JUDTTH KRANTZ DO PONOVNOG SUSRETA Uvod Zar je mogue da joj je danas ve ezdeseti roendan, upitala se Eve, vikontesa de Lancel,

prva dama pokrajine Champagne. Jo od jutra dua joj je bila obuzeta osjeajem uzbudljiva zanosa, sveanog kao to je vonjak u punom cvatu kad mu vjetar raznosi latice praznikim nebom. Prije doruka iskrala se, kao i svakog jutra, da pregleda vinograde nadomak dvorca Valmont, sjedita Lancelovih. Toplo proljee travnja 1956. probudilo je iz pupoljaka neobino mnogo grozdova. Posvuda diljem plodne krajine, od malih seljakih vinograda do velikih posjeda znamenitih proizvoaa ampanjca kao to su tvrtke "Lancel", "Moet et Chandon" i "Bollinger", glas novog obilja irio se od jednog zelenog breuIjka do drugog. Njezina dananja srea nije imala nikakve veze s mogunou obilate berbe, pomislila je Eve de Lancel, kad se kasnije poela odijevati za sveanu veeru u ast njezina roendana. Berbe su oduvijek neizvjesne, obilje proljea nije bilo jamstvo za jesen. Dan je otpoela pleuim koracima zato to se cijela obitelj okupila u Valmontu radi njezine proslave. Jo sino, minutu prije ponoi, bilo joj je pedeset devet. Minutu kasnije navrila je ezdeset. Zalo danas nije imala pedeset devet godina i jo nekoliko sati? Eve se pitala mora li ovjek napuniti ezdeset da bi doznao, apsolutno, kako on nema nikakva posebna smisla bez obzira na to kakve sve besmislenosti simbolizira svijetu? Je li to bila tajna s

kojom e se upoznati svi kad dosegnu ezdesetu-" da se osjeaju kao da imaju... moda trideset dvije? Ili se Eve osjeala jo mladom... moda u dvadeset petoj? Da, dvadeset pet godina, to bi bilo ba zgodno, zakljui Eve kad se suoila sa sobom u dobro osvijetljenom zrcalu svog toaletnog stolia- Brzo Je izraunala. Kad je bila u dvadeset petoj, njezin je suprug sluio kao Prvi tajnik francuskog veleposlanstva u Australiji, njezina ki Delphine imala je tri godine, mlaa ki Freddy" krtena kao Marie-Frederique navrila je tek godinu i pol. Bila je to godina materinskih briga koje nikad vie ne bi sebi poeljela, zakljuila je zahvalno. Freddv i Delphine bile su sad u Valmontu, kao udane ene s vlastitom djecom. Prispjele su u dvorac jutros, Delphine iz Pariza, a Freddy iz Los Angelesa, okruene svojim muevima, djecom i dadiljama, pa se moglo oekivati da su jamano tek sada sredile svoju prtljagu- Zetovi su obeali Evi da e djecu zadrati u igri, vani, to je dulje mogue. Ovaj as boravile su u zamku samo ene Lancelovih, pa je Eve osjetila neodoljivu elju da se pozabavi kerima. Ona pozvoni i na vratima njezine spavaonice pojavi se sobarica. "Josette, hoete li, molim vas pozvati moje kerke da mi se pridrue u salonu. 1 zamolite Henrija da donese ae i ampanjac, naravno onaj ruiasti, godite 1947." Kerima nije bilo posve Poznato da je ruiasti ampanjac iz te glasovite berbe bio najrjei pjenuac ikad proizveden ali Evinu je raspoloenju odgovaralo ponuditi ga bez objanjenja. Veera e biti posluena neuobiajeno rano, budui da su za nju bili

predvieni " svi njezini unuci- Siltla u Pct P"P"dnc, okrepljujua aa Sjimp""K" tlobro c ""Punili ptw"Ntiilih polu l, |""l|c- burnog ,*>V"llk" u ku^ mulklMC" 1 cljrrr. Eve je obukla iroki ogrta s dubokim volanima u osobitoj nijansi ruiastog tafta; moda je to donekle - ali ne posve -bila ruiasta boja plamenca na kojoj se odraavalo ukoeno proljetno svjetlo i zamalo vraalo njezinoj kosi onaj plavi ton kakav je imala jo prije koju godinu. Ostarjela je... Eve je uviala da se ne smije stidjeti te uznemirujue ali neizbjene rijei - ali upravo sjajno. Njezino fino saz-dano tijelo kretalo se otmjenou i priroenom draesti ene koja je izrasla do djevojatva u posljednjim godinama edwardi-janske ere, kad je dranje bilo gotovo jednako vano kao i neporeciva ljepota koju joj njezini strogi roditelji ipak nisu osobito hvalili. Eve je podigla visoko obrve u asu kad joj je jedan skrovit, pomalo prijetvoran smijeak preao usnicama kad se prisjetila odavno izgubljene nevinosti u onim gorko-slatkim danima prije Prvoga svjetskog rata. "Majko?" zau se glas Delphine na vratima salona. "Ui, draga", Eve pozva stariju kerku dok je sama urila iz spavaonice u salon. Delphine je uplovila u nj, nosei raskonu opravu od bijele svile, nabavljenu, kao i sva njezina garderoba, kod Diora. Utonula je u doboki naslonja od brokata. "Tako je divno biti ovdje", uzdahnu, pomalo alobno. "ini se kao da si izmorena na rubovima,

draga." "Oh, majko, zato sam morala imati toliko djece?" Delphine je to rekla glasno, premda oito nije oekivala odgovor. "Hvala Bogu, blizancima je ve deset godina i zabavljaju se sami - ali ostali! Paul-Sebastian i Jean-Luc tuku se cio dan. Kad bi barem ono to slijedi bila djevojica!" Ona se potape po trbuhu, puna nade. "Ne zasluujem li konano djevojicu, ne bi li to bilo poteno?" Pogledala je Evu, kao da bi joj majka mogla zajamiti odgovor. Umor nije naeo Delphininu transcendentnu ljepotu. Nita nije moglo poremetiti magnetiki smjetaj njezinih velikih oiju, usaenih podaleko ispod mirnoga tita njezina irokog ela. Nita nije moglo promijeniti nain kako su se njezine usnice zavii umri i kkantz jule oko uglova ii vjeito ziigoiuinoin smijcSku, niti dragocjenu ru/diiljinii iznic-du razdjeljka i iaesno male brade, Sto je tvorilo srcoliki oblik lica koji su milijuni oboavali. Dclphine je bila najglasovitiju lilmska glumica u Francuskoj. U trideset devetoj godini ivota ona je bila na vrhuncu svoje karijere, budui da racionalni Francuzi nalaze privlanijom enu od trideset pet nego nedozrelu privlanost prve mladosti. "Ki bi sada doista bila neizbjena", odgovorila je Eve dotaknuvi kratko i njeno Delphinine smee vlasi. Henri je unio pladanj s aama i ampanjcem. "Da ga otvorim, gospoo?" upita Evu. . "Ne, to u ja uiniti, hvala vam", odgovori ona, davi mu rukom znak da ode. Tradicija je htjela da gospodarica dvorca Val-mont bude prva

koja e u svakoj sveanoj zgodi otvoriti butelju i nasuti vino. A upravo ovaj intimni trenutak s kerima bio je za Evu sveaniji od kasnije veere, bez obzira na to koliko e ona biti gala. "Gdje je Freddy?" upita Delphine, koja je uivala u dragocjenom trenutku oputanja, s rukama i glavom nemarno zabaenima na brokatne jastuie. "Sada kupa djecu. Jedva mogu zamisliti da je Freddv bila u stanju donijeti na svijet dva sinia u manje od dvije godine. Ona oito nadoknauje izgubljeno vrijeme." "Zar ih ne bi mogla okupati dadilja?" upita Eve. "Bilo bi to normalno", odgovori Delphine vedro. "Tu jadnu enu dovukli su iz est tisua milja daleke Kalifornije. Ali Freddv se trenutano ne moe odvojiti od svoga potomstva." "Tko to spominje moje ime uzalud?" zau se njezin glas dok je hitro ulazila u sobu, lako lelujajuim korakom koji je za nju bio znakovit. U trideset estoj godini, njezina je slinost nekom enskom Robin Hoodu bila upadljivija nego ikad. Bilo je neke duhovite neposrednosti u njezinim zaigranim oima ulinog lopova, bezbrine slavodobitnosti u nainu kako je bila pripravna odbiti svaki izazov, neke mjesearske odsutnosti u njezinu smi16 in > PONOVNOG SUSRETA jeku. Mahnula je etkom za kosu. "Delphine, smiluj mi se. Uini neto s mojom kosom, bilo to! Ti si tako spretna i zna da sam sasvim bespomona." Fredv se gipko spustila u naslonja. Njezine

noge u vodom poprskanim bijelim platnenim hlaama zamahnule su visoko iznad tapeciranog naslonjaa, opisavi kratku ali uzbudljivu arabesku u zraku. Ve po nainu kako se Freddy kretala, pomisli Eve, bila je kao stvorena da leti bilo kojim zrakoplovom na svijetu. Kosa njezine keri bila je ria poput neke staromodne, dugo upotrebljavane kuhinjske posude, tako napadna da je privlaila svaiji pogled gdje god se pojavila, i toliko buntovniki nepokorna da je nijedan vlasuljar nije mogao pokoriti. Tijekom uzbudljive karijere jednog od velikih svjetskih pilota, koja je gospodarila novinskim stupcima, tijekom svih onih izazovnih ali slavnih godina Drugoga svjetskog rata, samo je avijatiarska kaciga uspijevala pokoriti tu kosu, a i to tek do trenutka dok ne bi kacigu skinula. Eve je promatrala svoje keri, zaudno razliite no podjednako nepokorne, odvane, svojeglave i izazovne, koje je vrijeme blagonaklono pretvorilo u ene. "Hoete li mi se pridruiti s aom ampanjca?" ree ona i poe otvarati butelju Lancela "47 hitrim zamahom ve otupjelog vadiepa koji je prije mnogo generacija bio stvoren upravo za tu svrhu. Ona nasu nekoliko centimetara u svoju au, iskusno je zanjiha kako bi probudila vino iz sna i promotri bijelu pjenu kako se gubi na povrini blijedo-ruiaste tekuine. Eve proguta gutljaj, utvrdi da je vino plemenito kao to je i oekivala, a zatim napuni sve tri ae do vrha, pruajui jednu Freddv, a drugu Delphini. "Nikad neu zaboraviti svoj prvi gutljaj ampanjca", ree Freddy. "Bilo je to ovdje, na vanjskoj terasi, kad smo prvi put doli u

posjet iz Kalifornije. Koje je to godine bilo, majko?" Pogled joj se ispuni neuobiajenom nostalgijom. Oi su joj bile 17 nmrni krantz lako intenzivno plavo da se inilo kao da se u njima odraavaju sva nebesa. "Tisuu devetsto trideset tree", odvrati live. "Bilo ti je tek trinaest godina, ali tvoja je baka odluila da za vino nisi odvie mlada." "A to je na to rekla moja prabaka?" Bio je to glas Annie, etrnaestogodinje keri Freddv, koja je ula u salon odjevena u hlae od dinsa i muku koulju sa zavrnutim rukavima. "I zato ja nisam pozvana na ovaj skup?" "Zar nije dogovoreno da bude s ostalima, Annie?! U nainu kako je Freddv pitala osjealo se neto majinsko. "Nalikujem li kakvom tatici ili nekom nespretnom djearcu?" Visoka i obijesna Annie upitala je to uz svoj ushitni i nesuzdr-ani smijeak. "Ja sam jedina djevojka u ovoj generaciji svoje obitelji i ne bih htjela gubiti s njima vrijeme. Bila sam u svojoj sobi. Zaspala sam pola sata, zato to kanim ostati budna cijelu no i plesati s nekim, ako ima bilo koga tko mi nije roak." Annie je promatrala sve tri ene s uitkom. Drala je sebe nadaleko najzrelijom i najbistrijom od svih Lancelovih ena, ukljuujui meu njih i svoju dragu baku. "to e odjenuti za veeru, Annie?" upita je Eve. "Nemam to", odgovori Annie i zatrese bolno svojom kovr-avom glavom. "Ali ponijela si sobom dva kovega puna haljina", nasmija se Freddv.

"Nita za ovu priliku, bako. Mogu li potraiti neto u tvom ormaru?" "Najprije uzmi au ampanjca", predloi Eve. Svojoj unuci nita nije mogla uskratiti, ak ni Balenciaginu toaletu, ma kako joj se to inilo neprikladnim. Annie se priblii radoznalo vinu. Jo ga nikad nije kuala, ali sve je valjalo jednom uiniti. Prema francuskoj tradiciji, ovom je prigodom mogla neto poeljeti. Njezin se lijepi nos namrti i 18 IX) PONOVNOG SUSRETA ona ispi velik gutljaj. Iskua ga sa svih strana, kako je vidjela da rade ostali, i proguta ga zamiljeno. "Hmmm." Ona poeli neto u sebi i sagnu se da uzme drugi gutljaj. "Jesi li neto posebno osjetila?" upita je Eve. "Da. Na jedan nain osjetila sam ga u ustima, a kad sam ga progutala bio je to drugi okus i neki ar u dnu vrata." "To je mogue jedino zato to je to savren ampanjac", objasni joj Eve. "Taj drugi okus zove se "Zbogom"." Annie ispi jo jedan gutljaj, odloi au i zaputi se do najveeg ormara u spavaonici. "Od sve vae djece ona je jedina s prirodnim nepcem", ree Eve oduevljeno svojim kerima. "Ni jedna od vas dvije nije osjetila "Zbogom" svih ovih godina. Freddv, to misli o tome da sljedeeg ljeta poalje Annie ovamo kako bi poela uiti sve o proizvodnji ampanjca? Jednog dana netko e morati preuzeti kuu Lancel." "Mislim da e dogodine uiti letjeti, ali ako eli ovo to ti kae - zato ne?"

Annie se vratila iz spavaonice drei u ruci vjealicu na kojoj je bila haljina od crvenog sifona, s tankim naramenicama i laganim porubljenim prslukom. Naramenice i pojas koji se uvijao oko uskog struka bili su ureeni arenim staklom. Ti lani dragulji blijetali su neoekivano svjee, kao da je snop svjetla bio uperen upravo u njih. Suknja crvene haljine leprala je; slojevi sifona tvorili su svjetlucav rub nejednake duljine. ak i na vjealici oprava je djelovala upravo arobno, kao da je imala neki vlastiti ivot, kao da je bila bogata doivljajima i nekom tisuu-strukom osobnou. "Bako, pogledaj! Jo nisam vidjela takvo to arobna je! Mogla bih se okladiti da e mi biti po mjeri." Annie je to izrekla vrlo znakovito. "Gdje si je pronala?" upita osupnuto Eve. "U samom dnu ormara. Jednostavno - namigivala mi je." 19 IIIDiril KliANI "Susvim siiin na nju zabotsivila. 10 n siara buljinu, Annic, moru joj biti barem etrdeset godina." "Nije me briga koliko je stara, bolja je od nove. Kojom prigodom si je nosila?" "Nosila ju je Maddv." I Delphine i Freddv nagnule su se udivljeno. To je dakle bila ona glasovita haljina koju je nosila Maddv, pomisli Delphine, haljina koja je bila dijelom obiteljskog skandala o kome je sluala prije mnogo godina. Jo je nikad nije vidjela, iako je o njoj toliko sluala, i vie nego to je eljela. Freddv se zamislila. Naravno, znala je za Maddv, ali nije mogla zamisliti da bi jedna haljina mogla biti toliko

iva, kao da je i ona bila jedna osoba u salonu. I njoj samoj dopadale su se crvene haljine, i nikad ih ne bi bacila, ali jo nije vidjela svoju majku toliko obuzetu haljinom koju je nosila Maddv. Eve ponovno napuni ae. "Mislim da bismo trebali nazdraviti Maddv", zapovjedi ona dok su joj oi zasvijetlile i zaigrale, a na obrazima se ukazalo blago rumenilo. Sto god su njezine kerke znale o Maddv, one nikad ne bi razumjele zato je sauvala tu haljinu. Ima stvari koje se nikad ne mogu izrei... niti bi joj to ikad palo na um. ene iz obitelji Lancel podigle su ae. "Za Maddv", rekoe. "Tko god ona bila", dodade Annie i podie au. 20 DO PONOVNOG SUSRETA Glava 1 ve Coudert pruila je prodavau ulaznica novanicu od pet franaka. Nemarno mu se nasmijeila plaajui let balonom s vruim zrakom koji je jo lebdio nad poljanom La Maladiere, na rubu Dijona, posljednjeg dana velike zrane smotre 1910. godine. "Gospoice, vi ste sami?" upitao ju je on iznenaeno. Bilo je doista neobino vidjeti tako mladu osobu bez pratnje, pogotovo tako zgodnu. Promatrao ju je znatieljno, slaui u sebi na brzinu popis njezinih krasota. Ispod velikog slamnatog eira promatrale su ga sive oi, dovoljno tamne da namame u stupicu i samog vraga, ispod obrva koje su bile ukoene prema gore kao par krila. Kosa, uvijena na zatiljku, otkrivala je neki teko opi-siv, ali u svakom sluaju zavodljiv ton izmeu crvenoga i zlatnoga, dok su njezine pune, nasmijeene usnice

bile ruiaste kao i njezini obrazi. "Moj mu plai se visina, gospodine", objasni ona dajui mu smijekom do znanja kako je potpuno svjesna da on osobno nema toga straha te da ona cijeni njegovu hrabrost. On pomisli zadovoljno kako ta mlada zaluujua supruga iz provincije jamano nije ni izdaleka prostoduna koliko bi to htjela pokazati. eznutljivim pogledom, ali bez dodatnih pitanja, prui Evi ulaznicu koja joj je davala pravo na jedan let balonom. On joj galantno pridra ruku u rukavici dok je ulazila u 21 kkant. gondolu od pletenoj" iblja, dovoljno veliku dn primi petoro putnika. Ona skupi jednom rukom svoju suknju od prugaste pamune tkanine, dok je drugom pridravala eir iroka oboda, ukraen cvijeem nainjenim od ruiaste svile. Lupkala je nervozno svojim iljatim visokim cipelama s vezicama, dok su ljudi uklanjali vree s pijeskom koje su pridravale balon uz tlo. Pazila je da joj se pogled ne susretne s ostalim putnicima. Zapravo, oslo-nivi se o rub gondole okrenula im je leda i zabila bradu duboko u visoki kruti ovratnik, tako da su se krajevi ipke otro odvajali od njezine njene koe i zamalo zakrivali lice. Bila je nedjelja 25. kolovoza i osobito vrue popodne, ali je Eve ipak drhtala od potisnutog nestrpljenja dok su radnici trkarali okolo, dovikujui jedan drugome. Golemi crveni balon odjednom se die u zrak, iznenaujue brzo i tiho. Zbunjena arobnim letom u visine, Eve je propustila promotriti grad ispod sebe, ljupku

staru prijestolnicu Burgundije o kojoj je kralj Frangois I. jednom uskliknuo: "Kojeg li lijepoga grada sa stotinu crkvenih tornjeva!" Eve je gledala prema dalekom plavom horizontu, iznenaena prvim pogledom na daleki potez zelenih i utih polja to su se svakim asom irila. Svijet je tako bezgranian, pomisli ona, svladana istim onim djetinjim uzbuenjem to su ga osjeali svi u gondoli. Zabora-vivi as na oprez to ju je naveo da se odluno odvoji od trojice mukaraca koji su takoer kupili ulaznice za vonju, Eve se poela okretati, zarobljena panoramom koja ju je tako udesno okruivala. I nesvjesno, ona rairi ruke pokuavajui obgrliti nebesa. Upravo u tom asu njezine neobuzdanosti, balon je bio zahvaen snanim udarom vjetra. Igla, kojom je bio privren za kosu, nije mogla zadrati njezin eir koji je otplovio zrakom. "Oh, ne!" uskliknu Eve ne vjerujui onome to se dogodilo, i u tom asu pogledae je sva tri mukarca. Ugledali su prestraenu djevojku kojoj je vjetar raspleo kosu, tako da je sada leb22 I DO PONOVNO* SUSRHTA djela u svim smjerovima vjetrokaza. Izgled njezina lica kao i kosa duga do struka odavali su mladost koju je eir dotad prikrivao. "Gospoice Coudert!" "Eve!" "Dobar dan, gospodine Blondel i gospodine Martineux", ree im Eve drhuim usnama, pokuavajui izvui iz sebe ljubazan smijeak

kojim je obino pozdravljala prijatelje svoga oca u onim rijetkim trenucima kad ih je susretala. Evi Coudert bilo je tek etrnaest godina, pa jo nije dola u dob kad bi joj njezina majka dopustila da pomogne nuditi kolae na popodnevnim susretima uz aj. "Nije li to uzbuljivo?" dodade ona, pokuavajui to izrei sabranim glasom odrasle osobe. "Dosta je gluposti Eve", prekide je neraspoloeno Blondel. "Sto ti radi ovdje? Gdje je tvoja guvernanta? Imaju li tvoji roditelji pojama... ne, naravno da nemaju!" Eve zatrese glavom. Nije bilo smisla pokuavati uvjeriti ga kako je jednostavno morala krenuti balonom, kako je s rastuim uzbuenjem ekala sva tri ludo uzbudljiva dana na poetku zrane smotre. Sad je iskoristila priliku, kad je njezin otac bio pozvan bolesniku, a majka po obiaju uivala u popodnevnom snu, da izbjegne panji guvernante, gospoice Helene. Ne, nije imalo smisla to mu objanjavati. "Ovdje sam", ree mirno, sad kad je shvatila da e morati platiti neizbjenu cijenu, "jer svatko kae da smo mi Francuzi konano osvojili atmosferu. eljela sam se u to sama uvjeriti." Blondelova usta ostadoe otvorena, a ostala dvojica nisu ni pokuavala svladati smijeh. Jedinica doktora Didiera Couderta bila je oito drsko eljade, pomisli Marineux, ali njezina je nazonost uinila osobito privlanim ovaj iznimni trenutak. Imao je dovoljno iskusno oko da zapazi njezin uski struk i njene zglobove, kao i tek primjetne ali sasvim oite mlade grudi koje su se nadimale pod kratkim bolerom od prugasta pamuka i ipkastom bluzom - onim najboljim u njezinoj garderobi. 23

JUDITU KHANTZ "Blondelc", ree Manincux odluno, "gospoici Couert nee se ovdje nita dogoditi. Kad se vratimo na zemlju, pobrinut u se da je otpratim kui." "Ne mislite li, gospodine, da bismo prije toga mogli potraiti majin... oprostite, moj eir?" "eir jo lebdi zrakom. Krenuo je prema NuitsSaint-Geor-geu, ako se ne varam. No dobro, pokuat emo." "Zahvaljujem, gospodine", ree Eve. Kad bi samo uspjeli pronai negdje taj eir, njezina se majka jamano ne bi toliko naljutila. Ali sve da ga je progutala neka koza, vrijedilo je to pokuati - lebdjeti zrakom i konano doivjeti veliinu svijeta. Sto god da joj se zbog toga dogodi. Nije mogla ni zamisliti kako su se osjeali svi oni piloti koji su iz cijele Francuske doli u Dijon na veliku zranu smotru, piloti poput Marcela Henriota, tek esnaestogodinjaka, koji je ve osvojio zamalo sve nagrade. Taj nacionalni junak letio je ve bre od kilometra u minuti. Ipak, pomiljala je Eve dok se balon poinjao sputati a ona promatrala gomilu od barem dvadeset pet tisua ljudi koji su miljeli duboko dolje, ipak - i ona se ve vinula u atmosferu, i ona je ve vidjela one daleke krajobraze svoga djetinjstva. Osjeala se kao jedno sa svim osvajaima neba, zahvaljujui ovim nezaboravnim trenucima. Doktor Didier Coudert, Evin otac, bio je vrlo zaposlen ovjek. Specijalizirao se za bolesti jetre, dobro odabrano polje djelatnosti u zemlji iji su stanovnici patili od jetre etiri puta vie nego u bilo kojoj drugoj

zemlji. Uitke dobrog ivota morali su neim platiti. Otac je volio Evu, premda mu je bilo ao to nema sina, ali njegova mu praksa nije doputala baviti se njezinim odgojem. To je bilo povjereno njegovoj eni, pa ako bi nakon Evina bijega na zranu smotru ona smatrala potrebnim suzbiti Evine neprikladne radoznalosti tako to bi zakljuala sve knjige u doktorovoj knjinici tijekom djevojinih osjetljivih godina, on sigurno ne bi imao nita protiv toga. Obitelj Coudert ivjela je u vrlo zgodnoj kui na Rue Buffon, 24 DO PONOVNOG SUSMTA otmjenoj ulici u srcu starog Dijona. Doktor Coudert, moderan ovjek, bio je prvi vlasnik automobila "Dion-Bouton" u gradu. Ipak, i dalje je imao unajmljena koijaa i dva lijepa konja kako hi njegova supruga, Chantal, mogla obavljati uobiajene posjete u sjajnom tamnozelenom dvosjedu, to je redovito inila jo od njihova vjenanja. Chantal Coudert, nasljednica velikog bogatstva, upravljala je kuanstvom vrstom rukom. Jo prije nego to je Eve u etrnaestoj godini postala temom sablanjiva ogovaranja, bilo je izvan rasprave da ide bilo kamo sama. Nakon one njezine nezamislive pustolovine, sve to joj je njezina guvernanta doputala bilo je da popije au popodnevne okolade s jednom prijateljicom, i to tijekom posjeta koji je bio ugovoren meu majkama. Bila je pod pratnjom i kad se etala s jo jednom djevojkom u Pare de la Colombiere, u vrtovima Arquebuse; bila je pozorno promatrana dok je igrala jednu od rijetkih partija tenisa na travi, bila je

praena ak i kad je ila na ispovijed u oblinju katedralu Saint Benigne. Mislilo se da je Eve, zbog ispada njezine naravi, bila djevojka u trajnoj opasnosti. Poput veine djevojaka njezina stalea, i Eve je ivjela iskljuivo u enskom svijetu. Dralo se prijeko potrebnim da kolu shvaa najozbiljnije. Nastavnici su joj dolazili u kuu, glavna meu njima bila je neka dominikanka koja ju je pouavala francuskom i povrno - matematici, povijesti i zemljopisu. Imala je takoer uiteljicu plesa, pa glazbe i slikanja, a sva se ta nastava odvijala pod okom gospoice Helene. Samo je lekcije pjevanja, koje joj je davao uvaeni profesor konzervatorija Dutour, dobivala izvan roditeljske kue. U jesen 1912. Chantal Coudert ispijala je toplu okoladu u svome raskonom, plinom osvijedjenom budoaru, raspravljajui o uvijek otvorenom problemu keri sa svojom sestrom, barunicom Marie-France de Courtizot, koja joj je doputovala u posjet iz Pariza. U nastupima obiteljske srdbe Evina se majka pitala zato je 25 momi krani MrtHe-l"mnir, iji brak nije bio blagoslovljen niti jednim djete-lom, odluila sebe smatrati autoritetom ni odgoj i skrb nad Evom, koju je ona zvala "svojom najdraom neakinjom", kao da joj je pruala tu ast meu ne zna se koliko suparnica? Naravno, Marie-France imala je svoje hirove - to je bilo uobiajeno za bogatu graansku ker koja se uspjela udati za baruna i tako se uzdii meu aristokraciju - od nje se to moglo oekivati i ona je imala puno pravo na

njih, ali brak joj ipak nije davao pravo da se bavi stvarima u koje se svojim iskustvom mogla razumjeti jedino majka. "Draga Chantal, uznemirava se bez potrebe", ree barunica dotiui usnicama ubrus od finog platna i uzevi potom jo jedan kolai. "Eve je sjajna djevojka i vjerujem da je nadrasla ludosti svog djetinjstva." "Voljela bih kad bih mogla biti tako sigurna kao ti, pogotovo jer nitko ne zna to joj se sve mota po glavi." Rekavi to, Chantal Coudert uzdahnu. "Je li naa majka znala to mi mislimo, Marie-France? Ti zbilja ima slabo sjeanje." "Gluposti. Majka je s nama bila odvie stroga. Naravno, nismo joj nita govorili - iako se imalo poneto rei." "Pokuavam odgajati Evu onako kako smo mi bile odgajane. Pozornosti nikad dovoljno." "Misli li ozbiljno, Chantal," uskliknu barunica, "da bi sve to bi trebala rei keri o njezinu buduem ivotu u braku -neka radi samo ono to joj suprug zaeli?" "A zato bi tebala znati neto vie? Zar to ne bi bio dovoljan savjet? Marie-France, ti si postala previe Parianka." Barunica brzo prinese alicu ustima. Njezina usukana starija sestra nikad nije proputala da joj daje udoredne savjete. "Kad Eve navri osamnaest, hoe li mi dopustiti da za nju priredim ples u Parizu?" "Naravno, Marie-France. Ali prvo mora imati ples u Dijonu, jer bi se ljudi inae uvrijedili. Moram misliti o Amiotima, Bouehardima, Chauvotima..." 26 DO PONOVNOG SUSRh"Il

"Gauvinima, Clergetima, Courtoisima, Morizotima - draga moja, ve tono znam tko e biti na tom plesu, tovie, ve vidim svako lice. Mogu zamisliti svjee nalickane mlade diplomante kole St. Francois de Salles, kako tvore falangu nove brkate mu-evnosti. A onda e uslijediti ludo zabavna zima, kakvu samo Di-jon moe pruiti. Ples Crvenog kria! Ples SaintCyr! Kakva luda zabava! Da ne kaem nita o dobrotvornim prodajama, koncertima pa ak budui da Eve jako dobro jae - i o pozivu da se prikljui lovu u umi Chatillon. Kako e preivjeti sva ta uzbuenja?" "Ismijavaj se koliko hoe, Marie-France. Mnogo djevojaka dalo bi sve za izglede kakve ima Eve." Gospoa Coudert izrekla je to osjeajui se nadmono. Uostalom, koja je od njih dvije imala ker? "U koji bi se sat dijete trebalo vratiti kui?" upita barunica pogledavajui prema sve tamnijem nebu. "Ubrzo. Objasnila sam gospoici Heleni da im profesor Du-tour mora ostaviti dovoljno vremena za povratak prije nego se smrai." "Misli li on jo uvijek da ona ima izvrstan glas?" "Tono, no budui da ga ona nikad nee trebati osim za neku muziku veer ili za zabavu uz glasovir, pitam se nisu li te lekcije gubitak vremena. Ali Didier to eli." Gospoa Coudert izrekla je to glasom ene udane za silnika, u emu su obje sestre uivale dok su razgovarale o svojim urednim muevima. "Teta Marie-France!" Eve se javila sva sretna im je upala u sobu. Dok je oduevljeno ljubila tetku, Parianka je zamijetila da je prirodna boja njezine neake izrazita kao u bilo koje

pomodne kokete, a da njezina gusta kovrava kosa, koja je padala niz lea, ima upravo nedostinu boju, da nee izblijedjeti kao u veine riokosih niti posivjeti kao u brineta; bila je to kosa s tonom jagode, blistava, prirodno ulatena, kosa koja bi i neku 27 JUDITU KKANV/ siiHvim obinu djevojku uinila oaravajuom. A tek njezine oi! Bile su tamne kao ugljen koji gori. Kvc je tako rasla da je bila ve za glavu via od majke, to je Marie-France de Courtizot utvrdila pomno je promotrivi. U djevojinu osjeaju za sebe bilo je neke zagonetne neskromnosti i nedvoumne upadljivosti. Eve je nosila svoju do glenjeva dugu suknju i jednostavnu bluzu s toliko priroene sigurnosti i stila da je izgledala prije kao neka mlada vojvotkinja nego kao obino dijete u esnaestoj. Ona jednostavno mora dovesti Evu u Pariz prije navrene osamnaeste. Odijevat e je Paquin, duhovitou i matovitou kakvu je zasluivala, a plesnu opravu na-init e joj Worth. Zato se Eve ne bi sjajno udala? Da, jo bolje nego to je to uinila ona. U klaustrofobinom i konzervativnom okoliu Dijona samo je gubila vrijeme. "Zlato moje", promrmlja barunica dok je uzvraala poljupce. "Takvo je zadovoljstvo pogledati te." "Nemoj je kvariti, Marie-France", upozori je sestra. "Eve, moe nam se pridruiti na veeri zato to je tvoja tetka ovdje, ali samo ovaj put." "Hvala, mama", odvrati Eve naizgled skromno. "A sada nam moe neto otpjevati", zakljui

gospoa Cou-dert, zadovoljna to se moe iskazati pred angrizavom sestrom. Eve se zaputi do pijanina u kutu, sjede, razmisli trenutak, a zatim poe svirati i pjevati uz vragolast smijeak koji nije mogla zatomiti: Vrati se nebu Argentine Gdje sve su ene divne Zvuku punom miline Daj, zaplei svoj tango! "Eve! Zar te profesor Dutour tome uio?" uzviknu tetka, zbunjena ulnim ritmom Evina priguena glasa, glasa koji je bio nalik sirovoj svili ili tamnome medu, kao i sama skladba. "Naravno da nije. On eli da pjevam arije iz La Boheme, ali 28 do roNovNoa susrhta ovo je mnogo uzbudljivije. ula sam je na ulici dok sam se vraala kui, Teta, zar ti se ne dopada?" "Ni najmanje", odgovori barunica. Ne bi to htjela rado priznati, ali moda Chantal ima razloga to se brine za kerku. Jednoj djevojci bilo je dovoljno uti tango, ali jo da ga pjeva! I to kakvim glasom, tako... izazovnim1. "I tuce tuceta maramica od najfinijeg platna, ureenih buduim inicijalima." Louise, sobarica Coudertovih, nabrajala je zaneseno sve to, dok su ona i Eve etale botanikim vrtom iza katedrale, jedne subote u rano proljee 1913. godine. "A to e joj to ako se nikad ne prehladi?" Eve je prekinula nabrajanje svih pojedinosti opreme za udaju koja je bila naruena za skoranju nevjestu Diane Gauvin, ker Coudertovih su-

sjeda. Louise kao da nije ula primjedbu. Bila je promaknuta na mjesto Evine pratiteljice kad je gospoica Helene, prije nekoliko mjeseci, na sveope iznenaenje napustila kuanstvo kako bi se udala za nekog obudovjelog namjetenika tvrtke "Kod siromanog avla", najvee robne kue u gradu. "est tuceta krpa za posue, est tuceta ubrusa samo za ienje kristala, etiri tuceta pregaa za poslugu, a kad je rije o stolnjacima moe samo zamisliti..." "Budi uvjerena da mogu", ree Eve strpljivo. Jo otkako je prije deset godina dola u kuanstvo, Louise joj je bila najdraa meu poslugom. U ono doba Louise je bila godina kao Eve sada. Bila je tek nadomak sedamnaeste, ali je slagala rekavi da ima dvadeset etiri kako bi mogla dobiti posao. Imala je istroeno lice, vrsto tijelo sposobno za rad esnaest sati dnevno bez umora, i podvoljak koji joj je davao strog izgled. Eve je smjesta prepoznala meko srce i toplu narav pridolice meu poslugom, pa se od prvoga Louisina dana u kuanstvu izmeu njih dvije zaelo prijateljstvo koje nije bilo neuobiajeno u svijetu u kojemu su djeca glavninu vremena provodila u kui, viajui malo vlastite roditelje. Postale su saveznice protiv sve29 IUDIT11 KRANTZ mone gospoice Helene, urotnice u kui gdje im je neprekidno govoreno to moraju initi, pa i dugogodinje prijateljice - jer objema je bila prijeko potrebna sugovornica kojoj bi se mogle povjeriti otvorena srca.

"Ne shvaam zato se Diane udaje", ree Eve njeno dodirujui granu forzicije, jedinog cvijeta koji se ve mogao vidjeti. "Njezin je zarunik tako ruan." "Gospoica Diane je razumna djevojka koja zna da je vano pronai pravog, a ne zgodnog supruga." "I ti to kae! Louise, ne vjerujem da si mogla tako to izrei. to ga ini pravim suprugom osim bogatstva njegova oca? eli li mi rei da svatko tko ima dvije noge, dvije ruke, ne ba velike bradavice - i bogatstvo, moe biti poeljan suprug?" "Voljela bih kad bih nekoga nala, makar i s bradavicama", ree Louise uz kominu grimasu, pomirena s injenicom da se sobarica od dvadeset sedam godina nee vie moi udati. "Ne zanima me suprug. Vie bih voljela biti opatica, njegovateljica, misionarka, sufraetkinja ili... ne znam to, zapravo!" Eve je to izrekla u ljutnji. "Dobit e supruga eljela to ili ne, jer e te majka udati prije nego to napuni devetnaest. Ako ne majka, onda sigurno tetka, pa je bolje da se pomiri s time, moja jadna gospoice." "Zato? Zato?" Eve je povikala, otrgnuvi jednu utu granicu okrutnom gestom koja je zabrinula Louisu. "Ako se ti nee udavati, zato bih ja? Zato me ne puste na miru?" "Kad bi u tvojoj obitelji bilo pet ili est keri, moda bi ti to bilo doputeno - svakoj obitelji potrebna je jedna stara djevica koja e se brinuti o stvarima za koje nitko nema vremena. Ali ti si jedino dijete i tvoji roditelji nee imati unuadi dok se ne uda. Zato se dakle opirati neemu to je neizbjeno?"

"Oh, Lousie, mrzim pomisao na ivot kakav ima moja majka. Sav se sastoji od odlaenja u posjete i primanja gostiju, a jedina je promjena u izgledu cipela. To jednostavno nije podnoljivo. 30 DO PONOVNOG SUSRETA ivot u kojemu nema druge nade osim da raam djecu koja e veseliti moje roditelje - jesam li za to roena?" "Kad se dogodi to o emu pria, na sve e zaboraviti i postati majka, kao sve ene. Bit e vie nego zadovoljna", odvrati joj Louise. "Kad te za tri godine budem podsjetila na ono to sada govori, nee mi htjeti povjerovati. Zapravo, sve e zaboraviti." "To nije poteno! Ako s vremenom poinje voljeti ono to si dotad mrzila - tvrdim da je vrlo loe to to raste! Morat u uiniti neto udesno, neto veliko, odvano i uzbudljivo, neto ludo, Louise, lue nego to bih mogla i zamisliti!" "Katkad osjeam to isto, gospoice Eva - ali znam da se to dogaa zato to je sad u zraku proljee i veeras e biti pun Mjesec. Ako brzo ne krenemo kui, tvoja majka poet e se brinuti." "Onda barem potri sa mnom. Krenimo se utrkivati, pa da vidimo tko e stii prije... Umrijet u ako ne budemo sad potrale!" doviknu Eve. "Ne moemo... Gospoa Blanche i njezin suprug upravo su zamakli za ugao." Ali Louisino upozorenje otilo je uprazno, "jer Eve je ve odjurila tako daleko da je nije mogla uti. Evine fantazije hranile su se knjigama koje joj je majka davala na itanje. Pomodni asopis La

Gazette du Bon Ton takoer joj je bio doputen, a on kao da se bavio enama s drugog planeta, enama koje su u Poiertovim i Doucetovim kostimima fantastinih boja nalikovale egzotinim pticama. Te su se haljine sputale niz tijelo meko, bezgranino armantno, od visokih strukova do stopala koja su podsjeala na ona u haremskih ena. Eve je otkrila da je njezin otac ostavljao nemarno odbaeni lokalni list Le Bien Public nakon to bi ga svakog jutra pogledao. Te su novine postale njezin prozor u svijet. Usavrila se u vjetini da ga pokupi iz oeve sobe prije nego to bi u nju dola sobarica, a zatim bi ga u svojoj sobi prouavala im bi uhvatila slobodan trenutak. 31 JUDITU KRANT/ kao to si ti. Bude li ti se 10 toliko dopadalo, moi e odlaziti u varijete svaki dan, ali dobro zna, kao i ja, da je to sada nemogue. Dopusti mi dakle da dovrim krevet." "Znai, ne ide sa mnom?" "Ne govorim li ti to jo otkako ti je dola u glavu ta luda zamisao?" "Mislila sam da e se predomisliti kad se potvrdi vijest o dolasku varijetea Riviera." "Sad sam u to uvjerenija nego ikad", zakljuila je Louise bez predomiljanja. "Onda idem sama." "Zaista? Mogu li pitati - kako?" "To ti neu rei", zabrza Eve. "Prije tri godine, kad sam jo bila u etrnaestoj, letjela sam balonom. Ako sam to mogla, jadnice moja, zar misli da ne bih bila u stanju kupiti ulaznicu u Alcazaru i otii na predstavu? Vjerujem da me podcjenjuje."

Louise sjede oajna izraza na krevet koji je pokuavala dogotoviti. Znala je da se mora odluiti. Ili e zaboraviti na poslunost koju je dugovala naredbama gospoe Coudert, premda joj do mnogih nije bilo stalo, i povesti potajice svoju tienicu na matineju u kazalite, ili e se morati pomiriti s time da Eve ode sama, a sam dragi Bog zna kako. Od dviju mogunosti, druga joj se priinjala mnogo gorom. Lijepa djevojka u Alcazaru, bez pratnje, ne bi mogla izbjei pogledima, nagovorima ili ak prijedlozima. Nema te ene vrijedne potovanja, pa i obine djevojke iz puka, koja bi otila sama u varijete. Louise je shvatila da je svoju odluku ve donijela, to je i Eve savreno razumjela sudei po njezinu pogledu i lukavom smijeku. Zauzele su svoja mjesta pola sata prije nego to se podigla arena zavjesa. Evina bajoslovna kosa bila je vrsto zamotana u pundu pod dobro privrenim eirom, koji joj je Louise posudila. Orkestar je ve svirao skladbu est pour vous, za koju dvije posjetiteljice nisu znale da ju je skladao Irving Berlin. Ljudi oko 34 Do roNovNoa susrhta njih toptali su noj>ania i glasno razgovarali u iekivanju. I posljednje sjedalo u dvorani bilo je zaposjednuto, a Louise je olakano utvrdila da jo ima mnogo nazonih ena, pa i s djecom. Eve, toliko uzbuena da su joj se noge i ruke smrznule usprkos zagrijanoj dvorani, prouavala je raspored koji je obeavao sve o emu je ona tako dugo sanjala: pjevae, sve vrste pjevaa. Profesor Dutour obiavao je govoriti svojoj eni kako mu je Kve Coudert slomila srce. To da

je jedna djevojka, tako nadarena da je mogla otpjevati bilo koju skladbu napisanu za contralto, s dubokim i bogatim glasom koji je mogao bez napora dosei i visine mezzosoprana, pjevajui bez ikakva napora a prima vista - da je takva djevojka eljela pjevati popularne melodije za obinu publiku, nije mu ilo u glavu. inila mu se upravo perverznom ta slabost za lagane i neob-vezujue skladbe, objanjavao je svojoj strpljivoj eni, padajui sve vie u bijes. Te skladbe nisu bile vulgarne, on bi ih jedino nazvao jeftinima. Eve Coudert nikad nije u njegovu radnu prostoriju donijela nijednu vulgarnu skladbu, ali skladbe koje nisu bile vrijedne jednoga daha njezina glasa - to da. Eve je ve poodavno izgubila elju da svom profesoru objanjava zato voli svakodnevnu glazbu. On je bio njezino jedino sluateljstvo, a sluateljstvo joj je bilo potrebno makar se sastojalo od jednog ovjeka. Sto je vie pjevala uline pjesme, to vie je eljela uti kako ih izvode profesionalci na pravoj pozornici, vidjeti tono kako to oni ine, kakav im je izraz, to ine svojim rukama i nogama, kako se odijevaju i kako uspostavljaju vezu s gledateljstvom. U kui je esto sama pjevala kad su roditelji bili odsutni, a da posluga za to nije ni znala. Bila je pritom tiha koliko god je mogla, izvlaei iz svoga glasa svu toplinu i prisnost, a zatim bi uhvatila tremolo do toke kad ga je jedva uspijevala drati pod uzdom. Napokon bi Eve digla istu melodiju oktavu vie, sve dok njezin alt ne bi poeo odjekivati poput vihora. Dok je pjevala puke popijevke osje35 JUDITU KRANI7,

";ilii se slobodnom i nesputanom, sposobnom da skladbe izvodi u skladu s vlastitim fantazijama - to je bilo mogue dotle dok nije znala kako to rade drugi. A sada, kad je program zapoeo i ona se usmjerila samo na ono to se zbivalo na pozornici, smetnula je s uma sve ostalo oko sebe, Louisu koja je strogo sjedila pored* nje i publiku koja je poudno reagirala. Ritam varijetea bio je namjerno dvodijelan, pa ako se prvi in ne bi dopao odmah je slijedio drugi, prije nego to bi publika postala toga svjesna. etvoricu mukaraca na uniciklima koji su zaudnom vjetinom dobacivali jedan drugome zlatne kolutove slijedila je neka siuna enica u blistavo zelenoj odjei, koja je naizmjenino pjevala i recitirala tragine i dramatine monologe. Zatim je nastupilo etrnaest plesaa u kostimima s ruiastim ipkanim ovratnicima, s cilindrima i lanim majim repovima koji su prohujali pozornicom i ustupili mjesto nekom debeljku koji je visokim i prodornim glasom pjevao dvosmislene dosjetke, i to tako brzo da su tek najiskusniji gledatelji mogli shvatiti na to cilja, iako bi ih miganjem redovito upozorio da slijedi neto kakljivo. Akrobatska plesaica u tobonjimegipatskim draperijama izvela je niz skokova nakon kojih su velovi padali jedan za drugim ostavi napokon u trikou boje puti, od ega su graani Dijona zanijemjeli. Napustila je pozornicu pre-pustivi mjesto estorim zgodnim djevojkama u vojnikim bluzama, koje su, pokazujui noge koliko god je to bilo mogue, promarirale pjevajui domoljubne koranice. Veliki orkestar nije prestajao svirati ni asa, pa ni u trenutku dok su se. izmjenjivale

kulise. Evu je poela obuzimati razoaranost i zbunjenost. Odlazila je u cirkuse dok ih nije nadrasla, ali nije oekivala takvu vodvilj-sku mjeavinu svega i svaega u varijeteu od kojega je oekivala... zapravo i nije znala to je oekivala, ali to sigurno nije bio ovaj spektakl radi spektakla, neprobavljiva gomila prizora nabacanih na hrpu radi izazivanja to vee konfuzije. 36 DO PONOVNOG SUSRELA Orkestar odjednom prestade svirati i zavjesa ostade asak Hputena. Kad je podignuta, samo jedan reflektor bio je uperen u glasovir na mranoj pozornici. S lijeve strane uao je neki mladi ovjek i sjeo za glasovir. Okrenuo se gledalitu, naklonio se asak i ozbiljnim glasom najavio skladbu koju e otpjevati. "Folie," ree, "jedna od mojih najdraih, od besmrtnog Fy-shera." Kad je poeo, polagano i sanjivo, rijeima "Snivam samo o njoj, o njoj, o njoj", baritonom iju su snagu naglaavale i uljepavale emocije, Alcazar je utihnuo. Zamor varijetea izgubio se, jer su gledatelji bili oarani onom tajanstvenou koju stvara ljudski glas. Nije se zapravo moglo razumjeti to je inio pjeva, koji je posjedovao snagu "unutarnjeg lika" kojim se klasina ali ne osobito dojmljiva Fvsherova skladba o neuzvraenoj ljubavi preobrazila u doivljaj koji nikoga u dvorani nije ostavio nedirnutim. Ali to je bila stvarnost, stvorena glasom i glasovirom na kojemu se pjeva pratio. Nakon to je otpjevao Folie, na red je dola skladba Reviens, polagani valcer s tunim

refrenom "Vrati se srce, vrati se radosti koju sam izgubio, vrati se, vrati se". A zatim je otpjevao, nasmi-jeivi se napokon, "Znam jednu plavku" i cijela je dvorana odjeknula pljeskom. Ustao je i naklonio se, besprijekoran u svome tamnom odijelu, zakopanom prsluku, sa zlatnim laniem od ure-to je virio iz depa, s visokim bijelim ovratnikom i zagasitom kravatom. Strogost njegove odjee i bjelina koulje naglaavale su crninu kose koja je bila kratka i vrsto zaeljana. Eve i Louise sjedile su odvie daleko da bi mogle jasnije razabrati pjevaevo lice. Za njih je on bio tek udaljena pojava u crnom i bijelom. Gledateljstvo je tri puta zahtijevalo bis i pjeva je otiao tek kad je orkestar zasvirao polku, a radnici odgurali glasovir s pozornice. "Sad i ja priznajem, gospoice Eva, da je zbog njega vrijedilo doi. Moram priznati, to su bili trenuci za pamenje." Louisin glas bio je takav da se u njemu nije moglo nai ni traga pre37 fUDITII KRANT/ thonih prigovora, ak je pogledom zatraila Evinu suglasnost. Ali djevojino sjedalo bilo je prazno. "Eve!" Louise je viknula prestravljeno, no kako je upravo otpoela stanka, svjetina je nahrupila u prolaze u potrazi za svjeim zrakom prije nego to pone drugi dio predstave. Eve je pohitala prolazom, toliko obuzeta oduevljenjem i od-lunou da nije nimalo oklijevala kad se nala pred vratima koja su vodila u prostor iza kulisa. Jo jedanput je pogledala program, pronala ime koje je traila

i gurnula vrata potraivi pogledom nekoga tko bi joj mogao biti od pomoi. Ispred nje naiao je ovjek sa svenjem papira u ruci. "Oekuje me gospodin Marais", ree mu ona. "Moete li mi rei gdje je njegova garderoba?" Njezin glas, iako toga nije bila svjesna, podsjeao je na samosvjesnu tetu Marie-France. "Tamo prijeko, na drugom katu lijevo, gospodo....ili gospoice?" "To se vas ne tie, gospodine", presijee ona, kao da je znala kako se mora ponaati ako eli ostati uvjerljiva. Pokuca na vrata. "Naprijed!" doviknuo je Alain Marais. Ona upade naglavce u garderobu, a zatim zastade ukoena od uzbuenosti. Pjeva, gol do pojasa, stajao je okrenut joj leima. Kaput, prsluk, ovratnik, kravata i oznojena koulja, sve je to bilo odbaeno na stolac pored stola za minkanje. Brisao je vrat runikom. "Dobaci mi neki vei runik, Jules. Jo jedan bis u ovoj parnoj kupelji i pretvorio bih se u ilovau. Boe, za gostovanje u vrelom ljetnom Dijonu trebalo bi platiti dvostruki honorar." "Gospodine, vi se izvrsni!" Eve je to izlanula dok su joj oi bile uperene u pod. On se okrene i pogleda iznenaeno. Onda se nasmijei, uze ponueni veliki runik i nastavi se trljati. Kad se Eve odvaila dignuti pogled, samo su je vrata iza njezinih lea sprijeila da ne zatetura ugledavi njegove gole grudi, snanih miia i s crnim dlaicama koje su ile od bradavica do pojasa. Podigao je 38 DO PONOVNOG" SUSRHTA ruku, pa se i pod pazuhom vidio bokor dlaka koje je snano trljao runikom. Ona u ivotu

jo nije vidjela gole muke grudi. ak i za najvruih ljetnih dana radnici po ulicama Dijona nosili su barem potkoulje. A jo nikad nije bila ni blizu oznojenu mukarcu. Sirova senzualnost vonja tog znoja u malenoj prostoriji zgromila ju je. Eve se osjetila napadnutom, i to duboko, ali to nije bio svjestan osjeaj. Jedino je znala da se estoko zaru-menjela. "Izvrstan? Doista? Hvala vam, gospoice, ili moda gospoo?" "Gospoice. Morala sam vam to rei, iako vas nisam htjela ometati. Nisam znala da se presvlaite... ali ipak, kako ste pjevali! Jo nisam ula neto tako sjajno, tako velianstveno!" "Ne dolazim iz parike opere, kao to znate, nego samo iz varijetea, ali vi me zapanjujete." Bio je ponesen njezinim pohvalama, s kojima se u sebi slagao. Alain Marais bio je naviknuo na posjetiteljice iza kulisa, ene koje su obino dolazile u skupinama hihoui se, okladivi se prethodno da se na takvo to nee odvaiti. Ali ova djevojka iz Dijona, sa svojim uasnim eirom, imala je u sebi neto zanosno, i to ga je zagolicalo. On je brzo navukao svjeu koulju i na nju stavio svje tvrdi ovratnik. "Zato ne biste sjeli dok se ne obuem. Evo vam stolac", ree on udvorno, jer je ona stajala kao ukoena na vratima. Primaknuo je stolac i stavio blizu svojeg, ispred stolia za minkanje. Eve je sjela, promatrajui zaneseno dosad nevien prizor mukarca koji stavlja ovratnik na koulju. Intimnost, koja ju je obuzela dok ga je promatrala kako se mui s dugmetima, bila je tek neto manja nego onog trenutka kad ga je

vidjela kako se trlja runikom. On je ubrzo privrstio ovratnik, a zatim je zavezao kravatu i ponudio joj au vode, natoivi je iz vra uz koji je bila samo jedna aa. "Morat ete se posluiti ovom, u Alcazaru nisu osobito rastroni", ree joj, pruajui joj au, kao da je bilo posve prirodno da se poslui njegovom. Eve ispi dubok gutljaj i prvi 39 JUDITU KKANTZ put ga pogleda ravno u lice. Imao je najtamnije mogue vlasi, najtamnije oi i izraz ulinog lopova u dobrom raspoloenju". Lice nm je bilo izvan obinoga, ponosito, ak nadmeno, no ipak spremno na smijeh. Bio je mlai nego to joj se priinjalo dok ga je promatrala s udaljenosti, vjerojatno u kasnim dvadesetim. U strastvenoj radoznalosti pogled joj je bio poudan. S ovjekom koji je mogao stajati tako bestidno polugol pred jednom enom, koji ju je ponudio vodom iz vlastite ae, koji je pjevao kako to nikad nije mogla ni sanjati.- s takvim ovjekom morala je iskoristiti svaki asak njihova susreta. Razljutila se shvaajui da drugi in tek to nije poeo. "Skinite eir", zapovjedi joj Alain Marais. "Ne mogu vidjeti kako izlgedate dok nosite tu strahotu." Zakljuujui po izgledu eira i lakom ogrtau koji je morala posuditi od Louise, on je pomislio kako je Eve sigurno dola na predstavu za popodnevne radne stanke. Vjerojatno je neka prodavaica u trgovini, pomisli Alain Marais. Eve otkopa pribadau sa eira koji je bio ukraen apljinim perom, i spusti ga na pod. Pokrivao joj je kosu sve do vrhova uiju, pa i dobar dio ela. Skinula je eir s toliko

olakanja, da joj je odjednom postao nepodnoljiv i ogrta. Spustila je i njega na tlo, pa se tako nala pred mladim pjevaem u svoj svojoj mladenakoj ljepoti, no ipak nesvjesna snage svoje enstvenosti. Eve je bila nesvjesna svog izgleda kao i divljak koji je stasao bez ogledala. O njezinu izgledu nikad se nisu pohvalno izrazili ni njezini roditelji, kao ni nastavnici ili sluinad. Meu stare dijonske obiaje spadalo je i to da se pred djevojkom pone govoriti o njezinim draima tek kad dosegne osamnaestu. "Moj Boe!" uskliknu Alain Marais i zauti zadivljen. S pojavom Eve izgubio se i neugledni dojam njegove sobe za presvlaenje - vidio je pred sobom djevojku ljupku poput bijelog ljiljana koji cvate na uglu neke prostake ulice. Bio je oaran djevojkom koja kao da je dola iz nekog zatvorenog vrta. 40 DO PONOVNOG SUSRETA Primaknuo je blie svoj stolac, nagnuo se naprijed i podignuo joj bradu jednom rukom, kako bi je mogao bolje pogledati. Prvi put joj se zagledao ravno u oi i susreo njezin pogled u kojemu je svjetlost nevinosti bila udno pomijeana sa smio-nou koja ga je zbunila i uinila nijemim. Njegovi su prsti polagano putovali od krivulje brade do ruba jagodice, do vrka uha, pa zatim uz obraz do vlanog korijenja njezine kose. A onda, pokorivi se odvie jakom poticaju da mu se suprotstavi, podigao je i drugu ruku te sa svim prstima uronio u vlasi uz sljepoonice, obuhvativi vrstim rukama njezinu glavu. Eve se strese, ali nije se bunila dok ju je doticao ondje gdje jo nikad nije osjetila muku ruku. Bila je

njegova zarobljenica; ne bi mogla pomaknuti glavu sve da je to i htjela. "Tako je ljepe, zar ne?" Na njegov upit ona ak nije potvrdno kimnula glavom. "Recite "da, Alaine"", inzistirao je on. "Da, gospodine." Usne su joj se koile dok je to aptala. "Alaine", ponovio je on, ne shvaajui da bi to za Evu bio tabu, kao to je bio i ulazak u njegovu sobu gdje ga je zatekla sama. "Alaine, Alaine... Alaine", uzdisala je ona, skupivi hrabrost. "Da, Alaine. Tako je bolje." "Ali, gospoice, kako me moete zvati mojim imenom a da mi niste rekli svoje?" On je to rekao toboe ozbiljno, igrajui se vrcima njezinih vlasi, uzimajui i putajui ih kako mu se inilo zgodno.. "Zovem se Eve", ree ona, a zatim poskoi jer je netko naglo otvorio vrata. "Alaine, Claudettu su opet uhvatili njezini hirovi... kao obino, kae da ne moe dalje. Moda bi je ti mogao prizvati razumu." Glas inspicijenta Julesa zvuao je ozbiljno. "ao mi je to te ometam, ali zna kakva je. To je valjda zbog ove paklene vruine. Tuljani u menaeriji galame kao da su slonovi." 41 KRANT7. "Zn ime boje, Julcse, zar nema nikoga drugoga?" Alain je bio bijesan. "1 hoe li se nauiti kucati na vrata?" "Posluat e samo tebe. Doi, Alaine, i prodrmaj je. Ako ne doe, stanka e potrajati do veeri." "Tko je Claudette?" upita Eve. "Pjevaica ozbiljnih stvari, vrag ga odnio." "Ona stara mravica u zelenom?"

"Upravo ona. Na alost, ona smatra da je podsjeam na njezina pokojnog sina. Eve, hoete li me doi ponovno posjetiti veeras, za vrijeme stanke?" "Da." "Onda dobro." "Alaine, makni se!" Jules se razgalamio. "Onda dovienja veeras", ree Alain i nestade za inspicijentom. Eve se zbunjeno osvrnu po prostoriji. Nije mu mogla obeati da e doi veeras, ali nije mogla to ne uiniti. Nije se moglo dogoditi nita od onoga to se dogodilo. To se jednostavno nije moglo ne dogoditi. Rijei su se gubile oko nje. Ona oprezno dotaknu predmete na toaletnom stoliu: etku, praak, britvu, iglu za kravatu, uru s lancem. Alain se odvie urio da ga uzme. Ona podie i prinese licu runik kojim je brisao vrat kad ga je ugledala. Mirisao je na njega, bio je natopljen njegovim znojem. Ona stavi usnice na mokru tkaninu i uzdahnu duboko. Od enje izazvane vonjem zanesvijestila se. Prvi plimni val fizike elje to ju je ikad iskusila ponio ju je kao da pliva u nepoznatu moru, obujmio je, bacao je amo-tamo sve do bezdanih dubina, u slijepim i sablanjivim trenucima koji su je toliko iscrpli da se zamalo utopila. Nagonom nekoga tko se bori za preivljavanje, Eve je pograbila eir i nabila ga na glavu, prebacila ogrta preko ramena, istrala iz garderobe, projurila kroz kazalino predvorje i sjela na svoje mjesto prije nego to je bio kraj stanke. Dvije minute kasnije dola je i Louise, sva uspuhana i bijesna. 42

DO WNOVNOG SVSRHTA "Kako si to mogla uiniti! Kako si me mogla toliko prestraiti? Bila sam izvan sebe, svugdje sam te traila - gdje si bila, ti nemogui stvore?" "Oh. Louise, tako mi je ao! Upravo pri kraju posljednje luke naglo mi je pozlilo - morala sam odmah odjuriti u toalet. Moemo li sad kui? Jo uvijek se strano loe osjeam. Ovdje je tako mnogo svijeta, ne mogu podnijeti tu vruinu. Daj, poimo prije nego to ponovno pone." "Izgleda udno, blijeda si i trese se, to je jasno. Poimo, ovo nije mjesto za tebe i sad ti je to valjda jasno. Nadam se da te ova nevolja uinila pametnijom." "Jest, Louise, budi sigurna u to." 43 JUDITH KRANTZ I DO PONOVNOG SUSRETA Glava lain Marais nije bio neiskusan u tim stvarima. U svakom gradu gdje je nastupao redovito bi se nala neka zanesena i podatna ena, spremna zadovoljiti njegove raspusne zahtjeve. No, dok nije susreo Evu, nije poznavao nijednu koja bi mu odbijala ak i to da nakon predstave izie s njim na veeru. "Alaine, drijebao poput tebe ne bi trebao s njom gubiti vrijeme", rekao mu je podrugljivo Jules. "Ovog tjedna vraao si se u svoju iznajmljenu sobu redovito sam... Jo te nisam

vidio da gubi toliko vremena bez ene. Ova tvoja nova poznanica ne eka ni da se nakon posljednje toke spusti zavjesa, a ve juri kui. Kladio bih se da ima ljubomorna supruga koji radi do kasno u no. Trebao bi se nadati da je nee doi uhoditi ak dovde." "Nije me za to briga", ree Alain namignuvi. "Ona jo nikad nije bila s mukarcem." "Priaj to drugome." "Istina je. Potpuno je neiskusna. Netaknuta, djevica. Jesi li jo uo za takvu rijetkost, prijatelju? Ili si u svome turobnom ivotu bio lien tog doivljaja?" "Zbog toga si dakle bio tako uspaljen i zabrinut, zar ne? Pitao sam se zato si tako strpljiv. Djevice nisu po mome ukusu." "Jadni Jules, zar nisi nikad bio u prilici da bude prvi ovjek u ivotu neke djevojke? To je vrijedno ekanja, vjeruj onome tko zna." "Uhvatio si vraga za rep, Alaine, ali neto mi govori da je nee namamiti u stupicu." "Bi li se sa mnom okladio, stari prijatelju?" "Svakako. Dajem pedeset franaka da je se nee domoi prije odlaska iz Dijona." "Vrijedi", ree Alain, nasmijavi se samopouzdano. Njegov prijatelj Jules ve je s njim izgubio mnogo slinih oklada. Ali ni to ga nije spreavalo da ulae novac u siguran gubitak. Nije udno to Jules nije mogao shvatiti kakav je izazov jedna djevica, pomisli Alain. Kao i veina mukaraca, inspicijent je bio odvie grub, previe mu se urilo. Nije mogao zamisliti koju je snagu jednom spolnom inu davala injenica to na tijelu neke ene jo nije bilo muke ruke i usana. Alaina je ta mogunost zapalila ve kad bi na nju samo

pomislio. U svijetu varijetea djevice zapravo nisu postojale. Alain se mogao nadati kojoj samo kad bi druina Riviere krenula kamo na turneju. A i to je bilo rijetko, jer ene koje su nasrtale na njega iza kulisa bijahu obino udane. One su poznavale obiaje ovog svijeta, emu su se mogle nadati od Alaina i to e dobiti zauzvrat. Davale su njegovu ivotu neku raznolikost, no sve je to ipak bilo dosadno, jer se ishod mogao znati unaprijed. U ivotu je tako malo iznenaenja, pomisli nujno Alain, da treba iskoristiti svako na koje ovjek naleti. Ova tajanstvena djevojka iz Dijona bila je posebno privlana sa svojom gotovo opipljivom nevinou, nevinou koju joj je on i dalje doputao, budui da bi je svaki prenagli potez s njegove strane samo uplaio, i lovina bi pobjegla. Tri dana nakon oklade s Julesom, Alain jo nije poduzeo nita odluno, muei sebe vlastitom suzdranou. Eve ga je po44 45 ItlDITH KRAN"IV I 1)0 PONOVNOG SVSRHTA sjeivnlii svake veeri, i im-bi dola, pranjavi svijet onih tamnih prostora iza kulisa za nj bi nestajao. Pjeva je ak zaboravljao da sva arolika gomila naminkanih plesaica, ivotinja i akrobata eka svoj red za nastup pod svjetlima pozornice. ak nije ni uo svu tu gungulu iza vrata, psikanje gomile mukaraca i ena s kojima je inae cijelog dana izmjenjivao ale i psovke. Maleni prostor u kojemu je sjedio s Evom postao je za nj jedina

stvarnost; skrovit areni vrt koji je zamiljao u asu kad ga je Eve prvi put pohodila. Sve je to za nj bilo gotovo opipljivo, a bolna elja to je u njemu rasla stvarala mu je uitak kakav ne bi osjetio ni od putenog zadovoljstva. Kad bi samo, pomisli, neka iskusna koketa mogla u njemu pobuditi istu elju kao ova pomno uvana vrlina jedne armantne provincijske gospodine! Kako bi sladak tada bio ivot! Ovo iekivanje, kojemu nije bilo usporedbe, bilo je na svoj perverzan nain jednako poticajno kao i njezina predaja. Ali Ri-viera je ostajala u Dijonu jo samo nekoliko dana, pa je valjalo misliti na okladu koju je sklopio s Julesom. Alain je zamalo zaalio to se upustio u tu prokletu okladu. Gotovo je poelio da se vrati u Pariz i ostavi Evu netaknutu, njezino neznanje nepro-svijetljeno, njezino tijelo neuznemireno. Ipak, bila je odvie poeljna i on je morao opravdati svoj glas. Teka rezbarena drvena vrata, zakljuana nou, odvajala su dvorite Coudertovih od ulice izvana. Tijekom dana, uvar kue, Emil, i njegova ena, Jeanne, koji su ivjeli u kuici na poetku dvorita, otvarali su vrata kad bi netko dolazio ili odlazio koijom. No pjeaci su trebali samo pozvoniti i bila bi im otvorena vrataca ugraena u velika drvena vrata. Klju tih vra-taaca, koja su nou takoer bila zakljuana, visio je na prstenu iza ulaza u stan pazikue koji je vazda bio otkljuan. A i zato bi trebalo zakljuavati? Coudertovi su odlazili spavati u deset. Doktor Coudert dizao se u est kako bi se pripremio za obilazak bolnice, a gospoa Coudert organizirala je kuanski ritam u skladu s time. Za ljet-

46 nih mjeseci esto su nakon veere ostajali kod kue, dok je drutveni ivot grada trpio zbog vruine. U svakom Jaaju, Eve jo nije bila ukljuena u njihove veernje posjete. Evi je bilo vrlo jednostavno priiniti se kao da odlazi u krevet, a zatim, kad se kua utia, iskrasti se iz sobe, uzeti klju iz predvorja pazikue i umai put Alcazara. Nita je u tom nije prijeilo, budui da se nepotivanje kunih pravila nije moglo ni zamisliti u svijetu krutih propisa kojih se svatko pridravao dosljedno i bez pitanja. Alain se dogovorio s Julesom da proputa Evu kroz scenska vrata u sporednoj ulici, tako da je mogla drugi in promatrati sa strane iza kulisa. Te prve noi dola je u Alcazar dok je predstava jo bila na vrhuncu. Eve i Alain sjedili su na dva stolca koji su u sobici bili jedino pokustvo, osim toaletnog stolia, i priali. Eve se drala ponosito kako bi mu dala do znanja da joj se ponovno ne priblii. "Zato ne moe sa mnom otii u kavanu nakon predstave?" upitao ju je. "Zato mora odmah uriti kui?" "Ne ivim u blizini", odgovori Eve ne oklijevajui, jer je ve imala pripremljenu priu. "Radim u trgovini enskih cipela na drugom kraju grada. Vlasnica, gospoica Gabrielle, daje mi, uz plau, i stan i hranu. Ona je stara usidjelica, strano pobona, vrlo staromodna i nemogue joj je udovoljiti. Zakljuava stan u pono i loe bih se provela kad to ne bih potivala." "Zar nema obitelji?" "Siroe sam", laga ne oklijevajui. Znala je da bi Alain smio o njoj doznati to manje, iako

nije bila svjesna otkuda joj ta sigurnost. Eve nije ni sebi mogla objasniti to se s njom dogaa. Bila je do krajnosti zbunjena, veze izmeu njezina mozga i tijela bijahu zauzete nekim jedva razumljivim porukama. Cijelo njezino bie postalo je nerazmrsiv splet divljih uzbuenja. Dok je veerala s Louisom nakon povratka iz Alcazara, kao da se uila nekom novom jeziku. Svjesna da te noi mora po47 niDI"l"lI KRAN"I"/ novno u kazalite, zaboravila je na sebe, zaboravila je da je djevojka koja se zove Eve Coudert. Mogla je drati no i vilicu i dodati sol, ali to su bile njezine granice. Sve su se njezine snage slile u klupko neizmjernog, a sve njezine misli usmjerile su se na izvor tog zanosa. Na Alaina Maraisa. Dani to su slijedili bijahu potpuna zbrka. Katkad bi odlazila na tenis s momcima i djevojkama koje je poznavala cijelog ivota, dvaput su prireeni piknici u umi izvan Dijona, kamo su odlazile cijele obitelji, zajedno sa sluinadi, u koijama ili automobilima koje su nazivali omnibusima. Jela su sluena u izobilju, ali pred Evom je sve to lebdjelo, jer misli su joj bile obuzete prethodnom veeri i onom to upravo slijedi. Prestala je odlaziti na lekcije profesoru Dutouru. Bilo joj je nemogue i zamisliti da se prisili pjevati klasine skladbe, kad su joj misli bile obuzete iskljuivo Alainovim refrenima. Prisnost s Louisom iiljela je kao uspomena iz djetinjstva, jer s njom nije mogla razgovarati o jedinom ovjeku koji joj je bio na umu. Ne samo to se udaljila od svoga

dosadanjeg drutva; postala je zapravo nejasna prikaza nekad ljupke, poslune i tihe Eve Coudert. Nou, kad bi mugnula kroz ulina vrataca i pohitala Dijo-nom do Alcazara, bila je tako neobuzdana, toliko obuzeta iekivanjem kad e moi pokucati na vrata Alainove garderobe, da je s mukom zadravala ujednaen dah, prisiljavajui se da joj glas zvui normalno. Zatekla bi ga gotovo odjevena za nastup u drugom inu, u odjei engleskog sportsmana koja mu je osobito omiljena za nastupe. Otkako ga je Eve poela pohoditi, odjea je bila na vjealici a nije vie bila baena preko stolca. Eve se nije usuivala napustiti kuu prije nego to bi se u deset uveer ugasila plinska svjetla u roditeljskoj spavaonici. Alai-nov drugi tour de ehant zapoinjao je upravo prije jedanaest, i to je bila posljednja toka u programu. Premda je razdaljinu od kue do kazalita prevaljivala to je bre mogla, nije to mogla uiniti za manje od petnaest minuta. Tako im je svake veeri preostajalo tek pola sata da budu zajedno, a tmurna najava to 48 / "< > PONOVNi "< SVSKITA bi joj gospoica Gabrielle mogla uiniti ako zakasni vratiti se prije ponoi, djelovala je na Evu kao straan san, dok je Alaina ometala u njegovim namjerama. Ali ona je ustrajala na svojoj izmiljotini istim onim nerazumnim nagonom koji ju je naveo i da je izmisli. Gospoa Chantal Coudert proitala je pismo svoje sestre, a zatim ga uz zagonetan izraz lica pruila suprugu. "Pogledaj ga, dragi", ree mu. On proita pismo i vrati ga. "Zvui izvrsno.

Mogao bih pronai vremena. Moj asistent mogao bi se baviti bolnicom, a ja bih odgodio susrete s pacijentima. Nitko jo nije umro od jetre u nekoliko dana. Bilo bi za nas dobro da malo otputujemo - to se toga tie, udala si se za pogrenog ovjeka. Na alost je tako, ali malo vremena ipak bih mogao pronai." "Moda, ali pomisli na Evu." "Pa i ona je pozvana, to ima tu nezgodno?" "Jednostavno reeno, stvar je odvie zamrena", usprotivi se Chantal Coudert. "Prije svega, ona nema odjeu potrebnu za Deauville. Sve to ona nosi radi se kod gospoe Clotilde, a ona je odsutna do rujna. U svakom sluaju nema dovoljno vremena da se sve napravi u zadnji as." Prela je pogledom stranice pisma s rastuom razoaranou. "Cak i kad bi Eve imala potrebnu garderobu", uzdahnu ona, "ne vjerujem da bismo je mogli povesti sa sobom. Marie-France pie da e u drutvu biti samo osobe nae dobi. Ljubazno je od nje to je ukljuila i Evu, ali nita ne kvari raspoloenje kao injenica da se u blizini vrzma mlada djevojka s velikim uima. Gospoda ne znaju kako da joj se obrate, pa esto kau i neto neprilino, a dame ele traati u miru. Ona bi tu bila neprikladna. I tebi je to jasno. Kad bi u drutvu bilo mladog svijeta... ali ne, jednostavno ne moemo doi." Ona s bolnim izrazom vrati pismo u omotnicu. "Draga, mislim da nisi u pravu. Neka Eve ostane ovdje s Louisom. Ima ve predviene teniske susrete, i jedan ili dva 49 lUDITH KHAN"i: piknika, mislim. Zato bismo dakle morali

odustati od nekoliko dana na svjean morskom zraku, i to zbog djevojke iji e ivot uskoro ionako biti ispunjen domjencima i novim haljinama?" "ini se da joj nije lako", ree gospoda Coudert bez mnogo uvjerenosti. "Besmisao. Pii odmah i javi da dolazimo sutra. Odmah u obaviti rezervacije za vlak do Deauvillea." "Kako ti kae, Didier." "Kaem tako i sve je jasno." On poljubi suprugu i navue u dobrom raspoloenju rukavice za vonju. Chantalini obziri potpuno su joj dolikovali, bez sumnje, no ipak bijahu malo smijeni. Na sreu, on je volio takve ene i uvijek e ih voljeti. Nakon naporna radnog dana one su mu donosile olakanje, to neka ozbiljna osoba nikad ne bi mogla. "Veeras se ne moram uriti kui", ree Eve olakano dok je ulazila u Alainovu garderobu. Shvatila je nagli i neoekivani odlazak svojih roditelja kao jasan znak da usluge gospoice Ga-brielle vie nee biti potrebne. "Moda se stara krokodilica onesvijestila od prevelike svetosti?" upita Alain. "Ili si konano odluila da vie ne bude Pepeljuga?" "Ni jedno ni drugo. Gospoica Gabrielle otila je u posjet sestri nekoliko dana. Ostavila mi je klju od kue. Ne mogu ostati odvie kasno, jer bi susjedi to mogli primijetiti i rei joj kad se vrati, ali vrata barem nee biti zakljuavana u pono." Eve mu radosno pokae klju od malih vrata u ulici Buffon. Alain ju je promatrao oborenih oiju. Uza sve Evine vjetine u izmiljanju pria o gospoici Gabrielle, on je posumnjao u njih. Dok su priali jedno uz drugo svake veeri, on je po-

stupno shvaao da Eve nije ono za to se izdaje. Veeras, prvi put otkako ga je poela pohoditi iza kulisa, pojavila se u novom eiru sa irokim rubom, nainjenim od fine svijetle slame i ukraenim vrpcom od crnog baruna. Posudila ga je iz majine garderobe im je ona otputovala u Normandiju. 50 DO P( >VN( ><: SUSRETA " "im lo nije shvatila, pomisli Alain, ali taj je eir samo potvrdio M|<igove sumnje. Po izboru rijei, po svemu to odgoj neumitno daje izgledu i ponaanju, Eve je bila iz bogate obitelji, koliko god to prikrivala. Alain je u to bio siguran. Pripadala je viem drutvenom sloju, to nije htjela priznati zbog ovog ili onog razloga, ali nad je s ovim skupocjenim eirom tako i izgledala. Ako je i imala nekog iskustva s trgovinama cipela, bila je ondje samo kupac koji nabavlja robu po narudbi. Dosad je nije iskuavao a nee to ni ubudue. Neka uva svoju tajnu - tako je bolje. Nije se plaio niega to bi mu mogle uiniti ene, osim da ga pokuaju uvui u svoj svakodnevni ivot. To je valjalo izbjegavati po svaku cijenu. Svojim draga-nama nije doputao da mu priaju o svojim stvarnim tekoama, o supruzima i djeci, jer je klopka vrebala i pri samom sluanju. "Moe li nakon predstave navratiti sa mnom na veeru?" Bio je prvi put uvjeren u njezin pristanak, a bio je za to i krajnji as, budui da je valjalo ispuniti okladu s Julesom. Kad bi je povalio na brzinu u garderobi ispunio bi uvjete oklade, ali bi se liio posebnog uitka to ga je oekivao jo otkako je prvi put

pomilovao vlasi djevojke od koje su mu curile sline. "Samo ako poemo na neko tiho i diskretno mjesto. Zna emu je nalik mali grad. Iako je gospoica Gabrielle odsutna, mogla bi me primijetiti neka od njezinih muterija koja bi me odala. Zna li neki nevelik, ne osobito svijetao lokal?" "Pronai u ga, obeavam." "Jesi li imala na umu neto ovakvo?" Alain ju je to upitao dok je razgledao prostoriju debelih zidova i niska stropa. Bila je hladna, prednost u usporedbi s injenicom da je bila vrlo obina, upravo nalik na sve one koje je iskusio za svog umjetnikog ivota. Odluio se za stol u uglu s izlizanom klupom, koji je bio najdalje od bara, i naruio najbolje jelo i pie to se moglo pronai uz ne ba prevelik izbor. 51 JUDITU KKANTZ DO PONOVNOli SUSRUTA "Savreno je", ree Eve. Prvi pm u ivotu nala se naveer u gostionici, prvi put je sjela na istu klupu s mukarcem i prvi put je pila vino koje je bilo narueno za nju na nekom javnom mjestu. Pogleda okolo i zakljui da medu gostima nema nikoga tko bi pripadao svijetu njezinih roditelja. Ona olakano odahnu. "Popij gutljaj", ree joj. "Dopusti mi da ispijem iz tvoje ae", odgovori mu tiho, dok je njega presjekao nagli nastup poude. Je li Eve imala pojma to takve rijei mogu znaiti jednom mukarcu? Naravno da nije, pomisli on. Ona nije shvaala koliko zapaljivi mogu biti takvi nepromiljeni istupi, inae bi bila opreznija.

On joj prui au i poe je promatrati dok je ispijala vino, uivajui kao da je to bio premier eru. aa je ostala gotovo prazna; koliko god je bila hrabra kad se odluila doi ovamo, toliko joj je jo trebalo hrabrosti. Ve je upoznala Alaina iza kulisa, ovjeka koji joj je priao o Parizu i o tome kako je postao zvijezda Riviere bez formalne glazbene naobrazbe i unato protivljenju svojih radnikih roditelja. U kazalitu je promatrala sa strane Alaina Maraisa, koji je pjevao ljubavne balade i zarobljavao je svojim glasom tako da bi se zamalo obeznanila. Ali sad je upoznala i jednoga treeg Alaina, dotjerana i profinjena ovjeka pod tvrdim slamnatim eirom i u zgodnom, prugastom ljetnom odijelu s mekanom kouljom. Bio je pravi Parianki, svjetski ovjek u ophoenju sa enama koje su se okretale za njim na ulici. On je ovdje bio ovjek kakvoga nikad ne bi mogla upoznati tijekom svog urednog ivota u Dijonu: bio je stranac, sasvim neuobiajen, egzotini putnik u zemlji prostijoj od njegove. Pitala se to nalazi u njoj da joj doputa posjeivati ga svaki dan, upozoravajui pritom Julesa da nikom ne dopusti niti zakucati na njegova vrata. Odjednom je osjetila da nije ravna ovom treem Alainu Maraisu, tom doljaku iz nekog nepoznatog svijeta. O emu je mogla s njime razgovarati? Onih pola sata u njegovoj garderobi redovito je protjecalo brzo, jer su znali da e se tono 52 u petnaest minuta do jedanaest pojaviti Jules i upozoriti ga da jr pred njim njegov drugi tour

de ehant. Tad bi se morali ra-Nliiti, ali ovaj put im nije prijetio nagli oprotaj. "Mogu li dobiti jo jedan gutljaj vina?" upita ona i ispi pohlepno ponuenu au. "Ima li gospoica Gabrielle barem dobar vinski podrum?" Alain ju je pitao da vidi dokle moe ii njezina dosjetljivost. Takvo nadzemaljsko bie pilo je s pravim uitkom. "Izvrstan, to je njezina jedina rasko. Ali ne, to ne bi bilo poteno. Ona ima i vrlo dobru kuhinju. Otkako radim kod nje ni-kiid nisam bila gladna." "To jo nije dovoljna nadoknada za tvoju mladost. Eva, ne eli li za sebe neto bolje? Ne moe ostatak ivota provesti prodajui cipele, zar ne?" "Naravno", odgovori ona neoprezno se nadurivi. Zato nije izmislila neto bolje, neto uznositije, dok je s njim provodila vrijeme? "Shvatit e", proslijedi ona brzo, "da je to najpomod-nija trgovina cipela u naem dijelu grada. Imamo samo najbolju klijentelu, najzgodnije ene." "Zar ne pomilja na udaju? Brine li se gospoica Gabrielle i o tome?" Njezine su ga izmiljotine toliko zabavljale da je nastavio postavljati pitanja i vie nego to je to bilo mudro. "Oh!" Evi je zastao dah od tog prepada. Sve u njezinu ivotu poduavalo ju je koliko je ona plemenit primjerak ovjeanstva, pa je bila i odgajana za neku divnu buduu vezu. Nije, ni u kom sluaju, kanila udovoljiti svim nadama i namjerama svojih roditelja, jer joj je neovisnost bila najvanija, pa je i sama pomisao da bi netko mogao raspolagati njome bila izvan rasprave.

"Ispriavam se to sam te to upitao", zabrza Alain, shvativi da ju je uvrijedio. S druge strane, volio bih znati." "Zato? Kakve to ima veze?" nakostrijei se ona. "Nita, samo radoznalost", odgovori on nehajno. "Uvijek razgovaramo samo o meni. O tebi ne znam nita to bi bilo vrijedno saznanja. Nae je prijateljstvo vrlo jednostrano". 53 I umni KRAN"l. f no PONOVNOG SUSRETA "()h". Odjednom live shvati da njegova neuobiajena, pomodna odjea nije izbrisala Alaina kakvog je poznavala iz njegove garderobe. Pogleda ga postrance. "Kad jedna djevojka pjeaci zamalo preko cijelog Dijona da bi te svake veeri sluala i kad onda mora u mraku bjeati natrag kui - ti to zove prijateljstvom?" "Kad jedna djevojka provodi svaku veer uza me, sjedei na neudobnoj drvenoj stolici i pritom izgleda tako kao da bi pobjegla vritei ako bih joj se samo malo pribliio i dotaknuo je prstom - kako bih to mogao nazvati?" "Ne znam", odvrati Eve polagano. "Zaista, ne znam. Ali ti si mnogo iskusniji od mene, pa ako ti to naziva prijateljstvom, mora biti da je to." "Ne ini to!" uzviknu on, miui njezinu ruku kojom je pokrila njegovu. "Ne ini - to?" proapta ona. "Moj Boe, ti si gora od najgore zavodnice koja je ikad postojala." On je zgrabi za ruku. "Daj, popipaj moje srce i osjeti kako bije - misli li da tako bije i inae? Zar misli da me moe

doticati kad ti to padne na um, a da mi ni jednom ne dopusti poljubac?" "Ja bih... dopustila da me poljubi", odvrati Eve polagano, "ali jo nikad nisi pokuao." "Dakako da nisam pokuao. Ne pokuavam poljubiti djevojku koja sjedi vrsto prekrienih ruku i nogu priljubljenih gleanj uz gleanj, da ih ni otpiraem ne bih mogao razmaknuti, ponaajui se kao da je netko kani napasti." Suza sklizne niz Evin obraz, no nije se usudila pomaknuti da je obrie. Pomisli na njegovo srce koje tako divlje kuca. Sigurno se na nju ne ljuti toliko da joj ne bi htio oprostiti. Osjeala se kao da e joj prepui srce. Nagonskim pokretom okrenu se prema njemu tako da mu je mogla rukama obujmiti oba ramena, pripi se uza nj i vrsto ga poljubi. Naiao je konobar i ona se brzo povue. Uviavno je okrenuo glavu, to je Evu i upozorilo da se nalaze na javnome mjestu i da ih manje dis-K i fini gosti za drugim stolovima sigurno radoznalo promatraju. "Kvc, poimo", ree Alain i stavi novac na stol. Povede je is-l""d ruke i oni krenue ne dotaknuvi jelo. Ona mu je bez rijei il< "pustila da je izvede iz gostionice, na napuenu ulicu gdje su gnidani Dijona uivali u svjeem nonom zraku. Ali nije vidjela nikoga, bila je kao zaarana - djevojka koja je prvi put poljubila. Sve iz njezine prolosti odjednom se izgubilo; zaputila se mi opasno more fizikih elja, more ije je pogibeljne struje oprezno izbjegavala od prve noi kad je upoznala Alaina. live se ljuljala kao nikad u ivotu, jer su

dvije ae jakog crnog vina i pomanjkanje jela uinili svoje. Ulicom kao da su se kretale neke prikaze, gomila oko nje nalikovala je beivotnim uivarama. "elim te jo jednom poljubiti", u Eve sebe kako govori. elim... elim..." "To je nemogue, bilo bi smijeno", ree on poprilino grubo. "Ovdje ne moemo biti sami. Poimo u moj iznajmljeni stan, nije daleko. Imam dvije sobe, sve je savreno pristojno." Ona potvrdno kimnu bez rijei. Na asak joi je kroz glavu prola pomisao to bi na to rekle njezina majka, tetka ili Louise. Zatekla se u nepoznatom podruju, pomisli zaneseno, ali zatirr zaboravi na sve dok su hitali k Alainovu kazalinom prenoitu. Druga od dviju soba koje je Alain iznajmljivao kad je dolazio na gostovanje iz Pariza, bila je gotovo nakrcana viktorijanskim pokustvom, presvuenim tamnocrvenim barunom. Eve je sjela na iroku i gizdavu sofu, pokuavajui se ponaati kao da je dola nekome u posjet. Ali osjeala se kao da je pala s neba, preplaena i istovremeno zanesena, zahvaena radoznalou i boja-ljivou u isti mah. Alain je bacio eir i skinuo kaput, promatrajui posjetiteljicu na sofi s pomijeanim osjeajima erotskog uzbuenja i neodoljive zabave, jer Eve je jo uvijek nosila rukavice koje je i nesvjesno navukla kad su izili iz gostionice. Ali kad je sjeo pored 55 JUDITU KRAN17, nje i zagledao se u nje/ine oi, vidio je u njima, pored oitog straha i tvrdoglavu odlunost koja ju je dovela ovamo. Skide joj eir, rasplete kosu i rairi je po

njezinim ramenima. Skide joj rukavice i brzo raskopa nekoliko gornjih gumba na njezinoj bluzi. Ona je utjela, pa i onda kad se sagnuo i svukao joj cipele s visokim potpeticama i zailjenim vrkom, kad ju je obgrlio i poloio na sofu. Da nije ubrzano dahtala, pomislio bio da je sve to ne zanima. Sve do trenutka dok je nije poljubio. Strastvenom nevinou kojom je primila njegov poljubac bio je kao zapljusnut. Usnice su joj bile stisnute, ali ih je arko i nesuzdrano pritiskala uz njegove. Nije bilo dvojbe da je hlepila za poljupcima vie od iega na svijetu, ali je pritom bilo oito da u ljubljenju raspolae tek iskustvom djeteta. Eve je obujmila njegovu glavu tako vrsto da jednostavno nije mogao maknuti usne s njezina lica. Oi su joj bile vrsto zatvorene. Na plianoj sofi nali su se u takvu poloaju da bi bez sumnje pali s nje da su se makar malo pomaknuli. "Priekaj", doapnu joj Alain u trenutku kad ga je prestala ljubiti. On joj njeno odmaknu ruke, to je ona prihvatila nevoljko ali posluno. "Eve, pogledaj me." Ona poviri, nestrpljiva da se vrati poljupcima. eljela je ponovno zatvoriti oi i ustremiti se na njegove usne, koje su je doticale tako razliito od svega to je dosad iskusila, vrste i nabrekle, njene pa ipak tako snane. "Htio bih te nauiti kako se ljubi", proapta joj i jednim svojim prstom ocrta oblik njezinih usnica s toliko panje i osjeajnosti kao da je nekom vrelom olovkom izvlaio savren crte. Onda poe meu njezinim usnicama pomicati prst naprijed i natrag, ne pokuavajui ih namjerno razdvojiti, ali je, naizmjenino potiskujui

donju usnu prema dolje a gornju prema gore, malo-pomalo poputao njezin greviti stisak. "Sada", ree joj i nagnu se nad nju. "Ne mii se." Vrkom svog jezika ponovio je prethodne kretnje svoga prsta, ocrtava56 PO PONOVNOG SUSRETA jui dvaput, triput, oblik njezinih usana, dok se ona borila za duh vrsto obuhvaena njegovim rukama. Glavu nije mogla ni pomaknuti. On zatim ponovno poe vrkom svog jezika, uinivi ga vrstim koliko god je to mogao, poudno putovati lijevo i desno po njezinim usnicama, dok nije dospio do njihova spojita, osjetivi kako pomalo poputaju i njihovi mu se unutarnji rubovi otvaraju. Ponovno se vratio ljubljenjusvojim iskusnim ritmom, tako da je svaki sljedei poljubac bio novi mali prodor. Tek kad je u njegovim rukama zadrhtala u groznici nestrpljivosti, ponovno se prikradao; bile su to invazije tako kratke pa ipak toliko prodorne da je ona jecala od zanosa. "Daj da osjetim tvoj jezik", zapovjedi joj on. "elim ga u svojim ustima." "Ne! To ne mogu!" "Moe, pokuaj samo jednom. Pokazat u ti." Bio je ustrajan i ulazio u nju svojim jezikom sve dublje - ali polagano, paljivo, povlaei se im bi uao unutra, sve dok nije osjetio jedan njezin drhtaj koji mu je govorio da je stekla traenu hrabrost. Priinjao se kao da nije nita zapazio, a ona ga je ovaj put dotakla malo snanije nego as prije. On je i dalje nije primjeivao. Kad je Eve trei put uvukla jezik u njegova usta, on ga poe sisati kao da je to njezina bradavica. Alain je gorio od pohlepe, ali se drao strogo

na uzdi. Sada samo usta i jezik, govorio je sebi, zasad samo to, uvjeravao je sebe dok je divlja strast u njemu bujala. Jo prije jedan sat Eve se nije znala ljubiti. Sad je po nehotinim trzajima njezinih bokova shvatio da nema toga to s njom ne bi mogao uiniti veeras. Pomalo joj je poeo izmicati dok je ona bila obezna-njena od strasti koju nije shvaala kao strast, luda od pohlepe o kojoj nije nita znala, pohlepna u poudi koje jo nije bila svjesna. "Ne, Alaine", zavapi ona. "Ne odlazi..." "Priekaj malo, odmah se vraam." On nestade u svojoj spavaonici. Sigurno je sigurno, pomisli on dok je otkapao razrez 51 umnu krantj hlaii i izvlaio iz njcgii svoje golemo udo, uvijek na oprezu da ne odi- prenino do vrhunca. Stao je ispred umivaonika u uglu i poeo baratati rukom, imajui pre.d oima Evino jo nevieno tijelo. Za nekoliko asaka zavrio je i tako dobio priliku da uiva u potpunosti u onome to je sebi uskraivao toliko noi. Drui, on nasu malo vode iz vra, opra se i obrisa, ponovno zakopa razrez i vrati se u sobu gdje ga je ekala Eve, leei na sofi. On je njeno obujmi i poe ponovno ljubiti. Sada je mogao biti smireno njean, bio je zadovoljan svojim samosavlaiva-njem. Drugi put bit e sigurno bolje i trajat e mnogo dulje, to bi mu se dogaalo ak i sa enom koja je bila svjesna to ini. Zahvaljujui onim kratkim izlascima u drugu sobu stjecao je glas ljubavnika bez premca. Alain je spretnim i iskusnim prstima otkopao jo nekoliko gumba na Evinoj bluzi. Ubrzo su

bili svi raskopani i on je oslobodi pojasa, tijesno zavezanog oko struka. Dok ju je izmeu poljubaca pomalo razodijevao, leala je nepokretna u njegovim rukama. Neznanje, kao i vino to ga je popila, uinili su je nesposobnom da mu pomogne, ali joj nije bilo ni na kraj pameti da ga zaustavi. Nije ni slutila to bi on s njom mogao uiniti, no to god to bilo, znala je da je njezina sudbina u pokornosti. Eve je bila odvie skromna da bi spustila pogled na vlastito tijelo, no osjetila je da su joj grudi osloboene ipkastog rublja te da ih je sada pokrivala tek raskopana bluza. Kroz prozirnu tkaninu nazirale su se njezine otkrivene bradavice, koje su joj se podigle a da toga nije bila ni svjesna. Dok je sluala kako joj suknja i podsuknja ukaju dok su padale na pod, zatvorila je oi. Slijepo se potinjavala Alainu dok ju je on postupno liavao svega osim bluze, ne urei s polaganim otkrivanjem novih i udesnih dijelova njezina mladog tijela. Bio je sve uzbueniji, osjeajui kako mu raste pouda kojoj nije bilo kraja. uvao se da je prestane ljubiti, pripremajui je tako postupno za skidanje dijelova odjee. urba bi mu mogla oteti zadovolj58 DO PONOVNOG SUSRETA stvo, toga je bio potpuno svjestan, a Eve je bila toliko neobavi-jetena da su je poljupci mogli hipnotizirati. ak je zaboravila tla je u tim godinama golotinja bila zabranjena. Ostavio je na njoj bluzu jer je tako dobila na sigurnosti. I kroz nju je mogao jasno vidjeti njezine iznenaujue pune dojke s malim,

ruiastim, uzbudljivo ispupenim bradavicama koje su se probijale kroz raskopanu bluzu. Bila je savreno sazdana, .pomisli dok je oima otkrivao privlanu krivulju donjeg dijela njezina trbuha i plavkaste dlaice koje su prekrivale spoj meu vrstim i bujnim stegnima, meke i guste kovrave dlaice, sasvim po njegovu ukusu, jer on je volio da breuljak uitaka bude dobro pokriven. "Kako si lijepa, kako si lijepa", mrmljao je Alain. "Alaine", odvraala mu je ona aptom. "uti, nee te boljeti, obeavam ti. Dopusti da ti pokaem jer o tome ne zna nita... shvaam... samo dopusti da te volim." Alain je spustio pogled na njezina stegna. I nesvjesno, ona ih je stiskala na barunu sofe, trljajui jedno o drugo. Ne, ne smije joj dopustiti da nastavi ovako, pomisli, jer bi mogao biti lien svog uitka. "Lezi mirno, ljubavi", promrmlja on i dotaknu rukom jedno njezino stegno, kako bi shvatila to joj hoe rei. Ona se opusti i on vidje kako joj rumenilo oblijeva obraze. "Stvorena si za ljubav", priapnu joj. "Kako si mogla tako dugo ivjeti bez nje? Ne, ne govori nita... daj da ti pokaem." On isprui aku i poe punom rukom trljati njezine nabujale dojke, pazei da zastane samo asak na njezinim tvrdim bradavicama, drakajui ih lako prstima i uivajui u svojoj okrutno nametnutoj suzdrljivosti. Eve je jeknula svaki put kad bi je povukao za bradavicu. Ona to jo ne zna, pomisli Alain, ali ona eli da joj tu doem ustima. Jo ne zna. On navlai prste slinom i poe milovati te ruiaste tokice brzim potezima, bez prekida,

sve dok nije ponovno olakano spustio ruku na njezino stegno. "eli li da ti ljubim grudi?" proapta joj u uho. "Neu, ako ti to ne eli." Kad mu je ki59 jin nm kranl mnula u znak zbunjena i bespomona pristanka, on je gotovo oklijevajui sagnuo svoju tamnu glavu nad djeviansku put. Usnice su joj bile slatke, dojke jo slae, i kad bi jo mogao ostati u Dijonu, odgodio bi za jedan dan sljedei korak. Doveo bi ih ponovno oboje do novih vrhunaca. Ako se dulje zadri na njezinim bradavicama, znao je to, toliko bi se ukrutio da mu ne bi vie bilo odstupa. Jednom rukom Alain je podravao njezinu desnu dojku, tako da joj je bradavica mogla ostati zarobljena meu njegovim usnama, izloena uestalim napadima njegova palucava jezika. Prsti druge ruke kao da su putovali besciljno, od struka preko trbuha do poetka plaviastih dlaica meu nogama. Znao je da e biti toliko opinjena njegovim jezikom da nee shvatiti to radi njegova druga ruka: taj put prema donjem dijelu tijela morao je biti vrlo postupan. Mora se na to priviknuti, mora biti ukroena da to prihvati - ili bi jo uvijek mogla umaknuti, a uz toliku njezinu stidljivost propao bi i sav uitak. Sisao joj je dojku, sretan to je bradavica tako narasla i ukru-tila se, dok je druga ruka nehajno istraivala njenu kou iznad i ispod plaviastog trokuta, pomno pazei da ne dotakne same dlaice. U prvi mah, Eve je stisnula trbuh i miie stegna na dodir te paljive ruke, a zatim se i nevoljko uzvrpoljila. Ali odmah potom potpuno ju je obuzeo udan i udesan

osjeaj tople i opojne teine to ju je osjetila meu nogama, te vie nipoto ne bi uinila nita da navede Alaina na povlaenje ruke. Nije znala to on zapravo hoe, kakve su mu bile namjere, ali svaki put kad bi je dotaknuo dolo bi joj da razmakne bedra, pozivajui ga k sebi. Alain je sad obratio panju njezinoj lijevoj dojci, a novo i prodorno uzbuenje u drugoj bradavici posluilo je da odvrati panju od kretanja druge ruke, koja se pomicala tako lagano i polako doticala njezin breuljak, da bi postala svjesna to joj ini tek kad bi podigao ruku. Vrlo je vjeto ekao i cijele minute prije nego to bi je ponovno dotaknuo, podjednako lagano 60 DO PONOVNOG SUMI i i kao i prethodni put, ali uz znalaku preciznost koja mu je omoguila da u jednoj zapanjujuoj sekundi gurne najdui prst u samo sredite njezinih uzbuenja. Odmah potom povue prst, znajui da je obavio svoj zadatak, pa poeka dok se breuljak s kovravim dlaicama nije poeo pomicati prema gore, zahtijevajui jo. Prst je zatim opet dotaknu, dobivi nagradu u pojavi vlanosti, no ovaj put je ostao unutra malo dulje i protrljao je kao da je pitao za doputenje. On podie glavu s dojke. Oi su joj i dalje bile zatvorene, a usta otvorena, pa na asak pomisli da se zanesvijestila. "Neu to uiniti, ljubavi, ako ne eli", apnu joj. Ona ne ree nita, no on je dobro znao da je to dovoljan znak odobravanja, kao i da ga je izriito iskazala. On se ponovno zaputi dolje, razdvoji kovrice i po vrelini opet tono prepoznade mjesto meu nogama koje je hlepilo

za njegovim doticajem. Njeno je milovao, zadravajui sada kontakt izmeu njegovih prstiju i njezina mesa, dok su mu se prsti micali sve bre i bre poudno je promatrao njezino lice, kako je grizla usnice, kako je hvatala dah, kako se grila dok je stremila neemu, ni sama ne znajui emu. Sad je svih pet njegovih prstiju zahvatilo dragocjenu put htio je osjetiti svaki njezin drhtaj, svaki potres, svaki divlji i neobuzdani spoticaj u prvom gru djevice. Kad je napokon dosegnula trenutak o kojemu nije ni sanjala, kad je vrisnula njegovo ime, on gurnu svoj srednji prst duboko u nju - tako da zauvijek upamti tko joj je bio prvi gospodar i nikad ga ne zaboravi. To je bio posljednji uitak koji je elio za sebe. "Jules, za ime boje, mora mi pomoi", ree Alain, zgrabivi inspicijenta za ruku i povukavi ga u svoju garderobu. Htio je s njim razgovarati a da ih nitko ne prislukuje. "Stari prijatelju, u nevolji sam!" "to je posrijedi?" Jules jo nije vidio Alaina tako neuredna i neobrijana, niti se Alain ikad pojavljivao u kazalitu tako rano. 61 imuni kuantz "Za Krista, Jules, zato mi je dola luda zamisao da se okladim s tobom?" "Jesi li dobio ili izgubio?" "Ni jedno ni drugo odnosno oboje - nema tu nikakve razlike. Evo, uzmi taj prokleti novac. Moram prvim sljedeim vlakom iz Dijona u Pariz." "Smiri se, Alaine! Danas ima matineju i veernju predstavu, a kazalina druina naputa Dijon tek u ponedjeljak ujutro, to dobro zna.

Jo etiri dana mora biti ovdje." "Sve mi je to poznato, ali to ne mijenja nita. Moram odavde nestati, Jules, i to prije veeri. Opravdat e me pred upravom i pred Evom." "Kojeta! S djevojkom, to moda, ali to da radim s upravom! to im mogu rei? Nemoj biti lud, ti si ovdje zvijezda. Ne elim zbog tebe izgubiti posao. Sto se dogodilo? Silovao si je, zar ne?" "Ne, nisam je ni pritisnuo. Pripremio sam je za sve, kaem ti, pripremio do savrenstva. Ali zatim su je oblile suze i rekla mi je da me voli, da sam divan i sve to je eljela u ivotu. A onda mi je rekla tko je ona, zapravo. Otac joj je najpoznatiji lijenik u gradu - oni e me unititi, Jules, to su moni ljudi. Pred upravom e poeti vritati da je to bilo silovanje, tko zna kako bi sve svrilo? Silovanje, oni e to sigurno tako nazvati. ak i ti si na to pomislio asak prije. Ne bi nikad povjerovali da je na to pristala. Oh, Kriste! Jules, za ljubav nebesa, pomozi mi!" Inspicijent nevoljko sjede i pogleda prestraenog prijatelja. "Ti i tvoja djevica. A to si oekivao?" "Bio sam lud, Jules, to jo mogu rei? Otpremio sam je kui to sam mogao prije, tek to sam doznao u kakvoj sam nevolji. Jules, ako odavde smjesta ne nestanem, to e loe zavriti!" "Jesi li barem izmislio neku priu kojom bih te mogao opravdati?" upita ga Jules nakon to je asak razmiljao. "Cijelu no sam pokuavao dosjetiti se. Reci im da mi je majka iznenada umrla, da sam u kazalitu dobio brzojav i da 62

DO /V >VI\ SUSRETA m ga ti vidio vlastitim oima. Naravno, morao sam odmah otii na pokop. Uprava se protiv toga nee moi buniti. Majin pokop - to je sveta stvar. Reci im da u doi ponovno na posao im se vratite u Pariz. Evu samo obavijesti o smrti moje majke. Ona ne zna gdje ivim u Parizu. Ako te upita kako e me pronai, reci da nema pojma, da se u ovoj struci ljudi uvijek seljakaju. Objasni joj kako sam imao tek toliko vremena da joj poruim kako je nikad neu zaboraviti... da, to joj mora rei. Da u je se sjeati cijelog ivota, i vjeruj mi da hou!" "to ako se pojavi u parikom kazalitu?" "Nee, to je nemogue. Rekla mi je koliko je dobro uvana cijeli dan. Ona nema slobode, nad njom bdije pratiteljica - zamisli, pratiteljica! - kamo god krene. Znao sam da mi je lagala kad je priala da prodaje cipele, ali nisam mogao ni pomisliti..." "Alaine, mora odrati barem matineju. Sve do noi ionako nema vlaka za Pariz. Rei u upravi da je brzojav doao u vrijeme matineje i ja sam ti ga predao odmah nakon predstave." "to god ti rekao, Jules, ti si ipak pravi prijatelj. to bih bez tebe?" "Padni na koljena i moli za udo." Cio taj dan Eve je sjedila za glasovirom u majinu budoaru. Erotska uvstva opsjedala su je u valovima i ispunjala gotovo nepodnoljivo. Iscrple su je pomisli na ekstaze koje joj je podario Alain, a o kojima nije mogla ni sanjati. Jo nije potpuno razumijevala, ali bila je to oito jedina vana stvar u ivotu. Alain, Alain, Alain... dok ga ponovno ne ugleda, htjela je zubima trgati predmete,

trati i trati dok ne padne od umora, gristi usnice dok ne prokrvare... bilo je gotovo neizdrljivo ekati do veere! Izbjegavala je Louisu, svjesna da je ovaj iznimni dogaaj morao ostaviti traga na njezinu licu. Naposljetku je satima svirala na glasovir, odabirui one popularne napjeve koje je ula na ulici, ali nije ih ni pokuala pjevati jer je znala da bi joj to slomilo ivce. Nije zasvirala ni jednu Alainovu pjesmu, 63 JUHI ni KKAI jer ju je enja za njim toliko opsjedala da mplaila kako bi mogla poeti zavijati poput ivotinje. Nakon beskonanog ljetnog predveerja napokon je pao mrak. udnovato uznemirena Louise se odluila smiriti dobrim traem s kuharicom, pa je u svoju sobu krenula kasnije nego obino. Bilo je ve zamalo pola jedanaest kad je Eve uspjela za sobom zakljuati vrata u ulici Buffon i pojuriti prema Alca-zaru. Nije ni pokuala pokucati na Alainova vrata, nego je u sobu upala istom divljom hitnjom kojom je jurila ulicama. Nevelika prostorija bila je prazna, nigdje nije bilo ni njegove odjee. Upala je u drugu prostoriju, pomisli i vrati se u uski hodnik. Na obje strane ugledala je poznate garderobe, pored kojih je prolazila svake veeri, napuene ve poznatim joj izvoaima. "Jules!" doviknu Eve inspicijentu koji joj se pribliavao. "Gdje je Alain? Zato nije u svojoj garderobi?" "Otputovao je. Iznenada mu je umrla majka... brzojav je stigao poslije podneva. Morao je otii u Pariz na pokop - veeras nije mogao

nastupiti. Ostavio je poruku za vas." "Recite mi!" "Rekao je da vas nikad nee zaboraviti, da e vas pamtiti cijelog ivota." "To je sve? Zar nita vie?" "To je sve." Jules je izrazio aljenje. Ona nije bila prva ena koja je pjevaa poistovjetila s njegovim pjesmama, ali je sigurno meu njima bila najmlaa i najljepa. "Jules, gdje on ivi? Dajte mi njegovu adresu, molim vas, morate mi rei kako da ga pronaem!" "Ne znam... nikad mi to nije rekao. Nemam pojma." Eve se okrenu i izjuri iz kazalita, kreui se a da nije znala kako ni zato. Ubrzo je dola do ulice koja je vodila prema kolodvoru. Za nekoliko asaka nala se ispod goleme metalne rotonde, traei oajniki pogledom tablu na kojoj su bili ispisani 64 DO PONOVNOG Stim/iTA odlasci i dolasci vlakova. Znala je da se izmeu kasnog popod-neva i noi u Dijonu zaustavlja samo jedan pariki vlak. "Vlak za Pariz?" upita ona preklinjui nosaa koji joj je pojurio u susret. "etvrti peron. Ali pourite, vlak tek to nije krenuo", doviknu joj on. Eve pojuri prema dugom peronu gdje je vlak jo stajao i uskoi u posljednji vagon. Kad se jednom nala unutra, pokuala je povratiti dah. Zaula se zvidaljka i vlak je krenuo hvatajui brzinu. Tek kad je poeo sigurno soptati kroz Tranchee des Perrieres na rubu grada, smogla je dovoljno snage da pone potragu du vlaka. Pronala je Alaina u vagonu drugog razreda, daleko na poetku kompozicije. Stajao je u

hodniku, s rukama u depovima i pognute glave, promatrajui mrano tranice pored kojih je vlak promicao. Cim ga je prepoznala pojurila je prema njemu, dok ju je ljuljanje vagona bacalo s jedne na drugu stranu hodnika. Eve se napokon uhvati za Alaina kako ne bi pala. Reagirao je estoko. "Poludjela si!" On odgurnu njezine ruke. "Hvala Bogu da sam te pronala!" "Sii e s vlaka ve na sljedeoj postaji!" "Ne, nikad te neu ostaviti!" "Mora! Tvoja obitelj..." "Kakve veze oni imaju s nama? Nitko me nee odvojiti od tebe." "Ti nita ne razumije" presijee je on grubo. "Ja nisam ovjek za enidbu. Nikad se neu smiriti." "Jesam li ti to govorila o braku? Jednu jedinu rije?" "Nisi, ali si na to mislila. Zar ti se ini da ne poznajem ene?" "Prezirem brak, prezirem sve u vezi s njim", ree mu Eve istino, a divlji ar u njezinim oima, ponositi i samosvjesni pokret 65 JUDITU KRANTZ DO PONOVNOG SUSRHTA glave, njezina neukrotivost i nepokornost - sve mu je to potvrivalo da ona govori ono to misli. "Zna li itko da si me slijedila?" upita je, odjednom zanesen uzbudljivim sjeanjem na njezino tijelo. "Nitko. Nitko iz mog svijeta ne zna da ti postoji." "U tom sluaju - odluka je tvoja." On prekrati raspravu i privue je k sebi. Bila mu je odvie potrebna da bi je sad ostavio,

pogotovo kad je pomislio na nedovren posao to ga je oekivao. Glava 3 66 I rvo Evino pismo prispjelo je samilosno ve dva dana nakon njezina odlaska. Premda je bilo adresirano na roditelje, izbezumljena Louise smjesta ga je otvorila. No u njemu je bilo reeno tek toliko da je sigurna, sretna do nevjerice i da - po vlastitim neuvjerljivim rijeima - ivi s ovjekom kojega ljubi. Sobarica, odvie prestravljena da ikom drugom u kuanstvu zucne o katastrofi, odjurila je na potu da poalje brzojav Coudertovima u Deauville, priopivi im tek toliko da shvate kako , moraju hitno krenuti kui. , "Louise, ti pokvareni stvore", izderala se gospoda Coudert na nju im su doputovali. "Reci mi sve to zna, ili u te strpati u zatvor!" "Chantal, smiri se!" prekinuo ju je nestrpljivo doktor Coudert. "Na tri mjesta u ovom pismu naglaeno je kako Louise ni o emu nema pojma, Eve izjavljuje da je lagala Louisi i da Louise nije ni za to kriva." Njegova ena jo nije shvatila da im je, bez obzira na to to Loiuse zna ili ne zna, prijeko potrebna njezina pomo kako bi se tajna sauvala dok se Eve ne vrati doma. "Louise, sada dobro promisli", obrati joj se doktor Coudert. "Kakav je to ovjek s kojim je Eve pobjegla? Nee biti kanjena ako nam to kae, obeavam ti, ali moramo pronai Evu 67 nn>rm kkant/. prije nego to joj se dogodi neko zlo. Molim

te, Louise, reci nam kako se Eve upoznala s tim ovjekom, kad si je vidjela da s njim razgovara? Kako on izgleda?... Ispriaj nam sve to si zapamtila o njemu." "S gospoicom Evom nikad nije razgovarao nepoznat ovjek. Kunem se Djevicom Marijom. Nikad nije bila nasamo s mukarcem osim kad se ila ispovjediti, a i laa sam redovito bila u blizini, kao i gospoica Helene prije mene. Sa mnom nikad nije razgovarala o mukarcima, niti me pitala to se s djevojkama dogaa kad se udaju - jedino mi je napominjala da se ne eli udati, nikad." Louise je briznula u pla, sjeajui se njihovih etnji gradskim vrtom prije samo nekoliko mjeseci, onih prvih hladnih proljetnih dana. "Ona ne zna nita, priseem." "Nita." Chantal Coudert prijezimo otpuhnu. "Pogledaj ovo pismo! Pobjegla je s nekim mukarcem! Posrijedi je ili jedno ili drugo. Ne moe biti oboje.": "Molim te, Chantal, smiri se." Doktor Coudert uzeo ju je vrsto za ruku. "Bude 1 sree, Eve e biti kod kue za dan ili dva. To je neka vrsta ludila, problem adolescenata kakvom su sklone djevojke njezine dobi. Kad se vrati doznat emo to se dogodilo, ali prije ne. U meuvremenu, dok se ne vrati, bitno je da nitko ne zna nita osim nas troje. Louise, slua me pozorno?" "Da, gospodine." "Louise, objasnit e kuharici da je gospoica Eve bolesna i da ja mislim kako su posrijedi zaunjad. Strogo u naredili da nitko od ostale posluge ne smije u njezinu sobu. Rei e im da je ona u karanteni Samo ti e joj odnositi hranu - samo juhu i kruh s medom. Nee imati apetita. Ja u je pohoditi u sobi etiri do pet

puta na dan. Ako itko od posluge otkrije istinu, odmah u te otpustiti, bez ikakve preporuke, a pobrinut u se da nikad ne dobije drugi posao u Dijonu. Jesi li razumjela?" "Da, gospodine.": "Chantal, ako se zbog bilo kojeg razloga Eve ne vrati prije IX) PONOVNOG SUSRETA nego Sto Marie-France otputuje iz Deauvillea u Pariz, zamolit cTjno je da odmah doe ovamo. Potreban nam je njezin savjet. A onda, ako doe do toga, trebat e nam i njezina pomo." "Na to misli, Didier?" O emu to govori... kakva pomo?" "Pomilja li da jedan doktor ne zna to se dogaa na ovom svijetu, draga moja? Eve nee biti piva djevojka koja je provela nekoliko mjeseci izvan Dijona, a kad se bude vratila, bit e sigurno mudrija." "Moj Boe, kako moe govoriti o svojoj keri tako bezosjeajno? Kako se odvauje govoriti o mjesecima, Didier?" "Pokuavam biti razuman, a savjetujem isto i tebi Budemo li dalekovidni izbjei emo skandal, a to je, nakon Evina povratka kui, najvanije od svega. Jednoga e nam dana na tome biti zahvalna, vidjet e. A sada, Louise, poi u svoju sobu i prestani jecati Umij lice i promijeni pregau. Kao to si ula, to su samo zaunjad, a ne propast svijeta." Govorei to, Coudert je uvjeravao i sebe a ne samo sobaricu. Istoga dana kad je barunica de Courtizot doputovala u Dijon iz Pariza, prispjelo je drugo pismo. Frankirano je u Parizu i priopavalo im je neto vie od onoga to je bilo reeno u prvome. Eve ga je poslala s namjerom

da utjei roditelje i uvjeri ih kako joj je dobro - znala je to bi se dogodilo kad bi otkrili njezino "Proitaj ovo, Marie-France", ree joj doktor Coudert mrano. "Red mi to o tome misli." "Mogli biste unajmiti detektive", ree barunica nakon to je proitala onih nekoliko redaka, "ali dvojim da bi joj uli u trag. Nema za to izgleda, Pariz je golem." "Upravo to sam i ja mislio. Unajmit u ih, ali nemam velike nade." "Sto nam je raditi?" Chantal Coudert zajecala je u oaju. "Ako se Eve ne vrati do kraja sljedeeg tjedna, neu vie moi glumiti da ima zaunjake. Ne traju toliko dugo. Marie-France morat e ostati ovdje dok se Eve ne bude osjeala bolje, a 68 69 umnu kkantz onda cr nas uvjeriti kako hi bilo lijepo da povede svoju neakinju u Pariz. Louise e pripremiti Evinu prtljagu i njih dvije e otputovati, neoekivano i ne pozdravivvi se ni sa kim osim s tobom, Chantal. Ja u ih odvesti do kolodvora, na noni vlak." "A zatim, Didier?" upita ga Marie-France. "A zatim, dok se ne vrati ovamo, Eve e biti s tobom u Parizu. Sto bi bilo normalnije? Nitko od naih prijatelja nee biti zauen kad im to tako objasnimo. Eve e se oporaviti, to emo sa zadovoljstvom priopiti prijateljima, i uskoro e joj biti tako dobro da e moi uivati u ljepotama Pariza, sve dok joj budemo doputali da ivi po tvojim nadzorom, dok... pa, dok se ne vrati kui, to mora, prije ili kasnije.

"to te ini toliko sigurnim?" upita ga njegova ena. "Mislim da je ovjek koji je pobjegao s djevojkom poput Eve tako lo, da e to i ona sama uvidjeti. Ili e se od nje umoriti. Pripazi to ti kaem: na osnovi svega to sam doznao kao dugogodinji lijenik, ona e se vratiti onamo kamo pripada im joj ivot postane teak. Naposljetku, Eve nema novca, ne moe zaraivati, niti se u to razumije niti ima neki zanat. Ona je jo uvijek dijete. Vratit e se, i to s netaknutim ugledom ako budemo znali igrati svoje uloge. Bit emo za to tebi obvezni, Marie-France." "Oh, dragi moj, to nije nita. Uinit u sve to je mogue. Jadna mala Eve... neprekidno sam mislila da ste s njom odvie strogi, Chantal, ali bila sam u krivu. Sada shvaam da ne moete biti prestrogi. Zahvaljujem Bogu to nemam djece, to je sve to mogu rei." Proslavljajui priliku koja joj se pruila da ljenari, Eve se isprui pod platnenom plahtom i zajea od silne ugode. Pospano se osvrnula za Alainom, iako je ve po jakosti suneva svjetla mogla zakljuiti da je opet prespavala trenutak kad se on digao i otiao na pokus. Kasno ustajanje jo uvijek je Evi bila silna novost. Ritam njezinih dana u Parizu bio je potpuno razliit od onih u Dijonu, kao to 70 DO PONOVNOG SUSRHTA jr i novosteena svijest o mogunostima njezina tijela bila razliita u iiNporedbi s danima kad se morala zadovoljiti partijom tenisa. live je postala robinjom seksualne strasti za Alainom. Premda je u mnogo emu on bio sebian, tono je znao kako treba poticali prohtjeve

jedne neiskusne djevojke - a to je umijee koje je malo ljudi htjelo dotjerivati ili usavravati. Jednu no za drugom, on je vodio Evu putem erotskih spoznaja kojih nisu bile svjesne ni mnoge kurtizane. Bili su prvi dani listopada. Mjesec u kojem su se eznutljivosti i mirisi ljeta i dalje probijali s toplim zapusima do prozora; osunanim danima slijedile su noi u kojima se jesen tek nasluivala. Bio je to blaen, plahovit i ljubavniki listopad koji se priinjao kao da bi mogao potrajati do proljea - posljednji listopad Belle Epoque. Eve je zamalo ponovno zaspala, no im je sklopila oi prisjetila se da je obeala zajedniki doruak jednoj novoj prijateljici, ili nekom tko bi joj mogao postati prijateljicom. ivjela je u stanu s druge strane istog kata, a zvala se Vivianne de Biron. Alainu se takav izbor imena uinio dobrim, ne odvie aristokratski nadmenim. Jedva da je ikad ijedna ena iz varijetea upotrebljavala autentino vlastito ime. Tako je i Eve postala poznata kao gospoica Laforet, jer je uostalom dobro znala da e je roditelji pokuati pronai. Zijevnuvi, skliznula je iz velikog kreveta i stavila na sebe kuni ogrta od meke tkanine. Dok se prala i dotjerivala, poela je dolaziti do zakljuka da se osjea udobno u svojoj novoj koi, ne vie kao pilence koje je upravo tog trena izilo iz ljuske. Do Alainova malog stana na petom katu neke sporedne ulice uz Boulevard des Capucins, dakle u susjedstvu Offenbacha i Mi-stinguette, dolazilo se nepouzdanim dizalom. Neupadljivo ali prikladno namjeten, stan je imao salon,

spavaonicu, kuhinju, kupaonicu i mali polukruni prostor za jelo u koji je Alain smjestio glasovir. Iz salona se kroz visoke francuske prozore izlazilo na nevelik balkon koji je ubrzo postao Evino omiljeno mjesto 71 nmrni krant/. boravka, pa je na njemu uivala i u jutarnjem, debelim slojem maslaca namazanom kruhu i kavi koju je Alain ve ranije priredio. Ponekad bi se zagledala u ruiaste oblake to su dolazili nad Pariz s otvorenih nebesa He de Francea, ili bi promatrala kako se kasno popodne, boje marelice, zaodijeva u ljubiasto. No esto bi Eve sjedala za glasovir te satima svirala i pjevala. Glazba je bila jedina od njezinih spona s prolou koju je htjela sauvati, iako je redovito svakog tjedna pisala roditeljima. I da su na nju bili toliko ljutiti da ne bi htjeli pogledati pismo, pomiljala je da e ih ve pogled na njezin rukopis uvjeriti da je iva. Evine domae dunosti bile su beznaajne. istaica koja je ve godinama radila za Alaina dolazila je svako popodne pospremiti krevete i oistiti stan, prihvaajui Evinu nazonost uljudnim naklonom koji nije davao poticaja razgovoru. Evina jedina briga bila je izbor neke od sjajno skrojenih koulja koje je Alain naruivao kod Charveta u Rue de k Paix, kao i to da mu priredi neko od britanskih odijela s prslukom, nabavljenih u magazinu "Old England" na Boulevardu de la Maddeine, kako bi se mogao prikladno odjenuti prije odlaska na predstavu. Svaki drugi dan odnosila je njegove skupocjene koulje na pranje i glaanje, jer je Alain davao veliku vanost svojoj strogoj eleganciji.

Objanjavao je Evi kako se eli izdvajati iz gomile time kako se odijeva, to je Snio jo u vrijeme dok je bio statist u Moulin Rougeu. Tada, prije pet godina, kupio je dvije pjesme u glazbenoj radionici Delormela i Gamiera, i nakon svoje prve audicije dobio je malu ulogu u nekoj kavani gdje su nastupali pjevai. Eve se nije mogla nasluati pojedinosti o njegovu poslovnom usponu. Svaku novost koju bi joj ispriao ona je proimala osjeajem prve ljubavi, koji je nemogue opisati kao i miris gardenije. Sve to, ma koliko banalno, bilo je za nju dragocjeno i svemu tome davala je neki dublji smisao. "Old England" i Charvet njoj nisu bili tek nazivi trgovina, nego pojmovi to su odjekivali romancom i tajanstvom. 72 IX) PUN(WNOC; SUSRETA Kvc nije poznavala nikoga u Parizu. Alainovi dani bili su uglavnom ispunjeni pokusima, predstavama i rastronim zabavljanjem, to je bilo prijeko potrebno ako je elio uspijevati u svom zanatu. Eve mu se pridruivala tek nakon predstave, a brojni njegovi prijatelji prihvaali su je ne pokazujui nikakvo iznenaenje. Ona je jednostavno bila Alainova nova djevojka, mala Madeleine, ljupka lutkica, privlana, iako odvie tiha i stidljiva. To je bilo sve to su htjeli ili trebali znati o njoj, shvaala je prirodno i sama, jer je bilo oito da ne pripada njihovu svijetu, premda im je inila drutvo u nonim terevenkama po bunim kavanama i pivnicama, gdje je prisno prijateljstvo bilo vanije od ozbiljnih razgovora. Iako je dane provodila sama, Eve se nikad nije osjeala osamljenom. Dolje, na ulici, tekao je

ivot velikih bulevara, gdje su zapravo ivjeli svi oni koji su nastupali po varijeteima. Istraivala je taj vanjski svijet irokih ulica, pomalo i pieui du plonika u sinkopiranim ritmovima koji su doli iz Amerike - maxixe, bunny hug i turkej trot - i gotovo istisnuli tango. Jo se nije usuivala popiti kavu na terasi kavane premda je za tim eznula, jer bi pojava mlade ene koja sjedi sama na javnom mjestu, upozoravao ju je Alain, mogla biti krivo shvaena. A nije se usuivala ni napustiti svoju etvrt radi etnje po Rue de la Pais, po Elizej-skim poljima ili po bilo kojoj od onih elegantnih promenada, jer se plaila da bi mogla naletjeti na tetku Marie-France. Uostalom, poznate ene ne etaju danju velikim bulevarima, toga je mogla biti svjesna. Ve se pribliilo podne i Eve je zastala pred ormarom s njezinom novom garderobom, pokuavajui se odluiti hoe li danas odjenuti svoj najbolji jesenski kostim. Dosad ga je samo isprobavala u privatnosti spavaonice. Jo se nije navikla na nove sputavajue suknje, koje su se suavale odozgo nadolje. Da bi se u njima uope moglo hodati, te su suknje imale visok postrani prorez, pokazujui "tango cipele" s vezicama. Koliko god je to bilo naporno djevojci navikloj na iroke edwardijanske suknje, 73 IIIDITII KKANTZ live je bila ludo sretna i/f.Iedom odrasle osobe to joj ga je davala ta suknja i odgovarajua plisirana tunika, koju je opet pole rivao kockasti bolero ogrta s mekanim ovratnikom oko golog vrata, koji joj je davao silan osjeaj slobode nakon to je odrasla u

visokim i krutim ovratnicima. Odjenut e ivahno zeleni kostim ma kako dan bio topao, odlui napokon, jer Vivianne de Biron ima po Evinoj procjeni trideset pet i odisala je vrhunskom parikom elegancijom. Evi je bila potrebna sigurnost koju su joj davale njezine nove haljine, jer e ovo biti prvi put otkako je pobjegla iz Dijona da se sastaje s nekim tko nije Alain. Eve je tom prilikom bila oduevljenija nego to je to shvaala. Alain joj je davao dovoljno novca da bude lijepo odjevena pred njegovim prijateljima, nije zahtijevao od nje da obavlja kuanske poslove, ali kad bi ujutro otiao na pokus nove predstave, ona je za nj prestajala postojati. U Evinu neuobiajenom ivotu punom ljenarenja, sve njezine misli vrtjele su se oko njega. Sa svoje strane Alain Marais bio je zadovoljan Evom, vie nego zadovoljan. Jo je mnogo toga trebala nauiti prije nego to postane iskusnom ljubavnicom, a on je upravo to elio. Kao to se esto dogaalo, tek tada e je se zasititi. Vivianne de Biron roena je kao Jeanne Sans, u tmurnom predgrau Nantesa gdje je ivio nii srednji sloj. Zahvaljujui svome savrenom tijelu dobila je prvu audiciju u jednom varijeteu, te je, iako se odmah pokazalo da ne zna drati takt s orkestrom, hodala samosvjesno kao carica. Dvadeset godina nosila je teke i napirlitane kostime ougerla veliajnom uzvienou i nekom neodredivom zavodljivou. Dobro je znala da je u svijetu varijetea ona s ostalim ougerlama bila isto to i navodni maharadini slonovi majestetina, nekorisna ali neizbjena. Bila je ponosna na injenicu to je kao ougerla

"prodavala salatu" kao bilo koja njezina kolegica, zapravo mnogo bolje od veine njih. Sada, ve pet godina u asnoj mirovini, Vivianne de Biron po74 DO PONOVNOG SUSRHTA stigla je jedan od triju ciljeva svakog veterana u njezinu zanatu. Nije postala zvijezda (o tome nije moglo biti ni govora), nije postala suprugom nekog uglednog mukarca (za im nikad nije teila), ali je, ipak, stekla dva sredovjena, ne odvie zahtjevna, protektora. Zahvaljujui njihovim savjetima mogla je izvrsno iskoristiti svoje raskone ari. Prihod joj je bio vie nego dostatan za miran, povuen ali i ivot u obilju, u sreditu upravo onog parikog predjela gdje je oduvijek nastojala obitavati. Varijete, dugo vremena Viviannin jedini svijet, bio je njezin glavni interes, pa nikad nije proputala vidjeti nekog novog glumca ili novu revue a spectacle. Njezino poznavanje ivota bilo je golemo, jer se njezin bistri duh nije inae imao ime baviti tijekom tisua i tisua sati provedenih iza kulisa. U etrdeset petoj godini poela se baviti vlastitom budunou, koja e otpoeti moda za pet godina, kad se bude morala rastati od svojih protektora i ivjeti dalje spokojno sedam dana u tjednu. U meuvremenu, njezinu je radoznalost pobudila mlada ena koja se doselila u stan tik do njezina. Bila je toliko razliita od svih prethodnih Alainovih ljubavnica. Istovremeno istanana i lijepa, prostoduna ali s vrlo jasnom samosvijeu -unato tome to je podrijetlom oito bila provincijalka.

"Kako vam se dopada Pariz, Madame?" upita ona Evu kad su poele dorukovati u Cafe de la Paix, kavani s velikom i raskonom dvoranom ije bi blijedozelene boiseries i oslikani strop sigurno zadovoljili i ukus markize de Pompadour. "To je najljepi grad na svijetu. Silno mi je drag!" Evine su se obrve podigle u aru. Vivianne je pozorno promotrila svoju novu susjedu. Eve je bila odjevena po posljednjoj modi. Na svakom od njezinih obraza nalazila se kovra koja je upravo ula u modu, no sveukupno iskustvo uvjeravalo ju je da je elegantna Madeleine Lafo-ret neiskusna kao da je prodavaica pilia na trnici. Ako je ona bila "Madame", kakvo je oslovljavanje zahtijevala uljudnost, 15 JUDITU KKANTZ IX) PONOVNOG SUSRETA onda je i Vivianne bila majka mnogo djece. Pa ipak... pa ipak., bilo je neto u vezi s glazbom. "Uivala sam vas sluali kako pjevate, Madame, vie nego to mogu i izrei" "Kako pjevam?" "Vi i ne znate da vas mogu uli u svojoj kuhinji." "Ne, nemam o tome pojma." Eve je bila zbunjena. "Mistik sam, zapravo bila sam sigurna da neu nikom smffari, da su zidovi dovoljno debeli. Zao mi je, mota da ste zbog toga izhidjeli, ali mi je drago to ste mi to rekli." Ispriavala se, duboko pogoena. Doznati da je neka nepoznata osoba, koja je jamano eljela kuhati svoj ruak u miru, morala sluati njezino izvoenje popularnih napjeva koje je pokupila

po ulici - to ju je toliko oneraspoloilo da jednostavno nije znala to na to rei. "Takvi su zidovi u ovim najamnim zgradurinarna. Redovito moete uli susjede, ali uvjeravam vas da mi nita od onoga to sam ula nije priinilo takvo zadovoljstvo. A ula sam esto i gospodina Manrisa, u njegovim privatnim izvedbama.": "No niste mu nikad nita rekli?" upita Eve. "Naravno, ne. On mora uvjebavati svoje nove pjesme, to je sasvim razumljivo. Divim se njegovu glasu. Vi, Madame, niste profesionalka, u to sam sigurna." "Ne, naravno da nisam, Madame de Biron. Svatko to moe zakljuiti po tome kako pjevam, zar ne?" "Uope ne. To sam naslutila po tome to nisam nikad za vas ula, a ja bih sigurno znala da ste profesionalka. Znala bi za vas i cijela Francuska. Sve to se dogaa u ivotu varijetea poznato mi je. Danas nemam razonode. Varijete mi je bio ivot, sad mi je tek razonoda, ali i strast, ako hoete, i nema boljeg poznavatelja od mene." "Znala bi cijela Francuska? Kako ste na to doli?" "AH to je oito! Morate shvatiti da je va glas aroban - i vie od toga. A vaa izvedba! Pjesmicama, koje sam bezbroj puta ve 76 i ula, vi ste mi izmamili suze na oL Ja valjda trs am prva koja vam to kaem." Evi je to ipak bio prvi otvoreni i nesuzdrani kompliment. Mrzovoljni profesor Dutour nikad s njom nije bio posve zadovoljan, a majka je zamiljala njezin glas tek kao damski

instrument, koristan radi stvaranja dobrog dojma. Nije znala kako odgovoriti na te pohvale. Videl to, Viviaime de Biron je promijenila temu. "Jeste li dosad posjetili mnogo varijetea, Madame Laforet?" upita ona. "Ne, naalost", objasni Eve. "Vidite, gospodin Marais nastupa u Rivijeri svake noi osim nedjelje, a ja ne bih voljela odlaziti u varijete sama. Postupam li glupo?" "Naprotiv, to je pametno. AK, to mislite o matinejama?" "Nisu mi pale na um." "Kada dobijem ulaznice - znate, uprava mi redovno daje besplatne ulaznice - biste li voljeli poi sa mnom?" "Oh, da. molim vas. Toliko bih u tom uivala, Madame de Biron. udno, kad sam tek upoznala gospodina Maraisa drala sam sasvim prirodnim da ga gledam iza kulisa, ali sada, nekako, mislim kako nije u redu visjeti ondje dok on nastupa. Nije mi tamo mjesto - ali... mislim da mi to nedostaje." Eve je to tuno priznala. "Tono znam to hoete rei", dodade Vivianne. Jednom davno i ona je voljela nekog mladog pjevaa. Neka slomi ruku, neka razbije nos, neka dobije nepodnoljiv svrab, ali neka joj se takvo to vie nikad ne dogodi! Isprva raj, pa oluje, i napokon konano, gorko razoaranje. Tako se Eve poela uvoditi u svijet prvorazrednih varijetea. Kad je 1858. godine podignut raskoni Eldorado, bio je to prvi pravi teatar koji e odmijeniti kavane s pjevanjem, onu jedinstvenu francusku mjeavinu pjesme i pia, za to su obine kavane postale premale. Eve i Vivianne de Biron prele su uskoro na "ti": iskusna ena vodila je djevojku u La Scaki i Va-riete, u Bobino i Casmo de Pari.

Pri tome je uho opinjene dje77 JUDITU KHANTZ vojke upijalo iskustva ene koja se tim poslom bavila dvadeset p.odina. "A sada da ti ispriam o Dranemu. Malo je pjevaa koji me mogu tako nasmijati kao on. On moe sam napuniti cijeli teatar iako nije vrijedan pogleda, zar ne, s onim golemim kaljaama i smijenim malim eirom, obojenim zlatno. On ga naziva Pou-poute i nema tog novca u Parizu za koji bi ga prodao. Jesi li zapazila kako on pjeva bez i najmanje geste, zatvorenih oiju i bez rua na nosu ili obrazima - on je izumio taj nain i nitko to nije inio nikad bolje, iako su ga oponaali godinama. Dranem, Polin i Mayol, to su tri velika originala, draga moja, oponaani od tisua mladih pjevaa. Polin nema pojma o publicitetu. Obiavao je rei: "Tajna uspjeha je u tome da se izie s pozornice pet minuta prije nego to to zaeli publika." I tako on odlazi kui svake veeri rano, kao da je potanski inovnik, pa o njemu nema ni rijei u novinama. Uvjerena sam da zbog toga zarauje manje novaca od onih koji nemaju ni pola njegova dara. A to se tie Mayola, onoga golemog ruiastog stvorenja, bio bi popularniji kad bi volio ene a ne mukarce ene u gledalitu odmah pogaaju da on ne pjeva njima. Pogledaj treu djevojku s lijeve strane, onu s grimiznim perjem i riom kosom. Juer mi je netko priapnuo da je ve etvrti mjesec trudna sa svojim impresarijem, ali njezin je trbuh ravan poput daske. I to je dokaz kako ne treba vjerovati traevima. Koliko shvaam, ti cijeni Maxa Dearleva. Oboavam ga, uvijek sam ga zvala

"moj stari Max": on je bio prvi komini pjeva koji je prestao mazati lice kao da je klaun ili nositi aljivu odjeu -zamisli kakvu je senzaciju izazvao! Komini pjeva koji je ehic, a uz to i dobro plee, to drugi ne umiju. Sve su ene lude za njim, a on ih voli zamalo jednako kao konje. Voljela bih kad bih imala sav onaj novac to ga je on izgubio na konjskim utrkama." Eve je kao zaarana sluala svaku rije Vivianninih opaski. Nije ju zanosilo samo njezino poznavanje ljudi, nego su i nove 78 DO PONOVE >(: SUSRETA mogunosti ljudskog ponaanja, to su ih otkrivale rijei iskusnije ene, privlaile Evinu pozornost. Trudna sa svojim impresarijem, mukarac koji voli mukarce, gubici na konjskim utrkama - bi li itko iz svijeta varijetea mogao podnijeti bezbojan ivot kakav je ona dosad imala? "Pogledaj mladog Chevaliera", ree joj Vivianne. "Nadahnjivao se po mom miljenju Dearlvjem, ali otad je silno napredovao. Jesi li ikad ula to ga je gurnulo u prvi plan? On i Mistin-y,uett izveli su ples La Valse Renversante - skakali su preko cijele scene i zavrili umotani zajedno u jedan sag. Naravno, jedno je vodilo drugome, i on je postao njezin ljubavnik. Pogledaj, Ma-elcine! Sljedea je na rasporedu Viviane Romance. Jo uvijek! mislim da je svoje ime uzela od mene. Odvana je to ena, rekla bih. Usudila se potui s Mistinguettom, nakon to ju je ova oglobila zato to se smijala tijekom jedne velike scene. Rekla je Missi da ona nije nita drugo doli njezina baka i da e jednog dana plesati na

njezinu grobu. Za to je dobila dobru pljusku, pa su ih dva mukarca jedva razdvojila. Voljela bih da sam to mogla vidjeti! Sljedei tjedan otii emo vidjeti Polaire sigurno si ula kakav ima struk. Nisi? Tako je uzak da ga moe opasati mukim ovratnikom irokim svega etrdeset centimetara. Za moj ukus ima prevelik nos i pretamnu kou, podsjea me na kakva malog Arapina. Ali divim se njezinim oima. Gotovo zastrauju svojom veliinom. Zamisli, kad je bila na turneji po Americi imali su smjelosti da je najavljuju kao "najruniju enu na svijetu". Oni aavi Amerikanci zahtijevali su nakon predstave povrat novca! U istoj je predstavi s Paulettom Darty. Ona je prava ljepotica, ako mene pita. Obilata gdje treba biti obilata, i ruiasta gdje je tome mjesto. Zovu je "kraljicom polaganog waltza", i to ne bez razloga. Pronala je pravog Beanina Rodolpha Bergera da joj pie glazbu - nimalo bedasto, zar ne?" "Vivianne, pitala sam se", prekide je Eve, "bi li teko dobila ulaznice za Olvmpiju. Umirem od elje da odem tamo." 79 JUDITI I KRANT/ "eli li vidjeti Polaire?" "Naravno, ali toliko sam itala o novoj predstavi u Olvmpiji Sestre Dotly, pa Vemon, pa Irene aste i Al Jolson! U svim novinama pie da jo nije bilo tako uspjene predstave. Zar ih ne bi i ti eljela vidjeti?" "Pa to, to je gomila novih Amerikanaca i nita vie. Moj nekadanji gazda Jacques Charles otiao je na Broadway i unajmio ondje svakoga koga je uspio pronai. Nije glupo, priznajem ti to, ali nije od njega osobito patriotski. to

se mene tie, ja u to bojkotirati Mene nee onamo odvui", namrtik se Vlvianne.. i time je tema skinuta s dnevnog reda. Eve je ipak odluila otii u Olvmpiju, bez obzira na Vivianne, a ve je bua dovoljno samostalna da moe otii sama na predstave. Bio je kraj studenoga, i blagi, njeni dani listopada odstupili su pred neobino hladnom i mokrom jeseni No Eve je imala novi debeli ogrta, golemi muf i krznenu kapu, u emu se mogla odvaiti na hladnou. Alain je dobio neto novca na kartama, pa je bio dareljiviji nego inae. Mije se usudila pitati ga kofiko je dobio, jer oa nije volio radoznalost te vrste, ali sudei po tome kako je svakom prijatelju plaao ostrige i ampanjac, bit e da svota nije bik mak. Sada, kad su pokusi za novu predstavu zavreni, Alain je sva svoja slobodna popodneva provodio kartajui Eve je to shvatila, ali je pomisao brzo potisnula u zaborav. Qn je uostalom radio tako naporno, da je zasluivao svaku razonodu. Eve je sebe u to uvjeravak dok se odijevak za odlazak na matineju. Vivianne je trebak doi bez obzira na svoj patriotizam, pomisli Eve kad se zavjesa i deseti put dignuk nakon nastupa Irene Castle. Kako je mogk propustiti tako neto! Tu lehijavu graciju, taj svjei arm! Evu su ruke zaboljele od pljeskanja, ali je jo morala odsluati posljednju toku u kojoj je nastupao neki pjeva Fragson. Spominjui bezbroj zvijezda, Vivianne nije o njemu rekla ni rijei, premda je sada publika u dvorani uutjek, to se obino 80 / H) PONOVNOG SUSRhTA

dogaalo kad je slijedio nastup nekog ljubimca, koji od publike nije mogao oekivati nita drugo osim oboavanja. Zavjesa se podigla ispred potpuno tamne pozornice, a zatim je snaan re-I lektor upozorio na figuru visoka i tamnokosa mukarca u tamnom engleskom odijelu, s visokom ukrobljenom ogrlicom i lancem od ure koji se jedva zapaao pod vorom njegove zagasite kravate. im je sjeo za glasovir i poeo prebirati prve note skladbe Folie publika ga je prekinula gromoglasnim pljeskom, koji se utiao tek kad je poeo pjevati. Eve je zaula Alainove poznate joj rijei "Sanjam o njoj, o njoj, o njoj" i zanijemjela, zapanjena, i ne razumijevajui nita. Zna li Alain da je neki Fragj son ukrao njegovu pjesmu? Kako je to mogao dopustiti? Kako je Olvmpia smjela dopustiti nastup tom Fragsonu kad je samo nekoliko ulica dalje, u Rivieri, Alain izvodio iste pjesme - onu novu, koju je Eve tako voljela, Adieu Grenade, pa rugalicu koju je upravo uvjebao, La Petite Femme du Metro, a zatim, dragi Boe, ak i Alainovu najdrau skladbu Reviens, koju je redovito izvodio prije zavrne Je Connais une Blonde. Zagledala se preneraeno po dvorani, kao da je oekivala policiju koja bi morala smjesta uhititi Fragsona - ali vidjela je samo stotine ozarenih lica koja su s uitkom odobravala nakon svake pjesme, tako dobro poznate publici da nisu bile potrebne nikakve najave. ena koja je sjedila pored nje znala je sve pjesme napamet; usne su joj se tiho pomicale dok je slijedila Fragsona. Eve se na to uasnula. Pokuavala ga je to bolje promotriti, pa je zakljuila da mora biti mnogo stariji od Alaina, da ima manje vlasi, dui nos te da

pjeva s natruhom engleskoga. Inae bi to mogao biti i Alain Marais, ali na pozornici Olympije. im se zauo zavrni pljesak i poela stanka, Eve je pohitala iz teatra, idui kao u transu. Fragson. Fragson jo vea atrakcija od Polina, Dranema ili Chevaliera. Sve njih Eve je ve ula, ali ni jedan nije izazvao toliko oduevljenje publike, kao sada Fragson. Fragson, koji je pjevao Alainove skladbe, Fragson, koji je 81 IUD1TII KKANTZ pjevao u Alainovu stilu to ga inae nije ula nigdje u varijeteima. Fragson, Fragson - to ime je odjekivalo u Evinoj glavi neumitno poput bubnja, sve dok nije morala priznati istinu. Zapravo je Alain Marais izvodio Fragsonove pjesme, on je pjevao u Fragsonovu stilu, ak se i odijevao kao Fragson. Da je mogla vidjeti etiketu na Fragsonovoj koulji to bi sigurno bio Charvet, kao to je i na njegovu odijelu sigurno stajalo da je kupljen u magazinu "Old England". Fragsonovom pojavom objasnilo se sve to se Eve u osami pitala jo otkako je s Vivianne poela obilaziti kazalita barem dvaput tjedno. Objasnilo se i to zato je Alain pristajao nastupiti u drugorazrednoj kui, premda je sad ve znala da je ona zapravo treerazredna. Fragsonov nastup bio je objanjenje zato se Alain, sa svojim sjajnim glasom, nikad nije odvaio otii na audiciju nekom velikom impresariju. Sada, kad joj se prvo uzbuenje malo stialo, morala je sebi priznati da je Fragsonov nastup bio iznimno samosvjestan. Pjevao je autoritetom velikog gospodina, posebnim armom jedne osobnosti koja se nije

mogla - i nije smjela - oponaati. Fragson je bio neto realno. S Fragsonom se objasnilo sve o Alainovoj karijeri, jedino nije bilo jasno zato je on odluio oponaati Fragsona. Je li uope u stanju biti originalan? To ga naravno nikad ne bi mogla pitati. Ne bi smjela ni dati mu do znanja da je ula Fragsona. Sto god je nagnalo Alaina na odluku da ivi kao puka kopija jednog od najveih francuskih zabavljaa, nije bilo na njoj da propitkuje. Mogla je nagaati, mogla je pomiljati da mu je moda bilo lake dobiti tako prvi posao te da se poslije nije usuivao skrenuti s toga prvog uspjeha, ali to ga nikad, nikad nije smjela pitati. Evino je srce zamalo prepuklo kad se prisjetila kako joj je on priao da je izmislio Fragsonov nain pjevanja, a zamalo joj je prepuklo i kad je pomislila kako mu je slijepo vjerovala. Je li mogue da se to dogodilo tek prije pet mjeseci? Sad se osjeala 82 IH) PONOVNOG SUSRETA tlr"rl godina starijom. Nije nita udno to ju je Vivianne poku-irtvtilu udaljili od Olympije. S njezinim svestranim poznavanjem Nvijelu varijetea, ona je to sigurno znala ve prije. Ciolovo automatski, Eve je ula u dizalo do svoga kata. uvi |c kuko se vraa, Vivianne je promolila glavu i upitala: "Je li etnja uklonila glavobolju, mala moja?" "Ne ba, Vivianne, ali proi e nekako", ree Eve. "Ni glavo-l>olja ne moe trajati vjeno." Kad se prosinac spustio na Pariz, dani studenoga priinjali su se tropskima. Samo su reklame u izlozima davale neto boje i vedrine gradu u kojemu je i prelazak preko ulice postao

pogibeljan. Ljudi su tvrdili da jo nikad nije bilo tako hladno, tako vjetrovito, tako turobno - rijeju, nepodnoljivo. Svatko je oekivao Boi, kao da bi on mogao donijeti promjenu vremena koje je uinilo Pariz neizdrljivim. Nebesa su pritiskala njegova siva proelja gotovo osvetoljubivo, pa su Pariani sputali zavjese i drali upaljene svjetiljke od jutra do poinka. Dva dana prije Boia Alain je navukao prehladu koja je ve tjednima harala meu osobljem Riviere. Otiao je kao i obino u kazalite i izveo svoj tour de ehant, ali nakon mukotrpna povratka kui stanje mu se naglo pogoralo. Sljedeeg jutra ve je imao visoku temperaturu i bio tako slab da je Eve, ogrnuvi kuni haljetak, zakucala na Viviannina vrata s druge strane stubita i upitala je zna li nekog lijenika u susjedstvu. "Mogla bih prisegnuti za doktora Jammesa. On e ga oporaviti u tren oka. Pozvat u ga, mala moja, nemoj se brinuti. A ti bi trebala telefonirati u Rivieru i rei im kako Alain nee dolaziti na posao barem tjedan dana. Boine su prehlade na zlu glasu." Nakon to je paljivo pregledao Alaina, doktor Jammes zatrese glavom. "Moda su ostali u Rivieri doista samo prehlaeni, ali bojim se da su ovo znaci upale plua. On mora biti smjesta odveden u bolnicu, jer ne moe biti preputen samo vaoj brizi", objasnio je Evi. 83 JUDITI I KRANTZ DO PONOVNOG SUSRETA Na rije "upala plua" Evu je obuzeo strah. Kako je esto njezin otac gubio svoje jetrene bolesnike nakon upale plua! Protiv strane

pneumonije moglo se bolesniku samo pustiti krv i zatim moliti da bude jai od bolesti. "Nemojte se uzrujavati, to vam sigurno nee pomoi", ree doktor Jammes hitro, vidjevi Evino lice. "Morate se dobro hraniti i uvati vlastite snage. Ovaj mladi ovjek", ree on pogledavi Alaina, "radio je odvie naporno, mogao bi se okladiti. Previe je omravio. Kad ovo svlada, morat e o sebi povesti vie rauna. To uvijek govorim svojim pacijentima, ali me ne sluaju. U svakom sluaju, gospoo, poduzet u odmah sve to je potrebno." "Je li... je li bolnica jako skupa, doktore?" Eve se prisilila na to pitanje. "Svi se tue da jest, gospoo, ali vi sigurno imate neku uteevinu?" "Da, da, pitala sam samo... znate, svaka bolest..." "Nemojte se previe brinuti, gospoo. On je mlad, i u svakom je sluaju bolja mravost nego pretilost. Moram sada otii, prije ruka oekuje me jo pacijenata. Doktori nemaju vremena ni da sami dobiju pneumoniju, i to je dobro. Dovienja, gospoo, i pozovite me ponovno ako vam budem potreban. Naravno, obilazit u ga u bolnici." "Vivianne, znam da e izgledati kao da sam dijete, ali ja nemam pojma o Alainovim novcima. On mi daje novac za garderobu, ali sam plaa kunu pomonicu i nikad ne jedemo kod kue nita osim doruka. Ne znam ak ni koja je njegova banka." Eve se povjerila prijateljici nakon to je obila Alaina u bolnici. Vie za nj nije mogla uiniti. "Morat e ga upitati, mala moja. Ne brini se, on je godinama dobro zaraivao i sigurno nije glup", odgovori Vivianne, estitajui sebi jo

jedanput na vlastitoj financijskoj neovisnosti. Nije uope dvojila da. ene njezinih protektora nemaju pojma o finan umuti svojih supruga, jednako kao to Madeleine ne zna nita o iHivcu svoga ljubavnika. itav mjesec dana Alaina se jednostavno nije moglo upitati i""lje uva svoju uteevinu, ili bilo to drugo. Nakon to je bio primljen u bolnicu, ve tri puta je bio blizu smrti. Vivianne je odravala Evu zdravom hranei je vlastitim dobrim jestvi-nama, i da nije bilo novca to ga je Evi tutnula u ruku, Alain bi se morao preseliti u bolnicu za uboge. Potkraj sijenja je naposljetku stupio na put oporavka, i Eve, iznurena ali odluna, odluila je upitati ga kako bi mogla doi ilo novca iz njegove banke. > "Banke!" on se slabano nasmija. "Banke! Vidi se da sa 11 inom govori bogataka ki." "Alaine, pitanje je sasvim normalno. Zato to kae?" "Da nisi roena u bogatoj obitelji, shvatila bi da ja troim svaku paru koju zaradim, tako je bilo dosad a bit e i ubudue... Takav sam ivot za sebe odabrao jo prije mnogo vremena. To bi shvatila svaka malograanka. Utede! One su podobne samosvjesnom malom ovjeku sa samosvjesnom malom enicom i, Bog im budi na pomo, gomilom samosvjesne male djeice. Ha! Radije bih izgubio sav novac pri nekoj dobroj partiji karata nego to bih ga uvao u banci. Ti se na mene ne moe potuiti, zar ne? Kad sam ga imao, troio sam ga, ali ti se nisam doao jadati kad sam sve izgubio."

"Sve izgubio?" "Malo prije bolesti, dobio sam zaredom loe karte." On slegnu ramenima. "Bit e dovoljno za Boi, a onda e mi se valjda srea osmjehnuti... ili u ekati do plae, to bude prvo. Nikad se nisam zbog takvih stvari uzrujavao. I neu se, vidjet e da sam u pravu. Bit u ubrzo ponovno u Rivieri, sada kad je ta prokleta pneumonija na izmaku." "Ali, Alaine, pitala sam doktora Jammesa kad e se moi vratiti kui. Odgovorio je - moda za nekoliko tjedana, ali je i do84 85 lUDITtl KKANTZ dno kuko e nakon toga biti nuni mjeseci... mjeseci oporavka prije nego to se vrati na posao!" "On je napuhani stari aavac." Alain se okrenuo od Eve i pogledao kroz prozor na snijeg koji u Parizu, inae, tako rijetko pada. "Doputam ti da je napuhan, ali nije aav. Mislim da ti je spasio ivot", odvrati mu uvrijeeno Eve. "Sluaj, imam za tebe jedan savjet", ree Alain gorko. "Idi kui. Vrati se u Dijon." "Alaine!" "Znam to govorim. Ti nisi prilagoena ovom nainu ivota i to ti mora biti jasno. Imala si svoju pustolovinu, no ne shvaa li da je sada tome kraj? Vrati se roditeljima, to bre moe. Ti ne pripada ovom svijetu. Sam Bog zna kako te nikad nisam molio da bude sa mnom - to je bila tvoja zamisao, sjea li se? Meni odgovara moj nain ivota, ali ne mogu biti odgovoran za drugoga, barem ne dulje vrijeme. Ti si sama sebe pozvala, i sad je vrijeme da

ode. Eva, reci mi zbogom i sjedi na vlak." "Sad u te ostaviti nasamo, premorio si se. Vratit u se sutra, ljubavi. Pokuaj se odmoriti." Eve je pobjegla iz bolnice ne osvrnuvi se, u nadi da nitko nee primijetiti njezine suze. "I, to je sve to ti je rekao?" upita je Vivianne. "Zar to nije dovoljno? Vie nego dovoljno?" "Moda je on u pravu", odgovori polagano starija prijateljica. "Zbilja to misli? I ti?" "Da, mala moja. Pariz nije prikladno mjesto za djevojku koja nije u solidnim prilikama svoje vrste, a to ti gospodin Alain Ma-rais ne moe nikad pruiti. to vie o njemu mislim, to prije dolazim do istog zakljuka. Sto je on rekao o povratku u Dijon, je li mogu?" "Ne! Apsolutno ne! Ja volim Alaina, Vivianne, i to god kae ti ili ak on, ja ga neu ostaviti. Kad bih se vratila kui, oni bi oekivali... dragi Bog zna to bi oekivali. Ne mogu to ni zamisliti." 86 Du rONOVNOC SUSRETA "Onda postoji jo jedno rjeenje, ali samo jedno." "Zato me gleda tako", ree joj Eve pozorno. "Pitam se jesi li sposobna za to?" "Za to, za ime boje?" "Da se zaposli." "Naravno, mogla bih nai posao. Kakvom me ti smatra? Mogla bih biti prodavaica, mogla bih nauiti pisati na stroju, mogla bih raditi s telefonima, mogla bih..." "Madeleine, prestani. Ne predlaem ti rad u trgovini ili uredu, za to si sposobna kao jo

milijun djevojaka. Ne, mala moja, mislim na posao vrijedan tvoje darovitosti. To je posab na pozornici varijetea." "Ti nisi ozbiljna!" "Naprotiv, mislim o tome ve mjesecima. Otkako sam te prvi put ula kako pjeva, zapravo, pitam se kako to gospodinu Ma-raisu nije palo na um, ali onda sam shvatila da ti i nisi nikad pjevala kad je on bio kod kue. Zna li on uope da ti umije pjevati? Ne? Sumnjala sam. Ti si bila puna strahopoitanja kad je rije o njegovu... profesionalizmu... da bi se usudila pred njim iskazati svojim bijednim pjevuckanjem. Tako je to, zar ne?" "ali se, Vivianne, ali nije me briga. Nisam pjevala pred njim jer sam mislila kako on, moda, ne bi volio da i ja pjevam. Moda bi pomislio kako elim nastupati s njim u duetu, ili neku slinu glupost." "Ili, moda, misli kako ima vie izgleda na uspjeh nego on? Jesi li moda na to mislila?" "Nikad!" "Zato ne, ako je to istina? Nemoj to nijekati. Ja sam toga svjesna, a vjerujem da si i ti." Meu dvjema enama zavlada muna tiina. I jedna i druga znale su da se kreu po samom rubu pitanja o kojemu nisu namjeravale razgovarati. U isti mah, ni jednoj ni drugoj nije bilo jasno kako je ona druga to shvatila. Pa ipak, ovo nije bilo vri87 IIJMTH KRANTZ I DO PONOVNOG SUSRHTA jeme diskrecije. Naposljetku se Eve odvai da progovori, ostav Ijajui posljednje Viviannino pitanje bez odgovora.

"Zato misli da bih mogla pjevati na pozornici? Nikad nisam nastupala pred publikom, samo pred samom sobom ili... u kui. I pred tobom, nakon to si me otkrila." "Dva me razloga na to navode. Prvo, tvoj glas. On ima snagu koja je potrebna da te uju ak i na balkonima najveeg kazalita u Parizu; ima ton koji prenosi emocije kao da ih sa svojih usana unosi u srce svakog sluatelja; ima neku posebnu kvalitetu kojoj ne mogu nai pobliu oznaku, a koja me tjera da te uvijek ponovno sluam bez umora; to je najvanije, kad ti pjeva o ljubavi, ja ti vjerujem svaku rije. A inae ne vjerujem u ljubav, kao to dobro zna." "Drugo, ti ima genre. Ti si odreeni tip. Sama nadarenost, posjedovanje glasa nisu dovoljni u varijeteu - za uspjeh mora imati odreeni tip glasa." "Kakav tip ja imam?" upita Eve radoznalo. "Svoj vlastiti. Najbolji mogui, mala moja, najbolji mogui! Sjeam se to mi je jednom rekla Mistinguett: "Nije vaan moj talent, nego injenica da sam Mistinguett. Bilo tko moe imati talent." Ah, ta Miss, kako ona voli priati o sebi! Mala moja, ti si veliki talent, ali povrh toga ti si jedinstvena, ti si Madeleine! S te dvije prednosti moe osvojiti svaki varijete." "A to ako grijei?" "Nemogue. U takvim stvarima ne mogu pogrijeiti. Uostalom, mora sama pokuati." "Pokuati - naravno da hou, ja uvijek pokuavam." Eve se zagrcnu, dok su joj oi zasvijetlile. "Moramo dakle pronai prave pjesme i prirediti ih za audiciju. to prije to bolje. Hvala Bogu,

jo imam poznatih u Olym-piji. Ako te ja dovedem, Jacques Charles sigurno e te htjeti posluati." "U Olvmpiji?" "Naravno, a gdje drugdje? Poet emo od vrha, to bi uinio svatko razuman." Iako su mu bile tek trideset dvije, energini, ambiciozni i dosjetljivi Jacque Charles bio je iskusan producent u varijeteima. Smjestio se, cupkajui svoje zgodne crne brkove, s oima punim radoznalosti koja ga nikad nije iznevjerila, na svom uobiajenom mjestu za audicije, u dnu gornjeg balkona Olvmpije. Ako odatle nije mogao uti nekog izvoaa, on je za nj bio otpisan, koliko god inae imao talenta. "Patron, to se to danas dogaa?" To ga je upitao Maurice Appel, jedan od njegovih pomonika, iznenaen jutarnjom audij ijom na dan koji je inae bio predvien za popodnevne pokuse. "inim uslugu, Maurice. Sjea se Vivianne de Biron, moje vodee statistice u varijeteu Folies Bergere, zar ne? Ta Vivianne bila je pravo udo - nikad nije kasnila, nikad bolesna, nikad trudna, nikad zaljubljena i nikad umorna. tovie, bila je dovoljno pametna da se povue prije nego to su joj se grudi ovje-sile. Otkako je otila, nije bilo nijedne da onako paradira pozornicom, odjevena tek u struak perja na glavi. Zamolila me da posluam neku njezinu prijateljicu. Kako bih joj mogao odbiti?" Dva ovjeka ugledae Evu koja je upravo prilazila sredini pozornice, odjevena u kopiju tada najrazglaenije haljine u Parizu, kreacije Jeanne Lanvin od tamnoplavog sera. Ali ta je, ve historijska oprava, bila kopirana od

Viviannina krojaa u sjajnom crvenom krepu, ija se raspjevana boja izvrsno poklapala s Evinom kosom boje jagode, zaeljanom na dvije strane, sa svake strane lica. Na mranoj pozornici podsjetila je na bljesak sunca jarkog ljeta. Eve se pribrano zaustavila, dotaknuvi desnom rukom glasovir za koji je netom sjeo pratitelj, s notama skladbi koje e izvesti Eve. Prema njezinu dranju, tako prirodnom za nekoga tko je bio uenik profesora Dutoura, nije se moglo zakljuiti da je bila nervoznija nego ikad u ivotu. "Evo, moe je vidjeti", ree Jacques Charles. /umru kranvz "D;i se okladimo, Valron? Za njezin genre nadalinut e je Po-I airc. "Kad je ve rije o tome, zato to ne bi bio genre Mistin-guett?" "Moda Yvonne Printemps", suprotstavio mu se Maurice. "Zaboravio si Alke de Tender." "Da i ne govorimo o Eugenie Buffet." "To bi uglavnom bile sve mogunosti. U onoj ugavoj haljini oito nee moi plesti ivaltz, prema tome drim da Paulette Darty ne dolazi u obzir. Ja se kladim na Alke de Tender. A ti, Maurice?" "Nasluujem da e biti Printemps." "Za pet franaka?" "Dogovoreno." "Gospoice, moete poeti", doviknu joj Charles. Eve je pripremila dvije pjesme. Namjeravala je dati sve od sebe da dobije nove skladbe, u vrijeme kad je svaki pristojan skladatelj radio samo za zvijezde. Vivianne je predloila

drukije rjeenje. "Meni je naprotiv jasno, mala moja, da ti ne smije nastupiti s neim originalnim. Oni ne bi trebali zapaziti skladbu, nego tebe. Samo tebe i tvoj genre. Predlaem ti da pjeva skladbe koje nisu samo glasovite nego i koje pripadaju nekome, onima koji su ih lansirali, skladbe koje su neodvojive od Mistinguette i Yvonne Printemps, a to su Mon Homme i Parlez-moi d"amour. Tako e ih izazvati na njihovu vlastitom terenu; pokazat e da nije vana pjesma nego pjeva." "Vivianne, nee li mi to samo oteati zadatak? Izgledat e kao da nemam u glavi ni jedne svoje ideje." Eve se pobunila. "Kad nastupa na pozornici, nikoga ne zanimaju tvoje modane vijuge, draga moja. Ti se mora ondje nametnuti, uiniti sebe nezaboravnom." Uiniti sebe nezaboravnom, pomisli Eve, kad je stala pod reflektore. Ne preostaje mi drugo nego da se uinim nezaborav90 DO PONOVNOG SUSRET I i u im, a za to imam na raspolaganju pet minuta. Ona udahnu duboko i prisjeti se beskrajnog prostora kako ga je vidjela iz crvenog balona, onog trenutka kad se nala zajedno s letaima velike zrane smotre. Dobro, zato ne? upita se. Naposljetku, zar je tako teko uiniti sebe nezaboravnom? U svakom sluaju, pokuat u. Eve dade pratitelju znak za poetak, i kad su se u praznom gledalitu zaule prve note Parlez-moi d"amour, Maurice isprui ruku prema svome gazdi, a Jacques Charles poe prekapati po depovima. Ali prestao je kopkati i poeo sluati kad je zauo contralto koji je bio tako

intiman, tako neposredan. Bio je trj glas koji mu je ulazio ravno u uho, premda je udaljenost izmeu pozornice i stranjeg balkona bila velika. Jacques Charles oslukivao je glas koji je u njemu izazvao eu kakve maloprije nije bilo, glas koji je zadovoljavao tu njegovu eu a u isti mah je poticao: nalikovao je otkucajima srca ljubljene, pouavao je o neemu to je bilo neprocjenjivo i nepoznato. Impresario je shvatio kako dosad nije obraao pozornost na rijei pjesme koju je izvodio eznutljivi i treperavi sopran Yvonne Printemps. Njenosti za kojima je eznula pjesma pobudile su sada u njemu sjeanja na nekad doivljene njenosti, one kojima se nekad nadao. Ve za nekoliko asaka svladala ga je ljubavna enja koja se rodila u grlu djevojke u crvenom. Kad je Eve dovrila pjesmu Maurice je neto zaustio, ali je producent stavio prst na usta. "Nastavite, gospoice, molim vas", doviknuo joj je. Eve je zapoela pjevati Mon Homme. Pjevala je rijei koje su obojica poznavala, a koje su apsolutno pripadale velikoj i udljivoj Missi, kao to su joj pripadale i njezine noge, ili kao to joj je pripadao mladi Chevalier. Maurice pomisli kako je sretna okolnost to sada nije nazona Missi, da ne uje kako netko s toliko uspjeha prisvaja njezino vlasnitvo. Shvatila bi da ta pjesma vie nikad nee biti samo njezina, a to bi je uinilo sposobnom za umorstvo. Sa svoje strane, Jacques Charles pomisli kako je teta to sada nije nazoan Chevalier, 91 JUDl"m KRANTSS dobar niotnak koji bi sad mogao iskoristiti

prigodu da umaknc Mistinguetti. Ili, barem, da padne u novo suanjstvo, jer nitko tko bi uo djevojku u crvenom ne bi mogao ostati ravnoduan. Kad je Eve prestala pjevati, obojica joj poee pljeskati i traiti jo neto - sve dok se nisu zastieno pogledali. To su mogli zahtijevati gledatelji, ali ne i oni. U ovom zanatu oni nisu bili obina publika. Vivianne de Biron zakljui trijumfalno kako je Madelaine doista zasluila izvesti jo koji bis. Madeleine e jednog dana doista pjevati na bis, ali sve u svoje vrijeme. Prvo je valjalo pregovarati o ugovoru. Da se nisu toliko zanijeli, mogli bi postii za sebe povoljne uvjete, ali sada... bila je to neka druga stvar. "Na posao, Maurice", promrmlja Jacques Charles. "Vivianne bi mogla pomisliti da smo doli ovamo samo iz uljudnosti." "Uvijek joj to moe rei, Patron." "Ne Vivianne de Biron. Ne bih se to nikad usudio." "Zato to je bila tako vrsna ougerla?" "Ne, nego zato to bi mi se nasmijala u lice, idiote. Rekao sam ti da nikad nije zatrudnjela, ali nisam rekao da je glupa." 92 DO i"ONOVNOG SUSRlfl i Glava 4 oda je bila okrutna i u svakom sluaju zloesta, pomiljala je Vivianne de Biron, ali nije bilo niega loeg u tome to se Alain Marais nije oporavljao onako brzo kako se tome nadao. tovie, bilo je u tome sree. Lijenici su zahtijevali da ostane u bolnici dok ne budu zadovoljni njegovim stanjem. Budui da je zima

bila i dalje hladna i vlana, pa je izgledalo da nee prestati ni do dana pada Bastilje, nije bilo opasnosti da bi mogao doi kui i otkriti kako se Madeleine upravo pretvara u debitanticu na daskama Olvmpije, one slavne Olvmpije u koju bi se on mogao nadati da e stupiti tek kao posjetitelj s ulaznicom. Vivianne je upozorila Madeleine da mu ne govori nita o svome novom poslu, i djevojka je spremno prihvatila njezin savjet, ne pitajui zato. Napokon je ula Fragsona kako izvodi svoje skladbe. Bilo je to neizbjeno, jer su radili na istoj pozornici, u istoj predstavi, a Madeleine je uvjebavala svoj tour de chant svaki dan u kazalitu. No ona nije o tome govorila nita, pomisli Vivianne. Poneemu ne treba komentar, osobito ne meu prijateljima. Vivianne je slegnula ramenima i razmiljala o tome kakvu e 93 IUDITH KHANTZ budunost imati Maddy - jer uprava je odluila dati takvo ime Madeldne. Kao to je to objasnio jacejues Charles, "Madeleine" je zvualo odvie religiozno, a Madeleinine su izvedbe imale vie veze s Venerom negoli s nekom sveticom. Odluio je lansirati svoju debitanticu tijekom prve polovice predstave koja se ve izvodila. Nova je predstava bila na rasporedu tek sljedeeg ljeta. "Ne elim ekati tako dugo", rekao je Vivianne kad je ugovor potpisan i kad su postali opet samo prijatelji. "Ona je ve spremna za nastup, a sigurari sam da su i kritiari ve uli za nju. Nova atrakcija uvijek dobro dolazi da ih ponovno privue u kuu usred sezone. Maddy e nastupiti nakon Hoffmannovih djevojaka, a prije

arobnjaka. Zatim pjeva Fragson i onda je stanka. To je savren raspored." "Kako e je odjenuti?" Vivianne ga je to odmah upitala, spremna da krene u bitku ako ustreba. "U crveno, kao to si i ti uinila, naravno. Tvoj instinkt je bio ispravan. To to si ti na sceni bila goliava, ne znai da se ne razumije u haljine. Sa svojom kosom ona mora biti uvijek u crvenom, ali to ne smije biti koulja bez struka. Nema te ene koja bi smjela obeastiti moju pozornicu pojavivi se na njoj bez struka. U takvoj odjei ena nije zavodljivija od jastuka. Maddy ima tijelo, hvala Bogu, koje upotpunjuje njezin glas. Kanim prema njoj biti pravian, kao to sam bio prema tebi, Vivianne, prije nego to si se preobratila u profesionalnog menadera." "Nezahvalnie!" "Ah, ti si klasina statistica", nasmija se on i poljubi je u ruku. "teta to nisi mogla drati korak s plesaicama, ali sad vidim da si nadarena za neto drugo. Vrlo sam ti zahvalan, Vivianne, i tebi je to poznato, zar ne?" "I trebao bi biti. Malo u pripaziti na njezine kostime, Patron, nemoj misliti da neu." "Imam u tebe povjerenje." 94 no ponovnog "Ali pripazit u i na tebe", ree ona strogo. "Sasvim ispravno. Zato bi ti bila prva osoba u povijesti koja je* povjerovala jednom producentu?" "A sada", ree Jacques Charles Evi u garderobi nakon njezina prvog nastupa, jednog dopodneva sredinom oujka, "sad si zbilja spremna." "Ne razumijem vas." Ona ga pogleda iznenaeno. "Pariz te je juer prigrlio. Publika se

odluila, ona se zaljubila u tebe, draga Maddy. Samo je publika sposobna za takvu ljubav, a kad je jednom nekom pokloni, od nje vie ne odustaje. Bila je to pobjeda, bezuvjetna pobjeda. Pogledaj to pie u no- j vinama - ti si slavna, Maddy, nita manje nego slavna. Zato i tvrdim kako si sad spremna za posao." "I dalje ne razumijem." Nakon ovacija kojima je popraen njezin prvi nastup, ona je oekivala cvijee i poruke kojima je njezina garderoba ve bila ispunjena, oekivala je komplimente koje je primila od ostalih izvoaa, no njegove su joj rijei jo uvijek bile nejasne. "Od prvog trenutka kad sam te ugledao na pozornici, Maddy, nisam te zamiljao samo kao pjevaicu. Naravno, tour de ehant je prvi korak u tvojoj karijeri, apsolutno potreban. Bez toga publika nee biti tvoja. Ali to se moe pretvoriti i u tamnicu velikog talenta. Ti ima sposobnosti kakve nisam, zapazio godinama. Moe postati zvijezda, ona vrsta zvijezde oko koje se odvija cijela revija, za koju se revija stvara. To znai da nee samo pjevati, nego i plesati i glumiti. Oekuju te lekcije, djevojko, lekcije!" "Ali..." "Zar ne eli postati zvijezda?" Eve sjede na kau u svojoj garderobi i pogleda zbunjeno im-presarija. "Shvaam te", ree on. "Ti zamilja da si ve zvijezda. Nije ni udo, nakon onakvog doeka publike. Ali, Maddy, postoje zvijezde i zvijezde. Ti si ve sada zvijezda, ne dodue velika, 95 JUDITI! KRANT/ ;ili bez sumnjo blista. Ubudue e dijeliti

svoje mjesto s oniin;i koji su drali Olvmpiju na svome dlanu." Pogledao ju je pozorno i shvatio da ju je povrijedio. "Nemoj me pogreno razumjeti, Maddy", zabrza on. "Ti se s punim pravom naziva zvijezdom ako tebi "zvijezda" znai samo jedno ime na programu, jedno meu ostalima. Ali ako sanja o neemu drugom, ako sanja da e jednog dana ljudi navirati u Olvmpiju samo zato da te vide Maddy, bez obzira u kojoj predstavi, ako sanja da jednog dana Maddy postane poznata diljem svijeta te e se i turisti otimati za ulaznice samo da te vide, ako zamilja plakate s likom Maddy na svakom gradskom uglu -onda mislimo jednako to to znai biti zvijezda. Dakle! to kae na to?" Eve je u njegovim oima ugledala nepogreivo iskreno uzbuenje ovjeka koji joj nudi svijet. Taj producent, koji bi po volji mogao angairati bilo kojeg umjetnika, mislio je - ne, on je to znao - da ima velikih izgleda. I vie od toga. "Zasad ne mogu rei nita. Veoma sam vam zahvalna, Patron, ali trenutano ne mogu nita rei." "Nita?" upita on ne vjerujui. "Molim vas, nemojte pomisliti da sam nezahvalna ili glupa. Ja sam... samo zbunjena. Bila sam toliko uzbuena prole noi, da nisam mogla zaspati. Sad mi... jednostavno nije jasno to mi je raditi." "Shvaam te, Maddy, to je* normalno. Gledaj, dat u ti vremena da o svemu promisli. Uzmi dan, uzmi dva dana, i kad se odlui doi u moj ured. Morat emo o tome jo mnogo priati." On joj se poticajno nasmijei i odjuri, pomiljajui mrzovoljno kako onaj tko ne zna

to mu je initi postupa zamalo jednako loe kao i onaj koji ne zna uope nita. Ako Maddy doista eli postati zvijezdom, bilo joj je dovoljno pola minute da odgovori na ponudu. Ako zaista eli postati zvijezdom, morala bi pokucati na njegova vrata ve rano ujutro, onog asa kad on doe u teatar, i upitati ga to ima na umu. 96 DO PONOVNOG SUSRl"TA Kasno tog popcnlneva, ostavivi za sebe pola sata prije nego to se morala poeti odijevati za odlazak na predstavu, Eve je sjedjela sklupana u naslonjau, ispred visokih francuskih prozora kroz koje je jo prije nekoliko mjeseci mogla promatrati zalazak jesenskog sunca. Sad je ve pao mrak, ali prethodni dan bio je sunan, jedan od onih svijetlih oujskih dana koji bodri Pariane nakon zimskog skapavanja, kad konobari hitro iznose stolove na plonik nadajui se mnotvu gostiju, iako dobro znaju da e ih ve sutra morati ponovno unijeti. Eve je drhturila, pa je drala alicu vrelog aja ne bi li barem ugrijala ruke. Cijelo popodne, tijekom pokusa, osjeala se pro-) mrzlom do kostiju unato ustajalom teatarskom zraku. Ni sada, umotana u najtopliji kuni ogrta, nije se osjeala mnogo ugodnije. Zato je, pitala se ve stoti put, morala uti one rijei Jac-quesa Charlesa, zato je osjetila iskrenost u njegovu glasu, zato joj je uzavrela krv kad je on poeo govoriti o Maddy koja e postati slavna, o Maddy koja bi mogla postati zaista velika zvijezda? Pa ona nije bila kriva to se nije nadala drugom osim onoj skromnoj slavi o kojoj joj je on govorio s

toliko ljubaznosti. Zar je sebi ikad dopustila da sanjari o neem veem? Zar nije bilo dovoljno pjevati u Olvmpiji? Zato bi morala teiti neemu viem? Svaki uspjeh vei od onoga to ga je upravo postigla znaio bi obavezni gubitak Alaina. Zar je zasluila tako okrutnu kunju? Eve se die iz naslonjaa da potrai topao al kojim e se ogrnuti. U spavaonici se zaustavila ispred velikog ormara u kojem su u impresivnom redu bila poslagana Alainova odijela. Otvori vrata ormara i udahnu miris skupe vunene tkanine, koji je bio sve to je u posljednja dva i pol mjeseca preostalo od njezina ljubavnika. Iako ga je u bolnici posjeivala to je ee mogla, to nije bilo isto. Aroma duhana, njegove kolonjske vode, ulja za kosu i njegova tijela - sve se to pretapalo u privlaan vonj koji ju je sad bacao u oaj. Zavue hladnu ruku pod ogrta i 97 JUDITU KKAN"IV, protrlja dojke, pokuavajui dozvati u sjeanje njegov doticaj. Do hola je eznula za njim. "Kva!" Iz hodnika se zau glas i ona vrisnu. "Alaine! Moj Boe, Alaine! Prestraio si me, to radi ovdje?" On se nasmija njezinoj zaprepatenosti i vrsto je zagrli. "Lijenici su me pustili prije sat vremena. Htio sam te iznenaditi. Daj mi poljubac. Ah, to je tako dobro. Tako dobro -dok sam leao u bolnikom krevetu nisam tvoje poljupce osjeao, zamalo mi je zaprijetila opasnost da ih zaboravim. Tako mi je drago to te ponovno vidim, draga moja. Drago mi je to te nisam morao traiti u Dijonu." On je uze za ruke i

zagleda se u lice. "Izgleda drukije, Eva. Prije nisi stavljala sjenilo na one kapke. Tako izgleda starija, to mi se ne dopada. Tko te tome nauio - Vivianne?" Eve kimnu potvrdno. "Alaine, dragi, jesi li dovoljno jak da se vrati kui? Jesu li te lijenici prethodno pregledali? Tako si mrav!" "Govori kao moja majka. Pokazat u ti koliko sam jak", ree joj, podie je uvis i odnese do kreveta. "Daj da osjetim tvoja usta, najprije njih, a onda u od tebe uzeti i sve ostalo. Vidjet e koliko sam jak." Glas mu je zvuao pobjedniki. Kad ju je poloio na krevet i nadnio se nad nju, skidajui kaput, Eve vidje na budilici koliko je sati. Morala je najkasnije za deset minuta krenuti u kazalite. Ona se die. "Alaine, ljubavi ne sada." "Sto to znai "ne sada"? Je li to tvoja dobrodolica?" "Moram... moram izii. Imam jedan sastanak i ne smijem zakasniti. Ne smijem zakasniti. Kad se vratim... onda emo..." "Onda to? Kojeg mi vraga sad pria, kakav sastanak? Otkad izlazi nou iz kue sama?" On bijesno navue kaput i ode u salon do mjesta gdje je stajao njegov konjak. "Moda sam ti trebao javiti da dolazim", dobaci joj on preko 98 DO PONOVNOG" SUSRETA rumena. "Ali ini mi se da je bilo koji sastanak manje vaan od,.. Eva, docti ovamo! Doi, odmah!" live se grevito zaputi prema salonu, prinosei ruke ustima u Otstupu iznenadnog straha. Alain se zaustavio ispred goleme koare s crvenim

ruama koje joj je jutros donio dostavlja. "Zar si toliko bogata da moe potroiti sto franaka za rue? I to od Lachaumea, ni manje ni vie. to se tu dogaa, do-vraga? Tko je poslao rue?" Miii na njegovu desnom obrazu JSgrie se, a usne stisnue. Ono njegovo razbojniko lice, koje je Eve upoznala uz ljubav i smijeak, sad je postalo prijetee lice, jednog neznanca. Zanijemjela je dok je Alain razgledao posjetnicu od krem kartona koja je leala na stolu ispred rua. Na posjetnici je bilo ugravirano ime i prezime Jacquesa Charlesa, ali je prezime bilo prekrieno perom kako bi se ukazalo na prisnost odnosa. Maddy, hvala ti na prethodnoj noi. Donijela mi je vise nego sto sam se mogao nadati. A veeras nee morati biti nervozna. Do tada, ]acques. Alain je to proitao naglas. On joj se priblii jednim korakom, zgrabi joj obje ruke jednom svojom, a drugom rukom opali joj pljusku to je jae mogao. "Kurvo! Kurvetino! Donijela si mu vie nego to se mogao nadati - sigurno ono emu sam te nauio. Kako si ga uope upoznala? Vivianne, sigurno Vivianne! Ona je bila tvoja svodnica. Ubit u je, a onda u ubiti tebe." On joj ponovno opali pljusku. "Stani, nije to bilo, za ime boje. Stani i dopusti mi da ti objasnim." Eve je vritala, otimajui se njegovu stisku. "Ti zbilja misli da sam glup! Ti e mi objasniti? Zar je potrebno to proitati dvaput? evila si se njim, to je sve. Maddy iz Dijona, najnovija javna ena u Parizu." Alain je poeo siktati,

99 JUDITE MANI. miii na obrazima grili su se, disao je teko i brzo i tek to nije jo jedanput udario Evu. "Ja nastupam kao pjevaica, sino sam imala svoj prvi tour de ehant!" vrisnu ona u oajanju. Na taj njezin vrisak, Alain se povue i spusti ruku. "Gubi se odavde. Nije vrijedno truda da te jo jednom plju-snem. Kurva je jedno, luakinja drugo. Gubi se odavde, i to brzo, dok jo moe hodati." "Ne, Alaine, ne! Molim te, sasluaj me. Kazala sam ti istinu. Morala sam ti to jo prije rei... i pogrijeila sam to nisam... Morala sam uiniti neto da doem do novca za nas oboje... i tako, javila sam se na audiciju gospodinu Charlesu... nije to mnogo, svega nekoliko pjesama." "Tvoj tour de ehant? U Olvmpiji? U kazalitu Jacquesa Char-lesa? Kojeta, ti nema pojma o pjevanju, kurvo jedna. Zna se samo eviti. Tjera me na bljuvanje. Zar misli da sam toliko glup? Dajem ti pet minuta da se odavde izgubi." On se okrenu s izrazom odvratnosti i ode do ormaria u kojemu je bio konjak. "to je sad ovo? Jo cvijea, ovaj put orhideje? Ti se doista bavi svojim poslom! Ako moe s jednim, zato ne bi s dvojicom? A s dvojicom kao i desetoricom? Tko je bio taj zahvalni kupac?" upita on oporo, zagledajui s prijezirom drugu posjetnicu. Eve je znala to on ita, jer je zapamtila tih nekoliko rijei. "Tisuu puta bravo, Maddy. Ponosio sam se tobom prole noi. Tvoj kolega s posla." Bespomono je promatrala Alaina dok se on spremao da joj opali i treu pljusku. Na

posjetnici je bilo ime Harrvja Fragsona. Ovaj put je nije pogledao, nego je spustio posjetnicu na ormari i iziao bez rijei. Plaui grevito, Eve je upala u spavaonicu kako bi se mogla presvui za nastup. to je jo mogla uiniti, to jo? To se neprekidno pitala dok je izlazila iz stana u koji se, znala je to, vie nikad nee vratiti. 100 DO PONOVNOG SUSRhTA "Madv, uini mi uslugu, hoe li? Pobrini se za moga djeaia dok izvedem svoju toku. Jutros mi nije dola sluavka." To je rekla Suzu, jedna od ougerla, povjeravajui Evinim ru-kutna svoje djetece. Izgubila se ukajui perjem prije nego Slo je Eve mogla prihvatiti ili odbiti. Svatko iza Olvmpijinih kulisu znao je za Evino meko srce. Prola su ve dva mjeseca od njezina prvog nastupa. Ne samo io joj uspjeh nije zavrtio glavom, nego je i dalje ostala ona dobra, draga djevojica koja nije umiljala da je zvijezda. To je bilo ope miljenje. Sjela bi i jela odrezak s prenim krumpirom ti oblinjoj gostionici, i tko god se pojavio iz teatarskog drutva) bio joj je dobrodoao, od statista do akrobata. U teatar je uveer ulazila prva, a odlazila posljednja. Nikom nije bilo jasno zato odbija pozive na veere u elegantnim restoranima, pozive na gala priredbe, plesove i u none klubove - koje je primala danomice, s buketima cvijea, od oboavalaca iz gledateljstva. Maddy im, tovie, nije doputala da se pojave u njezinoj garderobi i osobno predstave - priale su meu sobom ougerle, tresui glavom. Ili je imala vrlo ljubomornog zatitnika, to se nije inilo

vjerojatnim budui da nije nosila nakit, ili je nisu privlaili mukarci, to je bilo jo manje mogue. Eve je njeno njihala djetece i zabrinuto razmiljala. Sada je spavalo, ali to ako pone plakati usred predstave, a Suzu je jo na pozornici? "Julie," doviknu ona garderobijerki, "doi brzo i pomozi mi." Ali Julie, odgovorna da ougerle iziu na pozornicu u sekundu tono, nije se javljala. "Julie", zovnu ponovno. Nije se mogla pomaknuti da potrai enu, jer je bila odjevena tek u triko koji je nosila ispod kostima. "Oh, Julie, gdje si?" Eve je ve bez nade oslukivala buku to je do nje dopirala - prigueni smijeh, neprekidno brbljanje, posvemanju konfuziju. Napokon shvati da je nitko nee uti sve dok ougerle nastupaju uz najglasniji zvuk orkestra. 101 JUDITU KRANT/. "Maddy, jesi li odjevena? Ima posjet." To joj je doviknuo pomonik inspicijenta i bez suzdravanja irom otvorio vrata. "Probudit e dijete", proapta Eve, gledajui ga uznemireno. "Dijete?" psiknu zaprepateni glas neke ene. Eve skoi na poznati joj glas, a dijete poe iz sve snage plakati. "Teta Marie-France?" "Dijete! Jo gore nego to sam mislila! Oh, Boe, to u rei tvojoj majci?" "Rei e joj da nije moje", odvrati Eve, poevi se smijati tako glasno da je morala predati svoj teret pomonom inspicijentu. "Sluaj me, Marcele, mogao si barem priekati da kaem je li ulaz slobodan. A sad, brzo nosi

to dijete i predaj ga Julie. Pazi da mu se to ne dogodi, jer je Suzino. Sjedni, teta MarieFrance, i osjeaj se udobno. Hej, Marcele, kad preda dijete, donesi nam kavu." "Anele, od juer si mi jo duna dva franka", prigovori Marcel, izraavajui se prisno kao i svi u glumakoj ekipi, osim kad su razgovarali s producentom. "Ljubavi, daj mi jo malo kredita", ree mu Eve. "Maddy, za tebe uvijek. Bilo to i bilo kada. eli li i moje tijelo jednako kao moje srce? Samo pitaj. elite li i eera, moje dame? I malo kolaia?" On nestade u dobrom raspoloenju, zaboravivi zatvoriti vrata, dobacujui dvjema enama poljupce i balansirajui s djetetom u jednoj ruci. "Ne uzrujavaj se zbog njega, teta Marie-France. Misli da je neodoljiv. Zato da ga razoaram?" "Eva, hoe li, molim te, staviti neto iznad svoga donjeg rublja? Jo nikad nisam vidjela neto tako nepristojno. I to si umilja, da moe samo tako govoriti "ti" jednom mladom bezobrazniku?" "U svakom sluaju to nije bilo moje dijete. Smjesti se, i reci kako si me pronala." "Pronaao te tvoj tetak. Vidio je jutros u novinama Semovu karikaturu, koja je bila potpuno nalik tebi. U potpisu je stajalo 102 DO PONOVNOG SUM<i" >r-i Lijepa Maddy, najnovija uenica sa sveuilita Olvmpia". Tako Niim doznala gdje u te potraiti. Tvojim roditeljima nisam priopila ni rijei, jer ih ne bih eljela uzbuditi. Jo otkako sam te ula kako pjeva onaj tango u majinu budoaru, plaila sam se tlu e ti se

dogoditi neto strano, ali ovo je gore od onoga to sam zamiljala." Barunica se zamalo rasplaka. "Kako u im priopiti tu novost?" "A to je tu tako strano? Dat u ti ulaznice za veeranju predstavu. Vidjet e da sam vrijedna svakog potovanja - pjevam potpuno odjevena." "Zar nastup u varijeteu moe biti vrijedan potovanja?" Barunica je taj upit izrekla uz prijezirnu nevjericu. "Nije to bilo koji varijete, nego najbolji u Francuskoj, ak najbolji u svijetu. A i ja uivam dio te slave. Mogla bi na mene biti ponosna, teta Marie-France!" "Ponosna? Ti si upropatena, potpuno upropatena! Zar ne shvaa u to si upala, ti glupa djevojko? Nee mi valjda porei da ivi u grijehu?!" "Ne vie", odvrati Eve hladno. "Sada ivim sama." "To vie nije vano - nitko ti nee vjerovati. Sada, kad ugledaju tvoj crte koji je .nainio najglasovitiji francuski karikaturist, svatko e doznati da Eve Coudert, ki doktora Didiera Couderta, pjeva u varijeteu. Za djevojku iz dobre obitelji to je gore nego da ima ljubavnika, mnogo gore." Vrata se ponovno otvorie. "Gdje je moje deriste, Maddy?" upita Suzu. "Oh, dobar dan, gospoo", dodade ona, ispruivi ruku barunici, koja ju je prihvatila gotovo automatski, zapanjena eninim golim grudima. "Uzela ga je Julie. Ona zna s njima postupati, a ja se u djecu ne razumijem. Ne zaboravi to sljedei put, draga." "Svakako, Maddy." Tek to je to rekla, zau se neki estoki glas na hodniku, odmah iza vrata.

