihovu strategiju na primjeru Baylora. Kada je Sean konačno uspio ispričati sve svoje priče i stao. Ti si vjerojatno Eduardo. Sean je mljeo priču za pričom. Zatim je zastao pri jednom stolu pozdravljajući čovjeka u odijelu i rukujući se s njim kao da se odavno znaju. I Kelly. kao niti što je htio od njih. Napster je bila hakerska bitka nad bitkama. ponešto nadrkan. Daleko više su ga zaokupljale misli o sastanku zbog koga su uopće došli i čovjeku kojega su trebali upoznati. Nije znao mnogo o Seanu Parkeru. Sean Parker je bio veteran. dok je drugom rukom razbarušio kosu njegovog klinca kao da su kućni prijatelji. Eduardo je spazio Parkera onog trenutka kada je prošao pjeskarenu staklenu barijeru. okrenuo je tok razgovora pitavši kakva su posljednja događanja s Thefacebooko. uočio bi ga sljedeće desetinke jer ga se nije moglo ne primijetiti zbog stila kojim se pojavio na sceni. Krenuo je od Napstera i bitaka koje je vodio oko njega. Kelly je bila visoka i zgodna. njihovo najšire bojno područje ikada. preživjeli borac koji je nakon toga osnovao i Plaxo i time si potvrdio reputaciju. 72 . Eduardo je počeo priču o prisutnosti na dvadeset devet sveučilišta. Usput je sjeo kraj Kelly i naručio piće za sve četvoro kod konobarice s kojom se prethodno sprijateljio. „Sean Parker. Eduardo je sjedio. prijatelji koji još uvijek traže ono pravo. U roku od nekoliko dana Baylorova društvena mreža je nestala u ropotarnici povijesti. Činio se kao nekakav divljak.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Iako nije bila baš takva da bi je čovjek htio ženiti. tulumi ovdje i ondje. možda i mrvicu opasan. Trebao je ranije zbrojiti dva i dva. ali mu se nije sviđalo ono malo što je o njemu našao na internetu. crvene obraze i sjaj u očima.“ Sean se prošetao na drugu stranu stola gledajući Marka – Eduardo je spazio. po Eduardovom mišljenju nakratko. Isuse Kriste. Bio je potpuno otvoren u svakom pogledu. Vrlo brzo su baylorska djeca praktički molila da ih se pusti na Thefacebook jer su vidjela da su svi njihovi prijatelji već tamo. prijatelji koji su postali milijarderi. Nije mu bilo nimalo jasno zašto bi htio razgovarati s njima. pa prešao na Plaxo i još teže makljaže koje je jedva preživio. Razina energije koju je isijavao bila je nevjerojatna. To malo teksaško sveučilište ih je prvo odbilo obrazloženjem da je razvilo svoju funkcionalnu društvenu mrežu. jer je to i dalje bio daleko najveći hakerski pothvat u povijesti. serijski poduzetnik koji je iz dvije internetske tvrtke što ih je napravio izletio na prilično spektakularan način. napravili su popis svih sveučilišta u krugu od stotinu ili dvjesto kilometara i poosvajali ih redom. ali je bio prilično siguran da oni od Parkera ne trebaju ništa. a Eduardo ju je uspio zainteresirati i nakon epizode u toaletu. izraz Markovog lica. Svoj je svijet predstavio vrlo plastično i Eduardo je gledao kako Mark sve upija. Umjesto izravnog sukoba s Baylorom. Imao je većih briga. Niti Eduardu toga trenutka nije bilo posebno važno što će biti sa Kelly. Bio je to slučaj čiste idolatrije. Život u Silicijskoj dolini i u Los Angelesu. njihov ep. otrčati u zračnu luku i odletjeti u Kaliforniju. Iz Eduardova kuta gledanja bilo je očigledno da je Mark Seana Parkera smatrao bogom. pa kakav je to lik? Prišao je njihovom stolu i nasmiješio im se.

nije njega Sean namjerno ignorirao. pokušavajući rukom dozvati taksi. ali njegova je aura još lebdjela unaokolo. Dopunio ju je i citatom koji je Stanford Daily objavio 5. Možda je to bila posljedica činjenice da su obojica bili spretni s računalima. niti ponašanje kao da je stalno na nekoj opakoj kemiji. ovaj put mu je bilo drago što je Mark toliko nezainteresiran za novac. Danas je hipnotička vrtnja derviša kulturna atrakcija Turske. Bilo mu je jasno da uzalud priča.“ U roku od 24 sata nakon objave tog članka 85% Stanforda je pristupilo Thefacebooku. kako ih zovu u Bosni) pripadnici su islamskog sufističkog reda posvećenog duhovnom životu. Kako je posao rastao. kao da je zapravo glumio geeka u nekoj TV seriji. Eduardo je pripremio deset tisuća dolara. Ruke podignute u zraku. Seanu se pak svidjelo što ima Marka za svojega istinskog obožavatelja. Ni poduzetnički kapital nije bio cool. Čim su se zdjelice ispraznice. ali je pritom izgledao izrazito chic.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Izgledalo je da Seana ta priča prilično uzbuđuje.“ Mark je slegnuo ramenima. Sean je zamolio da ga ispričaju. Studenti provode sate u potpunoj fascinaciji. ples je katkad završavao ekstatičnim stanjem u kojima su se derviši mogli probadati bez ikakva znaka boli i krvi. „Taj bi Eskimu prodao led“. ili mevlevije. Večera je prošla vrlo brzo. rekao je Eduardo u nadi da će skinuti čini s Marka.3. Nije izgledalo da bi ih Sean mogao obasuti novcem jer ga zapravo nije još ni imao. Poznati su i kao vrtložni/vrteći derviši zbog svojega plesa koji je dio obreda sema. Marku se svidio Parker. Nije želio odustati. bez obzira koliko su se stvari usložnjavale. Poanta je bila u tome da ga je Mark zanimao mnogo više. pokupio račun i obećao Marku da će mu se javiti vrlo brzo. Eduardo se namrštio. gdje su se pak trebali naći s nekim zajedničkim poznanicima. A TheFacebook je trebao upravo novac. Eduardo je nagađap da to nije previše važno. u to nije bilo nikakve sumnje. Vrtložni derviš 23 je napustio zgradu istom brzinom kojom se i pojavio. 73 . Zvali su ih stažistima. Želio je organizirati još nekoliko sastanaka s oglašivačima. koliko je Eduardo mogao pronjušiti. No. trebalo je još servera. zapostavlja se posao. bar ne u ovom trenutku. nego i način na koji se odnosio sa svima u prostoriji – bio je rođeni showman i to mu je išlo strašno dobro. za nj je samo važno da sve bude zabavno i cool. sigurno je imao pristup ključnim izvorima poduzetničkog rizičnog kapitala. Thefacebook.: „Ne ide se na predavanja. Mark nije imao ništa svojeg novca pa su se do daljnjega morali oslanjati na Eduardov. Doimalo se da je Marku strašno drago što je Sean Parker čitao o njemu. To je bilo neizbježno. 23 Turski mevlana – derviši (mavlavije. ali morao je obaviti još nekoliko telefonskih razgovora. jedan je od onih koji bi stalno nešto novo.com ludilo je poharalo kampus. obožavao ga je. okrenuo se prema Marku. Prema nekim opisima. Zbog toga su razloga namjeravali sljedećeg dana otvoriti novi račun u banci i u projekt uložiti još novca. Nije bio u pitanju samo način na koji se odijevao. On nama i nije potreban. Iako Parker i nije imao neku ozbiljniju lovu. ali i njih će prije ili kasnije trebati plaćati. koji je još uvijek sjajio od sreće. iako se Eduardu činilo kao vječnost te je umalo zapljeskao kada je Kelly konačno dobila sladoled. zaključili su i da im je potrebno još programera i angažirali su ih. ali nije ništa rekao. ►►► Deset minuta kasnije Eduardo je stajao kraj Marka na cesti. Oglašavanje nije bilo cool. Ukratko. Eduardova cura je otišla naći se sa Seanom i njegovom curom u neki bar u blizini. „Hoću reći. Eduardo se nije bojao da bi Mark u skorije vrijeme poželio potražiti dokapitalizaciju kod takvih poduzetnika. Odmah su se prepoznali.a pogotovo to nisu tipovi u odijelima i kravatama. Parker je otišao. Sigurno je to bio. Eduardo je namjeravao pridružiti im se kasnije. Što se Eduarda tiče. iako Sean nije na Marka ostavio dojam geeka.

Eduardo je osjećao da Sean Parker jednostavno nije mogao biti jedini koji je primijetio njihov maleni web site. unatoč tome što se kretao u poduzetničkom svijetu. 74 . Na kraju je suzbio tu misao i pohranio je u nekoj zabačenoj ostavi mozga. i to bez pomoći Seana Parkera. Bilo je pitanje vremena kada će se otvoriti novčanici u kojima ima nešto malo više no što je potrebno za večeru u šminkerskom newyorškom restoranu. Prije ili kasnije. međutim.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo se. nije uspijevao othrvati misli koja mu se stalno vraćala. Svi su obožavali Thefacebook. Sve je bilo sjajno i nije trebao brinuti ni o čemu. mislio je. bio sušti ideal cool osobe u Markovim očima. Problem je bio što je Parker. već će naći kako unovčiti tu prokletinju.

bit će sve lakše uskladiti – bilo je očigledno da će obojici tijekom ljeta prioritet biti Thefacebook. ali nedovoljno da bar pokriju troškove najma servera. U tom se trenutku hrvao s porivom da se okrene i pogleda – no učinio je to. a nisu ni namjeravali puštati nikoga u vlasništvo ni po koju cijenu. ali problem je što nitko nije nudio novac. POGLAVLJE – LJETNI SEMESTAR „Yup. ali još uvijek nitko nije dao konkretnu ponudu. Nastojao se koncentrirati na profesora. Neki su izbacili i cifre. krupne. Samo su najavljivali da bi se novac mogao dogoditi. Trebalo je manje od sekunde kako bi uočili lika: srednjih tridesetih. Ni Mark ni Eduardo nisu nikoga od svih njih shvaćali previše ozbiljno. Čekao je pred vratima tri sata dok se Mark nije vratio sa sastanka katedre za računala. Unatoč tome što su Chris i Dustin dobro povukli dio tereta. počeli su navirati do te mjere da su izazivali i pomalo straha. Seneca Club Red Party i godišnji „plesnjak u koži“ doma Mather. Znao je da je riječ o nekakvome naprednom programskom jeziku o kojemu pak nema nikakvog pojma. Nešto prostora su zakupili razni harvardski studentski klubovi i udruge. Intenzitet smiješka se pojačao kada je uhvatio Eduardov pogled. drži aktovku pod miškom.“ „Da bar serem. I ne samo oni. Isuse. Čak su i njih pretvorili u provizorno radno vrijeme svoje cvatuće kompanije. Thefacebook je počeo izgledati kao ozbiljan posao s punim radnim vremenom. Jednostavno im nije padalo na pamet. budu li se stvari nastavile tako kretati. Kada završi semestar. Sve skupa. ovo postaje presmiješno.com. odjeven u sivo odijelo s kravatom. Kako se semestar bližio kraju. To nije bio prvi VC24 koji ih je pratio po kampusu. Thefacebook je zauzeo školske sate.“ U početku se Eduardo uspio oduprijeti porivu da pogleda preko ramena. Eduardo je u proteklom mjesecu napravio neki napredak u odnosima s oglašivačima. a nisu o tome ni međusobno razgovarali. U to je vrijeme Facebook prešao brojku od 150.“ „Sereš. okrugle kao okruglice u juhi na sabat i s mnogo nula u sebi. vrijediti stvarno velik novac. bradatog čovjeka crno-bijele kose koji je jurcao po podiju predavaonice osrednje veličine. pa su oglašavali tečaj za barmene. a kamoli njihovu nadogradnju i 24 VC = Venture capitalist 75 . Tip se idiotski smiješka. Završetak škole je značio i da on i Mark trebaju donijeti krupne odluke o bliskoj budućnosti. sveameričke prisutne tvrtke kao što su AT&T Wireless. Bilo je krasno nalaziti se u središtu pozornosti. AOL i Monster. stranice su donosile nešto prihoda. Bilo je to još jedno Markovo predavanje na koje je upao. Još jedan. i predstavnici krupnih internetskih i softverskih kuća stali su ih hodočastiti. jednostavno si nije si mogao pomoći. Lijepe.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 19. Nije mu išlo jer nije imao pojma o čemu se radi.000 članova i svakoga dana je dobivao tisuće novih. jedan se čak probio i do Markove sobe. Ljudi u odijelima su im prilazili u blagovaonici i knjižnici. Eduardo je znao da će stranice. pokrenuo je nekoliko testnih oglašavanja za lokalne. Sjedi između dvojice s druge godine koji na sebi imaju trenirke s grbom sveučilišne teniske ekipe. ali i prvorazredne. Demokrati sveučilišta plaćali su trideset dolara dnevno kako bi prikupili zainteresirane za njihovu ekskurziju u New Hampshire. barem ne ozbiljan.

Eduardo je unaprijedio posao i što se tiče pravne podloge. posebno ako se radi usporedno s Wirehogom. Wirehog je bio križanac Napstera i Facebooka. Iako je TheFacebook rastao iz dana u dan. gdje je Eduardova obitelj živjela. Proteklih nekoliko tjedana. a omogućavao bi korisniku razmjenu sadržaja s prijateljima. pak. činilo se da je Mark sve to doživljavao kao uzbuđenje. Unatoč registriranju tvrtke i epidemijskom rastu TheFacebooka. No. On i Mark su i službeno osnovali tvrtku i 13. odnosno d. koja je isto tamo. i to je bilo nešto. uopće mu se nije sviđalo što je čuo. opustio se uz mali karton Beck'sa i zaključio da bi nekoliko sljedećih mjeseci trebao provesti u Kaliforniji. Mark nije našao ništa što bi ga trgnulo. odmah kod Stanforda.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi održavanje sada kad je to postalo nužno zbog toliko ljudi koji su danonoćno visjeli na siteu. u kući bi postavili radionicu. Mark i njegovi su čak našli gdje bi za malo novca bili u podnajmu: La Jennifer Way. Kada je uzeo u obzir i to da su im oglašivači većinom u New Yorku. a i Adam D'Angelo je išao s njima. i to nakon što je Eduardo prihvatio stažiranje i već počeo tražiti stan u New Yorku. Kalifornija. Partneri su mu bili dva frenda iz programerskog svijeta: Adam D'Angelo. program za razmjenu datoteka s primjesom društvenih naklonosti. gotovo doslovno „društvo s ograničenom odgovornošću“. a grupa onih kojima bi korisnik dopustio pristup bila bi njegova društvena mreža kakvu sam odabere i uredi. Nadali su se da će do kraja ljeta s trideset skočiti na stotinjak sveučilišta. za početak. počeo je razvijati još jedan projekt – Wirehog. Bilo kako bilo. U prijavi u registar ponovili su ranije dogovorene postotke vlasništva: 65% je pripalo Marku. bit će ugrađen u Facebook kao dodatna funkcija. Činjenica da je Mark odlučio svoje vrijeme podijeliti na dva projekta Eduardu je olakšala odluku o stažiranju. Slučaj je htio da i Andrew McCollum dobije posao za tvrtku EA Sports. Zapravo. između ostaloga slika. bilo na zavidnom položaju i otvaralo je fantastične mogućnosti. ulica u Palo Altu. Mark je objasnio. Mark je već imao spremno iznenađenje. objavio ju je samo dan prije. s kojim je u srednjoj školi napravio Synapse. Marku se činilo da je smislio savršeni plan. Iako je Thefacebook bio i njegov prioritet. Eduardo se počeo zabrinjavati tek kada je Mark ispalio drugu novost. i Andrew McCollum. Ali prije nego je Eduardo stigao izložiti svoj plan. 76 . izgledalo je logično da preko ljeta bude tamo i u slobodno vrijeme radi za Thefacebook. 30% Eduardu. Istini za volju. središte umreženog svijeta.o. još uvijek nije donosio zaradu i nije bio pravi posao. a 5% je preuzeo Dustin. Marku i njemu sličnima to je mjesto u kojem žive nadljudi. U međuvremenu će on i Dustin raditi i na nadograđivanju Thefacebooka. mjestu mitova i legendi. O tome je naširoko raspravljao s tatom i bilo je očigledno kamo ga je otac usmjeravao. Silicijska dolina.travnja registrirali TheFacebook LLC25 na Foridi. ali Eduardo je preko poznanstva iz Phoenixa i obiteljskih veza uspio rezervirati stažiranje u prilično ozbiljnoj investicijskoj banci u New Yorku. kolega s grupe na računarstvu.o. i Facebook i Wirehog bi tako došli tamo gdje pripradaju. I Mark i Eduardo su se interesirali za neki posao koji bi radili preko ljeta. Kad Wirehog postane gotova aplikacija. a ne kao prenatrpanost. Želio je na Wirehogu raditi u Silicijskoj dolini. No. i to ne samo zato jer je 25 LLC = limited liability coorporation. Program se preuzeo s interneta i pokrenuo lokalno. Razmjena bi se obavljala preko vlastito uređenih web stranica. glazbe i videa. Zamisao je imala nastavak. Bio je to plan od koga bi se svakome zavrtjelo u glavi. tada još neutvrđeni postotak. sami ti dokumenti činili su tvrtku stvarnijom iako još nije stvarala nikakvu dobit. još uvijek je bilo teško odlučiti što učiniti kada za nekoliko tjedana dođe kraj nastave. Dogovoreno stažiranje je. Poveo bi i Dustina sa sobom. Chris je još uvijek trebao dobiti određeni. Ni dan kasnije se Eduardo još uvijek nije mogao pomiriti s drugim Markovim iznenađenjem.

Nije bilo sumnje da su se klinci natjecali u probijanju 77 .“ Mark je odmahnuo glavom. a od Eduarda se očekivalo da izigrava biznismena. a Marku dati bjanko čekove kako bi kalifornijski ogranak mogao funkcionirati.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kalifornija na drugom kraju zemlje. Za to su dosta dobri. Igra je bila u punom zamahu. Još se više bojao Seana Parkera jer je. imati svoju cijenu. opet će se naći na studiju i bježati lakrdijašima u sivim odijelima. Nitko nije imao namjeru ići na drugi kraj zemlje besplatno. Parker točno znao na što će se Mark upecati. U blijedom ambijentu ultramodernog računalnog praktikuma niskoga stropa. Eduardo je mogao samo razaznati da su na ekranima zbrkane brojke izmiješane sa slovima. Pustili su glasine po odjelu za računarstvo kako namjeravaju platiti osam tisuća dolara za rad preko ljeta. Eduardu se to nije baš svidjelo. za razliku od ovih koji su vukli za rukave. ovakvi kao onaj što je sjedio uza njih po Kaliforniji će proganjati Marka. Trebalo je samo naći način da sve funkcionira. Mark i Dustin su odlučili povesti nekoliko stažista sa sobom u Kaliforniju kako bi ostvarili onu brojku od stotinu sveučilišta do kraja ljeta. Kada je konačno došao naprijed. Na čelu stolova stajao je Mark sa štopericom u ruci. a riječ „zanimljivo“ bila je zanimljivija no što je mogao zamisliti. Eduardo se okrenuo natrag Marku praćen blistavim smiješkom čovjeka u sivom. S mjesta na kojem je stajao. „Kad odjebem onog tamo“. razumije se. vidio je i zašto. Gužvu su činili studenti računarstva. Mark i Dustin su trebali biti programeri.“ „Trebalo bi biti zanimljivo“. ►►► „Tri. luđački smijeh i pljesak kakofonično su mu bušili uši dok se laktovima probijao kroz gužvu kako bi vidio što se događa. Kao odgovoran za poslovni aspekt projekta. i to većinom dečki i s prve dvije godine. Središte prostorije je bilo raščišćeno i na čistinu postavljen red od pet stolova.“ Eduardo je klimnuo sjetivši se. nije bilo prilike naklapati o planovima jer je Mark odluku već donio. „Danas primamo stažiste. „Hoćeš li s nama? Takvi obično barem plate ručak. a Eduardu se učinilo kako ima nečeg vražjeg u njegovom smiješku. pogotovo jer tvrtka nije još počela zarađivati. a kada ljeto prođe. Eduardo je odgovorio. Namjeravao je tih dana otvoriti novi račun u Bank of America i na nj položiti osamnaest tisuća. Urlici. smatrao je da tako treba postupiti. Izgledalo je kao velik novac. U svakom slučaju. Probijao se kroz njihove redove. Nije ih bilo teško prepoznati. nego ju je smatrao i opasnom i zavodljivom. To će. „navratit ću i pomoći vam oko izbora štenca. četiri…Sad!“ Zamislimo scenu koju je Eduardo ugledao ušavši u podrumsku učionicu upravo u trenutku kad je ona eksplodirala. Dok će on po New Yorku proganjati oglašivače. Za svakim su bili po čaša Jack Daniel'sa i jedan laptop. No Eduardo je ponovo pristao financirati razvoj novcem zarađenim ulaganjima. kao i osigurati smještaj i hranu u unajmljenom stanu u La Jennifer Way. ali je prihvatio da će tako biti nekoliko mjeseci. a Eduardo prihvatio stažiranje u New Yorku. Razdvoje li se. a pet je geekova frenetično udaralo po tipkovnicama. Riječ „zanimljivo“ je u Markovom neobičnom svijetu mogla značiti mnogo toga. „Pretpostavljam da trebam razgovarati s njima“. kako će obavljati dogovorene uloge? Mark je zanemario Eduardove brige čim ih je ovaj izrekao. no nisu ga ni primijetili. smatrao je da nema razloga ne raditi na dva mjesta. Mark i Dustin će raditi na programima. Nikada nije planirano voditi tvrtku iz Kalifornije. sa svojim su blijedim licima bili u elementu. odgovorio je Mark. dok će Eduardo tražiti oglašivače i baratati financijama.

Na licima im se ocrtavalo čisto zadovoljstvo. Odbacio je svaku dvojbu. Eduardo nije sumnjao da će im budućnost biti prvoklasna. nego gdje god ih povede. ali nije se bunio. Bilo je to utrkivanje. nego i da će pratiti Marka gdje god će biti potrebno. Bili su ekipa i njegova namjera je bila ostati timski igrač. možda uspostave kakve dobre veze koje bi Eduardo iskoristio za još brži rast sitea. Do tada će možda biti bogati. nije se moglo reći da im to smeta. čime su dokazivali ne samo da su u stanju raditi pod pritiskom. zaključio je da bi mogli uspjeti: mogao je voditi tvrtku iz New Yorka. može li se išta drastično pogoršati u samo nekoliko mjeseci? 26 Kalifornija. Trebalo je proći još deset minuta dreke. dignuo bi pogled i iskapio čašicu viskija. Bili su hakeri koji piju. pitao se. čak ako je to značilo biti udaljen od središta događaja tisućama kilometara. kako i priliči pravom timskom igraču. U oba slučaja će im život biti bitno drugačiji nego što je bio prije početka ove avanture. Njima Mark više nije bio samo kolega s grupe. „I dobili smo dvojicu pobjednika! Čestitamo!“ U tom je trenutku netko pokrenuo mp3 player priključen na zvučnike u kutu prostorije i začulo se Dr. Na kraju krajeva. Mark na trećoj i život će ići dalje. I Eduardo je bio sretan iako je samo stajao podalje i promatrao. I ovo pred njim je bila inicijacija svoje vrste. Tada. Dustin. Rulja ga je okružila ispunjavajući čistinu u sredini i svi su pokazivali ozbiljne simptome umne poremećenosti. Dre: „California. U svakom slučaju.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi kroz lukavstva i labirinte koje su im Mark i Dustin postavili ne bi li izabrali najbistrije. Bilo mu je drago gledati Marka kako uživa u svojih pet minuta. naprotiv. dok bi Mark. Svakoga je dana sve više postajao bog. vjerojatno najluđi prijamni razgovor koji će itko od tih klinaca ikada doživjeti. za tri mjeseca će se svi vratiti na nastavu. Mark je konačno izgledao stvarno sretan u pulsirajućoj gomili koja ga je obožavala. Kada već budu tamo. vrijeme je za party… 78 . Eduardo će biti na četvrtoj godini. na tome mjestu. testiranje. životi su im se u tih nekoliko mjeseci uistinu promijenili. visoka Kineskinja izrazito tamne kose i doista lijepog osmijeha. Mark i Dustin su se pridružili stažistima tvoreći maleni prsten u sredini prostorije. svijet u kojem je on bio junak. Zvala se Priscilla i prilično često se nalazila u Markovoj blizini u prošlih nekoliko tjedana. Rulja bi ga počastila oduševljenim pljeskom. Nije bilo potrebe za paranojom. što je prije nekoliko mjeseci zvučalo kao znanstvena fantastika. Eduardu nije trebala ni sekunda da poveže događaj kojem je svjedočio s onom pijankom inicijacije kraj biljarskih stolova u Phoenixu. Eduarda su odgurnuli unatrag. nalikovali su dečku i curi. McCollum i stažisti programirali u Kaliforniji. udaranja po tipkama i natezanja Jacka dok dvojica nisu ustala gotovo istovremeno odbacujući stolice na pod iza sebe od siline skoka. Bili su izvan sebe pokušavajući čestitati novim stažistima. No. Stvarno. it's time to party…26“ Eduardo nije mogao ne nasmijati se. a klinac bi se odmah vratio na programiranje. Kada god bi neki od njih dopro do razine na kojoj bi ekran bljesnuo. Ne samo da će s njim poći u Kaliforniju. a možda će biti tu gdje su i sada i gledati kako tvrtka raste i raste. pokraj Marka je stajala zgodna Azijka.

