You are on page 1of 18

113

LANCI
UDK 37.01:316.77 (113-130)

Zlatko Milia i Mirela Toli

Odreenje medijske pedagogije s komunikacijskog aspekta


Summary
The paper starts by defining the current problems regarding the role of the scientific discipline of media pedagogy , which deals with the ambivalent role of the(innovative) media, exposing the functions of the communication media in the process of communication by means of encoding/ decoding. The basic assumption of the authors is that through the so-called sinnsystem (a meaningful social system) and the interpretation of semiotics we can distinguish the symbolic message of the media and discover whether educational or manipulative consequences result from it. The problem can be solved through the analysis of media education, five dimensions of media competences and by becoming aware of the role of semiotics in those relations. Kljune rijei: medijska pedagogija, komunikacija, simbolimedijske kompetencije, medijsko obrazovanje, semiotika.

Autor Zlatko Milia je doktor znanosti, izvanredni profesor, a autorica Mirela Toli je asistentica Sveuilita u Zadru

114

LANCI

Uvodne napomene
Medijska pedagogija se zadnjih 60-ih godina potvrdila kao zasebna znanstvena disciplina. Rezultat je razvoja odgojnih znanosti a i kao reakcija na pedagogijske posljedice naglog razvitka (inovativnih) medija u dvadesetom stoljeu. Posebnu ulogu u tome imala su razliita podruja znanosti (odgojne znanosti, socioloke, komunikacijske znanosti). Iz toga su nastale i razliite interpretacije o medijima: medijska znanost, semiotika, komunikacijske teorije, medijska psihologija i sociologija. Medijska pedagogija do sada nije u potpunosti odredila specifina teorijska gledita i stajalita prakse. Ostale potekoe u definiranju problematike temelje se na pitanjima koja se odnose na poboljanje odgoja, gdje mediji imaju dominantnu ulogu. Glavna uloga medijske pedagogije jest bavljenje (inovativnim) medijima, kako bi se razvile odgovarajue kompetencije i time sprijeila manipulacija. Postmodernom drutvo je popraeno naglim razvojem digitalne globalizacije, tehnike i sofisticirane tehnologije. Temeljna uloga medijske pedagogije je u (raz)otkrivanju skrivenih simbola.

Pozicioniranje medijske pedagogije


Medijska pedagogija kao pedagogijska disciplina
Medijska pedagogija je pedagogijska disciplina. Sadrava sociopedagoke, sociopolitike i sociokulturne u analizama utjecaja medija na djecu, mlade i ljudi tree dob, te na njihove kulturne interese u odrastanju, radu, slobodnom vremenu i obiteljskom ivotu. Razvoj medijskog obrazovanja potie razvoj komunikacija. (Baacke, 2004.,40.) Ona se ne odnosi samo na temeljne zahtjeve odrastanja djece i mladih u svijetu medija i informacijski-komunikacijskih tehnika, nego i na mogunosti koritenja informacijama, na anse obrazovanja i uenja, razvijanje kompetencija i kritike nasuprot medijima koji imaju odgojnu i/ili manipulacijsku ulogu.

Milia i Toli

115

Medijsku pedagogiju moe se razmatrati preko dva aspekta u uem i irem znaenju: Medijska pedagogija u uem znaenju - Primarni pristupi praktinim pedagokim zahtjevima - koncentracija na pedagoke odnose u nastavnikim dimenzijama - koncentracija na djecu i mlade - pedagoka praksa - ue (sub) kulturne perspektive - transfer informacija - nacionalni okviri
(Izvor: Schrob, 1995., 27).

Medijska pedagogija u irem znaenju - teorija djelovanja i teorijske analize - masovna komunikacija, politike i drutvene dimenzije - pedagogija kao putokaz kroz ivot - favoriziranje interdisciplinarnih pristupa - antropoloka koncepcija i sociopedagoka koncepcija - globalne i interkulturalne perspektive

Njemaki medijski pedagog Schrob (1995) citira poznatog amerikog medicinskog pedagoga Mailina Thomasa, koji istie da se medijsko-pedagoke koncepcije trebaju ukljuiti u suvremeni pristup curriculumima, to bi osmislilo medijsko-pedagogijske projekte koji bi imali funkcije: doivljaja i iskustvenu funkciju, informacijsku i funkciju stjecanja znanja:Personally, I regard media education as including: education about the media (e.g. the socilolgy and psychology of the mass media) and education in the use of media (including the educational use of media) (Schrob, 1995; 34). Hug, Theo (2007) na temelju novog medijskog drutva postavio je temeljna pitanja za medijsku pedagogiju u uem znaenju: 1. Kako i na koji nain se mijenja komunikacija mladih u obitelji, koli, socijalnoj okolini i meu mladima pri koritenju inovativnih medija? 2. Koje su posljedice trivijalnih medijskih ponuda (digitalni mediji) na mlade i koje forme su prikazane u obliku simbola? to predstavljaju simboli, a to znak (ovi) u medijskoj komunikaciji? 3. Na koje znaajne aspekte bi se medijski pedagozi trebali usmjeriti u razvoju medijske kompetencije pojedinca? to zapravo znai da medijska kompetencija mora biti ciljno-orijentirana?

