P. 1
Krv nije voda

Krv nije voda

|Views: 1,572|Likes:
Published by Nina Nikolić

More info:

Published by: Nina Nikolić on Dec 31, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as TXT, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/24/2013

pdf

text

original

JANKO MATKO/KRV NIJE VODA POPULARNI ROMANI UREDNIK ZLATKO CRNKOVIÆ LIKOVNO OPREMIO ALFRED PAL JANKO

MATKO nije voda ZNANJE ZAGREB 1978 Jednoga dana u prosincu 1922. pred sam Bo iæ, u tada nju moju trgovinu u li su jedan otm jen mu karac i otmjena ena, te me zamolili da procijenim vrijednost njihove narukvi ce ukra ene dragim kamenjem. Kada sam izvr io procjenu i naveo cijenu, mu karac me pogleda i veli: Jeste li vi sigurni da ta narukvica toliko vrijedi? Potpuno sam siguran, gospodine, a vi se jo mo ete i drugdje propitati. Onda se mu karac okrene eni i veli na njemaèkom jeziku: To je vi e od polovice nego to su nam drugi rekli, Fani. To je samo u na u korist odgovorila je ena. Napustili su moju trgovinu, ali su se za jedan èasak opet vratili, pa me mu karac upita: Mo ete li vi otkupiti tu narukvicu? ¦j v Ja sam tek poèetnik, nemam toliko novaca, ali ako mi je povjerite, ja æu nastojati d a je prodamMu karac je na to pristao. Tek kada sam pisao potvrdu, doznao sam da su to bili barun Janko Vranicani i nje gova ena barunica Fani iz Zaèretja u Hrvatskom zagorju. Za dan-dva prodao sam narukvicu. Barun Janko Vranicani dao mi je veliku nagradu, te mi preporuèio mnoge koji su elje li da im procijenim dragocjenosti. Barunica Fani Vranicani do la je uskoro s jednom enom i s dvije mlade djevojke da i m procijenim dragocjenosti. Bile su to barunica Er ika Vranicani i njene kæerke Iren a i Ersi. Zaèudio sam se njihovu izgledu, ali jo vi e kada su one tri, majka i kæeri, s tale meðusobno razgovarati i dogovarati se. Barunica Fani mi je sa strane do- apnula da one razgovaraju na ciganskom jeziku. Moje iznenaðenje je bilo golemo. Ali se u meni probudila i znati elja. Drugom zgodom, kada je barunica Fani opet do la, isprièala mi je neobiènu povijest o t ome kako se bratiæ njezina mu a, barun Ervin Vranicani, zaljubio u lijepu Ciganku, t e se njom o enio. Ta Ciganka bila je Er ika Vranicani. Tako sam, u nekoliko navrata, doznao od barunice Fani Vranicani o toj neobiènoj lj ubavi. K meni su dolazili i barun Milan Vranicani i njegova setra Vera, pa sam i od nji h doznao mnoge pojedinosti o ovoj obitelji. Iz svega toga, pa jo iz nekih drugih traganja i ispitivanja slo io sam ovu kratku, ali tu nu povijest obitelji Vranicani. Obitelj Vranicany bili su stari sjedioci otoka Hvara. Kada je otokom zavladala V enecija, preselila se cijela obitelj iz Hvara u Senj, a odatle u Rijeku i Karl ovac. Prodajom svojih posjeda na Hvaru naselili su se u ovim krajevima kao imuæna o bitelj. Na prijedlog najstarijeg brata Homedeja Vrani-canija, sva su braæa pristala da ulo e svoja sredstva u zakup velikih povr ina uma Like i Gorskog kotara. Potra ili su kupce stoljetnih lièkih hrastova u Njemaèkoj, Francuskoj, panjolskoj i Bel giji, te napravili s njima ugovore da æe otkupljivati trupce hrastova i visokih st abala crnogorice iz Gorskog kotara. Poèela je sjeèa uma, posao je i ao odlièno za poduzeæe braæe Vranicani. U zemlju su dolazile goleme svote novaca iz mnogih zemalja, a poduzeæe braæe Vranica ni stjecalo je od zarade na umi veliki imetak. Od pritjecanja stranih novèanih sred stava imala je veliku korist i dr ava Austrija, tako da je car Austrije dodijelio obitelji Vranicani naslov baruna.

Èlanovi obitelji Vranicani osjeæali su se Hrvatima. Tako su bili odgojeni, mu karci od oèeva, a enska djeca od majki, Hrvatica. Iz zahvalnosti to im je austrijski dvor dodijelio barunski naslov, postali su, pr emda dobri Hrvati, odani caru austrijskom. Zbog velike koristi koje je Austrija imala od njih baruni Vranicani imali su sve moguæe pogodnosti od carskoga dvora. Brzo se meðu vlastelom proèulo o velikom bogatstvu baruna Vranicani, pa su mnogi od njih dolazili u Karlovac barunu Homedeju Vranicaniju i nudili mu na prodaju svoj e posjede. Tako su grofovi Kegleviæi nudili posjed i dvorac u Zaèretju, te posjed i dvorac Mirk o vec, grofovi Or iæi nudili su velike posjede u Oroslavlju, a plemiæ Bedekoviæ jedan sv oj dvorac i posjed u Be-dekovèini. Stari Barun Homedeo pristao je da poðe pogledati posjede i dvorce u Hrvatskom zago rju. Ostao je ushiæen ljepotom toga kraja, a prekrasni dvorci Zaèretje i Mirko vec odu evil i su ga svojim lijepim izgledom i gradnjom, kao i rasko nim prostorijama, pa je pr istao da otkupi ove posjede i dvorce za sebe i svoje sinove. Od grofa Or iæa otkupio je velike posjede u Oroslavlju, dok su Or iæi zadr ali stari dvora c i jedan dio posjeda. 10 II Vranicani su u Oroslavlju izgradili novi veliki dvorac, a oko dvorca nasadili dr veæe iz svih krajeva svijeta. U Oroslavlju se nastanio sin Ambrozije Vranicani, koji se o enio Vilmom pl- Bedeko viæ iz roda plemiæa Bedekoviæa. Drugi sin, Alfonzo, nastanio se u starom lijepom dvorc u Mirko vec u blizini Za-èretja, sa enom groficom Eleonorom Prandau iz Podèetrtka. Najmlaði sin, Hubert, ostao je u dvorcu Zaèretje, o enjen barunicom Anom Ku eviæ. Barun Homedeo Vranicani umro je smiren. Do ivio je da njegovi sinovi imaju djecu, pa je ostavio ovaj svijet s uvjerenjem da njegov rod neæe propasti ni izumrijeti. Trgovina umom donosila je Vranicanijima velike dobiti, a dobro gospodarenje na vl astelinstvu pomoglo je da su svi ivjeli rasko no. Svi èlanovi barunske obitelji Vrani cani svuda su se isticali kao dobri i odlièni Hrvati, a njihova su djeca govorila hrvatski. No ipak, radi vi e izobrazbe slali su svoju djecu u Beè i Graz, a enske pot omke u njemaèke ili francuske enske zavode. Jedino je barun Ambrozije elio da mu sin Mi-lan zavr i hrvatske kole. Barun Ambrozij e sprijateljio se s biskupom Strossmaverom i bio je njegov sljedbenik i politièki prista a. Ostala su se braæa bavila vi e trgovinom drvima, pa su tako podizali svoja vlastelin stva Zaèretje i Mirko vec. 11 Vrijeme je prolazilo. Sin baruna Huberta, Ivan--Janko, zaruèo je Fani pl. Sladoviæ, vlastelinku iz Laduèa, a sin baruna Ambrozija, Milan, upisao se na pravne nauke, d ok je sin baruna Alfonza, Ervin, svr io poljoprivrednu kolu u Grazu. Barun Ervin bio je ozbiljan mladiæ. Po svojoj naravi naginjao je, uz svoje znanje, i umjetnosti; lijepo je crtao, pa je èesto nabavljao u inozemstvu razlièite umjetnièk e slike te predmete od drveta ili kamena, to je njegova oca i majku veoma radoval o. Majka mu je rado i s ponosom isticala svoje staro grofovsko porijeklo, govoreæi mu neka pazi i bira odlièno dru tvo, a naroèito se veselila kada joj je prièao kako se u inozemstvu upoznao s kojim grofom ili barunom. III Ervin je rado posjeæivao strica Ambrozija u Oro-slavlju, rado se dru io s njegovim s inom Milanom, pa sa kæerkom Verom koja ga je upoznala s njihovom susjedom groficom Lujzom Or iæ. Od tog vremena skoro svaki dan polazio je on u Oroslavlje, ili ja uæi na konju ili p ak vozeæi se u koèiji, praveæi izlete po lijepom zagorskom kraju od Gornje i Donje Stu bice u dru tvu s mladom groficom Lujzom i svojom sestriènom Verom. Grofica Lujza bila je vrlo lijepa i pametna djevojka. Iako grofovskog porijekla, vladala se prema svakome vrlo uètivo. Bila je neko vrijeme u jednom enskom zavodu u Grazu, ali glavni svoj od12 goj dobila je od svoje majke, roðene grofice Kulmer.

Odmah je zavoljela svim srcem baruna Ervina. A to nije ni pred kime skrivala. I kada joj je Ervin jednom zgodom rekao da je sretan to su se upoznali i sprijatelj ili, ona mu je bez ustruèavanja odu evljeno uzvratila na isti naèin. I zavoljeli su se. Lujza je bila presretna to je zavoljela Ervina. Bila je uvjerena da je i on ljubi istom velikom ljubavi kao i ona njega, pa je sa sigurno æu u mislima gledala sebe k ao njegovu suprugu. Kada je Ervin rekao ocu i majci da je zavolio groficu Lujzu Or iæ, oboje su bili zad ovoljni, samo mu otac primijeti: Mirazu se nemoj nadati! Majka je bila sva ushiæena, te mu odmah napomene: Lujza je sama veliki miraz, sine moj dragi! U cijelom Zagorju ni u jednom plemiæk om domu ne bi na ao tako dobre i lijepe djevojke, a kada govori, milina ju je slu at i. Iz svake joj rijeèi izviru iskrenost i dra est. Ja sam u razgovoru s njom stekla uvjerenje da te ona iskreno, iz dna srca ljubi, ne kao bogatog Vranicanij a, veæ kao mladiæa i mu karca Ervina. U njezinu ljubav prema meni ja sam, majko, siguran. Uvjeren sam da je iskrena i odana. Èak se èesto toliko zaboravi da mi se èini u tome i malo pretjerana. Ne pla i se, sine, velike ljubavi, budi sretan, a ja se, kao majka, veselim to si susreo djevojku s tako velikim vrlinama, koja te ljubi. Radujem se .13.. i sretna sam to æe doæi u na dom, to æu imati tako dragu, dobru i milu snahu. Sigurno su kola veæ spremna? Polazim do strica u Oroslavlje, a onda do Lujze , da opet prièamo o ljubavi i sreæi na eg buduæeg ivota.. Poði, sine, sretno! Budi prema Lujzi umiljat i pa ljiv, jer ona to zaslu uje. Majko, nije potrebno to upuæivanje. Da mi nije Lujza od prvoga èasa postala draga, ne bih gubio vrijeme razgovarajuæi s njom, a sigurno ste vi; majko, uvjereni da ba runi Vranicani mnogo dr e do sebe, do rijeèi koje zadaju. Nas smo se dvoje zavoljeli i jedno drugome dali rijeè i obeæanje, pa sam uvjeren da æemo naskoro postati za cije li na ivot zdru eni. Poði, sine, u ivaj u svojoj sreæi, a ja i tata razgovarat æemo o vama i u mislima vas g ledati sretne i zadovoljne... Barun Ervin Vranicani bio je dosta visok; imao je tamnu kosu i oèi, lice dugoljast o i pravilnih crta. Nije bio neki ljepotan, ali uslijed svoje srdaènosti i otmjeno g pona anja bio je svuda rado doèekivan. Iako nije mnogo govorio, svaka mu je rijeè bi la na mjestu, pa je tako bio omiljen naroèito meðu djevojkama. Èim se vratio u Mirkovec kao in enjer poljoprivrede, bio je pozivan u mnoge plemiæke o bitelji na èaj, objede ili veèere, gdje su se mnoge djevojke trudile da pridobiju nj egovu naklonost. Kada se doznalo da se zbli io s groficom Luj-zom Or iæ, mnogim je djevojkama bilo ao da one nisu bile te sreæe, no nitko se nije na ao koji bi prigovorio njegovu izboru. 14 Grofica Lujza ne samo to je bila vrlo lijepa nego su je resile i mnoge druge vrli ne- Sa svakim je bila srdaèna, imala je to svojstvo da je za svakoga s kime je do la u dodir znala naæi srdaène rijeèi, bilo to s otmjenim i obrazovanim svijetom ili s te a kinjom. Svakoga je tom svojom srdaè-no æu osvajala. Veæ je od prije bila poznata i po uzgoju cvijeæa, ru a i drugog ukrasnog bilja, pa je tako nadzirala i te akinje, koje su radile na sijanju i sadnji pre-sada za povræe. Kada su grofovi Or iæi prodali najveæi dio svojih posjeda barunu Ambroziju Vranicaniju , stali su se baviti uzgojem voæaka i vinove loze, pa su od tih sadnica dobivali v rlo veliku dobit, a Lujzi-na majka s te akinjama uzgajala je presade povræa, dok joj je grofica Lujza bila cijelo vrijeme od pomoæi. Barun Ervin bio je odu evljen Lujzinom mar-ljivo æu, ali je èesto znao reæi: Kada postanemo svoji, neæe to kod nas morati raditi, niti se baviti uzgajanjem cvi jeæa. Dragi Ervine, ja se vrlo rado bavim uzgajanjem cvijeæa. Nitko me ne tjera na to, pa sam uvjerena da æu na va em posjedu naæi mali dio vrta gdje æu moæi uzgajati cvijeæe Sigurna sam da se ti, a i nitko od tvojih, neæe tome protiviti. Sigurno neæe, draga Lujza. Jo æe ti biti dobar savjetnik, bit æe na vrtlar! Rado æu i primiti svaki savjet. Mene je uputio u mnoge tajne na stari vrtlar, ali

sada je veæ sasvim nemoæan i star, pa se jedva kreæe. 15 U mjesecu sijeènju i poèetkom veljaèe vozio se barun Ervin po snijegu u saonicama do O roslav-lja. Jednom su bili raspolo eni Lujza, njegov bratiæ Milan i sestra Vera pa s u odluèili da se odvezu saonicama u Bistricu. Kada su stigli onamo, u crkvu su ulazila tri para seoskih svatova, pa su i oni u l i u crkvu, da prisustvuju vjenèanju. Pozorno su promatrali vjenèanje, èuli su odluène zakletve i prisegu pred oltarom, a ri jeèi: »Voljet æu do svoje i njegove smrti« zapamtili su vrlo dobro. Polazeæi iz crkve, barun Ervin bio je pod dojmom zakletve mladenaca, pa æe nje no Lujz i, pitajuæi je: Ako si spremna, mila Lujzo, mogli bismo se i nas dvoje vjenèati i zakleti na do ivo tnu vjernost. Dragi, ljubljeni Ervine, od srca rado, ja imam sve spremno. Brojit æu dane i sate i moliti se da do ivim tu sreæu, da postanemo svoji, mili i dragi moj E rvine! Groficu Lujzu zahvatilo je svom snagom ushiæenje i dragost, pa je pred svima srdaèno poljubila Ervina. Ervina je uzbudio Lujzin poljubac, smatrao je to sreæom, pa je pod tim dojmom sjeo u saonice i nastojao biti jo nje niji s Lujzom, a ona je svim srcem i du om u ivala u toj njegovoj pa nji. Od tog vremena rijetko je pro ao koji dan da Ervin nije bio s Lujzom. Razgovarali su i raèunali dane kada æe doæi dan njihova vjenèanja. Svi znanci i okolna vlastela smatrali su ih sretnim zaruènicima. Mnoge djevojke, k oje bi donijele veliki miraz, bile su zavidne Lujzi. Ali veæina 16 se ipak veselila to æe se tako lijepa, dobra i ljubazna grofica Lujza udati za boga toga baruna Vra-nicanija. IV Pod kraj travnja javila je peradarka da joj je nestalo nekoliko koko i, jer se nis u vratile s pa e u koko injac. Mnogi su pomi ljali na lisice, ali je koèija Franjo izrazio sumnju na maðarske Cigane k oji su razapeli ator na ravnici kraj ume Vrutak koja je pripadala vlastelinstvu Vr anicanija. Barun Ervin odluèi poæi do Cigana da izvidi neæe li tamo naæi koji trag ukradenih koko i. Majka, a naroèito otac, odvraæali su ga da ne ide meðu Cigane, a otac je jo i govorio: Ti maðarski Cigani, koje narod zove Egip-teri, ne bave se kraðom, veæ popravljaju lj udima motike, bruse sjekire, ra paju age ili pile, a Ciganke im gata ju sreæu iz kara ta. Nemoj iæi, Ervine! Da to i ukradu, oni su tako pametni i okretni da æe uni titi svaki trag govorila je i majka. Poæi æu, dragi moji roditelji, veæ sam odjenuo lovaèko odijelo, pa mo da naiðem na koju sicu na koju sumnjam da hvata na e koko i. Jo je vrlo rano, a ja æu se brzo vratiti, pa æu poslije poæi do strica i Lujze. Roditelje je obavijestio da je ugovorio s Lujzom vjenèanje. Tako je majka pod svoj im nad2 Krv nije voda 17 zorom dala ureðivati u jednom krilu dvora odaje za sina i buduæu snahu. Ervin je oti ao ne to prije devet sati do ume Vrutak. Do ume je imao ne to vi e od pola s ta. Po ao je u nadi da æe u umi naiæi na koju tetnu divljaè. Kada je stigao na èistinu, opazi tamo ator, pa se uputi prema njemu. Onda opazi sta rijeg Ciganina kako ari motiku, a potom je stane na nakovnju tuæi. Stajao je kraj n jega i motrio kako motiku pri kraju tanji, a onda je ispravlja, da bude to o trija. Kada je prestao udarati, Ervin mu se javi. Æo-vjek ga pogleda, pusti motiku, pa se digne i stane se klanjati i govoriti: Ako to trebate, gospodine, sve æu napraviti to znam, samo recite, po tovani gospodine . Meni ne treba ni ta; bio sam u lovu, pa sam vidio da ste u na oj umi digli ator. Znam, gospodine grofe, da uma nije moja. Ja sam prije nekoliko godina veæ bio ovd

je, tu je hladan izvor studenac, dobra trava za moga konja, ja imam dozvo lu od vlasti, samo mi imamo odreðeno dokle smijemo ostati u kojem mjestu. Sigurno znate da smo mi Cigani vandroka i, bez stalnog boravi ta. To mi je donekle poznato, a od èega vi ivite? Od po tenoga rada, gospodine grofe. Narod nam daje na popravljanje oruðe i za to do bijamo hrane i ne to novaca, pa odlazimo dalje. Negdje je bolje, a ima i mjesta gd je se slabo zaradi. Moja ena i sin oti li su u selo da donesu posla, a ena tu i tamo nekome prebaci karte, da mu ka e ako ga èeka kakva sreæa. 18 Èujem da netko svira gusle. To svira na roðak Jo i. On uèi na u Er iku pjevati i plesati, te nam obeæava da æe u Pe iti mnogo novaca. Ja sam mu dopustio da je uèi, ali ne vjerujem da bi mogla svojim plesom i pjesmama zaraðivati mnogo novaca! Mo e biti i ne mora biti, sve ovisi o sreæi. Ja idem vidjeti kako ple e i da èujem kako pjeva. Ervin doðe do atora. Zaèuje zvuke gusala, udarac defa, a zvonki glas zapjeva pjesmu. Odgrne zastor i uðe u ator, pa opazi kako jedan mu karac svira na guslama i tumaèi kako mora zvuèati pjesma. Jo dok nisu opazili Ervina, djevojka zapjeva, a sviraè joj odu ev ljeno prizna da je dobro i toèno otpjevala. Djevojka je prva opazila Ervina, zagledala se u njega, te reèe sviraèu: Jo i-baæi, jedan èovjek! Sviraè Jo i se okrene, dr eæi u jednoj ruci gusle, u drugoj gudalo, te se stane klanjati i govoriti: Trebate li ne to, gospodine? Ne trebam ni ta, samo slu am va e sviranje i promatram ovu lijepu djevojku kako lijep o ple e, a jo ljep e pjeva. Pristupiv i bli e, ne skidajuæi oèiju s djevojke, upita je nje no: Kako ti je ime, lijepa djevojko? Er ika! Erzi Oley odgovori odmah djevojka i pogleda Ervina svojim zelenim oèi ma, zadr av i svoj pogled na njemu. Onda ti, Er ika, voli ples i pjesmu i voljna si poæi sa svojim roðakom u veliki grad? Volim pjesmu i ples, ali ne volim otiæi od oca i majke. Ja najvolim ivjeti u na oj èergi, 2* 19 ali ako tata i mama odrede, onda æu poæi s Jo i--baæijem u veliki grad da tamo ple em i pj evani i dobijem mnogo novaca. Ervin nije mogao odvrnuti oèi od djevojke, stao ju je promatrati i upijati u sebe njezine èari: crna kosa, posebno zelene oèi, koje su svojim sjajem odavale neki pose ban èar, zubi kao biseri, usne soène, lice oblo, ne previ e zagasito, a jagodice na li cu nje no crvene, bose noge lijepo graðene. Premda je jo bila mlada, u tijelu je bila lijepo razvijena. Ervin je bio kao opsjednut; sav izvan sebe, promatrao je djevojku. Ona ga isto tako pogleda, pa reèe: Za to me toliko promatra , ureæi æe me i neæu moæi nauèiti plesati ni pjevati. Sviða mi se, lijepa djevojko; nikada nisam vidio ljep e djevojke od tebe! Jo i je opet poèeo svirati, a Er ika udari nekoliko puta defom, okrene se i onda zapje va cigansku pjesmu. Nakon toga prestane pjevati, ali zato zaple e i zapjeva maðarski èarda . Ervin se nije micao s mjesta, pratio je svaku Er ikinu kretnju, te ju je upravo po hlepno gledao, bojeæi se da mu koja njezina kretnja ne izmakne oèima. Bio je sav izvan sebe. Zanesen i oèaran, glasno je govorio: Divni, prekrasni, anðeoski lijepi stvore... Zaboravio je na vrijeme. Osvijestio se istom kada je do ao Er ikin brat da pozove nj u i Jo ija na jelo. Ervin ju je sa strahom upitao: 20 Mogu li opet doæi da èujem tvoje pjevanje i gledam tvoj bo anstveni ples, lijepa djev ojko? Er ika sa smije kom potvrdi, ali se sviraè Jo i po uri i reèe:

Samo doðite, po tovani gospodine! Kada vi gledate, onda ja jo ljep e sviram. Ervin mu pru i novèanicu od 10 kruna. Jo i se zbunio i od iznenaðenja gotovo pao, jer je i ao natra ke klanjajuæi se Ervinu. Ervin je po ao u umu, ne osjeæajuæi gladi. Bio je uzbuðen, a pred oèima mu je titrala slik Er- ike. Nastojao je opona ati njezino pjevanje. Hodajuæi bez cilja po umi, stigao je tako i do izvora studenca. Tu sjedne na jedno drvo. Zahvatila ga je neka vruæina, pa osjeti eð. Poðe do izvora i n apije se hladne vode. Sjedne opet na isti panj, obri e znojno èelo, te æe sam sebi: »Jesam li to ja, Ervin Vranicani? Ako jesam, onda moram upotrijebiti sav razbor i pozvati u pomoæ pamet. Tko sam i to sam da me je u jednom èasu svojim pogledom zanije la ta lijepa bo anstvena Ciganèica. Ervine, pamet u glavu! Osvijesti se, odbaci osjeæa je, pa misli razborom.« Razmi ljao je o sebi i svom polo aju, te o tom kako je svuda po tovan i lijepo susreta n. Pomi-sliv i na roditelje, do la mu je na misao i Lujza, kako ona u iva u sreæi i nadi u njihov zajednièki ivot i ljubav. »Ako je mene tako voljela, kao ja ovu Er iku, onda svakako osjeæa sreæu. Ah, jadna Lujza , to æe reæi kada doèuje da sam se do ludila zaljubio u mladu Ciganku? Svisnut æe od bola ...« Ustane, podigne ruke uvis i zdvojno povièe: 71 »Za to mi je razum tako slab, te ne mo e nadjaèati osjeæaje? Ne mogu odustati, ja èeznem da je opet vidim; meni bez Er ike nema ivota. Ona mora postati moja! ...« Do njega je jo dopiralo sviranje iz atora i on se opet zaputi onamo. Jo i je svirao, a Er ika je sjedila na zemlji i pjevu ila. Ervina je opet obuzelo èuvstv o sreæe i ushiæenja da je ljubi. Ne samo rijeèima nego i mislima govorio je sam sebi: »O na mora biti moja! Ja èeznem za tobom, ti prekrasni stvore!« Do ao sam opet da se divim tvome plesu i pjevanju! Nastavite, sviraèu, da mogu pro matrati plesanje i èuti glas i pjesmu te prekrasne djevojke! Jo i je bio jo pod dojmom novèane nagrade koju je dobio od Ervina, pa dade znak Er iki i zapoèe svirati za ples. Mijenjao je svirku za ples i pjevanje. Manje je pazio na pjevanje i plesanje Er ik e, veæ je veliku pozornost svratio na Ervina, koji je stajao u kutu atora. Ne skida juæi s nje oèiju, napadno i s pozorno æu promatrao je svaku Er ikinu kretnju. Ervin nije osjeæao umora, a ni gladi, veæ je i dalje gledao u Er iku, pa se veoma zbun io i gotovo prepla io kad je Er ika povikala: Dosta je, Jo i-baæi. Vi e ne mogu ni plesati ni pjevati! Ervin pritrèi do nje, uhvati je za ruku, rekav i joj: Oprosti, prekrasna Er ika, ja sam kriv da si se ti umorila, poði odmori se, ali mol im i tebe i Jo i-baæi ja da mogu i sutra opet doæi da u ivam u tvome plesu. Sav ushiæen, dr eæi je za ruku, nastavi: 22 Postala si mi draga, Er ika, ne to se veliko zbilo u meni. Zavolio sam te, Er ika, Ti moji osjeæaji duboki su i nemaju granica. Er ika se smije ila; mnoge rijeèi nije razumjela, a jo manje shvatila, jer nije sasvim dobro vladala hrvatskim jezikom. Samo se prepla ila, kada joj je Ervin stao ljubit i ruke. Jo i je sa strahom promatrao Ervina, ali je kao iskusan èovjek prosudio da se Ervin preko glave zaljubio u Er iku. On glasno odvrati Ervinu: Doðite, veliki gospodine, opet sutra, ja æu Er iku uèiti nove plesove i pjesme. Ervin je, izlazeæi natra ke, napustio ator i krenuo sav ushiæen prema domu. Putem je sa m sa sobom govorio: »Do la su ta velika èuvstva i neizmjerna ljubav za tu Ciganku sama od sebe u moje srce. Zaokupila je sve moje osjeæaje. Ne znam tko je tu bio u pomoæi . Ali ja osjeæam veliku sreæu, jer s ovim èuvstvima osjeæam da ljubim. Ne znam samo kome da zahvalim na tome. Razum mi govori: Ti si barun Vranicani, a ona je obièna maðars ka Ciganka iz èerge. Razlika je velika, zgra anje æe biti na svim stranama. Kada bih m ogao nadvladati razbor i nadjaèati pamet i èuvstva, tu ljubav i osjeæaje prema toj Cig anki, ja bih je morao s gnu anjem odbaciti i prezreti! Ja sam barun Ervin Vranican i!« l iUUUUfc A&i kitiM Konaèno se na ao pred ulazom u svoj dom. Za-stav i, digao je ruke u zrak kao na obranu

, rekav i sebi: »Ali ja ne mogu. Pamet i razbor nadjaèali su osjeæaji: ja je ljubim. Ona mora biti moja! Spreman sam na borbu, pa bili to ne znam kakvi divovi, koji bi se tome usprotivili! Er ika mora biti moja!« Prva je opazila majka kako dolazi, te ga s prozora pozove, povikav i: Sine na mili, zadao si nam velike brige, veæ smo htjeli poslati potragu za tobom! U ao je u sobu. Majka mu doðe u susret, a on je èvrsto zagrli i progovori: Majko, moja draga majko, za to vrijeme to sam bio odsutan u mome srcu rodila se velika ljubav koja nema granica. Ne znam joj poèetka, a siguran sam da æe trajati vjeèno. Izgleda mi iznemogao i umoran, sine moj! Gladan sam, majko, od jutra, ali je moje srce prepuno velike ljubavi koja u men i gori i plamti. Maloprije je oti la Vera. Cijelo smo vrijeme prièale o Lujzinim vrlinama. Mo e b iti sretan, sine, to je ljubi , a ona tebe ne samo da ljubi veæ te upravo obo av a ... Jadna, jadna Lujza! Sada shvaæam to znaèi sreæa kada se svim srcem nekoga zavoli. Budi presretan, sine, to te ljubi tako plemenita, dobra i lijepa djevojka , ona æe biti ukras i sreæa na ega doma! alim, majko, alim je to je zavoljela mene. Èujte me, majko! Ja sam ovoga jutra svim srcem i du om zavolio drugu djevojku! Ti nisi pri svijesti, mili sine, ne govori takve rijeèi, gdje bi u umi mogao susresti djevojku koju bi mogao zavoljeti kraj lijepe tvoje zaruènice Lujze? Zavolio sam je, majko, svim srcem, velikom stra æu i osjeæajima, te sam odluèio boriti se sa svima i svakim, shvatite me, majko, sa svakim tko se suprotstavi to me da ona postane moja! Sine moj, sa strahom te promatram. Bojim se da nisi na to nagazio u umi. Ti nisi vi e onaj moj mirni i stalo eni Ervin! Mora da si razoèaran i zaèaran kada si m ogao zaboraviti na dragu, milu i lijepu svoju zaruènicu Lujzu. Ne strahuj te, majko, nisam razoèaran ni zaèaran, nego su veliki ljubavni osjeæaj i nadjaèali moj razum! Strah me hvata, sine moj, tako da se ne usuðujem pitati za to biæe koje t e je toliko opèaralo. Anðeosko je to biæe, majko! Po ljepoti nema joj na svijetu ravne, a njezin glas jo m i i sada zvoni u u ima. Zavolio sam je, majko, te neæu i ne mogu ivjeti bez nje. Barunica Eleonora sa strahom je promatrala sina, te ga uzbuðenim glasom upita: Da nisi nai ao na umsku vilu, sine Ervine? Nema tako lijepe vile, majko, ni umske, a ni morske, koliko je lijepa moja odabr anica Er ika. Jao, sine moj! Neka jeza i strah prolaze cijelim mojim biæem! Reci, tko je ta i èi ja je ta djevojka? Reæi æu vam, majko, ali saberite mnogo snage. Ako ne bi danas doznali, saznali bi s utra, jer ja svoju ljubav ne mogu kriti, a odluèio sam i da neæu. Ili .24 Ako sam mogla èuti rijeèi da si napustio svoju zaruènicu Lujzu, moæi æu podnijeti i tu v jest. Koja je to tebe tako zaèarala? Majko, sjednite! Ervin ugura barunicu u naslonjaè, nasloni se rukama na nj, te sretno i bla eno nasta vi: Er ika, maðarska Ciganèica iz èerge. Nju sam zavolio, majko. Barunica problijedi, te stane punim glasom zvati mu a: Alfonzo, doði, pomozi, na sin je si ao s uma! Barun uðe sav prepla en, a barunica mu zd ojnim glasom ponovi: Zavolio je Ciganku iz èerge! Èuje li, Alfonzo? Na sin nije kod zdrave pameti. Na E vin zavolio je Ciganku! Strahota i sramota za na rod! On je zaèaran! Umiri se, Eleonora, on se na alio. Ona mu se mo i sviðati, ali on je barun Vranicani. Ne drhæi, ne plaèi, Eleonora. Poði u svoje odaje, pa lezi da se umiri . Barun se vrati u sobu, ugleda sina kako teèno jede i poðe do njega. Ervini digne èa u vi

na, te sav sretan reèe ocu: Popijte, oèe, sa mnom èa u vina, ovo je dan moga ushiæenja, jer svaki dio tijela titra u meni od ljubavi i sreæe! Ervine, sine, mogao si majku usmrtiti svojom neumjesnom alom! Rekao sam joj, oèe dragi, da bude pripravna kada joj priznam u koga sam se zaljub io. Ervine, ti nisi vi e djeèak, svr eni si in enjer i ozbiljan èovjek. Ima odgoj, t da se na i roðaci i prijatelji dive tvome ozbiljnom ponaanju. Zaljubio si se i za elio Ciganke, to nije najveæi prekr aj, sve se to mo e urediti negdje drugdje, a ne u na em kraju pred oèima roðaka, prijatelja i znanaca! Znam na to me putite i govorite, oèe moj, ali ja neæu, ja ne mogu, da i hoæu, kriti sv oju neizmjerno veliku ljubav, jer ja je elim imati kao svoju zakonitu enu. Toliko su jaki moji osjeæaji za nju. Oni su mi potpuno obuzeli pamet i razbor. Ja znam, oèe, da sam ja barun Vranicani, ali elim da ona, Er ika, bude i postane mojom s uprugom. Barun mu uzbuðen i drhæuæim glasom odvrati: Sine moj, mili i jedini, saberi se! Razmisli, prezri takve osjeæaje i misli. Raz misli i opameti se. To je nespojivo! Ciganka da bude tvoja ena? Èuje li me, sine? Ak o zahtijeva , kleknut æe pred tebe stari tvoj otac, molit æe te da upotrijebi s vu svoju pamet i razbor da ti pomogne, te da odustane od te namjere! Kasno je, oèe moj! Pamet tu vi e ne poma e, jer su osjeæaji jaèi od nje. Onda si ti, sine, zaèaran ili zacopran od tih Cigana. Ne znam, oèe, mo da me je èudo do tamo vodilo, pa onda to smatram svojom sudbinom. No to bilo da bilo, ja sam zahvalan, jer ugledav i nju, Er iku, osjetio sam milinu lju bavi i ivota koje se ne mogu i neæu odreæi. Klonuo sam, Ervine! Ubio si ovom svojom izjavom sve moje nade i snagu, te volju za ivotom. Polazim, ali znam da neæu cijelu noæ moæi oèi zatvoriti. Strahote, str ahote i velike sramote! Moj sin jedinac hoæe da se o eni Cigankom. Jao meni! 26 27 On ne mari za moj savjet! Tko æe da mu rasvijetli pamet da odustane od te stra ne na mjere, upravo bolesne odluke da se vjenèa Cigankom iz èerge. Ona bi po zakonu postal a barunicom Vranicani! Moja snaha Ciganka! Jao grozote i strahote! Èuje li me, sine , jo te jedanput opominjem, ako neæe promijeniti namjere, ti æe mene, a sigurno i majku svoju prije reda otjerati u grob! Oèe moj dragi, kada biste vidjeli njezinu ljepotu, èar i dra est, uvjeren sam da ne b i bila za takav prezir i odvratnost od strane vas i drage moje majke. Dopu tate l i da je dovedem u dvorac? Bo e, saèuvaj nas te strahote, Ervine! Zna li da bi takav tvoj èin ubio mene, a sigu rno i tvoju majku. Ne usuðuj se ni pomisliti na taj èin. Odlazim od tebe! Utukao s i u meni svu radost i nadu. A kako smo ja i tvoja majka sretno i zadovoljno govo rili o tvojoj sreæi s groficom Lujzom. Ti nju tako lakoumno i lagano napu ta zbog jed ne Ciganke... Barun Alfonzo, skr en i satrven, otetura iz sobe, te poðe do uplakane supruge. Bio j e uvjeren da æe je, kada se vrati od sina, moæi utje iti, ali nije smogao rijeèi, veæ je i on uz suprugu poèeo grcati u plaèu. Ervin je gledao kako je otac, sav utuèen i tronut, odlazio od njega, ali je smiren o sam sebi govorio: »Ja sam se bojao jaèega i grubljeg otpora. Moj ponosni otac, te jo ponosnija majka, g orda na svoje grofovsko porijeklo, uzbuðeni plaèu i mole da odustanem od te namjere da uzimam Ciganku za enu. Zar sam se mogao èemu drugome i nadati?« 28 Ustane, poðe prema prozoru, te æe opet sam sebi: »Ne mogu odustati, dragi roditelji, j er mi se usjekla u svaki dio moga tijela, obuzela je sve moje misli i osjeæaje. Vi ste me korili i odgovarali, ali sve moje misli i elje bile su kod nje i njezinih èari. Ja je ljubim i beskrajno èeznem za njom i njezinom ljubavi. Oh, kako æu ugodno sprovesti noæ! Snatrit æu o ljubavi Er ike prema meni. Siguran sam da æe sutra biti sret na kada joj reknem da je ljubim i da æu je uzeti za enu, te joj pru iti sve ugodnosti ivota. Stanovat æe u dvorcu, imat æe dvorkinje i sluge, te æe postati barunicom. Sve t o ja æu joj pru iti, a ona æe me zavoljeti i osjetiti da i ona mene arko i vatreno ljub

i, kako i ja nju. Siguran sam i osjeæam da se moja ljubav prema njoj neæe nikada uma njiti.« VI Sutradan je dao nalog da mu spreme za jelo kobasice, sir, slanina i kruh. Uzev i t orbu, krene putem prema umi Vrutak, gdje je bio razapet ator. Nije svraæao do Er ikinog oca, jer èim je zaèuo glas gusala, poðe sav uzbuðen prema atoru, veæ s ulaza povièe: Prekrasno ple e , lijepa Er ika, a vi, Jo a-baæi, jo ljep e svirate nego juèer. Pozdravi se s njima kao sa starim znancima, a Er ikinu je ruku dulje dr ao, te sav s retan sa smije kom na licu promatrao je, rekav i joj: 29 Kako si lijepa, Er ika, sve je na tebi tako lijepo. Ja sam te zavolio, Er ika, svi m svojim srcem i du om ... O ima i ljep ih djevojaka u va em dru tvu, ta ja sam samo obièna Ciganka! Nema, Er ika, ljep e i meni dra e djevojke od tebe. Samo sam tebe tako jako zavolio. Jo i-baæi, iskusan sviraè, koji je svirao po lokalima Pe te, prosudio je da je mladiæ stra stveno zaljubljen. Zato upadne Ervinu u rijeè: Sigurno va a ljubav godi Er ikinom srcu, ali neka nam sada ne to otpjeva i otple e ono to ona najbolje i najljep e zna i voli... Jo i zasvira, Er ika udari defom i zapjeva cigansku pjesmu punu osjeæaja i uzbuðenja. Ervin je u ivao, oèi nije skidao s Er ike, a bio je toliko zanesen da je postao uvjere n kako su tu pjesmu odabrali samo zato da njemu to vi e ugode. Nakon te pjesme Ervin pru i sviraèu opet jednu novèanicu, a on je nastavio svirati, Er i ka je pjevala i plesala, a kada bi se okrenula prema Ervinu, onda bi dugo zadr ala pogled na njemu. On, sretan i uvjeren da je ona njega poèela voljeti, sav uzbuðen r eèe: Prestanite Jo i-baæi! Er iki to neæe trebati. Poðimo do njezinih roditelja da i nj ma priznam da sam svim svojim srcem zavolio njihovu Er iku. Jo i brzo spremi gusle i gudalo, a Ervin uzme u jednu ruku torbu s hranom, a drugo m primi Er iku za ruku, te tako poðu do njezinog oca i majke. Otac je brusio motiku, majka je ne to pe-kla na ognji tu, a brat joj Jo i ario je na vatri drugu motiku. 30 Ervini doðe do njih, uzbuðeno odlo i torbu s hranom, te dr eæi Er iku za ruku, progovori: Ovdje je hrana, ali prije nego to pristupimo jelu, do ao sam do vas da va m priznam kako veoma volim va u Er iku, te je elim uzeti za enu! Otac Lajo ostao je sjediti, pa pogledav i ozbiljno Ervina, reèe: Gospodine, zna li ti to govori ? Ti eli uzeti Er iku za enu!? Pazi, ne igraj se s n mi smo siroma ni Cigani, ali nikada neæemo dopustiti da na e kæeri postanu zabava veliko j gospodi kakav si ti! Èujte me, prijatelju, ja sam zavolio Er iku, tra im va u privolu da postane moja ena, et æe u dvorcu, pru it æu joj sve ugodnosti, imat æe dvorkinje i sluge, bit æe im gospodar ica, kada se vjenèa sa mnom, postat æe barunica Vranicani! Ako æe tako dr ati rijeè kako govori , onda ti svaka èast, mi smo sretni da æe postati icom, od njezine sreæe sigurno æemo i mi ne to osjetiti. Razumije se da æu i na vas misliti, pa vas pitam: pristajete li da Er ika bude moja ena? Ne mora ni pitati, veliki gospodine. Je li, eno, da smo presretni, jer æe usreæiti na Er iku? Ervin, dr eæi jo Er iku za ruku, okrene se k njoj te joj reèe: Èuje li, Er ika, otac i majka pristaju da postane mojom enom! Zatim, sav ushiæen, poku a da je zagrli, ali mu se Er ika odupre, pogleda roditelje i reèe im ne to na ciganskom, spomenuv i pri tom ime Pista. 31 Majka je o tro pogleda i odgovarajuæi joj strogo na ciganskom, spomene i ona ime Pis ta. To isto uèini i otac, a i njezin brat, mladiæ od esnaest godina. Ervin nije razumio ni rijeèi, ali je shvatio da oni prijete Er iki. Osjeæao se zbunjen i neveseo, jer je vjerovao i oèekivao da æe Er ika, èim dozna da æe biti njegova ena, od adosti priæi k njemu i odu evljeno ga zagrliti i ljubiti. Onda mu se sviraè Jo i obrati na hrvatskom jeziku, govoreæi: Na oj Er iki bit æe ljep e ivjeti u dvorcu nego da poðe u Pe tu, gdje bi morala cijelu

vati, plesati i zabavljati pijane goste. Vi, veliki gospodine, pru it æete Er i ki sve udobnosti koje u ivaju velike gospoðe i gospoda. Er ika æe biti barunica. Onda i otac Lajo reèe na hrvatskom: Kæeri mila, pod sretnim znakom si se rodila, veliki gospodin tebe je zavol io, bit æe sretna, a i nas æe usreæiti. Gospodine barune, mi vam od srca dajemo na u kæer vam postane enom. Ervin se obrati Er iki, te je nje no upita: Draga i mila Er ika, da li se ti raduje to æe postati mojom enom? Kada svi moji ele da ti budem enom, ja æu ti to i biti, ali se bojim da æe me jednom apustiti. Er ika draga, ja te neizmjerno ljubim, a moja ljubav i elja za tvojom ljubavi osta t æe do kraja ivota. Sada, Er ika, kada si rekla da æe postati mojom enom, daj da se pol ubimo! Ervin uzbuðen i sav drhteæi od sreæe privine Er- iku uz sebe, te je stane strastveno lju biti, ali se 32 zaèas trgne jer mu Er ika nije uzvraæala arke poljupce kako je on to oèekivao. Prestav i je ljubiti, prihvati je za oba ramena, pribli i svoje lice njezinom, te je sa strahom upita: Er ika, ljubi li ti mene? Reci mi jesi li sretna to æe postati mojom enom arunicom? Kada te ne bih voljela, ne bih pristala da ti budem enom. Ja sam ti zahvalna to æu uz tebe postati velikom gospoðom, ali mora razumjeti da sam ja jo prepla ena i iznenaðen a, pa mi se èini da sanjam, da je sve to samo san, a ne istina i java... Ni ta se ne pla i, Er ika! Ja te veoma volim. Tebi æe biti lijepo uz mene. ivjet æe ka aju u na em dvorcu, a i putovat æemo svijetom. Èuje li me, draga i mila Er ika? Èujem i razumijem. Ja æu ti biti dobra i vjerna ena cijeloga svoga ivota .. . Ervin je sada opet poljubi, te reèe: Sada æemo svi zajedno pojesti ono to sam iz dvorca donio. Potom æu u selo da reèem upn ku na e upe Zaèretje da uredi sve za na e vjenèanje. Ervin dohvati torbu, izvadi slanine i kobasica, te stane sve to rezati na jednoj dasci koju je donijela Er ikina majka. Svi su slasno jeli, naroèito Er ikin brat i sviraè Jo i. Er ika je s nekim strahom jela i promatrala Ervina kako on jede, pa spomene: Ti jede kao i mi Cigani, makar si veliki gospodin. Ba mi je milo da to vidim. Er ika, svi smo ljudi od krvi i mesa, moramo jesti i piti, svi imamo potreba i elj a da bu3 Krv nije voda demo sretni, a ja æu biti najsretniji kada mi ti po-stane enom. Vi i dalje jedite ko liko elite, a ja æu poæi u Zaèretje da se dogovorim sa upnikom radi vjenèanja. VII Selo je bilo vrlo blizu ume Vrutak, pa je Er-vin brzo do ao u Zaèretje. Nije tu posje tio u dvorcu strica Huberta, veæ je odmah krenuo u upni ured. Sveæenik se vrlo obradovao Ervinovu posjetu, ponudio ga da sjedne, te mu reèe: Vrlo mi je drago da vas vidim, a naroèito me veseli da vam mogu èestitati na zavr etk u va ih studija. Vidi se da niste uzalud tro ili vrijeme, veæ ste prionuli na uèenje. Hvala vam na dobrim eljama, veleèasni, drago mi je da se vidimo i pozdravimo, ali ja sam do ao da vam velim kako se elim to prije o eniti! Drago mi je, mladi barune, za vas nema zapreka, jer ste ovdje roðeni i kr teni, ali kako sam èuo, va a je odabranica iz druge upe, morat æemo pribaviti odanle sve potrebn o. Moja odabranica nema nikakvih papira ili dokumenata ... Ali, dragi barune, ne govorite tako ... ja æu javiti upniku u Stubicu, on æe mi sve poslati. Vi ste u zabludi, veleèasni, ja ne vjenèam osobu na koju vi mislite. Ja se enim kæerkom 34. Ciganina koji ima èergu i ator u na oj umi Vrutak. 2upnik ustane, te reèe uvrijeðeno:

