You are on page 1of 360

ADNAN IRGI IVO PRANJKOVI JOSIP SILI GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA

Adnan IRGI Ivo PRANJKOVI Josip SILI GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA Izdava: Ministarstvo prosvjete i nauke Crne Gore Za izdavaa: Slavoljub STIJEPOVI, ministar Urednik: Jelena UANJ Recenzenti: Milenko A. PEROVI Ljudmila VASILJEVA Redaktura i lektura: Jelena UANJ Tehniki urednik: Dejan STANI tampa: Pobjeda AD, Podgorica Tira: 9000

Gramatika crnogorskoga jezika proglaena je slubenom Rjeenjem Ministarstva prosvjete i nauke Crne Gore, br. 01-2571/4 od 5. jula 2010. godine.

Crna Gora Ministarstvo prosvjete i nauke

ADNAN IRGI IVO PRANJKOVI JOSIP SILI

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA

Podgorica 2010.

Sadraj
PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

FONETIKA I FONOLOGIJA

17

OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 PODJELA GLASOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20


VOKALI (SAMOGLASNICI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20 KONSONANTI (SUGLASNICI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 Podjela konsonanata po mjestu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 Podjela konsonanata po nainu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 Podjela konsonanata po zvunosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .21 SONANTI (GLASNICI). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22 Podjela sonanata po mjestu tvorbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22 RAZLIKOVNA OBILJEJA GLASOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 PODJELA RIJEI NA SLOGOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 PRAVILA RASPODJELE FONEMA U KONSONANTSKIM GRUPAMA . . . . . .26 PRAVILA RASPODJELE FONEMA USLOVLJENA NJIHOVIM AKUSTIKO-ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA . . . . . . . . . . . . .27

MORFONOLOGIJA

31

OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 AKCENAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34


VRSTE AKCENATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34 IZGOVOR AKCENATA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35 MJESTO AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35 DISTINKTIVNA FUNKCIJA AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUINA . . .36 NENAGLAENE RIJEI (PROKLITIKE I ENKLITIKE) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .36 GLASOVNE PROMJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 JEDNAENJE KONSONANATA PO ZVUNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39 JEDNAENJE KONSONANATA PO MJESTU TVORBE . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40 GUBLJENJE KONSONANATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .41 PRVA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .43 DRUGA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46 TREA PALATALIZACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48 JOTACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .49 PROMJENA L > O . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .51

NEPOSTOJANO A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53 UMETNUTO A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54 ASIMILACIJA I DISIMILACIJA VOKALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56 PRIJEVOJ VOKALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56 POKRETNI VOKALI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57 ALTERNACIJA IJE//JE//E//I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57

MORFOLOGIJA
OSNOVNI POJMOVI I TERMINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . MORFOLOKE KATEGORIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VRSTE RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

63

65 66 67 68 PODJELA IMENICA PO ZNAENJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .68 PROMJENA IMENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70 IMENICE MUKOGA RODA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70 Imenice na -o i -e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70 Imenice na - . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .71 IMENICE ENSKOGA RODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74 Imenice na -a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .74 Imenice na - . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .77 IMENICE SREDNJEGA RODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78 Imenice na -o i -e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78 Imenice na - . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .78 BROJEVNE IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .79 Imenice na -ojic-a i -oric-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80 Imenice na -oje- i -or-o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .80 ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 LINE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82 Deklinacija linih zamjenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82 POVRATNA ZAMJENICA SEBE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .84 PRISVOJNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85 Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .85 POVRATNO-PRISVOJNA ZAMJENICA SVJ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87 POKAZNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87 Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .88 UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89 Deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .89 NEODREENE ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .94 PRIDJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Deklinacija pridjeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96 KOMPARACIJA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .97 BROJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 Deklinacija brojeva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .100 GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 GLAGOLSKE OSNOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102

GLAGOLSKE VRSTE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102 PRVA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102 DRUGA VRSTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108 TREA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108 ETVRTA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 PETA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 ESTA VRSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 GLAGOLSKI VID . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 Tvorba svrenih i nesvrenih glagola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 GLAGOLSKI ROD. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 INFINITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 PREZENT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 IMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .120 AORIST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .121 Prezent, imperfekat i aorist pomonih glagola htjeti/eti i biti . . . . . . . . . . . . . . . .122 GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .123 GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .124 Glasovne promjene u korijenskome morfemu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 PERFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 PLUSKVAMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 FUTUR PRVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .126 FUTUR DRUGI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127 POTENCIJAL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127 POTENCIJAL IMPERFEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127 IMPERATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128 OPTATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128 GLAGOLSKI PRILOG SADANJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128 GLAGOLSKI PRILOG PROLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129 ODRINI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129 GLAGOLSKO STANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129 PASIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .130 PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 PRIJEDLOZI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 UZVICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 VEZNICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134 RJECE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

TVORBA RIJI

137

OSNOVNI PRINCIPI TVORBE RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 TVORBA RIJEI OD OSNOVA IZ KLASINIH JEZIKA . . . . . . . . . . . . . . 140 TVORBA IMENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
IZVOENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141 IMENICE SA ZNAENJEM LICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141

Imenice sa znaenjem vrioca radnje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141 Imenice sa znaenjem nosioca svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .142 Imenice sa znaenjem trpioca stanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .143 Imenice za muka i enska lica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .144 Imenice sa znaenjem stanovnika, pripadnika naroda i drava . . . . . . . . . . . . . .144 IMENICE SA ZNAENJEM NASELJENOGA PODRUJA . . . . . . . . . . . . . . . .145 IMENICE SA ZNAENJEM MJESTA (PROSTORA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .145 IMENICE SA ZNAENJEM DJELATNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146 IMENICE SA ZNAENJEM SVOJSTVA I STANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146 IMENICE SA ZNAENJEM SREDSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .147 IMENICE SA ZNAENJEM HRANE I PIA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .147 IMENICE SA ZNAENJEM BILJAKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .148 IMENICE SA ZNAENJEM IVOTINJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .148 IMENICE SUBJEKTIVNE OCJENE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .149 SLAGANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .149 TVORBA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 IZVOENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .151 PREFIKSALNA TVORBA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .153 SLOENIKA TVORBA PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .154 TVORBA GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 IZVOENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .155 SUFIKSALNA TVORBA GLAGOLA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .155 PREFIKSALNA TVORBA GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .156 SLAGANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .159 TVORBA GLAGOLA OD VIE OSNOVA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .159 TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160 PREFIKSALNA TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .160 SUFIKSALNA TVORBA PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .160

SINTAKSA

161

POJAM I PREDMET SINTAKSE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 RIJEI KAO SINTAKSIKE JEDINICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164 GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165
NEPUNOZNANI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165 POMONI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165 MODALNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .166 FAZNI GLAGOLI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .168 PERIFRAZNI GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .168 SINTAKSIKE SLUBE I ZNAENJA GLAGOLSKIH OBLIKA . . . . . . 172 LINI GLAGOLSKI OBLICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .172 GLAGOLSKA VREMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173 PREZENT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173 AORIST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173 IMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .174 PERFEKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .175

PLUSKVAMPERFEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176 FUTUR PRVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176 FUTUR DRUGI (EGZAKTNI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .176 GLAGOLSKI NAINI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177 IMPERATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177 POTENCIJAL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177 POTENCIJAL IMPERFEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .178 OPTATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .178 PASIVNI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .178 NELINI GLAGOLSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .179 INFINITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .179 GLAGOLSKI PRIDJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .180 GLAGOLSKI PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .180 IMENSKI OBLICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182 SINTAKSIKE SLUBE I ZNAENJA PADEA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182 NEZAVISNI (GLAVNI) PADEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182 NOMINATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .182 VOKATIV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .183 ZAVISNI (KOSI) PADEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .183 GENITIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .184 GENITIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .186 Genitiv s prijedlogom od . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .186 Genitiv s prijedlogom do . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .187 Genitiv s prijedlogom iz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .189 Genitiv s prijedlogom s(a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .189 Genitiv s prijedlozima ispred i iza te izvan/van i unutar . . . . . . . . . . . . . . . . . .189 Genitiv s prijedlozima iznad, ispod, vie (povie) i nie . . . . . . . . . . . . . . . . . . .190 Genitiv s prijedlozima prije, uoi, poslije, nakon, za i tokom . . . . . . . . . . . . . .191 Genitiv s prijedlozima podno, nadno, udno i povrh, navrh, uvrh, svrh/savrh .192 Genitiv s prijedlozima elo, nakraj, krajem i potkraj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .192 Genitiv s prijedlozima sred (nasred, posred, usred) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .193 Genitiv s prijedlogom oko/okolo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .193 Genitiv s prijedlozima blizu, kod, kraj (pokraj, ukraj), pored, nadomak, nadohvat, u i mimo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .193 Genitiv s prijedlozima du i irom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195 Genitiv s prijedlogom preko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195 Genitiv s prijedlozima bez, osim i lie . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196 Genitiv s prijedlozima umjesto i u ime . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196 Genitiv s prijedlozima putem, pomou i posredstvom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .197 Genitiv s prijedlozima izmeu i pomeu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .197 Genitiv s prijedlozima spram (naspram), put, preko puta i protiv . . . . . . . . . . .198 Genitiv s prijedlozima zbog, usljed i radi (rad, zarad, porad, sporad) . . . . . . . .198 Genitiv s prijedloko-padenim izrazom u pogledu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199 Genitiv s prijedlozima prilikom i povodom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199 DATIV. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .199 DATIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .200 Dativ s prijedlozima k(a) i prema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .200

Dativ s prijedlozima nasuprot, uprkos i protivno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .201 AKUZATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .201 AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .202 Akuzativ s prijedlozima kroz, niz i uz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .202 Akuzativ s prijedlozima na, o, po, u i mimo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .203 Akuzativ s prijedlozima meu, nad, pod i pred. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .205 Akuzativ s prijedlogom za . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .206 INSTRUMENTAL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .207 INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .209 Instrumental s prijedlogom s(a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .209 Instrumental s prijedlozima pred(a) i za . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .210 Instrumental s prijedlozima nad(a) i pod(a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 Instrumental s prijedlogom meu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .212 LOKATIV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .213 Lokativ s prijedlogom na . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .213 Lokativ s prijedlogom o . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .214 Lokativ s prijedlogom po . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .214 Lokativ s prijedlogom u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .215 Lokativ s prijedlogom pri. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .216 SINTAKSIKE SLUBE PRIDJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217 SINTAKSIKE SLUBE ZAMJENICA I BROJEVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218 SINTAKSIKE SLUBE PRILOGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 219 NEPUNOZNANE RIJEI I OBLICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221 PRIJEDLOZI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .221 VEZNA SREDSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .222 KONJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223 SUBJUNKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223 KONEKTORI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223 RJECE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .224 NESAMOSTALNE RJECE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225 Upitne rjece. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225 Pojaajne rjece (intenzikatori) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225 Uporedne (gradacijske) rjece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .227 Podsticajne rjece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .227 Potvrdno-odrine rjece . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .228 Prezentativi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .228 SAMOSTALNE RJECE (MODIFIKATORI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .229 UZVICI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .229 UZVICI U UEM SMISLU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .230 ZAPOVJEDNI UZVICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .231 ONOMATOPEJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .231 SPOJEVI RIJEI ILI SINTAGMEMI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233 GRAMATIKE VEZE MEU SASTAVNICAMA SPOJEVA RIJEI . . . . . . . .233 KONGRUENCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .233 REKCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .234 PRIDRUIVANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235

FUNKCIONALNA SVOJSTVA SPOJEVA RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235 ODREDBENI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .235 DOPUNSKI SPOJEVI RIJEI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .236 PRILOKI SPOJEVI RIJEI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .236 SINONIMNI I HOMONIMNI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .237 ZNAENJE SPOJEVA RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .238 VEZANI I NEVEZANI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .239 SPOJEVI RIJEI PO SASTAVU (PROSTI, SLOENI I OBAVEZNOSLOENI) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .240 STRUKTURA SPOJEVA RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .241 IMENIKI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .241 PRIDJEVSKI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .243 GLAGOLSKI SPOJEVI RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .244 Dopunski sintagmemi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .244 Priloki sintagmemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .245 PRILOKI SPOJEVI RIJEI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .245 REENICA I ISKAZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247 JEZIK I GOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .247 REENICA KAO JEZIKA I GOVORNA JEDINICA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .247 ZNAENJE REENICE I SMISAO ISKAZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .248 REENICE I ISKAZI PO STRUKTURI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .249 GRAMATIKA SVOJSTVA REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .250 RALANJIVOST REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .250 VRIJEME ILI NAIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .251 IZRAAVANJE VREMENSKIH ILI NAINSKIH ZNAENJA . . . . . . . . . . . . .251 OBAVJETAJNA SVRHA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .252 IZJAVNE, UPITNE I UZVINE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .252 OBAVJETAJNA STRUKTURA ISKAZA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .253 PREDIKATIVNOST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .254 GRAMATIKA STRUKTURA REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255 ODNOSI MEU LANOVIMA REENINE STRUKTURE. . . . . . . . . . . . . . .255 PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .256 PREDIKATSKE KATEGORIJE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija lica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija broja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 Kategorija naina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .258 Kategorija vida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .258 Kategorija prelaznosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 GLAGOLSKI I IMENSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 PROSTI GLAGOLSKI PREDIKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 SLOENI GLAGOLSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .259 IMENSKI PREDIKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260 Kopulativni predikat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260 Semikopulativni predikat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .261 VIESTRUKOSLOENI PREDIKAT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262

PROIRIVANJE PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 Proirivanje predikata dopunskim predikativima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 Imenski dopunski predikativ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .262 Glagolski dopunski predikativ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263 Ralanjeni (dekomponovani) predikat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263 SUBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264 ODNOS SUBJEKTA I PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264 GRAMATIKA SVOJSTVA SUBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .264 SUBJEKAT I VRSTE RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .265 SUBJEKAT I RIJEI BEZ RODA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .265 SUBJEKAT I RIJEI BEZ BROJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 SUBJEKAT I NEPROMJENLJIVE RIJEI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 REENICE BEZ SUBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .266 KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .267 KONGRUENTNOST PO RODU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .267 KONGRUENTNOST PO BROJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .268 KONGRUENTNOST VIELANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM . . . . . . . .269 OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .269 GRAMATIKA SVOJSTVA OBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .270 PRAVI (BLII, DIREKTNI) OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .270 NEPRAVI (DALJI, INDIREKTNI) OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .271 STEPEN OBAVEZNOSTI OBJEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .271 OBJEKAT I ZNAENJE GLAGOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272 OBJEKAT I INFORMATIVNA STRUKTURA ISKAZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272 REENICE BEZ OBJEKTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272 OBLICI OBJEKTA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .273 REENICE S VIE OBJEKATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .273 PRILOKA ODREDBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .274 PRILOKA ODREDBA I OBJEKAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .274 VRSTE PRILOKIH ODREDABA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .277 Priloka odredba mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .277 Priloka odredba vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278 Priloka odredba naina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278 Ostale priloke odredbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .278 NESAMOSTALNI LANOVI REENINE STRUKTURE. . . . . . . . . . . . . . . . .279 ATRIBUT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279 Kongruentni atribut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279 Nekongruentni atribut . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .282 APOZICIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .283 ATRIBUT I APOZICIJA S OBZIROM NA REDOSLJED RIJEI. . . . . . . . . . . . .284 REENICE PO SASTAVU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286 PROSTE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .286 RALANJENE (DVOLANE) PROSTE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .286 NERALANJENE (JEDNOLANE) PROSTE REENICE . . . . . . . . . . . . . . .287 SLOENE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .289 VRSTE SLOENIH REENICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .289 VEZNICI SLOENIH REENICA: KONJUNKTORI I SUBJUNKTORI . . . . .290

IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOENE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . .291 NEZAVISNOSLOENE REENICE (KOORDINACIJA) . . . . . . . . . . . . . . . . . .292 EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOENE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292 SASTAVNE (KOPULATIVNE) REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292 Veznici sastavnih reenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .293 SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .295 Veznici suprotnih reenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .295 GRADACIJSKE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .296 RASTAVNE (DISJUNKTIVNE) REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .297 IMPLICITNE (ASINDETSKE) NEZAVISNOSLOENE REENICE . . . . . . . . .298 ZAVISNOSLOENE REENICE (SUBORDINACIJA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .299 EKSPLICITNE ZAVISNOSLOENE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .299 PREDIKATSKE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .300 SUBJEKATSKE REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301 Odnosne subjekatske reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301 Zavisnoupitne subjekatske reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .301 Izrine subjekatske reenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302 OBJEKATSKE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302 Odnosne objekatske reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .302 Zavisnoupitne objekatske reenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .303 Izrine objekatske reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .303 PRILOKE (ADVERBIJALNE) REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .304 Mjesne (lokalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .304 Vremenske (temporalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .305 Terminativne (granine) vremenske reenice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .306 Nainske (modalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .309 Uporedne (komparativne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .309 Uzrone (kauzalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311 Posljedine (konsekutivne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .312 Namjerne (nalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .314 Uslovne (pogodbene, kondicionalne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .316 Dopusne (koncesivne) reenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .317 ATRIBUTSKE REENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .319 RESTRIKTIVNE (ODREDBENE) I NERESTRIKTIVNE (DOPUNSKE) REENICE. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .323 IMPLICITNE (ASINDETSKE) ZAVISNOSLOENE REENICE . . . . . . . . . . . .323 Implicitne (asindetske) zavisnosloene reenice s izjavnim rijeima . . . . . . . . .324 Implicitne (asindetske) zavisnosloene reenice s upuivakim rijeima . . . . . .325 STRUKTURA TEKSTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326 UKLJUIVANJE REENICA U TEKST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .326 TIPOVI VEZE MEU REENICAMA U TEKSTU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .327 LINEARNA TEKSTNA VEZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .327 PARALELNA TEKSTNA VEZA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .328 VEZNA SREDSTVA NA NIVOU TEKSTA (KONEKTORI) . . . . . . . . . . . . . . . . .328 REDOSLJED SINTAKSIKIH JEDINICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331 REENICA KAO GRAMATIKA JEDINICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .331 REDOSLJED LANOVA REENICE KAO GRAMATIKE JEDINICE . . . . . .331

OBAVJETAJNA STRUKTURA REENICE (ISKAZA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333 REENINA INTONACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333 REENINA MELODIJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .333 REENINI AKCENAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .334 REENINA PAUZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .335 Redosljed lanova reenice kao obavjetajne (komunikacijske) jedinice . . . . . .335

FUNKCIONALNI STILOVI CRNOGORSKOGA STANDARDNOG JEZIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343


NAUNI STIL. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .344 ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .347 NOVINARSKO-PUBLICISTIKI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .349 KNJIEVNOUMJETNIKI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .352 RAZGOVORNI STIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .354 LITERATURA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357

PREDGOVOR
Ova je gramatika prva slubena gramatika crnogorskoga jezika. Njome je obuhvaena fonologija (i fonetika), morfonologija, morfologija, tvorba rijei, sintaksa i funkcionalni stilovi. Ona je nastala kao plod koautorskoga rada jezikoslovaca specijalizovanih za navedene gramatike oblasti. To su Adnan irgi, Ivo Pranjkovi i Josip Sili, uz saradnju Jelene uanj. Budui da ova gramatika donosi neke novine u odnosu na sve dosadanje gramatike u Crnoj Gori (bilo da je rije o prvoj gramatici crnogorskoga jezika Vojislava P. Nikevia bilo o gramatikama srpskohrvatskoga / srpskoga jezika koje su se u Crnoj Gori slubeno upotrebljavale), neophodno je prozboriti neto o tim novinama. U prvome dijelu (fonetika i fonologija) prikazana su i funkcionalna (fonoloka) i artikulacijsko-akustika (fonetska) svojstva glasova. Objanjena su razlikovna svojstva glasova i pokazano to ini prirodu fonema. U vezi s time istie se prva novina ove gramatike. Ona u standardni crnogorski fonoloki sistem uvodi dva nova lana: i . Time se istie da su se u crnogorskome standardnom jeziku, za razliku od ostala tri tokavska standardna jezika, realizovala 33 od 36 potencijalnih fonema tokavskoga jezikog sistema. Ti novi fonemi u crnogorskome jeziku nastali kao produkt jekavske jotacije (sje > e, zje > e). Posebna panja posveena je podjeli rijei na slogove i pravilima distribucije fonema u konsonantskim grupama, koja uslovljavaju pojavu glasovnih promjena. Te glasovne promjene prikazane su u poglavlju o morfonologiji, kao glasovne promjene izazvane morfolokim uzrocima. Meu njima opisana je i trea palatalizacija kao alternacija konsonanata k, g i h (s kraja korijenskoga morfema) sa c, z i s ispred suksalnoga morfema -a-; umetnuto a kao glas koji se iz distribucijskih razloga (radi izbjegavanja nagomilanih konsonantskih grupa) umee izmeu preksa i osnove ili prijedloga i imenice, pridjeva itd. te alternacija ije//je//e//i. Tradicionalni termin jotovanje zamijenjen je terminom jotacija (prema palatalizacija, sibilarizacija i sl.). Morfonoloke promjene do kojih dolazi pri tvorbi rijei ili glagolskih oblika opisane su uz te pojave i u poglavlju o morfologiji i u poglavlju o tvorbi rijei. Poglavlje o morfologiji donosi nekoliko novina u odnosu na dosadanje gramatike opise. Imenice tipa kost, ast tradicionalno su navoene kao imenice koje zavravaju na konsonant. U ovoj gramatici one su prikazane kao imenice na - (nulti morfem). Njihova osnova (a ne one) zavrava na konsonant (npr. kost-, kost-i itd.). Tako su prikazane i imenice srednjega roda tipa tele (tel-e-, tel-et-a), dakle kao imenice srednjega roda na -. Imenice na -a sa znaenjem muke osobe ove se tretiraju kao imenice enskoga roda
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 15

jer se mijenjaju kao i sve druge imenice (enskoga roda) na -a. U vezi s time treba istai da je napravljena razlika izmeu roda imenica i pola osobe koja se njima oznaava. I podjela glagola na vrste i klase predstavlja novinu u odnosu na dosadanje gramatike u Crnoj Gori. Ukazana je razlika izmeu glagolskoga korijena i glagolske osnove (korijen je jednomorfemski, a osnova dvomorfemska ini je korijenski i suksalni morfem). Pokazano je da svaki glagolski oblik ima svoju osnovu (innitiv innitivnu, prezent prezentsku, imperfekat imperfekatsku itd.) i svoje uvijek iste nastavke (osnova je nepromjenljivi dio, a nastavak dio koji se mijenja). U dijelu o tvorbi rijei objanjena je preksalna, suksalna i preksalno-suksalna tvorba. Novina je u tome to je preksalna tvorba rijei prikazana kao izvoenje, a ne kao slaganje, kako je to raeno u dosadanjim gramatikama u Crnoj Gori. U sintaksiki opis crnogorskoga jezika unijet je i potencijal imperfekta kojim se oznaava neostvarena mogunost, elja ili uslov u prolosti (npr. hoah vieti). Prije ove gramatike taj je glagolski oblik tretiran kao dijalektalno obiljeje. Izmjene u odnosu na dosadanje gramatike u Crnoj Gori unijete su i kad je u pitanju terminologija. Tako je, recimo, tradicionalno upotrebljavani termin sintagma zamijenjen terminom sintagmem (u skladu s ostalim -em-strukturama: fonem, morfofonem, morfem itd.) na nivou apstraktnosti (kao izvanreenina kategorija). Tradicionalna petolana podjela imenskih odredaba na atribut, apoziciju, atributiv, apozitiv i atributsko-priloku odredbu zamijenjena je podjelom na atribut, apoziciju i atributsko-priloku odredbu. Po sintaksikim svojstvima atributiv i apozitiv pripadaju apoziciji odnosno atributu, pa ih nije potrebno izdvajati kao poseban tip odredaba. Iako su u dijelu o morfologiji opisane sve vrste rijei, u poglavlju o sintaksi posebno su obraeni prijedlozi, veznici i rjece, odnosno njihove sintaksike slube, pa je tako prikazana veza izmeu morfologije i sintakse (morfosintaksa) kao to je u drugome dijelu knjige prikazana veza izmeu fonologije i morfologije (morfonologija). Osim sintakse reenice dat je opis i sintakse teksta (ukljuivanje reenica u tekst, vezna sredstva (konektori) i tipovi veza meu reenicama i sl.). Na kraju je dat i kratak opis funkcionalnih stilova crnogorskoga jezika. Posebnu zahvalnost dugujemo Jeleni uanj, koja je uestvovala u nalizaciji cjelokupnoga gramatikog opisa crnogorskoga jezika i izvrila lekturu i korekturu knjige. Ova e gramatika biti polazite za nastanak kolske gramatike crnogorskoga jezika, namijenjene u prvome redu osnovnom obrazovanju. Osim te kolske gramatike u posebnoj publikaciji prikazae se akcenatski sistem crnogorskoga standardnog jezika.

Autori

16 PREDGOVOR

FONETIKA I FONOLOGIJA

OSNOVNI POJMOVI I TERMINI


Fonetika je dio jezikoslovlja koji se bavi glasovima. Ime je dobila od grke rijei phon, koja znai glas. Fonetika opisuje glasove sa ziolokoga (artikulacijskog) i zikoga (akustikog) aspekta. Svaki glas poeduje tri elementa: jainu, visinu i boju. Tim akustikim (zikim) svojstvima glasova bavi se akustika fonetika. Dio fonetike koji prouava rad i poloaj govornih organa u procesu stvaranja glasova naziva se artikulacijska fonetika. Fonologija je dio jezikoslovlja koji se bavi funkcijom glasova u jeziku. Zato se ona naziva i funkcionalna fonetika. Kao to je glas osnovna jedinica fonetike, tako je fonem osnovna jedinica fonologije. Fonem je najmanja razlikovna jedinica koja se ne moe rastavljati na manje djelove i nema svojega znaenja. Razlikovna funkcija fonema, kao njihova osnovna funkcija, sastoji se u tome to fonemi slue za razlikovanje jedinica u iji sastav ulaze. Rijei sav i suv npr. razlikuju se po srednjemu fonemu, rijei sad i sat po nalnome i sl. Distinkcija se moe vriti pojedinim ili svim svojstvima fonema. Npr. fonemi i r razlikuju se po svim artikulacijskim svojstvima, a fonemi i samo u jednom svojstvu (zvunost nezvunost). Fonemi se glasovno realizuju kao foni. U razliitim kontekstima fonemi se mogu razliito glasovno realizovati. Razliite kontekstualno uslovljene varijante fona nazivaju se alofoni (npr. n u nos i bingo ili m u more i ambis, e je njihov razliit izgovor uslovljen razliitim glasovnim kontekstom u koji stupaju). Kao to se vidi u navedenim primjerima, alofoni ne vre razlikovnu funkciju.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 19

PODJELA GLASOVA
Prema poloaju govornih organa, odnosno prema karakteru prepreke prilikom njihova izgovora, glasovi se u crnogorskome jeziku dijele na vokale (samoglasnike), konsonante (suglasnike) i sonante (glasnike). VOKALI (SAMOGLASNICI) Vokali ili samoglasnici su glasovi pri ijem izgovoru vazduna struja koja polazi iz plua prolazi kroz dunik, pokreui glasne ice u grkljanu, slobodno (bez prepreka) izlazi kroz usta. Dakle, pri njihovu izgovoru glasne ice trepere, a vazduna struja slobodno izlazi kroz usni otvor. Poto se mogu izgovarati sami za sebe i samostalno (bez konsonanata) initi slog, nazivaju se i samoglasnici. Vokalski je sistem crnogorskoga standardnog jezika petolan. Sainjavaju ga vokali: a, e, i, o i u. Prema poloaju jezika u procesu artikulacije vokala ti glasovi se dijele na vokale prednjega, srednjeg i zadnjega reda. Pri izgovoru vokala e i i jezik se kree prema prednjemu dijelu usne upljine i uzdie prema prednjem (tvrdome) nepcu. Zato se oni i zovu vokali prednjega reda. Pri izgovoru vokala o i u jezik se kree prema zadnjemu dijelu usnoga otvora i uzdie prema zadnjemu ili mekom nepcu. Stoga se ta dva vokala zovu vokali zadnjega reda. Vokal a je vokal srednjega reda jer se jezik pri njegovu izgovoru samo malo povlai unazad bolje rei, jezik je pri izgovoru toga vokala gotovo nepomian. Prema visini jezika u odnosu na nepca tokom artikulacije vokala ti glasovi se dijele na visoke (i i u), srednje (e i o) i niske (a). Vokali mogu biti labijalizovani i nelabijalizovani, u zavisnosti od uea usana u procesu njihove artikulacije. Labijalizovani vokali su: o i u, a nelabijalizovani su: a, e i i. Svi vokali u crnogorskome standardnom jeziku mogu biti dugi i kratki.
20 FONETIKA I FONOLOGIJA

KONSONANTI (SUGLASNICI) Za razliku od izgovora vokala, vazduna struja pri izgovoru konsonanata nailazi na prepreke koje stvara jezik ili donja usna dodirujui se s ostalim (nepokretnim) djelovima govornoga aparata. Na mjestima toga dodira stvaraju se konsonanti ili suglasnici. Konsonanti ne mogu biti nosioci sloga.

Podjela konsonanata po mjestu tvorbe


Po mjestu tvorbe konsonanti mogu biti: 1. 2. 3. 4. 5. dvousneni (bilabijalni): b, p usneno-zubni (labio-dentalni): f zubni (dentalni): d, t, z, s, c prednjonepani (palatalni): , (u pismu ), , , , (u pismu d), , zadnjonepani (velarni): k, g, h

Podjela konsonanata po nainu tvorbe


Po nainu tvorbe konsonanti mogu biti: 1. Strujni ili tjesnani (frikativi): s, z, , , , , f, h. Pri njihovu izgovoru govorni organi prave tjesnac kroz koji struji vazduh. 2. Pregradni ili praskavi (eksplozivi): b, p, d, t, g, k. Pri njihovu izgovoru govorni organi se toliko pribliavaju da se stvara potpuna prepreka vazdunoj struji. Kad se vazduna struja naglo probije kroz tu prepreku, stvara se prasak ili eksplozija, koja proizvodi navedene glasove. 3. Polupregradni ili sliveni (afrikati): , , , , c. Ti glasovi sastoje se od praskavoga (eksplozivnog) i frikativnoga (strujnog) elementa, pa se stoga i zovu sliveni ( = t + ; = + ; = + ; d = d + ; c = t + s).

Podjela konsonanata po zvunosti


Konsonanti se po zvunosti dijele na zvune i nezvune. Meu sonantima i vokalima nema opozicije zvunost nezvunost jer su i jedni drugi zvuni glasovi. Pri izgovoru svih zvunih konsonanata glasne ice trepere, dok pri izgovoru nezvunih konsonanata vazduna struja ne stvara treperenje glasnih ica. Osim f, h i c, svi konsonanti imaju realizovane parnjake suprotne po zvunosti. Konsonanti , i u crnogorskome jeziku, kao i u ostalim tokavskim standardnim jezicima, nijesu realizovani kao fonemi, ali njihovo postojanje u jezikome sistemu pokazuju kontekstualno uslovljeni izgovori u primjerima poput: golf bi, starac bi, orah bi, u kojima se javljaju zvuni parnjaci nezvunih glasova f, h i c: (u izgovoru: gl bi), (u izgovoru: stra bi) i (u izgovoru: ra bi).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 21

Osim pomenutih zvunih parnjaka glasova f, h i c, glasovi i d se u strunim jezikoslovnim tekstovima biljee kao: (=d) i (=). Tabela zvunih i nezvunih konsonantskih parnjaka u savremenome crnogorskom standardnome jeziku izgleda ovako: Zvuni Nezvuni b p g k d t z s f h c

SONANTI (GLASNICI) Sonanti ili glasnici su glasovi koji se po artikulaciji nalaze izmeu konsonanata i vokala. Pri izgovoru tih glasova glasne ice trepere, a vazduna struja lako savladava prepreke nastale dodirom govornih organa. Njihov izgovor nastaje tokom trajanja prepreke. Postojanje prepreke pri izgovoru pribliava ih konsonantima, a zvunost i laki prolaz vazdune struje povezuje ih s vokalima.

Podjela sonanata po mjestu tvorbe


Po mjestu tvorbe sonanti mogu biti: 1. 2. 3. 4. prednjonepani (palatalni): i (u pismu j), (u pismu lj) i (u pismu nj) usneno-zubni (labiodentalni): v alveolarni: l, r i n bilabijalni (dvousneni): m

Po nainu tvorbe sonanti m, n i su praskavi, odnosno praskavo-nosni jer nastaju kao i ostali praskavi konsonanti. Sonant r (u nekim sluajevima) moe biti nosilac sloga, pa se naziva slogotvorno, samoglasniko ili vokalno r. Javlja se najee u jednoslonim rijeima e nema vokala, pa preuzima slogotvornu funkciju, npr.: krv, vrh, prst, kr, strv, rt i sl., ali i u dvoslonim i vieslonim rijeima, npr.: strknuti, trati, krati, brkati, trljati i sl. te na poetku rijei ispred konsonanata i u rijeima dobijenim od njih preksacijom, npr.: rati, zarati, rgati, razrgati i sl. U strunim jezikoslovnim tekstovima vokalno r obiljeava se kao , a sonanti j, lj i nj kao i (=j), (=lj) i (=nj).

22 FONETIKA I FONOLOGIJA

RAZLIKOVNA OBILJEJA GLASOVA


Na osnovu akustikih svojstava glasova u crnogorskome jeziku moe se odrediti deset pari njihovih razlikovnih obiljeja: 1. vokalnost nevokalnost Vokalnost izaziva treperenje glasnih ica, pri emu vazduna struja ne nailazi na prepreku. Vokalnost je obiljeje vokala: a, e, i, o i u. 2. turbulentnost neturbulentnost Turbulentnost (umnost/konsonantnost) izaziva prolazak vazdune struje kroz prepreke, to stvara izrazit um. Turbulentnost je obiljeje pravih konsonanata: b, p, d, t, z, s, g, k, , , , , , , , , f, h i c. Sonanti su u pogledu tih razlikovnih obiljeja neutralni (oni nijesu ni vokali ni konsonanti) jer vazduna struja prolazi slobodno iako nailazi na prepreku. 3. kompaktnost nekompaktnost Kompaktnost nastaje kad se pri izgovoru glasova (ije je ona obiljeje) jezik (gornjom povrinom ili zadnjim dijelom) opre o nepce (meko ili tvrdo), to stvara prepreku vazdunoj struji, koja tada, nagomilavajui zvunu energiju u sredini spektra, proizvodi razliite tonove slivene u jedan zvuk. Kompaktnost je obiljeje vokala a, sonanata i, i te konsonanata , , , , , , , , k, g i h. 4. difuznost nedifuznost Difuznost nastaje stvaranjem prepreke na prednjem dijelu usnoga otvora bilo da prepreku stvaraju usne, bilo da je stvara dodir zuba i vrha jezika. Obiljeje difuznosti imaju vokali i i u, sonanti v, m, n, r i l te konsonanti b, p, d, t, z, s, c i f. 5. gravisnost negravisnost Gravisnost je posljedica nagomilavanja zvune energije u dubini spektra. Ona je obiljeje vokala o i u, sonanata v i m i konsonanata b, p, g, k, f i h.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 23

6. nazalnost nenazalnost Nazalnost (nosnost) nastaje kad pri izgovoru glasova vazduna struja slobodno prolazi kroz nosnu upljinu. Nazalnost je obiljeje sonanata m, n i . 7. prekidnost neprekidnost Neprekidnost je obiljeje glasova pri ijemu izgovoru vazduna struja slobodno prolazi kroz usni otvor. Neprekidnost je obiljeje svih vokala (a, e, i, o i u), sonanata v, i, l i te konsonanata z, s, , , , , f i h. 8. zvunost nezvunost Zvunost je posljedica treperenja glasnih ica. Vazduna struja pri izgovoru zvunih glasova izaziva treperenje glasnih ica, djelimino ulazi u nosni otvor, pa zvuni glasovi imaju i elemenata nazalnosti. Zvunost je obiljeje svih vokala (a, e, i, o i u), svih sonanata (v, i, l, , m, n, i r) i konsonanata b, d, g, , , , z i . 9. stridentnost nestridentnost Stridentnost je obiljeje glasova pri ijem se izgovoru stvara jak um, kao posljedica udara vazdune struje pri prolasku kroz prepreke koje stvaraju govorni organi. Stridentnost je obiljeje sonanta v i konsonanata z, s, , , , , , , f i c. 10. napetost nenapetost Napetost je osobina glasova pri ijem se izgovoru stvara napregnutost (napetost) miia govornih organa. Pri njihovu izgovoru stvara se jaka zvuna energija, rasporeena du cijeloga spektra. Ta je osobina obiljeje vokala i i u, sonanata , i r te konsonanata k, p, s, t, , , f, h, i . Kao to se vidi, glasovi mogu imati po nekoliko navedenih obiljeja. Tako je npr. obiljeje vokala i vokalnost, difuznost, neprekidnost, zvunost i napetost, a obiljeje konsonanta k turbulentnost, kompaktnost, gravisnost, napetost itd. Razlikovna obiljeja uvijek su u binarnome odnosu i utvruju se preko minimalnih parova fonema. Minimalni par je par fonema koji se razlikuju po jednome razlikovnom obiljeju, npr. konsonant d je zvuan, a t je nezvuan. Tako se glasovi oznaavaju prisutnou i odsutnou obiljeja. Svako obiljeje podrazumijeva odnos da ne, npr. a je kompaktno, a i je nekompaktno i sl.

24 FONETIKA I FONOLOGIJA

PODJELA RIJEI NA SLOGOVE


Slog je jezika jedinica koja se sastoji od jednoga ili vie fonema izgovorenih tako da predstavljaju jedinstvenu izgovornu cjelinu. Ukoliko je slog sastavljen od jednoga fonema, onda to mora biti vokalski fonem. Svaki slog mora sadrati jedan vokal ili sonant r u vokalskoj funkciji, npr.: ku-a, pse-to, prst, kr, kru-na, ru-ka i sl. Dakle, nosilac sloga moe biti bilo koji vokal ili sonanti r (sluajevi u kojima sonant r ima vokalsku funkciju ve su opisani) i m u uzvicima poput hm, mhm i sl., dok konsonanti ne mogu imati slogotvornu funkciju, osim konsonanta s u uzvicima poput pst. U pozajmljenicama i imenima iz stranih jezika slogotvorni mogu biti i fonemi l, i n, npr.: spektakl, mirgl, gugl, Kremlj, njutn i sl. Slog moe biti otvoren i zatvoren. Otvoreni slog je onaj na ijem se kraju nalazi vokal, npr.: ne-e-lja, ku-a, pje-va-ti i sl. Ukoliko se slog zavrava konsonantom ili sonantom, onda je u pitanju zatvoreni slog, npr.: rad-nik, iz-vor, iz-gon i sl. Osnovno je pravilo da se slog zavrava iza vokala, npr.: gu-e-ni-ca, ru-ka, knji-ga, e-do-vi-na i sl. Meutim, u rijeima esto dolazi do nagomilavanja konsonantskih grupa, pa se granica sloga odreuje na dva naina: glasovno (fonetski) i semantiki (psiholoki). Za odreivanje glasovne (fonetske) granice izmeu slogova u nagomilanim konsonantskim grupama u sredini rijei potrebno je znati ova pravila: 1. Ukoliko konsonantska grupa poinje frikativom ili afrikatom, granica sloga nalazi se ispred nje, npr.: ko-ta-ni, za-sta-va, vo-ka, ku-ka, me-ka i sl. 2. Ako je na prvome mjestu u konsonantskoj grupi praskavi konsonant, a na drugome bilo koji osim sonanata v, i, l, ili r, granica sloga nalazi se izmeu njih, npr.: jed-na-i-na, pred-ed-nik, mot-ka, brat-stvo, lop-ta i sl. 3. Ukoliko je na drugome mjestu u konsonantskoj grupi koji od sonanata v, i, l, ili r, a na prvome mjestu bilo koji konsonant (ne i sonanti), granica sloga se tada nalazi ispred takve konsonantske grupe, npr.: pri-svo-ji-ti, u-to-pli-ti, pre-pri-a-ti, svi-je-tlje-ti i sl. 4. Ako je konsonantska grupa sastavljena od dva sonanta, granica sloga nalazi se izmeu njih, npr.: mur-va, Lim-lja-ni, Pljev-lja, kon-voj i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 25

To pravilo ne vai u sluajevima kad se na drugom mjestu nalazi sonant i iz jekavskoga ie (je), npr.: za-vje-tri-na, tro-mje-se-je, za-vjet i sl. Navedeni kriterijumi za odreivanje glasovne (fonetske) granice sloga ne moraju se poklapati sa psiholokom ili semantikom granicom izmeu slogova. Na semantiku (psiholoku) granicu izmeu slogova ne utie priroda glasova koji se nalaze u kontaktu, ve je ona znaenjski uslovljena. Razilaenje glasovne i psiholoke granice javlja se u sloenicama e se lako moe odrediti semantika granica izmeu nekadanjih posebnih djelova sloenice, npr.: a. glasovna (fonetska) granica: i-zja-vi-ti, i-zja-sni-ti itd.; b. semantika (psiholoka) granica: iz-ja-vi-ti, iz-ja-sni-ti itd. PRAVILA RASPODJELE FONEMA U KONSONANTSKIM GRUPAMA Fonemi u konsonantskim grupama imaju ogranienu raspodjelu. Ona zavisi od fonolokoga sastava grupe, poloaja konsonantske grupe u rijei i redosljeda fonema u toj grupi. Ogranienja u raspodjeli fonema unutar konsonantske grupe uslovljena fonolokim sastavom njihovim zavise od slinosti, istovjetnosti ili razliitosti artikulacijsko-akustikih svojstava pojedinih fonema. Npr. jednu konsonantsku grupu ne mogu initi dva fonema suprotna po zvunosti ili dva istovjetna fonema. O tome e vie rijei biti u daljem tekstu. Odreene konsonantske grupe fonema mogu stajati u bilo kojem poloaju u rijei u inicijalnome, medijalnom i nalnome. Takva je npr. grupa rz: rzati, trzati, brz, iju eksibilnost upotrebe u razliitim poloajima u rijei izaziva priroda fonema . Konsonantske grupe fonema t i d, na primjer, mogu stajati u svim pozicijama u rijei: tap, narataj, plat / d(e)rati, broditi, vod. Meutim, neke konsonantske grupe mogu se ostvarivati samo na poetku rijei, neke samo na kraju, a neke se realizuju samo u medijalnoj poziciji. Grupa mp, recimo, ostvaruje se samo u medijalnoj i nalnoj poziciji, npr.: tampati, kramp i sl. U domaoj leksici crnogorskoga jezika konsonantske grupe fonema koje se javljaju u nalnoj poziciji u rijei jesu st, t, zd, d (gost, prit, grozd, dad). Sve ostale konsonantske grupe koje se javljaju na kraju rijei pokazatelj su da govorni niz u koji spadaju ne pripada fonolokome sistemu tokavskoga jezikog sistema, odnosno crnogorskoga jezika. Pravila raspodjele konsonantskih fonema u crnogorskome jeziku naruena su prijemom rijei iz stranih jezika. Tako se npr. grupa kt moe realizovati u svim pozicijama u rijei, ali su te rijei primljene iz stranih jezika: ktitor, kontaktirati, pakt. U fonolokome sistemu crnogorskoga jezika ta se grupa razdvajala nepostojanim a, npr.: nokt(-) > nokat(-) i sl. I redosljed fonema utie na njihov raspored u konsonantskoj grupi. Reeno je da se npr. konsonantske grupe fonema t i d mogu realizovati u svim poloajima u rijei.
26 FONETIKA I FONOLOGIJA

Meutim, ako zamijenimo njihov redosljed u konsonantskim grupama, vieemo da se one u izmijenjenome redosljedu ne mogu realizovati (izuzetak ine te grupe koje su tvorbeno uslovljene, npr. nad-ivjeti). PRAVILA RASPODJELE FONEMA USLOVLJENA NJIHOVIM AKUSTIKO-ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA Svojstvo zvunost nezvunost uslovljava dva pravila raspodjele fonema u konsonantskim grupama: 1. Ispred zvunoga konsonanta moe se realizovati samo zvuni konsonant, npr.: zdizati < sdizati svadba < svatba zbiti < sbiti zgaziti < sgaziti 2. Ispred nezvunoga konsonanta moe se realizovati samo nezvuni konsonant, npr.: slatko < sladko vrapca < vrabca istrati < iztrati opstati < obstati Napomena: U pismu se to pravilo ne primjenjuje kad su u pitanju konsonantske grupe ds, d, d i neke rijei i imena iz stranih jezika, npr.: podstaknuti, podiati, podetiti, jurisdikcija, Musorgski i sl., o emu e vie biti rijei u poglavlju o glasovnim promjenama. Mjesto tvorbe konsonanata uslovljava ova pravila raspodjele fonema u konsonantskim grupama: 1. Ispred palatalnih konsonanata konsonanti s i z realizuju se kao i , npr.: epati < sepati ieznuti < iseznuti < izeznuti radilitati < razdilitati idikljati < izdikljati milju < mislju ierati < iserati nonja < nosnja panja < paznja groe < groze raakoniti < razakoniti
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 27

2. Konsonanti s i z ispred i nastalih jekavskom jotacijom realizuju se kao s i z, npr.: ozljeda < ozlijediti sljedei < slijediti snjegovi < snijeg 3. Konsonanti s i z na kraju preksalnoga morfema ispred i ostaju nepromijenjeni, npr.: sljubiti sljutiti izljepati izljubiti iznjihati raznjeiti 4. Sonant n ispred konsonanta b realizuje se kao m. Ta glasovna realizacija biljei se u pismu samo u sluajevima kad se b nae na poetku suksalnoga morfema izvedenih rijei. Npr.: stambeni < stanbeni zelemba < zelenba Istovjetnost ili slinost artikulacijsko-akustikih svojstava fonema u konsonantskim grupama uslovljava ova pravila njihove raspodjele: 1. U konsonantskoj skupini ne mogu se realizovati dva istovjetna konsonantska fonema, npr.: beini < beini < bezini isisati < issisati < izsisati bezvuni < bezzvuni To pravilo ne primjenjuje se u pismu kad je u pitanju grupa jj u superlativu: najjai, najjeftiniji, najjednostavniji i sl. te u nekim sluajevima u kojima bi navedena realizacija izazvala poremeaj znaenja rijei (o tome vie u odjeljku o gubljenju konsonanata). 2. Konsonanti d i t ne realizuju se u grupama s afrikatima , , , , c, npr.: ostaci < ostatci oe < ote simidija < simidija itau < itat u

28 FONETIKA I FONOLOGIJA

To se pravilo ne realizuje u pismu kad se konsonanti d i t nau u rijeima na kraju preksalnoga morfema u skupinama t, tc, t, d, d (vie o tome u odjeljku o gubljenju konsonanata).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 29

MORFONOLOGIJA

OSNOVNI POJMOVI I TERMINI


Morfonologija (morfofonologija) je oblast gramatike koja prouava fonoloki sistem nekoga jezika i promjene elemenata toga sistema koje su izazvane promjenom oblika rijei i tvorbe rijei. Termin morfonologija nastao je spajanjem termina fonologija i morfologija jer taj dio gramatike povezuje fonologiju s morfologijom i tvorbom rijei. Morfonologija dakle prouava sistem meusobnih odnosa fonologije i morfologije s tvorbom rijei. Ona ispituje fonoloki razliite oblike jednoga morfema, koje su uslovljene kontekstom, odnosno ispituje gramatike (morfoloke i tvorbene) uslove koji utiu na pojavu odreenoga fonema. Kao sinonim za morfo(fo)nologiju ponekad se upotrebljava i termin morfo(fo)nematika. Osnovna jedinica morfonologije jeste morfonem ili morfofonem. Npr.: krajnje k u rijei junak razliito se kontekstualno realizuje u zavisnosti od oblika i tvorbe rijei: junak junae junaci junaina i sl.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 33

AKCENAT
Slogovi u rijei razlikuju se po jaini, visini i duini izgovora. Posebno naglaavanje tih triju komponenata sloga naziva se akcenat. Nosilac akcenta u rijei je slog s naglaenim izgovorom. U tokavskome sistemu, a samim tim i u crnogorskome jeziku, svi vokali mogu biti dugi i kratki. Vokali mogu mijenjati svoju duinu (kvantitet) u razliitim oblicima jedne iste rijei (npr. rg rgovi, e se isti vokal na istome mjestu u rijei razliito izgovara u razliitim njezinim oblicima u konkretnome sluaju u nominativu jednine i nominativu mnoine). Akcenatski je sistem crnogorskoga standardnog jezika etvorolan. Crnogorski jezik poeduje dva silazna i dva uzlazna akcenta. Svaki akcenat ima svoj poseban znak za obiljeavanje, koji se pie iznad vokala u naglaenome slogu, a koristi se uglavnom u strunim i naunim jezikoslovnim tekstovima. Akcenti se ponekad biljee i u tekstovima druge vrste radi postizanja preciznosti, kao npr. u sluajevima homonimije tipa ksa ksa, grd grd i sl. VRSTE AKCENATA U crnogorskome standardnom jeziku razlikuju se ovi akcenti: kratkosilazni dugosilazni kratkouzlazni dugouzlazni

U primjerima tipa ksa, grd, ps, ka, klnica, vo, vjtar, ptreba i sl. naglaeni slog nalazi se pod kratkosilaznim akcentom. U navedenim primjerima naglaen je prvi slog, pri ijem izgovoru njegova jaina i visina naglo opadaju. U rijeima pvo, grd, stg, zbrana, n, lmpa, ljt, kltva i sl. takoe je naglaen prvi slog. Pri njihovu izgovoru zapaa se da je naglaeni slog dug, a da visina i jaina opadaju. Takav naglaeni slog nalazi se pod dugosilaznim akcentom.

34 MORFONOLOGIJA

U primjerima tipa kira, leti, nvielica, tac, eti, dnas i sl. akcenat se takoe nalazi na prvom slogu. Taj naglaeni slog je kratak, a njegova visina pri izgovoru ne opada, nego raste, dok mu jaina opada. Takav akcenat naziva se kratkouzlazni. U primjerima tipa rka, glva, nrod, mlditi, veti, rditi i sl. naglaeni (prvi) slog izgovara se dugo, a njegova visina raste, dok mu jaina oetno opada. Takav akcenat naziva se dugouzlazni. U navedenim primjerima svi akcenti nalaze se na prvome slogu. Meutim, to ne znai da je u crnogorskome standardnom jeziku samo prvi slog naglaen. Ove je prvi slog izabran samo radi lake ilustracije i raspoznavanja akcenata, a u crnogorskome jeziku moe biti akcentovan svaki slog, osim posljednjega sloga vieslonih rijei (lie rijetkih izuzetaka koji se tiu nekih tuica, npr. koin, rezim). Kao to se iz navedenih primjera vidi, svaki od etiri akcenta u crnogorskome standardnom jeziku ima jasno diferencirana svojstva. IZGOVOR AKCENATA Kratkosilazni akcenat karakterie kratkoa izgovora i naglo i istovremeno opadanje jaine i visine tona, a izgovor sloga koji mu slijedi oetno je nii. Slog pod dugosilaznim akcentom izgovara se dugo, a izraena visina s poetka izgovora opada prema kraju istovremeno s jainom, tako da je izgovor sljedeega sloga nii od sloga pod dugosilaznim akcentom. Izgovor sloga pod kratkouzlaznim akcentom je kratak, visina raste, a jaina izgovora opada. Obiljeja dugosilaznoga akcenta jesu dug izgovor, porast visine i pad jaine. Slog koji se nalazi poslije sloga pod uzlaznim akcentom (bilo da je rije o dugome bilo o kratkome akcentu) uvijek je na priblino istoj tonskoj visini kao i akcentovani slog odnosno njegov zavrni izgovorni dio. Pored pomenuta etiri akcenta crnogorski jezik (poput ostala tri tokavska standardna jezika) uva i postakcenatske duine. Postakcenatske duine mogu uslijediti poslije bilo koje vrste akcentovanoga sloga, npr.: prv, jnk, dbr... MJESTO AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUINA Rijei se u crnogorskome standardnom jeziku akcentuju prema odreenim pravilima. Rije je o ovim pravilima: 1. Silazni akcenti (i dugi i kratki) mogu se nai samo na prvome slogu u rijei, npr.: dn, sn, pjsma, nkakav, vr i sl. 2. Jednoslone rijei imaju samo silazne akcente, npr.: ps, n, lg, strh, grd, skk, k, rt i sl. 3. Vieslone rijei mogu imati sve vrste akcenata, npr.: stina, kltva, dgledati, protati, razgrditi i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 35

4. Uzlazni akcenti mogu se nai na bilo kojem slogu, osim na posljednjem, npr.: tati, tati, nrod, najglednij, rukovdilac, otvriti i sl. 5. Akcenat se u crnogorskome standardnom jeziku ne moe nai na posljednjem slogu vieslonih rijei. 6. Neakcentovane duine nalaze se samo u postakcenatskome poloaju (iza bilo koje vrste akcenta), npr.: pst, dbr, crngorsk, vojnk i sl. DISTINKTIVNA FUNKCIJA AKCENATA I NEAKCENTOVANIH DUINA Akcenat kao distinktivno obiljeje dio je i rjenika i morfologije. Zato se i posmatra kao leksika i kao morfoloka pojava. Budui da su akcenti fonoloka pojava koja je morfoloki uslovljena, tumae se na morfonolokome planu. Na nivou leksike akcenat slui kao sredstvo za meusobno razlikovanje rijei, npr.: grd - grd; lk lk i sl. Na nivou morfologije akcenat slui za razlikovanje pojedinih oblika jedne rijei, npr.: prgaz (3. lice jed. prezenta glagola prgazti) prgaz (3. lice jednine aorista glagola prgaziti) i sl. Istu funkciju imaju i neakcentovane duine, npr.: na (nom. jed.) n (gen. mn.). [O mjestu akcenta i neakcentovanih duina vie e biti rijei u poglavljima o promjeni pojedinih vrsta rijei.] NENAGLAENE RIJEI (PROKLITIKE I ENKLITIKE) U crnogorskome standardnom jeziku, kao i u cijelome tokavskom sistemu, ima rijei bez svoga akcenta. Takve rijei ine akcenatsku cjelinu s rijeima ispred ili iza sebe. Rijei koje nemaju sopstvenoga akcenta pa akcenatsku cjelinu ine s rijeju iza sebe nazivaju se proklitike. Meutim, kad proklitike stoje ispred rijei sa silaznim akcentom, akcenat tih rijei moe se prenijeti na proklitiku. Taj prenijeti akcenat moe se na proklitici javiti ili kao kratkosilazni ili kao kratkouzlazni. Npr.: n zn, n misl, prd kuu, n vodu, grd i sl. Ukoliko proklitike stoje ispred rijei s uzlaznim akcentom, akcenat tih rijei ne prenosi se na njih. Proklitike su: 1. prijedlozi: svi jednosloni prijedlozi (npr.: kuu, n vodu, nd njm, d neba i sl.), dvosloni prijedlozi meu, mimo, preko, oko, pokraj, iza, prijedlozi s preksom iz- (npr.: me njima, mim ku, prek brda, ok ku, pokrj brata, iz ku; iznd kue; i sl.).
36 MORFONOLOGIJA

Jednosloni prijedlozi uz zamjenike enklitike u akuzativu jednine imaju dugouzlazni akcenat, npr.: n me, n te, n se, me, se, z me, z te, z se i sl., dok dvosloni prijedlozi uz njih imaju kratkosilazni akcenat, npr.: prd me, prd te, prd se, pd me, pd te, pd se i sl. 2. veznici: d vid, m, n n i sl. 3. rjeca ne: n zn, n misl, n vid i sl. Rijei koje nemaju sopstvenoga akcenta i akcenatsku cjelinu ine s rijeju koja se nalazi ispred njih nazivaju se enklitike. Za razliku od proklitika, akcenat naglaenih rijei ne moe se prenositi na enklitike. Enklitike su: 1. krai oblici genitiva, dativa i akuzativa linih zamjenica i povratne zamjenice sebe; 2. krai oblici prezenta pomonoga glagola biti: sam, si, je / smo, ste, su; 3. oblici pomonoga glagola biti u aoristu: bih, bi, bi / bismo, biste, bie/bi; 4. krai oblici prezenta pomonoga glagola htjeti/eti: u, e, e / emo, ete, e; 5. upitna rjeca li.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 37

GLASOVNE PROMJENE
Glasovi se izgovaraju u veim cjelinama u slogovima i rijeima. U neposrednom dodiru priroda jednoga glasa moe uticati na suedni glas, pa tako dolazi do glasovnih promjena ili glasovnih alternacija (lat. alternatio = smjenjivanje, promjena). Glasovi za koje je vezana odreena glasovna alternacija nazivaju se alternanti. Glasovne alternacije u crnogorskome jeziku mogu biti razliito uslovljene: 1. fonoloki, npr.: top-dija > tobdija; raz-hladiti > rashladiti i sl., e suedni glasovi zbog svoje prirode utiu jedni na druge; 2. morfoloki, npr.: vuk vue; snaga snazi; momak momka i sl., e do glasovne promjene u istoj rijei dolazi usljed promjene njenoga oblika; 3. tvorbeno, npr.: drug druina; rog roina; ruka ruica itd., u kojima na promjenu utie novi glasovni kontekst, oformljen poslije dodavanja suksalnoga morfema. Meutim u brojnim sluajevima glasovne promjene uslovljene su i fonoloki (poloajno) i morfoloki, odnosno tvorbeno. Takav je sluaj npr. kobac kobca kopca, e je udrueno nekoliko glasovnih promjena razliito uslovljenih: kobac kobca (nepostojano a izazvano promjenom oblika rijei), kobca kopca (jednaenje konsonanata po zvunosti izazvano promjenom oblika rijei). Navedene fonoloke promjene morfoloki su uslovljene. Stoga govorimo o glasovnim promjenama kao morfonolokoj pojavi. Glasovne promjene javljaju se u razliitim kontekstima: 1. na granici preksalnoga morfema i osnove (opstati < obstati, ispjevati < izpjevati, izatkati < iz-a-tkati) 2. na granici osnove i suksalnoga morfema (slatko < sladko, orai < orah-i, stambeni < stanbeni) 3. u korijenskome morfemu (bregovi < brjegovi < brijeg, item < iskati, junae < junake < junak-e)

38 MORFONOLOGIJA

Neke se glasovne promjene ne biljee u pismu, kao kad su u pitanju promjene koje se realizuju na granicama dviju rijei (kroz kuu u pismu, a u izgovoru krskuu/ krosku; kmet bi u pismu, a u izgovoru kmdbi), ili kad bi dolo do promjene u znaenju rijei, npr.: predturski, uzzidati se (prema preturski i uzidati se) i sl.

JEDNAENJE KONSONANATA PO ZVUNOSTI


Kao to je u odjeljku o podjeli glasova reeno, konsonantski fonemi se po zvunosti dijele na zvune i nezvune. Svi oni imaju realizovane parnjake suprotne po zvunosti, osim konsonanata f, h i c. Kad se konsonanti razliiti po zvunosti nau jedni pored drugih, prvi od njih mijenja svoju zvunost upravljajui se prema drugome. Ako je drugi konsonant zvuan, onda se i prvi mijenja u svoj zvuni parnjak. I obrnuto, ako je drugi nezvuan, prvi se konsonant zamjenjuje svojim nezvunim parnjakom. Takva glasovna promjena naziva se jednaenje konsonanata po zvunosti. To pravilo ne obuhvata sonante (v, j, l, , m, n, i r), koji, iako su svi zvuni, ne utiu na promjenu zvunosti kontaktnih fonema. Bilo koji konsonant kad se nae u kontaktu (u okviru jedne rijei) s konsonantom koji mu je suprotan po zvunosti prelazi u svoj parnjak. Npr.: vrabac: vrabca > vrapca ob-: obiniti > opiniti baba: babski > bapski top: topdija > tobdija burek: burekdija > buregdija svat: svatba > svadba pod-: podcijeniti > potcijeniti raz-: razhodovati > rashodovati iz-: iztrati > istrati sme: smekast > smekast Jednaenje konsonanata po zvunosti ne biljei se u ovim sluajevima: a. na granici nenaglaene i naglaene rijei, npr.: kroz kuu, nad krovom, kod kue, s bratom, pod prozor, niz polje, uz pjesmu i sl.; b. kad se zvuni konsonant d nae ispred nezvunih konsonanata s, i , npr.: predstavnitvo, predstava, odstupanje, gradski, ljudski, odetati, predkolski, podiati, predednik, potpredednik, podei i sl.;
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 39

c. kad se zvuni konsonant nae ispred suksalnog morfema -stv(o), kao u rijei vostvo; d. u pojedinim sluajevima, koji ne podlijeu gubljenju konsonanata (da bi se izbjegle nejasnoe u znaenju) kad se zvuni konsonant d nae ispred nezvunoga c, ne dolazi do jednaenja po zvunosti, npr.: jadac jadca (a ne jaca ili jatca), mladac mladca (a ne mlaca ili mlatca), gladac gladca (a ne glaca ili glatca) i sl.; e. u sloenim rijeima, najee pozajmljenicama, kad bi se vrenjem jednaenja po zvunosti nalnoga konsonanta iz prvoga dijela sloenice izgubilo ili poremetilo znaenje rijei, npr.: adherentan, jurisdikcija, nokdaun, adhezija, postdiplomski, subpolarni, predturski, podtekst i sl.; f. u nekim stranim imenima i pridjevima koji su od njih izvedeni, npr.: Habsburgovci, habsburki, Vaington, vaingtonski, hongkonki, Musorgski, Rentgen (samo kad je u pitanju ime, ali ne i aparat rendgen), Midhat i sl.

JEDNAENJE KONSONANATA PO MJESTU TVORBE


Jednaenje konsonanata po mjestu tvorbe je glasovna alternacija usljed koje dolazi do promjena u dvijema kategorijama: 1. konsonanti s i z u poloaju ispred palatalnih konsonanata alterniraju sa i ; 2. sonant n ispred konsonanta b alternira sa sonantom m, ali se ta glasovna realizacija biljei u pismu samo kad se b nae na poetku suksalnoga morfema izvedenih rijei. Jednaenje s, z > , pred palatalnim konsonantima vri se: a. u izvedenicama, na granici izmeu preksalnoga morfema i osnove, npr.: iupati (< isupati < iz-upati), raerati (< raserati < raz-erati), idikljati (< iz-dikljati), radilitati (< raz-dilitati), uuriti (< suuriti), ieznuti (< iseznuti < izeznuti) i sl.; b. na granici izmeu osnove i suksalnoga morfema, npr.: paljiv (< paz-ljiv), nonja (< nos-nja), vonja (< voz-nja), pae (< pase), groe (< groze), lie (< lise), mau (< masu), milju (< mislju) i sl.

40 MORFONOLOGIJA

Jednaenje s, z > , ne vri se: a. ako se konsonanti s i z nau na kraju preksalnoga morfema u izvedenicama ija osnova poinje palatalnim konsonantima i , npr.: sljutiti, sljubiti, izljubiti, razljutiti, raznjihati i sl.; b. ako se konsonanti s i z nau ispred i koji su nastali kao produkt jotacije. posljednji, sljedei, usljed, sljepoa, sljepaki, snjegovit, snjeanica, ozljeda, ozljeivati, raznjeiti, iznjedriti i sl. Ove izuzetak predstavlja jedino imenica ljeme, koja se i u savremenome jeziku upotrebljava samo u tome obliku, pa je nezamjenljiva oblikom sljeme. Glasovne promjene tipa ljedei/ljedei, poljednji/poljednji, njegovi/njegovi, oljeda/oljeda i sl. nijesu uvaene kao standardnojezike. Sonant n ispred konsonanta b alternira sa m, npr.: zelemba, stambeni, prehrambeni, odbrambeni i sl. Ve je reeno da se ta glasovna promjena biljei u pismu samo kad se b nae na poetku suksalnoga morfema izvedenih rijei. Ukoliko se sonant n nae ispred b ili p na kraju prvoga dijela rijei, ta glasovna promjena ne biljei se u pismu, npr.: vanbrani, ukunbaba, vanbrodski, izvanpartijski, jedanput, odjedanput, stranputica, crvenperka itd.

GUBLJENJE KONSONANATA
Kad se jednaenjem konsonanata ili u tvorbi rijei nau dva ista konsonanta jedan pored drugoga, dolazi do njihova uproavanja. Takva glasovna promjena naziva se gubljenje konsonanata. Gubljenje konsonanata javlja se u izvedenicama pri udvajanju konsonanata s kraja preksalnoga morfema i poetka osnove rijei, npr.: beini (< beini < bezini), bezakonje (< bezzakonje), bestrujni (< besstrujni < bezstrujni), raalostiti (< raalostiti < razalostiti), rasipati (< rassipati < razsipati), isuiti (< issuiti < izsuiti) i sl. U superlativima pridjeva i priloga koji poinju sonantom i glasovna promjena gubljenja udvojenoga i na granici izmeu preksalnoga morfema i osnove u pismu se ne biljei. Npr.: najjai, najjednostavniji, najjunakiji, najjeftiniji, najjuniji, najjasniji, najjadniji itd.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 41

Takoe, glasovna realizacija gubljenja udvojenoga konsonanta na granici izmeu preksalnoga morfema i osnove ne biljei se u pismu ni u ostalim sluajevima kad bi se time izmijenilo ili izgubilo znaenje rijei. Npr.: naddijalekat, poddijalekat, preddravni, podtekst, predturski, predturistiki, nadtrati, protivvrijednost, superrevizorski, superrecenzija, vannastavni, postdiplomski, postterapijski i sl. U tim sluajevima u izgovoru se javljaju udvojeni konsonanti, npr.: nad:iialekat, pod:iialekat, pred:ravni, pot:ekst, pret:urski, pret:uristiki, nat:rati itd. Gubljenje konsonanata vri se i na granici dviju osnova u sloenicama koje su nastale prostim srastanjem rijei (bez spojnoga morfema), npr.: ezdeset (< ezddeset < estdeset), pedeset (< peddeset < petdeset) i sl. Napomena: Iako se po pravilima distribucije udvojeni konsonantski skupovi izgovaraju uproeno, gubljenje konsonanata ne treba biljeiti u pismu kad su u pitanju rijei kao eststo, eststogodinjica i sl., jer bi se time izgubilo znaenje navedenih rijei, odnosno utrla bi se razlika izmeu 600 (eststo) i rednoga broja esto (6.) i sl. Gubljenje konsonanata realizuje se i na granici izmeu osnove i suksalnoga morfema, npr.: ruski (< russki), sreski (< sresski < srezski), francuski (< francusski < francuzski), pruski (< prusski) i sl. Ta glasovna promjena obuhvata i konsonante d i t kad se nau pred konsonantima c, , i . Npr.: oca (< otca), oe (< ote), gubici (< gubitci), preci (< pretci < predci), napici (< napitci), simidija (< simiddija < simitdija), itau (< itatu), bici (< bitci < bitki), pripovijeci (< pripovijetci < pripovijetki) i sl. Meutim, ako se konsonant t nae na kraju preksalnoga morfema u izvedenicama ija osnova poinje konsonantima c, i , gubljenje konsonanata u pismu se ne biljei, jer bi se time izmijenilo znaenje rijei, npr. otunuti (a ne ounuti), otcijepiti (a ne ocijepiti), potcijeniti (a ne pocijeniti), potcrtati (a ne pocrtati), otepiti (a ne oepiti) i sl. Pri graenju rijei konsonanti d i t s kraja osnove gube se ispred konsonantske grupe t, npr.:

42 MORFONOLOGIJA

nematina, hrvatina, gospotina, slobotina, rata i sl. Konsonanti d i t gube se iz grupa st, zd, t i d kad se te grupe nau ispred konsonanata b i k i sonanata l, , m, n ili , npr.: radosna, liska, bolesnik, boravini, godinji, pozorini, nuni, svjetlosni, tazbina, izvrsna, zaliska, boleljiv, usmeno, ovrsnuti, korisnik, strasno, vlasnik, srasla, odrasla i sl. Konsonantske grupe st i nt ostaju u pismu neizmijenjene u pridjevima stranoga porijekla izvedenim suksalnim morfemom -n(i) i imenicama koje su izvedene suksalnim morfemom -kinj(a), npr.: protestni, azbestni, lingvistkinja, komunistkinja, delinkventni, studentkinja i sl. Ta glasovna promjena ne biljei se u pismu kad se konsonant t nae pred suksalnim morfemima -stv(o) i -sk(i), npr.: bratstvo, hrvatstvo, kmetstvo, zanatstvo, bratski, kmetski, zanatski, hrvatski i sl. U prilozima i pridjevima sa suksalnim morfemom -sk(i) poetno s iz toga morfema gubi se ako se nae iza konsonanata , , i , npr.: junaki, hajduki, evojaki, podgoriki, nikiki, mladiki, plemiki, lupeki, siromaki i sl. Konsonant s iz suksalnoga morfema -stv(o): a. gubi se kad se nae poslije konsonanata ili , npr.: lupetvo, siromatvo, drutvo, mnotvo, vitetvo, mnogobotvo i sl.; b. uva se kad se nae iza konsonanta na kraju osnove. Tada i i s ostaju neizmijenjeni, npr.: preimustvo, pokustvo, punomostvo, mladistvo i sl.

PRVA PALATALIZACIJA
Alternacija konsonanata k, g, h : , , naziva se prva palatalizacija. Ta glasovna promjena vri se pod ovim uslovima: Kad se konsonanti k, g i h iz korijenskoga morfema nau ispred gramatikoga morfema -e, prelaze u , i , i to u ovim kategorijama: a. u vokativu jednine imenica mukoga roda, npr.:
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 43

konjanik: konjanie vrag: vrae duh: due b. u oblicima prezenta glagola, npr.: vui: vuem (3. l. mn. vuku) tui: tuem (3. l. mn. tuku) moi: moe (3. l. mn. mogu) c. u oblicima aorista, npr.: poei: psijee (1. l. jed. pekoh) postrii: pstrie (1. l. jed. postrigoh) Konsonanti k, g i h iz korijenskoga morfema alterniraju sa , i i pod ovim uslovima: a. ispred suksalnoga morfema -an() u tvorbi pridjeva od imenica, npr.: muka: muan mrak: mraan briga: brian strah: straan b. ispred suksalnoga morfema -n(i) u tvorbi pridjeva od imenica, npr.: ruka: runi noga: noni uho: uni c. ispred suksalnoga morfema -sk(i) u tvorbi pridjeva od imenica (pri emu konsonantska grupa sk alternira sa k, k i k > k), npr.: muenik: mueniki vrag: vraki vlah: vlaki d. u imenicama izvedenim od imenica suksalnim morfemima -ic(a), -in(a), -etin(a), -i(), npr.: evojka: evojina stog: stoina ruka: ruetina noga: noetina streha: streetina knjiga: knjiica
44 MORFONOLOGIJA

ruka: ruica muha: muica jezik: jeziina prah: praina kouh: kouina odlomak: odlomi krug: krui lopuh: lopui e. u pluralu imenica oko i uho: oko: oi oiju oima uho: ui uiju uima f. ispred gramatikoga morfema -i(ti) u tvorbi glagola od imenica, npr.: skok: skoiti drug: druiti strah: straiti g. ispred suksalnoga morfema -stv(o) konsonanti k, g i h alterniraju sa : muenik muenistvo > muenitvo > muenitvo drug drustvo > drutvo > drutvo monah monastvo > monatvo Napomena: Palatalizacija nije obuhvatila konsonante k, g i h na kraju korijenskoga morfema ispred suksalnoga morfema -e u akuzativu mnoine imenica jer se ti konsonanti u vrijeme vrenja ove glasovne promjene nijesu nalazili pred navedenim vokalom. Npr.: junake, oblake, uenike, ruke, muke, kuke, krage, prijedloge, zaloge, zadruge, maljuge, orahe, svrhe, snahe i sl. I konsonanti c, z i s s kraja korijenskoga morfema alterniraju sa , i pod ovim uslovima: a. u vokativu jednine imenica mukoga roda, npr.: otac: oe (<ote) vitez: vitee spas: spae b. pri graenju imenica i pridjeva, npr.: ptica: ptiica zec: zeetina
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 45

knez: kneevina Milica: Miliin Napomena: To pravilo ne obuhvata pridjeve izvedene suksom -in() od imenica enskoga roda na -aic(-a), npr.: beraica: beraicin; istaica: istaicin; spremaica: spremaicin i sl.

DRUGA PALATALIZACIJA
Alternacija konsonanata k, g i h (s kraja korijenskoga morfema) ispred morfema i sa konsonantima c, z i s naziva se druga palatalizacija. Druga palatalizacija vri se u ovim kategorijama: a. u nominativu, dativu / instrumentalu / lokativu mnoine imenica mukoga roda s nalnim k, g i h u korijenskome morfemu, npr.: junak: junaci junacima momak: momci momcima konjanik: konjanici konjanicima sirak: siraci siracima nalog: nalozi nalozima brlog: brlozi brlozima prijedlog: prijedlozi prijedlozima duh: dusi dusima almanah: almanasi almanasima orah: orasi orasima Kod imenica poput izdatak, gubitak, boljitak, pregradak i sl. poslije izvrene druge palatalizacije dolazi do gubljenja konsonanata, pa se u navedenim padeima u krajnjemu rezultatu dobijaju ovi oblici: izdatak: izdatci > izdaci izdatcima > izdacima gubitak: gubitci > gubici gubitcima > gubicima boljitak: boljitci > boljici boljitcima > boljicima b. u dativu / lokativu jednine imenica enskoga roda s nalnim k, g i h u korijenskome morfemu, npr.: muka muci struka struci evojka evojci noga nozi podloga podlozi briga brizi
46 MORFONOLOGIJA

knjiga knjizi svrha svrsi c. u imperativu glagola s krajnjim k, g i h u korijenskome morfemu, npr.: pei: peci rei: reci tei: teci pomoi: pomozi strii: strizi lei: lezi

Meutim radi ouvanja osnove, odnosno iz semantikih razloga ili zbog tekoe izgovora pojedinih konsonantskih grupa koja bi bila izazvana drugom palatalizacijom, ta glasovna promjena ne vri se dosljedno u svim navedenim kategorijama. Odstupanja se javljaju u ovim sluajevima: a. Konsonanti k, g i h s kraja korijenskoga morfema u vlastitim imenima enskoga roda u dativu / lokativu ostaju nepromijenjeni: Milka Milki Mika Miki Jovanka Jovanki Draga Dragi Zaga Zagi Blaga Blagi Goga Gogi Miha Mihi

b. Druga palatalizacija ne vri se u dativu / lokativu jednine zajednikih imenica stranoga porijekla s osnovom na k, g i h te uopte kod imenica s tom osnovom ako bi se poslije izvrene glasovne promjene izgubilo ili izmijenilo znaenje rijei: frizerka frizerki maska maski droga drogi doga dogi aga agi sluga slugi duga dugi psiha psihi snaha snahi maeha maehi

c. Konsonanti k, g i h kad se nau u grupama ck, k, k, zg i sh ispred morfema -i u dativu / lokativu jednine imenica enskoga roda ne podlijeu drugoj palatalizaciji, npr.: kocka kocki bocka bocki maka maki taka taki boka boki kuka kuki praka praki voka voki sreka sreki tezga tezgi rozga rozgi mazga mazgi Drezga Drezgi Pasha Pashi

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 47

Meutim konsonant k iz konsonantske grupe k na kraju korijenskoga morfema imenica mukoga roda u nominativu mnoine uvijek podlijee drugoj palatalizaciji, npr.: cvrak cvrci traak traci oblaak oblaci zraak zraci zakljuak zakljuci sobiak sobici

d. Konsonant k u grupama sk i k u dativu / lokativu jednine imenica enskoga roda dvojako se upotrebljava i neizmijenjen i izmijenjen u c, npr.: praska: praski/prasci daska: daski/dasci ljuska: ljuski/ljusci guska: guski/gusci puka: puki/puci kruka: kruki/kruci vaka: vaki/vaci e. Konsonant k iz konsonantske grupe tk u dativu / lokativu jednine nekih imenica enskoga roda ne alternira sa c da ne bi dolo do semantikih pomjeranja rijei (tipa tetka tetki > tetci > teci), npr.: estitka estitki reetka reetki doetka doetki zagonetka zagonetki utka utki butka butki motka motki etka etki

No u sluajevima kao to su pripovijetka pripovijeci, bitka bici i sl. druga palatalizacija se vri jer u njima ne dolazi do promjene znaenja rijei.

TREA PALATALIZACIJA
Alternacija konsonanata k, g i h (s kraja korijenskoga morfema) sa c, z i s ispred suksalnoga morfema -a- zove se trea palatalizacija. Ta glasovna promjena vri se pri promjeni perfektivnih glagola prve vrste (s krajnjim k, g i h u korijenskome morfemu) u imperfektivne, pod uticajem suksalnoga morfema -a-, npr.: mai (<mak--ti): mak-a-ti > mik-a-ti > mic-a-ti tai (<tak--ti): tak-a-ti > tik-a-ti > tic-a-ti Umjesto e u korijenskome morfemu tada se pojavljuju sekvence ije, e i i.

48 MORFONOLOGIJA

Pravilo: ije, e, i + k, g, h + a > ije, e, i + c, z, s + a preei (<presjei): pre-sjek-a-ti > pre-sijek-a-ti > presijecati zapei: za-pek-a-ti > za-pijek-a-ti > zapijecati otei: o-tek-a-ti > o-tik-a-ti > oticati isprei: is-preg-a-ti > is-prez-a-ti > isprezati

JOTACIJA
Nenepani i zadnjonepani konsonanti u kontaktu sa sonantom i iz suksalnoga morfema u odreenim kategorijama alterniraju s palatalnim konsonantima. Ta glasovna promjena naziva se jotacija. Jotacija se vri u ovim morfoloki i tvorbeno uslovljenim okolnostima: a. u komparaciji pridjeva, dodavanjem suksalnoga morfema -j(i) na korijenski morfem, npr.: d > : t > : l > lj: n > nj: s > : z > : k > : g > : h > : b > blj: p > plj: v > vlj: mlad mlai krut krui bijel bjelji crn crnji visok vii nizak nii jak jai drag drai tih tii grub grublji skup skuplji suv suvlji

b. u oblicima prezenta, dodavanjem suksalnoga morfema -je- na korijenski morfem, npr.: d > : t > : l > lj: n > nj: s > : z > : k > : g > : h > : b > blj: glodati gloem (< glodjem) metati meem (< metjem) klati koljem (< koljem) njeti anjem (< anjem) disati diem (< disjem) nizati niem (< nizjem) skakati skaem (< skakjem) strugati struem (< strugjem) njihati njiem (< njisjem) zobati zobljem (< zobjem)
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 49

p > plj: m > mlj:

kapati kapljem (< kapjem) hramati hramljem (< hramjem)

c. u trpnom pridjevu i imperfektu, npr.: d > : t > : l > lj: n > nj: s > : z > : b > blj: p > plj: v > vlj: m > mlj: graditi graen; graah mlatiti mlaen; mlaah soliti soljen; soljah hraniti hranjen; hranjah kositi koen; koah paziti paen; paah globiti globljen; globljah tupiti tupljen; tupljah slaviti slavljen; slavljah lomiti lomljen; lomljah

d. u instrumentalu jednine imenica enskoga roda koje zavravaju na nulti morfem, npr.: glad glau, so(l) solju, smrt smru, vlast vlau, zob zoblju, krv krvlju i sl. e. pri graenju zbirnih imenica suksalnim morfemom -j(e), npr.: prut prue, grozd groe, korijen korijenje, kamen kamenje, grob groblje, grm grmlje, snop snoplje, klas klae, os oe i sl. f. pri graenju pridjeva (od imenica) suksalnim morfemom -j(i), npr.: govedo govei, june (junet-a) junei, bivo (bivol-a) bivolji, krava kravlji, brav bravlji, koza koi, pas pai i sl. g. pri graenju imperfektivnih glagola, npr.: dosaditi dosaivati, zabraniti zabranjivati, sniziti sniavati, skratiti skraivati, dodijeliti dodjeljivati i sl. h. Konsonanti k, g, h i c koji su se jotovali sa j iz morfema -j(e) i -j(i) (ali ne i -j(i) pri graenju komparativa) dali su grupe j, j i j, npr.: ovjek ovjeji, bog boji, zec zeji, stog ostoje, orah oraje i sl. i. Jekavska jotacija obuhvatila je konsonante d, t, z i s te sonante n i l, npr.: t > : d > : s > :
50 MORFONOLOGIJA

erati, poernica, poleeti evojka, ed, vieti ekira, eme, ever

z > : l > lj: n > nj: j.

iesti, ielica ljepota, ljem, ljeto njedra, njegovati, njean

Jekavska jotacija labijala b, p, m i v prisutna je samo u pojedinim crnogorskim govorima. Stoga oblici kao to su bljeati, obljesiti, pljesma, trpljeti, mljera, mljesto, vljera, ivljeti i sl. predstavljaju dijalektizme. Umjesto njih treba biljeiti nejotovane oblike tipa bjeati, trpjeti, pjesma, mjera, mjesto, vjera, ivjeti kao jedino ispravne.

PROMJENA L > O
Glas l na kraju sloga (i na kraju rijei) mijenja se u o. To pravilo ne obuhvata pozajmljenice tipa bokal, urnal, gral i sl. Promjena l > o izvrena je: a. na kraju oblika jednine mukoga roda radnoga glagolskog pridjeva, npr.: znao (< znal; . r. znala; sr. r. znalo), radio (< radil; . r. radila; sr. r. radilo), kleo (< klel; . r. klela; sr. r. klelo), rekao (< rekal; . r. rekla; sr. r. reklo), sijao (< sijal; . r. sijala; sr. r. sijalo), vijao (< vijal; . r. vijala; sr. r. vijalo), provijavao (< provijaval; . r. provijavala; sr. r. provijavalo), bio (< bil; . r. bila; sr. r. bilo), uo (< ul; . r. ula; sr. r. ulo), uzeo (< uzel; . r. uzela; sr. r. uzelo), uvenuo (< uvenul; . r. uvenula; sr. r. uvenulo), erao (< eral; . r. erala; sr. r. eralo), edio, mislio, zgodio, potrao, prokleo, naduo i sl. b. u imenicama enskoga roda sa suksom -nic(a), npr.: uionica (< uilnica), vjebaonica (< vjebalnica), skakaonica (< skakalnica), radionica (< radilnica), kladionica (< kladilnica), istionica (< istilnica), perionica (< perilnica) i sl. c. u imenicama mukoga i enskog roda koje ispred o (< l) imaju nepostojano a, npr.: kotao (< kotal; nom. mn. kotlovi), posao (< posal; nom. mn. poslovi), ugao (< ugal; nom. mn. uglovi), misao (< misal; nom. mn. misli), uzao (< uzal, gen. jed. uzla) i sl. Promjena l > o vri se i na kraju sloga u imenicama u kojima se ne javlja nepostojano a pred glasom o. Ako se pred glasom o (< l) nae ije/je, vai pravilo: ije, je + o > io, npr.: aoka (< alka), dio (< dijeo < dijel), razdio (< razdjeo < razdjel), seoce (< selce), predio (< predjeo < predjel), soko (sokol), vo (< vol), sto (< stol),
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 51

so (< sol), veo (< vel), pepeo (< pepel) i sl. (a ne: razdjel, predjel, sokol, stol, vol). Osim imenica aneo (< anel; nom. mn. aneli) i go (< gol; nom. mn. golovi), promjena l > o nije obuhvatila imenice stranoga porijekla u crnogorskome jeziku, pa se one izgovaraju i piu s nepromijenjenim nalnim l, npr.: metal, bokal, general, maral, fudbal, bal, kanal, konzul, admiral, urnal, apostol, original, moral, jul i sl. Ima u crnogorskome jeziku i nekoliko imenica domaega porijekla u kojima ta promjena nije izvrena. Takve su npr.: glagol, bol, val, dral, pomol, molba, bolnica, alba, al i dr. Promjena l > o izvrena je u svim padeima osim nominativa jednine i genitiva mnoine imenica s morfemom -lac u znaenju vrioca radnje. Takve su imenice tipa: molilac, nosilac, gledalac, italac, ruilac, rukovodilac, talac, pregalac, davalac i sl., npr.: spasilac spasioca spasiocu spasioca spasioe spasiocem spasiocu / spasioci spasilaca spasiocima spasioce spasioci spasiocima spasiocima molilac molioca moliocu molioca molioe moliocem moliocu / molioci molilaca moliocima molioce molioci moliocima moliocima i sl. Ima imenica toga tipa u kojima nije izvrena promjena l > o. Takve su npr.: tkalac tkalca tkalcu, znalac znalca znalcu, nevaljalac nevaljalca nevaljalcu, strijelac strijelca strijelcu / strijelci i sl. Imenice s morfemom -ac koje nemaju znaenje vrioca radnje uvaju na kraju sloga neizmijenjeno l u svim padeima, npr.: bijelac bijelca bijelcu / bijelci; palac palca palcu / palci; alac alca alcu / alci; kolac kolca kolcu / kolci; feudalac feudalca feudalcu / feudalci; kozalac kozalca kozalcu / kozalci i sl. Promjena l > o gotovo je dosljedno izvrena na kraju nominativa jednine pridjeva mukoga roda neodreenoga vida, npr.: cio, io, kieo, veseo, zao, debeo, okrugao, mio i sl. Nekoliko se pridjeva u nominativu jednine neodreenoga vida mukoga roda upotrebljava u dubletnome obliku, s neizmijenjenim i s izmijenjenim l na kraju, npr.:
52 MORFONOLOGIJA

smjel smio, topal topao, podal podao. Pridjevi bijel i ohol upotrebljavaju se samo u tome obliku (s neizmijenjenim l). Sonant l s kraja korijenskoga morfema pridjeva koji u nominativu jednine zavravaju na -an()/-n(i), -n(a), -n(o) javlja se dvojako: a. u nekim pridjevima ouvano je l u navedenome poloaju, npr.: stalan, stalni, stalna, stalno; silan, silni, silna, silno; pohvalan, pohvalni, pohvalna, pohvalno; nezahvalan, nezahvalni, nezahvalna, nezahvalno; koralan, koralni, koralna, koralno; lokalan, lokalni, lokalna, lokalno i sl. b. u drugim sluajevima l je prelo u o, npr.: misaon, misaoni, misaona, misaono; osion, osioni, osiona, osiono; smisaoni, smisaona, smisaono i sl. Pridjevi na -sk(i) s krajnjim l u korijenskome morfemu upotrebljavaju se dvojako. U najveem broju primjera sonant l se ouvao, i to dosljedno u svim pridjevima izvedenim od imenica koje uvaju taj glas u nalnoj poziciji. Npr.: sokolski, konzulski, generalski, balski, kolski, kolski, fudbalski, italski, admiralski, glagolski i sl. U manjem broju sluajeva dolo je do promjene l > o, npr.: vlasteoski, aneoski (oblik anelski s nepromijenjenim l koristi se u neprenesenome znaenju, npr.: anelska krila), seoski (oblik selski s nepromijenjenim l upotrebljava se jedino ako je sastavni dio naziva, npr. Novo Selo novoselski, Donje Selo donjoselski), konavoski (<Konavli), dupioski (<Dupilo) i sl.

NEPOSTOJANO A
Vokal a koji se javlja u jednima, a ne javlja u drugim oblicima iste rijei naziva se nepostojano a, npr.: pas psa, novac novca, momak momka i sl. Nepostojano a javlja se: a. u nominativu jednine i genitivu mnoine nekih imenica mukoga roda, npr.: momak momaka pas pasa sastanak sastanaka vrabac vrabaca trupac trupaca
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 53

U svim ostalim padeima i u jednini i u mnoini nepostojano a se ne javlja, npr.: momka, momku, momcima; psa, psima; vrapca, vrapcima i sl. b. u genitivu mnoine imenica enskoga i srednjeg roda s konsonantskom grupom na kraju korijenskoga morfema, npr.: guska gusaka tikva tikava olovka olovaka taka taaka maka maaka tetka tetaka koplje kopalja staklo stakala sedlo sedala jedro jedara stegno stegana c. u nominativu jednine pridjeva neodreenoga vida u mukome rodu izmeu dva krajnja konsonanta u korijenskome morfemu. U svim ostalim oblicima to a se ne javlja, npr.: dobar (dobri, dobra, dobro) kran (krni, krna, krno) etan (etni, etna, etno) sitan (sitni, sitna, sitno) plodan (plodni, plodna, plodno) d. u nekim glagolskim oblicima, npr.: jesam jesmo nijesam nijesmo strkao strkla rekao rekla poao pola

UMETNUTO A
Umetnuto a je glas koji se iz distribucijskih razloga (radi izbjegavanja nagomilanih konsonantskih grupa) umee izmeu preksa i osnove ili prijedloga i imenice, pridjeva itd. Javlja se:

54 MORFONOLOGIJA

a. pri graenju glagola pomou preksa iz-, raz-, pod-, od-, npr.: izagnati, razagnati, razapeti, podastrijeti, izabrati, odazvati, odailjati i sl. b. u prijedlozima s, k, kroz, niz, uz u zavisnosti od poetnoga konsonanta u rijei pred kojom se prijedlog nalazi: Prijedlog s javlja se uvijek s umetnutim a kad se iza njega nalazi rije koja poinje konsonantom s, z, , , i ili konsonantskom grupom, npr.: sa sestrom, sa snahom, sa svekrvom, sa svekolikom vojskom, sa svitom, sa stepenica, sa strane; sa zapada, sa zida, sa zvijerima, sa zeljem, sa Zdravkom, sa zastave; sa pijunom, sa atora, sa tekera, sa najderom; sa etom, sa emena, sa evera, sa otom; sa enice, sa agorom; sa enom, sa eluca; sa psom, sa penicom i sl. Tako je uvijek i sa mnom. U ostalim sluajevima obiniji je taj prijedlog bez umetnutoga a, npr.: s tobom, s njim, s istoka, s lepezom, s ocem i sl. Prijedlog k upotrebljava se uvijek s umetnutim a na kraju kad se ispred njega nalazi rije koja poinje konsonantima k, g i h ili konsonantskom grupom, npr.: ka kui, ka klubu, ka kapiji, ka komandi, ka kapetanu, ka Kosti, ka Klimentima, ka klanici, ka konju, ka kolu; ka gradu, ka gnijezdu, ka gostima, ka gazdi, ka Gvozdenu, ka govedima; ka haustoru, ka hridi; ka krinji, ka skutu i sl. U ostalim sluajevima uobiajena je upotreba toga prijedloga bez umetnutoga a, npr.: k njemu, k pai, k dolovima, k momcima, k meni i sl. Prijedlozi s nalnim konsonantom z kad se upotrebljavaju ispred rijei koje poinju konsonantima s ili z uglavnom imaju umetnuto a, npr.: kroza selo, niza stranu, uza stranu, niza stube, uza stube, niza zid, kroza zid, uza zid, kroza zube i sl. Ispred rijei s poetnim konsonantom , ili navedeni prijedlozi upotrebljavaju se dubletno, s umetnutim a i bez njega, npr.: kroza umu/kroz umu, uza trike/uz trike, kroza kolu/kroz kolu, niza ljeme/niz ljeme, kroza bunje/kroz bunje, kroza ito/kroz ito, kroza eme/kroz eme, uza enicu/uz enicu i sl. U ostalim sluajevima prijedlozi o kojima je rije upotrebljavaju se bez umetnutoga a. Npr.: kroz maglu, niz dolinu, uz brdo itd.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 55

ASIMILACIJA I DISIMILACIJA VOKALA


Asimilacija je glasovna promjena po kojoj se dva glasa u kontaktu izjednauju prema zajednikim svojstvima. Tada glasovno svojstvo jednoga glasa utie na artikulaciju drugoga glasa. Ako prvi glas utie na drugi, rije je o progresivnoj asimilaciji. Ako se jednaenje vri prema drugome glasu, tj. ako se prvi glas upravlja prema drugome, onda je to regresivna asimilacija. U crnogorskome standardnom jeziku ravnopravni su oblici poput: tvojeg(a)/tvog(a), kojeg(a)/kog(a), mojem(u)/mom(e), pojas/pas i sl. Krae varijante navedenih parova nastale su glasovnim putem od duih oblika, i to djelovanjem asimilacije vokala. Naime poslije gubljenja sonanta j vokali o i e nali su se jedan pored drugoga, nakon ega je uslijedio proces progresivne asimilacije: tvojeg(a) > tvoeg(a) > tvoog(a). U posljednjem sluaju (pojas/pas), poslije gubljenja sonanta j nali su se u neposrednome dodiru vokali o i a, ali je do skraivanja toga oblika dolo pod uticajem regresivne asimilacije: pojas > poas > paas. I u jednome i drugom sluaju nakon asimilacije vokala uslijedio je proces saimanja vokala, pod uticajem kojega su dva istovjetna vokala u kontaktu sjedinjena (saeta) u jedan dugi vokal: tvojeg(a) > tvoeg(a) > tvoog(a) > tvog(a); pojas > poas > paas > pas i sl. Proces suprotan asimilaciji naziva se disimilacija ili razjednaavanje. To je glasovna promjena po kojoj se dva ista ili srodna glasa u kontaktu (posrednome ili neposrednom) razjednaavaju, tj. postaju razliiti. Kao i asimilacija, i disimilacija moe biti progresivna i regresivna, kontaktna (ako se razjednaavaju glasovi u neposrednome dodiru) i distaktna (ako su obuhvaeni glasovi koji nijesu u neposrednome kontaktu). Disimilacijom, kao procesom kojim se eliminie nagomilavanje istih vokala, objanjava se postojanje npr. dvostrukih nastavaka u instrumentalu jednine imenica mukoga roda -om/-em (npr.: crteom noem; Miloem Vraneom), ili dvostrukih morfema za proirenje imenica u pluralu: -ov-/-ev- (npr. bojevi sprejovi). Kao to se iz navedenih primjera vidi, kad je u slogu koji prethodi tim nastavcima vokal e, onda se upotrebljava nastavak s vokalom o, i obrnuto.

PRIJEVOJ VOKALA
Pravilna morfonoloki uslovljena izmjena korijenskoga vokala naziva se prijevoj vokala. Ta glasovna zakonitost obuhvata korijenske vokale o i a. Ta promjena moe obuhvatiti dva ili vie vokala. Javlja se u tvorbi rijei, npr.: rod raati lom(iti) zalamati (u)mor(iti) umarati
56 MORFONOLOGIJA

progon(iti) proganjati mai (<mak--ti) micati tai (<tak--ti) ticati tok tei oticati Prijevoj vokala vri se u skladu s ovim zakonima: 1. Vokal o duljenjem u tvorbi rijei alternira s vokalom , kraenjem u kratko e. Ako se usljed tvorbe rijei akcenat s vokala e prenosi za jedan slog prema poetku rijei, onda kratko e alternira s kratkim (neakcentovanim) i, npr.: tk ti / poti prticti i sl. 2. Vokal a u tvorbi rijei kraenjem alternira s kratkim i, npr.: mi mcti. Duljenjem u tvorbi rijei vokal a alternira s dugim i, npr.: ti tcati.

POKRETNI VOKALI
Pokretni vokali su vokali a, e i u koji se javljaju na kraju pojedinih rijei ili oblika rijei i ne utiu na njihovo znaenje. Pokretni vokal a javlja se: 1. na kraju priloga, npr.: tad tada, sad sada, kad kada, kud kuda i sl. 2. na kraju genitiva jednine pridjeva, zamjenica i brojeva, npr.: dobrog dobroga, lijepog lijepoga; svo(je)g svo(je)ga, tog toga; jednog jednoga, prvog prvoga i sl. 3. na kraju dativa, instrumentala i lokativa mnoine pridjeva, zamjenica i brojeva, npr.: dobri(je)m dobri(je)ma, lijepi(je)m lijepi(je)ma; svoji(je)m svoji(je)ma, ti(je)m ti(je)ma; jedni(je)m jedni(je)ma, prvi(je)m prvi(je)ma i sl. Pokretni vokali e i u javljaju se u dativu jednine pridjeva, zamjenica i brojeva, npr.: dobrom dobrome, lijepom lijepome; naem naemu; svo(je)m svome svojemu, tom tome; jednom jednome, prvom prvome, treem treemu i sl.