Bilo je važno doći prvi. Uz malo sreće. pokušavao je iskoristiti svaku raspoloživu mrvicu dramatičnosti kako bi spasio dignitet trenutka. Da je jednostavno rekao da im neće napraviti posao. a djelomice i zato što je Thefacebook pokazao kako ideja na kojoj je stvaran Harvard Connection može istovremeno raditi na više sveučilišta. Kako bi im u tome pomogao. 79 . Već su angažirali trenera i sada. Možda bi njihove stranice promijenile živote tolikih ljudi. kao ni dramatičnost. planiranja i nervoze. stalno su slušala dečke i cure kako pričaju o Facebooku. Veći dio Tylerovih stvari već se nalazio u označenim kartonskim kutijama poslaganim uz rubove sobe. godine. ali bi krenuli dalje i ne bi ga krivili za to što im je pokušao razbiti snove. No dok će trenirati. nego i zbog dva ključna mjeseca izgubljena zahvaljujući njegovom odugovlačenju. kao u doba zlatne groznice. nakon toliko mnogo dana. Kada je ConnectU krenuo na put. Upravo zbog toga je osjećao toliku ozlojeđenost prema Marku Zuckerbergu. tolikih sati provedenih u brizi o svakom detalju. Preimenovali su ga u ConnectU. našli bi nekoga drugog. Njegov otac je dvanaest godina predavao poslovanje na Whartonu nakon što je osnovao svoju tvrtku i mnogo puta mu je objašnjavao u čemu je trik. Blizanci će odmah otići na trening. to i jest bio dramatičan moment: pokretanje web stranica na kojima su svi nazočni radili od 2002. gotovo praznoj studentskoj sobi Quada. najviše zato da bi zaboravili traume koje su prolazili nekoliko posljednjih mjeseci njegova razvoja. otac je obnovio jedan stari hangar u Connecticutu.“ „Jedan…“ Tyler je osjetio kako mu prsti bijele stežući grlo boce šampanjca i gledajući Camerona i Divy nagnute nad laptop. gotovo pune dvije godine. U nekim sektorima nije bilo toliko važno koliko si kvalitetan ni kakva ti je strategija. U novinama je pak bila gotovo svako jutro. I to se nije ograničilo samo na Harvard. izgledu i funkcionalnosti. i to na još jači trening no što su ga imali na Harvardu. Tyler je znao da su ostalima dali i previše „fore“ i da to ima svoju cijenu. Teoretski gledano. Možda bi prvi pokrenuli svoj site i svaki bi američki klinac pričao o tome kako se zakačio na ConnectU. Bilo je to više nego deprimirajuće. a neki put i pravo mučenje. Smatrao ga je krivim ne samo zbog krađe njihove ideje. Njegov i Cameronov tata trebao je doći za sat ili dva kako bi im pomogao pri selidbi iz Harvarda u stvarni svijet. MySpaceom. Bio je to spektalukaran trenutak. Cameron i Divya. POGLAVLJE – SVIBANJ 2004. ne sasvim stvarni svijet. nakon što su diplomirali. a opet – spektakularnost se nije osjećala. valja se nadati da će i ConnectU isto krenuti naprijed. Friendsterom i svim drugim društvenim mrežama koje su grabile naprijed i širile se internetom kao pošast. a zatim je došla i na TV. Istina je da bi se naljutili. i to skoro svakog tjedna. Do tada će proći još tisuće i tisuće sati treniranja. Divya je podigao prst u zrak i držao ga nad tipkovnicom.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 20. Prvo je lutala domovima. Bit će teško i bolno. Stranice su konačno bile u stanju da ih se stavi u promet. „Tri. Doduše. sva nalazišta su već bila zauzeta.“ „Dva. Sva trojica. godine. Beštija se proširila na sve strane. laptopima u sobama kampusa. Znao je sve o fenomenu prednosti ranog početka. rasprava. krenuli su u ozbiljan pohod na Olimpijske igre u Pekingu 2008. Tyler. hodnicima. Možda je oduševljenje izostalo jer je u suštini samo jedan Indijac pritisnuo tipku računalne tipkovnice pred očima identičnih blizanaca u bezličnoj. možda će se nositi s Thefacebookom.

Mark je to vidio kao rad za neke sportaše s faksa. Za Boga miloga. pomalo me žalosti činjenica da mi prijete nakon što sam radio besplatno za njih. Nikada. Kome su sada mogli staviti soli na rep nakon što je Mark odletio u nebesa? Tyler je svakako pročitao Markov odgovor rektoratu i njegov odgovor na Cameronovu posljednju opomenu pred tužbu. otvoriti novu stranicu njihovih života. „Polijećemo!“ 80 . Mark je zaključio kako „nastoji kao prolaznu smetnju tretirati sve te kapitaliste koji bi se uključili u posao čim vide da je napravio nešto uspješno.“ Tyleru je to bilo čisto sranje. Kada je Divya završio odbrojavanje. Znao je da Mark njih trojicu smatra nebitnim događajčićem u povijesti Facebooka. To sam napravio. njegov brat i Divya niti u jednom trenutku nisu gledali na financijsku stranu priče. U tom trenutku nije bilo ni Marka Zuckerberga. njihova ga je obitelj imala na bacanje. Istina je i da im je srao u svojim e-mailovia. On.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Mark Zuckerberg. počeo sam raditi na Thefacebooku ne koristeći ni linije koda ili kakvih sklopova koje su dio Harvard Connectiona. ali nakon što sam imao posla s hrpom drugih ljudi ili tvrtki dubokog džepa i dobro povezanih s pravnicima. Iskreno. „U početku“. Jedine zajedničke karakteristike ta dva sitea su mogućnost postavljanja vlastitih informacija i fotografija te pretrage po tim informacijama. „projekt mi je privukao pozornost i od mene se tražilo da završim Connect segment stranice. pisao je Cameronu. Možda su u svijetu hakera te vrline bile podređene sposobnostima nadmudrivanja onoga s druge strane ekrana. Možda se u poslovanju te stvari mogu zanemariti. sve je napustio nakon što mu je dojadilo i otišao se baviti nečim drugim. ne mogu reći da su me iznenadili. Tyler se nekoliko puta tih tjedana ozbiljno bavio mišlju da mu jednostavno dođe u sobu i suoči se s njim. Jedne večeri. Ipak nastojim svojim vještinama pripomoći onima koji pokušavaju razviti vlastite ideje za web stranice. Kada je zakoračio prema njemu. kako običan razgovor neće pomoći jer su stvari već bile previše zasrane. „I eto nas“. Dobro. Cameron se vraćao s nekog tuluma na obali i ugledao Marka s druge strane ulice. ni Thefacebooka. kao što je na primjer Microsoft. ovaj se okrenuo i otrčao. i to je bilo jasno. Tyler možda jest postao mrvicu opsjednut.“ Pročitao je i Markov zločestiji dopis Sveučilištu nastao nakon što su Tyler i Cameron nastojali stvar predati Disciplinskoj komisiji: Obično se nastojim držati podalje od pothvata drugih studenata zato što mi oduzimaju previše vremena i ne ostavljaju dovoljno prostora kreativnosti koju trebam za vlastite projekte. Nakon tog sastanka. Markov svjetonazor nije bio takav. bez trunke sumnje. no ja im sigurno nisam ništa obećao. no Tyleru nije bilo važnije stvari od časti. ali nije imao nikakvih obaveza prema dvojici nabildanih veslača koji nisu znali programirati. Postojao je samo ConnectU koji će. Tyler je odbacio crne misli i usredotočio se na brata i prijatelja pred računalom. Uopće im nije bilo do novca. nikakve članke o zabrani konkurencije ili odavanja poslovne tajne. samo tjedan ranije. Jebeni Mark Zuckerberg. Neke je zabune možda i bilo. nastavio je Divya povišenim tonom. Mark Zucerberg. Ali ono što je Tyleru stvarno diglo tlak bila je posljednja rečenica tog pisma Disciplinskoj. Nakon što je pokopao njihove stranice. Tyler je znao. a ne ranije. Činilo se da mu je jedini izbor krenuti dalje. Nisu potpisivali nikakve ugovore. Stvar je bila u pravdi i časti. ako bog da. i shvaćam zašto ih uzrujava činjenica da sam pokrenuo uspješne web stranice dok su njihove još uvijek nedovršene. Othrvao se tom porivu znajući da iz toga ne bi proizašlo ništa dobro. najbolje što umije.

zaslon je zatreptao i – to je bilo to. Potegnuo je dug gutljaj osjećajući mjehuriće u grlu. Tyler je podigao čašu. u dnu duše. ali se nije mogao othrvati dojmu gorčine u ustima unatoč slavljeničkom ozračju. Pustili su ga na tržište u nadi da će ga ljudi prihvatiti. znao je da gorčina nema veze sa šampanjcem. 81 . Duboko. ConnectU je zaživio. da će se studentarija njime služiti i da će stranice rasti i rasti. a Divya i Cameron su se kucnuli.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Prst mu je udario tipku.

Bilo je vjerojatnije da će morati sagnuti glavicu i pitati curu za pomoć. Slava i bogatstvo. iako Sean nikada nije vjerovao da se takve stvari događaju slučajno. Kada su mu se oči malo privikle. uređenim kolnim prilazima. Počelo ga je stiskati u plućima. Okrenuo se oko osi i susreo se suncem pa zaškiljio. Podigao je pogled i shvatio kako glas dolazi iza njegovih leđa. Vjerojatno ne. Predmet koji se kreće nastoji zadržati kretanje koliko god ono bilo čudno i nepoželjno. fizika je bila kriva za sve. Najbolje od svega bi bilo da je Mark nekako mogao nabasati u Palo Alto. mrmljao je pokušavajući se sjetiti tko bi to mogao biti. ali na kraju im je propao svaki plan. nakašljao se i odustao. ali nije čuo prigovore iz kuće. Nije to nešto što bi muškarac prvo pomislio. Zaustavio je dah i pozorno osluškivao. pred kućnim pragom. Kleknuo je na jedno koljeno i podvukao ruke pod teško drvo i muški upro. Pospani gradić u kojem su se nalazili nije bio krcat živahnim mladim ljudima. ne bi bilo loše da dožive nešto domaće i prisno – čak ako je to tegljenje pedeset kilograma teškog stola preko pitome tratine… „Sean Parker?“ Zvuk je došao niotkuda. POGLAVLJE – SRETNE SLUČAJNOSTI Da ne duljimo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 21. Bilo je neobično vidjeti mlade ljude u tom kraju. iz Ulice Palo Alta u kojoj je živjela obitelj njegove cure. ali kako je dobar dio zadnjeg semestra proveo kod nje. 82 . razaznao je da prema njemu idu četiri dečka. Umjesto uzaludnog suprotstavljanja. Mark Zuckerberg je bio šokiran koliko i Sean. a sada mu se mali genijalac sam od sebe bacio u naručje u Kaliforniji. a ona je gotova sa zadnjom godinom Stanforda i odlazi doma. Nakon one večeri u „66“ nekoliko su se puta pokušali naći. čak su se već bili dogovorili da će se susresti u Vegasu na nekom skupu povezanom s visokom tehnologijom. Ono što se moglo vidjeti bili su nizovi krasnih prizemnica s friziranim tratinama i grmljem. niti su oni bili posebno ludi za njim. Studenti. Daleko najbolje. Bio se potrgao kako bi locirao Zuckerberga u New Yorku. To je bio vrlo dobar znak. „Ovo je nevjerojatna slučajnost“. Na Seana su doslovno nabasali. dakle. Njegove skupe talijanske cipele utonule su nekoliko centimetara u travnjak. nije čula tresak i kada bi neznatno ranjenoga drvenog monstruma mogao ubaciti u prtljažnik svojeg BMW-a parkiranog nekoliko metara dalje. a lice mu se zažarilo od napora. Iako se s njegovog lica teško išta moglo zaključiti. ona nikada neće ništa ni saznati. ali Seanov život ponekad stvarno izgleda kao niz sretnih slučajnosti. Mark je odmah predstavio svoje cimere i rekao mu kako su se nedavno uselili u susjedstvo. ali kako su prilazili shvatio je da zna jednog od njih. Točnije. ili što god bilo da bilo. Sila je jednaka umnošku mase i brzine. i stoga nisu niti pokušavali. ili jednostavno išlo na živce. zaključio je. pomislio je zbog načina na koji su bili odjeveni. Trenirke. samo se izmaknuo i gledao kako se drveno sranje ruši uz neugodan tresak na tratinu kraj staze. Na trenutak se pitao bi li koji cug iz inhalatora štogod pomogao. ponekad bazenom i palmom. U prvi mah nije prepoznao nikoga od njih. Sila protiv sile istog iznosa i suprotnog smjera. Sean Parker i znoj koji se cijedio iz njegovih 75 kg nisu imali nikakvih izgleda spriječiti da se glomazni mahagonijski pisaći stol strovali niz stube pred trijemom malog bungalova. i tu nije bilo spasa. Njegova cura. traperice i jedna siva kapuljača. pokazao je kuću koja se vidjela s mjesta na kojem su stajali. prekidajući Parkerova razmatranja svih aspekata gorućeg problema. Sean je nagađao da su stanovnici prosječno oko trideset godina stariji od klinaca koji su mu prilazili.

rješavali probleme i bugove. Računala svake vrste nalazila su se posvuda. Instalirali su bijele zidne ploče za pisanje i već ih prekrili kodovima u svakoj mogućoj živoj boji. Mark je došao u Silicijsku dolinu kako bi stvorio internetsku tvrtku jer je to jednostavno pravo mjesto za takve projekte. ostala oprema i mnoštvo žica bili su razasuti na sve strane. Želio je surađivati na Thefacebooku onog trenutka kada ga je vidio. kako na papiru tako i u praksi. Kuća je bila super i u njoj je vladao divan duh studentske udruge iako su se Mark i njegovi dečki tek uselili. programirali su. limenki piva i kartonskih kutija oveće količine računalne opreme. Radilo se gotovo danonoćno. U pozadini se uglavnom čuo ili alternativni rock ili nešto slično. teško može biti tješnja. Bila je već uređena. Ne samo da je i Mark radio. dodavali aplikacije i razvijali Wirehog. Mark će imati iza sebe pravi mali trust mozgova. ali Sean je bio siguran da je postojala i ta mogućnost ukoliko ga takvo što zanima. jeli ili se bacali u bazen – radili su. Kada im se još pridodaju Andrew McCollum i Dustin. Kada čovjek uzme u obzir činjenicu. Svatko je donio ruksak ili dva. Na unutrašnjosti kuće nije trebalo posebno raditi. Jednu osobu Sean nije vidio u kući. U početku ga je to zbunjivalo jer se u New Yorku predstavio kao glavni za poslovne aspekte Thefacebooka. samo što nije bio ovješen o sigurnosno uže. Pretjerano veliki dnevni boravak pretvoren je u križanac studentske sobe i računalnog labosa. Sean je bio više nego zadovoljan stanjem. on je posebno mnogo radio. uključujući roštilj i daske stražnjih prostorija kuće u La Jennifer Way. Uspio se otpustiti u pravom trenutku i nakon nešto vrtnje u letu upao je u središte bazena kao bomba i zalio sve oko sebe. a Markovo jato nije ponijelo mnogo toga sa sobom. a nije bilo trenutka da barem netko nije za nekim računalom nešto radio. bilo mu je jasno da Eduardo uopće nije prisutan u svakodnevnom životu Thefacebooka. Green Day je bio čest izbor i Sean je to smatrao očekivanim izborom nadobudne grupe anarhoidnih hakera. Sami su za stotinjak dolara kupili sajlu u obližnoj željezariji i instalirali je o dimnjak i stup. nego se iz petnih žila držao za sajlu niz koju je klizio od dimnjaka prema telefonskom stupu s druge strane dvorišta. leteći kroz zrak kao da je u nekom školskom uprizorenju Petra Pana. ali i čvršće. Barem za sada. Pod je bio odlagalište ambalaže pizza.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kada je Sean objasinio da je krenuo seliti svoju curu njezinim roditeljima. možda najbolji materijal za izgradnju novog projekta kakvog je Sean ikada vidio. kao da je progutao žarulju. 83 . Prostorija je nalikovala utrobi razbijene svemirske letjelice. one iste mirne ulice udaljene samo nekoliko milja od središta grada. da će se tamo zadržati nekoliko dana i da će nakon povratka biti privremeni beskućnik. pa su se na sve strane mogli vidjeti floreti i zaštitne maske. nešto posteljine i to je bilo sve. a sada mu se otvorila mogućnost življenja s tipom koji ga je stvorio. Markovi su roditelji poslali nešto opreme za mačevanje. Bili su elitna postrojba. brucoše računarstva Stephena Dawson-Haggertyja i Erika Shilnicka. Krenuli bi oko podneva i radili do pet ujutro. Radna etika je bila zapanjujuća. Kada nisu spavali. uz minimalna oštećenja. Svi su. vjerojatno više pijan nego uplašen. čim je Sean ušao u kuću. Eduardo nije bio tamo. Što se suradnje tiče. ►►► Dečko je vrištao. bili brilijantni stručnjaci za Linux i izradu weba. može li zamisliti išta bolje nego da još primi na stan nevoljnika koji iza sebe ima suosnivanje dvije internetske tvrtke o kojima se pričalo na sve strane? Mark nije naglas izrekao tu ideju. No. a znao je da bi ga moglo zanimati. dodavali sveučilište po sveučilište. Seanu se podjednako sviđala i ekipa s kojom je Mark utrčao u ring. mogao je vidjeti kako je zasvijetlilo u Markovim očima. uključujući i stažiste.

negdje…On će osigurati da stvar proradi. Gledao je te dečke. ali to je nešto što se u toj igri događalo svakodnevno. radili su na stvaranju kreme društvenog života. Eduardo bi se možda pokušao održati. Sean nije niti upisao studij. Ta novost je Seanu odmah zazvonila na uzbunu. kako je Mark objasnio. je li Eduardo Saverin još uvijek dio priče? Doimao se kao sjajan dečko. Nekada samo s pinklecom na ramenu i laptopom na rukama. opremu za mačevanje. Treći ga je put sudbina posjela na pravo mjesto. uložio je prvu tisuću dolara za servere. i zaključio kako ih ne bi ubila poneka lekcija o određenim profinjenijim načinima uživanja u životu. Pa što ako je spavao na madracu zguranom u slobodan kutak i što ako su njegove stvari pohranjene u nekom spremištu. Prvi korak bio je pomoći tim dečkima da shvate što znači biti dijelom revolucije. Što se tiče Eduarda. koliko je Seanu moglo biti poznato. ali nije vidio zašto Mark ne bi jednoga dana zasjenio čak i njega. obnovljenoj Dolini silicija. Kako je Mark rekao. Uostalom. Kada ga je gledao kako programira u četiri ili pet ujutro. Ali osim toga? Smatrao se poslovnim čovjekom. Tada je njegov novac financirao razvoj cijeloga projekta. Thefacebook će biti udarna vijest i svi će slaviti Marka kakav god čudak bio i kakve god nedostatke imao. a još više ih je vidio kako žive ili umiru. Ako stvarno želiš napraviti nešto. Jadničak. Sudjelovao je u brojnim uspješnim pokretanjima projekata. Sean je znao da je baš on taj koji im može pokazati sve opcije. i to svakog jutra. Imao je snage. Sean je samo trebao pokazati put. nego ratovanja. treba živjeti s njim. s njime noću lijegati i jutrom se buditi. ali osim toga je imao i onu posebnu vrstu usredotočenosti potrebnu da se izvede ovakvo što. Štoviše. U njoj su se primjenjivale taktike koje se nisu predavale ni u jednoj poslovnoj školi. Vjerovao je svim srcem da bi ti dečki uz njegovu pomoć mogli stvoriti baš tu. Bill Gates nikada nije završip Harvard. Što li se dogodi kada stojiš kraj lika koji ščepa munju i s njom poleti u nebo? Povuče li te za sobom u stratosferu? Ili pougljeniš u pokušaju da ga uhvatiš? 84 . eto. reče Sean u sebi. cure. ali već je pokazivao da nije imao ono što je trebalo za takve projekte. Očito je bio genij. bio je tamo kada je sve počinjalo. Sean je znao da pred sobom ima osobu koja stvara novu priču o uspjehu u modernoj. Ni jedna od tamošnjih legendi nije nastala slušajući predavanja. Stoga ga je u velikoj mjeri isključio iz svojih razmišljanja. tužno ali istinito je da će propustiti budući razvoj tvrtke. milijarde vrijednu kompaniju koju je čekao. Tulumarenje. Pokrenuo je Napster u srednjoškolskoj klupi.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Zapravo. Eduardo je otišao u New York i bavio se nekakvim stažiranjem u banci ili tako nečim. nije mu se tamo ni htjelo biti. U krajnjoj liniji. Eduardo nije bio tamo i. sve će biti njegovo. ali što je to zapravo? Silicijska dolina se nije vrtjela oko poslovanja. a vrijeme je proletjelo brzinom svjetlosti. To mu je svakako davalo određenu težinu jer je bio investitor u nečemu što počinje od nule. Mark Zuckerberg je bio taj. stvarno želiš da projekt uspije i zaživi. Imao je Marka. njihove prazne kutije dostavljenih pizza. Odlučio ih je upoznati s okolinom kako je samo on mogao. šminkerski restorani. imao je Markove ljudi. ali mjesto se promijenilo. U tom je gradu bio rock zvijezda. imao je toliko iskustva da je jako dobro znao kako uspjeh ovisi o energiji i angažmanu onih koji su srce pothvata. Ranije se našao na pravome mjestu i u pravo vrijeme. Dolinu je smatrao takvim mjestom. Najviše im je bilo potrebno razumijevanje onoga što društveni život stvarno jest. A gdje je Eduardo Saverin? Još bolje. mjestom koje vrvi od stalnih revolucija. Uspjeli su time što su došli tamo. sposobnosti i volje. imao je Thefacebook.