Mladi barune, nemojte se sa mnom tako grubo aliti! Govorite ozbiljno! Ja govorim ono zbog èega sam do vas i do ao, mojim roditeljima veæ sam dao znati da s am se zaljubio u mladu Ciganku. Mladi barune, vi ste opsjednuti, zaèarani. Promislite razumom, zaboravite tu ljub av i strast, jer to nije prirodno. Jedan barun eli uzeti za enu Ciganku! Va i savjeti neæe me od moje namjere odvratiti, ja se elim to prije njom o eniti! Bez dokumenata ne mo e se vjenèati, a sada vam velim, kao svome upljaninu, ja ne bih ni htio blagosloviti taj brak, jer to je va a èasovita elja i strast od koje æete sigu rno odustati. Ervin ustane i uvrijeðeno napusti upnika koji je, jo uvijek uzbuðen, ponavljao: Barun Vranicani hoæe da se eni Cigankom iz èerge! Strahota, strahota! Nije èudo to sv jet ide pogre nim putem. Pod tim dojmom upnik napusti svoj upni ured i zaputi se u dvorac do baruna, da mu priopæi namjere njegova bratiæa. upnik sve isprièa barunu Hubertu, no ovaj se nasmije i i reèe: Hvala vam, dragi na upnièe, to ste me obavijestili, ali budite bez brige, do toga neæ doæi. Pod veèer odvest æu se do brata Alfonza, pa æemo izbiti Ervinu iz glave tu ljubav i vjenèanje sa Cigankom ... .35

Ervin se vraæao istim putem, pa je svratio do èerge, te reèe ogorèeno da upnik tra i krsni list i druge potvrde da je Er ika nevjenèana. Otac i majka izjave odluèno: Mi æemo se zakleti i svjedoèiti da ona nije vjenèana, a Jo i-baæi æe to isto potvrditi. Cigani rijetko kada tra imo vjenèanje od slu benih vlasti. Kod nas vrijedi rijeè obeæanja i ljubav, onda tako ostaje do kraja ivota kad jedno drugome obeæaju ljubav. Er ikina majka reèe Ervinu: Ne biste vi ni mogli zavoljeti na u lijepu Er- iku da ja nisam potjerala mladiæa, Cig ana Pistu, koji je nagovorio Er iku da poðe s njime. Pomagao mi je i Jo a-baæi. On je re kao da bi Er ika postigla veliku sreæu pjevanjem i plesanjem u Pe ti, no sada je posti gla jo veæu sreæu jer æe postati va om enom. Veoma sam vam zahvalan to ste to sprijeèili. Moja draga Er ika da ivi u èergi? Ne smij m misliti na tu strahotu. Er ikin otac stupi pred Ervina, te mu reèe: Ni ta ne mora strahovati, gospodine, Er ika æe biti tvoja. Pista je djeèak, ona djevojè , pa su se igrali ljubavi. Ervin sa strahom pogleda Er iku, koja se smije ila, a majka æe odluèno: To je bio samo nedu ni djeèji razgovor. Onda Er ika upadne: Bio je, istina, samo razgovor, ali kada ste ga vi, majko, potjerali, on je meni rekao neka ga èekam, to sam mu ja i obeæala. Jer se nisi ni u snu nadala kakva te sreæa èeka, postat æe barunicom i ivjeti u dvorcu 36 Da, Er ika, bit æe moja ena i barunica. Bit æe ti lijepo i dobro cijeloga ivota. Zar ne veseli to æe biti moja ena? Tko se ne bi veselio kada mi obeæavate da æe mi biti lijepo i dobro? Ervin joj se pribli i, pomiluje ju po licu, te je sav uzbuðen poljubi i reèe: Ja te veoma ljubim i volim, Er ika. Voli li i ti mene? Obeæala sam da æu biti tvoja! Mora se voljeti onoga koji ti obeæava sve ljepote koje za eli ! Onda æe opet Er ikin otac: Rekao si, gospodine, da vas upnik neæe odmah vjenèati. Ja ne znam onda to æe biti. Mi vdje mo emo ostati jo samo èetiri dana. Poslije toga moramo dalje. Ti si veliki gospo din, uredi da mo emo negdje ostati dok se ti ne o eni na om Er ikom. Ervin se prepla i, ali se dosjeti da æe poæi u Stu-bicu, gdje pozna kotarskog predstoj nika, a ujedno se sjeti i upnika, pa brzo krene prema domu. VIII Roditelje je na ao u perivoju, tu ne i zami ljene, sjedili su blijedi kao da su prebol jeli te ku bolest. On ih pozdravi, ali oni nisu imali snage da ga i ta pitaju, jer su od koèija a doznali da im je sin odnio hranu i oti ao u èergu.

Dao je zapregnuti laganu koèiju i rekao im: Moram poæi u Stubicu. 37 I ¦; i iL S kotarskim predstojnikom uredio je i dobio dozvolu da se Lajo Oley sa svojom èergo m mo e nastaniti na livadi prema Gornjoj Stubici i ostati mjesec dana. Poðe zatim do upnika. Ovaj je pristao na vjenèanje, ali da saslu a i zakune svjedoke, te s time poðe k biskupu u Zagreb da ishodi dozvolu. Ervin je dao upniku za put i tro ak veæu svotu novaca, a isto je tako dobro nagradio i predstojnika koji je dao dozvolu. Nije svraæao k stricu u Oroslavlje, a brzo se provezao i kraj dvorca Or iæa iz bojazni da ne bi bio opa en. Dok je prolazio kraj perivoja, svrne pogled na dvorac. Nastojao se umiriti misli ma: »... Sve se to dogodilo bez moje krivnje, vi a sila djelovala je na mene da sam je z avolio. Vjerujem da æe biti te ko jadnoj Lujzi, jer ja sam osjetio da me ona neizmje rno ljubi... to ja tu mogu? Neka jaèa sila djelovala je na mene da i ja nju nisam z avolio svim arom srca svoga, kao to volim Er iku, za kojom èeznem i udim da mi to prije postane enom.« Konji su jurili, a on je zaboravio na Lujzu i snatrio kako æe biti sretan i presre tan uz najljep e biæe, koje je smatrao najljep im na zemlji, uza svoju Er iku... Stari je sluga vidio kako su konji projurili kraj dvorca, a Ervin je elio da to pr ije odnese dozvolu svom buduæem tastu, gdje se ovaj mo e naseliti i ostati tamo dok se oni ne vjenèaju. Koèija je ostao sjediti na boku koèije i gledao je kako mladi barun razgovara sa Ciga nima. Premda se meðu namje tenicima dvorca veæ a38 putalo o toj ljubavi, koèija tefan vidio je tek sada vlastitim oèima kako je mladi bar un poljubio Ciganku... Ervin se pred sumrak vratio u dvorac, gdje je zatekao strica Huberta sa enom i br atiæa Janka s mladom enom. Èuo je na ulazu kako stric govori njegovu ocu: Umiri se, Alfonzo, na Ervin vjeruje kako æe se o njemu prièati, jer je pridobi o Ciganku da mu postane ljubovcom! Ervin je èuo te rijeèi, te mu odluèno odgovori: Varate se, strièe, ja je previ e volim, pa elim i hoæu da mi postane enom, da bude bar nicom Vranicani, kao to si ti, draga Fani! Barunica Fani ljutito ga pogleda, te mu srdito odvrati: Valjda neæe mene usporeðivati s tom Cigankom? Mene koja sam iz starog plemenitog rod a Sladoviæa? Znam da nije otmjeno odgojena, ali kada postane mojom enom, sve æu poduzeti da je odgojim, da poprimi sve to je lijepo! Tebe, draga roðakinjo, ne mo e u odgoju dostiæi, ali vjerujem da æe vas svojom ljepotom, dra e æu i lijepim pjevanjem sve odu eviti, a nada m se da æete je i zavoljeti ... Ja ti unaprijed velim, neæaèe moj, da je neæemo moæi zavoljeti, jer ti ljudi daleko zao staju iza nas. Ona ljubi svoje, svoje bli nje. Znam da ona i nas neæe moæi zavoljeti , premda æe mo da to nastojati. Zbog toga, dragi neæaèe, ja ti od srca savjetujem, odre ci se te ljubavi, a naroèito elje da ti ta lijepa Ciganka postane enom! 39 ^ Ne mogu, dragi strièe. Ja je neizmjerno volim i elim, a kada je vidim, osjeæam sve d ragosti ivota. Ja onda ni na to drugo ne mislim, nego mi samo iz cijeloga tijela s truji elja da to prije postane mojom enom! Ervine, ja prezirem èaranja i vje tice, ali sada sam siguran da si ti zaèaran! Ako sam i zaèaran, zacopran, dragi strièe, ja sam zahvalan tom èaranju, jer ljubim, n eizmjerno ljubim. Vjerujem da æe ta ljubav potrajati cijeloga moga ivota. Pomisli, sramoti cijeli na rod, a i svi drugi znanci osudit æe tvoj èin. Zar da se ba run Vrani-cani o eni putujuæom Cigankom, enom iz roda Roma?

Ni za koga mi nije stalo! Pogledajte, strièe, moje drage roditelje, kako su utuèeni . Postali su od tuge starci. Ja im ne mogu pomoæi, jer se moje ljubljene Er ike ne m ogu odreæi... Upotrijebi, Ervine, svu svoju veliku pamet, razum, osjeæaj, ponos! Upotrijebi sve, pa æe se onda odreæi svoje, moram naglasiti, glupe i lude namjere, da se ve e s ple menom Cigana, s Romima. Lako je to reæi, moj dragi bratiæu Janko, ali moji su osjeæaji preduboko usjeèeni u moj e cijelo biæe, tako da tu razum prestaje djelovati, kad bih to i htio. Ja èvrsto èuvam u sebi to predivno èuv-rStvo ljubavi, elju za mojom Er ikom, pa nedam razumu da djel uje! Jesi li pomislio, Ervine, na jadnu Lujzu? Kako æe to na nju djelovati. Napus tio si je zbog jedne Ciganke iz èerge, zbog jedne Romane? Od srca alim Lujzu, ako me je i manje voljela nego to je to pokazivala. Sada shvaæa m to 40 znaèi iskreno ljubiti, ali savjest me ne peèe, jer djevojka kao to je Lujza neæe ostati nezapa ena. Ona æe sigurno naæi svoju sreæu. Javit æe se onaj pravi, koji æe je duboko zav ljeti! Meni je ona bila draga, a razum mi je govorio da æe mi biti vjerna i dobra dru ica ivota i zbog toga sam se i namjeravao s njom vjenèati, a to bi se i dogodilo da se nisam svim arom srca zaljubio u Er- iku! alim tu tvoju namjeru iz dna svoga srca! Vjerujem da æe tokom ivota po aliti ovaj svo glupi, ludi i nepromi ljeni èin! Nikada, strièe! Moja ljubav za Er iku ostat æe cijeloga ivota u mome srcu i u mojoj du . Dragi brate Alfonzo i Leonora, do ao sam do vas pun vjere da æu Ervina odvratit i od njegove namjere, ali on ostaje tvrdokoran, govori rijeèi koje vas sve vi e alost e, neæe poslu ati na e dobre savjete, zato neka srlja u svoju propast. Srljam radosno, dragi strièe, u svoju do ivotnu sreæu! elim ti, brate i nevjesto, laku noæ, a tebi, glupane, ne elim mirnoga sna, veæ da cij elu noæ razmi lja i poslu a na iskreni savjet, te da odu-stane od te namjere! Nikada, dragi strièe, neæu odustati, to vam velim i jo jednom ponavljam. Nikada neæu p restati voljeti svoju dragu Er iku! Nisam imao mnogo nade, dragi brate, kada si tvrdio da æe ti tvojim utjecajem djelo vati da Ervin promijeni svoju namjeru. Èuo si ovaj posljednji njegov odgovor da j e neæe prestati nikada ljubiti? Za nas roditelje to je stra an udarac. Na dobri i pa lj ivi Ervin ne osvræe se na na e molbe, 41 iu.., iako ga suznih oèiju zaklinjemo. Jadna Eleonora, koliko je suza prolila u ova dva dana! Hvala ti, brate, to si poku ao da ga od te sramotne namjere odvrati ! Ne uzbuðujte se, oèe dragi, kada biste vidjeli moju dragu Er iku, vjerujem da biste j e zavoljeli. Ako mi dopustite, mogu li je dovesti? Da se nisi usudio da je dovede ! Moglo bi nam od uzbuðenja i bola puknuti srce! Neæu je dovesti, oèe. Ne uzbuðujte se toliko! Ali kada ona postane mojom zakonitom e nom, onda æu je ipak dovesti u dvorac. Onda æemo biti prisiljeni na to. Jao nama, veæ sada strahujem od tog poni enja da æu im ati snahu Ciganku, te joj morati pru iti ruku. Ah, strahoto, za to si do la u na dom? Majko i oèe, vi biste morali u ivati u mojoj velikoj sreæi jer sam osjetio veliku lju bav, ali vi umjesto toga zdvajate. Majka je brisala suze, otac ga je pogledao, te su bez rijeèi napustili sobu. IX Sutradan je Ervin rano ustao te dao osedlati konja i torbu napuniti hranom. Posl uga je meðu sobom aptala, mnogi su klimali glavom, slijegali ramenima, ali se njego vim nalozima nitko nije usudio usprotiviti. Konju ar je privezao za sedlo torbu hrane i vreæicu zobi, te rekao starom koèija u: 42 Na æe se mladi barun sigurno dulje zadr ati, a ne ide samo na kratko jahanje. Ervin je izi ao iz dvorca. Pomiluje konja, onda ga za ja i i krene prema umi Vrutak. Veæ je izdaleka vidio da nema atora. Potjera konja i ugleda svu trojicu mu karaca oko

èerge. Zapregnut konj pohlepno je jeo otavu koju su mu srpom nakosili. Ervin siðe s konja, pozdravi se sa svima, a onda sav sretan, s velikim po tovanjem, upravo drhæuæi, poljubi Er iku koja je veæ sjedila sprijeda u kolima, te mu se smije ila. Rekla mu je: Bojali smo se da neæe doæi, da æe se predomisliti da poðe s nama uz na u èergu, da æe pred znancima ... Draga Er ika, ja znam tko si i èija si. Ako sam zavolio tebe, ne smijem se stidjeti ni tvoga roda. Ervin stane vaditi donesenu hranu, pa je sam dijeliti. Jeo je s buduæom svojtom, a onda je pozvao Er ikinoga brata, te mu iz vreæice sasuo zobi za njihova konja. Konj je lakomo jeo zob, ali mu otac Lajo oduzme vreæicu, rekav i: Ne smije ti previ e zobati zob, nisi ti navikao na to, a trebat æe ti jo zobi na putu . Potom skoèi na kola i potjera konja prema Stu-bici. Uz njega je sprijeda sjedila E r ika, te svaki èas pogledavala Ervina koji je jahao uz èergu. Veæ je davno pro lo podne kada su stigli na odreðeno mjesto u Stubici. Konj je trèao niz padinu, ali uz svaki strmiji brijeg morali su gurati kola èerge sva tri mu karca. 43 Brzo su razapeli ator, a onda ih je Ervin opet ponudio hranom. Potom ih je uputio da sutra prije podne poðu u upni ured gdje æe se zakleti da je Er ika djevojka koja se nije nikada udavala. Heka poðe s vama i Jo i-baæi! Ervin se opet sa svima pozdravi i reèe da æe opet doæi do njih èim pronaðe dobru krojaèicu a Er iku. Odmah je svratio k upniku. Ovaj se vratio iz Zagreba gdje je predao molbu te obeæao donijeti druge potvrde. Ervin je rekao da æe se i on zakleti da se Er ika nije nikada udavala. Va a zakletva, dragi barune, bit æe od velike koristi. Ervin ponovno dade upniku za putni tro ak, te ga zamoli da mu preporuèi dobru krojaèicu . To je odmah uèinila upnikova domaæica. Ervin je ostavio konja u staji kod upnika, te unajmio koèiju i po ao do krojaèice. Rekao je krojaèici to treba uraditi i tko mu je zaruènica, ali ona nije mogla odmah s hvatiti, veæ je nekoliko puta upitala: Mo da se vi, gospodine ... gospodine barune ... alite sa mnom? Po to joj je Ervin pru io veæu svotu novaca i rekao da kupi u Zagrebu sve od èarapa do r upèiæa, a haljine neka sama preradi prema svom ukusu, sjeli su u koèiju i odvezli se d o èerge gdje je krojaèica uzela mjeru od Er ike. Krojaèica Anica Varoviæ divila se ljepoti Er ike. Uzimajuæi joj mjeru, nije mogla da sva kog èasa ne pogleda u njezino lijepo lice i rijetki sjaj u oèima zelenima poput trav e. Korjaèica Varoviæ otputovala je sutradan u Zagreb, gdje je kupila mnogo odjeæe za Er iku , a kada se vratila, veæ su je èekale znanice da im prièa o lijepoj Ciganki u koju se zaljubio barun iz Za-èretja. X U malom mjestu Stubici brzo se proèulo o neobiènoj ljubavi. O tome je doznala i sva vlastela u Zagorju, svuda se samo o tome govorilo, no nitko se nije na ao tko bi o dobravao Ervinovu namjeru. Mnogi su mislili da æe Er iku zadr ati kao ljubov-cu, ali k ada se proèulo da je zatra io od crkvenih vlasti dozvolu da se s njom vjenèa, shvatili su da je to ozbiljno. Nije èudo to su Ervina osuðivali vlastela i svi zagorski plemiæi, jer je on bio takoðer v lastelin. Osuðivali su ga i svi mje tani Stubice. I sam upnik govorio je protiv njega , ali je dodao: Moram udovoljiti elji, jer tra i enidbu. U svim selima i zaseocima Hrvatskog zagorja prièalo se o toj ljubavi, a seljaci su , naroèito ene, osuðivali Ervina. Meðu sobom su ene govorile: Ako je veæ napustio groficu, za to nije otvorio oèi i zagledao se u koju na u djevojku, a ima ih i lijepih kao ru e kada procvatu? Usreæio bi djevojku, a i cijelu njezinu obitelj! Nije on zavolio Ciganku bez vra je pomoæi. Sigurno je »zacopan«, vrag mu dr i pamet, te ne mo e promi ljati, veæ samo misli na ljub

i eli da mu Ciganka postane 44

enom ...

Ne samo da su sela bila uvjerena da je ðavo »za-coprao« Ervina i dr at æe ga u rukama dok se ne vjenèa, veæ su tako govorili i svi znanci i najbli a njegova rodbina, jer Ervin, eto, ne mari za prigovore roðaka ni za plaè roditelja, nego ih èak uvjerava da æe sigur no zavoljeti Er iku kada je ugledaju. Ervin je dolazio svakoga dana u Stubicu i po urivao upnika. Dolazio je i krojaèici Va roviæ da vidi kako napreduje izrada opreme. Vjenèana haljina neobièno se svidjela Ervi nu, te reèe krojaèici da bi elio vidjeti kako æe u njoj izgledati Er- ika. Bila je naprav ljena s kaputiæem, tako da æe moæi u njoj odmah poæi na putovanje. Do li su koèijom do atora, nisu odmah u li u ator, veæ su zastali pred ulazom, jer su èul iho sviranje violine, a Er ika je punim glasom pjevala tugaljivu pjesmu na cigansk om jeziku. Kada je prestala pjevati, onda oni uðu, a Ervin, ljubeæi Er iku, reèe: Ako te umaraju pjesma i ples, ne radi to, draga Er ika. To tebi neæe nikada treb ati kada postane mojom enom! Sviraè Jo i-baæi, dr eæi gusle u jednoj ruci, a gudalo u drugoj, stojeæi pognuto, reèe: Ja je tjeram da nauèi to vi e pjesama. Ako joj bude trebalo, bit æe zahvalna meni, ak o joj ne bude trebalo, neæe joj koditi da vi e znade. I smijuæi se, nastavi: Ja joj velim: Uèi, Er ika, jo nisi pru ila ruku pred oltarom. Molim vas, Jo i-baæi, da vi e to ne govorite Er iki, jer æe za nekoliko dana sigurno biti vjenèanje. XI Pro la su tri dana, a Ervin nije dolazio do Luj-ze. Ona se bojala da se nije razbo lio, pa je po la do njegove sestriène Vere. Èim je opazila Lujzu, ona joj potrèi u susre t, zagrli je i stane je milovati, dok je drugom rukom brisala suze koje su joj s e pojavile u oèima. Znaèi da su se moje slutnje obistinile. On je bolestan? Sigurno je opasna bolest kada ti, draga moja Vera, plaèe ? Zar ti, draga Lujza, ni ta ne zna ? Moji mi nisu htjeli reæi, eleæi me po tedjeti. Bolestan je, i to veoma, veoma bolestan, draga moja jadna Lujza! Onda ga moram odmah iæi posjetiti! Nije on dostojan tvoje posjete. Ðavo je zavladao njime i pamet mu je pomije ao. Luj za, budi jaka, pripremi se, jer æe èuti stra ne vijesti. Na Lujzu je porazno djelovala vijest da ju je Ervin napustio. Najprije je probli jedjela, a onda se stresla. Hladan znoj oblio joj je èelo. Onda tiho, drhæuæim glasom, reèe: Nije imao razloga da me napusti. Zavoljela sam ga svom du om i cijelim srcem. Ah, to moje jadno srce! Ne mo e ga mrziti, veæ znam da ga neæe prestati ljubiti dokle go d bude kucalo u meni! Èuj, Lujza, mi svi vjerujemo da je »zaco-pran« ðavolskom moæi, jer je zavolio m rsku Ciganku ispod èerge, èak govori da æe je uzeti za enu. To je uèinio Ervin, taj dragi umni, sabrani mladiæ? Ji 46 47 Da, tako govore, Lujza, a ti njegovi buduæi roðaci utaborili su se na ledini izmeðu G ornje i Donje Stubice. Ervin ih svakog dana posjeæuje, jer tvrdi da se ne mo e nagle dati te lijepe Ciganke. Ka e , Vera, da svi tvrde kako je pao vragu u ruke, kako je zaèaran. Ja sam sigurna, Vera, da æe njega ðavo morati pustiti iz svojih ruku, jer æu se ja moliti za pomoæ. Moli t æu se da nadjaèa ðavla u sebi, da ga on pusti iz svojih okova. Molit æu se dan i noæ, pu na sam vjere da æu u svojoj molitvi biti usli ana i da æe se Ervin vratiti k meni. Blago tebi, Lujza, vidim po tvome licu da si se smirila, jer se u tebi prob udila èvrsta vjera u spas. Od toga dana Lujza se svakoga dana molila i èvrsto je vjerovala da æe se dogoditi èudo , da æe Ervin doæi k njoj i skru eno je moliti da mu oprosti.

Èesto se zanijela, pa je snatrila kako Ervin kleèi pred njom i moli je da mu oprosti , govoreæi ikako je ðavo zavladao njime. No kada se osvijestila, vidjela je da je to samo njezina elja, a ne zbilja, pa je glasno vapila: O za to se ne dogodi èudo? Za to nema nikoga da i èupa iz Ervina prokletog ðavla? Lujza je veoma omr avjela, majka ju je suznim oèima molila neka vi e jede, ali se ona branila govoreæi: Ja se molim, majko! Èekam da se dogodi èudo! Èekam povratak Ervinov u moj zag rljaj. Prestani misliti na njega, drago dobro na e dijete. Nije on vrijedan tvoje ljubav i i rtve koju èini . 48 Ne mogu, majko, srcu zapovijediti da ne kuca, jer ga ono ljubi svom moæi i neæe ga nikada prestati ljubiti. Vera je dolazila svakoga dana do Lujze. Nije ju poku avala tje iti, jer je Lujza ima la èvrstu vjeru da æe se Ervin vratiti pokajnièki, pa ju je pu tala u toj nadi. Vidjelo se na Lujzi da je tjelesno iscrpljena, a i ivci su joj popustili. Ako se nije mol ila, onda je bila u svom cvijetnjaku, gdje je uz pomoæ svoje odane Ane uzgajala sv e vrste cvijeæa, a veliku je pa nju i njegu posveæivala osobito ljiljanima. Poèetkom lipnja do la je Vera do Lujze. Lujza se maloprije vratila iz crkve, gdje se molila da se dogodi èudo, da ðavo pusti iz svojih pand i Ervina. Ja vjerujem da æe se èudo dogoditi. Ja znam da æu Ervina jednog dana naæi ovdje u na m domu... Dobro, drago dijete, dobro je da vjeruje , pa makar i u èudo, ali ti si, mi lo dijete, veoma oslabila tjelesno u ovih nekoliko dana, a i ivci su ti oslabili. Sve ja to osjeæam, draga majko, ali ta draga nada ivi i tinja u cijelom mom biæu. Vera je rekla grofici Or iæ da je doznala od krojaèice Varoviæ kako je Ervin dobio dozvo lu od crkvenih vlasti da se mo e o eniti Er ikom i kako je sva oprema za nju veæ spremlj ena. Groficu Or iæ potresla je ta vijest, pa je jo vi e alila svoju kæerku Lujzu koja je tvrdo vjerovala da æe se dogoditi èudo i njoj vratiti Ervin. Priðe Lujzi, zagrli je, kako to samo majke nje no mogu, poljubi je i reèe: 4 Krv nije voda 49 jj^it**«'«**"*" Drago dijete, grof Dra koviæ nas je pozvao da ga posjetimo. Poði s nama, milo dijete , moli fSe tamo da se dogodi èudo. Ne, majko draga, ni po koju cijenu neæu poæi iz na ega doma. Ovdje elim doèekati Ervin , u svome cvijetnjaku ili u svojoj sobi punoj cvijeæa. Sutradan je Lujza ustala i po la u cvijetnjak da nabere ru a. Njezina vjerna dvorkinja Ana veli joj uzbudljivo i s mnogo suza: Nemojte iæi na molitvu, draga moja mila grofice. Va e molbe nisu usli ane. Taj nemilo srdni barun danas se vjenèa sa svojom Cigankom! Lujza je problijedjela, bez rijeèi je gledala u cvijeæe u svome naruèju, a onda reèe odl uèno i glasno kao da se prijeti: Neæe se to dogoditi! I dr eæi cvijeæe u naruèju, krene urnim korakom prema crkvi na molitvu. Nije, kao prije, dugo molila, veæ je na sav glas zaklinjala i plaèuæi govorila: Nemoj me napustiti, Bo e, usli i me, usli i! Uèini èudo! Ti to jedini mo e ! Usli i me! mi ostao jo jedina nada, èuj me, èuj! Nije mogla moliti, jer su je zbunili ljudi, koji su po li iz okolice Oroslavlja pr ema Stubici. Govoreæi meðu sobom, ljudi su osuðivali vjenèanje jednoga baruna s Cigankom . Lujzi je to osuðivanje ulilo malo nade, ali ju je odlazak naroda u Stubicu toliko uzbudio da nije mogla moliti. Sva iznemogla i tu na, ona ode kuæi, potrèi majci u zagrljaj, te bolno zaplaèe i plaèuæi ve i: 50 Susrela sam narod kako ide prema Stubici. Zgra a se i ne mo e vjerovati u to vjenèanj e, veæ eli to vidjeti svojim oèima. Majko, draga majko, recite mi, mo e li se dogoditi èu do da se pred samim oltarom istrgne ðavlu iz kand a?

Mo e, dijete, sve mo e biti, ali vi e puta i ðavo izvr i ono to eli. Lujza, drago, dobro na e lijepo dijete reèe joj i otac nemoj oèajavati, tebe èeka sr bez Ervina, mnogi se mladiæi zanimaju za tebe, na primjer plemiæ Fabijanec el i doæi k nama da se s tobom bli e upozna, znam da ima ozbiljne namjere ... Prestanite mi o tome govoriti, oèe moj dobri, ja jo ne gubim nade. Obri e suze, pozove dvorkinju Anu i poðe u cvijetnjak. Tu su njih dvije narezale vel iku kolièinu ru a, raznoga cvijeæa, a najvi e ljiljana. Sve je to dala unijeti u svoju s obu. Majka ju je prisilila da popije malo mlijeka. Zahvali majci, èvrsto je zagrli i po ljubi, te veli: Majko, osjeæam se slabo, priznajem da su me molitve iscrple, zato idem u svo ju sobu da se odmorim. Molim vas, majko, upravo vas zaklinjem, majko, samo nj emu æu otvoriti da ga primim u svojoj sobi meðu cvijeæem koje æe biti svjedokom njego va kajanja. Èvrsto vjerujem da æe se vratiti k meni. Njega æu èekati, majko mila i draga ! ivi u toj nadi, ljubljeno dijete, ali ja vi e ne vjerujem u èudo! Lujza je opet èvrsto zagrlila majku, te je stala ljubiti i plaèuæi joj govoriti: Nemojte, majko, u meni ubijati posljednju nadu. Mora se dogoditi èudo! 51 Uðe u sobu, te èvrsto zatvori vrata i prozore sobe. Stane oblaèiti svoju vjenèanu haljin u. Govorila je glasno: Ja èvrsto vjerujem da æe se dogoditi èudo. Èuj me, Bo e, uèini èudo, ovo su moji posljed apaji... Pred vratima ju je èula majka, pa je upita: Treba li ne to, Lujza? Da ti nije mo da slabo? Ne trebam ni ta, majko draga, molim se da budem usli ana, da se dogodi èudo! Lujza je legla u krevet odjevena kao mladenka, u vjenèanoj haljini, s vijencem na glavi. Dugo je le ala i napinjala sluh, neæe li èuti da se dogodilo èudo i vratio joj se u zagrljaj Ervin. XII Dan prije vjenèanja po ao je Ervin ujutro u Stubicu, te se sve dogovorio i uredio sa sveæenikom. Onda je po ao do krojaèice Varoviæ. Ona æe sutradan ujutro poæi do èerge da od e Er iku, a drugu opremu pripravit æe tako da je mogu ponijeti sa sobom na put. Po ao je do Er ike da joj reèe kako æe sutradan postati njegovom enom, te s njime otputov ati u Beè gdje æe s njime stanovati u najljep em hotelu. Svaki puta kada je bio s Er ikom nastojao ju je oprezno upuæivati kako æe se morati po na ati kao barunica. 52 Er ika nije podnosila upute, pa je dosta otresito odgovarala: Jo nisam tvoja ena, Ervine. Kada to postanem, ja æu brzo sve nauèiti. Ervin je upita za to nije cijelo vrijeme otkako je njegova zaruènica odjenula odjeæu k oju je sa- ila krojaèica, veæ i dalje hoda bosa i nosi svoje haljine. Nisam je htjela obuæi jer sam se bojala da neæe dobiti dozvolu za vjenèanje. Ali, draga Er ika, da je i nisam dobio, ja bih te bez vjenèanja silom odveo, jer t e neizmjerno volim! Ti me ne pita , Ervine, da li bih ja htjela s tobom poæi nevjenèana i postati samo tv ojom Iju-bovcom. Æuj, nikada ne bih po la! Onda ti mene, Er ika, mnogo ne voli . Da te ne volim, ne bih pristala da ti postanem enom. Er ika digne glavu, pogled joj odluta u dolinu i sa smije kom veli: Mi obièni Cigani, mi Romi, ne razmi ljamo o ljubavi. Kada nekoga zavolimo, polazimo s njime na vjeru i ne tra imo vjenèanje. Budi sigurna, Er ika, da æe ti uz mene biti lijepo i dobro cijeloga ivota. Stanovat æe u dvorcu, imat æe poslugu i zvat æe te barunicom... Tako mi govore i moji roditelji i brat. Ka u da æu biti velika gospoða. Jo a-baæi to ist potvrðuje, samo ali to neæu pjevati i plesati u njegovu dru tvu. Toga se dana Ervin vratio rano poslije podne u dvorac, u namjeri da veli roditel jima kako æe se sutra vjenèati. Kl. Znao je da neæe dobiti odobrenje, a jo manje se nadao blagoslovu, kako to obièno daju

roditelji za tako va an ivotni èin. Zatekao je roditelje u perivoju. Sjedili su u sjenici. Otac je ne to èitao, a majka je utke sjedila. Odmarate se, dragi roditelji? Mogao si, Ervine, izostaviti ono »dragi«. Ne, mi se ne odmaramo, veæ tugujemo na d tvojom sudbinom! Majko moja i oèe, morali biste biti sretni to sam u svojem srcu osjetio veliku lju bav. Ne spominji sreæu, Ervine! Tebe je ðavo zaèarao. Ja vjerujem, majko, da se sve to dogodilo bez ðavola. Ja se molim za tebe da se oslobodi te stra ne i pogubne veze, ali vidim da moja elj a nije ispunjena. Ne elim vas uzrujavati, roditelji moji, svojim dokazivanjem kako sam sretan. Do ao sam vam reæi da sutra ... Ne izreci sve do kraja, Ervine! Neæemo da to èujemo iz tvojih usta. Sve smo doznali od dvorja-nika. Sluga Franjo prièa svima o njezinoj ljepoti. Da on nije tvoj osob ni sluga, morao bi napustiti svoju slu bu. Opet ponavljam, roditelji moji, da æete je i vi zavoljeti kada je vidite. Nikada je neæu moæi zavoljeti, srce moje. Cuj svoju majku, sine, te ko æe nam biti to æ je morati priznati kao tvoju enu. Hvala vam i na tome, majko, jer veæ sutra æe postati mojom zakonitom enom, bar unicom Erzi Vranicani. 54 Ne spominji nam to, sine, jer nas tim imenom ubija . Mo e se jo dogoditi èudo da do to ga ne doðe. Samo me nenadana smrt mo e sprijeèiti, èujete li me, majko? Ne spominji smrt! Radije ivi, sine, i budi zdrav, pa srljaj u svoju propast koj u si sam izabrao. Roditelji moji mili i dragi, znam da od vas neæu dobiti blagoslova, ali za poljub ac vas molim jer ste me rodili. Ljubimo te neizmjerno, sine, zato je na a tuga tako velika. Evo ti poljupca majke , ali èuj, sine, dajemo ti ga ne kao blagoslov, veæ veliku elju da se toga bremena ko ji æe nositi to prije oslobodi . Molila sam se cijelo vrijeme da bude osloboðen iz toga aèaranog kruga, ali moje molbe nisu usli ane, a sada æu se moliti da to prije skine s ra mena to te ko breme koje æe nositi. Onda otac, ohrabren majèinim rijeèima, glasno doda: Ervine sine, kada doðe do toga, ne tedi novac! Oh, dragi roditelji, nemojte ivjeti u toj nadi jer se to nikada neæe dogoditi. To moje breme, kako vi velite, primam svim srcem i du om, ja vas uvjeravam da æe do kra ja ivota ostati uz mene. S tim rijeèima Ervin napusti roditelje. Po ao je u svoje odaje da pripremi sve to æe mu trebati na putovanju. 55

XIII Sutradan, Ervin je ustao rano ujutro, a koèija s upregnutim konjima èekala je pred d vorcem. Sluga je iznio prtljagu i sjeo na bok uz koèija a. Kada je sjeo i Ervin, koèij a je potjerao konje prema Stubici. Koèiju je dao zaustaviti pred crkvom, onda se javio upniku, te odmah sa slugom kren uo do krojaèice Varoviæ. Sluga je odnio pripremljene kovèege s Er ikinom odjeæom, a Ervin i krojaèica do li su do èe ge, svaki u jednoj koèiji. Ervin je gorio od elje da vidi Er iku u vjenèanoj odjeæi. Bio je veoma zadovoljan njezinim izgledom, pa je stane odu evljeno ljubiti, govoreæi joj: Jo si mi ljep a i dra a, Er ika, u toj lijepoj odjeæi. Morat æe se kao barunica uv lijepo odijevati. Znam da æu se morati, Ervine, priviknuti na tu odjeæu koja ste e i neæu moæi biti vi e s odna kao nekada u svojoj odjeæi! Krojaèica Varoviæ stavila je Er iki vijenac na glavu. e ir je Er ika nosila u ruci. Onda s

po- li do koèija. Ervin je pogledao Er ikinoga oca, brata i majku, koji su bili bijed no odjeveni, pa je alio to se nije sjetio da i njima nabavi odjeæu. Jedino je sviraè J o i-baæi bio pristojno odjeven, dr eæi pod rukom svoju violinu. Po li su prema crkvi. Mnogo naroda bilo je na putu i u dvori tu crkve. Ljudi su se s poro micali, 56 jer su eljeli da izbliza vide mladu Ciganku u koju se zaljubio bogati barun, te j e vodi na vjenèanje. Ervin je vidio i mnogo plemiækih i vlastelinskih koèija iz udaljenih mjesta, ali se pravio da ih ne vidi, samo da ih ne bi morao pozdraviti. Narod im je dao uzak prolaz do crkve i u crkvi koja je bila puna svijeta kao da je najveæi blagdan. Krojaèica Varoviæ bila je u pratnji. Èule su se glasne primjedbe: Mo e joj biti podsna ica. Ima pune d epove barunova novca. Oh, kako je Ciganka lijepa! Ne mo e se zamisliti ne to ljep e. Ni jedan je slikar ne bi ljep u mogao naslikati! Stigli su pred oltar. upnik je dao postaviti klecalo, ali su mladenci stajali i èek ali da sveæenik doðe iz sakristije. U crkvi je nastala ti ina, jer je svatko nastojao èuti zakletvu koju moraju polo iti m ladenci. upnik iziðe iz sakristije i priðe mladencima. Upravo u taj èas zasvira violina, tako èuvs tveno i tugaljivo da su mnogima pro li trnci kroz tijelo. Sviraèevo lice imalo je alo stan izraz. Svirao je napamet neku cigansku pjesmu. Sveæenik je strpljivo èekao i slu ao svirku. Tek kada je Jo i-baæi prestao svirati, poèeo j obred vjenèanja. Nastala je jo veæa ti ina, jer su mnogi napinjali u i da èuju zakletvu. upnik je ne to rekao Ervinu, oti ao u sakristiju, ali se brzo vratio i uruèio Ervinu vj enèani 57 list. Ervin pogleda, okrene se k Er iki, te poluglasno poène èitati: »BARUN ERVIN VRANICANI I ER IKA OLEY VJENÈANI U STUBICI 5. LIPNJA 1895.« Sada si moja ena, draga Er ika, postala si barunicom Vranicani. Er ika je klimala glavom i malko se nasmije ila. upnik im je èestitao, krojaèica Varoviæ takoðer, ali Er ikini roditelji nisu htjeli prilaz ti k oltaru. Iz crkve su laganije izlazili, jer se veæina ljudi okupila oko koèije. Tamo je krojaèica skinula Er iki vijenac i stavila joj e ir na glavu. Potom glasno veli : Gospoðo barunice! Prièvrstit æu vam koprenu na e ir, da vas èuva od pra ine. Ne treba meni koprene, ja volim zrak, a pra ina meni ne smeta. Ervin joj reèe neka poslu a krojaèicu, jer ona zna kako se otmjene gospoðe voze u koèiji. Ervin je po urivao. Er ika se stala opra tati sa svojima. Svakoga je zagrlila i poljub ila. Majka ju je dulje dra la u zagrljaju i za to joj je vrijeme davala upute na c iganskom jeziku. Kada je koèija krenula putem prema Zaboku, pa stala prolaziti kraj mnogih vlasteli nskih koèija, mnogi su sjedili spu tene glave, ali je iz jedne koèije èuo kako je glasno povikala mlada djevojka: Fuj, Ervine! Sramota roda na ega! Ervin se zbunjeno okrene i opazi svoju sestriènu Veru. Konji su brzo trèali, ali je jo zamijetio kako Vera stoji u koèiji i prijeti mu rukom. XIV Vera je, odlazeæi iz Stubice, svratila u Or iæev dvorac, ali ju je Lujzina majka doèekal a s molbom da tiho govori kako ne bi probudila Lujzu. Sirotica moja izmorena, utuèena, oslabljena, zatra ila je da se odmori, jedino me j e zamolila: »Majko, samo ako se u posljednji èas dogodi èudo, onda me z ovite, da ga doèekam u svojoj sobi punoj cvijeæa.« Neæe se èudo dogoditi. Ja sam eljela prisustvovati tom sramotnom èinu i usudila sam se povikati: »Fuj, Ervine!« Dobro drago dijete, doði kasnije, ti æe mi pomoæi tje iti siroticu moju Lujzu.