ALTERNACIJA IJE//JE//E//I
Alternacija ije//je//e//i na mjestu jata () deava se u korijenskome morfemu. Na alternantima jata mogu se nai sva etiri akcenta, u zavisnosti od poloaja u rijei. U odnosu na ekavski ili ikavski akcenat, akcenti ijekavskih govora izgledaju ovako: 1. Kad je u ikavskome i ekavskom na alternantu jata kratki (uzlazni ili silazni) akcenat, isti akcenat je i u ijekavskom, npr.: skira skira kira; dd dd d; 2. Kad je na ekavskome i ikavskom alternantu jata dugosilazni akcenat, na
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 57

ijekavskome je kratkosilazni, npr.: svt svt svjet; brg brg brjeg; 3. Kad je na ekavskome i ikavskom alternantu jata dugouzlazni akcenat, na ijekavskome je kratkouzlazni, na drugome slogu toga alternanta, npr.: bda bda bijda i sl. Alternacija ije//je javlja se: 1. u imenicama: mukoga roda s mnoinskim morfemom -ov-/-ev-, npr.: svjet svjtovi cvjet cvjtovi ljek ljkovi snjeg snjgovi srednjega roda u ijoj se promjeni javljaju morfemi -et- i -es-, npr.: dijte djteta > teta tjelo tjelsa enskoga roda kod kojih se u genitivu mnoine javlja nepostojano a, npr.: prpovijetka prpovjedk Napomena: U grupama sije > sje, zije > zje, dije > dje, tije > tje i cije > cje dolazi do jotacije e, e, e, e u skladu s pravilima objanjenim u odjeljku o toj glasovnoj promjeni. 2. u tvorbi nesvrenih glagola od svrenih suksalnim morfemima -jiva- i -java-, npr.: pobijditi pobjevati osvijtliti osvjetljvati prosvijtiti prosvjevati 3. u komparaciji pridjeva i priloga, npr.: bjel bjlj bjlj ljep ljp ljp bijsno bjnje 4. u derivaciji: -a: -a: -ad: -ak:
58 MORFONOLOGIJA

ozlijditi zljeda pripovijdati pripovjd zvjer zvjrd ljevi ljvk

-an: -ar: -ara: -a: -ica: -iast: -i: -ina: -kast: -ljiv: -nik: -ota: -telj: -urina: -ukast:

lijzda ljzdan cvjet cvjr mlijko mljkara bjel bjl svija svjica bjel bjlist sljep sljp bjel bjelna bjel bjlkst promijniti promjnljiv vjest vjsnk ljep ljepta iscijliti iscjlitelj zvijzda zvjezdrina ljep ljpukst

5. u sloenicama: sjeno enkos cjev cjvovod ljevi ljevruk Alternacija ije//e javlja se iza r kojem prethodi konsonant iz korijenskoga morfema: 1. u imenicama: mukoga roda s mnoinskim morfemom -ov-/-ev-, npr.: brjeg brgovi crjep crpovi grjeh grhovi srednjega roda u ijoj se promjeni javljaju morfemi -et- i -en-, npr.: drjebe drbeta vrijme vrmena 2. u tvorbi nesvrenih glagola od svrenih suksalnim morfemima -jiva- i -java-, npr.: unaprijditi unaprevati ogrijiti ogrevati upotrijbiti upotrebljvati 3. u komparaciji pridjeva i priloga, npr.:
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 59

trjezan trnj trnje vrijdan vrdnij vrdnij 4. u derivaciji: -ota: -oa: -ica: -ad: -ovit: grjeh grehta vrijedan vredna strijla strlica drjebe drbd brjeg bregvit i sl.

Alternacija ije//je//i vri se uvijek u skladu s pravilom ije//je + j, o (<l) > i, npr.: veti vdio leti ltio dnijeti dnio dijliti diba smjeh smjati se Alternacija je//ije javlja se: 1. u graenju nesvrenih glagola od svrenih: nei nasijcati pei posijcati dogrjeti dogorijvati odljeti odolijvati 2. u prezentu, imperativu i 2. i 3. licu jednine aorista glagola dobijenih preksacijom glagola ei, npr.: pei posijem posijci psijee zaei zasijeem zasijeci zasijee Alternacija e//ije javlja se u: 1. u imenicama na nulti morfem nastalim od glagola s preksalnim morfemom pre-, npr.: predliti prijdlog prepsati prijpis prevziti prijvoz prekriti prijkor

60 MORFONOLOGIJA

2. u graenju nesvrenih glagola od svrenih, npr.: li lijgati zapi zapijcati proleti prolijtati Alternacija i//ije vri se u graenju nesvrenih glagola od svrenih, npr.: prliti prolijvati pkriti pokrijvati sliti salijvati

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 61

MORFOLOGIJA

OSNOVNI POJMOVI I TERMINI


Morfologija je dio jezikoslovlja koji se bavi rijeima, njihovim vrstama, oblicima i tvorbom. Ime je dobila od gr. rijei morph (oblik) i lgos (nauka, rije, govor). Osnovna jedinica morfologije je morfem. To je najmanja jezika jedinica koja ima sopstveno znaenje. Postoje dvije vrste morfema. Od jednih se grade razliiti oblici iste rijei, a od drugih se grade nove rijei. Morfem se moe denisati i kao najmanji dio rijei s posebnim znaenjem. Rije se moe sastojati od vie morfema (npr. pre-velik-). Analogno terminima fon, alofon, fonem u fonologiji, u morfologiji postoje termini morf, alomorf, morfem. Morfemi se realizuju kao mor. To su dakle jedinice koje su nezavisne jedne od drugih. Njihove razliite realizacije nazivaju se alomor. Oni su jedinice istoga morfema. Npr. jedinice vuk- (nom. jed. vuk-), vu- (vok. jed. vu-e) i vuc- (nom. mn. vuc-i) nezavisno jedna od druge predstavljaju morfe; jedne u odnosu na druge predstavljaju alomorfe; a kad pripadaju istoj jedinici, predstavljaju morfem. Njihovi razliiti segmenti k, i c su morfonemi.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 65

MORFOLOKE KATEGORIJE
Morfoloke kategorije mogu se denisati kao gramatike kategorije kojima pripadaju rijei ili njihovi oblici prema svojoj tvorbi. Morfolokim kategorijama uspostavljaju se veze meu rijeima. Te se veze uspostavljaju gramatikim morfemima (nastavcima). Devet je morfolokih kategorija: 1. Kategorija rijei. Po njoj se razlikuju: imenice (ak), zamjenice (on), pridjevi (dobar), brojevi (jedan), glagoli (uiti), prilozi (dobro), prijedlozi (na), uzvici (oh), veznici (i) i rjece (ba). 2. Kategorija broja. Po njoj se razlikuju jednina (dobar- ak- u-i-) i mnoina (dobr-i ac-i u--e). 3. Kategorija padea. Po njoj se razlikuju padei: nominativ (ak- ac-i), genitiv (ak-a ak-), dativ (ak-u ac-ima), akuzativ (ak-a ak-e), vokativ (a-e ac-i), instrumental (ak-om ac-ima) i lokativ (ak-u ac-ima). 4. Kategorija roda. Po njoj se razlikuje muki rod (n- ovjek-), enski rod (n-a en-a) i srednji rod (n-o dijete-). 5. Kategorija vida. Po njoj se razlikuje svreni vid (proitati) i nesvreni vid (itati). 6. Kategorija stanja. Po njoj se razlikuju aktivni glagolski oblici (it-a-o-) i pasivni glagolski oblici (it-a-n-). 7. Kategorija lica. Po njoj se razlikuju prvo lice (it-a-m it-a-mo), drugo lice (it-a- it-a-te) i tree lice (it-a- it-a(j)-u). 8. Kategorija vremena. Po njoj se razlikuje prolost (it-a-o- s-am), sadanjost (it-a-m) i budunost (it-a--u). 9. Kategorija naina. Po njoj se razlikuje izjava (Danilo pie.), zapovijest (Pii, Danilo!), mogunost (I Danilo bi pisao da ima e.) i elja (Danilo, isplatilo ti se pisanje, dabogda!).

66 MORFOLOGIJA

VRSTE RIJEI
U crnogorskome jeziku postoji deset vrsta rijei. To su: imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli, prilozi, prijedlozi, uzvici, veznici i rjece. Neke imaju samostalno, a neke nesamostalno znaenje. Samostalno znaenje imaju rijei koje mogu stajati samostalno. One se nazivaju punoznanim rijeima. To su: imenice, pridjevi, glagoli, brojevi i prilozi. Ostale ne mogu stajati samostalno i oslanjaju se na samostalne vrste rijei. Neke su rijei promjenljive, a neke nepromjenljive. Promjenljive su: imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi i glagoli. Imenice oznaavaju bia (ovjek, kokot, pas), predmete (olja, zgrada, mea), svojstva (radost, alost, srea) i pojave (ever, mrak, grom). Zamjenice zamjenjuju imena bia, predmeta, svojstava i pojava, odnosno upuuju na imenice kojima se ti pojmovi oznaavaju (npr.: ja zamjenjuje lice koje govori; moj oznaava ono to pripada licu koje govori itd.). Pridjevi oznaavaju osobine onoga to je oznaeno imenicom (npr. vrijedan ovjek, vrijedna ena). Brojevi oznaavaju koliinu ili poredak onoga to je oznaeno imenicom (tri ene, etvrta kua). Glagoli oznaavaju radnju (uiti, itati, pjevati), stanje (radovati se, nadati se, voljeti) i zbivanje (sijevati, grmjeti). Prilozi oznaavaju okolnosti (mjesto, vrijeme, nain, uzrok, uslov, namjeru) u kojima se vri ono to je oznaeno glagolom (spavati ove, ustajati rano, uiti lako). Prijedlozi oznaavaju odnos meu rijeima (kucati na maini, vrabac u ruci). Uzvici oznaavaju stanja, oeanja i sl. (oh!, oj!, ao!). Veznici oznaavaju vezu meu reenicama (On ui i slua muziku. Marija i Ivan ue. To je pametno, ali nemirno dijete.). Rjece oznaavaju stav govornoga lica prema onome to se iznosi reenicom (On je, svakako, u pravu! Eto vam prijevoza).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 67

IMENICE
Reeno je da su imenice promjenljive rijei koje oznaavaju bia, predmete, svojstva i pojave. Karakteriu ih gramatike kategorije roda, broja i padea. Po kategoriji roda dijele se na imenice mukoga roda (ovjek, stog, konj), imenice enskoga roda (ena, stoina, kobila) i imenice srednjega roda (dijete, ostoje, drijebe). Imenice mukoga roda u nominativu jednine zavravaju na -, -o, -e (ovjek-, stog-, konj-; Bor-o, Dral-e). Imenice enskoga roda u nominativu jednine zavravaju na -a i - (en-a, radost-), a neke vlastite imenice i na -e (Mare, Stane, Ike). Imenice srednjega roda u nominativu jednine zavravaju na -e, -o i - (ostoj-e, neb-o, drijeb-e-). Neke imenice imaju dva roda i stoga dvije deklinacije. Takve su npr.: bol (ta bol/ taj bol), svrab(e) (taj svrabe/ta svrabe), kino (taj kino/to kino), auto (taj auto/to auto) i sl. Treba razlikovati gramatiku kategoriju roda imenica od pola pojma koji one oznaavaju. Tako npr. imenice gazda, paa pripadaju imenicama enskoga roda tipa ena, trava (gazd-a en-a; gazd-e en-e; gazd-i en-i i sl.) iako oznaavaju osobe mukoga pola (npr. taj gazda, silan paa i sl.). Isto vai i za muka imena na -a (Nikola, Ilija, Vasilija). Gramatika kategorija broja imenica iskazana je posebnim nastavcima za jedninu i mnoinu (stog- stog-ov-i; en-a en-e; ostoj-e ostoj-a). Gramatika kategorija padea iskazana je razliitim padenim oblicima imenica u jednini i mnoini.

PODJELA IMENICA PO ZNAENJU


U crnogorskome jeziku imenice se po znaenju, odnosno po sadraju onoga to imenuju, dijele na est vrsta: 1. Vlastite imenice oznaavaju imena pojmova koji, po pravilu, nemaju mnoinu. To su: imena ljudi (i njihovi nadimci): Vjera, Nikola, Radoslav, Bane, Mile,

68 MORFOLOGIJA

Mato i sl.; imena ivotinja: Jabuilo, etalj, arov, Zekna, Mrkulja i sl.; geografska imena: Crna Gora, Boka Kotorska, Bjelopavlii, Cetinje, Evropa i sl.; imena nebeskih tijela: Zemlja, Sunce, Mars, evernjaa i sl.

Napomena: U izuzetnim sluajevima, kad se upotrijebe metaforiki u znaenju osobine koju ta imenica poeduje ili kad se jednom vlastitom imenicom oznaava vie razliitih pojmova, te imenice mogu imati mnoinu, npr.: Stigla su nam dva Ivana. Crna Gora je dala mnogo Nikaca (tj. ljudi poput Nikca od Rovina). 2. Zajednike imenice oznaavaju opte pojmove, odnosno nazive bia, predmeta i pojava sa zajednikim osobinama, npr.: ovjek, ena, dijete; aa, kua, ulica, planina; kia, meava, snijeg i sl. 3. Zbirne imenice su zajednike imenice uzete kao cjelina ili skup u kojem se ne izdvaja nijedan lan toga skupa, odnosno cjeline, npr.: cvijee (skup cvjetova), lie (skup listova), prue (skup prutova), eca (skup ece) i sl. 4. Gradivne imenice su zajednike imenice kojima se oznaava neka materija, njen dio ili cjelina, npr.: voda, varenika, ugalj, srebro, zlato, vino, zemlja i sl. Napomena: Te imenice se upotrebljavaju u jednini, osim kad se njima oznaavaju razliite vrste (iste) materije, npr.: Nijesu ni sva zlata ista. 5. Apstraktne imenice su zajednike imenice koje oznaavaju apstraktne, neopipljive pojmove, npr.: um, pamet, radost, alost, jad, ljepota, brzina, ivost i sl. Napomena: Ni apstraktne imenice nemaju mnoine. Ako se njihovo znaenje konkretizuje nekom odredbom ili dopunom, i one mogu imati oblik mnoine, npr.: Visine Prokletija putnika ostavljaju bez daha. Durmitorske ljepote su neopisive. 6. Glagolske imenice grade se od glagola i njima se imenuje radnja, stanje i zbivanje, npr.: itanje, gledanje, tranje; vonja, potranja, patnja; seoba, tvorba, dioba i sl. Napomena: Glagolske imenice na -j(e) i -j(a) kazuju proces ili stanje, pa su apstraktnije od imenica na -b(a) kojima se kazuje radnja. Stoga glagolske imenice na -j(e) i -j(a) nemaju mnoine, osim ako se upotrijebe u kojem konkretnom znaenju, kad mogu imati mnoinski oblik, npr.: Njihove patnje
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 69

uvijek su me pogaale. Nasuprot njima glagolske imenice na -b(a) imaju mnoinu, npr.: seobe, tvorbe, diobe, svadbe i sl.

PROMJENA IMENICA
IMENICE MUKOGA RODA Imenice mukoga roda u crnogorskome jeziku u nominativu jednine imaju zavretak -o, -e i -. [Ve je reeno da imenice na -a kojima se oznaavaju bia mukoga pola gramatiki pripadaju imenicama enskoga roda.]

Imenice na -o i -e
Imenice koje u nominativu jednine imaju nastavak -o i -e i oznaavaju bia nemaju oblike mnoine, a oblik vokativa jednak im je obliku nominativa. Takve su npr.: striko, babo, edo, Branko, Vojo, Tale, Drale, Mile, Pavle, Bane, Rade, ele (hipok.) i sl. Od njih se razlikuju pozajmljenice u crnogorskome jeziku koje u nominativu jednine imaju zavretak -o i pripadaju imenicama mukoga roda, a oznaavaju neivo. Te imenice imaju i oblike mnoine. Takve su npr.: kimon-o, tang-o, lot-o, bing-o, indig-o, korz-o i sl. U jednini se mijenjaju kao i ostale imenice mukoga roda sa zavretkom -o u nominativu jednine (npr. kimon-o kimon-a kimon-u), samo to kao imenice koje oznaavaju neivo imaju akuzativ obliki istovjetan nominativu. Meutim u mnoini se mijenjaju kao imenice srednjega roda (jed. kimon-o mn. kimon-a). Napomena: Imenice mukoga roda tipa kotao, orao, posao; dio, razdio, predio i sl. ne pripadaju imenicama na -o. To su imenice koje zavravaju na -, a o u njima nastalo je promjenom l > o (npr.: kotal- > kotao- kotl-a). Deklinacija imenica na -o N: G: D: A: V: I: L: strk-o strk-a strk-u strk-a strk-o strk-om strk-u Pr-o Pr-a Pr-u Pr-a Pr-o Pr-om Pr-u Vj-o Vj-a Vj-u Vj-a Vj-o Vj-om Vj-u

Napomena: Promjena tipa Pro Pr Pri; Vjo Vj Vji i sl. nije odlika crnogorskoga jezika. Nastavak -a u nominativu mnoine tih imenica (npr.: Pra, Vja, Bta, Ma) takoe nije karakteristika crnogorskoga jezika. Dvoslone vlastite imenice s tim nastavkom u crnogorskome jeziku uvijek imaju kratkosilazni akcenat
70 MORFOLOGIJA

(na prvome slogu) i mijenjaju se kao imenice enskoga roda, tj. gramatiki pripadaju imenicama enskoga roda (npr.: Sv-a Sv-; M-a M- i sl.). Deklinacija imenica na -e Za razliku od imenica na -o koje u instrumentalu jednine imaju nastavak -om, imenice mukoga roda na -e imaju u tome padeu nastavak -em, npr.: N: G: D: A: V: I: L: Ml-e Ml-a Ml-u Ml-a Ml-e Ml-em Ml-u Rd-e Rd-a Rd-u Rd-a Rd-e Rd-em Rd-u Bn-e Bn-a Bn-u Bn-a Bn-e Bn-em Bn-u

Napomena: Promjena tipa Mile Mileta; Rade Radeta; Bane Baneta i sl. nije odlika crnogorskoga jezika. Vlastite imenice iz navedenih dviju paradigmi mogu imati i uzlazne i silazne akcente (Vjo i Vjo, Pro i Pro, Rde i Rde, Mle i Mle).

Imenice na -
Kod imenica mukoga roda, kad oznaavaju ivo, a u nominativu jednine zavravaju na -, akuzativ jednine obliki je istovjetan s genitivom jednine. Kad oznaavaju neivo, oblik akuzativa jednine istovjetan je s oblikom nominativa jednine. I jedne i druge imaju obliki istovjetan vokativ i nominativ mnoine, a u jednini vokativ zavrava na -e/-u. Pravilo da imenice mukoga roda na - ija osnova zavrava na nepalatalni konsonant u vokativu imaju -e (npr. ban-e, grad-e, dan-e i sl.) i u instrumentalu jednine -om (npr. ban-om, grad-om, dan-om), a da imenice te vrste ija osnova zavrava palatalnim konsonantom u vokativu jednine imaju -u (npr. kralj-u, kova-u i sl.) i u instrumentalu jednine -em (npr. kralj-em, kova-em), poremeeno je jezikom analogijom (nivelacijom). To se pravilo ouvalo kad su u pitanju nastavci instrumentala jednine, a u vezi s nastavcima vokativa jednine ouvalo se samo kod imenica ija osnova zavrava na -k, -c, -g, -z, -h i -s koji ispred nastavka -e alterniraju sa , i (vojnik-: vojnik-e > vojni-e; mjesec-: mjesec-e > mjese-e; vrag-: vrag-e > vra-e; knez-: knez-e > kne-e; duh-: duh-e > du-e; siromah-: siromah-e > siroma-e). Odatle je nivelacija uticala da se npr. pored vokativa Milo-u ravnopravno upotrebljava oblik Milo-e (prema duh due). Nastavak -e iz vokativa jednine imenica ija osnova zavrava nepalatalnim konsonantom proirio se i na ostale osnove, pa se danas ravnopravno upotrebljavaju oblici vokativa na -e i na -u, ili su ak oblici s nastavkom -u prevladali, npr.: dan-: dan-u/dan-e; meed-: meed-u/ meed-e; telefon-: telefon-u/telefon-e i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 71

Imenice mukoga roda ija osnova zavrava sonantom r najee imaju dvojake nastavke za vokativ jednine (-u/-e) i za instrumental jednine (-em/-om), npr.: pisar-: pisar-u/ pisar-e // pisar-em/pisar-om; serdar-: serdar-u/serdar-e // serdar-em/serdar-om i sl. Deklinacija imenica na - ivo N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: jednina med- med-a med-u med-a med-e/-u med-om med-u jednina pjv- pjev-a pjev-u pjev-a pjev-u pjev-em pjev-u neivo N: G: D: A: V: I. L: N: G: D: A: V: I. L:
72 MORFOLOGIJA

mnoina med-i md- med-ima med-e med-i med-ima med-ima mnoina pjev-i pjev- pjev-ima pjev-e pjev-i pjev-ima pjev-ima

jednina telfn- telefn-a telefn-u telfn- telefn-e/-u telefn-om telefn-u jednina ogt- ogrt-a ogrt-u ogt- ogrt-u ogrt-em ogrt-u

mnoina telefn-i telefn- telefn-ima telefn-e telefn-i telefn-ima telefn-ima mnoina ogrt-i ogrt- ogrt-ima ogrt-e ogrt-i ogrt-ima ogrt-ima

Ve je reeno da konsonanti k, g i h s kraja osnove imenica mukoga roda u vokativu jednine ispred nastavka -e alterniraju sa , i . (Ista alternacija odnosi se i na konsonante c, z i s u tome poloaju.) Ti konsonanti u nominativu mnoine istih imenica ispred nastavka -i alterniraju sa c, z i s (npr.: vojnik-: vojnik-i > vojnic-i; sociolog-: sociolog-i > socioloz-i; siromah-: siromah-i > siromas-i). O toj i ostalim glasovnim promjenama bilo je vie rijei u odjeljku o morfonologiji. Imenica ovjek- u mnoini ima osnovu ljud-: ljud-i, ljud-, ljud-ima itd. Takve razliite osnove nazivaju se supletivne osnove. Imenice prst, nokat i gost u genitivu mnoine imaju trojake nastavke -a, -i i -iju: prsta, prsti i prstiju; nokata, nokti i noktiju; gosta, gosti i gostiju. Genitivni nastavak -a imenica gost i prst potisnut je iz standardnoga crnogorskog jezika. Veina jednoslonih imenica mukoga roda u crnogorskome jeziku izmeu osnove i padenih nastavaka za mnoinu ima morfem -ov-/-ev-. Morfem -ev- imaju imenice ija osnova zavrava palatalnim konsonantom, a morfem -ov- imenice ija osnova zavrava ostalim konsonantima, npr.: dub- dub-ov-i; grad- grad-ov-i; kralj- kralj-ev-i; bi- bi-ev-i i sl. Meutim neke jednoslone imenice mukoga roda nemaju toga mnoinskoga morfema, npr.: dan-i, konj-i, zub-i, ak-i > ac-i, mrav-i, prst-i, brav-i, gost-i, ps-i > ps-i, jad-i, krak-i > krac-i, zrak-i > zrac-i i jednoslone imenice mukoga roda koje oznaavaju imena naroda: Rus-i, Srb-i, es-i, Grk-i > Grc-i, Rom-i i sl. Neke pak jednoslone imenice mukoga roda imaju mnoinske oblike s mnoinskim morfemom -ov-/-ev- i bez njega, npr.: vuk-: vuk-ov-i/vuc-i; duh-: duh-ov-i/dus-i; mi-: mi-ev-i/mi-i; brk-: brk-ov-i/brc-i; znak-: znak-ov-i/znac-i; zvuk-: zvuk-ov-i/zvuc-i. Dvoslone i troslone imenice s nepostojanim a uglavnom imaju mnoinski morfem -ov-/-ev-, npr.: otac-: otc-ev-i > ot-ev-i > o-ev-i; vjetar-: vjetr-ov-i; lakat-: lakt-ov-i; kotao-: kotl-ov-i; oganj-: ognj-ev-i; toranj-: tornj-ev-i; sajam-: sajm-ov-i i sl. Meutim imenice tipa vrabac-, lovac-, konac- itd. nemaju mnoinski morfem -ov-/-ev-. I neke dvoslone imenice (bez nepostojanoga a) imaju taj mnoinski morfem: golub-: golub-ov-i; vitez-: vitez-ov-i; galeb-: galeb-ov-i; liaj-: liaj-ev-i; kolut-: kolut-ov-i; prsten-: prsten-ov-i; prljen-: prljen-ov-i; gavran-: gavran-ov-i; soko-: sokol-ov-i; pojas-: pojas-ev-i. Imenice koje u osnovi imaju -ije-, odnosno -i- ako mu slijedi o < l, imaju mnoinski morfem -ov-/-ev-, pri emu -ije-/-i- alternira s -je- (vieti odjeljak o morfonologiji), npr.: cvijet-: cvjet-ov-i; svijet-: svjet-ov-i; dio-: djel-ov-i; lijek-: ljek-ov-i; brijeg-: breg-ov-i; drijen-: dren-ov-i. (Grupa rje pri tome daje re kad joj prethodi konsonant.) Osnova nekih imenica mukoga roda, koje su porijeklom pozajmljenice u crnogorskome jeziku, zavrava na vokal. Ako ta osnova zavrava vokalom -i, u promjeni se izmeu nje i padenih nastavaka umee intervokalno j, npr.: iri- iri-j-a iri-j-u i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 73

I skraenice se mijenjaju po padeima, ali se izmeu njihove osnove i nastavaka umee crtica, npr. CNP-: CNP-a, CNP-u i sl. IMENICE ENSKOGA RODA Imenice enskoga roda u crnogorskome jeziku zavravaju na -a i -, a neke vlastite imenice na -e. Vlastite imenice enskoga roda na -e (npr. Mare, Dese, Ike i sl.) zapravo su imenice na -a, a -e u nominativu dobile su nivelacijom (analogijom) prema obliku vokativa. Stoga se one mijenjaju po istome obrascu kao i vlastite imenice enskoga roda na -a. I imenice sa znaenjem osoba mukoga pola koje zavravaju na -a (npr.: gazda, vladika i sl.) pripadaju imenicama enskoga roda.

Imenice na -a
Imenice enskoga roda na -a mijenjaju se po istome obrascu i kad oznaavaju ivo i kad oznaavaju neivo. Isti obrazac vai i za imenice sa znaenjem osoba mukoga pola na -a, kao i za imenice eca, braa, gospoda, vlastela i brojevne imenice na -ojic-a (dvojica, obojica, trojica) i -oric-a (petorica, estorica...). Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: jednina n-a n- n-i n-u n-o n-m n-i mnoina n-e n- n-ama n-e n-e n-ama n-ama

Imenice sa znaenjem osoba mukoga pola na -a u vokativu jednine mogu imati dva nastavka: -o i -a, npr.: vladik-o i vladik-a, sudij-o i sudij-a i sl. Kad oznaavaju vlastita imena, te imenice imaju samo nastavak -a u vokativu, npr.: Ilij-a, Milij-a, Nikol-a, Mi-a, Ma-a i sl. Imenice enskoga roda na -ic-a u vokativu jednine imaju nastavak -e. Taj nastavak imaju i kad oznaavaju neivo i kad oznaavaju ivo, bez obzira na to kojega je pola, npr.: Milic-e, Dragic-e, uiteljic-e, sestric-e, asistentic-e, kukavic-e, ielic-e, varalic-e i sl. Imenice enskoga roda na -kinj-a, koje oznaavaju profesiju ili zanimanje, u vokativu jednine imaju nastavak -o, npr.: asistentkinj-o i sl. Vlastite vieslone imenice enskoga roda koje ne zavravaju na -ic-a imaju u vokativu nastavak -a, npr.: Mlen-a, Mrij-a, Brnk-a, Mlu-a i sl.
74 MORFOLOGIJA

Vlastite dvoslone imenice enskoga roda s kratkim akcentom imaju u vokativu nastavak -a, npr.: Mk-a, Vjr-a, Grn-a, Ml-, N-a i sl. Vlastite dvoslone imenice enskoga roda s dugim akcentom imaju u vokativu nastavak -o i -e, npr.: nom. Vr-a vok. Vr-e/Vr-o; nom. Ml-a vok. Ml-e/Ml-o; nom. Stn-a vok. Stn-e/Stn-o; nom. Jl-a vok. Jl-e/Jl-o i sl. Ako pak zavravaju na konsonantski skup i pritom imaju silazne akcente, i one u vokativu jednine imaju nastavak -a, npr.: Jlk-a, lg-a, Sn-a, r-a i sl. Konsonanti k, g i h s kraja osnove imenica enskoga roda u dativu i lokativu jednine alterniraju sa c, z i s, npr.: ruk-a ruc-i, muk-a muc-i, Amerik-a Americ-i, Rijek-a Rijeci; nog-a noz-i, snag-a snaz-i, Poeg-a Poez-i; epoh-a epos-i, svrh-a svrs-i i sl. Ta alternacija nije obuhvatila: a) neke zajednike imenice u kojima bi uglavnom dolo do promjene znaenja, npr.: kik-a kik-i, ik-a ik-i, tuk-a tuk-i, sag-a sag-i, koleg-a koleg-i, kacig-a kacig-i, lig-a lig-i, drog-a drog-i, sng-a sng-i, tog-a tog-i, erg-a erg-i, dug-a dug-i, fug-a fug-i, psih-a psih-i, sinegdoh-a sinegdoh-i, maeh-a maeh-i, snah-a snah-i; b) hipokoristike, npr.: sek-a sek-i, bak-a bak-i, kok-a kok-i, rog-a rog-i; c) vlastita imena (bez obzira na pol), npr.: Julk-a Julk-i, Milk-a Milk-i, Luk-a Luk-i, Nik-a Nik-i, Mik-a Mik-i, Olg-a Olg-i, Drag-a Drag-i, Mih-a Mih-i; d) imenice enskoga roda koje oznaavaju pripadnice naroda, drava ili geografskih prostranstava, npr.: Crnogork-a Crnogork-i, Hercegovk-a Hercegovk-i, Bjelopoljk-a Bjelopoljk-i, Cetinjank-a Cetinjank-i, Evropljank-a Evropljank-i; e) neka geografska imena, npr.: Bok-a Bok-i, Krk-a Krk-i, Mek-a Mek-i, Volg-a Volg-i; f) imenice ija osnova zavrava na -ck-, -k-, -k-, -zg- i -sh-, npr.: kock-a kock-i, bock-a bock-i, mak-a mak-i, tak-a tak-i, bok-a bok-i, kuk-a kuk-i, prak-a prak-i, vok-a vok-i, srek-a srek-i, mazg-a mazg-i, Drezg-a Drezg-i, tezg-a tezg-i, rozg-a rozg-i, Pash-a Pash-i. Imenice enskoga roda ija osnova zavrava konsonantskom grupom tk u dativu i lokativu jednine mogu imati (na kraju osnove) i c (< tc< tk) i tk, npr.: bitk-a bic-i/ bitk-i, pripovijetk-a pripovijec-i/pripovijetk-i i sl. No ako bi ta alternacija (tk > c) izazvala promjenu znaenja ili pak nejasnoe u znaenju, konsonantska grupa tk s kraja osnove tih imenica ostae nepromijenjena, npr.: tetk-a tetk-i, estitk-a estitk-i, reetk-a reetk-i, doetk-a doetk-i, krletk-a krletk-i, zagonetk-a zagonetk-i, patk-a patk-i, utk-a utk-i, butk-a butk-i, etk-a etk-i, motk-a motk-i i sl. Imenice enskoga roda ija osnova zavrava konsonantskim grupama sk i k u dativu i lokativu jednine mogu imati (na kraju osnove) i neizmijenjene (sk i k) i izmijenjene pomenute grupe (sc i c), npr.: prask-a prask-i/prasc-i, ljusk-a ljusk-i/ljusc-i, gusk-a gusk-i/gusc-i, puk-a puk-i/puc-i, kruk-a kruk-i/kruc-i, vak-a vak-i/vac-i i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 75

Genitiv mnoine imenica enskoga roda ija osnova zavrava konsonantskom grupom moe biti trojak: - (npr. katedr-), - pri emu se konsonantska grupa s kraja osnove razbija dugim nepostojanim a (npr. pripovjedk-) i (npr. sort-). Meutim nastavak - bez nepostojanoga a koje se javlja u konsonantskoj grupi s kraja osnove tih imenica u savremenome crnogorskom jeziku potisnut je nastavcima - i - s nepostojanim a u toj konsonantskoj grupi. Imenice enskoga roda ija osnova zavrava konsonantskom grupom db, b, b, d, zn, n, mk, mp, rk, vk, tl, kn, k, kl, pk, dr, nt, rt, m, st i zm u savremenome crnogorskom jeziku u genitivu mnoine imaju uglavnom nastavak -, npr.: svadb-a svadb-i, narudb-a narudb-i, izlob-a izlob-i, gorud-a gorud-i, kazn-a kazn-i, narand-a narand-i, zamk-a zamk-i, klomp-a klomp-i, povork-a povork-i, miolovk-a miolovk-i, pertl-a pertl-i, jakn-a jakn-i, boljk-a boljk-i, mutikl-a mutikl-i, klopk-a klopk-i, katedr-a katedr-i, podumijent-a podumijent-i, sort-a sort-i, sam-a sam-i, pist-a pist-i, pizm-a pizm-i i sl. Te imenice se sasvim rijetko u savremenome crnogorskom jeziku upotrebljavaju (u genitivu mnoine) s nastavkom - bez nepostojanoga a u konsonantskoj grupi s kraja osnove, dok se s nepostojanim a na tome mjestu vie ne upotrebljavaju, izuzev oblika primjedab-a, katedar-a, izam-a i karat-a. Imenice enskoga roda ija osnova zavrava grupom jk u genitivu mnoine imaju nastavak -, npr.: majk-i, bajk-i, lujk-i i sl. Izuzetak ini jedino imenica evojka koja u tome padeu ima nastavak - s nepostojanim a izmeu j i k: evojak-a. Imenice enskoga roda ija osnova zavrava konsonantskom grupom vc, gr, k, nk, sk, k, tk, sm, sn, , tr, kv i gl u genitivu mnoine imaju nastavak - s nepostojanim (dugim) a izmeu tih konsonanata, npr.: ovc-a ovac-a, igr-a igar-a, tak-a taak-a, bank-a banak-a, dask-a dasak-a, puk-a puak-a, tetk-a tetak-a, pjesm-a pjesam-a, usn-a usan-a, trenj-a treanj-a, vatr-a vatar-a, tikv-a tikav-a, tigl-a tigal-a i sl. Imenice enskoga roda ija osnova zavrava konsonantskom grupom ck, k, b, tv u genitivu mnoine imaju nastavak - i - s nepostojanim (dugim) a izmeu tih konsonanata, npr.: kock-a kock-i/kocak-a, plek-a plek-i/pleak-a, zublj-a zublj-i/ zubalj-a, kletv-a kletv-i/kletav-a i sl. Imenice enskoga roda na -a ija osnova zavrava konsonantskim grupama st i zd imaju u genitivu mnoine nastavak -, a izmeu tih konsonanata nikad se ne javlja nepostojano a, npr.: last-a, krast-a, brazd-a, zvijezd-a, lijezd-a i sl. Imenice ruk-a, nog-a i slug-a u genitivu mnoine pored nastavka - imaju i nastavak -: ruk-a ruk-/ruk-, nog-a nog-/nog-, slug-a slug-/slug-.

76 MORFOLOGIJA

Imenice na -
Imenice enskoga roda na - imenice su ija osnova zavrava na konsonant (npr.: la, pe, mo), na konsonantsku grupu (npr.: kost, mast, ast) i na o koje je nastalo od l (npr.: misao, zamisao). Konsonantske grupe sl > so, sn i zn s kraja osnove razdvojene su u nominativu jednine nepostojanim a (npr.: misao- misl-i, zamisao- zamisl-i, plijesan- plijesn-i, bojazan- bojazn-i, sablazan- sablazn-i i sl. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: jednina mst- mst-i mst-i mst- mst-i m-u/mst-i mst-i mnoina mst-i mst- mst-ima mst-i mst-i mst-ima mst-ima

Nastavci instrumentala jednine imenica enskoga roda na - su: -ju, -u i -i. Nastavke -u i -i imaju imenice enskoga roda ija osnova zavrava na : mo- mo-u/mo-i, no- no-i/no-u i sl. Instrumental s nastavkom -ju/-u moe se koristiti u svim sluajevima, a instrumental s nastavkom -i koristi se kad uz njega stoji prijedlog, zamjenica, broj ili pridjev, npr.: On je to postigao rijeju. S rijeju ne moe, ali rijeju moe. On je to postigao jednom rijei/rijeju. // On je to postigao lijepom rijei/rijeju. // On je to postigao tom rijei/rijeju. Sonant j iz nastavka -ju izaziva jotaciju nenepanih konsonanata i konsonantskih grupa s kraja osnove, npr.: pamet- pame-u, krv- krvlj-u, glad- gla-u, misao- milj-u, mast- ma-u i sl. (Vieti o tome vie u poglavlju o jotaciji.) Po obrascu promjene imenica enskoga roda na - mijenjaju se i zbirne imenice na -ad-. Te imenice u instrumentalu jednine imaju samo nastavak -i (prasad- prasad-i, telad- telad-i, momad- momad-i). Po istome obrascu mijenja se i imenica kost-. U genitivu mnoine ta imenica pored nastavka - ima i nastavak -ij: kost- kost-/kost-ij. I imenice oko i uho u mnoini mijenjaju se po obrascu imenica enskoga roda na -. U genitivu mnoine one pored nastavka - imaju i nastavak -ij: o-i o-/o-ij, u-i u-/u-ij.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 77

Imenice ki i mati u crnogorskome jeziku i u osnovnome obliku glase er (ker) i mater. U instrumentalu jednine imaju nastavke -i i -om: er- (ker-) er-i (ker-i)/er-om (ker-om), mater- mater-i/mater-om. IMENICE SREDNJEGA RODA Imenice srednjega roda u crnogorskome jeziku zavravaju nastavcima -o, -e i -.

Imenice na -o i -e
Imenice srednjega roda ija osnova zavrava nenepanim konsonantom imaju nastavak -o u osnovnome obliku (npr.: sel-o, neb-o, krd-o i sl.), a imenice srednjega roda ija osnova zavrava nepanim konsonantom imaju nastavak -e u osnovnome obliku (npr.: ostoj-e, narjej-e, imanj-e, cvije-e i sl.). Taj nastavak (-e) imaju i neke imenice ija osnova zavrava na -c i -r (npr.: lic-e, src-e, mor-e). Deklinacija: jednina N: G: D: A: V: I: L: kl-o kl-a kl-u kl-o kl-o kl-om kl-u vij-e vij-a vij-u vij-e vij-e vij-em vij-u mnoina kl-a kl- kl-ima kl-a kl-a kl-ima kl-ima vij-a vij- vij-ima vij-a vij-a vij-ima vij-ima

Imenice srednjega roda imaju obliki istovjetan nominativ, akuzativ i vokativ (i u jednini i u mnoini). Instrumental jednine imenica srednjega roda na -o ima nastavak -om, a imenice srednjega roda na -e imaju nastavak -em u tome padeu. Ti su nastavci uslovljeni palatalnou, odnosno nepalatalnou, krajnjega konsonanta. U genitivu mnoine imenica srednjega roda na -o ija osnova zavrava konsonantskim grupama javlja se nepostojano a, npr.: stabl-o stabal-a, vesl-o vesal-a, sidr-o sidar-a i sl.

Imenice na -
Nastavkom - zavravaju imenice srednjega roda koje znae neto mlado ili malo, a -e- ispred nastavka - u kosim padeima alternira sa -et- i -en-, npr. dojen-e- dojen-et-a, em-e- em-en-a. Ako te imenice imaju ije kao alternant jata (), ono e ispred -et- / -en- alternirati s je (odnosno e ako se pred njim nae konsonantska grupa), npr.: drijeb-e- dreb-et-a; vrijem-e- vrem-en-a.
78 MORFOLOGIJA

Imenice srednjega roda koje ispred - imaju morfem -e- koji u kosim padeima alternira sa -et- umjesto mnoine imaju zbirne imenice na -ad- i mijenjaju se kao imenice enskoga roda na -. Imenica dijet-e- u mnoini ima oblik zbirne imenice ec-a i mijenja se po obrascu jednine imenica enskoga roda na -a. Deklinacija: - imenice kod kojih morfem -e- alternira sa -et- u kosim padeima N: G: D: A: V: I: L: jednina tl-e- tl-et-a tl-et-u tl-e- tl-e- tl-et-om tl-et-u

- imenice kod kojih morfem -e- alternira sa -en- u kosim padeima N: G: D: A: V: I: L: jednina m-e- m-en-a m-en-u m-e- m-e- m-en-om m-en-u mnoina m-en-a m-n- m-en-ima m-en-a m-en-a m-en-ima m-en-ima em-n-a em-n- em-n-ima em-n-a em-n-a em-n-ima em-n-ima

Neke imenice srednjega roda na - ija osnova zavrava konsonantskom grupom u kojoj je krajnji konsonant c mijenjaju se i po obrascu imenica srednjega roda na -e, npr.: umanc-e- umanc-et-a i umanc-e umanc-a, rebarc-e- rebarc-et-a i rebarc-e rebarc-a i sl. U genitivu mnoine, kad se mijenjaju kao imenice na -e, imaju nepostojano a u konsonantskoj grupi s kraja osnove, npr.: umanac-a, bjelanac-a, jajac-a, rebarac-a i sl.

BROJEVNE IMENICE
Brojevne imenice zavravaju na -ojic-a (npr.: dvojica, obojica, trojica), -oric-a (npr.: etvorica, petorica, estorica), -oje- (npr.: dvoje, oboje, troje) i -or-o (npr.: etvoro, petoro, estoro).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 79

Imenice na -ojic-a i -oric-a


Brojevne imenice na -ojic-a i -oric-a stoje uz imenice koje oznaavaju muki pol, npr.: dvojica sinova, trojica seljaka, etvorica pjeaka i sl. Imenice, zamjenice i pridjevi koji se na njih odnose stoje u genitivu mnoine, npr.: trojica mojih bliskih saradnika, etvorica tvojih dobrih drugova i sl. Jedino lina zamjenica (takoe u genitivu mnoine) ide ispred tih brojevnih imenica, npr.: nas dvojica, njih etvorica i sl. U kongruenciji one se ponaaju kao imenice srednjega roda mnoine, npr.: Obojica su dola; etvorica su zaplakala; a u promjeni kao imenice enskoga roda jednine, npr.: S obojicom su bili u dobrim odnosima; Zau se glas etvorice ljudi. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: dv-jic-a dv-jic- dv-jic-i dv-jic-u dv-jic-o dv-jic-m dv-jic-i pet-ric-a pet-ric- pet-ric-i pet-ric-u pet-ric-o pet-ric-m pet-ric-i

Imenice na -oje- i -or-o


Brojevne imenice na -oje- i -or-o stoje uz imenice koje oznaavaju oba pola ili uz imenice koje oznaavaju podmladak (ljudi ili ivotinja), npr.: dvoje ljudi, troje ece, etvoro teladi, estoro maadi i sl. Imenice, zamjenice i pridjevi i uz te brojevne imenice stoje u genitivu mnoine, a lina zamjenica ide ispred njih, npr.: dvoje mojih dragih unuadi, estoro njezine male maadi i sl. U kongruenciji se ponaaju kao imenice srednjega roda jednine, npr.: Pjevalo je dvoje ece; Slijedilo ju je petoro piladi. Genitiv tih imenica najee se upotrebljava u obliku nominativa s prijedlozima. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: dv-je- dv--ga/dv-j-ga dv--ma/dv-je-ma dv-je- dv-je- dv--ma/dv-j-ma dv--ma/dv-j-ma pt-or-o pet-r-ga pet-r-ma pt-or-o pt-or-o pet-r-ma pet-r-ma

80 MORFOLOGIJA

ZAMJENICE
Zamjenice su rijei koje zamjenjuju imena bia, predmeta, svojstava i pojava, odnosno upuuju na imenice kojima se ti pojmovi oznaavaju. Po znaenju, odnosno po onome na to upuuju, zamjenice se dijele na: 1. line (personalne): ja; ti; on, ona, ono // mi; vi; oni, one, ona; 2. povratne (reeksivne): sebe (se); 3. prisvojne (posesivne): moj, tvoj, njegov, njen/njezin, na, va, njihov; 4. povratno-prisvojne (reeksivno-posesivne): svoj; 5. pokazne (demonstrativne): ovaj, taj, onaj, ovakav/ovakvi, takav/takvi, onakav/onakvi, ovoliki, toliki, onoliki; 6. upitne (interogativne): ko?, to?, iji?, koji?, kakav?/kakvi?, koliki?; 7. odnosne (relativne): ko, to, iji, koji, kakav/kakvi, koliki; 8. neodreene (indenitne): neko, neto, neiji, nekoji/neki, nekakav/nekakvi, iko, ita, iiji, ikoji, ikakav/ikakvi, niko, nita, niiji, nikoji, nikakav/nikakvi, svako, svata, svaiji, svakoji/svaki, svakakav/svakakvi, eko, eto, eiji, ekakav, ekoji, kogo/kogod, togo/togod, ijigo/ijigod, kakavgo/kakavgod, kojigo/kojigod, ko go/ko god, to go/to god, iji go/iji god, kakav go/kakav god, koji go/koji god, ma ko, ma to, ma iji, ma kakav, ma koji, bilo ko, bilo to, bilo iji, bilo kakav, bilo koji. Po funkciji se zamjenice dijele na: 1. Imenike zamjenjuju imenice i nezavisne su od drugih rijei u reenici. To su line, upitne zamjenice ko i to, neodreene zamjenice sloene sa ko i to (npr.: neko, neto, niko, nita) i povratna zamjenica sebe (se). 2. Pridjevske zamjenjuju pridjeve i brojeve i upotrebljavaju se uz (samostalne) rijei koje odreuju. Kao i pridjevi, i one imaju sva tri roda i oba broja. To su prisvojne, pokazne, upitne koji, kakav, iji i neodreene zamjenice sloene s njima (npr.: nekoji/neki, nekakav, neiji, nikoji, nikakav).
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 81

LINE ZAMJENICE
Line zamjenice imaju supletivnu promjenu. Njihove osnove u promjeni su: ja men-; ti teb-; on / ona / ono nj-; mi n-; vi v-; oni nj-. U instrumentalu jednine zamjenica ja i ti javlja se alternirana osnova: ja: men- : mn- (mnom), ti: teb- : tob- (tobom). Alternirane se osnove javljaju i u nenaglaenim oblicima jednine linih zamjenica: ja: men- : m-; ti: teb- : t-; on / ono: nj- : -; ona: nj- : j-.

Deklinacija linih zamjenica


Lina zamjenica ja N: G: D: A: V: I: L: naglaeni oblik j mn-e mn-i mn-e mn-m /mn-me mn-i nenaglaeni oblik m-e m-i m-e -

Lina zamjenica ti N: G: D: A: V: I: L: naglaeni oblik t- tb-e tb-i tb-e t- tb-m tb-i nenaglaeni oblik t-e t-i t-e -

Lina zamjenica on N: G: D: A: V: I: L: naglaeni oblik n- nj-ga nj-mu nj-ga nj-m/njme nj-mu nenaglaeni oblik -ga -mu -ga/nj- -

82 MORFOLOGIJA

Lina zamjenica ona N: G: D: A: V: I: L: naglaeni oblik n-a nj- nj-j nj- nj-m/nj-me nj-j nenaglaeni oblik j-e j-oj j-u/j-e -

Lina zamjenica ono N: G: D: A: V: I: L: naglaeni oblik n-o nj-ga nj-mu nj-ga nj-m/njme nj-mu nenaglaeni oblik -ga -mu -ga -

Lina zamjenica mi N: G: D: A: V: I: L: naglaeni oblik m- n-s n-ma n-s n-ma n-ma nenaglaeni oblik n-as n-am n-as -

Lina zamjenica vi N: G: D: A: V: I: L: naglaeni oblik v- v-s v-ma v-s v- v-ma v-ma nenaglaeni oblik v-as v-am v-as -

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 83

Lina zamjenica oni, one, ona N: G: D: A: V: I: L: naglaeni oblik n-i /n-e /n-a nj-h nj-ma nj-h nj-ma nj-ma nenaglaeni oblik -ih -im -ih -

Napomena: Nenaglaeni oblik dativa i akuzativa line zamjenica mi i vi dvojak je i glasi: mi: nam ni (dativ) i nas ne (akuzativ); vi: vam vi (dativ) i vas ve (akuzativ). Oblici ni / ne / vi / ve obiljeje su razgovornoga stila. Nenaglaeni oblik ju (<ona) umjesto oblika je (<ona) javlja se samo uz glagolsku enklitiku je da bi se izbjegla dvostruka upotreba te obliki istovjetne rijei (je), npr.: On ju je vidio. Ona mi ju je poklonila davno. Srio ju je. Nenaglaene zamjenice se jedna uz drugu javljaju po pravilu: dativ + genitiv / akuzativ, npr.: Dao sam joj ga prole neelje. Neka mi ga. Eno mi ih ispred kue i sl. Upotreba nenaglaenih oblika linih zamjenica znatno je ea od naglaenih. Upotreba naglaenih oblika uslovljena je mjestom u reenici, reeninim akcentom i prijedlozima koji uz njih stoje: 1. Kad se lina zamjenica nalazi na poetku reenice, ona se redovno upotrebljava u naglaenome obliku, npr.: Njega su tada traili mnogi. Da takve oblike namee poetno mjesto u reenici, potvruju reenice u kojima se oni upotrebljavaju na neprvom mjestu u nenaglaenome obliku, npr.: Tada su ga traili mnogi. 2. Ako je reenini akcenat na zamjenici, tj. ako se zamjenice upotrebljavaju konstrastivno jedna u odnosu na drugu, upotrebljavaju se naglaeni oblici (bez obzira na mjesto koje one zauzimaju u reenici), npr.: Pozvali su mne, a ne tbe. Nma su rekli da doemo (a ne vma). 3. Kad se upotrebljavaju s prijedlozima, line zamjenice su u naglaenome obliku, npr.: od mne, prema tbi, uz njh, za vs i sl. Oblik instrumentala mnme (<ja) upotrebljava se bez prijedloga, a oblik mnm s prijedlozima.

POVRATNA ZAMJENICA SEBE


Povratna zamjenica sbe naziva se i lina zamjenica za svako lice jer slui za oznaavanje i 1. i 2. i 3. lica. Upotrebljava se samo za oznaavanje odnosa prema subjek84 MORFOLOGIJA

tu. Poto se nikad ne upotrebljava u obliku subjekta, ona se javlja samo u zavisnim padeima. Nenaglaeni oblik (se) ima samo u akuzativu. Deklinacija: N: G: D: A: V: I: L: sb-e sb-i sb-e/se sb-m sb-i

PRISVOJNE ZAMJENICE
Prisvojne zamjenice su moj, tvoj, njegov, njen/njezin; na, va, njihov. Prvome licu jednine (ja) odgovara prisvojna zamjenica moj (tj. moj-, moj-a, moj-e), drugome licu jednine (ti) prisvojna zamjenica tvoj (tj. tvoj-, tvoj-a, tvoj-e), treemu licu jednine mukoga roda (on) prisvojna zamjenica njegov (tj. njegov-, njegov-a, njegov-o), treemu licu jednine enskoga roda (ona) prisvojna zamjenica njen/njezin (tj. njen-/ njezin-, njen-a/njezin-a, njen-o/njezin-o), treemu licu jednine srednjega roda (ono) prisvojna zamjenica njegov (tj. njegov-, njegov-a, njegov-o), prvome licu mnoine (mi) prisvojna zamjenica na (tj. na-, na-a, na-e), drugome licu mnoine (vi) prisvojna zamjenica va (tj. va-, va-a, va-e), treemu licu mnoine oni one ona prisvojna zamjenica njihov (tj. njihov-, njihov-a, njihov-o).

Deklinacija
Zamjenica mj N: G: D: A: za ivo: jednina mj- mj-eg(a)/m-g(a) mj-em(u)/m-m(e) mj-eg(a)/m-g(a) za neivo: mj- V: mj- I: mj-im L: mj-em(u)/m-m(e) mnoina mj-i mj-h mj-im(a) mj-e mj-i mj-im(a) mj-im(a)

Zamjenica mja N: G: jednina mj-a mj- mnoina mj-e mj-h


GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 85

D: A: V: I: L: Zamjenica mje N: G: D: A: V: I: L:

mj-j mj-u mj-a mj-m mj-j

mj-im(a) mj-e mj-e mj-im(a) mj-im(a)

jednina mj-e mj-eg(a)/m-g(a) mj-em(u)/m-m(e) mj-e mj-e mj-im mj-em(u)/m-m(e)

mnoina mj-a mj-h mj-im(a) mj-a mj-a mj-im(a) mj-im(a)

Zamjenice tvoj-, tvoj-a, tvoj-e; na-, na-a, na-e; va-, va-a, va-e mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica moj-, moj-a, moj-e. Zamjenica njgov N: G: D: A: za ivo: jednina njgov- njgov-a /njgov-og(a) njgov-u/njgov-om(e) njgov-a /njgov-og(a) za neivo: njgov- V: njgov- I: njgov-im L: njgov-u/njegov-om(e) mnoina njgov-i njgov-h njgov-im(a) njgov-e njgov-i njgov-im(a) njgov-im(a)

Zamjenica njgova N: G: D: A: V: I: L: jednina njgov-a njgov-e njgov-j njgov-u njgov-a njgov-m njgov-j mnoina njgov-e njgov-h njgov-im(a) njgov-e njgov-e njgov-im(a) njgov-im(a)

86 MORFOLOGIJA

Zamjenica njgovo N: G: D: A: V: I: L: jednina njgov-o njgov-a /njgov-og(a) njgov-u/njgov-om(e) njgov-o/njgov-og(a) njgov-o njgov-im njgov-u/njegov-om(e) mnoina njgov-a njgov-h njgov-im(a) njgov-a njgov-a njgov-im(a) njgov-im(a)

Zamjenice njen- /njezin-, njen-a/njezin-a, njen-o/njezin-o; njihov-, njihov-a, njihov-o mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica njegov-, njegov-a, njegov-o. Kad se line zamjenice u padenim oblicima na -a, -oga, -emu, -ome, -ima nau u sintagmama s pridjevima ili brojevima, tada se ti pridjevi i brojevi upotrebljavaju u obliku bez krajnjega a, u, e, npr.: njegova dobrog prijatelja, njegovoga dobrog prijatelja, tvojemu dobrom prijatelju, tvome dobrom prijatelju, naima dobrim prijateljima i sl.

POVRATNO-PRISVOJNA ZAMJENICA SVJ


Povratno-prisvojna zamjenica svj-, svj-a, svj-e izraava i povratnost i prisvojnost (pripadnost). Naziva se jo i povratno-prisvojna zamjenica za svako lice jer se njome oznaava i 1. i 2. i 3. lice. Kad ono to se kazuje imenicom pripada subjektu, upotrebljava se zamjenica svoj-, svoj-a, svoj-e, npr.: Traio sam svoje drugove. Vieli su svoju kuu. Oplakivahu svoju ecu. Zamjenice svoj-, svoj-a, svoj-e mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica moj-, moj-a, moj-e.

POKAZNE ZAMJENICE
Pokazne zamjenice pokazuju ili upuuju na lica, predmete, svojstva i pojave. Za upuivanje na lice i predmet to se nalaze pored govornoga lica (tj. pored 1. lica), u njegovoj prostornoj ili vremenskoj blizini, upotrebljava se pokazna zamjenica ov-aj, ov-a, ov-o. Za upuivanje na lice i predmet to se nalaze pored onoga s kime se govori (tj. pored 2. lica) upotrebljava se zamjenica t-aj, t-a, t-o. Kad se upuuje na neprisutno lice (tj. na 3. lice) ili na lice koje je udaljeno od lica koja govore, upotrebljava se zamjenica on-aj, on-a, on-o. Isto vai i za upuivanje na svojstva, pojave ili osobine: ja ov-akav-, ov-akv-a, ov-akv-o // ov-olik-/ov-olik-i, ov-olik-a, ov-olik-o; ti t-akav-/t-akv-i, t-akv-a, t-akv-o

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 87

// t-olik-, t-olik-a, t-olik-o; on on-akav-/on-akv-i, on-akv-a, on-akv-o // on-olik-i, on-olik-a, on-olik-o.

Deklinacija
Zamjenica ovj N: G: D: A: za ivo: jednina v-j v-g(a) v-m(e) v-g(a) za neivo: v-j V: I: v-m L: v-m(e) mnoina v- v-h v-m(a) v- v-m(a) v-m(a)

Zamjenica v N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica v N: G: D: A: V: I: L: jednina v- v-g(a) v-m(e) v- v-m v-m(e) mnoina v- v-h v-m(a) v- v-m(a) v-m(a) jednina v- v- v-j v- v-j v-m mnoina v- v-h v-m(a) v- v-m(a) v-m(a)

Zamjenice n-j, n-, n- mijenjaju se po obrascu promjene zamjenica ov-aj, ov-a, ov-o. Po tome se obrascu, ali s drugaijim akcentom, mijenjaju i zamjenice t-j, t-, t-.

88 MORFOLOGIJA

Zamjenica tj N: G: D: A: za ivo: jednina t-j t-ga/t-g t-me/t-m t-ga/t-g za neivo: t-j V: I: t-m L: t-me/t-m mnoina t- t-h t-m(a) t- t-m(a) t-m(a)

Zamjenice ov-kav-/ov-kv-, ov-kv-a/ov-kv-, ov-kv-o/ov-kv-; on-kav-/ on-kv-, on-kv-a/ov-kv-, on-kv-o/ov-kv- mijenjaju se po obrascu promjene upitne zamjenice kkav-/kkv-, kkv-a/kkv-, kkv-o/kkv-. Zamjenice ov-lik-/ov-lik-, ov-lik-a/ov-lik-, ov-lik-o/ov-lik-; t-lik-/t-lik-, t-lik-a/ t-lik-, t-lik-o/t-lik-; on-lik-/on-olk-, on-lik-a/on-olk-, on-lik-o/on-olk- mijenjaju se po obrascu promjene upitne zamjenice klik-/kolk-, kolk-a/kolk-, kolk-o/kolk-. Vieti o tome u odjeljku o upitnim zamjenicama. Kad se pokazne zamjenice u padenim oblicima na -a, -oga, -emu, -ome, -ima nau u sintagmama s pridjevima ili brojevima, tada se ti pridjevi i brojevi upotrebljavaju u obliku bez krajnjega a, u, e, npr.: toga lijepog eteta, ovome naem etetu i sl.

UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE


Upitne i odnosne zamjenice su ko, to, iji, koji, kakav/kakvi, kolik/koliki. Znaenje upitnih zamjenica imaju u upitnim reenicama, a znaenje odnosnih zamjenica u odnosnim reenicama kad vezuju te reenice s rijeima ili djelovima reenice na koje se odnose. Npr.: Koji je to ovjek? To je ovjek kojega smo lani upoznali.

Deklinacija
Zamjenica k N: G: D: A: V: I: L: k- k-ga/k-g k-me/k-m k-ga/k-g k-me/k-m kme/k-m

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 89

Zamjenica t N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica j jednina N: j- G: j-g(a) D: j-m(u) A: za ivo: j-g(a) za neivo: j- V: I: j-m(u) L: j-m Zamjenica j N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica j N: G: D: A: V: I: L: jednina j- j-g(a) j-m(u) j- j-m j-m(u) mnoina j- j-h j-m(a) j- j-m(a) j-m(a) jednina j- j- j-j j- j-m j-j mnoina j- j-h j-m(a) j- j-m(a) j-m(a) mnoina j- j-h j-m(a) j- j-m(a) j-m(a) t(//)- -ga -mu/-m t -me/-m -mu/-m

Napomena: Zamjenice kj, kj, kj mijenjaju se kao i zamjenice j, j, j.


90 MORFOLOGIJA

Zamjenica kkav N: G: D: A: za ivo: jednina kkav- kkv-a kkv-u kkv-a za neivo: kkav- V: I: kkv-m L: kkv-u mnoina kkv-i kkv-h kkv-m(a) kkv-e kkv-m(a) kkv-m(a)

Zamjenica kkva N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kkvo N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kkv N: G: D: A: za ivo:


za neivo:

jednina kkv-a kkv- kkv-j kkv-u kkv-m kkv-j

mnoina kkv-e kkv-h kkv-m(a) kkv-e kkv-m(a) kkv-m(a)

jednina kkv-o kkv-a kkv-u kkv-o kkv-m kkv-u

mnoina kkv-a kkv-h kkv-m(a) kkv-a kkv-m(a) kkv-m(a)

V: I: L:

jednina kkv- kkv-g(a) kkv-m(e) kkv-g(a) kkv- kkv-m kkv-m(e)

mnoina kkv- kkv-h kkv-m(a) kkv- kkv-m(a) kkv-m(a)


GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 91

Zamjenica kkv N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kkv N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica klik jednina N: klik- G: klik-a D: klik-u A: za ivo: klik-a za neivo: klik- V: I: klik-m L: klik-u Zamjenica kolka N: G: D: A: V: I: L: jednina kolk-a kolk- kolk-j kolk-u kolk-m kolk-j mnoina kolk-e kolk-h kolk-m(a) kolk-e kolk-m(a) kolk-m(a) mnoina klik-i klik-h klik-m(a) klik- klik-m(a) klik-m(a) jednina kkv- kkv-g(a) kkv-m(e) kkv- kkv-m kkv-m(e) mnoina kkv- kkv-h kkv-m(a) kkv- kkv-m(a) kkv-m(a) jednina kkv- kkv- kkv-j kkv- kkv-m kkv-j mnoina kkv- kkv-h kkv-m(a) kkv- kkv-m(a) kkv-m(a)

92 MORFOLOGIJA

Zamjenica kolko N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kolk N: G: D: A: za ivo: jednina kolk- kolk-g(a) kolk-m(e) kolk-g(a) za neivo: kolk- V: I: kolk-m L: kolk-m(e) mnoina kolk- kolk-h kolk-m(a) kolk- kolk-m(a) kolk-m(a) jednina kolk-o kolk-a kolk-u kolk-o kolk-m kolk-u mnoina kolk-a kolk-h kolk-m(a) kolk-a kolk-m(a) kolk-m(a)

Zamjenica kolk N: G: D: A: V: I: L: Zamjenica kolk N: G: D: A: V: I: L: jednina kolk- kolk-g(a) kolk-m(e) kolk- kolk-m kolk-m(e) mnoina kolk- kolk-h kolk-m(a) kolk- kolk-m(a) kolk-m(a) jednina kolk- kolk- kolk-j kolk- kolk-m kolk-j mnoina kolk- kolk-h kolk-m(a) kolk- kolk-m(a) kolk-m(a)

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 93

NEODREENE ZAMJENICE
Neodreene zamjenice su ko; to; ij-, -, -e; koj-, -, -e; kakav-, kakva, kakvo; zamjenice ko, to, ta, ij-, -, -; koj-, -, -; kakav-, kakva, kakvo; kolik-, -a, -o s preksima ne-, ni-, i-, vas-/sva-/sve-, koje-, e- (npr.: neko, neto...; niko, nita... iko, ita...; vaskolik, svekolik, svakoji...; kojeko, kojeta...; eko, eiji, ekoji itd.); zamjenice ko, to, ij-, -, -; koj-, -, -; kakav-, kakva, kakvo; kolik-, -a, -o s rjecom god/go kao suksom (npr.: kogod/kogo, togod/togo itd.), s rjecama ma (npr.: ma ko, ma to, ma iji itd.), bilo (npr.: bilo ko, bilo to, bilo ij ili u obrnutome redu), god/go (npr.: ko god/ko go, to god/to go itd.). Neodreene zamjenice mogu biti proste, izvedene i sloene. Proste su: ko, to, ij-, -, -; koj-, -, -; kakav-, kakva, kakvo; kolik-, -a, -o. Pri promjeni sloenih neodreenih zamjenica mijenja se samo onaj njihov dio koji je sastavljen od proste neodreene zamjenice, npr.: niko nik-og(a) nik-om(e) / ma ko ma k-og(a) ma k-om(e) i sl. Proste neodreene zamjenice mijenjaju se po istome obrascu kao i upitne i odnosne zamjenice. (Vieti o tome u poglavlju o upitnim i odnosnim zamjenicama.)

94 MORFOLOGIJA

PRIDJEVI
Pridjevi su promjenljive rijei koje kazuju ije je, kakvo je i od ega je ono to je oznaeno rijeju koju odreuju. Oni dakle mogu biti prisvojni (odgovaraju na pitanje iji? i odreuju pripadnost, npr.: edov sat), opisni (odgovaraju na pitanje kakav? i odreuju kvalitet ili osobinu, npr.: depni sat) i gradivni (odgovaraju na pitanje od ega? i odreuju grau ili materiju, npr.: zlatni sat). Pridjevi mogu biti odreenoga i neodreenoga vida. Odreenim pridjevima kazuje se odreenost onoga to je oznaeno rijeju koju odreuju, a neodreenim neodreenost, npr.: dobri ovjek dobar ovjek i sl. Odreeni pridjevi stoje uz imenice kojima je oznaen predmet to je poznat uesnicima u komunikaciji. I obrnuto. Odreeni pridjevi odgovaraju na pitanje koji?, a neodreeni na pitanje kakav?. Neodreeni pridjevi u nominativu jednine zavravaju na -, -a, -o/-e (-o u nominativu imaju pridjevi s osnovom na nepalatalni konsonant, a -e pridjevi s osnovom na palatalni konsonant), npr.: lijep-, lijep-a, lijep-o; lo-, lo-a, lo-e. Odreeni pridjevi u nominativu jednine zavravaju na -, -, -/- (- u nominativu imaju pridjevi srednjega roda s osnovom na nepalatalni konsonant, a - pridjevi srednjega roda s osnovom na palatalni konsonant), npr.: siv-, siv-, siv-; vru-, vru-, vru-. Pridjevi na palatalni konsonant imaju u instrumentalu jednine -em(u), a pridjevi na nepalatalni konsonant -om(e), npr.: lijep- lijep-ome/lijep-om; vru- vru-emu/ vru-em i sl. Neki pridjevi mogu biti samo odreeni, a neki samo neodreeni. Samo odreeni vid imaju pridjevi na -sk-i (brat-sk-i), -j-i (vra-j-i), -nj-i (sino-nj-i), -inj-i (pel-inj-i), -anj-i (kad-anj-i). Samo odreeni vid imaju i pridjevi arki, jarki, pridjevi koji zavravaju na --i (kupa--i) i pridjevi kojima se odreuje prostor ili vrijeme, npr.: lijevi, desni, gornji, everni, neeljni, davni, antiki. Samo neodreeni vid imaju pridjevi na -ov- (brat-ov-)/-ev- (kralj-ev-), -ovljev- (brat-ovljev-)/-evljev- (mu-evljev-), -ljev- (Miroslav-ljev-), -in- (en-in-). Neki pridjevi u osnovnome obliku imaju samo jedan vid odreeni ili neodreeni, a u kosim padeima mogu imati obje promjene, npr.: lo- ovjek lo-a ovjeka/
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 95

lo-ega ovjeka. U takvim sluajevima njihova odreenost ili neodreenost utvruje se kontekstualno.

Deklinacija pridjeva
Odreeni vid: Muki rod jednina N: ljep- G: ljep-g(a) D: ljep-m(e) A: za ivo: ljep-g(a) za neivo: ljep- V: ljep- I: ljep-m L: ljep-m(e) enski rod N: G: D: A: V: I: L: jednina ljep- ljep- ljep-j ljep- ljep- ljep-m ljep-j Srednji rod N: G: D: A: V: I: L: jednina ljep- ljep-g(a) ljep-m(e) ljep- ljep- ljep-m ljep-m(e) mnoina ljep- ljep-h ljep-m(a) ljep- ljep- ljep-m(a) ljep-m(a) mnoina ljep- ljep-h ljep-m(a) ljep- ljep- ljep-m(a) ljep-m(a) mnoina ljep- ljep-h ljep-m(a) ljep- ljep- ljep-m(a) ljep-m(a)

96 MORFOLOGIJA

Neodreeni vid: Muki rod jednina ljep- lijp-a lijp-u lijp-a za neivo: ljep- V: ljep- I: lijp-m L: lijp-u N: G: D: A: za ivo: enski rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lijp-a lijp- lijp-j lijp-u ljep- lijp-m lijp-j Srednji rod N: G: D: A: V: I: L: jednina lijp-o lijp-a lijp-u lijp-o ljep- lijp-m lijp-u mnoina lijp-a lijp-h lijp-m(a) lijp-a ljep- lijp-m lijp-m mnoina lijp-e lijp-h lijp-m lijp-e ljep- lijp-m lijp-m mnoina lijp-i lijp-h lijp-m lijp-e ljep- lijp-m lijp-m

KOMPARACIJA PRIDJEVA
Opisnim pridjevima moe se iskazivati razliit stepen svojstva koje se njima iskazuje. Osnovni oblik pridjeva naziva se pozitiv, npr. jak, lijep, bijel. Sljedei stepen naziva se komparativ i njime se iskazuje vii stepen odreenoga svojstva, npr.: jai, ljepi, bjelji. Posljednji je stupanj superlativ, kojim se iskazuje da pojam koji on odreuje ima odreeno svojstvo u najviem stepenu (u poreenju sa svim ostalim pojmovima), npr.: najjai, najljepi, najbjelji.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 97

Komparativ se gradi tvorbenim morfemima -j-, -ij- i -- i nastavcima -, - i -. Morfemom -j- grade se komparativi veine pridjeva koji su u mukome rodu jednosloni i imaju dug akcenat, npr.: drg dr. Takvi su i komparativi dvoslonih pridjeva s ije alternantnom jata, npr.: bjel bjlj. Na isti nain grade se i komparativi pridjeva dg i strg. Meutim ima jednoslonih pridjeva s dugim akcentom koji komparativ ne grade morfemom -j-, npr.: pst, svt, sln, fn, tr, nv i sl. Oni, kao i veina ostalih pridjeva, komparativ grade morfemom -ij-, npr.: pstij, svtij, slnij; crvnij, zadovljnij, ugldnij i sl. Neki dvosloni pridjevi s morfemima -ak-, -ek-, -ok-, -an- i takvi trosloni pridjevi s ije alternantom jata komparativ grade morfemom -j-, pri emu se ispred komparativnoga -j- morfemi -ak-, -ek-, -ok-, -an- gube. Takvi su pridjevi: kratak, plitak, nizak, rijedak, sladak, tanak, dalek, dubok, estok, irok. Njihovi komparativi glase: krai, plii, nii, rjei, slai, tanji, dalji, dublji, ei, iri. Takav je i pridjev debeo (<debel), iji komparativ glasi deblji. Neki pridjevi s morfemom -ak- komparativ grade morfemom -ij-, pri emu ne dolazi do gubljenja morfema -ak-, npr.: krepak, ljubak, krotak, vitak, gibak, freak i sl. Njihovi komparativi glase: krepkiji, ljupkiji, krotkiji, vitkiji, gipkiji, frekiji i sl. Pridjevi visok i strog komparativ grade na dva naina, morfemom -j- i morfemom -ij-: vii/visoiji; stroi/stroiji. Pridjevi lak, mek i lijep komparativ grade morfemom --: laki, meki, ljepi. Glasovne promjene koje se vre pri komparaciji pridjeva, npr.: nepostojano a hrabar- hrabr-ij-i; jednaenje konsonanata po zvunosti gibak- gipk-ij-i; jotovanje strog- stro-i; alternacije ije/je/je - bijel- bjel-j-i > bjelji i sl. objanjene su u poglavlju o morfonologiji. Superlativ se gradi dodavanjem preksalnoga morfema naj- na komparativ (svih pridjeva), npr.: najbolji, najljepi, najeverniji, najneuobiajeniji i sl. Komparativi i superlativi imaju samo oblik pridjeva odreenoga vida. Stoga se mijenjaju po obrascu promjene odreenih pridjeva ija osnova zavrava palatalom.

98 MORFOLOGIJA

BROJEVI
Brojevi mogu biti: 1. osnovni kad kazuju koliko ima pojedinano uzetih predmeta oznaenih imenicom, npr.: jedan ovjek, dvije ene, trideset dvije kue i sl. 2. redni kad kazuju redosljed u kojem se nalazi predmet oznaen imenicom, npr.: prva kia, trei razred, dvadeset osma ulica i sl. 3. zbirni kad oznaavaju taan broj mladih bia ili bia razliita roda, npr.: dvoje ece, estoro unuadi, sto trideset estoro piladi i sl. Zbirni i redni brojevi iznad 20 (dvadeset) vielani su i samo u posljednjem lanu imaju oblik zbirnih i rednih brojeva, dok su oni koji im prethode u obliku osnovnoga broja, npr.: dvadeset prvi, dvjesta etrdeset estoro i sl. Jedino redni brojevi imaju oblike za sva tri roda i oba broja, npr.: prv-i, prv-a, prv-o // prv-i, prv-e, prv-a; dvanaest-i, dvanaest-a, dvanaest-o i sl. Od osnovnih brojeva samo jedan ima oblike za sva tri roda: jedan-, jedn-a, jedn-o. Broj jedan oznaava jedninu, ali moe imati i znaenja pridjeva isti, jednaki (npr.: Kao da ih je jedna majka rodila.). Meutim taj broj (jedan) moe imati i oblike mnoine, ali tada vie nema znaenje broja, nego neodreene zamjenice neki (npr.: Dooe jedni ljudi i zaplijenie im pokustvo.). Izuzetak ini upotreba oblika mnoine broja jedan uz imenice pluralia tantum i imenice kojima se oznaavaju predmeti koji se koriste u paru, e se opet ne oznaava mnoina, nego stvarna jednina, npr.: jedni opanci, jedne izme, jedna vrata, jedne pantalone, jedne makaze i sl. Broj dva ide uz muki i srednji rod, i to uz genitiv jednine, npr.: dva ovjeka, dva eteta. Uz enski rod (u mnoini) taj broj glasi dvije, npr.: dvije ene. Umjesto brojeva dva i dvije mogu se koristiti i brojevi oba i obje (rjee: obadva, obadvije). Brojevi tri i etiri idu uz sva tri roda. Kad stoji uz imenice mukoga i srednjeg roda, te se imenice nalaze u genitivu jednine, npr.: tri ovjeka, tri eteta // etiri ovjeka, etiri eteta. U enskom rodu zahtijevaju mnoinu, npr.: tri ene, etiri ene. Brojevi od pet nadalje zahtijevaju glagol u srednjem rodu jednine, a imenice i zamjenice uz njih su u genitivu mnoine, npr.: Onih pet uenika je stiglo.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 99

Brojevi stotina, hiljada, milion, milijarda, bilion samo su po funkciji brojevi. Po ostalim osobinama to su imenice, koje se mijenjaju kao i sve druge imenice toga tipa.

Deklinacija brojeva
Od osnovnih brojeva mijenjaju se samo jedan-, -a, -o; dva, dvije; tri i etiri. Brojevi oba (i obadva) i obje (i obadvije) mijenjaju se po obrascu promjene brojeva dva i dvije. N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V:
100 MORFOLOGIJA

jdan jdan- jdn-og(a) jdn-om(e) za ivo: jdn-og(a) za neivo: jdan- jdan- jdn-m jdn-om(e) jdna jdn-a jdn- jdn-j jdn-u jdn-a jdn-m jdn-j jdno jdn-o jdn-og(a) jdn-om(e) jdn-o jdn-o jdn-m jdn-om(e) dv dv- dv-j dv-ma dv- dv-

I: L: N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L: N: G: D: A: V: I: L:

dv-ma dv-ma dvje dv-je dv-j dv-ijma/dv-jma dv-je dv-je dv-ijma/dv-jma dv-ijma/dv-jma tr tr- tr-j tr-ma tr- tr- tr-ma tr-ma tiri tir-i tir-ij tir-ima tir-i tir-i etr-ma/tir-ima etr-ma/tir-ima

Brojevi od pet nadalje nemaju promjenljive oblike. Oni u sintagmatske odnose ulaze pomou prijedloga, npr.: s osam ena, od trideset golova i sl. U savremenome crnogorskom jeziku i brojevi dva, dvije, tri i etiri sve rjee imaju promjenljive oblike (naroito broj etiri). I oni tada u sintagmatske odnose ulaze pomou prijedloga, npr.: s dvije ene, od etiri uenika i sl. Redni brojevi mijenjaju se kao i pridjevi odreenoga vida ija osnova zavrava nepalatalnim konsonantom.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 101

GLAGOLI
GLAGOLSKE OSNOVE
Svaki glagolski oblik ima svoju osnovu i svaki se gradi prema jednoj polazinoj osnovi. Polazina je osnova za neke glagolske oblike innitivna, a za neke prezentska. Innitivna osnova polazina je za aorist, imperfekat, glagolski pridjev radni, glagolski pridjev trpni i glagolski prilog proli. Prezentska osnova polazina je za imperativ i glagolski prilog sadanji. Treba razlikovati glagolski korijen i osnovu. Korijen je jednomorfemski, a svaka osnova svakoga glagolskog oblika je dvomorfemska sastoji se od korijenskoga i suksalnoga morfema. Glagolski oblici meusobno se razlikuju po suksalnome morfemu svoje osnove. Glagolska osnova moe biti podvrgnuta i procesu alternacije, npr.: te-e- i tek--. Izmeu korijenskoga i suksalnoga morfema moe se pojaviti intervokalno j, npr.: pi--ti pi-j-e-m i sl.

GLAGOLSKE VRSTE
U crnogorskome jeziku postoji est glagolskih vrsta. Vrste se dijele na klase. Gramatiari tokavskih standardnih jezika dali su razliite podjele glagolskih vrsta. Mi smo se opredijelili za ovu podjelu. Prva glagolska vrsta u crnogorskome jeziku ima esnaest klasa, druga jednu, trea tri, etvrta tri, peta dvije i esta dvije klase. PRVA VRSTA Glagoli prve vrste imaju innitivnu osnovu koja zavrava nultim morfemom (-) i prezentsku osnovu koja zavrava suksalnim morfemom -. Izmeu korijenskoga i suksalnoga morfema umee se n, d, dn. Dijeli se na esnaest klasa:
102 MORFOLOGIJA

1. Prva klasa: kras-//krad--ti:

-s-//-d--ti: -d--m / -d--, npr.: krd--m krd-- krd-- krd--mo krd--te krd-- -s-//-t--ti: -t- -m / -t--, npr.: mt--m mt-- mt-- mt--mo mt--te mt-- -s-//-z--ti: -z--m / -z--, npr.: vz--m vz-- vz-- vz--mo vz--te vz-- -ps-//-b--ti: -b--m / -b--, npr.: skb--m skb-- skb-- skb--mo skb--te skb-- -e--ti: -m--m / -m--, npr.: n-m--m n-m-- n-m-- n-m--mo n-m--te n-m-- -e--ti: -n--m / -n--, npr.: nn--m nn-- nn--
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 103

mes-//met--ti:

ves-//vez--ti:

skups-//skub--ti:

2. Druga klasa: na-e--ti:

nae--ti:

nn--mo nn--te nn-- e--ti: -e--ti: -nj--m / -nj--, npr.: nj--m nj-- nj-- nj--mo nj--te nj-- -le--ti: -un--m / -un--, npr.: kn--m kn-- kn-- kn--mo kn--te kn-- -la--ti: -olj--m / -olj--, npr.: klj--m klj-- klj-- klj--mo klj--te klj-- -va--ti: -ov--m / -ov--, npr.: zv--m zv-- zv-- zv--mo zv--te zv-- -sla--ti: -alj- -m / -alj--, npr.: p-alj--m p-alj-- p-alj-- p-alj--mo p-alj--te p-alj--

3. Trea klasa: kle--ti:

4. etvrta klasa: kla--ti:

zva--ti:

po-sla--ti:

104 MORFOLOGIJA

dra--ti:

-ra--ti: -er--m / -er--, npr.: dr--m dr-- dr-- dr--mo dr--te dr-- -r--ti: -ar--m / -ar--, npr.: tr--m tr-- tr-- tr--mo tr--te tr-- -lje--ti: -elj--m / -elj--, npr.: mlj--m mlj-- mlj-- mlj--mo mlj--te mlj-- -ije--ti: ---m / ---, npr.: mr--m mr-- mr-- mr--mo mr--te mr-- -nije --ti: -nes--m / -nes--, npr.: p-nes--m po-ns--m p-nes-- po-ns-- p-nes-- po-ns-- p-nes--mo po-ns--mo p-nes--te po-ns--te p-nes-- po-ns-- -je--ti: -i(j)--m / -i(j)--, npr.: smj--m smj-- smj--
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 105

5. Peta klasa: tr--ti:

6. esta klasa: mlje--ti:

7. Sedma klasa: mrije--ti:

8. Osma klasa: po-nije --ti:

9. Deveta klasa: smje--ti:

smj--mo smj--te smj-- 10. Deseta klasa: bi--ti: -i--ti: -i(j)--m / -i(j)--, npr.: b(j)--m b(j)-- b(j)-- b(j)--mo b(j)--te b(j)-- -u--ti: -u(j)--m / -u(j)--, npr.: (j)--m (j)-- (j)-- (j)--mo (j)--te (j)-- -g--ti: -g--u / --e-, npr.: mg--u m-e- m-e- m-e-mo m-e-te mg-- -k--ti: ---m / -k--, npr.: r--m r-- r-- r--mo r--te rk-- -u--ti: -p--m / -p--, npr.: -sp--m -sp-- -sp-- -sp--mo -sp--te -sp--

u--ti:

11. Jedanaesta klasa: mog--ti:

rek--ti:

12. Dvanaesta klasa: u-su--ti:

106 MORFOLOGIJA

13. Trinaesta klasa: ne-sta--ti:

-sta--ti: -n--m / -n--, npr.: n-sta-n--m n-sta-n-- n-sta-n-- n-sta-n--mo n-sta-n--te n-sta-n-- -g--ti: -g-n--m / -g-n--, npr.: mg-n--m mg-n-- mg-n-- mg-n--mo mg-n--te mg-n-- -k--ti: -k-n--m / -k-n--, npr.: rk-n--m rk-n-- rk-n-- rk-n--mo rk-n--te rk-n-- -a--ti: -a-dn--m /-a-dn--, npr.: d-dn--m d-dn-- d-dn-- d-dn--mo d-dn--te d-dn-- -d--ti: -d--m / -d--, npr.: d--m d--m d-- d-- d-- d-- d--mo d--mo d--te d--te d-- d-- -id--ti: -i--m / -i--, npr.: n---m n--- n---
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 107

mog--ti:

rek--ti:

14. etrnaesta klasa: da--ti:

15. Petnaesta klasa: id--ti:

16. esnaesta klasa: na-id--ti (naii):

n---mo n---te n--- pro-na--i: -na--i: -na---m / -na---, npr.: pr-n---m pr-n--- pr-n--- pr-n---mo pr-n---te pr-n--- DRUGA VRSTA Glagoli druge vrste imaju na kraju innitivne osnove suksalni morfem -nu-, a na kraju prezentske suksalni morfem -. Izmeu toga prezentskoga suksalnog morfema i korijenskoga morfema umee se n. Druga glagolska vrsta ima samo jednu klasu: -nu-ti: -n--m / -n--, npr.: ba-nu-ti: b-n--m b-n-- b-n-- b-n--mo b-n--te b-n-- TREA VRSTA Glagoli tree vrste imaju innitivnu osnovu koja zavrava suksalnim morfemom -a-, odnosno -va-, -ja-, a prezentska osnova zavrava suksalnim morfemom -j-. Finalni konsonanti b, p, d, t, g, k, z, s, c i h, sonanti m, v i konsonantska grupa sk u korijenskome morfemu uz j iz suksalnoga morfema jotuju se u blj, plj, , , , , , , , , mlj, vlj i t. Innitivno -ov-, -ev-, -iv- ispred a alternira s prezentskim -u-. Trea glagolska vrsta dijeli se na tri klase: 1. Prva klasa: zob-a-ti: -b-a-ti: -blj--m / -blj--, npr.: zblj--m zblj-- zblj--

108 MORFOLOGIJA

zblj--mo zblj--te zblj-- kap-a-ti: -p-a-ti: -plj--m / -plj--, npr.: kplj--m kplj-- kplj-- kplj--mo kplj--te kplj-- -d-a-ti: ---m / ---, npr.: gl--m gl-- gl-- gl--mo gl--te gl-- -t-a-ti: ---m / ---, npr.: sv--m sv-- sv-- sv--mo sv--te sv-- -g-a-ti: ---m / ---, npr.: sl--m sl-- sl-- sl--mo sl--te sl-- -k-a-ti: ---m / ---, npr.: s--m s-- s-- s--mo s--te s--

glod-a-ti:

svit-a-ti:

slag-a-ti:

srk-a-ti:

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 109

stez-a-ti:

-z-a-ti: ---m / ---, npr.: st--m st-- st-- st--mo st--te st-- -s-a-ti: ---m / ---, npr.: br--m br-- br-- br--mo br--te br-- -m-a-ti: -mlj--m / mlj--, npr.: hrmlj--m hrmlj-- hrmlj-- hrmlj--mo hrmlj--te hrmlj-- -v-a-ti: -vlj--m / -vlj--, npr.: d-zvlj--m d-zvlj-- d-zvlj-- d-zvlj--mo d-zvlj--te d-zvlj-- -c-a-ti: ---m / ---, npr.: sr--m sr-- sr-- sr--mo sr--te sr-- -h-a-ti: ---m / ---, npr.: z-d--m z-d-- z-d--

bris-a-ti:

hram-a-ti:

do-ziv-a-ti:

sric-a-ti:

za-dih-a-ti:

110 MORFOLOGIJA

z-d--mo z-d--te z-d-- bisk-a-ti: -sk-a-ti: -t--m / -t--, npr.: bt--m bt-- bt-- bt--mo bt--te bt-- -va-ti: -j-m / (j)--, npr.: d-j-m d-j- d-j- d-j-mo d-j-te d(j)-- -jati: -j-m / (j)--, npr.: s-j-m s-j- s-j- s-j-mo s-j-te s(j)-- ETVRTA VRSTA Innitivna osnova glagola etvrte vrste zavrava suksalnim morfemima -i-, -a-, -je- (ili -e- ako je dolo do jotovanja krajnjega konsonanta u korijenskome morfemu, npr. vieti < vidjeti, leeti < letjeti), a prezentska osnova zavrava suksalnim morfemom -i-. Suksalni morfem -je- jotuje krajnje konsonante d i t u korijenskome morfemu, pa u rezultatu imamo i . Korijenski morfem ispred suksalnoga morfema -a- ima krajnje , , t i d. etvrta glagolska vrsta dijeli se na tri klase: 1. Prva klasa: voz-i-ti: -i-ti: --m / --, npr.: vz--m vz--
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 111

2. Druga klasa: da-va-ti:

3. Trea klasa: si-ja-ti:

vz-- vz--mo vz--te vz-- 2. Druga klasa: svrb-je-ti: -je-ti: --m / --, npr.: svb--m svb-- svb-- svb--mo svb--te svb--

Napomena: Ista je promjena kad su u pitanju glagoli u kojima je j iz suksalnoga morfema -je- jotovalo krajnji konsonant korijenskoga morfema, npr.: le-e-ti: vi-e-ti: 3. Trea klasa: kri-a-ti: lt--m / lt-- vd--m / vd-- --a-ti: ---m / ---, npr.: kr--m kr-- kr-- kr--mo kr--te kr-- --a-ti: ---m / ---, npr.: l--m l-- l-- l--mo l--te l-- -t-a-ti: -t--m / -t--, npr.: pljt--m pljt-- pljt-- pljt--mo pljt--te pljt--

le-a-ti:

pljut-a-ti:

112 MORFOLOGIJA

zvid-a-ti:

-d-a-ti: -d--m / -d--, npr.: zvd--m zvd-- zvd-- zvd--mo zvd--te zvd-- PETA VRSTA

Innitivna osnova glagola pete vrste zavrava suksalnim morfemom -a-, a prezentska suksalnim morfemom --. Kod nekih glagola ispred tih suksalnih morfema javlja se av. Glagoli pete vrste dijele se na dvije klase: 1. Prva klasa: it-a-ti: -a-ti: --m / -a-(j), npr.: t--m t-- t-- t--mo t--te t-a-(j) -av-a-ti: -v--m / -av-a-(j), npr.: i-t-v--m i-t-v-- i-t-v-- i-t-v--mo i-t-v--te i-t-v-a-(j) / i-it-v-a-(j) ESTA VRSTA Innitivna osnova glagola este vrste zavrava suksalnim morfemima -ova-/-eva- i -iva-, a prezentska suksalnim morfemom -j-. Dijeli se na dvije klase: 1. Prva klasa: trg-ov-a-ti: -ov-a-ti / -ev-a-ti: -u-j-m / -u(j)--, npr.: tg-u-j-m tg-u-j- tg-u-j-

2. Druga klasa: i-it-av-a-ti:

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 113

tg-u-j-mo tg-u-j-te tg-u(j)-- ma-ev-a-ti: m-u-j-m m-u-j- m-u-j- m-u-j-mo m-u-j-te m-u(j)-- -iv-a-ti: -u-j-m / -u(j)--, npr.: por-u-j-m por-u-j- por-u-j- por-u-j-mo por-u-j-te por-u(j)--

2. Druga klasa: poru-iv-a-ti:

GLAGOLSKI VID
Glagolski vid oznaava razliku u trajanju glagolom oznaene radnje, stanja ili zbivanja. Po njemu se glagoli u crnogorskome jeziku dijele na svrene (perfektivne) i nesvrene (imperfektivne). Osim njih postoje i dvovidski glagoli.

Tvorba svrenih i nesvrenih glagola


Svreni i nesvreni glagoli mogu se graditi jedni od drugih. Svreni glagoli se od nesvrenih tvore na dva naina: 1. dodavanjem preksalnoga morfema, npr.: spavati na-spavati; grajati za-grajati; jesti po-jesti i sl.; 2. promjenom suksalnoga morfema u osnovi nesvrenih glagola, npr.: bacati baciti i sl. Nesvreni glagoli grade se od svrenih promjenom suksalnoga morfema njihove osnove. Tada se koriste ovi suksalni morfemi: -a-, -ava- i -iva-. Glagoli prve klase prve vrste nesvreni oblik grade suksalnim morfemom -i-, pri emu vokal e u korijenskome morfemu alternira s o, npr.: za-ves--ti za-vod-i-ti, od-ves--ti od-vod-i-ti, do-nes--ti do-nos-i-ti i sl. Kad se pri tvorbi nesvrenih glagola korijenski morfem (svrenih glagola) ispred suksalnoga -i- zavrava konsonantima b, d, f, p, s, t i z, sonantima l, m, n i v ili
114 MORFOLOGIJA

konsonantskim grupama sl, sn, zn, st i zd, tada se umjesto morfema -a-, -ava- i -ivaupotrebljavaju morfemi -ja-, -java- i -jiva-. U tom sluaju dolazi do jotovanja navedenih konsonanata, sonanata i konsonantskih grupa u: b, , f, p, , , ; , m, , v; , , , t/, . Suksalni morfem -a-/-ja- najee izaziva duljenje prethodnoga sloga, npr.: paz--ti > op-a-ti; skp--ti > skp-lja-ti i sl. Usljed toga i o ispred toga suksa alternira s , npr.: za-lm-i-ti > za-lm-a-ti; rd-i-ti > r-a-ti i sl. O tima i ostalim glasovnim promjenama koje se javljaju pri tvorbi nesvrenih glagola bilo je rijei u poglavlju o morfonologiji crnogorskoga jezika. Svreni (perfektivni) glagoli Ti glagoli oznaavaju radnje, stanja i zbivanja ije je trajanje ogranieno na jedan trenutak. Taj trenutak moe biti razliit, pa tako i svreni glagoli mogu biti: 1. poetnosvreni oznaavaju svreni poetak radnje, poslije kojega radnja moe trajati neogranieno, npr.: propjevati, prozboriti, zajecati, zapjevati, poleeti, pogledati i sl.; 2. zavrnosvreni oznaavaju svretak radnje, npr.: stii, doi, popiti, pojesti, dovriti, izgorjeti, istrijebiti i sl.; 3. trenutnosvreni oznaavaju radnju koja je ograniena na jedan trenutak, npr.: pasti, esti, bupiti, skoiti, pregristi i sl.; 4. neodreenosvreni oznaavaju svrenu radnju koja je due ili krae trajala, npr.: zaigrati se, razvikati se, zapriati se, popriati, porazgovarati i sl. Nesvreni (imperfektivni) glagoli Ti glagoli oznaavaju radnju, stanje ili zbivanje ije trajanje nije ogranieno. Dijele se na dvije vrste: 1. trajni (durativni) oznaavaju radnju, stanje i zbivanje neprekidnoga trajanja, npr.: priati, jesti, govoriti, znati i sl. 2. uestali (iterativni) oznaavaju radnju koja se ponavlja s prekidima i neogranieno traje, npr.: lupkati, kuckati, trepkati, javljati se i sl. Dvovidski glagoli To su glagoli kojima se moe oznaavati i svrena i nesvrena radnja. Njihov se vid moe odrediti samo u reeninome kontekstu. Takvi su npr.: dorukovati, ruati, veerati, vieti, stradati i sl. Najvie ih je meu pozajmljenim glagolima na -is-a-ti/-ir-a-ti i -iz-ov-a-ti: fotograsati, telefonirati, urbanizovati i sl. U reenici: edim na Orlovu kru i fotograem Cetinje glagol fotograsati je nesvren. Meutim u reenici: Kad fotograe Cetinje, ekamo te da nam se pridrui taj glagol je svren.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 115

GLAGOLSKI ROD
Glagolski rod oznaava odnos izmeu subjekta i objekta glagolske radnje. Subjekat moe svojevoljno i svjesno vriti neku radnju (npr.: ak ui.). Radnja se moe vriti u subjektu mimo njegove volje i svjesne aktivnosti (npr.: Profesor je ostario.). Subjekat moe trpjeti radnju koju neko drugi vri na njemu (npr.: kola je sruena.). U prvome sluaju rije je o aktivnim glagolima, u drugome o medijalnim, a u treemu radi se o pasivnim glagolima. Njihova je funkcija uglavnom kontekstualno odreena. Prema predmetu vrenja glagolske radnje glagoli se dijele na tri grupe: 1. Prelazni (tranzitivni) glagoli oznaavaju glagole ije se radnje vre na predmetu izvan vrioca. Oni zahtijevaju objekat u vezi s kojim se vri radnja. U zavisnosti od objekta dijele se na: prave prelazne glagole, koji zahtijevaju objekat u obliku akuzativa bez prijedloga (npr.: itati knjigu, priati priu) te u obliku genitiva bez prijedloga (kupiti hljeba, piti vode, veerati kotanja); neprave prelazne glagole, koji imaju objekat u svim ostalim padenim oblicima (bjeati od vatre, brinuti se o eci, slegnuti ramenima).

Prelazni glagoli mogu se upotrebljavati i u pasivnome i u aktivnom obliku, npr.: Petar pjeva pjesmu. Petar e pjevati pjesmu. Petar je pjevao pjesmu. / Pjesma je pjevana (od Petra). Pjesma e biti pjevana (od Petra). Pjesma je bila pjevana (od Petra). 2. Neprelazni (intranzitivni) glagoli ne zahtijevaju objekat, npr.: esti, spavati, razgovarati, pjevati i sl. 3. Povratni (reeksivni) glagoli uvijek se upotrebljavaju s rjecom se. Dijele se na: prave povratne glagole, koji oznaavaju radnju to je subjekat vri sam na sebi i kod kojih rjeca se oznaava krai oblik akuzativa zamjenice sebe, npr.: umivati se, popeti se, spremati se, obrijati se i sl.; uzajamnopovratne glagole, koji oznaavaju radnju u kojoj uzajamno uestvuju najmanje dva vrioca, npr.: grliti se, ljubiti se, pozdraviti se, biti se i sl.; neprave povratne glagole, kod kojih rjeca se ne moe predstavljati krai oblik akuzativa zamjenice sebe, npr.: uditi se, sprdati se, smijati se, bijeljeti se i sl.

116 MORFOLOGIJA

GLAGOLSKO VRIJEME i GLAGOLSKI NAIN


Gramatikom kategorijom vremena iskazuje se vrijeme kad se glagolska radnja vri, odnosno odnos izmeu vremena govorenja i vremena vrenja glagolske radnje. Glagolska radnja moe se vriti u prolosti, sadanjosti i budunosti. Glagolska vremena u crnogorskome jeziku izraavaju se prezentom, imperfektom, aoristom, perfektom, pluskvamperfektom, futurom prvim i futurom drugim. Sadanjost se iskazuje prezentom (sadanje vrijeme). Prolost se iskazuje imperfektom (prolo nesvreno vrijeme), aoristom (prolo svreno vrijeme), perfektom (prolo nesvreno i svreno vrijeme) i pluskvamperfektom (pretprolo nesvreno i svreno vrijeme). Budunost se iskazuje futurom prvim (budue vrijeme) i futurom drugim (predbudue vrijeme). Glagolskim nainom (modusom) iskazuje se nain na koji se vri glagolska radnja, odnosno stav govornoga lica prema jo uvijek neizvrenoj glagolskoj radnji. Glagolski naini su: imperativ (zapovjedni nain), optativ (eljni nain), potencijal (moguni nain) i potencijal imperfekta.

GLAGOLSKI OBLICI
Glagolski oblici dijele se na proste i sloene. Prosti glagolski oblici su oni koji se grade od jednoga glagola. Prosti glagolski oblici su: innitiv, prezent, imperfekat, aorist, imperativ, optativ, glagolski pridjev radni, glagolski pridjev trpni, glagolski prilog sadanji i glagolski prilog proli. Sloeni glagolski oblici su oni koji pored glavnoga imaju i pomoni glagol. Pomoni su glagoli biti i htjeti/eti. Sloeni glagolski oblici su: perfekat, pluskvamperfekat, futur prvi, futur drugi, potencijal imperfekta i potencijal. Pomoni glagol biti koristi se za tvorbu perfekta, pluskvamperfekta, futura drugoga i potencijala. Pomoni glagol htjeti/eti upotrebljava se za tvorbu futura prvoga i potencijala imperfekta. Glagolski oblici dijele se i na line i neline. Lini glagolski oblici su oni kod kojih je mogue odrediti lice koje vri glagolsku radnju. To su: prezent, perfekat, imperfekat, aorist, pluskvamperfekat, futur prvi, futur drugi, imperativ, potencijal, potencijal imperfekta i optativ. Nelini glagolski oblici su oni kojima se ne moe odrediti lice. To su: innitiv, glagolski prilog sadanji, glagolski prilog proli, glagolski pridjev radni i glagolski pridjev trpni.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 117

Glagolske oblike treba razlikovati od glagolskih vremena. Ve je reeno da se npr. prezentom kazuje sadanjost, perfektom prolost, futurom prvim budunost itd. Meutim tim glagolskim oblicima mogu se iskazivati i druga vremena. Tako npr. prezent moe iskazivati i prolost i budunost: Kau oni nama lani da emo se vieti ponovo, pa od toga ne bi nita. utra idemo na more; perfekat budunost: Ako ne doe, nagrabusio si! i sl. I glagolskim nainima moe se iskazivati glagolsko vrijeme, npr. imperativ za oznaavanje prolosti (pripovjedaki imperativ): Mi potri k njima, kad imadosmo to vieti. O svemu tome vie rijei bie u poglavlju o sintaksi crnogorskoga jezika. INFINITIV Innitiv je neodreeni glagolski oblik kojim se kazuje samo ime radnje, stanja ili zbivanja. Njime se ne izrie ni lice ni broj. Stoga se innitiv uzima kao osnovni glagolski oblik pri navoenju glagola. Innitiv ima nastavak -ti, npr.: pisa-ti, ita-ti, gleda-ti. I glagoli na -i imaju taj nastavak, ali je u njima dobijeno stapanjem k i t (npr.: rei < rek--ti, pei < pek--ti), g i t (npr.: moi < mog--ti, lei < leg--ti) te d i t (glagol ii i glagoli od njega izvedeni, npr.: ii < id--ti, izii < iz-id--ti). Innitivnu osnovu ini dio glagola koji se nalazi ispred nastavka -ti. Innitivna osnova sastoji se od korijenskoga i suksalnoga morfema. Suksalni morfemi su: --: -a-: -i-: -je-: -nu-: -ava-: -iva-: -eva-: -ova-: id--ti, greb--ti, u--ti i sl.; pad-a-ti, gled-a-ti, pis-a-ti i sl.; rad-i-ti, pros-i-ti, trs-i-ti i sl.; vid-je-ti (> vieti), let-je-ti (> leeti) i sl.; mrz-nu-ti, vrg-nu-ti, na-mak-nu-ti i sl.; iz-u-ava-ti, is-tr-ava-ti, sa-gled-ava-ti i sl.; poru-iva-ti, smanj-iva-ti, u-er-iva-ti i sl.; bi-eva-ti, kralj-eva-ti, ma-eva-ti i sl.; stol-ova-ti, bol-ova-ti, ruk-ova-ti i sl.