116

LANCI

Mediji su nositelji komunikacijskih procesa, zbog toga medijska pedagogija treba interpretirati sadraje: izgovoreni jezik, knjige, slike, fotografije, TV, CD, kompjutor, internet..kao i informacijske i komunikacijske medije. Medijska pedagogija smatra da svaki ovjek ivi u simbolikom svijetu (Luhmann 1991). Ti simboli trebaju biti dekodirani kako bi odgoj i obrazovanje pojedinca bili uspjeni i oduprli se manipulativnim utjecajima. Mediji su sustav znakova i simbola1. Cijela naa kultura temelji se na simbolikoj objektivizaciji. Oni su granice ili mostovi u komunikaciji. Mediji imaju tri razine ukljuivanja pojedinca ne samo u integracijskom procesu, nego takoer u komunikaciji: prva se odnosi na razinu dravne integracije u komunikaciji (javna komunikacija, ukljuivanje pojedinca u komunikaciji vezano politiko-dravne naravi); druga razina temelji se na socijalnoj komunikaciji (obrazovanje, informacije preko medija koje e pojedincu pomoi i obogatiti ga u vjetini komunikacije); i trea je kulturna razina (Baacke, 1997; 67). Te tri razine koje mediji u komunikaciji posjeduju, moemo razvrstati na dva temeljna aspekta. Strukturalni aspekt postavlja pitanje: to mediji trebaju informirati kod pojedinca da bi se sprijeila manipulacija. Drugi aspekt temelji se na nainu informiranja te odgovara na pitanje kako? Problem predstavlja injenica to se suvremeni sudionici komunikacije moraju orijentirati na sve kompliciranije zadatke kojima pojedinac mora ovladati. S druge strane, ta komunikacija otvara mladima bogatije mogunosti informiranja, komuniciranja, mobilnosti i aktivnog oblikovanja (svojeg) svijeta. Pod naletom suvremene tehnologije nastao je socijalno izolirani pojedinac. Mladi, dodue, danas imaju veu mogunost izbora, ali prati ih kriza identiteta i slabi utjecaj socijetalnih vrednota (zajednitva) i nesnalaljivost u ubrzanom razvoju tehnike revolucije. Mladi sve vie postaju robovi masovnih komunikacija, ovisnici o internetu (blogovima, videoigrama), a socijalna potitenost i izoliranosti pojedinca je sveprisutna. (Milia, 2007.,45). Medijska pedagogija ima zadatak u komunikacijskom procesu da interpretira sve razine i aspekte medijskog drutva koje su specifine za odreenu komunikaciju.

Prema francuskom lingvistu Ferdinardu de Saussureu (1916) znak i simbol nemaju isto znaenje. Simbol se raa od znaka. Ta dva pojma nisu sinonimi!

Milia i Toli

117

Medijska pedagogija kroz interpretaciju smislenog sustava, tzv. Sinnsystem


ivotni stilovi i kulturne prakse mladima otvaraju, s jedne strane (kako je u uvodnim napomenama reeno), nove putove formiranja pomou komunikacije, dok s druge strane, sa sobom nose i potekoe za odgojno-obrazovni razvoj. Sljedee temeljno pitanje jest otkrivanje proturjenosti komunikacije u razotkrivanju pedagogijskih implikacija utjecaja medija na vrijednosti i ponaanja mladih. (Milia, 2007). Tehnoloki napredak (raunalo, internet, blogovi, globalizacija obavjeivanja) omoguuju pruanje informacija preko medija, ali i manipulacije medijima. Osim tog informativno obrazovnog sadraja, zabavni sadraj esto je na granici ili u funkciji indoktrinacije i/ili manipulacije (Milia, 2007). Milia, Z.; J. Zlokovi (2007., 59) u svojoj knjizi Odgoj i manipulacija djecom u obitelji i medijima slikovno je prikazao razlike izmeu komunikacije i manipulacije: KOMUNIKACIJA - dvosmjerna komunikacija - znanje i uenje - kritiko miljenje, stvaralatvo inovativnost - pozitivna reverzibilna komunikacija - personalizacija MANIPULACIJA - monolog, manipulacija - dril i dresura i - indoktrinacija - uzgoj - diktatura skupine