"Oh, ta govna, ti smrdljivci, platit e mi ovo. Uhvatit u ih i 103 IUDITI1 KHANTZ ostrugati im stranjice na brusnorn papiru. Maddy! Maddy! Jesi li vidjela to su mi uinile one nitarije?" "to su ti uinili, Baldy?" doviknu mu ona. "Pribili su mi avlima cipele za pod. to kae na to? Uinili su to isto prolog tjedna, na istom mjestu. Kladim se da zna tko su oni!" "Da se nisi izuo i ostavio cipele na hodniku dok si se pripremao za nastup, ne bi ti se to dogodilo", odgovori Eve, pra-snuvi u smijeh. "Samo se strpi, ljepotice, dok ne dobije uljeve. Tada e me razumjeti. Julie, donesi mi odmah drugi par cipela. Nastupam za dvije minute, za ime boje!" "Dolazim, dolazim!" Julie upade u sobu, drei dijete pod jednom rukom. "Suzu," doviknu ona preko ramena, "doi ovamo i pokupi svoje nedonoe ili e se Patron razbjesnjeti." Ona dodade Baldvju cipele i odmah odjuri, a na vratima se pojavi Marcel s kavom i kolaiima. "Voild, moje dame. Bilo mi je veselje, Maddy", ree on udvorno i poljubi Evu u svaki obraz. "Budui da ima gou..." "Bio si sladak. Oh, zaboravila sam na bolje ponaanje, oprostite. Ovo je barunica de Courtizot, ovo je Marcel." Mladi ovjek nakloni se barunici. "Oaran sam, gospoo barunice", ree zanosno. "Dopustite mi da se predstavim. Ja sam vojvoda de Saint-Cloud." Barunica nije mogla izustiti ni rijei, a kamoli kimnuti tobonjem vojvodi. "Marcele, vidjet emo se kasnije, u redu?" Eve

mu pokaza izlaz, a on se udalji s razumijevanjem. "Eva", ree joj tetka prijekim glasom, "jo nije kasno! Ako krene kui/a? danas, nonim vlakom, ja u te pratiti. Sutradan, svatko tko neto vrijedi u Dijonu vidjet e da ti ne moe biti osoba s karikature. Ako itko to spomene, kazat e da nema o tome pojma, a tvoj otac i majka potvrdit e da to mora biti neka glumica koja ti nalikuje. Uostalom, nitko nee moi nita 104 IX) PONOVNOG dokazati. Zahvaljujem Bogu io se nisi sluila svojim pravim imenom, a sa svom tom minkom na licu nitko te nije prepoznao. Oh, Eva, nitko ne smije doznati!" Njezin je glas preklinjao. "A zato bi to trebalo uiniti?" upita Eve. "Zato? Ako to ne uini, djevojko, s tobom je svreno. Ti si poslala potpuno declasse razorena, obeaena. Ali jo uvijek nije neizbjeno tvoje izopenje iz drutva! Kako to ne razumije, da jo ima vremena, dovoljno vremena!" "Ti si ona koja ne razumije, jadna moja tetko. Ja nisam ona djevojka koja je otila iz kue prolog kolovoza. Pisala sam roditeljima svakog tjedna, kao to zna, ali sam izostavila sve bitno." "Misli li da tvoji roditelji nee moi podnijeti to si imala ljubavnika? Misli li da je to jedino vano? Ako je s time gotovo, utoliko bolje", zakljui barunica ljutito. "Zaboravi da se to ikad dogodilo. Bila si uvijek tako dobro uvana da se ne udim to te je netko izrabio. Ali kako si, tako uvana, uspjela doi do mukarca, to nitko od nas nee

nikad shvatiti. Nemoj biti luda, djevojko. Nemoj upropatavati svoju budunost." "A to ako ja svoju budunost vidim ovdje?" "Ovdje? U ovoj zaputenoj, neurednoj sobici? S ovim neote-sancima? U ovoj tali? To nije mogue, to jednostavno ne doputam." Dok je to govorila vrata se otvorite, opet bez kucanja. Unutra uleti neka ougerla, etveronoke na dlanovima i koljenima, dok su joj se gole objeene grudi ljuljale. Lajala je poput psa. Zatim poe njukati baruniino stopalo, kao da se na nj nakanila pomokriti. Eve skoi. "Sada dosta! Mortone, ovaj put si pretjerao!" vrisnu ona. "Odvedi smjesta ovu djevojku odavde, jesi li me razumio"? Najslavniji arobnjak i hipnotiar u Francuskoj poviri stidljivo kroz vrata. "Mislio sam da si sama, ljubljena. Tisuu isprika, gospoo. Alke vjeruje da je pas. Doi Alke, eka te zgodan tenac, doi i ne dosauj ovoj gospoi." 105 JUDITU KHANT/ "ao mi je, teta Marie-France. Morton je genijalan, ali katkad se ponaa kao dijete. Ali nikom nee nakoditi." Oi Marie-France bile su razrogaene od oka. "Eva, ne mogu ic ostaviti u ovom... odvratnom drutvu. Mora poi sa mnom." "Draga teto, za koga me ti dri? Nisam vie djevojica kojoj moe svaki as davati naredbe. Misli li da bih se zaista mogla vratiti u Dijon, pridruiti se ostalim udavaama i ekati nekog uglednog graanina da mi uini ast tako da se oeni mnome? Misli li da bih sada, nakon to sam upoznala slavu nastupanja u Olvmpiji, mogla prihvatiti sudbinu

svoje majke?" "Slava? To su ispraznosti! Prijevare! Ta tvoja slava je ogavna, prostaka i vrijedna prijezira!" Marie-France se raestila. "Za deset godina shvatit e da si odbacila sve to je vrijedno u ivotu zbog trenutanog hira. Sad uiva u jeftinom pljesku, u ivotu... drutvenog otpada." Eve se podie, lica ukruena od bijesa. "Molim te da se tako ne izraava o mojim prijateljima. Moda bi bilo bolje da ode, teto Marie-France. Ovaj ti okoli oito ne odgovara." Barunica de Courizot die se i poe k vratima. "Ako se predomisli, ako se urazumi, Eva, bit u kod kue ostatak dananjeg dana i sutra. Nakon toga bit e prekasno. Sad se urim da odluim to u javiti tvojoj jadnoj majci." "Reci joj istinu. Reci joj da sam sretna. Zamoli moje roditelje da dou u Pariz i sami se uvjere. Nemaju se zbog ega stidjeti." "Jo si gora od one budale koju je pokupio taj mukarac." Barunica izae ne osvrnuvi se. Jednog svibanjskog jutra, Eve je zatraila razgovor s Jacque-som Charlesom. "Patron, prije dva mjeseca rekli ste mi kako bih mogla postati velika zvijezda", ree mu. "Dali ste mi dva dana da razmislim." "Sjeam se", ree on zamiljeno. "udim se to tek sad dolazi." 106 DO PONOVNOC SUSRHTA "Nisam bila spremna. Ne mogu vam to poblie objasniti, ali ada, ako vas i sad to zanima..." "Dakle?" "elim to! Spremna sam raditi sve to je

potrebno, koliko god treba, i dvadeset etiri sata na dan. Mjesecima, godinama... nije vano ako mi pruite priliku." Eve uuti, oborena pogleda, sva drhtava od napetosti oekivanja. Ona je upravo za to roena, a dosad je odbacivala priliku jer okolnosti vjerojatno nisu bile pogodne. Jo je osjeala ljubav za Alaina, jo je pokuavala odrati svoj ivot cjelovitim. No kad ju je odbacio, dua joj je bio zamalo unitena njegovim rijeima i udarcima. Njegovom mrnjom. Propustila je zgrabiti prvi trenutak i nikad nee sebi oprostiti ako je producent izgubio interes zbog njezina pomanjkanja ambicije. Od asa kad joj je tetka Marie-France i nehotice pokazala koliko joj mnogo znai svijet pozornice, shvatila je da bi joj bilo kakav drukiji ivot bio neprihvatljiv. Bila je sva obuzeta pomislima na sjajnu, daleku i beskrajno zavodljivu budunost koju joj je Jacques Charles jednom ponudio. Pripadala je varijeteu, pa i varijete mora pripasti njoj. Ali impresario joj nije nita odgovorio. Promotrila ga je kako sjedi za svojim stolom i neto pozorno pie. Je li otputena? Kad je dovrio s pisanjem i odloio pero, pruio joj je komad papira. "Ovo je tvoj raspored lekcija", ree. "Pouri, jer na prvu ve kasni!" Bilo je to proljee blagih povjetaraca, mekih oblaka i plahih pljuskova, posljednje vedro proljee edwardijanske ere. Eve je bila odvie zaposlena da bi primjeivala kakvo je vrijeme, dok je jurila od jedne lekcije do druge - u akrobatici, plesu i glumi, pri emu joj je ostajalo tek malo vremena da se naminka prije predstave. Nije vie imala slobodnih trenutaka

koje bi mogla posvetiti itanju novina, druenju s kolegama na poslu, gozbama, traevima i alama. Jela je to bi dospjela i gdje bi uhva107 IIIDITH KRANTZ tik priliku, a kad bi se zavjesa spustila jurila je kui, u svoj mali apartman, padajui ubrzo u san i odvie umorna za snatrenje. Dok je njemaki car Wilhelm II. provodio posljednjih dvadeset dana mjeseca srpnja odmarajui se na svojoj jahti Hohenzol-lern, Eve se, kao i sav ostali svijet, bavila svojim poslovima. Paklenski stroj koji je otkucavao dane tog mjeseca u Beogradu i Beu, eksplodirao je 28. srpnja 1914. kad je Austro-Ugarska navijestila rat Srbiji. Sljedei tjedan diplomati i ratni stratezi europskih velesila zabavljali su se igrom suprotnih namjera, u luakom kolopletu totalnih lai, arogancije, nerazumnosti, nesposobnosti, dvolinosti, poluistina i potpuno razliitih ciljeva, sve dok nisu zapali - ne neizbjeno ali u svakom sluaju fatalno - u rat koji nije htio nitko osim nekolicine krajnjih nacionalista. etvrtog dana kolovoza, sir Edward Grey, britanski tajnik za vanjske poslove izjavio je: "Svjetiljke se trnu irom Europe; za naih ivota neemo ih vidjeti ponovno upaljene." Pomoni inspicijent Marcel, Jacques Charles i Maurice Che-valier bili su tek trojica od etiri milijuna mukaraca koje je Francuska mobilizirala na poetku kolovoza. Budui da je svatko sposoban za vojnu slubu pozvan pod zastavu, poslovi su zastali, a vlakovi puni loe opremljenih ali vedrih i ponesenih vojnika kretali su put fronte svakih sedam minuta.

Nakon bitke na Marni, sredinom rujna, kad su Francuzi odbili njemaki napad na Pariz, prolaznu nacionalnu euforiju obiljeilo je ponovno otvaranje kazalita, varijetea i kavana. Ipak, samo tog mjeseca izginulo je dvjesta tisua Francuza, mnogi od njih u jarkocrvenim hlaama koje su pripadale odorama jo iz 1830. godine - to je bio simbol pomanjkanja realizma s kojim je zemlja krenula u rat za koji se openito vjerovalo da e biti kratak, viteki i slavodobitan. Do kraja toga prvog ratnog rujna obje vojske, njemaka i saveznika, ukopale su se u rovove du rijeke Aisne kako bi se oporavile i ponovno opskrbile. Tako nastali rovovi u Cham-pagni bili su prva utvrenja na zapadnoj fronti. Ona se u slje108 DO PONOVNOG SUSRHTA dee tri godine pomicala naprijed ili natrag najvie deset milja, s jedinim uinkom pokolja vie milijuna ljudi. Na oniskom breuljku Champagne stajao je zamak Valmont, obiteljsko sijelo vikonta de Lancel. Smjestio se u srcu ampanj-skog vinogorja, na vapnenastom tlu reimskih brda koje je zadravalo sunanu toplinu, proteui se otprilike izmeu dvaju glavnih gradova pokrajine, Reimsa i Epernava. Razliito od glavnine dvoraca po Champagni, Valmont je preivio revoluciju, invazije i ratove. Dizao se kao u bajci iznad nevelike ali guste ume, ponosei se trima okruglim kulama sa iljastim krovitima. Deseci prostorija s visokim prozorima s vitrajima otvarali su se prema polukrunoj kamenoj terasi koju su ve stoljeima ukraavale velike kamene posude s

obrezanim grmljem. Valmont je bio okruen pravim bogatstvom vinograda, koji su inili dio strogo ogranienog podruja gdje se uzgajala loza od koje se proizvodilo bijelo pjenuavo vino koje je, jedino na svijetu, imalo pravo na naziv champagne. Loze ehardonnav te pinot noir i pinot meunier kriju jednu od najveih tajni u proizvodnji vina. Iako je Noa zasadio prvi vinograd nakon to je iziao iz arke, ni on ne bi mogao ustvrditi da moe proizvesti ampanjac. Mnogi dvorci diljem Francuske bili su pred izbijanje Prvoga svjetskog rata tek muzejski spomenici povijesti svojih obitelji, odavno izgubivi vitalnost predrevolucionarnih vremena. Valmont je, meutim, bio neprekidno napredno, ivahno i gostoljubivo utoite. Preivio je mnoge promjene od razdoblja kad su Lanceli, odani grofovima Champagne, pomagali ovima da se domognu francuske krune. Ti su se sukobi stiali tek 1284. kad se Ivana od Navare i Champagne udala za budueg francuskog kralja Filipa Lijepog. Vikonti de Lancel poeli su u sedamnaestom stoljeu, poput svojih susjeda, proizvoditi vino. Njihovi prostrani vinogradi bili su okrueni malim posjedima seljaka koji su im takoer prodavali groe iz vlastitog uzgoja. Ubrzo su poeli proizvoditi to109 I JUDITU KRANT/ IH) PONOVNOC SUSRETA liko ampanjcu tlu su ga mogli poeti prodavati na veliko. Sredinom devetnaestog stoljea, karakteristine zelene boce sa zlatnom etiketom u obliku tita na kojoj je veim slovima bilo

ispisano lumccl, a manjim Chateau de Valmont postali su znamenit proizvod, Grande Marque. Zajedno s proizvodima tvrtki Moet et Chandon, Mumm, Veuve Clicquot Ponsardin i jo nekoliko njih, ohlaene butelje Lancela bile su najomiljeniji napitak meu svim civiliziranim ljudima svijeta. Glava obitelji Lancel, vikont Jean-Luc de Lancel imao je dva sina. Stariji, Guillaume, trebao je nastaviti voditi kuu, dok je mlai, Paul-Sebastian postao diplomat u slubi Quai d"Orsava. Kad je izbio rat bilo mu je tek trideset i sluio je kao prvi tajnik francuskog veleposlanstva u Londonu. Bijae to oito ovjek kojemu je namijenjen znaajan uspjeh u ministarstvu vanjskih poslova. Prvog kolovoza 1914. kad je zapoela mobilizacija, on je odbio priliku pruenu diplomatima da ne idu u rat i prijavio se kao dobrovoljac. U inu satnika, Paul de Lancel ostavio je kod kue mladu enu Laure de SaintFraycourt, krhku pariku ljepoticu od dvadeset dvije godine, koja je oekivala svoj prvi porod. Preklinjala ga je da je ne ostavlja. "Dijete e biti roeno za pet mjeseci, a svatko kae da e ovaj glupi rat zavriti prije." Laure de Lancel rekla je to plaui od slabosti i straha. "Prekli-njem te, ostani sa mnom - potreban si mi ovdje." Ipak, Paul je osjeao obvezu da odmah ode u rat. Znao je da Francuskoj treba svaki borac, kako bi se mogla suprotstaviti njemakim vojskama koje su bile vrlo djelotvorno mobilizirane i posjedovale zaprepaujuu nadmo kako brojem tako i orujem. Zakuasta oblija bliee se bitke Paul de

Lancel je prouavao jo na mjestu diplomata. Znao je da je francuski glavni stoer opsjednut kompleksom superiornosti. Misao da hrabrost, polet i ar francuskog vojnika - a to je bio onaj priprosti ali ne110 I ustralvi poilu - mora odnijeli prevagu nad ouK>m vatrenom moi, bila je simbol vjere u glavama vojnih profesionalaca. Paul je, razliito od prosjenog Francuza, ivo sumnjao da e sam elan donijeti pobjedu. Ali poput svih ljudi onoga prostodu-nog ljeta 1914. vjerovao je da su priuve neiscrpne. Paul de Lancel bio je zamren ovjek. esto se pitao ne bi li bio sretniji da mu je igrom sudbine bila namijenjena uloga vinogradara umjesto diplomata. Kao to mu je majka Anette de Lancel esto govorila, vie je nalikovao trudbeniku iz vinograda negoli inovniku za pisaim stolom. Paul je naime bio vrst ovjek, visok i irokih ramena, sa snanim miiima kao netko tko ivi od svojih ruku. Njegova plava kosa kao da je bila izblijedjela pod suncem dok je radio. Iako su njegove tamnoplave oi bile od Lancelovih, a bile su i duboko usaene kao na portretima predaka to su visjeli u dvorcu, pa i jagodice su mu bile istaknute kao u predaka, sve ostalo na njegovu licu nije odavalo finu strukturu kostiju Lancelovih, niti je imao traga one rie kose koja se generacijama pojavljivala u obitelji. Paulov velik i snaan nos nije imao nita od poznate vitkosti, dok su mu usta i brada odavale snanu jednostavnost. Sve u svemu, duhovno bie Paula de Lancela bilo je takvo da se on esto pitao ne bi li se

najradije bavio jednostavnim brigama o suncu i kii. Uistinu, uzgajatelj groa i proizvoa vina mora svaki dan otpoinjati brigama o vremenu, no budui da o tome ne moe zapravo nita odluiti, u njegovu se duhu obino zacari neka vrsta ravnodune filozofije. A takvo stanje priinjalo se Paulu blagoslovljeno temeljitim i utjenim. S druge strane, jedan diplomat nije mogao a da ne postane profesionalni cinik, jer bi se bez opreznog i vieznanog duha koji ga titi, izloio opasnosti da postane bena, nekorisna za domovinu. Paul de Lancel nije sebi mogao predoiti nijednu istinu u koju bi apsolutno vjerovao, izuzevi ljubav za Francusku i svoju enu. A meu njima dvoma, morao je priznati da mu je domovina na prvom mjestu. 11 JUDITI I KRANTZ Potaknuta mobilizacijom, Eve je odluila da se ne vrati u ()lympiju, koja je ponovno otvorila vrata pod vodstvom Berette, prijanjeg dirigenta orkestra i Leona Volterre, koji je utedio nemalo novca prodajui programe u predvorju Olympije. Eve je odluila svoje osobne ambicije podrediti zavretku rata. Ako je Jacques Charles ffiogalo sluiti u vojsci, mogla je i ona na svoj nain. im je osnovan Le Theatre aux Armees de la Republique, Eve je pristupila tom kazalitu za vojsku, postavi jedna od onih zabavljaica koje su obilazile bojita na radost vojnika. Neki od njih, poput Charlesa Dullina, nastupali su i u pravim rovovima na fronti Lorraine. Eve je pristupila druini koju je osnovao Lucien Gilly, komiar iz Olvmpije. Godine 1915., godinu dana nakon bitke na Marni,

poela je nova ofenziva u Champagni. Odvie optimistiki general Joffre objavio je svojim trupama "Votre elan sera irresistible!" I ljudi su koraali usprkos kii koja ih je zasipala, uz takt frulaa i vojnih kapela koje su svirale Marseljezu. Nakon deset dana, sto etrdeset pet tisua Francuza izginulo je a da nije bila postignuta nikakva strateka prednost. Zadnjeg dana ofenzive satnik Paul de Lancel bio je ozbiljno ranjen. Dok je leao u bolnici nije mislio na vlastitu smrt, nego na sve one pogibije kojima je bio svjedokom u posljednjoj godini dana. Najvie su ginuli vojnici njegove, Prve armije. Njegova ena nije preivjela porod sina Bruna, o komu su se brinuli Laurini roditelji u Parizu. Paul je vidio dijete samo jednom, za kratkog dopusta koji mu je bio omoguen da prisustvuje Laurinu pokopu. Pomisao da ima sina od devet mjeseci nije ga inila ni tunim ni sretnim, osjeao je tek ravnodunost. Znao je da su njegovi izgledi za preivljavanje rata tako mali, da nisu vrijedni razmatranja ovjeka koji vodi rauna o stvarnosti. Nije pritom brinuo o sebi, nego o djetetu - i to je bio intelektualni a ne emocionalni stav - za koje je bio siguran da e odrasti kao siroe. Paul de Lancel ve je sebe gledao kao mrtvaca, kao i oni osuenici koji su znali da e biti strijeljani u 112 no i"onovncm, susrhta zoru. ivjet e dok ne bude ponovno sposoban voditi druge ljude u smrt. Pomisao na umiranje nije ga uzbuivala. Brinuo je jedino za ljude kojima je zapovijedao, ljude koji su bili toliko priprosti da su se jo nadali i bili dovoljno sretni da jo vole. Ljude koji su bili

tolike neznalice da nisu imali pojma kako, zapravo, nemaju budunosti. im su mu rane zacijeljele, Paul de Lancel pridruio se svojoj satniji koja se sastojala gotovo iskljuivo od priuvnika. Satniju se nalazila u rovu ispred grada Festuberta, usred flandrij-ske fronte to se protezala od Ypresa do Arrasa. Festubert je bio jedan od rijetkih gradova za koji su se borile suprotstavljene armije tijekom jednogodinjega, gotovo opeg zatija. Sad je bila duboka jesen, no znalo se da e proljee donijeti nove i jo okrutnije bitke. Trenutano, vojnici obiju strana zatekli su se u razmjernom zatiju kakvo se dogaa i za najeih bitaka; bilo je to razdoblje za ukop poginulih, za ienje rublja od uiju, a te hladne kasnojesenske noi u sjeveroistonoj Francuskoj i za posjet improviziranog teatra Luciena Gillvja. Vojnici su sluali izlizane glumake dosjetke, pjevuili uz zvuk harmonike, pljeskali estorim djevojkama koje su zaplesale sa estoricom vojnika, hitrih dragovoljaca za tu zabavu. Napokon je trebala zapjevati Maddy, koja je ve postala legenda u Theatre aux Armees, u svojoj upadljivoj crvenoj opravi i jarkocrve-nim cipelicama. Njezina kosa, kao suncem opaljena, podsjeala je na ljetne dane koje su, jednom, svi proveli negdje u Francuskoj. Eve je bila sve vie zabrinuta. Kad je krenula iz svratita u Saint-Omeru, daleko iza fronte, vonja prema Festubertu poela je jo za danjeg svjetla. Ostali iz Gillvjeve trupe krenuli su prije nje, vojnim vozilima koja su im bila dodijeljena. Ona je krenula kasnije zato to je trebalo zaiti poderotinu na avu njezine

suknje. Sad ju je vozio neki vojnik, toliko mlad da se pitala kako je 113 lUDITII KRAN77 mogue da je ve zreo za vojnu slubu. Vonja se oduljila, a Fe-stubert jo nije bio na vidiku. "Jeste li sigurni da je ovo pravi put?" upita ona zabrinuto. "To je cesta na koju me naputio moj kaplar, ako to uope moemo nazvati cestom", odgovori vojnik. Sa svakom minutom nastupajue tmine cesta se priinjala sve gorom. "Zato ne biste stali i pogledali zemljovid?" "Nemam ga. Zemljovide imaju samo generali. A i kad bih ga imao, od kakve bi mi pomoi bio bez prometnih znakova?" "Zaustavite se kod prve seljake kue i raspitajte se", ree mu Eve strogo. Ve je mnogo puta pjevala nadohvat neprijateljske vatre i tada je nije bilo strah, ali sad ju je poela uznemirivati ova pusta cesta, pusti krajobraz gotovo bez drvea, razorena krajina bez ivih ljudi. Nije smjela gubiti vrijeme na popravak haljine, pomisli sad zlovoljno, i pokua bolje navui ogrta. "Gledajte, eno neke kue!" doviknu Eve mladom vozau. "Sudei po njezinu izgledu, pogoena je granatama", odgovori vojnik. Doista, nije bilo znakova ivota, nikakva dima, svjetla ili ljudskih i ivotinjskih zvukova. "ini se da su je Nijemci pogodili prole godine", nastavi on ravnoduno. Dok je to govorio, na poljani sa strane bijesnu vatra i zau se zvuk topovskog hica.

"Isuse!" viknu vojnik, dok se zauo prasak i druge granate, ije su krhotine proletjele u blizini vozila. Vojnik je zamalo izgubio kontrolu nad vozilom, no uspio se zadrati na cesti. Sto je mogao bre, pojuri ka seoskoj kui i zaustavi se usred kaljue u dvoritu. "Silazite!" doviknu on Evi, no ona je ve trala, sagnuvi se, prema kui. Upadoe kroz otvorena vrata i poee puui traiti bilo kakav zaklon. Evi se mozak naglo razbistrio i ona odmah shvati da u prostoriji nema niega osim neto porazbijane drvene grade i ostataka poda. Zgrada je oito bila teko pogoena iako je krov itav, zidovi su bili puni rupa. To se vie nije moglo nazvati kuom, zakljui Eve. Izvana zaue zviduk DO PONOVNOG SUSRETA |n jedne granale, ali nisu mogli zakljuiti je li eksplodirala blie ili dalje od ostalih. Ne nalazei nikakva boljeg zakona, oni se skutrie pored nekadanjeg ognjita. Da je bilo vee, bili bi se uvukli u njega. . . "Neemo se odavde nikad izvui", ree Eve, najmirnije to je mogla. "Krenuli ste pogrenom cestom." "Ne shvaam kako se to dogodilo", ree voza patetino. "Ne bi nas poslali ovom cestom da su pretpostavljali mogui n;ipad." "Moe biti", odvrati vojnik mrano. "Ali Nijemci znaju napa-sii ba kad zavlada zatije. To mi je rekao moj kaplar." "Voljela bih da je on sad ovdje, pa bih mu objasnila to mislim." Ona shvati kako e oito morati priekati danje svjetlo i moebitnu pomo. Nije imalo smisla pomiljati na najgore.

Navue suknju to je mogla vre oko gleanja i osloni se na kameni zid nekadanjeg ognjita. Bez obzira na strah i bijes na <>voga glupog vojnika, nije mogla zanemariti bol u nogama to su joj ga priinjale nove crvene cipele. Ako je ve morala poginuti od granate, bilo joj je bolje da se dotad osjea ugodno, umjesto da je uljaju cipele predviene za tour de ehant a ne za frontu. "Imate li cigaretu?" upita je momak. "Ne puim, ali evo vam jedna kutija." Ona mu prui ono to je redovito nosila za prvog vojnika koji naie. "Ugasite tu ibicu!" Eve vrisnu i skoi.U kuu je upala skupina vojnika. Dopuzali su do nje tako tiho, da ni ona ni voza nisu primijetili njihovo pribliavanje. Skamenjena od straha, ona se osloni na zid oekujui smrtonosni ubod bajunetom. No im se pribrala, shvatila je da vojnici meusobno govore francuski. "Hvala Bogu, hvala Bogu, otkud ste znali da smo ovdje? Hvala Bogu to ste nas spasili", proapta ona. "Spasili? Tko ste vi, dovraga? Sto radi ovdje jedna ena?" "Krenuli smo prema Festubertu... na predstavu..." 114 115 IUDITH KRANT/. "Ludi ste. Ludi! Kakva glupaa od ene! Festubert je u drugom smjeru. Vi ste gotovo na fronti, nasuprot Lensu." "Luns? Gdje je to?" "Lens je na njemakoj strani fronte, ako je jo uvijek." Paul de Lancel rekao je to odsjeno, a

zatim se okrenuo svojim vojnicima da im izda zapovijedi. Bili su upravo odbaeni jednim iznenadnim neprijateljskim napadom iz strojnikog gnijezda koje je titilo njemake topove. etiri vojnika bijahu ranjena, trojica od njih tako teko da nisu mogli hodati. Preostala trojica bila su neozlijeena. Situacija je bila tea nego to je isprva mislio, utvrdi Paul, dok je neto ispitivao vojnike. Uz puni Mjesec i jasnu vidljivost nije bilo mogue prebaciti ranjenike do rovova i prve lijenike pomoi. Mogao bi u prvo praskozorje pokuati poslati nekoga da obavijesti o klopci u kojoj su se nali. U meuvremenu, mogao je samo ekati i nastojati pomoi ostalima da preive no. "Mogu li ja pomoi?" upita Eve, idui oprezno izmeu vojnika kako bi se pribliila satniku. "Samo ako ste bolniarka." Glas mu je bio zabrinut i odbojan. Eve se povue do ugaslog ognjita. Nije pohaala teaj Crvenog kria, kao mnoge ene. Bila je odvie zauzeta nastupima du fronta, a u stankama izmeu njih angairala bi se koji tjedan u bilo kojem varijeteu, tek toliko da zaradi za najamninu. U nastaloj tiini oslukivala je apate vojnika, rijei koje su bile tako odsjene i pritisnute umorom da su mogle potjecati i iz nekog drugog jezika. Uskoro su oni koji nisu bili ranjeni uinili sve to su mogli za ranjenike, pa je svih osam ljudi, ukljuivo i njihova satnika, polijegalo po onome to je nekad bio ist pod i ponos neke uredne ene. Tu su nekad plamsali panjevi, pomisli ona, ne bi li od sebe odagnala grozu ove hladne listopadske noi, a djeca su pisala svoje

zadae koje su dobila u koli. Na ognjitu se sigurno kuhala gusta juha, unke i kobasice visjele su sa stropa, a domain 116 DO PONOVNOG SUSRETA I" vuni zavravao obilazak domaih ivotinja, u elji da se to |ni|e vrati domaoj ugodi koju je tako dobro poznavao. etva |"" ve bila spremljena, a slijedila je razmjerno neradna zima, u kojoj e se izmjenjivati no za nou uz obilje hrane, drutvo Nvojc ene i uitak promatranja djece koja rastu. Nekad je mogla bez tekoa zamiljati takav jednostavan i uredan ivot, ali ga za sebe sigurno ne bi prihvatila, jer je odvie grub. ivot seljaka, ivot bez vjerojatnosti promjene, ivot koji I "i se od ivota do smrti mogao opisati trima kratkim reeni-t uma. U njemu nije bilo mjesta za odvanost, nije bilo mogue krenuti put nebesa velikim crvenim balonom, nije bilo prilike za bijeg do Pariza s prvim ovjekom kojega je ikad poljubila, ni mogunosti za etnju velikim bulevarima uz ritam maxixea, kao ni izgleda za nastup u Olvmpiji. Nije bilo mogue odvaiti se i pobijediti. Koliko je bilo sree u njezinu ivotu! Nije bila toga svjesna, barem ne potpuno kao to je sada, kao to ni seljak sa svojom enom nije bio svjestan svoje sree dok granate dvaju zaraenih naroda nisu razorile njegov posjed i opustoile njegova polja. Kako je no odmicala, a mjeseina sve jae obasjavala hrpu kamenja koje ih je titilo, Eve je mogla bolje promotriti nazone vojnike. Nitko nije spavao. Ranjenici su toliko patili da nisu doputali ni zdravima sklopiti oi,

makar na asak. Njihovi su vapaji bili prigueni, javljali bi se povremeno, a Eve je i bez ure znala da do jutra ima jo mnogo vremena. Ona ljutito ree sebi kako bi morala neim pomoi, premda nije bolniarka. Nije smjela tu tek tako sjediti i pustiti ih da pate ne pokuavajui ublaiti njihov bol. Onaj neugodni asnik rekao joj je da ne moe pomoi. Ali ne znai da je bila sasvim bespomona ako nije znala staviti zavoj. Napokon, Vincent Scotto nedavno je skladao pjesmu koja je stekla golemu popularnost - Le Cri du Poilu. "to naim vojnicima treba? Da viu do neba: ene! ene!" Svakako malo priglupo, ali jasno i izravno, ree Eve sebi, i ne 117 JUDITU KKANT/, pitajui za doputenje poe pjevati istina, ali onim njezinim glasom koji se mogao uti i u posljednjem redu balkona. No sad je dopirao tek do zgurenih vojnika u polurazorenoj prostoriji. Zapjevala je prvu pjesmu koja joj je dola na usta, pjesmu s njezine audicije Parlez-moi d"amour. Na taj glas satnik je iznenaeno neto progunao, no Eve se nije osvrtala i nastavila je s Mon homme, postigavi upravo pun pogodak: "Kad me dotakne, ja sam gotova, jer pod koom sam samo ena." "elite li jo neto, gospodo?" zausti ona im je dovrila Mi-stinguettinu besmrtnu himnu bespomonosti zaljubljene ene i moi mukarca nad njom. Sedmorica su joj odgovorila, izraavajui svaki svoju elju tako tiho da ih je jedva mogla ^uti. Ali svaki je htio neto. Eve je sjela na ognjite. Cijeli ostatak noi pjevala je i pjevala, sretna to pamti melodije

i stihove koje je nauila nekad davno, idui ulicama Dijona na lekcije iz glazbe. Gotovo svi vojniki zahtjevi odnosili su se na skladbe njezina ranog djevojatva. Vojnika lica mogla je vidjeti samo kad bi zraka mjeseine provirila kroz probijenu stijenu. Lica su im bila prekrivena, a oni koji nisu mogli glasno progovoriti, doaptavali su svoju elju najbliem do sebe. Otpjevala je neto i onom nespretnjakoviu zbog kojega je zaglavila na ovom izgubljenom mjestu. Paul de Lancel skinuo je svoju asniku kapu i ljuljukao vojnika ije su noge bile ve obamrle. Sa svakom pjesmom te ene u njemu je pomalo zacjeljivala jedna unutarnja rana. Njezin je glas irio njegovo srce, dajui mu naslutiti neko mjesto gdje je jo postojala ljubav i smijeak. Duboki, njeni timbre toga glasa, njegova raskona ovjenost, ono to je bilo duboko ensko u njemu, toplina koja je bila izgnana s fronte - sve mu je to vratilo u pamenje ono to je ve bio zaboravio. Samo prolazna vizija? Bez sumnje, ali svaka od tih pjesama, njihove esto sasvim obine rijei o ljudskim potrebama i nadama, o varkama ljubavi ali i njezinoj radosti - poela je u njemu oivljavati vjeru u vlastitu opstojnost, vjeru koju je ve odavno izgubio. Hoe li 118 DO PONOVM VA titi ove trenutke? Hoe li zaspale emocije koje je ova i na razbudila dok ga je ovijala magijom svoga glasa potrajati luljc od ove noi? Jamano ne, pomisli, no kako su divni bili iii-iiiici zaboravljenog zadovoljstva i njenosti!

l"aul de Lancel nije zatraio za sebe ni jednu pjesmu, jer nije htio uzimati mjesto vojnicima. Naposljetku se njihovi zahtjevi itiae i on progovori. "Znate li neku englesku vojniku pje-iimu?" "Naravno, "The Roses of Picardv" i Tipperarv" poznaju ih i ini koji ne govore engleski." "Znate li takoer Tili We Meet Again"? DO PONOVNOG SUSRETA?" ""Nasmijei se malo kad kae mi zbogom". Je li to ta?" "Da", odgovori on eljno. "Molim vas." Nasmijei se malo kad kae mi zbogom, Kad oblaci zaplove opet u bit" s tobom. Nebesa e tad jo jednom bit" plava, U Ljubavnikoj uliici ti bit" e mi draga. Zvona vjenanja vedro e zvoniti, Suze rastanka zauvijek e minuti, Svake noi molit e i ekati... DO PONOVNOG SUSRETA. Eve podie pogled nakon posljednjeg stiha, a on je zamoli: "Jo jednom... samo jo jednom." Prije nego to je dovrila kratku, jednostavnu i nezaboravnu melodiju, satnik je ve bio zaspao, sa smijekom na usnama. 119 JUDITU KRAN"I Glava <s" W/L\ ad samo pomislim da su se neki sretnici ^M V rodili kao vicarci", ree Vivianne de Biron Hi \ zamiljeno, dok je posljednji tjedan prosinca 1916. u svojoj kuhinji ispijala s Evom alicu obinog biljnog aja. "Kao vicarci? Zar nisi uvijek govorila da ta zemlja vie nalikuje oporavilitu za nemone?" odvrati joj Eve u nevjerici. Dvije i pol godine rata proizvele su tek male promjene u izgledu

njezine izvrsno ouvane prijateljice. Vivianne je bila neodoljiva Parianka kao i dosad, poput kovine koja je ve toliko plemenita da se vie ne moe oplemeniti nikakvim sredstvima "Schultess im je obeao "tihu neutralnost". Uz to i svjee vrhnje u pravoj kavi. Oni ne piju*ovaj dosadni biljni aj." "Schultess?" Evine obrve uzdigoe se pod astrahanskom malom kapom, koja je zamalo zakrivala njezinu sirensku kosu. Bila je, posve elegantna, neto mravija nego prije tri i pol godine kad je doputovala u Pariz. Dok je hodala ulicom kretala se sa samopouzdanjem ene koja je pripadala ovom gradu, ene kojoj je grad zapravo pripadao. "Tko je Schultess?" "Novi predsjednik vicarske, to bi sigurno znala kad bi itala novine, Maddy. A naa vlada nema pametnijeg posla nego da povisuje kazne zbog bluda! Ne, nemoj mi se smijati, 120 IH) I"ONOVNOU SUSKU1A r.ovnrim ozbiljno. Prije ovog odvratnog rata globa zbog bluda i /nosila je dvadeset pet franaka. Danas su je povisili na sto fra-imkn i jo nekoliko dana zatvora! Pitam te, je li to razumno? Ima nekog smisla to to su racionirali plin, struju i hranu -ili zar bi malo bluda ugrozilo pobjedu u ratu? Je li to logino, r li racionalno? Je li to dostojno Francuske? Mislim da te nove i"lobe nisu doprinos patriotizmu." Vivianne nalije jo jednu alicu aja i mrzovoljno ga pogleda. "Promisli o tome, Maddy. Ako je neki vojnik daleko od doma pa se malo utjei s nekom koja nije njegova ena - ili ako ena pati za muem, ali nadomjesti donekle njegovu odsutnost malim uitkom - zato bi netko zbog toga trebao platiti globu?"

"Ja nisam u stanju to razumjeti, Vivianne, to je iznad mojih mogunosti. Zar ne misli da je podjednako besmisleno to vlada ne doputa ljudima da se pojave u kazalitu drukije odjeveni osim u dnevnim odijelima? Nema vie veernjih haljina i odijela... kao da e se Nijemci od toga prestraiti, progutati nekoliko porcija vlastitog otrovnog plina i pobjei sve do Berlina! Vrijedilo bi pokuati", ree Eve odsutno. itala je novine i bila potpuno svjesna, jednako kao i Vivianne, da su bitke na Sommi kod Verduna, tijekom 1916. godine, najstranije u ljudskoj povijesti, odnijevi toliko ivota da se to jednostavno nije moglo razumjeti. Ona skrenu svoje misli kako bi se prilagodila prijateljiinu avrljanju. "Vivianne, i ti e morati priznati da nai saveznici ine sve u svojoj moi. Britanski kralj zarekao se da nee nita piti, pa ni vino ili pivo, kako bi pomogao ratne napore. Zamisli to e se dogoditi ako sva zemlja bude slijedila njegov primjer. Svi Englezi bez viskija - kamo bi to dovelo?" "Dovelo bi do sigurne pobjede - ali Nijemaca", odvrati Vivianne. "Zasad barem nitko ne predlae ukinue varijetea. Ni u jednom parikom kazalitu nema ni jednoga slobodnog mjesta, s tolikim vojnicima na dopustu koji se ele razonoditi." "Znam. Otkako je Jacques Charles iziao iz vojne bolnice i 121 JUDITU KRANTZ preuzeo Casino de Pari, poduzetniji je no ikad - u Olvnipiji nikad nije bilo tako raskonih kostima i bogatih kulisa. Samo priekaj, pa e

vidjeti desetke djevojaka koje imaju na sebi samo vrpce za arape, kako se pentraju uz deset metara visoke ljestve. Kapele sad sviraju neto ameriko to dosad nisam ula - to se zove ragtime." Vivianne kao da nije bila uvjerena, jer je nerado sluala tvrdnje da Casino de Pari nadmauje kazalite u kojemu je postigla svu svoju slavu. "I, voli li ti pjevati taj ragtime?" "To se ne pjeva, to se plee - vie ili manje. Ali sad moram krenuti, draga Vivianne. Moram obaviti neki posli. Sad te barem mogu mirno obii, otkako je obala ista." Eve kimnu prema drugoj strani stubita, prema stanu u kojemu je nekad ivjela. Zahvaljujui slabosti plua nakon bolesti, Alain Marais nije bio vojnik, pa je sluio u nekom skladitu daleko od Pariza. Eve se die. Vivianne pomisli kako ona sad izgleda ivahnije i zavodljivije no ikad, u ogrtau od parmski ljubiaste vune, pod golemim ovratnikom i s astrahanskim mufom. No, prije nego to je pritisnula kvaku na vratima kuhinje, predomisli se i okrenu ponovno Vivianni. "Dopusti mi da te neto upitam, Vivianne. Kad si me odvela na audiciju u Olvmpiju, nisi li pomislila da bih ondje mogla uti Fragsona i tako otkriti istinu o Alainu?" "To je bilo prije vie od tri godine", pobuni se Vivianne. "Nisi mi odgovorila na pitanje." "Moda mi je ta misao prola kroz glavu... moda jest, a da nisam toga bila svjesna. Uostalom, zar bi bilo neto loe u tome, ako sam te navela da uvidi kako gospodin Marais i nije tako sjajan gospodin? Moda sam pomislila

kako bi ti to pomoglo da ne postane o njemu odvie i predugo ovisna. U svakom sluaju nije to bila neka svjesna zloba - ali ne bih se danas stidjela ako sam to uinila." 122 IH) PONOVNOG SUSRETA "1 prije te audicije znala sam sve o Fragsonu. Otila sam jednog dana sama u Olvmpiju." "Ah!" "Upravo tako. Zaljubljene su ene obino velike glupae, Vivianne. Zaljubljenost je nalik stranom napadaju dragovoljnog sljepila. A kad ih jednom zaljubljenost proe, pitaju se kako su mogle tako krivo prosuivati, initi oite pogreke, ali nikad ne nalaze odgovor. Nakon Alaina zakljuila sam kako e biti mnogo mudrije da se nikad vie ne zaljubim - i jo nisam, ni najmanje. On mi je zapravo uinio uslugu, iako tada to nije tako izgledalo." "Ah!" "To je sve to ima rei? "Ah"?" "Uskoro e navriti dvadeset jednu godinu. Kad bude trostruko starija, ponovit e to to si mi rekla i ja u ti moda povjerovati." "Kao da si profesionalni cinik, Vivianne." "Jesam, ako je rije o mukarcima. I romantini cinik kad su posrijedi ene." "On kae da te poznaje, Maddy, ali tvrdi da mu ne zna ime. Da ga pustim unutra?" uvar na glumakom ulazu u Casino de Pari bio je ve navikao na gomile vojnika koji su traili doputenje za ulazak iza kulisa. Odvraao ih je rijeima da moraju poekati dok Maddy ne izie. Ovaj mu je ovjek oito dao dobru napojnicu, kad ga je ipak propustio. "Kako izgleda?" upita ona nevoljko. Skinula je ve sa sebe svu minku i upravo je

raeljavala kosu. U mjesecu svibnju 1917. bilo je ve vrue, pa je odjenula samo ogrta od lagane ute svile. S aureolom svijetle kose boje jagode, nalikovala je toplom ljetu, ali je bila poeljna kao proljee. "On je asnik, ima hrpu odlija. Izgleda dobro, kad me ve pitate." "Francuz, Englez ili Amerikanac?" 123 IUDITH KRAN"17, "I""rancu/, naravno, inae vam ne bi dosaivao. Naposljetku, Amerikanci su ovdje samo gosti, iako se u Parizu dobro snalaze. Toliko o njima." "Pusti ga unutra", odlui Eve. "Priekaj samo trenutak dok se odjenem." Nakon jedne minute uvar se vratio. Pratio ga je visok i jamano nestrpljiv ovjek s pukovnikim oznakama, drei kapu ispod ruke. "Vjerujem da vam ne smetam, gospoo." Taj uglaeni izraz bio je u neskladu sa estinom1 kojom je pukovnik izrekao tradicionalnu ispriku. "Ni najmanje, mon colonel." U njezinu glasu osjetilo se pitanje. Nije se mogla sjetiti da je ikad susrela tog visokog i svjetlokosog mukarca, s licem izboranim od nevremena i duboko usaenim plavim oima. U njemu je ipak bilo neto blisko, kao da ga je jednom sanjala, zatim zaboravila na san, a sad ga se opet prisjetila. "Sve do veeras nisam imao pojma tko ste vi", ree on. "Nisam znao ni kako bih vas pronaao ali kad sam vas uo kako pjevate, ve od prve note... ja... one noi..." On uuti, kao da nije znao to bi jo rekao, kao da je ono to je imao priopiti Evi bilo odvie zamreno da

bi se izrazilo rijeima. "One noi?" upita Eve. "Otkako je rat poeo proteklo je toliko noi..." "Sigurno niste zaboravili, iako su otada protekle zamalo dvije godine." "One noi? Oh, da, one noi na seoskom imanju! Vi ste... da... onaj asnik. Naravno da se sjeam, kako bi itko mogao zaboraviti onu no? Sad se prisjeam vaeg glasa, samo sam zaboravila va izgled. Dok sam pjevala, pali ste u san." "I sanjao o miru", nastavi on. "Bio je to lijep san, drao me danima. Da nije bilo vas, dva moja ovjeka ne bi preivjela no. Moram vam to rei." "Kako se zovete, mon colonel?" 124 DO PONOVNOG SUSRKTA "Paul de Lancel. Biste li veerali sa mnom, gospoo?" "Bilo bi mi zadovoljstvo." "Veeras?" upita on, toliko obuzet nadom da mu se njegov duboki glas zamalo presjekao. "Zato ne? Koliko se sjeam, one noi ostali smo gladni. Pjevala sam umjesto da ruam... i da dorukujem. Mislim dakle da ste mi duni veeru. Ali morate mi obeati dvije stvari." "Bilo to", odgovori on ozbiljno. "Sto god zatraite." "Ne smijete mi ponoviti da sam luda i glupaa." "Nadao sam se da ste zaboravili koliko sam bio neoprostivo grub." "Naprotiv, tako to ne moe se nikad zaboraviti." U proteklih nekoliko godina, Evu su nakon predstave izvodili na veeru vojnici iz svih krajeva Francuske. Oni su u restoranu traili

razonodu, grozniavo uzbuenje i bljetavilo koje ih je razvedravalo. Paul de Lancel odluio je izvesti je na veeru u Ritz. Bila je to vrlo otmjena dvorana, visokog stropa, s visokim reljefnim vijencima, dubokim sagovima i zavjesama od brokata koje bi prista-jale i nekoj kraljevskoj spavaonici. Stolovi su bili nairoko razmaknuti, a jedan zid otvarao se prema polukrunom vrtu u kojemu su grmovi jasmina i obrezane piramide geranija okruivale vodoskok. Sve slube u restoranu nadzirao je maitre d"hotel, konobari i njihovi pomonici obavljali su svoj posao tako tiho da niim ne izazivaju buku, dvorana je bila diskretno osvijetljena bez bljetavila, svaki stol je pozivao goste malim svjetiljkama s ruiastim zaslonima. Svim svojim uresima dvorana u Ritzu bila je ogrnuta arom slavlja i vedrine, i taj je svoj ugoaj ouvala i tijekom rata. Premda je ta prostorija bila najsjajnije mjesto za veeru u cijeloj Francuskoj, Paul de Lancel osjeao se ondje kao kod kue. Naruio je veeru smireno, ali s autoritetom koji je bio podjednako uvjerljiv koliko i blag. Dok je maitre d"hotel sluao to mu gost 125 JUDITU KRANTZ govori, Eve se oputala uz osjeaj sigurnosti koji je najavljivao ugodnu veeru. Pod blagim svjetlom, Paul je pomno promatrao Evu. Sjela je u brokatnu stolicu svojom uobiajenom samopouzdanou. Njezine duge naunice svjetlucale su. Kosa joj je bila razdijeljena po sredini, a zatim zaeljana po posljednjoj modi, tako da joj je obvijala ui. Haljina je imala etvrtast izrez oko vrata,

ukraen ipkastom vrpcom, a jo dvije ipke ureavale su joj ramena. Njezin jaki i glatki vrat kao i vitke ruke bijahu potpuno otkriveni. On je smjesta zakljuio da obnaenost pristaje Evi kao malo kojoj eni, jer je naglaavala fino zaobljenu eljust i prekrasnu svjeu boju njezina tena. Uz onakvo neupadljivo osvjetljenje bilo mu je nemogue vidjeti svu dubinu njezinih oiju, ali lagano treptanje trepavica pod visoko uzdignutim obrvama bilo je zamalo misteriozno. Bujnost njezina tijela, koju je njezina tetka Marie-France zapazila jo prije sedam godina, sad je samim ivotom dotjerana do savrenstva. No to tijelo nije bilo niim ukroeno, pa je sada odraavalo upadljivu neovisnost njezina duha, slobodu i pribranost to su Evi davale neku plemenitost upravo odsutnou bilo kakve konvencionalnosti. Dok su razgovarali, on zapazi leprav polet njezina duha i neku opsjednutost unutarnjom zaigranou. "Tko ste vi?" upita je ubrzo Paul de Lancel. "Na to mislite?" odvrati mu Eve, premda joj je pulsiranje krvi u venama jasno odavalo na to misli. "Vi ste jo netko, a ne samo glasovita Maddy, Maddy bez prezimena koja je zvijezda Casina de Pari. Znam da sam u pravu...recite mi tko ste vi zapravo." On kao da joj je zapovjedio. Dok je ispijala gutljaj vina, Eve je smiljala odgovor. Otkako je dola u Pariz prije etiri godine, nije nikom govorila o svojoj prolosti, pa ni Vivianni. Neki duboki instinkt uvjerio ju je kako ni s kim iz svijeta varijetea ne smije dijeliti spoznaje o podrijetlu 126 DO PONOVNOG SUSRETA

iz kruga kojemu su se ljudi varijetea podsmijevali, a zauzvrat dobivali s druge strane samo prezir. Ali taj ovjek, neznanac zapravo, po svemu to je doznala o njegovoj hrabrosti, smirenosti i ustrajnosti, taj Paul de Lancel potaknuo je u njoj odvanost i neku udnu potrebu, neku vrstu elje koja ju je tjerala da pred njim govori o sebi. U osjeaju izazova to ga je on potakao bilo je i neke neusiljenosti. Pouzdavala se u njega, ona odjednom shvati, toliko nagonski pouzdavala da ju je od toga obuzeo strah. Poznavala ga je tek neznatno. Ali nakon one noi provedene zajedno u razorenoj seoskoj kui upoznala ga je ve toliko da se pred njim nije mogla sakrivati iza identiteta koji je bio tek dio nje. "Roena sam u Dijonu", poe ona s uzdahom, "i ime mi nije Maddy niti me se moe oslovljavati gospoom. Odreenije reeno, ja sam gospoica Eve Coudert, to je graansko ime kakvo se obino ne dri prikladnim za varijete. Kao mlada djevojka eznula sam - moda odvie arko - da vidim to se zbiva iza vidokruga. Dola sam u Pariz, tonije, pobjegla sam od kue kad mi je bilo sedamnaest, s jednim mukarcem kojega sam jedva poznavala. Bila sam podjednako krajnje nevina koliko i nesmotrena. Bolje reeno - luda. Odgajana sam da postanem damom i dobro se udam. Pomisao na to bila mi je odvratna, no to je bila jedina budunost koju mi je moja obitelj namijenila. Zaljubila sam se smijeno i vrlo aavo. Uskoro mi je taj ovjek slomio srce, to se moglo i oekivati. Osramotila sam svoju obitelj i sebe samu. Roditelji me nikad nisu doli obii, iako sam im pisala svakog tjedna. Moj otac glasoviti je

lijenik, majka je jedna od najuglednijih ena u Dijonu. A ja... ja sam tek poznata kao Maddy." "Slomio vam je srce, rekoste?" Paul ju je prekinuo, obuzet estokom ljubomorom nakon tih Evinih rijei. Od tog asa nije ga zanimalo nita drugo. "Tako sam onda mislila. Osjeala sam se tako." "Jeste li se u meuvremenu smirili?" upita je. 127 JUDITU KRANT/. "Vjerojatno jesam. No moda se to stanje tijekom godina samo Ziiinrznulo... Zar se srce djevojke koja ima sedamnaest godina uope moe smiriti?" "Mislim, nakon tog mukarca?" Paul je napeto inzistirao na odgovoru. "Pazila sam da nakon njega vie nikom ne poklonim svoje srce." "Jeste li u to potpuno sigurni?" Paul je odjednom osjetio poriv da joj makne kosu s ela i vidi kako izgleda kad se probudi ujutro. "Samo asak, mon colonel, je li ovo neka istraga?" "Je li to vano?" "Moda i nije", odvrati Eve nakon kratke stanke. Otkriveni vrat vidljivo joj je pulsirao. "Vi znate da nije. Pruite mi svoju ruku", zatrai on. "Na javnom mjestu?" Sagnula se prema njemu, da bi mogao uti njezino pitanje glasom koji je tremolirao. "Pobjegli ste s nekim nitavnikom koji vas je ponizio, a sad mi ne elite ni pruiti ruku?" "Ponavljam, da mi je srce bilo zamrznuto." "Morat ete to zaboraviti", ree joj Paul

strogo. "Hou li?" Usne joj se razmaknue a oni kapci zamalo za-tvorie. Val emocija oduzeo joj je dah, uinio je nepokretnom, dok je ekala to e dalje rei. Zapanjio ju je svojom izravnou, otvorenom iskrenou, kakvu nije osjetila jo otkako se uzdigla velikim crvenim balonom nad plavim vidokrugom. Od ushita joj se dvorana Ritza zamraila, kao da je bila tek kulisa na kazalinoj pozornici. "Vi znate da hoete. Znate to savreno dobro, gospoice Eva Coudert." "Vrlo spremno izdajete zapovijedi", ree mu Eve, posljednjim snagama otpora koliko ih je jo imala. "Bit e vremena da se na to priviknete." "Koliko... koliko dugo?" proapta ona. 128 DO PONOVNOG SUSRETA "Koliko traje ivot", ree joj i prinese obje njezine ruke svojim loplim usnama. "Obeajem vam - cijeli ivot." Maitre d"hotel, koji je s uljudne udaljenosti promatrao Paula i l".vu, nije se iznenadio kad ga je pukovnik de Lancel pozvao da plati raun za veeru i to prije nego to je bila konzumirana njezina polovica. Pukovnik i njegova lijepa druica zapravo su je jedva dotaknuli. Poznavao je pukovnika jo kao djeaka, kad je s roditeljima prvi put posjetio Pariz. Obitelj je redovito odsjedala u Ritzu, ali jo nikad nije vidio mladog vikonta zaljubljenog. Otvoreno govorei, maitre d"hotel okladio se sam sa sobom da taj par nee dospjeti pojesti ni glavno jelo prije nego to ih napusti bilo kakva elja za veerom. Izgubio je okladu, jer je pukovnik ipak progutao

nekoliko zalogaja, ali istovremeno i izgubio, dobivi peterostruku napojnicu od uobiajene. Naavi se izvan Ritza, Paul je dozvao otvorenu koiju. "Vozite du rijeke", naredi on koijau, nakon to je uveo Evu u fijaker. Raspoloeni koija poveo je konja oko Place Vendome a zatim du Rue de Castiglione prema Seini, laganim kasom koji je odgovarao ugoaju svibanjske veeri. Kao da je vonja du obale bila neko putovanje otkria, a ne uobiajena vonja kakvu je sa svojim konjem uinio ve bezbroj puta. U restoranu Ritza Paul i Eve mogli su neusiljeno razgovarati, jer su bili okrueni okolicom koja je nametala granice njihovoj intimnosti. To ogranienje bliskosti i potreba da se pretvaraju kao da su zauzeti jelom ubrzo su postali nepodnoljivi. Sada, kad su uz njih bila samo ravnoduna koijaeva lea, odjednom im se zavezao jezik. Postali su nespretni i zbunjeni. Obeao joj je cijeli ivot, pomisli Eve. Sto je to znailo? Je li to bio samo govorniki ukras? Ili vojnika hvalisavost? Jesu li to bile tek rijei nekoga tko se zaelilo brzog uspjeha prije nego to se vrati na ratite? Je li Paul de Lancel bio od onih ljudi - a takvih je doista bilo mnogo - koji su rabili velike rijei zarad malih elja? Dok ga je pozdravljao maitre d"hotel, shvatila je da je on vikont i pripadnik poznate obitelji proizvoaa am129 i umru k ra niz panjca. Ako joj je ovjek takva podrijetla obeao cijeli ivot, nije li je zamiljao tek kao ljubavnicu, enu koju bi drao u svojoj pozadini? Sto je on zapravo oekivao, taj

ovjek kojemu je dopustila da je pozove na veeru - na polovicu veere, tonije reeno - i to samo veeras? ovjek koji je ve znao o njoj vie nego itko drugi? Obeao joj je cijeli ivot, pomisli Paul. Je li shvatila da se eli oeniti njome? Je li bio dovoljno jasan? Da bude jasniji, omeo ga je konobar koji je upravo donio prvo jelo za stol. Rijei su mu nekako ostale u zraku, a kad je jelo bilo servirano, sve se poremetilo pa se nije mogao vratiti pravoj temi razgovora. Zar moe oekivati da e ena, koja ga je jo prije nekoliko sati jedva poznavala, razumjeti njegove osjeaje? Kako bi mu mogla uzvratiti svojim osjeajima? Je li Eve moda od onih ena koje bi mu dopustile da se izjasni, a zatim bi se s njim poigravale uivajui u svojoj nadmoi? Nije o njoj znao nita osim kratkih ivotnih podataka koje je nekako iz nje iscijedio, a ona je o njemu znala jo manje. Sjedili su u tiini, ne dodirujui se, dok je koija, doavi do obale, skrenula ulijevo prema najstarijem dijelu Pariza, srcu grada gdje su nekad davno ribari iz plemena Parisi osnovali naselje na otoku usred Seine. Da je koija krenuo udesno, proli bi prostorima imperijalne Francuske gdje su se isticali Place de la Concorde i Grand Palais, monumentalni simboli nedostine veliine. Skrenuvi ipak lijevo koija ih je brzo uveo u skromniju, ivahniju etvrt po ljudskoj mjeri, u kojoj nema drugih simbola osim crkvenih tornjeva. "Stanite ovdje, molim vas", ree Paul kad su dostigli Pont Neuf. "Biste li eljeli proetati mostom?" upita on Evu. "Da." Moralo se neim prekinuti ovu nespretnu utnju, nerazumijevanje koje ih je zahvatilo,

dok su joj glavu opsjedale stotine pitanja, ali su usne bile nesposobne izraziti ih. Pont Neuf, najstariji most u Parizu ide upravo preko vrka otoka, a to je Ile de la Cite, na kome su Parisiji podigli prve 130 IX) PONOVNOG SUSRETA kolibe. On je okruen nekom njenom magijom kakva postoji irtino ondje gdje ljudi vrlo dugo borave. Kamenim plonikom kito da su kretali neki prijateljski duhovi, drei korak s Paulom I Evom. On ju je pridravao za lakat. Dugaki most bio je go-lovo pust i kad su doli do njegove sredine smjestie se u jednom od polukrunih istaka nad Seinom. Naslonivi se na ogradu istaka, vidjeli su rijeku u njezinoj duini kako hrli kroz grad prema svom utoku. Mjeseina je tako snano obasjavala rijeku, da se pored nje grad gotovo izgubio. "Kao da smo na brodskoj palubi, ne ini li vam se?" upita Paul. "Jo nikad nisam putovala morem", odvrati Eve. Ponovno zavlada tiina, ali tih nekoliko razmijenjenih rijei otopilo je ukoenost i oni se istog trena okrenue jedno drugome. Paul obgrli Evu i poljubi je, prvi put u ivotu. Ona se trgnu i pogleda ga u oi, koje su bile tako duboko usaene pod obrvama da nije mogla odgonetnuti to hoe rei. "Zato... zato ste zaeljeli u onoj seoskoj kui da vam otpjevam "DO PONOVNOG SUSRETA"?" Eve je bila toliko zbunjena brojnim pitanjima, da nije ni shvatila kako ga sada pita neto posve beznaajno, to se dogodilo dok jo nije znala ni kako se on zove. "Moda... je to bilo glupo, no budui da ostali vojnici nisu znali engleski, elio sam da

otpjevate neto samo za mene, neto ega u se zauvijek sjeati, ne dijelei to ni sa kim." Paul je odgovarao polagano. "Zaljubio sam se u vas... dok ste pjevali na francuskom. U toj pjesmi ima rijei koje sam zamiljao da ete ih rei samo meni. Sjeate li se tih rijei? "Zvona vjenanja vedro e zvoniti, suze rastanka zauvijek e uminuti, svake noi molit e i ekati... do ponovnog susreta"." "Zvona vjenanja?" proapta Eve. "Da, i ona. Ve tada sam znao da je to jedino to elim. Zvona vjenanja - Eva, hoete li se sa mnom vjenati?" Ona zastade, preplaena nainom kojim ju je Paul de Lancel 131 JUDITU KRANT/. I DO PONOVNOG SVSRHTA liio teko steenih samozatttnih poriva. Pa ipak., pa ipak... zar bi sada smjela odustati od svoje smjelosti? Smije li uzmaci pred pothvatom? Smije li pokuati izbjei... ljubav? Jer upravo to je osjeala prema njemu, nita manje od ljubavi. "Protekla su tek tri sata otkako ste stupili u moju garderobu." Eve je jo malo odugovlaila, jo jedan ovozemaljski trenutak. "Zato ste ekali tako dugo?" "Trebale su mi dvije godine da vas opet pronaem." "Ah... u tom sluaju..." "U tom sluaju?" "Da, mon colonel, da!" Vikont Jean-Luc de Lancel, Paulov otac, podie pogled s pisma koje je upravo otvorio. "Sjajne novosti, draga!" objavi on radosno

svojoj eni Anetti. "Paul se eni - sudei zapravo prema nadnevku pisma, mora biti da se ve oenio." "Hvala Bogu! Oh, kako sam se molila za to! Bojala sam se da se on nakon smrti jadne Laure nee vie nikad nasmijeiti. Pokai mi pismo! Tko je ona? Gdje su se upoznali? Kad su se vjenali?" Vikontesa je obasipala supruga radoznalim pitanjima. "Samo asak - dok proitam. Ah, ona je iz Dijona, gotovo smo susjedi! Eve Coudert - Boe, to je ki doktora Didiera Couderta, specijalista kome odlazi svaki jetreni bolesnik. Tvoj urjak konzultirao se s njim prije samo nekoliko godina, zar se ne sjea? Njih dvoje poznaju se - to je udno - od kraja prve ratne godine, kad su se nakratko sreli, a sad su se ponovno sreli, tek prolog tjedna! Prije rata nitko nije mogao doi do braka za samo tjedan dana, ali sad su se pravila promijenila. Pie da je dobroduna, hrabra i lijepa - ne moemo traiti vie, zar ne? Naravno, nee biti medenog mjeseca, no koga je za to briga? Vano je da e boraviti u Parizu, sada kad je Paul asnik za vezu s Amerikancima. Kad bismo im mogli otii u posjet, Anette? elim to prije vidjeti svoju snahu." 132 "Ku?,e da je ki doktora Couderta?" "Dti. Zar ih on ima vie?" "Sumo jednu, koliko ja znam", ree ona zabrinuto. "Ti poznaje tu djevojku?" "Svatko zna za nju." "() emu to govori? I zato izgleda tako kiselo? O njoj ni-kiui nisam uo." "Godinu dana prije poetka rata samo se o tome

govorilo -barem u nekim krugovima. Pobjegla je od kue, odselila se, ne-itttlu, nazovi to kako hoe, s nekim stranim ovjekom, nekim neuglednim i neasnim. Coudertovi su o tome utjeli koliko god mi mogli. Njezina tetka, Marie-France de Courtizot upoznata je -i sluajem. Moja neakinja Claire prijateljica je s barunicom de ( ourtizot, i kad se sve otkrilo - bilo je to jo gore nego to su hsprva zamiljali. Moj jadni Paul!" "Sto to znai - "jo gore"? Ima li moda dijete?" "Ne, koliko mi je poznato. Takve se ene ve znaju pobrinuti da nemaju djece. Ona je... pjevaica. Nastupa u nekom parikom varijeteu." "U varijeteu? Sigurna si?" "Apsolutno. Coudertovi nikad ne govore o njoj, no ini se da je ondje postigla velik uspjeh i postala famozna, kako se to kae. No to je isto kao infamna. Nema o tome dvojbe. Imaju samo jednu ker, i to je ena s kojom se na sin vjenao." Vikontesa poe jecati. "Anette, Anette... prestani, molim te. Uzmi u obzir da je Paul ljubi. Sjeti se samo koliko je bio nesretan - zar nije vanije to sad ima nekoga koga voli?" "Ali takvu enu! Zar ne moe sebi predstaviti zato se za nj udala? To je bio njezin oajniki pokuaj da sebi povrati ugled, posljednje utoite ene koja je pala tako nisko. Ali vara se ako misli da e ikad ovdje biti primljena. I to je najgore od svega, kad jednom rat svri, njegova e karijera time biti upropatena." 133 JUDITU KRANTZ "Aik-ii:c, zar treba suda na to misliti? Bitno

je da Paul nije na Ironti, da e preivjeti rat. Kakve su to besmislice o njegovoj karijeri? Ja se pouzdajem u njegovu prosubu da je ona dobroduna, hrabra i lijepa. Pa to onda ako pjeva? U varijeteu? I kraljevi su se enili pjevaicama iz varijetea." "I zbog toga gubili prijestolja i bili ismijavani do kraja ivota... Ti uostalom dobro zna da se oni nisu vjenali s takvim stvorenjima, oni su ih samo drali. Ta ena izazvala je veliki skandal. Njezina prolost pratit e je cijelog ivota. Misli li ozbiljno da bi se diplomat s takvom enom mogao nadati nekoj karijeri?" "Diplomatu je njegova ena vana kao i njegov mozak -moda i vie." Jean-Luc de Lancel rekao je to uz dubok uzdah. Anette je, uobiajeno, bila od njega praktinija. "Ta... osoba... kojom se oenio ne moe nikad biti ena jednog veleposlanika, to ti je jednako dobro poznato kao i meni. Na izvanredni sin unitio se zbog nje, rtvovao je svoju karijeru. Quai d"Orsav nee mu to nikad oprostiti." "Pitam se to je znao o njoj prije toga iznenadnog vjenanja?" "Vrlo malo, oito." Vikontesa je to izrekla s dubokim prezirom. "Moda doista nije. No moda je ipak sve znao, ali ju je smatrao vrijednom sebe, unato svemu." U tim rijeima vikonta de Lancela uistinu nije bilo neke uvjerljivosti. "On je zaljubljen, i to u ratu - to znai da je budala", ree ona prezirno. "Onda je bio obmanut. U mirnim vremenima ne bi se njome nikad oenio." Dok je pogledom prebirao pismo, glas Paulova oca postao je

otriji. "Pita li se jo uvijek zato su se tako brzo vjenali?" "Ne, sad mi je sve jasno. I odvie." "To nije ozbiljno, Maddy?" ree joj Jacques Charles. "Odbijam u 134 IH) PONOVNOG SUSRETA ("" povjerovati. Kako moe samo tako otii? Da ti je neki drugi producent uinio bolju ponudu, shvatio bih emu smjera, iako mi se to ne bi dopalo. Zgrabio bih te i odalamio po stranjici - ali napu-Itlli pozornicu? Zbog ega? To jednostavno nema smisla." "Je li Casino de Pari moda angairao tvoju enu?" "Nije... ali kakve to ima veze? Ona jednostavno nema sluha." "A kad bi ga imala? Kad bi se svake veeri vraao kui da neto pojede, bi li volio uti da je gospoa Charles upravo Otila u kazalite, ili je jo navlaila kostim, ili je bila na pokusu, ili ju je upravo intervjuirao nekakav novinar? Bi li uivao ekati je do iza ponoi, svakog dana u tjednu osim onoga kad je Casino de Pari zatvoren?" "Ne, ne bih. Dovraga, Maddy!" "Znai da si razumio, premda ti se to ne dopada." "Dobro, priznajmo da to mogu shvatiti kao muakarc koji je nalik svima ostalima. Ali ti - jedna zvijezda? Ne bi to nikad smjela uiniti! Shvaa li to gubi samo zato da bi kod kue bila na veeri? Zar ne bi s tim ovjekom mogla jednostavno ljubakati? Tko te je tjerao u brak? Misli li da netko moe prestati biti zvijezda, a onda to opet postati kad mu padne na um? Bez obzira na to to ti sad osjea za svoga hrabrog pukovnika, mogla bi jednog dana otkriti da ti je s njim strano dosadno i da oajniki ezne za publikom, za

aplauzima, za odanosti ljudi koji bi te doli sluati?" "Patron, jo prije tjedan dana sve to to si rekao imalo bi nekog smisla. Nekom poput mene rekla bih to isto. Moda i manje obzirno. Ali sada... ja upravo elim biti kod kue svake veeri, to je sve to elim." "Ne mogu podnijeti to si toliko sretna. Dovraga!" "Patron, ti to shvaa odvie ozbiljno." Eve se vedro nasmija. "A sad me ostavi. Ali kad bude spremna, ako ikad bude na to spremna, hoe li doi natrag? Publika je vjernija od svakog ljubavnika, svakog supruga. Reviju samo za tebe, kakvu sam 135 JUDITU KRANTZ upravo zamislio, to ti vie neu moi dati ali, Maddy, ako se neto ipak promijeni, hoe li se vratiti?" "Naravno", Eve mu odgovori i dalje u smijehu, zagrli ga i poljubi u oba obraza - za oprotaj. Nije je nita stajalo takvo obeanje. Uostalom, to se nikad nee dogoditi. Godine 1912., kad se Paul-Sebastian de Lancel vjenao s Laurom de Saint-Fraycourt, jedinim djetetom markiza i markize de Saint-Fravcourt, njegova je obitelj bila ozarena, dok su se Saint-Fraycour-tovi nevoljko pomirili sa sudbinom. Laure - tamnoputa, krhka i iznimno elegantna bila je smatrana jednom od najljepih djevojaka svoje generacije. Bila je jedina nasljednica svega to su njezini roditelji posjedovali, pa e i sve njihovo bogatstvo pripasti njoj, bogatstvo koje je, dodue, bilo

staro i naeto. Meutim, novac je Saint-Fraycourtovima bio nevaan. Mar-quisat Saint-Fraycourt bio je tako izniman i drevan, toliko isprepleten s povijeu Francuske, da je ve to bio teko dostian miraz. Dakako, plemika titula odumrijet e sa sadanjim mar-kizom, no Laurina djeca, za koga god se udala, bit e drani Saint-Fraycourtovima. U uskom krugu visoke francuske aristokracije, injenica da je njihova majka bila roena Saint-Fray-court omoguit e im pristup i najvii status. SaintFraycourtovi bijahu uvjereni kako se vrijednost stare krvi jednostavno ne moe precijeniti, a u svijetu u kojemu su se oni kretali, u kojemu je svatko znao svakoga, imali su pravo. Dakako, redovito se pretpostavljalo da e se Laure udati na svojoj razini. Kao posljednja roena Saint-Fraycourt odrasla je poput idola bila je njegovana, paena, zamalo oboavana. v Cim su se poeli pokazivati znaci njezine budue ljepote, roditelji su bili opijeni svojim djetetom kako to samo Francuzi mogu biti. Odabir vikonta Paul-Sebastiana de Lancela njih je duboko razoarao. Tono, on je potjecao iz stare obitelji, ali nije bio najstariji sin. Istina, Lanceli su bili bez dvojbe aristokrati, to136 DO PONOVNOG SUSRETA oni od starog reima, uli nisu posjedovali onu transcen-ilriunu kvalitetu aristokracije kakvu su Saint-Fraycourtovi oekivali. Njihovo ime znailo je mnogo u Champagni, no nisu bili ni vojvode ni perovi Francuske. Prije revolucije

Lanceli nisu svoje dane provodili u Versaillesu, nisu bili kraljevi inti-musi. Da, Paul je imao pred sobom blistavu karijeru, no na nju je jo trebalo ekati. On e naslijediti kuu Lancel, nemalo bogatstvo, no njima je to malo znailo. Ipak, Paulu de Lancelu nije se moglo nita stvarno prigovoriti, pa nisu ni pokuali uvjeriti Lauru da nije u pravu. Nije ih utjeio Paulov budui posjed svjetski poznatih vinograda, to e ga morati dijeliti s bratom. Da njihova ki bude vezana uz dvorac ije se ime pojavljuje na ampanjskim buteljama! Saint-Fraycourtovi nisu dijelili uobiajeno francusko strahopotovanje prema posjednicima vinograda - oni su cijenili tek izravne potomke kue Huguesa Capeta, prvoga francuskog kralja, i malobrojnih potomaka onih koji su imali visoke poloaje na nekadanjem dvoru. Laure je tijekom prve godine braka bila sretna, i Saint-Fray-courtovi bi se moda smekali spram svoga zeta. No on se pokazao prijestupniki bezumnim kad je stupio u vojsku, unato Laurinoj trudnoi. Njihovo domoljublje, kao i svi njihovi drugi osjeaji, imali su svoje mjesto tek iza Laurine dobrobiti. Paul je bio prvenstveno odgovoran za svoju enu i dijete, pa je bez gubitka asti mogao priekati da ode u rat nakon roenja djeteta. On ju je ubio, govorili su roditelji jedno drugome, ubio ju je kao i da je slomio njezin krhki vrat svoji grubim seljakim rukama. Nakon to je on otiao na frontu, Laure se potpuno izmijenila; u svojoj nevolji loe se hranila, nije izvodila propisane vjebe, jednostavno je okopnjela za muem, pa kad se dijete rodilo bila je preslaba da preivi. Tako je zbog njega

nestalo njihovo jedino blago, zbog njegove okrutnosti koja je bila usporediva s torturom. Slomljeni, toliko ogoreni da se nije mogla nai prava rije za 137 JUDITU KRANTZ njihovu tugu, djed i baka poveli su sa sobom malog Bruna u vicarsku. Ondje barem nee biti nikakve prijetnje njihovu dragocjenom nasljedniku, jedinoj Laurinoj ostavtini za koju je dala svoj ivot. U ratu kao i u miru glasine putuju bre od pote. Do trenutka kad je Paulovo pismo kojim je najavljivao dan sklapanja braka stiglo do Fravcourtovih u enevu, oni su ve bili obavijeteni o svakoj pojedinosti, pa i o nijansi crvene boje haljine koju je Eve nosila na pozornici. Skandal u redovima vieg sloja graanstva kojemu je pripadala obitelj Coudert ne bi normalno nikad dospio do njihovih uiju, jer taj sloj nije zanimao ni njih ni one s kojima su oni bili u dodiru. Ipak, barunica Marie-France de Courtizot postojala je na rubu njihova svijeta, unato injenici da je njezin otac bio tek bogati trgovac. Barunica je uspjela ostvariti poznanstva s nekim pripadnicima najueg kruga aristokracije, svijeta iz Faubourga SaintGermain. Barun Claude de Courtizot troio je najvei dio svojih prihoda na lov. Courtizotovi konji i lovaki psi jurili su krajinom koja je obilovala divljai. Barun je tu bio iroke ruke, a ta injenica nije mogla a da ne bude prihvaena s pohvalama od strane aristokrata ludih za lovom, no ije su se lisnice s

vremenom bile ispraznile. Njihovi su preci gubili glave i posjede, ali se s koljena na koljeno prenosila plemika titula kao i ljubav za lov. Courti-zotovo plemstvo bilo je skorojeviko, kako su to oni drali, to je bilo gore nego da plemstva nije ni bilo - jer ga je dodijelio tek mrski im Napoleon. No barun je o tome utio. Odjednom, salonima Faubourga Saint-Germaina poeo se iriti tra. Posjednici nekih od najstarijih titula u Francuskoj doznali su 1914. da barun de Courtizot ima i neakinju koja - nezamislivo i nevjerojatno - nastupa u nekom bijednom varijeteu, jo malo pa bordelu. Nastupala je okruena golim ougerlama, 138 IX) PONOVNOG SUSRJSTA uko i sama nije bila takva. Skandal koji se proirio stajao se (lourtizotove zamalo njihova malog mjesta u visokom svijetu. Oproteno im je samo zato to su bili odvie niska roda da bi ih se moglo proglasiti otpadnicima. No sad je ta neakinja, o kojoj se pred barunicom de Courtizot iz ljubaznosti nije govorilo, postala maehom jedinog unuka SaintFraycourtovih. Skandal se odjednom proirio u njihov vlastiti svijet. Nije li to odvie dobro da bi bilo vjerojatno, upitala je jedna vojvotkinja drugu. Dakako, za Saint-Fraycourtove bila je to strana tragedija. Moglo ih se samo aliti. Tko bi ikad pomislio da bi se tako neto moglo dogoditi ljudima tako ponositima, premda im rang nije bio razliit od onoga s kojima su sad razgovarali? Nisu nikad bili odvie omiljeni, ruku na srce, no valjalo im je priznati pravo na njihov ponos. Oni su oduvijek bili ljudi na

glasu, koliko god inae bili hladni i arogantni. Bi li bilo bolje pretvarati se kao da nitko nije nita uo o skandalu, ili pak, to je bilo mogue taktinije, pokazati pred Saint-Fraycourtovima suut? Bi li trebalo poslati pisamce, samo nekoliko rijei? Ili se povui u suzdrljivu tiinu, kao da se nita nije dogodilo? Kako fascinantna, kako autentina dilema - bi li to trebalo priznati i pred samim sobom? "Kako e odgovoriti na pismo Lancela?" upita markiza de Saint-Fraycourt svoga supruga. "Nisam jo siguran. Dok je bio na fronti, molio sam se svaki dan da ujem vijest o njegovoj pogibiji." Markiz je govorio suho i odsjeno. "Poginuli su milijuni Francuza, a Lancel je samo ranjen. Pod nebesima doista nema pravde." "to ako zatrai Bruna, sada kad ima enu?" "enu? On je oskrnavio grob nae keri. Molim te, draga, nemoj o toj osobi govoriti kao o njegovoj eni." "Svejedno, mogao bi zatraiti Bruna, sada kad se smjestio u Parizu." "Pariz je i dalje pod napadom. O tome ne moe biti ni rijei." 139 JUDITU KRANTZ "Ali jednog dana", ree mrano markiza, "rat e biti gotov." "I ti i ja znamo da Bruno pripada nama. Sve da se Lancel oenio osobom dostojnom da bude Brunova maeha, nikad ne bih dopustio da se on vrati tom ovjeku." Glas mu je bio slabaan, kao zvuk vjetra koji huji preko mrtvog lia. "Kako moe biti tako miran?" "Daga moja, neke stvari u ivotu tako su oite, da ne ostavljaju prostora za pitanja. Takva je

i Brunova budunost. On nije Lancel nego SaintFraycourt, i nikad nee biti oneien dodirom s tim ubojicom i osobom s kojom je odluio ivjeti. Paula de Lancela prije bih sam ubio nego to bih mu u ruke dao Bruna. Sto nas manje on razumije, to emo manje tekoa imati s njime. MisHm da u ipak odgovoriti na njegovo pismo." "Sto e mu kazati?" "Pa, naravno, zaeljet u mu sreu u braku." "Zar e se moi na to prisiliti?" "Da bih zadrao Bruna kod nas, mogao bih zagrliti i... njegovu kurvu." Potkraj rujna 1918., dva mjeseca prije nego to je primirjem zavren rat, Eve je rodila ker, Delphine, prema imenu Paulove bake s majine strane. Paul je bio demobiliziran tri mjeseca nakon svretka rata. Vrativi se na poetku 1919. u diplomatsku slubu, poslan je u Canberru kao prvi tajnik francuskog veleposlanstva u Australiji - to je po nazorima Quai d"Orsava bilo isto to i Sibir. Evu je silno obradovao odlazak u Australiju upravo zbog Delphine. Dijete je zahvatila neka vrsta guobolje, posve naglo, s kaljem to je podsjeao na lave kao jedinim prethodnim upozorenjem. Nakon napada kalja slijedilo bi grevito hvatanje daha. Jedina pomo Delpini bila je drati dijete u struji vodene pare, to bi dovoljno proirilo grlo da je mogla normalno disati. Ali vodena para bila je zaudo vrlo skupa u prvoj godini nakon rata. Nestaica ugljena bila je jo vea nego prije primirja, a 140 DO PONOVNOG SUSKh"TA elektrina struja bila je tako oskudno isporuivana da je podzemna eljeznica i dalje

vozila prema ratnom rasporedu. Australija je sa svojim obiljem bila pravi blagoslov prestraenim roditeljima. U udobnoj viktorijanskoj vili u Canberri, gdje su se smjestili, s njezinim irokim verandama i prostranim vrtom, Eve je mogla olakano ve za nekoliko minuta napuniti punu kadu vrue vode. Najbolji pedijatar u Canberri, doktor Henry Head, pregledao je Delphine i utvrdio da je inae potpuno zdrava. "Nemojte se odvie uzrujavati zbog te guobolje, gospodo de Lancel", rekao joj je. "Ni vi ni ja ne moemo uiniti vie od onoga to ve znate, no ja vam jamim da e dijete ubrzo ozdraviti. Prema jednoj teoriji, uzrok oboljenju je prekratak vrat. im joj vrat naraste i postane malo dulji - a to e se dogoditi samo od sebe - prestat e i kaalj. Nakon svakog napada drite u djetetovoj sobi kotao iz kojega se podie para tri dana zaredom, i pozovite me kad god to budete drali potrebnim." Ni godinu i pol kasnije, 9. sijenja 1920. Evi i Paulu Lancelu rodila se jo jedna ki, MarieFrederique. Doktor Head, koji je takoer bio pozvan da pregleda novoroene, usrdno se nadao da nee i ono biti rtvom vratobolje. Bilo mu je poznato koliko je Delphinino stanje zabrinjavalo oba roditelja, pa se u sebi pitao zato su se tako brzo odluili za jo jedno dijete. Priinjalo mu se da gospoa de Lancel ionako ima dovoljno briga, izazvanih neprekidnim krizama prvoroenog djeteta. Jo jedno dijete bilo je dodatna briga. Za svoje dvoje djece Eve je unajmila vrsnu dadilju. Ali u prvoj godini nakon roenja Marie-Frederique rijetko je kad spavala dulje

od sat ili dva u mahu. Tijekom noi budila se da osluhne Delphinino disanje, a vraala bi se u krevet uz Paula tek kad bi uz Delphinu provela barem pola sata. Isprva je Eve bila zabrinuta i za zdravlje Marie-Frederique, no dijete je pokazivalo onu vrstu dobrog zdravlja koje Britanci nazivaju "neotesanim". Ve sam njezin izgled poticao je pouz141 jumm khant/ DO PONOVNOG SUSRETA danost. Imala je rklu kosu kao i plave oi Lancela. Bila je ista suprotnost sestri: debdjukasta, vrsta, crvenih obraza i nasmi jiinn, dok je Delphi ne bila osjetljiva i blijeda, zapadajui u pla a da nitko nije mogao objasniti zato. No Delphine je bila dijete rijetke ljepote koja je plijenila, ljepote koja nije u sebi imala niega djetinjastog, tako iznimne -no roditelji ipak nisu mogli uivati, stalno zabrinuti njezinim nonim kaljem. U prve etiri godine nakon rata, Paul je morao prihvatiti argumente markiza de SaintFraycourta da Bruno treba ostati s djedom i bakom u vicarskoj. Dvije godine nakon roenja Ma-rie-Frederique, Paul je preko volje priznao da bi i tree dijete bilo za Evu odvie teak teret. Ipak, 1922. godine, kad je Bruno navrio sedam godina, Paul je napisao bivem tastu kako je vrijeme da i njegov sin doe u krug obitelji, i to to prije. "Poslao je pismo", rekao je markiz de SaintFraycourt svojoj eni, odmjereno i krto, po obiaju stisnutih usana. "Kae kako je dolo

vrijeme da se njegov sin pridrui njegovim kerima." "Upravo tako se izrazio?" upita markiza prijezirno. "Upravo tako. Kao da su svi dio istog stada, na Bruno i one dvije male koje je dobio s onom osobom." "to e mu odgovoriti?" "Nemam uope namjeru. Njegovo je pismo putovalo koliko tjedana, to znai da se u meuvremenu zagubilo negdje na poti. Lancel e oekivati moj odgovor nekoliko tjedana. Onda e odluiti da eka i dalje, zakljuivi da smo moda na putu, a nakon jo jednog mjeseca pisat e ponovno. Draga moja, tad e mu odgovoriti ti i potuiti se na moje loe zdravlje. Objasnit e mu kako su ti lijenici priopili da mi vie nema dugog ivota, pa e zatraiti da Bruno provede s nama jo neko vrijeme. ak ni jedan grubijan poput Lancela nee moi odbiti taj zahtjev. Moja bolest e trajati i trajati... zapravo, ja u venuti." Markiz je dopustio sebi mali smijeak. "Ti e mu, namvno, pisati o mom stanju, i to esto. Ne smij"* mu se dopustiti < !u razmilja o naim namjerama." "Dragi moj, kad e naposljetku biti prisiljen da se oporavi?" "Oujak je blizu. Bit e to negdje sljedee jeseni, to je ka-ftiiijc mogue. Pisat u mu i sam, objanjavajui kako se i dalje osjeam loe, ali sam na putu oporavka. Na neki nain predat (ii mu se na milost i nemilost. Rei u mu kako su mi jedina radost tijekom moje bolesti - ispriavam ti se to u to napisati bili svakodnevni Brunovi obilasci moje postelje. Zamolit u ga /a jo nekoliko

mjeseci, do moga potpunog oporavka. A tad e proi i boini blagdani, poet e 1923., a ja u obeati da u poslati Bruna u Australiju negdje u to vrijeme." "A onda?" "Bojim se da e ti biti sljedea na redu. Bit e bolesna mnogo ozbiljnije od mene. I dugotrajnije." "Ne moe natjerati Lancela da beskonano eka samo zato to je netko od nas dvoje bolestan", usprotivi se markiza. "To je ovjek koji je krenuo u rat upravo dok je Laure oekivala dijete." "Upravo na to i raunam. Sigurno nije zaboravio da ga je naa jadna ki preklinjala neka je ne ostavlja. Nije zaboravio ni to kako bi, da je s njom ostao jo samo nekoliko mjeseci, ona danas bila iva. Ako je ipak zaboravio svoju krivnju, ja u ga ve podsjetiti. Sigurno nee poeljeti jo jednu smrt na svojoj savjesti. Uz to, rei u mu, ako to moda ne razumije, da Bruno dosad nije imao druge majke osim tebe. Nemogue je zamisliti da bi otrgnuo dijete od njegove stvarne majke, kad ta majka upravo umire." "Koliko dugo moemo razvlaiti s mojom terminalnom boleu?" Markiza je to upitala, praznovjerno se pritom stresavi. "Sreom, vrlo dugo. Ima najbolju lijeniku skrb u Europi, a fiziki si jaka ena. Imat e komplikacije - komplikacije e zapravo slijediti jedna drugu - ali i dalje e disati zahvaljujui 142 143 JUDITU KKANTZ samo udotvornoj Bninovoj nazonosti, koji ti daje smisao ivotu. Tako emo dobiti - oh,

barem godinu i pol, moda i dvije. A do 1925. tko zna to bi se moglo dogoditi?" "io ako Lancel odlui doi bez oklijevanja, bez upozorenja i pokupi Bruna?" "Besmisao. Ne moe doputovati iz Australije dok trepne okom. To je dugo putovanje. Poput svih prvih tajnika, i on je vrlo zauzet svojim dunostima - ja sam se ve potrudio obavijestiti se o tome to on radi, i uvjeravam te da mu moji prijatelji iz Quai d"Orsava nee dati viemjeseni dopust samo zbog osobnih razloga. Ali..." "Sto?" "Jednog dana on e neizbjeno doi." "Brunu je sada sedam godina. Moemo li se nadati etirima godinama odgode prije nego to Lancel zatrai izvrenje svojih prava?" "Najvie etiri, tako raunam. Ali tada e Brunu biti ve jedanaest. Nee vie biti dijete, draga moja. I bit e Saint-Fray-court u svakom moguem smislu." Godine 1924., nakon gotovo pet godina provedenih u Australiji, Paul de Lancel premjeten je u Cape Town na poloaj generalnog konzula. Guva oko preseljenja na novi poloaj jo jednom je odgodila njegov put u Pariz, koji je ve dugo planirao, da obie bolesnu markizu de Saint-Fraycourt i napokon uredi sve to je potrebno da se Bruno pridrui svojoj obitelji. esta pisma i fotografije to ih je dobivao od markiza i od samoga Bruna, uvelike su olakala Paulova razmiljanja o sinu. Deko je po svemu sudei bio sretan i zauzet parikim ivotom, gradom u koji su se djed i baka vratili godine 1923. Nije mu manjkalo ni prijatelja ni obiteljskih zadovoljstava, a i meu brojnim unucima u iroj obitelji zauzeo je svoje

mjesto. Paulu se bilo sve tee priviknuti na pomisao da zapravo ima i jednog sina. On je vidio novoroene samo jednom, tijekom prve godine rata, a zatim je dijete ivjelo devet godina ne vi144 DO PONOVNOG SUSRETA djcvi oca. Da Paul nije bio diplomat od karijere, prisiljen da ide s kraja na kraj svijeta na zapovijed svoje vlade, djeak bi se vratio u krilo obitelji im je rat prestao. Bolesti markiza i tnarkize to su uslijedile stvorile su nemoguu situaciju, no Paul je osjeao kako im je i odvie obvezan za brigu o djetetu, da bi ga sad mogao tek tako odvesti. Time bi na tragian kraj bili osueni ljudi koji su ionako ve toliko propatili. Svakim njihovim pismom on je bio podsjean na gubitak Laure. Saint-Fraycourtovi su se drali stoiki, no pisma su ipak bila proeta njihovom suzdranou na koju su se, kako je Paul sumnjao, oni prisiljavali da ne otvore ponovno njegove rane. No Bruno je ipak bio njegov sin. Mjesto mu je bilo uz oca. Situacija je bila neprirodna, koliko god je bila neizbjena. Nikoga se nije moglo kriviti, no u isti mah moglo se svakoga. Stoga, im se smjesti u Cape Townu, im poslovi u uredu krenu glatko, im se Eve i njihove dvije keri usele u novi dom, poi se u Pariz i nee se vraati prije nego to dovede Bruna. Zabrinut, Paul de Lancel koraao je niz Rue de Varenne, gdje je bila Brunova kola. Bio je lipanj 1925. On je upravo prispio u Pariz i odmah posjetio markizu de Saint-Fraycourt. Koliko ju je napora moralo stajati, pomisli on,

to ga je primila u svojoj bolesnikoj sobi! Tako ponositoj eni moralo je biti ponienje da bude viena bespomona u krevetu, pod pokrivaem koji je skrivao njezin noni ogrta, iako je sama zahtijevala da ga smjesta vidi. Bila je tako blijeda, govorila je tako sporo, oito u bolu, iako ju je Paul pokuao uvjeriti kako je jamano na putu oporavka. Mora biti da je to rak, pomisli on. U svojim pismima markiz se ustruavao poblie progovoriti o naravi njezine bolesti, a to je prema Paulovu iskustvu, uvijek znailo - rak. Markiz je i dalje tvrdio kako njegovu suprugu odrava na ivotu samo Brunova nazonost, no Paul je u sebi mislio kako bi i markiza morala staviti djeakovu budunost ispred osobne patnje. Bila je vrlo nesretna kad joj je Paul priopio svoju na145 IIJDITII KRANTZ mjeru da mu se sin pridrui, ali ga nije pokuavala odgovoriti. Je li to znailo da je i sama vidjela svoj skori kraj, te je stoga bila pripravna na rtvu? Je li bila ve toliko iscrpljena da nije mogla djeaka drati uza se, ili je ipak bila nesebina? Nije ju shvaao i nikad nee, Paul je razmiljao dok se pribliavao koli. Markiza de Saint-Fraycourt pripadala je ovom dijelu Pariza, tom zatvorenom, obzidanom i tajnom srcu, znakovitom za Ancien Regime, gdje su se visoke palae uzdizale kao velianstvene sure tvrave, zatiene pristupnim dvoritima iza zida, kamo nepozvani nikad nisu imali pristupa. Njihovi su nepregledni vrtovi bili zatvoreni za poglede svih osim njihovih plemenitih vlasnika, koji su ivjeli u golemim salonima otmjenih

razmjera i kripavih parketnih podova. Koliko je to bilo razliito za njega, koji je rastao na svjeem zraku Champagne, jurei sa svojim psima oko Valmonta, koji je bio tek dijelom vjeito obnavljajue se prirode! Lanceli su bili odvie obuzeti nadzirui vinogorje i ast zatitnog znaka, da bi izvodili neke rituale iz puke tradicije. Tako je razmiljao Paul koraajui sedmim ar-rondissementom u kome su sveudilj prebivali nasljednici najvieg plemstva Francuske, gdje se oboavanje predaka osjealo u zraku kao sveti miomiris. Paul je zaao iza ugla i stao na okuci. Za nekoliko minuta trebao bi se Bruno pojaviti iz kole. Bruno je znao da e ga otac uskoro pohoditi, ali Paul mu jo nije pisao o namjerama da se sjedine. Odluio je kako e mu to priopiti osobno. Masivna vrata otvorila su se i prva gomila djeaka izjurila je na sunano svjetlo. Bili su odvie mladi, pomisli Paul, i Bruno nee biti meu njima. Paul je bio napet od iekivanja. Pomiljao je da e njihov prvi susret biti prikladniji ovako, na otvorenome, no sad je odjednom poeo aliti za formalnostima salona Fravcourtovih, za nazonou ostalih, kako bi se omekale otrice ovoga tekog, previe odgaanog susreta. Iz kole je izletjelo i drugo jato uenika, svi u plavim blejze-rima i sivim flanelskim hlaama, sa kolskim kapama na gla146 PONOVNOG SUSRETA iiiiiu i tekim uprtnjaama na leima, punima knjiga. Zastadoe u\ izlnzit iz zgrade, alei se buno, prije nego to su se rasprili i("/,lkxilim smjerovima, rukovavi se svaki sa

svakim prije ra-iMiiku. Najvii djeak pristupi Paulu. "Dobar dan, oe", ree Bruno pribrano, pruajui ruku. Paul Hl je prihvatio gotovo nesvjesno, jer je bio odvie iznenaen da bi mogao odmah progovoriti. Nije mogao ni zamisliti da je de-rttogoinji Bruno tako visok, poput etrnaestogodinjaka koje ie Paul dosad viao. Njegov jasan, visok i ujednaen glas bio je I uji djeji, ali stisak ruke bio je snaan i osobne crte ve su mu bile izrazite. Dok je promatrao sina, Paulove oi poee treptati. Imune vlasi, lijepo podiana i njegovana kosa, crne oi sa ze-Irnim bljeskom koje su radoznalo gledale oca, visok, tanak i zaobljen nos kao u svih Saint-Fraycourtovih i neoekivano -mala nasmijeena usta, jedina poneto razoaravajua crta na zgodnom licu koje je inae bilo obiljeeno odlunou i usmje-renou. Ve je proao trenutak koji bi bio prikladan za zagrljaj, pomisli zbunjeno Paul, dok su koraali jedan pored drugoga. No to je moda bilo dobro, jer je djeak oito bio vrlo samopouzdan, .1 jedan zagrljaj ili ak poljubac to bi pokvario. "Bruno, ne moe ni zamisliti koliko sam sretan to te vidim", ree naposljetku Paul. "Jesam li izgledom onakav kako si se nadao, oe?" upita Bruno uljudno. "Mnogo bolje, Bruno, mnogo, mnogo bolje." "Baka kae da nalikujem na majku", produi Bruno mirno, i dok je govorio Paul shvati da su ona mala, puna usta zapravo Laurina. Bilo je neobino vidjeti ih na mukom licu. "Sigurno, sasvim sigurno. Reci mi Bruno, voli li kolu?" Jedva da je to izgovorio, a sam je

sebe prokleo zbog glupog pitanja koje jamano svaki odrasli postavlja djeci. No Bruno se razvedri, a njegova se zrela pribranost pretoi u oduevljenje svoj147 JUDITU KKANTZ I no PONOVNOG SUSRETA si veno dobi. "To je najbolja kola u sedmom arrondissementu, a ja sam najbolji uenik u svom razredu." "To me veoma raduje, Bruno." "Hvala, oe. Neki djeaci moraju uiti mnogo dulje od mene, a ja ipak dobivam najbolje ocjene. Niega se ne treba plaiti nakon dobre pripreme. Moja dva najbolja prijatelja, Geoffrev i Jean-Paul ujedno su mi najvei suparnici, ali zasad sam ispred njih. Jednoga dana nas trojica upravljat emo Francuskom." "Sto mi kae!" "Da, to tvrdi i Jean-Paulov otac, a on je predsjednik Dravnog vijea. On kae kako se do vrha mogu uspeti samo oni koji zaponu kao mi. Svi budui predvodnici Francuske dolaze iz samo nekoliko kola, to znai da imamo sve izglede. Oe, moja je ambicija da jednog dana budem predsjednik vlade." "Nije li jo prerano da donosi zakljuke o svojoj karijeri?" "Nipoto. Kad ne bih ve sad odluio, bilo bi moda prekasno. Geoffrev i Jean-Paul nisu od mene stariji. Ve znamo sve to treba uiniti do bakalaureata - a dotad je jo samo nekoliko godina. Zatim emo morati poloiti prijamni ispit Instituta politikih znanosti. Ali kad jednom dobijemo njegovu diplomu... znai da smo na konju. Uslijedit e natjecanje meu

pojedinim diplomantima, ali zasad neu o tome brinuti." "Dobro", odvrati Paul suho. Tijekom godina provedenih izvan zemlje zamalo je bio zaboravio elitistiki duhovni ustroj francuske vladajue klase. Sustav zasnovan na kombinaciji intelektualne nadmoi i pristupa malobrojnim odabranim kolama bio je prihvaen bez dvojbi. Tako je, vrlo djelotvorno, svatko drugi udaljavan od sudjelovanja u vladavini dravom. Sustav je temeljito odbacivao svakog autsajdera, a privlaio je najbistrije umove i formirao ih ve u ranoj dobi. Tko zna zato, ali Paul nije nikad zamiljao da bi Bruno mogao biti djeliem tog sustava. U svakom sluaju njegova pisma nisu odavala ambiciju koju je on nedvojbeno osjeao, no ta su pisma i inae bila kratka i bezlina. 148 li ipak vremena /a zabavu, ili se sve svodi na kolu?" > Hitila ga je ta mogunost. <vc na kolu?" nasmija se Bruno. "Imam vremena, naravno. I i put tjedno pohaam teaj maevanja. Uitelj maevanja vrlo i dovoljan mojim napretkom, ali od svega mi je vanije jahaNije li ti djed poslao moju fotografiju na konju? Ve uim uru jer - nemoj mi se smijati, oe - elim jednog dana biti lunom francuske olimpijske momadi. To mi je navea ambi tj"." "Nisi li rekao da eli postati predsjednik vlade?" "Ismijava me!" Bruno se naljutio.

"Ne, Bruno, samo te zadirkujem." ini se da njegov sin nema smisla za humor, pomisli Paul. Morao bi ipak uvaiti da je Bruno samo dijete, unato tome to se trudi govoriti kao odrastao. "Moe, uostalom, postii oboje." "Tako je. To mi je rekao i djed. Jaem svakog vikenda i tijekom kolskih praznika. Naravno, previsok sam za ponije, ali moj roak Francois, bakin neak, ima ergelu vrsnih konja, a on ivi blizu Pariza. Odlazim onamo kad god mogu proveo sam u njegovu dvorcu cijele uskrsne blagdane, a ovog me ljeta ponovno pozvao k sebi, da ostanem koliko god hou. Sva njegova djeca dobri su jahai. Sljedee zime pratit emo i lov, iako smo jo premladi da u njemu sudjelujemo. Jedva ekam!" Dok su prolazili ulicama, Bruno je objanjavao Paulu tko su itelji pojedinih kua, pa je to bio oit znak da je to njegovo podruje kretanja. Kao da nije bilo kue - izuzevi one u kojima su bila veleposlanstva - u kojoj nije ivio neki od njegovih suuenika, u kojoj se on nije igrao po osamljenim vrtovima i zalazio u potkrovlja i podrume. "Svatko bi volio ivjeti u ovom dijelu Pariza, zar ne, oe?" "ini mi se", odgovori Paul. "Siguran sam u to", ree Bruno uvjereno, kao da je markiz de Saint-Fraycourt. "Sve to je vano ovdje je, ak i Institut politikih znanosti u koji u uskoro poi." 149 JUDITH KHANT/ "Bruno..." "Da, oe?" Paul je zastao, oklijevajui trenutak prije nego to je odluio rei mu da e od sljedee godine ivjeti u Cape Townu. "Donio sam ti

nekoliko fotografija." On zastade na ulici i izvadi iz depa snimke Eve s kerima u kunom vrtu. "One su tvoje sestre." Bruno se zagleda u dvije nasmijeene djevojice. "Zgodne su", ree uljudno. "Koliko im je godina?" "Delphine ima sedam a Marie-Frederique - ona sada eli da je zovemo Freddv - pet i pol. Kad je nainjena ova fotografija bile su neto mlae." "Lijepa djeca", dometnu Bruno. "Ne znam mnogo o djevojicama." "Ovo je moja ena." Brunove oi skliznue brzo s Eve. "Tvoja te maeha veoma eli upoznati, Bruno." "Ona je tvoja ena, oe. AJi ne moja maeha." "Sto to znai?" upita ga Paul. "Ne dopada mi se rije maeha. Imao sam majku, imam djeda i baku, ali nemam potrebe za maehom." "Otkuda ti ta pomisao?" "To nije pomisao nego osjeaj. Nisam ga dobio tako sam uvijek osjeao, koliko pamtim." Brunov glas prvi put je zadrhtao od uzbuenosti. "Zato to je ne poznaje, Bruno. Kad bi je upoznao, drukije bi osjeao, uvjeravam te." "Siguran sam da si u pravu." Brunova kratka primjedba, koja je bila znak povlaenja, pokazala je ujedno da tu temu eli ostaviti to dalje od sebe. Paul se zagleda u poluokrenuto sinovo lice, jo izrazitije u profilu, i vrati fotografije u dep. "Gledaj, Bruno, vrijeme je da doe k meni i ivi sa mnom", ree on vrstim glasom. "Ne!" Djeak ustuknu i prekide oca. "Shvaam tvoj postupak, Bruno, i oekivao sam ga. Tebi je to

150 DO PONOVNOG SUSRETA ncftlo novo, ali meni nije. Ja sam tvoj otac, Bruno. Tvoj djed i lutku nisu mogli biti bolji nego to su bili, ali ne mogu zamijenili oca. Dok ne odraste, trebao bi biti sa mnom." >|u sam ve odrastao!" >Ne, Bruno, nisi. Nema ti jo ni jedanaest godina." "Kakve veze ima s time moja ivotna dob?" "Ciodine neto znae, Bruno. Za svoju dob ti si zreo, ali biti odrastao - to znai neto drugo. To znai imati ire ivotno iskustvo, vee poznavanje sebe i ostalih ljudi nego to ga ima laa." "Ali ja nemam1 vremena za to! Sigurno uvia da bih ispao iz Utrke kad bih ivio kod tebe i godinu dana! Prestigli bi me Gcoffrev i JeanPaul, i tu godinu ne bih mogao nikad nadoknaditi. ivot bi mi bio uniten! Ne misli valjda da bi me oni htjeli ekati?" "Ne govorim o jednoj godini, govorim o jednom novom ivotu." "Nije mi potreban neki drugi ivot!" Brunov je glas odjednom postao strastven. "Ve imam najbolji ivot na svijetu -svoje prijatelje, svoju kolu, nacrte za budunost, roake, djeda i baku - i ti mi kani sve to oduzeti zato da bih ivio s tobom. Izgubio bih sve od sadanjeg ivota! Nikad neu stei priliku da vodim svoju zemlju!" zajeca on histerino. "Neu moi ni jahati na Olimpijadi za Francusku, zato to me eli sa sobom, kao da sam tvoj posjed. Neu! Odbijam to prihvatiti! Ne moe me natjerati! Nema pravo!" "Bruno..." "Zar te nije briga to bi mi to znailo?"

"Jest, naravno, ali to je za tvoje dobro." Paul zastade, nesposoban da nastavi. Kao da je uo vlastite rijei i uvjerio se koliko su promaene. to je on mogao ponuditi Brunu u zamjenu za ono to je djeak ve imao, pri emu Brunu oito nikad nije manjkao otac. Istrgnuo bi ga iz okoline kojoj je pripadao, iz ivota to ga je poznavao, od svih veza, vrijednosti i uvjerenja to 151 JUDITU hRANT/, su mu bili svojstveni od roenju, iz svijeta kojega nije bilo drug tlje na Zemlji. Bilo bi to kao odvesti neku ivotinju iz zoolokog vrta i izruiti je divljini. Svugdje, osim u profinjenom ozraju sedmog arrondissementa Bruno bi bio krajnje nesretan. "Bruno, nemojmo vie o tome. Promislit u o svemu to si mi rekao. Ali ovoga ljeta mora doi u posjetu i biti kod nas barem mjesec dana. Zahtijevam to. Moda e ti se svidjeti tko zna?" "Naravno, oe", promrmlja Bruno, odjednom popustljivo. "Dobro", zakljui Paul. Mjesec dana ivota u obitelji - to bi moda donijelo presudnu promjenu. Morao je to predloiti kao prvo. Nije smio potresti djeaka takvom neoekivanom zamisli. Morao bi... morao bi... "Oe, ovo je naa kua. Hoe li doi na aj? Doekat e te djed." "Zahvaljujem, Bruno, ali moram natrag u hotel. Doi u sutra, ako smijem." "Naravno - povest u te zatim i na moj maevalaki teaj, ako eli." "Uivat u u tome", ree Paul tuno. "Dakle?" Markiz de Saint-Fraycourt upitao je

djeaka kad je uao u salon. "Bio si u pravu, djede." "Kako je proteklo?" "Vie ili manje upravo onako kako si oekivao. Sve sam mu rekao onako kako smo dogovorili. Htio je da vidim sliku one osobe... ali to je bio samo djeli onoga to od njega nisam oekivao. Nikad ne bih pomislio da e se usuditi pokazati mi tu fotografiju. Ali dao sam mu do znanja... rekao sam ti ve da u to biti u stanju. Nisi se trebao brinuti." "Ponosim se tobom, moj djeae. Poi do bake i reci joj da moe ustati iz kreveta i pridruiti nam se. Nismo znali hoe li ipak navratiti na aj, pa nismo htjeli riskirati. Osim toga, Bruno..." 152 DO PONOVNOG SUSR/iT. i Da, djede?" -Ne misli li da bi trebao biti marljiviji u koli, kad si ve od-Im. io voditi nau zemlju?" Francusku vode funkcionari i birokrati", ree Bruno premio. "Ne aristokrati. Zar mi to nisi uvijek govorio?" "Jesam djeae." >Ali zbilja kanim jahati na Olimpijadi." Bruno je to dometnuo uz ulagivaki smijeak svojih malih usana. "Nadao sam se li e moda pomisliti kako bi bilo lijepo da mi pokloni konja. Svi moji roaci ih imaju." "O tome sam ve razmiljao." "Hvala ti, djede." 153 IUD1TH KRANTZ Glava e r.

N ae novo odredite moglo je biti i Ulan Bator. Pokuaj, draga moja, razmiljati na taj nain." Paul je tim rijeima pokuao odvratiti Evu od pogleda na beskrajnu pustinju, to se ukazivala kroz prozor vagonskog odjeljka. Godine 1930. njihov vlak bio je najbolji u toj zemlji, no ipak se kretao naizgled vrlo sporo. "Ulan Bator?" upita ga ona, skreui pogled s prozora. "Glavni grad Vanjske Mongolije." "Vanjske ili Unutarnje? Svejedno, ne oekujem od tebe odgovor. U drugu ruku, mogao bi to biti i Godthaab." "Na Grenlandu? Ne bih se tome nikad nadao odvie je blizu Europi." U Paulovu odgovoru osjeao se sardoniki humor. "A to misli o Fidiju?" upita ona. "Ne bi li ti se to dopalo? Taj otok je tako zelen, osobito u usporedbi s ovim." Ona odmahnu rukom, zagledavi se u ar pustinjskog pijeska. "Suva ima zgodnu klimu, kako sam uo, ali su kulturne mogunosti tamo prilino ograniene." "Ipak, to je njihov glavni grad. Bio bi ondje Monsieur l"Ambassadeur." 154 IX) PONOVNOG SUSRETA "Ambasador? Tek mi je etrdeset pet i premlad sam, ne ini li li se?" "Zaista, previe mlad i odvie zgodan. Ne bi to bilo poteno Npram dama na Fidiju. Reeno mi je da one ne mogu odoljeti I ""ni ne uzima", odgovori Eve, stisnuvi muevu ruku. "Sto to znai da ne mogu odoljeti Francuzima?" odjednom upita Freddv, razrogaenih oiju, koje su jo maloprije bile uklopljene od umora.

"Ah... to znai da one misle kako su Francuzi toliko ar-iiinntni da e za njih uiniti sve to oni zaele", ree Paul nasmi-javi se i promatrajui Evu. "Kako su armantni?" Freddv je inzistirala. "armantni su... evo, ja sam Francuz i zbog toga si ti dobra djevojica koja e uiniti sve to joj kaem." "Tatice," ree mu Freddv smijuljei se, "nemoj biti smijean." "Primjer nije bio dobar", dometnu ozbiljno Delphine. "Freddv nikad ne ini nita kako treba, tatice. Ja sam ona koja ne moe odoljeti Francuzima." Ona se nasmijei Paulu enskim osmijehom, poput one koja je ve roena kao neodoljiva. "Ja inim sve kako treba", bijesnu Freddv. "Sjea li se kako si me izazivao da skoim s najvie odskone daske u klubu, i kako sam to savreno izvela? Sjea li se kako si ustvrdio da neu moi jahati novog ponija bez sedla, a ja sam to uspjela a da se poni uope nije usprotivio? Sjea li se kako si se okladio da se neu usuditi sudjelovati u akakom dvoboju s Jim-myjem Albrightom, a ja sam skoila na njega i pobijedila ga? Sjea li se kako si tvrdio da se neu odvaiti na vonju automobilom, a ja sam..." "Freddv, Delphine! Prestanite, i to odmah!" ree Eve strogo. "Uskoro emo prispjeti. Neki ljudi e nas doekati. Freddv, treba da ppere ruke, lice i koljena, i pogledaj kakvi su ti laktovi! Kako si ih mogla toliko zaprljati? Boe, to se dogodilo s tvojom opravom? Kako si je to zguvala? uti, ne zanima me. Po155

lUDlTH KKAN) DO PONOVNOG SUSRETA u urediti tvoju kosu. Delphinc, daj da te pogledam. Dobio, moda bi mogla oprati ruke, ali nije neizbjeno." "iste su." "ini mi se. Kako si ih uspjela sauvati tako iste cijelo popodne u vlaku - ne, ne priaj mi nita, ve znam sve." Delphine je doista bila u stanju sjediti satima, nepokretna i smirena, obuzeta svojim snatrenjem, dok je Freddv rijetko bila nepomina dulje od minute. Eve pogleda Paula, zakoluta oima i uzdahnu. Put od Cape Towna do njihova novog odredita vodio ih je zamalo preko polovice globusa. Sada, na posljednjem dijelu njihova tjedan dana dugog putovanja, bili su stisnuti u odjeljku vagona sa svojim kerima, moda i vie nego ikad otkad su bile sasvim malene. Bilo je neprirodno da roditelji i dvije djevojice, jedna od dvanaest i druga od deset i pol godina, provedu tri puna dana stijenjeni na putu. Situaciju je dodatno oteavao pogled na golemu, zastraujuu pustinju kojom su putovali beskrajne sate. Je li uope mogue da ih na kraju putovanja doeka neto nalik na civilizaciju koju su poznavali? Canberra i Cape Town nisu bili nikakve metropole, ali britanska tradicija je bila jaka u oba mjesta, pruajui osjeaj kontinuiteta poznatog i sreenog svijeta. Eve je zavoljela njihov dom u Cape Townu, s pogledom na planinu Table i brojnu, ugodnu poslugu, ali jedan diplomat od karijere nije mogao odbiti novi radni raspored, jednako kao to se nije mogao odrei fraka, jutarnje

garderobe i triju veernjih odijela. Shvatila je da ovu promjenu mora smatrati promaknuem. Istina, grad prema kojemu su sada putovali bio je tek peti po veliini u zemlji. Istina, Paul e i dalje biti samo generalni konzul, daleko od veleposlanikog poloaja kao i dosad, no bit e, ipak, glava tamonje francuske zajednice, koliko god ona bila mala. Paulu nikad nije uzmanjkao filozofski pristup njegovoj, ne osobito slavnoj karijeri, premda joj je bilo oito da je razoaran injenicom to ga premjetaju od nemila do ne draga, jo jedanput vrlo daleko od sjedita bilo kakva stvarnog utjecaja. Dakako, nastojat e se snai, kao i dosad. Gospoda koja donose odluke imaju dugo pamenje i nesavitljiva pravila... za njih je ona i dalje bila ona dedasse djevojka koja je pjevala po varijeteima. No ona i Paul imali su jedno drugo i djecu, a to im je jedino bilo uistinu vano. Vlak je usporio ritam, pa se etvero Lancelovih poelo ogledavati kroz prozor za bilo kakvim tragom nekog grada na kraju pustinje. Poele su se ukazivati kolibe, pa manje zgrade, za njima vrlo rune vee zgrade, nekoliko automobila na ulicama, i napokon, gotovo niotkuda, iznenaujue velik kolodvor. Vagonskim hodnikom pojurila su tri nosaa, nosei brojne komade njihove prtljage, dok se Freddv uspravila na sjedalu, izvijajui vratom na svoj znakovit nain, pun nestrpljivosti, tako da joj je ak pao eir. Delphine je meutim paljivo namjestila svoj eir gledajui se u ogledalu na unutarnjoj strani svoje torbice. Kako je vlak neprekidno usporavao, to je bio siguran znak prispijea,

Eve odjednom osjeti neku strepnju. Australija, pa Jugoistona Afrika i sad ovo - neto sasvim neobino, daleko od stvarnosti i najmanje to bi Jacques Charles mogao zamisliti kao dekor za Casino de Pari. "Svretak vonje, narode", najavi eljezniar. "Stigli smo." "Evo nas, ljubavi", ree Paul Evi, prihvaajui je za ruku. "Tatice," ree Freddv, "mogu li te jo samo neto upitati prije nego to iziemo?" "Je li to isto to si me pitala tijekom cijele vonje?" "Otprilike." "Zato onda ne upita nosaa?" "Gospodine", obrati mu se ona. "Zovu li ovo mjesto zbilja gradom anela?" "Da, gospoice, svakako. Dobro doli u L. A." Nakon dva mjeseca, jedne veeri kad se trebala spremati za izlazak, Eve je sjela pored prozora spavaonice i poela sluati 156 157 JUDITU KHANT/ golubove koji su se pripremali za poinak. Ptice su obitavale u drvoredu narani du pristupnog puta njihovoj kui u predgrau Los Feliz, ljupkom naselju sjeverozapadno od poslovne etvrti Los Angelesa. Njenost naranina cvata mijeala se s mirisom tek otvorenih pupoljaka jasmina i stotina rua to su cvale u njezinu vrtu. Je li bilo jo nekog mjesta na svijetu gdje bi proljee trajalo tako dugo i mirisalo tako boanstveno? Je li moda Los Angeks^ bio tvornica mirisa za cijeli svemir? Bila je obuzeta nastupaju-im sumrakom, kad su stabla i cvjetovi

najmirisniji. Kad su ovamo prispjeli u veljai, ve je bilo proljee, s prodorno slatkim mirisom limuna, golemih utih i skrletnih mauhica, malih ljubiica, engleskih jaglaca i posvuda prisutnih neza-boravaka. No proljee se produljilo i u oujku, kad su procvje-tali prvi irisi i tulipani, visoki ljiljani gurajui se i ondje gdje nisu bili eljeni, i veliki grmovi gardenija, prekriveni bijelim cvjetiima, od kojih bi svaki mogao namirisati cijelu sobu. Proljee je zatim zalo i u trei mjesec, kad se dah orlovih pandi poeo na njezino zadovoljstvo mijeati s dahom narane i jasmina, kandilki, grahorica, naprstaka i raznog grmlja - kao da je to bilo proljee u Sussexu. Naprsci i palme na istome mjestu? Vrtno bilje iz engleske pokrajine u sjeni stabala tropskih kronji? Plavkasta i skrletna stabla dakarande - vie nego to ih je ikad vidjela u Australiji - u istom vrtu s tipino francuskim grmovima hortenzije? Proljee bez kraja i zavretka? Jo malo, pa bi bilo previe. Evinu francusku duu zbunjivala je zemlja u kojoj se obilje cvjetova i stabala nije moglo usporediti s bilo kakvom botanikom realnou. Eve je pomiljala na travanj u Parizu: na kiu, hladnou, utjehu prvih rukoveti mimoza uzgojenih negdje na breuljcima kod Cannesa, kupljenih kod cvjearke uz metro, tih uzbudljivih i zbunjujuih cvjetia nostalginog mirisa utog paperja, kojemu se valjalo diviti ve zato to se usudilo procvasti. Takvo je proljee nekad poznavala, ubogo i bijedno sa svojim skromnim radostima, proljee 158

DO PONOVNOG SUSRETA koje je imalo nekog smisla tek kao nagovjetaj lipnja. Je li ova zemlja bila bolja nego to se uope moglo zamisliti? Ali nije uputno propitkivati se o darovima bogova. Prvi Francuz koji je 1786. doplovio u Kaliforniju, La Perouse, sigurno nije patio od takvih upita, a kad su Louis Bouchette, a za njim i Jean Louis Vignes zasadili prve vinograde du Macy Streeta 1831. godine, nisu gubili vrijeme na filozofska nagaanja o toj nepojmljivoj raskoi klime. Do 1836. u Los Angelesu nije prebivalo vie od desetoro Francuza. Nepuno stoljee kasnije, francuska je zajednica brojila vie od dvjesto tisua ljudi. Sve je to oito neko srodstvo, ree Eve umorno sebi i protegnu se, iscrpljena danom provedenim s damama obdarenima takvom energijom i entuzijazmom kakve jo nije srela u svom ivotu. to se Eve tie, te dvije stotine tisua kao da su bila dva milijuna. Provela je dugo jutro na sjednici u direktorskoj sobi Francuskog dobrotvornog udruenja, gdje se raspravljalo o upravljanju Francuskom bolnicom emu je slijedila jo jedna sjednica enske grane Udruenja Saint Vincent de Paul. Popodne je posvetila skupu Societe de Charite des Dames Frangai-ses. Jedine obveze koje je uspjela izbjei bile su Grove Gaulois, tj. lokalna druidska druba, Cercle Jeanne d"Arc i Societe des Al-saciens-Lorraines. Kad bi se samo druidi, sljedbenici Djevice Orkanske i zemljaci iz Alzasa mogli ujediniti s jo desetak drugih francuskih organizacija iz Los Angelesa u jedan jedini golemi klub, ivot bi joj bio manje naporan, pomisli Eve tmurno.

Drutveni mentalitet i poduzetni duh Amerikanaca, kombinirani sa ivahnom obdarenou za beskrajne konverzacije, svojstvenom svim Francuskinjama, pridonosili su beskrajnim obvezama koje nije mogla izbjei Madame la Consule Generale. U usporedbi s ovim velegradom, Canberra i Cape Town bili su provincijalna gnijezda. No koliko god je bila umorna, bila je podjednako i sretna. Paul je neprekidno radio cio dan, upravljajui velikim konzula159 JUDITU KHANTZ DO PONOVNOG SUSRkTA tom na Pershing Squareu, a djevojke, koje su polnuliile kolu Presvetog srca, kao da su se prilagodile kalilornijskoni nainu ivota prije nego to su zaspale prve noi boravka u novom domu. Eve je pomislila da je njihova trenutana transformacija zapoela dolaskom ovjeka Dobrog Raspoloenja, ije je zvono odjeknulo na vratima netom su se uselili. Sva etiri lana obitelji dobila su Medalju dobrog raspoloenja, a Delphine i Freddv primile su na poklon i "Sretne tapie" nakon to su pojele sladoled od vanilije prekriven hrskavim okoladnim omotom. "Sretni tapii" bili su zatitni znak dana to su slijedili, u zemlji u kojoj je svaki dan poinjao neogranienim mogunostima. Delphine je s prijateljicama dolazila mirno iz kole, pretvarajui se kao da joj Freddv nije sestra. Freddv je pak skakala, jurcala i lutala okolo. Eve je pomiljala da je Freddv dijete koje e prije ili poslije pobjei od kue. Njezina je prva rije bila "tamo", prvo ime se poela

baviti bilo je pentranje po svemu to joj je bilo na putu. im je prohodala, poela je osvajati svaku prepreku oko kue i kretati prema vanjskim prostorima. Samo su je pozorni susjedi spaavali, govorio je Paul u oaju, i izmislio za nju neku vrstu orme koja joj je doputala da se kree svugdje osim da izie na ulicu. Ona je moj nasljednik, ree Eve sebi uz pomijeane osjeaje potajnog uitka i javne preneraenosti. No ubrzo joj je postalo jasno da je gospoica Eve Coudert bila uzorna ponaanja u usporedbi s gospoicom MarieFrederique de Lancel. Dijete je htjelo letjeti. "Ona mi je izriito rekla da eli letjeti", rekao je Paul Evi prije nego to je Freddv napunila treu godinu. "Ponovila mi je to pet puta, oponaajui pritom zvuk malih sportskih zrakoplova iz aerokluba - a zatim je odjurila iz sobe maui rukama." "To je samo jedna aava zamisao. Nije iskljueno da sva djeca ele letjeti, poput vila iz bajki koje sam joj itala." "( )iui doista eli letjeti zrakoplovom", usprotivi se Paul. "Poinje je jen;iko dobro kao i ja. Kad to kae, ona to i kani uinili," "Kako bi u tim godinama mogla imati takve ideje? Ona vje-ii>|iiino eli rei da bi voljela letjeti u zrakoplovu." "()tkud bi ona uope znala da se ljudi voze zrakoplovima?" upita Paul. "U svakom sluaju, ja joj nisam usadila tu zamisao u glavu, < li agi, Ona uope ne zna da ljudi kjte zrakoplovima. Ne treba >" uzrujavati, Freddv sebi jednostavno umilja da je ona zrakoplov." Prola je godina dana i Eve je gotovo

zaboravila dogaaj. Sve do jednog dana kad je Freddv, za koju su vjerovali da se igra u Ivojoj sobi", zgrabila etiri ugla nekog malog pokrivaa i skoila, a njim u rukama, s prozora drugog kata, vjerojatno u nadi da e joj pokriva posluiti kao nekovrsni padobran. Dobila je jake ogrebotine, ali je pad bio ublaen gustim grmljem ispod prozora. Zapanjena Eve istrala je da spasi ker, koja je sama izronila iz grmlja, razoarana ali ne i prestraena. "Trebala sam skoiti s krova, onda bi stvar uspjela", rekla je Freddv zamiljeno. Eve je ispunila trideset etiri godine. Dok je sluala golubove u blizini, osjetila se istovremeno i starijom i mlaom. Starijom, zbog svojih svakodnevnih slubenih dunosti, mlaom zato to je ivjela u prekrasnoj kui na vrhu brda, koja bi sa svojim lukovima i balkonima, dvoritima i vodoskocima kao i krovom pokrivenim kupama mogla biti i neka panjolska hacijenda. Starijom, zato to je imala dvije lijepe keri koje su brzo rasle, no koje su je, svaka na svoj nain izluivale, mlaom, zato to se veeras spremala na ples u dugoj crnoj satenskoj haljini otkrivenih lea, kreaciji Howarda Greera, senzualnijoj od bilo koje veernje oprave koju je dosad vidjela, s naramenicama samo od arenih ukrasnih stakalaca. Starijom, jer je morala udovoljavati zahtjevima poloaja ene francuskog generalnog konzula, a mlaom zato to joj je kosa s razdjeljkom padala gotovo do ramena 160 161 JVDITH KRANT. DO PONOVNOG SVSKh"TA dr

gn c pi bi di bi il d( hi b< ta bi i je ni h b V n je g d t: n I r z v u mekanim, lakim sirenskim valovima, zato to je moda nutka zahtijevala da na usnama ima jarko rumenilo a na obilnu makaru te da boji obrve olovkom i zatamnjuje o kapke, da pod opravom ima to manje donjeg rublja. Mlae takoer, zato to je ivjela u mjestu koje se zvalo Hollywoi gdje je apsolutno svatko bio apsolutno mlai od apsolu bilo koga na Zemlji. Eve je zanosno plesala po svojoj garderobi, nesvjesna da vuka Le dernier tango, melodiju sa okantnim refrenom "u daj, plei svoj, tango!" koji je prije mnogo godina zapanjio nj zinu tetku. Grevstone, dovren 1928. godine, bijae velika gospods kua kojoj nije bilo ravne u Los Angelesu. Da je prije nekoli] stoljea podignut u Francuskoj ili Engleskoj, drali bi ga j udobnu rezidenciju koja se ipak ne moe smatrati dvorcem, f! deset pet soba imalo je ukupno 46.000 etvornih stopa, i tu ivjela obitelj naftnog bogatuna Dohenvja s trideset esto: osoblja posluge. Nije to bio Newport Cottage ili Vanderbilt ladanjski dom, jer se uzdizao svega stotinjak jardi daleko od ste u predgrau koja se zvala Sunset Boulevard. Najupadlji susjedni objekti bili su jedna benzinska crpka i zalogajnica prodaju sendvia pod imenom Gates" Nut Kettle. Klask Grevstone,

pokriven lijepim ploama velkog kriljevca, sa st tinama akara terasastih vrtova uoblienih u formalnom renes snom stilu, kojemu je nedostajalo samo veliko umjetno jez uzdizao se izazivajui strahopoitanje susjedstva. Na plesove gospoe Dohenv dolazio je svatko tko je ne znaio. I Eve se pridravala za Paulovu ruku, osjeajui neoekivan stidljivost. Bio je to prvi veliki prijam nakon njihova dolaskj u Los Angeles, a kako je dotad bila odvie zauzeta svojim oti vezama spram Francuskinja u gradu, nije dospjela sklopi druga prijateljstva. j Brani par Lancel nije poznavao one koji su se obogatili nalj 162 umnu, vodom ili zemljom, nisu poznavali bogatae iz I"mi kn ili 1"usaene, nisu poznavali mone i utjecajne, ove veeri zaredom okupili kod Dohenvja. Eve je prelu lek nekoliko vrhunskih filmskih glumaca koji su bili u! 11" zabave bogatune, a oni naravno nisu poznavali Lankw neposrednost, premda u europskom ugoaju ovog li, nije prijeila meusobno nepoznate da se brzo i4)ii, pa je svatko odmah shvatio kakvo mjesto zauzima iliioj hijerarhiji. Bilo je to neto nalik neljudskom i < ".atch-As-Catch-Can, kako je to Eve sama sebi rekla "ii se sputali niz stepenice prema plivaem bazenu. ni krovu kue uz bazen, bio je smjeten orkestar koji i" za plesae na drvenom podiju, podignutom uz bazen /. i ovu prigodu. Bilo je sasvim mogue, zakljuila je Ih ona i Paul ne

upoznaju nikoga osim onih pored kojih i n|rdili za veerom, no ija im imena ionako nita nisu znaila. i nii ic ljudi uostalom vie zabavljali dobacujui pozdrave po-iMildma za susjednim stolovima, nego to bi ih zanimao jedan u "linnaca. I ni se Eve udala za Paula tijekom rata, nije imala vremena se to e njemu osobno taj brak znaiti u budunosti. Go-ili 1917. nitko jo nije razmiljao "to e biti nakon rata". O m voj prolosti nije znala gotovo nita, a nije ju ni zanimala. I.,i.i se impulzivno opredijelila za njega i zbog toga napustila viiiijctc, nije imala nikakvih tajnih primisli o tome to e joj donijeli ograniena budunost domaice - u usporedbi s ulogom "ijc/de za koju je sebe pripremala i koju joj je namijenio Jaci ipn Charles. A kasnije, kako su godine prolazile, imala je dovoljno prilike 11 shvati kako su se ona i Paul morali neega odrei da bi bili i|cno. Paulova obitelj primila ju je s krajnjom suzdranou i iimnjiavou. Njegova majka nije tedjela rijei da joj objasni, uvijenim diplomatskim jezikom, kako Paul zbog svoje enidbe 163 JUDITU KKANTZ DO PONOVNOG SUSRETA nikad nee moi "ui u karijeru", to je oznaavalo put koji no iko mora prevaliti da bi postao veleposlanik. Eve je otkrila kako nije samo njezina duboko provincijska i predano graanska obitelj doivjela sramotu zbog njezinih pjevakih

nastupa, nego i ostali svijet - barem onaj kojemu su pripadali Lanceli i koji je odluivao u Quai d"Orsavu. Oba ta svijeta nisu vidjela nikakve razlike izmeu onoga to je bio njezin tour de ehant i praakanja golih ougerla. ena koja je radila za varijete bila je tek neto malo bolja od obine uliarke. No ona je uvidjela i to da Paul nije bio posve prostoduan kad je odluio oeniti se njome. Bio je ve iskusan diplomat u trideset prvoj godini ivota, upuen u zahtjeve i stajalita vanjskopolitike slube. Mora biti da je shvaao, pa ipak ju je odabrao. Ne samo "odabrao", mislila je i uzdigla prkosno bradu -nego i inzistirao, zahtijevao i preklinjao je, svladavi je napokon svojom strau i eljom. Oenio se njome sasvim otvorenih oiju. No Eve se ipak osjeala, ne zapravo krivom, nego odgovornom. Nikad vie nije zapjevala na javnome mjestu, nikad vie nije ni spomenula godine provedene u varijeteu. Tu prolost nije mogla izbrisati, ali nije bilo nikakve potrebe da na njoj in-zistira. U Canberri i Cape Townu, koliko joj je bilo poznato, nitko nije slutio da je gospoa Paula de Lancela, ta mlada, odana, ispravna i obljubljena ena i majka ikad nastupala pred publikom. No kako se prevarila! Jacques Charles imao je pravo. Povremeno ju je hvatala enja za nastupom na pozornici, za pljeskom publike, za reflektorima. A vie od svega nedostajala joj je sama glazba. Pjevala je i glumila pred djecom, ali to nije bilo isto, pomislila je Eve u trenutku dok se s Paulom pridruivala stotinama uzvanika kod Dohenvja, koji su plesali na sjajnom podiju ispred zgrade na kojoj su nastupali glazbenici.

Polagano su se prilagodili jednostavnim koracima fox-trota, tada na vrhuncu mode, okrueni parovima koji su meusobno 164 i l"-nuiliivali i razgovarali preko ramena dok su plesali. Privla-ii-"h| rir deza ve je pripadala prolosti i poinjala je era glaiiiiiin/iic obuzetosti - noni zrak odisao je njome, kao i bljetavih "u rubina koji su prekrivali Mary Pickford i dijamantima na tildu (Ilorije Swanson. Eve je zapazila jo sedam ena koje su hohIIc potpuno istu opravu od crnog satena, ali su na sebi imale mimozo vie dragulja. Eve se, kao nikad dosad, ponovno osjetila Mrisluisnom djevojkom iz Dijona u posuenom eiru. "Mogu li imati ast da zapleem s vaom suprugom, monsieur tvtisul?" upitao je odnekud poznat glas. huil pogleda preko ramena, a onda, uz mali smijeak iznena ! nju, predade Evu. "Dobra veer, gospodine", odvrati. "Jedni zemljaku to u svakako dopustiti." "1 onda, madame la consule generale, kako vam se dopada )Ilywood?" upita Evu Maurice Chevalier. "Svatko me pita isto", odgovori Eve gotovo automatski. Nije prije srela, kao ni on nju, ali se osjetila neka prisnost, kao da i nastavili ranije prekinut razgovor. >I, to odgovarate na taj upit?" >Odgovaram da mi se svia." >Vi ga zbilja volite?" upita je Chevalier nepatvorenom radoM.lloU.

>I da i ne. On je... neto specijalno. Ali treba vremena da se i ovjek na nj privikne." "Osobito onda kad se prisjetimo svjetala velikih bulevara." "Velikih bulevara..." Eve je uspjela izgovoriti te rijei tako da nisu zazvuale ni kao upit ni kao potvrda, pa ak ni kao mogua tema razgovora. Pustila ih je lebdjeti u zraku, izmeu njezinih usana i dobroudnog, svjetski glasovitog lica njezina plesnog partnera, kao da u njoj ne pobuuju nikakvo sjeanje. "Da, velikih bulevara", ponovi Chevalier, "i reflektora, Maddy... reflektora." "Maddy...?" Glas joj je odavao nevjericu. "uo sam vas kako pjevate. Onaj tko je jedanput uo Maddy, 165 JUDITU KRANT/ nikad je nee zaboraviti. Svi su to govorili i svatko je bio u pravu." "Oh." "Bilo je to u Olvmpiji 1914., prve godine rata, a zatim ponovno, iste godine, kad ste doli pjevati vojnicima na fronti. Kakva je to bila no! Vi u svojoj lijepoj crvenoj opravi i malim crvenim cipelama, s kosom iste boje kao veeras, kao da ste stavili tri zrele jagode u au ampanjca, a zatim je pogledali prema svjetlu... ah, Maddy, vi ste one noi usreili nas, obine vojnike. Prolo je esnaest godina, no ja se toga i danas savreno sjeam." "Kao i ja, kao i ja!" Eve zaplaka. "One noi na fronti? Ali vi ste pjevali posvuda po frontama. Kako to da se sjeate one posebne noi?" "Sjeam ih se svih", odgovori Eve jednostavno, dok su joj suze tekle licem.

Maurice Chevalier, koji je prvi put zapjevao u parikom predgrau kao jedanaestogodinjak da bi zaradio za veeru, dobro je razumio njezine suze. Bio je zvijezda ve dvadeset dvije godine, usavravajui se neprekidno, sve dok nije utisnuo svoj osobni peat cijelom pjevakom stoljeu. Dobro se sjeao Maddy. Shvatio je da je ona nestala i pretvorila se u mMadame la con-sule generale, no ujedno je i dobro razumio koliko ju je ta promjena morala stajati. "Poznajete li rijei Mirni?" upita je on, kao da nije primjeivao suze. "Mirni? "Moje slatko srdace Mimi"? Ima li koga na svijetu tko ne zna Mimi?" "Biste li voljeli da to zapjevamo, ili bi vam bila draa Aimez-moi ce soir? Mogli bismo pjevati na engleskom. "Voli me veeras"." "Da zapjevamo? Ovdje? S vama? Ne, to ne mogu!" "Ah! Qa alors! Ne dogaa mi se svake noi da me odbiju. I to tako brzo..." 166 DO PONOVNOG SUSRlil Ninwti htjela biti gruba. Ja jednostavno ne pjevam... vie ne j >) VUI11." -<Miulcly to nikad ne bi rekla." Mmlily nikad ne bi propustila priliku da zapjeva s Mauri. <iii (ihevalierom - nikad u milijun godina." Evino priznanje u" alo se podjednako nje i njega. "()nda, mMadame la consule generale, budite veeras Mnd"ly! Zato ne?" l".ve pogleda okolne plesae koji su svi promatrali njezin razgovor s najveom meunarodnom zvijezdom koja je ikad dola u I

lollywood. Oni koji su je ignorirali tijekom cijele veeri, promatrali su je sad fascinirano. Ljudi, odmah je to shvatila, koji nikad ne bi odbacili nekoga zato to je pjevao u varijeteu, ljudi koji su pripadali jednom novom, neobinom, nekonvencionalnom i nepredvidljivom svijetu u zemlji gdje su zabavljai imali kraljevski ugled. "Gospoa Doheny zamolila me da neto zapjevam, ali ja sam odbio", nastavi Chevalier. "Ipak, ako pristanete nastupiti sa mnom... promislit u ponovno." "Vrijedi." Eve odmah pristade, kako se ne bi mogla predomisliti. Nije mogla ne usuditi se. Ne sada i ne ovdje. "Ali oslovite me kao Eve a ne kao Maddy", zamoli ga. Ruku pod ruku sa Chevalierom Eve se probijala kroz gomilu plesaa prema glazbenicima. ef orkestra pourio je doi im u susret, a plesai su se sklanjali da ih propuste. Chevalier mu je neto kratko rekao, a zatim poveo Evu uza stepenice. Obratio se uutjeloj i eljnoj gomili. "Dame i gospodo, radio sam naporno, pjevajui danas, cijeloga tjedna i cijeloga mjeseca. Veeras sam doao samo na poziv gospoe Doheny, kako bih vas promatrao dok pleete. Nisam kanio pjevati. Ali tad jo nisam mogao ni pomisliti da u ovdje naii na sjajnu zvijezdu, zemljakinju i kolegicu, koja je imala pod svojim nogama cijeli Pariz kad sam je prvi put uo. Hrabru i patriotsku zvijezdu koja je pjevala za nas na fronti tijekom 167 JUDITU KRANI7 DO PONOVNOG SUSKtiTA 11

rata, zvijezdu koja je isiko lijepa da ssini joj oprostio to je na pustila svoju karijeru. Zbog ega? Zbog udaje! Pitam vas, dame i gospodo, nije li to golema teta? I ona jo ima smjelosti rei mi kao je sretna! Predstavljam vam Evu, udesnu Evu, koja je postala gospodom Paula de Lancela, novoga francuskog konzula ovdje. Za sreu da mogu zapjevati s Evom, odbacio bih svoj glumaki eir i tap. Na sreu, nije to od mene zatraila." On se okrete Evi i proapta joj "Chantons, Maddy, ehantons!" zatim se obrati glasno, pred eljnom i uzbuenom publikom: "Eve, ma belle, ponimo!" "Neu ii na krizmu", najavi Freddv, "prije nego to budem letjela u avionu." "To je i previe - ucjena s religijom!" Paul je eksplodirao. Freddv kimnu glavom kao da daje nekakvu sveanu izjavu. Naposljetku, nita drugo ne bi koristilo. Svaki put kad je zahtijevala vonju avionom ulo bi se obeanje, koje bi jednako brzo bilo zaboravljeno. Dugo odgaana krizma mogla bi priekati dok joj se ne ispuni ta najvea elja. "Odvest u te u zranu luku ovog vikenda", obea Paul oklijevajui. Nije htio popustiti ucjeni, ali Freddv je s jedanaest i pol godina ionako bila zamalo prestara za krizmu. elio je da to bude ve jednom obavljeno, ako ni zbog ega drugog onda zbog mogueg otrenjujueg uinka koji bi ceremonija mogla imati na njegovu mlau ker. Triput u posljednjoj godini policajci su doveli Freddv kui, nakon to su je zatekli kako se punom brzinom vozi koturalj-kama po najstrmijim ulicama, drei u rukama pokriva koji se iza nje izvijao kao jedro. "Dijete je prijetnja

prometu", objanjavali su policajci, "a jednoga dana mogla bi biti ozlijeena." Kua Lancelovih bila je visoko na brdu Los Feliza, i Freddv je mogla juriti miljama nizbrdo prije nego to bi bila uhvaena. Kad su joj koturaljke bile zaplijenjene nakon najnovijeg sukoba sa zakonom, Freddv je nabacala sve svoje lutke u djeja lutlini i odnijela ih na prodaju na ulicu - u nadi da e tako za-i ni lili dovoljno novca za nove koturaljke. Potencijalni kupci bili ii susjedi, meu njima Walt Disnev i Cecil B. DeMille. "Ona je samo nestana", komentirala je tu pustolovinu Eve. "To je samo jedna faza iz koje e ve izrasti." Nije mogla mhi priznati da joj je bilo drago vidjeti Freddv kako juri okolo, ounko kako njoj to nikad nije bilo doputeno. Neke stare i jo iHiiioljene emocije bile su zadovoljene tek sada, kad je vidjela .vi )jc dijete kao neukrotivu i sretnu otpadnicu od reda i zakona. l"irdv je za svoje doba bila visoka, nekoliko ina via od I "clphine, i ve dugokraka. Bila je spretna akrobatkinja i ve ilnvoljno neustraiva da bi se mogla uputiti niz Niagarine slapove u gumenom amcu. Ruke i noge, prekrivene ogrebotinama i tragovima udaraca, bile su suncem opaljene, vrste i mi-Siave, pa ipak njeno zaobljene, kao i njezin dugi vrat. Od Paula naslijedila je iznimno duboko usaene oi, takoer neuobiajeno razmaknute, pod debelim obrvama koje su, kao u Eve, "trcmile uvis prema snanim sljepoonicama. Oi, tako upadljivo plave i tako ivahne da se inilo nemoguim da pripadaju djetetu. Je li to bila samo njezina fantazija, pitala se

Eve, ili je Freddv doista vidjela dalje i bolje od bilo koga? U Canberri i Cape Townu mogla je prije svih vidjeti ptice ili divlja na obzoru; I os kao dijete bi vikala i tako upozoravala na svoja otkria. Nikad nije morala zaeljavati kosu s oiju kao druga djeca, jer je ona rasla ravno s ela u vrstim, zapletenim i uzgibanim valovima vrlo napadne crvene boje. Njezin je nos ve bio ravan i vrsto uoblien, osobina koja je njezinu licu ve davala izgled koji nije bio djeji, snaan i odluan izgled koji bi sve izvrgnuo u alu im bi se nasmijala. Njezina mlaa ki nee biti, Eve se pribojavala, neodoljiva ljepotica kao Delphine, no jamano e se uvijek nai oni koji e je proglasiti ak ljepom, zarobljeni njezinom neukrotivom naravi i strogou koja bi se pojavljivala na licu im bi neto po- 168 169 JUDITU KRANT/. eljela - to se esto dogaalo. Bila je divljamo stvorenje-, i;i njezina Freddy, s lopovskim i vragolastim osmijehom kao i liva slavim hodom, pa bi se pomislilo da se Robin Hood pojavio preobraen u liku enskog djeteta. Poput Robina Hooda, i ona je ucjenjivala svoga oca. Te veeri Paul je telefonirao Johnu Madduxu, vlasniku prve zrakoplovne veze izmeu Los Angelesa i San Diega, s uposlenim mladim pilotom koji se zvao Charles Lindbergh. Te, 1927., godine poduzee je ve cvalo, pa je Maddux bio vlasnik etrnaest tro-motornih putnikih zrakoplova Fordove proizvodnje koji su redovito letjeli iz Los Angelesa u San Francisco, Agua Caliente, Mexico i Phoenix. "Paule, to mogu za vas uiniti?" upita ga John

Maddux. "Htio bih povesti curu na vonju avionom. Imate li kakav prijedlog?" "Sretni ste. Upravo smo uveli automobilsku vezu izmeu South Olivea i zrane luke. Gospoica e sigurno u tome uivati", ree Maddux glasom koji je odavao sklonost humoru. "Mislim da je zanima samo let, Jack. Zahvaljujem, u svakom sluaju." "Poveite se prema Burbanku, a zatim skrenite prema glavnoj zranoj luci. Da vidimo - mislim da bi vam najbolji izbor bio de luxe ekspresni let za San Francisco. Odavde kreemo u dva i pol, tri sata kasnije bit ete na cilju, pa ete imati dovoljno vremena za pie i ugodnu veeru u Chinatownu, ili moda rakove na obali. No ete moi provesti u apartmanu hotela Mark Hopkins, dorukovat ete kod Ernieja ili moda kod Jacka, a zatim ete se istim letom vratiti u L. A. Do vremena za veeru bit ete ve kod kue. Povratna karta doi e vas sedamdeset dolara po osobi, to je nedostino dobra cijena za takvu zabavu." "To zvui malo...preobilato, Jack. Djevojica je zapravo moja ki od jedanaest godina." 170 DO PONOVNOG SUSRETA "Oh, shvaam. Dobro, vjerujem da bi vam u tom sluaju odgovarao krai let s razgledavanjem?" "Upravo tako." "Bit e u redu, ja u osobno sve prirediti. Moda u subotu popodne, oko tri i pol? Sunano svjetlo najbolje je u kasno poslijepodne." "Izvrsno. I hvala, Jack, cijenit u to." Paul de Lancel zavrio jr razgovor, pomiljajui jo jednom kako sigurno nitko u Quai d"Orsavu nije mogao ni zamisliti da se u Gradu anela ljudi

koji su se jedva upoznali obraaju jedan drugome krsnim imenom te tla ondje nema tog posla koji se ne bi mogao dogovoriti jednim jedinim telefonskim razgovorom. Bili bi sigurno duboko pogoeni tom spoznajom: kad bi to postala svjetska navika, diplomatski zbor bi bio nepotreban. "Da, gospodine de Lancel", ree slubenik zrakoplovne kompanije. "Gospodin Maddux ve je sve odredio. Rekao je kako je put na njegov raun, bit e mu zadovoljstvo. Zrakoplov je u blizini, moete ga vidjeti." On pokaza blistavi i novi dvomotorac na stajalitu nedaleko od pristanine zgrade na velikoj poljani kod Burbanka. U repu pred avionom stajalo je ve estero ljudi koji su takoer uplatili razgledanje iz zraka. Paul htjede povesti Freddv prema zrakoplovu, ali ona je stala kao ukopana. "To je veliki zrakoplov i u njemu e biti jo ljudi", ree ona duboko razoarano. "Sluaj, Freddv, nisam ti obeao vlastiti avion. Samo jedan let za razgledanje, a ovo je najbolji trenutak dana." "Tatice, kako ne razumije? Ja sam htjela letjeti sama." "Hajde, molim te, kako moe biti sama? Ti ne moe upravljati zrakoplovom." "Znam, morao bi biti nazoan i pilot. Samo ja i pilot. Molim te, tatice, tako u moi zamisliti da letim sama." Gorljivo ga je gledala. Paul se sjetio sebe u tim godinama i 171 JUDITI I KM A/77 svojih djeakih snova. Ne snova samih po sebi, nego potpunog pomanjkanja razumijevanja za bilo

kakav kompromis u njima. "Rei u gospodinu Madduxu da ste sa mnom bili vrlo ljubazni", obrati se on slubeniku, "ali moja ki eli letjeti malim zrakoplovom. to mi predlaete?" "Kad iziete iz zrane luke, skrenite lijevo i zatim vozite ravno do gradia koji se zove Dry Springs. Skrenite s glavne ceste, provezite se kroz grad, i uskoro ete ugledati znak letake kole, McGuireove zrakoplovne akademije. Ne izgleda ba tako, ali nemojte brinuti. Potraite Maca i on e je provozati. Tamo su najbolji piloti, mislim da su letjeli u ratu." "Hvala." Paul krenu, dok je Freddv uza nj tako brzala da ga je i pretjecala, onako dugokrakog. Kad su za dvadeset pet minuta prispjeli, pokazalo se da je McGuireova zrakoplovna akademija tek niska drvena graevina, nalik na oveu garau. Bilo je vie parkiranih zrakoplova, ali inae je golemi prostor bio pust. Paul i Freddv naposljetku otkrie na jednoj strani zdanja neki mali ured, otvorenih vrata. Paul pogleda unutra i pozva: "Ima li koga?" "Odmah dolazim", zau se glas iza njih i ubrzo se ukaza ovjek koji je dotad radio leei pod avionom. Preko raskopane koulje nosio je mehaniarski kombinezon. Smea kosa, ugodne boje tamnoga kruha bila je razbaruena i Paulu se uinilo da ovjek nema vie od trideset. Imao je dobroudno i izraajno lice, to se Paulu uinilo tipino amerikim - samopouzdano, ljubazno i pjegavo. Hodao je vrlo sigurno, kao da je profesionalni gimnastiar. "Traim Maca", ree mu Paul. "Ja sam Mac", odgovori ovjek uz razoruavajui smijeak, otirui ruke istom krpom kako bi se

rukovao s Paulom. "Terence McGuire." "Paul de Lancel." Paul je oklijevao i suzdrao se od smijeka. Nije mu bilo drago povjeriti Freddv pilotu u radnikom kombinezonu. 172 PONOVNOG SUSRETA "Sto mogu za vas uiniti?" upita ga Mac. "Molim, eljela bih vonju zrakoplovom", upade Freddv bez (laha. "Samo asak, Freddv", prekide je Paul. "Kako sam obavijeten, bili ste ratni pilot, gospodine McGuire?" "Tako je." "To je vrlo zanimljivo, zar ne, Freddv? Recite mi gdje ste le-ijcli?" "U Francuskoj." "Hou rei - s kim, u kojoj skupini?" Paul ga je i dalje iskuavao, daleko od toga da bi bio uvjeren. "Najprije, 1916. godine u Eskadrili Lafavette. Da sam htio ekati vojnu ponudu za letaa, ostao bih dovijeka na zemlji. A zatim, kad su Sjedinjene Drave napokon stupile u rat, preao sam u Amerike zrakoplovne snage - 94. jato." "Znai da ste oborili neke njemake zrakoplove?" "Pa, naravno, sredio sam ih nekoliko. Petnaest, da budem toniji. Posljednja etiri kod SaintMihaela. Svi smo dali doprinos pobjedi. Eddie Tickenbacker imao je dvostruki uinak od mojega. Jeste li vi moda neki reporter? Ve godinama nisu sa mnom razgovarali. Mislio sam da to vie nikoga ne zanima." "Ne. Samo sam zabrinuti otac." "Shvaam. Ne biste eljeli da vaa ki ode u zrak s nekakvim mehaniarom? Ne grdim vas, vaa je briga opravdana. Bit e joj lijepo sa mnom."

"Molim te, tatice, nemoj gubiti vrijeme na prie!" povika Freddv, ve sasvim nestrpljiva, skakuui, dok joj je kosa leprala a oi plamtjele. "Doi, dijete. Uzet emo Piper Cub, predvien za jednu lekciju popodne. Ali, otkazana je, tako da je avion ve napunjen benzinom i spreman za let", ree McGuire, pokazujui siuni zrakoplov izvan hangara. Freddv se okrenu i pojuri prema avionu, a pilot za njom. Paul se zaustavio na stajalitu, osjeajui se glupo. ovjek je 173 JUDITU KKANTZ bio zrakoplovni as, trostruki as, i borio se za Francusku dvije godine. Evo to se znalo dogoditi barem nekima od onih vitekih i romantinih junaka, kad su doli kui i svukli sjajne izme, konjanike hlae i konate ogrtae. Paul se smjestio na izletniki stolac pored hangara, preputajui se nevoljko iekivanju Freddvna povratka. Taj Piper Cub priinjao se pogibljeno malenim. Terence McGuire smjestio je Freddv u lijevo sjedalo zrakoplova, a onda ga zaobiao i sjeo u desno sjedalo. Oba su sjedala bila opremljena svim ureajima i polugama za let. Nije bilo potrebe za provjerom stroja, jer je to ve bilo uinjeno sat prije. On se zagleda u prazna nebesa i pokrenu stroj, vodei letjelicu do kraja pranjave staze za uzlijetanje. Popodnevno svjetlo u Dry Springsu podsjealo je na klasinu Grku - nebo bijae uzbudljivo plavo, zrak ist i gostoprimljiv, kao da je sobom nosio neko prekrasno obeanje. Freddv je zanijemjela i on je promotrio njezin profil, da vidi nije li moda prestraena.

Doista se rijetko dogaalo da netko dovodi tako malu djevojicu na zrani izlet. Veinom su to bili djeaci, i to stariji od ovog djeteta. No kako je sjedalo bilo gurnuto naprijed, Freddv je nogama s lakoom dosegnula pedale za bono kormilo. Ne, nije bila prestraena, no ne bi bilo prvi put da se netko u zadnji as predomisli i odustane od leta. Izgledala je, ne ba uzbueno, nego kao netko tko je duboko odluan, kao da se na ovaj zabavni let usmjerila svim svojim ulima. Mac je zadrao zrakoplov asak na poetku uz-letne staze, provjerivi sve to je bilo potrebno. Prije nego to je poeo rulati stazom, jo jednom je pogledao svoju suputnicu. Poblijedjela je i izgledala kao da zadrava dah. "Dijete, je li sve u redu?" Mac joj doviknu nadjaavajui buku stroja. Ona kratko kimnu, ali ga nije pogledala. Oi su joj bile uperene na vjetrobran i Mac bi se mogao okladiti da nije ni trepnula. Kad su se podigli na petnaest stotina stopa, McGuire je izrav174 IX) PONOVNOG SUSRETA uho letjelicu i skrenuo prema istoku, okrenuvi leda sjajnim zra-Iuiimu sunca na zalazu. Drao je ujednaenu branu. Zrakoplovni poetnici imali su prve tekoe ve prilikom odljepljivanja od tlu, pa im razonoda nije bila ni na kraj pameti. Razliito od mnogih pilota, Mac nije obiavao praviti se vaan pred putni(ima. "Svia li ti se pogled?" upita on Freddv. Sad kad su dostigli predvienu visinu, nije bilo potrebe da vie. "Sjajno je. I bolje od toga! Kad e poeti

lekcija?" upita ona. "Lekcija? Kakva lekcija?" "Lekcija. Moja lekcija." "ekaj, dijete. Tvoj otac nije mi nita rekao o lekciji." "Nije dobio priliku, sve vrijeme razgovarali ste o ratu. elim imati danas svoju prvu lekciju. Sto mislite, zato smo inae doli u letaku kolu?" "Da sam to znao, jo bismo bili na tlu, gdje bih ti pokazivao kako se provjerava rad zrakoplova. Tako ne poinje prva lekcija." McGuire se naljutio. "Obavit u to sljedei put", ree mu Freddv i nasmijei se prvi put otkako su uzletjeli. "Hoe, dovraga, i to ne sljedei put. Poinjemo odmah. Dobro, stavi ruku na polugu. Sada, polako, gurni je naprijed. Sto se dogaa?" "Sputamo se", ree zamalo izbezumljena Freddv. "U redu. Sad je povuci prema sebi. Sto je bilo sad?" "Uzdigli smo se." "Kad je gurne naprijed sputa se, a kad je povue natrag leti gore. To je prvo i najvanije. Sve je dodue vano, ali dizanje i sputanje je glavno. Dijete, je li jasno?" "Da, gospodine McGuire." "Zovi me Mac, kao svi moji uenici. Kako se ti zove?" "Freddv." "Djeako ime, kako to?" "Nije na francuskom. To je skraeno ime od Marie-Frederi175 JUDITU KRANT, quc% ali ja nikom ne doputani da me tako zove.

to je sljedee, Maci1" "Stavit e noge na papuice. Njima se upravlja smjerom zra koplova, a ne polugom. Poluga nije isto to i upravlja automobila, ali papuice jesu. Sad pritisni - njeno! - lijevu papuicu. Sto se dogaa?" "Skrenuli smo ulijevo." "Kako e sada izravnati zrakoplov?" "Desnom papuicom?" "Hajde, pritisni. Dobro. Sada pazi da leti vodoravno. Poslui se samo lijevom rukom, oputeno, ovo nije hrvako takmienje. Dobro. Sad pogledaj ovaj brojanik, Freddv. To se zove altimetar i pokazuje na kojoj smo visini. Ovim gumbom pokree se priklopac. Kad ga gurne, avion poleti bre. Kad ga povue natrag, usporit e. To je kao kad u automobilu daje vie ili manje gasa. Shvaa?" "Da", odvrati ona, i u tom asku njihova iznenaenog razumijevanja, sve snage njezine prirodne koordinacije usmjerie se na upravljaku plou zrakoplova. "Pogledaj altimetar, Freddv, i pokuaj se dignuti dvjesto stopa. Morat e dakle gurnuti priklopac i polugu privui k sebi. Hej! Ne tako brzo. Njeno - njeno - njeno. To je vano i nemoj to nikad zaboraviti. Pokuaj ponovno, jo dvjesta stopa uvis. Hmmm... sad je bilo bolje. Sad kreni dolje - njeno! - etiri stotine stopa da bismo doli do visine na kojoj smo bili. to e uiniti?" "Gurnuti palicu naprijed i povui priklopac. Njeno." "Dobro, kreni!" Freddv se zvonko nasmija. Ona moe letjeti! Macove ruke nisu bile na poluzi. Sjedio je prekrienih ruku i ona je upravljala

zrakoplovom. Oduvijek je znala da e to moi, premda to sebi nikad nije pokuavala razjasniti. Bilo je drukije nego to je oekivala... nekako... praktino, jer jo nije znala sve o kazaljkama 176 DO PONOVNOG SUSRETA na upravljakoj ploi. Ali bilo je to / udesno - neki dar vjetrova, da, bilo je udesno! "Bilo bi dobro da se okrenemo i vratimo", ree Mac. "Sad u ja upravljati, ali ti dri ruku i noge na ureajima, pa prati to ja radim." Freddv nevoljko prepusti zrakoplov. "Koliko moram imati godina da bih smjela letjeti sama?" "Pa, prvo mora sve nauiti, a jo nisi. Moe letjeti sama tek s navrenih esnaest godina." "to? Tko je to naredio?" "Vlada, takvi su propisi. Oni su budale - ja sam letio sam ve s dvanaest godina, ali to su bila dobra stara vremena. U to doba jo nije bilo dvostrukih upravljaa, tako da si morala sama letjeti im si sjela za upravlja. Bilo je to u stilu - leti ili padni." "Znai, morat u ekati jo etiri i pol godine", zavapi Freddv. "Zar u moi ekati tako dugo?" "Nema druge. Moe nauiti letjeti, ali ne smije letjeti sama." "etiri i pol godine", ponovi pokunjeno Freddv. "Sudjeluje li u kolskoj radionici?" "U koli Presvetog srca nemaju radionice", prigovori Freddv. "Promijeni kolu i zabavljaj se u radionici. To samo za poetak. A onda dolazi matematika, koja je vrlo vana. Jesi li dobra u raunu?" "Jesam", promrmlja Freddv. "To je moj najbolji predmet."