Suksalni morfem -je-, kao i suksalni morfemi -a-, -ava- i -iva-, kad glase -ja-, -java- i -jiva-, izazivaju jotaciju konsonanata s kraja korijenskoga morfema, npr.: vid-je-ti > vieti viati, pod-mit-i-ti > pod-mi-iva-ti, pro-glas-i-ti > pro-gla-ava-ti i sl.

118 MORFOLOGIJA

PREZENT Prezent je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja se vri u sadanjosti, simultano s vremenom govorenja. Imaju ga i svreni i nesvreni glagoli. Gradi se od prezentske osnove i prezentskih nastavaka. Prezentska osnova sastoji se od korijenskoga i suksalnoga morfema. Suksalni morfemi prezentske osnove su: ----j(glagoli prve i druge vrste): bod-e-m, trg-n-e-m i sl.; (glagoli etvrte vrste): rad-i-m, nos-i-m, bje-i-m i sl.; (glagoli pete vrste): pri-a-m, gled-a-m, iz-u-av-a-m i sl.; (glagoli tree i este vrste): met-je-m > me-e-m, bi-u-je-m i sl.

Prezentski nastavci su: jednina 1. -m 2. - 3. - mnoina 1. -mo 2. -te 3. -/-

Nastavak - u 3. licu mnoine prezenta imaju glagoli etvrte vrste, a nastavak - glagoli ostalih glagolskih vrsta. Glasovne alternacije u prezentskoj osnovi Kod glagola tree vrste nalni konsonanti b, p, d, t, g, k, z, s, c i h, sonanti m i v te grupa sk u korijenskome morfemu uz j iz suksalnoga morfema jotuju se u blj, plj, , , , , , , , , mlj, vlj i t. (Vieti o tome u odjeljku o glagolima tree vrste.) Innitivno -ov-, -ev- i -iv- kod glagola tree vrste ispred a alternira s prezentskim -u-, npr.: rad-ov-a-ti rad-u-je-m, ma-ev-a-ti ma-u-je-m, za-branj-iv-a-ti za-branj-u-je-m i sl. U glagolima pete i este vrste u treemu licu jednine izmeu prezentskoga nastavka i suksalnoga morfema prezentske osnove javlja se intervokalno j, npr.: kop-a-(j)u, bi-u-(j)u, ma-u-(j)u, razgovar-a-(j)u i sl. To se j javlja i izmeu korijenskoga i suksalnoga morfema prezenta glagola devete i desete klase prve glagolske vrste, npr.: smi-(j)e-m, pi-(j)e-m i sl. Konsonanti k, g i h s kraja korijenskoga morfema glagola prve vrste (11. klasa) alterniraju sa , i ispred suksalnoga morfema -- u prezentskoj osnovi, npr.: rei (< rek--ti): rek-e-m > re-e-m; moi (mog--ti): mog-e- > mo-e-; vri (< vrh--ti): vr-e-m i sl. Konsonanti k, g i h ostaju nepromijenjeni u treemu licu mnoine prezenta jer se tada umjesto suksalnoga morfema -- koristi suksalni morfem --, npr.: rek--u, pek--u, tek--u, mog--u, vrh--u i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 119

Alternirane prezentske osnove javljaju se i u ostalim klasama glagola prve vrste, npr.: za-e--ti za-n-e-m, kle--ti kun-e-m, kla--ti kolj-e-m i sl. (Vieti o tome u odjeljku o glagolima prve vrste.) IMPERFEKAT Imperfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje prola nesvrena radnja. Gradi se od imperfektivnih (nesvrenih) glagola. Gradi se od imperfekatske osnove i imperfekatskih nastavaka. Imperfekatska osnova sastoji se od korijenskoga i suksalnoga morfema. Svakome suksalnom morfemu imperfekatske osnove odgovara odreeni suksalni morfem innitivne osnove. Suksalni morfemi imperfekatske osnove su: -- (zamjenjuje suksalni morfem -a- iz innitivne osnove): kop--h, gled--h i sl.; -j- (zamjenjuje suksalne morfeme --, -i- i -je- iz innitivne osnove): bi-j-h, hval-j-h > hvalj- -h, ud-j-h > u--h i sl.; -v- (zamjenjuje suksalni morfem -ava- iz innitivne osnove): iz-u-v-h, sagled-v-h i sl.; -v- (zamjenjuje suksalni morfem -iva- iz innitivne osnove): op-tere-v-h, dar-va-h i sl.; -ov- (zamjenjuje suksalni morfem -ova- iz innitivne osnove): rad-ov-h, glad-ov-h i sl.; -ev- (zamjenjuje suksalni morfem -eva- iz innitivne osnove): ma-ev-h, kralj-ev-h i sl.; -ij- (zamjenjuje suksalni morfem -- iz innitivne osnove): plet-ij-h, tec-ij-h i sl. Imperfekatski nastavci su: jednina 1. -h 2. -e 3. -e mnoina 1. -smo 2. -ste 3. -h

Glasovne alternacije u korijenskome morfemu imperfekatske osnove Kad suksalni morfem -j- iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan suksalnim morfemima -i- i -je- iz innitivne osnove) doe u dodir s konsonantima b, d, f, p, s, t i z, sonantima l, m, n i v ili konsonantskim grupama sl, sn, zn i st s kraja kori120 MORFOLOGIJA

jenskoga morfema, vri se njihova jotacija u: blj, , j, plj, , , ; lj, mlj, nj, vlj; lj, nj, nj i , npr.: glob-i-ti: glob-ja-h > globlj-a-h; blijed-i-ti: blijed-ja-h > blije-a-h; hval-i-ti: hval-ja-h > hvalj-a-h; grm-je-ti: grm-ja-h > grmlj-a-h; zvon-i-ti: zvon-ja-h > zvonj-a-h; skup-i-ti: skup-ja-h > skuplj-a-h; kip-je-ti: kip-ja-h > kiplj-a-h; pros-i-ti: pros-ja-h > pro-a-h; slut-i-ti: slut-ja-h > slu-a-h; lov-i-ti: lov-ja-h > lovljah; ivje-ti: iv-ja-h > ivlj-a-h; voz-i-ti: voz-ja-h > vo-a-h; misl-i-ti: misl-ja-h > milj--a-h; prazn-i-ti: prazn-ja-h > pranj-a-h; krst-i-ti: krst-ja-h > kr-a-h i sl. Kad suksalni morfem -j- iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan suksalnome morfemu -- iz innitivne osnove) doe u dodir s konsonantima k, g i h s kraja korijenskoga morfema, oni alterniraju sa , i , npr.: vuk--ti: vuk-ja-h > vu-a-h; strig--ti: strig-ja-h > stri-a-h i sl. Kad suksalni morfem -ij- iz imperfekatske osnove (koji je ekvivalentan suksalnome morfemu -- iz innitivne osnove) doe u dodir s konsonantima k, g i h s kraja korijenskoga morfema, oni alterniraju sa c, z i s, npr.: pek--ti: pek-ija-h > pec--ija-h; vuk--ti: vuk-ija-h > vuc-ija-e; strig--ti: strig-ija-h > striz-ija-h i sl. AORIST Aorist je glagolski oblik kojim se iskazuje prola svrena radnja. Gradi se od aoristne osnove i suksalnih morfema. Aoristna osnova sastoji se od korijenskoga i suksalnoga morfema. Svakome suksalnom morfemu aoristne osnove odgovara odreeni suksalni morfem innitivne osnove: -- (zamjenjuje suksalni morfem -- iz innitivne osnove): pro-kle--ti: pro-kle--h; umrije--ti: umrije--h; po-pi--ti: po-pi--h; usu--ti: usu--h i sl.; -a- (zamjenjuje suksalni morfem -a- iz innitivne osnove): pre-kop-a-ti: pre-kop-a-h, pro-it-a-ti: pro-it-a-h i sl.; -i- (zamjenjuje suksalni morfem -i- iz innitivne osnove): po-misl-i-ti: po-misl-i-h; za-glib-i-ti: za-glib-i-h i sl.; -o- (zamjenjuje suksalni morfem -- iz innitivne osnove): iz-ved--ti: iz-ved-o-h; o-greb--ti: o-greb-o-h; po-nes--ti: po-nes-o-h; is-pek--ti: is-pek-o-h; po-ek--ti: po-ek-o-h i sl.; -e- (zamjenjuje suksalni morfem -- iz innitivne osnove): o-greb--ti: o-greb-e-; is-tek--ti: is-tek-e- > is-te-e- i sl.;

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 121

-je- (zamjenjuje suksalni morfem -je- iz innitivne osnove): po-let-je-ti > po-le-e-ti: po-let-je-h > po-le-e-h; vid-je-ti > vi-e-ti: vid-je-h > vi-e-h i sl.; -nu- (zamjenjuje suksalni morfem -nu- iz innitivne osnove): strk-nu-ti: strk-nu-h; is-tis-nu-ti: is-tis-nu-h i sl.; -va- (zamjenjuje suksalni morfem -ava- iz innitivne osnove): na-sa-opt-ava-ti: na-sa-opt-ava-h i sl.; -va- (zamjenjuje suksalni morfem -iva- iz innitivne osnove): po-s-manj-iva-ti: po-s-manj-iva-h; po-sa-kr-iva-ti: po-sa-kr-iva-h i sl.; -ova- (zamjenjuje suksalni morfem -ova- iz innitivne osnove): na-drugova-ti: na-drug-ova-h; ot-put-ova-ti: ot-put-ova-h i sl.; -eva- (zamjenjuje suksalni morfem -eva- iz innitivne osnove): na-voj-evati: na-voj-eva-h; iz-ma-eva-ti: iz-ma-eva-h i sl. Korijenski konsonant k u distribuciji sk ispred morfema -nk- ispada: is-tisk-nu-ti > is-tis-nu-ti. Kad se konsonanti k, g i h nau na kraju korijenskoga morfema ispred suksalnoga morfema -e-, oni alterniraju sa , i , npr.: is-pek--ti: is-pe-e-; po-mog--ti: po-mo-e-, o-vrh--ti: o-vr-- i sl. Aoristni nastavci su: jednina 1. -h 2. - 3. - mnoina 1. -smo 2. -ste 3. -e Prezent, imperfekat i aorist pomonih glagola htjeti/eti i biti Glagol htjeti/eti u prezentu moe imati svreni i nesvreni oblik. Nesvreni oblik prezenta toga glagola moe biti naglaen i nenaglaen. Naglaeni su: hu, he, he / hemo, hete, he. Nenaglaeni su: u, e, e / emo, ete, e. Svreni oblici prezenta glagola htjeti/eti glase: htjdnm/dnm, htjdn/dn, htjdn/dn // htjdnmo/dnmo, htjdnte/dnte, htjdn/dn. Imperfekat toga glagola dvojako se upotrebljava: hh, he, he / hsmo, hste, hh i h, e, e / smo, ste, h.
122 MORFOLOGIJA

Aorist glagola htjeti/eti glasi: htjdoh/doh, htjde/de, htjde/de // htjdosmo/dosmo, htjdoste/doste, htjdoe/doe. I glagol biti moe u prezentu imati svreni i nesvreni oblik. Nesvreni oblici prezenta glagola biti mogu biti naglaeni i nenaglaeni. Naglaeni su: jsam, jsi, jste / jsmo, jste, jsu. Nenaglaeni su: sam, si, je / smo, ste, su. Svreni oblici prezenta glagola biti su: bdm, bd, bd / bdmo, bdte, bd. Imperfekat glagola biti dubletno se upotrebljava: bjh, bje, bje / bjsmo, bjste, bjh i bjh, bje, bje / bjsmo, bjste, bjh. Aorist glagola biti moe biti naglaen i nenaglaen. Naglaeni su: bh, b, b / bsmo, bste, b/be. Nenaglaeni su: bih, bi, bi / bismo, biste, bi/bie. GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI Glagolski pridjev radni (ili particip perfekta aktivni) gradi se na dva naina: 1. dodavanjem na innitivnu osnovu suksalnoga morfema -l- i nastavaka za glagolski pridjev radni; 2. zamjenom suksalnoga morfema innitivne osnove suksalnim morfemom -l- i dodavanjem nastavaka za glagolski pridjev radni. U oba sluaja suksalni morfem -l- ispred nastavka - u mukome rodu jednine mijenja se u -o-. Nastavci za glagolski pridjev radni jesu: muki rod: enski rod: srednji rod: jednina - (pisao-) -a (pisal-a) -o (pisal-o) mnoina -i (pisal-i) -e (pisal-e) -a (pisal-a)

Glagolski pridjev radni glagola ija se innitivna osnova zavrava suksalnim morfemima -a-, -ava-, -iva-, -ova-, -eva-, -i-, -je- i -nu- dobija se dodavanjem na njih suksalnoga morfema -l- i navedenih nastavaka pliv-a-ti: pliv-a-o, pliv-a-o-, pliv-a-l-a, pliv-a-l-o; o-gla-ava-ti: o-gla-ava-o-, o-gla-ava-l-a, o-gla-ava-l-o i sl. Kod glagola prve klase prve vrste konsonanti d i t s kraja korijenskoga morfema gube se ispred suksalnoga morfema -l-, npr.: pad--ti: pad-l- > pa-l- > pa-o-, pa-l-a, pa-l-o; plet--ti: plet-l- > ple-l- > ple-o-, ple-l-a, ple-l-o i sl. Kod glagola sedme klase prve vrste ije ispred suksalnoga morfema -l- gubi se, npr.: umrije--ti: umr-l- > umr-o-, umr-l-a, umr-l-o i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 123

Kod glagola jedanaeste klase prve vrste morfem -- u mukome rodu jednine alternira s morfemom -a-, npr.: rek--ti: rek-a-l- > rek-a-o-, rek--l-a, rek--l-o; mog--ti: mog-a-l- > mog-a-o-, mog--l-a, mog--l-o i sl. Svako je/ije koje se nae ispred -o- koje je nastalo od suksalnoga morfema -l- prelazi u i, npr.: donije--ti: donije-l- > donije-o- > doni-o-; smje--ti: smje-l- > smje-o- > smi-o- i sl. Jedino glagoli jesti, esti (< sjesti), vreti i zreti imaju dvojake oblike mukoga roda glagolskoga pridjeva radnog: jesti < jed--ti: jed-l- > je-l- > je-o-/i-o- esti < sjed--ti: sjed-l- > sje-l- > e-o-/si-o- zreti < zrje--ti: zrje-l- > zrje-o- > zre-o-/zri-o- vreti < vre--ti: vre-l- > vre-o- > vre-o-/vri-o- GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI Glagolski pridjev trpni (ili particip perfekta pasivni) gradi se dodavanjem nastavaka na suksalne morfeme osnove glagolskoga pridjeva trpnoga. Ti suksalni morfemi zamjenjuju odreene suksalne morfeme innitivne osnove: -n- zamjenjuje suksalni morfem -a- innitivne osnove, npr.: pre-crt-a-ti: pre-crt-an-; iz-list-a-ti: iz-list-an- i sl.; -vn- zamjenjuje suksalni morfem -ava- innitivne osnove, npr.: u-kra-ava-ti: u-kra-avan-, u-ljep-ava-ti: u-ljep-avan- i sl.; -vn- zamjenjuje suksalni morfem -iva- innitivne osnove, npr.: za-pra-iva-ti: za-pra-ivan-; od-re-iva-ti: od-re-ivan- i sl.; -ovn- zamjenjuje suksalni morfem -ova- innitivne osnove, npr.: po-kup-ova-ti: po-kup-ovan-; lump-ova-ti: lump-ovan- i sl.; -evn- zamjenjuje suksalni morfem -eva- innitivne osnove, npr.: bi-eva-ti: bi-evan-; iz-ma-eva-ti: iz-ma-evan- i sl.; -en- zamjenjuje suksalni morfem -- innitivne osnove, npr.: spro-ved--ti: spro-ved-en-; o-greb--ti: o-greb-en-; o-met--ti: o-met-en- i sl.; -jen- zamjenjuje suksalne morfeme -i-, -je- i -- innitivne osnove, npr.: za-rad-i-ti: za-rad-jen- > zaraen-; vid-je-ti (>vieti): vid-je-n- > vien-; izmisl-i-ti: iz-misl-jen- > iz-milj-en-; iz-rek--ti: iz-rek-jen- > iz-re-en-; potres-jen- > po-tre-en- i sl.; -ven- zamjenjuje suksalni morfem -- innitivne osnove, npr.: sa-mlje--ti: sa-mlje-ven-; za-li--ti: za-li-ven- i sl.;
124 MORFOLOGIJA

-t- zamjenjuje suksalni morfem -- innitivne osnove, npr.: za-drije--ti: za-dr-t-; po-e--ti: po-e-t- i sl. Nastavci za glagolski pridjev trpni su: muki rod: enski rod: srednji rod: jednina - (pisan-) -a (pisan-a) -o (pisan-o) mnoina -i (pisan-i) -e (pisan-e) -a (pisan-a)

Glasovne promjene u korijenskome morfemu


Suksalni morfem -jen- izaziva jotaciju konsonanata c, b, d, f, p, s, t i z, sonanata l, m, n i v ili konsonantskih grupa sl, sn, zn i st s kraja korijenskoga morfema, pa se dobija: , blj, , j, plj, , , ; lj, mlj, nj, vlj; lj, nj, nj i , korijenskoga morfema, npr.: bac-i-ti: bac-jen- > baen-; od-rub-i-ti: od-rub-jen- > odrubljen-; iz-rad-i-ti: iz-rad-jen- > izraen-; za-araf-i-ti: za-araf-jen- > zaarajen-; s-pal-i-ti: s-pal-jen- > spaljen-; na-mam-i-ti: na-mam-jen- > namamljen-; pro-gon-i-ti: pro-gon-jen- > progonjen-; ras-top-i-ti: ras-top-jen- > rastopljen-; pre-nos-i-ti: pre-nos-jen- > prenoen; is-prat-i-ti: is-prat-jen- > ispraen; slav-i-ti: slav-jen- > slavljen-; s-niz-i-ti: s-niz-jen- > snien-; za-posl-i-ti: za-posl-jen > za-poljen-; za-kasn-i-ti: za-kasn-jen- > zakanjen-; is-prazn-i-ti: is-prazn-jen- > ispranjen-; za-mast-i-ti: zamast-jen- > zamaen- i sl. Suksalni morfem -t- kod glagola sedme klase prve glagolske vrste povlai gubljenje skupine ije, npr.: za-drije--ti: za-dr-t-; pro-strije--ti: pro-str-t- i sl. PERFEKAT Perfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje prolo vrijeme svreno i nesvreno. Gradi se od prezenta pomonoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog, npr.: jednina 1. sam (pro)itao/(pro)itao sam 2. si (pro)itao/(pro)itao si 3. je (pro)itao/(pro)itao je mnoina 1. smo (pro)itali/(pro)itali smo 2. ste (pro)itali/(pro)itali ste 3. su (pro)itali/(pro)itali su

Pored nenaglaenoga koristi se i naglaeni oblik prezenta pomonoga glagola biti kad to zahtijeva kontekst. PLUSKVAMPERFEKAT Pluskvamperfekat je glagolski oblik kojim se iskazuje pretprolo vrijeme svreno i nesvreno.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 125

Gradi se na dva naina od imperfekta ili perfekta pomonoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog, npr. jednina 1. bijah/bjeh (pro)itao/sam bio (pro)itao 2. bijae/bjee (pro)itao/si bio (pro)itao 3. bijae/bjee (pro)itao/je bio (pro)itao mnoina 1. bijasmo/bjesmo (pro)itali/smo bili (pro)itali 2. bijaste/bjeste (pro)itali/ste bili (pro)itali 3. bijahu/bjehu (pro)itali/su bili (pro)itali FUTUR PRVI Futur prvi je glagolski oblik kojim se iskazuje budue vrijeme. Gradi se od innitiva glagola i prezenta pomonoga glagola htjeti/eti. Pomoni glagol moe doi i ispred i iza innitiva. Kad se nae iza innitiva glagola na -ti, krajnje i iz innitiva se gubi, a t se i u izgovoru i u pismu stapa sa iz nenaglaenoga oblika prezenta pomonoga glagola htjeti/eti, npr.: jednina 1. itau 2. itae 3. itae mnoina 1. itaemo 2. itaete 3. itae

Kad se pomoni glagol nae ispred innitiva glagola na -ti, taj nastavak ostaje nepromijenjen, npr.: jednina 1. u itati 2. e itati 3. e itati mnoina 1. emo itati 2. ete itati 3. e itati

Glagoli na -i ostaju neizmijenjeni bez obzira na to e se nalazi pomoni glagol htjeti/eti ispred ili iza njih, npr.: jednina 1. rei u/u rei 2. rei e/e rei 3. rei e/e rei mnoina 1. rei emo/emo rei 2. rei ete/ete rei 3. rei e/e rei

Prezent pomonoga glagola htjeti/eti moe se upotrebljavati i u naglaenome obliku. Takvu upotrebu namee kontekst.

126 MORFOLOGIJA

FUTUR DRUGI Futur drugi je glagolski oblik kojim se iskazuje predbudue vrijeme. Gradi se od svrenoga prezenta pomonoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog: jednina 1. budem (pro)itao 2. bude (pro)itao 3. bude (pro)itao mnoina 1. budemo (pro)itali 2. budete (pro)itali 3. budu (pro)itali

Futur drugi gradi se od svrenih i od nesvrenih glagola. Predbudua radnja svrenih glagola najee se iskazuje prezentom, npr.: Javiu ti kad proitam. POTENCIJAL Potencijal je glagolski oblik kojim se iskazuje elja, uslov ili mogunost vrenja glagolske radnje. Gradi se od aorista pomonoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog i svrenih i nesvrenih glagola, npr.: jednina 1. bih (pro)itao 2. bi (pro)itao 3. bi (pro)itao mnoina 1. bismo (pro)itali 2. biste (pro)itali 3. bi/bie (pro)itali

Pored nenaglaenih mogu se upotrebljavati i naglaeni oblici aorista pomonoga glagola biti. Takvu upotrebu namee kontekst. POTENCIJAL IMPERFEKTA Posebna je vrsta potencijala glagolski oblik koji se gradi od imperfekta pomonoga glagola htjeti/eti i innitiva glagola. Njime se oznaava neostvarena mogunost, elja, uslov u prolosti: jednina 1. hoah/ah vieti 2. hoae/ae vieti 3. hoae/ae vieti mnoina 1. hoasmo/asmo vieti 2. hoaste/aste vieti 3. hoahu/ahu vieti

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 127

IMPERATIV Imperativ je glagolski oblik kojim se iskazuje zapovijest, zabrana, molba, elja i sl. Gradi se od imperativne osnove i imperativnih nastavaka. Imperativna osnova sastoji se od korijenskoga i suksalnoga morfema. Suksalnim morfemima imperativne osnove odgovaraju odreeni suksalni morfemi prezentske osnove. Suksalni morfemi imperativne osnove su: -i- (zamjenjuje suksalne morfeme -e- i -i- iz prezentske osnove): bod-e-m: bod-i-, bod-i-mo, bod-i-te; rad-i-m: rad-i-, rad-i-mo, rad-i-te i sl.; -j- (zamjenjuje suksalni morfem -j- iz prezentske osnove): u-je-m: u-j-, u-j-mo, u-j-te; kup-u-je-m: kup-u-j-, kup-u-j-mo, kup-u-j-te i sl.; -j- (zamjenjuje suksalni morfem -- iz prezentske osnove): pri-a-m: pri-aj-, pri-aj-mo, pri-aj-te, pjev-a-m: pjev-aj-, pjev-aj-mo, pjev-aj-te i sl. Glagoli jedanaeste klase prve glagolske vrste innitiv grade dodavanjem suksalnoga morfema -i- na korijenski morfem. Tada konsonanti k, g i h s kraja korijenskoga morfema alterniraju s c, z i s, npr.: rek--u: rek-i- > rec-i-, rec-i-mo, rec-i-te; strig--u: strig-i- > striz-i-, striz-i-mo, striz-i-te i sl. U crnogorskome jeziku imperativ se ne upotrebljava u 1. licu jednine. Za 3. lice jednine i mnoine koristi se imperativna konstrukcija neka + 3. lice prezenta, npr.: neka pjeva / neka pjevaju i sl. OPTATIV Optativ je glagolski oblik kojim se iskazuje elja. Gradi se od glagolskoga pridjeva radnog i uvijek je propraen usklinom intonacijom: ivjeli! Zdravo bio! Dobro doli! ivi bili pa vieli! muki rod enski rod srednji rod jednina iv-i-o- iv-je-l-a iv-je-l-o mnoina iv-je-l-i iv-je-l-e iv-je-l-a

GLAGOLSKI PRILOG SADANJI Glagolski prilog sadanji je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je istovremena s radnjom predikata.

128 MORFOLOGIJA

Gradi se od prezentske osnove nesvrenih glagola i suksa -i i -i, npr.: pek-ui; tr--ei i sl. Izmeu -a- i -ui javlja se intervokalno j, npr.: it-a-(j)ui, pri-a(j)ui i sl. GLAGOLSKI PRILOG PROLI Glagolski prilog proli je glagolski oblik kojim se iskazuje radnja koja je neposredno prethodila radnji oznaenoj predikatom. Gradi se od innitivne osnove svrenih glagola i suksa -vi i -v, npr.: is-pjev-a-ti: is-pjev-a-vi/is-pjev-a-v, po-er-a-vi/po-er-a-v; u-drob-i-ti: u-drob-i-vi/u-drob-i-v i sl. Ispred tih suksa umee se nepostojano a kad se korijenski morfem glagola zavrava konsonantom, npr.: mog--ti: mog-a-vi/mog-a-v i sl. Vokali ispred suksa -vi uvijek su dugi. ODRINI GLAGOLSKI OBLICI Odrini glagolski oblici grade se dodavanjem odrine rjece ne ispred potvrdnih oblika, npr.: ne itam; ne bih itao; ne itaj i sl. Rjeca ne pie se odvojeno od glagolskih oblika u svim sluajevima osim u nenaglaenome svrenom (odrinom) obliku prezenta pomonoga glagola htjeti/eti: neu, nee, nee / neemo, neete, nee. Zajedno se s oblikom prezenta glagola biti pie i rjeca ni: nijesam, nijesi, nije / nijesmo, nijeste, nijesu. [Negacija ni + nenaglaeni oblik prezenta pomonoga glagola biti (npr.: nisam, nisi...) nije odlika crnogorskoga standardnoga jezika.]

GLAGOLSKO STANJE
Kad se glagolska radnja pripisuje onome ko aktivno uestvuje u njoj, glagolski oblici kojima se izraava takva radnja nalaze se u radnom stanju (aktivu). U crnogorskome jeziku glagolska se radnja obino iskazuje oblicima aktiva, tj. radnoga stanja. To je prikazano u odjeljku o glagolskim oblicima. Meutim kad nije potrebno istai ko je vrio radnju, ve to je tom radnjom postignuto, odnosno na kome je ta radnja izvrena, koristi se trpno stanje (pasiv). U tim se sluajevima umjesto pasiva mogu koristiti i oblici radnoga stanja s povratnom rjecom se uz njih, npr.: Pjevam pjesmu. Pjesma se pjeva. Ipak u nekim su sluajevima pasivne konstrukcije primjerenije od navedenih, npr.: Tada zarobismo dvjesta vojnika. Tada se zarobi dvjesta vojnika., a u pasivu Tada bijae zarobljeno dvjesta vojnika (od nas).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 129

PASIV
Trpni glagolski oblici grade se od prezenta, imperfekta, aorista, perfekta, pluskvamperfekta, futura prvog, futura drugog, imperativa, potencijala pomonoga glagola biti i glagolskoga pridjeva trpnog: trpni prezent: sam vien, si vien...; trpni imperfekat: bijah/bjeh vien, bijae/bjee vien...; trpni aorist: bih vien, bi vien...; trpni perfekat: bio sam vien, bio si vien... [Trpni perfekat moe biti iskazan i glagolom bivati: bivao sam vien, bivao si vien...] trpni pluskvamperfekat: bijah/bjeh bio vien, bijae/bjee bio vien...; trpni futur prvi: biu vien/u biti vien, bie vien/e biti vien...; trpni futur drugi: budem bio vien, bude bio vien...; trpni imperativ: budi vien, budimo vieni...; trpni potencijal: bih bio vien, bi bio vien...; trpni potencijal imperfekta: hoah biti vien, hoae biti vien...

130 MORFOLOGIJA

PRILOZI
Prilozi su rijei koje stoje uz glagole, pridjeve, imenice i priloge i odreuju ih po mjestu, vremenu, nainu, uzroku i koliini. Po svome znaenju mogu biti: prilozi za mjesto: ove, tu, one, ovamo, tamo, onamo, ovuda, tuda, onuda, dolje, gore, desno, lijevo, naprijed, pozadi, blizu, daleko i sl.; prilozi za vrijeme: lani, preklani, onomlani, jue, prekjue, onomadne, danas, utra, ujutro, uvee, prije, poslije, sad(a), tad(a), nekad(a), nikad(a) i sl.; prilozi za nain: ovako, tako, onako, nekako, nikako, svakako, dobro, loe, lijepo, grdno, sporo, brzo i sl.; prilozi za uzrok: zato, stoga; prilozi za koliinu: ovoliko, toliko, onoliko, malo, mnogo, dosta, jo, nekoliko i sl.

Treba razlikovati priloge za nain koji zavravaju na -o i -e (npr.: lijepo, dobro, jasno, slabo, esto, loe) od pridjeva u istome obliku. Prilozi u tim sluajevima odgovaraju na pitanje kako?, a pridjevi na pitanje kakvo?, npr.: Dobro (pridjev) dijete dobro (prilog) ui. Takvi se prilozi kompariraju isto kao i pridjevi, npr.: lijepo ljepe najljepe; dobro bolje najbolje i sl.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 131

PRIJEDLOZI
Prijedlozi su nepromjenljive rijei koje stoje ispred zavisnopadenih oblika promjenljivih rijei. Po svojemu znaenju slau se s rijeima uz koje stoje i odreuju njihov odnos prema drugim rijeima u reenici. Mogu kazivati vremenski, prostorni, uzroni, nainski, namjenski, poredbeni i druge odnose, npr.: Probudio se pred zoru. Pade preko praga. Zbog njega je pobjegao. Pjevahu ispod glasa. Krenue za njih. Bijae bjelje od mlijeka. Prijedlozi mogu stajati i ispred priloga za vrijeme, npr.: Bila je iva do lani. Nema ga nige od onomadne. Prijedlozi mogu stajati i ispred drugih prijedloga, npr.: Poerasmo ih do u provaliju. Prijedlozi s/sa, k/ka, uz/uza, niz/niza, pod/poda i sl. upotrebljavaju se u zavisnosti od prirode konsonanta kojim poinje rije koja im slijedi. O tome vieti u poglavlju o morfonologiji.

132 MORFOLOGIJA

UZVICI
Uzvici su nepromjenljive rijei koje slue za iskazivanje oeanja, raspoloenja, stanja; za oponaanje glasova u prirodi; za dozivanje ili vabljenje i eranje stoke. Iza uzvika, odnosno iza reenica u kojima je sadran uzvik, pie se uzvinik. Uzvicima se iskazuje radost, alost, bol, strah, divljenje, sumnjiavost, iznenaenje, gaenje i sl. Takvi su uzvici: eh, oj, joj, aoj, jao, jaoj, uh, hoj, oho, hm, mhm, fuj i sl. Uzvici slue i za dozivanje, odnosno za ostvarivanje komunikacije. Takvi su: ej, hej, o, oj, alo, halo, e, o-ruk, ps, pst i sl. Za oponaanje glasova u prirodi koriste se onomatopejski uzvici, npr.: pljus, av-av, mjau, tres, bam, op, bap, bup, ju i sl. Uzvici za vabljenje i eranje stoke i ostalih ivotinja su: ok, gu, ki, ki, dio, iha, i, mis, pis, mac, pi-pi, u-kok, dura, ljuke, na, ae, hae i sl.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 133

VEZNICI
Veznici su nepromjenljive rijei kojima se oznaava veza meu reenicama. Veznici mogu biti veznici nezavisnosloenih reenica i veznici zavisnosloenih reenica. U prve spadaju veznici i, pa, te, ni, niti, a, ali, ve, nego, no, ili i vezniki izrazi volja ... volja, bilo ... bilo, ne samo ... nego i i sl. U druge spadaju veznici da, to, iako, dok, kad, samo, kako i sl. Veznici ne oznaavaju samo vezu, ve i vrstu veze i odnosa reeninih djelova koje povezuju. Tako neki veznici oznaavaju suprotnost (npr.: a, ali, ve), neki vrijeme (npr.: kad, dok, tek) i sl. Njihova e znaenja i odnosi koje oznaavaju biti prikazani u odjeljku o sintaksi.

134 MORFOLOGIJA

RJECE
Rjece su nepromjenljive rijei koje slue za isticanje linoga stava govornoga lica prema onome to se kazuje reenicom ili njezinim dijelom. Prema onome to oznaavaju dijele se na: 1. rjece za isticanje suprotnosti: meutim, pak; 2. rjece za izuzimanje: jedino, samo; 3. rjece za naroito isticanje: ak, bar, barem, makar, ba, i; 4. potvrdne rjece: da; 5. odrine rjece: ne; 6. modalne rjece (za iskazivanje linoga stava): svakako, zaista, zaisto, nesumnjivo, uistinu, vaistinu, neosporno, nipoto, valjda, zbilja, moda, vjerovatno; 7. rjece za pokazivanje: evo, eto, eno; 8. podsticajne i zapovjedne rjece: neka, hajde, aj, da; 9. upitne rjece: li, da, zar. Rjece za pokazivanje (evo, eto, eno) u vezi su s prostornom udaljenou govornoga lica od onoga na to pokazuje, odnosno u vezi s kategorijom lica. Tako je rjeca evo u vezi s prvim licem, rjeca eto s drugim, a rjeca eno s treim licem. Zapovjedna rjeca neka ide uz prezent, npr.: Neka doe utra.; a rjeca da uz prezent i perfekat, npr.: Da to svri kako ti glava zna! Da si mi to svrio kako ti glava zna. Ostale zapovjedne i podsticajne rjece idu uz imperativ. Za oznaavanje linoga stava prema onome to se kazuje mogu se koristiti i modalni izrazi, npr.: nema sumnje, bez sumnje, podrazumijeva se, razumije se, nema dileme, bez dileme i sl.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 135

TVORBA RIJI

OSNOVNI PRINCIPI TVORBE RIJEI


Osnovni principi tvorbe rijei u crnogorskome jeziku jesu izvoenje (derivacija), slaganje (kompozicija) i kombinovana tvorba rijei. Izvoenje (derivacija) je tvorba dodavanjem suksa na tvorbenu osnovu rijei, npr.: stol-ar-(); pogled-a-(ti); nazad-ova-(ti) i sl., odnosno dodavanjem preksa na tvorbenu osnovu, npr.: pod-zid(-a), iz-rod(-), nat-pis(-). Slaganje (kompozicija) je tvorba koja nastaje srastanjem tvorbenih osnova dviju rijei u jednu sloenu rije. Tvorbene osnove mogu srastati pomou spojnih morfema o i e i bez njih, npr.: Beo-grad(-), star-mal(-i), ispi-utur(-a); krv-o-mut(-nik-), ruk-o-pis(-), o-e-vid(-ac). Kombinovana tvorba rijei nastaje udruivanjem preksacije i suksacije, npr.: bez-brig-an(-) > bez-bri-an(-), u-lov-i-(ti), u-gled-a-(ti) i sl.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 139

TVORBA RIJEI OD OSNOVA IZ KLASINIH JEZIKA


Znaajan dio crnogorske leksike i leksike drugih standardnih jezika ine rijei s osnovom iz grkoga ili latinskoga jezika. Po takvoj se leksici crnogorski jezik ne odvaja od drugih evropskih jezika, pa se one nazivaju internacionalizmi. Internacionalizama ima i meu imenicama (npr.: eksplozija, reakcija, instrukcija, konstitucija) i meu pridjevima (npr.: eksplozivni, reakcioni, instruktivni, konstitutivni) i meu glagolima (npr.: eksplodirati, reagovati, instruirati, konstituisati). U svim jezicima osnove internacionalizama alterniraju u zavisnosti od toga da li je rije o tvorbi imenica, glagola ili pridjeva, npr.: korozija korodirati korozivni; koncepcija // koncept koncipirati koncepcijski // konceptualni; konstitucija konstituisati konstitutivni i sl.

140 TVORBA RIJEI

TVORBA IMENICA
Imenice se grade izvoenjem, slaganjem i kombinovanom tvorbom. Znaenje imenica (znaenje mjesta, sredstva, djelatnosti, stanja itd.) odreuju suksi i preksi kojima se one grade.

IZVOENJE
Izvoenje imenica je tvorba dodavanjem preksa i suksa na tvorbenu osnovu rijei. Preksacijom nastaju izvedene imenice na ovaj nain: a-teizam > ateizam; bi-gamija > bigamija; ko-autor > koautor; pra-ed > praed; ne-srea > nesrea; pro-dekan > prodekan itd. U crnogorskome jeziku najproduktivnija je tvorba imenica suksima. Izvedena imenica u znaenjskoj je vezi s rijeju od koje je izvedena, a njezino znaenje odreeno je suksom. IMENICE SA ZNAENJEM LICA

Imenice sa znaenjem vrioca radnje


Muka lica: -ac(-): pisac, jezikoslovac -(-): ugovara, pjeva -ank(-): konjanik, poslanik -ant(-): laborant, projektant -ar(-): magistar, ministar -r(-): pisar, uvar -dij(-a): sadija, provodadija -ent(-): asistent, student -r(-): kondukter, graver -ir(-): hemiar, dijagnostiar -r(-): portir, pastir -ist(-)/-ist(a): lingvist(a), montenegrist(a) -jr(-): polemiar, botaniar -(j)enk(-): slubenik, namjetenik
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 141

-lac(-): -lij(-a): -nk(-): -or(-): -vnk(-): -telj(-): -(-): enska lica: -aic(-a): -anica(-): -antkinj(-a): -ar(-a): -aric(-a): -rk(-a): -djk(-a): -entic(-a): -entkinj(-a): -rk(-a): -ic(-a): -irk(-a): -rk(-): -istkinj(-a): -jrk(-a): -(j)enic(-a): -k(-a): -kinj(-a): -ljk(-a): -nic(-a): -oric(-a): -rk(-a): -vnic(-a): -teljic(-a): -tljk(-a):

mislilac, gledalac zanatlija, fursatlija putnik, radnik inspektor, korektor duhovnik, pukovnik uitelj, graditelj biolog, lolog

pregovaraica, spremaica poslanica, izaslanica laborantkinja, projektantkinja vraara, gatara zvonarica, mljekarica pisarka, vladarka provodadijka, navodadijka asistentica, studentica asistentkinja, studentkinja funkcionerka, graverka biologica, psihologica hemiarka, dijagnostiarka portirka, pastirka lingvistkinja, montenegristkinja polemiarka, botaniarka slubenica, namjetenica jezikoslovka, prirodoslovka biolokinja, psiholokinja zanatlijka, reimlijka putnica, radnica doktorica, profesorica direktorka, doktorka duhovnica, gromovnica uiteljica, njegovateljica moliteljka, graditeljka

Imenice sa znaenjem nosioca svojstva


Muka lica: -ac(-): -k(-): -an(-): -enjk(-):
142 TVORBA RIJEI

lakomac, domorodac divljak, glupak divljan, glupan smetenjak, potenjak

-ivac(-): -(j)enk(-): -ljivac(-): -nk(-): -njk(-): -ov(-): enska lica: -ak(-a): -aku(-a): -enja(-a): -enjakinj(a): -vk(-a): -(j)enic(-a): -kinj(-a): -ljivic(-a): -nic(-a): -o(-a): -ulj(-a): -u(-a): -k(a):

gramzivac, primitivac smetenik, rasputenik laljivac, smutljivac peobraznik, suludnik suludnjak, potrpenjak laov, praznov divljaka divljakua, prostakua potenjaa, smetenjaa smetenjakinja primitivka, gramzivka smetenica, rasputenica domorotkinja, prvorotkinja smutljivica, laljivica suludnica, zaludnica jezikoa, burdikoa laulja, pobjegulja povratua, podrepua plavka, utka

Imenice sa znaenjem trpioca stanja


Muka lica: -(-): -ank(-): -(j)enk(-): -ent(-): -ir(-): -nk(-): enska lica: -anic(-a): -(j)enic(-a): -entkinj(-a): -irk(-a): -k(-a): -kinj(-a): -nic(-a): osiguranica, ispitanica optuenica, osuenica apstinentkinja, pacijentkinja alkoholiarka, epileptiarka kleptomanka, narkomanka ropkinja, ksenofopkinja bolesnica, beskunica kleptoman, ksenofob osiguranik, ispitanik optuenik, osuenik apstinent, pacijent alkoholiar, epileptiar bolesnik, beskunik

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 143

Imenice za muka i enska lica


Postoje suksi kojima se dobijaju i imenice za muka i imenice za enska lica, bez obzira na njihovo znaenje. To su ovi suksi: -ajlij(-a): -dij(-a): -ic(-a): -l(-o): -lic(-a): -lij(-a): novajlija, dugajlija govordija, sadija ulizica, udvorica zlopamtilo, dangrizalo ielica, izbjeglica meraklija, obrazlija

Imenice sa znaenjem stanovnika, pripadnika naroda i drava


Muka lica: -ac(-): -k(-): -nac(-): -ann(-): -ann(-): -lj(-): -z(-): -in(-): -nac(-): -jk(-): -jnac(-): -janin(-): -(-): enska lica: -akinj(-a): -nk(-a): -nk(-a): -ljk(-a): -eskinj(-a): -ic(-a): -nk(-a): -inj(-a): -jakinj(-a): -jnk(-a): -k(-a): -kinj(-a):
144 TVORBA RIJEI

Bjelopoljac, Roajac Pljevljak Amerikanac, Portorikanac Kotoranin, Tuzanin Zagrepanin, Rogamanin Bokelj Kinez, Englez Srbin, Turin Dalmatinac, Vizantinac Bonjak Piroanac Tivanin, Rinjanin eh, Grk, Maar

Pljevljakinja Kotoranka, Tuzanka Zagrepanka, Rogamanka Bokeljka Engleskinja, Kineskinja Maarica Dalmatinka, Vizantinka ehinja, Grkinja Bonjakinja Piroanka, Podgorianka Bjelopoljka, Roajka Turkinja, Srpkinja

Kako se vidi iz navedenih primjera, svakome suksu za graenje imenica mukoga roda sa znaenjem stanovnika odreenoga podruja, odnosno pripadnika naroda, nacije ili drave, odgovara odreeni suks za graenje imenica enskoga roda sa znaenjem stanovnice: -anin- : -ank-; -janin- : -jank-; -anin- : -ank-; -ac- : -k-; -anac- : -ank-; -janac- : -jank-; -ez- : -eskinj-; -in- : -kinj-; -inac- : -ink-; -- : -inj-; -- : -ic; -ak- : -akinj-; -jak- : -jakinj-. IMENICE SA ZNAENJEM NASELJENOGA PODRUJA Imenice sa znaenjem naseljenoga podruja ee su bez suksa (npr. Crna Gora, Boka, Crmnica) nego s njima. Suksi za tvorbu tih imenica su: -ac(-): -av-ac(-): -anj(-): -j(-a): -ev-ac(-): -ic(-a, -e): -i(-i): -ij(-a): -in(-a, -e): -t(-e, -a): -j(-e): -k(-a): -nk(-): -ov(-o): -ov-ac(-): -ov-ac(-): -ov-ic(-a): -ovin(-a)/-evin(-a): -sk(-): -sk(-a, -o): Krstac, Humac, Besac, Vilac Glibavac Pranj, Vranj Koreja, Gvineja Mrevac Poljica, Kamenica eklii, Bjelopavlii Albanija, Rusija Vranjina, Jemine Jemite, Lanita Gostilje, Pobreje Poijevka, Vrtijeljka Dubrovnik, Tovarnik Bokovo, Cerovo Smokovac Tisovac Drenovica, Lipovica Krasovina, Janjevina Njemaka (<Njemac-ska), Hrvatska Malinsko, Goranjsko

IMENICE SA ZNAENJEM MJESTA (PROSTORA) -nic(-a): -an(-a): -ar(-a): -arij(-a): -rijum(-): -rnic(-a): -t(-): -erij(a): mjenjanica, klanica kafana, ciglana mljekara, pekara vinarija, bavarija akvarijum, planetarijum draguljarnica, staklarnica konzulat, rektorat paterija, drogerija
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 145

-t(-e): -j(-e): -jank(-): -(j)rnk(-a): -(j)in(-a): -l(-o): -lt(-e): -nic(-a): -njk(-): -rijum(-): -vnic(-a): -tk(-a): -r(-a):

ognjite, lanite podruje, zabre drvljanik, novanik golubarnik, kokoarnik klaina, ledina poivalo, solilo igralite, etalite kasapnica, uionica vonjak, mravinjak sanatorijum, krematorijum poslovnica biblioteka, vinoteka ekspozitura, agentura IMENICE SA ZNAENJEM DJELATNOSTI

-rstv(-o): -ij(-a): -ik(-a): -istik(-a): -latv(-o): -slovlj(-e): -stv(-o): -tljstv(-o): -r(-a):

voarstvo, stoarstvo lozoja, lologija matematika, logika montenegristika, kriminalistika prevodilatvo, ronilatvo prirodoslovlje, jezikoslovlje zanatstvo, svinjogojstvo ugostiteljstvo, graditeljstvo arhitektura, lektura

IMENICE SA ZNAENJEM SVOJSTVA I STANJA -cij(-a): -ancij(-a): -arij(-a): -azam(-): -b(-a): -ej(-a): -emij(-a): -encij(-a): -epsij(-a): -e(-): -ij(-a): -il(-o): -in(-a): -itt(-): -izam(-):
146 TVORBA RIJEI

meditacija, indignacija arogancija, ekstravagancija matarija, svinjarija orgazam, mijazam tvorba, tuba dijareja, gonoreja anemija, leukemija dekadencija, rezistencija epilepsija, ablepsija grabe, mete simpatija, bibliolija mrtvilo, ludilo vjetina, dubina animozitet, graviditet sadizam, vandalizam

-j(-e): -jj(-): -luk(-): -ljav(-a): -nj(-a): -njav(-a): -(-): -o(-a): -st(-): -ot(-a): -oz(-a): -stv(-o): -tin(-a): -v(-a):

itanje, zaee oprotaj, zagrljaj, koraaj fukarluk, prostakluk lomljava, grmljava vonja, sadnja kuknjava, dernjava zijev, drijem istoa, hladnoa napetost, gordost dobrota, divota narkoza, avitaminoza bratstvo, siromatvo (<siromah-stvo) lukavtina, bezobratina etva, etva IMENICE SA ZNAENJEM SREDSTVA

-a(-a): -(-): -aic(-a): -al(-o): -alic(-a): -ljk(-a): -ak(-a): -t(-): -tor(-): -avic(-a): -ek(-a): -il(-o): -t(-e): -k(-a): -nk(-): -or(-):

uspinjaa, otiraa prekida, upalja kosaica, kopaica gudalo, ravnalo grijalica, prskalica tipaljka, pitaljka ljuljaka agregat, aparat oscilator, navigator tipavica vrteka edilo, ognjilo kosite, grabuljite ipka, cijetka steznik, zvunik induktor, rotor IMENICE SA ZNAENJEM HRANE I PIA

-a(-a): -d(-a): -k(-): -nac(-): -anic(-a): -(-): -etin(-a):

savijaa, dolmaa limunada, okolada vinjak, drenovak rezanac, prebranac priganica, masanica satara, gula piletina, junetina
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 147

-eva(-a): -in(-a): -jetin(-a): -ova(-a): -ovin(-a)/-jevin(-a): -u(-a):

vinjevaa, danjevaa govedina zeetina, ovetina medovaa, lozovaa medovina, koevina krompirua, krtolua

IMENICE SA ZNAENJEM BILJAKA -(-): -ak(-a): -ak(-): -avac(-): -avic(-a): -ic(-a): -i(-): -ik(-a): -in(-a): -(-): -(j)a(-a): -jan(-): -jel(-a): -jenic(-a): -k(-a): -l(-a): -nja(-a): -u(-a): -v(-a): -vic(-a): povija, roga divljaka, trljaka ipak, maslaak pupavac, krastavac puzavica, krastavica grica, metvica ljuti, pipuni mljeika, omorika malina, kupina spori, gladi kobiljaa, ozimaa opljan, brljan koela (<kostjela) uenica trska, lijeska ribizla, mumula skrivenoemenjaa, goloemenjaa oskorua mrkva, tikva rotkvica, tikvica IMENICE SA ZNAENJEM IVOTINJA -ac(-): -alic(-a): -alj(-): -(-): -av(-a): -e(-): -i(-): -k(-a): -k(-): -n(-a): -nic(-a):
148 TVORBA RIJEI

vranac, arac krijetalica putalj, etalj kula, brnja milava, arava jare, june sljepi, kuni arka, bijelka zelenko, sivko zekna, rogna otrovnica

-onj(-a): -ov(-): -j(-): -ulj(-a): -u(-a):

zekonja, aronja arov, garov slavuj, kraguj arulja, mrkulja baljua, milua IMENICE SUBJEKTIVNE OCJENE

Imenice subjektivne ocjene dobijaju se dodavanjem suksa koji unose izvjesnu izmjenu u znaenje imenice od koje se grade. Ti suksi nazivaju se suksi subjektivne ocjene. Te imenice dijele se u dvije grupe: 1. augmentativi i pejorativi oznaavaju uveani pojam u odnosu na ono to znai motivna imenica, odnosno imaju pogrdno znaenje, npr.: -in(-a): -etin(-a): -in(-a): -tin(-a): -rd(-a): -urin(-a): -utin(-a): kretenina, profesorina ruetina, glavetina momina, glasina prljavtina, glibavtina glavurda, nourda ojurina, nourina maglutina, barutina

2. deminutivi s hipokoristicima oznaavaju umanjeni pojam u odnosu na ono to znai motivna imenica ili predstavljaju imenice odmila, npr.: -ac(-): -ak(-): -ac(-e): -c(-e): -(-e): -i(-): -ic(-a): -i(-): bratac, hljebac oblaak, sinak gnjezdace, sunace drvce, perce prozore, lone prozori, kameni kuica, ruica prsti, listi

SLAGANJE
Tvorba kojom nastaju sloene imenice srastanjem odreene imenice s imenicama, pridjevima, glagolima, prijedlozima naziva se slaganje. Imenike sloenice imaju samo jedan akcenat kad se piu bez crtice, a kad se piu s crticom, onda je svaki dio sauvao svoj akcenat. One mogu nastajati na dva naina:

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 149

prostim slaganjem (npr.: Beo-grad > Beograd; jado-brat > jadobrat; meu-prostor > meuprostor; radio-stanica > radio-stanica); pomou spojnih morfema (npr.: ever-o-zapad > everozapad; vin-o-pija > vinopija; krv-o-prolie > krvoprolie).

150 TVORBA RIJEI

TVORBA PRIDJEVA
Pridjevi nastaju suksalnom, preksalnom i preksalno-suksalnom tvorbom te spajanjem dviju osnova (sloenika tvorba).

IZVOENJE
Izvoenje pridjeva je proces koji obuhvata preksalnu, suksalnu i preksalno-suksalnu tvorbu. Tako nastaju izvedeni pridjevi. Najproduktivniji suksi za graenje pridjeva u crnogorskome jeziku su: -ablan(-): -aak(-): -a(-i): -lan(-): -an(-): -ran(-): -ast(-): -aan(-): -anj(-): -at(-): -av(-): -en(-): -ran(-): -ean(-): -ev(-): -van(-): -evsk(-): -iblan(-): -ian(-): -iast(-): -ij(-): -ikast(-): -ikav(-): -insk(-): -inj(-): respektabilan, diskutabilan dugaak, punaak perai, jahai muzikalan, dentalan moan, saglasan komplementaran, elementaran kockast, loptast slabaan, duraan jueranji, onomadanji nosat, pleat grbav, osav maven, kafen moderan malean oev, striev duevan njegoevski, karadievski eksibilan, konvertibilan satirian, ironian plaviast, modriast koziji, boiji modrikast, bodljikast modrikav, bodljikav materinski, sestrinski pelinji, osinji
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 151

-istik(-): -it(-): -van(-): -j(-): -(j)ahan(-): -jan(-): -jav(-): -jev(-): -juan(-): -kast(-): -ljiv(-): -n(-): -nat(-): -nj(-): -onlan(-): -ov(-): -van(-): -ovit(-): -ovljev(-)/-evljev(-): -vn(-): -ovsk(-): -zan(-): -sk(-): -nj(-): -ulan(-): -ulan(-): -ujsk(-): -uljst(-): -unjav(-): -un(-): -ust(-): -ukst(-):

komunistiki, socijalistiki kamenit, ponosit objektivan, agresivan mravlji, koi, pai ivahan, mlaahan perjani, sunani brbljav, branjav Kuslevljev, Miroslavljev siuan bjelkast, plavkast plaljiv, paljiv everni, juni pernat, travnat sinonji, zimunji nacionalan, regionalan bratov, suedov svjetovan, duhovan silovit, vjetrovit sinovljev, muevljev bankovni, duhovni volovski, topovski religiozan, glamurozan utopijski, organizacijski utranji, tamonji seksualan, senzualan aktuelan ovnujski, volujski duguljast, sladunjast sladunjav, bljedunjav vjetruan mekuast ljepukast

Neki suksi pri graenju pridjeva izazivaju glasovne promjene u osnovi npr.: bijel bjelkast; svijet svjetovni; paziti paljiv; ast azben; mlad mlaahan; pas pai; sitan siuan; modar modrikast; zimus zimunji; zec zeji; ovan ovnujski i sl. O tome vieti vie u poglavlju o morfonologiji. Neki od navedenih suksa pripadaju suksima subjektivne ocjene. Takvi su: -aak, -ahan, -aan, -ean, -iast, -ikast, -jahan, -juan, -kast, -uljast, -unjav, -uan, -uast, -ukast.

152 TVORBA RIJEI

PREFIKSALNA TVORBA PRIDJEVA Tvorba pridjeva preksima u crnogorskome je jeziku vrlo produktivna. Najei su ovi preksi: a-: anti-: bez-: bi-: do-: eks-: hiper-: i-: in-: infra-: inter-: izvan-: kvazi-: meu-: mnogo-: multi-: na-: nad-: naj-: nazovi-: ne-: o-: pan-: po-: poli-: polu-: poslije-: post-: pra-: pre-: pred-: preko-: pri-: prije-: pro-: protiv-: pseudo-: s-: apolitian, amoralan antiustavan, antidravni bezuslovan, bezgrean biseksualan, bipolaran doivotni, dovratni eksjugoslovenski hipersenzitivan, hiperaktivan iracionalan, irealan indeklinabilan, indiferentan infracrven, infravioletan interpartijski, internacionalni izvanredni, izvanproceduralni kvazinauni, kvaziumjetniki meuljudski, meudravni mnogostruki, mnogoljudni multidisciplinaran, multivitaminski nagluv, naglup nadljudski, nadmorski najpametniji, najbolji nazoviprijateljski, nazovinauni nelijep, nevelik omanji, osrednji panslavistiki, panevropski povelik, pobolji polifunkcionalan, polivalentan polugodinji, polupismen poslijeratni, poslijediplomski postmodernistiki, postkrizni praedovski, praistorijski prevelik, prestrog preddravni, predratni prekomjerni, prekobrojni priglup, priruni prijepodnevni, prijevremeni proelav, prosijed; proevropski, proaustrijski protivudarni, protivdravni pseudonauni, pseudoklasicistiki steona, zduna
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 153

samo-: super-: sve-: trans-: ultra-: unutar-: uz-: vele-: za-:

samohran, samostalan superbrzi, superaktivni sveznajui, sveopti transkontinentalni, transmediteranski ultrazvuni, ultraljeviarski unutarparlamentarni, unutarnauni uzvodni, usputni veleueni, veleljepni zagrobni, zavjetarni

Neki od navedenih preksa pripadaju preksima subjektivne ocjene i imaju deminutivno ili augmentativno znaenje. Deminutivno znaenje imaju preksi: na-, o-, pri-, pro-, a augmentativno: hiper-, po-, pre-, super-, sve-, ultra-, vele-. Kako se iz primjera vidi, navedena je tvorba esto udruena sa suksalnom tvorbom pridjeva, pa tada govorimo o preksalno-suksalnoj ili kombinovanoj tvorbi pridjeva, npr.: bez-krv-an(-) > beskrvan, pri-mor-sk(-i) > primorski i sl.

SLOENIKA TVORBA PRIDJEVA


Pridjevi se mogu graditi od dviju ili vie osnova. Tako nastaju pridjevske sloenice. Pri tvorbi pridjeva od vie osnova svaka osnova moe zadrati svoje znaenje i akcenat. Tada je rije o dvopojmovnim pridjevskim sloenicama. Te osnove povezane su spojnim morfemom -o- i crticom, npr.: ever-o-zapadni > vero-zpadn (koji pripada i everu i zapadu), knjievn-o-istorijski > knjvno-istrjsk (koji pripada i knjievnosti i istoriji) i sl. Kad pri tvorbi pridjeva od vie osnova te osnove dobiju novo zajedniko znaenje i zajedniki akcenat, onda je rije o jednopojmovnim pridjevskim sloenicama. I u tome sluaju osnove se veu spojnim morfemom -o-, ali bez crtice, npr.: ever-o-zapadni > everozpadn (koji je na everozapadnoj strani svijeta), knjievn-o-istorijski > knjievnoistrjsk (koji se tie knjievne istorije) i sl.

154 TVORBA RIJEI

TVORBA GLAGOLA
Glagoli nastaju suksalnom, preksalnom i preksalno-suksalnom tvorbom.

IZVOENJE
Tvorba glagola pomou suksa i preksa naziva se izvoenje. Tako nastaju izvedeni glagoli. Znaenje njihovo uvijek je u vezi s motivnom rijeju. SUFIKSALNA TVORBA GLAGOLA Suksi za tvorbu glagola su: --: -(j)a-: -i-: -je-: -nu-: -ov-a-: -ev-a-: -iv-a-: -is-a-: -ir-a-: mlje--ti, mog--ti pjev-a-ti, jak-ja-ti > jaati govor-i-ti, misl-i-ti vid-je-ti > vieti, bol-je-ti > boljeti met-nu-ti, drz-nu-ti rad-ova-ti, stan-ova-ti ma-eva-ti, kralj-eva-ti dar-iva-ti, smanj-iva-ti kanal-isa-ti, malter-isa-ti lak-ira-ti, analiz-ira-ti

Napomena: Suksi -i- i -je- istim osnovama daju razliito znaenje. Glagoli sa suksom -i- znae (u)initi neto onakvim kakvo je znaenje motivne rijei (npr.: bijeliti, crveniti, blijediti i sl.), a glagoli sa suksom -je- znae postati onakvim kakvo je znaenje motivne rijei (npr.: bijeljeti se, crvenjeti se, blijeeti). I glagoli se grade suksima subjektivne ocjene i tada imaju deminutivno znaenje. Takvi su suksi: -k-a-: -c-a-: -ik-a-: -ket-a-: -jak-a-: -uc-a-: kuc-ka-ti, u-ka-ti bun-ca-ti, ron-ca-ti voz-ika-ti, pu-ika-ti puc-keta-ti mol-jaka-ti > moljakati, sel-jaka-ti > seljakati kaalj-uca-ti > kaljucati, svijetl-uca-ti > svjetlucati
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 155

-uck-a-: -uk-a-: -uk-a-: -ut-a-: Glagoli se grade od:

pjev-ucka-ti, drijem-ucka-ti > dremuckati ljulj-uka-ti zvid-uka-ti skak-uta-ti

imenica suksima -(j)a-, -i-, -ova-, -eva-, -iva-, -isa-, -ira-, npr.: glas-a-ti, trk-ja-ti > trati, zlat-i-ti, rob-ova-ti, bi-eva-ti, dar-iva-ti, majstor-isa-ti, lak-ira-ti i sl.; pridjeva suksima -(j)a-, -i-, -je-, -ova-, npr.: jak-ja-ti > jaati, crn-i-ti, crn-je-ti > crnjeti, lud-ova-ti i sl.; brojeva suksima -i-, -a-, -ova- npr.: dvoj-i-ti, devet-a-ti, desetak-ova-ti > desetkovati i sl.; zamjenica suksom -i-, npr.: svoj-i-ti, nit-i-ti i sl.; priloga suksima -i-, -ova-, npr.: u-nazad-i-ti, naprijed-ova-ti > napredovati i sl.; uzvika i onomatopejskih rijei suksima -a-, -nu-, -ka-, -keta-, npr.: kljoc-a-ti, kuc-nu-ti, krc-ka-ti, puc-keta-ti i sl.

Suksi -(j)a-, -i-, -(j)ava-, -(j)iva- slue za graenje nesvrenih glagola od svrenih, npr.: dob-i-ti : dob-ija-ti; u-bod--ti (ubosti) : u-bad-a-ti; do-ved--ti (dovesti) : do-vod-i-ti; za-smij-a-ti : za-smij-ava-ti; do-iv-je-ti : do-iv-java-ti > doivljavati; na-grd-i-ti : na-grd-jiva-ti > nagrivati; pogled-a-ti : pogled-iva-ti i sl. Suksom -nu- od nesvrenih se dobijaju svreni glagoli, npr.: kap-a-ti : kap-nu-ti; lup-a-ti : lup-nu-ti i sl. PREFIKSALNA TVORBA GLAGOLA Tvorba glagola preksima vrlo je produktivna u crnogorskome jeziku. Svi preksi su nosioci odreenoga znaenja. Najproduktivniji su: Preks do- znai dovriti radnju ili njenim vrenjem doi do odreenoga mjesta, vremena, mjere ili faze u radu, npr.: doerati, doleeti, dorasti, dosegnuti, dograditi i sl. Preks iz(a)- znai: a) vrenjem radnje izii ili se izdii iz ega, npr.: izii, izdignuti, izdii, iskoiti, izleeti, ierati, izroniti, isplivati i sl.; b) izvriti neku radnju do kraja, npr.: ispjevati, izlijeiti, izgorjeti, iskasapiti, izatkati i sl.

156 TVORBA RIJEI

Preks mimo- znai (iz)vriti neku radnju u suprotnome smjeru, npr.: mimoii, mimoilaziti. Preks na- znai: a) izvriti neku radnju u dovoljnoj ili preeranoj mjeri, npr.: najesti se, nakukati se, nahodati se, nagledati se, namuiti se i sl.; b) staviti/stavljati jedan predmet na drugi, npr.: natai, nataknuti, naticati, namai, namaknuti, namicati, nabiti, nabijati i sl.; c) zavriti neku radnju, npr.: nacrtati, napisati, nauiti, nahraniti i sl.; d) otpoeti neku radnju, npr.: naeti, nagristi, navesti i sl. Preks nad- znai (iz)vriti neku radnju u viem stepenu od onoga to je iskazano motivnom rijeju, npr.: nadgledati, nadmudriti, nadvisiti, nadgraditi, nadlijetati i sl. Preksi o- i ob(a)- znai: a) izvriti neku radnju do kraja, npr.: oistiti, oguliti, oljutiti, ozdraviti; optuiti, opiti i sl.; b) (iz)vriti neku radnju oko neega, npr.: obasuti, opkoliti, oblagati i sl. Preks od(a)- znai: a) izvriti neku radnju do kraja, npr.: otpjevati, odaslati, odrijeti, othraniti i sl.; b) izvriti radnju odvajanja od ega, npr.: odvesti, odvoditi, odroditi i sl.; c) uzvraanje radnje iskazane motivnim glagolom, npr.: odgovoriti, otpijevati, odazvati i sl. Preks po- znai: a) vrenje radnje od vie subjekata ili na vie objekata, npr.: poskakati, poustajati, polomiti, porazbijati i sl.; b) vrenje radnje krae vrijeme, npr.: poskakati, popjevati, poigrati, poskoiti i sl.; c) izvrenje radnje do kraja, npr.: pomrijeti, poginuti, podii i sl.; d) (iz)vriti radnju po neemu, npr.: poploavati, pobranjati, poubriti, posoliti i sl. Preks pod(a)- znai: a) izvriti neku radnju do kraja, npr.: podrezati, podvrgnuti, potkrasti, podei i sl.; b) izvriti neku radnju ispod neega, npr.: podastrijeti, podmetnuti, potkopati i sl.; c) (iz)vriti neto u manjoj mjeri od onoga to znai motivni glagol, npr.: potcjenjivati, potkupiti, potplatiti i sl. Preks pre- znai: a) (iz)vriti neku radnju u veoj mjeri od onoga to znai motivna rije, npr.: pregladnjeti, prejedati se, presoliti i sl.; b) izvriti neku radnju do kraja, npr.: prealiti, pregorjeti, presvisnuti i sl.; c) (iz)vriti neku radnju preko neega ili promijeniti mjesto emu, npr.: prenijeti, prebaciti, prelijetati, preskakati i sl.; d) (u)initi neto drukijim, npr.: preraivati, presloiti, prefarbati i sl. Preks pred- znai (iz)vriti neku radnju prije neega, npr.: predodrediti, predoeati, predviati i sl. Preks pri- znai: a) (iz)vriti radnju u manjoj mjeri od onoga to se kazuje motivnom rijeju, npr.: primiriti, prigledati, priviati i sl.; b) pribliiti/priGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 157

bliavati neto neemu, npr.: prinijeti, pristaviti, primicati, pristupati i sl.; c) doda(va)ti neto neemu, npr.: pridodavati, pridonijeti, prilijepiti, prigrabiti i sl. Preks pro- znai: a) zapoeti neku radnju, npr.: proraditi, propjevati, progledati i sl.; b) (iz)vriti radnju u manjoj mjeri od onoga to znai motivna rije, npr.: proetati, provieti, protresati i sl.; c) (iz)vriti neku radnju kroz neto, npr.: prostrijeliti, probuiti, prokopavati i sl.; d) (u)initi neto drukijim, npr.: produiti, proreivati, prozraiti i sl.; e) izvriti neku radnju do kraja, npr.: proitati, proivjeti, prodati i sl. Preks raz(a)- znai: a) razlaganje neke cjeline, npr.: raspadati, razlomiti, razbiti, raskuvati i sl.; b) intenzivno vriti neku radnju, npr.: razljutiti, razgorjeti, raskukati i sl.; c) izvriti do kraja neku radnju, npr.: raznijeti, razglasiti, raskrstiti, razabrati i sl.; d) osloboditi/oslobaati se ega ili skinuti/ skidati neto s neega, npr.: rastovariti, rasamariti, razmicati i sl. Preks s(a)- znai: a) izvriti do kraja neku radnju, npr.: saznati, svriti, stei, slomiti i sl., odnosno vriti je due vremena, npr.: saznavati, svravati, stijecati/sticati, slamati i sl.; b) spojiti/spajati neto u cjelinu, npr.: sabrati, sastavljati, sjediniti, zdruiti i sl.; c) osloboditi/oslobaati se ega ili skinuti/ skidati neto s neega, npr.: smai, skidati, zbaciti, svui i sl. Preks sa- znai (iz)vriti neku radnju u zajednici s kim, npr.: saoeati, saraivati i sl. Preksi su- znai: a) (iz)vriti neku radnju u zajednici s kim, npr.: suosnovati, sunansirati i sl.; b) (iz)vriti radnju nasuprot kome ili emu, npr.: sukobiti se, susretati se i sl. Preks u- znai: a) izvriti neku radnju do kraja, npr.: ujesti, ukrasti, upamtiti i sl.; b) radnjom iskazanom motivnom rijeju staviti/stavljati neto u neto, npr.: unijeti, uleeti, utkivati i sl.; c) due vrenje radnje iskazane motivnom rijeju, npr.: uleati se, umiriti se i sl. Preks uz(a)- znai: a) intenzivno vriti radnju iskazanu motivnom rijeju, npr.: uznijeti, uzbuditi, uzavreti i sl.; b) zapoeti vrenje radnje, npr.: uzleeti, uzjahati i sl.; c) izvriti radnju do kraja, npr.: uzraditi, uskopati i sl.; d) (iz)vriti neku radnju odozdo navie, npr.: uzdii, uspinjati se i sl. Preks za- znai: a) zapoeti radnju iskazanu motivnom rijeju, npr.: zapjevati, zagrajati, zakukati i sl.; b) izvriti radnju iskazanu motivnom rijeju do kraja, npr.: zavriti, zagraditi, zapetljati i sl.; c) (iz)vriti radnju iskazanu motivnim glagolom iza neega, npr.: zai, zabacivati, zametnuti i sl.; d) due

158 TVORBA RIJEI

vrenje radnje iskazane motivnom rijeju, npr.: zamisliti se, zaeeti se, zapriati se, zapiti se, zagledati se i sl. Preks obez- znai osta(ja)ti bez onoga to je iskazano motivnom rijeju, npr.: obeshrabriti, obespraviti, obezglaviti i sl.

SLAGANJE
TVORBA GLAGOLA OD VIE OSNOVA Glagoli se mogu graditi od dviju ili vie osnova. Tako najee srastanjem imenskih rijei s glagolom nastaju sloeni glagoli, npr.: dangubiti, zlopatiti se, dvoumiti, glavoboljati i sl.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 159

TVORBA PRILOGA
Prilozi nastaju preksalnom, suksalnom i preksalno-suksalnom tvorbom.

PREFIKSALNA TVORBA PRILOGA


Preksi za tvorbu priloga su: do-: iz-: na-: niz-: ob-: od-: pre-: prek(o)-: u-: uz-: dovee, dosad izbliza, izdaleka naveliko, nanovo nizbrdo, nizvodno obdan, obno odoka, otprva previe, premalo prekutra/prekoutra ujutro, uvee uznos, uzdu

SUFIKSALNA TVORBA PRILOGA


Suksi za tvorbu priloga su: -amo: -ako: -as: -d(a): -imic: -ak: -k: -k: -(j)u: -os: -s: -sk: -ski:
160 TVORBA RIJEI

ovamo, tamo ovako, tako danas, jesenas sad/sada, tad/tada duimice, otrimice koljenake, trupake leeke, edeke leeke, edeke danju, nou ljetos, proljetos zimus muke (<muk-ske) muki, junaki

SINTAKSA

POJAM I PREDMET SINTAKSE


Nazivom sintaksa, koji potie od grke rijei sntaxis (red, slaganje, ureivanje, razmjetaj, namjetanje), oznaava se dio gramatike u kojem se prouavaju odnosi meu jedinicama u nizu, tj. odnosi meu rijeima i njihovim oblicima, odnosi meu spojevima rijei, odnosi meu reenicama (klauzama) u sloenoj reenici te odnosi meu reenicama u tekstu. Takvi odnosi tiu se razmjetaja (kombinacije) jezikih jedinica i nazivaju se sintagmatskima. To su npr. odnosi izmeu jedinice na i jedinice komija u spoju rijei na komija, odnosi izmeu jedinice na komija i jedinice prodaje u reenici Na komija prodaje kuu, odnosi izmeu (glavne) klauze Na komija prodaje kuu i (zavisne) klauze jer je kupio stan u sloenoj reenici Na komija prodaje kuu jer je kupio stan itd. Zato se u sintaksi obino govori o trima tipovima jedinica: o rijeima (i njihovim oblicima, ako su promjenljive), spojevima rijei ili sintagmemima i o reenicama. No osim sintagmatskih odnosa u gramatici se, pa onda i u sintaksi, govori i o paradigmatskim odnosima. Ti se odnosi tiu odabira (selekcije) jezikih jedinica. Rije je o odnosima izmeu izabranih jedinica i jedinica koje bi mogle stajati na mjestu tih izabranih. Tako npr. u reenici Na komija prodaje kuu jedinica na moe biti zamijenjena jedinicom njihov (Njihov komija prodaje kuu), jedinica komija jedinicom prijatelj (Na prijatelj prodaje kuu), jedinica prodaje jedinicom popravlja (Na komija popravlja kuu), a jedinica kuu jedinicom vinograd (Na komija prodaje vinograd). U sintaksi se u prvome redu bavimo sintagmatskim odnosima. No sintaksa ima i svoj paradigmatski aspekt, koji se odnosi npr. na one jedinice koje govornik bira zavisno od prirode obavjetenja ili okolnosti u kojima se odvija govorni in. Takve je, paradigmatske, prirode npr. odnos meu konkurentnim jedinicama tipa Komija prodaje kuu, Komija je prodao kuu, Komija e prodati kuu, Komija bi prodao kuu, Komija bi htio prodati kuu itd.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 163

RIJEI KAO SINTAKSIKE JEDINICE


Rijei i oblici promjenljivih rijei kao jedinice sintaksikog nivoa odreuju se s obzirom na to kakva im je sluba u pojedinim spojevima rijei, reenicama ili u tekstu. S obzirom na sintaksika obiljeja te se jedinice dijele u dvije grupe. U prvu spadaju punoznane rijei ili punoznani oblici, a u drugu nepunoznane rijei ili nepunoznani oblici. Nepunoznane rijei i nepunoznani oblici ne mogu sami za sebe biti sastavnice spojeva rijei niti mogu funkcionisati kao lanovi reenine strukture. Misli se pritom posebno na oblike pomonih glagola te na prijedloge, veznike i rjece. Zato se npr. prijedloko-padeni izraz (na sto, u knjizi, pred nama i sl.) ne smatra spojem rijei, nego jednom od sastavnica spoja rijei. (Nepunoznane su prirode i zamjenice, ali one mogu biti sastavnice spojeva rijei, npr. neko nepoznat, i funkcionisati kao lanovi reenine strukture, npr. Oni su se javili, jer je jedna od glavnih funkcija zamjenica da zamjenjuju punoznane rijei, pa onda mogu zauzimati i pozicije koje mogu zauzimati te rijei.) Sastavnice spojeva rijei ili tagmemi koji se sastoje od jedne punoznane rijei nazivaju se sintetikim tagmemima (tako npr. spoj rijei na komija ima dva sintetika tagmema: prvi je na, a drugi komija), a oni koji se sastoje od jedne nepunoznane i jedne punoznane rijei, kao to je to npr. s prijedloko-padenim izrazima, nazivaju se analitikim tagmemima. Tako se npr. spoj rije (sintagmem) poglavlje u knjizi sastoji od jednoga sintetikog (poglavlje) i jednoga analitikog tagmema (u knjizi). Meu punoznane rijei ubrajaju se punoznani glagoli, imenice, pridjevi, brojevi i prilozi. One mogu zauzimati poziciju samostalnih reeninih lanova (predikat, subjekat, objekat, priloka odredba) ili nesamostalnih reeninih lanova (atribut i apozicija). Nepunoznane rijei (prijedlozi, veznici, rjece i uzvici) ne mogu same zauzimati pozicije ni samostalnih ni nesamostalnih reeninih lanova.

164 SINTAKSA

GLAGOLI
Meu rijeima koje mogu biti i punoznane i nepunoznane posebno mjesto pripada glagolima. U nepunoznane glagole spadaju pomoni, modalni, fazni i perifrazni glagoli. Ostali glagoli spadaju u punoznane. Nepunoznani glagoli imaju nepotpuno znaenje ili znaenje kojim se modikuje radnja, a ne znaenje same radnje, pa trae glagolsku dopunu, najee u innitivu drugoga, punoznanoga glagola. Oni dakle spadaju u kategoriju nepunoznanih rijei, to znai da sami ne mogu zauzimati sintaksike pozicije (ne mogu npr. sami po sebi zauzimati poziciju predikata).

NEPUNOZNANI GLAGOLI
Meu nepunoznanim glagolima, kao to je reeno, razlikuju se pomoni, modalni, fazni i perifrazni glagoli. Pomonim glagolima smatraju se glagoli iji se oblici mogu sasvim gramatikalizovati pa sluiti za tvorbu sloenih glagolskih oblika (doao je, doao bi, doi e), modalnima (u irem smislu) glagoli koji ne oznaavaju samu radnju, nego modikuju kakvu drugu radnju (npr. ne moi doi, namjeravati govoriti), faznima glagoli kojima se oznaavaju faze nekog procesa (npr. poeti itati, nastaviti sluati), a perifrazni glagoli uestvuju u stvaranju glagolskih perifraza (npr. vriti popis, podnijeti izvjetaj). Pojedini glagoli ne moraju biti samo pomoni, samo modalni, odnosno samo perifrazni, pa ak ni samo nepunoznani. Tako npr. glagol htjeti moe sluiti i kao pomoni (npr. Svi e doi) i kao modalni (npr. Svi bi oni htjeli doi, ali za sve nema mjesta) i kao punoznani (npr. Ona hoe upravo takvu haljinu).

POMONI GLAGOLI
U slubi pomonih glagola, tj. glagola koji slue za tvorbu sloenih glagolskih oblika, u crnogorskome standardnom jeziku upotrebljavaju se glagoli biti i htjeti. Biti slui za tvorbu perfekta (gradio je), pluskvamperfekta (bio je gradio ili bijae gradio) i futura drugoga (bude gradio), a htjeti za tvorbu futura prvoga (e graditi) i potencijala imperfekta (hoae vieti).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 165

MODALNI GLAGOLI
Modalnim glagolima nazivaju se glagoli koji ne oznaavaju konkretnu radnju, no slue za modikaciju kakve druge radnje. Oni zapravo uspostavljaju modalni odnos (a to znai voljni, eljni, zahtjevni, podsticajni i sl.) izmeu radnje oznaene punoznanim glagolom i subjekta, odnosno izmeu radnje oznaene punoznanim glagolom i govornika. Uz njih nuno (sintaksiki, strukturno nuno, ali ne mora biti i komunikativno) stoji dopuna u innitivu ili (rjee) u obliku konstrukcije da + prezent. Glagolske dopune uz te glagole u naelu nije mogue zamijeniti imenskima. Tako se umjesto On ne smije voziti ne moe rei *On ne smije vonju niti se umjesto On treba da ita moe rei *On treba itanje (zvjezdicom se oznaavaju negramatine ili normativno nekorektne jedinice). Isto tako konstrukciju da + prezent naelno nije mogue zamijeniti konstrukcijom u kojoj bi se javilo koje drugo vrijeme ili nain. Zato se umjesto On treba da ita ne moe rei *On treba da je itao, *On treba da e itati ili *On treba da bi itao. U pojedinim opisima razlikuju se modalni glagoli u uem smislu (kao to su htjeti, morati, trebati, smjeti, moi), kojima se oznaava odnos prema kakvoj radnji, i modalni glagoli u irem smislu, koji mogu oznaavati govorenje, miljenje, oeanje, percipiranje, kakav voljni in, ponavljanje kakve radnje i sl. Meu modalnim glagolima treba pomenuti ove: htjeti: morati: trebati: Time hou rei da jo uvijek nije kasno; Morali smo se prije etiti; On treba da ita, Treba se snai.

Napomena: Glagol trebati u modalnome znaenju u starijoj normativistici smatrao se pravilnim samo u bezlinome obliku, pa su se ispravnima smatrale jedino konstrukcije tipa Ti treba da ita. Danas se smatraju pravilnima i konstrukcije tipa Ti treba itati/da ita, On treba itati/da ita, Mi trebamo itati/da itamo, Oni trebaju itati/da itaju i sl. Kad se upotrebljava uz imenice, npr. Marku trebaju knjige, taj glagol ima drugaije znaenje i ne pripada modalnima, nego punoznanima. valjati: smjeti: moi: znati: Na njih valja dobro pripaziti, Nikad ne valja previe pitati; Oni ne smiju nita saznati; O svemu se moe razgovarati; Ivan zna da zakasni na posao (nemodalna upotreba: Ana zna sve to je pitaju);

166 SINTAKSA

umjeti: imati (nemati): eljeti:

Ana se umije lijepo ponaati (nemodalna upotreba: Ana umije s ljudima); Ima da rano ustane, Nema se za to brinuti, Imamo li to rei? (nemodalna upotreba: Imaju problema); eli se posavjetovati s advokatom, Time se ne eli rei nita loe (nemodalna upotreba: Svima elimo srean Uskrs); Boji se priznati to se dogodilo (nemodalna upotreba: Ivan se boji zubara); Ne plai se rei kako je bilo (nemodalna upotreba: On se ne plai nikoga); Bar je stigao odspavati, Ni najnunije poslove nije stizala obavljati (nemodalna upotreba: Upravo su stigli na stanicu); Drznuo se rei da smo lijeni, Drznuli su se ukrasti auto usred dana; Zar se kani uiniti dobro djelo?; Nakanili su se doi; Namjeravam odseliti u Boku; Odluio se kandidovati za predednika, Vie puta odluivali su prekinuti saradnju; Misli otputovati jo veeras, I ne pomilja se uskoro vraati (nemodalna upotreba: Misli na posljedice); Naumili su graditi fabriku; Uvijek nastoji rei to misli; Pokuajte ih zaustaviti, Pokuavaju nam podvaliti; Gledajte doi to prije (punoznana upotreba: Navee obino gleda televiziju); Voli ljetovati na ostrvu (punoznana upotreba: Ne voli masna jela); Napokon je uspjela poloiti ispit, Rijetko su uspijevali stii na predavanje (punoznana upotreba: Eksperiment je napokon uspio);
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 167

bojati se: plaiti se: stii/stizati:

drznuti se: kaniti se / nakaniti se: namjeravati: odluiti / odluivati: misliti / pomisliti / pomiljati: naumiti: nastojati: pokuati / pokuavati: gledati: voljeti: uspjeti / uspijevati:

usuditi se / usuivati se: praviti se: pretvarati se: dati (se): doi:

Da se vie nijesi usudio dolaziti tako kasno, Kasnije smo se usuivali plivati sve do pristana; Pravi se da mu je svejedno; Pretvara se da je sve u redu; Dao je da mu uplate loto, Nije se dao nagovoriti (punoznana upotreba: Dali smo mu novaca); Dolo mi je da viem (punoznana upotreba: Doli smo kasno kui).

FAZNI GLAGOLI
Fazni glagoli slini su modalnima, samo to oni ne modikuju radnju izraenu punoznanim glagolom, nego oznaavaju razliite faze radnje (procesa). Od modalnih glagola razlikuju se i po tome to mogu imati i dopunu u akuzativu ili u obliku prijedloko-padenoga izraza, ali se u tome sluaju podrazumijeva da je vrilac radnje bie, upor. Poeo je graditi kuu prema Poeo je gradnju kue, odnosno Poeo je s gradnjom kue. Meutim prema Most je poeo pucati nije gramatino *Most je poeo pucanje niti *Most je poeo s pucanjem. Fazni glagoli oznaavaju uglavnom poetak ili nastavak, odnosno prekid radnje. Glagoli koji oznaavaju zavretak radnje (npr. zavriti, okonati) ne spadaju u fazne u uem smislu, jer ne zahtijevaju dopunu u innitivu (ne kae se npr. *Zavrili su graditi kuu), nego dopunu u akuzativu, npr. Zavrili su gradnju kue, Okonali su boravak u inostranstvu i sl. Faznim glagolima pripadaju: poeti / poinjati: Poeo je graditi kuu, Sad se poinje baviti politikom; nastaviti / nastavljati: prestati / prestajati: stati: Nastavili su se druiti s nama, Nastavljamo raditi kao i dosad; Prestali su nas poeivati, Vie je puta prestajao puiti; Stao je vikati na nas (punoznana upotreba: Stao je kao ukopan).

PERIFRAZNI GLAGOLI
Perifraznim glagolima nazivaju se glagoli koji (bar jednim od svojih znaenja) mogu biti dio glagolskih perifraza, tj. konstrukcija koje podrazumijevaju vrst (nerijetko i frazeologizovan i/ili leksikalizovan) spoj glagola i imenske rijei (obino deverbativne ili deadjektivne imenice s prijedlogom ili bez prijedloga), npr. voditi borbu,
168 SINTAKSA

izraziti zahvalnost, stupiti na snagu, dovesti u pitanje i sl. U vezi s konstrukcijama u kojima se javljaju perifrazni glagoli katkad se govori o dekomponovanju (tj. rastavljanju na djelove) punoznanih glagola, to znai da se pojedini glagoli mogu rastaviti na glagolski dio (s uoptenim znaenjem radnje) i imenski dio. Tako se npr. glagol boriti moe zamijeniti glagolskom perifrazom voditi borbu, glagol zahvaljivati perifrazom izraavati zahvalnost, glagol sijati perifrazom obavljati etvu i sl. Predikat reenice Oni se bore moe se rastaviti na Oni vode borbu, reenice Oni zahvaljuju na Oni izraavaju zahvalnost itd. Glagol koji se dekomponuje ne mora imati funkciju predikata, ve moe biti i priloki upotrijebljen, npr. analizirajui moe se dekomponovati u vrei analizu, odnosno odluivi u donijevi odluku i sl. Ima, naravno, i glagolskih perifraza kojima ne odgovara poseban glagol, npr. doi do izraaja, dovesti do oaja i sl. Meu glagolima koji slue za takva dekomponovanja treba pomenuti ove: biti: dati / davati: dati se / davati se: doivjeti / doivljavati: doi / dolaziti: biti od koristi, biti pod kontrolom, biti u sukobu; dati doprinos emu, dati na znanje, davati tumaenje ega; dati se u bijeg, davati se na posao; doivjeti poraz, doivljavati razoaranja; doi na ideju, doi u priliku, dolaziti do izraaja, dolaziti k sebi;

dobiti / dobijati: dobiti podrku, dobiti zadatak, dobijati pristanak, dobijati na vremenu; donijeti / donositi: dospjeti / dospijevati: dovesti / dovoditi: drati: initi / uiniti (poiniti, priiniti, nainiti): gajiti: donijeti odluku, donositi presudu; dospjeti do vrha, dospijevati u neprilike; dovesti do oaja, dovoditi u iskuenje; drati predavanje, drati na oku, drati pod kontrolom; initi uda, uiniti prijestup, poiniti samoubistvo, priiniti tetu, nainiti greku;

gajiti nadu, gajiti iluzije;


GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 169

gubiti / izgubiti: gubiti nadu, izgubiti iz vida; imati / nemati: izazvati / izazivati: izraziti / izraavati: obaviti / obavljati: odati / odavati: ostvariti / ostvarivati: pasti / padati: podnijeti / podnositi: podvrgnuti / podvrgavati: praviti / napraviti: privesti / privoditi: raditi: imati mogunost, imati u planu, nemati milosti; izazvati panju, izazivati razmirice;

izdati / izdavati: izdati potvrdu, izdavati nareenja; izraziti sauee, izraavati sumnju;

naii / nailaziti: naii na otpor, nailaziti na razumijevanje; obaviti posao, obavljati etvu; odati poast, odavati priznanje; ostvariti napredak, ostvarivati saradnju; pasti na teret, padati u zanos; podnijeti tubu, podnositi ostavku; podvrgnuti kontroli, podvrgavati hirurkim zahvatima; praviti greke, napraviti karijeru; privesti kraju, privoditi k svijesti; raditi na uspostavljanju povjerenja.

Napomena: Da je kod perifraznih glagola zaista rije o posebnome tipu znaenja i upotrebe, vidi se i po tome to se neki od njih rijetko upotrebljavaju ili se uopte ne upotrebljavaju u svrenome vidu (ne moe se rei npr. *uraditi na uspostavljanju povjerenja) ili se za svreni vid upotrebljavaju drugaiji parnjaci nego inae, upor. npr. poraditi na uspostavljanju povjerenja ili povesti rauna prema voditi rauna. staviti / stavljati: staviti na raspolaganje, stavljati pod zatitu, staviti pred izbor; stupiti / stupati: stupiti na snagu, stupati u vezu; uzeti / uzimati: uzeti maha, uzeti u obzir, uzeti pod zatitu, uzimati na znanje;

170 SINTAKSA

voditi: vriti / izvriti / izvravati:

voditi borbu, voditi rauna, voditi brigu; vriti nudu, izvriti pritisak na koga, izvravati nareenja.

Iz tih primjera vidi se da glagolske perifraze mogu imati razliite strukture. Moe to biti glagol + imenica u kosome padeu ili glagol + prijedloko-padeni izraz. Besprijedloke imenice u takvim perifrazama mogu biti u: genitivu: dativu: akuzativu: imati obzira, nemati uticaja; privesti kraju, podvrgnuti reviziji; vriti pritisak, voditi borbu.

Prijedloko-padeni izrazi javljaju se u: genitivu: dativu: akuzativu: instrumentalu: lokativu: biti od koristi, doi do spoznaje, izgubiti iz vida; doi k svijesti; dati na uvid, staviti na raspolaganje, stupiti u vezu; biti pod kontrolom; biti u sukobu, dobiti na vremenu.

Glagolska perifraza jasno se razlikuje od slobodnih veza glagola i imenica. Naime za razliku od slobodnih veza imenica u glagolskoj perifrazi ne moe se anaforizovati, tj. zamijeniti anaforinim elementom zamjenikoga tipa (npr. umjesto dolaziti do trga moe se rei dolaziti do njega, a umjesto dolaziti do daha ne kae se *dolaziti do njega). Za imenicu u glagolskoj perifrazi ne moe se postaviti isto pitanje kao za imenicu u slobodnoj vezi. Tako npr. u vezi s prvim navedenim primjerom (dolaziti do trga) moe se pitati do ega se dolazi, a u drugome ne moe. U slobodnoj vezi jednina je naelno zamjenljiva mnoinom (npr. dolaziti do trgova), a u glagolskoj perifrazi nije (*dolaziti do dahova). U glagolskoj perifrazi samo je glagol promjenljiv po oblicima, npr. dolaziti do daha, dolazi do daha, doao je do daha, doi e do daha, dolazila bi do daha i sl.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 171

SINTAKSIKE SLUBE I ZNAENJA GLAGOLSKIH OBLIKA


Meu punoznanim rijeima i/ili oblicima najvanije mjesto pripada oblicima glagola, jer je njima svojstveno najvie gramatikih kategorija, zbog ega imaju i najizraenija valentna svojstva, te ine sredite reenine strukture, u prvome redu predikate.

LINI GLAGOLSKI OBLICI


U pomenutome smislu posebno su vani lini glagolski oblici (npr. prodam, prodao sam, prodaj). Pored kategorije lica tim oblicima redovno su svojstvene i kategorije broja te kategorije vremena ili naina. Za razliku od njih nelinim glagolskim oblicima (npr. prodati, prodajui, prodavi) te kategorije nijesu svojstvene. Lini glagolski oblici jesu glagolska vremena: prezent, aorist, imperfekat, perfekat, pluskvamperfekat, futur prvi, futur drugi te glagolski naini: imperativ, potencijal, potencijal imperfekta i optativ. Vremena i naini mogu se javljati u apsolutnoj i u relativnoj upotrebi, tj. kao apsolutivi i kao relativi. U tradicionalnoj gramatici terminu apsolutiv odgovara indikativ. Neko se vrijeme javlja kao apsolutiv onda kad oznaava ono to je za njega primarno, kad npr. prezent oznaava da je radnja u reenici podudarna s vremenom govorenja (npr. Ovoga trena ede i piu), perfekat da radnja glagola prethodi vremenu govorenja (npr. Jue je poetio prijatelja), a futur da se radnja vri poslije vremena govorenja (npr. utra e padati kia). Meutim pojedina vremena i naini ne koriste se samo u znaenjima koja su za njih primarna no i u drugim znaenjima. Tako npr. prezent moe oznaavati i prolost (npr. edimo jue u kafani i razgovaramo) ili budunost (npr. utra rano putujemo). Osim toga pojedini glagolski oblik moe se odreivati ne samo prema vremenu govorenja, nego i prema vremenu izraenome drugim glagolskim oblikom. Tako e npr. prezent svrenih glagola znaiti predbudunost ako dolazi u zavisnoj klauzi uslovnih (pogodbenih) reenica koje u glavnoj klauzi imaju futur prvi, npr. Ako padne kia, sve e propasti. Tako upotrijebljene glagolske oblike nazivamo relativima.

172 SINTAKSA

GLAGOLSKA VREMENA
Glagolska vremena dijele se u tri grupe s obzirom na to jesu li vezana za sadanjost (prezent), za prolost (aorist, imperfekat, perfekat, pluskvamperfekat) ili za budunost (futur prvi i futur drugi). PREZENT Apsolutno upotrijebljenim prezentom ili apsolutivom prezenta izraava se prava sadanjost. To znai da se u tome obliku vrijeme govorenja podudara s vremenom odvijanja radnje u reenici, npr. Upravo piem pismo. Tu se i radnja reenice i vrijeme govorenja (odvijanja govornoga ina) dogaaju u sadanjosti. Takvo znaenje mogu imati samo oblici prezenta nesvrenih glagola, jer svrenim glagolima nije svojstvena procesualnost, pa ne mogu oznaavati da se neto dogaa u vrijeme trajanja govornoga ina. Zato su sasvim negramatine reenice tipa *Upravo napiem pismo, *Sad ednemo svi zajedno i sl. Relativno upotrijebljeni prezent, tj. relativ prezenta, moe izraavati: 1. svevremenost, tj. radnju koja se odvija i u prolosti i u sadanjosti i u budunosti, npr. Moraa tee kroz Podgoricu, Svi ljudi umiru; 2. radnju koja se ponavlja, npr. Vazda svraa / svrati kod nas, Svako jutro pere / opere zube; 3. radnju koja se odvijala u prolosti. Takav prezent esto se susrijee u pripovijedanju, pa se naziva pripovjedaki (istorijski) prezent, npr. Jutros uem u pogrean autobus i zakasnim u kolu, Jue edimo u kafani i razgovaramo; 4. buduu radnju, npr. utra rano putujemo, Dolazim za pet minuta; 5. predbuduu radnju (u zavisnosloenim reenicama). Takav je prezent zamjenljiv futurom drugim, npr. Ako padne kia, sve e propasti; Kad stignemo, javiemo vam se (upor. s futurom drugim: Ako bude pala kia, sve e propasti); 6. (s rjecom da) moe dolaziti umjesto imperativa, tj. izraavati zapovijest, npr. Ti da ostane kod kue, Da to odmah vratite! 7. (s istom rjecom) moe dolaziti i umjesto optativa (eljnoga naina), npr. Da ste mi ivi i zdravi! AORIST Aoristom u apsolutnoj upotrebi oznaava se prola radnja koja neposredno prethodi govornome inu, npr. Pade mi olovka. Upravo ga sretoh i sl.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 173

Aorist se upotrebljava relativno: 1. u pripovijedanju, prije svega kad se neposredno prethoenje u prolosti eli posebno naglasiti. Takav aorist naziva se pripovjedakim (istorijskim), npr. Ustade, zatvori prozor i navue zavjese. Kad se ovi primakoe, Kui ih prihvatie ognjem iz puaka, pa odmah zagon uinie i poekoe svih pedeset; 2. za oznaavanje budue radnje u ije je odvijanje govornik toliko siguran da je vidi kao prolu. Takav aorist naziva se futurskim, odnosno modalnim, npr. Umrijeh od ei; Ako se ne vratimo, sve propade; 3. u poslovinim tipovima tekstova sa znaenjem svevremene radnje. Takav aorist naziva se gnomskim, npr. Ko se dima ne nadimi, taj se vatre ne nagrija; Dooe divlji, ierae pitome. IMPERFEKAT Imperfektom se iskazuje prola nesvrena radnja, odnosno radnja koja se vrila naporedo s nekom drugom radnjom, npr. Jedni se igrahu, drugi razgovarahu, a trei spavahu. U naunim, publicistikim i administrativnim tipovima tekstova gotovo se ne susrijee. Razlog tome je ponajprije injenica da je imperfekat uvijek zamjenljiv perfektom. U beletristikome i razgovornom stilu imperfekat je, naprotiv, i dalje iv glagolski oblik. Imperfekat se upotrebljava samo relativno: 1. kao pripovjedaki (istorijski) imperfekat, u beletristikome stilu, naroito u jeziku usmene (narodne) knjievnosti, npr. Ali opet, Turci uzdahu se u svoju jainu. Zaludu im prijeahu, zaludu im obeavahu dobro oni ostae isti; Napomena: Posebna je vrsta pripovjedakoga (istorijskog) imperfekta u primjerima tipa Mi hoasmo doi i edi svaki dan kod njih. Takav imperfekat tvori se od imperfekta glagola htjeti/eti i drugoga lica imperativa jednine punoznanoga glagola. Upotrebljava se samo u pripovijedanju, naroito u jeziku usmene (narodne) knjievnosti. Danas je taj oblik u izumiranju. 2. kao kvalikativni imperfekat, kojim se kazuje neko stanje u prolosti ili radnja koja se ponavljala, npr. Putnik mirno putovae, Trgovac slobodno trgovae, Rabotnik svoju rabotu veselo rabotae, oban svoju stoku bez straha pasijae i bogom blagoslovena tiina na sve strane prebivae; 3. kao gnomski (poslovini) imperfekat, npr. Kad se sinovac enjae, ni strica ne pitae, a kad se raenjae, i strinu pripitivae.