Veæ je davno pro lo podne kada je Vera opet do la. Grofica Or iæ zagrli Veru, te veli: Vrijeme je da je probudim, treba joj okrepe, a ti æe mi, dobro dijete, pomoæi da je nagovorimo da ne to uzme za okrepu svoga izmuèenog tijela. Grofica Or iæ poène kucati na vrata i nje no zvati: Lujza, milo na e dijete, ustani, predugo le i , potrebna ti je okrepa tijelu. Kucala je kao i obièno, onda jaèe, pa jo jaèe, glasno dozivajuæi Lujzu. Èuli su to otac i Lujzina vjerna Ana, pa su takoðer uzbuðeno i glasno dozivali Lujzu. Majka tu no uzdahne, jo tu nije zaplaèe: Ona je sigurno pala u nesvijest od iznemoglosti. Otvorimo silom vrata! 58 59 Grof Or iæ upre svom snagom, vrata popuste, ali iz sobe sukne zagu ljiv zrak, tako da su svi naèas odstupili od vrata. Onda otac uðe u sobu, otvori prozor, za njim drugi. Uto opaze kako Luj-za le i u krevetu, a na njoj vjenèana haljina i vijenac na glavi . Majka doðe do kreveta, te zdvojno povièe: Brzo vode i rakije, da je dovedemo k svijesti. Jao mene tu ne, Lujza, milo dij ete, probudi se, majka te zove! Dvorkinja Ana poène trljati Lujzu. Poku a joj uliti koju kap rakije u usta, ali su o na bila èvrsto stisnuta i ukoèena. Pogleda groficu i plaèuæi veli: Nije ona u nesvijesti! Na na u tugu, ona je veæ mrtva! Majka bolno za vièe: Lujza, dijete moje, probudi se, ti mora ivjeti. Èuj, dijete, ti jo nisi ni ivjela! Stane ljubiti kæerku po licu i ustima, milovati njezino mrtvo tijelo. Do ao je lijeènik i ustanovio smrt gu enjem. Bilo je to gu enje uslijed te ko opojnog miri sa cvijeæa, naroèito mirisa ljiljana. rug i dio 60 Lujzina smrt pro irila se strahovitom brzinom po svim krajevima oko Vara dina, Krapi ne i Zagreba. Mnogi roðaci, prijatelji i znanci do li su iz Zagreba, Vara dina i drugi h mjesta da odaju posljednji pozdrav grofici Lujzi koja se ugu ila od velikog miri sa cvijeæa. Jo i danas prièa se u Zagrebu o èudnoj smrti grofice Lujze gu enjem mirisom cvijeæa. Neki ma su o tome prièale njihove majke ili tete, a mnogima su prièale barunica Fani Vran icani i grofica Kulmer koje su bile na sprovodu grofice Lujze. Na sprovod su do li i Ervinovi roditelji. Ervinova majka, kada je blagoslivljala m rtvo Lujzino tijelo, kroz plaè je govorila: Sine na , nesretni sine, svojim èinom natjerao si u smrt ovo lijepo, dobro, drago biæe , koje 63 i ranfinTHiiTiTri'7j*f*iji"''-"''"*"-ri'-t'-i-I1"aar'*miiti1 "- ¦ -fte je neizmjerno ljubilo. Sigurna sam da æe ti njezina nevina du a prijeèiti da bude po tpuno sretan. Vera priðe Ervinovoj majci, te tiho veli: Teta Eleonora, to je bio nesretan sluèaj. Ona nije eljela umrijeti! Nije eljela, ali ipak le i mrtva, ova moja draga i mila nesuðena snaha. Lujzu su pokopali uz veliko sudjelovanje ne samo roðaka i prijatelja nego i veliko g broja ljudi iz svih okolnih sela. Sav taj silan narod, koji je do ao na sprovod, nastojao je baciti grudu zemlje na lijes grofice Lujze, tako da je bilo te ko doæi do groba. II Ervinovi konji brzo su vukli koèiju, tako da su pretjecali svaka kola koja su i la p rema Zaboku. Do li su na vrijeme na vlak. Sluga Franjo iznio je prtljagu iz kola, te je stavio uz traènice. Ervin je pomogao Er iki siæi iz kola. Nje no ju je uzeo pod ru ku i krenuo s njom prema stanici. Koèija i sluga Franjo pogledavali su ispod oka Er iku. Slijegali su pri tom ramenima, a Franjo veli: Ne to je posebno na njoj. Ako je taj na barun »zacopran«, ima sreæu jer je »zacopran« u u enu! Vlak je do ao, sluga im je pomogao i unio prtljagu. Ervin nije predstavio Er iku slu

zi i koèi-ja u, ali im na odlasku reèe neka paze da bude u domu sve kako treba. Kasno naveèer stigli su Ervin i Er ika u Beè. Na stanici su namje tenici hotela »Zaher« doè vali svaki vlak, tako da su se Ervin i Er ika odmah odvezli u hotel gdje su bile p ripremljene sobe za njih. E ika je bila zbunjena. Rasko se vidjela na svakom koraku u hotelu »Zaher«. Svuda velik a ogledala i naslonjaèi, stolice presvuèene svilom, crveni sagovi. Er ika pogleda Ervi na, te tiho veli: Zar æemo mi tu stanovati? Da, Er ika, gore na katu na e su sobe. Po li su za poslugom koja je nosila njihovu prtljagu. Ervin naruèi èaj i ne to hladnoga jela, a Er ika ja za to vrijeme razgledavala sobe. Ope t uzbuðeno upita: Ervine, nikad nisam ni u snu pomi ljala da æu ja, Er ika Oley, spavati na svilenim kr evetima! Da, Er ika, spavat æe , ali sada kao Er ika barunica Vranicani. Moja draga, jako ljublj ena ena! Da, Er ika, tako je! Reci mi, draga, jesi li sreti na i vesela, da li me v eoma voli ? Tko ne bi bio veseo u takvoj ljepoti i rasko i? Vesela sam to sam to do ivjela, ja, Er ika Oley, kæerka putujuæeg Cigana, jedna Romana. Za to me pita , Ervine, da li te volim ? Da te nisam zavoljela, ne bih poslu ala nagovor roditelja da poðem za tebe. Roditelji su te morali nagovoriti da poðe za mene? Da, Ervine. Nagovarali i prijetili mi, osobito brat Jo i. Ja sam se u poèetku bojal a tebe, jer mi je Jo i-baæi govorio da su sva ona zemlja i ume tvoje, te da se s no vcima mo e sve uèiniti. Ali 64 Krv nije voða *

kada si rekao da me eli uzeti za enu, nisam te se vi e bojala. Ponavljam, Ervine, ja te volim, ali jo ne onako kako bih eljela. Èim se privi-knem na tebe, jaèe æu te zavolje ti! Namje tenici hotela dogurali su u sobu stol sa èajem i raznim jelima. Prvi put jeli su sjedeæi jedan naspram drugoga. Ervin je zamijetio da Er ika jede br zo, upravo halapljivo. Grizla je kruh, a nareske hvatala prstima, a ne vilju kom. Za to se uri jesti, Er ika? Veoma sam ogladnila, pa se elim to br e najesti! Kada smo sami, Er ika, mene ni ta ne smeta, drago mi je sve to ti èini , ali sutra æem iti meðu drugim gostima hotela, pa onda pazi, Er ika, nastoj se dr ati kod jela kako s e ja dr im! Ne znam ja, Ervine, dr ati no a i vilju ke, ali æu sve uèiniti da bude zadovoljan ... Zajutrak su dali donijeti u sobu. Ervin, sav ushiæen, zagrli Er iku i upita je: Da li me sada vi e voli , eno mila i draga? Ne znam, Ervine, kako bih te jaèe i vi e mogla voljeti. Da te i ne volim jaèe, ja sam ti zahvalna za sve to mi pru a . Meni je mnogo prièao Jo i-baæi o rasko nom ivotu bogati di, a sada ja to u ivam tvojom dobrotom. Nije meni stalo do toga da mi bude zahvalna, ja elim ljubav od tebe, el im da me veo: ma, veoma voli . Volim te, Ervine, ali sam ti i zahvalna. Ervin je pomogao Er iki u odijevanju, a onda ju je poveo da vidi beèke ulice. Na Rin gu joj je kupio skupocjeni prsten i ogrlicu. Er ika se tomu daru toliko razveselil a da je, sva uzbuðena, pred svima poljubila Ervina, a on je sretno gledao Er iku jer je to bio prvi njen pravi poljubac. Oko podneva vratili su se u hotel. Er ika je èesto gledala prsten na ruci i usaðeni dr agulj koji se svjetlucao. U predsoblju hotela pogledala se u velikom ogledalu i pogladila ogrlicu na vratu. Bila je pristojno odjevena, a svoje crne pletenice ovila je oko glave. Ervin je pogleda i, smije eæi se, reèe joj: Lijepa si, draga moja eno, za mene najljep a na svijetu! U li su u blagovaonicu, a konobar ih odvede do njihova stola. Er ika je promatrala m no tvo ljudi. Veæinom su po dvoje sjedili za stolom. Okretala se pred stolom, te svo

jim zelenim oèima promatrala sve oko sebe. Konobar ju je dva puta ponudio da sjedne, ali je sjela tek kada joj je to rekao Ervin. Konobar je nalio juhu u tanjure, a Er ika je uzela licu i dr ala ju je kao i Ervin, a li se brzo zaboravila, podigla tanjur, akom uhvatila licu i brzo, upravo napadno, posrkala juhu. Konobar se neprimjetno nasmije io, a i neki od susjednog stola. Erv in pogleda Er iku, a ona, smije eæi se, reèe: Te ko se odviknuti od onoga kako sam od roðenja navikla. Nije ni ta stra no, samo od sada pazi! Do lo je predjelo. Jeli su bez no a. Er ika je pa ivo jela vilju kom, ali je zaboravila otkidati od kruha, nego ga je grizla zubima. Ervin se smje kao i pogledavao je, ali joj nije n i ta rekao. Konobar je donio peèenku, zajedno batak i za-batak, te stavio svakome u tanjur. Er ika je promatrala Ervina kako dr i no i vilju ku, te je nastojala to uèiniti isto tako . Zagrize kruh i poène rezati meso, ali tek to ga je poèela rezati, meso se oklizne i padne na stol prema Ervinu. Velikom brzinom Er ika pograbi meso u ruke, te ga stane zubima gristi i kidati ga. Najednom se trgne i polo i meso u tanjur. Bila je uzbuðena, a svojim je zelenim oèima promatrala goste koji su se smijali. Veæ je naumila ne to reæi, ali se savlada. Ervin joj reèe: Nije to ni ta tako stra no, Er ika. Konobar stoji kraj tebe s vodom i ruènikom, pa oper i ruke. Ka e konobaru: Poslu ite gospoðu mesom bez kostiju. Po dvorani je pro ao apat, ali nisu prestali pogledi s udaljenih stolova. Mnogi su gledali, slijegali ramenima, a svaki od posjetilaca dobro je znao da u hotelu »Zah er« ne stanuju obièni i siroma ni graðani. Ervin umiri uzbuðenu Er iku, rekav i joj: Dr i vilju ku i no kako eli , samo kruh ne grizi, veæ otkidaj rukom. Er ika je jela prirodno, premda je cmakala ustima, ali je za Ervina jela ljep e od s vih gospoða po okolnim stolovima. On ju je zaljubljeno gledao, te joj od sreæe tiho veli: Gledaju te, Er ika, imaju to i vidjeti, jer si od svih prisutnih gospoða najljep a. Hvala ti, Ervine, to me se ne stidi , ali sam ti mogla u ovoj uzbuðenosti nanijeti j o veæu sramotu, jer mi je veæ bilo na jeziku da poviknem: » to se smijete i sa èudom prom trate, ja sam Ciganka iz èerge, ja sam iz roda Roma, a tek sam dva dana barunica!« Da si i to rekla, Er ika, ja se na tebe ne bih rasrdio, jer si mi veoma draga. Trgla sam se u posljednji èas, ne znam kako mi je pamet proradila, te sama sebi z apovjedila da to ne velim. Gore u sobi, kad budem mogla glasno govoriti, reæi æu ti za to sam zgrabila meso i poèela ga jesti. Konobar je naèinio raèun. Ervin mu polo i veæu svotu nego je raèun iznosio. Konobar glasno , upravo napadno zahvali: Hvala lijepo, gospodine barune. Opet su ih mnogi napadno gledali, a i primjeæivali: Po ljepoti mo e biti barunica, ali joj pona anje nije barunsko! Ervin ponosno iziðe iz dvorane, pa se zapute u sobu. Er ika reèe: Znam da su me ogovarali, ali ja ih nisam razumjela. Govorili su o tvojoj ljepoti, draga moja ljubljena eno! Jo sam ti vi e zahvalna to me se ne stidi , dragi Ervine. Ne volim èuti od tebe zahvalnost, veæ mi reci da me veoma, veoma voli . Opet ti ponavljam: moram te voljeti zbog tvoje velike dobrote. Ali sada èuj to mi se dogodilo za stolom. Cijelo vrijeme osjeæala sam se sretna 69 1 i ponosna to jedem s mnogim otmjenim i obrazovanim enama, ja koja sam do prije nek oliko dana ivjela u èergi. Ni juhu nisam pojela dr eæi licu onako kako si ti dr ao. Ono s tno jelo grabila sam vilju kom, ali kada je konobar stavio peèenku na tanjur, gledal a sam tebe i poku ala dr ati no i vilju ku kao ti, ali se u jednom èasu peèenka okliznula pala pred tebe. Velikom brzinom zgrabila sam peèenku i poèela gristi meso. U onom èas u ja sam postala Er ika iz èerge. Pohlepa i strast za mesom pretvorila me u siroma nu

Ciganku. Brzo me to napustilo, polo ila sam peèenku na tanjur, ali sam tebe osramoti la, a mnogi koji su sjedili oko nas smijali su se mojem pona anju. Taj smijeh toli ko me je uzbudio da sam gotovo glasno povikala prema njima tko sam bila, ali sam odustala jer bih te time jo vi e osramotila. Er ika, ja nikada neæu aliti to sam se o enio tobom, a neæu se ni pred kime stidjeti ti roda ciganskoga, jer sam te veoma zavolio. Èuj, Er ika, nitko se nije uèen rodio, zato sam odluèio da potra imo jednu kolu gdje se sve mo e brzo nauèiti: kako se jede, pa pona anje, èitanje i pisanje, odijevanje i sve to je potrebno. Er ika prepla eno upita: Onda æe ti mene ostaviti ovdje u koli? Ni ta se ne pla i, Er ika, ja tebe nikada neæu pustiti samu, ja æu biti uz tebe, ti neæe li stanovati, veæ samo uèiti. Dobro je, dragi Ervine, da me dade uèiti, ja ti obeæaj em da æu nastojati sve brzo nauè ti, ali èitanje i pisanje, mislim, neæu nikada nauèiti. 70 Ti si mlada, mila moja Er ika, pa æe s vremenom sve nauèiti. Sada æe biti glavno da nauè jepo pona anje. III Jo istog poslijepodneva Ervin se propitao i doznao da u desetom kotaru postoji sa mostan koji prima na izobrazbu djevojke. Po li su odmah onamo. Ervin je ugovorio da æe svakoga jutra dovesti svoju suprugu u k olu, a predveèer æe doæi po nju, jer je unajmio sobe u hotelu koji je bio blizu kole. Kada je Ervin rekao upraviteljici da njegova supruga ne zna njemaèki, veæ dobro samo maðarski i hrvatski, ova je rekla: Nema tu pote koæa, gospodine barune, u na oj koli imamo uèiteljice iz Gradi æa, Maðarice tice, sve æemo uèiniti da gospoða barunica bude zadovoljna. Sutradan je Er ika do la u kolu na izobrazbu, kako je elio Ervin. Predao ju je sestram a, te rekao da æe nastojati doæi odmah poslije podne, ali ako ne dospije doæi, onda æe d oæi po Er iku predveèer i poæi zajedno u hotel. Prva je do la uèiteljica, starija sestra, Maðarica, te zatra ila od Er ike da se prekri i i poène moliti. Er ika je napravila znak kri a, ali je rijeèi molitve izgovarala pogre no hrvatski, koli ko je upamtila od stubièkog upnika. Sestra je prepla eno pogleda, te veli: 71 i i Te rijeèi ja ne razumijem, govorite maðarski. Ne znam, sestro, jer me nikada nitko nije uèio moliti. Sestra opet uzbuðeno veli: Kakvi su to va i roditelji da vas nisu nauèili moliti? Nisu, sestro, jer ni sami nisu znali, buduæi da ni njih nisu uèili njihovi roditelj i. Barunice, vi morate nauèiti moliti. Nastojat æu, sestro, samo ne znam kako da uèim, maðarski ili hrvatski? To je svejedno, glavno je da se molite. Barunice, veoma ste me razoèarali to nemat e pojma o na oj vjeri. Znam, sestro, da je Bog na nebu, a ðavao u paklu gdje peèe na vatri zloèeste, gre ne ljude, ali ja nisam ni zloèesta ni gre na. Gdje biste vi radije bili? Tamo gdje bi mi bilo lijepo i dobro, kako mi je sada, a sve to mogu zahvaliti s vome suprugu. Ako ne nauèite moliti, va a du a neæe doæi u nebo, nego æe morati iæi ðavlu u pakao. Jes e razumjeli, barunice? veli sestra strogo. Er ika prepla eno reèe: Jesam, sestro, ja æu uèiti moliti, jer elim da mi bude lijepo i dobro. Sestra joj pru i molitvenik. Polagano èitajte, tako æete najprije zapamtiti. Ne znam ja èitati ni pisati, sestro. Vi èitajte, a ja æu za vama ponavljati. Ne znate moliti, niste uèili èitati ni pisati?! Recite mi, lijepi stvore, kako ste i gdje ste ivjeli da niste ni ta uèili?

72

Nigdje stalno, sestro, nego uvijek na putu, ali sam nauèila od Jo i-baæija lijepo pj evati i plesati. Èujte, sestro. I Er ika brzo ustane, te zapjeva punim glasom maðarsku pjesmu. Sestra ju je u èudu promatrala, a onda su se otvorila vrata sobe, te je vi e sestara do lo slu ati kako Er ika pjeva. Za to vas nije taj Jo i-baæi nauèio moliti, èitati i pisati? Zato to on sam to ne zna, veæ zna lijepo svirati, to me je uèio. On je elio da ple em pjevam u velikom gradu, u Pe ti, gdje svira njegova dru ina. Sestra je poèela o tro promatrati Er iku, pa je strogo zapovjednim glasom upita: Molim vas, barunice, recite mi kakvoga ste roda. Moji su roditelji putujuæi Cigani, Romi, pod atorom me je ugledao moj suprug. Toliko me zavolio da me je uzeo za enu. Po njemu sam postala barunicom. Sestra je jo pozornije promatrala Er iku, pa reèe: Nije èudo to vas je zavolio, jer ste toliko lijepi da vas je milina gledati. Posti gli ste veliku sreæu. No sada morate jo vi e uèiti, da budete sasvim sretni. Ja jesam sretna, jer me moj suprug veoma voli i ljubi. Morate se truditi da ta ljubav ostane vjeèna. Er ika veli: Hoæu, sestro, poènimo odmah uèiti! 73 Druga je sestra bila Hrvatica. Ona je odreðena da Er iku poduèi kako se valja ophoditi , pona ati, pozdravljati, odzdravljati, te pravilnije govoriti hrvatskim jezikom. Nakon èe æeg ponavljanja Er iki je i lo uèenje sve bolje i bolje. ivenje je i lo ne to te e jer Er ika nije znala dr ati u ruci iglu, ali se i u to brzo upu ila. Najte e joj je bilo uèiti kako se mora jesti, jer je sestra pazila kako dr i licu, pa n o i vilju ku. Slu ili su je mesom koje je imalo kosti, pa je morala no em rezati meso o ko kosti, a pod ruke su joj stavljali knjige, samo da polagano i pa ljivo jede. Kr uh je morala trgati rukom, a ne gristi ga zubima. Predveèer je do ao Ervin da poðu u hotel. Er ika mu je potrèala u susret s rijeèima: Bojala sam se da neæe doæi. Kako to mo e pomi ljati, Er ika. Imao sam posla u poduzeæu koje trguje s nama. Uzeo sam od njih novaca da ti mogu kupiti darove! Oh, Ervine, jo sam ti vi e zahvalna to me voli . Radije bih èuo, Er ika, da si rekla kako me mnogo, mnogo voli . Oti li su u hotel, a Er ika mu je prièala to su joj setre govorile i to je sve uèila. Moram se u prvom redu nauèiti moliti, veli mi sestra Maðarica. Uèi se, Er ika, moliti, ali se ne mora moliti da te volim jer ja te ne mogu voljeti i ljubiti vi e nego to te ljubim i znam da te nikada neæu prestati voljeti. Hvala ti, dobri Ervine, na tim rijeèima. Dobar æu ti biti uvijek i zato mi to nemoj ponavljati. Rijeèi »dragi« i »ljubljeni« vi mi godile, volio bih da uvijek èujem kako mi to govori . Ti nisi zamijetio, Ervine, kako su te sestre promatrale kao neko èudo kada si do ao po mene. Sestra Maðarica strogo me je upitala: »Kojega ste vi roda kada niste uèili m oliti, èitati i pisati?« Onda sam joj rekla da sam Ciganka. Ona se èudila, a ja joj ve lim: »Znam pjevati i plesati.« I otpjevala sam maðarsku pjesmu »Doði, dragi!«. Draga Er ika, ti se ne mora bojati sestara, jer æe one biti nagraðene to te uèe. One s retne da mogu zaraditi. Vjerujem ti, Ervine, ja ih se ne bojim, ali me èudi to toliko mnogo znaju. Sada zn am kako mnogo moraju uèiti i znati bogate gospoðe! Ne uèi ti, Er ika, zato da æe morati raditi, to nama nije potrebno, ali uèi zato da z a ti ne bude dosadno, da mo e zapovijedati. Moja majka nije znala ni ta raditi, ali èim se udala za moga oca, njena ju je majka nauèila gatati. Morala je mnogo toga upamtiti i znati da pogaða misli. Da sam se ja udala za Ciganina, uèila bi me majka gatati, jer to mora znati svaka ena kod Roma. Nemoj mi to spominjati, mila ljubljena Er ika, jer me hvata strava da bi ti ivjela kao Ciganka u èergi, pa jo morala zaraðivati gatanjem, ti najljep e stvorenje svijeta. ivjela bih, Ervine, kako ivi sav moj rod, jer ja nikada ne bih znala za ugodan iv ot da nisam postala tvoja. 74

75

Ja sam sretan, upravo presretan, to si moja ena, jer te veoma volim i od tebe ne tra im ni ta drugo nego da me i ti voli ! Kada sve to nauèim, trudit æu se da te svom snagom i du om zavolim. Trudi se, Er ika, da me zavoli du om i srcem. Èuj me, Ervine! Kada veæ razgovaramo o du i, tijelu i srcu, jesi li èuo kako su me nago varali moji da poðem za tebe? Ti nisi sve razumio, jer smo govorili ciganski. Ja s am rekla kako sam obeæala Pisti da æu ga èekati. Èuo sam da spominje ime Pista, ali nisam sve shvatio. No, kada ti je brat ne to stro go rekao, odmah si pristala poæi za mene. Bio je to najsretniji èas moga ivota! Tom mladom Ciganinu Pisti obeæala sam da æu ga èekati, jer ga je moja majka otjerala kada je tra io da poðem za njega. Ervine, nemoj me tako prepla eno gledati. To je bila pro lost. Reæi æu ti sve. Mi Cigani brzo zrijemo jer nas na to prisiljava ivot kojim iv imo. Stariji nas uèe da se ne smijemo ni od koga dati prevariti, zato sam se i ja bojala tebe kada si mi govorio da me voli ... U meni je taj Pista probudio ljubav i osjeæaj tijela, zato sam mu obeæala da æu ga èekati. Èesto sam èula, Ervine, u razgo oru meðu Ciganima kako mi Cigani ivimo, volimo i ljubimo tjelesnim osjeæajima, a d a ne tra imo razuma ni du e. Previ e mudro govori , Er ika, voli me i ljubi tijelom i du om, samo me veoma, veoma vo li. Sada sam sretna, mirna i zadovoljna, dragi Ervine, jer sam ti otkrila o sebi to me je ti tilo. 76 Er ika brzo poðe prema jednom kovèegu, izvadi iz njega svoj def, te raspolo eno poène ples ati i punim glasom pjevati. Ervin je bio odu evljen promatrajuæi ples i pjevanje svoje Er ike, to ga je podsjeæalo n a one dane kada je gledao Er iku pod atorom. Po to je prestala plesati i pjevati, Er ika pristupi Ervinu, pomiluje ga rukom po li cu i veli mu: Jedino ovaj def ponijela sam iz èerge, da tebe mogu razveseliti svojim ples anjem i pjevanjem, predobri moj Ervine. On je pogleda, a Er ika, smije eæi se, veli: Dragi moj Ervine. Lijepo si pjevala i plesala, Er ika, hvala ti, a sada me poljubi da zasladimo tvo je pjevanje i plesanje. IV Poèetkom srpnja Er ika je znala molitvu na maðarskom, a onda i na hrvatskom. Èitanje, a jo manje pisanje, nije joj i lo lako u glavu. Pravilno dr anje vilju ke i no a zadavalo j oj je jo pote koæe. Ponekad se zaboravila i uzela meso u ruke i grizla ga zubima. Veselo je govorila sestri koja ju je poduèavala: Sada sam tek osjetila pravu slast jela, ali znam da tako ne smijem jesti u dru tvu , no to mogu kada sam tako nauèila od djetinjstva. Ali je Er ika pobudila pa nju svojim ruènim radom. U poèetku je jedva znala dr ati iglu, a li 77 je za kratko vrijeme, na èudo sestara, izraðivala takve umjetne ukrase na stolnjacim a da je bila milina gledati. Taj posao radila je s ljubavlju i velikim strpljenjem, pa su sestre pokazivale n jezin rad Ervinu, a on nije mogao drugo reæi, nego joj je govorio: Vezi i dalje lijepe ukrase, Er ika, a za nagradu ja æu ti donijeti lijepi dar. Uèiteljica je promatrala Er iku kako veze ukrase, umjetne vezove na stolnjaku, pa jo j reèe: Divim vam se, barunice, samo ne mogu shvatiti da ne mo ete napisati slovo E ili b rojku dva, pet ili sedam, a tu radite mnogo te e vezove. ao mi je, sestro, to ne znam pisati, ali kada vezem na stolnjaku, onda mi sama ma t a radi i vodi mi ruku, a igla izvodi ukrase kojima se i sama divim i veoma vesel im! Sestra slikarica predlo i joj da poène slikati, èak joj je donijela papira, te je Er ika , na veliko èudo, olovkom nacrtala drveæe, ator, èergu i ognji te pred èergom. Sestra je bila ushiæena kako Er ika lijepo crta, pa je nakon nekoliko dana pokazala

Ervinu njezin rad, a ovaj odu evljeno reèe: Poseban dar ima moja draga ena, pa vas molim, sestro, poka ite joj kako se slika na platnu. to se god pokvari, ja æu rado nadoknaditi. Slikarica je pokazala Er iki kako se dr i kist, pa kako se mije aju boje. Na njeno vel iko èudo, Er ika je brzo sve shvatila. Er ika se nije dr ala slikarskih pravila. U poèetku nije slikarica bila zadovoljna, al i veæ poslije nekoliko dana Er ika je vrlo lijepo naslikala ator i èergu, a jo ljep e dru u sliku mr avi konj vuèe èergu uz brijeg, a skupina ljudi gura kola da pomognu konju izvuæi ih na brijeg. Od sada je Er ika najradije vezla stolnjake i slikala. Na alost uèiteljice, èitanje i p isanje nije joj napredovalo. Pod kraj kolovoza Er ika je imala nekoliko na-vezenih stolnjaka i nekoliko naslika nih platna. Ervinu su se neobièno svidjeli stolnjaci, a slikarica je tvrdila da su slike vrlo dobre i vrijedne. Ali je Ervina smetalo to to Er ika nije slikala ni ta drugo nego sa mo ator, èergu i ognji te, te konja kako pase na polju, uz èergu ili ator. On predlo i uè ljici da poku a Er iki davati ne to za preslikavanje. Poku ali smo, gospodine barune, ali to barunici ne ide od ruke. Onda Er ika veli: Èerga, ator kraj ognji ta, to je ono gdje sam provela svoju mladost. Te slik e jo mi dolaze pred oèi, pa ih mogu vjerno naslikati. Strpi se, Ervine, dok vi e nauèim , pa æu i druge stvari znati i moæi naslikati. Jednog dana, predveèer, do av i kuæi, Ervin je na ao Er iku neraspolo enu. Nije mogla jesti uz nagovor slikarice jedva je nacrtala pod svaku sliku slovo V. .78, 79 Drugog jutra Ervin je nije vodio u kolu, veæ je potra io lijeènika. Ovaj je na veliku r adost ustanovio da je Er ika u drugom stanju. Umirio je Er iku, rekav i da muènine traju kratko vrijeme i da to osjeæa svaka ena koja oèekuje dijete. Ervin je sav sjao od sreæe. Gladio je Er iki ruke i lice, te joj govorio: Æuvaj se, mila, ne radi vi e ni ta to te uzbuðuje, rodit æe na e dijete, ljubljena moja ep a i najdra a enice! Drugog jutra Ervin je doveo Er iku u kolu, te zamolio upraviteljicu da nièim vi e ne muèe njegovu suprugu, jer je lijeènik ustanovio da æe roditi dijete. Er ika vi e nije slikala, vrlo je malo vezla, nije vi e polagala mnogo va nosti kako dr i icu, vilju ku i no , jedino je, uèeæi pisanje i èitanje, nastojala zapamtiti to vi e slova estre su joj govorile da od sada ne smije gledati ni ta ru no ako eli da joj dijete b ude lijepo. Er ika se samo bla eno smije ila. VI Tek nakon nekoliko dana Ervin je javio u Mir-kovec toèan dan kada se vraæaju kuæi, te naruèio da ih èeka koèija, ali nije htio pisati ocu ni ta o Er iki i o svojoj jo veæoj sre postati otac. 80 Na odreðen dan stigli su rano u dvorac gdje je bilo sve ureðeno za njihov dolazak. S krenuli su prema krilu dvorca gdje je Ervin i prije stanovao. Er ika sva uzbuðena veli: Kada smo prije nekoliko mjeseci prolazili sa èergom kraj lijepoga dvorca, s nekim smo se strahom ogledavali na nj, a sada se ja vozim koèijom da stanujem u njemu. Sudbino, sudbino, kako si promjenljiva! Da, mila moja Er ika, dolazi ovamo kao barunica koja æe imati mnogo slugu i tu æe rodi i na e dijete. Lijepo govori , Ervine, ali ja ne mogu sebi pomoæi, radost koju osjeæam to sam tvoja p omije ana je s nekim strahom. Pomisao na tvoje roditelje, koji su bili protiv toga to si izabrao mene, uvjerava me da oni jo i sada vjeruju kako si ti zaèaran? Ne razmi ljaj o tome, mila moja, sada se moramo urediti, pa odmoriti, jo je rano jutro. Poslije æu ja poæi da pozdravim roditelje. Odmori se bez brige, sve æe bit i dobro, samo dobro. Ne to poslije jedanaest sati po ao je Ervin do roditelja. Zagrlio je oca, a onda i m ajku koja ga je zadr ala u zagrljaju. Tap ala ga je po ramenu, te mu tu no veli:

Vratio si se, na mili nesretni sine. Radije recite, majko: sretni i presretni sine. Vratio sam se, majko, sa svojom e nom koja æe vam se sigurno svidjeti. Jo uvijek od roðaka i znanaca do ivljavamo poni enja. Sa smijehom nam govore tko nam j e snaha, ali smo jo veæu alost do ivjeli smræu drage i mile Lujze. Krv nije voda 81 Ervina je veoma uzbudila vijest da je Lujza umrla. Nije odmah smogao rijeèi, pa ma jka nastavi prièati: Na li su je mrtvu u sobi punoj cvijeæa, le eæi na krevetu u vjenèanoj opravi. Vjerovala e do posljednjeg èasa da æe se dogoditi èudo, da æe se ti osloboditi èarolija i vratiti u jezin zagrljaj. Ervin tronuto veli: Jadna Lujza, onako mila i lijepa, mogla je jo do ivjeti sreæu! Majka je jo htjela nastaviti, ali barun Alfonzo veli: Eleonora, Ervin se vezao enidbom, Er ika je sada njegova zakonita ena. Mo da je m i neæemo moæi zavoljeti, ali je moramo priznati kao enu na ega Ervina! Hvala vam, dragi oèe, na tom priznanju. Ona je priprosta, jednostavna, ali vrlo b istra duha, resi je nadzemaljska ljepota. Od vas ne mogu tra iti da je zavolite, a li se nadam da æe vam s vremenom postati draga... Oh, nesretni sine Ervine, mo e nam postati draga samo ako nas zaèara, kao to si ti j o zaèaran. Moja Er ika ne zna èarati, majko, ona osvaja svojom ljepotom. Opet ti nagla avam, sine reèe mu otac ona je tvoja zakonita ena, mi to moramo priz i, doði s njom na objed koji æe biti prostrt u velikoj blagovaonici. Sobarica je pomogla Er iki urediti kosu, jer se u Beèu èe ljala onako kako su se u ono v rijeme èe ljale gospoðe. A to je jo vi e uzdiglo njezinu ljepotu. Odjenula je prekrasnu h aljinu, okitila se nakitom. 82 Uzbuðeno su èekali da èuju znak za objed. Ervin je mirio enu, govoreæi joj: Ne uzbuðuj se, mila moja, to nije dobro za tvoje stanje. Sada si nauèila od sestara vladanje i pozdrave. Pazi kod jela. A izgleda tako lijepo, ljep a si od kraljice E lizabete, morat æe se moji roditelji diviti tvojoj ljepoti. Drugo ti nisam mogla donijeti nego svoju ljepotu, dobri moj Ervine, pa æu tako doæi i pred tvoje roditelje. Znam da oni imaju svega, ali mislim tvojoj majci predat i na poklon najljep i stolnjak, a ti joj reci da sam sama to izvezla u koli. Pametna moja Er ika, da, ja æu to reæi majci, jer tebe bi moja majka slabo razumjela, ona jo pogre nije govori hrvatski od tebe. Malo æete vas dvije moæi razgovarati jer o na govori samo njemaèki, francuski i engleski. Zao mi je to ne zna maðarski! Po li su u blagovaonicu. Kada su se pojavili na ulazu, majka se zbunjeno zagledala u Er iku, a otac je usta o i po ao im u susret s rijeèima: Dobro do la, snaho na a, u na dom, zdrava bila! Pa joj pru i ruku, no Er ika je bila toliko uzbuðena da nije ni ta odgovorila. Ervin je povede do majke, te reèe: Ovo je moja ena, majko. Stara barunica nije skidala pogleda s Er ike, veæ ju je i dalje promatrala. Onda spu sti pogled i tiho reèe: Lijepo, jako lijepo. Er ika ra iri stolnjak. Majko Ervinova, ovo sam za vas izradila. 83 1 Onda reèe Ervin: Da, te lijepe uzorke ona je sama izradila dok je uèila u koli. Nije potreba, nije potreba. Er ika veli: Znamo, majko Ervinova, da vam nije potrebno, to je kao veliko po tovanje prema Er vinovoj majci! Hvala, hvala. Pru i ruku Er iki. Ova je, po Ervinovoj uputi, trebala da poljubi ruku, ali nije to uèinila jer su je zbunile rijeèi: hvala, hvala.

Sjeli su za stol. Er ika je sjedila nasuprot Ervinovoj majci. Stara je ena svaki èas pogledavala Er iku i promatrala kako se dr i kod jela. Er ika nije glasno srkala juhu, predjelo je uzimala vilju kom, a kruh otkidala prstima. Pa ljivo je pazila kako re e peèenje. Ervin je bio vrlo zadovoljan dr anjem Er ike, pa ju je sretno i zadovoljno gl edao. Njegov otac opet pogleda Er iku, pa veli: Lijepa si. Ne mogu se sjetiti na koga slièi ? Tata dragi, ja sam joj rekao da slièi na kraljicu, ali da je jo ljep a. Stara barunica strogo pogleda Ervina, pa reèe: Njezino je velièanstvo najljep a ena svijeta, nema joj suparnice po ljepoti i pona anj u. Priznajem, majko, da sam ja vidio kraljicu samo na slikama, ona je uistinu pose bna ljepotica, ali za mene ... Ne dovr i reèenicu! Ponavljam, njezino velièanstvo kraljica Elizabeta takve je ljepo te da joj nema premca. Ja sam je upoznala na jednom primanju na beèkom dvoru. Ervin digne èa u i veli: 84 U zdravlje dragih roditelja, a naroèito elim to prije potpuno zdravlje vama, majko! Svi dignu èa e. Stara barunica malo gucne, pa opet zaustavi pogled na Er iki koja je t eèno popila vino. No jo je dr ala èa u u ruci, kadli joj se iz eluca naglo pod tucne, tak uèno da je odjeknulo u sobi. Bila je toliko zbunjena da nije stavila ruku na usta. Prepla eno pogleda na Ervinovu majku, a ova problijedi. Postalo joj je muèno, te ve li: Ervine, pomozi mi da doðem do moje sobe! Ervin pristupi majci, digne je, a zbunje noj Er iki veli: Smiri se. Znam da ti je ao to ti se to dogodilo. Zao mi je, ali nisam mogla ni ta uèiniti jer mi se vino naglo diglo èak do grla. Bila bih jo a-losnija da mi je izletjelo na usta. Sada je sve dobro. Starom se barunu sa alila Er ika, pa joj ponudi jo vina. Bojim se da mi se opet ne dogodi ista nesreæa. Veoma mi je ao to je pozlilo Ervinov oj majci! Ona boluje na elucu, pa nije èudo to joj je pozlilo. Ervin se vrati i reèe da se majka smirila, samo je legla da se odmori. Poslu eni su slasticama, onda gro ðem plemenkom, a nakon toga Ervin ustane i veli: Tebi treba odmora, dragi tata. I napustio je s Er ikom blagovaonicu. i VII Stara se barunica nije osjeæala dobro, pa vi e nisu pozivali Ervina sa enom na zajedn ièki objed. Sutradan je Ervin po ao sa enom do strica Ambrozija u Oroslavlje, da mu predstavi s voju suprugu. Stari stric povièe pola u ali èim ih je ugledao: Doði da te vidim, lijepa Ciganèice, koja si zaèarala na ega Ervina! Do li smo da me upoznate, tako je elio moj Ervin. Barunica Vilma pru i ruku usiljeno, a sin Milan srdaèno se rukovao, rekav i: Znao sam, Ervine, da ima ukusa. Kæerku Veru morali su pozvati. Ona je jedva pozdravila Ervina i enu. Nije im pru ila ruku, odmah je sjela, ali nije ni ta govorila. Bilo je prije podne. Sobar ih je poslu io rakijom. Barun Ambrozije upita Ervina za beèko poduzeæe. Ervin obavijesti strica, pa odmah ustane na odlazak. Nitko ih nije zaustavljao. Odvezli su se do upnika u Stubici, jer je Ervin smatrao da ga nije d osta nagradio. Sutradan su po li u Zaèretje, gdje je ivio stric Hubert. On ih je srdaèno doèekao, rekav i Zanima me da upoznam novu roðakinju od koje se Ervin nije dao odvratiti ni ostavi ti je. Barunica Ana bila je takoðer vrlo znati eljna da vidi Er iku, te joj srdaèno pru i ruku, a sin Jan-ko pru i ruku Er iki i veli: Nije èudo da se u tebe zaljubio Ervin, jer posjeduje neku posebnu ljepotu. 86

Do la je i njegova ena, barunica Fanika, pozdravila se s Er ikom, srdaèno ju je zagrlil a i poljubila, te rekla: Veoma se veselim, draga roðako, vjerujem da æemo se nas dvije dobro slagati i zavol jeti. Ervin je sjao od sreæe promatrajuæi barunicu Fa-niku kako srdaèno pozdravlja Er iku. Sta ra barunica, gledajuæi Er iku, veli: Ljepota te resi, ali se divim i tvome otmjenom dr anju... Za sve to zahvalna sam Ervinu, jer me je dao u kolu gdje su me uèiteljice u svemu poduèavale, samo ja nikada neæu toliko toga znati kao vi koje ste od djetinjstva to uèile! Barunica Fanika veli: Sada mora cijela obitelj s novom roðakinjom govoriti hrvatski. Moramo je svi ispr avljati, da ne bismo mi poprimile maðarski naglasak. Hvala ti, draga Fani, samo mi svi pomozite da to prije nauèim hrvatski. Ustane i poljubi Faniku. Mene Ervin ispravlja, ali opet ponegdje pogrije im. Ervin reèe: Ja æu uzeti uèiteljicu koja æe te ispravno nauèiti. Ja æu vi e zapamtiti od drage Fanike nego od bilo koje uèiteljice. Èuje li kako ona toèno opona a kako ja govorim. Stari barun veli: Nitko se nije uèen rodio, a ti si vrlo bistra, pa æe nauèiti sve to ti je potrebno. ^ Hvala svima vama na srdaènom prijemu, vrijeme je da poðemo. Neæete nikamo iæi, danas ste na i gosti na objedu. Daj, draga Fani, nalog da se prost re jo za dvoje. Od srca vam hvala, strièe, rado æemo ostati kod vas, zar ne, Erzi? Veselim se, veoma se veselim! Barunica Fani uzme pod ruku Er iku, pa joj stane pokazivati sobe i tumaèiti umjetnin e staroga dvorca Zaèretja. Er ika nije mnogo toga razumjela, ali se divila i glasno govorila: Sve mi se èini kao da je san to sam do ivjela u Beèu, a sada ovdje... Zahvalna sam Erv inu, veæ sam mu rekla da mislim kako nigdje na svijetu ne mo e biti ljep e. Barunica Fanika pokazala je Er iki sve sobe dvorca, a Er ika odu evljeno veli: Sve je lijepo kao i u Ervinovom dvorcu. Ne u mojem, nego u na em dvorcu. Er ika, ti si moja ena, barunica Vranicani! Hval ti, Fani. Najvi e mi se sviða ona slika nad tvojim krevetom, gdje Marija dr i Isusa u naruèaju, a suze joj teku iz oèiju. Sigurno je bilo dijete bolesno. Po e ljela sam da i ja donesem na svijet tako lijepo dijete. Neka bude zdravo, Er ika! Ja bih radije da je lijepo! Imamo mi mnogo ljep ih i vrednijih slika, ali glavno je da se tebi svidjela ona u Fanikinoj sobi. Dvorjanin je najavio da je stol prostrt za objed. Er ika je pazila kako dr i licu, no i vilju ku, jedino je dvaput odgrizla kruh zubima, a li je bila sretna to joj je uspjelo da pa ljivo odre e meso. Veseli su se vratili u Mirkovec. Ervin je rekao da se bojao kako æe ih primiti str ic Hubert. On se veoma protivio da se o enim tobom. Ja sam odu evljena Fanikom. Sa mnom je razgovarala kao da sam plemenitog roda. Fanika je uistinu bila draga, a i teta je bila prijazna, malo je govorila, samo te je promatrala. Vjerujem da se divila tvojoj ljepoti. To mi je jedino to imam. Za mene je, Er ika, najveæe blago ovoga svijeta! Dobri moj Ervine! Milije bi mi bilo èuti: »dragi Ervine«. Mora mi biti i drag, jer si prema meni toliko dobar da ne mogu ni zamisliti bolj ega. Dovezli su se pred dvorac. Otac i majka nisu vi e bili u perivoju da ih pozdrave, zato su se povukli u svoje odaje.