Medijsku manipulaciju definiramo kao osmiljeni postupak temeljem kojega manipulatori u razliitim medijima odailju simbolika sredstva, a koja utjeu na svijest i ponaanje. Tako manipulator vjeto zamjenjuje stvarne potrebe lanima. ini to razliitim simbolikim sredstvima (reklame, oglasi, stvaranje slike o idealima, seksualne fiksacije u listovima za tinejdere, reality-show emisije, bestseleri) (Milia, 2007). Mediji imaju strukturalno i simboliko znaenje. Kroz strukturalno znaenje djelovanje medija se odnosi na drutvo. Oni su prijenosnici

118

LANCI

simbola meu ljudima. Kriteriji u analizi medija razvrstavaju se u tri skupine: primarne (npr. jezik), sekundarne (odnose se na produkciju sadraja od medija; npr. glazba) i tercijarna (kombinirana skupina). (Schrob, 1995). Postoje tri razine analize medija: 1. strukturalna, 2. simbolika i 3. analiza komunikacije. Autor Hug Theo je zakljuio da postoji est funkcija medija u tehnikim komunikacija, tj, digitalnim medijima: 1. organizacija razmjene komunikacije 2. razumljivost informacija 3. socijalna organizacija drutva 4. kulturalna reprodukcija 5. transfer komunikacije meu pojedincima 6. demokratizacija obrazovanja i interkulturalna fukcija U proteklih dvadeset godina promijenili su se socijalni simboliki sustavi, posebice u mladih i djece. S promjenom drutva i razvitkom tehnologije promijenili su se vrijednosni sustavi, pravila i norme drutva. Zato to moemo nazvati i socijalnim sustavima koji se nazivaju tzv. smisleni sustavi /sinnsystem. (Luhmann,1991.) To podrazumijeva specifine preferencije, socijalne sustave koji su proizali iz vrijednosti, normi, pravila itd. Manipulatori su pomou moi simbola shvatili da na ponaanje ljudi najvie utjee znaenje koje ljudi pridaju odreenom poslu, ponaanju ili drugoj osobi. Manipuliranje slikom idola, simbolima koji oznaavaju potrebe masa stvaraju lani osjeaj moi pri odluivanju (za ovaj ili onaj proizvod, odabir ivotnog stila ponaanja) te slike poeljne estetike ljudskog tijela. Stoga su mediji najeksplicitniji nositelji simbolikih poruka (Baacke, D., 34.). Kako novi mediji preoblikuju i stvaraju drutvene simbole? Medijska pedagogija postavlja pitanje kako i na koji nain inovativni mediji mogu utjecati na razvoj i poboljanje socijalnih i simbolikih sustava u drutvenoj zajednici.

Milia i Toli

119

Komunikacija i komunikacijski mediji kao znaajke medijske pedagogije


Iz sistem-teorija /sinnsystem perspektive/ medije nazivamo tzv. komunikacijski-mediji.2 Oni su nositelji informacijskih procesa. Medijska pedagogija treba razlikovati pojmove poput encodinga i decoding. Boeckmann istie da komunikacijski mediji omoguuju vezu izmeu miljenja i nositelja komunikacije i komunikacijskog partnera-recipijenta. Baacke ga naziva i medijski recipijent, to podrazumijeva odgovor na pitanje: Na koji nain i kako e reagirati kad primi neku informaciju preko medija?3 Na taj nain se uspostavlja komunikacijski sustav simbola koji ima tri komponente (Boeckmann 1994:35): prva se odnosi na kognitivnosemiotiku komponentu, koja podrazumijeva pravne znakove i znaenje simbola u pojedinoj poruci, informaciji, npr. poiljatelj i primatelj poznaju iste simbole-znakove. Taj odnos zove se decodieng-dechiffrieren. Suprotan proces je encoding-kodiranje-chiffriranje. Encoding i decoding nisu sinonimi nego imaju potpuno razliito znaenje. (Slika 1) Druga komponenta je kognitivnoperceptivna i omoguava prepoznavanje ako se pojave smetnje u komunikacijskom procesu. To se ne odnosi samo na produkciju glazbe, tona, slika i boja, nego takoer na indeks-znakove (tzv. skriveni simboli). Temeljna uloga medijske pedagogije jest (raz)otkrivanje skrivenih simbola. Trea je socijalna komponenta i stvara glavno teite u medijskom procesu. Promjene na podruju signala kod simbola i kodova djeluju na razine znakova i povratnog kontakta. Digitalizacija omoguava kombinaciju znakovnih sustava. Kroz taj put mijenja se i kontakt poiljatelja i primatelja. Recipijent prema Baackeu, ima tri funkcije: prepoznavanje simbola, modificiranje i opozicijsko shvaanje simbola. Od velikog je znaenja kako poiljatelj prosljeuje poruke primatelju, nain djelovanja tih poruka na primatelja, te postie li se razlika izmeu virtualnog i realnog svijeta? Na koji nain su simboli interpretativni, bitno je pitanje u praktinoj primjeni medijske pedagogije.
2 Komunikacija kao pojam oznaava uzajamno izmjenjivanje informacija. Postoje tri podjele: oneto- many (s tehnikim medijima), one to- one (nije otvorena komunikacija) i face to face (privatna do otvorena). Osnovni faktori u komunikacijskom procesu su: poiljatelj, mediji i primatelj. (Schrob, 1995:7) 3 Pojam medijski- rezeption proizaao je iz stanja rezeption, to podrazumijeva primanje i dekodiranje simbola-signala kroz komunikacijski proces. Medijski- rezeption kao proces poinje pri samoj uporabi medija, gdje se odmah na poetku javlja komunikacija (interpesronalna ili personalna). Baacke, 2004.