On. Večeri i noći bi provodili po raznim klubovima New Yorka. a mogla bi to biti i prilika za upoznavanje s još nekim sklonima ulaganju. a već bi mu i to izgledalo kao da je jedan ujutro. posebno u sitne noćne sate kad bi se pitao što li se događa u Kaliforniji. s bilo kim tko je iz bilo kog razloga bio zainteresiran za Thefacebook. ali kada je uzeo u obzir da se radi o JFK-u petkom navečer. objavljena 1965. Bit će to stvarno sjajan start. Po deset sati dnevno je glancao pločnike. bit će potpuno iscrpljen. Nije li pravi razlog zašto je uzeo last minute kartu za Frisco uvjeriti se da je neopravdano zabrinut? Vjerovao je da će Thefacebook postati opet onaj stari prije nego protekne ta noć. Mark je vidio sve najbolje što je taj kraj mogao ponuditi. Ali nije uspijevao potisnuti tjeskobu koju mu je Thefacebook izazivao. susretao se s oglašivačima.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 22. Naravno. ono što su planirali za nastavak večeri zvučalo je kao da pravi napori tek predstoje. koja se tada već nazivala njegovom djevojkom i povremeno bi to bilo i točno unatoč tome što je počinjao shvaćati da nije sasvim svoja. Odmah mu je bilo jasno da zapostavljanje tvrtke koju su on i Mark pokrenuli u studentskim domovima nije način na koji će postati biznismen očeva kova. i sve će ponovo biti čista harmonija. Eduardo se zalijepio za okrugli prozorčić. Nacerio se sam sebi i zakolutao očima nastojeći se ugurati u neudobno i premaleno sjedalo pomislivši kako postaje možda mrvicu ljubomoran. U svojim umornim mišićima osjetio je vibriranje ubrzavajućih motora i naslonio se u usko sjedalo do prozora nastojeći naći udoban položaj. proizvođačima softvera. bio je i s Kelly. zvijezdama internetskih tvrtki i nekim od glavnih igrača Doline silicija. pjesma skupine Mamas & Papas. ali pogled nije prolazio kroz kišu. kako napreduju i zašto se ne javljaju malo češće. i to uglavnom s društvom iz Phoenixa koje se u gradu zateklo. Sean ih je već vodio po sličnim zabavama. Kada ga je Mark i ostatak ekipe dočekaju u zračnoj luci. nekakvo okupljanje u dobrotvorne svrhe na kojem će biti prva liga poduzetništva. po očajnom vremenu. 27 „Kalifornijski san“.A. osjetili zaneseni high-tech San Francisco. izglednim investitorima. čak i ljudima iz svijeta rizičnih ulaganja. Mark je spominjao neku zabavu na koju ih je Parker ugurao. čim je dobio svoju pregradicu i stol zatrpan financijskim izvješćima tvrtki čije je vrijednosti dionica trebao analizirati. Pjesma je 89. znao je da ima velike izglede provesti veći dio večeri čekajući uzlijetanje. Nije mogao razaznati koliko je zrakoplova poredano ispred njegovog. Zapravo. Kako je Marko to prenio. a onda se prihvatiti posla. Udomaćili su se na Stanfordu. vjerovao je da će bez problema prespavati šestosatni let. U New Yorku se prilično istrošio. POGLAVLJE – CALIFORNIA DREAMING27 Siva zavjesa kiše prekrila je prošireni Boeing 727 American Airlinesa kad je krenuo prema pisti za uzlijetanje. kako se snalaze Mark i ekipa. Mark i ostatak ekipe će se prvo razvaliti. Iako je nosio uobičajenu kombinaciju sakoa i kravate. Koliko god odmoran bio. no to nije bilo tako važno. Moglo bi biti zabavno. Otkako su mjesec dana ranije sletjeli u Kaliforniju. kao njegova šašava djevojka koju razmišlja nogirati. To je značilo i da bi u San Francisco mogao doći dobrano nakon predviđena 22 sata. čak su nekoliko puta otišli u L. posjetiti punokrvnu zabavu Hollywooda. odustao je nekoliko minuta nakon što je počeo. Ni na tren nije požalio što je već prvog dana odustao od stažiranja. na listi 500 najboljih pjesama svih vremena „Rolling Stone“ magazina 85 .

Sjetio se ostavljenog dara za nju koji je omotan odložio u ormarić njezine studentske sobe. Nisu išli tulumariti s prvim curama na koje naiđu. Ponekad bi samo odšutio. Ali ide dosta dobro. a preko telefona je bio potpuna misterija. dobro. odmah se upuštajući u glasna paranoična razmišljanja kako odlazi radi svih tih razuzdanih tulumarenja s djevojkama koje su upoznali na Thefacebooku. sve veći broj korisnika donosio je i sve veće probleme. njihov je potisak pridigao nos zrakoplova i Eduarda pritisnuo na sjedalo. ►►► „Ne boj se. Ritam kojim su radili obećavao je prelazak broja od pola milijuna korisnika do kraja kolovoza. bez obzira na koliko tuluma te odveli. Bilo je to upravo smiješno. Tvrtka je još vozila na onih osamnaest tisuća koje je Eduardo uplatio na račun kod Bank of America. nije bilo signala. iako se mora priznati da su na Thefacebooku uistinu upoznali hrpu cura nakon što su postali zvijezde u kampusu i izvan njega. Nakon toga je isključio mobitel i ubacio ga natrag u džep. Thefacebook nije bio glavni u gradu.“ 86 . ali je bio novi i o njemu se pričalo. Ubrzo nakon toga i dvojica stažista neće biti dovoljna da bi održavala tvrtku. Posebno je Mark bio zvijezda. a koji je rastao svaki put kada bi mu Mark javio neku novu prekretnicu. Eduardo joj je sms-om odgovorio da se smiri. to u svakom slučaju nije pokazivao. Ponekad je komunikacija podsjećala na razgovor s računalom. Trebat će pravi zaposlenici. Osjetio je iznenadno vibriranje u džepu i hitro bacio pogled po avionskoj kabini sav zbunjen. Kada je otvorio račun. što je uistinu bilo impresivno. pa njegovo ime se nalazilo na gotovo svakoj stranici! Unatoč tome. Svi su oni preko njega upoznavali Marka. Kad je pogledao zaslon. Bacio je pogled kroz prozor i vidio da su još nisu ni na pisti i izvukao to čudo iz džepa. posebno time što je sklopio sporazum s Y2M i dobio prilično „obećavajuća“ obećanja od još nekih krupnijih mušterija. No. dao je Marku bjanko čekove i ovaj je njima podmirivao troškove i podizao gotovinu. valjda je upravo sada konačno našao vezu. I licem u lice ga je bilo teško pročitati. Saslušao je što bi smatrao da je odgovorio ukoliko bi smatrao da je odgovaranje nužno. Treba priznati i da su Mark i njegovi danonoćno radili na dodavanju novih i novih funkcija na stranice i dodavanju novih i novih sveučilišta. Nije to bilo nešto što bi Sean Parker trebao slušati jer su to stvari o kojima ne raspravljaš pred ljudima koji su u višednevnom posjetu. usta su mu se objesila. Prethodne joj je večeri sasvim nerazumno otkrio da kani otići u Kaliforniju provesti nekoliko dana s Markom i dečkima iz tvrtke. Sinulo mu je da nije isključio mobitel. da misli na nju i neka ne brine. Prihodi od oglašavanja koji su trebali početi pritjecati nisu bili dovoljni jer pola milijuna korisnika treba poslužitelj golemog kapaciteta. uredi. a što je on propuštao bivajući u New Yorku.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sean Parker je poznavao svakoga i svatko je poznavao njega. pravnici itd… Eduardo je bio spreman razgovarati o bilo kojoj od tih tema čim se nađe nasamo s Markom. Kelly je bila jednostavno nerazumna. Reagirala je vrlo loše. Kao da nije imao dovoljno briga? Zadnje čime se u tom trenutku trebao baviti bila je ljubomorna djevojka. boj se. Dvadeset tri sms-a i svaki Kellyin. Motori su se zavrtjeli jače. pa joj je javio da ga razmota. No. Eduardo se nije mogao otresti osjećaja zabrinutosti. Ako je i bio oduševljen time što je Eduardo konačno pokrenuo stvari s oglašivačima. namjera je bila raditi u Silicijskoj dolini. Stvari su bile još gore jer je Mark bio takav kakav je. odlazak na neku večeru ili zabavu. Dok je taksijem išao do zračne luke. Činilo se da svatko želi upoznati genijalca koji je pokrenuo igračku društvenog umrežavanja koja je podigla toliku prašinu. Ostala je u Bostonu radi nekih predavanja. Prekrasno. Najvažnije je bilo u skoro vrijeme pribaviti još novca. Za ime Božje.

Kako su prošli Geary i ušli u srce okruga Tenderloin. prateći Marka.“ Izašli su iz auta i prišli prednjem ulazu u klub. stažistima i cijelom tom okruženju sveo je na uobičajeno: „Bilo je zanimljivo. Vrataru je napomenuo kako se zovu. Konobarice su imale majušne suknjice i topove koji su pogledima izlagali veći dio trupa. bilo je sve manje obilja. zagušenim ulicama centra. Dobar znak. „U redu je daleko više žena nego muškaraca. pa s upadom neće biti problema. ali i tu postoje nekakva pravila. penjale su se uz brdo po terenu koji je i po visini i po nagibu bio upravo planinski. a čas kasnije i ugao dalje pun prosjaka i skitnica koji stoje oko zapaljene kante sa smećem. čovjek je to revno izrecitirao u mikrofon zakačen o slušalicu. držao drugog plana. Izvješče o svojem poslu.“ Što nije bilo ni od kakve pomoći.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je podigao obrve kad je. Još ga je čudilo kako je grad bio čas kao s ljupke razglednice. treštala je. a onda bacio pogled na Marka i Dustina. Iznio mu je i neka viđenja financijskih planova i ideje za bolje povezivanje s lokalnim oglašivačima na područjima na kojima je Thefacebook aktivan na sveučilištima. a i sav se tresao. Objasnio je detaljno kakav je dogovor postigao s Y2M i kakav je napredao ostvario s drugim oglašivačima. svemu što se događalo u Kaliforniji. mješavina alternative i dancea. Na kraju mu je rekao i da mu djevojka nije baš sasvim svoja i kako mu je tijekom leta poslala još dvanaest sms-ova. Naposljetku je. rekao je dok je Dustin parkirao auto uz hrpetinu smeća koja je prekrila veći dio rubnika. Eduardo je bacio svoju vojničku transportnu vreću u prtljažnik i zavalio se na zadnje sjedalo. koji su. i to usred područja rupčaga. Glazba. Mark je rekao da je već otišao na party u svom BMW-u i serije i zauzeo im VIP mjesta. slegnuo ramenima i otvorio vrata. ali se moralo nešto petljati oko volana da ga se pokrene. Čim su se zaustavili pred ulazom bez vidljivih obilježja. ali iz njegovih krnjih rečenica nije se moglo dokučiti što uistinu misli. Beskućnici u blizini jedva da su okom trepnuli na njihov auto. od kojih su neke bile popločene makadamom i imale tramvajske električne vodove. Auto je bio toliko star da nije mogao zaključiti ni koje je marke. Unutra je bilo mračno i sve se treslo. Tijekom razgovora polako su prolazili kroz svjetla grada uskim. Ukratko auto je bio kotrljajuće sranje. Sve je išlo po planu i Eduardo je tijekom vožnje od zračne luke imao vremena za razgovor s Markom. Seanu. Klub se nalazio iza O'Farella. pa je Eduardo preuzeo vodstvo i predstavio ih krupnom muškarcu. Kako je to u njihovom odnosu najčešće i bilo. a pred vratima vrlo krupnog muškarca u crnom odijelu i sa slušalicom u uhu. ugledao automobil parkiran uz rub terminala. sve puno bljeskova stroboskopa. Poskakivale su kroz gomilu noseći iznad glava poslužavnike krcate šarenim martinijima koji samo što se nisu prevrtali zbog gužve kroz koju 87 . Eduardo je dobio dojam da je taj grad jedno od najljepših mjesta na kojima je ikada bio. Mark se. a nad barom vijugavo stubište od pleksiglasa koje je vodilo u VIP ložu načičkanu kožnim separeima i ograđenu baršunastim konopcima. Činilo se kao da su kuće sagrađene jedna na drugoj. zalagaonica i salona za masažu. a krivudave ulice. Ovaj ga je odmjerio registrirajući njegovu kravatu i sako. opet je on govorio. a Mark je uglavnom slušao. Eduardo mu je rekao kako se zovu. Vozio je Dustin. Lice muškarca govorilo je sve: Misle li ovi klinci doista ući ovdje? Jest da je to San Francisco. Nije trebao ključ. a sve više beskućnika. Činilo se da je jedna guma nešto veća od ostale tri i to je karoseriju činilo čudno nagnutom. Dva kata s niskim stropovima. ali bio mu je i čudan. Dobro je bilo što se nisu morali bojati da će ga netko ukrasti. kao i obično. odjeveni kao programeri. začuđen. Eduardo je ugledao dugačak red. „Ovo izgleda obećavajuće“. Sean Parker nije bio u blizini. stajali metar iza Eduarda. Činilo se da je Mark sve upijao. Nije bio iznenađen jer je Mark auto našao preko Craigslista.

najčudniji sastanak je bio upravo večer prije nego je Mark letio natrag za New York. Pomišljao je da se možda svijet okrenuo naglavačke. Za razliku od dolaska. Puno lokanja. Pokazalo se da je tip sklon egzotičnim jelima. kovanja planova i lokanja. bilo bi neuljudno odbiti obrok. Očekivao je Marka u novom autu sljedeći put. Sean je organizirao priličan broj večera. ►►► Četiri dana kasnije se opet našao u sjedalu do prozora American Airlines Boeinga 757 glave prislonjene na okrugli prozor s desne strane. Eduardu se zavrtjelo u glavi. Vodili su ih do najljepših i najskupljih restorana San Francisca. Jeo je koalu na jahti. nije mogao vjerovati kroz što je sve prošao u nekoliko prethodnih dana. nego. Ne samo što je bilo egzotično. Kakvi god brojevi bili u pitanju. ali je domaćin spremno objasnio. ovaj se put nalazio s druge strane Eduardovih očiju. napijao se u fancy klubovima San Francisca. Mark i on su pozvani na jahtu jednog od osnivača Sun Microsystemsa. nekoliko sati nakon što je klub već bio zatvoren. Često bi ih pozivatelji počastili slanjem limuzine po njih ili bi se dolazilo po njih u glamuroznim SUV-ovima. ljudima koji su jednostavno imali novca i sa svima koji su bilo koji način mogli imati interesa za Thefacebook. to se Mark jače povlačio. a trebao je kriviti samo sam sebe. kasnili su na radni doručak pa je poduzetnik kojega su trebali sresti ponudio da im kupi nekakav SUV. Sve ga je boljelo. Jelo se i pilo preko svake mjere. Eduardo nije vidio Marka do sutradan. da su prateći bijelog zeca ušli u njegovu rupu i sad su u zemlji čudesa. ali sivilo je još uvijek vladalo. Je li stvarno vidio ono što je mislio da je vidio? Je li Mark stvarno tek tako otišao? A nije li on još uvijek hodao s onom istom Azijkom s Harvarda? Jebote! Bio je prilično siguran da je upravo vidio kako Mark Zuckerberg vodi doma Victoria's Secret manekenku. Na kraju 88 . Ono što je vidio Eduardu je bio najjasniji dokaz da je Sean Parker u pravu: Thefacebook će biti najjača stvar na svijetu. Ipak. Mogao se samo diviti. a na uho su im šaptane rečenice u kojima je često upotrebljavan izraz „milijun“. Jednog jutra Mark nije mogao pokrenuti svoje vozilo iz malog oglasnika. Djevojka ga je povela prema izlazu iz VIP lože i niza stube od pleksiglasa. Eduardo je znao da Thefacebook nije na prodaju. a kada ga je vidio. kad je netko od posade donio sjajni srebrni oval. napadno. Eduardo je znao da čovjek misli ozbiljno. i razaralo mu misli poput bušilice uključene na najveću brzinu. Sjedeći u avionu i čekajući da se motori pokrenu. ovaj je izbjegavao spominjanje Victoria's Secret modela. Znao je da će u budućnosti vrijediti daleko više. No. Proveo je nekoliko dana rada. a neki od besramno bogatih ljudi su mu šaptali na uho iznose koji bi njega i Marka učinili ozbiljno bogatima. Točnije bi bilo reći da su ih ugostile glavne gradske face. Na njima su se sretali s ljudima koji su nešto značili u velikim tvrtkama. i nezakonito. Mislio je da je prerano za to. Tijelo je boljelo skoro kao i glava. Meso je bilo od koale. Daljnji razvoj stvari je bio luđi od luđeg. Na njemu se nalazio komad vlaknastog mesa. prijema i vrtnih zabava dok je Eduardo bio tamo. investitorima koji su tražili projekte u nastajanju. Zatim ga više nije bilo. Počelo je onim prvim jebenim partyjem koji je trajao do četiri ujutro.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi su se probijale. i to je Eduardu bio siguran znak da je nečega bilo. Ovaj put nije bilo kiše. dosadno i uporno. kako je vjerovao. Nešto se značajno promijenilo i nabacivalo se pravim ponudama. unutar njegove glave. Eduardo se nije usudio pitati što je. Što je više navaljivao. silovito. Nekoliko sati su pričali o poslu.

Kada je nije nazvao nakon nekoliko dana provedenih u Kaliforniji. Malo je nedostajalo. S druge strane je čuo Kellyno jecanje. koga je briga što hoće Sean Parker? On i nije bio u ekipi koja je vodila tvrtku. Razrogačile su mu se oči i uspravio se u sjedalu. Nije bio unutrašnji. Pa što ako nisu ništa zarađivali? Pa što ako su ulazili u crveno i jedva još preživljavali trošeći zadnje od onih osamnaest tisuća dolara koje je položio na konto? Nije htio prodavati. „Koji kurac se događa?“ Govorila je brzo kroz jecaje. uglavnom izbjegavao otkako je sletio u Kaliforniju. Razmišljao je vratiti telefon u džep. Prekrasno. Nikad ne znaš što te čeka. hm. Bilo je to još jedno od veselja koje dolaze uz munjenu curu. pretpostavio je da bi i mogao obaviti taj razgovor. Onda je zapalilo to sranje skupa s većinom njegove odjeće po njezinim ladicama. Mark nije htio prodavati. a u pozadini sirene. Trgnuo ga je iz džepa i vidio da ga zove Kelly koju je. učinila je ono što je rekao i otvorila dar ostavljen u ormaru sobe. 89 . Pozvali su vatrogasce i oni su sve zalili šmrkovima i sad se čak pričalo da je treba uhititi. Sean Parker. ali kako je imao još nekoliko minuta prije polijetanja. Skoro je sredila cijelu sobu. Eduardo je zatvorio oči i odmahivao glavom. Pritisnuo je zelenu tipku i uređaj prinio uhu. Namrštio se osjećajući kako ga valovi sivila napadaju još jače. Osjetio je poznate vibracije: zaboravio je na taj prokleti telefon. Nije bio nitko. približavali su se brojci od pola milijuna korisnika i rasli iz dana u dan.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi krajeva. razumljivo. Bio je savjetnik.

Razlog je mogao biti taj što je Steward's Enclosure imao četiri šanka. Bili su to glasovi Nizozemaca koji su bodrili svoje prijatelje i kolege. kravatama jarkih boja i lepršavim. između imena ugraviranog u pehar i odlaska kući tek s komadićem vrpce i nešto uspomena. dugim ljetnim haljinama i šeširima. ali Tyler je kao pravi sportaš priznao pobjedu i zapljeskao sa svim nazočnima. članovi.. i to na najdužem komadu ravnog vodotoka u cijeloj Engleskoj. natkrivenu blagovaonicu i štand s čajevima. u Henley su došli samo s ciljem sudjelovanja u Grand Challenge kupu protiv najbolje svjetske momčadi. Dvije sekunde. POGLAVLJE – HENLEY NA TEMZI Dvije sekunde. širokoga otmjenog gledališta kojem su mogli pristupiti samo članovi ili gosti članova. Princ je uživo izgledao mnogo niži. a ne šačica Amerikanaca koja je proputovala pola svijeta da bi gledala Tylera i njegovog brata kako veslaju. ali kao da nitko nije primjećivao vrućinu. Razlika između pobijednika i zaboravljenog. godine. Ironijom sudbine. „Ne možete svaki put pobijedit'! Svaka čast. Duboko u srcu je znao da je već sudjelovanje u Henley regati čast i iskustvo koje će pamtiti dok je živ. Pravi pehar je otišao Nizozemcima. Vrtjela su se unaokolo čekajući princa Alberta da proglasi pobjednika. dućanima i crkvama. Tyler je osjetio kako mu se tijelo lomi kad se iznemogao nagnuo naprijed i mlitavo objesio žuljevite ruke na već obješena vesla. Bio je prvi tjedan srpnja i sunce je pržilo. Zapravo većinom po pubovima. ostali su drugi. Sam gradić je djelovao kao postaja priče iz davnine. I to za dvije pišljive sekunde. Jack Kelly se nije smio natjecati u Henleyju zbog svojega niskog podrijetla. njihovim jaknama. Nakon toga blizanci su odlutali u Steward's Enclosure. koja na tome mjestu protječe kroz bajkoviti srednjovjekovni gradić Henley iz 1526. Unatoč tome što su dali sve od sebe. ali Tyler je svejedno bio oduševljen činjenicom da mu je ruku stisnula osoba plave krvi i sjećala mu se imena. a Albert je to nadoknadio preuzevši domaćinstvo utrke. većina uglednih i uglađenih uzvanika se razmiljela iz prostora zvanog Steward's Enclosure.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 23. Osmerac je još rezao vodu kao da je utrka u tijeku. ►►► Dok su se iskrcali i došli na dodjelu nagrada.“ 90 . Za dlaku. točno 2113 metara toka Temze. Činjenica da je princa Alberta zapala čast dodjele nagrade bila je čista slučajnost jer je to posao koji inače odrađuje aristokraciju nešto nižeg ranga. Mogli su ući jer su im njihovi domaćini. Unatoč svem tom kulturološkom iskustva koje su doživjeli. dali značke za ulazak. ali nije bila. Neke od zgrada sagrađene kada je grad nastao još su uvijek bile čitave i Tyler je veći dio petodnevnog boravka proveo tumarajući s bratom i obiteljima njihovih domaćina po pubovima. Stisak ruke je sve što su Tyler i Cameron dobili od jurećeg princa. Nizozemci su ih pretekli za te dvije sekunde i to je znao po načinu na koji je reagirala svjetina okupljena na obje obale rijeke. Bilo je gorčine u promatranju druge posade kako maše peharom iznad glava. koji su ga prihvatili s velikim zadovoljstvom. No Albert je došao iz Monaca u čast djeda koji je u svojim danima bio vrhunski veslač. Iako ih nije mogao vidjeti. Nekoliko minuta su se čudili bizarnim odjevnim navikama engleskih veslačkih navijača. Utrka se održavala jednom godišnje još od 1839.

rekao je odvjetnik. Nikad ne bi očekivao da će tu riječ čuti u živopisnom srednjovjekovnom britanskom gradiću na obalama Temze. Bila je to tradicija na koju se nije bilo lako naviknuti. I sam je nekoć bio veslač u Oxfordu i od tada nije propustio ni jedan Henley. Thefacebook je u usporedbi s njim bio čudovište. „Znate. a već desetak godina je ugošćavao one koji zbog veslanja dolaze s druge strane velike bare. „Hvala“. jeste li na Thefacebooku. Unatoč činjenici da je bio prepun korisnih ili zanimljivih karakteristikama i tome što su ga od početka stavili u upotrebu na nekoliko sveučilišta. Siguran sam da je možete tamo naći kad god se sjetite i ona će vam e-mailom poslati slike. Taj je društveni čovjek zarađivao za život kao londonski odvjetnik. „Molim?“ izletjelo mu je. ali nikada to nije bilo s britanskim naglaskom. a ipak su se još uvijek uspijevali suzdržavati da njime krenu. napali klijentelu Thefacebooka kako god su znali. Ali oni su zaslužili. Naravno da je proteklih mjeseci mnogo puta čuo ljude kako pričaju o tim prokletim stranicama. prćastog nosića i upalih plavih očiju. dečki?“ Tyler se ukipio u trenutku kada mu je vrč piva dotaknuo usne. Thefacebook je kosio svu konkurenciju u začetku. ConnectU se nikako nije uspio nositi protiv epidemije Thefacebooka – koji god razlog bio ishod je taj da je ConnectU bio samo jedan treptaj na radaru društvenih mreža.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler se na silu nasmiješio ocu njihovog domaćina koji se odvojio od skupine poznanika i klatio prema njemu. Kćer mi kaže da ga koriste sva djeca na sveučilištima u Americi. Tyler se nekako pribrao i nasmiješio uspijevajući skrenuti čavrljanje s pravnikom na neku sporednu temu. Larry Summers samo što im nije nacrtao njihov jedini preostali put. no jednostavno se nisu mogli nositi.“ Tyler je uistinu mislio to što govori. otišla je već doma. „Bilo je gusto. one web stranice. Cameron se ugurao. Cameron.“ Tyler je bacio pogled na brata. I nisu daleko dospjeli. Regate obično nisu završavale tako malom razlikom. na Amherstu. Nadao se da je nešto krivo čuo. Godzilla koja drobi sve pred sobom. i to što su drugi izvukli utrku za samo dvije sekunde moglo se svesti na to da su je nešto jače željeli dobiti. Netko nepoznat im je tutnuo u ruke po kriglu mlakog piva. 91 . I stalno je na tim stranicama. Koliko li ih je bilo? Trideset? Četrdeset? Pedeset? Taj fenomen se širio brzinom koju nitko od njih nije mogao predvidjeti. Za to je vrijeme ConnectU manje ili više bio tamo gdje je i počeo. Istina je bila da su poraženi. Harvard je oprao ruke od njihovog slučaja. „Pa. no dečki su vrijedno radili na adaptaciji lokalnim uvjetima otkako su stupili u Henley. znate. Nije vjerovao svojim ušima. Bio je to bucmasti pedesetogodišnjak žarko crvenih obraza. Pokrenuli su svoje stranice. Mark se oglušio na njihove e-mailove i opomenu pred tužbu i stoga je ostalo samo ono neizbježno. odgovorio je Tyler nastojeći zvučati optimistično. Divya i on su se pokušavali izdići iznad osjećaja ljutnje i potištenosti i spasiti da u situaciji ne osobito sjajnoj po njih. nažalost. Studenti su se htjeli služiti alatom za društveno umrežavanje koji su već koristili svi njihovi prijatelji. „No. U njegovim je očima mogao vidjeti svoje vlastite osjećaje. I tisućama kilometara od Harvarda i dalje su razgovarali o Thefacebooku. što je značilo da svaki dan putuje pedesetak kilometara. baš se vratila nakon što je godinu dana provela preko. i to unatoč tome što je još uvijek bio dostupan samo studentima nekih sveučilišta u SAD-u. Bolje su se pripremili.“ „Možda bi nam ih mogla poslati e-mailom“. „Ovaj. Eto. moja kćer je snimila nešto krasnih fotografija“. a ne nečim za što nikada nisu čuli. ali u glavi su mu se i dalje rojile misli kojima se nekoliko ranijih tjedana uspješno othrvavao.