Oboje su bili dobro raspolo eni. Onda Er ika uzme def i zapjeva. Pjevala je punim gl asom, sve same zabavne i vesele maðarske pjesme koje ju je nauèio Jo i-baæi. VIII Sutradan je Ervin morao u Zagreb radi dogovora s jednim poduzeæem. S njim su po li o tac, stric Hubert i bratiæ Janko. 89 Jankova supruga, koja je do la ovamo s mu em, ostala je u dvorcu Mirkovec. Po la je po zdraviti tetu Eleonoru, a onda je oti la do Er ike, koja je bila sva sretna i uzbuðena njezinim dolaskom. Barunica Fani bila je znati eljna, pa je navela Er iku da joj prièa gdje ju je Ervin p rvi put vidio i kako joj je rekao da je voli. Ja sam plesala i pjevala, a on me je promatrao. Onda mi je rekao da sam mu draga . Ja sam ga se bojala, jer bogat vlastelin sve mo e, ali je on pitao moga oca i ma jku da li me mo e uzeti za enu. Ja nisam pristala, jer sam prije nekoliko dana susr ela mladiæa Pistu iz druge èerge, koji je tra io da poðem s njime. Dr ao me je za ruku, a meni je u prvi èas postao toliko drag da bih bez razmi ljanja po la za njega, za Pistu , jer sam ga zavoljela svim srcem i tijelom, bez du e i razmi ljanja, ali ga je moja majka otjerala. No on mi je, prije nego to je utekao, rekao: »Pazi, èekaj me!« A ja sa m mu obeæala da æu ga èekati. Da nije bilo Ervina, sigurno bi me tukli da sam spomenul a Pistu. Onda mi je brat rekao da moram pristati na vjenèanje s Ervinom jer æu usreæit i sebe i sve njih. »Ako ne pristane , neæe dugo ivjeti!« rekli su jo . Ervin nas nije raz o, jer smo govorili na svom jeziku. Onda me je Ervin opet upitao da li elim poæi za njega, da mu budem enom. Rekla sam mu da pristajem, jer to ele moji roditelji. On da me je sav uzbuðen i veseo poljubio. Ja nisam bila vesela, jer mi je palo na pam et da æe me on brzo napustiti. Onda nas je premjestio u Stubicu, kamo je skoro sva ki dan dolazio. Dao mi je siti haljine, ali ja se nisam htjela 90 presvuæi, veæ sam i dalje uèila pjevati s Jo i-baæi-jem, koji mi je obeæao da æu u Pe ti pj u njegovom zboru. Poslije vjenèanja Ervin me je doveo u Beè. Do li smo u najljep i hote l. Svi su me promatrali, a ja sam vjerovala da znaju da sam Ciganka. Sutradan je bio objed u velikoj dvorani. Tamo mi se okliznulo meso iz tanjura. Onda se u me ni probudila siroma na Ciganka iz èerge, eljna mesa, pa sam sa stola uzela meso i poèel a ga gristi zubima. Mnogi su se oko nas smijali. Onda sam prestala jesti. Ervin se nije ljutio, a kada je platio objed, konobar je glasno rekao: »Hvala lijepo, go spodine barune!« Tada su nas jo pozornije gledali, ne to su govorili, ali ja nisam ra zumjela. Sutradan sam po la u kolu da nauèim to moraju znati imuæne gospoðe. Nauèila sam o se jede, ali èitati i pisati nisam gotovo ni ta upamtila, ali se moram pohvaliti d a sam brzo nauèila vesti stol-njake i slikati. Er ika poka e stolnjake, kojima se barunica Fani divila, èudeæi se posebno lijepim uzorc ima. Izaberi, Fani, rado æu ti jedan darovati. Er-vinovoj sam majci darovala jedan stolnjak. Sada isprièa Er ika kako joj se kod objeda veoma pod tucnulo, tako da je Ervinovoj maj ci pozlilo. To se mo e svakome dogoditi. Daj da vidim slike. Slike sam spremila. Ne mislim ih nikome pokazivati, znam da se ni tebi neæe svidjeti, jer sam slikala ono to mi je ostalo u glavi. No ipak, pogledaj: ator, èerga, ognji te. Fani pogleda slike, te odu evljeno veli: Erzi, to je prava umjetnost! ator na travi, kola s èergom, sve je to tako naravno. Ja se razumijem u to, jer sam sama uèila crtati. Tako mi je govorila i uèiteljica slikarica. Onda mi je dala ne to drugo slikati, al i mi nije i lo od ruke, pa nisam vi e htjela slikati. Erzi, daj meni jednu sliku! Er ika veli zaèuðeno: Fani, zar bi ti eljela imati takvu sliku iz moje èerge? Tko je vidi, spominjat æe me ne. Ti, Erzi, ne mo e i ne mora kriti svoje porijeklo, jer to zna cijeli kra j, a ni Ervin se ne stidi. A sada, draga Erzi, daj ne to zapjevaj! Tebi æu pjevati, draga Fani, jer si mi postala draga! Er ika uze def, te zapjeva maðarskim i ciganskim jezikom zabavne i èuvstvene pjesme, o

sjeæajno i punim glasom. Koèija koja je stigla upravo u taj èas iz Zagreba stala je pred dvorcem. Pjesma se l ijepo èula kroz otvoren prozor, pa Ervin ponosno veli: To pjeva moja lijepa i draga ena! Svi su u li u sobu, a barun Janko reèe: Er ika, ti pjeva prekrasno, glas ti je vrlo lijep. Za to si prestala, daj opet ne to lijepo zapjevaj! Ja sam pjevala za ljubav dragoj Fani, jer sam je zavoljela. Ervin je doveo iz Zagreba profesoricu Anu pl. Vrankoviæ, da bude dru ica Er iki, pa ju je predstavio Er iki i Faniki, a onda veli: Gospoða profesor bit æe ti mnogo od koristi, ona je iz plemenite obitelji. Barunica Fani, opra tajuæi se od Er ike, veli: 92 Danas sam lijepo provela dan s tobom. Hvala ti na povjerenju i lijepom pjevanju . U nedjelju se vidimo u Zaèretju, svakako doðite. Doæi æemo, draga moja Fani. Barunica Fani ode. Ervin nije morao ni ta reæi profesorici Vrankoviæ o svojoj eni jer je ona veæ znala da je Er ika iz ciganskog roda. Upitala ju je kako joj je zdravlje, a Er ika je odgovorila: U Beèu mi je bilo slabo, ali sada mi je dobro. Vjerujem da æe od sada biti dobro. V as je Ervin doveo da budete moja uèiteljica u svemu to ja ne znam? Ja æu vas upuæivati u sve to znam, pa vas molim, barunice, imajte u mene povjerenja. Pogleda pa ljivije Er iku, pa veli: Vrlo ste lijepi, a sigurno i dobri! Moju dobrotu jo nitko nije osjetio. Molim vas da me u svemu ispravljate, rado bi h dobro nauèila hrvatski, a elim nauèiti i èitati i pisati! Sobar je javio da je stol za veèeru prostrt, pa su po le u blagovaonicu, gdje ih je èe kao Ervin. IX Barunica Er ika ne samo da je bila rijetke ljepote veæ je bila i veoma umiljata, a s vaku ispravku ili prigovor primala je sa zahvalno æu. Nije joj smetalo ako joj je pr igovorila ili je ispravila njezina sobarica. Jo je bila kao prepla ena, dugo se nije mogla priviknuti na to da je barunica Vra-nicani. Sutradan profesorica zamoli Er iku da poðu u perivoj, a Er ika veli: Ja jo nisam bila u perivoju, pa vam neæu moæi ni ta pokazati. Lijep je, a nije tako velik da bismo se mogle izgubiti u njemu. Poðimo, barunice, danas je lijepo vrijeme. U perivoju je veæ bila stara barunica. Er ika je prepla eno pozdravi, te zbunjeno veli : Ovo je moja uèiteljica. Profesorica Vrankoviæ se predstavi. Stara barunica nije ih pozvala u svoje dru tvo, veæ krene dalje, ali reèe zlovoljno na njemaèkom: Treba ona vrlo mnogo pouke! Sto je rekla Ervinova majka? Da trebate pouke. Znam da moram mnogo nauèiti, ali nikada neæu znati kao Ervinova majka. Ona je roðena grofica, ja joj ne zamjeram to me ne voli, znam da me mrzi. Ervin mi je rekao da se veoma protivila kada joj je rekao da æe me uzeti za enu. Dobro sam prosudila da ste i dobri, barunice, jer alite barunovu majku i dajete joj pravo to se protivila da vas barun uzme za enu. Svi roðaci, znanci i prijatelji, svi su osuðivali baruna. Graðani u Zagrebu, pa i seljaci, bili su protiv te enidbe, a kako ne bi bila njegova majka koja se ponosi grofovskim preðima? Ja nisam sve to znala, ali sam na dan vjenèanja u Stubici osjetila kako nas sv i gledaju s prezirom. Ja sam osjetila da me mrze. Ne mrzi vas nitko, barunice, niste vi krivi to je va a ljepota zanijela baruna. Ni su vas nego su njega mrzili i osuðivali. Kada me je Ervin predstavio roditeljima, njegov mi je otac rekao: »Mi te ne mo emo voljeti, ali te moramo priznati kao zakonitu enu na ega sina!« Drugo i ne tra ite, barunice, jer oni su bili sigurni da æe njihova snaha biti grof ovskog roda, a ona je na dan va ega vjenèanja naðena mrtva. Sigurno vam je barun to re

kao? Er ika problijedi, te zdvojno veli: Jao meni, jao, ja sam kriva za njenu smrt! Jadna djevojka, sigurno je veoma lju bila Ervina. Nemojte, barunice, smatrati sebe krivom, vi niste za nju znali, veoma mi je ao to sam vam to rekla. Oprostite mi, draga barunice. Kada barun dozna da sam vam to prièala, sigurno me neæe zadr ati kao va u uèiteljicu. Ja mu neæu reæi da sam od vas doznala. Sada mi pada na pamet kako mi je juèe r barunica Fani, kada sam joj prièala to mi se dogodilo u Beèu i na objedu kod Ervin ovih roditelja, rekla: »Erzi, mo da æe i to neugodnije èuti ili do ivjeti, ali ne prima to kao svoju krivnju!« Ja nisam sve razumjela, mo da mi je ona eljela reæi o smrt i te jadne mlade grofice. Barunice, obri ite suze, mo e doæi barun, pa æe vas pitati za to plaèete. Opet vam ponav m da vi niste samo dobri veæ i osjeæajni! Vratile su se u dvorac. Ervin im poðe u susret, te veli: Er ika, ne to si tu na? 94 95 Susreli smo tvoju majku, pa nije htjela razgovarati s nama. Ja sam ti, Er ika, rekao da te moja majka neæe voljeti. Jo je rano da tra i od nje da e zavoli. Znam, Ervine, ali ja osjeæam neki strah pred tvojom majkom. Bojim se, kao da æe me otjerati iz dvorca! Er ika draga, smiri se i shvati da si i ti sada prava barunica Vranicani! Jo æe mnogo vremena proæi da to razumijem, jer meni se èesto èini kao da je sve to samo lijepi san. Kada su ostali sami, Er ika reèe Ervinu kako joj je Fani govorila da æe mo da èuti neugodn ih stvari. Ja sam tebi, Ervine, priznala da sam zavoljela Pistu, onako kako mi Cigani voli mo. Predajemo se cijelim biæem, bez razmi ljanja. Reci i ti meni za svoju prvu ljuba v! Te noæi Ervin je priznao da je obeæao enidbu grofici Or iæ. Ali, draga Er ika dodao je kada sam tebe ugledao i zavolio, onda sam sve zaboravi o, samo mi je bila elja da postane mojom ljubljenom enom! Isprièao joj je da su je na li mrtvu u sobi usred veoma mnogo cvijeæa. Tako mi je rekla moja majka. Vjerujem da je izabrala smrt kaka je doznala da ti mene uzima za enu. Ja j e veoma alim. Tako mlada, pa je po la s ovoga svijeta! Ne mogu sebi pomoæi, ali ja i sebe krivim za njezinu smrt, pa ne mogu prestati da ne mislim na nju. 96 Nisi ti, Er ika, ni ta kriva, nemoj misliti na nju, a niti sam ja kriv to me je t ako mnogo voljela da je zbog mene po la u smrt. Mene je veoma potreslo kada sam to doznao! Sigurno je njezina ljubav bila veoma velika prema tebi, Ervine, kada je mogla z bog nje poæi u smrt? Dobro pogaða , Er ika, da me je veoma zavoljela, ali ja nisam mogao sebi pomoæi to sam e vi e po tovao nego volio. Opet ti ponavljam, ljubljena eno, kada sam tebe ugledao i zavolio, vi e nisam pomi ljao na Lujzu. Neæemo vi e o tome govoriti. Smiri se, draga, ljubljena Er ika... Dobro, ne govorimo vi e o tom tu nom dogaðaju, ali mislima se ne mo e zapovijedati. Raz mi ljam kako je to u ljubavi nepravedno kada samo jedna strana ljubi. Draga Er ika, ja vjerujem da ti mene ljubi i voli ! Ti si, Ervine, veoma dobar i pa ljiv prema meni, zato sam ti ja zahvalna. Ti mi p ru a sve najljep e i najbolje na zemlji. Ja te zbog svega toga volim. Milo mi je èuti o d tebe: »Ti si prava barunica!« Ali ne voli me tako jako kao ja tebe, Er ika! Priznajem ti, Ervine, da ja jo nemam snage da te volim tako jako .kao ti mene, a li te volim onako kako mogu, a budi siguran da æu ti uvijek ostati zahvalna i vjer na ena! Ja moram samo tebi zahvaljivati, Er ika, to si moja ena, a ne da ti zahvaljuje meni.

Glavno je za mene da me voli , makar i na tvoj naèin. 7 Krv nije voda 97 Kada je ostala sama, Er ika je naglas ponavljala Ervinove rijeèi: »Misli na to da si p rava barunica Vranicani.« Razumom je to znala, ali joj to nije pomagalo jer se nije mogla snalaziti da je uistinu prava barunica. Ako je to trebala od posluge, to je boja ljivo tra ila, te ne koliko puta ponavljala: »Molim lijepo, pomozite mi urediti kosu.« Za svaku je uslugu zahvaljivala. Ne samo to je bila napadno lijepa nego je bila i blage, umiljate n aravi. Posluga u dvoru s po tovanjem ju je nazivala »gospoðom barunicom«, to ju je èesto z unjivalo. Tada bi se i nehotice sjetila svoga porijekla. Ona je znala da nepravilno izgovara rijeèi i naglasak, no ako je i zamijetila na k ojem pojedincu smije ak, preko toga je prelazila i nije se potu ila barunu. U nedjelju se dovezla barunica Fani s mu em u Mirkovec. Odvezli su se zajedno do c rkve. Mno tvo ljudi nastojalo je doæi bli e koèiji, da vide barunicu Ciganku. Èule su se g lasne primjedbe: Lijepa je da je ljep om ne mo e zamisliti! Tko bi rekao da i Ciganka mo e biti tako lijepa. Ali su se èule i ove tihe rijeèi: Sigurno njezin otac nije bio Ciganin. Ima i vrlo lijepih Cigana. 98 Ali njezin otac nije bio lijep. Upoznao sam ga, jer mi je proljetos popravio pl ug... Kada su se vraæali iz crkve, narod se nije razilazio, nego je èekao pred crkvom. Oso bito su ene bile eljne da iz to veæe blizine vide Er iku. Ne èudi se, Erzi, znati eljnicima, drugi put bit æe ih mnogo manje. Slièno je bilo prvi put i sa mnom, ali sada kao da i ne postojim. Drugo si ti, koja si po rodu plemkinja, ali ja æu za njih ostati cijeloga ivota ka o neko èudo, jer sam ciganskoga roda. Sigurno si èula primjedbu: »Lijepa je da ju je milina gledati«? Èula sam, draga Fani, kako su govorili. To mi je godilo. Veæ sam to rekla Ervinu, a sada ka em i tebi. To mi je sve to imam: svoju ljepotu. Ervin i Er ika odvezli su se u Mirkovec, a Fani i Janko po li su, hodajuæi, do svog dv orca u Za-èretju. XI Profesorica Vrankoviæ pripremila je toèan raspored, uvjerena da æe za kratko vrijeme n auèiti svoju uèenicu barunicu èitati i pisati. Poèela je obuka. Valjalo je upisivati crtice, brojeve i slova u bilje nicu, ali je E r ika brzo gubila strpljenje, pa prestala ponavljati kolsko gradivo. Reèe profesorici : Radije mi prièajte o narodima cijeloga svijeta, povijest me vi e zanima i ni ta me ne umara dok slu am o njoj. Volim slu ati i o poznatim osobama. Vrlo me zanima za to je austrij ska kraljica Elizabeta nesretna, pa zbog toga putuje svijetom, da zaboravi tugu i bol. Ona koja mo e imati to god za eli, koja je najljep a ena svijeta, kako je rekla E rvinova majka. Profesorica joj je isprièala o smrti Elizabetino-ga sina Rudolfa s njegovom prijat eljicom Veèera, a dodala je i to kako se govori da kralj Franjo Josip ima prijatel jicu, pa ga je zbog toga kraljica Elizabeta zamrzila. Vrijeme je prolazilo, a uèenje i jo manje pisanje slabo je napredovalo, ali je zato Er ika znala napamet gotovo sve evropske dr ave i glavne gradove. Æudila se da ima i ljep ih gradova od Beèa. Èesti gosti bili su joj barunica Fani i njen mu . Njima za ljubav pjevala je i plesa la to ju je Jo i-baæi nauèio. Kada su do li u posjete roðaci iz Oroslavlja, nije se javljala, veæ se povukla u svoje odaje, a oni se opet nisu htjeli poniziti da pitaju za nju. Ostalo je jo nekoliko dana do Bo iæa. U dvorcu se sve spremalo za taj blagdan. Ervin je nabavio darove za majku i oca, kao i za Er iku. Najavili su da æe doæi grofica i gr of iz Podèetrka, Ervinova sestra Ada s mu em.

Kada su do li u Mirkovec, pozdravili su roditelje, a onda Ada veli Ervinu da ele up oznati njegovu enu. Ervin je bio veseo, pa je po ao s njima do Er- ike. Pru ili su jedni drugima ruke na p ozdrav, a Ervin je oèekivao da æe njegova sestra, njemu za ljubav, zagrliti i poljub iti Er iku, kako je to uèinila barunica Fani. 100 Er ika ih je sa smije kom srdaèno ponudila da sjednu. Ada ju je pozorno promatrala, a onda je upita: Jeste li se veæ ovdje sna li? Iako sam ovdje veæ nekoliko mjeseci, nesigurna sam, premda mi dobri Ervin èesto gov ori kako moram znati da sam njegova ena. Ada je govorila ispravno hrvatski, te je ne to prevela svom mu u na njemaèki. Onda, sutra naveèer, na Badnjak, zajedno æemo veèerati, a na Bo iæ objedovati, pa æemo i i prilike vi e razgovarati i bolje se upoznati kako ste zaèarali moga brata. Sada me profesorica poduèava o svemu. Ja ga nisam mogla zaèarati, nego je sam do ao k nama u èergu, vidio me i zavolio ... Hvala vam lijepo to me pozivate, ali vi vidit e kako ja pogre no govorim hrvatski. Ervine, ispravljaj svoju enu. Na tata, a i mi, krivi smo to na a majka nije bolje n auèila hrvatski. Sramota je za nas da ona ivi u Hrvatskoj skoro trideset godina, a zna samo nekoliko rijeèi. Onda, roðakinjo, do viðenja. Sutra naveèer vidimo se na veèeri i pri paljenju svijeæa na boru. Kada su ostali sami, Er ika veli: Tvoja je sestra vrlo lijepa ena, pa me èudi da se udala za tako neuglednoga èovjeka, makar je on i grof! Moju je sestru grof osvojio svojim znanjem. On je vrlo uèen èovjek, pa ga je moja s estra zavoljela i odluèila je poæi za njega. Svakovrsne ljubavi ima meðu vama uèenim ljudima, samo me èudi, ako je tako uèen, da ne zna va hrvatski jezik. 101 i On je Nijemac, a Nijemci potcjenjuju nas Hrvate, pa ne ele uèiti hrvatski. Drago mi je, Er- ika, to si tako bistra, pa tako brzo shvaæa i to si odmah zapazila da je Adi n mu tako uèen èovjek, a ne zna govoriti hrvatski. Ja æu djelovati na svoju sestru, kak o bi njen mu , njoj za ljubav, nauèio hrvatski. Ona se kao djevojka uvijek ponosila time to je Hrvatica, a sada æu tra iti da to i doka e. A njezinom mu u taj na hrvatski je ik mo e mnogo koristiti. Sutra naveèer Ervin je rekao sestri i svaku kako je prièao Er iki da je Egon uèen èovjek, a ona je na to primijetila: »Tako uèen, a ne zna hrvatski!«. Draga Ada, tvoja je du nost da djeluje na svoga mu a da nauèi hrvatski! Obeæajem ti, brate, da æu djelovati na Ego-na. Je li da æe pristati da uèi hrvatski? Vrlo rado, draga Ada, tebi za ljubav, a sebi za korist. Ervin veli: Vjerujem, Ada, da æe odr ati rijeè! Ti si najbolje dokazao da smo mi tvrdokorni. Kad ne to naumimo, onda to i izvr imo. Evo tvoje vjenèanje s Er ikom! Tako æu i ja odr ati rijeè, pa æe jedan grof Prandau nauèit rvatski. Hvala ti, Ada, to si izgovorila njezino ime. Znam da ste se svi protivili, naroèit o na a majka, ali drugaèije nisam mogao, jer sam Er iku zavolio svom snagom i ta ljuba v neæe nikada popustiti. 102 XII Pro li su bo iæni blagdani. Er ika i Ervin opet su ivjeli sami. Èim je nastalo proljeæe, Er iku je zahvatio unutarnji nemir, najradije je sjedila kod prozora odakle je pucao pogled nadaleko, osobito na put, te zami ljeno gledala ona mo kao da nekoga oèekuje. Nije htjela ni ta uèiti ni raditi, jedino je rado slu ala o do gaðajima koje joj je prièala profesorica Vrankoviæ. Ervin joj je u svemu ugaðao. Èim se potu ila da joj nije dobro, odmah je dao upregnuti konje, pa su oni velikom brzinom pojurili u Stubièke toplice po lijeènika. U svibnju je do la primalja da bdije nad barunicom.

Uèiteljica Vrankoviæ kazala je Ervinu da barunica odbija uèenje. Nemojte je siliti, gospoðo Vrankoviæ, jer vidite u kakvom je stanju. Kada sve to pr oðe, ona æe nastaviti uèenje. Samo vi njoj pravite dru tvo i tumaèite joj povijest. Sigurn o ste zadovoljni, jer èujete koliko je toga zapamtila? Poèetkom lipnja 1896. godine Er ika je rodila zdravu djevojèicu. Primalja i lijeènik znaèa jno su se pogledali. Dijete je zaplakalo, a primalja, dr eæi ga na rukama, glasno ve li izmorenoj Er iki: Zdrava djevojèica! Primalja je dijete oprala i obukla, polo ila ga na jastuèiæ, pa odnijela do majke. Er ik a pogleda dijete, te zdvojno reèe: 103 Je li moguæe da sam ja rodila tako ru no dijete? Ervin je bio prisutan, pa veli: Èuvaj zdravlje, Er ika, lijeènik veli da æe se to ispraviti èim se dijete poène razvijat Umirivao je enu, premda je i on bio vrlo razoèaran èim je vidio dijete, jer se ono ro dilo vrlo ru no. Djetetu su bile obje usnice debele, tako da se jedva zamjeæivala brada, nos je bio irok i frntast, tako da su se vidjele nosnice, oèi male i crne, lice bucmasto, tam ne puti i posuto pjegama. Jedino je kosica bila lijepa, crna, sjajna i kovrèasta. Na e je to dijete, Er ika. Èuje , i lijeènik ka e da æe se to ispraviti. Glavno da ravo, a i ti da si zdrava. Sve æe biti dobro, draga moja eno! Er ika opet pogleda dijete, pa zaplaèe i plaèuæi govori: Badava vi mene tje ite. to lijepo doðe na svijet, jo ljep e se razvija. Za to nije nim slièno tebi, Ervine? Ali nije ni ta naslijedilo ni od moje ljepote, tu ne li mene! Ja , samo ja sam kriva to se takvo rodilo. Drugi dan do la je u dvorac zdrava mlada seljanka koja æe svojim mlijekom hraniti di jete. Ali je Er ika eljela da i ona doji dijete, govoreæi: Mo da æe, hraneæi se mojim mlijekom, poprimiti ne to od moje ljepote. Neko se vrijeme djevojèica hranila majèinim mlijekom, ali je radije tra ila mlijeko do jilje, koja je imala vi e mlijeka od majke. Er ika nije zamjeæivala nikakve promjene n a djetetu, pa ga je prepustila dojilji. 104 Do li su stari barun i barunica, pogledali su djevojèicu, a barun je polo io pod jastuèiæ nekoliko zlatnika, te smije eæi se rekao: Ako ne postane ljep a, tebi æe trebati veliki miraz da ga donese eniku! Kuma je bila barunica Fani, a Er ika joj veli: Buduæi da slièi na neke od mojih preða, elim da ima obièno ime Irena. Kuma Fani èesto je dolazila u posjete u dvorac Mirkovec, donoseæi darove za kumèe i ma jku. Jednom je zatekla Er iku kako dr i dijete u naruèaju, te plaèuæi ne to govori. Fani ni e razumjela ni rijeèi, jer je Er ika govorila na ciganskom. No èim ju je ugledala, Er ik a progovori tu no na hrvatskom: Oh, tugo moja, za to sam te tako ru nu rodila? Fani je nije htjela tje iti, veæ veli: alim to jo nemam djeteta, ali mi je dra e da nemamo djece nego da rodim dijete tako ru no kao to je Irena. Neæe ti, Fani, roditi ru no dijete, ti si plemenita roda. Tebi se povjeravam, moja j e krivnja to se Irena rodila tako ru na. Od prvoga dana kad sam doznala da æu postati majkom zaokupile su me misli o èergi, kako putujemo od mjesta do mjesta, susreæemo stare èerge, a u njima na e pleme starih i oronulih Cigana, ena i mu karaca. Sestre u B eèu lijepo su me savjetovale i govorile mi da moram gledati sve to je lijepo, ali j a ih, na alost, nisam mogla poslu ati, jer sam danju, a i noæu u snovima, vidjela kak o susreæemo èerge i stare ru ne Cigane. 105 Ja, Er ika, ne vjerujem u tvoje uvjeravanje da se zbog tvojih misli na èergu i ru ne Cigane Irena rodila tako ru na. A ja sam èvrsto uvjerena da je to uzrok jer ne mogu vjerovati da ivim u ovoj rasko i i sjaju, pogotovu kada pomislim na ivot u èergi. Tada u cijelom mom biæu zavladaju n emir i èe nja, elja da osjetim zadah èerge, to traje samo kratko vrijeme, a onda u meni zavladaju razum i pomisao na udobnost u kojoj danas ivim. Nisi ti tome kriva, Er ika. Vi Cigani te ko se prilagoðujete na drugi ivot, osobito pr vo pokoljenje, kao to si ti. Ali sada nastoj ne misliti vi e o èergi i Ciganima, ima s

voje dijete i Ervina koji te neizmjerno voli. Hvala ti na savjetu, Fani, ja æu nastojati da zaboravim èergu. Sve æu poduzeti da iv im kao bogata barunica. Samo te molim, Fani, ne prièaj nikome o tome, ja sam se sa mo tebi povjerila, jer sam te veoma zavoljela, a i kuma si Ireni. XIII Barun je na ao njegovateljicu za dijete, koja je znala hrvatski i njemaèki. Tako je dijete uz veliku pa nju dobro napredovalo. Premda je dojilja imala dosta mlijeka, Er ika je i dalje tra ila da hrani dijete svojim mlijekom, nadajuæi se jo uvijek da æe di jete tako mo da ne to dobiti od njene ljepote. 106 Ona je govorila kako nije potrebno dijete dva puta na dan kupati. Ja ne znam da li je mene moja majka kupala, pa sam ipak lijepa narasla ... Njegovateljica nije slu ala njezin prigovor. Iste godine, na Bo iæ, opet su bili zajedno s roditeljima. Stara barunica jedva je i pogledala djevojèicu, ali ju je barun pomilovao po glavici i rekao: Svatko, svatko æe se diviti tvojoj lijepoj ku -travoj kosi. Druge godine u travnju Irena je prohodala, te poèela tepati neke rijeèi, ali je, na a lost njegovateljice, najvi e znala ciganskih rijeèi, iako je s majkom bila mnogo man je nego s njom. Er ika ju je èesto uzimala u naruèaj, te joj tu no, upravo plaèljivo govorila za to ju je r dila tako ru nu. Nisu razumjeli njene ciganske rijeèi, ali su vidjeli kako djevojèici sti æe nos i priti æe ebele usnice, a kada je pustila dijete iz naruèja, bila je tu na, zami ljena, sa suzam a u oèima. Irena nije bila lijepo dijete, a nije bila ni umiljato. Ako ju je Ervin htio pom ilovati, bje ala je od njega, te ga je samo promatrala svojim malim crnim oèima, to g a je alostilo. Badava su bile sve njegove nje ne rijeèi, ona je ostajala na jednom mj estu. Kada bi i la s odgojiteljicom u perivoj, te susreli stare roditelje, nije ila prema njima, veæ je bje ala od njih. to je bila starija i veæa, bila je sve odbojni ja i div lji ja. Ako odgojiteljica nije bila veoma oprezna i pa ljiva, ona bi sjela na zeml ju. 107 Nije marila za odjeæu. Kada je jela, rado je grabila jelo prstima. Èesto je odgojiteljica govorila Er iki i barunu o Ireninim manama. Er ika bi slegnula ramenima i rekla: Na alost, ima izgled i pona anje moga plemena. Ja sam tu nemoæna. A barun je uvjeravao odgojiteljicu da æe strogoæom uspjeti ispraviti sve manjkavosti kod Irene. Profesorica Vrankoviæ ostala je u dvorcu, ali od male koristi jer je poslije porod a Er ika u svemu popustila. Rijetko je uzimala olovku u ruku da uèi pisanje. Nauèila j e nekoliko slova, najradije je slu ala ako joj je profesorica to prièala ili èitala iz knjige. Da nije bila njezina dvorkinja tako uredna, bila bi se i u tome zanemari la, ali joj je Ervin kupovao razne odjeæe, jer je elio da bude uvijek lijepo odjeve na. Æim bi do lo proljeæe, Er ika bi postajala uzbuðena. Nije htjela ni ta raditi ni uèiti, veæ jedila u krilu dvorca odakle su prozori gledali prema putu. Ako joj je profesori ca Vrankoviæ to èitala, slu ala je s pola uha jer je svaki èas gledala kroz prozor na put kuda su prolazila kola. Ako bi do la Irena, njoj je posveæivala pa nju. Uzimala ju je u naruèaj i govorila joj ponajvi e na ciganskom, te tu no jadikovala to se ru na rodila. 108 XIV Vrijeme je prolazilo. Ervin je èesto govorio Er iki kako mu je ao to ona jo ne zna èitati ni pisati. Ne zbog mene, Er ika, veæ bih to elio zbog drugih rekao bi joj. Rado bih nauèila, Ervine, ali mi ne ide u glavu, ruke i oèi ne mogu zapamtiti, mo da èitanje i pisanje neæu nikad nauèiti. Bojim se, Ervine, da poèinje aliti to si me uz za enu. Ne alim, Er ika, niti æu ikada po aliti, jer te ljubim istim arom velike ljubavi kao i onda kada sam te ugledao, samo sam alostan to ti mene ne ljubi kao ja tebe, veæ uvije

k ponavlja : »Volim te zbog velike tvoje dobrote«. Dragi, dobri, strpljivi Ervine, zavoljela sam te na svoj naèin, to æu uvijek ponavl jati, jer sam ti veoma zahvalna za sve dobro koje mi pru a . Strpljiv si sa mnom, da je mi poduke da nauèim sve to moraju znati obrazovane ene. Znam da ti to vidi i opa a mi to ne ide od ruke, iako bih veoma eljela. Ne mogu zaboraviti navike svoga naro da. Sigurna sam da je to priroðeno u meni, a ja osjeæam da me ti ipak veoma voli ! Volim te, Er ika, i neæu te prestati voljeti. Hvala ti, predobri Ervine, sigurno se sjeæa koliko sam se veselila kada sam saznal a i osjetila da æu postati majkom. Sa sigurno æu sam oèekivala da æu roditi lijepo dijete, ali ta mi se elja, na moju tugu i alost, nije ispunila. Do lo je na svijet ru no dije te, a ima i tu manu da nije umiljato. Vje109 iai rujem da ti je ao to i tebe izbjegava, umjesto da ti se priljubi. Badava su moje u pute, ona bje i od tebe, a ti, dobri i strpljivi Ervine, sve to podnosi . Kad i ne b ih htjela, morala bih ti biti zahvalna i voljeti te, Ervine. Opet ponavljam: vol im te na svoj naèin. Zavoli me, Er ika, svim srcem, tijelom i du om, onako kako ja tebe volim. Volim te razumom i du om, a od onoga dana kako sam postala tvoja borim se da ti p ru im cijelu sebe. Svom snagom nastojim zaboraviti i izbrisati iz pamæenja obeæanje za dano mladiæu Pisti. Obe-æajem ti da æu i dalje to nastojati. Jo sam mlada. Za sve æu ti s e odu iti, voljet æu te srcem, du om i tijelom. Hvala ti, Er ika, ja æu strpljivo èekati, jer te veoma volim, a ti veli da me voli na voj naèin. Vjerujem da æe se tvoje obeæanje obistiniti, da æe me zavoljeti onako kako obeæ va . A sada pozovi dvorkinju da te lijepo dotjera, odvest æemo se u Zaèretje, stric im a roðendan. Dok su odlazili, do la je njegovateljica s Irenom da pozdravi roditelje. Er iku je p oljubila. Onda je njegovateljica dovede do oca, ali ga je jedva poljubila i pobj egla njegovateljici. Ervin je upita bi li htjela poæi do tete Fanike. Irena odluèno odgovori: Neæu poæi nikome, ostat æu s gospodiènom kod kuæe. Neæemo je voditi, ona je, na alost, jo previ e ive naravi. Jadna Fanika, ne bi imala i èasa mira. 110 XV Irena nije bila lijepo dijete, a bila je i odbojna, ni s kim nije bila umiljata. Po naravi je bila neuredna, nije pazila na èistoæu i urednost odjeæe, ali je bila vrl o bistre pameti. U èetvrtoj godini govorila je s majkom na ciganskom i maðarskom, on ako kako je govorila Er ika, to je nauèila po sluhu, ali je govorila i hrvatski i nj emaèki, jer ju je uèila odgojiteljica. Pomogla je i profesorica Vrankoviæ. Na èudo Er ike, Irena je u èetvrtoj godini znala vi e slova od svoje majke. Kad bi se Er ika alila to se Irena rodila ru na, Ervin bi je tje io, govoreæi joj da je n ihova kæerka vrlo bistra i pametna. Èuje li kako lijepo govori i pravilno izgovara? A kada bude veæa, bit æe sa svakim lju baznija, pa æe time meðu na im znancima steæi prijatelje, te mnogi neæe zapa ati njezino ru lice. Hvala ti, Ervine, na utjehi, vjerujem da æe ti nastojati nju odgajati onako ka ko se dostoji kæeri jednoga baruna. Svakako, draga Er ika, da æe biti odgajana kao kæerka bogatoga vlastelina. Ja æu o tome voditi brigu. Ona je, na alost, otresita, prkosna, svojeglava, ali je jo dijete. Ja sam siguran da æe sve to nestati kada postane starija i razumnija. Opet ti pona vljam da æu ja voditi brigu o tome, a kada bude trebalo, dovest æu u dvorac nove uèite lje za kolovanje Irene. Ervin je, govoreæi o buduænosti njihove kæeri, sam sebe time tje io i umirivao. On nije nikada govorio Er iki da ga zabrinjuje Irenin izgled. On 111 je sam trpio. Èesto se alostan zamislio kada je promatrao njihovo neugledno dijete. Jednom, vozeæi se do Zaèretja, opet na proslavu strièevog roðendana, Er ika je cijelo vrij eme govorila Ervinu: Ti si najplemenitije stvorenje na ovome svijetu. Za sve se brine , na sve misli , v

jeruje da æe to na e nesretno dijete s odgojem postati prava djevojka bogatoga vlaste lina. Ja sam ti na tome jo zahvalnija, predobri Ervine, ti zavreðuje veliko po tovanje i ljubav. Voli li me, Er ika? Volim te, Ervine, ljubavi, na svoj naèin, a bit æu najsretnija kada te zavolim onak o sna no i jako kako ti mene ljubi . Do li su u dvorac Zaèretje. Tamo je bilo opet mnogo èestitara. Bili su tu i roðaci iz Or oslavlja, koji su se jedva pozdravili s Er ikom, a isto je tako bilo i èestitara koj i su prvi put vidjeli Er iku, pa su je sa èuðenjem promatrali. Er ika se neugodno osjeæala , jer nitko nije s njom poèeo razgovarati, veæ su je samo pitali: Sigurno ste se veæ sna li u ulozi barunice? Ervin vas obo ava? Svako pitanje èestitara bilo je upereno protiv njezinog porijekla. Njezinu nepriliku opazila je barunica Fanika, pa je do la po nju i odvela je sa so bom, a onda joj veli: Znam da su te ovi znati eljnici ispitivali, dobro da te nisu pitali kakvu razliku osjeæa sada u dvorcu od one u èergi. Vjeruj mi, Fani, da bih im odgovorila da i u èergi i pod atorom ima èari, ljepote i zadovoljstva. 112 Nemoj tako nikada nikome reæi, Er ika, jer bi time ra alostila Ervina. Neæu ja imati prilike da to nekome ka em, ali tebi, draga kuma Fani, velim i povjer avam se da onih èari i zadovoljstva u èergi i atoru jo i sada ne mogu zaboraviti. Promatram te, Er ika, te vjerujem da je u tebi nemirna krv tvojih predaka, ali na stoj to zaboraviti. U ivi se u to da si ena bogatoga baruna Vranicanija. Draga, dobra kuma Fani, ja nastojim da iz pameti izbri em sve svoje uspomene, elim se sva posvetiti dobrom i dragom Ervinu, ali jo ne mogu. Volim ga iz velike zahv alnosti, samo razumom, ali jo ne i tijelom, kako se mi Cigani jedno drugome preda jemo. Promisli, Er ika, ti ima uz sebe uèiteljice i profesoricu, sve ti to pru a Ervin, no ti si, draga Er ika, veæ èetiri godine barunica Vranicani, a nisi nauèila èitati ni pi sati. Znam, Fani, da je to sramota, ali ne mogu. Meni se sve pred oèima areni, pa ne mog u zapamtiti to mi strpljiva profesorica Vrankoviæ tumaèi. Èestitari su se poèeli razilaziti, a onda su stric i Ervin poèeli razgovarati o njihov u velikom umskom poduzeæu. Njemaèka, Francuska i panjolska plaæaju uredno, ali najveæe poduzeæe u Engle koj ne to zapinje. Premda je to poduzeæe bilo du no njima, i oni su bili du ni tom poduzeæu koje ih je sna bdijevalo pilama i motorima za sjeèu ume. 8 Krv nije voda 113 XVI Ervinov otac barun Alfonzo, veæ je dugo pobolijevao, pa je sve poslove poduzeæa prep ustio Ervinu, koji je, na zadovoljstvo oca i strièeva, dobro radio i poslovao. Osi m hrvatskog i njemaèkog, Ervin je znao i engleski, francuski i talijanski jezik. T ako je uglavnom sam vodio dopisivanje s poduzeæima, pa i s poduzeæem u Engleskoj, te davao izvje taje strièevima u Zaèretju i Oroslavlju. U proljeæe 1901. godine bilo je poduzeæe Vranicani upozoreno od svoga pravnika iz Lo ndona da poduzeæe s kojim oni posluju namjerava najaviti steèaj. Ta obavijest veoma je uznemirila njihovo trgovaèko poduzeæe drvima. Njima je to englesko poduzeæe bilo du n o velike svote novaca, ali su i oni njima bili du ni za nabavu pila i motora. Tada je bilo dogovoreno da Ervin poðe u London kao najstariji, s barunom Jankom i mladim pravnikom Milanom, te da svakako nastoje urediti da se prije steèaja izraèuna ju i naplate dugovanja koja oni duguju poduzeæu; tako æe njihovo poduzeæe lagano podni jeti gubitak, jer æe on biti vrlo malen kada se naplati njihovo dugovanje. Pod konac o ujka 1901. morali su putovati u London. Ervin je izdao naloge upravite lju, te svim namje tenicima u dvorcu, da moraju toèno izvr avati naloge staroga baruna i barunice te njegove supruge. Tko bi se na bilo koji nalog oglu io, bit æe odmah o tpu ten iz slu be u dvorcu Mirkovcu. Er iki je rekao:

Budi strpljiva, ljubljena moja eno, jer taj posao u Engleskoj mo e dulje potrajati, ali ja sam 114 svima zapovjedio da se tvoja elja i zapovijedi moraju poslu ati, kao da ja zapovije dam. Ocu, a jo manje majci, nije govorio da budu pa ljivi prema Er iki, jer je dobro znao da je u ovih pet godina nisu mogli zavoljeti. Oni su jo uvijek alili to se on njome o enio, a jo je veæa bila alost baruna Alfonsa kada je vidio ru nu djevojèicu, kæerku Er ovu, a od srca je elio nasljednika, mu ko dijete potomka Vranicanija. Otac je, opra tajuæi se, zagrlio sina, te bolno zavapio: Sine, mili jedini sine, u cvijetu si mladosti, nastoj, sine, da nam ona, pa mak ar i Ciganka, rodi nasljednika na ega roda. Vjeruj da æu biti sretan kada se sin rod i. Neæu gledati je li ru an ili lijep, glavno da se rodi potomak stare obitelji Vran icani. Ervin se nasmije io, te rekao: Dragi oèe, to je i moja velika elja, ali i ja, na alost, uzalud to oèekujem veæ skoro èetiri godine, no prenijet æu ipak va e elje mojoj ljubljenoj eni Er iki. Sine, reci meni iskreno: da li je jo uvijek tako arko ljubi ? Oèe dragi, isto onako kao i prvoga dana kada sam je ugledao. Tvoja majka ima pravo kada veli da si zaèaran. A sada ti reci svome ocu, sine moj , da li ti ona uzvraæa na tvoju veliku ljubav, koju ti osjeæa prema njoj? Te ko mi je priznati, oèe moj, ona veli da me voli posebnom ljubavlju iz velike zah valnosti to sam je usreæio, ali me uvjerava da æe mi ostati zahvalna i vjerna do kraj a ivota. 115 Onda nisi potpuno sretan, sine na jedini i ljubljeni. Oèe moj dragi, nigdje ne postoji savr ena sreæa, uvijek manjka makar mali dio, ali ja sam kraj nje sretan, jer je moja ljubav tako velika da mi je dovoljno to to me Er ika voli i ljubi svojom posebnom ljubavlju. Zaèaran si, sine moj, ja se pridru ujem majèinom uvjerenju. Èuj me, to je moje uvjerenj e kao staroga èovjeka: dok te ona ne zavoli svim arom srca svoga, kao ti nju, ne na daj se potomku baruna Vranicanija. Ervin se rastao od oca zami ljen. On nije dosada nikome otkrio svoj bol i tugu to g a Er ika voli samo iz zahvalnosti, a sada se povjerio ocu. Dojmile su ga se oèeve ri jeèi »da se nema nadati potomku bez njezine velike ljubavi«. Poslije tri dana krenula su tri mlada Vranicanija u Zagreb, te preko Italije i F rancuske u London. Er ika, koja ih je ispraæivala, dovezla se s Ervi-nom u Zaèretje, tamo se dovezao mlad i pravnik Milan sa sestrom, a onda su se koèijom baruna Janka odvezli u Zagreb. Na rastanku je barunica Fani brisala suze, a Er ika je plakala. Onda joj Vera Vran icani veli: Molim te, Erzi, prestani plakati, nije London na kraju svijeta. Ostat æe èet rnaest dana, mo da tri tjedna, dok zavr e va an posao za sve nas. Potom su se, rastav i se od svojih, sve tri odve-zle u Mirkovec, da posjete bolesn og strica i strinu Eleonoru. Nakon du eg vremena Vera je sada opet vidjela Irenu, pa reèe Er iki: 116 Za to toliko nagla avate da je ru na? Meni nije tako ru na, a ima jo ru nije djece. Ona proljep ati kad poraste. Er iki je ohola Vera odmah postala dra a, a i mala Irena po la je do nje da je pozdrav i, jer je i ona èula rijeèi tete Vere da æe biti ljep a kad poraste. To je bilo prvi put otkako je Er ika udana za Ervina da joj je Vera rekla ne to utje n o, premda je to govorila kao da zapovijeda, a ne kao savjet. Er ika je bila i time zadovoljna, jer je vjerovala, a i nadala se, da æe je od sada i obitelj iz Orosla-vlja srdaènije susretati, kao roðakinju i barunicu Vranicani. Na rastanku Vera joj je doista prvi put srdaèno pru ila ruku, to je Er iku razveselilo i raspolo ilo. Kada je ostala sama, u la je profesorica Vran-koviæ i sa smije kom joj predlo ila da uèi p isati. Er ika to odbije, te veli da je za elila zapjevati svoje pjesme tu aljke. Uzela je def i poèela pjevati. Irena, koja je bila s odgojiteljicom u perivoju, vrlo je

toèno opona ala majku koja je pjevala tugaljive pjesme na ciganskom i maðarskom. XVII Sutradan je Er ika sjela uz prozor. Profesorica Vrankoviæ poèela joj je tumaèiti slova, te joj govorila: 117 ii Potrudite se, gospoðo barunice, da to vi e zapamtite i nauèite napisati, time æete veom razveseliti baruna. Rado bih, draga profesorice, ali ne mogu. Meni se sva slova kri aju pred oèima, pa ne mogu zapamtiti ni jedno. Vi e strpljenja morate imati, barunice. Ja zamjeæujem da vi mene i sada n apola slu ate, va e misli nisu kod uèenja! Dobro zamjeæujete da se na meni vidi uzbuðenje. Ono me obuzima svakog proljeæa. To op a ate vi koji ste uèeni, no danas mi je i moja dvorkinja, dok me je èe ljala, rekla da s am uzbuðena. Jo mi veli: »Tako ste nemirni, gospoðo barunice, da vam je te ko kosu poèe lj i urediti.« Nastojte se svladati, gospoðo barunice, u ivite se i mislite na sreæu koju ste postig li, imate sve to vam srce za eli. Ne mogu vas nagovarati da ne to radite, ali kad a biste bolje prionuli na uèenje, sigurno biste se smirili i ne biste bili uz buðeni. Ne mogu uèiti, jer nisam u stanju da odagnam i otjeram iz sebe misli koje me prog one. eljela bih, ali ne mogu. To ivi u meni, to su posljedice moga porijekla. Udob nost, rasko , bogatstvo i lijepi naslovi nisu uspjeli izbrisati iz mene uspomene, nisu mi pomogli da to zaboravim i smireno u ivam u ovoj udobnosti i rasko i. Drugoga je dana sama uzela bilje nicu i poèela pisati brojke. Uspjela je napisati br ojke jedan, tri, èetiri, est. To je napisala, ali brojke dva i pet nije uspjela nap isati. Slièno je bilo i sa slovima. Stigla je profesorica Vrankoviæ da joj tumaèi, ali joj je Er ika rekla da æe sama poku ati napisati 118 slova. Brzo se oprostila i s Irenom koja je po la s odgojiteljicom u perivoj. Prilièno je dugo izdr ala pi uæi slova i brojke, brisala je i opet poku avala, ali je slab o uspijevala, pa se poèela uzbuðivati i sama sebe koriti i glasno govoriti: Ne znam siti, jo manje plesti, nespretno bri em pra inu u sobi, razbila sam nekoliko vrijednih predmeta. Ne daju mi da uèim kuhati, ni ta ne radim, sama pred sobom stid im se to veæ tako dugo uèim èitati i pisati, a jo nisam nauèila. Jesam li ja doista pravi potomak svoga ciganskog naroda? Opet uzme olovku u ruku da poku a pisati. Ali upravo u taj èas zaèuje pred dvorcem koèij a a Franju kako govori: Odlazi odavde, ne elimo ni ta. No onda zaèuje i enski glas: Ako ti neæe da ti gatam, pitaj gospoðu u dvorcu da li eli da joj gatam sreæu. Daj ti prije sebi gataj sreæu. Gospoða u dvorcu ima sve to joj srce eli, ne treba jo j tvoja pomoæ. Bje i, gubi se otkud si i do la! Nemoj me tjerati, eljela sam ne to zaraditi. Odlazi kad ti velim! grubo povièe Franjo. Er iku je uzbudio enski glas, a po naglask u i izgovoru znala je da je ena Ciganka. Poèela je drhtati od uzbuðenja to da uradi. Ali, ne razmi ljajuæi dugo, nasloni se na prozor i povièe: Franjo, ne tjerajte tu enu, ja æu odmah doæi pred dvorac. 2elja barunice bila je za njega zapovijed, pa se odmah udalji, a Ciganka ga pogl eda, te sa smije kom veselo reèe: 119 Vidi da gospoða eli da joj gatam. Franjo je ne to ljutito govorio, ali tiho od straha da ne bi èula barunica. Ciganka se pribli i ulazu. Nije morala dugo èekati. Uskoro se pojavi Er ika, te strogo upita na ciganskom jeziku: Tko si ti i to eli ? Èim si progovorila na im jezikom, znam da si ti ona ljepotica Er ebet u koju se zagle dao barun. Ja sam Juli ka, tvoj brat Jo i o enio se mojom kæerkom Maru kom. Gdje je Jo i?

Tamo se je usidrio gdje je tebe ugledao barun. Jo i je znao da je tvoj otac obeæao barunu da nikada neæe ovamo doæi, ali ti, na alost, moram reæi da tvoj otac i majka vi e nisu ivi. Er ika uzbuðeno povièe: Od èega su umrli? Moj otac i majka bili su vrlo mladi? Blizu Kaposvara, u jednoj umi, tvoja je majka nabrala gljiva od kojih su se otrov ali. Jo i je jedva ostao iv. Kada je ozdravio, o enio se mojom kæerkom Maru kom. Ja sam u dovica, pa ivim s njima. Gatam u karte i donosim mu posla. Je li te moj brat Jo i poslao ovamo u dvorac k meni? Nije! Jo i strahuje da æe ga barun dati odmah protjerati èim dozna gdje je razapeo ato r, ali prije tri dana, kada smo rano zorom bili blizu dvorca, Jo i je si ao iz èerge, zaustavio je i po ao do èerge prijatelja Piste, te mu veli da æemo proæi kraj dv orca gdje ivi njegova sestra Erzi. Kada sam to èula, odmah sam odluèila da æu te tu pot ra iti, jer znam da æe me kao velika gospoða barunica darovati novcem... S Jo ijem je do ao i Pista? Da, on ga je dugo nagovarao da poðu u ove krajeve gdje ive Hrvati. Govorio mu je k ako je to dobar i dare ljiv narod! Gdje je Pista razapeo ator? U drugom selu. Zaboravila sam mu ime, ali nije veoma daleko od nas. Mi ivimo bol je od njega. Ja idem po selima i gatam, moja Maru ka takoðer je veæ nauèila dobro gat ati, pa donosimo dosta hrane i posla za Jo ija, a Pi tina je ena veoma lijena, pa j e Pista mora tuæi da poðe u selo. Pista prièa da donosi malo posla i hrane, jer je lij ena ne samo u poslu nego i prièanju. Tuèe je kada je tjera na gatanje, a tuèe je i ond a kada se ona vrati s malo hrane i posla. Katu a i Pista imaju troje djece, a moja Maru ka i Jo i dvoje, drage i mile djeèice. Er ika se zamislila, pa je samo napola slu ala Juli ku. Onda je upita: Znaèi, Pista slabo ivi uz lijenu enu? Dogodi se da tra i zajam od Jo ija. Istina, vrati zajam, ali to dugo traje. Daj, lj epotice moja, udijeli mi novaca, znamo da ga ima ! Er ika poðe u dvorac, brzo se vrati i pru i Juli ki novac, a onda sva uzbuðena progovori: Evo ti novaca, a sada poði i ne dolazi vi e, Jo i ne smije znati da si bila kod mene u dvorcu. Ne mora mi to govoriti. Kad bi Jo i znao da sam bila kod tebe, ljepotice draga, on bi se upla io i naljutio, mogao bi me i bièem udariti. Er ika odgurne Juli ku, pa sva izvan sebe povièe: 120 121 Bje i od mene, donijela si sa sobom dah atora i èerge. Brzo zatvori vrata. Polagano je i la stubama do svojih odaja, ali nije prestala govoriti: Kako æu iz sebe odagnati, otjerati, i èupati dah staroga atora i èerge mojih roditelja gdje sam odrasla? Poðe u svoju sobu, nalije pune ruke mirisave tekuæine, umije time lice, ali brzo oèajn o povièe: Jo jaèe osjeæam taj zadah. Ne, nije to zadah, to je dra i i ljep i miris nego ova tekuæ ! Hodala je po sobi, hvatala se za glavu, sjedala èas u jedan, èas u drugi naslonjaè, za tvarala oèi, te govorila: Dragi na stari ator, draga na a èergo, ne mogu vas nikako zaboraviti. Ni onda k ada vas obasjava sunce, a niti onda kada po vama plju ti ki a ili pada snijeg. Bila je poti tena, zdvajala je, ali nije prestajala govoriti kako joj je bilo lije po pod atorom i èergom. Dvorkinja ju je morala prodrmati, te je pozvati da je stol za objed prostrt. Nij e razumjela barunicu jer je ova jadikovala i govorila na ciganskom jeziku. Za stolom su veæ sjedile profesorica Vrankoviæ i odgojiteljica s Irenom. Kada je Er ik a do la i sjela, profesorica Vrankoviæ zaprepa teno reèe: Gospoðo barunice, vi ste se sva preobrazila! Znoj vam je na licu. Vama nije dobro ! Ne boli me ni ta, nego su me napale stra ne misli, borim se s njima, nastojim ih od

agnati od 122 sebe, ali nikako ne mogu. Sve me jaèe i jaèe priti æu. Stra ne su i sudbonosne, a elja me mamljuje, opija, pa se bojim da tim eljama neæu moæi odoljeti... Gospoðo barunice, dat æu vam ne to da se smirite. Protiv mojih elja i misli nema nikakvoga lijeka, svaki lijek mogao bi me jo vi e razdra iti. Jela je nemirno, nije marila da se dr i propisa, glasno je srkala juhu, zubima gri zla kruh, buèno je vakala hranu, te s punim ustima hrane digla glavu i zamislila se . Gledala je kao da ne to promatra. Onda naglo ustane od stola, te veli: Poku at æu malo leæi. Nastojat æu odluèno otjerati svoje misli i elje od sebe. Pozvat æ omoæ razum. Nastojat æu dozvati u pomoæ lukavstvo svoga naroda. Molim vas lijepo , gospoðice odgojiteljice, ne odlazite nikamo s Irenom. Ako odluèim poæi iz dvor ca, povest æu sa sobom Irenu. To reèe zapovjednim, strogim glasom, pa se povuèe u svoje odaje. XVIII Dugo toga dana Er ika nije izlazila iz svoje sobe. Sjedeæi u naslonjaèu, objema se ruk ama hvatala za glavu i glasno sama sebi govorila: Er ika, promisli to namjerava uèiniti. Znaj da vi e nema povratka natragl 123 Onda ustane, te hodajuæi po sobi, stane grubo govoriti: Za to mi ti, pameti, neæe pomoæi da prestanem misliti na ator i èergu? Mirisavo jelo n moglo u meni uni titi i istjerati iz mene dah atora i èerge. Jao meni, ne mogu odolj eti, moram sve ostaviti. Strast za atorom i èergom jaèe je od razuma... Otvori vrata, te pozove dvorkinju i naredi joj da poðe do koèija a Franje i reèe mu neka doðe brzo pred dvorac. Onda stane vaditi odjeæu koju je namjeravala obuæi. Pozove odg ojiteljicu i zapovjedi joj da obuèe Irenu i pripremi nekoliko njezinih haljinica. Dvorkinja joj javi da Franjo èeka. Er ika se nagne preko prozora i veli: Molim vas, upregnite veliku koèiju. Onda vas m'olim, stavite u korpu veliku unku,, kobasica, slanine, vi e sireva, bra na, krumpira i graha. Spremit e to brzo! Zatim æete mene i Irenu nekamo odvesti. Sve æu napraviti po va oj elji, gospoðo barunice! Dok je davao posluzi naloge to sve treba pripraviti, nije mogao da ne reèe: Vidi kako se nauèila strogo zapovijedati ta na a barunica Ciganka! Franjo, Franjo, da vas èuje barun, ne biste vi e bili njegov vjerni koèija l Eto, tako mi je izletjelo iz usta. Sigurno me ti, Anice, neæe tu iti barunu. Koèija je zaèas bila spremna pred dvorcem. Do la je njegovateljica s Irenom, te profes orica Vran124 koviæ. Svi su bili uzbuðeni. Onda doðe dvorkinja noseæi jastuk i pokrivaèe, a Franjo opet primijeti: Valjda neæe prespavati u umi? uti, Franjo opomene ga Anica. Svi su bili uzbuðeni. Napokon se pojavi Er ika odjevena u skupocjeni kaput, a na ruk ama je nosila nekoliko haljina. Bila je uzbuðena. Lice joj je bilo crveno i znojno , pa strogo veli: Moram poæi! Profesorica Vrankoviæ smogne snage, uhvati Er- iku za oba ramena, te reèe: Gospoðo barunice, vi ste veoma uzbuðeni, a ne znamo to namjeravate. Odgodite svoj od lazak! Pustite me i ne govorite ni ta. Moja velika elja i jo veæa strast nadjaèale su mi razu ! Odluèno se popela u koèiju, Irenu posjedne kraj sebe, dade znak Franji i konji krenu e na put. Tek na putu veli Franji: Vozite na ledinu kraj Vrutka! Er ika nije nikome rekla zbogom, a nije se ni okrenula. Kada je odlazila iz dvorca , jedino je Irena mahala ruèicom odgojiteljici. Franjo hotimièno naglasi:

Vozimo se do one èerge i atora koji su tamo razapeti? Da, da, do one moje stare èerge i atora! Sigurno idete u posjet onoj staroj ... Veæ mu je bilo na ustima da ka e: Ciganki, a li veli: ... staroj eni koja je jutros bila u dvorcu? Ne pitajte ni ta, Franjo, nego tjerajte konje! reèe Er ika otresito i strogo. Franjo je dovezao koèiju blizu èerge, ali nikoga nije bilo vidjeti, veæ se samo dizao s ognji ta dim to ga je vjetriæ nosio preko atora. 125 Er ika siðe s kola i povièe na ciganskom jeziku: Gdje ste? Ima li koga ivoga? Prva iz atora iziðe Juli ka, a za njom Maru ka uz koju su se dr ala djeca. Posljednji izið Jo i, blijed, te prepla eno veli: Èim sam ugledao barunsku koèiju, mislio sam da dolaze andari da nas potjer aju. Ja sam do la, Jo i. Idite do koèije i sve donesite ovamo u ator. Er ika priðe k atoru, te stane ljubiti crno èaðavo platno i duboko udisati njegov èaðav mi , a onda uðe u èergu i reèe ne to to nije slièilo ni na plaè ni na radost. Irena je stala odmah razgovarati sa svojim mlaðim roðacima i navlaèiti na njih svoje h aljinice. Franjo je odvezao koèiju dalje od atora. Sjeo je na bok i èekao, te sam sebi govorio: ivi u dvorcu, ukazuju joj sve poèasti, ima sve to joj srce eli, ali kada je doznal a da su do li njezini, krv se u njoj uzburkala i odvukla ju je da ih posjeti. Da j e tu barun, mo da ne bi do la, ali ja sam, po njegovoj elji i nalogu, morao nju doves ti ovamo i poslu ati. E, pravo narod veli da krv nije voda. Er ika iziðe iz èerge, pa poðe do ognji ta na kojem je Juli ka veæ kuhala kobasice koje je donijela. Priðe bratu, te mu veli: Jo i, ja se ne vraæam vi e u dvorac, ja ostajem kod tebe u èergi! Er ebet, Er ebet, ti nisi kod zdrave pameti! Sada jesam, Jo i, ali da danas nisam do la do na e stare èerge, ja bih poludjela. Ostat æu s tobom u èergi, moram se nau iti ivota u njoj. Putovat æemo do Maðarske, onda æu potra iti -baæija. Er ika pru i novèanicu od stotinu kruna, to je odmah umek alo Jo i ja, te on veli: Tvoja elja, meni zapovijed. Onda dade znak Franji da doðe do nje. Franjo siðe s boka, zaputi se do Er ike, te sam sebi reèe: »Sigurno eli s njima ostati cijelo poslijepodne, a onda æe predveèer htjeti da se vrati u dvorac.« Franjo, vratite se u dvorac. Potra ite starog baruna i recite mu da se ja ne vraæam u dvorac, veæ æu ostati u na oj staroj èergi... Barunice, gospoðo barunice, vi se bolesni! Kako se usuðujete to govoriti? Poðite u dvorac i recite barunu moju odluku. Ja elim pro ivjeti u dragoj èergi i atoru! to stojite, Franjo? Ne mogu se maknuti, barunice, hvata me strah, to æe biti od mene kada se vrati mladi barun? Er ika nije htjela slu ati Franju, veæ se zaputi do ognji ta, gdje je Juli ka iz eravice i grtala peèeni krumpir, te sa zadovoljnim smije kom gledala u kuhanu kobasicu koju je iz lonca polo ila na da èicu. *Franjo je laganim korakom po ao do konja, okreæuæi se nekoliko puta u nadi da æe ga Er ika pozvati da je prièeka. Popne se napokon na sjedalo, uzme vojke i konji brzim kaso m krenu e prema dvorcu Mirkovec. 126 127 ««*§* 0, XIX Jo se Franjo nije pripravio kako æe i to æe reæi barunu, a veæ je stigao pred dvorac. Pre a konje mlaðem koèija u, da ih ispregne, a on se zaputi u dvorac, gdje je zatra io da eli do staroga baruna. Dvorkinja mu veli:

Da ste do li prije, ne bih vam dopustila, jer su se gospodin barun i gospoða baruni ca odmarali, ali sada sjede u velikom salonu u naslonjaèima. Donosim im stra nu vijest, draga Katice! Katica je bila znati eljna, pa otprati Fra nju, ali ostane kod vrata. Franjo uðe, duboko se nakloni jo kod vrata, a stari barun upita: to se dogodilo, Franjo? Izgledate kao da vam je tuèa sva polja potukla! Presvijetli barune i barunice, mlada barunica dala se odvesti u cigansku èergu i ne eli se vi e vratiti u dvorac! Barunica Eleonora nije sve toèno razumjela, pa joj barun prevede to je rekao Franjo . Sjedila je u naslonjaèu pognuta, slaba, ali kada joj je barun rekao da je Er ika oti l a u cigansku èergu, digla je glavu, naglo ustala iz naslonjaèa, sklopila ruke, te pu nim glasom progovorila: Ipak su usli ane moje molitve i moj æe se sin osloboditi te tu ne i za nas sramotne e nidbe! Moje su molitve usli ane, nesretnica je napustila na eg sina i oti la natrag u èe rgu gdje joj je i mjesto. Eleonora, ti se veoma uzbuðuje ! Previ e je to za tvoje krhko tijelo! Ozdravit æu, Alfonzo, od prevelike sreæe to se na sin oslobodio te ene. Sada sam sigu na da ga ona nije nikada pravo ljubila. Alfonzo, dragi, ovo su moji veoma sretni trenuci, a sada te molim, pi i braæi u Zaèretje i Oroslavlje da je ta nesreæa napustila dvorac i utekla u èergu, ali ih molim da tu vijest ne jave Ervinu. Ja, njegova bo lesna majka, elim da to sazna od mene kada se vrati. Ja mu elim prva reæi tu sreæu da se oslobodio ene s kojom je osramotio cijeli na rod. Franjo je upregnuo laganiju koèiju, odnio listove u Zaèretje i Oroslavlje. Dugo su g a ondje ispitivali, jer nisu mogli u prvi èas vjerovati da je Er ika htjela napustit i svu rasko i udobnost, te se vratiti pod ator i èergu. Veæ sutradan znali su to svi znanci, vlastelini i pojedinci, saznalo se to i u Zag rebu, a u nedjelju su saznala i sva okolna sela. Ljudi su meðu sobom govorili: Ako je barun bio zacopran, te ju je zavolio, to se i njoj sigurno pomutila pame t kada je mogla ostaviti takvo bogatstvo i vratiti se u cigansku èergu. Jo je Franjo bio kod baruna, a Katica je veæ po cijelom dvorcu govorila i razglasil a da je mlada barunica s djetetom utekla u cigansku èergu i da se neæe vratiti. Profesorica Vrankoviæ i odgojiteljica bile su utuèene tom vije æu, a profesorica je i re kla: Ja sam kod objeda zamijetila da se ona bori i lomi sa stra nim mislima, ali nisam pomi ljala 128 9 Krv nije voda 129 da bi tako ne to mogla uèiniti, da bi pobjegla natrag u èergu. Dvorkinje i drugi namje tenici i koèi ja i govorili su na sve strane: ivjela je kao kraljevna iz prièe. Sve je imala to je po eljela. Davali smo joj sve poèasti od straha da saèuvamo slu bu. Sigurno je i tu ðavo umije ao svoju volju, pa ju je prisilio da napusti bogatstvo k oje je ovdje u ivala i da poðe u èergu. XX Cijelo poslijepodne Er ika je bila raspolo ena, bila je sretna, jer je sada ivjela u èe rgi, a bila je kao opijena od mirisa atora i èerge. Slasno je jela peèeni krumpir, gr izla kobasice, napila se vode iz posude iz koje su svi pili. Ustane s panja na kome je sjedila, te veli: Tako dobre krumpire pekla je i moja majka, ali se ne sjeæam da smo uz krumpire je li tako dobre kobasice. Sve si to ti donijela, draga na a ljepotice. Hrane sada imamo za mjesec dana , ja ne bih morala iæi u selo na gatanje, ali Jo i nema posla, pa æemo ove dane poæi ja i Maru ka da donesemo motike, srpove i kosire. Samo vi poðite, Juli ka, a ja æu ostati s Jo- ijem i djecom te èuvati ator i èergu. 130 Er ika je po la u ator i tamo zatekla Irenu i djecu kako se valjaju po travi. Ona je obilazila po atoru, pritiskala lice na krpe i duboko udisala miris staroga èaðavoga p

latna. Pogledala je Irenu, nije ju smetalo to je bila izgu vana, èupava i prljava, pa reèe sam a sebi: »Da, sada vidim i znam da je i vanj tinom i nutrinom sva od moga naroda.« Èim je poèeo padati sumrak, Juli ka i Maru ka prostrle su le aj Er iki i Ireni na kraju èer odakle je strujao zrak. Er ika se, smirena i zadovoljna, spustila na le aj uz Irenu. Nije razmi ljala o udobno sti koju je ostavila u dvorcu. Jo je uvijek bila pod dojmom opsjene o èarima èerge, t ako da na Ervina nije ni pomi ljala. Tjerala je od sebe sve misli koje su je poku al e podsjeæati na ne to dra e nego to su ator i èerga. Ustala je zadovoljna, izi la iz èerge, zatra ila posudu za vodu, te se zaputila u umu d o izvora. Oprala je lice i zagladila kosu. Onda je èula kako dolazi Irena s bratov om djecom. Irena je oprala lice, a onda je poku ala oprati i bratovu djecu, ali je nastala vika i plaè jer se djeca nisu dala prati, veæ su utekli natrag do ognji ta i u èerge. Er ika je sjela na panj, slu ala je pjev ptica i uborenje izvora, a kosu je splela u dvije pletenice i ovila ih oko glave kako je nekada radila. Natoèila je vodu u pos udu, pa i ona po ia prema ognji tu. / Juli ka je skuhala èaj, a Jo i narezao unke, sira i kruha. Er ika je jela i pila èaj s roð ma i djecom. 131 Jo i je lakomo jeo unku. Te ko proguta veæi zalogaj, pogleda Er iku i veli: Èim sam ustao, spopao me strah da æe nas protjerati odavde kada doznaju da si ti s nama u èergi. Svako malo gledam naokolo, te motrim da li dolazi potjera. Ne pla i se, Jo i, jer su Ervin i njegovi mlaði roðaci oti li u Englesku. Ako bi te tko io potjerati, to bi uèinili da meni napakoste. Ne budi u strahu, Jo i, skupili bismo ator, sjeli u èergu, pa oti li tamo gdje je razapeo ator Pista. Morao bi se sjeæati Jo i koliko je puta na otac morao bje ati iz mjesta gdje je razapeo ator. Sigurna s am da se i tebi to veæ dogodilo. Ti se mora s time pomiriti, mi smo vjeèno putujuæi Cigani. Hvala ti, Er ebet, to si me umirila. Hrane si nam donijela za vi e od mjesec dana. M o emo ivjeti u umi daleko od sela, jer mama Juli ka i moja Maru ka ne moraju iæi gatati p selu. Jo i, ti æe se sigurno sjetiti kako si mi prijetio kada sam rekla da sam dala vjeru Pisti da æu ga èekati, a neæu poæi za baruna. Sjeæam se, Er ebet, bio sam onda mlad, pa sam samo mislio kako æe sebe, a i sve nas, u sreæiti tom enidbom. Da me nisi poslu ala, mogao sam uèiniti zlo. Sada ti priznajem, Er e bet, da je Ervin dao mnogo novaca ocu, jer i poslije tri godine, kada je umirao, dao je meni jo dosta novaca. Istina, on mu je obeæao da nikada neæe dolaz iti ovamo. Nije, siromah, dolazio, ali mene to nije vezalo, pa kada me je Pis ta nagovarao, ja sam pristao da doðem meðu te dobre i dare ljive ljude. 132 Èuj, Jo i, kada me je uhvatila elja i èe nja da poðem u èergu, sjetila sam se da sam ja u iznevjerila, da nisam odr ala obeæanje. Ja elim, ja moram sebi olak ati savjest, mora m razgovarati s Pistom, reæi æu mu da ste me svi vi prisilili da poðem za Ervina. Er ebet, mama Juli ka rekla je istinu da putujemo u dru tvu Piste. Da, da, taj mi je Pista do ao na pamet, jo me dr i velika elja da govorim s njime. Ne mo e , Er ebet, jer to nije onaj Pista kojemu si ti dala vjeru. Taj je Pista ne to mlaði od na eg oca, nekada je s njime i putovao. To nije onaj Pista? Ja sam veoma razoèarana i alosna, jer sam eljela da mu do ka em kako nisam kriva to nisam odr ala rijeè. Vjerovala sam da æu ga se potom osloboditi iz svojih misli i savjesti. Tebi velim, Jo i, mo da ti to neæe razumjeti, no za sve vr ijeme dok sam ivjela u bogatstvu, dok mi je Ervin ukazivao veliku ljubav, pa i ka da me je ljubio, ja sam mislila na Pistu! Ja te, Er ebet, ne mogu razumjeti. Èudne si ti æudi. Uhvatila te je èe nja za atorom i èergom, X pa ostavlja mu a, dvorac i bogat o te bje i u s èergu. Kajat æe se, Er ika! Nikada se neæu pokajati, Jo i, sve æu izdr ati. Ja bih poludjela da nisam utekla u èergu 2ivi s nama, Er ebet, godinu dana mo emo ivjeti od novaca to si mi dala, a poslije ka ko bude... Er ika je ustala i zaputila se prema atoru, a putem je tu no sama sebi govorila: »To ni

je taj Pista, to nije Pista kome sam obeæala da æu ga èekati!« Oti la je u ator, uzela def i poèela punim glasom pjevati alosne ciganske i maðarske pje sme. Juli ka i Maru ka pri le su bli e atoru, a Juli ka veli: Lijepa je kao iz prièe, a pjeva lijepo da ti se oko srca topi. Da, mama Juli ka.ona je uèila da postane pjevaèica. Na roðak Jo i-baæi elio je da poðe Pe tu, da pjeva s njegovom glazbom. Pametnije je uèinila to se udala za bogata a. Strah me hvata da neæe mene okriviti o je sve napustila i do la u èergu. Bojim se da joj nije popustio koji kotaèiæ u glavi. Oh, kako lijepo pjeva! Lijepa je i veoma mlada, mo e jo postati pjevaèica. Svaka æe je dru ina uzeti kada vidi njezinu ljepotu i èuje njezin glas. Er ika je èula u atoru kako je Juli ka govorila da je ona lijepa, da lijepo pjeva i mo e jo postati pjevaèica. Na svoju je ljepotu bila ponosna, a neka unutarnja radost i p ouzdanje pobudili su u njoj sigurnost, pogotovu to je i Juli ka govorila da zna i l ijepo pjevati. Prestane pjevati, jer ju je uhvatila neka posebna tuga to neæe susresti Pistu i neæe moæi sebi olak ati savjest. Govorila je sama sebi: »Da ga mogu potpuno zaboraviti, to i z dna srca elim! A to æe biti sa mnom, o tome jo neæu misliti, jer me dr i zadovoljstvo ivim u na oj staroj èer-gi i atoru.« Opet dohvati def. Poku ala je pjevati zabavnu maðarsku pjesmu, ali joj to nije i lo, j er je zaboravila mnoge rijeèi. Opet prestane pjevati, te poène sama sebe uvjeravati: »Sretna sam, upravo se presr etnom osje134 æam ovdje u èergi. Jo me dr i velika èe nja za èergom, vjerujem da ona neæe nikada popusti ije mi ao rasko i i udobnosti koje sam imala u dvorcu...« Onda se zamisli i stane tiho i tu no govoriti: »Tom predobrom, strpljivom i plemenit om Ervi-nu, koji nije znao kako bi mi to vi e ukazao ljubav, njemu sam svojim bijeg om u èergu uèinila veliku sramotu. Taj previ e dobri èovjek bio je prezren od cijeloga s voga roda to me uzeo za enu. Mnogo je poni enja do ivio zbog moga neznanja, sve je to strpljivo podnosio, jer je uvijek govorio da me neizmjerno ljubi...« I nastavi jo govoriti: »U onom èasu kada me je uhvatila i spopala èe nja i strast za èergo poku ala sam dozvati razum, borila sam se s tvojom velikom ljubavi i dobrotom, Er vine, ali su razum nadvladale velika èe nja i strast za èergom. Onda sam na svu tvoju dobrotu zaboravila i utekla ovamo u èergu... Ja ne pomi ljam da bi drugo mogao uèiniti na tu veliku sramotu, Ervine, nego da me prezre , zamrzi , izbaci iz svojih misli. T o æe uèiniti zbog svoje èasti, svoje obitelji, a i okoline u kojoj ivi , da bi ponovo ste ao ugled kao vlastelin i barun... Ovdje u atoru, gdje si me prvi put ugledao, sam a sebi priznajem da te nikada nisam mogla zavoljeti srcem i tijelom, jer sam to obeæala mladiæu Pisti. Da sam tebe mogla zavoljeti srcem i tijelom, vjerujem da bi t akva ljubav nadjaèala èe nju i strast za èergom ... Mnogo i mnogo puta si me pitao da li te ljubim, a ja sam ti iskreno odgovorila: Volim te zbog tvoje velike dobrote, volim te razumom, jer si me na ovom svijetu okru io udobnostima kakve se mogu samo zamisliti...« Er iku je uzbudila pomisao na Ervina i priznanje koje je izgovarala. Ustane s panj a na kome je sjedila, poðe prema izlazu iz atora, stane, te gorljivim rijeèima poène se bi govoriti: »Znam da sam jo lijepa, tek su mi dvadeset i èetiri godine, ako postanem pjevaèica, imat æu kao lijepa ena mnogo udvaraèa, a sigurno i prosaca! Jednom si tra io, Ervine, da ti priznam svoju veliku ljubav prema tebi i onda sam ti iskreno rekl a da te ne mogu ljubiti kao ti mene, da te volim posebnom ljubavi, ali sam ti ob eæala da æu ti biti vjerna ena cijeloga ivota ...« I jo nastavi govoriti za sebe: »Ovdje u atoru, bez svjedoka, kunem se svojim cigansk im narodom da æu obeæanje odr ati, makar me zaprosio bogati grof ili barun ili najljep i Ciganin, nikada nikome neæu postati enom. Odr at æu rijeè zadanu tebi, predobri Ervine!« Nakon te zakletve poðe iz atora do ognji ta, smirena i raspolo ena, uzme posudu s vodom i zaputi se u umu do izvora. XXI Sve dane nakon zakletve i svoga priznanja kojega je rekla sama sebi Er ika je bila vesela, mnogo je pjevala, a onda je rekla bratu: Brate, idem s tobom u Maðarsku, otputovat æu u Pe tu i potra iti Jo i-baæija. 136

Veæ sutradan zamolila je brata da krenu dalje, ali joj Jo i veli da on to ne smije. Mora se dr ati dozvole i ostati onoliko dana koliko im je odreðeno imati razapet ator . Er ika se smirila, a Juli ka ju je poèela poduèavati u gatanju, govoreæi joj: Nauèi gatanje, ljepotice moja. Ne elim ti da do ivi sudbinu da gata po selima, to je e ak ivot, èesto bude protjerana s raznim pogrdama, ali tebi æe mnogo koristiti da zna g tati kao lijepa pjevaèica. Er ika je poslu ala Juli ku, te je vrlo brzo zapamtila brojke i slike karata, koja to z naèi. Juli ka je bila zadovoljna, te veli: Makar si bila bogata, velika gospoða, ali u tebi ivi na a ciganska du a i pamet. Brzo si nauèila i veoma lijepo gata . Juli ka se ponudila da æe Er iki gatati sreæu, kao i buduænost, ali ona nije na to htjela pristati, veæ reèe: Neæu da znam svoju buduænost, sama sam odluèila da se vratim u èergu. Da sam bila udana za Ciganina, pa njega napustila, mogla bih oèekivati i smrt, ali me moj mu neæe tra it i iz ponosa i zbog svoje èasti. Pravo veli , ljepotice moja, èesto mnoge Ciganke podnose bijedu, nevolju i te ke bati ne, ali ne bje e od mu eva, jer znaju da on ima pravo, po na em ciganskom obièaju, ubiti je ako je sretne. Èula sam prièati jo kao djevojèica, mama Juli ka, kako je nemilosrdan na narod prema p jegloj eni. Ja se toga ne bojim. Opet ponavljam: neæe me tra iti, veæ æe me prezreti i za mrziti, jer 137 ja nisam utekla od nevolje, veæ sam napustila obilje, sjaj, rasko i bogatstvo, a zn am da sam svom mu u uèinila veliku sramotu. Er ika je bila smirena i zadovoljna, najvi e je pjevala u atoru, te dva ili tri puta oti la u umu do izvora. Nije marila za svoj izgled, hodala je u izgu vanoj odjeæi, a jo je manje brige posveæivala Ireni, tako da je ona ivjela igrajuæi se s roðacima, jela s njima iz njihove zdjele kuhani grah, i to ruèicama kao i oni, a pona ala se kao da s e rodila u èergi. Nakon vi e od deset dana ivota u èergi Er ika je opet stala govoriti bratu da krenu dal je. Jo samo koji dan, Er ebet, pa æemo iæi na drugo mjesto, ali ti zna da se neæe ni ta na i ljep e okrenuti. Razapet æu ator, smjestiti èergu, sve æe biti isto ... Znam ja, Jo i, da je uvijek bilo i da æe biti tako pod atorom i èergom, ali je u meni velika elja da ivim pod njom, ona me je dovela u nju. elim biti to dalje od dvorca i to bli e Maðarskoj. Er ika se smirila i strpljivo èekala kada æe brat krenuti dalje. Pjevala je prije podn e i poslije podne u atoru. Ponekad joj je pala na um prièa mame Juli ke kako Ciganin bez milosrða ubija no em enu koja ga je napustila, naèas bi se zamislila, ali onda bi m ahnula rukom, te glasno progovorila: Moj mu nije Ciganin, za to da mislim na te gluposti! I da bi otjerala te misli, poèela je pjevati punim glasom... 138 XXII Sva tri mlada baruna Vranicanija javljala su iz Engleske da æe nagodba s engleskim poduzeæem potrajati dulje nego to su mislili. Tako je barun Janko pisao svom ocu u Zaèretje da se Ervin pokazao kao veliki struènjak, te æe biti najvi e njegova zasluga a ko povoljno urede poslove u korist njihova poduzeæa. Pisao je: »Bojim se da bi odvi e dugo trajali pregovori s unajmljenim odvjetnicima da Ervin ni je upuæen u novèane poslove na eg engleskog poduzeæa, a najveæa je korist i vrijednost u t ome to Ervin znade ispravno govoriti engleski.« Ervin je slièno pisao svome ocu, da posao neæe moæi biti zavr en u roku od deset dana, v eæ æe se sigurno produ iti i na dvadeset dana. U listu ga je molio neka tako reèe i njeg ovoj eni Er iki. Stara barunica, zaèuv i kako Ervin pi e o eni Er iki, ustala je iz naslonjaèa, te jaèim gl m rekla: Sine na mili, te ko èekam tvoj povratak, da ti tvoja majka prva objavi radosnu vijes t da si se oslobodio sramote i tereta koji si sebi dobrovoljno nametnuo. Moje su molitve usli ane, tvoja je ena utekla meðu Cigane, gdje joj je i mjesto. Eleonora, umiri se, ne raduj se previ e toj sreæi i uvjerenju da su ti molitve usl

i ane ako je Er ika napustila dvorac. Mo da æe to na Ervina porazno djelovati, osjeæat æe s osramoæenim to ga je napustila ena! Malo promisli, jer to znaèi ostaviti najveæe udobno ti i otiæi u ator, pa ivjeti u èergi? to to znaèi? Ja razmi ljam, Eleo139 nora, kakva je snaga mogla djelovati na nju da je po la ivjeti u èergu. Ne kvari mi sreæe, Alfonzo, moje su molitve usli ane, est godina dnevno sam se molila da na sin bude osloboðen te sramotne enidbe. Zato sam odluèila da Ervin ne smije to s aznati u Londonu, jer ja kao majka imam najvi e prava da mu velim tu vijest, smatr am da je to samo moja zasluga to je ona njegova ena pobjegla... XXIII Pro la je polovica travnja 1901. godine kada je stigla vijest da je posao povoljno zavr en za njihovo poduzeæe, a oni da dolaze vlakom poslije podne u Zabok. U Zaboku su èekale tri koèije: iz Oroslavlja, Za-èretja i Mirkovca. Ervin je po urivao Franju da to br e slo i prtljagu u koèiju i prvi je pojurio prema domu . Nije imao obièaj da razgovara s koèija em, ali je sada upitao je li sve dobro u dvor cu. Franjo je nevoljko promrsio: Da, da, gospodine barune! Ervin se zamislio, pa mu je pala na pamet misao kako nije Er iki pisao iz razloga t o jo nije nauèila èitati ni pisati. Bio je uvjeren da æe, kada joj veli razlog, od sada ona vi e nastojati da nauèi èitati i pisati. 140 Bio je raspolo en zbog povoljno obavljenih poslova, veselio se kako æe dijeliti daro ve koje je kupio u Londonu. Franjo je tjerao konje tako da su trèali uz brijeg, pa su brzo stigli u dvorac Mir kovec. Ervin siðe s koèije, pa se zaputi prema svojim odajama. Pred ulazom su stajale profe sorica Vran-koviæ, odgojiteljica i Er ikina osobna dvorkinja. Ervin stane i upita: Zar barunica nije kod kuæe? Nije, gospodine barune! postiðeno veli profesorica Vrankoviæ. Èudi me da je oti la od kuæe. Gospodine barune, gospoða barunica, majka, eli vam sve reæi... Ervin poðe do roditelja. Èim je otvorio vrata, stara barunica digne se naglo iz nasl onjaèa, potrèi prema Ervinu, zagrli ga, stane ga ljubiti i govoriti mu: Sine dragi, presretni sine! Zabranila sam da od drugoga dozna tu radosnu vijest. Ja, tvoja majka, eljela sam to saèuvati za sebe. Ti si mojom molitvom osloboðen sram ote. Ciganka kojom si se o enio utekla je natrag meðu Cigane, gdje joj je i mjesto! ... Majko, vi bulaznite! Govorite nemoguæe rijeèi! Smije ite se, bojim se da ste bolesni . Od toga vremena ozdravila je tvoja majka! Radujem se to æu tebe usreæiti tom vije æu, m li i dragi na sine! Ervin se oslobodi majèinog zagrljaja, pogleda oca, te zdvojno veli: Kakve mi to stra ne stvari govori majka? 141 Ervine, sine na , mene progone misli kakva se snaga probudila u njoj, te je napus tila dvorac i oti la pod ator u èergu? Franji je dala nalog da je odveze u èergu! ... Za to ste je pustili, oèe? Nismo mi znali, sine! Saznali smo od Franje kada se vratio iz èerge. Profesorica Vrankoviæ i odgojiteljica prièaju da je bila u opsjednutom stanju. Profesorica jo prièa kako ju je zaustavljala, ali joj je ona rekla: »Moram poæi, velika elja i strast nad vladale su mi razum« ... Vidim, sine, da si sav izvan sebe, utuèen si, potres la te je velika sramota. Nastoj je zaboraviti i pustiti je neka ivi ivotom koji j e sama izabrala. Oèe moj, pametni oèe! Kako mi mo ete tako nemilosrdne i grube savjete davati?... Ja n ju da zaboravim?... Ne mogu, oèe moj, jer ja je neizmjerno ljubim i èeznem za njom. Jao mene, tu ne i nesretne, sine Ervine, tvoje rijeèi ubijaju tvoju majku! Svaka tvoja rijeè je ubod no a u srce tvoje majke. Ne mogu vam pomoæi, majko, ali ja idem da je potra im! Sve æu joj oprostiti i molit æu

je da se vrati u dvorac! Nesretni, nesretni sine! Vjerovala sam da su moje molbe usli ane, a sada vidim da sam se prevarila jer je moj sin, lud od zaèaranosti, odluèio da je opet dovede natr ag u dvorac. Bolje da umrem jer je moje oèi ne ele nikada vi e vidjeti. Majko, stra ne i potresne rijeèi govorite ... Govorim ih iz dna srca svoga, jer tako osjeæam, a moja bol i ogorèenje poveæali su se uslijed razoèaranja, jer sam sve ove dane bila vesela i 142 sretna, puna nade kako æe ti biti sretan to te napustila Ciganka ... Ne mogu i neæu vas slu ati, majko! Polazim odmah u potragu za njom ... Ervin se zaputi prema vratima, a otac veli: Èekaj, sine, neæu te zaustavljati, ali ti elim reæi da razmisli , prosudi ovo: da je n ina ljubav spram tebe bila velika i iz dubine srca, da li bi te i onda napustila ? Sada neæu, a i ne mogu o tome razmi ljati, jer cijelo moje biæe strepi i èezne da je pr onaðem i dovedem ovamo ... To reèe ocu i poðe prema izlazu. Nije se okrenuo, niti je pogledao majku koja je u n aslonjaèu plakala i glasno ponavljala: Gospode! Osvijesti i opameti nesretnoga sina na ega! XXIV Ervin je bio sav izvan sebe. Uzbuðen, potrèao je po stubama pred dvorac, te glasno p ozvao Franju, a onda mu zapovjedio: Upre ite koèiju! Ja polazim u potragu za barunicom. Neæemo se vratiti dok je ne pronaðe m! Koèija je bila brzo upregnuta. Ervin sjedne na sjedalo uz koèija a, te veli: Najprije me odvezite do atora gdje ste ostavili barunicu! Franjo bez rijeèi potjera konje, a ovi brzo pojure cestom. Onda krene ulijevo umom, te brzo stignu na èistinu. 143 Opazili su ator i ognji te iz kojega se vijao dim. Cim su do li bli e, Franjo veli: ator je isti, mo da je barunica jo ovdje. Ervin siðe s kola, poðe prema ognji tu, ali o nije bilo nikoga. Bio je blijed i uzbuðen. Krene prema atoru. Èim je do ao bli e, èuo je p evanje. Stane, a lice mu se zacrveni. Veselo reèe sam sebi: »Presretan sam, to pjeva moja draga Er ika!« Potrèi prema atoru, odgrne platno, te uðe. Kada je Er ika opazila Ervina, glas joj je zapeo u grlu, a usta joj ostado e otvoren a. Ostala je u istom polo aju kao da pjeva. Oèi su joj pre pla eno gledale kako joj se pribli uje Ervin. On zdvojno reèe: Er ika, Er ika, za to si mi uèinila tu sramotu? Ona nije ni ta odgovorila, veæ je stajal ao ukoèena, kao da ne to oèekuje ... Ervin je uhvati za desnu ruku, jer je lijevom jo uvijek dr ala def nad glavom. Ona drhtavim glasom upita: Zar me nisi do ao ubiti, zaklati no em, jer sam te napustila? Kakve bedastoæe govori , Er ika! Presretan sam to sam te na ao. Mora se vratiti s nom u dvorac. Er ika uzbuðeno i glasno upita: Zar æe me opet uzeti za svoju enu, Ervine? Ti nisi prestala biti moja draga, ljubljena enica. Ervin se nije sna ao. Er ika je klekla pred njega, stala mu ljubiti ruke, te glasno govoriti: 144 Ako ima svetih ljudi na zemlji, onda si to ti, Ervine. Opra ta mi sramotu koju sam ti nanijela, uzima me natrag za enu, dobri, dobri, predobri èovjeèe... Kleèuæi pred tobo , obeæajem ti da æu uzeti o tre no eve, izrezat æu iz sebe sve uspomene na moj narod i ond a æe mi ti postati ne predobri nego dragi i mili i ljubljeni Ervin. Tu bih sreæu elio do ivjeti, Er ika. A sada te molim, ustani i potra i dijete, koèija è vratimo se u dvorac. Iziðu pred ator. Er ika potrèi do èerge, naðe pod njom le ati prepla enog brata i djecu, p Irenu i veli:

Doði, do ao je tata, moramo poæi natrag u dvorac. Meni je ovdje ljep e, ja bih ostala s Lajo- em i Katu om. Ne mo e , Irena, tatu mora slu ati. Uzme Irenu za ruku i reèe bratu: Ti, Jo i, odlazi veæ sutra dalje sa èergom. Er ika iziðe iz èerge. Vodeæi za ruku Irenu, zaputi se prema Ervinu koji ih je èekao podal je od atora. Ervin im je po ao u susret. Nije ga smetalo to su bile u neurednim haljinama, a nij e mario ni to su nosile na sebi zadah po atoru i èergi. Irena ga nije htjela poljubi ti, veæ mu je jedva pru ila ruku. On zagrli Er iku oko struka, a Irenu uzme za ruku, t e poðu do koèije. Franjo zbunjeno pozdravi Er iku, ona samo kim-ne, popne se u koèiju. Ervin sjedne u sredini, kraj njega Er ika, a s druge strane Irena. Franjo potjera konje, te su jo br e jurili prema domu, nego od doma. 10 Krv nije voda 145 Opazili su ator i ognji te iz kojega se vijao dim. Cim su do li bli e, Franjo veli: ator je isti, mo da je barunica jo ovdje. Ervin siðe s kola, poðe prema ognji tu, ali o nije bilo nikoga. Bio je blijed i uzbuðen. Krene prema atoru. Èim je do ao bli e, èuo je p evanje. Stane, a lice mu se zacrveni. Veselo reèe sam sebi: »Presretan sam, to pjeva moja draga Er ika!« Potrèi prema atoru, odgrne platno, te uðe. Kada je Er ika opazila Ervina, glas joj je zapeo u grlu, a usta joj ostado e otvoren a. Ostala je u istom polo aju kao da pjeva. Oèi su joj pre pla eno gledale kako joj se pribli uje Ervin. On zdvojno reèe: Er ika, Er ika, za to si mi uèinila tu sramotu? Ona nije ni ta odgovorila, veæ je stajal ao ukoèena, kao da ne to oèekuje... Ervin je uhvati za desnu ruku, jer je lijevom jo uvijek dr ala def nad glavom. Ona drhtavim glasom upita: Zar me nisi do ao ubiti, zaklati no em, jer sam te napustila? Kakve bedastoæe govori , Er ika! Presretan sam to sam te na ao. Mora se vratiti s nom u dvorac. Er ika uzbuðeno i glasno upita: Zar æe me opet uzeti za svoju enu, Ervine? Ti nisi prestala biti moja draga, ljubljena enica. Ervin se nije sna ao. Er ika je klekla pred njega, stala mu ljubiti ruke, te glasno govoriti: 144 Ako ima svetih ljudi na zemlji, onda si to ti, Ervine. Opra ta mi sramotu koju sam ti nanijela, uzima me natrag za enu, dobri, dobri, predobri èovjeèe... Kleèuæi pred tobo , obeæajem ti da æu uzeti o tre no eve, izrezat æu iz sebe sve uspomene na moj narod i ond a æe mi ti postati ne predobri nego dragi i mili i ljubljeni Ervin. Tu bih sreæu elio do ivjeti, Er ika. A sada te molim, ustani i potra i dijete, koèija è vratimo se u dvorac. Iziðu pred ator. Er ika potrèi do èerge, naðe pod njom le ati prepla enog brata i djecu, p Irenu i veli: Doði, do ao je tata, moramo poæi natrag u dvorac. Meni je ovdje ljep e, ja bih ostala s Lajo- em i Katu om. Ne mo e , Irena, tatu mora slu ati. Uzme Irenu za ruku i reèe bratu: Ti, Jo i, odlazi veæ sutra dalje sa èergom. Er ika iziðe iz èerge. Vodeæi za ruku Irenu, zaputi se prema Ervinu koji ih je èekao podal je od atora. Ervin im je po ao u susret. Nije ga smetalo to su bile u neurednim haljinama, a nij e mario ni to su nosile na sebi zadah po atoru i èergi. Irena ga nije htjela poljubi ti, veæ mu je jedva pru ila ruku. On zagrli Er iku oko struka, a Irenu uzme za ruku, t e poðu do koèije. Franjo zbunjeno pozdravi Er iku, ona samo kim-ne, popne se u koèiju. Ervin sjedne u sredini, kraj njega Er ika, a s druge strane Irena. Franjo potjera konje, te su jo br e jurili prema domu, nego od doma. 10 Krv nije voda

145 Poèeo se hvatati sumrak kada su stigli pred ulazna vrata dvorca. Pred ulazom su st ajale Er ikina dvorkinja, odgojiteljica i profesorica Vrankoviæ. Odgojiteljica je uz ela za ruku Irenu, koja je bila ra èupana i prljava, te ju je odvela u kupaonicu da je opere i presvuèe. Profesorica Vrankoviæ zbunjeno pozdravi Er iku i poðe s odgojiteljicom. Osobna dvorkin ja dr ala se uz Er iku kao prilijepljena, pratila je nju i baruna u njihove odaje. N ije pitala ni tra ila dozvolu, veæ ugura Er iku u sobu za pranje, te stane s nje skida ti izgu vanu i prljavu odjeæu, a onda navuèe na nju toplu kuænu haljinu i dogura je do s tolca, pa bez rijeèi napusti sobu u kojoj su ostali Ervin i Er ika. Tada Ervin reèe: Drago mi je to ti je skinula odjeæu, jer je imala veliki zadah od dima. Ne samo od dima, Ervine, veæ i od atora i stare èerge... Gorim od znati elje, Er ika, da mi ka e koji je bio uzrok da si ostavila dvorac i nani jela meni i sebi veliku sramotu. Barunica Vranicani ostavlja mu a, rasko i dvorac t e odlazi u cigansku èergu i ator! Ervine, nikome nisam htjela priznati da je svako proljeæe unosilo u mene uzbuðenje i elju da vidim hoæe li putem proæi koja èerga. Zbog toga sam najradije boravila u sobi do puta. Nisam imala razloga za to, jer mi je tu u dvorcu bilo lijepo i udobno, ali krv moga naroda vrila je u meni i budila veliku elju da barem ugledam èergu u prolazu. Èim je nastalo ljeto, ja sam se smirila i ivjela zadovoljna u dvorcu. 146 Ali to se dogodilo dok sam bio u Londonu, Er ika? Dva dana nakon toga kako si ti otputovao pojavila se pred dvorcem Ciganka. Fran jo ju je tjerao, ali je ona bila uporna i govorila je da æe ga-tati sreæu. Ja sam èula njen glas i znala sam odmah da je to Ciganka. Pogledala sam kroz prozor, vruæina mi je udarila u glavu, te velim Franji da æu ja doæi pred dvorac. Ja sam je oslovila svojim ciganskim jezikom, a ona povièe: »Ti si ona ljepotica u koju se zagledao bo gati barun! Tvoj brat Jo i o enio se mojom Maru kom, razapeo je ator na onom mjestu gd je je tebe ugledao barun.« Dala sam joj novaca i ona je zadovoljna napustila dvora c. Ja sam ostala stajati pred dvorcem. Ona je ostavila iza sebe dah atora i èerge, miris dima. U meni se rodilo veliko uzbuðenje, u meni je poèela vriti, buktati, udar ati krv mog naroda, progonio me je dah èerge. Trljala sam se mirisavom vodom, ali je ona jo samo pojaèavala zadah èerge. Jadna Er ika! Ti si mnogo trpjela. Bila sam sva izvan sebe. To su zamijetile odgojiteljica i profesorica Vrankoviæ. Nisam htjela uzeti sredstvo za umirenje, veæ sam se povukla u svoju sobu, nastal a je borba razuma, elje i strasti za èergom. Pred oèi su mi dolazile samo one misli i slike kako mi je bilo lijepo u èergi kao djevojèici. Pamet, razum, elja i strast za èe rgom borili su se u meni, ali su pobijedile elja i strast, pozvala sam Franju, z apovjedila sam da upregne koèiju, uzela sam Irenu i pobjegla u èergu. Jadna Er ika! Ja vjerujem da ti je u onom èasu kad si odluèila da bje i zatajila pamet. 10* 147 Nije, Ervine! Do la sam presretna do èerge i rekla bratu da æu ostati kod njega. On s e upla io i rekao mi je da sam poludjela. Rekla sam mu: »Ne, nisam, Jo i, ja bih sigur no poludjela od elje i strasti da nisam do la u èergu.« On mi je na to odgovorio: »Onda ostani s nama, Er ebet!« I ja sam ostala u èergi. Ervin uhvati Er iku za ramena, pribli i se k njoj, pogleda je u oèi, te je upita: Priznaj mi iskreno, Er ika, da si se poka-jala i po alila veæ prve noæi to si na ustila dvorac i pobjegla u èergu. Tebi, predobri èovjeèe, dragi Ervine, tebi moram biti potpuno iskrena. Ne, nisam po a lila, jer sam bila pod dojmom sreæe to osjeæam zadah èerge. Èuj me, za svih tih dvadeset dana boravka u èergi ja nisam uopæe pomi ljala na udobnost u dvorcu, a znala sam da sa m tebi nanijela sramotu. Samu sebe sam uvjerila da æe me prezreti i neæe htjeti znati za mene. Kako si to smjela i pomisliti, a ne vjerovati da æu te prezreti, mila, draga i lj ubljena Er ika? Stra na mi je pomisao, Er ika, da si mogla podnijeti nered, zadah èerge i atora, nakon tolikih godina ivota u udobnom i rasko nom domu. Sva udobnost, sjaj i rasko nisu uspjele da me odvoje od mog ciganskog nagona. Sa da sam osjetila da je u meni ostala ciganska krv, koju nisam mogla razumom zaust

aviti, pa se prelila iz mene. Ja sam siguran, Er ika, da ti ne bi po la u èergu da sam ja bio uz tebe. Mo da i ne bih, Ervine, jer moju elju i strast za èergom ubla ile bi tvoje molbe. Molb e da te ne ostavim i samilost satrle bi moju strast za èergom... Hvala ti, Er ika, i na tom priznanju. Oh, nesretni poslovi, koliko boli moram pod nijeti! Ne samo boli, Ervine, nego i veliku sramotu pred svima tvojima. Zbog toga te ja alim to si do ao po mene. Poni enje i prezir do ivio sam kada si postala mojom enom, sada ne marim za prigovor e. Ja sam presretan to si ti uz mene. Sada mi obeæaj, Er ika, da vi e nikada neæe napu titi na dom? Obeæajem ti, Ervine! Odat æu ti svoju zakletvu, koju sam izrekla glasno u atoru. Od luèila sam da zbog Irene neæu ostati cijeloga ivota u èergi, veæ æu poæi u Maðarsku i potr o i-baæija te postati pjevaèicom. Stra na pomisao, Er ika! Zar ti, moja ena, barunica, da postane pjevaèicom jedne dru i Èuj me, Ervine, do kraja, jer ja znam da æe te moje obeæanje zadano meni samoj r azveseliti. Èesto si me pitao da li te volim. Ja sam ti iskreno odgovarala da te v olim posebnom ljubavlju. Sigurno æe se sjetiti, Ervine, da sam ti obeæala vjernost ci jeloga ivota U tvoju nevjeru nikada nisam ni u snu pomi ljao, mila Er ika Ali, ja sam znala, ako postanem pjevaèicom, da æu imati i udvaraèa i prosaca, jer sam jo lijepa i mlada. Zarekla sam se da æu svakoga odbiti, bio bogat ili lijep, da æu t ebi ostati vjerna do kraja ivota. Er ika, draga i mila Er ika, to tvoje priznanje lijeèi sve moje patnje, pa ti vjeruje m, mila .149 ,L moja, da bi ti odr ala rijeè, sretan sam to sam te sreo prije nego to si postala pjevaèi com. Ti, moja enice, pro ivjet æe svoj ivot kao barunica Vranicani. Poði, draga, dvorkin a te èeka, da se opere i obuèe , a onda æemo zajedno veèerati. XXV Sutradan je Ervin po ao do strièeva da ih potanje upozna s poslovanjem i da se dogov ore za daljnje poslove. Najprije se odvezao u Oroslavlje, no malo je mogao govor iti o poslovima jer su svi navalili na njega s pogrdama to je i ao u èergu i doveo na trag osobu koja ga je sramotno napustila. Ona je luda, poremeæenog uma, kada je iz udobnosti oti la u cigansku èergu da opet ivi ciganskim ivotom. Nije luda, strièe, veæ mi veli da je u njoj uzavrela krv njezina naroda, pa je ta v elika elja i strast nadvladala u njoj razum i morala je poæi u èergu... I ti æe dalje ivjeti s takvim stvorom? Vrlo rado, strièe, jer moja ljubav za njom jo je uvijek velika. Ja sam presretan to sam je na ao. Ah, i ti si lud, Ervine! Nisam u stanju da dalje s tobom razgovaram. Toliko sa m srdit, uzbuðen i alostan. Ervin je po ao u Zaèretje. Tamo je do ivio jo veæe pogrde od strica i strine. Njegov brat iæ barun Janko toliko se ra estio da mu je rekao: 150 Ervine, ti nisi vrijedan da ivi . Dovesti natrag iz èerge enu koja je dvadeset dana i jela na ciganski naèin! Sigurno ti je u dvorac donijela sa sobom neèistoæu i smrad ... Dragi bratiæu Janko, voda sve opere, kako veli narod, samo grijeha ne mo e opra ti! Ja neæu dopustiti svojoj Faniki da posjeæuje tvoj dom, jer to je jo veæa sramota to si je doveo natrag iz èerge nego onda kada si se njome o enio. Oh, dragi Janko reèe Fani daj promisli, ja sam krsna kuma Ireni, moja je du nost da posjetim kumèe. Draga Fani, ti si barunica Vranicani i ti se mora dr ati reda i dostojanstva koje ti pripada. Ervin zahvalno pogleda barunicu Fani, te napusti dvorac Zaèretje, ne rukujuæi se s r oðacima, veæ samo kimnuv i glavom.

Ervin je stigao kuæi neraspolo en, htio je sve zatajiti pred Er ikom, ali ga je ona st ala milovati i ljubiti, moliti ga neka s njom podijeli neugodnosti. Bit æe ti lak e, predobri moj i dragi Ervine. Ervin se smirio, a onda je isprièao Er ik i srd bu svojih roðaka. I jo je rekao: Dok se ne umire, neæmo nikamo iæi, a jo manje koga posjeæivati. Ako tko doðe, a tebe ne tra i, nemoj se pojavljivati. Èesto æemo se izvesti na na e posjede i etnje po umi. Er ika opet pomiluje i poljubi Ervina, to je prije vrlo rijetko èinila, te veli: Sve neka bude onako kako ti, predobri i dragi Ervine, eli . Nastojat æu nauèiti pisati i èitati, a jo veæu elju imam da izbri em iz svog pamæenja sve svoje uspomene na pro los Veæ sam poèela strogo iz sebe tjerati sve misli na preðe svoga naroda. Neæu da mislim na njih, s mr njom tjeram iz svoga sjeæanja mladiæa Pistu, poduzimam sve da ga zaboravim, jer eli m zavoljeti tebe, ne samo razumom, veæ elim osjetiti prema tebi svu vruæu ljubav cije lim tijelom i srcem. Za tim ja èeznem, Er ika, i strpljivo èekam. Hvala ti na tom priznanju i tvojoj velik oj elji da se to ostvari to prije. Kada sam sama, glasno govorim i grubo ih tjeram iz svojih misli. Kada mi se poj ave, najradije bih uzela bez milosrða o tar no , pa bih ih bez premi ljanja izrezala iz svojih sjeæanja i misli, ali znam da je to nemoguæe. Onda ih suznim oèima molim i zakl injem neka me ne smetaju, neka mi ne dolaze u misli, jer sam tvrdo odluèila zavolj eti samo tebe, predobri i dragi Ervine. XXVI Er ika se borila i nastojala svom snagom da zavoli Ervina pravom ljubavlju, a ne s amo onom posebnom ljubavlju iz velike zahvalnosti. Ervin je sav sjao od sreæe, kao u one prve dane dok je bio s Er ikom u Beèu. Posveæivao joj je mnogo vremena, te je uz profesoricu Vrankoviæ nastojao da je nauèi èitati i pis ati, ali kada je vidio da nema ni on uspjeha, onda se trudio da je razveseli tim e to ju je molio da ne to pjeva. Ne mogu i neæu pjevati, Ervine, jer nemam svoga defa. Kada sam u atoru prepla ena oèeki vala da æe me ti ubiti, ispao mi je def i ostao je tamo. Neæu i ne mogu vi e pjevati, j er bi me to pjevanje podsjeæalo na pjevaèicu sa ciganskom glazbom... Veseli me, Er ika, da ne misli na pjevanje, a osobito mi je drago to odbacuje i tu p omisao da bude pjevaèica. Mila i draga moja enice, veselim se to eli postati pravom ba unicom. 2elim, Ervine, a najveæa mi je elja da te potpuno zavolim, onako kako moj ciganski narod znade voljeti. Presretan se osjeæam veæ od toga tvoja obeæanja, a jo æu biti sretniji i zadovoljniji k d osjetim pravu ljubav. A ja æu biti najsretnija kada uspijem sve uspomene i sve svoje preðe otjerati iz sv ojih misli i biti samo tvoja. Draga Er ika, zna li to sam naumio? Poæi æemo zajedno u Pe tu! Ostat æemo tamo nekolik a, dok zaborave moji roðaci i znanci to sam te doveo iz èerge u dvorac. Tamo æu te svak e veèeri voditi u dvorane gdje svira ciganska glazba i pjevaju pjevaèice. elim da vid i ivot tih pjevaèica i kakva sve poni enja one do ivljuju tamo, pa æe mi biti jo zahval o nisi postala pjevaèicom. 152 o Er ika je bila sva izvan sebe od radosti kada joj je Ervin rekao da je odluèio otput ovati s njom u Pe tu. Po nekoliko puta na dan ponavljala je Ervinu, govoreæi mu: Pe ta je bila moj san dok sam bila mlada djevojka. Sanjala sam o tome da æu bit i tamo pjevaèica. A kada sam utekla u èergu, ona je bila moje utoèi te i nada da æu tamo p jevati u dru ini i time zaraðivati za ivot sebi i djetetu. A sada me ti, predobri Erv ine, vodi sa sobom kao barunicu kojoj æe se tamo ukazivati sve poèasti kao tvojoj sup ruzi. Da, draga Er ika, veæ sam ti rekao razlog putovanja. Neka se malo zaboravi tvoj po vratak iz èerge, a va no je i to da ti vidi kako pjevaju pjevaèice u dru ini sviraèa.

157 Od onoga èasa kada je Ervin u atoru rekao Er iki da je do ao po nju, ona je iskreno odl uèila da æe sve poduzeti da ukloni iz svoje nutrine misli i uspomene na svoj narod, da æe svim arom srca nastojati da zavoli predragoga Ervina. Od kako se vratila iz èerge u dvorac, ona je pokazivala veliku nje nost i ljubav pre ma Ervinu, ljubila ga je u lice, milovala ga je èim bi joj se na ao u blizini. Èesto m u je ljubila i ruke, bila je èesto i pretjerana u nje nostima prema njemu, a on je b io presretan, jer je vjerovao da se u Er iki probudila prava ljubav prema njemu. Za nekoliko dana otputovali su u Pe tu, te odsjeli u najljep em hotelu. Er ika je bila ushiæena, a naroèito sretna i zadovoljna zato to je mogla govoriti sa svima na maðarsk om jeziku. Odmah je pitala da li naveèer svira ciganska dru ina. Bila je vesela kada su joj rekli da sviraju i pjevaju. Bila je sva odu evljena rekav i Ervinu: Veoma bih eljela da èujem to sviranje i pjevanje. Poæi æemo, draga Er ika, radi toga smo i doputovali u Pe tu. Èesto je Ervin vodio Er iku i u druge dvorane gdje su svirale i pjevale ciganske dru i ne. Poznato je, naime, da su tada u restoranima pe tanskih hotela svirale i pjeval e ciganske glazbe. Er ika je govorila Ervinu: Po licima sam odmah prepoznala da su iz mojega naroda, iako su odjeveni u sku pocjena odijela, a pona aju se otmjeno kao prava gospoda, a i pjevaèice su lijepo od jevene. Vrlo su lijepe i lijepo pjevaju, ali mislim da nisu sve ciganskoga roda. Ne znam, Er ika, ali sam te upozorio da ih promatra kada skupljaju po dvorani pri loge za glazbu. Jesi li vidjela kako ih mnogi mu karci gledaju u lice, a neki ih i nepristojno dodiruju po tijelu? Promatram ja to, Ervine, pa vidim da neka pjevaèica uzvrati milovanje, a gdjekoja samo pogleda, odmakne se i proðe dalje do drugoga stola. Ona koja uzvraæa milovanje, ta bira prijatelje, skupocjenije je odjevena, ukra ena nakitom, nju dru ina voli, jer sakupi vi e novaca za glazbu nego ona koja odbije mil ovanje. Znam ja to ti misli , Ervine. Ti misli kako ja, da sam postala pjevaèicom, ne bih do pustila da me miluju i dodiruju po tijelu. Onda ne bi mogla dugo pjevati u dru ini. Boravili su u Pe ti veæ skoro dvadeset dana, pa su neke dvorane gdje svira glazba posjetili i po dva i tri puta. U jednoj dvorani Er ika je opazila mladu i lijepu pjevaèicu. Dok je pjevaèica obilazil a stolove i skupljala novac za glazbu, zamijetila je da se mrgodila ako bi je tk o htio pomilovati po licu, a strogo je pogledala onoga koji bi se usudio dirati joj tijelo. Dolazila je i k njihovu stolu. Ervin bi dao priloge, a ona se naklonila i zahval ila. Er ika ju je dugo i napadno promatrala. Jednom je u njoj prevladala znati elja, pa je upita na ciganskom jeziku je li ona Ciganka. Pjevaèica ju je prepla eno gledala. Kako to da ta gospoða, otmjeno odjevena i ukra ena nakitom, znade ciganski? Nakon kratke stanke pjevaèica odgovori: 158 159 Da, ja sam ciganskoga roda. Jedan moj roðak èuo je kako lijepo pjevam, pa me je nauèi o pjevati i doveo u dru inu gdje nastupam i pjevam. Veseli li se to si pjevaèica? Volim pjevati, pjevam svim srcem i du om, prima je zadovoljan mojim pjevanjem, ali mi prigovara da sakupim malo novaca za glazbu. Tek sam nekoliko mjeseci pjevaèica , ali sam do ivjela prostih i odvratnih ponuda, pa mi se poèelo gaditi to sam pjevaèica . Ervine, molim te, daj joj vi e novaca, jer vidim da je promatraju sviraèi to s nama razgovara. Pazi na svoje po tenje, doæi æemo opet ovamo. Drugi put vi e nije bilo mlade i lijepe p jevaèice. Vidi , Er ika, tako bi se i tebi dogodilo da si postala pjevaèicom, a eljela si ostati nepokvarena djevojka. ao mi je ako ju je dru ina otpustila. Cijelo vrijeme za boravka u Pe ti Er ika je bila

nje na prema Ervinu. Nastojala je pokazati kako ga duboko voli. U njoj je prevlada vala ljubav zbog njegove dobrote i u znak velike zahvalnosti, ali se trudila s v elikom voljom da iz svojih sjeæanja izbri e sve misli na pro lost i da zavoli Ervina p ravom ljubavlju, a ne samo razumom. Ervin je bio presretan i zadovoljan, pa su se tako vratili nakon provedenih mjes ec dana u Pe ti u svoj dvorac Mirkovec. II Ervin se stalno trudio i govorio je Er iki da se to vi e posveti uèenju, da nauèi èitati i pisati. Rekao joj je da oni neæe nikoga posjeæivati, a ako tko doðe u dvorac, ona neka se povuèe u svoje odaje, a neka se pojavi jedino ako je netko ba eli pozdraviti. Nastoj da se s mojom majkom ne sastaje . Ako je zamijeti u perivoju, ti kreni drugom stranom. Hoæu, Ervine, tako æu uèiniti. Kada smo gledali utrke konja, rekla si mi da bi voljela nauèiti jahati. Kupit æemo sedlo i ostali pribor, pa æu te nauèiti jahati. Otiæi æemo s konjima tamo gdje n eæe susresti nikoga od na ega roda. ume, na a sela i prekrasni bre uljci, sve je to l jepo pogledati. Tamo æemo iæi u na e etnje, to æe biti na a zabava. Oh, dragi Ervine, volim te. Moram te jo jaèe zavoljeti jer si ti savr ena dobrota, n isi ti samo po naslovu velika i plemenita , ti si i u srcu i du i dobar i plemenit. iv ot bih svoj bez premi ljanja dala za tebe, ako bi to zatra io. Ne, Er ika, to ja neæu i ne bih htio, veæ hoæu tvoju potpunu ljubav i predanost. Volim te, Ervine, obeæajem da æu te jo vi e zavoljeti, onako kako samo moj narod ljubi . Bit æe to uskoro. Istjerat æu bez milosrða iz svoje nutrine sve to me podsjeæa na moj n arod. Jer ti, samo ti jedini, zaslu uje potpuno moju ljubav, dragi i predobri mo j Ervine! 160 Krv nije voda 161 Prekinula je izjave ljubavi i milovanja, jer je stigla odgojiteljica s Irenom. Kæe rkica je zagrlila majku, govorila je na ciganskom jeziku, no Er ika joj uzvrati na hrvatskom: Ljep e i bolje ti je u dvorcu nego u èergi. Pogledala je oca samo ispod oka, jedva ga je i poljubila, te odmah utekla odgojiteljici. Odgojiteljica se po alila: Gospoðo barunice i gospodine barune, moram se potu iti na Irenu. Moram je tjerati d a se opere, neæe prati zube, moram je opominjati kako treba da jede ili sjedi. Mno go mi brige zadaje od onoga vremena kako se vratila u dvorac. To vam je zadatak i sva briga oko odgoja Irene, draga gospoðice! Ja to èinim i to æu raditi i dalje, gospodine barune, ali vjerujem da bi va e opomene i savjeti gospoðe barunice mnogo koristile Ireni. Cim se ja samo malo okrenem u p erivoju, ona odmah sjedne na zemlju i podvuèe noge pod sebe. Ja je opominjem, kori m i di em sa zemlje, ali mi ona veli: »Pa kako to da sjede Lajo i Katu a na zemlji?« Te ko je s njom, gospodine barune, gospoðo barunice. Er ika se obrati djetetu na ciganskom jeziku: To ne smije vi e raditi u dvorcu, on nije èerga ni ator. Irena odvrati drsko i glasno na hrvatskom jeziku: Bilo mi je ljep e tamo u atoru nego ovdje u dvorcu. Radije bih bila tamo nego ovdj e. Ervina je veoma uzbudio takav odgovor djevojèice, pa ustane i poðe do nje. Uzme je z a ruke, te joj reèe: 162 Irena to ne smije nikada vi e ni pred kime reæi, ti si mala baronesa Vranicani. Kada odraste , sama æe se pred sobom stidjeti tih rijeèi. Obeæaj da to vi e neæe ponoviti. Nije obeæala, veæ je okrenula glavu, istrgla se iz Ervinovih ruku i pobjegla prema v ratima. Vjerujem, gospodine barune, da æe va savjet mnogo koristiti, jer Irena ima izvrsno pamæenje i mnoga slova zna veæ napamet. Nastojte je i dalje u svemu to bolje odgajati, a ja i gospoða barunica nastojat æemo na nju djelovati da bude poslu ni ja. Kada je odgojiteljica oti la s Irenom, Er ika se suznih oèiju pribli i Ervinu, napomenuv i

mu: To je moj grijeh, ja sam pogrije ila. Priznajem, ona se tamo prilagodila kao da s e je rodila u èergi. Jadno dijete, nije ono krivo to se ru na rodila i to ima i nosi u sebi, na moju veliku alost, sve to od moje krvi i od moga ciganskoga roda. Stra hujem od pomisli, dragi Ervine, da li æe odgoj i visoka naobrazba moæi ikada izgladi ti njezine navike? Ne strahuj, Er ika! kolovanje æe u njoj probuditi ponos da je baronesa, a pridonijet æe mnogo i promjeni naravi. Opet ti sve lijepo gleda , dobri Ervine. Ne bih smjela imati u sebi vi e ni du e ni s rca da te ne bih zavoljela svim srcem svojim! Ervin je bio sretan i zadovoljan. Veæ sutradan zapoèeo je Er iku uèiti jahanje. Bio je i znenaðen i zaèuðen kako je ona odmah i sigurno sjedila na konju, tako da je drugoga da na mogao poæi s njom na etnju do njihovih uma. 163 III Nakon dolaska iz Pe te Ervin je posjetio roditelje. Ocu je donio izvje taj o poslova nju poduzeæa u Pe ti. Tih je godina poslovanje poduzeæa Vranicani bilo vrlo uspje no, ali ne samo u Pe ti ne go i u svim zemljama s kojima su trgovali. Otac je rekao Ervinu da je i strièeva elja da doðe do njih da se s njima dogovori o n ekom prijedlogu to im ga savjetuju upravitelji sjeèe uma u Lici. Otac je s njime govorio samo poslovno, ali majka nije mogla odoljeti da mu ne na pomene: Mili i dragi na sine nesretni, èujemo da je uèi jahati konja. Nisam joj morao davati mnoge upute, brzo se sna la na konju i sigurna je u sedlu. Kako i ne bi kad je u njoj ostalo sve cigansko. Sada æe jo ta Ciganka jah ati po svim na im posjedima. Majko draga, ne govorite tako, ona je zakonita moja ena i time je postala baruni com Vranicani. A ti, nesretni sine, kad bi ti samo znao kako mene u dno srca diraju te tvoje r ijeèi »barunica Vranicani«! Ona da je ravna meni, roðenoj grofici? Ne mogu vam pomoæi, majko, ali ti naslovi pripadaju njoj kao mojoj eni! Uni tava mi zdravlje kada pomislim s kime ivi na jedini sin, a ubija me, sine, kad j e naziva svojom enom! Sine, sine, skratio si mi ivot kada me nisi poslu ao, te je nis i ostavio ondje kamo je utekla. 164 «. 1 ^ Majko draga, nemojte mi to vi e spominjati. alim vas, ali Er ika je jo uvijek toliko vezana za moje osjeæaje da je to jaèe od mene. Ti si poludio, sine! Shvatite me, majko! Ne mogu te razumjeti, sine, ali mene tjera sve vi e i vi e na drugi svijet. Ervin je tu an i neraspolo en napustio roditelje. Nije mogao zaboraviti majèinih rijeèi da joj njegova ljubav prema Er iki skraæuje ivot. On je majku volio i po tovao, pa ga j e to osobito uznemirilo, ali nije sebi mogao pomoæi. Jedino ga je donekle umirilo t o je majci blago i mirno rekao kako su svi njegovi osjeæaji za Er iku jaèi od njega. Sutradan je po ao k stricu u Zaèretje. Njega je toèno upoznao s poslovnicom u Pe ti. Str ic mu nije ni ta zamjerio zbog Er ike, ali bratiæ Janko, koji je do ao s nekog izleta, r eèe mu: Svi smo bili veoma srditi na tebe to si i ao tra iti enu u èergu, ali mi je moja pamet a ena Fani rekla: »Najlak e je nekoga osuðivati, ali o Ervinu treba dvostruko i poseb no misliti, jer je njegova ljubav neka vrst neobiène, posebne i duboke ljubavi.« Zb og toga, dragi bratiæu, ne ljuti se na mene to sam te osuðivao i previ e glasno govorio da bi bilo bolje da ne ivi nego to tra i enu koja ti je pobjegla u cigansku èergu. Mo na Fani doæi æe vam za koji dan u posjet, da vidi svoje kumèe Irenu. Opra tam ti, Janko, jer znam i shvaæam da si èesto bio nepromi ljen. Ta ti si pravi i p onosni barun Vranicani. 165 Stric iz Zaèretja rekao je Ervinu da jo istoga dana ode i stricu Ambrozu u Oroslavl je.

On predla e da na e poduzeæe, uz dva na a brata, po alje u Beè na teèajeve umarstva i n ke Milana i Josipa Prpiæa. Kad su se na li kod strica, on je bio upravo odu evljen nji hovom bistrinom, a osobito njihovim struènim znanjem o procjeni hrastova, tako da su u moguænosti toèno ocijeniti i procijeniti koliko pojedini hrast ili smreka mogu dati kubika drva prije nego to se posi-jeku. I na glavni umar preporuèuje na m tu braæu Prpiæe. Strièe, i ja sam suglasan reèe Ervin. Ne samo to se divim njihovoj bistrini uma i p metnim razgovorima i pona anju nego me odu evljava i njihov lijepi izgled. To su vis oki i vitki mladiæi kao dva mlada hrasta, a umari govore o njihovoj velikoj tjelesn oj snazi. Govore da nema tako debeloga hrastovoga trupca koga stariji Milan ne b i mogao na jednom kraju dignuti i postaviti na kola. Poði zato, Ervine, stric eli èuti tvoje mi ljenje. Ervin je krenuo u Oroslavlje, no ondje ga je primio samo stric. Pa ipak s njim j e govorio o poslovima, ali i o namjeri i prijedlogu da se braæa Milan i Josip Prpiæ po alju u Beè na posebni teèaj umarstva, a naroèito radi poznavanja i usavr avanja u odabi anju vrsti drva i mjerenju hrastovih debala i trupaca te bukvi i crnogoriènih stab ala jo prije sjeèe. Dogovorili su se i tako su braæa Prpiæi bili poslani 1902. godine u Beè na teèaj umarstva . IV Vlastelinstvo Mirkovec bilo je ureðeno vrlo uzorno. Dobri upravitelji i namje tenici , obilno plaæeni, pazili su na rad, jer je Ervin bio strog i bezobziran kada bi tk o pogrije io. Onaj koji je pogrije io bio bi samo jedanput opomenut, a ako nije posl u ao, drugi bi put izgubio namje tenje na vlastelinstvu. Vrativ i se iz Pe te, Ervin je sve na ao u najboljem redu. Naroèito je pazio na uzgoj kr ava, tako da se mlijeko vozilo svakoga dana u Zagreb, u bolnicu Milosrdne braæe i u Gradsku kavanu. Ervin je redovito nadgledavao polja, naroèito brojne vinograde, te davao upute o n jihovom obraðivanju, koje su se veoma po tovale i uva avale. Rijetko je pro ao dan da ni su Er ika i on odjahali na konjima do svojih posjeda. Er ika je bila odu evljena jahanjem, zavoljela je konja na kome je jahala. Dolazila je u staju, donosila mu eæer i gladila ga po glavi i vratu. Koncem lipnja dovezla se barunica Fani u prvi posjet otkako se Er ika vratila iz èer ge. Stigla je nenajavljena, a prvo je po la do bolesne tete Eleo-nore, no ona je o dmah poèela plakati i govoriti o sramoti. Fani je umiri rijeèima: Va e jadikovanje i plaè neæe stvar promijeniti! Teta Eleonora, mislite na svoje zdrav lje! Sigurno æe i nju posjetiti? Moram, teta, kuma sam djetetu, a elim i èuti sve pojedinosti to ju je navelo da je utekla u èergu. Njezina ciganska krv. 166 167 Onda joj se mora oprostiti, teta Eleonora. Ja joj neæu te velike sramote nikada oprostiti. Fani se oprosti od nje i poðe u drugo krilo dvorca, gdje je ivjela Er ika. Ova ju je veselo doèekala rijeèima: Odmah æu doæi, draga i dobra kumo Fani, moram oprati ruke jer su mi prljave. Hranil a sam u staji svoga konja. Franjo mi je rekao da si se ti dovezla, pa sam odmah ostavila konja i dotrèala ovamo da te vidim i pozdravim. Danas nisam htjela sama j ahati, jer su se Ervin i njegov otac odvezli u vinograd. Dobra Fani, tebi sve po vjeravam. Tebi prvoj velim da æu opet roditi dijete. Kamo sreæe, Er ika, da ja mogu to isto osjetiti i razveseliti svoga Janka da æu posta ti majkom. Jo si mlada, Fani, sve jo mo e biti. Vidi , ja æu tek nakon est godina opet roditi di e. Daj da te zagrlim i za elim da rodi sina. Vjerujem da bi time razveselila sva tr i stara baruna Vranicani, jer ja imam malo nade, a Milan je u Zagrebu, èujemo da s e namjerava o eniti jednom graðankom, nije barunica, a ni plemenita ica, pa to nije pr avo njegovim roditeljima, a ni mome Janku. No, ostavimo sve te stvari, a ti meni

radije isprièaj za to si utekla u èergu. Er ika je sve u tanèine isprièala Faniki, a na kraju joj je povjerila i dodala da podu zima sve kako bi zaboravila svoju pro lost. Naroèito se borim da ne mislim na svoju pripadnost ciganskom rodu. Fani draga, ja to iskreno elim, iako to mo da nije lijepo odreæi se svoga roda i podrijetla, ali os obito sada to elim. Moram biti jo odluènija da iz svoga tijela odstranim sve od svoj ih preða, jer æu ponovno postati majkom. Od svega srca elim da rodim dijete koje neæe imati u sebi ni ta od moga naroda. To je stra no, Fani, znam, ali to elim zbog moga dobroga, predobroga Ervina. Meni je vrlo drago èuti, draga moja Er ika, da to èini zbog Ervina i svih èlanova obitelji Vranicani. Sve sam to poduzela samo zbog predobroga Ervina, odrièem se i svoga naroda, jer el im da ga zavolim ne samo srcem nego i du om i tijelom. Vjerujem da si u tome uspjela, da si ga tako zavoljela. Er ika pristupi bli e Faniki, oèi su joj bile pune suza, te odluèno nastavi: Ne, jo ga nisam zavoljela onako kako to elim, jer kada mu elim iskazati pravu svo ju ljubav, pojave se u meni likovi moga naroda. Ja ih grubo tjeram iz svojih mi sli, ali oni ne odlaze. Postajem izmorena od borbe s njima, te nisam u stanju i moguænosti pru iti Ervinu pravu ljubav, onakvu kakvu ja elim i kakvu zaslu uje predobri Ervin. Ja ga uvjeravam da ga volim, pretvaram se, a on u to na èasak povjeruje. No kad se osvijesti, onda me iznenada upita: »Je li, Er ika, je li da je sve to iz zahvalnosti?« Na njegovo nje no pitanje ja nisam u stanju lagati, veæ mu odgovorim: »Za tvoju veliku dobrotu i ljubav prema meni moja ljubav prema tebi pro eta j e zahvalno æu.« On na to duboko uzdahne, ali mi ne odgovara ni ta. Bori se, Er ika, i dalje jer si tu elju sama sebi nametnula zbog Ervina i djeteta koje oèekuje . Hvala ti na povjerenju to si se meni ispovjedila. Ja sam te razumjela i shvatila tvoju veliku èe nju za èergom. Kako sama veli , uspomene, 169 èe nja, strast i sjeæanja jo uvijek nadvladavaju razum. Strast i davne elje tvojeg djeti njstva, glas tvoje krvi. Draga Er ika, vjerujem ti da si eljela ivjeti kao bogata ba runica. Pazila si i vladala se uglaðeno, sve si poduzimala, ali nisi uspjela u seb i promijeniti krv svojih preða, tvoga naroda, ona je ostala u tebi. Ja znam kako t i je te ko zbog te borbe u tebi. Istinu govori , draga Fani, da, da, krv moga naroda ne mijenja se u meni, premda iskreno elim i nastojim da se sasma promijenim, ali ne uspijevam. Sve navike moga naroda ostale su u meni, jer ih ne pu ta iz mene krv koja je ostala u meni. Ja se ne stidim te svoje krvi, svoga naroda, ja je ne prezirem i ne mrzim, samo bih el jela da je se oslobodim, zbog moga Ervina, zbog svoje ljubavi prema njemu to elim . Sada jo elim vidjeti Irenu, Er ika, a onda odlazim. Dugo sam ostala ovdje, jer su m e tvoja prièa i iskreno priznanje veoma zaokupili i obuzeli. Ni ta mi nisi uljep avala ili zatajila. Prema tebi æu, draga Fani, uvijek biti povjerljiva jer sam te iskreno zavoljela. Jo malo prièeka j, Fani, dvorkinja veæ nosi u inu. Pozvat æu Irenu, a doæi æe ubrzo i Ervi Reæi æu mu da æu roditi dijete, ali bih eljela da si ti prisutna kada mu to povjerim. Ervin je bio sav izvan sebe, bio je veseo i sretan kada mu je Er ika rekla da je z atrudnjela. Lice mu se obasjalo sreæom, pa je nekoliko puta upitao: Jesi li sigurna, draga moja Er ika, da æe postati majkom? Dok sam premi ljala to se to dogaða u meni i dvojila, nisam ti ni ta htjela reæi, ali s da kada sam sigurna, prvo sam povjerila dragoj Faniki da æu opet postati majkom. Ne mogu ti opisati svoju radost, draga moja eno, to æe nam se poveæati obitelj. Priznaj, dragi Ervine reè Fani da æe biti jo veseliji ako Er ika rodi sina. Kako ne bih priznao, draga Fani, ne samo ja nego i cijeli rod Vranicani bit æe ve seo, jer se sa sinom produ uje obitelj. Znam da æe se i ti mnogo vi e radovati, draga F ani, kada i ti rodi nasljednika Vranicani. Ja sam veæ pomalo izgubila nadu u to, ali se jo ipak molim da postanem majkom! Ne smije gubiti nadu, Fani. Veseli i raspolo eni, Er ika i Ervin otpratili su barunicu Fani do koèije, te joj neko liko puta zahvalili na posjetu.

Kada su se uspinjali stubama u dvorac, Ervin reèe Er iki da æe poæi do oca da ga razvese li to æe im se poveæati obitelj. Zato skrene lijevom stranom krila u kome su mu ivjeli roditelji. Oca je zatekao kako gleda nacrte posjeda, jer je veæ dugo elio da na jednom bre uljku zasadi vinograd. Ervin upita za majku, a otac mu odgovori da se jo odmara. Pred njom vam ne bih ni rekao radosnu vijest, dragi oèe, da æe se na a obitelj poveæati za jo jednoga èlana. Vidim na tebi i po rijeèima osjeæam da se tome raduje , sine na Ervine, a ja se tvojoj radosti prikljuèujem, neæu ti reæi ru nu misao, no od svega srca elim da se rodi nasljed nik. Ja to takoðer elim, dragi oèe! 170 .171. Unaprijed se tje im da æe, ako æe biti sin, ne to naslijediti i od tebe. Te ko æu podnij ako se rodi slièan samo svojoj majci, ali æu i to podnijeti, samo da bude sin, maka r i ciganskoga oblièja. Mi æemo ga odmah poèeti odgajati i odgoj it æemo ga kao baruna V ranicanija. Hvala vam, oèe moj, na ovim va im pametnim i utje nim rijeèima. Majci nemojte reæi ni ta er se ona neæe radovati ni ako se rodi sin. Kada se vratio u svoje odaje, na ao je Er iku kako lista knjigu umjetnièkih slika. Ona mu reèe: Ervine, molim te, donesi mi knjige lijepih slika. Potra i gdje ima slika lij epe djece. Od sada elim misliti i gledati samo sve to je lijepo... Uèenje, èitanje i pisanje prilièno je zanemarila, govorila je da je to uzbuðuje. Radije mi govorite o povijesti, ali samo o lijepim zgodama. Zaokupila ju je velika elja za jahanjem, ali joj je Ervin rekao da vi e ne smije sa ma jahati, veæ samo uz njegovu pratnju. Ljeto je pro lo i do la je jesen. Er ika je èesto i la pje ke s Ervinom do vinograda i voæn a. On joj je tumaèio lijepe predjele Hrvatskog zagorja, govoreæi joj: Pogledaj, Er ika, lijepe bre uljke, pod njima livade i polja. Rijetko ima koja zemlj a takve ljepote kao na e Zagorje. 172 Zimi je malo izlazila. Bile su to samo etnje po perivoju i dnevni posjeti staji, konju vrancu kome je donosila eæer. Vrlo ju je èesto posjeæivala barunica Fani, te joj je govorila kako cijela obitelj n estrpljivo èeka da li æe se u dvorcu Mirkovec roditi sin. Ah, draga Fani, tko bi bio sretniji od mene, jer znam da bih sa sinom usreæila sv oga predobroga Ervina. Na razoèaranje cijele obitelji, a na tugu i alost Er ike, poèetkom proljeæa 1902. godine rodila se opet djevojèica. Kada ju je primalja pokazala Er iki, ova je iskreno zaplakala i tu no progovorila: Oh, dijete, dijete, za to sam ja cijelo vrijeme mislila na sve to je lijepo i plem enito, gledala lijepe slike djece i eljela da slièi njima. Ako mi se u mislima pojav io tko od moga naroda, s ljutnjom sam te misli tjerala od sebe, a ti si se ipak rodila slièna mome ciganskome narodu. Primalja ju je tje ila: Ne plaèite i nemojte tako govoriti, gospoðo barunice, pogledajte, ima lijepe velike oèi, lijepe usnice. Badava su lijepe oèi i usne, vidim na njoj dugi nos i iljastu bradu. Onda i ta uta pjegasta ko a kao kod starih ena moga naroda, koje kuhaju kod ognji ta i u atoru punog dima i èaðe. Jadne i nesretne mene! Za to sam te takvu rodila, a toliko sam se mjesec i nadala i vjerovala da æu roditi lijepo dijete ... Kad je do nje do ao Ervin, ona bri ne u glasan plaè, te kroz plaè stane govoriti: 173 Predobri moj Ervine, ja sam sigurna da mi ti vjeruje da sam te eljela razveseliti , ali badava moje elje i nade, bila sam nemoæna da ti rodim sina. Ne uzbuðuj se i ne plaèi, Er ika, mo e ti to na koditi zdravlju. To se sada ne mo e prom niti. Na e je dijete, neka ivi, samo da bude zdravo. O ti plemeniti, predobri èovjeèe, ti se ne srdi na mene to nisam rodila sina.

Ja sam samo veoma alostan, ali nemam prava da se srdim, jer to nije bilo u na oj m oæi. Samo se ti umiri, jer te ne mogu takvu gledati, a ni slu ati da plaèe . Tu ni moj Ervine, ako se veæ takva rodila, a na moju veliku alost, neka nosi moje im e, ali ne Er ika, nego Ersi. To je otmjenije. Sjeæa li se, tako se zvala ona lijepa C iganèica, ona pjevaèica u Pe ti? Neka bude, Er ika, kako ti eli , samo vi e ne plaèi. Treæi dan poslije poroda dovezla se je barunica Fani. Pred njom je Er ika stala jadi kovati. alila je to nije rodila sina. A sada tebi velim, Fani, da sam ne samo tu na nego i ogorèena to se rodila ta djevojèica slièna mome narodu. Ah, za to nema na sebi tragova moje ljepote. Vjeruj, F ani, ne bih alila da je meni slièna, pa makar ja postala ru nijom. Umiri se, Er ika. Va e su kæeri! Ako i neæe biti ljepotica, bit æe baronese Vranicani, i bogate obitelji, s posjedima i dvorcem Mirkovcem, a veliki miraz koji æe imati pr ekrit æe ono to na njima nije lijepo. Jo si mlada, raðaj dalje, dok se ne rodi sin, da razveseli Ervina i cijelu obitelj Vranicani, 174 vrlo æe ga rado priznati kao nasljednika, makar ga rodila i Ciganka. Ali æe biti odg ojen kao barun Vranicani. Tako veæ govore meðu sobom, a onda æe priznati i tebe sebi r avnom. Hvala ti, Fani, na tome priznanju. Da, ja æu raðati makar desetero kæeri, dok se ne r odi sin. Ti si me umirila i utje ila. Bogata je na a obitelj, ako æe ih i biti mnogo, neæe ivjeti u bijedi. Ervin æe se za sve pobrinuti. Dva mjeseca nakon poroda obavljeno je kr tenje u dvorcu. Prisutni su bili kuma Fan i, kum barun Janko, nitko drugi od obitelji, èak ni Ervinov otac ni majka nisu do li . Djevojèica je, po Er ikinoj elji, dobila ime Ersi. Ervin je pozvao oca na sveèanost, ali se on nije odazvao zbog supruge èije je zdravl je bilo sve slabije otkako je Ervin doveo enu iz èerge. Ervin se nije usudio govori ti o tome majci jer je ona odluèno izjavila da nikada vi e ne eli ni vidjeti Er iku. Stari je barun do ao tajno, mjesec dana nakon poroda, da vidi dijete. Dok je stavl jao zlatnike pod jastuk, bolno se smije io, te rekao: Ti æe , dijete, trebati veliki miraz kada se pojavi prosac. U dvorac su dovedene dojkinja i odgojiteljica za Ersi, tako da je barunica mogla ivjeti bezbri no. Uèila je vrlo malo, ali ju je zahvatila strast jahanja konja. Èim jo j je lijeènik dopustio, odlazila bi na konju u etnju po bregovima Hrvatskog zagorja . Ervin je nije nagovarao na uèenje, veæ ju je rado pratio na konju u etnju. 2elio je d a se to prije oporavi od poroda i da ojaèa, jer je èvrsto vjerovao u Er ikino obeæanje da æe jo raðati, dok se ne rodi sin, nasljednik obitelji Vranicani. 175 I VI Tih godina, 1902. i 1903, dobijeni su veliki prihodi od svih vlastelinstava Oros lavlja, Zaèretja i Mir-kovca. Vlasnici su plaæali te acima nadnice, ali su one bile vr lo male, pa su tako gospodarstva, osobito vinogradi, donosili velike prihode. Trgovina drvom donosila je isto tako velike prihode, osobito iz Njemaèke, Francusk e, Belgije i drugih zemalja. Obitelj Vranicani bila je u ono vrijeme najbogatija u Hrvatskoj. Ali oni nisu sp adali meðu one to su odnosili zaraðeni novac iz zemlje i steèeni novac tro ili po Beèu, Mo te Carlu, Pe ti, Parizu, Karlovim Varima i drugim gradovima i zemljama, nego su ga upotrebljavali u domovini. Tako su dali izgraditi divne kuæe u Zagrebu u Bo koviæevoj ulici, a na Zrinjevcu veliku palaèu Vranicani, koju su dali lijepo urediti i posl ije iznajmiti habzbur kom kraljeviæu Salvatoru, koji se u Zagrebu o enio kæerkom baruna Nikoliæa, veleposjednika na Pantov-èaku. Obitelji Vranicani kupovale su vrijedne umjetnine, slike na ih i stranih umjetnika , ukrase od bronce, drvo, porculan, a naroèito velike svote novca ulagali su u dra gocjenosti, u drago kamenje, zlato i srebro, a osobito je veliko razumijevanje z a umjetnost imao barun Ervin Vranicani. Poslije rata prièali su beèki tvornièari on je donio nacrte, naruèivao kako da se po nj ma izrade predmeti, nije pitao za cijenu, nego je strogo tra io najbolju izradbu. Morali su izraðivati i predmete kakvi su se nekad izraðivali u Ausburgu.

176 Nisu bila potrebna mi ljenja inozemaca, jer je Ervin bio poznat i cijenjen od domaæi h obrtnika i umjetnika kao èovjek sveopæeg znanja, a osobito je bio priznat i poznat kao poznavatelj umjetnosti. Njegovi znanci i roðaci govorili su s po tovanjem o njegovoj naobrazbi i znanju, ali su svi razgovori zavr avali na tome kako je mogao tako obrazovan èovjek tako nisko pasti, te se za cijeli ivot vezati sa Cigankom iz èerge. Veæ su je mnogi i zaboravili nakon est godina od njegove enidbe, jer on nije nikome od poznatih vodio enu, a ak o bi koji znanac do ao u Mirkovec, Er ika se nije pojavljivala. Zavladalo je veliko èuðenje, a kod mnogih i zgra anje, kada se doznalo da je Er ika utek la u èergu, a on ju je po ao tra iti i doveo je natrag u dvorac. Mnogi su govorili: U tome je èudak. Zanesenjak je. A mo e biti da u sebi ne mo e ugasiti strast za Cigankom. Neki su se znanci usudili da mu ka u: Ervine, kako mo e ivjeti sa enom bez ikakve naobrazbe? Ervin bi na to srdito odgovorio: Ne mije aj se u moj intiman ivot, moj je odgovor kratak: to je jaèe od mene. 12 Krv nije voda 177 VII Vrijeme je prolazilo, ali Ervin je uvijek ivio u nadi da æe Er ika ispuniti obeæanje, d a æe jo raðati djecu. On joj je vjerovao kada bi mu govorila da bi od srca eljela jo rað ti. Èesto je od tuge i zaplakala, a onda ju je on umirivao i tje io je rijeèima da je tako njima suðeno, pa neka se ne uzbuðuje, veæ neka èuva zdravlje. Kada je Irena navr ila est godina, nije htio da ide u kolu u Zaèretje, veæ je doveo svr e u uèiteljicu u dvorac da je uèi, a drugu godinu do la je i uèiteljica glazbe, koja je uèil a Irenu svirati glasovir. Ireni je godilo kada joj je govorio: Ti si mlada baronesa Vranicani, pa neæu da ide u kolu sa seoskom djecom. Nama nije t e ko plaæati uèiteljicu za tebe. Iako prkosna i nemirna, neuglaðenog pona anja, Irena je ipak slu ala jednu i drugu uèite ljicu, pa je vrlo brzo i dobro u svemu napredovala, osobito u glazbi. Er ika nije mnogo vodila brige o djeci, niti je prionula na uèenje, ali je povijest i zemljopis pamtila po prièanju profesorice Vrankoviæ. Znala je veæ nekoliko slova, al i pisanje joj nikako nije polazilo od ruke. Ona je bila zaneseni jahaè i ljubitelj konja, pa ako nije bila u svojim odajama, onda je bila u staji kod konja, jer j e drugi posao nije ni privlaèio ni zanimao. Barunica Fani savjetovala joj je da nauèi kuhati i pospremati sobe, ali bi ona sa smije kom odgovorila: 178 Do urednosti malo dr e enska biæa moga naroda i da me ne opominje moja osobna dvor kinja, brzo bih se zanemarila. A i zbog Ervina to èinim, jer on pazi na moju vanj ti nu. Vrijeme prolazi, Er ika, te ne raða kako si eljela i obeæala. Vjerujem ti kada veli d o nije tvoja krivnja, ali mi reci jesi li zavoljela Ervina pravom ljubavlju? Tebi, kuma Fani, uvijek æu ostati iskrena. Volim ga zbog velike zahvalnosti i dob rote, ali svojom posebnom ljubavlju. Vjeruj mi, ja se borim i na sve moguæe naèine n astojim da ga zavolim onom velikom, pravom ljubavlju, kako ljubi moj narod. Tu na sam zbog toga, ali mu ne mogu pru iti tu ljubav, ne to me smeta, prijeèi mi, onemoguæuje mi, velim ti to onako jednostavno, osjeæam kao da dr im u ustima neki tvrdi predmet koji ne mogu pregristi. To mi sigurno prijeèi moja krv koja je ostala u meni. ao mi je tebe, Er ika, to ne mo e pru iti pravu ljubav, a jo vi e alim Ervina koji svoj ugled, jer je tebe zavolio i uzeo za enu, pa sigurno eli i èezne da ga ti zavo li kao to on iznad svega ljubi tebe. Èesto me u posljednje vrijeme pita: »Ljubi li me, Er ika?« A ja ne mogu tom predobrom jeku lagati, veæ mu odgovaram: »Volim te i ljubim svojom posebnom ljubavlju.« On be z rijeèi tu no uzdahne. Bila sam znati eljna, jer je pro lo veæ dosta vremena kako te je Ervin doveo iz èerge u dvorac, pa sam vjerovala da je ta zahvalnost djelovala na tebe da si svim srcem

zavoljela Ervina. 12* 179 Nisam, nisam, draga Fani, ali ti obeæajem da se neæu prestati boriti da ga zavolim. Hvala ti na povjerenju, Er ika, a ti se trudi da zavoli Ervina kome svi prigovaraj u i ale ga to je zavolio tebe i to te nije prestao voljeti, veæ te i dalje obo ava svoj om velikom ljubavlju. VIII Godine 1904. stric Ambrozije pozvao je Ervina da doðe u Oroslavlje. Htio je s njim razgovarati radi odobrenja molbe braæe Milana i Josipa Prpiæa koji su bili njihovi najbolji radnici kod sjeèe uma u Lici. Ervin je upoznao braæu Prpiæ prije nego to su poslani u Beè na izobrazbu kao tehnièari, d a nauèe procijeniti povr inu ume i koliko bi se moglo dobiti kubika debala kada se po sij eku hrastovi ili bukve. Prpiæi su èekali njegov dolazak u Oroslavlju. Ervin se vrlo iznenadio ne samo njihov im vrlo lijepim i stasitim izgledom nego i njihovim bistrim, sabranim i pametnim razgovorom, u kome se osobito odlikovao stariji brat Milan. Prpiæi su i i poslije izobrazbe u Beèu ostali namje tenici u poduzeæu, te su pomagali in e njerima u procjenama ume. Od prirode bistri, a eljni znanja, oni su brzo shvaæali poduku u Beèu, te su uz struènu umarsku izobrazbu dobro nauèili i njemaèki jezik. 180 Kada su ponovo poèeli raditi za poduzeæe »Vrani-cani«, uvidjeli su ti bistri lièki mladiæi oliko mnogo propadaju hrastove i bukove ume, jer su in enjeri posveæivali pa nju samo t rupcima za izvoz, a upotrebljavali su drva za ogrjev samo toliko koliko je treba lo njima i vlastelinstvima u Zaèretju, Oroslavlju i Mirkovcu. Milan Prpiæ pa ljivo je to razlo io barunu Ambroziju, a sada je to ponovio i pred Ervi nom. Mi smo vas do li moliti, gospodo baruni, da prepustite nama iskori tavanje ti h otpadaka od posjeèene ume uz od tetu. Mi æemo se brinuti za va e domove, za namje ten ke va eg poduzeæa, a vi ak bismo prodavali. A nakon kraæe utnje je dodao: Mi smo siroma ni Lièani, te vam ne mo emo unaprijed pru iti nikakvo jamstvo, veæ molimo d vas pomoæ, a mi vam jamèimo, po tenjem i svojim jakim tijelima, da neæete nikada do ivje ti od nas razoèaranje. Barun Ambrozije je zavolio Prpiæe jo kao radnike koji nisu tedjeli svoju golemu snag u, veæ su neumorno i po rtvovno radili za njihovo poduzeæe, pa su ih kao radi ne i vrlo pametne preporuèili in enjeri za vi u izobrazbu, na to su Vranicani pristali, èak su snos ili tro kove kolovanja. Barun Ambrozije je odobrio Prpiæevo razlaganje, ali im nije htio ni ta obeæati dok se ne posavjetuje s neæakom koji je bio vrlo vrijedan i koristan suradnik poduzeæa. Kada je Milan zavr io svoje izlaganje i molbu da im se to odobri, Ervin upita baru na Ambrozija: to vi mislite, strièe, o prijedlogu braæe Prpiæa? .....1.81 I Ja bih ga prihvatio, jer ne mo emo ni ta izgubiti, veæ samo dobiti. Istina, ponudili su malu od tetu, ali do sada nismo dobivali ni ta. Milan uskoèi u rijeè i veli: Gospodo baruni, to je na a sada nja ponuda, jer mi smo siroma ni, ali ako æemo mi dobro zaraðivati, poveæat æemo i od tetu. Ja bih se isto tako slo io s vama, strièe, a vjerujem, dragi Prpiæi, da æete uspj eti. Ja vam èestitam na va em opa anju da mnogo otpadaka propada, koristite to, ali za dobro va e i na e, budite u cijeni drva jeftiniji od svih, tako da i siroma ni ljud i mogu nabavljati drvo, da ne mrznu zimi. Sretni i veseli napustili su Prpiæi Oroslavlje, a Milan je èvrsto stiskao u d epu odob renje koje su dobili od baruna Vranicanija. Vrativ i se na sjeèu, pokazali su odobrenje umarima i upraviteljima. Mnogi su se rado vali i divili domi ljatosti mladih Prpiæa, a koji su bili zavidni, ljutito su govori li:

Gdje nam je bila pamet? Da, mogli smo i mi tra iti takvo odobrenje jo prije nekoliko godina. Èekali smo te mudre Lièane da se vrate iz Beèa i da nas preteknu! Nakon nekoliko dana posvuda su se mogli vidjeti mladi i stariji Prpiæi kako èiste i re u grane otpadaka i sla u ih na hrpe, a na drugom su kraju njihove majke, roðaci Vuk oviæi, èistili i rezali grane za ogrjev. U slobodno vrijeme radili su s njima Milan i Josip, te im davali naloge da toèno paze na duljinu, to jest bolje da su cjepani ce i malo dulje nego kraæe od jednog metra. Kada su oèistili i narezali velike kolièine drva, po ao je Milan u Zagreb, Karlovac i Vara din, na ao je skladi te i tamo su dovezli drva. Poslu ali su savjet baruna Ervina, snizili cijenu i tako brzo rasprodali drva. Najprije su platili roðake koji su radili u umi, a onda je pametni Milan do ao u Oros lavlje da dade ne to novaca za od tetu, ali barun Ambrozije nije htio primiti, veæ je rekao: Ulo i ti to, sinko, u posao, nama æe dati na godinu, kada vi e zaradite i budete imali vi e u teðenih novaca. Barun Ambrozije je zavolio Milana Prpiæa, pa je u njega imao veliko povjerenje. Ta da nji sitan trgovac drvima nikada nije poku avao iskoristiti to povjerenje u svoju osobnu korist. IX Poèetkom 1900. godine jo uvijek je poduzeæe »Vranicani« bilo najveæe u Hrvatskoj. Ali su s u to vrijeme poèela osnivati i druga poduzeæa. Braæa Deutsch, koji su zakupili goru Macelj, gdje su sjekli drvo, te ga izvozili u inozemstvo, dobili su za zasluge plemstvo, pa su se nazivali i Macelj-ski. Pojavila su se i braæa Gutmann u Slavoniji, te su dobili naslov baruna. U kotaru J astrebarsko osnovao je poduzeæe Izidor Hermann, koji je zakupio ume grofa Erdodvja, a toliko je zaradio da je poslije smrti grofa kupio stari dvorac u Jastre182 183 barskom. Svim zakupcima na ih uma posao je i ao izvanredno, pa su na tim umama zaraðival i goleme svote novaca. Baruni Gutmann zakupili su velike povr ine uma, a zaradili su na njima i velike svo te novaca, no da bi mogli izdaleka dovoziti trupce hrastova na stanicu Virovitic a izgradili su u umi vlastitu eljeznièku prugu dugu petnaest kilometara. Sva ta podu zeæa nastojala su da se svojim vezama i pomoæu velikog novca svuda natjeèu sa starim p oduzeæem Vranicanija, pa su u mnogim mjestima prodavali svoju robu. Baruni Vranicani postali su imuæni vlastelini, pa su tako i ivjeli. Trgovina drvom donosila je priliène dobiti, tako da nisu ovisili o prihodima svoji h vlastelinstava, kupovali su umjetnine i dragocjenosti, a gradili su i velike p alaèe u Zagrebu. Barun Ambrozije je ulagao veliki novac u svoj perivoj, tako da nije bilo drveta u svijetu koje on nije nabavio i dao presaditi. Barun Hubert u Za-èretju uzgajao j e skupocjene konje, pa je i njegov sin Janko sam uèio voziti konje. Barun Alfonzo uzgajao je u Mirkovcu veliki broj krava, a mlijeko svakoga dana odvozio u Zagreb , to mu je donosilo zadovoljavajuæe prihode, a kupovao je i umjetnine, to je poslije nastavio i njegov sin Ervin. Svuda su imali svoje upravitelje, koji su se o svemu brinuli, a oni su samo nadg ledavali poslovanje. Barun Ambrozije iz Oroslavlja najvi e je nadgledao poslovanje, a kada se vratio s nauka Ervin, ovaj je postao glavni nadzornik svih poduzeæa »Vranicani«. .184 X Vrijeme je prolazilo. Ervin je ivio u nadi da æe Er ika jo roditi djece, a jo mu je veæa bila elja da osjeti pravu veliku ljubav od Er ike, jer on je nije prestao voljeti, veæ je osjeæao posebnu elju i nezasiæenu strast prema njoj. Sretan se je osjeæao u njezin oj blizini, te je eljno èekao kada æe mu reæi da ga je zavoljela srcem i tijelom, a ne samo iz zahvalnosti, kako su joj pamet i razum nalagali. Kada je Irena zavr ila osnovnu kolu, Ervin je, uz uèiteljicu, uzeo i profesora da je zajedno poduèavaju za gimnaziju. Èim je Ersi navr ila est godina, uèila ju je uèiteljica k ja je ostala u dvorcu.

Irena je brzo sve shvaæala, ali je i dalje ostala neuètiva prema svima, pa i prema p redavaèima, no ovi su preko toga prelazili i nastojali pred roditeljima umanjiti t e inu njezine drskosti zbog polo aja i dobre plaæe koje su imali u dvorcu. Ersi nije bila lijepa djevojèica, ali je pazila na pristojnost, te je nastojala bi ti prema svakome ljubazna, a naroèito se trsila da se pona a otmjeno. Govorila je ra zgovijetno i birala je rijeèi. S majkom je govorila na ciganskom i maðarskom, a s od gojiteljicama i ocem na hrvatskom i njemaèkom. est godina starija sestra Irena, ako joj Ersi nije odmah udovoljila, èesto ju je zn ala zgrabiti za kosu i udarati je, pa je tako nastala prepirka i vika. Ersi se b ranila i glasno vikala, te je na plaè i viku dolazila majka. Ona je korila obje, v ikala je da se sve orilo na ciganskom jeziku. Njegovateljice i dvorkinje slijegale su ramenima i oprezno stavljale primjedbe: 185 Takva vika i svaða mogu biti samo u njiho-hovom ciganskom atoru. Ervina nije prestala muèiti elja i èe nja, ali je jo uvijek gajio nadu da æe doæi èas kad osjetiti pravu Er ikinu ljubav prema sebi. Jo je bio alostan i mnogo je trpio jer n jegova majka nije htjela ni ta èuti o Er iki. Ervin je molio majku neka barem ne izbje gava Er iku ako je vidi u perivoju. Govorio joj je da grije i, jer je njegov brak za konit, ali to nije koristilo, jer stara barunica nije popustila, veæ mu je govoril a: Ne mogu, sine, da je priznam na om snahom poslije bijega meðu Cigane, to mi je bilo svjedoèanstvo da te nikada nije pravo voljela. Ti si bio opsjednut, pa si je dove o natrag. A meni si zadao bolan udarac od kojega se ne mogu oporaviti. Svojom od lukom skratio si mi ivot na mnogo godina. Osjeæam da se primièe kraj mome tu nome ivotu. Godine 1910. pozvao je stari barun Ervina da doðe jer je majci vrlo slabo. Bila je slaba, ali jo kod svijesti. Ervin se nagne nad krevet, htio je poljubiti majku, ali ona to otkloni tihim rijeèima: Ne ljubi moje lice svojim ustima, jer njima ljubi Ciganku. Majko, oprostite mi na bolima koje sam vam u ivotu zadao. Kasno je, sine, ti nisi poslu ao moje molbe, nisi mario za moje suze i moj plaè, veæ si izvr io ono to si naumio, nanio si mi te ku bol i osramotio si cijeli na rod, ja ti ne opra tam tvoju zabludu, makar morala zbog toga trpjeti na drugom svijetu. 186 Majko, umek ajte svoje srce u posljednji èas, budite blagi sudac, oprostite meni za nanesene boli. Svoje sam rekla i neæu promijeniti, nego ti zapovijedam da se ne usuðuje dopustiti j oj da ide za mojim mrtvim tijelom. Potom barunica otvori irom oèi, te glasnije reèe: Tvoja majka osjeæa da ti nisi sretan, priznaj mi to, lak e æu umrijeti. Majko, osjetio sam sreæu. Ali sada nisi, priznaj majci. Majko, majko, moja draga i umiljata majèice ... Jo je htio ponoviti molbu, ali ga ona vi e nije mogla èuti. Barun Alfonzo pre ivio je svoju suprugu dvije godine. On je bio ponosan na svoje s taro plemstvo i barunstvo, bio je otmjen u pravom smislu rijeèi, ali nije bio gord kao njegova supruga. Sreæom, ona nije od njega tra ila da ne smije govoriti s Er ikom . Udovoljio je Ervinovoj elji veæ nekoliko dana nakon enine smrti, te su zajedno obj edovali. Razgovarao je s Er ikom, te se alio i opona ao je u njenom neispravnom govor u s maðarskim naglaskom. Unuèice je promatrao, divio se njihovu znanju, mlaða Ersi uljudno je odgovarala djed u na pitanje, ali Irena nije ni njemu odavala po tovanje, ako je to i rekla, to je bilo na brzinu i nastojala je odmah otiæi od njega. Barun predlo i sinu da dade Irenu u koju strogu kolu u Grazu, mo da æe tamo uèiteljice us pjeti da joj ubla e pona anje i koliko mogu ukrote narav. Gledao im je lica, govorio je u ali i sa smije kom, ali su mu rijeèi imale bolan naglasak. 187 Èim su se rodile, odmah sam ti preporuèio, sine, da poène tedjeti za njihov miraz, a s da te opet opominjem, jer, na alost, tvoje kæeri neæe biti nikada lijepe. Dragi oèe, tje i me to su pametne, sve dobro shvaæaju. Da, sine, narod tvoje Er ike je pronicljiv, posjeduje i lukavost, a mo da

imaju tvoje kæeri i ne to pameti od na ega starog roda, tje i se, sine, barem time. Ervin je na nekoliko dana otputovao poslom, u Graz, te na ao u jednom samostanu sm je taj za Irenu. Kada ju je doveo u samostan, glavarica je postavila nekoliko pita nja Ireni, ali je ona nevoljko odgovorila. Onda je rekla: Baronesa je malo umi ljena i gorda. Nije gorda, sestro, nego vrlo iva i svojeglava, pa je povjeravam va em strogom odg oju, uvjeren da æe va a sredina dobro djelovati na moju kæerku. Sve æemo poku ati, gospodine barune. Nakon tri mjeseca Ervin je dobio list da samostan ne mo e dalje zadr ati baronesu je r je njezino vladanje nepristojno prema odgojiteljicama i uèe-nicama. Ervin je premjestio Irenu u drugi samostan, ali ni ondje nije izdr ala do kraja go dine. Vratila se u dvorac, gdje ju je poduèavao profesor kojega je Ervin doveo iz Zagreba. Stari je barun ukorio Irenu, govoreæi joj da svojim pona anjem sramoti njihovo ime i staro plemstvo. Pazi, Irena, na svoje pona anje, ti vi e nisi djevojèica, veæ izgleda kao odrasla djevo ka, pa æe te mladiæi izbjegavati ako ne bude ljubazna. 188 Promijeni svoje pona anje, pa æe se naæi mladiæ koji æe se zanimati za tebe. Takve opomene najvi e su djelovale na Irenu, pa su upute staroga baruna koristili i Irenini uèitelji. XI Godine 1912. umro je barun Alfonzo Vranicani, a godinu dana poslije toga i njego v brat Hubert u Zaèretju. Glavnu brigu oko poslovanja preuzeli su barun Ambrozije iz Oroslavlja i Ervin iz Mirkovca. Barun Janko Vranicani dolazio je na dogovore, ali je prepustio poslove stricu i Ervinu. On je vodio brigu oko posjeda, a mnogo je posveæivao pa nju uzgoju konja. Sin baruna Ambrozija, Milan, èim je zavr io pravne nauke, postao je pristav u bansko j upravi. Trgovina ga nije zanimala, a znao je da æe vlastelinstvom najbolje uprav ljati njegov otac. Dolazio je svaki tjedan u Oroslavlje do roditelja i sestre, t e im je u strahu priznao da je zavolio jednu djevojku iz èinovnièke obitelji, ali da nije plemenita- ica. Majka i sestra odgovarale su ga od toga, te nabrajale mnoge lijepe djevojke zago rskih plemeni-ta a, ali on ih nije poslu ao, veæ se o enio obiènom graðankom koju je zavoli . Kada im se rodila kæerka, cijela obitelj zavoljela je kæerku i snahu, naroèito zato t o je snaha svakom prilikom voljela isticati da je barunica Vranicani. 189 Milanu i Josipu Prpiæu, trgovcima drvom, donosila je trgovina velike dobiti. Prest ali su biti namje tenici poduzeæa »Vranicani«, pa su zakupili ume u Posavini. Milan se o enio djevojkom iz ugledne obitelji u Slavonskom Brodu, a Josip se upozn ao s veletrgov-cem drvom, koji je imao veliku pilanu u Rumi, to je rezala sve vrs te drva, a naroèito pragove za eljeznièke traènice. Josip je opskrbljivao hrastovim trupcima toga vlasnika pilane i tako upoznao nje govu jedinicu kæerku, te je zavolio, a i ona se zaljubila u lijepoga i stasitoga m ladiæa Lièanina, pa su se vjenèali. Nakon kratkog vremena razdijelila su braæa Pr-piæ svoje poduzeæe, tako da je svaki ods ada radio sam za sebe. Milan Prpiæ je ostao na temeljima starog poduzeæa, a Josip se udru io sa svojim tastom iz Rume. Iako vi e nisu bili namje teni u poduzeæu »Vranicani«, ostali su im zahvalni i dolazili k njima u Oroslavlje, te im nudili svoje usluge. Naroèito je Milan Prpiæ bio èesti gost kod baruna, govoreæi mu kako je doznao da poduzeæa Gutmanna, Her-manna i braæe Deutsch nastoje prodajom svojih trupaca u Belgiju, Italiju, Francusku i panjolsku poveæati trgovaèke poslove. Ni baruna Ambrozija, a ni Ervina ta vijest nije zabrinjavala, jer je upravo u to vrijeme nastala velika potra nja iz Njemaèke, tako da su jedva udovoljavali potreba ma toga njemaèkoga poduzeæa koje je toèno plaæalo naruèena drva. Cesti dolazak Milana Prpiæa u Oroslavlje, nuðenje usluga i davanje savjeta bio je ra zlog da je barun Ambrozije zavolio Milana, a u njega je imao

190 i neogranièeno povjerenje, pa je govorio Ervinu i barunu Janku: Bistra je to i vrlo pametna lièka glava, taj æe postati najveæi trgovac drvom. Ervinu i Janku sviðalo se pametno tumaèenje Milana Prpiæa, te nisu nikada prigovarali stricu to ga je zavolio i to ima u njega povjerenje. Godine 1914. nastalo je ratno stanje, mnoge su zemlje obustavile plaæanje dugova, pa je nastupila uznemirenost i u poduzeæu »Vranicani«. Ne to prije poèetka rata iz Englesk e su dobili veliku po iljku potrep tina za sjeèu uma, tako da su oni nastali du nici engl eskom poduzeæu jer mu nisu mogli, uslijed rata, slati drva. Ali, narud be drva bile su velike iz Njemaèke, te beèkog i pe tanskog poduzeæa, tako da su jedva mogli svima udovoljiti. Kako su zemlje koje su se udru ile u ratu protiv Njemaèke i Austro-Ugarske obustavil e plaæanje, otputovali su Ervin i Janko u Njemaèku, a onda u Beè i Pe tu, gdje su od pod uzeæa primili novaca, ali su zato bili obavezni da im alju velike kolièine drva. Rat nije prestao za nekoliko mjeseci, kako su mnogi govorili, nego se pretvorio u veliki svjetski rat svih zemalja Evrope. Poduzeæe »Vranicani« nije prestalo slati drvo u Beè i Pe tu, a naroèito mnogo u Njemaèku. Ervin je èesto odlazio k stricu u Oroslavlje. Raèunali su: ako bi i izgubili sve od zaraæenih zemalja, ipak imaju od Beèa i Pe te veæa potra ivanja, a ako bi i oni zatajili, toliko potra uju od Njemaèke da æe moæi pokriti sve gubitke koje bi mogli imati, a jo æe i goleme svote zaraditi. 191 Takvi su raèuni umirivali staroga baruna. Bio je zadovoljan, brinuo se za vlasteli nstvo, te je dao preorati velike livade i naredio da se siju kukuruz i p enica. Kod jednoga pregovora bio je prisutan i Milan Prpiæ. Slu ao je dogovaranje, te èuo kak o baruni pola u veliko povjerenje u Njemaèku. Ustane, nakloni se, pogladi svoje veli ke brkove, te veli: Njemaèka je dobro naoru ana, pokazala je uspjehe u ratovanju, ali, gospodo baruni, rat jo traje, zato je moj skromni, ali iskreni savjet da budete oprezni, a ne da tako goleme svote novaca pola ete na jednu kartu. Barun Ervin ozbiljno ga pogleda, te ga upita: Va savjet da budemo oprezni znaèi, po mom sudu, prijatelju Prpiæu, samo to da vi sum njate u pobjedu Njemaèke i Austro-Ugarske. Ja ne sumnjam, gospodo baruni, u pobjedu oru ja Njemaèke i Austro-Ugarske. Kada bih i sumnjao, ja se to ne bih usudio ni pred kim javno izraziti i reæi, jer takve su mnje, a osobito otvorene izjave, mogu imati neugodne posljedice, ali vam jo jed nom velim: kada bih ja bio vlasnik tako velikog poduzeæa kao to je va e, veoma bih s manjio po iljke drva u Njemaèku, a ujedno bih tra io da mi to poduzeæe doznaèi to veæu svo novca, jer mi je poznato da ste posudili trupaca od Gutmanna, Hermanna i braæe Deu tsch. Dobro ste upuæeni, prijatelju Prpiæu, ali na e su zalihe jo velike, pa æemo lako vratit posuðeno. Vrlo mi je dobro poznat svaki dio va ih uma, ja sam kao va namje tenik sve pro ao i di io sam se golemim lièkim hrastovima. Èuvajte ih, jer æe oni biti uvijek tra eni iz svih krajeva svijeta, a ne da ih na urbu sijeèete i aljete u Njemaèku. Oprostite mi, gospodo baruni, to sam se usudio vama davati sav jete kao va biv i radnik, ja sam se sa ivio s va im poduzeæem, a vi ste postali na i dobro vori, meni i mome bratu Jozi. Stari barun Ambrozije ustane, potap a Prpiæa po ramenu te veli: Hvala ti, dragi prijatelju Milane, nismo mi uvrijeðeni, veæ smo tebi zahvalni. Mi æemo o svemu porazgovarati, a onda promisliti i donijeti odluku. Otvoreno ti velim d a si mi postao drag zbog svoje bistrine uma i pronicljivosti duha, pa ti prorièem velike uspjehe. Baruni Vranicani dali su naloge svojim upraviteljima da smanje po iljke drva u Nje maèku, Beè i Pe tu, pod isprikom pomanjkanja radne snage uslijed rata. Premda su potra ivanja tih poduzeæa bila velika, ona su doznaèivala vrlo male svote no vaca, nalazeæi izgovore da uslijed rata njima toèno ne plaæaju njihovi du nici. Baruni E rvin i Janko èesto su putovali do tih poduzeæa i nastojali dobiti to vi e novca, ali su vrlo te ko uspijevali da dobiju veæe novèane svote. Vlastelinstva baruna Vranicani ja nisu ovisila o zaradi poduzeæa drvom, jer su pos

jedi i vinogradi donosili velike prihode, a bili su uzorno obraðivani. Svuda su se dobri i pouzdani upravitelji brinuli o vlastelinstvu, tako da se rasko no ivjelo. Kod baruna Ervina, u dvorcu Mirkovec, bila je prava kola. Uslijed rata kæeri nisu v i e i le u zavode za odgoj, veæ je on unajmio starije profeso192 13 Krv nije voda 193 re i uèiteljice. Tako je dao da se kæerke kod kuæe izobraze u svim predmetima, u stran im jezicima i u sviranju glasovira. Predavaèi su vi e puta zvali Er iku da prisustvuje ispitivanju iz pojedinih predmeta, a ona se tada èudila koliko su njezine kæeri mnogo nauèile. Osobito je mnogo znala sta rija kæerka Irena, koja je, uz svu obuku, nauèila i lijepo svirati glasovir. XII Er ika je ivjela svojim ivotom, ni ta nije radila u kuæi, uèenje je sasma napustila, veæ posvetila samo jahanju i uzgoju i njezi konja. Kæerke je prepustila odgojiteljima, a znala je da Ervin vodi glavnu brigu za sve njih i za vlastelinstvo. Ervin je dugo godina ivio u nadi da æe Er ika jo roditi djece, no poslije je napustio tu elju i nadu, ali je onda veoma elio i eljno èekao da osjeti Er ikinu pravu ljubav. Èe nuo je za tim da æe mu ona jednom to reæi, ali je ona samo ponavljala: Volim te iz velike zahvalnosti za sve to si uèinio za mene, volim te svojom posebno m ljubavlju. Vrijeme je prolazilo, a on je jo uvijek s nadom èekao i elio od nje priznanje da ga ljubi i tijelom i srcem i du om. Istovremeno se u njemu stala buniti nutrina, pa j e sve vi e razmi ljao o tome i sam sebi poèeo se èuditi, ali i opravdavati 194 sebe za to jo uvijek voli Er iku svim svojim biæem. U tim trenucima govorio je sam sebi : »Kada sam je prvi put ugledao, onim èasom oèaralo me je njeno prekrasno lice, njene li jepe crvene usne, susret s njenim posebnim oèima, a cijelim mojim biæem zavladala je elja i neodoljiva èe nja da postane moja, da mogu milovati to lice i ljubiti njezine usne. Nije tu bilo èarolije, premda je moja draga majka umrla s uvjerenjem da sam zaèaran, ne, nisam bio zaèaran, jer bi èarolija nestala, ja bih je prestao ljubiti, a li ja je jo uvijek arko ljubim i èeznem za njom.« Drugom zgodom ovako je govorio u mislima: »Kada pogledam njezino prekrasno lice, u meni se rasplamsava ljubav prema njoj, on da na sve zaboravljam i u ivam cijelim biæem sreæu to je ljubim, ne mislim na njezine r ijeèi da me voli svojom posebnom ljubavlju.« Otkako je nastao rat 1914. godine, Ervin je bio zaokupljen poslovima oko poduzeæa, a stari stric èesto ga je opominjao neka nastoji dobiti to veæe svote od du nih poduzeæa , naroèito iz Njemaèke. No Ervinu je sada osobito zadavala brige osamnaestogodi nja Ir ena, razvijena zrela djevojka. Opa ao je kako pa ljivo razgovara sa svojim predavaèem, a jo ga je vi e èudilo to nije vi e otresita s mlaðom mu kom poslugom. Kako je bila vanj m na Er ikin rod, sigurno je takva bila i osjeæajima, a taj je rod, znao je, rano sa zrijevao, naroèito ene. Zato je stao razmi ljati o tome kako bi i gdje bi prona ao za I renu enika. Prvo je to povjerio bratiæu Janku, rekav i mu kako je pripremio za Irenu veliki mira z. 13* 195 Barun Janko govorio je aljivim rijeèima o tome mnogim znancima koji su imali sinove , a znao je da bi im dobro do ao veliki miraz. Na kraju im je ozbiljno rekao: Po aljite mladiæa neka se upoznaju, nije ljepotica, ali je pametna, zdrava i jaka dj evojka, a veliki miraz mo e zasjeniti sve nedostatke. Dolazili su posjetioci. Irena je bila sa svakim vi e nego ljubazna, ali je sve ost alo samo na razgovoru, na veliku alost Er ike, a jo veæu Ervina. XIII Jednog dana, poèetkom 1915. godine, Er ika je dugo stajala pred ogledalom i promatra la svoje lice, a onda je stala klimati glavom, mahne rukom, te sama sebi veli: Jo sam uvijek lijepa. Kada je do ao Ervin, stala se umiljavati oko njega i govoriti mu:

Dragi, dobri Ervine, vjerujem da se pribli ava èas kada æu te potpuno zavoljeti, onak o kako voli moj narod, tijelom i srcem, bez razmi ljanja. Ervin je bio neraspolo en, ali ipak reèe: Drago æe mi biti, Er ika, nastoj me zavoljeti, jer vrijeme vrlo brzo prolazi. Ervine, onako jednostavno ti velim da se ona velika zapreka u meni smanjuje. Vj erujem da æu je sama iz sebe izbaciti, nestat æe moji preði i onaj mladiæ Pista kome sam obeæala ljubav. 196 Po uri, daj po uri, Er ika, jer vrijeme prolazi, meni bi bilo veoma ao da se to nikad ne dogodi. Zurit æu, veoma æu uriti, predobri moj Ervine, poèela sam i ja strahovati da se to ne bi nikad dogodilo. Polovicom 1915. godine opazi Er ika veæe bore oko oèiju, a onda i oko usana, ali se st ane tje iti: »Jo nisam postala ru na.« Pod konac godine opazi jo veæe bore koje su se pojavile i na vratu. Sa zaprepa tenjem zamijeti da joj njezina lijepa ko a lica poèinje gubiti lijepu boju, te da joj ko a p ostaje uækasta. Bila je oèajno uzbuðena i tu no reèe sama sebi: »Vidim da poèinjem gubiti svoju ljepotu. Samo da je ne izgubim, da je ne izgubim, je r to mi je sve to sam u ivotu imala. to æe biti od mene kada to Ervin opazi?« Ervin je doista opazio kako Er ika vene, ali je nastojao to sakriti, ni ta joj nije htio reæi. Tek kada joj je ko a lica poèela utjeti, onda joj reèe: Er ika, prestani se boriti sa svojim preðima, jer ja vi e nisam eljan i ne èeznem za tv jom ljubavi. Ja te veæ dulje promatram, uvela si, nestalo je tvoje ljepote koja je mene oèarala i nije me napu tala sve do sada. Jao mene, nesretne, onda æe ti mene prezreti i ukloniti iz dvorca? Ni ta se ne pla i, Er ika, ja æu te voljeti kao to si ti mene, to jest posebnom ljubavl u i razumom. Ti si moja ena i majka na e djece, tako æemo ivjeti do kraja ivota. 197 Er ika je oèajavala, jer je zamjeæivala da sve vi e vene, a naroèito ju je alostilo njeno ice koje je, uz ru nu boju, poèelo dobivati i tamne pjege kakve su imale i njene kæeri . Prestala je jahati, nikamo nije odlazila, ako je tko do ao, nije se pokazivala, je dino barunici Fani, pred kojom je jadikovala to je tako brzo izgubila svoju ljepo tu. Nisi ti tome kriva, Er ika, veæ tvoje cigansko porijeklo. Vi Cigani brzo dozrijevat e, ali veæina vas i brzo vene i gubi svoje èari. Tako je i s tobom. Pomiri se s time , jer se mladost, a s njome i ljepota, nikada neæe vratiti. Ti si Ervinova ena i os taje barunica Vranicani. U 1918. godini vi e nije bilo na Er iki nikakva traga njezine nekada nje ljepote, jedi no su ostale svijetlozelene oèi. Bila je slièna svojim preðima. Bila bi se zapustila i u odijevanju, ali je esnaestogodi nja Ersi pazila na nju, govoreæi joj: Mora ostati otmjeno odjevena, ne sramoti nas, jer ti mora misliti da si barun ica Vranicani. XIV Poèetkom ljeta 1918. godine morao je Ervin otputovati u Graz da uredi neke poslove poduzeæa. Obeæao je da æe tamo ostati dva, najvi e tri dana, ali nije do ao ni nakon pet dana. Str ic Ambrozije bio je vrlo znati eljan je li Ervin sve ure198 dio. Bio je zabrinut, pa je slao nekoliko brzojava, a onda je dobio odgovor da E rvin le i bolestan u bolnici, gdje se lijeèi od opasne zaraze. Za dva dana sti e i vijest da je Ervin umro od zaraze. Nastala je velika alost u obitelji Vranicani, a u dvorcu Mirkovec zaorili su jauk i plaè. Er ika je na sav glas plakala i kroz plaè jaukala: Jao mene nesretne, proklinjem svoj rod i svoje porijeklo koji su mi prijeèili, pa mu nisam mogla uzvratiti ljubav kako je elio. Dobri, dragi Ervine, nikada neæu zaboraviti tvoje rijeèi: »Po uri se, Er ika, da se to ne dogodi prekasno.« Za to, ah za to si nas napustio, a mi bismo te svi jo veoma, veoma voljeli jer te trebamo, pr edobri Ervine. Do ao je barun Janko, ali je te ko umirio Er- iku. On je do ao po nju i kæeri da poðu u Gra

. Do li su u Graz. Nije se mogla dobiti dozvola da se mrtvo tijelo prenese u domovin u, pa je tako barun Ervin Vranicani pokopan u Grazu. U dvorcu Mirkovcu sve je ostalo onako kako je bilo dok je ivio Ervin. Upravitelji su se brinuli da se mlijeko odvozi svaki dan u Zagreb, brao se kukuruz, a bralo se i gro ðe koje je te godine dobro rodilo. Ubrzo nakon Ervinove smrti podignuta je ostavinska rasprava. Sva imovina razdije ljena je na tri dijela, a skrbnikom malodobne Ersi postao je kum barun Janko Vra nicani. Nitko od pozvanih roðaka nije prigovorio odluci kako je imovina podijeljena. Onda sudac pozove: Gospoðo barunice, doðite da potpi ete rje enje. 1OO Prvi put zastidjela se Er ika, sva je pocrvenjela, oznojila se, pa tiho veli: Ne znam pisati. Bistra dvadeset dvogodi nja Irena veli: Ja æu potpisati majku. Er ika je napravila kri iæ, a Irena ju je potpisala. To je uèinila tada na sudu, a èinila je i poslije gdje je god i kada je god to trebalo. XV U jesen 1918. godine prestao je prvi svjetski rat. U dvorcu Mirkovcu nije se osj eæala oskudica ni u èemu. Er ika je sve prepustila Ireni, a ova je preuzela gospodarstvo. Bila je vrlo bistr a i pametna, no nepovjerljiva, te se èesto slu ila i lukavo æu, a time je htjela pokazat i da zna vi e nego to su joj namje tenici govorili. Ljubazna nije bila ni s kime, veæ g ruba i bahata. Mnogi su nezadovoljno micali ramenima i klimali glavom, ali nisu govorili ni ta, samo da saèuvaju namje tenje. U dvorcu se ivjelo po starom. Do polovice ljeta 1919. godine stvorena je nova dr av a Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je donijela zakon da sva vlastelinstva moraju p redati zemlju pod agrarnu reformu koja æe tu zemlju prodati seljacima. Ostavljaju im se dvorci i sve ume, a svakom èlanu pet jutara zemlje. Svi su vlastelini otpustili brojnu poslugu, pa tako i u dvorcu Mirkovcu. Prodali su krave, est volova i konje, a ostavili su samo jedan par konja. Otkazali su pr ofesorima i uèiteljima, te zadr ali mali broj namje tenika, odvi e malen prema onome kak o je prije bilo. Odmah poslije svr etka rata 1918. godine nastao je mete ne samo na vlastelinstvima nego i u trgovaèkom poduzeæu »Vranicani«. Beèko i pe tansko poduzeæe doznaèilo je svoje dugovanje jo u krunama, ali je njemaèko podu eæe zavlaèilo s plaæanjem dugova. Barun Ambrozije je poslao baruna Janka i upravitelja u Njemaèku da po ure isplatu, te se zagrozili tu bama ako odmah ne plate dugove. U sijeènju 1919. godine do la je vijest da æe poduzeæe iz Njemaèke doznaèiti dugovanje prek Berlinske banke Prvoj hrvatskoj tedionici. Svakoga su dana pitali i po urivali po iljku, jer se u novèarskim krugovima poèelo aputat i o padu vrijednosti njemaèke marke. To se na kraju i obistinilo. Kada je iznos stigao u Prvu hrvatsku tedionicu, vrijednost njemaèke marke potpuno j e pala, tako da je poduzeæe »Vranicani« time bilo upropa teno. Njemaèko poduzeæe dugovalo je novac za nekoliko tisuæa vagona trupaca, a kada je stiga o novac, nije se za nj mogao platiti ni jedan vagon trupaca. Nastalo je zaprepa tenje. Valjalo je platiti mnoge namje tenike, zalihe gotovih trup aca bilo je vrlo malo, a onda je do la i opomena iz Londona od poduzeæa kojemu je du govalo poduzeæe »Vranicani«. Morao se platiti iznos u engleskim funtama. 201 U Oroslavlju, kod baruna Ambrozija, svakoga su dana voðeni dogovori i tra eni savjet i i rje enja. Veæ su strahovali da æe izgubiti svoja vlastelinstva zbog dugova. Ponudi li su svoje velike ume u Lici pojedinim poduzeæima, samo da ona preuzmu obaveze pre ma namje tenicima. Tako se pojavilo i poduzeæe »Na ièka«, osnovano stranim novcem, koje je u bescjenje preuze lo ume Vranicani ja, te poduzeæa baruna Gutmanna, braæe Deutsch i Hermanna. Ostalo je

jo dugova, osobito poduzeæu u Londonu. Na kraju su se dogovorili i uzeli zajam na svoju palaèu na Zrinjev-cu da plate sve dugove. Sva briga pala je sada na staroga baruna Ambrozija. On je bio vrlo uman i obrazo van, ali nije bio upuæen u poslove. Bio je ponosan, pa nije htio ni èuti da se otegn e isplaæivanje dugova, veæ je govorio barunu Janku i savjetnicima: . Mi moramo na e du govanje podmiriti, makar i propali, jer moramo saèuvati po tovanje prema na em poduzeæu, da ne bismo vrijeðali na e pradjedove u grobovima. Barun Janko bio je sliènih nazora, jer se nikada nije mnogo zanimao za njihovo pod uzeæe, veæ je u ivao u svome vlastelinstvu i u dvorcu Za-èretju. Glavnu brigu o poduzeæu »V anicani« vodili su nekad njegov otac barun Hubert i stric Al-fonzo, a poslije je c ijelo poduzeæe vodio barun Er-vin. Barun Janko bio je cijelo vrijeme po strani svi h poslova. Tek kada su platili sve dugove, umirio se stari barun Vranicani. Ali je istom sa da stao razmi ljati da su se ipak prenaglili, te prodali u bescjenje svoje velike ume, i to veæinom poduzeæima koja su bila pomagana stranim novcem. A do ao je i Milan Prpiæ, te sav uzbuðen i zaprepa ten rekao Gospodine barune, kako ste mogli dopustiti tim hijenama, koje su pomognute stra nim novcem, da oplijene va e pradjedovsko poduzeæe? Gdje si bio do sada, Milane? Bio sam i ja zapao u dugove, pa sam se borio da se izvuèem iz neprilika. Tako je i na e poduzeæe do lo u velike pote koæe uslijed pada njemaèke marke. Sjeæate li se, gospodine barune, da sam vas ja upozoravao i savjetovao da prestan ete slati trupce u Njemaèku? Onda je veæ bilo kasno, Milane, jer je na e poduzeæe veæ poslalo nekoliko tisuæa vagona Njemaèku, a oni nisu platili na vrijeme, veæ sada bezvrijednim markama. Mnoga su poduzeæa tako stradala, jer su imali ugovore da im se plati u njihovom n ovcu. Mnogi su se prevarili jer su vjerovali u nepobjedivu Njemaèku i njezinu mark u. Te ko mi je priznati da je i na e poduzeæe imalo povjerenje u njemaèku marku, a ona nas je upropastila. Prenaglili ste se, gospodine barune, vi ne shvaæate koliko je bila velika vrijedn ost va ih uma u Lici, ali vas je prepla io dug. Da ste imali malo trgovaèkog duha, ni ste se smjeli bojati dugova, jer bi va i umski posjedi sve to pokrili. Sada vi e ne vrijedi govoriti o tome, samo znamo da nas je ipak upropastila tuða ze mlja, to jest inozemstvo, jer se mi dana nji Vranicani nismo 202 201, dr ali uputa svojih pradjedova koji su uvijek otvoreno govorili: »Ono to ti donosi tv oja zemlja i to u njoj zaradi , ne odnosi taj vi ak u inozemstvo, ne tro i ga tamo, neg o ga ulo i u svojoj domovini. Di i njezin ugled i moæ, jer ako tako ne radi , doæi æe vrije e da æe takve koji to ne po tuju kazniti vlastita domovina.« Za to to spominjete, gospodine barune? Da je u to vrijeme ivio moj otac ili njegova braæa, oni sigurno ne bi vjerovali ni jednoj Njemaèkoj, te joj ne bi dali na povjerenje vi e tisuæa vagona trupaca, kako smo to mi uèinili, jer na i djedovi, pa jo ni oèevi, nisu imali povjerenja u tuðe zemlje, makar bile velike i bogate. Njih ne bi upropastila tuða zemlja kako je sada nas. Nemojte zdvajati, gospodine barune, vi ste samo mnogo izgubili, ali niste propali. Veliku vrijednost imaju va i posjedi i dvorci. Hvala ti, Milane, to tako govori . Nismo propali, ali to imamo zahvaliti na im djedo vima koji su kupili ove posjede i dvorce, a zaradu to su je dobili od trgovine i posjeda nisu ulagali u inozemstvu, veæ su kupovali vrijedne i skupocjene pred mete. Da nisu izgradili na Zrinjevcu palaèu, morali bismo mi zadu ivati svoja vlaste linstva da platimo zaostale dugove. Svako im po tovanje, gospodine barune. A vi hvalite sudbini to se nisu prevarili, jer ste ostali jo uvijek imuæni baruni Vranicani sa svojim vrijednim posjedima i dv orcima. Jo je tako, Milane, ali se veæ govori da æe doæi agrarna reforma koja æe oduzeti svim v leposjednicima zemlju. 204 Sve mo e biti, gospodine barune, ali ni onda neæete sasma propasti.

Sigurni smo da neæemo sasma propasti, makar i doðe agrarna reforma, a sve to mo emo z ahvaliti na im pametnim preðima. Doði mi opet, Milane, mogao si i ti preuzeti koji posjed na ih uma u Lici. Mogao sam, mogao, gospodine barune, ali sam zakasnio, to veoma alim. XVI U dvorcu Mirkovcu nije se osjeæala oskudica, bilo je novaca od prodaje krava, volo va i konja. Bilo je manje posluge, ali jo u proljeæe 1919. godine bilo je jo svega u dvorcu: p enice, kukuruza i vina. Kada se dizao zajam na palaèu u Zagrebu, Er ika je samo stavila kri , a obje kæerke su p otpisale. Slièno su uèinile i kod prodaje uma, jer nisu bile upuæene u poslovanje poduz eæa. Irena, koja je preuzela gospodarstvo u dvorcu, vjerovala je i govorila majci i sestri da æe se od njihova posjeda moæi uvijek dobro ivjeti. Er ika je iskreno alila to je umro Ervin. Èesto je glasno jaukala i kroz plaè dozivala E rvina, govoreæi: Za to si nas ostavio, ti predobri Ervine? Irenu nije smetao majèin jauk i plaè, ali joj je mlaða Ersi branila da plaèe i strogo jo j govorila: 205 Pona aj se kao barunica Vranicani, a nemoj glasno jaukati kao da ivi u svom cigansk om rodu. Pusti me, kæeri, u meni je ostala krv moga naroda, glasnim plaèem umirujem tugu. Do k sam bila mlada i lijepa, vjerovala sam da æu moæi zatajiti svoje cigansko porijekl o, ali otkako ste vi do le na svijet, a slièite na moje preðe, nisam to vi e mogla kri ti, a sada kada vidim sebe kako sam uvela i kako mi je ko a lica dobila utu bo ju, vidim u mislima majku svoga oca kao staricu, utu i naboranu, tako sam ru na v eæ sada, a bit æu jo ru nija, jer je u meni krv mojih predaka Cigana. Mislite, majko, na nas, mi smo baronese Vranicani, va e porijeklo ne mo emo kriti, ali ga vi nemojte toliko isticati, dr ite se otmjeno, jer ste vi barunica. Nastojat æu, kæeri mila, dr ati se kako ti ve-li , to jest otmjeno, ali ne mogu zabrani ti svojim mislima, a ni elji, da doznam za svoga brata i Ciganina Pistu. eljela bi h da ih nagradim novcem, da osjete da im je sestra i roðaka bogata barunica. Oh, majko, majko, stra na mi je sama pomisao kako ste mogli ostaviti svu udobnost i uteæi u èergu. U meni je uzavrela krv moga naroda i ki-pjela je velikom snagom, a elja za ciganskom èergom postala je toliko velika da je nadjaèala pamet. Ali sve je to pro lo , a sada imam samo elju da doznam jesu li moj brat i Pista ivi, pa ako su ivi, da i h darujem, da daruj em moj rod putujuæih i vjeèito progonjenih Cigana. XVII Poslije nekoliko dana javili su Er iki da je kod ume Vrutak razapet ator sa èergom. Odmah se dala odvesti tamo, a ponijela je hrane i druge darove u odjeæi. Pitala je za brata i za Pistu, ali nije mogla ni ta doznati. Onda se odvezla do Stubice, do druge èerge, ali opet nije ni ta doznala. No dok se v raæala do svoje koèije, tu na i zami ljena, vidjela je kako neki èovjek tjera iz svoga dvo ri ta dvije Ciganke, grubo im govoreæi: Odlazite, ne treba nama gatanja i èaranja. Drugi posao neæete raditi, lijenèine jedne. Er ika se zaustavi, te veli: Ako neæete da vam gataju, za to ih tako grubo tjerati iz svoje kuæe? Bojim se da mi to ne ukradu, a jo me veæi strah da ne bace kakvog otrova od koga bi mi uginula ivad. Putujuæi Cigani ne kradu, njihove ene gataju sreæu i tra e poslove za mu eve ili braæu poprave motike, sjekire i lopate. Mo da vi govorite istinu, ali ja ne vjerujem Ciganinu. Bje i od njega to dalje! Er ika pristupi bli e Cigankama, upita i njih za svoje roðake, ali opet nije ni ta dozna la. Onda daruje Ciganke novcem, te se vrati do koèije. Èim je do la pred dvorac, doèekala ju je sva uzbuðena kæerka Ersi, govoreæi joj: 206 207 Majko, majko, odmah doðite da se operete i presvuèe te, jo æete nam donijeta kakvu bol est va ega roda.

Ne strahuj, kæeri, zdraviji su oni pod atorom i èergom nego mi ovdje u dvorcu. Er ika je sve vi e poprimala navike svoga ciganskoga roda, èak je nabavila kamenu lulu i prostoga duhana, pa poèela strastveno pu iti. Kæerku Irenu to nije smetalo i nije prigovarala majci, ali se mlaða Ersi zgra ala to ma jka pu i lulu i prosti duhan. Zbog prigovora mlaðe kæerke nije pred njom pu ila, veæ je polazila do gospodarskih zgrad a, a najradije je pu ila kraj staje za konje. Jednom se razbolio konj. Barun Janko poslao je veterinara koji se dovezao pred r asko ni stari dvorac Mirkovec. Doèekala ga je Irena i povela do bolesnoga konja. Zastao je pred stajom jer je ugledao kako na niskom stolcu sjedi jedna ena i pu i l ulu. Irena nije tome posveæivala pa nju, veæ veli: To je na a majka, najradije pu i tu kraj staje. Vetrinar se nakloni i veli: Dobar dan, gospoðo barunice. Er ika izvadi lulu iz usta, ne to promrsi i pljune slinu iz usta. Veterinar se zgroz io i otada je svuda prièao kako rasko an ivot s barunom i udobnost staroga dvorca nis u mogli djelovati na odgoj barunice da zaboravi navike svoga ciganskoga roda. Kada sam je ugledao kako pu i lulu, pognuta na stolcu, te kako je spretno ispljun ula slinu iz usta, bila je slièna staroj Ciganki svoga ciganskoga naroda. 208 Dugo nije mogao zaboraviti barunicu Er iku, pa je to, èudeæi se, èesto ponavljao u dru tvu svojih znanaca, tvrdeæi kako se, eto, porijeklo i navike ne mogu iskorijeniti. XVIII Polovicom 1919. godine stupila je na snagu odredba agrarne reforme da se svim ve leposjednicima oduzima zemlja, a svakom èlanu ostavlja se samo pet jutara zemlje, te dvorci i sve ume. Za sve veleposjednike bila je ova odredba nepovoljna, pa i za vlastelinstvo Vran icani, zato su svi morali otpustiti poslugu i zadr ati samo najpotrebnije. Vlastelinstvo Mirkovec imalo je velike zalihe vina i kukuruza, pa je to prodaval a Irena. Tako se tamo nije osjeæala oskudica. Pod konac godine u Mirkovcu se pojavio Franc rajber, Nijemac, predstaviv i se da je iskusan upravitelj gospodarstva. Pokazao je vi e potvrda iz kojih se vidjelo da j e u Austriji upravljao dobrima. Obeæavao je brda i doline kako æe od uma obogatiti dv orac Mirkovec. Premda su sve tri ene bile prema svakome nepovjerljive, osobito lukava Irena, ipa k se nisu savjetovale ni s kumom Jankom ni sa starim stricem Ambrozijem, veæ su un ajmile upravitelja Srajbera. Barun Janko u Zaèretju smanjio je poslugu, ali je zadr ao dva para konja, te ivio bez bri no prodavajuæi zalihu. 14 Krv nije voda 209 Najvi e je ta velika promjena djelovala na staroga baruna u Oroslavlju. Ostario je s brojnom poslugom, a sada se osjeæao i napu tenim. Badava ga je tje io njegov sin, b arun Milan, govoreæi mu: Mirnije æe ivjeti, dragi tata, imamo velike zalihe. Za tvoga ivota neæe ti ni ta uzma ati. Znam ja to, sine moj, zato nikada neæu prestati ponavljati da sve to imamo zahval iti na im djedovima i oèevima koji su sav vi ak novca ulagali u svojoj domovini. U Oroslavlje je èesto dolazio u posjet Milan Prpiæ, a stari ga je barun rado primao, imajuæi u njega veliko povjerenje. Milan Prpiæ je predlo io obitelji Vranicani da svoju palaèu na Zrinjevcu proda Seljaèkoj slozi, jer æe im inaèe kamati na zajam progutati palaèu i jo æe ostati du ni. Svi su prihvatili Prpiæev savjet i palaèa Vranicani postala je Seljaèki dom. XIX Jednog dana Milan Prpiæ je opet do ao. Dao se najaviti, ali je barun morao dugo èekati da Prpiæ doðe pred njega. Stari barun mu veli: Milane, nije tvoj obièaj da moram tako dugo èekati na tebe. Oprostite, molim, oprostite, gospodine barune. Prpiæ se klanjao pred barunom, ond a se uspravio, pogladio brkove i rekao: 210

Pro ao sam va im perivojem, gospodine barune, pa su me zadr ali, a i ra alostili va i ve iki prazni hambari, pojate i sjenici, te mnoge prazne prostorije gdje je nekoæ s tanovala posluga. Znam ja to, Milane, ne mora mi to govoriti. Nastale su takve prilike koje su jaèe od na ih moguænosti. Gospodine barune, sve prazne prostorije, sada vama nepotrebne, mogu se popuniti s va im pristankom. Nisam navikao èuti od tebe, Milane, da govori takve nemoguænosti koje slièe na glupost . Ozbiljno govorim, gospodine barune, s va om privolom vi biste mogli postati velik i dobrotvor cijeloga ovoga gusto naseljenog i siroma nog kraja koji nikada ne bi z aboravio to va e dobroèinstvo! Ja æu, dok ivim, voljeti cijeli svoj narod, a ljude ovoga kraja naroèito, jer sam se ovdje rodio i odrastao. Vjerujem vam, gospodine barune, da volite na narod, no kada mu postanete jo i d obrotvorom, onda æe to biti savr ena ljubav. Ako su tvoji prijedlozi ostvarljivi, onda æu vrlo rado postati dobrotvorom ovoga kraja. Gospodine barune, k meni su upuæena braæa Eisert iz Poljske, oni imaju vi e tkaonica platna i tkanina u gradiæu Loðu, pa bi jednu od njih prenijeli u na u zemlju, ali kao iskusni tvornièari tra e gusto naseljeni kraj, gdje bi imali dosta radne snag e. Ja sam se sjetio, gospodine barune, da oko va ega dvorca postoje mnoge prazne p rostorije u koje bi se mogla smjestiti tvornica tkanina. Gospodine barune, braæa E isert dala bi vam od tetu, a cijeli ovaj kraj, mu ko i ensko, zaposlio 14* 211 bi se, zaraðivao, dizao nove domove. Vi biste tako postali nezaboravni dobrotvor. Milane, tvoja je zamisao velika. Za to da moje gospodarske zgrade zjape prazne, n eka se popune, dovedi te tvornièare iz Poljske da se dogovorimo o tvojim prijedlozima. Milanu Prpiæu je sjalo lice od sreæe, a bio je toliko uzbuðen da su mu se brkovi tresl i. Pogladi ih drtavom rukom, te veselo veli: Gospodine barune, tvornièari iz Poljske nalaze se u Zagrebu. Sutra poslije podne doæi æu s njima u Oroslavlje. Tvornièari Eisert razgledali su prazne zgrade, ponudili su barunu od tetu, a onda rekli: Gospodine barune, prema zakonu va e zemlje, na dr avljanin mora imati od sto dionica pedeset i jednu. Mi bismo rado da vi postanete na im dionièarem. Ja sam previ e star i ne elim se baviti poslom, zato predla em Milana Prpiæa kao dioniè ra. Prpiæu je zastao dah od sreæe, jer je unaprijed znao koliku je vrijednost time dobio . Odmah su se poèele ureðivati prazne prostorije. U njih su brzo stizali iz Poljske st rojevi, a s njima i struènjaci koji su upuæivali na e ljude kako se rukuje strojevima. Eiserti su prenijeli iz Poljske veæ uvedene tkaonice, tako da su, èim su smje tene u O roslavlju, odmah stale proizvoditi tkanine svih vrsti. Tvornica u Oroslavlju, nazvana »Preslica«, proizvodila je veæ 1920. godine velike kolièi ne tkanine, uposliv i vi e stotina ljudi, mu karaca i ena. Èesto su se èule primjedbe namje tenika: 212 Bili su to pametni ljudi, jer su podigli tvornicu ovdje u gusto naseljenom kr aju. Svaka im èast! Cijeli na kraj mo e im biti zahvalan. Èim je barun dao privolu da se u praznim prostorijama njegova dvorca osnuje tvorni ca »Preslica«, njegovu sinu Milanu to nije u prvi èas bilo po volji, pa mu je rekao: Zar ti nije ao prekrasnoga perivoja po kojemu æe gaziti stotine ljudi? Zar te ne s meta buka tvornice? Ni ta me ne smeta, sve sam to pre alio, jer u ivam kada iz na ega dvorca promatram ljud e kako se spu taju niz bre uljke ili se penju iz doline prema na em dvorcu, te u tvorn

ici nalaze zaposlenje i zaradu. U ivajte, dragi oèe, u tome. Vrlo malo ima takvih vlastelina kakvi ste vi. Milo mi je da ste mi otac! Barun Vranicani nije dugo u ivao promatrajuæi narod kako dolazi na rad u tvornicu i tamo zaraðuje. Ozbiljno se razbolio. Do li su ga posjetiti njegovi najbli i: sin Milan, kæerka Vera, barun Janko sa enom iz Zaèretja, te Er ika sa kæerkama iz Mirkovca. Stari barun je uvijek te ko govorio, pa se i sada naprezao svom snagom da ka e to mu je bilo na du i. Govorio je: Sine Milane, kæerko Vera, naslijedit æete velike vrijednosti koje su u na em dvorcu. Znam da i ti, Janko, ima mnogo vrijednosti u Zaèretju, kao i vi to ste vlasnice d vorca Mirkovec. Ni jedan èlan obitelji Vranicani neæe ivjeti u bijedi. Morat æete pro davati umjetnine za potrebe ivota, ali ih, 213 pazite, najprije ponudite muzejima, u prvom redu Muzeju za umjetnost i obrt u Za grebu, jer æe on te umjetnine èuvati kao ponos na e domovine. To po tujte vi, djeco moja , sinovèe Janko sa enom iz dvorca Zaèretja, a toga se morate dr ati i vi, vlasnice dvor ca u Mirkovcu. Na a je obitelj stjecala to stoljeæima, to bogatstvo, ali je do ao rat, pa je jednim potresom nestalo sve to veliko bogatstvo, kao dim na vjetru ili ro sa na suncu. Sve obitelji Vranicani dr ale su se uputa staroga baruna iz Oroslavlja. Tako se u Muzeju za umjetnost i obrt na lo najvrednijih umjetnina koje su potjecale od obite lji Vranicani, kako iz dvoraca u Oroslavlju tako i iz Zaèretja i Mirkovca. Trgovac u Zaèretju rekao je barunu Janku da sumnja u upravitelja rajbera u Mirkovcu . Posudio je od mene veæu svotu novaca, a donio mi je potvrde potpisane od barunice i obiju baronesa. Barun Janko se propitao u Grazu i tamo je doznao da je rajber prodao ume vlastelin stva Mir-kovec, ali novac nije izruèio vlasnicima uma. Pozvao je Irenu u Zaèretje, nagovoriv i je da poduzme postupak protiv rajbera, ali je ovaj to naslutio, brzo se odvezao u Zabok i odatle vlakom utekao u Austriju ... U Mirkovcu je nastalo zaprepa tenje jer je rajber dao posjeæi prilièan dio ume. Umjesto da se novac ulo i za blagostanje u dvorcu, rajber je jo ostavio za sobom dugova. Barun Janko i Irena su sve poduzimali, ali su, na alost, posvuda bile potvrde od barunice i obiju baronesa da su novac primile. Najvi e se uzbuðivala Irena, jer je o na bila gospodarica, prema to214 me i glavni krivac, buduæi da je ba ona unajmila rajbera. Na savjet baruna Janka odluèile su prodati jedan dio uma da plate dugove. XX U Zaèretje je dolazio k barunu Janku u posjete posjednik mnogih kuæa u Zagrebu, Herm an Ha-ley. On ga je nagovarao da mu proda dvorac u Zaèretju. Barun Janko nije htio ni èuti o toj prodaji jer je toliko volio svoj dvorac da ga je elio zadr ati dok bude iv. Uètivo je primio Haleya, po ao je s njim do dvorca Oroslav lje, ali Haley nije htio kupiti taj dvorac zbog tvornice koja je bila smje tena u jednom dijelu dvorca. Herman Haley je bio vrlo imuæan èovjek, lijepoga pona anja, ali je, uz svoje bogatstvo , bolovao od elje da bude otmjen i da tako ivi u otmjenom svijetu, pa je elio kupit i jedan dvorac. Jednoga dana opet je stigao u Zaèretje da nagovori baruna. Reèe mu: Nude meni vi e dvoraca, ali va mi se najvi e sviða, pa se odluèite. Barun Janko ga opet odbije, ali ga upita da li bi htio kupiti ume od njegovih roðak a. Ja mogu kupiti to elim, ali va mi je dvorac prirastao srcu, njega bih htio kupiti. Mo emo se odvesti do ume, lijep je dan, ali vam ne obeæavam da æu kupiti umu. 215 Barun Janko bio je poznat po tome da je sam tjerao konje. Tako je svojim brzim k onjima ubrzo pro ao tri kilometra od Zaèretja do dvorca Mir-kovca. Herman Haley ostao je zapanjen ugledav i prekrasan dvorac iz sedamnaestoga stoljeæa, graðen na dva krila i smje ten u perivoju, dok se oko dvorca rasprostrla uma crnogor

ica. Pred dvorcem su ih doèekale sve tri vlasnice. Uvele su ih u dvorac, a Haley r eèe: To je najljep i dvorac koji sam do sada vidio. Njega bih rado otkupio. Mi bismo sada prodale jedan dio ume da sredimo svoje poslovanje oko dvorca rekla je Irena. Ja æu kupiti dvorac i sve to njemu pripada. Moja ponuda neæe biti mala. Nismo jo namjeravale prodati dvorac veli barunica Er ika. Haley je naslutio u Er ikinim rijeèima maðarski naglasak, pa je stane uvjeravati na maða rskom jeziku kako æe dobro platiti dvorac. to vi velite na ponudu gospodina Haleya, kume Janko? upita Irena. Neæu vam odmah ni ta savjetovati. Napravila si veliku pogre ku i gubitak posjedu unaj mljivanjem onoga rajbera. Promislit æemo o prijedlogu gospodina Hermana Haleva. Ja ne tra im da se odmah odluèite, ali molim dopu tenje da mogu doæi ovamo sa svojom s uprugom, zato da i ona vidi ovaj prekrasan dvorac. Nije htio ni pogledati ume, veæ se vratio u Za-èretje. Govorio je barunu Janku kako mo e od216 mah platiti cijelu svotu u novcu, ali nudi kuæu u Zagrebu, a drugo u novcu. Haley je bio obrazovan èovjek, a znao je dobro tko je barun Janko, pa ga nije moli o da on nagovori vlasnice da prodaju dvorac, a nije se usudio ni pomisliti da bi ponudio barunu nagradu ako bi uspio kupiti taj dvorac. Drugoga dana do ao je Haley sa suprugom. ena je bila isto tako kao i mu odu evljena lj epotom dvorca. Barunice su obeæale doæi u Zagreb da pogledaju kuæu koju im nudi Haley uz veliku svotu novaca. On kupuje samo dvorac i umu, a sve umjetnine prevozit æe se na njegov tro ak u Zagreb, u kuæu u Radi inoj ulici broj 7. Tamo æe imati stan od est soba, pa æe moæi smj stiti sve umjetnine i lijepo stanovati. S njima su po li kum Janko i kuma Fani. Kuæa je imala vi e stanara i donosila je dobar prihod. Vlasnice dvorca Mirkovca pris tale su na prodaju svoga dvorca Hermanu Halevu. XXI Tako su se Er ika i njene kæerke nastanile u Zagrebu. U prvo su vrijeme ivjele s broj nom poslugom, kuæa je nosila ne to prihoda, ali to nije bilo dosta, pa se uskoro sta la tro iti i gotovina. Baronese Vranicani odijevale su se otmjeno. Posjeæivale su predavanja, te polazile na koncerte i u kazali te, kamo su vodile i majku. Barunica Er217 ika je u ivala, slu ajuæi lijepo pjevanje i sviranje. Sjetila se svoje mladosti, spomin jala je Jo i--baæija koji ju je nekoæ davno uèio pjevati. Obje sestre, Irena i Ersi, eljele su da budu za-pa ane, osobito mlaða Ersi. Ali se, n a svoju alost, nisu nikada udale. Godine 1939. razboljela se Irena. Za kratko je vrijeme umrla. Pokopana je u obit eljskoj grobnici u Zaèretju. Barunica Er ika te ko je plakala, jadikujuæi to joj je umrla tako mlada kæerka Irena, koj a je navr ila tek 43 godine, a ona je ostala ivjeti, iako tako stara i nesposobna z a ivot. Ona je iskreno tugovala za kæerkom Irenom. Stalno je plakala i molila se da ode to prije s ovoga svijeta. Nekoliko mjeseci poslije kæerkine smrti doista se razboljela. Le ala je u stanu, bol ovala i iz dana u dan slabila. Njegovala ju je kæerka, uz nju i posluga, a dolazio je i lijeènik, ali nije davao na de u ozdravljenje. Svakoga dana posjeæivala ju je barunica Fani sa sestrom. Jednoga dana Er ika pozove k sebi kæerku Ersi, te joj stane govoriti na ciganskom je ziku. Ersi nije sasvim razumjela majku, ali je brisala suze i potvrðivala joj glav om. Onda barunica Er ika reèe barunici Fani: Tebi sam, kumo, povjeravala sve svoje tajne, zavoljela sam te jer si me prva od obitelji Vra-nicani poljubila. Èuj moju elju! Zamolila sam Ersi na svojem ciganskom jeziku, a tebi to velim na hrvatskom. Rodila sam se kao Ciganka, ivjela sam boga to kao barunica, ali elim umrijeti kao Ciganka. Zamolila sam Ersi da moj stari de f sta218

vi u moj lijes. Ona mi je to obeæala. Time elim udovoljiti uspomeni na svoj nesreta n i jadan narod. Poèetkom 1940. godine barunica Er ika je umrla. Prevezena je u Zaèretje i ondje pokopa na u obiteljskoj grobnici. Ersi je ostala sama, ali nije bila sposobna i toliko spretna da upravlja kuæom. Na l a je kupca, prodala veliku kuæu, pa kupila dvosobni stan na Kegleviæevom trgu. Onamo je prenijela i sve umjetnine. ivjela je na svoj naèin, skromnije, ali i otmjeno. Najradije je bila u dru tvu kume Fanike i njezine sestre koje su do ivjele duboku st arost. Ersi je umrla 1975. godine. Bile su joj tada sedamdeset i tri godine. Pokopali s u je u Zaèretju njezini znanci i prijatelji kojima je ostavila stan i u njemu mnog o umjetnina. Tu zavr ava ova kratka ali tu na povijest obitelji Vranicani. 219 NAKLADNI ZAVOD ZNANJE, ZAGREB ZA IZDAVAÈA: DRAGUTIN BRENÈUN LEKTOR: IVAN BRAJDIÆ KOREKTOR: TEFICA KONJEVOD TEHNIÈKI UREDNIK: SREÆKO JOLIÈ TISAK: TAMPARSKI ZAVOD »OGNJEN PRIÈA« ZAGREB, 1978 \jessx'.J-'-

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->