120

LANCI

Medijsko obrazovanje i komunikaciji proces vrsto su povezani. Znakovi, simboli (imaju razliito znaenje i funkciju). Medijski sustavi su nositelji znaenja i uvijek su isprepleteni s odreenim sadrajem (bili skriveni ili vidljivi). Svaki simbol koji je proizaao iz znaka, ima sadrajno znaenje i funkciju. Sljedei zadaci medijske pedagogije lee u pitanjima, kako medijski razvoj i koritenje medija utjee na socijalni sustav pojedinca? Odgovor zahtijeva analizu pitanja: Kako se u filogenezi (povijest ovjeka) medijski razvijao te utjecao na razvoj drutva i kulture? to mediji znae za bitak ovjeka? to s pedagokoga gledita znai povezanost i/ili odnos ovjek mediji? Pedagoki odnos ovjekmediji moe se interpretirati kroz tri funkcije medija u komunikacijskom procesu (Boeckmann 1994). Prva je prosocionalna funkcija, a temelji se na razumijevanju medijskih sadraja; druga funkcija je interaktivna, a odnosi se na artikulaciju i konstataciju odnosa izmeu osobne i antipersonalne poruke. Trea, personalna funkcija artikulira i istie konstataciju individualnih doivljaja te definira specifinosti individuuma identitet, imaginacija i identifikacija.

Mediji nositelji simbolikih poruka! - Symbolic turn to

medial turn

Znanstvena disciplina koja prouava znakove i simbole je semiotika. Bez nje se ne moe govoriti o pojmu znaka i simbola. Neki autori, poput Ferdinarda de Sausseaura (francuski lingvist) i Michela Breala nazivaju je majkom znanosti o znakovima. Ona je temeljna za svako analiziranje, od najmanje tematske jedince fonema i morfema, znaka do deifriranja simbola. Naime, znak i simbol nemaju isto znaenje, kao to ga nemaju fonem ni morfem (npr. fonem moe predstavljati samo slovo npr. m koje poprima funkciju morfema kada se ujedini s ostalim fonemima npr. m - e d- i- j). To vrijedi i za znak i za simbol. Naime, znak dobiva simboliko znaenje tek kada se ujedini s ostalim znakovima. Temeljem toga je i nastala strukturalna antropologija. Na primjer, u komunikaciji meu mladima, znak bi predstavljao objekt, npr. mobitel. Tada on jo nema simbolino znaenje. Poprima ga tek kada se mobitelu pridaje odreena marka i jasna asocijacija s funkcijom naina komuniciranja (SMS poruke, snimanje video- clips) Tada znak

Milia i Toli

121

postaje simbol i dobiva konkretno simbolino znaenje. Postavlja se pitanje tko, kako i s kojom namjerom daje odreenom znaku simbolino znaenje? Drugi primjer: kola kao institucija simbolizirala je znanje kao perspektivu u razvoju pojedinca i drutva, ali se u pojedinim situacijama ona moe interpretirati u potpuno drugom svjetlu simbola kroz grafite kao implicitne vrijednosti: uionica = muionica. Preko tri dimenzije semiotike moe se interpretirati put od raanja znaka do stvaranja simbola. Tri dimenzije semiotike jesu: 1.sintaktika (predstavlja relaciju meu znakovima, odnos i prvi proces njihova stvaranja), 2. semantika (znakovima se pridaje odreeno simboliko znaenje) i pragmatika (uporaba simbola u socijalnom okruju.) (Saussure, 1916). Meutim, simbol sam po sebi (koji se stvorio od znaka, u ovome sluaju bi se znak izjednaavao s pojmom fonema kao najmanja tematska jedinica) sastoji se od tri svoja osnovna dijela: signifikans (poetno stvaranje simbola kao pojma, tj, postojei materijalno- objektni znak), signifikant (simbol) i referenz (odreeni objekt). Iz medija se raaju znakovi i simboli i na taj nain se rekonstruiraju u igru komunikacije kao nositelji sadraja i manipulacije. Drugim rijeima, mediji su carstvo simbola. Najbolji primjer za dokazivanje poveznice izmeu medijskih znakova i simbola vidljivo je u digitalnih medija. Ovdje je bitno istaknuti pitanje: Tko odabire te znakove i simbole, tko posjeduje mo pri njihovu odabiru i kakvo znaenje imaju za mlade? Ova pitanja zadiru u interpretaciju procesa komunikacije preko medija. Odgovor je vidljiv i kroz tri razine medija: strukturna, simbolika i sadrajna. Upravo druga analiza razine medija, tj. simboliko znaenje, bitna je sastavnica u interpretaciji simbola danih od medija. Na primjer, TV: strukturna funkcija je uinak koji proizvodi TV, simbolina funkcija mu je masovna komunikacija i/ili manipulacija (ovisno o deifriranju znakova i simbola) i ima sadrajnu komponentu. Schrob (1997) istie Who says what in which channel to whom with wath effect (45) (Tko prenosi poruku i kome s kojim efektom i koje su posljedice za pojedinca). Meu prvim autorima koji su se bavili ovom problematikom je Stuart Hall (1980) i njegova poznata koncepcija zvana Encoding i decoding (o ifriranju i dekodiranju simbola i znakova u komunikaciji). Tada se jo nije potanko raspravljalo o funkcijama decoding procesa. Za njega su to bili sinonimi (ve spomenuto u tekstu). Encoding i decoding imali su za njega