Tyler je znao da bi stvar mogla biti gadna i izvan sudskog poprišta.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tyler i Cameron su zahvaljujući očevim poslovima znali ponešto o sudskim postupcima. Kasnije se doznalo da je taj članak napisala cura koja je hodala s jednim od njihove porcellainske braće i cijelo to vrijeme ga gnjavila stavovima kako su takvi klubovi u svojoj naravi „zli“. očajnički potez. bez obzira kakav bio krajnji ishod. Mark je svojim kopanjem po računalima stekao zvjezdani status. ali nije li to upravo opisivalo njihovu situaciju? Nisu li bili bačeni u očaj? Za dvije sekunde ih je pretekao klinac koji poznaje računala. no ako je to bila nužna nuspojava pokušaja da dođu do fer prilike za borbu za svoja prava. Tyleru je bilo jasno kako će njih dvojica izgledati u očima gotovo svih drugih. Bilo im je poznato da je suđenje ružan proces. Kada bi to bio film iz osamdesetih. Bili bi odjeveni u kostime s kosturima i naganjali bi Karate Kida na školskom plesnjaku. Bila je to klasna borba na koju se novinari nikada ne bi oglušili: bogati dečki zaštićeni staklenim zvonom koji vjeruju da establišment postoji kako bi njihovo zvono ostalo netaknuto protiv hakera koji krši pravila. Štoviše. Njih su dvojica sportaši iz otmjene obitelji. Kodeks časti protiv kodeksa hakera. Wall Street je bio opsjednut advokatima i čuli su mnoge ratne zgode iz sudnica trgovačkih sudova. Moglo se to shvatiti kao naznaku onoga što bi ih moglo zadesiti ako se upuste u tužbu protiv Zuckerberga. Bilo je to zadnje oružje. Mogao je zamisliti kako će stvar izgledati u medijima. Jedan od autora je išao toliko daleko da ih je nazvao neandertalcima. klinac koji nije pokazivao nikakvo kajanje i koji im nije ostavio izbora. Mark Zuckerberg im nije ostavio izbora. 92 . Uvijek je imao prilično jasnu sliku o sebi i mogao je dobro nagađati kako će ljudi reagirati uspoređujući njega i brata sa Zuckerbergom. Uostalom. bili su voljni nabaviti kostime s kosturima i potrčati. pa i Crimson ih je već bio napao u nizu uvodnika. blizanci bi sigurno bili bad guys.

Nakon tog razgovora. sastaje s poduzetnicima i softveraškim mogulima. Možda je povukao taj potez jer je bio ljut. o studenticama sa Stanforda i kamionu Jagermeistera. Nakon toga se razgovor prometnuo u „pjesmu“ koja je postajala Markov ljetni hit – kako bi se Eduardo trebao preseliti u Kaliforniju jer se tamo sve događa. prema židovskim ritualnim propisima dopušteno i priređeno jelo. da ga se mora uključiti u bilo koji sastanak s investitorima i koga vraga uopće Parker ima raditi na tim sastancima? Što se njega tiče. Malo je reći da je Mark pokazao nedostatak poštovanja prema napretku koji je Eduardo postigao napornim radom u New Yorku. Sastavio je oštro pismo s rekapitulacijom njihovog poslovnog odnosa. Mark je trabao raditi u Kaliforniji na kodiranju. Srce lupa. išlo mu je vrlo dobro. a Parkerov ni o čemu. Neki kurčev gost. Sigurni smo da je Eduardo bio ljut. POGLAVLJE – 28. Štoviše. upoznaje s potencijalnim ulagačima. Tamo se kodira. 93 . 28 Na hebrejskom = čisto.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 24. Eduardo je pokušao objasniti kako je i New York važno središte. ali stvari su od tada krenule nizbrdo. Eduardo se skoro pokajao još tijekom tog razgovora. Po njemu je Markov posao bio brinuti se o tehničkim pitanjima tvrtke. prihvatljivo. u Silicijskoj dolini. Mark je poprilično uznemiravao Eduarda tupeći mu kako gubi vrijeme u New Yorku kad je sve što Thefacebook treba baš ondje. Otkako se vratio iz Kalifornije i odmah prekinuo s Kelly. sve bi se vrlo brzo riješilo. Sean je rekao da su spremni izići s ozbiljnim iznosima i ako se Mark svidi njima i oni Marku. zadovoljan napretkom posla postignutim s Y2M i drugim oglašivačima koji su čekali na red. Da stvari budu gore. sasjekavši u korijenju njezine teatralne ispade. Točnije. Oči zatvorene. Preciznije: ponovio je sadržaj ugovora koji su potpisali kada su osnovali Thefacebook – na Eduardu je bilo vođenje poslovnih pitanja tvrtke. nije znao ni što Mark radi na sastancima s ulagačima. uto telefon uzima Sean Parker i odmah kreće s pričom o dvojici potencijalnih ulagača koje će spojiti s Markom. u kojem se također nalaze ulagači i kako se tvrtka koja nastaje može baš tamo povezati s ljudima koji su joj potrebni: bankarima i oglašivačima. Parker je bio gost i to je sve. Eduardo nije imao dojam da je Mark uopće slušao dok mu je potanko prenosio što je sve postignuto. Zapravo. znamo da se iz njega pušilo od bijesa i da je krenuo napraviti nešto što će mu promijeniti ostatak života. Sve je počelo tri dana ranije. jednostavno je počeo pričati o zabavi na koju ga je večer prije poveo Sean Parker. SRPNJA 2004. Ne znamo točno gdje se u tom trenutku nalazio: je li razljućen tumarao ulicama New Yorka ili se grčevito držao za ručku u kolima podzemne željeznice njišući se kako ga je gurala gomila oko njega i sama nošena valjanjem vozila. Nazvao je Marka u La Jennifer Way kako bi mu javio dobre vijesti. Umjesto toga. Eduardove emocije su se mijenjale iz ljutnje u čisti bijes i učinio je nešto impulzivno. Eduardo je u to vrijeme bio izvrsno raspoložen. Mark ga zapravo uopće nije htio slušati. Gdje god bio. Brzo je uzvratio da je on taj koji se brine za poslovnu stranu Thefacebooka. Znoj mu se slijeva niz leđa. Bio je u New Yorku. a možda i stoga što je to smatrao ispravnim načinom kako Marku dati do znanja da nije košer28 ostaviti ga da tako izvisi.

Gleda ga najozbiljnijim pogledom odrasle osobe. Kada ga je napisao. dok mu tu u New Yorku šišti para iz ušiju. Eduardo je znao da na takvo pismo dečko poput Marka neće dobro reagirati. a Mark se pravi lud i ponaša se prema njemu kao prema bivšoj curi za koju mu se sada živo jebe. Unatoč tome što se nalazio u New Yorku. Što se tiče Seana. Dok ga srednjovječni ćelavi bankar pokretom ruke upućuje da sjedne preko puta i pita što može učiniti za njega. iznova mu pričajući kako posao ide sjajno pa nema smisla da se prepiru oko nevažnih sitnica ili su barem nevažne u njegovoj čudnoj slici svijeta. Mark mu je rekao da se sreo s dvojicom ulagača o kojima mu je Sean Parker govorio i da su uistinu zainteresirani biti anđelima29. Smatrao je da plaća sve. u njemu je rasla odlučnost učiniti nešto da bi Marku dao do znanja kako se osjeća. ako se njega pita. možda je tako i bilo. Markov je stav razjario Eduarda. nego je ostavio dojam da mu ulijeće klizećim startom s leđa. Eduardo je sve to smatrao bespredmetnim. kako je gledao na stvar.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi podsjetio ga je da je vlasnik 30 posto tvrtke i da je bio ovlašten zapriječiti bilo koji poslovni plan s kojim se nije slagao. ali i lica puna odlučnosti. Na neki način. sav znojan od vožnje podzemnom ili taksijem kroza zakrčeni promet. na račun je položio vlastiti novac. Konačno mu je Eduardo uzvratio poziv i tada su stvari postale još gore. Osim toga. Mark je morao prihvatiti tu činjenicu i Eduardo je želio pismenu potvrdu da može voditi poslovanje društva na način koji smatra prikladnim. Ne samo da je pokazao kako ne mari ako je tu i tamo stao Eduardu na nogu. kao ni „operacija Kalifornija“. istina je da ih je vodio na cool partije. tri dana kasnije.) 94 . Morao je poslati poruku koju Mark neće moći prečuti. možda je čak pomogao Marku da poševi manekenku koja radi za Victoria's Secret. još uvijek ga moljakajući da im se pridruži u Kaliforniji. prev. Možda je mislio da je to samo njegov način za istresanje. ali Eduardo ga nije smatrao dijelom Thefacebooka. Eduardo vadi svoju bankovnu iskaznicu i baca je na stol pred službenika. Mark je ostavio Eduardu hrpu poruka na glasovnoj pošti. ►►► Lako je zamisliti kako je to dalje moglo izgledati: Eduardo ulijeće kroz okretna ulazna vrata poslovnice Bank of America u središtu grada. njegova je trebala biti zadnja. oni su se iživljavali u Kaliforniji na njegov trošak. Kuća u Kaliforniji? Oprema? Serveri? Sve je to bilo omogućeno Eduardovim računom u banci. ali je htio biti jasan koliko god je bilo moguće. „Želim blokirati svoj bankovni račun. Mark možda i nije shvatio da je Eduardovo pismo bilo ozbiljno. Smatrao je da je Mark sasvim svjesno i namjerno zanemario ton Eduardovog pisma i krenuo na poslovne sastanke bez njega. Eduardo je možda preburno reagirao. I poništiti sve čekove kao i dopuštene minuse koji su vezani na njega. No. Eduardo je bio financijski direktor koji je uplatio novac bez koga ne bi nastao ni Thefacebook. Prolazi kraj običnih šaltera koji uokviruju veliki pravokutni središnji prostor i upućuje se u teritorij osobnih bankara. ali sada. Naravno. Thefacebooku je novac trebao jer je počeo zapadati u ozbiljne gubitke. trebalo je zaposliti još ljudi kako bi se uhvatio korak sa svime što se događa. Nakon što je primio pismo.“ 29 Anđeo je izraz za podvrstu ulagača u rizične projekte koji financiraju projekte u posebno ranoj fazi (op. to je trebalo više servera koji su opsluživali njihove zahtjeve. Ispadalo je da Thefacebooku žele odobriti određeni iznos koji bi omogućio nastavak vrtoglavog rasta. Što se više korisnika uključivalo.

Zapravo. po Eduardovu mišljenju moglo bi se reći da je Mark sam kriv što ga je natjerao na takav potez. Dok gleda službenika kako tipka po računalu provodeći postupak blokiranja računa. Želio mu je pokazati što znači biti dobar ortak. Marku je poslao i dokumente koje je trebao potpisati kako bi postao punopravni supotpisnik na računu. Umjesto da se prema njemu odnosi kao prema ortaku. a možda čak i smiju Eduardovim pokušajima da ih zauzda. kao da mu je Eduardo vlastiti. nikada nije ispunio formulare i poslao ih natrag. kao što nije stavio išta svojeg novca u tvrtku. Ako se i pita. Neće se smijati kada pokušaju unovčiti sljedeći ček. Kada je Eduardo otvorio račun. Eduardo se možda na tren pita je li pretjerao. ali odlučio je poslati Marku stvarnu poruku i dati mu do znanja koliko je ozbiljan. sastaju s ulagačima. Poslao ih je s čekovima koji su financirali Markov kalifornijski stil života. osobni bankar.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Kada službenik počne provoditi naloge. Eduardo osjeća kako ga preplavljuje adrenalin. Nesumnjivo je to potez koji donosi velike promjene. može si odmah dati odgovor zamišljajući Marka i Seana kako se vozikaju Kalifornijom u Parkerovom BMW-u. u to je bio siguran. Mark je počeo donositi odluke mimo Eduarda i ovaj mu je želio dojaviti da to jednostavno nije u redu. Mark kao Mark. Živio je od Eduardove imovine ne trepnuvši okom. 95 . Eduardo je bio biznismen i to što je radio bio je samo biznis. Eduardu je bilo nevažno što je Mark napravio svaku pojedinu stranicu Thefacebooka jer je tvrtka bila rezultata zajedničkih napora.

zrak je ispunio ritam glazbe iz dizala. ali istinito. Odmjerio je dvadesetogodišnjaka kraj sebe. Za najveći broj slučajeva bilo bi točno nazvati ga tihim. Sean je tu i tamo morao samog sebe podsjetiti da klinac koji stoji kraj njega ima tek dvadeset godina. Prošlo je samo nekoliko tjedana otkako se uselio u kuću ekscentrika koji je sada stajao kraj njega. Bili su sami i u tom su se trenutku nalazili između devetog i desetog kata nebodera visokog pedeset dva kata. Sean ga je mnogo puta odveo van. ali inače je bio stroj za programiranje i tvrtka koju je napravio bila mu je sve: s njom se budio i s njom je lijegao. Eduardo je napravio nekoliko neočekivanih poteza 96 . Živio je još uvijek pomalo nezrelo. Otkako su naletjeli jedan na drugoga na ulici predgrađa Palo Alto. no svakako vrtoglavom brzinom. Nalazio se u situaciji koja je mogla značiti odbrojavanje prema najvećem u tektonskom pomaku u digitalnom društvu. Bilo kako bilo. ambiciozan. Točnije. stvari su se razvijale tako brzo zahvaljujući Eduardu Saverinu. Nevjerojatno. Bezizražajnog lica pogledom je pratio iste one svjetleće znamenke iznad vrata kabine dizala. Mark cijeloga ljeta ne bi dospio do tog sastanka. POGLAVLJE – SAN FRANCISCO Ova revolucija neće početi praskom. Vjerovao je da će sastanak pred njima biti katalizator procesa kojim će konačno doći do milijarde koja mu je izmaknula u već dva uspješna projekta i pet godina plovidbe po tjesnacima i brzacima Silicijske doline. Umjesto toga. što mu je omogućilo srediti misli. Mark je samo stajao kraj njega u sredini kabine dizala. Reklo bi se da je najsretniji kada bi ga se uštekalo na kompjutor. viđao bi je otprilike jednom tjedno. Naravno da je bio čudan. to se nije moglo vidjeti. shvatio je Sean Parker. Suspregnuo je nagon da se naceri i zagledao se u svjetleće znamenke koje su označavale njihov napredak prema nebu. njen će početak označiti zujanje najmodernijeg dizala koje ubrzava kroz kralježnicu golemog nebodera u San Franciscu i jedva čujni glas neke bezlične obrade Beatlesa koja se prosipala iz zvučnika smještenih iznad neonskih svjetala tapecirane kockaste kabine. Kaže li se da je bio invalid u društvenosti. Bio je briljantan. Penjali su se vrtoglavom brzinom. upravo je zato bio uvjeren da su na dobrom putu. ali se činilo da Marku nikada nije bilo posebno ugodno i zabavno. Unatoč zidovima koje je mali dignuo oko sebe. Još je uvijek hodao s nekom studenticom. čak mnogo brže no što je Sean mogao očekivati. Seanove su se uši začepile od visine i to je smatrao dobrim: više nije mogao čuti zvukove. a smisao za humor bio mu je neke jetke vrste. ali je bio zadivljujuće usredotočen i Sean je bio voljan žrtvovati mnogo toga kako bi omogućio da taj web site nastavi rasti svojom već uobičajenom. Ako je i bio napet. a već su bili pred sastankom na kojem bi se moglo stvoriti partnerstvo koje će promijeniti izgled interneta. Da se on nije ponašao kako se prethodnih tjedana ponašao. Nije trebalo očekivati ništa više od mladog poduzetnika u nastajanju. Sean je nalazio potvrde svojega prvotnog mišljenja o njemu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 25. Točnije bi bilo reći da nije izgledao ništa više uznemiren ili nestrpljiv nego inače. Ponekad bi pred ekranom proveo i dvadeset sati u komadu. Štoviše. Sean je morao priznati da je bilo nečega neobično poetičnog u toj sceni. Seanu se taj mali ekcentrik počeo stvarno sviđati. a umjesto odbrojavanja zadnjih sekundi do te prijelomnice čovječanstva. a njima utrti put prema milijardama koje si je Sean stavio u plan onoga trenutka kada je vidio Thefacebook u kući kraj Stanforda. sredio ih je do one mjere koju mu je dopuštala njegova izuzetno energična siva masa. Događaji su se redali vrlo brzo. to ne bi dovoljno reklo o njegovim jedinstvenim manitima.

sve su te 97 . deseci ga prate. Friendster je bio najbolji dokaz za to. prema njima se trebalo postaviti s određenom dozom opreza jer su njihovi zahtjevi ionako bili neutemeljeni i prenapuhani. Eduardov je potez bio vrlo opasan jer je prijetio uništenjem svega što je Mark napravio – tvrtka bez novca nije mogla živjeti. prije nego su se uspjeli nekako nagoditi. to čine u stampedu i stoga bilo kakvo osipanje korisnika može imati katastrofalne posljedice. gotovo očajan položaj. Korisnici su prevrtljivi. no tvrtka je brzacima jurila nizvodno prema slapu financijske propasti. preregistrirao tvrtku u Delaware LLC kako bi je zaštitio od Saverinovih hirova. možda je to učinio pokretan bijesom. ali Sean je mislio da više nije mogao ostati bitnim dijelom tvrtke koja se razvija. U najgorem slučaju. Taj je potez bio adekvatan pucanj u srce tvrtke. Došao je do zaključka da su blizanci gnjavaža. Posljedice bi vrlo vjerojatno bile trajne. Trebalo je platiti nove zaposlenike.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi koji su nevjerojatno dobro pogodili na pravo mjesto i Marka progurali načinom koji je Seanu više nego odgovarao. Povukao je novac koji mu je bio stavljen u fond za školovanje i uspio prikupiti svotu dovoljnu za privremeno održavanje servera na životu. Možda Eduardo zapravo nije znao što čini. Čak bi i ograničeni egzodus izazvao vibracije koje bi se proširile kroz cijelu korisničku bazu. Pritom su vodili računa da ima strukturu koja će omogućiti prikupljanje novca potrebnog za razvoj. Mark je unatoč svemu pokušao pristupiti smireno i racionalno. Sean se i sam raspitao o njima. no ne i prava prijetnja budućnosti tvrtke. Njime je prijetio. i to nije značilo da se zbog toga može tužiti svakoga posebno. Štoviše. Stvari su počele onim idiotskim pismom. Nije bilo potrebe u tom pismu vidjeti ništa više nego što je ono u svojoj suštini bilo: djetinjasto cendranje da ga se više uključi u ono što se događa. Kada je još pokušao u Marka uperiti svojih 30 posto tvrtke kao da drži pištolj. Samo je nedostajalo da je napisano slovima izrezanim iz novina. Za razliku od Eduarda koji ih je smatrao manevrima poslovnog čovjeka. Kad jedan domino padne. U međuvremenu je Mark prikupio sredstva koja je mogao i uložio vlastiti novac u održavanje tvrtke dok se stvari ne postave kako valja. e tu je već bio potpuno skrenuo. i to je bila činjenica pred kojom Mark nije mogao zatvoriti oči. No. A ni to nije bilo sve. Thefacebook bi izgubio povjerenje korisnika. a došlo je i pismo neke odvjetničke tvrtke koja je radila za osnivače ConnectU web stranica. Shvaćao to ili ne. potištenošću. Vrhunac apsurda je bila već i zamisao da bi iz New Yorka mogao voditi poslovne kontakte tvrtke dok ostali partneri razvijaju posao u Kaliforniji. Svaki računalima previše sklon čudak je u sobici studentskog doma radio na ovakvoj ili onakvoj društvenoj mreži. ograničavao i zahtijevao. Sean ih je nalazio djetinjastima poput vrištanja u pješčaniku: „Ako ne bude kako ja kažem. što god uzrokovalo Eduardove poteze. što je Marku sigurno bilo prihvatljivo. Studentarija je bila online jer je sva ostala studentarija također bila online. Reklo bi se da bi taj mali trebao malo poraditi na sebi. neke veslače koji su angažirali Marka za rad na njihovom servisu za upoznavanje dok je još bio na studiju. odnio je svoje igračke i Mark je morao donijeti odluke koje će na Thefacebook imati utjecaj kakav Eduardo nije mogao ni zamisliti. Ljudi su koristili servis jer su ga koristili i s njima bili povezani i njihovi prijatelji. bogtepitaj čime. Seanu je to izgledalo kao pismo kojim se traži otkupnina za otetu osobu. čime je Marka i Dustina stavio u vrlo težak. Tim pismom su najavili pokretanje tužbe i Seanu je ono izgledalo kao pucanj upozorenja prije no što krene slava. uz Seanovu pomoć. Kada korisnici počnu napuštati neke web stranice. Eduardo je stvarno pretjerao blokiranjem računa. Prije nego što je došao na ideju za Thefacebook. uzet' ću svoje igračke i otići kući!“ Eto. Sean je bio uz njega pri pokušajima da se stvari izglade. Prvo je. Mark i Sean su imali podulji razgovor o problemu s osnivačima ConnectU stranica. Kad bi servere zaustavili samo na jedan dan. Osim toga. Mark je odradio nekakve poslove na gradnji njihovog servisa i – što s tim? Društvenih je mreža bilo na sve strane.