174 SINTAKSA

PERFEKAT U savremenome crnogorskom jeziku za oznaavanje radnji koje prethode vremenu govorenja najee se koristi perfekat. Nekad je perfekat bio specijalizovan za izraavanje gotove prolosti, tj. prole radnje iji je rezultat aktuelan u vremenu govorenja. Takav perfekat, u prvome redu od svrenih glagola, est je i u savremenome jeziku, npr. Doli su nam gosti (i sad su tu), Roditelji su se preselili u Niki (i sad ive one). Za oznaavanje procesa koji su se odvijali u prolosti upotrebljavaju se i perfekat nesvrenoga vida i perfekat svrenoga vida, npr. Kad smo uli u dvoranu, svi su eeli mirno i ekali poetak predstave. Perfekat oznaava i radnju koja u prolosti prethodi drugoj radnji, tj. moe dolaziti umjesto pluskvamperfekta, npr. Svi su izali iz dvorane i ekali to e se dogoditi (upor. Svi su bili izali iz dvorane i ekali to e se dogoditi); Radio je upravo onako kako su ga nauili (upor. Radio je upravo onako kako ga bijahu nauili). U relativnoj upotrebi perfektom se oznaava: 1. radnja za koju je govornik uvjeren ili je vjerovatno da e se dogoditi u budunosti. Takva je upotreba modalnoga karaktera, npr. Ako utra ne doe, sve si upropastio; Svi smo nastradali ako se ostvari njihova prijetnja; 2. zapovijest ili zabrana (s rjecom da), npr. Da se nijeste usudili mrdnuti odatle!, Da nijeste ni pisnuli! 3. svevremenost. Takav se perfekat naziva i poslovini (gnomski), npr. etila se prelja kuelje uoi neelje; Poto kupio, po to i prodao; to kolijevka zaljuljala, to motika zakopala. U znaenju svevremenosti, kako se vidi iz navedenih primjera, esto se javljaju oblici krnjega perfekta, tj. perfekta bez pomonoga glagola. Krnji perfekat ima meutim i nekih drugih specinosti: 1. U publicistikome stilu, posebno u novinskim naslovima, est je krnji perfekat kojim se kondenzuje sadraj cijeloga teksta, npr. Predednik primio delegaciju penzionera, Izglasan novi zakon o izborima, Ubijen voa terorista. 2. Slian je tome i krnji perfekat koji se esto koristi u usmenoj (narodnoj) knjievnosti, ali nije rijedak ni u beletristikome stilu uopte, posebno u starijim tekstovima, npr. Zakukala sinja kukavica, Poleela dva vrana gavrana, Oni svi naglo zaueli.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 175

3. Krnji perfekat oznaava stanje koje je rezultat prole radnje i prethodi procesu koji se nakon toga obino izraava prezentom, npr. Sunce upeklo, pa se nita ivo ne mie; Mi stali pa gledamo. PLUSKVAMPERFEKAT Pluskvamperfekat oznaava radnju koja prethodi drugoj radnji u prolosti, npr. Kad je uao, oni su ve bili zavrili glavni dio posla; Svi su bili izali iz dvorane i ekali to e se dogoditi; Radio je upravo onako kako ga bijahu nauili. U savremenome jeziku sve ga ee zamjenjuje perfekat. Pluskvamperfekat se upotrebljava samo relativno. Pluskvamperfektom se moe iskazivati i istovremenost s kojom drugom prolom radnjom, npr. Taman bijasmo krenuli napolje kad nas oni pozvae. FUTUR PRVI Za oznaavanje radnje koja slijedi za vremenom govorenja (apsolutna budunost) koriste se oblici futura prvog, koji se tvore i od svrenih i od nesvrenih glagola, npr. utra u te svakako nazvati, Ta e se zgrada graditi vie godina, Zvau Ivana i rei u mu sve to znam. U relativnoj upotrebi futur prvi moe oznaavati: 1. prolost, pa se zove istorijski (pripovjedaki) futur, npr. Dugo je vladao mir i niko nita nije pitao; Tek trei dan rei e princeza majci; 2. svevremenost, pa se zove svevremenski (gnomski) futur (jer esto dolazi u poslovicama, gnomama), npr. Dobar roman uvijek e nai itaoca; Dok je novca, bie i prijatelja; 3. modalnost. Takav futur obino oznaava: blagu tvrdnju ili nesigurnost u ono to se tvrdi, npr. Bie da se razboljela; nunost, npr. Svi emo pomrijeti u ovome stoljeu; zapovijest, npr. utra e odnijeti pismo na potu. FUTUR DRUGI (EGZAKTNI) Futur drugi uvijek je relativ jer oznaava buduu radnju koja prethodi drugoj buduoj radnji ili je (rjee) istovremena s njom. Stoga dolazi samo u zavisnim klauzama sloenih reenica, posebno vremenskih i uslovnih (pogodbenih). Prethodnost se na-

176 SINTAKSA

elno izraava futurom drugim svrenih glagola, npr. Ako ga bude srio, pozdravi ga. Takav futur drugi u crnogorskome standardnom jeziku zamjenljiv je prezentom, npr. Ako ga sretne, pozdravi ga. Futur drugi nesvrenih glagola oznaava u prvome redu istovremenost s drugom buduom radnjom, npr. Oni e astiti kad budu zavravali kuu. Takav futur drugi nije zamjenljiv prezentom, upor. *Oni e astiti kad zavravaju kuu. Futur drugi nesvrenih glagola oznaava i buduu radnju koja prethodi drugoj radnji, npr. Ako budemo pametno radili, neemo imati problema. Takav futur zamjenljiv je prezentom, npr. Ako radimo pametno, neemo imati problema.

GLAGOLSKI NAINI
Glagolskim nainima izrie se zapovijest (imperativ), mogunost i/ili uslovljenost (potencijal i potencijal imperfekta) i elja (optativ). IMPERATIV Imperativom (zapovjednim nainom) cijela se komunikativna perspektiva reenice ili teksta usmjerava na drugo lice. Tim se oblikom od sagovornika zahtijeva: da to uini, da poslua to mu se kazuje, da preuzme ulogu govornika, da odgovori na kakvo pitanje i sl. To je oblik kojim se drugo lice transformie u prvo, tj. sagovornik u govornika, ti i vi u ja i mi, npr. Donesi mi au vode, Sluajte to vam se govori!, Vratimo se na poetak!, Recite to se dogodilo!, Oni neka dou ranije. Imperativom, i to odrinim, oznaava se i zabrana, npr. Ne naginji se kroz prozor, Ne tri hljeba preko pogae. Takav odrini imperativ po pravilu se tvori od nesvrenih glagola. Svreni glagoli u takvoj upotrebi sasvim su rijetki i stilski obiljeeni, kao osobitost npr. biblijskoga stila, upor. Ne ubij!, Ne ini preljubu! Imperativ moe imati i relativnu slubu. On se naime katkad upotrebljava i u vremenskome znaenju, i to za pripovijedanje prolih dogaaja, pa se naziva pripovjedaki (istorijski) imperativ. Takva upotreba imperativa u crnogorskome standardnom jeziku osobito je esta u usmenoj (narodnoj) knjievnosti, npr. Mi ih stignemo, pa udri po njima; A njegovi roditelji opet radi, trpi i ekaj bolja vremena. POTENCIJAL Potencijal u apsolutnoj upotrebi oznaava elju ili mogunost, npr. Popio bih neto toplo; Rado bih poao s vama, ali nemam vremena; Morali bismo ga poetiti.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 177

U relativnoj upotrebi potencijal oznaava uslov (pogodbu). U tome se znaenju javlja iskljuivo u zavisnosloenim reenicama, posebno uslovnim (pogodbenim), npr. Doli bismo kad bismo imali vremena; Da imamo vremena, doli bismo; Ni kad bi srela vukodlaka, ne bi se uplaila. Potencijal je relativ i onda kad ima vremensko znaenje. U tome sluaju oznaava prolu uobiajenu radnju, tj. radnju koja se u prolosti ponavljala, npr. Ustajali bismo rano i odlazili prije suneva izlaska; to bi danju zaraivao, to bi nou troio. POTENCIJAL IMPERFEKTA Potencijalom imperfekta, koji je takoe uvijek relativ i ne dolazi u nesloenim reenicama, oznaava se neostvarena mogunost, elja, uslov (pogodba) u prolosti. Upotrebljava se u razgovornome i beletristikom stilu, i to najvie u irealnim uslovnim reenicama, npr. Hoah vam se javiti da sam imao vremena; Da ne bijasmo oprezni, ahu nas prevariti. Meutim i u takvim je reenicama on zamjenljiv potencijalom, npr. Javio bih vam se da sam imao vremena; Da nijesmo bili oprezni, prevarili bi nas. OPTATIV Optativom (eljnim nainom) izraava se elja, nada, blagoslov, kletva, prokletstvo i sl., npr. ivjeli!, Dobro nam doli!, Bog vas poivio!, Dabogda prosili!, avoli ga odnijeli!, Svak hodio, ti letio! Optativ je redovan i u zavisnim klauzama nekih sloenih reenica, posebno dopusnih, npr. Ma kako postupio, uvijek je neko nezadovoljan; Radio-ne radio, isto ti je.

PASIVNI GLAGOLSKI OBLICI


Glagolska vremena i naini u aktivu naelno su u kongruentnome odnosu s imenskim dijelom reenice (subjektom), koji po pravilu oznaava vrioca radnje. Kad je meutim vrilac radnje iz bilo kojih razloga nevaan ili nebitan (kad je u prvome planu predmet zahvaen radnjom, tj. objekat, kad je vrilac nepoznat, kad nije poeljno da se pominje i sl.), upotrebljavaju se oblici pasiva, npr. Vojska je spalila sve kue u tome selu (aktiv) prema U tome selu sve su kue spaljene (pasiv). Zbog toga su oblici pasiva osobito esti u publicistikome stilu (ponajprije u jeziku novina), npr. Izglasan je zakon o kulturnoj saradnji, Osloboeni su svi zatoenici, Zabranjen je pristup bolesnicima. U takvim primjerima esti su i krnji oblici pasiva, tj. oni u kojima nema pomonoga glagola. Takvi oblici posebno su esti u novinskim naslovima, npr. Ubijen voa pobunjenika, Razrijeen ministar inostranih poslova, Postavljen kamen temeljac za zgradu nove pote.
178 SINTAKSA

Ima meutim i pasivnih konstrukcija u kojima se navodi i vrilac radnje (agens). One se susrijeu uglavnom u tekstovima administrativnoga i publicistikoga stila i u njima oznaka za vrioca radnje ima strukturu od + genitiv ili od strane + genitiv, npr. Svi e oni biti odlikovani od predednika drave, Strogo su na to upozoreni od strane meunarodne zajednice. Ako oznaka za vrioca radnje u aktivnoj reenici nema znaenje aktivnoga vrioca, nego uzronika radnje, onda ona u pasivnoj reenici moe imati oblik instrumentala, upor. Poar je opet zahvatio djelove Primorja (aktiv) prema Djelovi Primorja opet su zahvaeni poarom (pasiv). Osim pasiva koji se gradi pomonim glagolom biti i trpnim glagolskim pridjevom, a koji se katkad naziva pravim (pridjevskim) pasivom (npr. itan je, bio je itan, bijae itan, bie itan, neka bude itan, bio bi itan i sl.), upotrebljava se i reeksivni pasiv, koji se gradi povratnom zamjenicom se i aktivnim oblicima glagola, npr. Oslobaaju se svi zatoenici, Rui se zgrada u Hercegovakoj ulici, Morae se vie raditi. Takav pasiv posebno je est u tekstovima naunoga i administrativnoga stila, npr. Ti pravci sijeku se pod uglom od 90 stepeni, Upravni odbor bira se na dvije godine, Poinilac toga djela kaznie se novanom kaznom do 500 eura.

NELINI GLAGOLSKI OBLICI


Nelinim glagolskim oblicima pripadaju innitiv, glagolski pridjevi i glagolski prilozi. Takvima se nazivaju zato to nemaju spoljanjih glagolskih kategorija, tj. ni lica ni broja ni vremena ili naina. Od glagolskih svojstava ti oblici imaju samo unutranje glagolske kategorije, tj. kategorije svojstvene glagolima kao rijeima, a ne kao oblicima, a to su glagolski vid i prelaznost/neprelaznost. INFINITIV Innitiv (neodreeni glagolski oblik), npr. itati, svanuti, rei, svojevrstan je hibridni oblik izmeu glagola i imenice: njime se imenuje radnja (proces) ili rezultat procesa, pa je po tome blizak glagolskim imenicama (npr. itanje, svanue), a od glagola ima unutranje kategorije, tj. svojstva vida i (ne)prelaznosti. Innitiv u spojevima rijei i reenicama moe imati razliite slube: 1. za tvorbu sloenih (linih) glagolskih oblika, npr. futura prvoga (npr. Uskoro e svanuti); 2. kao dopuna uz glagole: modalne, npr. Treba priekati, Moramo biti sloni;

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 179

fazne, npr. Poelo se razvedravati, Nastavite itati; koji oznaavaju miljenje, govorenje, namjeru, volju i sl., npr. Ne vole se svaati, utra mislimo otputovati, Namjeravam kupiti kuicu;

3. kao dopuna uz imenske rijei i konstrukcije, npr. Strah me je pogledati, Duni ste rei to znate; 4. kao subjekat, npr. Trati je zdravo. GLAGOLSKI PRIDJEVI Glagolski pridjevi (proitao, proitan) u pravom su smislu rijei hibridni (mijeani) oblici. Od pridjeva imaju ponajprije mociju (tj. imaju sva tri roda: proitao, proitala, proitalo), a od glagola zadravaju, kao i innitiv, glagolski vid i (ne)prelaznost. Glavna sluba glagolskih pridjeva jeste da uestvuju u tvorbi sloenih glagolskih oblika, i to tako to radni glagolski pridjev slui za tvorbu aktivnih (perfekat: proitao je, pluskvamperfekat: bio je proitao/bijae proitao, futur drugi: bude proitao, potencijal: proitao bi), a trpni glagolski pridjev za tvorbu pasivnih glagolskih oblika (svi su takvi oblici sloeni, npr. biti proitan, proitan je, bio je proitan, bie proitan, bio bi proitan, bivi proitan). Glagolski pridjevi, posebno trpni, mogu prijei i u slubu pravih pridjeva. No oni tada gube glagolske osobine (gube znaenje radnje, a dobijaju znaenje svojstva), pa se od drugih pridjeva razlikuju samo porijeklom, npr. zrelo voe, truli sporazum, poueli papiri; proitane knjige, plaeni rauni, ugovoreni sastanak. Glagolski pridjev radni javlja se i u posebnoj slubi optativa (eljnoga naina), npr. Bog vam zdravlje dao! i sl. GLAGOLSKI PRILOZI Glagolski prilozi takoe su hibridi, i to izmeu glagola i priloga (kako im i ime kae). I oni zadravaju tzv. unutranja glagolska svojstva (glagolski vid i (ne)prelaznost), a dobijaju svojstva priloga, tj. rijei koje oznaavaju okolnosti u kojima se odvija glagolska radnja. Stoga su prikladni za oznaavanje radnje kao okolnosti, to im je i glavna sluba. Glagolski prilog sadanji (npr. itajui) oznaava okolnost u obliku radnje koja je istovremena s drugom radnjom, npr. Zastajkuje itajui, a glagolski prilog proli oznaava okolnost u obliku radnje koja prethodi drugoj radnji, npr. Zastane proitavi. Glagolski prilog sadanji najee ima znaenje koje odgovara znaenju vremenske klauze s veznikom dok, npr. itajui, zastajkuje (upor. Dok ita, zastajkuje), ali se tome znaenju mogu pridruiti i nijanse naina, npr. ita zastajkujui (upor. ita na taj nain da zastajkuje), uzroka, npr. Mislei da neemo doi, poeli su raspra180 SINTAKSA

vu (upor. Kako su mislili da neemo doi, poeli su raspravu), doputenja, npr. Ni radei dvostruko, nije uspio (upor. Iako je radio dvostruko, nije uspio) ili uslova (pogodbe), npr. Ni dubei na glavi, ne bi to postigao (upor. Ni kad bi dubio na glavi/ ni da dubi na glavi, ne bi to postigao). Glagolski prilog proli najee ima znaenje koje odgovara vremenskoj reenici sa zavisnom klauzom koja oznaava prethodnost (anteriornost, prijevremenost), npr. Proitavi, zastane (upor. Kad proita, zastane), ali mu isto tako mogu biti svojstvene i nijanse uzroka, npr. etivi se prijatelja, odmah prie telefonu (upor. Budui da se etio prijatelja, odmah prie telefonu), doputenja, npr. Ni poetivi ga, nijesi nita postigao (upor. Nijesi nita postigao iako si ga poetio) ili uslova, npr. Ni razbivi mu nos, ne bi ga uvjerio (upor. Da mu i nos razbije, ne bi ga uvjerio).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 181

IMENSKI OBLICI
Oblici imenskih rijei, tj. imenica, pridjeva, zamjenica i promjenljivih brojeva, funkcioniu kao glavne ili kao zavisne sastavnice spojeva rijei, npr. tamna ulica, vrata dvorane, udarac glavom, nae komije, prvi snijeg, dvojica dobrih ljudi, traiti odmor, etati ulicom itd. U reenici takvi oblici mogu funkcionisati kao samostalni (subjekat, objekat i priloka odredba) ili kao nesamostalni lanovi reenine strukture (atribut i apozicija). Koju e slubu pojedini od tih oblika imati bilo u spoju rijei bilo u reenici, zavisi od njegovih gramatikih svojstava, posebno od padea. Stoga je u sintaksi uobiajeno govoriti o sintaksi padea, u kojoj se prouavaju znaenja i slube pojedinih padenih oblika u veim sintaksikim jedinicama, osobito u spojevima rijei ili sintagmemima i u reenicama.

SINTAKSIKE SLUBE I ZNAENJA PADEA


Padei se obino dijele na nezavisne ili glavne i zavisne ili kose. Nezavisni nijesu zavisni od drugih rijei u spoju rijei ili reenici, a zavisni se u spojeve rijei ili reenice ne uvode samostalno, nego zavise od kakve druge sastavnice spoja rijei ili od lana reenine strukture. U nezavisne padee svrstavaju se nominativ i vokativ, a u zavisne svi ostali: genitiv, dativ, akuzativ, instrumental i lokativ.

NEZAVISNI (GLAVNI) PADEI


NOMINATIV Nominativ vrlo esto funkcionie kao glavna sastavnica imenskoga sintagmema, npr. jedan primjer, teak poraz, dvojica prijatelja, kolega Perovi, drutvo knjievnika, bjelina snijega, kua od kamena, lien imovine, pun razumijevanja itd. Uz neke pridjeve nominativ (s rjecom kao) moe imati i slubu zavisne sastavnice pridjevskoga skupa rijei (s poredbenim znaenjem), npr. uporan kao konj, mlad kao rosa, edan kao zemlja. Primarna sluba nominativa u reenici je sluba subjekta, npr. Mi smo zakasnili, Ko je prvi doao?, Ulice su opuele, Nai planovi nijesu se ostvarili.
182 SINTAKSA

Osim toga nominativ esto ima i slubu imenskoga dijela predikata, npr. On je dobar ovjek, To je la, Bio je vie puta predednik, a javlja se i kao dio priloke odredbe, npr. Gladan je kao vuk. Takav nominativ moe se i sasvim osamostaliti pa funkcionisati kao iskaz, npr. Panja! Vatra! La! i sl. Naravno, uz imenske rijei u nominativu koje su u sastavu reenice dolaze i atributi, odnosno apozicije, npr. Moj komija nije doao, Glavna mu je briga preivjeti, To je velik uspjeh, I grad Berane ima svojih problema. Izvan reenice nominativ vrlo esto slui za najrazliitije vrste imenovanja, npr. bijelo vino, Sveti Petar, ptica selica, Ivan Petrovi, Hotel Bijela rua, Jadransko more, Sjedinjene Amerike Drave. VOKATIV Vokativ je zapravo reenica posebnoga tipa koja slui za oslovljavanje sagovornika, odnosno kao poziv na uspostavljanje govornoga ina. Po tome je slian imperativu jer cijelu reeninu perspektivu usmjerava na drugo lice. Ta njegova izrazita sintaksika samostalnost razlog je to se vokativ u pisanome tekstu uvijek odvaja zarezom (kad je na poetku ili na kraju reenice) ili zarezima (kad je unutar reenice), npr. Ivane, reci to se dogodilo; to ima novo, prijatelju?; Sve je to, dragi moj, ve davno dogovoreno. No kako vokativ ne moe zauzimati nijednu sintaksiku poziciju unutar reenice, on se uprkos svojoj sintaksikoj samostalnosti svrstava u nepunoznane oblike rijei. Moglo bi se rei da je vokativ i komunikativno nepunoznaan, jer se njime ne prenosi stvarno obavjetenje. On zapravo slui za uspostavljanje komunikacije, kao poziv sagovorniku da uestvuje u komunikacijskome inu. U nekim tipovima tekstova (npr. u usmenome narodnom pjesnitvu) vokativ moe, iz metrikih razloga, dolaziti i umjesto nominativa u slubi subjekta. Takav vokativ nema, naravno, funkciju obraanja, pa se u pismu ne odvaja zarezom odnosno zarezima, npr. Knjigu pie care od Stambola. Misli jadan da je gorski vue.

ZAVISNI (KOSI) PADEI


Nesamostalni (kosi) padei mogu imati razne slube. Mogu to biti razliiti reenini lanovi (blii i dalji objekat, priloka odredba, dio predikata, atribut, apozicija), a mogu biti i zavisne sastavnice razliitih spojeva rijei i razliitih reeninih lanova (bliega i daljega objekta, priloke odredbe, nekongruentnoga atributa, apozicije). Ove e se razmotriti razliite slube i znaenja kosih padea, i to i besprijedlokih kosih padea i kosih padea s prijedlozima koji su uz pojedine od tih padea obini
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 183

i neobiljeeni u crnogorskome standardnom jeziku, a upozoravae se povremeno i na one ija je upotreba obiljeena (npr. kao zastarjela, funkcionalnostilski specijalizovana i sl.). GENITIV Genitiv je pade ticanja. Od svih kosih padea on ima najire i najoptije znaenje. On znai da je neki predmet (u irem smislu) u odnosu s nekim drugim predmetom. Taj odnos moe biti prostorni ili vremenski, a moe biti i logiki sloeniji, tj. moe znaiti udaljavanje predmeta od predmeta, pripadnost predmeta drugome predmetu, svojstvo predmeta, dio predmeta, izuzimanje, poticanje, uzrono-posljedinu povezanost meu predmetima ili dogaajima i dr. S obzirom na konkretnija znaenja i slube moe se izdvojiti vie razliitih tipova besprijedlokoga genitiva: Prisvojni (posesivni) genitiv oznaava poednika (lat. possessor), tj. predmet (najee osobu) kojem to pripada, onoga koji to poeduje, i stoji uz imenske rijei koje oznaavaju poedovano (lat. possessum), npr. sestra mojega prijatelja, kua njezina brata, pjesme Vita Nikolia. Takav genitiv po pravilu je dvolan (uz imenicu dolazi jo neka imenska rije: zamjenica, pridjev ili imenica). Ako je jednolan, preobliava se u pridjev, npr. sestra prijatelja prijateljeva sestra, kua brata bratova kua, pjesme Nikolia Nikolieve pjesme. Subjekatski genitiv oznaava vrioca ili uzronika kakve radnje i stoji uz imenske rijei koje oznaavaju tu radnju. Takve rijei po pravilu su deverbativne imenice, npr. povratak ratnika, eanje mojega eda, izvjetaj predednika. Takav genitiv zove se subjekatskim zato to je imensku sintagmu s takvim genitivom mogue preoblikovati u glagolsku konstrukciju (reenicu) u kojoj zauzima poziciju subjekta, npr. Ratnici se vraaju, Moj ed se ea, Predednik izvjetava. Ako je takav genitiv jednolan, konstrukcija se takoe moe preoblikovati u prisvojni pridjev, npr. povratak ratnika u ratnikov povratak, izvjetaj predednika u predednikov izvjetaj. Objekatski genitiv oznaava predmet (objekat) radnje i stoji uz imenice koje oznaavaju radnju, po pravilu opet deverbativne, npr. gradnja bolnice, pisanje pisama, sluanje muzike. Takav genitiv zove se objekatski zato to je imenike spojeve rijei u kojima se javlja mogue preoblikovati u glagolske konstrukcije (reenice) u kojima takav genitiv zauzima poziciju pravoga objekta (naravno, u akuzativu, a ne u genitivu), npr. Grade bolnicu, Piu pisma, Sluaju muziku. Objekatski genitiv po pravilu se ne preoblikuje u prisvojni pridjev. tovie, takvo preoblikovanje u najveem broju primjera uopte ne dolazi u obzir, npr. prema gradnja kue ne dolazi u obzir *kuna gradnja ni prema sluanje muzike *muziko sluanje.
184 SINTAKSA

Objasnidbeni (eksplikativni) genitiv slui za objanjavanje sadraja imenice na koju se odnosi, npr. sadraj romana, znak dobre volje, raspored predavanja. Dioni (partitivni) genitiv stoji uz rijei koje oznaavaju koliinu (obino imenice i priloge), mjeru kakve materije (oznaava se imenicama) ili uz brojeve, npr. malo vremena, mnotvo prolaznika, aa vode, litar mlijeka, dvoje ece, sedam pitanja. Moe stajati i uz glagole. Tada oznaava neodreeni dio ega, obino kakve materije, npr. zatraiti hljeba, dodati soli, pozajmiti novaca. Takav genitiv dolazi i u spojevima rijei u kojima je glavni lan pridjev, npr. pun vrlina, eljan uspjeha, vrijedan panje. Posebna vrsta dionoga genitiva stoji uz rijei koje oznaavaju igre (igra, igranje, igrati se i sl.), pa se takav genitiv naziva i genitivom igre, npr. igra aha, igranje rukometa, igrati se make i mia. Slovenski genitiv dobio je ime po tome to je svojstven slovenskim jezicima. Dolazi u odrinim konstrukcijama na mjestu akuzativa u slubi pravoga objekta, npr. Dugo nije vidio sestre, Ne gledao sunca, Ne treba nam hljeba. Takav je genitiv, osim uz glagol nemati, u savremenome standardnom jeziku sve rjei. Vremenski (temporalni) genitiv oznaava vrijeme zbivanja i po pravilu ima slubu priloke odredbe, npr. Bilo je to prologa petka. Uz takav genitiv uvijek stoji pridjevska rije (nije mogue: *Bilo je to petka), npr. ove noi, svakog mjeseca, prologa ljeta, godine devetstote. Genitiv svojstva ili kvalitativni genitiv oznaava svojstvo (kvalitet) neotuivoga predmeta ili dijela predmeta. Kao i vremenski, dolazi iskljuivo s pridjevskim rijeima. Zato se npr. umjesto mladi duge kose ne moe rei *mladi kose. Glavni razlog tome je u injenici da sam genitiv (bez pridjeva) ne bi bio dovoljno informativan. U navedenome primjeru podrazumijeva se da mladi ima kosu, pa bi obavjetenje o tome da je ima bilo sasvim izlino (redundantno). Da bi postala neizlina, mora joj se dodati i informacija o kvalitetu kose. Primjeri: starica niska rasta, glumac osrednjih mogunosti, ptica duga vrata. U tome znaenju pridjev se upotrebljava u neodreenome vidu. Podvrstom kvalitativnoga genitiva smatra se i genitiv dobi, npr. mukarac srednjih godina, eca ranoga uzrasta. U njemu se zapravo sastaju vremensko i kvalitativno znaenje (pa je to zapravo kvalitativno-vremenski genitiv), u kojem se kvalitet, svojstvo predmeta izrie vremenskim obiljejima. Ablativni genitiv oznaava odvajanje, udaljavanje, liavanje koga ili ega i stoji uz glagole kojima se imenuje udaljavanje od predmeta, odvajanje, liavanje ega i sl., i to kao njihova dopuna (objekat), npr. osloboditi se treme, stieti se svojih postupaka, uvati se prehlade.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 185

Govori se i o genitivu porijekla, koji susrijeemo u primjerima tipa On je roda plemenita, Bili su slovenskoga porijekla, er je dobrih roditelja. U toj vrsti genitiva prisutna je ablativnost, poticanje od koga/ega (upor. Ona potie od dobrih roditelja) i prisvojnost (upor. On pripada plemenitu rodu). Emfatiki genitiv izraava emocije (npr. divljenje, ushienje, iznenaenje, uenje i sl.) ili zaklinjanje, npr.: Budale!, Mahnita (li) ovjeka!, udna mi uda! Slian je tome i genitiv iza rjeca (tzv. prezentativa) evo, eto i eno, npr. Evo kie!, Eto ti brata!, Eno svatova! To vai i za genitiv zaklinjanja, kod kojega ono u to se ko zaklinje stoji u genitivu, a onaj na koga se zaklinjanje odnosi u dativu, npr. Due mi!, ivota ti!, Tako vam svega! Posebnim tipom genitiva smatra se i genitiv cijene (ili genitiv vrijednosti) koji stoji uz rijei (pridjeve ili glagole) koje oznaavaju cijenu ili vrijednost koga/ega, npr. vrijedan saaljenja, dostojan potovanja, To bi vrijeelo truda. Uz glagole ili pridjeve koji oznaavaju obilje ili to suprotno tome (tj. oskudicu) javlja se posebna vrsta genitiva, koja se naziva genitivom obilja i/ili oskudice, npr. Sit sam svega, Najeli su se bunike, gladan hljeba, edan slave. GENITIV S PRIJEDLOZIMA Uz genitiv ide najvei broj prijedloga, vie no uza sve ostale padee zajedno. To je zato to je genitivno znaenje najire, pa ima i najvie razloga da se takvo znaenje konkretizuje ili precizira. Upravo za to i slue prijedlozi.

Genitiv s prijedlogom od
Najtipiniji je i najblii osnovnome znaenju genitiva prijedlog od. Njegovo je osnovno znaenje ablativno, tj. znaenje kretanja predmeta koji se udaljava od drugoga predmeta, znaenje odvajanja, poticanja, porijekla i sl., npr. Bjei od kue, Odvojili su se od gomile, Oeao se dim od zgarita. Slino je tome i znaenje otklanjanja, rastavljanja, liavanja, oslobaanja, npr. ivi odvojeno od porodice, Oslobodili su grad od napasnika, Lijeena je od alergije. U prostornome smislu to znaenje pretpostavlja mjesto od kojega poinje neka radnja, a moe biti rije i o veoj ili manjoj udaljenosti predmeta od predmeta, npr. Taj obiaj proirio se od istoka do zapada, Od glave riba smrdi, Stajali smo na pukomet od vojnika. U vremenskome znaenju ablativnost se oituje kao poetak vremenskoga toka, trenutak od kojega se neto poinje dogaati, npr. Tako se radi od pamtivijeka, ekahu ih od ranoga jutra, Tu je opisan ivot jednoga slikara od roenja do smrti.
186 SINTAKSA

Prijedloko-padeni izrazi s prijedlogom od mogu imati i nainsko znaenje, posebno u nekim ustaljenim i/ili frazeologizovanim konstrukcijama, npr. od glave do pete, od nemila do nedraga, od sluaja do sluaja i sl., npr. Doerala se od glave do pete. Prijedloko-padeni izrazi s prijedlogom od mogu imati i uzrono znaenje, i to znaenje efektivnoga uzroka, tj. onoga koji direktno, efektivno izaziva posljedicu, npr. Sva je premrla od straha, esto pati od glavobolje, Ne vidi se od magle. Prijedlog od susrijee se i u spojevima rijei kojima se oznaava da se jedan predmet po emu izdvaja iz skupa drugih predmeta. Tada je genitiv redovno u mnoini, npr. Petar je jedan od najstarijih u selu, Vieli smo i neke od najpoznatijih glumaca, Ona nije od onih zaboravnih. Slina je tome i upotreba prijedloga od u prijedloko-padenim izrazima sa znaenjem uporeivanja, kad stoji uz komparativ ili uz kakvu drugu rije uporednoga znaenja, npr. Vi ste gori od tuina, Proveo je one vie od godine dana, Ona se razlikuje od obine slukinje. Genitiv s prijedlogom od esto se upotrebljava i u slubi atributa, obino s kvalitativnim znaenjem, npr. ljudi od pera, ovjek od ugleda, majstor od zanata, dok je atributski genitiv kojim se oznaavaju mjesta, podruja, zemlje iz kojih ko potie danas zastario, npr. duka od Mletaka, Nikac od Rovina. Prijedlog od u slubi atributskoga genitiva javlja se esto i uz brojeve ili koliinske izraze (tada iza prijedloga od ne mora doi samo genitiv, no moe stajati i akuzativ mjere ili nepromjenljiva rije), npr. momak od nekih dvadeset godina, ulog od sto eura, provalija od nekoliko metara. Atributskoga je karaktera i eksplikativni genitiv, npr. udo od eteta, sila od ovjeka, ona nesrea od profesora. S prijedlogom od upotrebljava se i prisvojni genitiv (npr. kapetan od lae, sestra od ujaka, brat od strica, vrata od grada, Prokleta avlija od Iva Andria). Genitiv s prijedlogom od, posebno kad se odnosi na ljude, esto oznaava tip ablativnosti vezan za porijeklo, npr. On je od roda Petrovia, Starinom je od kukih Drekalovia, Vujisi potie od morakih doseljenika. Ablativne je prirode i genitiv materije, u kojem se oblikom genitiva s prijedlogom od oznaava od ega je to nainjeno, npr. kua od kamena, aa od kristala, zavjesa od dima.

Genitiv s prijedlogom do
Osnovno znaenje genitiva s prijedlogom do vezano je za blizinu dvaju predmeta, s tim to je tome prostornom odnosu svojstveno kretanje jednoga predmeta prema drugome kao granici kretanja (rije je o graninoj direktivnosti), npr. Doli smo do ruba provalije, Buka se ula do neba, Lutali su od nemila do nedraga. Po tome je prijedlog do antoniman prijedlogu od, a razlikuje se od njega i po tome to do moe
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 187

biti vezano i za znaenje mirovanja, statinosti (npr. edi do zida), a od ne moe (npr. *edi od zida). Kako granica kretanja moe biti ksirana i prijedloko-padenim izrazom, prijedlog do esto stoji i uz takve izraze, npr. Popeli su se do na vrh brda, Njihov smijeh uo se do iza kue, Dopratio ih je do pred kafanu. Genitiv s prijedlogom do moe imati i vremensko znaenje, npr. Nijesmo zaspali do jutra, Sve e biti gotovo do jeseni, Muio se sve do smrti. I vremenska granica moe biti ksirana prijedloko-padenim izrazom, pa do i u vremenskome znaenju esto dolazi uz prijedloko-padene izraze, npr. ekali smo ih sve do pred mrak, Sad imamo novaca do iza Boia, Veina je ostala do poslije ponoi. Kad su predmeti koji se nalaze u odnosu granine direktivnosti osobe, onda se pretpostavlja privremen boravak jedne osobe u blizini druge (po tome se razlikuje npr. reenica Otii do majke od reenice Otii k majci ili majci), npr. Skoi do komije i pozajmi egu, Svrati do mene na veeru, Mogli bismo odetati i do tvojih roditelja. (Ne bi bilo korektno: Otii do brata i ostani stanovati kod njega.) Iz znaenja granine direktivnosti esto se razvija i znaenje naina, npr. Tome smo se smijali do suza, Do grla si u dugovima, Trao je do iznemoglosti. Genitivi s tim prijedlogom oznaavaju izuzimanje, npr. Nijesmo jeli nita do hljeba i vode, Nema drugog imanja do te kolibice. Tako se moe iskazivati znaenje suprotno izuzimanju, tj. znaenje obuhvatanja, ukljuivanja (svega to dolazi u obzir, i to do kraja), npr. Popili su sve do potonje kapi, Potroio je platu do posljednjega centa, Sumnjivi su svi do jednoga. S prijedlogom do javljaju se i genitivi sa specinim uslovnim (pogodbenim) znaenjem koje se razvilo iz znaenja ticanja, kakvo susrijeemo u primjerima tipa: Da je do njega, oni bi se ve vjenali; Pokuali smo sve to je do nas. Kao osobitost usmenoga narodnog stvaralatva (epskoga pjesnitva) obiljeeni su prijedloko-padeni izrazi s prijedlogom do uz brojeve (obino dva ili tri). U njima taj prijedlog zapravo funkcionie kao vrsta intenzikatora, npr. On ponese do tri vree blaga, Susrijeu ga do dva pobratima. U takvim izrazima prijedlog do esto se i udvostruuje, npr. Pa ga eka do dva do tri dana. Prijedlog do upotrebljava se, manje ili vie redovno, i uz glagole s preksom do- kao to su doi, doetati, doteturati, dopuzati, dorasti, doerati, dogurati i sl., npr. ini se da smo doli do zida, Nije se moglo doi do rijei, Doetao je do parka, Jedva je doteturao do auta, Dijete je dopuzalo do pei, Pa doera cara do duvara, Taj e sigurno dogurati do ministra. To vai i za neke druge glagole koji nemaju preks do-, npr. drati ili biti (stalo), npr. Drala je do sebe, Nije njima do nauke, Oito mu je stalo do te evojke.

188 SINTAKSA

Genitiv s prijedlogom iz
I genitiv s prijedlogom iz primarno je ablativnoga karaktera, samo to u njemu taj prijedlog pretpostavlja da kretanje, odvajanje, poticanje ili sl. poinje iz unutranjosti drugoga predmeta, npr. Izili su iz skuptine, Zvali su me prijatelji iz Plava, Pucali su iz mitraljeza, Otputen je iz slube. Ablativno znaenje svojstveno genitivu s prijedlogom iz moe se odnositi i na vrijeme, npr. Prie iz davnine, Ta mu je mana ostala iz etinjstva. To znaenje postoji i u frazeologizovanim izrazima tipa iz dana u dan, iz godine u godinu i sl., npr. Svaali su se iz dana u dan. Genitiv s prijedlogom iz moe oznaavati i nain, npr. Sve se iz temelja izmijenilo, Udarali su ga iz sve snage, Upinjao se iz petnih ila, i uzrok, npr. Danas se malo to radi iz ljubavi, Ne ini on to iz uvjerenja, Neki su poteni iz straha.

Genitiv s prijedlogom s(a)


I genitivu s prijedlogom s(a) osnovno je znaenje ablativno. No takav genitiv pretpostavlja da kretanje ili kakva druga aktivnost zapoinje s gornje, povrinske ili spoljanje strane predmeta, npr. Silaze s broda, Posmatra nas s balkona, Lie pada sa stabala, Jo se nijesu vratili s mora. U znaenju mjesta sa/iz kojega zapoinje kretanje ili kakva druga aktivnost prijedlog s(a) alternira s prijedlogom iz, pri emu se s(a) upotrebljava onda kad se mjesto nalazi na viem nivou, na vodi, kad je rije o ustanovi ili sl., npr. To je cvijet s Lovena (ali iz vrta), Ona dolazi sa sela (ali iz grada), Profesor ide s fakulteta (ali iz kole). Prijedlog s(a) ima u takvim prijedloko-padenim izrazima znaenje koje je suprotno prijedlogu na, npr. ii na posao ii s posla, ii na svadbu ii sa svadbe prema ii u kino ii iz kina, ii u umu ii iz ume. Genitiv s prijedlogom s(a) moe znaiti i vrijeme. Takav genitiv stoji obino uz imenice kojima se imenuju intervali, npr. s proljea, s jeseni, s poetka stoljea. Takvom znaenju svojstvena je nijansa udruivanja (socijativnosti). Kad se neto dogaa s proljea, dogaa se ili se poinje dogaati s dolaskom, s pojavom proljea. Rjee genitiv s prijedlogom s(a) oznaava nain, npr. esto govori s visine, Kae da joj to nije s ruke. Genitiv toga tipa s uzronim znaenjem stilski je obiljeen, npr. Postao je slavan sa svoga junatva, Pati s nekog jada golemoga.

Genitiv s prijedlozima ispred i iza te izvan/van i unutar


Genitivom s prijedlogom ispred oznaava se predmet kojem se s prednje strane nalazi ili kree drugi predmet ili predmeti, npr. Okupili su se ispred crkve, Autobus kree ispred pote, Bjeali su ispred vojnika.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 189

Genitiv s prijedlogom ispred upotrebljava se katkad i u uporednome znaenju, npr. U tranju je bio ispred Ivana, Ona je glumica ispred svih ostalih, Iz matematike je ispred drugih uenika. Katkad se, pogotovo u administrativnome stilu, genitiv s prijedlogom ispred upotrebljava i u predstavljakome znaenju, npr. Sekretar je govorio ispred cijeloga preduzea, Ispred nae kole poslati smo na takmienje nas trojica. U tome znaenju umjesto prijedloga ispred trebalo bi upotrebljavati prijedloko-padeni izraz u ime, npr. Sekretar je govorio u ime cijeloga preduzea. Genitiv s prijedlogom iza, koji je antoniman prijedlogu ispred, oznaava predmet kojem se sa zadnje strane nalazi ili kree drugi predmet ili predmeti, npr. eeli smo iza kue, Iza nas je ila cijela kolona, Sakrio je neto iza lea. Takav genitiv upotrebljava se katkad i u uporednome znaenju, ali neto rjee no genitiv s prijedlogom ispred, npr. Jovan je iza ostalih u vladanju. Genitiv s prijedlozima ispred i iza ima i vremensko znaenje, npr. Umakoe ispred zore, Javite se iza praznika, Platu primamo iza desetoga u mjesecu. Imenica u genitivu s prijedlogom izvan/van oznaava predmet ili dio prostora izvan ijih se granica nalazi ili kree drugi predmet, npr. Ana stanuje van grada, Takve promjene odvijaju se izvan jezika. Katkad se genitiv s prijedlogom izvan/van upotrebljava i za oznaavanje naina, npr. Taj je proces van sumnje okonan, Ponaao se kao da je izvan sebe. Genitiv s prijedlogom unutar oznaava predmet (dio prostora ili ega drugoga) u ijim se granicama nalazi ili kree drugi predmet ili odvija kakav dogaaj, npr. Sve se to dogodilo unutar kasarne, Bili su to dogovori unutar familije, Taj problem razmatra se unutar fonetike.

Genitiv s prijedlozima iznad, ispod, vie (povie) i nie


Genitiv s prijedlogom iznad oznaava predmet kojem se s gornje strane, i to u veini sluajeva bez neposrednog kontakta s njim, nalazi ili kree drugi predmet ili predmeti, npr. magla iznad grada, Preleee iznad Durmitora, Iznad naeg stana vazda je buno. Genitiv s tim prijedlogom esto dolazi i u uporednome znaenju, npr. U svemu je iznad prosjeka, Radi iznad svojih mogunosti. Genitiv s prijedlogom iznad slian je genitivu s prijedlogom vie (povie), s tim da se vie (povie) ne moe upotrijebiti u uporednome znaenju, npr. Vie kue je bunar, Imaju i skakaonicu povie grada.
190 SINTAKSA

Prijedlog ispod antoniman je prijedlogu iznad. Genitiv s tim prijedlogom oznaava predmet kojem se s donje strane nalazi ili kree drugi predmet ili predmeti, npr. Nali su poruku ispod vrata, Mnotvo je ljudi ispod solitera, lzmie mu tlo ispod nogu. I prijedlog ispod est je u uporednome znaenju, npr. Proosmo ispod oekivanja, Dobio je ispod zasluenog. Prijedlogu ispod slian je i prijedlog nie, koji, kao ni antonimni mu prijedlog vie, nema uporedno znaenje, npr. Nie sela su movare, Pucao je nie mete.

Genitiv s prijedlozima prije, uoi, poslije, nakon, za i tokom


Prijedlozi prije, poslije i nakon oznaavaju vrijeme. Prijedlog prije s genitivom oznaava prijevremenost, prethodnost (anteriornost), npr. Probudili su se prije zore, Pisala mi je prije roendana, Prije povratka u domovinu teko obolje. Genitiv s prijedlogom prije upotrebljava se i u uporednome znaenju, npr. Stigao je prije ostalih, On je u tome prije svih u razredu. Poseban tip prijevremenosti (anteriornosti), koji je inae svojstven aoristu, oznaava se genitivom s prijedlogom uoi. To znai da vremenski interval ili dogaaj neposredno prethodi nekom drugome intervalu ili dogaaju, npr. No uoi Badnjaka svi su bili na okupu, Predomislili su se dan uoi vjenanja, Uoi odluujue bitke nikome se nije spavalo. Prijedlozi poslije i nakon oznaavaju poslijevremenost (posteriornost), tj. dogaaj koji se odvija iza vremena ili dogaaja oznaenoga genitivom, npr. Vieemo se poslije ljetnjih praznika, Poslije vjenanja otputovae na more, Nakon nekoliko dana sve ve bijae drukije, Nakon veere malo popriasmo. I ti se prijedlozi, posebno prijedlog poslije, katkad koriste u uporednome znaenju, npr. On je u koli prvi poslije direktora. Prijedlog za s genitivom oznaava istovremenost dogaaja. On je u takvim izrazima rezultat redukovanja prijedlokoga izraza za vrijeme (upor. za vrijeme Napoleona = za Napoleona), npr. Za kraljevske vlade neke su stvari ipak krenule nabolje, Nastojali smo doi jo za dana. Prijedlog tokom (koji je poprijedloeni instrumental imenice tok) oznaava vrstu istovremenosti u kojoj je posebno istaknuto proticanje vremena. Rije je o vremenu ili dogaaju koji tee paralelno s vremenom ili dogaajem oznaenim genitivom. Takvo je znaenje po pravilu izlino jer je vremensko proticanje svojstveno svakome vremenskom pojmu. Tako je npr. tokom veeri (umjesto uvee, veeras), tokom prole godine (umjesto prole godine), tokom ove neelje (umjesto u ovoj neelji ili ove neelje). Upotreba takvih prijedloga esta je naroito u administrativnome stilu,
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 191

npr. Tokom vremena sve se ipak popravilo, Dobro smo odmorili tokom praznika, Tokom prologa stoljea bijae previe ratova. (Na mjestu prijedloga tokom moe stajati prijedloko-padena konstrukcija u toku.)

Genitiv s prijedlozima podno, nadno, udno i povrh, navrh, uvrh, svrh/savrh


Da se jedan predmet nalazi ili kree u donjemu dijelu drugoga predmeta, oznaava se i genitivom s prijedlozima izvedenim od imenice dno, npr. To je selo podno Gara, Nalij mi samo nadno ae, Udno razora odmarahu kosci. Suprotno znaenje ima genitiv s prijedlozima izvedenim od imenice vrh. On dakle oznaava kako se predmet nalazi ili kree u gornjemu dijelu drugoga predmeta, npr. Plovi laa povrh vode, Popeo se navrh kue, edi uvrh stola, Skoi savrh stijene. U istome znaenju danas se prilino rijetko upotrebljava i prijedlog vrh, npr. edi mu vrh glave. Prijedlog povrh upotrebljava se i u znaenju dodavanja, pribrajanja ega onome to oznaava imenica u genitivu, npr. Taj smo novac dobili povrh plate; Oni se, povrh svega toga, nijesu ni javili; Htjeli biste hljeba povrh pogae.

Genitiv s prijedlozima elo, nakraj, krajem i potkraj


Prijedlog elo dolazi, danas rijetko, s genitivom u prostornome znaenju, a oznaava da se predmet nalazi ili kree na poetnome ili gornjem dijelu drugoga predmeta, npr. Domain je sio elo stola, elo glave koplje udarie. Prijedlog nakraj koristi se u suprotnome znaenju, to znai da pretpostavlja odnos u kome se predmet nalazi ili kree u zadnjem ili donjem dijelu drugoga predmeta, npr. Stigli smo do nakraj sela, Sio je nakraj stola. Prijedlog krajem (koji je porijeklom instrumental imenice kraj) upotrebljava se za oznaavanje prostornih i vremenskih odnosa, npr. etali su krajem ume, Krajem kue je cvijenjak, Mee su krajem imanja; Doi e tek krajem godine, Krajem stoljea stvari su se promijenile, Ve krajem putovanja bila je uznemirena. Vrlo slino znaenje prijedlogu krajem za iskazivanje vremenskih odnosa ima genitiv s prijedlogom potkraj, npr. Javie se potkraj godine, Potkraj mjeseca nestade novaca, Potkraj ivota esto bolovae.

192 SINTAKSA

Genitiv s prijedlozima sred (nasred, posred, usred)


Ti prijedlozi oznaavaju da se predmet nalazi ili kree u sredinjem dijelu drugoga predmeta, npr. Ve smo bili sred puine, Udario ga je nasred igralita, Lupio me je posred ela, ovjek se danas i usred grada mora bojati. Prijedlog usred esto se koristi i u vremenskome znaenju i oznaava da je vrijeme ili dogaaj koji je oznaen imenicom u genitivu u punom jeku, npr. To se dogodilo usred bijela dana, Tu je svjee i usred ljeta, Prekinuo si nas usred razgovora.

Genitiv s prijedlogom oko/okolo


Genitiv s prijedlogom oko/okolo oznaava predmet okruen s vie ili sa svih strana drugim predmetima ili, uz glagole kretanja, kruno kretanje u njegovoj blizini, npr. Okolo stola razbacane su knjige, Tre oko/okolo igralita, Svuda oko nas oea se ugodan miris, Pala mu je oko vrata. Prijedlog oko upotrebljava se i u vremenskome znaenju. Tada oznaava dogaaj koji se odvija priblino u vrijeme oznaeno genitivom, npr. Stigli su oko Boia, Vieemo se oko tvoga roendana. Znaenje priblinosti svojstveno je i onim konstrukcijama u kojima iza prijedloga oko stoje brojevi i druge koliinske rijei, npr. Bila je visoka oko metar i sedamdeset, Do sela ima oko pet kilometara, Sastala se s njim oko devet sati. Genitiv s prijedlogom oko slui i kao dopuna uz glagole kao to su pomagati (npr. Pomagao mu je oko uzgoja stoke), brinuti se (npr. Niko se ne brine oko kolskog inventara), raditi (npr. Radili su nekoliko godina oko utemeljenja stranke), a posebno esto dolazi uz glagole i imenice koji oznaavaju svau, sukob, borbu, rat, raspravu. Tada obino ima ciljno ili uzrono znaenje, npr. Svaali su se stalno oko imanja, Bili smo u sukobu oko strunih pitanja, Borili su se bezuspjeno oko prava na penziju, Spremni su i za rat oko nuklearke, Ve se dugo vodi rasprava oko zakona o izborima.

Genitiv s prijedlozima blizu, kod, kraj (pokraj, ukraj), pored, nadomak, nadohvat, u i mimo
Zajedniko je svim tim prijedlozima da uz genitiv oznaavaju odnos meu predmetima kojem je svojstvena blizina, s tim da je jednima vie svojstveno mirovanje predmeta koji se nalaze u prostornome odnosu, a drugima kretanje. Genitiv s prijedlozima blizu, kod, kraj (pokraj, ukraj) i pored oznaava predmet u ijoj se blizini nalazi ili kree drugi predmet (predmeti), npr. kola je blizu crkve,
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 193

Sastanak je zakazan kod mosta, Igrali su se kraj/pokraj/ukraj ume, U koli sam uvijek edio pored njega. U znaenju kretanja jednoga predmeta u neposrednoj blizini drugoga, odnosno prolaenja pokraj koga ili ega ne mogu se upotrijebiti prijedlozi kod (ne moe se npr. rei *Prolazili su kod kue), niti blizu (npr. *Proli su blizu pozorita), dok je prijedlozima (po)kraj i pored to znaenje osnovno, npr. Vozili smo se kraj jezera, Jesu li proli pokraj groblja?, Dugo je etala pored pruge. Blizina se oznaava i prijedlogom nadomak, s tim to je obino rije o odnosu izmeu jednoga predmeta i drugoga predmeta (mjesta) koji se nalazi u blizini tako da se do njega brzo moe stii, npr. Stigli su nadomak sela, Bio je ve nadomak cilja kad mu se to dogodilo, Ve bijasmo nadomak rjeenja. Slino znaenje ima i prijedlog nadohvat, koji oznaava predmet to se nalazi tako blizu (kao) da se moe dohvatiti, npr. Knjiga je bila nadohvat ruke. Za prolaenje pokraj ega specijalizovan je prijedlog mimo, koji osim s genitivom moe stajati i s akuzativom, npr. Ve su bili proli mimo nae kue/mimo nau kuu, Tako se ne prolazi mimo starih prijatelja/mimo stare prijatelje. Prijedlog kod upotrebljava se u prvome redu uz glagole stanja, npr. ede kod doktora i razgovaraju. esto se meutim taj prijedlog, posebno u razgovornome stilu, upotrebljava i uz glagole kretanja, npr. Ide danas kod doktora. Genitiv s prijedlogom kod vrlo se esto, posebno u razgovornome stilu, upotrebljava i u prisvojnome znaenju (tj. u znaenju poedovanja ega, vlasnitva nad im), npr. Kod nas je sve u redu, Najbolje im je kod roditelja. U tome znaenju esto se upotrebljava i prijedlog u s genitivom, pogotovo kad je rije o odnosu dijela i cjeline, odnosno o neotuivoj prisvojnosti (o poedovanju neega to se ne moe otuiti, to ne moe ne biti dio predmeta o kojem je rije), npr. Oi su mu kao u make, Bila je jedinica u majke, U Hrvata je to drukije rijeeno. Genitiv s prijedlogom kod relativno se esto upotrebljava i u dopusnome znaenju, npr. Ni kod tolikih problema oni se ne predaju. U tome znaenju upotrebljavaju se i prijedlozi kraj, npr. Kraj tolikih evojaka on se ne eni, i pored, npr. I pored takvih komija treba sauvati ivce i ivjeti normalno. Genitiv s prijedlozima mimo i pored moe se upotrijebiti i u iskljunome znaenju, npr. Toga je dana bila mimo obiaja razgovorljiva; Trebalo je pored svega ostaloga prikupiti sav materijal.

194 SINTAKSA

Genitiv s prijedlozima du i irom


Za oznaavanje kretanja paralelnog s izduenim predmetom specijalizovan je prijedlog du, npr. etali su du obale, Dunav je plovan du cijeloga svoga toka. Prijedlog irom s genitivom oznaava da se neto prostire po cijeloj irini ili po svim djelovima (i irinom i duinom) predmeta oznaenog genitivom (a rije je obino o veim prostorima), npr. Postao je poznat irom svijeta, Takve nonje ima irom Bihora.

Genitiv s prijedlogom preko


Genitiv s prijedlogom preko oznaava prije svega da se predmet nalazi ili kree popreke u odnosu prema drugome predmetu, koji je obino izduen, ili iznad njega, npr. Valja nama preko rijeke, Upravo prelaze preko ulice, Preko klanca izgraen je most; Preko neba se pruila duga, Na svadbi bacaju jabuke preko kue. Kad genitiv oznaava naseljeno mjesto, onda on s prijedlogom preko precizira pravac kretanja, obino putovanja, npr. Putuju u Podgoricu preko Kolaina, U Ameriku se leti obino preko Frankfurta. Genitiv s prijedlogom preko moe oznaavati i sredstvo, pogotovo kad je rije o (ivom ili neivom) posredniku, npr. Preko prijatelja svata se dozna, alba je proslijeena preko skuptinskih tijela, Ta se roba prodaje preko posrednika. Genitiv s tim prijedlogom moe imati i vremensko znaenje. U tome sluaju u genitivu su nazivi za vremenske intervale, a preko naglaava trajanje, znai tokom, npr. Tu boravimo samo preko ljeta, Preko zimskih praznika obino je na skijanju, Preko dana mnogi nijesu kod kue. (U izboru oznaka za vremenske intervale ima i ogranienja. Tako se npr. ne moe rei *preko srijede, *preko septembra, *preko stoljea ili *preko krtenja.) Prijedlog preko s genitivom upotrebljava se i u uporednome znaenju, u znaenju vie od, npr. Potroio je preko polovine novca za kuu, Dosad smo radili preko svojih mogunosti. U crnogorskome standardnom jeziku genitiv s prijedlogom preko znai i uslovnost ili izuzimanje, npr. Ne smije se preduzeti nita preko njegove volje, Ne dobijamo nita preko onoga to zaradimo, To je mogue samo preko mene mrtva, Nema sela preko naega.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 195

Genitiv s prijedlozima bez, osim i lie


Prijedlog bez svojevrsna je prijedloka negacija. Osnovno je njegovo znaenje nepostojanje, odsutnost, lienost ega, npr. ovjek bez mane, koulja bez rukava, Otili su van bez pitanja. Iz toga znaenja lako se razvija uslovno (pogodbeno) znaenje, npr. Teko je ivjeti bez prijatelja (= Teko je ivjeti ako se nema prijatelja) ili znaenje koje bi se moglo opisati kao svojevrstan spoj uslovnoga znaenja i znaenja izuzimanja, npr. Ti se problemi mogu rijeiti i bez osnivanja posebne skuptinske komisije (= ako se i ne osnuje posebna skuptinska komisija). Genitivu s prijedlozima osim i lie izuzimanje je osnovno znaenje, npr. Odriu se svega osim/lie kue, Sastala se cijela rodbina osim/lie strica koji ivi u Vojvodini, Uivaju u svim sportovima osim/lie boksa. Prijedlozi osim i lie mogu se povezivati i s drugim padeima, prijedloko-padenim izrazima, nepromjenljivim rijeima, pa i klauzama zavisnosloenih reenica, npr. Rekao si to svima osim/lie prijatelju, Prialo se o svemu osim/lie o onome to je bilo na dnevnome redu, Radili smo svaki dan osim/lie jue, Nee se odazvati osim/ lie ako ga prisile.

Genitiv s prijedlozima umjesto i u ime


Genitiv s prijedlogom umjesto oznaava da se predmet nalazi na mjestu drugoga predmeta ili uopteno zamjenjivanje, npr. Umjesto mene iae brat, Umjesto odgovora postavio je pitanje, Umjesto zime doeka nas proljee. Prijedlog umjesto moe se, kao i osim/lie, povezivati i s drugim padeima, prijedloko-padenim izrazima, nepromjenljivim rijeima te s klauzama zavisnosloenih reenica, npr. Dao je njoj umjesto meni; Umjesto crvenom olovkom pie obinom; Umjesto u Kotor otiao je u Tivat; Javila se danas umjesto jue; Umjesto da ue, oni se igraju. Isto znaenje ima i prijedloko-padeni izraz u ime, s tim da je u njegovu znaenju prisutna i predstavljaka nijansa (nije rije samo o tome da jedan predmet zamjenjuje drugi nego i o tome da drugi predmet predstavlja prvi, esto i kao njegov dio), npr. Pozdravio je skup u ime Skuptine, Nastupaju u ime nezapoljenih i obespravljenih, Taj novac prikupljen je u ime pomoi.

196 SINTAKSA

Genitiv s prijedlozima putem, pomou i posredstvom


Osim genitivom s prijedlogom preko sredstvo se izraava i prijedlozima putem, pomou te posredstvom, nastalim od instrumentala imenica put, pomo i posredstvo. Takav genitiv oznaava predmet koji slui kao sredstvo ili kao pomo pri obavljanju radnje. Prijedlog putem upotrebljava se obino onda kad kao sredstvo slui ustanova ili medij saoptavanja i najei je u administrativnome stilu, npr. Traite naplatu putem suda, Odluku ete dobiti putem pote, estitao im je putem radija, Anketa je sprovedena putem telefona. Prijedlog pomou obino pretpostavlja predmet koji ne mora sluiti kao direktno sredstvo, nego kao vrsta pripomoi za obavljanje radnje, npr. To je lake objasniti pomou crtea, Zaposlio se pomou veza i vezica. U istome znaenju upotrebljava se i prijedloko-padeni izraz uz pomo, npr. Pobijedio je uz pomo naih glasova. Prijedlog posredstvom upotrebljava se kad ko ili to slui kao posrednik u obavljanju radnje, npr. To smo dobili posredstvom naega poslanstva u Parizu, Lijek se moe naruiti posredstvom doma zdravlja, Zaposlila se posredstvom direktora.

Genitiv s prijedlozima izmeu i pomeu


Genitiv s prijedlogom izmeu, koji se naziva linearni interesiv (za razliku od akuzativnoga i instrumentalnog prijedloga meu, koji se naziva grupni interesiv), oznaava predmet ili predmete kojima se s dviju ili vie strana nalaze drugi predmeti. Ako je genitiv u jednini, onda je nuno imenovati dva predmeta koji se nalaze s jedne i druge strane predmeta oznaenog imenicom u genitivu (imenske rijei kojima se imenuju ti predmeti povezuju se veznikom i, a drugi sastavni veznici u toj slubi ne dolaze u obzir), npr. eela je izmeu stola i pei, Proli smo izmeu knjiare i pivnice, Izmeu njega i njegove ene nema veih nesporazuma. (Ne bi bilo gramatino *eela je izmeu stola te pei ili *izmeu stola pa pei.) Takav genitiv moe imati i vremensko znaenje, npr. To se dogodilo izmeu Nove godine i Boia, Okupili smo se u noi izmeu petka i subote. U istome znaenju upotrebljava se i genitiv s prijedlogom pomeu, npr. To se zbilo pomeu boi, Paeni je dan pomeu ureva dne i Markova dne. Ta je upotreba danas prilino zastarjela. Ako je genitiv u mnoini, nije potrebno imenovanje predmeta koji okruuju drugi predmet i kojih se pretpostavlja da je dva ili vie, npr. Izmeu nas je sve gotovo, Izmeu tih prijedloga praktino i nema razlike.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 197

Genitiv s prijedlozima spram (naspram), put, preko puta i protiv


Genitiv s prijedlogom spram (naspram) oznaava okrenutost prema emu, usmjerenost na to ili uporeivanje predmeta po svojstvu, npr. Bio je spram svega toga ravnoduan, udno se odnose spram naih zahtjeva, Spram tvojih problema moji su zanemarivi, Moe se rei da je naspram drugih bio prilino uvjerljiv. Prijedlog put takoe oznaava usmjerenost, ali pretpostavlja kretanje (vrlo esto putovanje) jednoga predmeta prema drugome, npr. Napokon smo krenuli put sela, Danas vam valja put Pranja. Genitiv s prijedlokim izrazom preko puta oznaava poloaj, mjesto nekog predmeta sa suprotne strane drugoga predmeta, npr. Preko puta Ivana edi Ana, Eno ih stoje jedno preko puta drugoga. Prijedlog protiv oznaava suprotnost meu dvama predmetima ili dogaajima, npr. Stalno su se bunili protiv poslodavca, Pristali su protiv volje, Imate li to protiv glavobolje, Zato ste protiv putovanja u Pariz?

Genitiv s prijedlozima zbog, usljed i radi (rad, zarad, porad, sporad)


Prijedlozi zbog i usljed specijalizovani su za oznaavanje uzroka, s tim to je zbog opteuzroni prijedlog, a usljed uglavnom dolazi uz imenice koje oznaavaju neto nepoeljno ili nepovoljno. Tako e biti sasvim obino npr. Nijesu mogli proi usljed magle ili Izgubio je posao usljed mnogih nepovoljnih okolnosti, a nee biti obino npr. *Svi su se dobro oeali usljed sunanoga vremena ili *Dobio je posao usljed mnogih povoljnih okolnosti. (Ako je rije o emu povoljnome, upotrebljava se proizvedeni prijedlog, poprijedloeni prilog sadanji zahvaljujui s dativom, npr. Dobio je posao zahvaljujui mnogim povoljnim okolnostima.) Danas funkciju prijedloga usljed u razgovornome stilu sve vie preuzima prijedlog zbog. Genitiv s prijedlogom zbog najei je nain oznaavanja uzroka prijedloko-padenim izrazom, npr. Sud ga je oslobodio zbog nedostatka dokaza, Zbog toga neoekivanog uspjeha bio je van sebe od radosti, Vie je to govorio zbog nas no zbog sebe. Genitiv s prijedlogom radi ili njegovim varijantama rad, zarad, porad i sporad oznaava cilj ili namjeru, npr. Sve bi uinio radi napredovanja u stranci, Sastali su se prole neelje radi dogovora o gradnji pozorita, Tuio ih je zarad materijalne nadoknade. Genitiv s tim prijedlogom esto se upotrebljava i u znaenju uzroka, npr. Dao je ostavku rad sukoba u stranci, ali se takva upotreba ne preporuuje. Uzrok je naime iri od cilja (namjere), pa je cilj zapravo samo poseban tip uzroka. U reenici

198 SINTAKSA

Sastali su se porad dogovora dogovor nije samo cilj sastanka nego ujedno i uzrok. Prijedlog sporad danas je zastario, npr. Nemojte im to napraviti sporad Boga.

Genitiv s prijedloko-padenim izrazom u pogledu


Taj izraz s genitivom oznaava da se predmet na bilo koji nain tie drugoga predmeta, npr. U pogledu zakona o radu miljenja su podijeljena, U pogledu naih planova nita se nije mijenjalo. (U istome znaenju upotrebljava se i prijedloko-padena konstrukcija s obzirom na, koja stoji s akuzativom, npr. S obzirom na nae planove nita se nije promijenilo.)

Genitiv s prijedlozima prilikom i povodom


Genitiv s prijedlogom prilikom oznaava vrstu istovremenosti u kojoj se jedan interval ili dogaaj na osnovu te istovremenosti povezuje s drugim. Ti dogaaji mogu biti samo podudarni u vremenu, a moe se iz te podudarnosti razviti i uzrono-posljedini odnos, npr. Prilikom otvaranja izlobe obratio nam se upravnik galerije, Prilikom skuptinske rasprave bilo je burno. Prijedlog povodom ima vremensko-uzrono znaenje. Tako su npr. u reenici Doao je kui povodom boinih praznika boini praznici ujedno i vrijeme i uzrok (razlog) dolaska. Upor. jo i Sastali smo se povodom godinjice mature. DATIV Osnovno znaenje dativa jeste iskazivanje smjera, odnosno pribliavanje jednoga predmeta drugome, i to tako da jedan predmet slui kao orijentir drugome (kad se kae ii ka umi, to ne mora pretpostavljati da e se u umu zaista i doi, za razliku od akuzativnoga znaenja: ii u umu). lz toga su se onda razvila znaenja cilja, davanja, pripadanja, namjene i sl. Razlikuju se ove vrste besprijedlokoga dativa: Dativ negranine direktivnosti ili dativ smjera je onaj u kojem dolazi do izraaja osnovno znaenja dativa, npr. pribliiti se poaru, prii komiji, krenuti svojoj kui, okrenuti se prozoru. Dativ namjene oznaava predmet (posebno esto osobu) kojem se to namjenjuje i stoji uz glagole koji oznaavaju davanje ili govorenje kao njihov nepravi objekat (obino uz pravi u akuzativu), npr. pokloniti (haljinu) sestri, kupiti (to) sebi, poslati svojima, obeati eni, rei svima, zahvaliti dobroinitelju. Slian je dativu namjene i dativ koji, po pravilu u slubi imenskoga dijela predikata, dolazi uz pridjeve ili priloge i oznaava predmet na koji se odnosi (kojem je usmjereno, namijenjeno) svojstvo izraeno pridjevom ili prilogom, npr. (biti) sklon tednji, (biti) odan prijatelju, (biti) duan komiji, (biti) slian bratu.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 199

Dativ koristi ili tete je vrsta dativa namjene, s tim to oznaava onoga kojem se to ini s ciljem da mu bude na korist ili na tetu, npr. sluba domovini, oteti slabima, raditi njima na tetu, ispovijediti se Bogu, Drago mi je! Slian je tome i dativ koji stoji uz uzvine rijei i koji se katkad naziva uzvinim dativom, npr. Blago vama!, Teko njima!, Jao meni!, Kuku majci! Prisvojnim dativom naziva se dativ (esto enklitiki oblik zamjenice) ije je znaenje vrlo blisko znaenju prisvojnih zamjenica, pa su takvi dativi njima (tim zamjenicama) i zamjenljivi, upor. eca su joj dobro prema Njezina su eca dobro. Primjeri: Kako ti je zdravlje?, e su mi naoare?, Bio je uitelj njihovoj eci, Njemu su svi u Njemakoj. Dativ interesa (ili etiki dativ) pretpostavlja da je onome to se oznaava dativom u interesu, stvarnome ili tobonjem, da se dogodi (ili ne dogodi) ono o emu se govori. Takva je upotreba dativa svojstvena prije svega razgovornome stilu, npr. Kako ste mi!, Da si ti meni iv i zdrav!, Jesi li ti svojoj mami sve pojeo? Neto je drukija upotreba linih zamjenica 2. i 3. lica u primjerima tipa to ti je pametan ovjek!, to li mu je sad to?, Tako vam je to danas! U njima obino nije rije o interesu, nego je upotreba tih zamjenica uglavnom konvencionalne prirode. Dativ s innitivom je konstrukcija koja je esta u starijem jeziku (npr. Da je kome stati pa gledati). U savremenome jeziku je rijedak. Uz to je esto i frazeologizovan, npr. Valja nam krenuti, To je Bogu plakati. Takav dativ esto se javlja i u reenicama koje izraavaju mogunost, potrebu ili nunost, npr. Da je kome to bilo vieti!, to nam je initi? Emfatiki dativ upotrebljava se ponajprije u zakletvama i oznaava onoga ili one na koje se zakletva odnosi, kojima je namijenjena (ono u to se neko zaklinje stoji u genitivu). Takav je dativ obino slian prisvojnome. Njegova upotreba ograniena je uglavnom na razgovorni stil, npr. Due mi!, Tako ti zdravlja!, Tako mi Bog pomogao! Tako vam svega na svijetu! DATIV S PRIJEDLOZIMA U crnogorskome standardnom jeziku s dativom se slae malo prijedloga. Oni su pritom esto izlini (jer imaju znaenje koje ponavlja osnovno znaenje dativa), posebno prijedlozi k(a) i prema. Pored njih upotrebljavaju se i prijedlozi nasuprot, uprkos i protivno.

Dativ s prijedlozima k(a) i prema


Dativ s prijedlogom k(a) ponavlja uglavnom osnovno znaenje dativa, a to je usmjerenost, okrenutost prema emu, pa je taj prijedlog uz dativ izlian i sve se rjee upo200 SINTAKSA

trebljava, npr. Svi su se okrenuli ka gradu, U potonje vrijeme rijetko zalazi k nama, Dugo nije svraao k roditeljima. U znaenju okrenutosti, usmjerenosti, kretanja prema emu prijedlog k(a) zamjenljiv je prijedlogom prema, npr. Bijahu okrenuti prema everu, Zaputio sam se prema izlazu iz dvorane, Nijesu se htjeli ni okrenuti prema nama. Iz tih primjera vidi se da prijedlog prema ima znaenje okrenutosti ili kretanja prema emu, ali da se ne moe upotrijebiti kad se oekuje i realizacija kretanja. Zato se umjesto Svraali su k nama ne moe rei *Svraali su prema nama, a Ide k prijatelju ima drukije znaenje nego Ide prema prijatelju. Ako je meutim rije o okrenutosti, upravljenosti emu apstraktnome (to ima veze s raspoloenjem, emocijama, intelektualnim odnosom ili stavom prema emu i sl.), onda se u crnogorskome standardnom jeziku upotrebljava iskljuivo prijedlog prema, npr. Tako se on ponaa prema svim gostima, Nuan je kritiki stav prema takvim pojavama, Oeaju veliku ljubav prema romanskoj kulturi (u takvim primjerima prijedlog prema nije nikad izlian). Prijedlog prema moe dolaziti i u znaenju koje se pribliava istome odnosu, tj. odnosu koji je svojstven npr. izrazu s obzirom na, u odnosu na ili se dativom s tim prijedlogom oznaava na osnovu ega se to dogaa, npr. Popis je napravljen prema mjestu stanovanja; Prema potrebi valja se obratiti i ljekaru; Sudei prema sijedoj kosi, mogao bi imati preko ezdeset godina. Takva upotreba prijedloga prema sinonimna je upotrebi prijedloga po uz lokativ (upor. Po potrebi valja se obratiti i ljekaru).

Dativ s prijedlozima nasuprot, uprkos i protivno


Prijedlozi nasuprot, uprkos i protivno oznaavaju suprotstavljenost dvaju ili vie predmeta, npr. Postupili su nasuprot njegovoj elji, Nasuprot njegovim silnim nastojanjima sve je ostalo isto, Uprkos velikoj vruini bili smo na igralitu, To bijae protivno njegovoj volji. AKUZATIV Osnovno znaenje akuzativa jeste granina direktivnost, tj. odnos meu dvama predmetima u kojem jedan predmet, njegov dio ili prostor u njegovoj blizini slue kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti vezane za drugi predmet. Za razliku od znaenja dativa, kod kojega drugi predmet slui kao orijentir, akuzativom se daje obavjetenje o tome da se taj cilj zaista dostie, da slui kao stvarna granica kretanju. Zato je pogodan da bude pade pravoga objekta, tj. predmet na kojem se ili u vezi s kojim se obavlja kakva radnja.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 201

S obzirom na tipina znaenja i funkcije govori se o ovim vrstama akuzativa: Akuzativ pravoga objekta dolazi kao dopuna prelaznim glagolima i u reenici oznaava predmet koji je direktno ukljuen u radnju, koji po pravilu mijenja i samu prirodu radnje. Tako je npr. izmeu praviti cipele i praviti gluposti velika razlika u prirodi same radnje. Primjeri: pisati pismo, graditi kolu, nositi potu, traiti posao, govoriti pametne stvari, brati jagode. Vremenski akuzativ slian je vremenskome genitivu i esto zamjenljiv njime, npr. ove noi i ovu no, svakoga mjeseca i svaki mjesec, prologa ljeta i prolo ljeto. U svim tim primjerima i s genitivom i s akuzativom obavezna je pridjevska rije uz imenicu. Poseban tip vremenskoga akuzativa susrijee se u pozdravima (i nije zamjenljiv vremenskim genitivom), npr. Laku no!, Dobar dan!, Dobro jutro! Akuzativ mjere oznaava koliinu, odgovara na pitanje koliko je ega. esto je to mjera vremena, kao u primjerima kasniti neelju dana, utati neko vrijeme, ekati cijelu godinu. Meutim akuzativ mjere upotrebljava se i u vezi s prostornim odnosima i u vezi s drugim predmetima i/ili materijama koje se mogu mjeriti, npr. (visok) stotinu metara, jednu milju (daleko), (popiti) au mlijeka, (kotati) hiljadu eura, (kupiti) kilogram hljeba. Nainski akuzativ javlja se u nekim vie ili manje frazeologizovanim konstrukcijama uz prijedloki akuzativ, npr. Idu ruku pod ruku, Stajahu rame uz rame, Hodali smo nogu pred nogu. U takvim primjerima rije je o svojevrsnoj elipsi, upor. Hodali smo (tako da smo stavljali) nogu pred nogu. AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA Akuzativ se slae s veim brojem prijedloga, od kojih neki stoje samo s akuzativom (kroz, niz, uz), neki s akuzativom i instrumentalom (meu, nad, pod, pred, za), neki s akuzativom i lokativom (na, o, po), a po jedan s akuzativom i genitivom (mimo) te s akuzativom, genitivom i lokativom (u). Oni koji dolaze s akuzativom s jedne, odnosno s instrumentalom ili lokativom s druge strane razlikuju se meusobno po tome to su akuzativni vezani za kretanje i graninu direktivnost (dostizanje cilja), a instrumentalni i lokativni za mirovanje, statinost, zadravanje u postojeim okvirima i sl., npr. ii na ulicu prema biti na ulici ili izii pred kuu prema eeti pred kuom.

Akuzativ s prijedlozima kroz, niz i uz


Akuzativu s prijedlogom kroz osnovno znaenje je probijanje, prolazak jednoga predmeta kroz drugi predmet, npr. Jutros prooe kroz grad, Vieli smo kroz prozor to se dogaa, Dugo vozae kroz maglu.
202 SINTAKSA

Akuzativom s prijedlogom kroz oznaava se i vrijeme, tj. koliina vremena koja treba da proe da bi se to dogodilo, npr. Kroz dva dana stii e i pismo, Kroz godinu dana sve e se zaboraviti, Kroz nekoliko minuta i oni e nam se pridruiti. (U tome se znaenju normativna prednost daje akuzativu s prijedlogom za, npr. Za neelju dana stii e i pismo.) est je akuzativ s prijedlogom kroz i u znaenju naina, npr. ea ga se kao kroza san, Odgovorila je kroz pla, Sve gleda kroz sopstveni interes. Takav se akuzativ esto i frazeologizuje, npr. Sad im je progledao kroz prste, Sve gleda kroz ruiaste naoare, Proli smo kroz sito i reeto. Akuzativ s prijedlogom niz oznaava usmjerenost kretanja ili kakve druge aktivnosti od gornje strane predmeta prema donjoj, npr. Dugo smo etali niz rijeku, Niz lea mu je tekao znoj, Jedva sam stigao pogledati niza se. Akuzativ s prijedlogom uz ima znaenje suprotno od znaenja prijedloga niz, tj. oznaava kretanje ili neku drugu aktivnost koja zapoinje od donje strane predmeta prema gornjoj, npr. urio je uza stepenice, Penjali smo se uz okomitu stijenu, Oeam trnce uz lijevu nogu. Prijedlog uz(a) moe imati i znaenje blizine (slino znaenju genitivnih prijedloga (po)kraj ili pored), npr. Ili su uz vas bez rijei, Stajao je uza zid, Uz nau kuu sagraena je lijepa dvospratnica. Iz toga znaenja lako se moe razviti i socijativno znaenje, znaenje povezanosti ili nerazdruivosti, odnosno znaenje kojim se jedan dogaaj predstavlja kao propratna okolnost drugoga dogaaja i sl., npr. Uvijek nosae pitolj uza se, Jeste li vi uz nas ili protiv nas?, Nastaviemo razgovor uz kafu, Moda bi pristao na to uz dobru novanu nadoknadu. Nije rijetko ni nainsko znaenje, obino s manjim ili veim stepenom frazeologinosti, npr. Uvijek mu ide uz dlaku, Borili su se rame uz rame. Upotreba prijedloga uz(a) u vremenskome znaenju danas je rijetka i zastarjela, npr. Ne valja se eniti uz posti.

Akuzativ s prijedlozima na, o, po, u i mimo


Prijedlozi na, o, po i u uz akuzativ imaju znaenje blisko osnovnome akuzativnom znaenju, a to je granina direktivnost, dolazak na cilj ili realizacija kakve aktivnosti vezana za odreeno mjesto (u irem smislu). Prijedlog na upotrijebljava se kad je cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti povrina ili gornja strana predmeta, npr. Izili smo na ulicu, Doite na pozornicu, Svaki dan ide na izvor, Bacali su se kamenjem na njih.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 203

Uz imenice koje oznaavaju uzdignut poloaj ili uz imenice koje oznaavaju ustanove prijedlog na alternira s prijedlogom u, npr. Ide na selo (ali u grad), Redovno odlazi na Klievo (ali u Niki), Zaputio se na fakultet (ali u kolu). Prijedlog na uz akuzativ esto se upotrebljava i u znaenju namjene (nalnosti), npr. Osuen je na teku robiju, Njima je to vie na tetu no na korist, Predali su se na milost i nemilost. Uz manju ili veu frazeologinost akuzativ s prijedlogom na oznaava i nain, npr. Podijelie Bosnu na kantone, Ne kupujem na kredit. U vezi s tim znaenjem je i atributska funkcija akuzativa s prijedlogom na u primjerima tipa osuenik na smrt, brod na jedra, leaj na rasklapanje. Znaenje naina taj prijedloki izraz ima i u kompleksnijim, esto takoe frazeologizovanim, izrazima sa suodnosno upotrijebljenim prijedlogom s(a), npr. Proli smo grad s kraja na kraj, etaju s noge na nogu, Idete sa zla na gore. Uz imenice kojima se imenuju vremenski intervali (obino dani u koje se to dogaa ili dani kojima se to obiljeava) prijedlog na s akuzativom oznaava obino tano vrijeme dogaanja, osobito uz imenice koje oznaavaju dane u koje se to slavi i/ili obiljeava, npr. Doi e na Boi, Vieli smo se tano na Dan kole, Desilo se to na moj roendan. Osim toga taj prijedloko-padeni izraz moe oznaavati i (planiranu, unaprijed odreenu) mjeru vremena. Tada prijedlog na moe dolaziti i uz brojeve i druge koliinske rijei, ukljuujui i nepromjenljive, npr. Osudili su ga na godinu dana zatvora, Otputovala je na nekoliko neelja, Iziao je na pet minuta. Na slian nain mogu se izraavati i druge mjere (a ne samo mjera vremena), npr. Ne voli se penjati ni na metar visine, Pribliili su se selu na nekoliko kilometara. Ima i dosta glagola koji trae dopunu (nepravi objekat) u akuzativu s prijedlogom na. To su glagoli kao misliti (npr. Treba misliti i na ecu), ljutiti se (npr. Ljutim se na vas), paziti (npr. Pazite na voz), odgovarati (npr. Ne valja odgovarati na svaki izazov) te neki glagoli s preksom na- uz koje dolaze priloke odredbe s tim prijedloko-padenim izrazom, npr. Naili su na otpor, Naleesmo na minu, Naeli ste na tos, Namjestio se na udarac. S prijedlogom o stoji akuzativ imenica koji oznaava predmet na kojem se zavrava kretanje ili druga aktivnost, na kojem dolazi do dodira dvaju predmeta (obino u jednoj taki) ili na/o koji se vjea kakav drugi predmet, npr. Objesio je kopake o klin, Ima obiaj lupati akom o sto, Udario sam glavom o zid, Jesu li se ogrijeili o zakon? Akuzativ s tim prijedlogom oznaava takoe uzrok ili cilj onoga to se oznaava glagolom (slino onome to je reeno i za genitiv s prijedlogom oko), npr. Otimaju se o plijen.
204 SINTAKSA

Akuzativ s prijedlogom po, koji inae ee dolazi s lokativom no s akuzativom, oznaava u prvome redu razlog ili cilj kretanja, odnosno kakve druge aktivnosti, i to obino s pretpostavkom da se predmet koji je cilj ili razlog kretanja ne samo dostigne, nego esto i uzme (ili se na koji drugi nain ovlada njime) te vrati na polazite, odnosno na mjesto na kojem se nalazi govornik ili onaj o kome je rije u reenici, npr. Veeras e doi po vas, Poalji Ivana po hljeb i mlijeko, Mnogi su joj odlazili po savjet. Akuzativom s prijedlogom po izrie se i vrijednost, odnosno cijena neega (rije je o svojevrsnom akuzativu mjere), npr. Kompjuteri su po hiljadu eura, Ne dam kuu ni po koju cijenu; One se prodaje sve po deset eura. Akuzativ s prijedlogom u oznaava graninu usmjerenost na unutranjost predmeta ili cilj kretanja koji se nalazi u unutranjosti ega, npr. Ide svake neelje u bioskop, To treba staviti u knjigu, Stalno mi upadaju u rije, Sve im to recite u lice. Akuzativ s prijedlogom u vrlo esto oznaava i vrijeme, obino uz imenice koje znae intervale to se stalno ponavljaju (djelovi dana, dani u neelji, broj sati, godinja doba i sl.), npr. Vratili smo se tek u sumrak, Kree se u iduu subotu, Naimo se u deset sati, Sije se u kasno proljee, Bilo je to u vrijeme kralja Vladimira, Moe me zvati u svako doba dana i noi. Akuzativom s prijedlogom u moe se izraavati i mjera (koliina) vremena. Tada je obino u akuzativu imenica koja oznaava interval u kojem se to dogaa (mogu to biti i brojevi ili koliinski izrazi), npr. Sve je pripremljeno u godinu i po dana, Obavismo to u tren oka, U dva dana sve bijae gotovo. Umjesto prijedloga u u tome sluaju esto se sinonimno upotrebljava i prijedlog za, npr. Sve bijae gotovo za dva dana. Obavie to za tren oka. Prijedlogom u s akuzativom oznaava se i nain, s veom ili manjom frazeologinou, npr. ini se da su govorili u vjetar, Svi viu u jedan glas, Rade u dlaku precizno. Prijedlog mimo danas se upotrebljava i s genitivom, a s akuzativom je sasvim rijedak, i to u prvome redu za oznaavanje kretanja pokraj predmeta oznaenog akuzativom, npr. Upravo su proli mimo na vonjak, Projurio je mimo kolonu. Prijedlog mimo s akuzativom upotrebljava se i u uporednome znaenju ili u znaenju izuzimanja, npr. Ne moe mimo druge ljude, Nije dobro raditi mimo svijet.

Akuzativ s prijedlozima meu, nad, pod i pred


Prijedlog meu (za razliku od izmeu, koji se slae s genitivom) s akuzativom oznaava prostor ili predmet kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koji je okruen
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 205

drugim predmetima. Akuzativ je pritom po pravilu u mnoini, npr. Sakrili smo se meu borove, Treba izii meu ljude, Meu nas se uvukla zebnja, ili u obliku zbirne imenice (dovoljno je pritom da imenica bude zbirna samo po znaenju), npr. Sio sam meu brau, Meu prasad se uunjala i maka, Sakrio se meu lie, Treba otii meu svijet, Meu vojsku se uvukla panika, Slao ih je meu narod. S prijedlogom nad(a) akuzativ oznaava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi u gornjem dijelu ili sasvim iznad predmeta oznaenoga akuzativom, npr. Nagnu se nad provaliju, Teko je gledati nada se. Prijedlog pod(a) suprotnoga je znaenja od prijedloga nad(a). On s akuzativom oznaava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi u donjem dijelu ili sasvim ispod predmeta oznaenoga akuzativom, npr. Sve emo to staviti pod bor, Turci su doli sve do pod Be, Podvio je noge poda se. Katkad akuzativ s prijedlogom pod oznaava i vrijeme, i to po pravilu s imenicama kojima se imenuju zavrni, krajnji djelovi intervala, npr. Pod no se sve smirilo, Pod jesen uma pouti, Pod starost naglo poe zaboravljati. (Ne bi bilo mogue *pod dan, *pod proljee ili *pod mladost.) Akuzativom s prijedlogom pod(a) mogu se oznaiti i razliite nijanse naina (u vie ili manje ustaljenim ili frazeologizovanim izrazima), npr. Stavili su problem pod tepih, Uvijek ste ili pod ruku s njima. Prijedlog pred(a) s akuzativom oznaava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi s prednje strane predmeta oznaenoga imenicom u akuzativu, npr. utra svi doite pred kolu, To je kao bacati bisere pred svinje, Uvijek gleda preda se. Pred(a) s akuzativom moe znaiti i vrijeme, i to vrstu prijevremenosti. Oznaava naime vrijeme koje (obino neposredno) prethodi intervalu ili dogaaju oznaenom akuzativom, npr. Pred mrak je poela i kia, Bilo je to pred sam rat, Dola je tek pred veeru.

Akuzativ s prijedlogom za
Prostorno znaenje prijedloga za suprotno je od znaenja prijedloga pred, to znai da akuzativ s tim prijedlogom oznaava mjesto kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti koje se nalazi sa zadnje strane predmeta oznaenoga imenicom u akuzativu, npr. Sunce zae za Neven, za goru, Maka se zavukla za ormar, Nemojte sijedati za vrata. esto za oznaava i dio predmeta ili taku na kojoj se dotiu, sudaraju ili povezuju dva predmeta, npr. Zapela je za nogu od stola, Mai se rukom za dep, Trebao si ga povui za ui, Odavno mu je zapala za oko.
206 SINTAKSA

Za s akuzativom moe oznaavati i smjer, pravac kretanja, obino vezan za putovanja na vee udaljenosti, npr. utra putujemo za Dubrovnik, Najavljen je let za London, To je voz za Bar. Kad akuzativ s prijedlogom za oznaava vrijeme, obino je rije o svojevrsnoj vremenskoj namjeni, tj. oznaavanju vremena u kojem se povezuju vrijeme i cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti, npr. Svadba je zakazana za drugu subotu, Vjerovatno e doi tek za Uskrs, Pokupovali smo sve to treba za godinji odmor. Akuzativom s prijedlogom za moe se oznaavati i mjera, odnosno koliina vremena (osim oblika akuzativa tada se mogu javljati i brojevi te koliinski izrazi), npr. Za mjesec dana ponovo smo ove, Toliko nijesi zaradio za cijelu godinu, Bolovi prestae za nekoliko minuta, a moe se oznaavati i mjera ega drugoga, obino uz uporednu nijansu, npr. Vii je od nje za glavu, Za milimetar je promaio, To je dalje bar za deset kilometara. Vrstu akuzativa mjere ili koliinskoga akuzativa ini i onaj kojim se oznaava vrijednost ili cijena, npr. Kilogram penice mogao se kupiti za euro, Kupio sam auto za hiljadu eura, Prodao je batinu za kartu do Amerike. Tome znaenju, uz koliinsko, svojstveno je i znaenje zamjene (supstitutivno znaenje), kakvo se i inae esto moe susresti kad je rije o prijedlogu za i akuzativu (to je znaenje po pravilu povezano i sa znaenjem namjene), npr. Dao bih sve medalje za ovaj trenutak, Sad ti je vratio milo za drago. Jedno od najeih znaenja prijedloga za s akuzativom jeste znaenje namjene, s veim brojem razliitih nijansi, npr. Taj e krap posluiti za dobar ruak, Majka ije za cijelu porodicu, Priprema se za ambasadora, Ima dar za pisanje, To je maina za hemijsko ienje, Htio bih sto za etiri osobe. Akuzativ s prijedlogom za oznaava takoe da se to ini ili preduzima u prilog onome to se oznaava akuzativom (u tome je znaenju prijedlog za suprotan prijedlogu protiv s genitivom), npr. Glasa uvijek za liberale, Predstavljaju se kao borci za manjinska prava, Vazda je za dobro drutvo (upor. Glasa uvijek protiv radikala i sl.). INSTRUMENTAL Glavno znaenje instrumentala jeste sredstvo, tj. oznaavanje predmeta koji slui za to da se njime ili uz njegovu pomo obavi radnja. Tome znaenju blisko je i znaenje drutva, pa instrumental esto ima i to znaenje (u crnogorskome jeziku to znaenje po pravilu se izraava prijedloko-padenim izrazima s prijedlogom s(a)). Osim toga instrumental esto funkcionie kao dalji objekat (npr. Bavi se muzikom), kao priloka odredba, i to najee kao priloka odredba mjesta (npr. Vozi lijevom stranom), vremena (npr. Prima subotom) ili naina (npr. Neko se pribliava trkom), a moe
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 207

imati slubu i nekongruentnoga atributa (npr. trgovina voem). Od raznolikih slubi i znaenja instrumentala posebno treba upozoriti na ove: Instrumentalom sredstva oznaava se predmet kojim se ili uz pomo kojega se obavlja radnja, npr. putovati vozom, ei otrim predmetom, prijetiti prstom, hraniti se umskim plodovima, astiti kafom, mahati krilima, klimati glavom. Uza znaenje sredstva esto se javljaju i nijanse nainskoga znaenja, npr. platiti ekom, spavati tvrdim snom, govoriti hrapavim glasom, i uzronoga znaenja, npr. gorjeti eljom, plameti enjom, biti ojaan vjerom. Subjekatski instrumental oznaava takoe sredstvo, ali se upotrebljava u pasivnim konstrukcijama za oznaku pokretaa radnje (agensa), obino onda kad je pokreta ili uzronik radnje neka spoljanja ili unutranja neiva sila, npr. roditelji skrhani tugom, oblak eran vjetrom, Sve je bilo obavijeno tamom, Zaspao je umiren pjesmom, Svi su bili obuzeti strahom. (Kad se takve konstrukcije preoblikuju u aktivne, pokreta radnje oznaen instrumentalom postaje subjekat, npr. Tuga je skrhala roditelje, Tama je sve obavila. Zato se takav instrumental i zove subjekatskim.) Prostorni instrumental ili prosekutiv vrlo je est i oznaava mjesto na/po kojem se odvija kretanje ili druga slina radnja, npr. etati lijevom stranom ulice, leeti vazduhom, proi podzemnim prolazom, ploviti sredinom uvale. Vremenski (temporalni) instrumental rezervisan je za neka specina vremenska znaenja i naelno se ograniava na uzak krug rijei. Tako na primjer kad imenica znai dan, posebno dan u neelji, onda se vee za uestale glagole (ili ak neuestale ini uestalima) i dobija znaenjsku nijansu svaki. Imenice koje oznaavaju dan u neelji pritom se koriste u jednini, npr. Neeljom se odmaramo, Rade samo utorkom, Vikendom je uvijek kod kue. (Nije npr. obino Neeljama se odmaramo.) U vremensko-socijativnome znaenju, tj. u znaenju koje pretpostavlja da se dogaaj odvija zajedno s vremenom oznaenim instrumentalom, dolazi takoe mali broj rijei, npr. Krenuli su zorom, Javie se poetkom/krajem maja. (Nije npr. gramatino *Krenuli su prolom neeljom ili martom.) Nasuprot iterativnome instrumentalu instrumental dugoga trajanja dolazi samo u mnoini i tvori se od rijei koje oznaavaju mjeru vremena, npr. eka satima!, danima!, neeljama!, mjesecima!, godinama! i sl. (Nije npr. obino *eka danom niti *eka zorama ili *eka zimama.) Mnoinom se u takvim iskazima oznaava, odnosno naglaava, duina trajanja intervala oznaena instrumentalom. Instrumental daljega objekta upotrebljava se kao dopuna uz glagole koji zahtijevaju objekat u besprijedlokome instrumentalu. I u takvim dopunama esto je znaenje sredstva, npr. Bavi se naunim radom, Trguje orujem, Obezbjeuje ga namirnicama, Obiluje svim pogodnostima.
208 SINTAKSA

Instrumental porijekla ili ablativni instrumental oznaava ono na osnovu ega se govori o porijeklu koga ili ega, npr. On je rodom Durmitorac, Oni su porijeklom s juga, Nenadovii su starinom Miljanii. Instrumental osnovne osobine odreuje imenski pojam (obino subjekat) po osobini, i to tako da to odreenje vezuje za predikat. Danas je takav instrumental, koji je zapravo poseban tip imenskoga predikativa, rijedak i obiljeen kao arhaizam, npr. evojkom je bila utljiva, inilo se da se rodio lovcem. Pridjevski instrumental dolazi kao dopuna uz neke pridjeve, posebno uz pridjeve bogat i siromaan, npr. bogat umom, siromaan duhom, krcat raznovrsnom robom. INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA Instrumental se slae s prijedlozima s(a), pred(a), za, nad(a), pod(a) i meu. Prijedlog s(a) slae se i s genitivom, ali tada ima sasvim drukije znaenje no kad se slae s instrumentalom. Tada je naime antoniman akuzativnome prijedlogu na (npr. s kue na kuu); a kad se slae s instrumentalom, antoniman je genitivnome prijedlogu bez, npr. koulja bez rukava koulja s rukavima. Prijedlozi pred(a), za, nad(a), pod(a) i meu slau se i s akuzativom, ali tada pretpostavljaju graninu direktivnost, realizaciju cilja kretanja ili kakve druge aktivnosti (npr. izii pred kuu); a kad se slau s instrumentalom, pretpostavljaju mirovanje, statinost (npr. biti pred kuom) ili kakvu drugu radnju, ukljuujui i kretanje, koja ne pretpostavlja promjenu oznaenoga prostora, npr. Igrati se pred kolom, Trati pred kuom i sl.

Instrumental s prijedlogom s(a)


Prijedlog s(a) najei je i najtipiniji instrumentalni prijedlog. Njemu je svojstveno jedno od dvaju glavnih znaenja instrumentala (drugo je znaenje sredstva, koje se izrie instrumentalom bez prijedloga), a to je socijativno znaenje, znaenje drutva, udruenosti, prostornoga zajednitva predmeta i sl., npr. Drui se samo sa starijima, S njima jo nijesmo razgovarali, Stalno se svaa s komijama, Sveske su zajedno s knjigama. Neto drukije socijativno znaenje susrijee se onda kad predmet oznaen instrumentalom slui ili moe (po)sluiti kao sredstvo za obavljanje radnje. Tada se sa socijativnim znaenjem udruuje i znaenje sredstva, npr. Borili su se s pukom u ruci, Priao im je s bokalom vina, Sad hoda sa tapom. Ako meutim umjesto instrumentala s prijedlogom s(a) stoje nepromjenljive rijei (obino glavni brojevi i koliinski prilozi), onda takav instrumental po pravilu ima
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 209

znaenje sredstva (prijedlog s(a) tada instrumentalizuje nepromjenljive rijei), npr. Obino pie s tri raznobojne olovke, Sad tamparija radi istovremeno s nekoliko maina, Sve je to stekao sa svojih deset prstiju. Instrumentalom s prijedlogom s(a) esto se izrie i nain vrenja radnje, npr. Primili su to sa zahvalnou, S prezirom je odbio nau ponudu, S velikom zebnjom oekivali smo to e se dogoditi. Takvim instrumentalom moe se oznaavati i vrijeme, i to poseban tip vremenskoga znaenja, kojem je svojstvena i nijansa socijativnosti, bliska istovremenosti, npr. S prvim zimskim danima doli su i novi problemi, S godinama je postajao sve utljiviji. Vrlo esto instrumental s prijedlogom s(a) susrijee se u atributskoj slubi, u kojoj oznaava svojstvo predmeta, zbog ega se i naziva kvalitativnim instrumentalom, npr. soba s pogledom na more, stolica s naslonom, vrt s ruama, aj s limunom, starac sa sijedom bradom. Instrumental s prijedlogom s(a) stoji i kao dopuna ili dodatak uz glagole kao to su poeti (npr. Poeo je s ispitivanjem), igrati se (npr. Ne igraj se s takvim stvarima), druiti se (npr. Rado se drui s vrnjacima), raditi (npr. Radi s otrovima) itd.