122

LANCI

isto znaenje, to je bila velika pogreka. Poslije su strunjaci potvrdili, poput Rainer Wintera (2006), da ne mogu biti sinonimi jer interpretacija preko medija moe imati dvostruku ulogu: informativnu i manipulativnu. Dio informativne uloge je decoding (deifriranje) informacija, a manipulativne encoding (ifriranje). Decoding model sastoji se od tri teorije: reakcijski (prvo reagiranje pri apsorbiranju simbola) , screen teorija (kritiko stajalite i ienje informacija pomou simbola) i uses teorija (ne/upotrebljiv simbol). Pozicije decodinga sadravaju dva aspekta: 1. uloga dekodiranja u pogledu medijske produkcije, 2. aspekt koji djeluje u dekodiranju simbola u kontekstu deifriranja (Schrob, 1995; 68). Kodiranje predstavlja samo prostor u kojem se ostvaruje proces dekodiranja. To bi se moglo slikovno prikazati:

Slika:1. Odgojno-informativna uloga medija u komunikacijskom procesu - decoding situacija:

Milia i Toli

123

Slika daje primjer decodinga, odnosno pozitivnu odgojnoobrazovnu /informativnu ulogu medija u komunikacijskom procesu gdje a.) obiljeava recipijenta - koji stupa u kontaktu s (inovativnim) medijima, a poiljatelj-komunikatora (b+c). Taj poetni proces je, dakle, sinnsystem. Iz njega proizlaze simboli stvoreni od znakova koji dolaze do izraaja pri prvom kontaktu s medijima. To je (kako je ve reeno u tekstu) symbolic turn to medial turn. Oni nositelji svih informacija i formi cjelokupnog komunikacijskog procesa. Razvijeno medijsko obrazovanje pojedinca predstavlja toku d) koja daje smjernice i predstavlja prostor u kojem bi se trebalo ostvarivati dekodiranje (toka e) u odreenoj dimenziji medijske kompetencije pri pravilnoj uporabi simbola i njihova primanja , odnosno reagiranja pojedinca kad primaju informacije u komunikacijskom procesu. Toka f) predstavlja tzv. medijski alat, pri emu se uspjeno dekodiraju (toka g) simbol i znak u informaciji. Ako se iz dane informacije odabire onaj njezin dio koji pojedincu- korisniku /ne/moe biti koristan., mediji imaju odgojno-informativnu ulogu. Medijski alat bi u tome sluaju predstavljao odreenu dimenziju medijske kompetencije (u tekstu poslije). U procesu decodinga prisutni su imbenici: svijest, stvarnost, odbacivanje zadane informacije, samokritinost, medijsko obrazovanje, odreena medijska kompetencija. Na sljedeoj slici, slici 2, prikazan je suprotan proces, tzv. Encoding (ifriranje), koji nema odgojno-obrazovno informativnu ulogu, nego manipulativnu. U tome procesu nije mogue dekodiranje, jer pojedinac nema izgraenu odreenu dimenziju medijske kompetencije, tzv. medijski alat, spoznaja, znanje, i medijsko obrazovanje. Dakle, iz slike 2 vidljivo je da u ovom sluaju interpretacija uloge medija u komunikacijskom procesu ima manipulativnu funkciju. Naime, procesa dekodiranja simbola (iz medija b + c) korisnik a (recipijent) nije moglo biti. Nastaje blokada ve pri prijelazu toke d) na toku e).

124

LANCI

Slika 2.

Korisnik nema izgraeno medijsko obrazovanje, razvijeno kritiko stajalite, niti posjeduje vjetine medijske kompetencije. Recipient ne zna niti razumije odabir medijskog alata. imbenici koji pripadaju encoding procesu: primanje zadane informacije, fikcija, manipulacija, individualna patnja, kriza identiteta, utapanje u informaciji te virtualni svijet. Fraza ljudi poput vas pretpostavlja koherentno jastvo, onakvo kakvo je u poziciji da sebe usporedi s ostalim jastvima. Ta fraza gui posebnost gdje je mi uguilo ja. Ve je istaknuto da je razliitost presudna za znaenje: znak je definiran onime to on nije. Kako bi on uope bio simbol, mora takoer upuivati na neto. Za interpretiranje znaka koji prerasta u simbol bitno je razumjeti semantiku i pragmatiku razinu semiotike. Ono to npr. pri reklamiranju informacija svakako ini, tj. oznauje, prikazuje nam objekt udnje. Budui da se taj objekt prikazuje kao da ima osobnost, znai da se, dok stvara subjekt pomou njegove razmjene znakova, reklama zapravo hrani udnjom toga objekta za koherentnou i znaenjem u njemu samom.

Milia i Toli

125

Najbolji primjer za to jesu reklame Benettona, gdje odreeni znak komad robe dobiva simbolino znaenje u uporabi manipulacije. Stvari se personaliziraju, a pojedinac depersonalizira. Primjer marketinke kue Diesel (to svojim reklamnim sadrajima promovira rasizam, homoseksualnost, AIDS, preljub.) znak - npr. hlae stvara manipulativni simbol - marke. IN-LOOK, gdje mladi pri kupnji robe stvaraju efekt pripadnosti - COOL-outfeet. Npr. marka auta ima simbolino znaenje. Nudi se formula gdje veliko vozilo imaju veliki ljudi. O moi reklame govori i to to neki analitiari smatraju kako je mit o svemoi SAD-a dobrim dijelom proizaao iz kultne Coca-Cole. Taj proizvod je postao globalni fenomen i institucija najmonije zabave i promicanje kulture potroakog drutva. Ona je desetljeima sinonim za slobodan ili razuzdan ivot s popratnim cooll porukama: osvjeavajue, mladenako, ukusno. Upravo pragmatina komunikacijska teorija bavi se interpretacijom simbola u socijalnom kontekstu, a semantika je opisuje. Te dvije razine su preliminarne za medijsku pedagogiju. Naime, pragmatina razina interpretacije simbola sadrava dva glavna aspekta razmatranja simbola, a to su: 1.sadrajni aspekt (afektivna manipulacija) 2. diskurzivni (rijei, forme, objekti..) simboli i prezentativni (sastoje se od razliitih radnji, npr. reklama odreene medijske kue predstavlja radnju) (Hunteh, 1990). Jezik kojim se slue mediji samo je jedan od najvanijih dijelova manipulacije. U svjetlu manipuliranja potrebama mladih zagovara se teza o tome da su stvari znaajnije od ljudskih potreba, a ljudske potrebe svodi se iskljuivo na materijalno- hedonistike. Mediji stvaraju iluziju blizine te omoguuju bijeg iz realnosti. Prema tome, mediji nisu primarno promatrani kao tehniko sredstvo, nego kao estetski i simboliki materijal za samoizraavanje i komunikaciju. Oni sve vie utjeu na favoriziranje hedonistiko- materijalistike orijentacije. Simbolike poruke u manipulaciji ostaju nedekodirane. To ovisi o pojedincu je li kompetentan za decoding proces. Biti spreman podrazumijeva da ne zna sadraje medija samo upotrijebiti nego, ih treba znati razlikovati, imaju li odgojno-obrazovnu informacijsku ili manipulativnu ulogu.

126

LANCI

U tome je znaajna funkcija medijske pedagogije (kako je ve reeno) u razotkrivanju simbolikih poruka preko medija. Medijsko obrazovanje mora imati inovativne forme takvog koritenja medija i medijskog djelovanja , gdje e se razviti mediji koji e imati odgojnu, a ne manipulativna funkcija . U tome veliko znaenje ima i medijska didaktika, koja se bavi koritenjem (inovativnim) medijima, pogotovo u odgojno- obrazovnim ustanovama (Spahnel 2006: 188.). Medijska pedagogija interpretira medijsko obrazovanje (svoju poddisciplinu)4 kao kljuni pojam, zbog toga to ona u svojem programu sadrava i razvitak medijske kompetencije, koje imaju vodeu ulogu u razluivanju: odgojnih i/ili manipulativnih sadraja u medijima, simbola, razlikovanje fikcije od stvarnostiitd. Istie se medijska kompetencija, a jasno je da bez nje nije mogu smislen obrazovani proces. . U tome smislu medijsko obrazovanje mora se gledati kao dio sveukupnog obrazovanja (Spanhel 2002, 50). Specifinost u medijskom obrazovanju implicira se u rukovoenju medijskih konstrukcija i razlikovanju fikcije od realnosti. Medijsko obrazovanje je povezano s komunikacijskim procesom. Zbog toga, medijska pedagogija ima zadatak sustavno interpretirati jezik medija, analizirati njegovo pedagoko i kulturoloko znaenje..

Pet podruja - dimenzija medijske kompetencije


Medijska kompetencija5 iznimno je vaan pojam u medijskoj pedagogiji. Ona ukljuuje sve sposobnosti koje pojedinac unutar medijskoinformacijskog drutva mora usvojiti. elimo li korijen znaenja medijske kompetencije istraiti, treba analizirati pojam komunikativna kompetencija. Uveo ga je Habermass 1971. godine u sociologiju i Baacke D. 1973. godine u medijsku pedagogiju. Pod pojmom komunikativna kompetencija podrazumijeva se cjelokupna sposobnost ovjeka da
4 Medijska pedagogija sadrava sljedee poddiscipline: medijski odgoj, medijsko obrazovanje, medijska didaktika, medijska civilizacija, medijsko znanstveno istraivanje (Schrob, 1995). 5 Pojam medijska kompetencija nije jo detaljno definiran. Otvorena je rasprava s razliitim sadrajima, koja podrazumijeva spektar od afektivnih komponenata do konkretnih radnji. Odnosi se na samoanalizu medijskih sadraja (Baacke, 2004., 67).

Milia i Toli

127

razumije, sporazumi se i izmjenjuje jezine simbole (Schrob, 2007., 27). Medijska kompetencija sadrava sljedee imbenike: a) individualna orijentacija primatelja b) dekodiranje medijskih simbola c) aktivno koritenje medija: informacijska funkcija d) kritika refleksija e) razvitak kritikog medijskog okruenja f) emancipiranost i motiviranost medijskog korisnika g) svjesnost pojedinca. Baacke ih je operacionalizirao u sljedee preddimenzije: medijska kritika (sposobnost analize sadraja medija), medijsko znanje (znanje o medijima i sustavima te sposobnost produkcije), medijsko koritenje (receptivna komponenta koritenja medija, npr. interaktivno koritenje kako te s kojim posljedicama) i medijske forme djelovanja (inovativni medijski sustavi, kreativnost i estetske forme). Dva temeljna glagola kao osnova za izgradnju pojedinane medijske kompetencije jesu: znati (kognitivna dimenzija) i moi-djelovanje- konativna dimenzija). Te predradnje osnova su za operacionaliziranje pet dimenzija medijskih kompetencija. Pet osnovnih dimenzija medijskih kompetencija u medijskoj pedagogiji jesu: Prva: kognitivna dimenzija - odnosi se na znanje, razumijevanje i analizu sadraja u medijima. Ta dimenzija otkriva medijske kompetencije i cijeli njezin sustav funkcioniranja, jer se na taj nain simboline poruke preko medija mogu uspjeno dekodirati i znaenje sadraja medija moe se razumjeti. Druga se odnosi na moralnu dimenziju; zagovara tezu da se mediji trebaju sagledavati kroz etiki aspekt. Bitni pojmovi za ovu dimenziju jesu interakcija i osobnost individuuma. Trea je socijalna dimenzija, a odnosi se na ljudska prava, medijsku politiku i socijalno djelovanje. etvrta dimenzija je estetska i kae da su mediji nositelji izraaja i informacija preko estetskih prikaza (npr. slike, boje, tonovi). Dobra glazba, na primjer daje vizualni doivljaj, a dobra slika stvara glazbu sa svojim izraenim simbolima. Tom dimenzijom koriste se i medijski manipulatori preko estetskog sadraja, poput poeljnog izgleda modela i manekena. Peta dimenzija djelovanja istie da se pomou medija ne samo informiramo nego i izraavamo. Ona ne bi trebala razviti samo sposobnosti da se medije zna konzumirati, nego takoer da se pojedinac

128

LANCI

aktivno ukljui u interpretaciju sadraja medija. Dekodiranje manipulativnih medijskih sadraja stvara sposobnost ukljuivanja pasivnog pojedinca prema aktivnom sudioniku. Ta dimenzija je iznimno vana u decoding procesu. Neki strunjaci nazivaju ove dimenzije i nove vizije ili paradigme za poboljanje interaktivnog uenja u procesu komunikacija. Baacke ih naziva i novom filozofijom obrazovanja u informacijskom drutvu. Smatra da je proces kompetencije uspjean ako se u pojedinca razviju sve dimenzije. Moe se i shematski prikazati:

Vratimo li se interpretaciji problema kod decoding/encoding procesa u komunikaciji., vidljivo je da medijsko obrazovanje, medijska kompetencija i analize semiotike (znaka i simbola) imaju vodeu ulogu u razotkrivanju odgojne i/ili manipulativne uloge medija, te da odgovara na pitanje kako se osloboditi medijske manipulacije.

Milia i Toli

129

Zakljuak:
Medijska pedagogija se zadnjih 60-ih godina potvrdila kao zasebna znanstvena disciplina. Ona nudi nove vizije i koncepcije te razvija metode kako bi (posebice) mladi znali koristiti medije, koji imaju socijalnu, integracijsku i/ili odgojnu, a koji manipulativnu dimenziju. . U lanku istiemo medijski razvoj preko sinnsystema, kao teorije koja ima funkcionalnu strukturu u komunikacijskim medijima, te napominjemo da komunikacijski mediji omoguavaju vezu izmeu poiljatelja poruke i komunikacijskog partnera-recipijenta. Odatle je proizala pedagoka poruka, koja podrazumijeva pitanje na koji nain e pojedinac reagirati kad primi neku informaciju preko medija?6 Encoding i decoding nisu sinonimi, nego imaju razliito znaenje. Mediji su nositelji komunikacijskih procesa. Iz sistem-teorija /sinnsystem perspektive medije nazivamo tzv. komunikacijski-mediji.7 Oni su nositelji svih informacija i formi cjelokupnog komunikacijskog procesa. Zbog toga, medijska pedagogija treba razlikovati pojmove poput encoding i decoding. Za razmatranje pojmova znaka i simbola nuna je semiotika te njezina semantika i pragmatika dimenzija. Temeljno pitanje jest: Tko odabire te znakove i simbole, tko posjeduje mo pri odabiru i kakvo znaenje imaju mediji, tj. koje su posljedice pri odabiru simbola kod mladih. U tome je znaajna funkcija medijske pedagogije u razotkrivanju simbolinih poruka preko medija. Medijsku manipulaciju definiramo kao osmiljeni postupak temeljem kojega manipulatori u razliitim medijima odailju simbolika sredstva, a koja utjeu na svijest i ponaanje. Tako manipulator vjeto zamjenjuje stvarne s lanim potrebama. ini to razliitim simbolikim sredstvima (reklame, oglasi, stvaranje slike o idealima, seksualne fiksacije u listovima za tinejdere, reality-show emisije, uspjenice). Manipuliranje slikom idola, simbolima... formira se stajalite da je potronja vanija od primarnih potreba ili proizvodnje. Na kraju
6 Pojam medijski- rezeption proizaao je iz stanja rezeption, to podrazumijeva primanje i dekodiranje simbola-signala kroz komunikacijski proces. Medijski- rezeption kao proces poinje pri samoj uporabi medija, gdje se odmah na poetku javlja komunikacija (interpesonalna ili personalna). (Baacke, 2004). 7 Komunikacija kao pojam oznaava uzajamno izmjenjivanje informacija. Postoje tri podpodjele: one- to- many (s tehnikim medijima), one to- one (nije otvorena komunikacija) i face to face (privatna do otvorena). Osnovni faktori u komunikacijskom procesu jesu: poiljatelj, mediji i primatelj. (Schrob, 1995;7)

130

LANCI

otkrivamo da analize semiotike imaju vodeu ulogu u razotkrivanju odgojne i/ili manipulativne uloge medija, te odgovara na pitanje kako se osloboditi medijske manipulacije.

Literatura
Baacke D.(2004.): Medienpdagogik, Max Niemeyer Verlag ,Tubingen Boeckmann R. (1994.): Three Strikes and You Are Out, but Why? The Psychology of Public Support for Punishing Rule Breakers, Law & Society Review, Vol. 31, No. 2 Hunther, S. Brehm- Klotz. (1990.): Grunbegriffe der Medienpadagoik, Boblingen Hurrelmann K., Andresen, S. (2007.): Kinder in Deutschland 2007., 1. World Vision Kinderstudie., Fischer Taschenbuch Verla, Gmbh, Frankfurt am Main Hug, Theo (2007): Aufwachsen im Medienzeitalter- Uberlegungen zu den veranderten aufgabenbereichen und Zustandigkeit der Medienpadagogig, Institut fur Erzhienugswissenschaft der Uni Innstruck Luhmann, N. (1991) The Theory of Communication, Loet Leydesdorff, Amsterdman . Milia, Z. J. Zlokovi (2007), Odgoj i manipuliranje u obitelji i medijima, Markom, Zagreb Saussure, F. (1916): Cours de linguistik generala, ed C. Bally and A. Seachehaye, with the Collaboration of A. Riedlinger, Glasgoww Fontana/Collins Schrob B., Hther J. (2005.): Grundbegriffe Medienpdagogik, IV Auflage, Kopaed, Mnchen Verlag Schrob H. (1990.): Medienpadagogik, Koln Stam Verlag Schrob, B. (1995): Medienaltag und Handeln. Medienpadagogik in Geschichte, Forschung und Praxis, Opladen