30 Behemot = gorostasna životinja. odgovorio mu je Sean. upraviteljem milijarde teškog fonda poduzetničkog kapitala Clarium Capital i jednim od najbogatijih ljudi države. 555 bio je nekoć Bank Of America Center i pravo čudo arhitekture. Sean je znao da je pošteno odradio svoj dio. Umjesto toga. Mark je još samo trebao odraditi taj sastanak kako najbolje zna i sve će biti u redu. Napadan. i to vrlo brzo. „Petnaest minuta. Sean je trebao samo petnaest Markovih minuta. kao što se moglo zaključiti iz tog pisma. Behemot30 na adresi California St. Thiel se. Izvana je izgledao kao divovski granitni stup sa stotinama sjajnih erkera31. odgovorio je Mark kao robot. sve su društvene mreže ponešto posudile od Friendstera. Je li se to u kutku Markovih usana pojavio malen osmjeh? „Vrlo utješno“. Sean je bio prilično uvjeren da je Mark ironičan i dao si je oduška pustivši onaj smješak kojem se nastojao oduprijeti. omogućava širi kut promatranja 31 98 . Sean bi najradije uložio vlastiti novac. za koju je bio prilično siguran da će biti ključna za kasnije događaje i koja će pomoći razvijanju onoga pravog potencijala kakav je vjerovao da Thefacebook ima. izađemo. prodaja tvrtke nije dolazila u obzir i u tome su se obojica slagala. bio je ona vrsta anđela koja je imala dar dalekovidnosti i koja je mogla razumijeti koliko bi velika stvar Thefacebook mogao biti. kad bi blizanci bili ustrajni u nakani da dignu tužbu. nego zbog jednog od najimpresivnijih gradskih prizora. To je značilo da treba krenuti u ozbiljno prikupljanje sredstva. ConnectU blizanci se nisu baš mogli pohvaliti da su izumili kotač. „Znaš da ovdje snimali Towering Inferno? Znaš. „Peter će te obožavati“. je li?“ rekao je Sean u pokušaju da održi raspoloženje u dizalu opuštenim i vedrim. tako i po postignućima koja je već imao iza sebe.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi društvene mreže bile sagrađene na manje-više istim načelima. kako po reputaciji kao osoba. Mark je trebao oko dvjesto tisuća dolara za pripremu obrane. Toliko nam treba. mjesto je bilo baš pogodno za sastanak. bez na riječima i istinski genij. Zapravo. ali stvari s Napsterom i Plaxom okončale su se tako da nije imao ni približna sredstva koja Mark treba za održavanje Thefacebooka u igri. baš kao i Mark i Sean. smatrao nečim više od poduzetnika – smatrao se revolucionarnim. Preostalo im je još samo naći anđela koji bi uložio dovoljno novca kako bi se prebrodile početne teškoće i preživjelo do trenutka kada bi procjena vrijednosti tvrtke bila takva da će im se svi trenutačni problemi činiti smiješno malenim i beznačajnim. Uđemo. A ako ćemo cjepidlačiti. a imao je i hrabrosti uložiti. Krenuli su sastati se s osobom po imenu Peter Thield. Gledajući brojke kako brzaju dok ih je dizalo podizalo sve bliže i bliže odredištu. Ne zbog filma. neman Erker = prozor izbočen iz zida u kojem se nalazi. Sean je napravio što mu je najbolje išlo: našao je vezu. utemeljiteljem tako uspješnog PayPala. Podsjetio je samoga sebe da Markova šutnja ne mora značiti i da će odraditi svoje kad bude vrijeme. Ni čovjek s kojim su se trebali sresti nije bio skoro ništa manje upečatljiv. nije mu uzvraćeno.“ Bio je sasvim uvjeren da je u pravu. S druge strane. a njegovih mu je impresivnih 250 metara izraslih usred financijskog središta grada omogućavalo da bude vidljiv na kilometre daleko. Bacio je još jedan pogled na wunderkinda: kao i obično. a Mark sigurno nije učinio ništa što svaki poduzetnik Silicijske doline nije napravio najmanje desetak puta. Unatoč tome. Seanu se sasvim razumnim činilo ono što je Mark govorio o tome: bezbroj je raznih stolaca i to ne znači da kad netko napravi neki novi time krade tuđu ideju.

a nadasve natjecanju. Još kao student je pokrenuo časopis Stanford Review i bio je čvrsto uvjeren u dobrobiti slobodne razmjene informacija kakvu je Thefacebook promicao u svojim društvenim mrežama. i Mattom Kohlerom. bili oni ona tisuća koju je posudio od prijatelja kako bi pokrenuo tvrtku ili milijun koji je pred njega stavila kakva golema kompanija. kada je sve bilo gotovo. Peter i Sean nisu nikada bili izravni poslovni partneri ni ortaci. pola milijuna dolara koje su anđeli bili spremni staviti na stol ne bi li im spasili živu glavu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Počeo je kao pravnik sa Stanforda i bio je poznat po svojim nagnućima filozofiji osobne slobode. ili borbe. Nije to bio iznos koji bi nekome promijenio život. i to samo stoga što mu se živo fućkalo za novac. Svidi li se Thielu ono što će čuti. money – novac) 99 .sjeme. Sean je tek asistirao pri uvođenju Thiela u malo ulaganje u Friendster. Unatoč tome što je bio sklon tajnovitosti. Ali. Tri sata kasnije. Sean nije znao što bi bilo prikladnije reći nego da thefacebook revolucija počinje sada. a Sean je znao i za njegovu sklonost društvenim mrežama. briljantnim inženjerom i zvijezdom u usponu iz Silicijske doline. ali je stalno imao na umu da bi bivšeg direktora PayPala jednom mogao pozvati bude li prave prilike. Peter Thiel je bio točno onakav za kakvoga je spremao Marka. uvijek voljan zavrnuti rukave – zbog posla. a nije bio niti pola iznosa koji je Mark odbio kada je napravio dodatak za mp3 playere. Thiel zauzvrat dobiva sedam posto tvrtke i mjesto u peteročlanoj upravi koja će ubuduće voditi tvrtku. Nije bio iznos s kojim bi si mogao priuštiti biti bezobrazan. odmah i u punom zamahu. dok su Marka i Seana poslali na malu šetnju gradom. Uz tih pola milijuna je dobiveno i obećanje da će novca biti još kad dođe vrijeme i pokaže se potreba. taj iznos je tutnjao po Seanovoj glavi dok je stajao gotovo u tišini dizala koje se sunovraćalo i gledao one iste brojke kako se odmataju unatrag dok su se on i Mark spuštali prema onome istom granitnom ulazu na broju 555. jednom za svagda. a toliko pronicljiv. Thiel je sredstva nazivao seed money32. Bila je to Seanova ideja. iznos dovoljan za nekoliko mjeseci. U jednom trenutku su Thiel. stalno je bio u potrazi za sljedećim velikim izazovom. Zapravo. Taj „the“ u nazivu ga je toliko iritirao da je konačno odlučio poraditi na tome da mu se stane na kraj kao suvišku koji je morao biti odstranjen u procesu pribavljanja tih. sagleda li se situacija temeljito. Ono što je trebao biti petnaestominutni sažetak pretvorio se u ručak s popodnevnim razredom detalja sporazuma koji je trebao Thefacebooku donijeti preživljavanje. dečke su čekale dobre vijesti: Thefacebook je bio na konju. na konju je bio „Facebook“ jer to je imao biti novi naziv tvrtke. Prilika se pojavljivala i svakim višim katom su joj obrisi postajali sve oštriji. Svakim su katom bivali sve bliži mjestu gdje je Thiel čekao s direktorom i suosnivačem LinkedIna Reidom Hoffmanom. Željeli su čuti iz prve ruke što ima za reći živahni dječačić koji je na prepad osvojio internet. Na sastanku je otišao još i dalje. Sean nije imao dojam da mu je i sada bilo stalo do novca. Petsto tisuća dolara. Mark je i dalje zadržao kontrolu nad upravom. stvorio carstvo. Do jaja zastrašujući. Hoffman i Kohler ostali nasamo analizirati njihovu stranu medalje. s kojim je radio u PayPalu. Naravno da iznos nije bio golem. ali nije mogao prečuti poruku koja je s tim novcem došla. pa tako i cijelom 32 Seed money = izraz kojim se naziva početni kapital (Seed . tako životno važnih. ►►► Petsto tisuća dolara. poruku da je budućnost onoga što je pokrenuo u svojoj studentskoj sobi zajamčena.

ali Thiel će postati čimbenik koji usmjerava tvrtku zajedno sa Seanom i Markom. Već je bio pokazao kako nije od onih koji su spremni ostaviti sve zbog Facebooka. To više nije bio studentski pothvat nego prava tvrtka s ozbiljnim ulagačima.“ Naravno da se uvijek mogao vratiti na Harvard ako Facebook propadne. praktično gledano – bilo je za očekivati da će Eduardo pokazati razumijevanje. ili volju. ikoga mrziti. a Mark Zuckerberg je našao svoje mjesto pod suncem. ali Sean je sumnjao u taj ishod. a ne biti sposoban izdavati nove dionice kada se za to pojavi potreba. jednostavno da bi stvari bile što čistije. U budućnosti tvrtke bilo je nužno ljudima koji rade na njezinom razvoju zauzvrat davati jasne i precizno utvrđene iznose novca ili dionica. možda se i ne vrati Harvardu u skorije vrijeme. Sean je bio svjestan posla koji ih je čekao. Dustinu i Seanu bio sve. bio je siguran da neće ostaviti studij. Na kraju je ostalo pitanje Eduarda. No u novoj će tvrtki vladata drugačija pravila i ona su bila neizbježna. Koliko god grubo zvučalo. Facebook je morao postati nova tvrtka i ostaviti iza sebe ostatke ozračja hobija iz studentske sobe. To jednostavno ne bi bio on. Nije moglo biti bolje. Natjerao je puls u normalan ritam nalik ujednačenoj struji bitova i bajtova s čvrstog diska računala u pogonu. vremenom će postajati minoriziran kao što bi prošao i bilo tko drugi. a zauzeti mjesto svojevrsnog „Novog zavjeta“. Sean i Thiel su bili suglasni da je potrebno izvršiti pretvorbu tvrtke. Prvotno je Mark odlučio ostaviti mu njegovih 30 posto. Zanimale su ga druge stvari. sudjelovat će u podjeli novoizdavanih dionica. Valjalo je organizirati izdavanje nove serije dionica u skladu s novim rasporedom snaga u kojem su se pojavili Thiel. S druge strane. svi će biti minorizirani. Također. A Eduardo? Prema onome što je Sean znao o tom malom. Prvo i osnovno. uvijek je postojala mogućnost povratka na Harvard. Bit će to Markovo vječno. Dustin i Chris. Toliko je posla još valjalo obaviti. pa bude li potrebno izdavati dionice da bi se prikupilo još kapitala. Restrukturiranje tvrtke je sa sobom donosilo prilično napete situacije. Izgledalo je da ga Mark ne mrzi zbog toga – on nije imao sposobnost. Na Harvardu je to bio Phoenix. Dustin i Sean radili sve što je potrebno kako bi tvrtka bila uspješna. a bude li se Facebook razvijao. Drugim riječima: budu li Mark. unatoč tome što ga je napustio već prvoga tjedna. neizostavni Sean. i u novim će dokapitalizacijama zadržati najveći paket dionica.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi tvrtkom. Jedini način stvarnog vrednovanja onoga što je Facebook postizao je bio da se ljudima za razvidan uloženi trud vrati pravičnom mjerom. s pravne strane gledano. Bio im je život. Jebiga. Ne urodi li to plodom. Mark je Thielu rekao da se možda i ne misli vraćati na Harvard kada prođe ljeto. Stajati u dizalu i slušati melodiju nastalu mrcvarenjem pjesme Rolling Stonesa – od čega se Seanu povraćalo – bio je upečatljiv trenutak. a ne osobno. Kao što je Bill Gates rekao: „Da plan s Microsoftom nije dobro završio. U pitanju je bilo nešto sasvim poslovno. Planirao je mjesec po mjesec. 100 . Eduardo će se vratiti na studij. Bude li Eduardo u New Yorku radio na nalaženju novih oglašivača – platit će mu se prema učinku. Sean je smatrao kako je Eduardov potez bio užasan jer je njime ugrozio tvrtku u trenutku kad je bila najranjivija. Namjera je bila zadržati Eduarda i dopustiti mu uključivanje koliko god za to pokaže volje. Markova zadaća je bila nagovoriti Eduarda na sporazum oko pravnih detalja. Jednostavno nije bilo moguće voditi posao. Facebook je Marku. a u New Yorku stažiranje. Zapravo. koji se ponašao kao Markov partner od trenutka kada se uselio u njihovu kuću. Znao je da ih čekaju još mnoge prepreke. Radije bi ostao u Kaliforniji i nastavio pothvat. kalifornijsko ljeto. s čime se i Sean složio. a ta se sudbina smiješila i Dustinu. Sean je promatrao padajuće brojeve i uzbuđenje mu se konačno povlačilo. a Eduardo je sebe prije svega gledao kao biznismena. Sean je smatrao da se Eduardo izjasnio.

Sean i Thiel su mu to rekli sasvim jasno: niti jedan investitor neće dati ni centa dok god postoji neki klinac koji hoda po New Yorku tvrdeći da ima pravo vođenja poslovanja cijele tvrtke i tupi o nekom tridesetpostotnom suvlasništvu. Stojeći u dizalu. u slučaju Eduardova neshvaćanja postojala je velika vjerojatnost da njemu tvrka ne znači ni približno onoliko koliko znači ostatku ekipe. Vidjeli biste bljesak genijalnosti. Kao Napster. dioničarstvo. samo u većim razmjerima – Facebook je bio čista slobodna razmjena informacija. Baš nakon što je rekao Marku kako može uzeti i njegov Ferrari 360 Spyder čim dobije trimilijuntog korisnika Facebooka i dao mu na potpis papire nužne za povlačenje onih pola milijuna potrebnih za stvaranje Facebooka kakvog i koliko god velikog je želio stvoriti. Stvarni svijet prenesen na internet.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Sean i Peter su bili uspješni poduzetnici i objasnili su Marku kako sve funkcionira. Prijeti Facebooku. pogledao Marka ravno u oči i rekao: „Samo nemoj zajebati. Tu je nastajala Tvrtka s velikim T. Revoluciju. Neće ga ni biti. Thiel je mogao mirno spavati. ali što ako ga ipak ne pokaže? U tom slučaju nije bilo mjesta za njega. Priča iz nebodera sasvim je drugačija. iskru koja dolazi niotkuda i kreće u svijet. maše im njeim pred nosom kao sabljom prijeteći da će im odsjeći glave. bilo je to nešto što bi Eduardo trebao shvatiti. Sean se sjetio zadnjega što je Peter Thiel rekao Marku. što ako ne shvati? Što ako ne pokaže razumijevanje? Što ako ni ne želi razumijeti? Prema Seanovom mišljenju. No. Znao je da je nabasao na nešto stvarno krupno. jedinstvenog. stvarno posebnog. Tvrtku. s ljudima koji su se nastojali uhvatiti za Markove gležnjeve dok je koračao prema nebu. Eduardo bi trebao pokazati razumijevanje. Mark Zuckerberg ne bi nikada nikome dopustio da zajebe Facebook. Provest će revoluciju koliko god ga to stajalo. Blokira im račun. a druge u nekakvom neboderu kakav je bio ovaj u San Franciscu. Neće biti ni Eduarda. 101 . Sean je svojega novog prijatelja dobro poznavao. Sve se svodilo na Facebook. možete posvjedočiti čudesnom iskustvu rađanja nečega prekrasnog. Prve porođajne muke prošle bi u nekoj spavaonici studentskog doma. Prava digitalna utopija društvene mreže. Tvrtke u povojima kakva je bio Facebook rađale su se dvaput. To je bio pravi pravcati posao. Nađete li se u spavaonici u pravo vrijeme.“ Sean se nacerio gledajući svjetlucave znamenke nad vratima kabine dizala. Tu je nastajala munja na kojoj se može do neba. Mark je bio svjestan da čini dobro za tvrtku. Seanu je bilo jasno da je Marku bilo stalo samo do toga. Pa im prijeti. nakon što su postigli sporazum koji će Facebook podignuti na novu razinu. Thiel se nagnuo nad pisaći stol. Taj Mark Zuckerberg Production će stvarno promijeniti svijet. Tada bi ga se moglo staviti u koš s ljudima kakvi su blizanci Winklevoss. Više se nije radilo o dvojici klinaca iz studentske sobe. Kako god bilo. Doista.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi

26. POGLAVLJE – LISTOPAD 2004.
Da se Eduardo malo jače zagledao, možda malo i osvrnuo unaokolo, mogao se vratiti u Markovu uneređenu studentsku sobu u Kirklandu i gledati ga kako kucka i kucka po laptopu. „Casa Facebook“ su bile nove, otvorene prostorije sjedišta tvrtke u Los Altosu i izgledale su kao da ih je netko istrgnuo iz Harvarda i dopremio u Kaliforniju. Namještaj se sastojao od trošnih stolova, klimavih stolaca, strunjača i dvosjeda. Prizor je sličio studentskoj sobi pomno uređenoj IKEA namještajem uz detalje prikupljene s otpada Vojske spasa. Trijem koji je gledao u unutrašnje dvorište bio je šatiran pogocima paintball hitaca, a na sve su strane ležale kartonske kutije. Cijeli prizor je više sličio napuštenoj kući u koju se uselilo jato beskućnika nego poprištu razvojene operacije u punom zamahu. Podrazumijeva se da su po svuda bila i računala. Bilo ih je na stolovima, podovima, pisaćim stolovima, na pultu zajedno s kutijama pahuljica i čipsa. Unatoč svom tom hardveru, prostor je još uvijek nalikovao studentskoj sobi i upravo to su Mark i njegovi suradnici htjeli postići. Unatoč tome što su radili danonoćno – baš u tom trenutku su Mark i Dustin bili za tipkovnicama i kopali po nekakvom kodiranju dok su se oko kuhinjskih vrata zbunjeno muvali dečki za koje se moglo već i po izgledu reći da bi mogli biti odvjetnici tvrtke unajmljene za odrađivanje ugovora potrebnih za pravno ustrojavanje i registraciju tvrtke – željeli su da tvrtka i dalje u srži bude studenstski pothvat jer će to ona uvijek i biti: sveučilišni ekspreriment koji se širio kao zaraza. Unatoč pomalo naštimanom kaosu, ta im je kuća sa svojih pet spavaonica bila prikladnija od one koju su ostavili u La Jennifer Wayu, iako selidba nije bila potpuno svojevoljan potez. Tamo su ih pratile učestale pritužbe susjeda na glasnu glazbu, veranje po krovu i bacanje vrtne garniture u bazen. Bilo je potrebno tek nekoliko posjeta vlasnika i oni su manje ili više izbačeni zbog rečenih pritužbi kao i štete nastale na dimnjaku. Eduardo je dobro nanjušio da se nisu trebali nadati vraćanju depozita koji su dali vlasniku za osiguranje od štete koju bi mogli počiniti. No, sad je to bilo sasvim prihvatljivo nakon što su u Peteru Thielu našli svojeg anđela koji je platio novu kuću, svu opremu, više servera nego je Eduardo ikad mogao zamisliti da bi im moglo trebati i, na kraju, te odvjetnike koji su ga pozdravili stiskom ruke i smiješkom nakon što je iz Cambridgea upravo tog jutra doputovao zrakoplovom i taksijem. Prespavao je veći dio puta. Tek je nekoliko tjedana njegove četvrte godine, a već je bio iscrpljen od studija. Unatoč tome što je uzeo manje predmeta kako bi mogao nastaviti raditi na Facebooku, na Harvardu je stalno nešto trebalo napraviti. Već je poečeo raditi na diplomskom radu, bio je aktivan u Udruzi investitora, a otkako je prekinuo s Kelly i ponovno bio samac, vikendi su mu bili uglavnom posvećeni Phoenixu. Povrh svega, klub je počeo proces regrutacije novih članova i jedna od Eduardovih zadaća bila je sudjelovati u odabiru novog naraštaja društvenih kraljeva kampusa. Naravno, Facebook je bio na vrhu cijelog popisa. Eduardo se naslonio u svom stolcu za okruglim stolom koji je zauzimao veliki dio glavnog ureda i promatrao Marka kako žustro radi na laptopu. Na blijedom licu mu se mogao vidjeti odraz događanja na zaslonu, a neki put bi fragment koda bljesnuo u plavičastim bjeloočnicama. Mark ga je jedva i pozdravio kada je došao u kuću. Tek mu je kimnuo glavom, razmijenili su riječ-dvije, no Eduardo u tome nije vidio ništa iznenađujuće. Zapravo, njihov je odnos bio uglavnom dosta dobar otkako se Eduardo prije osam tjedana vratio na predavanja. Činilo se da je onih nekoliko napetih ljetnih tjedana potpuno zabravljeno. Mark je bio poprilično popizdio na ono s bankovnim računom; to ga je natjeralo da se pokrene i razgovara
102