"Nemoj ga zapustiti. Ne moe letjeti bez matematike. Vjerovala ili ne, ima ljudi koji ne mogu nauiti matematiku i kad bi im se radilo o ivotu." "Poput moje sestre Delphine", dometnu Freddv, malo se raz-vedrivi. "Ona barem ima ensko ime. Freddv, moe li odavde vidjeti zranu luku?" "Naravno". Ona zakilji prema suncu i pokaza precizno poloaj aerodroma, koji je upravo bio nevidljiv i vrlo daleko u do177 JUDITU KRANT/ lini Sun Fcrnando. "Vidjela sam je- prijiminute, moda i vie vremena." "Hmmm." On, Terence McGuire znao je gdje se luka nalazi, ali ne bi dao ni prebijene pare da e njezin poloaj pogoditi netko tko je prvi put u zrakoplovu. To dijete je imalo dobro oko, i vie od toga. Prije nego to su se poeli sputati on je zapita kako se osjea. "Na to mislite?" "Kako se osjea u avionu sad kad se poinjem sputati." Zbunjena, Freddv kao da je oekivala neku objavu s visine, dok se Piper pribliavao sletnoj stazi, letei svake sekunde sve nie i nie. "On se prizemljuje", uskliknu ona. "Prizemljuje se, sam od sebe!" "Kako to zna?" "Osjetila sam, osjetila sam to, Mac!" "Gdje si osjetila?" "Dolje, u suknji." "Tako je, tu si i trebala osjetiti. Kad sljedei put bude letjela, obuci hlae." On spusti avion i zaustavi ga pred kolom. Sav

razbjenjen, Paul pojuri do njih dok su izlazili iz letjelice. "Shvaate li da ste bili u zraku cijeli sat? Nevjerojatno! Bio sam izvan sebe. Dovraga, McGuire, gdje vam je razum?" "Stanite malo. Jedna lekcija traje jedan sat. Kad je o tome rije, spustili smo se tri minute prerano." "Lekcija?" upita Paul u nevjerici. "Kakva lekcija? Zatraio sam od vas da malo provozate Freddv. Nije bilo govora o lekciji." Terence McGuire pogleda Freddv. Ona mu uzvrati pogled oima koje su - on je ve to znao vidjele dalje nego to bi se moglo povjerovati. vrstim i ponositim usnama ona priznade kako je svjesna krivnje za la, ali la koja je bila vrijedna te cijene. "ao mi je, ali mogao bih prisegnuti da ste rekli kako treba 178 IX) PONOVNOG SUSRETA !r/uti lekciju", ree pilot. "ao mi je zbog nesporazuma, a i Slo sle se zbog mene zabrinuli. Cijena je est dolara - etiri njjam aviona i dva za lekciju - ali neka bude etiri jer ste rli samo vonju. Ah, jo treba da donesem radni dnevnik mlade gospoice." >n pouri u svoj ured, pronae biljenicu za dnevnik, i vrati mijevi prvu biljeku. "Freddv, ovdje e se potpisati. I uvaj vnik, nemoj ga izgubiti." I lou." Freddv udahnu duboko dok joj je zahvalnost ozarila . "uvat u ga. I doi u ponovno, ne znam kada, ali doi im budem

mogla." Nikad nisam ni sumnjao u to, dijete. Vidimo se us -u), Freddv." Dovienja, Mac." 179 JUDITU KHANTZ Glava 7 ilo je ljeto 1933. U Champagni, na terasi dvorca Valmont, vikont Jean-Luc i vikontesa Anette de Lancel primili su u posjet Paula i Evu, prvi put u pratnji njihovih dviju keri. Prema tradiciji Lancela, posjednica dvorca bila je ona koja je u prvu au toila ampanjac iz butelje, prilikom svakog skupa u Valmontu. A danas je doista bila sentimentalna i simbolina prigoda. "Freddy nije premlada za ampanjac", ree Anette, "pogotovo u tako velikoj prigodi." Ona napuni au trinaestogodinje Freddy i jednako visoko kao i ostalima. Kad je ispio au, Paul je smjesta uvidio koliko mu je nedostajao Valmont, kako je ve navikao sebe da ne misli na godine djeatva. Gotovo je zaboravio da se nigdje, gdje je u meuvremenu ivio, nije mogla osjetiti gotovo opipljiva harmonija izmeu zemlje i njezinih plodova, nevidljiva veza koju bi mogao, uinilo mu se, dohvatiti rukom i dotaknuti. Blagostanje, srdanost i izvanredna gostoljubivost osjeali su se u svakom daku zraka Champagne. Nije bilo oceana koji bi mu mogao dati takav osjeaj irenja preko fizikih i emocionalnih granica, kao to ga je prualo ovo smireno i raskriljeno more vinograda. Tijekom berbe iznad svakog od njih vijorio se plavi i crveni stijeg 180 DO PONOVNOG SUSRETA 1 ttiu rlit, kno Sto je i tvrtka Pommerv

isticala svoj bijeli, a Veuve ( IK tjout svoj uti stijeg. Dok su sjedili na suncu, Paul je s ponosom promatrao Evu, |)rl|>liinc i Freddy. Upravo su doputovali automobilom iz Pa-il/u, za to im je trebalo manje od dva sata vonje. Prije dva l| ctlna krenuli su vlakom iz Los Angelesa i proputovali preko S|ctlinjenih Drava, a zatim se ukrcali na prekooceanski brod /n Francusku. Dobivi dvomjeseni dopust, Paul je zakljuio Kuko je naposljetku doao trenutak da dovede obitelj domu svo-)ih predaka koji jo nije vidjela. Na poetku lipnja cvjetala je vinova loza uz miris to je pod"Ifflo na daak cvijeta gospodinove krunice, ovaj put bez omraniih proljetnih mrazeva. Cvjetovi su se zatim opraili uz ide.iluo mlako i vlano vrijeme, a sad su se grozdovi ve punili ii<>in doline ispod dvorca. Valmont je leao sjeverno od Hautvillersa. Negdje oko go-.Inic 1600. tu se doselio Dom Pierre Perignon i smjestio u ti-miu godina staroj opatiji Saint-Pierre d"Hautvillers, vodei sre-"Ion redovniki ivot pun obveza tijekom kojega je, u narednih etrdeset est godina, izmeu satova posveenih Bogu, uspio izumiti nain kako se izvrsno domae vino pretvara u ampanjac. Dvorac je nekad bio okruen hrastovom umom bogatom divljai, koju su gospodari Valmonta dijelom raskrili i zasadili vinovu lozu kako bi mogli proizvoditi vino na radost svoju i svojih prijatelja. Sada, dok se obitelj smjetala na uzdignutoj terasi oekujui

doruak, pogledu su se nudila tek preostala stabla u dolini. Bio je sjajan dan na poetku srpnja. Dokle je pogled dopirao prostirali su se vinogradi u ugodnom i preciznom redu. Blago zavaljana brda, koja su nosila bogatstvo dozrijevaju-eg ampanjca, tvorila su krajolik to je pruao dojam mira i sigurnosti. Ipak, u posljednjih stotinjak godina dva velika rata to su bila izmijenila povijest Europe vodila su se upravo na ovim bogatim ali ranjivim padinama du istone francuske granice. 181 JUDITH KRAN"I/ Rat, pa i sama pomisao na ral bili su danas daleko od Paula, Gorinu kojom su njegovi roditelji doekali brak s Evom napokon je splasnula. Upravo prethodne zime pisala mu je majka i ispriala se za otre rijei kako e ga njegova enidba stajati karijere. "Kako su godine prolazile", napisala mu je, "dola sam do zakljuka da bez Eve i vae djece ti nikad ne bi mogao biti sretan - sve da si bio imenovan veleposlanikom na Dvoru svetog Jakova." Razlog tom ublaavanju nije bila ona legendarna, iako uglavnom nepostojea, mijena naravi nastala tijekom godina. Francuske patricijke obino su sa starou postajale jo krue i nepopustljivije, to je uostalom svojstveno svim enama na svijetu. Da se Guillaume, stariji sin Lancela, ikad oenio i dobio djecu, Anette de Lancel vidjela bi trajnost obitelji vrsto u njegovim rukama. Moda, u tom sluaju, i dalje ne bi podnosila Evu. Ali Guillaume je bio zakleti neenja, koji nije podnosio djecu jednako kao to je uivao to nema uza se enu. Vikon-tesa je naposljetku

shvatila da se unucima moe nadati jedino od Paula. Premda nikad nije krila razoaranost zbog sebinog i kratkovidnog ponaanja svoga starijeg sina, znala je kako nastupa posljednji trenutak kad se mora pomiriti sa svojom, jamano jedinom snahom. Sada, dok je promatrala Paula i obitelj, jo u putnoj odjei, okupljenu oko sebe, osjeala je duboko zadovoljstvo to je ipak upriliila taj posjet. Guillaume i Jean-Luc podjednako uvjerljivo sluali su to im Eve pria o putovanju. Svoj kaputi od plavog piquea, dio ljetne oprave koji je bio Adrianova kreacija, prebacila je preko naslona vrtnog stolca od lijevana eljeza, skinula je svoj neveliki eir s naherenim rubom i prebacila nehajno nogu preko noge pod suknjom od telee koe slika i prilika dobrog i ugodnog raspoloenja. Anette de Lancel pozorno je promotrila Evu i priznala, koliko god joj je to bilo teko, da je to snaha kojom se moe ponositi. No osobito su joj se dopale unuke, posebno Delphine. 182 PO PONOVNOG SUSRHT. i Upitala se moe li biti ljupkije petnaestogodinjakinje od nje. I Mplrine nije bila neka napuhana ljepotica, pred kojom se pada prvi dojam. U njezinoj njenoj ljupkosti bilo je toliko delikatni i dirljivosti, da je to svatko morao odmah shvatiti. Njezine kuipne oi, tako misteriozno zelenkaste da su se sjajile poput opalne izmaglice morskog sutona, bijahu usaene zamalo previe razmaknuto pod visokim, lunim obrvama. Imala je razdje-ljnk s kojega se meko sputala njezina valovita kosa, duboko obuhvaajui vrat, koji kao da je bio od nekog visoko ulatenog i dragocjenog drva. Ruke

su joj bile profinjene, a svi su joj delikatni razmjeri bili tako dobro odmjereni kao da ju je sklapao netko s najveom panjom. Razdjeljak, iroko elo i omalena brada tvorili su srcoliko lice u kojem se osjealo podrijetlo plemenitih dama, nekadanjih vlasnica dvorca, iji su se likovi vidjeli na portretima u zgradi. Delphine je bila umjereno visoka i tako vitka, da su se u njezinoj baki probudili svi zatitniki instinkti im ju je ugledala. Bijae to rijetka djevojka, savrena jeune fille, pomisli ona. Trebala bi izrasti u Francuskoj. Marie-Frederique ili Freddv, kako su inzistirali da je se zove, po miljenju Anette de Lancel ne bi mogla biti nita drugo doli Amerikanka. Nije mogla pojmiti kako to, budui da su joj oba roditelja bili Francuzi. Bio je to valjda utjecaj kalifornijskog zraka, jer ni jednoj Francuskinji od tek trinaest i pol godina ne bi bilo doputeno da bude tako krakata i ivahna, toliko nazona u svakom smislu. Visinu i plavetnilo oiju sigurno je naslijedila od Paula - bila je izrazito via od sestre - a upadljivu samopouzdanost od majke. Ali njezina kosa! Ta sjajna, neuredna i nepokorna kosa! Da, bila je lijepa, to se nije moglo porei, ali tako... neprilagoena, tako vatrena. Tako crvena. Dakako, bilo je i crvenokosih Lancela, katkad u ovoj ili onoj generaciji, ali zar je jo itko imao takvu kosu koja se nametala svima? Zato je Eve nije pokuala ukrotiti? Ili, ako je to bilo nemogue, zato nije uznastojala da njezina mlada ki dobije neto vie damskog izgleda? No Freddv je ipak bila iznimno 183 JUDITU KRANTZ

ljupku, dok je gutala svoju prvu au ampanjca i promatrala okolinu sa strahopoitanjem. Freddv je znala da joj je otac odrastao u dvorcu, ali stvarnost Valmonta ipak ju je oarala. Nabrojila je tri romantina tornja i pitala se tko ivi u njima. I to su stanari, nagaala je, mogli initi s toliko soba? Sudei po slikovitim dimnjacima od cigle, koliko je tu kamina moralo biti? Jo nije shvatila da bi dvorac mogao biti i zamak, a ipak, baka je ustrajala u tvrdnji da je Val-mont samo omanji zamak, jedan od njih pet u Champagni, dok je najvei bio Montmort, s umjetnim jezerom, mnogo veim parkom i spiralnim stubitem koje je bilo tako veliko da se njime mogao kretati i jaha na konju. Kakve li razmetljivosti! Anette de Lancel pogleda uru. Predvidjela je da ruak bude najavljen deset minuta prije, ali to se jo nije dogodilo. Pa dobro, ruak moe priekati. Prolo je pet minuta i oni su se jo odmarali, a Guillaume je otvorio ve drugu butelju. Uto se iz ume s desne strane pojavi konjanik u galopu. Sumu je od zgrade odvajao samo uredno iz-grabljani potez ljunka. Konjanik oito nije oekivao nikoga na terasi, jer je gledao mimo njih, prema talama. im ih je ugledao on se naglo zaustavi, udaljen tek nekoliko koraka. Jaui na golemom doratu, on promotri nazone bezizraajno. Zavladala je takva tiina da se slabana struja povjetarca nad vinogradom priinila kao udaranje valova oceana o bok broda. Glas Anette de Lancel prekide nespretnu tiinu. "Sii s te nemani i pozdravi se s gostima, dragi. Kad sam ti obeala iznenaenje za ruak, nisam pretjerala, zar ne, Bruno?"

Brzo, no ipak kreui se kao pod teretom nekog nevidljivog oklopa koji ga je sapinjao, visoki i snani osamnaestogodnji Bruno skoi s konja i uputi se, namjerno odmjereno, prema skupini iji mu je dolazak baka tako sraunato zatajila. Kad se pribliio, svaki od gostiju promotrio ga je uz razliite emocije. Freddv i Delphine bijahu jednostavno izbezumljene od rado184 IX) PONOVNOG SUSRETA /nnlosli za pol uh ratom kojima nikad nisu vidjele osim na starim I Dl <"nm lijama. Bruno! Napokon! Paul je osjetio napad gorkog jedu, no nije mogao izbjei da ne pomisli u kakvog sjajnog mladog ovjeka je izrastao. Eve se ukrutila kao da ju je netko udario po licu; to je dakle bio sin koji je slomio Paulovo srce svojim tvrdoglavim i nerazumljivim postupcima, svake godine obeavajui da e doi u posjet, a onda pronalazei svaki put razloge zato je to bilo nemogue, sve dok nije postalo bolno oito kuko nema nikakve namjere obii svog oca i svoje polusestre. Anette de Lancel osjetila se djetinjasto ponositom to je omoguila ovaj susret, ne posavjetovavi ni sa kim osim s muem, kojega je konano uvjerila da je to prava stvar. to se Bruna tie, to god da je osjeao bilo je prekriveno savrenom i automatskom uljudnou na koju se mogao osloniti u svakoj neprilici, uljudnou koja plemenitoj gospodi nije uz-manjkala ni kad su ih vodili pod giljotinu. Zagrlio je Paula kao da se s njim vidio prolog tjedna, poljubio je Evinu ruku propisno promrmljavi Bonjour, madame, a Delphini i Freddv stisnuo je ruke kao

vrnjakinjama. "Mogla si mi ipak rei", prigovori on oprezno baki dotaknuvi usnama njezin obraz. "Bruno, mislila sam da e ovako biti najbolje. Lake svima nama", objasni ona, odbacujui njegov prigovor toliko sigurno i jasno da mu nije preostalo drugo doli prijei preko toga. Anetti de Lancel bilo je posve jasno da Bruno odbija i naj-povrnije poznanstvo sa svojom maehom i svojim polusestrama. Nakon Paulova okantnog vjenanja, ona te markiz i markiza de Saint-Fraycourt bijahu jednoduni kad se razgovaralo o Evi Coudert. Bila je njihov zajedniki neprijatelj. Postavi pripadnicom njihovih obitelji duboko ih je ranila, i to tako da je rana morala ostati neprolazna. Vrijeme nikad nee izbrisati mrlju te mezalijanse. Iako su Saint-Fraycourtovi pristali da dijele Bruna s djedom i bakom Lancel, nikad nisu ni pokuali raspraviti mogunost da Bruno obie Paula. 185 JVD1TH KKANT. Za njih je Biunova vanost rasla kako su godine prolazile, ;i Guillaunic tvrdoglavo ustrajao na svom statusu neenje. Kao io je Bruno bio posljednji muki potomak s krvlju SaintFraycour tovili, tako je bio i posljednji muki Lancel u toj grani obitelji. Jednog dana, u dalekoj budunosti, Bruno e biti posljednji vi-kont de Lancel u Valmontu. Djed i baka Lancel esto su razgovarali o toj budunosti, dok su u svojoj omiljenoj sobi sjedili nakon veere u brokatnim naslonjaima. Kad oni umru, Guillaume i Paul podijelit e u jednakim dijelovima nasljedstvo kue i vinograda. Ako bi Guillaume bez potomaka umro

prije Paula, ovaj bi naslijedio sve. No kad Paul umre, njegova udovica - ako tada jo bude iva - i troje djece podijelit e vlasnitvo nad posjedom. Njihov ljubljeni Bruno nikad nee biti iskljuivi vlasnik posjeda. Morat e podijeliti dragocjene hektare s dvjema diplomatskim ciganicama, dvjema strankinjama koje nisu uivale ni tu prednost da odrastu u Francuskoj. Dvjema djevojkama koje e se jamano udati za neke nove strance sumnjiva podrijetla i izroditi djecu koja e takoer naslijediti dio posjeda... sve dok ne bude tako usitnjen da e nestati onaj identitet Lancela koji je bio dijelom tla Champagne. Dok je Bruno otiao u svoju sobu da presvue jahako odijelo, a Eve povela Freddv i Delphine da operu ruke prije ruka, srce Anette de Lancel poelo je radosno igrati. Delphine i Freddv, koje su s roditeljima razgovarale samo francuski i imale nepogreiv akcent, jedva su doekale da vide djeda i baku, bile su tako srdane i iskreno zanesene izgledom dvorca. Nisu dakle bile nikakve ciganice nego dio stabla Lancela, vrativi se nakon mnogo godina lutanja dalekim zemljama. Da, postupila je mudro to ih je sve zajedniki pozvala i to nije nita rekla Brunu. Neproziran. Eve to pomisli tijekom ruka dok je promatrala Bruna. Potpuno neproziran, zatvoren u svojoj uglaenosti koja je bila toliko ulatena i vrsta da je podsjeala na komade teke obiteljske srebrnine uz tanjure. Prije je mogla pomisliti da 186 ONOVNOG SUSRETA > <i joj uspjeti saviti onaj teki srebrni no nego to da e se Umno iskreno nasmijeiti,

umjesto da samo pomie usne. Bez i Kakva poteza ili rijei to bi itko od nazonih mogao naslutiti, <>n joj je davao do znanja neto apsolutno: ona za nj ne postoji, nikad nije postojala i nikad nee postojati. Nije ju zamjeivao ni Kad se priinjalo da joj odgovara na ono to je rekla. Kao da je i:.pod ivahne povrine njegovih smeih oiju ivio neki potajni lijepac, leden i nepristupaan. Je li to bio samo njegov prije-ivorni smijeak ili ona, doista, s razlogom nije voljela ta usta, ustanovivi da su ona, onako duboko zaobljena i prilino debela, ista proturjenost njegovu vrstom, mukarakom licu? Zar mu je ona ikad uinila neto naao, upita se ljutito Eve. Shvaajui obiaje francuske aristokracije - ili barem pokuavajui shvatiti ih - Eve je oprostila Lancelima to im je trebalo toliko vremena da je prihvate, ali Bruno je pripadao drugoj generaciji, onoj njezine djece. Njezini vlastiti roditelji ve odavno su joj oprostili skandal koji im je uinila. Upravo im je Evin sjajni brak omoguio da ponovno podignu glave. Prije nego to su umrli - oboje u razmaku od godine dana potkraj dvadesetih pohodili su ih u Australiji i Cape Townu i oba puta ondje dugo boravili. Ispod povrine razgovora za rukom, koji je bio onako ivahan kako to ve mora biti meu vinogradarima, Eve se pitala bi li pokuala uspostaviti neki odnos s Brunom, ili bi bilo mudrije jednostavno se povui i prihvatiti njegovu neobjanjivu ne-prijaznost. Uzbudljiv. To je mislila Delphine dok je promatrala Bruna kako razgovara nainom koji nije mogla ni zamisliti u jednog

osamnaestogodinjaka. Nitko od starije brae njezinih kolskih prijateljica nije se drao tako uspravno, kao da je bio vaan prostor to se zauzima, pa niti oni koji su se drali jako vanima i monima samo zato to su imali automobil da se odvezu na plau, u otvoreno kino ili u sladoledarnicu da kupe za petnaest centi sladoled s voem ili visoki kornet. Delphine se desecima 187 JUDITU KHANTZ njih ismijavala i zabavljala se njihovim izrazima kad bi odbila njihove pozive. Eve je naime naredila da ne smije ii na sastanke s momcima prije nego to navri esnaestu. Dclphinc je zakljuila da Bruno izgleda kao da je ve vae-setogodinjak. Imao je tamne, jake obrve pod irokim i lijepo uoblienim elom, dok je na licu najupadljiviji bio zgodno savijen gospodski nos. Bilo je to tako razliito lice od onih amerikih na koje je bila navikla, toliko... toliko... pokuavala je nai pravu rije, toliko civiliziranije. Iako jo nije vidjela obiteljske portrete, osjetila je da to lice pripada dugom nizu predaka, da je to lice s povijeu. Imam li ja takvo lice, upita se Del-phine. Zadovoljna, shvati da zna pravi odgovor. Stranac, ree Paul u sebi. U ovom Brunu nije vie mogao prepoznati onoga previsokog, premravog, odvie ambicioznog i eljnog djeaka kojega je upoznao prije osam godina, djeaka oduevljena glasa koji je snivao na javi. Bruno je postao jo vii, ali i miii su mu se razvili razmjerno visini. Kao to je i njegov nos, neko previe savijen, sada postao jo

vei i jo dominantniji. Dok je razgovarao izgledao je snano, kao da zapovijeda, sa svojim mukim i otuenim glasom, hladnokrvnom i dotjeranom lakoom, dodvoravajui se svojoj baki, odajui potovanje djedu i stricu Guillaumeu, drei se armantno pred Delphinom i Evom, pa ak, kako se uinilo Paulu, toj njegovoj hladnoj ljubaznosti nije izmakla ni Fr-eddy. Sigurno je bio svjestan toga da je u sreditu pozornosti, iako su gosti, zapravo, bili etvero novopridolih Lancela. Priinjalo se kao da su svi doli vidjeti njega, a on im to ljubazno doputa. Nije uope bio zbunjen to vidi oca nakon toliko godina. Nije prozborio ni rijei, ak ni neto usputno, o njihovoj dugoj razdvojenosti, o godinama to su protekle u iznevjerenim obeanjima. Paul je u sebi prisegnuo da nikad nee pitati za razloge. Sto god bio povod, nije ga elio doznati, jer bi mu to donijelo samo bol. I DO PONOVNOG SUSRETA "Reci mi, Bruno, kad e u vojsku", upita ga Paul. "Ove godine, oe, odmah nakon ljetnih praznika. Bit u u konjanitvu, kao i mnogo mojih prijatelja. Trebalo bi biti zabavno." "Pazi da ne uniti one vojnike rage", upozori ga Guillaume. "One nisu jake kao moj Emperor, pa ipak, i on je bio posve iscrpljen kad si ga doveo u talu." "ao mi je, strie. Na Emperoru se dugo nije jahalo, pa mu je trebala dobra vjeba. Osjetio sam da bi bilo okrutno suzdravati ga - ali ti ima potpuno pravo. To se nee ponoviti, uvjeravam te. Tvoji ga konjuari na jau dovoljno." "Upozorit u ih", ree Guillaume, donekle

smiren. "Konjanitvo", pomisli u sebi Delphine, koje se rijetko kad neto tako dojmilo. "A nakon vojske, mome," upita ga vikont de Lancel, "jesi li se ve odluio?" "Zapravo i ne, djede. Jo razmiljam o vie mogunosti." "Hoe li rei da si odbacio pomisao na Institut politikih znanosti?" upita ga Paul otrim glasom. "to je bilo od tvoje namjere da vodi ovu zemlju?" "Gledaj, oe. Socijalistiki kabinet PaulBoncourta trajao je svega pet tjedana. U novoj Daladierovoj vladi nalaze se same budale. S njegovim radikalima poput Herriota, slabiima kao to je Laval i ostalim bezveznim liberalima i sindikalnim voama deficit samo raste, a nezaposlenih imamo ve stotine tisua. U meuvremenu Daladier ne moe izmisliti nita bolje nego da podie porez na dohodak. Ne, zahvaljujem, kao idealist odbijam sudjelovati u tome." "Ako si toliko siguran da grijee, to bi ti predloio na njihovu mjestu? Lako je kritizirati, pogotovo kao idealist", ree Paul, bijesan zbog napuhanog tona kojim je Bruno odbacivao svoju prvotnu ambiciju, a s kojom je pridobio Paulovu sklonost. "Predloio bih jakog ovjeka, jednoga jakog ovjeka, umjesto dvadeset trojice kretena." 188 189 nmrni kkantz "Misli li da je to tako jednostavno? to misli, Bruno, odakle hi doao taj jaki ovjek? I kako bi doao na vlast?" "Ne moramo traiti daleko, oe. Hitler je to uinio u Njemakoj prolog sijenja, kad je postao kancelar."

"Hitler! Ti se slae s tim... tim... nemoguim prijestupnikom?" "Moram li rei da o njemu ne razmiljam tako jednostavno? Naravno, ne volim ga - koji bi ga Francuz volio? - ali mislim da moramo priznati njegovu politiku genijalnost. Sredio je zemlju u nekoliko mjeseci. Komunistiku partiju je stavio izvan zakona, Zidovima je odredio njihovo mjesto. Njegove su metode jake i pozitivne, ne doputa da mu se bilo to suprotstavi." "Tvrdi li da Francuskoj treba njezin Hitler?" povika Paul, digavi se sa stolca. "Polako, polako", zapovjedi Anette de Lancel. "Apsolutno vam zabranjujem razgovarati o politici za stolom. Osobito danas. Ovo je za nas veliki dan, i vi ga ne moete tek tako unititi! Jean-Luc, dodaj Paulu jo vina. I djevojkama, takoer. Imam za vas specijalni desert." Ona pozvoni batleru, zadovoljna to su se mukarci primirili. "Ako elite, rei u kuharu neka vas naui kako se to radi. Uvijek sam tvrdila da se gospodarica kue mora razumjeti u kuhanje, ma kako dobrog kuhara imala. Slae li se, Eve? Naposljetku, kako biste mu inae objasnili da neto ne radi dobro?" "Potpuno se slaem", prihvati Eve hitro, promatrajui kako se Paulove ruke tresu od bijesa. Pomisli kako joj i ne bi bilo osobito stalo da joj se Bruno divi. Zar je mogue da je on Pau-lov sin? Kad je dugotrajni ruak napokon dovren, Delphine i Freddv odoe se presvui u svoje sobe. "Nije li uzbudljivo imati brata, Freddv? Mislim da je on apsolutno sjajan, slae li se?"

Delphine je to rekla sestri im su se nale nasamo. "Za tebe nije ni izdaleka dobar", odgovori Freddy. 190 fX> PONOVNOG SUSRETA Delphine se okrenu prema njoj u nevjerici. Freddy se pokapala odvie stidljivom da makar to zucne pred Brunom, ali lo joj nije davalo pravo da se sad duri na najzgodnijeg momka kojega su njih dvije ikad vidjele. "Sto to pria?" "On je vrue govno", odvrati Freddy prkosno. "Marie-Frederique! Upitat u baku mogu li imati sobu za sebe. Ne elim s tobom nita dijeliti. Odvratna si." "Govno na tapu", ponovi Freddy. "Posuto eerom." Nekoliko dana kasnije, Eve se rano ujutro, dok je jo trajala nona svjeina, zaputila narezati rue. Ponijela je stoga dvije duguljaste i ravne engleske koare i otre kare. Sve je to pronala u prostoriji za cvijee, u prizemlju Valmonta, gdje je vidjela i tri udubine za odlaganje cvijea koje jo nije bilo aranirano. Njezina joj je svekrva povjerila tu zadau prethodne veeri. "Inae to sama inim", objasnila joj je dok su sjedili uz jelo, "jer ne volim to povjeravati vrtlarima. Valmontski ruinjak bio je uvijek neto ime sam se ponosila - bi li to sutra uinila za mene?" "Bit e mi vrlo drago", odvrati zadovoljno Eve, svjesna da je to to joj je povjerila posao koji inae nije nikom drugom preputala bio najbolji znak koliko se spram nje promijenio odnos njezine svekrve. "Vjerojatno zna..." ree vikontesa

oklijevajui. "... da stabljike treba ponovno podsjei pod vodom?" "Kako si znala to kanim rei?" "Majka me tome nauila dok sam bila dijete", objasni Eve. "Je li ti takoer rekla da stavi u vodu s ruama nekoliko kapi plavila za rublje i malo eera, kako bi cvjetovi dulje trajali?" "O tome nikad nisam ula. Mi smo obiavali staviti u vr jedan centim. Ima li to uinka?" "Ne odvie, ali i ja to inim ponekad." Dvije ene izmijenie prijateljske poglede koji su zbunili mukarce za stolom. Oni nisu imali pojma o obrezivanju cvijea, o pokuajima da se izrauna hoe li rue biti u svome najboljem izdanju prigodom 191 JUDITU KKANTZ nekog prijama ili e biti upravo u nepovoljnom prijelaznom i .w. dobiju, kad su grmovi pokriveni pupoljcima, ali jo nisu dobili boju, ili, podjednako loe, kad su rue ve procvjetale upravo onog dana kad su bile potrebne. Do valmontskog ruinjaka dolazilo se kroz labirint stvoren od visokih obrezanih grmova, gdje su se Lanceli kao djeca igrali skrivaa stoljeima. Eve je etala ruinjakom s otvorenim karama, uzimajui samo rue koje su bile dozrele, jer se prerano odrezani pupoljci u zatvorenom prostoru obino ne bi rascvali. Dvije koare ubrzo su bile pune rua, ali ona nije mogla odoljeti napasti da odree jo koju, znajui da e svaka rua koja predugo ostane na stablu biti izgubljena za uitak. Drei jednu od

koara ispred sebe, a drugu iza sebe, Eve se zaputi uskim puteljkom prema dvorcu. Kad je zaokrenula iza ugla to su ga stvarali visoki obrezani grmovi na nju naleti Bruno, koji je krenuo u talu. Eve zastade, iznenaena. Koara koju je drala ispred sebe prevalila se i rue popadae po ljunku puteljka. "Oh, preplaili ste me", ree ona zbunjeno, odlaui drugu koaru na tlo. "Nadam se da rue nisu stradale." Eve kleknu i poe kupiti rue to je bre mogla. Uto primijeti da je nekoliko rua palo na Brunove jahae izme koje je on bio ostavio na puteljku. Ona die pogled, zapanjena to joj on ne pomae oko rasutog cvijea, i vidje da stoji s podboenim rukama, stisnutih usana, zurei ravno pred sebe s izrazom nestrpljivosti pomijeane s prijezirom, kao da je Eve bila slukinja koja ga je sluajno poprskala, pa sad nastoji popraviti kvar. I dalje kleei, Eve je nastavila skupljati rue, nadajui se da e je u meuvremenu proi nalet bijesa. "Bruno! Zato tako stoji? Zato ne pomogne Evi?" Vikon-tesin glas zauo se u trenutku dok se ona pribliavala mjestu dogaaja. Eve se podie. "Sve je u redu, Anette. Pomislila sam da se 192 IX) PONOVNOG SUSRETA Hmno plai trnja, kao da se skamenio od straha pred njim. Pro- luzi, Bruno, i zabavi se svojim jahanjem kao dobar deko." Anette de Lancel se dogovorila s Brunom da to popodne po-vrdr Freddv i Delphine u obilazak katedrale u Reimsu. Freddv ic meutim izjavila kako bi joj bilo drae malo jahati sa strkom (Jiiillaumeom nego obilaziti bilo koju

katedralu. Zapravo, eljela je posjetiti Reims, ali nije mogla zamisliti da provede popodne kao zarobljenica koja promatra kako se Delphine divi Brunu. Da je on sluajno filmski glumac, pomisli Freddv s od-bojnou, Delphine bi sigurno bila osniva i predsjednik kluba njegovih fanova. Freddv je duboko emotivno voljela Delphinu, osjeajem koji je zamalo bio materinski, toliko u njoj usaen da se nije mogla zamisliti bez njega. Nije bilo ni trenutka kad Delphine ne bi bila u samom aritu njezina ivota, ak blie nego to su joj bili majka ili otac. Ali kad bi se Freddv uinilo da se Delphine ponaa aavo, to bi je razljutilo. Bila je uvjerena kako je roena da titi Delphinu, kao da je ona bila starija a ne mlaa sestra. Freddv je njegovala svoju sestru. No Delphine je po njezinu miljenju ipak bila aava, tako svojeglava i tvrdoglava, tako uporna i navikla da sve bude po njezinu - da nije ni pomiljala kako joj je potrebna se-strina zatita i nije je cijenila kad ju je Freddv pokuavala nametnuti. Morale su se dakle boriti, a budui da je Freddv bila mnogo jaa, mogle su ratovati samo rijeima a ne udarcima. Najradije bi Delphini opalila dobru pljusku, razmiljala je Freddv dok je hodala uz strica koji je utio. Tek reda radi. Delphini je silno odgovaralo to uz nju nije bilo sestre. Da je bila tu, nikad se ne bi usudila povui svoj prvi dim. Bruno joj je pruio ve upaljenu cigaretu i poduio je kako da udahne. Vozio je polagano automobil to mu ga je djed bio posudio za ovu priliku. "Ne dopada mi se", priznade ona, razoarana jetkim okusom. "Ipak, s cigaretom u izgledati

starija." 193 IUDITII KRANI "Koliko ti je godina?" upita Bruno nehajno. "Blizu esnaest", odgovori ona, pretjeravi za nekoliko mjeseci. "Pribliujc se dakle opasnoj dobi." Bruno se nakratko nasmija. "Opasnoj sa esnaest? Majka me do sljedeeg roendana nee putati na sastanke s dekima", usprotivi se Delphine. "esnaest e biti tek poetak." "Tvoja majka ima dobrih razloga to te dri zakljuanom. Mislim da se ona pita nisi li naslijedila njezine tendencije." Bruno je to kazao kao usput. "Bruno, nemoj biti tako smijean", zahihota se Delphine. Jo joj nije bilo jasno bi li se trebala osjeati polaskanom ili ne. "Sto misli pod "tendencijama"?" "Sigurno si ula... hm... o njezinoj prolosti." "Prolosti? Ona je iz Dijona. Misli li na to?" "Zaboravi to sam rekao. Nije vano." "To zbilja nije poteno!" ree Delphine uvrijeeno. "Ne moe mi neto natuknuti, a onda zahtijevati da to zaboravim." "Besmislice, Delphine. Rekao bih samo toliko da mislim kako se tvoja majka izvanredno rehabilitirala. To pokazuje to moe donijeti tijek vremena - pa i kratkoa pamenja veine ljudi, naravno. Naravno, prolost tvoje majke bila je teak teret ocu. U drugu ruku, dobio je tebe i Freddv kao nadoknadu. Siguran sam da je time samo dobio." "Prolost? Bruno, mora mi to objasniti", zahtijevala je Delphine, gorei od

radoznalosti. "Pitaj je sama, ako ti je toliko stalo." Bruno je pripalio novu cigaretu, kao da je time smatrao razgovor dovrenim. "Mislim da ti samo glumi" ree Delphine prezirnim tonom koji po njezinu iskustvu nikad nije zakazao. Ona povue malo dima iz svoje cigarete i poe sa zanimanjem promatrati krajolik. "Koliko jo imamo do Reimsa?" 194 DO PONOVNOG SUSRETA "Mislim da zna gdje je ona poela pjevati?" ree Bruno, na-tuiii nekoliko minuta potpune tiine. I) Dijonu, naravno. Uzimala je privatne lekcije kod najboljeg M.mltivnika u gradu. Majka nam esto pjeva, pa Freddv i ja /umno veinu njezinih pjesama napamet. Naravno, ona ne na-hiiipn nigdje profesionalno, ali od nje neprekidno zahtijevaju c ln nastupi na najvanijim dobrotvornim priredbama u Los An-|M lesu", odgovori Delphine ponosito. "Je li mogue? Na dobrotvornim priredbama? To zvui vrlo i .isno." Bruno se kratko nasmija. "Je li ti priala o tome kako je pobjegla od kue u Pariz?" "Bruno, ne!" Delphine vrisnu od uitka. "Nije mogue! Kako uzbudljivo." "Bilo je uzbudljivo u svoje vrijeme", upozori je Bruno. "Bilo je to sasvim... nema druge rijei... prljavo. Imala je tek sedamnaest godina kad je pobjegla s nekim jeftinim, treerazrednim pjevaem iz varijetea. ivjeli su zajedno u Parizu - kao ljubavnici - dok nije upoznala naeg oca i navela ga da se oeni njome. Tvrdi se da je imala i drugih ljubavnika."

"Tko ti je napriao te gnusne lai!" vrisnu Delphine udarivi ga akom po nozi. On je odgurnu. "Obje moje bake, evo tko. Baka Lancel rekla mi je kako je to razlog to je karijera naeg oca napredovala tako loe. Sa svojim ratnim zaslugama i sa svojim prezimenom dosad bi ve bio veleposlanik, umjesto da bude izgnanik daleko od Francuske." Bruno promotri Delphinu. Lice joj je bilo odbojno. "Majka moje majke, baka Saint-Fraycourt ispriala mi je kako nitko u Parizu nije htio primiti tvoju majku zbog toga to je skandalozno ivjela s ovjekom za kojega nije bila udana i to je nastupala u varijeteu dakle ondje gdje klauni priaju prljave ale i paradiraju polugole djevojke. Nakon njih bi se pojavljivala i tvoja majka, pjevajui popularne ljubavne pjesme u jarkocrve-noj haljini i crvenim cipelama - to je bio, koliko shvaam, njezin zatitni znak. Bila je poznata kao "Maddy". Eto, zato sam re195 JUDITI I KIMN"i: i kao kako je znaajno to to se uspjela pretvoriti u savrenu damu nakon to se udala za oca. Zbog toga bi joj se trebala diviti." "Ne vjerujem ni jednu rije od svega toga! Ti si sve to izmislio!" Delphine je na nj vikala, u bijesnom nastupu odbojnosti i oka. "Onda pitaj koga hoe. Ako misli da sam laljivac, pitaj baku ili djeda. Pitaj vlastite roditelje. Svaka je rije istinita, ja sam rastao uz tu priu. udi me kako su uspjeli to utajiti pred tobom. Moda je u tome objanjenje zato su ekali tako dugo da te dovedu u

vlastitu zemlju." "Bili smo premjetani iz mjesta u mjesto. Morali smo ii." Rekavi to, Delpine poe jecati. Bruno skrenu kola i zaustavi motor. "ao mi je, Delphine. Nemoj plakati, molim te. Sluaj, ja sam zbilja mislio da ti je sve to poznato - uostalom, to se dogodilo jako davno, pa vie nije vano. Daj da ti obriem lice. Ni ja se nisam dobro osjeao, shvatit e, to nikad nisam vidio svoju majku i to nisam imao oca zato to je on neprekidno prebivao odvie daleko. Osjeao sam se gotovo kao siroe. Zar bi ti voljela da te odgajaju djed i baka?" "Ako si trebao oca, zato nisi doao ivjeti s nama?" "Trebao sam ga! Ali djed i baka SaintFraycourt nisu mi doputali ni odlazak u posjet. Oni su vrlo staromodni. Bili su sigurni da bi tvoja majka na mene loe utjecala." "To je neto najgluplje to sam ikad ula!" "Oni su takvi. Morala bi ih poznavati da to shvati." "Takve ljude nikad ne bih mogla razumjeti!" "Nee ni morati. Gledaj, bilo bi bolje da ti nisam rekao nita. Bismo li se mogli pretvarati da me nikad nita nisi upitala, a da ti ja nita nisam rekao? Vrlo vano to misle stari ljudi. Doi, Delphine, obrisi nos. Ve smo na rubu grada. Otii emo u kavanu na limunadu i poslije emo proetati. Mogli bismo i razgledati katedralu, neka baka bude zadovoljna." 196 DO PONOVNOG SUSRETA Upitat u majku o svemu, zakljui Delphine dok je Bruno pokretao kola. Nee povjerovati ni Brunu ni vlastitoj baki. Ali Uo ako joj je majka doista pobjegla kao sedamnaestogodinjaki-ujn iz Dijona? Sto ako je

majka doista imala ljubavnike i ivjela s njima? Nikad joj nije priala o svojoj mladosti, kako se sretala s momcima i odlazila na plesove, pa ni kako je upoznala oca -Mio bi se inae moglo oekivati. Neto... neto je tu bilo. Zapr-iivo ne neto tajno, nego neto... neizgovoreno, neto misteriozno... ono to je nedostajalo... ono to ne bi mogla imenovati... neka praznina... koja je upuivala Delphinu na to da joj je majka bila razliita od majki njezinih kolskih prijateljica. Sto ako je istina ono to je rekao Bruno? Sto ako je ona uistinu bila... Maddy? Naravno, nije mu povjerovala, ali o tome nee nikome rei ba nita. Nije htjela o tome nita doznati, zakljui Delphine. Nije se to nikoga ticalo, pa ni nje same. Nije to bilo vano. Cak i kad bi bila istina, nije bilo vano. Nakon jedne veere, tijekom prvog tjedna boravka gostiju, Jean-Luc de Lancel zamolio je svoje sinove i Bruna da zajedno proetaju. "Morat ete ponijeti vunene maje", ree im. "ini se da e veer biti hladna." Paul i Guillaume izmijenie poglede. Otac je oito odluio povesti ih u obilazak svojih podruma, koji su, kao u cijeloj Champagni, bili izdubljeni tako duboko u kredastom tlu da je temperatura za najhladnijeg kao i najvrueg dana bila jednaka - deset Celzijevih stupnjeva. "Ne bih se pridruio, djede", ree mu Bruno, koji nije primijetio kako je Jean-Luc izvadio teki ogrta iz ormara pri ulazu u dvorac, uz vunenu maju koju je ve nosio. Bruno jo nikad nije obiao podrume, pomisli Paul dok su njih etvorica ili ukorak. Ili je otac moda ipak prihvatio da on nije dovoljno

star. Napokon, nije pozvao Delphinu i Freddv, 197 JUDITU KRANTZ pa ni Evu, a podrumi Lancela bili su sigurno ono najprivlaenije na posjedu. Nisu bili prostrani kao esnaest milja dugi podrumi goleme tvrtke Moet et Chandon, niti tako zanimljivi kao podrumi tvrtke Pommerv, u kojima su podrumske galerije bile razliito nadsvedene, u romanikom, gotikom i normanskom slogu, no Paul je ipak bio siguran da bi ih djevojke rado obile. Posjet podrumima bilo koje velike ampanjske tvrtke morao je biti pravo otkrie svakomu tko je te podrume zamiljao tek kao mrane i vlane prostore, prekrivene pauinom. Ni podrumi tvrtke Lancel nisu u tom smislu bili iznimka. Njih etvorica ubrzo su se nali u pravom podzemnom gradu, dobro osvijetljenom, prozraenom i poploenom, sa irokim i obzidanim prilaznim avenijama koje su vodile do uih, takoer obzidanih ulica s kojima su se kriale druge ulice. Naposljetku bi se svatko osim poznavaoca izgubio meu sedam stopa visokim zidovima to su ih tvorile tisue ampanjskih butelja poslaganih na podlozi od tankih dasaka. Te su naslage bile duboke deset stopa, zatiene na rubovima podruma vapnenakim isklesanim potpornjima. Uz prijetvoran izraz lica, Bruno obue ogrta koji mu je djed dodao. Guillaume i Jean-Luc koraali su meu gomilama ampanjca kao da je to obina ivica, zastajui povremeno i izvlaei iz gomile pojedine, osobito zanimljive butelje, da bi ih pokazali Paulu i Brunu. "Svaki na vinograd bio je ponovno zasaen nakon epidemije filoksere - koliko mi je

poznato, u cijeloj Champagni nije ostavljena ni jedna bolesna loza," ree Jean-Luc zamiljeno. "Ne bismo se smjeli tuiti, ali nesrea je to su se nakon depresije cijene groa stropotale. Izgleda da ljudi ne mogu sebi vie priutiti da piju nae vino. Narudbe su sve manje, zar ne, Guillaume? A ni prohibicija u Americi ne ide nam na ruku. Ipak, mi u Champagni vidjeli smo ve gorih dana, a ne sumnjam da emo uskoro doivjeti bolje." Dok je to govorio, zaustavi se pred stijenom koja je oznaa198 IX) PONOVNOG SUSRHTA vulu krnj podruma. Bruno se poe osvrtati, nesposoban da na-wluli gdje je bio ulaz i zanesen golemou podruma. On lako /mlrhta i odstupi korak, pokazujui oitu nevoljkost da u tolikoj hladnoi i dalje slua djedova razglabanja. "Samo trenutak, Bruno, neto bih ti elio pokazati. Svaki l.unccl mora biti upoznat s naim obiteljskim skrovitem, jer iko zna to nosi budunost? Ili kad e se to dogoditi. Guillaume?" Vikont upre prstom u stijenu i Guillaume vrsto pritisnu ko-mad vapnenca koji se nije niim izdvajao osim jednim sitnim za- rezom. Komad stijene ovjeen na skrivenoj arci pomaknu se i otkri metalnu bravu. Jean-Luc de Lancel izvadi omanji klju, gurnu ga u bravu i otvori vrata u zidu nainjenom od nekoliko stopa debelog sloja vapnenakih blokova. Iza vrata bilo je potpuno mrano. On stupi pred ostalima u tminu i ukljui bateriju svjetiljki. Pred njima se ukaza jo jedan golem podrum, posve ispunjen izuzev pristupne staze - bedemima ampanjskih

butelja. Po dvadeset butelja davalo je visinu gomila. Mogle su to biti i opeke od zlata, tako su paljivo butelje bile poslagane, sa po dvije zlatne etikete na boci i epom koji je bio pokriven zlatnim listiem. "Uglavnom su to butelje normalne veliine", ree Jean-Luc uz gestu koja je pokazivala razumijevanje za njihovu utnju punu strahopoitanja. "Tamo prijeko su magnumi, boce od dva kvarta, i zatim u raznim veliinama, sve do najveih metu-zalema. Moram priznati, naalost, da potranja velikih boca nije vie onakva kakva je bila. Uvjeti za uskladitenje su savreni, ali ja ipak potpuno odstranjujem svaku berbu nakon dvanaest godina i aljem je na trite, budui da je i najbolji ampanjac nakon dvadeset godina nepitak. im naie nova berba uklanjam onu staru, bez obzira na to koliko to utjecalo na nae profite. Kad godite nije osobito dobro, takve boce uklanjam svake etiri godine. Ali ovaj je podrum uvijek pun. Uvijek. ak i kad bismo imali neku nesretnu godinu s nepitkim vinom, skladite 199 JUDITI I KKANl, \ PO PONOVNOG SUSRHTA se ne hi ispraznilo - pa ni kad bi vie loih godina dolo zare-doiii. U tome je snaga kue Lancel. To je nae blago. Ovaj dio podruma zovemo Le Tresor." "Kakva smisla ima golemi podrum kad ono to je u njemu uskladiteno stalno prodaje i nadomjeta novim vinom? emu to gomilanje?" Bruno je svojim pitanjem pokazao koliko je bio zbunjen. Jean-Luc de Lancel nasmijei se unuku i zagrli

ga. Sve je to, naposljetku, sluilo obitelji i on mu zadovoljno prui objanjenje. "Godine 1918., Bruno, kad je rat bio gotov, vratio sam se kui i ustanovio da je talijanski general sa svojim stoerom, koji je prebivao u dvorcu, ispraznio sve butelje ampanjca u podrumu. Tko zna, moda su se Talijani kupali u ampanjcu, jer je nestala i posljednja butelja od njih nekoliko stotina tisua. Isto to dogodilo se i u vrijeme moga djeda, 1870. godine, kad su Valmont zauzeli Nijemci tijekom francusko-pruskog rata. Nai su vinogradi 1918. bili u alosnom stanju - razneseni eksplozijama granata u posljednjim mjesecima rovovskog rata. Prije nego to smo uspjeli obaviti prvu sljedeu berbu, Bruno, trebalo nam je tri i pol godine neumornog rada i velik dio obiteljskog bogatstva. Uglavnom smo se uspjeli oporaviti, ali sad kad su nai bankovni rauni zdravi, mnogi nai vinogradi naalost su ve sredovjeni." "Oh?" zausti upitno Bruno, ne znajui ono to je Paulu i Guillaumeu bilo potpuno jasno. "Do desete godine starosti vinova loza je najbolja", produi Jean-Luc. "S petnaest godina ona je sredovjena, ali nakon dvadeset godina vinograd obino nije koristan. Treba sve iskopati i nanovo zasaditi. Vinogradi zasaeni 1919. sada su u najboljoj dobi, ali pred njima je jo najvie osam ili moda deset godina plodnoga ivota." "No ipak ne znam zato dri ovdje u skrovitu tolike butel|c." Bruno ga je prekinuo, eljan to prije napustiti studene podrume, ali djed je odmjereno nastavio svoju priu. "Tko zna to nam nosi budunost? Hoe li biti

mogue izve-.ii novu sadnju? Tko zna - i to je povod najveoj neizvjesnosti to e se dogoditi izbije li novi rat? Njemaka se ponovno naoruava. Kad Nijemci ponu marirati na Francusku, prva je na u-du Champagne - tako je bilo oduvijek. Naa zemlja je na l"lagoslov, a njezin poloaj nae prokletstvo. Ne dvojim da gos-I <odin Hitler ve ima nacrte za osvajanje naeg naslijea. I stoga sam poduzeo sve to je bilo u mojoj moi. Velik dio najboljih vina izdvajao sam svake godine i uskladitavao ih koliko je to smjelo trajati. Ako izbije novi rat i kad se Lanceli vrate nakon njega, pronai e blago za koje nitko ne zna osim trojice roaka Martinsa, podrumara za koje bih mogao jamiti svojim ivotom. Oni su donijeli sve ove butelje ovamo. Bude li potrebno, moi emo sve ponovno izgraditi i ponovno zasaditi vinograde prodajui ovaj ampanjac. to se toga tie ne plaim se - za ampanjac e biti trita dok bude civiliziranog svijeta." "Zna li i majka?" upita Paul. "Naravno. ene su umjele upravljati vinogradima katkad i bolje od mukaraca. Prisjeti se samo udovice Clicquot i neumorne gospoe Pommerv. Danas je djelatna gospoa Bollinger i markiza de Suarez d"Aulan u tvrtki Piper-Heidsieck. Da, tvoja majka je sa svime upoznata, a ti e moda to morati rei jednog dana Evi. Djevojke su jo odvie mlade da bismo ih optereivali mojim tmurnim pretkazanjima budunosti. A sada, prije nego to se vratimo, popijmo po asu zajedno - vino e biti dovoljno hladno i bez hladnjaka." Vikont se okrenu stolu blizu ulaza u tajni podrum, na kojemu su bile poslagane ae, preokrenute i pokrivene lanenim platnom. On

izvue jednu butelju rijetkog ruiastog ampanjca, kakav se najtee proizvodi, i otvori je oprezno klijetima koja su bila izumljena za tu svrhu. Pokaza se i odmah nestade spirala neega njenog kao dim. Tek tada je nalio dva ina ampanjca u 200 201 JUD1TH KRANTZ svoju au, polako zakrui njome kako bi probudio vino iz sna. (iuillaumc, Paul i JcanLuc promotrie zadovoljno snjenobijelu pjenu koja se: ubrzo izgubi. Dok je vikont drao svoju au prema svjetlu, oni su se divili neusporedivoj blijedoruiastoj boji tekuine i brojnim mjehuriima koji su se ivahno i jednoliko uzdizali prema povrini, obeavajui izvrsno vino. Vikont je samo pomirisao i onda pruio au Brunu, rekavi mu neka osluhne um mjehuria. "Ima ih koji ne znaju da vino govori", ree mu. Onda napuni i ostale ae, ponovno zakrui i napokon okusi vino. "Za budunost!" nazdravi, i svi ispie. Kad je Bruno doao do dna ae, djed ga upita. "Jesi li primijetio da ampanjac ima jedan ukus u ustima, a drugi na dnu grla, kad ga proguta?" "Rei istinu, nisam." "Drugi put mora biti pozorniji, sinko. To je vie neki ar nego odreeni okus, a posjeduju ga samo izvrsni ampanjci. Taj ar zove se "zbogom"." Nekoliko dana kasnije, jednog maglovitog popodneva u Parizu, vikont Bruno de SaintFraycourt de Lancel - kako je pisalo na njegovoj posjetnici, iako mu u krtenici nije bilo upisano prezime obitelji njegove majke - odbaci svoje karte za kartakim stolom i ree

prijateljima s kojima je igrao u klubu: "Gospodo, za danas je dosta." "Bruno, naputa nas tako rano?" upita ga Claude de Ko-ville, njegov bliski prijatelj. "Baka me zamolila da doem rano na aj oekuje neke goste." "Izvrstan si unuk", ree mu Claude podrugujui se. "I to ba sada kad ti je krenula karta. teta, Bruno, ali kad ti ode moda e krenuti meni." "elim ti mnogo sree", ree Bruno diui se i opratajui. Kad je iziao iz kluba uze taksi i krenu u Rue de Lille. Nakon 202 IX) PONOVNOG SUS"RETA susreta s Evom bio je napet i lako se uzrujavao, to sebi inae nije doputao. Morao se nekako olakati. "Dobar dan, Jeane", ree Bruno batleru koji je otvorio vrata velike kue. "Je li gospodin Claude kod kue?" "Ne, gospodine Bruno, iziao je ovog popodneva", odgovori ef posluge. Bio je u slubi obitelji Koville cijelog ivota, pa je prolih godina znao esto isprati tur Brunu i Claudeu. Stoga je s osamnaestogodinjim Brunom razgovarao kao da je i sada onaj djeai od prije. "teta. elio sam popiti alicu aja." "Gospoa grofica upravo pije aj. Sada je sama. Da je izvijestim o vaem dolasku?" "Oh, nemojte se brinuti... u drugu ruku, da. Uinite to, Jeane. Upravo umirem od ee." Koji as kasnije batler je uveo Brana u mali salon na drugom katu, gdje je Sabine de Koville sjedila na sofi uz ajni stoli. Njezine duge noge bile su ukrtene ispod popodnevne Vionet-

tove haljine, nainjene od bademastozelenog svilenog krepa. Od bijelog vrata tekao je prsluk, a jedna je kopa drala haljinu postrance stegnutu na boku, kako su to inile antike Grkinje. Sabine de Koville bijae elegantno stvorenje u trideset osmoj godini, s kacigom od ravne i tamne kose koja joj se zavijala iza uiju, i tankih usana pod svijetlocrvenom minkom. Oi joj bijahu duge i lijene, s nekim nestanim izrazom u kutovima, a njezin duboki glas odavao je nestrpljivost i nemir, s kim god je razgovarala. Redovito se odijevala u zavodljive Vionettove oprave, budui da joj je inae vrsto tijelo bilo malko pretilo za djeaki Chanelin stil, a Schiaparellija se po njezinu miljenju lako oponaalo i bio je odvie lakomislen da bi ga nosio netko tko dri na umu haute couture. Groficu de Koville dralo se jednom od najinteligentnijih ena u Parizu, iako inae nije imala prisnih prijateljica ili moda upravo zato. Na njezine prijame odazivao se svatko pozvan, ali je esto obiavala piti aj sama. 203 JUDITH KRANT "Bruno, ako trai moga sina Clauden, ne mogu ti pomoi... on mi nikad ne govori kamo kree i kad e se vratiti." Kad je Jean iziao, Bruno se priblii sofi i zastade malo udaljen, dok su mu oi iskazivale potovanje. "I prije nego to sam doao, znao sam da on nije kod kue", ree Bruno. "Rastao sam se od njega u klubu. Mislim da e do njegova povratka protei jo dosta sati." Nastupi stanka dok ga je promatrala kako stoji, kao da oekuje od nje

neku naredbu. Potape se po ustima lagano svojom irokom, zamalo etvrtastom rukom, zamiljena kao da eli donijeti neku odluku. Ras-krii noge, odloi alicu s ajem koju je drala, i zagleda se u Bruna kao da joj je on upravo ispriao neku zgodnu dosjetku. Kad se ponovno javila, u njezinu glasu kao da vie nije bilo traga kratkoj razmjeni rijei o njezinu sinu. "Dakle tako, Charles?" Pitanje je iznenada postavljeno. "Da, gospoo", odgovori Bruno potinjeno, dok mu se glava nagnula u znak krajnje obzirnosti. "Charles, jeste li sklonili auto?" upita ga ona. "Da, gospoo." Glas mu je bio ponizan, krotak, a njegove tamne obrve skupljene. "Je li opran i izglaan?" "Da, gospoo, kao to je gospoa naredila." "Jeste li donijeli sve pakete po koje sam vas poslala, Charles?" "Upravo su ovdje. Gdje bi gospoa htjela da ih ostavim?" Bruno je to upitao dok mu je gornja usnica bila visoko istaknuta, na inae podlonom licu. Sabine de Koville die se dok je lelujava svila na njoj utala, bez rijei ili osmijeha, i krenu prva od malog salona prema tamnoj spavaonici, u kojoj je sobarica ve navukla zavjese. "Moete ih ostaviti ovdje, Charles", ree mu, a nemir u njezinu glasu se produbi. Bruno se okrenu i zakljua vrata spavaonice. "Treba li me jo gospoa?" 204 DO PONOVNOG SUSRHTA "Ne, Chiirlcs. Moete otii." Bruno uze njezini

ruku kao da je eli poljubiti. No, umjesto toga, on je okrenu i prinese otvoreni dlan svojim usnama, siui meku kou svojim debeljuka-stim usnama, da ona osjeti pritisak zubi i vreli dah. Zadra ruku kao zarobljenicu i podie glavu. Oi joj se suzie u naglom nastupu nenamjernog uitka. "Moete poi, Charles", ree mu ona zapovjedniki. "Ne bih, gospoo", ree Bruno i drei njezinu ruku i dalje, poe je vui naprijed i gurati natrag, dok se nije smjestila na raljama meu njegovim nogama, dok mu je penis pod hlaama nabrekao. "Prestanite, Charles", ree grofica pokuavajui se izvui, no on joj je nemilosrdno privlaio ruku, tako da je morala njom prekriti penis. Ona spusti one kapke i zadra ih tako zatvorenima, kao da je oslukivala neki siuni i neprimjetni zvuk. Brunovo se spolovilo naizmjence trzalo i ukruivalo, pritisnuto njezinim dlanom i dugim prstima, sve dok nije naraslo golemo. Njezine su se tanke usne nehotice razdvojile, ona udahnu otro, a na njezinu strogu i sofisticiranu licu pojavi se izraz uitka. "Gospoa mora biti apsolutno mirna, gospoa mora initi to god joj naredim, i nita drugo." Bruno postade grublji. "Razumije li me gospoa?" Ona kimnu teko, osjeajui kako joj se stee neto teko i vrelo meu bokovima dok je gledala u mladievo odjednom razjareno lice. Na sljepoonici mu skoi vena, i njegove slatkaste usne postadoe tako rune da ona poeli poljubiti ih, ali nije se ni pomakla. "Gospoa se mora prisloniti uza zid", promrmlja on. "Gospoa nee skinuti cipele." Ona se pokori, dok su joj se lea ukrutila, a dojke stajale izazovno uspravno. Stajao je iza nje,

tek malo odmaknut, dok su mu ruke vagale teinu njezinih dojki, a oba palca i kaiprsta traila bradavice pod tankim nabo-rima svile. Naao ih je i utipnuo, ponovivi to znalaki tvrdim prstima koji su je svojim pritiscima pribliili opasnoj granici bola. Njezine ukruene bradavice eznule su za dodirom njegovih usana, ali njega nije bilo. Unato poslunoj odlunosti ona 205 JVD1TH KRANI ipak odmaknu tijelo od zida prema njegovu, no on je gurnu natrag. "Rekao sam gospodi da se ne mie", zapovjedi joj on nemilosrdno. Nastavi jednom rukom drakati bradavice dok je drugu prijezirno sporo sputao po svili koja je pokrivala njezino puno, napeto tijelo, dok nije pronaao breuljak koji je traio. Zaustavi se ondje i poe trljati tvrdi izdanak istraujuim i nepodnoljivo vrstim prstima. Ona se ponovno pokua izviti kako bi joj karika dola u kontakt s isturenim vrkom njegovih raalja, ali Bruno ju je prisilio na nepokretnost dok su njegovi prsti i dalje nabirali svilu, sve dok se nije srozala du njezinih nogu. Pritiskao ju je i povlaio se od izluujueg dodira, sad laganog, sad bijesnog, zatim naizmjence popustljivog i nametljivog. Dah joj postade plitak dok je ekala, zabaene glave u apsolutnoj predanosti. Svila je postala vlana. "Neka gospoda klekne na stolicu pored kreveta", naredi Bruno. "Ja..." "Gospoa e uiniti ono to sam joj rekao." Ona poe du spavaonice, oiju oborenih prema sagu, odvie uzbuena da bi dopustila mladiu vidjeti izraz njezina lica. Ogrta se u

valovima njihao oko njezina punog tijela, zatim je kle-knula na stolicu, pridravajui naslonja. Bruno kleknu na sag iza nje i die joj suknju do struka. Njezina okrugla, isturena stranjica bila je sad naga, noge, jo uvijek u cipelama s visokim potpeticama, bile su tek napola pokrivene svilenim arapama, puna bijela bedra razdvojena tek tankim potezom crnih dlaka. Cijelu jednu dugu minutu on ju je gledao i uivao u njezinu poloaju bespomonosti, dok se naposljetku nije sagnuo naprijed i pritisnuo usnama, koje su mogle pripadati i nekoj lijepoj eni, duboko u dlakama prekriveni prostor meu njezinim nogama. Ona jeknu. "Ako budem jo jednom uo gospou, odmah u prestati." Prijetnja je djelovala i ona kimnu u znak apsolutne pokornosti, prisiljavajui se da ostane nepomina, suzdravajui se od bilo kakva odgovora, tako da su joj sva ula bila usmjerena prema vrelom mau njegova jezika, na ugrize i patnje to 206 DO PONOVNOG SUSRETA su ih izazivali njegovi zubi i njegova usta, mo njegovih ruku kojima joj je drao razmaknute noge da bi je mogao sasvim slobodno upotrijebiti. ula je kako Bruno jednom rukom raskapa hlae i estoko se strese od ve beznadnog oekivanja. Povukao ju je do samog ruba stolice tako da joj je trbuh poivao na sjedalu a koljena na sagu. Njezin se otvor naao u istoj visini kao njegov prenapeti, nabrekli penis. Ona zadra dah kad je osjetila kako je zajahuje i gura svoje glatko i pohlepno udo u njezino gladno tijelo. Dobro je znala da ne smije ni pokuati potisnuti mu se ususret; morala ga je

oekivati nepomino, obuzdavajui svoju strast snagom svoje volje, sve dok se on nije slomio pod tom torturom i gurnuo se naprijed, ispunivi je cijelu. Ruke su mu grabile njezin struk, pritiui je uz stolac da se nije mogla ni pomaknuti, dok se on uvlaio u nju i izvlaio iz nje, brutalno i nemilosrdno, kao zvijer. Prodirao je u njezine irom otvorene korice bez misli i obzira, u bestijalnom i ubojitom bijesu, dok napokon nije, u dugom i estokom gru, s licem izoblienim u bezglasnom kriku, Bruno naao svoje dugo, strano i beskonano razrjeenje. Tek nakon to se potpuno zadovoljio, otrgnuo ju je od stolice i bacio na sag, licem nagore. On grubo zagnjuri svoje lice meu njezine noge. Kad je osjetila kako je njegove usne siu poela je drhtati i tresti se u monstruoznom klimaksu. Koji trenutak leali su bez glasa na podu. "Ima li gospoa jo kakve elje?" Glas mu je bio pokoran, glas poslunog sluge. "Ne, Charles, ne veeras", presijee ona. On ustade, zakopa otvor meu nogavicama, otkljua vrata i izie bez rijei. Sabine de Koville leala je i dalje na sagu, nemona da se podigne, dok su joj se duge i zavijene usne smijeile - usne koje Bruno nije ni poljubio. On je dobro znao obaviti svoj posao, pomisli ona sneno, mnogo bolje nego da je to pokuao. 207 IUDIIII KRANTZ Clava tratokumulus, stratus, kumulus, kumulonimbus... govorila je Freddv sama sebi, premeui te rijei po glavi, mljackajui ih s dubokim zadovoljstvom kakvo nikad nije osjetila za bilo koju pjesniku kiticu. Ti meteoroloki

pojmovi razliitih oblika niske naoblake nisu za nju bili apsolutno ni od kakve praktine koristi. Kao petnaestogo-dinjakinji i polaznici teaja letenja ne bi joj bilo doputeno letjeti po ikakvom izuzev savreno vedrom nebu, ali nije mogla odoljeti kunji da potrai te nazive u kolskoj knjinici, budui da ih u njezinu udbeniku nije bilo. "Molim vas, hoete li mi dodati tu vreicu?" zauo se ljutiti gras. Freddv se osvrnu uz ispriku i dodade kupcu pola funte Woolworth"sovih ele bombona. Okuala je zatim jo ljupkije nazive - altokumulus, altostratus i nimbostratus, vrste oblaka kakvi se nalaze na visinama iznad 6.500 stopa - i upitala se tko li ih je izmislio dok je u drugu vreicu sipala funtu okoladom presvuenih bombona od bijelog sljeza. Bila je odsutna duhom, ali je ipak radila brzo, jer je bila jedina posluiteljica za pultom sa slatkiima, a kupci su ekali nestrpljivo. Dok je radila tog jutra, Freddv je poela raunati stanje svojih 208 DO PONOVNOG Sl/SM/fJ.I financija. Nakon petnaestog roendana, prolog sijenja, deparac joj je podignut s dvadeset pet na trideset centa tjedno, pravo bogatstvo u ovo vrijeme depresije. Sad je bio poetak studenoga 1935. i ukupna svota njezina deparca te godine popela se na trinaest dolara i pedeset centa. Freddv jo jednom zatrese glavom nad raskoi kojoj nije mogla odoljeti, iako joj je oduzimala znatan dio deparca. Bila je luda za filmovima. Pet puta je ve gledala Posljednji eskadron u kojem je glavnu ulogu igrao Joel

McCrea, a po est puta Centralni aerodrom i As asova. Ispiti su je sprijeili da ne vidi vie od etiri puta Orao i sokol s Fredericom Marchom i Carvjem Grantom, ali je tijekom ljetnih ferija vidjela Noni let s Clarkom Gableom ak devet puta. Sljedeih tjedana pojavit e se u kinima Visina nula i Divlji psi zraka, to ju je prilino oneraspoloilo budui da je znala da e za svaku predstavu potroiti po deset centa. Ove godine ve je spiskala - ne, nije spiskala nego uloila - cijela tri dolara na kinopredstave. Jo tri dolara otila su na roendanske darove Delphini i svakom od roditelja. Kad bi samo imala vremena, pomisli Freddv, da te darove izradi u kolskoj radionici umjesto da ih kupuje, ili kad bi nauila plesti, kukiati ili siti. Freddv se naljutila kad je pomislila da je od svog deparca uspjela sauvati samo sedam dolara i pedeset centa. To- liko o nezaraenim prihodima. Slika zaraenih prihoda bila je mnogo zdravija. Posao u Woolworth"sovoj trgovini, svake subote, donosio joj je trideset centa na sat, ili dva dolara i osamdeset centa tjedno. Bez znanja obitelji, tamo je radila protekla tri mjeseca. Utedjela je cijeli iznos osim izdatka za voznu kartu do sredita grada, pedeset centa kojima je kupila par mukih levisica, potrebnih za teaj letenja, i novca za sendvi tijekom rada. Zaraeni prihod popeo se dakle na dvadeset est dolara i pedeset centa, to je s onih sedam i pol dolara od deparca iznosilo ukupno trideset etiri dolara. Bio je to golem iznos - osim 209 KRANTZ

za onoga koji ui letjeti, pomisli ona pokajniki. Dosad je imala ukupno tri sata pilotskih lekcija, po pola sata svakog tjedna, i za to je izdala dvanaest od onih dragocjenih dolara. Mac joj je, hvala nebesima, umanjio cijenu letenja sa est na etiri dolara, to je bila njegova cijena za one "ispod esnaest", kako joj je objasnio. U torbici je jo imala dvadeset dva dolara, dovoljno za pet sati letenja ako bude i dalje autostopirala do Dry Springsa i natrag, svakog petka. To bi ukupno bilo osam sati letake nastave. Ako bi zadrala posao, mogla bi kupiti skromne boine poklone obitelji. Je li mogue da s tih osam sati bude osposobljena za samostalan let? Moda e joj Mac dopustiti da leti samostalno i s manje nastavnih sati, ree ona sebi puna nade, dok je sipala jujube. Naposljetku, zar nije Mathilde Moisant nauila letjeti za trideset jednu minutu? I postala druga ena s pilotskom dozvolom u Americi? Ali to je bilo jo davne 1911. godine, prije nego to su utvrena dosadna pravila i propisi kako bi se ljude to vie obeshrabrilo. Usto, nekadanji su avioni bili tako jednostavni da su podsjeali na letee bicikle. Nisu imali ni priklopac, ni konice, ni plou s instrumentima; nalikovali su nekakvoj gimnastikoj spravi s kotaima negdje po sredini doista nisu nimalo nalikovali Macovu novom i crvenom Tavlor Cubu sa zatvorenom kabinom, osim to su svi imali krila i mogli se odlijepiti od tla. Doista joj je ao to mora toliko lagati, pomisli dok je punila vreicu dugakim slatkim korijenjem gospine trave. Da je i dalje pohaala kolu Presvetog srca, ne bi pred

radoznalim Delphini-nim nosom mogla sve to skriti, ali roditelji su joj dopustili da se preseli u javnu kolu John Marshall, ne protivei se previe. Nastava u Presvetom srcu bila je tako dobra da je Freddv, uz ljetni teaj, mogla preskoiti prvi razred srednje kole. Sada, s petnaest godina, bila je u prvom semestru vieg razreda. Prije tri mjeseca, kad je poela nastava, poela je lagati. Da bi objasnila zato je odsutna cijelu subotu kad je radila u 210 DO PONOVNOG SUSMiTA trgovini, izmislila je redovite subotnje posjete najboljoj prijateljici u Beverlv Hillsu, koja je u roditeljskom domu imala plivaki bazen, pa je Freddv ondje mogla trenirati za kolski plivaki sastav. Ovoj su lai lako povjerovali, jer je Freddv ve bila vodea lanica ronilakog sastava, jedina djevojka u koli koja je bila sretna kad je mogla skakati s visoke odskone daske. Da bi objasnila zato je svakog petka u proteklih est tjedana dolazila tako kasno iz kole, izmislila je da sudjeluje u izradi kulisa za boinu predstavu - iako je zapravo odlazila na lekcije letenja. A da bi Macu objasnila zato uzima samo polusatne lekcije iako mu je odluno najavila da kani izvesti prvi samostalni let kad joj bude esnaest, dakle sljedeeg sijenja, izmislila je gomilu domaih uradaka, premda ih je, zapravo, na brzinu dovravala jo izmeu kolskih sati. Dugotrajno uenje nakon veere, kad se pripremala za zemaljsku nastavu kod Maca, objasnila je eljom da postigne to bolje ocjene u koli. To su bile samo etiri lai,

ili pet ako se doda i zatajeno auto-stopiranje, zakljui Freddv. Nije joj, dodue, nikad bilo izriito nareeno da ne smije autostopirati, ali je znala kakav bi odgovor dobila kad bi upitala. Ona poe ponovno pjevuckati - cirus, cirokumulus, cirostra-tus. Bijahu to oblaci koje e jednog dana susresti kad se popne iznad 16.500 stopa. Bili su to kraljevi i kraljice atmosfere. Jedino nije mogla izmisliti la s pomou koje bi petkom mogla ranije otii iz kole, kako bi to prije dola do zrane luke Dry Springs. Nastavnici u srednjoj koli John Marshall mogli bi se usporediti s monim cirostratusima. Unaprijed su znali svaku izliku koju bi uenici mogli izmisliti, pa je za njih vrijedila samo roditeljska isprinica. Koliko bi njezinih isprinica djelovalo uvjerljivo, ak i da je ukrala majin papir za pisanje na kojem je mogla oponaati njezin rukopis? A to ako neki nastavnik provjeri isprinicu telefonom? Ne, to jednostavno nije bilo mogue. Dok je vagala vreicu s gumenim bombonima, Freddv se 211 JUDITU KHANTZ ne prvi put - upitala ne bi li bilo bolje da je roditeljima rekla istinu od satnog poetka. Ali odgovor je vazda bio isti. Sto ako om ne bi dopustili? Pothvat je bio odvie opasan. Bilo je ve dovoljno loe to je lagala o neemu to slubeno nije postojalo. Bilo bi deset puta gore da je bila primorana lagati o neemu to joj je bilo izriito zabranjeno. A druga mogunost -odustati od letenja dok ne bude dovoljno stara da uini to ju je volja - nije bila zapravo nikakva mogunost. U tom bi slu-

aju morala ekati jo pet godina, dok ne naraste do dvadeset prve. Samostalan let bio je legalan poevi od navrene esnaeste godine, pa e 9. sijenja 1936. moi - dapae morati obaviti prvi takav let. Nakon dodatnih deset sati nastave moi e pristupiti ispitu za privatnu pilotsku dozvolu. Tek tada, i samo tada, moi e uzeti dodatne letake satove koji bi je osposobili za zrakoplovne utrke ili za neki podvig koji jo nitko nije pokuao. Bilo je oito jo odvie rano za takve ambicije, dok jo nije znala ni kako e priskrbiti novac za onih deset sati nastave. Druge su ene u tome ve uspjele, objasni Freddv sebi, odluno odbacujui tmurne primisli. Kako je pisao Aviation Year-book, asopis koji je pronala u javnoj knjinici, vie od etiri stotine Amerikanki ve je posjedovalo privatnu letaku dozvolu. Kako su te ene uspjele, uspjet e i ona, obea Freddv sebi, okreui se prema vagi za pultom. Olakano vidje da je ve vrijeme za podnevni predah. Kod Woolworth"sa postojao je i pult za kojim su se prodavali sendvii. Momak za pultom dao joj je uz naruenu tunu i besplatnu au mlijeka. Zauzvrat ona mu dobaci zahvalan pogled, oima za koje nije znala da su tako arobno plave kao da odraavaju nebesa. Dok je jela sendvi, Freddv svrnu misli sa svojih novanih nevolja na zemaljsku nastavu. Mac ju je upozorio. "Ti e jednoga dana sigurno letjeti, ali prije toga zamrzit e zemaljsku nastavu." Mrzila je ekonomiju kuanstva, pomisli Freddv uz osmijeh, ali I DO PONOVNOG SUSRHTA

vuljclii je zemaljsku nastavu. Bila je luda za predmetom teorije Idu, U/gon! Nije li to bila jedna od najljepih moguih rijei? Naravno, i ona je znala da zrakoplov moe letjeti - to su znali ( Leonardo da Vinci kao i braa Wright, ali do poetka zemaljske nastave nije znala da se uzgon dogaa zahvaljujui vertikalnoj komponenti zranog pritiska na avion, koja djeluje protivno sili te/c. Uzgon, taj divni uzgon! Podjednako uzbudljiv bio je i napadni kut, izraz koji je oznaavao kut pod kojim se krila sudaraju sa zranom strujom - to je bilo podjednako vano kao i ona vertikalna komponenta, ali ovo je mogao ponekad kontrolirati samo pilot. Ako je napadni kut bio pogrean, avion bi se mogao sruiti. O tome je razmiljala satima. A to da se kae o ^>reenwichkom srednjem vremenu, vremenu onog meridijana na kojem se nalazi opservatorij u Greenvvichu? S dubokim zadovoljstvom, jedui sendvi s tunom, utvrdila je da svatko u svijetu avijacije, od najboljih pilota koji lete najmonijim strojevima do Freddv de Lancel, ovise o greenwichkom srednjem vremenu. "Nisam to naruila, zar ne?" ree ona momku za pultom koji joj je pred nos gurnuo jo jedan sendvi s tunom. "To je "sendvi Barbare Hutton"", objasnio joj je on, pitajui se je li svjesna da je svoj prvi sendvi smazala u est velikih zalogaja i jo je izgledalo kao da umire od gladi. Zar moe dopustiti da takva cura ostane gladna? ekao je tono tjedan dana da je ponovno vidi kako guta svoj sendvi, no mora biti da je zaljubljena, jer je izgledala tako izgubljeno i nikad nije htjela s njim priati. esto, kad nije imao posla, momak je eznutljivo gledao prema pultu sa slatkiima,

znajui da e je i izdaleka odmah prepoznati po dugoj kosi boje novog mesinganog novca, po neemu to je blistalo u prenapuenoj trgovini. A i bila je dovoljno visoka, pa se smjesta izdvajala od ostalog svijeta. Kad je zagrizla drugi sendvi, Freddv svrnu misli na Del-phinu koja je, kako se pribliavala osamnaestoj, postajala jo ljepa nego to je bila, ak i u oima mlae sestre. Ona njezina 212 213 IUDITH KKAN"I nedostinu krhkost nije se izgubila, kako se to obino dogaa djevojkama dok dozrijevaju. Savren luk njezinih usnica, cijela nasmijeena usta misteriozno su dolazila do izraaja na nain koji Freddv nije mogla razumjeti niti se mogao objasniti samo njezinom suzdranom uporabom crvenila. Oi su joj postale jo vee, smea kosa padala je u oaravajuoj zvonolikoj krivulji, a visoke jagodice i nevelika brada postale su jo izrazitije. Na obiteljskim fotografijama kao da je uvijek stajala u sredini, ak i kad je zapravo bila na rubu, jer je svaiji pogled bio smjesta privuen iznimnom igrom svjetla i sjene na njezinu obliju. Ali Delphine je ipak bila dosadna, kao i uvijek. Kad je jednog dana vidjela Freddv kako ita neku knjigu o zrakoplovstvu, pomislila je da ona eli postati - stjuardesa. Delphine je negdje pronala uvjete kojima moraju udovoljiti kandidatkinje za stjuardese, pa ih je naglas proitala pred sestrom s neskrivenim veseljem. "Mora imati ispit za medicinsku sestru, mora biti mlaa od dvadeset pet godina, teka manje od sto petnaest funti, visoka najvie pet stopa

i etiri ina - jadnice, ve zbog toga bila bi iskljuena - i neudana, to ti ne bi bilo odvie teko. Ali sav e ti uitak propasti jer si previsoka: tu kae da bi trebala putnicima servirati njihovo jelo, pomagati posadi kod opskrbe gorivom, biti na usluzi u prijenosu prtljage, drati istim pod putnike kabine, imati uvijek uza se eljezniki red vonje u sluaju da avion prinudno sleti, i - to je najbolje od svega- drati na oku putnike kad odlaze u toalet, kako ne bi otvorili pogrena vrata i ispali iz aviona!" "aljivo, Delphine, zbilja aljivo." Freddv se zacrvenjela jer je bila uhvaena kako ita knjigu o podvizima nekoga mladog pilota u Kanadi, dok bi bilo normalno da ita roman Antonio Ad-verso, kao sve djevojke koje je poznavala. Freddv nije znala rijei najnovijih pomodnih pjesama, nije troila deparac da bi mogla jecati zbog Grete Garbo u Kraljici Christini ili plakati nad Katharinom Hepburn u Malim enama, nije kupovala rumenilo Tangee niti bila lanica kluba fanova 214 DO PONOVNOG SUSRETI Josin Grnwfor, nije trgala dlake iz obrva niti je potajno navlaila majin grudnjak kad su roditelji bili izvan kue. A to je bio tek poetak popisa onoga to ona nije inila ili za to se nije zanimala i to ju je - Freddv je to dobro znala - inilo dragovoljnom autsajdericom u njenu razredu. Nije se zanimala za sastanke s momcima, za plesove i haljine. I neka tako bude, pomisli filozofski ispijajui au mlijeka. One ipak ne znaju letjeti. "Sto mislite o okoladnom napitku?" upita je

momak za pultom. "Mogli biste ga ponijeti kui!" "Zahvaljujem, ali ipak ne. Ja radim za pultom sa slasticama i ve mi ih je preko glave", objasni mu ona alosna lica. Pomislila je kako je teta to nema hrabrosti da ga zamoli za jo jedan sendvi. Terence McGuire sjedio je za stolom u uredu. Nakanio je srediti svoje raune, ali se uhvatio u razmiljanju o utokljunoj Freddv de Lancel. Dosad je nauio vjetini letenja mnotvo odraslih ljudi i momaka, kao i jednu ili dvije ene, ali Freddv je bila prva djevojka meu njegovim uenicima. Vjetini su se mogli nauiti, bio je u to uvjeren, svi koji su imali imalo smisla za temeljnu logiku, te dovoljno elje i strpljenja za uenje. Razliito od nekih vjetina, letenje nije zahtijevalo uroene sklonosti, jer nitko od njegovih uenika nije imao gene letenja, barem ne vie od njega samoga. ovjek nije roen da bude letea, ivotinja, pa ipak, sve i kad na planetu ne bi bilo ptica koje bi pokazivale kako se leti, McGuire je bio uvjeren da bi ljudi nauili letjeti, kao to bi ovjek nauio plivati i da nije bilo riba kao zornog primjera. U ovom stoljeu jo ne bi bilo letaa, vrlo vjerojatno, ali prije ili poslije, netko od onih koji su se osvrtali prema nebesima jo otkako je ovjek poeo hodati uspravno, razotkrili bi tajnu leta -jednako kao to je bio netko tko je izumio kota, netko tko je razapeo prvo jedro, netko tko se dosjetio kako podii piramide i netko tko je nainio prvi barut. Bilo je to u naravi ljudske i215 JUDITU KHANTZ

votinje, govorio je sebi, ela stalno neto pokuava, bez obzira na to je li zamisao izgledna ili nije. Nema sumnje, niste morali biti roeni kao letei mladi Mo-zart da biste postali pilot, pa ipak... pa ipak... pa ipak, malo je bilo ljudi koji su po svojoj prirodi bili letee ivotinje. Golema veina onih koje je nauio letjeti, nisu to bili. Ali bilo je meu njegovim uenicima i nekoliko onih koji su odmah znali to je to. Kao da su imali neko dodatno ulo, sedmo ulo, jer za esto ulo Terence McGuire je ve znao da postoji, premda ga ne bi mogao potanje opisati. On sam ga je posjedovao, osjetio je to onog trenutka kad se prvi put digao u zrak, a vjerovao je da ga ima i Freddv de Lancel. Nije posrijedi bila samo njezina gorljivost. Gorljivost, sama po sebi, nije bila dobra u poslu kojemu je strpljivost jednako bitna kao i sposobnost da se razlikuje lijevo od desnoga. Nije posrijedi bila ni njezina neustraivost. Bilo je mnogo neustraivih pilota koji su u nesretnim okolnostima ipak pali na zemlju. Ne, za sedmo ulo bilo je prijeko potrebno neto drugo, za to nije mogao nai pravu rije, neka vrsta energetske kondicije s kojom je ulazila u proces letenja. Kad je ta visoka mlada djevojka ula u njegov ured da mu s radou priopi kako je dola na vrijeme, bilo je odmah jasno da je po neemu suptilno razliita. Takva je bila Freddv koja je upravo krenula prema Tay-loru Cubu, na vjebu prije letenja. Dio toga svakako je bila koncentracija. Uvijek ju je slijedio ukorak dok je provjeravala stroj, i bio je siguran da joj ni udar munje po uzletnoj stazi ne bi prekinuo koncentraciju dok

je oima i vrkovima prstiju traila na propeleru mogue pukotine, kao da je vlastitom koom osjeala to bi se moglo dogoditi na metalnoj povrini. O nekome ste mogli mnogo toga doznati samo po tome kako se priprema za let, pomisli Mac. Bilo je ljudi koji su pritom inili previe, presporo ili ak dvaput, u potihoj nadi da bi ih neto moglo osloboditi od obveze letenja. Takvi to ne bi trebali ni 216 DO PONOVNOG SUSRET/l pokuavati. Uz mnogo strpljivosti i njih se moda moglo nauiti vjfiini, pa bi s vremenom, moda, izgubili svoj strah. S druge strane, bilo je ljudi koji su prekraivali postupak kontrole, ne razumijevajui da svoj ivot povjeravaju ureaju n kojemu svaka zakovica, matica i vijak imaju neku presudnu lunkciju. Takvim se ljudima letenje ne bi smjelo dopustiti, pa im je nakon prvog upozorenja obino uskraivao daljnje usluge. Veinu pogreaka koje bi uinio neki uenik moglo se preivjeti, ali povrno ispitivanje zrakoplova uoi leta nije bila takva pogreka. Tih dana, nakon to je ve sedam puta vidio kako Freddv kontrolira letjelicu, bio je voljan prepustiti se njezinu nadzoru i bez vlastite naknadne provjere. Ne bi joj to, naravno, nipoto rekao. A moda i bi, tko zna. Dovraga, svialo mu se kako Freddv leti nebesima, pomisli Terence McGuire diui se od stola koji mu je iao na ivce. Njegovi su uenici obiavali juriti po nebesima, kliui i puui, grabei i koei, uspinjui se i stropotavajui se, pretjerujui u ispravljanju

svojih pogreaka i zatim ponovno ispravljajui ono to su ve bili ispravili, nervozni i neukrotivi kao da su divlji konji. Bio je uvjeren da za sve njih ima sasvim dovoljno prostora na nebesima, no mnogi medu njima pribliavali su im se kao da je posrijedi neprijatelj, neto u to ne mogu imati povjerenja. Nebo je voljelo da se ovjek spram njega odnosi s potovanjem, da se njime kree koliko podatnom toliko i odlunom rukom sa tapom, te da plee, plee i plee nogama po papuicama. to se tie Freddv, bilo je vano vidjeti kako ona svakom lekcijom ide korak dalje. U tom poslu najvanija je bila preciznost... bez preciznosti, nikakva druga letaka sposobnost ili kombinacija raznih sposobnosti nisu imale smisla. Na svakom satu nastave Freddv je pokazivala sve bolju predvidljivost i lakou kretanja pod potrebnim uglom uspinjanja i skretanja, odr217 JUDITU KRANTZ i upravo onu brzinu i visinu koju je elio, u sve boljim vremenskim granicama. Tono to McGuire nikad nije oklijevao I "uopiti svojim uenicima: nitko nema pravo odstupiti od zada-i toga. Sve ee uspijevalo joj je izvesti savren pravokutni niz tonih elemenata koordinacije duha i tijela. Bilo je neopisivo vano nauiti kako se to radi, razmiljao je McGuire, kao to je bilo i nepodnoljivo ekati dok se to ne dogodi. I slijetanje je Freddv izvodila sve skladnije: bilo je to lebdee poniranje sukladno brojkama iscrtanim pri kraju sletne staze, i napokon brz

i njean spust pri emu je stranji kota morao dodirnuti tlo istovremeno kad i prednja dva, pretapanje sa zemljitem pri kojemu obian putnik ne bi mogao razlikovati je li letjelica odluila izgubiti brzinu i onda se bilo kako prizemljiti, ili je pak pilot sve to izveo upotrebom svih sloenih znanja kako tijela tako i glave. Bio je to niz sasvim obinih i loginih postupaka, no McGuire ipak pomisli kako je - bez obzira na to koliko je ve uenika tome poduio i jo e poduiti - u dobrom slijetanju bilo uvijek neto arobno. Na sreu, u tom djetetu nije bilo niega pasivnog. Unato preciznosti i tonosti, neki pilot ne bi bio vrijedan piljiva boba kad ne bi vazda bio budan, spreman na hitru reakciju kad god doe do neke promjene: naglog udara vjetra ili njegova naglog prestanka, neoekivane pojave drugog zrakoplova, prestanka rada stroja ili bilo koje druge nevolje koja je mogua kad ovjek, stroj i zrak djeluju istovremeno... to je cijena leta. Ili cijena izazova, ovisno o stajalitu. Ako u istom asu izgubite silu uzgona i brzinu nai ete se u nevolji, ali ako vam nestane i dosjetljivosti, eka vas smrt. McGuire je gladio kutiju za zemljovide koju mu je Freddv poklonila za Boi. Nekako je uspjela uvjeriti mjerodavne u koli da izostavi predavanja iz ekonomije kuanstva i prehrane te da to vrijeme provede u radionici, upravo ono to joj je Mac preporuio prije etiri godine, kad ga je besramno navela 218 DO PONOVNOG SUSRETA dii joj odri prvi sat letenja. I dandanas sjeao se slavodobitnog izraza njezina lica kad

je rekao ocu da u tome nije bilo njezine krivnje. Drvena kutija za zemljovide, nastala u kolskoj radionici, bila je visoka, duguljasta i uska, nainjena po njezinu nacrtu, s mnogo pretinaca, svaki s rukom i mjestom za etiketu. Hrpa zemljovida koje je Mac dotad s mukom izbirao, leala je sada uredno u pretincima koji su se tako lako izvlaili iz kutije da je bio uitak njima se sluiti. Zauzvrat poklonio joj je dva sata nastave, a nije se znalo tko je od njih dvoje bio sretniji zbog poklona. Danas nee biti razmjene poklona, pomisli on zviduui radosno u iekivanju Freddv i izraza njezina lica kad joj bude rekao da e se dar za njezin roendan sastojati od neke vrste zranog krosa, s odreditem po njezinu izboru, dok e on odrediti trajanje leta. Dakako, morat e se vratiti prije zalaska sunca budui da sletna staza nije imala osvjetljenje, a u ovo doba zime mrak e nastupiti ubrzo nakon pet sati. U koli su jo bile boine ferije, pa je poetak sata letenja bio predvien za rano poslijepodne. Nakon cijelog tjedna to ga je bio proveo poduavajui zaredom ljude koji su umiljali da nalikuju Charlesu Lindberghu mjesnog lijenika ija je djevojka tvrdila da on nalikuje slavnom letau, mjesnog bankara ija je ena patila od istih fantazija, pa napokon mjesnog en-skara koji je nosio kacigu i zatitne naoari u zatvorenoj kabini McGuire je eljno oekivao uenicu koja je djelomice nalikovala Caroli Lombard u njezinoj dobi, a djelomice - dovraga, zato to ne priznati - Ameliji Earhart prije nego to je skratila kosu. "Kros? Oh, Mac, ne mogu povjerovati!" Freddv

zviznu oduevljeno i poe skakutati od radosti, kao da joj je danas est a ne esnaest godina. "To mi je najbolji roendanski poklon od svih koje sam dosad dobila." "Ali nemoj sada gubiti vrijeme", ree joj on uozbiljivi se. 219 H IDITE KKANTZ "Moei se radovali koliko hoe, ali mora pouriti prije mraka," "Oh, dovraga!" zavapi ona glasom nekoga tko je neoekivano naiao na prepreku neprocjenjivoj nagradi. "U emu je stvar?" "Nita zapravo", zabrza Freddv. "Sve e biti u redu. Morat u se prilino rano vratiti kui kako bih se presvukla. Moji me roditelji izvode kod Brown Derbvja na veeru, budui da nisam htjela pristati na roendansku zabavu. Moete li me zamisliti na zabavi uz esnaesti roendan?" "Iskreno reeno, ne. Kamo dakle letimo?" Freddv je ve letjela nad mnogim zranim lukama oko Dry Springsa vjebajui pristajanje, pa su joj se neke ve svidjele vie od nekih drugih. "Burbank", odlui se ona brzo, odabravi najveu, najprometniju i najizazovniju zranu luku za poetak. "Zatim Van Nuys, onda Santa Paula, pa onda preko u Topanga Canvon... zatim..." "Catalina?" Volio bih je vidjeti kako pristaje u toj neugodnoj luci u planinama, s najkraom i najteom sletnom stazom u tom dijelu zemlje. "Ne, Mines Field - i onda natrag." "Mines Field? Namjerava li se poeti pripremati za Nacionalnu zranu utrku?" "elim je vidjeti, radoznala sam i to

priznajem. Jesam li pogrijeila?" Freddy je to rekla malo rastreseno, dok je izvlaila potrebne zemljovide iz kutije, kako bi mogla nainiti plan leta. Tek u zraku Freddy je uvidjela koliko je napredovala u protekla tri mjeseca. Teren, koji kao da se protezao bez kraja i konca, od horizonta do vraka njezinih prstiju, nekad joj je bio posve nepoznat. Sad je ve bio omeen poznatim obiljejima: mjestimice farmama, potezima pranjavih cesta, dubljim i tamnijim brazgotinama gotovo suhih rijenih korita du kojih su se sterali maslinici, suhom ukastom zemljom doline San 220 DO PONOVNOG SUSRETA l"Vrnando, upadljivijim oblicima neplodnog tla na kojemu je raslo svojstveno kalilornijsko bilje. Pogled joj je neprekidno obilazio nebo i zemlju ispod nje, kako ju je Mac bio poduio, skretao lijevo i desno kako bi u svakom trenutku bila upoznata sa svime to se zbiva u okolici. Zaboraviti na ostali zrani promet bio je, prema njegovu udbeniku, nepopravljiv propust, kao i ne pogledati ima li u letjelici dovoljno goriva za siguran povratak. Mnogi iskusni piloti neobjanjivo su zaboravljali na te temeljne provjere i trenutak zaboravnosti platili glavom. Dok je provjeravala ureaje on je stajao mirno uz nju i nadzirao da nije to zaboravila. Ali nije bilo te opasnosti - ona je uistinu bila letea ivotinja, roena da leti kao to su neki ljudi biti roeni jahai ili plivai. Okladio bi se za novac koji trenutano nije imao da e ona jednog dana nauiti sve to je

on znao a moda i vie. Iako Mac nije davao uobiajene upute, Freddy je shvatila sve to je rekao. "Ti leti du povrine zemlje", ree joj. "U mislima ti je izravnava i odrava trup svog aviona paralelno s povrinom iznad koje leti. Horizont nije vaan, osim ako je na vidiku neka planina. Uvjek, redovito, mora biti svjesna da je ispod tebe zemljina povrina." Kad je prvi put ula te rijei, Freddy se razoarala. Kad jednom naui rukovati letjelicom, zamiljala je, pojurit u poput ognjene strijele u predivno osloboenje od zemlje. No to je vie letjela to vie su se zemlja i nebo spajali u jedno, pa je njezina sloboda postojala samo unutar jedne goleme posude u kojoj je sve bilo vano, posude iji je rub bio horizont to se neprekidno mijenjao - kad bi mu se pribliila, nestao bi, ali bi se u isti mah pojavio neki drugi horizont. Nije prihvatila Macovu tvrdnju da je horizont nevaan. Njezinim oima gledano, pogled na horizont ispunjavao je jednu temeljnu potrebu ali i izazivao glad da se poleti prema njemu i 221 IUDITH KRANT/ vidi to lei iza njega. Znala je da i on tako misli, ali kao uitelj morao je njezinu panju usmjeriti na druge stvari. Kao sluajno, i tako brzo da ona to nije ni primijetila, Mac je povukao priklopac tako da je stroj odjednom prestao raditi. "Stroj ti je u kvaru", ree joj u iznenadnoj tiini. "Gdje e se prizemljiti?" "Iza desnog krila vidim nezaorano polje", odgovori mu. "Gdje jo? Zaboravi nezaorana polja. To bi bilo

odvie lako, zamisli da ih nema. Zamisli da je ova dolina zapravo vonjak narani. to e tada?" "Idem do one ceste nalijevo. Dovoljno je iroka i na njoj nema prometa." "Zato se ne bi spustila du onog poteza izmeu dvaju zamiljenih vonjaka na drugoj strani?" Mac ju je to upitao pokazujui prstom, dok je Freddv, dignuvi pogled s instrumenata i uperivi ga prema zemlji, poela metodiki kliziti pogledom do toke iznad koje bi se poela sputati radi prinudnog prizemljenja. "Draa mi je cesta... ni iz jednog smjera nema prometa. Neto je ira, a mogu se zaustaviti brzo, jer letim protiv vjetra. Prije ili poslije naii e netko tko e me prebaciti do najblieg mjesta odakle mogu zatraiti pomo." "Hmmm", promrmlja on odobravajui, pridravajui se rukama za poklopac kabine, dok je ona izvodila udbeniki savren sluaj prizemljenja s naizmjeninim vjetrom iza lea i sa strane. Pedeset stopa iznad zemlje ona se poe pribliavati toki na cesti, predvienoj za prizemljenje. U tom trenutku on povue priklopac i stroju se vrati snaga. Freddv povue obzirno tap kako bi ponovno zadobila visinu bez posrtanja, oaloena - kao i uvijek - to simulirano prinudno slijetanje nije moglo biti dovreno. Vjerojatno bi se mrgodili u odjelu za ceste, a moda bi prigovorili i okolni farmeri. Oprezno se pribliila Burbanku. Sve komercijalne linije za Los Angeles sluile su se tom zranom lukom, no dok su ti 222 DO PONOVNOG SUSRETA avioni mogli razgovarati s nadzornim tornjem,

ona nije imala ra-illjuki ureaj i ovisila je iskljuivo o vizualnom, kontaktu sa ivahnim prometom. Neto u postupku uzimanja ispravnog mje-HtH u redoslijedu slijetanja, sve dok ne bi dola na red, podsjetilo ju je na formalnosti ponaanja u plesnoj koli, kamo su je roditelji uzalud tjerali nekoliko nepodnoljivih mjeseci. Dok me izraunavali potrebnu poziciju na nebu, morali ste biti iznimno uljudni, kao da imate bijele rukavice i najbolju haljinu, kao da pleete valcer u dvorani punoj plesaa. Luka Van Nuys, dalje od Burbanka, imala je mnogo manji promet i ona naas pomisli kao da joj je na iskljuivom raspolaganju. Prizemljila se, samo dotakla tlo a onda ponovno uzletjela bez zadravanja, kreui prema Santa Pauli. Zrana luka Santa Paula postojala je tek pet godina i imala je samo jednu travnatu stazu du neke rjeice optoene visokim stablima. "Zadrimo se ovdje nekoliko minuta", predloi Mac. "U kavani prodaju najbolje domae pite u cijeloj dolini." Kad su se prizemljili, Freddv shvati da su jedini letai na stazi. Sve je bilo zapanjujue tiho: nisu se uli ni ljudi ni strojevi, samo je vjetar, koji se uvijek osjea na aerodromima, ukao liem. Bilo je tako toplo da je svukla svoj plavi pulover i svezak ga oko struka, ostavi u levisicama i djeakoj bijeloj koulji. Teki konati remen drao joj je hlae visoko na struku; one su ipak mlatarale na njezinu vitkom tijelu, ali nisu bile preduge, budui da ih je obrezala do visine tenisica. Santa Paula podsjeala je na seosku livadu, ali i zatvorenih oiju znala bi da je na aerodromu. Prazan aerodrom je aerodrom koji nekoga eka, a

rijetki su letai koji mogu odoljeti da ga ne pohode. Prazan aerodrom pun je obeanja i uzbuenja, kao i prazna pozornica u kazalitu prije predstave. Freddv i Mac pojeli su u tihoj zamiljenosti po dva odreska pite od jabuka i popili kavu. ovjek za ankom itao je novine dok je Freddv nestrpljivo zabacivala kosu iza uha i upadljivo radoznalo razmiljala o sljedeoj etapi leta. Planine Santa Monice, 223 JUDITU KRANT. koje se uzdiu izmeu doline San l;ernnndo i Tihog oceana nisu vie od etiri tisue stopa, lijekom kratkih lekcija koje je dosad imala, l"iedv nije imala dovoljno vremena za prelet tih planina, pa je njezino letako iskustvo bilo ogranieno medama doline. "Hej, Mac, hoemo li dalje ili neemo?" upita ga Freddv koja je dovrila pitu i uhvatila ga kako pogledom bludi daleko, daleko u vremenu i prostoru. "Ti e mi rei, dijete. Ovo je tvoja predstava." Ponovno u zraku, Freddv brzo usmjeri kompas prema jugozapadu i poe se penjati vie nego ikad dotad. Naumila je prijei planinski vijenac kroz Topanga Canvon. Zapanjujuom brzinom, ravnica kakvu je dosad poznavala rasla je u planine koje su se iznenada pojavile ispod letjelice: divlje i besputne planine s pogibeljnim istacima golih i iljatih stijena kakve nisu bile svojstvene Kaliforniji. Pogledavi okolo, Freddv shvati da je ovo jedno od onih tekih, pogibeljnih i nenastanjenih mjesta na Zemlji. Nigdje nije bilo prilike za prinudno slijetanje. Upitala se ne bi li se

popela jo dvije tisue stopa, kad bi mogla nastaviti dugo kliui ako Mac iskljui stroj. Pogledala ga je upitno, no on je gledao mirno naprijed, kao da mu je dosadno. Sigurno je sigurno, pomisli ona i odlui dobiti jo na visini. "Ne brini se, obeavam da to neu uiniti", ree on smijui se, jer je proitao njezine misli. Ve nakon dvije minute tijesni planinski prijevoj bio je iza krila. Kao da je planet odluio izvesti neku gigantsku arobnu predstavu, ispred nje ukaza se beskonano prostranstvo plavetnila, divnije nego to ga je mogla zamisliti. Iz zemljovida je bilo jasno da e ugledati Pacifik, ali nikakva priprema ne bi joj mogla predstaviti to udesno i blistavo prostranstvo koje se ispred nje prualo do beskraja. Bio je to neki novi i potpuno nepoznati planet. Nekoliko jedrenjaka, daleko dolje, kao da je plovilo prema rubu toga beskonanog svijeta i Freddv, kao u transu, poleti prema njima. I tamo su bili 224 DO PONOVNOG SILS"RHTA neki pustolovi, ali ne toliki kakav je ona bila, jer ih je ona mogla nadletjeti i ostaviti iza sebe, te jadne beskrilce ovisne o milosti vjetra. Kretala je prema zapadu sve dok se nisu nali tono ispod njih, i jo dalje prema zapadu, dok nisu ostali daleko po"..di. "Misli li do Havaja?" upita je Mac. arolija se izgubila i Freddv zinu. Bila je mnogo milja izvan ;idanog pravca budui da je letjela ne razmiljajui, oarana i magnetizirana, ravno prema horizontu.

"Ne znam... kako... dovraga, ao mi je." On ju je promatrao dok je ponovno uzimala ispravan smjer nakon to se svojim ponaanjem bila zbunila. Postoje dvije vrste uenika, pomisli Mac. Oni koji brzo pogledaju ocean kad prvi put dou nadomak, a zatim zadre pravac kao da je letenje neka dosadna obveza a ocean samo bara, i oni koji pritom izgube glavu, kao sad Freddv. Iz ove druge skupine veina njih je bila tako uzbuena kad bi doletjeli do mora, da su zamolili Maca neka preuzme zrakoplov na povratnom letu. Ubrzo su se nali nad petorim hangarima i jedinom stazom Mines Fielda, gdje e se za est mjeseci odrati Nacionalna zrana utrka. Strojevi za prekapanje ve su proirivali stazu, a podizane su i tribine. Freddv naini krug oko poljane, a zatim, pogledavi uru, odlui ne sputati se nego produiti ravno prema planinama Santa Monice u smjeru Dry Springsa. Izgubila je dragocjeno vrijeme grlei se s Pacifikom. Promijeni smjer na kompasu i malo iza pola pet toga zimskog popodneva prizemljila se u svojoj matinoj luci. Sunce je lealo nisko, no bilo je tako vedro da je zrak jo bio topao. Kad se zaustavila na mjestu gdje je zrakoplov obino stajao, Mac joj se obrati kao sluajno. "Imam za tebe jo jedan mali roendanski poklon. Idem u ured da ga potraim." "Ve sam dobila poklon", usprotivi se Freddv. Bila je zaudno prazna od emocija. Kao da je ovaj zrani kros iscrpio sve njezino oduevljenje. 225 JUDITU KRANI "Nemoj se buniti, ovjek ima esnaest godina

samo jednom u ivotu. Fredv, dok budem u uredu, kreni ponovno u zrak, okrui oko poljane tri puta i zatim se vrati." On otvori vrata kabine, iskoi iz letjelice, zalupi vratima ne pogledavi je i krenu brzo put ureda. Freddv je asak bila nepokretna, gledajui kako McGuire odlazi do hangara. Rekao joj je da uzleti sama? Ne, nije ba to rekao, ali je znailo to. "Da!" doviknu sebi pobjedonosno Freddv u kabini ispranjenoj od suputnika. "Da, da, da", ponovi ona glasno, nesvjesna koliko joj je glas bio ozbiljan i zapovjedniki dok je vozila avion do kraja staze i zatim pojurila prema toki uzdizanja s potpuno otvorenim priklopcem, u ekstazi poriva, strastveno potiui stroj dok se pribliavao onaj podjednako udesni i logini trenutak kad bude imala dovoljno brzine i uzgona da se krila neodoljivo dignu put zlatnih nebesa, prema suncu na zalazu. Kad se odlijepila od tla, brzo se uspinjui, bila je u isti mah i strijelac i strijela. Jo nikad nije desno sjedalo pored nje bilo prazno. Vrijeme je i dalje otkucavalo, ali ne za nju. Ruke su joj se smireno kretale dok nije dostigla prvo visinu i poela obavljati pripreme za kruno kretanje, dok joj je srce divlje udaralo od radosti kao nikad dotad, a laki se avion pokoravao njezinim odlukama kao da je dio vlastitog tijela. Sada, kad je letjela sama, postupci koje je ve toliko puta ponovila kao da su bili nedoivljeni. Oznake oko aerodroma doivljavala je kao neto posve novo. Bilo je neega boanstvenog u tom trenutku, boanstvenog u otricama krila koja su ve grlila no, u nezaustavljivom brujanju stroja, u spoznaji da jedan stroj i jedno

ljudsko bie, zajedno i visoko u zraku, ine vie od jedne cjeline. Zau sebe kako se smije i primijeti zvijezdu Veernicu na nebu koje je postajalo sve tamnije. Mac je stajao uz rub staze, zurei u visine, ne skreui pogled s aviona dok su mu se ruke u depovima nervozno stiskale i oputale. Zato joj je dovraga dopustio taj dugi kros prije prvog 226 DO PONOVNOG SUMU i. / leta? Bilo je kasno i ona je ve bila umorna, nakon I. i.i ntul oceanom vjerojatno uzbuenija nego to je on mogao ("ilmijcliti. Jo juer imala je tek petnaest godina, bila je odvie tnliulti z" samostalan let, a tko bi mogao ustvrditi da su je samo ilviultttrt etiri sata uinila bitno starijom? U emu je pogrije11(11* l"a to ako joj je bio roendan - mogao je sve to odgoditi /ti neki drugi dan. Mogao je, dovraga, morao je. I"h ipak... ipak... ona je bila potpuno spremna. Kad je danas pioniatrao Fredv kako leti, oivio je u sebi sjeanje na ono to je doivljavao kad je sam bio uenik, uspomene koje je zamalo ve zaboravio. To to je postao nastavnik, pomiljao je, kao da jr u njemu spalilo svu radost letenja, no danas je Freddy obnovila u njemu tu poeziju, navela ga da ponovno udie zrak koji p je zaludio da ostavi planet i ustremi se k visinama. Ali, Kriste, nebo postaje svake sekunde sve tamnije. Ovo je bio zamalo najkrai dan u godini. Mora biti da je temperatura sad nia za dvadeset pet stupnjeva prema onoj dok su bili u Santa Pauli. Bilo mu je hladno, no nije mogao otii u hangar i odjenuti se dok je Freddv jo u zraku. Nije

mogao ni pomisliti da e biti potrebno toliko vremena za tri okreta oko aerodroma. Freddv je i dalje letjela. Ponovno je vidjela zvijezdu Veernicu i znala je da joj ona alje neku poruku, prijateljsku i vanu poruku kojoj je ve shvatila znaenje iako je nikad nee moi odgonetnuti, to god ona znaila. Kako je eznula da se uspne nebesima tako visoko da vidi zvijezde u konstelaciji Jarca! Knjige su joj objanjavale da su one jako daleko, predaleko da bi mogle biti viene. Nije tome povjerovala i nikad nee, jer je znala da upravo leti pod Jarcem, sa zvijeem njezina roenja. Pogledavi dolje, ona vidje Macovu spodobu, usamljenu tamnu mrlju uza stazu. Domahnula mu je krilima da bi shvatio kako ga vidi, zatim je dovrila krug i s uzdahom olakanja pripremila se za slijetanje. Dok se Freddv savreno prizemljivala Mac se nije micao. Cr227 JUDITH KRANT. veni zrakoplov njeno je prednjim kolaima dotaknuo tlo, a isti as i malim stranjim kotaima. ake mu bijahu stisnute dok je prilazila i sve dok nije zastala nedaleko od mjesta gdje ju je ekao; odahnuli su tek kad je ugasila stroj. Vrata se otvorie i ona iskoi iz zrakoplova, zamalo sruivi Maca silinom svog ushita dok ga je grlila. Izgarala je u noi, poput iskara 4. srpnja na Dan neovisnosti, dok joj je crvenu kosu raznosio vjetar, a oi su joj bile tako zaarene da je sva sijala gledajui ga. "Uspjela sam! Uspjela sam!" Klicala je ljubei ga po cijelom licu. Rairila je ruke i

zagledala se u zvijezdu Veernicu kao da je pripadala njoj. "Uspjela sam, Mac! Hvala ti! Hvala ti!" Shvatio je da ne moe doi do rijei. Osjeao se mlad, nadmoan i opijen kao to je to bila i ona; osjeaji koje je ve davno bio zaboravio stisnuli su mu grlo zabranjenim suzama. On kucnu po svojoj uri i zatrese glavom, upozoravajui. "Znam," ree Freddy, "moram krenuti ili e biti prekasno. Ve kasnim. Oh, Mac, nije me briga. Dobro, poi u, poi u. Ali vratit u se, Mac! Toliko toga jo treba nauiti." Zaboravivi unijeti potrebne podatke u letaki dnevnik, ona jo jednom snano zagrli Maca i zahvalno ga poljubi, a zatim potri do ceste ne bi li je netko povezao kui. Mac je i dalje stajao na stazi. Na promrzlim obrazima osjeao je vrelinu njezinih zanosnih poljubaca. Priinjalo mu se da ga njezine ruke i dalje snano grle, da mu njezin divlje sretni glas i dalje odzvanja u glavi. Uzdahnu i zatrese glavom. Zastao je dok je raskapao bluzu, zatim protrlja obraz nasmijeivi se polako, zamiljeno i napola u udu. Slatkih esnaest godina, ree sam sebi, slatkih esnaest - sve se svodilo na to. 228 IX) PONOVNOG SUS"RHTA Glava 9 ve bi najradije roendansku veeru za Freddv priredila kod Perina, u najelegantnijem francuskom restoranu Los Angelesa, ali Freddv je ve jednom bila kod Brown Derbvja, gdje joj se svidjela oputena atmosfera meu filmskim ljudima, sa sjeckanim goveim mesom, piliima u umaku, bocama keapa na svakom stolu i telefonima koji su se mogli prikljuiti na

stolove. Na takvo to Eve se jo nije privikla, koliko god je esto posjeivala restorane. Eve se pitala to bi njezina majka ili njezina svekrva pomislile o dovoenju tako mlade djevojke na takvo mjesto. Je li neka od tih asnih dama stare kole mogla i zamisliti restoran u kojemu su, kao veeras, ljudi u veernjim odijelima sjedili pod nadstrenicama dok je u njihovoj blizini Tom Mix, u odijelu s Divljeg zapada, jeo bouillabaisse iz goleme posude; restoran gdje su se svake noi okupljali lovci na autograme, stojei u gomili pred nadstrenicom na ulazu, oekujui pojavu filmskih zvijezda; restoran iz kojega su, kao upravo veeras, mnogi gosti odlazili na boksake dvoboje na Hollywood Legion stadionu u istoj etvrti, katkad izbjegavajui akake obraune meu nekim od najuglednijih muterija kod Derbvja? 229 lUDITU KRANTZ l".vf sr pitala kako je provela svoj esnaesti roendan. Sigurno ji- lula prireena neka obiteljska veernja zabava; moda joj je bila doputena jedna slavljenika aa ampanjca Dom Perig-non; moda je odrana i neka ajanka s kolaiima za nekoliko njezinih prijateljica. Nije se zapravo mogla sjetiti, jer Francuzima esnaesti roendan nije znaio mnogo. Sa esnaest godina djevojku se jo uvijek dralo djetetom, kosa joj je jo padala prema struku kao u djevojice, nikamo nije odlazila bez pratiteljica i jo nije bila na veeri na nekom javnom mjestu. Pa ipak... pa ipak... sa esnaest godina nije li ipak bila neto vie od djevojice?

Eve se potajice nasmijala samoj sebi dok je promatrala svoje keri kako sjede uspravno pod oniskom nadstrenicom i diskretno se zagledaju u zvijezde to su veerale oko njih. Vie tih zvijezda pozdravilo je Paula i Evu pri ulasku, budui da su francuski konzul i njegova supruga bili omiljeni u Los Ange-lesu. Kad su bili predstavljeni Delphini i Freddv te su zvijezde pokazivale divljenje i priznanje Paulu i Evi to imaju takve keri. Veeras su obje pridonijele njezinu ponosu, pomisli Eve zadovoljno. Delphine, tek sa sedamnaest i pol godina, izgledala je zapanjujue ljupko u svojoj jednostavnoj veernjoj haljini od sifona, dok su joj jedini ukrasi bili biserna ogrlica i biserne naunice. ak i da je nosila neprikladne dijamante, nitko to ne bi primijetio, pomisli Eve, jer bi svi bili zaokupljeni ljupkou njezina dranja i iznimnom ljepotom crta. Iako je veeras, kao i inae, dola kasno iz kole, Freddv je nekako uspjela nagovoriti svoju kosu da pada uredno, u valovima, oko zajapurenog sretnog lica. Eve je znala da bi ona to uvijek mogla samo kad bi htjela. A zahvaljujui njezinoj prvoj veernjoj haljini od tamnoplavog baruna, koji je bio ukraen irokim obrubom od bijelog satena, djelovala je jo odraslijom nego to je bila. Evi se uini da bi joj ta sveana veera morala zbilja mnogo znaiti, jer Freddv je upravo zraila uzbuenjem, 230 DO PONOVNOG SUSRETA Si u je za nju bilo neto novo, uzbuenjem koje je bilo znatno vt"i"e otl svega to je dosad pokazala u svom ivotu punom bu-uih otkria i

eljno prihvaenog entuzijazma. Freddv je bila zapravo toliko uzbuena da je jedva izustila neku rije tijekom ci-jrlr veere, a ve su bili kod deserta. Ona dotaknu Paulovu Iuku i kimnu s ljubavlju prema svojoj blistavoj mlaoj keri, us-jiluintjeloj djevojci s iznenaujue plavim oima i crvenom kolom. "(ijc li je ona sada?" upita ga Eve tiho. "To nikad neemo otkriti", odgovori Paul. "Znamo barem toliko da nije posrijedi neki momak." "Nije, hvala nebesima", odgovori Paul. Delphine, brucoica na Kalifornijskom sveuilitu u Los An-gelesu, odlazila je na sastanke s momcima odvie esto da bi ga lo inilo sretnim, pa e i sada, nakon veere otii do svoje najbolje prijateljice Margie Hali, kako bi se zatim zajedno uputile nn neku studentsku veselicu. Ako se Freddv i zanimala za djeake, to nikad nije pokazala. Sada, kad je navrila esnaestu, morat e joj svakako doputati da prihvati neki poziv, kao to su to doputali i Delphini. Francuski otac u njemu bunio se protiv toga, ali nakon pet godina provedenih u Kaliforniji shvatio je obiaje te zemlje i zakljuio kako protiv njih ne bi mogao uiniti nita. Delphine gurnu Freddv. "Vidi li to ja vidim? Pogledaj tko je upravo uao! Marlene Dietrich s dvojicom mukaraca - jedan mora biti njezin mu a drugi je egipatski princ... uvijek se kreu zajedno. Freddy! "Da?" "Pogledaj ih, za ime boje, prije nego to odu u bar. Oh, sad si ih propustila vidjeti. Izii e za nekoliko minuta. Gurnut u te." "Vidi li negdje Howarda Hughesa?" upita je

Freddv rastreseno. U Delphinu se moglo pouzdati da e prepoznati svakoga ija je fotografija izila u novinama, bio filmski glumac ili ne. 231 ///D/77/ KKANT/. "Ne, a zato bih ga vidjela?" "Sumo sam radoznala", odgovori ona neodreeno. "Izgleda nekako neobino", ree Delphine kritiki. "Majko, znr ti se ne ini kao da Freddv ima groznicu?" "Ima li temperaturu, draga?" upita je Eve. "Delphine je u pravu... obrazi su ti vrlo crveni i ima neki udan pogled. Oi su ti odvie sjajne. Moda pati od neega. Paule, to ti mi-sli?" "Ona pati od neega to se zove "roendanska groznica", draga - jednostavno je oarana to napokon ima esnaest godina. To nije groznica, nego znak da je odrasla - vie ili manje." Dok je njih troje promatralo Freddv uz razliite osjeaje njenosti, ona shvati da svoj trijumf ne moe tajiti ni sekundu dulje. "Danas sam letjela samostalno", najavi Freddv drhtavim glasom. "to?" ree Eve. "Sto to?" upita Delphine. "Ti si - to?" grmnu i Paul, premda je on bio jedini za stolom koji je znao to to znai. "Uzletjela sam avionom, okruila tri puta poljanu i spustila se." "Sama?" upita Paul koji je ve znao odgovor. "Morala sam biti sama, oe. Inae to ne bi bio samostalan let." Freddv je pritom pokuavala djelovati sigurno i zrelo. "Ali to jednostavno nije mogue, Freddv, jednostavno nije mogue!" Eve zamalo zaplaka. "Ti uope ne zna letjeti. Kako si mogla

uzletjeti avionom a da to ne zna? Kako si mogla izloiti ivot opasnosti? Jesi li poludjela?" "Freddv, bilo bi bolje da to objasni." Paul je bio bijesan, ali je uzeo Evinu ruku da je primiri. "To je potpuno legalno", zabrza Freddv. "Sa esnaest godina svatko moe letjeti samostalno." "Ali to nije objanjenje." Paulove rijei zvuale su sasvim bijesno. 232 no PONOVNOG SVSRHTA "Pa... Majko, sjeti se koliko si nam puta priala kako si se is-kmla iz kue i uzletjela balonom kad ti je bilo tek etrnaest?" "To nema veze, Marie-Frederique. Ja elim injenice!" Paul |c bio onoliko glasan koliko je sebi mogao dopustiti a da ne privue pozornost ljudi u krcatom restoranu. "Avion je model Tavlor Cub sa..." "injenice! Kako si nauila letjeti?" "Uzimala sam lekcije. Osam sati." "Kada? Kad si imala vremena za lekcije?" Paul upita proci-jedivi rijei. "Petkom popodne." "Rekla si nam da si tada oslikavala kulise za kolsku predstavu", javi se ljutito Eve. "Lagala sam." Delphine uzdahnu, Eve zatrese glavom u nevjerici, a Paul ponovno krenu u napad. "Otkud ti novac za lekcije?" Radila sam kod Woolworth"sa subotom, za pultom sa slatkiima. Taj novac sam zaradila." "Ali to je bilo s plivanjem, s prijateljicom u Beverlv Hillsu... s treninzima u bazenu?" Eve se opet javi ljutitim glasom.

"Lagala sam i o tome", priznade Freddv, gledajui majku u oi. "Gdje si pohaala teaj letenja?" inzistirao je Paul. "Tamo, kod Dry Springsa." "Kod ovjeka koji te povezao prije etiri godine?" "Da." "Kako je to mogao uiniti, ta hulja, a da nas ne obavijesti?" Paulovo lice zgrilo se. "Lagala sam i njemu. Rekla sam mu da ti plaa lekcije. Krivnja uope nije na njemu." "I kako si, reci mi kako si dolazila do tog aerodroma svakog petka popodne?" Paulov glas udarao je Freddv, koja se nadala da barem to pitanje nitko nee postaviti. 233 JUDITU KRANTZ "Ju... p;i, svatko to ini, to je savreno sigurno. Autostopirala Niiin, ali s;iiiio ljude koji su izgledali sasvim pristojno." "Autostopirala?" Paul i Eve eksplodirali su u isti as. "Nema drugog naina nego autom", promrmlja Freddv, manja nego ikada, zurei u stol. "Oh, Freddv!" Delphine uzdahnu, konano pogoena. Laganje nije bilo neto strano, svako je dijete lagalo o ovom ili onom, ali autostopirati - to je zaista bilo neto vrlo loe. Nijedna pristojna djevojka ne bi to nikad pokuala. Zapazila je Ja-mesa Cagneva kako prolazi pored njihova stola, ali nije ga slijedila pogledom. Ovo ovdje bilo je mnogo zanimljivije. Za stolom zavlada zloslutna, potpuna i duga tiina. Eve i Paul bili su odvie bijesni da bi im jo bilo stalo do rijei.

"Eve! Paul! I lijepe gospoice de Lancel! Ah, kakvo iznenaenje, kako lijep prizor!" Maurice Chevalier stao je pred njih, zraei svojom pojavom. "Oh, gospodine Chevalier, slavimo moj roendan, nije li to divno? Danas mi je esnaest." Freddv je oajniki lupetala ko-jetarije. "Ah, to moram proslaviti s vama! Doputa li mi, Paule?" On sjede na kraj stola pored Eve. "Konobar, donesite ampanjac za sve, naravno Lancel. Ruiasti, ako ga imate. Da, Paule, ja inzi-stiram." On se okrenu prema Freddv. "Ovo je veliki dogaaj, gospoice Freddv. Mora biti da ste veeras sretni. Od vas oekujemo velika djela, mala moja, zar ne, Paule? Nije li to uzbudljivo, Eva?" On se zatim okrenu Evi i proapta joj u uho. "Ne bi li stanovita Maddy bila sretna da je mogla pogledati u budunost i vidjeti se veeras, okruena tako valjanim suprugom i tako ljupkim kerima?" Pojavi se konobar s buteljom Lancela u posudi s ledom. "Evo ampanjca. Sad emo svi nazdraviti -gospoici Freddv de Lancel i njezinoj budunosti! Neka bude slavna!" Freddv ispi au. Sve strano to joj se dogodilo moralo je izgledati bolje nakon ae ampanjca. Letjeti sa zvijezdom Veer234 IX) PONOVNOG SUSRH"J nicom, pod zvijeem Jarca - ima li cijene koju za to ne bi plu lila? Paul je napokon zaspao, ali je Eve i dalje bila budna. Sveana ro dendanska veera bila je zakljuena ubrzo nakon Chevalierovc upn die, a preutnim dogovorom nitko nije vie govorio o skandalo znom dogaaju. Restoran Brown Derby

nije bio pogodno mjesi u za prijeki sud, pa e sluaj ekati do sutra. I Eve i Paul bili su od vie umorni i uzbueni da bi o tome raspravljali dok su se spremni i za krevet, no koliko god bila premorena, Eve sad nije mogla zuspnli Die se tiho, ogrnu se i sjede za stolac pored prozora, odakle je inu gla promatrati vrt. Kako je, pitala se Eve, tako iskreno, otvoreno i jednostavnu dijete kao to je Freddy, ili je barem tako izgledalo, moglo mirno podii takvu graevinu lai? Mjesecima je zapravo vodila dvostruki ivot, jo od poetka kolske godine. Kako je mogla lagati roditeljima koji su joj uvijek, pomisli Eve, davali ono najbolje u ivotu i to otvorenim rukama i nepresunom ljubavlju? Uspjela je svoje tajne prikriti i pred Delphinom, to nije bilo lako, a lagala je oito i ovjeku koji ju je uio letenju. to je on pritom mislio? Kakva je on neodgovorna i bezobzirna osoba morao biti, kad se odluio poduavati petnaestogodinju djevojku tako opasnim stvarima, za novac? Kako se usuuje nazivati se uiteljem? Privue noge poda se i priveza vre ogrta oko struka. Bilo je nemogue i pokuati srediti sve te misli, jer mnogo toga uope nije shvaala. Sjedei ponosito za stolom Freddv je pokuala, ni manje ni vie, usporediti gomile svojih lai s majinim bezopasnim malim letom u balonu kad je to tono bilo? - u Dijonu 1910. godine, prije dvadeset pet godinu ili prije etvrt stoljea, kako se to obino kae, ali zapravo u vremenu koje je davno prohujalo i nestalo - kao Atlantida ili cd-wardijanski svijet od prije svjetskog rata. Koliko joj je tada bilo godina, upitala se Eve.

etrnaest, za235 IUDITII KKANTZ Itljui nakon brzog raunanja. Bila je dakle toliko stara... ili toliko mlada? Iskradanje od guvernante - one sitniave stroge KOflpotlkc Helene - i posudba majina eira, to su bile sitnice ii usporedbi s pohaanjem teaja za letenje avionom, uz gomile prijevara i neistina. Samo zbog jedne sitnice, jednog nenadanog udara vjetra, izgubila je onaj eir. Da nije bilo toga, nitko ne bi nita primijetio i nitko se ne bi ljutio. U svakom sluaju, nije bila uinjena nikakva teta. U mraku, na Evinim usnama ukaza se smijeak dok se prisjeala onog oka, zbunjujueg i prosvjetljujueg iznenaenja to ga je bila doivjela dok je raskriljenih ruku promatrala krajobraz iz gondole balona, kao i ponosa to je bila jedna od rijetkih koje su se uspjele izdii iznad gomile, vidjeti iz zraka kako izgleda veliki svijet. Morala je priznati da je s Fredv suosjeala ako se radilo o elji da se vidi dalje od nebosklona. Uvijek je shvaala tu elju, pomisli Eve zavidno. Bilo je neto potpuno normalno eljeti slobodu, posebice u njezinoj dobi. Ali letjeti avionom, sama? Bilo je enskih pilota, naravno. Svatko je uo za Ameliju Earhart, Annu Lindbergh i Jackie Co-chrane. Njihovi su podvizi redovito bile velike vijesti, ali to su bile zrele ene a ne mlade djevojke, i bila je to posebna vrsta ena, onih koje su privlaili podvizi to su inae bili svojstveni mukarcima. Ostale su im se ene mogle diviti, ali ne i razumjeti ih.

Istina, Freddv je oduvijek eljela "letjeti". To je tako esto govorila i demonstrirala svojim vratolomijama, no to su ipak bili djeji hirovi, na koje je jedna djevojka morala zaboraviti im odraste i ostavi iza sebe bjegove na koturaljkama i pokuaj skoka s prozora. Uzdahnuvi, Eve pomisli da je rijetko kad osjeala toliko samoprijekora. Ona Freddv kakva joj se otkrila veeras nije bila ki koju je poznavala, a to znai da je bila nepaljiva i ne-brina majka. Koliko je ironije bilo u onom trenutku kad je 236 DO PONOVNOG SUSRHTA Mauricc sjeo za njihov stol i inzistirao na ampanjcu, zamilja-|ui kako u obitelji Lancel vladaju slavlje i radost. to joj je ni 10 priapnuo? Nije to tada zapazila, jer je bila obuzeta okom i bijesom. "Ne bi li stanovita Maddy bila sretna..." Stanovita Maddy. live skoi sa stolca uz prozor, zbunjena uspomenama. Bila je potpuno nepokretna oslukujui teke udare srca. Maddy! Mady koja je bez razmiljanja prouzroila teak skandal u kojemu je ivjela vie godina, skandal koji je donio toliko boli i sramote svakom u njezinoj obitelji i zbog kojega je, to je morala priznati, Paulova karijera zapala u slijepu ulicu. Maddy u crvenoj haljini i crvenim cipelama, s ljubavnim pjesmama, divljim odobravanjem publike pod naranastim reflektorima pozornice, Maddy koja je udjela za slavom varijetea. Bila je samo godinu dana starija od dananje Freddy kad je varala svoje roditelje i svake veeri odlazila u Alcazar da uje pjevaa

Alaina Maraisa. Sasvim nezamislivo - da se sretne s njim nasamo. Iako u tami, Eve se zacrveni kad se prisjetila one noi kad je ula u njegovu garderobu. Dvije ae crnog vina nisu bile isprika za ono to mu je tada bila dopustila -pa ipak, pa ipak - on je traio njegovo doputenje za sve to je inio. Ne! Ne smije pomiljati na ono to se dogodilo te noi, barem ne namjerno, iako to nikad nee zaboraviti. Bila je samo godinu dana starija od Freddy kad je nestala i otila ivjeti u Pariz. ivjeti u grijehu, kako su bez sumnje svi aptali zapanjeno... u najcrnjem i najdubljem grijehu, koliko god se to jednoj bezbrinoj djevojci nije priinjalo kao grijeh, djevojci koja se zvala Madeleine i smatrala velike bulevare svojim popritem, Madeleini koja je imala toliko smjelosti da ode na audiciju kod Jacquesa Charlesa, onoj Maddy, opet pod novim imenom, koja je kao zvijezda izvodila svoj tour de ehant u Olympiji, tako sigurna u sebe i u svoje pravo da ini to god joj se svidi, da je iz svoje garderobe izbacila tetku Marie-France kad ju je dola zamoliti neka se vrati kui. Je li joj tada bilo 237 JUDITU KRAN"IV. jo sedamnaest ili ve osamnaest? I sad je jo mogla uti svoje prkosne rijei. "Nisam vie djevojica kojoj moe nareivati to te volja... Zar bih mogla biti zadovoljna ivotom poput majina... Nemam se ega stidjeti." Maddv, koja je bila tako odluna da postane zvijezda, bez obzira na sve, i koja nikad ne bi ostavila pozornicu da nije bilo rata i Paula. Kada je naposljetku zaboravila

Maddv? Kada, u kojem je zapravo trenutku ona zaista postala Madame la consule de France, koja je pjevala samo pred prijateljima na privatnim zabavama ili na brojnim, sveanim, dobrotvornim priredbama u Los Angelesu? Kad je izgubila Maddv? Hodajui po spavaonici, s tek malo mjeseine koja joj je osvjetljavala korak, Eve se kretala u snovienju probuenih uspomena. Mnogo vremena ostala je izgubljena u vlastitoj prolosti, a onda se vrati u stvarnost. Paul je i dalje spavao, no nekako je osjetila da je Freddv budna. Eve izie iz spavaonice i krenu hodnikom do sobe svoje keri. Ispod vrata vidio se trak svjetla. Pokuca i zau slabano "Ui". "Nisam mogla zaspati", ree promatrajui ker skvrenu na krevetu u flanelskoj pidami, izgubljenu i zapravo odsutnu, dok je grevito drala neku knjiicu s plavim i crvenim koricama. "Ni ja nisam mogla." "Sto to ita?" "Pilotski udbenik." "Je li dobar?" Freddv se pokua nasmijeiti. "Nema zapleta ni dijaloga, samo mnotvo iscrpnih opisa." "Freddv, reci mi... taj ovjek, taj instruktor letenja... je li on mlad ovjek?" "Mac? Nikad nisam o tome mislila. Letio je u ratu, u eska-drili Lafavette, bit e dakle... oh, ne znam. Mogla bih ga upitati." N 238 DO PONOVNOG MKRtiTA "Ne, nije vano. Zanimalo me samo zato to sam se pitala... koliko iskustva ima."

"Vie od ikoga. Poeo je letjeti jo kao djeak. Nauio je le-lenju stotine ljudi. Zna, majko, doista nije neobino letjeti samostalno sa esnaest godina. Mnogi momci to ine. Pitaj koga hoe." "Sigurna sam da si u pravu. Za mene je to ipak bilo... iznenaenje." "Kao da se vie ne ljuti", zausti Freddv oprezno. "Ne, razmiljala sam o tome. Letenje ti mnogo znai, zar ne?" "Vie nego to mogu objasniti. Ne bih izmislila toliko lai da je bilo drugog naina. Znala sam da mi ne bi dopustila da sam te zamolila", ree Freddv ozbiljno. "Hmmm." Eve je razmatrala tvrdnju. "Sigurno ne bi, zar ne?" "Ne bih, u pravu si. Rekli bismo ti da eka." "Ne bih mogla ekati." "Znam." "Kako zna?" "Jednostavno znam. I ja sam jednom bila mlada." "Ti si jo mlada", pobuni se Freddv. "Ne tako mlada. Nikad vie... i to je moda dobro. Sigurno je dobro... i u svakom sluaju, neizbjeno. Oh, to emo sada s tobom, dijete?" "Moram dobiti dozvolu za letenje. O tome ne mogu lagati. Uostalom, obeavam da vie neu lagati... osim toga, morala bih dobiti tvoje pismeno doputenje da bih mogla pristupiti ispitu za stjecanje dozvole. eka me barem jo deset sati lekcija." "Sto si namjeravala? Raditi dok ne zaradi dovoljno da to plati?" "Da. Razmiljala sam o jo poneemu... ali neu ti vie lagati da bih opravdala izostanke iz kue."

"Tenisko drutvo? Uskrsna parada? Kraljica svibnja?" 239 I UPITU KHANT/ IH") PONOVNOG SVSRHTA To su dobre zamisli - osim ove s kraljicom svibnja. "Da nisam bila toliko ponosna na svoj samostalni let i priznala vam ga, mislim da bih i dalje mogla sve tajiti." "Mogla bi nainiti i pismeno doputenje?" "Krivotvorinu", ree Freddv ozbiljno. "Da, mogla bih." "Ne sumnjam", promrmlja Eve. "Ipak, sad barem znamo. Sve u svemu, mislim da je tako bolje." "Znai li to da u smjeti i dalje raditi kod Wollworth"sa?" U pitanju se osjeala udnja. "Morat u razgovarati s tvojim ocem. Mislim da u ga nagovoriti. Ali nikakvo autostopiranje, Freddv, nikakvo. Obeaj mi to vrsto." "Naravno, ali kako u doi do zrane luke?" "Ako umije letjeti, bit e da si dovoljno dobra i za cestu. Djeaci dobivaju dozvolu veinom u esnaestoj, zar ne? Delphine mi o tome neprekidno govori." "Oh, majko!" "Kad naui voziti, posuivat u ti svoja kola." "O, majko, tako si dobra!" Freddv joj poleti u zagrljaj i poe je tapati. Iako je bila razvijenija od majke, priljubila se uz nju eznui za dodirom i sigurnou to joj ga je donosio. Ipak, nije bila toliko zloesta da je izbace iz obitelji, kao to je sa strahom pomiljala posljednjih sati u svojoj sobi. I jednoj i drugoj pojavie se suze u oima. "Recimo tek to da sam ti zahvalna na tvojoj

ljubavi. A sad mora na spavanje, Freddv. Vidimo se sutra ujutro." "Laku no, majko", ree Freddv, gledajui je kao da kani ostati budna cijelu no, pleui u znak zahvalnosti svojoj dobroj srei. "Laku no, draga. Samostalni let bio je izvrstan, zar ne? Mogu samo zamisliti... ne, mogu se prisjetiti, na svoj nain mogu se prisjetiti kako si se osjeala. estitam ti, draga moja. Vrlo se ponosim tobom." 240 L "Doi, Freddv, vrijeme je", ree Delphine. Freddv je kroz prozor promatrala ledenu kiu koja je uslijedila nakon njezina roendana i potrajala punih sedam dana. Delphine je te nedjelje prispjela kui iz zgrade svoga sestrinstva i odmah najavila kako je doao trenutak za "preokret" koji je bila obeala Freddv kao svoj roendanski poklon. l"Veddv nije zapravo znala kako uljudno odbiti taj pokus, rijeima da je odvie zauzeta domaim radovima. Oito je naime bilo da nije odvie zauzeta pa da mora prihvatiti Delphinin poklon - ili biti okrivljena zbog nezahvalnosti, pomanjkanja sestrinskih osjeaja i odbijanja suradnje. "Ogrnut u te runikom iz kupaonice", najavi Delphine nakon to je Freddv smjestila u svojoj sobi ispred toaletnog stolia s ogledalom. "Ima li etku za kosu?" Freddv je dodade sestri uz uzdah nestrpljenja. Ipak, koliko bi Delphininih prijateljica dalo sve na svijetu za ovakav znak panje? Obuzeta poslom i ozbiljna izgleda, Delphine okrenu sestru tako da je sada bila okrenuta leima ogledalu. Ieljala je sav vodopad

njezine kose s lica, i privrstila je otraga plastinim kvaicama. Uze boicu s tonikom, navlai njime komad vate i istrlja lice. Vata je na kraju bila ista kao i na poetku, jer Freddv nije obiavala bilo to nanosili na kou. "Tako", ree Delphine. "Sad mogu poeti." Ona izvue iz ladice kutiju s Max Factorovim temeljnim nanosom i pokri izrazite sestrine crte tankim i struno nanesenim slojem, dobivi tako za nekoliko nijansi svjetliji ten nego to ga je Freddv prirodno imala. Naprai je zatim lakom be boje i poe prouavati uinak, okreui sestru s jedne strane na drugu. Freddv je izgledala kao kip, pomisli ona. ivi kip, naravno, odlunih i tvrdih crta poput svoda neke velike katedrale. Ali ona joj je bila sestra a ne deko, a deki - bili oni sasvim obini ili pak iznimni - ne ugovaraju sastanke s djevojkama koje nalikuju ivim kipovima. Takvo to ih kod djevojaka nije zanimalo. Premda to Delphine nikad nije kazala sestri, zabrinjavala ju je injenica to je ona rijetko imala sastanke s momcima. Rijetko? 241 ]UDITH KHAN"L Praktiki nikad. Ako neka djevojka nije bila privlana sa esnaest, emu se jo mogla nadati? Mnogo subotnjih noi Freddv je provela kod kue, nastojei stvoriti dojam kako je savreno sretna s onim svojim nemoguim knjigama o letenju, no Del-phine je znala da joj je sestra sigurno duboko zabrinuta, ali i odvie ponosita da to prizna. Cesto su njih dvije iskuavale nove plesne korake, pa je znala da je Freddv izvrsna plesaica, ali tko

bi ikad doznao koliko je lagana u pokretima i ritmina kad je tako rijetko izlazila? Delphine uze jastui i okruglu ploicu crvenila. Pomiui jastui vrlo lagano, nanese obzirno crvenilo, mijeajui ga s temeljnim nanosom tako da je sve izgledalo potpuno prirodno. Zatim uze zailjenu olovku za obrve i vrlo lagano povue dva tanka svijedosmea poteza na rubovima njezinih bakrenastih obrva, potamnivi ih tek toliko da ine prikladan okvir dubokim udubinama njezinih divlje plavih oiju, u kojima se zrcalila nepopusdjivost. Freddv se pomaknu nestrpljivo. "Nisam mogla ni zamisliti da posjeduje sav taj pribor. Koristi li se njime?" "Naravno. Svatko to ini." "Nisam imala pojma." "U tome je stvar. Oito je da si to propustila. Ali u tome je sva razlika, Freddv, a naui se sasvim lako. Kad ovo dovrim tono u te sve nauiti. Skinut u sve nanose i onda u dotjerati polovicu tvoga lica, a tebi u prepustiti drugu. Vjebat e sve dok se ne usavri... nije vano koliko e to trajati. Mora se opustiti i hrabro podnijeti ako pogrijei. Sve se moe lako obrisati." "Delphine, ti si zbilja... draga i plemenita." "Samo se jednom ima esnaest godina. To je veliki roendan i morala sam ti pokloniti neto doista vano." Delphine je to kazala s vidljivim zadovoljstvom. Neko vrijeme radila je bez rijei, a zatim dodade kao sluajno: "Srednjokolci su stvarno bezveznjaci." 242 DO PONOVNOG SUSRETA l"o snm i ja primijetila." Srrlnn si to si mogla preskoiti jednu

godinu. Bit e na ve sljedee jeseni, a to je sasvim razliito. Tisue i veina njih nisu bezveznjaci." "To je dobra vijest." Freddv pokua iz sebe izmamiti najpro-niji osmijeh to je mogla. Kad je eljela Delphine je doista liilit njena. "Studenti znaju cijeniti vjete pripovjedae. Lijepit e se za tobom." "To je jo bolja vijest." "Samo donekle", ree Delphine, sluei se rijeima precizno kao kakav pikador, kopljanik u borbi s bikovima. Uze na to ku-lijicu s makarom, svoj najdragocjeniji toaletni pribor, lim?" Pa, zna kakvi su ve mukarci... Oni vole biti glavni pripo-, Ui ak i kad se susretnu s nekim tko im je ravan." To je glupo. Ne znai li to upropastiti nekoga drugoga?" Zapravo i ne. Kad vodi konverzaciju, ti ini onoga drugoga sretnim. Zna, time ga potie, ohrabruje ga da se sam izrazi, slua ga kreativno." Delphine umoi etkicu u au vode i protrlja njome struno komad crne makare. "Ako hoe time rei da ja previe priam, to je tono", zamijeti Freddv. "Oh, Freddv, nije to posrijedi. Radi se o tome da momci -pa i studenti - ne znaju rei nita inteligentno o avijaciji. Oni o tome nemaju pojma, a sigurno je da pritom ne ele biti poueni od neke djevojke." "Dobro, o emu drugom bih ja mogla priati?" "O automobilima", najavi sveano Delphine. "Pokuavala sam. Stvarno sam pokuavala, ali auto je smijena stvar. Hou rei, to on moe osim ii naprijed ili natrag na nekoj glupoj cesti? Sve je to tako jednodimenzionalno. Sto se o tome jo moe rei?" upita Freddv odbojno.

"Kad bi ti samo mogla... zamisliti na trenutak da nema poj243 JUDITI 1 KRANT/ ma o zrakoplovima i poeti se pretvarati kao da te privlae automobili, to bi te moglo odvesti i do neke druge teme. Kad je rije o automobilima ili strojevima openito, djevojke su veinom praznoglave, tako da tu ima veliku prednost. A onda... onda e razgovor skrenuti i na neto drugo." "to, na primjer?" Freddv je bila zbunjena, ali je eljela neto nauiti. "O njegovu bratstvu, profesorima, nogometnoj momadi i njezinim izgledima, koje bendove voli, koje je nove filmove vidio i koje su njegove omiljene filmske zvijezde, to kani raditi kada diplomira, to misli o bilo emu, uostalom - ak i o tome koje stripove ita. Oh, Freddv, mukarce se moe navesti da priaju o milijun stvari, ako pone s automobilima i zatim samo pita." Potez za potezom, Delphine je nanijela crnu makaru, vjeto uspijevajui da ne bude predebela ili odvie zrnata. Onda je pogledala sestrine trepavice, koje su joj se svidjele, a zatim - polagano i dramatino - upozna Freddv sa svojom najvanijom spoznajom: "Ako neki mukarac prestane priati, a ti ne zna to bi ga pitala samo ponovi njegove posljednje rijei u upitnom obliku, kao da ga nisi razumjela. On e onda nastaviti priati. To uvijek pali. Nisam to jo otkrila nijednoj prijateljici, ak ni Margie." Pod pojmom otkria, ali ne sasvim uvjerena, Freddv upita. "Samo ponavlja njegove posljednje rijei. I u tome je sva mudrost?"

"To je sve. Vrlo jednostavno, ali za mukarce neodoljivo, ako to ini na pravi nain. Stei e glas strahovitog pripovjedaa, a sa svojim izgledom i tim senzacionalnim nogama - dala bih sve kad bih imala takve noge - postat e najpopularnija djevojka meu brucoicama." "S mojim izgledom?" "Nemoj se jo pogledati u ogledalo, priekaj dok dovrim. Jo ti nisam uredila kosu." Delphine skide plastine kvaice i 244 / u > rONOVNOG SUSRHTA |nifr "Vtknti sestrinu kosu dok nije postala uredna koliko je i>< uope bilo mogue. Naini joj razdjeljak sa strane, a onda urom kovraljkom, koju je zagrijavala za toaletnim stoliem, iini nekoliko lukavo odmjerenih valova s obje strane lica. Na-| itinljt*ikii nanese ruiastu minku na usne, ali njome nije bila /"(dovoljna pa preko toga nanese svijetlocrvenu minku. Del-phine uze veliki crni al iz ladice, skine runik kojim je bila za-ogrnuln sestra, i namjesti al tako da su se ukazala ogoljena ramenu i duboka udubina iznad grudi. Dclphini zastade dah. "Okreni se!" zapovjedi glasom bajo-.lovne vile i okrenu Freddv na stolici, tako da je ugledala svoje lice. Freddv se zapanjeno promotri. "Dakle?" Delphine duboko udahnu. "Nemam... nemam rijei." "Prekrasna si! Freddv, jednostavno mi zastaje dah. Ne mogu povjerovati da si to ti." "Nisam li malo... prestara?" "Izgleda kao filmska zvijezda." Delphinine rijei odavale su potovanje, kao da je to bio posljednji i najvei kompliment. >Znala sam da

se to moe postii s malo kozmetike." Delphine c sagnu nad svojom kreacijom i poljubi je u vrh glave. Njezin l<: ukus bio nepogreiv, pa je Freddv ispala jo ljepa nego to se nadala. Osjetila je mali ujed zavisti, ali smirio ju je brz pogled ii ogledalo. Bile su toliko razliite, da nisu mogle jedna drugoj smetati. "Pokaimo te nekome", zamoli Delphine, gurkajui sestru. "Ne, ne mogu. Malo sam... dobro, prestraena. Daj mi vremena da se priviknem. U svakom sluaju, kome bi me pokazala? Majka ne zna da se slui tim stvarima, je li tako? A otac bi te ubio. I mene. Prvo mene, kladim se." "U pravu si... Toliko sam se uzbudila da sam na to zaboravila. Freddv, kad bude u koledu uredit u ti lice im to bude eljela - to je drugi dio mog poklona." Delphine je sijala od za245 JUDITU KHANI tlovoljstva, a zatim je odloila gomilu svoga kozmetikog pribora, koji je dobrim dijelom nabavila narudbama na oglase to ih je vidjela u filmskim asopisima. "dekaj, daj da pogledam te slike", ree Freddv u iznenadnom napadu radoznalosti, kad je zapazila hrpu sjajnih fotografija na dnu jedne od Delphininih kozmetikih ladica. "Nemoj!" ree joj Delphine hitro, ali Freddv je ve prevrtala fotografiju za fotografijom, na kojima je bila snimljena Delphine, ali s mnogo raznih pratilaca. Fotosi su bili u okvirima koji su nosili imena dobro poznatih nonih klubova Holly-wooda. Na stolovima pred njom bili su kokteli, u ruci je najee drala

cigaretu, a prizori su potjecali iz tako poznatih mjesta kao to su Coconut Grove, Trocadero, plesna dvorana Pa-lomar, Circus Cafe, Omar"s Dome... "Ali ovi ljudi... to nisu studenti, zar ne?" upita Freddv. "Neki jesu, neki nisu", odvrati zbunjeno Delphine. "ekaj malo... ovaj ovdje ima najmanje trideset godina. Ali ne izgleda loe. Delphine, zar ti pije i pui?" "Ne mnogo. Koliko je dovoljno da ne misle kako sam dijete." "Sto oni misle, koliko ima godina?" Freddv je to upitala, obuzeta izgledom sestre na fotografijama. Bila je arobna, zrela, uravnoteena i zavodnika neznanka, smijeei se u oi ljudima koje nitko u obitelji nije dosad vidio. "Dvadeset jednu." "Kako si to uspjela?" upita zadivljeno Freddv. "Imam krivotvorenu osobnu ispravu, naravno. Svatko je ima." Delphine je to rekla s nelagodom. Pograbivi u hipu fotografije, bacila ih je u ladicu koju je odmah zatvorila. "Reci mi jo samo neto", zamoli Freddy stariju sestru. "Sto?" "Ti ljudi? Vode li te na ples u none klubove, kupuju li orhideje kojima te kite, gledaju li te tako kako te gledaju samo zato to si neodoljivo zabavna u razgovoru? Provodi li s njima 246 I DO PONOVNOG SUSRETA iiii"lii vccr pitajui ih to misle o svojoj

nogometnoj momadi ih (" Nltipovima i o svojim automobilima?" >Nc* ba", odgovori oprezno Delphine. "Ali to je dovoljno za I u h rt uk." liilo je nedjeljno popodne u lipnju 1936. Dan ranije Freddv je do-Nlit svjedodbu zavrene srednje kole, a sad je bila sama, na najdut.i"m krosu to ga je dosad bila poduzela, od Dry Springsa do San I ,iiih ()bispa i natrag. Najkrai put bio je neto sjevernije i malo zapadnije, preko Big Pine planine lanca San Rafael, zatim iznad doline lni istok od Santa Marije, du umjetnog jezera Twitchell i preko Ar-it>yo Grandea do zrane luke San Luis. Mnogo bi lake bilo slijediti iilnilu prema sjeveru i zatim kod Pismo Beacha skrenuti na istok, ali luko ne bi stekla nikakva nova znanja u navigaciji. Proteklih mjeseci, dok je radila s Macom na stjecanju privatne letake dozvole, koju je i dobila prije neto vie od mjesec dana, radila je na navigaciji koliko god je to mogla. Navigacija, potpuno precizna navigacija bila je sljedei najvaniji korak za pilota koji je ve nauio letjeti. Nije to bilo neto tajanstveno, pomisli Freddv, kao to se isprva bojala. U biti, to je znailo letjeti tako da svakog trenutka tono zna gdje se na-luzi. Do te spoznaje dolazilo se oitavanjem znakova na zemlji, usporedbom sa zemljovidom to ga je neprekidno drala na koljenima i strogim pridravanjem smjera kretanja to ga je utvrdila uoi leta na magnetskom kompasu. U nekoliko asaka nepanje vjetar je mogao skrenuti zrakoplov s predvienog smjera; zato je Freddv pozorno motrila obiljeja na zemlji koja bi se, prema zemljovidu, morala nalaziti

desno, lijevo ili upravo ispod letjelice. Ako bi dolo i do najmanjeg odstupanja, smjesta bi prilagodila kompas da ispravi uinak vjetra. Preletjela je gradi Ojai koji je bio tono ondje gdje se morao nalaziti, pa je Freddv dopustila svojim mislima da malo odlutaju u budunost. Ve sutra zapoet e novi posao, radei est dana u tjednu u pekarnici Van de Kamp na raskriju ulica Beverlv i 247 n mm i kkantz Wattern. U tenu lancu pekarnica, koji je zapoeo od duania h domaim kolaima, nalazilo se sad stotinjak trgovina sa zatitnim znakom vjetrenjae irom Los Angelesa. Posao joj je poinjao u est ujutro, kad je pekarnica otvarana, i trajao do dva popodne, kad ga je preuzimala popodnevna smjena. Zbog neprikladne satnice i radnog tjedna od est dana bila je dobro plaena, dvadeset pet dolara na tjedan, onoliko koliko bi dobila i neka struna tajnica. Freddv je to znailo da e moi letjeti nekoliko popodneva u tjednu kao i vikendom. Ona uzdahnu. Sudbina joj je dodijelila da prodaje slatkie i kolae, koje nije podnosila, ali te su slastice omoguivale jedan od rijetkih poslova koji nije stradao od depresije. Svakodnevno udisanje vonja toplog eera bila je tek mala neugodnost u usporedbi s novcem koji joj je omoguio letenje preko ljeta i jo malo - samo malo - za prvu utedu kojom e moi kupiti zrakoplov. Danas je upravo uivala vozei novi Macov avion, svijetlouti monoplan Ryan STA sa strojem Menasco C-4 od 125 konjskih snaga. Bio je snaniji od Tavlor Cuba i njime je dosad

letjela tek pet puta. Kao nagradu za dobivenu srednjokolsku svjedodbu, otac joj je poklonio ogrlicu od pravih bisera, no majka ju je -neka je blagoslovljena - obdarila vrstim novcem, dovoljnim da plati tri duga krosa, od kojih je ovaj dananji bio prvi. Biseri su ipak bili prvi vrijedan nakit koji je posjedovala. Freddy se bavila milju da ga moda zaloi. Znala je da od oca ubudue ne moe oekivati financijsku pomo. On je bio voljan kupiti joj set skupih tapova za golf ili lanstvo u teniskom klubu - pa i lekcije iz brida, ako bi joj to palo na um. Zahvaljujui majci, on se vie nije izriito protivio njezinim letovima, ali dao joj je jasno do znanja da za njih ne eli dati ni centa, pa ni u obliku zajma. On se oito nadao kako bi je tekoe mogle navesti da odustane od svega. Nije bilo nikakva smisla pokuati mu objasniti da namjerava kupiti vlastiti avion. Najjeftiniji meu jeftinim zrakoplovima 248 DO PONOVNOG SUSRhTA l".ivlor, Porterfiel Zephyr i Acronanca ighwing - kotali su go-i>vo petnaest stotina dolara svaki, s gotovinskom uplatom pri I upnji od etiri stotine pedeset dolara. Cijelo bogatstvo! Za oj osamnaesti roendan Delphine je dobila novi Pontiac i oiipe vrijedan est stotina, to je izazivalo zavist medu mora- ima 11 okolici. Usporeujui s cijenama automobila, kupnja jef-iniog zrakoplova mogla se usporediti s kupnjom Packarda, naj-ikupljeg automobila u Americi. Pred njom je oito bio pokuaj da kupi avion iz druge ili tree ruke, koji bi zatim mogla dotjerali, zrakoplov koji bi moda mogla nabaviti uz povoljnu cijenu i

otplatu na dulji rok. Ako ne bi dola do vlastitog aviona, upitala se Freddy hvatajui visinu ispred planine Big Pine, kakvu bi budunost imala kao pilot. Tonije, kao pilot na utrkama? Utrke. Znala je da nema nikakva izgleda natjecati se u brzinskim utrkama, na razmjerno kratkim udaljenostima, jer su u njima sudjelovali snani avioni koji su jurili poput trakaih konja. A ne bi mogla sudjelovati ni u utrkama u zatvorenom krugu oko fiksnih toaka. U bilo kakvoj brzinskoj utrci imali su izgleda samo mnogo snaniji avioni od onoga kojega e ona moda moi nabaviti, i to s pilotima koji imaju iskustvo u toj vrsti utrka. U posljednjih nekoliko godina zanimanje za brzinske utrke toliko je poraslo da su se pojedini rekordi mogli odrati samo nekoliko dana - dok ih ne bi oborio neki drugi takmiar. Ipak, u podruju Los Angelesa odravana su razna kros natjecanja, od jedne do druge toke za opskrbu gorivom, do cilja koji je mogao biti i stotinama milja daleko. Pritom je za svaki zrakoplov utvren hendikep, izraunat prema najboljem moguem uinku, tako da bi pobjeivao onaj pilot koji je u zraku proveo najmanje vremena, pilot koji je postigao najveu brzinu koristei se na najbolji nain vjetrom, kompasom i zemljovidom, najprecizniji, najdosjetljiviji i najsnalaljiviji pilot katkad i najsretniji. 249 JUDITU KRANi: DO PONOVNO^" Dovruga, ali ona je prekasno roena! Amy Johnson, britanska lcliiicii iju je karijeru Freddy strastveno pratila, poela je letjeti

1928. godine. Kad je ta djevojka iz Hulla imala samo sedamdeset pet sati letenja, uzletjela je iz Croydona, zrane luke na rubu Londona, i nekim se siunim i krhkim De Havilland Mutnom, nabavljenim iz druge ruke, zaputila do Australije. Pjeana oluja prisilila ju je na sputanje usred pustinje, prilikom prizemljenja u Bagdadu slomio joj se jedan potporanj kotaa, na putu do Karaija izgubila je zasun, nestalo joj je goriva kod Jansia, pa se morala spustiti na vjebalite meu vojnike koji su poeli bjeati spaavajui glavu, proletjela je kroz monsun izmeu Kalkute i Ranguna, gdje je morala staviti novi propeler koji je sreom ponijela sobom. Na posljednjoj etapi, du Indonezije, poeo joj se joguniti stroj, a imala je i vrlo lou vidljivost iznad Timorskog mora prije nego to je dosegnula Dar-win, gdje je oduevljeno doekana kao prva ena koja je sama letjela od Engleske do Australije, postavi tako internacionalna heroina. To je dakle ono pravo, promiljala je Freddy, a njezino se oboavanje heroja prometnulo u puku alost kad je izraunala da je Amy Johnson ostvarila svoj podvig kad je Freddy imala tek devet godina i jo nije bila ni zakoraila u zrakoplov. Nakon svoga prvog trijumfa Amy Johnson ostvarila je i drugi, postigavi rekord za lake avione u letu od Londona do Tokija. A zatim, kad je jedan dotad nepoznati pilot, Jim Mollison, postao slavan prevalivi udaljenost od Australije do Engleske u samo devet dana, udala se za njega. Nakon medenog mjeseca koji je trajao samo dva dana, Mollison je oborio niz rekorda preletjevi Atlantik od istoka prema zapadu, dok je Amy oborila za jedanaest sati

vlastiti rekord izmeu Londona i Cape Towna. To vjenanje je doista bilo slavno, pomisli Freddy uzdah-nuvi. Znala je da joj nitko ne bi odobrio tu zamisao, no ona je snatrila o braku dvoje pilota koji e se odmah nakon vjenanja zaputiti u razliitim smjerovima, u potjeri za novim rekor-< lima. Ba je sretna ta Amy Johnson, naletjevi na mukarca ko-icimi je bilo stalo upravo do onoga do ega je bilo stalo i njoj. Ni jedan od momaka s kojima se u protekloj godini Freddy upoznala i imala s njima sastanke nije pokazivao nikakva zanimanja za avijaciju. Iskuala je Delphinin savjet i pokazalo se da funkcionira. No kao dobra pripovjedaica morala je voditi i dosadne razgovore... po njezinu miljenju, nije se isplatilo biti popularna. Bilo je dakako i poljubaca, vie puta zapravo. Ali nije to bilo bogzna to, pomisli Freddy podsjeajui se razoarano doticaja dviju stidljivih usana, nespretnih ruku koje su grlile podjednako nespretna ramena. Zapravo, te je poljupce doputala kako ne bi razoarala Del-phinu, no za nju je bilo i mnogo vanijih stvari s kojima je kasnila - pomisli nezadovoljno Freddy dok je promatrala vidokrug. Prije est godina Ruth Nichols oborila je brzinski rekord svoje prijateljice i suparnice Amelije Earhart, dvije godine kasnije, 1932., Earhart je sama preletjela Atlantik, 1934. je Francuskinja Marie-Louise Bastie bila prva ena koja je izvela kruni let izmeu Tokija i Pariza, u rujnu 1935. Laura Ingalls preletjela je bez prekida udaljenost od Los Angelesa do New Yorka, obo-rivi rekord Amelije Earhart gotovo za etiri sata. To je zbilja sranje - je li mogue da je sve

ve uinjeno? Amy Johnson obletjela je manjim i slabijim avionom od ovog Ryana vie od polovice zemaljske kugle, a gdje je bila Freddy osam punih godina nakon tog rekorda? Vrtjela se oko Twitchella, te prljave umjetne barutine, a ne iznad oceana, mora, pustinja ili makar velikih rijeka. Ovim tempom nikad ne bi izila iz Kalif ornije! Na malom aerodromu San Luis Obispo Freddy je za ruak pojela sendvi koji je ponijela od kue i uzela gorivo, zapazivi ^ zabrinuto da gazolin za avione stoji dvadeset centa galon. Kad je napokon stekla letaku dozvolu majka je inzistirala da joj plati zdravstveno osiguranje kao i osiguranje za odgovornost 250 251 JimiTH KHAN"l za uinjenu tetu. Bez toga osiguranja, koje je majku stajalo stotinu doliira, ne bi vie mogla letjeti, ali je gazolin morala kupovati samu. Bila je- to paklenski skupa strast, pa je Freddy zavidjela enama iza kojih je netko stajao. Floyd Odlum pomagao je svojoj supruzi Jackie Cochrane, lord Wakefield sponzorirao je veliku letaicu s Novog Zelanda Jean Batten, a pomagao je i Amy Johnson. Annu Morrow nauio je letjeti njezin suprug Charles George Putnam. Zar se ne bi mogao pronai neki mukarac, bogat i po mogunosti vrlo star, u svakom sluaju bez romantinih natruha, koji bi potpomagao ameriko zrakoplovstvo plaajui njezine raune? Ne, takvoga nije bilo, odgovori Freddy sama sebi. Moda bi se i naao da je zapoela prije deset godina, kad su ene ostvarivale svoje prve podvige u zraku, ali danas su veliki

pionirski dani prolost. Dobro, za stjecanje slave je prekasno, ali neto bi se ipak moglo uiniti. A to - to e ve otkriti. Znala je to jako dobro, kao to je uostalom znala sve kad je posrijedi letenje. Bilo joj je sve savreno jasno, pomisli dok je pogledom obilazila tu malu zranu luku koju nikad prije nije vidjela, a koju je ipak pronala ne potroivi ni milju leta uzalud, kao da su na nebesima bili istaknuti putokazi i prometne strijele. Prolog ljeta jo nije bila poela obuku, a sad je ve kolovan pilot. Kad bi samo imala vremena, zemljovide i novac za gorivo i hranu, mogla bi se ovim Ryanom uputiti ravno do Aljaske, ili u suprotnom smjeru, do donjeg vrka June Amerike. Mogla bi to uiniti ve ovog aska, jer je ve znala sve to je trebalo znati. Znala je dovoljno, to je bitno. Ostalo e se ve dogoditi i ona e tome pridonijeti. Freddy zahvali momku koji je nasuo gorivo, proe rukom kroz kosu i pope se natrag u uti zrakoplov, olakana srca. Nakon nekoliko sati Freddy je ve bila blizu Dry Springsa. Povratni let bio je tako dosadan da je pomislila kako bi bilo 252 DO PONOVNOG SUSRHTA zgodno poi zaobilaznim putem, pa se spustiti u Santa Mariju i Santa Barbaru, tek toliko da doivi tamonje raspoloenje, porazgovara bilo s kime tko se nae na stazi. No znala je da je Mac ve izraunao koliko joj vremena treba za taj kros, pa e se uznemiriti ako zakasni. Letjela je tako tono i vjetrovi su bili tako povoljni da je bila dobrih dvadeset minuta ispred vremena predvienog za povratak.

Moe dakle jo neto uiniti, pomisli ona uz osjeaj napetog zadovoljstva. Dan je bio prekrasan, vidljivost potpuna. A bila je jo dovoljno daleko od Dry Springsa da je nitko nee vidjeti to radi. Nigdje na vidiku nije bilo nijednog zrakoplova. Bio je to poziv sudbine, ree Freddy sebi, upravo poziv sudbine da pokua uiniti neto to je ve mjesecima prouavala u svom omiljenom udbeniku autora Jacka Hunta i Raya Fahringera. Pred sobom kao da je jasno vidjela prvu stranicu poglavlja "Akrobat-ska faza". Iz njega je znala napamet svaku rije. Prije svega, uenik mora shvatiti da je "sastavni dio zrakoplova" od trenutka kad zategne sigurnosni pojas. Od tog trenutka, bez obzira na poziciju aviona, normalnu ili obrnutu, pilot uvijek sjedi u istom poloaju o odnosu na zrakoplov... i pokree poluge u skladu s tim. Kad se to shvati, oito je da pilot mora samo "promatrati" gdje se nalazi i na odgovarajui nain "letjeti". Uostalom, tako se ponaa i tijekom normalnog letenja. Izvrsno, ima li od toga to jasnije? Ili poticajnije? U mislima je ve izvela na tisue petlji, pomisli Freddy dok se uspinjala do visine od pet tisua stopa, apsolutno sigurne za taj manevar. Mogla bi u snu ponoviti popis uobiajenih uenikih pogreaka. Sve je to bilo ucrtano u njezinu mozgu. Jo nije izvela petlju, barem ne avionom, ali danas je letjela serijskim zrakoplovom sa serijskim strojem kojemu je davao prednost i nacionalni letaki akrobat Tex Rankin. Nije li upravo Rankin ustvrdio da sigurnost pilota ovisi o preciznoj akrobatici? Nije li upravo sebi dugovala neku

specijalnu 253 umiru kranl proslavu? Proslavu stjecanja letake dozvole prolog mjeseca. I pro-shivit tliiiinSnjcg zakljuka da je nee zastraiti podvizi to su ih bile ostvarile Amy Johnson, Earhart i Cochrane. Tako je! Frcdc.lv poe oprezno ponirati zrakoplovom, a im je dostigla potrebnu brzinu poe se izvlaiti prema gore. Postupno je gurala priklopac tako da je postigla maksimalnu snagu. Pokoravalo joj se sto dvadeset pet neiscrpnih konjskih snaga, galopira-jui naprijed na najmanji pritisak njezine ruke. Nakon puno sati provedenih u opreznoj navigaciji, s istim i strogim matematikim uicima, kakvo je to sad blaenstvo bilo zajuriti se u nebesa! Vodila je zrakoplov krunicom, a kad je dosegnula toku u kojoj je letjela naglavake, osvrnu se da pogleda kako se nos zrakoplova izravnava s horizontom. Dokazala je sebi da moe letjeti naglavce, da moe nadvladati ogranienja zemljine tee makar u jednom asku zanosa. Kad je zrakoplov izveo petlju i krenuo ponovno k visinama, uspravivi se, Freddv se poe smijati kao dijete, ali dijete koje potpuno vlada zrakoplovom. Naini jo jednu petlju. Pa jo jednu i jo jednu. Tek nakon desetak izvedenih manevara uvjerila se da e ih biti dovoljno, pogotovo jer se prisjetila da je Dry Springs vrlo blizu. Sasvim trijezno, letei poput postarijeg gospodina u nedjeljnoj vonji - izuzev smijeka na njezinu licu koji nije mogla zaustaviti Freddv poe ponirati i prizemlji se, po obiaju besprijekorno. Zagleda se po poljani. Sve je

bilo mirno. Nekoliko letaa meusobno je razgovaralo. Neki od njih pripremajui se za kratak let u zalaz sunca, a drugi pospremajui svoje zrakoplove. Ali pred hangarom McGuirove kole nije se moglo nikoga vidjeti. Ona privrsti zrakoplov i krenu prema uredu, epurei se i triput ponovivi refren pjesme "DO PONOVNOG SUSRETA". Dok je ispunjavala dnevnik leta zaula je Macov Tay-lor Cub kako se prizemljuje i zatim gasi stroj. "Koga vraga ti sebi doputa!" zaurlao je Mac upadajui bijesno u ured, dignuvi ruku kao da e je udariti. Freddy ustu254 DO PONOVNOG SUSRET knu prestraena, postavivi se lako da je stol bio izmeu Maca i nje, nalo on spusti ruku. "Odgovori mi", izdera se, estinom koju nije u njega mogla ni zamisliti. "Vjebala sam... petlje", promuca Freddy. "Kako si se usudila na takve vratolomije! Mogla si se ubiti, ti glupo, glupo derite, zar ti to nije jasno?" "U knjizi pie..." "Kakvoj prokletoj knjizi?" "U mom Prirunom udbeniku letenja... Mac, tamo je sve opisano, svaka sitnica... Tono sam znala kako u to izvesti. U cijeloj knjizi to je najlaki manevar, poduzela sam sve mjere opreza, a zrakoplov je osposobljen i za najtee akrobacije..." Rijei su joj zastale kad je vidjela pogibeljan izraz njegovih oiju. "Vrag te odnio, Freddy! Nitko, nitko ne smije izvoditi takve vratolomije bez uitelja pored sebe i bez padobrana! Nisi bila dovoljno bistra ni da shvati kako se iz svakog aviona koji je letio u krugu od pedeset milja moglo vidjeti

to radi, ti glupo i bezobrazno derite! Jo nikad nisam doivio takvu neodgovornu i kriminalnu predstavu! Zbog onoga to si uinila mogla bi izgubiti letaku dozvolu. Moglo ti se zamraiti pred oima i mogla si se sruiti, ti prokleta glupao! Pri dnu petlje Ryan ostvaruje brzinu od 280 milja na sat. Je li ti bila poznata ta pojedinost, Freddy? Vrag te odnio!" Mac stisnu ake, kao i usne, dok je zurio u nju oekujui odgovor. Freddy poe kruiti pogledom po uredu u potrazi za pribje-item, no kako ga nije pronala, stisnu se uza zid. Nije mogla zaustaviti napad bolnih jecaja koji su je bili obuzeli. On je imao pravo, ona je pogrijeila i nije mogla rei nita u svoju obranu. Osjeala je tek sramno ponienje. Bilo bi sasvim besmisleno kad bi sad rekla kako joj je ao. Zloin je bio prevelik. On je na nju bio bijesan. Plakala je sve jae i jae, slomljena gorkim osjeajem krivnje, udarajui akama po zidu u beskorisnom i kukavnom kajanju. Naposljetku, nakon nekoliko dugih minuta, Fr255 JUDITU KHANT/ eddy pokri lice rukama i poe epesati iz ureda to je bre mogla, nadajui se skrovitu u majinu automobilu. "Natrag ovamo!" prodera se Mac. Ali nije stala. Nije vie mogla podnositi njegov bijes. Okomi se na nju, i okrenu je prisilivi je da spusti ruke s lica. "Hoe li to ikad ponoviti?" Nije mogla izustiti ni rijei, ali je odluno zatresla glavom, to nije ostavilo znaka sumnje o njezinim namjerama. Zatim se odulja do automobila. On je ponovno pograbi. "Nee sjesti za upravlja dok se ne oporavi, za ime

boje. Doi, sjedni i pre-satni jecati." Ona obrisa oi i ispuha nos, i dalje drui uz jecaje koji su se stiavali. Stajao je uz nju okrenut joj leima, promatrajui kroz prozor zrakoplove koji su se sputali jedan za drugim. Nedjeljni letai nevoljko su se vraali na zemlju. Napokon je mogla progovoriti. "Mogu li sada kui?" "Ne, ne moe. Ne prije nego to se budemo posve jasno razumjeli. Zato si izvodila te petlje?" "Bila sam... sretna." "Pa si se odluila za vratolomije?" "Da." "Zato toliko mnogo?" "Osjeala sam se lijepo i to mi se dopalo." "Obeava li da nee nikad vie?" "Obeavam." "Ne vjerujem ti." "Mac! Priseem da neu. Kako da te uvjerim? Nauila sam svoju lekciju - nisam laljivica i hoe li mi povjerovati?" "Ne, neu. Ne mislim da si nepotena. Mislim da stvarno vjeruje kako vie nee krenuti u vratolomije, ali jednog dana, kad se negdje bude osjeala sigurnom, kad bude znala da si dvjesto milja daleko, kunja e biti prejaka i nee joj se moi oprijeti. Kad si jedanput poela, nee se moi zaustaviti. O tome znam poneto. To se mora dogoditi, to god sad rekla." "Ne mogu te sprijeiti da misli ono to si naumio", ree Fre256 DO PONOVNOG SUSRHTA y potiteno. To znai da joj vie nikad nee predati u ruke zrakoplov Ryan. Vratit e se na

sporijega i slabijega Tavlora, ako joj uope dopusti letjeti njegovim avionima. "Akrobatika je znanost, Freddy, a ne glupa igrarija. Tu nema mjesta lakomislenosti. Nju se ne moe ni oprostiti ni zaboraviti. Vie od bilo kakva drugog letenja, akrobatika zahtijeva vie rada, vie ponavljanja i precizne prakse." "Razumijem te, Mac. Nikad ne bih ni sanjala..." poe Freddy beznadno. On podrugljivo die obrve. "Nikad ne bi ni sanjala? Upravo to bi uinila, poznajem te odvie dobro. Ako u neto mogu biti siguran, onda su to tvoji snovi. Ali zato u te ja nauiti akrobatici. To je jedini nain kojim se mogu uvjeriti da e znati to radi kad to bude izvodila." "Mac?... Mac?" "Sad se gubi odavde. Idi kui." Dok je promatrao Freddy kako odlazi, McGuire pomisli kako nikad nije bio toliko blizu da udari neku enu. A kad je poela onako jecati, nikoga nije htio toliko utjeiti kao nju. Kriste! To derite proizvodilo je vie nevolja nego to je bilo vrijedno. Ali, dovraga, njezine su petlje izgledale sasvim dobro. Ako je ne naui akrobatici, uinit e to netko drugi. 257 JUDITU KHANTZ Glava 1 c ok se odmarala u osunanoj sobi za doruke, Eve je prelistavala jutarnje novine. Paul je ve otiao u konzulat, obje keri bile su u koli, uspjeno osoblje u kuhinji ve je pripremalo ruak na koji e danas doi dame iz francuske zajednice. Jo juer je narezala rue u vrtu i razmjestila ih po cijeloj kui, pa se

sad mogla prepustiti dokonom prouavanju vijesti iz svijeta, ili barem onome to su losangeleski listovi drali vanim. Bio je svibanj 1936. godine. Francuska je bila paralizirana trajkovima nakon izborne pobjede Narodne fronte u kojoj je bilo mnogo socijalista i komunista. Mussolinijev rat protiv Etiopije bio je zavren i talijanski potkralj vladao je milijunima ljudi u tom dijelu Afrike. Hitlerov Wermacht zaposjeo je prethodno razvojaeno podruje Porajnja, usprkos Drutvu naroda, to su izriito osudile Belgija, Engleska, Fracuska i Italija - ali nita nije uinjeno da bude zaustavljen. Glavna vijest iz Los Angelesa bilo je vjenanje Douglasa Fairbanksa starijeg s lady Svlvijom Ashlev. Eve se olakano usmjeri na priu o vjenanju. Ta ena je prema glasinama bila ki sluge, a zatim nakratko "zvjezdica" u nekoj londonskoj reviji, to god to znailo. Kasnije se uspjela 258 IX) PONOVNOG SUSKHTA i"inil m nu.sljcnika titule i bogatstva carla od Shaftsburyja. Hititi, usitni godinu kasnije, ve razvedena od lorda Ashleva, na-niiilrt je osvojili jednog od najveih filmskih glumaca Holly-ii "uja. l"(vc je zadivljeno promotrila novinsku fotografiju njihova ci-< ilnog vjenanja u Parizu. Lady Ashley bila je iznimno eleKrtiilua, nije se moglo porei. Njezin svijetli vuneni ogrta bio |r ukraen ovratnikom od tamne samurovine, dok su etiri go-" i tur orhideje bile privrene ispod bogate ogrlice od dijamant si i bisera. Nokti su joj bili obojeni tamnocrveno, kao i na-tnijeene usne.