Instrumental s prijedlozima pred(a) i za


Prijedlog pred(a) s instrumentalom oznaava da se predmet nalazi ili dogaaj odvija s prednje strane drugoga predmeta, npr. Sreli su se pred pozoritem, Neko je bio pred vratima, Sve gura pred sobom, Pred oima mi se maglilo, Ko je to pred vama? Vremensku nijansu znaenja dobija takav instrumental kad se ono to je ispred predmeta (po pravilu osobe ili osoba) odnosi na neto to e se tek dogoditi, npr. Pred njim je lijepa budunost, Pred naim je naratajem mnogo nerijeenih pitanja, Velika su uzbuenja pred nama. Druga nijansa koja se javlja uz to prostorno znaenje (s tim da to znaenje obino neutralizuje) jeste nijansa prisutnosti, npr. To si pred svima rekao, Bilo mu je neugodno pred sudijom. Katkad se to znaenje jo i uoptava, pa se prijedlog pred pribliava znaenju opteodnosnih prijedlokih sredstava tipa s obzirom na, u odnosu na, npr. Svi su jednaki pred zakonom, Pred Bogom nema siromanih i bogatih (upor. Svi su jednaki s obzirom na/u odnosu na zakon). Rjee takav instrumental dobija i nijansu uslovnoga (pogodbenoga) znaenja. Tada po pravilu pretpostavlja kretanje ili kakvu drugu aktivnost, npr. Bjee pred policijom, Drhti pred nastavnikom, Skriva se pred zakonom (upor. parafrazu: Bjee ako se pojavi policija ili sl.).
210 SINTAKSA

Instrumental s prijedlogom za oznaava da se to nalazi ili dogaa sa zadnje strane predmeta ili neposredno uza nj, npr. Razgovaraju za kuom, Pritvorite vrata za sobom, Treba biti oprezan za upravljaem. Uz glagole kretanja ili glagole koji oznaavaju usmjerenost prema cilju, odnosno tenju (mogu to biti i imenice), instrumental s tim prijedlogom oznaava predmet prema kojem se drugi predmet kree ili prema kojem je usmjereno kakvo nastojanje, htijenje, elja, tenja i sl., npr. Krenite za nama, Opasno je trati za tramvajem, Otili su za poslom, Ova kua vapi za obnovom, Prirodno je oeati elju za boljim ivotom. Iz toga znaenja moe se razviti i uzrono znaenje (jer ono za im se ide ili tei ujedno je i uzrok kretanju ili tenji), npr. Jo i danas tuguje za njom, Ne treba aliti za izgubljenim, Danas mladi luduju za fudbalom. lnstrumentalom s prijedlogom za oznaava se i vrijeme. Moe to biti vrsta istovremenosti kakvu susrijeemo u primjerima tipa To se dogodilo za veerom, Vieemo se za dorukom, Za rukom se ne razgovara, u kojoj je rije o dogaajima koji pretpostavljaju prisutnost vie predmeta (obino osoba) na istome prostoru (recimo za istim stolom), a moe biti rije i o vrsti posteriornosti (poslijevremenosti), kad instrumental stoji u ustaljenim, odnosno manje ili vie frazeologizovanim izrazima, u kojima se esto ponavlja imenica (u akuzativu) kojom se oznaava vremenski interval ili kakav dogaaj, npr. Za sukobom je uslijedilo primirje, Traio je dan za danom, Gubio je godinu za godinom. U takvim iskazima ne mora biti rije samo o vremenu, nego i o prostoru ili slijedu, izmjeni istovrsnih predmeta ili dogaaja, npr. Mirno su ili jedan za drugim, Privoen je lopov za lopovom, Pili smo kafu za kafom.

Instrumental s prijedlozima nad(a) i pod(a)


Instrumental s prijedlogom nad(a) oznaava da se predmet nalazi ili da se dogaaj odvija na nivou viem od onoga na kojem se nalazi predmet oznaen imenicom u instrumentalu. Meu tim predmetima po pravilu nema neposredna kontakta, npr. Ostao je bez krova nad glavom, Cijeli dan je nad svojim papirima, Nada mnom je nebo zatvoreno. Kako se instrumentalom s prijedlogom nad(a) oznaava da se predmet nalazi na mjestu viem od drugoga predmeta, oekivano je da se takav instrumental esto koristi, obino u iskazima s ponovljenom imenicom, i u uporednome znaenju, npr. U tim stvarima pravo zajednice je nad pravom pojedinca, On je po darovitosti svakako bio nad svojim vrnjacima, Kau da je lopov nad lopovima. Takav instrumental dolazi i kao dopuna ili dodatak uz glagole kao to su zamisliti se (npr. Vrijedi se zamisliti nad takvim pitanjima), bdjeti (npr. Bdije nad njezinim

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 211

postupcima) te uz neke imenice, npr. kontrola nad upravljaem, vlast nad pobunjenicima, pobjeda nad nadmonijim neprijateljem. Prijedlog pod(a) antoniman je prijedlogu nad(a). Instrumental s tim prijedlogom oznaava predmet koji se nalazi u donjem dijelu, na niem nivou od drugoga predmeta, npr. Spavali su pod mostom, Imanje je pod kuom, Pod nama je bila provalija, Krov bi se mogao sruiti pod teinom snijega, Vojska e uskoro biti pod orujem, Olovka ti je pod nosem. Kad se u instrumentalu nau apstraktne imenice, one obino oznaavaju neto to obuhvata kakav predmet, neto to upravlja ili ima neku vrstu vlasti nad drugim predmetom i sl., npr. Dobro se oeamo pod njegovim zapovjednitvom, Taj je igra jo uvijek pod ugovorom. U takvim konstrukcijama moe se javiti i nijansa nainskoga, npr. Takve dokumente treba uvati pod kljuem, Vlada stalno radi pod pritiskom, odnosno nijansa vremenskoga znaenja, npr. Pod ucjenom se ne razgovara, Bolesnik je sad pod narkozom i sl. Rjee se javlja i socijativno znaenje (u tome sluaju imenica u instrumentalu obino oznaava naziv ili simbol ega), npr. Krije se pod lanim imenom, Javljao se u asopisima pod raznim pseudonimima, Pobijedili su pod zastavom knjaevine, Nije htjela nastupiti pod izgovorom da je prehlaena. Obino uz glagole koji oznaavaju mentalne procese instrumental s prijedlogom pod moe znaiti i odnos meu ekvivalentnim predmetima (pojmovima), predmetima koji se meusobno sasvim podudaraju. Takva upotreba svojstvena je administrativnome i naunome stilu, npr. to se podrazumijeva pod pojmom krvnoga delikta, Pod starom crnogorskom knjievnou podrazumijevala se knjievnost prednjegoevskoga perioda, Nauka o znaenju jezikih jedinica poznata je pod nazivom semantika.

Instrumental s prijedlogom meu


Grupnim interesivom meu, kad se slae s instrumentalom, u prvome redu oznaava se predmet u mirovanju koji je okruen dvama ili veim brojem drugih predmeta. Instrumental je pritom u mnoini, npr. Pismo je vjerovatno meu knjigama, Meu turistima ima i avanturista, Meu nama je sve rijeeno, s tim to ta mnoina moe biti i nebrojiva, tj. zbirna, npr. Uvijek je meu gospodom, Nema pravde ni meu cvijeem. Treba meutim napomenuti da je upotreba prijedloga meu uz nebrojivu mnoinu znatno manje obina no uz brojivu. Rjee instrumental s prijedlogom meu ima i ablativno znaenje (tada je obino zamjenljiv prijedlogom od i genitivom), npr. Meu pticama najljepi su golubovi, Meu pjevaima na cijeni su osobito rokeri, Napadai su najskuplji meu fudbalerima (upor. Od pjevaa na cijeni su osobito rokeri i sl.).

212 SINTAKSA

Upotreba interesiva meu onako kako se koristi interesiv izmeu, tj. tako da se (u jednini) imenuju dva predmeta, danas je prilino zastarjela, a i ne preporuuje se, npr. Meu bratom i sestrom nema nesuglasica, Dosta je slinosti meu Plavom i Gusinjem. LOKATIV Osnovno je znaenje lokativa prostorno. Lokativ naime oznaava mjesto, i to mjesto vezano za mirovanje, statinost, nepokretnost. U takvome znaenju mjesta po pravilu je iskljueno kretanje ili se ono odvija unutar granica predmeta oznaenoga imenicom u lokativu. Takav lokativ u najveem broju sluajeva slui kao priloka odredba ili kao dalji (nepravi) objekat. U crnogorskome standardnom jeziku lokativ se upotrebljava iskljuivo s prijedlozima, a to su na, o, po, u, koji se javljaju i s akuzativom, te pri, jedini prijedlog koji dolazi samo s lokativom. Nekad se i lokativ, uglavnom u vremenskome znaenju, mogao samostalno upotrebljavati, o emu svjedoe dananji vremenski prilozi: ljeti, zimi, lani, koji su porijeklom besprijedloki oblici lokativa.

Lokativ s prijedlogom na
Taj prijedlog s lokativom oznaava mjesto, odnosno mirovanje predmeta ili kakvu aktivnost na gornjoj povrini, u gornjemu dijelu, na poetku ili na kraju drugoga predmeta, npr. Ima sat na ruci, Na pozornici nema nikoga, Nemojte se svaati na ulici, edi na elu stola, Kua mu je na poetku sela. Uz imenice koje oznaavaju uzvienje, uzdignut poloaj, ostrvo i sl. ili uz imenice koje oznaavaju ustanove prijedlog na alternira s prijedlogom u, npr. ivi na selu (ali u gradu), Ljetovali smo na Svetome Stefanu (ali u Patroviima), Stanuje na Starom aerodromu (ali u Podgorici), Radi na fakultetu (ali u koli). Kad se s tim prijedlogom upotrijebe apstraktne imenice, one obino pretpostavljaju prisutnost predmeta ili grupe predmeta (esto osoba) na nekom mjestu, npr. Upravnik je na sastanku, Od utra sam na odmoru, U neelju e svi biti na okupu, Na skuptini e biti burno. Prijedlog na s lokativom upotrebljava se i u vremenskome znaenju, s tim da se u lokativu ne mogu nai nazivi za vremenske intervale (npr. dan, no, petak, neelja, godina i sl.), no samo nazivi za faze intervala ili dogaanja, npr. Obrauni su na poetku godine. Na kraju ljeta mnogi su bez novaca, a mogu to biti i nazivi za same dogaaje, npr. Upoznali smo se na putovanju, Vieemo se na proglaenju pobjednika, Na povratku s izleta svi smo bili umorni. (Nije gramatino npr. Vieemo se *na jutru, *na petku, *na ovoj neelji ili sl.).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 213

U tome drugom sluaju esto se u doslovnome smislu znaenje vremena stapa sa znaenjem prostora, npr. Na suncu nije ba ugodno, Sreli smo se na svadbi, Dobro se oea jedino na istom vazduhu. (Prijedloko-padeni izraz na suncu znai istovremeno i na prostoru na kojem grije sunce i u vrijeme dok, na tome prostoru, grije sunce.) Prijedlog na s lokativom moe oznaavati i sredstvo, npr. Vode meeda na lancu, Majka ih je othranila na preslici, Reci mi to na crnogorskome jeziku, Svira na violini. U nekim primjerima toga tipa, npr. Reci mi to na crnogorskome jeziku, uz znaenje sredstva prisutno je i nainsko znaenje. I inae se lokativom s tim prijedlogom moe oznaavati i nain vrenja radnje (obino u ustaljenim izrazima, odnosno uz manju ili veu frazeologizaciju), npr. Tu se mora hodati na prstima, Ostavite ga na miru, Navikli su ivjeti na visokoj nozi. Lokativ s prijedlogom na dolazi i kao dopuna uz glagole kao to su biti (npr. Samo su nam bili na smetnji), zahvaliti (npr. Zahvali Jani na pozivu), dobiti (npr. Samo je htio dobiti na vremenu), ostati (npr. Sve je ostalo na istom), pei (npr. To se jelo mora pei na ulju) te uz neke pridjeve kao to su jak (npr. jak je na rijeima), brz (npr. Ne valja biti brz na jeziku) itd.

Lokativ s prijedlogom o
Prijedlog o s lokativom rijetko se upotrebljava u prostornome znaenju; a i kad se upotrebljava, to obino biva s glagolima tipa visiti, npr. o vratu joj je visila niska dukata, Jedan je nosio puku o ramenu, ivot ti je visio o koncu. Neto ee taj prijedlog s lokativom oznaava vrijeme, i to s nijansom priblinosti i prigodnosti (u tome znaenju upotrebljava se i prijedlog oko s genitivom), npr. Poetiu roditelje o Boiu. Prijedlog o s lokativom upotrebljava se i u uzronome znaenju, npr. Nemojte brinuti o mojim postupcima. Slino je i u znaenju sredstva, npr. Neka putuju o svome troku, Ne ivi ovjek samo o hljebu i vodi. Lokativ s tim prijedlogom upotrebljava se vrlo esto i kao dopuna glagolima, obino glagolima govorenja i miljenja, ili (deverbativnim) imenicama slinoga znaenja, npr. Govorilo se o mnogim aktuelnim pitanjima, O tome uopte ne razmiljam, Zna pojedinosti o svima njima, eca vole prie o vjeticama, Za linu kartu potrebna je potvrda o nekanjavanju, Nemam pojma o tim stvarima.

Lokativ s prijedlogom po
Lokativ s prijedlogom po ima ponajprije prostorno znaenje. Oznaava predmet ili predmete koji su se razastrli ili se kreu po povrini, obino cijeloj, drugoga pred214 SINTAKSA

meta, npr. Igrake su razbacane po podu, Dobio je po nosu, Trai neto po dvoritu, Cijeli dan etaju po gradu, Najradije putuje po svijetu. Lokativ s prijedlogom po oznaava i vrijeme, i to posteriornost (poslijevremenost). Oznaava dakle da se dogaaj odvija poslije vremenskoga intervala ili dogaaja oznaenoga lokativom, npr. Probudili smo se u dva po ponoi, Po isteku ugovora zavrili su na sudu, Po dolasku delegacije sve je sreeno. Slino prijedlogu na i prijedlog po s lokativom moe imati znaenje u kojem se u jedno stapaju znaenja prostora i vremena, npr. To se ne radi po kii, Ne moe se igrati po takvoj hladnoi, Po noi moe biti opasno ii kroz grad. (Po kii znai i po mjestu po kojem pada kia i u vrijeme dok, po tom mjestu, pada kia.) Prijedlog po moe imati i znaenje koje je blisko znaenju istoga odnosa (ticanja). Tad je esto zamjenljiv prijedlogom prema, npr. Svi e dobiti po zasluzi, Po dugoj kosi reklo bi se da je ensko, Preglasan je po obiaju (upor. Svi e dobiti prema zasluzi i sl.). Iskazi toga tipa, kad se u njima javljaju uporedne rijei, dobijaju i nijansu uporednoga znaenja. U tome sluaju imenica u lokativu oznaava kriterijum na osnovu kojega se to uporeuje (tertium comparationis), npr. Po rezultatima je bolji od ostalih, Uzoran je samo po ponaanju, Po prirodi je najveselija u svome drutvu. esto lokativ s prijedlogom po oznaava i nain (takoe s manjim ili veim stepenom frazeologizovanosti), npr. Sve tee po planu, Postupite po zakonu!, Reci po dui zar nije tako?, Ne smije se raditi ni po babu ni po strievima. Neto rjee susrijee se i znaenje sredstva, posebno uz glagole tipa (po)slati, npr. Poruke smo vam slali po Aleksandru, Smijete li to poslati po meni?, Ba je tako napisano u Jevanelju po Marku, te znaenje uzroka, obino vezano za imenice tipa posao, zadatak i sl., npr. Morao je otputovati po hitnom poslu, Onamo smo bili poslati po zadatku.

Lokativ s prijedlogom u
I lokativ s prijedlogom u primarno se odnosi na prostor, i to obino tako da se njime oznaava predmet u ijim se granicama nalazi drugi predmet, npr. Danas sam bio u bolnici; U naem selu sad nema nikoga; Sve je u vaim rukama; Ko nema u glavi, ima u nogama. Naravno, uz apstraktne imenice rije je o prostoru u prenesenome znaenju ili o emu to se s prostorom u unutranjosti ega moe samo uporeivati, npr. U glasu joj se oeala tuga, Nijesu svi uestvovali u pregovorima, Svi su se u udu pitali to se dogaa.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 215

Izrazito esto lokativ s prijedlogom u oznaava i vrijeme. Tad je obino rije o intervalu, procesu ili dogaaju koji se odvija u granicama vremena ili dogaaja oznaena lokativom, npr. U decembru redovno ima snijega, U prolome vijeku stalno se ratovalo, Shvatili smo u istome trenu, U poetku je sve bilo u redu. Znatno rjee lokativ s tim prijedlogom oznaava sredstvo, npr. Dobijaju platu u eurima, U ratu smo dobijali pomo u ljekovima, U Svetome pismu esto se govori u metaforama. Neto slino vai i za oznaavanje naina, npr. Nadirahu u masama, Radili su u najveoj tajnosti. To znaenje postoji i u nekim ustaljenim ili frazeologizovanim izrazima (koji esto imaju slubu reeninih modikatora ili konektora), npr. U neku ruku to je dobro, Mi smo u najgorem sluaju trei, Sve u svemu moramo biti zadovoljni, U protivnome sluaju sve emo zaboraviti.

Lokativ s prijedlogom pri


Lokativom s prijedlogom pri, jedinim neproizvedenim prijedlogom koji se slae samo s tim padeom, oznaava se predmet koji se nalazi ili radnja koja se odvija u neposrednoj blizini drugoga predmeta, npr. ivjeli su pri moru, Nalazili su se pri vrhu brda, Helikopter je ve bio pri zemlji, eeli su pri vratima. Vrlo esto meutim lokativ s prijedlogom pri oznaava vrijeme, i to posebnu vrstu istovremenosti, koja se po pravilu izrie imenicama to oznaavaju dogaaje (a ne vremenske intervale: ne moe se npr. rei *pri petku ili *pri ovoj neelji) ili faze perioda, npr. Upravo su bili pri ruku, Pri takvim ralanjivanjima treba biti oprezan, Poginuo je pri opsadi Skadra, To se dogaalo pri kraju njegova mandata. U takvoj upotrebi prijedloga pri nerijetko se javlja i nijansa uslovnoga (pogodbenoga) znaenja, npr. To se moe postii samo pri temperaturi od 50 stepeni, Taj posao moe se raditi samo pri punoj koncentraciji (upor. parafrazu: To se moe postii samo ako je temperatura 50 stepeni). Prilino je esta upotreba prijedloga pri i u socijativnome znaenju, uz koje se katkad javlja i nijansa prisvojnosti, npr. Ostali su pri svome miljenju, Nije pri zdravoj pameti, Sad ba i nije pri novcu, Nemam pri sebi niega za pisanje.

216 SINTAKSA

SINTAKSIKE SLUBE PRIDJEVA


Pridjevi su imenske rijei koje oznaavaju svojstva predmeta oznaenih imenicama uz koje stoje. Glavna gramatika posebnost pridjeva je mocija, odnosno mogunost promjene po rodu (npr. dobar, dobra, dobro). U crnogorskome jeziku pridjevi imaju i razliite oblike s obzirom na to odnose li se na to neodreeno (npr. dobar ovjek, genitiv: dobra ovjeka) ili odreeno (dobri ovjek, genitiv: dobrog(a) ovjeka). Specino svojstvo pridjeva je i komparacija (poreenje), npr. mlad, mlai, najmlai; dobar, bolji, najbolji. Najvanija i najea sintaksika sluba pridjeva je atributska, npr. dobar roman, ruan postupak, matematiki zadatak, zrela trenja, naputeno selo, svijetlei metak. To meutim nije i jedina sluba pridjeva, jer oni mogu biti i u predikatskoj slubi, u kojoj se nalazi samo neodreeni vid pridjeva (npr. On je dobar, a ne *On je dobri). U predikatskoj slubi pridjevi se javljaju: 1. kao imenski djelovi predikata, npr. Danas sam pospan, Taj ovjek je dobar, Veeras e biti umorna, Svi su bili zadovoljni; 2. kao atributsko-priloka odredba, tj. kao pridjevi koji imaju slubu dopuna predikatu, a slau su sa subjektom, npr. Milan se vratio kui umoran, Ribnica tee mutna, Ustao je odluan i odmoran. Pridjevi se mogu javiti i u imenikoj slubi, tj. zauzimati sintaksike poloaje koji su svojstveni imenicama (mogu biti u slubi subjekta ili objekta), npr. Sit gladnome ne vjeruje; Bogat jede kad hoe, a siromaan kad moe; Ako se domai slau, moemo poeti. Takvu poziciju pridjevima obino stvara mogunost da se uz pridjev podrazumijeva imenica ili zamjenica uoptenoga znaenja (npr. ovjek, osoba, neko i sl.). Na taj nain neki pridjevi postaju i stvarno imenice (poimenieni pridjevi), npr. dijeliti dobro i zlo, dovesti mldu, Radniki, Engleska i sl.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 217

SINTAKSIKE SLUBE ZAMJENICA I BROJEVA


Zamjenice i brojevi spadaju ili u imenike (npr. ja, odnosno milion) ili u pridjevske (npr. moj, odnosno prvi) ili u priloke rijei (npr. ove, odnosno jednom). Zato se o sintaksikim svojstvima tih dviju vrsta rijei govori kad se govori o imenicama, pridjevima ili prilozima. Treba ipak posebno upozoriti na to da zamjenike rijei zbog nekih svojih specinosti (prije svega pronominalnosti, tj. mogunosti da zamjenjuju druge rijei, i zbog forinosti, tj. znaenja upuivanja) imaju na sintaksikom nivou vrlo vanu ulogu, posebno u organizaciji sintaksikih jedinica, naroito reenica, i teksta, pa e se o nekima od njih govoriti kad se budu razmatrale pojedine vrste reenica u kojima se javljaju zamjenice (osobito kao vezna sredstva) ili kad se bude govorilo o strukturi teksta. Neto slino vai i za brojeve, kojima je primarno svojstvo oznaavanje koliinskih odnosa, i to koliinskih odnosa koji se razlikuju od onih to se izraavaju npr. kategorijom broja. Naime po kategoriji broja sve ono to se kvantikuje dijeli se u dvije grupe. U prvoj je grupi jedan element kvantikacije (npr. predmet), a u drugoj sve ostale kombinacije (od dva nadalje). Ako je predmeta vie nego jedan, onda uz pomo kategorije broja (dakle oznakom za jedninu i/ili za mnoinu) ne moemo prenijeti precizno obavjetenje o broju, ve za to slue upravo brojevi (kao vrsta rijei).

218 SINTAKSA

SINTAKSIKE SLUBE PRILOGA


Prilozi su rijei za koje je tipino da oznaavaju razliite okolnosti u kojima se odvija glagolska radnja, ali oni imaju i drugih slubi. Meu njihovim raznolikim slubama posebno treba pomenuti ove: Prilozi vre slubu prilokih odredaba, i to je glavna njihova sluba. To mogu biti: 1. priloke odredbe mjesta, npr. Nijesu odmakli daleko, One nijesmo bili, Otili su dolje, Kud ste se zaputili?; 2. priloke odredbe vremena, npr. Veeras e biti hladno, Sad e nam objasniti, Putovaemo prekutra, Dugo se nije javio; 3. priloke odredbe naina, npr. Dobro postupiste, Tako se nijesmo dogovorili, To nije lijepo od vas. Prilozi mogu imati i slubu atributa, npr. onaj ovjek one, prvi red desno, hladnoa zimi. Prilozi, naroito koliinski, mogu dolaziti i kao glavne sastavnice spojeva rijei u kojima se ponaaju kao imenice koje oznaavaju koliinu (upor. litar vina), npr. malo soli, mnogo vike, previe gluposti. Prilozi u nekim tipovima reenica (jednolanih ili besubjekatskih) imaju i slubu koja je inae svojstvena prilokome dijelu imenskoga predikata, npr. Teko nam je, Lako je tebi, Muno mi je. Neki zamjeniki prilozi imaju slubu kataforinih elemenata, kojima se upuuje na djelove asindetskih struktura, npr. Bijae to ovako: svi zajedno uosmo i edosmo, a onda se dogodi neto stvarno neobino. Na nivou teksta pojavljuju se reenini prilozi. Oni funkcioniu kao modikatori, tj. kao sredstva kojima se modikuje znaenje cijele reenice na koju se takvi elementi odnose, npr. Sreom, sad je sve u redu; Naravno, sve treba poeti iznova; Istina, nije ba sve bilo po dogovoru, ali mi smo ipak zadovoljni. Ako takvi prilozi funkcioniu kao sredstva veze, ubrajaju se u tekstne veznike ili konektore, npr. Premalo se ljudi

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 219

javilo na konkurs. Meutim mi ga ipak neemo ponavljati; Ako bude tako i dalje inila, sigurno e pasti na ispitu. tovie izgubie i pravo na studije. Zbog svoje modikatorske uloge takve se rijei (reenini prilozi) esto ubrajaju u rjece.

220 SINTAKSA

NEPUNOZNANE RIJEI I OBLICI


Nepunoznane rijei i, rjee, nepunoznani oblici ine zatvorene skupove jezikih jedinica. Svima im je zajedniko to to ne mogu zauzimati poziciju ni samostalnih ni nesamostalnih lanova reenine strukture. S obzirom na slube u pojedinim sintaksikim cjelinama, takve se rijei mogu podijeliti u dvije grupe. U prvu grupu spadaju izrazito gramatikalizovane, nesamostalne rijei i oblici, i to prijedlozi, veznici i jedan dio rjeca (npr. zar, kao, ne, da, ba, ak i sl.) te oblici pomonih, modalnih, faznih i perifraznih glagola, dok u drugu spadaju uzvici, oblici vokativa (u slubi obraanja) i dio rjeca.

PRIJEDLOZI
Prijedlozi ili prepozicije jesu nepunoznane nepromjenljive rijei kojima se upuuje na odnose meu predmetima ili dogaajima. Dijele se na neproizvedene, npr. u, na, od, po, zbog, i proizvedene, koji porijeklom mogu biti imeniki oblici, posebno esto oblici instrumentala (npr. krajem, putem, silom), glagolski prilozi (npr. zahvaljujui, iskljuivi, izuzevi) te prijedloko-padeni izrazi (npr. na osnovu, s obzirom na, u skladu s(a) itd.). Kad se kae da su prijedlozi nepunoznane rijei, onda se pod tim podrazumijeva da se njima uspostavljaju odnosi meu rijeima. Prijedlozi stoje uza sve kose padee. Navodimo ih redom: Prijedlozi s genitivom: bez, blizu, do, nadno, du, ispod, ispred, iz, iza, izmeu, iznad, izvan (van), kod, kraj (pokraj), lie, oko (okolo), osim, podno, poput, pored, poslije, preko, prije, protiv, radi (rad, porad, zarad, sporad), spram (naspram), nadohvat, nakon, namjesto, nie, od, sred (usred, posred, nasred), unutar, usljed, vie (povie), vrh (navrh, povrh, uvrh, svrh), zbog, elo, put, nakraj, namjesto, uoi, potkraj, nadomak, nautrb, pomou, putem, slijedom, irom, tokom, sredinom, krajem, poetkom, posredstvom, povodom, prilikom, udno, umjesto, izuzev, te veliki broj (frazeologizovanih) prijedloko-padenih izraza.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 221

Prijedlozi s dativom: k(a), prema, nasuprot, uprkos, protivno, srazmjerno, zahvaljujui. Prijedlozi s akuzativom: kroz(a), niz(a), uz(a), iskljuujui, ukljuujui, iskljuivi, ukljuivi, te prijedloko-padeni izrazi: uzevi u obzir, bez obzira na, s obzirom na, u odnosu na, u zamjenu za. Jedini prijedlog koji ide iskljuivo s lokativom jeste pri. Prijedlog mimo ide i uz genitiv i uz akuzativ. Prijedlog s(a) ide s genitivom i s instrumentalom. Prijedlozi s akuzativom i instrumentalom: meu, nad, pod, pred. Prijedlozi s akuzativom i lokativom: na, o, po. Prijedlog za ide s genitivom, akuzativom i instrumentalom. Prijedlog u ide s genitivom, akuzativom i lokativom.

S obzirom na odnose s padeima sve prijedloge dijelimo na dimenzionalne i nedimenzionalne. U dimenzionalne spadaju prostorni i vremenski, a u nedimenzionalne prisvojni, nainski, uzroni, uslovni, posljedini, dopusni i dr. Prijedlozi stoje uz kose padee imenskih rijei, tj. imenica (npr. pokraj pei), (poimenienih) pridjeva (npr. na engleskom), zamjenica (npr. kod njih) i uz priloge (npr. do danas). Prijedlozi stoje ispred rijei na koje se odnose. Jedino prijedlog radi moe stajati i iza tih rijei (u postpoziciji), npr. Sve bi uinili zdravlja radi, istine radi, boga radi.

VEZNA SREDSTVA
Vezna sredstva dijele se na veznike i konektore. Veznici su nepromjenljive nepunoznane rijei (npr. i, ali, jer, kad) kojima se povezuju klauze nezavisnosloenih reenica (npr. Sve su pokuali, ali nita nije pomoglo) i klauze zavisnosloenih reenica (npr. Jelena to zna jer sam joj ja rekao). Konektori su rijei ili skupovi rijei kojima se reenice povezuju unutar teksta (npr. Radili su sve ove godine marljivo i uporno. Meutim to nije bilo dovoljno). Veznici koji povezuju klauze nezavisnosloenih reenica nazivaju se konjunktorima, a veznici kojima se povezuju klauze zavisnosloenih reenica nazivaju se subjunktorima. I veznici se, kao i prijedlozi, mogu podijeliti na neproizvedene (npr. a, ili, da, ako) i proizvedene (npr. tako da, kao kad, prije no to, s obzirom na to da).
222 SINTAKSA

KONJUNKTORI U veznike nezavisnosloenih reenica ili konjunktore spadaju rijei koje slue za povezivanje sastavnih (i, pa, te, ni, niti), suprotnih (a, ali, nego, no, ve) i rastavnih reenica (ili) te vei broj veznikih izraza koji slue za povezivanje pojedinih tipova i podtipova sastavnih, suprotnih i rastavnih reenica (npr. pa i, ali opet, bilo ... bilo, volja ... volja, ne samo ... nego i, a kamoli i sl.). O upotrebi i znaenju pojedinih konjunktora bie rijei u vezi s pojedinim vrstama nezavisnosloenih reenica. SUBJUNKTORI U veznike zavisnosloenih reenica ili subjunktore spadaju rijei koje slue za povezivanje predikatskih (npr. Ni eca nijesu to su nekad bila), subjekatskih (npr. Ko umije, njemu dvije), objekatskih (npr. Ana javlja da nee doi), prilokih (npr. Dok pie, razmilja) i atributskih reenica (npr. To je ovjek koji nas je traio) te proizvedeni veznici (vezniki izrazi) koji imaju takve slube (npr. sve dok, kao to, prije nego to, zahvaljujui tome to itd.). O pojedinim slubama i znaenjima takvih i neproizvedenih i proizvedenih subjunktora bie vie rijei u vezi s pojedinim vrstama zavisnosloenih reenica. KONEKTORI Konektori su vezna sredstva na nivou teksta. Njima se pojedine reenice (proste ili sloene) povezuju u cjelinu koju ini tekst. Takva su vezna sredstva npr. tovie (npr. Nema vie razloga za ekanje. tovie trebalo je i prije uiniti ono to je uinjeno sad), meutim, prema tome, u protivnom, drugim rijeima itd. O vrstama i znaenjima pojedinih konektora bie vie rijei u poglavlju o strukturi teksta.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 223

VEZNA SREDSTVA KONEKTORI (vezna sredstva na nivou teksta) meutim, no, ali, naprotiv, naA. KONJUNKTORI suprot tome, za razliku od toga, (veznici nezavisnosloenih reenica) ove, tu, one, tamo, ovamo, 1. Neproizvedeni: onamo, odavde, odatle, odande, i, pa, te, ni, niti; a, ali, nego, no, ve; ili tad, onda, zatim, potom, poslije 2. Proizvedeni: pa i, kao i, ne samo ... nego (i), a kamoli, bilo ... toga, nakon toga, iza toga, prije toga, ovako, tako, onako, time, bilo, volja ... volja zato, zbog toga, usljed toga, s B. SUBJUNKTORI obzirom na to, na osnovu toga, (veznici zavisnosloenih reenica) radi toga, s tom namjerom, s 1. Neproizvedeni: tim (takvim) ciljem, u tu svrhu, da, to, jer, ako, kad, dok, im, iako, mada, u tom sluaju, inae, u suprotpremda, makar, li, ukoliko, kako, e, kuda, nom, u protivnom, prema tome, dokle, ko, koji, iji, kakav, kolik dakle, sve u svemu, jednom 2. Proizvedeni rijeju, samo, jedino, uz to, uza otkud, odakle, budui da, tako da, s obzirom na to da, poto, nakon to, prije no to, tek to, sve to, osim toga, pored toga, tovie, naime, u stvari, zaprasamo to, zato to, zbog toga to, tim prije to, vo, to jest, drugim rijeima, zahvaljujui tome to, na osnovu toga to, s bolje rei, tanije reeno, preobzirom na to to, ma kako, ma to, ma e, ma ciznije reeno itd. kakav, ma koliko, ko god, to god, e god, kako god, koliko god, kao to, kao da, kao kad, nego to, nego da VEZNICI

RJECE
Rjece ili partikule jesu nepunoznane i nepromjenljive rijei kojima se izraava stav govornika prema sadraju cijeloga iskaza ili prema njegovu dijelu, odnosno rijei koje na bilo koji drugi nain modikuju djelove reenice, reenicu, odnosno iskaz ili uestvuju u oblikovanju njihove gramatike strukture. One se, s obzirom na sintaksiki status, dijele u dvije grupe. U prvu spadaju izrazito nesamostalne gramatikalizovane rijei koje modikuju znaenja drugih rijei, spojeva rijei ili reenica (npr. li, zar, barem, god i sl.), a u drugu rjece koje se odnose na itavu reenicu i modikuju po neemu njezin sadraj, pa se i nazivaju modikatorima (npr. naalost). Prve rjece nazivaju se nesamostalnima, a druge samostalnima.

224 SINTAKSA

NESAMOSTALNE RJECE Meu nesamostalnim rjecama razlikuju se upitne, pojaajne rjece ili intenzikatori, uporedne, podsticajne, potvrdno-odrine rjece te prezentativi.

Upitne rjece
U upitne rjece spadaju li, zar i da. Rjeca li osnovno je gramatiko sredstvo graenja upitnih reenica. Ta je rjeca enklitika i uvijek dolazi iza akcentovane rijei, po pravilu iza glagolskoga oblika, koji moe biti potvrdan (npr. Jesi li umoran?, Spavate li?, Hoe li im to uspjeti?) ili odrian (npr. Nije li bilo dosta?, Nee li biti bolje odustati?, Nijesu li se o svemu dogovorili?). Rjeca li dolazi i iza nekih drugih upitnih rijei (zamjenica i priloga). U takvim sluajevima ima funkciju intenzikatora, npr. Ko li im je to dojavio?, to li joj se moglo dogoditi?, e li je sada?, Zato li su lagali? Reenice u kojima li ima ulogu pojaivaa upitnih rijei katkad su kvaziupitne. U tome sluaju one su zapravo uzvine, odnosno sastavni su dio retorskih pitanja, npr. Kako li samo pjeva!, e li ga nae! Takvo li moe biti upotrijebljeno i bez upitnih rijei, npr. Mudar li si!; Lijepa li je!; Ludo li je!; Pjeva li, pjeva! Rjeca li dolazi, takoe kao vrsta intenzikatora, i uz druge rjece ili vezna sredstva. Tada se pie zajedno s rijeima iza kojih dolazi, npr. Bolje mi negoli oni; Nije ni veina, a kamoli svi; Akoli nee, ne moraju. Rjeca zar dolazi na poetku potvrdnih ili odrinih upitnih reenica i, uz pitanje, izraava dodatno uenje, nevjericu, sumnju i sl., npr. Zar ti nije jasno?, Zar ba mora biti tako?, Zar ste svi polueli? Zar se katkad zdruuje s rjecom ne. Tada stoji na kraju iskaza (kao samostalna rjeca). Iza tako strukturiranih iskaza oekuje se potvrdan odgovor, npr. Svi smo tu, zar ne?; Sad bi ipak bilo dosta, zar ne? Osim li i zar upitna moe biti i rjeca da ili zajedno s li (npr. Da li im sve rei?) ili bez li, i tada pitanju dodaje znaenje mogunosti, eventualnosti (obinije je u odrinim iskazima), npr. Da ti nije muka?, Da mi ipak njih pozovemo?, Da se nijeste posvaali?, Da oni moda nijesu ve otili kui?

Pojaajne rjece (intenzikatori)


Brojne rjece slue za pojaavanje i/ili naglaavanje pojedinih rijei u reenici, reeninih lanova ili itavih reenica (iskaza), pa se zovu pojaajnim rjecama ili intenzikatorima. Takve su rjece:

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 225

i ili ni, npr. I njemu dadoe poklon, Dola su i ona dvojica, I jue bijahu ove, Nijesu imali povjerenja ni u koga, Nije se ni javila prijateljici; takoe, npr. S njima su takoe razgovarali, Oni su takoe bili tu; pa, npr. Pa kako ste to izveli?; Pa vidi kud zaosmo!; Pa to je da ovjek poludi!; Pa da i jeste tako, to onda?; Pa naravno! samo (ta rjeca uz pojaajno ima i nijansu iskljunoga znaenja), npr. Samo ti priaj!, e li ga samo nae?, Samo da zna to se dogodilo!

Rjece bar ili barem i makar uz isticanje elemenata uz koje stoje imaju i dodatno znaenje koje se odnosi na postavljanje granice prema minimalnome, pa znae zapravo i neto kao najmanje, u najmanju ruku, npr. Kupi bar deset kilograma, Reci barem sestri, Bar se nije morao muiti, Ti bar zna to je dobro, Svima je dao makar po okoladu, Razveseli se makar za praznik. Blisko je tome i znaenje rjeca god, ma (makar), bilo (mu, vam) drago, koje uz znaenje isticanja imaju i dodatno znaenje doputanja. Takve rjece dolaze obino uz odnosne rijei, a spoj odnosnosti i dopusnosti rezultira habitualnim znaenjem, tj. znaenjem ponavljanja ega, odnosno znaenjem koje npr. odnosnu zamjenicu pretvara u neodreenu, npr. koji god = svaki, bilo kakav = svakakav itd. Upor. Ko god doe, neka je dobro doao; Kupiemo koliko god imate; Ma kako postupili, svejedno je; Bilo e doao, svi ga lijepo doekuju. Rjeca ak, uz znaenje isticanja, ima i dodatno znaenje koje je donekle suprotno opisanome znaenju rjeca bar i makar. To znaenje naime usmjereno je prema gornjoj granici neega, prema maksimalnome, oznaava da je onoga o emu se govori vie no to je uobiajeno, da je ono vee od oekivanoga, npr. To kota ak hiljadu eura; Iao sam ak njegovoj kui, ali ni to nije pomoglo. Rjeca ak udruuje se i s drugim rjecama i veznicima (posebno esto s rjecom i odnosno ni), npr. Doli su ak i oni, Nijesu se ak ni pozdravili, ak je i kod kue bolje nego ove. Rjeca ak ili ak (n)i dolazi i s nekim subjunktorima i ini s njima veznike izraze takoe sa znaenjem dopusnosti, npr. ak i ako dou, biemo nezadovoljni; ak i da su pristali, bilo bi kasno. Znaenje blisko znaenju rjece ak imaju i rjece: sve, npr. Pratio ih je sve do kue, Ko sve nije bio tu!; to (stoji uglavnom uz komparative), npr. Nastoji biti to ljepa, Otputuj to dalje.

226 SINTAKSA

Znaenje naglaavanja suprotnoga, odnosno dopusnoga znaenja imaju takoe rjece opet i ipak, koje obino dolaze iza konjunktora pa, npr. Pisali su pet puta Skuptini, pa opet nita; Gubili su s tri gola razlike, pa su se ipak izvukli. U dopusnim reenicama rjece opet i ipak imaju slubu korelativnih rijei, npr. Premda su dali sve od sebe, opet nijesu uspjeli; Iako su gubili s tri gola razlike, ipak su se izvukli.

Uporedne (gradacijske) rjece


To su rjece koje modikuju svojstva izraena u prvome redu pridjevima ili prilozima, i to uglavnom tako da ta svojstva gradiraju, stepenuju, ili se svojstva izraena pridjevom, odnosno prilogom uporeuju s nekim drugim svojstvima. Rije je, zapravo, o posebnoj slubi rijei, to se obino svrstavaju u priloge, koje stoje uz pridjeve ili priloge i funkcioniu kao sredstva za svojevrsno opisno stepenovanje tih rijei. Takve su npr. rjece mnogo (mnogo vei), malo (malo gluv, malo vie, malo nii), vrlo, veoma (vrlo dobar, veoma hladno), dosta (dosta povoljan, dosta dobro), gotovo, skoro (gotovo nimalo, gotovo svi, skoro sam), jedva (jedva dovoljan, jedva nekoliko), jo (jo malo, jo ljepi), neto (neto kasnije, neto bolestan), previe (previe dosadan), potpuno, sasvim, skroz (potpuno pribran, sasvim dobra, skroz blijed), posebno, osobito, naroito (posebno talentovan, osobito praktian, naroito teko), prilino (prilino suzdran, prilino precizno), neobino (neobino sposoban, neobino teko) itd.

Podsticajne rjece
Meu podsticajnim rjecama posebno mjesto pripada rjeci neka, koja se tradicionalno povezuje s imperativom 3. lica (npr. ona neka doe, oni neka dou). Osim toga neka s glagolskim oblicima dolazi u reenicama u kojima ima dopusno znaenje, odnosno znaenje molbe, zakletve, prijetnje i sl., npr. Neka samo proba!, Neka radi to hoe, Neka zahvali doktoru to je ozdravio. Neka moe imati i slubu subjunktora, i to u izrinim (npr. Ree mu neka ustane) i namjernim reenicama (npr. Poalji ga neka kupi krtole). Tada se, naravno, i pribraja subjunktorima. Podsticajne rjece hajde, daj i de dolaze uz imperative i obiljeene su kao osobitosti razgovornoga stila, npr. Hajde kreni ve jednom!; Daj, molim te, saberi se!; De uradi to! Podsticajne rjece mogu se i samostalno upotrijebiti, npr. Hajde, kreni ve jednom!; Uradi to ve jednom, de!

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 227

Podsticajno (zapravo zapovjedno) znaenje moe imati i rjeca da, obino uz prezent, npr. Da to sredi kako zna!, Da zna da u joj rei!, ili uz perfekat, npr. Da si mu to odmah vratio!, Da ste ih jo ove neelje primili na posao!

Potvrdno-odrine rjece
Potvrdna rjeca je da, a odrina ne. Sintaksiki je vana razlika meu njima u tome to da stoji iskljuivo kao samostalna rjeca, a ne moe biti i samostalna i nesamostalna, npr. Ne radi se tako, Ne pitaj kako mi je, Stajali su ne usuujui se da prou. Drugim rijeima, da se uvijek odnosi na cijelu reenicu, a ne se moe vezati i direktno za predikat, kad dolazi neposredno ispred njega, a moe se i osamostaliti. Evo najprije primjera za upotrebu rjece da: Jesu li se javili? Da!; Hoe li i oni utra doi? Da! ili Da, doi e!; Misli li da je i on one? Da, one je! Rjeca ne moe se upotrebljavati samostalno kao i da, npr. Jesu li se javili? Ne!; Hoe li i oni utra doi? Ne, nee! ili Ne, nee doi!

Prezentativi
To su rjece evo, eto i eno. Njima su svojstveni uzvinost i pokaznost (upuivanje na uesnike komunikacije), pa onda i vezanost za kategoriju lica (evo je vezano za prvo lice, eto za drugo, a eno za tree). Nazivaju se prezentativima zato to upuuju na predmete, procese ili dogaaje koji su prisutni (prezentni) u govornome inu, npr. Evo kie!, Eto Ivana!, Eno naega potara! Osim toga te rjece mogu upuivati i na radnju, npr. Evo idu!, Eno izlaze iz kafane!, a mogu dolaziti i uz druge rijei, posebno upuivake, npr. Evo ove sam ga naao!, Eno ti one to to trai! Iza tih rjeca mogu stajati i klauze zavisnosloenih reenica, npr. Evo to ste napravili!, Eto kako si dobro nauio!, Evo e se sakrila! Iza tih rjeca mogu dolaziti i itave reenice. Tada one mogu funkcionisati i kao nesamostalne (npr. Eto ste i vi pogrijeili na istome mjestu!) i kao samostalne rjece, posebno kad imaju i zakljuno znaenje, npr. Evo, to je sve to sam htio rei!; Eto, uli ste cijelu priu!; Eno, jo uvijek lutaju bez cilja! Uz prezentative, osobito u razgovornome stilu, mogu dolaziti i dativ, odnosno akuzativ ili nominativ. Tada oni imaju obino znaenje blisko oblicima glagola dati, npr. Evo vam novac; Evo vam boca, pa je zamotajte; Eto ti Mirsada, pa s njim to rijei. Prezentativima se mogu smatrati i rjece gle i pogle, koje su glagolskoga porijekla (u vezi su s glagolom gledati), npr. Gle uda!, Pogle ono!, Gle to brzo tri!, Gle kako je visoka!

228 SINTAKSA

SAMOSTALNE RJECE (MODIFIKATORI) Osim samostalne upotrebe, i to redovne, rjece da, odnosno zar ne (npr. Sve je u redu, zar ne?), te mogunosti i takve upotrebe rjeca ne (npr. Jeste li uli? Ne! ili Ne, nijesmo!), nekih podsticajnih rjeca (npr. Hajde, reci ta se dogodilo!) i prezentativa (npr. Eto, to je sve!), a u nekim iskazima, posebno dijalokoga i/ili razgovornoga tipa, i nekih drugih razmotrenih rjeca, npr. zar (upor. Oni su ve doli. Zar?), neka (upor. Dali smo im sve to su traili. Neka, neka!), ako (upor. Sve emo to utra kupiti. Ako, ako!), ela (upor. Hou li im rei? Ela!) ili opet (upor. Lijeva kia kao iz kabla. Opet?), treba posebno izdvojiti modikatore, tj. modalne rjece na nivou reenice, kojima je uvijek svojstvena samostalna upotreba. Istina, neki od njih mogu se upotrijebiti i nesamostalno, ali tada nije vie rije o rjecama, nego o prilokim rijeima koje su dio reenine strukture. Tako je npr. rije sigurno u reenici Ona je sigurno polagala vozaki ispit priloka odredba, a u reenici Ona je, sigurno, polagala vozaki ispit samostalna rjeca, tj. modikator. RJECE Nesamostalne 1. Upitne: li, zar, da Samostalne

1. Samostalna upotreba upitnih, potvrdno-odrinih, podsticajnih rjeca i prezentativa: zar ne, zar, da, ne, neka, ako, ela, evo, eto, eno 2. Samostalne (modalne) rjece 2. Pojaajne (intenzikatori): i, ni, niti, pa, na nivou teksta (modikatori): samo, bar(em), makar, god, bilo (mu, vam) moda, zar, valjda, vjerovatno, drago, ak, ak i, opet, ipak zaista, stvarno, uistinu, sigurno, 3. Uporedne (gradacijske): mnogo, malo, vrlo, nesumnjivo, bez sumnje, veoma, dosta, gotovo, skoro, jedva, jo, neto, previe, suvie, potpuno, sasvim, skroz, posebno, eventualno, uglavnom, naalost, sreom, na svu sreu itd. osobito, naroito, prilino, neobino itd. 4. Potvrdno-odrine: da, ne 5. Podsticajne: neka, hajde, de, daj, da 6. Prezentativi: evo, eto, eno, gle, pogle

UZVICI
Uzvicima ili interjekcijama pripadaju rijei ili, rjee, skupovi rijei kojima se izraava u prvome redu subjektivna modalnost, tj. odnos govornika prema sadraju iskaza, i to u pravilu odnos emocionalne prirode. Njima se izraava ili posebno naglaava zadovoljstvo ili nezadovoljstvo, prihvatanje ili odbijanje neega, oduevljenje
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 229

ili strah, iznenaenje ili ravnodunost, olakanje ili bol, sumnjiavost, zapovijest, zabrana itd. Veina tih rijei pripada rijeima posebna tipa koje se od svih drugih vrsta rijei razlikuju po tome to uglavnom nijesu djeljive na manje znaenjske jedinice (morfeme), a ni kao rijei nemaju odreena znaenja, no slue kao svojevrsni signali (a ne znakovi) govornikova raspoloenja ili njegova odnosa prema sadraju iskaza. Znaenje tih rijei stoga je izrazito nepunoznano, uslovljeno kontekstom ili situacijom u kojima se upotrebljavaju. Te rijei sline su oblicima vokativa jer esto slue za uspostavljanje kontakta meu sagovornicima, za pozivanje sagovornika na komunikacijski in, pa nije neobino da stoje i s vokativom, npr. Ej, Marko, doi! (uzvik ej ili oj esto se i navodi uz vokativne oblike kao svojevrsno upuivanje na ono to se oznaava vokativom). Osim toga oni, kao i vokativi, predstavljaju posebne konstrukcije (reenice posebna tipa) i ne mogu biti lanovi reenine strukture (ne mogu npr. biti u slubi subjekta, objekta, priloke odredbe ili sl.). Uzvici bi se mogli podijeliti u tri grupe. U prvu bi spadali uzvici u uem smislu, kojima se izraavaju uglavnom razliita raspoloenja i emocionalna stanja i koji se ponajprije odnose na govornika. U drugu grupu spadali bi zapovjedni (imperativni) uzvici, koji su usmjereni prema sagovorniku ili sagovornicima, a u treu onomatopeje, koje nijesu u odnosu ni s govornikom ni sa sagovornikom, nego su to rijei kojima se oponaaju razliiti zvukovi u prirodi. Kako uzvici po pravilu nemaju odreenoga znaenja, meu tim trima grupama nema vrstih ni jasnih granica. UZVICI U UEM SMISLU Uzvici u uem smislu mogu izraavati divljenje (npr. Ah, to je predivno!), prijekor (npr. Ah, nemoj ba tako!), sumnjiavost (npr. Ha, misli da je tako?), bol (npr. Jao, kako to boli!), iznenaenje (npr. O, pa vi ste ve gotovi!), tekou ili muku (npr. Uh, to je to gadno!), nemo (npr. Eh, to se tu moe!?), nestrpljenje (npr. Joj, jedva ekam da se pojave!), strah (npr. Uh, to me prepade!), sumnjiavost (npr. Hm, zar nema vie nita?), zluradost (npr. Aha, sad sam te ulovio!), veselje (npr. Ojha!), negodovanje (npr. Ua, sudija!), odvratnost (npr. Pih, to mi se gadi!). Uzvici u uem smislu po pravilu se ne povezuju s drugim rijeima; a kad se i povezuju, to su obino oblici dativa kojima se precizira na koga se odnosi ono to je izraeno uzvikom, npr. jao nama, kuku vama, joj meni i sl. Prema uzvicima u uem smislu relativno se rijetko tvore druge vrste rijei, kao to su glagoli ili imenice, npr. jaukati, hujkati, ojkati; jojkanje i sl.

230 SINTAKSA

ZAPOVJEDNI UZVICI Zapovjedni uzvici slue prije svega za uspostavljanje komunikacijskoga ina (oni su najsliniji vokativu), tj. obraanju sagovorniku s pozivom da uestvuje u komunikaciji. Oni su zato esto vezani za dozivanje ili zapovijedanje, npr. Hej, vrati se!; Ej, ujete li me?; Oj, evojko, tugo moja!; Halo, ko je!? Tu ide i ura, kao uzvik za juri, ili o-ruk za naglo i zajedniko obavljanje neke radnje te pst (uzvik kojim se zapovijeda utnja). Uzvine su prirode i neke podsticajne rjece, npr. gle, pogle, hajde, neka, ako, te posebno prezentativi evo, eto, eno, koji su takoe usmjereni na sagovornika. Posebnu grupu zapovjednih uzvika ine oni koji se odnose na ivotinje (vieti poglavlje Morfologija). Prema nekima od tih uzvika mogu se tvoriti i glagoli, npr. inuti, napuikati, icnuti, misnuti, ljuknuti i sl. ONOMATOPEJE U treu grupu uzvika spadaju onomatopeje, tj. uzvici kojima se oponaaju zvukovi ili umovi u prirodi, posebno oni koji dolaze do izraaja u meuljudskoj komunikaciji, a nijesu jeziki znakovi (npr. pri jeanju, jaukanju, urlikanju, zvidanju, tucanju, mljackanju, udaranju neim o neto i sl.). S obzirom na to na to se onomatopeje odnose mogu se razlikovati: one kojima se oponaaju razliite vrste udaranja predmeta o predmet ili razliite vrste padanja predmeta (na tvrdo ili meko tlo, u blato, u vodu i sl.), npr. bum, tras, tres, bup, pljas, bu, pljus, zviz i sl.; one koje se odnose na ljudsko djelovanje, na zvukove ili umove koji dolaze iz kakvih naprava, na obavljanje konkretnih poslova u kojima se javljaju umovi, odnosno na prirodne zvukove ili umove, npr. ju, pras, klik, krc, kljoc, tu-tu, tika-taka i sl.; one koji se odnose na razna ivotinjska glaskanja, npr. vau-vau, av-av (pas), mu (govedo), ia-ia (magarac), mjau (maka), me(e) ili be(e) (bravi), kukuriku (kokot), ko-ko (kokoka), ku-ku (kukavica), piju (pile), gu-gu (golub), kva-kva (patka) i sl.; one koji se odnose na umove i zvukove to ih proizvode ljudi bilo kao paragovorne bilo kao zioloke manifestacije, npr. mljac, cmok, uke-uke, gr ili gr-gr, gric, apiha, mrc, bla-bla itd.

Za razliku od drugih uzvika onomatopeje katkad mogu zauzimati i odreene pozicije unutar reenine strukture, npr. A on onda pljas u vodu, Napravi krc i gotovo, Tika-taka budi aka, Ide av-av, Na kraju ona njega cmok u obraz, Uvijek su spremni za bla-bla.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 231

Isto tako od onomatopeja se esto tvore nove rijei, posebno glagoli i (deverbativne) imenice, npr. bubnuti, bunuti, pljusnuti, zviznuti, jukati, krckati, kljocati, kukurijekati, mjaukati, pijukati, gugutati, grickati; meketanje, kvocanje, mrcanje, ukanje, pljuskanje, zvidanje, kljocanje itd. Ima i rijei, posebno glagola, koje su onomatopejske prirode, a ne moraju biti izvedene prema (onomatopejskome) uzviku, npr. hrkati, krkljati, utati, grgoljiti, cviljeti, cvokotati itd. UZVICI Uzvici u uem smislu Zapovjedni uzvici Onomatopeje bum, tras, bup, pljas, pljus, bu; ju, pras, klik, krc, kljoc, tu-tu, tika-taka, av-av, mu, ia-ia, mjau, me(e), be, kukuriku, koko, ku-ku, piju, gu-gu, kvoc, kva-kva; mljac, gr-gr, gric, apiha, bla-bla, uki-uki

ah, oh, uh, o, ha, jao, joj, 1. Uzvici drugog lica: hej, ej, oj, (h)alo, ura, aha, ijuju, ua, fuj o-ruk 2. Uzvici koji se odnose na ivotinje: ok, gu, ki, ki, dio, iha, i, mis, pis, mac, pi-pi, u-kok, dura, ljuke, na, ae, hae

232 SINTAKSA

SPOJEVI RIJEI ILI SINTAGMEMI


Spojevi rijei ili sintagmemi jedinice su sintaksikoga nivoa koje se sastoje od najmanje dviju meusobno povezanih sastavnica ili tagmema, tj. punoznanih rijei i/ili oblika, npr. mirno more, graditi kuu, baviti se trgovinom, misliti na posljedice, spavati mirno, mnogo snijega. Tagmemi se udruuju u sintagmeme na osnovu zavisnosti. Nadreeni tagmem naziva se glavnim ili nezavisnim, a podreeni zavisnim. Ako je glavni tagmem promjenljiva rije, onda je sintagmemu svojstvena paradigmatinost, tj. mogunost promjene (npr. mirno more, mirna mora, mirnim morima; graditi kuu, gradim kuu, gradio sam kuu, gradio bih kuu i sl.); a ako je nepromjenljiva, onda je i sintagmem nepromjenljiv (npr. mnogo snijega).

GRAMATIKE VEZE MEU SASTAVNICAMA SPOJEVA RIJEI


Meu tagmemima koji ine sintagmeme mogua su tri razliita tipa gramatike veze: kongruencija, rekcija i pridruivanje. KONGRUENCIJA Kongruencija je tip gramatike veze meu tagmemima koji podrazumijeva potpuno ili djelimino slaganje glavnoga i zavisnoga tagmema u gramatikim svojstvima, i to u rodu, broju i padeu. Tako npr. u sintagmemu mirno more zavisni tagmem (mirno) ponavlja gramatika svojstva glavnoga (more): srednji rod, jednina, nominativ. Sintagmemi nastali takvom gramatikom vezom meu tagmemima nazivaju se odredbenim sintagmemima, jer zavisni tagmem odreuje glavni po svojstvu. Slubu glavnih tagmema u takvim sintagmemima vre iskljuivo imenike rijei (tj. imenice, zamjenice ili poimeniene pridjevske rijei), a slubu zavisnih mogu vriti pridjevske rijei (npr. mirno more, prvi maj, isti on, njegova volja i sl.) ili imenice (npr. selo Jelenak, komija Mirko, ptica grabljivica). Kongruencija moe biti potpuna ili nepotpuna. Kod sintagmema s pridjevskim rijeima naelno je potpuna, jer se pridjevske rijei mogu sasvim prilagoavati imenicama, tj. biti bilo kojega roda (i mukoga i enskoga i srednjega), bilo kojega broja (i u jednini i u mnoini) ili u bilo kojem padeu. S druge strane, u sintagmemima s
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 233

imenikim zavisnim tagmemima esto je rije i o nepotpunoj kongruenciji, zato to se imenice esto ne mogu sloiti s drugim imenicama i u rodu i u broju i u padeu. Tako npr. ima dosta sintagmema u kojima se imenice ne slau ili u rodu (npr. grad Pljevlja, selo Mahala, drava Egipat), ili u broju (npr. selo Crnci, optina Golubovci ili drava Ujedinjeni Arapski Emirati). tovie, ima sluajeva da u nekim spojevima rijei nema podudaranja ni u rodu ni u broju ni u padeu, npr. Prenoili su u Hotelu Kolovare (tu je glavni tagmem u nominativu mnoine enskoga roda, a zavisni u lokativu jednine mukoga roda). U vezi s kongruencijom mogu se i u sintagmemima s pridjevskim zavisnim tagmemima javiti sluajevi kolebanja uslovljeni ponajprije sukobom izmeu gramatikoga i leksikoga znaenja pojedinih imenica u funkciji glavnoga tagmema. S tim u vezi treba posebno upozoriti na ovo: Kad su glavni tagmemi imenice koje su gramatiki enskoga roda, a oznaavaju osobe mukoga pola, npr. kolega, sluga, voa i sl., onda zavisni tagmemi imaju u jednini gramatiki oblik mukoga roda, npr. na kolega, dobar sluga, ugledan voa. Takva se kongruencija naziva kongruencijom po smislu ili semantikom kongruencijom. Meutim isti ti sintagmemi u mnoini se ponaaju drukije. Tada naime zavisni tagmemi imaju primarno oblike enskoga roda, npr. nae kolege, dobre sluge, ugledne voe (to je kongruencija po obliku ili gramatika kongruencija), a tek sekundarno i oblike mukoga roda, npr. nai kolege, dobri sluge, ugledni voe. REKCIJA Rekcijom se naziva gramatika veza meu sastavnicama sintagmema u kojoj glavni tagmem upravlja gramatikim svojstvima zavisnoga, to znai da mu predoreduje oblik u kojem e se pojaviti. Posebno razvijena rekcijska svojstva imaju glagoli, npr. graditi kuu, bojati se vruine, trgovati povrem, razgovarati s komijama i sl. Zato je tipino da oni u sintagmemima s rekcijom imaju poziciju glavnoga tagmema. To meutim nikako ne znai da druge rijei nemaju rekcijskih svojstava. Imaju ih i imenice, posebno one koje su nastale od glagola, npr. gradnja kue, upravljanje preduzeem, poziv na sastanak i sl., ali i druge imenice, ukljuujui i one koje ne moraju imati nikakve direktne veze s glagolima, npr. poglavica plemena, vrata dvorane, oi eteta, koulja bez rukava. Rekcijske rijei mogu biti i pridjevi, npr. pun snage, opijen vinom, sklon svai, raspoloen za razgovor i sl., zatim brojevi, npr. prvi u tranju, tri prijatelja, deset eura te neki prilozi, npr. nedaleko od kole, daleko ispod oekivanja, najbolje od svih, malo tople vode.
234 SINTAKSA

Ako je oblik zavisnoga tagmema predodreen leksiko-gramatikim svojstvima glavnoga, govorimo o jakoj rekciji (npr. graditi kuu, gradnja k, bavljenje sportom, pravo na odbranu); a ako je uslovljen samo leksikim znaenjem glavnoga tagmema, govorimo o slaboj rekciji, npr. etati parkom, lutanje gradom, trema pred nastup, stii na cilj. Vana razlika izmeu jake i slabe rekcije sastoji se u tome to se u jakoj rekciji zavisni tagmem ne moe prepriati, parafrazirati, izraziti drugaijim oblikom (umjesto graditi kuu ne moe se rei *graditi k, *graditi kuom ili *graditi po kui), a u slaboj rekciji to je naelno mogue (npr. umjesto etati parkom moe se rei etati po parku, etati kroz park, etati u parku i sl.; umjesto ozlijediti se nepanjom saigraa moe se rei ozlijediti se zbog nepanje saigraa, ozlijediti se usljed nepanje saigraa i sl.). PRIDRUIVANJE Pridruivanjem se naziva veza meu sastavnicama sintagmema kod koje zavisni tagmem nema oblika, nije promjenljiv, pa se glavnome tagmemu pridruuje po funkciji ili po znaenju. Takvi zavisni tagmemi mogu biti prilozi (npr. govoriti glasno) ili nepromjenljivi glagolski oblici, i to innitiv (npr. moi hodati), glagolski prilog sadanji (npr. govoriti edei) i glagolski prilog proli (npr. osloboditi se pobjegavi). Glavni tagmemi i u tim sintagmemima najee su glagoli. No mogu biti i imenice (npr. skretanje ulijevo, sviranje objeruke), pridjevske rijei (npr. namjeran doi) te prilozi (npr. sino kasno).

FUNKCIONALNA SVOJSTVA SPOJEVA RIJEI


Osim po prirodi gramatike veze meu tagmemima spojevi rijei (sintagmemi) mogu se podijeliti i s obzirom na to kakvu slubu (funkciju) zavisna sastavnica ima u odnosu na glavnu. S obzirom na to spojevi rijei mogu se podijeliti na odredbene, dopunske i priloke. ODREDBENI SPOJEVI RIJEI U spoju rijei mirno more zavisni tagmem (mirno) odreuje glavni (more) po svojstvu, pa se odnosi prema njemu kao njegova odredba ili atribut. Iz navedenoga primjera (mirno more) vidi se da je odredbeni spoj rezultat kongruencije, to znai da je za odredbene spojeve kongruentnost tipina. To meutim nikako ne znai da je svakome odredbenom spoju svojstvena kongruentnost. Ima naime odredbenih spojeva rijei koji su rezultat rekcije, npr. ovjek srednjih godina. Kongruencija je svojstvena odredbenim spojevima rijei u kojima kao zavisni tagmem dolazi pridjevska rije, npr. mirno more, na komija, prvi stepen, te odredbenim spojevima u kojima je u

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 235

toj slubi imenica koja se slae s drugom imenicom u rodu, broju i padeu, npr. grad Kotor, rijeka Piva, selo Tunjevo. Ima meutim odredbenih spojeva rijei u kojima se ne javljaju kongruentni, nego nekongruentni atributi, tj. atributi koji s glavnim tagmemom nijesu povezani odnosom kongruentnosti, nego odnosom rekcije. Slubu zavisnoga tagmema u takvim spojevima rijei imaju imenske rijei u kosom padeu ili prijedloko-padeni izrazi. Za razliku od spojeva rijei s kongruentnim atributima, u kojima zavisni tagmem u neobiljeenome redu rijei stoji ispred glavnoga, u spojevima rijei s nekongruentnim atributima zavisni tagmem u neobiljeenome redu rijei nalazi se iza glavnoga, npr. vrata dvorane, haljina moje sestre, gradnja kole, evojka plave kose, ustupak prijatelju, vrijedan truda, jak na rijeima, pita od jabuka, putovanje preko granice, udbenik na crnogorskome jeziku, pomo u ljekovima, ples po kii, aj s limunom, eca bez roditelja. DOPUNSKI SPOJEVI RIJEI U spoju rijei graditi kuu zavisni tagmem (kuu) funkcionie kao dopuna glavnom tagmemu (graditi), tj. oznaava predmet zahvaen radnjom, odnosno predmet u vezi s kojim se vri radnja. Takvi spojevi rijei rezultat su (jake ili slabe) rekcije i nazivaju se dopunskima. Funkciju glavnoga tagmema u njima vri glagol, a zavisnoga imenska rije u kosim padeima ili prijedloko-padeni izraz. U neobiljeenome redu rijei zavisni tagmem stoji iza glavnoga, npr. kupovati cvijee, ne podnositi vruine, osloboditi se straha, zahvaliti dobroiniteljima, klimati glavom, baviti se gimnastikom, pucati iz puke, misliti na posljedice, ogrijeiti se o zakon, druiti se s vrnjacima. PRILOKI SPOJEVI RIJEI U spoju rijei govoriti glasno zavisni tagmem (glasno) funkcionie kao okolnost u kojoj se vri glagolska radnja (nain), pa se takvi spojevi rijei nazivaju prilokima. Priloki spojevi rijei mogu biti rezultat rekcije. Tada funkciju zavisnoga tagmema ima imenska rije u kosom padeu ili prijedloko-padeni izraz, npr. ii korakom, bjeati od kue, pasti s balkona, izbiti iz glave, nai se ispred kole, trati oko igralita, stii nadomak sela, ploviti povrh vode, leeti preko Tivta, probuditi se prije jutra, odmoriti se tokom praznika, voziti kroz maglu, kupovati na kredit. Priloki spojevi rijei vrlo su esto i rezultat pridruivanja. Tada funkciju zavisnoga tagmema ima prilog (ukljuujui i glagolske priloge, npr. govoriti edei, osloboditi se pobjegavi). Ako prilozi oznaavaju kvalitet radnje, onda u neobiljeenome redu rijei stoje ispred glavnih tagmema (glagola), npr. brzo odluiti, glasno vikati, teko pogrijeiti, ludo voziti, ugodno razgovarati, dobro izgledati; a ako je oznaavanje
236 SINTAKSA

okolnosti vezano za prostor ili vrijeme, dolaze iza glavnih tagmema (glagola), npr. gledati unatrag, uvjeriti se izbliza, skrenuti lijevo, sputiti se nie, probuditi se rano, stii prekasno, sastati se uvee, lunjati nou, grijati se zimi. SINONIMNI I HOMONIMNI SPOJEVI RIJEI Iz navedenih primjera vidi se da se iste slube sastavnica sintagmema mogu izraavati razliitim tipovima gramatike veze meu tagmemima. Tako odredbeni spoj moe biti rezultat i kongruencije, npr. dubov list, bradat starac ili plavooka evojka, a moe biti i rezultat rekcije, npr. list duba, starac s bradom ili evojka plavih oiju/s plavim oima. Ta mogunost da se isto ili slino znaenje, odnosno funkcija, izrazi razliitim tipovima gramatike veze meu tagmemima, tj. da se sintagmemi tipa plavooka evojka mogu zamjenjivati sintagmemima tipa evojka plavih oiju, jedno je od glavnih izvorita gramatike sinonimije na nivou sintagmema. Meutim mogunost da se sintagmemi s jednim tipom gramatike veze meu tagmemima zamjenjuju sintagmemima s drugim tipom gramatike veze ima i ogranienja, koja mogu biti uslovljena razliitim razlozima. Tako npr. neki sintagmemi s nekongruentnim atributima, npr. izvjetaj prededavajuega, nemar odgovornih, direktor preduzea, ne mogu biti preoblikovani u sintagmeme s kongruentnim atributima jednostavno zato to od svake imenice pridjev nije potvren, upor. *preduzeni direktor ili sl. To u jo veoj mjeri vai za vielane zavisne tagmeme, npr. Pjesme Radovana Zogovia, kua njezinih roditelja, ljepota rijenih slapova, od kojih se vrlo rijetko tvore pridjevi (primjeri tipa plavooka evojka prema evojka plavih oiju prije su izuzetak nego pravilo). Drugi razlog moe biti u tome to se pridjevom ne moe prenijeti obavjetenje o mnoini. Tako se npr. sauee prijatelja moe preoblikovati u prijateljevo sauee, ali sauee prijatelj ne moe se preoblikovati u odredbeni sintagmem pridjevskoga tipa. Nema pridjeva koji bi se tvorio od oblika prijatelji i znaio ono to se odnosi na prijatelje ili ono to pripada prijateljima (prijateljsko sauee neto je sasvim drugo to je sauee svojstveno prijatelju ili prijateljima). Trei i najei razlog blokiranja takvih i slinih preoblikovanja tie se znaenja ili funkcije. Tako npr. nekongruentni odredbeni sintagmemi tipa gradnja kue ili pisanje izvjetaja ne mogu biti preoblikovani u kongruentne sintagmeme tipa *kuna gradnja ili *izvjetajno pisanje zato to je nekongruentni sintagmem izveden iz dopunskoga sintagmema tipa graditi kuu ili pisati izvjetaj, a pridjev ne moe (ni u dubinskoj strukturi) funkcionisati kao dopuna bilo glagolu bilo deverbativnoj imenici (jer je dopuna predmet zahvaen kakvom radnjom, a pridjev ne znai predmet, nego svojstvo).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 237

Slino tome nekongruentni odredbeni sintagmemi tipa litar ulja ili pare hljeba ne mogu se preoblikovati u kongruentne sintagmeme tipa *uljna litra ili *hljebno pare jednostavno zato to se dionost (partitivnost) izraava genitivom imenskih rijei, a ne moe se izraziti pridjevom (kao to se moe prisvojnost, npr. bratov sat, kvalitativnost, npr. brkat ovjek, ili gradivnost, npr. kamena kua). S druge strane ima i primjera u kojima sintagmemi mogu biti homonimni, tj. udruivati u jednome obliku vie razliitih znaenja. Tako npr. sintagmem vruina ljeti pretpostavlja znaenje ljetnja vruina, vruina koja je svojstvena ljetu, ali i priloko znaenje (okolnosno), tj. znaenje vruina dok traje ljeto, vruina u vrijeme ljeta. ZNAENJE SPOJEVA RIJEI Pojedini spojevi rijei mogu se analizirati i s obzirom na znaenja tagmema koji ulaze u njihov sastav. Budui da su dosad opisane slube i znaenja pojedinih vrsta rijei te posebno slube i znaenja pojedinih padenih oblika i prijedloko-padenih izraza, ove e se, kao ogledna, analizirati znaenja pojedinih tagmema (glavnih i zavisnih) samo u sintagmemima kojima je glavni tagmem (GT) imenska rije u nominativu, a zavisni tagmem (ZT) imenska rije u genitivu bez prijedloga (s odredbom ili bez nje). Takvi se sintagmemi mogu znaenjski analizirati na ovaj nain: U sintagmemima tipa dom penzionera, igralite Sutjeske ili batina naih predaka GT oznaava predmet (u irem smislu), a ZT onoga kome predmet pripada, onoga koji je poednik, vlasnik predmeta. Rije je dakle o prisvojnome genitivu. U sintagmemima tipa poglavlje romana, ruke eteta ili vrata velike dvorane GT oznaava dio predmeta, a ZT predmet kome taj dio pripada. Tu je rije o odnosu dijela i cjeline. U sintagmemima tipa litar ulja, pare hljeba ili odred vojnika GT oznaava cjelinu predmeta ili mjeru materije, a ZT oznaava taj predmet ili materiju. Rije je dakle o dionom ili partitivnom genitivu. U sintagmemima tipa lan parlamenta, novinar crnogorske televizije ili pripadnik oruanih snaga GT oznaava pripadnika ili pripadnike grupe, lanove ustanove, uesnike manifestacije i sl., a ZT oznaava grupu ili ustanovu. Rije je dakle o odnosu izmeu pojedinca i kolektiva ili o dogaaju koji pretpostavlja vie uesnika. U sintagmemima tipa simbol pobjede, raspored asova ili znak dobre volje GT oznaava predmet koji je potrebno dodatno objasniti (dati obavjetenje o tome ta je sadraj toga predmeta), a ZT slui za objanjavanje, za konkretizaciju sadraja toga predmeta. Rije je o eksplikativnome genitivu.

238 SINTAKSA

U sintagmemima tipa takmienje veterana, povratak ratnika ili izvjetaj glavnoga sekretara GT oznaava opredmeenu radnju, a ZT oznaava vrioca radnje. Rije je o subjekatskome genitivu jer je takve konstrukcije mogue preoblikovati u reenice u kojima imenica u genitivu stoji u nominativu i zauzima poziciju subjekta, npr. Veterani se takmie i sl. U sintagmemima tipa gradnja kue, vonja bicikla ili pranje novca GT takoe oznaava opredmeenu radnju, a ZT predmet (objekat) ukljuen u radnju. Rije je o objekatskome genitivu jer je takve konstrukcije mogue preoblikovati u reenice u kojima imenica u genitivu stoji u akuzativu i zauzima poziciju objekta, npr. Grade kuu i sl. U sintagmemima tipa vijek ratova, no dugih noeva ili vrijeme obilnih kia GT oznaava vremenski interval, a ZT predmete ili dogaaje koji su svojstveni tome intervalu. Rije je o posebnoj vrsti vremenskoga genitiva. U sintagmemima tipa koulja kratkih rukava, evojka plavih oiju ili roman toka svijesti GT oznaava predmet, a ZT svojstvo, kvalitet predmeta. Rije je o genitivu svojstva ili kvalitativnome genitivu. U sintagmemima tipa mukarac srednjih godina ili evojica predkolskoga uzrasta GT oznaava predmet (obino osobu), a ZT svojstvo predmeta s obzirom na vrijeme. Rije je o genitivu dobi u kome se susrijeu vrijeme i kvalitet, tj. o vrsti kvalitativno-vremenskoga znaenja. U sintagmemima tipa visina solitera, oduevljenje navijaa ili nemar naih ekologa GT oznaava svojstvo (izraeno deadjektivnom imenicom), a ZT nosioca svojstva, onoga na koga ili ono na to se svojstvo odnosi. VEZANI I NEVEZANI SPOJEVI RIJEI Spojevi rijei meusobno se razlikuju i po tome to u jednima susrijeemo nevezano (slobodno) spajanje tagmema, a u drugima je i gramatika i leksika povezanost meu tagmemima takva da se ne mogu razdvojiti. Takve sintagmeme susrijeemo kad glavni tagmem ne moe sam za sebe zauzimati neku od pozicija u reeninoj strukturi. Tako npr. umjesto Neki ljudi su doli moemo rei Ljudi su doli, ali umjesto Mnogo ljudi je dolo ne kaemo *Mnogo je dolo. Takvih vezanih sintagmema ima vie vrsta. To su: oni kod kojih je glavni tagmem koliinski prilog ili broj koji se ne mijenja, a zavisni ima oblik genitiva, npr. mnogo ljudi, malo problema, sedam dana, hiljadu godina; oni u kojima je glavni tagmem broj jedan, neki od rednih brojeva (najee prvi) ili zamjenica (obino pokazna, neodreena ili upitna/odnosna), a zaviGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 239

sni ima oblik prijedloko-padenoga izraza (s prijedlozima od ili meu), npr. jedna od sastavnica, jedan od najboljih primjera, neki od ozlijeenih, oni meu njima, koja od studentkinja; oni u kojima je glavni tagmem kopulativni glagol, tj. glagol biti, a zavisni punoznana rije (imenica, pridjev, broj, prijedloko-padeni izraz ili prilog), npr. biti poslanik, biti neugodan, biti slab, biti trei, biti u neprilici, biti blizu i sl.; oni u kojima je glavni tagmem modalni ili fazni glagol, a zavisni innitiv ili konstrukcija da + prezent, npr. umjeti se snai, prestati puiti, nastaviti prkositi, moi da se podnese i sl.; oni u kojima je glavni tagmem neki od (znaenjski nepotpunih) glagola tipa postati/postajati, zvati (se)/nazvati (se), imenovati, proglasiti/proglaavati, smatrati, drati, a zavisni imenska rije u nominativu, instrumentalu ili prijedloko-padeni izraz (s prijedlogom za), npr. postati svjestan, smatrati laovom, drati za budalu; oni u kojima je glavni tagmem neki od perifraznih glagola, a zavisni imenska rije u kosom padeu (najee u akuzativu) ili prijedloko-padeni izraz, npr. dati pristanak, initi uda, obaviti uviaj, podnijeti tubu, imati obzira, privesti kraju, doi do daha, stupiti na snagu, izgubiti iz vida; meu vezane sintagmeme, i to dvostruko ili viestruko vezane (jer kod njih nijedan tagmem nije slobodan), ubrajaju se i frazeologizovane konstrukcije, koje mogu imati razliite strukture, npr. jasno kao na dlanu, kula od karata, maji kaalj, mirne due (to uiniti), nae gore list, jezik za zube, drati na oku, ostati/ostaviti na edilu, dobiti/dobijati krila, prevesti/prevoditi ednoga preko vode, prebrojati sve zvijezde, nai se u nebranom grou itd. SPOJEVI RIJEI PO SASTAVU (PROSTI, SLOENI I OBAVEZNOSLOENI) S obzirom na sastav sintagmemi mogu biti prosti, sloeni i obaveznosloeni. Prostima se nazivaju oni sintagmemi koji se sastoje od dvaju tagmema. To mogu biti dvije imenske rijei, npr. naa kominica, obilna kia, neki predoeaj, neoekivani gost; kominica profesorica, grad avnik, rijeka Cijevna; vrata dvorane, vrijedan panje, pun hvale, zatim imenska rije ili prilog s prijedloko-padenim izrazom, npr. ograda od gvoa, stolica bez naslona, poklon za babu, umjeren u jelu, daleko od svojih. Proste sintagmeme ine i glagoli kao glavni tagmemi s imenicama u kosim padeima, s prijedloko-padenim izrazima, prilozima ili innitivima kao zavisnim tagme240 SINTAKSA

mima, npr. nositi naoare, pisati olovkom, razmiljati o budunosti, leati u bolnici, gledati kroz prozor, lijegati kasno. Sloenim sintagmemima nazivaju se oni kod kojih je bilo glavni bilo zavisni tagmem proiren jo kakvom punoznanom rijeju ili prijedloko-padenim izrazom, npr. naa kominica profesorica, neki udan predoeaj, drvena stolica bez naslona, vrata male dvorane, ograda od kovanoga gvoa, poklon za tvoju babu, leati u bolnici na kraju grada, lijegati kasno uvee. Kako su sloeni sintagmemi proireni prosti, njima se naelno moe oduzeti element kojim su proireni, pa onda postaju prosti (npr. naa kominica, neki predoeaj itd.), ali ima i sloenih sintagmema koji se ne mogu preoblikovati u proste. To su prije svega oni kojima je zavisni tagmem kvalitativni ili vremenski genitiv, odnosno akuzativ. Tako npr. sintagmemi ovjek dobre naravi ili doi idue godine ne mogu biti preoblikovani u sintagmeme *ovjek naravi ili *doi godine. Takvi se sintagmemi nazivaju obaveznosloenima. SPOJEVI RIJEI PO SASTAVU Jednostavni spojevi rijei naa kominica, kominica profesorica, vrata dvorane, vrijedan panje Sloeni spojevi rijei naa kominica profesorica, vrata male dvorane, vrijedan svake panje Obaveznosloeni spojevi rijei ovjek dobre naravi, doi idue godine

STRUKTURA SPOJEVA RIJEI


S obzirom na to koja od (vrsta) rijei funkcionie kao glavni tagmem, spojevi rijei (sintagmemi) dijele se na imenike, pridjevske, glagolske i priloke. IMENIKI SPOJEVI RIJEI Imeniki spojevi rijei, kojima je u funkciji glavnoga tagmema imenica, imenika zamjenica ili imeniki broj (brojevna imenica), dijele se na kongruentne i nekongruentne s obzirom na to jesu li glavni i zavisni tagmem u odnosu kongruentnosti ili ne. U kongruentnim imenikim spojevima rijei zavisni tagmem, koji u neobiljeenome redu rijei stoji ispred glavnoga tagmema, moe biti ili imenica (npr. kominica profesorica, rijeka Cijevna) ili pridjevska rije, i to: a. pridjev, npr. dobar povod, tamna mrlja, potonuli svijet, lutajui reporter; b. pridjevska zamjenica, npr. to pismo, njihov problem, poneki izuzetak, kakvo ljeto;
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 241

c. broj (posebno redni), npr. prvi sumrak, deseta zapovijest, jedna knjiga, troje kola. U nekongruentnim imenikim sintagmemima u funkciji glavnoga tagmema po pravilu je imenica koja je esto izvedena od glagola ili pridjeva, a funkciju zavisnoga tagmema moe imati besprijedloka imenska rije u kosom padeu ili prijedloko-padeni izraz, zatim glagol ili prilog. Odnos izmeu glavnoga i zavisnoga tagmema jeste odnos rekcije ili pridruivanja, a zavisni tagmem u neobiljeenome redu rijei nalazi se iza glavnoga. Imenica u funkciji zavisnoga tagmema moe biti: u besprijedlokome ili prijedlokome genitivu, npr. itanje pjesama, kupovanje vremena, svjetlost svijee, golman dugih ruku; kua od kamena, izlazak iz kue, rastinje pokraj puta; u besprijedlokome ili prijedlokome dativu, npr. poziv zvanicama, poeta bratu; dolazak k vama, put prema umi; u akuzativu (samo prijedlokome), npr. napad na potansku koiju, molba za odsustvo, put u nepoznato, pe na plin; u besprijedlokome ili prijedlokome instrumentalu, npr. branjenje utanjem, jurnjava autom, etnja gradom; susret s nepoznatim, buka pod prozorom; u lokativu, npr. razmiljanje o drugim stvarima, dosaivanje po urkama, guva na stanici, kap u moru.

Kad je u funkciji glavnoga tagmema imenika zamjenica, sintagmemi takoe mogu biti kongruentnoga tipa. Tada funkciju zavisnoga lana ima pridjevska rije (npr. drugi on, pljunuti ti, neko ljubazan, svako normalan, neto dobro) ili imenica (npr. mi izgnanici, vi politiari). Sintagmemi toga tipa s rekcijskim odnosom ili s odnosom pridruivanja meu tagmemima u funkciji zavisnoga tagmema imaju prijedloko-padeni izraz (npr. vi iz grada, mi s ove strane, neko bez elementarne kulture, niko od prisutnih, neto na putu) ili imenicu u genitivu s obaveznim atributom (determinatorom), npr. vi sumnjivih shvatanja, neko duge kose, svako iskrenih namjera (nije gramatino: *vi pogleda, *neko kose, *svako namjera). Osim toga u funkciji zavisnoga tagmema moe se nai i prilog, obino prostornoga znaenja, npr. mi ove, neko nege, ili, rjee, vremenskoga znaenja, npr. oni jue, vi danas. Kad su u funkciji imenikih sintagmema imeniki brojevi (zbirni brojevi i brojevne imenice), onda se u funkciji zavisnoga tagmema nalazi imenica u genitivu (npr. troje

242 SINTAKSA

prasadi, sedmorica glumaca, polovina plate, milion problema) ili lina zamjenica u genitivu mnoine (npr. njih etvoro, vas dvojica, nas troje). Neki imeniki spojevi rijei strukturirani su i tako da imaju po dva, pa i po tri zavisna tagmema. Tako ima spojeva rijei sa zavisnim tagmemima i u genitivu i u dativu, npr. prijetnja igraa sudiji ili alba oteenih viem sudu. Ima ih sa zavisnim tagmemima i u genitivu i u dativu i u prijedlokome genitivu, npr. prodaja robe strancima preko zastupnika, ili i u genitivu i u dativu i u lokativu, npr. izvjetaj predednika vlade o stanju u zdravstvu. Mogu to takoe biti zavisni tagmemi i u genitivu i u prijedlokome genitivu i u prijedlokome akuzativu, npr. pobuna radnika protiv poslodavaca za bolje uslove privreivanja. PRIDJEVSKI SPOJEVI RIJEI Pridjevi s rjecama u slubi uporednih rjeca, modikatora (ili s prilozima, po drugim klasikacijama) koji im prethode i slue za intenziviranje njihova znaenja (npr. vrlo dobar, prilino sposoban, izrazito uspjean, sasvim jednostavan, krajnje neodluan) ne smatraju se spojevima rijei ili sintagmemima, nego sastavnicama spojeva rijei ili tagmemima (kao i prijedloko-padeni izrazi). Zato se pridjevskim sintagmemima smatraju samo oni kod kojih se zavisni tagmem uvodi rekcijom ili pridruivanjem, a u toj funkciji mogu se nai imenske rijei u kosim padeima ili prijedloko-padeni izrazi. Od kosih padea to mogu biti: genitiv, npr. vrijedan potovanja, lien brige, eljan slave; dativ, npr. nedostupan vlastima, sklon povredama, slian edu; akuzativ (i to akuzativ mjere ili koliine), npr. teak jednu tonu, dugaak hiljadu kilometara; instrumental, npr. bogat umom, oduevljen ponudom, zadovoljan postignutim.

U prijedloko-padenim izrazima u toj funkciji mogu se nai svi kosi padei: genitiv, npr. bijel poput snijega, drukiji od vas, tuan zbog rastanka, drugi s kraja; dativ, npr. dobar prema eci; akuzativ, npr. siguran u uspjeh, sposoban za vrhunska dostignua, ljut na sebe; instrumental, npr. saglasan s prijedlogom, nesiguran pod pritiskom;
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 243

lokativ, npr. umjeren u jelu, vrst na nogama, poznat po skandalima.

Osim toga funkciju zavisnih tagmema u pridjevskim spojevima rijei mogu jo vriti: uporedna konstrukcija s rjecom kao, npr. lijep kao slika, grk kao pelin, gladan kao vuk; innitiv, npr. kadar pobijediti (svakoga), spreman odgovoriti; zavisna klauza, npr. vrijedan da se spomene, nemoan da bilo to preduzme. GLAGOLSKI SPOJEVI RIJEI Glagolski spojevi rijei dijele se na dopunske i priloke. Kod dopunskih spojeva rijei zavisni tagmem dopunjuje u neemu radnju oznaenu glagolom, oznaava predmet ukljuen u radnju (u reenici takav zavisni tagmem odgovara objektu), a kod prilokih zavisni tagmem oznaava okolnost u kojoj se vri glagolska radnja, npr. prostornu, vremensku, nainsku i sl. (u reenici takav tagmem odgovara prilokoj odredbi).

Dopunski sintagmemi
Kod dopunskih sintagmema u funkciji zavisnoga tagmema stoje besprijedloki i prijedloki oblici kosih padea povezani s glavnim tagmemom (glagolom) jakom rekcijom. Posebnu grupu dopunskih sintagmema ine oni u kojima slubu glavnoga tagmema vri prelazni glagol. Takvi sintagmemi imaju po pravilu dopunu u akuzativu, npr. pisati pismo, praviti probleme, nositi kravatu, kupiti brod i sl. U ostalim dopunskim sintagmemima funkciju zavisnoga tagmema mogu imati svi i besprijedloki (osim akuzativa i, naravno, lokativa) i prijedloki oblici kosih padea. Moe to dakle biti: genitiv, npr. osloboditi se obaveza, etiti se imena, stieti se svoga postupka; zazirati od javnih nastupa; dativ, npr. pisati roacima, vjerovati svakome, predati se policiji; postupati prema zarobljenima; akuzativ, npr. misliti na budunost, vjerovati u uda, brinuti se za siromahe; instrumental, npr. upravljati helikopterom, baviti se trgovinom, hvaliti se ocjenama; saoeati s rodbinom;

244 SINTAKSA

lokativ, npr. razmisliti o ponudi, uivati u planinarenju, zasnivati se na vrstim dokazima.

Priloki sintagmemi
U prilokim sintagmemima u funkciji glavnoga tagmema moe biti bilo koji glagol, a u funkciji zavisnoga moe biti imenska rije u bilo kojem kosom padeu (bez prijedloga ili s prijedlozima) ili prilog. Glavni i zavisni tagmem nalaze se u odnosu slabe rekcije ili u odnosu pridruivanja. Zavisni tagmem u obliku imenske rijei moe biti: u genitivu, npr. doputovati ove zime, zaposliti se idue godine; proi pored groblja, lagati iz straha, leeti poput ptice; u dativu, npr. prii umi, otputovati roacima; okrenuti se k zidu; u akuzativu, npr. raditi puno radno vrijeme, etati svaki dan; izai na ulicu, gledati u nebo, trati uz brijeg; u instrumentalu, npr. etati parkom, ekati godinama, primati utorkom; spavati pod drvetom, pojaviti se pred publikom, ploviti nad gradom; u lokativu, npr. zastati u udu, roditi se na selu, nai se u neprilikama.

Kod sintagmema s prilogom u funkciji zavisnoga tagmema valja razlikovati one koji oznaavaju kvalitet (rjee i kvantitet) radnje i koji u neobiljeenome redu rijei stoje ispred glagola, npr. lako shvatati, grubo prekinuti, brzo se izgubiti, slabo spavati, dugo priati, od ostalih sintagmema u kojima prilozi u neobiljeenome redu rijei dolaze iza glagola, npr. gledati onamo, prii zdesna, tumarati okolo; gladovati zimi, sresti se ujutro. PRILOKI SPOJEVI RIJEI Kao to pridjevi s rjecama (tipa vrlo dobar) ne ine posebne sintagmeme, tako ni prilozi (uglavnom oni koji su izvedeni od pridjeva) ne ine sintagmeme ako im se pridodaju rjece (po drugim klasikacijama prilozi) koje oznaavaju intenzikaciju (pojaavanje) njihova znaenja, npr. vrlo loe (primiti), prilino grubo, previe jednostavno, dosta brzopleto, jako pametno i sl. Zato u funkciji zavisnoga tagmema prilokih sintagmema stoje imenske rijei u kosim padeima ili prijedloko-padeni izrazi, npr. slino njima (postupati), drugaije od kolega (razmiljati), brzo poput vjetra (nestati) itd. Poseban tip spojeva rijei te vrste ine koliinski sintagmemi kod kojih funkciju glavnoga tagmema imaju koliinski prilozi ili nepromjenljivi brojevi, a funkciju zaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 245

visnih tagmema imenske rijei u obliku besprijedlokoga genitiva, npr. mnogo kie, malo ulja, previe uznemiravanja, nekoliko nas; pet noi, trista godina itd. (Ako je rije o gradivnim imenicama, takav genitiv po pravilu je u jednini, npr. malo vode, mnogo pijeska, a genitiv ostalih imenica u takvim sintagmemima u pravilu je u mnoini, npr. malo ljudi, mnogo knjiga ne moe se npr. rei *malo ovjeka niti *mnogo knjig, a vrijedi i obrnuto, tj. od gradivnih imenica ne upotrebljava se iza kvantikatora genitiv mnoine (takve imenice i nemaju mnoine), nego samo genitiv jednine, pa se zato ne kae *malo vd niti *mnogo pijesaka.) [Spoj rijei malo ovjeka u crnogorskome jeziku, naroito u razgovornome stilu, ima sasvim drugo znaenje. Tim prilogom imenici uz koju stoji pridaje se deminutivno ili, ee, pejorativno znaenje.] STRUKTURA SPOJEVA RIJEI Imeniki spojevi rijei kominica profesorica, tamna mrlja, prvi mrak, kupovanje vremena, ograda od gvoa, jurnjava autom, uslov da se uspije Pridjevski spojevi rijei vrijedan potovanja, sklon povredama, teak jednu tonu, bogat umom, bijel poput snijega, umjeren u jelu, saglasan s prijedlogom, gladan kao vuk Glagolski spojevi rijei 1. Dopunski: nositi kravatu, etiti se imena, vjerovati u uda, baviti se trgovinom 2. Priloki: leeti poput ptice, izii na ulicu, ekati godinama, tumarati okolo Priloki spojevi rijei malo ulja, pet noi, previe nerviranja, brzo poput vjetra

246 SINTAKSA

REENICA I ISKAZ
JEZIK I GOVOR
U savremenome jezikoslovlju razlikuju se pojmovi jezik (fr. langue) i govor (fr. parole). Pod jezikom se podrazumijeva uopteni sistem znakova, ono po emu su jezike jedinice strukturirane da bi se njima moglo komunicirati, a govor pretpostavlja stvarno komuniciranje koje je strukturirano po zakonitostima jezika kao sistema. Jezik se dakle poima kao mogunost (potencija), kao ono zahvaljujui emu se moe komunicirati, kao model, a govor kao ostvarenje (realizacija) toga modela. I pojedine jezike jedinice mogu se poimati bilo kao jedinice jezika bilo kao jedinice govora. Tako se ve najmanja jezika jedinica fonem poima kao jedinica jezika. Fonem /m/ npr. jeste jezika jedinica jer je apstraktne, uoptene prirode. Ona podrazumijeva razliite realizacije, npr. u rijeima kao to su maka, tramvaj, oma i sl. glas m ispred glasa a drukiji je no glas m ispred glasa v, glas m ispred glasa v drukiji no glas m ispred glasa itd. Te razlike meutim zanemaruju se kad se govori o fonemu /m/ kao o jezikoj jedinici. Drugim rijeima, fonem /m/ podrazumijeva razliite realizacije (alofone), u navedenome sluaju uslovljene pozicijom, njegovim mjestom u zvukovnome nizu. Razliitost izmeu pozicijskih varijanata toga fonema, tj. alofona, pripada sferi govora, odnosno jedinicama koje nazivamo glasovima. Jedna dakle jezika jedinica (fonem) podrazumijeva mnotvo razliitih realizacija (glasova): [m1], [m2], [m3] itd. Neto slino vai i za odnos izmeu spoja rijei (sintagmema) i sintagme. Tako spojevi rijei mirno more ili graditi kuu podrazumijevaju razliite realizacije u viim sintaksikim jedinicama, npr. Plovimo mirnim morem, Mirnoga mora niko se ne boji ili Grade kuu tri godine, Gradie kuu na moru i sl. Zato smo spojeve rijei kao jezike jedinice nazvali sintagmemima, a spojeve rijei ukljuene u reenicu ili u tekst sintagmama.

REENICA KAO JEZIKA I GOVORNA JEDINICA


Neto slino onome to je reeno o fonemu i o spoju rijei vai i za reenicu. I ona se naime moe poimati bilo kao jedinica jezika bilo kao jedinica govora. Razmotrimo li npr. pomnije reenicu Na komija prodaje kuu pa se upitamo to ta reenica
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 247

znai, odgovor i nee biti tako jednostavan. S jedne strane svi izvorni govornici crnogorskoga jezika znaju i potvrdie da ta reenica pripada u cjelini crnogorskome jeziku, da zaista neto znai i da je to znaenje mogue opisati, npr. na komija znai ovjek koji ivi u naoj blizini, prodaje znai ustupa drugome za novac, kua znai zgrada u kojoj stanuje jedna ili vie porodica i sl. S druge strane mi o konkretnome, stvarnome (eventualnome) znaenju te jedinice malo to moemo rei. Pogotovo malo moemo rei o konkretnim znaenjima njezinih sastavnica. Mi ne znamo nita poblie o tome kakav je to komija: je li visok ili nizak, je li star ili mlad, je li oenjen ili neoenjen, ima li ece ili nema, je li bolestan ili zdrav, je li njegova kua odmah pored nae ili nije. Ne znamo takoe nita pouzdanije ni o kui: je li velika ili mala, je li drvena ili kamena, je li jednospratnica ili viespratnica, je li lijepa ili runa, ima li dvorite ili nema, je li namjetena i, ako jeste, kako itd. Slino se moemo pitati i o konkretnijem znaenju glagola prodavati: prodaje li se jeftino ili skupo, prodaje li se iskljuivo za novac ili ne, moe li se umjesto novca ponuditi togod drugo (neka kua druge, stan, vikendica, automobil i sl.), prodaje li se preko oglasa ili nekako drugaije itd. U takvim jedinicama rije je dakle o svojevrsnome paradoksu: mi navedenu reenicu razumijemo, i to razumijemo u cjelosti (ne moemo ak rei da u njoj ima ita to ne razumijemo), ali ipak o konkretnome njezinu znaenju ne moemo rei nita. ZNAENJE REENICE I SMISAO ISKAZA Kad govorimo o jedinicama tipa Na komija prodaje kuu, operiemo zapravo jedinicama koje imaju znaenje, ali nemaju smisla. Znaenje je dakle neto to je uopteno, to pripada sferi jezika, to pretpostavlja razliite mogunosti realizacije, a smisao podrazumijeva konkretizaciju, realizaciju jedne od mogunosti koja se nudi jezikom jedinicom. Ta razlika vai i za nie jezike jedinice, npr. za rijei. I rije komija, kao to je ve pomenuto, ima znaenje (to je ono to o toj rijei moemo nai u rjeniku), ali nema nikakva smisla ako nije dio jedinice ukljuene u kontekst, odnosno u konkretnu govornu situaciju. Rije komija dakle kao jezika jedinica podrazumijeva da ovjek o kojem je rije moe biti i visok i nizak, i mlad i star, i Crnogorac i Albanac, i ljubazan i neljubazan, i bogat i siromaan itd. Tek kad se u konkretnome govornome inu zbori o konkretnome ovjeku (koga npr. sagovornik poznaje ili koji je prethodno opisan, koji je dakle poznat iz konteksta i/ili situacije), ta rije dobija smisao. Tako i za cijelu reenicu Na komija prodaje kuu moemo rei da ima znaenje, ali da nema smisla, da je dakle jezika, a ne govorna jedinica. Tek kad se ta reenica upotrijebi u konkretnoj govornoj situaciji ili u kontekstu, npr. Stanovah s roditeljima u jednoj od onih malih kua u Staroj varoi. I s jedne i s druge strane ulice imasmo dobre i ljubazne komije s kojima bijasmo u vrlo dobrim odnosima, pa se esto i poeivasmo. Nedavno meutim saznadosmo da na prvi komija prodaje kuu jer je kupio stan u Baru (...), onda ona dobija stvarni smisao.

248 SINTAKSA

Prema tome jedinice sa znaenjem pripadaju jezikim jedinicama i nazivaju se reenicama, a jedinice koje karakterie smisao, odnosno jedinice kojima se stvarno komunicira, pripadaju govornim jedinicama, koje nazivamo iskazima. Reenice su dakle uoptene, potencijalne jedinice, jedinice koje pretpostavljaju razliite naine ostvarivanja u komunikaciji, koje su iskljuene iz konteksta ili iz govorne situacije. Iskaz je s druge strane stvarna komunikacijska jedinica, jedna od moguih realizacija reenice kao jezike jedinice. REENICE I ISKAZI PO STRUKTURI Reenice i iskazi razlikuju se meusobno po gramatikoj strukturi. Reenice imaju potpunu gramatiku strukturu, jer iz potpunosti gramatike strukture proizilazi njihovo znaenje. Iskaz ne mora imati potpunu gramatiku strukturu. Djelovi njegove gramatike strukture naime mogu biti sadrani ili u kontekstu ili u govornoj situaciji. Reenica po pravilu ima i subjekat, i predikat, i objekat, esto i priloku odredbu, npr. Komija prodaje kuu u Danilovgradu, a iskaz moe biti ili samo Komija ili samo Prodaje ili samo Kuu ili samo U Danilovgradu. Ostali se lanovi strukture podrazumijevaju iz govorne situacije. Upor.: A. B. A. B. A. B. A. B. A. B. Kau da prodaje. Ko? Komija. Na komija? Da. ta? Kuu. e? U Danilovgradu. Samo kuu? Itd.

Takvi iskazi mogu se nai posebno u tekstovima dijaloke prirode. Upor.: Ne budali, Rado, zakonik nije uniten no pokoleban. To je, gospodaru, gore. Nije, ni dao Bog. Jeste bogme, gospodaru. Da je uniten, ne bi ga ve ni bilo, no je pogaen, to je zlo. Pogodio, Rado. A sad? Ne valja gospodi zakonik. Ko veli? Ja. Mu, ro! Hou ja, no nee svijet.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 249

Koji svijet, Rado? Vai kmetii. (Stefan Mitrov Ljubia, Skoievojka) Iskazi kao to su Ko veli?, Koji svijet? i sl. ne mogu funkcionisati kao reenice jer nemaju potpune gramatike strukture. Da bi to postali, moraju se izdvojiti iz konteksta; a da bi se izdvojili iz konteksta, mora im se dopuniti osnovna gramatika struktura, npr. Ko veli da ne valja gospodi zakonik?, Koji to svijet nee da mui? i sl.

GRAMATIKA SVOJSTVA REENICE


Da bi se utvrdila gramatika svojstva reenice, valja poi od pitanja: to je to to svaka reenica (u ovome sluaju prosta, nesloena) mora imati da bi se smatrala reenicom, tj. to je to bez ega reenice nema? RALANJIVOST REENICE U odgovoru na to pitanje moe se krenuti od govornika koji proizvodi reenicu. On mora najprije odabrati neke jezike jedinice, odnosno reenine sastavnice (rijei, odnosno oblike) od kojih e se reenica sastojati. U primjeru Na komija prodaje kuu u Danilovgradu, koji smo prethodno navodili, to bi bile sastavnice na, koija, prodavati, kua, u i Danilovgrad. U tome sluaju dakle tih sastavnica ima est, a inae mora biti najmanje jedna. Iz toga odmah proizilazi jedno vano svojstvo reenice, a to je njezina ralanjivost: reenica naime mora biti ralanjiva na sastavne djelove, na lanove reenine strukture, kojih je najmanje jedan. Kad se jedinice koje ulaze u sastav reenice odaberu, one se moraju gramatiki oblikovati tako da mogu funkcionisati kao reenini lanovi, pa jedinica komija stoji u nominativu (da bi funkcionisala kao subjekat), prodavati u prezentu (prodaje to je jedan od oblika koji toj jedinici omoguava da funkcionie kao predikat), jedinica kua u akuzativu jer je glagol prodavati u slubi predikata prelazan, pa zahtijeva dopunu (objekat) u akuzativu, te jedinice u i Danilovgrad u lokativu, koji mora stajati uz prijedlog i koji je ove u slubi priloke odredbe (kao okolnosti u kojoj se dogaa radnja glagola prodavati). Osim subjekta, predikata, objekta i priloke odredbe navedena reenica ima i atribut (na). Atribute bi mogle imati i druge imenice u navedenome primjeru, npr. Na komija prodaje staru kuu u Danilovgradu ili Na komija prodaje staru kuu u lijepome Danilovgradu, a isto to vai i za apozicije, npr. Na komija prodaje kuu u gradu Danilovgradu. No ti lanovi (atribut i apozicija) ne mogu stajati u reenici samostalno, pa ih nazivamo nesamostalnim lanovima reenice. Za razliku od njih subjekat, predikat,
250 SINTAKSA

objekat i priloku odredbu, koji mogu stajati samostalno u reenici, nazivamo samostalnim lanovima reenice. VRIJEME ILI NAIN Reenicom se prenose informacije o dogaaju, stanju, zbivanju, procesu i sl. Te informacije sadre i podatke o tome odvija li se ono o emu se saoptava u trenutku govorenja, prije trenutka govorenja ili poslije trenutka govorenja. Ako se ono o emu se saoptava odvija u trenutku govorenja, rije je o sadanjosti; ako se odvija prije trenutka govorenja, rije je o prolosti; ako se odvija poslije trenutka govorenja, rije je o budunosti. To se gramatiko svojstvo reenice naziva vremenom. Ako reenici nijesu svojstvene informacije o vremenu odvijanja onoga o emu se saoptava, onda su joj svojstvene informacije o tome je li ono o emu se saoptava stvarno ili nestvarno, mogue ili nemogue, vjerovatno ili nevjerovatno, je li elja ili zahtjev i sl. Svojstvo reenice kojim se odgovara na takva pitanja naziva se nainom. IZRAAVANJE VREMENSKIH ILI NAINSKIH ZNAENJA Vremensko-nainska svojstva reenice iskazuju se primarno posebnim glagolskim oblicima kojima se izraava sadanjost (prezent), prolost (perfekat) ili budunost (futur), odnosno posebnim glagolskim oblicima kojima se izraava zapovijest (imperativ), mogunost ili uslov (potencijal) te elja (optativ). Meutim ima iskaza koji ne sadre ni vremenske ni nainske glagolske oblike (npr. Zato?), ali to ne znai da oni ne sadre obavjetenja bilo o vremenu bilo o nainu zbivanja. Tako se npr. sadanjost ne mora izraavati samo oblikom prezenta (npr. Dolazi voz!) nego i imeniki (npr. Voz!); a zapovijest ili zahtjev ne mora se izraavati samo oblikom imperativa (npr. utite! ili Izlazite!) nego i imeniki (npr. Tiina!) ili priloki (npr. Napolje!). Ima i posebnih leksikih sredstava (tj. rijei ili spojeva rijei) kojima se mogu izraavati ili pojaavati vremenska, odnosno nainska svojstva reenice. Tako npr. prilog sad moe oznaavati ili pojaavati sadanjost (npr. Meni to treba ba sad), prilog jue prolost (npr. Jue njih dvoje ede i razgovaraju), prilog utra budunost (npr. Putuje se utra rano). U takva sredstva spadaju takoe modalni glagoli, npr. trebati, morati, htjeti, kojima se ne oznaava radnja, nego nain odvijanja radnje ili odnos uesnika govornoga ina prema radnji o kojoj je rije, npr. Treba biti strpljiv, Moramo porazgovarati o tome, Hou da svakako doete i sl. Iz reenoga je vidljivo da su oznaavanje vremena ili oznaavanje naina obavezna svojstva svake reenice, odnosno iskaza. Ta svojstva izraavaju se razliitim sredstvima, koja mogu biti primarna (glagolski oblici vremena i naina) ili sekundarna (razliite imenske konstrukcije, vremenski ili nainski prilozi, modalni glagoli, a mogu, kad je rije o iskazima, proizilaziti iz konteksta ili govorne situacije). Na sintaksiGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 251

kom nivou tako i inae biva. Znaenja i funkcije na tom nivou izraavaju se razliitim jezikim sredstvima: posebnim oblicima, pojedinim rijeima, pojedinim tipovima konstrukcija (sintagmema ili reenica), odnosom meu iskazima u tekstu itd. OBAVJETAJNA SVRHA Osim ralanjivosti i vremensko-nainskoga znaenja svaka reenica mora sadrati i informaciju o tome eli li govornik sagovornika o emu obavijestiti, dobiti od njega kakvo obavjetenje ili uesnika govornoga ina podstaknuti, motivisati na govorni ili kakav drugi in, izraziti svoj odnos (npr. emocionalni) prema onome o emu se govori, reagovati na dobijenu informaciju ili sl. Takva se informacija, koju takoe mora sadrati svaka reenica, naziva obavjetajnom svrhom. IZJAVNE, UPITNE I UZVINE REENICE S obzirom na obavjetajnu svrhu sve reenice mogu se podijeliti na izjavne (deklarativne), upitne (interogativne) i uzvine (eksklamativne). Izjavnom reenicom govornik sagovorniku ili sagovornicima prenosi informaciju, upitnom ne prenosi informaciju, nego je trai od sagovornika ili ve dobijenu informaciju provjerava, a uzvinom reenicom prenosi se obavjetenje o odnosu (ponajprije emocionalnome) izmeu govornika i sadraja obavjetenja ili izmeu govornika i sagovornika (moe to biti npr. odobravanje ili neodobravanje, zadovoljstvo ili nezadovoljstvo, uenje ili ravnodunost, iznenaenje, ljutnja i sl.). Izjavne reenice su s obzirom na obavjetajnu svrhu neobiljeene, pa nemaju posebnih jezikih sredstava za oznaavanje toga znaenja (izjavnosti). S druge strane za izraavanje upitnosti i uzvinosti postoje i posebna jezika sredstva. Tako se npr. upitnost izraava ili pojaava upitnim rjecama li, zar ili da, npr. Moemo li se napokon dogovoriti?, Zar se nijesmo tako dogovorili?, Da nije kasno za dogovor?, zatim upitnim zamjenicama i prilozima (npr. Ko se nije javio?, to je sad to?, ega se eate?, emu se smijete?, Kako vam je bilo?, e je olovka?, Kad se to dogodilo?, Koliko je sati?, Zato se ne javiste? itd.), a moe se izraavati i intonacijom, npr. etili ste se?, Ne javiste se?, Smijeno ti je? U pismu se ta upitna intonacija, bez obzira na to sadri li reenica i druga sredstva za izraavanje upitnosti ili ne sadri, oznaava posebnim znakom upitnikom (?). Uzvinost se izraava posebnom uzvinom intonacijom, kojoj je svojstven pojaan intenzitet govorne realizacije i biljei se u pismu posebnim znakom uzvinikom (!). Moe se i pojaavati uzvicima, npr. Ah, to je predivno!; Uh, to me prepade!; Hej, vrati se! i sl.. Za pojaavanje uzvinosti esto slui i vokativ, kojim se sagovornik poziva na uee u govornome inu, npr. Petre, doi odmah ovamo!; Milena, reci to se dogodilo!

252 SINTAKSA

Uzvine mogu biti i reenice koje su primarno izjavne, kao u navedenim primjerima, ali i reenice koje su primarno upitne, pa je onda rije o posebnim upitno-uzvinim reenicama, npr. Zar vam nije dosta?!; to se udite?!; Kako je to mogue!? Takve reenice u pismu se oznaavaju kombinacijom upitnika i uzvinika (?!) ili uzvinika i upitnika (!?). OBAVJETAJNA STRUKTURA ISKAZA Reenica koja je ukljuena u kontekst ili pretpostavlja govornu situaciju, a koju smo nazvali iskazom, zavisno od konteksta ili situacije, moe imati raznoliku obavjetajnu strukturu. Tako reenica s istom gramatikom strukturom moe, kad postane kontekstualno ukljuena, imati razliite varijante komunikacijskih jedinica (iskaza) s obzirom na to prenosi li se novo obavjetenje cijelim iskazom ili novo obavjetenje (s obzirom na kontekst) sadri samo dio iskaza. Ako npr. reenica Komija prodaje kuu u Danilovgradu pretpostavlja pitanje O emu je rije?, onda e cijela jedinica Komija prodaje kuu u Danilovgradu biti opteobavjetajni iskaz, u kome su svi djelovi ravnopravni s obzirom na koliinu obavjetenja koju sadre (u tome sluaju iskaz u cjelini prenosi novo obavjetenje). Ako meutim ista ta jedinica pretpostavlja npr. pitanje Ko prodaje kuu?, onda je rezultat djeliminoobavjetajni iskaz, u kome novo obavjetenje sadri samo sastavnica komija. Takvo novo obavjetenje zove se rema ili novo. Preostali dio iskaza (prodaje kuu u Danilovgradu) nije novo obavjetenje (rema ili novo), nego je obavjetenje poznato iz konteksta (u ovome sluaju iz pitanja). Ono se zove tema ili dato. Ako ista ta jedinica pretpostavlja pitanje to prodaje komija u Danilovgradu?, onda je rema ili novo samo kuu, a tema ili dato U Danilovgradu komija prodaje. Ako pretpostavlja pitanje to to ini komija s kuom u Danilovgradu?, onda je rema ili novo prodaje, a tema ili dato U Danilovgradu komija kuu. Ako pak pretpostavlja pitanje e komija prodaje kuu?, onda je rema u Danilovgradu, a tema Komija prodaje kuu. Da je to zaista tako, vidi se po tome to se na pitanja moe odgovoriti samo remom, npr. Ko prodaje kuu? Komija; to prodaje komija? Kuu; to to ini komija s kuom? Prodaje je; e komija prodaje kuu? U Danilovgradu. Iz toga se ujedno vidi zato djeliminoobavjetajni iskazi mogu imati nepotpunu gramatiku strukturu. Jednostavno zato to je u obavjetajnome smislu za komunikaciju dovoljna rema (a tema je, budui da je poznata iz konteksta ili iz situacije, izlina ili redundantna, pa se moe isputiti). Iz navedenoga se takoe vidi da obavjetajno ralanjen moe biti samo iskaz, a ne i reenica (kao jezika jedinica). Reenica naime nije obavjetajno ralanjena, nego je obavjetajno ralanjiva, a to znai da pretpostavlja razliite mogunosti obavjetajnoga ralanjivanja ili, drugim rijeima, razliite iskaze. Reenica je dakle jedinica koja pretpostavlja razliite mogunosti obavjetajnoga ralanjivanja, a iskaz

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 253

je jedinica u kojoj se jedna od mogunosti obavjetajnoga ralanjivanja stvarno realizuje. Iz reenoga se vidi da je upravo razlikovanje gramatike strukture (tj. ralanjivanje reenice na predikat, subjekat, objekat, priloku odredbu) i obavjetajne strukture (tj. ralanjivanje iskaza na temu i remu) u samoj osnovi razlikovanja reenice (kao jezike jedinice) i iskaza (kao govorne, komunikacijske) jedinice te da je ba u obavjetajnome ralanjivanju glavni razlog uspostavljanja razlike izmeu reenice i iskaza. PREDIKATIVNOST Bitno svojstvo svake reenice jeste predikativnost. To bi se svojstvo moglo odrediti kao mogunost da se reenicom prenese obavjetenje. Razlika izmeu reenice i iskaza u tome je to se u reenici pretpostavlja prisutnost i reeninoga lana koji je nosilac toga svojstva (tj. predikata), a u iskazu predikat ne mora biti prisutan, nego se moe podrazumijevati iz konteksta ili iz situacije. Prema tome je predikativnost svojstvena i reenici i iskazu, ali je predikat obavezan samo u reenici, a ne i u iskazu (npr. u navedenim iskazima tipa Zato? nema predikata, ali ima predikativnosti). U reeninom svojstvu predikativnosti naroito vanu ulogu imaju razmotrene vremensko-nainske osobitosti reenice te kategorije lica i broja. Naime i reenicama je, kao i zamjenicama ili glagolima, svojstvena relacija prema kategoriji lica. Tako bismo ak mogli rei da ima reenica u prvome licu (jednine i mnoine), npr. Ustajem rano, Poslaemo vam knjige drugi put, u drugome licu (jednine i mnoine), npr. Jue opet nijesi doao, Svratite koji dan, te u treemu licu (jednine i mnoine), npr. Danas je zabrinuta, Ve su otputovali. Specinost je reenice (u odnosu na zamjenice i glagole) u tome to lice u njoj moe biti neutralisano, npr. Mrai se, Tada se putovalo samo nou. Takve reenice i nazivaju se bezlinima. Budui da se u njih ne moe uvrstiti (gramatiki) subjekat, nazivaju se i besubjekatskima ili jednolanima (jer imaju samo jedan od dvaju najvanijih djelova reenine strukture, tj. samo predikat). Od ostalih kategorija za reenino svojstvo predikativnosti vane su glagolske kategorije vida i prelaznosti: kategorija vida npr. zato to svreni glagoli ne mogu oznaavati radnju koja je istovremena s trenutkom govorenja (ne moe se npr. rei *Evo sad ustanem, no se mora rei Evo sad ustajem), a kategorija prelaznosti zato to prelazni glagoli pretpostavljaju drugaiju reeninu strukturu no neprelazni. Naime uz prelazne glagole redovno stoje dopune, npr. Poslaemo vam knjige (reenica Poslaemo vam kao jezika jedinica ne bi bila potpuna bez dopune knjige), a uz neprelazne ne mogu stajati, npr. Svi su poustajali.

254 SINTAKSA

GRAMATIKA STRUKTURA REENICE


Reeno je da je jedno od bitnih svojstava (proste) reenice mogunost njezina ralanjivanja na djelove koji su u odreenim gramatikim odnosima. To se gramatiko svojstvo zove ralanjivost reenice. Skup odnosa meu djelovima na koje se reenica moe ralanjivati nazivamo gramatikom strukturom reenice, a same te djelove nazivamo lanovima reenine strukture. Meu lanovima reenine strukture razlikuju se, rekli smo, samostalni (predikat, subjekat, objekat i priloka odredba) i nesamostalni (atribut i apozicija). U reenici Na komija Petar prodaje kuu u Danilovgradu subjekat je Petar, predikat prodaje, objekat kuu, priloka odredba u Danilovgradu, atribut na i apozicija komija.

ODNOSI MEU LANOVIMA REENINE STRUKTURE


lanovi reenine strukture nalaze se u odreenim gramatikim odnosima, s tim da svaki od njih ostvaruje direktan ili indirektan odnos prema glavnome dijelu reenine strukture, a to je predikat. Gramatiki odnos izmeu predikata (prodaje) i subjekta (komija Petar) uspostavljen je kongruentnou, tj. podudaranjem predikata i subjekta u broju i licu. I predikat i subjekat naime u jednini su i u treem licu. Osim toga gramatiki odnos ogleda se i u tome to predikat zahtijeva da subjekat bude u nominativu, a ne moe biti u drugome padeu (ne moe se npr. rei *Komijom Petrom prodaje kuu ili slino). lan reenine strukture kuu, koji nazivamo objektom ili dopunom, u direktnome je zavisnom odnosu prema predikatu, a gramatika veza meu njima uspostavljena je jakom rekcijom. Naime po samome glagolu prodavati unaprijed se zna oblik u kojem mora biti objekat, a to je akuzativ, nikako koji drugi pade (ne dolazi npr. u obzir *prodaje kuom ili *prodaje kui). To je zato to poziciju predikata zauzima prelazni glagol (prodavati), koji trai da oznaka za predmet to se ukljuuje u radnju oznaenu predikatom mora biti u akuzativu. Takav oblik akuzativa u strukturi reenice naziva se pravim (direktnim) objektom. Ako meutim prelazni glagol u navedenoj reenici zamijenimo neprelaznim, npr. glagol prodavati glagolom odricati se, onda objekat vie ne moe biti u akuzativu,

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 255

nego u genitivu, npr. Na komija Petar odrie se kue. Takav objekat naziva se nepravim (indirektnim) objektom. lan reenine strukture u Danilovgradu, koji nazivamo prilokom odredbom (adverbijalom), takoe je zavisan od predikata i oznaava okolnost u kojoj se vri radnja glagola u slubi predikata, tj. mjesto u kojem se odvija proces oznaen predikatom. Meutim za razliku od reeninoga lana kuu on se ne uvodi po gramatikim svojstvima samoga glagola. Priloka odredba dakle nije unaprijed odreena glagolom, nego se uvodi po samome predikatu i nalazi se s njim u odnosu slabe rekcije. Njezin oblik ne zavisi naelno od toga koji e se glagol pojaviti u slubi predikata. Zato je istu priloku odredbu mogue upotrijebiti i uz glagol odricati se, npr. Na komija Petar odrie se kue u Danilovgradu. Za razliku od razmotrenih reeninih lanova, koje smo nazvali samostalnima (ili primarnima), jer samostalno stupaju u meusobne odnose, nesamostalni (ili sekundarni) lanovi reenine strukture jesu zapravo lanovi lanova, tj. oni djelovi reenice koji se nalaze u sastavu samostalnih lanova (tj. subjekta, predikata, objekta ili priloke odredbe). U reenici koju ralanjujemo to su djelovi na (atribut) i komija (apozicija). Rije je o lanovima koji se pridijevaju imenskim rijeima, bez obzira na to nalaze li se u sastavu predikata, subjekta, objekta ili priloke odredbe, i oznaavaju svojstvo onoga to te rijei znae (u iroku smislu). Nesamostalni reenini lanovi naelno se slau s imenskim rijeima uz koje stoje u rodu, broju i padeu, to znai da im se gramatiki odnosi zasnivaju na kongruenciji. Kad takva rije pripada pridjevskim rijeima, naziva se atribut (na komija Petar); a kad pripada imenskim rijeima, naziva se apozicija (komija Petar). PREDIKAT Naziv predikat potie iz latinskoga jezika (praedicatum) i znai ono to se izrie o kome ili o emu. Predikat je lan reenine strukture koji nije zavisan od drugih lanova. On se ne uvrtava u reenicu po gramatikim svojstvima drugih lanova, no se, naprotiv, drugi lanovi, posredno ili neposredno, uvrtavaju u reenicu po gramatikim svojstvima predikata. Zato se kae da on u reenici sam sebi otvara mjesto. To zapravo znai da sam govornik direktno bira rije u slubi predikata zavisno od govorne situacije i od prirode obavjetenja koje se eli prenijeti reenicom. Zato predikat sadri najvie podataka o drugim lanovima reenine strukture. Naime po obliku predikata po pravilu znamo broj, lice i pade subjekta, po glagolu koji stoji u predikatu unaprijed znamo pade objekta (dopune), a i priloka odredba zavisna je od predikata jer se s njim nalazi u gramatikome odnosu slabe rekcije.

256 SINTAKSA

PREDIKATSKE KATEGORIJE Predikatskim kategorijama nazivaju se gramatika svojstva predikata koja omoguavaju reenici prenoenje obavjetenja, odnosno po kojima predikat stupa u odnose s drugim lanovima reenine strukture i upravlja njihovim gramatikim osobinama. Takva gramatika svojstva predikata jesu lice, broj, vrijeme i/ili nain te vid i prelaznost.

Kategorija lica
Kategorija lica slui za to da se predikatu pridrui ili oznaka osobe koja govori (1. lice), npr. prodajem, prodajemo, oznaka osobe s kojom se govori (2. lice), npr. prodaje, prodajete, ili oznaka osobe o kojoj se govori ili predmeta o kojem se govori (3. lice), npr. prodaje, prodaju. Ta je kategorija u pravome smislu rijei predikatska. To onda znai i reenina, jer se ona zapravo ne odnosi na znaenje samoga glagola u predikatu, nego se njome uspostavlja direktan odnos sa subjektom (kojem je svojstvena kategorija lica, npr. prvo lice: Mi prodajemo, drugo lice: Vi prodajete, tree lice: Oni/komije prodaju). Drugim rijeima, kategorija lica jedna je od predikatskih kategorija kojima je bitna funkcija da slue za povezivanje subjekta i predikata ili za ukljuivanje subjekta u predikat, to posebno dolazi do izraaja u predikatima prvoga i drugoga lica, u kojima se subjekti (line zamjenice) podrazumijevaju, pa su po pravilu i izlini. Dovoljno je prodajem, prodaje, prodajemo, prodajete. Suvino je ja prodajem, ti prodaje, mi prodajemo, vi prodajete. (Suvino je ako nema posebnih razloga za uvrivanje linih zamjenica na poziciju subjekta. Ti posebni razlozi mogu biti npr. isticanje osobe ili suprotstavljanje jedne osobe drugoj, npr. Ne prodajem ja, no prodaje ti.)

Kategorija broja
I predikatska kategorija broja, kao i kategorija lica, usmjerena je prema subjektu, a ne prema onome to znai predikat, jer se njome ne daje obavjetenje o broju radnji koje se izraavaju predikatom, nego o broju vrilaca radnje: predikat prodaje u odnosu na predikat prodaju ne znai da je rije o jednome ili o vie prodavanja, nego da je rije o jednome ili o vie vrilaca te radnje, o jednome ili o vie onih koji prodaju, o jednome prodavcu ili o vie njih, npr. Komija prodaje prema Komije prodaju. I ta je kategorija dakle izrazito predikatska, to opet znai reenina. (Ni ona nije zapravo svojstvo samoga predikata, nego slui za uspostavljanje gramatike veze izmeu subjekta i predikata, a uspostavljanje te veze nije nita drugo no stvaranje reenice.)

Kategorija vremena
Predikatskom kategorijom vremena uspostavlja se vremenski odnos izmeu dogaaja oznaenog reenicom (a ne samo radnje oznaene predikatom) i govornoga ina.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 257

Ako dogaaj prethodi govornome inu, predikat dobija gramatiku oznaku prolosti; ako je istovremen s govornim inom, dobija oznaku sadanjosti; ako slijedi poslije govornoga ina, dobija oznaku budunosti. Takvo izraavanje vremena naziva se indikativnim. Druga mogunost vremenskoga odreivanja onoga o emu je rije u reenici jeste uspostavljanje odnosa prema vremenu o kojem se govori (a ne o vremenu govorenja, tj. o vremenu govornoga ina). Tada je rije o odreivanju vremena onoga o emu je u reenici rije prema nekome ve odreenom, iz konteksta poznatome vremenu. Tako npr. u (sloenoj) reenici Kad se komija vrati iz Vojvodine, prodae kuu dogaaj o kome je rije u zavisnoj klauzi (kad se komija vrati iz Vojvodine) vremenski biva odreen prema dogaaju o kome je rije u glavnoj klauzi (prodae kuu), a to onda znai da e vraanje iz Vojvodine prethoditi prodaji kue. Takvo izraavanje vremena naziva se konjunktivnim (vezanim). Vremenska znaenja predikata primarno se izriu oblicima glagolskih vremena, ali i na druge naine (npr. oblicima glagolskih naina, imenskim konstrukcijama, vremenskim prilozima).

Kategorija naina
Predikatska kategorija naina (modusa) gramatiko je svojstvo predikata kojim se oznaava odnos izmeu onoga o emu se kazuje reenicom i stvarnosti. U prvome redu rije je o tome je li ono o emu se kazuje stvarno, mogue ili nestvarno, odnosno o tome da se reenicom ne prenosi (samo) obavjetenje nego i zapovijest, naredba, zahtjev, podsticaj da se neto uini, elja i sl. Obino se razlikuje objektivna modalnost, pod kojom se podrazumijeva odnos prema stvarnosti u uem smislu (odnos stvarnoga, moguega i nestvarnoga), i subjektivna modalnost, pod kojom se podrazumijeva odnos uesnika govornoga ina, posebno govornika, prema onome o emu je u reenici rije (npr. elja, molba, zahtjev, zapovijest i sl.). Nainska znaenja primarno se izraavaju oblicima glagolskih naina, ali i drugim sredstvima (npr. oblicima glagolskih vremena, imenskim konstrukcijama, nainskim prilozima).

Kategorija vida
Za razliku od predikatskih kategorija lica i broja, kojima se uspostavlja odnos izmeu predikata i subjekta, predikatska kategorija vida ili aspekta odnosi se na sam predikat ili, preciznije, na glagol u slubi predikata. Tom kategorijom naime uspostavlja se razlika izmeu nesvrenih (imperfektivnih) i svrenih (perfektivnih) radnji, npr. prodavati prema prodati, upor. Komija je prodavao kuu prema Komija je prodao kuu. U prvome sluaju rije je o radnji u kojoj je naglaen sam proces, a u drugome
258 SINTAKSA

o cjelovitoj radnji, o rezultatu procesa, o izvrenju, o radnji kojoj nije svojstvena procesualnost. Cjelovitost radnje, koju pretpostavlja svrenost, ne mora obuhvatati radnju u cjelini, od poetka do kraja, nego moe biti rije o cjelovitosti, izvrenosti samo poetka, npr. poeti, zavikati, proraditi, ili samo zavretka neke radnje, npr. zavriti, dokrajiti, dopjevati.

Kategorija prelaznosti
Predikatskoj kategoriji prelaznosti, odnosno neprelaznosti (tranzitivnosti, odnosno intranzitivnosti), kao i kategoriji lica i broja, svrha je uspostavljanje gramatikoga odnosa izmeu reeninih lanova, ali tada ne izmeu predikata i subjekta, nego izmeu predikata i objekta (dopune). U osnovi je te kategorije leksiko-gramatiko svojstvo glagola u predikatu koje se sastoji u tome da taj glagol, na osnovi rekcije, zahtijeva ili ne zahtijeva (kad je neprelazan) objekat u odreenom obliku (u akuzativu, u kojem drugom kosom padeu ili u obliku prijedloko-padenoga izraza, npr. Komija prodaje kuu, Komija se odrie kue, Komija razmilja o kui i sl.). GLAGOLSKI I IMENSKI PREDIKAT Kad slubu predikata vri glagolski oblik, takav se predikat naziva glagolskim; a kad tu slubu vri kopulativni ili semikopulativni glagol s imenskom rijeju, takav se predikat naziva imenskim. Glagolski predikati dijele se na proste i sloene, a imenski su uvijek sloeni. PROSTI GLAGOLSKI PREDIKAT Ako je u slubi predikata oblik punoznanoga glagola, npr. Prodaje kuu, Kreemo odmah, Ne zanosi se iluzijama, takav predikat naziva se prostim glagolskim predikatom. Prostim glagolskim predikatima pripadaju i oni koji se izraavaju sloenim glagolskim oblicima, u kojima je pomoni glagol nosilac gramatikoga, a punoznani glagol nosilac leksikoga znaenja, npr. Prodao je kuu, Rei emo odmah, U tom sluaju komija bi vjerovatno prodao kuu i sl. U takvim primjerima predikat je morfoloki, oblikom sloen (sastoji se od sloenoga glagolskog oblika), a sintaksiki prost (sastoji se od jednoga oblika jednoga punoznanog glagola). SLOENI GLAGOLSKI PREDIKAT Sloeni glagolski predikat nastaje udruivanjem nepunoznanoga glagola, modalnoga ili faznoga, i innitiva punoznanoga glagola ili konstrukcije da + prezent.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 259

Oblicima nepunoznanoga glagola izriu se gramatika znaenja, a innitivom/ konstrukcijom da + prezent punoznanoga glagola leksiko znaenje, tj. znaenje konkretne radnje, npr. O svemu se moe razgovarati/O svemu moe da se razgovara, eli se posavjetovati s advokatom/eli da se posavjetuje s advokatom, Pokuajte ih zaustaviti/Pokuajte da ih zaustavite, Poeo je graditi kuu/Poeo je da gradi kuu, Prestali su nas poeivati/Prestali su da nas poeuju. IMENSKI PREDIKAT Kako je predikatu, kao i drugim lanovima reenine strukture, svojstveno i gramatiko i leksiko znaenje, ta dva znaenja mogu se razdvojiti i tako da gramatiko znaenje bude obiljeeno kopulativnim ili semikopulativnim glagolom, a leksiko znaenje nekom imenskom rijeju. To se npr. dogaa kad reenicu Komija prodaje kuu preoblikujemo u reenicu Komija je prodavac kue. Takav predikat naziva se imenskim predikatom. S obzirom na to izrie li se gramatiko znaenje kopulativnim ili semikopulativnim glagolom, imenski predikati dijele se na kopulativne i semikopulativne.

Kopulativni predikat
Kopulativni predikat ini neki od oblika kopulativnoga glagola biti i imenskoga dijela koji je nosilac leksikoga znaenja. Kopulativni glagol slui samo za povezivanje subjekta i predikata (zato se i naziva kopulativnim), a imenski dio slui za identikaciju subjekta ili za to da se onome to znai subjekat pripie neko svojstvo. U slubi imenskoga dijela mogu biti: imenice, npr. Maka je ivotinja, Mi smo bili samo posmatrai; zamjenice, npr. Ko ste vi?, On je takav; pridjevi, npr. Vesko je oprezan, Na kraju su svi bili zadovoljni; brojevi, npr. Dileme su dvije, Petar je bio prvi; prilozi, npr. To je glupo, utra e biti prekasno.

Imenski dio takvih predikata, ako pripada imenskim rijeima, po pravilu se slae sa subjektom u rodu, broju i padeu, to znai da stoji u nominativu. Osim u nominativu imenski dio kopulativnoga predikata moe imati i oblik: besprijedlokoga genitiva, npr. Svi su istih godina, Bili smo dobre volje; prijedloko-padenoga izraza, npr. Jedan je bio bez koulje, To nije iz uvjerenja; konstrukcije s rjecom kao, npr. Bili smo kao pokisli, Oni su kao mi.

Posebnom vrstom kopulativnoga predikata ili, bolje rei, kopulativnoga dijela predikata, moe se smatrati razlaganje modalnih glagola na kopulu i imenski dio, koji obino ima oblik pridjeva ili prijedloko-padenoga izraza. Tako se npr. glagol moi
260 SINTAKSA

moe razloiti na sastavnice biti kadar, biti sposoban, biti u mogunosti, biti u stanju; glagol morati na sastavnice biti duan, biti obavezan, biti prisiljen; glagol htjeti na sastavnice biti voljan, biti spreman i sl., npr. On to nije sposoban da napravi, Nijesu u stanju izdrati takvu napetost, Duni ste se odazvati pozivu, Voljni su da plate koliko traimo. Ako se glagol biti javlja u reenicama u kojima ne gubi leksiko znaenje (u kojima znai postojati, boraviti ili sl.), onda nije rije o kopulativnome glagolu ni o kopulativnome predikatu, npr. Komija je u Kotoru. Da je zaista tako, vidi se po tome to navedenu reenicu moemo preoblikovati u reenicu Komija boravi u Kotoru, a reenicu s kopulativnim glagolom, odnosno s kopulativnim predikatom, npr. Komija je prodavac, nikako ne moemo preoblikovati u reenicu *Komija boravi prodavac, *Komija postoji prodavac ili sl.

Semikopulativni predikat
Semikopulativni predikat ini oblik nekoga od semikopulativnih glagola i imenski dio. Semikopulativni glagoli slini su kopulativnome glagolu biti po tome to povezuju subjekat i imenski dio predikata, ali se i razlikuju od njega po tome to ne gube svoje osnovno leksiko znaenje, no je to znaenje takve prirode da mu je potrebna dopuna. To su glagoli koji oznaavaju da se to (neki sadraj) pripisuje subjektu ili objektu, ali ne prenose obavjetenje o tome to se pripisuje, ve je takvo obavjetenje potrebno prenijeti imenskim dijelom predikata. Semikopulativni glagoli (koji se mogu smatrati i vrstom modalnih glagola) oznaavaju da se to pripisuje subjektu ili objektu reenice. Oni semikopulativni glagoli koji oznaavaju pripisivanje ega subjektu neprelazni su, a oni kojima se oznaava pripisivanje neega objektu prelazni. Meu neprelazne semikopulativne glagole idu postati / postajati, ostati / ostajati, izgledati, ispasti / ispadati, praviti se / napraviti se, initi se / uiniti se, oetiti se / oeati se, zvati se / nazvati se / nazivati se i sl. Imenski dio predikata s takvim semikopulativnim glagolima dolazi u nominativu ili u instrumentalu, npr. Postali su nerazumni, Polja e ostati pusta, Svi ispadamo smijeni, Ne pravi se lud; Oea se prevarenim, Nazivao se predednikom. U prelazne semikopulativne glagole spadaju smatrati, drati, zvati / nazvati / nazivati, prozvati / prozivati, imenovati, proglasiti / proglaavati, oznaiti / oznaavati, prikazati / prikazivati, initi / uiniti i sl. Imenski dio predikata s prelaznim semikopulativnim glagolima uvijek je u instrumentalu, npr. Smatraju ga varalicom, Koga nazvaste lopovom?, Njega su prikazali potenim, Time ete ovo mjesto uiniti nesigurnim.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 261

VIESTRUKOSLOENI PREDIKAT I glagolski i imenski predikati mogu biti viestrukosloeni. Naime sloenome glagolskom predikatu, koji se sastoji od modalnoga ili faznoga glagola i punoznanoga glagola u innitivu/konstrukciji da + prezent, npr. Poeo je ozbiljno da trenira ili Prestali su se optuivati, moe se dodati jo koji modalni ili fazni glagol, npr. Odluio je da pone ozbiljno trenirati ili Nijesu mogli prestati da se optuuju. I imenskom predikatu, koji je uvijek sloen, i to i kopulativnome, npr. Lejla je oprezna, i semikopulativnome, npr. Oea se prevarenom, mogu se dodati modalni ili fazni glagoli, pa i takav predikat moe biti viestrukosloen, npr. Lejla mora biti oprezna, odnosno Poela se oeati prevarenom. PROIRIVANJE PREDIKATA Osim slaganja predikata, o kojem je dosad bilo rijei, moe se govoriti i o nainima proirivanja predikata. Do proirivanja predikata dolazi ili tako to se osnovnome predikatu doda kakav imenski ili glagolski dio (dopunski predikativ) ili tako da se punoznani glagol u slubi predikata ralani (dekomponuje) na sastavne djelove, i to na perifrazni glagol i imenski dio.

Proirivanje predikata dopunskim predikativima


Kad se predikatu koji ima oblik punoznanoga glagola doda imenski ili glagolski dio, takav se dio predikata naziva dopunskim predikativom. S obzirom na to je li taj dio imenski ili glagolski, razlikuju se imenski i glagolski dopunski predikativ.

Imenski dopunski predikativ


Imenski dopunski predikativ obino ima oblik pridjeva, i to u neodreenome vidu, koji je kongruentan ili sa subjektom, npr. Ana je leala smirena, ili s objektom, npr. Nali smo ga iscrpljena. Takav dopunski predikativ naziva se atributsko-prilokom odredbom, jer se uvodi po predikatu i postaje njegov dio. Rjee imenski dopunski predikativ ima oblik imenice. Takva imenica moe biti: kongruentna sa subjektom ili s objektom, npr. Dugo se muila jadnica, Nali su ga bijednika u brvnari; u instrumentalu (takva je upotreba instrumentala u crnogorskome standardnom jeziku arhaina), npr. evojkom je bila utljiva; u obliku besprijedlokoga genitiva koji zahtijeva atribut, npr. Leala je na plai otvorenih usta; u obliku prijedloko-padenoga izraza, npr. Naoe ga u ranama;

262 SINTAKSA

u obliku konstrukcije s rjecom kao, npr. Vrati se iz rata kao bogalj.

Glagolski dopunski predikativ


Glagolski dopunski predikativi mogu imati oblik glagolskoga priloga sadanjeg (prolazei) ili glagolskoga priloga prolog (proavi). Glagolski prilog sadanji, jer se tvori od nesvrenih glagola, oznaava radnju koja je istovremena s radnjom oznaenom glagolom u predikatu, npr. Obino predaje stojei ili Prolaahu kraj nas pjevuei. Glagolski prilog proli, koji se tvori od svrenih glagola, oznaava radnju koja prethodi radnji oznaenoj glagolom u predikatu, npr. Posmatrao nas je nalaktivi se.

Ralanjeni (dekomponovani) predikat


Ralanjeni predikat vrsta je proirenoga predikata koja nastaje tako to se punoznani glagol ralani na perifrazni glagol i imenicu, koja je obino glagolska i koja je esto i izvedena od punoznanoga glagola. Tako su npr. reenice Jo nijesu obavili etvu penice, Izraavasmo sumnju u njihove dobre namjere, Privodimo kraju pripreme za ljetovanje, Komandant izdade nareenje o povlaenju ili Ve si na poetku nainio pogreku nastale ralanjivanjem glagola posijati, sumnjati, zavravati, zapovijediti i pogrijeiti u reenicama Jo nijesu posijali penicu, Sumnjasmo u njihove dobre namjere, Zavravamo pripreme za ljetovanje, Komandant naredi povlaenje, Ve si na poetku pogrijeio. STRUKTURA PREDIKATA Glagolski predikat Imenski predikat

- prosti predikat: Kreemo odmah, Rei - kopulativni predikat: Mi smo samo emo odmah posmatrai, To je glupo - semikopulativni predikat: Vi ste - sloeni predikat: O svemu se moe razgovarati, Poeo je da gradi kuu postali nerazumni, Jo se oea prevarenom - viestrukosloeni predikat: Odluio je - viestrukosloeni predikat: Ve se da pone ozbiljno trenirati poela oeati prevarenom - predikat proiren glagolskim dopun- - predikat proiren imenskim dopunskim predikativom: Obino predaje skim predikativom: Naoe ga iscrstojei pljena - ralanjeni (dekomponovani) predikat: Obavili su etvu penice prema: Posijali su penicu

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 263

SUBJEKAT
Naziv subjekat, kao i naziv predikat, dolazi iz latinskoga jezika (od rijei subiectum, koja znai ono to lei pod im, to je podmetnuto pod neto drugo). Ve se iz toga vidi da se subjekat shvatao kao svojevrsna podloga govorenja, kao predmet od kojega polazi neka radnja ili kao predmet koji pokree radnju, kao pokreta radnje, kao oznaka za ono o emu je rije u reenici. ODNOS SUBJEKTA I PREDIKATA Kao lan reenine strukture subjekat je zavisan od predikata, to se vidi i po tome da se subjekat i predikat slau u licu, broju i rodu. Tako se npr. u reenici Komija je prodao kuu subjekat komija slae s predikatom prodao je u licu (i predikat i subjekat su u treem licu), u broju (i predikat i subjekat su u jednini) i u rodu (i predikat i subjekat su u mukome rodu). Slaganje predikata i subjekta u licu i broju sasvim je oekivano jer su te kategorije svojstvene svakome linom glagolskom obliku u poziciji predikata, ali slaganje predikata i subjekta u rodu nije neto to se podrazumijeva jer rod nije svojstven glagolskim oblicima ili, preciznije, svojstven je samo nekim sloenim glagolskim oblicima. Nije npr. svojstven prezentu (prodaje), imperativu (prodaj) ni futuru (prodae), ali je svojstven perfektu (prodao je, prodala je, prodalo je) i potencijalu (prodao bi, prodala bi, prodalo bi). U tim oblicima meutim rod nije ni glagolska ni predikatska osobitost, no oblike roda, i to oblike svih triju rodova (tzv. mociju), imaju obavezno svi pridjevi, pa onda i glagolski pridjevi koji su u sastavu sloenih glagolskih oblika kao to su perfekat ili potencijal, npr. Ana nije dola, Marko se jutros javio, Dijete bi se rado igralo i sl. Osim pomenutih sloenih glagolskih oblika u slubi predikata oznaku roda imaju i imenski djelovi predikata: imenice, npr. Otac mu je uitelj, Ana mi je prijateljica, Ba si dijete; pridjevi, npr. Prijedlog je bio odlian, Ona nije normalna, Selo e biti pusto; zamjenice, npr. Mikrofon je va, Knjiga nije moja, Dijete je njihovo. GRAMATIKA SVOJSTVA SUBJEKTA Budui da slubu subjekta imaju prije svega imenske rijei, gramatika svojstva toga reeninog lana jesu rod i broj, a to znai da je subjekat u mukome (npr. Komija je prodao kuu), enskome (npr. Ona nije zdrava) ili srednjemu rodu (npr. Dijete je njihovo), da je u jednini (npr. Selo e biti pusto) ili u mnoini (npr. Sela e biti pusta).
264 SINTAKSA

SUBJEKAT I VRSTE RIJEI Budui da se subjekat po znaenju moe odrediti kao predmet o kojem je rije ili kao pokreta radnje oznaene predikatom, prirodno je da se u slubi subjekta javljaju prije svega imenice, jer one oznaavaju (gramatiku) predmetnost, koja se izraava rodom, brojem i padeom, dakle onim gramatikim kategorijama koje su svojstvene i subjektu. Meutim slubu subjekta mogu vriti i druge imenske rijei: zamjenice, npr. Ti si na redu, to se dogaa?, To neemo vie trpjeti, Neto se mora preduzeti, Taj nije normalan; poimenieni pridjevi, npr. Stari su iskusniji, Mrtvi ne govore, Sit gladnome ne vjeruje; brojevi (brojevne imenice, zbirni brojevi i brojevni pridjevi), npr. Trojica nedostaju, Pobjeglo je petoro, Samo e prvi postati slavan.

(Kad su u slubi subjekta pridjevske rijei (taj, stari, mrtvi, sit, prvi), one po pravilu zastupaju cijele atributske sintagme, npr. taj stoji umjesto taj tip, stari umjesto stari ljudi, prvi umjesto prvi takmiar i sl.) Osim toga u slubi subjekta mogu biti: neki vezani spojevi rijei, npr. Mnogo ljudi je dolo, Sedam dana nije malo, Neki od najboljih nijesu se pojavili na startu i sl.; innitiv, npr. Misliti znai postojati, Biti oprezan nije uvijek pametno.

U posebnim okolnostima u slubi subjekta moe se pojaviti bilo koja rije, pa ak i bilo koji oblik rijei, npr. Ispred je prijedlog, Ako je veznik, Danas je prilog, Ah je uzvik, Komijom je instrumental, Prodajem je oblik prezenta itd. U takvim sluajevima preko slube subjekta, tj. sintaksiki, opredmeuju se (tj. dobijaju svojstva koja su inae karakteristina za imenice) rijei i oblici kojima nije svojstvena ni gramatika ni leksika predmetnost. SUBJEKAT I RIJEI BEZ RODA Kad slubu subjekta vre rijei koje nijesu promjenljive po rodu, a predikata sloeni glagolski oblici kojima je svojstven rod, ti oblici imaju oznaku srednjega roda, npr. Mnogo ljudi je dolo. Tako e biti i u drugim sluajevima u kojima su u slubi subjekta rijei bez roda, npr. ovo ispred, ovo ako, ovo danas, ovo ah. (Od toga se odstupa samo onda kad se uz takve rijei pretpostavljaju imenice u mukome rodu, npr. ovaj ako ili ovaj ah kad se pretpostavlja ovaj veznik ako ili ovaj uzvik ah.) Prema tome ako rije u slubi subjekta nema roda, a predikat ima oblik koji je promjenljiv po rodu, taj predikat imae oznaku srednjega roda.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 265

SUBJEKAT I RIJEI BEZ BROJA Nepromjenljive rijei u slubi subjekta (npr. ispred, ako, danas, misliti i sl.) nemaju ni broja. No to se tie kongruentnosti s predikatom, one se ponaaju kao rijei u jednini. Mnoinska kongruentnost ne dolazi u obzir ni onda kad je znaenjski izvjesno da je rije o veem broju predmeta oznaenih rijeju ili rijeima koje su u slubi subjekta. Tako npr. ne dolazi u obzir *Mnogo ljudi su doli iako na znaenje mnoine upuuje i prilog mnogo i oblik genitiva mnoine ljd. SUBJEKAT I NEPROMJENLJIVE RIJEI Neto slino moe se rei i za rijei koje nijesu promjenljive, tj. za rijei ili oblike koji nemaju padea. Naime sve ono to se mijenja po padeima, a u slubi je subjekta dobija oznaku nominativa; ali se, kao to je reeno, u toj slubi mogu nai rijei i oblici koji se ne mijenjaju ni po padeima (npr. mnogo, ispred, ako, misliti i sl.), pa se i one na neki nain nominativiziraju (to znai da bi bile u nominativu kad bi ga imale). Osim toga ve je bilo rijei o tome da se katkad dogaa, iz metrikih razloga, u usmenome narodnom pjesnitvu, da se subjekat nae i u vokativu, npr. Knjigu pie knee Vujadine. REENICE BEZ SUBJEKTA Subjekat se u crnogorskome standardnom jeziku uglavnom izostavlja kad je izlian, a izlian je vrlo esto, pogotovo u prvome i drugome licu, npr. utra (ja) dolazim, to (ti) ini danas?, Nadamo se (mi) boljemu, Recite (vi) kako je bilo. Ima meutim i reenica u kojima subjekta ne samo da nema no ga ne moe ni biti. Tako su strukturirane sve one reenice u kojima su u slubi predikata bezlini glagolski oblici, npr. Snijei, Spava mu se i sl. Takvi predikati iskljuuju mogunost uvoenja oznake za predmet o kojem je rije, tj. za subjekat. To se dogaa ili zato to takva predmeta uopte nema ili zato to je nepoznat ili zato to se, iz bilo kojih razloga, ne eli, odnosno ne smije imenovati. S tim u vezi treba posebno napomenuti da se isti glagoli esto mogu upotrebljavati i u linim i u bezlinim oblicima. tovie, ima sluajeva da izmeu jedne i druge upotrebe uopte nema formalne razlike. Tako npr. i u reenici Danas duva vjetar i u reenici Danas duva formalno je isti glagolski oblik (3. lice prezenta duva), ali je razlika oita ako te reenice preoblikujemo tako da predikat bude u perfektu. Tada naime lini glagolski oblik dobija oznaku mukoga roda (Danas je duvao vjetar), a bezlini oblik dobija oznaku srednjega roda, npr. Danas je duvalo.

266 SINTAKSA

KONGRUENCIJA SUBJEKTA I PREDIKATA Kao to je ve reeno, subjekat je s predikatom kongruentan u licu, rodu i broju. Ako je predikat u prvome ili u drugome licu, subjekat ima oblik line zamjenice prvoga ili drugoga lica (ja, ti; mi, vi); ako je predikat u treem licu, subjekat moe imati oblik line zamjenice treega lica (on, ona, ono; oni, one, ona) ili moe biti u nominativu imenske rijei. Kad je rije o rodu i broju, esto dolazi do kolebanja koja imaju izvorite u injenici da se kongruentnost moe temeljiti na podudaranju po obliku (gramatika kongruentnost) ili na podudaranju po smislu (semantika ili leksika kongruentnost). Zato se kongruentnost subjekta i predikata po rodu i broju ureuje, osobito s normativnoga stanovita, posebnim pravilima. KONGRUENTNOST PO RODU U kongruentnosti po rodu kolebaju se ponajprije imenice tipa kolega, pristalica, sluga, vojvoda, pismonoa i sl., koje gramatiki pripadaju imenicama enskoga roda (imaju u nominativu jednine nastavak -a kao to ga imaju imenice enskoga roda tipa en-a), a leksiki imenicama mukoga roda (oznaavaju osobe mukoga pola). Takve imenice imaju razliitu kongruentnost u jednini i u mnoini. U jednini su kongruentne s predikatom mukoga roda, npr. Kolega se nije javio (ne dolazi u obzir *Kolega se nije javila), a u mnoini se primarno slau s predikatom enskoga roda, npr. Kolege se nijesu javile. Neto se drugaije u poziciji subjekta ponaaju imenice koje su takoe po obliku enskoga roda, ali su leksiki i mukoga i enskoga roda (tj. oznaavaju osobe i mukoga i enskoga pola), npr. varalica, tvrdica, kukavica, skitnica i sl. One su u jednini kongruentne s predikatom bilo mukoga bilo enskoga roda (to moe zavisiti i od toga oznaavaju li se tim imenicama osobe mukoga ili osobe enskoga pola), npr. Varalica je opet doao/Varalica je opet dola, Trai te onaj tvrdica/Trai te ona tvrdica. U mnoini su takve imenice kongruentne s predikatima u enskome rodu, npr. Varalice su opet dole, Trae te one tvrdice. Slinih kolebanja u kongruentnosti po rodu ima i onda kad se u slubi subjekta nau imenice srednjega roda sa suksom -l(o) tipa piskaralo, njukalo, trkaralo, zanovijetalo, brundalo i sl., koje oznaavaju u prvome redu osobe mukoga pola. I one s predikatom mogu biti kongruentne ili po smislu, a to znai da predikat moe biti mukoga roda (npr. Piskaralo se opet javio), ili po gramatikim svojstvima, a to znai da je predikat srednjega roda (npr. Piskaralo se opet javilo). U mnoini je predikat po pravilu samo srednjega roda, npr. Piskarala su se opet javila.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 267

KONGRUENTNOST PO BROJU Slinim razlozima uslovljena su i kolebanja u kongruentnosti po broju. Ona najvie dolaze do izraaja onda kad su u slubi subjekta zbirne imenice, npr. braa, paad, lie i sl., i to zato to zbirne imenice nemaju zapravo ni obiljeja jednine ni obiljeja mnoine, nego su rezultat svojevrsne neutralizacije suprotnosti po broju ili, drugaije reeno, one su po obliku u jednini, a po znaenju u mnoini, i to u posebnome tipu mnoine, koja nije pojedinana, brojiva, nego nebrojiva, zbirna, kolektivna. Zbirna mnoina dakle pretpostavlja vie predmeta, ali se oni predoavaju (konceptualiziraju) kao jedan skup, kao jedna cjelina. Razlika izmeu brojive i zbirne mnoine najvidljivija je kod onih imenica koje imaju i brojivu i zbirnu mnoinu, npr. listovi (brojiva, pojedinana mnoina) prema lie (zbirna, nebrojiva mnoina). Zato se i kongruentnost subjekta i predikata s obzirom na broj kod takvih imenica ureuje posebnim pravilima. Zbirne imenice eca, braa, gospoda i vlastela, koje se mijenjaju kao imenice enskoga roda u jednini (eca, ece, eci... kao ena, ene, eni...), slau se s predikatom kao da je rije o imenicama srednjega roda u mnoini, npr. eca su nemirna, Gospoda su umiljena (imenica eca kongruentna je dakle s predikatom kao to bi bila kongruentna imenica sela upor. Sela su nemirna). Slino se ponaaju i brojevne imenice tipa dvojica, obojica, trojica, estorica i sl., npr. Obojica su se javila. Nije bitno drugaije ni onda kad se u slubi subjekta nau vezani spojevi rijei sastavljeni od promjenljivih glavnih brojeva i imenica mukoga ili srednjega roda tipa dva prijatelja, oba grada, tri ovjeka ili etiri sela. I oni se naime prema predikatu ponaaju kao da su imenice srednjega roda u mnoini, npr. Dva prijatelja nijesu mogla dalje, etiri su sela spaljena. Zbirne imenice tipa lie, cvijee, granje, trnje, perje i sl., koje su po obliku imenice srednjega roda u jednini, kongruentne su s predikatom koji je takoe srednjega roda u jednini, npr. Lie je opalo, Perje je svuda leelo. Zbirne imenice tipa paad, telad, unuad, momad, eljad i sl. imaju semantiku kongruentnost, tj. ponaaju se kao imenice srednjega roda u mnoini, npr. Dola su im unuad. Brojevne imenice tipa dvoje, oboje, troje i brojevne imenice tipa petoro, sedmoro, dvanaestoro i sl. u slubi subjekta kongruentne su s predikatom srednjega roda u jednini, npr. Dvoje je nekud odlutalo, Petoro je nestalo.

268 SINTAKSA

KONGRUENTNOST VIELANOGA SUBJEKTA S PREDIKATOM Sloene reenice ili niz reenica s razliitim subjektima esto se ostvaruju i kao jedna reenica s vie subjekata, npr. Marko i Ivan dolaze utra. U takvim sluajevima vae posebna pravila o kongruentnosti subjekata s predikatom, jer subjekti mogu biti razliita roda i broja, pa se javljaju kolebanja. Tih pravila ima est. Prva etiri odnose se na subjekte u jednini, a ostala dva na subjekte u mnoini: 1. Subjekti mukoga roda slau se s predikatom istoga roda u mnoini, npr. Komija i njegov sin otputovali su jutros rano. 2. Subjekti enskoga roda slau se s predikatom istoga roda u mnoini, npr. Ana i njezina prijateljica otile su na ples. 3. Subjekti srednjega roda slau se (i to iskljuivo!) s predikatom mukoga roda u mnoini, npr. Sunce i ljeto jo nijesu stigli (ne dolazi u obzir *Sunce i ljeto jo nijesu stigla). 4. Subjekti razliita roda slau se s predikatom mukoga roda u mnoini, npr. Komija i Ana otili su ranije, Majka i dijete dobro su se oeali, Vo i tele mirno su pasli. 5. Subjekti istoga roda u mnoini slau se s predikatima istoga roda u mnoini, npr. Sastali su se aci i profesori, One su bile majke i eri, Opuela su sela i polja. 6. Uza subjekte razliita roda u mnoini predikat je onoga roda kojega je blii (ili najblii, ako ih je vie od dva) subjekat, npr. Presuile su rijeke, jezera i izvori; Presuili su izvori, jezera i rijeke; Presuila su jezera, izvori i rijeke; Srueni su gradovi i sela; Sruena su sela i gradovi; Zaboravljena su brda i doline; Zaboravljene su doline i brda.

OBJEKAT
I naziv objekat potie iz latinskoga jezika (od rijei obiectum, koja znai ono to je pred ime, to je izloeno, to je stavljeno nasuprot postavljenome, nasuprot emu drugome). Rije je o lanu reenine strukture koji stoji nasuprot subjektu i oznaava u toj strukturi tzv. drugi predmet. Pritom se pod prvim predmetom podrazumijeva subjekat kao predmet o kojem je u reenici rije, a pod objektom predmet koji biva zahvaen glagolskom radnjom, predmet u vezi s kojim se ta radnja vri. Naziv dopuna ima neto ire znaenje. Pod njim se naime moe podrazumijevati i predmet koji ne mora biti lan reenine strukture. Tako u reenici Prodavi kuu, komija je preselio u stan oblik kuu dopuna je glagolskome prilogu prolom (prodavi), koji nema slubu predikata.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 269

Isto tako dopunom se smatra i zavisna sastavnica (tagmem) dopunskih spojeva rijei koji su rezultat rekcije. Osim toga dopunom se mogu smatrati i neki elementi reenine strukture koji ne oznaavaju predmet ukljuen u radnju, no okolnosti u kojima se dogaa radnja predikata. Misli se posebno na tzv. priloke dopune kakve susrijeemo u reenicama tipa Komija stanuje na kraju grada. GRAMATIKA SVOJSTVA OBJEKTA U reeninu strukturu objekat se uvrtava po gramatikim i leksikim svojstvima glagola u predikatu i povezuje se s predikatom jakom rekcijom. To znai da je oblik objekta (pade) predodreen samim glagolom. Tako je u reenici Komija je prodao kuu akuzativ kuu predodreen glagolom prodati. Takvi glagoli, dakle oni koji predodreuju takav objekat u akuzativu, nazivaju se prelaznim glagolima, a objekti uz takve glagole pravim ili bliim (direktnim) objektima. Objekti toga tipa u naelu oznaavaju predmete koji su direktno ukljueni u glagolsku radnju i bez kojih esto nema ni same radnje. Prelazni glagoli naime obino oznaavaju uoptene (apstraktne) radnje, pa je bez predmeta koji je ukljuen u radnju i sama radnja nedovoljno konkretna. Zato su pravi objekti esto i obavezni, neispustivi lanovi reenine strukture. To je razlog to reenice tipa Komija prodaje kuu, eca beru jabuke, Obuar popravlja cipele ne mogu biti bez objekta, upor. Komija prodaje, eca beru, Obuar popravlja. Bez njega su naime takve reenice nedovoljno informativne. PRAVI (BLII, DIREKTNI) OBJEKAT Kao to pokazuju navedeni primjeri s glagolima prodavati, brati i popravljati, pravi objekat naelno je u akuzativu, a i u onim sluajevima kad nije u akuzativu, redovno je zamjenljiv akuzativom. Naime katkad pravi objekat moe biti i u genitivu, i to u dionome ili u slovenskome genitivu. Dioni genitiv umjesto akuzativa moe se upotrijebiti kad nije rije o cjelovitom predmetu, nego o dijelu predmeta, to ponajprije vai za gradivne imenice, tj. imenice koje i ne oznaavaju pojedinane predmete, nego materije, npr. Dodajte mi hljeba, Kupila je cukra, Imate li vode? Slovenski genitiv dolazi kao pravi objekat umjesto akuzativa u odrinim reenicama, npr. Ne oea nikakva mirisa, Ne gledao dana! U svim navedenim primjerima (i s dionim i sa slovenskim genitivom) genitivi su zamjenljivi akuzativima (u istome ili slinome znaenju), npr. Dodajte mi hljeb, Kupila je cukar, Imate li vodu?, Ne oea nikakav miris, Ne gledao dan!

270 SINTAKSA

(Kad se izboru akuzativa ili genitiva u takvim konstrukcijama pridruuje razlika u znaenju, onda je ona u prvome redu vezana za kategoriju odreenosti, pa npr. reenici Dodajte mi hljeba moe biti svojstvena neodreenost, a reenici Dodajte mi hljeb odreenost. U prvome sluaju rije je o dijelu materije, a u drugome se moe podrazumijevati da je rije o odreenome paretu hljeba koje se nalazi na stolu pred uesnicima govornoga ina.) NEPRAVI (DALJI, INDIREKTNI) OBJEKAT Nepravi objekat stoji u ostalim kosim padeima (ukljuujui i akuzativ), koji mogu biti besprijedloki, npr. Zahvaljujemo svim dobroiniteljima, ili prijedloki, npr. Uiva u brzoj vonji. I nepravi objekat oznaava predmet zahvaen glagolskom radnjom, ali to ne mora biti predmet na kojem se vri glagolska radnja, bez kojega te radnje nema, no predmet u vezi s kojim se ta radnja vri. Tako u navedenome primjeru Zahvaljujemo svim dobroiniteljima nepravi objekat (svim dobroiniteljima) ne oznaava predmete (u ovome sluaju osobe) koji su direktno ukljueni u radnju glagola zahvaljivati, koji uestvuju u samoj radnji ili mijenjaju njezinu prirodu, nego predmete na koje se radnja odnosi, kojima se ona namjenjuje, u vezi s kojima se vri. Drugim rijeima, radnja prelaznoga glagola prodavati nezamisliva je bez onoga to se prodaje, a u samu radnju neprelaznoga glagola zahvaljivati nijesu, ili bar ne moraju biti, direktno ukljueni oni kojima se zahvaljuje. STEPEN OBAVEZNOSTI OBJEKTA Objekti, i blii i dalji, mogu se meusobno razlikovati po stepenu obaveznosti, koji je zavisan najvie od prirode radnje koja se oznaava glagolom, ali i o kontekstu ili situaciji u kojima se odvija radnja. Pritom vai opte pravilo: pojava objekta obaveznija je to je znaenje glagola uoptenije (apstraktnije) i, obrnuto, pojava objekta manje je obavezna to je znaenje glagola konkretnije. To se dogaa zato to je uz glagole uoptenijega znaenja izbor razliitih objekata iri, pa je i pojava objekta informativnija. Uz glagole konkretnijega znaenja izbor objekata po pravilu je sasvim ogranien ili ak svediv na jedan, pa je informacija o takvu objektu esto izlina (redundantna). Tako je npr. uz navedene glagole tipa prodavati, brati i popravljati izbor moguih objekata vrlo irok (npr. prodavati kuu/voe/povre/knjige/graevinski materijal/ maglu i sl.; brati jabuke/ljive/orahe/cvijee/kotanje i sl.; popravljati cipele/televizor/kuu/mainu/bicikl/kune aparate/tekst i sl.). S druge strane, uz glagole tipa pjevati ili kopati objekta uopte ne mora biti, npr. Pjeva ve tri godine ili Pjeva po barovima, odnosno Kopa prije podne ili Kopa u bati, jer je izbor moguih objekata ui, pa je odabrani objekat manje i informativan (a to je manje informativan, manje je i obavezan). tovie, gotovo je svediv na jedan (na pjesmu i zemlju), pa je na neki nain ve unaprijed sadran u samome glagolu.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 271

OBJEKAT I ZNAENJE GLAGOLA S obzirom na to dolaze li s objektom ili bez njega, glagoli se mogu razlikovati i po znaenju. Tako npr. izostanak objekta glagolu esto daje kvalitativno znaenje, tj. znaenje koje vrioca radnje kvalikuje (ili ne kvalikuje) za vrenje te radnje. Tako e se npr. znaenje glagola pisati u reenici On pie razlikovati (ili e se bar moi razlikovati) od znaenja istoga glagola u reenici On pie molbu. U prvome sluaju taj e glagol znaiti baviti se (npr. profesionalno) pisanjem ili biti pisac, biti novinar i sl., a u drugome e imati konkretno znaenje, npr. obraati se nekome pismeno. OBJEKAT I INFORMATIVNA STRUKTURA ISKAZA Na nivou iskaza pojava ili izostanak objekta mogu biti uslovljeni i kontekstom, odnosno stvarnom govornom situacijom. To znai da mogu biti u vezi s informativnom strukturom iskaza. Ako je npr. iskaz Ana je pisala molbu odgovor na pitanje to je Ana pisala?, onda je objekat neizostavljiv (odgovor e biti: Ana je pisala molbu, Pisala je molbu ili samo Molbu). Ako je meutim rije o odgovoru na pitanje Ko je pisao molbu?, objekat moe biti izlian (odgovor moe biti Ana je pisala ili samo Ana). To pogotovo vai za eventualne odgovore na pitanja Kad je Ana pisala molbu?, e je Ana pisala molbu? i sl., u kojima je informativno sredite usmjereno na okolnosti (mjesto ili vrijeme) u kojima se odvijala radnja, a ne na predmet radnje, pa u odgovorima takoe nee biti objekta, npr. Pisala je prole neelje ili Pisala je u sekretarijatu. REENICE BEZ OBJEKTA Veliki broj glagola uopte ne otvara mjesto objektu, to znai da ima i reenica u kojima objekta nema niti ga moe biti. Takvi su svi oni glagoli koji oznaavaju radnje to se ne odvijaju na predmetu ni u vezi s predmetom. To su prije svega glagoli stanja i glagoli koji znae kretanje. Glagoli stanja oznaavaju radnje bez aktivnosti vrioca, pa onda i bez predmeta koji bi bio ukljuen u aktivnost; a kod glagola sa znaenjem kretanja aktivnost se svodi na kretanje vrioca, za koje u naelu nije potreban nikakav predmet. Takvi su npr. glagoli leati, stajati, eeti, mirovati; ii, koraati, putovati, lutati i sl. Prema tome radnja glagola kao to su prodavati ili popravljati nije ni zamisliva bez predmeta koji bi se prodavali ili popravljali, a radnja glagola leati ili koraati iskljuuje predmet koji bi bio dio radnje. Prodavati i popravljati nije dakle ni zamislivo bez onoga to se prodaje ili popravlja, a onoga ,,to bi bilo leano ili onoga ,,to bi bilo ieno nema niti moe biti.

272 SINTAKSA

OBLICI OBJEKTA Po obliku objekti mogu biti u svim kosim padeima bez prijedloga (naravno, osim lokativa koji ne moe ni dolaziti bez prijedloga). Mogu dakle biti: u genitivu, npr. Oslobodite se nepotrebnih stvari, Komija se odrekao kue, Najeo se bunike; u dativu, npr. Vesele se estitkama, to mu se dogodilo?, Rado pomae svima; u akuzativu: Komija prodaje kuu, eca beru jabuke, Neto sam te pitao; u instrumentalu: Trguju svaim, Slijee ramenima, Zaprijetili su mu zatvorom.

Objekti mogu imati i oblike prijedloko-padenih izraza. Takvi objekti nazivaju se prijedlokima. Oni mogu biti: u genitivu, npr. Odustao je od kandidature; u dativu, npr. Odnosi se prema njoj pokroviteljski; u akuzativu, npr. Ne razumijem se u klasinu muziku; u instrumentalu, npr. Ne edoe saraivati s nama; u lokativu, npr. Nijesmo ni sanjali o takvome uspjehu. REENICE S VIE OBJEKATA Kako radnje oznaene glagolima mogu ukljuivati i vie predmeta, u reenici se moe pojaviti i vie objekata. Tada je obino jedan objekat pravi, a drugi nepravi. Pravi objekat uvijek je u akuzativu, a nepravi moe biti: u genitivu, npr. Ljude (A) je teko osloboditi straha (G); u dativu, npr. 1zdala je sobu (A) dvjema studentkinjama (D); u akuzativu (kao i pravi objekat), npr. Uio nas (A) je matematiku (A); u instrumentalu, npr. Posluili su nas (A) njegukim sirom (I); u lokativu, npr. Uhvatili su ih (A) u krai (L).

(Reenice tipa Uio nas je matematiku, To vas nijesam pitao ili Neto bih te molio katkad se opisuju kao reenice s dvama pravim objektima. Budui da je rije o objektima razliita tipa, objekte matematiku, to i neto opravdanije je opisivati kao neprave jer bi se inae moralo pretpostaviti da ima pravih objekata razliita tipa (to
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 273

bi bilo metodoloki problematino). Da je tako, potvruje i injenica da glagol uiti npr. ima razliite prave objekte s obzirom na to znai li sticati znanje, npr. Uim matematiku, ili znai initi da neko drugi stie znanje, pouavati, npr. Ui nas, te da nepravi objekat u akuzativu taj glagol ima samo u drugome znaenju. Bilo bi dakle: Ui nas (pravi objekat) matematiku (nepravi objekat). Osim toga objekte tipa matematiku, to i neto mogue je zamijeniti i kakvim drugim oblikom, npr. dativom, upor. Uio nas je matematici, to inae ne vai za pravi objekat, jer se umjesto Uim matematiku ne moe nikako rei *Uim matematici niti se umjesto Ui nas ikako moe rei *Ui nama.) Uz neke (neprelazne) glagole mogu se nai i po dva razliita neprava objekta, koji mogu biti: u dativu i instrumentalu, npr. Zaprijetili su im (D) otkazom (I); u dativu i lokativu, npr. Samo su nam (D) smetali u poslu (L); u dativu i prijedlokom akuzativu, npr. Zahvalite im (D) za brigu (A); u prijedlokom instrumentalu i lokativu, npr. Treba razgovarati s partnerima (I) o svim tim pitanjima (L) itd.

PRILOKA ODREDBA
Priloka odredba (adverbijal) neobavezni je (fakultativni) lan reenine strukture kojem mjesto u reenici otvara predikat i kojim se oznaavaju razliite okolnosti u kojima se vri radnja glagola u slubi predikata, odnosno razliite okolnosti dogaanja o kojima se saoptava reenicom. Budui da je priloka odredba u slinom odnosu s predikatom kao i objekat, dobro ju je odrediti s obzirom na ono po emu se razlikuje od objekta. PRILOKA ODREDBA I OBJEKAT Izmeu priloke odredbe i objekta ima vie razlika: Objekat se u reenicu uvrtava po glagolu koji je u slubi predikata, po njegovim leksiko-gramatikim svojstvima, a priloka odredba po predikatu. To znai da se ona naelno moe uvrstiti u reeninu strukturu bez obzira na glagol koji se javlja u slubi predikata, pa i bez obzira na to sadri li reenica uopte glagol ili ne sadri. Drugim rijeima, hoe li priloka odredba biti uvrtena u reeninu strukturu ili nee, zavisi prije svega od sadraja reenice. Zato priloka odredba moe dolaziti i uz prelazne glagole u slubi predikata, npr. Komija je prodao kuu prole neelje, i uz neprelazne glagole, npr. Rastali su se prole neelje, i uz glagole sa znaenjem kretanja, npr. Otputovala je prole neelje, i uz glagole stanja, npr. Prole neelje je

274 SINTAKSA

spavao kod prijatelja, ali i u iskazima u kojima se uopte ne javljaju glagolski oblici, npr. Prole neelje stalno magla. Druga razlika izmeu objekta i priloke odredbe jeste direktna posljedica prve. Naime objekat, jer se u reeninu strukturu uvodi po gramatikim i leksikim svojstvima glagola, postaje i sastavni dio radnje koju taj glagol oznaava (npr. popravljati cipele i popravljati tekst dvije su sasvim razliite radnje). Nasuprot tome priloka odredba ne postaje sastavni dio same radnje, nego je manje ili vie spoljna okolnost u kojoj se vri radnja. Tako npr. izmeu reenica Piemo u koli, Piemo kod kue, Piemo ujutro, Piemo po podne, Piemo uredno, Piemo bez prekida nema, odnosno ne mora biti, razlike s obzirom na prirodu same radnje. I trea je razlika izmeu objekta i priloke odredbe u direktnoj vezi s prvom razlikom. Objektu je naime, jer se u reeninu strukturu uvodi po glagolu, unaprijed odreen oblik, a prilokoj odredbi nije. Zato se ono to je reeno objektom ne moe rei drugaije. Ono pak to je reeno prilokom odredbom moe se prepriati (parafrazirati), rei i na drugi nain. Tako se umjesto Piemo pisma ne moe rei npr. *Piemo pismima, *Piemo oko pisama, *Piemo po pismima i sl. No umjesto Piemo kod kue ili Piemo bez prekida moemo rei Piemo doma; Piemo u (svojoj) kui; Piemo neprekidno; Piemo ne prekidajui; Piemo, a da ne prekidamo i sl. etvrta razlika izmeu objekta i priloke odredbe sastoji se u tome to je objekat naelno obavezan lan reenine strukture, a priloka odredba naelno neobavezan (fakultativan) lan. Tako se npr. u reenici Komija je prole neelje prodao kuu ne moe isputiti objekat, a da reenica i dalje bude informativno potpuna, upor. Komija je prole neelje prodao. Priloka odredba, naprotiv, moe se isputiti, upor. Komija je prodao kuu. Reeno ipak ne znai da je objekat uvijek obavezan niti da je priloka odredba uvijek neobavezna. Naime, kao to je reeno pri razmatranju stepena obaveznosti objekta, ima i objekata koji nijesu obavezni, to zavisi od konkretnosti ili uoptenosti radnje koja se oznaava glagolom. Tako npr. u reenici Pjeva ve tri godine uopte nema objekta, uprkos tome to je u poziciji predikata prelazni glagol, koji inae zahtijeva pravi objekat u akuzativu. Ni priloka odredba nije uvijek neobavezna. Kad su u slubi predikata glagoli koji oznaavaju provoenje odreenoga vremena (obino duega) na kakvu mjestu, npr. ivjeti, stanovati, boraviti, prebivati, onda je i priloka odredba obavezna. Tako priloku odredbu na kraju ulice u reenici Komija je stanovao na kraju ulice ne moemo izostaviti, a da reenica bude i dalje informativno potpuna, upor. Komija je stanovao. Takvi primjeri ipak pokazuju da priroda i status priloke odredbe mogu biti zavisni i od prirode glagola koji su u slubi predikata. Osim uticaja na obaveznost ili neoGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 275

baveznost izbor glagola za slubu predikata moe u nekim sluajevima uticati i na izbor oblika priloke odredbe. Tako e npr. uz glagole kretanja u slubi prilokih odredaba koje imaju oblik prijedloko-padenih izraza s prijedlozima u ili na dolaziti imenske rijei u akuzativu, npr. Idemo u umu ili Izali su na ulicu, a s glagolima stanja u lokativu, npr. Bili smo u umi ili Stajali su na ulici. Slino tome u prilokim odredbama koje imaju oblik prijedloko-padenih izraza s prijedlozima za, pred, nad, pod i meu uz glagole sa znaenjem kretanja dolazie oblici akuzativa, npr. Zali su za kuu, Izili smo pred kolu, Nagnuo se nad knjigu, Stavi knjigu pod klupu, Otiite meu ljude, a uz glagole stanja oblici instrumentala, npr. Stajali su za kuom, Odmarali su se pred kolom, Stalno edi nad knjigom, Knjige su se nalazile pod klupom, esto boravi meu ljudima. Isti oblik ili isti spoj rijei moe u jednome tipu reenice sluiti kao objekat, a u drugome kao priloka odredba, to takoe zavisi u prvome redu od prirode glagola u slubi predikata. Tako e npr. u reenicama Izgubili su cijelo ljeto (na pripreme) ili Sastala se s koleginicama djelovi cijelo ljeto i s koleginicama biti u slubi objekata, a u reenicama Kupali su se cijelo ljeto ili Otputovala je s koleginicama u slubi priloke odredbe. Da je zaista tako, vidi se po tome to se objekti ne mogu parafrazirati (ne moe se rei npr. *Izgubili su cijelog ljeta, *Izgubili su tokom cijelog ljeta ili *Sastala se u drutvu koleginica, *Sastala se u pratnji koleginica i sl.), a priloke odredbe mogu, npr. Kupali su se cijeloga ljeta, Kupali su se tokom cijeloga ljeta ili Otputovala je u drutvu koleginica, Otputovala je u pratnji koleginica i sl. U vezi s odnosom izmeu objekta i priloke odredbe katkad se moe govoriti i o dvoznanosti. Tako se npr. reenica Komija je prodao kuu bratu moe interpretirati i tako da oblik bratu bude objekat, ali i tako da bude priloka odredba. U prvome sluaju brat je ukljuen u samu radnju prodaje, on je predmet ukljuen u prodaju, tj. kupac kue. U drugome sluaju brat nije predmet, nije kupac kue, no je npr. vlasnik kue, a komija prodaje kuu (nekome treem) umjesto njega, u njegovo ime. To e takoe potvrditi (ne)mogunost parafraze. Ako je naime bratu objekat (tj. ako je komijin brat kupac), onda se ne moe rei Komija je prodao kuu za brata ili umjesto brata ili u bratovo ime i sl., a upravo su takve parafraze mogue ako je oblik bratu priloka odredba. Ima i sluajeva, posebno vezanih za konstrukcije s instrumentalom, e se u istoj reenici oblik ili spoj rijei moe interpretirati i kao objekat i kao priloka odredba (tj. da ukljuuje i jedno i drugo). Tako bi se npr. u reenici Postigao je to velikom borbenou reenini lan velikom borbenou mogao interpretirati i kao objekat (u tome sluaju reenica bi bila odgovor na pitanje ime je to postigao? velika borbenost bila bi, drugim rijeima, sredstvo, dakle predmet radnje glagola postii), ali i kao priloka odredba (u tome sluaju reenica bi odgovarala na pitanje Kako je
276 SINTAKSA

postigao? bila bi dakle rije o okolnosti u kojoj se odvija radnja glagola postii, o nainu vrenja te radnje, upor. Postigao je to teko ili lako ili sl.). VRSTE PRILOKIH ODREDABA Meu prilokim odredbama najee su priloke odredbe mjesta, vremena i naina, a rjee ostale priloke odredbe uzroka, namjere, uslova, doputanja, posljedice, drutva, koliine.

Priloka odredba mjesta


Prilokom odredbom mjesta oznaava se prostor na kojem se ili u vezi s kojim se odvija radnja oznaena predikatom. Prostor se moe oznaavati mjesnim prilozima te padenim oblicima ili prijedloko-padenim izrazima. Meu prilozima u slubi prilokih odredaba mjesta osobito su esti zamjeniki prilozi. Oni mogu oznaavati prostor na dva naina: 1. Mogu ga oznaavati tako da uspostavljaju odnos prema kategoriji lica, odnosno prema uesnicima govornoga ina. S obzirom na to prema kojem se licu uspostavlja odnos razlikuju se mjesni prilozi: koji oznaavaju prostor u blizini govornika, npr. Ove nema mjesta, Doite ovamo, Ovuda su proli, Odavde se nita ne vidi, Dolazili su dovde; koji oznaavaju prostor u blizini sagovornika, npr. Tu se ne moe razgovarati, Tuda se ne ide, Tamo vie ne zalaze, Krenuli su odatle, Otud se niko ne javlja, Dotle jo ne doosmo; koji oznaavaju prostor udaljen i od govornika i od sagovornika, npr. One e se sve odvijati, Nijesmo ni proli onuda, Onamo vie ne lete, Odande svi poinju, Odonud mnogi dolaze, Donde vodi putljaga.

2. Ostali zamjeniki prilozi u slubi prilokih odredaba mjesta oznaavaju neodreen prostor i nazivaju se neodreenim zamjenikim prilozima, npr. Nege sam ga ve vidio, Nige ga nema, Svuge smo ih traili, Svuda ima udaka, Otiao je nekud, Nikud se ne moe, Svukud ima rastinja. U slubi priloke odredbe mjesta mogu biti i drugi prilozi, npr. Gore je rjei vazduh, Nazad se vie ne moe, Vani pada kia, kola je blizu, Treba skrenuti ulijevo. U slubi priloke odredbe mjesta mogu biti i brojni padeni oblici i prijedloko-padeni izrazi, npr. Otili su kui, Dugo smo etali ulicama; Tri preko igralita, Vozimo kroz maglu, Srio sam ga na stanici, ede pod orahom.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 277

Priloka odredba vremena


Priloka odredba vremena, kojom se odreuje vrijeme odvijanja radnje obiljeene predikatom, oznaava se: vremenskim prilozima, npr. Nekad sve bijae drukije, Nikad se ne treba predavati, Katkad je bolje utati, Sad nije vrijeme za to, Uskoro e se i oni pojaviti, Jutros sam zakasnio, Danas je najtee penzionerima, Javiemo se utra; padenim oblicima ili prijedloko-padenim izrazima, npr. Te godine bilo je posebno teko, Svako vee izlazi u grad, Prima utorkom, Ostali su do jutra, Doi e u neelju, Potonji smo ih put poetili o Uskrsu, Sa zimom doe i snijeg.

Priloka odredba naina


Prilokom odredbom naina obiljeava se okolnost koja utie ili je na drugi nain povezana s kakvoom radnje oznaene predikatom. Slubu priloke odredbe naina vre: nainski prilozi, npr. Tako je ve bolje, Nekako emo se snai, Tuno je sve to gledati, Glasno se nasmijala, Rado ju je posluao, Spomeni ih sve poimenice, Ne govorite uglas, Nauio je napamet; padeni oblici i prijedloko-padeni izrazi, npr. Sluala ga je oborene glave, Povikao je jakim glasom; Gledali su nas preko nosa, Priao je kroz suze, Nadirali su u masama, Odveden je pod straom.

Ostale priloke odredbe


Osim prilokih odredaba mjesta, vremena i naina mogu se izdvojiti jo priloke odredbe: uzroka, npr. Doli smo ba zato, Nijeste se javili zbog toga, Bio je umoran od vonje, Sastali su se povodom praznika, estitajte im na pobjedi; namjere (svrhe), npr. Zadran je u bolnici radi pregleda, Molili su za spas njegove due, Doli su po robu, Otili smo za svojim poslom; uslova, npr. Teko je bez novca, U sluaju rata sve e propasti, Uz takvo zalaganje svako bi uspio; doputanja, npr. Posvaali su se bez razloga, Nastavili su s poslom uprkos nevremenu, I pored dobrih veza ostao je bez posla; posljedice, npr. Smijali smo se do suza;

278 SINTAKSA

drutva, npr. Ila je s nama na tenis, edi s drutvom u kafani, Oni su stajali uz nas; koliine, npr. Mnogo ih je zaduila, Previe su usporili itd.

(Priloke odredbe zamjenikoga tipa, npr. zato, zbog toga, uprkos tome i sl. slue (i) kao konektori.) NESAMOSTALNI LANOVI REENINE STRUKTURE Atribut i apozicija bitno se razlikuju od predikata, subjekta, objekta i priloke odredbe po tome to nijesu osnovni, samostalni lanovi reenine strukture, nego nesamostalni. To znai da su to lanovi reeninih lanova, tj. da se u reeninu strukturu ne uvrtavaju direktno, no preko osnovnih lanova. To se vidi i po tome to atribut moe biti uvrten: i uz (imenski) predikat, npr. Ono je komijina kua; i uz subjekat, npr. Komijina je kua prodata; i uz objekat, npr. Ko je kupio komijinu kuu?; i uz priloku odredbu, npr. Svi su se skupili u komijinoj kui.

tovie, atribut moe biti uvrten uz imenicu bez obzira na to e se ona u reeninoj strukturi javlja. To znai da moe biti uvrten i uz imenicu u slubi (nekongruentnoga) atributa, npr. Komija ima kuu od bijeloga kamena, te uz apoziciju, npr. Na komija Petar prodaje kuu. Isto tako i apozicija moe biti uvrtena uza svaku imenicu, pa tako i uz imenicu u slubi (nekongruentnoga) atributa, npr. Ko je kupio kuu naega komije Petra? ATRIBUT Naziv atribut dolazi od latinske rijei attributum, koja znai ono to se pridijeva, to je prieveno, to je pridodato emu drugom. To je dakle rije koja se pridijeva, pridodaje imenskoj rijei da bi je po emu odredila (prije svega po svojstvu). Zavisno od toga kakvim se rijeima oznaava, razlikuju se kongruentni i nekongruentni atribut.

Kongruentni atribut
Kongruentnim atributom naziva se atribut izraen pridjevskom rijeju, koja je po svojoj prirodi kongruentna s imenskom rijeju uz koju stoji, tj. slae se s njom u rodu, broju i padeu. To znai da slubu kongruentnoga atributa moe imati ne samo pridjev, npr. Komijina kua nije prodata, no i:
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 279

pridjevska zamjenica, npr. Ova kua jo nije prodata; redni broj, npr. Prvi komija prodaje kuu.

S obzirom na to po kakvom svojstvu kongruentni atribut odreuje imenicu uz koju stoji, razlikuju se: kvalitativni atribut, koji odreuje imenicu po kvalitetu, npr. Kupila je arenu haljinu, Komija ima dobru kuu, To je rezultat naporna rada; kvantitativni (koliinski) atribut, koji odreuje imenicu po koliini (kvantitetu), npr. Komija je prodao dvije kue, Jedna lasta ne ini proljee, Susrijee se s mnogim strancima; posesivni (prisvojni), koji odreuje imenicu s obzirom na pripadnost kome ili emu, npr. To su nai problemi, Nijesam se slagao s oevim miljenjem, Prodaje se komijina kua; relativni (odnosni), koji oznaavaju imenicu po nekom uoptenom (apstraktnom) svojstvu ili svojstvu koje proizilazi iz odnosa prema emu to se oznaava drugom imenicom ili imenskom konstrukcijom, npr. I ona je nekakva studentkinja, Svako jutro budimo se rano; To je jezikoslovni problem, Nakon te bitke pali su u vievjekovno ropstvo.

Vielani kongruentni atributi Uz jednu imensku rije moe stajati i vie kongruentnih atributa, koji se obino izriu razliitim pridjevskim rijeima. U tome sluaju najprije dolaze atributi izreeni pridjevskim zamjenicama, npr. Bila je to naa aka pobjeda, onda oni koji su izreeni rednim brojevima, npr. Bila je to naa prva aka pobjeda, pa tek onda oni koji se izriu pridjevima (Bila je to naa prva velika aka pobjeda). Takvi atributi u tekstu se ne odvajaju zarezima. Ako su atributi izreeni samo pridjevima, onda oni mogu imati podjednak znaenjski opseg (pa se u tekstu odvajaju zarezima), npr. Imao je ruan, neuredan rukopis, ili razliit znaenjski opseg (pa se ne odvajaju zarezima), npr. Podgorica je najvei crnogorski grad. S obzirom na znaenjski opseg skupovi rijei s dvama ili s vie kongruentnih atributa mogu biti i dvoznani. Tako npr. u reenici (1) Objavljeno je i novo proireno izdanje te knjige atribut novo odnosi se na skup proireno izdanje, a u reenici (2) Objavljeno je novo, proireno izdanje te knjige atribut novo odnosi se (kao i atribut proireno) na imenicu izdanje, pa se zato atributi odvajaju zarezima. Shematski bi se to moglo prikazati ovako:

280 SINTAKSA

Obavezni kongruentni atribut Atribut je nesamostalni, sekundarni lan reenine strukture (lan jednoga od osnovnih lanova), ali ipak u nekim sluajevima moe biti i obavezan, tj. neizostavljiv. Obaveznost kongruentnoga atributa moe biti uslovljena sintaksiki ili semantiki. Sintaksiki je kongruentni atribut obavezan u reenicama (i u konstrukcijama): s vremenskim genitivom ili vremenskim akuzativom, npr. Javiu se iduega mjeseca, Otputovala je iste noi (nije gramatino: *Javiu se mjeseca niti *Otputovala je noi), Javiu se idui mjesec, Otputovala je istu no; s kvalitativnim genitivom ili genitivom svojstva, npr. Bio je to ovjek niska rasta, Hodala je sputenih ramena (nije gramatino: *Bio je to ovjek rasta); s kvalitativnim instrumentalom, npr. Trai se igra s dugim rukama, Govorila je promuklim glasom (izvan konteksta nije gramatino: Trai se igra s rukama).

Semantiki kongruentni atribut obavezan je kad dolazi uz imenice s uoptenim znaenjem kao to su: nain, npr. S njim treba razgovarati na drugi nain (nije gramatino: *S njim treba razgovarati na nain); stvar, npr. Moramo razgovarati o (jednoj) vanoj stvari (van konteksta nije gramatino: Moramo razgovarati o stvari); pitanje, npr. Nastavili smo raspravu o drugim pitanjima (van konteksta nije gramatino: Nastavili smo raspravu o pitanjima); sluaj, npr. Ove nije rije o tekom sluaju (van konteksta nije gramatino: Ove nije rije o sluaju);

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 281

okolnost, npr. Radimo u nemoguim okolnostima (nije gramatino *Radimo u okolnostima). OBAVEZNI KONGRUENTNI ATRIBUTI

Sintaksiki obavezni 1. uz vremenski genitiv ili vremenski akuzativ: Otputovala je iste noi, Javiu se idui mjesec 2. uz kvalitativni genitiv: Bio je to ovjek niska rasta 3. uz kvalitativni instrumental: Govorila je promuklim glasom

Semantiki obavezni uz imenice uoptena znaenja, npr. - nain: S njim treba na drugi nain - stvar: Moramo razgovarati o vanoj stvari - pitanje: Nastavili su raspravu o drugim pitanjima - sluaj: Ove nije rije o tekom sluaju - okolnost: Radimo u nemoguim okolnostima

Nekongruentni atribut
Kongruentni atribut slae se s imenskim rijeima na koje se odnosi u rodu, broju i padeu, a nekongruentni atribut ne slae se s imenskim rijeima, nego je s njima u rekcijskome odnosu ili u odnosu pridruivanja. U slubi nekongruentnoga atributa mogu biti: oblici kosih padea, npr. Kupi malo mlijeka, Sve to stoji u albi upravnome sudu; prijedloko-padeni izrazi, npr. Kupili smo televizor u boji, Komija ima kuu na sprat; prilozi, npr. Malo dalje je skretanje udesno, Ti razgovori udvoje trajali su cijelu zimu.

Nekongruentni atribut koji stoji uz imenske rijei s konkretnim znaenjem naelno se razlikuje od nekongruentnoga atributa koji stoji uz deverbativne ili deadjektivne imenice. Prvi naime obino oznaava: prisvojnost (posesivnost), npr. Kupio je kuu naega komije, Treba popraviti krov na koli; kvalitativnost, npr. Bio je student osrednjih mogunosti, Rijetko nosi haljine s dugim rukavima; dionost (partitivnost), npr. Ujutro popije olju aja, To bi se moglo dogoditi i nekome od nas;

282 SINTAKSA

namjenu (nalnost), npr. Kupili su mainu za berbu kukuruza, Imate li sirup protiv kalja; mjesto (lokalnost), npr. Nebo nad nama bijae vedro, eli smo na klupu u dvoritu; vrijeme (temporalnost), npr. Bjee ve tri sata poslije ponoi, Stigao je neelju dana pred Uskrs.

Nekongruentni atribut koji stoji uz deverbativne ili deadjektivne imenice ima znaenje koje se naziva prema slubi koju bi rijei koje dolaze u funkciji atributa imale kad bi se cijela imenska konstrukcija preoblikovala u glagolsku. Tako se npr. kae da u reenici Sluali su paljivo izvjetaj glavnoga sekretara nekongruentni atribut (glavnoga sekretara) ima subjekatsko znaenje zato to bi se on u glagolskoj konstrukciji preoblikovao u subjekat, upor. (Paljivo smo sluali kako) glavni sekretar izvjetava. S obzirom na to mogu se razlikovati ova znaenja (funkcije) nekongruentnoga atributa: subjekatsko, npr. Nastup naega hora bio je glavna taka, Iz daljine se uo um vjetra; objekatsko, npr. Jo je na snazi zabrana uvoza, Vano je sauvati vjeru u uspjeh; priloko, npr. Godie nam etnja po umi, Najavili su odlazak prije svitanja; znaenje nosioca svojstva (uz deadjektivne imenice), npr. Uivali su u toplini ljetnje noi, Veselju zvanica nije bilo kraja. APOZICIJA Naziv apozicija dolazi iz latinskoga jezika od rijei appositum, koja znai ono to je priloeno, ono to je dodato, ono to je postavljeno uza to, ono to je stavljeno uz neto to je ve postavljeno. Rije je, kao i u sluaju kongruentnoga atributa, o nesamostalnome, sekundarnome lanu reenine strukture. Od kongruentnoga atributa razlikuje se po tome to slubu apozicije ne vre pridjevske rijei, nego imenice naelno kongruentne s imenskim rijeima na koje se odnose, a od nekongruentnoga atributa razlikuje se po tome to je naelno kongruentna s imenicom na koju se odnosi (a nije s njom u rekcijskome odnosu). I apozicija, kao i atribut, moe biti uvrtena: i uz (imenski) predikat, npr. Ovo je komija Petar; i uz subjekat, npr. Komija Petar prodaje kuu;
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 283

i uz objekat, npr. Komija prodaje kuu bratu Ivanu; i uz priloku odredbu, npr. Komija ima kuu u gradu Zagrebu; i uz imenicu u slubi nekongruentnoga atributa, npr. Prodata je kua naega komije Petra; i uz imenicu u slubi apozicije, npr. Ovo je vlasnik kue komija Petar.

Apozicija se, kao i kongruentni atribut, naelno slae u rodu, broju i padeu s imenicom na koju se odnosi, ali je to slaganje manje obavezno, odnosno ee izostaje nego kad je rije o kongruentnome atributu. Glavni je razlog tome to imenice nijesu promjenljive po rodu, pa se jedna drugoj ne mogu prilagoavati kao to se pridjev moe prilagoavati imenici. Otuda u apozitivnim spojevima rijei pojava nepotpune kongruentnosti, kao u primjerima grad Podgorica, selo Frutak, rijeka Lim i sl. Osim toga neke od imenica, prije svega vlastite, nijesu promjenljive ni po broju, pa se apozicija u nekim sluajevima ne prilagoava imenici uz koju stoji ni po broju, npr. grad Pljevlja, selo Erakovii i sl. tovie, ima sluajeva da se apozicija s imenicom uz koju stoji ne slae ak ni u padeu. To biva onda kad apozicija stoji ispred vlastite imenice ije primarno znaenje nije u skladu ili nije tipino za ono to se njome oznaava. Takve imenice bivaju zatiene time to ostaju nepromjenljive i po padeu, a esto uz to stoje i pod navodnicima (i time su zatiene), npr. Igra u Rukometnom klubu Budunost, Nastupili su u sali Budo Tomovi i sl. Prema tome kad je rije o kongruentnosti apozicije s imenicom uz koju stoji, nailazimo na ovakve sluajeve: apozicija se slae s imenicom u rodu, broju i padeu, npr. Kroz Niki tee rijeka Zeta; apozicija se s imenicom ne slae ni u rodu ni u broju ni u padeu, npr. Prenoili smo u Hotelu Macavare. ATRIBUT I APOZICIJA S OBZIROM NA REDOSLJED RIJEI lz navedenih primjera bilo je vidljivo da kongruentni atributi stoje ispred imenskih rijei na koje se odnose (npr. kamena kua), a nekongruentni atributi iza tih rijei (npr. kua od kamena). Tako je uvijek u neobiljeenome redosljedu rijei. Izmjena toga redosljeda izaziva stilsku obiljeenost, npr. kua kamena ili od kamena kua. Izuzimaju se samo sluajevi u kojima je pridjev dio vlastitog imena, npr. Petar Veliki, kad je atributski skup obiljeen pripadnou biblijskome stilu, npr. Majka Boja, krinja zavjetna i sl. te neke terminologizovane, ustaljene i/ili frazeologizovane konstrukcije, npr. ipak pitomi, na vrbi groe, Na Drini uprija, Matica crnogorska i sl.

284 SINTAKSA

to se tie apozicije, ona naelno stoji ispred imenice na koju se odnosi, npr. Komija Petar prodaje kuu, ali moe dolaziti i iza imenice na koju se odnosi. Tada se u pismu naelno odvaja zarezom, npr. Ovo je Petar, (na) komija. Takav redosljed moe biti stilski obiljeen. No nije stilski obiljeen onda kad se apozicija proiruje (atributom, drugom apozicijom, odnosnom reenicom i sl.), npr. Ovo je Petar, na prvi komija; Stigao je komija Petar, vlasnik kue; Javi se Petru, komiji koji prodaje kuu.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 285

REENICE PO SASTAVU
Budui da reenice kao jezike jedinice mogu biti meusobno vrlo raznolike, razvrstavaju se u grupe po razliitim kriterijumima. Jedan od tih kriterijuma jeste i sastav. Po tome kriterijumu sve reenice dijele se na dvije grupe i vie podgrupa. Prvu grupu ine proste, a drugu sloene reenice.

PROSTE REENICE
Prostim reenicama nazivaju se sintaksike jedinice s jednom osnovnom reeninom strukturom. Osnovna reenina struktura ini u prvome redu odnos izmeu predikata i subjekta, odnosno sam predikat ili predikatski skup (kod jednolanih, neralanjenih reenica). Reenice kod kojih osnovna reenina struktura pretpostavlja odnos izmeu predikata i subjekta nazivaju se ralanjenim (dvolanim) prostim reenicama, npr. Komija kupuje, a reenice kojima osnovnu reeninu strukturu ini sam predikat odnosno predikatski skup (subjekat se u takve reenice ne moe ni uvrstiti) nazivaju se neralanjenim (jednolanim) prostim reenicama, npr. Vedri se ili Jutros se poelo vedriti.

RALANJENE (DVOLANE) PROSTE REENICE


Ralanjene ili dvolane proste reenice pretpostavljaju odnos izmeu predikata i subjekta, to ne znai da subjekat u njima mora biti i realizovan. tovie, on moe biti i sasvim izlian, npr. Ne slaem se, ali je i u takve reenice subjekat ne samo uvrstiv nego se pretpostavlja, a izostaje ba zato to je poznat, to se pretpostavlja (u reenici Ne slaem se to je subjekat ja, koji se izostavlja ba zato to u toj poziciji subjekat moe biti samo ja). Ralanjene reenice koje sadre predikat i subjekat mogu se dalje proirivati, zavisno od prirode informacije koja se njima prenosi ili od okolnosti saoptavanja, i to drugim samostalnim ili nesamostalnim lanovima reenine strukture. Reenice koje sadre samo subjekat i predikat (npr. Komija kupuje) nazivaju se neproirenima, a one koje sadre jo koji samostalni lan reenine strukture (npr. Komija kupuje kuu, Komija kupuje kuu ove godine i sl.) nazivaju se proirenim prostim reenicama. Tako se npr. neproirena reenica Komija kupuje moe proiriti objektom, npr. Komija kupuje stan, pa onda prilokom odredbom, npr. Komija kupuje
286 SINTAKSA

stan blizu kole. Svi ti samostalni lanovi reenine strukture mogu se proiriti nesamostalnim lanovima, pa se tako subjekat moe proiriti apozicijom, npr. Hvalisavac komija kupuje stan blizu kole, objekat atributom, npr. Hvalisavac komija kupuje veliki stan blizu kole, imenica u sastavu priloke odredbe takoe atributom, npr. Hvalisavac komija kupuje veliki stan blizu osnovne kole. Moe se nadalje proiriti i predikat, izmeu ostaloga i uvoenjem modalnoga glagola, npr. Hvalisavac komija odluio je kupiti veliki stan blizu osnovne kole; a mogu se dalje proirivati i ve proireni osnovni lanovi reenine strukture, npr. proireni subjekat atributom, npr. Na hvalisavac komija odluio je kupiti veliki stan blizu osnovne kole, pa na isti nain i ve proireni objekat, npr. Na hvalisavac komija odluio je kupiti veliki trosobni stan blizu osnovne kole, te ve proirena priloka odredba, npr. Na hvalisavac komija odluio je kupiti veliki trosobni stan blizu klievske osnovne kole itd. To postupno irenje ralanjene proste reenice moe se prikazati ovako:
Komija kupuje Komija kupuje stan Komija kupuje stan blizu kole Hvalisavac komija kupuje stan blizu kole Hvalisavac komija kupuje veliki stan blizu kole Hvalisavac komija kupuje veliki stan blizu osnovne kole Hvalisavac komija odluio je kupiti veliki stan blizu osnovne kole Na hvalisavac komija odluio je kupiti veliki stan blizu osnovne kole Na hvalisavac komija odluio je kupiti veliki trosobni stan blizu osnovne kole Na hvalisavac komija odluio je kupiti veliki trosobni stan blizu klievske osnovne kole itd.

Svi djelovi kojima se proiruje reenica nalaze se u odnosu ili s predikatom ili sa subjektom. Djelovi koji se nalaze u odnosu s predikatom pripadaju predikatskome skupu, a djelovi koji se nalaze u odnosu sa subjektom subjekatskome skupu. Tako npr. dio reenice odluio je kupiti veliki trosobni stan blizu klievske osnovne kole ini predikatski skup, a dio na hvalisavac komija subjekatski skup.

NERALANJENE (JEDNOLANE) PROSTE REENICE


Neralanjenima (jednolanima) nazivaju se proste reenice u koje se subjekat ili uopte ne moe uvrstiti ili se ne uvrtava bilo zato to je sasvim nepoznat, bilo zato to je nepoznat govorniku, bilo zato to vrioca radnje koji se oznaava subjektom govornik ne eli, odnosno iz nekih razloga ne smije imenovati. U funkciji predikata u takvim reenicama stoje u prvome redu bezlini glagoli ili bezlini oblici glagola. Bezlinim glagolima pripadaju na primjer glagoli koji oznaavaju meteoroloke pojave (verba meteorologica), kao to su grmjeti, sijevati, pljutati, snijeiti, vedriti se, oblaiti se, smrkavati se, zahladnjivati i sl., npr. Grmi, Pljutalo je cijeli dan, Ujutro e se naoblaiti.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 287

Drugi tip neralanjenih prostih reenica, koje se takoe esto odnose na meteoroloke pojave, ali i na razliita stanja bilo kojega tipa, ine one koje u slubi predikata imaju kopulativni glagol s prilokom rijeju, npr. Danas je vedro, One je ba bilo zaguljivo, Na izletu e sigurno biti zanimljivo. Ako je rije o psihikome stanju, tj. stanju vezanome za osobu (ili osobe), onda se na nosioca stanja obino upuuje dopunom izraenom imenskom rijeju u dativu, npr. Svejedno mi je, Najtee je bilo njegovim roditeljima, utra e svima biti lake. Kad u slubi prilokih rijei u takvim reenicama stoje popriloene (adverbijalizovane) imenice, onda se dopuna po pravilu izraava imenskom (obino zamjenikom) rijeju u akuzativu ili u genitivu, npr. Stid me je, Bilo nas je strah. Sline su im i neralanjene proste reenice u kojima su u slubi predikata glagoli koji oznaavaju neka psihika ili, ee, neka zioloka stanja. Dopune kojima se oznaavaju nosioci takvih stanja stoje obino u dativu ili akuzativu, npr. Gori mu u elucu, Meni se opet vrti, Za koju godinu i tebe e probadati u krstima. Rjee se neralanjenim reenicama toga tipa oznaavaju opta stanja, npr. U avionu previe umi i sl. U takvim reenicama ne javljaju se dopune (ni u dativu ni u akuzativu) jer se stanje ne povezuje ni s im odreenim. U neralanjene se svrstavaju i one proste reenice u kojima se javljaju glagoli koji znae postojanje (tj. egzistencijalni glagoli). Dopuna kojom se oznaava ono to jeste ili ono to nije, odnosno ono ega ima ili ono ega nema u takvim je reenicama u genitivu, npr. One nema nikoga, Bilo je svakakvih prijedloga, Svima nama nedostaje hrabrosti, Za pedeset godina manjkae vode. Neralanjenima pripadaju sve proste reenice u kojima se javljaju bezlini oblici glagola. Takve oblike imaju u prvome redu neprelazni glagoli, npr. ivi se nekako, Onamo se putovalo vozom, Nee se imati od ega uteeti. Obezlienje osobito esto zahvata one glagole koji oznaavaju stanja ili procese koji se odvijaju mimo volje vrioca (to je i razlog to u takvim reenicama izostaje subjekat, a oznaka za onoga mimo ije se volje to dogaa stoji u dativu), npr. Spava mi se, Cijeli dan mu se drijemalo i sl. U jednome dijelu reenica toga tipa bezlini oblici glagola imaju modalnu prirodu. Njima se oznaava raspoloenje ili neraspoloenje vrioca prema radnji. I u takvim reenicama dopuna kojom se oznaava vrilac odnosno nosilac raspoloenja stoji u dativu, npr. Danas mi se ne radi, Kolegama se nije ilo na taj sastanak. Prelazni glagoli rijetko se obezliavaju. Rjeca se uz oblike takvih glagola po pravilu ne oznaava obezlienje, nego pasivizaciju, npr. Pria se svata, Pravila se kua, Pjesme e se sve manje itati. Razlika izmeu obezlienih i pasiviziranih reenica
288 SINTAKSA

sastoji se u tome to pasivizirane reenice imaju (ili mogu imati) subjekat, a u obezliene, kako je reeno, subjekat nije uvrstiv. Bezlinost se katkad, u razgovornome stilu te, posebno esto, u tekstovima kulinarskoga tipa, moe izraziti ne samo oblicima 3. lica jednine nego i oblicima 1. lica mnoine, npr. Mrkvu oistimo, operemo, izreemo na kolutie i stavimo na ulje. (Da je tu zaista rije o bezlinosti, odnosno o svojevrsnoj neutralizaciji lica, vidi se po tome to u takvim reenicama ne moemo upotrijebiti zamjenicu mi, a da se znaenje ne promijeni, upor. Mi mrkvu oistimo...) U slinim kontekstima mogu, posebno u obraanju jednoj osobi, za izraavanje bezlinosti sluiti i oblici 2. lica jednine, npr. Ide pravo do pozorita, a onda skrene lijevo; Mrkvu oisti, opere, izree na kolutie i stavi na ulje. Katkad se bezlinost, posebno kad se ima u vidu vie vrilaca radnje, a oni nijesu poznati ili se iz nekih razloga ne ele imenovati, moe izraavati i oblicima 3. lica mnoine, npr. Rugali su mu se zbog klempavih uiju, Na televiziji govore uglavnom loe i sl. (ni tu se ne moe upotrijebiti lina zamjenica, a da se znaenje ne promijeni, upor. Na televiziji oni govore uglavnom loe i sl.). U nekim situacijama bezlinost moe biti izraena i leksiki, i to najee imenicom ovjek, npr. ovjek od njih ne moe doi do rijei, odnosno ljudi, npr. Ljudi svata pokuavaju kad teko obole.

SLOENE REENICE
Sloenim reenicama nazivaju se sintaksike jedinice koje sadre niz jedinica s obiljejem predikativnosti u binarnom odnosu. Takve jedinice nazivaju se klauzama. Tako se npr. sloena reenica Digli smo se i naputili sastanak jer vrijeme bijae poodmaklo sastoji od dva dijela koja su rezultat sklapanja u jednu jedinicu: 1. dio: Digli smo se i naputili smo sastanak. 2. dio: Vrijeme bijae poodmaklo. Ti djelovi sklopljeni su u jednu cjelinu, i to tako da klauze iz prvoga dijela ne zavise jedna od druge, a drugi dio je sklopljen u sloenu reenicu tako da zavisi od obje klauze iz prvoga dijela. Drugi dio se prema prethodnima odnosi kao to se priloka odredba odnosi prema predikatu. Zato je i moemo preoblikovati u priloku odredbu uzroka: Digli smo se i naputili sastanak zbog poodmaklog vremena.

VRSTE SLOENIH REENICA


S obzirom na to kako su proste reenice sklopljene u sloenu razlikuju se tri vrste sklapanja:

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 289

1. sklapanje povezivanjem, npr. Vi ste se javili, a mi nijesmo; 2. sklapanje uvrivanjem, npr. Javili smo vam da emo doi, i 3. sklapanje bez veznika ili asindetsko sklapanje, npr. Vi ste se javili, mi nijesmo, odnosno Kaem vam: sada je prekasno za javljanje. Sloenim reenicama moe biti svojstven nezavisni odnos (koordinacija ili parataksa) ili zavisni odnos (subordinacija ili hipotaksa). Ti odnosi mogu biti gramatiki izraeni ili neizraeni, tj. eksplicitni ili implicitni. Eksplicitna koordinacija svojstvena je sloenim reenicama sklopljenim povezivanjem, a eksplicitna subordinacija reenicama sklopljenim uvrivanjem, dok su implicitna koordinacija i implicitna subordinacija svojstvene asindetskim reenicama, tj. reenicama ije se klauze povezuju u jednu cjelinu bez posredovanja gramatikih sredstava veze, tj. bez veznika.

VEZNICI SLOENIH REENICA: KONJUNKTORI I SUBJUNKTORI


Eksplicitne (tj. veznike) nezavisnosloene reenice razlikuju se od veznikih zavisnosloenih reenica ne samo po tome to prve nastaju povezivanjem, a druge uvrtavanjem nego i po sastavu i prirodi veznih sredstava (tj. neproizvedenih i proizvedenih veznika). Najvanija razlika sastoji se u tome to veznici nezavisnosloenih reenica (konjunktori) ne pripadaju nijednoj od klauza koje povezuju (nego su neka vrsta treega lana takvih struktura), a veznici zavisnosloenih reenica (subjunktori) sastavni su dio zavisnih klauza. Da je stvarno tako, moe se vieti po tome to klauze nezavisnosloenih reenica, posebno sastavnih, mogu meusobno zamijeniti mjesta, a da se nita bitno ne promijeni, npr. ede u kafani i itaju novine prema itaju novine i ede u kafani. Takvo to naelno nije mogue u zavisnosloenim reenicama, no veznik dolazi uz zavisnu klauzu ak i onda kad ona dolazi ispred glavne, tj. u antepoziciji, npr. Dok ede u kafani, itaju novine. Osim toga konjunktori i subjunktori razlikuju se i po sastavu. Naime iste rijei (ili skupovi rijei) ne slue naelno i kao vezna sredstva nezavisnosloenih i kao vezna sredstva zavisnosloenih reenica. Tako npr. veznici i ili ali mogu povezivati samo nezavisnosloene, a veznici da ili ako samo zavisnosloene reenice. Vezna sredstva nezavisnosloenih reenica razlikuju se od veznih sredstava zavisnosloenih reenica i po znaenju. Konjunktori naime imaju optija i manje odreena znaenja (znaenja sastavnosti, suprotnosti i rastavnosti), a subjunktori imaju konkretnija i odreenija znaenja (npr. znaenja mjesta, vremena, naina, uzroka, posljedice, uslova, doputanja i sl.).

290 SINTAKSA

IMPLICITNE I EKSPLICITNE SLOENE REENICE


Implicitna koordinacija i subordinacija razlikuju se od eksplicitne koordinacije i subordinacije po tome to implicitnost pretpostavlja sklapanje bez posredovanja eksplicitnih veznih sredstava, tj. veznika. Implicitna koordinacija (npr. Vi ste se javili, mi nijesmo) razlikuje se od implicitne subordinacije (npr. Kaem vam: sad je prekasno za javljanje) po tome to kod koordinacije nema odnosa sintaksike obaveznosti, a implicitna subordinacija podrazumijeva obavezno prisustvo jedne od klauza. Implicitna koordinacija (npr. Vi ste se javili, mi nijesmo) razlikuje se od eksplicitne koordinacije (npr. Vi ste se javili, a mi nijesmo) po tome to u eksplicitnoj koordinaciji susrijeemo veznike (konjunktore), a u implicitnoj ne susrijeemo, dok se implicitna subordinacija (npr. Kaem vam: sad je prekasno za javljanje) razlikuje od eksplicitne subordinacije (npr. Kaem vam da je sad prekasno za javljanje) ne samo s obzirom na vezna sredstva no i s obzirom na prirodu zavisnosti. Naime u eksplicitnoj subordinaciji zavisna klauza ukljuena je u strukturu nezavisne i nije samostalna u odnosu na nju, ne moe se npr. osamostaliti u tekstu, a u implicitnoj subordinaciji nesamostalna je klauza koja u eksplicitnoj subordinaciji odgovara glavnoj (u navedenome primjeru klauza Kaem vam). Takve klauze naime sadre element kojem je svojstven visok stepen gramatike ili semantike predikcije, tj. element koji najavljuje, prognozira, ini obaveznim pojavljivanje druge klauze. Takav element moe biti glagol govorenja, kao u navedenome primjeru, ili neki zamjeniki element kataforinoga tipa, npr. etite se onoga: svaki poetak je teak. Implicitne nezavisnosloene reenice moemo od implicitnih zavisnosloenih reenica razlikovati uz pomo transformacije, i to ovako: Ako se implicitna sloena reenica moe transformisati samo u eksplicitnu nezavisnosloenu reenicu, onda se ubraja u implicitne nezavisnosloene reenice, npr. Vi ste se javili, mi nijesmo prema Vi ste se javili, a mi nijesmo. Ako se implicitna sloena reenica moe transformisati samo u eksplicitnu zavisnosloenu reenicu, onda pripada implicitnim zavisnosloenim reenicama, npr. Kaem vam: sad je prekasno za javljanje prema Kaem vam da je sad prekasno za javljanje. Ako se implicitna sloena reenica moe transformisati i u eksplicitnu nezavisnosloenu reenicu i u eksplicitnu zavisnosloenu reenicu, onda pripada implicitnim nezavisnosloenim reenicama, npr. Zakasnili smo, moraemo se vratiti prema Zakasnili smo, pa emo se morati vratiti, odnosno Budui da smo zakasnili, moraemo se vratiti ili Moraemo se vratiti jer smo zakasnili ili Zakasnili smo, tako da emo se morati vratiti i sl. Ako se implicitna sloena reenica ne moe transformisati ni u eksplicitnu nezavisnosloenu reenicu ni u eksplicitnu zavisnosloenu reenicu, onda
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 291

se pribraja zavisnosloenim implicitnim reenicama, npr. Gospodo, to nije smijeno! ili Sto mu gromova, to nikako nee biti dobro!

NEZAVISNOSLOENE REENICE (KOORDINACIJA)


Nezavisnosloenim (koordiniranim) reenicama nazivaju se sloene reenice u kojima klauze ine cjelinu (jednu jedinicu), ali strukturno ne zavise jedna od druge, to znai da svaka od klauza zadrava posebnu reeninu strukturu, odnosno da jedna klauza u strukturnome smislu ne postaje dio druge. Tako su npr. u sloenoj reenici ede u kafani i itaju novine klauze ede u kafani i itaju novine meusobno ravnopravne, ne zavise jedna od druge. Izmeu njih se moe staviti i taka, a da se nita bitno ne promijeni: ede u kafani. itaju novine. S druge strane u sloenoj reenici itaju novine dok ede u kafani zavisna klauza dok ede u kafani odnosi se na osnovnu kao priloka odredba vremena prema predikatu, pa se time uvrtava u strukturu osnovne, postaje njezin dio. Zavisna klauza takvih reenica naelno se ne osamostaljuje u tekstu. Zato i kaemo da se klauze nezavisnosloenih reenica povezuju, a klauze zavisnosloenih reenica uvrtavaju jedna u drugu. EKSPLICITNE NEZAVISNOSLOENE REENICE Po svojim strukturno-semantikim svojstvima eksplicitne (veznike) nezavisnosloene reenice dijele se na sastavne (kopulativne), suprotne (adverzativne) i rastavne (disjunktivne). SASTAVNE (KOPULATIVNE) REENICE Sastavnim ili kopulativnim reenicama eksplicitnoga, tj. veznikoga tipa nazivaju se sloene reenice kojima je svojstvena neka vrsta zajednitva, naporednosti ili istosmjernosti meu klauzama. Pritom semantiki odnosi meu klauzama mogu varirati od obine koordinacije dvaju sadraja, koji ne moraju imati nikakve direktne meusobne znaenjske veze, npr. No je tiha i lipe miriu, do tjenjega znaenjskog odnosa meu klauzama kakav se susrijee i kod eksplicitnih zavisnosloenih reenica, recimo uzrono-posljedinoga, npr. Vrlo je hladno, pa smo se dobro obukli. Osim uzrono-posljedinoga odnosa kod sastavnih reenica moe u prvome planu biti i mjesni, vremenski, nainski ili uslovni odnos meu klauzama, koji se moe jo i dodatno eksplicirati prilozima ili prilokim izrazima, posebno zamjenikim: mjesni odnos, npr. Preselio se u Kolain i one se zaposlio; vremenski odnos, npr. U Plavu je ivio tri godine, pa je onda preao u Gusinje; nainski odnos, npr. Skoio je kroz prozor i tako se spasio; uslovni odnos, npr. Kucajte i otvorie vam se.

292 SINTAKSA

I pomenuti uzrono-posljedini odnos moe se dodatno eksplicirati uzronim ili posljedinim zamjenikim prilogom, npr. Vrlo je hladno, pa smo se zato dobro obukli. U sastavnim reenicama klauze se mogu nizati jedna za drugom, tako da je svaka od njih u meusobnom binarnom odnosu. Osim toga u njima se vrlo esto kombinuje asindetska i sindetska veza. Kad klauze ine niz, onda se sastavni veznik po pravilu pojavljuje samo izmeu dviju posljednjih klauza i ima funkciju zatvaranja toga niza, npr. Putovali su dobro, doli u zakazano vrijeme, uli u dvoranu, posijedali oko velikoga dubova stola i zapoeli pregovore.

Veznici sastavnih reenica


Veznici sastavnih reenica jesu i, pa, te, ni i niti. Svima njima svojstveno je opte znaenje sastavnosti, ali svaki od njih ima i svoje specinosti, pa nijesu uvijek, ili nijesu uopte, meusobno zamjenljivi. Najire znaenje i najraznovrsniju upotrebu ima veznik i. Njime se povezuju: klauze s odnosom istovremenosti, npr. ede i piu, Vozili smo se i utali i sl.; klauze s odnosom sukcesivnosti, npr. Ulazimo i sijedamo, Uli su i eli; klauze s nekim znaenjskim odnosom tipinim za zavisnosloene reenice, recimo uslovnim, npr. Kucajte i otvorie vam se (upor. Ako kucate/ako budete kucali, otvorie vam se).

Veznikom i povezuju se takoe klauze bez obzira na to jesu li im predikati potvrdni ili odrini. Mogu to biti: klauze s potvrdnim predikatima, npr. ede i piu; klauze s odrinim predikatima, npr. Ne poznaje ga i ne eli ga upoznati; klauze s neistovrsnim predikatima (npr. s jednim potvrdnim i jednim odrinim), npr. ede i ne razgovaraju.

Osim toga veznik i moe se i udvostruiti (tada uz vezniku ima po pravilu i slubu pojaajne rjece), npr. I pije i pui, Na proslavu su doli i komije i prijatelji, Prodao je i kuu i zemlju, Bila je kod nas i jue i danas. Veznik pa dolazi izmeu klauza s odnosom sukcesivnosti, npr. Uli su, pa onda eli, a ne povezuje klauze s odnosom istovremenosti, upor. nepotvreno: Pije, pa pui ili Vozimo se, pa utimo i sl. Osim toga veznik pa vrlo se esto (ee no veznik i) koristi u uzrono-posljedinome znaenju, npr. Vrlo je hladno, pa smo se dobro obukli. Veznik pa, kao i veznik i, moe povezivati i klauze s potvrdnim predikatima, npr. Uli su, pa onda eli, i s odrinim predikatima, npr. Nijesmo ih pozvali, pa nijesu ni doli, a i klauze s neistovrsnim predikatima, npr. I kod nas ima problema, pa se niko ne buni.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 293

Veznik te po optem znaenju i slubama slian je vezniku i, samo to je od njega rjei, i upotrebljava se da bi se izbjeglo gomilanje veznika i, npr. Dugo su eeli i razgovarali te zakljuili da nita bitno nee mijenjati. Veznici ni i niti odrine su varijante veznika ili pojaajne rjece i, pa stoje umjesto toga veznika, odnosno pojaajne rjece u odrinim reenicama. Imaju po pravilu razliite slube i uglavnom nijesu meusobno zamjenljivi. Veznik niti esto povezuje dvije klauze sastavnih reenica, i to pod uslovom da su obje odrine, npr. Nijesu dolazili niti su se javljali (nije npr. potvreno *Dolazili su niti su se javljali ili sl.). U takvoj slubi veznik ni upotrebljava se rijetko. Tada je po pravilu stilski obiljeen, npr. kao osobitost knjievnoumjetnikoga stila, odnosno kao dio struktura koje su rijetke, npr. Nijesu vie dolazili ni poruke slali. Kako se u takvim sastavnim reenicama pretpostavlja odrinost obje klauze, normalno je da se veznik niti moe i udvostruiti, tj. dolaziti u objema klauzama, npr. Niti su dolazili niti su se javljali. U takvim sluajevima niti funkcionie i kao veznik i kao pojaajna rjeca. (Zato reenicu Nijesu dolazili niti su se javljali moemo opisati kao odrinu varijantu reenice Dolazili su i javljali se, a reenicu Niti su dolazili niti su se javljali kao odrinu varijantu reenice I dolazili su i javljali se.) S druge strane veznik ni upotrebljava se u prvome redu kao pojaajna rjeca, tj. kao odrina varijanta pojaajne rjece i, npr. Ni oni se nijesu pojavili prema I oni su se pojavili. Kad slui i kao veznik sastavnih reenica, ni se u pravilu reduplicira i stoji ispred klauza bez glagolskih predikata, npr. Ni uspona bez pada ni uspjeha bez rada, odnosno ispred klauza s predikatima bez linoga glagolskog oblika, npr. Ni luk jeo ni luk mirisao. Iz navedenih primjera vidi se da veznik ni ne slui za nijekanje cijelih klauza, odnosno reeninih predikata (ne kae se *Ni ima uspona bez pada ni ima uspjeha bez rada), ali zato esto slui za nijekanje pojedinih lanova reenine strukture: subjekata, npr. Ni otac ni majka nijesu bili zadovoljni; objekata, npr. Ne jedu ni voa ni povra; prilokih odredaba, npr. Nijesu se javili ni jue ni danas; atributa, npr. Ne ita ni dnevne ni neeljne novine.

Veznik ni, kao to je reeno, po pravilu ne slui za nijekanje cijelih predikata (tj. predikata koji ukljuuju i lini glagolski oblik), ali moe sluiti za nijekanje imenskih djelova predikata (lini glagolski oblik tada je odrian), npr. On nije ni glup ni zao, pa i za nijekanje glagolskih pridjeva ili innitiva u slubi sloenih glagolskih oblika, npr. Oni to nijesu ni znali ni mogli ili Oni to nee ni znati ni moi. Veznik niti nasuprot tome po pravilu slui za nijekanje cijelih klauza, i to potvrdnih, npr. Niti su doli niti su se javili (nije gramatino *Niti nijesu doli niti se nijesu ja294 SINTAKSA

vili), dok veznik ni, osobito onda kad povezuje pojedine lanove reenine strukture, ba pretpostavlja odrine predikate, npr. Nijesu se javili ni jue ni danas. I po tome se vidi da on primarno slui kao odrina pojaajna rjeca. Veznik niti u takvoj se slubi ne upotrebljava. SUPROTNE (ADVERZATIVNE) REENICE Suprotne (adverzativne) reenice razlikuju se od sastavnih po tome to im nije svojstveno zajednitvo, slinost ili (strukturna ili semantika) podudarnost, nego upravo suprotno. Svojstvena im je suprotnost, razliitost, nepodudarnost, ono to se obino obuhvata pojmom kontrasta. Kako je kontrast odnos koji pretpostavlja samo dva elementa, suprotne reenice, za razliku od sastavnih, uvijek su dvodjelne, to znai da su to nezavisnosloene reenice zatvorene strukture (a ne otvorene), npr. Sestra je profesorica, a brat pravnik ili Bilo je jako oblano, ali nije padala kia.

Veznici suprotnih reenica


Veznici suprotnih reenica su a, ali, nego, ve, no i ma (koji je odlika razgovornoga stila i djela starije crnogorske knjievnosti). Svima njima svojstveno je znaenje kontrasta (opte suprotnosti), ali svaki od njih ima i svoja specina znaenja i upotrebe. Veznik a ima znaenje kontrasta u najirem smislu. On povezuje dvije klauze koje imaju istu sintaksiku vrijednost, koje su istoga ranga, pa zato imaju paralelnu sintaksiku strukturu. To je razlog to se u suprotnim reenicama s tim veznikom moe po pravilu zamjenjivati red klauza, npr. Brat je pravnik, a sestra profesorica prema Sestra je profesorica, a brat pravnik. Da su takve klauze u odnosu kontrasta, vidi se i po tome to obino sadre i leksike jedinice koje su u direktnom kontrastu. U navedenome primjeru to su leksike jedinice sestra nasuprot brat, profesorica nasuprot pravnik, ili npr. u reenici Mi uosmo, a oni izaoe leksika jedinica mi nasuprot oni, uoe nasuprot izaoe. Posljedica je strukturnoga paralelizma (ili, bolje, antiparalelizma) meu klauzama takvih suprotnih reenica injenica da se podudarni elementi po pravilu eliminiu, npr. Ona ustajae rano, a on ustajae kasno prema Ona ustajae rano, a on kasno. U suprotnim reenicama s veznikom ali, npr. Bilo je jako oblano, ali nije padala kia ili Ima sat, ali ga ne nosi, takoe je prisutan kontrast, ali klauze takvih reenica nemaju paralelnu strukturu i uglavnom se ne mogu meusobno zamjenjivati, a da se znaenje ne promijeni (upor. Ne nosi sat, ali ga ima). Kontrast je u takvim reenicama zasnovan na logikoj suprotnosti ili na znaenju dopusnosti (koncesivnosti). Naime kad je jako oblano, logino je da pada kia, ili kad ko ima sat, logino je da ga nosi, a u klauzama navedenih suprotnih reenica biva upravo suprotno od toga.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 295

Rije je dakle o istome onom tipu odnosa kakav susrijeemo i u dopusnim (zavisnosloenim) reenicama, upor. Premda je bilo oblano, nije padala kia ili Iako ima sat, ne nosi ga, samo se taj odnos u suprotnim reenicama s veznikom ali izraava koordinacijski, a u zavisnosloenim reenicama (s veznicima iako, mada, premda) subordinacijski. Trei tip kontrasta izraava se veznicima nego, no i ve. On se zasniva na suprotnosti izmeu odrine i potvrdne klauze i na paralelizmu (ili antiparalelizmu) sintaksike strukture klauza, npr. Nije doao Milo, nego Petar; Ne doe brat, no sestra ili Nijesmo ili u pozorite, ve u bioskop. Pritom odrina klauza mora biti na prvome mjestu. Obrnuti redosljed uopte ne dolazi u obzir, upor. npr. *Doao je Milo, nego nije Petar, ili Doe brat, no ne doe sestra ili *Ili smo u pozorite, ve nijesmo u bioskop. (U sluaju s veznikom no, u prikazanome redosljedu, mijenja se znaenje toga veznika [vieti sljedeu taku].) Takav znaenjski odnos poznat je pod nazivom korektura, jer se u takvim suprotnim reenicama prvom klauzom tvrdi neto to se drugom ispravlja, koriguje. Da je rije o (anti)paralelizmu, vidi se i po tome to su u navedenim primjerima isputeni zajedniki elementi, upor. Nije doao Milo, nego (je doao) Petar; Ne doe brat, no (doe) sestra i Nijesmo ili u pozorite, ve (smo ili) u bioskop. Veznik no upotrebljava se i u znaenju veznika ali, a to znai u onim suprotnim reenicama za koje je tipian dopusni odnos i u kojima prva klauza ne mora biti odrina, npr. Mnogo se trudio, no sve je bilo uzalud ili Mnogi obeavae da e doi, no niko se ne pojavi. Veznik no sve se ee susrijee u funkciji konektora, uglavnom u istome znaenju u kojem i konektor meutim, npr. Sve se odvijalo u redu i sve je bilo pod kontrolom. No svi su znali da to nee dugo potrajati. Veznik ma upotrebljava se u istome znaenju kao i veznici ali i no, samo to je on, kako je ve reeno, odlika razgovornoga stila i starije crnogorske knjievnosti, npr. I tako stade Krajina u mir, ma ni ovi mir u mnogo ne dura meu ovijem narodom. GRADACIJSKE REENICE Posebnim tipom suprotnih reenica mogu se smatrati i gradacijske reenice i korelativnoga tipa s veznikim izrazom ne samo ... nego (no, ve) i i nekorelativnoga tipa s veznikim izrazom a kamoli, npr. Nije bila lijepa samo u mladosti, no (je lijepa) i danas ili Lijepa je i danas, a kamoli u mladosti. Suprotnima takve reenice pripadaju zato to se u njima susrijeu tipini veznici suprotnih reenica nego, no, ve te a, iako u takvim reenicama nema znaenjske suprotnosti meu klauzama, nego je na djelu uporedni, gradacijski odnos.

296 SINTAKSA

U reenicama korelativnoga tipa suprotni odnos prelazi u gradacijski uz pomo restriktivne rjece samo, koja umanjuje komunikacijsku vanost elementa ispred kojega stoji, a time i relativizuje odrinu tvrdnju u prvoj klauzi, te pojaajne rjece i, koja u drugoj klauzi ima suprotnu funkciju (istie element ispred kojega stoji i time mu poveava komunikacijsku vanost). Funkciju slinu onoj koju u korelativnim gradacijskim reenicama ima rjeca samo u nekorelativnim gradacijskim reenicama ima i rjeca kamoli. To se vidi i po tome to je a kamoli zamjenljivo (u vrlo slinom znaenju) sa a ne samo, npr. Lijepa je i danas, a ne samo u mladosti. RASTAVNE (DISJUNKTIVNE) REENICE Nezavisnosloene reenice s veznikom ili nazivaju se rastavnima ili disjunktivnima. U njima se sadraj jedne klauze rastavlja od sadraja druge time to se pretpostavlja da se ostvaruje sadraj samo jedne od klauza, odnosno da je istinita tvrdnja sadrana samo u jednoj od njih. U odnos rastavnosti mogu ulaziti klauze u cjelini, npr. Piite nam ili nam se javite telefonom, a mogu u tome odnosu biti i pojedini lanovi reenine strukture i samostalni i nesamostalni, i to: predikati, npr. Danas crtamo ili pjevamo; subjekti, npr. Doi e ili komije ili prijatelji; objekti, npr. Piemo ili molbe ili albe; priloke odredbe, npr. Idu ili u pozorite ili u bioskop; atributi, npr. Kupi ili kukuruznog ili raanoga hljeba.

U odnosu rastavnosti mogu biti dvije klauze ili vie njih. Kad su dvije, onda je rije o odnosu alternacije, koji je slian suprotnome odnosu; a ako je vie klauza u odnosu rastavnosti, onda su takve reenice sline sastavnima u uem smislu, odnosno nizu klauza (po tome to su otvorene strukture), npr. Radnim danima sam ili na poslu, ili na putu, ili kod kue, ili u gradu. Veznik ili moe dolaziti izmeu klauza, kao u primjeru Piite nam ili nam se javite telefonom, a moe dolaziti i ispred svake od klauza, npr. Ili nam piite ili nam se javite telefonom. U slubi veznika rastavnih reenica upotrebljavaju se u crnogorskome standardnom jeziku i rjece bilo i volja te veznik a (kao obiljeje razgovornoga stila i jezika starije crnogorske knjievnosti), koji se obavezno redupliciraju, npr. Javie vam se bilo ove bilo sljedee neelje, Moe to rei bilo nama bilo njima; Volja ti idi, volja ti ostani; A doli, a ne doli, isto im se pie.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 297

IMPLICITNE (ASINDETSKE) NEZAVISNOSLOENE REENICE Implicitne nezavisnosloene reenice mogu, kao i eksplicitne, biti sastavne, suprotne i rastavne. One se od eksplicitnih nezavisnosloenih reenica razlikuju po tome to im klauze nijesu povezane veznikom (konjunktorom). Sastavne implicitne reenice karakterie odnos naporednosti, paralelizam strukture i istosmjernost. S obzirom na znaenjski odnos meu djelovima takve se reenice mogu podijeliti na: sastavne reenice u uem smislu, koje nastaju nizanjem istovrsnih klauza i ine niz, npr. Mirisalo je na kiu, nebo se smrailo, sve je bilo tajanstveno mirno; uzrono-posljedine reenice, npr. Zatvorite vrata, hladno je; uslovne reenice, npr. Donesite jo, sve emo kupiti; eksplikativne, npr. Sajam je dvaput godinje: u proljee i u jesen.

Suprotnim implicitnim reenicama svojstvena je suprotstavljenost i nepodudarnost meu klauzama. S obzirom na znaenjski odnos meu klauzama mogu se razlikovati: suprotne reenice u uem smislu, npr. Brat studira pravo, sestra medicinu; iskljune reenice, npr. Svi su doli u osam, on je opet kasnio; dopusne reenice, npr. Preduzeli smo sve to smo mogli, bilo je uzalud.

Rastavne implicitne reenice znatno su rjee nego sastavne i suprotne (one se po pravilu strukturiraju eksplicitno, tj. uz pomo veznika ili), npr. Radio-ne radio isto ti se pie; Svi smo mi, htio-ne htio, oetljivi na laskanje; Dugo je posmatrala fotograju: jesam li ja to nijesam li ja to. NEZAVISNOSLOENE REENICE (Koordinacija, parataksa) Eksplicitna koordinacija Implicitna koordinacija (veznike reenice) (asindetske reenice) 1. Sastavne (kopulativne) reenice: No je mirna i lipe miriu No je tiha, lipe miriu; Zatvorite vrata, hladno je Vi ste se javili, mi nijesmo; Brat studira pravo, sestra medicinu

2. Suprotne (adverzativne) reenice: Vi ste se javili, a mi nijesmo - gradacijske reenice: Lijepa je i danas, a kamoli u mladosti Piite nam ili se javite telefonom

3. Rastavne (disjunktivne) reenice: Radio-ne radio isto ti se pie

298 SINTAKSA

ZAVISNOSLOENE REENICE (SUBORDINACIJA)


Zavisnosloenim (subordiniranim) reenicama nazivaju se one sloene reenice u kojima klauze ine cjelinu (jednu jedinicu), i strukturnu i smisaonu i intonacijsku. Klauze u takvim sloenim reenicama zavisne su jedna od druge, a ta zavisnost ogleda se prije svega u tome to se zavisna klauza uvrtava u strukturu osnovne klauze. Zato se i kae da zavisnosloene reenice nastaju uvrtavanjem. Osnovna klauza, tj. klauza u iju se strukturu uvrtava druga (zavisna) klauza moe biti i nezavisna, npr. Nee doi jer nije dobio poziv, ali moe biti i zavisna, npr. Kae da nee doi jer nije dobio poziv. Osnovna klauza nezavisnoga tipa obino se naziva glavnom. Zavisna klauza moe se u strukturu osnovne uvrtavati tako da ima funkciju nekoga njezina lana, npr. subjekta (Ko pita, ne skita) ili objekta (Recimo da smo razumjeli), a moe se uvrtavati i po sadraju osnovne klauze. U tome sluaju odnosi se na cijelu osnovnu klauzu, a nije u funkciji jednoga od njezinih lanova, npr. Odluili su prekinuti saradnju, to nam je jako ao. Zavisnosloene reenice prvoga tipa nazivaju se neralanjenima, a drugoga tipa ralanjenima. I zavisnosloene reenice mogu, kao i nezavisnosloene, biti eksplicitne (sindetske, veznike), npr. Upamtite ve jednom da ove nema poputanja, ili implicitne (asindetske), npr. Upamtite ve jednom: ove nema poputanja. EKSPLICITNE ZAVISNOSLOENE REENICE Eksplicitne (veznike) zavisnosloene reenice dijele se na dvije grupe s obzirom na prirodu veznih sredstava. U prvu grupu spadaju one eksplicitne zavisnosloene reenice u kojima vezna sredstva zamjenjuju (supstituiu) neku od sastavnica (obino neki reenini lan) osnovne klauze. Tako npr. u reenici Jeste li dobili poziv koji smo vam poslali? vezno sredstvo (odnosna zamjenica) koji zamjenjuje sastavnicu (objekat) poziv iz osnovne klauze. Zavisnosloene reenice s takvim veznim sredstvima nazivaju se odnosnima ili relativnima. Takva vezna sredstva mogu zamjenjivati i itave osnovne klauze, kao to je to u pomenutim ralanjenim zavisnosloenim reenicama, npr. Odluili su prekinuti saradnju, to nam je jako ao (u toj reenici odnosna zamjenica to zamjenjuje cijelu osnovnu klauzu Odluili su prekinuti saradnju). U drugu grupu spadaju one eksplicitne zavisnosloene reenice kod kojih vezna sredstva ne zamjenjuju nijednu sastavnicu osnovne klauze niti osnovnu klauzu u cjelini, nego samo povezuju osnovnu i zavisnu klauzu, npr. Nijesu doli jer nijesu dobili poziv ili Recite im da nam je ao. S obzirom na to kako se zavisna klauza eksplicitnih zavisnosloenih reenica odnosi prema osnovnoj (tj. s obzirom na to u funkciji kojega reeninoga lana stoji), ek-

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 299

splicitne zavisnosloene reenice dijele se na predikatske, subjekatske, objekatske, priloke i atributske. Predikatske reenice i neki tipovi subjekatskih reenica razlikuju se od ostalih po tome to im zavisne klauze zamjenjuju zapravo samo dio predikata, odnosno subjekta. U predikatskim reenicama zavisna klauza ne zamjenjuje cijeli predikat, no samo leksiko jezgro imenskoga dijela predikata, upor. On je najbolji prema On je (takav) da boljega nema. U subjekatskim reenicama relativnoga ili zavisnoupitnoga tipa zavisna klauza odnosi se prema glavnoj kao atribut prema uoptenome, leksiki praznome, nepunoznanome subjektu, usp. Onaj ko ne zna neka pita prema Ko ne zna, neka pita. Kad je rije o subjekatskim reenicama izrinoga tipa (npr. Pria se da bi opet moglo biti rata), u njima zavisna klauza funkcionie dodue kao subjekat, ali se u sloenu reenicu uvrtava prema leksikim svojstvima predikata osnovne klauze (rije je o glagolima govorenja, miljenja, oeanja i sl.). Zato u takvim sloenim reenicama dolazi zapravo do svojevrsne neutralizacije izmeu subjekatskih i objekatskih reenica. Naime razlika izmeu subjekatske reenice Pria se da bi opet moglo biti rata i objekatske reenice Priaju da bi opet moglo biti rata nije ni u strukturi zavisne klauze ni u odnosu izmeu osnovne i zavisne klauze, nego samo u obliku predikata osnovne klauze, samo u tome to je taj predikat subjekatskih reenica pasivan ili pasiviziran, a predikat objekatskih reenica aktivan glagolski oblik, upor. Pria se pria prema Priaju priu (u prvom sluaju oblik pria je subjekat, a u drugom je oblik priu objekat). PREDIKATSKE REENICE Predikatskim reenicama nazivaju se one zavisnosloene reenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao to se imenski dio predikata odnosi prema glagolskome dijelu. U takvim reenicama dolaze oblici pomonoga glagola biti, koji ine sponu ili kopulu izmeu osnovne i zavisne klauze, npr. On je koji ti se ne svia, Ni ljeta nijesu to su nekad bila ili Kua mu je da je nema u okolini. U takvim reenicama mogu dolaziti i korelativne rijei (zamjenice ili pridjevi), npr. On je onaj koji ti se ne svia, Ni ljeta nijesu ono to su nekad bila, Kua mu je takva da je nema u okolini. U slubi veznika predikatskih reenica u prvome su redu vezna sredstva (korelativna ili nekorelativna) supstitutivnoga tipa, prije svega odnosne zamjenice i/ili pridjevi: koji, koja, koje, npr. On je (onaj) koji ti se ne svia; kakav, kakva, kakvo, npr. Oni su (takvi) kakvi ve jesu mladii u tim godinama; iji, ija, ije, npr. Te su kue (onih) ije su i prije bile; to, npr. Ni ljeta nijesu (ono) to su nekad bila.

300 SINTAKSA

Osim supstitutivnih veznih sredstava u predikatskim reenicama dolazi i veznik da, koji takoe moe biti korelativne prirode, npr. Kua mu je (takva) da je nema u okolini. SUBJEKATSKE REENICE Subjekatskim reenicama nazivaju se one zavisnosloene reenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj onako kako se subjekat odnosi prema predikatu, npr. Ko pita, ne skita; Zna se kako je do toga dolo; Pria se da je bolesna. Subjekatske reenice dijele se na odnosne, zavisnoupitne i izrine.

Odnosne subjekatske reenice


Odnosnim (relativnim) subjekatskim reenicama pripadaju one zavisnosloene reenice kod kojih zavisna klauza biva uvedena u osnovnu supstitutivnim veznim sredstvima, tj. odnosnim zamjenicama ili prilozima. Takve subjekatske reenice sline su predikatskima po tome to omoguavaju uvrtavanje pokazne zamjenice ili zamjenikoga priloga koji se sa supstitutivnim veznim sredstvima nalazi u korelativnome odnosu. U takvim reenicama u funkciji veznih sredstava stoje ove zamjenice i zamjeniki prilozi: ko, npr. (Onaj) ko ne zna, neka pita ili Ko ne zna, (onaj) neka pita; koji, npr. (Oni) koji su pitali, znaju ili Koji su pitali, (oni) znaju; to, npr. (Ono) to ne znate, pitajte ili to ne znate, (ono) pitajte; kako, npr. (Onako) kako smo se dogovorili, neka i bude ili Kako smo se dogovorili, (onako) neka i bude.

Zavisnoupitne subjekatske reenice


Zavisnoupitnim reenicama pripadaju one subjekatske reenice u kojima zavisna klauza ima oblik pitanja zavisnog od pasiviziranih oblika glagola ili od predikatskih izraza (imenskih ili prilokih) koji oznaavaju pitanje, govorenje, miljenje, oeanje i sl. Vezna sredstva takvih reenica mogu biti: 1. upitne zamjenice: ko, npr. Zna se ko ima problema; koji, koja, koje, npr. Zna se kojima je potrebna pomo; iji, ija, ije, npr. Nije reeno ija je to dunost; to, npr. Sad je pitanje to opet nije u redu;

2. upitni prilozi: kako, npr. Nije mi jasno kako to misli izvesti; kud(a), npr. Vidi se kud(a) su proli;
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 301

odakle, npr. Pitanje je odakle poeti; e, npr. Pitanje je e se sad nalazi; kad, npr. Ne zna se kad e doi i sl.;

3. upitni veznici (rjece) li i da li: Pitae se jesi li uinio sve to je trebalo; Pitanje je da li joj rei ili ne rei.

Izrine subjekatske reenice


Izrinima se nazivaju one subjekatske reenice u kojima se zavisne klauze uvode po pasiviziranim oblicima glagola ili po predikatskim izrazima (imenskim ili prilokim) koji oznaavaju miljenje, govorenje, oeanje, percipiranje i sl. U slubi veznih sredstava u takvim reenicama stoje veznici da i kako, npr. Pria se da bi opet moglo biti rata; Nekad se mislilo da je Zemlja ravna ploa; Oea se kako postaje sve toplije; Istina je da smo se obeali odazvati pozivu; Zna se kako je teko pisati udbenike i sl. OBJEKATSKE REENICE Objekatskim reenicama nazivaju se one zavisnosloene reenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj onako kako se objekat odnosi prema predikatu, upor. Oetismo miris mora prema Oetismo kako mirie more. I objekatske reenice, kao i subjekatske, mogu se podijeliti na odnosne, zavisnoupitne i izrine.

Odnosne objekatske reenice


Odnosnim objekatskim reenicama pripadaju one u kojima se zavisna klauza uvodi odnosnim zamjenicama ili pridjevima. I u takve reenice mogu se uvrstiti korelativne rijei, a kao vezna sredstva slue relativizatori (tj. odnosne zamjenice i pridjevi): ko, npr. Pitajte (onoga) koga sretnete; koji, koja, koje, npr. Pozvao sam (one) koje si predloio; to, npr. Jeste li nali (ono) to ste traili; kakav, kakva, kakvo, npr. Kupiu (onakvu) kakvu naem i sl.

302 SINTAKSA

Zavisnoupitne objekatske reenice


Zavisnoupitne su one objekatske reenice kojima zavisna klauza ima oblik upitne reenice zavisan od oblika glagola koji oznaava pitanje, zahtijevanje, govorenje, miljenje i sl. Takve reenice po znaenju mogu biti: opteupitne (u njima stoje upitni veznici li ili da li te upitne zamjenice ko, koji, iji, to i sl.), npr. Recite jeste li se odmorili, Dvoume se da li da dou ili ne dou, Zna li ko je sad na redu, Zaboravio sam koji je dan danas, Pitajte ije je to maslo, Jo ne shvata to se dogodilo; mjesne (vezna sredstva: upitni prilozi e, kuda, dokle, odakle i sl.), npr. Pitajte ih e su bili, Nijesu rekli kud su proli, Zapamtite dokle ste doli, Ne znamo odakle su; vremenske (vezna sredstva: upitni prilozi kad, otkad, dokad i sl.), npr. Nijesu javili kad e doi, Pitaj otkad je upis, Ne znam dokad mi vai paso; nainske (vezna sredstva: upitni prilog kako), npr. Jo nijesmo saznali kako se to dogodi; kvalitativne (vezna sredstva: upitni pridjev kakav, kakva, kakvo), npr. Da ujemo kakvo e utra biti vrijeme; koliinske (vezna sredstva: koliinski upitni prilog koliko), npr. Znate li koliko je sati; uzrone (vezna sredstva: uzroni upitni prilozi ili prijedloki izrazi: to, zato, zbog ega i sl.), npr. Ne shvatam to ba to uinjeste, Ne razumijem zato ste zakasnili, Ne znam zbog ega je tako neraspoloena.

Izrine objekatske reenice


Izrinima se nazivaju one objekatske reenice koje se uvode po aktivnim odnosno linim oblicima glagola govorenja, miljenja, oeanja, percipiranja i sl. Kao vezna sredstva u tim reenicama slue veznici: da, npr. Obeali su da e se javiti; e, npr. Ovo vi piem da ne moete rei e nijeste znali; kako, npr. ujem kako se ba i nijeste proslavili; e, npr. Vidio sam ih e ulaze u dvoranu.

Veznik e odlika je starije crnogorske knjievnosti i dananjega razgovornog stila.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 303

Objekatske reenice s veznim sredstvima kako i e mogu, izvan konteksta, biti i dvoznane, pa se interpretirati ili kao izrine ili kao zavisnoupitne, npr. Priao je kako ljudi masovno naputahu svoje domove ili Vieli smo e ede u dvorani. U prvom sluaju veznici kako i e bili bi zamjenljivi veznikom da, npr. Priao je da ljudi masovno naputahu svoje domove, a u drugom sluaju (kad su kako i e prilozi jer zadravaju nainsko, odnosno mjesno znaenje) navedene bi se reenice mogle parafrazirati ovako: Priao je o nainu na koji ljudi masovno naputahu svoje domove ili Priao je o tome na koji nain ljudi masovno naputahu svoje domove, odnosno Vieli smo na kojem mjestu ede u dvorani. PRILOKE (ADVERBIJALNE) REENICE Prilokim ili adverbijalnim reenicama pripadaju one zavisnosloene reenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloka odredba (adverbijal) prema predikatu. Tako npr. nesloena reenica Javili su se kasno (u kojoj je prilog kasno u funkciji priloke odredbe vremena) moe biti preoblikovana u zavisnosloenu priloku (vremensku) reenicu Javili su se kad je ve bilo kasno, u kojoj zavisna klauza kad je ve bilo kasno ima istu funkciju kao i prilog kasno u odnosu na osnovnu klauzu Javili su se. Kako su priloke odredbe raznovrsne po znaenju, tako raznovrsne mogu biti i priloke reenice. Meu njima se posebnim i strukturnim i semantikim obiljejima izdvajaju mjesne, vremenske, nainske, uporedne, uzrone, namjerne, uslovne, posljedine i dopusne reenice.

Mjesne (lokalne) reenice


Mjesnim ili lokalnim reenicama nazivaju se one priloke reenice u kojima se zavisna klauza prema osnovnoj odnosi kao to se priloka odredba mjesta odnosi prema predikatu, to znai da se zavisnom klauzom prenosi obavjetenje o prostoru (mjestu) na kojem se ili u vezi s kojim se odvija proces o kome je rije u osnovnoj klauzi. Mjesne (zavisne) klauze mogu u zavisnosloenu reenicu biti uvrtene na dva naina: ili direktno po predikatu osnovne klauze, npr. Neka edne e hoe, ili po mjesnom zamjenikom prilogu, npr. Nai ete ih one e ste ih i ostavili. U drugome sluaju rije je o korelativnim mjesnim reenicama u kojima vezna sredstva ekspliciraju sadraj mjesnih zamjenikih priloga. (Ako se meutim na mjestu mjesnoga zamjenikog priloga javi imenica ili imenski skup rijei, onda je i dalje rije o mjesnome znaenju. No takva reenica ne pripada vie prilokima, no atributskima, npr. Naosmo se u dijelu ulice e je najvea guva. Tu se zavisna klauza e je najvea guva odnosi prema imenskoj konstrukciji u dijelu ulice kao atribut prema imenici, upor. parafrazu: Naosmo se u najprometnijem dijelu ulice.)

304 SINTAKSA

Kao vezna sredstva u mjesnim reenicama slue odnosni prilozi kao to su: e, npr. Neka ednu e hoe, Stanite (ove) e i ja stojim, Naimo se (one) e je mirno, Nai ete ih (one) e ste ih i ostavili; kud(a), npr. Neka putuju kud ele, Proi (ovuda) kuda sam i ja proao, Voze ba (onuda) kuda je zabranjeno; otkud(a), npr. Knjiga mora biti (one) otkud si je i uzeo, Otili su (onamo) otkud su i doli; odakle, npr. Vrati se (onamo) odakle si i poao, Poalji mi (odatle) odakle alje i drugima; dokle, npr. Putovaemo (donde) dokle je potrebno, lstrauj samo (dotle) dokle see tvoje podruje.

Uz te odnosne priloge moe doi i rjeca god koja mjesne reenice ini habituelnima, tj. oznaava da se proces oznaen glagolom u osnovnoj klauzi odvija bez obzira na mjesto, odnosno da se odvija na bilo kojem mjestu ili na (bilo kojem) mjestu koje ima u vidu, koje odabere vrilac radnje, npr. Neka ednu e god hoe, Neka putuju kud god ele, Trimo dokle god moemo itd.

Vremenske (temporalne) reenice


Vremenskim ili temporalnim reenicama nazivaju se one priloke reenice kod kojih se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloka odredba vremena prema predikatu, to znai da zavisna klauza odreuje vrijeme odvijanja procesa oznaenog predikatom u osnovnoj klauzi. Zavisna klauza moe oznaavati vrijeme koje je podudarno s vremenom osnovne klauze (istovremenost, simultanost) ili vrijeme koje nije podudarno s vremenom osnovne klauze (neistovremenost, sukcesivnost). Kad zavisna klauza oznaava vrijeme koje prethodi vremenu osnovne klauze, rije je o prethodnosti (anteriornosti); a kad oznaava vrijeme koje slijedi vremenu u kojem se odvija radnja osnovne klauze, rije je o poslijevremenosti (posteriornosti). Istovremenost koja se oznaava zavisnom klauzom moe biti potpuna ili djelimina. U reenicama sa znaenjem potpune istovremenosti obino stoji veznik dok, a u slubi predikata i osnovne i zavisne klauze dolaze oblici nesvrenih glagola, npr. Dok piu, razmiljaju (Dok pisahu, razmiljahu; Dok su pisali, razmiljali su; Dok budu pisali, razmiljae). Umjesto veznika dok moe se upotrijebiti i veznik kad kao znaenjski najiri vremenski veznik, npr. Kad piu, razmiljaju (Kad pisahu, razmiljahu; Kad su pisali, razmiljali su; Kad budu pisali, razmiljae).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 305

Kod djelimine istovremenosti sadraj osnovne klauze vremenski se samo dijelom podudara sa sadrajem zavisne. U osnovnim klauzama vremenskih reenica toga tipa upotrebljavaju se obino oblici nesvrenih glagola, a u zavisnim klauzama obino oblici svrenih glagola, npr. Dok su pisali, neko naglo ue. Vremenske reenice kojima je svojstvena neistovremenost dijele se, kao to je reeno, u dvije grupe s obzirom na to prethodi li radnja oznaena zavisnom klauzom radnji oznaenoj osnovnom klauzom ili se radnja oznaena zavisnom klauzom odvija poslije radnje oznaene osnovnom. U prvome sluaju govorimo o prethodnosti ili anteriornosti, npr. Kad razmisle, napiu, a u drugome je rije o poslijevremenosti ili posteriornosti, npr. Prije nego razmisle, napiu. Prethodnost (anteriornost) izraava se neproizvedenim i proizvedenim veznicima: kad, npr. Kad razmisle, napiu; dok, npr. Dok stignete kui, i mi emo se spremiti; im, npr. im stignete, javite se; a, npr. A doe na posao, pone da vie na kolegu; poto, npr. Poto uosmo, pozdravismo se sa svima; nakon to, npr. Nakon to su ga napali u novinama, odustao je od svojih zahtjeva; tek to, npr. Tek to poee raspravu, posvaae se; samo to, npr. Samo to smo krenuli, pukla nam je guma; kako, npr. Kako nas ugleda, pobjee.

Veznika sredstva dok, im, a, tek to, samo to i kako razlikuju se od ostalih (kad, poto i nakon to) po tome to se njima izraava posebna vrsta prethodnosti, koja je inae bliska znaenju aorista. Naime u vremenskim reenicama s tim veznim sredstvima radnja zavisne klauze neposredno prethodi radnji osnovne (kao to se aoristom oznaava prolost koja neposredno prethodi sadanjosti). Veznik a karakteristika je razgovornoga stila i starije crnogorske knjievnosti. Poslijevremenost (posteriornost) izraava se proizvedenim veznicima: prije nego/prije no, npr. Prije nego uete, pokucajte; Treba se javiti doktoru prije no bude kasno; prije nego to/prije no to, npr. Sporazum je potpisan prije nego to je to iko oekivao; Zavrismo prije no to smo se nadali.

Terminativne (granine) vremenske reenice


Osim simultanosti i neistovremenosti vremenskim reenicama moe se oznaavati i poetak ili zavretak, odnosno granica vremenskog toka. Naime vremenske reenice mogu oznaavati da se radnja zavisne klauze poinje odvijati istovremeno s radnjom
306 SINTAKSA

osnovne, da se te dvije radnje istovremeno zavravaju (tj. da traju jednako dugo), da se radnja zavisne poinje odvijati kad je ve u toku radnja osnovne, da se radnja zavisne poinje odvijati kad se zavri radnja osnovne i sl. Takve reenice zbog toga bi se mogle nazvati terminativnim (graninim) vremenskim reenicama. Najbrojnije su meu njima one kod kojih se daje obavjetenje o tome da se radnja zavisne klauze poinje odvijati istovremeno s radnjom osnovne. U takvim vremenskim reenicama upotrebljavaju se veznici: otkad(a), npr. Otkad je uao u godine, sve ee pobolijeva; otkako, npr. Tako radimo otkako znamo za sebe.

(U istom znaenju javljaju se i veznici kako i da, npr. Prolo je mnogo vremena kako su potonji put bili u Grkoj ili Ima ve deset godina da se nijesmo vieli, ali takve reenice podrazumijevaju rijei, odnosno imenske ili priloke spojeve rijei u osnovnoj klauzi, pa se zavisne klauze prema takvim rijeima ili spojevima rijei odnose kao atributi.) Posebnost takvih vremenskih reenica sastoji se u tome da im je radnja osnovne, pa onda i radnja zavisne klauze vezana za prolost (bez obzira na to jesu li u klauzama oblici preteritalnih vremena ili prezenta). Zato se u takvim reenicama ne mogu pojaviti oblici futura (ni prvoga ni drugoga), pa nijesu gramatiki korektne npr. reenice *Otkad e ui u godine, sve e ee pobolijevati ili *Tako emo raditi otkad budemo znali za sebe. Drugi tip terminativnih vremenskih reenica jesu one kod kojih je u prvome planu zavrni dio intervala. U njima se naglaava da radnja zavisne klauze traje isto onoliko koliko i radnja osnovne ili da se radnja zavisne klauze poinje odvijati kad prestane odvijanje radnje u osnovnoj klauzi, a veznici su: dok, npr. ekali smo dok se nijesu pojavili; dokle, npr. Ove ostajemo dokle hoemo.

U klauzama s veznikom dok obino se javljaju odrini predikati s glagolima svrenoga vida, kao u primjeru ekali smo dok se nijesu pojavili (ili ekasmo dok se ne pojavie; ekaemo dok se ne pojave; ekamo dok se ne pojave i sl.). Negacija tu zapravo oznaava da se radnje osnovne i zavisne klauze vremenski ne podudaraju, no se radnja osnovne odvija kad se ne odvija radnja zavisne i obratno. Drugim rijeima, radnja zavisne klauze poinje se odvijati onda kad se vie ne odvija radnja osnovne. Reenice toga tipa s potvrdnim predikatima mogu imati isto takvo znaenje (npr. ekali smo dok su se pojavili ili ekali smo dok se pojavie ili ekali smo dok se pojave), ali mogu znaiti i to da su radnje istovremene i da zavravaju u isto vrijeme, npr. ekali smo dok napie pismo (tu radnja ekanja i radnja pisanja jednako
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 307

traju). U takvim je reenicama odrini predikat zavisne klauze manje obian (upor. ekali smo dok ne napie pismo), iako i tu odrinost ima svoje logiko opravdanje (upor. parafrazu: ekali smo dok napie pismo; a kad je napisao, onda vie nijesmo ekali). U reenicama s veznikom dokle rije je, kao u navedenome primjeru (Ove ostajemo dokle hoemo), o tome da radnja zavisne klauze traje do one vremenske granice do koje traje i radnja osnovne. Terminativnost reenica s veznicima dok i dokle esto se i posebno naglaava, i to obino pojaajnom rjecom sve, npr. ekasmo sve dok se ne pojavie, Radiu sve dotle dok sve ne napravim. Terminativne vremenske reenice toga tipa s veznicima dok i dokle vrlo se esto i habitueliziraju, tj. dobijaju rjecu god, kojom se istie da radnja zavisne klauze traje do iste one vremenske granice do koje i radnja osnovne (tada rjeca god ima istu funkciju kao i sve) ili da se radnja zavisne poinje odvijati tek onda kad se zavri radnja osnovne klauze, npr. ekasmo dok god se ne pojavie ili Ove ostajemo dokle god hoemo. Granica radnji obje klauze u naelu je ista onda kad u zavisnoj klauzi susrijeemo oblike nesvrenoga glagola, npr. ekasmo dok god su se pojavljivali, Ostajemo dokle god i oni ostaju, a razliita (tj. radnja zavisne poinje kad se zavri radnja osnovne) kad u zavisnoj klauzi stoje oblici svrenih glagola. U takvim sluajevima predikat zavisne klauze mora biti odrian, npr. ekasmo dok god se nijesu pojavili/dok god se ne pojavie/dok god se ne pojave (nije potvreno *ekasmo dok god se nijesu pojavljivali/dok god se ne pojavljivahu/dok god se ne pojavljuju). Osim terminativnih mogu se habituelizirati i drugi tipovi vremenskih reenica. Habituelizacijom se u njima naglaava istovremenost, odnosno prethodnost ili viekratnost odvijanja glagolske radnje, ali njome takve reenice po pravilu dobijaju i dodatno znaenje terminativnosti. To vai za one vremenske reenice koje oznaavaju istovremenost, npr. Dok god piemo, razmiljamo, i za one koje oznaavaju anteriornost, npr. Kad god napiemo, razmislimo, ali ne vai za one koje oznaavaju posteriornost (poslijevremenost) jednostavno zato to se veznika sredstva tih reenica ne mogu habituelizirati, upor. *Prije nego god ulazite, kucajte. Zapravo, habituelizirati se mogu samo veznika sredstva dok, kad i dokle, a ostala ne mogu. Zato nijesu npr. ovjerene reenice tipa *im god ste se javljali, dolazili smo ili *Poto smo god ulazili, pozdravljali smo se. U habitueliziranim vremenskim reenicama s veznicima dok i dokle upotrebljavaju se iskljuivo oblici nesvrenih glagola, npr. Dok god piemo, razmiljamo ili Tre dokle god imaju snage (nije potvreno *Dok god napiemo, razmislimo ni *Potre dokle god imaju/imadnu snage) i u njima se naglaava terminativnost (zajednika granica zavretka radnje u osnovnoj i zavisnoj klauzi).
308 SINTAKSA

S druge strane, u reenicama s veznikom kad upotrebljavaju se i oblici nesvrenih glagola (npr. Kad god piemo, razmiljamo) i oblici svrenih glagola (npr. Kad god razmislimo, napiemo), a mogui su i glagolski oblici razliita vida u osnovnoj i zavisnoj klauzi (npr. Kad god piemo, razmislimo; Kad god napiemo, razmiljamo). U svim takvim sluajevima oznaava se viekratno odvijanje procesa oznaenog glagolom osnovne klauze, samo se u reenicama s nesvrenim glagolima podrazumijeva istovremenost (simultanost), a u ostalima (tj. u onima sa svrenim i u onima s raznovidnim glagolima) rije je o prethodnosti (anteriornosti).

Nainske (modalne) reenice


Nainskim ili modalnim reenicama nazivaju se priloke reenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao to se priloka odredba naina odnosi prema predikatu, to znai da se zavisnom klauzom daje obavjetenje o kvalitetu radnje oznaene osnovnom klauzom. Osnovni veznik nainskih reenica jeste kako, npr. Donesi novac kako zna i umije, Radiemo kako nam se naredi, ivio je kako je htio. U navedenim reenicama veznik kako nije zamjenljiv drugim veznicima, npr. uporednim veznicima kao to ili kao da, upor. *Donesi novac kao to zna i umije ili sl. Nainske reenice s veznikom kako mogu biti i korelativnoga tipa, to znai da se u njima mogu javiti i nainski zamjeniki prilozi ovako, tako, onako, npr. Postupi ovako kako ti kaem, Ne radi se tako kako biste vi eli, Uradismo onako kako je najbolje. U slubi veznika nainskih reenica moe se, ali rjee no veznik kako, javiti i veznik to, npr. Radili smo to smo bolje znali ili Traemo to mognemo bre.

Uporedne (komparativne) reenice


Uporednim ili komparativnim reenicama nazivaju se one priloke reenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloka odredba poreenja prema predikatu, to znai da se u njima radnja oznaena osnovnom klauzom uporeuje po neemu (obino po kvalitetu) s radnjom oznaenom zavisnom klauzom. Uporedne reenice mogu se podijeliti u tri grupe. Prvoj grupi pripadaju reenice u kojima je rije o poreenju po jednakosti, drugoj reenice u kojima je rije o poreenju po nejednakosti, a treoj ralanjene uporedne reenice. Poreenje po jednakosti U uporednim reenicama kojima se izrie poreenje po jednakosti dolaze veznici kao to, kako i kao da, npr. Danas je sunano kao to je bilo i jue, Mladi se zabavljaju kako smo se i mi zabavljali, eam se kao da je bilo jue.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 309

Uporedni veznik kako razlikuje se od nainskoga po tome to je zamjenljiv veznikom kao to, upor. Mladi se zabavljaju kao to smo se i mi zabavljali. Veznici kao to i kao da razlikuju se po tome to kao to oznaava izvjesnost (injeninost, faktivnost), a kao da pretpostavljenost (hipotetinost), upor. Pie kao to govori prema Pie kao da govori. U uporednim reenicama toga tipa sadraji klauza ne moraju se uporeivati samo po jednakosti nego i po nepodudarnosti, pa ak i po suprotstavljenosti, npr. Danas se ne ivi kao to se ivjelo u prolome vijeku. U tome sluaju jedna je klauza po pravilu potvrdna, a druga odrina. Poseban tip uporednih reenica jesu reenice s veznikom kao kad, koje bi se mogle nazvati vremenskouporednima. U njima se radnja osnovne i radnja zavisne klauze uporeuju s obzirom na vrijeme odvijanja, npr. Bilo je ugodno prohladno kao kad vjetar duva, Bili su opet veseli kao kad su eeli u istome odjeljenju. Poreenje po nejednakosti U uporednim reenicama kojima se oznaava poreenje po nejednakosti mjesto zavisnoj klauzi otvaraju komparativi pridjeva ili priloga u osnovnoj klauzi, a u slubi veznikih sredstava upotrebljavaju se nego to, no to, nego, no te nego da i no da, npr. Bolji su nego to smo oekivali, Prodasmo ih bolje no to smo mislili, Ispalo je gore nego smo se nadali, Dobili ste vie no ste zasluili, Vie im je stalo do mira u kui nego da stvari krenu nabolje, Prije bi poginuli no da popute. I te reenice mogu biti vremenskouporedne. U njima se upotrebljavaju veznici nego kad i no kad, npr. Ove nam je bilo ljepe nego kad smo ili u Italiju, Kod kue vazda vie uradimo no kad smo na poslu. Ralanjene uporedne reenice (reenice korespondencije) Uporedne reenice mogu biti i izrazito ralanjene (tj. dvodjelne). U njima dolaze veznici to, kako i koliko, a esto i korelativne zamjenike rijei to, tako i toliko, npr. to smo ili dalje, bivalo je sve mranije (to smo ili dalje, to je bivalo sve mranije); Kako se pribliavasmo cilju, nestajae umora (Kako se pribliavasmo cilju, tako nestajae umora); Koliko su uivali u vonji do ostrva, toliko su se i bojali talasa. Takvim uporednim reenicama svojstvena je antepozicija zavisne klauze. Obrnuti redosljed klauza ili je obiljeen, npr. Bivalo je sve mranije to su ili dalje, ili je sasvim iskljuen (kod reenica korelativnoga tipa, npr. *To je bivalo sve mranije to su ili dalje). Takve uporedne reenice oznaavaju da se sadraji klauza podudaraju, da su meusobno razmjerni, korespondentni. Zato se one nazivaju i reenicama korespondencije ili podudaranja.
310 SINTAKSA

Uzrone (kauzalne) reenice


Uzronim (kauzalnim) reenicama nazivaju se priloke reenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao priloka odredba uzroka prema predikatu, to znai da se zavisnom klauzom oznaava uzrok vrenja radnje u osnovnoj klauzi. Te su reenice vrlo este, a klauze im se povezuju veim brojem proizvedenih i neproizvedenih veznika. Veznici jer, budui da i s obzirom na to da Najei je veznik jer, koji ima opteuzrono znaenje. Upotrebljava se u obinome redosljedu reenica, tj. onda kad zavisna klauza dolazi iza osnovne, npr. Prekinuli smo ljetovanje jer su poele kie. U istome znaenju u starijoj crnogorskoj knjievnosti upotrebljavao se i veznik e, koji je danas odlika razgovornoga stila, npr. Radite sami e vam ne mogu pomoi. Veznik budui da ne razlikuje se od veznika jer po znaenju (i njemu je svojstveno opteuzrono znaenje), ali dolazi ponajprije u inverziji, tj. onda kad zavisna klauza prethodi osnovnoj, npr. Budui da su poele kie, prekinuli smo ljetovanje. Proizvedenim veznikom s obzirom na to da najee se izrie takozvani uzrok razloga (to je pasivni tip uzroka koji posljedicu ne izaziva direktno, no pomae njezinu pojavljivanju), npr. S obzirom na to da ove godine ima mnogo peuraka, esto idemo u umu. Veznik to Opti uzrok oznaava se i veznikom to, npr. ale se to se nijesmo javili. Veznik to u uzronome znaenju, rjee i veznik da, javlja se i u razliitim proizvedenim veznicima kao to su zato to, stoga to, zbog toga to, usljed toga to, zahvaljujui tome to, po tome to, na osnovu toga to, na temelju toga to, tim prije to. Veznik zato to obino se upotrebljava u opteuzronome znaenju, npr. Obolio je zato to je previe jeo, dok izrazi stoga to i zbog toga to mogu takoe oznaavati opti uzrok, ali jo ee i tzv. uzrok razloga (poput veznika s obzirom na to da). Proizvedeni veznik usljed toga to oznaava uzrok koji je obino vezan za negativnu i/ili nepoeljnu posljedicu, npr. Morali smo stati usljed toga to je bio prolom oblaka. (Nije potvrena npr. reenica *Kupio je punu kesu treanja usljed toga to ih jako voli.) Nasuprot tome proizvedeni veznik zahvaljujui tome to oznaava obino uzrok koji se povezuje sa pozitivnom i/ili poeljnom posljedicom, npr. Uspio je zahvaljujui tome to je bio uporan. Upotreba tih veznika odlika je administrativnoga i naunoga stila.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 311

Proizvedeni veznici po tome to, na osnovu toga to i na temelju toga to oznaavaju tzv. uzrok kriterijuma, a to je polazite ili osnova na kojoj se temelji neko zakljuivanje, odnosno kakav uzrono-posljedini odnos, npr. Zakljuili smo to po tome to u kui nije bilo nikoga, Do toga saznanja doao je na osnovu toga to je danima biljeio svaku promjenu, Uvjerismo se u istinitost njegove tvrdnje na temelju toga to smo je u vie navrata provjerili. Reenice s tim proizvedenim veznicima posebno su svojstvene administrativnome, publicistikome i naunome stilu. Proizvedenim veznikom tim prije to oznaava se posebna vrsta uzroka koji bi se mogao nazvati dodatnim uzrokom, npr. Sad e biti kanjeni, tim prije to su jo i zakasnili. Rije je o tome da kanjenje nije neposredan, direktan, nego dodatan uzrok i/ili razlog kanjavanju. Veznici kako, im, dok i kad Budui da se uzrono znaenje moe razviti i iz drugih znaenja, osobito iz vremenskoga ili nainskoga (o emu je ve bilo rijei u vezi s prijedlozima), u slubi veznika uzronih reenica upotrebljavaju se i oni veznici koji primarno oznaavaju nain ili vrijeme, a to su veznici kako, im, dok i kad, npr. Kako je ve kasno, treba poi na spavanje; Mora da si bolestan dok si tako blijed; im ga trae, vjerovatno je kriv; Kad ve dolazi, nema problema. Veznik kako u toj ulozi razlikuje se od ostalih po tome to dolazi iskljuivo u antepoziciji, pa ne bi bila gramatina reenica *Treba poi na spavanje kako je ve kasno.

Posljedine (konsekutivne) reenice


Posljedine (konsekutivne) reenice sline su uzronima utoliko ukoliko se i jednima i drugima oznaava isti tip odnosa, tj. uzrono-posljedini odnos. Razlika je u tome to se u posljedinim reenicama zavisnom klauzom oznaava posljedica, a u uzronima uzrok. Zato neki tipovi uzronih i posljedinih reenica mogu biti meusobno zamjenljivi, npr.: uzrona: Budui da smo zakasnili, nijesmo mogli ui; posljedina: Zakasnili smo, tako da nijesmo mogli ui.

Prema tome posljedine reenice mogu se odrediti kao zavisnosloene reenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj klauzi kao to se priloka odredba posljedice odnosi prema predikatu, to znai da se zavisnom klauzom oznaava posljedica radnje o kojoj je rije u osnovnoj klauzi. Izmeu uzronih i posljedinih reenica ima, uprkos znaenjskoj slinosti, velikih razlika, kako u strukturi tako i u sastavu i upotrebi veznikih sredstava. Kao to smo vieli, veznici uzronih reenica brojni su i raznovrsni, a u posljedinima susrijeemo neproizvedeni veznik da, npr. Tako je vikao da su se svi uplaili, proizvedeni veznik tako da, npr. Vikao je, tako da su se svi uplaili, i veznici te i pa u korelativ312 SINTAKSA

nim posljedinim reenicama, npr. Bio je tako iscrpljen te se inilo da nee izdrati, Bijae tako lijepa pa od nje ne mogahu oi odvojiti. Vana razlika izmeu uzronih i posljedinih reenica sastoji se i u tome to su korelativne rijei u uzronim reenicama rijetke i/ili obiljeene, a u posljedinim, naprotiv, vrlo este, npr. Tako je vikao da su se svi uplaili prema Vikao je da su se svi uplaili. (Izostavljanje korelativne rijei kompenzuje se intonacijom.) tovie, u veem broju posljedinih reenica korelativni prilog tako vie uopte nema pojaajnu (intenzikacijsku) ulogu, nego je toliko srastao s veznikom da da se od njega uopte ne moe odvojiti, pa se zato opravdano govori o vezniku tako da, kao u primjeru Zakasnili smo, tako da nijesmo mogli ui. Da je stvarno tako, vidi se po tome to u takvim posljedinim reenicama tako nije odvojivo od veznika da. Nije npr. gramatino *Tako smo zakasnili da nijesmo mogli ui, dok je u primjerima u kojima tako ima pojaajnu ulogu njegovo odvajanje od veznika da sasvim obino i esto, npr. Tako je vikao da su se svi uplaili. Osim priloga tako pojaajnu ulogu u posljedinim reenicama moe imati i prilog toliko te pridjevi takav/takva/takvo ili tolik/tolika/toliko. Intenzikatori tako i takav... imaju znaenje kvaliteta, a toliko i tolik... znaenje koliine, pa u skladu s tim istiu, pojaavaju sadraj pojedinih rijei u osnovnoj klauzi, to ini obaveznim oznaavanje posljedice u zavisnoj klauzi. Kad je rije o zamjenikim prilozima, oni pojaavaju sadraj: glagola, npr. On je tako vikao da su se svi uplaili; priloga, npr. Bilo je tako lijepo da se ne moe opisati; pridjeva, npr. Bio je toliko ljut da se s njim nije moglo razgovarati.

Kad je rije o zamjenikim pridjevima, njima se pojaava sadraj imenica, npr. On je bio takva kukavica da to nije za priu ili Bila je tolika magla da se morasmo zaustaviti. S obzirom na ostvarivost ili neostvarivost posljedice posljedine reenice mogu se podijeliti na realne (stvarne) i irealne (nestvarne). U prvima je rije o posljedici koja se ostvaruje, npr. Bio je tako iscrpljen da je odmah zaspao, a u drugima o posljedici koja se ne moe ostvariti, npr. Bio je previe iscrpljen da bi zaspao (posljedica dakle nije ostvariva: on je iscrpljen, ali nije zaspao). U realnim posljedinim reenicama upotrebljava se obino neki od vremenskih glagolskih oblika: prezent, npr. Tako sam iscrpljen da ve gotovo spavam; perfekat, npr. Tako je bio iscrpljen da je odmah zaspao; imperfekat, npr. Tako bijae iscrpljen da ve gotovo spavae; aorist, npr. Tako se iscrpih da odmah zaspah;
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 313

pluskvamperfekat, npr. Tako se bijae iscrpio da odmah bijae zaspao; futur prvi, npr. Tako e biti iscrpljen da e odmah zaspati.

S druge strane u irealnim posljedinim reenicama upotrebljava se potencijal, npr. Bijae previe iscrpljen da bi zaspao. U irealnim reenicama kao intenzikatori upotrebljavaju se gradacijske rjece (po drugim klasikacijama prilozi) previe, suvie i sl., npr. Suvie je kasno da bismo se i dalje igrali ili Previe je plaljiv da bi to uinio. U toj funkciji mogu se javiti i pojaajne rjece (intenzikatori) tako i toliko, ali je tada osnovna klauza odrina, npr. Nije tako moan da bi ih ucjenjivao ili Nije toliko obnevidio da bi mu trebao pratilac.

Namjerne (nalne) reenice


I namjerne (nalne) reenice sline su uzronima, i to zato to znaenja uzroka i namjere imaju direktnih dodirnih taaka. Namjera bi se naime mogla odrediti kao poseban tip uzroka, pa bi se moglo rei da uzrok ukljuuje namjeru, ali da ne moe biti obratno, tj. da namjera ne moe ukljuivati uzrok. Tako npr. u reenici Otili su u umu da naberu peuraka zavisna klauza (da naberu peuraka) oznaava ne samo namjeru, cilj s kojim se vri radnja glagola osnovne klauze (otii), no je to istovremeno i uzrok, upor. Otili su u umu zato to bi htjeli nabrati peuraka. Razlika izmeu obinoga uzroka i namjere, osim u tome to je namjera znaenjski ua, sastoji se i u tome to uzrok po pravilu prethodi radnji glagola osnovne klauze, npr. u reenici Ostali smo kod kue jer je padala kia padanje kie (uzrok) prethodi ostajanju kod kue, a namjera pretpostavlja da se radnja glagola osnovne klauze dogaa prije radnje glagola zavisne klauze, npr. u reenici Otili su u umu da naberu peuraka odlazak u umu prethodi (eventualnom, namjeravanom) branju peuraka. Osim toga uzrok je po svojoj prirodi po pravilu izvjestan, realan. Kad se kae Danas neemo u umu jer pada kia, onda to pretpostavlja da je uzrok stvarno na djelu (da kia stvarno pada). Namjera je meutim po svojoj prirodi uvijek neizvjesna, nikad nije sigurno da se radnja koja se namjerava realizovati zaista i realizuje ili da e se zaista realizovati. Prema tome namjerne reenice mogu se odrediti kao zavisnosloene reenice u kojima se zavisna klauza odnosi prema osnovnoj kao to se priloka odredba namjere odnosi prema predikatu (upor. Otili smo u umu radi branja peuraka). U njima glagol zavisne klauze oznaava namjeru ili cilj radi koga se vri radnja u osnovnoj klauzi. Namjerne reenice po strukturi se izrazito razlikuju i od uzronih i od posljedinih reenica. U njima naime u slubi predikata zavisnih klauza mogu biti samo oblici prezenta (npr. Otili su u umu da naberu peuraka) i potencijala (npr. Otili su u
314 SINTAKSA

umu kako bi nabrali peuraka). Zato ne bi bile gramatiki ispravne namjerne reenice u kojima bi se u zavisnim klauzama pojavljivali drugi glagolski oblici. To je zato to je namjera po svojoj prirodi neizvjesna (hipotetina), pa se onda izraava onim glagolskim oblicima kojima se inae izraava neizvjesnost, pretpostavljenost (a to su ba prezent, posebno prezent svrenih glagola, i potencijal). Da u zavisnim klauzama namjernih reenica ne mogu biti oblici preteritalnih vremena, sasvim je oekivano (jer se namjera i prolost logiki iskljuuju); ali je manje oekivano to ne dolaze ni oblici futura. Oni ne dolaze zbog toga to su futurski oblici u crnogorskome jeziku stvarni, oznaavaju neto to e se u budunosti zaista dogoditi, a hipotetini su samo onoliko koliko je hipotetina svaka budunost. Drugim rijeima, namjera je hipotetinija od morfoloki (tj. oblikom futura) izraene budunosti. Namjerne reenice razlikuju se od ostalih zavisnosloenih reenica (posebno od posljedinih) i po tome to u njima ne stoje niti mogu stojati korelativne rijei zamjenikoga tipa. Nije npr. ovjereno *Otili su u umu tako da naberu peuraka ili sl. Veznici namjernih reenica jesu da, kako, eda, li i neka. Veznik da najei je veznik namjernih reenica. Zavisne klauze u kojima se on upotrebljava mogu biti bilo u prezentu svrenih (npr. Otili su u umu da naberu peuraka) bilo u prezentu nesvrenih glagola (npr. Otili su u umu da beru peurke). Veznikom kako izrie se dodatna neizvjesnost (hipotetinost). Zato se on upotrebljava samo s potencijalom (npr. Otili su u umu kako bi nabrali peuraka), a ne s prezentom (upor. *Otili su u umu kako naberu peuraka ili *Otili su (ili ili su) u umu kako beru peurke). Veznikom eda, koji se sve rjee upotrebljava, neizvjesnost se posebno istie (nerijetko to moe biti pretpostavka o postojanju prepreka za vrenje radnje), npr. Silno su se trudili eda bi ubrali koju peurku. S veznikom li upotrebljava se takoe iskljuivo potencijal, i to uvijek samo odrini, to znai da je i taj veznik obiljeen kao izrazito hipotetian (odricanje unosi u reenicu dodatnu neizvjesnost), npr. Trenirali su cijelo ljeto ne bi li proli kvalikacije (nije potvreno *Trenirali su cijelo ljeto bi li proli kvalikacije niti *Trenirali su ili treniraju cijelo ljeto prolaze li ili prou li kvalikacije). Nasuprot veznicima kako, eda i li, koji se upotrebljavaju iskljuivo s potencijalom, veznik neka ide iskljuivo s prezentom, ali pod uslovom da se u osnovnoj klauzi nae imperativ ili kakav drugi glagolski oblik zahtjevnoga znaenja, npr. Poalji ga u umu neka nabere peuraka ili Poslae ga u umu neka nabere peuraka (nije meutim potvreno *Otili su u umu neka naberu peuraka).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 315

Uslovne (pogodbene, kondicionalne) reenice


Uslovnim (pogodbenim, kondicionalnim) reenicama nazivaju se one zavisnosloene reenice u kojima se zavisnom klauzom oznaava uslov pod kojim se ostvaruje (ili ne ostvaruje) radnja osnovne klauze, a to znai da se radnja osnovne klauze ostvaruje uslovno (pogodbeno), tj. samo ako se ostvari i radnja zavisne klauze. Uporedimo li uzronu reenicu Danas ne idemo u umu jer pada kia s uslovnom reenicom Danas neemo ii u umu ako bude padala kia, primijetiemo da su uzrok i uslov takoe dodirne kategorije. Razlika je meu njima u prvome redu u tome to uzrok pretpostavlja ostvarivanje radnje u zavisnoj klauzi (kia stvarno pada), pa onda i radnje u osnovnoj klauzi, a kod uslovnih reenica ostvarivanje radnje u zavisnoj klauzi je neizvjesno, stavljeno je u pitanje, pa je onda neizvjesno (upitno) i ostvarivanje radnje u osnovnoj klauzi. Zato bi se pojednostavljeno moglo rei da je uslov upitni uzrok, tj. onaj uzrok koji je doveden u pitanje, kome je svojstvena neizvjesnost (hipotetinost). S obzirom na stepen vjerovatnosti ostarivanja radnje u zavisnoj (pa onda i u osnovnoj klauzi) razlikuju se stvarne (realne), mogue (potencijalne) i nestvarne (irealne) uslovne reenice. Stvarne (realne) uslovne reenice Stvarnim uslovnim reenicama oznaava se uslov ije ostvarenje stvarno vodi ostvarenju radnje u osnovnoj klauzi. Veznici tih reenica su: ako, npr. Ako traite, nai ete; ukoliko, npr. Svi e oni dobro proi ukoliko se mognu dogovoriti; li, npr. Pitaju li za nas, recite im da se jave.

Veznik ako najobiniji je i najei veznik stvarnih uslovnih reenica, a veznik ukoliko obiljeen je kao rjei i/ili kao osobitost administrativnoga stila crnogorskoga standardnog jezika. Ti veznici upotrebljavaju se s bilo kojim vremenskim glagolskim oblikom (npr. Ako traite, nalazite; Ako traite, nai ete; Ako ste traili, nali ste; Ukoliko budete traili, nai ete i sl.), a veznik li ide samo uz oblike prezenta (npr. Traite li, nai ete) i oblike futura drugog (npr. Budete li traili, nai ete). Nije npr. potvreno *Traili ste li, nali ste ili sl. Mogue (potencijalne) uslovne reenice Moguim uslovnim reenicama oznaava se da mogue (eventualno) ostvarenje radnje u zavisnoj klauzi ini moguim ostvarenje radnje u osnovnoj klauzi. U odnosu na stvarne reenice mogue reenice dakle oznaavaju dodatnu upitanost, odnosno

316 SINTAKSA

nesigurnost u ostvarenje uslova sadranoga u zavisnoj klauzi, pa onda i u ostvarenje radnje oznaene osnovnom klauzom. Veznici moguih uslovnih reenica jesu ako, ukoliko i kad, s tim to su u zavisnim klauzama obavezni oblici potencijala i/ili futura drugog. Ako je u zavisnoj klauzi potencijal, i u osnovnoj klauzi upotrebljava se samo potencijal, npr. Ako/ukoliko/kad bismo imali vremena, doli bismo. Ako je u zavisnoj klauzi futur drugi, onda se u osnovnoj klauzi upotrebljava futur prvi ili prezent (relativni), npr. Ako/ukoliko/kad budemo imali vremena, doi emo; Ako/ukoliko/kad budemo imali vremena, dolazimo. Mogue uslovne reenice, osobito one s veznikom kad (koji i inae oznaava vei stepen neizvjesnosti nego veznici ako i ukoliko), mogu po svom sadraju biti i nestvarne (irealne). Mogu naime oznaavati i uslov koji nije ostvariv, npr. Kad bi postojali vukodlaci, svijet bi izgledao drugaije. Nestvarne (irealne) uslovne reenice Nestvarnim uslovnim reenicama oznaava se da je uslov sadran u zavisnoj klauzi neostvaren ili neostvariv, pa je onda neostvareno ili neostvarivo i ono o emu je rije u osnovnoj klauzi. U njima se zavisna klauza uvodi veznikom da. U osnovnoj klauzi takvih uslovnih reenica uvijek se upotrebljava potencijal, a u zavisnoj prezent ili neki od glagolskih oblika kojima se oznaava prolost. Prezent obino dolazi kad je uslov neispunjiv, npr. Da postoje vukodlaci, svijet bi izgledao drugaije; a kad je uslov neispunjen, obino dolaze oblici za prolost, npr. Da sam znao kakav je, ne bih ga nita pitao.

Dopusne (koncesivne) reenice


Dopusnima (koncesivnima) nazivaju se one zavisnosloene reenice u kojima se doputa ostvarenje sadraja osnovne klauze uprkos tome to je on u suprotnosti sa sadrajem zavisne, tj. to ne postoje uslovi za njegovo ostvarenje, npr. Kiovito je iako je tek poetak septembra, ili obratno, tj. doputa se neostvarenje sadraja osnovne klauze uprkos tome to za to postoje uslovi, npr. Nema kie iako je ve oktobar. Da je zaista rije o suprotnosti, vidi se i po tome to se neke dopusne reenice mogu preoblikovati u (nezavisnosloene) suprotne, npr. dopusna: Nema kie iako je ve oktobar; suprotna: Nema kie, a ve je oktobar (ili Ve je oktobar, a nema kie).

Dopusne reenice nastaju na dva naina. Prvi je da se suprotnost udrui s uzronou, pa su takve dopusne reenice u relaciji prema uzronima, npr.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 317

uzrona: dopusna:

Budui da je umoran, nee doi na sastanak; Iako je umoran, doi e na sastanak.

Takve dopusne reenice nazivaju se uzronodopusnima. Drugi je nain da se suprotnost udrui s uslovom, pa su takve dopusne reenice u relaciji prema uslovnima, npr. uslovna: dopusna: Ako je umoran, nee doi na sastanak; I ako je umoran, doi e na sastanak.

Takve dopusne reenice nazivaju se uslovnodopusnima. I uzronodopusne i uslovnodopusne reenice mogu biti korelativno strukturirane. Tada se u osnovnim klauzama najee upotrebljava korelativna rjeca ipak (npr. Iako je umoran, ipak je doao), ili, rjee, rjeca opet (Ako je i malo, opet dobro doe). Uzronodopusne reenice U uzronodopusnim reenicama klauze se povezuju veznicima iako, mada i premda. U klauzama se tada mogu nalaziti oblici: prezenta, npr. Iako je umoran, dolazi na sastanke; preteritalnih vremena, npr. Mada je bio umoran, doao je na sastanak; Mada bijae umoran, de na sastanak; futura prvog, npr. Premda e biti umoran, doi e na sastanak; prezenta u zavisnoj, a preteritalnih vremena u osnovnoj klauzi, npr. Iako je umoran, doao je na sastanak; Iako je umoran, de na sastanak; prezenta u zavisnoj, a futura prvog u osnovnoj klauzi, npr. Iako je umoran, doi e na sastanak; prezenta ili futura prvog u zavisnoj, a imperativa u osnovnoj klauzi, npr. Iako si umoran, doi na sastanak; Iako e biti umoran, doi na sastanak.

Osim veznika iako, mada i premda zavisne klauze uzronodopusnih reenica mogu se uvrtavati u osnovne i proizvedenim veznicima: uprkos tome to, npr. Uprkos tome to su potpisali sporazum, on ih je tuio; bez obzira na to to, npr. Bez obzira na to to smo umorni, nastaviemo s radom; i/ni pored toga to, npr. I pored toga to smo u dugovima, plate ne kasne.

Dopusne reenice toga tipa posebno su svojstvene administrativnome i naunome stilu crnogorskoga standardnog jezika.

318 SINTAKSA

Uslovnodopusne reenice Uslovnodopusne reenice mogu se, kao i uslovne, podijeliti na realne (stvarne), potencijalne (mogue) i irealne (nestvarne), pa se onda moe govoriti: 1. o realnodopusnim reenicama, npr. I ako je umoran, dolazi na sastanke; I ako je umoran, doi e na sastanak; I ako je bio umoran, doao je na sastanak; I ako bude umoran, doi e na sastanak; I ako bude bio umoran, doi e na sastanak; I ako si umoran, doi na sastanak; 2. o potencijalnodopusnim, npr. I ako bi bio umoran, doao bi na sastanak; I kad bi bio umoran, doao bi na sastanak; 3. o irealnodopusnim reenicama, npr. I da je umoran, doao bi na sastanak; I da je bio umoran, doao bi na sastanak. Kao to je vidljivo iz navedenih primjera, u realnodopusnim reenicama upotrebljava se veznik ako, u potencijalnodopusnima veznici ako i kad te u irealnodopusnima veznik da, s tim da je svima njima svojstvena pojaajna rjeca (intenzikator) i/ni. Vidljivo je takoe da se u realnodopusnim reenicama upotrebljavaju vremenski oblici ili oblici imperativa (slino kao i u uzronodopusnim reenicama, s tim to se u njima ne upotrebljavaju oblici futura drugog), u potencijalnodopusnima dolaze oblici potencijala i u osnovnoj i u zavisnoj klauzi, a u irealnodopusnim dolaze u zavisnoj klauzi, i to obavezno, oblici potencijala, a u osnovnoj oblici prezenta, perfekta ili futura drugog. Uslovnodopusne su i reenice s razliitim proizvedenim veznicima koji se sastoje od pojaajnih rjeca ma ili god i zamjenikih priloga ili pridjeva (i tada se u zavisnim klauzama upotrebljavaju oblici optativa), i to: ma kako, npr. Ma kako postupio, uvijek je neko nezadovoljan; ma koliko, npr. Ma koliko bio umoran, doao bih na sastanak; ma to, npr. Nee im biti lako ma to preduzeli; ma kakav (kakva, kakvo), npr. Ma kakvu varijantu izabrali, crno im se pie; kako god, npr. Kako god postupio, uvijek je neko nezadovoljan; koliko god, npr. Koliko god bio umoran, doao bih na sastanak; to god, npr. Nee im biti lako to god preduzeli; kakav (kakva, kakvo) god, npr. Kakvu god varijantu izabrali, crno im se pie. ATRIBUTSKE REENICE U atributskim reenicama zavisna klauza odnosi se prema osnovnoj kao to se atribut odnosi prema imenici ili kojoj drugoj imenskoj rijei, a to znai da zavisna klaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 319

uza odreuje imensku rije iz osnovne klauze po svojstvu. Zavisna klauza moe se pritom odnositi: na imenicu, npr. Ovo je kolega koji e nam se pridruiti; na imeniku zamjenicu, npr. Vi koji ste zavrili moete otii; na poimenieni pridjev, npr. Mladima koji ne znaju to hoe vrlo je teko; na redni broj, npr. Prvi koji su se o tome raspitivali bili su novinari.

Zavisne klauze atributskih reenica mogu u strukturu tih reenica biti uvedene na dva naina: po imenici ili po imenskoj rijei, odnosno po znaenju imenice ili po znaenju imenske rijei. Na prvi nain npr. uvedena je zavisna klauza u primjeru Odluka koja je izglasana mnogima se nije sviela. Tu je zavisna klauza (koja je izglasana) uvedena u atributsku reenicu po imenici odluka. Takav tip zavisne klauze moe biti uveden po bilo kojoj imenici ili imenskoj rijei, npr.: Slika koja je kupljena mnogima se nije sviela; Grad koji su poetili bio je vrlo zanimljiv; Knjiga koju je objavio naila je na dobar prijem; Stari koji imaju male penzije teko ive; Prvi kojima smo to rekli bili ste vi itd.

U slubi veznih sredstava takvih atributskih reenica upotrebljavaju se odnosne zamjenice i/ili zamjeniki pridjevi, odnosno veznici: koji (koja, koje), npr. Ovo je kolega o kojem sam ti govorio; to, npr. Daj mi novac to si (ga) obeao; iji (ija, ije), npr. Ne poznajem kolegu ija je to knjiga; kakav (kakva, kakvo), npr. Ovo je prijedlog kakvome se nijesmo nadali; kolik (kolika, koliko), npr. Moe kupiti stan koliki eli.

No u primjeru Odluka da se ide na izbore mnogima se nije sviela zavisna klauza (da se ide na izbore) nije uvedena po imenici (odluka), tj. po tome to je odluka imenica, no po njezinu znaenju. Zato se na mjestu imenice odluka ne moe pojaviti neka druga imenica koja znaenjski ne bi bila slina imenici odluka. To je razlog to prema navedenome primjeru dolaze u obzir reenice tipa Prijedlog da se ide na izbore mnogima se nije svidio, Zamisao da se ide na izbore mnogima se nije sviela, elja da se ide na izbore mnogima se nije sviela i sl., ali nije mogue *Slika da se ide na izbore mnogima se nije sviela ili sl. Osim toga u reenicama u kojima se zavisna klauza uvodi po znaenju ne mora uopte dolaziti imenica, nego kakva druga rije, oblik ili konstrukcija sa znaenjem govorenja, miljenja, oeanja i sl. (to, naravno, znai da takve reenice nijesu atributske), npr. Odlueno je da se ide na izbore, Odluili su da se ide na izbore i sl. Toga ne moe biti u reenicama u kojima se zavisna klauza uvodi po imenici. Nije npr. mogue *Odlueno je koje je izglasano ... ili *Odluili su koja je izglasana... ili sl.
320 SINTAKSA

Atributske reenice koje se uvode po znaenju antecedenta (tj. po znaenju imenske rijei po kojoj se uvode zavisne klauze) dijele se na izrine i zavisnoupitne. U izrinima u slubi veznih sredstava mogu biti veznici: da, npr. Sloili smo se s miljenjem da treba ponovo pokuati; neka, npr. Dajte zapovijest neka se svi okupe.

U zavisnoupitnim atributskim reenicama, koje pretpostavljaju imensku rije (antecedent) upitnoga znaenja u osnovnoj klauzi, u slubi veznih sredstava stoje upitne zamjenice ili upitni prilozi: ko, npr. Postavlja se pitanje ko je prvi poeo; to, npr. Postavlja se pitanje to bi bilo bolje uiniti; koji (koja, koje), npr. Postavlja se pitanje koje ponude treba odabrati; iji (ija, ije), npr. Postavlja se pitanje iji je uticaj vei; kakav (kakva, kakvo), npr. Postavlja se pitanje kakvi su to ljudi; kako, npr. Postavlja se pitanje kako rijeiti taj problem; e, npr. Postavlja se pitanje e su oni sad; kuda, npr. Postavlja se pitanje kuda putovati itd.

Atributske reenice kojima se zavisna klauza uvodi po imenici ili imenskoj rijei (antecedentu) pripadaju odnosnim ili relativnim reenicama, a to su one zavisnosloene reenice kod kojih vezna sredstva nijesu samo povezivai osnovne i zavisne klauze nego i zamjenjuju, zastupaju dio reenine strukture osnovne klauze (u ovome sluaju imenske rijei). Zato se moe initi da su sve odnosne reenice ujedno i atributske. Atributskima pripadaju samo one odnosne reenice u kojima vezno sredstvo (odnosna zamjenica ili prilog), pa onda i itava zavisna klauza, zamjenjuje atribut, a ne pripadaju, naravno, one odnosne reenice u kojima vezno sredstvo ili cijela zavisna klauza zamjenjuje: subjekat, npr. Koji ne ele poi, ne moraju; objekat, npr. Dobro pamtimo koju ste nam poslali; imenski dio predikata, npr. Ti si koji je zvao.

S druge strane atributske reenice koje se uvode po znaenju antecedenta nijesu odnosne, npr. Odluka da se ide na izbore mnogima se nije sviela. U njima se naime ne susrijeu vezna sredstva zamjenjivakoga tipa, tj. odnosne zamjenice i prilozi. Prema tome treba imati na umu: niti su sve odnosne reenice atributske niti su sve atributske reenice odnosne. Odnosna zamjenica koji (npr. Ovo je kolega koji e nam se pridruiti) opte je i najee vezno sredstvo atributskih reenica odnosnoga tipa.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 321

Zamjenica kakav uvodi atributske klauze kvalitativnoga tipa (npr. Nasta guva kakva se ne via svaki dan), a zamjenica kolik uvodi klauze kvantitativnoga (koliinskoga) tipa, npr. Odrei komad kolik ti treba. Zamjenica iji ima prisvojno znaenje i uvodi zavisne klauze u kojima funkcionie kao atribut neke druge imenice u sastavu zavisne klauze, npr. Vidio sam kolegu ija sestra studira kod nas, tako da ona imenicu iz osnovne klauze (koja oznaava poednika) stavlja u prisvojni odnos s imenicom iz zavisne klauze (koja oznaava poedovano). Odnosna zamjenica to dolazi kao korelativ uz zamjenice (ovo, to, ono, sve, neto i sl.), npr. Pria ono to mu padne na pamet, Reci sve to zna, Dogodilo se ono ega smo se bojali, U pitanju je neto emu niko ne zna uzrok i sl. Ta je zamjenica nezamjenljiva zamjenicom koji (koja, koje), upor. *Reci sve koje zna. Ni takve reenice nijesu atributske (nego ponajprije subjekatske ili objekatske). Zamjenica to upotrebljava se i u ralanjenim odnosnim reenicama tipa lzglasali su zakon tijesnom veinom, to nikako nije dobro. Ni u toj slubi zamjenica to nije zamjenljiva s koji (upor. *lzglasali su zakon tijesnom veinom, koje nikako nije dobro). Takve reenice meutim jesu odnosne, ali nijesu atributske (u njima se zavisna klauza odnosi na sadraj cijele osnovne klauze). Od zamjenice to treba jasno razlikovati odnosni veznik to, uz koji u slubi atributskih reenica dolaze nenaglaeni oblici linih zamjenica i koji je uvijek zamjenljiv zamjenicom koji. Uz veznik to dolaze nenaglaeni oblici linih zamjenica u besprijedlokome genitivu, npr. Pjesma to si je se etio jo se pjeva; i besprijedlokome akuzativu, npr. Pitanje to ga postaviste nije jasno. Veznik to i nenaglaeni oblici linih zamjenica u svim takvim primjerima zamjenljivi su zamjenicom koji, upor. Pjesma koje si se etio jo se pjeva, Pitanje koje ste postavili nije jasno. Odnosne atributske klauze mogu se uvoditi i odnosnim prilozima sa znaenjem mjesta, vremena ili naina, s tim da onda u osnovnoj klauzi stoje imenske rijei kojima se oznaava mjesto, vrijeme ili nain. Slubu takvih veznikih sredstava mogu vriti prilozi: e, npr. Poetio je mjesta e je nekad boravio; kud(a), npr. Sad se do njih ne putuje preko Krnova, kud se nekad putovalo; odakle, npr. Popeli smo se na vrh brijega, odakle se mnogo bolje vidi; kad, npr. Bilo je perioda kad se nige nije mogla smiriti; kako, npr. Teko je otkriti nain kako mu to uspijeva itd.

Da je tu stvarno rije o odnosnim atributskim reenicama, vidi se po tome to su sve one zamjenljive reenicama sa zamjenicom koji, upor.
322 SINTAKSA

Poetio je mjesta u kojima je nekad boravio; Sad se do njih ne putuje preko Krnova, preko kojega se nekad putovalo; Popeli smo se na vrh brijega s kojega se mnogo bolje vidi; Bilo je perioda u kojima se nige nije mogla smiriti; Teko je otkriti nain na koji mu to uspijeva. RESTRIKTIVNE (ODREDBENE) I NERESTRIKTIVNE (DOPUNSKE) REENICE

S obzirom na to u kakvom je znaenjskom odnosu zavisna klauza prema osnovnoj, atributske reenice dijele se na restriktivne (odredbene) i na nerestriktivne (dopunske), koje se jo nazivaju i apozicijskima. U restriktivnim atributskim reenicama zavisna klauza odnosi se na imensku rije iroka znaenjskog opsega, pa ona onda taj opseg suava, konkretizuje znaenje imenske rijei, npr. Pokazao mi je pismo koje je upravo primio. Nerestriktivne reenice odnose se na imenske rijei uega znaenjskog opsega. Znaenje takvih imenskih rijei konkretizovano je ili samo po sebi (npr. kod vlastitih imena, kod kojih zapravo ne moemo ni govoriti o znaenju, nego o odnosu prema referentu, ili drugim odredbenim rijeima) ili kontekstom, a atributskom klauzom daje se dodatno obavjetenje o sadraju tih imenskih rijei ili o neemu to je u vezi s njim, npr. Na komija Petar, koji se upravo vratio s puta, utra e doi na veeru. Hoe li reenica biti restriktivna ili nerestriktivna, moe zavisiti i od toga o emu je rije u zavisnoj klauzi. Tako e npr. reenica Ljudi koji su bolesni to e lako razumjeti zbog sadraja zavisne klauze biti interpretirana kao restriktivna (jer svi ljudi nijesu bolesni), a reenica Ljudi, koji su smrtni, to e lako razumjeti bie interpretirana kao nerestriktivna (jer su svi ljudi smrtni). Ima i sluajeva u kojima su atributske reenice i dvoznane s obzirom na (ne)restriktivnost, pa se meusobno (u pismu) mogu razlikovati samo po tome odvaja li se zavisna klauza od osnovne zarezom ili ne. Naime restriktivne reenice ne odvajaju se zarezima, a nerestriktivne (apozicijske) uvijek se odvajaju. Tako npr. reenica Na veeru e doi komije koje smo jutros pozvali moe biti interpretirana kao restriktivna ako znai da e na veeru doi (samo) one komije koje smo jutros pozvali (Na veeru e doi komije koje su jutros pozvane), a kao nerestriktivna (Na veeru e doi komije, koje su jutros pozvane) ako znai da e na veeru doi sve jer smo ih jutros (sve) pozvali. IMPLICITNE (ASINDETSKE) ZAVISNOSLOENE REENICE Implicitnim ili asindetskim zavisnosloenim reenicama pripadaju one sloene reenice koje su sklopljene bez veznika, meu ijim se klauzama uspostavlja odnos sintaksike obaveznosti. To znai da jedna klauza, u tome sluaju osnovna, zahtijeva
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 323

pojavu druge. Rije je o tome da osnovna klauza sadri element koji se odlikuje sintaksiko-semantikom nedovoljnou, pa zahtijeva dopunu u obliku zavisne klauze. S obzirom na prirodu takvih strukturnih elemenata u osnovnoj klauzi takve reenice mogu se podijeliti u dvije grupe. Prvu ine implicitne zavisnosloene reenice s izjavnim rijeima, a drugu implicitne zavisnosloene reenice s upuivakim rijeima.

Implicitne (asindetske) zavisnosloene reenice s izjavnim rijeima


U implicitnim zavisnosloenim reenicama s izjavnim rijeima zavisna je klauza dopuna glagola ili opisnoga glagolskog izraza sa znaenjem govorenja, miljenja, oeanja, percipiranja i sl. Naime takvi glagoli ili opisni glagolski izrazi nijesu dovoljni da se njima prenese cjelovita informacija, no je nuna jo jedna klauza kojom e se eksplicirati njihov stvarni sadraj. Tim se naime glagolima i glagolskim izrazima oznaava samo govorenje, miljenje, percipiranje i sl., ali se nita ne kae o sadraju toga govorenja, miljenja, percipiranja i sl. Drugim rijeima, ti glagoli i glagolski izrazi zapravo ne prenose informaciju, nego prijenos informacije samo najavljuju. U reenici Kaem vam: to nikome nee pomoi klauza Kaem vam nije semantiki, pa onda ni sintaksiki dovoljna jer se njome prenosi samo obavjetenje o kazivanju, a ne prenosi se obavjetenje o sadraju toga kazivanja. Zato se onda sadraj kazivanja eksplicira zavisnom klauzom (to nikome nee pomoi), koja se inae ne odlikuje ni sintaksikom ni semantikom nedovoljnou. Takve su prirode jo i ove implicitne zavisnosloene reenice: Dobro ste rekli: sad je ve kasno; Bilo je sasvim jasno: njih niko vie nije mogao nagovoriti; esto je ponavljao onu poslovicu: Ko drugome jamu kopa, sam u nju upada; Molim lijepo, pomaknite se prema izlazu.

Kao to se vidi iz navedenih primjera, izmeu osnovne i zavisne klauze takvih reenica u pismu obino stoji dvotaka, ali moe doi i koji drugi interpunkcijski znak (npr. zarez ili crta). Takve reenice mogu biti i kompresovane, to znai da rijei sa znaenjem govorenja, miljenja, oeanja i sl. mogu i izostati, odnosno da se mogu podrazumijevati, npr. Zavirio je u depeu: one je zbilja stajalo njegovo ime; Otvorismo prozor: zima ve bijae tu.

324 SINTAKSA

U tim reenicama podrazumijevaju se glagoli ili opisni glagolski izrazi sa znaenjem (u ovome sluaju) percipiranja. Upor.: Zavirio je u depeu i vidio: one je zbilja stajalo njegovo ime; Otvorismo prozor i ustanovismo: zima ve bijae tu.

Meu reenice toga tipa mogu se svrstati i konstrukcije s upravnim govorom, koje se odreuju kao osnovni nain prenoenja tzv. tuega govora. Taj tui govor sadran je u zavisnoj klauzi, a osnovna klauza sadri obavjetenja o govorniku ili govornicima i o prirodi izjavne manifestacije (npr. kazivanje, pitanje, odgovaranje, zapaanje i sl.), npr. Nakon kraeg vremena Petar je dodao: To vam neemo zaboraviti; Vidite kako je nama tiho se jadao Petar; Kod Zogovia itamo: I gledam; o, pjesme moje, o stihozraka tkiva!

I konstrukcije s upravnim govorom mogu biti kompresovane, npr. Petar pocrvenje i skoi: Zabranjujem vam da tako govorite! (upor. Petar pocrvenje, skoi i uzviknu: Zabranjujem vam da tako govorite!).

Implicitne (asindetske) zavisnosloene reenice s upuivakim rijeima


Tu vrstu implicitnih zavisnosloenih reenica ine one u kojima se u zavisnoj klauzi eksplicira sadraj upuivakih (forinih) rijei, prije svega zamjenica i zamjenikih priloga (kataforinih demonstrativa) koji nijesu punoznani (autosemantini), tj. nemaju odreenoga vlastitog znaenja, nego su nepunoznani (sinsemantini), to znai da im je sadraj vezan za ono na to upuuju. Takvi elementi (npr. ovaj, ova, ovo, ovakav, takav, taj, isti, ovako, tako, ovoliko, toliko i sl.) razlikuju se od glagola i opisnih glagolskih izraza sa znaenjem govorenja, miljenja, oeanja i sl. po tome to su nepunoznani; zajedniko im je to to su i jedni i drugi semantiki, pa onda i sintaksiki nedovoljni, to zahtijevaju posebnu klauzu kojom e se dopuniti, odnosno eksplicirati njihovo znaenje. Takve reenice mogu se predstaviti primjerima: To je ba ono: nikome se onamo nije ilo; Bilo je to ovako: on je prvo udario Petra, a onda su svi navalili na nj; Ona je takva: nita joj ne moe dokazati; Sve je i dalje ostalo isto: ni u emu nijesmo napredovali.

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 325

STRUKTURA TEKSTA
Kao to se klauze pojedinih nezavisnosloenih i zavisnosloenih reenica strukturiraju u sloene po odreenim sintaksikim pravilima, tako se po odreenim pravilima i pojedine reenice strukturiraju u cjelinu koju ini tekst.

UKLJUIVANJE REENICA U TEKST


To strukturiranje reenica u tekst esto se dogaa tako da jedna reenica kojom od svojih sastavnica upuuje na drugu reenicu. To meuupuivanje u tekstu naziva se forinou reenice, a forinost moe biti dvosmjerna. Ako reenica kojom sastavnicom upuuje na prethodnu reenicu ili uopte na prethodni dio teksta, onda je rije o anaforinosti, npr. Svi smo otili na more. One smo se dobro odmorili. U tome tekstu (ili dijelu teksta) anaforini element one iz druge reenice upuuje na element na more iz prve reenice i time te dvije reenice povezuje. Ako meutim reenica nekom sastavnicom upuuje na element reenice koja slijedi iza reenice s takvim elementom ili na tu reenicu u cjelini, onda je rije o kataforinosti, npr. Na moru smo razliito reagovali. Jedni bijahu zadovoljni, a drugi nezadovoljni. Element razliito iz prve reenice kataforike je prirode. On upuuje na elemente jedni, odnosno drugi u sljedeoj reenici i time te dvije reenice povezuje u jednu tekstnu cjelinu. Reenice koje sadre anaforike ili kataforike elemente nijesu punoznane (autosemantine), nego su nepunoznane (sinsemantine). Takve su reenice uvijek kontekstualno ukljuene. To meutim ne znai da svaka kontekstualno ukljuena reenica mora biti i sinsemantina. U tekst mogu biti ukljuene i autosemantine reenice, tj. i one reenice koje se odlikuju sintaksikom i semantikom dovoljnou i bez konteksta u koji su ukljuene, npr. Svi smo otili na more. Na moru smo se dobro odmorili. Tekstna veza meu takvim reenicama ostvaruje se po pravilu ponavljanjem nekoga

326 SINTAKSA

dijela prethodne reenice u sljedeoj (kakav je u navedenome primjeru sluaj s prilokom odredbom na more/na moru).

TIPOVI VEZE MEU REENICAMA U TEKSTU


Reenice u tekstu povezane su meusobno i (formalnom) strukturom i smislom. Strukturom su vezane uz pomo forinih elemenata, zajednikim lanovima reenine strukture, zajednikim leksikim elementima, ponavljanjem sintaksikih jedinica istoga ili slinoga tipa, a smisaona veza meu reenicama u tekstu zasniva se na temi koja je, bar jednim dijelom, zajednika reenicama ukljuenim u tekst. U tome smislu obino se razlikuju dva tipa veze meu reenicama u tekstu. Jedan se naziva linearnom, a drugi paralelnom tekstnom vezom. S obzirom na to prevladava li u tekstu jedna ili druga veza, razlikuju se meusobno i tipovi teksta, s tim da se ni linearna ni paralelna veza po pravilu ne susrijeu u sasvim istom obliku ni u jednome tipu teksta. LINEARNA TEKSTNA VEZA U linearnoj tekstnoj vezi reenice su meusobno povezane tako da sljedea reenica proizlazi iz prethodne. Zato su za taj tip veze tipine sinsemantine kontekstualno ukljuene reenice, npr. Petar je doputovao u grad. S njim je bio i Ivan. One su se sreli sa svojim kolegama iz preduzea. Oni su im rekli da se sastanak odlae za utradan. Zato su imali vremena da detaljno razgledaju grad. Linearna tekstna veza posebno je svojstvena naunom i administrativnom te nekim anrovima knjievnoumjetnikoga i publicistikoga stila, posebno anrovima pripovjednoga tipa. Za strukturu tekstova toga tipa posebnu vanost imaju inhoativne i nitivne reenice, tj. reenice koje stoje na poetku i reenice koje stoje na kraju teksta. Inhoativne reenice, koje su usmjerene prema razvoju teksta, imaju otvaraku funkciju u tekstu. One zato esto sadre i neke kataforine elemente (npr. ovaj, taj, sljedei, idui i sl.), npr. Kandidat za mjesto rektora mora ispunjavati sljedee uslove... esto inhoativne reenice mogu biti i upitne, npr. Kako bismo mogli odrediti zavisnosloene reenice? Ima inhoativnih reenica koje su sasvim shematizovane ili ak frazeologizovane, pa su npr. tipine za biblijske tekstove, upor. U ono vrijeme nasta mrmljanje meu

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 327

Jevrejima, ili za poetke narodnih pripovjedaka, npr. Bio jednom jedan car pa imao tri sina. Finitivne reenice u tekstovima toga tipa imaju zatvaraku funkciju. One esto sadre neke anaforine elemente kojima se na neki nain sumira reeno. To su posebno esto elementi zakljunoga znaenja (npr. zato, zbog toga, iz tih razloga, ukratko, jednom rijeju, na kraju, napokon i sl.), npr.: O svemu to je bilo naprijed reeno morale bi voditi brigu kulturne i naune ustanove na nivou grada i na nivou drave. Ukratko, morali bi se aktivirati svi oni kojih se ta problematika na bilo koji nain tie. PARALELNA TEKSTNA VEZA Tu vrstu veze meu reenicama u tekstu karakterie strukturni i leksiki paralelizam, tj. upotreba istih ili slinih sintaksikih jedinica (reeninih lanova) i istih ili slinih leksikih jedinica (npr. sinonimnih, antonimnih i sl.). U tome tipu veze sljedea reenica ne izlazi iz prethodne. Zato su za tekstove koji su preteno strukturirani tim tipom tekstne veze karakteristine autosemantine reenice, odnosno odsutnost forinih elemenata. Odnos meu reenicama uspostavlja se esto strukturnim paralelizmom (ili antiparalelizmom) i zajednikom temom, a nema obino neposrednog povezivanja jedne reenice s drugom, ni sintaksikoga ni smisaonoga, kao u primjeru: Soba je bila lijepo namjetena. U sredini je stajao drveni sto okruen rezbarenim stolicama. U jednome oku isticala se polica s mnogo knjiga, a u drugom udoban koni leaj. Kroz tri velika prozora dolazilo je mnogo svijetla. Buka s ulice nije su ula. Sve je bilo sasvim mirno i nekako sveano.

VEZNA SREDSTVA NA NIVOU TEKSTA (KONEKTORI)


Raznolike jezike jedinice koje slue kao vezna sredstva na nivou teksta nazivaju se konektorima. S obzirom na to jesu li forine prirode ili nijesu, konektori bi se mogli podijeliti na upuivako-zamjenjivake (deiktino-supstitutivne), npr. onamo, tamo, tada, prema tome i sl., i na nezamjenjivake (nesupstitutivne) konektore, npr. meutim, jedino, tovie i sl. Upuivako-zamjenjivakim konektorima svojstveno je da zamjenjuju manje ili vee tekstne cjeline i upuuju na njih. Tako se konektorom zato u primjeru: Pregovori traju ve godinama i njima se jo nita nije postiglo. Zato treba pokuati drugim sredstvima. zamjenjuje cijeli prethodni dio teksta i upuuje na njega, pa bi taj konektor, kad bi se eksplicirao, zapravo znaio: Budui da pregovori traju ve godinama i da se njima jo nita nije postiglo...
328 SINTAKSA

Takvi konektori po pravilu su anaforinoga, rjee i anaforinoga i kataforinoga tipa. U slubi konektora mogu se javiti i rijei koje su formalno iste kao i konjunktori (tj. veznici nezavisnosloenih reenica), npr. i, a, ali, ili i sl., npr. Vrijeme ve odavno bijae isteklo. Ali svi jo bijahu na svojim mjestima ili: I ree Bog: Neka bude svjetlost! I bi svjetlost. I vie Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame (...) I ree Bog: Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda! I bi tako. (Biblija: Knjiga Postanja) Takvo i naziva se biblijsko i. S obzirom na znaenja konektori se (i upuivako-zamjenjivaki i nezamjenjivaki) mogu podijeliti na: suprotne (konfrontativne): a, no, ali, meutim, naprotiv, nasuprot tome, za razliku od toga i sl., npr. Vrijeme ve odavno bijae isteklo. No svi jo bijahu na svojim mjestima; prostorne (spacijalne): ove, tu, one, ovamo, tamo, onamo, odavde, odatle, odande, na tome mjestu i sl., npr. Uli su u jednu sobicu na kraju hodnika. One nije bilo niega; vremenske (temporalne): tad(a), onda, zatim, potom, poslije toga, nakon toga, prije toga i sl., npr. Nekako smo ih uspjeli nagovoriti da pou s nama. Poslije toga sve je ilo mnogo lake; nainske (modalne): ovako, tako, time, na taj nain i sl., npr. Obilazio je pogon triput dnevno. Tako je mogao imati uvid u sve to se dogaa; uzrono-posljedine (kauzalno-konsekutivne): zato, zbog toga, usljed toga, s obzirom na to, na osnovu toga i sl., npr. Svi su ve bili potpuno iscrpljeni. Zbog toga smo se morali odmoriti; namjerne (nalne): radi toga, s tom namjerom, s takvim ciljem, u tu svrhu i sl., npr. Hoahu da obiu sve glavne gradove june Evrope. S tom namjerom krenue na put krajem prole neelje; uslovne (kondicionalne): u tome sluaju, u takvome sluaju, inae i sl., npr. Ljekove nikako ne smijete prestati uzimati. U tome sluaju bilo bi uzaludno sve to smo dosad napravili; dopusne (koncesivne): uprkos tome, ipak, svejedno, uza sve to i sl., npr. Za ispit iz matematike spremao se tri mjeseca. Uprkos tome izgubio je godinu; zakljune (konkluzivne): prema tome, dakle, sve u svemu, ukratko i sl., npr. Na bolovanju je ve nekoliko mjeseci. Prema tome ne vjerujem da ete ga utra sresti;
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 329

iskljune (ekskluzivne): samo, jedino i sl., npr. Svi su bili one ve u osam. Samo se on pojavio tek poslije devet; pribrojne (aditivne) to su oni kod kojih se reenicom koja slijedi u tekstu neto dodaje sadraju prethodne reenice: uz to, osim toga, pored toga i sl., npr. On to vie nije u stanju napraviti na zadovoljavajui nain. Uz to je i bolestan; pojaajne (intenzikatorske) to su oni kojima se reenice u tekstu povezuju tako to se intenzivira (pojaava, naglaava) sadraj ili dio sadraja reenica u kojima se nalaze (to se po pravilu ini pojaajnim rjecama ili skupovima rjeca): i, ak, ak i, tovie, upravo, ba i sl., npr. Shvatam to hoe da kae. I meni je svega dosta ili Mislim da je krajnje vrijeme za odlazak. tovie trebali smo otii i prije; objasnidbene (eksplikativne) oni sadrajem reenice kojoj pripadaju objanjavaju ili preciziraju sadraj druge reenice ili reenica u tekstu: naime, u stvari, zapravo, to jest, drugim rijeima, bolje rei, tanije reeno, jednostavnije reeno i sl., npr. Budui da su se prilike u bankovnom poslovanju sasvim promijenile, treba svakako izmijeniti kreditni ugovor. Drugim rijeima, taj ugovor vie ne vai.

330 SINTAKSA

REDOSLJED SINTAKSIKIH JEDINICA


Reenica se moe posmatrati kao gramatika i kao obavjetajna (komunikacijska) jedinica. Kao gramatika je potencijalna (komunikacijski ostvarljiva), a kao obavjetajna aktuelna (komunikacijski ostvarena) veliina.

REENICA KAO GRAMATIKA JEDINICA


Reenica se kao gramatika jedinica ralanjuje na subjekat, predikat, objekat i priloku odredbu. Subjektu, objektu i prilokoj odredbi mogu biti pridrueni jo atribut i apozicija. REDOSLJED LANOVA REENICE KAO GRAMATIKE JEDINICE Predikat moe biti glagolski i imenski. Kao glagolski predikat moe imati objekat. Tada e redosljed lanova biti ovakav: subjekat (S) + predikat (P) + objekat (O): Petar (S) + ita (P) + knjigu (O). Kada uz direktni objekat (DO) bude prisutan i indirektni objekat (IO), direktni objekat prethodie indirektnome: Petar (S) + donosi (P) + knjige (DO) + studentima (IO). S atributima e redosljed biti ovakav: Na (A) + Ivan (S) + ita (P) + zanimljivu (A) + knjigu (O), a s apozicijom ovakav: Brat (AP) + Ivan (S) + ita (P) + roman (AP) + Hajka (O). Svaka takva apozicija moe imati atribut: Na (A) + brat (AP) + Ivan (S) + ita (P) + poznati (A) + roman (AP) + Hajka (O). To je tako kad predikat ini glagol. No predikat moe initi i imenska rije (imenica, pridjev, zamjenica i redni broj) s pomonim glagolom biti. Tada pomoni glagol biti ima ulogu kopule (K) s imenskom rijeju (IR). U takvoj reenici subjektu i imenskoj rijei mogu biti pridrueni atribut i apozicija. Redosljed lanova takve reenice bie ovakav: subjekat (S) + pomoni glagol biti (PG) + imenska rije (IR). Upor.: Ivan (S) + je (K) + uenik (IR), Na (A) + Ivan (S) + je (K) + marljiv (A) + uenik (IR), Uenik (AP) + Ivan (S) + je (K) + majstor (AP) + pjeva (IR), Na (A) + uenik (AP) + Ivan (S) + je (K) + na (A) + majstor (AP) + pjeva (IR). Priloke odredbe odgovaraju na pitanja kako?, kad?, e?, kud?, odakle?, dokle?, s kojim razlogom? i s kojom svrhom? Priloke odredbe koje odgovaraju na pitanje kako? pripadaju prilokim odredbama naina (PON), priloke odredbe koje odgovaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 331

raju na pitanje kad? prilokim odredbama vremena (POV), priloke odredbe koje odgovaraju na pitanja kud?, odakle? i dokle? prilokim odredbama mjesta (POM), priloke odredbe koje odgovaraju na pitanje s kojim razlogom? prilokim odredbama uzroka (POU), a priloke odredbe koje odgovaraju na pitanje s kojom svrhom? prilokim odredbama svrhe ili namjere (POS). Priloke odredbe koje odgovaraju na pitanje kako? dolaze ispred predikata: Ivan (S) + rado (PON) + ita (P) + knjige (O), a priloke odredbe koje odgovaraju na pitanja kad?, e?, kud?, odakle?, dokle?, s kojim razlogom? i s kojom svrhom? iza predikata, odnosno iza pomonoga glagola u sastavu predikata, ili iza objekta. Redosljed prilokih odredaba koje dolaze iza predikata ili iza objekta podvrgnut je logikim zakonitostima. Zato e priloke odredbe mjesta prethoditi prilokim odredbama vremena, a priloke odredbe vremena prilokim odredbama uzroka, te prilokim odredbama svrhe: Ivan (S) + rado (PON) + deura (P) + u biblioteci (POM) + subotom (POV) + radi nas (POS). Logiki se moe oekivati da i priloka odredba uzroka prethodi prilokoj odredbi svrhe: Ivan (S) + rado (PON) + deura (P) + u biblioteci (POM) + subotom (POV) + zbog odluke (POU) + radi dobroga honorara (POS). (Priloka odredba zbog odluke (POU) moe se aktuelizovati kao zato to je donijeta odluka o deuranju.) Glagol biti uz znaenje kopule moe imati i znaenje nalaziti se, boraviti i sl. Sa znaenjem kopule ini s imenskom rijei imenski predikat (upor.: Ivan je uenik, Ivan je marljiv, Ivan je takav, Ivan je prvi), a sa znaenjem nalaziti se, boraviti i sl. s prilokom odredbom mjesta glagolski predikat (upor.: Ivan je u biblioteci). U prvome sluaju, kad glagol biti znai kopulu, reenica nema priloke odredbe naina; a u drugome, kad biti znai nalaziti se, nema imenske rijei. O redosljedu lanova reenice odluuje i njihovo znaenje. Na prvome je mjestu lan koji je znaenjem iri od rijei na drugome mjestu, na drugom mjestu lan koji je znaenjem iri od znaenja rijei na treem mjestu itd. Tako je atribut predstavljen odnosnim (relativnim) pridjevom znaenjem iri od atributa predstavljenoga prisvojnim (posesivnim) pridjevom, atribut predstavljen prisvojnim (posesivnim) pridjevom znaenjem iri od znaenja atributa predstavljenoga razlikovnim (diferencijalnim) pridjevom, a atribut predstavljen razlikovnim (diferencijalnim) pridjevom znaenjem iri od znaenja predstavljenoga kvalitativnim pridjevom. Zato e atribut predstavljen odnosnim pridjevom svaka u Svaka Ivanova nova bijela koulja je istoga kroja biti ispred atributa predstavljenoga prisvojnim pridjevom Ivanova, atribut Ivanova ispred atributa predstavljenoga razlikovnim pridjevom nova, a atribut nova ispred atributa predstavljenoga kvalitativnim pridjevom bijela. Tako se ponaaju i predikati predstavljeni glagolima odluiti, poeti, uiti i voziti jedan prema drugome u Ivan je odluio da pone uiti da vozi automobil. (Glagol od-

332 SINTAKSA

luiti znaenjem je iri od glagola poeti, glagol poeti iri od glagola uiti, a glagol uiti od glagola voziti. To je uslovilo njihov navedeni redosljed u reenici.) Atributi mogu biti iskazani pridjevom (ili pridjevskom rijei), pridjevom i imenicom u kosome padeu te prijedlogom s imenicom uz koju moe biti pridjev (ili pridjevska rije). Atribut iskazan pridjevom (ili pridjevskom rijeju) dolazi ispred subjekta, objekta, imenskoga predikata i priloke odredbe iskazanih imenicom (Na Ivan ita, Ivan ita zanimljivu knjigu, Ivan je marljiv uenik, Ivan e doi sljedee neelje), a atribut iskazan imenicom i pridjevom (ili pridjevskom rijei) i imenicom u kosome padeu te prijedlogom i imenicom s pridjevom (ili pridjevskom rijei) iza subjekta, objekta i imenskoga predikata (Uenici prvoga razreda odlaze na izlet, Uenici iz Pluina dolaze u Kotor, Ivan e doekati uenike prvoga razreda, Ivan e doekati uenike iz Pluina, Ivan je uenik prvoga razreda, Ivan je uenik iz Kotora). Atribut i priloka odredba mogu biti iskazani istim izrazom (a, naravno, razliitim sadrajem). Tada e, u skladu s onim to je reeno, atribut pratiti imenicu (u ulozi subjekta, objekta, imenskoga dijela predikata i priloke odredbe), a priloka odredba glagol (u ulozi predikata): Uenici iz Pluina (A) odlaze iz Pluina (PO).

OBAVJETAJNA STRUKTURA REENICE (ISKAZA)


Reenica se kao obavjetajna (komunikacijska) jedinica ralanjuje na obavjetajni subjekat ili temu i na obavjetajni predikat ili remu. REENINA INTONACIJA Budui da intonacija igra bitnu ulogu u obavjetajnoj strukturi reenice, rei emo najprije nekoliko rijei o njoj. Intonacija je dizanje i sputanje glasa radi izraavanja razlika u znaenju poruke i stepenima oeaja izraenih porukom. Njezini su parametri melodija, akcenat i pauza. (Budui da je rije o fonologiji reenice, to treba shvatiti kao reeninu melodiju, reenini akcenat i reeninu pauzu.) REENINA MELODIJA Reenina melodija moe biti uzlazno-silazna, uzlazna i silazna. Uzlazno-silazna melodija svojstvena je izjavnim reenicama (bilo prostima bilo sloenima): Ivan e doi. i: Ivan e doi kad bude imao vremena.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 333

Uzlazna melodija svojstvena je upitnim reenicama bez upitne rijei: Ivan e doi? i: Ivan e doi kad bude imao vremena? Silazna melodija svojstvena je uzvinim reenicama: Ivan e doi! i: Ivan e doi kad bude imao vremena! Silazna melodija svojstvena je i upitnim reenicama s upitnom rijeju: Ko e doi? i: Ko e doi kad bude imao vremena? REENINI AKCENAT Reenini akcenat zahvata onaj dio reenice koji slijedi kao odgovor na pitanje, a to je obavjetajni predikat, koji tad moe biti i bez dijela reenice zahvaenoga pitanjem, tj. bez obavjetajnoga subjekta: (Ko e doi?) Ivan e doi. (Ko e doi?) Ivan. Reenini akcenat je i u jednoj i u drugoj reenici na Ivan. Reenini akcenat zahvata i dio reenice koji je stavljen nasuprot drugome (bilo eksplicitnome bilo implicitnome) dijelu reenice: (a) S ekspl. dijelom: (A: Doi e Marko.) B: (Ne) Doi e Ivan, ne Marko. (b) S impl. dijelom: (A: Doi e Marko.) B: (Ne) Doi e Ivan! I takve reenice mogu biti bez obavjetajnoga subjekta: (a) Ivan, ne Marko. (b) Ivan! Primjer (a) odgovara kontekstu: A: Doi e Marko. B: Ne, nee doi Marko, nego Ivan. Ivan, ne Marko. Primjer (b) odgovara takoe kontekstu: A: Doi e Marko. B: Ne, nee doi Marko, nego Ivan. Ivan! ali s jakim intenzitetom na Ivan. Zato (b) prati uzvinik.

334 SINTAKSA

Reenica (b) liena obavjetajnoga subjekta moe biti kontekstualizovana i na ovakav (ili njemu stian) nain: A: Doi e Marko. B: Ne Marko, nego Ivan! Ivan! A. Doi e Marko. B. to ti je?! Ivan!!! REENINA PAUZA Reenina pauza imae razlikovnu ulogu u ovakvim reenicama: A: Hoe li to uiniti Ivan ili Marko? B: Ivan, ne Marko. ili: Ivan ne, Marko. U prvoj e reenici uiniti to Ivan, a u drugoj Marko. Takve reenice svojstvene su racionalnim i ekonominim anrovima teksta. Upor.: Uhapsiti, ne pustiti. prema Uhapsiti ne, pustiti.

Redosljed lanova reenice kao obavjetajne (komunikacijske) jedinice


Obavjetajni subjekat ili tema jeste lan koji izlazi iz konteksta (koji je sagovornicima poznat) i zato prethodi obavjetajnome predikatu ili remi. Dakle redosljed lanova reenice kao obavjetajne jedinice u uobiajenoj komunikaciji ovakav je: OS (T) + OP (R). Upor.: (Kontekst: Ivan je student.) Ivan (OS) redovno polae ispite (OP). Budui da je prisutan u kontekstu, lan Ivan moe se zamijeniti sa on ili sa : On + redovno polae ispite ili: + redovno polae ispite. Isto tako moe se zamijeniti sa koji. Tad to koji (prethodnu) prostu reenicu Ivan je student i (sljedeu) prostu reenicu On redovno polae ispite povezuje u sloenu reenicu Ivan je student koji redovno polae ispite. U toj sloenoj reenici lan Ivan pripada obavjetajnome subjektu, a lan je student koji redovno polae ispite obavjetajnome predikatu: Ivan (OS) + je student koji redovno polae ispite (OP). Tako (od dvije proste reenice) nastaju i ostale sloene reenice. U skladu s logikim slijedom misli u komunikaciji u njima glavni dio prethodi zavisnome dijelu. Pritom zavisni dio moe izlaziti iz jednoga od gramatikih lanova glavnoga dijela ili iz cjeline glavnoga dijela. U prvome sluaju (kad zavisni dio izlazi iz jednoga od gramatikih lanova glavnoga dijela sloene reenice) dobijaju se sloene reenice s ovakvim redosljedom lanova: (1) Ivan kae (OS) + da e uskoro poloiti jo jedan ispit (OP) (zavisni dio u ulozi objekta), (2) Ivan e upisati etvrtu godinu (OS) + kad se vrati iz inostranstva (OP) (zavisni dio u ulozi priloke odredbe vremena), (3) Ivan e upisati etvrtu godinu (OS) + jer je poloio sve uslovne ispite (OP) (zavisni dio u ulozi priloke odredbe uzroka), (4) Ivan to ini (OS) + da nas iznenadi (OP) (zavisni dio u ulozi priloke odredbe svrhe), (5) Ivan e upisati etvrtu godinu (OS) + ako
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 335

poloi sve uslovne ispite (OP) (zavisni dio u ulozi priloke odredbe uslova), (6) Ivan e uiti (OS) + kako je njegov brat uio (OP) (zavisni dio u ulozi priloke odredbe naina), (7) Ivan e uiti (OS) + pa e nas sve iznenaditi (OP) (zavisni dio u ulozi priloke odredbe posljedice) i (8) Ivan e uiti (OS) + e bude mogao (OP) (zavisni dio u ulozi priloke odredbe mjesta). Ti zavisni djelovi odgovaraju na pitanja: to Ivan kae? (1), Kad e Ivan upisati etvrtu godinu? (2), Zato e Ivan upisati etvrtu godinu? (3), Rad ega to Ivan ini? (4), Pod kojim e uslovima Ivan upisati etvrtu godinu? (5), Kako e Ivan uiti? (6), Hoe li zaista Ivan uiti kako valja? (7) i e e Ivan uiti? (8). Djelovi sloenih reenica koji na takva pitanja odgovaraju znaenjski su meusobno usko povezani. O takvoj povezanosti govori i to to ispred zavisnoga dijela moe stajati rije koja upuuje na znaenje zavisnoga dijela: (2) Ivan e upisati etvrtu godinu onda kad poloi sve uslovne ispite, (3) Ivan e upisati etvrtu godinu zato jer je poloio sve uslovne ispite, (4) Ivan to ini zato da nas iznenadi, (5) Ivan e upisati etvrtu godinu pod uslovom ako (uobiajenije: da) poloi sve uslovne ispite, (6) Ivan e uiti onako kako je njegov brat uio, (7) Ivan e uiti tako da e nas sve iznenaditi i (8) Ivan e uiti one e bude mogao. U drugome sluaju (kad drugi dio sloene reenice izlazi cjelinom iz glavnoga dijela sloene reenice) dobijaju se ovakve sloene reenice: Ivan (OS) je itao (OP) i (OS) pisao (OP); Ivan (OS) je itao (OP), a Marko (OS) je pisao (OP); Ivan (OS) e itati (OP) ili (OS) pisati (OP). Razlika izmeu prvih i drugih sloenih reenica jeste u tome to su prve strukturirane po naelu jednoga obavjetajnog subjekta i jednoga obavjetajnog predikata, a druge po naelu dvaju obavjetajnih subjekata i dvaju obavjetajnih predikata. To govori o tome da u prvima drugi dio zavisi, a u drugima ne zavisi od prvoga dijela. Zato prve sloene reenice nazivamo zavisnosloene, a druge nezavisnosloene. Drugim rijeima, u prvima sloenim reenicama njihovi djelovi znaenjski su zavisni, a u drugima znaenjski nezavisni. Dakle znaenjski djelovi sloene reenice zavisni su kad su strukturirani po naelu jednoga obavjetajnog subjekta i jednoga obavjetajnog predikata, a znaenjski nezavisni kad su strukturirani po naelu dvaju obavjetajnih subjekata i dvaju obavjetajnih predikata. Zavisnosloene reenice mogu biti strukturirane i po naelu dvaju obavjetajnih subjekata i dvaju obavjetajnih predikata. Po naelu jednoga obavjetajnoga subjekta i jednoga obavjetajnoga predikata zavisnosloena reenica Ivan je zadovoljan to moete vieti bie strukturirana kad zavisni dio to moete vieti bude znaio uzrok Ivanova zadovoljstva. Tada e njezina obavjetajna struktura biti ovakva: Ivan (OS) je zadovoljan to moete vieti (OP). U tome sluaju to moete vieti moe se preoblikovati u jer moete vieti. Po naelu dvaju obavjetajnih subjekata i dvaju obavjetajnih predikata reenica Ivan je zadovoljan to moete vieti bie strukturirana kad zavisni dio to moete vieti bude znaio posljedicu Ivanova zadovoljstva. Tad e obavjetajna struktura sloene reenice Ivan je zadovoljan to moete vieti biti ovakva: Ivan (OS) je zadovoljan (OP) to (OS) moete vieti (OP). U tome se
336 SINTAKSA

sluaju to moete vieti moe preoblikovati u samostalnu reenicu To moete vieti: Ivan (OS) je zadovoljan (OP). To (OS) moete vieti (OP). Sa strukturom Ivan (OS) je zadovoljan to moete vieti (OP) sloena reenica Ivan je zadovoljan to moe vieti imae jednu uzlaznu i jednu silaznu melodiju: Ivan je zadovoljan to moete vieti. Sa strukturom pak Ivan (OS) je zadovoljan (OP) to (OS) moete vieti (OP) sloena reenica Ivan je zadovoljan to moete vieti imae dvije uzlazne i dvije silazne melodije: Ivan je zadovoljan to moete vieti. To je jednouzlaznost i jednosilaznost melodije, odnosno dvouzlaznost i dvosilaznost melodije sloene reenice razlog to se zavisni dio to moete vieti u sloenoj reenici Ivan je zadovoljan to moete vieti i odvaja i ne odvaja zarezom od glavnoga dijela Ivan je zadovoljan. Pri jednouzlaznoj i jednosilaznoj melodiji zavisni dio to moete vieti ne odvaja se, a pri dvouzlaznoj i dvosilaznoj melodiji odvaja zarezom: Ivan je zadovoljan to moete vieti i Ivan je zadovoljan, to moete vieti. (U drugome sluaju lan to moete vieti u pravopisu se smatra naknadno dodatim.) Na slian nain pristupa se strukturi tipa Ivan je to uinio tako da moete biti zadovoljni. Iz konteksta Kako je to Ivan uinio? izlazi struktura s jednouzlaznom i jednosilaznom melodijom: Ivan je to uinio tako da moete biti zadovoljni. a iz konteksta Je li Ivan to uinio? struktura s dvouzlaznom i dvosilaznom melodijom: Ivan je to uinio tako da moete biti zadovoljni. U drugome sluaju veznik tako da moe se zamijeniti veznicima pa, te i i: Ivan je to uinio (tako da) > pa, te, i moete biti zadovoljni. Tu e biti mogua i zamjena kakvim konkluzivnim konektorom, npr. konektorom zato: Ivan je to uinio, zato moete biti zadovoljni. Budui da su s gledita obavjetajne strukture lanovi takvih sloenih reenica nezavisni, mogua je i ovakva transformacija: On je to uinio. Zato moete biti zadovoljni. Upravo je to razlog (dvosilaznost i dvouzlaznost melodije) to e se i tako da i pa, pa onda i pa i te i i odvojiti zarezom:

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 337

Ivan je to uinio, tako da (pa, te, i) moete biti zadovoljni. Na takav nain mogu se utvrditi odnosi izmeu glavnoga i zavisnoga dijela zavisnosloene reenice s drugaijim karakterom zavisnoga dijela. Ispred zavisnoga dijela moe doi rjeca koja pojaava njegovo znaenje. U zavisnome dijelu moe biti izraz koji govori o odnosu prema sadraju poruke (npr. izraz naravno): 1. s namjernim zavisnim dijelom: (Zato je to Ivan uinio?) a) Ivan je to inio (zato) da nas obraduje; (Je li Ivan to uinio?) b) Ivan je to uinio, (zato) da nas obraduje; 2. s nainskim zavisnim dijelom: (Kako e Ivan uiti?) a) Ivan e uiti onako kako i drugi studenti ue; (Hoe li Ivan uiti?) b) Ivan e uiti, (onako) kako i drugi studenti ue. 3. s vremenskim zavisnim dijelom: (Kad e Ivan upisati etvrtu godinu?) a) Ivan e upisati etvrtu godinu (tad) kad se vrati iz inostranstva; (Hoe li Ivan upisati etvrtu godinu?) b) Ivan e upisati etvrtu godinu, (tad) kad se vrati iz inostranstva. 4. s pogodbenim zavisnim dijelom: (Uz koje e uslove Ivan upisati etvrtu godinu?) a) Ivan e upisati etvrtu godinu ako poloi sve uslovne ispite; (Hoe li Ivan upisati etvrtu godinu?) b) Ivan e upisati etvrtu godinu, ako (naravno) poloi sve uslovne ispite.
338 SINTAKSA

5. s mjesnim zavisnim dijelom: (e e Ivan uiti?) a) Ivan e uiti (one) e i drugi ue; (Hoe li Ivan uiti?) b) Ivan e uiti, (one) e i drugi ue. 6. s posljedinim zavisnim dijelom: (Kako e Ivan uiti?) a) Ivan e uiti (tako) da emo svi biti prijatno iznenaeni; (Hoe li Ivan uiti?) b) Ivan e uiti, (i to) tako da emo svi biti prijatno iznenaeni. Kako vidimo, razlika izmeu karaktera strukture a) i strukture b) zavisi od konteksta. Obavjetajnu strukturu (s dvoobavjetajnim subjektom i dvoobavjetajnim predikatom, odnosno s dvouzlaznom melodijom i dvosilaznom melodijom) nee imati zavisnosloene reenice sa zavisnim dijelom ispred glavnoga dijela. U tome sluaju one e imati obavjetajnu strukturu s jednoobavjetajnim subjektom i jednoobavjetajnim predikatom, odnosno jednouzlaznom i jednosilaznom melodijom: (Kad Ivan poeti svoga prijatelja Marka?) Kad god doe u Pljevlja (OP), Ivan poeti svoga prijatelja Marka (OS). Po naelu (uske) znaenjske povezanosti zavisnoga i glavnoga dijela zavisnosloene reenice zavisni dio ne bi se odvajao zarezom. To se meutim ini iz tradicionalnih razloga. U kontekstu Kad Ivan poeti svoga prijatelja Marka? obino se dio uslovljen njime (obavjetajni subjekat) izostavlja (jer je izlian, tj. obavjetajno nebitan): (Kad Ivan poeti svoga prijatelja Marka?) Kad god doe u Pljevlja. Kako vidimo, i redosljed i sastav lanova obavjetajne strukture reenice (obavjetajnoga subjekta i obavjetajnoga predikata) zavisi od konteksta. Budui da je obavjetajni subjekat lan koji izlazi iz konteksta, koji je kontekstom uslovljen, logino je da njegovo mjesto bude ispred obavjetajnoga predikata.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 339

Tako Ivan ita knjigu. izlazi iz konteksta to ita Ivan?, ita knjigu Ivan. iz konteksta Ko ita knjigu?, Ivan knjigu ita. iz konteksta to Ivan radi s knjigom? itd. Budui da u Ivan ita knjigu. lan Ivan ita izlazi iz konteksta (to ita Ivan?), reenica moe biti, i obino jeste, bez njega. Tako se na pitanje to Ivan ita? (u uobiajenim uslovima) odgovara: Knjigu., na pitanje Ko ita knjigu? Ivan. i na pitanje to Ivan radi s knjigom? ita. ili ita je. (Ove je u ita je. je izlino, ali komunikacijski potrebno.) To pokazuje kako se govor na raun onoga to izlazi iz konteksta (na raun obavjetajnoga subjekta) oslobaa onoga to je (u normalnim uslovima) u komunikaciji suvino. Na pitanje meutim to ita Ivan? moe se odgovoriti i tako da se na prvo mjesto stavi ono to ne izlazi iz konteksta, to je cilj poruke, tj. obavjetajni predikat: (to ita Ivan?) Knjigu (OP) ita Ivan! (OS) Tako na pitanje to ita Ivan? odgovara sagovornik kad je njime iznenaen, kad mu se nameu dopunska pitanja poput A to bi drugo inio?. Zato se iza takva odgovora stavlja uzvinik (kao znak iznenaenja). Takvi odgovori mogu biti i na druga pitanja, recimo na pitanje Ko ita knjigu?: (Ko ita knjigu?) Ivan (OP) ita knjigu! (OS) To onda nazivamo obrnuti redosljed lanova reenice ili inverzija. Kad se takvi odgovori (iskazi) oslobode izlinosti (onoga to izlazi iz konteksta, tj. onoga to pripada obavjetajnome subjektu), dobijaju ovakve oblike: a) (to ita Ivan?) Knjigu! b) (Ko ita knjigu?) Ivan! U njima se novo obavjetenje prenosi uzvinikom (kao znakom iznenaenja). To je onda (iznenaenje iskazano uzvinikom) takoe obavjetajni predikat. Takvome obrnutom redosljedu mogu podlijegati i lanovi sloene reenice. Iz konteksta npr. Kad ete doi? izai e sloena reenica Doi emo kad budemo slobodni. s obavjetajnim subjektom doi emo i obavjetajnim predikatom kad budemo slobodni: (Kad ete doi?) Doi emo (OS) kad budemo slobodni (OP).

340 SINTAKSA

Iz istoga konteksta izai e i sloena reenica Kad budemo slobodni, doi emo! s obavjetajnim subjektom na drugome i obavjetajnim predikatom na prvome mjestu (s redosljedom OP + OS): (Kad ete doi?) Kad budemo slobodni (OP), doi emo (OS). Bez strukturno izraenoga obavjetajnoga subjekta (on je i ove izlian) reenica kad budemo slobodni glasie ovako: Kad budemo slobodni! Na odgovor Ivan. moe se postaviti pitanje (replika) Ivan?, na koje se odgovara: Da, Ivan. Na odgovor Da, Ivan. moe se postaviti pitanje (replika) Ivan?! (s nedoumicom), na koje se odgovara: Da, Ivan! (s iznenaenjem). Na odgovor Da, Ivan! moe se postaviti pitanje (replika) Ivan!? (iznenaenje praeno pitanjem), na koje se odgovara: Da, Ivan!!! (s uzbuenjem). U dijalogu to bi izgledalo ovako: A: Ko ita knjigu? B: Ivan. A: Ivan? B: Da, Ivan. A: Ivan?! B: Da, Ivan! A: Ivan!? B: Da, Ivan!!! U svakome takvom pitanju krije se novo obavjetenje, koje se u govorenome jeziku iskazuje intonacijom, a u pisanome takom, upitnikom, uzvinikom, upitnikom-uzvinikom, uzvinikom-upitnikom i trima uzvinicima. I sloene reenice mogu biti podvrgnute takvim replikama: A: Kad ete doi? B: Kad budemo slobodni. A: Kad budete slobodni? B: Da, kad budemo slobodni. A: Kad budete slobodni?! B: Da, kad budemo slobodni! A: Kad budete slobodni!? B: Da, kad budemo slobodni!!!

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 341

I na takav odgovor (Da, kad budemo slobodni!!!) moe se replicirati, npr. ovako: Zar vi zaista znate biti slobodni? (To i jesu razlozi za karakter navedenih replika. Sagovornik je iznenaen injenicom da i on, s kime razgovara, moe biti slobodan.) U reenicama u kojima se uspostavlja stanovita znaenjska jednakost izmeu subjekatske i predikatske sintagme oblici pomonoga glagola biti mogu dolaziti i iza subjekatske sintagme, ali tada u akcentovanome obliku: Slatkovodna riba jeste riba koja ivi u slatkoj vodi.

342 SINTAKSA

FUNKCIONALNI STILOVI CRNOGORSKOGA STANDARDNOG JEZIKA


Ova gramatika bavi se (prvenstveno) opisom lingvistikih (iskljuivo jezikih), a ne (prvenstveno) opisom sociolingvistikih (i jezikih i izvanjezikih) zakonitosti crnogorskoga jezika. Ona se, drugim rijeima, (prvenstveno) bavi opisom crnogorskoga jezika kao sistema, a ne (prvenstveno) opisom crnogorskoga jezika kao standarda (kao standardnoga jezika). A kako sistem funkcionie iskljuivo kao pravilnost, u njemu nema nepravilnosti. Zato ni u ovoj gramatici nema govora o nepravilnosti ni ma o emu to se protivi pravilnosti. U njoj nema dopustivoga i nedopustivoga, prihvatljivijega i neprihvatljivijega, boljega i loijega. Za nju je npr. pravilan i oblik genitiva mnoine kljevk, i oblik genitiva mnoine klijvk, i oblik genitiva mnoine klijvk. Ona nijednome od njih ne daje prednost. Ona se ne bavi (prvenstveno) upotrebom jezikih injenica; ona jezike injenice daje na upotrebu. I tu upotrebu onda preuzima standardni jezik ukljuujui je u svoje funkcije. Standardni je jezik polifunkcionalan. On funkcionie na onoliko naina koliko je drutvu (koje se njime slui) potrebno. Na jedan naime nain funkcionie u nauci, na drugi u administraciji, na trei u novinarstvu i publicistici, na etvrti u umjetnikoj knjievnosti i na peti u svakodnevnome razgovoru. Te njegove funkcije nazivamo funkcionalnim stilovima, pa govorimo o naunome funkcionalnom stilu, o administrativno-poslovnome funkcionalnom stilu, o novinarsko-publicistikome funkcionalnom stilu, o knjievnoumjetnikome funkcionalnom stilu i o razgovornome funkcionalnom stilu. Svaki od tih funkcionalnih stilova ima svoja pravila. To znai da pravila jednoga funkcionalnog stila nijesu pravila drugoga funkcionalnog stila i obrnuto. One pak e postoje pravila (rije je, ponavljamo, o sociolingvistikim pravilima) postoji i mogunost sukoba s njima. Taj sukob najee je rezultat nedovoljne upuenosti u ta pravila, njihova ili nikakva ili nedovoljna poznavanja. Posebno se to odnosi na nepoznavanje funkcionalnih stilova, na razlike meu njima i na njihovu upotrebu. Vrlo se esto ono to pripada jednome funkcionalnom stilu upotrebljava u drugome funkcionalnom stilu, te se tako ine pogreke. To je razlog to mi pri objanjavanju jezikih injenica jedne upuujemo u jedan, a druge u drugi funkcionalni stil. To je onda i razlog to dajemo (kratka) uputstva o tome to su to funkcionalni stilovi crnogorskoga standardnog jezika.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 343

NAUNI STIL
Dok je knjievnoumjetniki funkcionalni stil po svojoj individualnoj neogranienosti izrazito subjektivan, dotle je nauni funkcionalni stil u svojoj individualnoj ogranienosti izrazito objektivan. Razlog je tome to to u nauci vladaju zakoni logike strukture misli, koji omoguavaju da se i njezin sadraj i njezin izraz organizuju strogo logiki. U skladu s tom logikom organizacijom izraza i sadraja jeste naelo objektivnosti (nauka je osloboena subjektivnosti pobuda poiljaoca i primaoca poruke) te naelo apstraktnosti (nauka je osloboena nebitnih obiljeja sadraja poruke). To naelo apstraktnosti u jeziku ostvaruje se apstraktnim predstavnicima jezikih kategorija. Takav je predstavnik, na primjer, tree lice jednine (prezenta, perfekta ili futura) koje ne upuuje na osobu. Upor.: ,,U radu se govori o..., U radu se govorilo o... ili ,,U radu e se govoriti o.... Takvo je (nelino) i prvo lice mnoine prezenta (perfekta ili futura) u upotrebi u kojoj je i pomenuto tree lice jednine prezenta (perfekta ili futura). Kad se kae ,,U radu govorimo o..., onda to znai isto to i ,,U radu govorim o... ili ,,U radu se govori o.... U naunome miljenju kategorija vremena nije bitna (ona se zamjenjuje kategorijom prostora), pa je svejedno kojim e se glagolskim oblikom (kojim se izraava vrijeme) izraziti. Stoga e se izraavati glagolskim oblikom koji je prema izraavanju vremena najneutralniji, tj. glagolskim oblikom koji je u tome pogledu najapstraktniji. To je prezent, i to prezent nesvrenih glagola. (Kategorija nesvrenosti naime apstraktnija je od kategorije svrenosti.) Takav prezent, naravno, nee znaiti samo sadanjost no i sadanjost i prolost i budunost, bie dakle svevremen, pa onda i bezvremen. U skladu je s apstraktnou takva prezenta (pa onda i bilo kojega glagolskog oblika u ulozi u kojoj je takav prezent) njegova nekontekstualnost, tj. njegova neuslovljenost kontekstom. U naunome stilu (kao stilu objektivne komunikacije) nema glagolskih oblika kojima se izraava subjektivan stav. Tako u njemu nema ni potencijala ni imperativa kojima se izraava takav stav. Ako ih u naunome stilu ima, onda oni nijesu u slubi poiljaoca i primaoca poruke, no u slubi poruke. I reenica u naunome stilu organizovana je po naelu naunoga miljenja. I ona je naime dekontekstualizovana, tj. apstraktna. To znai da je sama sebi dovoljna. Zato je i gramatiki i informativno potpuna. Gramatiki potpuna znai da ima potpunu gramatiku strukturu: i subjekat, i predikat, i objekat, i priloku odredbu. Upor.: Ivan (subjekat) pie (predikat) o fonemu (objekat) u posebnoj raspravi (priloka odredba). Informativno potpuno znai da ima potpuno obavjetajnu strukturu: i obavjetajni subjekat i obavjetajni predikat. Upor.: Ivan pie o fonemu u posebnoj raspravi. U toj raspravi on (obavjetajni subjekat) kae da fonem jo uvijek nije jednoznano odreen (obavjetajni predikat). To znai da nema osamostaljenih strukturno zavisnih reenica, kao to je to u knjievnoumjetnikome stilu. Redosljed komponenata (obavjetajnoga subjekta i obavjetajnoga predikata) u skladu je s razvojem logikoga miljenja. To znai da je na prvome
344 SINTAKSA

mjestu komponenta koja sadri poznatu informaciju, tj. obavjetajni subjekat, a na drugome komponenta koja sadri nepoznatu informaciju, tj. obavjetajni predikat. U naunome stilu (naelno) nema obrnutoga redosljeda komponenata da obavjetajni predikat prethodi obavjetajnome subjektu. Drugim rijeima, u naunome stilu nema stilski obiljeenoga redosljeda komponenata. U skladu s takvom obavjetajnom strukturom reenice jeste veza sljedee reenice s prethodnom. Ono to u prethodnoj reenici pripada obavjetajnome predikatu u sljedeoj pripada obavjetajnome subjektu. Veza pak izmeu jedne i druge reenice uspostavlja se: linim zamjenicama treega lica: on, ona, ono, oni, one, ona: Poreenje s Vergilijem i nije toliko poreenje koliko nain da to bre doemo do cjelovitog suda o Mauraniu. Ono je, uostalom, naslijeeno iz osnovne pouke Ekiotova eseja, a opravdano Mauranievim dubokim doivljajem Vergilijeve umjetnosti; prisvojnim zamjenicama: njegov, njezin/njen, njihov: Ona se, dakle, moe prouavati kao bilo koja jezika tvorevina (...). Njeno razumijevanje tad se oslanja na tzv. stvarni kontekst, a analiza njezine gramatike pravilnosti ili nepravilnosti nee, naravno, biti od posebna interesa za prouavanje knjievnosti; pokaznim zamjenicama: taj, onaj, takav, onakav, tolik, onolik: Uzmimo npr. reenicu Ubili su ga ciglama. Ta reenica se moe shvatiti kao izvjetaj o zloinu i moe se razmatrati s obzirom na to kako je izgraena na osnovu izbora pojedinih glasova, rijei, njihovih oblika i naina njihova povezivanja; prilozima: tu, tamo, tuda, one, onamo, onuda, otud, odonud, odatle: Zbog kratkoe rije kao rije, svaka rije pojedinano, i sasvim posebni, neuobiajeni odnosi meu rijeima postaju izuzetno znaajni, a zbog stihovane organizacije govora ritam i odreeni zvukovni odnosno melodijski efekti imaju esto za razumijevanje vanost ak i veu od vanosti uobiajenih znaenja pojedinih rijei. Otuda se lako zapaa odreena srodnost izmeu lirske poezije i muzike; rjecama: meutim, naime, pak, stoga, zato i sl.: Pojam knjievnost ili pjesnitvo u tom smislu povezuje knjievnika s knjievnikovim djelom kao njegovim proizvodom i sa sluaocima, odnosno itaocima, bez kojih nema istinske knjievnosti. Knjievnost naime ivi jedino ako postoje oni koji knjievna djela razumiju kao umjetnika djela i upravo ih tako itaju i sluaju; frazeologizovanim izrazima: pri tome, s obzirom na to da, u skladu s time, u vezi s time, slino tome, u skladu s takvim shvatanjem, na slian nain,
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 345

suprotno tome, to se toga tie, kad je rije o tome i sl.: I esto navoena podjela lirike na reeksivnu (misaonu) i emotivnu (oeajnu) teko se moe primijeniti u analizi lirike i u njenoj klasikaciji (...). Pri tome treba napomenuti da se u pravom lirskom izrazu misao i oeaj teko mogu odvojiti (...). Takva sredstva ine ono to ine veznici u sloenoj reenici. No dok veznici vezuju dvije reenice u sloenu reenicu, sredstva o kojima govorimo vezuju reenicu s reenicom (bilo prostu bilo sloenu) u tekst. Takva vezna sredstva, koja vezuju reenicu s reenicom u tekst, nazivamo tekstna vezna sredstva ili konektori. (Vezna sredstva kojima vezujemo reenicu s reenicom u sloenu reenicu nazivamo subjunktori i konjunktori.) U naunome tekstu, rekli smo, vrijeme ustupa mjesto prostoru, odnosno procesualnost supstancijalnosti. Posljedica toga jeste da je nauni tekst statian. U skladu je s time i prevaga imenice nad glagolom. Kad govorimo o dekontekstualizaciji znaenja, onda se to odnosi u prvome redu na znaenje imenica. Njihovo je znaenje opte, pojmovno, dakle apstraktno. Ono ne izlazi iz konteksta, ono samo sebi ini kontekst. Takve imenice (s takvim, pojmovnim, znaenjem) nazivamo termini. Meu njima su najuopteniji (najapstraktniji) termini koji se upotrebljavaju u svim naunim tekstovima. (Takve termine nazivamo kategorijalni termini.) To su: sistem, struktura, funkcija, kategorija, svojstvo i dr. Poslije njih dolaze termini koji se upotrebljavaju u srodnim naunim disciplinama, a onda termini koji se upotrebljavaju u zasebnim naunim disciplinama. Tako onda govorimo o optenaunim terminima, srodnonaunim terminima i uskonaunim terminima. Naravno, ni nauni tekst nije lien optejezikih rijei. Naprotiv, one u njemu preteu. No one su u naunome tekstu (naelno) liene svake subjektivnosti. One nemaju slikovitih, tj. metaforizovanih znaenja. Metafore su u naunome tekstu demetaforizovane. Upor.: rep (helikoptera), krilo (helikoptera), (crkveni) brod, glava (motora), noge (stola) itd. Jednoznanosti rijei u naunome tekstu pogoduju rijei koje se ne upotrebljavaju u svakodnevnoj (ivoj) komunikaciji. Zato se mnoge vade iz prolosti i oivljavaju (revitalizuju). Iz istih razloga vade se i iz klasinih jezika (grkoga i latinskoga). No to (vaenje rijei iz klasinih jezika) ne ini samo jedan nacionalni jezik, no mnogi nacionalni jezici. Zato se takve rijei nazivaju internacionalne rijei (internacionalizmi). One su (zbog svoje specine strukture) najjednoznanije, pa ih naunici nacionalnih jezika upotrebljavaju radi boljega meusobnog razumijevanja. U tome smislu (kao internacionalne) danas se upotrebljavaju i mnoge angloamerike rijei, posebno u informatici. Nauni funkcionalni stil zbog takvih svojstava najotporniji je prema drugim funkcionalnim stilovima. On teko doputa da u njega uu pojave iz drugih funkcionalnih stilova.
346 SINTAKSA

ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL
Administrativno-poslovni stil obuhvata govor kancelarija, govor industrije, govor trgovine, govor politike, govor vojske i govor reklame. Veim dijelom je nominalan (nominalan je onda kad u njemu bitnu ulogu ima predmet, tj. imenica), a manjim dijelom verbalan (verbalan je onda kad u njemu bitnu ulogu ima radnja, tj. glagol). Druge njegove osobine jesu: jednostavnost, jasnoa, tanost, potpunost, ujednaenost, eksplicitnost (potpuna iskazanost), kratkoa, odreenost, terminologinost (pojmovnost), stilska neobiljeenost i klieiziranost (ukalupljenost). Nominalnost trai od administrativno-poslovnoga stila zamjenu punoznanoga glagola nepunoznanim i deverbativnom imenicom. Ulogu nepunoznanoga glagola dobijaju glagoli vriti, obavljati, provoditi... Upor.: vriti prodaju robe (= prodavati robu), vriti popis stanovnitva (= popisivati stanovnitvo), vriti istovar robe (= istovarati robu) itd. U skladu s time su i izrazi imati mogunosti (= moi), biti u mogunosti (= moi), biti u stanju (= moi), ukazati pomo (= pomoi), staviti na znanje (= upozoriti), biti saglasan (= slagati se), nositi se milju (= misliti), donositi zakljuke (= zakljuivati) i sl. Eksplicitan (potpuno iskazan) nain izraavanja vidi se (i) u upotrebi izraza s namjerom, sa svrhom i u cilju + (najee) glagolska imenica (umjesto prijedloga radi i namjerne klauze): To se ini u cilju poboljanja uslova ivota (umjesto: To se ini radi poboljanja uslova ivota ili To se ini da bi se poboljali uslovi ivota, odnosno: To se ini kako bi se poboljali uslovi ivota). U skladu su s time i eksplicitna vezna sredstva s namjerom da, sa svrhom da, s ciljem da umjesto veznika da ili kako: To ine s namjerom da pomognu ljudima (umjesto: To ine da pomognu ljudima, odnosno: To ine kako bi pomogli ljudima), pod uslovom da umjesto veznika ako: O tome se moe donositi zakljuak pod uslovom da je veina prisutna (umjesto: O tome se moe donositi zakljuak ako je veina prisutna), na nain kako umjesto veznika kako ili determinatora onako i veznika kako: Radiete na nain kako smo se dogovorili (umjesto: Radiete (onako) kako smo se dogovorili) i sl. Takvi su i izrazi pomou, posredstvom, preko i putem u izraavanju instrumentala sredstva. Upor.: To moete rijeiti pomou raunara (umjesto: To moete rijeiti raunarom), Ljudi e biti obavijeteni putem javnih medija (umjesto: Ljudi e biti obavijeteni javnim medijima) i sl. Tako se ini i kad se ispred imenice stavlja rije koja znai ono to znai ta imenica: u podruju nauke (nauka je podruje), u oblasti zdravstva (zdravstvo je oblast), u domenu poljoprivrede (poljoprivreda je domen), u sferi privreivanja (privreivanje je sfera) itd. Uestali su i izrazi u procesu i u stanju ispred rijei koje znae proces i stanje: u procesu sticanja nezavisnosti (sticanje je proces) i u stanju rezignacije (rezignaGRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 347

cija je stanje). Izraz u procesu tu znai prijedlog pri (pri sticanju nezavisnosti), a izraz u stanju prijedlog u (u rezignaciji). Takav nain izraavanja dovodi do jedne od najveih bolesti administrativno-poslovnoga stila do pleonazma. (Pleonazam je izraavanje istoga sadraja dvjema ili s vie rijei.) Evo nekih od njih: kako i na koji nain: Treba znati kako i na koji nain to razrijeiti (kako = na koji nain); no meutim: Reeno mu je da to kae i na ednici. No meutim on je tad utao (no = meutim); na vrijeme od dvije (tri, etiri itd.) godine: Birae se na vrijeme od dvije godine (na vrijeme = dvije); u sastavu od pet (est, sedam itd.): Treba izabrati komisiju u sastavu od pet lanova (sastav = pet); oko desetak (petnaestak, dvadesetak itd.): Bilo ih je oko desetak (-ak = oko); zajedniki suivot: Bie prisiljeni na zajedniki suivot (zajedniki ivot = suivot); djelokrug rada: Njihov je djelokrug rada poznat (djelo- = rad); neophodno potreban: Takvo je ponaanje neophodno potrebno (neophodan = potreban); pod najoptimalnijim uslovima: Ni pod najoptimalnijim uslovima to nee biti mogue (optimalan = najbolji optimus je u lat. superlativ od bonus = dobar); biti prisutan na: Na ednici je bilo prisutno 50% lanova (biti prisutan na = biti na) itd.

Administrativno-poslovni stil ne voli sinoniman nain izraavanja. On iz niza sinonimnih naina izraavanja uzima jedan i upotrebljava ga umjesto svih ostalih. Tako upotrebljava prijedlog tokom s imenicom u genitivu umjesto odgovarajuega priloga ili prilokoga izraza. Upor.: tokom dana umjesto danju, tokom noi umjesto nou, tokom jutra umjesto ujutro, tokom zime umjesto zimi, tokom ljeta umjesto ljeti, tokom diskusije umjesto u diskusiji ili za vrijeme diskusije itd. To ini i onda kad ga stavlja uz izraz koji znai ono to znai i bez njega, ime stvara pleonazme tipa tokom prole godine. (Tokom prole godine znai isto to i prole godine.)

348 SINTAKSA

Njemu je svojstveno i to da mijenja rekciju prijedloga. Tako umjesto izraza u vezi s(a) + instrumental upotrebljava izraz u vezi + genitiv (u vezi toga umjesto u vezi s time). Jednostavnosti radi administrativno-poslovni stil ujednaava gramatike oblike. On ukida razliku izmeu neodreenoga i odreenoga vida pridjeva u korist odreenoga. (To ini i terminologinosti radi. U njegovim nominalnim anrovima naime, kao i u naunome stilu, preteu termini.) U skladu s time ukida i razliku izmeu promjene po tipu neodreenih i promjene po tipu odreenih vidova pridjeva u korist promjene po tipu odreenih vidova pridjeva. U njemu se i pridjevi na -ov()/-ev() i -in() mijenjaju kao odreeni vid pridjeva: Stankovog/Arminovog/Njegoevog postupka umjesto Stankova/Arminova/Njegoeva postupka. Tako pristupa i prisvojnim zamjenicama na -ov() i -in(): njegovog/njezinog pristupa umjesto njegova/njezina pristupa. Isto tako i s pokaznim i neodreenim zamjenicama na -av(): takvog/nekakvog pristupa umjesto takva/nekakva pristupa. Jednostavnosti radi ukida i razliku izmeu oblika genitiva jednine -oga i oblika genitiva jednine -og: (samo) Stankovog/ Arminovog/Njegoevog pristupa. Tako ini i s dvojnima i trojnima oblicima dativa i lokativa jednine mukoga i srednjega roda -om/-em//-emu//-ome u korist oblika na -om/-em: prihvatljivom (pristupu) ne i prihvatljivome (pristupu) te prihvatljivijem (pristupu) ne i prihvatljivijemu (pristupu). Isto to ini i s dvojnim oblicima dativa, lokativa i instrumentala mnoine -im i -ima u korist oblika -im: prihvatljivim (pristupima) ne i prihvatljivima (pristupima). U njemu se ne upotrebljava crnogorskoga standardnog jezika i crnogorskome standardnom jeziku; u njemu se upotrebljava samo crnogorskog standardnog jezika i crnogorskom standardnom jeziku. To ini i zato jer nominalni anrovi administrativno-poslovnoga stila ne trpe stilsku obiljeenost. I u administrativno-poslovnome stilu, kao i u naunome, reenica slijedi misao, pa obavjetajni subjekat redovno prethodi obavjetajnome predikatu. Uz to je, kao i u naunome stilu, strukturno potpuna, tj. dekontekstualizovana. U kulinarskome anru administrativno-poslovnoga stila u reenicama tipa Zatim doda papra (...), Zatim dodamo papra (...) i Zatim dodate papra (...) iza lica ti, mi i vi ne stoje osobe koje ona inae pretpostavljaju (lice ti osobu s kojom se govori, lice mi osobe u ime kojih se govori i lice vi osobu ili osobe s kojima se govori). Zato za takve reenice kaemo da su depersonalizovane. One znae ono to znai reenica Zatim se doda papra (...). U tome su smislu i one dekontekstualizovane (apstraktne).

NOVINARSKO-PUBLICISTIKI STIL
Novinarstvo i publicistika jeste i podruje pisane i podruje sluane i podruje gledane informacije. Tako se u njih ukljuuju i novine i radio i televizija. (Osoba koja
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 349

takvu informaciju, novinsku, radijsku i televizijsku, prenosi zove se novinar novinski, radijski i televizijski.) U sklopu novinarstva pojavljuje se i knjievno novinarstvo kao granino podruje izmeu knjievnosti i novinarstva. U njemu se knjievne teme obrauju na nain primjeren novinarstvu. Funkcije novinarstva jesu informativna, propagandna, popularizatorska, agitativna, pedagoka i zabavna. Zadatak im je da obavjetavaju o suvremenim zbivanjima, da ire uenje o drutvu, kulturi, politici, vjeri i dr., da rade na pridobijanju ljudi za kakvu djelatnost, da prosvjeuju i pouavaju, da odgajaju i zabavljaju. Takva djelatnost trai i upotrebu neutralnih (stilski neobiljeenih) i upotrebu emocionalno-ekspresivnih (stilski obiljeenih) naina izraavanja. No upotreba emocionalno-ekspresivnih naina izraavanja u novinarstvu i u knjievnosti nije istovjetna. U novinarskome tekstu smisao jezikoga sredstva nalazi se u tekstu, a u knjievnosti u podtekstu. Smisao u novinarsko-publicistikome tekstu izraen je neposredno, a u knjievnome posredno (izmeu redova). U novinarstvu se ocjene injenica moraju dati na direktan nain. Neutralna jezika sredstva imaju prevagu u informativnim, popularizatorskim, prosvjetiteljskim i pedagokim, a obiljeena (emocionalno-ekspresivna) u propagandnim, agitativnim i zabavnim anrovima. U prve idu: vijest, komentar, hronika, recenzija, intervju, anketa i reportaa, a u druge: kratka pria, kozerija, humoreska, esej, feljton, nekrolog, panegirik, persiaa, pamet, parodija, groteska i lakrdija. (Treba rei da se pomenuti naini izraavanja u novinama, na radiju i na televiziji ne javljaju na isti nain.) Obiljeenost se postie individualnim, subjektivnim, emocionalnim, gurativnim i ekspresivnim sredstvima. To su poreenje, metafora, metonimija, alegorija, simbol, antiteza, kontrast, paradoks, emfaza, hiperbola, eufemizam, ironija, perifraza i igra rijeima. Najdjelotvornije takvo sredstvo jeste reenica. Ona je kontekstualizovana. Njezin smisao uslovljen je smislom suedne joj reenice. Zato je u njoj inverzija obavjetajnoga predikata (na prvome mjestu, tj. ispred obavjetajnoga subjekta) uobiajena. Takvu njenu strukturu prate i drugi individualni postupci, npr. isticajne pauze i raznovrsna emocionalno-ekspresivna intonacija. Stilski su obiljeeni anrovi novinarsko-publicistikoga stila, jer su rezultat velike individualne slobode, pogodni za stvaranje novih znaenja rijei. No pri stvaranju tih (novih) znaenja rijei zna se i promaiti. To se naroito vidi u sportskome novinarstvu.

350 SINTAKSA

Jedna od specinosti novinarsko-publicistikoga stila jesu naslovi. Oni mogu biti nominalni, informativni i reklamni. Nominalnima se imenuje sadraj, pa u njima jednu od glavnih uloga imaju nominalne (imenske) rijei (imenice i pridjevi). Glagoli se vrlo esto obezglagoljuju, tj. liavaju i radnje i vremena. To se ini tako da se ili iskljuuju iz njih ili se pretvaraju u (glagolske) pridjeve (bilo radne bilo trpne). Upor.: Najuspjeniji Francuzi, Talijani i panci; Do gradskih groblja bez automobila; Penzioner nestao iz doma u Risnu; Pala iroka koaliciona vlada premijera arona. Informativnim naslovima prenosi se sadraj, pa u njima glavnu ulogu imaju glagoli, glagolski oblici, glagolska vremena, upitne rijei i naini prenoenja vijesti o sadraju reeninom intonacijom. Upor.: Ko e nezapoljene zatititi od poslodavaca; Ko je napisao prvi crnogorski roman?; No vjetica bez maskiranja? Primjeri Ko e zapoljene zatititi od poslodavaca i Ko je napisao prvi crnogorski roman? pokazuju da reenini znak (iza reenice) u naslovima nije obavezan. Reklamnim naslovima nudi se sadraj, pa u njima glavnu ulogu imaju imperativi i podsticajna (sugestivna) sredstva izraavanja (s uzvinicima, upitnicima i sl.): Vjerujte u tradiciju!; Doi, uvjeri se i izaberi!; Doi, kupi, osvoji! Naslovima je dato da budu izazovni. Zato u njima ima snanih i upadljivih rijei, parafraza, poslovica i izreka, ironije, kontrasta, paradoksa itd. Upor.: Lako je rei suivot, ali aj ga ti ivi; Je li Podgorika banka jo uvijek podgorika?; ovjek je ivotinji ovjek; Kako razlikovati liberale od liberala itd. U naslovima se iz tih razloga zna iskoristiti i zamjena rijei. Upor.: Zato trgovci pitaju kupce za brano stanje (zamjena pridjeva brano od brak pridjevom brano od brano) i ovjek koji je suvie zao (umjesto znao). U svakome funkcionalnom stilu pojavljuju se ustaljeni izrazi po kojima se prepoznaju, pa tako i u novinarsko-publicistikome funkcionalnom stilu. Takve ustaljene izraze u administrativno-poslovnome funkcionalnom stilu nazivamo kancelarizmi, u naunome funkcionalnom stilu scijentizmi, u novinarsko-publicistikome funkcionalnom stilu urnalizmi, a u razgovornome funkcionalnom stilu kolokvijalizmi. Evo nekoliko iz novinarsko-publicistikoga funkcionalnog stila: zahladnjeli odnosi, nerijeeno pitanje, pod prijetnjom sankcija, kockarska igra, dosegnuti kritinu taku, kuloarski razgovori, strateko pitanje, drati situaciju u rukama, dobro informisani (obavijeteni) izvori, nepobitne injenice itd. Novinarsko-publicistiki funkcionalni stil voli internacionalne rijei. Naveemo samo neke: publikovati, komunicirati, ratikovati, diferencirati, denuncirati, revidirati, likvidirati, privilegovati, blamirati, armisati, dominirati, plasirati, kulminirati; monarhizam, vandalizam, radikalizam, urnalizam, pluralizam, senzacionalizam, militarizam, voluntarizam, anahronizam, kosmopolitizam; likvidacija, konsolidacija, denuncijacija, ratikacija, participacija, kompenzacija, civilizacija, egzistencija.
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 351

I njemu je, kao i administrativno-poslovnome stilu, svojstveno nivelisanje gramatikih oblika. To novinarsko-publicistiki funkcionalni stil ini i kad umjesto svoj upotrebljava va (posebno pri slanju poruke televizijom i radijom). Upor.: Ispravnost vae odluke moi ete provjeriti za dva dana (umjesto: Ispravnost svoje odluke moi ete provjeriti za dva dana). Od novinarsko-publicistikoga funkcionalnog stila oekuje se da bude jeziki i stilski raznolik, da sinonimno sueljene rijei upotrebljava u skladu sa zahtjevom anra (jedne u jednome, druge u drugome anru), da gramatike oblike ne izjednaava onako kako to ini administrativno-poslovni funkcionalni stil. Savremeno crnogorsko novinarstvo i publicistika meutim pokazuju da se njihov jezik i njihov stil vrlo esto podudaraju s jezikom i stilom administrativno-poslovnoga funkcionalnog stila.

KNJIEVNOUMJETNIKI STIL
Kad se govori o knjievnoumjetnikome stilu, treba paziti da se pravila jezika kao sistema (koja su lingvistika) ne mijeaju s pravilima jezika kao standarda (koja su sociolingvistika). Prva zavise iskljuivo od jezikih, a druga i od jezikih i od drutvenih inilaca. Prva pretpostavljaju odnos jedan izraz : jedan sadraj, a druga odnos jedan izraz : vie sadraja ili odnos vie izraza : jedan sadraj. Po prvima se jedan te isti sadraj pridruuje uvijek jednome te istom izrazu, a po drugima jedan te isti izraz razliitim sadrajima ili jedan te isti sadraj razliitim izrazima. Prvim je pravilima dakle samo jedno pravilno dovoljno. Dva puta pravilno ili vie puta pravilno dovodi do smetnji u komunikaciji. Sociolingvistika pravila meutim ne bi imala mogunost biranja izmeu dvaju, triju, etiriju itd. izraza (npr. zamjerati / zamjeravati / zamjerivati) da im to ne omoguavaju lingvistika pravila. Prva pravila biranje izraza omoguavaju, a druga sprovode (ostvaruju). Za razliku od pravilnosti jezika kao sistema pravilnost jezika kao standarda uvaava zabrane ivotne stvarnosti. Jeziku kao sistemu prihvatljiv je i oblik udat, i oblik oenjen, i oblik poudavan, i oblik poenjen. Jeziku kao standardu meutim legalni su iskljuivo oblici udata, oenjen, poudavane i poenjeni. Jezik kao sistem prihvata i oblike poumirem, poumire, poumire i oblike poumiremo, poumirete, poumiru, a jezik kao standard samo oblike poumiremo, poumirete, poumiru. U pravilima jezika kao sistema ne moe biti svrenoga glagola bez nesvrenoga glagola, jednine bez mnoine, jednoga lica bez drugoga lica itd. Naprotiv, u pravilima jezika kao standarda moe. Jezik kao standard opravdava i svreni glagol zaboljeti i nesvreni glagol boljeti, ali samo svreni glagol pozliti. Jezik kao standard opravdava i jedninu (za)boli i mnoinu (za)bole, ali samo jedninu pozli (pozlilo je, pozlie).
352 SINTAKSA

Tako opirno govorili smo o jeziku kao sistemu i o jeziku kao standardu zato da bismo uspostavili pravi odnos izmeu pravilnosti jezika kao sistema i pravilnosti jezika kao jezika umjetnike knjievnosti, odnosno izmeu pravilnosti jezika kao standarda i pravilnosti jezika kao jezika umjetnike knjievnosti. Jezik umjetnike knjievnosti je individualan. U njemu je individualna sloboda potpuna, neograniena. Zato se jeziku knjievnoumjetnikoga stila ne moe pristupiti s gledita jezika kolektivnih normi, tj. s gledita jezika kao standardnoga jezika, kao to se pristupa jeziku ostalih funkcionalnih stilova. (To je i razlog to neki knjievnoumjetniki stil ne smatraju injenicom standardnoga jezika, nego injenicom samostalnoga jezika.) Knjievnik ne radi po sociolingvistikim, nego po lingvistikim pravilima. On ne radi po naelu kako treba ili kako se mora raditi, kako to izlazi iz sociolingvistikih pravila (pravila jezika kao standarda), no po naelu kako se moe raditi, kako to izlazi iz lingvistikih pravila (pravila jezika kao sistema). Jedino mu pravila jezika kao sistema (dakle lingvistika pravila) omoguavaju da bude potpuno slobodan. Budui da (naelno) ne radi po pravilima jezika kao standarda, nije mu ni podloan. Zato se za njega ne moe rei da grijei protiv standarda. Pravila jezika kao standarda odvajaju istoriju jezika od (savremenoga) stanja jezika. Ona postavljaju granice izmeu staroga i novoga u jeziku. Ona starome ne daju pristupa u standardni jezik. Za njih oblici poput kami nemaju pravo ui u standardni jezik. Takve oblike ona proglaavaju arhaizmima. U jeziku pak umjetnike knjievnosti oblik kami koegzistira s oblikom kamen. Pravila standardnoga jezika postavljaju granice izmeu domaih i stranih rijei. Strane rijei onda utvruju kao prihvatljive i neprihvatljive. Pritom neprihvatljive proglaavaju varvarizmima. U jeziku pak kao sistemu, pa onda i u jeziku knjievnoga djela, nema stranih rijei. U njemu svaka, pa tako i strana, rije prenosi estetsku poruku. Tako je i s dijalekatskim rijeima. Pravila standardnoga jezika postavljaju granice i izmeu dijalekatskih i nedijalekatskih rijei. Pritom dijalekatske rijei proglaavaju dijalektizmima, dakle standardnojeziki neprihvatljivima. Takve granice pravila jezika umjetnike knjievnosti ne postavljaju. Za njih dijalekatskoga u jeziku umjetnikoga djela nema. U jeziku umjetnike knjievnosti nema dijalektizama. Knjievnik ima pravo upotrijebiti u istome tekstu i netuejeziko i tuejeziko i nedijalekatsko i dijalekatsko. Ponekad se kae da knjievnik radi protiv gramatike i protiv pravopisa ili uprkos gramatici i pravopisu. No to nije tano. Na primjer, obiljeavanje zajednikih imenica velikim poetnim slovom nije uprkos pravopisu, no u skladu s pravopisom ako
GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 353

se u knjievnome tekstu te imenice upotrebljavaju kao vlastita imena. Tako se opte ini pojedinanim. Isto tako se i vlastita imena mogu pisati malim poetnim slovom, kad se eli istai depersonalizacija. Jezika pravila u knjievnoumjetnikome stilu ne odvajaju se od izvanjezike stvarnosti onako kako se odvajaju u drugim funkcionalnim stilovima. Za njih ne postoje granice izmeu pridjeva od kojih se mogu i pridjeva od kojih se ne mogu tvoriti komparativi i superlativi. Za njih su, na primjer, i komparativi kuniji i boiniji prihvatljivi. Knjievnoumjetnikome stilu, zahvaljujui njegovoj individualnoj slobodi, otvoren je put ka svim drugim funkcionalnim stilovima. Zato u njemu ima i pojava naunoga stila, i pojava administrativno-poslovnoga stila, i pojava novinarsko-publicistikoga stila, i pojava razgovornoga stila. No te pojave u njemu nijesu gruba zika preslika. One se u njemu ne oponaaju, nego osmiljavaju i preosmiljavaju, i to ne onako kako to odgovara sociolingvistikim, no onako kako odgovara lingvistikim pravilima pravilima koja omoguavaju individualnu slobodu. Samo se u takvoj (potpunoj) slobodi moe nesmetano stvarati. Odatle brojne pojave (posebno rijei) koje su knjievnici stvorili i od kojih su mnoge unijete u optejeziku upotrebu.

RAZGOVORNI STIL
Razgovorni stil je stil svakodnevne (najee usmene) komunikacije. (U pisanome vidu pojavljuje se u zapisima, pismima, biljekama i sl.) Njegove su karakteristike: nepripremljenost, neslubenost, neusiljenost i jednostavnost. Zato se njime komunicira neposredno, i to prvenstveno dijalogom. Vie je no drugi funkcionalni stilovi uslovljen konkretnim nainom miljenja. Zato i obiluje ekspresivno i emocionalno obojenim izrazima. U njemu ima i onoga ega nema u drugim funkcionalnim stilovima gesta i mimike. (Uz kontekst u njemu ima ulogu i konsituacija.) I on ima svoje zakonitosti, koje se ogledaju i u fonetici i u gramatici i u leksici. Budui spontan, mnogo je manje podloan normama standardnoga jezika. U njemu ima, vie nego u drugim funkcionalnim stilovima, svih moguih izama i varvarizama, i dijalektizama, i lokalizama, i vulgarizama. (Kad je rije o vulgarizmima, treba dodati da ne postoji vulgarnost u jeziku, nego vulgarnost jezikom.) Svi pomenuti izmi u razgovornome stilu oeaju se slobodnije nego u drugim funkcionalnim stilovima (osim knjievnoumjetnikoga). Nijedan od njih ne osuuje se onako strogo kao u drugim funkcionalnim stilovima (iskljuujui knjievnoumjetniki).
354 SINTAKSA

Dakle razgovorni funkcionalni stil prirodan je i neusiljen nain komuniciranja o svakodnevnim ivotnim problemima. Na emocionalno-ekspresivan karakter razgovornoga stila upuuju rjece evo, eto, eno, gle itd.: Eto, tako to treba uradit!; Gle, pa ti zna i svirat! itd. Na takav karakter upuuju i brojne uzvine reenice (praene eliptinou): Ne!, Da!, Ne daj Boe!, Ma nemoj!, Kamo sree!, Boe mili! itd. U tome smislu u suvremenome razgovornom jeziku uestalo se upotrebljava izraz Super!: A. Je li bilo dobro? B. Super!; A. Kakvi su ti prijatelji? B. Super! itd. Ekspresivnost razgovornoga stila postie se i karakteristinim eliptinim reenicama poput Kaplju rakije?, Pola (recimo hljeba) dovoljno?, S mlijekom? (kafu, na primjer), Jo neto?, Nita vie? Neusiljenost i familijarnost razgovornoga stila postiu se nestandardnim izrazima poput O kej! i Konta? Upotreba takvih naina izraavanja zavisi od socijalne pripadnosti skupini onih koji ih upotrebljavaju, od njihova obrazovanja, od njihova zvanja, od njihova zanimanja itd. U razgovornome jeziku esto se dogaa da se rijeima daje znaenje koje im inae ne pripada. Tako se pridjevu bitan daje znaenje pridjeva vaan, pa se kae Najbitnije je to... (a pridjev bitan se ne komparira). Tako se i pridjevu znaajan daje (i) znaenje znatan: Znaajan dio stanovnitva... umjesto: Znatan dio stanovnitva... Razgovorni jezik, kao i administrativno-poslovni, rado nivelira (bilo koju) strukturu jezika. Razgovorni stil i ispred konsonanata koji nijesu s, , z, i konsonantske grupe Ks, K, Kz, K (K znai konsonant) upotrebljava sa: sa vama (umjesto s vama), sa prijateljima (umjesto s prijateljima) itd. On ukida i razliku u znaenju prijedloga zbog i radi, ponajvie pod uticajem administrativno-poslovnoga stila. Isto tako izjednaava nain izraavanja instrumentala drutva s nainom izraavanja instrumentala sredstva. I jedno i drugo znaenje izraava prijedlogom s(a): Doao sam s vama i Doao sam s vozom (umjesto: Doao sam vozom). Kao u administrativno-poslovnome, tako i u razgovornome stilu rijei doivljavaju novu rekciju (novu valentnost). Tako glagol koristiti gubi rjecu se i umjesto s instrumentalom uspostavlja vezu s akuzativom (koristiti se ime mijenja u koristiti to), izraz biti zadovoljan dobija prijedlog s(a) kojega prvobitno nema (biti zadovoljan rjeenjima mijenja u biti zadovoljan sa rjeenjima), glagol brinuti se gubi povratnu esticu se i umjesto s lokativom uspostavlja vezu s akuzativom brine za (brine za ecu) umjesto brine se o (brine se o eci) itd. Isto je tako naputio i upotrebu innitiva sa zavrnim i: Idem malo odmorit (umjesto Idem se malo odmoriti).

GRAMATIKA CRNOGORSKOGA JEZIKA 355

U njemu ima, kao i u administrativno-poslovnome, mnotvo pleonazama. Posebno su brojni kako i na koji nain, ak tovie, no meutim i oko + broj + -ak (upor. oko desetak). Razgovornome stilu svojstven je pogrdan, uvredljiv, nepristojan, grub, omalovaavajui nain komuniciranja. Takvome nainu izraavanja pomau imenice s pogrdnim znaenjima: kravetina, glavurda, nourda, seljanura, pjandura, glavonja, mlakonja, mokljo, goljo itd. Takvome nainu izraavanja pomau i deminutivi sa svojim prenesenim (pogrdnim) znaenjima: lani, feljtoni, slikari, pisari, priica itd. U promjeni takvoga znaenja deminutiva vanu ulogu ima (ekspresivna) intonacija. Ona i pogrdno znaenje moe pretvoriti u nepogrdno i nepogrdno u pogrdno. Takva intonacija i pogrdno znaenje izraza Kozo jedna! i Kravo jedna! moe uljepati. Najvie transformacija u razgovornome stilu doivio je akcenat. To je u skladu s osnovnom karakteristikom razgovornoga stila s jednostavnou. On pojednostavljuje pravila i o mjestu i o tonu i o trajanju akcenta. U skladu sa eljom da jezike pojave nivelira ukida pravila o promjeni mjesta i karaktera akcenta uslovljenoga paradigmatskim promjenama, npr.: televzija umjesto telvzija, organiztor umjesto organztor, dirignt umjesto dirgent. Razgovornom stilu svojstvene su potapalice. To su je li, ovaj, kako da kaem, znai, u sutini, u principu, veli, i sl.: Ti si, znai, postupio tako, je l, jer nijesi znao, ovaj, postupit drugaije; Rei e mu da, ovaj, da se tako ne smije ponaat; To je, kako da kaem, neprihvatljivo itd. Reenica razgovornoga stila dekomponovana je, liena svojih strukturnih jedinica. Redosljed komponenata joj je slobodan. Vrlo je esto obavjetajni predikat na prvome mjestu, to je u skladu s njezinom ekspresivnou. Upor.: Doi e ti on, ne boj se! I u razgovornome, kao i u administrativno-poslovnome, stilu dolazi do ukidanja odnosa lice : osoba. Tako se i iza drugoga lica moe nai osoba koja govori: A onda stane i zapita se: to to ini, ovjee?! ili: A onda stanete i zapitate se (...). Takva depersonalizacija sprovodi se i u reenicama e ovjek znai se: A onda ovjek stane i zapita se (...). (Te i druge njegove karakteristike rado preuzima knjievnoumjetniki stil, posebno kad oblikuje dijalog.)

356 SINTAKSA

LITERATURA
1. Bari, Eugenija & Lonari, Mijo & Mali, Dragica & Pavei, Slavko & Peti, Mirko & Zeevi, Vesna & Znika, Marija: Gramatika hrvatskoga jezika, 2. izdanje, kolska knjiga, Zagreb, 1990. 2. Brabec, Ivan & Hraste, Mate & ivkovi, Sreten: Gramatika hrvatskosrpskoga jezika, VI, neizmijenjeno izdanje, kolska knjiga, Zagreb, 1965. 3. irgi, Adnan: Crnogorska ijekavica u dijahroniji i sinhroniji, Matica, br. 34/35, Matica crnogorska, Cetinje - Podgorica, 2008, str. 1360. 4. urovi, arko L.: Crnogorski jezik u Gorskom vijencu, Izdavaki centar Cetinje, Cetinje, 2002. 5. Kristal, Dejvid: Enciklopedijski renik moderne lingvistike, Drugo izdanje, Nolit, Beograd, 1999. 6. Nikevi, Milorad: Fonemi , , , , u crnogorskom standardnom jeziku, Lingua Montenegrina, br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 2540. 7. Nikevi, Vojislav P.: Crnogorski jezik, Matica crnogorska, Tom I i II, Cetinje, 1993. & 1997. 8. Nikevi, Vojislav P.: Gramatika crnogorskoga jezika, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2001. 9. Norma i kodikacija crnogorskoga jezika, Zbornik radova s meunarodnoga naunog skupa, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2005. 10. Sili, Josip & Pranjkovi, Ivo: Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb, 2007. 11. Sili, Josip: Nikevieva Crnogorska gramatika, Lingua Montenegrina, br. 3, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2009, str. 513. 12. Simeon, Rikard: Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, Tom I i II, Matica hrvatska, Zagreb, 1969.

13. Stanoji, ivojin & Popovi, Ljubomir: Gramatika srpskoga jezika, esto, preraeno izdanje, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1999. 14. Stevanovi, Mihailo: Gramatika srpskohrvatskog jezika za vie razrede gimnazije, Obod, Cetinje, 1960. 15. tokavski knjievni jezici u porodici slovenskih standardnih jezika, Zbornik radova s meunarodnoga naunog skupa, Crnogorski PEN centar, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2004. 16. uanj, Jelena: Dekomponovanje leksema i birokratizacija jezika na primjerima iz crnogorskih dnevnih novina, Lingua Montenegrina, br. 5, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2010, str. 346.

CIP - , 811.163.4'36 , Gramatika crnogorskoga jezika / Adnan irgi, Ivo Pranjkovi, Josip Sili. - Podgorica : Ministarstvo prosvjete i nauke, 2010 (Podgorica : Pobjeda). - 360 str. ; 24 cm Postoji tvrdi i meki povez. - Tira 9000. Biljeke uz tekst. - Bibliograja: str. 357-358. ISBN 978-9940-9052-6-2 (bro.) ISBN 978-9940-9052-7-9 (kart.) 1. , [] 2. , [] a) - COBISS.CG-ID 16203280