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi s ulagačima, čime je došao do Thiela i njegovog uloga unatoč Eduardovom protivljenju. Nekoliko su se puta s time pozabavili u telefonskim razgovorima i svađali se kao što bi se bilo koja dva prijatelja posvađala kada bi ono što su započeli preraslo veličinu koju su bili očekivali – ali su došli do neke vrste detanta i zaključili da je na kraju krajeva najvažnije ono što je dobro za tvrtku i njezin nesmeten razvoj. Eduardova reakcija je vjerojatno bila pretjerana, ali s druge strane i Mark je bio previše zatvoren i Eduarda je držao uglavnom neobaviještenog. Eduardo je pokazao razum i volju da stvari idu naprijed za dobro tvrtke. Bili su prijatelji, riječ je bila o poslu i imali su volje srediti stvari. U to ime Mark je zamolio Eduarda da malo i odstupi, otpusti nešto svojih briga kako bi, među ostalim, imao i više vremena za završetak studija. Uvjerio je Eduarda da je tvrtka postajala prevelika za jednog direktora koji sam vodi sve unutrašnje i vanjske poslovne odnose. Situacija je bila takva da su Eduardovi raniji zahtjevi bili neostvarivi. Budući da je pothvat rastao – već su prešli 750.000 korisnika i jurili prema milijunu! – Mark i Dustin stavili su u mirovanje svoj status na studiju te planirali uključiti i profesionalca za prodaju koji bi radio dio onoga čime se Eduardo bavio u New Yorku. Osim toga, stalno su dodavali nove i nove funkcije na stranice. Neke od njih bile su uistinu fantastične. Na primjer, ugradili su nešto što su nazvali „zid“. Korisnici su mogli koristiti zid za komuniciranje načinom nikada viđenim ni u jednoj društvenoj mreži. Proradile su i „grupe“, odvojene skupine ljudi koje su korisnici mogli sami kreirati i pridruživati im se, što je bila jedna od prvih stvari koju je Eduardo predložio kad su na došli na ideju stranice. Brzina kojom su kreirana unaprjeđenja bila je takva da se mogla usporediti s vrtoglavim porastom broja korisnika. Na kraju je Eduardo, nakon što se smirio od srpanjskog ispada bijesa, zaključio kako će Mark raditi po svojem, a njemu je ionako bilo važno jest da tvrtka napreduje. Uz Thielovu podršku, Eduardo više nije riskirao vlastiti novac. Štoviše, Thiel je imao novca k'o blata i uz njegovu financijsku podršku nije bilo teškoće koju tvrtka ne bi mogla pregaziti. Eduardu je bilo drago što se vratio na studij. Jedno od najvećih zadovoljstva četvrte godine dogodilo se prvog tjedna: od frendova iz Phoenixa čuo je da je rektor Summers pozdravio brucoše i rekao da ih je sve pregledao na Facebooku. Bilo je više nego uzbudljivo znati da je rektor koristio njihove stranice kako bi se upoznao s mladima koji dolaze na studij. Tek deset mjeseci ranije, Mark i Eduardo su bili samo dvojica šmokljana bez ikakvog značaja, a sad rektor osobno izriče ime njihovog čeda. U svjetlu te činjenice, može li bilo kakva svađa između njega i Marka imati smisla? Kad ga je Mark pozvao u Kaliforniju potpisati neke papire, koji su bili potrebni za rekonstrukciju tvrtke otkako je Thiel postao član uprave, Eduardo je na to samo slegnuo ramenima zaključivši da tako treba biti. I tako, nakon što je jedan od pravnika došao u središnji ured s hrpicom papira, duboko je uzdahnuo, još jednom bacio pogled na Marka i počeo čitati klauzule i članke. Na prvi pogled je bilo jasno da je riječ o složenoj materiji u ukupno četiri dokumenta na mnogo stranica. Za početak, tamo su se nalazila dva ugovora za kupnju redovitih dionica kojima je, jednostavno rečeno, dobio prava kupiti dionice novoustrojenog Facebooka umjesto onih starih i sada bezvrijednih „dionica“ Thefacebooka. Sljedeći dokument je pokrivao zamjenu dionica Thefacebooka za dionice u novoj tvrtki. Posljednji dokument je bio sporazum o pravu glasa, što Eduardo nije posve razumio, ali izgledalo je kao nešto što je nužno kako bi nova kompanija mogla zaživjeti. Pravnici su se dobro potrudili objasniti sve dokumente dok ih je Eduardo prelazio list po list. Nakon reotkupa i razmjene, Eduardo bi imao ukupno 1,328.334 dionice nove kompanije. Kako su mu to objasnili pravnici i Mark, koji je nekoliko puta digao glavu s onog što je radio i priskočio u pomoć objasniti kakav je kostur nove tvrtke, Eduardu je trebalo pripasti 34,4% Facebooka. Bilo je to više od njegovih prethodnih 30% i povećanje je nastalo uslijed potrebe zapošljavanja novih ljudi koji će raditi u kompaniji i nagrađivanja novih
103

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi investitora, kojih će zasigurno biti, a što će sve dovesti do smanjenja njegovog dioničarskog udjela. Markov udio je spušten na 51%, a Dustinom je iznosio 6,81% tvrtke. Sean Parker je dobio 6,47%, što je Eduardo smatrao nezasluženo visokim udjelom; kada su sve zbrojili, ostalo je još samo Thielovih 7%. Dio dokumenata je uključivao i zabranu otuđenja dionica u dogledno vrijeme pa je bio vlasnik samo na papiru, kao što su bili i Mark, Dustin i Sean, pretpostavljao je. Dodatno, dio dokumenata bila je i izjava o odustajanju od bilo kakvih zahtjeva prema Marku i tvrtki. Pojednostavljeno, kad bi Eduardo potpisao dokument prošlost bi postala samo prošlost, a jedino bi mjerodavna bila njegova nova pozicija unutar tvrtke kakva je zacrtana dokumentima pred njim. Sjedeći u kući nalik na studentski dom, uz Markovo i Dustinovo kuckanje po tipkovnicama, Eduardo je čitao i čitao dokumente pred sobom. Dio njega je znao da su to važni papiri, pravni, ozbiljni dokumenti čijim bi potpisivanjem tvrtka napravila velik korak, ali osjećao se zaštićenim jer su tamo bili pravnici, pravnici Facebooka, a time, kako je on doživljavao situaciju, i njegovi pravnici. Osim toga, a možda još i više, osjećaj sigurnosti mu je davalo što je tamo bio i Mark, prijatelj koji mu je govorio da su to dobri papiri, papiri koji im svima trebaju. Parker nije bio u sobi, nego negdje dalje u kući. Potpisivanjem dokumenata Parker će i pravno zauvijek postati dio ekipe, ali u krajnjoj liniji doveo je ulagača i bio jedan od najvećih mozgova Silicijske doline. Važno je bilo i to što će Eduardu ostati njegov udio u tvrtki. Doduše, budućnost će donijeti nova izdanja dionica i njegov relativni udio će biti manji, ali nije li to sudbina svakoga od njih? Je li ikakve važnosti bilo u činjenici da to nije bio više stari Thefacebook hoće li on imati isti svoj položaj i u Facebooku? Prisjetio se nekoliko razgovora koje su on i Mark vodili u zadnje vrijeme, o studiju, životu i onome čime bi se trebao baviti u Cambridgeu dok je Mark u Kaliforniji. Eduardu se činilo da je bilo nesporazuma jer je Mark sugerirao kako se može opustiti i smanjiti angažman na Facebooku dok studira jer će oni ionako zapošljavati prodajno osoblje, a Eduardo je uporno tvrdio da će imati vremena koliko je za Facebook nužno. Dakle, papiri pred njim kao da su govorili da je njegova uloga u Facebooku onakva kakva je oduvijek i bila. Stvari bi mogle biti drugačije nakon što krene ulazak novih ljudi i novca, ali tim se papirima uređivao nužan preustroj. Ili? Kako god bilo, Mark mu je rekao i da će napraviti party, nešto stvarno dobro, čim dobiju milijuntog korisnika. Priredit će ga Peter Thiel u svojem restoranu u San Franciscu i Eduardo će se morati vratiti u Kaliforniju jer će to biti događaj vrijedan tolikog letenja. Pomislivši na party, Eduardo nije mogao ne nasmiješiti se. Samo nužan preustroj, treba riješiti neku papirologiju. Milijun korisnika. Tko bi mogao i pomisliti… Svakako će se vratiti u Kaliforniju kad dođe vrijeme za party, mislio je posežući za perom koje mu je pružio jedan od odvjetnika i počeo potpisivati. U krajnjoj liniji, postao je vlasnik 34% Facebooka, i to je bio razlog za slavlje. Zar ne?

104

Slučajno je pripadao Thielu. Znao je da slave i Seanov rođendan. U glavi mu se vrtjelo od glazbe. Zastao je na metar od kružne kabine DJ-a smještene na vrhu okruglaste dvorane i promotrio fancy restoran i gužvu u njemu. i dalje je bio stidljiv. tada najpoželjnije mjesto za izlazak u centru San Francisca. Uređenje prostora je bilo istovremeno moderno. da posjeduje više od trideset posto tvrtke i da je osoba najviše zaslužna za tih milijun korisnika. Otkako je ušao. U podjednakim je omjerima zapazio i one koji su nosili traperice i košulje. tako ubrzano. a ovdje su svi gledali Marka i samo Marka. uz Marka i Dustina. Kao da mu se jedna od njih nasmiješila. a i one u pripijenim crnim europskim majicama. Trepnuo je i pustio da ga preplavi ples svjetala. vjerojatno kraj Seanovog 105 . a on se zacrvenio i okrenuo pogled.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 27. To mu se činilo čudnim jer su na Harvardu svi znali i njega i što je napravio. Bio je to i pravi Facebook. anonimnom – samom. Veći dio uzvanika bili su studenti ili oni blizu tom statusu. Eduardo nije mogao ne primijetiti grupicu zgodnih komada s druge strane DJ-eve kabinice. Eduarda su pekle oči. Eduardo je promatrao mladež sjevera Kalifornije kako skakuće uz glazbu. žute. Frisson je bio poželjan. tulumčića na koji ga je Mark pozvao prije nekoliko dana. Pri dnu prostorije je jedva zamijetio kako za okruglim stolom sjede i živo konverziraju Peter. a i zbog kulturnog šoka oji je pretrpio upravo doletjevši iz uštogljenog i smrznutog Harvarda. Sve je djelovalo tako strano. Bio je to opet kulturni šok jer se mjesto tako razlikovalo od Harvard Yarda da je imao dojam baš kao da je na Enterpriseu. ali bilo mu je ugodnije onako izgubljenom u gomili. PROSINCA 2004. ovdje u Kaliforniji. pravi mondeni San Francisco. Nije ušao u projekt slave radi. a neke gledale kao da nije baš svoj. narančaste kružne strukture su se uvrtale i okretale kao galaksije koje postaju supernove i natapale su cijeli restoran uistinu psihodeličnim tonovima. Sean i Mark. bio je to pravi uzorak Silicijske doline. unatoč svemu što se promijenilo u njegovom životu. Morao je priznati da je mjesto bilo prilično prikladno za održavanje Facebookova partyja u povodu milijuntog korisnika. Za sada mu je bilo dobro na zabavi. dijelom zbog toga što je već bio popio pristojnu količinu alkohola. Eduardu se zavrtjelo u glavi dok se probio kroz najveću gužvu. Znao je to onog trena kad je pred restoranom izašao iz taksija i vidio Thielov Ferrari 360 Spyder parkiran na pločniku ispred. alternative i rocka još dodatno pojačane višebojnim jarkim svjetlima koja su palucala po stropu visoko iznad glava. dvadeset pet? Razmišljao je bi li im se pridružio. suosnivač Facebooka. Da. POGLAVLJE – 3. Nehajno se nasmiješio pri toj pomisli i pogledom preletio prostoriju sve do separea s druge strane restorana. tek deset mjeseci otkako su pokrenuli tu stvar u tišini i neredu Markove sobe u Kirklandu. U restoranu je bilo toliko toga na što se trebao priviknuti. No to i nije bilo važno. moderan. a srce bubnjalo dok se probijao kroz gužvu. Znao je da negdje. Svatko je pio neko piće jarkih boja i činilo se da se svi dobro zabavljaju. zapravo prodorne mješavine techna. Jedino mu je bilo važno da se ljudima Facebook sviđa i da postaje jedan od najvećih problema u povijesti interneta. svakome tko je htio slušati ispričao bi da je. Mnogo klinčadije sa Stanforda ili onih tek što su diplomirali. Neke bi se djevojke nasmiješile. Ljubičaste. Nije mu smetalo biti u pozadini. Restoran se zvao Frisson. kao i račun koji će platiti iz svojega dubokog džepa. Nije mu bilo važno znaju li ljudi da se i on nalazio u onoj sobi. Koliko mu je moglo biti. Sve skupa. ne računajući Marka. ali i retro do bola: kao da je netko iz šezdesetih „na nečemu“ dekorirao Enterprise. ekskluzivan kakav je upravo i Facebook bio.

htio se malo opustiti. stvari su se promijenile prilično drastično otkako je ljeto počelo. i svi su se doimali sretnima. Nakon toga? Tko zna. Mogao se preseliti u Kaliforniju. nestajao u hladnim sjenama Knjižnice Widener. 106 . prtio je snijeg preko Harvard Yarda. nešto čega se ni jedna konkurencija nije uspjela dosjetiti. isti onaj koga je dobio kad mu kanta iz malog oglasnika nije htjela upaliti da bi na vrijeme došao na sastanak. Sean se naslonio u udobnom deco stolcu i slušao Petera i Marka kako razglabaju o novim aplikacijama koje su namjeravali staviti na Facebook. Mogao je upisati prekid studija. Bio je prilično siguran da će sve biti sasvim u redu. Thiel je pustio novac koji su trebali za nastavak leta. Vrlo brzo će ga staviti na raspolaganje novim sveučilištima i njihovim kampusima. Činilo se da se ona smješka. Nadogradnja već popularnog zida kojim su ostavljali poruke jedni drugima. Eduardo je potpisao nužnu pravnu papirologiju i ovjerio sporazume o preustroju. Nadogradnja za nadogradnjom… Sean se nasmiješio. kao kad su on i Mark bili na početku. No. Popričati s komadom s druge strane kabine. djevojka je bila sretna. Eduardo je izgledao smotan i čudan kao i obično. Sve je išlo točno po planu. Na predavanja je išao pješke. A sutra će odletjeli natrag u Cambridge i vratiti se studiranju.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi BMW-a. baš kao što je i mislio da će biti. Čak se spominjala i aplikacija za razmjenu fotografija. Facebook je došao do milijuntog korisnika i svakog je tjedna dobivao desetke tisuća novih. Akademski šarm je odradio svoje i njegova ekskluzivnost se ljudima sviđala. bio je na zadnjoj godini i trebalo mu je još samo pet mjeseci do diplome i tada će se moći baciti na Facebook kao i svi ostali. U pitanju su bili neki još bolji načini kojima bi studenti nalazili jedni druge. Nije imao koga okriviti osim sebe samoga. Eduardo je bio sretan. Obožavali su ga. Jednoga se dana možda otvori svima. Eduardo je još uvijek stanovao u studentskom domu. možda čak i srednjim školama. Duboko je uzdahnuo i pogledao preko svojih partnera u gomilu. mora biti i Markov Infiniti. Izabrao je tako. I željet će ga milijardama plaćati. Što sad ako je pogriješio. Popiti još jednu. Thiel i Mark su bili sjajan par. Mark i Facebook su na svojemu mjestu. tada. a naginjao se prema djevojci. Gotovo odmah je spazio kako Eduardo Saverin kraj kabine DJ-a razgovara s nekakvom slatkom Azijkom. Uostalom. ►►► Sjedeći za okruglim stolom u separeu iza podija. te noći. što je bio dobar znak. Ali sve je bilo u redu. Sve je teklo glatko. Ljudi su vjerovali Facebooku.

no ne žuri mu se. Iako. Eduardo više nije bio načistu što se podrazumijevalo pod tim. Stvaran svijet nije imao nikakve veze s Facebookom iz prostog razloga što je bio sporiji od njega. Ali konačno i napokon snijeg je nestao. plavo je nebo bilo gotovo bez oblačka. mu je mahnuo i krenuo svojim putem. Stvarni svijet. Još prije svega tjedan dana snijeg je prekrivao Harvard Yard. kad je potpisivao prijeko potrebne dokumente. slatke jaknice i cipelice s otvorenim prstima. To nikako nije bila Kalifornija. bio je mnogo više. koje navodno znače tako mnogo u stvarnom svijetu. Doduše. a djevojke su preokretale svoje garderobne ormariće. „Da!“ odgovorio je Eduardo. samo dva mjeseca do diplome. o čemu su govorili prethodne jeseni u sklopu restrukturiranja tvrtke. Nakon veljače je slijedila još jedna. Mogli su i zakasniti na predavanja. TRAVNJA 2005. prokleta veljača. A. a male stranice s Harvarda su se mogle naći posvuda. Ta je razdvojenost bila tolika da je Eduardo imao vremena dovršiti sasvim novi projekt web stranica po imenu Joboozle. Dok god su uspijevali polagati preostale ispite.“ Eduardo je mislio da se nikad neće naviknuti na duge zime Harvarda. Sad je i službeno. još uvijek mahnito nagodrađujući deset po deset tisuća korisnika Facebooka. Bio je to čitav novi univerzum i Eduardo nije mogao ne biti ponosan na ono što su on i Mark postigli. čak ni ne doći na njih. Zrak je odisao životom. na seminar koji se održavao s druge strane Yarda. dalekog rođaka 107 . gdje je pozvan s najviše instance. Čak bi se i njegov otac ponekad prijavio koristeći Eduardove pristupne podatke i bio je oduševljen onim što je vidio. odlagale ružne debele pulovere. Bili su na zadnjoj godini. Ne bi bilo bitne razlike. „Prva minica ovog proljeća.J. Ni ta činjenica nije mogla zasmetati Eduardu u tom trenutku – već je sutra trebao biti u Kaliforniji. Istini za volju. samo malo dulja. gdje se Mark zavukao i već selio u novu unajmljenu kuću u zelenom predgrađu megalopolisa.J. Sa sobom će ponijeti one zlatne diplome. i to je bila više nego dobrodošla činjenica. Facebook nije bio stvaran svijet. Proljeće je stglo i do Nove Engleske. u prethodna dva mjeseca gotovo i nisu bili u kontaktu osim nekoga slučajnog poziva ili usputnog zahtjeva za kontaktnim informacijama s područja New Yorka koje je Eduardo nabavio tražeći potencijalne oglašivače. pokazao na brucošicu vrhunski preplanulih nogu: prešetavala se uz kameno podnožje prilaza knjižnici nosa zabijenog u udžbenik iz ekonomije dok joj se plava kosa u slapovima plela sa žicama bjelokosnog iPoda. Broj od milijun korisnika se iznenada udvostručio i činilo se da bi svakog časa mogao postati tri milijuna.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 28. ali barem se moglo vidjeti nešto kože. „I to je to. a upravo te stube na kojima su sjedili bile su zaleđene. Od sada pa nadalje život će biti lakši. ili su na dobrom putu da zauvijek napuste Harvard. I Eduardo će krenuti za nekoliko minuta. To nisu bili ni novi uredi u Palo Altu koje su upravo dovršavali za sljedeću rundu regrutiranja djelatnika. Na Facebooku je bio svatko koga je znao. te jaknice nisu bile neka posebna poslastica. POGLAVLJE – 3. sve se moglo promijeniti u tren oka – već sutradan bi mogli nahrupiti oblaci i Harvard Yard pretvoriti u negostoljubivu mjesečevu površinu. a na gornje police stavljale kratke suknjice. Zrak je bio tako oštar da je dubok udah mogao biti bolan. na pet stotina kampusa i na svakim vijestima na koje je naišao kad bi mu predavanja dopuštala.“ Eduardo se nasmiješio kad je njegov frend A. Izgledalo je kao da ožujka nema u kalendaru Harvarda.

nastupilo je doba suknjica i studiranje je još malo pa gotovo. Proljeće je. ali je dobro poslužilo za kraćenje vremena provedenog u čekanju Marka. pogledat će nove urede. prilično se dobro sjećao da je iz papirologije koju je potpisao proizlazilo da sam ne može prodavati svoje dionice i da još dugo. Bilo je to e-mailom. starog Parkerovog neprijatelja koji je vodio Sequoia Capital. Mark je spomenuo i da on. To svakako nije djelovalo pošteno. kao što je to Marku polazilo za rukom. koji će mu sve objasniti. na kojem su klinci mogli tražiti potencijalne poslodavce. kojim ga je pitao bi li mogao skočiti do Kalifornije. Za početak. pa onda i Accel Partners.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Facebooka. Možda Eduardo jednostavno nije shvaćao situaciju. Spomenuo je da je zainteresiran i Don Graham. kako to da su Sean. Javio je da je u zadnje vrijeme neki krupan poduzetnički novac počeo obigravati oko njihove male kompanije. Ta ga je misao grijala kad je krenuo niza stube prema Yardu. Na kraju mu se Mark javio. Nešto vezano na nekakav poslovni sastanak i novog zaposlenika kojeg bi trebao obučavati uz Eduardovu pomoć. pitao se kako to da je Mark uopće pričao o prodaji dionica. možda unedogled. Mark i Dustin mogli uopće razmišljati o unovčavanju dva milijuna dolara svojih dionica? Jesu li u restrukturiranju potpisivali iste papire kao i on? A kao drugo. Možda će mu Mark rasvijetliti stvari kada se sretnu u Kaliforniji. CEO Washington Post Company. vrlo uglednog fonda iz Palo Alta koji je u proteklih deset godina vrlo aktivan u tom području. Mark je u e-mailu upozorio da postoji mogućnost prihvaćanja ulaganja jednog od tih velikih fondova. U e-mailu Mark je spomenuo još nešto što je izazvalo blagu zabrinutost. Bilo mu je ugodno razmišljati o tome jer je to značilo da bi mu se studentski život mogao još malo produljiti: koliko god Facebook postao velika tvrtka. Šest sati leta i tamo je. U svakom slučaju. dugo neće imati to pravo. Kada se stopi s Facebookom. Eduardo je bio nemalo iznenađen onim što je čitao. Eduardo je odlučio da ovaj put neće dopustiti emocijama da ga svladaju jer mu u prethodnoj sličnoj situaciji bijes nije bio najbolji saveznik. pa bi Eduardo nakon diplomiranja mogao ponovo zauzeti svoje mjesto partnera suosnivača. bit će na tom sastanku i pomoći će novom zaposleniku da uđe u posao. 108 . Već sutra će se naći s Markom. počevši od Michaela Moritza. Dakle. Uz malo sreće. Sutra će odletjeti do Kalifornije. Sean i Dustin razmišljaju prodati svoj dio dionica kad bi taj posao prošao. razuman i pokazati razumijevanje. Eduardo nije očekivao da će to postati imalo nalik Facebooku. razmijenjivati životopise i umrežavati se. Cifra koju je nabacio bila je dva milijuna dolara po glavi. mogao bi odgoditi ulazak u stvaran svijet. znao je da će se u njoj osjećati kao da je na studiju. Odlučio je biti smiren. baš prije par dana. odnosno otkad mu je uopće stalo do novca? I kako to da Sean Parker uopće može očekivati dva milijuna od tvrtke u kojoj je službeno tek desetak tjedana? Eduardo je tamo bio od početka. to bi mogao biti početak poboljšanja odnosa između njega i Marka.

a radni stolovi od javora. Kad je počeo čitati papire koji su mu predani. Kad bi se. godine. Eduardov udio bi pao na manje od 10%. sama zgrada više nije bila smještena u okruženju obiteljskih kuća nego se nalazila u centru Palo Alta. u Sveučilišnoj aveniji. Iako su imali problema i iako je Mark bio u stanju biti prilično hladan i rezerviran. skrivenog iza nekog jebenog kompjutora. ovakvo što nije mogao očekivati. Bio je totalno slijep. shvatio je da ga u Kaliforniji nisu čekali radi sastanka. Ovaj put prostorije nisu nalikovale na razuzdanu studentsku spavaonicu. Iako je trebao predvidjeti.890. Pitao se što li je Mark očekivao od njega. Istiskivali su ga kao malog dioničara. Nikakve usporedbe. Zidovi su tu i tamo bili od stakla. Počeo se tresti dok je stajao u skoro praznom uredu i buljio u papire koje mu je odvjetnik dao kada je ušao na vrata. Na kraju. po njegovom običaju. a koža se ohladila. Glup k'o kurac. TRAVNJA 2005. dva milijuna na Dustina Moskowitza i više od milijun na Seana Parkera. posvuda sagovi.siječnja 2005. uzeo mu sve. Drugi akt je nosio datum 28. pisana suglasnost dioničara TheFacebooka da tvrtka izda do 19 milijuna redovitih dionica.000 dionica. izdale sve dionice koje bi mogle biti izdane. obrazi su mu problijedjeli. pretjerivanja. pak. čak su unajmili lokalnog umjetnika da grafitima oslika stubište. Papiri koje je imao u rukama to su svjedočili. Trebalo mu je nekoliko minuta da shvati što je čitao.“ 109 . Bio je to neki novi odvjetnik. Ili možda nije očekivao nikakvu reakciju. Eduardo je prvo pomislio da se tip zajebava kad mu je donio na potpisivanje još nekakve ugovore prije nego je stigao razgledati uokolo. različita stajališta. shvatiti. njegov udio u Facebooku neće biti ni blizu 34 posto. Eduardo će se tog trenutka sjećati dok je živ. Eduardo je zurio u brojke i grozničavo napamet računao. Gledao je papire. a to je dobro i nužno za tvrtku i odluka je već donesena… „Ne. Pravi uredi i pravi pravcati odvjetnik koji je stajao između njega i Marka.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 29. Različite valne dužine. prozreti. još jesenas kad je potpisao sve one dokumente koji su omogućavali ovo stanje. POGLAVLJE – 4. tamo je bio dokument od 14.3 milijuna novih dionica koje glase na Marka Zuckerberga. Trećim dokumentom se određivalo emitiranje 3. Sve je stajalo laserski jasno i crno na vjelokosno bijelom. a odvjetnik je počeo govoriti. Kad je potpuno proniknuo u to što se događa. pridjevi i fraze ne mogu opisati osjećaj jer se ovome jednostavno nije nadao. Bez ikakve sumnje. Odvjetnik je mljeo kako su nove dionice nužne i kako ima zainteresiranih poduzetnika. Čekali su ga u zasjedi. kao i sve drugo. Mark ga je izdao. uništio. te da je Eduardov potpis samo formalnost jer je emisija ionako već odobrena. Možda je to pomislio još onda kad je došlo do blokiranja bankovnih računa. Uza sve te nove dionice. Prvo. a kada je shvatio. Kad bi bile izdane i samo dionice koje glase na onu trojicu.ožujka i radilo se o odobrenju emisije do 28. udio bi mu pao na skoro pa ništa. Jednostavno nije očekivao da će mu to napraviti njegov prijatelj Mark s kojim se pokušavao u okrilju polutajnog židovskog bratstva uključiti u društveni život Harvarda. Eduardo je to smatrao pravom pravcatom izdajom. o dva milijuna dolara za dionice i onom e-mailu. Računala su bila nova. osjećao se kao da ga je netko nastrijelio u prsa i nepovratno razorio dio njega. Možda je Mark bio uvjeren da je Eduardo već odavno bio napustio tvrtku. popričati s Markom o novom zaposleniku.

vibracije vlastitog glasa bruje glavom. A tko je taj novi predsjednik? Kad je malo razmislio. Vratiti se na Harvard. Što se Marka Zuckerberga i Facebooka tiče. Nije više bio dio menadžmenta. nije imao izbora. 110 . Rečeno mu je i da je odluku već donio – Mark Zuckerberg. Morao je otići. Eduardo je preplavljen užasnim vijestima pomislio samo još jedno. Bio je tamo kad je počelo. odbijaju se o staklene zidove i penju se po oslikanom stubištu. On i Mark su se složili. Nije mogao vjerovati kakva je to izdaja. Eduardo više nije bio član Facebooka. „Ne!“ Odbio je potpisati predaju svojeg suvlasništva u Facebooku. Nije mogao vjerovati što je čuo. U kampus. Odvjetnik je uzvratio istog trenutka. Bit će obrisan iz povijesti tvrtke. Eduardu se činilo kao da zidovi stežu obruč oko njega. zajedno s novim predsjednikom skupštine dioničara. tako mu je rečeno. Ali. bilo mu je jasno da zna odgovor. Bio je osnivač Facebooka i zaslužio je svojih 30%. Eduardo Saverin više ne postoji. osnivač i direktor. odbio je odreći se onoga što je postigao. Bio je u toj sobi. kući. više nije bio ni zaposlenik – nije bio više ništa.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Eduardo je osjetio kako mu.