Pod tankim obrvama njezine su oi bile duge i /.Minulo orijentalne. Usprkos klasinim crtama ne bi se ba moli" nazvati ljepoticom, a Eve je zap&zila i neku hladnou lica. I Iz nju je stajao od sunca potamnjeli Fairbanks, uz radostan iz-Ijled ovjeka koji je ostvario elju svoga srca. Par je izgledao pobjedonosno. Uspjeli su se bez nevolja izdignuti iznad skandala to ga je bio izazvao Fairbanksov razvod od Mary Pickford, cijelu godinu krstarili su jahtom prije vjenanja, i cijena takva ponaanja bila je podjednako oboavanje kao i avist. Dok je promatrala snimku te ene okruene raskoi i oboavanjem, koja je toliko zaluivala mukarce da bi za nju uinili ba sve, Eve se priupitala koliko bi Amerikanki, koje u navodno bile okirane tim brakom, rado promijenilo svoj ivotni poloaj s njezinim. Milijuni? Deseci milijuna? Baci novine u koaru za otpatke. Vremena i obiaji promijenili su se, pa ona, koja je bila tako strogo osuivana, ne bi sad smjela sama postati sudac. U drugu ruku tu su bile Delphine i Freddy, pa ako nije bilo na njoj da presuuje Svlviji Ashley, imala je obveze spram keri. Delphine je plovila tako lako kroz godine koje je sama Eve doivjela kao razdoblje uguene pobune. Morala je priznati da je Delphine bila poneto lakoumno i sebino dijete s osobinama roene kaiperke, ali u njezinoj linosti ipak nije bilo niega prostog. U odnosima s mukarcima bila je pravi majstor, no 259 JUDITU KRANTZ ipak nije izgledalo da uiva kad bi neki

mukarac zbog nje patio. Bila je osjeajna i ivahna djevojka, svakako kapriciozna, ali u biti dobra. Kako se inilo, Delphine nije imala jakih moralnih uvjerenja, ali u njezinoj dobi i pogotovo u ovome gradu, tko ih je imao? Evi je nedostajala Delphine, koja se preselila u dom svog se-strinstva na sveuilitu. Paul je isprva elio da svoje studentske godine proivi kod kue, ali fakultet je doista bio predaleko za svakodnevna putovanja tamo i natrag. U svakom sluaju Eve je imala dojam da e njezino starije dijete biti mnogo sretnije ako bude okrueno vrnjakinjama. Da je ostala ivjeti u roditeljskom domu, propustila bi priliku da pronae stvarno dobre prijateljice. Kako kae uzreica, studentska prijateljstva su najbolja prijateljstva. Bila je sretna to joj je barem mlada ki jo u srednjoj koli. Kad se i ona upie na fakultet sljedee jeseni, i Freddv e se jamano pridruiti nekom sestrinstvu i ivjeti ondje, iako se Eve potiho nadala da moda i nee. Eve je mrzila ameriki obiaj da djeca gotovo automatski odlaze od kue, no protiv toga nije mogla nita. U najmanju ruku Freddv se nee htjeti upisati na fakultet koji bi bio daleko od njoj dragoga Dry Springsa. Eve se pribojavala da Freddv nema mnogo od onog sjajnog ivota u kojem je Delphine uivala. Koliko joj je bilo poznato, tijekom kolskih godina nije pronala neku prisnu prijateljicu -ako se izuzme ona, izmiljena, s Beverlv Hillsa. Njezini su interesi bili sasvim razliiti od interesa njezinih vrnjakinja. Bila je premlada za letaku strast koja ju je bila obuzela, premlada za toliku svojeglavost. Kad bi samo Freddv bila malo nalik Del-phini, a

Delphine Freddv... Ba si glupa, ree Eve samoj sebi, i uputi se do kuhinje da pogleda ide li sve u redu. Hvala nebesima, pomisli dok je pregledavala posudice s vodom za pranje prstiju, to se od domaice nije oekivalo da nosi eir, kao od uzvanica. Bila je to za nju jedna briga manje. 260 DO PONOVNOG SUSRBTA IMphinc ugui cigaretu i zagleda se po spavaonici svoje najbolje imjiiirljicc Margic Hali, takoer pripadnice sestrinstva. Prostorija lek preureena u ruiasto i bijelo uz veliki izdatak novca, bila je niilik na hram neokaljanog djevianstva. Nije nikako bila u skladu n kratkim i krom-utim kovrama stanarke, njezinim bujnim mladim tijelom i lovorastozelenim oima, ali, kako je Margie rekla, ako je to odgovaralo njezinoj majci, ona je mogla podnijeti i takav dekor. Ta majka ve se triput razvela i sad je bila u etvrtom braku. < "ikako su se Margie i Delphine sprijateljile prije est godina, ova je soba u kui u Bel Airu bila iznova dekorirana ve trei put. Gospoa Hali mislila je nekad da e tako moi stiati kerine emocionalne nelagode, a to se Margie tie to je bilo sigurno prikladniji postupak nego da se od nje zahtijevala simpatija za nove majine mueve. A moda e nakon sljedeeg razvoda nova dekoracija vie biti po kerinu ukusu? Majka je bila u Europi na svom najnovijem medenom mjesecu, a roeni otac ivio je negdje u Meksiku, ali se za njega nije ulo ve godinama. Brani par pazikua koji je upravljao kuom, no inae nije postavljao nikakva pitanja, sluao je, kao i obino, radio u svom

stanu iznad garae. Delphine i Margie jo jednom su prespavale u toj kui, to su i inae esto inile, jer je Eve dala doputenje nadzornici sestrinskog doma. Eve nije imala razloga da se protivi Margie samo zbog neurednog obiteljskog ivota njezine majke ili zbog odvie ivahnih kozmetikih boja. Prema izjavama asnih sestara iz Presvetog srca, kod kojih se Eve zanimala za kerinu prijateljicu, Margie Hali bila je posluna, tona, uljudna i marljiva, s dobrim kolskim ocjenama. ivahna, to da, ali s obzirom na njezinu majku bio je pravi blagoslov to dijete nije bilo depresivno. Boja njezine kose? Pa, bila je prirodna a ne umjetna, naalost odvie upadljiva, no protiv toga se nije moglo uiniti nita. Da je Eve mogla zaviriti u prebivalite Delphinine prijateljice, njezine bi se neugodne slutnje potvrdile. Margie je imala deset puta vie kozmetikih pomagala nego prijateljica, neuredno na261 JUDITH KRANTZ bacanih u stolu garderobe. U njezinim ormarima nalazilo se pravo mnotvo nakienih i pomodnih veernjih toaleta, veernjih ogrtaa i cipela s visokim petama, sve to prikladnije nekoj zreloj mladoj eni negoli djevojci od osamnaest. U tajnoj ladici njezina ruiasto-bijelog pisaeg stola nalazila se gomila novca, steenog u kockarskim igrama s njihovim mukim pratiteljima po ilegalnim lokalima irom Los Angelesa, grada pod upravom koja je svake godine bila sve korumpiranija. Te dvije ljepotice donosile su im sreu, tako su barem tvrdili brojni elegantni mukarci iz

njihove pratnje. Margie i Delphine doista su bile dekorativne maskote, kojima su davali povelike svote uz mogunost da dobitak zadre za sebe, a kad izgube, da se jave darodavcima za novu svotu. Sve haljine koje je nabavila s pomou tog novca Delphine je drala u prijateljiinim ormarima. Doba prohibicije zakljueno je, pa su ljudi mogli piti bez rizika, a strast za kockanjem bila je proirenija nego ikad. Svatko s dobrim vezama mogao je u desecima tajnih igranica dobiti ili izgubiti mnogo novca. Bilo je svakakvih igranica - od elegantnih klubova na Sunset Boulevardu do neurednih koliba du obale. Vodeni taksiji odvozili su zainteresirane i do ploveih igranica Monte Carlo i Johanna Smith. U klubovima koje su Delphine i Margie posjeivale, toio se ampanjac i sluio kavijar, a veernje odijelo bilo je obvezno. irile su se glasine da je istona banda poela preuzimati kockarnice na zapadnoj obali, to je samo povealo privlanost te zabranjene djelatnosti. Delphine je, naravno, uinila sve potrebno da roditelji ne doznaju nita o njezinu nonom ivotu. Stoga je bilo nemogue da mukarci dolaze po nju u sestrinski dom. Otrooka i sumnjiava nadzornica doma, gospoda Robinson, telefonirala bi majci istog asa ako bi vidjela da po Delphinu dolazi itko osim studenata s koleda, nespretnih momaka Delphinine dobi, esto bez no262 IX) PONOVNOG S"US"RtiTA vtuit. Ti su momci za nju ubrzo postali nezanimljivi, budui tla su bili premladi i

nedovoljno dotjerani. Dvije djevojke bijahu nerazdvojne. Obje su uspijevale i dalje ilobivati zadovoljavajue ocjene, tako to su jedna drugoj poma-Hiilc u pripremama za ispite, iako su plesale i kockale se tri ili (ctiri noi u tjednu. Njihove none zabave svravale su tek I "red jutro, obino kajganom kod Sardija. Zatim bi ih prijatelji iskrcavali u Bel Airu, kako bi mogle odspavati koji sat prije po-. t-tka predavanja. Nerijetko su preskakale predavanja, jer su obje imale izvrsnu memoriju, pa su proputeno nadoknaivale s nekoliko dana studiranja. Subotom su Delphine i Margie uzimale kockom zaraeni novac i odlazile u najbolje trgovine, zabavljajui se kupnjom novih haljina i rublja, osjeajui se uz kasni ruak tako nadmonima nad ostalim djevojkama iz sestrinstva, ije su se ideje o dobroj zabavi iscrpljivale odlaskom na nogometni susret i aom puna nakon toga, u studentskom domu s gomilom kolega. Dvije prijateljice pomagale su jedna drugoj kad bi koja odvie popila, iskuavale su nove lijekove protiv mamurnosti i nisu oklijevale meusobno razmjenjivati mukarce koji bi ih pozivali, jer ionako nisu do njih mnogo drale. Savjetovale su se o novim frizurama kao i o najsvjeijim slengovskim tosovima, dotjerivale su zajedniki nokte, izmjenjivale iskustva o ljubljenju i tetoenju i upozoravale se meusobno na mukarce koji su pokuavali "otii predaleko" - one su i dalje bile "prave" djevojke koje su drale do svoga djevianstva. Omiljena tema njihovih razgovora i zapravo jedino u njihovim ivotima to im se nije inilo idealnim, bila je neizbjeiva injenica da su bile tek dodatna toka u drami to se

svako-nono odvijala po hollywoodskim restoranima i nonim klubovima: one nisu bile filmske zvijezde. Koliko god bile zgodne i dobro odjevene, nitko nije zurio u njih niti od njih traio autogram. Bile su dodue dobri poznavatelji svijeta o kojemu je ostatak zemlje tek itao u novinama, no jedno je biti poznat glav263 JUDITU KRANTZ nom konobaru u Coconut Groveu, a neto sasvim drugo biti meta fanova i fotoreportera. "Pokuaj to ovako promatrati", ree jednom prilikom Mar-gie. "Kad bi tvoja fotografija izila u novinama, obitelj bi te zakljuala u kui i ostavila na kruhu i vodi." "Kad bi se moja slika pojavila u novinama", usprotivila se Delphine, "to bi znailo da sam slavna, a protiv toga se ne bi usudili buniti ni moji ukuani." Uutjele su pred argumentima. Da, poznavale su glumce, no one su same po sebi bile beznaajne. Oni koji su ih izvodili na ples i kockanje bili su mladi momci koji su se preko dana bavili svojim poslovima - u svoje drutvo obiavali su pozivati glumce samo zbog nadobudnih zvjezdica koje su ih pratile. "Razvedri se, Delphine", pokua je posavjetovati Margie dok je vadila snop od pet stotina dolara koji je potom podijelila na dva jednaka dijela. "Filmske zvijezde moraju jako rano ustajati i redovito se zaljubljuju i odljubljuju, to je, morat e priznati, klopka za svakoga tko se eli dobro zabaviti. Ne znam kako je trenutano s tobom, ali ja za veeras nemam to odjenuti, pa samo gubimo vrijeme jer se ti osjea bijedno zato to nisi neka Lupe

Velez a ja nisam Adrienne Ames." "Ukus ti je pao nisko, Margie. Zato ti ne bi bila Myrna Loy a ja Greta Garbo?" "Daj, molim te, pred nama je velika no. Nakon veere odlazimo na obalu, gdje je otvoren novi plovei kasino samo dvanaest milja daleko od zaljeva Santa Monica. Svatko tko neto znai bit e ondje. Delphine! Prestani se jadati, vrijeme je za kupovine!" Freddv je uranila na lekciju, pa joj je McGuire rekao neka prieka dok obavi razgovor s posjetiteljem. Freddv je toga ovjeka ve vidjela. Bio je to Swede Castelli, ovjek kojemu je bila povjerena koordinacija svih vratolomnih letova u razmjerno malom studiju I.W. Davidsona nedaleko od Pia. Dolazio je esto u Dry Springs 264 DO PONOVNOG SUSRUI kuko bi se posavjetovao s Macom o problemima to ih je izazivalo Niiimanjc ovog ili onog filma o svjetskom ratu, prema kojima je publiku i dalje pokazivala sklonost. Kiid je veliki rat 1918. godine bio zavren, Terence McGuire je bio heroj u dobi od dvadeset jedne godine. Vratio se iz Francuski- kui vrsto uvjeren da je budunost prometa u zraku, no utvrdio je, nakon vie razoaravajuih pokuaja da pokrene Hiniti zrakoplovnu kompaniju, kako ni jedan industrijalac ne proizvodi avione za duge letove izmeu velikih gradova koji bi usto bili isplativi. Kad su htjeli putovati, ljudi su se jo sluili eljeznicom. Napokon se McGuire suoio sa stvarnou, pa je i posljednji preostali novi uloio u kupnju Curtissa JN-4. S tim malim i vrstim

zrakoplovom zaraivao je za obino preivljavanje, radei na sajmovima gdje je letna staza nerijetko bila igralite bej-zbola, konjsko trkalite ili ak obian panjak s kravama. Nakon to bi izveo akrobatsku toku, nudio je publici kratku vonju zrakoplovom, za pet dolara po glavi, ali je ubrzo ustanovio da su ljudi voljni platiti najvie dolar. Samo dvadeset godina nakon prvog leta brae Wright zrakoplovom na strojni pogon, zanimanje za avijaciju bilo je uvenulo. Vojska i ratna mornarica nisu htjele ulagati u odravanje svojih jjranih snaga, pa je za ovjeka koji nije mogao zamisliti da se bavi iim drugim osim letenjem, jedino rjeenje bilo zaputiti se u Hollywood i postati vratolomni pilot pri snimanju filmova. Godinama je radio za Foxove studije gdje se okupilo petnaestak filmskih kompanija. Ondje su njegova vjetina, ivci i mladost nali uposlenje zajedno sa slinima njemu. Bijahu to ljudi spremni na sve vratolomije, poevi od leta naglavake samo nekoliko ina iznad tla za stotinu dolara, pa do pravog podviga s eksplozijom aviona u zraku i padobranskim skokom za tisuu pet stotina dolara. Nitko od njih nije zaradio ni centa a da pritom nije izloio ivot pogibelji, pa su za ivot doslovce zaraivali svojim tijelima. McGuire je letio zajedno s Dickom Gra265 JUDITU KRANT/ ceom i Charlesom Stoflerom, s Frankom Backcrom, Lonnijem Hayem, Clementom Phillipsom, Frankom Clarkom i Frankom Tomickom, s Mauriceom Murphvjem, Leom Nomesom i Ros-som Cookom. Od vie desetaka tih prijatelja do godine 1930.

ostalo ih je jo samo nekoliko na ivotu. Nijedan od mrtvih nije umro prirodnom smru. ivjeli, su vedro i hrabro, iz dana u dan, i umirali mladi - kao da je to bio njihov izbor. Tada, na poetku novog desetljea, McGuire je uvidio koliko je njegovih veselih prijatelja izgubilo utrku sa smru, pa je odluio uteeni novac uloiti u letaku kolu. Njegova je odluka bila zapravo pitanje postotka: uz toliko sjajnih pilota koji su izginuli, znao je da e i njegov red doi prije ili poslije. Preivio je gotovo etrdeset majstorski reiranih lomova, ali je to platio i ponekom slomljenom kou. Moda se razlikovao od ostalih, jer je htio poivjeti dovoljno dugo da vidi budunost. Ipak, nije mogao potpuno okrenuti lea Hollywoodu: premda nije vie izvodio vratolomije, uspio je stvoriti zbirku oldtajmera, meu kojima su bili 220 Spad, njemaki Fokker D.VII i engleski Camel. Te je avione iznajmljivao filmskim studijima i tako dopunjavao nesigurnu zaradu letake kole. Zahvaljujui McGuirevoj sposobnosti da planira i organizira simulacije zranih bitaka, filmske kompanije traile su njegove usluge. No nije mogao zanijekati da ezne za starim vremenima, pogibeljnim danima, gadnim ali velikim danima. Poput Maca, i Swede Castelli bio je prije povlaenja vratolomni pilot, ali, razliito od Maca, on se uputio u smirene slubenike vode koje su mu donijele izvjesnu pretilost. Pored ovog ovjeka u izlizanom poslovnom odijelu Mac je bio pravi mladi. tovie, izgledalo je da Mac pripada nekoj drugoj generaciji, vie onoj kojoj je pripadala i Freddv negoli Castellijevoj.

Freddv je imala dojam da se Mac nije promijenio ni za dlaku otkako ga je prvi put srela prije pet godina, kad je njoj bilo jedanaest i pol. Kad joj je majka potakla tu temu, pitala ga je koliko mu je godina i on je odgovorio da mu je etrdeset. Usput 266 DO PONOVNOG SUSKHTA joj je objasnio i to kako je bilo mogue da bude toliko mlai od njezina oca, premda su se obojica borila u istom ratu. Stekla je hrabrosti da ga upita je li bio ikad oenjen, no on joj je objasnio kako svi vratolomni piloti moraju ostati nevjenani i nevezani, a sad kad mu je ve prolo vrijeme za enidbu, ne bi se mogao odrei navika starog momka. "Je li to kraj ispitivanja, mala?" To je bilo najprisnije pitanje koje mu je ikad bila postavila, pomisli ona dok je zamiljala kako je morala izgledati bitka e-storih zrakoplova. On joj je bio najbolji prijatelj na svijetu. Dakako, smijeno je zamiljati najboljim prijateljem nekoga tko ne dijeli iste osjeaje, ali bilo je tako. Freddv je pozorno promatrala McGuirea, iskoristivi rijetku priliku koja joj se pruila. Tijekom lekcije bila je odvie obuzeta onim to joj je govorio a da bi se mogla koncentrirati jo i na to da ga promatra. Za nju je on jednostavno postao dijelom zrakoplova. A kad bi se nakon leta vratili u kolu, imala je na raspolaganju svega nekoliko minuta za ponavljanje lekcije, prije nego to bi odjurila kui. Kako joj je sada sve objasnio, lako je mogla zamisliti putanje svih est zrakoplova, koje joj je on ivahno predoavao za svojim pisaim stolom.

Terence McGuire bio je mjeavina Skota i Irca, kako je svatko mogao zakljuiti pogledavi gustu grivu njegove svijetlo-smee kose s malom natruhom boje umbira kao i svijetloze-lene oi okruene neoekivano dugim trepavicama. Imao je oaravajue dobroudno lice, na kojemu tamnoputost nikad nije uspjela prikriti pjege. Bio je mrav i io, visok nepunih est stopa, s miiima gimnastiara. Freddv je zakljuila kako je njegov ivot bez sumnje ostavio traga na njegovu licu. Svatko tko se za njega zanimao morao je zakljuiti da je vie budnog vremena proveo u zraku negoli na zemlji. Bilo je neega... neega tako slobodnog u nainu kako je poskakujui hodao; bijae to ovjek spreman za svaki izazov, slobodan u izravnosti pogleda, u brzini i potpunosti smijeka. Njoj je Macov smijeak oduvijek donosio obeanje da e usmjeriti svoju panju onome to je naj267 lunrni krantz vie voljela i - kad bi pravo promislila nikad to svoje obeanje nije iznevjerio. Usprkos otvorenom i lakom nastupu on je bio tvrdoglav ovjek sa samodisciplinom i samokontrolom. Pitala se je li ikad vidjela nekoga sa smijekom poput Macova, sa smijekom kojemu bi mogla povjeriti i svoj ivot. "Freddv, budi dobro dijete i donesi nam malo kave", ree joj Mac pokazujui lonac koji je vrio na plinskoj grijalici postavljenoj na ormari za dokumente. Ona donese lonac na njegov stol. "Mogu li i ja malo", upita ga"Ne, premlada si", odgovori on automatski. "Moja mi majka doputa kavu", pobuni se ona. "Ali ja ne."

Dovraga, pomisli Freddv, to sam ja, moda imam dvije godine? Ve mi je zamalo sedamnaest a pila sam cafe au lati za doruak otkako sam krenula u srednju kolu. Ovaj me klipan smatra deritem. I obraa mi se s "dijete", to ne volim. Mrzovoljna ali tiha, sluala je razgovor koji ju je prestao zanimati. U proteklom mjesecu, otkako se posvetila akrobatici, uvidjela je da se sve spektakularne i komplicirane vrste vratolomnih akrobacija svode na pet osnovnih naginjanje na krilo, ljuljanje, petlju, kolebanje zbog gubitka brzine, vrtnju oko osovine - ili na njihove kombinacije. Mnogi su piloti stradali upravo zato to nisu mogli dobro izvesti ove dvije posljednje akrobacije. Freddv je imala teku i monotonu praksu, no ona ju je ipak uinila mnogo sigurnijom u letu. Ta praksa joj je takoer omoguila da vrsto sjedi u avionu, a prilikom manevra bilo je vano upravo to, "osjeati" avion. Osim toga valjalo je znati da e Ryan moi izvesti svaki manevar, ali razliitim brzinama. Za jedan brzi zaokret morala je letjeti brzinom od devedeset milja na sat, za dvostruki zaokret sto osamnaest milja, a vertiklani zaokret zahtijevao je brzinu od sto etrdeset milja na sat. To je bilo uglavnom sve znanje o vratolomijama u zraku. Fre268 DO PONOVNOG SUSKin.l ddy je odjednom dobila elju da zalupi vrata crea i ostavi Maca s Castellijem u njihovu razgovoru, da uskoi u prvi zrakoplov koji ugleda i odleti. Patila je i eznula da se nekamo zaputi, kamo god, ne zanimajui se ni za

navigaciju ni za preciznost, ni za vjetrove ni orijentire ili bilo to izmeu nje i ekstaze, sjeanja na njezin prvi samostalni let kad ju je prizivala zvijezda Veernica a namigivalo joj zvijee Jarca. Znala je da se ne bi mogla samo tako zaputiti, da bi to bilo nestvarno, ali kako bi to htjela, kako bi mogla! - kad bi samo imala svoj zrakoplov. "Probudi se, Eve, probudi se!" Paul je zbunjeno pozvao enu nakon to je telefon bio zazvonio u etiri ujutro. "to...? Koliko je sati? to se dogodilo?" upita ona sanjivo, s oima koje su se u prosvjedu same zatvarale pod snopom svje-tla. "Javila se Delphine iz policijske postaje u sreditu - nisam razumio ni polovicu od onoga to mi je rekla, ali moram odmah krenuti da je odande izvuem. Dovest u je im budem mogao, ali nisam htio otii a da te prethodno ne obavijestim to se dogodilo." "Iz policijske postaje? Je li neka prometna nezgoda?... Nije valjda ozlijeena?" upita prestraeno Eve. "Ne, ne, nita od toga. Nije bila osobito jasna. Malo se kockala negdje, to je sve, ali joj je glas bio histerian... i jo neto." "Sto?" "Pijan", ree on mrano. Nakon vie od dva sata Paul se vratio s Delphinom koja se ve rastrijeznila i obrisala s lica svu kozmetiku, koliko joj je to polo za rukom. Ali bila je jo odjevena u skupu veernju haljinu od crnog i bijelog krepa, s odgovarajuim krznenim bolerom. Tako je uhiena na palubi kockarskog broda, zapravo pregraenog teretnjaka koji se zvao Rex. Ula je u kuu drei se onoliko dostojanstveno

koliko je to 269 JUDITU KHANTZ mogla, no im je ugledala Evu briznula je u pla i sjela, bacivi se na sofu u dnevnoj sobi gdje ih je Eve ekala. Eve upitno pogleda Paula, ali on samo zatrese glavom s ne-vjericom i dubokom oaloenou u oima. Eve se pribliila Delphini i rukama joj obgrlila oajno lice, vrsto je pridravajui. "Daj, to god se dogodilo, ne moe biti tako strano", pokua je umiriti. Kad je u takvom stanju ugledala Delphinu, inae uvijek suzdranu i samopouzdanu no ipak ranjivu i krhku, nije mogla uiniti drugo doli pokuati je utjeiti. "Mislim da je ipak bilo neto gadno", ree Paul tiho i naini gestu kojom je dao Evi do znanja da eli s njom razgovarati nasamo. "Delphine, poi gore u svoju sobu i stavi na sebe neki stari ogrta, a zatim sii u kuhinju. Napravit u neto za doruak." Eve je to rekla gurkajui Delphinu prema stubitu. im je zaula da su se zatvorila vrata djevojine sobe, okrenu se Paulu. "Zaboga, to se dogodilo?" "Dogodila se policijska racija na jednom od onih kockarskih brodova. Delphine i Margie strpane su u veliku eliju s dese-cima drugih ena. Sve su bile odjevene sveano kao i ona, a mnoge su bile i pijane. Mukarci su bili u drugoj eliji. Prava ludnica - posvuda odvjetnici, novinari, fotoreporteri... da nisam diplomat, ne bih je uspio tako brzo izvui." "Ali tko ju je mogao odvesti na takvo mjesto?" "Rekla mi je ime tog ovjeka, ali mi ono nita ne znai. Uspio sam izvui i Margie. Morao sam

je odvesti doma - nije bilo druge. Sumnjam da e se otrijezniti do sutra. Uvjeravala me kako je to vrlo pomodno mjesto s mnogim igrama na sreu i tri stotine kockarskih automata. U najmanju ruku, neto bolje od Tijuane. Margie je govorila kao strunjak. Inzistirala je da se ne bismo trebali uzrujavati jer je na brodu bilo mnogo amaca za spaavanje, pa je potpuno "siguran"." Uzalud se pokua nasmijati. "Bila je toliko pijana da me nije prepoznala. Neprekidno je 270 IX) l"()N()VN(h //SRBI"A klepetala da su ona i Delphine ve bile dobilf: nekoliko tisua dolara, a policija im je taj novac ukrala. Sve dou: nismo doli do njezinih vrata pitala me hou li zatraiti povrat tog novca. Pokuavala je udariti policajce." Paulov glas bio je pun odvratnosti. "Ali, Paule, to je nevjerojatno... zar nije?" Eve je mumljala u konfuziji. "Zar je mogue da se momci iz koleda odlaze kockati i da opijaju djevojke? Kakva je to domaica ta gospoa Robinson, kad ih puta izlaziti s takvim ljudima?" "Bojim se da nisi potpuno razumjela, ve zato to nisi ula to mi je sve napriala Margie. Osim ako sve to nije izmiljotina - a bila je pijana, pa ne vjerujem da je lagala - ona i Delphine pripadnice su visokog drutva koje uiva u hollywoodskom nonom ivotu i ljubaznostima kakve odgovaraju njihovu poloaju. Zalaze samo u najbolje none klubove, u kojima nema policijskih racija. Nije mogla shvatiti kako se netko usudio uhititi ih." "Noni ivot? Noni klubovi?" "Kockarski klubovi, meu najekskluzivnijima. U

njih nitko ne bi pustio momke iz koleda. Njih dvije odlaze tamo sa zrelim mukarcima. Sam Bog zna tko su oni, ali ti ljudi daju im novac za kockanje." "Oh, Paule, u to nije umijeana Delphine! Margie moda, ali ne i Delphine." "Jest, umijeane su obje, mislim da tu nema dvojbe. I to se zbiva ve cijelu godinu. Sto god se dogodilo, one su bile zajedno." "Ne vjerujem joj! Ne vjerujem toj djevojci dok ne porazgova-ram s Delphinom. Toj Margie nikad nisam vjerovala i nisam se smjela osloniti samo na ono to kau opatice." Eve se i dalje opirala, ali srce joj je govorilo kako nije u pravu. "Prije bismo trebali doruovati", ree Paul, umorno slegnuvi ramenima. "Kad dorukujemo, moemo Delphini odnijeti neto na pladnju. Ne elim da posluga o tome to uje." 271 lUDlTH KKANT "Moram odmah razgovarati s Ddphinoin. Ne bih mogla prije dorukovati." Kad je ula u kerinu sobu, zatekla je Delphinu kako sui kosu nakon to se istuirala. Stavila je na sebe stari kupaoniki ogrta od baruna, i sad je sjedila za toaletnim stoliem. Razdijelila je kosu po sredini pa joj je ona sada, kao i uvijek, uokvirivala lice od ela do podbratka. Bila je bljea no obino, ali ve je izgledala oporavljeno. Njezine sive oi gledale su smireno, nije bilo traga suzama. "Draga, tvoj otac mi kae da je ... Margie... On misli..." "Bila sam u automobilu, majko, i znam to mu je Margie rekla." U njezinu glasu bilo je neke suzdranosti, kao da se ve udaljila od

trenutane stvarnosti. "Ali, draga, to nije... ti nisi..." "Majko, mislim da ste ti i otac to odvie uzeli k srcu... Da je bilo drugog naina za izlazak iz zatvora, vjeruj mi, ne bih vas zvala. Da e policija poduzeti raciju mogunosti su jedan prema milijun, a noas smo bili na krivome mjestu u krivo vrijeme, to je sve. Sepali su nas im su stupili na palubu. Barem tisuu ostalih mirno je otilo kui. To jednostavno nije bilo fair." "to mi to govori?" Eve je zastala u nevjerici. "Sino se moglo dogoditi da budu uhieni svi najpoznatiji ljudi iz Hollywooda. Na brodu su bili efovi studija, sve najvee zvijezde, svi koji neto znae. Margie i ja jednostavno nismo imale sree. Vijest o raciji moda e se pojaviti u novinama, ali imena nee biti spomenuta. To se nikad ne dogodi, moe dakle s tim raunati. Bila sam prestravljena, priznajem to, to sam se nala u zatvoru, ali to mi se nee vie dogoditi." Ona se sagnu da pogleda jedan slomljeni nokat, pa uze ploicu sa smirkom da ga dotjera. "Prestani s tim priama, Delphine, i pogledaj me! Zar misli da elim tako razgovarati? Reci mi to si radila na takvu mjestu? Bavi li se ti kockom? Tko su ti mukarci koji su te 272 DO PONOVNOG SUSKh"T.-l lamo odveli? Odakle ti ta haljina i ogrta? Sto se, za ime boje, dogaa s tobom, Delphine?" "To zvui tako mrano, majko! Margie i ja poznajemo mnogo ugodnih i zabavnih ljudi s kojima nou izlazimo. Oni su nam samo prijatelji, nita vie", Delphine je pokuala

umanjiti znaenje dogaaja. "Sve je to zabava... kockanje je samo dio zabave, kao to su to odlasci na veeru, plesanje ih" gledanje neke zabavne toke na podiju. Svatko to radi. Ne vidim kakva zla ima u tome - mi nismo izgubile novac koji bi nam bio prijeko potreban. Stekla sam toliko novaca da imam dovoljno za oblaenje. A ti zna da to nije tetilo kolovanju, jer dobiva izvjetaje o mom uspjehu." "A pijanstvo?" "Mislim da mi je netko nasuo neto jae od onoga to sam htjela. Morale smo biti opreznije, i Margie i ja." Delphine pogleda Evu ravno u oi, iskreno kao i uvijek. Eve ustade, nesposobna i dalje podnositi spoznaju kako joj Delphine lae, kako nije prvi put da se opila i kockala. "Koliko godina imaju mukarci s kojima ste vas dvije izile?" "Jed i Bob? U dvadesetima su, ini mi se." Delphine je to odgovorila naizgled nemarno, traei neto u ormaru to e obui. "Koliko ih dobro poznajete?" Eve je inzistirala. "Prilino. Odlini su momci. Mislim da su i oni ve izili iz zatvora." Delphine se naizgled skrueno nasmijeila, odabravi haljinu od ruiastog pamuka i ostavivi je na krevetu. "Srea je to sam ovdje ostavila toliko stare odjee", ree nasmijeivi se smireno, kao da je rasprava dovrena. "Delphine, rei u gospoi Robinson kako vie nema nae doputenje da odlazi spavati kod Margie. U tome nee biti nikakvih izuzetaka. Ne mogu ti zabraniti da s njom prijateljuje, ali ne elim vie podnositi tvoj nain ivota. To

da se pridrava pravila sestrinstva i vraa se u pristojno doba noi, najmanje je to otac i ja moemo od tebe oekivati." 273 JUDITH KRANTZ, "Ne moe to zahtijevati! Unitit e mi ivot!" Delphinino lice odjednom se iskrivilo u nastupu bijesa. "Sama sebi unitava ivot, barem ti to mogu rei." Evin glas bio je vrst i odluan. Nikakva rasprava nije vie imala smisla, Delphinu valja staviti pod nadzor. Delphine otra do vrata i prihvati ih vrsto tako da Eve nije mogla izii. Nagnu se prema majci i prosikta: "A tko si ti da mi to pria?" "Sto?" To je bilo sve to je Eve u nevjerici mogla izrei. "Budui da se ponaa kao da sam dijete, imam za tebe nekoliko pitanja. Koliko ti je bilo godina kad si poela ivjeti s ljubavnikom u Parizu? Bila si mlaa nego to sam ja danas, zar ne? Koliko je godina otada proteklo dok se nisi udala za oca? I koliko mnogo ljubavnika si u meuvremenu imala?" Eve je shvatila skrovitu namjeru iza rijei i prije nego to ih je njezin mozak mogao razabrati. Nije nita odgovorila, samo je dobro pritisnula vrata kako nitko ne bi uo ono to Delphine govori. Na Delphininim usnama ukaza se znak pravinog suda. "Sve o tome ula sam od Bruna, onog ljeta koje smo proveli u Francuskoj. Kako si licemjerna, majko. Kad je ve do toga, zato me ne zakljua u ovoj sobi? Tako bi mogla biti potpuno sigurna da neu uiniti ono to si ti uinila. Ja sam djevica, ako te ba zanima, i

namjeravam to ostati. Ali to nee postii tako to e zahtijevati od gospoe Robinson neka nam ne doputa noenje izvan doma. Ni tvoji roditelji te nisu mogli sprijeiti da radi neto po svojoj volji. Ili moda jesu?!" Koliko mnogo ljubavnika, pomisli Eve, zapanjena pitanjem. Sto god rekla Delphini, ona nikad ne bi razumjela istinu. U njezinim mislima bio je otrov, teta je ve bila uinjena. Pokua se natjerati da govori smireno. "Delphine, nisam ti duna davati objanjenja o svom ivotu. Ne mogu sprijeiti da slua traeve koji se jo okolo ire i da 274 DO PONOVNOG SUSKHTA lm vjeruje koliko te volja. Ali time se moja odgovornost prema Icbi ne mijenja. Smjesta u nazvati gospou Robinson." "Licemjerko! Licemjerko!" Dok je Eve izlazila iz sobe Del-phinin glas dobivao je na histerinosti. Nikad nee moi kazati Paulu to je Delphine rekla, zakljui Kve dok se sputala niza stube pridravajui se za ogradu, kao a je starica. Koliko mnogo ljubavnika? Delphine nikad ne bi povjerovala u istinu - bi li Paul? Nakon Alaina Maraisa nije vie bilo nikoga sve dok nije upoznala svoga dananjeg supruga, no o tome ionako nisu nikad razgovarali nakon one njihove prve veere u Ritzu. Mislila je da je on ispravno shvatio njezine mune, daleke i nepristupane godine. Sto ako ga je bilo strah pitati? U dvorcu Valmont postojalo je deset velikih gostinjskih soba. U trenutku kad je Anette de Lancel primila pismo od svoje snahe iz Kalifornije, veina njih bila je ve za nekoga

predviena svakoga vikenda ovog ljeta. Nije tu bila posrijedi francuska gostoljubivost nego trgovina ampanjcem: zbog toga su Lanceli ugoivali ljude tako esto i tako raskono. Ve nekoliko stoljea prije nego to su francuski parfemi i francuska moda poeli odluno sudjelovati u robnom izvozu, naizgled prirodnu ljudsku elju da piju to vie ampanjca poeli su lukavo promicati neki mladi plemii u Champagni, koji su posjedovali vinograde jo u vrijeme krunidbe Louisa XIV. 1666. godine. Udruivi se, markiz de Sillerv, vojvoda od Mortmarta, vikont de Lancel, markiz de BoisDauphin i markiz de Saint-Ever-mond, uz jo neke, krenuli su u Versailles i uspjeli svojim am-panjskim vinima opiniti dvor. Poevi od gumba pa do veliajnih graevina, dvor je bio onaj koji je odreivao modu diljem Francuske. Nakon trijumfa u Versaillesu, proirili su se i osvojili Englesku, gdje je potranja ampanjca postala tako velika da su mu cijene silno porasle* Podjednako poduzetni sinovi i unuci tih ve275 li/DITH KRANI. likaa prevaljivali su tisue milja da bi prodavali ampanjac velikim knezovima Rusije kao i utemeljiteljima Sjedinjenih Amerikih Drava. Naposljetku su se trita proirila na Junu Ameriku i Australiju. Slina namjera potaknula je i gospodina Moeta kad su ruske, austrijske i pruske vojske zaposjele Champagnu nakon Napoleonova poraza kod Waterlooa. Potaknuo je pljaku svojih butelja za asniku blagovaonicu, uvjeren da e im ostati strast za ampanjcem i nakon okupacije. Uzreica kae:

"Kad su se asnici vratili svojim kuama, doista su postali dobre muterije." Usporedo s tim duhom uspjenog trgovanja i promicanja, meu vinogradarima razvio se i nimalo francuski odnos prema gostoprimstvu. U Champagni nikad nije bilo mnogo hotela, pa su stotinama godina vinogradari primali u svojim domovima i dvorcima posjetitelje iz svih dijelova svijeta gdje se pio ampanjac. Doista se rijetko dogaa da vlasnik bilo velike ili male marke ampanjca objeduje sam, osim tijekom pet zimskih mjeseci. "Sluaj ovo, Jean-Luc", ree vikontesa de Lancel, toliko uzbuena da je naglas itala tek svaku drugu reenicu iz Evina pisma. "Za Delphinu je vano... doivjeti svijet u kojemu tradicija ima tako vanu ulogu, svijet u kojemu ona ima svoje mjesto i svoju obitelj... a to joj je posve nemogue u tako mladom gradu kakav je Los Angeles... Oboje mislimo kako je jo dovoljno mlada... i da e boravak kod vas uvelike pridonijeti promjeni njezina poneto nezrela ponaanja..." "Posjet? Naravno. Kada?" "Odmah! To me zapanjuje. Normandie isplovljuje iz New Yorka za tri dana, a ini se da moe onamo doputovati zrakoplovom za dan ili jo manje. Kao da je sve napreac, ali ti mladi ljudi danas... Eve pita bismo li mogli zadrati Delphinu cijelo ljeto - zar moe u to sumnjati! Naravno, zbog toga e svi ostali nai dogovori biti poremeeni, ali ve u to nekako sre276 no ponovnog susRin"A lili, |rnn Luc, moramo im odmah telefonirati. Koliko je sada ,ili u Kalilorniji?"

"Jedanaest u noi?" pokua on izraunati, vraajui u milima uru natrag. Ali njegova se ena ve uputila u predvorje f.ilje je bio telefon, premeui usput u glavi raspored gostiju po sobama. Poneto nezrelo ponaanje, doista! Sto je jo Eve oekivala od toga dragog djeteta? 277 JUDITU KKANTZ Glava 11 Svakoj dobro voenoj privatnoj banci nuni su jedan ili vie slubenika posebne i vrlo osobite vrste, ljudi kojima je poznavanje bankarskih poslova najmanje vana kvalifikacija. Poput onih savrenih i profinjenih geji u Japanu, zadatak je tih bankovnih slubenika privlaiti bogatu klijentelu i sauvati njihovu vjernost zabavljajui i armirajui ih. Kad je Bruno de Lancel 1935. godine zavrio slubu u vojsci, utvrdio je kako mu je prijeko potrebno pronai neki posao, to je bila dosadna cijena injenice da nije bio predak Saint-Fray-courta, ija je jedina briga bila to ugodnije se zabaviti. Na nesreu, on nije imao nikakva privatnog prihoda, a nije bio voljan vie ivjeti s djedom i bakom. Ipak, ubrzo je ustanovio kako ga poloaj to ga je bio prihvatio radei za La Banque Duvivier Freres ne razlikuje mnogo od poloaja nekog markiza de Saint~Fraycourta prije revolucije. Morao je to ee odlaziti u lov tijekom lovne sezone, bilo je vano igrati karte dobro - ali ne odvie dobro - s pravim ljudima u pravim klubovima, poeljno pojavljivati se u operi i kazalitu, na baletima i otvorenjima vanih likovnih izloaba, bilo je bitno ne propustiti

ni jednu vaniju konjsku utrku na hipodromima Francuske, Engleske ili Irske, a izvan mogunosti ra278 DO PONO VN( / \RHTA "prave bijae obveza biti vien na svim znaajnijim drutvenim dogaajima parikih visokih krugova. Banka mu je u tu svrhu pokrivala sve trokove, pa se mogao punom pozornou posvetiti tim dogaajima. Uz to je ila nevelika plaa i provizija za svaku novu muteriju koju je privukao banci. Tada, u lipnju 1936., Bruno nije mogao provesti vie od nekoliko minuta u bankovnom uredu sve da je to i htio - uzimajui u obzir obveze koje je nametao njegov poloaj. Tri brata Duviviera njime su se oduevila. Bio je vie negoli vrijedan svojih trokova: ve je uspio privui vei broj novih muterija s kojima oni osobno ne bi nikad mogli ostvariti vezu. Unajmivi Bruna nisu se mogli ni nadati kolike e im dodatne koristi donijeti injenica to je on jo bio neoenjen. Kako je zapazio najmlai od brae Duvivier, Brunu je to udvostruilo vrijednost. "Utrostruilo", usprotivi se najstariji brat. Srednji brat je kao obino zakljuio da su obojica u krivu: "Sve dok se ne vjena, Lancel je za nas neizmjerno vrijedan. A kad se to dogodi, ponovno emo ga procijeniti." Hoe li se odluiti za djevojku iji su roditelji i roaci bili, poput SaintFraycourtovih, ograniena imovnog stanja? Hoe li se udostojiti uzeti u brak novac, ali izvan svijeta iz kojega je potjecao? Ili e - to bi bilo najbolje za banku - uspjeti sklopiti brak s bogatom nasljednicom podrijetlom iz neke

velike , obitelji, no roditelji takve nasljednice mogli bi s pravom oekivati da e se njihova ki udati za nekoga podjednako bogatog. Dok su Duvivieri procjenjivali najnovije uinke svoje investicije u Bruna, nisu ni slutili da imaju saveznicu u markizi de Saint-Fraycourt, koja je danomice sebi postavljala ista pitanja. Jedini koji se nije zabrinjavao za uspjeh svog poduzea bio je sam Bruno. Nije ga zabrinjavala budunost, jer je s potpunim samopouzdanjem procjenjivao svoje izglede da se oeni idealnom djevojkom. Odakle god dola - budui da je sad Brunu bila tek dvadeset jedna godina - mora biti da je jo boravila 279 JUDITI I KRANTZ u nekom samostanu gdje djevojke ue sve to je vano za njihovu budunost. U neto je Bruno bio apsolutno siguran: ma tko bila djevojka kojom e se oeniti, ona mu mora jamiti da e biti nasljednica zemljoposjeda. Sam novac nikad ne bi dostajao. Za pristojan zemljoposjed, za veliki zemljoposjed, obiteljski zemljoposjed Bruno bi bio voljan vjenati se i s avoljom keri... uz uvjet, naravno, da je avao Francuz. Saint-Fraycourtovi su izgubili svoju plemiku zemlju i najvei dio prihoda propau Banque de l"Union Financiere 1882. godine. A posjed Lancela podijelit e se meu Brunom, enom njegova oca i kerima. Premda je, s financijskog stajalita ohrabrivala injenica da e jednog dana u dalekoj budunosti - jer stric Guillaume i njegov vlastiti otac potjecali su iz stabla dugovjenih - dijeliti prihod od prodaje ampanjca Lancel, sami vinogradi nikad mu nee

u cijelosti pripasti. I stoga, kao to se neki moraju oeniti novcem, on se mora oeniti zemljom. Osjeao je glad za umama i poljima, za vlastitim dvorcem, za stotinama i stotinama hektara kojima e moi pjeaiti i jahati kao nesporni posjednik. U meuvremenu imao je svakodnevno toliko vanih sastanaka da je jedva dospijevao posvetiti dio svoga dragocjenog vremena za odlazak kouljaru i odabir tkanine za koulje, za postolara ili odlazak krojau kako bi isprobao novo veernje odijelo. Ima stvari koje ni najbolji sobar ne bi mogao za nj obaviti, pomisli Bruno nestrpljvo iekujui dok je kroja podeavao av na ramenu. Na um mu pade Sabine de Koville i on se mlako nasmijei. Na svoj nain bila je savrena, im ga je precizno poduila to zapravo eli. Uinila mu je veliku uslugu kad mu je bilo tek sedamnaest i jo nije posjedovao enu, domiljao se Bruno. I sad ju je katkad viao, jer njezine su elje bile jednostavne i neposredne. Moda e joj danas otii na aj. Moda nee. Bilo je jo mnogo drugih ena, u svojim zahtjevima manje jednostavnih od Sabine, podjednako nadarenih i podjednako... pikantnih. Koliko je uivao 280 DO PONOVN* ii svakom svjeem iznenaenju io su mu ga pruale &n Nlusno razvratnim dosjetkama jedruprinevske keri, hu\ jedne visokouene gospodarice literarnog salona da bude ki njavana, u Sabini de Koville, koju je mogao ljubiti samo nel tko joj je bio slunik. Degradacija je bila njezin hobi.

Nakon Brunova prvog iskustva s majkom njegova kolik prijatelja, ubrzo je ustanovio kako on nije klasian primjer tu dunca kojega zavodi neka svjetska ena. Njegovu najdublju n< sualna elja, tovie njegova jedina seksualna elju bile mi fon kasnim tridesetim i ranim etrdesetim godinama. Nije shvatiti zato bi mukarac jeo zelenu jabuku kad je n" r ganju bilo zrelih. Bez prethodnog treninga moglo se uzeti samo konja, kako bi ga se potom naviklo vlastitim pol bama. Ali ene? Koliko je ugodnije bilo uzimati ih kad su ve n\ to ele, duboko i kriomice. U devet sluajeva od deset nisu pijevale udovoljavati svojim zabranjenim potrebama s vlastil muevima. Kako je to bilo jednostavno omoguiti im njih" fantazije i promatrati ih kako postaju potpuno pokorne-, tol pokorne da je i najponosnija od njih nerijetko postajala naj> slunija njegovoj volji. Bila je to podjednako nezahtjevna koliko i pogodna kombi ija, razmiljao je Bruno. Uz tolike poslovne obveze, jed stavno nije imao vremena za udvaranje. Na svu sreu, njej." neutoljivi apetiti za dobro odravanom puti koja je ve ptv dala nespretnosti i neznanja mladosti, poklapali su se m s kom i jednostavno isporuivom ponudom. Nikako nije mo razumjeti svoje prijatelje koji su troili vrijeme i novae ju za djevojkama, kao da su one posjedovale tko zna Slo. M li itko inteligentan davati prednost nedozreloj puti? "Hej, Bruno!" Glas se zauo iza lea. "Guy! Ne mogu se pomaknuti, bit u ubrzo gotov", <>< vori Bruno na pozdrav. Dogovorio je s Guyem Mairhaui prijateljem odnedavna, teniski susret oko podneva. S;ul bi,

JUDITU KRANT/ ih > it)NOVNOGSUSRI i " misli Bruno, Guy bio u prilici da objasni svoj zanos za mladim enama, jer je redovito bio zaljubljen u neku takvu. Ali Bruno ga to ipak nije mogao pitati, jer bi time odvie zaao u njegov privatni ivot. "to misli o pobjedi Schmelinga koji je juer nokautirao Joea Louisa?" upita Guy privlaei stolicu. Bio je to visok i mrav mladac, s ugodnim smijekom, koji je zahvaao tek jednu stranu lica, i bistrim pogledom. "Nije me iznenadila, zar tebe jest?" odgovori Bruno. "Zapravo, boks me osobito ne zanima. Sljedei mjesec odlazim na Wimbledon - hoe li mi se pridruiti? Nastupit e Gott-fried von Cramm i Fred Perry - ne bi to smio propustiti." "Vidjet u mogu li napustiti ured", odgovori Guy. "Nije to uvijek mogue." "Gospodine de Lancel, ako ne zamjerate, okrenite se malo prema meni", ree kroja, uzimajui jo nekoliko pribadaa. Bruno se okrenu i vidje se ravno u ogledalu. Pogledao se tek povrno, jer nije patio od samodopadnosti. Znao je sasvim dobro kako izgleda, pa nije imao potrebe da se ohrabruje promatrajui se u ogledalu, kako je mnogo mukaraca inilo. To to su ga ene veoma cijenile zadovoljavalo ga je, ali ne i iznenaivalo. Bilo je vano neto drugo - to to su ga mukarci cijenili zbog njegovih osobina. Bruno je na svoje iznenaenje doao do zakljuka da mu se dopada posao u banci, ili, bolje reeno, to je bio jedan od rijetkih poslova za zaraivanje novca dostojan dentlmena. Kad je poeo raditi za brau Duvivier bilo je to zato to mu je bilo po-

trebno neko uposlenje. Prvi uspjesi u pridobivanju novih klijenata za tvrtku doli su zamalo sami od sebe; na terenu gdje se igrao squash, tijekom nekog lovakog vikenda kod Toursa, nakon drabe istokrvnih konja u Newmarketu. Provizije to ih je zaradio na tim klijentima dale su mu prvi put osjeaj gospodarske slobode. Pronaao je stan po svom izboru u privatnoj kui u Rue de l"Universite. Bio je vlasnitvo 282 nekog dalekog roaka koji je, poput mnogih, r/gubio sav im spekulacijama na burzi, pa je bio prinuen polovicu !",rade pregraditi u stanove s posebnim ulazimn. Nove provi; i kojima je Bruno sada ivahno tragao, omoguile su mu .kinju, najboljeg krojaa, usluge sobara i prva dva konju koj nabavio. Tijekom prve godine rada za banku ambicije su inu tu\n porasle. Premda je jo bilo mnogo novca do kojegu nv im doi ne naputajui mee svoje klase, on je uvidio tlu \< mnogo vie novca kolalo u onom poslovnom Nvijclu kt>) djelovao izvan strogih i nepromjenjivih granicu Inuibot Saint-Germaina, u onom bogatom graanskom nvijelu ko|f je pripadao i Guy Marchant - trenutano vrlo nestrpljiv u i kivanju da stupi na tenisko poprite. Da bi doao nadomak tom novcu Bruno je morao pnhv. pozive, tonije, morao je initi sve da bude pozvan u kiuj koji ga inae nikad ne bi pozvali upravo zato io je l>i< to je bio. Takve su se misli vrzmale po njegovoj glavi <: kroja preciznou opsjednutoga pribadao savreno skrojer vratak. To je nametalo veu pristupanost u ponaanju u ni suzdranosti

ukoenog aristokrata, odabir starijih ljudi inae nikad, doslovce nikad ne bi smjeli stupiti u salon nje bake de Saint-Fraycourt, postupno otvaranje prema njima, da su mu i njihove ene poele upuivati pozive to se iniu" bi usudile uiniti iz straha da ne budu odbijene. Prvi pozivi odnosili su se, zapazio je to, na velika prim pozivi koji su mogli - u teoriji biti i odbijeni a tla se pa ia ne osjeti uvrijeenom. No kako ih je Brano prihvaao, govi su domaini bili poaeni i, potaknuti svojim en ohrabrili se. Pritom je njegova mladost bila ulog bez premca. Dvn tjednogodinjeg vikonta de Saint-Fraycourta de Lancelu u se pozvati ak i kad se ne bi ni sanjalo da se pozove neki ; pripadnik aristokracije Ancien Regimea. Brunove. su prti IUDIT1I KRANTJ rasle. Meu brojnim pozivima on je odluio davati prednost onima za intimne veere, putovanja jahtom, vikende u pokrajini pozivima koji su mu davali priliku da ostvari ono za im je udio. Ubrzo je Brunova plaa postala smijeno mala u usporedbi s prihodom od provizija. Guy Marchant, kojega je upoznao prije manje od est mjeseci, bio je sin jedinac Pierrea Marchanta, vlasnika i proizvoaa najunosnijeg filmskog urnala u Francuskoj, Marchant Actualites. Bio je distribuiran diljem svijeta, pa je imao veu prou nego zajedno FoxMovietone* Pathe Journal i Eclair-Journal. Bruno je upoznao gospodina i gospou Marchant u polo klubu u Bulonjskoj umi. Ubrzo je upoznao i Guya, samo tri godine starijeg od njega, no Guy je ve bio duboko zauzet voenjem velikog

obiteljskog poduzea. Bruno je zakljuio da je Guy prilino ugodan momak, dobro odgojen i bistrouman proizvod gornje srednje klase, koji bi se moda enidbom - jer to je naravno bio jedini mogui put -mogao uzdignuti do nie razine vieg sloja. Kada doivi pedesetu mogao bi se nadati da e udati ker za ovjeka s dobrom titulom, moda i izvrsnom, ako mu do toga bude stalo. A njegov sin mogao bi u tom sluaju biti ve roeni aristokrat. I Guy Marchant pripadao je, kao i Bruno budunosti. Njih su se dvojica sprijateljila, iako to nije bio onaj nain koji bi Bruno doputao samo polaznicima iste kole u koju je i sam iao. Marchant jo nije uloio sredstva u banku Duvivier, no Bruno je zbog toga imao o njima samo bolje miljenje. Da su pohitali ui u poslove s njegovim gazdama, to su toliki ve uinili, Bruno bi manje cijenio Guya i ne bi mu vie bio toliko privlaan. Marchantovi su eljeli Brunovo drutvo ve zbog samih sebe. To je bio povod da ih vie potuje, jer je to u najmanju ruku bio dokaz samopotovanja. "Bruno, koliko u te jo ekati?" upita Guy pogledavi uru. "Gospodine, hoete li biti brzo gotovi?" upita Bruno nestrpljivo krojaa. 284 no ponovnog Sve u svoje vrijeme, gospodine de Lancel", odgovori kroja ih uzbudivi se. I on je ovjek koji zna svoju vrijednost, shvati Hi t ino, i pomiri se s gubitkom jo etvrt sata. Hila je sredina srpnja. Delphine je sjedila na podu najbolje gostinjske sobe dvorca Valmont. Okruila se haljinama izvaenima iz jednog

golemog prekooceanskog kovega koji je prispio u dvorac tek prije sat vremena. Margie, odana Margie, spakirala je sve Delphinine veernje oprave i poslala ih brodom u zaludnom pokuaju da je utjei. Delphine je pretraila koveg i polom izvukla jednu haljinu za drugom, ogrta za ogrtaem, uzimajui ih zaljubljeno u ruku i odlaui ih zatim paljivo na sag - cijelu gomilu sveanih boja i tkanina. Unato stotinama godina kulturne superiornosti, bistri Francuzi nisu uspjeli izmisliti komoru za odjeu, a Delphinin ormar ve je bio prekrcan. Nigdje nije bilo mjesta kamo bi mogla pospremiti desetke prispjelih veernjih oprava. Koveg je ve bio ispranjen, to je Delphinu ispunilo jo veom boli. Ona otvori jednu veernju torbicu i izvue iz nje crno-bijelu kutijicu za puder, pribadau s biserom koja joj je pridravala haljinu na ramenu, dva novia od etvrt dolara, Cotvjevo rumenilo za usnice, ibice iz Trocadera i preostalu kutiju za cigarete. Sa strahopoitanjem, kao da promatra ostatke neke mrtve civilizacije, ona stavi te stvari u krilo i poe nad njima melankolino razmiljati. Otvori kutiju za cigarete i pronae u njoj jedini preostali "Lucky Strike". S ljubavlju provalja cigaretu meu prstima, omirisa je, a zatim - prisjetivi se da su vrata prostorije zakljuana - zapali cigaretu ibicom iz Trocadera. Udahnu dim duboko i smjesta brinu u pla. Taj uobiajeni potez prizvao ju je u prolost: podsjetio je na plesnu glazbu koja je ispunjala zrak, oprezno ljubakanje, redovito na rubu da postane opasno, prvi gutljaj ohlaenog koktela, urotniko namigivanje prijateljice Margie, zvuk igraih kocaka, krupjeov otri glas ... jedno

uzbuenje za drugim, nato je 285 JUDITH KRAN17, DO PONOVNOG SUSRli"JA ve bila navikla znajui da e jedna zanosna veer slijediti drugu i da nita nee biti ni jednolino ni predvidljivo. Zamrzila je Champagnu, pomisli dok su joj suze tekle niz obraze, mrzila ju je! Ovdje nije bilo nikakve zabave, nije se imalo kamo otii, nije bilo sugovornika osim bake, koja je vjerovala da se njezina unuka zanima za davne pojedinosti iz obiteljske prolosti, i djeda, koji joj je beskonano objanjavao tajne pripravljanja vina, sve dok se zamalo ne bi obeznanila od dosade. A morala je i veer za veeri uljudno sudjelovati pri jelu s mnogim uzvanicima, zaredom prestarim da bi je mogli privui, a koji nisu razgovarali ni o emu doli o vinskim goditima i hrani. Delphine je pritom morala igrati ulogu amerike unuke u posjetima, kojoj bi se postavilo nekoliko dobrohotnih pitanja a potom bi bila zaboravljena - im bi bila otvorena nova butelja. Mrzila je sve to! Bit e ovdje zarobljenica sve dok se ne bude morala vratiti u koled, gdje ju je oekivao tmuran ivot u domu sestrinstva pod strogim nadzorom gospode Robinson. Delphine ugasi cigaretu nakon prvog dima, jer ju je morala uvati za drugu priliku. U kui nije bilo drugog duhana osim onoga za djedovu lulu i strievih cigara; oni su uostalom puili samo nakon veere, povlaei se pritom u puionicu, kamo Delphine nikad nije bila pozvana. Oni ne bi mogli ni zamisliti da Delphine kupi u selu francuske cigarete - tu ogavnu tvar - i pridrui im se puenju.

Ne, od nje se oekivalo da sjedi s bakom i ui se ipkati, da ita Balzaca ili slua klasinu glazbu na automatu, dok ne bude vrijeme za krevet. Bilo je presudno vano, Delphine je to shvatila, da postane uzorom svih vrlina u bakinim oima, nakon to je doista pretjerala u posljednjem razgovoru s majkom. Uinila je veliku taktiku pogreku, pa bi samo bakino povoljno izvjee kako joj je unuka uzor ponaanja i dobrote moglo potaknuti neke olakice u buduim roditeljskim namjerama glede njezinih sljedeih dviju godina na sveuilitu. Svake noi odlazila je u krevet, rano i trijezna, u ovoj golemoj 286 |H,i/.noj sobi gdje su zidovi bili presvueni tapetama blijedo-pliivc i svijet lograhoraste boje, dok je posteljina odgovarajueg ilgndsija u boji bila ve izlizana, a parket je kripao. Tu nije bilo ni komore za odjeu, u plau je utvrdila Delphine osjeajui se sve vie ojaenom, nije bilo komore, ali su zato parketi Rkiipali i presvlake bile izlizane. Jamano u cijeloj toj vinarskoj pokrajini nije bilo ni kapi dina, a i kad bi ga bilo, ne bi bilo nikoga da joj ga ponudi. Prolazei hodnikom ispred sobe, Anette de Lancel zaula je Delphinine jecaje iza zatvorenih debelih vrata. Ona neodluno zastade. Nije htjela biti uhodom, ali zar je mogla poi za svojim poslom uvi ojaeni pla svoje ljubljene unuke? Bit e da osjea enju za domom, naravno, to je bilo vidljivo jo od poetka, no inae je bila tako slatka i paljiva, pokazujui veliko zanimanje za sve to je ula o dvorcu, obitelji i vinogradima,

te se uinilo kako je Eve bila potpuno u pravu kad je najavila potrebu kerina dubljeg povezivanja s obitelji. Odlui se i pokuca na vrata. "Tko je?" zau se Delphinin priguen glas. "Tvoja baka, draga. Mogu li to uiniti za tebe?" "Ne, hvala ti, dobro mi je." "Nije ti dobro, draga. Molim te, dopusti mi da uem." Delphine obrisa maramicom suze, uzdahnu i otvori vrata gospoi de Lancel. im je ula u sobu, naglo je zastala ugledavi sag prekriven svilenim i satenskim blistavim dugim haljinama. "Odakle su dopremljene?" upita ona zadivljeno. "Iz Los Angelesa. To su moje veernje haljine... pogledaj, bako... kako su zgodne." Delphine ponovno brinu u pla, pri-nosei grudima ogrta od bijelog krzna i ljuljajui se amo-tamo u boli. Anette de Lancel zagrli djevojku i poe je tjeiti, tapui je kao da je dijete. Zapanjeno je promatrala gomilu veernjih oprava kakve, po njezinu miljenju, ne bi mogla posjedovati ni neka dama iz visokog parikog drutva. 287 tUDlTU KKANTZ "Ali, Delphine, draga moja, zar ti je sve ovo potrebno ovdje?" "Oh, da", odgovori Delphine u plau. "Potrebne su mi... tako sam uivala... tako mnogo, bako." "Onda se ovdje sigurno strahovito dosauje, draga. Nisam to mogla ni pomisliti." Anette de Lancel bila je zaprepatena spoznajom da je Delphine zapravo prognana iz ivota u kojem su joj za tako bujan drutveni ivot bile potrebne i tolike veernje haljine. Eve ju je u najmanju

ruku trebala upozoriti... a Delphine je zaista bila silno uviavna to im nije dala do znanja koliko se ovdje dosauje. "Nije rije o tome... uope ne... nedostaju mi moji prijatelji. Ne bih smjela plakati... svi ste vi tako dobri", ree Delphine, patniki poniknuvi svojom ljupkom glavicom i pokuavajui se uzalud nasmijeiti. "To nam je bilo vrlo lako, draga, ali trebali smo shvatiti da ti manjkaju prijatelji tvoje dobi. Ne mogu to sebi oprostiti. Iako, zapravo, ne znam gdje bih mogla pronai mlade ljude ovdje u provinciji. Iskreno reeno, ne znam gdje su oni. Ali nazvat u svoje prijatelje i vidjeti bi li moda njihovi unuci... Delphine, uinit u sve to budem mogla, obeavam ti." "Hvala, bako." Iako se zahvalila, Delphine nije mogla zamisliti kako izgledaju ovdanji mladi ljudi. "Ali to nije vano... Misli li da bih mogla dobiti jo jedan ormar u sobu?" "Draga moja! Dat u ga odmah dopremiti. Sve te lijepe stvari sada su na podu!" Anette de Lancel bila je obradovana mogunou da uini neto praktino za Delphinu. A to se tie unuka njezinih prijatelja, i njih e morati stvoriti. Jamano, ljeti dolazi kui na odmor mnogo prikladnih mladia i djevojaka. Obavijestit e sve obitelji u Champagni i pronai ih i... prirediti ples! Da, ples za mlade ljude, ples uz vrhunac ljeta kakav je rijetko kad bio prireen, ako je uope, tijekom sezone u Champagni. "Jean-Luc, na kraju sam snaga", priznade Anette de Lancel svome muu nakon to je cio dan provela uz telefon. "Unuci 288

1)0 PONOVNOG SUSRETA (".handon upravo posjeuju Englesku, Lansoni imaju pet, zamisli pet unuka, ali nitko od njih ne dolazi kui ovih tjedana, svi mladi Roedereri su u Normandiji jer ih nita ne moe odaleiti od jahanja, gospoa Budin iz tvrtke Perrier-Jouet kae kako je njezin unuk naalost jo odvie mlad, gospoa Bollinger ima dva neaka ali oba su odsutna, svi Ruinarti u posjetu su Bor-deauxu - pronala sam naposljetku etiri djevojke i dva momka i sve sam ih pozvala. Sve!" "Pravo vrijeme za plesove je oko Boia", objasni vikont de Lancel. "To je silno korisna primjedba, Jean-Luc." "Anette, uzrujava se bez razloga. Ako se Delphine dosauje, tu ne moemo pomoi. Ona je drago dijete, ali prisjeti se da nije bila naa zamisao pozvati je ovamo usred ljeta." "Kako moe biti tako bez srca? Jadna djevojka, s toliko krasnih oprava... moe li uope zamisliti vedri ivot na kakav je navikla?" "Moda je i odvie navikla? Nije li u tome objanjenje zato ju je Eve poslala ovamo? Da joj dade malo vremena za razmiljanje? ini mi se da je tako neto natuknula u pismu." "Imala je dosad est tjedana za razmiljanje. Moram za nju upriliiti neki prijam, Jean-Luc, pa makar i ne bio ples. Ali etiri djevojke pet, raunajui i Delphinu - i dva momka... ne, to je nemogue." "Mogla bi pozvati samo djevojke", predloi on. "Vano je da se nae s nekim njezine dobi, zar ne?" "Jean-Luc, udim ti se, doista udim. Zar se ne sjea vremena kad si i sam bio mlad?" "Otprilike koliko i ti, usuujem se rei. Oboje

se pribliavamo osamdesetom roendanu." "Jean-Luc, nije potrebno podsjeati me. U svakom sluaju, ja sam dosta mlaa od tebe." "Samo tri godine i dva mjeseca." "Oh, zato sam se udala za tebe?" 289 JVDITH KRANTZ "Bio sam najprivlaniji momak u susjedstvu." "I ja sam bila najprivlanija djevojka. Zar si zaboravio koliko sam jutara vinograda donijela u miraz?" "Dvjesto ezdeset." "Dvjesto ezdeset jedno!" "Tvoja te memorija dobro slui, kao uvijek, ljubavi. U svakom sluaju, prije veere sam telefonirao Brunu. Izvukao sam od njega obeanje da e dovesti nekoliko mladaca kad god to zaelimo. I to prikladnih. Hou li sada dobiti poljubac?" "Bruno! Kako se njega nisam sjetila?" "Vizija je ono, draga moja, to razlikuje mukarca od ene, irina vizije, sposobnost da se vidi i dalje od Champagne, da se uoi prilika i naum hitro ostvari i... Anette, zna da ne volim kad mi baca jastuke u glavu... smiri se, pomisli koliko ti je godina..." Pariki gosti koji su bili pozvani na veeru u Delphininu ast zamoljeni su da prenoe u dvorcu. Bruno je doveo tri prijatelja bez mane. Od est mladih Francuza to su se nali tom prilikom na veeri, pet ih se odmah zaljubilo u Delphinu. Bruno je morao priznati da mu je njegova amerika polusestra bez sumnje bila na ast. Ali najvie od njih petorice zaljubio se Guy Marc-hant. Zurio je kroz prozor u mjeseinom obasjanu no dugo nakon to je zatvorio vrata svoje spavaonice, tako ponesen

ljubavlju da je ak zaboravio razvezati kravatu i izuti cipele. Jo nikad nije bilo takve djevojke niti e je biti. Umrijet e ako se ne uspije vezati s njom za cijeli ivot. On ustade i poe koraati sobom, ali nakon nekoliko krugova vrati se prozoru i zvijezdama. Guy Marchant imao je amaterski interes za astronomiju, pa je na putu do Valmonta zabavljao Bruna filozofskim refleksijama o usponima i padovima svemira do kojih je doao proitavi knjigu jednog Engleza, sira Jamesa Hopwooda Jeansa. "Jeans", objanajvao je on Brunu, "procjenjuje na osnovi onoga to se od svemira moe vidjeti teleskopom na Mount Wilsonu, kako ima toliko mnogo zvijezda da 290 nO PONOVNOG SVSHHTA lu kml bi se usporedile sa zrncima pijeska i razastrle irom I uglcskc - stvorile sloj visok stotinama jarda. Stotinama jarda, Hi ni 10. A naa je Zemlja tek milijunti djeli takva jednog zrnca i, milijunti djeli, Bruno, shvaa li to? Milijunti djeli zrnca pijeska to se prostire irom Engleske u sloju visokom stotinama jarda. A toliki bi sloj otprilike bio i nad Francuskom. U tom smislu, Bruno, nita to inimo nije osobito vano, f,\v ne? Nismo li mi u biti smijeni?" No ta je razmiljanja izrekao dok jo nije bio upoznao Del-pliinu. Sad ne samo to je obujam svemira bio zaboravljen, iii-go je postao i potpuno nevaan, dok su najveu vanost dobile njegove emocije. Kako su sati prolazili, on je i o tome poeo razmiljati kao bistar poslovni ovjek, to je inae bio. Oito, pomisli on, od Lancela.ne

moe oekivati da bude njihov uzvanik do kraja ljeta. Oito je dakle da e se morati oeniti Delphinom prije nego to doe predvieni trenutak njezina povratka u Ameriku, gdje su se sigurno stotine mladia bavili istim namjerama. Oito, morat e privui Delphinu ne gubei ni aska, budui da je instinktom zaljubljenog ovjeka shvatio kako su i ostala etvorica uzvanika na veeri oarani njome. Sto je on posjedovao a oni nisu, upitao se, pokuavajui biti racionalan koliko god je to mogue. Je li se moda njemu smijeila vie nego ostalima? Je li s njim ee plesala? Je li mu govorila o onome to je zanima, na emu bi mogao graditi svoje planove? Ne, bila je podjednako naklona svoj petorici smijekom, plesom i alama, to je bilo jednako loe kao da ni prema jednom nije obraala pozornost. Ali... ali... ona je dola iz Hollywooda. ivjeti u Los Angelesu bilo je isto to i ivjeti u Hollywoodu - to su ga nauili filmski urnali koje je proizvodio njegov otac. A od svih nazonih u Valmontu samo on je znao to to znai ivjeti u Hollywoodu. Samo je on znao da e onaj tko ivi u Hollywoodu neizbjeno biti fasciniran filmom, jednostavno zato to je pripadao tom svi291 JUDITH KRANI jetu. to bi Delphinu najvie privuklo - da vidi slavni dvorac Maxovih roditelja na Loiri, da razgleda glasovite konjunice Henrijeva oca, da se zabavi na Victorovoj obiteljskoj jahti ili da obie njegove filmske studije? Kao i ostale velike studije koje bi joj mogao pokazati u Billancourtu i Boulogneu? Da, tu je bila njegova prednost! Jo mu je jedino

preostalo da sve to uprilii, pomisli on, sada ve toliko smiren da se mogao raz-odjenuti. Sutra e sve to srediti, jo za dorukom. Ne, prije doruka, prije nego to se ansa ukae ostalima. Za nekoliko dana potvren je dolazak u goste gospodinu i gospoi Marchant u Pariz, emu je prethodio dug i uvjerljiv razgovor Bruna sa svojom bakom kao i pismo gospoe Marchant vikontesi. "Ne, Jean-Luc, sigurna sam kako Eve nije eljela da Delphine ostane ovdje sve do svoga povratka u Sjedinjene Drave, to bi bila glupost. Ona nije naa uhienica, a ti se ponaa odvie vik-torijanski, dragi moj." Anette de Lancel je to rekla svome muu prilino oporo, ali je istovremeno bila zadovoljna to e Delphine doi u priliku da doivi neto od bunog ivota u glavnom gradu. "U svakom sluaju, to si oekivao kad si zamolio Bruna da dovede ovamo na veeru nekoliko svojih mladih prijatelja?" "Jesi li sigurna da e Delphine imati dobru pratnju?" "Gospoa Marchant uvjeravala me je da e na nju paziti kao na vlastitu ker, a uz nju e biti i Bruno. Jean-Luc, ti me stvarno zapanjuje." "Ti i ne poznaje gospou Marchant", prigovori vikont nezadovoljan to e biti lien zadovoljstva upoznavanja Delphine s uzgojem groa, nato se ve bio sa zadovoljstvom navikao. "Bruno tvrdi da je ona ugodna i kulturna ena, potpuno pouzdana." "A zar je Bruno uvijek u pravu?" upita on otro. "Kakvo je to pitanje?"

"Glupo, draga moja. Moda doista starim, no u tom sluaju 292 !>O PON()VNO(, MISRHTA tnoiiim uzeli neto to spreava starenje, n to je aa ampanjca. Mof.u li ga i tebi ponuditi?" "Svakako, dragi, svakako." I )clphinin uroeni arm i krhka ljepota bijahu tisuu puta pojaani njezinom potpunom leernou. Francuzi, ve stolje-i ima priviknuti na strance koji su pokuavali nekako nadoknadili nedostatak to nisu Francuzi, pa su se stoga dovijali svim moguim dosjetkama ne bi li ih Francuzi prihvatili kao pripadnike ljudskog roda, bili su smjesta privueni Delphininim dranjem. Ona zbilja nije primjeivala, niti ju je bila briga hoe li je l"Vancuzi u Francuskoj prihvatiti ili ne. Delphine je odrasla u tri zemlje u kojima je francutina bila neto ime su se njezini roditelji razlikovali od domorodaca, ali to nije moralo neizbjeno biti neto bolje. Francutina je bila-posao kojim se bavio njezin otac i jezik kojim su govorili u kui, takoer i nain kako je majka odgajala novu kuharicu, ali ta francutina nije bila neto sveto. Biti Lancel za nju je bilo isto kao i biti Selznick ili Goldwyn ili Zanuck, a takav svjetonazor ne bi promijenilo ni deset godina boravka u Champagni. Marchante je oduevilo pomanjkanje ukoenosti u nje, kakvu su mogli oekivati od jedne pripadnice stare aristokracije. Oni ne bi nikad povjerovali kako je jedina aristokracija koju je Delphine priznavala bilo onih nekoliko obitelji koje su u posljednjih nekoliko

desetljea zgrnule milijune, kao i oni glumci i glumice ije su se slike pojavljivale na stranicama amerikih filmskih asopisa. Zbunili su ih Guvevi planovi oko Delphinina posjeta. Ona bi sigurno rado vidjela Eiffelov toranj, Napoleonov grob, trg Ven-dome i Louvre. Kakva su tu smisla imali Gaumont, Pathe-Ci-nema i Kodak-Pathe? Zar su turisti ikad obilazili Billancourt? Zato bi ona morala obilaziti mjesta to su bila istovjetna onima koje je ve poznavala u Hollywoodu? "Ne, gospoo Marchant, uvjeravam vas da ih zbilja elim vi293 JUDITU KRANTZ djeti", odvrati joj brzo Delphine. Vie puta, dok je jo bila srednjokolka, prijatelji njezine obitelji koji su pripadali filmskom biznisu pozivali su ih u obilazak studija. Nekoliko njezinih brzih pogleda na pozornice za snimanje zvuka - zamalo pokvarenih strahom da ometa kretanje vanih osoba koje su se tako samopouzdano kretale - dali su Delphini uvid u raj to ga je bila osuena upoznati tek kao stranac. "Onda, kako elite", odvrati rezignirano gospoda Marcahnt. "Dopustite mi samo trenutak da stavim eir". Ona poravna svoju plavu kosu dobro njegovanim rukama na kojima su blistali dijamanti. "Majko," upade Guy, "ti ne mora ii ako nisi raspoloena. Ionako e nas ondje doekati Bruno." "Kad je tako... imala bih mnogo drugih poslova", odvrati Guveva majka u ijim se oima vidjelo olakanje. I sama pomisao da bi morala provesti cio dan promatrajui ljude koji sni-

maju filmove bila joj je neopisivo odbojna. Jednom, prije mnogo godina i ona je pomiljala da bi se mogla zabaviti tim prizorima, ali nekoliko provedenih sati u studiju oslobodilo ju je te zablude. U svakom sluaju, pomisao da bi morala odigrati ulogu pratiteljice inila joj se posve besmislenom. Guy, njezino najmlae i najdrae dijete bio je savren dentlmen, pa mu se mogla povjeriti briga nad bilo kojom djevojkom... osobito onom u koju je bio tako zaljubljen. Nepotrebna zabrinutost vikontese de Lancel za svoju posve samopouzdanu unuku kao da je potjecala iz nekog drugog stoljea. Provincijski aristokrati bili su iza svog vremena, premda je u tome bilo neeg privlanog. to je bilo jo vanije, ako danas ne obavi probu svojih novih haljina u salonu Chanel, nee biti dogotovljene za poetak sezone. Ona ih isprati neodreeno dobrodunim smijekom, obuzeta pomislima na tvid, gumbe na haljinama i podstave. Vonja od velikog stana Marchantovih na Avenue Foch do studija Gaumont u Billancourtu priinila se Delphini beskraj294 DO PONOVNOG SUSRETA liom. Govorila je malo, no (!ny je vidio da je drhtala, obuzeta emocijama, a on se ponadao da bi to moglo biti zato to joj je drugo da je nasamo s njim. Katkad bi joj kradomice pogledao profil, no iako je osjeala na sebi njegov pogled, Delphine je odluila ponaati se kao da to ne primjeuje. Danas bi mogla biti i s Maxom, Victorom ili Henrijem, jer svi su oni nakon veere telefonirali ponudivi laskave pozive, no Guyev naum pokazao se uspjenim.

Zagrizla je udicu koju joj je dobacio. Zasad je i to bilo dovoljno da ga uini sretnim. Bruno im se pridruio u studiju, vie zbog radoznalosti negoli osjeaja obveze da dri pod okom Delphinu. Marchanti jo nisu postali klijenti banke Duvivier, a nakon golemih usluga to ih je bio uinio Guyu, drao je takvo pomanjkanje zahvalnosti krajnje neprihvatljivim. Pozvao ga je na veeru u dom svojih djedova, posredovao je kod bake da ona odobri Delphinin posjet - je li Guy shvaao koliko mnogo duguje Brunu? Ili on moda nije imao tolik utjecaj u poslovima svog oca, da bi mu mogao sugerirati plasman novca? Obje su mogunosti bile neprihvatljive. Moda se odvie pourio poticanjem prijateljstva s Guyem, prihvativi privid kao stvarnost? Guy je bio skorojevi, pomisli on ljutito jer nije volio biti uhvaen u pogrenim procjenama. Dok su njih troje ekali pred ulazom u studio da im bude doputen pristup, Bruno je zadovoljno ustanovio da je Delphine bila nekako odsutna, zamiljena i mnogo manje sklona flertu nego to je to bila one noi prilikom veere u Valmontu. Dopala mu se njezina nedostina elegancija u haljini od crvenog antunga, dopunjena dijelovima tamnoplave boje, koju je kupila kod Bullocka uoi odlaska na konjike utrke u Santa Aniti. Uini mu se da izgleda starija nego to je inae bila, pod malim eirom od plavo obojene slame, nabijenim koso na oi. "Evo mog prijatelja", ree Guy, predstavljajui nevisoka i plavokosa mladog ovjeka s ugodnim smijekom, koji je do-brzao do glavnog ulaza. "Jacques Sette, gospoica de Lancel, 295

JUDITU KRANTZ vikont de Lancel - Jaccjucs je Bluiorov asistent i on e biti na vodi." "Zao mi je to ste morali ekati, Guy, ali znate kako je to. Gospoice i gospodine slijedite me, Guy ve zna put. Danas nismo svi zauzeti ovdje. Naalost, vie filmova snima se vani na terenima, a mnogi su tek u pripremi, ali Jean Gabin i Michele Morgan rade na pozornici broj pet. Redatelj je Rene Clair. Pomislio sam da bi vas to moglo najvie zanimati za poetak." Izgovorio je ta velika imena kao sluajno, kao da su mu pripadala, pa ga Delphine zavidno pogleda. Pred ulazom u pozornicu broj pet bilo je upaljeno crveno svjetlo, pa su morali priekati dok se ne ugasi. Kad su uli, nali su se u zbunjujue golemom prostoru. Dijelovi pozornice bijahu mrani, a neki tako jarko osvijetljeni, da se priinjalo kao da iluminacija proizvodi neki duboki um. "Pazite kako hodate", upozori ih Jacques Sette i uze Del-phinu bez mnogo obzira za ruku, kako bi je poveo preko kabela i oko skela na podiju. Ona se osvrtala oko sebe, ali nije shvaala nita, sve dok ih Sette nije zaustavio na samom rubu zone u kojoj je koncentracija bila podjednako opipljiva kao to je i osvjetljenje bilo blistavo. Dok joj je srce brzo udaralo, Delphine se uini da bi mogla omirisati uzbuenje. Zaustavili su se dvadesetak koraka daleko od scene koja je predstavljala interijer blagovaonice u kojoj su za stolom sjedili Jean Gabin i Michele Morgan zajedno s etvero drugih glumaca koje Delphine nije prepoznala. Snimanje je bilo prekinuto i ena kojoj je bila povjerena minka obilazila

je stol napraujui ela, dotjerujui crvenilo na usnama i popravljajui valove na kosi. Glumci su strpljivo sjedili kao da su se tog trenutka nalazili u nekakvu istilitu; Gabin je oito promrmljao neku alu i ostali su se tiho nasmijali, no nitko se nije micao dok su razgovarala dva ovjeka, jedan u stolici redatelja a drugi stojei uz njega. Napokon je taj razgovor dovren, ena sa minkom napustila je pozornicu, ovjek koji je stajao uz 296 DO PONOVNOG SVSKHTA ic "lutriju pristupio je kameri, U dubokom muku to je zavladao prolomio se glas nekog u pozadine: "Tiina! Snima se!" Delphine se stresla od uzbuenja. Prije nego to ju je Sette .tpn/.io, uinila je kao u snu nekoliko koraka naprijed. On brzo skoi, pograbi je za rame i povue natrag u prostor za posjetitelje. Ona se zbunjeno ispria - nije bila svjesna da se pomaknula. Koji asak kasnije snimanje je ponovno bilo prekinuto. "Poimo", priapnu joj Bruno u uho. "Vie nije zanimljivo." Delphine zatrese glavom, odbijajui. Snimanje je opet zapoelo i ovaj put je potrajalo manje od dvije minute, kad ga je Rene Clair, nezadovoljan, prekinuo kratkim "Dosta". Stupio je na scenu i poeo neto nadugako objanjavati glumcima, no odvie tiho da bi ga se moglo uti. Gabin kimnu nekoliko puta a Michele Morgan slegnu ramenima i nasmija se. Delphini se priinjalo kao da su se bogovi s Olimpa udostojili pojaviti u ljudskom obliju. Reflektori su bili premjeteni, snimatelj je uzeo svjetlomjer i dao upute svom pomoniku.

Bruno i Guy nemirno su ekali, dok se Delphine ukoila kao da je vrtni ukras. Prizor je jo jednom zapoeo i napokon doe do kraja, to je i Rene Clair zadovoljno potvrdio. Svjetla su se ugasila, glumci su se podigli i nestali u svim smjerovima. "Vrijeme je", ree Bruno uz uzdah dosade. "Snimanje e se nastaviti cijelo popodne", objasni Sette. "Sad je stanka za ruak. Ovo je bio prvi uspjeli prizor. Imam dojam da vam je svega dosta." "Do kraja mog ivota", suglasi se Bruno. "Upozorio sam vas", dometnu Guy. "Nedovoljno uvjerljivo. Doi, Delphine, vrijeme je da krenemo." "Ne", usprotivi se ona. "to hoe time rei? Nemamo vie to vidjeti." "elim ih vidjeti ponovno." 297 JUDITU KKANTZ "Kako elite, gospoice", ree Jacques Sette, pogledavi zaueno Guya. "Ali nita se nee snimati jo najmanje dva sata. Ruak je sveta stvar, osobito kad se snima. Mogu li vas pozvati u kantinu?" "Oh, da, molim vas", upade Delphine. "Pretjeruje, Delphine", pobuni se Bruno, no budui da je ionako bilo vrijeme jelu a on je ogladnio stojei beskorisno u studiju, valjalo je negdje neto pojesti - pogotovo to nije imao nekih drugih dogovora za ruak. U kantini je, kao to je bilo uobiajeno u filmskim studijima, bio predvien poseban prostor za efove i uglednije glumce. Delphine se znatieljno osvrtala okolo, no oni su se odluili pojesti svoj obrok u privatnosti garderoba, nakon to su proveli cijelo jutro

toboe jedui u blagovaonici. Sette ih je poveo do stola i smjestio Delphinu na najbolje mjesto, odakle je mogla promatrati cijelu dvoranu. "Najprije, au vina", predloi on i odmah narui od konobara. "Molim vas, recite mi tko je ovdje tko", zamoli ga ona. On se osvrnu, nadajui se da e ugledati neku glasovitu zvijezdu kako bi udovoljio Delphininim oitim eljama, ali osim redatelja poput Jeana Renoira, Pierrea Preverta, Marcela Car-nea, Nica Amberta i Autant-Lare, nije vidio nikog od karakternih glumaca kakvi su inae bili nepoznati u Sjedinjenim Dravama. Delphine promotri sve redatelje na koje je on upro prstom, no to bijahu sasvim obini ljudi a ne glumci, pa Delphi-ninoj udnji nije bilo udovoljeno. Razoarana, ona ispi neto vina i poe kruiti pogledom po dvorani, oima koje su bile eznutljive no ipak budne. Za stolom nedaleko od njihova jela su tri mukarca. "Pogledajte onu djevojku", upozori Nico Ambert ostalu dvojicu. "Onu to sjedi sa Setteom." Trojica se osvrnue neupadljivo i istraie Delphinin izgled od glave do pete, kao da je bila kakav naslonja na drabi. 298 IX) PONOVNOG SUSRKTA "Ima li pojma tko je onu", upita Jules LeMaitre, Amberov pomonik za glumce. "Oito nije glumica", zakljui Yves Block, snimatelj u Am-bertovu Majerltngu koji e se poeti snimati za mjesec dana. Njih su se trojica zapravo i sastala da razmotre pojedinosti filma, ije je planiranje bilo

zamalo ve dovreno. "Zato to misli Yves?" upita ga LeMaitre. "Manjka joj samopouzdanja", zakljui snimatelj. "Osvre se okolo kao turist... to sebi ne bi dopustila nijedna glumica, ak ni ona koja ne poznaje studio. Uz to, jo nikad nisam vidio njezino lice. Da je glumica, zar ne misli da bi je netko od nas prepoznao, zapravo svi mi?" "Da je glumica, ona bi prepoznala mene", dodade Nico Ambert. Taj redatelj bio je vrst ovjek na poetku tridesetih, ma-slinaste puti, crne kose i sa svojstvenim toplim pogledom ovjeka koji je potjecao s juga Francuske i bio zapravo vie Talijan nego Francuz. Pokazivao je veliku snagu i dok je bio oputen, imao je gospodski izgled, istaknut orlovski nos, otar pogled i nemirne usne. Bio je ovjek navikao na vlast, koju je znao dobro upotrijebiti, ovjek kojega su se mukarci nerijetko plaili a mnoge ga ene oboavale. Delphine je bila svjesna da je ona trojica promatraju, ali poput ostalih u ovoj skromnoj kantini, za nju nisu bili znaajni. Bila je ve navikla da mukarci u nju zure, pa se spram njihove pozornosti odnosila jednako ravnoduno kao neka arena tropska ribica u akvariju. "Nije Francuskinja", ree Ambert. "Ima neto odvie uredno u nainu kako se ponaa, kako gleda svoje cipele... to jamano nije francuski nain." "Ali, Nico, ona govori francuski", dometnu Jules LeMaitre. "Pokreti njezinih usana, to kako dri ruke... to ti misli, Block?" Snimatelj je bez rijei procjenjivao Delphinino lice. Bio je poznavatelj sintakse ljudskih crta. Zato su ljudi, pitao se esto, 299

JUDITE KKAN"L nalazili neobinim to to nikad dvije pahuljice snijega nisu istovjetne, kad se i sva ljudska lica meusobno razlikuju, ak i u jednojajanih blizanaca? Block nije vjerovao u ljepotu. Znao je da se i besprijekorno lice moe pod svjetlom reflektora pretvoriti u dosadno ravan krajobraz. Vidio je ve mnogo iznimnih oiju iz kojih se izgubilo svjetlucanje zvijezda kad bi se u njih uperila kamera. Mone lune svjetiljke i lee njegove kamere kao da su se bile urotile u avolskoj zavjeri brisanja izgleda mukaraca i ena koji su prirodno imali besprijekorne crte. No obratno, katkad bi reflektori i kamere poalili zbog svoje stroge osude, pa bi uinili arobnim i lice koje je bilo samo umjereno lijepo. I najzanosnija ena koju bi snimao mogla je na nosu imati neuklonjivu runu sjenu, kako god je osvijetlio. Ve je snimio i neku enu ija je privlanost bila preteno banalna, no ispred kamere su njezine crte poprimile misteriozan izgled velike sveenice posveene ritualnoj utnji. Block je i bez mnogo razmiljanja mogao u sekundi proitati ljudske crte: procijeniti jesu li oi dovoljno razmaknute, utvrditi ima li nos neki od bezbrojnih nedostataka ljudskih nosova, izmjeriti obujam brade i duinu vrata, bitnu i apsolutno vanu geometriju odnosa usta i oiju, no prije nego to bi se upalila svjetla i proradila kamera on nije volio donositi sudove. "Ne mogu o njoj zasad nita rei", priznade napokon Yves Block, slegnuvi ramenima pred redateljevim pomonikom za glumce.

"eli li je isprobati?" ustrajao je Jules LeMaitre. "O tome neka odlui Nico." "Yves, dovedi tu djevojku pred kameru", odlui smjesta Nico Ambert. "Za ulogu Marije, Nico?" "A koga drugoga?" "Mogli bismo uzeti Simonu", podsjeti ga Jules. "Samo ako bismo to zaeljeli... s njom nije jo nita potpisano, zar ne? Zna kakav je Sette." 300 IX) PONOVNOG "Da, on je pravi Blul"orov asistent." "Otii do nje i predstavi se. Ukoliko nema neki nemogu akcent, reci joj to elimo. I dogovori potrebno za ovo popodne. Vidjet u se sa Simoninim agentom za dva dana." "Priekaj malo, Nico. Zato bi uzeo neku neznanku za ulogu Marije?" "To bi mi ak bilo drae. Majerling je ve snimljen za film i prikazan u kazalitu, pa svatko zna priu o Mariji Vetseri, nad vojvodi Rudolphu i njihovu samoubojstvu u Maverlingu. Jedna neznanka dala bi toj poznatoj prii dah neizvjesnosti." "Pa, nee biti tete ako je iskuamo, ini mi se." Jules se suglasio ali bez oduevljenja. U njegovoj glavi film je ve imao konane obrise, a on nije volio upadice u radnju koju ju je ve zamislio. Ipak, s redateljem se nije moglo aliti. S Ambcrtoni ne samo to se nije moglo aliti, nego mu se valjalo pokoravati. On odloi vilicu i pristupi stolu za kojim je sjedio Sette. "Jacques, znai li to da si danas turistiki vodi?" "To mi je ast. Da vas upoznam - gospoice de

Lancel, dopustite mi da vam predstavim Julesa LeMaitrea, pomonika za glumce koji nema ni iluzija ni skrupula, drugim rijeima, jednog od najveih. Jules, nai ostali gosti su vikont de Lancel i Guy Marchant - od kompanije Marchant Actualites." Dok se pozdravljao s Delphinom, LeMaitre je zapazio da je njezin francuski akcent dobar kao i njegov. No ipak, po sitnicama koje se ne bi mogle opisati rijeima shvatio je da ona nije Francuskinja i da ne pripada svijetu filma. "Jeste li u posjetu Parizu, gospoice?" upita je on uljudno, okrenuvi se od trojice mukaraca im se s njima rukovao. "Samo nekoliko dana, zatim se vraam u Champagnu." "ivite dakle u Champagni i ondje uzgajate svoja izvrsna vina?" pokua on doznati malo vie. "ivim zapravo u Los Angelesu", odgovori Delphine nasmi-jeivi se. Ugodan je ovjek, pomisli. "Ah. Znai, imate veze s filmom." 301 JUDITU KRAN"i: "Ne." Delphinc se opet nasmija, polaskana unato prisnosti njegova ponaanja. Jo nikad nije ula neto od ovjeka s takvim zanimanjem. "Zapravo, ja sam studentica." "Znai, intelektualka. armantno. Imam za vas jo jedno pitanje, ako nije odvie indiskretno, gospoice. Moj ef, redatelj Nico Ambert pita se ne bi li vas zabavilo da naini s vama mali snimateljski pokus. Ovog popodneva, ako biste nali koju minutu." "Dovraga! Znao sam da neto smjera, LeMaitre!" Sette se naljutio na preuzetnost spram njegovih gostiju. Pa to onda ako njegov gazda eli

obaviti pokus? Morao je na to misliti ve ranije. "Delphine, to je nemogue" pobuni se Guy Marchant. "Bruno, objasni Delphini da to apsolutno ne moe uiniti. Siguran sam da bi se vaa baka jako ljutila." "Nemoj biti tako glup, Guy", odvrati mu smjesta Bruno. "Zato to ne bi mogla uiniti, za ime boje? Koliko ja znam, u snimateljskom pokusu nema nieg nemoralnog." Sto sebi Marchant umilja tko je on, da moe odluivati je li za Del-phinu neto dobro ili nije i da mu on objanjava to e baka o tome misliti. Netko tko je iz nieg sloja uvijek e se pokuati praviti vaan. To valja upamtiti. "Ali, Bruno, zar samo zato to ju je neki momak vidio i ona mu se dopala? U tome ima neega nepristojnog - to bi bilo kao da ju je potapao po ramenu i rekao joj "Slijedite me". To nije comme il faut." Guy se sav uzbuen digao sa stolca. "Nije comme ilfauft Mislim da mogu i sam o tome prosuditi, Guy. To to ti radi uistinu nije comme il faut." Bruno mu se poeo izrugivati. "Guy, i ti, Bruno, mogu li vas obojicu upitati kakve to ima veze s bilo kime od vas dvojice?" ubaci se u svau Delphine. "Gospodin me je neto zamolio i moj je odgovor da bi me to vrlo zabavilo." 302 IH) PONOVNOG SUWI i I "Delphine, molim te, promisli jo jedanput. To e potrajati i jelo popodne." Guy se bespomono pokuao Kvui. "To je moje popodne, Guy, a ne tvoje. Gospodine Sette, uivala sam u ruku. Hvala vam na gostoprimstvu." Delphine se podie i pogleda

ravno u oi LeMaitrea. "Spremna sam za pokus odnosno bit u to im me netko kozmetiki dotjera. Da krenem za vama?" "Molim vas, gospoice." "Samo asak, LeMaitre", javi se Sette. "Na kojoj ete pozornici obaviti pokus?" "Broj sedam, za jedan sat otprilike." "Svi emo se tamo nai." "Mislim da bih radije sudjelovala na pokusu bez nazonosti prijatelja i pripadnika obitelji. Guy, budi dobar i nai se sa mnom kad sve bude gotovo, hoe li? Bruno, ti zbilja ne mora ekati. S gospodinom LeMaitreom bit u potpuno sigurna." "Naravno da hoe. Nazvat u sutra. Dobro se zabavi." Bruno je poljubi u obraz i napusti brzo kantinu u pratnji Guya Marchanta, koji je i dalje prosvjedujui gestikulirao. Jac-ques Sette potpisao je raun za ruak u pomuenom raspoloenju. Bluford e ga ve uti, jer e on biti kriv bez obzira kako se pokus zavrio. Kozmetiarka je bila debela i ljubazna, izvrstan strunjak za minku. Obratila se Delphini prisno i odmah se zadivila njezinu eiru, im ga je skinula da joj dotjera kosu. Opustila je njezine valove i prola etkom tako da joj je sad padala ravno do ramena. Izvela je i nezamislive trikove s makarom i na nov nain ocrtala Delphinine obraze, eljusne kosti i one udubine tamnim sjenama, naglasivi tako prirodne crte njezina lica mnogo upadljivije nego to bi Delphine to eljela ili drala moguim. Djevojci koja se pobunila objasnila je da e na crno-bijelom filmu njezino lice djelovati prirodno kao da je normalno zasjenjeno. Poela joj je pjevuckati o irini Delphinina ela, irini

303 UJDJTH KRANTZ oiju i savrenom ovalu brade. "Lice vam ima oblik srca", ponavljala je ona pjevuckajui. Napokon je imala crvenilo na usnicama pa je mogla izii iz garderobe. Pred vratima ekao je strpljivo LeMaitre. "Dobro. Vrlo dobro. Doite sada da se naete s gospodinom Ambertom." Povede je kroz polumrak pozornice broj sedam do redateljeva stolca. Nico Ambert ustade i dok se rukovao s njom odmjerio ju je ponovno preavi pogledom od glave do pete, sasvim grubo, ali glas mu je pritom ipak bio ljubazan. "Drago mi je to ste prihvatili moj poziv, gospoice. Nadam se da niste napeti." "Zar bih trebala biti?" Delphine se zau u udvornikoj pozi. Bilo joj je jedino ao to Margie ne uje sve ovo. Samo u tom sluaju to bi bila neporeciva stvarnost. Jo otkako joj je tijekom ruka pristupio glumaki ef osjeala se grozniavo, kao u nekom udesnom snu. Svaki je djeli stvarnosti bio naglaen opojnim ozrajem studija, gdje su i neka posve obina vrata moda vodila u svijet udesa. Jedva da je pomiljala na okolnosti to je oekuju na snimateljskom pokusu, toliko je bila uzbuena izgledom i vonjem onoga to je ona konfuzno zamiljala kao svijet iza kulisa. Pokuavala je u sebe upiti i upamtiti sve to ju je okruivalo, utopiti se u to, kao da je sudjelovala u prizoru s Gabinom i Michele Morgan. "Zar biste trebali biti?" ponovi Ambert njezine rijei. "Ne, naravno da ne biste. Sjednite ovamo, pored mene, i pokazat u vam to ete proitati. Sve je vrlo jednostavno - vi ete

itati samo ono to je podvueno crveno, a ja u itati ostalo... bit e to mali dijalog meu nama. Ako moete, nemojte gledati u kameru. Biste li eljeli najprije proitati u sebi?" "Budui da nisam glumica", odvrati Delphine, "kakve bi koristi bilo od toga?" "Moda da se malo snaete." "Vi ete mi pomoi, gospodine. Mislim da bi to bilo bolje." "Poznajete li priu o Majerlingu?" 304 DO PONOVNOG SUSRHTA "Ne zapravo - " "Ne smeta. U ovom se prizoru opisuje susret mlade plemki-njc i habzburkog prestolonasljednika. Zbiva se na nekom plesu... oni pleu zajedno... i zaljubljuju se jedno u drugo." "To zvui poznato", ree Delphine nasmijeivi se. "Gdje elite da stanem?" "Tamo prijeko. Zato ne biste ostavili ogrta ovdje? Bit e vrue pod reflektorima." Delphine skine crveni ogrta i prebaci ga preko naslona stolca. Sad je bila samo u uskoj suknji i bijeloj svilenoj bluzi. Zaputi se petnaestak koraka do visoke stolice bez naslona, koju joj je Ambert pokazao. im je sjela redatelj dade znak i svjetla se upalie. Ona nagonski zakloni lice rukom uz krik iznenaenja. "Recite mi kad budete vidjeli dovoljno dobro da moete itati", objasni joj on, govorei na udaljenosti koja ih je razdvajala tako razgovijetno kao da sjedi uz nju. Delphine prieka, prvi put potpuno svjesna teine mnogih mukih pogleda koji su je odmjeravali s poudnim no ipak profesionalnim interesom. Poput upaljenih svjetala i to joj je nanijelo neki udarac, ali u oba sluaja bio je

to dobrodoao znak iskonske pozornosti. Nikad se jo nije osjeala tako ivahno, tako puna sebe, gospodaricom svojih ula. U minutama koje su morale protei da bi se navikla na blje-tavilo reflektora, osjetila je da neto toplo i uzbudljivo buja u njoj. Nije to bila toplina svjetlosnog mlaza koji joj je grijao kou. Bijae to ar to se stvorio u njezinu trbuhu i poeo se brzo i neodoljivo iriti sve dok se nije spustio i zahvatio je izmeu nogu, natjeravi je da prekrii bedra kako se ne bi odala nehotinim i iznenadnim drhtanjem njezinih donjih usana. Sjedila je prikovana svjetlima i drala se za stolicu. U trenutku kad ju je obuzeo snaan orgazam rukopis joj je pao na pod. Grizla se za usnice, sjedila to je mogla vre s grudima naprijed i povuenim ramenima, pritisnuvi nogu o nogu svom snagom, 305 JUDITU KRANTZ kako se ne bi odala pred onima koji su je promatrali. Reagirajui na njezino uzbuenje, penis Nica Amberta ukrutio se, to mu se nije dogodilo ve godinama. Na sceni je zavladala potpuna tiina. "Jules, dodaj joj rukopis", promrmlja Ambert kad je vidio da se Delphine donekle pribrala. Udo mu je bilo odvie kruto da bi se sam mogao pomaknuti. LeMaitre dodade Delphini rukopis. Nico je poeo itati, oda-bravi namjerno neki dulji odlomak kako bi se glumica opustila. Delphine je sluala - oi su joj vidjele ali rijei nije razumjela, dok je nakon orgazma bila i dalje tako zadihana da nije mogla progovoriti. Zar u njoj jo je tinjao, vru i zahtjevan, ali je

znala da joj nee trebati mnogo dok se pribere. Mora biti da su to ta svjetla, pomisli, mora biti da su svjetla. "Gospoice?" "Da", ree ona slabanim glasom. "Moete li sada itati?" "Pokuat u." Udahnu duboko i usmjeri se estoko na rukopis. Ubrzo je u recima nala neki smisao i onda poe itati, ne primjeujui ni kameru ni publiku, bacivi se svom snagom na itanje redaka podvuenih crveno, jer jedino tako mogla je drati pod nadzorom svoje tijelo. Na njezine rijei odgovarao je Ambert. Kako je mogla i pomisliti, upitao se, da se evi pred kamerom? Ona nastavi itati, on joj odgovori, pa onda opet produi ona, repliku za replikom. Plesom rijei dovrili su prizor. Redatelj dade znak da se svjetla ugase. U tmini to se odjednom stvorila on ustade i poe do Delphine koja je i dalje sjedila, pogoena naglim prekidom. Uze je za ruku, ondje gdje je bila gola ispod kratkog rukava. "Bili ste sjajni, bojim se da vam je bilo teko", ree on tiho, a njoj se uini kao da sve poinje iznova. "Bilo je tako... bljetavo." 306 DO PONOVNOG SUSRETA "Shvaam. Sigurno bi vam odgovaralo da malo mirno sjed-m-lc prije nego to se pridruite prijateljima." "Da." "Doite". Povede je brzo s pozornice kroz cijeli labirint pro-lorija do svoje garderobe. Okrenu se, s leima na vratima i privue je k sebi. Poljubi je u otvorena usta barbarskim i estokim poljupcem. "Zna li... zna li...?" pokua je on upitati glasom obuzetim grubou.

"to?" dahnu ona, iako je znala sasvim dobro. "Zna li to si mi uinila. Popipaj me." On je pritisnu tako da |c na svom trbuhu osjetila njegovo muko udo u punoj i snanoj duljini. Mukarci su se ve mnogo puta pokuavali stiskati uz I )elphinu, ali ona bi ih vazda izbjegla. Sad se uz Amberta zamalo onesvijestila, zatvorenih oiju i s usnama koje su hlepile za njegovim grubim poljupcima. On je ponese do lealjke, poloi je na nju i raskopa joj bluzu. Dok joj je skidao komade odjee usne mu se nisu micale s njezinih dojki. Delphine je i prije doputala momcima da je diraju za bradavice ali nikad ih nisu smjeli poljubiti, pa ni vidjeti. Sada, ogoljena, izloena i blaeno posramljena osjetila se kao da je ponovno pod reflektorima. Zbog njegova neumorna i iskusna jezika ovlaila se, ali on ju je dovoljno upoznao da bi joj dopustio jo jedan orgazam. Povue je bolno za kosu. "Jo ne", proapta. "Jo ne, ti mala kurvo, nee jo jedanput bez mene." Rairio joj je stegna i gurno meu njih glavu da osjeti vonj njezine podatnosti, ali dobro se uvao da je i ne dotakne u blizini stidnih dlaka. Ona se uspravi, odjednom beskrajno daleko od bilo kakve ednosti, no on je gurnu i kleknu nad njom, obuhvativi penis rukom. Gurnuo ga je u nju razbludnom polaganou mukarca koji je ve dovoljno ekao da bi sad sebi dopustio prebrz pokret. Ue u nju polagano, polagano, poronom i sebinom sladostrau, koja je bila zakrinkana kao obzirnost. Bila je tako vlana, tako rastvorena i tako eljna da bude uzeta, da je probio tanku pregradu njezina djevianstva i prije nego to su toga postali 307

JUDITH KRANTZ svjesni. Uao je u nju svom svojom duinom. Sve do tog asa drao ju je vrsto za kosu i tek sad je popustio taj stisak kako bi se mogao usredotoiti na onaj svoj pohlepni tap koji joj je ispunjao trbuh. Oboje su jedva disali, osjeajui kako tap raste, raste do nemogunosti u njezinoj nutrini. Leei na njoj on promrmlja: "Svatko u studiju drao je ruku na udu, i ti si to znala, znala si, mala kurvo." Delphine kriknu. "Ne mogu ekati, ne mogu..." Ona doe do svog zavretka u dugom jednolinom kraju popraenom valovima koji su natjerali i njega na njegov estok, bolan i strastven kraj. 308 PONOVNOG SUM< I I"A Glava 12 j oi 3. rujna 1936. Los Angeles je bio spreman da postane sredite meunarodnog zrakoplovstva, iji je skup trebao potrajati etiri dana. Dotjeran i proiren, Mines Field postao je slubeno opinskom zrakoplovnom lukom. Mjesni organizatori esnaestih godinjih Nacionalnih zranih utrka zakljuili su kako je njihov grad - u kojemu su se utrke odravale prvi put prikladniji od bilo kojega drugoga na svijetu za taj spektakl. Freddv je drala u glavi mnogobrojna novinska izvjea o dogaaju koji se imao odrati. Znala je da e glumac Harold Llovd predvoditi paradu do aerodroma, tono je znala kad e u zraku iznad luke eksplodirati bomba koja e najaviti dolet tek proizvedenih lovakih jata sa zadatkom da prikau formacijski let i razne vratolomije u napadu i obrani, znala je kad e

se pojaviti akrobati koji e skakati s motocikla u zrane jedrilice, kao i to kad e se odrati natjecanje u padobranskim skokovima. Znala je da e Douglas Fairbanks stariji sa suprugom i Benitom Hume upriliiti piknik prije glavne utrke na kojem e sav ugostiteljski pribor biti uto obojen. Takoer se oekivala pojava Adrienne Ames, u smeem tvidu, s bivim muem 309 JUDITH KRANTZ Bruceom Cabotom a Carole Lombard i Kay Francis bit e meu poasnim uzvanicima. Znala je ak imena pa i fizionomije djevojaka iz visokog drutva Beverlv Hillsa koje su odabrane kao pratnja vojnim pilotima na vojnikom i mornarikom plesu to e se odrati na prvi dan utrka. Ali do svega toga nije joj bilo stalo, jer su to bili tek ukrasi uz ono glavno, utrke. Tri su dogaaja obuzimala njezinu strastvenu pozornost: Ben-dixova transkontinentalna utrka od istone obale do Los Ange-lesa, derbi Ruth Chatterton za "sportske avijatiare" koji je prije est dana poeo u Clevelandu i odvijao se uz predviene hendikepe do Los Angelesa i, napokon, trofej Amelije Earhart, brzinska utrka oko krune staze obiljeene pilonima, koja je bila predviena samo za ene i za koju je bilo prijavljeno osam na-tjecateljki. Od tih triju utrka najveu njezinu pozornost privukao je Chatterton. eznula je da sudjeluje u toj utrci kao ni za im nakon svoga prvog samostalnog leta. Kad bi imala zrakoplov, mogla bi pristupiti utrci. Mogla bi. Htjela bi. Mogla bi ak pobijediti kad bi imala ime. Sudjelovala su trideset dva natjecatelja oba

spola, a zadatak im je bio pobijediti u utrci s vlastitom najboljom moguom brzinom. Novine su bile pune reportaa o Kineskinji, Katharini Sui Fun Ceung koja je letjela malom Cessnom, te o Peggy Sa-laman, djevojci iz visokog londonskog drutva, ija je majka objasnila reporteru da joj ki sudjeluje u natjecanju zato to ne moe sve vrijeme provoditi pleui. Dovraga, pomisli zavidno Freddv, ona je mrzila Peggy Salaman i njezinu prokleto plemenitu majku! Pomisli na Chatterton tako su je muile da je hodala okolo kao u transu. Pokuala se stoga usmjeriti na nemilosrdni i nedostini Bendix, s cijelom gomilom glasovitih zrakoplovaca koji su i sada, sve do posljednjeg trenutka, iskuavali svoje letjelice u 310 no PONOVNOG SUSRHTA zranoj luci Floy Bennett, nakon cijelih tjedana glasina i protu-glasina, naklapanja o dotad nevienim aerodinamikim letjelicama, tajnim pokusima modela u zranim tunelima, novim strojevima dotad nepoznate snage, oajnikim pokuajima da se, makar i radei nou, svim moguim dosjetkama doda jo neto brzine, tajanstvenim pristupima utrci u posljednji as. Histerija u tisku bila je potpuna. Bendix je bio utrka otvorena za sve, uz jedino pravilo da valja poletjeti s Floyd Bennetta u zoru etvrtog rujna i prispjeti u Los Angeles do est sati popodne istog dana. Aviation Magazine, Freddyna Biblija, najavio je kao favorita Bennvja Howarda, koji je dobio prologodinju utrku svojim glasovitim zrakoplovom Mister Mulligan. asopis je izdvojio i Ameliju Earhart s njezinom novom

Lockheed Electrom, kao najbolju natjecateljicu na dugim potezima, a nju je na malom razmaku slijedila Jacqueline Cochrane. Howarda Hughesa asopis je proglasio najboljim sportaem, budui da je odbio sudjelovati u Bendixu s obrazloenjem da je njegov eksperimentalni avion nedostian za pilote koji su imali manje novca za strojeve. Uvjebavajui dan uoi utrke Immelmannove zaokrete i svijee Macovim Taylor Cubom, u najboljem sluaju s prosjenom brzinom od devedeset milja na sat, Freddy je razmiljala o sto dvadeset milijuna dolara u posjedu Howarda Hughesa i o avionu Amelije Earhart na koji je kompanija Lockeheed ne tedei potroila osamdeset tisua dolara. Ona je nepopravljivo u niem razredu, pomisli ljutito dok je upravljala starim i pouzdanim Taylorom. Popodneva tijekom lipnja, srpnja i kolovoza provodila je uvjebavajui osnove vratolomnog letenja. Uz Maca koji je sjedio postrance, ona je napokon svladala i komplicirane vratolomije: oregonsku morsku zmiju, kubanski valjak, kubansku osmicu, preokrenuti valjak Franka Clarka i Rankinove sanjke. Sve je to dobro nainila, pomisli Freddy, ali time se ni za korak 311 JUDITH KRANT/. l>0 PONOVNOG SUSRETA nije pribliila mogunosti utede novca za vlastiti zrakoplov. Nije mogla odoljeti a da i posljednji novi ne potroi na lekcije iz akrobatike. Za dva tjedna poet e kao bruco na Kalifornijskom sveuilitu u Los Angelesu. Ve je primila primjerak rasporeda sati. Majka joj

je nabavila odjeu za koled. Kad e moi letjeti osim vikendom? Bilo je stoga vano to bolje iskoristiti ljetne mjesece, premda joj je to odnosilo svu zaradu. Brucoka godina, podsjeti se ona nevoljko, znait e predavanja na jednom dobronamjernom sveuilitu kako bi stekla zaokruenu naobrazbu u slobodnim umjetnostima. "Dovraga, nije mi potrebna zaokruena naobrazba", razbjesni se Freddv pred ravnodunim altimetrom, pred bespomonim brzinomjerom i polugom koja joj se ionako mogla samo pokoravati. No to bi drugo mogla uiniti? Pristupiti Mornarici i vidjeti svijet? Ili Legiji stranaca? Pobjei s cirkusom? Sranje, za sve to bilo je nuno biti deko, a ne djevojka od nepunih sedamnaest godina. Njezina je sudbina bila omeena zaguljivom uionicom na koledu i predavanjima iz engleskog. Da je mogla maknuti noge s papuica, jamano bi tako udarila da bi probila rupu u podnoju zrakoplova. No ipak, izvela je posljednju i besprijekornu svijeu, uspevi se pod kutom od 180 stupnjeva i zatim se prizemljila u Dry Springsu. Mac i Swede Castelli, koji je ponovno doao u zranu luku da razgovara s McGuireom o vratolomnom biznisu, bijahu izvan hangara da vide kako se Freddv sputa. Ona iskoi iz zrakoplova, skine zatitne naoale, otkopa padobran i prebaci ga preko ruke. Bakrenastu kosu zahvatio joj je vjetar dok se objeenjaka i vitka figura ljuljala u hodu nalik na Robin Hoodov, naglaen jahaim hlaama i niskim izmama to ih je bila kupila kad su joj se levisice izlizale. Zavrnula je rukave na djeakoj bluzi koju je uvijek nosila prilikom

letenja. "Hej, mala gospoice, ona svijea je zbilja uspjela", pozdravi |f Swcdc Castelli pokroviteljski, kako je to smjesta zakljuila. Svi stari akrobatski piloti bili su duboko uvjereni da nitko ne moe izvoditi vratolomije tako dobro kao oni. Dobro, moda ne ba svi, moda Mac nije bio takav. Osim toga, mrzila je kad bi je oslovljavali s "mala gospoice". "Samo ukrasna figura, gospodine Castelli", odgovori Freddv kratko. "Sitnica." "Dijete, bilo je sasvim dobro", dodade McGuire. "Sluaj, Mac, jedva podnosim te silne pohvale, moda u se ak zacrvenjeti", odvrati ona kiselo i nestade u uredu. Svi su oni isti, ree Freddv u sebi gorko. "to je to grize?" upita Castelli. "eli biti druga Amelia Earhart", objasni Mac. "Tako neto bih i ja elio. I svatko." "Ona je emotivno dijete", ree Mac i slegnu ramenima. "Dijete? Sluaj, Mac, ta djevojka nije vie dijete. Ona je poslastica, ona je kao iz sna." "Ona je dijete, Sivede! A ti si obian prljavi starac." U Ma-covu glasu osjetila se neoekivana ljutnja. "Nemoj tako, nemoj se uzrujavati, McGuire", ree Castelli, dobro raspoloen kao uvijek. Freddv je izila iz hangara i uputila se prema svom automobilu. Castelli domahnu Macu, spremajui se na odlazak. "Nee li se ipak predomisliti?" doviknu on Macu, krenuvi do automobila. "Sigurno ne", odvrati Mac. "Zarada bi bila dobra", doviknu mu Castelli, iako s malo nade da bi mogao promijeniti Macov odbojni zakljuak. "Nemogue, Buddy, ne bavim se vie tim poslom." "Ahh", dometnu Castelli

gorko djevojci koja je ulazila u kola. "Uinio bi to za mene, siguran sam, ali ga sprjeava to to bi morao na glavu staviti vlasulju. Ali vrijedilo bi." "O emu je rije?" Njezin upit bio je ravnoduan, jer je Mac obino odbijao ponude koje su mu davali koordinatori vratolo312 313 umiru kkan mnih akrobacija, ne vjerujui da se on doista odluio povuci iz tog posla. "O filmu Strmoglavce repom. Ponudio sam mu mogunost da dublira Alice Faye, Constance Bennett ili Nancy Kelly... mogao bi oponaati bilo koju od njih. Redatelj Roy Del Ruth posebno je traio Maca. Nije zaboravio kako je on nevjerojatno dobro dublirao Jean Harlow u Anelima pakla." "Ali to je bio nijemi film - sjeam se da sam ga vidjela prije sedam godina." "Tako je, ali od njega ionako ne zahtijevaju da govori. Zahtijevaju samo da stavi na glavu vlasulju i tako leti. Zar je to pretjerano? Zar je to uvredljivo?" "Nipoto", zahihoe Freddy, istrgnuta iz zlovoljnog raspoloenja pomilju na Maca pod platinastom vlasuljom. "Dobro, odlazim u potragu za nekim drugim. Prihvatio bih se toga i sam, ali bojim se da vie nemam stas djevojke. Posjeujete li zrane utrke?" "Svakodnevno", objasni ona i odjednom se prisjeti utrka. "Sluajte, mala gospoice, dogodine ili za dvije godine sudjelovat ete sigurno u njima. Sve je mogue", ree on ljubazno, dok je

pogledom traio oblak koji joj se zasjenio lice. "Hvala vam, gospodine Castelli. Ali ne vjerujem." "ekajte asak. A kako bi bilo da uzmu vas? Mogli biste biti sjajna vratolomna dublerica Mac mi je ve ispriao to ste sve nauili. Sve to je zamiljeno u tom filmu mogli biste i vi izvesti. Sto mislite?" "To je zbilja nemogue", nasmija se Freddy njegovoj poduzetnosti. "Jo manje mogue od mog sudjelovanja u utrkama dogodine." "Zato? Recite mi to vas prijei?" Freddy pristupi Evinu sjajnom La Salleu s pominim krovom. Ue u kola i ogrnu se oko vrata vestom od blijedoplavog kamira. Rukavi, omotani na brzinu oko brade, ukrotili su vjetrom 314 DO FONUVNlKt JUMUJJSi rastresenu kosu koja je tako nainila plameni okvir oko njezina ozbiljnog lica. "Za dva tjednu poinjem studirati, to je prvo", ree mu ona oslonivi se na vrata automobila. "Zatim, imam vrsto dogovoren susret s Beowulfom, gospodine Castelli. I napokon, moj otac, koji je vrlo konzervativan ovjek, ubio bi me, zatim bi me ubila moja majka, a ako bi od mene ita preostalo, posao bi dovrio Mac." vrsto izraeno stajalite uvjerilo ga je i vie od skupocjenih kola da pokuava uzalud. Ta osobita mala gospoica bila je zapravo pripadnica visokog drutva s neobinim hobijem. "Shvaam, nemojte se ljutiti." "Sve je u redu, gospodine Castelli." "Pozdravite Beowulfa. On

je sretan momak." Deveti rujna, dana kad su zavravale utrke, Eve je upriliila veliki prijam za porunika Michela Detroyata, jedinog francuskog sudionika u natjecanju. Freddy je bila obuzeta tolikim emocijama da se jednostavno nije mogla prepoznati. Srce joj je teko kucalo kad je Louise Thaden prela zavrnu crtu Bendixa, spustivi se na pogrenom kraju uzletita. Bijae uvjerena da je prispjela posljednja, tako da je zamalo uklonila letjelicu s poljane prije nego to su joj tisue uzbuenih glasova poele dovikivati da je zapravo pobijedila. Preletjela je SAD za manje od petnaest sati, ostavivi iza sebe sve istaknute i supero-premljene natjecatelje. A pobijedila je s Beechcraftom - pomisli Freddy, razapeta izmeu divljenja i otrovne zavisti - s obinim malim Beech Staggenvingom, avionom kojim bi svatko mogao letjeti i koji bi za nekoliko tisua dolara svatko mogao kupiti. One noi kad je zavrio Bendix, Freddy se motala oko atora ; to ga je podiglo udruenje ena letaica "Devedeset devet". Ugledala je desetke ena pilota - meu kojima su bile i Louise Thaden, druga u natjecanju Laura Ingallss, pa Earhart i Cochrane - kako ulaze u ator da proslave pobjede, ali nije imala 315 JUDITU KRANTZ hrabrosti da im se pridrui, koliko god to bilo jednostavno. Frc ddy je odjednom postala zarobljenica paralizirajue stidljivosti, nedostino jae od njezine elje da se pridrui i estita pobjed-nicama. Pilotska dozvola bila

joj je u torbici, ali nije imala snage da ue i predstavi se, premda je znala da bi odmah bila proputena. Sama nemam sto pokazati, ree ona sebi, bijedno se osjeajui. Oslukivala je koju minutu vesele zvuke to su dopirali ispod atora, a onda je, ne mogavi izdrati, pobjegla. U Chattertonu je, hvala budi Bogu, pobijedio mukarac, no ona to odmah smetnu s uma. "Freddv, jasno ti je da te oekujem na svom prijamu veeras", ree joj Eve uavi u kerkinu sobu gdje ju je zatekla kako bulji u zid. Eve je bila zabrinuta vidjevi kako joj se ki sve vie oneraspolouje iz dana u dan tijekom utrka. Vjerovala je da e se Freddv odueviti i uzbuditi zrakoplovnim dogaajima u njezinu gradu. Novine su njima bile toliko ispunjene da su i Eve i Paul morali doznati ba sve. No Freddv je cijele dane provodila u zranoj luci i vraala se iz nje izgubljena u svojim mislima i zamuenih oiju, to je Eve pripisivala dugim danima provedenima na suncem obasjanim tribinama. "Naravno da u doi, majko", odvrati joj. Istaknuti nazonici iz francuske kolonije pomoi e joj da odagna tmurne misli, zakljui ona. Osim toga, bilo bi joj drago upoznati glasovitog poasnog uzvanika, vladara u svijetu pilotskih akrobacija. Freddv uz njega nije mogla osjeati zavist, kao da je posrijedi bio Charles Lindbergh. Ili Saint-Exupery, uostalom. Michel Detroyat uinio je Francuze ponosnima postavi pobjednik mnogih utrka, sa svojim izvanrednim Caudronom i Re-naultovim strojem, trkaim zrakoplovom za iji je razvoj francuska vojska potroila milijun dolara. Bio je to prvi ikad sagraen potpuno aerodinamiki zrakoplov.

Njime je Detroyat pobijedio u Thompsonovu trofeju vrijednom dvadeset tisua dolara, meunarodnom otvorenom natjecanju za mukarce, i to ostavivi 316 PO PONOVNOG SU.WfJ":/ diilcko iza sebe sve ostale. Nadmo njegova zrakoplova bila je tolika da je odustao od mnogih utrka kako bi dao "i drugima priliku da pobijede." "Draga, obuci svoju novu haljinu od lanenog platna", upozori je Eve. "Ali, majko - " pokua Freddy prigovoriti. "To je najprikladnija odjea koju ima." Eve je zakljuila razgovor glasom koji se od nje uo samo kad je nastupala slubeno kao ena diplomata. Freddy je shvatila da se vie ne moe protiviti. U predveerje se vrt oko doma Lancelovih ispunio stotinama uzvanika. Toliko ih je ekalo u repu da stisne Detroyatovu ruku, da ga je Freddy mogla samo obzirno promatrati stojei iza Eve, koja je stajala uz zrakoplovnog junaka. Nije zgodan, pomisli ona, s predugim i preirokim nosom kao i dvostrukim podbratkom, ali te nedostatke nadoknaivale su oi pod ravnim i neuobiajeno tekim i crnim obrvama. Izgledao je posve bezbrino, kao sretan djeak, sasvim navikao da bude ovjek kojemu se dive, pa je i na trivijalne opaske odgovarao ne gubei pribranost. "Da, gospoo, namjeravam se vratiti sljedee godine radi obrane trofeja, hvala, gospoo, drago mi je to ste uivali u ekshibicijama, da, gospodine, drim da je Los Angeles zabavan, hvala, gospodine, da, gospoo, u pravu ste, moj otac je zaista zapovjednik francuskog ratnog

zrakoplovstva, uruit u mu vae pozdrave, hvala, gospoo, da, gospodine, ovdje imate savrenu klimu i svakako u se vratiti, hvala, gospodine, da, gospoo, Kalifornija je zaista prekrasna zemlja, hvala, gospoo." Obino brbljanje, pomisli Freddy kad se red skratio a uzvanici pojurili po osvjeenja, no ono je cijena slave. Naposljetku, kako se to ve dogaa svim poasnim uzvanicima, Detroyat se naao potpuno sam, dok su se mnogobrojni ljudi, nakon to su 317 IUDITH KliANTZ mu izrazili potovanje, poeli baviti sobom. Ona istupi naprijed, kao da se pojavila niotkuda. "Porunice Detrovat" poe ona brzom francutinom, "moete li objasniti je li na brzinu vaeg uzlijetanja povoljno utjecalo to to ste raspolagali na svome Caudronu dvobrzinskim i dvaput premazanim Ratierovim propelerom kao i pominim postoljem na pogon zrakom?" "Molim?" "Rekoh - " "Shvatio sam to ste rekli, gospoice. Odgovor je - da." "To sam i pomislila. Recite mi, koliko je stupnjeva razlike izmeu pozicije propelera pri uzlijetanju i one pri punoj brzini?" "Dvanaest stupnjeva, gospoice." "Pitala sam se. Hmmm... dvanaest stupnjeva. Ne udi me to ste svaki put pobjeivali. to bi se dogodilo kad bi pomino postolje zakazalo? Pomie ga komprimirani zrak, zar ne?" "Tako je, gospoice. Na sreu, imam u priuvi runu pumpu."

"A tunel karburatora za klipove - protee li se on naprijed sve do nosa Caudrona?" "Moda biste..." On zastade, nesposoban da zadri ozbiljno lice, no ipak se oporavio od napadaja smijeha. "Moda biste voljeli razgledati letjelicu, gospoice?" "Da, voljela bih", odvrati spremno Freddy. "No mogu li vas prije upitati to vam je toliko smijeno?" "Jedina osoba na ovom prijamu koja mi je postavila inteligentno pitanje jest une jeune fille. Oh, onaj tunel karburatora..." I on zapade u nezadrljiv smijeh. "Ja sam letaica, gospodine, a ne une jeune fille." Freddv je to izrekla tako dostojanstveno da se on smjesta prestao smijati i pogledao je s potovanjem. "Da, morao sam to shvatiti", ree naposljetku. "Doista, morao sam." 318 DO PONOVNOG SUSRETA "Ipak, niste to mogli samo hiko pogoditi", ree mu ona u znak oprosta. "Ne, morao sam shvatiti. To je oito. Preplanuli ste kao pravi pilot." On pokaza prstom iroki vratni izrez i kratke rukave njezine haljine gdje se preplanulost odjednom prekidala, a poinjala svijetla koa. "ak i ruke", ree on, koje su odjednom po-bijeljele iznad lakta, na mjestu do kojega je obiavala posuvratiti rukave svoje letake bluze. "Pokuala sam na to upozoriti majku, no ona je inzistirala da odjenem ovu haljinu." "I piloti imaju majke. Kojim avionom letite?" "To je jedan Ryan... kad mi doe u ruke." "Tiens, poznajem taj zrakoplov, Tex Rankin i ja jednom smo se natjecali u dva identina Ryana,

tek tako, i ja sam zamalo izgubio utrku." "Jeste li izvodili oregonsku morsku zmiju koja je Rankinov izum? Upravo sam nauila kako se to radi." Detroyata je to zbunilo. "To nije manevar za mladu letaicu, gospoice, zapravo nije ba pametno to ste to uinili. elio bih vas od toga odgovoriti." "Ali... ja se bavim akrobacijama", ree Freddy onoliko skromno koliko je to mogla, budui da je razgovarala sa svjetskim ampionom. Ali nije mogla sprijeiti da joj oi ne zabli-staju od ponosa: "Ja sam samo uenik u letenju, ali..." "Ali uenik koji je ve nauio izvoditi morsku zmiju?" "Da." "Moram vam estitati, gospoice", ree on sasvim ozbiljno, pod dojmom onoga to je uo i bez traga ikakve podrugljivosti. "Pozdravljam vas, kao pilot pilota." Uze je za ruku i poe se s njom rukovati u trenutku kad se pojavila Eve. No ona ga odvede bez mnogo obzira. "Gospoo de Lancel, tko je ova nerazumno romantina dje319 JUDITU KRAN"17 vojka u bijeloj lanenoj haljini?" upita je Detrovat. "Htio bih je pozvati da razgleda moj zrakoplov." "Ne mislite valjda na moju ker, porunice?" Eve je odjednom postala oprezna. "Vaa ki - pilot?" "Da, tono. Zapanjujue, zar ne, budui da ima samo esnaest godina." "Samo esnaest?" "Samo esnaest", ponovi ona tvrdo. "Jo je dijete, porunice." "Ah."

"Doite, porunice, predsjednik Francuske bolnice eli vas pozdraviti." "Zanimljivo", dometnu udvorno asnik. "Jedva ekam." U noi nakon prijama u ast Detrovata Freddv nije mogla zaspati. Krv joj je bjesnjela a ivci treperili. "Pozdravljam vas, kao pilot pilota", rekao joj je. Kao pilot pilota! Nije vie bila "mala gospoica" niti "dijete", nego pilot. Zato je dosad nitko nije zamiljao kao pilota? Macu je ona bila tek vjeiti uenik. Vidio je njezine prve neiskusne poteze i nije ih mogao zaboraviti. Niti e njoj dopustiti da ih zaboravi. Doista bi ga rado opalila! A to se njezina oca tie, ona je bila njegova ki i to je bilo sve. Kao pilot bila je samo trpljena, i o tome on najradije ne bi mislio, a ponajmanje bi htio uti o tome od nje. Kad joj je majka posudila kola kao da je zaboravila kamo se njima vozila i to je radila kad se njima nekamo odvezla. Ni otac ni majka nisu imali pojma o njezinim akrobacijama, ve zato to su joj dali jasno do znanja da ih ne zanimaju izvjea o strunom napretku. Poteno reeno, da je bila sigurna u sebe kao pilot, bila bi se uputila ravno pod ator udruenja "Devedeset devet" i pridruila jedinima koje su osjeale istu strast. Bila je jedna od njih, zar nije? Zar nije? Dovraga, jeftino se prodavala i podnosila ocjene i osude onih IH) PONOVNOG SUSRETI i do kojih joj je bilo stalo, ne doputajui ni samoj sebi da shvati - osim na asak - kako daleko je dospjela. Ona je pilot. I to dobar pilot!

Moda zato to jo nije bila dovoljno iskusna? Imat e sedamnaest godina za samo nekoliko mjeseci - a to je dovoljno da ovjek shvati, makar samo u svojoj nutrini, to je zapravo. Pogledajte samo Delphinu, niti godinu i pol stariju od nje, Delphinu koja je uvijek trebala neiju zatitu a inae nije razlikovala automobilsku svjeicu od krumpira, Delphinu koja se znala kretati samo od jedne manikirke do druge - kako sad postaje zvijezda nekog francuskog filma a da nije rekla ni hop! Prvo se dogodio bakin histerini telefonski poziv, a zatim je stiglo i dugo oekivano Delphinino pismo - u meuvremenu se do nje nije moglo doi telefonom - sa sretnom obavijeu da je potpisala ugovor sa Gaumontom. Poela je raditi na filmu i prije nego to su primili njezino pismo. Svima se uinilo kako bi za to morao biti kriv Bruno, ali nitko nije nita uinio da to sprijei. I tako se Delphine zaputila u veliki svijet, dok je ona, Freddv, odbila ak i poziv da sudjeluje u akrobatskom letu koji bi sasvim sigurno mogla uspjeno izvesti, samo zato to su njezini roditelji ostali tvrdo uvjereni da Freddv mora ostati student, dok su Delphinin uspon do uloge filmske glumice promatrali posve nemono. Neka ide sve dovraga! Ne, nije ona na to spala. Ured Swedea Castellija u studiju I.W. Davidsona bio je neuredan onako kako je to Freddv i zamiljala, ali ipak neto iri od zamiljenog. Uz uredski stol tu je bio i jedan veliki konferencij-ski stol, ija je povrina bila prekrivena modelima aviona. Na svakom slobodnom komadiu zida visjeli su zemljovidi, dok su fotografije aviona iz svjetskog rata bile

nabacane u gomilama po uglovima. Tu i tamo mogli su se vidjeti i snimci Swedea Castellija u svojim slavnim akrobatskim danima. "Zgodno", ree mu Freddv, ispruivi se u stolcu nasuprot 320 321 JUDITI 1 KRANTZ uredskom stolu. "Dopada mi se ovdje." Bila je u jahaim hlaama i izmama visokim zamalo do koljena. Zapravo, udobnosti radi, nije u njima letjela, ali je znala kakav pruski uinak moraju proizvesti na promatraa. Preko glave je navukla stari crni pulover i opasala se najdebljim konim remenom koji je posjedovala. Od vrata nanie, pomisli zadovoljno, bila je nalik barunu von Richthofenu. "Vrijedi li jo vaa ponuda?" upita ona izravno. "Moe se okladiti da vrijedi. Ali, to je ono bilo od sastanka s Beowulfom? A to kau tvoji roditelji, mala gospoice?" "Dopustite meni da ja o tome brinem", odvrati mu Freddv. "Osim toga, zovem se Freddv, a ne "mala gospoica"." "Nije li to samo ala?" upita on nepovjerljivo. "Swede, ja ne zbijam ale. Ja sam pilot. I vidjeli ste koliko dobar pilot. Gledala sam Maca dok je planirao stotinu vratolomnih letova, pa ako mi je ita poznato, onda je to injenica da moete montirati kameru na moj zrakoplov blie nego to biste mogli s ijednim momkom. Stavite mi na glavu vlasulju i bit u vie nalik Alici Faye ili Constanci Bennett nego itko drugi u ovom biznisu. Je li istina ili nije?" "Potpuna istina. Ali Mac... odnosno ti si mi

rekla da e on prigovoriti ako se odlui za to. Ne elim tu izazivati guve, mi neprekidno radimo zajedno i on je najbolji prijatelj kojega poznajem." "Razmiljala sam o tome, Swede. Mac me nauio letjeti ali i on se prema meni odnosi kao kvoka s piliima." "Tako je, Freddv. Zapazio sam to." "Ali znai li to da bih morala prilagoavati svoj ivot kako bih njega inila sretnim? Koliko ima kvoki koje ele da im se pilii raziu? Nema takve, zar ne? No pilii ipak ne ostaju dovijeka s kvokom, to je prirodni zakon. Vrijeme je da odem i Mac e to morati razumjeti. Potreban mi je taj posao. 322 PO PONOVNfh, SUSRHl/i Siviirno mi je potreban i uinit u sve da ga dobro obavim. < )l)c6iv;im vam." "Djevojka iz bogate obitelji kao to si ti? Daj, molim te. Za-ilo ti je potreban taj posao?" "Radila sam ranu jutarnju smjenu u Van der Kampovoj pekarnici cijelo ljeto kako bih mogla platiti letenje. A sada elim nabaviti vlastiti zrakoplov. Moram ga imati, Swede, ne samo Ja ga elim." Freddv se nagnula naprijed, s laktovima na koljenima i bradom obuhvaenom rukama. Pogledala ga je u oi mirno i vrsto. Izrasla je preko noi. "Zamiljao sam te kao bogatu djevojku." "Biti bogat znai imati novaca. Pogreno. Moji roditelji ive udobno, ali za letenje ne daju mi ni pare. Automobil sam dobila na zajam, ako se moda pitate. Gledajte, Swede, ako me vi ne trebate, trebat e me netko drugi. U svakom kutku Hollywooda snimaju se avijatiarski

filmovi. Dola sam prvo k vama jer vas poznajem, ali ako imate neke dvojbe, samo recite i ja odlazim." "Dobila si posao, Freddv. Dovraga, dobila si ga ve juer." Ona se razgaljeno nasmija. "Hou li glumiti Alke Faye ili Constance Bennett?" "Obje, a takoer i Nancy Kelly. Koristit u te to vie budem mogao. "A novac?" upita Freddy ustavi s rukama na bokovima. "Novac?" "Rekli ste mi da sam dobra, ali niste kazali koliko." "Pedeset dolara na dan, koliko dajem i Macu. Kad jednom zaponemo snimati, radit e moda i pet ili est dana na tjedan." "I dodatni novac za specijalne vratolomije?" "Freddy, mislim da poznaje tarifu za vratolomije koliko i ja. I dodatnog novca dobivat e koliko i ostali. Stotinu za let naglavake, ak i kad to ne pie u scenariju, do tisuu ili dvije tisue za okomitu vrtnju prema zemlji s lanim pogocima i tisuu 323 JUDITH KRANTZ pet stotina za eksploziju u zraku s iskakanjem - na to moe raunati. To je u scenariju. Nisu predvieni padovi na zemlju, niti bi ih dopustio. To nikad nisu izvodile ene. Tako stoji u tradiciji. A to se tie kupnje zrakoplova - kad dovri ovaj film moi e kupiti cijelu flotu." "Sraaa-nje", promrmlja Freddv polagano. "Nije to sranje", odvrati Castelli uvrijeeno. "To je prokleto mnogo novca." "Htjela sam rei sranje - zato sam ekala tako

dugo?" Kad god da odabere trenutak da im to priopi, nee im se dopasti, razmiljala je Freddv. Ali inteligentan izbor trenutka moda bi pomogao. Najbolje razdoblje dana bilo je uoi veere, dok su roditelji ispijali vei dio butelje ampanjca u svojoj sobi. Kako je njezin otac tvrdio, ampanjac se ne pije samo u tri sluaja: prvo, ako ste sami, drugo, ako je vrijeme za doruak, i tree, ako niste roeni u pokrajini u kojoj se proizvodi to plemenito vino. Kako je to bio davnanji obiaj, nekoliko kapi ampanjca dobio je na jezik im se rodio, dok je majka ispila ostatak ae, sretna to je i njezin novoroeni sin, poput sve djece u Champagni, prestao plakati im je osjetio prvu kapljicu. Nee im nita govoriti o novcu, odlui Freddv. Ako bi sudjelovala samo u nekoliko filmova godinje, zaraivala bi vie od oca. Dakako, obeat e im kako nee naputati kuu osim kad bude na snimanju. "Draga moja, izgleda... iznimno dobro veeras", ree Eve im im se ki pridruila za veeru. Nije rado govorila svojim kerima kako su lijepe, ali ovaj put bi bilo teko izbjei tu pohvalu. Freddv se oito oporavila od zlovolje koja ju je drala tijekom zrakoplovnih utrka. Onaj udni prestraeni izraz izgubio se, a ljupka plava haljina koju je obukla odraavala se u plavetnilu njezinih oiju, pod obrvama usmjerenima uvis, toliko nalik Evinim. Bilo je neega udnog u njezinu odlunom i energinom dr324 IX) PONOVNOG SUSRhTA itnju, premda je stajala nepomino, oslonjena

na kamin i smijeei se Evi. Gotovo nije mogla prepoznati smijeak to se irio djevojinim istaknutim i lijepo oblikovanim usnama, gubei se pomalo na njihovim krajevima. Bio je to neki nutarnji osmijeh, jedva potisnut, oevidan, osvjetljujui cijelo njezino lice pobjednikom radou, sasvim razliitom od ozbiljnosti kojom ih je promatrala. "Kakve nam dobre novosti donosi?" Eve se nije mogla suzdrati da ne upita, to joj je uostalom bila jedna od najpri-vlanijih osobina. "Nadam se da nije posrijedi porunik De-trovat?" "Jedva, iako mi se on svia. Ne, vijest je mnogo bolja: dobila sam posao." "Freddv, molim te budi ozbiljna. Radila si cijelo ljeto. Ne moe sada uzeti novi posao kad odlazi na koled, mora to shvatiti." "Tvoja je majka u pravu", upade Paul. "Raspravili smo o tebi i odluili plaati tvoje letove vikendom dotle dok bude imala dobre ocjene. Ne moemo ti dopustiti da se bavi dvjema stvarima, a s druge strane jasno nam je da ne bi htjela potpuno prekinuti s letenjem." "Cijenim to, tata, znam kako se pritom osjea. Ali to nije posao s ogranienim radnim vremenom, to je posao u pravom smislu rijei." "to to zapravo znai?" upita Paul i spusti au. "Posao s punim radnim vremenom." "To ne dolazi u obzir", procijedi on. "Freddv, to nam to pria", vrisnu u isti mah Eve. "Ne idem na koled, majko. Zaista ne mogu. Bila bih bijedna studentica, shvatila sam to prole noi. Trebala sam i mnogo ranije, ali jo nisam bila posve uvjerena - nisam bila sigurna u

sebe, to bi za mene bilo najbolje, to bi bilo ono pravo." "A zato misli da si dovoljno stara, pa zna to je za tebe 325 JUDITH KRANTZ najbolje?" uzvrati Paul, pokuavajui obuzdati bijes koliko god je to mogao. "Znam, oe, jednostavno znam." "Paule, priekaj asak. Freddv, jo nam nisi rekla kakav je to posao." "Letaki, naravno. Radi se o preciznom letenju prilikom snimanja filmova." "Oh, Boe! Izgubila si razum! to je to "precizno letenje", to hoe time rei? Evin je glas drhtao od uzbuenja. "Precizno letenje je letenje za koje sam uvjebana, to je ekshi-bicijsko letenje, ako hoete. Nadarena sam za to i to radim dobro." "Nije to valjda ono to radi Detrovat?" izusti Eve dahui. "Ne, majko. On je najbolji na svijetu. Ja sam dobra, ali ne tako dobra. Jo ne." "Prokletstvo, Freddv, ne elim to! To jednostavno neu dopustiti. Ne dolazi u obzir, apsolutno i jednom zauvijek, ne dolazi u obzir. Ja ti to ne doputam, uje li me, ne doputam ti to. Nema moje doputenje1." Paul je grmio, ustavi i nadnijevi se nad nju. "Uinit u to i bez tvoga doputenja", odgovori Freddv, ko-raknuvi prema njemu bez straha. "Nema naina da me zaustavi." "Marie-Frederique, upozoravam te i neu to vie ponoviti. Dovoljno mi je ve ono to se dogodilo s Delphinom. Neu ponoviti istu pogreku. Ako zamilja da moe initi to te je volja, teko se vara. Ili e uiniti ono

to ti kaem, ili e se odseliti iz ove kue i nee se vratiti prije nego to doe k razumu. Moja ki me mora sluati. Jesi li to razumjela?" "Da, oe." Ona se okrenu i pode prema izlazu iz sobe. "Freddv! Kamo e?" "Spakirati se, majko. Nee trajati dugo." Freddv je uurbano napunila mali koveg najpotrebnijim 326 IX) PON( \i"SKI i I ivinima, ostavivi sve koulje koje s. nose izvan hlasi, pastelne pulovere i suknje kao i svu tek nabavljenu garderobu za koled, u.i kojoj su jo visjele ceduljice s cijenama. Navue konatu le~ i.irku jaknu i posljednji put pogleda sobu. Nije je vie osjeala I .10 svoju, pa je ni odlazak nije uzbudio. Znala je da se Eve nee popeti stepenicama kako bi je utjeila. Kad je posrijedi dis-i iplina, roditelji su se redovito drali zajedno. Jedini put, koliko .c Freddv mogla prisjetiti, kad je majka zauzela drukije stajali-,ic od oeva, bilo je kad se pokazala suosjeajnom nakon njezina prvog samostalnog leta. Bili su u blagovaonici kad je Freddv tiho napustila kuu, os-lavivi klju od kue i Evina automobila na stolu pored ulaznih vrata. Dok je autostopirala do doline San Fernando, u njoj nije bilo nikakve neodlunosti. Znala je kamo ide, i tri etvrt sata kasnije ve je koraala prema kuici blizu zrane luke Dry Spring, u kojoj je McGuire ivio. Jo nikad nije bila ondje, ali je zapamtila mjesto gdje se kua nalazi.

Ve se smrailo, ali iz kue nije dopiralo nikakvo svjetlo. No garaa je bila jarko osvijetljena. Kako se pribliavala, Freddv je mogla uti Macovo zvidanje i udarce ekiem. Mac je bio uposlen oko jedne od svojih posljednjih nabava, rijetkog, dvadeset godina starog Fokkera D.VII, koji je na repu kao i na dugom krhkom trupu imao oslikan eljezni kri. Umjesto Fokkera, u filmovima je esto nastupao Curtiss Hawks ili M.B.3, no kako nita nije moglo nadomjestiti pravu stvar, autentine letjelice silno su dobivale na vrijednosti, pogotovo otkako ih je Howard Hughes upotrijebio u Anelima pakla. Macova velika zbirka zrakoplova iz prolog svjetskog rata u proteklih je est godina stalno rasla. Dok se ne bi raspao u komadie nakon pada, svaki od tih zrakoplova korisno je sluio. McGuire je upoljavao vie pomonika koji su se brinuli samo o tim letjelicama, ali posebno osjetljive poslove, poput trc nutanoga, povjeravao je samo sebi. 327 JUDITU KRANTZ Freddv spusti koveg i nemarno zaviri u garau, drei ake u depovima svoje kone jakne. "Hej, Mac. Treba li pomo?" On ispusti eki. "Koga vraga radi ovdje?" "Druga je mogunost bila da odem u hotel, to ne bi bilo osobito pametno." "Napustila si kuu?" upita on nepovjerljivo. "Zatraili su to od mene. Izbaena sam. "Da mi se vie nisi pojavila pred vratima" - takav je to bio odlazak." Freddv je to izgovorila razmetljivo i sa smijekom koji bi nekoga drugoga moda i obmanuo. "Samo asak. to se dogodilo? Roditelji te

nikad ne bi izbacili samo tako u no. Sto si uinila da zamijesi tu kau?" "Priopila sam im svoju odluku da neu na koled. Ne bih to mogla, Mac, zaista ne bih mogla. Bila bih iva zakopana u praini knjinice. To nije za mene." "Kriste", ree on ne odobravajui. "Pretjerali su. Mogu razumjeti njihovu razoaranost, ali postupiti s tobom na taj nain -to je zbilja ludo." On odloi eki i ugasi svjetiljku u garai. "Poimo u kuu, pa e mi sve ispriati. Siguran sam da e s njima sve srediti i tako izbjei melodramu. Znaju li oni gdje si sada?" "Ne. Nisu me pitali kamo idem, a ja im nisam rekla." "Dobro, ja u im javiti, da se ne brinu... ali popriajmo prije toga o svemu." Uze njezin kovei, odvede je do neosvijetljene kue i upali svjetlo u dnevnom boravku. "Sjedi i osjeaj se ugodno. eli kokakolu? Ne? Dobro, morat u onda piti sam." "Ima li sluajno kakav sendvi?" upita ga Freddv dok je sebi lijevao viski i dodavao vodu. "Napustila si kuu prije veere? Loe odmjereno vrijeme. Poi sa mnom u kuhinju, da vidim imam li koricu kruha." Freddv se radoznalo osvrtala. Kua je bila besprijekorno ista 328 DO PONOVNOG SUS"KhTA i uredna, zamalo bezlina. Svoj ivot Mac je ivio u zraku, no ipak je ovdje oekivala neto poput Castellijeva ureda, neuredno muko obitavalite, puno uspomena. Ali ovdje nije bilo fotografija, kao ni crtea ili zemljovida.

Police su bile pune mnogo itanih knjiga koje nikad nije vidjela u njegovu uredu, a prostorija je bila udobno namjetena, tovie, dobro namjetena. No, oito je bilo da se on njome nije sluio. Kuhinja je bila uredna kao i dnevni boravak, no ovdje su se ipak mogli vidjeti neki znaci ivota: udoban, uljenom bojom olien stari kuhinjski stol na kojemu je bio vr s blagom mjeavinom dina, ovei tednjak i kuhinjski pribor na tezgi. Na tednjaku je bio teki lonac ispod kojega Mac zapali plin. "Pirjano meso. Ima sreu, dijete. Podgrijat u ga." Freddv sjede na jednu od etiri stolice uza stol. Tek ovog asa shvatila je koliko je zapravo umorna i gladna. Bila je jo toliko ponesena svojom odlukom, tako odluna i uporna da nije imala prilike uiniti nita drugo osim kretati se nekamo nakon sukoba s roditeljima. "Mogu li malo kuati?" upita ona pokazujui prstom Macovu asu. "Jesi li poludjela, Freddv? To je viski. Ako si edna, imam za tebe kokakolu." Freddv odjednom osjeti u sebi iskru bijesa. "Ve mi je preko glave i umorna sam od upita jesam li poludjela, jesam li izgubila razum. Prisebnija sam nego to sam ikad bila u ivotu i stoga elim gutljaj viskija, profesore." Mac se okrenu da promijea sadraj lonca i pogleda je stisnutih oiju. "Sit sam toga da me oslovljavaju "profesorom"." "Dosad te nisam tako nazivala." "I jedanput je previe. Nemoj vie." "U redu, oldtajmeru." 329 JUDITU KRANTZ "Oh, tebi je do sukoba, zar ne?" upita je

blago. "Ne udim se to te otac izbacio. Jesi li i njega nazvala "oldtajmerom"?" "Nisam, ali tebe se to ne tie." "Uinila si da me se tie, doavi ovamo. A sad pojedi to meso i uuti. Samo si gladna." Freddv pohlepno isprazni dva tanjura neega to joj se svidjelo kao rijetko to u ivotu. Mac je sjedio nasuprot njoj, ispijajui viski i promatrajui njezinu glavu nagnutu nad tanjurom. Kad se najede, pomisli, pokuat e je urazumiti i potom nazvati roditelje. Morat e u koled, pomisli, koliko god mu se to inilo glupim unitavanjem jednoga velikog pilota. Ali i veliki piloti moraju stalno letjeti da odre svoju vjetinu - nije to bilo nalik vonji automobilom. Kada Freddv bude jednom uvuena u koled, izmeu studija i ostalih obveza nee joj ostati vremena za letenje. Postat e tek pilot vikendom, nalik onima kojima se redovito bavio, a naposljetku e posve prestati letjeti, kako se ve dogodilo tolikim enama. Umjesto da slijedi oblake odlazit e na nogometne utakmice - takvi su bili izgledi. ivot e tako odrediti... a zatim e doi mu, i jednog dana, moda djeca... Bila je to oigledna pria s predvidljivim zavretkom. Nije znao zato je to osjetio kao osobni gubitak, zamalo kao neku ranu, ak mu se inilo da to uti kao strah. Imao je najbolje namjere, uostalom. Ona je bila rotena kao letea ivotinja, jednako kao i on, no u isti mah je bila i enska ivotinja i zato kao leta nije imala izgleda. I mukarcu je bilo teko odrati se u struji, to je sam najbolje znao. Vic je u tome, ree sam sebi, i osjeti se poraen djevojinim buduim izgledima. Morao je zadrati dah kako bi suzbio napad emocija. Ovo

je bio trenutak kad je morao biti vrst i bezlian. "Je li sada bolje?" upita je Mac dok je skupljala mrvice s tanjura. "Mnogo bolje. Gdje si nauio kuhati?" 330 / >< > PONOVNI u; MMHTA "Jedina druga mogunost za samca je da umre od gladi. Kao to e ti morati u koled, tako sam se i ja morao nauiti kuhati." "Bilo je lijepo, vrlo dobro nainjeno, ali sad bez cigare, Mac." "Gledaj, Freddv, jasno mi je kako se osjea, ali ti ima obveze, ozbiljne obveze, i s tvrdoglavou one nee nestati. Koliko novca uope ima?" "Tri dolara i pedeset, to je sve na svijetu. Takoer, odjeu na sebi i u kovegu. Oh, i etkicu za zube, sjetila sam se da je ponesem." "Ne znam zato misli da je to smijeno." "Volim putovati bez velikog tereta." "Koliko daleko moe doputovati s tri dolara i pedeset?" "Rijeit emo to, zar ne?" Ona podie ruku i odbaci kosu s potiljka ljupkim potezom u kojemu je bilo ponosa - kao da je poruivala Constanci Bennett i Alici Faye "Evo me, dolazim, bila za to spremna ili ne." "Sluaj me, dijete, veeras si malo preuzetna. Znam kako je to. Ali sutra e biti neto drugo. Sutra ja odlazim na letenje, a ti e otii kui i pokuati s roditeljima postii neki sporazum... Ako bude ila u kolu, moda e ti davati dovoljno novca da moe letjeti vikendom. To je jedini nain, u svakom sluaju to je bolje nego nita. Zna to jednako dobro kao i ja." "Ve su mi to ponudili", promuca Freddv. "A ja sam odbila."

"Dovraga, je li mogue? Nakon to si godinama skupljala sitni za lekcije, sad odbija njihovu pomo?" "Tako je." Ona ustade i uze pribor za jelo da ga opere. "Mac, ima li krpu za brisanje? Ili puta da se otkapaju? Kakav je ovdje obiaj ili obveza?" "Freddv, veeras se ponaa kao magare i ne elim gubiti vrijeme da te privedem razumu. to god ti kaem, ti nee poslu331 JUDITU KRANTZ sati. Koji ti je kuni telefonski broj? Smjesta u ih nazvati da ih barem umirim. Nee mi rei? Dobro, pitat u centralu." On podie slualicu s kuhinjskog zida. "ekaj, ne zovi ih! Molim te, Mac!" "Zao mi je, Freddv, ali moram." No ona mu istrgne slualicu iz ruke i ponovno je objesi. "Ima jo neto... o emu ti nisam govorila. Nije posrijedi samo koled." "Mogao sam i misliti", ree on bez osjeaja za humor. "to je to jo?" "Imam posao. Mogu se izdravati." "eli li se upropasiti u nekakvoj pekarnici ili neem slinom? Nee valjda." "Letjet u." "Sto hoe time rei? Za djevojke nema ba mnogo letakih poslova." "Neto ipak ima. Radit u za Swedea Castellija. Unajmio me da dubliram AJice Faye, Constance Bennett i Nancy Kelly u filmu Strmoglavce repom. "Da dublira u vratolomijama?" "Pa, to si ti odbio - " "U vratolomijama}" "Ja mogu sve to izvesti. Ako itko zna, to zna

ti." "Proitao sam scenarij, Freddy. Ti to ne smije izvesti, taj pad u spirali! Niti eksploziju u zraku s iskakanjem - .r iskakanjem. Ne dolazi u obzir!" "Vraga ne dolazi u obzir", vrisnu ona, dok joj se lice pretvorilo u obrazinu tvrde odlunosti. McGuire se okrenu i opali joj pljusku to je jae mogao. "Nee dok sam ja iv!" prodera se. Freddy ga odgurnu, poe ga udarati cipelom po nogama i po licu svojim snanim rukama. Napokon je uspio pritisnuti joj ruke uz tijelo i zadrati je u svom stisku, ne obraajui panju 332 DO PONOVNOG SUSRETA na njezine udarce sve dok se nije umolila. I rlaljt ju je vrsto drao, ne doputajui joj ni da se pomakne. S/aja"i su tako barem minutu, kao zarobljenici, nepokretni, teko diui, promatrajui se uzajamno upitnim pogledima. Onda se Freddy, kad ju je zbunjenost prola, nagnu naprijed i priljubi vrsto svoja usta uz njegova. "Neu to", zagrmi on, ali je ipak poe ljubiti svom onom gladnom, eznudjivom i ludom ljubavlju s kojom se tako dugo pokuavao ne suoiti. Nisu mogli prestati. Svaki put kad bi se odmaknuli da udahnu, pogled na drago lice, na usnice kojima su oboje odbijali priznati svoje snove, svoje enje, dulje nego to je oboje moglo pojmiti - ponovno ih je zbliilo u oluji burnih i tekih poljubaca, toliko dugo eljenih da je to bila u isti mah i najslaa i najprodornija bol. Jedno drugome nije se moglo dovoljno pribliiti onoliko koliko su eljeli, da im se tijela stope u jedno, da posjeduju

usne onoga drugoga, da budu skupa prikovani, da imaju jedno drugo vie nego to je to ljudski mogue. Okretali su se i posrtali, toliko pijani od poljubaca da nisu mogli stajati uspravno, posred kuhinjskog poda. Ona jeknu. "Molim te, uzmi me", a on ponovi: "Ne mogu, zna da ne mogu." "Ali ja te toliko volim... uvijek sam te voljela... sad je prekasno rei ne. Ne moemo se zaustaviti." "Ne bih mogao... ne bi bilo dobro..." "To je neto najbolje na svijetu. Ti me voli koliko i ja tebe." "Vie nego to moe i zamisliti, vie nego to sam zamiljao da je mogue voljeti. Ti si ljubav mog ivota, umro bih za tebe." "Zato onda ne bi bilo dobro?" upita ga uz takav pogled neumoljive njenosti, takvom zanosnom i ustrajnom radou da je shvatio kako vie nema snage za otpor. tovie, nije se htio opirati. Nisu mogli odustati. No u krevetu se ponovno osjetio nespretno i nezgrapno, poevi odjednom oklijevati, dok je ona predvodila. Njezina pot333 JUDITH KRAN"I, puna nevinost bila je poput dubokog tona violoncella to je iz vodio melodiju koju su samo njih dvoje mogli uti. Sad se vec smirila obijesna elja da se stope jedno s drugim, koja ih je bila obuzela u kuhinji. Sad su si meusobno obeali da e ljubav trajati godinama. Odjednom im se priinilo kao da imaju beskrajno mnogo vremena, kako bi ostvarili, jedno za drugim, ona otkria za kojima su eznuli prije samo nekoliko minuta. Njenom zaue-nou

doticali su se. Freddv je nalazila da je svaka Macova vlas udesna, bila je dragocjena svaka otra dlaka na njegovim obrazima. Vlastitim je usnama morala istraiti sve kutke njegovih oiju, njegovih obrva koje jel vrcima prstiju tjerala u suprotnom smjeru. Nije dosad znala ba nita o mukom licu, pa je bila obuzeta golemom radoznalou u kojoj ipak nije bilo urbe. Razuzdano ga je milovala, u emu on nije sudjelovao: Mac je leao poleuke i doputao joj njezina istraivanja, odvie sretan da bi mislio na bilo to s one strane ovog sretnog trenutka. Promatrao ju je dok se nesuzdrano nadvijala nad njega, i primoravao se na strpljivost dok su njezini osjetljivi prsti klizili njegovim ramenima. Gotovo stidljivo, ona mu poljubi vrat. "Nemoj", proapta on, "jo ne." Njezino je nago tijelo bilo tako draesno, da ga nije smio odvie dugo promatrati. Njezine su se bradavice ve uzdigle, primijeti on zapanjeno, tamnoruiaste, odudarajui velianstveno od bjeline njezinih dojki koje nije jo ni dotaknuo. Ali sad bi ve morao, zar ne bi? One su ga za to molile, pomisli zbunjeno. Okrenu se i poloi Freddv na plahtu, dodirnuvi je glavom. Freddv se ukoi od zbunjenosti. Sklopi vrsto oi. Nita u njezinu ivotu jo nije bilo tako dobro. Dotad nije mogla ni slutiti da je mogue neto tako ludo dobro. Leala je na leima, ne mogavi doi do daha, elei da je nastavi tako pobono milovati. Udar elektrine struje poput munje joj se spustio s grudi, 334 DO PONOVNOG SUSRETA dolje, ilo bedara, o kojima dosad kao da nije imala pojma. Koliko e jo dugo moi leati

nepomino i trpjeti te uitke prije nego to poludi, upitala se. A onda, kad je osjetila kako se njegovi prsti lako i oprezno miu po njezinim bokovima, shvatila je kuko nema tog zakona koji bi je mogao prisiliti da ostane nepomina. Podie se da mu doe u susret. Vrijeme, koje se jo maloas priinjalo beskonanim, neiscrpnim, odjednom se poe gubiti s provalom pulsirajue i strastvene nude da ga upozna potpuno i da bude potpuno upoznata. Ona nestrpljivo razmaknu noge, dajui tako znak koji prije nije mogla ni zamisliti. Mac ju je razumio, ali je oklijevao i nekao se, sve dok se ona nije toliko stisnula uz njega da je u nju uao. No odmah stade. Naiao je na prepreku koju je gotovo bio zaboravio. "Ne, ne vie. Ozlijedit u te", promrmlja. "Hou da to uini", jeknu ona, gubei se od ljubavi i elje. "Trebam te, trebam te", jeknu ona ponovno. On je i dalje bio odluno nepokretan, pa ona prikupi svu snagu, grubo i nestrpljivo. Leima, nogama i bokovima usmjeri se u njega, pa odluka vie nije bila na njemu. Sad su se oboje napregnuti, s jednom voljom, eljom i ciljem. Nevina djevojka i iskusni mukarac dosegnuli su cilj u isti mah, toliko je duboka bila njihova ljubav, toliko dobro su se poznavali i tako esto je prethodno jedno drugo poduavalo to je to najvanija stvar na svijetu: sad su se usmjerili jedno na drugo svom istinom svoje ljubavi. 335 JUDITH KRANTZ DO PONOVNOG SUSRETA Glava 13 H| N aul de Lancel nije bio ovjek kojega je oblici J kovao bijes. Njegovo izrastanje

u Cham-^Kr pagni bilo je obiljeeno svakodnevnim utjecajem mirnoe to se uzdizala poput maglice s blagih padina toga plodnog krajolika. Dozreo je mirnim godinama prije svjetskog rata. Bijae dobro uvjeban u kompromisnim vjetinama diplomacije, dok je u radosti ivio sa enom koju je oboavao zamalo puna dva desetljea. . No sada, nakon Freddvna prkosnog ina, poeo ga je obuzimati bijes, nezaustavljiv i neobuzdan bijes. Bio je to apsolutan bijes, utoliko neshvatljiviji jer dosad nije imao prilike nauiti se kako je i najbezobzirnijem ovjeku nekorisno ustrajati na vrhuncima bijesa dulje vrijeme. Bijes ga je toliko preobrazio da Eve vie nije mogla s njim raspravljati - ne bi joj dopustio ni da samo spomene Freddvno ime. Ukopao se u svoj bijes slijepom odlunou zatoenika koji kopa podzemni prolaz radi bijega. Poput kakva zatoenika, nije imao drugog naina da izbjegne stvarnost. Mora joj dati lekciju. Lekciju koju nikad nee zaboraviti. Netko ,iy napokon mora sluati! li lim se rijeima nalazio sav njegov l>i|i"., kao da nije l>i<> i:iziini!ii) pripadnik jedne prsip,m;i!ine proVWV Icsijc ncp,o neerjmedtii krotitelj Ihvovii Hulje otl io^h nije htio razmiljali Frcddy je zapravo plaala svu onu potisnutu i ucznovoljenu ljutnju koju je Paul osjeao spram Bruna, sinu koji je za nj pokazivao tek uljuenost kakva dolikuje nekom strancu, sina koji ga je zapravo odbacio zbog razloga u koje bi bilo bolje ne ulaziti. Freddv je plaala i za svu gorinu i razoaranost koju je Paul

odnedavna osjeao zbog Delphine, keri ije je ponaanje bilo tako dvosmisleno i dvojbeno, keri koja mu je uskratila bilo kakvu mogunost da promijeni fait aceompli nainjen ugovorom s Gaumontom. Nemo koju je osjeao kao otac zbog troje potomaka toliko ga je obuzela da vie nije mogao svjesno razmiljati. Bilo mu je jednostavnije potpuno izbaciti Freddv iz svoga ivota, odbaciti je jednom zauvijek. Izjavila je kako moe ivjeti bez svoje obitelji, zar nije? Pa dobro, neka bude tako. Netko ga mora sluati! Freddv kao da je postala arite svih njegovih neizrecivih frustracija zbog Bruna i Delphine. Freddvn postupak - pobuna koja joj se nije mogla oprostiti - bio je onaj konani ustanak kojemu e se oduprijeti svim snagama, koliko god ga to stajalo. U tjednima nakon Freddvna odlaska Eve je jedva mogla prepoznati svoga supruga. Poeo se dizati tako rano da bi esto otiao u konzulat i prije nego to bi se ona spustila na doruak, ostavljajui za nju tek neku poruku kod kuharice Sophie. Kad bi se vratio kui, ostajao bi ukopan u novine sve do veere. A za veerom bi sebi lijevao triput vie vina nego dotad, i zadravao se na beznaajnoj konverzaciji o rutinskim dnevnim dogaajima. Nakon veere odlazio je u usamljeniku etnju, nakon koje bi joj dospio rei tek to da je prole noi slabo spavao, pa e odmah u krevet. Otkako je Freddv otila nije se ni jednom glasno nasmijao, a Evu bi poljubio kao da mu je to dunost. Je li moda bio ljutit i na nju, pitala se Eve. Uinilo joj se da jest, premda to sebi ne bi nikad priznala. Naposljetku, ona ga je

DO PONOVNOG SUSRETA nagovorila tla Freddv dopusti nastavak pohaanja letakog teaja nakon prvog samostalnog leta, ona je keri dala na uporabu svoj automobil. Paul je dakle nije mogao drati nevinom, no budui da on nije doputao da se o Freddv progovori rije, Eve nije mogla na sebe preuzeti svoj dio krivnje za dogaaje koji su doveli do kerina anarhinog ina. Nije se usuivala ni obavijestiti supruga to se dogaa s keri. Fredv ju je redovito nazivala jedanput tjedno, u doba kad je Paul bio na poslu... Freddv ju nije upuivala u pojedinosti, nije joj rekla ni gdje stanuje, ali je uvjeravala zabrinutu majku da joj je dobro i da je sigurna. Po njezinu glasu bila je oito sretna. Eve je pokuavala priopiti novosti Paulu, no on bi je zaustavio im bi shvatio to mu hoe rei. "Ne tie me se", rekao bi joj on, i to s takvim bijesom u glasu da bi bez rijei izlazila iz sobe, prvi put u ivotu prestravljena ovjekom za kojega se udala. Eve je trpjela takav bijedni ivot zamalo do Boia 1936. godine. Da je htio, Paul je mogao bilo kada doznati gdje mu ki radi, potraivi telefonom nekog od svojih znanaca u studijima. No shvatila je da on to nikad nee uiniti. Nakon to su tako prohujala tri mjeseca, zanemarila je njegov ponos i sama nazvala. eznula je da vidi ker, htjela je zagrliti svoje dijete. Dan kasnije ve je dobila odgovor, pa je krenula automobilom do neke farme blizu Oxnarda gdje je bila utaborena filmska ekipa. "Da, gospoo?" upita je uvar uz vrata iane ograde podignute oko poljana na kojima se

snimalo. Meu mjesnim stanovnitvom bilo je mnogo radoznalaca. "Oekuju me", odvrati Eve kratko, a uvar je ne pitajui vie otvorio prolaz. Ostavila je automobil meu atorima gdje su bili parkirani i ostali automobili, i uputila se vrstim korakom prema najveem atoru. Nije osjeala nikakvu suzdranost zato to je upala na mjesto snimanja. Netko tko je bio zvijezda Olvmpije nije mogao zadrhtati na ulazu u spectacle, inae nepristupaan JUDITU KKAN"I za javnost. Prostor ha kulisa odavna joj je pripadao, danas jednako kao i u danima vladavine Jacqursa Charlesa. "Je li Freddy de Lanccl tu negdje?" upita prvu osobu koja joj se uinila sposobnom za odgovor. "Freddv? Morat ete upitati tamo prijeko. Nije mi poznat raspored izvedbe vratolomija", odgovori ovjek i zaputi se do atora u kojemu je bio producentov ured. "Raspored vratolomija", ponovi Eve uspjevi prikriti iznenaenost u glasu. "Tako je." "A to je s preciznim letenjem? Ne bih li se trebala raspitati za to?" "To vam doe na isto, gospoo." "Neto tako... akrobacije? Ekshibicijsko letenje?" "Vratolomije - ekshibicije... malo jedno, malo drugo." "Hvala vam." Okrene se atoru to ga je bio pokazao. Ne bi htjela o tome dalje razmiljati prije nego to dozna neto vie, pomisli ona zapanjeno. Tehnika terminologija o onome ime se Freddv bavila bila je toliko neuredna da je jedna stvar mogla znaiti drugu, treu ili

etvrtu. U producentovu uredu uputili su je do graevine udaljene nekoliko stotina jarda. Ona krene onamo dok joj je vjetar sjeverac zanosio zgodnu tamnozelenu haljinu i zamalo joj odnio eir. Nebesa su bila daleko, bezizraajna, intenzivno plava i bez oblaka - posljedica vjetra koji je u Kaliforniji bio ono to je mistral za jug Francuske. Tlo kojim je hodala bilo je uto i nabrano tlo kalifornijske zime, u oekivanju sijeanjskih kia koje e najaviti proljee. Dok je hodala, vitka i elegantna u etrdesetim kao to je bila i u dvadesetim, s tamnosivim oima koje su jo uvijek fascinirale i kosom koja je i dalje bila romantine boje jagode, Eve je privlaila pohvalne i radoznale poglede zaposlenih tehniara, ljudi koji su uvijek umjeli pronai slobodan trenutak da promotre zgodnu enu. 10 DO PONOVNOG SVSRBTA Eve pogleda imiiii.isiijosl hangura koji se uinio mraan nakon jarkog sunanog svjetla. Nekoliko ljudi bilo je okupljeno oko zrakoplova koji joj se priinio moderan i snaan kao i bilo koji s novinskih fotografija prilikom nedavnih zranih utrka. Pribliivi im se, prepoznala je Alke Faye u koulji krem boje, s toliko mnogo depova i depia kao da je bila dio vojne odore. Koulja je bila uvuena u najpripijenije hlae koje je Eve ikad vidjela. Oko uskog struka bio je zategnut svijetli koni remen, bijeli svileni al bio joj je nemarno omotan oko vrata, a ispod svijetle kone kacige izvirivala je dobro poznata platinasta kosa. Kovre su bile povuene postrance od kacige, pa se otkrivalo cijelo lice, s poznatim crnim

obrvama i velikim oima koje su bile zaokruene pretjerano tamnim trepavicama. Bujne usnice s jarkim crvenilom inile su pravi kontrapunkt napadno plavoj kosi. Dva ovjeka bila su nagnuta nad njom u otvorenoj kabini zrakoplova, od kojih je jedan bio podebeo, zamalo sredovjean, a u drugome je Eve prepoznala Spencera Tracvja. Bijae vii nego to ga je zamiljala. No potom, kad se jo uvijek neprimijeena pribliavala, zakljuila je da to nije Tracy nego neki glumac nalik njemu. Dvojica su ivahno razgovarala o tome kakav bi sigurnosni pojas trebalo dati pilotu da ostane vrsto vezan uz sjedalo trkaeg zrakoplova. Mlai ovjek, oito, neto nije odobravao. "Swede, ne dajem ni prebijene pare za tvrdnju da je ovo najbolja mogua oprema na svijetu. Daj nainiti novu. Ili e sigurnosni pojasovi biti triput jai, ili Freddy nee letjeti", inzistirao je dok im se Eve pribliavala. "Izgubit emo cijeli dan", pobunio se Castelli. "Moda i dva." "Swede, uo si to ti kae ovjek", javila se Alke Faye. "U svakom sluaju, danas je odvie vjetrovito za letenje. Zrakoplov s kamerom poeo bi skakati." "Freddy", zau se Eve. 11 JUDITH KKANl Alice Faye se okrenula. "Majko! Oh, boe, kako mi je drago to te vidim! Majko, majko, kako si? Poljubi me. Kako je tata? A Dclphine? Priaj mi o svemu! Kako si me uspjela pronai? Poljubi me jo jednom. Oh... ovo je Swede Castelli, a ovo Mac, Terence McGuire. Momci, ovo je moja dugo izgubljena

majka. Niste ni mislili da je imam, zar ne, Swede? Majko, cijelu sam te namazala crvenilom. Dopusti da ga obriem. Daj mi svoj rupi, na ovom glupom mjestu ima prostora samo za mene." Freddv je od radosti poela plesati oko Eve, tapui je. Zatim se od nje odmakla da je bolje pogleda, pa je opet poela tapati. Dijete sigurno nije gladovalo, pomisli zaueno Eve ne samo to je izgledalo da je porasla nego se i popunila, pa je njezina jo nedavno visoka i mrava figura sada dobila obline filmske zvijezde. Freddv shvati majinu iznenaenost. "To je podstava, to nisam ja. Ispod kostima ja sam i dalje tvoja mala djevojica." "Dovela si me u zabunu", ree Eve bez daha. "Nisam te prepoznala, pomislila sam da si Alice Faye." "Upravo tako, gospoo de Lancel", upade Swede Castelli, zraei od radosti. "Trebali ste je vidjeti u ulozi Connie Bennett, ista ona." "Swede, pozovimo moju majku na alicu kave. Ovdje smo ionako zavrili, zar ne?" upita Freddv. "Morat u poi da naruim sigurnosne pojasove, Freddv. Moram jo razgovarati i s Rovom Del Ruthom. Poite ti i Mac. Vidjet emo se ovdje sutra ujutro, pa makar ih morao i sam napraviti." "Kamo se uri, Swede? Valjda ima vremena za jednu kavu?" Freddv ft bila uporna, pa se svih etvero zaputilo do privremene kantine izvan hangara. "Morat u ipak poi. Drago mi je to sam vas upoznao, gospoo de Lancel. Dovienja, nadam se." On poe uurbano, 12 DO PONOVNOG SUSRI"TA

kuko bi porazgovarao s redateljem prije nego to nane problem sigurnosne opreme. Budui da je Mac ravnao svim djevojinim letovima, Castelli je vjerovao da su ve itavi dani izgubljeni na udovoljavanje sigurnosnim zahtjevima i mjerama opreza. U drugu ruku, otkako je Freddv poela letjeti, utedjeli su vie vremena nego to su ga izgubili. Nikad u povijesti svoje struke nije letake vratolomije pratio s manje zabrinutosti, niti je u povijesti filma bilo uvjerljivijih letakih prizora s jednom enom. Dok je ispijala kavu i jela kolaie na kojima je Freddv inzi-stirala, Eve se borila s mnotvom dojmova koji su je zbunjivali. Nije samo napadna kozmetika i platinasta vlasulja bila razlogom to joj je Freddv odjednom postala strana. Bilo je neto... nije mogla rei to... ali. na njoj se vidjela neka promjena. Glas joj je bio isti, osjeajna panja spram majke bila je ista, ali neto bitno se promijenilo. Nije bilo posrijedi samo to to je postala odrasla, to je poela sama sebe izdravati i voditi vlastiti ivot dodue, obje su preutno odbijale o tome progovoriti -nego i neto to Eve nije mogla shvatiti. Neto novo. Eve se odvaila postaviti nekoliko pitanja McGuireu ne bi li tako dola do nekog zakljuka o promjenama svoje keri, no njegovi su odgovori bili onakvi kakve je mogla i oekivati od ovjeka koji je ker poduavao letenju odmjereni, smireni i razumni. Objasnio joj je mehaniku nekoliko vratolomnih akrobacija, tako da je ona mogla to razumjeti. Djelovao je iznimno uvjerljivo, pomisli ona dok ga je sluala. Da ga je prije srela bila bi sigurna

kako je Freddv u pouzdanim rukama tijekom letake obuke. Pokuat e navratiti drugi dan, pomisli, kada Freddv bude sama i kad ne bude nosila kozmetike namaze koji su na njoj djelovali kao kakva krinka. No ve je bila sigurna u jednu bitnu injenicu - da je Freddv dobro. Moda bi mogla izmisliti neki nain da u isto uvjeri i Pauk. Pa i kad joj to ne bi uspjelo, barem su ona i Freddv sad opet bile jedna uz drugu. 13 JUDITU KRAN"12 Eve je pomno pazila da se prema kerri ne odnoii odvie mnj inski. Ne samo to su proln ve tri mjeseca otkako je Freddv jasno obznanila svoju neovisnost, nego je njihovu razgovoru bio nazoan i jedan stranac, gospodin McGuirc. O obiteljskim stvarima moi e razgovarati samo kad njih dvije budu same. Nije upitala Freddv gdje ivi, tko joj kuha ili kako pere rublje, to kani initi kad film bude zavren. Bila je zadovoljna to moe uz nju sjediti, unato neodreenoj ali oitoj zbunjenosti, i pustiti da se srea njezine keri prelijeva i na nju. Freddv je radila ono to je voljela, a kako je ustvrdio i gospodin McGuire, radila je to izvanredno. Za danas joj je ta spoznaja bila dostatna, pomisli dok se vozila kui. Na povratku iz Oxnarda kretala se obalnom cestom, pozorno upravljajui automobilom. Jo je bila malo potresena emocijama nakon ponovnog sjedinjenja s keri, ali se poela odluno oslobaati tih misli, kako bi tijekom vonje stekla uobiajen izgled i pojavila se smirena pred Paulom - ne objanjavajui mu gdje je provela cijeli dan. Pjevuckala je odlomke pjesama koje je gotovo

ve zaboravila i razmiljala o ljudima iz varijetea koji su ih uinili slavnima. Eve je odjednom nestala i ponovno se pojavila Maddv. Sjetila se Chevaliera i jednog od njegovih prvih hitova "Je n"peux pas vivre sans amour". Maddv je dalje pjevala "J"en reve la nuit et lejour". Uspomene, stare gotovo dvadeset pet godina, izronile su i povlaile jedna drugu. Eve naglo skrenu kola u stranu i zakripi konicama. Sjedila je nepomino u svome malom coupeu, dok joj je srce udaralo, obrazi se zarumenjeli a ruke drhtale. Boe, kako je bila glupa! Sad joj je to bilo tako jasno kao da su joj otvoreno najavili. Jasno koliko i upadljivo crvenilo na Fre-ddvnim usnicama. To dvoje bili su ludo zaljubljeni. Ljubavnici. Oh, o tome nije moglo biti dvojbe. Jasno. Jasno... unato pogledima koje nisu razmijenili, rukama koje se nisu dodirivale, rijeima koje nisu izgovorili. Kako je mogla ne primijetiti tako oitu 14 DO K)N()VN(X; SUSHHTA ni rast? Tako... vrstu. Nedotjeranu. Neporecivu. Nije li je moda zaslijepila krinka Alice Faye na kerkinu licu? Ili ";ato to je u njoj jo vidjela tek malu djevojicu? No Freddv je bila ve duboko u tome, ve tako duboko, tako zanesena, daleko sve do krajeva u kojima je njezina majka nije mogla slijediti. A on, jadnik, nikad se nee oporaviti od Freddv. To je bila njegova sudbina. Eve napokon ponovno pokrenu kola, s uzdahom koji je podjednako bio znak rezignacije koliko i neke nove pomirenosti. Kako se sve to dogodilo, nije bilo vano. A to e se dogoditi, to ni ona ni itko drugi nee moi

predvidjeti. Freddv je bila zaslijepljena svojom sreom. A ona sama... da, morala je priznati da ju je taknula zavist. Morala je sve priznati... pa i zavist zbog ludosti prve strasti doivljene jedanput u ivotu... priznati samoj sebi, dok je jo bila nijema od udarca spoznaje, sasvim pojmljivu ensku zavist zbog posjedovanja onog ovjeka. Onoga silno privlanog mukarca, s njegovim tihim ali monim armom, sa snanim i miiavim tijelom... iznimno poeljnog mukarca. Njezina je ki dobro odabrala. Dok je leala jo napola usnula u krevetu, Delphine pomisli u nekom nejasnom zadovoljstvu kako la matinee grasse, "debelo" jutro nipoto nije iskljuivo francuski izum, iako su mu Francuzi dali naziv i neku vrstu slubenog statusa. Bijae to ono jutro koje nije namijenjeno niemu drugom osim ljenarenju, dangubljenju bez rijei. U svakom sluaju, ona je zasluila matinee grasse, nakon to je mjesecima snimala filmove, jedan za drugim. Dala je uputu osobnoj slukinji Anabelli da e jutro provesti u spavaonici te da ne eli ni od koga biti smetana pa ni od donositelja cijelog stabla orhideja, ako takvoga bude. Toga 10. travnja 1938. kiilo je, no u dvije godine parikog ivota Delphine se ve navikla na kiu koja je vie nije smetala. Nije zbog nje bivala potitena, zato to je na nju bila ravnoduna. Voza ju je svugdje vozio njezinim golubljesivim Dela15 [UDiril hsivein, veinu svojih (lana provodila jr u studiju gdje ionako nije bilo nunog vremena, kua joj je redovito bila ispunjena poklonjenim

cvijeem. I, razliito od veine francuskih domova, njezina je kua redovito bila ugodna i topla. Nakon golemog uspjeha s Majerlingom, dok je njezin agent pregovarao s Gaumontom o mnogo povoljnijem ugovoru od prvotnoga, Delphine je krenula u potragu za obitavalitem. Nedaleko od Avenue Foch, u esnaestom arondismanu koji je najbogatiji na desnoj obali Seine, podignut je oko sredine prolog stoljea niz malo poznatih i izrazito armantnih ulica bez izlaza, poznatih kao "vile". Zgrade u tim posve nefrancuskim ulicama nalikuju zapravo engleskim - malene su, ugodne, sa zajamenom privatnou i stranjim vrtom. Delphine je pronala jednu koja se iznajmljivala u Villi Mozart, a koja ju je podsjetila na viktori-janske kue lutaka. Bila je podignuta od ruiaste i bijelo omaIjane cigle, dok je vanjska drvena graa vila obojena tirkizno. Ukrasna loza penjala se po prednjem proelju, zasjenjujui prozore, dok je stranji vrt obilovao grmljem, a u njemu je rasla i jedna alosna vrba. Sunce, kad ga je bilo, obasjavalo je dopodne proelje, a popodne stranji dio zgrade. Na svakom od gornjih katova bile su po dvije sobe s kupaonicom, dok su na prvom katu bili soba za objedovanje, salon i kuhinja. Ispod kue postojao je omanji ali dobro izoliran podrum. Ureaj za zagrijavanje bio je nov i djelotvoran. Delphine je kup^a k*u s prvim zaraenim novcem. Neka druga osamnaestogodinjakinja koja bi se probudila kao zvijezda, makar s tek jednim snimljenim filmom, jamano bi potroila novac na krzna, dragulje i nova kola, ili bi, naprotiv, odbila potroiti ga na bilo to. Jedino za im je Delphine eznula bio je

osjeaj sigurnosti, tvrava po njezinu ukusu i mjeri. Uvijek je ivjela po kuama kojima je upravljao netko stariji, tko se drao mjerodavnim da odreuje to e ona initi. Kua u Villi Mozart bila je jamstvo 16 DO PONOVNOG SUSHIHA d" e sve veim zahtjevima svoj> tijela moi udovoljavati u potpunoj privatnosti. Na ulazu u zgradu nije bilo radoznalog kuepazitelja, kakav je po zakonu morao postojati u svim parikim stambenim zgradama, a koji bi motrio na dolaske i odlaske njezinih posjetitelja. Na prostoru Ville Mozart ivjeli su samo vrtlar i njegova ena, Louis i Claudine, a njihovo prebivalite je uz to bilo na samom ulasku u naselje, vie stotina koraka daleko od Delphinine kue. Od njihova pogleda odvajala ju je i jedna ulina okuka. Delphine ih je obavjetavala o svakom svom posjetu, a im bi se gost pojavio oni bi dizali brklju na ulazu u naselje, ne postavljajui nikakva pitanja. Davala im je napojnice esto i obilato. Premda se nisu nalazili neposredno pod njezinim oima, Delphine je bila dovoljno dugo Parianka, pa je znala koliko joj je potrebna njihova dobronamjernost. Unajmila je sluniad, ali je zahtijevala da ne ive kod nje. Voza Robert, njezina osobna slukinja, kuharica i femme de ehambre dolazili su na posao rano ujutro i odlazili kad bi ga dovrili. Dobro ih je plaala - mnogo vie nego da im je uz plau davala stan i hranu - ali to joj se isplatilo. Kad god bi netko od njih vidio neki znak da Delphine nije no provela sama, oni su bili odvie zadovoljni dobro plaenim poslom da bi izlagali opasnosti

njezinu privatnost do koje joj je bilo toliko stalo. Inae, mogli su? uzajamno mnogo toga priopavati o gospodinu Niu Ambertu i njegovoj ljubavnici odnosno njihovoj gazdarici. Vrtlar Louis je zadivljeno obavijestio svoju enu da je Ambert proveo prolog tjedna pet noi u kui. tovie, dobio je i klju od ulaznih vrata. im bi na ulazu u naselje dobila nove obavijesti od Claudine, osobna slukinja Annabelle odmah ih je priopavala kuharici Heleni. Claudine je dovela svoju sestru Violet kao femmme de ehambre, a budui da je ona pospremila cijelu kuu, znala je i sve pojedinosti u vezi s Delphininim krevetom, kad je morala promijeniti posteljinu - i zato. Taj Nico 17 JUD1TH KRANT. Ambert mora biti neki grubi jan, priopavala je ostalima u kuanstvu uz zavidan izraz lica. Nije ga bilo lako zadovoljiti, a pritom je jamano bio grub kao luki radnik, to se lako moglo naslutiti. Uostalom, bio je mlad. U tvravi Ville Mozart Delphine je bila u sreditu mree obavijesti, ak i vie nego da je ivjela u stranjem dvoritu traerske novinarke Hedde Hopper. Ipak, da bi to shvatila, jo nije bila dovoljno Parianka, a jamano to nee ni postati. Nico Ambert trajao je est mjeseci, dok nije zavren Mayer-ling, a zatim je Delphine potpisala ugovor kao zvijezda zajedno s Claudeom Dauphinom u filmu Rendez-vous d"amour. Ambert ju je poduio i vie nego to je namjeravao. Tek to bi izila iz njegova zagrljaja, Delphine bi, doavi u studio,

poela polagano etati scenom kao da razmilja o sljedeem prizoru, a zapravo pitajui se kolikim se sve scenskim radnicima ukrutilo udo dok bi je promatrali. Kad bi se povremeno susrela s nekim mlaim asistentom, poela bi iskusnim pogledom procjenjivati njegov obujam ispod proreza hlaa, dok bi toboe neto ispitivala o njegovu radu. Dok bi joj on odgovarao ona bi razmiljajui grizla usnicu, no im bi se on od poude vidljivo zacrvenio, ona bi ponovno spustila pogled na hlae da vidi koliko je narastao. A onda bi ga otpravila uz ljubazan smijeak, zamiljajui ono golemo udo koje bi tako rado izvukla iz njegova skrovita, ono kruto i prokrvljeno tkivo koje bi tako rado prihvatila, pripravna da ga usadi duboko u svoje tijelo. Ali nije to sebi nikad dopustila. Silno je uivala u pohoti osoblja, zapaljujui ih a da im pritom nije davala nikakva stvarnog povoda. Delphine je postala rob seksualne elje. Oboavala je blaeni, opojni i ulni bol rastue napetosti, ludo matanje, provodei cijele sate u neizdrljivoj elji, mokra i poudna, dok se napokon svjetla ne bi upalila i redatelj je pozvao. Tek u tom trenutku dopustila bi sebi orgazam koji je tako dobro prikrivala. Redatelj filma Kendez vous d"amour odmijenio je Amberta. 18 DO PONOVNOG SUSHHTA ()n je tek oklijevajui pristao vratiti klju ulaznih vrata, pa tu pogreku vie nije ponovila. Kad je zapoela novi film, Affaire de coeur s Charlesom Boverom, bacila se u producentov zagrljaj, budui da redatelj nije

izazivao kunju. Na glumce nije obraala pozornost, jer su oni bili odvie usmjereni na sebe. Sto su bolje izgledali, to su je manje privlaili. Njezini scenski poljupci nikad nisu imali senzualnu realnost pogleda na ruetine kakva elektriara na poslu. Strast koju je kamera hvatala pri najdirljivijim romantinim prizorima bila je nadahnuta spoznajom kako bi se osoblje najradije izredalo nad njom, kad bi za to imalo priliku. Uivajui i dalje u krevetu, ona eljno pomisli da bi na to bila spremna. I vie nego spremna. Ali oni nisu smjeli imati pristupa. Hvalisali bi se. Jedna zabuna, jedan pogrean korak i svi bi znali. Za jednu zvijezdu, prihvatljivi ljubavni partneri bili su redatelji, producenti, skladatelji, scenografi i pisci, no ona se nije mogla izloiti opasnosti ogovaranja meu radnicima, koliko god ju je njihova sirova i gruba muevnost tjerala na unutarnje drhtaje. Margie je o tome doznala tek neto malo. Prijateljica joj je dola u boini posjet i Delphine je zamiljala, prije nego to je Margie doputovala, da bi staroj prijateljici mogla povjeriti neto o svome novom ivotu. Ali odmah shvati da bi to bilo vrlo loe. Margie Hali je bila toliko vidljivo impresionirana Delphininim usponom meu zvijezde, da vie nije bila sposobna za neposredno drugarstvo koje bi Delphine i dalje doputala i eljela. Jo gore, Margie je u dvadesetoj godini, koliko je imala i Delphine, i dalje bila djevica, nastavljajui ivjeti prema strogim propisima djevojatva kojima su obje bile vjerne u koledu. Margie je bila pred zavretkom studija, no ve je bila zaruena za nekog

izglednog doktora iz Pasadene. Kako se inilo Delphini, bila je ve duboko uzbuena prizorom vjenanja zakazanog za lipanj. Nakon to je jedan ili dva puta posjetila studio, priznala je kako bi u Parizu radije provodila vrijeme naruujui runo ra19 iBilvI ""II <OT>lIl"> lUDITH KRAN, eno rublje za svoj miraz, kupujui rukavice i parleme, naruujui stolni platneni pribor za buduu blagovaonicu. Njezinu blagovaonicu, pomisli Delphine u nevjerici. Da, Margie Hali e ve za nekoliko mjeseci postati matrona u Pasadeni. Jednog dana, za malo godina, ona e otkriti prve sive vlasi u svojim utim kovrama i to je ak nee mnogo zasmetati. I ne bi moralo, u Pasadeni. Kako je mogla izrasti tako bezvezno, pitala se Delphine. Ljubav je za Margie bila potpuna nepoznanica. Ljubav. Hoe li se ona ikad zaljubiti? Vjerovala je da nee. Ljubav je mijenjala ljude, a Margie u svom ivotu nije htjela nita promijeniti, Ona je s Delphinom sada imala tako malo zajednikoga, kao i oni ljudi pred kinematografskim blagajnama koji su ili gledati njezine filmove. Nakon Majerlinga snimila je jo sedam filmova, i svi su bili uspjeni. U oima francuske publike ravne su joj bile samo Michele Morgan i Danielle Darrieux. Te dvije glumice bile su i razlogom zato je odbijala ponude koje je primala iz Hollywooda. Obje su u Francuskoj snimale filmove tempom ravnim njezinu. Bile su starije od nje, obje zanosne i ambiciozne kao i ona. Ako bi se makar

nakratko odvojila od svoje trijumfalne karijere, kako bi neto snimila u Kaliforniji, jedna od njih zauzela bi Delphinino mjesto u nekoj ulozi. Bila je duboko uzbuena kad je M. Morgan dobila ulogu za kojom je toliko teila, zajedno s Gabinom u Quai des Brumes. Taj film Marcela Carnea bio je pred premijerom i svatko do koga joj je bilo stalo govorio je o njemu ve mjesecima, rabei pritom rije koja ju je uzrujavala - remek-djelo. Delphine uze primjerak dnevnika Le Figaro to joj ga je An-nabelle ostavila na pladnju za doruak, i otvori stranicu s Car-neovim intervjuom koji je prethodno ve proitala od vrha do dna. Dosad jo nije radila ni s Carneom ni s Gabinom, i dok to ne postigne nee biti zadovoljna. Svrnu pogled s intervjua namrtivi se. Da bi prestala misliti 20 DO PONOVNOG SUSRETA im nj, okrenu prvu stranicu novina. Devedeset devet zarez se- luin postotaka Austrijanaca izjasnilo se za Anschluss s Hitlero-vom Njemakom. Ta brojka je zaista luda, pomisli ona. Zapazi vijest da Otto von Habsburg nije mogao glasovati jer je prethodno zatvoren kao osumnjieni veleizdajnik, nakon to je zatraio da europske velesile istupe protiv Njemake. Habsburzi nisu pokazali osobitu ljubaznost spram male Marije Vetsere, zar ne? U Francuskoj je s ela vlade odstupio Leon Blum a doao je Daladier - no tko bi ih mogao razlikovati? Kakve je razlike bilo meu njima? I komu je do toga bilo stalo? U Francuskoj je politika bila jo konfuznija nego drugdje u svijetu, no ona je drala da ipak mora biti upoznata s

prilikama, budui da su ljudi o tome naveliko priali. Ne bi imalo smisla biti potpuna neznalica. U Tunisu su izbili neki neredi... ali zar nisu ondje oduvijek izbijali neredi? Otvorila se nova mogunost putovanja - William Boeing sagradio je golemi zrakoplov, model 314. Bijae to zapravo jedina zanimljiva vijest u novinama. Kako je pisalo, putnici e se unutarnjim stubitem moi spustiti do bara... to je navede da se upita ime se sada bavi Freddv. Otila je pogledati Strmoglavce repom i u filmu nigdje nije prepoznala sestru, koliko god se trudila. Iz majinih pisama znala je da Freddv snima jedan film za drugim, otprilike kao i ona. Ali Freddv ipak nije bila zvijezda. Delphine baci dosadne novine na pod. Uz matinee grasse nikako ne idu novine, morat e na to upozoriti Annabellu. Danas ima veeru s Brunom, sjeti se Delphine, i njezina se trenutana nestanost izgubi. Bilo je sjajno imati brata u kojega se moe pouzdati. Njihov je meusobni odnos bio razliit od odnosa s bilo kojim drugim mukarcem. On nikada nije akao, nikad se nije raspitivao o njezinu privatnom ivotu, nikad je nije prosuivao niti se pokuavao ponaati kao da je ovlaten motriti na nju. Mogla je od njega zatraiti bilo kakav savjet i biti sigurna da e joj dati nepristrano miljenje. 21 JUDU 11 KKANl/ Bruno je razumijevao suptilne nijanse francuskog ivota, kako ili ona nikad nee shvatiti. Znao je koje privlane pozive ne smije nikad prihvatiti, ni u kom sluaju, kojemu bi krojau trebala dati prednost, gdje naruiti papir za dopisivanje i kako na nj dati

ugravirati svoje ime, zato je za njezinu karijeru bilo vano prisustvovati dodjeli nagrada Prix de L"Arc de Triomphe i Prix Diane te zato je vano ne odlaziti u Monte Carlo. Brinuo se o njezinu vinskom podrumu, preporuio najboljeg postolara u Parizu, inzistirao je da odbaci svu svoju ameriku garderobu i odabrao automobil koji najbolje odgovara njezinu poloaju. Del-phine je znala da je on za nju pravi blagoslov te da su svi, od njezina agenta, njezinih producenata do posluge znali da je ona pod zatitom svoga brata, vikonta de Saint-Fraycourta de Lancela. Sam Bog zna koliko su Francuzi opsjednuti titulama. Zauzvrat, ona je Brunu igrala ulogu domaice kad god bi je on za to zamolio. "Cherie," obiavao bi je on nazvati, "moe li mi uiniti uslugu i biti stoloravnateljica sljedeeg tjedna? Dolazi mi na veeru jedan stariji gospodin kojega u ti postaviti zdesna - ima silno mnogo novca o ijoj se namjeni jo nije odluio". I ona bi obukla najzavodljiviju haljinu i armirala ak samu sebe igrajui u uzbudljivoj ravnotei dvostruku ulogu za Brunovim stolom, gdje su se odvijale njegove oaravajue male veere; ulogu filmske zvijezde Delphine de Lancel i ulogu gospoice de Lancel, potomka stare aristokracije iz Champagne, koja je u potpunosti ovisila o savjetima svog brata. Samo bi je njezini povremeni pogledi na Bruna uvjerili koliko je on uivao u njezinoj ulozi. No i on je bio sjajan partner. Bili su dobro usklaen par, pomisli Delphine, a moda najbolji dokaz toga bio je s koliko je on odobravanja prihvaao njezin nain ljubavnog ivota. Bila je to krajnje nekorisna, neudobna emocija, tako ju je on ocrtavao, koju je

izmislio netko odvie dosjetljiv i bez drugog posla. Neki nezaposleni malograanski trubadur. Najkasnije tjedan dana nakon takve veeri, a nerijetko i prije, 22 DO PONOVNOG SUSRETA primila bi kakav prekrasan Cniiierov nakit s porukom od Bruna ili! je stari gospodin - vrlo inteligentno uostalom - odluio kako < plasirati svoj novac. Bilo je zabavno imati Bruna s kojim je mogla voditi takve igre, razmiljala je Delphine, a to to su pripadali istoj obitelji inilo je njihove interese uzajamnima. Naposljetku, ona, Bruno i Freddv posjedovat e jednog dana lvriku Lancel. Na sreu, on je znao kako valja upravljati vinogradima, budui da ni ona ni njezina sestra ne bi mogle preuzeti takvu odgovornost. Premda, u drugu ruku, ne bi bilo loe posjedovati vlastiti dvorac. Ni Michele Morgan ni Danielle Darrieux nisu bile vlasnice dvorca, pa i kad bi ga neka od njih dvije kupila, to ne bi bilo isto to i naslijediti ga. Valmont je dodue odvie dosadan, zakljui Delphine nakon to je izila iz kreveta i protegnula se. Njezina mala kua bila joj je draa od svega, pa ju je naputala samo radi kratkih odmora izmeu snimanja. Pozvonila je djevojci shvativi da je njezinu lijenom jutru doao kraj. Popodne ima prvi sastanak s redateljem novog filma Jour et nuit. Zvao se Armand Sadowski i svatko u filmskom svijetu priao je o njemu i o njegova tri filma. Sjajni su, objanjavao bi netko, teki, govorili su drugi, on je genij, on je nemogu, isticali bi trei i etvrti. Ali kako izgleda, pitala se Delphine dok je ekala Annabellu.

Hoe li ga poeljeti u krevetu? Kakav bi bio pritom? O tome nije mogla pitati svog agenta. Uobiajeno je bilo da se Delphine upozna s novim redateljem u nekom restoranu, po izboru njezina agenta Jeana Abela. Abel je rado drao svoj biznis pod okom, koliko god je to mogue, a ovjek koji je odabirao restoran, naruivao vino i na kraju sve plaao, mogao je to sebi priutiti uz pretpostavku da je sve to obavljao dobro. Pregovori o Delphininu sudjelovanju u filmu Jour et nuit bili su ve odavno dovreni. Dakako, nije bilo potrebe za audicijom. Ugovori su potpisani, no pri snimanju svakog filma postojala je mogunost izbijanja sukoba, pa je stoga Abel htio biti na sigurnom to se tie Sadowskog. No budui da je redatelj bio vrlo zauzet dovrava23 JUHU U KKANT/ njeni prethodnog filmu, nije htio pristati tla napusti studio zbog ruka. Umjesto toga, zakazao je Delphini sastanak potkraj popod-neva u svom uredu u Billancourtu. Na to je Abel morao pristati iako uz veliko oklijevanje, budui da je izmeu prethodnog filma Sadowskoga i novoga, s Delphinom, bila predviena stanka samo za vikend. Abel je namjeravao otpratiti Delphinu na taj odvie poslovni sastanak, bez jela i pila, ali ona je to odbila. Vie je voljela da bude dovezena vlastitim kolima do studija, odakle e potom krenuti na dugo odgaanu probu kod krojaa donjeg rublja. Abel je moe priekati u Billancourtu. Delphine se paljivo obukla za susret sa Sadowskim. U filmu Jour et nuit trebala je glumiti vjetropirastu bogatu djevojku,

osumnjienu za ubojstvo, koja se zaljubljuje u policijskog inspektora. Ve je doznala da su kostimi koje je izradio Pierre Goulard bili inspirirani Schiaparellijevim nadrealistikim, dosjetljivim, esto i posve aavim kreacijama. Inspirirani? Ona zakljui kako bi bilo ispravnije rei da su njihova kopija. Ti kostimi, kretavi i upadljivo agresivni, odgovarali su prirodi lika iz filma, ali ona nije htjela da je neki nepoznati redatelj zapamti po tome. Delphine je postala majstor u vjetini prikrivanja neupadlji-vou. Kako je njezina slava rasla, tako je ta vjetina dobivala na vanosti u njezinim odnosima. Svatko je oekivao da filmska zvijezda izgleda kao filmska zvijezda. Ali to je bio lagan i odvie ortodoksan pristup. Oigledan. Nekome se mogla oprostiti orto-doksnost, ali ne i oiglednost. Filmska zvijezda odjevena u najnoviju opravu Jeana Patoua, s Pauletinim najekstravagantnijim eirom i srebrnom lisicom u ruci - ne, to nikad. To je moda bilo dobro za javne nastupe, ali ne za poetak neizvjesnog okraja u kojemu e morati upotrijebiti sve svoje naoruanje. Zato pobuditi redateljeve obrambene mehanizme tako rano? Naposljetku, moglo bi se dogoditi da ga zamrzi. to se i dogodilo. Odabrala je sasvim jednostavnu maju od tanke vune u neod24 1 DO PONOVNOG SUSRETA i ritmom i neupadljivom ionu sivoga, tako neupadljivu da je na-pjiiiiviila bjelinu njezine puti vie nego da je odjenula neto <

mio. Tomu je dodala vrlo jednostavnu ali sjajno skrojenu suknju od sivog tvida, neto tamniju od maje, blijedosive svilene arape, obine crne cipele s niskom petom i klasini engleski kini ogrta s opasaem. Male naunice od crnog jantara i crna barunasta beretka, poput onih to su ih nosile studentice, upotpunjavale su taj ansambl. Mogla je izgledati anonimno, mogla je biti nitko ili bilo tko - no taj bi povrni dojam nestao im bi se shvatilo da je jedna od najljepih ena na svijetu, pomisli be-strasno Delphine. Bila je vrijedna truda. Njezin izgled valjalo je procjenjivati i odmjeravati hladnokrvno, kao da je to etverogodinji izvjetaj koje velike kompanije. Neki reza dijamanata iz Amsterdama s podjednakom bi pozornou promatrao kamen, kao to je Delphine ocjenjivala nagib svog nosa, savrenu krivulju gornje usnice i sjene ispod jagodica. Zadovoljna, zategnu opasa na kinom ogrtau i privue beretku kako je po njezinu elu ne bi odmah prepoznali. Doavi u studio krenula je prema redateljskom odjelu. Abel ju je trebao ekati na parkiralitu, ali je zakasnio, vjerojatno zato to je kia poremetila promet. Prola je mimo brojnih poznatih lica koja je povrno poznavala, ali nitko od tih ljudi nije ju prepoznao, osim onih kojima bi kimnula i nasmijeila se. Kini ogrta uinio ju je neprepoznatljivom, pomisli zadovoljno. Povratak u studio dobro je na nju djelovao. Ovdje je nije bilo dva tjedna, otkako je dovrila prethodni film. Trebalo joj je vremena da se pobrine o svim pojedinostima svoje zamrene osobne garderobe. Ta dva slobodna tjedna podsjeala su na povlaenje u kakav

preparfimirani i prezagrijani svjetovni samostan, pomisli ona, svijet lakoumnih, brbljavih i uzbuenih ena, koje su u glavi imale samo jednu misao. Sada je, hvala Gospodinu, ponovno bila u svijetu mukaraca. Delphine je zastala pred otvorenim vratima scene koja je 25 JUDITI I KHAN"I, upravo bila postavljena. Mogla je omirisati znakovit metalni vonj svjetiljki koje su se hladile. Promotrila je elektriare i radnike na kulisama, koji su obavljali svoj posao, dok joj se dah ubrzao kad je vidjela s koliko su snage podizali, gurali i vukli predmete, i ne primijetivi je pritom, jer su se urili da to prije obave posao i krenu kui. Povukla se s vrata u hodnik kako je ne bi oeala neka golema kulisa koju su nosili. No, ipak, nije sve izbjegla: akom ju je sluajno udario neki prolaznik koji je ivo gestikulirao u skupini s jo trojicom ljudi. "Hej! To boli", viknu ona nepaljivom prolazniku, koji se i dalje brzo kretao i ve je bio nekoliko koraka daleko. On se na njezin povik osvrnu i zaprijeti joj prstom. "Zao mi je, ali vi se vrlo glupo motate ovuda", ree joj i ponovno se okrene, nastavljajui ivahni razgovor. "Bit e da si pijan", ree Delphine glasno na engleskom. Ogledavala se ljutito za nekim kome bi se mogla potuiti na toliku grubost, ali hodnik je ve bio prazan. Abelu nee oprostiti njegovu nemarnost, pomisli, sad ve nezadovoljna to je uspjela sebe uiniti nepoznatom. Uputi se niz predvorje, pronae napokon redateljski odjel, gurnu vrata bez

imalo obzira i nae se pred tajnicom. "Gospodina Sadowskog, molim." "Ne moe biti ometan. O emu se radi?" "On me oekuje", ree ozlojeena Delphine. "Vae ime, molim?" "Gospoica de Lancel", uzvrati Delphine hladno. Tajnica mirnu. "Oprostite, gospoice, ali nisam vas prepoznala. Odmah u ga obavijestiti. Hoete li sjesti?" "Ne, hvala." Delphine poe lupkati nogama od nestrpljenja. Nije htjela sjesti, kako ne bi izgledalo da nema drugog posla doli ekati Sadowskog pored vratara. Trebala ju je odmah uvesti u njegov ured. Abel bi to ve izveo, vrag ga odnio. 26 DO PONOVNOi. SUSRETA "Gospoica de Lancel je ovdje, gospodine Sadovvski", ree tajnica u kuni telefon. "Da, razumijem". Okrenu se Delphini. "Primit e vas im zavri sastanak, gospoice." Delphine ju bijesno pogleda. Vidje na svojoj uri da je kasnila. Da je dola na vrijeme, morala bi ga ekati ve deset minuta. Izgledala je glupo, pomisli, kao netko tko moli milost. Sjede u neudobnu stolicu i poe se osvrtati po hodniku, vjerujui da e se Abel pojaviti svaki as uz tisuu isprika. Prolo je jo pet dugih minuta, dok je tajnica neto itala. Delphine ustade jer nije htjela vie ekati ni sekunde. Ovo je. doista prelo sve granice. Nekoliko ljudi izie iz ureda razgovarajui, i ne pogledavi je pritom. "Sad e vas primiti, gospoice", ree tajnica. "Ma nemojte", uzvrati Delphine. Tajnica je bila zbunjena, ali je uvela Delphinu u omanji ured i

zatvorila za sobom vrata. U sobi je sjedio mukarac okrenut leima Delphini, drei prema prozoru dugu filmsku vrpcu koju je pozorno prouavao. Pro-kune uz nekoliko dosjetljivih prostota, dok je Delphine stajala ispred njegova stola. Bio je to ovjek koji ju je udario u predvorju. Jedva je ekala da se okrene, kako bi mu pokazala kako se ne smije ponaati spram jedne zvijezde. Ve se odluila i njezinu odluku nita nee promijeniti. Gledajui i dalje filmsku vrpcu, dobaci joj preko ramena nekoliko rijei. "Delphine, curo, sjedi. Prieka] jo asak. Srea to te nisam jae udario - trebala si biti opreznija. Inae, ene udaram samo kad za to imam razloga..." Glas mu se gubio dok je promatrao film. "Dovraga! Neka je proklet taj snimatelj - kreten, neandertalac! Smodit u ga kad ga vidim. Ne, to to je napravio zbilja nije mogue, jednostavno nemogue i, naravno, nepopravljivo. Morat emo iznova snimiti cijeli prizor. Izgubit emo na to vikend. Sranje!" On odloi film, okrene stolicu i nasmije se. Redatelj se napola 27 m KliANT, DO PONOVNOG SUSRETA dignu, nagnu se preko stola i prui ruku. Sadowski se na brzinu rukovao. "Prljav je to zanat, zar ne, curo?" Bio je vrlo visok, primijeti Delphine, s glavom koja ju je iznenadila. Gomila crne i smijeno duge kose letjela je u svim smjerovima. Bio je mlad, ne vie od dvadeset pet, a lice mu je podsjealo na sokola, s oima i nosom koji su odavali energiju. Iz njega je izbijalo toliko snage kao da je upravo sudjelovao u nekom

dvoboju. Goleme naoale s ronatim okvirom upravo je odloio i protrljao nauljano mjesto na nosu. "Abel jo nije doao? Dobro, ionako mi nije potreban, ali je sam inzistirao." Govorio je brzo i silovito. Delphine je ostala bez rijei. Taj redatelj joj je od prve poeo govoriti "ti" i oslovljavati je imenom. To se moglo dopustiti izmeu redatelja i nekog starijeg pripadnika ekipe s kojim je bio jako dobar, ali inae ne. Nipoto izmeu redatelja i jedne zvijezde, osim ako bi bili davnanji prijatelji. to on sebi umilja? Sadowski je sjedio i bez rijei promatrao kroz naoale njezino lice, sloivi ruke u trokut koje su mu tako djelomice zakrile lice. Ponaao se kao netko tko je upravo kupio sliku za koju jo uvijek nije siguran dopada li mu se. "Skini svoju beretku i kini ogrta", ree napokon. "Mislim da neu", odvrati Delphine ukoeno. "Jesi li prehlaena?" "Sigurno ne." * "Onda skini kapu i ogrta", ree nestrpljivo. "Da vidimo kakva si." "Niste li vidjeli moje filmove?" Ona je upadljivo dala do znanja da mu se obraa s "vi", ali on to nije ni primijetio. "Svakako da jesam, inae te ne bih unajmio. Htio bih sada vidjeti kako izgleda meni, a ne drugim redateljima. Hajde, curo, pouri se. Nemam na raspolaganju cijeli dan." I dalje sjedei, Delphine skinu kapu i smaknu ogrta koji joj je pao do struka. Oekivala je da se u njegovim oima pojavi 28 li

/nak divljenja. Ali nepovjerljivi, sumnjiavi i mrzovoljni izraz Sa-dowskoga nije se promijenio. Uzdahnu. Ona je ekala, nepokretno. "Ustani i okreni se", naredi joj odjednom. Kad nije imao naoale, vidjelo se da su mu oi crne, s golemim arenicama i malim zjenicama, kao da je hipnotiar. "Kako se usuujete! Ja nisam ougerla!" "Oekuje li da kleknem i ponem te moliti?" Pogleda je ravno u lice. "U tom sluaju bio bih prihvatljiv, zar ne? Ah, te glumice! Zaboravi, curo, dola si na pogreno mjesto. Ja radim filmove a ne drim govore. Nema grudnjak?" "Nikad ga ne nosim", laga Delphine. "O tome u ja odluiti." Ponovno joj pokaza rukom da ustane. Delphine se podrugljivo nagnu i odlui ipak dignuti se, uvjerena da e njezina ljepota biti konaan argument protiv njegova grubog postupka. Okretala se pomalo, dajui mu vremena da postane skromniji. Kad ga je ponovno pogledala, nije sebi dopustila trijumfalan izraz, nije tovie ni maknula obrve. Raz-maknuo je trokut sastavljen od ruku i naslonio se na jednu aku, kimajui mrzovoljno. "Ne znam, zbilja ne znam, moda da, a moda i ne... vrijedi pokuati, ini mi se." "to to priate?" "Priam o tvojoj glumi, sa suknjom i majom u stilu Shirlev Temple. Moglo bi ii. Nije tako glupo kako izgleda, moda ima neto... Uzet e kostim predvien za Chloe, naminkat e se, pa emo vidjeti." "Molim?" On pucnu prstom. "Probudi se, Delphine! Chloe je lik koji e glumiti, bogata kurva. Nisi li zbog toga dola? Shvatila si valjda da bi se Chloe mogla svui kako bi zavela policijskog inspektora nakon zloina. To je zamisao.

Zgodna. Djetinjasta, priznajem, pa bi je mogao prokuiti svatko s malo mozga, ali do-. bro, zgodna je. Izgledat e kao pravo nevinace. Volim glumice 29 IIID1TH KUANI koje daju kreativan doprinos. Ne odvie esto, naravno. Nemoj se zanijeti, srce." "Ja u..." "Dobro, obavili smo posao. Moe otii." On se ponovno okrene u stolici i nastavi razgledati film, pokazavi joj ponovno lea. "Trebali biste se oiati", siknu Delphine. "Znam, uo sam ve. ianje e priekati dok ne napravim ovaj jebeni film. Donesi kare i uini taj posao, ako te moj izgled toliko smeta. Budi moj gost." "Seronja", procijedi Delphine engleski. Sadowski se okrenu na mjestu i u njegovu pogledu ukaza se iskrica istinskog zadovoljstva. "Tako je! To je ono pravo! Zaboravio sam da si Amerikanka. Imam roake u Pittsburghu - jesi li ti moda odande? "Seronja" - u francuskom nema prave rijei za to, zar ne?" On joj domahnu. "Vidimo se u ponedjeljak. Ustani rano i budi bistra. Kad kaem rano, curo, doista mislim rano. Nemoj prespavati, upozorio sam te. I to je bilo posljednje upozorenje koje si dobila." "A ako sluajno ipak zaspim?" upita Delphine, dahui od bijesa. "Ne brini se, nee. Ti mi nee stvarati probleme, curo, jer zna da od toga ne bi bilo koristi. U redu? A sad, idi. Zar ne vidi koliko sam zauzet?" 30 />O PONOVNOG SUSRETA

Glava 14 F reddy provjeri je li joj kaciga vrsto pritegnuta. Tamne kovre vlasulje koja je trebala podsjeati na Brendu Marshall vijorile su joj oko lica, kakljale je po nosu i ulazile u oi dok je sjedila u modificiranom otvorenom pilotskom prostoru starog zrakoplova Gee Bee. Nakon dvije godine vratolomnog letenja dobro je znala - ali u to je uzalud pokuavala uvjeriti kostimografa - kako nema te ene pilota koja bi bila spremna letjeti dok joj kosa ispada ispod kacige i dotie ramena. Ali ona kradljivica dragulja sa zlatnim srcem i elinim ivcima koja je s mjesta zloina redovito bjeala zrakoplovom, a koju je Freddv imala utjeloviti u filmu Lady u opasnosti, bila je sposobna za sve pa i za let u veernjoj haljini, kako je to Freddv uinila upravo prethodnog tjedna. " Provjeri visinu. Bila je tono na etiri tisue stopa, kao to je i naumila. Maknu ruke s poluge. Prethodno je paljivo pregledala zrakoplov. Tog ranog kolovoskog dana 1938. nije bilo turbulencije u zraku i zrakoplov je letio mirno i ravno. Mogao bi tako produiti jo dugo vremena. Na unutarnju stranu rukava bilo joj je uiveno ogledalo, kako bi mogla provjeriti rumenilo na usnicama. Sve je bilo u redu, kao i onda kad je bila kod kozme-tiarke prije jedan sat. Spremna za snimanje, osvrnula se za e31 JUDirn KHANTZ tiri zrakoplova s kamerama, od kojih je jedan bio blizu s lijeve strane, a ostali ispod nje, na razliitim visinama. Letjeli su blizu jedan drugome, kako bi mogli u cijelosti snimiti njezin skok. Mahnu krilima upozoravajui ih

tako da je spremna, i jo jedanput promotri sva etiri zrakoplova. Ovo je vratolomija koju nije bilo mogue jo jednom snimiti. Sva etiri zrakoplova s kamerama odgovorila su znakom da je snimanje zapoelo. O.K., Brenda, trenutak je za pokret, ree Freddv sebi i poe glumiti zaprepatenu osobu koja je brzo donijela spasonosnu odluku. Pograbi barunsku torbu punu dragulja, gurnu je u letaku bluzu, povue brzo patentni zatvara i pomaknu se zajedno s padobranom u stranu. "Dovienja, momci i djevojke, nita me nee omesti!" Freddv je doviknula tu reenicu iz scenarija, koja je po njezinu miljenju bila podjednako neuvjerljiva kao i sam zaplet. Mogla je vidjeti kameru u avionu sa strane kako snima pokrete njezinih usana koje e kasnije u studiju ponoviti Brenda Marshall. Pritisnu upadljivi crveni gumb postrance u pilotskom prostoru, koji bi za petnaest sekundi trebao aktivirati dinamit, nakon to bude ve dovoljno daleko da je ne mogu zahvatiti krhotine unitenog aviona. im je pritisnula gumb iskoi iz aviona, vjeto se izma-knuvi, i poe padati. Kad izbroji do deset otvorit e padobran. "Jedan... dva... tri..." poe ona brojki, uhvativi se za poteza. Iznad nje, avion je eksplodirao dvanaest sekundi prerano i preblizu. Udarni val preuranjene eksplozije zanesvijestio ju je. Zapaljeni gazolin i krhotine zrakoplova letjeli su u svim smjerovima, pa i oko njezina tijela koje je poniralo. Izbaeni teki stroj promaio ju je na korak udaljenosti, a zapaljeno krilo proletjelo je jo blie. Padala je kao komad ukoenog mesa u letakom

odijelu i jurila ka zemlji. Kad je dola k sebi, nije bila svjesna koliko je ve padala. Prvo to joj je dolo na um bilo je da povue prsten po-tezaa. im se za nekoliko trenutaka iznad nje otvorio pado32 IH) PONOVNOG SUSRETA bran, padanje se usporilo. Nije ga zahvatila vatra, pomisli ona uz olakanje. Gazolin u plamenu nije ga jo dotaknuo. Ljuljajui se: s jedne strane na drugu, uspjela je pogledom obuhvatiti svih 560 stupnjeva oko sebe, kako bi vidjela lete li krhotine odvie blizu. Zrak oko nje bio je ispunjen komadima koji su padali, ali sreom na prihvatljivoj udaljenosti. Uinilo joj se da tri zrakoplova s kamerama i dalje obavljaju svoj posao. Ovaj su put dobili vie nego to su platili, pomisli Freddv, diui pogled da vidi povrinu blaenog padobrana koji se otvorio tako brzo. Ali zapaljene mrlje, koje je na platnu izazvao gorui gazolin, brzo su se irile i izjedale svilu koja joj je znaila ivot. Pogleda prema dolje, i procijeni kako do zemlje ima jo kojih dvije tisue stopa. No do tada bi padobran ve izgorio, jer je jaka struja zraka pospjeivala plamen. ak i kad ne bi posve izgorio, takav joj padobran ne bi omoguio sigurno sputanje. Otvaranje padobrana lagan je posao, ali zatvaranje usred zrane struje bilo je gotovo nemogue. Freddv je to iskusila oajniki pokuavajui privui objema rukama konopce kako bi smanjila prostor za irenje plamena i tako sebi spasila ivot. Nakon mnogo muke uspjela je ipak pritegnuti konope i sprijeiti da zrak ulazi pod padobran. Padala je sve bre i bre. Sada je njezin pad usporavao tek vrak svilene

povrine pod kojom se zadralo neto zraka. Svim svojim osjetilima pokuala je utvrditi pravi trenutak za popustiti konope i tako otvoriti padobran na vrijeme - i prije nego to izgori. "Sada!" vrisnu ona iznad zaokruene povrine odakle su je snimale zemaljske kamere. Vidjela je Maca kako tri prema mjestu gdje e se spustiti. Rairi ruke i tako otpusti sve konope. Uz trzaj, svila se ponovno poela puniti zrakom, ali tlo se pribliavalo smrtonosno opasnom brzinom. Prizemljila se vrlo loe, to je osjetila na cijelom tijelu. Slomila se lijeva ruka i desni gleanj, gotovo u isti as, no zdravom rukom uspjela je zadrati padobran da je ne povue po tlu. U trenutku kad joj se vratila svijest 33 JUDITU KRAN"IV. Mac se bacio na nju kuko bi je spasio od povlaenja, a kamere su i dalje zujale. ula je jo kako redatelj vie: "Snimajte dalje, unijet emo to naknadno u scenarij!" "Obeaj da mi sapunica nee ulaziti u oi", ree Freddv prestraeno Macu, dok je, gola do pojasa, kleala na podu kupaonice. Gleanj i ruka jo su bili u gipsu. Kad je naputala bolnicu prije nekoliko dana, upozorili su je da se gips ne smije vlaiti pri pranju. Mac je zakljuio da e joj moi oprati kosu samo ako bude nadnijela glavu nad kadu, oslanjajui se na koljena i prislonivi ramena uz kadu. "Zato bih ti stavljao ampon u oi?" "Sluajno... koliko god ljudi pokuavali nekome bezbolno oprati kosu, ampon se uvijek nade u oima. Nita ne mrzim vie od toga", priznade ona.

"Voli skakati iz aviona, a ne voli kad ti peru kosu? Dri glavu nad kadom, stisni oi i ne brini se." "Stani", viknu mu. "Nije opasnost u amponiranju, nego u ispiranju. Kako e to uiniti?" "Ovim kuhinjskim loncem. Napunit u ga toplom i hladnom vodom i sasuti je na glavu. Isuse!" "Nai neki vr s kljunom", naredi mu ona. "Samo bi mukarcu moglo pasti na um da se poslui loncem." "A da uzmem kantu za zalijevanje? Malo vode amo, malo onamo, tako bih mogao najbolje isprati kosu." "Sjajno. Ali ne, trajalo bi predugo. Uzmi ipak vr." "Ostani ovdje, Freddv. Odmah u se vratiti." On otra niza stepenice do kuhinje i pronae vr. Uzalud je pokuavao da se spram nje ne odnosi odvie majinski, ali je bio toliko sretan to se nakon nesree ipak vratila u jednom komadu, da je bio pripravan oprati joj kosu i etkicom za zube, ako bi to zaeljela. Uz teke gipsane kalupe jo vie su do izraaja dolazile njezine duge noge i zglobovi. Skakutao je oko nje u strahu da ne padne 34 DO PONOVNOG SUSRKTA i Nlomi jo neto. Bila je hrabra, srana i nepobjediva, ta njegova dragocjena djevojka pomisli on dok se vraao jurei uza stepenice, preskaui po tri odjednom. Kad je oprao kosu, Mac ju je, unato njezinim prosvjedima, podigao u zrak i odnio do kreveta, a zatim poeo brisati vlasi runikom. Imao je tekoa s buntovnikim pramenovima, iako je l"reddv, sreom, dala skratiti kosu prije nego

to je zapoela vratolomne letove. Kad je napola osuio kosu, poeo ju je ie-ljavati, postupajui njeno sa svakom kovrom. Ona ga pogleda velikim i sanjivim oima, napola ena a napola jo dijete, poput da Vincijeva anela u prizoru Navjetenja. "Kad si nauio tu tehniku?" upita ga ona. "Kad sam bio dijete imao sam velikog, vonjavog i kudravog psa." "Nisi mi to jo rekao", ree mu ona prijekorno. "Pobjegao je." "To je vrlo tuna pria", jeknu ona i brinu u pla. Zapanjen, jer bio se samo naalio, Mac je pokua zaustaviti. No to ju je vie tetoio i dokazivao joj kako se to zapravo nije dogodilo, to vie je plakala. Napokon se primiri uz nekoliko jecaja i tucajui. "Jadni, jadni psi", alila je, dok se napokon nije smirila, leei nepokretno u njegovu zagrljaju. "Otkuda sve to?" upita on kad su jecaji prestali. "Ne znam", ree ona prigueno, i dalje u njegovu zagrljaju. "Mislim da je to bila zakanjela reakcija na incident." Ona ustade, nasmijei mu se krajikom svoga starog osmijeha i zatrese glavom. "Ne, nije to. Promislila sam temeljito o incidentu", pokua ga ona razuvjeriti, kao to je to ve inila toliko puta tijekom jednotjednog boravka u bolnici. "Strunjaci koji su slagali dinamit jamano su krivo izraunali duinu fitilja, iako to nikad nee priznati. To je jedini mogui uzrok. Sve ostalo teklo je savreno." "Shvatiti neto to je jedna stvar, Freddv, ali

uhvatiti se u ko35 KRANTZ tac emotivno, prihvatiti da se to tebi stvarno dogodilo, to je neto drugo. Doivjela si straan ok, koliko god odbijala da to prihvati." "Nisam rekla da nije bio ok, uostalom, unitila sam svoj najbolji padobran. Ali imala sam ve i drugih incidenata, ve sam bila slomila pokoju kost." I dalje se junaila. "Ne mislim na incidente te vrste", upade Mac mrano. "Fre-ddy, kad e prestati s vratolomnim letovima?" "Kad e se vjenati sa mnom?" Zavlada tiina. Jo od svog osamnaestog roendana, prije vie od pola godine, mnogo je puta spominjala brak, ali neizravno, neobvezno, u hipu, to je McGireu ipak davalo priliku da pri-jele preko toga usiljenim podizanjem obrva, da to shvati kao jednu od njezinih drskih ala i prijee na drugu temu razgovora. A sada je to upitala otvoreno i bez ustruavanja, pa je i odgovor bio neizbjean. Plaio se tog trenutka. Ve je mjesecima bio neizbjean. On je ipak nastavio oklijevati, i zatresavi napokon glavom poe rijeima: "Sluaj, Freddv, ja..." "Ne volim odgovore koji tako poinju. Kada, Mac?" "Freddv, ljubavi, ja..." "Pogledaj me. Kada, Mac, kada?" "Ne mogu to", ree on potiteno. "Ne mogu." "Nisi oenjen, pa to to znai "Ne mogu"? Naravno da moe, nita ne bi bilo jednostavnije. Mogli bismo odletjeti do Las Vegasa i ve prije zalaska sunca biti u braku.

Htio si rei da nee, zar ne?" "Neu, doista. Ne bi to bilo u redu, Freddv. Bilo bi zapravo neoprostivo. Tebi je samo osamnaest, a meni su etrdeset dvije godine. Pripadamo razliitim generacijama, za tebe sam jednostavno prestar!" "Tebi je jasno da mi je to potpuno nevano", odgovori ona vatreno. "Osim tebe, nisam voljela nikoga. Neu se vjenati ni sa kim osim s tobom. Priseem da neu. Koliko god bio star, ne36 do ponovnck; svsruta rW me se nikad osloboditi. I ti to zna. Mac, opsjedat u te kad li bude sto n meni osamdeset. Sto stariji budemo, razlika e biti to manja." "Freddv, to je najsmjeniji razlog, to je ista glupost. Time preskae sve godine izmeu osamnaeste i osamdesete. Ti si jo uvijek dijete - znam, znam, ali to je istina - sa ivotom mlade ene koji je jo ispred tebe, a ja sam sredovjean mukarac koji je svoje najbolje godine ve proivio. To je stvarnost. "Nisi poten", usprotivi se ona strastveno, svjesna nepravde. "Dovraga, zar misli da to ne znam! Nije bilo poteno kad sam s tobom prvi put spavao. Da sam se tada navrijeme zaustavio, ne bi se nita dogodilo. Proklinjem sebe dan za danom zbog te svoje slabosti, ali nije bilo pomoi, ve sam te volio predugo da bih ti se mogao oduprijeti. Kao to ti se ni sad ne mogu oduprijeti... osim ovoga. Neu se s tobom vjenati, Freddv, jer ne bi bilo poteno." "Ne udi me to ti je pas pobjegao", odvrati mu posprdno Freddv. "Ali sad se ni ja ne elim

vjenati. Mislila sam da bi mogao biti poten ovjek, ali ti si samo moralistiko staro zanovijetalo. Predomislila sam se." "Znao sam da e uvidjeti", ree Mac, laui jednako lako kao i ona. Zar je ona zamiljala da tijekom svih tih godina nije proniknuo u nju? Freddv je bila djevojka koja nikad, nikad u ivotu nije odustala od onog to je htjela. Zar bi on mogao i pomisliti da bi ona okoliala oko braka? "Hoe li da te operem spuvom?" "Neu. Cista sam od juer. Ako ne vjeruje, moe me pregledati. Samo naprijed, nisam kakljiva." "Delphine me jutros upitala neto vrlo udno", obavijesti Anette de Lancel svoga supruga i odmah uuti. Vikont Jean-Luc de Lancel uzdahnu uz zadovoljnu rezignaciju kakvu omoguuje tek vrlo dugi brak. Sto god udno Delphine 37 JUDITU KRANTZ izjavila, znao je da e o tome uti svaku pojedinost, i to s uresima spekulacija i komentara o ljudskim naravima. Sve bi to bilo jednako nevano, kao to je nevano jedno jedino slovo na dugakom srednjovjekovnom rukopisu. No to e doznati tek ako se pokae dostojan tako vanih podataka, usrdno ih izmolivi od svoje ene. On se baci na tu domau zadau, olakanu tek dobro ohlaenim ampanjcem to su ga uivali kao veernje osvjeenje te iznimno tople noi u kolovozu 1938. U manje vremena nego to je bilo uobiajeno, on je postigao to je htio. "eljela je doznati, samo hipotetiki, naravno, jesam li ula za neki siguran nain da ovjek prestane biti zaljubljen."

Anette de Lancel otkrila je tu tajnu, rijeima koje su bile mjeavina oduevljenja i zabrinutosti. "I, to si joj odgovorila?" upita on, privuen temom unato svojim uvjerenjima. "Jean-Luc, nisi nita shvatio. Oito, ako eli prestati biti zaljubljena, to znai da je sada zaljubljena u nekoga neprikladnog. A to to je mene upitala za savjet, znai da je iscrpla svoju dosjetljivost. Netko tko je nezavisan kao to je Delphine, ne bi ni u kojem drugom sluaju pitao baku za savjet." "Nisam mislio da je u stanju zaljubiti se", ree Jean-Luc, blago iznenaen. "Jean-Luc!" Anette je bila prestraena. "Nisam vidio djevojku koja bi manje od nje mogla biti ponesena emocijama, pogotovo ne onim neeljenim. Ve se dovoljno pravila vana time to se sama pozvala u posjet. Mislim da to ima neke veze s njezinom kazalinom karijerom." "Ne kazalinom, dragi, filmskom." "Sve je to isto, gomila gluposti. Jo oekujem da ujem to si joj savjetovala." "Rekla sam joj neka zamisli kako je netko, neka hipotetina osoba, zaljubljena u nekoga a ne bi to htjela. Neka samo zamisli kako je mukarac o kojemu je rije prepun krajnje odvratnih 38 1)0 PONOVNOG SUSRETA osobina, koje e se otkriti tek kad bude prekasno. Odmah mi |c* odgovorila kako je to dobra zamisao iako je sama nikad ne hi pokuala primijeniti. I ja se slaem da je to bio dobar savjet, ne misli li i ti? Zahvalila mi je na svoj umiljato alosni nain, i odmah se zaputila na dugu vonju automobilom jadnog Guillau-

tnea." "Hmmm". Jean-Luc uze Anettu za ruku. Njihov stariji sin, vrst do kraja, umro je od raka prije samo tri mjeseca. Nisu ga oalili ni ena ni djeca, jer ih nije ni imao, ali su za njim bili neutjeni roditelji, a alili su ga i radnici iz vinograda koji su ga potivali iako ga nisu jako voljeli. "Nemoj se zbog nje uzrujavati, draga", ree. "Za djevojke njezine dobi ljubav nije ozbiljna stvar. Delphine e ga ve preboljeti, tko god to bio." "Dvadeset joj je, Jean-Luc, a ne etrnaest. To je sasvim dovoljno... za bilo to. Ne mogu izbjei zabrinutost." "Nemoj se u to upletati, Anette, molim te. Posljednji put kad smo se umijeali u njezin problem priredili smo za nju veeru, a vidi do ega je to dovelo", upozori je on i poe se pripremati da se popne u visoki stari krevet koji su dijelili gotovo ezdeset godina. Delphine je sjedila uz prozor svoje sobe gledajui puni kolovoski Mjesec, a onda prokune. Neto takvo nije joj se smjelo dogoditi. Bilo je to protivno svim njezinim vrstim uvjerenjima kako treba ivjeti svoj ivot uz maksimum uitaka; protivno godinama uvjebavanja u postizanju i odravanju vlasti nad mukarcima; protivno svim lukavtinama koje je stekla poevi od koleda i zatim usavravala sve dok nije postala svjetska ena u Parizu pod Brunovim vodstvom; protivno svemu to je nauila o svom tijelu i o tome kako ga zadovoljiti uz pomo prilinog broja ljubavnika. Bilo je protivno njezinoj volji, za koju je bila tako sigurna da joj moe posluiti radi zadovoljavanja njezinih interesa. Najgore

od svega, bilo je protivno njezinim najdubljim nagonima samozatite. 39 JUDITU KRANTZ Nije mogue zaljubiti se u ovjeka poput Armanda Sadow-skog! Ona poe udarati akama po stolici uz prozor, sve dok je nisu zaboljele. ovjeka kao to je Armand Sadowski ne moe se ni voljeti. A ona se ipak zaljubila. Da, zaljubila se! Kad se dogodilo to udo? Moda nakon prvih nekoliko tjedana snimanja filma, kad je uvidjela da joj je to dotad najbolje odglumljena uloga te da ta gluma nije bila posljedak bujanja nesputane seksualnosti tijekom glume, na to se oslanjala jo od prvog pokusa za Majerling s Nicom Ambertom. Moda je povod bila upravo ta spoznaja - da uistinu moe glumiti, da nije bila, kako se katkad plaila ne usuujui se to sebi priznati, tek narcisoidna djevojka koju su uzbuivali mukarci iz ekipe i reflektori. Je li neko znaenje njezinoj glumi davala tek spolna uzbuenost? Ovaj put, ve od prvog dana zajednikog rada, Delphine je potpuno zaboravila ostale u ekipi. Oni su tu bili zato da izvre naredbe koje su im davali drugi. Reflektori su se palili samo radi osvjetljenja, kamere su se okretale zato to je to bio nain da se snimi film. Otkako je poela raditi na tom filmu, u nje nije vie bilo uobiajenih uzbuenja. Moda su ti osjeaji bili tek izraz profesionalnosti, sasvim shvatljivog divljenja spram ovjeka koji je njom ravnao kao nitko dotad. Neka vrsta klasinog divljenja Galateje spram Pigma-liona? Ne bi se dogodilo prvi put

da je to divljenje pogreno shvaeno kao ljubav. ula je neke glumce da taj fenomen nazivaju emotivnom transferencijom. Svakom je jasno da glumica mora biti malo zaljubljena u svog redatelja. Redatelji su morali biti vrlo zavodnike osobe, na ovaj ili onaj nain, inae ne bi dobili taj posao. Bio je to dio one igre koja se naziva snimanjem filma. Malo zaljubljena, pomisli, samo malo zaljubljena. To bi bilo prihvatljivo. Da je bila samo malo zaljubljena, to je trebalo prestati kad je film bio zavren, u lipnju, jo prije nekoliko mje40 DO P()NOVN(X; SUSRHTA "cei. Danas bi ve imala novog ljubavnika i izlijeila bi se od toga, kad bi bila samo malo zaljubljena. Moda su se njezini osjeaji razbujali kad je shvatila da je Armand Sadowski njome najmanje impresioniran od svih mukaraca koje je dotad upoznala. Najmanje nije prava rije, pomisli i ispravi se. On nije bio njome manje impresioniran, nije bio uope impresioniran. Nije li u ljudskoj prirodi da osobu koja je navikla izazivati ljubav sada upravo mazohistiki privue mukarac kojega je, kako je to Margie Hali obiavala govoriti, bilo teko dobiti? Bit e da je to posrijedi. Da je pokazao i najmanji znak zaljubljenosti, poput onih koje je tako dobro poznavala, njezina bi takozvana ljubav ve nestala. Hoe li? Nije to mogla odgonetnuti. Delphine je koji asak zamiljala Armanda Sadow-skog kako pokazuje za nju romantino zanimanje, i ta ju je pomisao tako opila da se Mjesec nad njom poeo ljuljati, kao djeji zmaj na uetu nekog vjetrovitog dana.

Sve je to zapoelo nekog nepoznatog trenutka tijekom snimanja filma, kao posljedak njegove manipulirajue osobnosti, zakljui ona svrui brzo pogled s Mjeseca. Kako ga drukije oznaiti ako ne manipulirajuim? Tono je znao koje psiholoke konce treba povui, kojim se rijeima i postupcima posluiti da bi nekoga pridobio za se. Promatrala ga je kao i ostali pripadnici ekipe. On ih je zastraivao, razveseljavao, nagovarao i usmjeravao, sluei se svojom drskom energijom da postigne ono to eli. Ali zato se onda druge glumice iz ekipe nisu u nj zaljubile? Provodila je sate brbljajui najmerno s njima o svakakvim traevima, iskazujui ljubaznosti na koje nisu bile navikle. Svaka je otvoreno govorila o Sadowskom. On ih je sve privlaio, ali samo kao redatelj, ni vie ni manje. Bile su prilino sigurne da nije oenjen, nisu mogle zamisliti da ima neku prijateljicu, znale su da su njegovi preci doli davno iz Poljske u Francusku i pretpostavljale su da je idov, ali tko bi to mogao znati s tim Polja41 JUDITU KRANTZ cima? Nije im davao povoda za traeve, ni za jednu nije pokazivao neku posebnu naklonost i time je njihovo zanimanje za njega prestajalo, to je u Delphine izazvalo ljutnju koju je ona ipak dobro prikrivala. Moda je idov, moda nevezan, svakako poljskog podrijetla. Sve u svemu, nije mnogo. Pokuaj jedanput u ivotu biti potena, priprijeti ona sebi. Poelo je onda kad je skinuo naoale i pogledao te. Ali i ta je sitnica bila dovoljna da se u nj zaljubi. Okrenuo

se u svojoj stolici i pogledao te. Slaba ena. Obina slaba ena, to si ti. Sto e sad uiniti? Potkraj kolovoza gipsam zavoji bijahu skinuti s ruke i glenja, pa je bilo oito da e se Freddv uskoro oporaviti do pune snage. Unajmila je nekoga gimnastiara koji je radio s njom cio dan, ovjeka iz akrobatske skupine koji ju je ve nauio mnogim trikovima za odravanje ravnotee. Sada, kad se mogla kretati bez straha da e pasti, Mac ju je mogao ostaviti kod kue i vratiti se uobiajenim poslovima, davanja lekcija, odravanja oldtajmerskih zrakoplova i voenja letakih vratolomija za Univerzalovu jutarnju subotnju seriju As Drummond, nadahnutu pustolovinama Eddieja Rickenbackera. Posljednjeg dana rujna 1938. Freddv je opet mogla poletjeti. Prvim veim novcem to ga je bila zaradila uplatila je poetni obrok za ekstravagantni trkai zrakoplov Rider, nesposobna da odoli lijepo zamiljenom novom zrakoplovu, jednom od prvih potpuno aerodinamikih, sa strojem Twin Wasp Junior tvrtke Pratt and Whitney od 450 konjskih snaga. Bio je bijelo obojen, s nisko ugraenim krilima i postoljem koje se uvlailo. Iz svoga pilotskog prostora Freddv je imala bolju vidljivost nego iz bilo kojeg aviona kojim je dotad letjela. Njime je osvojila prve trofeje na Meunarodnom akrobatskom natjecanju u St. Louisu, u svibnju 1937. Hrabro se borila tijekom utrke Istres - Damask - Pariz u kolovozu 1937., ali je stigla tek trea, zbog neoekivane oluje nad Alpama. U studenom 1937. preletjela je utrku od 42

DO PON()VN(X} SUSRM"A Vancouvera do Agua Caliente u Meksiku za pet sati i osam minuta, etrnaest minuta iza Franka W. Fullera. Zbog tog se vremena nije trebala stidjeti, ali je ipak trebalo petnaest minuta za pobjedu. Tako je ipak osvojila trofej drugog mjesta, a prva je mjesta osvojila u brojnim manjim utrkama na poetku 1938. Ali ve od ranog proljea imala je toliko vratolomnih filmskih letova, da nije dospjela sudjelovati na natjecanjima. Sada, dok je letjela du obale prema Santa Cruzu, razmiljala je bi li bilo pametno odustati od nekih filmskih vratolomija i poeti se pripremati za nove trkake rekorde. Zbog svoje nezgode morala je odustati od Nacionalnih zrakoplovnih utrka, ali sad je vie nije bilo briga. Vrlo vano ako je Cochrane osvojio Bendix! Letenje je bilo dovoljno i samo po sebi. Nisu joj bile potrebne potvrde te vrste, pomisli dok je nadlijetala polja s tratinicama nad kojima su se izmjenjivali oblaci. Nije joj vie bilo ao one jedne minute zakanjenja, nije brinula izraunava li presporo svoju navigaciju dok je lijeno letjela nad Tihim oceanom, ovog jutra obojenog tonom lavande, i preputajui mu se potpuno, bez obzira na zemljovide. To je bila ista ona radost koju su osjeali piloti naputajui hangar uz rijei "Sad odlazim letjeti". U tim rijeima nikad nije manjkalo oduevljenja. Freddv je bila iznenaena koliko joj je to zadovoljstvo bilo potrebno. Kad ne bi bila u fizikom kontaktu sa svojim avionom, on bi joj manjkao i vie nego to je to bila u stanju pojmiti: manjkao joj je ustrajni zvuk stroja - to nije bilo ni

grmljenje ni rezanje ni drndanje ni lupanje, nego neto neusporedivo s bilo ime, zvuk stroja jednog pouzdanog zrakoplova. Manjkao joj je i miris njezina konog sjedala, opip sigurnosnog remena na tijelu, manjkali su joj priklopac, poluga i papuice. Manjkao joj je cijeli njezin stroj. Sve do danas nije potpuno shvatila razliku izmeu letenja i letenja. Mogla je ispuniti cijele stranice lirskim opisima neba i beskrajno podrobnim otkriima izgleda zemlje promatrane odozgo, 43 HlDlTll KRANTZ ali bez njezina osobnog kontakta s letjelicom to bi bilo isto to doivljava i bilo koji putnik u zrakoplovu. Mogla je biti slobodna samo ako je imala upravljae u rukama. Eto, to je bilo tako jednostavno. To je bila jedina stvarna sloboda koju je dosad upoznala, i stoga je se nije mogla zadugo liavati. Neko vrijeme letjela je ne razmiljajui, automatski se povjeravajui kontrolnim ureajima, preputajui se refleksima dok je tonula u bezimenu i primitivnu emociju koja ju je vezivala uz njezin brod. Napokon osjeti da je ogladnjela i osvrnu se za zemljovidom kako bi pronala najbliu zranu luku gdje bi mogla ruati. Za manje od pola sata bila bi u Santa Cruzu. Bijeli Rider mogao je letjeti dvjesto pedeset milja na sat, a kantina u Santa Cruzu bila je dobra. Usmjerila je zrakoplov prema malom obalnom gradu, zaalivi to nije ponijela sendvi. Na dan poput dananjeg taj kratki let bio je suvian, ali bolje i to negoli ostati gladan. Kako je bila sretna! U tim mislima Freddv se

poe pripremati za spust. Nije to bilo samo zato to je mogla letjeti. Bilo je i zato to je imala Maca. A to ako ga ne bi bilo? Prole noi, nakon veere, odjednom je skoio u kola da donese kui sladoleda, jer ga je iznenada poeljela, i kad se vratio donijevi ga vie nego to su mogli pojesti, ona je dometnula, u ali i bez nekih osobitih aluzija, da bi bio izvrstan otac. Nije se ni namrtio, nije se uzrujao i poeo prosvjedovati kako je za to odvie star ili kako to ne bi bilo poteno nije pribjegao ni jednoj od svojih smijenih ograda. Samo je jednom rekao: "Pored tebe, nije mi potrebno drugo dijete". Ali neto mu se pokazalo u oima i ona je shvatila da ga je pogodila u ivac, vjerojatno je umirao od elje da dobije dijete, ali nije to htio sebi priznati. Napokon se uvjerila, upravo u tom asu, da e ga uspjeti navesti na brak jednog dana, pa makar radi toga morala i zatrudnjeti. Jednog dana, uskoro. 44 I)O PONOVNOG SUSRliTA Posljednjeg dana rujna 1938. Paul de Lancel proitao je vrlo pozorno veernje novine. Cijeli protekli mjesec bio ;e usmjeren samo na krizu u Europi, krizu koju je veina ljudi u Kaliforniji drala tek previranjem u nekim dalekim zemljama, ije su beskonane zadjevice bili odluni ignorirati koliko je god to mogue. Tri puta tijekom mjeseca ukazale su se ratne prijetnje. Na poetku rujna Hitler je napokon zatraio pripojenje ehoslovakih Sudeta Njemakoj, odbacivi ranije tvrdnje kako zahtijeva samo zatitu prava njemake manjine koja je ivjela u podruju tako bogatom rudama,

industrijom i utvrdama. Triput je britanski premijer Neville Chamberlain letio u Njemaku da primiri prijeteeg diktatora. esi su se htjeli boriti za svoju zemlju, ali oni su bili jedini u Europi koji se nisu ustruavali od bitke, izuzev Staljina koji je bio ignoriran. Saveznice Ce-hoslovake, Britanija i Francuska, nisu pokazivale ni traga borbenog duha samo dvadeset godina nakon to su milijuni njihovih ljudi izginuli nizato u prethodnom velikom ratu. Tridesetog rujna Hitler i Chamberlain potpisali su Munchenski sporazum uz suglasnost francuskog premijera Daladiera. Ovaj put dakle nee biti rata, govorilo se, zdrav razum je pobijedio. "Hvala Bogu", ree Paul Evi. "Zar zbilja misli da se vie ne moramo uznemiravati?" "Naravno da ne mislim. Ima mnogo toga to navodi na brigu... ali taj komad papira pokazuje barem neku dobru volju. Posluaj to kau", ree on i proita naglas iz novina. ""Sporazum potpisan prole noi i anglonjemaki pomorski sporazum drimo simbolinim znakom elje naih dvaju naroda da vie nikad ne krenu u rat jedan protiv drugoga." Htio bih rei, premda sam diplomatski cinik, da to zvui kao korak u pravom smjeru." "A to e biti s esima?" "Francuska i Britanija obvezne su braniti svoju cjelovitost. esi su uvijek bili problem, ali ne takav da bi zbog njega trebalo otpoeti novi rat. Dobro, sad se barem moemo pozabaviti svo45 JUDITU KRANl jim namjerama. to misli, draga, bismo li se

odluili za put u Francusku potkraj listopada ili bi bilo bolje pomaknuti to za rano proljee?" "Koliki dopust moe uzeti?" "Dijelom sam ga ve koristio ove godine. Ako bismo priekali do proljea mogao bih dobiti vie mjeseci, ali ako odemo ve sljedeeg mjeseca moglo bi biti malo kasno za najbolje godinje doba u Champagni." "alim to nismo mogli otii kad je umro Guillaume", ree Eve zamiljeno. "I ja. Ali iz oevih pisama proizlaze sasvim jasno njegovi osjeaji. Ne eli ni uti da napustim diplomaciju kako bih mu pomogao u voenju poslova. ini se da osjea kako bih mu bio od vee tete nego koristi." Paul je to rekao oaloenim glasom. "Istina je da ne znam mnogo o proizvodnji ampanjca ili o njegovoj prodaji, ali nikad nije prekasno da ovjek pone uiti. On tvrdi da predradnici mogu bez tekoa odmijeniti Guillaumea. Njihovi su oevi radili za njega, a njihovi djedovi za njegova oca, i tako u prolost dokle sjeanje see. Isti je sluaj s trojicom podrumara Martina u koje se potpuno pouzdaje. Otac je jo odvie io da bi odustao od voenja poslova na svoj nain, u svakom sluaju odvie je u to uvjeren." "Zar misli da bi se s pedeset tri godine ti mogao poeti baviti poljoprivredom", upita Eve sumnjiavo. "U mjestu koje moe potkraj listopada biti neugodno hladno, a proljee je pet dugih mjeseci daleko?" "Hoe li rei da me Kalifornija pokvarila?" "I najboljima se to moe dogoditi, pa i Francuzima. Kad ivi ovdje dulje, dogaaju se neke kemijske promjene u krvi, kao da su ovo

tropi. Jednog dana - u svakom sluaju prerano kua Lancel i Valmont pripast e tebi, htio ti to ili ne. Ili voljela ja to ili ne, kad je ve o tome rije." "Poteno govorei, bojim se toga. Zato dakle pourivati? Mi46 DO PONOVNOG SUSRI"TA slim da bismo s posjetom trebali priekati do pro^a Mogli bismo provesti jedan mjesec u Parizu s Delphinom i lipanj u Champagni s mojim roditeljima, kad u moi tono doznati kako to pele vode ljubav s pupovima vinove loze", zakljui on brzo. Eve pomisli kako mu je jo jednom uspjelo obaviti razgovor o svemu i svaemu osim, moda, o Kini i Japanu, a da nije primijetio kako ima jo jednu ker koja ivi, moda, samo nekoliko milja daleko. Ona mu nije mogla nita priopiti, jer on doista nije o tome htio ni uti. Morala je biti zadovoljna ve time to je Paula dobila natrag, nakon to se oporavio od okrutnih emocija koje su ga bile obuzele u prvim mjesecima nakon to je Fre-ddy otila, zadovoljna to se toliko oporavio da ponovno moe voljeti svoju enu kao to ju je volio prije. Freddv je kao tema bila nalik nekakvu neizgovorenom i nenapisanom Miinchen-skom sporazumu - odluili su da zbog toga nee meusobno ratovati. Na poetku rujna Delphine je zapoela snimati novi film, ovaj put zajedno sa Jean-Pierreom Aumontom. Nadala se pritom da e se dogoditi neto to bi moglo promijeniti njezinu opsjednutost. Shvatila je da to nije ljubav nego opsjednutost. No ve prije kraja mjeseca dola je do

zakljuka da je u jo veim tekoama nego to je to znala. Dodue, mogla je i dalje glumiti. Mogla se osloniti na svoju prirodnu nadarenost i tehniku koju je stekla tijekom dvogodinjega, gotovo neprekidnog rada, pa je mogla uspjeno ploviti od jednog prizora do drugog. Koliko god prizor bio zamren, ona je uvijek spremno hvatala loptu koju bi joj dobacio partnerski glumac. Umjela je dobro sluati, to je bilo ve pola dobivene bitke. Kamera je i dalje na njoj otkrivala mnogo vie emocija nego to ih je stvarno osjeala. I novi redatelj bio je njome zadovoljan, a ona je nala da je 47 JUDITU KRANTSS njegovo redateljstvo zadovoljava, iako ne oduevljava. Abel je pripremao film s Gabinom i budunost joj se smijeila. Ali ono to je smrdjelo bila je sadanjost. Zbog toga to je stalno mislila na Sadowskog odlazila je u krevet prekasno i teko bi zaspala. A budila bi se pak prerano, izlazei naglo iz podsvjesnog stanja, optereenog Sadowskim. Danju, kad ne bi bila zaposlena snimanjem, mislila je samo na Sadowskog. Tako ne moe dalje. Bio je tek jedan nain da se nekog ovjeka istjera iz svog duha: suprotstaviti mu se. Njezina opsjednutost ne bi mogla podnijeti sukob sa stvarnou, ali da bi je se rijeila morala ju je najprije iznijeti na danje svjetlo, na iscjeljujue danje svjetlo. Bit e to neto neugodno, poniavajue i nemogue, bit e neto to proturjei svim njezinim naelima, ali kad mu bude jednostavno objasnila kako se osjea, on e sigurno biti tako neosjetljiv i nepristupaan da e se ona konano osloboditi

svoga neprirodnog stanja. U najboljem sluaju, mogao bi je poaliti. Bit e, naravno, dovoljno nizak da joj to ne da do znanja. teta! To bi djelovalo. Telefonirala mu je i objasnila da eli njegov savjet o svome novom filmu. Tekoe s redateljem. "Sluaj, curo, imam paklenski mnogo posla, ali ako ima neki problem pokuat u pronai vremena za tebe. Srest emo se kod Lippa u pola devet naveer - ne, bit e bolje da neto pojedem u studiju, jer presnimavamo neto komplicirano. Doi k meni u deset naveer. Ako me tada ne bude kod kue, bit e to zato to sam ubio nekog glumca. Zna li gdje stanujem? Dobro, vidimo se kasnije." Zna li gdje stanuje? Znala je to ve est mjeseci, prola je onuda barem deset puta, nadajui se da e naletjeti na njega. Onamo moe stii autobusom, metroom ili pjeice. Bila bi voljna i doplivati, preko cijelog Pariza. Delphine je ipak naruila taksi; nije htjela da njezin voza nagaa kamo to odlazi u deset nave48 1)0 PONOVNOG SUSRHTA er i vraa se ve nakon pola sata, poput nekog drugorazrednog filmskog junaka koji nije uspio. Bilo je nepotrebno razmiljati kako se obui. Njemu to ionako ne bi nita znailo. U drugu ruku, za ritual istjerivanja duha bila bi prikladna samo crna haljina. Neto nalik sveeniku, strogo i ozbiljno. Njezin novi Chanel, s jednostrukom bisernom ogrlicom. S onim vrlo dobrim biserima koje je kupila prole godine na Brunov savjet. Ili one druge, loiji biseri stajali bi joj sasvim dobro, no tad bi

bila vie... opet radi isto, ti nepodnoljiva glupao! Delphine se prekori, dok su joj zubi cvokotali iako je soba bila topla. Pokuava odjeom armirati ovjeka kojega se ne moe armirati. Ali novi Chanel pomogao bi njezinu vlastitom moralu, poe ona sebi dokazivati dok je navlaila crnu koktel haljinu koja je bila hit jesenske revije. asnici su pred prijeki sud izlazili u svojim najboljim odorama. ak je i Mata Hari nastojala izgledati lijepo u trenutku svoga smaknua, pomisli ona dok je nanosila kozmetiku drhuim ali vjetim rukama i dotjerivala frizuru. Sad je izgledala kao da ima manje od dvadeset i bila je ljepa nego ikad - zato to su joj oi bile tako prestraene a srcoliko lice tako tuno. Umotala se u Chanelin meusezonski ogrta i odluila ne staviti eir, jer je ve bilo dovoljno kasno. Nakon to je sjela u taksi koji je preao Seinu prema lijevoj obali, ona zaali to nema nekakav scenarij za tu prigodu. Postupak istjerivanja duha zahtijevao je scenarij, i to onaj koji je s vremenom ve posveen, a ona nije imala nita osim vjere da se mora osloboditi svoje opsjednutosti - ili e joj se dogoditi neto zlo. Armand Sadowski stanovao je odmah iznad Lippova restorana, u nekoj staroj i oronuloj zgradi koja kao da se naslanjala na Boulevard SaintGermain. Delphine je tuno pogledala gomilu na terasi kavane Flore preko puta, sretne ljude koji su pili, dozivali konobare, avrljali i bili naizgled puni vedrih vijesti dok su uivali u posljednjoj toploj jesenskoj noi. Okrenula je 49 IVDITU KHANT7.

glavu od toga ugodnog i udesno obinog prizora i prisilila se da zazvoni na vanjskim vratima. Upitala je kuepazitclja gdje on stanuje i potom se uputila stubitem do vrha zgrade. im je pozvonila na njegovim vratima, Armand Sadowski ih je otvorio naizgled udnovato uzbuen. Bio je u koulji zavrnutih rukava, bez kravate i oito mu je bilo potrebno brijanje. Nije zapravo zapamtila da je toliko visok, pomisli ona zbunjena naglim ulaskom sa stepenita u stan. "to misli o ovome", upita je on odmah, bez pozdrava, drei u ruci veernje novine. "Nisam imala vremena proitati ih." "ini se da e biti mira. Nijemcima je stalo do rata jednako kao i nama. Hitler je napokon potpisao sporazum." "Moda se nije usudio napasti Liniju Maginot." "Gak i ti zna za Liniju Maginot! udno." On se nasmijei i pokaza joj put do sobe. "Cijeli svijet zna za Liniju Maginot. Francuzi samo o tome govore. Ah, zato sam dola?" "Radi savjeta. Rekla si da ima tekoa sa svojim novim redateljem." "Nije ba to." "I ja sam posumnjao. Bit e da ima tekoe sa samom sobom. Pie?" "Dina, samo ga nalij u au." "Ti Amerikanci", ree on zatresavi glavom. "Samo Amerikanci piju in bez ikakva dodatka." "I Englezi", odgovori ona umorno. Iz nje kao da je nestala sva pronicavost. "Hej, curo, sjedi ovamo. Zaboravio sam na pristojnost." On joj prui au i pokaza veliki konati naslonja. Nije se ni osvrnula po velikoj i neurednoj prostoriji. Potonu u naslonja i ispi gutljaj.

"Zato si dakle dola? U emu je problem?" 50 DO PONOVNOG SUSRETA "Volim te." Bilo joj je to lake rei nego to je oekivala. Govorila je liancuski, a s pomou log jezika, kao i svih ostalih osim engleskoga, mogla se navui krinka. Te iste rijei bile bi na engleskome nepodnoljive. Isprazni au i zagleda se u prazno dno. Sadowski je odloio naoale i promatrao je nekoliko asaka /umiljeno. "I izgleda tako", prozbori on napokon, potvrujui svojim izrazom ono u to je sebe tako polako uspjela uvjeriti. "Zar nisi ni iznenaen? Moj Boe, kakav je to ego!" Delphine je to izrekla uz neoekivan, ali dobrodoao bijes. "Trebalo ti je dugo vremena da se na to natjera", ree on kao da je uope nije uo, kao da je nastavio neku drugu konverzaciju. Moda, tovie, s nekim drugim? "Jesi li to govorio o meni?" upita ona sumnjiavo. "A zato bih?" "Svejedno. Sada barem zna. Ima li mi to rei?" "Ti si neizrecivo pokvarena." "Svjesna sam toga. Jo neto?" upita Delphine odsjeno. Time to joj je rekao da je pokvarena nee joj pomoi da iz sebe istjera njegov duh, koliko god bila ljutita. Da se samo na nju saalio! Dovraga, zato je skinuo naoale! Sad je zaeljela pomilovati njihov slabi trag na njegovu nosu, meu onim znaajnim oima, kratkovidnim, dalekovidnim ili bilo to. Zaeljela je oeati lice o njegovu runu, jedan dan dugu bradu, zaeljela je napuniti ruke njegovom neurednom i odvie dugom kosom,

privui ga k sebi i pritisnuti ga svojim usnama. "Ti si zastraujue povlatena ena. Nita nisi uinila da tu sreu zaslui, osim to si izazovno upadljiva. Uvijek si bila takva i uvijek e biti, vazda se koristei time." "To nije moja pogreka. Ne mogu nita protiv toga." "Nisam ni rekao da jest, ali sam rekao da to zastrauje." On uuti razmiljajui. "Kakve to ima veze s mojom ljubavi?" Delphine se prisilila da 51 kranit: ponovno upotrijebi tu rije. Kao da je prvi put nije posebno zapazio? "Kao prvo, douo sam da si mnogim mukarcima uinila neto naao." "Sto ja mogu ako se ljudi zaljube u mene? Ne mogu ih zavoljeti po zapovijesti." Delphine se pokuala obraniti. Sto je on zapravo douo? Koliko lo dojam je ostavila na njega? "Koliko shvaam, ti si, kad je seks posrijedi, vrlo opasna. im si na slobodi, curo, moralo bi se pred tobom svirati na uzbunu." "Dosad uope nisam bila zaljubljena", ree Delphine, nadajui se da e to biti shvaeno kao isprika. "Ali to nije isprika." "Podsjea me na moju majku." "Pa to onda? Koliko ujem, specijalizirala si se za redatelje, uz nekog producenta kao dessert. "To zvui ogavno." "Ali je istina. Rekao sam to. Ne elim postati predmetom tvojih fantazija, jo jedan redatelj kojemu si ukazala ast."

"Nikad nisam to od tebe zatraila! Dok smo radili zajedno, nisam ti se ni pokuala pribliiti. Bilo bi mi drago kad bi to bila samo fantazija. Ti nisi vie moj redatelj. Zar me ne razumije? Ja te volim!" "Razumijem to jako dobro, curo. U tebi ima neto demonsko. Iskreno govorei, prestravljuje me." "Ti si mekuac, to je to. Odlazim." Delphine se die. Nije rekao dovoljno da bi pomogao istjerivanju duha, a ona nije mogla vie nita poduzeti. Boljelo je biti ovdje a ne moi dotaknuti ga, iako je govorio o njoj. To je ipak bilo bolje nego da ju je ignorirao. "Sjedi, jo nisam gotov s tobom. Zar se ne pita otkud znam da me voli?" "Nije me briga. To je tipino za tebe, da pokuava sve analizirati", primijeti ona gorko. To je upravo tvoj posao, da odgo52 DO I"ONOVNOC SUSRETA nctttl kako se ljudi osjeaju. Ja sam se vjerojatno predala barem deset puta. Kakve tu ima razlike? Hoemo li sada odrati seminar o emocijama neeljene ljubavi, kako ih vidi jedan vrsni reda-lelj, Armande Sadowski?" "Uuti, Delphine. Previe pria." Kao da je potraio spas u nekoj tajnoj dosjetki. "Ti si odvie zadovoljan sobom, od toga me boli glava. Zao mi je to sam uope dola ovamo, ali morala sam to znati i prije." "I ja tebe volim", izgovori on polagano. Dosjetka se izgubila. "Volim te vie nego to sam od tebe zastraen. Otuda znam da mi govori istinu." "Ti? Voli me?" zabrza Delphine u oitoj nevjerici. "Ne voli me. Kad bi me volio, rekao

bi mi to. Ne bih morala zbog tebe dolaziti ovamo... i... baciti ti se pod noge." "Ako me voli, mislio sam, rei e mi to onda kada sama odlui." "Ako?" Gdje se izgubio poriv za istjerivanjem duhova? Zato su uope razgovarali, cjepidlaei oko ljubavi koja nije postojala i koje nije moglo biti - da je bilo, zar bi je mogao prikriti? Zato se vie nije uzrujavala? Zato ga je uope sluala, kao da joj o tome ovisi ivot? "Zar sam mogao biti siguran dok sam ti bio redatelj? Mogao je to biti samo dio tvoga dobro poznatog ponaanja." "Oh." "Upravo tako." Sjedili su sueljeni, gledajui u pod, zaneseni, postieni pa ipak oholi, zavezanih jezika, s izbrisanom prolou i nepoznatom budunou, dok se svijet oko njih okretao tako da se sve oko njih izmijenilo. "Kada?" upita napokon Delphine. "Kad si se u mene zaljubio?" "Nije vano." 53 JUDITU KKANTZ "Mora mi rei." "Preglupo je." "Kada?" Bila je nepopustljiva, dugovao joj je odgovor. "Kad sam se u svom uredu okrenuo i prvi put te ugledao, onoga prvog dana - nisam dotad o tebi nita znao. Ni Holly-wood se ne bi odvaio na tako jednostavan preokret." "Ja bih, ula bih u to. Ali zato? Zato si se zaljubio?" "Tko sada pokuava sve analizirati?"

"Imam na to pravo", ree ona, arko uvjerena u to svoje pravo. "Zato?" "Osvojila si me, curo, ne znam kako. Nije bilo nekog posebnog razloga, samo ljubav na prvi pogled. Bog mi pomogao, vjeruj mi, dolo je samo od sebe. Doi ovamo." "Sto me na to potie?" Ako bi ga mogla pomilovati, pomisli, opsjednutost bi nestala. Sad je to bila obina, jednostavna, dragocjena i savrena ljubav. Neto arobno. "Te glumice!" On ustade, snano zakorai naprijed i podie je. Zagrli je oko vrata i otkopa ogrlicu. "Stavi je negdje, biseri su predragocjeni da se izgube u ovoj guvi." "Zar me ne kani poljubiti?" "Sve u pravi as. Najprije u te razodjenuti. Gumb za gumbom. Moram biti oprezan s tvojom haljinom, ona je ba prava." "Prava za to?" "Za prizor u kojem cura kae momku da ga voli, naravno. To je pametna haljina, tako stroga, tako bespotedna. Netko neiskusan ne bi tu nikad imao izgleda." Freddv je otila na poinak neuobiajeno rano, nakon to je uz-letjela svojim Riderom prvi put nakon nezgode. Mac je sjedio za kuhinjskim stolom, ispred lista papira, dok je novine koje je upravo proitao odgurnuo umorno neraspoloen. Tukao se u zraku s odvie neustraivih i odvanih njemakih pilota da bi mogao pomisliti kako e se oni ikad predati. Posljednjih dvadeset godina bilo je. tek 54 DO PONOVNOG SUSRliTA jedno dugo, nelagodno poluprimirje, a Miinchen jo jedna bitka koju su oni dobili. Gdje e napasti sljedei put? I kako brzo?

Tempo se ubrzavao poevi jo od 1933. kad je prvi put jasno uo zvuk kanonada. Vie se nije radilo o tome hoe li, sada kad su Sudeti bili, rtvovani, nego samo kada. Svatko, pomisli umorno, tko je doivio kako granice nestaju kad se pokuaju pronai iz zraka, znao je da izolacionizam nee moi potrajati. Za godinu dana? Moda i manje? Novost iz Miinchena samo je uvrstila odluku koju je donio jo juer, kad mu je Freddv poela govoriti kako bi mogao biti dobar otac. Te su rijei dole kao upozorenje i gurnule ga preko ruba one crte du koje je oklijevao proteklih nekoliko tjedana, slomljena srca i mrzei sam sebe. Freddv nije bila trudna, znao je to. Jo nije bila, ali kao i budui rat, to je bilo samo pitanje vremena. Uze pero i poe pisati, traei s mukom svaku rije koju je bio osuen napisati, izostavivi napokon sve osim onoga bitnoga. Draga Freddy! Moram te ostaviti, to inim zbog nas. Znam da se eli udati. Znam, takoer, da shvaa kako bih se s tobom vjenao kad bi zatrudnjela. Stoga odlazim, kako bih ti omoguio da ivi svoj ivot onako kako bi trebalo. Ti ga zapravo jo nisi ni zapoela ivjeti. Ne smijem podrezati tvoja krila. Zna to mislim o vjenanju. Koliko god sam bio nepoten prema tebi, bilo bi jo mnogo gore ako bih ti oduzeo te izglede. Ve sam ti to, rekao, najizravnije to sam mogao, i ponovit u ti jo bezbroj puta, ali od toga nee biti koristi. Nikad ne bi povjerovala da zbilja mislim tako. I nikad ne bi sa mnom raskinula osim ako te ostavim. Sve to posjedujem tvoje je, kua, zrakoplovi, posao. Vodi ga i dalje ili prodaj,

kako hoe. 55 JUDITI 1 KHANTZ Nikad ne bi smjela pomisliti da te nisam dovoljno volio. Da sam mladi, ve bih se tobom oenio. Ostavljam te uto sto te tako mnogo volim. Ja nisam tvoja budunost, moja draga djevojko. Mac Proitao je jo jednom pismo, odloio pero, uzeo papir, pre-savio ga i s vanjske strane napisao njezino ime. Pritisnu zatim jedan kraj vrem s divljim cvijeem to ga je ona redovito drala na stolu i ode do ormara da uzme torbu koju je pripremio dok je ona letjela. Da je bilo nekog boljeg izlaza, pomisli Mac, on bi ga dosad ve naao. Ali nije ga bilo. Ona e se ve oporaviti od boli, a on ne bi. Kad je prolo mnogo sati, on shvati kamo ide dok je jurio automobilom prema sjeveru. Ve stotinama milja njegova je jedina namjera bila da se to vie udalji prije nego to se predomisli, a njegovo jedino odredite - neko mjesto bez uspomena. Smirio se tek kad je granula zora. Ona e uskoro proitati njegovo pismo. Mogao se posluiti i jednim od svojih zrakoplova, pomisli. Zaposlit e se u Vancouveru, s druge strane granice. Ondje bi morala postojati baza Kanadskih zranih snaga. Ili ako ne ondje, onda u Torontu. Instruktori su im bili prijeko potrebni, i pritom se nisu mnogo raspitivali o njihovoj ivotnoj dobi. Rijetko tko je elio taj posao poevi od asa kad bi sam nauio letjeti. Mogao bi im barem pomoi, u najmanju ruku ostalo je neto vrijedno to bi mogao uiniti snagom koja mu je

jo preostala u ivotu. 56 DO PONOVNOG SUSRETA Glava reddy je jurila letnom stazom Dry Springsa, vozei automobil najveom moguom brzinom. Pritisnuvi konice, naglo se zaustavi dva koraka od svoga zrakoplova. Iskoi iz vozila, odveza avion, gurnu nogom podmetae pod kotaima, pope se u kabinu, pritisnu gumb za paljenje, krenu i odletje za nekoliko sekunda. Prvi i dosad jedini put u ivotu nije provjerila sklopove letjelice niti je ispitala ispravnost rada stroja prije uzleta. Prije manje od pola sata nala je Macovo pismo. Odmah je shvatila kako e se oduprijeti boli jedino ako se vine u visine. Nije bilo drugog naina. Ne bi mogla izdrati unitavajui pad u nepodnoljivo trpljenje. Ili e odmah odletjeti ili e poludjeti. Usmjerila je avion uvis koliko se mogao uspinjati, i dala mu najveu moguu brzinu - sve vie prema natmurenom i oblanom nebu, dok ju je alarmni ureaj upozoravao kako se uspinje prenaglo i da mora smanjiti uspon ako ne eli da se avion strmoglavi. Teko je dahtala, poput ivotinje, jurei prema sivilu koje je bilo obasjano nekim bijelim sjajem. Zaboravila je uzeti zatitne naoale, imala je na sebi samo levisice, koulju i vestu u kojoj se spustila na doruak. Ubrzo je poela drhtati od visinske hladnoe, no i dalje se uspinjala jer su joj visine bile jedini 51 IUDIT11 KKANT7. cilj. Odjednom se probi kroz oblake i nae se iznad njih. Plavo nebo bio je znak prema kojemu

je jurila poput trkaa koji se nastoji domoi zavrne crte utrke. Sva joj je snaga iiljela i ona ispusti polugu. Rider je bez nadzora ubrzo zauzeo poziciju za koju je bio i predvien - Freddv je letjela vodoravno, nekoliko stotina stopa iznad bijelog beskraja. Sunce ju je zagrijalo, pa je nakon nekog vremena prestala drhtati. Podie glavu i poe ponovno upravljati zrakoplovom. Ispod nje ukazivale su se rupe u oblacima i ona zaroni kroz jednu, poput dupina, uspe se preko lea oblaka, pa nekoliko puta zaroni i ponovno se uspe, pri emu joj je jedina namjera bilo kretanje bez nekog osobitog smisla. Primijeti oblak neobina oblika pa poe oko njega kruiti, jednim krilom u oblaku a drugim izvan njega. Pronalazila je uske, vijugave i jarko osvijetljene plave prolaze izmeu bijelih nakupina to su se uzdizale i slijedila ih kamo god je vodili, ulazila je u oblake i ostajala u njima skrivena, s vidljivou manjom od pedeset stopa u bilo kojem smjeru, dok odjednom nije izronila ogledajui se oko sebe. Freddv se igrala oblacima koliko god je mogla, prolazei kroz njih, omeujui im rubove, sijekui ih prema dolje i popreno, katkad se probijajui kroz njih kao kroz mjehure od sapunice, katkad ih jedva dotiui kao da su nainjeni od stare ipke, ne gledajui nikad dolje. Kad je napokon provjerila instrumente, ustanovila je da joj je gorivo na izmaku. Nije imala pojma koliko je letjela. Sada, pronaavi u svojim postupcima opet neki smisao, spusti se ispod razine oblaka da utvrdi gdje se nalazi. Ispod nje protezala se u svim smjerovima pustinja. Nije bilo cesta, stabala, ni bilo

kakvih zemaljskih obiljeja. Piloti koji poznaju dolinu San Fernando znaju da samo nekoliko minuta dalje poinje golema pustinja koju ovjek jo nije istraio. Freddv je nad njom bila izgubljena kao da se nala nad oceanom, tisuu milja daleko, no ipak je imala pri ruci kompas. Pridravajui DO PONOVNOG SUSRETA sc starog zakona koji moraju uvaavati svi koji su eljni pustolovine, ali pritom ipak ele preivjeti, ona usmjeri Rider prema zapadu i pronae Dry Springs samo nekoliko minuta prije nego to bi joj nestalo goriva. Na tlu potjera avion do kraja staze i onda ga zaustavi. Ugasi stroj, ali se nije mogla primorati da izie iz kabine. Dok je bila u letjelici, pomislila je, osjeala se sigurnom. Dok je u pilotskom prostoru, nita se nee dogoditi. Ali im joj je to dolo na um, ona shvati da se vratila u stvarnost. im je shvatila da joj je avion utoite, on je to prestao biti. Lagano, kao da je duh, ona dotaknu sve ureaje zahvalivi im. Danas su joj sve oprostili, danas joj nisu naplatili ludi let. Potitena slutnjama to joj se sve moglo dogoditi, ona poe s Riderom do crpke za gorivo, a potom ga doveze do parkiralita i privrsti ga ne ba temeljito. A to sada, pomisli kad je svaki vor bio dvostruko zavezan. Sto sada? Stala je uz letjelicu i poela doticati njezino vitko oblije, nemajui pojma to joj je sad initi. Prekrii ruke i osloni se na karoseriju Ridera, promatrajui prljavtinu na cipelama. "Freddv, gdje je Mac?" "to?" Ona podie pogled i vidje ispred sebe Gavina Lud-wiga, jednog od Macovih pomonika.

"Ne znam to eli da uinim sa tukom koju sam dotjerao", ree Gavin. "Da pozovem Swedea i kaem mu da je gotova, ili da priekam dok je Mac pregleda?" "Jesi li zadovoljan njome?" "Bolja je nego kad je bila nova, rekao bih." "Onda nazovi Swedea i pitaj ga kamo e je otpremiti." "Ipak, bolje da priekam. Mac je zaljubljen u svoje avione." "Mac e biti odsutan neko vrijeme. Dok se ne vrati, prepustio je posao meni. Samo nazovi Swedea." "Dobro, Freddv... kad ti kae. Kad e se Mac vratiti? Nije mi spominjao da kani otputovati." "Za tjedan ili dva. Obiteljske stvari, zna kako je to." 59 JUDITU K.RANT/, "Tko ne bi znao? Ti e dakle voditi posao?" "Svim silama, Gavine, svim silama i svaki dan." "Na njegovu stolu je mnogo poruka koje su stigle jutros. Moda mogu priekati do sutra, ali kad si ve ovdje..." "Kamo bih mogla otii, Gavine?" "Ve si letjela." "Tako je." "Nije bio ba povoljan dan", ree on, gledajui u natmureno nebo. "Nije bilo loe", uzvrati Freddv. "Ba je bilo dobro to sam letjela, sigurno." Na putu od zrane luke do kue, kasno popodne, Freddv je navratila u trgovinu i kupila sve potrebno za Macov najkompliciraniji recept, pirjanu govedinu sa sedam vrsta povra i crnim vinom. Pri-segnula je da e nauiti kako se to pripravlja prije nego to se on vrati. Zato bi

on trebao biti jedini koji to zna pripraviti? Zato bi se i dalje trebala zadovoljavati jednostavnim jelima koja joj je on preputao, kao to su hamburgeri i preni pilii? Zastala je pred mesarovom tezgom. Da zatrai kosti za juhu, kosti s modinom i raskoljenu teleu koljenicu, od ega bi mogla napraviti juhu? To je bio jo jedan od Macovih specijaliteta, koji joj on nikad nije preputao. Da, pomisli ona dok je razgovarala s mesarom, ovo je bila sjajna prilika da nadoknadi sve proputeno u kuhinji. Kad je dospjela do kue, Freddv istovari u kuhinji sve vreice s kupljenim namirnicama. Macovo pismo lealo je i dalje presavijeno na stolu. Ona ga uze, upali plinski plamenik i zapali pismo, ne pogledavi ga ponovno. Zatim se brzo pope u spavaonicu da uredi krevet koji je ujutro ostavila nepospremljen. Kad je spavaonica bila savreno ureena, ode u kupaonicu. Jedna kanta bila je puna Macovih koulja. Stavi ih u vreicu praonice, kamo e ih odnijeti sutra. Kad se on vrati, zatei e sve koulje uredno poslagane na policama. Otvori garderobu, kako bi se uvjerila da su sve cipele u ravnoj crti, a onih nekoliko 60 DO PONOVNOC SUSRETA njegovih kaputa uredno objeeni. Ponovno je sloila veste i pokupila njegove arape i donje rublje koje e kasnije oprati. Kad je sve to dovrila, ve se spustio mrak. Zapali sva svjetla u spavaonici a onda i u dnevnom boravku, zapazivi da bi trebalo srediti knjige. Mac nikad nije shvaao da knjige moraju biti uredno poslagane po policama. Ovo je bila prilika da i to dovede u

red. Mogla bi napraviti i nekoliko novih polica za viak knjiga. Ni za ono to je ve posjedovao nije bilo dovoljno prostora, a kad u budunosti nabavi jo knjiga leale bi valjda po podu. Bio je krajnji as da uini neto, dok je on odsutan. Ulije sebi malo viskija i zatim ode u kuhinju i pone prireivati povre. Freddv je bila strunjak za guljenje, rezanje i sjeckanje. Tome ju je poduio Mac im se kod njega smjestila. Dok je brzo strugala mrkve pitala se koliko e dugo on biti odsutan. Sigurno tjednima, ako uope moe prosuditi. Manje od dva tjedna ne bi bilo dovoljno za njegovu neodlunost. Osobito ne nakon takvoga, nepotrebno dramatinog pisma. Ako bi se vratio za manje od dva tjedna samo bi se uinio smijenim, i to su oboje znali, bez obzira na to koliko bi to jedno pred drugim prikrivali. Mjesec? Moda. ak vjerojatno, sada kad je o tome promislila. Bio je tvrdoglavi klipan koji bi dopustio da ta aava situacija potraje i mjesec dana ili ak vie, ali ne mnogo vie. Ne bi mogao dulje izdrati. Dok je ljutila graak, a govedina dobivala lijepu smeu boju u velikoj posudi, zakljuila je da bi se mogao vratiti tek nakon Svih svetih. Prole godine napravili su divlji oganj ispred ulaza, na radost okolne djece. Nee ih smjeti zaboraviti ni ove godine, da se djeca ne bi razoarala. Baci se zatim otrim noem na celer i brzo ga dogotovi. Kuhinja bi svakako trebala biti svjee obojena, pomisli Freddv dok se bavila krumpirima. Zapravo bi cijelu kuu trebalo prebojati, iznutra i izvana. To je jedna od onih stvari koje bi Mac najradije ostavio za

kasnije, ako bi ovisilo o njemu. Trebat e to uiniti za 61 JUDITU KKANTZ njegove odsutnosti. Kad se vrati, morat e priznati da je sada sve mnogo bolje. Dok je o tom razmiljala, uini joj se da bi trebala nabaviti neku tkaninu i promijeniti zavjese u spavaonici, moda i napraviti nove presvlake u dnevnom boravku. Tako bi izgledalo mnogo ljepe nego to je sada. Kad bi ta soba bila zgodnija provodili bi i vie vremena u njoj, umjesto da se samo sele iz kuhinje u spavaonicu i natrag. Bilo je toliko toga za napraviti prije njegova povratka, da nije bila sigurna hoe li sve dospjeti. Ali to nije bilo vano. Kad jednom krene s tim poslovima, on je nee moe zaustaviti ni kad se vrati kui. Mrzio je promjene. Taj je ovjek zbilja bio rob navika. Otkako ga pozna nije pomaknuo ni jedan komad pokustva u svome neudobnom uredu, osim to je dodao kutiju za zemljovide koju je za njega nainila u kolskoj radionici. Kad bi joj to polo za rukom, dotjerala bi i njegov ured. Nikakve zavjese od cica, to bi bilo previe, ali jedan sag i nekoliko pristojnih stolica ne bi bilo na odmet. Tako bi joj mogao udobnije objanjavati sve u vezi s poslom. Nauio bi se da joj ne preputa sve na volju kad je u loem raspoloenju, kao to je sada, jer to bi se drugo moglo rei o asnom ovjeku Macu koji se tako iznebuha iskrao iz kue usred noi? Netko bi za njegove odsutnosti trebao privremeno preuzeti njegove uenike, inae e ih izgubiti. Mogla bi uostalom i sama do konca tjedna nabaviti dozvolu za poduavanje. Trebalo

se samo dogovoriti o potrebnom ispitu. Nije mogla shvatiti zato nije ve prije na to pomislila. Morat e obavijestiti uenike da priekaju dok ih ne bude mogla preuzeti. Dotle dok ne preuzme neki posao na sebe, mogla bi obavljati i pripreme za vratolomije u subotnjoj filmskoj seriji. Sve u svemu, za nju bi bilo bolje da ovdje vodi posao, nego da preuzima neto vani. eljela je da Mac prizna, kad se jednom vrati nakon to je tako bezglavo pobjegao, da ga je u odsutnosti dobro zamjenjivala. Freddv stavi sve povre u visoki lonac od lijevanog eljeza, DO PONOVNOG SUSRHTA dodadc slasne narezane rajice, meso koje je ve dobilo boju, tri lovorova lista i malo domae juhe koju je Mac uvao u zamr-zivau. Podboivi se rukama, pogleda sadraj lonca. Vino i zaine dodat e kasnije. ini se da joj nije preostalo drugo nego da prieka dok se sve skuha. Pogleda uru. Devet sati. Kud prije? Kad je ovjek u poslu, vrijeme leti. Veera e dakle biti gotova... u pono. Za recept s pirjanim mesom bila su potrebna tri sata kuhanja. tovie, po Macovu miljenju nije ga trebalo jesti kad je svjee prireeno. Jelo je trebalo priekati dan ili, jo bolje, dva, i onda ga podgrijati kako bi se iz njega izmamili svi mirisi. No dobro, ona e ga pojesti jo ove veeri, neka mirisi idu do-vraga. Sad e imati vremena da se pozabavi knjigama u dnevnom boravku. Nalije sebi jo malo viskija a onda se baci na police s knjigama. Dok se Delphine zabavljala s nizom ljubavnika u svojoj maloj parikoj kui, ene koje su radile

za nju ustanovile su kako je Delphi-nino oputeno ponaanje za njih izvorite vrlo ugodnog zanimanja i nesebine zabave. Uostalom, neto manje nisu ni oekivale od jedne filmske zvijezde. Imala je dodue mnogo ljubavnih veza, ali je to obavljala pristojno, pod vlastitim krovom, i, koliko je bilo do njihovih komentara, nisu imale nikakva razloga za moralnu kritiku. Otkako je Delphine poela provoditi noi izvan kue, pri emu nisu imale pojma gdje im se gazdarica nalazi, Delphine im se priinjala gorom i od obine djevojure. istaica Annabelle nagaala je prijezirno s koliko se mukaraca ona spetljala. Claudine, ena pazikue, pitala se u kakvim je sve prljavim obi-tavalitima boravila, otpuhujui pritom bijesno. Tko zna s kim je sve ljubakala. Delphinina osobna djevojka Violet sumnjala je da je Delphine ve podlegla svakojakim opainama, jednoj teoj od druge. Delphine, priopavale su jedna drugoj u asnoj indignaciji, bijae kriva za grijeh koji se u njihovu govoru oznaavao kao de62 63 JUDITH KRANV/ coucher, to je u doslovnom prijevodu znailo "spavati negdje drugdje a ne u svome domu", ali s jasnim nemoralnim prizvukom. Te, 1939., godine za dcoucher bijahu optuivane samo one Francuskinje kojima nije ni najmanje bilo stalo do njihova seksualnog ugleda. Naime, taj je glagol u prenesenom znaenju ukazivao na grjenicu koja se seljakala iz jednog kreveta u drugi i imao je izriito pogrdan smisao. Te tri ene, kao i kuharica Helene bijahu

jednodune u svome novom stajalitu spram Delphine. Bile su i osobno uvrijeene to je Delphine izmakla njihovu nadzoru, to vie nisu posjednice podataka koji su im dugo davali osjeaj nadmoi nad njom, a time su bile i duboko pogoene. Jo gore, postojala je opasnost da se nova Delphinina sloboda osjeti i na debljini njihovih novanika. I tako, Delphine nije boravila u vlastitoj kui, a one su gubile novac. Dakako, i dalje ih je plaala, ali mnogih dodatnih nagrada vie nije bilo otkako joj je postalo nevano da se kua odrava u onako raskonom redu kao dotad. Izgubile su i dodatni novac do kojega su dolazile zakidanjem na kunim izdacima, o emu Delphine, u svome amerikom prostoduju, nije vodila rauna. Osim toga, obiavala je esto davati im darove i napojnice, odnosei se spram navodnih uvara njezine privatnosti bezbrino i naivno plemenito. A i to je nestalo otkako se odselila, jer je zamalo nikad nije bilo kod kue. Prirodna zavist etiriju ena, koju su one neizbjeno morale osjeati spram nekoga tko je bio tako bogat, tako mlad, tako lijep i tako slobodan kao to je bila Delphine, postajala je sve veom kako su mjeseci prolazili, a ona provodila noi u nepoznatim krevetima. Nitko na svijetu ne zna gdje se nalazimo, pomisli Delphine obuzeta sreom koja je morala ostati trajna, sreom koja je bila tako potpuna da je nije mogla prisiliti na bilo kakvu praznovjernu po-pusdjivost. Prvi put u njezinu ivotu srea je bila potpuna, tako 64 1)0 PONOVNOG SUSKhTA potpuna da nije mogla ni sanjati o njoj - ree Delphine sebi dok |e udobno leala pod toplim

pokrivaem u dnevnoj sobi apartmana na Boulevardu Saint-Germain, promatrajui Armanda kako ita scenarij svoga novog filma, najkompliciranijeg u karijeri. Vie se nije bavila kalkulacijama, nije ju bilo briga za ambicije, nije vie morala stalno motriti na druge, to je sve bilo dio nje otkako zna za sebe. "O emu razmilja?" upita je on ne diui pogled sa stranice. "Ni o emu", odgovori. "Apsolutno ni o emu". "Dobro je. Samo nastavi tako", odvrati on i produi itati. Koliko god se udubljivao u svoj posao, nije vie mogao izdrati ni etvrt sata a da na neki nain ne doe s njom u doticaj. Ako je bila blizu njega ispruio bi ruku i letimice je dotaknuo, ako je bila na drugoj strani sobe rekao bi neto i svaki njezin odgovor zadovoljio bi ga. Delphine se pitala slua li je on zapravo, ili mu je bilo tek do toga da uje njezin glas. Nije ga to pitala, jer joj nije bilo vano. Sto se nje tie, bilo je dovoljno da je ona tu i da je on tu. Dok se bavio svojim itanjem mogli su protei i sati, a da ona ne osjeti potrebu da se pozabavi iim drugim osim da bude zajedno s njime i da, moda, odrava vatru u kaminu. Kad bi on otiao u studio ona bi zapravo dangubila, sanjarei vrlo mnogo i istei prainu vrlo malo, u napetom iekivanju kad e se on vratiti. Jedino to joj je manjkalo iz prethodnog ivota bio je ureaj zahvaljujui kojemu je njezina kua bila tako topla. Toplina koju su irili radijatori u Armandovu stanu bila je takva da bi se osjetila tek kad bi ovjek stao korak do njih. Delphine je iznosila nekakvu teoriju prema kojoj su stanari s niih katova uzimali

svu toplinu, spreavajui je da dospije do njih. Armand je naprotiv tvrdio da se toplina uvijek iri prema gore i da oni stoga najbolje prolaze. No to je bila jedina tema u kojoj se nisu slagali, a kako je ve bio konac oujka, kuepazitelj je prekinuo grijanje pa se izgubio i povod za razgovor. "im se vjenamo pronai emo stan s boljim zagrijavanjem", 65 IUDITH KHAN"17 obiavao je on govoriti tijekom zime, ali Delphine je u sebi odluila kako bi se radije smrzavala nego da napusti ovaj stan, u koji je za petogodinjeg boravka Armand utisnuo svoju linost. Po zidovima su bile objeene brojne avangardistike slikanje koje je kupio od trgovaca u susjedstvu, ondje je bio veliki glasovir za kojim je s podjednakim oduevljenjem svirao, sa ivim nadahnuem ragtimea i (sasvim loe) Chopina, svuda je bilo izlizano ali udobno pokustvo to ga je bio naao kod antikvara i sagovi koje su mu poklonili roditelji kad je opremao stan. Tu je bila soba u kojoj je rekao da je voli, kao i spavaonica u kojoj su spavali i vodili ljubav. Ne, nema toga doma koji bi joj u budunosti mogao znaiti neto vie. Ona ustade i stavi jo jedan panj na vatru. Ubrzo e se oboje spustiti i neto pojesti u malom susjednom restoranu, to su inili gotovo svake veeri. Ni ona ni on nisu kuhali. Kad ne bi objedovali vani, jeli su salate, sireve i kobasice iz nekog od brojnih delikatesnih duana u blizini i napravili neku vrstu piknika pred vatrom u kaminu, koja je bila potrebna gotovo svaki dan jo od poetka listopada.

Svako jutro Armand bi joj donosio emlju dok se jo gnijezdila u krevetu, uz alicu cafe au lait koju je nekako uspio pripraviti. Bio je to, pomisli Delphine, ivot u kojem joj vie nisu bile potrebne haljine koje je nekad nabavila, ivot u kojem joj nije trebao ni kroja ni postolar. inilo joj se da e haljine to ih je bila malo-pomalo donijela iz Ville Mozart potrajati do kraja ivota; vrijeme je uglavnom provodila u starim Chanelinim mornarskim hlaama i Armandovim puloverima, esto nosei dva ili tri odjednom. Kad bi navratila na nekoliko sati u Villu Mozart, da plati osoblje i uvjeri se da je kua jo na svome mjestu, stavila bi na se pristojnu haljinu i eir, ali nikad se nije posluila svojim autom i vozaem da je prebaci od vile do Boulevarda Saint-Ger-main. Nije prodala kuu i auto samo zato to je znala da je potrebno zadrati ih kao neku vrstu fasade. 66 IX) PONOVNOG SVSRKI"A Delphinc je vjerovala da je svoj ivot s Armandom Sadowskim "nilitila od oiju svijeta. Kad joj je rekao koliko mu je odbojno Ito je postao tek jedan medu tolikim njezinim ljubavnicima, zakljuila je kako njihova veza mora ostati tajnom sve dok ne bude Mprcmnu za brak. Nakon prve noi to su je proveli zajedno odbijala je sve ponuene filmove, dajui svom agentu jednu domiljatu ispriku za drugom. Abelu nije mogla rei istinu: da je odvie emotivno vezana uz svoju ljubav da bi mogla smoi snage za glumu, za uenje uloge i sve one napetosti to ih namee ivot glumca. Odbila je snimiti i film s Armandom, znajui kako bi svoje osjeaje neizbjeno pokazala pred cijelim

studijem. Takve igre skrivaa nisu je vie privlaile. A nije ju privlaila ni stvarnost. Nakon to je Franco osvojio panjolsku priznale su ga Francuska i Engleska, ali Delphine je uspijevala o tome ne itati u novinama, kao to nije itala ni o uspjehu filma Marcela Pagnola Pekarova ena. Uspjeh Katharine Hepburn u Odgoju djeteta bio joj je podjednako nezanimljiv kao i razlozi zato je Enrico Fermi dobio Nobelovu nagradu za otkrie atomske reakcije. Nije o tome htjela znati nita. ak bi i vjenanje bilo dogaaj zbog kojega bi se morala suoiti s javnou. Kad god bi joj Armand predloio da se vjenaju, ona bi uspjela otkloniti razgovor. Sve Delphinine percepcijske sposobnosti bijahu usmjerene na to da se odalei od svijeta, da ostane nedodirljiva u toj pilji prave ljubavi koju su ona i Armand bili stvorili, i u kojoj je jedina njezina briga bila opskrba gorivom, odnosno davanje napojnice momku iz oblinje prodavaonice gorivom da donese cjepanice na kat. ak bi prela preko ulice samo da ne mora proi pored novinske trafike, nije zagledala plakate izlijepljene po zidovima, odabirala je samo one restorane u kojima se nije mogao uti razgovor ljudi za susjednim stolom, nikad nije popila neto u kavanama, inae punima ljudi koji su razgovarali o politici, nije slu67 JUD1TH KKANTA ala radijskc vijesti, a Armand je znao da ne smije donijeti kui novine. Tijekom te sudbonosne zime i turobnog proljea 1939. Del-phine se uspjela odrati izvan

svijeta, proivljavajui svoju ivotnu radost s Armandom Sadowskim, koji ju je dovoljno volio da bi shvatio njeno ponaanje; koji ju je, zapravo, volio i odvie da bi tu graevinu njezinih iluzija ugrozio makar jednom rijeju. "Gospoice de Lancel", ree joj Violet tjedan dana kasnije, kad je dola posjetiti Villu Mozart. "Gospodin vikont telefonirao vam je dvaput prolog tjedna. Rekla sam mu da niste kod kue i obeala mu da u vam predati poruku o njegovu pozivu. to u mu rei kad ponovno nazove? Bio je uzbuen to nita ne uje o vama." "Sve je u redu, Violet, nazvat u ga sama", ree Delphine oklijevajui. Uspijevala je izbjei Bruna jo od rujna, pronalazei za nj druge ali jednako domiljate izgovore, poput onih kad je odbijala snimati filmove. Ali Bruno je bio uporniji od Abela i, za razliku od Abela, njegovi zahtjevi da je vidi bili su osobne a ne profesionalne prirode. Znala je da ga nee moi dulje izbjegavati, iako su joj najdublji porivi govorili kako ne bi smjela nikome, pa ni Brunu, dopustiti da prodre u vrsto sagraenu idilu njezine egzistencije. Ali u njegovu sluaju razum joj je govorio kako bi trebala pristati. Moda na ruku, pomisli dok ga je nazivala u banku. "Delphine, moram te vidjeti", ree joj. "Proli su ve mjeseci." "Bijedno se osjeam to sam te zanemarila, Bruno, anele moj, ali ova mi je zima zbilja protekla ludo. Poslovi bez kraja, pa konferencije, producenti, svi oni ele neto. Nisam imala ni sekunde za sebe, osjeam se kao zatoenik. Ah, taj film! Ali ne-dostaje mi. Moemo li negdje ruati? Veere ne dolaze u ob-

zir." "Kako bi bilo prekosutra?" DO I"ONOVNOG SUSRETA "Izvrsno. Gdje emo se vidjeti?" "$lo misli da to bude kod mene? Nisi jo vidjela moj stan, a imuni izvrsnog kuhara. Ne volim ruati u restoranima - to moram lako esto initi zbog poslova." "Ti stanuje u Rue de Lille, zar ne? Imam adresu." "Znai, u jedan. Dovienja do srijede." Odlaui slualicu Delphine teko uzdahnu i uputi se do garderobe da vidi to e odjenuti za Bruna. Jo nije kupila nita proljetno, ali u garderobi su bili poslagani deseci lanjskih haljina, u savrenu redu. Ona uze mornarskoplavu Molyneuxovu haljinu i bluzu od bijelo-plave tiskane svile koja je pristajala liniji kapula. Ovratnik je prianjao uz tijelo, iroka suknja dopirala je upravo ispod koljena, a malo pretjerano upadljiva ramena jo su bila u modi. Molyneux nije mogao izii iz mode, pomisli ona, a bijelo i plavo oduvijek su znaili proljee. Violet uze Re-bouxov slamnati eir sa irokim obodom, s repom od svile od koje je bila nainjena i bluza, cipele s visokim petama, rukavice i arape koje su nabavljene da pristaju uz haljinu. "Hoete li mi sve ovo sloiti, Violet, i pozvati taksi?" "Nemate li potrebe za drugim haljinama, gospoice? Samo 0 ovo? Nita za veer, na primjer?" upita je Violet. "Ne danas", odgovori Delphine glasom koji je uutkao nova pitanja. Kad se dva dana kasnije nala u Rue de Lille, iznenadila se vidjevi da Bruno stanuje u

cijeloj, poprilino velikoj zgradi. Na zvono se javio batler u fraku koji ju je pripustio u predvorje, s podom od crnog i bijelog mramora. Oklopi i tapiserije s prizorima bitaka bili su jedina dekoracija u ovom izrazito mukom prostoru, nalik muzeju. Delphini se priinilo kao da je ula u srednjovjekovni dvorac. Povedena je uza iroke stube u sredini predvorja do velianstvene knjinice u crvenilu i zlatu, gdje ju je Bruno ve ekao. 68 69 KHANT/ "Napokon", ree on, ljubei je u oba obraza. "Elegantnija nego ikad." "Hvala ti Bruno, anele, tako sam sretna to te vidim. To je ta tvoja "kuica", ti aljive?! Mora biti da ti ide dobro." "Ide mi uistinu dobro, iako to ne zahvaljujem tebi, zloestoo jedna." "Kad si poeo skupljati oklope?" "Pripadali su precima Saint-Fraycourt. Kad je djed umro, ostavio mi je sve. Ovdje sam im konano naao prikladan dom." "Ah, zaboravila sam Saint-Fraycourtove. ao mi je to nisam upoznala tvoga djeda i baku." "Kad bi samo znala koliko su bili staromodni! Nikako nisu mogli svladati ono to su osjeali spram tvoje majke." "Bilo je to moda na njihovu tetu", odvrati bezbrino Del-phine, ne pristajui da bude pogoena apsurdnom snobovti-nom ljudi do kojih joj nije bilo stalo. to je to uinila njezina majka, a da nije uinila i ona, i to deset puta vie? Zaeljela je to jednog dana priopiti Evi u nekom od pisama to ih je slala kui, ali time

bi se moda odvie razotkrila. "Bilo je sigurno na njihovu tetu", dometnu Bruno pruajui joj au sa ampanjcem. "Da nazdravimo zajednikim djedovima? Lancelima!" "Baki i djedu", prihvati Delphine osjeajui se krivom. Zapustila ih je zbog svoje ljubavi, kao i sve ostale. Protekle zime katkad bi im telefonirala, ali u Valmontu nije bila jo otkako je ondje pokuala svladati osjeaje za Sadowskog. Kao je da to bio neki potpuno drugi ivot, iako se zbilo tek prolog kolovoza, prije osam mjeseci. Mnogo, u njihovoj ivotnoj dobi to je bilo premnogo, pomisli ona i prisegnu da e uskoro tamo otputovati, makar na jedan dan. Delphine je bez apetita jela ruak koji se sastojao od pet jela to su ih servirala dva posluitelja. Bruno joj je u meuvremenu priao o najnovijim nabavkama konja, o svojoj novoj strasti za IX) PONOVNOG SUSRHTA i Ni|iiush, svojim putovanjima za banku Duvivier Freres. Jamano jr /.dio da ona za nj neto uini, bilo joj je jasno, jer otkud inae urba da se s njom vidi? No dok jo nije dolo do toga da je upita, ona je zadovoljno sjedila u svojoj zanosnoj toaleti i odgovarala mu ushiujuim smijekom, pitajui se usput zato je jedan neoenjen ovjek odluio ivjeti tako zamreno. "Ti si velika ljepotica, Delphine", ree joj on odjednom, dok su nasamo pili kavu u knjinici. "Ima ljudi koji tako misle", odvrati ona. Bila je dakle u pravu, pomisli. Trebao je njezinu pomo, morala bi neto uiniti s mukarcem kojega je htio pobijediti.

"Velika ljepota i nadarenost. Uz to, ti si i velika armerica, to je rjee od ljepote a podjednako vrijedno kao nadarenost. tovie ti si Lancel, aristokratkinja iz jedne od najstarijih obitelji provincijskog plemstva. Ima sve to jednoj eni treba. Nema .tog mukarca kojega ne bi mogla potiniti." "Bruno, pokuava li me to nekome prodati?" Delphine se morala nasmijati njegovoj ukoenosti. "Ne smije se vie upropatavati, Delphine. To je zloin." "O emu to govori?" upita ga ona, zbunjeno. Je li moda doznao da ve mjesecima nije nita snimila? "Govorim o tvom odnosu s Armandom Sadowskim." "Ali to se tebe ne tie, Bruno! Kako se usuuje? Otiao si predaleko!" Delphine spusti buno alicu za kavu. "Ne, Delphine, mora me posluati! To je za tvoje dobro. Svatko u Parizu zna da s njim ivi. uo sam o tome od razliitih ljudi." "Kako bi oni to mogli znati?" Upitala je to iznenaena, zabo-ravivi na bijes. "Ne moe se sakriti ni od koga u susjedstvu. ivi samo nekoliko ulica odavde - va apartman, koji vam se priinja boem-skim, nalazi se u estom arondismanu. Hranite se u oblinjim gostionicama i niste jedini gosti u njima, uvjeravam te. Kupujete 70 71 JUDITU KRANTZ hranu u trgovinama gdje zalaze i drugi kuhari, ivite u apartmanu koji je u neposrednoj blizini restorana Lipp, gdje e, prije ili kasnije, navratiti svatko tko se bavi filmom, kazalitem ili politikom." "Pa to onda, Bruno? Gube li oni vrijeme na to

da gledaju prolaznike? Zar nemaju pametnijeg posla?" "Ljudi te moraju prepoznati, Delphine, zar to ne shvaa? Ima tako slavno lice, pa ne moe proi ulicom a da ne izazove pozornost. Bez obzira na to kako si odjevena, oni e te prepoznati im te ugledaju, a kad izie iz duana gdje si kupila jaja ili sir, rei e "Jeste li vidjeli filmsku zvijezdu Delphine de Lancel? Spetljala se s redateljem Sadowskim, bili su ovdje neki dan, ponaajui se kao dvoje zaljubljenih golubova". Vlasnik duana rei e to vojvotkinjinom kuharu, kuhar e rei njezinoj osobnoj djevojci, a ve sljedeeg tjedna o tome e me obavijestiti vojvotkinja. To je vrlo jednostavno. Kad je rije o svijetu filma, Guy Marchant je za to doznao jo prije nekoliko mjeseci. uo je to od trojice ljudi, koji se hrane kod Lippa. On mi je to prvi kazao." "Neka se ugue u svojim traevima! Sve te vojvotkinje koje spominje Bottin Mondain i svi Marchanti iz filmskog svijeta. Ugue! A to se toga tie, i ti!" "Dovraga, posluaj me! Kad bi to bila samo neka ljubavna pustolovina ne bih te pokuavao privesti razumu, ali taj Sadow-ski je idov, Delphine - kako si to mogla?" Obuzeo ju je hladni prijezir. Bila je pogoena kao da joj je neka vucibatina bacila smee u lice. Ne, Bruno nije mogao misliti ono to je rekao. "Taj idov? Nisi valjda tako mislio, Bruno?" "Da, mislio sam tako. On je idov, poljski idov, ne moe to porei." "Sto bih tu imala poricati? Naravno, on je idov. Pa to onda? A to se njegova poljatva

tie, roditelji su mu roeni u 72 DO PONOVNOG SUSRHTA I ""i su u uskoj i on se osjea Francuzom vie nego ja. On je Francuz koliko si to i ti Bruno." Delphine se tresla od bijesa. I Vk prije dvije generacije oni su izili iz nekog poljskog geta. Ali sve da su njegovi preci ovdje ivjeli stoljeima, ne bi bio manje idov!" "Prema tome, protiv njega je uperen samo tvoj antisemitizam? Bruno, zar te nije stid? Kako moe podnijeti da se tako ponaa?" "Znao sam da e me krivo shvatiti. Nisam vei protivnik idovstva od bilo koga s ulice. Ako mi oni ne smetaju, neu ni ja njima. Ali moja je dunost da te zatitim, ti si moja sestra... polusestra, ali od moje krvi. Ako se spetlja s nekim idovom, to e samo tebi tetiti. Sigurno si itala to je Hitler uinio protiv njemakih idova. Valjda si doula da dolaze u Francusku iz svih europskih zemalja, ne samo iz Njemake, pokuavajui nai za sebe sigurno mjesto. Neki meu njima, oni najdosjetlji-viji, uspijevaju otii u Ameriku ili vicarsku. Misli li da je tvoj Sadowski manje idov zato to je Francuz? Misli li da e Nijemci s njim drukije postupati zato to je roen ovdje?" "Nijemci e s njim drukije postupati? Kakve on veze ima s Nijemcima?" Delphine je to izrekla glasom u kojemu su se mijeali strah i bijes. "Boe, Delhpina, ne mogu shvatiti da si tolika neznalica! Morat emo se tui s Nijemcima i izgubit emo." "Ti si lud. Odlazim kui." Delphine se podie i uze svoju torbicu. "Sjedi i posluaj me." Bruno stavi obje ruke na

njezina ramena i gurnu je natrag u stolac. "Ostani ovdje. Budui da si... u nekim odnosima s jednim idovom, duna si ga upoznati s onim to se priprema. Prolog mjeseca Chamberlain je zajamio da e Engleska ui u rat za Poljsku. Daladier se pridruio Chamberlainovu obeanju. To znai da e i Francuska ui u rat za Poljsku. Rat, Delphina, rat - " 73 JUDITU KRANTZ "Zato za Poljsku? Zato bismo se morali boriti za Poljsku?" Delphine kriknu, dok su joj oi bile pune jeze. "Sam Bog zna. Prije est godina mogli smo zaustaviti Hitlera. Sad je prekasno." "Ne moe tako govoriti, Bruno. Ti si defetist, nasjeo si glasinama. Imamo Liniju Maginot i najjau vojsku u Europi." Del-phinin glas bio je divlji, jer se morala natjerati da razgovara o neemu o emu tako uporno nije htjela ni misliti. "Linija Maginot nee ga zaustaviti." Bruno prijezirno zatrese glavom. "Belgija je neutralna. Luksemburg je neutralan, Rusija je neutralna. Amerikanci su uvjereni da rat dolazi, ali oni nee ui u nj. Va Charles Lindbergh, koji o zrakoplovstvu zna vie od bilo koga u Francuskoj, obiao je Njemaku i vidio njihovu Luftwaffe. On tvrdi kako je Njemaka toliko jaka da je nitko nee moi potui - " "Ali, Miinchenski sporazumi?" "Delphine, potedi me Miinchena." Brunov prijezir spram njezinih rijei djelovao je poput kiseline. "Munchenom je Hi-tleru samo doputeno da krene naprijed. Rata e biti, i mi emo ga izgubiti - "

"Jesi li ti vojniki genij - ili moda pogaa sudbinu?" Kao da je na nj ispljuvala te rijei. "A kad izgubimo rat, moja draga Delphine, spram tvoga idovskog prijatelja odnosit e se kao i spram idova u Njemakoj. Nee imati posla, mjesta gdje bi ivjeli, dravljanstva, ak ni vozake dozvole. Morat e bjeati iz Francuske ako bude imao sredstava za to. eli li s njim podijeliti takvu sudbinu? A to e ti se dogoditi ako ostane s njim, upozoravam te." "Lae! To se nee dogoditi. Bude li rata, Francuska i Engleska pobijedit e Hitlera. Ti si prljavi i odvratni kukavelj, Bruno, stidim se to smo u srodstvu." Delphine se die i poe k vratima. "Zato ne sie dolje i ne uvue se u neki oklop svojih 74 DO PONOVNOG SUSRITA Imibrih predaka? Moda bi te to ohrabrilo. U drugu ruku, siko te Hitler ikad potrai, u oklopu bi se mogao dobro skriti." "Ide li u New York na svjetsku izlobu, Freddv?" U svibnju 1939. Gavin Ludwig doao je u ured u Dry Springsu da popije ko-kakolu i zatekao ondje Freddv dok je plaala raune. "Nemam novca za gorivo", odgovori mu Freddv. On je zamalo pukao od smijeha, jer je samo Freddv znala koliko su njezine rijei istinite. Bila je prisiljena unajmiti tri muka pilota da daju lekcije iz letenja. Amerikanci su vie nego ikad bili zainteresirani da naue letjeti, ali nitko od njih, doslovce nitko, nije bio pripravan prihvatiti enu kao nastavnika. Freddv je mogla zadrati Macove uenike tek kad im je obeala da e ih poduavati mukarac. U proteklih osam mjeseci otkako je on otiao unajmila je jo dvojicu nastavnika i kupila za

gotovinu jo jedan zrakoplov, Waco N&C s Jacobsovim strojem i udobnim stranjim sjedalom, pa je mogao sluiti kako za nastavu tako i za specijalnu vrstu leta kojoj se dosjetila - "ekspres za vjenanje" do Las Vegasa i natrag iste noi. Mrzila je dosadu u svom poslu, pa i u ovome, ali morala je postati zrani taksist za vjenanja ako je htjela jesti. Zato su ljudi imali povjerenja da ih prevozi do crkve, pitala se Freddv, a nisu htjeli da im bude nastavnik letenja? Bila je jedna od rijetkih ena u Sjedinjenim Dravama, jedna od njih sedamdeset tri koje su imale pravo na komercijalne letove, no ipak je svaki mukarac, bez obzira na to kad je dobio letaku dozvolu, ulijevao vie povjerenja kandidatima nego ena koja bi nainila i stotinu manevara pri kojima bi se njezin suparnik jednostavno stropotao. Jesu li ti ljudi mislili da se leti s pomou one stvari izmeu nogu? Trojici nastavnika koji su u teoriji radili za nju trebalo je platiti svaki sat, avione je valjalo odravati, mehaniar je morao dobiti svoju plau svakog tjedna, osiguranje je stajalo cijelo bogat75 JUDITI I KRAN"IV. stvo, a najamnina za hangar i ured prispijevala je mjeseno, gorivo nije bilo jeftino - Freddv je zakljuila da njezina letaka kola samo podmiruje trokove i, moda, izdatke za njezina Ri-dera. Povremeni svadbeni letovi u Las Vegas osiguravali su joj hranu i otplatne obroke za novi avion Waco. Inae bi morala zatvoriti kolu. Ona se nemirno dignu od stola i uputi se do

hangara gdje je bila zbirka oldtajmera - svi izglaani i blistavi, bez trunke praine ili hre, svjee olieni kao da su posve novi: Curtis Pusher iz 1910., Fokker D.VII, dva Nieuporta 28, Thomas Morse Scout, Garland Lincoln LF-1 i tuke. Zar ne bi bilo probitanije drati konje i koije, pomisli ona mrzovoljno i udari nogom kota jednog Nieuporta. Ili moda jednoroge ili ak jednokolica? Sve bi bilo korisnije od ovih starih ptiurina, za kojima tvorci filmova nisu u posljednjih godinu dana osjeali nikakvu potrebu. Kako se bliila sjena novog rata, tritu vie nisu trebali filmovi iz prolog rata. Sav posao oko odravanja tih krntija obavljala je sama Freddv, jer nije bila u stanju platiti nekoga da ih odrava. No ipak joj je i to bilo drae nego da ih baci u otpad. Krila mornarice, film koji je stajao milijun dolara, poeo se prikazivati prolog sijenja, a za nj su producenti Warner Brothers unajmili od vojske etiri stotine pedeset lovakih i kolskih aviona, kao i pedeset golemih hidroaviona Catalina PBY-1. Ne, ovi njezini stari paii oito nisu nikom trebali. Ta prastara eska-drila nekad slavnih aviona bila je potrebna producentima jednako koliko i glumci iz ere nijemog filma. A ona je imala onoliko veze s mornarikim pilotima koji su nad Pensacolom izvodili akrobacije za Krila mornarice koliko bi je imala i nijema glumica Lilian Gish. Mogla bi moda posluiti kao kaskaderska zamjena za Oliviju de Havilland koja je u filmu glumila zaljubljenu ljepoticu, ali vojne vlasti nikad ne bi dale svoj avion u ruke jednoj eni. Stvari su krenule ugavo i nije bilo nade u boljitak.

76 DO PONOVNOG SUSRhTA Uza sve to, jo jo mogla uivati u letenju, koliko god je to skupo stajalo. Ali trebalo joj je to, i te kako trebalo. Kad god bi je svladala ljutnja, uskoila bi u svoj Rider i uzle-ijt-la prema plavom obzorju, kruei nebesima dok se ljutnja ne bi toliko slegla da je ponovno mogla stupiti na vrsto tlo. Nekako joj je uspjelo izdrati prvih nekoliko mjeseci Macova izbivanja jer je vjerovala da e se vratiti svaki dan, ali kad je shvatila da od toga nema nita, ni sada niti moda jo dugo vremena, obuzeo bi je bijes kojega se pokuavala osloboditi radei mahnito bilo to. Bio je to bijes iz dubine utrobe, prejak da bi se mogao opisati rijeima. Kako mi je to mogao uiniti? - bile su jedine rijei to su joj padale na um i ona bi ih neprekidno ponavljala, poput sveenica nekog istonjakog kulta koje su od takva ponavljanja nakon nekog vremena izgubile razum. Samo tih est rijei, ponavljanih u emocionalnom rasponu od dubokog samosaaljenja do ubilake mrnje protiv ovjeka koji ju je ostavio, odbacio je i prisilio je da se bori za ivot bez ikoga na koga bi se mogla osloniti. Kako mi je to mogao uiniti? Odgovor na to pitanje Freddv nije mogla potraiti ni od koga, jer jednostavno nije smjela priznati da je on otiao. Rekao joj je kako je toliko voli da je mora napustiti... to god to znailo, nije ju naravno moglo umiriti, miljae ona sva usplamtjela od bijesa koji nikako nije prestajao niti se smanjivao. to god to znailo njoj nije bilo dobro, i sad je

jedino eljela da joj se on vrati na koljenima - kako bi mu mogla rei koliko ju je ranio, koliko obmanuo, koliko ga sad mrzi... i da ga onda ostavi jednom zauvijek. Kad bi uveer Freddv bila kod kue, nala bi nakon veere neku utjehu pijuckajui viski i itajui novine, pogotovo asopise o zrakoplovstvu, sve do kojih je mogla doi, dok se ne bi tako uljuljala u san. Odvie esto je pomiljala kako bi u nekom od tih magazina mogla naii na Macovo ime. 77 IUDJTH KKANTZ Nije dodue naila na njegovo ime, ali je stekla iroke spoznaje o svjetskim zbivanjima. Sad je zrakoplovstvo dobilo svjetsku vanost i ona je oduevljeno pratila vijesti o ubrzanom razvitku zrakoplovstva u europskim zemljama kao i u Sjedinjenim Dravama. Vrativi se s putovanja po svijetu, urednik asopisa Aviation Magazine svrstao je Njemaku i Rusiju kao prve po broju vojnih zrakoplova, za njima je bila Italija, pa Velika Britanija i Sjedinjene Drave; na samom dnu popisa bila je Francuska. Gledajui samo kvalitetu, Njemaka i Sjedinjene Drave bile su prve, dok je brojem proizvedenih ratnih zrakoplova opet prednjaila Njemaka. Dan nakon Miinchenskog sporazuma Englezi su odluili osnovati Civilnu zrakoplovnu gardu i poeli su za pilote uvjebavati i ene i mukarce, primajui svakoga izmeu osamnaeste i pedesete ukoliko je proao medicinski pregled. Freddv je to sa zanimanjem pratila, osobito nakon to se u tisku digla bura o novaenju ena za pilote. One su trebale sluiti svugdje osim u borbenim postrojbama RAF-a, to je vlatn-Ao glasne i ljutite primjedbe.

C. C. Grey, urednik britanskog asopisa The Aeroplane napisao je komentar koji je razljutio Freddv, ali to je bila ljutnja sasvim razliita od one u vezi s Macom. Opasnost je u eni koja misli da bi mogla upravljati bombarderom velike brzine premda nema dovoljno inteligencije ni da opere pod u bolnici, ili u onoj koja zabija nos u Slubu za uzbune iako ne zna muu skuhati ruak. Sto bi uinile one dvije stotine Engleskinja koje su ve pripadale Civilnoj zrakoplovnoj gardi i kojima je podtajnik za zrakoplovstvo Balfour rekao kako e u sluaju potrebe prevoziti ratne zrakoplove, kad bi se mogle doepati gospodina Greya? Problematina stajalita C. C. Greya potaknula su je na razgovor s majkom, tijekom ruka prole veljae uz devetnaesti roendan. Posljednjih mjeseci nastojala je to manje viati majku, 78 DO PONOVNOG SUSRIfl"A zabrinuta da bi Eve mogla poeli postavljati pit?nja o Macu na koja ona ne bi mogla odgovoriti, ali konverzacija .1 majkom bila je na sreu laka i neobvezna. Svaki put kad bi se srele, majka se zapravo suzdravala da kopka po njezinu privatnom ivotu, na emu joj je Freddy bila zahvalna. Nije joj dakako mogla rei bilo to o svojoj tuzi i bijesu - majka bi vjerojatno umrla od uzbuenja kad bi doznala da joj ki vie nije djevica, a da se i ne govori o zajednikom ivotu s mukarcem. No mrzila je i pomisao da joj mora lagati onako kako je lagala kad bi joj telefonirao ili je posjetio Swede Castelli, malo odvie esto za njezin ukus. Oinski se

raspitivao kako joj idu poslovi s letakom kolom, a bio je ili odvie tup ili odvie zabrinut prihvaajui Freddvne prie o Ma-covu produljenom boravku na istonoj obali. Freddy je dobro znala da Mac nigdje nema obitelji, ali ona je izmislila priu o ostarjelim roditeljima negdje u Maineu, a blaeni Swede vjerovao je svakoj rijei koju bi uo. Swede Castelli bio je jedini ovjek s kojim je Freddy mogla razgovarati oputeno. Morala je dati otkaz mnogim letakim instruktorima koji su poeli pokazivati preveliku prisnost, to je izazvalo problem njihove zamjene. Kad je Mac otiao prestala se gledati u ogledalo, ali emocije koje su je muile iznutra oito nisu ostavile traga na njezinu izgledu: samo nekoliko vrsto oe-njenih mukaraca, od onih koji su radili za nju u posljednjih osam mjeseci, nije pokualo na brzinu pribliiti joj se. Sto bi morala uiniti - da stavi papirnatu vreu preko glave? Freddy je i dalje lutala hangarom, nalazei neku malu utjehu u tim prekrasnim aristokratskim avionima koje je voljela zamalo kao i Mac, kad zau zvuk automobila koji se zaustavio ispred njezina ureda. Ona izie, mirkajui pod blistavim proljetnim suncem, i zakloni oi rukom. Swede Castelli teko se izvlaio iz svoga starog Sedana, pa Freddy zakljui kako se i odvie udebljao za nekoga tko je jo nedavno bio vratolomni pilot. 79 JUDITU KRAN17, DO I"ONOVNOG SUSRETA No, dobro, bit e barem sretan kad vidi da su sva tri nastavnika na poslu. Kad bi sluajno zatekao nekoga kako gubi vrijeme ekajui

uenika, odmah bi pomislio da poslovi idu loe. Izie mu u susret s dobrodolicom, dok joj je vjetar tako rastjerivao kosu da joj je zamalo pokrio oi. Ona se nagnu da ga poljubi u obraz. "Zdravo, Freddv", ree joj obgrlivi je. "Sama si ovdje? Mjesto je strano tiho." On se zagleda po letalitu kojim su vrvjeli ljudi i avioni, a zatim po praznoj koli. "Nemoj biti tako mraan, Swede. Moji su nastavnici na poslu, zarauju dolare. Priekaj malo pa e vidjeti neki uasan poetniki spust, obeavam ti." "Ne bi li sa mnom popila alicu kave?" upita je. "Zar je letaka kola mogua bez nje?" odvrati Freddv, kojoj se uinilo da Swede eli neto jae od kave. Taj teki oelavjeli ovjek izgledao je tako masno da se zabrinula za nj. Izgledao je godinama stariji nakon posljednjeg posjeta prije samo tjedan dana. Moda je bolestan - u svakom sluaju nije bilo ni traga njegova uobiajenog vedrog izraza. "Poimo u moj prekrasni ured", ree mu Freddv, pokuavajui ga razvedriti. "Isprobaj neku od novih stolica." Ona prui Swedeu veliki vr kave koju je imala stalno na raspolaganju. Studenti su drhtavim glasom traili malo kave uoi leta, a pogotovo nakon njega, redovito oduevljeni onim to su nauili. Freddv je ocijenila da je na uenike, nastavnike i Gavina troila vie kave nego to je svojedobno zaraivala na kolaima kod Van de Kampa. Morala bi je poeti naplaivati, to bi malo povealo zaradu kole umjesto da bude izvor izdataka. Freddv se smjesti u jednu od jeftinih ali udobnih stolica koje je nabavila kako bi

uinila mjesto ugodnijim. Zagleda se u neobino tihog ovjeka koji je ispijao kavu iz vra. Nije prestajao sve dok ga nije ispraznio, a zatim ga odloi na stol, obzirno, kuo da je posrijedi porculan. "Sluaj, Freddv, morao bih s tobom razgovarati." On uze maramicu i obrisa elo. "O Macu." "Ne bi li s time priekao, Swede?" Freddv mu je to rekla ulagujui se, pokuavajui zatajiti osjeaj nestrpljenja. Nije bila ba raspoloena za tko zna ve koju priu o Macovim sinovskim obvezama u Maineu. Swede Castelli kao da nije uo to ga je upitala. "Rije je o Macu", ponovi on teko. "Bio sam s njim u vezi, Freddv." "Nije mogue!" Rijei su joj izletjele nasumce. "Mac mi se javljao telefonom svakog tjedna... jo otkako je otiao. elio je... doznati kako si... htio se uvjeriti da si dobro." "Ti si znao za nj a nisi mi htio rei!" Ona skoi i stade pred njega, dok su joj se u oima zrcalile optube ali i osjeaj da je izdana. "Mac je zahtijevao da mu obeam kako u utjeti. I prisegnuo sam na to. Nisam ga mogao iznevjeriti, Freddv. Mi smo stari prijatelji shvatit e to to znai. Ovisio je o tome hou li odrati obeanje, i zato sam ga odrao. Nije to bilo lako, vjeruj mi. Bilo mi je odvratno to sam se morao pretvarati da ne znam istinu Isuse, bilo mi je nepodnoljivo to sam morao sluati one tvoje prie, ali morao sam izdrati. Kad bi me Mac nazvao, umirao je od elje da sazna jesi li dobro. Oh, Freddv..." "Pa to onda?" Freddv je to rekla izvan sebe, ne znajui zato je ba to rekla. Nadnijela se

prijetei nad Swedea. "ekaj, Freddv, dopusti mi da ti kaem svojim rijeima... Mac... Freddv, Mac je u Kanadi." "Gdje u Kanadi?" uzviknu ona. Morala bi krenuti do njega, biti s njim ve sutra. Ako bi odmah poletjela punom brzinom, mogla bi ga zatei ve za nekoliko sati. "Blizu Ottawe, u letakoj koli Kanadskog ratnog zrakoplov80 81 JUDITH KMNTZ stva", odgovori Swede. Freddv krenu prema vratima, ali je Swede zaustavi rukom. "Ne, Freddv, sasluaj me. Moram ti jo neto rei." "Jo neto?" ponovi ona, dok ju je obuzimala panika zbog naina na koji joj je to rekao. "Mac je mrtav, Freddv", izusti on bolno, dok mu se suze uka-zae u oima. "Dogodio se sudar i on se sruio... bilo je gotovo u sekundi. Jutros sam dobio pismo od njegova zapovjednika. Mac nije imao nikoga od rodbine, pa im je dao moje ime, za svaki sluaj. Kae da se dogodilo dok je poduavao nekog momka koji se preplaio i izgubio nadzor nad strojem. Oni barem misle da je bilo tako. Ili to, ili se neto pokvarilo na zrakoplovu. Jo nisu sigurni. General kae da moda nikad nee ni doznati. Pokop... je bio juer. Vojniki pokop... za obojicu." "Pokop", ponovi Freddv. "Pokop? Mac! Mac! Moj Mac? La-e mi, zar ne? Molim, reci mi da lae. Swede, molim te!" Glas joj se slomio u trenutku kad se ok pretvorio u razumijevanje. Swede Castelli nespretno je zagrli, kao da bi je to moglo zatititi od njegovih rijei. "Kriste, da je barem bila la", zau ga ona. "Mac mi je zapravo bio kao brat."

"Oh, Swede", jeknu ona gotovo bezglasno mectu tekim jecajima. "Kako mogu ivjeti ako je Mac mrtav? Kako, Swede, kako? I zato bih eljela ivjeti?" "Oh, Freddv, tako mi je strano ao. Bilo je lijepo vidjeti... vas dvoje zajedno." "Nisi me smio ostaviti, Mac, nisi smio otii." "Bio je uvjeren da mora otii, Freddv. Objanjavao mi je kako je uvjeren da ini pravu stvar. Strano te volio i bio je zbog toga kao razapet." Oboje podigoe glave kad se izvan ureda zauo glas nastavnika koji je neto govorio svom ueniku. Mora biti da se u me82 DO PONOVNCKi SUSMiTA uvrcinenu spustio zrakoplov. l"reddv urno zakljua vrata svog tunlsi. "Ne bi li se moda vratila svojoj obitelji, Freddv?" Swede joj je t<> rekao prestraeno, jer je njezin pla postajao sve tei. "Sje-nfS li se da sam upoznao tvoju majku? Bilo bi za tebe dobro da bude s njima." "Swede... kako bih mogla napustiti ovu nau kuu?" Iako joj se srce lomilo, pokuavala je uzvratiti njegovim naporima da je utjei. "Poznaje nau kuu, zar ne... nau slatku malu kuu... kuko bih je mogla napustiti? To je sve to mi je ostalo od njega." "Shvaam te", ree. "Ali kad bude u stanju... obeaj mi da e o tome razmisliti." "Kad u to biti? Nikad neu biti u stanju otii odavde, Swede, nikad do kraja ivota." "Molim te, Freddv, hoe li mi dopustiti da uinim neto za tebe?" "Bi li... htio doi sutra naveer i ispriati mi sve to ti je Mac govorio? Sve to se s njim

dogaalo u Kanadi? Hoe li doi i jo jednom mi ispriati... koliko me volio?" Te veeri, nakon to je zatamnjelo, Freddv se vratila u hangar gdje su bili poredani stari zrakoplovi. Jednoga za drugim, izgurala je te krhke, velianstvene i ljubljene brodove na travnjak, s druge strane letne staze. I danas se jo svakim od njih moglo letjeti, svaki je mogao ponijeti mukarca - ili enu - daleko put plavog obzorja. Kad su svi bili na gomili, ona najlake od njih nekako gurnu na one tee. Freddv zatim donese kantu s gazolinom i natrca njime paljivo zrakoplove i okolo njih. Obila ih je polagano, pomilovavi posljednji put njihova krila i njihove trupove, za-krenu jo jednom svaki propeler i ponovi glasno njihova legendarna imena, koja je Mac tako rado izgovarao. Nad svakim od 83 JUDITU KRANTZ tih brodova proveo je stotine sati vraajui ih njihovu nekadanjem sjaju. Naposljetku, oklijevajui ali i odluno, ona zapali igicu i dotaknu njome najblii zrakoplov. Kad se plamen proirio, a plemenito jato zamalo u njemu nestalo, ona ree samo tri rijei prije nego to se okrenula. "Dobar let, Mac." DO PONOVNOG SUSRHTA L eiava 16. j ane, daje li ti svojim ozeblinama ime ili samo brojeve? - Freddv je to upitala svoju cimericu dok su se izvlaile ispod hladnih pokrivaa kako bi se nale u jo ledenijoj sobi. Bilo je

jutro 6. sijenja 1941. Freddv pogleda kroz razmaknute zavjese tamno, smrznuto britansko praskozorje, i odmah ih namaknu. 84 "Imena, imena od milja, imena momaka, naravno, i to samo onih koji su mi predloili ljubav." Plemenita Jane Longbridge zijevnu, nastojei dobiti na vedrini dok se spotiui pribliavala umivaoniku. "Brojke bi bile depresivne. Zar je zbilja vano znati koliko ih ovjek ima?" "Ali na njih se nikad nisi tuila", ree Freddv pospano i ne-raspoloeno. Ozebline, ta bolna upaljena mjesta, crvena, vrela na dodir i probadajua, stvarale su se zbog studenog vremena i izgledom bile neto izmeu ulja i bradavice. Izbijale su na prstima ruku i nogu, iako je nosila par vunenih arapa ispod letakih izama, a rukavice nije skidala kad bi bila vani. "Tuila sam se u koli. Gadno sam se tuila, ali nije bilo koristi. Nadzornica je na njih obraala panju tek kad bi se pretvorile u ireve. Izgledale su prljavo, ali sam dobila nekoliko tjedana potede od obveznih igara. Zamalo se isplatilo, jer sam mrzila te 85 JUDITU KRANTZ 1)0 PONOVNOG SUSRKTA igre." Smeokosa Jane umi se na brzinu, opra zube i dobaci sebi odobravajui pogled u ogledalu, divei se kao i obino svojoj ravnoj kosi, ravnim zubima i ravnom nosu, to je, zajedno s njezinim nemirnim i velikim smeim oima pridonijelo dojmu -kako je zadovoljno ali

prilino tono dometnula - da je jedna od najzgodnijih djevojaka u cijeloj Britaniji. "To me bolesno podsjea na Dickensa", dometnu nevoljko Freddv kad je na nju doao red kod umivaonika. "to, ozebline?" "Ne, nego kad se djecu alje u kolu gdje ih dobivaju. Kakve koristi od toga to si plemika ki? Zar nisi rekla svojoj majci?" "Nije ju bilo briga. Bio bi to gubitak vremena. Majka voli igre, njoj su ozebline vjerojatno bile dio njezina ponosa." Jane otrese svoju pidamu, jednu polovicu za drugom, i poe se hitro uvlaiti u dragocjeno predratno vuneno donje rublje. Freddv je spavala u svom vunenom rublju, to joj je bio jedini poznat nain da zadri tjelesnu temperaturu na podnoljivoj razini u jedva zagrijavanoj spavaonici njihova zajednikog stambenog prostora. Bila je to jedna od najteih zapamenih zima. Proteklog mjeseca ak je i njemaka Luftwaffe morala privremeno odgoditi svoje "bliceve". Cia zima nad Britanijom zaustavila je masovne none bombake napade, koje su Nijemci zapoeli kad im nije uspjelo pobijediti RAF u bici za Britaniju, prethodnog ljeta. Freddv je bila u Britaniji blizu godinu i pol dana, od kraja lipnja 1939. kad je otila iz Kalifornije. Nakon Macove smrti nije vie bilo razloga da dri letaku kolu. Kad se upitala to joj je initi, nametao se kao mogu tek jedan odgovor: uiniti neto za stvar za koju je on umro. Sjedinjene Drave bile su jo neutralne, u svakom sluaju u amerikim oruanim snagama nije bilo mjesta za enu. Ali postojala je britanska Civijna zrakoplovna garda, s etiri tisue unovaenih osoba koje su eljele

letjeti. Oporukom koju je predao Castelliju, Mac je zavjetao Freddv nvc to je posjedovao. Prodala je njihovu kuu i sve kolske avione, pa i dragi bijeli Rider koji joj je bio toliko srcu prirastao. Prije nego to se zaputila kao dobrovoljka u Britaniju, oprostila se s Evom i Paulom, pomirivi se napokon s ocem. U programu m obuavanje pilota, Freddv je smjesta primljena kao nastavnica. Tri mjeseca kasnije, u rujnu 1939. Hitler je napao Poljsku, a nakon dva dana Engleska i Francuska objavile su rat Njemakoj, povukavi tako potez s kojim su kasnile ve godinama. Prvoga sijenja 1940. odabrana je mala grupa iskusnih ena pilota koje su, poput Freddv, bile nastavnice u Civilnoj zrakoplovnoj gardi. One su potpisale ugovor s Pomonom slubom zranog prijevoza (ATA), organizacijom u kojoj su dotad radili samo mukarci. ATA je prema zapovijedima Kraljevskog ratnog zrakoplovstva (RAF) prebacivala zrakoplove iz tvornica gdje su proizvedeni do zranih luka u kojima su ih nestrpljivo iekivali. Sada, godinu dana kasnije, ATA je raspolagala veim brojem enskih pilota koje su tako omoguivale mukarcima odlazak u borbu. Te su ene dokazale da mogu uspjeno djelovati u podjednako tekim uvjetima kao i mukarci, radei zaredom trinaest dana prije nego to bi dobile dva dana odmora. One su radile i po vremenu koje je bilo tako loe da se lovaki avioni nisu mogli dignuti radi zatite u zrak; upravljale su povjerenim zrakoplovima bez radija i bilo kakve navigacijske opreme osim

kompasa, letei krajolikom nad kojim su bili razapeti deseci tisua bara-nih balona ija je elina uad bila jednako pogibeljna za neprijateljske kao i za vlastite zrakoplove. Nad britanskim otokom vrijeme je teko predvidljivo, pa se moglo promijeniti i u nekoliko sekundi; k tome, postojalo je mnotvo RAFovih zranih luka zatienih protuzrakoplovnim topovima ije su posade ponekad pucale i prije nego to bi se raspitale tko to leti. Neprijatelj je bio tako blizu da su ene piloti esto vidjele neprijateljske 86 87 JUDITU KHANTZ Messerschmitte kako napadaju zranu luku prema kojoj su upravo letjele. Zimi se sunce dizalo u devet a zalazilo u pet pa je, kako bi se to bolje iskoristila prirodna vidljivost, u Britaniji cijelo vrijeme rata vrijedilo "dvostruko britansko ljetno vrijeme". U vrijeme kad su Freddv i Jane dolazile starim Janeinim automobilom do njihove baze u Hatfieldu, jo je bilo mrano. Danas je bila prva godinjica otkako su ene piloti poele raditi za ATA-u, pa je njihova zapovjednica Pauline Gower odredila da se naveer odri proslava. Dan prije vrijeme je bilo uasno - naizmjenino zaleeno, snjegovito, maglovito, kino i oblano, pa su u Hatfieldu ubrzo nakon podneva svi letovi obustavljeni. Freddv i Jane provele su popodne u toj iznenada poklonjenoj ugodi, kuhajui aj, dremuckajui i sanjarei. U nekim drugim bazama ipak su odluili letjeti, pa je tako poletjela i Amy Johnson - sada razvedena od Jima Mollisona - koja je pristupila ATA-i

nedugo nakon Fre-ddy. Ta slavna letaica, koja je godinama bila Freddyna junakinja, poletjela je iz Blackpoola na lancashireskoj obali upravljajui dvomotornim kolskim zrakoplovom tipa Oxford, onim modelom kojim su esto letjele Freddy i Jane. Predvieno mjesto slijetanja nije bilo daleko: Kidlington, baza ratnog zrakoplovstva na obali Somerseta. Freddy i Jane smjestile su se u razmjerno toploj dvorani za operativne poslove, gdje su se upoznale s nalozima koje bi avione trebale preuzeti ako se vrijeme popravi. Pregledavi naloge, smjestile su se u drvenoj baraci kantine, gdje se moglo avrljati, piti aj i kavu, bacati sulice na plou, igrati biljar i itati novine. Neki piloti donijeli su ak ploe za igranje aha i dame, a govorkalo se i o pokretanju kole brida u asnikoj sobi, no Jane i Freddy unaprijed su odbile da joj se pridrue. Jane se odluila za sulice, dok je Freddy slagala karte, to je po njezinu miljenju DO PONOVNOG SUSRETA /.iihtijcvalo mnogo koordinacije i vjetine. Kad je bila deurna nije se zapravo mogla koncentrirati na neku sloeniju igru. "Neto se dogodilo", ree Jane uskoro. Piloti su se naglo okupili, ostavivi kavu, i poeli o neemu tiho razgovarati, dok im se na licima oitovao ok. "to se dogodilo?" upita Freddy Helen Jones. "Amy Johnson sruila se juer u ue Temze." "Boe, ne!" kriknu Freddy. "Juer je ve jako kasnila", objasni joj Helen. "Mora biti da se izgubila u oblacima i da joj je nestalo goriva, jer je pala stotinjak milja od Kidlingtona. Sad je i slubeno potvreno -

izvukli su iz vode njezinu letaku vreu. Dignula se iznad oblaka a zatim se spustila u vodu. Zamalo su je spasili - iz broda u ophodnji vidjeli su kako njezin Oxford tone i pokuali je izvui, ali je potonula upravo pod krmom." Freddy se okrenu od ostalih i ode do prozora. Nala se u dubokom oku. Amy Johnson, koja je preivjela pjeane oluje i monsune, nebrojena prisilna slijetanja, prva ena koja je sama letjela do Australije, neustraiva ena kojoj su milijuni pjevali "Amy, udesna Amy", ludo odvana Amy ija upornost nije poznavala granice kad je ostvarila rekordni let lakim zrakoplovom od Londona do Tokija, smiona Amy koja je postigla rekord na putu od Pariza do Cape Towna i natrag, odjevena u Schiaparellijevu haljinu i odgovarajui ogrta - bilo je nemogue da je ta Amy Johnson, njezina Amy, najiskusnija engleska letaica, morala umrijeti prva. "Shvaam te, Freddy", ree joj Jane zagrlivi je. "Kad mi je bilo devet godina, ona je preletjela do Australije u starome malom Mothu. Ja sam sad blizu dvadeset prvoj godini, a ona je poginula pokuavajui prebaciti obini dvomotorac od Blackpoola do Kidlingtona. Tek joj je trideset osam. Ne mogu shvatiti kako se to dogodilo." 89 JUDITH KRANT/. "Moda neemo nikad doznati, Freddy. Doi, idemo slagati karte, pobjednik plaa ruak", prekinu je Jane. "Da se nije nala nad vodom, da nije bilo tako hladno..." "Nemoj nagaati, lutko. Amy je juer sama

odluila moe li letjeti. Mogla je i ostati u Blackpoolu. Kad god letimo, odluka je zapravo na nama. Moemo se spustiti kad nam se ini da je vrijeme loe i priekati dok se ne razbistri. To zna ti, kao to je znala i ona. Juer je ona odluila da e letjeti, iako bi to rijetko tko uinio. Taj je pravac iznad kopna letjele smo i same mnogo puta. Ona se digla iznad oblaka, Freddv, i izgubila se. Da je bilo drukije, ne bi se nala nad vodom. Od nas se obino ne oekuje da se penjemo iznad oblaka. Bila je to stvar njezina karaktera kao i loeg vremena." "Da, karaktera", ponovi Freddv zamiljeno. "Ne leti li svaka od nas sukladno svom karakteru?" Freddv se zagleda po prostoriji u kojoj se okupilo mnogo ena pilota. Tu je bila Winifred Crosslev, koja je neko izvodila zrakoplovne vratolomije, pa Rosemarv Rees, baletna plesaica i istraivaica novih zranih ruta, Gabrielle Patterson, udana i majka, koja je jo 1935. bila nastavnica letenja, Joan Hughes koja je poela letjeti kad joj je bilo tek petnaest a sad nije bila starija od Jane i Freddv, Margie Fairweather, ki lorda Runci-mana iji je brat bio glavni ravnatelj Britanske zrakoplovne korporacije BOAC, a suprug takoer pilot ATA-e. Sve su one tvorile sjajnu i asnu druinu ena pilota kojoj nije bilo ravne na svijetu; no svaka od njih uistinu je imala vlastiti karakter letaa, koji se ogledao u tome s koliko je hrabrosti a koliko pak opreza kretala na let, s koliko natjecateljskog duha a koliko pridravajui se letakih propisa, s koliko preciznosti i koliko oslanjanja na sluaj. Koja bi od njih poletjela juer iz

Blackpoola? Jamano ni jedna, ili ipak jedna ili dvije... Nemogue je rei, nemogue ak i nagaati. "Jane, poinjem shvaati zato si bila prva u razredu." 90 /)() PONOVNOG SUSHHTA "Hoemo li slagati karte ili e mi se i dalje ulagivati?" "Prijeimo na karte. Zakljuujui po jutru, danas neemo leijcti. Jesam li ti ikad priala kako se sunce die u Kaliforniji? Vidi se svakog dana u zoru, vjerovala ili ne, pa i zimi. Jesi li znala da je Engleska na istoj geografskoj irini kao i Labrador? udno mjesto za ivot." "Jo jednu rije, i potrait u drugu cimericu." Predviena proslava godinjice ATA-e otkazana je. Freddv, Jane i jo nekoliko letaica okupile su u mjesnoj krmi u Hatfieldu, ispile po jednu au u znak uspomene na Amy Johnson i zatim se kroz zamraeni grad uputile do svojih spavaonica. Devetog i desetog sijenja 1941. Freddy i Jane imale su dva slobodna dana. Prvi put otkako su se upoznale Freddy je mogla prihvatiti Janein stalni poziv da posjeti njezinu obitelj na plemikom dobru u Kentu. Longbridge Grange bio je dom Janeina oca, lorda Geralda Henryja Wilmota, etrnaestog baruna Long-bridgea, i njezine majke, lady Penelope Juliet Longbridge, roene Fortescue. Pod tekim mornarikim ogrtaima nosile su dobro skrojene ali strogo muke odore: mornarike hlae i tuniku s po dva depa na

grudima i dva ispod opasaa koji je imao bakrenu kopu. Iznad desnoga grudnog depa nalazio se letaki znak -par zlatnih krila koja su zlatnim resama bila naivena na tuniku. Na ramenima su imale dvije zlatne vrpce mlaeg asnika, jednu iru i drugu uu. Freddy je na rukavu nosila crveno-bijelo-plavi znak za Amerikance. Pod tunikama obje su djevojke imale RAF-ove plave koulje i crne muke kravate. Zbog hladnoe, obje su putovale u hlaama i letakim izmama, koje su inae bile predviene samo za uzletite. Ali su u torbama nosile mornariku suknju s odgovarajuim crnim cipelama i arapama -slubenu odoru kad nije bilo predvieno letenje. Njihov izgled 91 JUDITU KRANT/, dopunjavale su mornarike kape koje sli vragolasto nakrivile na elo. Uspjele su se ugurati u vrsti Anson, jedan od onih zrakoplovnih taksija koji je prevozio pilote ATA-e na zadatak i vraao ih u bazu sa zadatka. I Freddv i Jane ve su upravljale tim Ansonima, dovoljno velikima da prime do petnaest pilota s opremom i padobranima. Kako bi gubitak jednog Ansona bio prava katastrofa za vojnu logistiku, njima su pilotirali samo najiskusniji letai. Izile su iz aviona u nekoj zranoj luci u Kentu, gdje ih je s automobilom ve ekala Janeina majka, uspjevi prikupiti dovoljno bonova racioniranog benzina u ast toga dugo najavljivanog posjeta. Lady Penelope potape ker i prui ruku Freddv, ali se zatim predomisli pa potape i nju. "Tako mi je drago to vas napokon vidim, draga moja. Jane mi je o vama neprekidno pisala.

Mislim da je konano nala nekoga tko na nju dobro utjee." Zgodna ena kestenjaste kose rekla je to zagledajui s ponosom svoju ker. "Zapravo, Jane utjee pozitivno na mene", usprotivi se Freddv, nasmijavi se. "Besmisao. Nemogue. Poznajemo nau Jane, ona je nepopravljiva... iako ponekad moe biti umiljata. A sad, ulazite u kola prije nego to se smrznete. Ne smijemo zakasniti na ruak." Vozila je brzo i vjeto, pokazujui mjesta na zasnjeenim poljima gdje su za najgorih trenutaka Blitza pale njemake bombe. "Sigurna sam da zapravo nisu ciljali nas - mi uostalom nismo opasni - ali kua je zamalo ispod letnih pravaca izmeu Londona i luka u Kanalu. Zbilja nezgodno... nakon jedne eksplozije otpala nam je buka u sobi za primanje. Naravno, tenisko igralite stradalo je prole jeseni od zapaljive bombe, a na putu do sela jo uvijek lei jedna neeksplodirana bomba. Nadam se da e je netko onesposobiti prije nego to se otopi snijeg. Zbilja glupo. Ipak, to me podsjetilo kako vas moram upozoriti na potpuno zamraenje kue." 92 IX) PONOVNOG SVSRI"TA "Tko nadzire zamraenje, majko?" upita je Jane. "Ja, naravno. Ne bih se ni na koga drugog mogla osloniti. Koliko god to pokuavao, tvoj jadni otac ne vidi u mraku. Novi vrtlar Small - sad mu je barem sedamdeset pet - dodue je sasvim dobar. U slobodno vrijeme pravi Molotovljeve koktele, za sluaj invazije. Imamo ih ve cijelu gomilu. Pokuala sam mu objasniti da je prijetnja invazije prola - zar ne, Jane? - ali on je gluh, pa niti uje niti slua. Ona se osvrnu prema Freddv. "Jane nam je pisala da su

vai roditelji u Londonu. Kako im je bilo?" "Prilino neudobno i zastraujue, ali nita gore od toga. Obila sam ih u Londonu prilikom posljednjeg dopusta; jedna kua na kraju ulice pogoena je bombom, ali inae su dobro." "Kako sam ula, va je otac doao da se pridrui generalu de Gaulleu?" "Krenuo je iz Los Angelesa na prvi de Gaulleov poziv iz Londona, u lipnju 1940. i pridruio se ovdje Slobodnim Francuzima. Radi s Gustavom Moutetom i skupinom novinara koji su pokrenuli dnevni list France. Moja majka radi kao vozaica ambulantnih kola... upravo je ovog vikenda na dunosti." "Sigurno se pritom dobro osjea", dometnu lady Penelope, pazei da ne zapita nita o Delphini, o kojoj nisu uli od dana kad je Pariz okupiran. Kola su brzo prola kroz seoce i usporila pred velikim ulaznim vratima. "Dobro dole, drage moje, stigle smo." Lady Penelope prola je kolima du pristupnog puta obrubljenog hrastovima i stade pred kuom koja kao da je izronila iz snjenih zapuha toliko se dobro bila uklopila meu sada gola ali lijepa stabla i zimzelene grmove tise kojima je bila okruena. Kua je bila graena na kanat, s jakim hrastovim gredama i ukastom ciglom, uklapajui se tako u krajolik s kredastim dom i umom pokrivenom breuljcima. Jedva da je ikad netko pokuao izbrojiti razliite krovne plohe Longbridge Grangea, za93 JUDITU KKANTZ bate pokrivene crijepom i pravo mnotvo dosjetljivo graenih dimnjaka. Mnogobrojni asimetrini prozori bili su pokriveni malim plohama od stakla, ve toliko starog da je

dobilo boju lavande. Zadnji put kad je lady Penelope dala neto preurediti u jednoj ostavi, pronaena su dva kovana novia iz 1460. Vrijeme je u Grangeu bilo vrlo udljivo, uvajui samo ono to je ugodno oku. Zgrada Longbridge Grange imala je pet krila podignutih tijekom vremena u razliitim slogovima i odraavajui uspone i padove obiteljskog blagostanja. Unato svojoj veliini, nita na toj sjajnoj graevini nije bilo ukoeno klasino. Ona je od davnine bila tek ladanjski posjed, sredite oko kojeg su bile okupljene farme Longbridgeovih, pogon za proizvodnju jabukovae, velika tala, kolnica, golubarnik te vie tagljeva i ostalih seoskih zdanja. Kad je Freddv ula u Grange osjeala se kao da stupa u neku prijaznu i mirisnu umu. Borove grane ukraavale su vrata i kamine, a boina imela jo je visjela u predvorju. Mnogobrojni psi lajali su od radosti pozdravljajui goste. Jane Longbridge bila je druga po dobi izmeu sedmero djece. Dva njezina mlaa brata kolovala su se izvan mjesta, ali troje mlae djece, sve djevojice - blizanke od devet i najmlaa ki od sedam godina - jo su pohaale kolu u oblinjem selu. U ast dolaska goa danas su imale slobodan dan. Stidljivo su se rukovale s Freddv, a zatim se bacie na Jane, zamalo je obo-rivi na tlo. "A sad poite svi, ruak je u kuhinji." Lady Penelope prekinula je pozdravljanje, gledajui svoje potomstvo i pse s dra-gou, kao da nije mogla zamisliti otkud svi odjednom ovdje. "U kuhinji?" upita iznenaeno Jane. "To je najtoplija prostorija, draga. Vei dio kue sad je zatvoren, pa e biti velikog

skidanja praine kad dobijemo rat. Ali o tom u misliti kasnije." 94 DO PONOVNCOG SUSRETA Jane i Frcddy provele su vei dio popodneva igrajui se s djevojicama, uivajui u njihovim zadivljenim pogledima. Freddy se naposljetku uputi u svoju sobu da malo otpoine prije veere, navu-kavi najprije tamne zavjese radi zamraenja. vrsto je odspavala jedan sat, a prije nego to je usnula zahvalno je pomislila kako je prostorija ipak topla, iako ne odvie. Pet punih sati ugode... moda i pet i pol? Probudilo ju je kucanje na vratima. Ula je Jane nosei ogrta za kupaonicu, debele sokne i papue za spavaonicu. "Pripremila sam ti kupku", ree ona tihim urotnikim glasom. "Kupku?" "Toplu kupku. Pravu kupku. Onu predratnu. Strogo nezakonitu. Raunam na tebe da nee nikom rei ni rijei. To mora ostati naa tajna." "Hoe rei..." "U kadi ima vie od tri i pol ina vode", najavi sveano Jane. "Oh, Jane, kako si uspjela?" kriknu Freddy. "Zna da to nisi smjela. To je protiv svih propisa." "Ne postavljaj glupa pitanja. Kreni za mnom. Tiho... ostali su zauzeti drugdje po kui. Ne elim uti ni apat." Ona stavi prst na usta i pruivi Freddy runike povede je niz hodnik do vrata iza kojih je bila velika kupaonica s viktorijan-skom kadom na mjedenim lavljim apama. Freddy doe

na vr-cima prstiju do kade i uzdahnu. Unutra je bilo valjda i petnaest ina tople vode koja se isparavala. Jo otkako je objavljen rat nije vidjela kadu s toliko vode. U njihovu vojnikom boravitu mrzovoljna gazdarica im je doputala mlaku kupku jedanput tjedno s propisanom visinom vode od tri i pol ina. Sva ostala pranja odvijala su se djelomino, pred umivaonikom u sobi. Ovo je bila prava rasko! Freddy se razodjenula i brzo se spustila u vodu, utvrdivi da joj dopire tono iznad struka. Uze komad sapuna koji joj je pru95 JUDITU KMN"17. DO PONOVNCK* SUSKI"TA ila Jane, nasapuna kosu i ispere je prije nego to se poela trljati golemom spuvom koja ju je ekala na klupi pored kade. "Boe, kako je ovo dobro! Izvrsno! Ostat u u kadi dok se voda ne ohladi. Dok se ne smrzne. Nita me nee istjerati!" "Zar se voda ve hladi?" upita je Jane zabrinuto. "Da, zapravo, ali malo. Ne, Jane, to god se dogodilo, nemoj odvrnuti slavinu. Ne bi bilo poteno prema drugima, osjeam se ionako dovoljno krivom. Kako mogu pogledati u oi tvojoj majci?" Mokra kosa cijedila joj se niz lice obuzeto zadovoljstvom. Koa joj je bila ruiasta od trljanja. "Nemoj biti smijena. Mama ima jo cijelo brdo drva." Jane odjednom krenu prema vratima i otvori ih. "Sretan roendan!" zau se cijeli zbor glasova. Uoe tri Ja-neine sestrice, svaka s kotliem kipue vode. Iza njih ula je i lady Penelope, iroko nasmijeena, takoer s kotliem iz

kojega je izbijala para. One zaokruie Freddv i uz roendansku pjesmu poee lijevati vodu u kadu. Kad se posljednji srok pjesme poeo stiavati, pridrui se i jedan muki glas. Svih petoro Long-bridgeovih ispustie kotlie, zaboravie svoju gou. "Tony!" poee klicati uglas. Bio je to njihov najstariji brat. Skrivi se pod vodom, zamalo zgrbljena, Freddv je promatrala prizor u kojem su odzvanjali glasovi. Je li Jane i ovo isplanirala? Zar bi moglo biti sluajno neto toliko tipino za nju? "Tony, ui i pozdravi se", zapovjedi Jane. "Mlaa asnice Marie-Frederique de Lancel, smijem li vam predstaviti svoga brata, zrakoplovnog bojnika, plemenitog Antonvja Wilmota Ali-staira Longbridgea? Freddv, ovo je Tony." "Sigurna si?" Freddy upita sumnjiavo prijateljicu, dok je rukama pokrivala grudi. "Sasvim, dobro ga poznajem", odvrati Jane. "Dobra veer, bojnie Longbridge." Freddy pokua ljubazno kimnuti, ali ipak nije podigla glavu. "Dobra veer, mlaa asnice. Koliko vidim, bez odore." 96 1 "Na dopustu, gospodine." "Svi to kau." "Gospodine, uvjeravam vas da je istina." "Moete li to dokazati?" "Ne." "Onda vas drim za rije." "Zahvaljujem gospodine." "Nemojte pretjerivati. Moete biti voljno."

"Antony, da si smjesta iziao iz kupaonice", javi se lady Penelope. "Pusti Freddy da se okupa na miru." "Ali danas je njezin roendan, mama, zar ne shvaa da joj je potrebno drutvo? Sjest u ovdje i priati s njom. Jane, moe nas ostaviti. Djeco, donesite mlaoj asnici jo tople vode." "Antony, nemoj iskuavati moje strpljenje", upozori ga majka. "Dobro, mama, ako ve zahtijeva", ree on oklijevajui, ali ne odmiui se od kade. "Ti zna da je rat, zar ne? Stari obiaji moraju ustupiti pred novima, tako je to. Dobro, majko, ne mora me tipati. Odlazim." Mrmljajui neto u sebi, Jane je prekapala po svom ormaru, razgledajui red predratnih veernjih haljina. "Nisam mislila da se ljudi jo presvlae za veeru", ree Fre-ddy koja ju je promatrala. "Zar misli da bi ti se dopustilo pojaviti se na roendanskoj veeri u odori?" "Nakon javnog izlaganja prilikom kupke, ne znam vie to misliti... ili oekivati", Freddy je etkala kosu pokuavajui je ukrotiti, ali danas je, jamano zbog hladnog vremena, bila jo manje ukrotiva nego inae. Imala je dodue ATA-inu propisanu duinu, tako da se ovratnik odore mogao vidjeti, ali ono to je ostalo nije se dalo natjerati u red. "Ba lijepo to se Tony pojavio", zahihota se Jane. "Mislim da si mu se dopala." 97 JUDITI I KHANTZ "Uz onoliko vodene pare jedva me mogao vidjeti. U svakom sluaju, ja ga se nisam usuivala pogledati."

"Jesu li svi Amerikanci tako suzdrani?" "A jesu li svi Britanci tako poduzetni?" "Tony? On je apsolutno bezopasan", odvrati Jane preko ramena, ali s izrazom potovanja mlade sestre spram dvadesetpe-togodinjeg brata. "Nije bio nasrtljiv, zar ne? Moda je odvie poduzetan, nepristojan ili ak sirov - moda je pokazao da se ne zna uljueno ponaati. No ipak, samo se elio s tobom sprijateljiti. Na Tony je drutven momak, dobroudan. Nee ti dosaivati, lutko. Osim ako ti ne bude do toga stalo. Dakako, bila bi druga pria da si njemaki pilot u Messerschmittu ili Jun-kersu 8, tad bi ga se doista morala uvati. Ah! Evo je, pitala sam se gdje je." Jane izvue iz ormara vjealicu na kojoj je visjela haljina od srebrnaste tkanine, bez naramenica, zabljesnuvi odjednom cijelu prostoriju. Suknja je bila tako bogata da je izgledalo kao da bi sama mogla otplesati valcer. Struk je bio naglaen irokom vrpcom od crnog baruna, s vorom na jednoj strani, odakle su barunske vrpce dopirale gotovo do poda. Na drugoj vjealici bio je crni barunski plat u obliku iroko drapiranog luka, hrubljen srebrom. "Prilino sveano, rekla bih", dometnu Jane drei vjealice. "Plat e posluiti bude li ti hladno. Probaj kako ti stoji." "Stajat e mi izvrsno! Nita me nee sprijeiti da obuem tu haljinu." Freddv je bila bez daha, s osjeajem neshvatljiva uitka. Sve to se dogodilo otkako je nogom stupila u Longbridge Grange nalikovalo je nekakvu prekrasnom pikniku na travi, zanosu trenutka koji je bio u potpunom neskladu s Engleskom u doba rata. Bila je obuzeta nekom vrtoglavicom, nepristojno uz-

buena i nedopustivo zadovoljna sobom. Nisu je vie smetale ni ozebline. "Cipele!" Jane se lupi po glavi i poe prekapati po garderobi, 98 DO PONOVNOG SUSKhTA i/,vukavi par srebrnih cipela i rublje od tankog platna. "Jesam li Sto zaboravila?" "Ima li tijaru?" "Nije ba nuna za veeru. Iako... uzme li se u obzir..." "alila sam se." "Negdje su zametnute. Zasad nema tijare. teta, ali... vrijeme je da se odjenemo. Tata je vjerojatno ve doao, a ako ne dobije svoje pie prije veere, mogao bi se namrgoditi. Zovi me ako za-ttrba pomo. Vidimo se u prizemlju za pola sata, u redu?" "Naravno. Hvala ti to si pronala haljinu, Jane." "U njoj sam bila zaproena ve pet puta... to je sretna haljina... ali ne za momke, naravno. alim ih." "Za njih je to bila slaba srea", usprotivi se Freddv, okreui se zanosno s haljinom i promatrajui uzbibanu tkaninu. "Treba ih arafiti, Jane." "Jesam, lutko." Kad je Freddv uspjela navui na sebe nepoznatu odjeu, staviti rumenilo na usne i, neuspjeno dodue, srediti jarkocrvenu kosu, odrasli Longbridgeovi ve su se okupili u knjinici, ispred irokog kamina, razgovarajui uglas a ponekad i istovremeno, dok je lord Gerald u srebrnom ejkeru pravio martini za drutvo. Freddv je zastala neodluno pred vratima, osjeajui se zbrkano. Svi nazoni su obitelj,

samo je ona stranac - ali ovdje su je doekali kao nitko prije. Bilo joj je jasno da poznaje Jane bolje i od vlastite sestre, ali jo nikad nije vidjela Janeina oca, a Tonvja je vidjela tek izdaleka u odori RAF-a. Bez sumnje, osjeala se stidljivo - to joj se nije dogodilo ve godinama - ali ne i bojaljivo, jer je znala da joj ova izazovna haljina izvrsno pristaje. Ovo je bio,njezin dvadeset prvi roendan. Bila je poasni gost i, dragi Boe, svi su je ve iekivali. Uz tu pomisao odvaila se na dugi i poletni korak koji ju je uveo u sobu. Janein otac tresao je din s vermutom, i po zvuku 99 khant/. to je dopirao iz ejkera mogla je zakljuiti da e pie ubrzo biti spremno. Ona zastade jer ju je stidljivost ponovno svladala: svih etvoro nazonih u sobi prestalo je razgovarati i okrenulo se prema njoj. Zavlada tiina koja je bila dokaz divljenja, ali Freddv to nije shvatila. Lord Longbridge odloi ejker i pristupi joj. "Sretan roendan, gospoice de Lancel", ree, uzevi je za obje ruke i zagledavi se u pobjedonosno plavetnilo njezinih neukrotivih oiju. "Sin mi kae da sam propustio dogaaj dana, tovie godine. To zbilja nije bilo u redu. Nakon takva mog postupka, ne znam hoete li mi to jo uzeti za dobro. Morat u za vas uiniti iznimku ili, jo bolje, kako bi bilo da ponovite predstavu sutra? Ali upozorite me na vrijeme, da je ne propustim. Pitam se pijete li martini." "Sa zadovoljstvom. Zovite me Freddv, molim vas", nasmijei se ona dok joj je stidljivost

potpuno iezla u susretu s tim sjedokosim i zgodnim armerom ije su oi bile vragolaste kao i Janeine. "Dobro, Freddv", odgovori on i ponudi joj ruku. "A sada, doite do vatre." On je povede kroz prostranu, polumranu i visoku prostoriju do Jane, nimalo skromno odjevene u haljini od skrletnog satena, i do lady Penelope, velianstvenoj u sme-em barunu s ipkama boje stare slonovae. Neprimijeen od ena, Tony se provukao do ukraenog boinog drvca u uglu, pretvarajui se kao da neto na njemu dotjerava, a zapravo s namjerom da moe bolje promotriti Freddv prije nego to je pozdravi. Kad je ula u prostoriju, uinilo mu se kao da plovi na nekom svijetlom nimbusu. Bilo je neega zamalo nebeskog u njezinoj tihoj i srebrnastoj pojavi; ona ga je podsjetila na pojavu zvijezde Veernice. Je li mogue da je to ona ista aljiva pojava iz kade u kupaonici? Zar je metamorfoza bila tako laka? Hoe li se prije kraja veere pretvoriti u neto nalik cvjetnom stablu? 100 DO PONOVNOG SUSRHTA "Tony, pomosri mi", zamoli ga otac. "Dodaj Freddv njezin marini." Dok je prinosio au s ledom do kamina, bojnik Antonv Longbridge zamalo se spotaknuo o sag koji je tu stajao ve pet generacija prije nego to se on rodio. Freddv ga pogleda. "Dobra veer, bojnie", ree. "Sada bez odore, koliko vidim." >Ah, ovo." On pogleda svoje veernje odijelo. "Mislio sam... u ovom posebnom sluaju... a moja bi odora ionako morala biti izglaana. Ovo mi se ini udobnijim... napokon, na dopustu um..."

"Oni uvijek nau neku izliku, zar ne Jane?" Freddv zatrese glavom ne odobravajui. "Ovo je okantno. Tipovi iz RAF-a kao da nemaju nikakva morala. Za njih, svatko bi drugi morao biti uglaan. Vjerojatno se nije ni obrijao prije veere", suglasi se Jane. Freddv se suzdri da ne ispita rukom prijateljiinu tvrdnju. Freddv je znala da je Tony pravi Englez, u to bi bila sigurna i da ga je samo na sekundu ugledala na Sumatri ili Antarktiku. Imao je onu nedvosmislenu, istu strukturu lica, uvjerljive pokrete tijela, poput noa otru odlunost koja nije ostavljala mogunost dvojbe. elo mu je bilo visoko, a glatka smea kosa s razdjeljkom sputala se prema zatiljku u jednom lakom valu. Oi su mu bile blijedoplave pod svijetlim obrvama, nos zailjen i izrazit kao da je od nekoga kriarskog viteza, usta vrsta, iroka i tanka, obrazi ravni i rumeni, ui velike i priljubljene uz glavu. Nije bilo niega ni oputenog ni tatog na njegovu mravom i upeatljivom licu. Tony je bio snano graen, no unato tome, zahvaljujui svojoj visini stvarao je dojam vitkosti. Bio mu je priroen autoritet i zapovjedniki odnos. U njegovim britanskim svojstvima nije bilo nieg pretjeranog, zakljui Freddy i nasmijei mu se kao to nije jo nikom u posljednje tri godine. "Uspio sam se obrijati", ree Tony odbijajui insinuaciju svoje sestre, "iako voda nije bila topla koliko je trebala biti." 101 JUDITI I KRANT/ "Vjerujem vam na rije", odvrati Frcddy nestano i, ponesena potrebom za flertom kakvu jo nije osjetila u ivotu, okrenu se lady

Penelope da je upita neto o podrijetlu njezine ipke. U prostoriji zagrijanoj dvama velikim kaminima, veeru je servirala jedna postarija ena uz pomo deka od etrnaest godina, oboje iz susjednog sela. Njih dvoje su i dalje bili na raspolaganju kuharu u iznimnim prilikama, a ta je udna kombinacija domae ispomoi bila - uz radosnu i vedru veeru - jedini znak da je Engleska u ratu. Svatko za stolom blagoslovio je teki mraz koji je zaustavio neprijateljstva - ali nitko za veerom nije spominjao vrijeme, kao da su se svi bojali uroka. Konverzacija to se uz svijeama osvijetljeni stol odvijala meu tim ljudima ne bi bila razliita ni da se braa Wright nisu rodila, da su potomci Georgea III. jo uvijek vladali Amerikom a oni Louisa XIV. Francuskom. Da se ampanjac nije vie proizvodio u Champagni, da Mozart ili Gershwin nisu nikad ivjeli, da konji nisu vie bili uzgajani, da Bloomsbury nije vie cvao ili da Fred Astaire nikad nije plesao - oni bi morali nai neke druge teme razgovora. Kad se ugodna veera poela bliiti kraju, lord Longbridge nestade u kuhinji iz koje se vratio s golemom buteljom Dom Perig-nona. Koliko se Freddy mogla sjetiti, otvorio je bocu jednako struno kao i njezin djed, a zatim posluio sve uz Tonyjevu pomo. "Ovo je sasvim posebna zdravica", ree on. "Danas gospoica Marie-Frederique de Lancel Freddy za prijatelje - poinje vrlo zanimljivo ivotno razdoblje. Alexander Pope pisao je o "ustrom mladuncu" koji "ezne za dvadeset prvim roendanom", Samuel Johnson o "rastuem samopouzdanju u dvadeset prvoj"... Thackeray je spominjao "divne dane kad mi je bila dvadeset i

jedna". Svi ostali u prostoriji ve su proivjeli taj arobni trenutak, Jane tek prije nekoliko mjeseci, a ja prije mnogo godina, ali svejedno. Vano je da Freddy nee vie morati udjeti 102 DO PONOVNOG SUSHlil"A m dvadeset prvom - ona je ve doivjela taj divni dan i zasluuje da mu se raduje. Neka ta radost raste sa svakom sljedeom mulinom. ivjela!" Frcddy se zacrvenjela u trenutku kad su svi ispijali au u nje-fcinu ast. Rumenilo se jo pojaalo kad je lady Penelope zazvonila i iz kuhinje se pojavio djeak koji je oito ekao iza vrata, nosei vie arenih omota koje je stavio ispred Freddy. "Ne, ne!" poela je prosvjedovati. "Ve ste bili tako dobri sa mnom. Ona fantastina kupka Kila je poklon." "Glupost, draga moja. Ovo su samo improvizacije - nismo mogli dospjeti do trgovina, ali za tako vanu prigodu mora dobiti darove." Lady Penelope bila je neumoljiva. "Hajde Freddy, otvori ih", javi se Jane. Dar lady Penelope bio je debeli i mekani, nebeskoplavi pulover, a jedina je Jane znala da ga je darodavka isplela zapravo za nju. Lord Longbridge donio je srebrnu boicu s monogramom koju je redovito nosio u lov te uz nju i bocu skupocjenog viskija od slada. "Nosi je uvijek sobom", objasni joj on, "u sluaju brodoloma ili ako na te nasrne pobjesnjeli slon." Jane je iz svog udesnog ormara izvukla noni ogrta od crnog sifona s ipkama, za koji je odluila da ga ne treba nositi osim u

specijalnim prilikama, koje joj se dosad neobjanjivo nisu ukazale. "Vjerovala ili ne, draga moja, zatrebat e ti sad kad si dovoljno ostarjela", priapnu ona Freddy. Freddy je bila dovoljno mudra da se ne pokuava dosjetiti kad je posljednji put bila tako sretna. Bila je ve odavno prola pono kad se Freddy napokon nala u krevetu. Formalno gledano, njezin roendan ve je bio proao, ali oduevljenje je jo uvijek poput vina kolalo njezinom krvlju, tako da nije mogla zaspati. A nije to ni eljela. Ovo emotivno slavlje "" *" 103 JUDITU KKANTZ DO I"ONOVNOG SVSKHTA h bilo joj je odvie dobrodolo da bi mu dopustila da se samo tako istopi u snatrenjima. Leala je pod pokrivaem otvorenih oiju, odjevena u nonoj tmini u ogrta od crnog sifona s plavim puloverom preko njega i u debelim vunenim arapama, smijeei se prema stropu koji nije mogla vidjeti. Netko lagano pokuca na vrata. Freddv pomisli da to dolazi Jane na mali tra nakon sveanosti, ali kad ju je pozvala da ue pojavio se - Tony, sa svijeom u ruci. Pod njezinim treperavim svjetlom vidjela je da je jo u hlaama i koulji, ali platneni prsluk zamijenio je kaputom. Ostao je stajati na vratima, ne ulazei u sobu. "Donio sam vam roendanski poklon", ree on. "Nisam znao da vam je roendan, a nisam znao ni da ete biti ovdje, pa ga nisam mogao

pripremiti za veeru... moda e vam se svidjeti?" "Ne bismo li s tim priekali do jutra?" predloi Freddv. "Ovo je poklon upravo za no", objasni on drei nekakav duguljasti predmet, dobrim dijelom pokriven ukrasima s boinog drvca, tako da se nije moglo razaznati to je posrijedi. "Ujutro od njega ne bi bilo koristi." "Onda bih ga ipak mogla prihvatiti sada." "To sam i ja pomiljao... najbolje odmah." Prie njezinu krevetu i prui joj tajanstveni predmet. Bio je vrlo topao i migoljio se u rukama. "Boe..." uzviknu ona. "to...?" "To je moja krevetna grijalica", objasni joj on, razgaljen njezinom zapanjenou. "Napunio sam je prije nekoliko minuta, ali mi je zamatanje oduzelo vremena." "Oh, Tony... nije valjda vaa vlastita krevetna grijalica? Ne mogu vam je oduzeti." "Za nju sam snano sentimentalno vezan, ali sad mora pripasti vama. Provela je sa mnom mnoge hladne noi, ali pronai u neku drugu i pripitomiti je... to valjda nee biti odvie teko. ini zazviditc, obino se odmnh pojave. Molim vas, zadrite je." "Ako ste sigurni - bilo bi mi vrlo drago. I mislit u na vas svake noi kad je napunite vodom. A sad idem spavati. Laku no, Tony." "Laku no, Freddv", ree on, ali pritom ipak primakne stolac uz njezin krevet, odloi svijenjak na pod i sjedne pored nje. "Jo samo neto... budui da jo niste zaspali, htio bih

s vama izmijeniti koju rije." "Samo jednu rije", ree ona, skidajui nespretno nainjen omot s grijalice. Stavila ju je pored sebe pod pokrivaem, koji je privukla sve do brade. "Vidite, upravo sam premjeten i postavljen za zapovjednika jednoga novog jata, gomile momaka koje dosad uope nisam vidio. Hm, pomislio sam da biste me mogli uputiti kako postupati s momcima." "Objasniti asniku RAF-a to da radi sa svojim pilotima? Ha! Laku no, Tony." "To su Amerikanci iz Orlovog jata. Oni su ovdje jo od prolog rujna, ali nisu mnogi sudjelovali u akcijama. Dok je trajala bitka za Britaniju nije se za njih mogao izdvojiti nastavnik... otkako se vrijeme pogoralo ostali su po strani, a sad se i njihov zapovjednik razbolio... evo, ti klipani sad su moje novo jato, pa sam pomislio, budui da ste vie ili manje Amerikanka, da biste me mogli posavjetovati kako s njima postupati. Zbunjen sam to mi je initi, to mi je prilino nejasno, pa ete shvatiti to vas molim za pomo." "Nemojte ih zvati "klipani" nego "momci", i to bi bilo dovoljno. Laku no, Tony." ""Momci", to mi se ini odvie njeno. Jeste li sigurni, Fre-ddy?" "Da - "momci" ili "djeaci", to bi bilo sve to se tie lingvistike strane. Sto se svega ostalog tie, pridravajte se slanga RAF-a ili prihvatite njihov. Laku no, Tony." 14 105 JUDITU KKANTZ "Zahvaljujem, Freddv. Uinili ste me mnogo sigurnijim." On ustade sa stolca i sjede na rub

kreveta. "Lijepo je od vas to ste mi posvetili ovih nekoliko trenutaka, Freddv." "Uvijek sam spremna pomoi. Laku no, Tony." "Laku no, Freddv", ree on, nagnu se preko kreveta i poljubi je u njezina puna, nasmijeena usta. "Oh, Freddv, draga i lijepa Freddv, mogli bismo pokuati jo jednom", mrmljao je on prinosei je k sebi i ljubei je neprekidno. Oboje je zapravo ealo za meusobnom bliskosti, oboje je bilo obuzeto porivom da se dotiu, dre i grle - to je postalo neizbjeno jo onog trenutka kad je prethodne veeri Freddv ula u knjinicu. Bili su zapanjeni dugo odgaanom eksplozijom poljubaca, koja je bila neizbjena, krajnjeg eznua odgaanog sve do boli. Tony je glasno uzdisao, ponesen sreom, dok je leao na pokrivau i grlio je, pritiui je uz grudi. Za dugih i njenih trenutaka to su slijedili predavali su se uzajamnim otkriima ljubljenja bez rijei, jo uvijek razdvojeni s vie slojeva vune, promatrajui se meusobno uz slabano svjetlo svijee na podu. "Tony... osjea li se udobno?" proapta ona napokon. "Ne ba osobito..." "Mogao bi... skinuti cipele." "Ve jesam." "I prsluk... koulju... hlae..." "Tada bih se smrznuo." "Ja u te grijati." "Jesi li sigurna? Ne bih mogao... ne bih smio... oh, draga, ako uem u tvoj krevet..." "Jesi li ti zbilja pilot?" upita ga ona dosjetljivo, shvaajui kako je odvie dentlmen da bi je pokuao obljubiti pod vlastitim krovom, a da prije toga ne dobije

nedvosmislen poticaj. "Sasvim sigurno." "Onda se prestani ponaati kao kakav kukac", ree ona, upotrijebivi podrugljiv izraz u RAFu za neletako osoblje. 106 DO PONOVNOG SUSKHTA Prije nego to je to izgovorila, svijea na podu ugasila se, os-i uvijajui ih u.potpunoj tmini. "Prokletstvo", promrmlja Tony dok je traio svijeu po podu, no pokret mu je bio tako nagao da je svijeu i nehotice odgurnuo do udaljenog kuta sobe. Poku-sio je pronai drugu svijeu na nonom ormariu - ali jedina posljedica bila je da je svjetiljka glasno pala na pod i razbila se u komadie. "Oh, dovraga", jeknu on i podie se skidajui sa sebe odjeu to je bre mogao, razbacujui je po podu. Gol, skoi u njezin krevet i pokua je obujmiti. "Ah!" jauknu ona kad su im se ela glasno sudarila. "Boli li te?" upita on zabrinuto. "I te kako, a to je s tobom?" "Kao da sam slomio nos. Evo, popipaj ga, ne, dovraga, to je moje uho." "Bolje da ne traim tvoj nos, jer bih ti mogla iskopati oko", pobuni se Freddy. "Zar ima tako lou nonu vidljivost", prigovori on, pokuavajui joj skinuti pulover. "Dere mi nonu koulju! Pazi! Oh, grubijane, makni se! Raskinuo si mi jednu naramenicu. I mii to koljeno s moga trbuha!" "Mislim da je to moj lakat." "Kud si se to spustio. Doi odmah gore! Previe si visok..." "Zar nema negdje igicu?" zavapi Tony, iji se vrat zaglavio ispod njezina pazuha. Ona se

poela savijati od smijeha. "Tony! Ne mii se! Barem ja znam gdje sam! Skinut u odjeu i, ako se ne bude micao, ve u te pronai." "U redu." On je leao nepokretno dok je Freddy svlaila pulover, skidala nonu koulju i sokne, oslukujui kako padaju na pod. A zatim se predade njezinim eljnim i slavodobitnim rukama, diui uzbueno u skrovitu ispod njezinih pokrivaa. "Boe, bojnie, to je ovo? Oh, to je grijalica - malo sam se zabrinula - a to je ovo?" 107 JUDITU KliANTZ "Nemoj to dirati - jo ne." "Zato ne?" upita Freddv prostoduno. "Izgleda tako... prijateljski." "Ne diraj ga", preklinjao ju je on. "Zato? Zar ne zna da smo u ratu? Pravilo je da se ne smije gubiti vrijeme." Ona stavi jednu svoju dugu nogu preko njegova bedra, u dareljivom i neodoljivom pokretu. "Je li ti sve jasno?" apnu Freddv. "Imam jedno mjesto za njega." Te duboke zimske noi Freddv i Tony samo su isprekidano spavali. Budili bi se iznova, uvijek s novom, razbuenom eljom. Na svojim tijelima pronalazili su najtoplija i najskrovitija mjesta, poput strpljivih ali ustrajnih istraivaa koji tragaju vrcima prstiju, jezicima, i nosnicama, umjesto oiju to su ostale zarobljene mrakom. Proaptali bi jedno drugome rije zahvalnosti i zadovoljstva, a zatim bi opet usnuli, budili se potom ne snalazei se, dok ne bi pronali nove granice koje e prijei i nova pravila koja e prekriti. Posljednji san uinio se Tonvju

predugim, pa se prisilio da ustane i malo razmakne tamne zavjese za zamraenje. Odskoi od prozora i sakri se pod pokriva. "Dovraga!" "Sto je?" upita ga zbunjena Freddv. "Djeca... ve su sva vani... upravo su dovrili snjegovia pod tvojim prozorom, jer ga jo juer nije bilo ovdje. Sam Bog zna koliko je sati." "Pogledaj uru, dragi." "Ostala je u mojoj sobi." "Dobro, zakljuit e da smo otili kasno spavati." "Nee, Jane", ree on uvjereno. "Nije me briga", izjavi Jane. "Poljubi me, ti aave." "elim da doznaju! Rei u svima!" ree on u nastupu zanosa. "Ne! Da se nisi usudio!" 108 DO PONOVNOG SUSRHTA "Koja je adresa tvojih roditelja u Londonu", unita Tony. "Sto kani uiniti - nazvati ih i kazati im da si proveo no sa mnom?" Freddy se odjednom uplai, jer je izgledao sposoban za sve. "Bit u u Londonu sljedeeg tjedna. elim vidjeti tvog oca." "Zato, za ime boje...?" "elim ga upoznati sa svojim namjerama, naravno. elim dobiti njegov pristanak." Tony je to izrekao s toliko dostojanstva koliko je doputao njegov trenutani skromni izgled. "Boe", proapta Freddy, zamiljajui prizor. "Mislim da to nije dobra zamisao, mogao bi ga... prestraiti." "Ali elim se s tobom vjenati, mislim da si

toga svjesna. Prema tome, moram s njim razgovarati." "Zar ne bi prije toga trebao razgovarati sa mnom?" "I hou, ali sve u svoje vrijeme. Prije svega, moram mu se predstaviti. Hoe li mi prigovoriti to ba ne govorim osobito francuski?" "Nee", nasmija se Freddy. "Ne vjerujem. Ti zbilja kani... zatraiti od njega doputenje da smije... ah... hodati sa mnom?" "Svakako. Ako nema nita protiv." "Ne izrazito, ne bih to mogla." "Prema tome, otii u ga vidjeti. U redu?" "Zapravo, kad promislim... nakon toliko godina on zasluuje jedno ugodno" iznenaenje." "Sto hoe time rei, draga?" "Moda u ti objasniti jednog dana. A moda i neu." "Jednog dana rei e mi ba sve", uzvrati on samopouzdano. "Tek nakon dugotrajnog i ustrajnog udvaranja. A moda ni tada. Pribojavam se da su te posljednja zbivanja uvjerila kako sam ve tvoja." "Oh, Freddv, ja te oboavam - potpuno i zauvijek. Voli li me?" 109 JUDITU KMNTZ "Malo." "Nita vie od toga?" "Mnogo vie od toga." "Koliko mnogo?" upita on eljno. "Rekla bih ti... ali iz grijalice curi voda." I 110 DO PONOVNCKi SUSRETA Glava 17

elphine je kao omamljena stajala na vratima stana u Boulevard Saint-Germain, oslukujui Armandove korake koji su se gubili silaskom niza stube. Jo prije jednog trenutka grlio ju je, titei je svojim rukama i bedemom svoje ljubavi, iako se stvarnost odlaska uvukla u njezino srce. A sad je ve bila potpuno sama u trenutku odlaska on se pretvorio u jedinku meu vie milijuna Francuza koji su naputali domove na neodreeno razdoblje, odazivajui se opoj mobilizaciji 2. rujna 1939. Odvie tuna da bi mogla plakati, lutala je nekoliko oajnikih sati sobama stana, prebirui melodije na glasoviru i pokuavajui zatim, umotavi se u ogrta, zamiljati kako bi on svakog trenutka mogao ponovno uzai uza stube, okrenuti klju u vratima i pojaviti se pred njom. U trenutku kad je Armand otiao, izgubila se i Delphinina sposobnost da se suprotstavlja stvarnosti. Ta ju je sposobnost mjesecima jaala, omoguujui joj da odrava ravnoteu poput hodaa na ici. Ali ta je ravnotea ovisila o njegovoj nazonosti; zahvaljujui toj ravnotei uspijevala je iz misli udaljiti izvjesnost trenutka za koji je znala da e doi. Pritekao joj je u pomo tek osjeaj samoodranja: Delphine je 111 JUDITU KKAN1V, shvatila kako joj je prijeko potrebno vratiti se u svoju malu tvravu, Villu Mozart, pribrali se u novim okolnostima, okruena svim onim orujem to ga je oko sebe bila prikupila u vrijeme dok jo nije susrela jedinog ovjeka kojega je ljubila.

Nakon to se zakljuala u spavaonici svoje ruiaste i tirkizne viktorijanske kue, pristupila je pisaem stolu, otkljuala ladicu i izvukla iz nje stolnu blagajnu. U njoj se medu ostalim dokumentima i barunastim kutijicama s nakitom nalazila njezina plava, francuska, i zelena, amerika, putovnica. Prije vie godina, kad je Paul de Lancel shvatio da e njihov boravak u Los Angelesu potrajati dulje, odluio je objema kerima osigurati dvojno, francusko i ameriko, dravljanstvo. Iako su obje bile roene Francuskinje i od francuskih roditelja, od najranijeg djetinjstva ivjele su izvan Francuske, a de Lancel je kao diplomat dobro znao vrijednost amerike putovnice. Mora se odluiti, shvati Delphine dok je u dlanovima vagala obje putovnice. Mogla bi napustiti Europu, to je ve nainila veina Amerikanaca u Parizu, i otii kui u neutralnu Ameriku. Ubrzo, moda ve za dva tjedna nala bi se ponovno u Los Angelesu. Odsjek bi u hotelu Beverlv Flills - mogla bi ih nazvati i rezervirati sobu ve ovog trenutka. Bavila se tom zamisli nekoliko trenutaka, ve zamiljajui kako naruuje salatu kod Brown Derbvja, kako rua s nekim filmskim agentom i raspravlja s njim o predloenim scenarijima. Nita u toj sceni nije bilo nemogue, nije bilo tek proizvod njezinih elja. Naprotiv, sve je to bilo iz-vedivo i dostino, a za poetak je trebala samo nabaviti putnu kartu. Ipak, odbila je tu viziju svoje budunosti svim porivima svoje osjeajnosti. Kakva je bila druga mogunost, ako ne rezervira sebi mjesto na prekooceanskom brodu? Ve na dan mobilizacije francuska filmska industrija

gotovo je prekinula poslovanje, kao i glavnina ostalih civilnih djelatnosti. Poput Armanda, i ostali glumci, tehniari i pomono osoblje otili su u vojsku. Obustavljen je rad 112 DO PONOVNIM SUSKHTA na dvadeset filmova. Nije imala posla niti je itko ovisio o njoj, u zemlji koja je u ratu nije mogla raditi nita korisno. Pa ipak, jednostavno nije mogla otii. Armand Sadowski bio je tu negdje, u njezinoj blizini, na istom francuskom tlu kao i ona, udisao isti zrak. U ovom trenutku nije se moglo doznati tono boravie bilo kojeg vojnika, ali jamano e sve uskoro postati jasnije. Moda e joj moi telefonirati iz vojarne, pretpostavljajui da je u vojarni a ne u rovu. Moda e za dvatri mjeseca dobiti dopust, budui da, barem zasada, nigdje nije bilo velikih bitaka. Svaki dan nadala se Armandovu prvom pismu, obeao joj je da e se javljati koliko god bude mogao. Dotle, dok je boravila ovdje, u Parizu, bili su na neki nain povezani i imali zajedniku budunost. Zar bi ikad mogla otputovati od njega est tisua milja daleko? Delphine s olakanjem vrati putovnice u blagajnu. Nije se imalo zapravo o emu odluiti. Tijekom zime 1940. dok je trajao drole de guerre odnosno smijeni rat kako su ga Francuzi nazivali, dok su armije bile nepokretne a ak je i RAF bacao samo letke, Armand Sadowski bio je u svojoj postrojbi na sjeverozapadu Linije Maginot. Ali u travnju su Nijemci zauzeli Norveku i vedsku, a "smijeni rat" Hitler je prekinuo napavi nezaraenu Nizozemsku, Belgiju i Luksemburg, navijestivi tako pohod za

osvajanje Francuske. Demoralizirana francuska vojska, koja se raspadala, odstupala je zajedno s Englezima pred nadi-ruim neprijateljem. Ali ve za dva tjedna obje saveznike vojske nale su se pred plaama Dunkerquea. udesna evakuacija iz tamonjih luka tijekom svibnja, kojom su se britanske snage spasile za neke budue bitke, ostavila je poraene Francuze na obalama svoje domovine, odsjeene, bez ikakve mogunosti daljnjeg povlaenja pred vodama Kanala koji se pred njih bio isprijeio. Armand Sadowski, zajedno sa stotinama tisua Francuza, bio je zarobljen. Ve za nekoliko dana poslan je na prisilni rad u neku njemaku tvornicu oruja. 113 JUDITU KHANT/. Dok je trajala bitka za Dunkerque, Delphine je ostala u Parizu, ekajui novosti. Nastavila je ekati i kad su Nijemci uli u Pariz, ekala je i onog dana u lipnju kad je izmeu Francuske i Njemake potpisano primirje, a ostatak francuske vojske bio demobiliziran. ekala je tvrdoglavo i ustrajno tijekom kaotinog srpnja i kolovoza. Tek potkraj rujna bila je nagraena: stigla je dopisnica iz Njemake kojom je Armand javljao da je iv i da ima to jesti. Sada, kad Nijemci vie nisu bili u ratu s Francuskom, bilo im je vano izbjei napetosti i nerede u okupiranom dijelu Francuske. Stoga je ratnim zarobljenicima doputeno da se javljaju kui svaka dva tjedna. Poput ostalih francuskih graana koji su primali te dopisnice, i Delphine ih je shvaala tek kao dokaz da je ratni zarobljenik jo iv i da moe drati olovku u rukama. Brojili su dane izmeu

pojedinih dopisnica, koje su stizale sve neredovitije. U jesen 1941. Delphine je na svom stolu imala ve devetnaest tih dragocjenih dopisnica. etiri mjeseca ranije, u lipnju 1941. zamrla francuska filmska industrija ponovno se pokrenula. Za manje od etiri mjeseca poelo se raditi na trideset pet novih filmova, pod vodstvom organizacije COIC, a djelovala je uz potporu industrije koja je suraivala kako s vladom u Vichvju tako i s njemakim okupatorima. Delphine je sasvim jasno vidjela da na filmovima vie ne radi ni jedan idov, no buenje filmske industrije poklopilo se s putanjem velikog broja ljudi iz ratnog zarobljenitva. Iako Armand ne bi mogao raditi kao redatelj dok Njemaka ne bude poraena, postojala je mogunost njegova povratka u Francu-sku.Ta joj je nada omoguivala da se odri. Najjaa, najaktivnija i najbolje financirana u filmskoj proizvodnji bila je nova kompanija Continental. S Continentalom su potpisali ugovore najugledniji redatelji kao Marcel Carne, George Lacombe, Henri Decon i ChristianJaque, kao i najslav114 /><> l"ONOVNCKl SUSHUTA niji glumci medu kojima su bili Pierre Fresnav, Danielle Dar-ih"iik, Jcan Louin Barrault, Louis Jourdan, Fernandel, Michel Sinu me i Lulwigc l"cuillere. Potpisala je i Delphine de Lancel, koja jr kao i ostali bila nepolitina i neupoznata s injenicama. Niti nii znali niti su se brinuli to je Continental bio u potpunosti pinl njemakim nadzorom/ a njegov je

ef, autokratini Alfred < .rcven raportirao izravno Goebbelsu i bio prisni osobni Gorin-;<>v prijatelj. Lakrdije, priglupe misterije i napuhane komedije bijahu Con-imcntalov omiljeni izbor, nainjen s namjerom da se nadomjeste ameriki filmovi koji su bili tako uspjeni prije nego to su zabranjeni. Continental je snimao i krimie koje je Georges Sime-non pisao o svome besmrtnom inspektoru Maigretu, kao i pri-u-ilbe klasinih djela Zole i Balzaca. Prema filmskoj tradiciji kakva je postojala svugdje, Continental je proizvodio onakve filmove kakve je publika eljela vidjeti. Bio je to ratni ekvivalent onog Hollywooda koji je snimao popularne filmove o bogataima tijekom najvee gospodarske krize. U (lontinentalovim filmovima nije bilo propagande za Nijemce: ruta kao da nije ni bilo, svatko je imao jela u obilju, duhan nije bio racionaliziran, alkohol se toio po elji, svima je bilo toplo i nigdje se nije ula njemaka rije. Vremenski okvir tih filmova bile su idealizirane tridesete, a u Francuskoj su ivjeli samo Francuzi. Delphine je bila sretna to je mogla ponovno raditi; rad joj je oduzimao toliko vremena da je malo kad stigla razmiljati. Snimala je vrlo popularnu seriju u kojoj je glumila Milu-Malou, djevojku inspektora Wensa kojega je igrao veliki glumac Pierre Fresnav. Delphine, koja nikad nije osjetila zavist spram drugih ena, sad je odjednom postala zavidna lakoumnoj, aljivoj i vedroj Mili-Malou. Ta ju je luda djevojka podsjeala na nju prije tri godine. 115 JUDITU KRANT/ Kad je Brunov elitni oklopni zbor, koji nije

sudjelovao ni u jednoj bitki nakon primirja demobiliziran, on se vratio u Pariz to je prije mogao. Nije ga tjeilo to to je dobro naslutio ishod rata -problem je sad bio kako uiniti to ugodnijom svoju budunost, za koju je bio uvjeren da e je proivjeti pod tisugodinjim Rei-chom. Da je bio pametan smjestio bi se u vicarskoj jo prije nekoliko godina, ali sad nije bilo koristi od jadikovanja za proputenom prilikom. Banka Duvivier Freres nije nakon primirja otvorila svoja vrata, a u velikoj konfuziji kakva je vladala neposredno nakon primirja Bruno nije mogao predvidjeti budunost bilo koje banke. Sto bi, pitao se, morao jedan razuman Francuz raditi u takvim okolnostima? Koje bi bilo najbolje mjesto po ukusu bilo kojeg Francuza ili Francuskinje dok se oko njih rui politiki poredak? Gdje je prirodno utoite kamo se valja skloniti dok se ivot ne vrati svakodnevici? Gdje se to uvijek moglo neto pojesti i neto prodati? Na obiteljskom dvorcu ako je takav postojao. Zemlja. Zemlja je naposljetku bila jedina vana, domiljao se on dok je putovao u Champagnu. U vrijeme kad je Bruno prispio u Valmont, okupacijske snage ve su imenovale vodu oblasti: bio je to Herr Klabisch, pripadnik ugledne vinarske obitelji iz Porajnja. Kad je vikont Jean-Luc de Lancel priopio svome unuku kako su Nijemci naredili da se iz Champagne svakog tjedna mora njemakim oruanim snagama isporuiti tri do etiri stotine tisua boca ampanjca, on je samo slegnuo ramenima. To se moglo i oekivati, pomisli on, no to je ujedno ukazivalo da je Nijemcima bilo veoma stalo zadrati stanovnike Champagne u proizvodnji, a

vlasnike vinograda u punom pogonu. Odluio je nauiti sve to je mogao o poslu koji ga dotad uope nije zanimao. Ratna je sudbina takva, razmiljao je on dok se odluivao stei sva potrebna znanja o novom poslu, da nakon loih stvari slijede dobre. Imajui neprekidno na umu da je Wehrmacht njegova najvea muterija, Bruno je za samo godinu dana uspio stei veliko zna116 IX) PONOVNOG SUSRHTA uje o proizvodnji ampanjca. Obilazio je pozorno vinograde l.uncdu jaui vrsnog konja kojemu nikad nije manjkalo hrane. A ni sam nije nikad gladovao. Sjeajui se prethodnog svjetskog rutu, Anette de Lancel je jo prije njemake svibanjske ofenzive nmrila da se* njezin ruinjak s plodnim tlom pretvori u povi (ujak, dok je nekoliko starijih slugu vodilo brigu o piliima, kuniima, svinjama, jednom biku i nekoliko krava koji su bili Ninjeleni u kriom podignutim drvenjarama na istinama umarka to je pripadao dvorcu. Ukuani Valmonta prihvatili su hv tih zadataka s voljom, uvjereni da pritom ni oni nee ostati gladni, premda se nisu mogli nadati gozbama kakvih je bilo prije ruta. Tri Jean-Lucova podrumara, roaci Martin, bili su odvie stari da bi ih zahvatila mobilizacija. Budui da su bili vani za taj osobiti posao, doputeno im je ostati kod kue. Nijemci su dvaput godinje na odreeno razdoblje putali ljude iz zarobljenitva, kako bi u oujku obavili podrezivanje a u rujnu berbu. Unato tome, Lanceli, kao i svi ostali proizvoai ampanjca, ovisili su u doba rata o prorijeenoj radnoj snazi koja se uglavnom

sastojala od ena, djece i staraca. Pod budnim Brunovim okom ti su seljaci, potaknuti odanou kui Lancel, uspjeli odrati vinograde. Nakon poetka rata stari vikont naglo je oslabio, pa su vinogradari prirodno prihvatili Bruna kao autoritet. Dok je jahao obilazei imanje, Bruno je doao do zakljuka kako bi bilo odvie glupo pretpostaviti da je njemaki karakter monolitan. Ljudska je narav sa svim svojim inaicama postojala jednako meu njemakim pobjednicima kao i u krugovima parikih bogataa koji su se bavili bankarstvom. Istina, njegova je osobna valuta izgubila vrijednost; njegova titula i podrijetlo nisu vie izazivali trenutano potovanje niti je njegov dolazak na neki poziv bio dovoljan da mu osigura prednosti koje bi mogao iskoristiti u poslovne svrhe. Ipak, nije li i meu ovim osvajaima bilo ljudi koji bi se smek117 JUD1TH KKANTZ ali kad se ovjek prema njima ne bi odnosio s pritajenim neprijateljstvom kao ostalo puanstvo? Oni bi, dakako, postali sumnjiavi kad bi se jedan Lancel ili bilo koji Francuz poeo prema njima ponaati izrazito prijateljski... ali neka vrsta uljudnosti, samo uljudnosti, mogla bi otvoriti put kakvoj prilici. Neka prilika je morala postojati, uvjeravao je sebe, prilika koju se jo nije moglo sasvim jasno razabrati. Onome tko je bio pozoran uvijek su se ukazivale prilike, u miru kao i u ratu, a sada, u ovom dvosmislenom i nejasnom razdoblju nakon primirja, prilika je moralo biti vie nego ikad. Francuska je izgubila rat, ali Bruno nije kanio izgubiti

primirje. Njemaki voa u Champagni redovito je slao svoje nadzornike, u blistavim crnim Citroenima i sjajno ulatenim izmama, da provjere obavljaju li vinarske tvrtke sve potrebno kako bi udovoljile svojim kvotama. Zrakoplovstvo i mornarica imali su prioritet pri isporuci ampanjca - a jamano i veliku eu -pa je bilo neizbjeno drati pod nadzorom nepouzdane vinogradare. Zapravo, njemaki su nadzornici nerijetko i sami potjecali iz vinarske struke, pa je bilo nemogue obini bukuri podvaliti im kao Pinot Meunier. Bruno se pitao kako bi bilo mogue iskazati uljudnost spram osvajaa a da se pritom ne padne u servilnost. Bilo bi nemogue pozvati ih na aicu nekog posebnog vina, kad im je ono ionako pripadalo. Sama uglaenost malo je vrijedila, jer se bez uglaenog ophoenja mogao izgubiti ivot. No ne bi li bilo mogue, a da se pritom ne potakne sumnjiavost, zatraiti savjet od tih ljudi, koji su bili iskusni vinogradari, pogotovo ako savjet trai netko tko nije podrijetlom iz Cham-pagne? Traei savjet moglo se stvoriti dojam da se ovjek povjerava nekomu tko je bio - ne dodue prijatelj, to moda nikada - ali svakako netko ravnopravan. Dok se promatrao u ogledalu brijui se, Bruno je sam sebe uvjerio kako ima vrlo malo ljudi koji ne bi uivali pruiti nekom savjet. Koliko je Ni118 DO PON()VN(X* SVSRHTA koji ne bi uivali da ih kao ravnopravne tretira jedan ari-iioknit, makar i pobijeeni aristokrat? /u kratko vrijeme predstavnici njemakog voe

iz Reimsa do-niili su da se mladi Lancel iz Valmonta razmjerno slabo razumije u uzgoj vinove loze. Bruno im je objanjavao, dok ih je pratio u njihovim nadzornikim obilascima, da obavlja taj posao lamo zbog osjeaja odgovornosti spram onemoalog djeda koji vie nije mogao na konju obilaziti vinograde. Zakljuili su da je taj bankar ovdje u neprilici - nisu ga dakako alili, jer su i sami bili u neprilici naavi se u Champagni no on nije bio tako teak u ophoenju kao to su bili ostali s kojima su imali posla. tovie, Lancel je bio toliko uljudan da i rai od njih savjet kad ga je trebao, to mu se esto dogaalo, a pritom se nije ponaao kao da e ih zaboraviti im njihov savjet iskoristi. Kad bi se vie Francuza ponaalo kao to se ponaa Lancel, njihov bi posao bio znatno laki. Ruku na srce, i ugodniji. Nije im bilo nimalo ugodno boraviti tako daleko od obitelji i doma, nije im se dopadalo nepodnoljivo dosadno dopisivanje s Berlinom ni udovoljavanje zahtijevanim kvotama, jedva su podnosili otvoreni prijezir to su ga spram njih pokazivali uglavnom svi itelji Reimsa i Epernava. Bruno de Lancel nije se pred tim nadzornicima ponaao kao da su okupatori, nitko od njih nije mogao zapaziti njegovu uroenu ali dobro skrivenu nadmenost i aroganciju. Ipak, nitko od Francuza u susjedstvu nije mogao prozreti Brunove namjere. One su se mogle zapaziti tek u ponekoj nijansi ponaanja, u ugodno nepristranom dranju, u uroeno ugodnom glasu, u spremnosti da ih pogleda ravno u oi, da izmijeni s njima kakvu malu i bezopasnu alu, u stvaranju dojma kako svi oni napokon pripadaju

istom ovjeanstvu, sve to zaglaeno otmjenim dranjem koje mu je nekad pomagalo i u bankarskim pothvatima. 119 IUDJTH KRANT/ Samo nekoliko mjeseci nakon dolaska u Valmont, Bruno je uspio dobiti njemaki Austveis, papir koji mu je doputao putovanje do Pariza i natrag. Nije mu bilo teko dobiti tu dozvolu, jer je djelovao vrlo uvjerljivo s objanjenjem da mora obilaziti svoju kuu. Kad se pribliio ulaznim vratima parike kue, ugledao je pred njima njemakog straara. Vrata je otvorio njegov stari ba-tler Georges, uskliknuvi pritom od iznenaenja i sree. "Gospodin vikont, hvala budi Bogu." "Kako ste se uspjeli vratiti, Georges", upita ga on, nakon to su se smjestili u sobici uz kuhinju. "Kad sam nakon primirja prolazio kroz Pariz, kua je jo bila prazna." "Svi smo pobjegli iz Pariza", objasni mu Georges. "Kad smo se uspjeli vratiti, doznali smo da ste otili u dvorac. Shvatili smo i zato - na vama je leala odgovornost za vinograde." "Tko sada ivi ovdje", upita Bruno, primijetivi brzim pogledom da Bruno upravo glaa njegov najbolji srebrni pribor. Iz kuhinje je dopirao miris peenog mesa. "Kuu je rekvirirao general von Stern. On radi u uredu zapovjednika Pariza, generala von Cholitza, u odjelu za kulturne odnose i govori izvrsno francuski. Sretni smo, gospodine vikonte, to je general zadrao svu poslugu, ak i vaeg sobara Borisa, koji je uvjeren da general von Stern nikad prije nije imao sobara. General je, hvala Bogu, vrlo miran ovjek koji

se zanima za antikvitete i veoma mu se dopadaju vaa knjinica i zbirka oruja. Gospodine, kua je onakva kakvu ste je vi ostavili, nita se u njoj nije promijenilo. "Nema ni ene ni djece?" "Sumnjam. Nema takvih fotografija, a to je po mom iskustvu siguran znak. esto dovodi kui neku uliarku, ali je nikad ne zadrava preko noi." "Prima li goste?" "Katkad neke asnike, koji su mirni ljudi kao i on. Ne razgovaraju o ratu, nego o slikarstvu i arhitekturi." Georges je sleg120 IX) PONOVNOG SVSKUTA mu) rumenima. "Veere ini nisu bogzna to, gospodine, ali ledu od srca i uivaju u najboljim buteljama iz vaeg podruma." "Mala je to cijena, Georges. Vi me ohrabrujete. Moda bi za v"" vas bilo dobro kad bih generalu osobno zahvalio to se brine > mojim zbirkama." "To je privremena briga, htjeli ste rei, gospodine vikonte?" 11 Georgesovu glasu bilo je neke nade. "Naravno, samo privremena, zar uope moete postavljati takva pitanja?" Bruno prui svoju posjetnicu batleru. "Odnesite ovo von Sternu. Pitajte ga bih li mogao doi da mu zahvalim, u sat koji njemu odgovara. Htio bih se osobno uvjeriti kakav je to rovjek koji spava u mom krevetu." "Shvaam vas, gospodine vikonte. Imate li kakvih novosti o gospoici de Lancel? I o njezinu djedu i baki, ako smijem pi-lati?" "Loe vijesti, Georges, loe. Gospoica Delphine zakljuala se pred svima... ak ni ja

nemam nikakvih vijesti o njoj. Moj djed napokon poinje osjeati svoje godine. Neto od starog dobrog raspoloenja sauvala je jo samo moja baka." "Svi raunamo na vas, gospodine vikonte. Vi ste u naim mislima." "Hvala, Georges. Ostavite mi poruku vaega generala u hotelu." "Nikad "moga generala", gospodine vikonte", pobuni se Georges dok je pratio Brana do izlaza. "alim se, Georges. Moramo se i malo nasmijati, zar ne?" Bruno je za nekoliko asaka uzeo mjeru generalu von Sternu. Bio je sitni pruski aristokrat, procijenio je, iz odavno osiromaene obitelji, ovjek koji je zasluivao in generala podjednako malo koliko i Bruno, uenjak u srednjim godinama kojega je, zahvaljujui njegovu osobitom znanju, Goring odabrao s nekolicinom strunjaka koji su imali zadatak pronalaziti velika umjetnika djela u Francu121 KRANTZ skoj, namijenjena maralovoj osobnoj zbirci. Umjeren ovjek, zakljuio je Bruno, ne neprivlaan i dovoljno dobro odgojen da bi se osjeao nelagodno pred Brunom jer je znao - bio osvaja ili ne - da nema pravo na tu velianstvenu rezidenciju u Rue de Lille. Bruno se pourio da mu smiri nelagodu. "uo sam strane prie o pojedinim palaama, generale, povijesnim palaama koje su pretvorene u vojarne - moete sad i sami zamisliti koliko se olakano osjeam videi da cijenite i razumijete ovu ljepotu." Bruno je to rekao razgledajui knjinicu kao savren gost

koji tu nema nikakvih vlasnikih osjeaja, ali se ipak osjeao ponukanim da se divi onome to je zasluivalo divljenje. "Ovo je jedna od najljepih zgrada u najljepem od svih gradova, vikonte", ree von Stern s prikrivenim zadovoljstvom koje se ipak zrcalilo iz njegovih oiju. "Podignuta je za mladosti Louisa XV. Drim da je sretnicima koji ive u njoj namijenjeno da se o njoj i brinu, kao da su kustosi u kakvu muzeju." "Vi posjeujete muzeje, vikonte?" "Bila je to moja strast, smisao mog ivota. Prije rata provodio sam svaki slobodni trenutak u muzejima, svaki odmor bio je namijenjen putovanjima - u Firenzu, Rim, London, Berlin, Miin-chen, Madrid, Amsterdam. Ah, to su bili sretni dani, zar ne generale?" Von Stern uzdahnu. "Uistinu. Ali vratit e se, uvjeren sam. Uskoro e, pod Fuhrerovim vodstvom, cijela Europa uivati u miru." "Nadajmo se da e mir posvuda zavladati, generale, jer e inae sva ljepota ovog svijeta biti razorena. Mislim da se u tome moemo u potpunosti sloiti." "Da ispijemo au u slavu mira, vikonte?" "Vrlo rado, generale, vrlo rado, prihvati Bruno. Pravila o zabrani bratimljenja s neprijateljem ticala su se njemakih vojnika i 122 DO PONOVNOd SUSRliTA iKiiu uskih kurvi, ne i gospodi* koji su rm>)>li jedan drugom ponudili neto od zajednikog interesa. Von Stern nije bio ovjek koji bi podnosio usamljenost, u to se uvjerio dok se oputao u naslonjau, oekujui poziv na veeru za koji je bio uvjeren da (V uskoro

stii" Volim te, volim te, pomisli Freddv u nastupu oduevljenja. Volim svakog od tisuu dvjesto pedeset tvojih vatrenih i snanih konja, volim tvoj gotovo nevidljivi zaklopac, volim tvoja krila zaobljena u obliku elipse, tvoj buni ispuh i zgodni, tijesni pilotski prostor, volim bezbrojne instrumente na pilotskoj ploi, volim ak i odvie dug pokrov tvoga sjajnog Merlina, stroja koji mi ometa vidik pri uzlijetanju i sputanju, tvoj odvie teki prednji dio zbog kojega te moram koiti kao da su djeja kolica, volim te deset puta vie od bilo kojeg, inae pouzdanog Hawker Hurricanea, dala bih sve da se mogu s tobom razmahati po nebesima, da mogu s tobom krenuti u bitku pod punim gasom uz dvije tisue osamsto pedeset okretaja u minuti i zatim s tobom zaroniti do potpunog zajednikog uitka, napokon, za dessert, letjeti etiri stotine ezdeset milja na sat. Znam da bi to mogao, kao to to svatko zna - ti bi to mogao im se odlijepi od tla. Makica! Ti si jednostavno jedna ljupka makica, Mark 5 Spitfire, jer govorim o tebi. Sto ima na to rei? "Prokletstvo", ree glasno kad je ugledala aroliki krajolik Engleske ispod sebe, to ju je podsjetilo da ona tek rutinski isporuuje jednog Spitfirea iz tvornice Vickers Supermarine u East-leighu do vojnog uzletita Lee-on-Solent. S visine na kojoj se trenutano nalazila mogla je ugledati preko Kanala zelena polja Francuske, odakle su Nijemci kretali u svakodnevne napade na Englesku. Danas, toga rujanskog dana 1941. vrijeme kao da je bilo stvoreno za letenje. Nad Engleskom nije bilo ni magle ni izmaglice, tek nekoliko

velikih rasprenih oblaka s druge strane vode. Kasno popodnevno sunce, pod otrim kutom i neobino toplo, 123 IUDITH KRANTZ grijalo joj je vrat na uskom potezu izmeu kacige i ovratnika. Toga tako rijetkog dana, nakon dva prethodna leta, Freddy je za svoj ukus uivala prekratko, letei tek pola sata. to je jo gore, prema naredbi koju je dobila ATA njezini su letai mogli u Spitfireima letjeti samo standardnom brzinom od dvjesto milja na sat, to je Freddy jako uzrujavalo iako se na tu naredbu ve bila navikla. Sada je letjela Spitfireima svaki dan. Ona i Jane bile su privremeno dodijeljene bazi ATA u Hambleu, iji je zadatak bio iz Vickersove tvornice prebacivati te vitke i profinjene zrakoplove koji su, iz mjeseca u mjesec, bili proizvoeni u sve veem broju. Bilo je opasno drati dovrene zrakoplove na uzletitu uz tvornicu, jer su mogli posluiti kao dobar cilj njemakim jurinim bombarderima. Nakon to je Freddy isporuila novi Spitfire buduim korisnicima, zrakoplov je dobio identifikacijski broj, bio je naoruan, moda i opremljen dodatnim spremnicima goriva za duge letove ili kamerama ako su mu bile namijenjene pijunske misije, na nj je stavljena oznaka nacionalnosti pilota, a ako je posrijedi bio voa jata, ili skupine jata, i njegovi inicijali na repu. Tako bi zrakoplov postao vlasnitvo pilota, njegov najdrai posjed koji je mogao biti predan na upotrebu nekom drugom tek ako dotadanji korisnik oboli ili pogine. Zrakoplov je pripadao Freddy samo ovih kratkih pola sata.

Tek to je pogledala ulijevo da procijeni udaljenost od obale, vidjela je dvije tokice iza novog, uglaanog zaklopca. Privukle su odmah njezinu pozornost i ona napregnu vid da ih promotri to bolje. ak i na tolikoj udaljenosti shvatila je da se ondje zbiva neto nenormalno. Kao veina Engleza, i ona se ve bila navikla na promatranje zranih bitaka s tla, pa je odmah zakljuila da jedan zrakoplov progoni drugi. Trebala bi letjeti nie i maknuti se, ree sama sebi, ali se ipak podignu da bolje promotri prizor. Sunce joj je udaralo u lea, 124 IX) PONOVNOG SUSRETA |)U je za one pilote bila nevidljiva. Zrakoplovi su se brzo pribliili, moda samo milju daleko, pa ih je mogla prepoznati. Prvi ni roj, iji se pilot borio za ivot, bio je jo jedan Spitfire kojemu je jedno krilo bilo nagnuto, to je bio siguran znak da mu je pogoeno popreno kormilo. Drugi avion, Messerschmitt 109F koji je svojim sposobnostima bio usporediv sa svakim Spitfi-irom, pribliavao se engleskom avionu iza lea. Spitfire je snano krivudao nastojei izbjei njemake metke koje je Freddy dobro vidjela, budui da je to ve bilo streljivo koje je ostavljalo dimni trag, s namjerom da upozori pilota kako mu je streljivo pri kraju. "Ne!" zavapi Freddy u trenutku kad je pogoeno Spitfireovo spremite goriva, pa su plamenovi poeli lizati od stroja prema pilotu. Zaklopac pilotske kabine odjednom se podie i pilot iskoi iz gorueg zrakoplova. Freddy je zadravala dah, ekajui da se otvori padobran. Pobjedniki Messerschmitt, s vidljivim

njemakim kriem na trupu i svastikom na repu, kruio je okolo. Hoe se uvjeriti da je uspio, pomisli Freddy. Ali umjesto da krene kui kad je Spitfire pao u more, nastavio je, ne otvarajui vatru, kruiti u silaznim spiralama nad pilotom koji se sputao. Ta ga hulja kani ustrijeliti dok je jo u zraku, pomisli ona, shvativi da se Nijemac, kojemu je streljivo ve bilo na izmaku, namjeta kako bi mu pogodak bio to sigurniji. Freddy pritisne priklopac do kraja i njezin avion pone smjesta hvatati maksimalnu brzinu. U tom trenutku, sve to je od Maca doznala o zranim bitkama, sve to ju je Tony nauio o tome kako se bori RAF i sve njezine vjetine u vratolomnim letovima stopilo se u jednu odluku: jedina je nada u eonom napadu. Svojim nenaoruanim zrakoplovom, imala je samo jednu mogunost da otjera Messerschmit. Morala je naletjeti punom brzinom ravno pred njegove cijevi. Morala ga je uvjeriti da mu se pribliava ekajui do posljednje sekunde da otvori vatru. 125 JUDITU KHAN17 Zapazio je da mu se ona pribliava, jer je prestao kruiti i pri slonio glavu uz vjetrobran ne bi li to bolje vidio. Bili su meu sobno udaljeni tek kojih tri stotine jarda, procijeni Freddv automatski. Za precizan pogodak trebalo se pribliiti na dvije stotine pedeset jarda. Ona se nastavila bezobzirno pribliavati, sve dok Nijemac nije u posljednjem trenutku skrenuo i poeo se udaljavati prema istoku. "Sredila sam te, jebivjetru, sredila sam te!" uzviknu ona, nastavivi progoniti Nijemca.

Prolo je nekoliko minuta prije nego to se sabrala i shvatila da se ponaa kao manijak. Bilo joj je snano tuklo i adrenalin se jamano popeo na viu razinu nego ikad, pa ona nevoljko poslua glas razuma i okrenu se natrag prema zapadu, ugledavi pilota kako se upravo sputa u vodu. Opremljen pojasom za spaavanje, on se iskobeljao iz padobrana. Dok je letjela zatitniki nad njim, ukljuio je ureaj za napuhavanje siunoga gumenog amia koji je spasio ivot ve tolikim saveznikim letaima. Pilot joj je domahnuo svojim dvostrukim veslom, ali ona je nastavila kruiti sve dok nije ugledala kako se brod za spaavanje odvaja od obale. Nije mogla odoljeti da ne smanji brzinu Spitfirea do najnie mogue granice, samo ezdeset milja na sat. Ona gurnu zaklopac i pokua domahnuti spaenom pilotu, osjetivi odjednom snanu struju zraka. No vidljivo joj je bilo tek njegovo ozareno lice. Freddv je shvatila da joj on pokuava neto doviknuti, ali ga naravno nije mogla uti. Gurnu natrag kacigu kako bi joj se otkrile ui, ali je i dalje bila prebrza da bi shvatila njegove rijei. Spasilaki brod ve mu se zamalo pribliio, pa nije imala izlike za oklijevanje, zakljui ona oaloeno. Freddv ponovno navue kacigu i povea brzinu, kreui predvienim smjerom koji joj je bio toliko poznat da je zamalo znala svakog farmera koji je kosio sijeno. 126 no ponovnog suskuta >l"icddy, je li ti to o tome poznato?" upita je Lydia James, zapovjednica enske letake skupine. Drala je u ruci novine Stu kojima je

bio vidljiv glavni naslov MISTERIOZNI SPITFIRE SPASIO PILOTA RAF-A. Reportau je napisao novinar koji se Statckao u spasilakoj postaji na obali kad je onamo prebaen Ipacni pilot, sav mokar ali neozlijeen. "Nita ne shvaam, Lydia." "Pitali su me o tom incidentu, tom "misterioznom Spitfireu". Ti si juer letjela nad tim podrujem, jesi li zapazila ita neobino?" "Ne, Lydia, nita." "udno, ne mogu pronai svjedoka dogaaja. Spaeni pilot izjavio je da nije vidio identifikacijske znakove na avionu koji mu je spasio ivot, ali tvrdi da je njegov pilot imao crvenu kosu. Misli se da bi to mogla biti neka od naih." "To je malo vjerojatno, da nenaoruani zrakoplov napadne Messerschmitt. Tko bi nainio tu ludost... osim ako nije bio neki mukarac? Zato su te uope pitali? Na jednu enu dolaze tri muka pilota, da i ne govorimo kako bi to bilo protivno propisima ATA-e. Spaeni pilot bio je vjerojatno u oku." "To sam im i ja rekla", ree asnica James drei se ukoeno kako i dolikuje. "Dobro, Freddy, mnogo sree sutra. Nije li ovo pravi trenutak da to zaelim skoranjoj nevjesti?" "Sasvim prikladno, Lydia. Zahvaljujem na dobrim eljama i na izvanrednom dopustu." "U ovim okolnostima, on je sasvim normalan, zar ne?" "Normalan, ali udesan", odvrati Freddy krenuvi iz ureda zapovjednice. "Oh, Freddy, samo jo neto." "Da?" "Ako elite ostati u ATA-i..."

"Da, Lydia?" "Nemojte to ponoviti." 127 JUDITU KRANT/ Pod lijenim rujanskim suncem Freddyna vjciuaiio^ dana Lonj> bridge Grange drijemao je prekriven mirisima kasnih utih rua pc njaica. Eve i Paul de Lancel kao i Nigcl i Andrcw, dva Tonyjcvn mlaa brata doputovali su ve prethodne veeri. Svi su Longbridgci nestrpljivo iekivali kad e kolima prispjeti Freddv i Jane, vozei se benzinom to ga je Freddv dobila kao vjenani dar od svojih letakih kolegica. Kao to je Freddv ve prethodno bila upozorila Tonvja, razdoblje udvaranja potrajalo je, budui da ona nije htjela ui u brak a da prethodno dobro ne promisli o svim moguim posljedicama. Nije bila inficirana onim estim osjeajem da je njezina dunost uiniti nekog borca sretnim, to se dogaalo mnogim enama u civilu, budui da je bila meu rijetkim enama koje su bile prijeko potrebne ratnom naporu. Iako se dva dana dopusta koje je Freddv imala nakon trinaest dana na dunosti rijetko poklopilo s kojim Tonvjevim slobodnim danom, mogli su katkad provesti no zajedno. Napokon je kapitulirala pred njegovom odlunou i strasti. Zaljubila se tek oklijevajui, s mnogo unutarnjih pitanja i mnogo potajnih misli, to je po Tonvjevu miljenju bilo tek privlano oklijevanje. Iz automobila se jedva izvukla ususret pozdravima i poljupcima, zarobljena rukama djevojica to su joj se plele oko nogu. "Gdje je moj Antonv", upita ona njegovu majku, zauena to ga ne vidi.

"Na putu je, telefonirao je upravo prije deset minuta... udno je to, draga moja, ali ini se da e ti kum morati biti netko koga jedva poznaje. Patrick je dobio zaunjake, i to upravo danas!" "Bolje danas nego sutra", odvrati Jane. "Koga Tony dovodi uza se?" "Nekog momka iz svog jata. Mislim... da su imali loe veze, pa se sad moraju uriti." Freddy se okrenu da poljubi Evu i Paula, koji su se osjeali sasvim ugodno okrueni sitnom djecom. Prethodno su ve 128 DO PONOVNOG SUSKKIA puta posjetili Longbridgc Grangc, dolazei vlakom iz Londonu tijekom proljea i ljeta 1941. Bili su uzvanici lady Pe-liclope, pa se medu dvama starijim branim parovima razvilo toplo prijateljstvo. Jedni drugima svidjeli su se, a svih etvero gajilo jc nadu da e Freddy i Tony napokon sklopiti brak, to sad i ostvarilo. >Smije li nevjesta biti gladna?" upita Freddy, ne usmjerivi pi-i .u i je nikom posebno. Paul je zagrli i poljubi u elo. Valja zahvalili Bogu na ovom djetetu, pomisli on i izmijeni brz pogled s livom. to se dogaa s Delphinom? Oni izmijenie poglede uz misao koja ih je muila tako dugo vremena. Razgovarali su o njoj to su manje mogli, jer Delphine je u okupiranoj Francuskoj bila nedostina kao da je na drugoj strani Mjeseca. Ipak, to pitanje ih je stalno oblijetale Eve se okrenu, pokuavajui se usmjeriti na Freddy. "Morat e biti jaka da sve to izdri", posavjetova ona kerku. Eve je bila u tijeku svih priprema, poevi od obreda vjenanja u

seoskoj crkvi, na koji su bili pozvani svi iz okolice, do primanja u Longbridge Grangeu, na kojemu se zbog ratnih zbivanja oekivala samo obitelj - sve u svemu ezdesetak ljudi. Freddy je pomiljala da je i to strahovito mnogo. Freddy i Jane bacile su se na sendive uz uee djevojica, najmlae Sophie kao i blizanki arah i Kate. Uivale su u sobici do kuhinje, jer se nisu smjele ni pribliiti kuhinji u kojoj su lady Penelope i Eve davale zavrne upute o sveanoj veeri. Vjenanja su se tradicionalno odravala u podne, no budui da ni mlada ni mladoenja nisu mogli prispjeti do tog sata, dogovoreno je da se vjenaju u tri popodne, kako bi se sve moglo obaviti za danjeg svjeda i svi gosti mogli stii prije mraka i zamraenja. "Mislim da to nije bila najbolja zamisao", promrmlja Freddy dovravajui posljednji sendvi. 129 JUDITU KRAN17. "to nije u redu... zabolio te eludac? |"-la si prebrzo. Odvie si uzbuena, to je sve." "Uzbuena? Kojeta, u panici sam. Prestravljena sam. Ne mogu na to pristati, Jane. To je bila pogreka. Jedva poznajem Antonvja. Nisam smjela dopustiti da me nagovori na to." "Ja?" Jane se razljutila. "Nikad ti nisam rekla ni rijei. Zar misli da te ja zbilja elim za ogoricu, ti obina Amerikanko? Moj brat mogao bi imati za enu i vojvodinu kerku...a sad je spao na jedno lice koje je samo zgodno. U mirno vrijeme ne bi imala s njim ni najmanjih" izgleda. to je jo gore, ti si zapravo Francuskinja, a naa obitelj nikad nije smetnula s uma to je nainio Vilim Osvaja. Mogao je

ostati na svojoj strani Kanala i prepustiti Britaniju Anglosasima. Gledaj, ako to zbilja eli, rei u majci neka obustavi sve. Ve smo izgubili djevera, pa zato ne bismo i mladu? Zenidbeni darovi ionako nisu bogzna to...mogli bismo ih vratiti u trgovine. Ljudi bi razumjeli, otkako je izbio rat svi smo se nauili fleksibilnosti. Da mi Antonv nije brat mogla bih se za nj i udati, tek da ne razoaramo uzvanike. Reci jo samo jednu rije i vratit emo se u Hamble i prije nego to primijete da smo otile. Jo bolje, mogle bismo se odvesti u London i pokupiti ondje par punokrvnih i seksa gladnih vojnika. Zbilja bismo se dobro provele." "Dobro, dobro, pristajem na sve", ree Freddv sumrano. Odjenula se u Janeinoj spavaonici, dok su nad njom bdjele Eve i lady Penelope. Potkrovlje kue bilo je pretraeno u potrazi za vjenanicama, ali je Freddy bila previsoka za sve to su ostavile ranije generacije Longbridgeovih. Zbog ratnih ogranienja i pomanjkanja kupona za tekstil kupnja nove vjenanice bila je nemogua, ali lady Penelope nije poputala u odlunosti da nevjesta njezina najstarijeg sina bude doista odjevena kao nevjesta. Uslijed rata njezina se vjetina u goblenskom vezu razvijala gotovo do profesionalnog savrenstva. Za gornji dio haljine lady Penelope je iskoristila neku kasnoviktorijansku opravu s ni130 IH) l"ONOVNOG SUSRHTA ikllii 1 irokim ovratnikom, obrubljenim vrpcama, i nabranim tukttvimu koji e otkrivali

Freyna gola ramena. Bez imalo ob-"lirt rtvovala je dvije haljine iz vremena Georgea III., od kojih Jr ledim imala plisiranu satensku suknju, pridravanu na struku lltukitn pojasom. Nije za Freddy bila dovoljno duga da dosegne jttul, ali je dobro posluila ispod ipkaste nadsuknje, iza koje se vukla etiri stope duga povlaka. Sophie, arah i Kate provele su (iji"lo jutro pravei girlandu bijelih rainih pupoljaka koja je priili"Aaviila veo dug do ispod ramena, obiteljsko naslijee koje je lulo uvano dulje od tri stotine godina, jo od vremena < harlesa II. l"Ycddy, koja je mirno podnosila svoju preobrazbu promatrajui se u ogledalu, pomisli kako e joj vjenanje biti lake uz toliko ekstravagancije stoljetnog sjaja; to je manje sebe prepozna-vnlii u tom izdanju bez odore, to joj se zamisao o vjenanju inila prihvatljivijom. Jedino to je jo prepoznavala u ogledalu bila je njezina crvena kosa koja se kao vatromet izdizala iznad a"c te odjee u boji stare slonovae. Pa to, toliko se ena vjenava, govorila je sebi. Udala se nje-ina majka, udala se i lady Penelope koju e odsad zvati samo IVnelope, ali nikad Penny... poznavala je stotine udanih ena loje svoj poloaj nisu drale ni neobinim ni tekim. Zato joj .< dakle vjenanje tog ljupkog popodneva priinjalo toliko udnim? U drugu ruku, to je bilo pravo vrijeme za let... "Je li i Antony tako dotjeran? Odora izglaana i sve ostalo?" Upitala je Freddy Jane iz puke radoznalosti. "Antony?" Jane ju se odsutno pogledala, odvie zauzeta svojom blijedozelenom haljinom. "Tvoj brat Antony. Mladoenja, kako mi je

reeno." "Oh, moj Boe!" uskliknu Jane i pojuri da provjeri. Nakon nekoliko minuta vratila se, gotovo histerina. "Od njega nema ni traga. Nitko ne zna nita!" "Sto si ono maloprije priala o vojnicima u Londonu?" 131 JUDITU KRAN"VZ "Jane, smiri se", upadne Eve utjeno. "Telefonirao je da je na putu, zar ne?" "Prije nekoliko sati!" "Moda se predomislio?" upita Freddv zagonetno. "To se dogaa i u najboljim obiteljima." "Razgovarala sam s njim", dometnu estogodinja Sophie. "Kada, ti mali vrae?" upita je majka. "Prije nekoliko minuta. Bila sam uz telefon ba kad je zazvonio i javio se Antonv. Dao mi je poruku." "Zato nam nisi rekla? upita lady Penelope gotovo aptom, kako bi se prisilila da ne zavrisne. "Jednostavno, dao mi je poruku. Nije kazao da je ikome priopim", odgovori Sophie vanim glasom. "Probuila mu se guma, pa e zakasniti. Rekao je da ga ekamo pred crkvom." Lady Penelope pogleda uru. "Sophie, Kate i arah, obucite se u odjee djeverua. Kreemo odavde tono za dvadeset minuta." "A to ako budemo morale ekati pred crkvom?" upita Sophie vanim glasom. "Sophie Harriet Helena Longbridge... vi... iskuavate moju strpljivost!" Na te odlune rijei tri djevojice nestadoe uz ciku i vrisku. Svadbena povorka, u kojoj su bile koije a

zatim i cijelo selo pa i poznanici iz grofovije, stigla je pred crkvu upravo kad se ondje pojavio mladoenja. Tony i njegov djever izili su iz kola i pourili se u stranji dio crkve malo prije nego to su na tornju izbila tri sata. Kad se zaputila niz crkveni brod prema oltaru, s Paulom ispod ruke, Freddy je nalikovala nekoj figuri iz goblena. Kretala se uz zvuke poznate plemenite koranice, no ni ona ni ostali u crkvi nisu pritom prestali misliti da bi mogli zauti i prijetei zvuk bombardera. "To je dakle tvoja djevojka", uzdahnu djever Jock Hampton 132 IX) P()NOVN( h , SUSRHTA 1 I )c ugledao visoku i velianstvenu limuni pod velom koja |iiil)liavu. "Sad razumijem emu tolika urba." Zavei", priapnuymu Tony krajikom usana, ne elei da se I > iji glas isprijei izmeu njega i pogleda na Freddy koja je I velom bila zapravo neprepoznatljiva. Koliko god bio visok i 11uvan, Tony je za dobra dva ina bio nii od te vitke crveno.1* Kalifornjanke, koja se nala u Orlovu jatu jo od samog po. 11 ka postojanja te postrojbe, mjesecima prije nego to je Tony poslao zapovjednikom. Dva mlada ovjeka u plavim odorama KAP a ekala su bez rijei da Paul dovede Freddy pred oltar i Ni uvi njezinu ruku u Tonvjevu.

|ock Hampton zaostao je korak iza njih i sluao ih kako ponavljaju prisege vjernosti. U polumranoj crkvi jedva je mogao razaznati Freddvno lice pod velom. Starodrevna ipka bila je tako gusta da je prekrivala boju njezine kose, pa tek kad je zabacila veo u stranu kako bi poljubila Tonvja, mogao ju je pravo pogledati. Jedva se uspio sabrati, ne samo zato to je bila tako lijepa, nego i zato to ju je ve jedanput vidio, znajui tog trenutka da je nikad nee zaboraviti. Bilo je to prije samo dvadeset etiri sata, kad je smaknula svoju kacigu da mu domahne, nakon to mu je bila spasila ivot. U ast vjenanja otvorena je najvea dvorana u najstarijem krilu zgrade. Freddy je otplesala sa svakim od svojih novih srodnika prije nego to je na red doao Jock Hampton. "Htio sam vam rei hvala", ree on kad ju je obujmio. Freddy je ve bila skinula veo, pa joj je sjajna kosa sad lebdjela oko lica, nakon toliko otplesanih plesova s mukarcima od dvadesete do osamdesete godine, od kojih je svaki tvrdio da joj je sad bliski roak. Djever je bio posljednja osoba za kojega bi mogla pomisliti da e joj praviti neke komplikacije. No njegove su je rijei zbunile, pa ga pogleda u oi. Odmah je pomislila da Jock Hampton mora biti iz Kalifornije. S tipovima ka133 JUDITU KHANT/. kav je on ila je u srednju kolu - bili su to junaci ragbijakih st;i diona, vii od bilo koga u blizini, atletiari i zlatni momci, ne mnogo mlai od ovoga ovdje, ija je opaljena plava kosa lebdjela po elu, to nije bilo samo

protupropisno nego i suprotno dnevnoj modi koja je od mukarca zahtijevala da uz pomo neke navlake dre kosu pripijenu uz glavu. Bio je naizgled vrst, pomisli ona zakljuivi istovremeno s olakanjem da plee izvrsno, jak i neukrotiv, dok su mu se svijetloplave oi na neki udan nain lako smiju-ljile, okruene suncem opaljenim borama, tako dubokim da ih je mogao imati samo netko tko je pilot. Taj vikinki vitez, koji se neoekivano pojavio na njezinu vjenanju, nije se mogao ni ukrotiti ni pokoriti. Freddv je u to bila sigurna. Sve crte njegova lica oda-vale su neku vrstu neotesanosti, kao da je bio sav okast. Zapravo je grubijan, pomisli Freddv. Gdje ga je Tony pronaao? Ona ga pogleda upitno. O emu je to govorio? "Bilo je to neki dan", objasni on. "Htio sam vam zahvaliti to ste mi spasili ivot... sjeate se onog momka u amiu... zar me ne pamtite? inite li to svaki dan?" "To ste vi?" "Da. Bio je to vraki let, gospoo Longbridge." "to? Vi, nitkove! Brbljave! Kretenu! Zbog vaeg jezika zamalo su me izbacili iz ATA-e. Zar niste mogli drati jezik za zubima? Ne, otandrkali ste sve nekom novinaru... glupane..." Ona u hipu prestade plesati i zamalo se srui, zaprepatena tim otkriem. "Imate odlian dar izraavanja", ree Jock pridravajui je da vrati ravnoteu. "Sretan sam to danas niste naoruani." "Nisam bila naoruana ni neki dan, mi letimo bez streljiva, mudrijau." "Blefirali ste Messerschmitt?" "Nisam o tom dospjela promisliti, da kaem istinu."

"Ah, gospoo Longbridge. Nisam siguran moram li zavidjeti bojniku. Zna li on s kakvom se luakinjom vjenao?" 134 IX) PONOVNOO SVSKHTA ""/itveite, painrinjakoviu! Moralu sam za promjenu sebi pri-(ili 1(1 mulo vest-ljii. Vi, mukarci, prisvojili ste sebi svaku moguakcije, i osiavih\enama da plaze isporuujui im avione, biste rekli da ste na to prisiljeni? Uostalom, kako se uope |mk llampton, gospoo." "Dobro, Hamptone, da se niste usudili ikad rei mom muu Slu suhi uinila. Da se niste usudili to spomenuti bilo kome na kugli zemaljskoj, jeste li me uli? Ili u vas udesiti, i to dobro. Ktnl ja nekog udesim, on je gotov!" Obcajem vam. Strah me je na to i pomisliti." -Pomisliti... na to?" upita ona dok su joj se oi sumnjiavo . .kale. Pomisliti na ono to sam ionako posve zaboravio." >Moda niste toliko glupi koliko mi se uinilo." >Vrijeme je razreete tortu, gospoo Longbridge." >Nc pokuavajte promijeniti temu." >>Ne, ne pokuavam, ekaju vas da to uinite. Ali, mogu li viim neto objasniti, neto u smislu olakavajuih okolnosti i tako dalje? I nakon toga u uutjeti zauvijek." "Dobro, da ujem." "Nisam rekao novinaru da je to bila ena. Spomenuo sam je-ilino crvenu kosu, iako mi je bilo jasno da tako dugu kosu ne moe imati mukarac." Freddy se zamisli.

"Bit e da doista niste rekli novinaru", progovori ona polagano. "Znai li to da vam se moram ispriati zbog svega onoga to sam rekla?" "Nevjesta se nikad ne mora ispriavati." "Ipak, uinit u to. Nisam vam smjela rei da ste nitkov. Ne na dan svog vjenanja." Oh, kako elim tu djevojku, pomisli Jock Hampton. Morala bi biti moja. 135 JUDITU KRAN"IV. Glava 1 Na plakatu to je poetkom 1943. bio izlijepljen irom Francuske vidio se jedan miiavi i dobro uhranjeni mladi Francuz, odjeven u radniki kombinezon, ponosita dranja pod naranastim nebom i ispred gomile alata. U udaljenosti mogao se vidjeti sitni Eiffelov toranj, a proglas crvenim, bijelim i plavim slovima objavljivao je: RADOM U NJEMAKOJ TI PREDSTAVLJA FRANCUSKU VRIJEDNOST. Francuska vrijednost, razmiljao je Bruno dok je prolazio ispod plakata, uvijek e biti poeljna roba u bilo kojem obliku... premda je sam sebi estitao to nije bio prisiljen zastupati francusku vrijednost prisilnim radom u Njemakoj, to ga je plakat tako arko propagirao. Zahvaljujui Valmontu bio je izuzet od takve obveze. Kad je njegov djed Jean-Luc de Lancel 1942. umro od upale plua, Bruno je postao gospodar kue Lancel, dvorca Valmonta i svih vinograda. Nakon smrti svoga supruga, ojaena Anette de Lancel povukla se u svoje prostorije i nije vie pokazivala nikakvo zanimanje za upravljanje imovinom. Usprkos razmjerno dobrim odnosima koje je Bruno

odravao s njemakim voom u Champagni, nije mogao promijeniti temeljnu injenicu da je njegov ampanjac zapravo njemaki ratni 136 DO PONOVNOG SUSKliTA plijen, Istina, Nijemci su naposljetku dopustili uzgajivaima da ((lodaiu gotovo etvrtinu svoje godinje proizvodnje civilnim Uiipt ima u Francuskoj, Belgiji, Finskoj i vedskoj, ali ta je po-piiNtljivost omoguavala tek odravanje proizvodnje, i nita vie. tunpanjac vie nije bio unosan posao, razmiljao je Bruno lju-liio nakon pokopa djeda, promatrajui vinograde to su se unedogled irili po valovitim dolinama ispod dvorca. Bila je to fran-" uska vrijednost, to nije poricao, ali jednako tako mogao je to I "ili i neki mesar koji stoji pred svojom tezgom s iznutricama tripicama, jetricama, mozgovima i guteraama bez obzira nu estetski uitak to mu ga je pruao pogled iz zamka. Nakon dvije godine provedene u Valmontu znao je sve to je bilo potrebno za uzgoj vinove loze, u svakom sluaju daleko vie nego to je ikad mislio da e mu trebati. Nije imao ni najmanju namjeru ostati nakon svretka rata u ovom neizmjerno dosadnom kutku Francuske - a rat e, kad .( sve zemlje iscrpe, naposljetku morati prestati. No tko bi mogao znati kad e se dogoditi? Tko bi mogao znati gdje e se nalaziti budua sredita moi? U Parizu su ljudi malo znali o razvitku ratnih dogaaja, ovdje u Champagni, daleko od ratita, jo manje. Poput milijuna drugih ljudi i on je zamiljao da Francuska naposljetku nee biti smatrana za poraenog neprijatelja, nego e kao

podreeni partner biti na neki nain prikljuena Njemakoj. Bruno popipa klju golemih podruma sa skrivenim ampanjcem, to je leao netaknut jo otkako je rat poeo, budui da o tom skrovitu Nijemci nisu imali pojma. Tajna je bila u posjedu njega i trojice podrumara Martina, koji su posljednji put unijeli u podrume berbu iz 1939. godine. Djed mu je tek dan prije smrti dao u ruke taj dragocjeni klju. Bruno se sjeao da mu je djed, kad su prvi put zajedniki obili te podrume 1933. godine, rekao kako e Lanceli u sluaju rata moi nakon svretka neprijateljstava obnoviti vinograde za137 JUDITU KHANTZ hvaljujui tim golemim zalihama ampanjca. Meutim, io se njega tie - razmiljao je Bruno - dvorac bi se mogao pretvoriti u ruevinu, a na plemenitim tlima oko njega mogao bi se uzgajati i kupus. Nije mu bilo ni najmanje stalo da se bavi vinogradima i nadzire berbu. Neka ide dovraga ta francuska vrijednost! Bi li vie volio ovo tlo kad bi mu jednog dana pripalo u cijelosti, kad ne bi bio prisiljen dijeliti vlasnitvo sa svojim polusestrama? Ne, zakljui on, ni u tom sluaju. Bio bi dakako sretan zbog vlasnitva, ali nikad ne bi mogao cijeniti tu zemlju kao takvu, zemlju koja je zahtijevala toliko truda. U zemlji treba uivati, ne sluiti joj. Dvorac bi valjalo cijeniti zbog obilja divljai oko njega, zbog konja i odlazaka u lov, zbog veliajnosti umjetnina i same graevine, zbog uspomena na davno umrle kraljeve i sjaj prolih stoljea -

to su sve bili dvorci Saint-Fraycourtovih prije nego to su izgubljeni. Valmont, meutim, nije bio dovoljno sjajan, njegovo umjetniko bogatstvo sastojalo se od obiteljskih portreta i dobrog, ali nipoto osobitog pokustva. A ovo tlo u Champagni bilo je iskljuivo poljoprivredno, bez obzira na plemenitost loza to su ovdje rasle. Kad bi bio iskljuivi vlasnik, namjestio bi nekog upravitelja koji bi iz svakog hektara iscijedio najvei mogui profit, a u Valmont bi svraao samo da provjeri varaju li ga. Kakve je koristi imao kao aristokrat, kad je u Valmontu morao raditi kao bilo koji seljak, jedan od onih malih posjednika patuljastih vinograda? Ali ono brdo ampanjca u podrumu - to je bilo neto posve drugo. To je bilo bogatstvo, danas dragocjenije i od zlata, i ono mu mora posluiti. Nakon djedove- smrti mogao bi sve to prodati. Morat e se pouriti jer je rat svakim danom dok su ondje leale zaspale zelene boce sa svojim blistavim etiketama -bio za jedan dan blii svome kraju. Bez obzira na to hoe li Nijemci postati neupitni gospodari Europe, s primirjem e nastu138 DO PONOVNOCi SUSRHTA pili razdoblje neizvjesnosti, kako se to dogodilo i nakon pada I i mu uske. Ali ovaj e se put tjolje pripremiti, obeao je sebi Bruno. Sam-pMiijiii" e dotad biti pretvoren u sigurnu valutu koja e biti sklonjenu u sigurnoj zemlji, pa e moi uhvatiti prvu zgodnu priliku koju mu mir bude pruio. Imao je ve dvadeset osam godina, od kojih je tri upropastio u Champagni. Doista, i to mi je neka francuska vrijednost!

Bruno je krenuo u posjet generalu von Sternu, koji se u Rue de Lille ve osjeao kao u vlastitom domu. Bruno ga je posjeivao to je ee mogao, pa im nije trebalo mnogo da postignu dentlmenski dogovor o sudbini onih stotina tisua boca, uskladitenih u gomilama visokim po dvadeset stopa, koje su imale znaiti snagu kue Lancel i njezinu budunost. Tijekom svojih potraga za umjetnikim djelima general je stekao daleko vee spoznaje o tome to tko u okupiranoj Francuskoj prodaje nego to mu je, strogo uzevi, bilo potrebno za njegovu misiju. Odmah je shvatio u emu je Brunov problem, pa je uz nekoliko telefonskih dogovora podijelio s njim plijen na obostrano zadovoljstvo. Sporazumjeli su se da konvoj teretnjaka, koji je bio na generalovu raspolaganju, povremeno neupadljivo navraa u Valmont. Uredni njemaki vojnici prenosili su boce ampanjca u rukama od podruma do pristiglih teretnjaka, s istim onim potovanjem spram plijena to su ga pokazivali i za slike ili kipove. Nita nije bilo razbijeno, nije bilo ni pljake ni vandalstva, nita to bi moglo privui pozornost nekoga iz dvorca: O dogovoru nisu imali pojma ni njemaki asnici iz Reimsa, koji nisu obiavali navraati u podrume preko noi. Mjesec za mjesecom, skriveno blago Valmonta postupno je nestajalo, sve dok se bogatstvo kue Lancel nije zauvijek izgubilo na crnom tritu, a Bruno, zahvaljujui svojim vezama u vicarskoj, uspostavio ondje osnovu svoga bogatstva. Nitko 139 JUDITU KKANTZ DO I"ONOVNCK! SUSRETA

nije bio pogoen, osim trojice podrumara iz obitelji Martin ija je nesrea bila to to su znali o postojanju tajnog skladita. Bruno je zakljuio kako bi bilo prijeko potrebno osloboditi se tih neugodnih ljudi. Oni ne smiju ugledati prazan Tresor. Kad je jedan"asnik iz Reimsa navratio sljedei ,put u inspekciju vinograda, zatekao je Bruna duboko uznemirenog. Trebao mu je savjet, kao i esto prije toga. "Drim svojom dunou upoznati vas s injenicom da su tri moja najpovjerljivija ovjeka pristupila pokretu otpora", ree mu Bruno. "Ne znam to mi je initi, budui da su ti ljudi bili dragi mom djedu, ali ne mogu ih, po svojoj savjesti, tititi jer bi to znailo da im se pridruujem." "Vikonte, vaa odluka je razborita i domoljubna. Dajte mi njihova imena i ne mislite vie na njih. Obavijestit u Gestapo u Reimsu." Nedostajat e mi njihovo iskustvo, pomislio je Bruno kad je douo da su tri Martina ubijena. Ipak, priznao je sebi, i Gestapo moe neemu koristiti. Dala bih sve kad bih ponovno mogla uti Carvja Granta kako se ironino smije, vidjeti Freda Astairea kako skakue pleui uza stepenice ili Mirnu Loy kako od nekog mukarca pravi budalu, pomisli Delphine dok je sjedila kod vlasuljarke. Namjetala joj je periku koja e joj prikriti kosu i pretvoriti je u filmsku caricu Josephinu. Ali ameriki su filmovi bili tek nostalgina uspomena, jer je njihovo prikazivanje zabranjeno 1940., odmah nakon okupacije. Sad se pripremala da nastupi u tko zna ve kojoj raskonoj povijesnoj drami, kakve su posljednjih godina stekle toliku popularnost

meu proizvoaima francuskih filmova. "Presti" i "visoka umjetnost" bile su im rijei vodilje, pa su producenti gubili vrijeme u kantinama procjenjujui velia li neki novi scenarij dovoljno francusku kulturu i tradiciju. Okupirana Francuska bila je dodue odvojena od ostalog svijeta, ali je stekla priliku da uiva u vlastitoj slavnoj prolosti. Kinematogralija se okrenula nsiira^, prema ponositom nacionalizmu prolosti, |iirmn vizijama nekadanje slave. Mnogi su producenti tvrdili kako su tim epovima uzdizali n.ulu i nadahnue meu Francuzima nakon poraza, ostali pak, koji su otvoreno prihvatili novi reim, priznavali su da im je bi-)i"H u povijest dobrodolo utoite. Mitovi i legende bijahu neizbjeni, tvrdili su, jer traginu stvarnost dananjice ionako nitko ne smije prikazati na platnu. Osvaja je bio dovoljno lukav da zna kako predstava mora ii dalje, osobito za ljude jednog poraenog naroda koji su hrlili u kinematografe vie nego ikad ranije. Delphine je nosila stilske perike i haljine duge do poda u svih pet svojih posljednjih filmova. Svi su snimani u dvorcima koje su Nijemci prepustili filmaima, ili na paljivo ureenim prostorima za zvuno snimanje. Scenariji su bili prepuni uznositih literarnih izraza, a filmska akcija odvijala se uz strogost forme i sklonosti perfekciji sentimenta, to je bio povratak klasicizmu koji nije ostavljao prostora spontanosti kakva je vladala u prvim Continen-talovim filmovima. Delphine je profesionalno okrutno ispitivala svoje lice u ogledalu garderobe. Da, jo je

mogla izdrati istraivaku strogost krupnog plana, iako se pitala kako je to uope mogue, budui da od Armanda nije primila dopisnicu zamalo ve etiri mjeseca. Kad bi se nala sama kod kue, bez minke, primjeivala je bore oko oiju koje su bile posljedica dugih noi provedenih u plau, oaju i besanici. Ako ona vidi bore danas, kamera e ih vidjeti ve sutra, pomisli zabrinuto - a nije si smjela dopustiti da ostane bez posla. Morala je potraiti savjet, razgovarati s nekim, zakljui ona dok su joj na periku stavljali tijaru s lanim dijamantima i smaragdima. Ne uspije li pronai utjehu, slomit e se pod rastuim teretom straha za Armanda. Ali kome bi se mogla obratiti? Jo od 1940. neprekidno se dopisivala s bakom u Valmontu i to otvaranje srca staroj eni prualo joj je utjehu, kao da je vodila kakav dnevnik. Odgovori 140 141 JUDITU KKANTZ na ta njezina pisma pristizali su sve rjee kao da ih je nasumce slala zatvorene u boci ali ta korespondencija ipak joj je davala neki osjeaj obiteljske prisnosti i topline, poput onih malih grijalica to su ih u mufovima nosile dame viktorijanskog doba. Dakako, osamdesetogodinja Anette de Lancel nije vie mogla pruati utjehu svojoj unuci, kao to je to inila nekad, kad je bila priredila ljetnu veeru prije sedam - ili sedam stotina - godina i tako promijenila tijek njezina ivota. Oklijevajui, Delphine shvati kako je nastupio trenutak da potrai Bruna. Pokazalo se da je bio u pravu kad je govorio o ratu i o progonima

francuskih Zidova nakon okupacije, pa je zaalila to nije bila dovoljno razborita da ga poslua. Sada, promatrajui unatrag, shvatila je koliko su ona i Armand bili ludi to su nastavili ivjeti kao da se oko njih nita ne dogaa. Bili su uostalom nerazumni kao i golema veina ostalih - izuzev nekoliko opreznih pesimista meu kojima i Robert Siodmak, Max Ophiils, Boris Kaufman i Jean-Pierre Aumont, koji su navrijeme napustili Francusku. Kad je Delphine potraila Bruna telefonom u Valmontu, reeno joj je da on upravo provodi nekoliko dana u Parizu. Potraila ga je u njegovu hotelu, iznenaena to je njegov glas tako ugodan, kao da se posljednji susret meu njima nikad nije zbio. "Naravno da imam vremena vidjeti te, guice, zar je mogue da to ne uinim?" uskliknu on, i oni smjesta ugovorie susret, sutradan u Villi Mozart. Delphine se obukla i dotjerala, i kad je bila gotova s pripremama zakljui da se nije mnogo promijenila u usporedbi s djevojkom koju je on posljednji put vidio prije zamalo etiri godine. Ne smije pred njim pokazati da ju je uhvatila panika: svi instinkti uvjeravali su je da joj slabost ne bi bila dobar saveznik. Elegantna je kao uvijek, pomisli Bruno kad se s njom pozdravljao. Delphini je bilo ve dvadeset pet godina, i svojim se izgledom razvila iz djevojke u enu. Opinjavajui arm njezina 142 IX) PONOVNOG SUSKHTA "reolikog lica, njezine velike ukoene oi sva se ta magina lje-pohi s vremenom samo uveala. Sto bi je osim neke nevolje ili "uzdravanja moglo liiti snage koju je prije posjedovala, pitao hc on prodirui u njezine

maglovite sive oi. Odmah shvati da je zbog neega prestraena. Pruila mu je aperitiv, pa su zatim poeli avrljati o nevanim stvarima. Delphine odmah zakljui da je Bruno bez predrasuda kao to je bio i prije, da je lak za razgovor kao to je bio nekad, dok su bili prisni i inili jedno drugome usluge ne pitajui se o njihovim razlozima. "Zabrinuta sam, Bruno", upade ona odjednom. "Armand je zarobljen kod Dunkerquea i poslan u Njemaku na prisilni rad u tvornicu. Do prije etiri mjeseca javljao mi se dopisnicama da je dobro... no otada od njega ni rijei." "to si poduzela da dozna gdje se nalazi?" upita je Bruno poslovno. Tako dakle, pomisli on, i dalje je posrijedi onaj prokleti idov. Bilo je to nesretno i glupo s njezine strane. Potpuno nepotrebno. "to mogu uiniti, Bruno? Ne znam otkuda poeti." "Pa sigurno ima neke prijatelje... ljude koji bi imali interesa..." "Imam prijatelje u studiju, i vie nego dobre prijatelje, ali kako mi oni mogu pomoi?" "Ne mislim na njih, cherie, ali pretpostavljam da dobiva pozive za salone njemakog ambasadora Obetza i gospodina Ep-tinga iz Njemakog instituta..." "Naravno da ih dobivam, ali da odem onamo? Nikad nisam na to ni pomislila." "Pogrijeila si, guice, ako mi doputa taj izraz. Odsjekla si se od moguih prijatelja, vanih kontakata, ljudi koji bi ti mogli pomoi." "Nijemaca?" 143

IIIDITII KHANTZ "A koga drugog? Oni upravljaju Europom, tko bi to moj;;u> biti ako ne Nijemci?" "Zato bi mi neki Nijemac pomogao u potrazi za nekim idovom?" "Ah, Delphine, ti sve vidi crno-bijelo, kao nekad. Bila je to armantna osobina u doba mira, ali je vrlo prostoduna u trenutanim okolnostima. Godinama si dobivala vijesti od Sadow-skog, to znai da su ga uzeli kao Francuza poljskog podrijetla, kao i bilo kojega ratnog zarobljenika. Je li on obrezan? Nije? Znai da je imao sree. Bilo bi sasvim nerazumno u ovim danima traiti obavijesti o nekom idovu koji se zove Sadowski, ali o francuskom graaninu koji je k tome dobro poznati filmski redatelj Sadowski, zato ne? Svatko bi shvatio kad bi upotrijebila svoj utjecaj u potrazi za njim." "Moj utjecaj? Kakav utjecaj?" "Delphine, danas si slavnija nego to si ikad bila, shvaa li to? A slava znai utjecaj, ako se pravilno iskoristi. Ne iskoristiti taj utjecaj bilo bi isto kao i spaliti svoj novac, draga djevojko. On ne traje vjeito, kao zlatne poluge u bankovnim podzemljima." "Ne znam kako bih poela." "Jesi li me 2ato zvala?" "Htjela sam... uti tvoj savjet." "Prepusti se u moje ruke, Delphine." "Oh, Bruno, vjeruje li zbilja da ima neke nade?" Delphine zaplaka, nesposobna prikriti svoje emocije. "Naravno da ima nade", ree on ohrabrujui je. "Jo u razmisliti odakle bi bilo najbolje krenuti, ali ako bude sa mnom suraivala i slijedila moje savjete, uinit e najvie to

se u dananje vrijeme moe uiniti za Sadowskog." "Naravno, Bruno, naravno. Uinit u sve to kae!" 144 IH) PONOVNOi IJSRETA Dok je brzo koraao prema svome lioteiu na lijevoj obali, Bruno l>- ziulovoljno pjevuckao. Kad je Delphine izila iz njegova ivota, "mino je bez vane potpore. Takva sestra bila je dragocjena u prolomi, a sad bi mogla biti jo dragocjenija. Oito mora ostati u uvje-irujti da je idov jo iv. To je teta - bila bi mnogo korisnija kad hi uvidjela kako bi bilo bolje da je mrtav. Ali ako bude liena te nude, postat e bezvrijedna. Dobro, on e joj ve dati neke nade tiiida je besplatna - ali to bi ona mogla uiniti za njega? Nisu mu bile potrebne usluge njemakog ambasadora u Parizu ili predstavnika njemake kulture i umjetnosti, razmiljao ic Bruno prelazei Seinu. Nije bilo vano to Delphine nije njegovala veze s Obetzom, ili Eptingom, pa ni s Grevenom, svojim icfom u Continentalu, premda je to mogla uiniti vrlo lako. S druge strane, njegov general von Stern... da, von Stern bio je neto sasvim drugo. Taj ovjek pokazao se vrlo umjenim kad |e posrijedi bio ampanjac. Zato ne bi s njim uglavio jo koji posao? Hodajui parikim plonikom Bruno je razmiljao o novostima, tonije o glasinama, budui da tisak gotovo nije objavljivao novosti, o posljedicama poraza goleme njemake vojne sile prije nekoliko mjeseci kod Staljingrada, na poetku 1943. godine. Pitao se je li to znak

mogunosti da Nijemci ipak nee preostati jedina velesila u Europi, ili je to bio tek pogrean potez u nizu pobjeda? Naposljetku, ni Napokon nije uspio pobijediti rusku zimu. Uostalom i nije bilo vano to nije mogao odgonetnuti kakve e biti posljedice Staljingrada - to god taj dogaaj sobom nosio, zakljui on, bio je pravi trenutak da sada, prije svretka rata, pone graditi svoje bogatstvo. Von Stern je bio odvie tan-koudan ovjek da se s tim ne bi sloio. Obojici je bilo potrebno isto: bogatstvo u budunosti. Ali von Sternu je bilo potrebno jo neto, emu su stremili svi osvajai velikih i sjajnih gradova: priznanje. Njegova mo i polo145 IUD1TII KliANT. aj porasli su, pa mu veere nisu vie bile ograniene na uzak krug utljivih asnikih prijatelja. Ve je poeo pozivati i neke Francuze, kao to su to inili ambasador i predsjednik Instituta, a neki - iako ne svi odazivali su mu se i dolazili na veere u Rue de Lille. On je ve vie puta natuknuo Brunu kako bi volio da mu bude uinjena ast time to e biti predstavljen Delphini. Bruno je morao izmiljati izlike, neugodne u svoje vrijeme, no sad su postale nepotrebne. Mnogo je bolje to e sad moi predstaviti Delphinu, nakon tolikih von Sternovih iekivanja, umjesto da je to uinio dok su podrumi Valmonta jo bili puni. Da, Delphinom se moglo upravljati iskoritavajui njezine nade. Ona e sigurno staviti na sebe najblistavije dragulje i najljepu haljinu. Kad bude sjela uz von Sterna, on e joj kazati nekoliko rijei koje e podgrijati njezine nade. Svako od njih dvoje

dobit e ono to je eljelo... nita vie... ali to e im biti dragocjeno kao to je njemu bio Tresor, sada zakljuan i zaboravljen, kao da ga nikad nije ni bilo. Voljela je Freddy sve vie i vie, pomisli lady Penelope dok je u svojoj kamenom poploanoj kuhinji jedne vrue nedjelje na poetku svibnja 1944. pripremala piknik za svoju obitelj. Ali nije li ipak usput previe razmiljala o golemim bombarderima koji su neprekidno letjeli iznad nje? Ve prije godinu dana Freddy i Jane kvalificirale su se za upravljanje tim etveromotornim nemanima do odredita u Marston Mooru, a ti su letovi po miljenju lady Penelope bili malo... neprikladni za ene. Nelagodno se osjeala dok je pomiljala kako te dvije djevojke upravljaju same bombarderima, iako bi im katkad prilikom leta bio dodan inenjer ili ak kopilot. Bila je sjajna stvar kad su te ene upravljale jednosjednim Spitfireima od tvornice do uzletita, isporuujui ih borbenim pilotima, kao to je bilo lijepo zamisliti nekog momka iz tale koji u laganom galopu dovodi konja do dokeja koji e ga voditi u trci. Ali ovo priznat e to dodue samo aptom dragom Geraldu - nije bilo nimalo podobno za ene. Upravljati tim gole146 DO PONOVN(X; SVSRhTA mini Stcrlinzimn i 1 l.ililaxim;i, pa Lancasterima, da se i ne go-vnti o divovskim Lcleeim t vrt lavama Boeing B-17 koje su od ptoftloK ljeta tutnjalc nad Engleskom! Nije mogla ni zamisliti i U v morati uz doruak sluati kerku i snahu kako razglabaju ucru/umljive tehnike pojedinosti o

elektronikom turbo-super-kornpresoru - to god da su znaile - dok su gutale kajganu napravljenu od jaja u prahu to ih je juer, za vikend, bio donio |(itk I lampton na poklon. Nalikovale su dvama starim mehani-t tiritna u kakvoj garai. Vrlo bi rado doznala to Freddy kani raditi nakon rata, kad se I nule morala posvetiti normalnom ivotu. Sudei po napetim li-i ima Tonvja i Jocka, Freddy i Jane, invazija na kontinent nije I tila daleka. Prola je cijela vjenost otkako ih je vidjela sve e-i veru zajedno, shvati Penelope Longbridge, dok je rezala rijetku i bajoslovno dragocjenu usoljenu govedinu iz konzerve. I to je I iio poklon Jocka Hamptona. A zato se brine o Freddvnoj budunosti, dok je budunost vlastite keri ostavlja ravnodunom? Moda zato to e se Fre-<ldy morati suoiti s drukijim ivotom u novoj sredini, dok "e se Jane vratiti u uobiajenu koloteinu? U drugu ruku, nije vjerovala da e se Freddy preko noi prilagoditi engleskom na-i inu ivota i pretvoriti se u uzornu Engleskinju. Sa svojom vatrenom kosom, ljuljajuim hodom i ivahnim gestama vie je nalikovala gusaru, pa je bilo teko zamisliti da e se tek tako preobraziti u gospodaricu posjeda. Pa ipak... jednog dana ona e postati vlasnica Longbridge Grangea, kao ena petnaestog baruna u plemikom nizu, i osoba od koje se u tom dijelu Kenta oekuje da utvruje pravila ponaanja. Ne bi se moglo ustvrditi kako Freddy nema klju za obavljanje onoga to se bude od nje oekivalo - iako su joj, dakako, bile tek dvadeset etiri godine. Freddy e se jednostavno morati prilagoditi i poeti

pokazivati vie zanimanja za crkvene proslave, za lovake balove, za ensku gildu i bolnice, za vrtne sve147 JUDITU KKAN"IV anosti, mjesnu izlobu konja i plesove po grofoviji - oh, nakon svretka rata bit e toliko stvari koje e trebati ponovno oivjeti! Je li Freddv uope znala kako treba rasporediti vrijeme i poslove prilikom priprema za neku sveanu veeru? Zna li sastaviti popis nabavki? Je li pripravna nauiti brid? Morat e shvatiti da je brid presudno vaan kad bude jednom ivjela s Tonvjem, ovdje na ladanju. Penelope Longbridge uzdahnu a da to nije ni primijetila. Sto se tie Jane, ona je bila tako neobuzdana da je njezina majka mogla samo prekriiti ruke - inae bi poludjela. Ne bi bilo nikakve koristi da se ovjek okira - oh, ona je sve znala o Jane i mukarcima, ali s time nije htjela uznemirivati dobroga Geralda. Iz svake dobre obitelji pokatkad izbija kakva legendarna Jane - ta zloesta, zloesta djevojka ipak e se jednog dana udati, nema bojazni, i to vrlo dobro. Imat e i pola tuceta sretne djece - da, Jane je fenomenalna i za nju se ne treba brinuti, kao za Freddv. Bit e jo dosta vremena da o tom razmilja kad rat bude gotov, prekrati svoja razmiljanja Penelope Longbridge. Kolaii za desert, boca viskija za pie prije ruka, mnogo sendvia od usoljene govedine na tankim odrescima ratnog kruha, oplemenjenog namazima maslaca iz konzerve, salata od hladnoga kuhanog krumpira, prokulice i luka u vlastitom umaku, u kojem je nedostatak ulja nadoknaen obilatom koliinom

papra; osim kruha i salate sav je objed prireen zahvaljujui Jockovoj dareljivosti. Sada, kad je Orlovo jato bilo ukljueno u ameriku Osmu zrakoplovnu armiju, nikad ne bi doao u Longbridge bez pune kante hrane koju mu je spremio narednik iz kantine, inei sve to je mogao za zapovjednika svoga jata, dopukovnika Hamptona. Dragi Jock, pomisli Penelope Longbridge, kako bi izili na kraj bez njega? 148 DO PONOVNOG SUSHl-TA I,mio voli ]"Ye(lcly, pomisli bojnik, plemeniti Antonv Longbridge ili"k |r za piknik slagao od moljaca izjedaic pokrivae pod rascvje-i.iliin krukama uz golubarnik, ali ona je sad ipak razliita od dje-vtijkc kojom se nedavno oenio. Ili, zapravo, nije li se promijenio ni i otkako ga je poeo muiti taj sinus? To ga nije uznemirivalo tiMin kad bi se uspinjao do dvadeset tisua stopa ili kad bi ronio i, ic visine prema zemlji; u svakom sluaju, nije vie bio sposoban ai aktivnu borbu, privezan je za stol odakle je zapovijedao jatom <><l trideset est lovakih zrakoplova. Ako ovjek nije mogao letjeti, nije zapravo bio koristan. Sinus! Kakva je to glupa predstava! Kad bi ovjek htio biti fer, sasvim fer ili ak odvie fer, nije li upravo ta ruzlika izmeu njega kao ovozemaljca i letaice Freddv prouzroila razliku u njegovim osjeajima prema njoj? U emu je bila ta razlika, zapravo? Sigurno, ona nekad nije posjedovala auru... zapovjednitva, ega li?... koju ima sada. Izgledala je tako smiono, na vrhu svijeta, u odori koju je on osobno namjeravao spaliti one sekunde kad rat bude gotov. Spalio bi njezinu

odoru, napunio njezine crne cipele kamenjem i bacio ih u rijeku, isjeckao njezinu slubenu kapu u milijun komadia, uzeo njezina slubena krilca i krio ih tisuu godina, a zatim bi pustio da joj kosa raste do koljena, odjenuo bi joj haljinu ispod koje bi se vidjele njezine bradavice, to god ljudi rekli o tome, i napokon, dobro bi je istukao po stranjici da se vidi tko je gospodar - kako je bio nestrpljiv! Nije valjda oduvijek bila toliko oparana onim to je radila; kad bi napokon uspjeli uskladiti svoja dva dana dopusta, ona bi neprekidno lupetala o svojim bombarderima, sve dok ne bi pao u kunju da joj kae neka zavee! Ponosio se njome, dakako - tko se ne bi ponosio tako hrabrom enom? - ali jedan bombarder ipak je samo obian autobus s krilima, kako to ne shvaa? Zar nije mogla razumjeti da Nordenov ureaj za ciljanje bombi nije bogomdano otkrie? Zar ne bi mogla biti... taktinija... umjesto to se neprekidno hvalie svojim poslom, dok je on od svoga morao odustati, premda to nije elio? 149 JUDITU KHAN"17 U biti, pomisli Tony dok je sjedio na pokrivau prekriivi ruke preko koljena, zar ne bi bilo normalno da je ona odustalu od letenja kad je prije dvije godine rodila Annie? ATA je civilna organizacija i nitko joj ne bi mogao prigovoriti to je otila. Ali ne - nastavila je letjeti sve do estog mjeseca trudnoe, kad se vie nije mogla uvui u letaki kombinezon, koliko god poputala na njemu vrpce za zatezanje. Tek tad je odluila ostati u Grangeu, tjerajui njegovu jadnu majku u ludilo kao to je otjerala i njega. Istina, priznao

je, nisu planirali dijete usred rata, ali u braku se takve stvari dogaaju. to je oekivala od njega, da joj se ispria? A onda je donijela dijete na svijet ve u osmom mjesecu, kao da nije htjela ekati ni sekundu dulje nego to je bilo prijeko potrebno, i ve nakon tri mjeseca vratila se u postrojbu, ivahnija i jaa nego ikad, preputajui jadnu malu Annie njegovoj majci, Evi i njegovim trima malim sestrama. Jadna mala Annie, zamiljala je vjerojatno da ima est ili sedam majki. Pomisao na Annie izvue mu na lice smijeak: bila je radoznala mala nestanica koja nikad nije hodala ako je mogla trati. Poznavala je ve sve vrste povra u prirunom vrtu uz kuhinju, svako stablo i svaki grm tise oko kue, svaku ruu, svakog psa i svakog konja kojega bi ugledala u blizini. Za sve ivo oko sebe pokazivala je ozbiljan, reklo bi se preuranjen interes, i iva bia su je privlaila mnogo vie od igraaka. Osjeala se tako sigurno na svojim nogicama, graciozna kao vitko stabalce i hirovita kao mae, takva je njegova mala Annie. Nije ju zanimalo letenje, ak ni baloni, i to se njega tie i nee. Ne, izrast e ozbiljna i njena kakva je i sada, duboko u tom zelenom i miroljubivom krajoliku, uit e jahati i plesti kao i njezina baka, a nauit e i francuski, naravno, kojim je ve poela razgovarati s Evom, koja je navraala u Longbridge Grange da je vidi kad god je to mogla. Ah, njegova Annie bit e prava engleska plemenitaka. im zavri rat, iste minute uinit e da Freddv ponovno zatrudni, i tako e nastaviti raati djecu, pa e se poeti pitati na to je gu150

IX) PONOVNOG SUSRHTA i vrijeme u ratu. Boinlt.udciir" Lovci? io je to bilo, udit e /ni bi strojevi uope nio}>li zanimati majku tolike djece... po-giilovu Sto e joj njezin suprug biti na prvome mjestu, kao svaku) dobroj eni. Voli Freddv, zaista je voli, pomisli Jane dok je pomagala majci l/iiijcli hranu za piknik. Ali to ju je dulje poznavala to vie je uviiliil" kako Freddv ima neto to je prijei da postane dijelom jedne jedinstvene obitelji, u pravom smislu rijei. Ponekad bi se site naInicale o svemu to moe dvije ene zanimati, pogotovo kad su o-noiice i piloti u istoj postrojbi, a onda bi Freddv odjednom nekamo n.lluiala s pogledom kakav Jane jo nikad nije vidjela, kao da je razmiljala o neemu to Jane nikad nee pojmiti. Nikad nije upitala I"ieddv to je posrijedi, no znala je da u njezinoj prolosti mora pobojati neka tajna - u vezi s nekim mukarcem, jamano, to bi i li ugo moglo biti? Ta joj je tajna morala znaiti toliko mnogo da |c nikad nije htjela otkriti. Ono uvijek iznenaujue plavetnilo Fre-dtlvnih oiju zamutilo bi se, a brzi, sportski smijeak od kojeg bi joj ic nabrao nos nestao bi odjednom bi izgledala kao da nije ona stara Freddv. to god ta tajna bila, njom se objanjavalo zato je letenje Freddv znailo toliko mnogo, mnogo vie nego to e njoj ikada. Na neki nain zavidjela je Freddv na toj njezinoj neprekidnoj silastvenosti, onako kao to bi udana ena kojoj vlastiti suprug nije odve dosadan, zavidjela prvoj divljoj mladoj ljubavi. Jane nije mogla ni zamisliti da bi nakon svretka rata ikad pogledala neki

zrakoplov. Uskoro e biti pet punih godina otkako se bavi njima - bilo je uzbudljivo i izazovno obavljati taj posao, pogotovo otkako je postao neto sloeniji; bez sumnje, to je za jednu djevojku bio najizravniji nain pomoi nekom mukarcu da ode n borbu. Katkad bi to bila i dobra zabava, osobito kad je prebacivala bombardere. Freddv je bila potpuno u krivu kad je govorila o Minnespolis-Honeywellovu superkompresoru - to je doista bio najpouzdaniji mehanizam, ali tko bi s njom mogao izii 151 JUDITH KHAN"17 na kraj s tim teorijskim argumentima? Moda se s njom prepi rala samo zato da podri meusobnu drutvenost? Jane odloi pladanj sa sendviima od usoljene govedine i brino ga pokri da ga sauva od kukaca. Okrene se prema To nyju, koji je sjedio izgubljen u mislima, i pomisli da se on si gurno osjea upravo onako kako i izgleda. Snudila se kad se sjetila Margie Fainveather, s kojom je zajedno letjela jo od prvih dana, a koja je poginula kad se na Proctoru kojim je letjela pokvario stroj. Uspjela se spustiti na poljanu, ali je stroj eksplodirao prije nego to ga je dospjela ugasiti. ATA je biljeila i druge smrti, mnogo pogibija, ali Margie ju je najvie raalostila jer je iza nje ostalo malo dijete. Njezin mu Douglas, takoer ATA-in pilot, poginuo je u dobrovoljakoj misiji po loem vremenu nad Irskim morem, etiri mjeseca ranije. Je li Freddv ikad pomislila na Annie kad je sjedala za upravljae najteih zrakoplova koji su ikad letjeli u ovom ratu? Nije ju to mogla pitati, jednako kao to nije mogla

pitati Jocka zato i dalje leti u svojem jatu kad je ve imao dovoljno letova da se asno povue za pisai stol - i deset puta vie nego to bi bilo potrebno. Valjalo je prihvatiti injenicu da je Freddv spremna za rizike, imala dijete ili ne. Gdje bi mogao biti Jock, upita se. Ovog rijetkog dana kad su se svi mogli okupiti u Grangeu, on je jamano priao s Freddv -o emu drugom ako ne o bombardiranju Njemake, koje e otvoriti put za skoru invaziju. Kad ju je promatrala odozgo, cijela je Engleska nalikovala radionici za bitku koja e doi. Ljudi i tvorivo bili su na tlu i u lukama naslagani tako gusto da je bilo pravo udo da otok nije potonuo pod njihovom teinom. A nakon invazije, nakon pobjede u koju su svi bili uvjereni, to e Jock sa sobom? Bez sumnje, Tony i Freddy smjestit e se ovdje na imanju, vodei isti ivot kao i petnaest generacija posjednikih i dentlmenskih predaka prije njih. Ona sama otii e u London i do152 DO I"ONOVNOG SUSRI"TA li bezbroj pustolovina, jednu uzbudljiviju od druge, dok ko-iiiuno ne pronae mukarca s kojim e se smiriti, onako kako je in majka od nje oekivala. Ali Jock? Jane Longbridge smjesti se na pokrivau okrenuvi I mitu lea, kako ne bi pomislio da ga eli ometati u mislima, i l"tu\* razmiljati o Jocku Hamptonu. Moda je ipak sretna to ih I Yey nije uspjela u svojim lukavim i domiljatim pokuajima I "i ibliiti. to bi se dogodilo da se zaljubio u nju, kako je to Fre- ltly smjerala? Sad bi se morala brinuti o tome kako e joj biti u

iliforniji s muem Amerikancem, kako e se prilagoditi novoj i iilji i novim obiajima. Bila bi jo jedna ratna nevjesta. Ne, srea to se to nije dogodilo. Jo malo pa nee vie biti .(ljubljena u njega - Jane se molila da se to to prije dogodi. Kad bi joj itko najavio da e uiniti takvu djevojaku glupost i zaljubiti se u ovjeka koji je ne voli, bacila bi mu u glavu bocu... no, naalost, jo ga je voljela, i to apsurdno strasno i bolno intenzivno, premda to nitko nije znao, pa ni Freddy. Ljekarija za koju se odluila bila je poniavajua ali pouzdana. Trebalo je samo pogledati Freddy i Jocka zajedno, pa shvatiti da je taj kalifornijski aavac - ije je lice posljednji put dotaknula prilikom bratova vjenanja, a tako je to eljela - jo uvijek zaljubljen u njezinu ogoricu, iako ona o tome nije imala pojma. Ta je ljekarija djelovala na nju. Jo malo, jo vrlo malo vremena, i pomisli na Hamptonove oi i usne, njegovo vikinko lice, nee vie burkati njezine noi i uznemirivati njezine dane. to se Freddy tie, Jane je mogla sebi estitati da nikad nije bila ljubomorna na neku djevojku, pa nee ni ubudue. Jadni Jock... kad rat zavri on e sigurno otii iz Engleske, pa iako je postao poasni lan njihove obitelji, nitko ne bi mogao rei hoe li se ikad vratiti. A ako se to i dogodi, pa ugleda Freddy u ozbiljnoj odjei gospoe s gomilom djece oko sebe i kuom koja joj je povjerena na upravljanje, tko zna hoe li i tada biti u nju zaljubljen? Freddy e dotad ve malo okrupnjati, bez sum-

153 JUDITU KRANTZ IX) roNOVNCKt SUSKHTA nje, a i kosa e joj se malo smirili, moda e i posijedjeti; bit e sva obuzeta novim djetetom ili bolesnim psom ili kuharom koji je neto pokvario - da, takva e biti Frctidv za nekoliko godina. Izrast e iz svojih neozbiljnih godina, Engleska e ju svu obuzeti. S druge strane, pomisli Jane odobravajui, sama e jo uvelike uivati u ludorijama. Deset godina ludorija bit e tek mala nadoknada za liavanje tijekom mnogo puta ponovljenih trinaest dana na dunosti i samo dva dana bez obveza. Koliko e vremena morati protei nakon rata, pomisli ona, da se u prodaji pojave pristojne arape? Jo volim Freddv, pomisli Jock Hampton oslanjajui se na dopro-zornik svoje sobe i promatrajui Jane i Tonvja kako u ugodnoj utnji sjede na pokrivau pod rascvalom krukom. Dovraga, zato Freddv ne prestaje pjevati njegovu kumetu "Do ponovnog susreta"? Dok je Orlovo jato bilo jo u punom broju, godinu dana nakon svog vjenanja, Freddv i Tony pridruivali su im se u omiljenoj krmi zrakoplovaca kad god su bili slobodni. Svake noi, dok su ispijali i puili, pokuavajui ne misliti na one koji se nisu vratili sa svoga posljednjeg zadatka, Freddv im je satima pjevala, kako one dananje, tako i skladbe iz doba Prvoga svjetskog rata to ih je bila nauila od Eve. Veer nije mogla biti zakljuena dok Freddv ne bi otpjevala posljednji srok "Do ponovnog susreta", rijei za koje je Jock bio uvjeren, svakoj logici

usprkos, da se tiu njega i nje. Ona o tome nije znala nita, ali znao je on - i to je za nj bilo vano. Do njegove sobe bila je Annina soba, pa je i kroz debele zidove mogao uti pjevuckavi Freddvn glas koja je plesala s malom. Freddv nije mogla razumjeti da mu se ona melodija vrti u glavi i da zbog nje ludi ve mjesecima. Zato ne pjeva neku drugu, glupu pjesmicu? Mogao bi je naravno zamoliti neka prestane, ali kako se moe rei jednoj majci neka prestane pjevati svome djetetu, zato to to nekomu smeta? Zar bi joj mogao objasniti da mu se po glavi vrti ta stara melodija, dok bi se zapravo Heliuo prisjeati brojnih zgodnih rnclodnjki u Londonu? Ona pili "Inku znaka s krilima bila je u dosjetkama poznata kao "irite-l|i" u nogu"... i to s razlogom. Najprivlaniji su im bili potporu-iin i, ali i vii inovi imali su svoje prednosti. Mo^ao bi ovaj as otii i sjesti s Jane i Tonvjem, ili pomoi Ltily Penclope u kuhinji stara kuharica nije vie mogla uiniti (ko zna to - ali neto ga je spreavalo da se pomakne sa svoje jnomatranice. Valjda je krivo bilo vrijeme. Svi u Engleskoj tvrdili su da je to najvrui svibanj otkako se zna; dakako, doma u Kaliforniji, u San Juan Capistranu, to bi bio tek ugodan dan kad se ne biste mogli odluiti hoete li daskati ili igrati tenis, pa biste se naposljetku odluili za oboje. To je bio upravo onakav dan kad se iz ljubavi za brzinom, opasnostima, uzbuenjima i letovima odluio kupiti voznu kartu do Kanade, stei ondje potrebna znanja i prikljuiti se Orlovu jatu u Engleskoj. Upravo takvog dana, prije etiri godine, rekao

je zbogom obitelji i otisnuo se - moda je sada zbog toga tako nemiran. Ne Samo nemiran, nego i zadovoljan. Osjeao se kao da je pokisao, to je bilo prilino glupo, jer mu je u nekoliko mjeseci to bila prva prilika da se pojavi u Grangeu, pa bi ve zato morao uivati u svakoj sekundi boravka na posjedu. Nije li to bila odteta za letove njegova jata kroz nebo zasuto protuzrakoplovnim mecima, sve dok ne biste ugledali obalu ispod sebe pa ste se jo jedino morali brinuti da vas ne obore nad vodom, koja je bila samo mokra i hladna? Nikad dok je bio na zadatku nije se osjeao tako pokislim kao sada. Mogao se osjeati muno, mogao je biti prestraen, bijesan ili pun pobjednikih ushita, ali kad je posrijedi Mustang P-51, taj sjajni letei stroj, zapravo letea platforma s ubojitim orujem, njegov pilot nikad nije mogao biti pokisao. Biti pokisao znailo je imati neku tihu groznicu, srdbu, uzbuenje, svrbe koji niste mogli ieati, eu koju niste mogli utoliti koliko god pili. Jedan od razloga zato je i dalje letio bio je u spoznaji da bi u 154 155 JUD1TH KRANi,. nekom stoeru bio neprekidno pokisao, umjesto samo ponekad. Iz stoera skupine esto je dobivao nalog da ostane na zemlji, uz objanjenje kako mu je prijeko potreban odmor, ali ne bi ga mogli dugo zadrati. Ako ste eljeli letjeti i niste bili ni bolestni ni ludi, morali su vas pustiti da obavljate svoj posao, s inom do-pukovnika ili bez njega. Kad se prikljuio Orlovu jatu bio je tek jedan od onih divljakih ali neiskusnih kolaraca,

ludih za nebesima, koji nisu htjeli propustiti priliku. Sad su mu bile dvadeset etiri, iskoristio je priliku i rat vie nije bio ono to je doivio prilikom svoje prve misije, ali bio je duboko zadovoljan to je doao na pravo mjesto, makar pogrenim povodom. Do trenutka kad je Orlovo jato ukljueno u Ameriki zrakoplovni korpus, njegovi su pripadnici oborili ukupno est njemakih jata, dakle do 1942. godine - to je moglo biti i prije dva stoljea. Nije loe, pogotovo to tada jo nisu imali Mustange. Dovraga, zato ovdje sjedi i gubi vrijeme na filozofiranje, umjesto da pomogne u kuhinji? Naravno, Freddv nije bila u kuhinji, ona jamano nije znala ni kako se pravi pristojan sendvi sa unkom. Kao Tonvjeva ena, bit e nakon rata beznadan sluaj - bilo mu je tuno i pomisliti na to. Taj sjajni momak Tony zasluivao je neto bolje. Njemu bi dolikovala djevojka koja bi znala biti ljupka, djevojka s nekim tradicijama u krvi, koja bi uronila u mirnodopske uitke s jedinom eljom da ga uini sretnim. Njegov najbolji prijatelj - najbolji prijatelj kojeg je ikad imao - imao je pravo na enu koja e mu u svemu davati prvenstvo. A jedino takvom bi se i on oenio, sasvim sigurno. Jadnom Tonyju ona se ve popela navrh glave, jer je najgore derite kakvo se uope moglo zamisliti. Sve s njom u vezi bilo je naopako. Odvie tvrdoglava, samovoljna i agresivna, odvie usmjerena samo na ono to je ona htjela, ma to to bilo. Pa to ako mu je spasila ivot? I to je uostalom bio dokaz koliko je nerazumna. Kako su samo jadna Eve i Paul izlazili s njom na kraj

156 IH) PONOVNOG SUSRETA lolike godine, dok se uila letenju, nije mogao pojmiti. Bilo bi im bolje da su imali djeaka umjesto mukarae Freddv, koja nije znala to znai biti- majka, jo manje supruga. Jock svrnu pogled na travnjak i ugleda Freddv i Annie kako se veselo utrkuju. Odjenula ju je u nekakav plavi kombinezon -nije li to bilo tipino za nju, nije li i od njegova kumeta htjela napraviti mukarau kakva je ona bila? Zar jedna mukaraca nije dovoljna jadnoj obitelji Longbridge? Pogledaj samo to ona radi u toj haljini za plau, kao da je na nekakvoj jebenoj francuskoj rivijeri? Dovraga, ima na sebi i sandale s visokom potpeticom -mora biti da je opet poharala ogoriin ormar. No, dobro, ovo je bila barem neka promjena u usporedbi s tamnoplavom odorom u kojoj se epurila pravei se vana. I sad kao da je oekivala da je on prvi pozdravi, smijeei se od uha do uha i sva ozarena, to ga je moglo samo razbjesniti. I ne shvativi to je uinio, Jock se podie sa svoje promatra-nice uz doprozornik i poe slijediti Freddv. Nije joj se mogao oduprijeti, kao ni njezinu glasu dok je pjevala keri. Freddv se ispruila punom duinom na starom pokrivau - bila je vitkija verzija onih bujnih riokosih Renoirovih ljepotica, u haljini koja kao da je bila posuena od Matissea. Obnaenim rukama pokrila je oi kako bi se zatitila od suneva svjetla na koje nije bila navikla, zatim je odbacila i sandale kako bi golim nogama mogla uivati u toplom danu. Viski s usoljenom govedinom i kolaiima bio je vrlo zadovoljavajua kombinacija, zakljui ona; sve je to i svako za sebe bilo neto izvrsno,

ali zajedno su inili cjelinu koja se nije mogja objasniti zbirom sastavnih dijelova. Je li tako duboko zadovoljstvo osjeala zato to su se nali na okupu svi oni koje je toliko voljela? Za nekoliko sati stii e vlakom iz Londona i njezini roditelji, i onda e drutvo zaista biti potpuno... osim Delphine. im je pomislila na nju raspoloenje joj je splasnulo, to joj se doga157 JUDITU KHAN17 dalo svaki put kad bi se sjetila koliko dugo od nje nisu dobili nikakvih vijesti. A Francuska je bila tako blizu! Rijetko je kad proao i dan a da iz zrakoplova nije vidjela njezinu obalu, no izmeu nje i Francuske kao da je bio podignut visoki betonski zid, doseui do oblaka, zatvorski zid kroz koji se nije moglo prodrijeti i vidjeti to se ondje dogaa. Da se neto ozbiljno dogodilo Del-phini, njezin bi otac svakako bio obavijeten preko glavnog stoera Slobodnih Francuza u Londonu, koji je odravao radijsku vezu s pokretom otpora u domovini. Ali od nje nije dobio nikakve vijesti ve godinama. Meusobno su se uvjeravali kako Delphine ipak izlazi na kraj s tekoama, ali pomanjkanje bilo kakva kontakta bilo je ipak bolno. Delphinini roditelji razgovarali su o tome iskljuivo meusobno, budui da ne bi bilo pravedno optereivati time i Longbridgeove, koji su imali dovoljno djece da se brinu o njima, a da se o maloj Annie i ne govori. Draga mala Annie, pomisli Freddv dok je sluala Jocka, To-nyja i Geralda koji su je pokuavali privui u svoj razgovor, stvarala je svojoj okolici manje tekoa nego ikoje dijete ikad roeno. Pomalo je nalikovala Delphini; imala je

istu malu bradu i usne zavijene na uglovima prema gore, ak i kad se nije smijala. Dobila je ime po Anetti de Lancel, na veliko zadovoljstvo njezina pradjeda, ali Freddv je to ime kao i svakoga u ATA-i uvijek podsjealo na vjerne Ansone, kojima su se prebacivali do tvornica gdje su preuzimali nove ratne zrakoplove i zatim njima preletjeli gotovo etrdeset milijuna milja otkako je rat poeo. Jock je leao pored nje, namrtena pogleda prema nebu. to se to dogaa s Jockom, upita se ona na trenutak. Kad samo ne bi bio toliko zaposlen, on i Jane mogli bi biti krasan par, kako je to ona zamiljala. Onda bi svi bili kao jedna sretna obitelj. I ona je legla na lea i zatvorila oi, pomiljajui kako neki ljudi -meu kojima je vjerojatno bio i Jock - ne odobravaju njezinu 158 DO PON()VN(Xi SUSKt/IA odluku da se tako brzo nakon poroda vrati letenju, ostavljajui Annie u Longbridgeu svojoj svekrvi i gomilici tetaka koje tek to nisu ule u pubertet. Ali u Englesku je dola 1939. da obavi jedan posao - nije bilo vano zato je ovamo dola, izvravajui ono to je htio uiniti Mac, a to, zapravo, nije imalo veze s njezinim namjerama - i taj posao nee biti zavren prije pobjede u rutu. Zar je mogla, kao jedna od tek trinaest ena koje su se osposobile za upravljanje etveromotornim zrakoplovima, napustiti ratne zadatke i posvetiti sve svoje vrijeme djetetu, kad je Penelope, sa svojom praksom i iskustvom ve bila tako ljubazna da se brine za nju. Kad god je imala dva slobodna dana dolazila je

vidjeti kerku, a inila je to i kad bi je preko noi neki ATA-in pilot mogao prebaciti do nedavno podignutog malog uzletita u blizini Gran-gea, uz sigurnu pretpostavku da e se sutra ujutro moi javiti na dunost u White Walthamu. Ima li jo koja zemlja na svijetu u kojoj su zrane luke tako gusto poredane, kao da su postaje podzemne eljeznice? Na svakih desetak milja nalazila se po jedna, mnoge prilagoene, na livadama uz velike posjednike kue, na igralitima za kriket, polo ili nogomet, mnoge tek dovrene tako da nisu bile ni unijete u prirune zemljovide. Kao svaki pilot ATA-e, i ona je provodila mnogo vremena u uredu za zemljovide i veze, pamtei pozicije najnovijih zranih luka du pravaca kojima bi se obino kretala, kao i karakteristina obiljeja na zemljitu uz njih. Stirlinge je prebacivala u Keevil, Spitfire u Brize Norton, Warwicke u Kemble, Mosquite u Shawbury, Halifaxe u York-shire... tako su joj prolazili dani, pomiljala je sneno. Jedini zrakoplov za ije prebacivanje nije bila osposobljena bio je Flying Boat, ali mogla bi se okladiti da bi joj i to polo za rukom kad bi zatrebalo. Leei zatvorenih oiju, Freddv je zamiljala engleski otok kao golemi zamreni zemljovid, ispresijecan putovima koji su joj bili 159 JUDITI I KKAN"I/ 1 duboko urezani u pamenje, eljeznikim prugama, n si uma, u mama, tvornicama, rijekama, dvorcima i ladanjskim boravitima, tijesnim koridorima to su ih tvorile tisue

zaprenih balona koji su titili velike gradove, crkvenim tornjevima pa ak i tragovima prastarih rimskih cesta koje su se jo mogle vidjeti iz zraka. Hoe li se ta Engleska za nju ikad pretvoriti u neto trodimen zionalno, neto vie od ovog doma s mnogo bogatog zemljita omeenog ivicama i zidovima, ili e zauvijek ostati dvodimen-zionalna? emu takva pitanja? to god se nakon rata dogodilo nije bilo vrijedno brige, jer sad je jedino vano bilo pobijediti. Kada? Kad e zapoeti invazija? Izleavati se ovako lijeno na suncu bilo je isto to i baviti se budalatinama, premda joj se umor posljednjih trinaest dana nakupio duboko u kostima, pa je znala da ovu priliku mora to vie iskoristiti za odmor. I Jane je bila jednako umorna... ili se ona moda nije mogla umoriti? Bila je vrlo raspoloena za dorukom. Nije li joj manjkalo jo jedino to da je netko povali? Kad bi samo Tony izgledao sretnije. Onaj umorni, napeti, gotovo ljutiti pogled na njegovu mravom i izboranom licu kao da je svaki put bivao sve tei, nakon dugih meusobnih rastanaka nametnutih njihovim zadacima. Bit e da mu je uzrok teina odgovornosti to lei na njemu. Kako je to bilo slati trideset est aviona svake noi u borbu, nakon cijelog dana provedenog u planiranju s asnicima odgovornima za streljivo, gorivo i odravanje? emu je slijedio tek kratki isprekidani san kad bi avioni odletjeli - zar je neki zapovjednik mogao mirno spavati dok mu ljudi lete nad Europom? Prije predvienog povratka ve je bio na nogama, znojei se u iekivanju dolaska aviona rano sljedeeg jutra. Freddv ga je pokuavala razonoditi

razgovorima kad god je to mogla - njezin je posao bio tako jednostavan u usporedbi s njegovim, ali ni to nije mnogo pomagalo. Hvala Bogu da imaju Grange gdje su se katkad mogli opustiti. DO PONOVNOG SUSRETA ane i jo nekoliko djevojaka ivjele su u iznajmljenoj ko-ihi nedaleko od Wliitc Walllianm, dok je Tony prebivao u bazi. Bio je to vrlo bijedan nain branog ivota, ali i rat je bio bijedan nain za cijeli svijet, pa e se svi morati strpjeti dok ne svri. "Annie", progovori ona napola otvorivi oi. "Misli li da bi mogla napustiti tu ljubaznu gospodu i doi na trenutak poljubiti svoju majku?" 160 161 JUDITU KRANTZ Glava 19 elphine je vrlo odluno izila iz svoje kue u Villi Mozart, ali kad je ugledala golemi crni Mercedes parkiran na uskoj potaracanoj ulici odjednom je zastala - neto ju je odbijalo da ne ue u automobil to ga je general von Stern bio poslao po nju. Nosila je crni ifonski ogrta, obrubljen krznom od srebrne lisice. Prebacila ga je hitro preko ramena i vrsto prihvatila objema rukama, kao da je taj tanki komad odjee moe zatititi. "Izvolite, gospoice", ree joj uljudno voza u nacistikoj odori, otvarajui vrata. Tek ju je taj uobiajeni uljudni izraz oslobodio napetosti, pa se mogla prisiliti da zakorai u kola. Tijekom vonje do kue u Rue de Lille sjedila je ukoeno, pripijena uz naslon kako ne bi bila viena izvana, osjeajui pritom nevoljko tkaninu sjedala stranog automobila.

Disala je plitko, pogled joj je bio ukoen i uperen na kacige to su ih nosili voza i njegov pratitelj sa strane. Morala je pristati da general poalje po nju svoja kola. Od poetka okupacije Delphina nije imala ni automobila ni vozaa; tada, u proljee 1943. nije vie bilo ni goriva za taksije, pa se prijevoz odvijao jedino pjeice, biciklom ili podzemnom eljeznicom. Kako bi drukije, u veernjoj haljini s otkrivenim rame162 DO PONOVNOG SUSRETA minu i dijamantima k<>|c i< na selu- slavila na Brunov savjet, mo-ylrt duci na tu formalnu vi"enir* Bruno joj je obeao da e do-Itin odgojeni i iznenaujue uljudni general, koji je rekvirirao n|i"govu kuu, sasluati njezine bojazni i pokrenuti potragu za A i minulom. Uvjerio je Delphinu kako ne smije biti napeta, jer ("uh je poasna goa i nai e se uostalom meu ljudima iz "vogu svijeta. Premda je sve bilo ureeno da se osjea kao kod kue, Del-|ilsinc je zanijemjela i osjetila odvratnost im je ula u zgradu. Nije se osjetila nespretno zbog nervoze, nego zbog odbojnosti. Kiul ju je Georges, Brunov batler kojega je tako dobro poznavala iz ranijih dana, toplo pozdravio i uzeo joj ogrta, nije ga mogla pogledati u oi, a ogrta je predala tek oklijevajui. Hiiino, zadovoljan zbog uspjeha svog nauma, doekao ju je na-"inijeen u predvorju i ponudio joj ruku da je povede na kat do Balona, ali njezina perolaka ifonska oprava priinila joj se odjednom teka kao lanac. General von Stern pozdravio ju je staromodnom udvornou, sagnuvi se propisno nad njezinom rukom, ali usne su joj ostale bez

rijei, a usiljeni smijeak imala je zahvaliti strunoj uvjebanosti. Za veerom je Delphine sjedila ukoeno uspravna kao kakva cilwardijanska princeza, u stolici koju je ve prije toliko puta koristila. Pogled joj je bio tmuran i duboko zapanjen. Pitala se moe li ita osim istog kanibalizma poremetiti mondenu ugla-denost jedne parike formalne veere. Arlettv, armantna tamnokosa glumica neprekidno je na svoj ncusiljen i vedar nain zabavljala drutvo dosjetkama o pripremama za snimanje svoga sljedeeg filma, Les enfants du Paradis, koje je trebalo poeti za nekoliko mjeseci u Nici. S druge strane bio je Sacha Guitrv, redatelj Delphinina napoleonskog filma Le Destin Fabuleux de Desiree Clary. Uzalud je pokuavao skrenuti razgovor na sebe dok su Albert Prejean, Junie Astor i Viviane Romance, koja je upravo trebala biti zvijezdom s Jeanom Marai163 JUDITU KRANT, som u filmskoj inaici Carmen, pozorno sluali Arlctivne opise nacrta za najskuplji film koji je dotad snimljen u francuskoj ki nematografiji. Mogla bi to biti i 1937. godina, pomisli Delphine ispijajui iz vinske ae iji su joj teina i oblik bili tako dobro poznati, sve bi bilo kao i prije est godina da pored nje nije sjedio mladi asnik u nacistikoj odori, za kojega su svi u Parizu znali da je Ar-lettvn ljubavnik. Mogla bi to biti tek vedra veera s nekoliko kolega, da Junie, Albert i Viviane nisu kao Continentalove zvijezde otili prole godine u Berlin i ondje se sastali s Goebbelsom

u znak francusko-njemakog jedinstva. Samo pomisao na Ar-manda sprijeila ju je da se ne digne sa stolice i odjuri iz kue u kojoj su "ljudi iz njezina svijeta", kako joj je to Bruno obeao, bili zapravo najgori kolaboracionisti iz francuskog filmskog drutva. Nakon veere Bruno ju je poveo u knjinicu gdje je general von Stern, sjedei zasebno, ispijao konjak. Kad se Delphine pojavila pridravajui skute svoje haljine, digao se i ponudio joj stolicu pored sebe. "Veoma se divim vaoj umjetnosti, gospoice", ree joj poletno i nagnuvi se naprijed da joj ponudi cigaretu. "Hvala, generale, puim samo u filmovima, kad to od mene zahtijeva scenarij." "ini mi se da imate ugovor s Continentalom. Izvrsno, gospoice." Omjeri vrke njezinih grudi, tako brzo da je zamalo propustila njegov pogled. "Da, generale, radim za Continental", odvrati ona suho. "Greven je moj dobar prijatelj. Uinio je prava uda, zar ne?" upita on udvorno, dotaknuvi lako njezinu obnaenu nadlakticu. "Mislim da su filmovi onoliko dobri koliko se to od njih moe oekivati", odvrati Delphine, nagnuvi se ljupko prema udaljenijem kraju svoje stolice i drei ruke u krilu. 164 DO PONOVNIK", SUSKUTA "(irnenile", poe ona odjednom, nesposobna da podnosi i luljr silnu konverzaciju. "Moj brat rekao mi je - " "Ku/.jusnio sam generalu tvoje brige", prekide je Bruno. "On potpuno razumije tvoj poloaj."

*Kno to vam je poznato, gospoice, mi smo uvijek poticali lilitinkc talente", ree joj general von Stern rairivi ruke. Nasmi-|e8io joj se ravno u oi. "(Imerale, moete li mi pomoi da pronaem Armanda Sadoiv-\kog?" Glas joj je bio odvie glasan, zamalo je to uzviknula, pi-Imije je bilo odvie otvoreno i nastup prenagao. Sve se to uvelike m/likovalo od delikatne transakcije kako ju je Bruno bio zamiNlio. "Vilo bih vas rado razvedrio, gospoice, kad bi to bilo u mojoj moi", ree general, iji je smijeak, meutim, i dalje ostao onaj isti. "Moja je sestra htjela rei kako bi vam bila duboko zahvalna nit svakoj obavijesti koja bi potaknula njezine nade, generale." Bruno je upao u razgovor, prihvativi Delphinu za rame. "Razumjet ete da je takvu informaciju, koja bi... potaknula nude... obino nemogue dobiti", ree general. "ak i meni." "Moja sestra je svjesna problema, generale. Ona zna koliko bi vum bila obvezna", odgovori Bruno. "Ona shvaa da je ono za Sto vas moli vrlo neobino, ak neredovito." "Hoete li ipak pokuati utvrditi gdje se nalazi", upade naglo Delphine, odmaknuvi nestrpljivo Brunovu upozoravajuu ruku. "Mogu li se nadati?" General von Stern skupi usne zamiljeno, dok je otvoreno odmjeravao Delphinu od glave do pete. Sa zadovoljstvom je utvrdio dubinu njezina oaja. Dopustio je sebi da vrijeme prolazi bez rijei, drei se neobvezno kao da je trgovac koji ispituje neki primjerak antiknog srebra, procjenjujui njegove igove i pokuavajui odluiti bi li to za nj - uz odreenu cijenu,

naravno - bila zanimljiva nabavka. 165 JUDITU KRAN"17, "Naravno, nita nije sasvim nemogue", prihvati general na posljetku, a i smijeak mu se potpuno povratio. "To je pitanjevremena...temeljitih potraga... neto to zahtijeva takt... tankoutnost...moju osobnu pozornost. Morao bih moliti za usluge... vane usluge... usluge koje bi morale biti uzvraene. Naalost, u ovim danima nada se teko stvara. Ali vi ste svjetska ena, zar ne? Moj prijatelj a va brat sigurno vam je sve to razjasnio. U meuvremenu, vrlo bih vas rado viao ovdje to ee, gospoice de Lancel. Vrlo esto, tovie. Vi obasjavate svaku prostoriju u koju ulazite, ukraavate moj dom." "Hvala vam, generale, ali ako je rije o gospodinu Sadow-skom - " "Neu zaboraviti ono o emu smo razgovarali." On joj ponovno dotaknu ruku, milostivo, zapovjedniki i milujui je u isti as. "Popijte malo konjaka. Niste jo ni dotakli svoju au. Je li vam va brat napomenuo da sam pogledao sve vae filmove? Nije? Dobro, propustio je to. Ja sam va silni oboavatelj. Moda u...tko zna?...ubrzo dobiti za vas neke vijesti...ako sve bude ilo onako kako treba. A sada, gospoice de Lancel, to biste rekli ako bih vas sljedee nedjelje pozvao u kazalite? U Comedie francaise Raimu bit e premijera Graanina plemia. Imam izvrsna mjesta - nadam se da prihvaate?" Delphine kimnu glavom u znak lanog pristanka. Ne, pomisli ona, ne moete raunati na mene, generale, kao to ni ja ne mogu raunati na vas.

Bruno je predloio Delphini da je otprati do kue. Vozili su se du Seine bez rijei. Rekao je vozau neka prieka dok se ne uvjeri da je sigurna u kui. "Samo trenutak, Bruno", ree mu Delphine, okrenuvi se prema njemu kod ulaznih vrata kue. 166 DO P()N()VN(X3 SUSKliTA Momo bih Im-nuti. Ne volim biti vani iuikon redarstvenog i " Neu te dugo zadrati. Kakav si to glupi i prljavi posao uglavio n generalom, Bruno?" "Kako se usuuje! Ja nemam s njim nikakva posla." Ponaao se spram mene kao da sam na prodaju. Odnosno kao da sam ve prodana, pa sad oekuje isporuku." .(leneral von Stern ponaao se savreno pristojno. Kako to .,.i-ilifi - da je ozlijedio tvoju preosjetljivu narav?" > Bruno, vidio si i uo si. Nemoj se pretvarati kao da ne zna ito on oekuje od mene." "Zar zamilja da bi se gnjavio s tvojim idovom potpuno besplatno? Zar si tako prostoduna? Misli li da si neto toliko "pecijalno da je on obvezan dati ti nadu? Naravno, mora mu dati neto zauzvrat." "Jesi li na to mislio kad si govorio kako treba iskoristiti moj utjecaj?" upita ga ona talco gorko prijezirno da se Bruno razbjesnio. "Ne zasluuje moju pomo. Zar misli da moe sebi dopustiti oholost u ovakvim vremenima? Dobro, neto u ti rei, ti glupa kuko,

oholost pripada pobjednicima a ne pobijeenima. Misli li da je tvoja stranjica tako dragocjena da je ne bi mogla upotrijebiti radi onoga do ega ti je stalo? Molila si me da ti pomognem, preklinjala si me - "Pomozi mi Bruno, pomozi mi, ima li nade, Bruno, ima li nade?" I sad, kad sam ti pruio priliku kakvu vie nikad nee imati, nikad, ti je odbacuje. Htio bih li neto rei, Delphine - ako od nekoga oekuje pomo, budi spremna to i platiti! Ako ti je potrebna nada, prodaj se dok ima dobru muteriju!" "Njegova je cijena previsoka." Te rijei Delphine mu dobaci u lice. "Snai u se i bez njega. Ali tebi ni jedna cijena nije previsoka, zar ne, Bruno? Jo mi nisi rekao kakvim se to prljavim poslom vas dvojica bavite. Nisi valjda samo njegov svodnik. Cime 167 JUDITU KRAN"17 te tako dobro plaa da si spreman poslati mu u krevet i svoju sestru?" "Ti si luda! Neu ti vie pruiti priliku." "To je jedina dobra vijest koju sam ula dugo vremena." Del-phine pogleda njegovo zgodno, zlobno lice i nasmija mu se izazovno prije nego to ga je gurnula natrag, da je zamalo pao, i zalupila vrata. Prkos kojim se oduprla Brunu drao ju je nekoliko dana u zanosu, ali uskoro ju je poela progoniti vlastita hrabrost. Rekla je kako e moi izdrati bez nade, ak je povjerovala u to, ali nada nije mogla biti odbaena kao kakva neprikladna haljina. Sad joj je nada postala mukom i morala ju je trpjeti kao kakvu groznicu, neku trajnu i hirovitu groznicu koja se dizala i padala bez upozorenja, nerazumnu i

iscrpljujuu groznicu, na koju nije mogao utjecati nikakav lijek. Naglo bi se budila usred noi, kao da ju je netko pozvao imenom, i osjetila neeljenu zarazu nadom koju je odbacila, toliko grozniava da su joj kapi znoja curile niz vrat i elo. Sutradan, na pokusu u kostimu, osjetila je kako ta slabana, tvrdoglava i luda nada curi iz nje kao krv, kao da je kostimografkinja s pri-badaama u ustima odjednom dobila mo da je osudi na smrt. Neka pjesma - Chevalier, koji je na radiju ivahno pjevao "Simfoniju drvenih potplata" to je priala o tome kako vie nema koe za potplate - mogla je potaknuti proplamsaj nade, tako snaan da je osjetila kako bi mogla poput iskre poletjeti kroz prozor i izdii se nad Parizom. Ipak, iste noi, sluajui melodinu tubalicu Charlesa Trenta "Sto je ostalo od nae ljubavi", srce joj je zahvatio val golemog, neoekivanog i potpunog oaja, straha kakav nikad prije nije upoznala, pa bi tada deseterostruko platila svaki asak nerazumne i neoekivane nade koju je prethodno doivjela. Dogaalo bi se da su joj praskozorje ili puni Mjesec potaknuli 168 DO PONOVNOG SUSRKTA IidIuii i bezrazlonu nadu, a zatim bi u svakom mrtvom cvijetu, u pijuku ptice i u praini na stubitu osjetila dah oaja. Bespomono je lebdjela izmeu nerazumnog bujanja nade, za koju je pristala da e je se liiti, i svakodnevice beznaa, tihoga kao tfiob, to ga je prihvaala premda ga nije mogla u sebi odrati. Delphine je postala praznovjerna kao nikad prije; prestala je citati novine, i u

trenutku kad su se Amerikanci iskrcali kod Ansrija a Rusi probili blokadu Lenjingrada, ona se savjetovala s desetak gatalica. Kad su Nijemci zaposjeli Madarsku a Lufrvvaffe izgubila etiristo pedeset zrakoplova samo u jednom tjednu u veljai 1944., Delphine je traila savjete astrologa. Kad je general de Gaulle imenovan vrhovnim zapovjednikom vojske Slobodnih Francuza u travnju iste godine, ona je lutala Parizom u potrazi za itaima iz dlana i vidovnjacima. Jedina nada u koju se mogla pouzdati bila je ona za koju je znala da je potpuno umjetna. Samo su lani proroci mogli olakati muke neodoljive nade njezina izmuenog srca. Bila je sve mravija i sve ljepa. Bila je na rubu ludila. U dugoj povijesti Pariza, nikakva kuga, sveanost krunidbe, revolucija, puki ushit ili vladavina terora nisu se mogli usporediti s masovnom histerijom koja je zahvatila grad sredinom kolovoza 1944. Ulicama su poput pobjesnjelih pasa mogle kruiti samo divlje glasine i neobuzdane neizvjesnosti, koje su se kao elektricitet irile pod vrelim ljetnim suncem. Nijemci su zabarikadirali mostove pa je kretanje bilo nemogue. Ipak, ljudi su vrvjeli posvuda iako nisu znali zato, nestajui jednako brzo kao to su se pojavljivali. Na svim licima osjeali su se iekivanje, strah i smetenost. Osloboenje se blii! Vie od dva mjeseca nakon to su se Amerikanci, Britanci, Kanaani i Slobodni Francuzi iskrcali na normandijskim plaama, sloboda se napokon pribliila Parizu. Ali uli su se i glasovi kako od osloboenja nee biti nita. Ei-senhower e zaobii grad, kanei prije svega prognati Nijemce

169 JUDITU KRANTZ IX) IH)NOVN(XJ SUSHM"A i ! I ; do Rajne! Nita ne moe sprijeiti osloboenje! General Leclerc nee posluati Eisenhowera i krenut e na Pariz! Tako su se glasine irile od usta do usta; vjerovalo se u sve i u nita, no ipak, oduevljenje i konfuzni poeci ustanka bili su posvuda vidljivi. eljezniari su poeli trajk. I radnici podzemne eljeznice stupili su u trajk. Policajci su osvojili svoju sredinjicu upravo u trenutku kad je tisuu zatoenika otpremano u njemaki koncentracijski logor. Nedorasli Francuzi, koji su se tek domogli oruja, bili su masakrirani na ulicama. Paljba se ula s krovova, s prozora i ulica, a da nitko nije znao pucaju li to Nijemci ili Francuzi. Na plonicima i uglovima ulica vidjele su se mrlje krvi. Ljetnim zrakom irio se nezaustavljiv delirij. Zar je itko znao to se dogaa? Dvadesetog kolovoza general Dietrich von Cholitz dogovorio je predaju, obeavajui da nee razoriti Pariz, to je Hitler od njega zahtijevao, u zamjenu za slobodan odstup svojih ljudi. Ali ustanak se poeo iriti. Neuvjebani ustanici napadali su izolirane njemake postrojbe. Novine pokreta otpora, koje su se godinama tiskale ilegalno, sad su se usred bijela dana prodavale na ulici, dok su se tisuu koraka dalje borci pokreta otpora nastojali domoi gradske vijenice. Ve devetnaestog kolovoza Comite de Liberation du dnema Frangais preuzeo je Continental i

obustavio svaku proizvodnju. Delphine, koja je ivjela nedaleko od gestapovskog stoera na Avenue Foch, gdje se vodila estoka bitka, drala se kue gdje je bila potpuno sama. Violet, Helene i Annabelle, odvie oprezne da bi izloile opasnosti svoje ivote na ulici, napustile su posao, a susjedi - koji su o dogaajima znali jednako malo kao i Delphine povukli su se iza zatvorenih prozorskih kapaka. Gledajui kroz prozor nije na praznoj ulici mogla zapaziti nikakav znak ivota. Do dvadeset drugoga u kui nije vie bilo ni mrvice hrane, a sauvalo se tek nekoliko boca vina. Nije bilo ni pljesnivog kruha. Sutradan je Delphine ve toliko ogladnjela da je odluila l/,it:i do oblinje trnice i potraiti neto za jelo. Ve godinama nije* kupovala hranu," ak nije znala gdje se nalazi pekarnica. ( Mjenula se u najmanje upadljivu haljinu - pronala je zaboravljenu predratnu suknju od plavog pamuka, crveni pojas i staru bijelu bluzu bez rukava. Oprez u podsvijesti govorio joj je da ne smije biti prepoznata; nije se stoga naminkala, a kosu je zaeljala tako da joj je djelomice pokrivala lice. Dok je prolazila pored prazne i neobjanjivo zatvorene uvarove kue, a zatim skrenula u prometnicu, osjeala se kao da je izloena i ugroena od nenaravne, nadrealistike tiine to ju je okruivala. Zar su doista svi pobjegli iz grada, pitala se, ili su se samo skrili po kuama oekujui to e se dogoditi? I njima je jamano ve ponestalo hrane, ili su bili toliko oprezni da stvore neke zalihe, ma kako oskudne? U trgovakoj ulici bila su otvorena samo dva

duana, pa je Delphine, opremljena knjiicom za racioniranje, uspjela kupiti dvije osuene bijele repe, jednu glavicu luka i tri tvrda kruia. Dok je jurila kui jednoga je na brzinu savakala, drei se uza zgrade i hodajui to je mogla bre a da to ne nalikuje tranju. Kad se nala u razmjerno zatienoj Villi Mozart, potrala je kui. Sva zadihana, izvukla je iz depa klju ulaznih vrata i ba kad ga je gurnula u bravu odjednom su se iz pristranka pojavila dva ovjeka. Prenerazi se od straha, jer to su bile neke skitnice, u krpama, bradati i oajni. "Ne, molim vas", proapta ona, previe preplaena da bi vikala, traei pogledom pomo koje niotkuda nije bilo. Ispruila je prema njima torbicu s oskudnom nabavkom, u nadi da bi ih mogla potkupiti hranom. No oni su se i dalje pribliavali, pa je ve osjeala njihov zadah. "Sve je u redu", javi se promuklim glasom jedan skitnica. "to?" Delphine ustuknu, ali je znala da su morali vidjeti klju u njezinim rukama. Bilo je prekasno. 170 171 JVDITH KHAN"17 DO PONOVNOG SUSKliTA u i i "Tvoja odjea", dometnu skitnica skrenim glasom. "Tako jednostavna, domoljubna - to je ono pravo, curo..." "Armand!" "... u emu se doekuje jedan vojnik... na povratku kui..." On joj pade u zagrljaj. Dvadeset petog kolovoza general Omar Bradlev

naredio je dvjema skupinama da uu u Pariz: 2. francuskoj diviziji pod generalom Leclercom i 12. pukovniji amerike 4. divizije koja je bila ojaana 102. motoriziranom skupinom. Plaui od oduevljenja i kliui, graani Pariza u ekstazi su izjurili iz kua na ulice. S crkvenih tornjeva odjekivala su zvona; kad su u Gradskoj vijenici od njega zatraili da proglasi republiku, general de Gaulle je odgovorio: "Republika nije ni prestala postojati." Pukovnik Paul de Lancel bio je u skupini koja je pratila de Gaullea. Pomogao je ostvariti nadahnutu zamisao Gustava Mou-teta da se za invazijske operacije iskoriste Michelinovi automobilistiki zemljovidi iz 1939. godine, koji su saveznikim snagama pruili neizmjerno korisne podatke. Paul nije mogao doprijeti do Champagne telefonom, jer je jo bila okupirana od Nijemaca. Ali tri dana kasnije, im je doznao da je Pattonova Trea armija oslobodila Epernav, posudio je ameriki dip i krenuo vidjeti roditelje. S Delphinom je uspio provesti tek nekoliko sati. Kad je otvorila vrata na neoekivani zvuk zvonca, pala mu je u zagrljaj takvom silinom da ga je zamalo oborila s nogu. Njezine su emocije bile potpune ali poneto suzdrane, no kad ga je povela do prvog kata da upozna Armanda Sadowskog, uzrok njezine sree Paulu vie nije bio nepoznat. Delphine je bila lagana i krhka kao labue paperje, no Paul se mogao uvjeriti kako ipak neumorno njeguje svog vojnikog povratnika i njegova prijatelja, Normandijca po imenu Jules. Svaki irtl slala je u susjedstvo svoju poslugu da

odnekud pribavi sa-"lojke za juhu kojom je, licu po licu, hranila visokog, strahovito mravog i umornog ovjeka koji je leao u njezinoj spavaonici, i kojemu nije doputala nita drugo doli da jede i odmara "Zar se uvijek ponaala tako, kao gospodarica?" Armand Sa-dowski upitao je Paula elei ga uvjeriti kao mukarac mukarca da je ipak u stanju sam se obrijati. "Da, uvijek je bila takva", odgovori mu Paul, "ali njezine namjere pritom ipak su redovito plemenite." Brzo je sklopio prisan odnos s tim ovjekom o kojem sve do sada nije imao ni pojma. I )clphine je eljela da Armand ispria Paulu pojedinosti svog bijega iz njemakog zarobljenitva, ali jedino to je dospio rei prije nego to je pao u san bilo je "Imali smo vraku sreu". Kasnije je Delphine upoznala Paula s mravim pojedinostima to ih je doznala od Armanda o njegovu bijegu iz goleme tvornice ku-glinih leaja u Schvveinfurtu, gdje je godinama radio, a sauvao je ivot zahvaljujui njemakim potrebama za robovskim radom. Nakon jednog od uzastopnih amerikih zranih napada na tvornicu, Sadowski i njegov drug Jules uspjeli su pobjei preodje-nuvi se usput u odore poginulih njemakih uvara. Kako su neto natucali njemaki, uspjeli su se probiti pjeaei kroz Njemaku i Francusku. Uslijed ratne konfuzije i guve koju su stvarali milijuni bjegunaca iz gradova sruenih saveznikim bombardiranjem nitko ih nije primijetio. Tek kad su se nali na francuskom tlu pomogli su im seljaci i pripadnici pokreta otpora koji su im dali graansku odjeu. Idui od jedne toke pokreta do druge, muno su se probijali put Pariza, krijui se od

njemakih ophodnji koje bi mogle od njih zatraiti dokumente. "Nije to bila srea, oe, nego pravo udo" - Delphine mu je to rekla u zanosu svoje ljubavi za Armanda. Paul je shvatio da je ta, neko izvjetaena, lakoumna i 172 173 JUDITU KRANTZ svojeglava djevojka postala zrela ena od dvadeset est godina iju e snagu morati tek odmjeriti. Paul je uspio poslati kratku poruku Evi u London, priopivi joj kako je Delphine dobro, a onda je rano ujutro krenuo prema Champagni. Put je potrajao dulje nego to je pretpostavljao, jer su u svakom selu njegov dip zaustavljali oduevljeni mjetani, kao da je neki bajoslovni junak koji jae zmaja. Tek popodne Paul je ugledao ulazna vrata dvorca Valmont. Priekao je asak, sjetivi se u tom trenutku razgovora s Evom 1938. godine, nakon Miinchena, kad je glupo ustvrdio kako e posjetiti Francusku sljedeeg proljea. Zbog diplomatskih obveza morao je odgoditi taj posjet nekoliko mjeseci, a onda je zemlja uronila u dugu i stranu no okupacije. Bilo je proteklo ve deset godina otkako je posljednji put stupao tlom Champagne. Paul je odmah pomislio da neto nije u redu s Valmontom, jer se provezao pored pustih vinograda na kojima nigdje nije bilo radnika. Ulazna vrata okrenue se na svojim snanim arkama, ali nitko mu nije doao u susret. Paul stupi preko praga doma svoga djetinjstva i uputi se prema kuhinji, samom srcu zgrade, ali ni u njoj nije naao nikoga. Pohitao je kroz

salone za primanje i napokon spavaonice, ali podjedanko bez uspjeha. Dvorac je bio tih i prazan, zapravo netaknut i nepromijenjen, pa se inilo da ga je netko zaarao iako je sve govorilo da tu ljudi i dalje ive. Oito je da ga nisu bili zaposjeli Nijemci. On se vrati do ulaznih vrata i ostade ondje neko vrijeme, kad napokon ugleda povorku ljudi odjevenih u crno koji su polagano pjeaili. Neka starica izdvoji se iz gomile i potra mu u susret. "Gospodine Paul, jeste li to vi?" Stade preda nj sa svojim izboranim licem, kao da se nadala da je to ipak netko drugi. "Jeste li to zbilja vi?" On prepoznade u joj Jeanne, kuepaziteljicu koja je bila punana mlada djevojka dok je on jo bio djeak, prije vie od etrdeset godina. 174 DO PONOVNOG SUSRHTA ", draga Jeanne, naravno da sam 10 ja! Sto se dogaa, i,u> je dvorac prazan? (ulje su moji roditelji?v "Vraamo se s groblja, gdje smo pokopali vau majku, gospodine Paul", ree ona i brinu u pla. "A moj otac, Jeanne, gdje je on?" upita je, iako je iz njezinih ori ju ve slutio odgovor. "Ve su dvije godine otkako je otiao od nas, neka mu Bog da miran poinak." Paul se okrenu. Pusti vinogradi, prazan dvorac - to mu je ve bio dovoljan povod da shvati istinu. Tako se uvijek dogaalo kad su suseljani Valmonta pokapali nekoga od svojih. Do maloprije se nadao da to ipak nije netko od njegovih roditelja. Jeanne mu se osloni na ruku. "Gospodine Paul, iv je barem gospodin Bruno",

ree ona, pokuavajui ga utjeiti. "Bruno..." On se okrenu i poe pretraivati pogledom mnotvo, ija se bol poela mijeati s iznenaenjem kad su ugledali francuskog asnika u odori. "Da, Bruno, zato ga nema ovdje?" "Otiao je odmah nakon pokopa. Rekao je da ima posla u Parizu, ali e se vratiti veeras. On je dobro, gospodine Paul, ivio je ovdje sasvim sigurno jo od primirja. Bila su to okrutna vremena, najgora koliko se sjeam... jedva vjerujem da su prola. Doite unutra, gospodine Paul, nai u vam neto za jelo. Sigurno ste gladni." "Kasnije, Jeanne, hvala vam. Najprije... moram otii na groblje." Nakon to je cijeli sat stajao uz grobove svojih roditelja, Paul se provezao uz vinograde, zastajui im bi ugledao radnike koji su ga pozdravljali. U pedeset devetoj godini, u odori koju je nosio jo otkako se pridruio de Gaulleu 1940. godine, Paul de Lancel imao je ve sijedu kosu, ali dranje mu je bilo uspravno, njegovo tijelo snano kao i uvijek, a pogled u isti mah odluan i skeptian. Izgle175 JUDITI I KHANTZ dao je lijepo i smireno zapovjedniki. Mnogi radnici koje je s.u\ zn tekao u vinogradima nisu ga dosad ni vidjeli. Izuzev nekoliko kratkih boravaka, Paul nije bio u Champagni jo od poetka Prvoga svjetskog rata, prije trideset godina. Stariji radnici upamtili su ga kao mladia. Pozdravljali su ga kao junaka, kao Lancela koji se vraa kui. Nitko od njih nije radio ni za koga osim za Lancele, kao i njihovi oevi i oevi njihovih oeva.

Razgovarajui s ljudima u vinogradima Paul je prikupio podatke o minulim dogaajima. Na poetku 1944. Nijemci su potpuno preuzeli voenje kua Moet et Chandon i Piper Heidsieck, proteklih godina mnoge je namjetenike kao i efove ostalih kua zatoio Gestapo pod optubama za protunjemaku djelatnost; vie stotina pripadnika pokreta otpora ubijeno je ili odvedeno; snanim saveznikim bombakim napadima na Maillv unitena je cijela von Stauffenova divizija koja se ondje koncentrirala uoi invazije na Normandiju; saveznici su iz zraka napali i tunel kod Rillva, ispod Reimske planine, gdje su Nijemci bili uskladitili rakete V-2. Tek prije deset dana iz Reimsa je otiao za Njemaku posljednji vlak nakrcan ampanjcem. U cijeloj Cham-pagni osjeala se nestaica ampanjskih boca; no radnici su obavijestili Paula da su protekle tri godine inae bile iznimne po kakvoi vina. Uglas su mu potvrdili kako su vinogradi teko trpjeli tijekom rata, nije saena ni nova loza - ali pogledajte, gospodine Paul, groe koje dozrijeva, zar ne izgleda izvrsno? U godini osloboenja, berba e oito biti dobra. Tako je, pomisli Paul, Champagna je preivjela jo jedan rat, zahvaljujui tome to je njezin puk bio neukrotiv. Oi su mu se ispunile suzama dok je promatrao radnike kako rukom plijeve osjetljive podloge loza, to je bio tek jedan od obveznih dvadeset sedam svakogodinjih poslova to su osiguravali berbu. Tek juer su bili osloboeni, jutros su pokopali njegovu majku, a ve sada, popodne, njegovanje loze bilo je vanije od svega. Samo njima uspjelo je odrati lozu tako daleko na sjeveru Francuske, 176

DO PONOVNOG SUSRETA zahvaljujui njihovoj ustrajnosti, upornosti i hrabrosti. Bez njihove odanosti Champagni, vino poznato kao ampanjac ve odavno bi prestalo postojati. Paul je veerao s Jeanneom u kuhinji, a zatim je satima lutao dvorcem nad kojim je odgovornost, sada, smru Anette de Lan-cel, prela na njega. Nije mogao ni sanjati da e u meuvremenu sve ovisiti o Brunu. Bio je jamano pouzdan i hrabar kad je bio u stanju preuzeti djedovu ulogu, koju je on drao tako dugo, te odrati vinograde, dvorac i kuu Lancel kroz sve tekoe proteklih etiri godine. Svom sinu duguje tako mnogo, pomisli on obuzet sreom. Zar je smio podcijeniti ga toliko? Je li mogue da e se on i Bruno napokon sjediniti kao otac i sin, radei na obnovi vinograda, to je bila pred njima? Bili su jedina dva preostala mukarca u kui Lancel. Poduzeti sve da uspiju u tom naporu bila je njihova dunost, koja im je pripala u naslijee, pa e morati ujediniti napore na korist obitelji, kue Lancel, kao i svih onih odanih radnika u vinogradima. Paul je bio svjestan da su pred njima naporne godine obnove, no drao je kako ima dovoljno energije i osjeaja obveze. Morao je pritom jo mnogo nauiti - sve, zapravo - ali proizvodnja ampanjca nije bila nekakav misterij, valjalo je tek udovoljiti strogim pravilima to ih je utvrdio Dom Perignon jo otkako je 1668. u Hautvilliersu postao podrumarem. Paulov chef de cave, i predradnici u vinogradima bili su svi ivi, spremni da ga podue svemu to je morao nauiti.

Koraao je gore i dolje kroz dugi salon, svakim trenutkom sve oduevljeniji. Boe dragi, pred njim je novi ivot, nakon toliko godina provedenih na slubi u inozemstvu! Od svega srca mu se radovao, ivotu to e od njega zahtijevati energiju kojom je jo raspolagao u obilju, kao i svu inteligenciju. On e se s Evom u Champagni ponovno pomladiti! Ona e biti sjajna gospodarica dvorca. U etiri godine, koliko je vozila ambulantna 177 JUIHTH KKAN"i: kola u bombardiranom Londonu dokazala se kao ena koja je u stanju sve svladati. Uz Bruna, zapoet e novi ivot u milosti i dostojanstvu, kakav je bio svojstven Lancelima kroz stoljea. Paul je tek sad shvatio da mu je predvianje bilo dosad tuLi osobina. Zauzet svojim poslovima, daleko od Francuske desctlje cima, nije razmiljao o tome to ga eka. Uope nije zamiljao cl;i e jednoga dana postati iskljuivi vlasnik stare kue Lancel, vinograda to su se prostirali dokle je sezao pogled, dragoga mu dvorca i svega to ga je okruivalo, gospodar uma, tala i svega ostalog, do posljednjeg jaja to ga je upravo snijela neka od koka kojima se Jeanne toliko ponosila. Otiao je iz Champagne odvie mlad i nedozreo da bi mogao sanjati o budunosti koja se sada pred njim ukazala kao nevjesta. Iz minute u minutu njegovo je oduevljenje raslo. Voenje kue Lancel dat e smisao ostatku njegova ivota. I on je uostalom roen u Champagni, pa duga odsutnost s rodnog tla nije smjela znaiti da se prekasno vratio kui. Paul je odluio da se svim silama prihvati izazova to je bio pred njim. A s takvim

raspoloenjem, kako to ve biva s ljudima iz Champagne, rodila se i ea, pa se on poe osvrtati za najboljom buteljom. Bruno se vratio u Valmont iz Pariza usred noi, tek jedan sat prije ranog kolovoskog praskozorja. Krenuo je na put da pogleda kako stoje stvari u Rue de Lille. General von Stern ostavio je iza sebe kuu u onakvom stanju u kakvom ju je zatekao; sve je bilo u najboljem redu, pa je Georges, njegov stari batler, ve dao osoblju upute kako da doeka gospodara. General je trenutano bio u rukama vlasti koje su prihvatile predaju njemakoga garnizona u Parizu, ali Bruno se nije plaio za njegovu budunost. Taj ovjek bio je podjednako snalaljiv koliko i filozofski nastrojen; tijekom protekle godine on i Bruno ujedinjenim su naporima i vezama stjecali bogatstvo na crnom tritu. Neuspjeh s Delphinom nije omeo von Sternove elje 178 DO PONOVNOG SVSRHTA *tt profitom, pa je sad njegov novac bio na sigurnom u vicar-ikoj, kao i Brunov. Dok je ulazio u dvorac u kojemu je proveo ratne godine, Umno je pomiljao kako se radije ne bi u nj vratio, pa ni Mino na koji tjedan, ali prilike u Parizu su trenutano odvie ekiplo/ivnc. Razliite skupine pokreta poele su se meusobno gloiti, ozraje je bilo ispunjeno optubama i protuoptubama, njemaki kolaboracionisti odvoeni su u zatvor, ulicama su lutali ljudi usijanih glava koji su obavljali prijeke presude i, najgore od Nve^a, neprekidno su denuncirani oni za koje je postojala ikakva Niimnja da su bili odvie skloni bivim osvajaima. etiri godine .11 aha

i bijesa izazvale su sada erupcije u Parizu. Na dnevnom i< du su bili les reglements de comptes, svoenje rauna za ono Mo je netko radio u vrijeme rata. Bruno se nije morao plaiti, I "idui da su on i von Stern bili vrlo diskretni - ali je li ovjek mogao biti potpuno siguran? Ljudi su imali neugodnu osobinu <l a znaju i vie nego to bi se moglo oekivati. Obini ljudi bili su zavidni onima koji su prolazili bolje, tako je bilo oduvijek, a denuncijacije su bile nain osvete. Bruno se pitao zato bi se izloio i najmanjoj opasnosti kad mu je razum govorio kako je poeljan oprez. Ne, jo nije bilo sigurno smjestiti se u svoje lijepo pariko boravite, jo nije bio as da se izie iz zaklonita u pokrajini. Kako je samo eznuo za trenutkom kad e sve ponovno biti potpuno normalno! Jo samo nekoliko kratkih tjedana i pred njim e biti sjajna budunost. Pariz e ponovno postati ono to je bio u prolosti, i on e doivjeti taj trenutak. On, vikont Bruno de Saint-Fraycourt de Lancel opet e zauzeti svoje mjesto u svijetu u kojemu je i za koji je bilo jedino vrijedno ivjeti. Nee vie morati traiti posao niti biti obvezan raditi ita drugo osim dopustiti svom novcu da stvara novi novac i uiva u dentlmenskoj lagodi, zabavi i sjaju, kreui se onako kako 179 JUDITU KKANTZ mu se bude dopadalo, od salona do salona na Bnulrvard Saint Germain, zabavljajui se u svojoj lijepoj kuci, uivajui u novini enama - ponovno Pariankama, nakon ogranienog ali nipoto nezanimljivog posta s provincijalkama nabavljajui slavne slike, sjajno pokustvo i

dragocjene predmete od glupih novih siromaha koje je rat bacio u bijedu. Kupit e za sebe neki bivi dvorac Saint-Fraycourtovih i ivjeti u njemu, kao da se povijest nakon Francuske revolucije nije dogodila. Tako je, pomisli Bruno dok se hitro uspinjao do svoje sobe u Valmontu. Uzevi sve u obzir, on je imao vrlo uspjean rat, i za samo nekoliko tjedana, samo nekoliko tjedana, vratit e se kao kraljevi na dan svoje krunidbe u svijet aristokracije koji je, nakon to je bilo sve razmotreno i kazano, ipak bio jedina ljubav njegova ivota. On ue u svoju sobu, upali svjetlo i istog trenutka se skameni. "Sto, dovraga!" uskliknuo je i nehotice. Paulova visoka spodoba die se sa stolca, u kojemu je iekivao sina. "Moj Boe!" "Jesam li te preplaio, Bruno?" "Ali, to je nemogue... kako si mogao... kada... otkuda?" Bruno je mucao na miui se. "Stigao sam jutros." "Vrlo dobro, tovie izvrsno, to je veliko iznenaenje, doao si zamalo jednako brzo kao Patton - sigurno si vidio Jeanne? Nadam se da ti je dala dobru veeru." Bruno je bio odvie sna-laljiv da bi zadugo ostao preneraen. Sabrao se pred ocem kojega nije vidio, niti je elio vidjeti, jedanaest godina. "Veera je bila izvrsna. Ne bi li me ponudio aom ampanjca, Bruno?" "Hoe rei da Jeanne nije otvorila jednu bocu? Kasno je za ampanjac, ve je zamalo jutro... ali naravno, u ast tvoga povratka, zato ne? Kao svi ostali, i mi smo morali prodati Nijem180 IX) PONOVN(X1 SUSRETA

< 1111,1 gotovo sve to smo proizveli - siguran sam da ti je Jeanne in rekla - ali pronai u ipak neto vrijedno." "Zato ne ruiasti ampanjac, Bruno, ruiasti ampanjac iz nrke dobre godine, kakvim se tvoj djed toliko ponosio? Mogao hi me ponuditi najboljim Lancelom." "Izgleda udno, oe, kao da nisi pri sebi. Razumijem... ok /.bog bakine smrti... tako tuan povratak... morao sam to i umu ve shvatiti. Pokuaj se malo odmoriti." Paul izvue iz depa klju sa zlatnim lancem. "Moj otac dao mi ga je kad sam odlazio u rat 1914. kako bi me sjeao na Valmont gdje god bio. Posluio sam se njim vee-THs da otvorim Le Tresor." Bruno i nehotice ustuknu korak natrag. "Ne", odvrati Bruno hladno. "Nemoj se naprezati." "Ondje je nekad bilo pola milijuna butelja, Bruno." "Iskoristio sam ih kao to bi ih iskoristio svaki inteligentan ovjek. Dok si ti vodio iz Londona svoj udobni rat, daleko od zemlje, slijedei svoga hrabrog i govorljivog generala, daleko od Nijemaca, ja sam uinio ono to sam morao uiniti." "Za koga si to uinio?" Paulov suhi glas bio je bez emocija, kao da je tek radoznao. "Za sebe." "ak niti za Nijemce?" "Ponavljam, za sebe. Nemam namjere naprezati se laganjem." Onaj davni prijezir u Brunovu glasu ponovno je oinuo kao bi po nezatienom mesu. "Naravno, na crnom tritu." "Ako eli. Trite je trite - pitanje je jedino tko prodaje i tko kupuje."

"A novac koji si dobio?" "Na sigurnom je mjestu. Nikad ga nee pronai." "Kako to misli, da bi ga mogao sakriti?" 181 JUDITU KRANTA "Kako mislim? Ve sam to uinio. Gotovo je, oe. One boce ne moe dobiti natrag, je li jasno? A ne moe niti bilo to dokazati. Nitko na ovom svijetu osim nas dvojice ne zna za ono skladite?" "Znai - tvoja rije protiv moje?" "Upravo tako." "Napusti Champagnu", zapovjedi mu Paul. "Vrlo rado." "Napusti Francusku." "Nikad! To je moja zemlja." "Ti vie nema svoje zemlje. Ako ne ode iz Francuske, optu-it u te i meni e se vjerovati. Obeavam ti gubitak asti kakav ne moe ni zamisliti. Obeastio si svoje ime, obeastio si svoju obitelj, svoju tradiciju, svoje mrtve. Tebe e u Francuskoj pamtiti samo s uasom. Mi imamo dugo pamenje. Tvoja zemlja je za te izgubljena." "Nee nikoga moi uvjeriti u to." Bruno se i dalje podsmjehivao. "Bolje da se ne izlae toj opasnosti. ovjek koji je mogao prodati ono najvrednije u Valmontu, jamano se nije zaustavio na tome. Kakve si jo zloine uinio tijekom rata? Svi zloinci ostavljaju iza sebe neki trag, pogotovo ako nisu djelovali sami. Zar misli da bi Vlada slobodne Francuske mogla propustiti uzeti te na odgovornost? Ne dajem ti mogunost izbora." Bruno se okrenu i pohita do pisaeg stola, u

kojemu je uvao revolver. Zavue ruku u ladicu ali ondje ga vie nije bilo - Paul je pretraio sobu dok je oekivao sinov povratak. "Je li mogue da bi i to uinio?" Paul uze palicu za jahanje s Brunova nonog stolia i s nadnaravom snagom ovjeka koji unitava opaku i smrtonosnu zmiju, udari Bruna po gornjoj usni iz koje je procurila krv. "Gubi se!" ree on, stiavajui glas koliko god je to mogao. 182 DO PONOVNi Hi SUSRETA Pmil j",:i pocV udarati palicom sve dok Bruno nije poeo bjeati niza sk-pcnicc. Paul ga je slijedio, spreman unititi podlog izdajniku ako ne ode iz zemlje koju je obeastio. 183 JUD1TH KRANTZ < IclVcl JA no to radim izvrsno - i u tom se svatko slae - jest prodavanje kolaa", ree Freddv Delphini, dok joj se smijeak irio od oduevljenja. "Stekla sam vrlo vrijedna iskustva u Van de Kampovoj pekarnici u Los Angelesu, a steeni smisao za prodavanje slastica ne gubi se nikad. To je moju svekrvu razveselilo - kae da ne pamti tako uspjenu prodaju kolaa na zimskim crkvenim sajmovima. Na stolu nije preostao ni jedan kotski kolai, a prvi su otili kolai od jabuka koje sam sama pravila. Za doktora Barnarda zaradile smo dvadeset pet funti." Delphine se lijeno izleavala na jastuiima sofe u salonu prostranoga novog stana koji su ona i Armand, napokon vjenani, iznajmili u Rue Guvnemer, nadomak Luxemburkog vrta. Freddv i

Tony Longbridge proveli su s njima nekoliko dana prije nego to su krenuli u posjet Evi i Paulu u Valmont. Bilo je to njihovo prvo putovanje izvan Engleske od svretka rata prije godinu dana. "Tko je doktor Barnardo?" upita Delphine, tek iz lijene radoznalosti. "On upravlja sirotitima - novac je namijenjen boinim darovima za djecu. Imala sam posla i na sajmu odranom u korist podizanja novog krova na seoskoj crkvi. Dok sjedimo u crkvi 184 DO PONOVNOli SUSRin"A za nedjeljnih jutara i pjevamo himne to tie moemo, samo ekamo kad e nam krov pasli im glavu. Neka uzbudljivija misa sigurno bi prouzroila nesreu." "Bila bi to strana smrt, nakon toliko godina to ti nijedna bomba nije pala na glavu", promrmlja Delphine nehajno se slaui sa sestrom. "Upravo tako! Zato sam se i javila kao dobrovoljka za prodaju", izusti Freddy vatreno. "Budui da jo nema benzina, ak i kad raspolae kuponima, unajmila sam malu konjsku zapregu i prola s njom gotovo svuda - nema pojma to su mi sve ljudi darovali za sajam! Prevrnuli su sve po svojim potkrovljima - bilo je u njima svakakvih triarija, starih knjiga, porculana koje nisu ni pamtili, starih haljina, ne mogu se ni sjetiti ega ne. Nisam odbila nijedan dar - nikad ne moe znati to e se dopasti ljudima - i gotovo sve smo prodali. udesno je to sve ovjek moe izvui iz neke stare kue... Tony se ponosi mnome." "A i trebao bi, plemenita Freddy", zakljui Delphine dobrohotno.

"U lipnju e ljetna crkvena sveanost biti odrana na vikaro-voj livadi. Svi mi govore da je to sjajan dogaaj", ree Freddy, puna iekivanja. "Plesat e se oko svibanjskog stupa, jahat e se na ponijima i odrat e se izloba kunih ljubimaca, ali najvee atrakcije bit e natjecanja za najljepe cvijee i najbolje povre. Kako ujem, ta su natjecanja obino vrlo estoka. Posrijedi je ugled! Jo nisam odluila hou li se baciti na boure ili rajice, ali pitam se zato ne bih na oboje. Moram se odluiti i poeti raditi im se vratimo u Englesku. To je neto vie od obinog izazova, zar ne, ako se ne specijalizira samo za jedno?" "Svakako, potpuno se slaem. Osobno, ja bih najradije plesala oko svibanjskog stupa." "Ah, Delphine! To je neto za djecu, a ne za starije udane dame kao to smo mi." 185 JUDITU KRANI. DO l"ONOVNCKt SUSKHTA "Pripazi koga naziva starijom uclunom damom", pobuni se Delphine mlako, tapui sa zadovoljstvom svoj irbuh. "Stara, udana - i trudna dama." "Izbaci ono "stara" i s ostalim u se sloiti." "Uvijek si bila tako umiljena... ali priznajem da zasluuje taj popust. Dvadeset osam godina nije previe." "Nije ni dvadeset est", zakljui Delphine. "Pogotovo kad ve ima malu Annie." "Oh, ja nikad ne pomiljam na godine", dometnu Freddy vedro. "Na Longbridge Grangeu ima toliko poslova. Ve sam imala lekcije iz brida, a sad kad se neto osoblja vratilo na posao, Penelope

me poduava o svim finesama sveanih veera. Uim se vezu, kako bih mogla vesti podloke za tanjure, pa i pletenju da mogu napraviti pokrove za ajnike i meko kuhana jaja za sljedei sajam - kolai od jabuka i nisu neki veliki posao. Naravno, imam i nedjeljnu kolu." "Ti odrava nedjeljnu kolu?" upita Delphine, pokazujui onoliko iznenaenja koliko joj je to njezin leei poloaj doputao. "Svakako. To je tradicija Longbridgea - za djecu do desete godine ivota. Nakon kole odlaze u vikarijat da se pripreme za krizmu. Vodim evidencijske knjige - ako dijete doe u kolu est tjedana zaredom dobit e lijepi peat, ali ako propusti makar jednu nedjelju, mora sve poeti iznova, od samog poetka. Inae od peata nema nita." "To mi se ini prilino grubo", prigovori Delphine. "Ako je neto zaredom, onda mora biti zaredom", ustrajala je Freddv ponosito. "To je dobra vjeba za jaanje znaaja. Penelope svira na glasoviru himne, djeca pjevaju, potom im itam biblijske prie. Prilino sam dobra u tome." "Nikad nisam pomiljala da bi ti bila neki religiozni stvor... ali ljudi se mijenjaju, zar ne? Uostalom, nismo se vidjele tako 186 dugo... ti u meuvremenu postaje savrena engleska plemenitaka." "Nadam se da je tako... uostalom, udala sam se za ladanjskog plemia. Oh, skoro sam zaboravila obavijestiti te o onom najvanijem - pripremam vlastiti potpourri! Penelope ima svoj tajni recept koji se u obitelji uva ve stotinama godina, pa sam se odluila za neto vlastito. Poela sam s lavandom i ruama, dakako, a zatim

kao da sam poludjela: peteljke nevena, razlici, vrijesak, alfija, evina mamuza, klinii, spori, majina duica, rumenevijet, lie od paprene metvice, slatka lazarkinja, mukat, cvijee kamilice, prah korijena od perunike - ali samo daak -pa ljubiice, lie iglice, daak praha malajskog oraha - da vidim, jesam li neto zaboravila u toj mjeavini suhoga mirisnog bilja? Nebesa! tapii od cimeta! Nemoj ni pokuati uiniti potpourri bez tapia od cimeta. Naravno, tajna je u pravom trenutku branja cvijea za suenje, to treba initi samo ujutro nakon to rosa ispari i samo onda kad je cvijee savreno. Zatim ih izmijea, vrlo oprezno, i na kraju dodaje uljne esencije. Cijeli je proces mnogo kompliciraniji nego to se priinja. Moj e potpourri biti savren kada dovoljno odstoji. Zasad mu je miris malo... nedovren... ali moja svekrva nada se najboljemu. Kad budem zadovoljna njime poslat u ti malo. Delphine... Delphine?... Zar si zaspala?" Sat kasnije, kad se Armand vratio sa etnje s Tonvjem, zatekao je Delphinu kako etka kosu prije veere, sasvim osvjeenu popodnevnim snom. "Jesi li imala ugodan, prisan i sestrinski razgovor s Freddv?" upita je on. "Sjajan. A ti s Tonyjem?" "Vrlo informativan. Doznao sam i vie nego to sam htio o glupostima laburistike vlade, o nestaicama, pomanjkanju sredstava, nadzoru cijena, niskoj proizvodnosti, visokim porezima i, 187 JUDITH KRANTZ sveukupno, o nemogunosti da se u Engleskoj

ita uini. Zaalio sam to nisam bio s vama dvjema, oslukujui tihi i seksi razgovor." "Nemoj se osjetiti naputenim, nisi izgubio mnogo, osim to si mogao uivati u jednoj vrlo looj glumici." "Kojoj looj glumici?" Delphine zijevnu. "Rije je o mojoj sestrici, bedae jedan. Ja sam bila sjajna pretvarajui se da joj vjerujem." "Sjajna kao obino?" "Moe se u to okladiti, Sadowski. Nakon svega, ostavit u te na cjedilu." Freddv die pogled sa svog okvira za vez i ugleda Tonvja kako trga pismo zrane pote i baca ga u neveliku vatru kamina koja je jedva to zagrijala u njihovoj spavaonici u Longbridge Grangeu. Bili su smrznuti do kostiju toga kiovitog travanjskog popodneva 1946. Pupoljci su se tek otvorili, ali je zato procvjetalo novo racio-niranje. "Nije li bilo od Jocka?" pobuni se ona. "Rado bih ga i sama proitala." "Nisam htio da gubi vrijeme", odvrati Tony, oito razljuen prijateljevim pismom. "Nove vijesti o njegovu ljubavnom ivotu? Uivam u tim njegovim ogavnim opisima. Uz Troloppea, to je ipak neka promjena." "Nije ni to posrijedi, draga, nego jo jedna njegova luda zamisao. Sada kani unajmiti nekoliko zrakoplova preostalih u ratnim vikovima i poeti njima prevoziti teret." "Drugim rijeima, Jock jo nema posla", ree Freddv zamiljeno. "Sto on misli, koliko e mu potrajati novac koji je dobio na pokeru?" "Nee jo dugo, ako nastavi ovako. Sasvim je poaavio s tim

188 DO rONOVNCK! SUSKHTA naumom - kae kako moe unajmiti Dnuglase DC-3 po etiri tisue dolara po avionu na godinu. To je poseban popust za veterane, zamisli to kae - "samo etiri tisue". On tovie predlae da pokidamo nae korijene ovdje i postanemo njegovi partneri u Los Angelesu. Mi! Upravo tako! Kae kako ondje ima sva sila demobiliziranih pilota i zemaljskih posada, oni bi, navodno, radili praktiki nizato, samo da dobiju posao u zrakoplovstvu. Tvrdi kako bismo uhvatili poetnu prednost u jednom potpuno novom poslu. Kaem ti, on je obian popianac." "On se zbilja ne mijenja", sloi se Freddv. "Je li rekao, kakav bi to teret bio?" "Zna ve Jocka - misli na svjee proizvode. Moe li zamisliti jedan DC-3 pun povra? Jock tvrdi da avion moe ponijeti tri i pol tone tereta. To je zbilja smijeno... neto kao letei piljar." "Prilino neobino, zaista", ree Freddv zamiljeno. "Kao da mi se upalila svjetiljka." "to hoe rei?" upita Tony, iznenaen neobinom zamilje-nou njezina glasa. "Na zapadnoj obali uzgaja se mnogo povra upravo onda kad na istoku nije sezona, ali ono ne moe izdrati dugi put vlakom. Pa ipak, moglo bi se izvrsno prodavati." Freddv je odloila svoj okvir za vezenje i zagledala se u vatru oima sanjara i vizionara, kojima je vidjela upravo onu zemlju o kojoj Tony Longbridge nije imao pojma. "Stani malo, draga. Kao prvo, drugo i tree, kad bi to doista bio tako siguran naum i kad bismo se za nj odluili, to nismo i neemo, iz ove zemlje ne bismo mogli iznijeti novac za

partnerstvo, pa ni s Jockom, tim aavim klipanom. Pamti li da je promet valutama zabranjen? Ne bismo mogli otii ni u Pariz da nas nije ugostio Sadowski." "Ali ti savreno dobro zna da u Los Angelesu imam petnaest tisua dolara, koji skupljaju kamate jo od 1939. godine." "To je tvoj privatni posjed." 189 JUD1TH KMNTZ IH) PONOVNOG SUSRETA "To je moj miraz, moj brani udio... nisi se oenio mladom praznih ruku." "Nisam to nikad prihvatio. To je tvoj novac - i nema veze sa mnom." Freddv nije obraala pozornost na te obiteljske prosvjede. "Ako", ree ona, "i ja samo kaem "ako". Tony, govorim samo primjera radi i zato nemoj odmah skoiti na mene, ako bismo, na primjer, iskoristili taj novac, mogli bismo unajmiti nekoliko tih aviona i jo bi nam ostalo dovoljno za ivotne izdatke prije nego to bismo mogli oekivati dobit. Ako bi Jock unajmio jo dva, moda i tri aviona, samo na primjer, imali bismo zajedno pet aviona - " "Nastavi!" "Dopusti da zavrim misao - pitam se to je Jock mislio kad je rekao da bi momci radili praktiki nizato. Koliko bi to "nita" uistinu iznosilo?" "Freddv! O kakvim to glupostima sanjari? Flota od pet teretnih aviona! Ne misli to valjda ozbiljno, zar ne?" "Hmmm... samo preokreem neke injenice u glavi, samo iz veselja, putam ih lagano kuhati..." "Doista?"

"Koliko je to bolno zamiljati, Tony, samo zamiljati onih pet Douglasa, krcatih do vrha, koji lete za New York, Boston ili Chicago... Naravno, to su samo ale, jer ne bismo mogli napustiti Grange." "Mislim, doista ne bismo." "Proivio si ovdje cijeli ivot. Kako bi sad najednom mogao pokupiti svoje krpice i odseliti se u udno mjesto gdje sunce zajameno ija svaki dan ili ti vraaju novac?" Freddy ode do prozora i poe promatrati sumornu kiu koja je neprekidno padala tjednima, i to tijekom engleskog proljea. "Pitam ste kakvo li je vrijeme tamo gore?" promrmlja ona. "Postoji li jo zvijezda Ve-ernica?" 1 "O emu je rije, draga?" "Nita, nita." Ona mu se ljubazno nasmijei. "Ako se kani baviti teretnim zrakoplovima, Jocku ionako nismo potrebni. Kao to je rekao, Kalifornija je puna pilota. A na je ivot ovdje - ti se mora baviti zemljom, ja imam Annie, moje sajmove, lekcije iz brida i nedjeljnu kolu. Ipak... ako ne bismo za sebe zahtijevali nikakvu plau... ne, nije vano." "Nije vano - dvije rijei koje me najvie smetaju u engleskom jeziku, kao to dobro zna. Ako ne bismo zahtijevali plau, to onda?" "Samo sam razmiljala o... dobro... o dobiti. Neko vrijeme sigurno je ne bi bilo. Ne bi to bila nikakva poslastica. Najprije, morali bismo onamo otputovati, pronai mjesto gdje bismo ivjeli, pa kupiti auto, unajmiti ured, pronai hangar, platiti uredsko osoblje, razgovarati s moguim pilotima i posadom... a i samo gorivo za DC-3 stajalo bi poprilino." Glas joj se poeo stiavati dok je kroz prozor promatrala

grmlje s kojega se cijedila voda. Kao da nije bila u ovoj sobi s kaminom - njezina enja bila je tako snana da se osjeala u zraku. "Pet Douglasa? Zar su ti oni zbilja tako realni?" Tony je to upitao uz zagonetan ton u svome glasu. "Sjeam se samo svih onih financijskih nevolja to sam ih imala s letakom kolom." "Bilo je gadno, zar ne?" "Da. Zaista gadno." Dok se okretala da odgovori na Tonvjev upit, u njezinim se oima pojavi strasno i neukrotivo dijete puno nade. Trajalo je to samo sekundu, prije nego to je spustila one kapke, ali prekasno da ga Tony ne bi vidio. "Je li bilo tee od prodaje kolaa?" "Nije to bila ista stvar." "Gadnije?" "Prilino." "Ali ipak si uspjela, zar ne?" 190 191 I JUDITH KRANTZ "Uspjela sam." "Je li bilo tako napeto kao sada, kad si radila potpourri?" "Prestani se izrugivati, Tony. To je kao kad bi htio usporediti... letenje sa... oh, s njime se nita ne moe usporediti, zar ne?" Uz odluan izraz to joj se vidio na usnama, Freddv zakopa vunenu vestu, sjede i uze ponovno u ruke okvir s vezivom. "Draga, koga to obmanjuje? Umire od elje da se baci na taj posao. Zar misli da ne vidim kako, svaki put kad neki zrakoplov proleti iznad tebe, prestaje sa svime to si dotad

radila i paljivo oslukuje?" "Obiaj, samo obiaj", ree Freddv, ali se od ljutnje zacrveni. "Glupost! Kad bi uima mogla leprati kao krilima, ve bi to uinila." "Pa dobro, i da me Jockova zamisao toliko uzbudila, kako bismo se mogli odluiti na tako golem korak? To bi znailo odseliti se od tvoje obitelji, bila bi to potpuna promjena tvog naina ivota. Zamrzio bi me, Tony, sigurna sam da bi. Nemojmo o tome vie razgovarati." "Ali ti umire od elje da pokua, zar ne? Ne pokuavaj me uvjeravati kako to nije istina." "Tebi ne znam lagati. Ali vremena su se promijenila. Rat je zavren, Tony. Ja sam se... smirila na ovom kraljevskom otoku... tome drugom edenu... otoku koji je napola rajski." "Gluposti, ljubavi. Zaboravila si neke njegove osobine, tako to nee ii. Ti si doista uinila neto veliko, priznajem ti, ali kakve je veze rat imao s onim to osjea kad leti? Moje jadno prizemljeno djetece, reducirano na jednu bijednu konjsku snagu i jednu dosadnu farmu." "Nikad se nisam alila", prigovori Freddy jedva ujno. "Ne, i u tome je nevolja. Ne nalikuje ti biti smirena - to smeta i mene. Sluaj me, Freddy, ja doista ne bih imao nita protiv neke promjene. Ja ne mogu slijediti oeve obiaje. On 192 I IM) PONOVNIM SUSRETA je mnogo manje nestrpljiv ncm> j" kud je rijrr o birokraciji, i uz to je mnogo iskusniji. Kad bi me on zaista trebao ovdje, ne bih se mogao opirati, doista ne bih mogao, ti to zna, ali

ne treba da ostanem zauvijek zato, dovraga? Stari Jock nije lud, ima u sebi poduzetnikog duha. A kad spiskamo sav nova" i vratimo se podvuenih repova - " "Bit e to moj novac", uskliknu Freddy, jo mu ne vjerujui. Tony kimnu supruzi. "Huraaa!" Freddy skoi sa stolca tako visoko da je prstima oeala grede na stropu. Zau se tiho kucanje na vratima i pojavi se Annie, odjevena za spavanje u dugu, cvjetiima ukraenu, flanelsku koulju. "Zato vie huraaa?" upita je. "Zna to, mala Annie, odlazimo svi u posjet naem prijatelju Jocku, u mjesto gdje je mama odrasla - ona ga je obino zvala Grad anela", objasni joj Tony. "Bit e to kao odlazak u nedjeljnu kolu?" upita Annie, oprezna ali spremna za zabavu. "Nita nalik tome. Bit e to nalik velikom, toplom ljetnom danu, taj put do morske obale, i zna li to je najbolje u svemu? Tvoj tata nee vie morati igrati brid s tvojom jadnom mamom zato to - ali nemoj joj to rei - jo uvijek ne razlikuje adute od pikova, i vjerojatno nikad i nee." "Kako emo je konano prozvati?" upita Jock ulijevajui sebi pivo u stranjem dvoritu kuice koju su Freddy i Tony jedva uspjeli pronai i unajmiti blizu zrane luke Burbank. "Treba biti neto to ulijeva povjerenje", odvrati Tony. "Sto mislite o "Nacionalnoj ekspresnoj kompaniji za prijevoz zranih tereta"?" "Malo napuhano, stari prijatelju, ako ne zamjera." "Ti ima sigurno bolji prijedlog, stari prijatelju?"

193 Uf nm i kkanta "Neto kao "Brza dostava tereta"." Jock se ponosito nasmijei svojoj dosjetljivosti. "Ne bih povjerila posao poduzeu s takvim imenom", pobuni se Freddv. "Zvui kao nogometni klub u srednjoj koli... drugorazrednoj srednjoj koli." "Zato, Freddv? Ja, naprotiv, mislim da je Jockovo ime upravo bajoslovno", usprotivi se Brenda, najnovija Jockova djevojka i dobrovoljna tajnica poduzea u osnutku. "ak biste mogli kompaniju nazvati "Fabulozno brza dostava tereta"." "Brenda, ti nema pravo glasa", prekide je Jock. Freddv promotri pozorno Brendu. Njezina tamna kosa bila je duga i sjajna, pa je izgledala kao perika koja joj pada do ramena. Bradavice na grudima odavale su punu ensku zrelost, no Freddv se upitala je li po godinama mogla zavriti srednju kolu? Gdje Jock pronalazi takve cure? Prisegnuo je da moe tipkati na stroju, ispisivati diktate, odgovarati na telefonske pozive i biljeiti ih, no ipak, izgledala je kao da jo nikad nije sama uredila svoje duge tamnocrvene nokte. I zato je imala junjaki izgovor, kad je ustvrdila da potjee iz San Francisca? "Draga, ima li kakvu ideju", Tony upita Freddv. "Orlovi", Freddv izusti napreac. "Orlovi? Kakvo je to ime", odmah prigovori Jock. Jo je bio pod dojmom injenice da je Freddv potroila nekoliko dana obuavajui njega i Tonvja upravljanju onim velikim i nepoznatim dvomotorcima, nakon to je za

vlastitu obuku trebala samo pola sata. est godina letjela je Spitfireima i sad on mora od nje uzimati lekcije, kao da je kakav djeak. "Gledajte", Freddv ih pokua strpljivo uvjeriti. "Vi ste obojica veliki junaci, a to ste postali kao pripadnici Orlova jata. Ima stoga nekog smisla da se na to podsjetimo. Orlovi - to je kratko, pogaa bit stvari, lako se pamti i nema zbunjujuih inicijala." "To ima i sentimentalnu vrijednost", suglasi se Tony. "aljite svoju cvjetau na trite Orlovima - doista se moe upamtiti." 194 1)0 PONOVNOG SUIH-TA "Jock?" upita ga Freddv. "to ti misli?" "U svakom sluaju, vi ste veina. Dobro, Orlovi, to je sasvim u redu." "Jock, to je to bilo Orlovo jato?" upita Brenda oteui. "Gdje se jutros izgubila naa majka zatitnica", upita Jock Tonvja dok su sjedili u uredu pretrpanom stvarima, listajui ute stranice losangeleskog telefonskog imenika u potrazi za potencijalnim klijentima. Doe je, u prostoriji za primanje stranaka, Brenda bezuspjeno pokuavala osloboditi se brojnih posjetitelja uz objanjenja da jo ne unajmljuju personal. "Izgubila se." "Izgleda. Sada, kad ste pronali pouzdanu djevojku da uva Annie, vjerojatno je odlutala u kupnju. Freddy bi doista mogla sebi kupiti neku novu odjeu, jesi li to zapazio? Moda je kod frizera ili ima doruak s prijateljicama... moda je na nekakvoj matineji ili se zakartala... ene mogu uiniti manje i usput potroiti vie nego to se to uope moe zamisliti. Hoe li doi popodne?"

"Otputovala je na nekoliko dana", procijedi Tony. "Je li mogue? Kamo?" "Iskreno reeno, ne znam. Pogledaj ovu ceduljicu koju mi je ostavila." On prui komad papira i Jock proita naglas. ""Dragi, molim te nadziri kako Annie veera i ostani u meuvremenu sjediti s njom. Veeru e pripremiti Helga. Okupaj Annie svaku veer, itaj joj iz crvene knjige na nonom ormariu, ali ne dulje od dvadeset minuta, stavi je u krevet, moe ostati upaljena nona svjetiljka ako ona to eli. Do pola osam naveer Helga e ti pripremiti veeru. Molim te pogledaj Annie vie puta tijekom veeri, ostavi otvorena vrata svoje sobe ako se sluajno probudi. Ujutro provjeri je li Annie pojela cijeli doruak. Helga e je odvesti u vrti i vratiti odande. Prije nego to ode u ured, reci Helgi to eli za veeru. Nemoj se uznemiravati zbog 195 JUDITU KHAN"i: mene, vidimo se za nekoliko dana. Annie e shvatiti. Volim te, ljubavi. Odoh letjeti. Freddv"." "Naao sam to jutros, kad sam se probudio", objasni Tony bijesno. "To mi je nekakvo milo za drago." "Jesi li zapazio da je dvaput napisala "molim"? Vraki pristojno od nje. to to znai - "odoh letjeti"?" "Kad bih znao, rado bih ti rekao." "Kako je otputovala?" "Nijednim od naih aviona, to sam odmah provjerio. Moda je nekoga nagovorila da joj posudi svoj zrakoplov", odgovori Tony mrano. "Ili ga je ukrala", uzvrati zamiljeno Jock.

"Kod kue, u Engleskoj, to nikad ne bi uinila... nikad u milijun godina. Ne mogu ni zamisliti da bi ondje samo tako kid-nula. Mora biti da je krivo ovo prokleto mjesto! Otkako je ponovno stupila nogom u Kaliforniju, nije vie ona ista. Ne bih mogao to poblie objasniti, ali ona je jednostavno... razliita. Kao da je cijeli taj ludi svijet njezin. Dragi Boe, tako bih je rado izmlatio!" "Brenda se ne brine za nju. Kae da se osjeala inferiornom." "Hajde, Tony, ona je takva kakva jest." Brzim trkaim zrakoplovom to ga je unajmila, Freddy se nekoliko puta digla i spustila u dolini Imperial u pustinji Colorado, najjunijem dijelu poljoprivrednog dijela Kalifornije, a zatim se uputila prema sjeveru do vlanog podruja u delti, gdje su paroge i rajice davale rod tijekom deset mjeseci u godini. Odatle je krenula u Sa-linas, sa stotinama tisua jutara plodne zemlje, pa natrag u Fresno, krcat smokvama i vinogradima, da bi se zatim mnogo puta pribliila tlu u opinama Imperial, Kern i Tulare, vrhunskima u cijeloj zemlji po svojim farmerskim proizvodima. Gdje god je prolazila, zapaala je nepregledne farme i vonjake koji su se uvelike proirili otkako je zadnji put obila taj predio. Slijedila je hiroviti plan leta koji je ovisio iskljuivo o udi i 196 / H ) IH )N()VN( H; SUSRflTA raspoloenju. Lutala je, obilazila, skukutiihi, verala i stropotavala ;c, naganjala vlastiti rep i plesala avionom od jednoga kraja dr-",avc do drugog. Dok ima goriva nije brinula za

proraune; nje-/.ina je navigacija ovisila o instinktu i memoriji, o mati koja ju je nagonila da krivuda i luta do mile volje. Bijae slobodna od hirova ali i slobodna za sve to je bilo hirovito, pjevala je samoj sebi, dok se gubila u deliriju ponovnog letenja, letenja bez pravila i propisa, letenja u zanosu slobode koje se odrekla prije sedam godina, ponovno slobodna da uroni u pustolovinu nalik starim dobrim vremenima - zajedno s vjetrovima, nebesima, oblacima i prostorima. Prostor! Boe, koliko joj je prostor nedostajao u Engleskoj! Rute koje je odredila ATA bile su tako ograniene da joj se inilo kao da plazi kroz travu kako bi isporuila zrakoplov. Kalifornija je pak bila ekstaza sjajnog, beskonanog i otvorenog prostora, prostora koji je pripadao samo njoj. Pitala se kako je mogla ivjeti tako dugo bez dodira s horizontom. Kako je samo mogla izdrati, kako je sebe zaluivala vjerovanjem da ita moe nadomjestiti uzvienu nepredvidljivost nebesa? im bi ugledala glavnu graevinu nekoga velikog poljoprivrednog imanja, nainila bi nekoliko spektakularnih petlji dodala Immelmannove zaokrete i zapanjujue svijee. Kad bi tako najavila svoj dolazak, spustila bi se elegantno na neko napola popunjeno parkiralite ili makar na poljanu, to je bio smijeno lagan pothvat za svakoga tko je proao ATA-inu kolu. Nakon ulaska u ured pokazivala bi, osvrui se za gazdom, biljenicu slubenog izgleda i novo novcato Parkerovo nalivpero s debelim zlatnim vrkom. Nosila je odoru po vlastitoj mjeri, koja se sastojala od ATA-ine suknje i RAF-ove plave bluze, bez kravate i raskopane zamalo do grudnjaka, sa etiri ina irokim letakim

znakom naivenim iznad desnog depa. Zapaljiva kosa bila joj je poslovno zabaena unatrag i privrena lano ozbiljno oko ovratnika, ispod kojega je zatim letjela na sve 197 JUDITU KRANT/. strane. Suknju je skratila za etiri vrlo upadljiva ina, a oko struka stavila opasa od lane crvene koe, stegnut tako estoko da bi je zbog toga mogli pozvati na zakonsku odgovornost. ATA-ine stroge cipele sa nirancima i crnim arapama zamijenila je najlonskim arapama i crvenim cipelama s najviom petom koju je mogla pronai u Los Angelesu. Ako gazde sluajno ne bi bilo u njegovu uredu, brzo bi doao im bi se do njega proirio glas o neobinoj posjetiteljici. Za etiri dana Freddv je uspjela sklopiti topla i zadivljujua prijateljstva s najveim isporuiteljima farmerskih proizvoda u najveem uzgajateljskom podruju na svijetu. Postigla je to najavivi im, uz obzirno ali istovremeno i drsko odstupanje od istine, kako se osniva velika kompanija za zrani prijevoz tereta. Pritom se vie puta pronicavo pozvala na veliku skupinu pilota koji su nekad pripadali amerikom Orlovu jatu, koji su svi zajedno i svaki za sebe, nekad bili meu onima "rijetkima kojima su mnogi dugovali toliko mnogo" - kako se to nekad govorilo. Novi Orlovi mogli bi prevesti sve to farmeri proizvedu, objanjavala je ona zainteresiranima, dok se ozbiljno naginjala prema njima te su joj grudi napinjale tkaninu bluze, sa svojom ponudom gotovo u njihovim zagrljajima. I tako se njezina biljenica ispunila potencijalnim narudbama, korisnim injenicama i podacima o

najkrupnijim veletrgovinama po velikim gradovima diljem zemlje, koji su eznuli za kalifornijskim voem, povrem i cvijeem. Sve to oni bi mogli prodavati po najpovoljnijim cijenama, uz pretpostavku da cijena zranog prijevoza ne bude previsoka. Nezajaljivo newyorko trite cvijea, koje je ovisilo o staklenicima, moglo bi samo progutati brojne tone svjeeg rezanog cvijea svakog tjedna, ukoliko bi postojale dobre veze s Kalifor-nijom. Freddv je to zakljuila dok je sjedila u aerodromskoj kavani Santa Paule, razmiljajui nad dva komada svjeeg kolaa od jabuka, trenutak prije nego to e napokon krenuti kui. Ko198 DO PONOVNOG SUSHITA liko bi iona svjeih btesaka mogli prodali u Chicagu? Ako bi, recimo, Van dc Kamp pretvorio te breskve u kolae, koliko bi im usred zime plaale za to pekarnice na istonoj obali? Ali kako prevoziti kolae od bresaka a da se ne polome? Mani se pekarskih proizvoda, glupao! Kad e se opametiti? A kako prevoziti i breskve a da se ne otete? Kako e prevoziti groe, jagode, njenu salatu iz Bibba i svjee losose iz Monterev Baya? Kako e prevesti orhideje? Orlovi bi mogli promijeniti ljudske obiaje. Sve je to ipak drugorazredan problem, ree ona sebi vedro, dok je od vlasnika kavane pokuavala doznati recept za kola. Neka se o sitnicama brinu Tony i Jock. Oni e se tako uzbuditi kad uju sve njezine zamisli - ali pritom je bilo bitno da sama o tome odluuje. Njezin je suprug, dakako, letio tijekom cijele bitke za Britaniju, ali plemeniti Antonv

Wilmont Alistair Long-bridge ipak nije bio nikakav Jenki. Jock je, dodue, stopostotni Amerikanac, ali on opet nije letio tijekom bitke za Britaniju. Njezinu stilu ne bi odgovaralo kad bi mona pilotska skupina nekadanjih Orlova bila predstavljena ljudima koji su joj sada samo poslunici... ne, oslobodi Boe. "Gdje je nova Brenda?" Jock je to urliknuo i istovremeno pritisnuo obje telefonske slualice na prsa, kako tu njegovu upadicu ne bi ula dva uzgajivaa groa s kojima je razgovarao istovremeno. "Potrebna mi je pomo, i to hitno!" Freddv, zaglavljena iza svoga pisaeg stola dok je objanjavala trojici bivih bombarderskih pilota kako je dvjesto pedeset dolara mjeseno najvie to im Orlovi mogu zasad ponuditi, prodera se preko njihovih glava. "Otila je juer, a novu jo nisam pronala." Zato ona mora traiti nove Brende, upita se bijesno? U protekla dva tjedna promijenjene su etiri ene kao uredske tajnice, otkako je otila prvotna Brenda nakon to je slomila i posljednji obojeni nokat na ruci. Brende se nisu mogle oprijeti 199 JUDITU KRANTZ histeriji, Brende nisu mogle svladati paniku, a za vrijeme Fre-ddyna zranog putovanja nahrupila je lavina muterija s kojima ne bi mogli izii na kraj ni uz pomo pet ili est uredskih tajnica. "Tko odgovara na telefonske pozive u sobi za razgovore? Ovo nalikuje nekoj newyorkoj novogodinjoj terevenki", ispali Jock bijesno. "Mogao bih se zakleti da sam uo i Annie."

"uli ste je, dopukovnie. Telefonima se bavi Helga, a Annie je uz nju." "Gdje je Tony, za ime boje?" ponovno vrisnu Jock. "Bojnik se upravo vraa iz Newarka, gdje je isporuio tri i pol tone karanfila. Pukovnici Levine i Carlutti prevezli su jagode i rajice u Detroit i Chicago - i oni se uskoro vraaju." "Je li bilo veselo?" upita Jock, posluivi se rijeima kojima su piloti RAF-a pitali jedan drugoga jesu li oborili neprijateljski avion. "Nita", objasni Freddv, a to je znailo da ni jedan od pilota nije uspio pribaviti nikakav teret na povratnom letu, to je bio neizbjean preduvjet bilo kakva profita. Tri zrakoplova vraala su se u L. A. kao "mrtvaci", to je bio najpogrdniji izraz uz "ruevine". "Momci, biste li priekali koji as vani?" zamoli Jock pilote koji su sa zanimanjem pratili razgovor. "Moram se hitno posavjetovati s partnerom." "Ovako vie ne ide", ree on gnjevno Freddv kad se soba ispraznila. "Kako emo obavljati posao ako istovremeno gubimo novac? Kako? Sto misli, koliko dugo moemo ovako jo nastaviti? Koliko? Sad smo ukopani ovdje pod tonama birokratskog papira, iako je prvotno bilo zamiljeno da emo nas troje letjeti bez plae. Ove tvoje Brende nestaju preko noi, jo nemamo dovoljno mehaniara, pun teret bresaka eka na prijevoz iz Bakers-fielda - moe li zamisliti kako brzo one propadaju? Osim To-nyja, Levinea i Carluttija nemam drugih pilota, a danas sam dobio tri nove narudbe za sutra - dovraga! Ja i moje glupe 200 IX) PON()VN(X* SUSKISTA

zamisli! Za nekoliko tjedana neemo moi ilati ljudima ni plae. Past emo u dug!" Freddv zabaci stolac tako da je u njemu zamalo leala, poloi svoje prekrasne noge na stol, podigne suknju nekoliko ina iznad koljena i prekrii noge u picastim crvenim cipelama. Dok je Jock estoko bubnjao po stolu oekujui od nje neki odgovor, ona kao da se u tiini savjetovala sa stropom. Zavue ruku u torbicu, u potrazi za toaletnim priborom, i oprezno nanese na usne svjei sloj svijetlocrvenog rumenila, promatrajui sa zadovoljstvom svoju sliku. Onda poloi noge na pod, ustade i uputi se lako, gipko i obijesno prema vratima. "Ne moe me ovdje ostaviti samoga! Kamo sad odlazi, dovraga. Opet bi letjela? To e nam sigurno biti kraj!" "Dopukovnie Hamptone", zausti Freddv uz namjeten, neprikladan i nepravino groteskan osmijeh. "Pokuajte se primiriti. Mrzim vas vidjeti u takvu stanju, dobit ete ir na elucu. Udahnite duboko. Mislite o lijepim stvarima... ak i va um mora biti sposoban misliti ponekad o lijepim stvarima. Zasad ne izgledate tko zna kako, to vam se ini?" Ona ga pogladi po kosi i tipnu mu ui. "Jeste li jeli kako treba, dopukovnie? Uzeli dovoljno vitamina? Evo, pojedite doruak namijenjen Annie... ham, ham, pojedite lijepo sve. Ja u je odvesti nekamo i nahraniti." "Ti zbilja odlazi", poe on u nevjerici optereenoj bijesom. "U to jednostavno ne mogu povjerovati." "Helga e bdjeti nad vama. Ja odlazim kupiti ogrta od krzna kune zlatice." "Kujo, kujo, kujo!" poe se derati Jock dok su njegova dva i Freddvna dva telefona odjednom

zazvonila. "Sad znam zato me nisi ostavila umrijeti kad si za to imala priliku. Potedjela si me da bi me mogla sama ubiti!" "Ne postajete li malo paranoini? Nisam tada znala ni tko ste vi", ree ona slaahno i zatvori obzirno vrata za sobom. 201 JUDITH KRANTZ Jock pusti telefone da zvone, ne odgovarajui. Tresao je estoko glavom, to je bio izraz zaprepatenja kojim je obuzdavao ono to je u njemu bilo neukrotivo. Zato se odjednom osjetio tako oajniki osamljenim? Zato mu se priinjalo da je naputen? "Paranoja"? Kad bi barem to bio odgovor, molio bi za nj. Pristao bi biti samo paranoian, ma kada to bilo. Ured Swedea Castellija bio je kao i uvijek nakrcan fotografijama, modelima aviona i letakim uspomenama, ali Swede je, tako se Freddy uinilo, bio sada manje vedar nego to ga je bila upamtila. Radosno ju je pozdravio prilikom iznenadnog posjeta, ali pod izrazom zadovoljstva njegovo je lice i dalje bilo izgubljeno. Digao je Annie u zrak i promatrao zadivljeno njezina mala savrenstva, tresui pritom glavom pomiljajui na protok vremena. "A sada, mala gospoice, sjedi ovamo", ree joj on sputajui je paljivo. "Ja nisam gospoica", primijeti Annie razoarano. "Moja baka Penelope je barunica, a druga baka Eve je vikontesa, moja teta Jane udat e se za markiza to znai da e jednog dana biti vojvotkinja, ali ja sam samo obina mala Annie." "Jadno dijete, to je zbilja sramota! Ali moda e te jednog dana sresti neki kraljevi." "Kakav kraljevi?" upita Annie zainteresirano.

"Annie, ne bi li se malo poigrala ovim avionskim modelima?" upade Freddv uurbano. "Radije bih razgovarala s gospodinom Castellijem, mama." "Kasnije, Annie." Freddv je maknu u stranu. "Pitao sam se kad e me napokon posjetiti, Freddv. Ovdje si ve tjednima." Swede je to rekao blago prigovarajui. "Sve je isprva bilo tako komplicirano, Swede, ne mogu ti to ni opisati." "Ne brini, mogu to zamisliti. Svaki je poetak teak, kakav god bio posao. Sjea li se onih godina kad sam planirao toliko zrakoplovnih vratolomija da sam zamalo morao noiti u uredu? 202 IH) I"()N()VN(X" SIISKHTA l"umti li kad si snimala l"ilm za lilinoin, bez slobodnog vikenda kao i svi ostali? Je li ti ostala u uspomeni ona velika mala organizacija koju sam vodio? Svemu je doao kraj, Freddv. Nitko vie ne snima filmove s vratolomijama. U vrijeme rata imao sam posla preko glave s filmovima o ratnom zrakoplovstvu -a sada? Zaboravi sve to. Sad je doba ljubavi u cvijetnjaku, ladanjskih kua u ruinjacima i nitko, doslovce reeno ni jedan jedini studio ne eli se vie baviti vratolomijama u dalekom plavetnilu. Sjedim ovdje, zurim u zidove i ekam da netko nazove. Ali mjesecima se ne javlja nitko. Moda u odustati od svega. "Zar je tako loe, Swede. ao mi je, doista." "Zapravo, i nije tako loe. Nikad nisam pomiljao da u imati toliko mnogo novca uz toliko malo veselja. Neto nije u redu." On potonu maloduno u svoj uredski stolac. "Toliko mnogo novca? Bez rada? Kako je to mogue?" "Vidi se da si dugo bila odsutna! Dok

je trajao rat svatko je zaraivao, a neki su i sauvali novac. Kao ja. Sve u to sam uloio pretvaralo se u zlato. Ja sam bogat, dijete, zaista bogat. Kao da imam neki dar za stjecanje dolara. Volio bih kad bi se nalo i neto sitnia, ali ne mogu se potuiti. Dobro me to obradovalo." "Znai da sam dola u pravi as", dometnu Freddv. "Imam posao za tebe!" On podie obrve. "Gdje? Ne valjda u tvom prijevozu tereta? Freddv, zna li koliko je malih kompanija poput tvoje poelo raditi u Los Angelesu i ubrzo potom propalo? Stotine." "Poznato mi je. Kako stoje stvari, Jock Hampton nije bio jedini veteran kome je palo na um prevoziti teret. Ali malo e tih kompanija preivjeti. To je neizbjeno. Orlovi e biti jedna od kompanija koja e se odrati i ojaati." "Zato si tako sigurna?" "Zato to ja tako kaem." Ona ga presretne svojim osmijehom i sigurnim plavetnilom oiju. "Ista si stara Freddv. Ponaa se kao gazda, tvrdoglava si i 203 JUDITU KRANT, uporna, vlada svojom okolinom - kad ne bi bila i toliko zgodna, bila bi zaista nemogua." Swede uzdahnu sjeajui se. "Poneto ostaje ipak isto, hvala Bogu." "Potreban si nam, Swede." "Za to? Ne kanim se baviti teretima, ak i ako dobije neku narudbu. Za to sam odvie star i bogat, dijete. Vjerojatno i predebeo." "elim da upravlja Orlovima, da bude operativni ef. Na je problem u tome to imamo previe posla koji bismo morali obaviti dovoljno brzo. Naih est telefona zvoni cijeli dan bez prestanka. Da ti voda pode na usta! Oh,

Swede, to bi tebi bilo zabavno, to bi bilo neto na to si navikao. Silno e te veseliti da uvodi red u tu guvu - gotovo ti zavidim. Najprije e morati odluiti koliko emo novih aviona morati unajmiti i koliko pilota uposliti - ako sad ne preuzmemo poslove koje nam nude, preuzet e ih netko drugi. Morat e zatim i rijeiti problem odravanja - time si se takoer nekad bavio - morat e pronai nekog momka koji e se baviti tehnikom, pa drugoga koji e se baviti ugovorima. Morat e smjesta uposliti ljude u uredu, nadzirati rasporede letova do pojedinih gradova - " "I to je sve?" S njegova okruglog lica nestao je mrani pogled i on ustade. "To je tek poetak. Mogao bi u slobodnim trenucima odgovarati na telefonske pozive, ali nee ih imati." "Otkuda novac?" "Ostalo mi je jo neto dolara. Naravno, kao predsjednik naeg upravnog odbora morat e se pozabaviti i proirenjem djelatnosti jer, rekao si, sve to dotakne pretvara se u zlato. Lijepih izgleda nam ne manjka." Castelli pogleda otro Freddv. Ta cura kao da ima na sebi izme od sedam milja. Bila je toliko samopouzdana da bi sada, moda, mogla skoiti iz aviona bez padobrana i letjeti vlastitim snagama - nije sumnjao da bi to uinila. Dovraga, nikad nije bio 204 DO PONOVNOG SUSRETA u stanju oduprijeti joj se, a ona mu je, uostalom, u svoje doba zaradila i mnogo novca. to bi mu se najgore moglo dogoditi? Mogao bi izgubiti neto dolara, u kojima ionako nije uivao. Za posao dizanja telefonskih slualica

riskirao bi i vie. "Dobro, dovraga... raunaj na mene. Trebat e mi nekoliko dana da sredim stvari ovdje." Freddv ga snano potape po ramenima i izljubi u oba obraza. "Nee poaliti, obeavam. Oh, Swede ti e zavoljeti taj posao. Jedino to imamo to su problemi!" Ona uze sa stola karton na kojemu je pisalo "Vraam se za pet minuta" i ree zamiljeno: "Parkirala sam se dolje u drugom redu. Hajde Swede, moramo se pouriti! Stavit u ovaj natpis na vrata automobila. Ne eli da platim prometnu kaznu, zar ne? Osim toga, za jedan sat moram otpremiti do New Yorka teret bresaka. Kad se vratimo, pomoi u ti da se odlui." Iznenaen, bivi vratolomni pilot ispratio je Freddv iz ureda, dok joj se Annie motala uz noge. Ve su bili doli na pola puta do Burbanka kad je shvatio da Freddv nije mogla zaraditi prometnu kaznu na parkiralitu studija, ali bio je i odvie oduevljen da sad o tome razmilja. Najgora je osobina Diorova New Looka bila to to je krio noge gotovo do gleanja - pomislila je Freddv dok je graciozno izlazila iz Buicka. S druge strane, taj novi modni stil naglaavao je uskou struka kao i obujam bokova i grudi. Ali noge, gospodine Dior, mukarci su najprije zapaali noge! Ipak, kad bi ena ve legla u krevet, kakve veze imaju noge s ljubavlju? Mogli biste njima obujmiti momka, ali ako nije fetiist koljena ili napola peder, emu noge? Koraala je polagano, svjesna sve one podgradnje ispod njezine pomodne odjee, koja se sastojala od kaputia s gumbima, nainjenog od prirodnog antunga, i goleme crne suknje, takoer od antunga. Najprije je tu bio korzet

od tula koji je ujedno sluio i kao grudnjak bez naramenica, varavo lagani komad koji 205 JUDITU KRANTZ kao da se ponaao po svojoj volji, zahvaljujui desecima uskih rebara to su leala skrivena u tulu. Zbog tog korzeta Freddv se osjeala kao da je u eljeznom oklopu od grudi do bokova. Zatim su tu bile krinoline razliitih debljina, kojih je zadatak bio drati suknju u pravim dimenzijama, suknju koja je i sama bila nainjena od tri sloja to je nisu smjeli grepsti po arapama. Pitala se je li njezina baka ikad nosila neto to ju je tako zarobljavalo? Kad bi dublje uzdahnula, pomisli Freddv, sigurno bi se otkinulo nekoliko gumba. Nije mogla ni pomisliti da digne ruke iznad glave. Morala je biti zahvalna to je jo uvijek mogla saviti ruke u laktu. Ne, u toj opravi mogla je samo lelujati i prenema-gati se, ali ne i epiriti se ili praviti ludorije. To je bila cijena elegancije 1949. godine. Freddv je shvatila zato su Diora, kad je prvi put doao obii Sjedinjene Drave, opsjedale ljutite ene s natpisima "Diore idi kui" ili ak "Spalite Diora". Kad je shvatila da je New Look trenutano neizbjena moda, nevoljko ju je prihvatila, ali je odbila staviti na glavu eir. Nije nosila eir jo otkako je skinula vojnu odoru i nije se sad kanila predomisliti. Kosu joj je podrezao, poeljao i uobliio jedan skupi frizer, ali ve sutradan oduprla se bilo kakvu pokuaju dotjerivanja, ustrajui na nepredvidljivom izgledu koji je bio nekakva udna kombinacija valova, kovra i openito zbrke kakvu je ve dugo poznavala. Ona prijekorno zatrese kosu koja se opirala

zahtjevima mode i koja je trenutano vie nalikovala kakvoj golemoj i sjajnoj daliji bakrenaste boje. "Gospoo Longbridge? Ovdje su glavna ulazna vrata, gospoo Longbridge", ree joj Hal Lane, prodavalac nekretnina, pokuavajui je nagovoriti da se pomakne. Ve drugi dan je s njom obilazio kue na prodaju, pitajui se kani li ona doista neto kupiti. Ipak, vana je bila vrsta namjera gospoe Longbridge, to ju je razlikovalo od onih neodlunih muterija s kojima je samo gubio vrijeme. Ona se jednostavno morala iseliti iz one bijedne kue koju je sa svojim suprugom unajmila prije tri 206 DO PONOVNI ><. SUSRETA godine. Ta kua nije vie odgovarali! ugledu dviju glavnih partnera u najveem poduzeu za zrani prijevoz t< eta u cijeloj zemlji. Ostavljajui po strani njihov osobni komfor, u toj zaputenoj i prenapuenoj etvrti nisu vie mogli primati goste. Nije se moglo ni zamisliti da pozivaju na veeru u toj jeftinoj kue-rini. Obitelj Longbridge se po njegovu miljenju ve odavna morala smjestiti u zgradu koja e vjerno odraavati njezin drutveni poloaj. Nije mogao shvatiti zato su ekali tako dugo. "Ovo je vjerojatno jedan od najljepih objekata u Hancock Parku", najavi Hal Lane dok su ulazili u kuu. "Na svoj osobit nain on podsjea na kvalitete starog svijeta." Freddv se trgnu iz razmiljanja i zastade na ploniku. "Gospodine Lane, rekla sam vam juer kako imam samo dva dana na raspolaganju da pronaem kuu i upozorila vas pritom da lani engleski stil uope ne dolazi u obzir. Zato mi onda troite vrijeme?"

"Ali... ovo nije lani engleski stil, gospoo Longbridge, to je... ah... stvarno u stilu kraljice Elizabete. Strpite se samo da vam pokaem unutranjost, iznimna je. Kupaonica je tako divna da biste za nju umrli." "Zasad vidim drvenariju koja nema nikakva smisla, odurne male crvene opeke i ploice na prozorima koje samo ometaju prolaz svjetla. ao mi je, ali nema smisla da ulazimo, gospodine Lane." Ona pogleda uru. "Imamo jo est sati." Tako dakle! pomisli on dok ju je uvodio u svoj novi Buick. Moda bi joj se dopala neka kua dobroudnog izgleda? emu tolika hitnja? On pregleda svoje popise i odustade pritom od pola objekata - gospoa Longbridge oito nije bila dovoljno profinjena da bi shvatila kako u Los Angelesu engleska kua, po mogunosti u tudorskom slogu, odmah izaziva potovanje i prua dojam drutvenog statusa. On pokrenu kola. Freddv je sjedila otraga, i ne primjeujui ulice s redovima stabala i blistavim cvijeem usred zime, to se toga dana u stu207 JUDITU KHANT/ denom isticalo na travnjacima. Imala je pomijeane osjeaje u pogledu selidbe iz one zgodne male kue u Burbanku, u kojoj se toliko toga dogodilo. Nikad nee zaboraviti one lude dane s dvadesetosatnim radnim vremenom, kad je Swede Castelli napokon preuzeo vodstvo u uredu, kad su usred najtee poslijeratne stambene krize unajmili petnaest novih pilota. Izmeu dvaju letova ti su momci traili okolo stambene prikolice ili motele u koje bi mogli smjestiti obitelji, kako ne bi morali noiti u njezinoj vlastitoj dnevnoj,sobi, s iznimkom srekovia

koji je uspio dijeliti krevet s Helgom. Freddv im je prireivala gula za veeru, svake noi kada nije i sama letjela. Annie se brinula za mlijeko, kolaie i papirnate salvete, Tony je vodio bar, dok je Jock brinuo o partijama pokera. To su bili oni davni dani kad su po svaku cijenu nastojali dobiti terete za povratne letove: dogodila se tada tragedija triju aviona do vrha napunjenih jastozima iz Mainea koji su uginuli od oka izazvanog letom kroz oluju; bila su to uzbuenja prijevoza stotina tereta haljina i enskih bluza koje su od Sedme avenije do odredita prebaene bez ijednog nabora zahvaljujui vjealicama to su na brzinu postavljene u trupu aviona; pa svako-tjedne isporuke asopisa Life i Time kojima su se s vremenom prikljuili i drugi izdavaki klijenti; bijahu tu i "dragi ljubljeni", kako su Orlovi nazivali mrtva tijela to su prebacivana u nekadanja boravita kako bi ondje dobili pogrebnike usluge i potom pristojan ukop; trkai konji kojima je let zrakoplovom prijao mnogo vie nego dugo drmusanje vlakom ili kamionom, na koje su se piloti Orlova obiavali kladiti potroivi na to i cijelu plau; napokon i najvanije od svega, arterski letovi. Ali bez ljudi - dakako ivih ljudi - oni nikad ne bi uspjeli, Freddv je to dobro znala. Bili su to arteri zahvaljujui kojima su preivjeli prve dane; arteri s nogometnim momadima, sudionicima raznih konvencija, crkvenim zborovima koji su sudjelovali na natjecanjima, vojnicima na dopustu, studentskim skupi208 / >O PON( )VN< Ki SI "SKUTA

nama, cirkusima koji su itnzili posuo, /ujedno sa ivotinjama, arteri s bendovima, opaticama i medicinskim sestrama; svi oni koji nisu mogli ekati da se nekako rijei guva u poslijeratnom prijevozu. Freddv i njezini Orlovi zamijenili su u tu svrhu DC-3 za etveromotorne DC-4, otkrili su preklopna sjedala i vreice sa suhom hranom, prodavali karte za devedeset devei dolara po osobi za let irom zemlje, svima koji su mogli podni jeti oskudni let uz pretpostavku da je taj let jeftin i siguran. Hal Lane zastade pred kuom s bijelo obojenim stupovima. "Gospoo Longbridge, nadam se da e ova sjajna rezidencija biti vrijedna vae pozornosti." "Neka mi se Gospodin smiluje", ree Freddv. "Kao da je iz filma "Zameo ih vjetar"." "Tara iz filma "Zameo ih vjetar" kopirana je prema ovoj rezidenciji." "Pogledat u je", ree ona vedro koliko je mogla, budui da je kua bila unutar kruga koji je Laneu naznaila na zemljovidu, a koji je pokazivao udaljenost od zrane luke unutar koje nijr htjela ivjeti. Dok je hodala kroz mnoge velike i prazne sobe, blokirajui pritom bilo kakav Laneov komentar kao da je bio zaguen tutnjavom avionskih strojeva, Freddv se pitala bi li se uope mogla priviknuti da ivi u ovom beskraju etvornih stopa. Odselila se iz svoje spavaonice u roditeljskoj kui u Macovu kuicu, pa iz nje u ATA-inu spavau sobu i dnevni boravak to su njoj i Tonvju bili dodijeljeni u Longbridge Grangeu, i napokon u neveliku kuu u Burbanku. Zar bi se ovdje mogla osjeati udobnije nego to se ikad osjeala u svojih dvadeset devet godina? Je li Jane, pitala se, imala slinih problema s

prilagoavanjem kad se udala za svoga markiza, oboavanog Humphreva, i preselila u divni tudorski zamak u Norfolku, taj feudalni simbol? Ne, za Jane se nije trebalo bojati. Ona je jamano polovicu prostorija dvorca pretvorila u garderobe, i sad, kad je osigurala na209 JUD1TH KKAN"i: sljednika vojvodskog naslova - na divljenje cijele Engleske - i onda ponovno zatrudnjela, vjerojatno je zaposjela cijelo jedno krilo dvorca za djeje prostorije, za dadilje i pobone uvare svih vrsta. Jane je zapravo bila roena da se skrasi u dvorcu; Grange je bio tek lansirna rampa. "Gospoo Longbridge, smijem li privui vau pozornost na toaletnu prostoriju? Sjajne armature, zar ne? Sigurno ste svjesni kako se jedna domaica ocjenjuje podjednako po svojoj toaletnoj prostoriji kao i po popisu svojih uzvanika." "Zato ne bismo razgledali malo podrum?" predloi Freddv. On je oklijevajui povede niz neudobne stube. Pozorno je promotrila pe za centralno grijanje, struno je udarila po njoj nekoliko puta, a zatim istraila cijevi koje su vodile gore. "Sustav za grijanje je truo", ree napokon Freddv. "Ne zanima me. ao mi je, gospodine Lane. Koja je sljedea kua na vaem popisu?" "Imam jednu vrlo pomodnu suvremenu zgradu. Neto me uvjerava da ete je zavoljeti." Ta moderna zgrada bila je hladna i utogljena, unato obilju sunane svjetlosti koja je dopirala iz krovnih prozora. Freddv je do tog zakljuka dola razgledavajui jedinu udobnu prostoriju u kui, prostoriju za garderobu

obloenu cedrovinom. No prostora je bilo napretek. Nije li to bio uzrok nevolja s Tonvjem, to to nije imao dovoljno ivotnog prostora? Je li u tome makar dio objanjenja zato je postao tako... udaljen? Kad je zapravo prvi put primijetila tu njegovu odsutnost, upitala se. Je li to poelo, a da ona tome nije posvetila osobitu pozornost, tijekom dvogodinje traume nemilosrdnog rata s kompanijom American Airlines? Bili su time opsjednuti pokuavajui se odrati na povrini dok su gubili novac mjesec za mjesecom, pa nitko nije dospio brinuti se o sitnicama u osobnim odnosima, pomislila je sad Freddv kajui se. Uz golemi izdatak za plae kojemu je valjalo udovoljiti svakog petka, za obitelj je bilo malo vremena. Swede je unio svu svoju snalaljivost u Orlove, ali pravi razlog 210 DO P()N()VN( Hi SUSRETA ii|ilu)va opstanka u prve dvije godine bio je strini ugovor sa Zapovjednitvom zranog prijevoza, kojim su Orlovi dobili mogunost da prebacuju vojno osoblje iz Kalifornije na Havaje, Guam i 1 lonolulu. Kad je Uprava civilnog zrakoplovstva, djelujui ubi-lano sporo, napokon okonala tarifni rat u travnju 1948. Orlovi su bili jedna od rijetkih neovisnih kompanija koje su ostale u poslu, od dvije tisue njih kojima su veterani krenuli u tu pustolovinu odmah nakon rata. Freddv mirne, izie iz garderobe pokrivene cedrovinom i uputi se ulaznim vratima. "Idemo dalje, gospodine Lane, idemo dalje", ree ona glasom punim strpljivosti. Sljedea zgrada bila je ugodno zdanje u kolonijalnom slogu i nimalo

nametljiva. Hodala je njom s onoliko pozornosti koliko je mogla iz sebe izvui, pokuavajui se dosjetiti tonog trenutka kad je shvatila kako Tony ne samo to vodi bar za pilote, nego odlazi i sam do njega svake noi, i kad nije bilo gostiju, zavravajui nerijetko ispod pulta. Izmeu 1946. i 1949. odvijala se bitka poznata kao "sluaj zranog prijevoza", tijekom koje su Orlovi pokuavali od Uprave civilnog zrakoplovstva dobiti iskljuivo pravo na pojedine rute. To je bila posljednja i najvanija bitka u koju je kompanija ula. Bitka je dobivena tek prije tri mjeseca, u kolovozu 1949. Od trinaest kompanija koje su 1946. zatraile to pravo, do dana pobjede nisu, uz Orlove, bankrotirale jo samo etiri kompanije. Kada, pitala se Freddv, kada je tijekom tih dugih i napetih godina, kad nisu imali ni novia profita unato tekom radu i milijunima koji su bili predvieni ugovorima, kad je tono, tijekom godina u kojima su radili iz petnih ila, esto iznajmljujui ar-terske letove drugim uhodanim kompanijama, zapoela Tony-jeva ozbiljna alkoholiarska ovisnost? Tako ozbiljna i tako oajna da ju jednostavno nije mogla razumjeti? Sve do prije tri mjeseca noktima su se borili za odranje. Nije 211 IIIDITH KRAN; se tono mogla sjetiti trenutka kad je shvatila da se Tony moe primiriti i obuzdati svoj bijes na Upravu civilnog zrakoplovstva samo brojnim ispijenim aama. Kad je ono prvi put ostao kod kue, odvie mamuran da bi mogao letjeti ili barem otii u ured? Prije dvije godine?

Njegova uroena pristojnost nije se promijenila, ali sad se iz njegovih oiju iskrila teka optuba, danju i nou, iz oiju iji je pogled lutao prikrivajui njegovu dobru narav, finou dentlmena i smisao za humor. Najgore od svega je bilo to to je upravo sada, kad su poeli ubirati plodove borbe i zahvaljujui prodaji dionica postali milijunai, Tony i dalje pio jednako mnogo kao i prije - ili sada, moda i vie? "Prestani, Freddy, prestani" - to bi bilo sve to bi joj on rekao kad bi pokuala s njim razgovarati. Neto u njegovim mutnim oima, koje su bile odvie nagrizene uspomenama, smjesta bi je uutkalo. "Dobro, gospodo Longbridge, to mislite o ovoj zgradi?" Fre-ddy svue svoj kaputi i tutnu mu ga u ruke, raskopa bluzu, otvori prozor graevine u kolonijalnom slogu, zavrnu suknju iznad koljena, pope se na radijator, nagnu se naprijed i isprui ruku. Casak kasnije skoila je natrag u sobu, drei u ruci od-lomljeni komad metalnog oluka. "Cijeli krov je truo", ree ona, "da i ne govorimo o hri koja je nevidljiva. Krenimo dalje, gospodine Lane." Uze mu kaputi iz ruke i uputi se izvan kue, pokuavajui dotjerati bluzu koja se izvuka iz suknje. Nakon kratke vonje Buick opet stade. "Ograen posjed, gospoo Longbridge, nedavno obnovljen od vrha do dna. Posjed iz snova." "Nadajmo se", ree Freddy zadihano, kreui brzo naprijed. Zgrada nije nalikovala engleskima, toliko se moglo priznati, ali je bila nekako odvie francuska. Istini za volju, nije trgovcu rekla neka joj ne pokazuje nita nalik francuskom, prisjeti se dok je

212 l>(> PONoVNOti SUSRETA ulazila u kuu. Lanom francuskom nije prigovarala onoliko koliko je Tony prigovarao lanom engleskom. "Rcgardcz ovo prekrasno stubite", ree Lane. "Vi imate kerku, zar ne gospoo Longbridge? Zamislite je dok bude silazila niz te stepenice kao nevjesta. Ova iznimna rezidencija kao da je bila zamiljena za vjenanja." "Annie ima tek sedam godina", odbrusi mu Freddy. "Ah. U tom sluaju, da krenemo do obiteljskih prostorija i bara?" "Bar u Malom Trianonu? to ima jo, gospodine Lane?" "Ovo je ipak Kalifornija, gospoo Longbridge bar, obiteljske sobe, prostorija za toaletu, gospodareva soba s garderobom velikom kao soba, njegova i njezina kupaonica - za to smo kao stvoreni, zar nismo?" "Ako vi tako kaete, gospodine Lane. Gdje je kuhinja?" Fre-ddy zavue glavu u penicu, promotri hladnjak i ocijeni kako voda otjee kroz slivnik. "Hmm. Pustit u vodu u toaletima. Ne morate se truditi sa mnom." Ona se vrati nakon nekoliko minuta. "Vodovodne instalacije moraju biti u potpunosti obnovljene, gospodine Lane. Bilo bi im bolje da su to uinili prije nego to su naruili onu zidnu sliku u gostinskoj sobi. Bojim se da nam nije preostalo mnogo vremena." "Da pogledamo dograene dijelove, gospoo Longbridge", promuca on. "Na njima sigurno nema nekih graevinskih nedostataka." "Ne vjerujem. Poslijeratne gradnje loije su od predratnih. Sada tede gdje god mogu."

Freddy je zatim razgledala lanu bavarsku lovaku kuu, pa palladijansku vilu i nekakvu maursku fantaziju, metodino pro-nalazei sve nedostatke, dok je Hal Lane bez rijei drao u ruci njezin zaboravljeni kaputi. Dok se penjala gore-dolje po mjestima za koje nije mogao ni zamisliti da bi ih ene istraivale za-diui bez predrasuda svoju suknju, dok je lupkala, zagledala, 213 JUDITU KRANTZ podizala, kuckala, gurala prste i preokretala predmete, Freddv zakljui kako u ni jednoj od tih kua ona ne bi mogla ivjeti s Tonvjem, s Annie, s Helgom i jo nekim zasad nepoznatim kunim pomonicama. Ipak, morala se odluiti danas. Ostatak tjedna bit e posveen novinaru i fotoreporteru iz Lifea koji su doputovali iz New Yorka da naine veliku reportau o Orlovima. Dok su se borili za preivljavanje imali su mnogo publiciteta koji im je redovito dobro dolazio, jer je donosio nove poslove. Reporteri su se eljeli usmjeriti na Freddv, zato to je bila ena u mukom svijetu, zato to je nekad osvajala trkake trofeje, bila slavna kao hollywoodska vratolomna letaica i podrijetlom Lancel. Je li Tonvja moda zasmetalo toliko publiciteta oko nje, upita se Freddv ali i odmah zaboravi to je pomislila. Takva sitniavost ne bi mu nalikovala. Je li ga moda smetalo to to je sad vrijedio milijune, a ipak vlastitom odlukom nije mogao uloiti ni novia? Smeta li ga ta tehnika pojedinost? Zbog svoga ponosa nije se mogao pomiriti s takvom situacijom, no ona ipak nije mogla povjerovati da bi to bio razlog njegove

odanosti piu. Kad su konano pobijedili u viegodinjem natezanju, Jock je nestao i spiskao deset tisua dolara u jednoj jedinoj partiji pokera, Swede je odletio u Tijuanu odakle ga nije bilo tjedan dana, ona je otila kod Bullocka gdje je naruila desetak novih haljina i dvadeset pari cipela... AH Tony nije uinio nita drugo osim to se povukao i iskapio vei dio boce viskija. Tako je uporno ispijao ae, da ga ni Annie nije mogla privui. Freddv je izila, nalila sebi neko pie i sjela u lealjku pored Tonvja, promatrajui ga kradomice s vremena na vrijeme, no on je nije uope primjeivao jer je utonuo u duboku tugu gledajui dugi zalazak sunca te vrue kolovoske veeri. Fina i duguljasta struktura njegove glave bila je jednako plemenita kao i nekad, na njegovo svojstveno britanstvo nije utjecala kalifornijska oputenost, ali u njemu se promijenilo neto dublje. Kad je Freddv 214 DO PONOVNOG SUSHHTA I uvi put vidjela Tonvja, on je bio neosporni sudionik toga kljunog trenutka u povijesti svijeta. Da nije bilo RAF-a i lovakih pilota kakav je bio Tony, Hitler bi bez sumnje bio dobio rat. IJ tim godinama nitko od njih nije mislio povijesno, jer su odvie bili zauzeti borbom za opstanak, no Tony je pritom ipak bio oli-iVnje izvjesnosti, nosio je u sebi bit iste hrabrosti, njemu je pripadala radost vjetog ratnika i neustraivoga gospodara nebesa, on je s voljom ostvarivao velike i pogibeljne zadatke. Ali sada? Neto vitalno iz njega se izgubilo, nestao je smisao odlunosti i nita ga nije

nadomjestilo. Bio je borac koji vie nije vidio suparnika, gladijator bez oruja, zapovjednik bez onih koje je vodio. Je li ipak bila samo romantina, pitala se Freddy, ili se jo mogao prisjeati onih slavnih dana kad je vodio svoje eska-drile u bitku? Je li ita u njegovu ivotu podsjealo na onu velianstvenu opinjenost tih herojskih, godina? Nikad nije razgovarao o njima, ak ni s Jockom, razliito od desetaka ratnih pilota koje je poznavala, a koji nita nisu toliko voljeli koliko podsjeati se onih zranih bitaka u razgovoru sa suborcima. Je li osjeao nostalgiju za obitelji koju je ostavio u Kentu? ak ni 1949. Engleska se jo nije toliko oporavila da bi mogla omoguiti svojim podanicima put u inozemstvo, izuzev u poslovne svrhe, pa Tony nije vidio svoje roditelje, brau i sestre vie od tri godine. Je li bilo mogue da je fantazirao o djeci koju nisu imali? Freddy se nelagodno mekoljila dok je promatrala njegovo bezizraajno lice, njegove mutne oi, njegov potonuo pogled, letargian ugoaj njegovih finih usana. Nije mogla naslutiti o emu je sad razmiljao, a kako je i odvie pio nije se moglo pokuati to od njega dokuiti. Sad joj je trideset godina, podsjeti se Freddy, a s osiguranom budunou Orlova mogli bi pokuati stvoriti obitelj kakvu je, to znala, on elio. Sad bi napokon sebi mogla dopustiti jo jedno dijete - pa i vie djece. Prvi put otkako je donijela odluku da sauva Macovu letaku kolu do njegova povratka, nije bila pri215 JUDITH MANTA jeko potrebna na ovom ili onom poslu. Sad bi se

mogla pretvoriti u neto to je njoj dodue bilo potpuno strano - u damu koja samo uiva. Delphine i Armand imali su uz dva sina blizanca ve i treeg sina, ali to nije omelo Delphinu da postane vodea filmska glumica u Francuskoj. Djeca joj nisu znaila kraj karijere. No, da bi se zatrudnjelo, valjalo je prethodno voditi ljubav, a Freddv nije spavala s Tonvjem ve mjesecima. Proteklo je ve toliko mjeseci da se nije usuivala prebrojiti ih. Bi li selidba u novu kuu to promijenila? Nije li prevelika prisnost njihove male i nagurane spavaonice navodila Tonvja da padne u san prije nego to bi je dospio i poljubiti, a to bi moda dovelo jo do neega? Ili je to ipak bio samo alkohol? A moda je i upoznao neku drugu enu dok je zrakoplovom prebacivao ovamo i onamo? Nikako nije mogla doi do odgovora. Tony je jednostavno bio odsutan, ali ne na taj nain da bi pomislila kako se usmjerio na neku drugu. Ili je bila samo prostoduna? Nije li mu, a da to nije shvatila, postala nepopravljivo neprivlana? Tony nije ni sada proputao zapaziti njezine nove haljine, toliko enstvene i romantine u svojoj kompliciranoj privlanosti, komentirao je njihov izgled divei im se nekako blago, odsutno i njeno -no to je nju nagonilo tek na pla ili je u njoj stvaralo elju da ga udari, toliko je u tom njegovu divljenju bilo znakova neke spore i nenasilne dezintegracije ivota. Pomanjkanje njegova interesa nije mogla pripisati pomodnim zvonolikim suknjama koje su joj dopirale sve do glenjeva - problem je bio stariji od pojave New Looka. Ako je bilo i najmanjeg izgleda da bi ih nova

kua ponovno zbliila, morala ga je iskoristiti. "Stanite ovdje!" Freddv ree uzbueno prodavau nekretnina. "Pored ovog znaka "Za prodaju"." On se priblii ogradi. "Nemam tu zgradu na svom popisu", 216 no Pt)N()VNO(i SIISKLTA pobuni se on. "Bojim se da neemo moi ui. To je tek... jedna kua, gospoo Longbridge, nije imanje, rezidencija ili vaan posjed, tek obina... dobro, kua... moda i velika, dopustit u to, ali nipoto iznimna. Vrt je dodue lijep, ali kao to i sami moete vidjeti, zaputen. Ovu okolicu ne bih vam preporuio za investiciju. Poloaj je dobar, ali ipak nije dovoljno na zapadu. Siguran sam da vam mogu pokazati neto mnogo prikladnije, neto reprezentativnije, ono to vie odgovara vaem poloaju u drutvu. Ova kua sagraena je tako davno, da vjerojatno nema ni bar. Freddv je zastala i promatrala kuu nekoliko minuta, ne po-maknuvi se da provjeri u kakvu je stanju. "Kupujem je", ree. "Javite mi sutra cijenu. Dat u protuponudu, naravno, ali namjeravam je kupiti." "Gospoo Longbridge, niste ni uli unutra." "Poznajem je dobro" odvrati Freddv. "Odrasla sam u njoj." 217 JUDITU KliANh eiava 21 otraite telefonom agenciju za zapoljavanje, gospoice Kelly, ree Bruno tajnici im je uao u svoj impozantni ured u Beecham Mercantile Trustu, monoj privatnoj investicijskoj banci koja je ve vie od stotinu godina bila vrsto

ukorijenjena u newyorkom Cityju. "Da gospodine. Ovo su poruke za vas, a vaa je pota ve na stolu." Bruno joj dade svoj ogrta da ga objesi u ormar. Taj dan na poetku prosinca 1949. bio je na Manhattanu vjetrovit i hladan, ali on se ve navikao dolaziti pjeice od svoje kue u Sutton Pla-ceu po svakom vremenu osim po najveoj kii. Sad su mu bile trideset etiri godine, a zbog svoga vanog poloaja u banci esto je morao odustati od svakodnevne sportske zabave zbog nekog poslovnog ruka. Hodanje od 57. ulice na East Riveru do Wall Streeta omoguavalo mu je barem minimum gimnastike. "Na telefonu je gospoa Mclver, gospodine." "Dobro jutro, vikonte de Lancel. Sto mogu za vas uiniti?" upita vlasnica najvee manhattanske agencije za kunu poslugu, dakako optimistikim tonom. "Gospoo Mclver, poaljite mi vie ljudi na razgovor - ba-tlere, efove kuhinja i sobare." "Gospodine, ve sam vam poslala najbolje ljude kojima sam 218 IH> PONOVNOll SUSRE"I \ raspolagala, i to prije samo dva tjedna. Zar vam nitko od njih nije odgovarao?" "Nitko od njih ne bi mogao dobiti posao u Parizu. Morat ete mi poslati bolje, gospoo Mclver." "Vikonte de Lancel, uvjeravam vas da sam osobno namjestila te ljude u slube u kojima su zatim ostali godinama. Svakoga od njih rado bih uposlila u vlastitom domu." "Sto se mene tie, nisu dovoljno dobri. Pokuajte ponovno." "Uinit u sve to budem mogla, gospodine. Kao

to znate, to nije lako. Pozabavit u se odmah time, a zatim u s gospoicom Kelly dogovoriti razgovore.""Molim vas." Bruno spusti brzo slualicu. S druge strane veze Nancy Mclver imala je zadovoljno lice. Kad bi svima njezinim klijentima bilo tako teko udovoljiti kao ovom Francuzu, zlatni rudnik njezina ureda poeo bi proizvoditi istu platinu. Svaki put kad bi on imao neki problem s poslugom, ona bi dobivala nalog za zamjenu - a nitko od tih ljudi nije trajao kod Lancela dulje od dva mjeseca, u pune tri godine otkako je s njim bila u poslovnom odnosu. On je ipak ovisio o njezinoj agenciji, jer nitko drugi u New Yorku nije raspolagao s tako ekskluzivnom radnom snagom, najboljom to se mogla pronai, poevi od peraica na ruku, koje su pristajale prati samo staro fino platno, do majordoma koji ne bi drali vrijednim posao ako njime ne bi bio obuhvaen posjed od barem tri potpuno opremljena doma. Imena ljudi koje je ona namjetala, kao i imena ljudi kod kojih im je nalazila zaposlenje bila su njezin dragocjen posjed koji je pokrivao podruje od nekoliko ekskluzivnih etvrti na Manhattanu do Sea Islanda, Palm Beacha, Saratoge i Southamptona, ovisno o godinjoj sezoni. "Lancel je opet podivljao, Genny", ree ona vedro svojoj pomonici. "Sto se to s njim dogaa? On je najtei klijent u gradu. Nijedna udljiva usidjelica s popisa naih muterija ne zadaje nam toliko briga koliko taj momak." 219 IUDITH KRANL "Tko zna to je tome razlog. Ali upamti, Genny, kad se radna snaga ne bi mijenjala, mi ne bismo

zaraivali novac. Molim te, dodaj mi njegov karton." "Ali kod njega su se izmijenjali zamalo svi kojima raspolaemo. Sto se njega tie, doli smo do dna", ree Genny nevoljko dok je pruala nabubreli omot. "ak i kad bih mu poslala ljude kojima je ve dao otkaz, on ne bi primijetio. Njegova je kua prometna kao podzemna eljeznica. Ako klijent ne moe zadrati nekoga tko je dobra radna snaga, to je bez iznimke njegov problem, ne na. To je zlatno pravilo u naem poslu i nikad ga ne zaboravi." "Pitam se nato je nalik?" "Uvjeravam te da te to ne bi trebalo zanimati", ree Nancy Mclver prijezirno. "Pravo je pitanje - to on zamilja tko je?" "Bruno de Lancel? Marjorie, to je smijean prijedlog", ree Cvnthia Beaumont svojoj osobnoj tajnici. "Pomislila sam kako bi vrijedilo pokuati s njim, nakon to je Larry Bell u posljednji as otkazao poziv na veeru", odvrati Marjorie Stickley. "Dovraga i Larry Bell! Grlobolja nije nikakva izlika. Zar se ne moe malo napregnuti? Kako on to zamilja, da bih mogla pronai zamjenu u tako kratkom roku? Nitko ne bi primijetio njegovu navodnu bolest - u svakom sluaju ne namjeravam pregledati njegovo grlo stetoskopom." "Moda misli da bi bio zarazan", odvai se na primjedbu Marjorie, dok je njezina poslodavka Cynthia Beaumont i dalje bjesnjela u svom salonu, pomiljajui na pokvareni raspored za veeru u sveanoj odjei, koju je bila tako brino isplanirala.

"Sigurno to ne misli! Zarazio bi ljude i gubom, kad bi samo bio siguran da e ostati neotkriven. On se samo brine za svoje 220 IX) PONOVNOG SUSRETA dragocjeno zdravlje, scbinjnk jedan. Ba njega briga za moju veeru!" "Gospoo Beaumont, vi znate da e to biti najvaniji drutveni dogaaj sezone", ree Marjorie pokuavajui je utjeiti. Nakon to je ve godinama bila drutvena tajnica nekih najuglednijih stanovnica New Yorka, znala je da nita ne moe toliko uzrujati jednu profinjenu i inae u sebe sigurnu enu, kao otkaz nekog vanog ovjeka u posljednji as. Ni jedna od njih nije se mogla suoiti s uasnom situacijom da se za stolom nau jedna pored druge dvije ene, premda su privatno bile uvjerene da mukarci malo doprinose dobrom raspoloenju za stolom, oekujui da ih netko drugi zabavi, dok bi neka ivahna prekobrojna ena mogla uz veeru barem neto otpjevati. "to nam je raditi, Marjorie? to? Ovo je prava katastrofa! Preostalo nam je jo samo nekoliko sati. Misli li da bi Tim Black mogao - ne, on je upravo najavio svoje zaruke. Brii ga potpuno s mog popisa uzvanika, ionako mi nikad nije bio drag. to o... ni govora, prisegnula sam da ga vie nikad neu pozvati, nakon to se na zadnjoj veeri onako nacugao i uinio nepristojnu primjedbu gospoi Astor. Ah, zato uope pokuavam prirediti veeru u prosincu? Morala bih znati kako izmeu Dana zahvalnosti i Nove godine ne postoji ni jedan upola prihvatljiv mukarac koji bi bio slobodan za veeru." "Ali ovo je ipak i proslava roendana gospodina

Beaumonta", usprotivi se drutvena tajnica. "ak i uz tolike zauzete Newyor-ane, to je sveana prilika." "Dogodine emo promijeniti nadnevak, to je sve. Ne elim jo jedanput isti pakao. A sada, Marjorie, stvorite neto." "Otii u u ured i telefonirati svakome s vaeg popisa za izvanredne okolnosti." "Pokuajte i s naim lijenicima, pa i sa zubarom. Moda je netko od njih neoenjen ili se upravo razvodi. Sama u nazvati Jamesa mlaega u Princetonu." 221 JUDITU KRANTZ "On upravo ima zavrne ispite, gospoo Beaumont." "Zar se ne bi mogao malo rtvovati sa svoju majku? Glupo je imati pet sinova, od kojih su se etvorica oenila im su zavrili koled. Zato sam se muila raajui te klipane? Samo pomisli, da se nisu poenili, imala bih sad na raspolaganju etvoricu izvrsnih moguih uzvanika - a uskoro i petoricu, kad James mlai diplomira. Ali ne, ni jedan od njih nije pokazao zanimanje za moje probleme. Nezahvalnici! Jedino na to misle, to je njihova osobna srea. Danas mladi ljudi nemaju osjeaja dunosti, tradicije, obitelji. Sretni ste to nemate djece, Marjorie. Pritedjeli ste sebi mnoge boli." "Moda bih mogla pronai neku djevojku, gospoo Beaumont." "Jo jednu enu? Boe oslobodi! Pokuat u se obui dok budete telefonirali." "Ipak bih rado pokuala s Brunom de Lancelom." "Marjorie! Ne mogu ga pozvati u posljednji as - uostalom, naumila sam da se cijela veera

vrti oko tog ovjeka. Rei u samo neto o Brunu de Lancelu: on nikad ne bi otkazao u posljednji as, osim ako bi bio na samrtnikoj postelji. Odvie je dobro odgojen za takvo to. Njegove su manire iznimne." "Rekli ste mi da stvorim neto, gospoo Beaumont." "Rekla sam da budete kreativni na razuman nain. Nisam oekivala od vas popis boinih uzvanika. U svakom sluaju, de Lancel bi se uvrijedio da bude te iste veeri pozvan umjesto nekoga tko je otpao." "Ovdje je bio tako esto da bi sigurno razumio. Kao svaki dobar prijatelj. Bilo bi to sasvim u redu." "On nije takva vrsta prijatelja. Da je Amerikanac, pristala bih, on bi vrlo rado pomogao, ali vi i sami znate koliko je on... hladan. Mislila sam da sam ga potpuno upoznala ve kad sam se prvi put s njim srela, pa ipak stavljala sam ga sa svoje desne strane ee nego to bih se mogla sjetiti. Meu njegove iznimno I DO PONOVN( SUSRHIA dobre obiaje spiiila i to da ne govori o srbi. Ne moe se porei da izgleda apsolutno boanstveno, da je vrlo, vrlo bogat i k tome neoenjen - uz to ide i plemiki naslov, naravno - prema tome, to se mene tie, mogao bi biti nekomunikativan kao sfinga, nepristupaan kao papa kad nema audijenciju, formalistian kao engleska kraljica... ekajte malo... papa... moda kardinal Spell-man? Sto mislite o njemu, Marjorie? "Kao ovjek koji se ubacuje za stol u posljednji trenutak - ne, mislim da to ne bi

ilo, gospoo Beaumont". "Mislim da ste u pravu." Cvnthia Beaumont uzdahnu u neprilici, ali upravo te njezine male nijanse Marjorie Sticklev izvrsno je razumijevala. Isplatilo se imati najbolju drutvenu tajnicu u gradu, ak i ako je plaena dvostruko vie od bilo koje. ak i kad bi kardinal bio slobodan, a mogla bi se okladiti da jest, to ne bi bilo prilino. Kad je Cvnthia Beaumont izila iz kupaonice i poela na sebe stavljati tek toliko kozmetike da se suoi s cvjearom koji je doao ukrasiti kuu, pojavi se Marjorie trijumfalnog izgleda. "Dobila sam Bruna de Lancela. Kazao mi je da e vrlo rado doi." "Fantastino! Vi ste pravo blago! Spasili ste mi veeru. Sto ste mu rekli? Kako ste mu to objasnili?" "To jg moja mala tajna, gospoo Beaumont. A sad moram otii rei cvjearu da ete se pojaviti za nekoliko minuta, kako ne bi dobio ivani slom." Dok je odlazila hodnikom prema blagovaonici, drutvena je tajnica pomislila na vlastito zlatno pravilo: najgore to netko moe rei jest "Ne, hvala vam". Stvorila je sebi dugu i zadovoljavajuu karijeru obavljajui telefonske razgovore za svoje poslodavce, koji su bili odvie suzdrljivi da ih pokuaju obaviti sami. Te ene iz visokog drutva - ponekad ih je morala aliti. Ali ne esto. Sto se tie Bruna de Lancela, zbog reputacije krutog i odbojnog ovjeka postao je pravi strah i trepet onih koje bi ga inae tako rado pozvale. Stoga su izgledi da e veeras prihvatiti 222 223

JUDITH KRANi poziv bili jedan protiv jedan. Nikoga nije smetalo to se on ponaao snobovski, to bi visoko drutvo razumjelo, ali mu nisu htjeli oprostiti to se tako ponaao prema onima koji su mu bili ravni. Sto on sebi umilja, pitali su se. Bruno je iziao iz svog ureda u banci tog petka prilino rano popodne, jer je morao otii na ve etvrtu probu svoga kratkog jahakog kaputa, to da je kod krojaa Kiddera naruio jo prije nekoliko mjeseci. "Vikonte de Lancel, ii ete dakle loviti u Main Line?" To ga je upitao Allensbv, glavni kroja za probe. Bruno je umjesto odgovora promrmljao neto nerazumljivo. Nije mogao shvatiti kako se to jedan kroja usuuje raspitivati o tome kako on kani otii u lov. "Radimo za mnogu gospodu koja love u Main Lineu", nastavi kroja. "Od davnine. Kau mi da je to dobar lovni teren." Bruno otpuhnu prijezirno. To su mogli drati dobrim lovitem samo ti dosadni i nabusiti brokeri, pravnici i biznismeni, koji zapravo nisu imali pojma o tom plemenitom sportu i nikad nisu proveli cio dan lovei na vlastitoj zemlji. Ipak, Main Line je bio najbolji lovni teren u iroj okolici New Yorka - Fairfield doista nije bio vrijedan spomena - a ivot bez lova Bruno nije mogao zamisliti. "Allensbv, ovratnik opet nije dobro skrojen." "Nemojte tako, gospodine, ponovno sam ga skrojio nakon prethodne probe. To je novi komad sukna. Pogledajte kako vam lijepo stoji uz vrat." Bruno poe micati vrat naprijed i natrag, pa

zatim s jedne strane na drugu, sve dok se oko ovratnika nije ukazao otvor irok barem in. "Ne, to ne ide. Jednostavno ne ide. Odreite ovaj ovratnik i nainite novi." On svue kaput i baci ga na stolac. "Javite mojoj tajnici kad budete spremni za novu probu." "Da, gospodine", ree Allensbv pokorno. Dok je uzimao ka224 DO PONOVNOG SUSRETA put, on pomisli na svoje zlatno pravilo: samo odreena vrsta ljudi iskaljuje svoj bijes na krojau, a ti ljudi ne zasluuju potovanje. Taj Francuz, koji je mislio da njegov plemiki naslov ovdje neto znai, mogao je imati onoliko proba koliko je htio -sve je to unaprijed uraunato u cijenu. Stara krojaka tvrtka preivjela je generacije tekih muterija, ali nijedan do sada nije imao tako lijep torzo. Bio bi uitak odjenuti ga, pomisli Allensbv prijezirno, kad ne bi bio takva nitarija. to on sebi umilja, tko je? Odlazei od krojaa, Bruno pogleda na uru. Imao je jo gotovo dva sata vremena prije nego to bi se morao poeti oblaiti za veeru. Nedaleko odavde ivjela je ena koja ga je oekivala, izgledom nalik kakvoj rij"tkoj i skupocjenoj maki ispred kamina. U sobi e se uti tiha glazba, a na njezinim podatnim, punim ustima, koja su privlaila pogled kao da su neki barbarski ornament, mogla se naslutiti nestrpljivost. Bila je oputeno bujna, s udesno bogatom puti, tamnosmeim bradavicama na dojkama velikima poput kovanice od etvrt dolara, usnama koje bi radije sisale nego priale, i s punanom stranjicom koja kao da je zazivala tjelesnu kaznu koju je Bruno tako

struno izvodio. Imala je ruke koje su odavale poudu, zlou i dosjetljivost, ta ena koja je bila jedna od velikih dama ovoga grada, s nepunih etrdeset godina i neizmjerno bogata. Pripadala mu je ve tri mjeseca. Bruno je znao da je ona ve pripravna za njega, eljna da mu dopusti raditi s njom to ga bude volja, jer joj je ranije ve bio telefonirao i objasnio joj do sitnih pojedinosti kako treba da se sama uzbudi prije nego to on doe. Zamiljao ju je rairenih bokova, kako bi se mogla lako drakati, vlanim i znalakim prstima koje je potom lizala. Znao je da se ve nemirno uvija i grize vlastite usne ne bi li izbjegla prerani orgazam. Kad bi legao na njezin krevet rekavi da je umoran, pa ne eli nita vie nego da ona nadnese nada nj glavu i polagano ga zadovolji svojim irokim, iekujuim ustima, ona bi i to uinila. 225 JUDITU KliANTZ Kad bi legao na njezin krevet ne dotiui je, oekujui da ga ukruti svojim znalakim prstima, a zatim joj rekao neka se ra-skrei i uzme ga u svoje tijelo, kad bi joj potom strogo naredio da se die i sputa dok ga ne olaka, a radi ega je k njoj i doao, pokorila bi mu se bez rijei. Kad bi joj rekao neka legne na sag, zadigne suknju i rairi noge, kad bi on uao u nju i uzeo je brzo i sebino kao kolski djearac, ona bi mu takoer bila zahvalna. Kad bi joj rekao neka sjedne dok bi se on uspravio pred njom, raskopao hlae i gurnuo sebe u njezina usta, ona bi mu pruila i to tanahno zadovoljstvo ne bunei se. Pa i kad bi sjeo pored nje kao puki gledatelj i rekao joj neka

se draka sve dok se ne pone griti od vlastitog zadovoljstva, ona bi mu se pokorila. Bila je takva ena. Imala je upravo onoliko godina koliko je njemu odgovaralo. Znala je to zapravo hoe, a to je bilo da se prema njoj odnosi kao prema kurvi. Nitko drugi u New Yorku nije se usuivao s njom initi ono to je inio on, a dosad joj je tek poeo nanositi ona ponienja za kojima je hlepila. Ona je bila njegov proizvod. U tome i jest problem, pomisli Bruno okrenuvi se od puta do mirisne sobe gdje ga je ena ekala. Uputio se kui. Mogao je predvidjeti svaku njezinu tajnu, one mu nisu bile nove. Ve je zamalo dosegao dob onih iskusnih ena koje su mu se oduvijek dopadale, i kako su godine prolazile, tako je bivalo sve tee pronai enu ije najtajnije zabranjene fantazije, nisu bile stara pria. Danas ga je rijetko mogla dulje uzbuditi bilo koja nova ena, osobito ona iz visokog drutva u New Yorku, ija su stajalita spram seksa bila stidljiva i plitka, bez onih zavjera, bez tamnih i zabranjenih scenarija koje je valjalo otkriti meu Pariankama. Da, ljutio se na njih, na te bogate i blistave Amerikanke s istim i razoaravajue higijenskim imaginacijama, jer ga one nisu mogle uzbuditi. Nije doivljavao nikakvo unutarnje uzbuenje 226 DO PONOVNOG SUSRI"TA mislei na enu koja ga je maloprije ekala, eljna, zavidna i vlanu. Zaviio joj je na njezinu uzbuenju. U najmanju ruku veeras, kad shvati da on nee doi na dogovoreni susret, nai e naina da sama zadovolji poudu koja je u njoj bujala jo od njegova jutronjeg

telefonskog poziva. Bila je sretna jer je uivala cijele sate u poudnom uzbuenju, sate koji su za nj bili jednako jalovi kao i cio ostatak dana, kao i predvidljiva veera koja je jo bila pred njim. (lemu bi se jo mogao nadati u ovom gradu, pitao se dok je "lijepo prolazio uzbudljivim ulicama New Yorka uoi Boia, gdje su se, svakom drugom ovjeku, ukazivali deseci obeanja n zraku, gdje su se, za svakoga drugoga, sjajno osvijetljeni izlozi natjecali u privlaenju pogleda, gdje je, za svakoga drugoga, valjalo otkrivati nepregledne koliine energije i vitalnosti u svakoj ulici. New York. Ruan, ruan grad, bez arma, bez prisnosti, bez povijesti. Graevine u njemu bile su ili previsoke ili premale ili, n svim sluajevima, previe nove. Sve su njihove proporcije bile pogrene, neprivlane, nespretne. Ulice su bile odvie uske, odvie ravne, ista dosada. U njima nije bilo drvea ak i onaj nadomjestak parka bio je zatvoren u strogi etverokut - nije bilo skrovitih dvorita, neoekivanih slijepih ulica, ni jednog mjesta gdje bi se moglo dogoditi da budete, skrenuvi iza ugla, prisiljeni zaustaviti korak iznenaeni divotom prizora. Nije bilo nijedne nepotrebne rijene obale koja bi vijugala kroz grad, bez koje je svaki gradski predio tek napola iv. Ljudi koji su se drali elegantnima bijahu zadovoljni to mogu ivjeti u iznajmljenim kuerinama du mrane i preiroke ulice koja se zvala Park Avenue, gdje ih je svatko mogao promatrati kroz prozore jer nije bilo zatitne ograde. Newyorko drutvo bilo je savren odraz takvoga grada - preglasno, kriavo i napirlitano, bez

arma i povijesti, otvoreno svakome tko je mogao platiti pristupnu ulaznicu. Drutvo koje nije 227 JUDITU KRANl, sposobno razumjeti i odati panju zahtjevima obitelji i naslijea. Drutvo koje se nikako nije moglo povezati s pojmom aristokracije. Bila je to tek izvjetaena dosjetka koja je eljela biti shvaena ozbiljno. Pitao se ima li ijedna od njegovih prenapetih domaica i najmanjeg pojma to on o njima misli. Jamano ne -bile su preglupe da bi mogle shvatiti kako od njega mogu oekivati samo prijezir, a njegovo ponaanje prema njima bilo je i odvie automatsko da bi ih potaklo na neku slutnju. Pa ipak, ti su ljudi Brunu bili jedini na raspolaganju. Francuska kolonija u New Yorku sastojala se od frizera i glavnih konobara. Jedina iskupljujua osobina New Yorka bila je upravo to da nije europski grad. Ne bi mogao podnijeti ivot u nekoj samodovoljnoj i provincijskoj Europi, kao u Rimu ili u Madridu, dok bi Pariz bio dalek samo nekoliko sati, a njemu ipak zabranjen. U ovom potpuno jalovim izgnanstvu ovdje, jedina je valjana osobina grada bila novac. Novac koji ga, razliito od seksa, nikad nee prestati privlaiti, nikad postati dosadno predvidljiv i pljesniv; potreba za novcem nikad ne bi mogla prestati biti predmetom njegova interesa. Skupljajui ga sve vie i vie, nikad se nije pitao o njegovoj namjeni ak i kad za nj nije mogao dobiti niti pristojnog sobara. Novac je za nj bio vrijednost po sebi. Pribliujui se svojoj kui u koju nikad nije pozivao, a koju je dekorirao tono onako kako

je izgledala kua u Rue de Lille, pitao se hoe li ga ekati Jeanneino pismo. Kuepaziteljica iz Valmonta ostala mu je lojalna. Pisala mu je redovito iz svog umirovljenikog boravita u Epernavu, kako bi mu priopila vijesti o obitelji, a on joj je redovito odgovarao jer mu je pruala jedinu mogunost da dozna to se zbiva u Cham-pagni. Paul de Lancel imao je tek ezdeset etiri godine, a Lan-celi su bili dugovjeni. Njegovi djed i baka od loze Lancela doivjeli su vie od osamdeset godina. Ali i ljudima s tako dobrim genima svakodnevno se mogla dogoditi kakva nesrea, infekcija, 228 DO PONOVNI H , SUSRETA nr/gotlan pad u kupaonici. Bolest je obino dolazila bez upozorenju, a i njegov stric Guillaumc umro je razmjerno mlad. Da, znao je da e skoro - ako ve ne danas, u svakom sluaju skoro, jer bi inae poludio primiti alosnu vijest od Jeanne koja e ga povratiti u ivot. Jednog petka popodne u oujku 1950. Freddv se nagnu nad To-nyjev radni stol gledajui ga s puno nade. "Tony, poimo se pro-vozati. Jock i Swede prikovani su uz svoje radne stolove, a nema razloga da ba sve gazde budu istovremeno na poslu. Dan je tako lijep." Tony die pogled s praznog omota za spise nad kojim se mrtio kad je ula u njegov ured. "Provozati se? Kamo? Kakvi te to udesni krajolici privlae? Zadivljujui pogled na Hollywood? Na uti pijesak Santa Mo-nike? Izlet do neke nove prilike za zaradu? Ili misli na zrakoplov, a ne na automobil?" "Ne, mislim na vonju automobilom", ree Freddy

strpljivo. Je li opet popio odvie viskija uz ruak ili je samo zlovoljan? U ovo doba dana to je jo bilo nemogue pogoditi. "Daj, spustit u krov na automobilu. Umirem od elje da naas napustimo ovo mjesto. Sve ide glatko i posao tee, pa sam izgubila uitak. Poimo, dragi." Tony uzdahnu oklijevajui, ali ipak se digao i poao za njom do parkiralita njihova novog ureda uz aerodrom Burbank. Sjedio je uz nju bezvoljno dok je izlazila iz doline San Fernando i uputila se u okolicu Los Feliza. Freddy krenu niz ulicu koju kao da je odabrala nasumce i zaustavi kola pred kuom na vrhu breuljka, tipinom kalifornij-skom verzijom panjolske hacijende, razvedenom starom graevinom s balkonima i dvama dvoritima. Kupila ju je prolog studenoga, prije jedva pet mjeseci. Inzistirala je na kratkom kupoprodajnom roku, i dan nakon to je on istekao ve je u 229 JUDITH KRANTZ kui bio poduzetnik s dvije ekipe radnika koji su radili i prekovremeno samo da bi kua bila to prije u savrenom redu. Istovremeno je dekorater namjetao kuu. Niz starih narani du pristupnog puta bio je u punom cvatu, a pejzani arhitekt dotjerivao je svako stablo i vraao vrtu oblije kojega se Freddv tako dobro sjeala, prekapajui i gnojei zaputeno zemljite i sadei iroke lijehe engleskih jagorevina i sitnih grimiznih ljubiica. Posvuda su se mogle vidjeti mauhice ije su se ute, bijele i tamnocrvene boje mijeale s plavim tokicama upadljivih nezabo-ravaka. Za mjesec dana procvjetat e grmovi ruinjaka u kojemu su pupovi ve bujali, a tratine se zelenjele nedavno zasijanom travom. Kua je

bila ponovno oliena, dok su crvene opeke na krovu dovedene u savren red. Ona iskljui stroj. "Mislio sam da se eli provozati", ree Tony. "Nismo bili na cesti niti petnaest minuta." "Dopada li ti se ova kua?" "Doista. Kaliforniji pristaju jedino takve graevine. Uvijek sam to tvrdio, kao to dobro zna." "Potrebna nam je nova kua, zar ne?" "Ne bih mogao to porei." "Neto poput ove?" upita ona eljno. "Koliko mogu zakljuiti ve si je kupila, zar ne?" Tony promotri njezino lice. Oi su joj bile oborene kako bi prikrila izraz, ali odgovor je ve mogao naslutiti po uspaljenoj boji i namjetenom bezizraajnom izgledu njezina uvijek itljiva lica. "Vrlo je zgodna i mislim da je dotjerana", nastavi on ne oekujui njezin odgovor. "Dotjerana od vrha do temelja. Sve je u njoj ureeno, sve provjereno, pa mislim da se moemo useliti." "Kao da uope nisi iznenaen." Freddv outi da joj je uzbuenje splasnulo. Svaki dan, dok su graevni i vrtni radnici dotjerivali kuu, ona je uspijevala iskrasti se iz ureda i nadgledati napredak radova, gurajui ih i potiui, ponekad prijetei ili ak nesuzdrano zavodei, sve dok novi dom nije bio dotjeran tono 230 DO PONOVNOG SUSRliTA po njezinim eljama i prije nego to bi to ilko oekivao. Pct-est puta dnevno nazivala je dekoratera i svaki je tjedan osobno donosila konane odluke, a da nitko medu Orlovima nije primjeivao ime se bavi. Njezina ju je udesna tajna bila potpuno obuzela.

"A kako bih mogao biti iznenaen?" odgovori Tony. "Sad kad smo upravo ogavno bogati, nova kua bila je samo pitanje vremena. Ti voli kad je sve u redu, zar ne, Freddy?" Rekao je to toliko njeno da je to u nje stvorilo nelagodan dojam, kao neprikladna nota u dobro poznatoj skladbi. Takvu vrstu njenosti jo nije primijetila kod toga, u biti njenog ovjeka. Ali tu se u-tilo neto novo, neto usiljeno, kao da je njenost prikrivala neki drugi osjeaj koji nije mogla odgonetnuti. "Pa ak i ako nisi iznenaen", ree mu ona, prikrivajui raz-oaranost to je on njezin pothvat prihvatio kao sam po sebi razumljiv, "ne umire li od elje vidjeti kako izgleda unutra?" "Siguran sam da je savreno privlana. Znam da e to biti velik doivljaj, prema tome krenimo." Tony izie iz kola i krene prema ulaznim vratima. Freddy je dotad neprekidno zamiljala prizor Tonyjeva reagiranja na novu kuu, zamiljajui njegovo oduevljenje izgledima novog ivota i mogunostima to su se nudile. Nije joj bila ni na kraj pameti ovakva mlaka, gotovo rezignirana reakcija, kao da je preda nj stavljen tanjur s jelom koje mora pojesti iako nije pri teku. Moda je opet mamuran, pomisli ona dok ga je slijedila, traei u torbici klju od ulaznih vrata. Moda i nije mogao biti ljubazniji s takvom glavoboljom i suhim ustima. Bilo je teko naslutiti njegovo raspoloenje, alkohol u njemu bio je dobro prikriven. Svojim ju je pijanstvom zavaravao, pa bi primijetila koliko je pijan tek kad bi ga mamurluk proao. Freddy je provela Tonyja kroz sve glavne prostorije u zgradi. Posvuda su se vidjele

koare s palmama i cvjetnim biljkama, podovi su bili pokriveni velikim ploama meksike terakote na 231 JUDITU KUANTl I DO W)N()VN(X; SUSIU"TA koju su bili poloeni sagovi njeni li tonova, lijepo ali jednostavno pokustvo bilo je olienje smisla za ugodu, s tekstilnim presvlakama od blago obojenog platna, s jednostavnim i rukom nanesenim ornamentima. U svakoj prostoriji bilo je toliko prozora da se moglo provesti sate mirno promatrajui promjene osvjetljenja. Kua je bila namjerno nainjena bez neke veliajno-sti, unato prostranosti soba i visini stropova, bez veliajnosti upravo zato da bi se ovjek u njoj mogao osjeati ugodno. Kako su prolazili iz sobe u sobu, Tony je ponavljao primjedbu "armantno, vrlo armantno", sve dok ona nije dobila volju da ga udari. Ponaao se kao kakav uljudni posjetitelj, a ne kao ovjek koji prvi put uiva u vlastitom domu. Nije pogledao nijedan ormar niti otvorio nijednu ladicu, pokazujui manje radoznalosti za pojedinosti nego to bi je imao gost u hotelskoj sobi. "armantno." No ona nije kupila tu kuu i namjestila je da bi ga armirala. Uinila je to da bi on bio sretan. Ili, u najmanju ruku, neto sretniji. "Gdje je bar", upita Tony kad su naposljetku sjeli u dnevnom boravku, u kojemu se est prozora visokih od poda do stropa otvaralo na tri strane prema vrtu. "Tamo." Freddv mu pokaza dug i privlaan stol na kojemu su bile poslagane ae svih veliina

i oblika, kao i arena zbirka boca i uz njih soda, pivo od umbira, posude s oraiima i maslinama kao i srebrna zdjela s limunima. "Kako emo s ledom?" upita Tony lijevajui sebi viski. "Treba ga donijeti iz hladnjaka u kuhinji", odgovori Freddy pokuavajui se nasmijeiti. Bilo je to prvo pitanje koje je postavio. "Ali ti obino ne uzima led, dragi, pa e nam trebati samo kad budemo imali goste", dodade ona, osjeajui se kao prodavaica koja pokuava nametnuti neki proizvod kupcu koji oklijeva. Tony ispi viski naiskap i nasu sebi jo jednu au. "Bi li gut-ljaji?" upita je. "Molim te. Jednako kao tebi." "U zdravlje", ree ona kad joj je pruio au. Sjela je s druge sirane stolia. Nikad jo, pomisli ona, nije to izgovorila u tako udnoj prilici. Ta je rije... iskuavala... premda je on znao da je kua konano njihova, ma koliko mu pritom manjkao entuzijazam to ga je ona oekivala. On podie svoju au u znak nejasnog i suzdranog pozdrava, ali nakon to ju je ispio nije rekao ba nita. Zavlada utnja. Freddy je promatrala sadraj svoje ae, kao da bi u njoj mogli biti tko zna kakvi podaci. Ona je nervozno ispi do kraja. Mora biti da ipak osjea neto u vezi s kuom, pokua sebe uvjeriti, moda mu taj osjeaj tek ulazi pod kou. Moda je bio i vie iznenaen nego to je to izgledalo, pa nije znao to bi tono trebao rei. "Ne misli valjda da je prevelika, Tony?" upita ga ona preki-nuvi muk. "Kad budemo imali vie djece, kad budemo ugoavali uzvanike, pa

kasnije kada djeca ponu dovoditi kui svoje prijatelje, kua nee biti ni izdaleka tako velika kao to se ini sada, kad u njoj sjedimo samo nas dvoje." "Znai, sve si to ve isplanirala? Ti si pravo udo, Freddy. Nikad te ne bih smio podcijeniti. Znam da nisi mogla sama zaeti dijete, ali siguran sam da si ve odaslala pozive u ast useljenja, zar ne?" Freddy se najei. to to nije s njim u redu? emu ta odbojnost? Sto mu smeta kod nje? "Ne, nisam poslala pozive, naravno", ree ona to je mogla prirodnije, kao da ne zapaa njegovo ponaanje. "Kua je dovrena tek juer, boje su se jedva osuile. Ipak, to ima u tom loe ako sanjarim o budunosti? Hoe li jo jedno pie?" "Ne, hvala." "Sto?" upita ona ne vjerujui. "Moram biti trijezan u ovom sluaju", ree Tony, a Freddyna 232 233 JUD1TH KKANl: se krv zaledi. Glas mu se kretao rubom otrice, kao da je svladavao neki bijes. "Trijezan?" upita ona. "Trijezan kao kamen. Cesto nisam trijezan, to si sigurno zapazila. Nadao sam se da u ovo moi podnijeti ako se napijem, ali sad shvaam da mi ta vrsta hrabrosti ne pomae. Posebno ne u ovom sluaju." "U ovom sluaju? Zar ti se ne dopada kua? Pokuava li mi rei kako ne eli u njoj ivjeti?" "Kua je vrlo lijepa. Ali ti ini upravo ono to ja ne mogu podnijeti. Evo kue, Tony,

spremna je za useljenje! Evo tvoje budunosti, Tony, bit e tu gostiju, bit e velika obitelj, ti e se silno radovati. Evo i posla za tebe, Tony, moe dobiti imenovanje za potpredsjednika kompanije, tu su milijuni dolara, Tony, cio tvoj ivot, Tony, na srebrnom pladnju! Freddy ti sve to daje!" On uze svoju au i baci je na kameni okvir kamina. "Isuse, Freddy, tvoji snovi su sutranje injenice! Kad ti neto zaeli, nita te ne moe sprijeiti da to dobije. Za sebe. Ja sam tu posve sluajan, ja sam tvoj jebeni suprug! Mi ne idemo zajedno, Freddy. To sam ti morao rei jo davno, vrlo davno. Morao sam sada ostati trijezan kako bih mogao iz-bljuvati tu injenicu. Mi nikako ne idemo zajedno, elim svriti s tim brakom. elim razvod. Ne mogu vie biti tvoj mu." Grubost tih rijei porazila ju je kao i same rijei. Izgledao je prestravljen i odluan kao zvijer koja odgriza vlastitu apu da bi se oslobodila stupice. "Poludio si! Ti si pijan! Nije me briga hoe li rei da nisi. Vjerojatno si pio jo otkako si se probudio, ti huljo!" Freddy je ula svoj glas iz daljine, iako je bila skoila i vritala mu u lice. "Da si se mogao uti, zastidio bi se." "Ja se zaista stidim, ve godinama. Zamalo sam se navikao, ali ne sasvim, hvala Bogu. Freddy, sluaj me, mora me uti. Nije vano jesam li za tebe pijan ili trijezan. Nije to posrijedi. inje234 DO PONOVNOG SUSRliTA nica je da si uzela u svoje ruke ivot nas dvoje, od trenutka kad smo se ovamo doselili

prije pet godina. Sve se vrtjelo oko tebe. Ti si bila nepobjediva, nitko te nije mogao poraziti. A ja nisam imao klju za to. Da nije bilo tebe, izgubili bismo izglede i vratili bismo se u Englesku u roku od nekoliko mjeseci. Ti si osposobila Orlove, bez tebe bismo Jock i ja propali. Zatrebao ti je Swede, ali mene nitko nije trebao. Ja nisam uinio nita osim to sam prevozio terete - a to je mogao uiniti i svaki drugi pilot. Ja sam bio prekomjerno optereenje od samog poetka, a ti - " "Tony, prestani! Kako moe biti tako uasno nepravian? Ja ne bih izdrala sve ove godine bez tebe, nikad nisam imala dovoljno hrabrosti niti bih mogla izdrati kad je stvarno bilo gusto - " "Gluposti. Mogla si i htjela si. Nikad nisi neto prekidala, uvijek si nala izlaz. I ja sam sebi prodavao tu istu la, uvjeravao sam se kako sam ti potreban. I da me Annie treba. To je bio jedini nain da se ne suoim s istinom... to, i pie, dakako. Sad kad smo silno uspjeno poduzee, nema vie mjesta izlikama i samoobmanama. Velika "bitka" zavrena je. Nemoj me pokuavati uvjeriti da e ikad prekinuti sa svojom predstavom. Nisi ti takva. Ja se ne mogu natjecati i ne elim vie ovako ivjeti. To me ubija, Freddy. U meni nije ostalo ni trunke samopotovanja. Shvaa li to to znai?" "Gledaj, Tony. Vratit emo se u Englesku, ja u prestati raditi, moemo ponovno poeti onako kako je bilo nekad, samo to emo sad imati novaca - upamti, dolazak ovamo bio je samo pokus, nitko nije rekao da mora vjeito potrajati." Freddy je govorila pribrano koliko god je mogla. Sigurno nije ozbiljno mislio sve

ono to je rekao. Ostane li mirna, ako se ne uzbudi, ako bude s njim razumna... "Jadna mala Freddy. Ti doista misli da sve moe srediti, je li tako? ak i promijeniti svoju najdublju narav? Misli li zaista da 235 JUDITU KRANTZ DO PONOVNCKi SUSliliTA bi mogla ponovno poeti igrati ulogu supruge veleposjednika? Onda si se osjeala tako bijedno - iako si se iznimno hrabro drala dok nismo imali nikakvih izgleda, tako hrabro da nisam mogao dokuiti to se zapravo s tobom zbiva. Ali danas - bila bi to smijena arada, kao kad bi se nekog sjajnog trkaeg konja na vrhuncu njegovih sposobnosti natjeralo da vue kola seoskim putovima. Ne pamti li to si upravo rekla - da je "dolazak ovamo bio samo pokus". Ne, tvoj dom je upravo ovdje, u Kaliforniji, kao to je moj dom Longbridge Grange. On mi silno nedostaje, Freddv. Nedostaje mi kia i sve ostalo u njemu i oko njega. Ne treba nas grditi. Ni ti ni ja nismo sazdani da bismo mogli biti sretni iseljenici. Ti si i odvie Amerikanka, ja sam odvie Britanac. Nikad to nije moglo funkcionirati. Da se nismo preselili u Kaliforniju, ti ne bi mogla ostati ivjeti u Engleskoj a da pritom ne izbrie iz sebe sve to te sainjavalo... upravo onu djevojku koju sam zavolio." "Ali to to - to to nije bilo u redu?" upita Freddy. Tony je bio trijezan, zapazi ona zabrinuto, pa ni sada, u trenutku velike boli, nije mogla porei da su one godine to ih je provela kao ladanjska gospodarica bile zbilja loe. Valjalo je pronai rijei da bi se to

objasnilo, rijei koje bi ih odvele natrag do samog poetka, rijei koje bi prekinule tu nonu moru, uinile je nepostojeom. "Reci mi, molim te, reci mi, Tony." "Kad smo se vjenali poznavali smo se samo djelomice. Zar se ne sjea kako je jedini predmet naeg razgovora, kad nismo vodili ljubav, bilo letenje i zrana borba? Bili smo u istoj igri, ti i ja, imali smo iste strasti. Volio sam tog borca u tebi, ali zar sam mogao i pomisliti da e ti eznuti za bitkama i kad rat zavri? Nisam shvaao kakva si ti ena, zapravo, sve dok nismo poeli posao s Orlovima. Divim ti se, Freddy, uvijek sam ti se divio, ali ti nisi ena koja bi mi mogla biti suprugom. Nemamo zapravo nita zajedniko osim Annie i dana stare slave. A to nije dovoljno. Zao mi je, ali to nije dovoljno. 236 Freddy ga otro pogleda. Izgledao je deset godina mladi nego to je bio kad su maloas uli u kuu. Olakanje n<i njegovu licu bilo je i odvie upadljivo da ne bi povjerovala njegovim rijeima. "Ima neku djevojku, zar ne Tony?" upita ona gotovo sigurna u to to govori. "Da. Mislio sam da e to razumjeti. to si zamiljala da sam radio kad te mjesecima nisam ni dotaknuo?" "Ne znam. Ne to. Tko je ona?" "Jednostavno, ena. Tiha, podatna, ugodna, ena koja me odmara i kakvu bi mogla za mene zamisliti." "Hoe li se s njom vjenati?" "Oslobodi boe, ne. Ne elim se vjenati, samo elim otii odavde, Freddy. Otii. elim otii kui."

Delphine proita Freddyno pismo i prui ga preko stola Ar-mandu. On ga preleti na brzinu, zatim neto pozornije, i napokon ga poe paljivo prouavati, dok je Delphine motrila njegovo lice. im ga je odloio, ona ga zapita. "Jesi li iznenaen?" "Zbunjen sam. Tko bi to oekivao? Nakon osam godina braka bez napetosti, barem ne onih za koje bismo mi mogli doznati, i sad odjednom ovo, niotkud - gotovo je s tim, zavreno, i ona pritom jo tvrdi kako za to nitko nije kriv? Kada dvije pristojne osobe ostanu vjenane osam godina, kad imaju dijete, zajedniki ivot, kako je mogue da se razvedu bez razloga, bez iije krivnje? Je li to opet neka sjajna amerika dosjetka?" "Ne, to je Freddyn stenografski nain izraavanja, kojim nam kae kako o tome ne kani nikad raspravljati u budunosti i ne eli da joj budu postavljana pitanja. To je oblik njezina ponosa, dijete moje. Paklenski je suzdrana kad je posrijedi odavanje svojih emocija. Nije to neka tatina, ne mislim to, to je neto drugo - potreba za skrovitou koja je gotovo divlja. Sjea li se kad su nas prvi put posjetili, dok su jo ivjeli u Engleskoj? Nije dala ni najmanje naslutiti koliko je nesretna, pokuala me 237 JUDITU KRANTZ zapravo uvjeriti kako je njezin ivot sjajan. Ako nije mogla svoje tekoe odati vlastitoj sestri, kome bi mogla? Nikad nije nauila kako bi mogla dopustiti da joj drugi pomognu. Ukoena i tvrdoglava." "Zar si ti toliko razliita, curo?" "Ne, i ja sam nepopustljiva - osim s tobom."

Delphine je te rijei izgovorila polako. S trideset dvije godine imala je pred sobom jo barem tri ljeta prije nego to iroka francuska publika zakljui da je dola u kritino razdoblje. Uivala je u svakom trenutku svoje preostale mladosti. "Zato i razumijem Freddv. Ustanovio si da sam po tvojoj mjeri onog trenutka kad smo se upoznali. Od tebe nita nisam uspjela prikriti, i jednog dana neu vie to ni pokuavati. Freddv nikad nije bila po Tonvjevoj mjeri, zar to ne shvaa?" "Moj uskoro bivi ogor bio mi je oduvijek tajna... ima neto u petnaest generacija pripadnosti britanskoj aristokraciji to nikad neu shvatiti, koliko god je moje poznavanje ljudskih naravi iroko. To je jedan od razloga zato nikad nisam pokuao snimiti film o Anglosasima dok sudjeluju u nekoj utakmici ili dok se vole - jednostavno ne razumijem njihove igre." "Ne znam zato, ali to me nagoni da se sjetim jedne Freddvne ljubavi dok je jo bila curica." "O emu govori?" " "Prolog ljeta, dok smo bili u Valmontu s djecom, razgovarala sam otvoreno s majkom i ona mi je ispripovjedila kako se Freddv u esnaestoj godini ludo zaljubila u svoga nastavnika letenja. Pobjegla je od kue i ivjela s njim godinama. Ostali to nisu ni slutili, ali majka ih je jednom prilikom sluajno vidjela zajedno i ona je znala. Objasnila mi je kako je to bila velika strast za oboje... ali kad je nakon rata jednom upitala Freddv to se dogodilo s tim ovjekom, Freddv je rekla tek toliko da se nije vidjela s njim ve godinama, i potom promijenila temu.

Nikad u to ne bih povjerovala, da majka nije bila sasvim uvjerena." 238 DO PONOVNOG SUSRETA "(") lome dakle priaju majke i keri kad se rrdu nasamo?" "Prirodno. Osim kad se ne tuimo na svoje mueve. Mora jo mnogo toga nauiti o enama, Sadowski. Mala, nevina mukaraca Freddv, koja ivi u grijehu s jednim etrdesetogodinja-kom... dok sam mislila da jedino ja izazivam skandale u obitelji. Meni je jasno to se dogodilo. Zasitila se Tonvja i britanske suzdranosti. Zasitila preko glave. Konano je to shvatila i odbacila ga. Mogla bih se okladiti kako Freddv ve ima drugoga u priuvi, ali o njemu emo doznati tek kad ona to zaeli. To je podsmisao ovog pisma. Ipak, alim je... osam godina nije bilo lako. alim i Annie. Ali posebno alim Tonvja, toga jadnog momka. Loa je stvar imati razvod a da pritom ne shvati da si odbaen. To je kao udarac u zube." U Valmont je pota prispijevala tek oko podneva. Eve je odloila kerino pismo kako bi ga kasnije proitala bez urbe, budui da je upravo pripremala ruak za skupinu kupaca. Obila je dugi, ovalni stol za jelo sjajne povrine i s tekim, ipkama ureenim podlocima za posude ispred svake stolice. Postavljala je kartonie s imenima uzvanika, jer je to bio posao koji nikad nije preputala drugome. Ovdje je predvidjela kupca vina za sve vei lanac britanskih hotela, ondje je bilo mjesto za predstavnika hotela Waldorf Astoria iz New Yorka i njegovu enu, a desno od sebe, na poasno mjesto, smjesti Ritzova ovjeka iz Pariza. Njegova e pak ena sjediti s Paulove

lijeve strane. Kupac iz male Belgije, koja je kupovala vie ampanjca po stanovniku nego ijedna zemlja na svijetu, sjedit e joj slijeva, njegova ena Paulu zdesna, a uza nj bit e chefde cave, nadzornik podruma koji im je redovito inio drutvo. Hvala Bogu, pomisli Eve, to je toliko godina diplomatova ena, pa je te delikatne odluke mogla donositi gotovo automatski - u njezinu radnom tjednu redala su se najmanje etiri takva ruka i skoro isto toliko veera. Gostoljubivost, oduvijek znaajka ivota u Champagni, znaila je neto vie od tradicije jer je bila najbolja prodajna metoda tamonjih vinogradara. Eve je dostigla savrenstvo u toj vjetini. 239 JUDITU KRAN"l"A Godine 1949. vinogradari iz Champagne prodali su jednako mnogo butelja kao i godine u prvom desetljeu stoljea, to je bilo najprobitanije razdoblje u njihovoj povijesti. A sada, 1950., bili su oito na putu da potuku i taj rekord. "Djevojke, doite", ree Eve dvjema engleskim studenticama koje su ekale da ona dovri raspored gostiju. Obje su ivjele u dvorcu tijekom sezone kako bi se upoznale s vinogradarskom , predajom, a pomagale su Evi i oko cvijea. Kao i inae, kad je Eve poslagala kartone s imenima, one su donijele male vaze s kratko podrezanim cvijeem, onako kako ih je Eve nauila. Nikad nije mogla shvatiti zato neke domaice stavljaju visoko cvijee nasred stola, to je smetalo ljudima da se vide meusobno, a spreavalo je i konverzaciju. Dala je uresiti sredinu stola malim strucima

cvijea koje je tako stvorilo liliputansku cvjetnu lijehu nasred stola, dok su postrance, uz stolice, bile stavljene vie vaze s po etiri cvijeta. Za manje od jednog sata gosti e se nai za stolom, i budui da je ampanjac bio jedini njihov zajedniki interes, razgovor e biti ivahan kao da je popis uzvanika pripremala tjednima. Moda ih je tako ivahnim uinio obilazak imanja prije ruka; najprije ritualni posjet crkvi u Hautvillersu gdje je pokopan Dom Perignon, a zatim, dok je Paul odgovarao na njihova pitanja, pogled na podrume. U predvorju podruma otvorio je jednu butelju i napunio njihove ae koje e ispijati vraajui se ka dvorcu puteljcima du kojih je vinova loza sada, u svibnju, ve imala vidljive pupove. Kad je stol bio prireen, Eve je krenula u sobu da se presvue za ruak. Dotjerala je struno izgled svog lica, i ne mislei na to, do asa dok je neki nejasan proljetni miris u zraku nije prenuo i naveo je da se pogleda u ogledalu. Zar je ona doista vikontesa de Lancel, gospodarica dvorca Valmont, pitala se zateui bradu kako se ne bi vidjele prve bore na vratu. Prisjetila se jedne druge svibanjske noi, 1917. godine, kad je imala tek dvadeset 240 DO PONOVNiKi SUSRHTA jednu godinu a ne pedeset etiri kao sa<l;i. Tada je bila skinula sa sebe svu minku u jednoj drugoj garderobi, iza kulisa varijetea Casino de Pari, a jedan galantni asnik doao je u posjet djevojci s kosom boje jagode, razdijeljenom po sredini, jednoj nesuzdrljivo slobodnoj djevojci koja se zvala Maddy i koja je, dodue, imala mnoge tajne, ali nije znala

rasporediti kartone s imenima du stola, nije znala kako uiniti da se stranci za stolom odjednom osjete kao prijatelji, nije znala voditi dvorac s dvanae-stero sluga i mnogim gostinskim sobama, u koje je tijekom sezone od sedam mjeseci smjetala bezbrojne kupce koji su dolazili iz mnogih gradova irom svijeta. Eve uzdahnu filozofski, prisjeajui se panike svoje dobronamjerne tetke Marie-France koja je bila uvjerena da Eve nikad nee ui u potovanja vrijedan brak samo zato to je pjevala u varijeteu. Pa ipak, sad je postala i vie nego potovana supruga, postala je "istaknuta", kako su o njoj pisali vinski strunjaci nakon to bi posjetili Valmont. Njezine su obrve i dalje bile uko-ene prema gore, oi nisu bile nita manje sive, nisu se nita tee palile nego prije, i dalje je pjevuckala stare, dobro poznate skladbe dok bi obilazila dvorac, i dalje je prezirala ivotne konverzacije kad bi one htjele ograniiti njezine impulse - ali morala je priznati kako je lice to ga je sad ugledala u ogledalu vie priliilo dvorcu nego nekadanjoj pozornici. Bi li ikad postupila drukije? Ne, nikad. U trideset tri godine braka nije ni jednom poalila svoj izbor, to je bilo znatno due od razdoblja kad obino nastupa propitkivanje smisla branog ivota, kakvo mora proivjeti svaka ena uzimajui u obzir sve osobine mukarca kao mujaka. Od Dijona do Pariza, pa zatim Canberra, Cape Town, Los Angeles, London - i sad Epernav. Bila je to zamalo savrena krunica: nestana kerka bjegunica doktora Couderta sada je bila svega stotinjak milja daleko od mjesta svog roenja. Kao to je primijetila sa\da osamdesetogodinja

Vivianne de Biron 241 JUDITU KHAN17 kad joj je prole godine dola u posjet, kakva je to bila srea to se Eve nije svojedobno udala za kakvoga kraljevia mutarde u Dijonu. No ipak nije htjela u potpunosti odobriti nain kako je njezina nekadanja tienica svojedobno odustala od velike karijere koja joj se nuala. Eve stavi na sebe jednu od Balenciaginih haljina, nainjenu od tanke vune u kreatorovu panjolskom ugoaju, crnu kao habit asne majke glavarice i dvostruko finiju od bilo ega iz Diorove kolekcije. Eve je te kreacije nazivala "svjetlosnom odjeom", izabranom zbog efekta kao to su teatarski kostimi velikih toreadora. Ako je Eve trebala djelovati istaknuto a ne opinjavajue, te su kreacije bile vrijedne novca to je za njih dano. Pet minuta prije nego to su se uzvanici imali pojaviti, ona promotri kroz prozor slikovit prizor okolnih vinograda i u sebi zahvali za aroban preporod kue Lancel. Kad joj je Paul rekao da Tresor ne krije vie nijednu butelju, da je Bruno sve to blago prodao na crnom tritu pa se u podrumima nalaze samo berbe ratnih godina, srce joj je gotovo prepuklo od boli zbog njegova ponienja i sramote. Oporavak kao da je bio nemogu, ne samo u Valmontu nego i irom Champagne. No ona nije znala koliko je velika odlunost tamonjih ljudi, kao ni to da su ratne berbe svoju oskudnost nadoknadile izvrsnom kakvoom. Svi ratni zarobljenici ve su se 1945. vratili kuama, a radnici iz vinograda - koji su veinom i sami posjedovali male vinograde prihvatili su novog vlasnika i prodali mu svoje

zalihe vina, koje su lukavou bile sauvane tijekom okupacije. Ipak, protekle godine bile su razdoblje tekih napora, kad se svaki zaraeni novi ponovno ulagao u zemlju, u obnovu najstarijih loza i izgradnju. Sve do lani nije bilo novih haljina, niti su bili mogui posjeti vlasuljaru Alexandreu u Parizu. tovie, iako nijedna izlizana kaserola u dvorcu nije bila zamijenjena novom, Eve je uspjela primati goste im su se ponovno pojavili prvi kupci. I dalje su bili vispko zadueni kod ba242 DO PONOVNOG HHTA naka u Reimsu - moda se nikud nnV osloboditi tih dugova ali kua Lancel, kao i ostale (inmdt"s Man/ues napokon su tri jumfirale.Te poslijeratne godine uzele su teak danak. Paul je na poetku svojih ezdesetih ostvario vie nego to je Eve mogla i zamisliti. Natovjeji rad iscrpljivao ga je, pa kad bi sebi dopustio rijetke trenutke oputanja nakon sati provedenih nad spisima i raunima, Eve je vidjela njegovo lice iscrpljeno gorinom i tugom. Ali nikad vie nije ni spomenuo Brunovo ime. Eve pogleda uru. Vrijeme je da sie niza stubite. Ostavila je Freddvno pismo razoaravajue tanko - na stoliu, ne naavi slobodnog vremena da ga otvori sve do nekog trenutka nakon veere, kad su se ona i Paul napokon mogli povui u svoje prostorije nakon to su gostima zaeljeli laku no. Paul je upravo oblaio pidamu kad se ona pojavila na vratima garderobe s otvorenim pismom u ruci.

"Freddv i Tony se razvode", jeknu Eve u nevjerici, sa suzama u oima. "Daj da pogledam", ree joj Paul uzimajui pismo. Kad ga je proitao obujmi vrsto Evu i poljubi je u kosu. ""Nemoj plakati. Znam kako se osjea, ali moglo se dogoditi i neto gore." "Jednostavno to ne razumijem! to hoe rei tvrdnjom kako nitko nije kriv? To je smijeno! Zna i sam da to ne moe biti istina." "Naravno da ne moe, i ja to shvaam", ree Paul polagano. "Sto hoe rei?" "Prole zime, kad sam obilazio kupce u Kaliforniji, proveo sam mnogo vremena s Tonvjem. Bio je ne samo pijanac nego i teki ovisnik o alkoholu. Znaci su mi bili jasni, iako ih je on dobro prikrivao. Mislim da je sve to zapoelo jo u ratu - Britanci su sposobni popiti zapanjujue koliine viskija, pa ipak boriti se sutradan kao lavovi. Razliito od nas, jetra su im jamano nainjena od vrstog metala. Nisam ti o tome govorio jer nisi nita slutila, a Freddv je iz svih sila nastojala da nita ne primije 243 JUDITU KRANTA tim. Vjerovao sam da e se izvui iz tog ponora, ali, poteno govorei, nisam imao odvie nade. Sad ju je njegovo pijanevanje oito prisililo na odluku. Ne vjerujem da e ikad to priznati, ali jasno mi je da ga je morala ostaviti, kako radi sebe tako i radi Annie." "Slatka moja Freddy", proapta Eve. "Ipak, bolje je da se izvue iz tih teko podnoljivih okolnosti nego da dopusti totalnu

degeneraciju. Freddv je jaka, ja zapravo saalijevam Tonvja. Netko tko se tako odvano borio i preivio... da sad zavri kao odbaeni suprug." 244 IX) PON()V7V( K i SIISRlil A Glava 22 u eu nama govorei, Swede, misli li da mi znamo ba sve to je potrebno znati o enama? - Jock Hampton upitao je to svoga prijatelja dok su zajedno ruali negdje u veljai 1951. "Ne misli li da bismo mogli u svemu uspjeti pod jednim jedinim uvjetom - da su nam glave zajedno?" "To me zapravo upozorava kako nikad ne bismo trebali ii zajedno", promumlja Swede. "Koliko si djevojaka imao? Desetke? Stotine?" "U svakom sluaju previe da bih se mogao sjetiti koliko." "I ja takoer. Ali ti si stariji, iskusniji i poznaje je dulje. Reci mi, dakle, koji je vrag uao u Freddv?" "Mislio sam da govori openito. Govorei openito, znam o njima poneto. Ali kad je rije o Freddy - ne bih pokuavao." "Gledaj, znam da je ona neto posebno. Nisam totalni bezvez-njak, vjeruj mi kad ti kaem da znam razliku izmeu obinih cura i Freddy. Ali ona je ipak ena. Mora biti da je ipak vie slina ostalim enama nego to se od njih razlikuje. Je li tako?" "Moda. A moda i nije." "Zna, Castelli, stvarno mi je drago to o tome razgovaramo. Ti si mi velika pomo. Za Krista, ona ipak nije preista djevica 245

JUDITU KHANL. nego je ena od krvi i mesa. I nedostaje mi! elim je natrag, onakvu kakva je bila prije razvoda. Sjea li je se?" "Moe mi povjerovati." "Uvijek nas je ostavljala bez daha, zar ne? Dovraga, Swede, zar nismo uivali kad nas je bacala iz ravnotee, kad nas je iznenaivala, uvijek ispred ostalih, tako da smo morali dahtati ne bismo li je dostigli. I onda nam se smijala dok bismo pokuavali! Zahvaljujui njoj svaki dan nalikovao je nacionalnom prazniku, jedan prasak vatrometa za drugim. Boe, volim takve teke enske. Svaka dobra cura s kojom sam se upoznao bila je teka - ali nakon Freddv sve su one nalikovale sveticama. Sto se s njom dogodilo, Swede?" "Postala je - dama. To je najblie onome to bih ja mogao opisati." "Poznavao sam mnogo razvedenih ena i one obino nisu postajale dame. Obino se one raspuste, poinju odlaziti na spojeve, kupuju sebi seksi haljine, nagovaraju prijateljice da ih upoznaju s momcima - moda ne ba odmah, ali ipak. Freddv i Tony raskinuli su prije godinu dana, njezin je razvod praktiki konaan, a ona jo uvijek sjedi kod kue svake veeri s Annie. Vrhunac Freddvna drutvenog ivota je pomo jednoj osmogo-dinjakinji da napie domae zadae. To mi je poznato jer tu i tamo navratim kod nje, kako bih vidio svoje kume, i redovito je tako. Nemoj mi rei da je to normalno." "Ona eli imati takav privatni ivot, Jock. Nije na nama da se mijeamo." "Slaem se. Ne prigovaram. Ali ona je ipak i na partner. Izgubit emo hrpu novca ako se Freddv brzo ne oporavi. Kad se posljednji put

dogodilo da se pojavila s novom, debelom narudbom, viui pritom i skaui moda previe, ali je ipak bila neodoljiva. Ja se ne razumijem u pridobivanje ljudi kao ni ti, pa gubimo poslove u utakmici s Leteim tigrovima samo zato " to se ona ponaa tako damski da ne eli vie ni mrdnuti trepa246 IH) PONOVNOG SUSRliTA vicania! Vie i ne koraa onako kuko je to nekad inila. Kad se posljednji put dogodilo da je dobila napad neodoljivosti, natjeravi nas da uinimo i ono to nikad nismo namjeravali i zaradivi pritom gomilu novca? Naravno, pokazuje se u uredu, sjedi i radi ondje cijeli dan, ali nam ne znai ono to je prije znaila. Ne bavi se vie ni letenjem, a upravo tada dobiva svoje najbolje ideje. To je kao da mislimo kako smo kupili neku cestovnu krstaricu, a vrativi se kui vidimo da su to djeja kolica. To nije fer i mislim da bi ti morao ozbiljno porazgovarati s njom." "Kako to da sam ja odabran?" "Zato to si je znao dok je jo bila dijete. Posluat e te. Preda mnom bi se samo izmotavala." "Ne, hvala. Ako eli da neto bude uinjeno, uini to sam, Jock." "ali se?" "Moe misliti." "Bilo bi prikladnije da se ti pozabavi njome, Swede, ali budui da se tako dri, prihvatit u se sam tog posla. to bi mi se najgore moglo dogoditi? Da se pone izmotavati? U najmanju ruku, natjerat u je da pone misliti. Nitko nema pravo oplakivati svoj razvod do kraja ivota." "Ba e joj tako rei?" "Ne, bit u uviavniji. Najprije je moram

izvui iz kue i ureda." "Nai se s njom kad bude kod vlasuljara. To je jedina prilika kad nije na jednom ili drugom mjestu", nasmija se Swede Ca-stelli. Nije lud da se pone mijeati u njezin privatni ivot. Odvie ju je dobro poznavao. Tko osim njega zna kakve je loe sree bila s dvojicom mukaraca koji su joj ikad neto znaili? Ako se eli zatititi od svijeta, tko bi joj mogao prigovoriti? Ipak, Jock Hampton je bio pun zanosa i briga. to se njega samoga tie, a barem bi on morao znati kako stoje stvari, poslovi idu izvrsno. 247 JUDITU KRANTZ "Pozvat u je na sastanak Orlova jata. To je ono pravo. Nee moi odbiti - jedina je djevojka koja je u to upuena, jedina koja zasluuje da se nae ondje." "Misli li da e doi?" "Ako ne doe svojom voljom, svezat u je i ubaciti u svoja kola. Kidnapirat u je." "Kao da bi uivao u tome, zar ne?" "Ti si perverzan, Swede. Ti si odvratan prljavi starac, morat e platiti ovaj ruak." Freddv se mrtila, uzrujana preko svake mjere to je bila natjerana sudjelovati na toj veeri. Od prvog trenutka kad je Jock spomenuo sastanak Orlova jata, znala je kako za nju nema gore prigode od te. Od svih Jockovih ideja, ova je bila najgora. Bilo je to neto tako besmisleno, tako nevjerojatno netaktino, da ona jednostavno nije mogla povjerovati svojim uima kad joj je predloio da pou zajedno. Kako se uope usudio? Zar nije imao ni toliko suosjeajnosti da shvati kako e je ti ljudi iz Orlova jata

podsjetiti na neto to joj je nekad znailo tako mnogo, a sad je bilo izgubljeno? Bili su to dani slave, kako ih je Tony nazvao u svojem posljednjem, uasnom govoru, iz kojega nije zaboravila ni jednu rije. Dani kad je voljela svoj posao i voljela Tonvja, te je napokon izgledalo kao da su se dvije ljubavi stopile u jednu. Bila je ispunjena osjeajem misije to ju je nekad uzdigao do visina kojih se sad mogla sjeati tek s tugom. Jock ju je zamolio da krenu na taj skup, nimalo ne shvaajui zato nema volje ui u prostoriju punu ljudi koji su bili dijelom njezine sada mrtve sree. Dok je pred njim iznosio svoju patetinu priu, ostala je zapanjena, otvorenih usta. "Jednostavno ne mogu tamo otii ako ne ide i ti", rekao joj je, sav kukavan. "Svaki od tih ljudi ima enu i barem dvoje djece. Ne bi povjerovala to su mi sve napriali na posljednjem 248 DO PONOVNIH i SUSHHTA sastanku i-ulni stari Jock, kuku to il" iiini mogao pronai enu koja bi pristalu ii s tobom, moru biti cl" je u tebi neto duboko pogreno, moda si odvie vezan uz majku, mogao bih se okla diti da se nikad nee oeniti, svrit e kao osamljeni neenja koji pokuava nekako ispuniti svoj prazni ivot i - najgore od svega - svaki je od njih naao za mene djevojku! Svaki me pokuavao nekako spojiti sa svojom sestrom. Volim te prijatelje, Freddv, ali ne bih vie otiao na sastanak s njima bez enske pratnje. Ne mogu povesti ni jednu od djevojaka koje poznajem, ostale bi osamljene i oajno bi se osjeale. Zato mi ne bi pomogla i provela sa mnom jednu veer? Mogla bi me

zatititi, kao da si krilni lovac, pa kad me ponu napadati - osobito ene - promijeni temu i skini mi ih s repa. U ovoj zemlji kao da je zloin protiv amerikog naina ivota ostati neoenjen u trideset prvoj godini. Ja bih isto uinio za tebe im bi zatrebala moju pratnju, zna da bi mogla raunati na mene." I tako je nastavio kukati. Bila je svjesna da e uskoro iscrpsti sve svoje razloge, jer jedan jedini koji bi ga odvratio od te namjere nije mogla spomenuti: otkako je Tony pobjegao, nalazei spas u tome da bude to dalje od nje, ona je bila u ratu sa samom sobom, nesposobna ita uiniti. S jedne strane, bila je silno postiena onim to joj je Tony bio rekao, beskrajno pogoena njegovim optubama, koje je morala prihvatiti kao stvarnu sliku njezinih postupaka prema njemu. Unitavao ju je osjeaj krivnje. S druge strane, bila je vie ljutita nego ikad u ivotu. Kakav je to beskimenjak, koji je sav teret svoje propasti prebacio na svoju dotadanju enu? Ali, im bi je bijes malo utjeio, sjeanje joj je govorilo kako je on bio u pravu: u Engleskoj je s njim sve bilo u redu, poeo se strmoglavljivati tek kad su doli u Kaliforniju. No za noi Freddy je sjedila ophrvana mislima im bi spremila ker u krevet. Izvodila je sebe pred sud, i kao tuitelj i kao branitelj, kao sudac i kao porota, optuujui se i opravdavajui se, razmatrajui uvijek iznova posljednjih petnaest godina svog 249 JUDITH KRANTZ ivota. Mac nikad ne bi pobjegao od nje da nije njim tako oito manipulirala. Da je mogao

povjerovati kako e ona posluati glas razuma, nikad ne bi otiao u Kanadu i ne bi ondje poginuo. to se tie Tonvja, zato nije mogla zadovoljno ivjeti u Longbridge Grangeu? Mnogim bi enama takav ivot bio silno drag. Zato nije bila prilagodljivija? enstvenija? Vie nalik onim najbliima kao to su Penelope, Jane i Delphine, pa i njezina majka? Njima su njihovi muevi bili po svemu prvi, njihova djeca nisu patila zbog razvoda, same su vodile lijep, potpun i zadovoljavajui ivot. Ali, dovraga, zar nije i sama imala neka prava? Zar nisu neto vrijedili njezini snovi i strasti? Sto je bilo neispravno ako je neto eljela i bila spremna za to se potruditi? Iscrpljujua primirja u kojima su ravnoteu drali sram i bijes bila su joj dostupna samo unutar zidova njezine kue. Nitko iz vanjskog svijeta nije mogao naslutiti uzroke njezina razvoda i neugodnu istinu o tome kako ju je Tony odbacio, istinu o njegovoj ljubavnici o kojoj ona nije mogla ni sanjati. Izgubila je svu vjeru u sebe, sve svoje samopouzdanje. Ipak, Freddy je to shvaala, nita od svega toga nije moglo posluiti kao izlika da ne ode na jednu veselicu. A zatim, tu je bila i Annie. Onaj pokvareni lukavac Jock rekao joj je "Annie, zar ne bi voljela da mama malo izie i zabavi se? Zar ne bi bilo za mamino dobro kad bi se lijepo odjenula i izila sa mnom jednu veer?" Kako je samo obmanuo jednu osmogo-dinjakinju da postane eljna i gladna nade kao Oliver Twist! Je li je on moda nauio rijeima "Mama, mora poi na zabavu! Mogu sama nainiti domau zadau i volim jesti u kuhinji zajedno s Helgom. Nisi se zabavila ve tako dugo

vremena!" Pritom je boja glasa djevojice bila takva da je Freddy uvidjela kako zbilja nije dobro ako joj majka postaje predmet saaljenja. Ne, zakljui Freddy sumrano, ona je na to jednostavno natjerana. Jock Hampton pobrinuo se za to. Pogleda se u ogledalu - sve je bilo u redu. Pomno odabrana haljina od crne svile, s vi250 Do I>()NOVN(X; SUSRETA sokim ovratnikom i dugini mkavimu, visjela je na njoj gotovo mlohavo, kao i sva njezina garderoba. Nakon Tonvjeva odlaska i/gubila je apetit, pa se mogla samo prisiljavati da pojede pristojnu veeru, kako bi keri dala dobar primjer. Freddy dodade iroki crni pojas koji je prikupio skupu svilu oko struka. Odjea je bila prikladna: neupadljiva, nimalo agresivna na bilo koji nain, vrsta odjee s kojom je ena mogla ii meu svijet. Samo se cijenom ta haljina razlikovala od onih to su ih nosile druge ene. Dotjerala je kosu tog popodneva pa je izgledala prilino disciplinirano. Hvala nebesima, ovaj put ju je htjela posluati. Stavila je na usnice malo rumenila, ali je odustala od makare i sjenila za oi. ene bivih pilota jamano su bile poslovne i sretne due, koje su energiju troile na raanje sretne djeice i voenje domova kako bi bila sretna obi-tavalita sretnih supruga - vie je nego vjerojatno da se ne slue sjenilima za oi, ma koliko ih ameriki modni asopisi oglaavali obveznima i za prosjenu enu. Oito nije eljela izgledati odvie hollywoodski. Par malih naunica i cipele od lakirane koe upotpunili su njezinu garderobu.

Kad je Jock prispio, Freddy je bila odjevena ve punih pola sata. Ipak, nije se mogla natjerati da izie iz svoje sobe. Motala se ovamo-onamo, namjetajui stvari i provjeravajui sadraj svoje torbice ve peti put, dok su Jock i Annie bili u ivahnu razgovoru. Mogla ih je uti sve do gornjeg kata. Zato nije pozvao i Annie na taj glupi skup? Sad je dodue bilo prekasno da mu se predloi tako neto. Napokon se prisili da sie niza stube, sluajui ih kako se smiju. Kad je ula u dnevni boravak, glasovi su se odjednom utiali. "Mamice!" zavapi Annie. "Freddy, ne idemo na sprovod", ree Jock. ""Sto si to stavila , na sebe? Smjesta promijeni tu haljinu. Ionako emo zakasniti, nekoliko minuta nee utjecati." "Oh, mamice izgleda strano", zavapi Annie. 251 lUDJTIl KRANTZ "Crno je uvijek prikladno, uvijek ik - to vas dvoje znate o garderobi? Ovo je uostalom model Jacquesa Faitha." "Nije me briga iji je to model. Stavi na sebe neto zgodno, i neka ne bude crno", doviknu joj Jock. "Izgleda kao udovica!" dodade Annie, dok se njezino ljupko lice smrknulo. "Dobro, dobro." Freddv dobaci ljutit pogled Jocku. Sa svim onim njegovim Brendama, mogla je zamisliti na kakve je jeftine, neukusne i seksi haljine bio navikao. I taj joj napirlitani paun nije rekao da e se pojaviti u odori. Bila je to muka sebinost! Ona pojuri u svoju sobu i pregleda haljine, slaui ih ljutito po vjealicama.

"Neto zgodno" - taj aavac. Zgodno. To samo pokazuje to on misli o enama. Zgodno - tu je rije ona oduvijek mrzila. Glupa rije koja je nalikovala igraki, od koje je gora bila jedino rije draesno. Barem joj nitko dosad nije rekao kako je draesna. Pograbi jednu vjealicu iz ormara i stavi haljinu ispred sebe. Bila joj je odvie tijesna kad ju je donijela kui, malo vremena prije nego to ju je Tony napustio, haljina namijenjena za kuno zagrijavanje koje se nikad nije bilo dogodilo. Nije se potrudila odnijeti je u salon kako bi je uredili po mjeri. Ali to je bila jedina u ormaru koja nije bila crna, a sad bi joj moda mogla biti po mjeri. Ona svue sa sebe crnu svilu i navue novu haljinu. Stajala joj je izvrsno. No morala je uzeti prikladne cipele, drugu torbicu i drukije, svjetlije i vee naunice. A morala je staviti na sebe i vie minke, kako haljina ne bi djelovala odvie nametljivo. Valjalo je promijeniti i frizuru koja je bila odvie stroga i odvie kolnika. Sranje! Zurei se, Freddv je promijenila minku brzinom na koju je ve zaboravila. Poela je zatim estoko etkati kosu sve dok nije dobila potpuno nov izgled koji je odgovarao novoizabranoj haljini, od svijetlocrvenog sifona bez naramenica, s tijesnim, jedva primjetnim gornjim dijelom i drsko punom suknjom - ha252 DO I"ONOVNOC SUSKHTA ljini koja je bila nainjena za ples do zore, za zavoenje. Zaustavi se pred ogledalom, potpuno izmijenjena. Nije bila ba zgodna, ali izgledala je... bolje, to bi moda bila prava rije. Ali neto je jo manjkalo. Freddv otvori

kutiju s nakitom i izvue iz nje ATA-ina zlatna krila. Ako se Jock pojavio u odori, sa svim pukovnikim uresima i ukrasima koje je imao, i ona se mogla pojaviti s tim krilima. Na sreu, gornji dio haljine bio je dovoljno krut, pa je krila nee povui dolje, razgoliujui joj grudi. Da, taj crni i zlatni ukras, ta dva iroka krila nainjena od tekog zlata i uokvirena u crno, s insignijama ATA na sredini, dala su haljini upravo onu zavrnu notu koja joj je nedostajala. Freddv se spusti niza stube, onoliko ljutito koliko bi to bila svaka ena u sandalama s visokim petama. "Nadam se da ste vas dvoje zadovoljni", najavi ona ratoborno. Jock i Annie poskoie sa stolica i kliknue. "Za tu priliku dobro je", preduhitri ih Freddv. "Oh, Isuse, Freddv!" "Tako si... lijepa", uzdahnu Annie. "Hvala ti, Annie. Vratit u se rano, ali obeaj mi da e otii u krevet na vrijeme. Sutradan u ti sve ispriati kako je bilo." "Mama, kad bi samo znala kako krasno izgleda! Koliko e jo protei godina prije nego to se budem i ja mogla tako obui?" "Mnogo godina, Annie." "Morat e imati trideset jednu godinu, kao tvoja mama", do-metnu Jock. "Znai, bit e jo vrlo, vrlo mlada. Poimo, prekrasna damo, kako ne bismo doli ba posljednji." "Jock, nemoj me vie nazivati prekrasnom, ili se ne miem iz kue. Ja nisam tvoja djevojka, ja sam postrani lovac, i treba da me tako shvati." "Tako je, gospodine", odvrati joj on slubeno. "Ispriavam se, gospodine. Veoma mi je ao,

gospodine." 253 JUDITU KMNTZ "Tako zvui bolje", zakljui Freddv. Jock je ogrnu njezinim novim krznenim kaputom i prui joj ruku. Ona se namrti na tu nepotrebnu gestu. "Znam i sama hodati, zahvaljujem", ree izlazei kroz kuna vrata, ljuljajui se malo. Freddv je zastala kao zaarana, nesposobna da stavi nogu pred nogu, naavi se pred dvoranom iz koje su dopirali zvui "Bijelih stijena Dovera". "Jock", proapta ona preklinjui, "ta glazba..." Silno zadovoljan sobom, Jock je nije ni uo. On sam upriliio je cijeli skup, presluao orkestar, dao glazbenicima popis skladbi koje je elio uti, unajmio malu plesnu dvoranu u Beverlv Wilt-shireu, sastavio jelovnik za veeru i pronaao sve pilote nekadanjeg Orlova jata. Onima koji nisu ivjeli u Los Angelesu, zajedno s njihovim enama organizirao je zrani prijevoz, zahvaljujui ljubaznosti Orlova, i svaki je par dovezen do Beverlv Wiltshirea, opet zahvaljujui ljubaznosti Orlova. Jock je odluio da moraju odjenuti odore. Pretpostavljao je kako je est tjedana od obavijesti bilo dovoljno svima da skinu suvine naslage sala dobivene nakon rata... iako se sam nije nimalo udebljao. Sam je sebi estitao to je sve predvidio kako Freddv ne bi mogla odbiti poziv. Koliko god to bilo smijeno, nije naao nikakva drugog naina da je izvede u drutvo. Tko zna zato, ali kroz sve te godine on i Freddv nisu postali tako bliski da bi je mogao jednostavno pozvati na

veeru, bez ikakva posebnog povoda. Meu njima postojala je neka brana, ije uzroke on nije mogao razumjeti, a koja mu je prijeila da se uz nju osjea slobodno i oputeno. Kad ne bi postojala Annie kao izlika, nikad se ne bi usudio povremeno joj banuti u kuu, pri emu je ipak pazio da se najavi telefonom. Kad ne bi imao drugog objanjenja, gotovo bi morao pomisliti da je pred njom pomalo 254 DO PONDVNOCi SUSRETA stidljiv. Zar ji- m">)",io djelovati kontiaproduktivno netko koga je poznavao lako dobro? "Ta glazba", ponovi Freddv, "ona je tako - " , "Sjajna, zar ne?", upita je Jock sjajui od zadovoljstva. "Uasna!" uzviknu Freddv. "Mrzim manipuliranu nostalgiju." "to ja mogu kad to momci ele?" upita Jock, uzimajui je za ruku i vodei je odluno unutra. "U pravu si, to je otuno. Ali ne moemo sad ostati ovdje. Ti si hrabra, Freddv, to sam oduvijek cijenio. Upamti, kad ponu priati o svojim sestrama, reci im "Jock ima zbilja zgodnu djevojku, ali veeras nije mogla s njim izii."" "Nemogue je da se na to prisilim." "Onda se nasmij, poni zbijati ale, sve e biti u redu ako samo to prozbori. I ne zaboravi naglasiti ono "zbilja"." Orkestar je zasvirao "Waltzing Matilda", skladbu koja je bila i odvie glasna da bi mogla biti sentimentalna. Svladana glasnoom Freddv je dopustila Jocku da je ugura u plesnjak, gdje su ih smjesta okruili ljudi u odori, lupkajui

Jocka i tapui Freddv, a zatim opet tapui Freddv i lupkajui Jocka. Kao da je tulum poeo ve juer, pomisli Freddv. Sve je bilo buno, nagurano, konfuzno i u dobru raspoloenju, i sve su ene bile upadljivo odjevene kao i ona sama. Moda i nee biti tako loe kako je pomiljala. Kad ju je Jock zgrabio i povukao na plesni podij, uz orkestar koji je svirao "Davno i daleko", ona se ve toliko raspoloila da se nije ni upitala kad je posljednji put plesala s Tonvjem uz istu skladbu, ili uz onu sljedeu "Ove godine e proljee zakasniti". Shvati da je ve zaboravila koliko je Jock bio dobar plesa. Kao da se poela dobro zabavljati. Orkestar je poeo svirati "Bit e lijepo ako poe sa mnom kui." "Hoe li prestati pjevati mi u uho", psiknu mu ona. "Znam napamet sve rijei", pokua se on opravdati. "To nije isprika. Nisi Bing Crosbv." 255 JUDITU KHANTZ Na svu sreu, stari prijatelji su je poeli moliti za ples, pa je sljedei sat Freddv provela mijenjajui jedan zagrljaj drugim, a da joj se Jock nije mogao pribliiti dulje od nekoliko koraka. Moda to i nije bila idealna prilika za mali razgovor s njom o njezinu loem ponaanju, shvati on dok mu je samodopadnost osjetno oslabila. Ona je bila ljepotica ovog bala, sama avolica, lakog koraka, u odjei u kojoj je nije smio pustiti iz kue, jamano skoranji uzrok gadnih prepirki izmeu mueva i ena kad ples bude okonan. I tko joj je uope rekao da smije staviti na sebe krilni znak? Zbog toga su sve ostale ene izgledale tako... beznaajne.

Veera je protekla u bunom izmjenjivanju zdravica i ala kao i mjesta za stolovima, pa u hvalisavim priama o stvarima koje su se zbilja dogodile, a onda je ples poeo iznova. Sluajui glazbu ve satima, Freddy je izgubila osjeaj uspomena, i sad su joj te skladbe bile tek zvuna pozadina. Vie je nije mogla vratiti u prolost ni "Kad se svjetla ponovno upale". Osjeala se kao na bilo kojoj veselici, ne osobito napetoj, u isti mah i vedrijoj nego to je mogla pomiljati, a i vino koje se stalno toilo imalo je svog uinka. Sef orkestra pribliio se Jocku i neto mu priapnuo. Jock je naas zastao, ali je onda odobravajui kimnuo glavom. Jock se pope na podij i kad je truba utiala gomilu, poe sa svojom najavom. "Momci - sjeate li se kako smo nekad pili toplo pivo i pjevali dok ne bismo popadali, ne bismo li smogli snage da sutra ponemo iznova? Sjeate li se kako je ponekad meu nama bila djevojka koja je pjevala neto jo iz Prvoga svjetskog rata i uila nas tim pjesmama? Okupimo se sada oko nje i poslu-ajmo je ponovno. Freddv, gdje si? Doite ovamo, asnice Lan-cel!" Freddv zau gomilu glasova koji je prizivaju, i shvati kako mora prihvatiti. Nije vie bilo ni rijei o upoznavanju Jocka s ne256 IX) l"ONOVNlK! SUSKHTA ijom sestrom; od nje se oekivalo da nastupi iako joj Jock to nije najavio. Onu ga probode najubitanijim pogledom, no on ju je i dalje prizivao na podij, gdje je orkestar upravo poeo izvoditi "Halo, centrala! Dajte mi niiju zemlju!" Tu skladbu oito nisu imali u svom

redovitom repertoaru. Ponaaj se ljubazno, ree Freddv sebi i provue se do orkestra gdje ju je prihvatio Jock. "Draesno", ree mu ona. "Znao sam da e to uiniti za momke." Ona se okrenu efu orkestra. "Od gospodina Hamptona dobili smo sve skladbe unaprijed. Danima smo ih uvjebavali. Vi samo pjevate, mi emo vas slijediti." Freddv kimnu - bila je uhvaena. Jock je na podij ak stavio barsku stolicu namijenjenu njoj. Sjede na nju i kad je ugledala punu dvoranu ljudi koji su ekali, u sjeanje joj se vrati "Tippe-rary". Glas je prvih nekoliko trenutaka bio hrapav, dok ga nije uskladila s orkestrom. Odjednom Freddv shvati kako se dvoranom ire emocije koje su bile razliite od onih to su ih poticale skladbe iz prethodnog rata. To su bile stare vojnike pjesme, a ne romantine balade uz koje se plesalo tijekom etrdesetih godina. "Tipperarv" je bila skladba koju su prestravljeni ali hrabri ljudi pjevali po rovovima dvadeset godina ranije. Piloti Orlova jata koji su s njom pjevuili tu koranicu susreli su se tako s glazbom prethodne ratnike generacije, njihovom braom po oruju. Kad je dovrila "Tipperarv" zapoela je "Spakiraj svoje brige u stari ruksak". Premda nekolovan, Freddvn alt podsjeao je na Evin. Bio je taman i neodoljiv, sladak poput prenog eera u visokim tonovima, a neto malo oporosti u srednjim registrima i s poticajnim bogatstvom tona ispod donje oktave. Izgubila se u toj glazbi, osjeajui kako iz sroka u srok dobiva na jaini. Slijedili su "uvaj kuno ognjite" pa "Valcer plavog horizonta", "Zbogom Broadwayu, zdravo Francuskoj!" prethodilo je

poletnoj skladbi "Uvijek lovim dugu". Zabaene glave, nje257 lUDITU KRAN17, zine pjesme kao da su bile ljubavni pokloni okupljenima. Postala je druga Maddy, u jednoj drugoj crvenoj haljini, kao da je ponovno uz mjeseinu pjevala francuskim ranjenicima i jednom njihovu asniku, u onoj noi koja je za Evu bila sudbinska. Ponovno je to bila i Freddv, samo deset godina mlada, koja je nekad pjevala ljudima to su znali - ali ih to nije zanimalo - da e sutra neki od njih biti mrtvi. Ali veeras su svi htjeli uti pjesmu. Freddv kao da je sjajila nekim unutarnjim sjajem; nije joj bio potreban reflektor. Pjevala je ono to je kao dijete nauila od Eve, ali tako svjee kao da je ula juer. I tako je Freddv dola do samoga kraja slavnih starih pjesama. Sluateljstvo je bilo oarano, i mogla bi im pjevati jo satima. Ona skliznu s barske stolice i dade znak efu orkestra neka za-svira neto drugo dok se spusti s podija. Jock, koji je bio u njezinoj blizini, poe pjevati neto to nije eljela uti, jer joj je ta pjesma znaila tako mnogo. Svi u dvorani prihvatili su Jockov glas. Pjesma ju je odjednom svu obuzela, tako da nije mogla pomaknuti usne. Nasmijei se malo kad kae mi zbogom, Kad oblaci zaplove opet u bit s tobom. Nebesa e tad jo jednom bit plava, U Ljubavnikoj uliici ti bit e mi draga... "Daj, Freddv, zapjevaj!" poticao ju je Jock. "Nikad nisi prestala prije nego to si nam otpjevala i ovu." Neki momci iz Orlova jata popeli su se na podij i ona osjeti njihove ruke

oko struka dok su mumljali rijei. Zvona vjenanja vedro e zvoniti, Suze rastanka zauvijek e uminuti Svake noi molit e i ekati, Do ponovnog susreta. 258 DO PONOVNIH; SIISKHTA l"oeli su ponovno pjevati pjesmu od poetka i Freddv, nesposobna da ih zaustavi, osjeti kako joj suze teku niz lice. Ne! Ne mogu to vie podnijeti, pomisli ona, i izvue se iz ruku koje su je grlile. Brzo se progura kroz gomilu pilota koji su pjevali i njihovih ena, zatim izjuri iz dvorane na Wilshire Boule-vard, gdje je pozvala taksi. "ekaj! Zaboravila si svoj ogrta!" Jock dojuri do nje i zaustavi je, stavljajui joj krzno oko ramena. Uze maramicu i nestruno joj obrisa suze s lica. "Kriste - ao mi je to si se uzbudila... nisam mislio...""Mislio si valjda na sve drugo", prekori ga ona. "Te stare pjesme i koranice... otkud si samo izvukao tu glazbu?" "Hajde, Freddv, nemoj se prenemagati! Zar ti nije drago to si nastupila?" "Moram priznati... nije bilo tako strano kako sam se pribojavala. Nisam imala pojma da se sjeam svih tih rijei", ree ona, opratajui mu pogledom. Vratar je dovezao Jockov Cadillac i on je u tiini odveze do kue. Odjeci besmrtnih skladbi jo su ispunjali prostor, pa nije bilo prilike za rijei. Bilo je kasno, ceste su opustjele. On je vozio oslanjajui se na duboko usaene reflekse, s pilotskim prijezirom prema pravilima i propisima, unato alkoholu to se nataloio u njemu. Uz kripu pijeska pod kotaima zaustavi kola na pristupnom putu do

Freddvne kue. "Tako dakle, sastanak je gotov. Na sljedei, nadam se neemo morati ekati deset godina", promrmlja Jock. Kao da je alio za neim, pomisli ona, iako nije bilo razloga. "Moda to ne bi smio vie ponoviti", predloi mu Freddv. "Moda je to bilo samo za ovu priliku, a onda... nikad vie." "Ali onda te vie nikad ne bih uo pjevati... i to bi mi jako manjkalo, Freddv. Jer veeras si bila onakva kakvu te pamtim..." "Sve se mijenja, Jock, nita ne ostaje kao to je bilo, ponekad 259 JUDITU KRAN1Z ne najbolje." Freddv mu je to kazala s tonom konanosti u glasu, uzimajui torbicu s rukavicama i pripremajui se izii iz kola. "Ne. Priekaj. Ostani ovdje asak, zar ne bismo mogli popriati? Nikad nismo priali, osim o poslovima." "Popriati?" Freddv je bila zbunjena. "Da... o onome o emu ljudi obino razgovaraju kad se poznaju deset godina, ali ipak se ne poznaju sasvim dobro - kao to bi trebali." "Doista?" Obuzelo ju je zanimanje. U svim tim godinama koliko ga je poznavala, jo nije vidjela Jocka pod utjecajem alkohola, a njemu nikad nije padalo ni na kraj pameti da otpone bezvezne razgovore. Niste li malo odvie popili, dopukovnie?" "Naravno, dotuen sam. In vino veritas, ma to to znailo." "Ne misli li da bi trebao otii kui i ispavati se? Razgovarati moemo i kasnije", ree ona, suzdravajui smijeh. Izgledao je tako ozbiljno, sasvim razliito od uobiajenog

Jocka. "Moj Boe, Freddv" viknu on ljutito, "ti ne zna ni ono osnovno o meni, zar ne? ak ne eli to ni doznati." "Jock", ukori ga ona, kao da ima posla s nekim Anneinim vrnjakom koji pokazuje istu sklonost za pretjeranim tvrdnjama. "Bio si najbolji Tonvjev prijatelj, u Longbridgeu te dre lanom obitelji, poslovni smo partneri ve pet godina, kum si moje keri, bio si ak djever na mom vjenanju - za ime boje - naravno da te poznajem." "Vraga me poznaje. Tebi sam uvijek bio tek pripadnik jata -upravo tako se ponaa. Zar ne misli da imam i vlastitu egzistenciju, svoj ivot - pun nada, snova i osjeaja koji nemaju nita zajedniko s Longbridgeom ili Orlovim jatom?" Pijan ili ne, pomisli Freddv, ovo je bio izraz njegove osjeajnosti, a bijes to je iz njega dopirao uutkao ju je. Bilo je istine u onome to je rekao. On joj se okrenu, i izgled njegove glave i ramena odjednom joj se uini stran. 260 do ponovnih; "Jock..." Onu inu dotaknu ruku lilijui se ispriati. No on je njezinu gestu shvatio drukije, odjednom je privue sebi. "Do-vmga, Freddv, jesi li i na asak pomislila kako sam toliko zaljubljen u tebe da to vie ne mogu podnijeti?" "Jock". Iznenaena, ne vjerujui mu i nasmijavi se ona ga od-Hiunu. "Daj! Iz tebe govori alkohol - kao i veeranja uzbuenja, stari prijatelji, glazba, uspomene na slavne dane... nije to ljubav. Sjeti se samo svih onih ena u svome ivotu." Kad je pomislila na njih,

nije mogla suzdrati smijeh. "Moe li uope rei da si ikad bio zaljubljen?" "Dovraga, hoe li me posluati! Prestani se ismijavati na tako odbojan i podrugljiv nain. Bio sam loe sree to sam se samo jednom zaljubio - u onoj engleskoj crkvi, pet sekundi nakon to si se vjenala, kad si maknula vjenani veo i kad sam ti ugledao lice. Kako sam glup - temeljito sam se zatreskao i zatim sam godinama pokuavao osloboditi se toga, nastojei uiniti sve da ta ljubav nestane, promijeni se, izblijedi, ali nije htjela. Ja ne elim biti zaljubljen u tebe! Misli li da je to sitnica biti zaljubljen u nekoga tko te zapaa koliko i zidnu tapetu, u nekoga tko misli da si se sluajno pojavio na njegovu vjenanju?" "Ali... ali..." Freddv je zanijemjela. Jo nije ula Jocka tako nezaustavljivo intenzivnog. Njegovo hladno i odmjereno dranje potpuno je iezlo. "Nemoj mi govoriti "ali", sve to znam ve napamet. U tvoj sam ivot dospio prekasno, kad si ve pripadala nekome, kad je tvoja ljubav ve bila negdje drugdje. Ja sam ti tek prijatelj, dio tvoje povijesti koju nitko ne moe ponovno ispisati. Prekasno je o meni promiljati na neki novi nain, nemogue je sad govoriti "ali", jer to sam uo barem ve tisuu puta. Sluaj me, Freddv, ono to je bilo, bilo je, ali mi bismo mogli ponovno ispisati budunost. Zna li koliko sam puta ponovno ispisivao prolost -to bi bilo da smo se nali onda kad smo se zbilja trebali nai? Ne pokuavaj me zaustaviti. Sad sam se malo pokrio fla261

JUDITU KKAN"IV sterima - jedino tako mogao sam prikupili snaj".c da ti to kaem, i zato me mora sasluati! Oh, Freddv, kako bi to bilo da smo ili zajedno u srednju kolu ili koled, a to se moglo lako dogoditi, ivjeli smo tek stotinjak milja daleko jedno od drugoga, roeni smo iste godine, ak istog mjeseca! Ja bih te pogledao i zamolio da ode sa mnom na razrednu zabavu. Ne bismo razgovarali ni o emu drugom osim o avionima, zaboravili bismo na ples, i kad bih te odvezao kui, ti bi ve znala da sam stvoren za tebe. Moda bi mi ak dopustila da te poljubim za laku no, i do kraja naih ivota ne bismo vidjeli nikoga drugoga osim nas. Mimoili smo jedno drugo za nekoliko ina. Freddv! Dovraga, moe li zamisliti kakva je srea bila pred nama?" "Mislim da to... doista ne bi bilo sasvim nemogue... ako vjeruje u putovanje kroz vrijeme", priznade ona, nesposobna zaustaviti tijek njegova razmiljanja. Um joj nije razmiljao onako logino kao obino. "Htio sam te upitati neto zbilja glupo", ree Jock, dok mu je srce zakucalo kad je zapazio neodlunost u njezinu glasu. "Sto si me htio upitati?" "Uostalom, samo budala pita djevojku za dozvolu", ree. "Sjea li se toga iz kole?" On se sagnu prema njoj i zagrli je. Prije nego to je mogla bilo kako prosvjedovati, poljubi je u usta, ozbiljno, njeno i slatko, ali uz nedvojbenu sigurnost ovjeka koji zna da njegov poljubac nee biti odbijen. "Prestani", vrisnu zapanjena Freddv. Prolo je ve toliko vremena otkako je zadnji put poljubljena, da se sva ukrutila.

"Zagrli me, Freddv", ree joj. "Daj, samo pokuaj, ako ti se ne dopadne, prestat u." "Sto to radi, dovraga?" "Ljubim te. Samo te ljubim, to je sve", odgovori on i poljubi je jo jednom. "Rekao si da eli sa mnom razgovarati", usprotivi se ona estoko, krajnje zbunjena toplinom i potpunou njegovih cjelova, 262 DO PONOVNOG SUSKIi"l"A ii|r/n<iin ugodom koju je poela utjeti nakon njegova vrstog i zagrljaja. Bio je tako golem, tako je ugodno mirisao na kestene, ruke su mu djelovale tako sigurno. Tko bi ikad pomislio da ima tako ugodne usne? "Razgovarat emo kasnije. Sad me poljubi, Freddv, molim te, pokuaj mi uzvratiti poljubac kad te poljubim. Tako, sad je bolje, mnogo bolje, nemoj biti stidljiva, ti si tako lijepa, volim te, oduvijek sam te volio, ne mora mi odmah uzvratiti ljubavlju uli dopusti da te ja volim, prolo je toliko vremena otkako eznem za tobom - eznuo sam za tobom cijelog ivota uvijek sam se pitao kako bi to bilo poljubiti te, ali nisam imao pojma koliko je lijepo." Zagnjuri lice u njezinu kosu i oba njihova zbunjena srca poee udarati dok su prianjali jedno uz drugo, traei ravnoteu u svijetu u kojemu je jedini smisao imalo neprekidno doticanje njihovih usana. Jock uze Freddvno lice meu ruke i poe ga ljubiti polaganim, istraivakim poljupcima du ruba vlasi, pa zatim preko njezinih uzavrelih obraza do donjeg vrka njezina uha, i onda dalje, meku kou njezina vrata, gurnuvi u stranu krzneni ovratnik. Freddv je ustuknula, premda je drhtala od zadovoljstva i njenosti

njegovih zahtjevnih usana, obuzeta eljom da se ipak smjesti unutar udesne sigurnosti to su joj je pruale njegove ruke. Ona pokua pogledati njegove oi, ali prikrila ih je tama u kolima. "Jock, priekaj! Previe si brz, ne mogu shvatiti kako se osjeam, daj mi priliku da se priberem, pretvaraj se kao da se ljubimo nakon kolskog plesa. Polagano, Jock." Freddvno povrijeeno samopouzdanje, ozlijeeno i gorko, upozoravalo ju je na njezinu ranjivost. Morat e se pridravati one stvarnosti do koje je dola za dugih noi u kojima je preispitivala samu sebe; ne dopustiti da je ophrva konfuzija posve neoekivanih emocija to su ih u njoj pobudile njegove rijei i poljupci. On popusti zagrljaj i poloi njezinu glavu na grudi, na svoju 263 JUDITH KHAN"i: odoru. Jednom rukom ju je pridravao, a drugom gladio kosu kao da je dijete. "Da, Freddv, kao da je kolski ples; jedino to elim jest da bude dugo, dugo uza me. Ne mogu povjerovati koliko sam sretan. Ne mogu povjerovati da se uza me nalazi lijepa, crvenokosa i plavooka djevojka koja eli letjeti jednako koliko i ja. Pitam se hoe li se ukazati prilika da jednog dana poletimo zajedno. Dotle dopire moja imaginacija, jer mi je tek esnaest godina." On se vedro nasmija. "Toliko sam mlad jer ne mogu ni zamisliti da bih radio ita drugo s tako savrenom djevojkom." Freddv se pored njega opustila, elei ga i dalje sluati, kao da ju je svaka njegova rijeca uvjeravala da je pred njom jo cijeli jedan netaknuti ivot, kao da e je njegove

rijei na neki nain uvjeriti da je zbilja tako. Jock je bio tako neoekivano sladak, pomisli ona sneno, tako ozbiljan u svojoj nespretnosti, nepatvoren kao mali deko. Pomisli da joj se priinio vitekim Vikingom kad ga je prvi put ugledala... i moda nije bila u krivu. U njegovu glasu osjeala se neka ogoljena enja - ako ju je oduvijek volio, time bi se moda moglo objasniti zato se ponekad priinjao kao da je na nju ljutit. Ta ga je ljutnja spreavala da joj iskae ljubav. Ako je voli. Ali odjednom svaka sumnja nestade. Prepoznala je u njemu glas ljubavi, nakon to ga toliko godina nije bila ula. Freddv isprui ruke i obgrli ih oko Jocka, podigavi se kako bi svoje voljne usne mogla stisnuti uz njegove, dajui mu prvi poljubac svojom voljom, plah i strastven poljubac od svega srca u kojemu, prvi put, nije bilo nikakve suzdranosti. "Isuse!" jeknu Jock. "Kako je netko mogao biti toliko lud da te ostavi? Rekao sam Tonvju da nije pri sebi! Svaki put kad sam ga ugledao s onom enom upozoravao sam ga da je lud - ali na svu sreu, nije me posluao." Neto ju je estoko zaboljelo. "Ti si... viao Tonyja s njom - rekao si mu!" Ruke joj se ukoie. 264 nO PONOVNOG SUSRETA "Pa... zna kako je to... momci, prijatelji... naravno, oni razgovaraju i o tome." "Boe! Vas ste dvojica, znai, razgovarali o meni!" Freddv se zagrcnu od uasa. Konspirirao si s njime - sjedio si s mojim suprugom i njegovom ljubavnicom, i dok ste se meusobno do-aptavali, on ti je, zar ne, povjerio i sve privatne detalje o tome to se dogaalo izmeu

mene i njega. Znao si sve cijelo to vrijeme, a ja nisam ni slutila." Ona estoko otvori vrata automobila. Prije nego to se Jock mogao i pomaknuti, Freddv je izjurila iz kola, otkljuala ulazna vrata i nestala za njima zalupivi ih - lupa vrata bila je takva da se u konanost njezine odluke nije moglo sumnjati. Preostale sate te noi Freddv je provela na lealjci u svojoj spavaonici, obuzeta bijesom i mrnjom. U jednom trenutku osjetila je hladnou pa je skinula haljinu i navukla na sebe noni ogrta i sokne. Samo jo jednom se pomakla kad je odjurila u kupaonicu da povrati sve to je imala u elucu, u kojem nije ostalo nita osim ui. Opsesivno je ponavljala svaku rije razgovora s Jockom u kolima. Neprekidno je sebi ponavljala da ju je on, oito, shvatio kao lak plijen. Kao onesposobljen zrakoplov, bez streljiva, odvojen od svojih sudrugova, preputen sebi nad neprijateljskim podrujem, s pilotom koji se moli da stigne kui prije nego to bude primijeen i oboren - bespomoan i neobranjiv lak plijen, ulov kojim se ni najzeleniji poetnik ne bi hvastao, cilj koji bi mogao pogoditi i oboriti svaki momak na tlu s pukom u ruci. Nita bolje od toga. Nita lake. Kako je sebi mogla dopustiti da mu povjeruje makar na asak? Freddv je toliko bjesnjela zbog ponienja da je ak i napade munine smatrala olakanjem. Nije se mogla obmanjivati: ona mu je povjerovala. Zaista mu je vjerovala kad joj je ispriao onu obmanu kako je voli i to joj se - Boe, kako jedna ena moe biti glupa - ak jako dopalo. Da, to joj se toliko dopalo da se sad nije mogla prestati mrziti. Da, poznavala je Jocka Hamptona, tu hulju ija su usta

265 JUDITH KHAN"I. bila puna slatkih obmana, onu vrstu ena s kojima je iao, vidjela ih je toliko koje su dolazile i odlazile, jo od prvih dana braka s Tonvjem. Britanske Brende i amerike Brende, sve su one bile kao jedna, ali dostajala je minuta njegovih slatkih rijei - pijanih slatkih rijei - da se i ona svrsta meu njih. Bila je valjda tako oajna da se to moralo oitavati i na njezinu elu. "Molim vas, gospodine, jebite me" - to je valjda na njoj oitavao svaki mukarac, im ju je pogledao. I sam jedan zagrljaj bio je dovoljan da se pred njim rastopi. Jedan piljivi zagrljaj. On je bio jedini na svijetu, uz Tonvja, koji je znao da nije vodila ljubav mnogo due od godine dana. Znao je koliko je ranjiva, i okoristio se time prvog asa kad je to mogao. Ili - ekaj malo - je li Jock bio jedini koji je znao? Je li Tony moda kazao i Swedeu? Ili bilo kome? Moda su svi znali! Moda je to bio sveopi tra, Tony Longbridge i njegova ljubavnica, Tony koji ju je odbacio, Tony kome je ona bila toliko nepotrebna da ju nije htio ni dotaknuti. Za cijele proslave nitko joj nije prozborio ni rije o Tonvju. Bila je ondje uparaena kao luakinja, hvastajui se s krilnim znakom, ni manje ni vie, i - to je bilo najudnije od svega -svatko je bio toliko uviavan da nije pokazao ni najmanje radoznalosti ili zabrinutosti. Pa ipak, svi su morali znati za razvod budui da se u malom svijetu Orlova jata takva vijest morala brzo proiriti, pogotovo to su svi oni bili u aritu zanimanja. Oito, svatko - ili barem svaki mukarac - bio je

siguran da je ona Jockova djevojka. Inae bi joj pokazali neki znak simpatije, barem neku gestu. Tony je otputovao u Englesku im su potpisali papire o razvodu... bilo bi stoga prirodno da je barem netko natuknuo o tome, ali nije ba nitko. Jockova djevojka. Oh, Boe, svi su jamano bili uvjereni kako je bez predomiljanja uletjela u Jockov krevet... krevet koji je jo bio topao od prethodne djevojke. Za nj je to bila laka etva. Kad e zora? Kada? I u Kaliforniji je zimi ona dolazila kasno. 266 DO SUSKI""t"A Jo prije nego to se sunce pojavilo, Fml<ly je bila odjevena u najtopliju letaku odjeu. Za Aunic: i llelgu ostavila je poruku u kuhinji, a kad se sunce diglo bila je ve u Burbanku, gdje je izvukla iz hangara svoju Bonanzu. Rijetko je njom letjela jo od onoga dana kad je Tonvju pokazala novu kuu. Zrakoplov je bio najsuvremeniji, zamiljala je kako e u njemu letjeti zajedno s Tonvjem i Annie... bio je to obiteljski zrakoplov, ali obitelji vie nije bilo. Tijekom godine Freddy je uinila vie pokuaja da se razgali i olaka bijedno raspoloenje nakon razvoda. Polazila bi Bonan-zom na popodnevni let, ali, na njezino razoaranje, ti letovi vie nisu imali onaj ozdravljujui uinak. Sve ee je traila privremeni zaborav uranjajui u posao u svom uredu, gdje su joj usamljenost ublaavali tek suradnici i neprekidan niz problema koje je valjalo rijeiti. Bio joj je potreban zvuk ljudskih glasova, kontakt s tajnicama, raunovoama i

ostalim suradnicima kojima se bavila tijekom dana, kako bi pronala ravnoteu sve veoj osami veeri, nakon to bi Annie pala u san. Ali ovog zimskog jutra jednostavno nije mogla otii u ured, riskirajui susret s Jockom i Swedeom. Jock joj je oduzeo i Orlove, pomisli ona dok je provjeravala zrakoplov. Mogla bi prodati svoje dionice i izii iz dosadanjeg posla. Ne bi valjda mogla ostati Jockov partner, to je bilo nezamislivo. Ali o postupcima kako bi se rijeila Orlova razmiljat e kasnije, kad se vrati s leta. Ako joj je ikad bio potreban trenutak da se opije osamom nebesa, bilo je to danas. Freddy pogleda iznad sebe. Vidljivost je bila zamalo ravna nuli. Niski, magliasti zimski oblaci kine sezone u Kaliforniji malo su se stanjivali na kraju letne staze, ali pri tlu je bilo mrano, vlano i ogavno. Onaj tko nije pilot pomislio bi kako dan nije nimalo privlaan za let. Ali kad se jednom nae iznad oblaka, kad se probije prema sunevu svjetlu, dan e biti dobar kao i ostali, osim to tada nee moi vidjeti zemlju. A i to je sa267 IUD1TH KRANTZ svim u redu, pomisli Fredv dok je pozorno obilazila letjelicu, bolje da ne misli na ovjeanstvo ispod sebe dok bude letjela. Bijahu joj potrebna nebesa i horizonti. I najvanije, oblaci s kojima e se igrati. eznula je za njima. Bonanzu je odravao jedan od najiskusnijih Orlovih mehaniara, ali Freddv je obavljala vizualnu i fiziku inspekciju zrakoplova krajnje paljivo, budui da ga ve nekoliko mjeseci nije osobno pregledala. Natjerala se na

osobitu pozornost upravo zato to je toliko eljela poletjeti. U ovim ranim satima uzletite je bilo tiho, a zbog loeg vremena nijedan privatni pilot nije se dizao ili sputao. Ona se odveze do poetka uzletine staze, dok joj je srce udaralo u elji za bijegom. Brzo je provjerila sve to je valjalo provjeriti prije leta i, uvjerivi se da nijedna igla na instru-mentnoj ploi ne pokazuje crveno, oslobodi se stege i baci u zaborav meu elemente. Naavi se iznad oblaka, ona ustanovi da je dan zapravo sjajan. Oblani pokrov bio je tako ravan da je nalikovao poklopcu nad nekom kantom bez kraja. Nije bilo zavodljivih oblaka kojima se Freddv nadala. Svi su oblaci bili stisnuti u onaj poklopac, iznad kojega se prostiralo jasno i nedvojbeno plavetnilo jutra, plavetnilo bez tajni i raznolikosti. Dosadno plavetnilo zapravo, zakljui Freddv razoarano, plavetnilo u kojemu nije bilo niega zahvaljujui emu bi mogla razbistriti misli i stiati bijes, plavetnilo kroz koje bi pilot najradije nestrpljivo proletio stremei nekamo drugamo. Usmjerila se prema sjeveru, nadajui se kakvoj oblanoj nakupini koja e se moda izdvojiti iz one mase ispod nje, makar i sasvim malom oblaku s kojim bi se mogla poigrati i zaplesati. Kad bi samo mogla naletjeti na neki olujni oblak, onakav kakav svaki razuman pilot obilazi, neki obini i oigledno olujni oblak, nakien prijetnjama, s prizvukom opasnosti koja viri iz njegove turbulencije i njegovih munja, kad bi mogla naletjeti na oluju koja bi je potresala u pilotskoj kabini i zahtijevala od nje i po268 no i>onovn(h; susreta

sljednji djeli sposobnosti i iskustva. Ali ne, odavde pa zamalo do Chicaga kao da nigdje nije bilo kie, pomisli ona neraspoloeno. Tog dana nudila se tek vidljivost ravna nuli i nikakva akcija. Freddv se ogleda po prostranoj i udobnoj kabini osjetivi iznenada prijezir. Zrakoplov bez znaaja! Kone presvlake bijahu besprijekorne, ploa s instrumentima sjajila se, metal pedala, na kojemu jo nije bilo tragova ljudskih cipela bio je tako nov i netaknut da se zamalo razbjesnjela. Ve je letjela u tisuama novih zrakoplova, ravno od njihove tvornice pa do aerodroma - na to se svodio posao u ATA-i ali jo nikad nije prezrela neki avion zato to je bio nov, kao to je sad prezrela Bonanzu. Ne samo to je bio odvie nov, nego je taj zrakoplov bio i previe nezanimljiv, zakljui Freddv neraspoloeno pitajui se zato ga je uope kupila. Model se pojavio na tritu tek prije nekoliko godina i bio je prvi avion s jednim strojem koji je bio predvien za etiri putnika uz prosjenu brzinu od stotinu sedamdeset pet milja na sat. U svim pojedinostima bio je izraen s velikom pozornou, pa je openito dran strojem bez premca. No ljutita Freddv sad ga je zvala leteom kravom koja je u stanju ponijeti brani par s dvoje djece, koaru za piknik, vree za spavanje kao i jedan par glupih pasa - upitala se zato ne i priruni nunik. Skakutala je Bonanzom kroz prazna nebesa izvodei usput i pokoju akrobaciju, zapazivi pritom bezvoljno da krava moe i to podnijeti. Zato ne? Platila je sasvim dovoljno za tu zranu limuzinu, pomisli Freddv prijezirno, ispunjena eljom da poleti nekom asnom

starinom, nekom starodrevnom igrakom prepunom povijesnih uspomena na svojim platnenim krilima, zrakoplovom s individualnou i vrijednou to bi bila dio njegove opreme. U svoje doba zaljubljivala se u mnogo razliitih zrakoplova i ni jedan je nije nikad izdao, ni jedan je nije prevario niti joj se narugao. Ni jedan od tih zrakoplova nije iskoristio inje269 JUDITU KRANI, niu to je ona ena, sa enskim slabostima, i upotrijebio ih da je izrabi, iskoristi kao rtvu koju e biti lako prevariti i nadmudriti. U zranom pokrivau ukazala se s desne strane mala rupa i ona poleti onamo da vidi kamo je odlutala. Bilo joj je jasno kako zapravo nema pojma gdje se nalazi, a na uri je vidjela da su zamalo prola ve dva sata otkako je uzletjela iz Burbanka. Nala se daleko nad oceanom, nad sivim oceanom iznad kojega je nebosklon bio tek neto manje siv. Prema Santa Monici valjala se gusta magla. Miljama daleko jamano su sve zrane luke zatvorene za svaki drugi let osim instrumentalnog, ili su ak potpuno zatvorene. Mogla bi to biti i Laponija, zakljui Freddv, gorko zatresavi glavom, sjetivi se dana kad je prvi put letjela nad Pacifikom, kad je bila toliko luda za nebesima da bi slijedila jedrenjake i dalje od vidokruga da je Mac nije zaustavio. Bila je tako mlada, tako neukrotiva... tako sretna. Tog dana prvi put je letjela samostalno. Devetog sijenja 1936. - za nekoliko dana bit e tome ve esnaest godina. Polovica njezina ivota. Ne osvri se za sobom, ree Freddv sebi, ne osvri se za sobom. Pomisli kako bi ve morala biti gladna. Nije dorukovala, povratila je

veeru, pa iako zapravo nije osjeala glad, jamano joj je bila potrebna hrana. Najblie mjesto gdje bi mogla neto pojesti bio je aerodrom na visoravni otoka Cataline. Bila je ondje ve mnogo puta, na toj maloj zaputenoj stazi koja nije imala ni nadzornog tornja. U iroj okolici to je trenutano bilo jedino mjesto za prizemljenje; nalazilo se na vrhu stjenovitog i pustog otoka na visini od petnaest stotina stopa. Otok je imao romantino ime i luku koja je u tridesetim godinama stoljea bila kockarski raj. Na uzletitu je danonono bila otvorena kavana, budui da je Catalina po lijepom vremenu bila za dnevne letae popularno i privlano izletite. Danas e u toj kavani jamano biti sama, to je odgovaralo njezinu raspoloenju, pomisli Freddv dok se usmjeravala prema poznatom otoku sa zaravnjenim vrkom daleko na oceanu. 270 DO l>ONOVN(Xi SUSIU-TA Kako su to voljeli naglaavati prodavai nekutana, po jasnom danu Catalina se mogla vidjeti s kopna. Ali ne danas, pomisli Freddv, upravo u trenutku kad je otok poeo nestajati u oblacima. Ona se osvrnu za kompasom i usmjeri Bonanzu ravno prema otoku. Kad se pribliila Catalini, ispred vjetrobrana ukazala se gusta maglena zavjesa, koja joj je onemoguila orijentaciju jer se kretala znatno bre nego to je to mogla pretpostaviti. Nos aviona i krila nestadoe u magli. Kao da je letjela u nekoj zaaranoj kabini. Pa to onda, pomisli Freddv ljutito, to onda. Kalifornijska magla ipak nije nita strano. Uvijek se mogla usmjeriti prema gore, ka sunanom svjedu - ali ona je htjela stii do zrane luke, htjela je

popiti kavu. Ova nebesa kao da su bila njezino osobno vlasnitvo, steeno jo dok je bila dijete, svaki put osvajano i ponovno osvajano, pa nee valjda dopustiti nekakvoj magli da je odavde otjera. Bila je jedino ivo stvorenje na nebesima, a pristup Catalini bio joj je tako poznat da bi mogla onamo doletjeti i zavezanih oiju. Provjeri visinomjer. Imala je jo dovoljno visine, a u trenutku sputanja to je bilo jedino vano. Kreui se vjeto, upravljajui potpuno samopouzdano zrakoplovom uz koordinaciju leta na koju nisu utjecale ni njezine emocije ni magla, Freddv je letjela kroz potpuno nevidljiv pravokutnik nakon kojega e ve za minutu sletjeti na stazu pri vrhu poljunane stijene na kojoj nije bilo nijednog stabla. Smanjila je brzinu Bonanze do one predviene za slijetanje, izvukla kotae, spustila zaklopce. Prenisko, bila je jedina rije koju je u sebi Freddv uspjela izgovoriti u trenutku kad se pred njom ukazala Catalina, kao grom bez zvuka, stijena koja se neizbjeivo pribliava iz magle. Jo joj je preostala sekunda da se otro usmjeri uvis - kad je naletjela na stijenu, zrakoplov nije udario okomito nego pod kutom. Razbijena Bonanza jo je koji asak puzala uza stijenu a onda je poskoila i survala se u provaliju gdje se raspala. Zavlada tiina. 271 JUDITH KRANTZ Glava 23 o svemu sudei, Marie de La Rochfoucauld mogla je biti mlada ruska carica ili panjolska infanta - pomiljao je Bruno. A ipak, bila je tako udesno Francuskinja. Nije mogao zamisliti da bi itko u tom barbarskom

cirkusu Manhat-tana mogao biti s toliko besprijekornog i savreno francuskog duha, usaenog u svaku pojedinost njezina dranja, izgleda i govora, sa svim onim bitnim to odlikuje Francuskinju visoka roda, a to se, poput miomirisa zraka oko nje, s njom kretalo onako kako se kretala i ona sama. Sobom je donosila Francusku -onu staru Francusku - im bi ula u prostoriju, tako nenametljivo da bi jedva poremetila ozraje, a ipak s toliko mirnom nazonou, s toliko blagog i potpunog dostojanstva da su se sve glave osvrtale za njom, pogledi se susretali i ljudi meusobno propitkivali.-ve zavidni, ve eljni. Htjeli su svakako doznati tko je, ti tvrdi graani ovoga tvrdog kamenog grada, jer ona je bila upravo ono emu se oni za sebe nikad nisu mogli nadati. Kad bi samo ustanovili tko je ona, I ve to bi im podarilo neku otmjenost. , Bruno je bio meu prvim Newyoranima koji su sreli Marie de La Rochefoucauld, jednu od brojnih keri najplodnije plemenite obitelji u cijeloj Francuskoj povijesti, obitelji iji su pripad272 1)0 PONOVNOG SUSRETA nici zauzimali vie od stranice u aristokratskoj bibliji Bottin Mondain. Bila je to obitelj u ijim su se isprepletenim ograncima nalazile i tri vojvode, obitelj tako iroka da je tijekom stoljea pokoji La Rochefoucauld oenio pokoju La Rochefoucauld, obitelj srodniki povezana sa svim velikim imenima Francuske, obitelj ije se podrijetlo kako bi to obiavao primjeivati ebrett"s Peerage o nekom engleskom vojvodi - "gubilo u

vremenu". Bruno je iz kolskih dana poznavao jednoga njezina brata i njegovim je posredstvom upoznao Marie ubrzo nakon to je dola postii akademsku titulu na institutu za orijentalnu umjetnost Sveuilita Columbia u New Yorku. Zato joj je bilo stalo do toga - moglo se protumaiti tek kao jedan od misterija njezine iznimno samozadovoljne osobnosti. Zar je mogao vjerovati da se jednog dana ipak nee zaljubiti? Kako je mogao biti toliko siguran da se razlikuje od ostalih mukaraca, pitao se Bruno. Pa ipak, da je znao ili da je samo slutio emu je ljubav nalik, zar bi mogao izdrati tolike godine ekanja dok nije upoznao Marie? Toga proljea, 1951., bio je sav obuzet iznenaujuim emocijama koje su se irile dijelovima njegova tijela, sve dok sebe nije poeo zamiljati kao neku vrstu cirkula-tomog sustava u kojemu je svaka arterija i vena, svaka ila tek prometnica kojom juri prva ljubav, utoliko bolnija jer je njemu bilo trideset est godina, a Marie je imala tek dvadeset dvije. No Marie se nije prema njemu odnosila kao da je on za nju odvie star, razmiljao je Bruno dok je, ukoen ljubavlju, nepomino sjedio u svom bankovnom uredu. Ona naravno jo nije znala kakvi su njegovi osjeaji. Odnosila se prema njemu jednostavno ali suzdrano prijateljski, jednako - morao je to priznati -kao to se odnosila i prema ostalima koje je poznavala. Marie je stanovala u golemom gradskom domu Johna Allena. Alleni su godinama bili prijatelji s Marijinim roditeljima - dva brana para spojila je zajednika strast za kineskom keramikom koju su skupljali uz dobrohotno

pomanjkanje interesa njihovih 273 JUDITU KKANTZ poznanika. Alleni su pozvali Mariju da ivi kod njih tijekom dviju godina studija, davi joj na raspolaganje vie soba. Imala je i salon u koji je povremeno pozivala svoje nove amerike prijatelje na aj ili seri, iako joj je obuzetost studijem na Columbiji rijetko kad doputala slobodno vrijeme za to. Briljantno sazdana kao krunski dragulj, Marie je bila majuna i vitka. Imala je dugu, ravnu i sjajnu kosu koja joj je dopirala gotovo do struka, zaeljanu unazad od njezina bezbrinog bijelog ela i povezana pri kraju svilenom vrpcom. Oi su joj bile sive pod tankim crnim obrvama, tako ljupke kao da ih je nacrtao Leonardo, a njezin fino oblikovani nos imao je delikatan luk. Usta su joj bila ljupka, izvanredno oblikovana i netaknuta rumenilom. Na njezinu profinjenom licu bilo je malo boje, to je inilo kontrast s crnilom njezine kose, bjelilom njene koe i iznimno sjajnim sivilom njezinih oiju. Marie se odijevala gotovo nevino, zamalo kao dijete, u jednostavne veste, bluze i suknje, to je bilo neizvjetaeno dopunjeno kakvim alom, puloverom ili ogrtaem, u emu je djelovala arobno staromodno, upravo u gradu u kojemu je konfekcija bila pravilo. Ono to je nosila mogla je pronai i u potkrovlju nekog od svojih dvoraca, pomiljao je Bruno, dok se eznutljivo nadao kako e joj jednog dana kupiti raskone haljine i prekrasne dragulje. Uoi njezina roendana uputio se do najboljeg trgovca orijentalnim antikvitetima u gradu i kupio joj ondje zdjelu od ing-teen bijelog

porculana iz doba dinastije Sung, nedostinu jednostavnim oblikom i neukraenim emajlom. Ona ju je zapanjeno pogledala i odbila primiti na dar, upravo zato to je znala vrijednost toga sedam stotina godina starog umjetnikog djela. Da je prihvatila tu zdjelu bilo bi to po njezinu miljenju jednako kao da je prihvatila na dar krzneni ogrta. Bruno je odbijenu keramiku stavio na kamin u spavaonici, kako bi se podsjetio da se prema Marie de La Rochefoucauld ne moe ponaati kao kakav nouveau riche. 274 /><> />( )N(> VN( K} SI ISHETA Kilu je lako ista da je od loga hulio. Marie to nikad nije spo-inriiiila, ali Bruno, koji je kao i svaki zaljubljeni ovjek postao i nehotinim otkrivaem, znao je da ona svakog jutra ide na ranu misu. Jednog dana, kad je prispio na aj nekoliko minuta prije islalih uzvanika, pogledao je iz salona kroz poluotvorena vrata i i|c/.ine spavaonice i ugledao ondje istroeno klecalo pred raspe-I im. Nije se usudio odkrinuti dalje vrata, pa je prizor njezina < reveta ostao za nj poput kakva svetog misterija. Znao je kako nije dostojan na to pomiljati. Probudivi se usred noi, to mu se u posljednje vrijeme sve ee dogaalo, Bruno se pitao kako je bilo mogue da se tako potpuno i nenadano zaljubi u neiskusnu, pobonu, umnu i kreposnu djevojku, iji je mladi ivot mirno protjecao u samostanima, predavaonicama i muzejima, kojoj nije bilo stalo do drutvenih ogovaranja, do poloaja ili posjeda, ija je elja bila -ako je to mogao ispravno zakljuiti - da provede ivot u stjecanju znanja i istoj

radosti uenja, djevojku koja je u senzualnom smislu bila neispisana stranica, koja je bez nestrpljenja iekivala svoju sudbinu to e joj donijeti, a moda i nee donijeti, supruga i djecu. Nije li ga samo obuzela elja za idealiziranom djevicom nakon to je proveo toliko godina ivei obuzet najskrovitijim i najbesramnijim fantazijama zrelih svjetskih ena? Je li to bila nekakva aberacija izazvana seksualnom zasienou? Ili je opsjednutost njezinim francuskim kvalitetama navela njega, izgnanika eljnog domovine, da povjeruje kako e ga Marie, i samo Marie, spasiti od pustoi njegova ivota? Ali ta racionalna objanjenja potrajala bi tek toliko koliko je Brunu bilo potrebno da ih izrazi. Nestajala su im bi ugledao Marie kako se osvre svojom imperijalnom glavicom prema njemu, smije se njegovim alama ili mu doputa da je povede na veeru ili u kino. Oboavala je amerike filmove koji su joj bili to bolji to su bili bedastiji, kao to je uivala i u New 275 JUDITI I KRANTZ Yorku, te bi se zajedno s njim vozila podzemnom eljeznicom, pa zatim autobusom od Pete avenije sve tamo dolje do Wa-shington Square Parka. Promatrali bi ahiste u parku, a zatim bi se zaputili Bleecker Streetom do neke jeftine studentske kavane gdje je ona voljela sjediti i uivati u boemskom ivotu koji je promicao pored nje. U toj je srei mogao uivati samo ponekad vikendom, jer je u radne dane Marie veerala s Alle-nima i potom uila sve do odlaska u krevet. Bilo je i drugih mukaraca, oko Marie. Alleni

su je bili predstavili nekim od najpoeljnijih jo neoenjenih mladia u New Yorku, no svojim pozornim i ljubomornim okom Bruno je mogao ocijeniti da ne ukazuje nikom od njih neku posebnu prednost. Sto je najvanije, nitko od tih ljudi nije bio Francuz, nije niti govorio pristojno francuski, a Bruno je bio potpuno siguran kako Marie ne kani provesti ostatak ivota u Sjedinjenim Dravama. Koliko god ju je zabavljao New York, koliko god je voljela svoj studij, povjerila mu je kako jj silno nedostaje njezina velika kua. Bruno je poznavao Marie de La Rochefoucauld od Boia 1950., a sada, u kasno proljee 1951. ona je eljno iekivala ljeto koje e provesti u Francuskoj. "Istog dana kad zavre predavanja odlazim brodom Ile de France i neu se vraati do poetka jesenskog semestra - puna tri mjeseca", ree mu ona sva sretna. "Doi e u Francusku na ljetne ferije, zar ne, Bruno? ak i newyorki bankari moraju imati nekoliko slobodnih tjedana." "Naravno", odvrati on, jer nije mogao zamisliti da bi ijedan Francuz odustao od posjeta domu tijekom ferija. Bilo je to neto toliko tradicionalno, toliko neizbjeno, da bi najava bilo kakve druge namjere zazvuala udno. Francuzi su odlazili iz vlastite domovine samo ako to nisu nikako mogli izbjei. Marie ga je pozvala da je posjeti u dvorcu kod Toursa gdje je njezina obitelj provodila svako ljeto. Obeao joj je doi, premda je znao da e biti odvojen od nje cijelo dugo ljeto, a ljetni dani 276 1)0 PONOVNi h . SVSRliTA

MiiNili su mogunost da se Marie u nekoga zaljubi. Ponajvie se pliiSio (Ju se Marie moda uope ne vrati u New York radi zavisrl"kti studija - inilo mu se nemoguim da bi joj srce moglo osim i slobodno tijekom tih vedrih, zadovoljstvima ispunjenih i gostoljubivih dana i noi dok traje ljeto. Ali on se nije usuivao vratiti u Francusku, pa ni na kratak posjet Mariji. Dvorac La Rochefoucauldovih bio je daleko od Valmonta, ali bubnjevi francuske aristokracije poeli bi smjesta dojavljivati kako se Bruno de Lancel vratio u zemlju nakon duge i znaajne odsutnosti. Njegov otac bi jamano doznao da se on vratio, a Bruno je znao da se Paulova zabrana i Paulove prijetnje nisu mogle promijeniti ni u est godina. Uinio bi ono to je najavio da e uiniti. Bruno je opipao oiljak to ga je jo uvijek osjeao na gornjoj usnici. Zar je ne bi mogao zamoliti za brak sada, prije nego to otputuje, pitao se Bruno ve tisuiti put i odgovor je bio vazda isti. Marie nije bila u nj zaljubljena pa bi ga odbila, jednako ljubazno i uvjereno kao to je odbila prihvatiti na dar zdjelu od ing-te-en porculana. A onda je ne bi vie mogao tako esto viati, ne bi mogao s njom provoditi veeri i ne bi mogao zadobiti njezinu ljubav. Pravila po kojima je Marie ivjela, i koja je on potovao jer su bila dio njihova zajednikog svijeta, sprijeila bi je da u njemu potie neutemeljene nade. Ona bi poela strogo izbjegavati susrete s njim im bi doznala njegove osjeaje. Ona bi ga najljubaznije ali i najodlunije udaljila iz svog ivota, jer Bruno de Lancel nije bio netko koga bi se moglo

svesti na ulogu pukog prijatelja. Morao se dakle izloiti opasnosti da je izgubi ovog ljeta, jer je alternativa tome bila da je izgubi odmah i to zauvijek. Jeanne je i dalje slala svoja pisma. S njegovom obitelji bilo je sve u redu, ona ga je sretno izvjetavala. "Da, gospodine Bruno, sa zadovoljstvom ete uti da je u Valmontu sve u najboljem redu." 277 JUDITU KHANTA "Gospodine Hampton, nema smisla da ovdje ostanete." Doktor David Wietz rekao je to Jocku koji ve osamnaest sati nije naputao hodnik pred Freddynom sobom u bolnici Libanonski cedrovi, jo otkako je bila dovezena na kolicima, kao groteskna mumija u bijelom gipsu, iz kojega su kao znak raspoznavanja strali tek pramenovi njezine crvene kose. "Telefonirat u vam im se ukae i najmanja promjena kod gospode Longbridge, obeavam vam to." "Bit u ovdje, u blizini", ponovi Jock tvrdoglavo, barem ve deseti put. "Ne moemo predvidjeti kad e izii iz kome. Moda e to potrajati danima, moda tjednima pa i mjesecima, gospodine Hampton. Ne ponaate se razumno." "Znam." Jock se okrenu, jer ga je obuzeo jo jedan val snane i potpuno besmislene netrpeljivosti prema doktoru Weitzu. Taj ovjek je premlad, uvjeravao je Jock sam sebe, da bi mogao odgovarati za bilo to. Telefonirao je Swedeu i rekao mu neka provjeri podatke o doktoru. Weitzu su dakle bile etrdeset dvije godine, uivao je silno potovanje i bio je najmlai ef neurologije koji je ikad bio imenovan u toj

velikoj bolnici. Nije bilo nijednog veeg autoriteta u Libanonskim cedrovima koji bi ukazao na potrebu za nekim starijim, mudrijim i iskusnijim lijenikom. Svi lijenici s kojima je Swede razgovarao potvrdili su kako im je drago to upravo Weitz nadzire lijeenje Freddv. Informacija je samo privremeno smirila Jocka. Taj momak od etrdeset dvije godine izdavao je naredbe cijeloj gomili uposlenih, pozivao specijaliste koje je drao potrebnima, donosio desetke odluka to su potom prenoene bolniarkama koje su bez prekida skrbile nad Freddv, a nitko od njih nije imao vremena objasniti Jocku ita potanje osim onog tipinog stenograf -skog lijenikog govora namijenjenog civilima. U meuvremenu, Freddv je leala ondje gdje je Jock nije mogao vidjeti, sva izrazbijana, izranjavana na sve mogue naine 278 DO PONOVNOd SUSHH"I A I,<!< on nije mogao razumjeti, koje modii ni oni nisu razumjeli |ri bi inae bili odreeniji o njezinu slanju. Sad se pojavio taj neznanac koji je odjednom postao najvanija osoba na svijetu, jer je o njemu ovisilo to e se dogaati s Freddv, o njemu je ovinilo kako e se ona osjeati, iako je zapravo uope nije pozna-vtto, nikad je nije sreo niti uo ili vidio kako govori, smije se ili hoda. On nije mogao imati pojma koliko je... bitna... koliko je potrebna Freddv bila. Njezin je ivot leao u rukama tog ovjeka, to znai da je Jock bio potpuno ovisan o Weitzu, i stoga ga je do krajnosti mrzio. Najradije bi toga visokog mladog doktora zgrabio za ramena i

protresao ga, sve dok onaj samopouzdani, kontrolirani i intenzivni izraz ne bi nestao s njegova lica, dok mu naoale ne bi pale i razbile se. Htio je zaurlikati na njega kako bi ga upozorio da je njegova dunost paziti na Freddv, uiniti da se izvrsno osjea... htio je toj hulji uliti strah boji, dati mu do znanja to je sve na kocki - da e Weitza, ne bude li obavio svoj posao, ubiti svojim golim rukama... ali u isti mah nije se usuivao uvrijediti ga. Jock je hodao gore-dolje po hodniku, pomiljajui bijesno na medicinsku sestru koja ga je pokuala uvjeriti kako je pravo udo to je Freddv nakon ove nesree uope ostala iva. Sto je ta ena uope znala o tome? Naravno da e ostati iva. Uope nije imala nesreu, za ime Krista, kako su ti ljudi mogli samo tako upotrijebiti tu rije? Ona se samo loe spustila, imala je grubo prizemljenje jer je letjela prebrzo. Ljudi ne umiru od loeg prizemljenja; malo se protresu, slome nogu ili kljunu kost, pa moda i vie kostiju, ali kosti naposljetku zacijele i nitko od toga ne umire. to je Weitz mislio kad je govorio o "unutarnjoj ozljedi glave"? Ako joj je pukla kost lubanje, to onda? U hodniku je bilo nekoliko stolica i Jock se pokuao smjestiti na asak. Prohodao je toliko milja da je noge jedva podizao, ali sjediti je bilo jo tee; dok se kretao imao je osjeaj da neto 279 JUDITU KRANT/, obavlja, a ne samo bespomono sjali. Ispruio se u naslonjau, u onom istom poloaju lanog odmaranja kao kad je njegovo jato oekivalo nalog za uzlijetanje i polazak u bitku.

Neka vrag odnese one nesposobne i zloinake idiote na zranom tornju u Burbanku koji juer nisu zatvorili aerodrom za promet. Nikome nije smjelo biti doputeno da leti po onakvom vremenu. Neka vrag odnese i one dobronamjerne ali nespretne idiote iz kavane u zranoj luci na Catalini, koji su je spasili. Sam Bog zna koliko su novih teta nainili nosei je uzbrdo kao vreu krumpira, doputajui da se udara dok su je prevozili vijugavom cestom dolje prema luci i zatim na plovidbi barkom do kopna. Kriste, kako je to bilo uasno mjesto za prizemljenje po onakvoj magli! Neka vrag za sva vremena odnese aerodrom na Catalini zato to je uope postojao. Na visini od petnaest stotina milja, bez nadzornog tornja i radijske komunikacije - trebalo bi ga razoriti u komadie, kako vie nikom ne bi palo na um da se kao Freddv pokua spustiti uz vidljivost ravnu nuli. Oito se nala izvan pravog smjera, izgubljena u naglom naletu magle - to je bilo jedino objanjenje zato se nala suelice onoj izdajnikoj i ubitanoj stijeni. Freddv je bila paljiv pilot, za est godina slube u ATA-i nije slomila ni travku, da se o zrakoplovima i ne govori. Ali to ju je natjeralo da poleti juer u zoru? Kakva je to aava ideja morala biti, Jock se pitao u oaju, pomiljajui na sve ono to je obeao sebi da e kazati Freddv, to joj je naumio rei u onoj besanoj noi nakon veselice Orlova jata. Naumio je otii joj kui jo u vrijeme doruka i prisiliti je da ga saslua, da ga razumije i oprosti mu. I ona bi to sigurno uinila, bio je siguran, jer nitko ga nije mogao razuvjeriti da ga Freddv napokon ne bi zavoljela, kao to je on oduvijek volio nju.

Ne moe se odustati od... prave ljubavi, netom to ste je pronali. Zar ne? 280 DO PONOVNOG SUSRtiTA U svjetiljci na stropu le/nlu je mrtvu mulin, uini se Freddv, ne-|.imh) svjesnoj da je to isto pomislila ve ranije, dok su nad njom I tuili kovitlaci vremena koji nisu imali ni poetka ni kraja. Moda i" upravo to bio pakao: leati zauvijek nepokretno, potpuno sama, nesposobna oglasiti se, na samome dnu neke bijele posude ispunjene do ruba tamnim, pogibeljnim vodama i promatrati mrlju mrtve muhe u svjetiljci koja kao da je neprekidno upaljena. Je li moda gledala u ogledalo? Nije li moda ona sama bila ona tamna mrlja zarobljena u staklenoj lopti? U njezinim sljepoonicama poee odbijati udari panike kakvu jo nikad nije upoznala; shvatila je kako nikad nee moi pozvati u pomo. Oi joj se otvorie, ali usta bijahu pokrivena a ruke zarobljene, nesposobne za pokret. Bila je iva zakopana. "Probudili ste se," ree joj neki muki glas, "dobra djevojko". Neka ruka prihvati joj runi zglob i palac vrsto pritisnu mjesto gdje je udaralo bilo. Bio je to spas. Nije bila u paklu. Nije bila osuena na propast. "Ne pokuavajte me nita pitati", ree joj muki glas kad se drugi put probudila. "Vilica vam je slomljena i spojena icom, kako bi mogla zarasti. Zato ne moete govoriti. Rei u vam sve to biste eljeli doznati. Ne zlorabite svoju snagu, trebat ete je svu. Opora-vit ete se i bit ete kao nova, obeavam vam to, ali zasad ste jo vrlo slabi i znam da vas sve boli. Dajemo vam onoliko sredstava protiv

bolova koliko uope smijemo, ali bol se ne moe potpuno ukloniti. Ja sam doktor David Weitz. Vi ste Freddv Longbridge. Nalazite se u bolnici Libanonski cedrovi. Vaa je majka doputovala iz Francuske i ona se brine za vau malu kerku. Obje su dobro. Na vama je jedini zadatak da se oporavljate. Zasad ne moete imati posjete. Pokuajte ne brinuti ni o emu. Svijet e se ve o sebi brinuti, jamim vam to. Samo se opustite i spavajte. Dok budete spavali, oporavljat ete se. Kad god se probudite sestra e me potraiti ma gdje bio, i doi u do vas im budem mogao. Imate njegovateljice koje se brinu samo o vama, pa nikad neete biti ostavljeni 281 lUDlTIl KRANTZ sami, ni asak. Ne brinite, ozdravit ete. Spavajte sada, gospodo Longbridge, samo zatvorite oi i otplovite nekamo. Nemojte se ni o emu brinuti, ja sam uz vas." Freddv mu pokua zahvaliti makar oima. On je pogleda i nasmijei se, pa ona shvati da ju je razumio. Zatvori oi i usne. "Danas biste mogli pokuati malo govoriti", predloi joj David Weitz. Tijekom tri tjedna u komi hranjena je intravenski, a zatim na slamku, sve dok joj vilica nije zacijeljela. Juer su bile izvuene ice, ali jo se plaila da progovori. "Annie?" upita ona ne miui usnice, slabanim glasom koji je dolazio iz same dubine grla. "Ona je izvrsno. Upravo je u koli. Vaa majka doi e uskoro. Kako se osjeate?" "Bolje." "Tako i izgledate. Mnogo, mnogo bolje." "Koliko... dugo?"

"Koliko dugo ste ovdje? Vie od jednog mjeseca, ali to nije vano. Sada, kad moete govoriti, nee vam se vie initi tako dugo." "Koliko... jo?" "Ne mogu vam sigurno rei. Udarili ste glavom o stijenu kad ste ispali iz aviona. To je uzrokovalo ono to mi nazivamo unutarnjom ozljedom glave - to je ozljeda kad nema loma kosti lubanje, ali je udarom ozlijeen mozak kao neko teko nagnje-enje - zbog ega dolazi do akumulacije fluida. Zato ste i bili u komi, od trenutka kad ste udarili o stijenu. Ipak, koma je bila razmjerno kratka. Kad fluid definitivno nestane, moete se nadati potpunom oporavku, iako ete, moda, imati neki gubitak memorije. Zasad jo ne znamo koliko e sve to potrajati. Va e oporavak biti spor, i ne moemo ga ubrzati. U meuvremenu, jo mnogo toga na vama mora zarasti. Obje slomljene noge, jedna nadlaktica, jedan runi zglob, slomljen nos i jabuna 282 DO PONOVNOG SUSRETA kost - na sreu, nije vam ozlijeenu kraljenica i nema lomova zdjeline kosti. Oporavljate se vrlo dobro." 1 )uvid Weitz nagnu se nad nju, promatrajui je pozorno kroz naoale, pa su joj se njegove tamne oi koje su mirkale odjednom uinile prevelike. Pokuavala je shvatiti sve to joj je upravo kazao. "Nemojte razmiljati o svojim ranama", ree joj kao da joj je proitao misao. "Ponosim se vama - dobro ete se oporaviti. Htio bih vam rei kako ima mnogo toga o emu moramo razmiljati, ali nita nije izvan naeg nadzora. Jeste li u stanju vidjeti svoju majku? Da? U redu, ali upozorit u je neka ostane samo

nekoliko minuta. Vratit u se kasnije." Bila je tako sretna kad je ugledala majku. Freddv zaklopi oi jer se osjeala iscrpljenom i nakon kratkog posjeta. Nije imala snage govoriti, osim pred doktorom. Sve do danas kretala se samim rubom ivota, i to joj je bilo jedino pitanje kao i odgovor. "Svijet e se ve o sebi pobrinuti", rekao joj je David Weitz, i kroz bol, konfuziju u glavi, tijekom stranih noi i dana ispunjenih strahom, sva u zavojima, sa saivenom vilicom, s udovima u gipsu, s jednom cijelom rukom, drala se ivotne vrijednosti njegovih rijei. Neprekidno ih je u sebi ponavljala, u njima je postojala neka arolija i dio njegove snage preao je i na nju. Odustala je od svoje volje, maknula ju je u stranu i inila ono to joj je on govorio, jer se potpuno pouzdavala u Davida Weitza. Njegova je naklonost bila apstraktna, usmjerena tek na ozdravljenje, ali i osobna, jer je ona bila njegov pacijent. Sada, dolaskom Eve, stvarni svijet uao je u njezinu bolniku sobu, svijet koji joj nije bio dobrodoao. Bila je jo odvie krhka, slomljena, odvie slaba da bi se njime bavila. Nije eljela razmiljati o ljudima niti razgovarati s njima. Njoj je bio prevelik zahtjev i samo to da pokua nekako uobliiti usta u osmijeh. Rei e sestrama kako je jo prerano za posjete, odlui Freddv. Pitala se samo jedno - kad e se ponovno vratiti David Weitz da je pregleda. 283 lUDITH KKANT. "Sestre mi kau da niste zahtijevali ogledalo", me joj David Weitz. "Ne".

"Vae lice nije tako loe kako se moda pribojavate. Uz pomo plastine kirurgije moete se nadati da ete izgledati onako kako ste izgledali i ranije. Na sreu, Kalifornija je svjetsko stjecite plastinih kirurga. Ostat e moda nekoliko oiljaka od raz-derotina koje ste pretrpjeli - to e ovisiti o tome koliko e vam zacijeljeti koa, ali uglavnom ete ih moi pokriti kosom. Ali kad je posrijedi sviranje" na violonelu - " "Tko vam je rekao da sam svirala elo? Nikad ga nisam ni dotakla." "To je dosjetka. U svakom sluaju, tu funkciju ne bismo mogli obnoviti." Freddv se nasmija prvi put nakon nesree. "Je li to doktorska dosjetka?" "Da, ona klasina." "A to bi bilo da ste je izrekli pred nekim elistom?" "Ne bih to uinio. Upitao sam Annie za svaki sluaj." "Zahvaljujem vam to ste je upozorili kako izgledam. Zabrinjavala sam se da e se prestraiti kad me ugleda. Rekla mi je da ste joj crteima pokazali kako izgledaju svi moji zavoji i gipsani kalupi." "Ona je sjajno dijete." "Imate li vi djece?" "Ne. Razveo sam se prije mnogo vremena, a prethodno nisam imao sredstava za njih." "I ja sam razvedena." "Rekla mi je Annie." "To je bio lijep razgovor meu vama! O emu ste jo priali?" "O njezinu ocu, o koli, o namjerama da naui letjeti." 284

DO PONOVNOG SUSRETA "I lou li izii odavde prije nego to ponu njezine l|rinc lerijc?" "Ne vjerujem. Jo ne moete napustiti ni krevet. A kad to uinite, miii e vam biti jako slabi od duga leanja. Bit e vam potrebno mnogo fizikalne terapije." "Poslat u je u Englesku. Moe provesti ljeto u Longbridge (Jrangeu s djedom i bakom. I njezin je otac vjerojatno ondje." "Jest, ondje je. Razgovarao sam s njim mnogo puta telefonom. Ali ne toliko esto koliko s gospodinom Hamptonom." "Dosauje li vam?" "Ne ee od dva puta dnevno. Dobro, ponekad i tri puta. On ne moe shvatiti da ne elite posjete. Jeste li zaista sigurni da ga ne elite vidjeti?" "Apsolutno. Ali vidjet u Swedea Castellija i s njim urediti da vas Jock prestane nazivati", ree Freddv odluno. "Imate li neke predstave o tome koliko vam se stanje poboljava, gospoo Longbridge?" "Svakako, zahvaljujui vama, doktore Weitz." "Glupost. Vi ste veliki borac. Oni prvi tjedni... bio sam uistinu zabrinut." "Ja se nisam zabrinjavala. Rekli ste mi da se ne brinem, pa nisam. Kako ste mi rekli, vi ste ovdje zbog mene." "Sjeate se toga, gospoo Longbridge?" "Freddv. Hoete li me zvati Freddv?" "Naravno. Ja sam David." "To ve znam." "Moram poi. Navratit u kasnije da vas ponovno pogledam, prije nego to odem iz ureda." "Hvala, Davide." "Isuse, Freddv, zar si zamiljala da si jo

uvijek kaskader za zrane akrobacije? Kako to izgleda?" "Znam, Swede. Ovdje su mi rekli da izgledam gore nego to 285 JUDITU KKANl. zapravo jesam. Nisam jo pregledala na sebi svu tetu. Ali opo-ravit u se... samo je pitanje vremena i strpljenja. Ne brini se. Sto ima nova kod Orlova?" "Posao ide izvrsno. Svi avioni lete, natovareni u oba smjera, i nai su dioniari vrlo zadovoljni. Ipak, moral u glavnom uredu prilino je nizak." "Sto to znai?" "Nedostaje nam. Tvoje vedro lice, nain kako hoda i tvoje spretne dosjetke da nas odrava u formi." "Bolje da se navikne, Swede. Ja se ne vraam." "Nisi sad u okolnostima da bi mogla donositi odluke. Jednostavno, ne vjerujem ti." "Kako hoe, nije me briga. Gledaj, Swede, trebao bi nagovoriti Jocka da prestane nazivati doktora Weitza. On je vrlo zaposlen ovjek i nema vremena za nepotrebne razgovore." "To e biti jako teko, jer je Jock u looj formi. Goroj od tebe, ako se ne uzmu u obzir tvoji gipsani kalupi i zavoji." "Nije me briga u kakvoj je on formi. Jednostavno, ne elim ga vidjeti. Ali on ne smije dosaivati doktoru Weitzu. Hoe li mu to utuviti u glavu?" "Mogu pokuati, ali zna kakav je Jock." "Naalost, znam. Odvie dobro." "Dovraga, Freddv, nisam znao da moe biti toliko zlovoljna." "Bilo je ve vrijeme da se ponem brinuti za

sebe, Swede." "Sto to znai?" "Swede, stari prijatelju, nemam u sebi jo dovoljno snage. Hvala ti to si doao, raunam na tebe u vezi s Jockom." "Svakako, Freddv. Pripazi na sebe. Jock nije jedini iji je moral nizak." "Poljubi me, Swede." "Gips na tvojim nonim prstima ini mi se osobito privlanim." 286 00 PON()VN(Xf SUSRli"IA live je nagovorila Freddv tla uzme Aniiic iz kole to prije, kako bi mogla odletjeti u Europu sa svojom bakom. Ostavit e je kod Tonvja u Londonu, prije nego to proslijedi za Pariz. Evu su hitno trebali u Champagni, gdje uobiajena gostoprimstva ne bi mogla poeti bez nje. Ve je ionako bila odvie dugo odsutna iz Valmonta. Jock ih je odvezao do zrane luke gdje e se ukrcati u zrakoplov za New York. Dok su ekali na ukrcaj, Annie je pogledom istraivala aerodrom, a Jock je mrzovoljno sjedio uz Evu, oekujui da ode. "Dovraga, Eva. Doista e mi manjkati", ree joj on, zgrabivi je za ruku i stiui je. "Dragi Jock. Sve te veere, odlasci u kino, vonje vikendom -to bismo Annie i ja bez tebe? Nisi nam dopustio da se osjeamo same ni asak. Ti si najdivniji prijatelj. Ima stalni poziv da nas posjeti u Champagni i ostane ondje koliko god i kad god eli." "Moda jednog dana. Eva, posluaj me, o Freddv - " "Pokuavala sam, Jock, zna da sam pokuavala nekoliko puta, ali ona te jednostavno ne eli vidjeti. Pomislila sam... moda eka dok joj se popravi izgled. Moda je

to samo tatina." "Zar Freddv pati od tatine? Daj, Eva, i sama zna kako to nema veze." Jockove nesreene crte lica pretvorile su se u krinku beznaa. "Vjerojatno si u pravu", uzdahnu Eve. "Ali ona o tome ne eli govoriti. Nisam mogla iz nje izvui nijedno objanjenje. Freddv mi dodue ne govori o mnogim stvarima, takav je na meusobni odnos oduvijek... obje moje keri znale su preda mnom uvati svoje tajne. Pa i ja sam... i ja sam imala svoje tajne. Mi smo takva obitelj. S Delphinom je ipak neto razliito mnogo se povjeravamo jedna drugoj, ali Freddv " Eve slegnu ramenima. ak ni ovako ranjena i slaba, Freddv nije bila voljna povjeriti se majci. 287 JUDITU KRANT/ "Ona hulja Weitz, sigurno se pokuava s njom zabavljati", ree Jock obuzet mranom sumnjom. I njegova zlatna kosa koja mu je padala na elo kao da je potamnjela u oaju. "Ali, Jock! Ne doputa li svojoj mati odvie slobode? Jadna Freddv trenutano jedva moe biti predmet elja." "Ti si njezina majka i ne moe shvatiti Freddv. On e se za-nijeti... njezinim duhom." "Freddv je pacijent doktora Weitza. Njega zanima jedino to da se ona oporavi. Doktori se ne "zabavljaju" sa svakom enom koja je njihov pacijent." "Ona je razliita od bilo koje ene. Uvijek je bila razliita. Nijedna joj nije ni blizu." "Neu se s tobom prepirati, Jock. Gledaj, kad ona jednom napusti bolnicu, kad bude mogao s njom porazgovarati, odnos meu vama dvoma moe se promijeniti. Sto god bio problem, sad ne

moe nita uiniti. Prepusti to vremenu." "Imam li izbora?" upita on, oslonivi se glavom na ruke. Ne, pomisli Eve, nema izbora. Sigurno si je strano uvrijedio, Jock, ti zaljubljeni, plemeniti, nejasni i zvrndavi muki stvore, i ne znajui to si uinio. Freddv poklanja svoju ljubav tako potpuno, tako slijepo, predano i rijetko - ali ako te jednom odbaci iz svog ivota, nema vie nade. Pogledaj to se dogodilo Tonyju. Nikad nije o njemu prozborila ni rijei. Jednako je bilo i s McGuireom - kao da su obojica za nju prestala postojati... kao da nikad nisu ni postojali. Eve promotri Jocka koji je sjedio uz nju bijedno skvren, i pomisli kako njezina ljubljena, nepokorna i tvrdoglava ki Marie-Frederique mora biti kliniki luda. Kad bi neki toliko ljubazan i pristojan ovjek kao to je Jock bio zaljubljen u nju toliko dugo vremena koliko je sumnjala da je zaljubljen u Freddv, ona bi mu svakako pruila neku mogunost, bez obzira na to to on uinio. U najmanju ruku jednu sitnu i oskudnu priliku. to bi mogla pritom izgubiti? 288 DO PONOVNOG SUSRliTA * * * Nije bilo dvojbe da sad izgleda sasvim dobro, priznade sebi l"Veddv dok je drala u ruci ogledalo, jednog popodneva potkraj kolovoza. Osim dugog i tankog bijelog oiljka koji je tekao od uha gotovo do brade, oiljka koji nikad nee moi biti prikriven kozmetikom, preplanulou od sunca ili vjetim eljanjem ona priznade sebi da je ista kao prije. Na fizikalnu terapiju u bolnici t roila je najvei dio vremena. Mogla je sad hodati ne

hramljui, miii su joj dobili nekadanju snagu. Zato je i dalje bila u bolnici? Nije imala prava zauzimati krevet koji bi mogao biti potreban nekom drugom. Ali pomisao na povratak kui, u onu golemu i praznu kuu, u kojoj nije bilo nikoga osim Helge i kune pomonice, inila joj se stranom. Roditelji su je pozvali na jesensku berbu u Valmont, Delphine ju je pozvala u St. Tropez, gdje su ona i Armand kupili vilu u kojoj e boraviti do listopada. Ali ni ti je pozivi nisu oraspoloili. Ne bi se usudila niti otii od svoje sobe do bolnikog predvorja, pa kako da onda putuje u Europu? Annie bi moda mogla ostati u Engleskoj do kraja kolske godine. Jedna godina kolovanja u Engleskoj sigurno bi joj dobro dola, pogotovo to je bila potpuno sretna s Pene-lopom, Geraldom i Tonvjem. Freddv pomisli kako u tom sluaju ne bi trebala napustiti bolnicu, izii iz svoje sobe. Osjeala se sigurnom u Cedrovima. Na svijetu je bilo tako malo sigurnih mjesta. Zar Delphine i majka nisu to mogle shvatiti? Nisu li bile svjesne opasnosti koja joj je prijetila? Kako su mogle oekivati da ih posjeti, kao da su ivjeli iza prvog ugla? Zar nisu shvaali da je osoba u njezinu stanju morala imati na raspolaganju neki mali ali poznati prostor, siguran prostor u kojemu nije morala osjeati odgovornost, donositi odluke, podnositi brige, patiti pred strahovima, opasnostima, iznenaenjima? Jedva se mogla natjerati da prevaljuje put od svoje sobe do fizi289 JUDITU KHANTA kalne terapije, i samo joj je izvjesnost

povratka u njezinu sigurnu sobu davala snage da proe kroz ono dugo i buno predvorje, niza stube pa opet uza stube. Nije se sluila dizalom... nije ga eljela upotrijebiti i nikad to nee, bez obzira koliko ju je kretanje stubama umaralo. Dizalo je za nju bilo loe i opasno mjesto. "Kako se danas osjeate, gospodo Longbridge?" upita je glavna sestra na katu uavi u sobu. "Pa vi izgledate sjajno!" "Osjeam se oajno", odvrati joj Freddv. "Kao da me sve boli, ne znam, zapravo, zato se osjeam tako loe. Gospoo Hill, danas neu uzeti veeru, jednostavno nemam snage za to." "Koliko ujem, ima lo dan", ree joj tiho David Weitz. Nee ni veeru?" "Sve me boli", promrmlja Freddv, skvrena u krevetu s plahtom navuenom do brade. "Ba sve? Od glave do pete?" "Da." "Dat u ti dva aspirina i malo se s tobom provozati. To je jedini lijek kad boli ba sve." "Ne!" "Ne eli napustiti bolnicu, zar ne, Freddv?" "Ne budi smijean!" "Aha! To je siguran znak da je pacijentu bolje. Onoga asa kad kae svom doktoru da je smijean, spremna si za odlazak odavde. Nema tog doktora koji je smijean u bolnici, to se protivi pravilima. Dat u ti pet minuta da se obue. Odvest emo se na obalu da pogledamo zalaz sunca." "Ne mogu. Neu. Ne bih uostalom mogla na sebe navui odjeu. Osjeam se za to odvie loe." "Pet minuta. Ili e poi u spavaici i kunom ogrtau."

"Zar ti ne pada na um nita drugo osim da me kinji?" "Trenutano nita." "Govno!" 290 DO 1H)N()VNQG SUSRETA Ne treba li ni aspirin. Pet minuta, poinjem s odbrojavani" ni." "Gospoa eli ledenu pileu juhu, a ja u uzeti martini s vot-kom", ree David konobaru kod Jacka na obali, dok su se smjetali u Uiirske stolice okrenute zalazu sunca. "Bolje dva martinija", usprotivi se Freddv. "Meni dvostruki." "Moja majka je uvijek preporuivala pileu juhu", pobuni se David. "Ali njezin sin misli kako sam dovoljno dobro da mogu napu-Htiti bolnicu. Je li tvoja majka ila u kolu za medicinske sestre?" "Sve idovke razumiju se u medicinu, ak i kad im sinovi nisu doktori. Pa i onda kad imaju samo keri." "Smijem piti alkohol, zar ne" Ne kodi mi, je li tako? elim uli tvoje miljenje, ne tvoje majke." "Naravno. Moe sve to si mogla prije nesree." "Imala sam tada vraku sreu, zar ne?" upita ona ozbiljno. "Vraku." "Jo uvijek se ne mogu sjetiti to se dogodilo." "To je tipino. Gubitak memorije kritinog dogaaja esto je povezan s unutarnjom ozljedom glave. Memorija se moe vratiti, ali i ne mora. Ne moe na to utjecati." Freddv je uutjela, gledajui kroz prozor,

golem poput izloga, dok su vani dva ovjeka sputala zavjesu od tanke sive plastike kako bi ublaila uinak sunanih zraka sunca na zalazu, to su inili svakog predveerja u tom glasovitom ribljem restoranu na molu. Lijevo od restorana, u daljini, prostirao se zabavni park s nekim starim karambolskim trkalitem. Shvati kako moe jasno razlikovati ljude koji su sjedili u vozilima na trkalitu. Vid joj vie nije bio oslabljen. Spusti brzo pogled. To, to moe vidjeti tako daleko i tako otro, izazvalo je u njoj estoku nervozu. Freddv se osvrnu prema Davidu Weitzu i poe ga promatrati onako pozorno kako je on nju promatrao svih proteklih 291 JUDITU KRANI. mjeseci. To je od nje zahtijevala pristojnost. Tamne kose, dobro podiane, s jednim ili dva siva pramena, duboke brazde sa svake strane usta, dugo i istaknuto lice s neim to je podsjealo na tunog klauna, ali to je smjesta nestalo im bi se nasmijeio, iroke i pune usne, profesorske naoale s ronatim okvirom. Jo ga nije vidjela bez tih naoala. "Nosi li ih uvijek?" upita. "Samo kad elim dobro vidjeti. Koliko se sjeam, skidam ih pod tuem im pronaem sapun." "Ne znam nita o tebi, osim to te bolniarke dre bogom." "Obino pretjeruju... barem malo." "A to radi bog kad ne radi?" "Nepredvidljiv sam, zamren, usukan i tajanstveno proturjean. Zapravo, sasvim fascinantan. Bivi sam igra ragbija - s najvie dobivenih glasova kao obrambeni igra u Ivy ligi. Takoer sam ahovski majstor. Hobi mi

je polo i nekoliko mojih konja upravo provodi ljeto u Argentini. Moja odijela rade se po mjeri u londonskom Savile Rowu i posjedujem prilinu zbirku najboljih burgundskih vina u mome zrano kondicioniranom vinskom podrumu. Obilazim ih povremeno kako se ne bi stvorio dojam da ih zaputam. Prije odlaska na spavanje redovito proitam po tri stranice Sartrea na francuskom i mogu po sjeanju citirati iz djela Tolstoja, Jane Austen i Henrvja Millera kao i Kama Sutru. "Hmmm." "Zapravo, igrao sam ah... u srednjoj koli. Ipak, pamte me kao dobrog igraa ping-ponga." "Sto si radio tijekom rata?" "Medicinski korpus. Nikad nisam bio preko oceana." "Sto radi u slobodno vrijeme?" "Imam kuu u Brentwoodu i obino ostajem u njoj kad mi se prui prilika. Pomalo itam, pomalo sluam glazbu, ponekad, vikendom, izvezem se i etam du obale. Vidim se s nekoliko sta292 00 PONOVNCKi SUSKHTA mI. prijatelju. Obilazim neka mjesta restorane, kina - ali uglavnom rudini." Ako si pokuao djelovati dosadno, nisi uspio." U usporedbi s onim to sam uo o tvom ivotu, moj ivot je I pustolovina i napetosti, kako se to ve dogaa - ali ipak, medicina nikad nije dosadna, i to je ono ime se bavim." "Spaavajui po jednog pacijenta svaki dan?" "Ne ba tako, ali ima i takvih trenutaka. to ti jo mogu tei?" "Rekao si sve. Umirem od gladi." Freddv se pokuala malo rr/.metati, znajui da je u svojoj suknji visokog struka boje la-vtinde te

seljakoj bluzi od bijelog pamuka, to joj je Eve stavila u ormar prije nego to je otputovala, izgledala bolje nego ikad u prethodnih nekoliko mjeseci. "Ovdanji specijalitet je pompano pren u nauljenom papiru, uli ja sam vie raspoloen za jastoga kuhanog na pari. Da zatraim jelovnik?" "I ja u jastoga, molim", ree Freddv, osjeajui se vrlo zadovoljnom. Doktori uvijek znaju sve o vama, ali vi nikad ne znate nita o njima, pa su oni redovito u prednosti. Napokon je doznala neto o Davidu Weitzu, pomisli. Uostalom, ve je znala mnogo vanih stvari, da je ljubazan, strpljiv, toliko uviavan prema pacijentima da je to graniilo i s nekom izvanosjetilnom percepcijom, strasno obuzet svojim poslom. Sad bi ga jo mogla zamisliti u sjenovitoj i udobnoj kui u Brentwoodu kako ita neku knjigu ili hoda po pijesku uz valove, dakako bos, sa zavrnutim hlaama. I s naoalama, naravno, kako se ne bi izgubio ili nagazio na morsku zvijezdu. Kad su jastozi bili pripremljeni sjeli su za stol, a konobar ih je umotao u golemi podbrada to ga je dobivao svatko tko je naruio jastoga, traio ga ili ne. Golemi jastozi iz Mainea - koji su prevezeni s jednog kraja zemlje na drugi jamano uslugom Orlova obuzeli su im svu panju. 293 JUDITU KRANL Nemogue je jesti jastoga u drutvu s nekom osobom ako se uz nju ne osjeate ugodno; ako nema meusobne ugode, bit ete prisiljeni ograniiti se na sredinu, a zanemariti klijeta, noge i ostale djelie koji su zapravo najslasniji. Za Freddv je to bio prvi jastog u

zamalo godinu dana i ona se baci na njega s dunom pozornou, sluei se krckalicom i dugom zailjenom vilicom, a kad ne bi pomogao ni taj alat, prstima i zubima. Dvaput je zatraila jo topljenog maslaca, a jedino to je jo pritom rekla bilo je "Dodaj mi limun". Kad su jastozi pojedeni, Freddv zadovoljno odahnu i poe se dotjerivati uz pomo ubrusa i velike zdjele s toplom vodom i narezanim limunima, koja je ve prethodno bila servirana pred svako od njih dvoje. Nakon to je zadovoljno ustanovila da je oprala lice i ruke koliko je to bilo mogue, ona razveza podbrada pa joj se ukaza lice koje je podsjealo na zadovoljno dijete nakon kupke. "Kola od sira?" upita glasno. "Ili sladoled?" "Oboje", zakljui David, nasloni se prema njoj i poljubi je u usta. Freddv zinu iznenaeno. "Volim enu koja zna iz jastoga izvui ono najbolje", objasni on. "Toliko je voli da je mora poljubiti?" "Takorei." On je ponovno poljubi, a naoale mu udarie u njezin nos. "Oprosti", ree joj. "Skini naoale", predloi mu ona. "Onda te ne bih mogao vidjeti." "Savreno dobro zna kako izgledam." "Ne ovakvu, kad si sretna. Sretna si, Freddv, zar ne?" "Da", odvrati ona polagano. "Jesam". "Ali ne sasvim?" "Ne... ne sasvim", odvrati Freddv, pokuavajui ostati potena spram svojih emocija koje nije posve razumjela. O kojima se nije mogla, nije htjela prisiliti da misli. "Tu mi nitko ne moe pomoi - ini mi se da sam... malo potitena negdje ispod koe... zbog mnogih razloga... to je komplicirano... ali nadam

294 DO PONOVNOG SUSHICIA ne iht e prestati samci od sebe. Vjerojatno je to pitanje vremena. I Jnviilc, sretna sam u ovom trenutku, zapravo sam sretna otkako Hitio ovamo doli, i to je vie sree nego to sam je ukupno imala u juko mnogo vremena. Ono drugo... to nije srea, to nije tvoj problem." "Ipak, jest." "Zato? Rekao si mi da sam spremna za odlazak kui. Izvukao m me iz moga gnijezda. Nakon ovog jastoga, ne mogu vie ivrditi kako sam preslaba. Trebam li jo uvijek lijeniku pomo?" "Tehniki gledano ne. Ali ja bih se elio i dalje brinuti o ubi." "Kako?" "Htio bih se... oeniti tobom. Nemoj rei ne! Nemoj rei nita! Nemoj me poeti uvjeravati kako ne znam to govorim i kako je nemogue predloiti nekom brak nakon jednog spoja i dvaju poljubaca. Mogue je - ja sam to upravo uinio iako inae u ivotu nisam donosio nagle odluke. Poznajem te bolje nego to moe i zamisliti. I ja znam kako je sve to prebrzo, kako nisam trebao nita rei - ali nisam mogao. elim da zna to osjeam prema tebi. Ja u i dalje tako osjeati, a ti moe priekati i rei mi to si odluila... kad odlui. To je dovoljno, ne moramo vie troiti rijei." "Boe", zavapi Freddv. "O emu emo razgovarati na sljedeem spoju?" 295 JUDITU KRAN"i: Glava JI Newyorani su se vazda voljeli hvastati svojim

gradom, a Bruno de Lancel bio je s njima savreno suglasan. Zar Manhattan nije bio kultiviraniji i intelektualniji od Londona? Bogatiji i imperijalniji od Rima? Dramatiniji, ak i romantiniji od Pariza? Da, sve to i jo poneto. to god su dobroga pripisivali svome gradu on im je to priznavao, makar i nerado, dok ga je taksi vozio na veeru koju je John Allen upriliio na poetku listopada 1951. Marie de La Rochefoucauld vratila se s ljetovanja u dolini Loire slobodna i netaknuta kao to je bila i prolog lipnja, kad ju je ispratio na Ile de France u luci. Otkako se vratila, Bruno je uspijevao s njom provesti dio vremena gotovo svakog vikenda, premda je i dalje odbijala sve pozive izuzev popodnevne ekskurzije i tihe veere u malim restoranima. Objasnila mu je koliko je njezina obitelj bila razoarana to cijelog ljeta nije mogao doputovati u Francusku. "Majka mi je rekla kako bi te voljela upoznati, nakon svega to sam joj o tebi ispriala, a moja braa raunala su s tobom za tenis... ukratko, nedostajao si nam, Bruno. Ne smije nas jo jedanput razoarati", ree mu Marie blago i napola se alei, ali uz stidljivo prodoran pogled to ga je Bruno, koji je umio za296 IH i PONOVNOG SUSRETA Mljeiti svaku promjenu u stupnju njezine prisnosti, ocijenio kao najtopliji znak koji mu je ikad dotad uputila. Veera kod AUenovih bila je namijenjena proslavi Marijina ro- Icndana. Bruno je tjednima traio neki dar koji bi ona prihvatila ne drei ga odvie vanim, a koji bi pritom

ipak bio dostojan te .uverene djevojke. Naposljetku se odluio za prvo izdanje Alice n zemlji udesa, knjigu koju je ona voljela a da on nikako nije mogao shvatiti zato, premda ju je proitao s pozornou zaljub-l|ena ovjeka, u nadi da e mu knjiga dati neki klju njezina karaktera. Stajala je pravu gomilu novca, to je bila injenica za koju se on nadao da je Marie nee primijetiti. Uostalom, knjiga kao dar uvijek se mogla prihvatiti. Bruno je sjedio u salonu Allenovih vrlo uzbuen, ali i dobro prikrivajui svoju ljubomoru iekivanja, jer je znao da je popis uzvanika odredila Marie, a ne gospoa Allen. Kad je prispio, pozdravila ga je arah Allen uz objanjenje da se Marie jo oblai. "Zapela je u guvi vozei se podzemnom eljeznicom od Columbije, i to upravo veeras... tovie, ovo je formalna veera a ona je uz vas pozvala jo samo dvanaest prijatelja", potuila se ona. "Voljela bih da je Marie pristala na ples... ona ima toliko prijatelja... ali nije htjela prihvatiti nikakvu guvu." Bit e ih dakle jo dvanaestoro uz njega, razmiljao je Bruno dok su gosti dolazili. etvero su bili najdrai Marijini profesori sa svojim enama, jedan par inili su Allenova ki Joan i njezin zarunik, jo dva para bijahu oenjeni prijatelji meu studentskim kolegama. Uz Bruna bio je jo jedan neoenjen uzvanik, ali on je doveo i djevojku, Marijinu prijateljicu, s kojom je oito imao neki odnos. Sve njih Bruno je ve prethodno upoznao. Bio je dakle jedini neoenjeni i nevezani mukarac u drutvu, zakljui on gotovo ne povjerovavi u to. Odabrala je dakle njega... ili mu je pruila priliku da on odabere nju? Ili je - a

poznavajui Marie on pomisli kako je to potpuno mogue - ona samo pro-stoduno odabrala ljude s kojima se u New Yorku najbolje osje297 fUDlTU KRANTZ ala? Moda poziv upuen njemu nije upuivao ni na to drugo osim na injenicu da je on samo jo jedan prijatelj, prijatelj na istoj razini kao i ostali gosti? Shvati da to ne moe doznati, i moda nee nikad. Bruno je stajao u jednom kutu mrtei se, s tamnim lukom obrva koje su se irile ispod ela, iznad njegova kukastog i istaknutog nosa, njegovih malih, punih usana na kojima se vidio bijes zbog injenice to je toliko zbunjen. Marie je ula u prostoriju odjevena u usku haljinu od teke bijele svile bez naramenica koja se pruala do poda. Njezina duga crna kosa bila je spletena u vijenac oko neprispodobive glave, koji je jo vie naglaavao ponositi i vitki oblik njezina vrata. Na uima je imala duge naunice, s ruoliko rezanim dijamantima i velikim rubinima u sredini, dok je nasred grudi stavila golemi bro, upravo na mjestu gdje se koa ramena, boje slonovae, pojavljivala iz haljine. Marijini dragulji bijahu tako velianstveni, da se samo nasljedstvom moglo opravdati to ih nosi tako mlada osoba, ali ona ih je nosila jednako neusiljeno kao to je nosila neupadljive zlatne naunice i uru sa zlatnim lancem, a to je bio jedini nakit to ga je Bruno dosad vidio na njoj. On se ugrize za usnu, nemono uzbuen. Koliko god bio zaljubljen, razbjesnio se vidjevi kako Marie neoekivano i neusiljeno nosi na sebi obiteljsko blago koje nema nikakve veze s njim.

Ne bi smjela nositi nita, pa ni par cipela, osim onoga to bi joj on dao, ne bi ga smjela iznenaditi pojavivi se u inkarnaciji kakvu nije oekivao i nije mogao nadzirati, bez obzira koliko bila lijepa. Kad bi bila njegova, ve bi je nauio reda1. Veera, duga i komplicirana, bila je prava tortura za Bruna koji se naao na drugom kraju stola od Marie. Sjedila je izmeu Johna Allena i jednog od svojih profesora, izgledajui sretnijom i uzbuenijom nego to ju je ikad vidio. Sa esnaestero ljudi za stolom zajednika konverzacija bila je nemogua, pa se Bruno prisiljavao posvetiti susjedima. Pokuavao je neprekidno motriti 298 IH) PONOVNOCl SUSKUTA Marie, a da pritom ne bude grub spram dama slijeva i zdesna. Nije ga rasporedila uza se, iako joj je oito bio povjeren raspo-inl uzvanika, kao i njihov odabir. Nije ga ni pokuala uhvatiti pogledom, ree on mrano sam sebi dok su dovravali roendansku tortu. Ni najosjetljivija kaiperka na svijetu ne bi se prema njemu mogla ponijeti tako prepredeno kao navodno pro-sloduna Marie de La Rochefoucauld. Kad bi bio njezin gospodar, ve bi je poduio da se tako ne poigrava s njime! Nakon veere, dok su u salonu bili slueni kava i brendi, Bruno je pokuao zauzeti stolicu pored Marie, ali je naslonja pored nje ve zaposjeo mlai od dvojice profesora, onaj koji nije sjedio pored nje za veerom. Tom ovjeku nema vie od trideset pet, pomisli Bruno balansirajui u ruci sa svojom demitasse i bijesno prouavajui tog profesora koji je od kineske keramike uinio svoj ivotni poziv.

Nije izgledao ni zbunjeno niti se inilo da je sav pranjav, kako je Bruno zamiljao profesore. Bio je oito dobro odgojen i sudei po eleganciji njegove ene mora biti da je raspolagao prilinim privatnim dohotkom. Plavokosi profesor zasmijavao je Marie poalicama na raun diplomanata, sve dok se Bruno nije osjetio prisiljen okrenuti kako bi prikrio grimasu osvetoljubive ljubomore koja ga je obuzela. Je li mogue da je to razlog to se ljetos vratila iz Francuske ne prihvativi nekog udvaraa? Je li mogue da je bila u ljubavi s tim profesorom koji je dijelio njezine najdublje interese? Nije li ga veeras pozvala s njegovom enom kako bi rastjerala sumnju? Koliko su bezbroj prilika imali da se svakodnevno sastaju, pomisli Bruno, pamtei koliko je njegovim ljubavnicama bilo lako obmanjivati vlastite supruge. Nije li se njih dvoje potajice sastajalo meu gomilama knjiga u knjinici, u radionicama s krhotinama keramike, nisu li zajedno ruali, a nakon ruka... Ne! Kad bi Marie njemu pripadala, ne bi raspolagala tolikom slobodom] Raspolagao bi svakom njezinom minutom, pobrinuo bi se da nema prisnih prijatelja, nikakvih interesa osim onih to bi ih 299 JUDITH KRANTZ DO PONOVNOG SUSHHTA on nalazio za nju prikladnima, ne bi joj dopustio nita u njezinu ivotu to bi njega iskljuivalo. Uspostavio bi nadzor nad njezinim noima i danima, polagano, trenutak za trenutkom, tako dosjetljivo da ona nikad ne bi pomislila da je zapravo dresira, sve dok joj ne

bi bilo prekasno oduprijeti se tome. Vikontesi de Saint-Fraycourt de Lancel nikad ne bi bilo doputeno sjediti u salonu i hihotati se poput kakve kolarke. Ona e ve shvatiti to joj on doputa pa ne bi ni pokuala uiniti nita mimo njegova odobrenja. "Jo malo kave, Bruno?" To ga je upitala Marie de La Ro-chefoucauld, trgnuvi ga iz misli zbog kojih nije ni vidio da mu se pribliava. Kad je spustio pogled na nju sijevnue zelene tokice u njegovim smeim oima. "Hvala, Marie, ne bih. Svia mi se kako si isplela kosu oko glave. Kao da si tek petnaestogodinjakinja." "Mislim da inae izgledam odvie kruto. Ne pokuavaj mi laskati", naredi mu ona, tako mirno i samosvjesno, pa ipak tako ljupko da mu je srce zaigralo. Ali njegov izgled, snaan, siguran, s nekim nevidljivim oklopom kao uvijek, nije odavao nita. "Zahvaljujem na Alici", proslijedi ona. "To je najarobniji dar to sam ga ikad dobila... kako si je pronaao?" "To je tajna." "Bruno, reci mi", inzistirala je ona. "To nije knjiga kakvu moe pronai u bilo kojoj knjiari. A ja ne volim tajne, kao ni ti, zar ne?" "ini se da ipak ima neke tajne s tim tvojim profesorom", dometnu Bruno, pokazujui rukom neodreeno prema plavokosom kolniku. "Joe? Zar ne da je zabavan? Oboavam ga, kao i svi ostali. A njegova supruga Ellen jedna je od najarmantnijih ena koje sam ikad upoznala jesi li bio u prilici s njom razgovarati? Ne? teta. Vjenani su tek godinu dana, upravo mi je kazala da oekuje dijete. Divno je vidjeti dvoje ljudi tako sretnih. Moda..."

300 "Moda - to?" "Joe i Ellen prireuju prijam za studente sljedeeg tjedna. Bi li volio doi sa mnom? Ali upozoravam te, svi ostali uzvanici bit e iz odjela orijentalne umjetnosti. Ipak, mislim da bi ti se dopali... kao i ti njima." "Zato to misli?" upita je Bruno. "Ne bih mogao sudjelovati u onome to njih zanima." "Bruno, ponekad si tako... tako tvrdoglav! Voljeli bi te jer si ono to jesi i..." Ona zastade i Brunu se uini kako je odluila ne rei ono to joj je upravo palo na um. "I", pokua on. "I to jo?" "Za ime boje, Bruno, oni su... uli o tebi", ree Marie smeteno. "Mislim da su... radoznali. Neki moda misle kako ti i ne postoji, kako sam te ja izmislila." "Znai, ti razgovara o meni sa svojim kolegama?" Marie uspravi pogled da ga pogleda ravno u oi svojim iskrenim nainom, dok joj je samosvijest nestala u nastupu iskrenosti. Rijei su joj bile ozbiljne i arke, kako to kod nje jo nije doivio. "Nema pomoi, Bruno. Kako bih te mogla prikriti?" "Nisam jo vidjela vozaa koji se toliko pridrava propisa", ree Freddv Davidu dok ju je vozio niz gotovo puste ulice Sunset Boulevarda tamnoplavim Cadillacom, svojim gradskim kolima. Duge i este okuke na cesti kao da su pozivale vozaa da ih presijeku. "Jesi li ikad prekoraio propisanu brzinu?" "Vjerojatno, dok sam jo bio u koledu, ali ne

namjerno. Kad vidi onoliko posljedica prometnih nesrea u hitnoj pomoi, prestaje ti elja da nekamo dospije minutu prije, zaobilazei druga kola s desne strane." "To mogu sigurno razumjeti", suglasi se ona. Kad se prvi put vozila s Davidom do Jackova restorana na obali, prije dva mjeseca, pomislila je kako se on tono pridrava svih prometnih 301 JUDITU KRAN"17 propisa zato to misli da se ona osjcni mLigodno izvan bolnice. Pomislila je da se posebno brine zbog nje, znajui da doivljava ok vrtoglavice i fobinog straha, zato to se pred njom otvorio svijet nakon mjeseci provedenih unutar zatitnikih zidova. Pomislila je kako se on prisiljava voziti svojim snanim kolima unutar doputene brzine, to inae ne obiavaju stanovnici Kalifor-nije. Sada, nakon dva mjeseca i poto je viala Davida barem tri puta tjedno, shvatila je da ta suzdrljivost pripada njegovoj osobnosti. Freddv se nasmijei, opratajui sebi tu zabludu. On je tako organiziran ovjek. Bi li ijedna ena mogla zamisliti kako je taj ovjek, koji je izveo toliko smionih pothvata na ivanim sustavima svojih pacijenata, takoer i zaljubljeni amaterski kuhar koji se svakog recepta pridrava do posljednje pojedinosti, ne uzimajui kod priprave jela ni liicu vie ili manje od onoga koliko je propisano? Koji bi njegov pacijent, upitala se, nad kojim je toliko inovativno i imaginativno primjenjivao svoja medicinska znanja, mogao i pomisliti da je David u svojoj kui slagao knjige u police ne prema autorima, nego abecednim redoslijedom

naslova, i da knjigu prilikom itanja nikad ni na asak ne ostavlja otvorenom, jer to teti uvezu? Ako bi u knjiari vidio nekoga da otvara knjigu toliko nemarno da bi joj otetio hrbat, trebalo ga je svim silama sprijeiti da glasno ne prosvjeduje. Bio je divno djetinjast u svojoj enji za savrenstvom. A njegove gramofonske ploe! Nauio je Freddv da ih prihvaa samo za rubove i to dlanovima ruku, kako otisci prstiju ne bi ostavili traga na njihovim crnim, utorenim povrinama; objasnio joj je zato ih valja staviti u zatitni omot od prozirnog papira prije nego to se spreme u albumske korice, i to tek nakon to su bile oiene specijalnom tkaninom koja je s njih skidala svako zrnce praine. Meu njima je izbila razmirica oko toga mora li se plou pustiti da odsvira do kraja. Ponekad bi Freddv poeljela prekinuti glazbu nasred ploe, zbog bilo kojeg razloga, 302 no PONOVNOG SUSRETA ali David je inzistirao da ruka njegova Ma^navoxa digne iglu automatski na kraju svirke. "Ne moe biti sigurna nee li igla otetiti plou ako je digne rukom", objasnio joj je on, i ona shvati da je u pravu, posramljeno se sjeajui kako su ona i Jane izmjenjivale ploe na njihovu malom mehanikom gramofonu kao da su igrake. David ju je zaista oblikovao, pomislila je Freddv dok se on zaustavljao pred crvenim svjetlom, pri emu je Cadillac koio tako neprimjetno da se to nije moglo ni osjetiti. U njezinoj je spavaonici vazda bilo nekog nereda, postojalo je jedno "takorsko gnijezdo" kamo bi ona bacala asopise, pulovere, pisma i

istrgnute novinske lanke, raune koje joj se nije dalo platiti, cipele kojima je bio potreban obuar i snimke koje je kanila jednog dana pospremiti u album, sve to strahovito izmijeano, da je bilo tek karikatura bilo kakve spremnice. Kad god Freddv ne bi neto mogla pronai na mjestu koje je bilo podobno, zavukla bi ruku u "takorsko gnijezdo" i ondje smjesta pronala zagubljenu stvar. Ali kad je pokuala stvoriti "takorsko gnijezdo" u Davidovoj spavaonici, budui da je kod njega esto boravila, on je nastupio zadivljujue vrsto. "To je tek mali nedostatak, draga", ree joj on. "Bilo bi isto tako jednostavno odmah spremiti predmete tamo gdje spadaju ili ih staviti na vjealicu kad neto skine. Znam da je to dosadno. Znam da sam udovite urednosti - zato to u dvorani za operacije treba iste sekunde znati gdje se to nalazi." Moe ga savreno razumjeti, pomisli Freddv, tovie, i nije bilo tako teko drati predmete u redu kad je to jednom odluila. Kod svoje kue i dalje je imala "takorsko gnijezdo", ali sad je ve poela zbog toga osjeati krivnju. Ubrzo e se osloboditi te navike, odlui ona vrsto. Zapravo, ako se vjenaju, pomisli i pritom joj se nabora nos, bilo bi najbolje da s time krene odmah i pone navikavati redu i 303 KRAN"IV, Annie, koja je naslijedila potrebu za "takorskim gnijezdom". Nema li to neke veze s genetikom? Kad je izila iz bolnice Freddv je ipak shvatila kako nema smisla ostaviti Annie u Engleskoj cijelu kolsku godinu. Previe bi joj

nedostajala. Ki joj se vratila kui ve na poetak kolske godine, premda je bilo teko voditi romancu uz pozornu devetogo-dinjakinju koja uz to oekuje svoj doruak svako jutro. Freddv nije ni jednom provela cijelu no s Davidom; nisu se zapravo nikad probudili u istom krevetu, jer ju je David vraao njezinoj kui jo u pristojan veernji sat. Uostalom, i sam je morao biti u Cedrovima ve rano ujutro. On je bio najuviavniji ljubavnik o kakvom bi jedna ena mogla samo sanjati, pomiljala je ona sretno dok je on usmjeravao panju na cestu ispred sebe. Njean, ugodan, ljubazan, usmjeren na njezina zadovoljstva jednako kao i na vlastita... ili ak i vie? Imala je jo samo dva ljubavnika s kojima je mogla usporeivati Davida, ali nije se mogla sjetiti da su oni, ni Tony a ni Mac, bili toliko usmjereni na njezinu sreu kao to je bio David. Je li David moda posjedovao neku ugraenu i jedinstvenu osjetljivost za ene, ili mu je pomagalo poznavanje enskih neurolokih reakcija? Nije li uostalom bilo malo neukusno razmiljati na taj nain, kad je bila do kraja zadovoljna nakon svake ljubavi s njim? Hoe li je David jednom odbaciti kao smuenu, svojeglavu, neprilagoenu iako i ugodnu poslasticu, hoe li mu postati teko sudjelovati u seksu cijelu veer, pitala se Freddv, ili to ne bi bilo njemu nalik? Moda e to i uiniti jednom kad proe vrijeme udvaranja, ako se vjenaju - ili je samo bilo pitanje kad e se to dogoditi? David se drao svoje rijei. Nije vie govorio o braku, upravo kao to je obeao. Nije ju ni najmanje prisiljavao na odluku. Zato joj se onda priinjalo kao da postoji neka nevidljiva

snaga koja je priklanja potvrdnom odgovoru tom ovjeku, koji je bio 304 IX) PONOVNOG SUSliliTA lako dobar prema njoj, koji sc> predivno brinuo o njoj i iskazivao svoju ljubav na toliko naina? Vjerojatno alo, uvjeravala je Fre-ddy sebe, to je on oigledno mukarac za koga bi bila ludost ne udati se. Ali dananja veera ipak ju je inila ivanom. Veera s Davi-dovom majkom. Ve dvaput je izbjegla taj poziv, da bi sad napokon morala pristati. Veera s neijom majkom nije morala znaiti formalnu najavu braka, podsjeala se Freddy. To je jednostavno bio kompliment, i nita vie. Najmanje neki pritisak. Naposljetku, on je nije upoznao sa svojim sestrama, premda su te sestre vjerojatno bile razlog to je on bio tako ljubazan s Annie. Uvjeravao ju je kako se veeras nee dogoditi nita iznimno, bit e to uobiajena veera koju je on sa svojom majkom imao jedanput tjedno ve godinama. "Ja sam onaj smijeni stvor kojega nazivaju dobrim sinom", ree joj, dok su njegove tamne oi pokazivale da se sa sobom izruguje. "Nije uostalom moja krivnja to je ona dobra majica. I ona ima dobru majku, podsjeti ga Freddy, to je uostalom on dobro znao. Da Eve ne ivi est tisua milja daleko, njih bi dvije bile jednako meusobno odane kao to su bile Eve i Delphine. Suan Griinwald Weitz, udovica ve tri godine, ivjela je u jednoj od onih zelenih privatnih ulica raskono povuenog Bel Aira, istono od nedalekog Brentwooda. Skrenuli su sa Sunset Boulevarda i ubrzo se nali pred njezinom kuom, lijepo odmjerenim bijelim zdanjem u

elegantnom virginijskom slogu, dobro skrivenom iza visokih pristupnih vrata. "Hmmm", promrmlja Freddy, impresionirana i prilino iznenaena. Davidova kua bila je veliine prikladne jednom neenji. "Mislila sam da je i tvoj otac bio lijenik." "Njegov hobi bile su investicije - u naftu i nekretnine. Uvijek je uspijevao uskladiti svoje interese." 305 JUDITU KRANTZ "Kako lijep vrt", primijeti Freddv zaostajui za Davidom, kao da je oklijevala prepustiti se susretu s njegovom majkom, ma koliko ona bila dobra. "To je opet majin hobi. Doi draga, ona te zbilja nee pojesti." On pozdravi djevojku koja je otvorila vrata. Kad su uli u dnevni boravak Freddv je smjesta dobila dojam bogatstva slikarija, kipova i vaza kao i cvijea posvuda po sobi. Tek tad je vidjela da se u sobi ne nalazi samo dobra mala majica nego i neki drugi ljudi. Suan Weitz, visoka zamalo kao i njezin sin, digla se sabrano i ljubazno, da ih pozdravi. U njezinoj pepeljastoj svijetloj kosi jedva da je bio koji sijedi uperak, njezini su biseri bili najbolji koje je Freddv ikad vidjela, njezina plava oprava jednostavnija i skuplja - Freddv je jednim pogledom mogla to zakljuiti -nego to su je inae nosile ene u Los Angelesu. Freddv odmah pomisli da je tu opravu jamano naruila u Parizu. Druga joj je pomisao bila kako je Suan Weitz vjerojatno bila pokojnikova druga ena, jer je izgledala premlada da bi mogla biti Davidova majka. Kad je predstavljena trima ostalim enama,

Davidovim uda-nim sestrama u svojim tridesetim godinama, Freddv je zakljuila da sve one nalikuju Suan Weitz, kao i Davidu. S trima muevima svi oni tvorili su skupinu visokih, vitkih i privlanih ljudi, moda neto odvie srdanih. Nisu promatrali Freddv potajice ili znakovito - bila je to jednostavno obiteljska veera, ree Freddv sebi, zauzevi uobiajenu ljubaznu pozu gospoe Long-bridge. Svi su nekako bijeli nad njom, pa se osjeala prilino nespretno. "Majko, nisi mi najavila da e doi i djevojke", javi se iznena-, eni David. "Pa, tvoje su sestre slobodne i bile su vrlo eljne da dou. Zna da im ne mogu odoljeti." 306 no i>onovn(h; susrkta "CJovorio sam ti o svojim sestricama, zar ne?" doapnu on l""rctlt.ly. "ao mi je." "ini se da su one sad ve ipak odrasle." "Pa, ja sam od svih njih mnogo stariji, cijelu svjetlosnu go-tlinu. Majka me je rodila kad joj je bilo osamnaest. Za mene < c one uvijek ostati djeca", ree on dodajui joj pie. Weitzove - kako ih je Freddv odmah okrstila jer nije zapamtila brana prezimena triju sestara bijahu ljubazna eljad, pri-vukavi u svoj razgovor odmah i Freddv, tako da se ona ubrzo poela osjeati posve uobiajeno. A kad su sjedile, nisu izgledale lako visoke. Nakon ugodne i razgovorima popraene veere svi su se vratili u sobu za dnevni boravak. Ondje joj se odmah obratila Barbara, najavivi da je najmlaa od triju sestara. "Vi imate samo jednu sestru, zar ne?" upita ona Freddv, iskazujui smijekom svu svoju ljubaznost.

"Da, i ona ivi na moju alost vrlo daleko." Pogled na veliku i srdanu obitelj Weitzovih pobudio je u njoj tugu za vlastitom obitelji. "Vidjela sam mnogo njezinih filmova. Ona je jednostavno boanstvena. David mi kae kako joj je vaa ki Annie vrlo nalik." "Da, zaudno. Ali inae se jako razlikuju. Ne vjerujem da e Annie ikad postati glumica." "David kae da Annie eli postati pilot. ini li vas to sretnom? Kad bih ja bila majka, moram priznati kako me ne bi oduevljavale takve ambicije, pa vjerojatno ni vas, pogotovo otkako ste prestali letjeti. Jednoj maloj djevojici sigurno bi bilo teko da ne bude... enstvena, ako shvaate to sam htjela rei. Ali vjerujem da ete je moi od toga odgovoriti. David se nada da ete moi, ali to vam je vjerojatno i sam kazao. Usmjerite je njeno u nekom drugom pravcu - kao to je golf, na primjer. Ili tenis. To su tako korisni sportovi. U njima niste prisiljeni sve obavljati sami, kao pri letenju. Ja sam luda za golfom. 307 /UDITU KKAN"IZ Igrate li i vi golf, Freddv? Ne? Ba sramota! Ako se ikad odluite za to, mogu vas odvesti do najboljeg trenera u gradu. S vaim osjeajem za koordinaciju, ili to je ve to ime piloti moraju raspolagati, golf bi vam apsolutno pristajao! Palo mi je sad na um - zato ne biste ruali u klubu, a zatim bih vas mogla upoznati s trenerom? Moda ete poeljeti da se dogovorite o podui. U svakom sluaju, nazvat u vas za koji dan." "To bi bilo vrlo ljubazno", ree Freddv, iscijedivi iz sebe smijeak. Ona nije odabrala hoe li letjeti ili ne, u to i nije nikad

ulazila, no to u svakom sluaju nije znailo da je "prestala letjeti". I kako to Barbara zamilja da bi se nekoga moglo odgovoriti od elje za letenjem, ako to zbilja eli? Zar su nju mogli uvjeriti ikakvi razlozi ili nagovaranja, bili oni ljubazni ili nasilni? Kad osjeate potrebu za tim, enju za usponom put nebesa i vlastitim podvizima na njima, protiv toga nijedna majka ne bi mogla nita. A i ne bi trebala uiniti bilo to. Ipak, Barbara je bila ljubazna i dobronamjerna. "Makni se, Bab", ree joj Dianne, druga sestra koja je bez mnogo suzdravanja zauzela Barbarino mjesto. "Je li vam ve poela priati o treneru za golf? Ne obraajte panju. Ona se dodue uspela visoko, tri godine zaredom klupski je prvak. Ja ipak mislim da je golf uasno dosadan, a i nemam vremena za nj, uz petero djece i s jo jednim na putu. Da, znam, jo se ne vidi, ali na meni se to obino ne primjeuje prije estog mjeseca... to me dakako ini sretnom. Kako sam ula vi imate samo jedno dijete? teta." "Annie je roena usred rata. Bila sam u slubi..." Freddv zau sebe kako ponavlja odavno poznata objanjenja. "teta! Ipak, jo ste mladi, samo trideset jednu godinu, kae David. Moete ih imati jo cijelo tuce, samo ako zaelite. Nebesa, vama se to sigurno uinilo kao strano teak posao. Trebali ste vidjeti svoje lice! Naravno, Freddv, samo sam se alila. Naravno, David umire od elje za djecom. Prvi njegov brak nije 308 DO l"ONOVNCHi SVSHHTA |tnirnjno toliko da bi ili mo^io imati, sigurno vam je o tome pri-fao. Vi ste prestali radili,

kako ujem. Imam neke prijatelje s djecom koji i dalje ustraju u svojoj karijeri, no ja ih zapravo alim... To je uvijek natezanje u dva smjera - ne mogu se podjed-imko zadovoljiti i djeca i poslovi, koliko god to netko pokuavao. Naravno, veina ih eli raditi, to potujem, ali ne mogu odustati od pretpostavke da su uinili pogrenu odluku, zbog koje e kasnije aliti. to vi mislite?" "Nikad o tome nisam razmiljala", odgovori Freddv. "Annie je bila odgojena od majke koja je radila i, koliko vidim, nije zbog toga patila. Barem do sada." "Oh, ne, naravno!" vrisnu Dianne. "Napokon, bio je rat i sve ostalo. Zatim ste morali zapoeti svoj posao. Niste sebi mogli pomoi. Ali vaa ki sigurno je vrlo sretna to ste sad s njom u kui. A kad postane tinejderica, veoma ete joj biti potrebni. Zapravo, vaa vas djeca uvijek trebaju, ak i kad odrastu. Jeste li uivali u trudnoi? Ja sam tada tako sretna pitam se zato, zapravo? Vjerojatno je u nama neto primitivno i atavistino. Sada kad ne radite, nadam se kako ete nai vremena za jedan ruak? Nazvat u vas sljedeeg tjedna i dogovoriti se s vama. Tako bi mi bilo drago da ruate s nama u kui i upoznate moju djecu." Dovraga, otkuda Dianni dojam da vie nee raditi, upitala se Freddv, uspjevi joj ipak uzvratiti prijateljskim i toplim pogledom. Jo nije donijela odluku o Orlovima. U trenutku fizike slabosti rekla je Swedeu kako se ne kani vratiti na posao, i jo se nije predomislila, ali sve je mogunosti i dalje drala otvorenima. Orlovi su ipak bili... njezino edo. Da, Dianne je naravno entuzijast. Sigurno je izvrsna majka i tako je

dobronamjerna. "Dolazim vas spasiti", ree Bob, jedan od Dianninih ogora, podigavi Diannu iz stolca i smjestivi se sam u nj. "Je li vam ve poela priati o radosti trudnoe, o ekstazi trudova? Nije? Sretni ste." On blago lupnu Diannu po stranjici i posla je da se zabavlja drugdje. Zatim se okrenu Freddv. "Ja sam Elainin 309 JUDITI! KKAN"17. suprug - srednje sestre - i ona me poslala ovamo kad vas je ugledala u Dianninim majinskim pandama. Znam ve to mislite: ova je obitelj doista jako brojna - to sam i ja pomislio kad sam prvi put bio predstavljen Weitzovima. Nisam ih uope mogao razlikovati... osim toga, kako oni samo idoliziraju Davida! On je sjajan momak, nemojte me krivo shvatiti, ali nije svemogui Bog. Ipak, nemojte to nipoto ponoviti njegovim sestrama i njegovoj majci! Uostalom, nadam se kako se neete osjetiti obveznom spram ovih ena, njihovih interesa ili stajalita. Uzmite nas dvoje za primjer Elaine i ja imamo samo dvoje djece i ne kanimo ih imati vie, ne igramo ni golf ni tenis samo ponekad plivamo kako bismo ostali u formi. U ovoj obitelji mi smo umjerenjaci. Volimo komornu glazbu, ali je ne nameemo drugima. Ako su vam dragi koncerti, pomaite simfonijskom orkestru. Ako je balet vaa strast, sasvim dobro, a ako mrzite balet, ima mnogo drugih djelatnosti kojima su potrebni pokrovitelji muzeji, sveuilita, bolnice, to god vam se dopada. Bitno je uklopiti se u neki zajedniki projekt, slaete li se? Ako imate dovoljno vremena i novca, vano je uklopiti se u zajednicu, ne samo uzimati nego i davati.

"Svakako", prihvati Freddv, mirkajui pred tim dinaminim mukarcem. "Apsolutno." "Elaine i ja zamiljali smo vas tako", uzvrati zadovoljno Bob. "Nadamo se da ete nam vi i David doi na veeru sljedeeg tjedna. Imat emo zanimljive ljude koji vole glazbu, neke umjetnike - svi oni vas svakako ele upoznati. Elaine e vam telefonirati sutra i upoznati vas s pojedinostima. Nai ete se u vrlo privlanom krugu, prije nego to to i naslutite. I zapamtite to sam vam rekao o Weitzovima premda izgledamo slini, zapravo smo vrlo razliiti." Oh, ne, ree u sebi Freddv kad je Boba zamijenio drugi ogor, Jimmy. Vi ste, naprotiv vrlo slini - dobri, ljubazni, topli, odani jedni drugima, sretni, radini, gostoljubivi, sigurni u 310 DO PONOVN(XS SUSRHTA nclic i u ono to elite u ivotu. Takvoj obiteljskoj tvravi doista vuljii pozavidjeti. "Jinimv, svi ste se ve izredali razgovarajui s Freddv, osim mene", ree Davidova majka dok se Jimmy digao da joj ustupi mjesto. "Nije dola vama u posjet nego meni - nisam smjela dopustiti da se svi pozovete ovamo na veeru." Kad se Jimmy povukao, Suan Weitz pogleda Freddy ravno u oi, pogledom u kojemu se osjealo divljenje. "Oni su svi kao mala djeca s novom lutkom", ree. "Pravo udo da nisu skoili na vas i poeli gladiti i lizati vae lijepo lice. No toliko ih je uzbudilo to vide Davida sretnog, da im ne moete zamjeriti." "Po miljenju Davidovih sestara, sunce se die i sputa kako on naredi", odvai se primijetiti Freddy.

"Donekle to i ja zapaam", prihvati Davidova majka uz smijeh. "Moj suprug obiavao mi je rei kako sam krajnje nepravina. Ali kad imate tri keri i samo jednog sina, teko je ostati nepristran. Pogotovo ako je taj sin David." "Da", suglasi se Freddy. "Pogotovo David." "Godinama sam se pitala kad e se ponovno zaljubiti. Obiavao je na to odgovoriti kako je odvie zaposlen - kakva glupost! Znala sam da e ve nai vremena kad naie na pravu djevojku. Nikad nije bio uvjereni neenja. Dobro! Ne elim da se crvenite vie nego to ste se upravo zacrvenjeli. Ali sljedeeg tjedna ponovno ete navratiti, zar ne, Freddy? Obeavam da nee biti triju sestara - samo nas troje, kako bismo se mogli bolje upoznati. Obeajte!" "Pokuat u", odvrati Freddy. "Imate tako lijepe slike, gospoo Weitz", ree ona osvrui se. "Zahvaljujem na pohvali, Freddy. Moj suprug i ja poeli smo stvarati zbirku, a kad je on umro nastavila sam kupovati umjetnika djela - to me dri zauzetom." Freddy podie srebrnu zdjelu koja je leala na stoliu uz nju, 311 JUDITU KRANI prinese je nosnicama i pomirie. "Jeste li ono sami napravili?" upita. "Freddv, kako ste to pogodili!" uzvrati Suan Weitz oduevljeno. "Imam svoj nain kako pravim potpourri. To je zapravo tajni recept moje majke. Ali ljudi to veinom ne shvaaju - misle da sam ga kupila. Ako vam je do toga stalo, bit e mi drago da vas s tim upoznam. Potrebno je uloiti mnogo vremena, ali isplati se."

"Znam to ve", dometnu Freddv. Loze ampanjca snivaju tijekom zime i bude se tek potkraj veljae, kad se pone cijediti bijeli sok iz starih oiljaka, nastalih rezanjem prethodnog oujka. Te suze vinove loze kao da daju znak trubom diljem Champagne - to je znak da poinje uzgojna sezona. Nezaustavljiva pojava istog i ljepljivog soka potie stvaranje pupova na golim granama loze. Do kraja oujka svi pupovi koji e se pretvoriti u grozdove ve su otvoreni. Od pojave soka do berbe, est ili sedam mjeseci kasnije, razdoblje je kad ni jedan uzgajatelj ampanjca - od seljaka s nekoliko hektara vinograda do vlasnika neke Grande Marque kao to je bio Paul de Lancel, ne spava mirno, u stalnoj bojazni od mnogih prirodnih nepogoda koje mogu utjecati na berbu. Potkraj listopada 1951. Paul i Eve de Lancel mogli su napokon odahnuti. Paul je bez prekida nadzirao djelatnost poduzea, dok je Eve upravljala dvorcem i trudila se oko gostiju koji su navirali u Valmont redovitou plime. Berba je diljem Champagne bila zavrena; vojska od desetak tisua beraa, veinom rudara i tvornikih radnika iz drugih krajeva Francuske, ali i Cigana kao i putujuih poljoprivrednih radnika, napustila je vinograde - iscrpljena ali zadovoljna i dobrohotna, nakon desetak dana tekog rada tijekom kojih su ti ljudi noili u improviziranim spavaonicama, podignutim usred vinograda. Svaki dan bi pojeli po pet golemih obroka, a kad bi oed-njeli mogli su do volje piti iz vreva s crnim vinom. Svake veeri 312 IX) PONOVNIM. ".i"."./i pjevali su i plesali ili obilazili brojne

sajmove u pokrajini. A kad nisu jeli, spavali, pili ili druili se, snani berai vrstih kraljenica radili su bez prekida od zore do sumraka, neprekidno bolno sagnuti, kleui, uei ili ak leei na tlu kako bi ubrali osjetljivi urod loza niskog uzrasta, nikad ne proputajui pripaziti da ne ogrebu koicu jednoga jedinog grozda, to bi izazvalo preuranjenu fermentaciju. "Osjeam se kao kolarka koja je poloila sve ispite i sad nema brige sljedeih pet mjeseci", ree Eve Paulu za dorukom. "Doista neobino... i dalje sam obuzeta razmiljanjem o jelovniku za jo koji tjedan unaprijed." "Izgleda doista kao kolarka, ali prilino umorna. Trebala bi due spavati. Vrijeme je da se malo pokvari." On je uze za ruku i poljubi je. Volio je promatrati Evu ujutro, dok se jo nije dotjerala i uredila kosu. Paulu se inilo da ona s pedeset pet godina izgleda petnaest godina mlaa, kad bi se dotjerala i bila spremna za pojavu pred vanjskim svijetom. "Nezgoda je ranog dizanja to se ono pretvara u naviku - nije mi potrebna ni budilica. A to se toga tie, ne brini se da se neu pokvariti. Imam planove za oboje. Nakon Dana zahvalnosti s Freddv u Kaliforniji, pa zatim Boia i Nove godine s Delphi-nom i Armandom na Barbadosu, vratit emo se u Pariz da naruim novu garderobu kod Balenciage - ve sam rezervirala veliki i skupi apartman kod Ritza, sa sobama koje gledaju na Place Vendome... pa onda kazalita, muzeji, restorani... namjeravam potroiti sav ovogodinji profit, i ne elim do proljea ispiti ni kapljicu ampanjca. Tek tada bit u savreno sretna." "Ljudi koji zbilja cijene ampanjac tvrde kako

je najbolji prije ruka - posebno uz doruak s prasetinom." "To nalikuje lijeenju mamurluka." Eve slegnu ramenima i nasu sebi jo jednu alicu aja. "Slui protiv mamurluka samo ako ga pomijea u jednakim dijelovima s jakim pivom... ili, kako sam uo, s treinom naran3H JUDITU KRANTZ ina soka, treinom konjaka i nekoliko kapi Cointreaua i grena-dina." "Bolje da ne istraujemo", predloi Eve. "Slaem se." Paul se osjeao potpuno sretno, pa se zavali u stolcu i poe razgledati vinograde Lancela, sve do vidokruga. "Nije li divno to posjedujemo Valmont samo za sebe?" upita Eve. "Kad je kao posljednji otiao onaj engleski strunjak za vina, zaeljela sam poljubiti ga, toliko sam bila eljna da ode. Dogovorila sam se da se iznova oboje sve gostinjske sobe dok budemo odsutni, a ve sam odabrala tkanine za nove krevetne presvlake i zavjese. Sagovi e izdrati jo koju godinu." "Ne bi li jutros pola sa mnom na jahanje? Vrijeme je prekrasno", upita je Paul. "Ne, ve odavno sam odluila zatititi korijene rua." "Zar to ne bi mogao nainiti neki vrtlar?" "Mogao bi svatko, pa i dijete, ali volim to uiniti sama. Zato preputati sav uitak vrtlarima?" "I moja je majka to redovito sama obavljala", prisjeti se Paul. "Govorila je kako se nee morati brinuti preko zime ako zagrne rue i dobro ih prihrani u jesen. Nije imala povjerenja da to uini itko osim nje." "I bila je u pravu - kao uvijek ili gotovo

uvijek. Idem se obui za vrt. Ne razmiljam vie o Balendagi!" Ona ga poljubi u vrh glave, gdje mu je kosa jo vie plava negoli siva. "elim ti dobro jahanje. Vidimo se za rukom, dragi." Nakon tri i pol sata, kad je dio ruinjaka ve bio zagrnut a Eve u kupaonid istila nokte pred ruak, na njezina vrata snano pokuca kuepaziteljica. Kao da joj se silno urilo. "Gospoo! Gospoo! Doite u talu, odmah!" "Lucie! Sto se dogodilo?" upita je Eve dok je jurila niza stepenice. . "Ne znam, gospoo. Momak iz tale rekao mi je neka vas odmah dozovem." 314 DO PONOVNOG 8USRUTA Eve pouri koliko je god mogla. Pao je, pomisli, sigurno je pao. ak i tako dobar jaha kao Paul mogao se spotaknuti. PauJ je leao ispred otvorenih talskih vrata s glavom na konjskom pokrivau. Pet ili est ljudi stajalo je oko njega. Nisu se usudili poi joj ususret, kao da su imali osjeaj krivnje. "Jeste li telefonirali lijeniku?" doviknu ona i prije nego to se pribliila. Ljudi su stajali preneraeni i bez rijei, s kapama u rukama. Nitko nije kimnuo u znak prihvaanja naredbe. "Jeste li izgubili razum? Brzo, pourite u kuu i telefonirajte!" Nitko joj ne odgovori. Nitko se nije ni makao. "Paul? Paul?" Eve obujmi njegovu glavu. Pogleda najstarijeg radnika u tali. "Emile, za ime boje! Kako je pao?" "Gospodin Paul, gospoo... evo, jahao je a onda zastao rekavi kako ga boli glava. Kako ree, zaboljela ga je kad je izjahao iz ume. Pokazao

je mjesto na stranjoj strani glave. Izvukao je jednu nogu iz stremena, prihvatio uzde, i prije nego to sam mu mogao priskoiti skliznuo je s konja i pao na zemlju... evo, ovako. Mogao sam ga jedino poloiti na pokriva." "Boe, zato ste ga pomicali? Sigurno ste ga ozlijedili!" "Ne, gospoo, ne bih ga micao da nisam znao... on je ve..." "Ve? to? Jeste li poludjeli, Emile? Zovite doktora!" "Ve bih ga pozvao, gospoo, ve bih ga pozvao, ali doktor ne moe pomoi... gospoo, on je umro." "Umro?" "Da, moja jadna gospoo. Napustio nas je." * * * Jedina odluka koju je Eve bila u stanju donijeti u satima zbunjenosti nakon Paulove smrti, ispunjenima takvom nevjericom da jo nije pravo mogla poeti tugovati, bila je da se pokop moe obaviti tek kad se sva njegova djeca okupe u Valmontu. Delphine je pohitala i ve za nekoliko sati prispjela iz Pariza. 315 JUDITU KKANTZ DO PONOVNOi; SUSRliTA Ona je na sebe preuzela zadatak da telefonira bratu i sestri. Eve je bila nijema od udarca, hodajui od jedne prostorije dvorca do druge, suhih oiju i bez rijei, promatrajui krajolike s jednog prozora, pa s drugog, kao da ih sad prvi put vidi, dodirujui okvire slika hladnim prstima, razgledavajui vezove na jastucima, kao da bi nekako mogla odgonetnuti tajnu i pronai objanjenje onoga to joj se dogodilo. Freddv je imala dug let. Poletjela je zrakoplovom TWA iz Los Angelesa za New York, a u New Yorku e presjesti u zrakoplov Air France koji e je preko sjevernog pola i sa

stajalitima u Gan-deru i Shannonu dovesti do Pariza. U Parizu doekat e je Armand koji e je kolima odvesti u Champagnu. Swede Castelli poveo je Freddv do aerodroma. Kad je ula vijest, Freddv je u svom bolu shvatila kako joj je Swede najblii u Los Angelesu... pouzdana konstanta u svijetu koji se toliko promijenio u petnaest godina koliko su se poznavali. "Sluaj me, Freddv, pokuaj malo zaspati u avionu. Izgleda oajno", govorio joj je on dok su se pribliavali prolazu za ukrcaj. Freddv pogleda kroz prozor, onamo gdje je na stajanci ekao golemi, etveromotorni Lockheed Constellation. Iz kamiona s prtljagom polako su predavali teret posadi zrakoplova. "Swede, postoji li tu neki bar?" upita ona odjednom. "Na aerodromima uvijek ima barova. Da ga potraimo?" "Molim te." Freddv i Swede ispraznie au viskija u tiini. "Jo jednu?" upita Swede. Freddv prihvati pokretom glave. "Zato su pia u baru tako nedjelotvorna? Kao da su voda", prigovori ona dovravajui drugu au. "Prije svega, tu je moda polovica vode, a zatim dodaju i kockice leda. U ovoj ai dobila si moda etvrtinu normalne porcije. Naruit u jo jednu, pa e barem biti sigurna da e za vrijeme leta usnuti." 316 II "Dobra zamisao." Swede jo nikad nije vidio Freddv kako ispija tri ae zare-dom, pogotovo ne u baru, i nikad

prije jedanaest ujutro, to se sada dogodilo. Pomislio je kako je to njezin nain smirivanja napetosti. Freddv je pila brzo i zamraena lica. Bit e to dug, iscrpljujui put, na kojemu e joj biti nueno vie pia i jela nego to bi to eljela, ali je osjetila neuobiajenu potrebu za viskijem - odmah. Kad samo ne bi putovala sama. Da je mogao napreac ostaviti svoje pacijente, David bi bio vrst oslonac na putu, ali je izgubila tu priliku nakon to mu je rekla da se nikad nee za nj udati, koliko god joj on ostavljao vremena za razmiljanje. Uinilo mu se da je na njezinu odluku utjecao sudar s obitelji koja je taj brak drala ve dogovorenim i koja je oekivala da se ona uklopi u njihove dobro organizirane ivote. "Zar ti nije jasno da bi mogla initi to god hoe? Zar ne shvaa da im ne bih dopustio nikakvo upletanje?" Upitao ju je, silno pogoen. Nije to bilo posrijedi, objasnila mu je, jer bi se s Weitzovima mogla nositi i da ih je bilo jo vie, nakon iskustva steenih kao esnaesta barunica Longbridge. Kad je shvatila da se njezina budunost poima kao ve utvrena, uvidjela je kako Davida ne voli d"amour. Aimer d"amour, "ljubiti zbog ljubavi" kako glasi francuska uzreica koja je imala oznaiti romantinu ljubav, nije bila ljubav kako je ona voljela Davida. Pa ipak, ona ga je zaista voljela i uvijek e ga voljeti. Voljela ga je kao dobrog ovjeka, kao velikog lijenika, kao dragog prijatelja -ali ne i romantino. On bi bio udesan suprug - zakljuila je to racionalno - ali njezini porivi govorili su joj kako to nije dovoljno. Ipak, bilo joj je ao

to sada nije s njom. Moda bi joj mogao objasniti kako se moglo dogoditi da njezin otac umre naizgled u savrenu zdravlju, i to od neega to se zove cerebralna aneurizma - kako su to francuski lijenici objasnili, slabe toke 317 JUDITU KRANTA na nekoj mozgovnoj arteriji, to se obino dogaa bez ikakvih prethodnih simptoma. "Morat emo krenuti", ree joj Swede. "Vjerojatno je ve poeo ukrcaj." Freddv pogleda na sat. "emu urba? Imamo jo deset minuta", odgovori ona mrzovoljno. "Zar misli da bi otputovali bez mene?" "Koliko je vremena prolo otkako si posljednji put letjela komercijalnim zrakoplovom?" pokua je on blago upitati. "Godine. ak se i ne sjeam." "Ako ele letjeti prema rasporedu, mogli bi krenuti i bez tebe. Doi, mala gospoice, vrijeme je za polazak." "Mala gospoice?" "Sluajno sam to izvalio, gospoo. Nee se vie ponoviti." "Dobro. Ne ljutim se." Uze jedan oraac iz tanjuria pred sobom i poe ga zamiljeno grickati. "Freddv, hoe li se dignuti? I krenuti?" "Sve u svoje vrijeme." Briljivo uze ogrta i runu torbicu, potrai u njoj voznu kartu kao da je nije imala u ruci prije pet minuta i napokon ga poe slijediti. Swede pomisli da se ponaa kao dijete koje prvi put odlazi u kolu. Ipak, nije ga naljutila. ak i da je putovala iz zadovoljstva, bilo je to vraki teko putovanje, a jo mnogo tee jer je to bio

odlazak na oev pokop. Na ulaznim vratima za ukrcaj on je vrsto potape i bi pritom iznenaen koliko ga je ona vrsto prihvatila. Swede joj dodade putnu torbu koju joj je pomogao nositi i doslovce je izgura pored stjuardese prema stajanci. Krenula je polagano prema Lockheedu, osamljena figura na jakom vjetru, kreui se polagano kao da ima na raspolaganju obilje vremena - iako se ukrcala posljednja. Freddv je sjela ukoeno u sjedalo pored prozora, u prednjem dijelu zrakoplova, odbivi stjuardesi dati svoj ogrta. Bila je smrznuta do kostiju. Zapravo, tresla se od hladnoe, koliko 318 DO fONOVNCK! SUSKHTA god joj je bilo jasno tla u kabini zapravo ne moe biti tako hladno. Oko sebe primijeti ostale putnike, uglavnom mukarce koji su raskapali kapute, razvezivali kravate i zavaljivali se duboko u naslonjae oekujui poetak leta. Freddv vidje da pored sebe ima jo jedno slobodno mjesto. Zavue ruku u torbu i potrai knjigu koju je ponijela da je proita tijekom beskonanog putovanja. Uvrsti pojas, otvori prvu stranicu knjige i proita nekoliko redaka. Nisu imali nikakva smisla. Ona ih ponovno paljivo proita. Rijei i reenice bijahu u redu, ali njezin um uskraivao je prevesti ih u poetak prie. Freddv zaklopi oi i poslua zvuk strojeva koji su bili pokrenuti. Sve je u redu s njima, ree sebi. Okrenu se malo unatrag i poe gledati kroz prozor. Krila su bila daleko iza nje, tako da nije mogla vidjeti elise. Mora shvatiti da

je sve u najboljem redu, ree sama sebi, da su mehaniari koji su pregledali zrakoplov bili precizni i pozorni te da nisu preskoili neku pojedinost koja im se moda nije uinila vrijednom provjere. Mora shvatiti da su pilot, kopilot i avionski inenjer zaredom iskusni i sposobni ljudi koji se razumiju u svoj posao i obavljaju ga savjesno, da su svjesni kako su odgovorni i za svoju sigurnost, a ne samo za sigurnost putnika. Ona jednostavno zna previe o letenju, prekori sebe Freddv u trenutku kad joj je knjiga neprimjetno pala na pod. Kad ne bi znala koliko toga moda nije u redu, ne bi se toliko zabrinjavala. Zbog toga se i ne predvia da doktori operiraju pripadnike vlastitih obitelji. Zbog toga odvjetnici ne zastupaju sami sebe u sudskim parnicama. Boe, kako joj je potrebno jedno pie. Freddv otvori oi i vidje da su stjuardese vezane za svoja sjedala. Zrakoplov je jo bio na tlu, na samom poetku uzletine staze, dok je u pilotskoj kabini posada provjeravala sve potrebno uoi leta. Ona ih je u mislima slijedila, korak po korak. Kad je velika letjelica poela hvatati brzinu na stazi, ona pomisli prebrzo, prebrzo! Nisu potroili dovoljno vremena za provjeru, 319 JUDITH KRANTZ bila je u to sigurna, ali to nikome nije mogla rei. Kad bi samo mogla zavritati iz petnih ila, zavritati na tu glupu i nemarnu posadu, na putnike koji ne znaju u kakvoj se pogibelji nalaze, vritati dok se let ne odgodi i dok provjera ne bude ponovno obavljena. Prebrzo! Ali ve su poletjeli. Ispod njih zemlja se ve

poela gubiti i avion poe kruiti hvatajui visinu. Kut uspona bio je preotar. Nedopustivo preotar, pogibeljno preotar. Uz takav kut avion bi mogao lako posrnuti, zar to ne zna kauboj koji upravlja zrakoplovom? Avion se zatim ispravi i poe se us-pinjati do visine krstarenja. Uspon je bio prebrz, nepotrebno prebrz, emu tolika urba, zar ne zna da je taj napadni kut previsok, razmiljala je Freddv grevito. Kakvi to ljudi upravljaju zrakoplovima? Gdje su se kolovali? Vjerojatno ih je vodio neki mlai napuhanac - Freddy je negdje ula da su svi stariji piloti umirovljeni - neki mladac koji nije bio u ratu i nije proveo dovoljno sati kolovanja na ovom zrakoplovu da bi shvatio to ini. Svjetlosno upozorenje iznad sjedala ugasilo se i ona pozva stjuardesu. "Moete li mi, molim, donijeti dvostruki viski bez leda?" "Naravno, gospoo Longbridge. Mogu li vam jo to donijeti? Magazine, novine? ast nam je to ste s nama u zrakoplovu. Uskoro emo sluiti ruak. S piem u vam donijeti i jelovnik." "Hvala, molim vas samo pie." Sranje! Ta glupaa je znala tko je ona, pomisli Freddy, pokuavajui opustiti stisnute prste na naslonima sjedala. Znoj joj je curio niz bluzu, korijeni vlasi bili su vlani, ali i dalje joj je bilo prehladno da skine ogrta. Srce joj je estoko lupalo, nije mogla duboko udahnuti i osjeala se kao da e prvi put u ivotu dobiti morsku bolest. Ovdje nema zraka! U tome je nevolja. Dovraga, nema zraka. Nije udo da jedva die. Veliki zrakoplov bio je potpuno izoliran od vanjskog svijeta, bez kisika osim one bijedne strujice to je zvidala kroz 320

DO PONOVNOG SUSRETA ventilacijske otvore iznad sjedala. Kako mogu oekivati da e ljudi satima sjediti bez svjeeg zraka? Boe, dala bi sve na svijetu da moe gurnuti aku kroz odunik i pustiti malo svjeeg zraka u ovu zapeaenu kutiju s ogavnom unutranjou, preveliku da bi bila zrakoplov kojim se uistinu moe letjeti a premalu da ponese sav taj teret ljudskih tijela. Avion se teko probijao nebom; etiri stroja zvrndala su dajui naslutiti da neto strahovito s njima nije u redu. Neto ne valja u jednom od stotina vitalnih dijelova, koje je redom mogla sebi predstaviti i navesti njihov naziv. Neto ne valja i to se mora smjesta popraviti, inae su osueni na propast. Freddy jo jednom pozva stjuardesu. "Da, gospoo Longbridge?" "Moram razgovarati sa zapovjednikom. Hitno je. Hitno." "Ne znam moe li odmah doi, ali otii u i rei mu." Kao da su godine prolazile dok je Freddy oslukivala zvuk pokvarenog stroja, zaklopljenih oiju kako bi mogla uti bolje. Evo to je - jedan priklopac, on dae i tuca, neto to bi svaki pilot odmah zapazio, osim ovoga koji ne zna to mu valja osluhnuti. "Gospoo Longbridge?" Freddy ugleda ispred sebe par uglaanih crnih cipela i iznad njih hlae plave odore. "Zapovjednik?" "Da, gospoo, to vam se ini da nije u redu?" "Jedan stroj s lijeve strane nije u redu. Zar ne ujete?" "Ne, gospoo Longbridge. Svi su u izvrsnom stanju, upravo sam ih provjerio."

Zar je gluh koliko je glup, upita se Freddy gnjevno i strogo ga pogleda. ovjek u ranim srednjim godinama, bez sumnje iskusan pilot, bez sumnje kompetentan, odmjeren, siguran. Jedan brzi pogled bio joj je dovoljan da se u to uvjeri. Takvog bi ovjeka odmah svugdje prepoznala. "Oprostite, zapovjednice. Vjerojatno sam ula neto po321 JUDITI! KKANTZ greno." Ona se prisili na smijeak. Ne smije pogoditi to je posrijedi, ne smije, pomisli ona. Bilo bi to sramno. "Nema problema, gospodo Longbridge. Bilo bi nam drago da nas posjetite u kabini, nakon ruka, ako vam se to svidi." "Hvala, zapovjednice. Vjerojatno u zaspati." "Samo recite stjuardesi ako se predomislite." Kad je serviran ruak, Freddv ga otkloni zamolivi za pokriva, jastuk i jo jedno pie. Mora se pokuati odmoriti, ree onoj ivotinjici koja joj je kopkala po glavi, ivotinjici koja je rovala i buila, pobjegavi tisuama prijetnji u komarskoj panici. Ali bit e jo gore ako zatvori oi. Dok su joj oi otvorene moe promatrati ljude kako s uitkom jedu ruak, a dok se moe na njih usmjeriti dotle ni zrakoplov nee pasti, jer kako bi mogli jesti ako moraju poginuti? Freddv naglo uzdahnu u strahu. Zrakoplov je bez upozorenja uao u oblak. Opasnost, pred nama je opasnosti Odjednom, dok je zrakoplov uranjao dublje u prljavu bjelinu, vrati joj se sjeanje na posljednje trenutke prije njezine nesree. Pogledala je visino-mjer i uvjerila se kako ima dovoljnu visinu za prizemljenje na Catalini.

Ali nije se javila najblioj radijskoj postaji na nekom oblinjem aerodromu, kako bi provjerila nije li bilo promjene zranog tlaka nakon to je uzletjela iz Burbanka. Svaki pilotski novak znao bi da to mora svakako uiniti, o obzirom na proteklo vrijeme nakon uzleta i promjene visine tijekom leta. Svaki pilot, ba svaki, izuzev nekoga tako obijesnog, ljutitog i sitog svijeta kao to je tog trenutka bila ona - pa je zaboravila i na tu osnovnu obvezu. Ako je mogla zaboraviti neto tako poetniko, mogao je zaboraviti i onaj dobrohotni zapovjednik s kojim je upravo razgovarala, mogao je zaboraviti i bilo koji iskusni pilot bilo koje zrakoplovne kompanije na svijetu - ako je dan bio pogrean i on u loem raspoloenju. Nita nije sigurno. Ali ne smije vriskati1. 322 DO PONOVNOG SUSRETA eiava N akon pokopa Paula de Lancela stotine ljudi koji su koraali za kovegom do seoske crkve vratilo se u Valmont izraziti suut udovici i djeci. Do sredine popodneva otiao je napokon i posljednji od njih. Eve je sjela zajedno sa svojim kerima, iscrpljena obvezom da odgovori na toliko izraza suuti, ljudi oaloenih lica. Sad je osjetila silnu potrebu za utjehom s djecom. Bruno je bio uz njih tijekom tog tekog dana, oborenih oiju, dok je njegovo zapovjed-niko orlovsko lice bilo ozbiljno i neodgonetljivo; kao muki predstavnik obitelji stiskao je pruene ruke i odgovarao na izraze suuti tono onoliko dostojanstveno koliko bi to od njega oekivali Paulovi prijatelji i

susjedi. S Delphinom se pozdravio kratko i odsutna duha, kao da su bili tek neki daleki roaci. Njihov posljednji razgovor, one noi kad je general von Stern upriliio veeru, ostao im je u ivom sjeanju, no Delphine je bila savrena glumica a Bruno uglaen obmanjiva, pa su mogli meusobno stvoriti dojam kao da je taj susret zaboravljen -iako se neke stvari ne mogu nikad zaboraviti, ega su bili potpuno svjesni. Nee se zaboraviti, nee se oprostiti, ali nee se o njima ni raspravljati. Evi kao da je Bruno bio nevidljiv. Kad je prispio nije mu pruila ruku niti ga je pogledala. Nije ga ignorirala, jer bi to znailo da priznaje njegovu nazonost. Jednostavno ga nije primjeivala, 323 JUDITU KliANTZ a inila je to tako vjeto da nitko osim Bruna nije nita primijetio. Sada kad su formalnosti bile okonane, Bruno je otiao iz dvorca na etnju umom. Armand Sadowski odvezao je Tonvja Longbridgea i njegove roditelje, Penelopu i Geralda u Reims, gdje su nakanili uhvatiti vlak za Pariz. Jane, koja e ostati preko noi, uputila se u svoju sobu da malo predahne. "Jesi li ve promislila... ime e se baviti?" Delphine se napokon odvaila upitati Evu. Sve dok joj se majka ne odlui o svojoj budunosti nee je moi ostaviti samu, ali za tjedan dana morala je poeti rad na novom Armandovu filmu. "Jesam", odgovori Eve, glasom koji je bio vrlo odluan. Fre-ddy i Delphine razmijenile su iznenaene poglede. Sve dosad Eve je bila zahvaena svojom boli, kao da je to bio neki

ogrta koji ju je dovodio u osamu. Nije se slomila niti je plakala onoliko koliko su njih dvije oekivale; udaljivi se od njihova drutva provela je vrijeme u svom ruinjaku, dovrivi zagrtanje koje je otpoela upravo uoi Paulove smrti. "Ostvarit u planove koje smo va otac i ja stvorili za ovu zimu", ree Eve mirno. "Da sam ja umrla, oekujem kako bi to isto i on uinio. Odletjet u u Kaliforniju s tobom, Freddv, i ostat u ondje kao to smo bili zajedniki naumili dok se ne pridruim Delphini i Armandu na Barbadosu. Nakon Boia vratit u se u Pariz i obaviti sve to sam ve odluila. Jedina e promjena biti u Ritzu - uzet u manji apartman. U rano proljee vratit u se naravno ovamo, gdje u biti potrebna. Dok loze spavaju mogu putovati, ali kad se one probude moje je mjesto ovdje." "Ipak... moe li sama voditi posao?" upita je Delphine. "Neu biti sama, draga. Veina ljudi koji su nam se pridruili kad smo se ovamo vratili nakon rata i sad jo rade u dobrom zdravlju. Neki koji su odvedeni u Njemaku nisu se vratili, neke, kao podrumare Martin ubio je Gestapo, ali njih su odmi324 DO PONOVNOG SUSRETA fciiili pripadnici njihovih obitelji. Nijedan ovjek u kui Lanccl uijr nezamjenjiv, pa ni chcf dc cavc. Svi oni zajedno doprinose ii/gojii loze i proizvodnji vina. Morat u pronai nekoga tko i ih organizirati i nadzirati, nekoga tko e voditi kuu onako kako je to inio va otac. Pronai u najboljega mogueg ovjeka u Champagni, pa makar morala

oteti konkurenciji. Nemojte smetnuti s uma da sam u proteklih est godina mnogo nauila o ovom poslu - bio je to ubrzani teaj kako za mene, tako i za vaeg oca. Ako bi ikoja grande marque potpuno ovisila o nekom pojedincu, to mislite koliko bi dugo opstala? Od ampanjca udovice postaju jake, Delphine." "Majko! Kako moe tako govoriti?" "To su injenice. Proitaj neto o prolosti vinarstva, pa e shvatiti. Ta prolost poduava nas da budemo realistini. A sljedeeg ljeta, nadam se, doi ete mi u goste i dovesti djecu - Val-mont sada pripada i vama, a ne samo meni." Iako hrapav od plaa, Evin glas bio je snaan i odluan. Sada ogoljele loze oko Valmonta poet e od proljea nositi plod, kao to su ve stoljeima. Ta elementarna i nepromjenjiva injenica davala joj je snage da gleda naprijed u budunost bez Paula. Kad ne bi imala vinograde bila bi izgubljena. "to se mene tie", ree Freddv, "Valmont mi ne pripada. Ne mogu ga zamisliti svojim." "Ipak, pripada. A nakon tebe vlasnica e postati Annie. Kad nam biljenik bude sutra proitao oporuku, u njoj nee biti iznenaenja. Jedna treina pripast e meni, a dvije treine prema slovu zakona tebi, Delphini... i Brunu. Kad ja umrem, cijelo vlasnitvo kue Lancel dijelit ete vas troje na jednake dijelove, a kad vi umrete, vaa djeca. Ako se nitko od vas ili od njih ne bude htio baviti tim poslom, ili ako se ne budete mogli suglasiti oko toga kako njime upravljati, upamtite da se uvijek moe prodati. Za zemlju u Champagni nikad ne nedostaje kupaca." "Majko, nemoj biti morbidna!" ree Delphine prosvjedujui.

325 JUDITU KRANTZ "Ne znai da sam morbidna ako govorim o smrti. Pomisao na nju neugodna je, jer vas podsjea kako neete ivjeti vjeno, ali kad je rije o zemlji, tog straha nema. U svakom sluaju iz naih loza uvijek e se proizvoditi ampanjac Lancel, bez obzira na to tko ih bude posjedovao. Dok bude loza i ime tog ampanjca bit e besmrtno." Eve se njeno nasmijei kerima. Valjalo joj je provesti mnogo sati u ruinjaku kako bi se suoila sa ivotom bez Paula, no shvatila je i to da je ni najpodrobniji planovi nee zatititi od njezina gubitka. To je cijena koja se plaa za beskrajnu ljubav - neto drugo ne bi bilo mogue. Bruno je sjeo na panj na umskoj istini pod ukoenim svjetlom, svjestan na neki nain, koji mu je bio potpuno nov, kako je sada doao njegov ivotni trenutak, kad sebi moe rei "Od ovoga nita ne moe biti bolje". Budunost se pred njim pruala kao slijed slavnih dogaaja to poinju od ove zaarane ume. Ali nije se urio prebrojavati ih, nije bilo potrebe za hitnjom u otkrivanju svih ovozemaljskih uitaka koje mu omoguuje oeva smrt. Zasad je bilo dovoljno pomiljati na Marie de La Rouchefoucauld. Prije manje od tri tjedna, njezino priznanje da je o njemu razgovarala sa svojim prijateljima bio mu je znak da ga voli. Djevojka poput Marie nikad ne bi otkrila svoje srce tako prostoduno kao to je ona to uinila te noi. U danima to su slijedili viao ju je esto. Shvativi napokon njezine emocije, mogao je biti siguran kako ona na svoj edan i

staromodan nain sad eljno oekuje njegov odgovor. Ali tu je svoju elju toliko dobro prikrio da bi on moda jo uvijek trpio od neizvjesnosti i sumnji... no ona se ve odala. Marie de La Rouchefoucauld bila je spremna da je zaprosi, Bruno je to znao dok je protezao noge i ruke, iscrpljen od tolike radosti. Od trenutka kad je priznala da ga vie ne moe zataji-vati, on je nad njom zapoeo teaj pokoravanja. Sebi je bio obeao da e joj ga nametnuti. Putao ju je neka eka, tri za njim, 326 DO PONOVNCKi SUSRliTA nm Im sc i ostane u neizvjesnosti, dok je on ulagao sav svoj promiljeni i snani arm kako bi je natjerao da se jo vie zaljubi u uj, Posljednjeg tjedna njezini su pogledi poeli odavati stanje ii|rxinn duha. S njezinih jasnosivih oiju otimao bi se upitan po-Kleil, u trenucima kad joj se inilo da je on ne promatra. Kad bi lilio ispitati stanje njezinih bojazni, dobrih pola sata ostajao bi udaljen i povrno ljubazan, dovoljno dugo da je zbuni i zabrine, .ili ne toliko dugo da bi se ona ohrabrila upitati ga to to nije u icdu. Ve prije Paulove smrti Marijin svijet postao je ovisan o Brunovoj udi. Imao je na raspolaganju obilje vremena, dokazivao je sebi trijumfalno, da je dovede, samo ako to zaeli, do ivanog sloma - ali sad kad je to oito postalo mogue, nije jo bilo potrebno stavljati na kunju njegove moi. Odluio je pripremiti njihove zaruke im se vrati u New York, budui da mu sad nita nije spreavalo povratak u Francusku. Za nekoliko tjedana poletjet e zajedno do Pariza, kako bi

mogao biti predstavljen njezinim roditeljima. Njezina majka jamano eljno iekuje kad e moi poeti planirati veliko vjenanje, kojemu e prisustvovati svi plemeniti klanovi kojima su pripadali. Zamiljao je da se ceremonija obavi u proljee - prilino brzo, jer je htio da Marie u najljepim trenucima postane nedostina vikontesa de Saint-Fraycourt de Lancel. Smisao njezina postojanja bit e njegovo zadovoljstvo, a zajedno osnovat e pravu dinastiju. Ali ne ovdje u Champagni. Nije vie elio vidjeti Valmont. Samo ga je pokop - tako dugo oekivan i toliko dugo odgaan - mogao vratiti u ovu provinciju tek na jedan dan. Tko eli neka ivi ovdje, optereen seljakim brigama. Dok bude primao svoj dio profita kue de Lancel, bilo tko moe ivjeti u Valmontu. Moda je ve vrijeme da se vrati u dvorac, pomisli Bruno, dok je neka nevoljkost zamraila njegovu trenutanu sreu. Bila mu je mrska pomisao da se sad mora dignuti i prekinuti razmiljanje, upravo u trenutku kad mu je sve bilo nadohvat. Ali u 327 JUDITH KRANTZ umi se osjeala vlana hladnoa. "Ovo je najbolje to mi sr moglo dogoditi", ponovi on u sebi, siguran da e se ovaj trenutak uvijek iznova vraati u njegov ivot. Digao se povjetarac i lie iza njega poelo je ukati. Golema i gruba aka sklopila se nad njegovim ustima, zaba-civi mu glavu. Jedna miiava ruka grubo mu je stegnula vrat. Netko drugi zgrabio ga je za ruke, izvio ih iza njegovih lea i zavezao ih. Uspravljen na noge, neprekidno guran, Bruno je mogao odabrati hoe

li koraati ili e pasti. Oni koji su ga uhitili koraali su iza njega, tako blizu da je na iji mogao osjetiti njihov dah. "Nisi se smio vratiti", promrmlja neki glas koji Bruno nije mogao prepoznati. "Nikad se ne vraaj na mjesto zloina -zar ti to nije poznato?" "Sjea li se trojice Martinovih? Sjea li se ljudi koje si potka-zao Gestapu? Mi smo njihova mlaa braa", doapnuo mu je drugi glas, jedva ujan uz kr lia pod njihovim nogama. Sad je progovorio i trei ovjek, takoer jedva ujno. "Traili smo te ve onog dana kad se tvoj otac vratio iz rata, ali si nestao." "Mi emo te poduiti", priprijeti prvi glas. "Mii se!" Dok ga je hvatala strava, Bruno je mogao jedino shvatiti da ga vode put podruma. Dok se sputao jesenski mrak, nigdje se nije moglo vidjeti nikoga. aka koja je neprekidno pritiskala njegova usta uinila ga je nijemim, pritiui mu usnice bolno uza zube. "Mislio si da si pobjegao, zar ne? Mislio si da si unitio sve koji su znali za Tresor, je U?" Bruno se grevito pokua osloboditi. "Nemoj poricati. Znamo da si to bio ti", promumlja mu trei glas na uho. "Postoji jo jedan klju", ree drugi glas prijeteim aptom. "uvao ga je moj brat, Jacques, najstariji od Martinovih. Tvoj djed jednako im je vjerovao. Ti si, uz svog oca imao jo jedini 328 IX) PONOVNCKi SUSKliTA preostali klju. U povijesti Vulmonin, irrsor nikad nije imao vie od tri kljua. "Jacques je jedne noi ugledao njemaki konvoj,

blizu podruma. Slijedio ga je i vidio kako vojnici utovaruju ampanjac u teretnjake. Sutradan je otiao u Tresor i ustanovio da je prazan. Shvatio je kako si samo ti mogao prodati Nijemcima tajnu Val-monta, ali se pobojao kako bi netko mogao okriviti njega ih" njegove roake. Ispriao nam je sve i dao nam klju na uvanje." "Kad je Gestapo odveo nau brau", nastavi se prijetei apat, "razumjeli smo da si ti odveo nau brau u smrt. Nismo mogli odmah s tobom obraunati jer su te titili tvoji nacistiki prijatelji. Nakon rata, tvoj otac nikom nije spominjao Tresor. Znao je tko je kradljivac, i mi smo razumjeli njegov stid. Razumjeli smo i njegovu bol. Ali znali smo da e se jednog dana vratiti, a jamano je znao i on." Uli su u goleme i sada ponovno pune podrume, u kojima u ovo doba dana nije bilo radnika, a zatim se zaputili do stranjeg zida gdje je bio skriveni ulaz u Tresor. Bruno se pokuao obraniti snagom luaka, ali je bio bespomoan kao komad mesa u ruci mesara. Jedan ovjek pritisnu povrinu i zid se pomaknu. Brava skrovitih vrata zablistala je kao onog davnog dana kad je djed povjerio Brunu tajnu Valmonta. Klju je gurnut u bravu i vrata Tresora otvorie se. Jedan od Martinovih ukljui svjetla a zatim zatvori vrata. "i Trojica ljudi vukli su Bruna kroz golemi i prazni podrum. Noge su mu strugale po tlu. Zanesvijestio se ali su mu oi ipak bile otvorene, jo je znao za sebe u trenutku kad su ga osovili uza stranji zid. Pod jarkim svjetlom pomaknuli su se unatrag. Skinue puke s ramena i usmjerie ih prema cilju. Odjeknue tri pucnja. Martinovi se polagano

pribliie tijelu to je lealo na cementnom podu. Jedan od njih okrenu nogom Bruna, pogleda oi koje vie nisu vidjele i usta otvorena na krik. 329 JUDFTH KRANTZ Bio je mrtav i prije nego to je dotaknuo tlo. Drugi uze komadi papira i na nj napisa Reglement de comptes. "Raun je u potpunosti naplaen", ree on polagano i stavi papir na Brunove grudi. Okrenue se i pooe, s pukama ponovno na ramenima. Kad su za sobom zatvorili vrata Tresora, jedan Martin ree ostaloj dvojici: "Sutra moramo poslati klju i urediti da policija dozna gdje se on nalazi. Nee biti daljnje istrage... nakon to proitaju ceduljicu na tijelu. Kad bismo postupili drukije, to ne bi bilo poteno prema gospoi de Lancel. Istraga bi bila beskonana, a on ipak nikad ne bi bio pronaen." "Njegove kosti ne smiju poivati u Valmontu, jer bi ga obe-astile", ree drugi Martin. "Slaem se", zakljui trei. "Ali ne bi bilo dobro ni da ljudi misle kako rauni mogu ostati nenaplaeni. Taj ovjek ivio je odvie dugo." Delphine i Armand nagovorili su Evu da se malo odmori prije veere pa su se uputili s njom na gornji kat, dok je Freddv ostala u prizemnom malom salonu s Jane, koja se probudila. Pokuavale su pohvatati konce svojih ivota to su bili prekinuti kad su Freddv i Tony prije pet godina otili u Los Angeles. "Bilo mi je strano ao kad ste otputovali", prigovori Jane. "Kakve koristi od tebe kao ogorice ako ivite tako daleko?" "Pa, dobila si Tonvja natrag", ree Freddv, "i

vjeruj mi da je danas izgledao bolje nego kad sam ga posljednji put vidjela. To to se ponovno moe ponaati kao plemi uvelike utjee na njega. Uz to, ona zgodna djevojka s kojom e se, kae, vjenati... i osloboenje od alkohola... doista sam sretna zbog njega." "Kad bih barem i ja imala mogunost izbora. Radije bih eljela tebe - imam ve dovoljno brae. Ah, draga moja, vas dvoje ste doista posve zabrljavili. Ratni brakovi - pitam se mogu li oni 330 DO PONOVNOG SUSKliTA uope opstati? Tako mi je drugo to sam priekala." Jane se munozadovoljno nasmijei, kao ena koja je potpuno uspjela u ivotu. "Zamisli, Freddv, moglo se dogoditi da nikad ne upoznam dragog Humphreva, da nikad ne rodim svoju djeicu, da nikad no postanem markiza to je najljepe od svega, premda se to tek pred rijetkima moe priznati. Vano je ne uzrujavati se zbog nasljednih poreza. Naposljetku, ne mogu ti uzeti ba sve. Kako je sjajno to i ja nisam postala ratnom nevjestom. Sve se dogodilo na najbolji mogui nain." "Nikad nisi bila ni blizu toga da postane ratna nevjesta, Jane, kao to se vrlo dobro sjeam", pobuni se Freddv. "Kako moe tako boleivo uivati nad samom sobom, kad si izbjegla neto to ti nije ni*prijetilo?" "Da me Jock zaprosio, otprve bih se udala, a onda bih bila odvuena u divlje kalifornijske pustinje, kao jadni Tony." "Daj, Jane! Nikad nisi imala romancu s Jockom!" "Nemoj previe njukati", ree Jane upozoravajuim glasom. Zahvaljujui novom statusu oi joj vie nisu bile tako vragolaste, ali je udaja za

plemenitaa inae nije mnogo izmijenila. "O emu to pria", upita Freddy zbunjeno. Jane se doista nije trebala baviti fantazijama kad je imala toliko realnih prednosti. "Nikad nisi naslutila? Ne, vidim da nisi. Ali nije mi bilo ni stalo da to netko nasluti, ni ti niti itko drugi. Bilo je dovoljno strano ve to to sam voljela nekog tko nije znao koliko sam ivahna, da nisam predmet opeg saaljenja." "Ti si voljela Jocka Hamptona?" "Godinama. Ne bi trebala biti toliko sumnjiava... to bi znailo kako ima neku primjedbu na moj ukus, a on je izvrstan, gospoo Longbridge! Voljela sam tog zgodnog ovjeka dulje nego to bih to htjela priznati. Nisam mogla zaboraviti Jocka, u pravom smislu rijei, sve dok se nisam upoznala s Hump331 JIJDITH KRANTA hrevem. ini mi se da u zauvijek ostati pomalo zaljubljena u toga lijepog plavokosog Tarzana." "U tog groznog neotesanca? Tog kauboja s druge strane svijeta? Toga zaostalog glupana?" Freddv je bila krajnje zbunjena pa i poneto bijesna. "Ne, Jane, reci da je to nemogue." "Bilo je mogue, i te kako! Dvojim da si ikad temeljitije pogledala Jocka. Uostalom svejedno - to je pitanje ukusa. Ali Freddv, zar se ne slae da prva ljubav ostaje vjeito u ovjeku, ma koliko se puta kasnije zaljubio?" "Ne elim to poricati", prihvati Freddv, u ijem se glasu osjetila nostalgija gorkoslatkih uspomena na vrijeme koje se nikad nee vratiti. "Ali zato nisi odigrala svoju igru s Jockom... nikad nisi s njim flertovala... ti, najbesramnija namiguo u Britanskom imperiju? to te zaustavilo?"

"Ti", ree Jane. "Ja?" prigovori Freddv bijesno. "To je neto najnepotenije to sam ikad ula! Kako sam te ja mogla zaustaviti? I zato bih te zaustavljala, za ime boje?" "Ne ti osobno, glupao - htjela sam rei kako je Jock bio toliko beznadno zaljubljen u tebe da nije bilo mogue privui ga, a jo manje flertovati s njim. Vukao se okolo pokuavajui te vidjeti - jo gore, pokuavajui te ne gledati - tako neupitno da sam odmah sve shvatila. Boe, kako je bilo tuno promatrati ga! Morala sam se oito drati svog ponosa, jer mi je to jedino preostalo. Nala sam se u krajnje tekom poloaju motrei ga kako ludi za tobom, dok sam ja ludila za njim - a itavo vrijeme dvoje sretnih zaljubljenika Freddv i Tony nisu primjeivali ba nita. Ah, ljubav! Ali, kao to ve rekoh, sve je svrilo najbolje - barem za mene. Sigurno ti je jasno koliko sam alila, i alim jo uvijek, to s tobom i Tonvjem nije bilo istog uspjeha. Kad je ve o Jocku rije, kako je on?" "Jock?... Oh, ti zna Jocka... dobro je... sve bolje." "Jadni Jock, koji jo dri baklju za tobom, nalik Kipu slo332 IX) PONOVNCK* SUSKUTA bode, zar ne? Tony mi je kazao kuko se npao godinama. Ali... kad netko nije neiji tip, tu nema prisile, zar ne?" "Da?" "Rekoh... ne, nije vano. Dakako, ti razmilja o drugim stvarima. Hoe li neko pie, lutko?" "Sto?" "Pie. eli li ga? Freddv? Freddv? Koliko sam

prstiju ispruila?" "Molim?" "Donijet u pie. Samo ostani sjediti, dan je bio dug. Drago mi je to sam odspavala... bit e potreban netko da se brine o tebi." * * * Sutradan popodne nakon pokopa Paula de Lancela u Val-montu su se pojavila etiri policajca iz Epernava. Rekli su kue-paziteljici kako ne bi htjeli ometati gospou de Lancel u njezinoj boli, ali moraju obaviti istragu povodom pisma to su ga primili, a tie se vinskog podruma. "Idite, obavite svoju dunost", ree im Lucie zapovjedniki. "Gospoa de Lancel rekla bi vam isto, ali ne kanim joj sad time dosaivati." Policajci su krenuli prema podrumima, s kljuem i nacrtom koji im je pokazivao kako e pronai tajni ulaz u Tresor. U njihovu postaju dostavio ih je netko nepoznat ranije tijekom dana. Petnaest minuta kasnije ve su sa strahopotovanjem ugledali kako se vrata Tresora otvaraju i pred njima se ukazuje tama. Jedan od njih popipa i pronae svjetlosni prekida. Pred njima se ukaza jarko osvijetljen golemi prostor, potpuno prazan, ali na udaljenom kraju prostora vidjelo se tijelo uza zid. Brzo mu se pribliie. Ve dok su mu se pribliavali, trojica od etvorice policajaca koji su proveli cijeli rat u Epernavu prepoznae Bruna. Dvojica od njih tiho proklee, ali bez iznenaenja. Dok su zastali 333 JUDITU KKANTZ pred tijelom, naas oklijevajui, inom najvii sagnu se i uze ceduljicu ostavljenu na Brunovim grudima. On je proita u pola glasa i potom dodade ovjeku pored sebe. Svi su je zatim pro-

itali u tiini, a trojica koji su poznavali Bruna pogledae se s razumijevanjem. "to emo sada, satnice", upita najmlai. "Prenijet emo tijelo do dvorca i javit emo stoeru o nesretnom sluaju, mome." "Nesretnom sluaju, satnice?" "Nisi bio ovdje u doba rata, Henri. Mnogi su eljeli smrt ovog ovjeka. Zar bismo danas mogli otkriti tko su oni? I koliko ih je bilo ovdje? Tko bi se bavio tom nepotrebnom neugodnou? Nita se ne bi moglo uiniti. Nita se ne bi smjelo uiniti. Dri me za rije, Henri, pa e nauiti neto korisno. To je bio nesretan sluaj koji se morao dogoditi." "Ako vi tako kaete, satnice." "Kaem ti, Henri. I mi ostali." "Ne mogu razumjeti zato u policijskom izvjeu o Brunovoj smrti stoji kako je to bio nesretan sluaj", ree Freddv. "Jo sam u oku. Zar nisu morali shvatiti kako je posrijedi umorstvo pronaavi ga nakon anonimne dojave? Sto bi drugo moglo biti? Pa ipak, uope ne kane obaviti istragu. Ne osjeam neku posebnu alost za Brunom, ali to se tu dogaa? Zar nema jo nekoga tko misli kako je ovo upravo nevjerojatno?" Freddv, Eve, Delphine i Armand tek to su se vratili s formalnosti Brunova pokopa, obavljenog na brzinu, sjeli su na kamenu terasu Valmonta, jo toplu od ljeta. "Nije to bio ni nesretan sluaj ni umorstvo", ree Eve obuhvativi Freddvna ramena. "To je bilo izvrenje presude." "Sto? Izvrenje presude? to to znai? I otkad su privatna smaknua legalna u Francuskoj? Kako to da nitko od vas 334

DO PONOVNOG SUSRHTA nije... kako bih to rekla?... vie iznenaen? Da, to je posrijedi! Kad su donijeli Hrunovo tijelo u kuu mislim da :;am ja jedina bila stvarno zapanjena. Ostali, pa i vi, kao da su to prihvatili - kao da ste svi oekivali neto slino. Ali niste mogli! Kakve imate razloge za pretpostavku da je Bruno mogao biti pronaen mrtav nakon to je odetao u umu?" "Draga, vidjela si spomenik u sreditu Epernava, zar ne?" upita je Eve. "Da, ali to to ima s tim?" "To nije obian spomenik mrtvim vojnicima, Freddv. Na njemu su uklesana imena dvjesto osam mukaraca i ena iz ovog malog podruja koji su umrli za pokret otpora, neki u rukama Gestapa, drugi u koncentracijskim logorima. Mnogi meu njima radili su u Valmontu. Policajci su shvatili da je Brunova smrt u nekoj vezi s tim pogibijama. On je bio kolaboracionist." "Ti si to znala?" Delphine se okrenu zapanjeno prema majci, s rukama na ustima. "Tvoj mi je otac rekao, ali samo meni. Nije elio da itko drugi dozna - bilo je to obeaenje obiteljskog imena za koje je bio kriv upravo njegov sin. Valjalo ga je stoga prikriti, pa i od tebe. Ipak, oboma nam je bilo jasno da znamo tek dio te povijesti. Tko zna kakva je sve zla Bruno ovdje uinio tijekom okupacije? Nakon smrti tvoga djeda on je ostao sam u Valmontu, tri pune mrane godine. Jamano je mnogo ljudi imalo razloga privesti ga pravdi. "Ali rat je svrio jo prije est godina", usprotivi se Freddv. "Lako je zakljuiti da nisi ivjela u okupiranoj zemlji, Freddv", ree joj Armand.

"est godina nije nita. Da se ovamo vratio i nakon deset ili dvadeset godina, izvritelji presude nad Brunom - tko god oni bili - jo bi ga ekali. Moda su to bili i sami policajci, ili ljudi koje su oni poznavali, njihovi roaci i prijatelji. Policija ima svojih razloga to ne eli istraiti tu smrt." 335 JUDITU KRANTZ />< " n )N()VN< >< "Delphine, jesi li ti sumnjala u neto?" upita je Freddv. "Vie ili manje bila si u vezi s Brunom tijekom rata - moe li pretpo staviti to je tome razlog?" "Ne, ni najmanje. Bruno je bio redovito... korektan... prema meni", odgovori Delphine smireno, uzevi Armanda za ruku. Neke je stvari bolje ostaviti pokopanima. Veera kod generala von Sterna nikad se nije dogodila. Nikad nije molila Bruna za pomo. Nikad nije pristala staviti na se dijamante i otii moliti za uslugu generala u Rue de Lille. Sto god bio povod Brunovoj smrti, ona je bila uvjerena da ju je zasluio. Nitko, ni Freddv ni njezina majka pa ak ni Armand nee moi potpuno shvatiti na to je okupacija bila nalik. Ako ste bili toliko sretni da ste preivjeli, bilo je bolje zaboraviti. Nebesima valja zahvaliti na praktinosti francuske policije. "Zbilja jedva ekam da otputujem", ree Eve dan kasnije, nakon to je biljenik otiao, i rairi ruke. "eznem za kalifornijskim suncem, nakon svih ovih legalnih zakoljica." "Pomislila sam, majko, da bismo moda uivale ako bismo se vratile brodom", predloi Freddv. "Jo otkako sam bila malo dijete nisam putovala brodom, a vrijeme je jo lijepo. to misli?"

"To je najgora zamisao koju sam ikad ula! Ponajprije, ve si tjednima daleko od Annie doista previe - a ja je jedva ekam vidjeti. I drugo, ne mogu zamisliti nita deprimantnije od promatranja oceana punih pet dana, i to okruena neznancima. Ti bi poludjela zbog te sporosti, Freddv, a i meni je to posljednje to bih trebala." "Pomislila sam kako bi to bilo... oh, zna ve, prikladno za na odmor, tiho, mirno, raskono. Neka vrsta lijeka." "Putovanje oceanom dosadno je, traje cijelu vjenost i svatko jede previe. Lijepo je od tebe to si pomislila da bih to eljela, draga moja, ali ne mogu zamisliti drugi put osim zrakom. Pitanje je tek kad bismo mogli krenuti. Praktiki sam se spakirala, 336 II razgovarala sam s knepaziteljicom, viiiarima, efom prodaje, u razgovoru je sudjelovao i chef de cavc. Mogla bih otputovati ve danas ili barem sutra." "Telcfonirat u u Pariz i rezervirati karte za vas", ponudi se Armand i krenu prema telefonu. "Otmjeno", promrmlja Freddv. "Je li uvijek tako spreman pomoi, Delphine?" "Svakako se moramo vratiti u Pariz, pa je ovakva odluka u redu. Koliko god bilo teko dobiti rezervacije u posljednji as, kladim se da e uspjeti dobiti karte za sutra." "Jedva ekam", promrmlja Freddv. Ako Eve uzme sjedalo uz prozor i ako je bude mogla drati za ruku, moda i nee biti tako loe. Ali nee je moi drati za ruku sve do Los Angelesa. Mogla bi poloiti glavu u majino krilo i tako leati sklopljenih oiju. Ipak, ne cijelim putem do

Los Angelesa. Mogla bi izmisliti morsku bolest, ali ipak ne sve do Los Angelesa. Ne bi se mogla ni napiti do besvijesti, uz majku pored sebe. Izmiljen je neki novi lijek protiv tjeskobe. Sto kad bi... "Delphine, jesi li ikad ula za neto to se zove Miltown?" upita Freddv naglas. "Miltown? Ne, nikad." "Sto je Miltown, Freddv?" upita Eve. "Neki ameriki izum... nita vano." "Nisam vas oekivala tako brzo!" uzviknu Helga dok su Freddv i Eve izlazile iz taksija kojim su dole s aerodroma. "Imali smo vjetar u rep, Helga", objasni joj Freddv. "Zrakoplov je uranio." "Ovamo, gospoo de Lancel, dopustite mi da vam pomognem s kovezima", ree oito zbunjena Helga. "Lijepo je vratiti se", ree Eve, "ali umorna sam do kostiju. Freddv, idem gore prilei. Nemam pojma koji je dan u tjednu, a jo manje koliko je sati." 337 JUDITU KRANI. "Kad se probudi, potrai me, koji god bio sat. Vjerujem da u svakako biti budna." "Nadam se, nakon to si cijeli put provela spavajui pod pokrivaem. Jo nikog nisam vidjela spavati tako dugo. Vidimo se kasnije, draga." "Helga, gdje je Annie?" upita Freddv, im je Eve otila uza stube. "Upravo ste se mimoile, gospoo Longbridge. Bit e neko vrijeme odsutna." "Vani? Kamo je otila? Kad e se vratiti?" Freddv je bila nestrpljiva. "Sigurna sam, do mraka. Jo samo nekoliko sati", ree Helga i uputi se prema kuhinji.

"Helga! Zar je Annie sama izila?" upita je Freddv strogo. "Sto to znai "do mraka"? Dobro znate kako ne volim da negdje luta ako ne znam s kim." "Nije sama, gospoo Longbridge", odgovori Helga hitajui. "S njom je gospodin Hampton." "Je li rekao kamo e krenuti?" "Ne ba." "Helga! Vi neto krijete! Sto se to dogaa?" "Oh", uzvrati Helga s izrazom krivnje na licu. "Trebalo je to biti iznenaenje. Morala sam obeati da neu rei. Annie je tvrdila kako ete biti silno ponosni kad se vratite kui, ona je toliko za tim eznula, a gospodin Hampton kazao mi je kako je Annie dovoljno odrasla i pametna, oh, gospoo Longbridge, nagovorili su me na to, oboje, nisam imala srca rei ne kad su oboje navalili na mene. Gospodin Hampton... daje joj prve lekcije... provodio je s njom cijela popodneva jo otkako ste otputovali... zaista sam povjerovala da se ne biste usprotivili, ula sam sve ono to ste priali Annie kako ste bili mladi kad ste imali prve lekcije... morala sam ih zaustaviti, sad to shvaam, ali gospodin je tako iskusan leta, napokon on je i njezin DO PONOVNIH USKHTA kum, Annie je bila tako pogoena kaci ste otputovali i kad je ulu za smrt svoga djeda oh, gospoo Longbridge..." "Za ime boje, u redu, u redu. Helga, prestanite objanjavati, i"r/,uinijem to se dogodilo... prestanite plakati i pokuajte mislili. Kamo su otili?" "U neko mjesto koje se zove Santa Paula. Gospodin Hampton kazao je kako je to zgodno mjesto za obuku, ne odvie napueno niti

preveliko." "Dobro." Freddv pohita do svoje sobe preskaui odjednom po dvije stube i skine putnu odjeu. Za nekoliko minuta, jo vlana od tuiranja na brzinu, s kosom s koje se cijedila voda, ali sada barem ista nakon dugog putovanja u ustajalom zraku, ona skoi u traperice, jednu staru, izblijedjelu plavu koulju i mekane cipele. Jurila je automobilom kroz naselja doline San Fernando prema Santa Pauli. Mora hitno vratiti dijete koje taj laac hoe pokvariti, ree Freddv sebi. Za ime boje, Freddv bi priekala s nastavom letenja dok maloj ne bude petnaest godina, a sada joj lekcije daje Jock - ovjek koji nikad u ivotu nije letio kolskim avionom, djetetu koje nije navrilo ni deset godina! Koji bi to luak nainio, bez obzira koliko ga Annie za to preklinjala? Na poznatom malom aerodromu ona pohita u efovu baraku nadomak glavne zgrade. "Jeste li vidjeli visokog plavokosog ovjeka s jednom tamnom djevojicom?" "Naravno. Upravo su poletjeli Piper Cubom. Ve su se jednom spustili da neto pojedu, a onda su ponovno uzletjeli." "Jesu li rekli kad e se vratiti?" "Nisam s njima razgovarao. Pokuajte pitati djevojku za bifeom, moda ona zna." Freddv pojuri iz njegova ureda u susjednu drvenu graevinu. "Mislite na Jocka i Annie? Pojeli su uobiajeni okoladni kola s mlijekom, i ponovno odletjeli", ree konobarica. "Annie je 1T 338 339

JUDITH KRANTA pametno dijete. Jo je mlada za obuku, pomislila sam kad sam ih prvi put ugledala, ali ovdanja djeca... svake godine poinju sve mlaa, ini mi se. to biste vi uzeli?" "Nita! Samo u ih ekati." Freddv je koraala ispred zgrade i nestrpljivo promatrala plavo nebo. S druge strane jedine letne staze protjecala je duboka, gotovo presuena rijeka, a iza rijeke bio je dobro upameni gaj sivozelenog drvea - eukaliptusa, borova i hrastova, sve domaih kalifornijskih biljaka koje su sad pjevale pod vjetrom. Ta su stabla drala strau i onog dana kad je preletjela prvi kros s Macom i prvi put ugledala Pacifik iz zraka. Tog dana imala je prvi samostalan let. Baci se na suhu travu uz rub letne staze i osjeti povjetarac s dakom gazolina. Pripremi se za ekanje. Pola sata sjedila je prekrienih nogu pod suncem ranoga studenoga. Sad se ve brzo mrailo, Freddv primijeti. Grizla ju je nestrpljivost. Za manje od dva mjeseca bit e najkrai dan u godini. A zatim e, nakon dubina zimskog solsticija dani ponovno poeti duiti, minutu po minutu, sve do ljetnog solsticija ako ste raspoloeni za optimistiko vienje. Uzevi u obzir da je vei dio protekla dva dana provela drijemajui pod pokrivaem, uz sretnu okolnost to je uz nju bila majka zahvaljujui kojoj se nije raspala od strepnje, Freddv trenutano nije bila raspoloena za optimistiko vienje. Pogotovo jer joj je dijete u jednom Pi-per Cubu zajedno s onim manijakom. Zau tiho zvrndanje malog aviona i pogledavi gore, oima priviklima na nebesa, ugleda uti

Piper Cub, daleko, daleko, kako leti ravno odravajui stalnu visinu. Prolazi li ili e se prizemljiti? Promotri ga pozornije i zakljui kako ulazi u putanju za sputanje. Zatrese glavom ne odobravajui. Kut sputanja bio je uobiajen, nita to ne biste mogli vidjeti svaki dan nad bilo kojim aerodromom, ali nije bio uobiajen za Jocka. Zrakoplov se malo zanjie, uslijedi ispravak koji je bio malo pretjeran, pa za340 IH) PONOVNOG SUSliliTA tim joS jedan ispravak, ali ovaj put s odvie jakim kutom u drugom smjeru. Jock je djelovao povrno, a to nikad nije bio. Mnogo toga mu je manjkalo, ali povran leta nikad nije bio. Nikad. Zapravo je Annie upravljala avionom! Freddv skoi na noge i stade bespomono, prikovana na mjestu nenadanom i uasnom spoznajom da se za polugama zrakoplova nalazi njezina ki. Nije mogla ni mahnuti niti bi iim mogla to dojaviti, nije mogla upozoriti Jocka neka prestane s tim ludim pokusom. Odjednom avion prestade teturati i poe glatko kliziti u savrenom spustu. Sljedee minute Cub je izgubio brzinu i dotakao do kao kakav uti leptir koji se sputa na cvijet. Freddv ga je nepomino promatrala, sve dok avion nije doao do stajanke i stroj bio ugaen. Vrata se otvorie i Annie oprezno izie, dok ju je Jock pridravao pazei da sigurno stane na tlo. "Ovamo, Annie!" povika Freddv i visoka djevojica potra joj preko trave u zagrljaj.

"Jesi li me vidjela, majice? Jesi li? Jesi li?" zavrisnu ona, izvan sebe od oduevljenja, ljubei mnogo puta majino lice. "Vidjela sam te, Annie - dobro si letjela." "Oh, majice, nisam! Dospjela sam do uzletita, tako mi je Jock kazao. I svaki put mi ide sve bolje. Ali jo mi ne doputa slijetanje." "To je... shvatljivo." "Kae kako moram jo mnogo toga nauiti", Annie uzvrati ozbiljno. "Jesi li jako iznenaena, majice? Htjela sam uiniti za tebe neto lijepo, jer sam znala koliko si alosna zbog djedice. To je bila moja zamisao!" Annie se okrene prema zrakoplovu koji je bio parkiran upravo uz rub staze. "Vjerojatno Jock misli da e se razljutiti zato to sam ga nagovorila da me poduava. Kao da nikad nee izii iz zrakoplova." "Annie, poi i priekaj me u restoranu. elim se pozdraviti s 341 JUDITU KKANTZ Jockom. Moda emo ostati malo dulje. Narui sebi to god e5." Freddv doe do Piper Cuba, pope se na krilo i gurnu glavu u kabinu. Jock je sjedio na desnoj strani dvostrukih palica, prekrienih ruku, zurei ukoeno u daljinu. Vilica je odavala izgled tvrdoglavog ovjeka koji zna da je u krivu, ali nee to priznati. "Izlazi odavde!" naredi mu ona. "Zato bih?" "elim ti rei to mislim o tebi!" "To je za mene privlano, ali ne bih, hvala." Svladavi strah, Freddv koraknu naprijed i nagnu se nad sjedalom vrstoga malog Pipera.

"Kako si to mogao uiniti, Jock, kako si mogao biti toliko bezobziran s Annie? Najradije bih te rastrgnula vlastitim rukama." "Nisam bio bezobziran. Bio sam silno paljiv, vjeruj mi. Sluaj, Freddv, dobro znam da sam ti morao telefonirati u Francusku i zatraiti doputenje. Kad si ti otputovala jednom sam joj pravio drutvo doavi s njom do kue, i nekako se dogodilo da sam pristao jedanput uzletjeti s njom, i onda je jedna stvar vodila drugoj... ona je tako prirodna, Freddv, bio sam uvuen u to usprkos svojim boljim namjerama." "Jedno dijete uspjelo te nagovoriti da uini neto to nisi elio? Misli li da u to progutati?" "Annie je uvjerljivija i od tebe iako sam, ini mi se, u svojoj nutrini htio nauiti je letenju." Jock se okrene. "ao mi je, Freddv, ao mi je to si se naljutila, ali i sama zna da je ne bih nikad doveo u neku opasnost ili neto jo gore, zar ne? Hoe li mi oprostiti?" Freddv ga promotri, razmiljajui. Nije ga vidjela ve godinu dana pa je zamalo i zaboravila koliko je golem. Uz njega se kabina Piper Cuba priinila patuljasto. Molio ju je za samilost, tak342 D<" fONOVNCM i si; i r.\ g" jo nije vidjela. Zar se moe ljutiti kad je bio toliko do-Imr prfctna njezinoj majci i Annie u posljednjoj godini dana? "Dobro, Jock, oprostit u ti. Ali vie nema lekcija dok ne po-sUmc starija. Ja u joj ve objasniti." "Kako god ti kae", ree Jock, duboko odahnuvi s olakanjem. "Reci, zato ne bismo

malo zajedno poletjeli, Freddv? ( kluvijek sam elio letjeti s tobom - ti si tako dobar pilot." Kako bi joj mogao objasniti da ga je njezina blizina samo navela ua jo vee elje kao da je uhvatio svjetlaca, jedinog na svijetu, i ako ga sad ispusti, nikad ga vie nee dobiti? "Ne." Freddv je ustuknula na njegove rijei, ali se pokuala drati normalno. "Samo nekoliko minuta? Gledaj, ovo je najbolje doba dana. Daj, prikljuimo se zalazu sunca." On se sagnu naprijed i zalupi vrata aviona koja je Freddv ostavila otvorena kad je ula u kabinu. "Ne! Jock, prestani!" "Zato ne bismo? Annie e razumjeti kad nas vidi da smo uz-letjeli." "Ne mogu", prekrati ona. "Ne shvaam", ree on vidjevi kako je poblijedjela, s oajnikim izrazom, licem na kojemu su se ocrtavali bol i strah. "Dovraga, Jock, izgubila sam ivce", jeknu Freddv. "Jo od one nesree izbjegavala sam ui u zrakoplov - obmanjivala sam sebe kako mi jednostavno nije stalo, da nisam spremna. Ali onda kad sam morala letjeti u Francusku shvatila sam da je to zapravo mora. Bila sam tada u potpunoj panici, luda od straha koji nije prestao cijelo vrijeme leta. Znojenje, klaustrofobija, iekivanje nesree svakog trena - nikad vie neu poletjeti, nikad. To samo ti zna. Ne bih mogla drugima priznati ne bi me razumjeli. Molim te, uti... ne elim da to itko dozna." "Freddv, ti ne smije izgubiti ivce. Letenje ti je odvie vano. 343

JUDITU KRANI Mora se ponovno dii - kao i zbacni jnha koji se opet penje na konja." Spretnim pokretom ruke on ukljui stroj. "Jock! Stani! Iskljui motor. Oh Kriste, nemoj ga iskljuivati, ti huljo!" Freddv je vritala dok je on brzo okrenuo zrakoplov i potjerao ga prema poetku uzletne staze. "Sjedi i uti! Let je u mojim rukama, ne mora initi nita!" doviknu joj on nadjaavajui zvuk stroja. "Zavei pojas!" Freddv se pokori. Nije mogla iskoiti iz zrakoplova koji se kretao, a kad bi ushtjela odmaknuti mu ruke od palica jamano bi ubila oboje. Dok je Piper ubrzavao stazom, ona snano sklopi oi, stisnu ake, pritisnu ruke prekriene iznad grudi, gurnu bradu u vrat i die ramena gotovo do uiju - bila je sleena, zgrena i slijepa, sa svakim miiem napetim za uzlet. No kad je osjetila da se avion odvojio od zemlje, stisnu se jo vie, sa srcem koje tek to nije eksplodiralo. "Dii! Poplavjela si!" doviknu joj Jock dok je Piper hvatao visinu. Freddv izdahnu zrak to ga je drala u sebi i udahnu pune grudi svjeeg zraka koji je prodirao u kabinu. "Je li bolje?" upita je. "Spusti se!" "Tek kad otvori oi." "Jock, molim te, nemoj mi to initi!" "Ne mogu ti dopustiti takvo ponaanje. Otvori te glupe oi i prestani se drati kao da si pod narkozom!" Freddv otvori malo one kapke. Ako nije htio prizemljiti se prije nego to otvori oi, morala je postupiti po njegovoj volji. Proviri kroz trepavice u koljena, pa onda prema

upravljau, prema ploi za instrumente i napokon ugleda Jockove ruke za upravljaem. "Otvorila sam ih. A sad se sputaj, dovraga!" "Otvorila si ih? Ja to ne zovem otvorenim. Oi e ti biti otvorene kad bude mogla gledati van. Kad pogleda oko sebe, kad ugleda zemlju i shvati da si kao ptica na nebu - i da svijet 344 1)0 PON()\ SIUSTA l|"ik nije propao. Kad asnik Marie-Fr6driquc dc Lancel shvati i In se zakoni aerodinamike nisu promijenili zbog njezina hira, trk tad u zakljuiti da su njezine oi, na moje zadovoljstvo, otvorene." "Dopada ti se to, huljo, zar ne? Godinama uiva u tome da me mui. Zato sam ti ikad ita priznala, ti samozadovoljni, napuhani, gnjili i prefrigani jebau? Zato sam ti poputala?" "Hej, otvorila si oi! Imam teoriju po kojoj ovjek ne moe biti bijesan ako dri zatvorene oi. U tom sluaju ne moe njima sijevati. Teorija ima smisla, zar ne?" "uvaj teorije za zemlju. Neto si mi obeao", inzistirala je Freddy. "Rekao sam "kad pogleda oko sebe, kad ugleda zemlju", a dosad si gledala samo u plou s instrumentima. Tako bi mogla biti i u automobilu." Stisnuvi zube, Freddv oprezno prijee pogledom s jedne strane na drugu, i dalje ukoene glave. A zatim, ne pomiui tijelo, sagnu glavu postrance nekoliko ina i pogleda dolje. No odmah se ispravi i uperi pogled na vjetrobransko staklo. "Jesi li vidjela to zanimljivo?"

"Vrlo je zabavno." "Ma nemoj? Sto si vidjela?" "Ti, seronjo, vidjela sam ono to sam uvijek viala. to si oekivao da u vidjeti, slonove?" "Nikad se ne zna. Krajolik je prilino divlji, upravo na rubu pustinje - mogla bi se nad njim izgubiti a da to i ne primijeti." "Misli li da to ne znam?" "Poznat ti je ovaj krajolik, zar ne?" "Dobro zna da sam nad ovim podrujem uila letenje, da sam imala prvi samostalni let poavi upravo s jednog malog aerodroma ovdje u blizini." "Nisam to znao. Otkud bih? Misli li da poznajem svaku sitnicu iz tvoje prolosti?" 345 IUD1TU KRANT/, "Oito ne." Freddy se sve to uini smijenim. Naravno da nije znao. Iskusni piloti ne priaju jedan drugome gdje su letjeli kan poetnici, osim ako to sluajno nije tema razgovora. "Kladim se da ne zna gdje sam prvi put samostalno letio?" upita Jock. "Ne, i nije mi stalo. elim samo dolje, na zemlju." izusti Fre-ddy mrzovoljno. "U redu, za minutu, ali dopusti da ti to ispriam. Bio mi je esnaesti roendan i moji su nastavnici znali kako umirem od elje za samostalnim letom. Imao sam ve devet sati leta i pomiljao sam kako je za to ve krajnji as. Bila je to mala zrana luka blizu San Juan Capistrana, nakon kole, bilo je ve dosta kasno, i ja pomislih - sad ili nikad. Moj me nastavnik cijeli sat, koliko je trajala lekcija, poduavao zadanim figurama i pribliavanju sletnoj stazi, ali bez sputanja.

Jedva me pritom pogledao. A onda, kad je taj sat istekao, a vani je ve bilo tamno, taj momak - Boe, neu to nikad zaboraviti - ree mi: "Sluaj, Jock, odvezi avion do parkiralita". Kad smo doli onamo, on izie iz kabine kao obino i ree mi: "Dobro, dijete, idem popiti kavu. Ti si jo premlad za kavu, pa uzleti jo jedanput i ponovi figure jo nekoliko puta - vidimo se kasnije." Zatim je otiao ne rekavi vie nita. Nije se ni osvrnuo. Sto, pomislih, misli li on zbilja da poletim sam samcat? Krenuh odmah vrisnuvi od oduevljenja... zna i sama kako se ovjek pritom osjea, to je neopisivo. Ako to nisi doivjela, nisi doivjela. Ako jesi, onda jesi. U tome je stvar. Nikako mi se nije dalo spustiti. Letio bih okolo cijele noi, sve dok mi ne bi ponestalo goriva, ali onda sam ugledao zvijezdu Veernicu koja me upozorila. Odjednom sam shvatio kako je ve zbilja mrano, pa sam se brzo spustio, ne posrui nego odravajui potrebnu brzinu... i tako je sve bilo gotovo. Hej - bilo je to u sijenju 1936. Ali s tim nikad nije posve gotovo, hvala Bogu. Ponekad ponovno misli na to, ini ti se da je uzbuenje prolo i da si se ve naviknuo na sva ta uda, ali onda 346 DO PONOVNc n , RUTA mc hvc ponovno vrati. Uvijek se vnu ,i. Kao i danas, dok sam pro-iniitnio Annie kako stavlja svoje ruice na upravlja - mislio sam mi tebe, poelio da i ti bude nazona i vidi njezino lice. Dobro bilo kako bilo. To je pria mog ivota. Prilino neobina, zar ne? Kao da nitko drugi nije doivio neto slino. Bio je to jedinstven doivljaj, nepoznat u analima

avijacije." Jock zijevnu. "Uh, pospan sam, tako pospan... bilo je odvie uzbuenja u jednom danu... mislim da starim. Freddv, preuzmi zrakoplov." On se protegnu s rukama iznad glave, dotaknuvi prstima vrh kabine. Freddv automatski preuzme upravlja, noge joj automatski dotaknue pedale kao to je automatski provjerila stanje na ploi, zatim automatski nastavi let. Dobro je, Jock, vrlo dobro, uvukao si me u to, natjerao na to, ba zgodno. Nisam ni pomislila da bi se to moglo dogoditi. Ona ga na brzinu pogleda. Dobro je glumio ovjeka koji spava. Oi su mu bile vrsto zatvorene, bez sumnje, udisaji su mu bili ravnomjerni i kao da su postajali sve dublji. Sunano svjetlo obasjalo je plavkaste dlaice na njegovim nagim, miiavim podlakticama. Dugo i vitko tijelo opustilo se na sjedalu. Sad e jamano poeti i hrkati, pomisli ona, i iskljui ga iz svojih misli. Freddv je bila obuzeta Piperom, nakon to cijele godine nije letjela. Vrlo oprezno naini nekoliko zaokreta. Zrakoplov je bio lagan iako je imao mnogo konjskih snaga. Ve je letjela takvima i znala je njihove kapacitete. Njime se rukovalo tako lako da bi i dijete moglo letjeti. Uostalom, dijete je ve letjelo, podsjeti se. Usmjeri se strmije, preavi iz jednog otrog zaokreta u drugi, onim uzvienim vezom to toliko zadivljuje poetnike, plahovitim i opojnim plesom to ga moe izvesti samo onaj tko ima osjeaj za ravnoteu, pa makar i ne znao to avion dri u zraku ili kamo leti. Freddv se poe osvrtati na sve strane. Na vidiku nije bilo nikoga. Usmjeri zrakoplov u

visine, sve dok nije dosegnula etiri tisue 347 IUDITH KMNTZ stopa. To je ve bilo neto. Bilo je - izvrsno. udesno! U oima joj se pojavie suze i ona shvati kako u njoj nema vie ni trunke straha. Poe razmiljati o svemu to ju je pratilo na putu do Pariza i natrag. Suoila se s tim doivljajem, pokuala ga je oivjeti, ali mogla ga se samo sjetiti. Znala je da se vie nikad nee tako osjeati. Bila je izgubila ivce, zaista. Sad je opet u redu. Uostalom, to bi se moglo dogoditi bilo kome. Freddv potrai oblak kojim bi se mogla poigrati, ali dan je bio bez oblaka. Sunce je ve bilo nisko nad vidokrugom i Annie ju je ekala, strpljivo, nadala se, tamo dolje na aerodromu. Jock nije ba hrkao, ali zamalo i jest. Uspe se Piperom jo pet stotina stopa, pogleda jo jedanput oko sebe i ne upozorivi Jocka strmoglavi se u dubinu. Neobuzdani Piper sputao se urlajui prema tlu, kao da je od nje iekivao neki zanimljiv potez. Freddv pogleda iglu na instrumentu koja je galopirala, zaarana tom strau, sve dok nije dobila dovoljnu brzinu da otpone petlju. Poe gurati priklopac njeno naprijed, izlazei iz poniranja i kreui u okomiti uspon, poinjui tako obilaziti krunicu koja e je odvesti iznad vidokruga, na vrh svijeta. Dok se penjala pogleda naas Jocka. Jo se pretvarao da spava, diui lako i odmoreno, kao da se - da - kao da se osmjehuje. Hulja! Nezaustavljivo se uspinjala sve vie i vie, cijelim svojim tijelom pripravna za magini ushit - vie i vie - i preko svega! Preko vrhunca, pa onda naglavake, smijui se,

zujei, slobodna u svome letu. Slobodna, boanstveno slobodna, gospodarica nebesa, kraljica horizonta, uvarica oblaka, sestra vjetrova, izbav-ljena iz poniavajue stvarnosti sile tee, sva u elementu koji je, jedini, davao ovjeanstvu mogunost takva izbora. Freddy doe sebi nakon dovrene petlje i maknu ruke s upravljaa. "Vrati ga, Jock", ree. "Ako si budan." 348 />< > l"ON()VN( ><; SUSKliTA Jock se spustio u Santa l"auln i potom polagano dovezao avion ilo stnjanke. Nikome od njih dvoje nije se urilo van. "Hvala ti, Jock", ree Freddv. "Prijatelj si." "Nema na emu." "Ima, i te kako." "Dobro... bilo je kako je bilo." Nasmijei joj se, oaran i zanijemio. Bila je tako beznadno lijepa, bez ikakve minke, sa svojom aavom kosom koja se nalazila posvuda i pogledom kakav ve dugo nije vidio. "Moram ti priznati, izlijeio si me." Freddv zatrese glavom iskreno zadivljena. "Moda bi moda bi mi mogao pomoi u jo jednoj nevolji koju osjeam dulje vrijeme", dodade ona zamiljeno. "Posrijedi je isto - u mojoj glavi." "Pokuat u", ree on eljno. "Patim od svojevrsne amnezije. Doktor mi je rekao kako je to uobiajeno nakon nesree. Moda mi se to sjeanje nikad nee vratiti vani trenuci mog ivota sasvim su izvan mene! To je za poludjeti. Posljednje ega se sjeam jest da sam pjevala stare pjesme na glazbenom podiju hotela. Tono se sjeam zadnje pjesme, "U potrazi za dugom" - a nakon toga sam se probudila u bolnici, to je bilo tjednima

kasnije, kako se utvrdilo. Oito sam se zabila u planinu, kako su mi objasnili, ali ne sjeam se niega nakon nastupa na podiju." "Niega? Ba niega?" "Niega. Ne sjeam se to sam radila nakon to sam prestala pjevati. U najmanju ruku, pretpostavljam da sam morala prekinuti pjevanje, inae se ne bih mogla nai u avionu. Vidi li to sve moram u sebi obnavljati! To je nevjerojatno. Kao da sam ovdje nazona tek svojom polovicom." "Bi li ti rijei "Do ponovnog susreta osvjeile pamenje?" Riskirao je to pitanje, dok mu se plava kosa zanosila po elu, a oi oprezno mirkale. "Hajde, Jock, to je pjesma za koju nam je majka vazda govo349 JUDITU KHAN"17 rila da donosi sreu, iako nikad nije objasnila kako i zato. Pje. vala sam vam to kod Plavog labuda jer sam vjerovala u... aro liju... u njoj - ponadala sam se da ete se jednog dana sigurno vratiti kui. Nisam ti kazala da sam zaboravila sve to sam proivjela, nego samo dio." "Ne sjea se dakle nieg nakon "Duge" - ne sjea se kako si te noi dola kui, ne sjea se... ba niega?" "Koliko ti puta moram ponoviti da se tu nalazi tek jedna praznina?" "Hmmm. U tome je problem." "To e mi pomoi. Barem si siguran da postoji problem. Pomalo napredujemo. Vrlo polagano, dakako. Ali mislim da e i ti to smatrati napretkom." "Imam ideju, ako mi se ne bude smijala."

"Sluam te." ivahni osmijeh kao da je pripadao nekomu tko jo uvijek ima u uima uzvike odobravanja, zasluene uzvike odobravanja. "Trebali bismo - obnoviti - dogaaje one noi. Ne mislim da bi ponovno trebalo sazvati Orlovo jato, jer se toga sjea, ali ima jo poneto. Mogla bi, na primjer, odjenuti istu haljinu, onu divlju crvenu haljinu ako je jo ima, pa one upadljive crvene cipele, mogla bi ponovno na sebe staviti amblem ATA-e. Mogli bismo tako otii u restoran gdje bismo veerali upravo onako kao nekad, plesali kao nekad. Ja bih mogao platiti efu orkestra da odsvira neku od onih starih pjesama... i tako. Neto bi moralo oivjeti tvoju memoriju." "To zvui prilino dosjetljivo - samo da ne moram pjevati. Kad bismo mogli pokuati?" "Kad god hoe. Bit u ti pri ruci. Ne putujem nikamo." "Moda veeras? Bi li to bilo prerano?" "To bi bilo divno, nemam nikakva drugog posla. A ti?" "Ne, Jock, nita bolje od toga." Freddv na brzinu pomilova Jocka po obrazu i krenu iz aviona. Kad bi na njezino sjeanje moglo utjecati ita vie nego to to 350 DO P()N()VN( u , SUSRHTA l> >li luko blizu njega, pala bi mti u zabijaj i izvela sasvim nepri-M.tdnii, neenstven i neskroman spektakl, ba ovdje u kabini Pili* i (iuba. Morat e se pomuiti tla joj vrati sjeanje. Da! Za iz-lj*t*enje od zaborava bit e potrebno mnogo ljubavi, sva sila po-liubma, prava oluja zagrljaja, bezbroj rijei, sva ljubav koju je |uik posjedovao i uvao je tolike godine za nju. eznula je da ju) to

ponovi. I jo jedanput ponovi. ""l"iccly - " Jock se nagnu prema njoj tako strastveno, s toliko emocija koje su mu sijevale iz oiju, da je zamalo ispala iz ttviona. to ako bude mogla proitati to joj pie u sjeanju? Ne tuko brzo! Jo je imala amneziju. Freddv se uhvati za svoje iiiInII kao da je htjela progledati. Samo mirnu. "Da?" upita ona prostoduno. "Volim te, Freddv, dovraga, toliko te volim da vie ne mogu i/iltluti!" "Cckaj! Ponovi to!" zapovjedi mu Freddv. Pribere se, nimalo Ninjiva, bez ikakvih potreba, spremna osluhnuti svoje srce. "Zato, zar bi se htjela mnome ponovno naslaivati, kao obifno?" On se nasmijei, odjednom siguran u sebe. Prvi put gtt je ula. "Ne - htjela sam uti samo ono to si maloprije kazao - kao ck mi se sjeanje pomalo vraa... neto nalik... bi li to mogao biti... kolski ples? Pa onda neko zajedniko letenje? Hmmm... ne ini li ti se da smo negdje ve zajedno letjeli?" "Nemoj me iskuavati. Moe mi to initi do kraja ivota, ali "Hilu dopusti da te poljubim." "Kao da elite previe, dopukovnie?" "Draga, ne previe nego sve. Sve. Poevi od poljupca. Molim te, l"Vctldv." "Sjeam se kako je netko rekao... da... sad se sjeam jasno... "Samo budala pita djevojku za doputenje"." Freddv je to izrekla zapanjeno, istovremeno ga obgrlivi, irei ruke pokretom koji je bio napola predaja, ali istodobno i predano obeanje. 351