Nagađao je da je Moritz do tada već morao doznati odakle ta Facebookova nesklonost sastančenju s njim. krenuo smazati najslađi desert koji će u svojem životu okusiti. Upravo u trenutku kada im je već krenula pjena na usta. krvlju i suzama. bilo što. stvarno je mrzio to mjesto. Sjećao se. prije ili kasnije. ma svi. Pri kraju izlaganja. najkrupnija životinja u toj šumi. Merritech. POGLAVLJE – SVE SE VRAĆA Sean je iskočio iz svojeg BMW-a kao poveća iskra čiste energije. Mark je na sebi imao pidžamu žarkih boja i pod rukom je nosio laptop. I eto ga kako se ceri kao pijani majmun. Sean neće otići na sastanak – to bi čak i za njega bilo previše – ali Mark sve to može odraditi sam. ne bez ironije. Sean ih je neko vrijeme držao na sigurnoj razdaljini zamišljajući kako Moritz u svojem brlogu viče na one svoje kmetove zločinačkim velškim naglaskom. ako ništa drugo. „Savršeno. do remena od krokodilske kože. „Jesi li siguran?“ Sean se nasmijao još jače. Mark je bio upoznat s onim što su napravili Seanu nakon što su ušli u Plaxo. da. Čuo je kako su se zalupila vrata auta i vidio Marka kako obilazi oko vozila i prilazi mu. Bože. sad su svi nazivali ko ludi. Zalupio je vratima automobila za sobom i odstupio korak. Tada će Mark jednostavno odšetati. izguran iz rođene tvrtke koju je stvorio vlastitim znojem. pa stao s rukama prekriženim na grudima gledati zgradu od čelika i stakla u kojoj su se nalazili uredi sjedišta Sequoia Capitala. Kosa mu je bila totalno sjebana. Iz dana u dan. otvorit će im PowerPoint koji su uglancali specijalno za „dečke sa sekvoje“. sad su odjednom svi htjeli unutra. čak i brže nego inače jer je. kako li je situacija sad bila obratna! Ovaj put je Sequoia moljakala. O.“ Nakon toga je provjerio koliko je sati. Friendster je već dao neslužbenu ponudu – deset milijuna. nego će se na njemu pojaviti kao najveći idiot u gradu. Ispričat će im se. Sve same krupne zvjerke: Greylock.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 30. Mozak mu je radio na deset tisuća obrtaja u minuti. Stvarno savršeno. Batman koji je krenuo u srce San Francisca utjerivati superzlikovcima strah u kosti i uspostaviti pravdu. „Isuse mili“. kako je svojedobno došao tamo tražeći partnere. opsjedali su Facebookove urede nastojeći dobiti Marka na makar kratak telefonski razgovor ili prezentaciju. ali nagađao je da će megalomanijak procijeniti kako će se Sean predati. Sequoia. kako je dobio pažnju i na kraju završio izbačen naglavačke. Thiel je bio potpuno 111 . Uostalom. O. MySpace je također pokazao zanimanje. koje su Sean i Mark odbili s lakoćom. Pa. Bio je sav u crnom – od BMW-a. Bessemer. Strong. Sean je zakao sastanak. Ne samo što će Mark kasniti desetak minuta na sastanak s najvećom VC tvrtkom Silicijske doline. Sequoia Capital nikada. dobro. ali izraz lica ozbiljan. iz poziva u poziv. Onda će krenuti sa svojom pričom. nikako nije željela ostati van vesele povorke. promrmljao je i osmijeh mu se pretvorio u provalu smijeha. preko lakih DKNY hlača. bio je sigurniji no ikad u životu. Već se načulo da i Microsoft i Yahoo drže Facebook na oku. kako su mu stavili nož pod grlo i sasjekli ga kao travku. Svrha prezentacije bila je zakrenuti nož zabijen do balčaka. sugovornike. ulagače. I ne samo rizični ulagači. Sean će se za to posebno pobrinuti. govoreći u prenesenom značenju. reći da je zaspao i da nije imao vremena ni odjenuti se. ali baš nikada neće dobiti priliku uložiti u Facebook.

za godinu dana imat će pedeset milijuna korisnika. Stvari su se brzo razjasnile. čime će potvrditi da je procijenjena vrijednost Facebooka nešto malo manja od sto milijuna dolara.“ Pritom je bacio još jedan pogled na pidžamu i opet prasnuo u smijeh. Kad god bi nazvao Jim Breyer. Sean je imao prilično snažan predosjećaj da se upravo rađa njegova bebica teška milijardu dolara koju je već dulje vrijeme nastojao začeti. Sean je bio siguran da će u roku od šest mjeseci postići trostruku procjenu vrijednosti. Bio je to zanimljiv spoj. Mark je istodobno provodio mnogo vremena razgovarajući s Donom Grahamom. odbili su Friendster. čovjekom koji mu je postao neka vrsta prijatelja i mentora. „Bit će genijalno. sve se plaća.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi suglasan jer je doživio slična sranja od njih kada je pokretao PayPal. stariji partner u tvrtki i jedan od najsposobnijih VC profesionalaca. Mark je razmišljao o tome da sklopi sporazum s Grahamom i Washington Postom – što je natjeralo Acell da se još više uozbilji i jasno definira svoju ponudu. Bit će jebeno dobro. ali jedna je ponuda visjela u zraku i obojica su znala da će je prihvatiti. No. Jednim svojim dijelom želio je biti s njim. zanimljiva ideja – spajanje medijskog diva s genijem u pozadini društvene revolucije utemeljene na razmjeni informacija. Nasmiješio se kad je Mark prošao kraj njega i pošao u zgradu polaganim korakom. Ili nas procijeni na sto milijuna ili ništa! Dvjesta milijuna ili zaboravi! Breyer je konačno shvatio na čemu je. Dao mu je posljednju podršku. i to je bio tek početak. 112 . U samo četrnaest mjeseci. direktorom Washington Post Company. Mark i Sean će ostati netaknuti jer su sad ionako svi htjeli komadić Facebooka. Nastave li se ljudi učlanjivati dosadašnjim ritmom. Jedna od najuglednijih VC tvrtki bila je Accel Partners i baš ih je ona tjednima progonila. Sean bi zgrabio telefon i izvikavao sulude iznose. Istina. ali dovoljno je bilo zamisliti kako će to izgledati. na sastanku. Sequoia će dobiti poruku o najvažnijoj mudrosti toga gradića na obali: sve se vraća. Ubrzo će Accel uložiti gotovo trinaest milijuna dolara za sasvim malen udio u tvrtki. A do kraja 2005? Samo je nebo znalo gdje bi tada mogli biti. Sto milijuna.

Nakon ceremonije provest će dan s obitelji. Nije mogao vjerovati da je netko znao riječi te stare navijačke pjesme. Svijeni komad krutog papira s natpisom na latinskom jeziku koji je njegove roditelje stajao više od stotinu tisuća dolara. odzvanjati o drvene zgrade obrasle bršljanom. Bilo je više ljudi no što ih je Eduardo ikada vidio na jednome mjestu. Svakog časa će se oglasiti ozvučenje i prva imena odjeknuti Yardom. Bilo mu je krajnje neudobno. počasni predavači – svi su se sjatili i poredali iza rektora u togama vedrih. gotovo psihodeličnih boja. bio na utakmici Harvard-Yale. Eduardo se smješkao. prema pozornici udaljenoj tri ili četiri metra. tako očito suprotne moru crnila oko njega. Eduardo je vratio pozornost na pozornicu. ali Eduardo se osjećao pun energije. U to doba je bio jako zagrijan za „Crimson“. Iako je bilo vruće. Seniori. Dugi niz diplomanata sputanih togama stupio je preko Harvardskog trga do Yarda. U neku ruku. Dan je počeo rano. s čeone strane zabijala u kožu. očito su i ostali bili jednako puni života nervozno se vrpoljeći na majušnim drvenim sjedalicama. ionako su to prilično bedasti šeširi. POGLAVLJE – LIPANJ 2005. Pogled mu je pobjegao prema diplomama: znao je da unutar planine smotuljaka postoji i jedan s njegovim imenom. mnogo više. Poslijepodne im se trebao obratiti i John Lithgow. Jutro se bilo otegnulo. Uputit će se na piknik sa svojim obiteljima i nakon toga se pozdraviti – i s obiteljima i sa studijem. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Eduardova koljena zacviliše pri pokušaju nalaženja udobnog položaja svojem krakatom tijelu odjevenom u togu od poliestera. vibrirati preko kamenih stuba Knjižnice Widener i popeti se uz njene veličanstvene grčke stupove sve do akvamarinskog neba. Prije toga. No netko je ipak znao. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Netko Eduardu s lijeva je pjevušio. Tad je pogledao preko ramena sve one redove i redove diplomanata koji su do polovice popunili Yard. a s njegove desne strane nalazila se golema kutija s diplomama. a idiotska se četvrtasta kapica. Nije bio sasvim siguran gdje su se nalazili u toj svjetini iza leđa diplomanata. Neki od njih će možda tako klišeizirano baciti pravokutne šešire u zrak – to su vidjeli na TV-u – ali i to je u redu. Eduardo ju je platio i mnogo. a na tjemenu čupala kosu iz korijena. sve do mjesta gdje su se tamne odore predale pred mješavinom lakih ljetnih jakni i kaki hlača ponosnih rođaka oboružanih fotoaparatima i videokamerama. Na primjer. diplomci će se okupiti na stubama Widenera kako bi se snimile zajedničke fotografije. ali znao je da su tamo negdje. Zapravo. nositelji katedri. lik kraj njega je mumljao većinu teksta. 113 . Rektor Summers je već bio na podiju okružen dekanima. „Deset tisuća ljudi Harvarda…“ Eduardo se ponovno okrenuo naprijed. glumac koji je također diplomirao na Harvardu. na red kolega s godine u jednakim togama boje tamnog lignita i sa smiješnim kapama. najmanje dva broja premalena. procesijom od domova na obali rijeke. na smiješno malenom drvenom stolcu kakvih je bilo na tisuće uokolo. Eduardo je znao tekst jer ga je naučio još kao brucoš kad je. Ljudi će tu biti gotovo cijelog dana. cijeli je Yard bio krcat. Eduardo je ispod toge imao odijelo i kravatu. Zadivile su ga sve te boje.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 31. sav pun ponosa što je student Harvarda. Pogledao je na desnu stranu. onako visokom i stiješnjenom sa sve četiri strane. izuzme li se jedan neobični rock koncert u srednjoj školi. Nije mu na ruku išlo ni što je toga grijala kao radijator. Unatoč svemu.

sveučilišta. ili da će mu prezime naglasiti potpuno krivo. Glave zbrkane nakon dana provedenog s obitelji na vrućini od koje zakuha mozak. što se sav trud tijekom srednje škole isplatio. gotovo nestao s lica. stolovi napunjeni prvorazrednim pićima. I dekor je bio takav – debeli grimizni sagovi. Eduardo je znao da će potrajati dok ne dođu do njegovog imena. negdje iza Eduardovih leđa bljesnula je bljeskalica profesionalnog fotoaparata koja je uhvatila prvog diplomanta kako se penje na pozornicu. Eduardo se nije mogao ne zapitati hoće li ta fotografija jednog dana uresiti nečiji profil na Facebooku. a doveo ga je do toga prekrasnog dvorišta orubljenog starim povijesnim zgradama. zacijelo će ga izgovoriti pogrešno. činilo se kao da je mjesto zapravo VIP loža. 114 . jezik i kultura. Čim je mikrofon oživio i pročitano prvo ime. Bio je ponosan što je njegov otac ponosan. udišu dim krjesova iz dvorišta. Već se navikao na to i nije ga bilo briga. mješavine hip-hopa i Topa 40. topli tonovi drva na zidovima i stropu. Gledao je grupicu plavokosih djevojaka kako plešu oko okruglog stola toliko nakrcanog praznim bocama da je nalikovao maketi metropolisa koji se ljeska na mjesečini. Eduardo ih je mogao zamisliti: hrpu klinaca koji skaču po podu od masivnog drveta. mnoge je sate proveo u toj sobi i u tom naslonjaču. odnosno nakon događaja koji je sve češće u sebi nazivao Markovom izdajom. Put je bio vrlo težak i na njemu su se nalazile prepreke kao što su nova sredina. Ali iznad. Salon s trećeg kata je bio ekskluzivan i u nj se nije moglo ući nepozvan. Mogao je zamisliti sve te lijepe cure upravo dovezene Fuck Truckom i sve one članove Phoenixa koji žude za tim posebnim spojem. Stupit će tamo gore i uzeti tu diplomu zato jer ju je zaslužio. njegovo široko lice jakih čeljusti bilo je na par centimetara od mikrofona. kao što je bio trenutak svakoga tko je tamo stajao rame uz rame. Zaslužio ju je. Summers se pripremao za govornicom. To je fer. Meditirao. na trećem katu. tim posebnim trenutkom koji će im zauvijek ostati urezan u sjećanje. ►►► Dva su ujutro. pjevat ćemo opet: Deset tisuća ljudi s Harvarda pobijediše danas! Ponovno se okrenuo pozornici. Razmišljao. zaslužio je svaki takt. Naučio je stihove jer je to bio njegov trenutak. vrte se i tresu izbacujući time bijes dvjesto godina povijesti. Cijela je trokatnica pulsirala u ritmu glazbe s prvog kata. Već je znao da će mu ili progutati onaj o u imenu. Otkako se Eduardo vratio iz Kalifornije. Zabava je bila u punom zamahu na prva dva kata. Deset tisuća ljudi s Harvarda žele pobjedu danas Jer znaju da stari Eli Njihov plijen je lak Stoga pobijedimo opet ljude Elija I kada susret prođe. kožni naslonjači i dvosjedi. prvi put toga dana.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ponosan što je dio te povijesti. stvari bile malo tiše. Poredak stvari treba biti upravo takav. Zanemarimo li djevojke koje plešu. Osmijeh mu je. Eduardo se zavalio u kožni naslonjač na trećem katu Phoenixa i gurnuo ruke duboko u džepove sakoa. Bio je siguran da će prije ili kasnije tako biti. Planirao budućnost. Osamnaest dugih sati kasnije. a i kada dođu. s četvrtinom boce skupog viskija u sebi.

sastavni dio Facebookovog uspjeha. poslao dopise. To više nije bilo tek nešto između njega i Marka. Čist' jednostavno. On je bio taj koji je uložio sate i sate i sav taj trud. Eduardo ga je doživljavao kao maleni svjetlucavi komet koji para atmosferu. postojala je vjerojatnost da je Mark mislio kako je Eduardo taj koji je učinio nešto krivo i izdao svojeg prijatelja. možda zapravo nikada nije upoznao Marka Zuckerberga. On je dao prvi novac. I zaslužio je ono za što su se pošteno pogodili. Na kraju krajeva. No. a možda i New York. On je izgradio tvrtku koja je niknula u njegovoj spavaonici. S obzirom na njegov način razmišljanja. Već je spržio dvije tvrtke i nije bilo upitno hoće li spržiti i Facebook. našao ulagače. 115 . jasno rekao i Marku i ostatku Facebooka da ih namjerava tužiti na sudu. Facebook je bio Markova ideja. izaći u stvarni svijet. Ali Eduardovo je mišljenje bilo drugačije. Štoviše. Angažirao je odvjetnike. Dok je gledao kako se djevojke vrte uz glazbu. Sjedeći na kožnom naslonjaču. No. Neka se tamo izjasni. pojebati nešto. Da. Mark Zuckerberg poznavao samog sebe. možda. a plave im se kose kovitlaju kao zlatna oluja. Neka učini što je pošteno. Na kraju. pa i Sean Parker. pokrenuo stranice. otišao u Kaliforniju. Gadilo mu se kad bi pomislio da će doći do suda i krenuti na „prijatelja“ pred sucem ili porotom. Ono što jest znao. Ipak su se slagali o jednoj stvari. barem je pokrenuo pravni proces kojim je namjeravao vratiti ono što je smatrao svojim. pitao se sjeća li se Mark kako je sve uopće počelo.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Studij je bio gotov i Eduardu je bilo vrijeme napustiti sigurnost ograde Harvarda. možda je i Eduardo samo projicirao vlastite vizije na tu bezličnu i nečitku masu i pridavao Marku Zuckerbergu svojstva koja je želio vidjeti u njemu. možda Eduardo nikada nije ni skužio pravog njega. znao je da drugog načina nema. Kao što se to dogodilo i braći Winklevoss. privući pozornost – zapravo. cijeli je taj projekt nosio oznaku Mark Zuckerberg Production. a i da je nastojao blokirati pregovore s ulagačima kad je naglašavao svoju ulogu direktora tvrtke. Eduardo je bio uvjeren da ni taj par neće dugo ostati u ljubavi. Mark je imao isto onoliko razloga smatrati se oštećenom stranom koliko i Eduardo. Nije još znao kamo bi. On je kodirao. Ako ništa drugo. to je da više nije dijete. Samo je pitanje kada će do toga doći. Poslat će Marka na sud. duboko u sebi. Svi drugi su se samo šlepali. Eduardo. A Sean Parker? Sean Parker je vjerojatno također mislio da poznaje Marka Zuckerberga. Više se tako nije ni osjećao. Bio je potpuno uvjeren kako je bio dijelom projekta od početka. A možda se Mark nikada i nije promijenio. On je uložio i svoje vrijeme. Mogao je misliti i da je Eduardo pokušao nanijeti štetu njihovom pothvatu kad je bio blokirao račun. Pitao se shvaća li Mark koliko se situacija promijenila. pitao se žali li Mark uopće zbog takvog razvoja događaja. Mark vjerojatno misli kako nije napravio ništa loše. Winklevossi. mogao je smatrati i da je Eduardo nanio neizravnu štetu Facebooku pokrenuvši zaseban web site Joboozle i pristupivši istoj ciljanoj publici koristeći iskustva koja Mark smatra poslovnim tajnama u vlasništu Facebooka. vjerojatno misli kako je napravio nešto nužno za posao. Namrštio se kad je zaključio da vjerojatno ne žali. a to je da se više nije radilo o prijateljstvu nego o biznisu i ničemu više. odgodio studij. Eduardo će tražiti dio koji je smatrao zasluženim. kako su bili samo dva štrebera koja su samo pokušavala napraviti nešto novo. Boston. Pitao se i je li. Od prvoga dana.

U hlačama je imao svoj inhalator. Otišao je tamo s jednom od mnogih cura bez faksa koje su radile u Facebooku. Netko bi mogao reći kako je Sean Parker prvo pomislio da je došlo do pogreške. tulum je jedno tijelo koje uživa svakim svojim djelićem. Jedan tren je sve super i sjajno. Facebook više nije bio firmica iz studentske sobe. Tko se osvrnuo oko sebe. Sean je ono što se događalo Facebookom smatrao pojavom koja 116 . S ovom se sprijateljio i nekada su zajedno izlazili. Uostalom. I. i nije bio problem što se razina buke otela kontroli. Možda je. Upadali su kao gestapovski divljaci. Sinulo mu je da se možda nije radilo o običnom pehu – onom kad se nađeš u krivo vrijeme na krivome mjestu – koliko se radilo o tome da se baš Sean Parker našao na krivome mjestu u krivo vrijeme. tvrtkom koju niti jedan nije htio prodati jer su vjerovali da bi jednog dana mogla vrijediti mnogo. Možda je glazba bila malo preglasna. stremio je vrijednosti od milijarde dolara. Sean o tome ništa nije znao: nije zapravo ni bio u kupaonici jer je imao pune ruke posla na podiju. Prethodnih nekoliko mjeseci tvrtka je rasla ritmom koji se u najmanju ruku mogao nazvati spektakularnim. muzika je treštala kroz drvene podove i odbijala se od zidova… Čuo se vrisak kad su se vrata slomila i pala uz tresak. Uopće nije bilo sumnje da Batmana čeka stvarno jebena noć. značke vidljive. Facebook je postao jedna od glavnih kompanija. Pa. nego menadžeri koji upravljaju tvrtkom. Čista. Odgojne palice isukane. ručne reflektorske svjetiljke uplale su unutra i rezale mrak prostorije osvajajući prostor uza zidove kao kad leteći tanjuri napadaju golu ledinu. a u košulji držao EpiPen krcat epinefrinom. koga je bilo briga? Bio je to party. to je bila obična zabava kraj kampusa. naravno. On i Mark nisu bili klinci koji prčkaju iza ekrana. nevina zabava. POGLAVLJE – TRI MJESECA KASNIJE Ono što je bilo čudno jest da zapravo nitko nije čuo sirene. zabava je bila gotova. možda je stvarno bilo alkohola u kući. bio je čist kao mala beba. Možda. mnogo više od jedne milijarde dolara. Potpuno bezazlen i bez ikakvih gluparija. Apsolutno bezazlena. mogao je dobiti dojam da je riječ o inačici noćnog kluba velikoga grada prilagođenoj studentskoj populaciji i dobi – kao da je netko napravio zabavu studentskog bratstva za klince koji pojma nisu imali što je to bratstvo. vikali i režali na sve strane pritom mašući svjetiljkama kao da su svjetlosni mačevi. kuća iz predgrađa krcata je lijepim i sretnim ljudima. urbana čeljad koja drži do sebe i ostala ulickana mladež u svojim dvadesetima. neki klinci su možda šmrkali nešto koke i smotali par jointa. Studentice i studenti. ponovo. on postao metom. Izuzmemo li to. no njihov se zlokobni sjaj probijao kroz gumene futrole. Nakon toga su krenuli. Tamnoplave uniforme. A sad. lisičine spremne. Cuga je tekla u potocima. nešto klinaca s ruksacima i šiltericama u druženju sa zaposlenima koji se dnevna odijela zamijenili trapericama i košuljama. Nitko nije vidio vatreno oružje. Čuo netko te sirene ili ne. tko zna. masa studentarije. Party na kakvima je bio već tisuću puta. Ne bi li ovo trebalo biti životno doba kad se čovjek upusti u neško eksperimentiranja? Revolucija? Sloboda? Ne bi li murija trebala biti malo skonija oprostu imajući u vidu okolnosti? Po izrazima na njihovim licima moglo se zaključiti da im nije do opraštanja. Sean se osobno pobrinuo nadići tu fazu. Astma i one jebene alergije ništa mu drugo nisu ni dopuštale.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 32.

tek su počeli. policija ga je prekinula. U skoroj budućnosti će se otvoriti i za cjelokupnu populaciju. više nije bilo vidljivih granica. deset. korištenje Facebooka moglo bi biti toliko ugodnije koliko je postalo i uvođenjem oznaka na fotkama. što je bio još jedan golem korak. Bože. Sean se odavno nije uspoređivao s Friendsterom ili čak MySpaceom. a koji je stajao pred Markom i Dustinom kao pravi pravcati izazov. Poslije će krenuti u svijet. Kada bude završen. zamisao da Facebook postane i mjesto na kojem se stavljaju na uvid i razmjenjuju fotografije koje odražavaju društveni život korisnika. To je već dovedeno blizu stupnja koji bi se mogao nazvati pravom digitalizacijom društvenog života. Možda čak postoji mogućnost i da nakon što Facebook postane veći od najvećeg. e to će biti vrhunac sofosticirane računalne znanosti. TI su napretci doveli do eksplozije broja korisnika. Facebook je bio na pravom putu postati veći od bilo čega na internetu. Najvažnija i najnovija ideja među tim unapređenjima bila je aplikacija za razmjenu fotografija. Nakon prelaska još ta dva koraka. Novosti su bile jedan od onih trenutaka – jednostavno sine ideja i vikneš „Eureka!“. Time bi se korisnici još više oslonili na povezivanje preko njihovih stranica na Facebooku – živi digitalni dnevnik svakoga korisnika koji se istovremeno distribuira svim članovima osobne mreže.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi uistinu transformira svijetu u kojem živimo. dodatak koji je omogućio da slici pridodaš oznake ljudi koji su na njoj. Sean je znao i iz vlastitog iskustva što se često događa kada stvari postanu tako velike. Peh. u to nije nimalo sumnjao. Bio je to eksponencijalno složen zadatak izrade svojevrsnog stalno aktivnog kanala za emitiranje strogo usmjerenog na određene primatelje. Već ih bilo osam. štoviše dvaput. Već su imali u planu sljedeći korak koji će još više unaprijediti stvar: novosti. no to si u oba slučaja napravio „preko Facea“. Događanja se nisu odnosila samo na aplikacije. Bio je to početak digitalizacije svakodnevnog života: nisi više tek otišao na neki tulum. Oni bi tako mogli tražiti svoje fotografije. Uz to. krajnjom genijalnošću. O. Mark i Sean su zamislili taj dodatak i istovremen neovisno jedan o drugome. Već su na najuspješniji alat za društveno umrežavanje nadogradili i najuspješniji alaz za razmjenu fotografija. bilo je tu i označavanje. netko pomisli kako je Sean ispunio svoju ulogu i postao nepotreban? Bilo je to već viđeno. Facebook će biti baš toliko velik. Pogrešno vrijeme. Kad bi se to moglo izvoditi automatski. Vidio ih je u rangu Googlea ili Microsofta. a sad su povrh toga trebali postaviti i revolucionaran alat kojim bi se promjene u nečijem društvu dojavljivale automatski. 117 . Ljudi se počinju ponašati drugačije. a sad već prijetila prerasti u milijarde vrijedan biznis. tko zna koliko milijuna. nakon što poduzetnički fondovi prihvate realnost i počnu o Facebookovoj vrijednosti govoriti u milijardama. Možda si davao na uvid kakav je tulum bio u sitnim satima iste noći. a Sean se zatekao usred svega. Seanu je to palo na pamet kada je promatrao koje su aktivnosti korisnika nakon što se prijave na stranice. U praksi su ga namjeravali provesti kao stalno dojavljivanje promjena stanja članova nečije društvene mreže. pogledati na kojim su se sve slikama našli i s kim. raspadaju se prijateljstvaa. Je li moguće da se opet događa? Ili je možda samo paranoičan? Možda su stvari upravo onakve kakve izgledaju na prvi pogled: bio je party. mislio je Sean. što je to raslo! Što je još ljepše. Problemi kakvih nikada nije bilo jednostavno iskrsnu niotkuda. kakvu je izmjenu u profilu napravio i slično. kulminaciju sinergije efekata nekoliko sjajnih ideja danih na raspolaganje više nego voljnim i izvrsno povezanim entuzijastima. nego si išao s kamerom i sutradan sve ponovo proživljavao. Bilo je tu još prekretnica i prvih dječjih koraka prave korporacije koja je nekoć bila pothvat iz studentske sobe. Uglavnom bi prvo bacili oko na novosti kod njihovih prijatelja: tko je stavio novu sliku.

118 . Bio nevin ili ne. ali u jedno je bio siguran: bio nevin ili ne. nije bilo sasvim primjereno da se predsjednik skupštine milijarda teškoga trgovačkog društva nađe uhićen na tulumu s mlađom zaposlenicom istoga tog društva. palo mu je na pamet da bi morao telefonirati. Mark Zuckerberg će prilično popizditi.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Dok su ga privodili. Nije mislio da će završiti u zatvoru. žrtva namještaljke ili stjecanaj sjebanih okolnosti. Spekuliranje je zvijer koja može napraviti štetu daleko veću nego penderk ili lisičine.

U neku ruku. Sean Parker je bio genij i poslužio je dovođenju Facebooka tamo gdje je. Iz nekog razloga. rezultat je bio jasan kao da je proizašao iz logičkog sklopa računala. možemo nagađati. 33 Chief Executive Officer = doslovno prevedeno glavni izvršni službenik. i to krajnje učinkovito. POGLAVLJE – CEO33 Bilo je to tijekom noći. Kao i osobno računalo koje je Markov idol Bill Gates pustio na čovječanstvo kao vjetrove iz Pandorine kutije koju je otvorio revolucionalrnim operativnim sustavom. zbog peha ili nečeg drugog. i to unatoč tome što Sean neće biti optužen. s tim se moralo pozabaviti jer je na kraju krajeva Facebook bio jedini važan. bio je njegovo dijete i središte njegova života. a koju je osmislio vjerojatno sjedeći pred računalom – posjetnica koju će ispisati kako bi je stalno nosio sa sobom. Ono što je njemu značilo daleko više – bila je informacija. možda i Seana osobno. Bez obzira na to što netko želi vjerovati. Možemo pretpostaviti i što je Marku prošlo kroz glavu čim je čuo što se dogodilo kad je murija rastjerala ljude s tuluma: Sean Parker mora otići. zanimljivo. Mark Zuckerberg je vrlo vjerojatno primio telefonski poziv od odvjetnika koji su radili za Facebook. posjetnica je samo primjer Zuckerbergova specifičnog smisla za humor. možda i prijatelj. s jednom jedinom rečenicom ispisanom u središtu. ovo je bilo drugačije. Još jedna igra ili igračka kao onaj Rizik koji je napravio kada je pohađao srednju školu. a sve češće se i u Europi koristi kratica CEO 119 . A sada. bez obzira na ono što bi bilo tko drugi pokušao napraviti. a neke je užasavala njegova razina energije. Mark ne bi dopustio da bilo tko ili što Facebooku stane na put. bilo je crno na bijelom. ona je i mnogo više od toga – zato što je istinita. ili Facemash. stvarao kanale slobodne razmjene informacija unutar bezbrojnih društvenih mreža koje digitaliziraju svijet kako to nitko drugi ne bi mogao. Zli jezici su govorili da je nepredvidiv i divlji jer ga ljudi neki puta nisu mogli shvatiti. Sean Parker je morao otići. elegantna i jednostavna. bez obzira koja namjera stajala iza toga. S druge strane. tog svjetlećeg pisaćeg stroja pred njim. Winklevossi i bilo što što je postalo prijetnjom. Mark Zuckerberg ga je napravio vlastitim rukama. Njemu su to bila samo neka krivudanja u uređajima zvanim satovi koji nisu imali svrhe u stvarnome svijetu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 33. obijesna psina zbog koje je skoro bio ozbačen s Harvarda. obasjan zeleno-plavom svjetlošću monitora na pisaćem stolu. tako je i Facebook bio revolucija – mijenjao je svijet. U početku je možda bio samo nešto zabavno. poruka posjetnice će uvijek biti istinita. Nije bilo važno zašto se dogodilo. ili sljedećeg dana. Ono što je Mark Zuckerberg postao najljepše ilustrira njegova vlastita posjetnica. savjetnik. Facebook je postao proširenje jedine prave ljubavi njegovog života: računala. bezvrijedna. Beskorisna. Sasvim je realno za očekivati da je bio pred ekranom. Možemo s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da ga je poziv zatekao u uredima kompanije jer je tamo provodio gotovo svo svoje vrijeme. Može se usporediti s predsjednikom uprave ili glavnim direktorom u europskim sustavima trgovačkog prava. neki ljudi će ga smatrati opasnim za Facebook. A upravo je informacija koju je primio zahtijevala da se netko s njom pozabavi istog trena. a kamoli osuđen za bilo što. No. Sean Parker je bio jedan od Markovih heroja i uvijek će mu biti mentor. Ne znamo je li bilo gluho doba noći ili rana zora jer Mark nije nikada razumio pojam vremena. Kao i Eduardo.

a ti odjebi“.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Neporecivo. „I'm CEO-Bitch. Zamislimo Marka kako sam sa sobom naglas čita riječi ispisane na posjetnici i najblaži. mogla bi glasiti: „Ja direktor.“ 120 .“34 34 Kada bi netko pokušao napraviti posjetnicu koja bi na hrvatskom jeziku postigla sličan dojam kakav postiže rečenica Marka Zuckerberga. ili „Direktor kojem se živo jebe za sve vas. jedva vidljiv nagovještaj osmijeha mu se pojavi na inače hladnom licu. neizbježno istinita.

kao i njegovog brata blizanca. zagledao u čašu i odjednom se prisjetio. Da.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi 34. svi članovi Phoenixa su znali tko je i što je imao iza sebe. društvenih mreža i svega između to dvoje. ili čak da ga je naslikao Salvador Dali kao na nekoj od slika o kojima se raspravljalo na nekom od obaveznih predmeta na faksu. ali nije bio baš tako pijan. Mnoge stvari su se urotile protiv njegovog vida. Nije se mogao sjetiti koji je bio mjesec i dan. alkohol nije bio među kolovođama te urote. nedostajalo mu je sna. značili početak kraja. sad je to jasno. Eduardo si je olakšao dušu: „Žao mi je. godine koje je proveo u New Yorku. 121 . cura je nestala negdje između taksija i kluba i sjedio je sam. Bavio se još jednim novim projektom koji se ticao zdravstvene zaštite. tu dospio. Znao je i da su u igri bili nekakav taksi i neka djevojka. Eduardo je bio povrijeđen i ljut. bez obzira što ostatak svijeta nikad nije čuo za njega.“ Bez ijedne riječi više. okrenuo se i nestao na podiju. Samo je bio svjestan da mu je jedan od njih dvojice bio na tri ili četiri metra udaljenosti u nekom klubu bez imena. Već tri tjedna nije lijegao prije četiri ujutro. Gledao je lice kako se topi preko površine leda koji je plutao i osjećao se kao u kući ogledala nekog lunaparka. Što god da ga je potaknulo. izvaljen na klupu tapeciranu svijetloplavom kožom i promatrao vlastitu facu na površini škotkog viskija. bio je tu i Phoenix. u četvrti u kojoj se pakira meso. a Isuse. kao u uvijek. Zapravo. POGLAVLJE – SVIBANJ 2008. Možda je u dubini svoje podsvijesti predviđao što će se dogoditi između njega i Marka. i da ga je možda i poljubila. bit će to opet onakva noć. Zapravo. Dok ga je ovaj zgranut gledao. baš kao i sad. Eduardo nije bio načisto ni kakko se zove mjesto niti kako je. Eduardo ga je odmah prepoznao. zar ne? Bio je prilično uvjeren da je bila komad. pa uvijek se odnekud neka pojavi. Eduardo je bio umoran. otišao je pravo tom Winklevossu i pružio mu ruku. Jedino što je znao jest da se nalazio u New Yorku. bili su toliko slični da nije znao u kojeg je Winklevossa gledao tog trenutka. Sjebao me kao što je sjebao i vas. A možda je samo bio pijan. wunderkindom. One noći je bio na podiju i nabacivao se nekoj curi kad je bacio pogled preko podija i skužio da netko na kraju prostorije stoji i gleda u njegovom smjeru. Na kraju. No. već tjednima nije spavao. Bez obzira što ostatak svijeta Facebook izjednačava s jednim imenom. Upravo tada i na tome mjestu Eduardo je popustio pritisku emocija i alkohola. Mislio je da su taj predmet zvali Piknjice & Točkice. Eduardo ga je mnogo puta viđao po kampusu. zapravo. Za početak. izašao je na piće. Nikome nije smetalo što je bio nešto stariji od bilo koga drugog u klubu jer su svi bili i uvijek će ostati braća. Štoviše. Naslonio se na kožu. moguće Azijka. još onog ljeta 2004. bili napuknuća dijelova mehanizma koja su vremenom narasla i prouzročila lom. Jebiga. New Yorka i povremeno Kalifornije mu je zaposjela i obojila sudska tužba koju je potegao. odnosno moderna umjetnost za djecu kojoj se za nju živo jebe. ali je znao da se događaj zbio nakon dana kad je blokirao račun i onih razgovora između njega i Marka koji su. Prisjetio se nečega što je doživio jedne slične noći. Dvometarski sportaš lica filmske zvijezde i stvarno kršan momak. Bio je sam i bio je pijan. i zaglavio u nekom klubu kao što je baš ovaj. kako i ne bi – lika je stvarno teško zamijeniti s nekim drugim. Mnoge dane i većinu društvenog života koji se protezao između Bostona.

Detalji nagodbe trebali su ostati tajni. godine. Do kraja 2009. postoje indicije da Tyler i Cameron nisu ni izdaleka zadovoljni nagodbom i izgleda da će se njihova pravna bitka protiv Facebooka i Marka Zuckerberga nastaviti. koju je osnovao Peter Thiel. Facebook je u tom trenutku vrijedio oko 15 milijardi. Ta činjenica svakako upućuje da je Eduardo postigao određen uspjeh u borbi za priznanje svoje uloge u stvaranju Facebooka. nakon oštre i javne borbe protiv Googlea. a prema tadašnjim izvješćima – svakog je tjedna pristizalo i novih pet milijuna. Od tada se Facebook ponešto ispuhao. godine baza korisnika narasla je na dvjestotinjak milijuna. godine nastupiti u Pekingu. 122 . Microsoft je u listopadu 2007. Ostavimo li sporove po strani. Sean Parker je ostao faca iz Silicijske doline. iz tvrtke koja ih je zastupala procurilo je dovoljno informacija da se zaključi kako je iznos koji ima je isplaćen bio oko 65 milijuna dolara. Nedavno je postao partner i jedan od direktora VC tvrtke Founders Fund35. Kolika god mu bila prava vrijednost. njegovo je ime naprasno vraćeno na službene stranice Facebooka. a bavi se ulaganjem u kompanije tehnološkog sektora u ranoj fazi razvoja tražeći poslove slične onime koji je uz pola milijuna dolara Thielovog uloga donio milijarde vrijedan Facebook. Nadalje. EDUARDO SAVERIN – I dalje živi na relaciji New York – Boston. TYLER I CAMERON WINKLEVOSS – Potkraj 2004. Iako se ne može utvrditi koliko je Mark Zuckerberg danas „težak“. Nisu poznate pojedinosti njegovog procesa protiv Marka Zuckerberga i Facebooka. počeli su ustrajnu bitku za svoja prava i poveli sudski spor protiv Marka Zuckerberga i Facebooka te u ljeto 2008.6% dionica tvrtke za 240 milijuna dolara. ostaje pitanje mogu li Mark i Eduardo ikada pokrpati svoje međusobne odnose i ponovno postati prijatelji. najmlađim milijarderom svih vremena koji se obogatio vlastitim radom. ali njegovi prihodi ipak nastavljaju rasti. društvenu mrežu čiji je cilj podrška globalnom političkom aktivizmu putem interneta. gdje su osvojili šesto mjesto u konkurenciji muških dvojaca. kao ni onoga kojim je Mark uzvratio protiv njega. MARK ZUCKERBERG I FACEBOOK – Što se Facebooka tiče. i to pod nazivom suosnivača. njegov zapanjujući rast ne jenjava. ne bez razloga. Društvena revolucija nije usporena ni nekim. poput odavanja osobnih podataka oglašivačima ili nejasnoća u svezi s vlasništvom nad sadržajem stranica. Potom je Parker pokrenuo projekt zagonetnog imena „Project Agape“. kupio 1. Nastavili su trenirati i moguće je da će se natjecati i na OI u Londonu 2012. 35 Founders Fund = fond osnivača. Projekt iz studentske sobice Marka Zuckerberga izrastao je u jednog od najutjecanijih giganata internetskog svijeta. konačno postigli sudsku nagodbu.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi EPILOG – GDJE SU DANAS SEAN PARKER – Nakon što je napustio Facebook. odnosno stostruko više nego što su mu godišnji prihodi od 150 milijuna dolara. Čini se da ništa neće spriječiti Facebook u nastavljanju obogaćivanja života sve većeg i većeg broja ljudi. u javnosti pretjerano eksploatiranim pogreškama. sigurno je jedan od najbogatijih dvadesetpetogodišnjaka na planetu i smatraju ga. ipak. Kako god bilo.pr. kao i cjelokupno gospodarstvo. fond onih koji osnivaju. započinju (op. Tyler i Cameron uspjeli su ući u olimpijski sastav SAD-a i 2008. Iako se svota čini popriličnom.). Primijeni li se ta cijena na cjelokupne izdane dionice. Još uvijek je čest gost u gornjim odajama Phoenixa. u siječnju 2009.

Ben Mezrich: Slučajni milijarderi ZAHVALE Ova knjiga nastala je – kao što to obično biva – iz jednog e-maila kojeg sam primio. Također samo dužnik mojim agentima. ova knjiga ne bi mogla biti napisana da nije bilo i mnogih nesebičnih. nastojao sam im zahvaliti što poštenijim i vjernijim prijenosom njihovih informacija čitateljima. Veliko hvala zaslužuju i prijatelji iz Hollywooda – Dana Brunetti. Najveću zahvalnost dugujem i Daryku Pengellyu. Scott Rudin i Aaron Sorkin – koji su svi na niz načina pomogli ovome projektu. iako ponekad i nevoljkih. dužnik sam mojim predivnim roditeljima. Zahvalan sam i što su mi Niel Robertson i Oliver Roup na više načina pružili ruku pomoći kojom su me proveli kroz Silicijsku dolinu. Kao i uvijek. potpuno nenadano. Tonya i Bugsy vjerojatno to već znaju. kao i njegova ekipa zaposlena u Doubleday/Random Houseu. 123 . Konačno. I sam sam veliki poklonik svih glavnih likova ove knjige. no još jednom im poručujem da bez njih ovo nikada ne bih mogao postići. očito najboljem majstoru svojeg zanata. kako je samo on to mogao. Alasdairu McLean-Foremanu i svim ostalim članovima kluba Phoenix-S K. pomagača „iz unutrašnjosti“. Iako su ti izvori izričito zahtijevali da ostanu anonimni. I mnogo hvala Barryju Rosenbergu. braći i njihovim obiteljima. Dužnik sam Willu McMullenu što je učinio prvi korak i uputio me u ovu priču. koji su mi pomagali u istraživanju onoga što se događalo iza ograde obrasle bršljanom. nevjerojatnim Ericu Simonoffu i Matthewu Snyderu. Zadivljuje me njihova kreativnost i genijalnost te sam sretan što sam imao prilike zaviriti u čedesni svijet stvaranja kakav nikada ranije nisam vidio. Silno sam zahvalan što mi je pri ruci bio sjajan urednik Bill Thomas. i to u dva sata u noći. Kevin Spacey i Mike DeLuca.

F. 4." 13. FM Staff. Dremann. Feeney.XI. Amy. "Facing the Future. Michael M.V. Dropout. Katharine A. Luke. Sarah. "Business. Leon. „Sociology of thefacebook.2005. S.“. Sue. Claire. „Columbia Rebukes thefacebook. svibanj 2007. 28. 7. Skalkos.“ Harvard Crimson. Canada: Trafford Publishing.IX.2003.“ Harvard Crimson.XI. 19.2004. Barry M. Hoffman.2003. Lacy. 6.com. Twice You're Good.III. CEO. 10. 24. 26.II. Once You're Lucky.V.V. „Online Facebooks Duel over Tangled Web of Authorship. Casual. Neyfakh.2005.III. Schatz.2004. Kaplan.III.“ Fast Company. „Online Facebook Solicits New Ads. 18.2006. Greenspan." Harvard Crimson. Forbes.2003. „Dropout Gates Drops in to Talk. Karel M. Sarah E. Aaron. 27. Victoria. Palo Alto.XI. Authoritas.2007. Ellen. UR so GR8. Inside Facebook.2004.2004. McGirt. Zuckerberg 06: The Whiz Behind thefacebook. „The Battle for Facebook.II.“ Wall Street Journal Online. „Facemash Creator Survives Ad Bord. „Hacker.“ Harvard Crimson. 26. „BO.“ Harvard Crimson. 2007. "Mark E.2005.VI. NY: Gotham Books. O'Brian. BC.“ Harvard Crimson. Kevin J. Timothy. Seward.com.“ Harvard Crimson.“ 02138 Magazine. Grynbaum.2004. 7. "In Your Face.2004.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi LITERATURA I IZVORI Baloun.VI.2008.“ Rolling Stone. Anastasios G. 2008. 124 ..F.“ Harvard Crimson. Harvard Crimson. -----. New York.com. Milov. McGinn. Schwartz.2004. Zachary. „New Online Facebook Launched. 24." Palo Alto Weekly.II. CA: Think Press. „How They Got Here." Harvard Crimson. "Face Off. „Hot or Not? Website Briefly Judges Looks.“ Harvard Crimson.com. 2008. 9. 19.“ Harvard Crimson.IV. Brickman. „Poking Facebook.

„Harvard Bonds on Facebook Website. 125 .2004. Alan J.II. 5.2004. „Hundreds Registers for New Facebook Website.2008.“ Wall Street Journal Online.Ben Mezrich: Slučajni milijarderi Tabak. „Facebook CEO Seeks Help as Site Grows Up.III. Vara. -----.II.“ Harvard Crimson.“ Harvard Crimson. 18. Vauhini. 9.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful