DURO BASLER

ARHITEKTURA
KASNOANTIEKOG DOBA U BOSNI I HERCEGOVINI

Predgovor
Doba od IV do VI vijeka predstavlja u Evropi epohu u kojoj je antidka kultura proZivljavala znatno preoblidavanje. Uzroke tog procesa dine neki vanjsk,i dogadaji kao Sto je prodor i naseljavanje stranih, ,,barbarskih(, uglavnom germanskih naroda na podrudju Rimskog Carstva, no i promjene Sto su se u samim nosiocima antidkog dru5tva, gradanima Carstva, dogaclale u odnosu prema drlavi, dru5tvu, religiji i umjetnosti. Na ba5tini Rimskog Imperija izrast ie tako tokom narednih stoljeia jedan novi svijet u novim geografskim i dru5tvenim dimenzijama; taj svijet nazvat ie se Evropa. Njegove elemente dini rirnski i grdki antidki supstrat sa primjesama kr5ianskog Orijenta uz udeSie novopridoSlih naroda, stranih antidkoj kulturi, koje je oluja seobe naroda istrgla iz starog zavitaja, onog nepoznatog prostora Sto su ga Rimljani jednostavno zvali Solitudines Sarmatanr.m,i prebacila u nekada5nje oivilizirane provincije mediteranskogcarstva. U ovoj knjizi udinjen je poku5aj da se analizom spomenika arhitekture sagleda ude5ie planinskog zaled.astare rimske provincije Dalrnacije i juZnih predjela panonskih pokrajina u ovom procesu. Namjera je, dakle, da se sakupi u jedan pregled ono Sto su na tlu Bosne i Hercegovine antika i prvi barbari u nametnutoj Zivotnoj koegzistenciji doprinijeli za stvaranje tog novog svijeta. Pisani dokr"rmenti Zivotu u ovim kraievima u to doba su skronni, o oni gotovo i ne postoje. NaS zcmljak, Euzebije Jeronim, suvise je rano napustio svoj rodni grad Stridon, koji se nalazio negdje u sjeverozapadnoj Bosni, i otiSao daleko, u Rim, a kasnije u Siriju i Palestinu. Njegovo dopisivanje sa prijateljima u starom kraju, tamo od 370. do 420. godine, uglavnom odral.ava nostalgiju i brige zbog nesreia koje su provalama barbara zadesile njegov zavitaj, roditeljski dom i dlanove toga doma. U ovim krajevima nije se, dakle, na5ao neki rjediti savremenik kao Sto se dogodilo medu merovin5kim Francima, gdje je Grgur, biskup grada Toursa, uspio zabiljeZiti mnogo toga Sto ie vidio i duo oko sebe. Mi smo ovdje upuieni vi5e na ruievine spomenika za koje ne bismo mogl'i tvrditi da su nijemi, ali je njihov jezik ipak osebujan i ne uvijek jasan. Raspon dogadaja od IV do VI vijeka u Bosni i Hercegovini moZemo podijeliti u tri epohe: A: Doba kasnog Carstva (284-480). U to vrijeme Bosna i Hercegovina vegetriraju kao dio provincije Dalmacije u sklopu Zapadnog carstva do 437.godine, a zatim u Istodrrom Carstvu do 454, kada se provincija osamostal'ila 'i kao takva ostala u okvirima zajednice do smrti Julija Nepota 480. godine. B: Doba "barbarskog( gospodstva. Prvo je u ovim krajevima vladao vojskovoda Germana Odoakar (480-490), a zatim su nado5li Istodni Goti koii su se zadrLali do 535. sodine.

C: Doba renovacije Carstva. Car Justinijan I (527-565) uspio je obnoviti vlast u nekim dijelovima Zapada,pa tako (535. g.) provincije Dalmacije. Takvo stanje traje i u veiem dijelu zaled,a do definitivnog naseljavanja Slavena u krajevima juZno od Save, negdje od prvih godina VII vijeka. To naseljavanje predstavlja u nekada5njoj provinciji Dalmaciji prekretnicu ka onom vremenu Sto ga obiino zovemo srednji viiek.

UVOD
Politiiki dogadaji
Sistem uprave Rimskog carstva doZivljava znatnu prekretnicu dolaskom na vlast cara Dioklecijana 284. godine. Ilir po porijeklu, a voinik po zanimanju, Dioklecijan je, pnije nego Sto ie izglasanza cara, vr5io neke visoke sluZbe u upravi, pa je tako imao prilike da sa Sireg aspekta sagleda nedostatke koji su po njegovom n'ri5ljenju - mogli biti odludujuoi za izbijanje krize koja je vei od sredine III vijeka podrivala drZavu i dru5tvo. Kao namjesnik u Meziii, a kasnije dvorski sluZbenik za vrijeme Kara, on je svi5io kratki kur:s politidke- Skole, dovoljan da bi po doiasku na vlast iimao potrebno iskustvo Lr traZenju liieka za bolesni imperij. U njegovo doba senat ie vei izgubio i onai prividni autoritet iza koga su se pod maskom principata sakrivali carevi od vremena Oktaviiana Augusta. Kao dovjek porijeklom iz provincije i potomak robova, Diokleoijan svakako nije nos,io u sebi ono po5tovanje prema starim institucijama Carstva, Sto je bilo svojstvenrr Italicima. U traZenju radikalnih rje5enja za sanaciju drZavne uprave on nije bio sputan tradicijama, nego je oti5ao vrlo daleko, pa je carsku r,last formirao po ugledu na istodne despotije. Tako je car i formalno prestao biti prinoeps senata, dovjek koji je ,tek nakon smrti proglaSavan bogom, a umjesto toga postao ie dominius, inkarniran'i i fizidki prisutni bog, sin Jupitera. Zato nastupajuii odsjek u historiji R.imskog Carstva nazivamo dominatom. Dioklecijan je prvi rimski car koji jc prrilikom sluibenih poslova obladio Sarene svilene haljine, pap'udeproSivene dragim kamenjern, a na glavu stavljao diiadem od bijele svile sa biserima. On je bio te5ko dostupan, u paladi okruZen dvorjanima i cunusima na orijentalni nadin. Dioklecijan (sl. 1) nije vladao sam, nego je samo bio vrhovni autoritet i inicijator akcija u krugu detvorice vladara, dvojice augusta i dvoji,cecezara koji su im bili u neku ruku pomoinici. Vladarri su izmedu se'bepodijelili Carstvo i svaki od njih upravljao je samostalno svojim dijelom. Rin je i dalje ostao simbolidna prijestonica. U strahu da ni jedan od tetrarha ne bi do5ao u isku5enje da se stolovanjem u glavnom gradu izbaci u prvi red - Sto je tada vaZilo kao pravilo - svaki od vladara odabrao je po jedno provincijsko mjesto za svoju rezidenciju. 'Iako je Dioklecijan upravljao Istokom iz Nikomedije (Ismit), Gaierije IIiriko,m iz Sirmija (Sremske Mitrovice), Maksimin Italijom iz Mediolana (Milana), kasnije iz Ravene, a Konstancije Klor, jedini rodeni rimski gradanin u ovoj grupi, vladao je Galijom i Britanijom iz Auguste Treverorunr (Triera). Od sada Istok Carstva dobiva prevlast. Grad Rim je i dalje zadrLao svoje stare instituciie vlasti, kao na primjer: Senat i magistrature, ali sada, u novom reiimu, io5 samo kao prazne uspomene. Provincije Carstva sadinjavale su 12 dijeceza koje su bile okupljene u prefekture. Na podrudju dana5nje Bosne i Hercegovine z.adrlan je uglavnom raspored kakav je bio uveden jo5 podetkclrn I vijeka: krajevi sjeverno od linije Banjaluka-Doboj-Zvornik ostali su u .sklopuPanonije, a podrudje juZno odatle u okviru Dalrnaciie.

Sl. 1. Dioklecijan, prikaz na. noucu

Decentralizacija vlasti i familijarnost careva nisu ipak pruZili do-na voljno siguran oslonac za drLavu. iarstvo se odrZavalo viSe autori tetu Dioklecijanove lidnosti, a manje na sistemu koji je on postavio kao princip. To se pokazalo ubrzo poslije njegove abdikacije i povladenja u paladu nedaleko od Salone (danainji Split) 305. godine. Tada su otpodele nove borbe o vlast, a one su vodene u raznim dijelovima Carstva. Tako se Kontantin koji je poslije smrti svoga oca Kons,tancija Klora, u ljetu 306. godine, izglasan od germanskih trupa u Britaniji za novoga cara, obradunao sa Maksencijem na Milvijskom mostu kod Rima (312), a sa Liciniiern (314) kod Cibala (Vinkovaca). Maksencije, sin cara Maksirnijana, bio je 306. godine od pnetorijanca i rimskih gradana takocler progla5en carom. U jednom trenutku u carstvu se na5lo 6 careva. Dalmaciji je poklonjena posebna paLnja, i u njoj, iz obzira prema umirovljenom caru koji je tu Zivio, nije dolazilo do oruZanih sukoba iz.medu inade vrlo ratobornih nasliednika. Tako je i planinsko zalede 10

Dalmacije, tj. dana5nji teritorij B'osne i Hercegovine, ostao dugo vremena po5teden od ratnog meteLa. Vojska je bila kvasac u kome su bujale velidine, spremne da se u svakom trenutku nametnu za vladare, da- se grdevito bore za tu vlast, i da u borbi ne biraju sredstva. Tako je ta bbrba desto i5la na Stetu discipline u vojsci, bez koje se svakako nije mogao odrLati red na granici. Otuda su i u nekoliko navrata potekle katastrofalne odluke nekih careva da su, kao uzvrat za udinjene usluge, pojedinim skupinama barbara dozvoljavali da se naseljavaju na podrudju unutar drZavnih granica, i to, na nesreiu, upravo na ugroZenoj periferiji. Za udinjene usluge pojedincima Carstvo je gurano u propast. Rimski gradani su, uz to, u ovo doba izbiegavali sluZbu u vojsci, a odbranu zemlje rado prepuStali strancima. Konstantin I (306-337), (sl. 2), sin Konstancija Klora, moZda je hio podesan i sposoban da zaustavi ovaj proces barbarizaciie. Medutim njemu to nije po5lo za rukom nego je i sam bio ponesen bujicom rastrla. Progla5enjem vierske slobode (3t:1, zapetacenaje sudbina paSl. 2. Konstantin I, prikaz na noucu

11

ganskeepohe altidke civilizacije, a osnivanjem Konstantinopola ( I l. maja 330) Rimu je, kao metropoli mediteranskog svijeta, najavljena likvidacija. Carigrad nije bio samo administrativni centar i konzument dobara, nego snaZnatrgovadka luka i proizvodai. Vlada Valentinijana I (364-375), u Milanu, i Valensa (364-378), u Carigradu, pada u vrijeme kada barbari u znatnom broju provaljuju na teritorij Carstva. Valentinijanov sin i nasljednik Gracijan (375. do -382) odbacuje titulu velikog pontifika, a time i formalno otkazuje pagan_stvu svoju podr5ku. Iz ,senataje uklonjen kip Pobjede. U ovo doba beskonadnih,poraza taj kip je bio izliSan ,u dvorani vrhovne uprave Carstva. Poslije Valensove smrti u bici kod Hadrijanopola (Jediena) na vlast je do5ao Teodozije I (379-395) koji je za kratko vrijeme, godine, uspostavio vlast na podrudju cijelog Carstva. U isto vrijeme 1394. car Zapada, Eugenije (392-394) je kao posljednji medu carevima poku5ao povratiti stari reZim, ali je, isto kao i jedan njegov prethodnik, Julijan Apostata (361-363), doZivi,oneuspjeh. Stalne trzavice i uplitanje barbariziranih vojnih jedinica u poduhvatima ambicioznih pojedinaca da izvedu drZavne udare odrazili su se nepovoljno na Zivot u Panoniji a time i na susjednom teritoriju Dalrnacije. Pojedine skupine barbara su desto organizirale prepade na rimske provincije, bez veiih planova, usmjeren-e,uglavnom,- na pljadku. -(Sremske Tako su 374. godine Sarmati provalili do Sirmija Mitrovice), a zatirn se nastanili u Valeriji, podrudju zapadno od Dunava, a sjeverno od Drave. Carstvo ih odatle nije viSe moglo ukloniti. Nije, napiosto, bilo vi5e takve snage koja bi ih mogla udaljiti sa uzurpiranog zemljiSta. Stavi5e,dvadesetakgodina kasnije, ovaj kraj se u sluZbenim aktima naziva Ripa Sarmatica, ito znati da je novo stanje sankcionirano kao clefinitivan blik. o Godine 375. Huni provaljuju na podrudje Panonske nizije, a u isto cloba Zapadni Goti kreiu prema podrudju donjeg Dunava. Kada je opusto5ena Mursa (378), vihor seobe naroda zahvatio je i podrudje juZno <rd Save. Prvo je na udaru bila dolina Drine, odakle je za Panoniju dobavljano srebro i olovo iz Argentarije, podrudja dana5nje Sre,bienice. Kako je ova dolina bila u privrednom pogledu orijentirana prema Panoniji, to sada u njoj nastaje politidka zbunjenost. Priliv novca u ovai kraj prestao je vei za Konstancija II (337-361),Sto znadi da je ubrzo z.atil:eprestala funkcionirati i redovna veza sa centralnom vla5iu. Izgleda da je javni promet zbog prisustva barbara znatno opao, a u pojedinim pravcima i potpuno o,bustavljen.Zbog tih smetnji pojedini municipiji bili su primorani da samostalno vegetiraju u svom ogranidenom podrudju i bez znatnijeg medusoLrnog kontakta. Rimsko Carstvo se, uostalom, u svojoj organizaciji oslanjalo na gradove sa znatnom samoupravom, pa zato u dasovima prekida veze, municipalnim vlastima niie ni bilo teSko zatvoriti se u svoj kntg. Zatedeni novac zadrLan je jo5 duZe vremena kao interno plateZno sredstvo, pa su emisije iz IV vijeka ostale u njima kao sredstvo za pla(anje jo5 tokom V i VI vijeka. Pogoiovo u kasnom Carstvu kurijali su punovlasno upravljali municipijima. Ta uprava nije bila nimalo jednostavna, prvenstveno zbog materijalnih obaveza oradskih kuratora prema centralnoj vlasti. U prva tri vijeka Carstva kada je soci.jalni i privredni poredak garantirala drLava, dinovnici gradske uprave raspolagali su barem sigurnim prihodima sa imanja, pa su tim prihodima mogli podmirivati visoke tro5kove koje im je na njihov privatni budZet nametao sluZbeni poloZaj. Gradovi su se snabdijevali poljoprivrednim proizvodima sa imanja u neposrednoj okolini. Njihovo upravno podrudje nije, dakle, bilo veie od pbdrudja vicusa T2

i vila, t.j. sela i zaselakakoji su im tendirali. Postojala je, medutim, znatna razlika u socijalnoj strukturi grada i sela u Sirem smislu rijedi. Proizvodadi u gradu, obrtnici i trgovci, bili su slobodni ljudi, vezani u kolegije i korporacije. Neposredni poljoprivredni proizvodadi bili su robovi a kasnije, u IV i V vijeku i koloni, dakle ljudi sputani u spone nemilosrdnih dru5tvenih odnosa. Ni'ie stoga dudo Sto su ti ijudi provalu barbara shvatili kao svoj trenutak, pa su - oslobodeni obaveza u bezvladu - desto kretali zajedno sa barbarima u pljadku. Gubitak radne snage,na taj nadin, uzdrmao je u znatnoj mjeri materijalnu osnovu na koju su se oslanjali gradovi antike. U das'ukada je u Panoniji prestala proizvodnja Litarica, hranu za provincije u susjedstvu trebalo je doturati cestama i vodenim putevima iz podrudja u kojima stari red nije [-rioznatnije uzdrman. Ovaj dovoz bio je. medutim, oteZan opiom nesigurnoSiu javnog prometa. Samo neke saobraiajnice, a narodito velika cesta izmedu Sirmija i Siscije,ostaje i u to doba pod nadzorom vojske, pa, prema tome, sluZi u izvjesnoj mjeri javnom saobraiaju. Tako vidimo da biskupi putuju 381. godine na sabor u Akvileju, a sljedeiq godine sirmijski biskup Anemije prisustvuje saboru u Rimu. Car Teotozije je nekoliko puta proputovao Posavinom. Prije nego Sto ie prestati s radom kovnice u Sisciji (387) i Sirmiju (397), priliv novca u zalede provincije Dalmacije, dakle u danaSnju Bosnu i Hercegovinu, vei je, ionako, bio obustavljen. U srednju Bosnu posljednj,i novac doturan je, uglavnom, za vrijerne cara Graciiana (367-383), a do Duvna jo5 za Teodozija, svakako, zbog blizine i privrednih veza sa Salonom. U rudarski bazen Japre stigla je kao posljednja emisija sisadki tip REPARATIO REI PUBLICAE, kovan izmedu 379. i 383. godine. Iznimno je u blagajni mitreja u Konjicu, u dasu ruSenja svetiSta, zateden jedan primjerak Arkadijevog novca (395-408) koji neie biti mladi od vremena pusto5enja ovih krajeva od strane Zapadnih Gota (401). Iz istog vremena potjede i novac naden u ruievinama straZarnice na Velikirn vratima kod Kupresa, ti. na sedlu preko kojega se sa KupreSke visoravni stiZe u dolinu Vrbasa. Vrijednost novca znatno je opadala, a smanjivao se i opticaj, pa je tako privreda postepeno zapadala u zatvoreni krug proizvodnje za vlastite potrebe. Vei od III vijeka u Carstvu se javlja sistem dominija, to jest velikih drZavnih poljoprivrednih proizvodada koji su snabdijevali znatnije dr2avne centre. Pojedini gradovi i vojna upori5ta ostaju jo5 zadugo u rukama rimskih gradana i vojnika, jer s,istemmunicipija i legija ovim dogadajima nije bio znatnije okrnjen. Tako moZemo razumjeti sv. Jeronima kada krajerrr 397. godine Salje u Stridon svog prijatelja Paulikijana, da bi u njegovo ime prodao opustjelo odevo imanje Sto je stracialoza provale Gota. Kupci takvih imanja bili su bjegunci iz isturenih provincija pored Dunava. Pod utiskom dogadaja ljudi su, naime, bjeZali dalje od Zari5ta opasnosti, prema Italiji i Jadranskom primorju. Za one koji su doZivljavali najveie zlo na granicama Carstva, u Panoniji, situacija u zaledu Dalmacije bila je sno5ljiva, dok je ta ista situacija lokalne stanovnike gonila dalje prema mirnijim krajevima. Ljudi su se bijegom sa svoga ognjiSta naprosto zavaraval\ nadom da ie se tako rije5itizla, a zlo je za njima neminovno pristizalo. Oni koji su 378. godine pred Zapadnim Gotima pobjegli u Dalmaciju i Italiju dobili su te iste Gote tridesetak godina kasnije i u novoj postojbini. Ne sano pojedinac nego je i drZavavr5ila preseljavanje svojih ekonomskih p,unktova. Tako je oko 425. godine preseljena velika tkaonica platna iz Basijana (Petrovci u Srijemu) u Salonu. Tkaonica ie bila smieitena u

13

Dioklecijanovu paladu,gdje je nastavila s radom jo$ dugi niz godina, pa ie zatidemo i u doba opata Martina 641. godine. Te5ko stanje 396. godine vrlo slikovito opisuje naS zemljak Euzebije Jeronim u jednom pismu upuienom svom prijatelju Heliodoru: ,Straino mi je pripovijedati nesreie naieg vremena. Dvadeset je godina i yiie da se ad Konstantinopola do Julijskih Alpa svaki dan proliieva rimska krv. Got, Sarmat, Kvad, AIan, Huni, Vandali, Marko rnanti, pustoie, osvajaiu i pljaikaiu Skitijtt, Traciju, Macedoniiu, Dardaniju, Daciju, Tesaliju, Ahaju, Epir, Dalmaciju i svu Panoniiu. Svud ialost, svud uzdisanje i mnogi oblici smrti. Gomile ljudi zapadaju tt t opstvo<. Nije dudo 5to se stanovni5tvo tokom IV i V vijeka znatno prorrrijenilo u krajevima koji su bili pod udarom barbara. U napu5tenevile i naselja pristizali su ljudi iz isturenih i viSe ugroZenih podrudja. Promjene ambijenta nisu ostale bez posljedica. Ljudi su se i u seb,isamima rnijenjali. Pristalica starog reda i poklonika s'tarih bogova bilo je vrernenom sve manje. Tako moZemo razumjeti i onu dudnu pojavu da ljudi V i VI stoijeia, koji su se smatrali Rimljanima, razbijaju nadgrobne plode i hramove iz ranijeg vremena, da bi ih koristili kao graclevinski rnaterijal. Na prekide tradicija nije, dakle, utjecalo samo selenje stanovniStva nego i promjene koje su se dogadale u samim ljudima. Oni su bez svakog pijeteta ru5ili stare spomenike svoje vlastite kulture. U takvim krhkim vremenima opadao je i moral. Tako se sestra Euzebija Jeronima, u meteZu vremena, a li5ena spon,a druitvenih obaveza, predala nekontloliranom Zivotu, pa je, kako saznajemo iz Jeronimove korespondencije, tek zaslugom stridonskog dakona Julijana bila povraiena u kolotedine solidnog Livota. Tei.ak udarac nanosi na5im krajevima dioba Rirnskog Carstva 395. godine. Koriieni te diobe vuku se joS od vremena Dioklecijanove tetrarhije, no tada je Carstvo bilo ipak u biti cjelovito. Sada se, medutim, ono podelo raspadati na dvije polovioe, u kojima ie rivalstvo podrivati u sve jadoj mjeri razlike u odnosu jednih na druge. Teodozije je jo5 za svoga Livota (389) izvrSio podjelu drZave u upravnom srnislu, s tim Sto je poslije njegove smrti svaka pr.rlovina dobila i zasebnog vladara. Ta dioba izvr5ena je u vrlo nepovoljnoru. trenutku kada su se mase barbara prosipale kroz pukotine na ru5evnom limesu pored Dunava. U dasu kad je ovo najugroZenije podrudje Carstva trebalo braniti dvrstom rukom, ono je postalo periferija za obje polovine Carstva, jer je granica tekla donjim tokom Save i Drinom uzvodno na Kotorski zaljev. Pripajanje dijela Ilirika, is'todno od Drine, n sklop Istodnog Carstva primljeno je na Zapadu sa velikim negodovanjem, tolikim, da se odijeljeni krajevi na Zapadu sluZbeno nazivaju Illyria rapta. Ovim dinom otpodelo je suZavanjeDalmacije. Podrinje je sada, u upravnom pogledu, postalo, u neku ruku, ,nidija zemljao. Stare veze sa Panoniiom prekinute su, a sa ostalim provincijama nisu postojale. Zapadni Goti preplavili su 375. godine Grdku i do temelja je opljadkali. Vojskovoda Zapadnog Carstva Stiliho htio ih je zaustaviti, ali mu to nije po5lo za rukom. On ih je samo odbacio do Epira, gdje se taj narod samo trenutadno smirio. Da bi ih odbio od eventualnog napada na Carigrad, Arkadije ih je, u svojstrru saveznika, naselio ou Ilirikun (vjerojatno danaSnjuAlbaniju i zapadnu Makedoniju), a samog Alariha proglasio glavnim vojnim zapovjednikom sa titulom Magister ntilitunt per lllyrictutt. Medutim, Zapadnim Gotima je, kao i svim barbarima, nedostajao smisao za organizaciju i snabdijevanje vojske. Kada su iscrpili rezerve hrane u podrudju gdje su Zivieli orni su prloT4

valili u Dalmaciju (401), a samo nekoliko godina kasnije (408) vei prodiru i na Apeninski poluotok. Quasi viris vacua' tj' bez ikakvog irtp,nra, Italija je primila nove nasilnike. U meduvremenu je potpuno likvidiran Iimes na Dunavu (397), a oko 405. godii-reHuni se stalno naseliavaiu i u Valeriii' Tako je Zapad, sada bez lkakve za5tite, neposredno izloLen njil-rovoj samovolji. Nekoliko decenija iz naSih krajeva nema vijesti, a ni arheolo5ki nalazi ne mogu pruZiti sliku o stanju u zemlji, koje je - bez svake sumnje bilo vrlo haotiino. 434. godine dolazi na vlast Atila, strah antidkog svijeta, koji je samo zahvaljujuii velikom mitu od istodnog cara (350 kg ilata godi5njeg tributa, a 448. godine iak i 3 tone odjednoln, a pre\o iedne-tone za svaku narednu godinu) u pr-vim godinama svoga vladanja ostao, donekle blokiran u Podunavlju. " Naseljavanjem Huna u Valeriji zipe(alena je sud\ina dotadadnjih stanovnika u Panoniji. Oni su morali odreda napustiti ovaj teritorij. Godine 44L Atila je zatraiio iseljavanje rimskih gradana iz granidnog podrudja u Sirini od 5 dana hoda. Samo velikim zalaganjem Carstva do toga nije do5lo u tako drastidnom obimu. U uvjerenju da se Istodno Carstvo bolje odupire barbarima, regen1"icaZapada Galla Placidia ustupila mu je 437. godine cjelokupnu Dalmaciju. Otcjepljenje istodnog dijela Ilirika, 389, odnosno 395. godine, bilo je tada ve(. zaboravljeno i preboljeno. Istodno Carstvo, iako je u narednom vremenu kao mlada tvorevina napredovalo, nije, ipak, u ovim kritidnim godinama bilo u stanju da odrZi ni svoj vlastiti posjed. Mirom od 448. godine Zapadno Carstvo je predalo ostatak Panonije Hunima, pa je na taj nadin prekinuta i ova posljednja veza na5ih krajeva sa sredi5njom upravom drZave. U izgr-rbljenojprovinciji sada je izrasla jedna zagonetna lidnost: Orest, rimski gradanin rodom sa riieke Save, a od dasa pripajanja Panonije hunskoj drLavi, dovjek od povjerenja na Atilinom dvoru. Bio je to dovjek velikih ambicija, kome je znanje latinskog, grdkog i hunskog jezika otvorilo put do u neposrednu blizinu samog Atile. Iz njegovog braka sa kierkom Romula, patricija iz Petovija (Ptuja), potekao je Romul, buduii kratkotrajni i posljednii car Zapada. Orestov prijatelj Edekon, Herul ili Skir po plemenskoj pri padnost,i,koji se takoder kretao na dvoru Atile, imao le sina Odoakra, iije je ime, isto tako, vezano za propast Zapadnog Carstva. Taj skup barbara i barbariziranih Rimljana zapeiatio je, dakle, sudbinu Zapadnog Carstva. Buduii da Istodno Carstvo nije bilo u moguinosti da po'mogne novopripojenom dijelu Ilirika, Dalmatinci su se odludili da odbranu zemlje uzmu u svoje ruke, tim prije Sto su se, pored neprijatelja sa kopnene strane, sada pojavili i Vandali na brodovima iz faitage. Nakon ito je umro Atila 453. godine, a borba o nasljerle podela razdlrati hunsk-uzajednicr+, Dalmacija je uspostavila svoju vlastitu upravu pod Marcelinom (454), s tim Sto je nadalje po5tivala zaiednicu Carstva i sudielovala u poslovimakoji su se ticali cjeline. SlobodaDalmacije izraslaje iz nuZde.Marcelin je bio samo dovjek koii je povezao,niti autohtonitr-municipija na veiem podrudju, Sto-se larodito razvijalo od druge polovine IV vijeka, kada je ovdje prestala funkcionirati centralna vlast, pa su se nasi krajevi nisli u politidkom -napad vakuumu. Buduii da je Marcelin u vrijeme priprema za na contar Vandala u Kartagi (a6B) bio ubijen, upiavu samostalne provincije preuzeo je Julije Nepot, sin Nepotijana i Nlarcelinove sestre kojoj ne znarno ime. on je (19. vr 474) prisilio cara Glicerija na abdikaciju, pa je preuzeo upra\n nad cjelokupnim Zapadom. Ipak, Julije Nel5

pot mogao je vladati u zav.jetrini jedne provincije, ali je poloZaj cara Tapadabio isuviSeistaknut. Nakon rasula hunske driave, neka germanska plemena uspjela s.u da uspostave dvrsie zaiednice. Takc su-Istodni Goti osnovali svbju drZavu (.454),na prostoru nekada5njih panonskih provincija i ,ru lr"iem dijelu zaled.a provincije Dalmacije, tj. u sjevernoi i srednjoj Bosni. I{eruli, sa kojima se klatio i jedan dio Atilinog dvoia, preSli-su u Italiju. Njih_o_vom pomoii Panonac orest uspio jelvrgnuti Julija Nepota i (31. 475) proturiti na prijestolje svog maloljetnog sina Romuia Au{ gustula, di.meje-konadno zadovoljio svoje otpriie poTnate ambicije. On je po5ao joS i dalje pa se, poput boleZljivog Dioklecijana, kao carski otac, polukao u paladu kod Salone. Odoakai, sin Orestovog prijatelja sa.hunskog dvora, bio j9 isuvi5e sirov da bi trpio svu tu tatrailu, pa je koncem augusta 476. skinuo sa vlasti maloljetnika, a ores,ta daoubi,ti. carski znaci poslani su u Konstantinopol. Dalmacija i Galija priznavale su joS neko vrijeme Jylija Nepota kao zakonitog cara, all je i on tr proljece 4.80. ubijen a vlast odoakra prosirena je i na ostatak Dalmacije. , 9uuj dogadaj smatramo odludujuiom prekretnicom u historiji Rimskog carstva, ali on ni u kom sludaiu ne zn-adi zavrsetak antidke civilizaciie. Carstvo je sada, zapravo, razbijeno na svoie sastavne diielove, -Ono "i gradove sa municipalnim uredenjem i vile. postoji dalje, samo Sto cara vi5e nema. Odoakar ie bio teli vladar Germa_!a naseljenih u ltaliji i Dalmaciji, ali ni u kom sludaju kralj Italije i Dalmacije, u antidkom srnislu. Promjene koje su' nastale padom Zapadnog carstva nisu uni5tile pravne institucije, administraciju, ekonomske odnose i kulturne temelje uopie, na kojima je podivalo druStvo u p_rovinciji Dalmaciji i dijelu Panonije. To se nije dogo-preuieo dilo ni onda kada je smrdu Julija Nepota Odoakai i faktidno ovdje vlast, uz iznudenu koncesiju od istodnog cara, koji je-sada u pravnom pogledu bio jedini zakoniti vladar u cjelokupnom carstvu. Za rimske gradane, istodni car je i nadalje bio vrhovni autoritet vlasti. Stari-rimski upravni aparat ostao je neokrnjen, dakle, i onda kada je Odoakar imenovao u Saloni svog namjesnika. Koliko god Carstvo niJe prije bilo u moguinosti da odbrani svoju granicu od prodora barbara, toliko ovi uzurpatori nisu sada b;ili u s,tanju da se narnetnu antidkom druStvu. Koegzistencija je bila princrp na kome je podivao odnos starosjedilaca prema novoprido5lim gospodarima. Istodnom caru preostalo je samo da diplomatskim mahinacijama lavira izmedu pojedinih skupina nametnika. Veie i jade skupine pokuSavale su, naime, da podjarme manje, siroma5niji barbari zavidjeli su bogatijirna, a bogatstvo se sticalo, sada vei manje pljadkom, a vi5e podmiiivanjem od strane Carstva. T.ako su barbari na razvalinama antidke civilizacije po5li jedni na druge, a Carstvo se, u borbi za opstanak, snagom jednih odup'iralo drugima. U tom rneteZu je car Zenon (474-491) naveo Istodne Gote protiv Odoakra, pa su ovi pod Teodo,rirhom488. krenuli na Italiju. Prvo su savladani Odoakrovi savezniciGepidi negdje na prostoru izmedu Vinkovaca i V,ukovara.Goti su tada zauzeli i Sirmij. Dvije godine kasnije na5le su se Dalmacija i Panonija u rukama Istodnih Gota, a rat se proSirio na sjevernu Italiju. Padom Ravene i smriu Odoakra, 493. godine, kralj Istodnih Gota postao je, I'oncesijom istodrlog cara Anastazija (491-518), civilni i vojni upravitelj veieg dijela nekada5nje prefekture Italije. Nova uprava nije donijela posebne novosti u odnosu na rimske gradane. Oni su se pokorili i ovom uzurpatoru, a zadrLali lidnu sigurnost i privatno.pravne institucije. NaSi krajevi su sada za nekoliko deceniia u51iu fazu mirnos. Livota.
1r)

I
t I

fr

Da bi udvrstio granicu, Teodorih je 504. oteo od Gepida sremsku Panoniju, a 505. je zauzeo i dio Mezije sa Singidunumom (Beogradom). Osvojeni krajevi podijeljeni su tada u dvije upravne jedinice: jednu su dinile Dalmacija, Liburnija i Savija sa sredi5tem u Saloni, a drugu Panonija sekunda i dio Mezije sa sjedi5tem u Sirrrr-iju.Na delu svake pokrajine stajao je po jedan Got sa titulom kneza (comes) i oslovljavanjem vir inlustris, koji je upravljao gotskim vojnim i rimskim civilrrim skupinama. Knez je u parnicama izmedu Gota sudio po gotskim zakonima, dok je za rimske gradane vaZilo staro rimsko pravo. U mijeSanim sp'orovima knezu je asistirao predstavnik iz redova rimskih gradana. Pomoinik kneza za poslove u vezi sa rimskim gradanima zvao se prineeps officii, a bio je biran izmedu Rimljana. Rimski gradani zvali su se provinciales, a dlanovi vojne elite Gota capillati, buduii da su nositri dugru kosu (capillus). Za rnedu zemlji brinuli stt se de'fensores, neka vrsta Zandarmerije, a civilnu upravu vodili su curiales, nekad i decuriunes. To su bili dlanovi municipalnog )malog senata<. Pod gotskom upravom ponovno su oZivjele stare ceste, a narodito magistrala izrnedu Si,rrnija i Sisoije, pa Sal,one i unutra5njosti. Tako, vi4imo apulskog biskupa Germana kako za put u Carigrad, 519. godine, koristi cestu preko Delminija (Duvna). Sredozemno more se za ditavo jedno stoljeie opet oslobodilo gusara. Postalo je, -tako reii, svojina Carstva. Jedino je u Saviji, podrudju izmedu Siska i B. GradiSke dolazilo do pljadke imovine tarnoSnjih stanovnika od strane barbara koji su Zivjeli sjeverno od Drave. Jedan od visokih gotskih drZavnih sluZbenika, moZda predstojnik pnovirncije, comes Sirnon, p'ostao je posebno znailajna lidnost za naSe krajwe zato 5to je 508. godine, po naredbi knalja Teodorika, obnovio ieljezne rudnike, narodito one oko Gornjeg Vrbasa, Sane i Japre. Rudnici zlata nisu vi5e obnavljani, pa je Kralj odludio da se otvaraju i pljadkaju oni grobovi za koje se moglo pretpostaviti da sadrZe priloge u zlatu. To mu je bil,o potrebno zbog kovanja novca, jer Istodni Goti, kao i svi drugi barbari, zadriavaju rimsko novdarstvo. Morali su ga zadriati buduii da su od Carstva primali pomoi - bilo kao plaiu za vojnidke usluge, bilo kao trib,ut u vrijeme kada ih se na drugi nadin nije moglo zadrLati u miru. Valutna osnova u kasnom Carstvu bio je Konstantinov solidus u teiirri od 4,55 grama, to jest 24 siliquae, zlata. To je bila dvrsta valuta za cijelo Carsrtvo. Trgovci 'M Antiohije su na toj ,osnovi mirno prodavali i obradunavali svoju nobu u Saloni, Kartagi ili Marsilji. Zlato je sluZilo za driavna i medunarodna plaianja. No, vezano na zlatni solid svugdje u Carstvu, pa i medu barbarima, u prometu su redovne monete u srebru i bronzi kao sredstvo za plaianje unutar rnunicipija i provincije. To je bio dogovor koga su se svi pridrZavali. Tako se dogodilo da su za Justina II (565-578) u gals,koj Provansi poieli kovati solide sa 21 silikvom zlata, ali taj novac nije nigdje prihvaien. ZlaIne solide kovali su i Istodni Goti za Teodoriha, ali je - kako se dini - priliv takvog novca u Bosnu i Hercegovinu bio minimalan. To se moie tumaditi time Sto ovo podrudje, kao izrazito kontinentalno i na prvom udaru barbara, od konca IV vijeka nije vi5e igralo znatnu ulogu u medunarodnoj mediteranskoj trgovini, nego se zadahurilo na uskom provincijskom podrudju. Upotreba ,starog novca( u ovo doba izridito se spominje, a to znadi da je privredna autarhidnost pojedinih civitates i u Bosni i Hercegovini bila samo relativna: nije bilo trgovadkih veza sa stranim zemljama, ali su ljudi unutar granica zemlje trgovali po monetarnom sistemu. Ovo se bar moie reii za naselja u 77

podruiju rudnika u dolini Japre, gdje su u arheolo5kim stratumima iz V i VI vijeka zatedeni novci iz IV vijeka, dakako, u veiini iz sisadke kovnice, jer je to bila ne samo najbliZa valutna institucija nego je podrudje Japre, i inaie, biio upuieno na Sisciju, dakle jedan kontinentalni privredni i kulturni centar, istina, vei rano ugroZen i zaposjednut od barbara. Izvjesno negodovanie kod rimskog stanovni5tva Dalmacije i Panonije izazvalo je primjenjivanje starog rimskog zakona o davanju trecine imovine privatnika za vojnike. Sa tim zahtjevima na5li su se sada Goti pred domaiim rimskim gradanima. OStrica mada, okrenula se, dakle, prema onima koji su zakon bili donijeli. Svaki Rimljanin vidio je sada u Gotu otimada svoje imovine, a Got u Rimljanima varalicu koji poku5ava da se izvude iz obaveza. Teodorik je time obavezao i ostare barbaren koji su bili oZenjeni Rimljankama. Zahladenju odnosa doprinijelo je i sustezanje od jade veze izrnedu vladajuie klase (capillata) i staro,sjedilaca(provincijala). Antagonizam su potpirivali i vierski odnosi, jer su Goti bili arijanci. Vei izmeclu 470. i 375. godine car Valentinijan je pod prijetnjom smrtne kazne zabranio brak izmedu Gota i rimskih gradana, Sto znadi da je netrpeljivost postojala joS u vrijeme kada su se oni tek pojavili na obalama Istera (donjeg Dunava). Sada, medutim, Gotima nije ni stalo do takvih veza. No, i pored svega oni ipak nisu bili netolerantni, niti su se mogli odijeliti u potpunu izoliranost. Sazivanjekoncila u Solinu 530. i 533. godine daje naslutiti da je njihovo vladanje izazvalo probleme koji su se morali rjeSavati na Sirim forumima. Iz rijedi Andrije, biskupa u Bistue Nova, podrudju Zenica-Vibez, upuienih koncilskim ocima, nazi'rem'oda je narod u unutna5nj,osti Bosne bio u to doba uglavnom s,irornaSan. Bilo je i nekol,iko nerodnih godina, pa je i sama katedrala zapala u veliki dug, i jedva se odrLavala zajmovima imuinijih pojedinaca. Politiika nestabilnost, razaranja i pljadka imovine tokom V vijeka svakako su nanijeli veliku Stetu stanovnicima u zaledu Dalmacije, toliku da ni vi5egodi5nji mir za vladavine Istodnih Gota nije mogao mnogo pomoii. Poslije ubistva Teodorihove kieri i nasljednice Amalasvinte, 535. g o d i n e , b u k n u o j e l a t z a g o t s k u b a S t i n u ,a t i j m e t e Z i s k o r i s t i o j e J u stinijan I, pa je iste godine oteo Dalmaciju, i stavio je pod neposrednu vlast (Istoinog) Carstva. On je lako osvojio ove krajeve, jer se rimsko stanovni5tvo ionako niie nikada sloZilo sa Gotima, a u istodnom caru je gledalo svogazakoniiog vladara. Goti su nastojali da povrate svoju vlast u Dalmaciji, pa je pod novim kraljem Vitigisom (536-540) izvr5en poku5aj da se ponovo osvoji Salona. Kako je zemlja tako postala ratno popri5te, ostale su bez zaStite granice prema Langobardima i Gepidima, koji su to iskoristili, pa su provalili u unutra5njost Dalmacije. Langobardi su zauzeli dana5nju sievernu Bosnu i podrudje izmedu rijeke Bosne i Drine. U osiroma5enoj pr"ovinciji nastala je velika glad. Novi go,tski kralj Totila (541 do 552) poslao je, pod komandom vojvode Indulfa, br'odovlje protiv Dalrnacije, ali tim pohodom nije postignut cilj. Indulf je opljadkao prirnorski pojas od Makarske do Salone, kojom prilikom je usmrtio veliki broj rimskih gradana (548). Buduii da nije rnogao povratiti Dalmaciju, Tortila je Justinijanu ponudio mir (551), s tim da Carsrtvuodstupi vei izgubljene krajeve, a za sebe i nadalje zadrii Italiju. Justinijan na to nije pristao, nego je njegov vojskovoda Narses provalio u Italiju, gdje ie potpuno slomio otpor Gota (555).
IO

U jednom di.ielu Bosne i Hercegovine uspostavljena je, tako, pr> novno vlast Carstva. Sudeii po velikoj izgradnji strategijskih punktova (limes nedaleko od Neretve i na Bosni), i privrednih objekata, zemlia je doZivjela joi jednom eru antiike civilizacije, sve do prvih godina VII vijeka. NaSi krajevi su 535. godine uSli, meclutim, samo jednim dijelom u sklop rimske zajednice, a time je nastavljen proces suZavanjaDalmacije kao geografskog pojma. Njena granica pomaknuta je sada sa Drine na rijeku Bosnu, a to suZavanjeiii ie jo5 i dalje, pa ie u VIII viieku od cijele pokrajine preostati jo'S samo nekoliko gradova uz more. Na granicama Carstva, medutim, i dalje su se kretale skupine barbara. Vei prije rata protiv Gota, car je na granici blizu lijevih obala Neretve dao - kako izgleda - izgraditi utvrdeni limes. To je niz utvrda Sto ih, koliko do sada znamo, dine grad Stolac, Ko5tur, Blagaj na Buni zajedno sa tzv. Malim grad'om, i Biograd kod Konjica. Nakon 535. godine taj limes je produZen i udvr5ien ne5to manjim utvrdenjima, od kojih nam je danas poznato Debelo Brdo u Sarajevu, Bobovac, utvrda na u5iu Usore u Bosnu, i gradina Zecovi kod PrijedorA. U rukama Carstva bila je i lijeva obali donjeg toka Sane. Rudnici u dolini rijeke Japre kod Bos. Novog doZivljavaju u ovo vrijeme naroditi procvat. Nejasno je za koga se sada proizvodilo ieljezo na ovako udaljenoj periferiji, kada se zna da je nekada5nja provincija Savija, zajedno sa Siscijom (Siskom), ostala i dalje izvan Carstva,u rukama Langobarda,isto kao i veii dio sjeveroistodneBosne. Kako se Carstvo vei otprije raspacialo na svoje sitne elernente, municipije, vicuse i vile (jercentralnavlast zbog barbarskih provala nije bila u stanju da odrZava redovan kontakt sa svim dijelovima svoga podrudja), to su pojedina uZa podr-udja, po preporukama iz Carigrada,pojadala mreZu refugija (pribjeZi5ta) za podrudno stanovni5tvo u sludaju provale barbara. Za njihovu izgradnju 6esto su posluZile prahistorijske gradine kao vei od prirode zaSticeni telen. Ta mala podrudja slobodnih opiina sa zabtitnim gradom postat ie kasnije slavenskeZupe. Justinijan (s/. 3) je 533. godine dao konadnu redakciju rimskim zakonima. Tako su ostali saduvani i propisi koji nam obja5njavaju neke detalje iz gradevinske djelatnosti, problema urbanizacije i pitanja iz zaStite starih spomenika.O tome ie biti rijedi kasnije. U nastojanjima da pridobije Zapad, car je stupio u vezu i sa sv. Benediktom (480-547), osnivadem poznatog crkvenog reda benediktinaca na Zapadu. Prema saduvanim dokumentima, car je njemu darovao neke posjede u Dalmaciji i Panoniji Lausinium (na Trebi5njici) i Salluntun, (u Crnoj Gori), a u Panoniji Baloe. U Sirem smislu, Justinijan je postigao znatan uspjeh kada je u zajednicu Carstva ponovo udruZio mnoga podrudja uz Sredozemno more, sve do Heraklovih Vrata (Gibraltara). U ovo do,ba Ravena postaje kulturni centar na Zapadu. Kasna antidka civilizacija, presadena iz Carigrada u Ravenu, zradi odavde po novopripojenim krajevima, a preko njih i u barbarska kraljevstva. Ona je, zadudo,i u ovo kasno doba toliko svjeZa,da njene tekovine proZimaju io5 i drZavu Karla Velikog (768 do 814) i prer.astaju u kulturu romanike. Ipak, i pored snaZenja Carstva pod Justinijanom, granice prema Dunar,rrnisu'ostale mirne. Fo rijedima Prokopija (Historia Arcana, c. 18) ...>gotovo svake godine otkad je lustinijan stupio na vlast, Huni, Slaveni i Anti pustoie llirik, iitavu Trakiju, Heladu, Hersones i svtt zemliu clo Jonskog zaliva, pa i do samog Carigrada, poiinivii strahote ntedu i.iteliima". Kada je 534. godine strateg Trakije Hilbudiie u borbi sa 19

Slavenima poginuo, granica je ostala potpuno neza5tiiena, pa su barbari provaljivali na carsko podrudje kada god su htjeli, a da ih niko niie u tome mogao sprijediti. Tvrdave i refugiji Sto ih je Justinijan dao sagraditi za obranu drl,ave i municipalnih zajednica, nisu bile u stanju da se efikasno odupru neprijatelju, koji ih je jednostavno zaobilazio. Jedino su razmirice medu samim barbarima donosile Rimljanima izvjesne koristi, pa se tako, Stavi5e,jedan njihov dio stavio u sluZbu carske vojske. Do sredine VI v. Slaveni su provaljivali na podrudje Carstva uglavnom zbog pljadke, ali se od547. godine kod njih javlja teZnja da se na isprainjenom prostoru uzdrrt granioe i stalno nasele. Sljedeie godine poSli su Gotima u pomoi, pa su u sjevernoj Italiji razbili carsku vojsku. To je bio prvi prodor Slavena na tlo Italije. Dvije godine kasnije (550) oni opet provaljuju u provinciju Dalmaoiju. Oko toga doba javljaju se na granicama Carstva prvi Avari, nasIjednici Huna. Koristeii razmirice izmedu Langobarda i Gepida, oni se udvriiuju na tlu Panonije time Sto zaposjedaju podnudja koja su do tada drZali ovi posljednji. Carstvo je, koristeii te razrrr-irioe, ponovno osvojilo Sirmij (Srem. Mitrovicu - 565). Gepidi su bili sp,remni da odstupe i ditavu zapadnu Panoniju, ukoliko bi im Carstvo priteklo u p,ornoi, no Justinu II (565-578) nije bilo stalo do gepidskog savezni5tva. Tako je njihova drLava 567. godine potpuno raskomadana. Kako su se Langobardi zbog neprijatnih susjeda povukli u Italiju (568), Avarima su ostala na raspolaganju Siroka podnudja zapadne Panonije. Njihov poglavica Bajan izrastao je tako kao nova uzurpatorska lidnost i napast sa kojom je Istodno Carstvo moralo rjeSavati perfidno smiSljene sporove na svojoj granici u jugoistodnoj Evropi. Za vr5enje pritiska i stvaranje nemira Bajan je uvijek iznalazio nove razloge: das se vrijedao na postupke cara, das je traiio neka svoja, toboZnja, prava, proistekla iz odnosa Carstva sa narodima koji su prije toga Zivjeli u Panoniji; da bi se, zatim, udinio naoko usluZnim, progoneii Slavene sa carskog podrudja. U takvom "hladnom ratun izgubljen je Sirrnij (582), a njegovi preZivjeli gradani jedva su se spasili. Grad je spaljen. U ljeto 597. Bajan je provalio starom rimskom cestom od Servicija (Bos. Gradi5ke) prema Saloni (Solinu), pa je usput razorio grad tsalkis (moZda Baloe, podruije Kljuda ili Varcara) i joS 40 manjih refugija i straZamica u okolini. Tom prilikom poubijao je sve stanovnike r-,vihkrajeva. Carska vojska, koja je, bespomoina, sve ovo promatrala iz skrovitog prikrajka, jedva je uspjela da, u jednom iznenadnom napadu, raspr5i Avare i spasi bogati plijen. Oko 600. godine u provalama su aktivniji Slaven,i,umjesto Avara, zbunjenih zbog kuge koja je medu njima harala. Carstvo je tako u kratkom predahu ,orbnoviilo svoju granicu na Savi i Dunavu. Vjerske razmirice koje su izbile u Saloni, znak su da ie provincija Dalmacija u to doba iivjela u miru. Maurikije je 601. godine obnovio rat protiv Avara, pa je njegova vojska pre5la na lijevu ,obalu Dunava. Car je ielio da i sljedeie godine nastavi konsolidaciju granice, pa je naredio da vojska prezimi na barbarskom podrudju. To je dovelo do pobune u kojoj je Maurikije ubijen (602). Nastalo bezvlade iskolrirstili su Avari i Slaveni, pa su se pr,osuli preko Save i Dunava na podrudje Carstva. Oni su zauzeli Delminij (Duvno), zafiim Salonu (614), te konadno i Nar"onu (62I). Preostali spomenici antike tada su spaljeni. PreZivjeli rimski gradani spasili su se bijegom na otoke. Carstvo je dobilo na svom teritoriju novi narod koii ie se tu stalno nastaniti.

20

Drustveni odnosi
Unutra5nji razvoj u rimskoj drZavi, kao i provale barbara, utjecali su, znatno, na pnomjene u dru5tvenom p,oretku. Razlog je bio jednostavan. Buduii da se ditav poredak rimskog druStva zasnivao na odnosu klase koja je vladala i one koja je sluSala, do poremeienja je moralo doii u dasu kada se poljuljao poloZaj onih koji su drZali vlast. Kada je davanjem graclanskih prava stanovnicima pr,ovincija, i slabljenjem vojne sile zbog apstinencijalnih tendencija graclana opadao broj zarobljenih barbara, broj robova se smanj,ivao. Poljoprivredna proizvodnja je tako, zbog oskudice u radnoj snazi, opadala, pa je privreda do5la u krizu koju je izazvao nesklad izmedu proizvodnje i potroinje dobara. Diokl,ecijan je poku5ao da rijedi to pita,nje maksimiranjem cijena (301), dime, medutim, nije otklonio uzroke ditavog problema. U nesredenim prilikama, prva su na redu bila sitna gazdinstva, koja su u novonastaloj situaciji podela propadati i utapati se u velike posjede - latifundije - posjede ljudi koji su u mutnim vodama jednog sistema u raspadanju uporno plivali na povr$ini. Osiroma5enje je raslo do te mjere da su se zemljoradnici svojevoljno stavljali pod patronat velikih posjednika, a time, po obidajima vremena, gubili svoju samostalnost i u reZimu kolonata do,lazili u poloZaj koji se nije mnogo razlikovao od ropstva. Sitni posjed nije, medutim, bio potpuno likv! diran, pa tako ni robovi nisu preko noii nestali sa privatnih imanja. U jednom svom pismu, Euzebije Jenonim (r.otl. oko 347) pri,povijeda kako su ga, kao malenog djedaka, roditelji za neposlu5nost batinali ,kao roban. Prema tim rijedima, koje nemaju samo figurativan karakter, u na5im krajevima je jo5 oko sredine IV vijeka ovaj sistem bio redovna pojava, a tek pod konac stoljeia Jeronimovu odevinu u Stridonu nisu vi5e obradivali robovi, jer je - tada vei zapu5teno imanje - dato na prodaju. Ondie gdje je zakazala privatna inicijativa, tu je drZava priskodila kao proizvodad, i na napuitenim ili otkuplienim zemlji5tima osnivala posjede sa ne5to izmijenjenom strukturom proizvodada. To su oni, vei spomenuti, dominiji. Na takvim drZavnim dobrima, naime, upravlr su preuzeli zakupnici, conductores, tj. ljudi iz administracije Carstva, a radnu snagu dinili su robovi. S obzirom na to da sistem kolonata nije osiguravao znatno poboljianie druitvenog pololaja radnika u poljoprivredi, to nije postojala ni bitna razlika izmedu robova na drZavnim imanjima i kolona sa privatnih latifundija. Ipak se, pod pritiskom anarhije ko,i,u je izazvala seoba, mijenjao i poloZaj robova. U krajevima kroz koie su pro5le dete barbara, gospodar.i, desto, nisu vi5e mogli povratiti svoj stari autoritet, pa su morali popu5tati. Tome je doprinosilo i kr5ianstvo sa idejom moralne jednakosti svih ljudi. Zatzimanje ovako blagog stava prema robovima podelo ie vei u III viieku. Kao primjer navodimo da je car Septimiie Sevcr svog kuinog roba (verna) Kalimorfa, oko 201. godine postavio za vilika, 21

tj. za upravnika u tvornicama i,eljeza u Blagaju na Japri, pa ga 202. godine i lidno posjetio. Ma koliko da su odnosi gospodara prema potdinjenima vremenom ublaZavani, to ipak nije vi5e moglo da spr"ijediZelju robova za punom slobodom. Kada su, pod pritiskom barbara, lanci drZavne uprave prskali, vrlo 6esto su se, u vrijeme takvih provala, bivii robovi i koloni pridruZ'ivali barbarima. S pravom se pitamo da li se prelaskom robova na stranu Zapadnih Gota moie protumaditi i propast velikog driavnog poljoprivrednog imanja na Mogorjelu kod eaplj,irre, 401. godine. MoZda, najjade promjene, koje se mogu pratiti u vezi sa procesom raspadanja antidkog dru5tva, jesu promjene u samim ljudima. Njih su, gledano u cjelini, pojadavali i oni ljudi barbarskog porijekla koji su vremenom postajali dlanovi antidkog dru5tva i sa njime se saZivljavali, no istodobno mu davali neStood svojih osobina. Novi duh koji proiima druitvo je, u stvari, mjeSavina antike i kulture stepskih nomada. Rimski gradani, Italici i romanizirani narodi u susjedstvu, gubili su svoju Zivotnost, dok su prido,Slicedavale nove impulse u javnom Zivotu. Kao svaka naoija koja svoj pr:os'peritetvedim dijelom osniva na vojnim uspjesima, tako su i Rimljani, u epohi pobjeda, preZivljavali zlatni vijek svoje kulture; sa prvim porazima su preSli u stagnaciju, da bi, na koncu, bespomoino pratili preoblidavanje tedevina svoje kulture. Opadanje mora'la i degeneracija bila su nuina posljedica ovakvog stanja. Kapitolijski bogovi, svojim vrlinama i manama, inade, bliski ljudima, na5li su se u situaciji da se zajedno sa tim istim ljudima izgube u bespomoinoj starosti. Oni su vremenom postali predmet praznovjerja pa je i sluZba njima pretvorena u besmisleno izgovaranje formula koje iesto nisu razumjeli ni oni koji su ih izgovarali. Kult se pretvorio u niz odredenih radnji Sto je trebalo da ima magidni sadrZaj, no ipak, sve skupa ni.ie imalo dubokog smisla. Veiina naroda nije ni znala za drZavne bogove i kult, jer je seljak oboZavao mno5tvo duhova, podev od kuinih penata i lara, pa do nevidliivih bica koja su obitavala svugdje: u polju, oko kuie, u Sumama i na raskr5iima. Nisu to bili nikakvi dobri zaititnici imovine i liudi, nego hir.ovite ufvarre za diju s,e naklonost 'trebalo borifi rnolitvama i darolijama. Bogovi su se tako pretvarali u demone, i umjesto da ljudima pomaZu, oni su ih pla5ili. Sto su se hramovi olimpiiskih i kapitolijskih bogova uredno odrZavali, to je bila vi5e stvar navike, odnosa prema starim spomenicima, pa i izvjesne sentimentalnosti prema nedemu Sto je vei davno pro5lo. A ono "pro5lon Zivjelo je joS u lijepim uspomenama. Iskrenih po5tovalaca bilo je vrlo malo jer ti bogovi nisu pruzali nikakvu utjehu za dnevne brigi, oprost za udiniene prijestupe ili obeianje za bolji Zivot poslije smrti. Julijan ,Otpadnik" poku5ao je da u paganstvo presadi pone5to iz mitraizma i kr5ianstva: propovijedi, pomoi siromainima pa i jo5 poneku socijalnu tedevinu, no i to je nakon njegove prerane smrti ubrzo oti5lo u zaborar,. U beznadu, ideje o spasavanju du5a podele su opsjedati ljude. U pomoi su pritekli razni kultovi i misterijska posveiivanja, s obeianjem besmrtnosti i oprosta od grijeha, 5to su iz Egipta, Prednje Azije i Grdke preno5eni na Zapad. Medu njima se istide kult Izide, Prijapa, Dironisa, Serap,isa,Demetre, Sabazija, Velike Majke i At!i,sa. Oni su se iesto medusobno rnije5ali, i elementi jednoga prenoSeni su u drugi. U IV vijeku bio je narodito razvijen sinkretizam. Koliko nam spomenici govore, u naSim krajevima bilo je poklonika Sabazijeva kulta, u Srebre,,

nici, kulta Attisa, u srednjoj Bosni i Podrinju, a Prijapa u Japri, kao i inade u panonskim krajevima. Neie biti sludajnost da su ovi misteriji i kultne radnje njegovani upravo u rudarskim podrudjima, gdje je stanovni5tvo bilo u znatnoj mjeri orijentalnog porijekla. Jer, ideje o misterijima su ne samo potekle sa Istoka nego su bile i forsirane, prvenstveno, medu ljudima iz tih krajeva. U zapadnom dijelu Carstva, medu obrazovanim ljudima, zapaLa se poku5aj da se religiozna praznina pop,uni novim filozofskim pravcem, kojim se nastojalo stare materijalizirane predodibe o bogovima zaodjeti u novo, ne5to uzviSenije, metafizidko ruho, izdidi ih iznad obidne malerije i li5iti ljudskih mana, dime su bili opterecni. Taj filozofski pravac nazvan je n eo p I a t o ni zam. U njemu su se ujedinile sve rnisli'iz starijih filozofskih ikola, a sve skupa bilo je zaiinjeno orijentalnim religi jama. Sva ta filozofija po5la je, rnedutim, za boianskim objavama, i onda kada su bili u pitanju i najjednostavniji mitovi. Sve se svodilo na poboZnost, utapanje u mistiku i borbu za spas du3e. Ne moZe se, prema tome, vi5e govoriti o nekoj filozofiji koliko o teologiji, jer ditav svijet je, prema udenju neoplatonika, bio ispunjen boZanstveno5iu koja se prosipala od najvi5ega biia, savrSenogdo tolike mjere da se o njemu nisu mogle stvarati predodZbe ljudskim elernentima, preko niza biia niZegstepena,sve do dovjeka i materijalnog svijeta. Neoplatonizam je, zapravo, pokupio svu znanost filozofa antidkog svijeta i Orijenta. To je bilo posljednje Sto su umovi antike mogli da pruZe u ovo kasno doba. Oni tirne, ipak, nisu mnogo pomogli paganstvu, dok ih je krSianska propaganda prihvatila kao pogodnu osnovu za priblilavanje onima koje je Zeljela pridobiti. Neoplatonizam je, uostalom, bio ograniden na pristalice u krugovima obrazovanih ljudi, a takvih je u kasnoj antici bilo sve manje. Drugi takmac za osvajanje duSabio je m i t r aizam. To je bio kult Sunca, propagiran u perzijskoj varijanti, a on postaje popularan negdje u III vijeku. On nije bio ekstremno destnuktivan, u odnosu na tadadnje dru5tvo, pa je tako mogao stei'i naklonost i samih careva, po dernu je, u ovoj prvoj fazi svoga prodiranja, postao snaZan druStveni faktor. Pogodovao je Carstvu. Donosio je traZenu novinu za dru5tvo koie je podelo gubiti orijentaciju; pri tome nije bitno zadirao u organizaciju drLave, a daleko je bio od toga da bi prijetio dru5tvenim prevratom. Mitra, Nepobjedivo Sunce, stavio se tako u sluZbu Carstva. Zabludjelima je pnuZao opro5tenje od grijeha, carevima darivao prijestolja, a vojnicima osiguravao pobjede. Svi su, dakle, morali biti zadovoljni, iako ovi darovi nisu bili duga vijeka. Savjesti su i dalje zapadale u krizu, prijestolja se ru5ila, a pobjeda je bivalo sve manje. Izvori mitraizma bili su, uostalom, u Perziji koja je - nepobije' dena - stajala na istoku Carstva kao takmac vrijedan po5tovanja. MoZda je bilo i malih priZeljkivanja na radun integracije dvaju svjetova? Tu negdje krila se njegova prednost. Mane su mu bile vi5e organizacionog karaktera. U osnovi mizogin i favoriziran od vojske, mitraizam, u odnosu na krSianstvo, nije bio u dovoljnoj mjeri univerzalan, a daleko je od toga da bi zajednici davao neki odredeni pravac i te kako potreban dru5tvu koje se raspadalo. Iliri su pokazivali naklon'ost prema ovom kultu. Mitraizam je ovdje bio u prednosti jer su u procesu romanizacije autohtoni bogovi u prilidnoj mjeri bili zaboravljeni, a od III vijeka Ilirik je u Carstvu bio centar politidke i vojne inicijative. Iliri su bili ona skupina koja je krparila Carstvo, upravo ono carstvo protiv koga su se njihovi preci

tako strasno borili. zbog toga su se, upravo, u dilemi oko mitraizma ili krsianstva odludili za,ono pffo, jer carstvo je, sada, bilo njihova svo-iina, i oni su dinili sve da bi ga saduvali. JoS j9dp. religija odigrala je u druStvrr kasne antike odludujuiu . u l o g u .T o - j e b i l o k r s i a n s t v o . ' I o v a j k u l t p o t e k a oj e s a I s t o k a , n o i z posne i Skrte, ikonoklastidki raspolozene monoteistidi<esredine, lisene prida i misterija. Presadenou metropolu i jos neke druge kulturne centre u carstvu, krscanstvo s.emoralo prilagoclavatisredin'i koju je zeljelo osvojiti. Tako su_cisto judaidkim elementima kulta, kao st"oie eitinle svetih knjiga i diskusije o teoloskim temama, pridodati miitidni elementi, u mnogo demu bliski mitraizmu. Krsianstvo je bilo u znatnoj prednosti u odnosu na ostale religije. Bilo je monoteistidko i imalo je u knjigama zapisanr.r dvrsto fiki siranu nauku. Imalo je, dakle, svoje misfioie, pisce i teoretidare, sto kod drugih-klrltova- gotovo da i nije postojalo. Mitraizam je bio u teolo5kom.pogledu,.uglavnom, -magija,'a neoplitonizam samo slha mumija. Demor.r.iziranimbogovima drzavnog kulta krsianstvo je najavilo borbu clo uni5tenja. Sa vjerom u besmrtnost oni su pogodili onu bolnu tadku paganstva koja je sljedbenike ovog kulta dovo-dilado ravnodusnosti. U praktidnom Zi-votu,kriianstvo je nosilo sa sobom nove ideje za rjesavanje osnovnih drustvenih problema. ono ie zauzelo revolucionarni stav pre-ma-robovlalnidkom poretku, i, sa idejom o moralnoj jednakosti svih ljudi, naj_avilo rat dru5-tvenom poretku antike. lzgradiv"alo je novi tip. gradanina carstva: dovjeka koji j-e prisustvo na zerilii smatrao prolaznim .stanjem i-samo pripremom za pravi zivot poslije smrti. u nevoljama Sto su,ih donosile pJbvale barbara ovo je zvudalo kao utjeha. Mitraizam, koji se identificirao sa vla5iu, sada vei vrlo labilnom, ruorao se vremenom povladiti ispred ideje koja je apstrahirala tu vlast. ]{jegova obecanja vrlo lako su prerastala u razo8aranje. Nasuprot tome kr5ianska Civitas Dei nije mogla postati plijen Huna- ili Sarmata. Ali, kr5ianstvo je imalo i vlastitih teSkoia. Uskoro poslije Galerijevog edikta o toleranciji 311. godine, Licet esse, Christianos. a pogotovo posliie Milanskog edikta 313. godine, kada je Crkva postala ravnopravna i slobodna u Rimskom carstvu, podeo je protiv nje djelovati spekulativni duh mistikom prezasiienog helenistidkog Istoka, koji je, izvitoperujuii temelje vjere, slabio njenu organizaciju. Time se narodito istakao aleksandrijski prezbiter Arije, koji ie zbo.e striktne privrZenosti monoteizmu odricao Isus boZansku narav. Arijev pokret vremenom je rlzeo velikog maha, a njegove ideje zapljuskivale su i na5e podrudj-e. eini se da su ljudi u provinciji Dalmaciji bili zahvaieni i pokretom koji se vei od II stoljeia nametao kr5ianstvu kao gnosticizam. Pod ovim pojmom podrazumijevamo filozofska strujanja koja su proZimala prve zajednice Isusovih sljedbenika, poku5avajuii ih uvesti u sinkretistidke vode kasnorimskog Panteona.Nije tu bilo nekih jasno programiranih stavova. Gnostici su djelovali rascjepkano, obidno na osnovarna lokalnih paganskih tradicija. Poznatiji su centri bili Antiohija sa idejama kozmogonije u okvirima sirskih kultova, Aleksandrija sa egipatskim kultovima, Perzija sa zoroastrijskim parsizmom, a jedno vrijeme i Rim. Tvrdili su da jednostavne pride Biblije ne treba bukvalno shvaiati. Oni su vjernicima nudili moi jedne "vi5eo spoznaje, gnosis, skrivene u naoko prostim tekstovima Svetog pisma. Tom ospoznajom< obeiavali su priie svega rjeSenje pitanja o uzrocima zla na zemlji, njihovo otklanjanje, praStanje, i uvodenje vjernika u stadij blaZenstva.Gnostici su poku5avali dati Bibliji alegoridki smisao, sa dime su desto potpuno preinadili njenu prvobitnu nakanu. I pored toga Sto ih
1A LA

Sl. 3. Justinijan I, prikaz na mozaiku u crko| su. Vitala u Raueni

je bilo oko tridesetak sk'upina sa razliditim udenjima, moZe se reii da im je zajednidki bio princip dualizma, dakle neko suprotstavljanje duha i materije, dobra i zla, svjetla i tame, svijeta plerome i kenome. Oni nisu bili neprijateljski raspoloZeni prema sluZbenoj Crkvi, nego su samo nastojali nametnuti joj svoje poglede. Sirijski i egipatski centri vrlo ramo su prestali biti ekspanzivni, najkasnije vei u IV stoljeiu. Perzijska varijanta, koju je u III st. osnovao Mani, nile mogla biti uguSena. Naprotiv, maniheiz,am je u V i VI stoljeiu na5ao puta prema Italiji i Galiji s jedne strane, a prema

Iibetu i Kini s druge. On se za vrijeme toga prodora morao dotaknuti i Dalmacije, ali nam ishod toga nije poznat jer su se ovi krajevi nalazili pod udarom seobe nar.odA. Izgleda da su ideje ovakvih i slidnih skretanja donijele na Zapad razne redovnidke skupine. Za neke od osnivada tih skupina, tako za Ivana Kasijana (umro 435), znamo da je prije osnivanja svojih sarnostana u Galiji Zivio kod anahoreta u Egiptu, a to znati da mu gnostidke ideje nisu morale biti strane. Od dogmatskih skretanja nisu bili izolirani dak ni sljedbenici Bened,iktovih regrula, jer se njihova umjetno'st jo5 i u kasnijem srednjem vijeku na momente utapa u neki dudan svijet nama nerazumljive mistike. Podaci o ranom Sirenju kr5ianstva u pozadini provincije Dalmacije gotovo i ne postoje. Prisne kulturne veze srednje i zapadne Bosne sa Primorjem dozvoljavaju pretpostavku da su ideje koje su u Saloni nalazile svoje pobornike, zradile i na podrudje u pozadini. Dakako, samo u gradovima, jer dugo vremena selo nije bilo sklono prihvatanju novih ideia. O piisustvu kr5iana u ovim krajevima u IV stoljeiu posredno nam govore dva natpisa konci,pirana na nadin koji nije b,io uobidajen kod pagana. To je natpis iz MujdZiia u kome se javlja formula in pace, i natpis iz Ribiia u kome pokojnik za sebe tvrdi: qui 't'elicissimus sum. fz vremena prije IV st. crkve nam nisu poznate. MoZda je tome bila kriva dominacija judaizma u crkvenom Zivotu prvih vijekova, jer on nije telio izgradnji istaknutih kultnih gradevina, buduii da su se obredi ditanja svetih knjiga mogli vr5iti u prostorijama unutar profanih gratlevina. Tako, na primjer, oratorij iz tog vremena u Poredu (Istra), prepoznajemo samo po diskretno datim simbolidnim prikazima u podnom mozaiku. Nema sumnje da nekoliko takvih prostorija stoji danas u ru5evinama antidkih zgrada rasutih po Bosni i Hercegovini. Prvu sigurnu vijest o postojanju crkvene organizacije u ovim krajevima imarno, medutim, 'tek kod Euzebija Jeronima, koji 374. godine pi5e jedno pismo Julijanu, dakonu u Stridonu, a u drugom spominje biskupa toga grada Lupicina. U panonskom dijelu Bosne, prilike su, kako izgleda, bile znatno drugadije. Manje aktivni u drZavnim vlastima, a vi5e izloleni problemima koje je sa sobom donosila provala barbara, Panonci su tr veiem hrroju prihvatili kr5ianstvo, o demu svjedodi veliki broj svetaca-mudenika u krajevima uz rijeku Savu. Koliko god bismo mogli uredno pokopavanje robova na Mogorjelu dovesti u vezu s ublaZavanjem socijalnih suprotnosti u toku IV vijeka, isto tako ga moZemo smatrati poiljedicom kristijanizacije, a, s tim u vezi, i s izmijenjenim stavovima prema kultu mrtvih. Pomanjkanje kr5ianskih kultnih gradevina, starijih od IV vijeka, biie da je samo sludajnost u radovima na arheoloSkom istraZivanju zemlje. Crkve IV vijeka mogle su biti gradene unutar gradskih nas-elia, kao Sto to kasnije vidimo u municipiju nepoznatog imena u Prisoju kod Duvna, Varo5luku u Turbetu, Malom Mo5unju ili Potocima kod Mostara, gdje se bogornolie nalaze izmedu kuia, gotovo u oentm naseljenog prostora. Kako u Bosni i Heroegovini nije do danas sistematski iskopan nijedan takav kompleks, ovo p'itanje os'taj'e bez pravog odgovora. Uostalom, jedan dovjek iz ilirskih krajeva proslavio se kao crkveni graditeli joS i kasnije u Rimu. To je bio prezbiter Petar koli je oko 425. godine, nak,on pusto5enja Gota, s,agradi,ona Avenrtinu bazilik'r.r sv. Sabine. Daleko smo od toea da bismo u ovoi sradevini traZili uilirsken elemente - Rim ie bio" suviSe jak centar"i ali je ljuti kamen 26

Hercegovine i Dalmacije svakako mogao imati udjela u formiranlu Petrove lidnosti. Smatra se da je njegovo djelo snaZno utjecalo na razvoi arhitekture na Zapadu. Sto se gradova ti6e, oni su, gotovo u cijeloj zapadnoj polovini Carstva, tokom IV vijeka znatno osiroma5ili i opustjeli. Bogati ljudi ne zadrZavaju se vi5e u njima, a njihovi gradski domovi sluZe im samo za kratak povremeni boravak. Ti ljudi sada radije Live na imanjima gdje se proizvodi hrana i sve drugo 5to je potrebno za Livot i odrZanje. Tu su njive, voinjaci, stoka, Zitnice, mlin'ovi, torkuli za ulje i vino. fu se, konadno, naila i radna snaga,jer svi, pa i zanatlije, bjeZe, u ovo doba, na selo. Buduii da se sada gradani zbog neprijatelja zatvaraju u zidove, gradska naselja gube svoju privladnost kao kulturna i privredna srediSta.Umjesto toga, u njihovoj okolini nidu veleposjedi ljudi koji se, zbog stalne opasnosti od pljadke, opasuju zidovima nadidkanim kulama. Car Honorije izdaje 424. godine dak i zakon po kome se u istodnim provincijama preporuduje ogradivanje privatnih imanja zidovima (Cod. lust. YIII, 10,10). Stare rii,mskevile, s,a svojim stupovima i parkovima, pretvaraju se tako, tokom V vijeka, gotovo u neku vrstu zamkova. Gospodar koji u njima Zivi ne sastavlja vi5e stihove niti sakuplja veselo dnu5tvo, kako su to dinili njegovi preci u rrr-irna vremena; on se sada bavi konjima, ide u lov sa svojim ljudima, sa kojima - ako bude potrebno - rnoZe svakog dasa poii u rat. U V viieku, to je vei pravi feudalac Sto iz svog zamka promatra svoja polja i svoje seljake kojima je on jedini gospodar i sudac

27

GRADEVINARSTVO
Tehnika gradenja
O graclevinarstvu kasne antike, u zaledu provincije Dalmacije, moguie je govoriti vi5e na ternelju arheolo5kih nalaza nego Sto bismo to mogli zakljuditi iz pisanih izvora. Osnovni je zakljudak da je kvalitet grailevinskih radova ovog doba, u provinciji, podeo naglo opadati. Postoje tu i tarno spornenici (bazilika u Cirnu, Mogorjelo) koji su izvedeni korektno, i u svemu prema vaZeiim propisima klasidnog doba, ali - to su joS sam,oiznimke. Veiina gradevina ostavlja utisak povrSnog rada i nepoznavanja instrumenata za mjerenje pravih uglova. Ovo, svakako, ne bismo mogli niti smjeli generalizirati za ditav raspon vren-Iena od podetka IV pa do svrietka VI vijeka, jer - to je vei i u uvodu nagla5eno - u ovom vremenu postoje tri razdoblja u kojima politidke prilike nameiu specifidnosti koje su na5le svog odraza i u gradevinarstvu. Mogorjelo i Ljusina predstavljaju u gradevinskom pogledu novost, ali su arhitektonski normativi na njima jo5 uvijek antidki - moZda ne klasidni, ali, ipak, ne tako udaljeni da bismo te objekte morali svrstavati nekamo drugdje izvan antidkog svijeta. Ono Sto ie donijeti naredno vrijeme, tokom V vijeka, to (e znatno izmijeniti sliku gradova i gradevina u ovim krajevlma, U provalama barbara stradao je istaknuti intelektualni sloj gradana u municipijima, a sa njima su zapale u krizu i zanatske vie5tine. Kao i na drusim poljima javnog Livota, tako su se I u graclevinarstvu pojedini municipiji ogranidili na svoje uZe podnudje, pa nastavili Zivot na individualnoj osnovi, u okvirima moguinosti koje su zatede,ne trenutku u otcjepljenja. Dakako da su, u vrijeme kada je Carstvo restauriralo svoiu vlast u ovim krajevima (535. godine), ponovno osigurani kontakti sa sredi5tima provincija, pa je tako opet postojala moguinost izvodenja drZavnih gradevina sa ekipama poslanim iz nekog centr.a. Takvi majslori radili su, meclutim, po normama koje su se razlikovale od onih Sto su ih prakticirali raniji poduzetnici u IV vijeku, pa i domaii ljudi. Primjer za to su gradevine u rudarskom distriktu, u dolini rijeke Japre, kod Bos. Novog. Industrijske pogone, ondje, izvode ljudi koji grade na nadin oribljih kosti" (opus spicatum), dok se, istodobno, u naselju metalurga, svega 100 metara daleko od pogona, stambene zgrade i bazilika izvode u neurednoj tehnici opus incertum sa upotrebom spolija. Nama ie, svakako, ostati tajna ko su bili ljudi koji su gradili velike objekte u reZiji centralne ili provincijalne vlasti kao Sto je Blagaj na Buni ili metalurSki pogon u dolini Japre. Zidari ovih objekata bit ie da su sadinjavali neke pokretne ekipe koje su, za ra(un drZavnog erara, izvodile radove prema propisanim normativima. Njima, naprotiv, u pojedinim municipijima postojali su priudeni zidari koji su izvodili radove za privatnike i municipalne potrebe. Za njihovu neurednost niie moZda krivo samo povr5no 5kolovanje, nego su i narudioii bili ljudi skromnog imovinskog stanja, pa tako i skromnih zahtjeva. Oni nisu mogli Lrtvovati mnogo sredstava za svoje gradevine. lzgleda, kao sigurno, da se u V i VI vijeku ovdje vi5e nisu pr'oizvodile opeke. U Sarajevu, podetkom IV vijeka, radi ciglana koja svoje proizvode obiljeZava L\govima MAXIMINA i CONSTANTINA. Bazilika u Klobuku (V vijek) pokriva se, istina, tegulama medu kojima se na5la i jedna sa Zigom PANSIANA, ali se zna

29

da je ova tvornica prestala s radom jo5 koncem I vijeka. To je, dakle, bio spolium. Zbog oskudice u tegulama, na5e bazilike V i VI vijeka pokrivene su Simlom i slamom, a samo neki dijelovi (u Brezi samo otvoreni portici oko zgrade - odito zbog vjetra) bivaju pokriveni te5kim tegulama. Izgleda, kao da su ciglane obustavile rad negdje poslije provale Zapadnih Gota (401. godine), jer je ubrzo poslije toga, provincija Dalmacija u stalnom nemiru zbog Huna. Do obnove tih ciglana, u vrijeme restauracije Carstva, od 535. godine pa do konca stoljeia, nije vi5e do51o,a ono opeka Sto nalazimo u nekim gradevinama- (tako u bazilici u Blagaju na Japri), bit ie prije da potjedu sa starijih objekata, iz III i IV vijeka. Ne znamo u kolikoj se mjeri, u ovo doba, gradi od derpida. Do sada je samo na jednoj zgradi, unutar metalur5kog pogona u podrudju Blagaj-Maslovare(dolina Japre), ustanovljen zid od ce'rpiia. To svakako nije bio izuzetan sludaj, a takve objekte te5ko je i otkrivati jer se derpid u ovako dugom rasponu vremena uglavnom vei pretvorio u sloj obidne ilovade. Pritesani kamen je rijetkost (crkva u Cimu i Klobuku, pa straZarnica na Bobovcu, grad Koitur). Bilo bi pogre5no ako bismo te zidove uvrstili u skupinu tipa "opus quadratum" jer na taj nadin je zapravo izvedeno samo lice zida. Na zidu bobovadkog burgusa (VI vijek) vidi se da je on zapravo izveden po sistemu opus spicatum, a samo je vanjska ploha obilieZena detvrtasto oblikovanim ploiama. D. Sergejevski je, ne ulazeii u detalje gradnje zidova, smatrao da su u Klobuku i Nerezima lica zidova bila izvedena od kvadrica, a unutrainji prostor da je ispunjen masom kamena i kreda. Mislim da su izvodadi ovog polovidnog opus kvadratuma srZ zida radili po sistemu ribljih kostiju (spicatum), Sto nije zapa2eno jer se kod iskopavanja ovih objekata nije obratila posebna paLnja na taj detalj. Mi, dakle, u rasponu od IV do VI stoljeia susreiemo sljede6e nadine gradnje l. Opus incertum u slojevima od Po 20 cm. Izvodi se od grubo pritesanog vapnenca, vezanog obidnim krednim malte30

(s/. a):

rom. Uglovi su desto izvedeni od pravilno i uredno pritesanih blokova vapnenca. Takav zid je redovno Zbukan, pa su u njega ucrtavane fuge mistrijom u svjeZu Zbuku na mjestima gdje je bila veia kolidina maltera u zidu, a to zna(i da je postojala horizontalna fuga izmedu svakog novog naloja, i kose fuge izmedu,njih u raznim pravcima - ygf prema obliku karnena (Mogorjelo). Na ovaj nadin gradeno je u IV vijeku. 2. Opus incerturn bez ikakvog reda i slojeva, vezan slabim krednim malterom, sa mnogo primije5anog pijeska, pa dak i iliunka. Takvi zidovi su vrlo Skrto oZbukani. Ovaj nadin ulazi u obidaj u V vijeku, i traje tokom VI vijeka (Oborci, Dabravine, Zenica, Zitomisliii). 3. Opus mixtum je, zapravo, varijanta slojevitog opus incertuma (mai br. 1), a postizao se tako da se izmedu pojedinih slojeva, jednog ili viSe, umetao red opeka. U podetku vidimo samo po jedan red, a kasnije i po tri reda, kada taj elemenat postaje dekoracija zida. Ovaj nadin zateden je kod nas samo na Mogorjelu, a moZda je postojao i na bazilici u Blagaju (Japra). Njegovo je postojanje datirano, prema Mogorjelu u IV vijek, dok je za Blagaj-Japru (VI vijek) nesigurno. 4. Opus spicatum je izvoden na taj nadin Sto je, obidno, plo5no kamenje slagano u zidove u kosom poloZaju - jednom na jednu, a drugi red na drugiu stranu. Tu tehniku mi zapravo moLemo razdvojiti u dvije podvrste: a) u sludaju kada je ploha zida bila oZbukana, zid je u cijeloj Sirini izveden u naizmjenidno kosom slaganju kamena. U svjeZu Zbuk'u su mistrijom ucrtane horizontalne fuge u razmaku debljine sloja kamena, a zatirn - izmedu tih linija - kose fuge na mjestima izmedu pojedinih kamenja. Primjer: objekti metalurSkog pogona u Blagaju i Maslovarama. b) U sludaju kada je lice bilo izvedeno u obradenom kamenu, onda je srL zida gradena po sistemu optrs spicatum a istodobno su ugradivane plohe detvrtastog kamena, koje su dinile lice zida. Tak'r,i zidovi nisu bili oZbukani (primjer: Bobovac, Ko5tur, Makljenovac, a vjerojatno Klobuk i s1.).

Ovu tehniku gradenja datiramo u VI vijek. Na ovaj nadin gradene su drZavne graclevine u doba restauracije carstva (poslije 535. godine), ali je to vei bilo, donekle, poznato i graditeljima bazilike u Brezi, moida, preko zarobljenika ili graditelja najmljenih negdje izvan gotske drlave. 5. opus quadratum. U ovom sludaju lica zidova su radena od oravilno i uredno pritesanih blokova kamena, a u praznu srZ zida nabacano je kamenje pomije5ano sa krednim malterom, neke vrste opus coementitius. Tako je gradena crkva u Cimu (Mostar). Bazilike u Nerezima i Mokrom nazvao bih, radije, opus pseudoquadratus. U graditeljstvu kasne antike susreiemo jo5 jednu specifiinost: to je dotjerivanje povrSine kamena zubadom - "l"rtum dentatum. Na tai nadin obradene su mnoge povr5ine kamenih ploha, i one za unutrainje vezanje u zidovima kao i povrSine koje su bile izloZenepromatranju. Te nazupdane povr5ine na objektima iz V i VI vijeka nisu znak povr5nosti ili majstorske nedoudenosti,nego je to ukus i obidaj vremena, Sto je vei odlidno primijetio Ejnar Dyggve u Sa-troni. U posljednje vrijeme arheologija obraca paLnju i na ovaj detalj. Tako je, Bronsted, prilikom obrade nalaza u Kapljudu kod Solina, dao nekoliko primjera obrade povr5ine zubadomr, a ta zapalanja pro5irio je E. Dyggve2. On je dak i rekonstruirao tehnidki postupak. Ovim pitanjem u Bosni i Hercegovini se pozabavio D. Sergejevski3kada je o,bradio nalaze crkve u Klobuku kod Ljubuikog i u Dabravinama. Ovdje, naime, postoje dva tipa zubade: a) Sa oStrim Siljatim zubima (razmak izmedu zuba 2,2 i 3,2 mm) b) Sa plosnatim zubima 1. Sirina zuba 4__5 mm, sa razmakom izmedu zuba 1 mm 2. Sirina zuba 6 mm, sa razmakom od 1mm 3. zubi razne Sirine (6-7 mm), sa razmakom od 2 mm
t Brrornsted,Reoherches ir Salorna I, 63. i slika 5. '?E. Dyggve, Forschungenrin :Salona,IiI, 28, sl. 36. 3 D. Sergejevski, GZM, NS IX (1954), str. 201---202; str. 38. isti, Dabravtina,Sarajevo 1956.,

NN

,,

N\\N

''U///t

V/Z/A I

:fu

\\s

'alia//z

^N
31

I Il I !1..t I Sl. 4. Karakteristitne urste zidanja u kasnoantitko doba

4. Sirina zuba 7 mm, razmak izmedu njih 2 mm 5. Sirina zuba 9 mm, razmak 2 mm. PovrSine pod ,ao obradivane su, kako izgleda, dekiiem oStrih zuba, dok ie za one navedene po4 "bn bilo upotrijebijeno dlijeto sa tri zuba. Posebni problem u graclevinarstvu kasne antike iine spolij a- od ara, nadgrobnih spomenika i obradeni diielovi arhi_ tekture klasidne epohe, Sto se u velikoj mjeri upotrebljavaju za gradevine V i Vi vijeka. Taj problem pribiranja gradevin_ sKog materuaia spomenuli smo vei i na mjestu gdje je. bilo govora o materijalu od. pedene zemlje, No, dok je kori5ienje plinta- i tegula razumljivo, dbtle nas dudi sa koliko su upornosfi uniStavani stariji figuralni spomenici. Danas vaZi, sotovo kao pravilo, da zidove sa ugradenim antitkim spolijama tretiramo f,.ao kasnoantidke jer- je graditeljrma u srednjem viJeku - bar u ovim krajevima _ takav obiiaj gotovo nepoznat. iome su d.va ra'zloga: a) monumentalne gradevine sred_ njeg vijeka lociraju se na specifiinim terenima, a podalje od mjesta sa antiikim ru5evinama, i b) u V i VI viieku ru5evine iz ranijih epoha bile su io5 dosta visoke, pa tako i idealne kao- maidani gradevinskog materijala. Konadno, zakonodavci su traZili da se ru5evine napuS_ tenih zgrada razore ili ponovno osposobe za svoju prvobitnu funkciiu. Osim tosa je i ,novo dru5tvou kasng antike trurt-ojalo izbrisati svaki trag paganske civilizacije, pa makar ona siajali jo5 samo u ru5evinama. Zidari kasne antike ne insistiraiu vi5e na vapnencu kao osnovnom sradevinskom materijalu, kako je to bilS pravilo u rano carsko doba. U Blagaju na Japri ljudi vei u IV vijeku koiisle umjesro kamena trosku od"talionica L,elieza," u a VI vijeku i spolije sa obiekata IV viieka. Iako su i jedni i drugi Zivieli u ,rriie."nju da su gradani antidkos hru5tva. inak ie 200 burnih godina (od-sredin" iV'do sredine VI_vijeka) bilo dovoljno da se raskine svaka veza izmedu iednih i drugih. Za ljude VI viieka stele i are iz IV

yijqka su vei strani objekti, li5eni paZnje i pijeteta. Kao vezivo sredstvo struZikredni mal_ ter. Mi, desto, nepravedno mislimo da je ta smjesa t toku V i VI viieka izsubiia svoj stari kvalitet. Bit ie priie da i" ,ur_ llte o'riu.ilu gru_ .za raspadanje.zidova ctevrnakasne antike prekratko vrileme u " l<ojem su te gradevine bile natiiivene krovovima. Za kredni malter potrebno je vrlo mnogo vremena da bi on dobio- eu.stinu blisku kamenu, i da bi sa kamencrm (ali samo vapnencem) stvorilo ho-"g._ nu. masu. .To se postiZe umjerenim salr_ zaJem vlaZnosti a izolacijom od smrza_ v?nj?. Ogoljetrizidovi jzl,o{eni su smrzava_ nju koje ra1?:a. njihgv.u stnutkturu prije nego bi ugljiini dioksid iz kiSnice mo_ pretvoriti gaSeni kred maltera u prvo_ Fao olrnu l(amenu vapnenastu masu. Buduii da su zidovi kasnoantidkih zgrada bili tek nekoliko decenija pod krov"om, iasno je da su se raspadllij ier niie biio vre' mena za proces petrifikicije. U dolini Japre, u metalur5kom pogo_ nu u Maslovarama, priliian broj zidova VI,vijeka bio je izvedenna taj nudin Sto bio'povezan ilovaiom u kojoj .1" ,k.?m",n dosta iljunka. Kako je takve ogol9 ,bito. r3ele zrclovg 9rgo v,remena ispirala ki5a, kod arheoloSkogiskopavania-oni su za_ tedeni kao ,suhozidovio,jei je ki5a iza_ prala svu zemlju izmedu-ka.i"na, pa je u zrdu ostao samo Sljunaka.Ta dinj-enica rtavodi nas na pomisao da su i nekd nrerhistoriiske ilirske suhozidine bile zipra_ vo gradene od kamena vezanog ilovadom koja_ je vremenom izaprana. U gradevinarstvu kasne antike zaoa_ Zamo dvije. duZinske mjere. Od ranijeg vrernena bila je u upotrbbi kao osnovna mjera 1 stopa (pes) : 0,2957 metara: 5 stopa.tinilo je I dupli korak (passus)': - 1,4785 m 1.000 pas,susa : 1 milja (millia passunt) : 1A78,5metara. Nekako od Justinijanovog vremena u ovim krajevima je u upotrebi miera diiu os_ nor,rr dini 2,20 meLra, ili njeni dijelovi: 1,10 odnosno 0,55 metra. --lltiluf" je, nairme, uz,imana kvartarne iz
rlleene terase u bl,irzini.

32

Gradevinski propisi
Sto se zakona tide, njih bismo u gradevinarstvu mogli podijeliti u nekoliko skupina: a) propisi o statidkim i drugim normama, b) prcrpisi za zaltitu od poZara, c) imovinsko-pravni odnosi, d) zakoni o oblikovanju prodelja i urbanistidkih cjelina, e) zakoni o za5titi spomenika. Autentidni tekstovi tih zakona ostali su nam saduvani u korpmsima Teodozija I (379-395) i Jusbinijana I (527565). Sastavljadima Teodozijevog korpusa bili su ooznati tek zakoni od vremena Valentinijana i Valensa (365. godine), dok su pravnici Justinijanovog doba unijeli u kodeks zakone podev od vremena Aleksandra Severa (iz 222. godine), a u digeste su uvrstili i jo5 starije. Najveii broj rimskih gradevinskih propisa sadrZan je u konstitucijama careva (constitutiones principttm), ali u Carstvu postoji i obidajno pravo koje je dugom praksom uzdignuto na znataj zakona. Na takve "starinske obidaje" desto se pozivaju i izridito doneseni zakoni. a) Statidke norme vi5e su plod obidajnog prava, i uglavnom su nam p,oznate preko Vitruvija. U vrijeme od IV do VI vijeka, u naSim krajevima, vaZili su prije svega opii gradevinski zakoni, oni koji su uSli u praksu kao obidajni, i bez obzira da li su izdavani od pojedinih careva kao odredbe u konkretnim potrebama. Neki od tih zakona u dalmatinskoj provinciji bili su p,otpuno izliSni, tako na primjer Augustov Lex lulia de modo aedi'ficiorum Urbiss po kome je bila zabranjena izgradnja stambenih zgrada vi5ih od 70 stopa (:20,70m). U Bosni i Hercesovininije bilo strogo zbijenih gradova, a jedva nekoliko moglo je biti urbanizirano po italskom uzoru na sistem insula (npr. Rogatica, moZda jednim dijelom IlidZa kod Sarajeva). Trajan (98-117) j", u prvim godinama II vijeka, jednom odredbom snizio dozvoljenu visinu zgrada na 60 stopa (17,76 mu), no, mislim, i opet bez sfekta za daleku provinciju. 469. godine Leo I je ponovno dozvolio zgr.adedo 100 stopa visine. Dok su pitanja nosivosti zidova, konstrukcija krova, propisa za vlaLne prostorije i slidne norme u rimskom gradevinarstvu bile stvar ustaljenih obidaja, kako to vidimo kod Vitruvija, dotle je morao biti zakonima propisan odnos izmedu pojedinih zgrada. Tako je u nekoliko navrata odredivana ta razdaliina (ambitus aedium), koja je u IV vijeku iznosila 15 stopa (meflu privatnim zgradama), dok je prema jednom zakonu Konstantina I od 329. godine privatna kuia morala biti udaljena od drZavne (javne) zgrade najmanje 100 stopa (:29,75 m). Ta mjera je bila potrebna i kao predostroZnostprotiv poLara. b) Za za5titu od poZara, bilo je vi5e propisa. Tako se u nekoliko navrata obnavljao zakon kojim je bila zabranjena izgradnja zajednidkih zidova za dvije zgrade sa razliditim vlasnicima. Svi zakonodavci, vei od doba republike, insistirali su na ostavljanju praznog prostora izmedu zgrada. Od sredine IV v. prije n. ere on je iznosio 5 stopa, a od 64. godine poveian je na 10 stopa (: 2,95 m) da bi za vrijeme Justinijana doseglo i 12 stooa.
' StraboV, 3,7. , ' A u r . V i c t . E p i t . 1 3 ,1 3 .

33

Drugu mjcru za zaStitu od oozara predstavlja propis da kod zidanih p^ortika tz prtzemlJa na sprat moraiu vod.iti ste_ penice gradene od kamena (Mogorielo, vila u Rankovi6ima, crkva u Biezij, s obrazloZenjem da se na tai nadin. ,.'ilrr_ daju poZara, moZe lakSe siici clo miesta opasnosfi. S obrazloZenjem opasnosii od poZara car Valentini lan ie Jog. sodine dao por-uSiti sve batkone" u Cariiradu'. Zakonom od 406. godines morale su se sa portika uklonitf sve prigradnje koje bi smetale slobodnom prilizu ,ri ,p.u_ tove zgrade, u sludaju da bi u njima iz_ bio pozar. c) Imovinsko-pravni odnosi rie5avani su u IV vijeku na temeljima zakona cara Ncrona i Vespazijana. I'u je prije svega vazro proprs da se na zgari3tima kuia obavezno ,moraju podizati nove zgrade. uKoltKo vlasnrk zgari5ta nije bio u mo_ gucnosti da u odrealenomroku to izvrSi, zemlji5te se moglo predati u vlasni5tvo svakom onom gradaninu koii ie bio u moguinosti da ondje podieni odeova.ajuiu gradevinue. Mi, iato,lidimo" Euzebija Jeronima koji 374. godine moli da_ kona Julijana da proda 6ievo irnanie u Stridonu, Sto je bilo opustosenood" ne_ krh barbara. U njegovo doba vaZila je i odredba Dioklecijana, iz 290. godine," pr_r kojoj su kurijali bili ovlaSteni-da orodavaju napuStenaimanialo. Zakoni su bili pomalo bezobzirni i u pitanjima dvovlasni5tva. JoS od Marka Aurelija ( 140-180) bila je legalizirana praksa prem.a kojoj je, u ilueai-u ako je Jedan ocl vlasnrka popravio zgradu, a drugi nije imao moguinosti da i'ru u'ronadoknadi svoj dio tro5." od 4 _mjeseca ikova, citava zgrada prelazila u vlasniStvo onoga koji ju je popravio". Dioklecijan. je zakon upotpunio,-utoliko,Sto je zah.tijevao-.dase p.reprodaja opustjelih K u c r s l av r s l p o d n a d z o r o mv l a s t i . T a i z a _ k o n j e u S a oi u J u s t i n i j a n o vk c _ , r p u s ' ) . d) Sto se tide vaniskog izc,ledazs.rad.a i urbanistidkog modllirania,-u rorie su
' Am. Malc. XXVII, 9, 10.

rimski zakonodavci bili priliino aktivni. Ti problemi bili su svoistveni staroi tra_ diciji Rima, a umnaZali- se zaiedno sa su izrastanjemImperija. JoS od Nerona postoji propis da se na proieljima zgradaposfavi portik, s ob_ lazloZenjem,4q bi se preko njegovih krovova. moglo _lak5e prodirati u-zapaljene zgradelj. Aleksandai Sever dozvolio ie 222. godine da se prilikom obnavllanja zgrada njihova prodelja mogu okrenuti prema vrtu, umjesto prema ulicita.portici su se, ipak, zadriali na ulidnim frontama, pa su od IV viieka nadalie bili vaZan urbanistidki elemenat u barisradu. Zanimljiva je vei spomenuta odred"ba cara .Valentinijana I iz 368. godine prema koJoJ su se morali poruSiti svi balkoni. puTo .30, godina kasnije, odredeno je, ipak, da balkoni na privatnim zgradama ToCt1.postojati, ali ne veii od 15 stopa (: 4,43 met.), a razdaliina medu balliogiqq duejy privatnih 2grada 10 stopa (2,95 m)'t. Posebnirm carieradskim zakonom od 406. godiner6bilo-je naredeno ru5enje svih dogradnji na porticima, a koje su smetale slobodnom kretaniu u zgradi. Frontovi zgrada morali su" biti vraieni u prvobitni izgled. Car Leo I izdao je 469.godine propis kojim je u Carigradu dozvdliena giadnla kuia i do 100 stopa (:29,57 met) visine, bez obzira da li se time nekoj drugoj zgradi zatvara pogled na more't] Justinijul j-e-, medutim, 538. godine ispravio ovu odre-dbu, utoliko, Sto izgradnji tako visokih zgrada nije bila dbzvoljena u sluiajevima ako bi se njome zatvarao pogled na more i pristup svjeleg zraka drugim zgradamal8. pravo na vidik i svjeTo Li zrak postat ie, pravilo za mnogo stoljeca, pa ie ga prihvatiti i Tunci nakon osvajanja Carigrada 1453.godine. I s t i m o v i m z a k o n o m d o z v o l i e n ai e i z gradnja balkona iskljuiivo od i<amena,a sa podbodenjima od karnenih nosada, ugradenih koso prema deonom zidu. Zabranjena ie izgradnja stepenica koje bi
rr Suet. Nero, 16; Tacitus Ann. XV, 43. '' C. Ivst. VIII, 10,3. ri C. I1vst, III, V 10, Il.

" c. Th. xv, t, 45.

" Suet. Vesp. 8. 1 0C . I v s t . X I , 3 0 4 . " D . X V I I , 2 , 5 2 , 1 0i 1 2 . '' C. Ir,st. XI, 30,4.
EA

'u C. Ivst. VIU,

'' c. Th. xv, 1,45. " C. Ivst.VII'I, 10,12 (4).

10, 13 i Nor'. 63 praef'.

vodile sa tih balkona na ulicu. Ponovlien je raniji propis po kome je razdaljina meclu balkonima dvaju zgrada mogla iznositi najmanje 10 stopa (2,95 met), a sam balkon mogao je nadvisivati ulicu najviSe do 15 stopa (4,43 m) od fronta zgrade. Zakon je predvidio nasilno ru5enje svih protuzakonito izgradenih objekata. e) Vrlo osjetljivu temu predstavljaju odredbe o za5titi gradevina, Sto su, ujedno, i najstariji zakoni o zaStiti spomenika. U tom smislu je vei i Hardijan (117 do 138) zabranio prodaju fasadnih ukrasa odvojeno od samih zgrada, odnosno, ruSenje zgrada sa namjerom da bi se materijal prenosio u drugi grad''. Aleksandar Sever je 222. godine dozvolio da se ukrasi sa jedne zgrade mogu prenositi na drugutu, a za javne zgrade moglo se slobodno nabavljati kipove i stupoveodakle god se htjelo. Diokleciian i Maksimin su 289. sodine obnovili Hudriia.rov zakon o zablani prodaje fasadnog nakita odvojeno od sane zgrade, ali su i zabranili ru5enja zgrada sa namjerom da se prenesu na drugo mjesto2r. Car Konstantin ie 320. godine izdao u Viminaciiu (danas Kostolac) zakon po kome je gradanima bio zabranjen prenos arhitektonskih ukrasa iz jednog grada u drugi, izuzev ako to dini vlasnik zgrada u sludaju kada te ukrase skida '' U xxX, 1,43; Vita Hadr. 18. '" Upl. 21 od Sab; D. XXX, 1, 41. rr C. Ivst. VIII, 10,15.

sa ruSevne zgrade, da bi je prenio na novu zgradu koia ie sluZiti kao ukras gnada22. Godine 362. Julijan Apostata je zabranio prenos, pa i sa-o pomicanje stupova i statua'3. Valentinijan i Valens ponavljaju 365. godine raniji Konstantinov zakon o zabrani premje5tanja arhitektonskih ukrasa'a.Car Justinijan I je unio u svoj kodeks konstituciju Aleksandra Severa iz 222. godine, a koja se - kako znamo - oslanjala na stari Vespazijanov zakon's.On je tako obnovio propis o zakonu demoliranja zgrada u svrhu preprodaje. Bilo je dozvoljeno samo prenoSenje kipova i ukrasa sa zgrada istog vlasnika, ukoliko to ne bi Skodilo izgledu grada. Obnovio je i zakon cara Hadrijana (117. do 138), po kome je bilo zabranjeno ukrase na zgradama prodavati odvojeno od samih zgrada'6. Koliko su svi ovi propisi utjecali na raspoloZenjegradana, mi ne znamo. Spolija u kasnoantidkim zgradama potvrduje nam praktidne posljedice Dioklecijanovog zakona od 290. godine; napu5tene z.grade, hramovi i groblja nemilice su se razbijali u V i VI vijeku, u saglasnosti sa zakonom, da bi taj materijal posluZio za nove gradevine.
i3 C.

,, C. T h . X V l , 1 . ;C . h ' s t . V I I I 1 0 ,6 .

,r{c. Th. xv, l, 14. :5 c. I v s t . V I I I , 1 0 ,2 .

J6 C.

I v s t . V I I I , 1 0 ,7 .

I v s t . V I I I , 1 0 ,5 .

35

SPOMENICI

Naselja
U Bosni i Hercegovini nije do sada iskopana nijedna gradska aglomeracija. Ubikacijom mnogih nalaza na podrudju Rogatice, moguie je ondje naslutiti neki pravilni raster, rnoLda limitaciju imanja kolonis'ta, ili pravilno postavljene ulice jednog gradskog naselja. Taj raspored je, meclutim, starijeg datuma od vremena koji nas zanima ovog dasa. Isto je tako i sa nalazima u kornpleksu grada AQVAE S(...), danaSnje IlidZe kod Sarajeva, gdje su konstatirane gradevinske insulae, ali samo na pojedinadnim mjestima. Cjelina ovog naselja nije nam poznata. Jedini urbani spomenik kasnoantidkog doba - i to iz vrlo odmaklog vremena jest niz stambenih zgrada naselja metalurga u Blagaju, u dolini Japre (s/. 5/. Kuie su ovdje poredane u nizu, sa razmakom od pedesetak metara. Ispred kuia vodila je ulica na dijoj osnovi, djelomidno, postoji i danainji put kroz selo. Pored ceste leiala je i bazilika. Slidno naselje otkrio je C. Truhelkau Rakanim a' kod Bos. Novog. einilo ga je 7 kuia duguljasta oblika, a bile su poredane u dva reda pored (rimske) ceste, diji su se ostaci kaldrme, u njegovo doba, jo5 vidjeli. Posebna zgrada dinila mu se kao mauzolej, ali - po svemu sudeii - to je bila crkva (stupiii od menze, sarkofag). Truhelka je ovamo ubicirao CLAU1 C. Truhelka, Rimske starine, GZM, II (1890), str. 96-97; K. Palsch, Rirmska nalazi5ta u kotaru novlianskom, GZM, X (1898), str. 494-496.

DATE, odnosno Clandate iz uKozmografije" anonimnog Ravenjanina. Za nas je zanimljiva urbana koncepcija ovog mjesta, koja je slidna onoj u Blagaju. Izgleda da se u brdovitom zaledu provincije Dalmacije stanovnici nisu odludivali za strogo urbanizirani skupni Zivot. Nigdje u ovim regijama nisu o,snivani gradovi u antidkom srnislu, pa i onda kada su ove krajeve ugrozili barbari, ljudi su na sigurnim poloZajima izvan naselja izgradili utvrtlena pribjeZi5ta, kao prebivali5ta
Sl. 5. Blagaj-Japra, naselje i ttsorniiki pogoni u VI stoljedu

t'1, ..,,.t:' ''l:' ,.rtt" .'::' .rrrr, r-J:,

,,:;,.

37

Tu je, kako izgleda, postojala samo razlika u zanimanju stanovnika, pa moZda i njihovim zahtjevirna u odnosu na komunalne objekte: terme, kuriju, trZnicu
r sllcno.

Sl. 6. Lisiii(i,

dio ritnskog

ttaselja

samo u sludaju opasnosti,dok su u mirnim vremenima preferirali svoje po imanjima razbacane vile. Tip seoskog naselja (vicus-a) izgleda c i as u s r e i e m o L i s i d i i i m a kod Kou niica (s/. 6)2. Dana5nji seoski put pored Neretve bio ie u rimsko doba isto tako put za komunikaciju unutar rasprSenog naselja sa gospodarskim dvori5tima, pa je tako njegov sadaSnii plodnik moZda ioS iz onog vremena. Vremensku pripadnost ovog naselja teSko je odrediti, tim prije Sto tu na malenom prostoru susreiemo dva tipa zgrada, urbani i ruralni, Sto ne mora biti samo znak sociialne razlike pojedinaca. Jednostavni iaspored stambenih zgrada, tj. izduleni pravokutnik podijeljen na dvije prostorije, moZda je rezultat Zivotnih potreba domaieg romaniziranog dovjeka. Uostalom, ovo naselje u Lisidiiima pripada ratarima, a ti ljudi imali su sasvim drugadiji Zivot od pogotovo gradana.u kulturnim cent_rima, u onim iz ranog carstva. Ostaie rrarr,,zato, bez odgovora pitanje kojem vremenu i kojoj skupini ljudi pripadaju oba, zidom ogradena, dvori5ta nepravilnog oblika, sa stambenom vilom na juZnom, a ekonomskim zgradama na sjevernom rubu. Izgleda kao da su ta dvoriSta izgradena u IV vijeku, ili ne5to kasnije, jer nas ona podsjeiaju na Honorijevu odredbu iz 424. godine, po kojoj je gradanima provincija bilo preporudeno da svoja imanja ograde zidom. Ta odredba je sadrLana u Justinijanovom kodeksul. Promatrajuii "urbane( aglomeracije u Rakanima i Blagaju dini nam se da se one ne razlikuju od koncepcije koju vidimo u ruralnol zaiednici u Lisidiiima.
: I . C r e m o 5 n i k ,G Z M , N S , X ( 1 9 5 5 ) ,s t r . ta1-122. 3B

Vile kasnog doba bile su jednostavne gradevine, a sastojale su se od dvije do 3 prostorije, bez nekih vidnih znakova o njihovoj namjeni i ukrasima. To se, dakako, odnosi, prvenstveno, na one vile Sto su bile sagradene u V i VI vijeku. Mi smo, naime, jo5 u IV vijeku svjedoci gradnje koja ne zaostaie za velidinom ranijih vijekova, a to su, na primjer, Mogorjelo3i vila u Ljusini, kod Bihaiaa.Mi, dakle, u opisivanju na5ih vila, i njihovoj analizi, ne smijemo polaziti sa istog stanovi5ta prema objektirna iz IV i onima iz V i VI viieka. Za 100 i 200 godina Ltvota, u ovo burno i promjenljivo doba, lice ovako isturene rimske provincije iz temelja se mijenjalo. Sto se tide pojedinih objekata, ovdje bismo na prvo mjesto stavili dva reprezentativna objekta iz, relativno, ranog doba: to su Mogorjelo kod eapljine i Ljusina kod Bihaia. Na mjestu Mogorj ela (sl. 7), prvobitno je postojao kompleks velikog pri' C. lust. VIIL 10. 10. ' E. Dyggve - H. Vetters, Mogorjelo, Wien 1966: 7. Cremo5nik, Iskopavanja u Ljusini 1957. g o d i n e G Z M , N S , X I V ( 1 9 5 9 ) ,s t r . 1 3 7 - 1 4 7 .
Sl. 7. Mogorjelo, pogled s juga

vatnog poljoprivrednog imanja. Doseljeni Italik u I vijeku n.e. vrlo dudno je rasporedio zgrade svoje vile; na istaknutom dijelu breZuljka, na osojnom mjestu koje je izloZeno svjeZim vjetrovima, izgradena je zgrada za preradu poljopri.rrednih proizvoda (villa rustica fructuaria), dok je na prisojnoj padini izgraden stambeni objekat (villa rustica habitatoria). Domaiin je vjerojatno bio rodom sa juga, dok je, u inade vrelom pojasu donje Neretve, odabrao toplu zavjetrinu za svoje prebivanie. Ova vila nastradala je u poZaru, negdje u III vijeku, a preko njenih ru5evina izgradeno je, u prelomu na IV vijek, drZavno imanje sa vilom koia danas dini glavninu spomenidkogkompleksa. Imanje je, kako izgleda, pre5lo u drLavne ruke negdje u III vijeku. PodrZavljavanjeposjeda podinje jo5 od Flavijevaca, ali je vremenom uzimalo sve vi5e maha, narodito za Septimija Severa (191. do 211). BreZuljak Mogorjela pokriven ie kompleksom gradevina u obliku tek neznatno izdulenog pravokutnika (s/. B). Uglove i vrata velikog okvirnog zida Stitili su istureni tornjevi kvadratidne osnove (tl. 9). Jedino je toranj na istodnom uglu,

Sl. 8. Mogorjelo, tlocrt grad,euina

okrugle osnove, bio uvuden, svakako, zbog blizine Neretve. Jugozapadni zid, na kome su biia san'ro mala vrata, slidna fajnom izlazu na srednjovjekovnim bursovima, bio je pojadan iednim tornjem.

ful"o-*n
.J .ff

9. Mogorjelo,

rekortstrukcija

gradeuina

iz lV stoljeco

39

SI. 10. Mogorjelo, sjeuerno

Troja vrata bila su Siroka i dvodjelna, Sto se lijepo moLe zapaziti na izlizanim pragovima. Sjeverna vrata, Porta decumana (sl. 10) bila su ukra5ena sa dva raznolika ortostata u obliku cippusa, sa prikazom akanta na jednom, i vinove loze na drugom bloku. Ovi ortostati potjedu sa neke druge, starije, gradevine i, slidno sfingama u Dioklecijanovoj paladi u Splitu, dinili su ovdje Spalir onima koji su ulazili u vilu. Uz perimetralne zidove, sa unutra5nje strane, bio je izgraden niz prostranih komora za smjeStaj radnika, te za ostavlr alata i poljoprivrednih proizvoda. U pro-

storiji, istodno uz sjeverna vrata, postojale su zidane stepenice kao prilaz prsobranima, jer je vila bila iz.grad.ena kao refugij. Slidne stepenice stajale su, uz ostala dvoja vrata, i u sjevernom uglu. Ekonomski dio vile iz I viieka bio ie uklopljen sa istim funkcijama u novu graclevinu.Tako su stare proizvodne naprave za vino i ulje, zatim mlin i pekara, ostali i nadalje u svojoj funkciji. Poslovidna rimska ekonomidnost izeleda da je bila presadena i medu ljude ri provinciji, pa je tako stari dio objekata, umjesto da bude sru5en, sa manjim prepravkama osposobljen za dalju proizvodnju.
Sl. 12. Mogorjelo, rekonstrukcija

40

elje

ogradnog zida

Kako se vila IV vijeka protezala na dosta veliki breZuljkasti prostor, to je do5lo do skidanja zemlji5ta na vrhu brijega i nasipanja njegovih juZnih strana da bi tako padina bila bar donekle ublaZena. Zbog tog niveliranja, proizvodni objekat vile iz I vijeka ostao je, jednim dijelom, oko 1 metar visoko iznad ostalog dvoriSta, Sto, ipak, nije smetalo njegovoj funkciji i uklapanju u novu sredinu. Ispred prostorija za smje5taj radnika i robe pruZao se vrlo prostran natkriveni trijem na zidanim stupovima. Prema istoku i zap;du vodila su, takode, Siroka vrata, u terminologiji kaspretorija (palat.e)

truma poznata kao Porta principalis (dextra i sinistra), a po svemu slidna sjevernom ulazu, samo Sto nisu bila ukraSenaortostatima. eetiri velika kanala (cloacae) sluZila su za odvod suvi5ne vode, jedan prema Neretvi, a ostali u njivu, niZe od jugozapadnog zida. Na toj njivi postojao je, naime, negdje oko I vijeka, takode, neki stambeni objekat sa piscinom i instalacijama za centralno loZenje, moZda kupatilo. Usmjeravanje kanala za prljavu vodu u tom pravcu ukazuje da je u IV vijeku ovaj dio zemljiSta mogao biti barovrt.

elja

4T

Ut*t;&*"i'

.5\,: Sl. 11. Mogorjelo, pogl.ed na ru(euine pretorija (palate/

Glavnu gradevinu Mogorjela predstarr lja velika palada u juZnom dijelu ogradenog prostora (sl. 11). Ona nije bila postavljena u osovinu kompleksa, nego neSto bliZe istodnom perimetralnom zidu. Isto tako, njena krila nisu bila iste Sirine. Zgrada se sastoji od monotonog niza, dijelom, vrlo velikih prostorija, na koje se, prema sjeveru, nadovezujetrijem. Oba kraja zgrade prerastaju u izbodena krila sa po jednom velikom prostorijom (sl. I2). Uza svako krilo nalaze se, u portiku, zidane stepenice za uzlaz na prvi sprat. Zgrada je bila jednospratna. Prizemlje je bilo jednostavno opremljeno i sluZilo, odito, u neke praktidne svrhe. U prostorijama na spratu, podovi su bili pokriveni mozaikom a zidovi ukra5eni laZnim mrarnorom, Sto je odit znak nj'ihove namjene za luksuzno stanovanje.Trijem na spratu bio je ukra5en korintskim stubovima. Oko zgrade, sa tri strane, pruZao se prazan meduprostor, koji je moZda bio presvoden, pa je u lazini sprata sluZio za kretanje posluge. Neposredni dokazi za ovu pretpostavku ne postoje, imzev prigratka na jugozapadnom perimetralnonr zidu, koji je vjerojatno sluZio za bacanje smeia i oLpadnih tekuiina \z prvog sprata palade, a podesan pristup bio .ie mogui samo u sludaju postojanja podnice izmedu palade i zida. Stupovi portiA'

ka, gotovo jedini neito cjelovitije do danas saduvani dijelovi ove gradevine, sa promjerom od 38 cm, izvedeni su djelomiino i bez po,tre,bnogentazisa na korpusu. Njihovi kapiteli, sa ne5to o5trijim rubovima akantovog li5ia i isturenim viticama na uglovima, podsjeiaju na oblike koji su karakteristiini za doba cara Dioklecijana. Sistem i raspored prostorija, uz ove l.,apitele, sluZe, zapravo, kao jedina osnova za datiranje gradnje u Dioklecijanovo doba. Vrijednost Mogorjela ne dini samo rr.jegova umjetnost. To je objekat novog privrednog sistema u rimskoj drZavi. Po tome, a i po mnogim drugim svojim osobinama, vila na Mogorjelu prethodi kulturi ranog srednjeg vijeka. Jer, ako bolie pogledape "paladu( na ovom imanju, vrlo lako iemo u njenoj osnovi prepoznati opalatiumn barbarskih Franaka i Teutonaca. Viia na Mogorjelu sluZila je za snabdijevanje grada Narone, 6ije ruievine stoie danas u selu Vidu kod Metkoviia. Imanje je propalo u velikom poZaru. Posljednji novac koii je zate(en u garotini je Honorijeva emisija iz 388. godine, pa se s pravom pretpostavlja da je Mogorjel<r palo kao Zrtva provale Zapadnih Gota u ove krajeve (a01). Nekoliko manjih pregradivanja, naknadno izvedenih medu poluporu5enim zgradama, dokazuj,u da je Zivot ovdje nastavljen i u prvim decenijama V vijeka. Tako su zapadna vrata ( porta principalis sinistra) potpuno zazidana, a vrata prema Neretvi (Porta principalis dextra) dozidima suZena. Jedino su sjeverna vrata (Porta decumana) ostala u starom obliku, ali je ulazak kroz njih, vei otprije, bio ograniden ekonomskom zgradom. Pristup u portike sa tih vrata bio je na obje strane zazidan. Preostali stanovnici izgleda da se nisu dugo zadriavali na ovom miestu. Vila je bila prevelika pa je nieno odrZavanie zahtijevalo znatne izdatke koie osiromaieni stanovnici nisu mogli podmirivati. DrZava nije mogla poduzeti popravak imanja jer se Zapadno Carstvo kretalo svom rasulu, a Istodno nije ni nakon pripaiania ovih krajeva G37) bilo u moguinosti da im na bilo koii nadin plitekne u pomoi. Tako ie ovo uzorno imanje u prvoj polovini V vijeka napulteno.

JoS jedan objekat iz Loga doba predstavlja nam sve obilje rimskog smisla za dobar i lijep Zivot. To je vila u selu Lj us i n a, u dolini Unes (s/. 13). Yila je odito sagradena u vrijeme kada se barbari jo5 nisu pojavili u ovim krajevima, a to znadi negdje u prvoj polovini IV vijeka, pa, moZda, dak i bliZe sredini stoljeia. Iskopavanja su vr5ena 1957.godine, a njima je - sudeii po ru5evinama u blizini - istraZena tek iedna treiina kompleksa, i to: trakt za liuianst\r1o,za reprezentativno stanovanje i kupatilo. Nije otkriven privredni trakt, zgrada za ljetni boravak i joS neki drugi dijelovi. No, i sa ovoliko elemenata,koliko nam pruZaju iskopine, rni smo u moguinosti da odredimo neke znaiajne gradevine. Vila se sastojala od pojedinih, namienski odretlenih blokova zgrada povezanih koridonom koji je djelomidno bio izgrad,en kao otvoreni trijem (porticus). Na priloZenom planu to su prostorije br. 2, 6, 12, 14, 17 i 18. U juZnom dijelu, relativno najtoplijem, nalazilo se kupatilo (balneum, prostorije 7-10) sa instalacijom za centralno loZenje (soba 4) i nizom prostoriia ( apoditerium, caldarium, piscina, 'frigidarium i sl.) koie su sadinjavale kompleks luksuzne rimske banje. Zapadnu stranu gradevine zauzimala je kuhinja, ostava za hranu i - moZda - prostorije za sluZindad.To su prostorije br. 1, 5, ll, 13, 15 i 16. Na sjevernoj strani nalazile su se prostorije za reprezentaciiu i luksuzno stanovanie u zimsko doba isoba 2l i 22). Ove proitorije su bile centralno zagrijavane. Dalie, prema sieveru, nalazio se, i opet, porticus, moZda dio nekog velikog atrija na koii su se nadovezivale ostale stambene nrostoriie. Ovd.je je nadeno mnogo ulomaka okomito i koso kaneliranih stubova. Vila u Ljusini pruZa nam uvid u Zivot i obidaje Rimljana u doba kasnog carstva koje joS nije bilo nadeto provalama barbara. Vila je luksuzno oblikovana, ali nije adekvatno opremljena - nema mozaika i zidnih slikarija. Znati da je bogatih posjednika jo5 bilo (i da je upravo nadolazilo vrijeme koje ie tom sistemu za ' I. eremo5nik, Iskopavanjeu Ljusini 1957. god'ine, cZM, NS, XIV (1959),str. 137-147.

kratke trenutke pogodovati), ali nije vi5e bilo umjetnika koji ce tim veleposjedruicimaukraSavati domove. To ie ono vrijeme koje smo u uvodu nazvali prvom etapom razvoja kasnoantidke kulture. Nasuprot zgradama iz prvog razdoblja kasne antike, tj. iz IV vijeka, koje je moZda teSko izdvajati od gradevina iz ranijih vijekova, mi smo u moguinosti da sa viSe sigurnosti prepoznajemo objekte iz kasnijeg vremena. Njih je nadeno na vi5e mjesta. U B l a g a j u n a J a p r i ,k o d B o s . N o vog, istraZene su dvije takve kuie, isto-

o I :-3 4 ' --or-L.

--rem't
-rrr r--'

l:; r

Sl. 13. Ljusina, tlocrt sjeuernog trakta aile

43

vremene i neposredno poloZenepored bazilike6. Na mjestu ovih zgrada stajale su u ranije doba stambene zgrade sa centralnim loZeniem i podnicama od heksagonalnih keramidkili plodica, preko dijih ru5evina su onda izvedene novosradnie. Osim toga, u njihove zidove ugrideni iu flagmenti nadgrobnih stela, ne starijih od III vijeka, pa tako nema sumnje u dosta kasno datiranje objekata, vrlo vjerojatno ne mlaale od Justinijanovog vremena. Ove zgrade nekada5njegrudarskog naselja izvedenesu u obliku bliZe kvadratu, moZda kao obidaj koji je bio uslovljen Justinijanovom restauracijom Carstva,kada se na svim fnontovi'ma poku5avalo Zivot povratiti u kolotedine-klasike.Ipak nas jednostavni raspored prostorija, dobiven presijecanjem objekta sa dva unakrsna zida, donekle vraia u bezlidnost kasnoantidkog upro5iavanja stambenog prostora. U gornjem gradevinskom stratumu obk o d S a r a j e v ar,i m iekta,Ao na IIidZi ske stambene zgrad.eiz III vijeka, zapaZena je jednostavna zgrada u obliku izduZenog pravokutnika, podijeljena u dvije prostorije?. Drugi detalji ostali su nepoznati. Zgrada je bila podignuta kada se gradevina iz III vijeka, sa atrijem i podovima od mozaika, vei nalazila u ruSevinamapod zemljom. O v i c u s uu L i s i d i i i m a vei je redeno. O kuiama poljoprivrednika ne bi se mosl'o neSto vi5e reii. Vila. oznadenakao "I"f potjede iz III vijeka, pa ne dolazi ovdje u obzir. Za nas su zanimljive dvije vile (br. II i III) koje nisu starije od sredine IV vijeka. Vila II je detverokutna gradevina, s lednom velikom i tri manje prostorije, koje se naslanjaju na ovu sa dvije strane. Velika prostorija popodena je krednjm namazom, dok su manie prostorije izgradene za centralno loZenje. Druge poiedinosti nisu se mogle ustanoviti. Nalaz kapitela upro5ienog tipa, tipidn og za IY i V vijek, pokazuje da je vlasnik imanja
5 Nalazi jo5 nisu objavljen'i. ' E. Pa5alii, Rimsko naselje u Ilidii kod Sarajeva,GZM, NS, XIV (1959),srtr. 113-136. (,str, 122) prostorije 15 Na planu objekta "A< i 16. 44

pokazivao smisao za klasidnu arhitekturu. Pitanje je jedino gdje je stajao stup sa tim kapitelom. Reklo bi se da je tu negdje na zgradi postojao trijem, pa je i kapitel sa toga mjesta. Pone5to ,italski" tip zgrade, zatim, centralno loZenje u sobama za zimsko obitavanje, pa kapitel istina od muljike - sve ovo govori da je posjednik imanja vodio civiliziran Zivot. Ekonomske zgrade ovog imanja nalazile su se u sjeveroistodnom uglu dvori5ta, daleko od stambene zgrade. Taj dio nije istraZen. Dakako da nije istraZen ni kompletni kompleks stambene zgrade koii se sterao na zapad od onog dijela Sto je bio iskopan. Vila br. III nalazi se 200 m istodniie od vile II, izmedu nekada5njeg seoskog puta i Neretvee.Sa ulice se direktno ulazilo, kroz Siroka vrata u ekonomsko dvoriSte. Desno, pored njih, nalazilo se nekoliko zgrada, molda, staje za stoku i slidno. Stambena zgrada leLala je u dnu dvoriSta, na njegovom juZnom rubu. Sjeverni zid bio je uko5en prema ostalom imanju, zbog ceste koja je ovuda vodila, dok su ostali zidovi, i" stambena zgrada, bili orijentirani tadno prema stranama svijeta. Stambena zgrada bila je vrlo jednostavno koncipirana: dinile su je dvije izduZene prostorije, sve u ukupnoj duZini od 15,50 m i Sirine 10,70 metara. Druee poiedinosti nisu zabiljei.ene, osim neYto^niluru keramike, meialnih predmeta i iedan novdii Valentiniiana I (364. do 375). Gradnju vile mogli bismo stavirti negdje u sredinu IV vijeka. Ekonomske zgrade dale su nalaze tipi(ne za seosko imanje. Tu je nadeno i iroske - domaiin je vjerojatno imao vlastitu kovadnicu. Zapadno od tih zgrada, uz zid, stajao je trijem na drvenim stupovima, odito, ostava za kola i ratarsko orude, a moZda i ljetna Stala za stos I. Cremo5nik, Nova antidka istraZir.'anja kod Koniica ,i Travnika, GZM, NS, X (1955), str. 107-122; lsto. Dalja ristraZivanja na rimskom naseljuu Lisidiiima, GZM, NS, XII (1957), str. 143-148. e I. eremo,Snlk, Dalja istraZivanja na rimskom naseljuu Lisidiiirna, GZM, NS, XII (1957), str. 149-155.

stubovi portika bili, vjerojatno, zidani, dok su oni na spratu bili, moZda, od kamena. Osebujno ukra5ene glavice stupova (sl. 15) u obliku imposta krunile su, kako se moZe pretp'ostaviti, st'ubove portika. Te glavice bile su ukraSene palmetama, rozetama i virovitim rozetama, desto i viticama koje popunjavaju uglove na mjestu na kojemu se kod korintskih stupova

,r. rn. oo#rrocrt

uite

ku. Ovi obiekti svakako su iz istos doba kada i itambena zgrada. Sredstia za istraZivanje ovih gradevina bila su skromna, pa se tako nisu mogli ispitati Siroki prostori ekonomskog dvori5ta, Sto je velika Steta. Nabrojene tri vile svakako su samo isjedak velikog sela 5to se nizalo pored Neretve sve do peiine Vratnice (gdje je naden reljef Mitre), pa preko recentnog naselja do Banove Glavice (gdje je stajala kasnoantidka crkva) u duZini od 1,5 do 2 kilometra. Na tom prostoru bilo je oko 20 imanja, moZda i ne5to viSe, ukoliko je naselje na nekom punktu bilo i guiie naseljeno. Na Paniku k o d B i l e d e ,p o r e d h r a ma i grobnice nadeni su ostaci zgrade koja uglavnom odgovara tipu sa kojim se susreiemo u ovo dobar0.Zgrada je malih razmjera (9X4 metra), a, u dasu istraZivanja, od nje su se saduvali samo neznatje ni dijelovi temelja. Pretpostavljeno da moZda sluZila za smjeitaj duvara saie kralnih objekata. Bila je izduZenog oblika i podijeljena u dvije prostorije. D v o e t a Z nz g r a d a R a n k o v i i i m a a u kod Travnikatt (s/. 14) izvedena je u obliku izduZenog pravokutnika, sa tri prostorije koje povezuje trijem, porticus, uz zapadnu duZnu stranu. Na sprat se ulazilo kamenim stepenicama.U prizemiju su
'o I. Cremo5nik, Prethodna istraZivanja na rimskom lokalitetu na Paniku, GZM, NS, XV -XVI (1960--{1), str. 173-184, posebno strane 178-t79. " I. Cremo5nik, Nova antidka istraZiva,nja kod Konjica i Travnika, GZM, NS, X (1955),
<tr 1))-1)7

SL. 15. Rankoviai, kapiteli iz portika oile

45

javljaju uglovne volute. Sve je izvedeno u kosom rezu, i po svom izgledu podsjeCa na koptsku aleksandrijsku umjetnost V vijeka". S obzirom na oblik pretpostavljeno je da su ovi >imposti< sluZili u zgradi kao kapiteli pilastra, ali to je manje vjerojatno. Oni su, kako je to pokazano na rekonstrukciji bili sa vanjske strane zako5enii ornamentirani, a sa unutra5nje okomiti i bez ukrasa. Ova vila (sI. 16) bila je samo jedan od stambenih objekata na padini brijega na dijem se vrhu (zvanom Gradac) nalazio zidani re'fugium. Naselje i retugij nisu istraZeni, niti je poznato rimsko ime tog, vjerojatno, uglavnom rudarskog naS t a m b e n az g r a d a u Z a l o Z j u , k a o i ona u Rankoviiima, izvedena je u obliku izduZenogpravokutnika, sa tri prostorije, od kojih je srednja mnogo uZa od ostale dvijet3. Razlika je samo u tome Sto ovdje, u Zaloi,ju, trijem tede oko cijele zgrade. Zbog vrlo slabo saduvanih zidova, detalji
'' E. Kusch, Die Kunst der Kopten, Atlantis 3, Ziirich, Mart 1961, str. 152. " I. Cremo5nik, Arheoloika istraZivanja r-r s okolini Bihaia, GZM, NS, XIII ( 1 9 5 8 ) , t r . 1 2 1
-tz3-

sel Ia.

gradevine ostali su nepoznati, ali za njeno kasno datiranje govori, pored portika na prodelju, i njena povezanostsa kasnoantidkom crkvom. U ovo vrijeme ljudi umjesto zatvorenih peristila, rado ukraSavaju prodelja trijemovima. Bogatstvo arhitektonskog ukrasa starih rimskih kuia, nekoi sakriveno iza bezlidnih zidova oosnih fasada, sada se stavlja na lice zgiada, na javno gledanje i isticanje. Tome je vjerojatno doprinijela tendencija klasnog izjednadavanja ljudi, a moZda i promjena u kuinom Zivotu i odnosima unutar familiie. Naselja u Bosni i Hercegovini bila su iorrako, u veiini sludajeva, rasprSenog tipa, neposredno vezana za prirodu, pa su tako oortici na fasadama kuia bili savrSeni medijum prema prirodi, daleko bolji od peristila kojima su stanovnici gradova sebi dodaravaliprirodu. Tako barem opravdavamo pojavu portika na prodeljima u Bosni i Hercegovini. Medutim, sudeii po odredbama Justinijanovog zakona, portici na ulidnim frontovima kuia bili su uobidajeni i u Carigradu. Oni s,u, dakle, znak vremena, vi5e nego Sto bi bili specifidnostjednoga kraja.

i,','t'iiii t'uN, ii,* Sl. 16. Rankooi(i, rekonstrukcija rile

+o

Utvrde
U ovu kategoriju gradevina, vrlo- znaaoba, uvrstili bidainih u kasn6antiet<-o smo tri tipa utvrdenja: castrum i njegova neSto manja varijanta castelluln, refugium i burgui. U prvu sku,pinuubrajamo Eisto vojniEka utvrdenja u kasnoantidkoj varijanti, sa dijom gradnjom-se otpodinie vei negdje od vremena oko sredtne IV vijeka (Blagaj na Buni, Stolac, Ribidki grad kod Konjlca), a u VI vijeku i vrlo inienzivno na ivim vaZnijim punktovima (Ko5tur, Vrbljani koC Kljuda, cnstel' lum Balkis i joS 40 ocastellaonegdje na potezu od B. Gradi5ke prema Glamodkom polju). Refugija je mnogo viSe.Zbog rasprienog tipa naselja u zaledu provincije Dal-aci3", ta utvrdenja gradena su na bregovima izvan naselja, u najvi5e sludajeva na prethistorijskim gradinama koje su ne samo bile locirane na teiko dostupnim mjest'ima nego su i u tradiciji lokalnog stanovni5tva vaLile kao sigurni poloZaji. Ova su se mjesta zbog toga znatno razliIiovala od gradova u Galiji i Italiji. Ondje su u mnogo sluiajeva sama naselja bila za5tiiena zidotn, pa se na taj nadin otpodelo s praksom koja ie u kasnijem srednjem vijeku biti karakteristidna za Evropu. Unutar zidova refugija obidno se nalazlla i crkva. Utjeha i vjera u duda bili su jako vaZni dinioci u dasovima kada su se u provinciji pojavile vojske neprijatelja. Burgusi su se, koliko to moZemo zakljuditi po ostacima na koje smo dosad naiSli, sastojali od zidanog tornja na istaknutom mjestu (Bobovac, KIakar, ManZeljski grad kod Ora5ja, Divii kod Zvornika, S'trZanj). Kakvih je gra<levinamoglo jo5 biti u blizini, u vezi s tornjem, o tome se nisu saduvali podaci. Znadajno vojno upori5te, castrum u punom smislu rijedi, je grad Blagaj na Buni (sl. 17). DanaSnje ru5evine toga grada predstavljaju sklop gradnji, dogradnji i nadgradnji iz najmanje 4 epohe. U osnovi leZe tu zidovi iz IV viieka, koji su, ne5to ru5evni, bili pregradeni.u \/I vijeku, pa adaptirani u XV, te, konadno, preude5avani u XVIII vijeku. Sve te epohe mogu se prepoznati po sistemu slaganja kamena, i medusobnim odnosima tako sloZenih zidova. Nas, dakako, zanima, prije svega, prvobitna gradevina, je,r tada je vei Blagaju dat osnovni raspored. Za smje5taj utvrde izabrana je strma litica, kojoj je mogui pristup samo sa jedne - istodne - strane. Teren ipak nije ni na koji nadin dotjerivan, to je sve tvrdi kamen, no zato su zidovi prema toj strani bili debeli i pojadani isturenim tornjevima. Poznavajuii pro5lost grada u srednjem vijeku (grad se prvi put spominje 948. godine, a napu5ten je 1835), -na tako daleku bilo" je te5k-o pomisliti pro5lost kao Sto je rimsko doba. Tek ponrnim analizama gradnje, bilo je moguce otresti se predrasuda. Zidovi Sto ih pripisujemo IV vijeku radeni su na sistem slojevitog opus incertum. Grubo tesani kamen slagan je u horizontima od po 20 do 30 cm, a veza\ kvalitetnim krednim malterom (sI. 18)' Krovovi su bili od tegula, dime su zasute padine brijega od vrha pa sve do prvih tut"lja.^Sudeci po-kolii<uia dana5.rJ"g dini osutog materijala, krovnih povrSina na Blagaju bilo je mnogo. eelo kastruma, prema neza5tiienom dijelu brijega, dine tri lepezasto poredana, isturenf tornia sa zidom debelim od 190-200 cm (na deonoj strani), odnosno 130-140 cm (na bodnim stranama). Debljina prvobitnog zida, izmedu tornjeva, nepoznata ie, jer su u kasniiem vremenu 47

NA IILJNI.

,''/
S l . 1 7 . B l a g o . j n a Buni. tlocrt uturde

na oba njegova lica dozidani novi zidovi koji su potpuno zastrli staro delo. Tornjevi su bili na oba fronta, spolja i unutra, istureni, ali je to prema unutra5njosti bilo daleko manje - svega oko 90 cm. Na petnaestak metara zapadno od ovih deonih konstrukoija nalazio se po jedan istureni toranj, moi.da, za suzbijanje kretanja neprijatelja prema zapadnom dijelu utvrde zaitiiene zidom od oko 90 cm debljine. U sjevernom tornju bio je ulaz. Velika sradevina u sredini dvori5ta. u tursko dobi znatno pregradena, imala je rr svom prizemnom dijelu veliku cisternu. Sudeii po debljini zida i velidini objekta, ona je imala jo5 dvije etaZe,pa je tako sluZila za stanovanje. Kvadratni oblik osnove dozvoljava pretpostavku da je to bio objekat u obliku tornja, pa je mogao posluZiti kao posljednje pribjeZi5te posade i u dasu kada su zidovi tvrdave popustili. JoS dva objekta (vI i VII) dine cjelinu sa najstarijim dijelovima gradevina. 4B

Objekti na krajnjem zapadu tvrdave isuviSe mnogo su pregradivani, pa je iz njih teSko razluditi one zidove koii bi se mogli bez prigovora pripisati prvoj grader.inskoj fazi. Drugoj gradevinskoj fazi pripisujemo zi,dove izvodene u tehnici opus spicatum. Zidovi su u to doba bili mjestimidno znatno o5tedeni. Osim toga su, moZda, i ratne maSine bile savr5enije, ili je pritisak neprijatelja bio ZeSci,jer vidimo da se zidovi ne samo popravljaju nego na prodelju grade u visinu i pojadavaju, Sto se osobito vidi na bodnim stranama iuZnog zida. Od novoizgradenih objekata u dvije druge gradevinske faze spomenuli bismo prigradak (VIII) ispred ulaznog tornja i glavninu sjevernog zida zapadno od ulaznog tornja. Zidove druge faze moLemo datirati u VI vijek. Grad Blagaj je sada predstavljao jednu od utvrda u Justinijanovom limesu na granici prema istodnogotskoj

drZavi. Tako preudeSeni Blagaj dodekao je i vrijeme kada (e ga spomenuti Konstantin Porfirogenet oko 948. godine. Treiu grade-vinsku fazu din'e zidovi izgradeni od lomljenog kamena koji je uredno slagan, no ipak ne pokazuje tendenciju ka izdvajanju slojeva. lJ toj fazt, znatno su sa vanjske strane pojadana dva zida izmedu frontalnih tornjeva, zatim su izgradeni veliki, kosi, potporni dozidi uz podnoZja svih zidova prve faze, dakle, onih sa slojevitim opus incertum. U un:utraSnjosti su, na taj nadin, popravljena neka lica zidova prve faze i, dini se, znatno je pregraden zapadni toranj. Toj fazi pripada i neka gradevina na mjestu izmedu objekta XIV i XV, a koja se nalazi pod zemljom, zatim niz gradevina ,uz sjeverni zid. Taj dio poslova neie biti stariji od XV stoljeia. U tursko doba (XVII-XVIII st.) do5lo je do velike eksplozije, vjerojatno baruta, u tornju V. Istodni zid tornja se tada, u kompaktnom bloku, sru5,iou predgradski prostor, a razvaljeno je i lice prema unutra5njosti grada. Taj dio je vrlo povr5no popravljen, uglovi su zaobljeni, a zid je izgrad,en s nagibom. U nepoznato doba (XVIII ili XIX st.) sru5ila se juZna polovina tornja III, pa je o5teienje
Sl. 18. Blagaj na Buni,, unutra{nje lice zida. (Objainjenje: 1 - zid iz IV st.; 2 - zid iz VI st.; 3 - zid i,z XIV - XV st.; 4 - dogradnje iz turskog doba, XVII - XVIII st.)

Sl. 19. Blagaj na Buni - Mali grad. Objainjenje kao na sl. 78.

samo zakrpljeno da se zid ne bi dalje obru5avao. To se dogodilo, svakako, priie 1848.godine, kada je grad definitivno napu5ten. Vjerojatno, u XVIII st. popravljena je zgrada sa cisternom u sredini dvori5ta. Na juZnom uglu se moZe vidjeti da je to, sada, bila jo5 samo prizemna gradevina - sve ostalo ie bilo ve( razoreno. Tom vremenu bismo pripisali i dvije cisterne (XIII i XIV), pa i dZamiju ( o b j e k a tX I ) . U ovoj fazi grade se neuredni zidovi od lomljenog kamena, poloZenogbez ikakvog reda. Izgleda kao da su ove radove izvodili nestrudni vojnici koji su, kao mala detica, drZali ovdje straZu do podetka XIX vijeka. Petoj fazi pripisali bismo konzervatorske radove koje je ovdje, po uputama Cire Truhelke, izvodio Veisil Curdii tik pred prvi svjetski rat. Tom prilikom popravljen je ulaz u toranj I, zatim juZni front tornja VII i joS neka mjesta. Nije ustanovljeno kada je izgraden niski zid ispred istodnog prodelja grada, kao i dvije gradevine .juLno od tog zida i tornja III. eini se kao da su one starijeg datuma. Izvan grada, oko 100 m daleko prema istoku, postoje ru5evine nekoliko gradevina. Medu tim ruSevinama nadena su dva ornamentirana imposta VI vijeka.
4Q

Sl. 20. Ko|tur, tlocrt uturde

Zidovi Blagaja bili su oZbukani. Oko 2,5 km istodno od Blagaja nalazi se tzv. Mali grad (sl. 19). On se sastoji od jednog tornja i manje gradevine, koja je, kako izgleda, sluZila kao cisterna, a bila je okruZena jo5 jednom zgra' dom koja se inade vei raspala. Prizemni dio tornja graden je po sistemu II faze grada Blagaja (opus spicatum), a na taj zid, kao ruSevinu, dograden je joS jedan sprat u tehnici koja je svojstvena treioj gradevinskoj fazi Blagaja (XV vijek). Teren je zasut rimskom opekom i teguiama. Konstantin Porfirogenet, govoreii o Zahumlju, spo'minje dva grada: jednog naziva Bona a drugoga Hum. Znati da je i ovaj grad u to doba bio joS u cjelovitom staniu. Drugi-ve,likicastrum u ovom podrudju predstavljaju ostaci gradevinezvani K o -iiur u r"j,r Oubrica-kod Stoca (sl. 20)1. I ovaj grad spominje Konstantin Porfirogenet u svom djelu "De administrando Imperio" kao Dabriskik. Za njegov smjeStaj i opet je odabran kameniti brijeg, nedostupan sa dvije strane. Graditelji su i ovdje, kao i na Blagaju, u okvirima moTclu.ruk je o Kosturu o,bjavio M. Popovii:
oDabrica i grad Ko5tun 1Ko5t!rr).1 B-os.-Vila IV, Sarajevo 1889,srr. 9-fi; 24---27:42-43.

guinosti, gradili objekte pravilnih oblika, pa su, tek pritije5njeni oblikom terena, potezali i kose zidove. Za razliku od Blagaja, Ko5tur je izgraden sav u jednoj epohi i nije viSe popravljan ni pregradivan. On je zbog toga zanimljiviji i poudniji. Zidovi Ko5tura gradeni su po sistemu opus spicatttnt, one vrste u kojoj lice zida nije bilo oZbukano, nego obloZeno kamenim kvadricama (sl. 21) - kako ie to nazivao D. Sergejevski.Veiina zidova je 2,20 m debljine. Grad je oko 200 m duZine i 75 m Sirine - pribliZno pravokutne osnove. Od jugozapadnog ugla spu5ta se jedan zid prema dolini niZe grada. U sredini sjevernog dijela nalazi se sklop gradevina slidan antidkom kastrumu. Na uglovima se nalazi po jedan toranj, a medusobno su spojeni sa dva zida. U sjeveroistodnomuglu nalazi se jo5 neka gradevina slidna tornju, ali nepravilnog oblika. U zapadnom dijelu nalaze se neke graclevine, molda i crkva (?), a jedini toranj na juZnom zidu isturen je prema unutra5njosti ogratlenog prostora. Teren Ko5tura je izapran Samo ostaci tegula govore o nadinu na koji su bili pokriveni njegovi objekti. Samo ime "Ko5turn jasno upuiuje na svoje porijeklo - >castrum" (ili "kastron"\.

50

KoStur je sagraden,vjerojatno, u vrijeme Justinijanovog osiguravanja granica Carstva, prije podetka rata sa Istodnim Gotima, a to znadi prije 535. god. Treia karika u lancu kasnoantidkih gradova istodno od Neretve je utvrda u Stocu (s/. 22). Komplicirani sistem zidova i tornjeva moZda upuiuje na postojanje viSe gradevinskih etapa koje je, u dana5njem na5em saznanju o ovom gradu, te5ko razdvojiti. Osnovu i glavninu objekata dine zidovi izvedeni u tehnici slojevitog opus incertum, tipitnog za IY vijek u nadim krajevima. To je onaj dio grada Sto je danas u ruievinama vidljiv iznad recentnog naselja (sl. 23). Jednoj kasnijoj fazi pripada dio gradevina na zaravanku brijega. Taj dio stoladkog grada sravnjen je sa zemljom koncem XIX vijeka kada je izgradena utvrda austror:garske vojne posade. Ti zidovi, naime, iako vei u ru5evinama, smetali su slobodnoj kontroli pristupa u grad, pa su morali biti uklonjeni. U tursko doiba sagraclena je, vjerojatno na starim temeljima, kula II. eetvrtu fazu dini gradnja kasarne pod konac XIX vijeka, i konzervacija tornja VI koji je u to doba prijetio padom. Uglovi tornjeva prve faze izvedeni su od pravilno otesanih blokova sedre.

Sl. 21. KoKtur, uanjsko Lice juinog zida

Unutar ogradenog prostora nalazi se mnogo ulomaka antidkih amfora i neSto krovne opeke. Nije rije5eno pitanje kako se u rimsko doba zvalo naselje na mjest,u danaSnjeg Stoca, a diji se pnostrani ostaci danas nalaze zapadno od utvrde. Postoji miSljenje da je to bio centar municipija DILUN-

LJ+H

51.22. Stolac. tlocrt uturrle

----------

61

5 1 . 2 3 . S t o l a c . poglerl na stari grad

TUM (ili DALLUNTUM)'z,ali bismo, na temelju kasnoantidkih itinerarija (Tabula Peutingeriana,Anonimni Ravenat), mogli ovdje ubicirati stanicu AD TURRES, ukoliko se ona niie nalazila u Hutovu. Natpis koji spominje Dalluntum naden je u Trebimlji, jugoistodno od Hutova, u prostoru koji - sudeii po ostacima rimske kulture - nije mogao biti centar jednog municipija. Steta je Sto joS nikada nisu analizirani zidovi tzv.HadLibegove kule u Hutt> v u, jer poloZaj ove utvrde, pa donekle i njen sistem, ne iskljuduju moguinost da bi se u njenim temeljima mogli otkriti ostaci starijih gradevina. U Banjoj L u c i p o s t o j a l oj e n a mjestu dana5njeg Kastela utvrclenje diji nam karakter nije pobliZe poznat, ali se ovo podrudje u rimsko doba zove ,Castra(. Grad u V rb I i a n i m a blizu izvori5ta Sane je, kako izgleda, jedini dosad,uglavnom, poznaLicastellum u Bosni i Hercegovini (S/. 24)3. Radovi na njegovom istra' D Sergejevski, Munioi,pium Diluntum, G Z M , X L V I I ( 1 9 3 5 ) ,s t r . 1 7 i d . ' I. Bojanovski, ArheoloSki pregled 9 (1967), s t r . ll9-l2l; isti, Arheoloiki pregled 10 (1968), str. 156-159.

Zivanju izvr5eni su 1966.do 1968.godine. Cini ga zaravanak nad strmim i dubokim kanjonom potoka Ludice. Sire podrudje zove se Gradina. Prilaz gradu mogui je samo sa sjeveroistodnestrane, a tu se nalazio glavni zid i duboki iskopani jarak. Prostor je velidine 110 X 60 metara, u obliku nepravilnog detvorokuta. Zidovi utvrdenja saduvani su i do 1,50 m visine, dok su stambene zgrade zate(ene u neito ruievnijem stanju - sa zidovima od 40 do 70 cm visine. Odbrambeni zidovi podignuti su na nasipu nekada5njeg prethistorijskog utvrdenja, bili su 65 cm debljine, i svega 30 cm ukopani u zemlju. Kamen, sloZen u tehnici opus incertum, bio je vezan krednim malterom; uvrh zida, koji je bio 3-4 m visine, nalazili su se prsobrani izvedeni od sedre. Na zidu se na nekoliko mjesta zapaiaju lezene, koje su sluZile za stabilizaciju drvenog hodnika pored prsobrana (Sl. 25). Stambenu zgradu dini nekoliko prostorija. Kroz malo predvorje, prislonjeno uz osmatradki torani, ulazi se u veliku dvoranu koja je sluiila za boravak vojnika. lz te sobe prolazilo se u drugu, manju, u kojoj je bila zidana pei, i koja je sluZila za boravak momdadi u hladn,im danima. U posebnoj prostoriji nalazio se

52

['
\ tl" - ,r/

l t"

Sl. 24 Vrbljani, tlocrt kastela

praefurniurn, i joS jedna manja pei, na \oj9j ge_prigot'ovljivalahrani. bvo je, dakle, bila culina, i u niu se ulazilo sa druge slrane_od ulaza u prostorije za vojnike. Uz kuhinju se nalazila jbS ;edna manja prostorija za ostavu hrane. U dvoSl. 25. Vrbljani,

ri5tu je bila izgradena cisterna. Njeni zidovi bili su iznutra oZbukani kvalitetnim lridraulidnim vapnom (opus signinum). Ova dvrsta masa od kreda i tucane opeke bila-je 3 do 4 cm debljine, a u uglovima profilirana. Dno je bilo poplodano kamerekonstrukcija kastela

,l;

r. ,f' .xr

::',;

til$,'

;11

t .*'
.*.f; '1' *

'{

I
53

nim plodama, a djelomidno opekama (70 X 55 x 6,5) koje su ovamo dospjele kao spol,ija.Voda j-e pritjecala u cisGrnu sa krova stambene zerade. Osim nekoliko avirskih strelica. koie su nadene uz zidove utvrde, i koje nam daju naslutiti vrijeme i nad,in propasti ovog kastela, u stambenoj zgradi otkriveni su predmeti od vrijednosti za poznavanje kulturne pro5losti ovog kraja. Na umjetnidki izradenom dr5ku noZa, ukraSenom u ,Zivotinjskom stilu" zapisano je na jednom mjestu FABEA ME FECIT, a na drugom TET-GIS. Pored vojne posade, ovaj kastel je mogao pruZiti utodi5te rimskim stanovnicima iz obliZniih miesta, kao municipija SARNADE- (danas Pecka), pa naselja na mjestu danaSnje Medne. Ovuda vodi neki stari put, u narodu zvan Put Crne krali,ice. MoZda se ovamo mogu ubicirati podaci iz 597. godine, navedeni kod Teofilakta Simokate (Hist. VII, 7, 10-12) prema kojemu je avarski hagan, prodiruii od Servicija prema Saloni, prodro duboko u zemlju, razorio 40 kastela i utvrdeni grad Vonkis (ili Balkis), Sto se sve moralo dogadati negdje u ovom kraju. Utvrdenje, moZda u obliku kastela, stajalo je na mjestu dana3nje B o s. G r ad i 5 k e4,a sva je prilika da je stari turs k i k a s t e l u D u v n u i z s r a d e nn a a n t i d kim temeljimas. Prilikom objavljivan ja rezultata svojih istraZivania na neolitskom naseliu u K I a k a r u, C. Truhelka je spomenuo i ostatke nekog rimskog utvrdenja na vrhu ilovaste glavice istodno od malodas spomenutog tornja. On dosl'ovce kaZe da se na toj glavici: ,nalaze ostaci povelike rirrr-s'keutvrde. Sudeii po ostacima debelih, solidno gradenih zidina, koji su joS pred koju godinu bili dosta dobrcr saduvani, bija5e tu jedna od znamenitijih rimskih utvrda. Opseg njen bija5e tolik, da se kredani isplatila muka vaditi iz zidova tesano kamenje, te ga ispeii, ali ie na Zalost ba5 time razoren ditavi raspored, koji je u gradevnom vidu za na5u arheologiju mogao biti preznamenitn6.
a Vlastito rekognosciranje1956. godine. 5 K. Patsch.GZM, XVI (1904), str. 310,sl. L 6 c. Tr-uhelka, Prethodno izvje5ie o neolitsko'm naseliu 'r..r Doniem Klakaru, GZM, XVIII ( 1 9 0 6 )s t r , 4 5 0 . . 54

Toliko C. Truhelka. Danas na tom mjestu nema vi5e nikakvih tragova gradevinaT.Nije nam poznat nikakav detalj o ovom utvrdenju. U klancu Une, istodno od Brekovice, na dunjastoj stijeni povi5e lijeve obale rijeke, nalazese ruSevinezvaneKostel, sa ostacima utvrdenja koje se prema ostacima zidova i pokretnih nalaza mole datirati u kasno-antidko doba8. Vei samo ime lokaliteta podsjeia nas na neki castellum. Tu se oko peterokutnog tornja veZu potezi zidova u raznim pravcima. Cjelina utvrdenja nije ustanovljena, ali vei i ono poteza Sto je uneseno u plan odaje kasno-antidko porijeklo. U unutra5njosti razvaline i'u ruievinama na padinama brijega nalaze se razasuti rimski arhitekturni fragmenti: tesano kamenje, ulomci opeka, tegula i tubula. U izvjeStaju o nalazi5tu objavljena su i dva fragmenta rebrastih keramidkih posuda, tipidnih za kasno doba. Slidan kastel nalazio se i na mjestu na kome je u srednjem vijeku podignut zamak lza(i6e. Refugija bismo rnogli navesti viSe. Tako se na jednom brijegu povi5e desne obale Korane, oko 10 km sjevenozapadno od Bihaia, nalaze ru5evine poznate u nanodukao Bugar-gradto. Tu je zarutanak oko 160 m duZine i 50 m Sirine ograden zidom koji je mjestimidno pojadan okruglim tornjevima. Tako su i ulazna vrata bila za5tiiena sa dva tornja. Ogradeni prostor bio je podijeljen u dva dijela. U oba ta prostora zapaieni su zidovi sa tipidno rimskom fakturom (opeke, tegule, imbreksi), a u istodnom prostoru konstatirana je gradevina od oko 16 m. duZine i 14 m Sirine, sa polukruZnom apsidom na istoku. UnutraSnji raspored gradevine nije posebno ispitan, pa je ostao rrepoznat. U narodnoj tradiciji ovo se
z D. Basler, Ivanjsko polje, GZM, NS, VII (1952),str.416-417. 'V. Radimsky, Nekro,pola jezerinama u na Pritooi ,kod Bisia, GZM, V (1893),str. 51-52, i sI.28-30. {' K. Patsch,Japodi, GZM, X (1898), str. 347. t o V . R a d i m s k y ,G Z M , V ( 1 8 9 3 ) , t r . 5 0 - 5 1 s i sl. 26.

smatra crkvom. Medu tegulama zatetena je i jedna sa Zigom (ERACLIS)'I. Na lokalitetu Gradac,kod Kon j ica, nalaze se ru5evine utvrdenja koje nam je poznato iz srednjeg vijeka kao Biogradt2. Medu zidovima, koji su nesumnjivo srednjovjekovnog porijekla, zapaLaju se i takvi koji su izvedeni u tehnici opus spicatum, i dija Sirina iznosi 2,20 m. Zaitiieni prostor je nepravilnog oblika, oko 40 m promjera. Na vrhu s,e nalaze dvije gradevine - rnoZda nekada5nji toranj i uz njega manja prostorija, a niLe odatle vidi se jo5 ne5to prostorija, te nekoliko ogradenih obora. PoloZaj nije podrobno istraZen. Postojanje zidova sa oditim karakteristikama Justinijanovog vremena dozvoljava pretpostavku da se ovdje nalaze ostaci refugija iz VI vijeka. Veliki refugij nalazio se i na gradini juZno od PnijeZecovi u e arakovu, dora (S/. 26)t3.I ovdje je, kao i u najvi5e sludajeva, za situiranje za5titne utvrde iskori5iena prethistorijska gradina - ovoga puta sa vrlo bogatim kulturnim slojevima iz eneolitskog i ilirskog doba. Gradina se nalazi na dominantnom breZuljku, gornji zaravanak je izduZenog oblika i malo nagnut prerna sjeveru. Na oba kraja nalaze se gradevine sa nekoliko prostorija dija prvobitna namjena nije definirana. Uokolo zaravanka tebe zid od pribliZno 2 metra debljine (mjerenje nije precizno provedeno). U dvori5tu refugija nalazi se crkva, koju prema nalazima moZemo datirati u isto doba sa refugijem. D e b e l o B r d o u S a r a j e v uj e p o z nati lokalitet s ostacima iz eneolitskog, bronzanog i ilirskog doba prethistorije (sl. 27). Tu su se,otprilike2.000-1.800. god. prije n. ere, naselili prvi stanovnici dana5njeg Sarajeva otkada, dakle, datira i kontinuirano naseljavanje grada. U VI vijeku, ubrzo nakon protjerivanja Istodnih Gota iz ovih krajeva, ovdjc je sagraden refugij za naselje koje se
11K. Patsch, GZM, X (1898), str. 345-346. t2 D. Basler, Dolina Neretve od Konjica do Rame, GZM, NS, X (1955), str. 227-228.- P. Andelii, S'rednjovjekovni gradovi u Neretvi, GZM, NS, XII (1958),str. 180-185. '3 I. eremo5ni'k, Rir.nski ostaci na Gradini Zecovi GZM NS XI (1956) str. 137*146; A. Benac, Prehistorijska gradina Zecovi kod Prijedora, GiZM, NS XI (1956), str. 159.

il

ui'l' SL 26. Carakooo gradina refugija Zecoui, tloctt,

steralo na prostoru od dana5njeg Mariiin-dvora do Ko5eva i Skenderije. O samom refugiju malo nam je Sto poznatora. Prostor refugija bio je preko 100 m duZine; sa tri s-trlanepriZao se zid debljine oko 1 metar, dok je sa detvrte (istodne) postojala stijena kao prirodna za5tita. Ulaz le bio sa zapada. Desno od ulaza stajao je istureni toranj velidine - 6 metara. Tbrnju slidna gradevina nalazi se tz juzni zid. U kulturnom sloju nadeni' su razni predmeti iz rimskog do' 55

Sl. 27. Debelo Brdo, tlocrt refugija

ba. O nadinu gradnje, slaganju kamena u zidove i drugim potankostima, u postojeiem izvje5taju nije ni5ta redeno. Ipak se ne moZemo oteti utisku da se i ovdje naIazimo pred refugijem iz VI vijeka, jer ovaj kraj je tek 535. godine povraien u zaiednicu Carstva. Na breZuliku zvanom Crkvina. u selu Makljenovcu kod Doboja (sl.2B), nalazi se na oko 30 m visokom brijegu niz zidova koji zatvaraju prostor nepravilnog oblika duZine 220 m, a Sirine 90 metarars.Zidovi su debeli 2,20 m, a izvedeni su na nadin oous spicatum sa licem od pritesanih pravokutnih kvadrica. Kao vezno sredstvo upotrijebljen je krei uz primjesu jaspisovog pijeska, uzetog iz korita Usore. Zgrade su bile pokrivene tegulama. Za gradnju su kori5teni razbtjeni nadgrobni spomenici, a na zaravanku pri vrhu brijega zate(en je plodnik od nadgrobnih stela iz I-IV vijeka. Po obliku tog plodnika moglo se zakljuditi Ca je tu bila manja crkva, diji se zidovi nisu saduvali, moZda je bila gradena od cirveta. Uz zidove, sa unutrainje strane, bilo je saduvano mnogo arheolo5kog materijala, Sto nas ne treba duditi jer je ovo mjesto bilo naseljenojoi od paleolitskog
doba'6.

kao groblje. Refugij na Crkvini u Makljenovcu sluZio je stanovnicima naselja koje se razvijalo vei od I vijeka n. e. kao canabae uz kastrum diii se ostaci nalaze oko 200 m sjeverno od-u5ia Usore. Osim toga izgleda da je ovdje negdje zavr5avala rimska cesta koja je zabiljei.ena u solinskom natpisulT sa navodom AD BA FLUMEN MP XLVIII. P o v i 5 es e l a K a m e n s k a P o d e r a d i n a na Glamodkom polju, nalaze-se ostaci kasnoantidkog refugija na mjestu prethistorijske gradinel8.Sredinom XIX vijeka ovdje su joS stajali zidovi utvrde, ali su, uskoro poslije toga, raskrdeni za gradnju k'r,ria tada osnovanog sela u njegovom podnoZju. Ovaj nefugij je bio smjeSten povi5e velikog nimskog naselja u dijim ostacima je D. Sergejevski nazirao stari municipij SALVIAE. Ru5evine refugija nalaze se na ogranku breZuljka koji
1?G. Alfdldi, Bine Strasseninsohrift aus Salona, KLIO 46 (1965), str.323-327. '8 D. Sergejevski, Putne bilje5ke iz Glamoda, GZM LIV (1942), str. 113-171.

Gradevine su propale u poZaru, a od ranog srednjeg vijeka ovo mjesto sluZi

'o F. F,iala, Jedna prehistoridka naseobina na Debelom brdu kod Sarajeva, GZM, VI (1894), str. 107-108. " V. Radimsky, R,imska utvrda na Crkvenici i kas,trum kod Doboja, GZM, III (1891), str. 251-462. " D. Basler, Arheolo5ko nalazi5te Crkvina u Makljenor'rcu, Clanci i graela za krulturnu istoriju Islodne Bosne, IV 11960), str. 75-88; na sti. 87 i 88 navedena ie sva literatura o nalazi5tu.

-.t,

5L 28. Makljenouac -

Crkuina, tlocrt refugija

56

se spu5ta prema polju. Sa tri strane brijeg se strmo ru5i u dolinu, dok je sa detvrte strane, sa koje je mogui prilaz, iskopan duboki usjek. Pristup na grad mogui je od jugoistoka, pa je tu saduvan trag Sirokog kolskog puta koji vodi u samo dvori5te. Od juZnog ugla spu5ta se ogranak zida prema do-lini, a na njegovom kraju vidi se ostatak tornja. U grad se ulazilo sa sjeveroistodnestrane. Tu su stajala vrata izradena od uredno pritesanih blokova kamena. Unutra5njost utvrclenog prostora ie zaravnana. Sjeverno od ulaza vide se ostaci velikog i masivnog tornja. Slidan toranj nalazio se i na zapadnom uglu utvrde. Ne5to sjeverozapadnijeod tog tornja, nalaze se ostaci joS neke zgrade, i isto tako je i u sredini dvori5ta postojala masivna gradevina, kao Sto se vide ruievine i u sjevernom uglu. Zid je na zapadnom dijelu bio oko 1,50 m debeo. Sjeverozapadni, zid bio je oko 78 m duZine, sjeveroistotni 47, a jugozapadni 51 metar. Uglovi izgleda kao da su bili zaobljeni - tako bi se bar moglo pretpostaviti po obliku ru5evina. Zid, koji se od juZnog ugla spuita u dolinu, karakteristitan je za fortifikacioni sistem u doba kasne antike. U juZnom kraju dvoni5ta stajala je cisterna. Zidovi su, kako vidimo, bili relativno tanki, ali vrlo visoki - najmanje 7 do 8 metara. Bili su gradeni od spolija sa starijih gradevina. Kraie strane bile su moZda deblje, pa su imale i hodnik za Dristup prsobranima (zbog toga i tornjeve za uspon do tih hodnika). DuZe strane su rnogle imati drvene galerije,jer jc u sludaju opasnosti i ovdje postojala potreba odbrane, svakako u manjem obimu. Sergejevski je bio mi5ljenja da su tornjevi refugija bili pokriveni drvenim Krovom. Oko 10 metara dalje od zida, sa sjeverne i istoine strane, postojao je opkop, moida sa ogradom od palisada. U okvirima refugija, Sergejevski je pretpostavio i postojanje crkve, koju je zamislio u sjeueroistodnomuglu. Dakako da svi ovi podaci predstavljaju pretpostavke na tenrelju nasipa obruSenog materijala.

K a k o s e i p o v i 5 eH a l a p i i a , oko 15 km sjeverno odatle, nalazi potpuno sliini oGradac", Sergejevski je i ovdje pretpostavio slidnu utvrdu iz istog doba, Vrlo zanimljivi su ostaci utvrdenja u s e l u K r u p a c , n a k o t i 7 4 5 ,u d o l i n i Z e ljeznice, nadomak Sarajevskog polja. MiSljenje arheologa o ovom nalazi5tu nije jedinstveno: srtrudnjaci za srednji vijek pripisivali su ga rimskom dobute,a struinjaci za probleme antike srednjem vijeku20.Utvrdenje je smje5teno ila zaravanku ovalnog oblika, ono je oko 100 metara duZine i Sezdesetak metara Sirine. Ogradeno je zidom debljine I,20 do oko 1,50 m. Na sjevernom kraju zapaZena su 3 okrugla tornja, sa oko 5 koraka unutraSnjeg promjera. Jedan toranj u zapadnom zidu bio je detvrtaste osnove. Iz istodnog zida odvaja se potez zida sve do same rijeke Zeljez.nice. Zidovi su bili izvedeni od lomljenog kamena vezanog krednim malterom. NaIazi keramike su atipidni. Krupadki grad trebalo bi istraZiti. PoloZaj i gradevina mogu se datirati u rani srednji vijek, ali tu nije iskljudena moguinost postojanja jednog kasnoantidkog utvrdenja, pa ga zato i stavljamo u ovaj pregled kao otvoreni problem. Solidno gradena refugija zatedena su joi na nekoliko mjesta, ali nisu pobliZe opisana. To su poloZaji Gradac u Rankoviiima i Crkvina u Malom MoSunju kod Travnika, kao i Gradina u Crvenici kod Duvna. Posebnuskupinu malih utvrda uz kopnene i vodene puteve dine pojedinadni tornjevi - nazvali smo ih burgusima koji su sluZili kao straZarnice. Uz neke saobraiajnice ima ih prilidan broi. Medu eminentnije ubrojali bismo onai na srednjovjekovnom gradu B o b o vc u. Njegova glavna kula je, zapravo, debeli toranj izgraden na sistem opus spicatunt sa obro V. Skarii, Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo 1937.str. 26. ?nD. Sergejevski, Arheolo'3ri t.ralazi u Sarajevu i okolici. GZI\/I NS, II (1947), str. 46-48.

57

Sl. 29. Bobooac, glasni toranj. (ObjaSnjenje: 1 - uodospremnica iz VI st.; 2 - zid iz VI st.; 3 - zid iz XIV - XV st.)

logom od kamenih kvadrica (sl. 29). Ovaj burgus duvao je, vjerojatno, rudnike Zeljeza i cestu koja je vodila dolinom Trstionice, preko brijega, u dolinu Stavnje, pa dalje prema sjeveru. Zgrada je bila vrlo ru5evna kada je u XIV stoljeiu pregradenakao zamak.
SI. 30. Kljui, pogled na ostatke rimske zgrade na turdatsi

Ostaci burgusa zabiljeieni su u D i viiu kod Zvornika2l. Jedan burgus nalazio se na obroncim a b r i j e g ap o r e d S a v eu K l a k a r u kod Bos. Broda. Sastojao se od tornja zidanog od opeke (ovdje je kamen rijedak), a prema brijegu za5tiienom dubokim opkopom. Zgrada je 1946. g. razorena, a njen materijal upotrijebljen je za nasipanje ceste22. Postoje indikacije da je ovdje post'ojao most preko Save jer rtbari, za niskog vodostaja, ovdje, nalaze u koritu obradeno kamenje. StraZarnica u Klakaru neie biti mlada od IV vijeka. Na srednjovjekovnom gradu Kljudu na Sani (s/. 30), nalaze se ostaci manje graclevine, zidane od kamena, sa cisternom i mnogo ulomaka tegula. Zgrada je na crteLr B. Kuripe5i1.a iz 1530. godin e p r i k a z a n ap o d k r o v o m ( s 1 . 3 1 ) , p a j e valjda tek za turskog vremena obru5ena. Ovuda je vodio vaLan - transverzalni rimski put. U okuci Save, sjeverno od OraSja, zapar,enisu ostaci tornja iz kasnoantidkog doba. Sergejevski ga je zagrad2j, a biljeZiokao ManLeljski Karlo Patsch kao Repovac-grad2a. Na Savi, niZe Brezova Polja, nalaze se ruS e v i n e v a n eN a k i i a z k u l a ; i z g l e d ad a se ovdje u temeljima srednjovjekovne utvrde nalaze ostaci kasnoantidke straZarnice.

ll Ribiiu kod Konjica stoje na brijegu ostaci utvrde u obliku pravougao. nrka, sa dvije poveie prostorije i prigratkom koji se nadovezuje na glavni objekt sa pristupne stranes. Vrlo pravilno planirana gradevina izgleda nam kao objekt koji je nastao u klasidno doba, u vrijeI' D. Sergejevski, GZM, I-III (1941), srtr.3-4. r2 D. Basler, GZM, NS, VII (1952), ,str. 417. e' D. Sergejevski,Ad Basante, GZM, NS, XIII (1958) tr. 261-165. s e{ K. Patsch, GZM, XIV (1902), str. 408, bi]j.9. 25P. AnclelLii, Srednjovjekovni gradovi u Neretvi, GZM, NS XIrII (1958), str. 198-200; D. Basler, GZM, NS, X (1955),str. 228.

5B

me kada je Rim nametao svoju volju ljudima i prirodi, i nije bio sklon prilagoclavanju na ambijent u bilo kojem obliku. Zbog toga bismo ovu utvrdu mogli datirati najkasnije u podetak IV vijeka. Vrlo povrdno istraZeni lokalitet nije nam, na Zalost, pruZio siguran oslonac-za njegovo datiranje, pa tako ni za ulogu u razvoju mreZe fortifikaciia. P o v i 5 es e l a S k o d i i na donjoj Drini, nalazi se brijeg s razvalinama utvrde zvane Kostur. Lokalitet nije pretralen, ali neke okolnosti indiciraju ovdje postojanje kasnoantidkog utvrdenja. Ovo nalazi5te, zajedno sa utvrdenjem u Setiiima, mitrejem u Dardaganima i ostacima u Diviiu, zatvara vrlo zanimljivo podrudje sa tragovima intenzivnog Livota u vrijeme izmedu IV i VI vijeka. U Setiiima s e ,n a m j e s t u z v a n o m Gradina, vide ostaci utvrdenja koje po svom poloZaju i konstrukciji zidova podsjeiaju na kasnoantidke tvorevine. Kamen na licu zidova je grubo otesan, mjestimidno u pribliZno pravokutne oblike. Pored kamena ovdie se vidi i dosta antidke opeke. Utvrd"enje je izgradeno na nekoj prethistorijskoj gradini, pa se na obroncima brijega nalazi kremenica i keramike. Nismo mnogo obavije5teni o utvrdenju koje je bilo podignuto kao za5tita c e s t eu s e l u T o d o r o v i i i kod Stoca26. Tu je na vei po prirodi za5tiienom zaravanku bio izeraden kastel trokutnos oblika, velidine ledne strane oko 40 d5 60 metara. Zid je bio 1,30 m debljine. Unutar za5tiienog prostora zapaLeno je nekoliko zgrada, ali ovdje nije nikada vrSeno njihovo iskopavanje. Plan objavljen kod C. Truhelke je tako jedini podatak o ovom obiektu. Cestu lioja je iz Delminija (Duvna) vodila preko Kupresa u dolinu Vrbasa, Stitila su dva manja utvrdenja:StrZan j, na prilazu kupre5koj visoravni, i straZarski toranjna Velikim vratima, na prelazu sa Kupresa prema Skopaljskom poliu. StrZanj je u srednjem vijeku pregraden u feudalni zamak, dok je stralarnica na Velikim vratima razorena u Dr. vim godinama V vijeka.
r C. Truhelka, Prilozi tim,skoj arheolo,giji Bosne i HercegoVine, GZM IV (1892), str. 360-361.

SL. 31. Kljui, turdaua i podgrade 1530.godine. Zgrad,a u sredini turdaue je iz rimskog doba

Ovdie ne brsmo smieli izostaviti ni one vrl,o jednostavne refugije, izgradene u doba kasne antike na mnogim prethistorijskim gradinama u Bosni i Hercegovini. Primjera radi navodimo nekoliko. na MosTako onaj u selu Biograci tarskom blatu (s/. 32)27.Kosi zaravanak ovog refugija je uglavnom izapran kiSom,
" V. Radimsky, Ri,mska razvalina Biograoi u Mostarskomblatu, GZM, VI (1894),str. 443445; isto, WMBH IV (1896),str. 196*198.

SL 32

Biograci,

tlocrt refugija skom)

(prema

Radim

tako da sarno ostaci zidova upuiuju na staro utvrdenje koje je bilo ovalnog oblitka, velidine oko 80 m duile os,ovine. Na sjevernom i juZnom kraju nalazi se po jedan toranj, a u jugoistodnom kraju zida odskade neki prigradak sa polukruZno zasvodenim unutra5njim prostorom. Zidovi su opienito oko 70 cm debljine - to su, zapravo, samo jo5 temelji zidova koji su bili vjerojatno 0,60 m debetri. Oko 3 km sieveroistodno d Kales i j e nalazi se humak "Gradinan diii vrh dini zaravanak od 40 m duZine i 20 m Sirine. Prostor ie osraden zidom od lomljenog kamena. Po[usno iskopavanje izveo je E. Vorlidek2s, tom prilikom na5ao i u os,ipini vrSak od strijele rimskog tipa. Taj mali refugij ili kastel bio je izgraden na nekom prethistorijskom utvrdenom naseliu. Originalnu skupinu refugija dine oni Sto su izeradeni na ru5evinama prethistorijskih lradina u Zapadnoj Bosni. Kao primjer neka nam posluZi Gradina u selu Vidoii n a r u b u L i v a n j s k o gp o l j a ( s / . 33)". Tu su, na staroj utvrdi Dalmata, u ovo mutno doba, okolni Zitelji sagradili po sljemenu prethistorijskog kamenog nasi,pazidove od kamena vezanog malterom. Tako ogradeni prostor posluZio im je kao zbjeg .. za l:y{g i stoku. Osnove su im nepravilnog oblika; prilagodene posl.oieiimnasipima. Gradina sa reutilizaciiom u kasnoantidko doba ima mnoso i u dolini Une30. *"; Pregled do'sad poznatih utvrdenia u Bosni i Hercegovini dozvoljava nam i neke zaklj'Lrdke.eini se da su neka utvrdenja - tako Blagaj na Buni i Stolac u IV vijeku, a KoStur u VI - gradeni pcr nalogu neke centralne vlasti, i da su slu" Zili prvenstveno za smje5taj vojske i osiguravanje neke magistralne saobraiajniutvrda " V. Radimsky, Prehistorildko-rimska GZM, V (1893), Kal,esiia kotam zvor.nidkom, u str. 483--484. " V. Radimsky, Vido3ka gradina kod Livna, GZM VI (1894),s,tr. 433-436; isto WMBH, IV ( 1 8 9 6 )s r . 1 8 8 - 1 9 0 . , 30Karakteri,stidni sludaievi su opisani, GZM, V (1893),str. 48-58; GZM, VI (1894), str. 706710. 60

ce, a, u krajnjoj liniji, i kac, limitna utvrdenja. Ovo posljednje vrij',di narodito za kastnume istodno od Neretve,, gradene u VI vijeku. _ Zanimljivo je da se oni postavljaju na bregove. Time nije samo pojzrdanasigurnost vojske u njima, nego i preglednost terena na Sirem podrudju, be;z da se napuSta ogradeni pro'stor. Buduii da su bili locirani na stiienama, nije bilo moguie graditi ih sa-pravilnim osnovama,kako je to, na primjer, jo5 i u VI vijeku bilo uobidajeno na dunavskom limesu. Sa klasidnim kastrumom zajednidki je joS samo sistem isturenih detvorokutnih tornieva, narodito na uslovima i pored vraia. Pretorij, medutiri, nije vi5e koncipiran kao slobodna, otvorena zgrada sa portikom, nego i on iako unutar zidova - dobiva karakter zasebne utvrde (Blagaj i Ko5tur). On je kao takav mogao posluZiti kao posljednje pribjeZi5te u sludaiu ako su perimetralni zidovi popustili, no isto tako su se zapovjednici morali u ovo vrijeme osiguravati od pobuna unutar samog logora, - tim prije Sto je glavninu vojske dinio strani etnidki elemenat sa status'om saveznika ("t'oederati),ali ripak nesi,guranu dasovima nesDorazuma. Utvrdama, kao 5to su: Blagaj na Buni, Ko5tur i Stolac, pripada naziv castrLtm, t) punom smislu rijedi, po dimenzijama i karakteru gradevina. To jo5 uvijek ne znati da su u sludaju potrebe njihova vrata bila zatvorena za civilno stanovni5tvo. Mi znamo da je jedan pretorij, poloZen negdje na Uni, u podrudju Dubice, bio za vrijeme kasnog Carstva kori5ien kao putna stanica (mansio), jer u blizini nije bilo naselja. Situacija sa kastelima bila je drugadija. Oni su ne samo bili manji u gradevinskom pogledu nego su, kako izgleda, nastali, prije svega, u okvirima gradanske, manje-viSe lokalne za5tite. Vojsku koja je u njima bila smje5tena mogli bismo prije nazvati milicijom, dakle vojskom sastavljenom od naoruZanih stanovnika iz okoline. Kako su to pokazale iskopine u Vrbljanima, (eta je ovdje provodila Zivot na vojnidki nadin, ali tu nije bilo pretorija, posebnih zgrada za momdad, federate i slidno. MoZemo tek pretpostaviti da se medu tim vojnicima mo

gao naii i poneki oficir, a on je vjerojatno stanovao u jednom od tornjeva, odijeljeno od vojnika. Vojnici su raspolagali sa dvije prostorije od kojih se jedna mogla zagrijavati. Tu je bila i kuhinja, ostava i cisterna, a, svakako, i toranj za nadzor nad okolinom. Veliko, ogradeno dvori5te sluZilo je povremeno za smjeStaj veieg broja posade, konja i opreme, a na kastelima su, svakako,mogli dobiti utodi5te i stanovnici iz okoline, ako ie tako Sto bilo potrebno. U Bosni i Hercegovini do sada iskopan je svega jedan kastel (Vrbljani) . Yrlo zanimljivi nalazi, neobjavljeni do ovoga dasa, pokazuju kako bi bilo korisno arheolo5kim metodama rasvijetliti prilike u zemlji u vremenu iz kojega gotovo da i nema pisanog dokumenta. Razlike izmedu kastela i pribjeZi5ta (refugia) u zaledu provincije Dalmacije gotovo ne postoje, bar Sto se tide poloZaja i veliiine objekata. Dakako da bi se sistematskim iskopavanjima moglo unijeti vi5e svjetlosti u ovaj problem, jer refugija su sluZila za civilnu za5titu. Tu su naSli zaklona svi: i ljudi, i Zene, I djeca, i stoka. Ne iskljudujemo i neku organizaciju oruZane samoza5tite.A u takvim prilikama gradevine u pribjeZi5tima imale su specifiian karakter. Tako se tu obidno nalaze i crkve, ier strah od barbara je bio velik, pa j" poboZnost igrala znatnu ulogu. eesto su se samo nekim odudom" situaciie obrtale u korist napadnutih3r.Unutar utvrdenja u Podgradini i Halapiiu - pretpostavljamo da su to bila refugia - postoje ru5evine nekoliko zgrada. Njihova namjena nije nam poznata. Velidina refugija ovisna je o broju stanovnika u njegovoj okolici. Biograd kod Konjica, Vido5i, Mo5unj i Rankoviii su malenih razmjera, nasuprot Makljenovcu, earakovu i Debelom Brdu u Saraievu, koji su prostrani. Zanimljiv je fakat da su Biograd i Makljenovac izgradeni po sistemu opus spicatum; velika je Steta Sto se kod raniiih istraZivanianiie obratila paLnja na naein slaganja kamena
3r Prilikom opsade grada Sensa 605.godine, krali Chlotar se na slai zvona toliko or6ola3io ' da je obustavio napld i povukao se.

.-f

St. 33. Vidoii,

refugij

na prethist. gracli,ni

u zid, jer to bi nam pro5irilo moguinosti ruekihzakljudaka. Tlocrti nekih refugija (Makljenovac, Biograd-Konjic, Divii) vrlo su dudno koncipirani, toliko, da ne moZemo shvatiti zbog dega su tornjevi u sredini utvrdenja gradeni tako da im jedan ugao dini oitri kut. Isto tako je dudno zaSto se zaStiiena povr5ina, ponekad, formira kao nepravilni poligon (Makljenovac) i to kod objekata diji su zidovi izvedeni u tehnici koja se primjenjivala kod spomenika proantiike arhitekture Justinijanovog vremena. U isto vrijeme mi vidimo pravokutno koncipirane prostore (Vrbljani) sa zidovima koji su, meclutim, izraziti opus incertum. Kasnoantidka utvrdenja su, kako vidimo, u ovim krajevima tek nadeti problem. Iako neobidno vaLna za rekonstrukciju prilika i dogadaja na prelomu od staroga na srednji vijek, ona su ipak ostala u drugom planu zanimanja istraZivaia, pa su zato poznati, uglavnom, samo toliko koliko njihove ru5evine proviruju iz zemlie.
OI

Kultne gradevine
Do sada, u Bosni i Hercegovini nije u cjeli,ni otkriven nijedan hram posveien sluZbenim rimskim bogovima. Sudeii po brojnim arama posveienim Jupiteru, (s/. 34) tlh gradevina je nesumnjivo bilo. MoZda bismo mogli smatrati ostacima hrama dijelove arhitrava koji se nalaze porazbacani na podrudju Voljevica - Bratunacr (sI. 35), ali smo i u tom sludaju obavijeSteni samo o fragmentu prodelja zgrade. Iliri su svoje kultove moZda vezali samo za >sveta mjesta<: gajeve, (Potoci)'z peiine (Moiiii)3 ili izvore (Privilica kod Bihaia)a. Oni svojim bogovima nisu gradili posebne hramove, pi ni u kasno-doba carstva, jer taj obidaj nisu nikada usvojili. Kultovi, koji su pristizali sa strane, no5eni tudim liudima, donosili su u ove krajeve obidaje postojbine. Tako su pripadnici mitraizma nastojali da mjesta svoje poboinosti smjeste po moguinosti u prirodnim peiinama, a u pomanjkanju takvih mjesta izgradivali su vrlo jednostavne i malene jednoielijske gradevine, tzv. speleje, ponekad ukopane u zemlju da bi se pojadao utisak spilje. U dnu takvih prostorija, nasuprot ulazu, stajao je reljef sa prikazom Mitre kako ubija bika. T'o je mladii u perzijskoj noinji s ogrtadem koji lepr5a. Jednim koljenom prignjedio je bika, a lijevom rukom uhvatio ga je za gubicu, dok mu desnom zabija noZ u srce. Iz krvi bika poteii ie spasenje za dovjedanstvo. Mitri u ovom dinu
I D. Basler, Ulomoi rimske arhltekture u Bratuncu, Clanci i gracta VI, Tu,zla 1965, str. 95-100. : K. Patsch, GZM, XVI (1904),str. 37-38; WMBH, IX (1904),str. 268-270. r D. Rendii.Mi'odevii, Da li je speleum u Mo,biiima sluZio samo mitraiidkom kultu, GZM, N S , V I I I ( 1 9 5 3 ) ,s t r . 2 7 l - 2 1 6 4 K. Patsch,Japodi, GZM, VIII (1896),str. ll3-122; GZM. X (1898),str. 335-345.

pomaiu pas, zmija i skorpijon. Tu je i gavran koji je donio nalog od Ahuramazde. Znatajan dio kultne slike su prikazi sunca i mjeseca, postavljeni povi5e ove scene. Sa strane stoje dva genija sa bakljama (Dadofori): simboli izlazeces i zalazeieg sunca, jer Mitra je podnevio sunce -_ ono Sto daje Zivot. NaSi mitre.ji datiraju iz IV vijeka, izuzev onog u Vratnici kod Lisidiias koii ie biti iz III vijeka. Mitrej u Konjicu6, prvi poznati spomenik ove vrste u Bosni i Hercegovini, bio je otkriven, no i razoren prilikom gradnje Zeljeznidke pruge 1897. godine. Sastojao se od male i vrlo jednostavne gradevine pravokutne osnove. Oltar je bio ukra5en na oba lica. Na iednom ie bila prikazana uobidajena scena tauro"ktonije, dok je na drugom bila prikazana sveta gozba u prisustvu maskiranih pripadnika pojedinih stupnjeva posveiivanja (s/. 36). Pripadnici niiih stupnjeva (Gavran, Perzijanac, Vojnik i Lav) prinose u rogovima vino starjedinama (Sundeva putanja i Otac) koji su podigli ruke na blagoslov, a leie na klini prestrtoj koZom bika, spremni da blaguju na rimski nadin. Ispred kline prikazan je stolii sa detiri kruha. Konjidki reljef je jedini dosad nam poznati cjelokupni prikaz mitraidke pridestiT. Sama zgrada bila je, kako je redeno, vrlo jednostavna, Sto moZda nije samo odraz siroma5tva Mitrinih sliedbenika nes K. Patsch,Novi i revid:iraninatpisi, GZM VI (1894),str. 341-358, isti, Rimska rniesta u (1902), sti. 303fg.njidkom kotaru, cZM XIV J.1J. 6 K. Patsoh,Mithrazum u Konjic,u, GZM IX (1897), str. 629--656;isto u WMBH VI (1899), str. 154-273. 7 B. Gabridevii, Liturgijs'ho znadenje na reversu Mitrine krrltne slike, GZM NS VII (1,932), str. 19*25,
OJ

go propis koji je vaLio za ovu kultnu zajednicu. Ne odvi5e naklonjeni antidkoj kulturi, poklonici mitraizma u zaledu Dalmacije nisu stvorili velika umjetnidka djela u dasu kada su opremali ova svetili5ta. U Bosni i Hercegovini nismo naiSli na one brojne varijetete Mitrinog mitosa, ovdje je sve svedeno na prikaz tauroktonije, dat u neznatnim varijantama. Stav i 5 e ,u p e i i n i m i t r e j a u D a r d a g a n i ma8 (sl. 37) vidimo kako izvodadu, a moZda i naruditelju, nisu bile poznate ikonografske norme. Majstor toga reljefa zbio je Sunce i Mjesec u lijevi kraj scene, dok je vjesnika Gavrana bacio u desni kraj. Kod oba pratioca scene,Kautesa i Kautopatesa, baklje su napola oborene! Ovako nedoSkolovana opiina svakako je morala brzo podleii bilo kojoj organizaciji sa strane. Pone5to neuobidajena bila je zajednica mitreanaca Potocimae kod Mou stara. Umjesto kultne slike ubijanja bika u pedini, dlanovima bogo5tovne opii' tfn fosorii, SpomenikMitrinog kulta rz

Sl. 35. Bratunae, proielje

zgrad,e sa stupooima

okoline Zvornika, elanci i graila, VI (1965), str. 49-56. ' K. Patsch, Rimsko glavno mjesto u Bijelom po,liu ko'd Mos,tara, GZM, XVI (1904), str. 33--43; isto u WMBH, IX (1904),str. 171-301. Sl. 34. Jupiter, Minerua i, Genij rnunicipija, Sipooo kod Jajca

ne bila je dovoljna jedna grubo obradella kamena ploda na kojoj je prostim urezom bila data iluzija peiine. U ovom municipiju, nama nepoznatog imena, izgleda da ljudi nisu bili primitivni onako kako nam se dine njihovi udaljeni susjedi iz zabateneprovincije. StoviSe,dlanovi ove zaiednicezasadili su oko mitreia sveti gaj i to zabiljeLili na spomenutoj plodi. Svaki vjernik posebno je iskazao koliko je borova zasadio u ovom gaju. Ili Bosna i Hercegovina nisu u to doba bile tako Sumovite, kako to obidno pretpostavljamo, ili su poklonici Mitrinog kulta, ovi ovdje, u dolini Neretve, bili ljudi porijeklom iz drvom siromaSnih krajeva, jer ne znamo zbog dega bi inade akcija poSumljavanja okolice jednog mitreja bila uzvi5ena u rang bogougodnog djela. Scena tauroktonije u speleju male rimske zajedniceu Jaj cuto bila je premazana raznim boiama. Reljef je, inade, bio usjeden u Zivu sti.jenu, kao i sjedala uzduL peiine. U ovom sveti5tupostojale su i dvije s'kulpture ludono5a (Kautes i Kautopates), neovisno od prikaza istih djedaka na samom reljefu. To je jedini primjer slobodne mitraidke skulpture u Bosni.
'o D. Sergejevski, Das Mit'hrdum GZM, XLIX (1937), str. ll-18. von Jajce,

U Rogatici su otkrivenitragovi prostorije koja je mogla sluZiti kao rnitraiiki spelej. Spomenik je, medu,tim, usljed savremene urbanizacije na rasteru stare rimske kolonijell, uglavnom, uniSten, pa ne dopu5ta moguinost sigurne rekonstrukcije prvobitnog izgleda. Nalaz, sam po sebi, ne iznenaduje jer u tako znadajnom naselju, kao Sto je bila stara Rogatica jedan mitraidki spelej moZemo smatrati normalnom pojavom.
'16,i:.,..e,{l
i .,*q.',,

Nasuprot vrlo skromno opremljenim kultnim gradevinama pagana, krSianske kultne gradevine u Bosni i Hercegovini predstavljaju vrlo zanimljive arhitektonske objekte. Njihova izgradnja je, kako posebno forsirana u vrijeme vlatz.gleda, dania Istodnih Gota u na5im kraievima (490-535), koliko se to moZe zakljuditi po nalazima koji prate ove gradevine. Time ne Zelimo reii da su Goti bili upravo oni koji su forsirali njihovu izgradnju, nego je to doba donijelo zemlji izvjesno smirenje i red, a uz to i konsolidaciju kr5ianstva, pa su tako stvoreni uslovi za graclevinskudj elatnost. Historijski izvori o crkvama su vrlo oskudni. Germanskerune, urezanena jednom stupu bazilike u Brezr, r podatak Tome, splitskog arhidakona, iz 1250. godine, da u Duvnu postoji crkva koja je bila dovr5ena i posveiena 519. godine; zatim, izjava Andrije, bestoenskogbiskupa (530), da mu se katedrala nalazi u teSkoi situaciji; te tri latinska imena, ucrtana u iedan kamen u Dabravinama - to ie sve Sfo bi od pisanih dokumenata moglo da doprinese njihovom datiranju. Prihvaiajuii tezu: da je veii dio naiih crkava izgraden u doba istodnogotske dominacije u na5im krajevima, mi, ipak, treba da imamo u vidu da ie vei sedamdesetih godina IV vijeka u Stridonu (Zapadna Bosna) Zivio dakon Julijan, koji je svoju sluZbu nesumnjivo vrSio u nekoj kultnoj gradevini. Nadalje, ne bismo upravo Gotima i njihovoi vladavini mogli pripisati osnivanje biskupija u Baloama, Duvnu, Sarsenterumu i Zenici. Sto ie 519.godine crkvu u Duvnu posvetioje" f. Sojunovski, Biljeike sa Drine, elanci i gratla VII, Tuzla 1967,str. 49.

s l . 3 6 . Konjic,

"

f*;L;.:{.t:{i

r e l j e f s predstauom mitrajitke k u l t n e gozbe

dan strani biskup, sluiajni putnik, ne mora nas zbuniti, jer se moglo dogoditi da je duvanjska biskupija, ba5 u to vrijeme mogla biti upraZnjena. Prva sastaiali5ta rimskih kr5iana u prostorijama koje su imale kultni zna(aj bile su priva|ne zgrade i katakombe. Tu je, pogotovo u katakombama u posebno namjeitenim dvoranama, na obljetnice smrti pojedinih mudenika bilo upr,iliiavano blagovanje u njihovu dast, pa je na simbolidan nadin nagla5ena njihova prisutnos't,time Sto je podasno mjesto - zapravo neko malo prijestolje - ostajalo pri tome praznot'.
" Takva kult,na miesta nalaze se, na ,pri mjer, u Ve'likom groblju na Nomentanskoi cesti i u Priscilinim katakombama u Rim'u. Sl. 37. Dardagani, kultni reljel Mitre

65

Sl. 38. Gradina

kod Srebrenice, municipalna kurija

Poveianjem broja sljedbenika, prostor u katakombama postao je vremenom premalen, pa su memorijalne gozbe prenesene u tniklinije rimskih domoval3.Rimski biskup imao je takav triklinij u Lateranu, upravo ondje, gdje je kasnije izgradena papina kapela Sancta Sanctorum. Kada je kriianstvo Milanskim ediktom postalo ravnopravno s ostalim .religijama, a zapravo se vei polako pripremalo da prevlada u dru5tvu, otpodela je gradnja velikih i reprezentativnih bogomolja tipa carskih bazilika, kao Sto su bazilika Spasitelja u Lateranu, (danas Sv. Ivan), sv. Petra u Vatikanu, sv. Pavla izvan zidina, sv. Marije Velike i druge. Nacrte za ove gradevine dali su drLavni arhitekti cara Konstantina I, a oni time odreduju i pravac u kome ie se ubuduie razvijati crkvene gradevine. Tip privatnih domova nije vi5e bio dostatan, jer crkve su sada morale primati pod krov velike mase ljudi, a za te svrhe rimska arhitektura imala je samo tip bazilike kao natkrivene prostore za sluZbeneskupove. No, bazilika je bila institucija i prostor za upravnu djelatnost, a buduii da je rezultirala iz rimske pravnidke prakse, to je ona kao bitan elemenat sadrZavala apsidu, sa prijestoljem za predsjedatelja ceremonije i sjedala za prisjednike - sve to malo uzdignuto i ogradom odijeljeno od prostora za narod. Bazilika je
13Primjer kako je kr5ianska bogomolja izrasla iz privatne stambene zgrade jest bazilika sv. Petra u Le Kofu u Tunisu (IV vijek), gdje je quadratum populi izgrailen kao otvoreni ctrium, a ,prezbiterij se nalazi na mjestu trikliniia.

preude5ena za kriianski kult tako Sto je u apsidu ubadena menza, a time je ovdje stvorena kombinacija triklinija i prostora sa upravno-sudnidkom namjenom. To se nije protivilo novom druStvenom poloZaju Crkve i njenih najvi5ih faktora: biskupa. Kult Svete gozbe, uobidajene na obljetnice smrti pojedinih mudenika, dobiva sada u bazilikama nove Iiturgidke oblike. Na nekoi praznu stolicu, zami5ljenu kao simbol prisustva samog mudenika toj gozbi, sada sjeda biskup, jer on nije viSe samo voditelj kultnih dinova i predsjedatelj kultne gozbe, nego i vrhovni upravni autoritet zajednice sudac i nadziratelj (episcopus). Bazilika je tako objedinila nekoliko funkcija: ona je postala zbornica za sluZbu Rijedi, mjesto za obavljanje mistidne Gozbe koja povezuje Zive dlanove zajednice s Isusom i mudenicima, no i mjesto za vr5enje upravnih funkcija Pastira Crkve. Upravo ta funkcija ie biti itekako vaLna u vremenu kada ie od Rimskog Carstva preostati samo moralni autoritet. U nesredenim drZavno-pravnim odnosima, na prelazu od starog u srednji vijek, Crkva je na Zapadu preuzela moralni autoritet rimskih upravnih institucija. Poku5aji da se tip stambene zgrade adaptira za krSiansku bogomolju, pri demu je teZi5tebilo na ideji Posljednje vedere, epizode sa 7 kruhova i dvije ribe, ili prostog obidaja da se za uspomenu na mrtvoga blaguje - nisu uspjeli, jer se tip triklinija, pa i ditavog domus-s, niis mogao razvijati do kolosalnih dimenzija. Jer, za razliku od grdkih i rimskih paganskih hramova, koji su bili samo stan bo-

Sl. 39. Blagaj na Buni, impost

66

St. 40. Blagaj -

Japra, arheoloiki tlocrt zililce

gova, krsianske crkve su prvenstveno sastajali5ta Zivih ljudi. Zbog toga je tip stambenih zgrada iz III vijeka (oratorij u Poredu i crkva u Le Kefu) u IV viieku napuSten u korist tipa carskih baziiika. Starokr5ianske crkve u Bosni i Hercegovini slijede, dakle, arhitektonski raspored dvorana za civilnu upravu onako kako su ga dali graditelji iv viieka. On ie se osnivati na tri elementa: kult mudenika, reminiscencija na Posljednju vederu i upravne funkcije episcopus-a u prelaznom dobu od propasti rimskog carstva do konsolidacije srednjovjekovnog drLavnog sistema u Evropi. I pored dinjenice da te gradevine pokazuju raspored i koncepciju bazilike, u ovom radu uglavnom .je izostavljen ovaj izraz. Starokr5ianske crkve u Bosni nisu prelazile velidinu obidnih municipalnih i<urija kakve su, na primjer, postojale u Domavijita(sl. 38) i Delminijuts. Ako vei z.gradamamunicipalne administracije ne pristoji naziv "bazi'o V. Radimsky, GZM IV (1892),str. 3-7. 's K. Patsc,h, GZM XVI (1904), str. 311-339. r5aK. Patsch,GZM XVI (1904),str. 4l-42; isto WMBH IX (1904), tr. 273. s
<:i!

lika", nema razloga da to prenosimo i na istovjetne zgrade u sluZbi kulta. Kultne gradevine kasne antike u Bosni i Hercegovini imaju nekoliko zajednidkih osobina. koje se.Togu smatrati tipidnim, no prije nego bismo uSIi u pojedinosti ove vrste spomenika, potrebno je da pregledamo Sto nam je, zapravo,o niima poznato. OPIS GRADEVINA Oko I km istodno od starog grada n a B u n i , o t k r i v e n as u , i v o j e 9lugaja dobno, dva imposta sa ukrasima koji upuiuju na porijeklo sa neke crkvene zgrade kas'no-antidkog doba''u.Sama gradevina nije otkrivena (sl. 39). U selu B I ag a i, nedaleko od u5ia Ja--# pre u Sanul naTff se poloZaj zvan Crkvina. Ovdje su, u okvirima spasavanjaostataka rimskog metalurSkog pogona, naselja rudara i njihove nekropole, otkriveni ostaci bazilike iz YI vijeka, dosad najveie gradevine, ove vrste, u Bosni (s/. 40). Zgrada je oko 42 m duLine i 17,50 m Sirine moZda i vi6e. Bila ie izgradena na ru5evinama stambenih zgrada 67

iz ranijih vijekova, saiuvanih u dva stra.tum?,od kojih je mlaili pripadao IV vijeku. Sama bazihka nastalaje pregradnjom i dogradnjom neke starije-crkve. Kompleks bazilike (sl. 41) sadiniavao "lade, ie atrium, naos s apsidom, bodne baptisterij i prigradak slidan memoriji. Prostorija uz memoriju moZda je sluZila kao diakonikon ili u mladoj iazi, kao baptisterij. JuZne partije gradevine nisu otkopane jer su se nalazile u substrukciji seoskeceste. Atrij (s/. 42), oko 16 m Sirok i 9,80 m dubok, bio ie vjerojatno sa tri strane flankiran arkadama. Nesiguran je, naime, podatak za zapadni zid piostorije B, koji

s I . 4 1 . Blagaj -

Japra, priblilna tlocrta ba:ilike

rekonstrukcija

je kod iskopavanja zate(en u prerovanom stanju (vlasnik zemlji5ta godinama je ovdje vadio kamen i opeku), pa su ie tako saduvali samo ostaci temelia. llz tai zid i u dvori5tu atriia nadeni"su ostaci mozaika koji su ukr-aSavaliprodelje bazilike. Ti mozaici su se ispodetka pojedinadno obru5avali, a kasnije je ditav zid sru5en, valjda zbog oslabljenog parternog dijela, prema slobodnom prostoru atrija. Sjeverni hodnik atrija bio je poplodan poligonalnim plodama, moZda i juLni ali se iskopavanjima nije moglo onamo prodrijeti. Slobodni, nenatkriveni prostor nije bio poplodan. U njemu su zatedeni ostaci neke zgrade iz IV vijeka, a jo5 niZe i gradevine sa zidnim slikarijama u secco-tehnici - moZda stambena zgrada iz II ili III vijeka. Oko 3 metra duboko u zemlji otkrivena je prethistorijska livnica Leljeza, sa talionidkim peiima i mnoZinom troske u kojoj je naden i dosad nepoznati novac nekos ilirskog plemenu j moida Mezeja. Zaiadni zid atrija zateden je samo u temeljima, pa je ostalo nepoznato na koji se nadin ulazilo u taj prostor. Naos, najmanje 25 m dug, sastojao se od prostora za vjernike, sa alama (ili transeptom) i apsidom. Njegova istoina polovina zate(ena je u razorenom stanju tako da su se jedva mogli ustanoviti neki potezi temeljnih zidova, dok je sve drugo bilo u novije doba iskopano i ispreturano. Jedino se joS moglo istraZivati u sjevernoj treiini prostora za vjernike i uz zapadni zid. Posao je, medutim, bio oteLan time Sto su zidovi sradevine VI vijeka djelomidno podivali- na starijim zidovima, pa su ti (stariji) zidovi jednim dijelom upotrijebljeni u bazilici. Drugu te5kodu dinila je dinjenica da je bazilika vjerojatno pregradena od neke ranije podignute crkve (D, F, G i istodni dio C) u kojoj je prostorija F sluZila kao baptiserij, a kojima su onda dodani prema zapadu pravilno planirani prostori A, B i C sa prigradnjama. Plodnik od opeka, sa Zigom SISCIA, u sredini prostorije C, predstavlja ostatak starije gradevine koja je imala i instalacije za cenlralno loienje. U prostoriji za narod zate(ena su dva slojrapodova od krednog naljeva na podlozi od nabacanogkamenja.

68

Sl. 42. Blagaj-Japra,rekonstrukcja atrija bazilike Nije obja5njena veza prema prostoriji C-1. Zate(eni prag sa usjedenim rupama za cardines, vrata sa dva krila, navodi nas na pomisao da druge neke veze izmedu ovih prostorija nije bilo, pa je C-l, prema tome, sluZila i kao hodnik prema prostoriji G, odakle se moglo stizati u druge prostorije. Kratki zid u sjevernom dijelu prostorije E, koliko se moglo oteti od seoske ceste, dozvolio je moguinost da tu prostoriju rekonstruiramo kao apsidu. Tragovi oltara nisu pronadeni na tom mjestu nije vr5eno iskopavanje. Uz sjeveroistodni dio bazilike dogradene su dvije prostorije, jedna medu njima zavr5avala je apsidom. Podnicu, u ovim potpuno praznim prostorijama, dinila je nabijena, crna zemlja. Mjesto na kome se ove orostoriie nalaze.u odnosu na cjelokupnu graderrinu,dozvoljava pretpostavku da je ovo mogla biti memoria, sa joS jednom prostorijom - moZda di akonikon. Ova p,otonja mogla je sluZiti i kao baptisterij u vrijeme kada je bio napu5ten obidaj ukopavanja piscina. U zgradi su nadeni sljedeii objekti: Br. 1. Ploda pluteja, (sl. a3). U oitro profiliranom okviru nalazi se prikazan iavnokraki kriZ sa izvuienim uelovima. U

prekriZju greda nalazi se plastidni krug i u njemu se, jo5 jednom, ponavlja prikaz ravno'krakog kriZa. DuZina plode ( bez utora), 130,50 m, vis'ina 0,80 m, deb. 8,5-9 cm. Plodu bismo rado pripisali VI vijeku. Br. 2. Fragment korpusa mramornog stupa, promjera 26 cm. Naden je pored plodepod br. 1. Br. 3. Polovina kapitela, nadena kod vrata izmedu C-l i A-1. Dio korousa prelazi u plastiino nagia5eniepitrahelion. Uglovi kapitela urezani su kosim rezom na oblik mandorle, a na plohama se od debelog gornjeg plinta spu5taju po dva kosa ureza prema sredini kalatosa. Pri vrhu plinta postoji rupa za uglavljivanje. Lapor. Donja Sirina jedne strane kapitela iznosi 12,5 cm, a plinta 18,5cm. Plint je debeo 5 cm, kapitel (u uZem smislu) je 9 cm visine, a epitrahelij 1,5cm visine. Br. 4. U atrij su zajedno s mozaicima, pala dva imposta; obadva su starija spolija koji su doklesavanjem preoblikovani za ovu svrnll. a) NekadaSnja ara posveiena Silvanima od Kalimorfa, nekada5njegkuinog roba cara Septimiia Severa, kojega je car oko 201. godine ovdje postavio za vilika. Natp'isno polje postala je gornja povriina imposta. Sam impost je 42 cm duZine, 1 9 . 5 S i r i n ei l 4 c m v i s i n e . m b) Drugi impost je takode bio preformiran od are na kojoj su bili urezani neki krugovi i prikaz jelena - tipidna rrmjetnost Ilira u Pounju. 5. Kamen sa udubljenjem za uticanje utora parapetne plode. On je bio ugraden u zid, dakle objekat kojim se fiksirao plutej u zidu.

SI. 43 Blagaj -

Japra, plota iz oltarske pregrade

Sl. 44. Borasi, nosai oltarske menze

Bazilika se nalazila u naselju, a svojim prodeljem bila je okrenuta ka metalur5kom pogon'u.Naselje se sastojalo od niza slobodno stojeiih stambenih zgrada. U z a s e k uB o r a s i u V i t i n i k o d L i u bu5kog otkopao je Ciro Truhelka 1893. godine malenu crkvenu gradevinu i kratko je opisao u publikacijama Zemaljskog muzeja.16 Kapelica je detvrtasta gradevina sa isturenom vi5ekutnom apsidom. Vanjska duZina zgrade izno'si 8,20, od dega na apsidu otpada 1,70 m. Debljina zidova iznosi 0,60m. Bila je popodenaopekama.Sastoji se samo od jedne prostorije. Apsida je Siroka 3,40 m i ima kamena subsellia sa mjestom za katedru. Ulaz ie Sirok 1,05m, nalam se s liieve bodne stiane. Usred apside na5lo se postolje za menzu, izvedeno od pjeSdara,velidine 0,90 x 0,60 m sa 4 detverougaone rupe za stupiie menze, i otvorom u sredini za smje5taj relikvije. U kapelici je bio naden jedan stupii, koji ie, vjerojatno, pripadao menzt.

Stupii (Sl. 44) je detvrtastog presjeka 0,16x0,15m, a visok 0,63 m. Sa dvije protivne strane izraden je plosnati polustup sa jednostavnim kapitelom koga dine dvije plastidne grandice. Baza je prikazana kao popredna letva. Zadnja je strana jako o5teiena. Gornja je povr5ina glatka. Stupii je razbijen u dva dijela. _U B r e z i,-sjeverno od Sarajeva,otkri-kultne gradevine koje je ven-e-Tu ?vij6 moguie datirati u starokriiansko doba (sl.45). Na lijevoj obali Stavnje (B reza I), na lokalitetu zvanom ,Srd,., djelimidno je otkopan sklop zidova iz dviju epoha, koje nije moguie sasvim sigurno determinirati u ambijent koji nam se, ipak, dini da predstavlja narteks i dio lade neke crkve.17Ovdje je, zapravo, samo raskrdena gomila kamena, dok se pravo iskopavanje nije nikada izvelo. Stariji zidovi su izrazito rimska antidka gradevina, istina, iz kasnog doba, jer su se izmedu uredno sloZenih slojeva kamena na5la i spolija iz ranijeg vremena. Mladi zidovi, koji predstavljaju pregradnje u objektu sa kontinuiranom namjenom, predstavljaju vrlo povrSan i neuredan rad. Starija gradevina je, naime, bila uniStena u poZaru, n,akon dega je do5lo do ugradivanja novih zidnih poteza. Kada je i ova druga gradevina postala ruievina, preko njenih ostataka vr5eni su ukopi, koji se prema prilozima nakita mogu datirati u XI-XII vijek. Mjesto je posluZilo kao groblje sve do u kasni srednji vijek, Sto se moile za" V. Corovii, Izvje5taj o iskopavanjima u , B r e z i 1 9 1 3g o d i n eG Z M , X X V ( 1 9 1 3 ) s t r . 4 0 9 . 420.

'6 C. Truhelka, Rlimske iskopine u Vitini, GZM V (1893),stj.676-477; isto u WMBH, III (1895), str. 525;isti Die christliohenDenkmdler Bosniens und der Herzegowina, Rijmische Ouartalsohnift 1895,12; isti, Starokr5ianska arheolog,irja, 102-105; M. Vanino, Povijest Bosne, Sarajevo 1942, str. 150. 70

Si. 45. Breza I (Srd,), tlocrt ru,ieuina

kljuditi prema kamenim spomenicima koji ovdje i danas joi stoje. Ulomci ukra5ene arhitekture nadeni su u hrpi kamenja, dakle na sekundarnom mjestu. Time je oteiano determiniranje tih spomenika, pa i njihovo povezivanje u cjelinu objekta. Zanimljiva su dva ulomka parapetne plode (sl. 46) tkraSenena nadin koji podsje(a na tranzene. Tri primjerka (sI. 47) potpuno su identidna bordurama iz Dabravine. Protom ovna (s/. 48) podsjeia nas na iste figure sa vanjske strane apside crkve na desnoj obali Stavnje (Breza II), o demu ie kasnije biti rijedi.
SL.46. Breza r (Srd), reljefna plota

Sl. 47. Breza I (Srd), ulomak reljefa

SI. 48. Breza I (Srd), sktLlptura sa crko*e

N a d e s n o jo b a l i S t a v n j e ( B r e z a I I ) otkriveni su 1930. godine, takode, ostaci crkvene gradeviners. Iskopavanja su tada vr5ena u skromnim razmierima. Sistematsk,o iskopavanje izvedeno je 1958-61, ali objekat nije publiciran (sl. 49). Gradevina se sastojala od narteksa i naosa sa presbisterijem koji se zavr5avaoapsidom. Uz tri vanjske strane tekao je portik, no5en stupovima koji su radeni od muljike na tokarskom kolu, sa detvrtastim kapitelima (s/. 50/. Stupovi su brilipovezani lukovima od sedre. Ispred istoinog bodnog ulaza - bazilika je bila poslavljena u pravcu od sjevera ka jugu nalazila se masivna dogradnja u obliku slavoluka ili tomu slidno (sl. 51). Na sievernom prodelju postojao je ulaz u portik, ali se od njega moglo samo prilaziti stepenicama koje su, poloiene uz zapadni zid, vodile na sprat. Apsida je bila ukraSena masivnim skulpturama glava veprova, koji su, moZda, u nekoj kombinaciji sa prozorima, str5ili iz zida. Srednji dio gradevine bio je pokriven drvenim letvicama. Ulomaka tegula na5lo se samo na nekim mjestima u portiku. S obje strane presbiterija, u produZetku portika, nalazila se po jedna manja prostorija.
'' G. Cremo5nik - D. Sergejevski, Gotisches und rcimisches aus Breza bei Saraievo. rNovitates Musei SaraievoensisNr. 9 (1930).
lL

Ostataka oltarske pregrade nije se na5lo, a isto tako nije postojao ni sepulchrum. Graditelji bazilike nisu bili vezani za kult mudenika. Zidovi su bili izvedeni veiinom od nejednoliko sloZenogkamena vezanog krednim malterom, ali se tu i tamo pojavljuje i izraziti opus spicatum, tj. kamenje sloZenopo sistemu ribljih kosti. . Osebujnost gradevine dini ne samo njena osnova nego i kamena plastir<a, stup'ovi, kapiteli i protorni veprova. Korpusi stupova radeni su na tokarskom kolu, pa su tako dekorirani >prstenovima< od plitkih Zljebova. Entazis se nalazi negdje oko sredine korpusa. Osnova stupova je detvrtasta, bez izrazitog plinta, sa udubljenjima na uglovima. Kapiteli donekle slide impostima. Njih, uglavnom, dine dva plinta izmedu kojih se nalaze o5tri lukovi. Postoji i rranji tip stupova, moLda od deone trifore, sa kapitelom dija je frontalna ploha ukra5ena kriiem u mandorli.

SI. 49. Breza II, tlocrt

crkae

SI. 50. Breza

II, relionstrttkc ja proielja

72

z/ "f..:^, .? / .
7/' !/ \ tav. rl,t::!:.//,

ilt

Sl. 51. Breza II. istotna lice graileuine

Protomi veprova, koji su bili crveno obojeni, nadeni su uz vanjski zid apside. Njihovo mjesto na zidu apside nije odredeno, a poloZaj na slici br. 51 samo je proizvoljna moguia varijanta ( sl. 52-59 ). Na jednom od stupova urezane su rune, diji smisao nije odgonetnut. Bazilika je propala u poZaru, i posliie toga nije viSe obnovljena. Izgleda da je ovaj poZar bio u vezi sa nekom borbom jer je u garotini upropaSiene drvene konstrukcije naden germanski umbo (tipidan zaYI vijek, (sl.60) i kostur dovjeka koji je, kako izgleda,u tom poZaru nastradao. Zidovi bazilike stajali su duZe vremena poslije tog polara, lagano su se runili (naslage rahlog maltera uz same zidove), a onda padali, preteZnoprema zapadu. Povi5e sloja sa garotinom, ali prije nego su se zidovi podeli definitivno ruSiti, u prostorijama bazil'ike nastanili su se stari Slaveni. Nije, naime, moguie odrediti na koji su nadin, medu napola razorene zidove, dospjeli ulomci ranoslavenskih posuda. Postojanje bazilike moZemo na temelju nadina gradenja, urezanih runa i umba u sloju garotine datirati u VI vijek. Malo je izgleda da bi ona bila starija od samog konca V vijeka. Svojorn prostornom koncepcijom i osebujnim oblicima

njenih ukrasa, ova bazilika stoji prilidno usamljenau ovim krajevima. U vremenu od 1966-68. godine iskopani su na poloZaju "Crkvinan u C i m u, na sjeverozapadnoj periferiji Mostara, ostaci trobrodne bazilike sa 3 apside(sl. 61)l'g. Sa ovog 'mjesta bili su vei odranije poznati neki reliefi koji su upuiivali na moguinost postojanja kasnoantidke kultne graclevine.Tu je postojao i ukra5eni kameni sarkofag, koji je ponovno zatrpan. Crkva se sastoji od narteksa, tri lade i presbiterija sa tri apside, rasporedene kao list djeteline. Orijentirana je od zapada ka istoku. Uz sjeverni i juZni bok nalaze se joS neke gradevine, vremenski istorodne, i svakako u nekoj vezi sa bazilikom. DuZina cjelokupne gradevine iznosi 24,80 m, a Sirina 15 m. Zidovi su izvedeni solidno i pravilno, od uredno dotjeranih blokova mostarske muljike. Sirina im varira izmedu 0,60 i 0,85 metara. U narteks se ulazilo sa zapadne strane kroz t'rata 2 m sirine, a iz njega se dalje prolazilo u svaku ladu kroz posebna vrata.

" P. Loko-T. ,Andelii, .Arheolo5kiprogled 8 (1966), str. 142-144; raniji podaci, GZM, XVI ( 1 9 0 4 )i W M B H , I X ( 1 9 0 4 ) ,s t r . 2 7 4 .
n2

Sl. 55. Breza lI. kaoitzl

57. Breza Il, kapitel i dio korpusa sttLpa

s,. 5 6 . B r e z a
s krilem

ll, kapitel :;ttt'prt u mandorli.

st. 58. B r e T a
Sl. 52. Breza II, stup i glauica

II, osnooa i dio stupa teolLc

s , . 5 9 . Breza

II, ukras strane intposta

SL

54. Breza

II,

kapiteli sl

53. Breza lI, kapitel i korpus jednog stupa

74

Sl. 60. Breza ll, eermanski umbo iz tuieoine

Pod se sastojao od ploda muljike utopljenih u Zitku masu maltera. Bogati kameni namje5taj (sl. 62) bio ie nakon uni5tenja gradevine prikupljen na jedno mjesto; odito je postojala namjera da se zgrada popravi, ali do tog popravka nije do5lo. Medu tim nalazima posebno su zanimljivi: ulomak pluteja sa reljefnim prikazom janjadi koja izmedu stupova idu nalijevo, moZda prema kriZu. Na drugom kamenu prikazane su ribe, zatim, na jednom, paun, a na drugom, vinova loza sa grozdovima. Nadeni su ulornci stupova i kapitela od oltarske pregrade. Gradevina ie okvirno datirana u drugu polovinu V'i prvu polovinu VI vijeka. U C r v e n i c i , n a m j e s t un a k o m e s e rimska cesta, dolazeii iz Rakitna i osloboelajuii se tjesnaca, lagano otvara prema juZnom dijelu Duvanjskog polja, otkrivena je 1964. medu ruSevinama rimskog naselja kasnoantidka crkva2o.Gradevina je 24,52 m duZine i (bez prigratka) 9,69 m Sirine. Vanjska Sirina cjelokupnog kompleksa iznosi 15,05m. Sastoji se od tri lade: srednja je 4,35, a svaka
'o I. Bojanovski, Arheoloiki pregled 7 (19651 str. 135-140.

od pobodnih po 1,10 m Sirine. Apsida je uvudena unutar gradevine. Prostrani narteks, na zapadnom dijelu prostora proteZe se cijelom Sirinom crkve. Sjeverna bodna lada zavr5ava se prema istoku apsidom, dok juZna prerasta u prostoriju koja se naslanja na apsidu. Sjeverno uz crkvu, u cijeloj njenoj duZini, dograden je niz od 4 prostorije, medu kojima se nalazi i baptisterij sa dubokom piscinom u podu. Baptisterij je 11,20 duZine i 4,70 m Sirine. Od oltarske pregrade saduvalo se malo elemenata,tako da nije moguie rekonstruirati prvobitno stanje. Po tipu tlocrta ova graclevina se znatno razlikuje od crkava tzv. "bosanskog" tipa. Sa ugradenom apsidom i izduZenim prostorijama ona upuiuje na neposredne uticaje Mediterana. Lokalitet ie datiran nalazom triensa cara Justinijana I (527-565). Gradina povi5e naselja sluZila je u kasnoantidko doba kao refugij.

SL 6l. Cim, tlocrt crkl:e

75

SL.62. Cim, reljeJ

Otkriveni inventar upuiuje na kameni crkveni namjeitaj kasnoantidkog porijekla. Crkva se nalazila unutar zidova refugija. Pomanjkanje bilo kakvih srednjovjekovnih nalaza upuiuje na moguinost da je ona razorena pod konac seobenaroda (u VII vijeku) i da poslije toga nije viSe obnovljena. Na mjestu zvanom Grudine u e ipu(danasdio Bugojna) otkopavan ljiiu ie nekoliko godina (od 1959-70) kom-

Ru5evine crkve u e a r a k o v u (sl. 63) otkrivene su na prethistorijskoj gradini Zecovi, u sredini utvrdenog naselja iz ranog bronzanog doba (slavonske kulture), na kome je u rimsko doba, vjerojatno vei u IV vijeku, izgraden masivni refugij2'. Zgrada je bila orijentirana, uglavnom, od istoka ka zapadu, a sastojala se od pravokutnog narteksa i lade koja se zavr5avala polukruZnom apsidom prema istoku. Od ditavog objekta ostali su, zapravo, saduvani samo dijelovi temelja debljine 0,90,odnosno 0,80 m (na juZnom dijelu). Sjeverno uz zgradu postojale su jo5 neke prostorije, ali je kompleks bio vei toliko razoren, da nije vi5e bilo moguie nidta sa sigurno5iu utvrditi. Mjestimidno se u zgradi saduvala i podnica od kredne smjese. Kamen za zgradu pribavlien je kao spoliulre sa ru5evina antidkih Tgraoa. Ranije je na ovom prostoru otkrivena srebrna plitica sa urezanim hrisrtogramorn islovimaAiO. Plitica je izgubljena. Prilikom istraZnih radova u sieveroi:i:crdnom dijelu zgrade, otkriven je ulomak veieg kapitela sa p'rikazom plastidnog cvijeta slidnog tulipanu koji prerasta r-r dvodjelni abakus. Nadalje je naden fragmenat malog kapitela sa trodjelnim abakusom i spiralama u tehnici kosog resa. Od zna(aja je i nalaz dva fragmenta plode koja je uokvirena klasidnim profilom, a uokolo udubljenog prostora tede troplet koji se savija oko plastidnogkoiuta, probuienog u sredini (sl. 6a).
tt Dr Irma Cremo5nik: Novi srednjevjekovni nalazi kod Prijedora, GZM, NS, X (1955), Arheologija, str. 137-140.
omef4
-Gf

Sl. 63. Carakouo. tlocrt crkue

76

SI. 64. Carakouo, reljeJna ploda

pleks objekata sa, kako izgleda, 2 crkvene gradevine iz raznih epohatz. Nas, na ovom mjestu, zanimaju nalazi koji upuiuju na kasnoantidkoporijeklo. U spletu zidova koji su ovdje otkopani, te5ko je razluditi onaj dio koji bi se mogao smatrati cjelinom kasnoantidkihobjekata, no u svakom sludaju tom vremenu moZemo pripisati gradevinu ne5to izduZenog tlocrta, sa narteksom, tri lade i apsidom, pa tetrakonhalni objekat (baptisterij) povezan vratima sa narteksom ili boinom laclom. Osnova tako izdvojenog objekta podsjeia, donekle, na kompoziciju objekata u Stobima, Sto ih je J. Petrovii2s nazvao ,Krstionica II" i "Crkva Sv. Jovana Krstiteljao. IstraZivanje ovog kompleksa oteZano je vi5eslojno5iu nalazi5ta zbog dega na mnogo mjesta nije bilo moguie odvojiti pojedine gradevne faze. Tako se - kako izgleda - u tetrakonhalnom objektu javlja kao podnica sloj koji je odito stariji od objekta, pa je piscina bila samo djeIomidno ukopana u njega, dok se prava podnica prostorije, pa tako i gornji dio piscine, nisu uopie saduvali.
" V. Pa5kvalin,Arheolo5ki pregled 8 (1966), str. 146-148; isti, Arheoloiki rpregled10 (1968), str. 159-162. ,3 J. Petrovii, U Stobima danas,GZM, LIV, 1942, tab. VIII.

No, bez obzira na te5koie koje ovdje nije moguie izbjeci, u ru5evinama su nadeni objekti dija je kulturna pripadnost manje ili vi5e sigurna. To su: veliki ulomak plode sa reljefnim prikazom riba i frasmenti tranzena od sentuma. Od ostaIih nalaza moZe se spomenuti izvjesna kolidina prozorskog stakla, ulomci keramike i novci iz vremena kasnog carstva. Druge pojedinosti nisu joS objavljene. Moguinosti datiranja su Siroke: od kasnog IV do VI vijeka. R u 3 e v i n ec r k v e u e i t l u k u kod Sipova leZe na desnoj obali Janja, 1 km od u5ia potoka. Lokalitet se zove "Crkvinan. Jedva vidljive ozidine, zarasle u Sumu, leLe na niskoj kosi, koja se blago spu5ta prema rijeci. 1930.godine, vlasnik zemljiSta otkopao je istodni dio ru5evine apsidu, ali je sve kasnije opet zatrpao zemljom. U 1961.godini bile su u neposrednoj blizini crkve pronadene kasnoantidke grobnice na svod2a. Tom prilikom je medu ru5evinama crkve iskopano nekoliko sondi. Zidovi, gradeni od lomljenog kamena, a s unutra5nje strane pokriveni Zbukom, bili su miestimidno saduvanido 1 m visine. Pod je- od krednog namaza. Sudeii po obilnim ostacima tegula, crkva je bila poKrlvena cruepom. Apsida je Siroka 3,58, duboka 5,20. DuZ juZnog zida mjestimidno su saduvana subsellia u obliku dvaju stepenica, Siroka 0,32, a visoka 0,40. Sa sjeverne strane ostali su ostaci samo iedne stepen i c e , S i r o k e0 , 2 2 ,a v i s o k e O , i l . O v i m - z i danim dijelovima morala su biti dodata drvena si-edala. Isto to vaLi i za katedru u zadelju, od koje je saduvana kamena osnova, Sir:ine, d:uL zida 1,00 i 0,82, prema un'utua5njosti,a visine 0,65. U sredini apside u podu je napravljeno postolje za menzu od kamenih ploda, dimenzija 1,A3x0,67,sa dvije rupe za noge menze koja je vjerojatno bila od drveta, kao i oltarna pregrada. U ruievini je bio naden odlomak gesrimsadug 0,42, visok 0,29, ukraSenzupcima i degeneriranim ojajimao, slabe izrade.
' f. Aoiunovski, Kasno-antidke ,gro.bnice na svod u Citluku kraj Sipova, Nade star.ine, IX (1946), str. 103-122. D. Sergejevslci, Spdtantike Denkmiiler at"rsJajce GZM, L (1938), str. 48-51.

Sa zapadne strane crkve, (ispred ulaza) nalaze se u jednom redu tri grobnice, zidane na svod's, tipa koji je u kasno-antidko doba bio rasprostranjen po Bosni i Flercegovini. Crkvenikompleks u Dabravinam a, (s/. 65), smjeStenje oko 150 m visoko na stijeni, povi5e uske doline Stavnje, na prostoru koji je ograden zidom i osiguran sa dva objekta slidna tornjevima. Mjesto se zove Gradina, i, kao obidno, na takvim poloZajima, ,ovdje se nalazi ulomaka prethistorijskih zemljanih posuda. U kasnoantidko doba je na tim ostacima podignuto nekoliko gradevina, usamljenih, daleko od svijeta i prometa. Na slobodnom prostoru unutar zidova nalazi se, osim cikve, joS i nekoliko malih prostorija, sagradenih u nizu. NajbliZe rimsko naselje nalazi se u Brezi, 6 km daleko prema jugozapadu. U ru5evinama je naden ulomak are posveiene Jupitru, koja vjerojatno potide s ovog miesta. Prva iskopavanja vr5io je ovdje metalurSki inZenjer Karl Fitzinger 1891.godine, a nalaze je objavio V. Radimski26.Kasnije je ovo nalazi5te bilo joS u nekoliko navrata predmet rasprava2T, Dimitrija do Sergejevskogkoji je 1954.godine ponovno otkopao gradevinu, i objavio cjelokupne nalaze u posebnoj publikaciji2s.Njegovi rezultati posluZili su za ovaj prikaz. Crkva je sagradena na neravnom terenu, tako da je narteks ukopan u stijeriu, a presbiterijalni dio (prema istoku)
" Pregled ovih grobnica u BiH, i starija literatura kod: V. Pa5kvalin u GZM, NS XIV, (1959), str. 149-1.62 i navedeni dlanak I. BojanovsKog. '?6 Radimsky, Crkvena razvalina kod DaV. bravine u kotaru visodkom u Bosni, GZM IV (1892), 'str. 372-387; ,isto u WMBH IrI (1894), str. 73-86. " C. Tnrhelka, rDie ,christlichen Denkmdler Bosniens und der Herzesovina. Rtirnische fi.ir christlich-e Alterturnskmnde Quartalsohrift und fi.ir Kirohernges,ohichte 9, 1895, str. 197--235; isti, Starokr5ianska arheologija, Zagreb 1931, snr. 126-129; isti, ,Osvrt na sredovjed.ne kulturne spomenike Bosne, GZM, XXVI (1914), str. 224-225. 'z8 Sergejevski, Dabravina, Sarajevo 1956 D. (mjesto se zove Dabravine).

ie znatno podzidan. U dokumentaciji, koja je u arhivu Zemaljskog muzeja otkrivena poslije publikacije Sergejevskog,jasno se vidi da je od graclevine bila prvobitno otkopana u cjelini samo srednja prostorija (A i B). Naknadno, moZda nakon posjete Radimskog, iistraZivad je samo orijentaciono otkopao vanjske zidove sjevernih i juZnih prostorija, pa tako sadinio onaj Sematizirani plan koji nam je, do novijeg doba, sluZio kao jedina podloga za poznavanje ovog kompleksa. Tako se dogodilo da je, na primjer, baptisterij ostao potpuno nepoznat sve do revizionog iskopavanja. Zgrada je usmjerena od sjeveroistoka ka jugozapadu. Gradena je vrlo nemarno: i Sto se tide kompozicije osnove, i Sto se tide izvedbe zidova. Obidni lomljeni kamen samo je ponekad bio ne5to pritesan i bez ikakvog reda polagan u zidove (optrs incertum). Kre(,ni malter je bio slabog kvaliteta, i raspadao se u pijesak. Zidovi su bili oZbukani, a krov je bio od crijepa. Crkva se sastoji od trodjelnog narteksa, naosa sa apsidom, dvije juZne pro-

78

5L 66. Dabrauine, dio ploie iz oltarske pregrade

storije i baptisterija koji se prema istoku zavr5avaoapsidom. Ispod apside naosa nalazila se u podzidi presvodena konora u koju se ulazilo izvana, od sjeveroistoka. Na taj nadin je bio praktidno iskori5ien prostor i uitedeno na gradevinskom materijalu. U crkvu se ulazilo s juZne strane jer to prema zapadu nije bilo moguie zbog stijene na koju se graclevina naslanjala. Narteks je za 55 cm vi5i od naosa, a prostor G u baptisteriju je za I,60 m niZi od prostora F u kome se nalazila piscina. Ona je bila 60 cm duboka, tek upola zakopana u zemlju, bila je u obliku kriZa sa zaobljenim uglovima, i u svakom kraku sa po dvije stepenice za silazak baptisata. Pod je bio od nabijene zemlje i slabog krednog naljeva. Tek na nekim mjestima on je bio nadinjen tako da je na sloj kamenja, velidi'ne Sake, bio naljeven 8 cm. debeli sloj krednog lijepa. Crkva je jednobrodna. Prostorije sjeverno i juZno od naosa nisu bile sa njim povezane tako da bi ih se moglo smatrati ladama. Prostor za vjernike bio je vrlo

malen, jedva 5x4,5 metra - crkva je bila daleko od naselja. Jugoistodna prostorija sluZila je kao diakonikon, a prostorija do nje, moZda kao protezis - Sto bi sasvim odgovaralo moguinostima kretanja u prostorijama. Presbiterij je zauzimao vi5e od treiine naosa, a sa apsidom je bio dugadak oko 6 metara, dakle za I,5 m duZi od prostora za vjernike - izgleda kao da je sluZio cenobijalnoj zajednici. Oltarska menza niie nadena in situ, ali se na5ao fragment postolja koji nam omoguiava rekonstrukciju. Malo je dudno poloZena prostorija G: nalazi se u produZetku baptisterija, a ipak je 1,60m niZa od njega. Sergejevski je tu prostoriju ocijenio kao mjesto za kult mrtvih, no bit ie prije da se tu odvijala neka druga ceremonija, prije svega, mjesto za molitvene horae monaha. Zalede ovog podrudja bilo je, u doba kasne antike, divlji kraj, u kome su joS, rnoZda i u VI vijeku, bile potrebne akcije misionarenja. Septum je podivao na kamenim temeljima. Njegovi fragmenti nadeni su 1891. godine in situ, ( sl. 66 i 67), pa je tako moguie izvr5iti rekonstrukciju njegovog prvobitnog izgleda (sl. 68). Bio je vjerojatno izraden na obl'ik pergole sa monolitnim s,tupovima Sto su ih dinili bazamenti, korpusi i kapiteli. Epistil je moZda bio od kamena. Izrnedu dva stupa

SI. 67. Dabrauine, dio ploie iz oltarske pregrade

bile su utorene reljefne plode, tzv. pluteji. Realnu moguinost izgleda septuma dao ie Sergejevski u svom radu na str. 16. Niz malih prostoriia Sto se nalaze na slobodnom prostoru izvan crkve, predstavlja vjerojatno mona5ke laure. MonaSki karakter crkve otkrivaju nam figure sa Siljatim kapucama na glavi Sto su prikaiane na kapitelima, a isto tako i relativno veliki presbiterij. Prisustvo baptisterija ukazuje na misionarsku djelatnost na terenu na koiemu se za dugo vremena zadrLao obidaj i potreba krStavanja odraslih osoba. Baptismalna piscina dini nam se kao kombinaciia "ukopanog( i ,nadzemnogn tipa2e-- dakle i sa moguinoSiu dvojakog obreda - onog za odrasle osobe, prakticiranog u zaledu provincije Dalmacije u V vijeku, i onog za djecu, koji je ovdje uveden tokom VI vijeka. Kompleks Dabravina nalazio se
vidi " Rekonstrukciju D a b r a v i n a . s t r . 1 4 .s l . 7 i 8 . kod Sergejevskog,

:Fr^9.pxvallNllfv^llS"pjg"S^vapaV,S:.

na isturenom poloZaju civilizacije, gdje su se prema istoku i sjeveroistoku pruZale Sumovite planine, bez naselja, a tek sa nekoliko prohodnih cesta koje su vodile u dolinu Drine, do Argentarije i Sirm i-Nema ia. osobite potrebe ponavljati detaljirane opise ulomaka kamenog namjeStaja Sto je u akcijama 1891.i 1954.godine bio otkriven u bazilici. Te predmete opisao je vei D. Sergejevski3O. Inventar su dinile parapetne plode od muljike, podijeljene okomitom gredom u dva polja uokvirena duplim astragalom od kojih se, u jednom, nalazio prikaz kriZa sa dva janjeta, kao adoranta, I dva goluba koji stoje na vodoravnim krakovima. O krakove su obieiena kandila. U susiednom polju prikaiana su vrata septuma-sa dva okomito kanelirana stupa i zastor objeSen o epistil i privezan uz stupove. U otvoru stoji figura bradatog bosog dovjeka sa aureolom, u hitonu i himatiju, sa svetom knjigom u lijevo.j ruci, a desnom uzdignutom na blagoslov. Sergejevskiih naziva apostolima. Gornji rub plode dini ornamentalna bordura od niza okomitih trolistova u polukruZnim ogradama koje se prepliiu. Stupovi monolitni, a dine ih: a) bazament detvrtastog prosjeka, b) korpus (deblo) stupa, i c) kapitel. Lice bazamenta ukra5eno ie vinovom lozom sa listovima i grozdovima,a koja izrasta iz kaleLa. Ovaj prikaz je uokviren jednostavnom plo5nom trakom. Na oba primjerka pri vrhu se nalazi jo5 jedno udubljenje i u njemu riba data u relje[u. Korousi kolumna ukra5eni su na dva ^Jednu nadina. skupinu dine za't'ijene kanelure koje se pri vrhu i dnu zavrSavaju polukrugovima. Ti stupovi nemaju entazisa. Izbodeni prsten, pri dnu, predstavlja rudiment osnove, a slidan takav prsten nalazi se i pri vrhu. Iz njega direkino izrasta kapitel sa glavama goveda na uglovima iznad kojih se nalaze glave orlova na mjestu vitioa (kod stupova korintskog reda). U donjoj treiini kapitela prikazana je ljudska glava. Uvrh kapitela nalazi se tanki abak u obliku plinta ravnih poteza.
'o D. Sergejevski, Dabravina, str. l7-31

Sl. 68. Dobrot-i.itc, rekonslrukcija pre;1rad c

dijeta

oltarske

BO

Sl. 69. Dabrauine, kapiteli stupoDa

Kod drugog tipa stupova nema ribe uvrh bazamenta, a okrugli i trbu5asti korpus ukra5en je vinovom lozom koja, kao i na bazamentima, izrasta iz s,tiliziranih kaleZa, izmedu kojih se nalaze male virovite rozete.. Kap.iteli sg ukra5eni glavama ovnova, izmedu kojih izrastaju volute kao sjeianje na helikse (sl. 69). lzmedu Zivotinjskih glava nalaze se ljudske glave sa monaSkim kapucama, glave medvjeda i jelena, pa dak i ditava ljudska figura. Dekoracije kapitela sa tordiranim kanelurama bliske su poznatom repertoaru simbolike evandelja, (orao, krava i dijete), s tirn Sto nedostaje lav. Kapiteli na stupovima sa vinovom lozom, izgleda, predstavljaju presbitere i vjernike sljedbenike evandelja. Prema vrlo skromnim ostacima moZemo pretpostaviti da je epistilna greda bila od kamena, a ukra5ena "vrbovimu listovima, koji se dobivaju ucrtavanjem segmentau krug istog radiusa. Sljedeii tip kapitela sastoji se od dvije zone: u gornjoj su prikazane detiri ptice ra5irenih krila (sl. 70), a likovi u donjem dijelu su nepoznati.Vidi se dio volute koji ostavlja utisak da je tu bio prikazan red listova. Takav tip je vei poznat kod Kautzscha3r, ima ga u Saloni a
i' R. Kautzsch, Kapitelstudien, Berlin 1936, str. 152.

i Poredu. Oltarski prostor zateten je vei kod prvog iskopavanja u razorenom stanju, ali su nadeni ulomci menze, subselia i katedre. Nad detvrtastom podzidom stajala je vjerojatno polukruZna apsida, a u njenoj sredini menza - uobidajena u Bosni toga doba. Saduvano je postolje sa dvije rupe za usadivanje stupova, zatim fragmenti stupiia od loSeg mramora, te fragment plode, sada zagubljen, a po svoj prilici od mramora. To je onaj dio menze koji je kod ru5enja zapao uz septum, oa se tako saduvao.Ostali diielovi skotrilali s, se niz padinu brijega.(sI. 71) Od nekoliko ornamentiranih kamenih greda i inade kamenih blokova, Sergejevski je sastavio sjedala i prijestolje u presbiteriju. Rekonstrukcija je realna, no ipak je problem: u kolikoj mjeri je taj namjeStaj mogao ostati u ruievinama gradeviDe, p,o5to znamo da je veii dio presbiterija razoren i otkliznuo niz padinu. Ipak, nemamo razloga da preinadujemo ideje kojima ne moZemo ni5ta invencioznije suprotstaviti. Steta je Sto nam nije poznato na kojem miestu i u kakvim uslovima su nadeni ti fragmenti.
Sl. 70. Dabrauine, kapitel slupa

B1

5L 71. Dabrauine. stup

Crkva je uni5tena pozarom. U njenoj rudevini nadena je strelica koju Radimski nije po;bliZeopisao. Medutim, poslije publikacije Sergejevskog, u ostavi Zemaljskog muzeja naden je dokumentacioni materijal o iskopavanju 1891.godine, a uz to i stnelica avarskog tipa. Bez sumnje bi to morala biti ona strelica o kojoj 82

govori Radimski. Osim toga je 1954. godine, niZe ru5evine naden novac iz vremena cara Justina (518-527) ili Justinijana I (527-565) vjerojatno onog prvog. Rekli bismo da je gradevina definitivno propala u provali Avara i Slovena koncem VI ili podetkom VII vijeka. Prije toga su u dva navrata vr5ene prepravke kamenog namje5taja, svakako, zbog uljep5avanja unutra5njosti, jer nema podataka da bi crkva i nekoliko puta temeljito nastradala u poZaru. Naime, u garotini konadno uni5tene zgrade, zatedene su tegule od krova, stakla od prozora i avarska strelica - a to su znaci za termin koji nam ne dozvoljava vrlo kasno datiranje prekida Zivota na ovom mjestu. U predjelu D o c i, selo Vitina kod Ljubu5kog (s1.72), oko pola kilometra daleko od Borasa, gdje je 1893.bila istrai.ena poznata kapelica, iskopani su 1956. godine ostaci trobrodne crkve32. Crkva je sagradena na malom kamenom uzvi5enju, samo nekoliko metara uzdignuta iznad okolice. Osnova joj je gotovo kvadrat: 11,60X13,10 metara, a orijentirana je u pravou istok-zapad. Zidovi s'u saduvani oko 0,30 do 0,80 m visine, a u prostoriji B dak i do 1,05 metara. Poru5en je samo mali dio u apsidi. Debljina zida krede se od 0,47 do 0,70. Graden je dosta paZljivo, od kamena prikupljenog u podnoZju susjednogbrda; iznutra je mjestimidno s'aduvanai Zbuka. Presbiterii i jedna prostorija bili su popodeni sitnim kamenim plodicama nepravilnog oblika velidrine oko 0,20X0,20 m, koje su zatim bile prernazane malterom. U ostalim prostorijama tlo je bilo u kasnija doba prerovano, valjda u potrazi za uzakopanim blagomo, pa se tako u njima nije saduvao trag podnice. Ova crkva se, kao i ostale ,bosanskeo, dijeli u tri dijela: srednji, Sto ga dine naos i narteks, dvije sjeverne bodne prostorije i jedna u juZnom dijelu. Quadratum populi je Sirok 3,52 m, a dugadak (dubok) 5,37 m. Ima jedino vrata prema narteksu, Siroka 0,88 m. Presbiterij je za 0,25 m uzdignut iznad razine pros,tora za vjernike, ali nije saduvanani oltarna pregrada (valjda je bila od drveta), ni te3' D. Sergejevski, Bazillke u Nerezima i Docu, GZM, NS, XIV 1959, str. 163-173.

melj od nje. Pod u prezbiteriju je sadu\/an, a takode i Zbuka na zidovima. Apsida je uvudena u zgradu, polukruZna, Siroka 2,78, a duboka 2,2I m. Na podu s juZne strane apside saduvan je trag subsel/rc. Na 1,30 m daleko od tjernena apside nadeno je postolje od menze, razbijeno u detiri drijela (dimenzija 0,93x0,55) sa 4 detvrtasterupe za noge (0,11x0,11x0,05), dok od same menze nije nadeno ostataka. Iz presbiterija su vodila vrata u sjeverozapadnu prostoriiu. Quadratum populi bio je odvojen ,od narteksa zidom slabije izrade, koji je tokom vrremena bio pokrenut sa svoga mjesta, pa se i nagnuo. Kako izgleda, taj je zid kasnije dograden tako da izgleda da je naos bio prvobitno veiih dimenzija, a narteks ni.je ni postojao. Sam narthex je nepraviliznosi 2,38, dok nih dimenzija: duZina rn--u ie Sirina na istoku 3,55, a na zapadu 3,70 metara. Sav taj prostor bio je zasut ostacima razorene, velike grobnice, koja je, kako izgleda, bila na sprat. Ulaz u grobnicu bio je sa istoka, iz naosa, i ispod zida. Sve dini utisak, da je grobnica (a svakako i pregradni zid) bila pravljena naknadno, no svakako jo5 u antidko vrijeme. Sjeverozapadna'prostorija bila je 3,05 Siroka, a dugadka 8,00 metara. Ostaci poda nisu nacteni,zbog toga Sto je cijeli taj prostor bio naknadno ispreturan. Bile su nadene i ljudske kosti u neredu, Sto dokazuje da je ova crkva, tj. njene ruievine, bila u kasnije doba iskoriSiena kao groblje, a poslije je i ovo groblje bilo prekopano od ,kopada blaga". Ovdje bismo mogli odekivati i baptismalnu piscinu, ali u stanju u kom su zatedeneruSevine uslova za to vi5e nije bilo. Iz ove prostor,ije jedna su vrata (Sir'oka 1,04) vodila napolje, druga (1,00 Siroka i sa dvije stepenice),vodila su u sjeveroistodnu prostoriju, koja je bila nepravilnog oblika, a 3,61 (i 3,03) Siroka, i 3,50 dugadka.Iz te prostorije su vodila, takode, jedlla vrata u presbiterij. JuZnu stranu zgrade zauzirnala je jedna prostorija, 2,60 Siroka, a 9,35 nrctara dugadka.Karakteristidno je da je ona kraia od glavne prostorije i nije sa njom povezana vratima. Ulaz je vjerojatno bio izvana, na mjestu gdje je juZni zid (na zapadnom kraju) razoren. Ovu pojavu, tj. odvojenost juZne prostorije od ostale crk-

ve, opaZamo i kod drugih kasnoantidkih crkava u Bosni i Hercegovini. U sredini prostorije nalazile su se dvije zidane, dobro oduvane srobnice sa badvastim svodom. One r.-,bile sagradene kasnije, jer se vanjski zidovi tih grobnica ne spajaju sa zidom zgrade.Bile su iznutra dugadke po 2,40, i cca 0,63 Siroke, a visine u sljemenu 1,10 metara. Ulaz, obidnih dimenzija (0,50x0,55), bio je sa istoka, a zatvaran ie sa nekoliko navalienih kamenova. Unutra je naden po jedan kostur u potpunom neredu. U ru5evini i oko nje nadeno je mnogo polupanih tegula bez iigova. Drugih nalaza niie bilo. Crkva ie odito bila siromaSna, giadena jo5 u antidko doba, ali je te5ko reii kada je bila napu5tena, odnosno razorena. Nadeno je samo malo 'tragova vatre u apsidi. R u S e v i nc r k v eu D o l j a n i m a k o d e Bihaia leLe na breZuliku zvanom ,Crkvinan, otkopane su 1897. godine33.
" K. Kovadevii-C. Patsoh, 'Die 'Ruine im Dorfe Doltjani,WMBH, V (1893),str. 340-341; GZM, VII (1895),str. 161; K. Patsch, Epigraphischer Anhang, WMBH, V (1893), str. 3,41-3; D. Sergejevski,Japodskeurne, GZM, NS, IV-V (1949150), str.45-93.

Sl. 72. Doci. tlocrt crkue

83

Crkva je poloiena od zapada ka istoku. Dugadka je 15,68 m, demu treba dodati jo5 oko 3,50 m duiine polukruZne apside. Siroka je oko 14,00 Quadratum m. populi je malen (7,20x8,20); oltarna pregrada, od koje je saduvan samo temelj, leZi ispred same apside; razmak od pregrade do proielja apside iznosi 4,50 m. Iz presbiterija su u boine prostorije vodila dva uska prolaza. Sjeverne i juZne prostorije s,u uske (po 2,50 m). Sjeverna je saduvanau cjelini, dok je od juZne ostao po5teden samo istodni dio. Narteks, dubok 4,50 m, leZaoje ispred naosa i sjeverne prostorije, prema kojoj je imao otvoren prolaz, dok koliko to moZemo prosudivati po objavijenom pianu - veza sa juZnom prostorijom nije jasna. U .iugozapadnom uglu naosa nadena su dva groba, vjerojatno bez priloga. Inade su oko crkve, na vi5e mjesta, otkriveni odlomci antidkih spomenika. Na brijegu zvanom oGlavican povi5e Gornjeg Vakufa n a l a z es e o s t a c i .iednostavne crkvene gradevine koja se sastoji od narteksa i naosa sa nepravilno zasvodenom apsidom3a. DuZina cjelokupne gradevine iznosi L9,60m, a Sirina 8,80 m'etara. Zidovi su 0,60 m Sirine, gradeni od lomljenog kamena, sa ne5to spolija od ranijih rimskih gradevina. U objektu, koji je tokom proteklog rata prilidno nastradao, nadeni su dijelovi oltarske pregrade i menze (st. 73). Ovi komadi spadaju u skupinu opreme tipidne za naSe krajeve u V i VI vijeku. Crkva se, kako iSeleda, nalazila medu zidovima nekog rerugrJa. U Halapiiu, s j e v e r n oo d G l a m o (a, moLda u starom rimskom municipiju SALVIAE, otkopali su 1931.godine Frano Bulii i Einar Dyggve dijelove kasnoantidke bazilike veiih rszmiera3i. Sudeii po k a p i t e l i m as t u p o v a k o j i s u t o m p r i l i k o m bili otkriveni, ona je datirana u VI vijek. Radovi nisu preSli okvire pokusnog iskopavanja, a radili5te je ponovo zatrpano. fuIjesto nalaza zove se Crkvina, a tu je naden prilidan broj ulomaka stupova sa
'* J. Petrovii, Novi arheolo5ki nalazi iz doline Golnjeg Vrbasa, GZM, NS, XV-XVI (1961), str. 231-233 i tab. IL 3' D. Sergejevski, Putne biljeSke ,iz Glamoda, GZM, LIV (1942), st. 131.

Sl. 73. Gornji ,orr"r;nf,rynel nosaia oltarske

modulom od 68 cm, Sto se, s obzirom na otkrivene natpise nekoliko beneficijara, smatra ostatkom hrama posveienog Jupitru. U selu Doboj, danasdio Kaknja, blizu osnovne Skole, stari put Zenica-Sarajevo prelazio je pleko gomile kamenja zvanog oCrkvinan.Podetkom 1947.godine sa te gomile je vaden kamen za gradnjrr elektridne centrale u Caticima. Tada se nai5lo na ru5evine iz kasnoantidkog dobatu. U zapadnom dijelu pr"ostora, ispod ceste,virio je mali komad mozaidkog poda u tri boje (bijela, crvena, plava) s motivom koncentriinih kvadrata. Zidovi su bili od lomljenog kamena, a debeli 0,55 i 0,22 rnetra. Odlomci od opeke bilri su debeli 35, 45, 50 i 55 mm. Bilo ie odlomaka i od tegula. Cijela zgrada, orijentirana prerna strailama svijeta, nije bila veia od 10 metara u kvadrat. Plan ruievina nije sadinjen, ali se, sudeii po nalazima, mole pretpo'u D. Sergejevski, Nove akvizicije odjeljenja klasid,ne arheologije Zernaljskog rnuzeja, GIZM, N S , I I I ( 1 9 4 8 ) ,s t r . 1 7 7 - 1 8 0 i t a b . I V - V I .

B4

staviti da je tu bila crkva. Osim stupa m kasnoantidkeizrade, 1,BB visine i 0,33, odnosno 0,34 m u pronjeru, naden je i kapitel korintskog stila, sa jednim redom listova izmedu kojih se diZu heliksi sa dva plosnata zavijutka. Flos je gladak i masivan. Kapitel bi se mogao datirati u IV, eventualnou V vijek. Posebnostdini nalaz dviju Zivotinjskih glava koje su, slidno nalazima u Brezi, stajale ugradene u neki zid. Glave su izradene primitivno, toliko da je nemoguie <.rdrediti vrstu iivotinje koju prikazuju. Na malodas spomenutom korpusu stupa ugravirane su rijedi INGENVVS FECIT, rozeta nadinjena Sestaromi dva klesarska znaka. kod LiubuSkog, _U selu Klobuku na mJestu KoJe se zove )urKvrna(, nalaze se i:u5evine kasnoantiike crkve37.To njesto posjetio je 1893godine C. Truhelka i ruSevine kratko notirao3s. septemU bru 1952. godine ru5evine su arheolo5ki pretraZene.
'a-

" D. Sergejevski, Starokr5ianska bazil'ika u Klobuku,GZM, NS, IX (1945), tr. 189-210. s str. 525. C. Truhelka u WMBH, III (1895), "

Sl. 74. Klobttk. tlocrt crkue

Od zgrade je saduvan samo istoini dio (sl. 74), dok je zapadni uni3tio potok Kolivret, koii se zimi ru5i sa brda Klobuk. Crkva ie okrenuta Drema istoku. Zidovi su saduvani do 1,10 visine a narodito juLni zid naosa. Sirina gradevine iznosi 15,04, a duiina saduvanog dijela oko 16,0 metara. Nadin gradnje ni.je svuda jednak; najbolje je zidan centralni dio, tj. naos. Zid je tu 0,60 do 0,70 debeo, dok je onaj u apsidi od 1,25 do 1,45 metara debljine. Oba lica zida su paZljivo ozidana od kvadrica raznih dimenzija, koje su otprilike piramidalnog oblika, pri demu je vrh "piramideu okrenut unutra; kvadrice su poloZeneu redovima i to tako, da su u svakom redu iste visine, ali razlidite duLine. Takav sistem zidanja zapalen je i na Cimu. UnutraSnjostzida je ispunjena mjeSavinom kamenja i maltera. Sjeverni zid crkve, debeo 0,45 m, raden je od slidnog materijala i na slidan nadin kao i zidovi naosa, samo ne5to nemarniie. JuZna prostorija bila je prigradena kasnije. Njezini zidov'i debeli su 0,45, a zi dani su nemarno od lomljenog kamena. Pod u crkvi bio je od nabijene zemlje. Krov je bio "na dvije vode", pokriven crijepom. Kao kuriozum biljeZimo nalazak odlomka tegule sa Zigom PA(N)SIANA. Ova ciglana, kako se zna, prestala je s radom u drugoj polovici I. vijeka naSe ere, a to znadi da je tegula dospjela na gradevinu kao spolij. Plan crkve je obidan u Bosni i Hercegovini. Crkva se sastoji od viSe prostorija medu kojima one juZne igraju manje vaZnu ulogu. Naos se sastoji od prostora za narod i presbiterija s apsidom. Apsida je polukruZna i djelomidno isturena. Sirina joj iznosi 4,25, dubina 3,50 m. Zid apside graden je od sitnih kvadrica, ali djelomidno i od veiih kvadara. Sudeii po debljini zida on je bio radunat, vjerojatno, na karnenu polukalotu, ali je, stvarno, bio postavljen drveni krov, jer u ruievinama nije naden nijedan kamen od svoda. Zid apside bio je iznutra pokriven Zbukom, a naSlo se na njemu i tragova polara. UzduZ njega bio je zidani subselliurrt u obliku dvaju stepenica; ona uz zid bila je
OJ

Sl. 75. Kl,obuk, kapitel stupa

Sl. 76. Klobuk, dio korpusa stupu

0,47 visoka, a samo 0,13 Sinoka; bila ie gradena od kamenih kvadrica. Ispred ie stepenice dodata je druga, grubo gradena, od lomljenog kamena i komada sedre. Odigledno je ona dodata kasnije, jer se naslanja na lice prve stepenice sa Zbukom. Stepenicesu vjerojatno bile obloZene drvetom. Nisu otkriveni traeovi biskupskog sjedala. Apsida je bila"popoclena kamenim plodama nepravilnog oblika; na dvije od njih nalaze se udubljenja za noge menze, od koje, inade, nije nadeno ostataka; nije naden ni sepulchrunt, lako bi se po rasporedu ploda mogao odekivati relikviarij, dak i grob. Zateten je veii broj kamena koji su vjerojatno sluZili kao temelj za pregradu. Tek na osnovu nekih ulomaka, nadenih u drugoj prostoriji D, (memoriji) moZemo, donekle, pretpostaviti kakva je bila oltarna pregrada. Ona se sastojala od kvadratnih bazamenata sa stupovima, na kojima je podivao drveni arhltrav (pergola, templon). lzmedu bazamenata bili su pluteji. Sve je izradeno od lapora. U presbiteriju se na5la nemarno zidana grobnica sa kos'tima dvaju osoba. Quadratum populi je Sirok 5,84 m, a na 8,20 metara od oltarne pregrade, prema zapadu na5li su se mali ostaci zida koji je dijelio naos od narteksa. Od ovog drugog, osim jugoistodnog ugla, ni5ta se nije saduvalo: tlo .ie odnio potok. U juLnom zidu naosa, tik do oltarne pregrade, bila su vrata3e. Svakako su morala postojati i vrata u zapadnom zidu, dok u sjevernom, koji nije saduvan u ditavoj svoioj duZini, vrata vjerojatno nisu postojala; u ,bosanskimn crkvama sjeverne prostorije obidno nisu povezane sa naosom. U prostoriji B nije nacleno nikakvih dijelova namje5taja, pa ni tegula, ali je bio ddbijen jedan karaktenistidan nalaz - Leljezna strelica avarskog tipa. Sieverne prostoriie. Od prostorije E saduvan je samo istodni dio. Ona je Siroka 3,30 i ima uska vrata (0,60) koja vode u prostori.ju D. Pod prostorije E ie slabi beton od maltera. Ispod ovog poda nalazi se sloj osipine debeo 0,30, a ispod Suta drugi betonski pod, ispod kojeg je bila zemlia-zdravica.Izmedu oba poda ni3'U koja su ulazile Zene; vrata u iuZnonr zidu sluZilasu za ulaz mu5karaca.

s t . 7 7 Klobul<., dio ploie iz oltarske pregrade B6

je nadeno nikakvih predmeta, osim odlomaka staklenog suda. Na 0,70 m od istodnog zida nalazi se u podu zidana baptismalna piscina ovalnog oblika, saduvana iznad poda jo5 na visinu od 0,25 do 0,40. Vanjske dimenzije su 2,20X1,90metara. Kada je krstolikog oblika sa zaobljenim uglovima (1,05X 1,20 melara). Ona je nernarno gradena od lomljenog kamena, a lice joj nije saduvano.Ima tri plitke stepenice i dno od horizontalno poloZenih iegula. Zanimljiva je prostorija D, koja zauzima sjeveroistoini dio zgrade; ona je velidine 4,60x3,35 metara. Popodenaje slabom kaldrmom na koju je naliven malter. Postoje samo jedna vrata, ona vei spomenuta, iz prostorije E. U sjeveroistodnom uglu nalazi se ne5to slidno podiumu, duga(ko 2,37,Siroko 1,14,a visoko 0,50 metara. To je bila zidana grobnica, orijentirana u pravcu sjever-jug, i slabo ozidana. Ulaz u grobnicu, visok 0,52 a Sirok 0,42, nalazi se sa sjeverne strane, tako da je sjeverni zid crkve zatvarao ulaz u grobnicu. Grobnica je visoka u sljemenu 1,14,a ima dva leLaja.Zidovi su pokriveni Zbukom. Nije se naSlo tragova nasilnog otvaranja, Sto govori da je grobnica postojala prije gradnje crkve, pa je kod njezine gradnje bila inkorporirana u zgradt. Ispred ove grobnice, sa zapadne strane, leZali su u neredu gotovo svi komadi crkvenog namje5taja, nadeni prilikom iskopavanja. JuZne prostorije dogradene su kasniie. Od niihovih zidova osta1o je vrlo maio, ali se ipak vidi, da su ti zidovi bili tanji i gradeni nemarno od lomljenog kamenja. Prostorije F i G postojale su vrlo kratko vrijeme i bile su napuStene jo5 u antidko doba, kod preuredenja crkve. Prostorija F Siroka je 3,60 m, a dugadka 8,60 m. Na nekoliko mjesta saduvan je ostatak poda (od krednog namaza).Odmah pored vrata tz naosa, sa zapadne strane, napravljena je kamena klupa 5iroka 0,55m. Prostorija G bila je odijeljena od [i slabo gradenim zidom. U ru5evinama ie nadeno dosta odlomaka kamenog namjeStaja. Neki karakteristidni primjerci dati su na slikama br.

75-77, a pribliZna rekonstrukcija prvobitnog izgleda oltarske pregrade na sl. 78. Detaljan opis pojedinih ulomaka dao je Sergejevski u navedenom djelu na str.

r59-r97.

Nesumnjivo je da veiina nadenih komada pripada oltarnoj pregradi kojq j-" prvobiino stajala u naosu i imala oblik pergole sa drvenim epistilom. Uzev5i u obzir malu Sirinu naosa (5,84 m) i potrebu da sa strana izmedu oltarne pregrade i zida postoji prolaz u presbiterij, dolazimo do zakljutka da se pergola sastojala samo od detiri stupa i dvije parapetne plodes. Tome odgovara i broj nadenih kapitela (4). Ostaju dva imposta i to razliditog oblika (s/. 79). Nije jasna njihova namjena iako ih se vei na5lo i u drugim crkvama u Bosni i Hercegovini. Trijumfalnog luka u ovoj crkvi nije bilo, ni, kako izgleda, drugih arhitektonskih dijelova, kojima bi mogli da pripadaju ovi imposti. Ornamenat bazamenata i parapetnih ploda zanimljiv je i karakteristidan za ivoje doba. IJrezani ornamenat: koncentridni krugovi, polukrugovi i Sestokrake zv\jezde, vuku ivoje porijeklo iz prethir0 Ako damo na glavni ulaz u presbi'terij 1,20 m, i na dva prolaza ok'o zida ipo 0,80, 'detiri bazamenta - 0,84 i dva pluteja rpo 1,10 onda dobijemo svega 5,84.

Sl. 78. Klobuk, rekonstrukcija ol,tarske pregrad'e

ol

Sl. 79. Klobuk, irnoos:

storijskog doba. Rozete su grubo oponaSanje klasidnih motiva. Od ostalih plastidnih motiva najinteresantniji su mali listiii na dugadkim drSkama. To je tipidni raspad akantova lista, kako to mi vidimo i u Galijiat,a i u Dalmaciji. Kapritelisu
o'"Gallia" II,71, firg. 20; IX, _ _ Cah. Arch. lI,79, pl. XXXVIII, 2. 122,fig. 11;

dudnovatog oblika, n'oZda jedna daleka i ujednostavljenareminiscencija korintskog reda. Izgleda da je ova crkva sagradena, negdje pri kraju V vijeka. Prvobitno se sastojala od solidno gradenog centralnog i sjevernog dijela -- A, B, C, D, E. Apsida ie, moZda, bila zamiSljena sa kamenonr polukalotom, koja ipak nije izvedena. Molda je to bila osnova za subseliju. Kod gradnje D bila je obuhvaiena gnad'i grobnica. Kasnije su bile (nenjom marno) dozidane juZne pro,storije F i G. Ne znamo: kada je bilo izvrieno preuredenje krstionice E, postavljen drugi pod i preuredena piscina. Zatim je crkva izgorjela. Poslije poLara crkva niie bila obnovliena u starom obimu: ju?ne prostorije bile su posve napu5tene, a pro'storije A, B i, moLda, C odi5iene su od ru5evina, pri tome su osipina, razbijeni crijep i dijelovi kamenog namje5taja badeni u F. Ovim se tumadi velika kolidina polupanog crijepa u F. Prostorije A i B nisu vi5e bile pokrivene krovom; one su postale ogradeni prostor pred crkvom, dok je prostor za bogomo-

Sr. 80. Lepenica, tlocrt

gradeuina

88

lju bio ogranidenna E i D, tj. od D i E je bila izgradena kapela za nuLni sme5taj. Kasnije, ne znamo kad, iaka poplava odnijela je zapadni deo crkve. Te5ko je odrediti koliko je puta crkva bila renovirana, jednom ili dva puta? Prisustvo avarske strelice daie naslutiti kada se dogodilo posljednje razaranje.Ne znamo nadalje: da li je poplava bila uzrok konadnog napu5tanja crkve, ili je poplava samo dokrajdila ruievinu? l U Lepenici, oko 25 km zradneinije zapadno od Sarajeva, na breZuljku povi5e lijeve obale rijeke, nalazi se lokalitet zvan oGradacusa ruSevinamakasnoantidkog refugija i bazilike (sl. 80). Yrh breZuljka je lako pristupadan sarno sa zapada, dok se sa ostalih strana strmo ru5i. Prostor ru5evina zove se oCrkvinan, a ravnica na istok od breZulika oPodcrkvina*. Sve uokolo puno je oitataka rimske naseobine. Godine 1931.i 1932. izvedeno je iskopavanje na istodnom dijelu breZuljka, gdje su se neSto jade isticale neke ruievine. Refugij je oko 70 m duZine. Ostaci njegovog zida samo su mjestimidno saduvani. Ranokr5ianska crkva bila je ugradena u sjevero'istodni prostor refugijaa2, tako da su se nien istodni i sieverni zid naslanjali na di.o ogradnog zida.Iako je ruSevina bila kasnije iskori5iena kao kameni majdan, djelomidno i kao groblje, ipak je ostalo jo5 dosta zidova, tako da je bilo moguie ustanoviti sve detalje gradevine ( sl. 81). Zidovi su bili izvedeni od lomljenog kamena. Njihova debljina kreie se od 0,50 do 0,70 metara. Saduvani su dosta visoko, tako da imamo tadne podatke o postojanju vrata. Na njima se mjestimidno saduvala i Zbuka. Krov je bio nesumnjivo od drveta, a isto tako je bila pokrivena i apsida. Pod je bio od krednog namaza nalivenog na sloj sitnog kamenja. Crkva je morala biti bogato ukra5ena kamenim namje5tajem, koji je, medutim, naden veiim diielom razbiien u sitne komade.
o' V. Skarii, Altertiimer von Gradac in der (1932), Lepenica (Bosn'ien), GZM, xlrv l-:22.

Sl. 81. Lepenica,, tlocrt

crktse (prema

Skari(u)

Gradevina je orijentirana prema istoku. Ona'ima uobidajeniplan "bosanskih" crkava. Bez apside i baptisterija, ona je 14,80m duZine i 14,70 metara Sirine. Za baptisterij je bila izgradenaposebna zgrada, prigradena sa zapadne strane. Naos je dug 10,70,a Srirok6,90 m, sa jednim ulazom sa zapada, iz narteksa. Buduii da je narteks leZao oko 0,85 m iznad razine naosa, u njega su vodile tri stepenice.Apsida je bila polukruZna. Od namjeStaja su saduvani samo mali ulomci menze, koja je morala imati oblik sanduka. Oltarska pregrada je potpuno uniStena. DuL zapadnog i djelomidno duZ juZnoga zida naosa bila je zidana klupa, Siroka sa zapada 0,50, a sa juga 0,40 metara. Za juZni dio klupe bila je upotrijebljena otesana stijena, koja tu, mjestimidno, izlazi na povr5inu. B9

obid,no u ,bosanskimu crkvama. JuZni d,io crkve sastojao se, takode, od dvije prostorije. Istodna, G, Siroka je 2,70,a zapadna F - 2,25 metara. Kasnije je sa zapadne strane bio prigraden baptisterij, tako da je zid izmedu narteksa i baptisterija bio dvostruk, tj. dva zida jedan uz drugi. U baptisterij se ulazilo sa sjevera, a on leZi 2,30 m visoko iznad razine narteksa, i sastoji se iz prostorije velidine 4,00X3,80 metara. U podu se nalazi zidana piscina, zapravo dvije, od kojih je starija veia, a ta je bila zasuta i u njoj napravljena druga, manjih razmjera. Veia piscina ima krstoliki plan ali sa kratkim krakovima. Duboka je oko 1,50, a Siroka oko 1,60 m. Mlacla piscina je takoder krstolikog oblika. Ona ima oko 0,84 m u promjeru, a duboka je oko 0,50 metara.
Sr. 82. Lepenica, glauica stupa

Narteks se protezao preko ditave duiine crkve, a bio je uzak - svega 2,30 m Sirine. U njega se ulazilo s juZne strane - to je bio jedini ulaz u crkvu, ako ne radunamo onaj nepodesni ulaz sa sjevera, prolaz izmedu baptisterija i bedema. Iz narteksa su vodila jo5 troja vrata: u naos (Siroka 1,26), u juZnu prostoriju (Sirine 1,60) i u sjevernu (1,00 m). Osim toga, iz narteksa su prema sjeveru vodile stepenicena uzvi5enu terasu (H), koju je zapravo dinio poravnani vrh stijene. Sa ove terase prilazilo se u baptisterij. Sjeverni dio zgrade sastojao se od dvije prostor"ije,D i E, spojene prolazom od 0,80 m Sirine. One su lelale oko 0,55 m niZe od narteksa. Kao stepenica tu je vjerojatno sluiila ara posveiena Silvanu, koja se na5la u prostoriji D. Skarii je izrazio miSljenje, da je ta ara morala sluZiti dugi niz godina kao prag, jer je nadena jako izlizana od destoga hodanja. Vrlo je vjerojatna pretpostavka da je ara bila narodito poloiena u crkvi - sa likom prema gore - da bi vjernici ulazeii u crkvu gazili odavolan. Ovo ukazuje na moguinost da je prostorija D prvobitno bila krstionica, kao Sto je i 90

Iz baptisterija su vodila vrata u juZnu prostoriju velidine 2,60x4,A0 metara. Kako su istodni dio naosa i apsida zatedeni u razorenom stanju, nije viSe bilo moguie rekonstruirati mjesto i izgled ollarske pregrade.Veii broj ulomaka malih stupova i ukra5enih ploda, dto su se na5li na padini brijega ispod apside, govore nesumnjivo o tome da je septurz postojao. Nije, meclutim, moguie odrediti prvobitna mjesta za 6 velikih stupova od kojih su se naSli fragmenti baza, korpu-

I
t il

Sr. 83. Lepenica. glauica stupa

SI.

84. Lepeniea, ulonxak plode iz pregrade

oltarske

sa i kapitela. Dva takva stupa stajala su, zasigurno,sa obje strane apside. Nije, nadalje, moguie rekonstruirati poloZaj i mjesto imposta. Pos,toje 3 varijante kap,i1s1..U dvije od njih oni nose kao ukras plastidne listove sa mnogo latica. Iz sredine fr:onta, izmedu listova, izrasta heliks iz jednog debla, pa zavr5ava kao volute; iznad njihovog radvali5ta nalazi se rozeta (sl. 82). Abakus je jednostavan i ravan, tek u sredini ne5to ispupden. Kod drugog tipa (Skarii, tab. XI u sredini) nedostaje rozeta, a i poloZaj voluta je ne5to drugadiji. Treii tip (Skarii, tab. XI desno) je znatno izduZen,pa zato u donjim partijama ima dva niza stiliziranih pupoljaka. Korpusi velikih stuDova radeni sLrna tokarskbm kolu, i - i.ao znak vremena -.dine cjelinu sa kapitelima i osnovama. Osnove se jedva istidu, uglavnom kao neSto malo nagla5eni torusi i trohili. Umjesto plinta, stupovi stoje na kubusima. Mali stupovi, moZda su to bili nosadi menze, zapravo su kvadratidne kamene grede sa plastidnim polustupovima na jednoj od ploha. Njihov kapitel dine dvije grandice sa li5iem, a te grandice izrastaju iz voluta (pri dnu kapitela). Postoje slidni stupovi kao samostalne skulpture, na tordiranom korpusu (Skarii, tabla XIII i na5a slika br. 83). Plode septuma, saduvane samo u sitnim fragmentima, obiluju reljefnim prikazima Zivotinja (Skarii, tab. XIV i na5a slika 84). Te scene nemoguie je dovesti

u suvisle cjeline, dak ako bismo se posluZili i sa poznatim plodama lokaliteta u srednjoj Bosni (npr. Zenica). Fragmenti od najmanje 3 imposta ukra5eni su vinovom lozom i cviieiem u ( kantarosusl.85) Izgleda da je prvobitna bazilika bila manjih razmjera, pa je nakon ruienja ne samo popravljena nego i pro5irena. Velidina ogradenog refugija nije nam poznata, no izgleda da je crkva, onakva kakva je bila, izgradena u prvobitnom refugiju, (moZda u V vijeku) bila ipak premalena, pa je (u VI vijeku) znatnije pregraclena. IstraZivania na ovom lokalitetu nisu nam pruZila dovoljno dokaza o moguinosti kori5ienja ovog mjesta i u ranom srednjem vijeku. Sva je prilika da su objekti razoreni u vrijeme dolaska Avara i Slavena u ove krajeve. U vrijeme spasavaladkihradova u doIini Neretve, u vezi sa izgradnjom brane Lr Jablanici 1952. godine, D. Sergejevski je u Lisidiiima, z a p a d n o d s e l a ,a o nedaleko od Banove glavice (tumulusa iz bronzanog doba), otkrio slabe ostatke gradevine u kojoj je prepoznao kasnoantidku baziliku. Zgrada je bila neSto veiih

Sl. 85. Lepenica, reljef na irnpostu

91

SI. 86. Majdan, tlocrt crkae

razmiera (u obosanskimn odnosima). Bila je odito vei ranije iskrdena, a kamen iz zidova odnesen na neko drugo mjesto, r-noZdaugraden u srednjovjekovnu crkvu koja se nalazr ne5to istodnije odavdea3. Sergejevski je snimio objekat i zabiljeLio osnovne podatke o nalazu, ali se nikada nije odludio na publiciranje. Ostataka je bilo vrlo malo. U njegovoj zaostav5tininije, medutim, otkrivena sveska sa zabilie5na Crkvini u Lisidiiima kod Konjica, GZM, NS (A) IX (1954), str.222, i - ne5to p'reciznije u saietku na str. 226. 92

kama o tom nalazu, tako da o njemu moZemo govoriti samo na temelju vlastitih z,apaLanja.U sjeianju je ostala polukruZna apsida na istoku, jedna lada i narteks - sve sa prilidno pravilnim zidnim potezirna. DuLina objekta iznosila je oko 25 metara. Njemu je pripisan fragmenat objavljen kod eremo5nikove u navedenom dlanku i na tab. IIIll3 istog rada. U Majdanu kod Mrkonjii-Grada, s,tarogVarcar-Vakufa, otkopane su 1891. do 1892. godine ru5evine kasnoantidke crkve (sl. 86), na lijevoj obali potoka JoSavke,na mjestu zvanom Crkvina, a usred znatnih ruSevina nekog rimskog rudarskog naselja{. Crkva je bila orijentirana prema jugoistoku. Zidovi su bili gradenj od lomljenog kamena, sedre i ulomaka opeke. Njihova debljina iznosi 0,60 m, a bili su saduvani mjestimidno i do metar i pol. Njihovo unutra5nje lice bilo je pokriveno Zbukom, koja je na mnogim mjestima bila oslikana. Pod je bio nadinjen vrlo paZljivo: na sloj ugljena nanesenje rijedni oblutak utopljen u malteru, a zatirn fini namaz sa primjesom Sljunka i komadiia sedre. Debljina poda u apsidi iznosila je 0,46 metara. Izgleda da je krov bio od drveta, Sto je bilo zatedenoi na nekim drugim mjestima u Bosni. IstraZivadje, na Zalost,bio uvjeren da otkopava stambenu zgradu, pa tako nije obratio posebnu paZnju na objekte sakralnog karaktera. U svom tlocrtu crkva je gotovo kvadrat: dugadka je (bez apside) 18,60,a 5iroka 16,60 metara. Radunajuii i apsidu, dobivamo opiu duZinu crkve 22,20 m. Plan se donekle razlikuje od tipidnog plana ranokr5ianskih crkava u Bosni. Naos E (bez apside) dugadak je 13,60, a Sirok 7,00 m. On ima transept Bt i 82, Sirok 5,20, dok su prema sjeveru i jugu dijelovi transepta dugadki po 3,60 rn. Apsida je u obliku potkove; duboka je 3,20, a promjer iznosi 3,60, njen otvor je Sirok

ma 331-341;+3fl*$:-iiT'%r'ift:"$o't?,6,f" "* ;# isto u WMBH III (1895),str.248-256;

C. Tru,helka, Starokr3ianska arhoologija, str. 123----126.

2,60 metara. Debljina zida apside iznosi samo 0,35 m. Radimski ne spominje nikakvih ostataka od subsellia i mense, ali, buduii da je iskopavanje vr5ilo nestrudno lice, a sam Radimski moZda nije ni bio tada prisutan, ovaj negativni momenat nije potpuno uvjerljiv. Na zidovima apside saduvala se Zbuka sa viSebojnim premazom, u kojoj preovladava svijetla i tamnoZuta boja; na soklu ljubidasta (dvije horizontalne linije) i crvena (vertikalne crte na podnoZju i ornamenat iznad njeSiroka ga). Ispied apside nalazi se b,ema, 4,40, a duboka 3,00. Quadratum populi i transpet niZi su od apside za 0,21 m. Na sredini zapadne strane bema ima produZenje, kao neku platformu. Jugozapadniji ugao ove platforme bio je uzdignut,do vi sine 0,60 m. Ta je platforma moZda sluZila kao ambon, ili kao schola cantorurn.

Oltarna pregrada je nesumnjivo postojala u obliku kamene pergole, jer.se u pu6likaciji opisuju ostaci odgovarajuiih stupova od 0,18 m u d,iametru, na detvrtastom bazamentu (sl. 87), a uz to se spominju odlomci ploda sa okvirom. Od njih na Zalost nije ni5ta saduvano,a nema ni slike, pa ni,opisa. Niie saduvan ni bazament Sto ga je objavio Radimski. Na njegovoj prednjoi strani vidimo samo profilirani okvir, a to znati da je on stajao sa strane ulaza u presbiterij ili na samom kraju lijeve strane septuma. Kapitel ( sl. 87) je slabo saduvan - samo polovica. Njegov je oblik tipidan za VI vijek. To su detiri glatka lista pripojena uz stablo, a oividena dubokom urezanom crtom. Visina odlomka iznosi 0,23. Osteien je gore, odbijen dole;

Sl

87. Majdan, ulomci arhitekt'ure

a,')

ipak se saduvaloneito od gornje povr5ine, koja je obradena sa'ferrum dentatum. Saduvana je i okrugla rupa u sredini. Prornjer stupa bio je ne5to ispod 0,19 m. Pergolu je sadinjavalo vjerojatno 6 stupova; arhitrav je bio, svakako, od drveta. Sa obadviie strane beme staiala su po dva stupa sa razmakom od oko 4,50 m, vjerojatno nosadi trijumfalnog luka. Od njih su se saduvalein situ dvije baze. Osim tih baza naSli su se i mnogobrojni ostaci samih stupova i kapitela, od dega je u Zemaljski muzej dospio samo jedan kapitel i baza. Stupovi su bili promjera 0,40 m i nosili su kapitel diji se oblik posve podudarao sa oblikom kapite'la pergole. Visina kapitela iznosila je 0,38 m. Abak je imao dimenzije 0,59X0,60X0,50 m; ima utegnute strane, polucilindridki flos, a gornja povrSina je bez rupe. Baza je visoka 0,37 m, a izradena zajedno sa komadom stupa (visina 0,05), promjera 0,43; na gornjoj povrSini je rupa za usaclivanje; donji plint je 0,61x X0,57X0,10 m. Kasnije su stupovi dobili zidani kvadratni omot od ooeke i komada sedre u pnesjeku 1,00 m,-koji je sezao do visine 0,60 m. Taj omot je bio izraden vrlo nemarno. tako da se moZe nasluiivati da to nije bio popravak crkve, nego adaptiranje ru5evine za neke druge svrhe. U naos se ulazilo sa zapada, iz narteksa F, kojri je bio 0,19 m viSi od razine naosa. Vrata su bila Siroka 2,40. Ispred vrata u naosu leZao je kamen od praga. Narteks F je zauzimao samo sredinu zapadne fasade, tj. bio je Sirok koliko i naos - 7,00 m, a dubok 3,60 m. lz narteksa su vodila detvera vrata: ulazna, 5iroka 2,00 m; zatim Ll naos, sjevernu i juZnu prostoriju sa po 1,00 m Sirine. Sjeverne i juZne prostorije posve su slidne po planu i dimenzijama, a originalnog su plana. Svaka se strana sastojala od duguljaste prostorije dimenzija 8,80X X 3,30 m, svaka sa po jednim ulazom iz narteksa i iz manjih prost,orija, onih Sto su b,ile 3,80X3,30 metara velike, a koje su imale samo po jedna vrata u transept, Siroka 1,00 m, Prostorija Ct sluZila je kao baptisterij. Zidane baptismalne piscine u podu nije bilo, nego je tu naden zidani okrugli postamenat 1,90 m u promjeru, a 0,70 94

m visine, na kojem je stajala posuda za kr5tavanje. Nad tim postoljem je bio podignut ciborium; to dokazuju 4 udubljenja za nosade- u jednom je joS bio donj'i dio stupiia in situ. Naokolo su leZali njihovi mnogobrojni odlomci. Ispred zapadne fasade crkve nalazila se joS prostorija Siroka 7,60, a duboka 8,80 metara. Sudeii po opisu, ova prostorija je bila naknadno prigrad.ena uz zapadni zid. Dul, istodnog zida bile su kamene stepenice,Siroke 0,70, a visoke svaka 0,18 metara. Ta prostorija dini se kao katekumenij, zbog stepenica i pla,tforme koji podsjeiaju na ambon. Crkva se moZe datirati, najvjerojatnije, u podetak VI stoljeia. Na to ukazuje baptisterij, koji je ureden za preinadeni nadin krStavanja, obidajan od VI vijeka. I prisustvo arcus triumphalis kao da govori za ne5to kasnije datiranje objekta. Crkva, koliko se moZe prosudivati, ne nosi na sebi nikakvih tragova popravaka, njezina ru5evina bila je kasnije, ne moZemo reii kada, adaptirana kao poljoprivredno imanje. Zanimljivo je i to, da se u crkvi nije na5lo grobova, kako mi to obidno nalazimo u ruSevinama ranokrSianskih crkava. MoLda, upravo zbog promjene u funkciji gradevine. Ona je inaie srodna crkvi u Oborcima. Za majdansku crkvu zanimljiv je pojadani krug apside koji sa alama tini oblik grdkog slova OMEGA, posljednjeg slova alfabeta. U selu Mali Mo5unj, 8 km od Travnika, u jugo,istodnompravcu, postoje ostaci crkve iz kasnog antidkog doba. Lokalitet se zove "Crkvina" ili ,Crkvi5te". sada, takode, i >Kalvarija"4s. To je mali, strmi breZuljak na desnoj obali La5ve. Po njivama na njegovim padinama i u susjednim selima, nalaze se mnogobrojni ostaci antidkih naselja, na Sto je vei davno bila obraiena paZnjaa6. Sudeii po obi" I. KujundZii, Najnovije rimske iskorpine (1916), str. 477-496. u Mo5unju, GZM, XXVilI ouI. Jukii, Zemljop,is i povjersnica Bosne, 1851,str. 23, isti, Kolo, 1847,5; M. Nedii, u Arkrvu za povjesnicu jugoslovensku, IV,1857, 151; Knezovii, Bosanski Priljateli IV, 1870; O. Blau, Reisen ,in Bosnien, Btirlin, 1877, 105; M. Hoernes u Arch.-Epigr. Mitteilungen, IV, 1880, 2 0 1 ; i s t i , A l t e r t h u m e r d . H e r z e g o v i n a I I , 1 8 8 1- =

s. 898.

lju rimskog novca, narodito iz IV vijeka, Zivot je ovdje koji nalazimo po okoliciaT, cvao vrlo dugo. Ostaci zidova na Crkvini ukazuju na to, da je u ovo vrijeme briieg sluZioi kao refugij. Iako su arheolozi desto posjeiivali ovo mjesto, ru5evine nikad nisu bile ozbiljno istraZene.Ciro Truhelka i A. Hoffer, dali su u dva navrata iscrpan pregled antida kih starina sa tog mjesta i okoliceT8, 1912. godine ovdje je bila gradena nova crkva. Tom prilikom se nai5lo i na dijelove ruSevini starih objekata, Sto je opisao I. KujundZii. Teren je bio pun ostataka antidkih zidova i ornamentiranog kamenja, veiim dijelom spolija. Tu je bilo i mnogo grobova, koji nisu opisani. Nova crkva pre5la je samo jednim svojim uglom preko antidkih zidova - po svoj prilici preko jugozapadnog dijela ranokr5ianske crkve. KujundZii je 1914. godine izveo pokusno kopanje prema sjeveru od sada5nje crkve, pa je naiSao na an'tidki pod od naljevenog betona, a pod njim je na5ao zidanu baptismalnu piscinu koju u potankostima i opisuje, ne znajuii deje mu je to sluZilo. P'iscin'a okruglog oblika, sa po jednom stepenicom na dvije strane. Iznutra je bila pokrivena lijepo ugladenom Zbukom uz obilnu primjesu tucane cigle. Bila je vei u staro doba zasuta, pa je preko nje izljeven novi pod antidke faktureae.MoZe se pretpostaviti da je baptisterij leZao,kao i obidno u crkvama Bosne i Hercegovine,u sjevernoj prostoriji crkve. KujundZii spominje i neku ru5evinu ,iza (sada5nje) crkve", valjda prema jugu. I ona je isto tako imala naljeveni pod, pod kojim je Kujundiii na5ao zidanu grobnicu na svodso. O planu ove ranokr5ianske crkve, razumije se, ne moZemo ni5ta reii, nego sao' Truhelka, u WMBH, III, 232; Hofffer u , W M B H , V ( 1 8 9 7 )s t r . 2 5 4 . ts C. Truhelka, GZM, (1893), str. 687-692; isto wMBH, III (1895), str. 229-233; Hoffer, GZM, VII (1895), s,tr. 54-58; isto WMBH, V ( 1897),.str. 252-255. " KujunclZii, o. ,c. 490. Zasuta ,piscina vidi tako<Ier Lepenicu, Mogorjelo i Blagaj-Japra. 'o Isti. o. c. 479.

Sl. 88. MoIi

Mo|unj, osnoDa i glat:ice nosaia oltarsl:e menze

mo opisati odlomke kamenog namje5taja koji je bio u razna vremena, a najvi5e 1912. godine, naden na ovom prostoru i prenesen u isusovadku gimnaziju u Travniku. Ti predmeti nalaze se sada u Zavidajnom muzeju u Travniku. Sudeii po inventaru, sa Crkvine je bilo preneseno 159 manjih i veiih odlomaka; u ogromnoj vedini to su spolija. Mi moZemo izdvojiti nekoliko komada koji su nesumnjivo pripadali kamenom namje5taju crkve. Od menze je saduvano 12 fragmenata - svi su od muljike. To su: Br. 1. Odlomak postolja od menze kratka strana, razbijena u dva dijela. Saduvana su obadva ugla i dvije detvrtaste r u p e ( 0 , 1 1 x 0 , 1 1 ) z a n o g e m e n z e .S i r i n a postolja (zajedno obadva komada) 0,67, duZina joi 0,22, debljina 0,11 m. Razmak izmedu rupa iznosi 0,265 m. Sada zagubljen. Br. 2. Dvije baze od stupiia menze (saduvanajedna). eetvrtasti dio (0,11x X0,11) za usadivanje u postolje i mali ostatak profilacije. Dimenzije odgovaraju rupama u postolju (sL 88). Br. 3. Dva fragmenta od stabla str,rpiia, dijarnetra oko 0,11, duZina (visina) 0,32 i 0,165. Radeni su rukom pomoiu dlijeta, a ne na tokarskom kolu. 95

Br. 4. Dva kapitela od stupiia menze. a) Vis. 0,185 m. Od toga: gore glatki plint, vis. 0,55; Kalatos sa jednostavno urezanim li5iem - vis. 0,08; dole ravni astragal - vis. 0,02; ostatak stabla 0,03.b) kapitel slidnih oblika I dimenzija, razbijen vertikalno, opia visina 0,305.PovrSina plinta obradena sa ferrum dentatum (sl. B8). Od daske menze nije nadeno niSta. Septum. Ne moZe se sa sigurno5iu reci, kakvog je oblika bila oltarna pregrada. Prema saduvanim ostacima nije to bila pergola (templon), kako je u svim ostalim dosada nama poznatim crkvama u Bosni i Hercegovini, nego moZda tranzene izmedu hermula. No, i to nije sigurno jer su tranzene mogle stajati i na drugom miestu. Hermule se nisu na5le.

Sl. 90. MaLL Moiunj,

rekons',rukcija

imposta

OSTALI NALAZI Br. 5. Tranzene.Tranzene su u obliku malih lukova svega 19 odlomaka dvaju vrsta: a) 12 fragmenata od svijetle muljike; na povriini z rezana crta u kosom rezu, b) 7 fragmenata od tamne muliike, na povr5ini vertikalno urezan Zljeb ( sl.

8e . )

Br. 6. Cipus ili bazament. Ovaj komad KujundLic je opisao kao stup od oltarne pregradesr. izgleda da je on priNe padao oltarnoj pregradi, jer je izraden samo sa jedne strane, dok ostale tri strarre iskljuduju svaku moguinost takve upotrebe. Ali sudeii po njegovom ornamentu, itomad ima vezu sa krSianskim kultom. Materijal je pje5dar, a ne muljika. Vis. 0,87, 5ir. 0,38, deblj. 0,28. Gornji dio je jako nastradao (slika 167). Na prednjoj strani u profiliranom okviru predstavljena je vinova loza koja raste iz vaze; na njoj su ptica, zmija i riba. Sa strana okvira ostavljen je neravan i neizraden prostor koji dini utisak da izrada nije zavrSena. Bodne strane su neizradene,posve neravne, isto tako i straZnja povr5ina; na gornjoj povr5ini postoji rupa za spojnicu, tako da se komad mogao pridvrstiti uz ne5to iza njega. 8r.7. Manji odlomak imposta (?). jedne strane odlomljen, sa drugih jako S Vis. joS: otucan; dosada ostao nezapaZen. 0,175, Sir. 0,2t., duZina 0,15. Materijal je muljika. Ako je to impost, onda je saduvano manje od polovice, a ukoliko je to konzola, onda je propao 6itav dio za
" Kuj,undZii, o. c. 484, slika 6.

SI. 89. Mali

Mo!;unj, ulomci Lronzena

96

usadivanje u zid. Slobodnu rekonstrukciiu vidi na slici 90. Ukra5en je sa tri strane ornamentom urezanim pomoiu tankih crta. Bodne strane ukraSene su krugovima i detverokrakim zvijezdama, a prednja strana je jako otucana, pa su tako od ornamenta ostali saiuvani neznatni tragovi. Br. 8. Stupovi. Hoffer i KujundZii spominju na Crkvini stupove veiih dimenziias2.MoZda su oni tinili arcus triumphalis, kome bi mogao da pripada i spomenuti impost. Od tih stupova ni5ta nije saduvano. Br. 9. Reljefna ploda. U profiliranom okviru, sa astragalom pri dnu, prikazana je povorka od 4 osobe koje se kreiu udesno (s/. 91).Prra nosi uspravni uski predmet, dok je druga podigla ruke. Svi su obudeni u duge potpasane koiulje (tunike), diji nabori padaju okomito niz tijeio. Nije sasvim jasno sa kojom funkcijom .je ova ploda bila namje5tena u crkvi. Njen autor je, uostalom, onaj isti klesar koji je u susjednom selu Putidevu izradicr stelu /s/ifta 163). Osoba koja pridrZava
" A. Hoffer, o. c. str. 253; I. KujundZii, o. c. str. zl85; D. Sergejevski, Iz problematike ilirs k c u m i e t n o s t i , s t r . 1 3 4i s l i k a 2 7 . Sl. 91. Mali Mo!;unj, reljefna plota

konja na putidevskoj steli data je na potpuno identidan nadin i osobe sa ove plode. Buduii da stela ne moZe biti miacla od IV st. mi smo u moguinosti da i ovu plodu datiramo u isto doba, ali se ne moZemo zaustaviti samo na tome: bazament (ili cippus) br. 6 takoder bismo morali staviti pribliZno u ovo doba, a i tranzene govore u prilog moguinosti da gradevinu na Crkvini u Malom Mo5unlu datiramo ne5to raniie. Na Crkvini je 1912. godine nadeno mnogo gro,bova,ali ih KujundZii nije potanko opisao. Vjerojatno su to bili grobovi sastavljeni od kamenih ploda bez priloga, kakve desto nalazimo oko i u ruSevinama ranokr5ianskih crkava. Bila je nadena i zidana grobnica na svod, ispod poda antidke zgrade. Druga je nadena 1913.godine u neposrednoj blizini crkves3. Bila je orijentirana u pravcu jugoistok-sjeverozapad,velidine iznutra: 1,85 1,25 x m, i sa jednim kamenim leZaiemna istodnoj strani. Datiranje crkve je teSko. Izgleda da je sagradenavei u IV st., a svakako je postojala duZe vremena, Sto se moZe zakljuditi po zatrpavanju duboke baptismalne piscine, Sto aproksimativno moZemo staviti u podetak VI viieka. Dvije kasnoantidke crkve na M o g ori e I u smje5tenesu u jugozapadnom uglu kompleksa, a iznad poru5enih zidova an. tidke vile (sl. 92). I dimenzijama i potezima plana one posve slide jedna na drugu, pa su im i zidovi paralelni, tako da mi moZemo primiti kao sigurno da su bile sagradenezajedno, tj. da ih moiemo nazvati basilicae geminae. Mogorjelo I ( s i e v e r n ac r k v a s / .

e3 ).

Crkva je orijentirana prema istoku sa malom divergencijom prema jugu. Vanjska joj duZina bez apside iznosi 18,15 dok je sa apsidom duga 21,40m. Siroka je 14,05,koliko se moZe prosudivati po snimcima iz godine I9O2.s1
" KujundZii, o. c. 489. 'o D. Basler, Bazilike na Mogorjelu, NaSe , s t a r i n e ,V ( 1 9 5 8 ) s t r . 4 5 - 6 2 .

97

,t'

: ,

sa u juZnu bodnu prostoriju. Znajuci planove crkava u Bosni i Hercegovini to nas ne zaduduje. Vrata iz narteksa u naos bila su 1,35 m Siroka. Prae ima dva udubljenja za cardo; vjerojatio je spolij. Naos je dugadak 10,35, a Sirok 5,95, od apside je odijeljen temeljem. Apsida je samo malo uZa od naosa,a dubokaoko 2,70 m. O njezinom uredenju ne moZemo niSta reii. Kako izgleda naos je imao samo jedan ulaz - iz narteksa. Ne moZemo ni5ta reii, gdje se nalazila oltarna pregrada, buduii da se od nje nije saduvao ni najmanji odlomak, a pretpostavljamo da je bila od drveta. U naosu, liievo od ulaza, naden je grob, dubok 1,30m ispod poda naosa. O prilozima ni5ta nije poznato. Ovaj grob saduvan je i sada. Sjeverni dio crkve sastojao se od portika, krstionice i male prostorije koja se nalazila u sjeveroistodnomuglu zgrade. U krstionicu se ulazilo iz sjevernogportika; ona je bila dugadka oko 2,80, a oko 3,00 m Siroka. U sredini se nalazila piscina, zidana od opeke i tegula, kao spolija, iznutra je krstolikog oblika, dok se za oblik izvana ne moZe ni5ta reii, jer je taj dio zate(en u ponu5enom stanju. MoLda je bila i okrugla. Sudeii po razini saiuvanog praga, ona je bila potpuno spu5-

Sl. 92 Mogorjelo, prag sjeuerne crkoe

Zidovi su bili gradeni na nadin oplr incertum sa licem od lomljenog kamenja. Temelji su bili 0,70 do 0,80 m, a zidovi do 0,60 metara debeli. Kod iskopavanja 1902. godine zid apside bio je saduvan jo5 u visin'i oko 0,80, sjeverni zid do oko 0,50, dok su zidovi na juZnoj strani bili uni5teni do temelja. Plan crkve je uobidajen: to je pravokutnik 18,15X14,05 iz kojeg prema ism, toku istupa (na 3,25) polukruZna apsida, a sa svake strane od nje grobnice (1,2 i 3). Kako izgleda, te grobnice su bile sagradene zajedno sa crkvom. Crkva je po duZini podijeljena u tri prostora: centralni, Sirok 5,95, sjeverni - 3,00 i juZni 2,60 m. Sjeverni je bio podijeljen u nekoliko prostorija. Jedan dio prostorija bio je zapravo portik sa zidanim nosadima lukova. Na zapadnoj fasadi otvori portika su kasnije zazidani (sudeii po fotografiji iz 1902.godine), a vjerojatno je to isto bilo udinjeno i na sjevernoj fasadi. Sudeii po saduvanom planu u narteks se ulazilo ne sa zapada nego sa sjevera. Narteks je bio Sirok 5,95, a dubok 2,80 m. Osim ulaza na sjevernoj strani, on je imao vrata prema naosu. Na sadu\ianom planu ne vide se vrata iz nartek9B

"-____e3!_r

SL. 93. Mogorjelo, tlocrt crkaua

Sl. 94. Mogorjelo, rekonstrukcijo crkat-,o

tena u pod. Iznutra je pokrivena u dva sloja, Zbukom debljine 0,35 m. Svaki krak je dugadak oko 1,17,a Sirok oko 0,60 metara. Sa detiri strane postojale su stepenice Siroke 0,18. Dubina piscine iznosila je viSe od 0,65 metara. Iz baptisterija su uska vrata vodila u malu prostoriju u sjeveroistodnom uglu, koja, kako izgleda,.nije bila povezana vratlma sa presDrteruem. JuLna prostorija dugadka je 10,35,Siroka 2,60 m. Nemoguie je o njoj ne5to reii. Sudeii po saduvanoj I'otografiji iz vremena iskopavanja, ova prostorija nije imala vrata prema naosu. Moguie je da ih nije bilo ni prema portik'u, nego se, kao u Nerezirna,u nju ulazilo izvana. No, sve su to nagadanja, jer je taj dio gradevine saduvan samo u temeljima. Na istodnom zadelju, sa obadvije strane apside, bile su izgradene tri grobnice
SI. 95. Mogorjelo, osnoDa stupa

( 1 , 2 1 3 ) . D i m e n z i j es u b i l e : d u Z i n a o k o 2,60,Sirinaoko 1,30 m. O njihovom uredenju, ni o prilozima (ako su takvi bili) ne znamo niSta. One su vjerojatno bile presvodene badvastim svodom, kakav je i kod. drugih grobnica u Bosni i Hercegovrnr. I I ( j u Z n ac r k v a ) Mogorjelo Julna je crkva sagradena 1,60 m daleko od sjeverne, potpuno paralelno prvoj. Kako izgleda, kod iskopavanja 1902. godine ovdie su bili nadeni samo temelji. DuZina zgrade, kao i kod prve crkve, iznosi 18,15;pa i polukruLna apsida istupa van isto tako na 3,25 metara. Samo Sirina zgrade je rnanja: ona iznosi 10,40 m. Plan crkve je vrlo jednostavan: zapadno uz naos nalazi se narteks dubok oko 2,60 metara. Sami naos, dugadak je oko 16,80 m, a apsida je Siroka oko 6,50 m. O vratima i o unutra5njem uredenju ne moiemo ni5ta reii. Nalazi. Saduvano je nekoliko odlomaka arhitekture i od komada kamenog namje5taja, koji mogu da potidu od crkve, ali, na Zalost, samo za jedan od njih je zabiljeieno da je naden u naosu crkve. To su: Br. 1. Osnova stupa (sl. 95), razbijena u tri komada. Materijal je krednjak. Nadena u naosu sjeverne crkrte. 8r. 2. Impost ( s|. 96). Dimenzije: visina - 0,18,gornja povr5ina - 0,22x.0,46; donja - 0,18x0,225.Sa strane je Zlijeb. Na uskim kclsim stranama ie ornamenat r-r obliku urezanih crta. Ne zna se gdie ie naden. 99

Br. 3. Dva imposta (sl. 97). Yisina 0,16, gornja povr5ina - 0,335X0,46; donje - 0,185x0,23. Sa strane je urezan Zlijeb. Materijal je krednjak. Ornamenta nema. Mjesto nalaza je nepoznato. . Br. 4. Dva stupa pravokutnog presjeka. (Prikazani na sl. 93). Dimenzije: presjek 0,I9x0,225; visina 0,83. Sa dvije suprotne strane gore i dolje jednostavni gesims. Mjesto nalaza se ne zna. Dimenzije stupova odgovaraju dimenzijama imposia, Sto znadi d-asu oni dinili jednu cjelinu. Br. 5. Ploda (slika 9Bl, gornji dio nedostaje. Dimenzije: visina joS 0^34,Sirina 0,36, debljina 0,12. S jedne strane udubljeno polje u rustidno profiliranom okviru, ukra5enom cik-cak liniiom. Povr5'ine sa strana obradene su sa ferrum dentatum. Ornamenat i nadin obrade novr5ine r-rkazujuna kasno-antidko doba,^isto tako i materijal (muljika) koji ie bio obidajan u to doba. Br. 6. Objekt trapezoalnog presjeka, odlomljen gor.e i dolje. Dimenzije: visok joS 0,30, Sirina lica - 0,16, zadnje povrSine - 0,095,Sirina svake strane - 0,12. Na prednjoj strani polustup, Sirok gore 0,08, dolje - 0,09. Materijal je muljika. Nije iskljudeno da su ovaj stup i gore opisana ploda dijelovi jednog objekta, moZda korone oktogonalnog bazena baptismalne piscine. Br. 7. Odlomak gredice (slika 99). Obradeno je lice i donja povr5ina, Sto pokazuje da je, vjerojatno, sluZila kao nadvratnik. Oba su kraja odbijena. Dimenzije: visina - 0,16, duZina oko 0,40, deibljina 0,18. Na prednjoj povr5ini je ornamenat - vinova loza i ptica koja zoblje groZtle. Na donjoj povrSini su kanelure. Mjesto nalaza je nepoznato.

SI. 97. Mogor jelo, ieturtasti stup s impostom

Datirati crkve moiemo samo pribliino: od razaranja vile (oko 400. godine) moralo je proii dosta vremena, da se, bez obzfta na ru3evine, sagrade crkve. Zato kao vrijeme gradnje uzimamo kraj V vijeka. Kako smo rekli, crkve nisu preiivjele seobu naroda. RuSevine rkve u selu Mokro c nalaze se 20 km od Mostara pTema?Sadutt. Lokalitet se zove ,Crkvinan, a leZi odmah ispod strmog breZuljka zvanog ,Gradinan. Na Gradini su saduvaneimpozantne ru5evine utvrde, diji temelji, sudeii po kamenju od kojeg su gradeni, potidu joS iz antidkog doba, dok su gornji dijelovi vjerojatno iz srednjeg vijeka. U zemlji se nalazi dosta rimske keramike. Nema sumrrje da ovu tvrdavu moZemo identificirati sa oMokriskokomn Konstantina Porfirogenitas6.
'ssD. Sergejevski,Bazilika u Mokrom, GZM, NS, XV-XVI, (1960-61).211--223, tab. I-III. 'u Const. Porph. De administrando imperio, ed Bonn, c. 33. Uspor. F. Si5'ii, Povjest Hrvata u vrijeme 'narrodnihvladara, Zagreb 1925,454.

SI. 96. Mogorjelo,

impost

100

Crkva leZi na periferiji sela, a njezine ruSevinebile su kori5iene za zidanje kuca u novije doba; osim toga, preko sredine crkve prolazi danas seoski put. Ipak je saduvano dosta zidova da bi se mogao uspos'taviti plan u najvaZnijim potezima (sl. 10A), a u seoskim kuiama naden je uzidan izvjestan broj ornamentiranih odlomaka. Crkva je u planu gotovo kvadratnog oblika: dugaika je 18,20,a Siroka 22,80 metara, tj. Sirina je, dakle, veia od duZine. Orijentirana je prema istoku. Zidovi crkve, gradeni na kasno-antidki nadin, u Bosni i Hercegovini susreiu se dosta desto: obadva lica sagradenasu od malih kvadara, dok je sredina ispunjena sitnim kamenom u malteru. Kvadrice su sa lica detverokutnog oblika, ali se suZavaju prema unutrainjosti zida (sliino u Klobuku i Cimu). Zid je bio pokriven Zbukom, kako iznutra tako i sa vanjske strane. Pod je bio napravljen od sitnog kamena zalivenog malterom; ostaci poda zatedeni su u prostorijama A, B, D i E. Krov, na odvije vode", bio je pokriven crijepom: pored zidova, sa vanjske strane, natlene su velike kolidine izlomlienih tegula, dok se unutar zgrade nije toga na5lo, Sto znadi da je unutra5njost bila ii5iena od ru5evine. Debljina zidova iznosi 0,60, a u apsidi od 1,10 do 1,13 metara. Iznad apside nije bilo kamene polukalote, jer nije naden nijedan kamen te vrste. Zid od apside prema sjeveru i sjeveroistodni ugao pojadani su sa detiri lezene Sirine 0,60,0,60,0,84 i 0,38,koje istupaju.prema

SI. 99. Mogorjelo, d,io naduratnika

Sl. 98. Mogorjelo, rekonstrukcija baptismalne piscine

vani za 0,20 m. Zidovi su se saduvali do 1,10metara visine. Zapaiene su 3 faze gradnje zidova: najstarija je ona Sto je malodas opisana. Zid izmedu prostorija B i C izraden je, takode naknadno. na isti nadin od kvadrica, ali nemarno. Sjeverni se zid svojim nadinom gradnje potpuno razlikuje od ostal'ih: on je sagradenod amorfnog kamenja, bez reda. Sieverni zid izveden je znatno kasnije od gradnje crkve, moLda u srednjem vijeku. Tada ie crkva dobila i novi krov, drveni ili od slame. Nemosuie ie tadno odrediti momenat kada jel iza katastrofe, crkva bila popravljena (sjeverni zid!) i dobila novi krov. Tako nam nije poznato ni vrijeme konadnog propadanja crkve. Po svome planu crkva je tipidan predstavnik "bosanskih. bazilika. Naos A je dug 9,60, a Sirok 6,00 metara. Zavriava polukruZnom apsidom, Sirokom 3,75, a dubokom 3,20 m. Od oltarne pregrade ostalo je udubljenje u pod'u,na mjestu gdje je bio smje5ten kameni temelj koji je nestao. Prema tome je quadraturrt populi bio dubok 8,20, a Sirok 6,00 metara. Pod presbiterija je nadvisivao nivo poda naosa za 0,10 m. Na istok od vjerojatne linije septuma naSao se dvostruki pod, tj. ispod gornjeg poda nalazio se drugi, slidan ovome. Od subsellia u apsidi nije bilo nadeno nikakvih tragova - vjerojatno su bila od drveta. Nije iskljudeno da se ciebljina zida apside moZe smatrati djelomidno podlogom za ta sjedala. U centru apside naden je sepulchrurn, 0,44x0,44 m u presjeku, dubok 0,65 m. Bio je provaljen, tako da se poklopac nije vi5e naSao.Bio je napravljen od ploda lapora, a 101

.cr

SI. I00. Mokro, tlocri crkue

ispunjen zemljom i sitnim odlomcima boiadisane Zbuke. Boie su bile: cinober, tamno-crvena, bijela, plava, Luta i zelena. To je bio prvi sepulchrum koji je naden u Bosni i Hercegovini. Od oltarne pregrade nadeno je nekoIiko maniih komada. Ne zna se da li je presbiterij bio povezanvratima sa susjednim prostorijama - sigurno je da sa juZnom prostorijom D ta veza svakako nije postojala. Prostor za vjernike bio je, kako smo rekli, malih dimenzija. U sjevernu prostoriju B vodila su vrata, Siroka 0,94, a svakako je postojala veza i sa narteksom E, (zid je na ovom mjestu uniSten). Pod je ostao na dva mjesta saduvan. U sjeverozapadnomuglu odmah ispod poda (tj. na dubini od 0,105) \alaze ie dviie grobnice. One su posve jednake, ietvrtistdg su oblika i zidane od-paZljivo tesanih plbda lapora; svaki je grob bio sastavljen od 8 ploda, debelih oko 0,14. Kao poklopac na svakoj grobnici bile su po dvije plode, dija je gornja povr5ina bila blagog profila ,na dvije vode". Dimenzije iznulra bile su gotovo iste: 1)-duZina 1,b0,Sirina na zapadu0,49,na istoku 0,42, 2) duLina 1,83,Sirina 0,53 i 0,45. Sjeverni grob je naden prazan, a u juZnom je bio jedan kostur bez priloga. Te grobnice datiraju jo5 od antidkog doba. t02

Sjeverna prostorija B bila je dugadka 7,20, a Siroka 3,90 metara. Na istodnoj strani uzidana je polukruZna apsida, 5iroka 2,60, duboka 1,70 m. Na zaPadnoj strani je kratki zid odvajao B od prostorije C, ostavljajuii sa obadvije strane manji prolaz, Sirok 0,85 metara. U_prostoriii Bnai5li su 1951.godine na zidanu baptismalnu piscinu, okruglog oblika sa dva poluokrugla udubljenja na dvije strane. Ona je bila duboka oko 1,00m. Iz,pisciue ig vodio prema sieveru kanal od zemlianih ciievi. Zid piscine bio je pokriven debelim sloiem odlidne Zbuke. Od svega toga ie kod'iskopavanja 1958.godine bilo nu"d"tro sa-o milo zbuke, dok- ie sve ostalo propalo. Dimenzije prostorije C nisu siguine.^Isto tako i blah ,narte\sa E je uJpostavljen na osnovu oskudnih ostataka. U slidnom poloZaju je i juLna prostorija D. Ipak njezino iroito.lai'je dokazuju zidova u njezinom sjeveroistodnom c-rstaci i sieverozapadnomuglu. Ona je imala pod od krednog naljeva i to na istoj razini kao i u prostoriji A. Zapadni zid crkve produZavao se u iuZnom pravcu, ali tu nije bilo vr5eno isKopavanJe. Pojedini nalazi. U samoj crkvi otkriveno ie vrlo malo objekata kamenog na-

SI. 10I. Mokro, uzorak reljefne ploie

5L 102. Mokro, ulomci reliefnih ploia

mje5taja. ViSe se nailo u susjednim seoskim kuiama koje su bile izgradene od materijala izvadenog iz crkvene ru5evine. Opisaiemo one najvaZnije: Br. 1. Dva fragmenta od baze stupa diji je promjer iznosio 0,22m. Br. 2. Dva posve slidna detvrtasta stupiia od tvndog lapora (tzv. Kreuzstab, fr. meneau sl. 103), vis. 0,60 i 0,61; 5ir. oko 0,19. Na prednjoj i straZnjoj strani izraden je polustup u profiliranom okviru. Gornji dio je u obliku kocke; ukraSen kriZem datim u plastidnim konturama unutar profiliranog okvira. Izrada je plecizna. Predmeti su odlidno saduvani, no demu se narodito razlikuiu od ostalih naelenihkomada. Br. 3. eetiri odlomka plode, naZalost, suviSe malenih da bismo mogli odrediti njihov osnovni poloZaj, vjerojatno su to odlomci pluteja oltarne pregrade; ali ntije nadeno nijednog stupiia u koji bi one bile udvr5iene (slika 101 i 102). Svi ovi komadi potidu sa ruba ploda; na dva ko-

mada okvir se sastojao od astragala i stilizirane lozice akanta; dva druga pokazuju isto tako stilizirani biljni ornamenat, ali bez astragala.Interesantan je mali odlomak ornamenta koji prikazuje stilizirani gr'ozdizmedu dva trokuta. Br. 4. eetiri odlomka od kapitela, naZalost mala, tako da nije moguie uspostaviti ciieli oblik. (slika.104). Svi oni su sastavlieni od korintskih elemenata i pokazuju t-endencijustvaranja dvaju zona. Br. 5. eetiri fragmentirana imposta, od kojih su dva veieg, a dva manjeg tipa. a) Veii tip: Saiuvana je jedna kratka i jedna dugadka strana. Vis. joS, 0,177, Sir. gore 0,238, dug, jo5 0,42 m. Prednja strana je ukraiena lozicom, slidnom onoj na jednoj plodi. b) Manji tip: vis. joS, 0,135,Sir. (gore) 0,23. Saduvan je gornji dio konkavne prednje strane, koja je ukradena kriZem u okviru od trokuta, sve u kosom rezu na gornjem kraku kriZa urezan je mali 'RHO,,, ali sa lijeve strane ( sl. 105). Prema svemu tome dolazimo do ovih zakliudaka: a) Crkva je gradena u kasnoantidko doba, najvjerojatnije u V ili u podetku VI vijeka. Bila je bogato ukra5ena ornamentiranim kamenim namjeStajem. b) Motivi i nadin izrade ornamenata su razliditi: imamo lozicu akanta, koja je bi-

Sl. 103. Mokro, bazament oltarske pregrade

103

la omiljena-po cijelom Sredozemlju tokom mnogih stoljeia; imamo troliute u kosom rezu, za koje moZemo isto reii. Kapiteli su daleko od klasidnih oblika. Analiza ornamenata ne pruZa nam moguinosti bliZe dataciie. Menoi odaiu utisak da su znatno mladi od ostalih "or.ram..,tiranih dijelova_, isto tako mogu potieali cati i iz VI vijeka. c) Crkva je bila temeljito popravljena, pri iemu je izmijenjen ditav ijeverni zid, a krov od tegula zamijenjen je drvenim. To se moralo dogoditi dosta kasno. d) Iako je oko crkve ostalo staro stanovniStvo, ipak se u crkvi i oko nie niie vrSilo ukopavanje. e) Vrijeme konadnog napu5tanja crkve ostaje nam nejasno, pa tako ne znamo da li je crkva doZivjela doba Konstantina Porfirogenita. Kasnoantidkacrkva u selu Mui dZ iCi, leZi 3 km juZno od eitluka, a"5 km od Sipova. Njene ru5evine zauzimaju gotovo iitavu povriinu malog breZ'uljka, zvanog ,rCrkvinan.Na zapadu se tlo naglo spuSta prema rijeci; na istoku izmedu crkvenog zida i seoskog puta u obronak je ukopano nekoliko zidanih grobova, vjerojatno antidkih. Seoske kuie nalaze se pored samog juZnog zida crkvesT. Ru5evina je dugo vremena kori5iena kao rudnik gradevinskogmaterijala. Osim toga, jedna se strana breZulika vreme' D. Sergejevski, Kasnoantidk,i spomenir:i iz laica, cZM (1938)str.5l-60.

SI. I05. Mokro, rekonstrukcija imposta

,#
SI. 104. Molcro, dio stupa

nom obruSila, pa je odnijela veii diio istodnog zida zajedno s apsidom od koje nije ostalo ni traga. 1933. godine izvr5eno je iskopavanje, pa je tada sastavljen i plan. Opis te akcije ne postoji. Crkva je orijentirana prema sjeveroistoku, dugadkaje 27,25,Siroka 24,50m. Zidovi su gradeni od lomljenoga kamena, i razne su debljine: juZni zid je oko 0,80 m Sirine, a zid izmedu naosa i sieverne prostorije samo 0,40 m. Ostali su-zidovi u prosjeku 0,65 m debeli. Temelji su debeli oko 0,80 m. U prostoriji C nadeno je neSto spolija - dva akrotera od sarkofaga a i neSto Zbuke na zidovima (bez bojenja), jer je zid mjestimidno bio saduvan i do jednog metra visine. Pod je bio od krednog naljeva, ali je slabo saduvan. Gradevina je bila pokrivena tegulama. Crkva je bila detvrtaste osnove. Sredinu je zauzirnao naos 21,20 m dugadak i 14,20m Sirok. U naosu su staiali 4 zida-1,00 na detvrtastapilona dimenzije x 1,00; oni su udaljeni od bodnih zidova samo 1,50 i vjerojatno su sluZili kao podupiradi krova. Apsida se nije saduvala; ona je bila isturena. Ni od beme nije ostalo tragova. S juZne strane naosa leLala je prostorija B, Siroka 3,70 m, ali saduvana samo u jedva vidljivim temeljima. Ist<r tako je jedva moguie dati plan i dimenzije narteksa D, koji je bio Sirok 4 m, a prostirao se vjerojatno ispred cijele fasade. Iz njega su vodila u narteks troja vra-

104

ta, od kojih su srednja (Siroka 1,80) bila, kako izgleda, naj5ira. Ali i ispred narteksa je morala leZati neka prostorija, slidno Varvari i Zenisi, jer se i tu na5lo ne5to poda od maltera - ali se tlo na ovom mjestu u doba iskopavanja vei bilo obru5ilo u potok. Bolje je saduvana sjeverna prostorija C. Njezin pod leZi 0,40 m niZe od naosa. Siroka je 3,20 m i podijeljena u tri dijela. Najmanji od tih dijelova je zapadni, koji je sluZio kao baptisterij: u podu je uzidana baptismalna piscina, relativno malih dimenzija, a krstolikog oblika. Oko piscine, sa tri strane (osim juZne), nalaze se ostaci kanala, Sirokog 0,48. Iz narteksa u krstionicu vodila su vrata 1,50 m Sirine, dok je od ostale prostorije odvaja istup zida. U istodnom zidu prostorije C bio je Siroki otvor koji je vodio u neku prostoriju (F), od koje je saduvansamo dio poda od maltera. Na jednom je mjestu pod b'io prolomljen, a pod njim ie naclen grob bez priloga. Ulaz u crkvu bio je sa zapada, no moZda i sa istoka, iz prostorije F. Ne znamo ni5ta o vezi juZne prostorije B sa naosom i sa vanjskim svijetom. MoZda, ta prostorija nije ni bila vezana sa naosom, nego je imala vrata u juZnom zidu, kako to vidimo na pr. u Docima. Iz ove crkve potidu ovi ornamentirani komadi: Br. 1. Kapitel pilastra, 'izraden od lapora (s/. 106). Visina 0,25, duZina 0,59, debljina 0,25.Izraden sa tri strane. Ornamenat se sastoji od jednog reda akantovog li5ia; izmedu listova je tordirana traka. Iznad ovih listova nazire se drugi red listova.

L--

-d

Sl. 107. Nerezi, tlocrt crktse

Br. 2. Komad gezimsa (razbijen), visok 0,325,dugadak 1,29 (0,54+0,75),slidno kao prethodni, i on ie ukra5en akantovim li5iem. Oko crkve nalazilo se antidko i srednjevjekovno groblje. Sa istodne strane crkve bile su u obronak uzidane grobnice na svod. Grobovi se nalaze i na sjevernom dijelu breZuljka. Kod prosjecanja ceste, zapadno od crkve, nadeno je, takode, nekoliko grobnica, zidanih na svod, Sto je u kasnoantidkovrijeme bila obidna pojava. Plan ove crkve slidan je planu ostaIih ranokr5ianskih crkava u Bosni i Hercegovini. Osim toga i krstolika baptismalna piscina, pa kasnoantidki grobovi u neposrednoj blizini - sve to govori da je crkva gradena krajem V ili podetkom VI vijeka. Takoder se ni ornamenat ovdje otkrivenih arhitektonskih komada ne protivi ovom datiranju. Nerezi su omanji prostor s ostacinaseobine kod sela Tasovdima antidke ca, a pod brdom Hotanj. Jedan njegov dio nosi karakteristiini naziv "Crkvinan. 105

SI.

106. Mujdii(.i,

kapitel

pil.astra

Ovdje su 1957.godine vr5ena iskopavanja jedne kasnoantidke crkves8. Ru5evina je bila dosta dobro saduvana; o5teien je bio samo jugoistodni dio i sredina zapadnog zida, gdje je bilo nekoliko srednjovjekovnih grobnica. Na sjevernoj strani zidovi su saduvani i do 1,30 m visine, dok je juLna strana jedva nadvisila temelje. Debljina zida iznosi od 0,60 do 0,70 m. On je slabe konstr'ukcije, toliko, da je zid iste debljine bio ukopan i u zemlju kao temelj. Zidovi su inade graeleni paZljivo, od lomljenog i malo istesanog kamenja. Nadeno je i nekoliko spolija, pa i klinasto pritesanih kvadrica: kako izgleda kod gradnje crkve bio je upotrijebljen gradevinski materijal od poruSenih zgrada iz ranijeg carskog vremena. Pod je bio napravljen od sloja Sljunka zalivenog malterom. Krov je bio od crijepa. Crkva je usmjerena prema istoku. Osnova joj je u obliku kvadrata velidine jedne strane 15,49x1,4,A9metara (s/. 107). Ima 8 prostorija. Naos B sa presbiterijem A Sirok je 5,67 m, a dugadak 6,07 m. U podu je ostao niz kamenja, koje je, kako izgleda, sluZilo kao temelj oltarnoj pregradi, vjerojatno izradenoj od drveta. Apsida je polukruina, Siroka 3,87 m, a duboka 2,90 m. Od njezinog je zida ostalo vrlo malo, on ie bio debeo 0,70 m.
s8D. Serrgejevski, Bazilika u Nerezima i Dostr. 163-173.P. Andecu GZM, NS, XIV (1959), lii, Slavens{kakeramlka sa Crkvine ru Nerezima s k o d C a p l j i n e ,G Z M , N S , X I V ( 1 9 5 9 ) , t r . 1 7 5 -178. gtiscinu Sl. 108.Nerezi, pogled na baptLsmalnu

U sredini apside nadeno je postolje za menzu izgradeno od lomljenog kamena. Od crkvenog namje5taja nije se niSta saduvalo. Iz presbiterija su vodila 1 metar Siroka vrata prema sjeveru u prostoriju F. Iz prostorije za vjernike vodila su isto tako jedna vrata u narteks C. Kao prag u tim vratima upotrijebljen je spol,iumisto tako odlomak praga, ali uzidan poprijeko. Narteks C zauzimao ie samo srednii dio zapadnog prostora. Njegov zapadni zid se malo saduvao;u njemu se vjerojatno nalazio ulaz u crkvu. Drusa vrata morala su voditi prema jugu u-prostoriju I * ali je na ovom mjestu zid o5teien. Sjevernu stranu crkve zauzimale su 4 prostorije. U sjeverozapadnom uglu nalazi se prostorija D, velidine 5,00X3,56 metara. Ona je mogla imati ulaz u sjevernom zidu, ali je zid na ovom mjest,r.rrazoren. U ovoj prostoriji nije nadeno ostataka poda; ditavo tlo je izrovano, a sa zemljom je pomije5ano mnogo ljudskih kostiiu 'i slovenske keramike VII-VIII vijeki. Iz prostorije D vodila su vrata u krstionicu E, koja je najbolje oduvana prostorija u cijeloj zgrad'i. Prostorija E je, u planu, oktogon sa uskim rzratima na zapadnoj i istodnoj strani. Pod prostorije je za 0,14 m niZi od poda u D i F. Sredinu zauzima zidana krstolika piscina (slika 108), diji r"ubovi nadvisuju pod za O,24m. U krstionici su nadeni kosturi tri odrasle osobe i jednog djeteta. Prostorija F bila je prvobitno dugadka 3,00 m, i sa istoka ogradena zidom koji je odgovarao opiem planu crkve. Zatim je, kako izgleda, taj zid bio razoren, a prostorija je produiena do zida koji je ovdje vei od ranije postojao. U prostoriji F nadena je zidana grobnica, visoka iznad poda 0,96, dugad'ka 1,94, a Siroka 0,96 metara. Grobnica nile bila o5teiena, ali je bila puna zemlje i kostiiu u neredu. Osim toga, i u samoj prostoriji F nadeno ie slabo oduvanih kostiju, pa je i jugoistodni zid bio o5teien grobom. Iz prostor'ije F-G vodila su takode vrata, (5iroka 1 m) u presbitenij. JuZni d,io crkve sadiniavaju prostoriie H i I. H je 5iroka 3,62, a dugadka 8,87 m; ima vrata samo prema prostoriji I. U ovim vratima

106

riju. Ova zadnja vrata bila su kasnije zazidana. Sieverni dio gradevine sastoji se od 3 diiela: I ) ietvorokutne prostorije u- sredini" sieverne fasade, 2) sjeverngg krila obtru.r."ptu i 3) prostorije n'epravilnoglika u sieveroisioinomuglu zgrade'U prcrkvoi nroitoriii koia ie u ,'bosanskimn sluziia kao baptisterij, pisvaira redovno cina niie bila nadena. Ispod sjevernog krila trinsepta bila je zidana grobnica, u koju se ulaiilo tz zapadneproslorije' 'Dvije juZne proslorije imale. su ulaz iz nart'eksa,dok- su od naosa bile potpurro odvoiene. U crkvi su bile nadene detiri zidane tipa sa.badvastim grobnicekasnoantitkog. ivodom. Sve su one bile izvedene od sedre i iznutra oZbukane.Tri od njih imale su po dva lei'aja,4o\ j" ietvrta imala samo ledan niski Siroki leZaj s lijeve strane od"ulaza. Grobnice br. II i III imale su ulaz dimenzija 0,50X0,50(slidno u Saloni), dok su k"od grobnice I i IV ti ulazi biii veii (oko 0,85 visine i oko 0,73 Sirine). U grobnice II i III ulazilo se izvana, ispod- zida prod'elja. V grobnicama f e bilo nalaza;najvaZniji je bronzara Kopda gotskog tipa ii ranog VI stoljeia'

Sr. II0. Otinouci, pribli|ni tlocrt crkue (prema opisu V. Dolifu)

van, dok se sa sjeverne strane na nju naslanjalo produZenje sjeverne prostorije (u demu slidi na crkvu u Nerezima). U apsidi, na juZnoj strani, saduvanasu slzbsellia, Siroka 0,40, a visoka 0,45 m. Apsida je znatno razvaljena od okopadablaga" 1930.godine, tako da se nisu saduvali nikakvi tragovi od menze. Narteks ie zauzimao samo centralni i sjeverni dio zapadne fasade; bio je 5irok 10,67,a dubok 4,20 m; imao je detvora vrata: l) :ulazu zapadnom zidu, 2) u naos - Sirok 1,76,3) u juZnu prostoriiu - Sirok I ,45 i 4) u sjevernu prosto108

Sl. 1lI. Potoci, reljefna Plota

SL.112.Potoci, kapitel stupa

i na visoravnKuU Otinovcima, pres, otkopana je 1888.godine na mjestu zvanom ,Crkvinan, trobrodna bazilika. IzvjeStaji o tom nalazu su skromni i nepotpuni, tim prije Sto je objavljen samo plan (a i on netodan),i mjeSematizirani re koje ne odgovaraju stvarnostid. Crkva se u narodu zvala ,RuZica., sastojala se od 3 izduZenelade, od kojih se svaka prema istoku zavrsavala polukruZnom apsidom (s/. 110). Srednja apsida je prostranija i duZa od pokrajnjih. U zapadnomdiielu nalazi se narteks koji tede cijelom Sirinom zgrade. U presbiteriju se spomiirju tragovi oltara, ali bez pobliZeg opisa; takode i stepeniceprema prostoru za narod. U narteksu i juZnoj bodnoj ladi zatedenesu zidane grobnice na svod. Zidovi su bili oko 0,60 debljine, a saduvani od 1,00 do 2,00 metra u visinu. Zapaieno je i kamenje od svodova, moZda od lukova izmedu lada. Nedaleko od ru5evina, preko kojih je u meduvremenu sasradena nova crkva, nalazi se danas
uo Dolii, Glasnik jugosl. franjevaca II V. (1888), 10-12; isti, Vrhbosna 1888, K. Patsch, 14; Epigrafsko pabirdenje, cZM, VII, (1895), str. 2 8 6 ;i s t o , W M B H , V ( 1 8 9 7 ) . t r . 2 2 t ; D . B a s l e r , s Kup'res,GZM, NS, VIII (1953), str. 340;M. Diaja, Sa Kupredke visoravni, Otinovci 1970,str. t75-17 8.

fragment korpusa stupa, promjera 0,55 tretara. Bodne lade bile su 24,50m dugaike, a Sirina cjelokupne gradevine iznosi 14,15 . m Pod je bio od naljevenog betona, a krov od drveta. U opisu nalaza spominju se nagoreni ljudski kosturi u sloju garotine, pa Dolic izraLavamoguinost da su se za vrijeme propasti gradevineu njoj zatekli ljudi - slidno crkvi u Brezi. Od drugih nalaza spominju se ostaci stakla i sreibrenih predmeta, deformiranih poZarom. U vezi s ovim nalazom bio je osvjeien podatak iz 1447. godine, kada je bosanska kraljica Katarina dala sagraditi crkvu sv. Trojstva u mjestu ,Verlann ili oVerlaun,Sto je poistoveieno sa Vrilima na Kupresu. Medutim, nijedan od nalaza sa ovog mjesta ne govori za kasni srednji vijek, naprotiv, svi nabrojani elementi ovdje govore u prilog datiranja ove gratlevine nekamo u VI vijek. U selu lotoci, b l i z u M o s t a r a ,n a loKallrelu urclne. nalaze se rusevrne ranokr5ianskecrkve. Svojedobno(1902.g.) bilo ie odatle dopremljeno nekoliko odlomaka od kamenog namjeStaja, a 1959. godine bilo je iz zidova kuia u blizini izvadeno i preneseno u Zemaljski muzej ioS nekoliko ornamentiranih kamenih komada6r.Plan crkve je nepoznat, ali nadeni fragmenti dozvoljavaju moguinost da stvorimo predstavu o uredenju ove crkve. Ukupno je dosad nadeno 9 fragmenata, koji su svi izradeni od lapora. To su: Br. 1) odlomak lijevog donjeg ugla plode (pluteja), visina, jo5 0,71 m, Sirina 0,37 m, debljina 0,13 m (okvir) i 0,09 m (polje). Udubljeno polje je ispunjeno prikazom vinove loze i ptice koja zoblje grozd. Naokolo je profilirani okvir i bordura od lozice jako stiliziranog akantova li5ia62. Pozadina ploie ie obradena sa ferrwn clentatum srehnje Sirine zuba. Br. 2) Odlomak pluteja: sredina plo6e sa gornjim okvirom63.Odbijen je sa
^---___--_+

urC. Patsch,Rimsko glavno mjesto u Bijc_ lom Polju kod Mostara GZM, XVI (1904),str. 3 3 - 4 1 i s t o u W M B H , I X ( 1 9 0 4 )s t r . 2 6 4 i d . ; N . , Miletii, GZM, NS, XVII (1962), srtr. 153-157. u'D. Ser,gejevski, GZM, NS XV-XVI u (1960161), str.22l--223,slika 15,6. o' Patsch,o. c. 271-2, sl. 144.

109

p{. Donja povriina odbiiena. Uglovl su odbijeni. Sudeii po dimenzijama"ovaj je kapitel mogao potjecati od pergole. Br. 5. fmpostft, (slika 1,13).Na uskim stranama u kosom rezu prikazan je po jedan krst sa pro5irenim krajevima. po rubu strane urez,ana tanka crta. Na bodnim stranama urezan je ilijeb Sirine 0,05 m. Bodne su strane obradene zubadom, uske strane su glatke. Impost je slabo oduvan, narodito gornja povrSina. Vis. 0,24, gornja povr5ina 0,48X0,27; donja * 0,I1X X0,12 metara. Br. 6. Impost67. Pada u odi slaba, nesinretridna izrada. Na jednoj uskoj strani, u kosom_rezu, prikazdn je i<riZ,ni drugoj 6 vertikalno urezanihcria. Boine povr5ine su relativno dobro saduvane.Na njima su urezani Zliebovi oko 0,055m Sirine. Gornji dio jako nastradao. Dimenzije: visina - joS 0,20, gornja povrSina- 0,49X0,164, donja - 0,22X0,12.
o uI s t a , o . c . , 154, Tab. I I , l . o t I s t a , o . c . , 154, Tab. I I , -J-

Sr. 113. Potoci, impost

SI. 114. Potoci,

osnoDa stupa

svih strana; saiuvani dio polja i okvira sa bordurom ornamentiran -O,O:S, ie na slidan naiin, kao i broj 1. Visina Sirina - 0,27.(sl. 111). Br. 3. Odlomak pluteja6a. Saduvani ostaci okvira i ornamentiranog polja sliinog prethodnom primjerku. Obijen sa svih strana. Visina 0,35, Sir. 0,33; debli. 0,13i 0,09. _ Br. 4. Kapitel korintskogreda, vertikalno odbijen6s. UkraSenje jEdnim redom iiSia, profiliranim abakom,-flos je odbijen, jednostavni heliksi i glatki astragal ( sl. I I2). Gornja povr5ina-djelomiino-je saduvana,na njoj se nalazi detvrtas'taru" N. Miletii, o. c., sl. t 5 4 l 5 ,T a b . I I I , 2 . o ' I s t a , o . c . , 1 5 4 ,T a b . III, 1.

S I . 1 J 5 . P o t o c i , d . i o b a z a m e n l a i o s n o u a stupa

110

lomljen gore i dolje - visina objekta 0,36 m. Oblik i mjere su kao i kod primjera br. 8, s tom razlikom Sto ornamenat prikazuje vinovu lozu. Ovi odlomci, iako malobrojni, svjedode, da su u kamenom namjeStaju crkve postojali ovi objekti: a) Septum,' u obliku pergole (pod naiim brojevima 1, 2, 3, 4), b) Arcus lriumphalis (br. 7), c) Ciborittm (brojevi 8 i 9) i d) neki nepoznati objekat sa impostima(broj5i6). Crkva je, kako vidimo, bila bogato u k r a 5 e n a( s l . 1 1 7 ) .
'o Patsch, o. c., s. 272, sl. 145.

Sl.

J16. Potoci,

dio

bazantenta

osnoua

s'.upa

Br.7. Osnovastupa sa donjim dijelom (sl. stabla68. 114). Plint jako odibijen,vis. oko 0,08. Na profilaciju otpada 0,09. Na gornjoj povr5ini tragovi zubade. Promjer stabla je 0,305,visina 0,37. Br. 8. Gornji dio malog bazamentasa ostacimastupa (sl. 115)68. Odlomljen gore i dolje. Stupii je vjerojatno bio izraden u jednom komadu sa kapitelom i bazamentom: cjelokupna visina iznosi sada 0,41. eetvrtasti bazamenatje u presjeku 0,15x X0,15 m. Na prednjoj strani udubljeno polje sa ornamentom: neke vrste >rotaesyriacaeo sa rozetama. Na desnoj bodnoj strani ilijeb, Sirok 0,07, a oko 0,025 dubok. Lijeva bodna strana i pozadina su glatki. Stupii je imao bazu u obliku lorusa, promiera 0,152. Sve povr5ine su glatke, osim Zlijeba, koji je obraden sa zubadom. Br. 9. Gornji dio malog postamenta sa (slika 116). Odostacima stabla stupa70,

I s t a , o . c . , 1 5 4 ,T a b . I I , 2 . Patsch,o. c., s. 272, sl.146. Sl. 117. Potoci, rekonstrukcija oltarske pregrade

111

U selu Prisoju, z a p a d n oo d D u v tra, zatedeni su na poloiaju zvanom Crkvina ostaci crkve u vrlo Sirokom oodrudju ruSevina nekog antidkog naselji, u narodu zvanog Sirkovac-grad. Narod hoie da je to )u stara doba" bio ,najveii grad u Bosni, veii od Rima". Crkva je bila duga 21,50 m, a Siroka 15,50 m7r. Na istodnoj strani, osim apside koja se nije nalazila u osovini gradevine, postojala je joS jedna pravokutna prostorija (4,40X2,20m), a uz juZnu stranu apside bila je prislonjena grobnica na svod, sa dvije kline za polaganje mrtvaca. Uz juZni zid lade nalazi se prigradak od 3,90 m Sirine i 9,25 m duZine,vratima povezan s naosom. U zapadnom dijelu gradevine nalazi se predvorje od 9,70 m duZine i 4,80 m Sirine, iz kojeg jedna vrata vode u sjevernu bodnu prostoriju, a druga u naos. Ulaz u baziliku bio je uz sjeverozapadni ugao fasade, a drugi postavljen simetridno - u prigradak na juTnom krilu. Objekt je bio pregradivan. U starije doba (u V st.) to je bila manja gradevina. Ona ie u VI st. rekonstruirana u veiu crkvu, tako da su prvobitnom preCvorju i ladi dodate nove prostorije. CijeIom sjevernom stranom izgradena ie tako uska izduiena prostorija (12,50 duZi.r: i 4,80 Sirine), u kojoj se, po tada5nje:l obidaju u ovim krajevima, mogao nalaziti baptisterij. Presbiterij je uniSte:-ru novije doba, tako da se nije mogao ustanoviti njegov izgled, pa ni namje5taj, izuzev nekoliko fragmenata stupiia od sepluma. U ruSevinama sradevine otkriven ic natpis koji spominjl ciliras DELMINIVM. Ovaj natpis, pa i onaj 5to je desetak godina prije otkriven u Mokronogama, a u potkome se takode spominje DelminijT2, vrduju ranije pretpostavke da se ovaj stari centar ilirskog plemena Delmata nalazio upravo u podrudju danaSnjegDuvna. Prisoje je, kako izgleda, bilo najveie naselje u ovom kraju. Na starom kr5ianskom groblju na Caji rini u Sarajevu, Sergejevske 1939 do 1944.godine pratio otkrivanje grade" L Bojanovski, Arl'reolo,Ski preglecl l0 ( 1 9 6 8 ) ,s t r . 1 6 2 - 1 6 5 ; p l a n n i j e o b j a v l j e n . " D. Sergejevski, Epigrafski nalazi iz Bosne, GZM, NS, XII (1957),sr. 109-110.

vinskih ostataka koje je on i pored teSkoia (grada je bila lo5a) pripisao rimskom dobuTr. Zgrada je bila saduvana u vrlo fragmentarnom stanju jer je prostor oko nje bro KoriSien kao groblle ne samo u prethistorijsko i rimsko doba nego i tokom mnogo kasnijih vijekova - sve do druge pol. XIX st., a iskopavanje ove gradevine nije vrSeno istematski. s Gradevina je bila podignuta na rit-t-tskoj nekropoli iz prvih vijekova n. e. Naime, ispod mozaika kojim je ona bila popodena, bili su joi in slta saduvani grobovi dija starost ne bi mogla prelaziti vrijeme od kasne prethistorije do prvih vijekova nove ere. Zidovi su bili izvedeni od lomljenog i neuredno sloZenogkamena, uz ulomke rimskih opeka, a sve skupa povezano krednim malterom. U r-rsipinigradevine nalazilo se mnogo fragmenata opeka, tegula, imbreksa pa i tubula, odito spolija sa neke starije zgrade urblizini. Sergejevski nije prenio na papir sve nalaze zidova, nego se ogranidio na jedan kraii potez, koji je bio u vezi sa ne5to veiom povrSinom mozaidkog poda. Taj mozaik se svoiim motivom protezao u pravcu istok-zapad, a po miSijenju Sergejevskog nalazio se u nekoj prostoriji od svega2,26 metara Sirine (sl. 118). Ploha .ie bila oko 4,50 metra duZine. Mozaik je bio konstruiran tako da su na podlogu od kredne smjese, 0,15 m debele,ulagane 5arene kamene tesere slabe izrade. Mozaik je mjestimidno bio zakrpan krednim malterom. Ornamenat je bio geometrijski i vrlo iednostavan: sastoiao se od niza detvrtastih okvira u kojima su bili naizmjenidno postavljeni rombovi i kvadrati od plave i bijele boje na smedem polju. Zanimljiva su rombidna polja,- jer su-se u njihovoj sredini nalazili prikazi kriZeva od bijelih tesera. Upravo ovaj fakat upuiuje na prisustvo kasnoantickog kulinog mjesta. Kod opisanog dijela zgiade imamo pred sobom jednu od 5irih prostorija neke bazilike, vjerojatno naos, diii je pod bio uokviren ovom bordurom. Boja mozaika i koncepcija ornamenata su iz relativno kasnog vremena,
7 3D . S e r g e j e v s k i , G Z M , N S , I I t4--42. (1947), str.

1r2

rekao bih iz vremena bliZe sredini VI st. Tome u prilog govori i nalaz Justinovog novca (518-527) u podrudju ove ru5evine. Istom vremenu pripada i fragmenat opeke sa urezanim kriZem, naden takoder uz ove ruSevine.Crkva je, dakle, u kasnoantidko doba bila sagradena na groblju na kome su vei i ranije bili ukopavani stanovnici rimskog naselja koje se steralo odavde do preko potoka Ko5eva. Ovo je jedini sludaj u Bosni da se crkva gradi preko starijih grobova za koje se mora pretpostaviti da nisu biii kr5ianski. Poznato je da je dana5nja ulica koja iz Sarajevskog polja vodi u srediSte grada bila

prilazna cesta rimskom naselju, pa zbog toga na nekoliko mjesta uz nju i nalaziVeia skupina grobova bimo grobove 7a. la je upravo na ovom mjestu. Da li je to bila cemeterijalna bazilika? Koji su bili razlozi da se ona postavlja Lrpravo usred starijeg (paganskog) groblja? To nam ostaje, za sada, kao zagonetka. gdjeje od davnina U Skelanima, bio prelaz preko Drine, Sto i samo ime kai.e, na lijevoj obali rijeke nalaze se ruSevine rimske naseobine, koja je moZda nosila ime GERD. . .7s.Tamo se nalazila postaja beneficiara, od koje je saduvano nekoliko Zrtvenil<a76. noviie doba izreU deno je miSljenje da je ovo mjesto pripadalo u zajednicu municipija ,Malvesiatiumn77. Ovdje su 1896-98 otkopane dvije crkve. Tokom svog boravka u tome mjestu Patsch je, osim njih, iskopao na vi5e mjesta veliki broj epigrafskih spomenika, kodok su sami spomenici 3e je publiciraoT8, propali. Obadviie crkve nalaze se blizu obale rijeke, pod samim obronkom planine. I s t o d n i j ao d n j i h ( " S k e l a n i I") orijentirana je prema istoku i neprav,ilnog je plana: to je detverokut, dug 20,19, Sirok 15,63,iz kojeg istupa apsida i prostorije E i G (s/. 119). Uzev5i u obzir prostorije B, E i G, duZina gradevine iznosi 23,96,Sirina21,88metara. U dasu iskopavanja zidine su bile dosta dobro ,oduvane pa su se mogla odredivati i mjesta vrata. Crkva je bila relativno dobro gradena,
7{ GZM, NS, II (1947), str. 28--29. " K. Patsch, Iz rimske varcr5,iu Skelanima, GZM, XIX (1907), str. 460--463; isto u WMBH, xI (1909), s'tr. 14G-177. ' 6 P a t s c h ,o . c . , n a t p i s i : 1 , 2 , 4 , 5 i 6 ; Sergejevski, r$tpemenik SAN (Beograd) XOII'I, 1940, Br. 14,15 i 16. '7 I. Bojanortski, Municipium Malvesiatium, Arheol. radovi i rasprave VI (1968), str. 241262. E Spomenici su bili smje5teni na samoj obali Dri'ne radi utovara na brod i trans.porta vodom za Sarajevo, ali je katastro,falna 'foplava (u novembru 1898. g.) odnijela zajedno sa di'jelom obale i sve spomenike, koii nikada vi5e nisu qrronatteni.

Sr. II8. Sarajeuo,

podni mozaik Carini

u zgradi 'na

I lJ

U sjeverne prostorije D, E i F moglo se uCi samo iz narteksa. Patsch ne spominje nikakve nalaze u njima, a\i inajuii plan ranokrSianskih crkava u Bosni i Hercegovini, drZimo da je srednja prostorija F (Siroka 6,18, duboka 4,90) bila koriSiena kao krstionica. U prostorijama E i F bil,i su, takode, nadeni grobovi: jedanuF,advauE. Na jugoistodnom uglu zgrade nalazila se malena prostorija G (3,68y2,73), naslonjena na zid naosa. Ona nije imala vrata na normalnoj visinri pa Patsch pretpostavlja, da su ona bila visoko postavljena, i da su za ulaz u nju bile potrebne stepenice. Sluzila je, valjda, kao riznica. I u njoj su bila nadena dva naknadno ukopana groba, vjerojatno iz srednjeg vijeka. Patsch niSta ne govori da li je bilo tragova poiara ili drugog nasilnog uni5tavanja. Druga crkva u Skelanima, oznadena j kao "skelani IIo, leZalae 300koraka zapadnije od prve, u pravcu antidke naseobine, pod samim obronkom planine (sl.120).

ohlr5

Sl. lI9. Skelani I, tlocrt crkue

od lomljenog kamena, koji je bio zidan redovima sa lica, dok je unutrainjost zida bila ispunjena sitnim kamenom, utopljenim u do,bar malrer. Tu je bilo uzidano, narodito na uglovima, i antidkih spolija - u svem'u 68 komada na broiu. Zidovi nisu bili oZbukani. Debliina im iznosi od 0,60 do 0,70 m. Temelj, koji je bio za oko 0,10 m Siri od ztda, sezao je oko 0,55 metara u dubinu. Pod je bio od krednog namaza. Krov je, moida, bio od drveta, jer Patsch ni5ta ne govori o crijepu. Crkva se sastojalaod 7 prostorija: naos A, dug je 13,97,a Sirok 9,97 metara. Patsch ni5ta ne govori o oltarnoj pregrad,i, koja je vjerojatno bila od drveta. Isto to moZemo reii i o uredenju oltara: sav crkveni namje5taj je bio od drveta. Kako izgleda, presbiterij i prostor za vjernike bili su na istoj razini. Na pet mjesta naosa pod je bio provaljen zbog kasnijih ukopa u ruSevini. Pokojnici su bili poloZeni licem prema zapadu, a bez priloga. Iz naosa su vodila samo jedna vrata u predvorje. Narteks C dubok je oko 10m, a Sirok 4,25 m; leZaoje samo ispred naosa. Imao je troja vrata: jedna na prodelju, Siroka 1,83 (bez dovratnika), druga veie Sirine - u naos i treia vrata koja su vodila u sjevernu prostoriju F, Siroka 1,27 (bez dovratnika).
114

---l

Sl. 120. Skelani II, tlocrt crk0e

r la

Orijentirana je prema sjeveroistoku. Jugoistodna strana naosa bila je osigurana podzidom debelim od l,I4 do 3,74 metra. Nadin gradnje je slidan kao u prv,oj crkvi, samo je slabiji. Kod zidanja su upotrijebljeni i komadi antidke cigle, a neSto manje i spolija (4 na broju). Temelj je bio slidan kao i kod prve crkve, tj. Siri od zida za ,oko 0,10, a dubok 0,55 m. Pod je bio od nabijene zemlje. Cini se kao da su obje bile gradene od istih maistora. -Crkva je manjih dimenzija nego ona prva: duZina iznosi 18,94,Sirina oko 15,50 metara. Buduii da su zidovi saduvani na dosta velikoj visini, samo u jugozapadnom dijelu crkve, ne moZe se ustanoviti, gdje su bila vrata. Ona su vjerojatno leLala u jugoistodnom zidu narteksa. Naos A je dug 10,20,a Sirok je 6,36 metara. Nije nacleno nikakvih tragova oltarne pregrade; isto tako prazna je i apsida: sav namjeStaj je vjerojatno bio od drveta - kao i u onoj prethodno opiisanoj crkvi I. Prvobitno se crkva sastojala samo od prostorija C, A, B, i G, a ova zadnja je bila vrlo malih dimenzija (1,40 X 1,56) i sluZila,valjda, za istu svrhu kao i analogna prostorija u prvoj crkvi. Prema sjeveru od naosa kasnije su bile dogradene prostorije D i F, izmedu kojih je leZao prolaz E. Iz E nije bilo vrata u A; to je sigurno, jer je na ovom mjestu zid bio saduvando I m visine. Kako je redeno, gradevina je istovremena onoj Sto je malodas spomenuta. Selo Siprage leZi na desnojobali rijeke Vrbanje blizu Kotor-Varo5a. Na breZuljku zvanom ,Crkvinan, u blizini tragova antidke naseobine, 1891. godine kotorski predstojnik Schweiger iskopao ie ru5evine ranokrSianske crkve. Radovima je neko vrijeme prisustvovao kustos Zemaljskog muzeja V. Radimsky. IstraZivanje je bilo provedeno samo djelomidno: bili su otkopani zidovi i apsida dok je unutraSnji prostor ostao neotkopanTe. Crkva je usmjerena prema istoku sa malom deklinacijom prema jugu. Zidovi, 0,65 m debljine, bili su saduvani oko
" V. Radi,msky, Ostaci rimskirh naseobina u Sipragi i Podbrdu, GZM, IV (1892),str. 75 -79; isto ,u WMBH, U (1894),str. 45--49. C. Truhelka, Starokr,Sianskaarheologija 117-119.

-#
Sl. 121. Siprage, tlocrt crkue

1,00do 1,30 m visine. Gradeni su od lomljenog kamena i oblutaka iz rijeke, sa tvrdim malterom, a sa unutraSnje strane pokriveni Zbukom; Vrata su izridena od sedre. Pod je bio od krednog namaza, nalivenog na sloj sitnog kamenja, a krov od crijepa. Crkva je dugadka (bez apside) 18,42, Siroka 74,20 metara (sl. /21). Poluokrugla apsida, postavljena izvan osovine gradevine, strSila je na 3,36 m, tako da ditava duZina crkve iznosi 21,78 metara. Bila ie podijeljena u tri prostorije: narteks, n-aos i sjeverna dvorana. Naos je, bez apside, dueadak 12,38,a Sirok 8,30 m. Pred apsidom je bila kamena stepenicaili prag u podu, dok su kamena subsellia, 0,34 Siroka a 0,60 m visoka, tekla duZ apsidalnog zida. U apsidi je bio naden impost (sl. 122). Unutra5njostnaosa ostala je, na Zalost,neiskopana.Zna se samo da su postojala vrata iz narteksa,Siroka 1,90, drui ga, iz sj,everne prostorije, a, takode, i vrata u juZnom zidu. Narteks je dug 13,90, Sirok 4,09 m. Ulaz je imao samo-sa juZ115

ne strane. U njegovom juZnom dijelu nadena je velika kolidina ugljena i tubulusa. Sjeverna dvorana bila je Siroka oko 4 metra a dugadka 12,38 m. Prema jugu rri.je bilo prostorija. Oko 2 km od Suice prema sjeverozapadu, u zaseoku BogdaSiii, a na lokalitetu ,Crkvina na Baramao, nalazi se ruSevina ranokrSianske crkvem. Sva ie zarasla u Sumu, i nije bila otkopana, ali otuda potidu dva stupa od oltarne pregrade, koji su prije 1898.godine bili izvadeni iz ru5evine.To su:
'o K. Patsoh, Rimska nasedbina kod Suice, GZM, XIV (1902), str. 6-8; isto u WMBH, IX (1904),str.227-228.

l. eetvrtasti bazament od stuoa oltarne pregrade koja je bila vjerojatno u obliku pergole (sl. 123). Vis. 0,93, a u presjeku 0,27X0,20 m; na gornjoj povr5ini su vidljivi ostaci stupa koji je bio 0,19 m u promjeru, a dinio je monolitnu cjelinu sa bazamentom. Prednia strana ukra5ena .ie stiliziranom akantovom lozicom. Na lijevoj bodnoj strani urezan je 2lijeb za usadivanje parapetne plode 0,08 m Sirine. 2. Bazament manjih dimenzija: visi na 0,335 m, u promjeru 0,10X0,10 m; na gornjoj povr5ini ostaci stupa; sa obadvije bodne strane urezan je Zlijebom (sl. 124). od 0,035m, Sirrine O samom izgledu i velidini crkve nemoguie je ne5to odredeno reii, ali nalazi pokazaju slidnost sa nekim drugim gradevinama u srednjoj Bosni. l e Z i u d o l i n i L a 5 v eo k o 4 k m Turbe zapadno od Travnika. Ovdje je postojalo bogato rimsko naselje, Sto je i razumljivo jer ovaj kraj povezuje dvije glavne doline u Bosni, dolinu Vrbasa i rijeke Bosne. RuSevine ranokrSianske crkve lelale su na lokalitetu "Crkvinan u predjelu "Varo5lukn na malom uzviSenju blizu Leljeznidke stanice. Devedesetihgodina proSlog stoljeia, prilikom gradnje Leljezni(.ke pruge, koja je trasirana upravo preko ru5evina, izvr5eno ie za5titno iskopavanjest ( sl. 125) . Kompleks je vei tada izgledao dosta velik: Truhelka govori da se prema sjeverru nalazilo ioS ostataka zgrada, Sto je u novije doba i potvrdeno. Zidovi su gradeni od lomljenog kamena na nadin >opus incertum<. Njihova debljina iznosila je od 0,60 do 0,80 m, pa dak i do 1,00 metar. Podovi su bili od naljevenog maltera. Kako su visoko bili saduvani zidovi, to Truhelka ne govori. Ipak, na njegovom planu oznadenasu vrata, Sto pokazuje da su ne sarno temelji nego i zidovi bili saduvani do visine koja je dovoljna
" C. Truhelka - K. Patsch, Bazilika u Varo5luku., GZM, V (1893), str. 695--699; isto u WMBH, III (1895), str. 236-239; M. Mandii, Tur"be kod Travnika, GZM, 1924, str. 89-90; N. Maslai, ZlaIni nalaz u kr5ianskoj baailici u 'str. 31. selu Tur"betu, GZM, XLIV (1932),

Sl. 122. Siprage, ukrasi na impostu

I r0

t:t
\

,',ll*'

U naos su vodila najmanje troja vrata. Jedna od njih su ona vei spomenuta iz narteksa, 2)5 m Siroka a koja nisu bila u osovini zgrade nego ne5to sjevernije, zatim dvoja vrata koja su bila sa iuZne strane u prostoriji I i F. Sa juZne strane bilo je rasporedeno 5 prostoiija od G do K, koje su, kako izgleda, dinile niz Sirine 6,45 m, dok im ie dubina bila razlidita. Prostorija K, duboka 3,25, imala je samo jedan ulaz, iz A, i to uzak - sarno 0,80 m. Sljedeia prostorija I bila je istih dimenzija kao i K - tj. duboka 3,25; imala je jedna vrata u naos, Siroka 1,50, i druga u prostoriju H, Siroka 1,78 m. Od svih prostorija u ovom redu, prostorija H je najveia: ona je duboka 5,70 m. Prostorija F duboka je 3,72, a ima troja vrata: u naos, (Siroka 1,65), prema prostoriji I (Siroka 1,40 m) i ona 1,02 m Sirine koja su vodila u malu prostoriju G. Osim toga je prostorija F imala malu polukruZnu apsidu, duboku oko 3,93,a Siroku 2,07 metara. O namjeni prostorije F i G ne moZe biti sumnje. G je grobna komora (kako,to vidimo u Mogorjelu), a F je kapelica za sluZbu mrtvima. U H je vje-

Sl. I23. Suica, bazament oltarske pregrade

za identifikaciju prostorija i prolaza. Sarna crkva je leZala na juZnom kraju dvori5ta B. Njezine dimenzije su: duZina 29,50, Sirina 16,65 metara.-Crkva ie bila po duZini podijeljena u dva dijela pred kojima se sterala velika prostorija A, duboka 4,85; valjda je igrala ulogu atrija. Taj prostor imao je vrata izvana (sa sjeverne strane) Siroka 1,60 m, a ne zna se da li je bilo ulaza i sa drugih strana. Sjeverni dio zauzimao je narteks C i naos D sa isturenom polukruZnom apsidom. Narteks je bio dubok 3,25 m, Sirok 8,40 m, a imao je vrata iz atrija - Siroka 2,28, a sa sjevera (iz B), Eiroka 2,26 metara. Naos D bio je dugadak 14,30 (bez apside), Sirok 8,40 m. Polukruina apsida bila je Siroka 4,14, duboka oko 3,55 m.

5L 124. Suica, bazarnent oltarske pregrade

117

roiatno krstionica. U crkvi ie b'io naden stup oltarske menze (sl. 126) i nekoliko Zelj-eznihpredmeta, zemljana lampa od crvene zemlje kr5ianskog tipa, i lijepa staklena candella. Godine 1919, prilikom radova na ieljeznidkoj pruzi, radnici su kopajuii pijesak nai5li, negdje na prostoru same crkve, na zidanu grobnicu u kojoj su, kao prilog, na5li zlatni nakit (slika 127). Od toga nakita spaseno je od jedne ogrlice 18 medaljona i mali krstii. Grobnica je bila ukopana u stijenu, i imala je svod izgraden od sedre. Bila je dugadka oko 2,95 - Siroka oko 1,66, a visoka u sljemenu 2.08 metara. Imala ie mali detvrtasti ulaz, kakav poznajemo iz Salone. Na dva lei,aja, visoka oko 0,20 m, zatedeni su ostaci od detiri ili pet pokojnika. k o d i z v o r ar i j e k e U selu Varvara, Rame, vrSeno je 1905.godine iskopavanje dijelova crkve, od koje je bio saduvansamo zapadni dio, a i to samo u temelji82K. Patsch, Bistue Vetus GZM, XVIII ( 1 9 0 6 ) ,s t r . 1 5 1 i d ; i s t i u W M B H , X I ( 1 9 0 9 ) , s t r . 1 0 5 - 11 5 .

ma82. Crkva je bila orijentirana prema istoku. Gradena je od lomljenog kamena sa vrlo slabim malterom. Debliina zidova iznos,i u sjevernom dijehi 0,45, u ostalim 0,66, dok je zid kasnije prigradenog ulaza E bio 1,00 m debeo. Ulaz u crkvu bio je sa zapada. Pod u otkrivenom prostonu bio je od krednog namaza, krov, vjerojatno, od drveta. Ostataka crijepa nije, naime, naden'ou podrudju ruSevine. Naos A je Sirok 8,24, a dugadak ne5to vi5e od 9,60 m. Istodni dio s apsidom nedostaje. Ispred naosa leZao je narteks B. On je zauzimao Sirinu naosa, i bio je Sirok 8,75, a dubok od 3,55 do 3,75 m. Narteks je imao troja vrata i to: u zapadnom zidu (Siroka l,2l), istodnom (1,45) i sjevernom (1,25 rnetara). Sa sieverne strane od narteksa i naosa leZali je prostorija C, Siroka 2,93 m. Prostorija D bila je Siroka najmanje 6,50 m, ali njen juZni zid nije saduvan. Kako izgleda, ta prostorija nije bila pristupadna iz same crkve, iako je bila gradena u isto vriieme kada i sama crkva. Ona ie

9---------l

r.

=--*
Si. 125. Turbe, tlocrt crkue prema najnouijim iskopat:anjima. Kompleks gradeuina jatslja se kao tip duojne crkoe sa interpoliranim paradisusom (prem,a I. Bojanot:skom)

118

Nikakvih drugih nalaza nije bilo, ali su nadena detiri spolija: jedna ditava i tri fragmentirane nadgrobne stele. Na njima se detiri puta spominje ime Flavius. Dvojica od njih bili su dek'urioni municipija BIST . .. - svakako BISTVE VETVS, koji nalazirno na Tab. Peut. i kod Ravenatass. Crkva je odito kasnoantidkog porijek7a, moLda je bila u upotrebi i tokom srednjeg vijeka. U s e l u V r d o l j u , n a p a d i n a m aB j e la5nice povi5e Konjica, otkiivena je 1956. godine, na mjestu zvanom Crkvina, kasnoPored nje su, antidka grobn,icana svod8a. vei i ranije, stanovnici sela nailazili na neke slidne podzemne prostorije, ali su
--a' nf-.SfVE NOVA je vieroiatno danaSnje podrudje Zenica-Y t Iez. 8{ V. Pa5kvalin, GZM. NS, XIV (1959), str. 149-150.

Sl. 126. Turbe, stup oltarske menze

imala zidanu grobnu komoru E sa baivastim svodom, Siroku, iznutra, 1,79, a dugadku 1,99 m. Grobnica je imala ulaz izvana,ispod zapadnogzida (0,55X0,485); unutra su bile dvije kamene kline, na kojima je leZao po jedan kostur, dok su izmedu leiaja bile u neredu kosti od io5 4 osobe. Od priloga je naden samo jedan i.e\jezni noZii.

Sl. 127. Turbe, zlatni m,ed,aljoni iz grobnice

119

neke crkve, o kojoj, na Zalost, nemamo joS nikakvu odredenu predodZbu. U arhivu Zemaljskog muzeja nalaze se podaci o iskopavanju jedne starokrSians k e r u 5 e v i n eu s e l u V r t o d e . T i p o d a c i su bili jednom prilikom samo il.rzgredno spomenuti.ss Zgrada je bila orijentirana od zapada ka istoku (sl. 128). Frontalni zid, du. Zine 5,80 m (Sto je ujedno i Sirina crkve), bio je 1,20 m Sirine (: 4 stope). Bodni zidovi bili su 0,60 m Sirine, a neSto iduZena apsida (2,80 m rasp,ona i 2,80 m dubine) imala je zid 0,90 m debIjine. U ru5evini je nadeno nekoliko komada profiliranog karnenja i ploda od oltarske menze. Crkva se nalazila u podrudju ru5evina neke rimske zgrade, pa je bila djelomidno poloZenapreko tih ruSevina,a zidovi su bili izgradeni od spolija. Ukupna duLina iznosila je 12,30metara. Selo Z aloLj e leZi 6 km sjever.oistodno od Bihaia u dolini Une i obiluie antidkim ostacima86. Ovi ostaci su, vei od ranije, bili poznati pod imenom "eavkiia Glavice" (sI. 129). Ovdje su 1954.i 1955. godine otkopane ru5evine dviju crkava87,od kojih je jedna smatrana kao srednjovjekovna, a druga ranokrdianska, medutim, obie ove gradevine su ranokr5ianske. Imenom "Z al o i. i e I< nazvat iemo onu sradevinu, koja je opisana u GZM 1951, na
" Vidi: E. Pa5alii, Antidka naselia i komunikacije u BiH, Sarajevo 1960, str. 13-16. Tamo je navedena u primjed,bama 43-70 i sva literatura o antidkim ostacima u ovom kraiu. " I. ererno5nik, Arheolo5ka ri,stra2ivanja u okolici B,ihaia, GZM, NS, XIII (1958), s'tr. 117136.

Sr. 128 Vrto(e, tlocrt crkue

ih bez kontrole arheolosa razarali i zatrpavali. Vrdoljaike gro6nice nalaze se, kako se to kainije rioglo ustanoviti, u kompleksu neke ruievine, vrlo vjerojatno neke kasnoantidke kultne sradevine. O tome govore i ulomci stup6va i reljefa s.a-ljudskim prikazima, Sto je u novile cloba -- prema obavje5tenjima stanovnika - ovdje otkriveno. Ovir su, za sada, jedini podaci koji indiciraju postojanje -liV]C.,"dii, Starineiz okolineBos. petror" ca,GZM,XIV (1902), 253. str. 1.20

q-

-------a.t

Sl. 129. Zaloije, ilocrt antiikih

ru\euina

stranama ll7-121, a plan na str. 118, slik a 1 , ( n a 5 as l . 1 3 0 ) . Ia je crkva bila sagraclenausred antidkog naselja, moZda tada vei u ruSevinama. Izvedena je veiim dijelom od antiikih spolija - rimskih, pa dak i ilirskih. Crkva je u svojoj osnovi, kao i veiina crkava u Bosni i Hercegovini, pravokutnik, a orijentirana je prema jugoistoku. Slabo je saiuvana - samo u svojim temeljima, tako da se nije mogao odrediti poloZaj vrata. Temelji su gradeni veiim dijelom od antidkih spolija i rijednih oblutaka. Pod ie saduvan u veiem dijelu naosa i u apiidi. U naosu je taj pod izveden od sloja sitnog kamenja zaljevanog malterom u kome je bilo i tucane opeke. Na mjestu beme, i u apsidi, povrh ovoga poda leZao je drugi do 0,25 metara debljine. Drugim nije6ima, presbiterium je bio najmanje 0,25 rn vi5i od quadratum populi - prostora odredenog za vjernike. Crkva se sastojala od narteksa, naosa, sjeverne prostorije, male jugoistodne prostorije i ne5to veie jugozapadne prostorije. Cijela zgrada je dugadka oko 17,60, a Siroka oko 12,15metara. Naos je (bez apside) dug oko 13,40 m, Sirok oko 7,00 m. PolukruZna, ,isturena apsida Siroka je oko 4,00, duboka oko 2,45 m. Bema je (sudeii po Sirini gornjega poda) bila Siroka oko 3,00 m. Od uredaja u presbiteriju nacleno je samo p,ostolje od menze. Ovo postolje je kamena ploda 0,90X0,55X0,16 metara sa kvadratnim rupama za noge menze; od same menze nije nadeno nikakvih ostataka, takode ni od ,septuma, pa ni subselija. Pred naosom se nalazi narteks, Sirok oko 3,70, a dugadak oko 7,75 m. Od narteksa je, s juZne strane, odvojena prostorija Siroka oko 3,50, a duboka oko 3,70 m. U ovoj prostoriji saduvan je pod. Sjeverna prostorija slabo je saduvana; samo po ostacima temelja moglo se utvrditi da je ona postojala i da je bila dugadka oko 12,70,a Siroka oko 2,60 m. U zapadnom dijelu nadena su tri groba diji poloZaj se poklapa sa pretpostavljenim planom prostorije. Sav ostali prostor je vei ranije prerovan, a zidovi izvadeni zajedno sa temeljima. U ovom

Sr. lJ0. Zaloiie I, tlocrt crkte

prostoru mi bismo odekivali baptismalnu piscinu uzidanu u pod. JuZni dio gradevine je zanimljiv. Tu su djelomidno saduvani temelji neke male prostorije, koja sadinjava jugoistodni dio zgrade. Ona je Siroka oko 1,50,a dugadka oko 3,50 m. Po vanjskim mjerama, ovoj prostoriji na zapadnoj strani crkve odgovara druga prostorija, pa izgleda da se izmedu njih nalazila jo5 neka treia koja je nestala, moZda je to bila drvena nadstre5nica ( porticus). U naos su vodila dvoja vrata: jedna sa zapada iz narteksa, druga s juga ispod portika. U crkvi je bilo nadeno 10 grobova. Od toga su dva, sigurno, iz vremena kada je ova crkva bila jo5 aktivna. Grob br. I nalazi se u naosu uz iuZni zid. To je sanduk napravljen od tankih I21

.-rJ
SI. 131. ZaIoZje ll, tlocrt crkoe

(0,15) ploda lapora. Njegov poklopac je ugraden u podnicu crkve. Priloga nije bilo. Grob br. 2 izraden je uz sjeverni zid sjeverne prostorije; ovaj grob je udubljen u stijenu (zcmlja je ovdje plitka) i ograden od lapornih"pl6ea sa vrlo tvrdim malterom. Jedna od ploda koje su pokrivale grob, bila je spolij sa nekog japodskog groba; druga, opet, spolij sa rimskim natpisom. Ostali grobovi su bili ukopavani tek iza razorJnia crkve - u njezinoj ruSevini. U ovoj su crkvi nadena mnogobroina spolija od koSih su gradeni zidov"ii grbbnice. Najvainiji je ploda sa japodskog groba, kojom je bio pokriven grob 2; to r22

k,onjanicima itz Zalolja kod Bihada, ,GZM, N,S XIV (1959),str. 103-111,Tdb. I-I,I; ,A,. Stbeevii, Arte degli llLiri, Mrilano, 1963,p. 23 \ 24, Tab. 44,45. 8sI. CremoSnik, GZM, NS XII (1957), U s,tr. 165-172,Tab. I, 2, 4; 4,5; IlI, 1-5. 'o I. Cremodnik, Relief Silvana i Nirnfa iz ZaloLja (Bihai) u GZM,-NS,XI (1956),str. 111 *126, Tab. I+IiJ. '1 I Jeronimov Stridon je le,Zaonegdje 'u ovim krajevima! n2L Cremo,Snik,Arheolcr5kaistraZ,ivanja u stn. 123o,ko,iciBrihaia,GZM, NS, XIII (1958), 128.Tab. I-III. V-VL

je ploda od lapora, dimenzija 1,94X0,74x X0,10 m. Prvobitna je ploda bila najmanje dva puta deblja. UkraSena je na jednoj plo5noj i na dvije bodne sirane. PredodZbe su radene kao obris, urezanim crtama. Na prodelju je prikazana povorka od pet konjanika, a na boinim-iedan vojnik i dvije panteres8!Nadeni su, nadalje, mnogobrojni odlornci nadgrobnih spomenika s natpisimasn. Takode je zanimljiv reljef koji prikazuje Silvana, u obliku Pana, i tri nirnfem. U zemlji, kojom je bio zasut grob br. 10 naden je bronzani novdii Konstantina, SOLI INVICTO COMITI, kovan u Akvileji. Crkva potide iz kasnoantidkog doba: i plan, i nadin gradnje su isti kao i kod ostalih ranokr5ianskih crkava Bosne i Hercegovine. Prisustvo spolija posve je pr:irodno. Crkva je mogla biti sagradena na ru5evinama antidke naseobine, koja je moi.da nastradala krajem IV stoljeia, istodobno kada ,i Stridonel, a po tome je poloZaj u Zalo?ju bio slidan onome u Nerezima. Na5u crkvu datiramo. kao i druge ranokr5ianske crkve ovog podrudja u drugu polovicu V vijeka. R u 5 e v i n a t o j e z o v e m oZ a l o L j e S II nalazi se nekoliko desetaka metara sievernije od crkve koja je prethodno opisana. Teren na kome ;se ona nalazi neznatno je uzvi5en. Otkopana je 1955. go dinee2. Zgrada je dugadka (sa apsidom) oko 21,30,a Siroka oko 11,50m (st. 131). Zidovi su gradeni paZljivo, od kvadrica lapora, dugih od 0,20 do 0,30, koje su stavl jene na obadva lica zida, dok je unutra$njost ispunjena sitnim kamenom, utopljenim u malter (opus caementicir.rs).Temelji su ne5to deblji 'od zida, I iz-ll--Ct.mo5nik, Spomenik sa japodskim

nose od 0,50 do 0,80 m Sirine. Zidovi su mjestimidno potpuno poru5eni, a mjestimidno su saduvani do visine na kojoj se mogu odrediti vrata. Pod se sastoji od sloja sitnog kamenja pokrivenog malterom. Saduvan je u naosu, apsidama, a djelomidno i u bodnim prostorijama D i E, dok je u narteksu uniSten. Plan crkve svojim centralnim i zapadnim dijelom slidi na ostale crkve u Bosni i Hercegovini. Crkva je podijeljena u detiri glavna dijela: narteks, naos i dvije bodne prostorije. Razlika je samo u tome Sto se istodni dio crkve sastoji od ,tri apside: jedne, postavljene u osovini crkve, i dvije bodne, postavljene ukoso, taslidno crkvi u ko da prave trotrist Cimu. l,laos. Prostor za vjernike je Sirok oko 5,50, a dugadak (dubok) oko 10,50 m. Presbiterij sa apsidom dubok je oko 5,10, a Sirok oko 4,90 m. Izmedu prostora za vjernike i presbiterija otkniven je jarak Sirok 0,32 m, koji nesumnjivo po. tjede od temelja oltarne pregrade. Presbiterij nadvisuje ostali naos za 0,30 m, a bodne apside za 0,10 metara. Ostataka od subselija nije se na5lo, a biie da od menze potjede odlomak stupiia od mramora, promjera 0,10, i visine 0,20 m. Nadeno je mnogo odlomaka 'od oltarne pregrade, koja je bila izradena od lapora. U naos su vodila dvoia vratar iz narteksa, Siroka oko 1,80, i iz juZne prostorije, Siroka oko 1,50 m; moguie da su bila vrata i u sjevernoj prostoriji D, jer je zid na jednom mjestu nestao.

Sl. 133. Zaloije II, ulomak plode iz oltarske pregrade

SI. 132. Zalodje II, ulomak pregraile

filoie

iz

ol.tarske

Narteks se proteZe uzduL cijele zapadne fasade; Sirok je 11,5, a dubok oko 3,50 m. Ima ulaz sa zapadne strane, (5irok oko 2,20), i vei spomenuta vrata u naos. Vjerojatno su vodila vrata i u sjevernu prostoriju. U sjeverozapadnomuglu nalazi se grob (br. l) napravljen od laporastih ploda, debelih 0,10 m. Gro;b je velidine 2JAx0,70X0,50 m. U njemu su nadena dva kostura bez priloga. Graden je vrlo pailjivo u vrijeme dok je jo5 crkva postojala. Boine prostorije dugadke su po 9,00, a Siroke oko 1,50m, prema istoku potpuno otvorene. Juina prostorija ima vrata u naos, (Siroka oko 1,65). TeZe je reii odakle se ulazilo u sjevernu prostoriju, jer su sva tri zida poru5ena; svakako je iz apside vodio uzak ulaz u dogradenu prostoriju. Na sjeveroistoku, uz crkvu je bila prigradena mala prostorija, Siroka oko 3,20, a duboka od 2,75 do 3,50 m, koja se naslanja na apside. Nikakvih bliiih potankosti o njoj nemamo; ulaz u nju je vjerojatno bio iz aps,ide, gdje nedostaje zid. Tu blizu nadena su dva imposta i stupii. MoZda je prostorija sluZila kao krstionica, pa su spomenuti kameni objekti spadali u njezin namje5taj. Nalazi. U crkvi je nadeno mnogo odlomaka crkvenog namje5taja, bogato ornamentiranog, a izradenog, sa jednim izuzetkom,od lapora: t23

Br 1. Menzi pripada, izvan sumnje, odlomak vei spomenutog stupiia, (diam. 0,10). To je jedini mramorni predmet naden u ruSerrini. Br. 2. Od oltarne pregrade naSlo se mnogo odlomaka, koji su bili razbacani po naosu i apsidi, ili upotrebljeni za gradnju groba u sjevernoj bodnoj prostoriji (s/. 132-133). Od pluteja se nailo 12 odlomaka, od kojih se mnogi mogu spojitie3. MoZemo konstatirati 6 raznih ornarnentalnih kompozicija, od kojih su se detiri mogle rekonstruirati (sl. 134). Po miSljenju Sergejevskog, svaki plutej se sastojao od dva kvadratna polja velidine 0,74x0,74 m. Ornament polja, u tri sludaja, bio je centralnog sistema, a sastojao se od kombinacija krugova i radijalnih crta; jedno polje bilo je ukra5eno kombinacijom sitnih krugova u "beskonadnom" nizu. Oko svakog polja je bio okvir od urezanih polukrugova, dok na gornjoj strani moramo zamisliti plastidnu lozicu od polupalmeta. Vjerojatno su bile najmanje detiri parapetne ploie, svaka dugadka po 1,58 m. Prema tome, na frontu pregrade Sergejevski je predvidio dvije dvostruke plode, 4 stupiia i vrata. Ostale dvije plode zamiSljene su na stranama presbiterija.
" D. ,Sergejevski, Pluteji 'iz baziltke u Zaloi.ju, GZM, NS, XIII (1958), str. 137-145.

Br. 3. Od stupiia oltarne pregrade saduvano je: a) jedan odlomak visok 0,65, promjer 0,18, b) odlomak vis. 0,30, promjer 0,18, c) mali kapitel izraden u jednom komadu sa stupiiem od kojeg je saduvan fragment u duZini 0,25, odlomljen, ali se pripaja kapitelu. Naden je u sredini apside. Ovaj mali kapitel je korintizirajuceg oblika: 6etiri velika stilizirana (ujednostavljena) lista akanta izmedu dva degenerirana i stilizirana heI'iksa, po jedan sa svake strane, koji obuhvataju isto tako po jedan manji list na uglu; sve izradeno u kosom rezu. Gore je ravni abak ukra5en urezanom horizontalnom crtom; dolje glatki astragal. Visina kapitela je 0,26 (sa ostatkom stupa), visina listova 0,132 m, gornja povrdina iznosi 0,16X0,16. gornjoj Na je povr5ini urezana kvadratna rupa 22x X26 mm, duboka 51 mm. Br. 4. Veliki kapitel (slika,135) naden je izmedu sjeverne prostorije i narteksa. Od donjeg odbijenog dijela na5ao se samo mali odlomak s ostacima stabla stupa. Dva su ugla odbijena, ostala dva o5teiena. Visina, jo5, 0,35m. Ornament je komponiran u dv'ije zone, slidan onorne ,na malom kapitelu, samo je oblikovan pomoiu unezanih crta; na svakoj strani su dva lista (palmete) koji su rastavljeni sa jednim rnalim listom izmedu

St,. 7'i4. Zaloije

Il, rekonstrukcija

oltarske pregrad,e, stupoui su ,,posudeni" iz crkue u Majdanu

124

dva heliksa. Na uglovima su, takode, po jedan mali list izmedu dva heliksa. Donja zona se sastoji od spirala, identidnih onima koje smo nazvali heliksima. Gore leii abak, utegnut na sredini svake strane i ukra5en sa tri horizontalno urezane crte. Flos je u obliku valjka (polucilindra). Izrada je dobra. Promjer stupa ie bio oko 0,28m. Te5ko je odrediti, gdje su se nalazili ti stupovi (najmanje, valjda, dva). Najprirodnije bi bilo da je postojao arcus triuntphalis, kao Sto je bio u Majdanu i Oborcima, ali se oko presbiterija nije naSlo nikakvih ostataka od baza. Br. 5. Izvan ruSevine, blizu sieverne apside, nadena su dva imposta, dobro oduvana, sa glatko izradenim stranama, slidnih dimenzija (sl. 136). Mjere pokazuju da ti imposti nisu stajali na velikim stupovima, jer im donja povr5ina iznosi samo 0,195x0,1.4(0,12) m. Navedene dirnenzije odgovaraju gornjoj povrSini detvrstastog stupiia, nadenog u sjevernoj apsidi, tj. u blizini nalaza dvaju imposta. Br. 6. Gornji dio stupiia, visina, joS, 0,43, Sirina 0,125,debljina 0,21 m. Na uskim stranama urezan je dugadki krii., uobidajenog oblika u V i VI vijeku. Pretpostavljam da je ovaj stupii zajednidki sa impostima, opisanim pod ,5". Izuzev neob'idnog rasporeda apsida -sve ostalo je na ovom objektu tipidno za ranokr5ianske crkve u Bosni i Hercegovini. Krstionica ie bila dozidana kasnije. In ona Sa crkvom Sto je zovemo "ZaloLje dini urbanu i vremensku zaiednicu. Sistem ukrasa pluieja vodi nas inaie prema Saloni Sto ne mora da dudi, jer se ovaj kraj i tokom srednjeg vijeka nalazio izvan Bosne. nas poseR u 5 e v i n ec r k v e u Z e n i c i bno zanimaju, jer je sva prilika, da je ovdje negdje bilo naselje BISTVE NOVA, tj. sjedi5te onog biskupa Andrije, Sto ga poznajemo po Salonitanskim koncilima 530. i 533. godine. Bistue Nova je bila municipij, Sto potvrduju i 4 spomenika upotrijebljena kao spolij u ru5evini ove crkve. To su: 1) CIL, III, 12765:D(is) M(anibus) T. Fl-(avio) T. F(ilio) LUCIO DEC(urioe'rTruhelka, WMBH, I (1893),str. 275; conf. Serseievski, GZM XLIV (1932), str. 39--40; takotl!:" Patsch, WMBH, xi (l9og), str. 104 d d.

Sl. I35. ZaloZje II, kapttel stupa

ni) MUN(icipii) BlS(tuensis) ET AVR-(reliae) PROCUL(a)E FL(avia) PROCILLA V(iva) F(ecit) ET SIBI ET SVIS'4. 2) CIL, IIl, 12766:12762:.. . TII IV-(iro municipii b) IST(uae) SACERD-

SI. I36. Zalo|je

ll, impost

125

-(oti) (provi) NC(iae) DELMA(tiae) V-(lp/ia) P(r) OCI (lla co) Nr(iuigi) (et s) IB(i)". 3) U Fazliiima, 18. km daleko od Zenioe, u dolini rijeke Bile, naden je, takode, jedan natpise6, koji spominje mun. Bist. CIL, III, 12761,p. 2256. Natpis glasi: D(is) M(anibus) P. AEL(ius) IVSTVS D(e) C(urio) M(unicipii) BIST(ue05Truhelka, WMBH, I (1893), str. 278; conf. Sengejevski, o. c., S. 37-38. 'u C. Patsoh, u WMBH, IIII, 43; ,{. Hofer u WMBH. ILII (1895), str. 245.

nsis) ET AEL(ia) PROCVLA CONIVX VIVI SIBI POSVERVNT. 4) Kod Bugojna, tj. dosta daleko, ne samo od Zenice nego ,i od Fazli(a, nadena je 1958. godine tegula sa Zigom BISTVES97.

Za pololaj centrainog naselja municipiia BISTVb, kod ZeniEe (a n-e u dolini LaSve ili Bile) sovori ne samo velidina, bogatstvo karienog nakita crkve i

" J. Pe'trovii, GZM NS XV-XVI str. 230.

(1960-61),

l) l"-l

ai
.l

,it /i, !l t,'l (r.,

6f
,l.l
e

rl

ll

,il

li ,l l,

Iril

r:. i,>=

A
St. 137. Zernca, tlocrt gradeuina

126

veliki broj spolija nego, joS viSe, prisustvo sacerdosa provincije Dalmacije i Urbis Romae. Zenica je, dakle, bila u rimsko pagansko doba religiozni centar pa je tako i kr5ianski biskup potraZio ovo mjesto za svoju rezidenciju. Tu je, uo,stalom, odrZan i veliki sinod 1203. godine. Drugo je, rnedutim, pitanje da li je ova na5a crkva bila rezidenciia bestoenskog biskupa ili samo jedna-od crkava u municipiju. Ranokr5ianska crkva u Zenici leZala je na desnoj obali Bosne, T-36-cl53frieffi predgradu BilimiSie, na imanju Kaznenog azvodaes. 1891. godine zenidki oficiial Czerny poduzeo je iskopavanje (sl. 137). Odlomci bogatog kamenog namjeStaja crkve bili su nakon iskopavanja preneseni u Zemaljski muzej, ali, sa izuzetkom nekolicine najinteresantnijih komada, nisu bili objavljeni. Mnogo komada ostalo je neinventarizirano, a publikaciie o nalazima bila je prekratka. Truhelka,uopie, nije opri5no namjeStaj. Pa ni u kasnijim radovima Truhelka ne daje vi5e od onoga, Sto je napisao u WMBHee, a jedino K. Patsch, govoreii o nalazima u Varvari (Bistue Vetus), navodi, sasvim nuzgredno,jo5 neke zanimljivosti o Zenicitm. Lokalitet je zadnjih godina XIX stolje(a zaravnan, kamenje iskrdeno, a teren pretvoren u oranicu. O nadinu gradnje ovih objekata moZemo reii samo ono, Sto se vidi na fotografiji koja je priloZena prvom dlanku T'ruhelke. Zidovi su bili izvedeni od lomljenog kamena, mahom spolija koji se na licu slagaou redove, no dosta neurednoror. Debljina im iznosi 0,60 m, osim zida koji odvaja sjeverni naos od juZnoga, (debeo svega0,40),izida sjeverne apside, dija dee' C. Truhelka, Rimska zgrada u Zenici, GZM, IV (1892),srr. 340 i d.; ris,ti, Zenica und Stolac,WMBH, I (1893),str.273-275,isti, GZM, XXVI (1914),str. 221--227. ' C. T,ruhelka, Die ohristlichon Denrlkmdler Bosniens und der Herzegovina, Rijm. Ouartalsohrift, IX (1895), str. 195-235; isti., rStardkr5ianska arheol'ogija, Zagreb 1931,str. 129+134 i 158-166. 100 Patsch, GZM, XVIII (1906),str. 156, K. birljeSka3; isto, WMBH, XI (1909),str. 110, prim. 2. 'o' Fotorgrafija je kako izgleda snimljena sa zapada, iz narteksa. Na prvom je planu vjerojatno zid koji odvaja nalteks od naosa.

bljina iznosi 1 metar. Zidovi su bili saduvani na prilidnoj visini, sudeii po fotografiji i po opisu u navedenim dlancima Truhelke. Gradevina je bila orijentirana prema istoku. Pod je u naosu bio od krednog namaza, a u narteksu poploden. Plan crkve se u mnogome razlikuje od plana os'talihbosanskih crkava. To je dvostruka crkva - basilica gemina. Ukupna duZina zgrade iznosi (zajedno sa apsidarna) 24,10,najveia Sirina 22,40m. Osnovni korpus zgrade (ako odbacimo apside i juZnu dogradnju) daje,ovevanjske dimenzije: duZina 18,60,Sirina oko 18,20 m. U tom kvadratu, duZ ditave zapadne fasade, leZi narteks B, dubok 4,10,u koga se ulazilo kroz vrata Siroka 2,30 m. Vrata nisu leLala t sredini fasade, nego ne5to prema sjeveru. Ulaz su s vanjske strane flanki rala dva zida, dugadka 3,45 m, sa stepenicama izmedu njih. Oni ,su vjerojatno nosili neki natkrov za za5titu unutra5njosti od kiSe. Iz narteksa su vodila dvoja vrata u dva naosa: unutraSnji dio zgrade bio je, naime, podijeljen uzduZnim zidom u dva jednaka dijela: prostorije C i Cr. Obadva su naosa imali polukruZne isturene apside, od kojih je sjeverna bila manja od juZne: 3,70 dubine i 3,25 Sirine, sa zidom debelim 1,0Om. JuZna apsida bila je duboka 4,70, i Siroka 3,65 m. Izmedu tih apsida bila je izgradena prostorija u kcrju su iz oba presbiterija vodila vrata Siroka 1,35 i oko 1,20 m. APsida E bila je Siroka 3,30 i 4,05, a duboka 4,90 metara. Sjeverni naos C imao je quadratum po,puli Sirok 8,20, a dugadak 9,70 m. Oltarna pregrada odvajala ga je od presbiterija: kod iskopavanja bio je jo5 naden in situ kameni temelj pregrade. Na planu, koji je u mnogo demu neispravan, vid,i se 7 udubljenja za bazarmente na delu pregrade, dok u svom radu ,StarokrSianska arheologijan Tr.uhelka govori samo o 6 stupovaro2, Sto je is,pravn,ije. Pregrada je imala oblik pergole obidnog tipa: detvrtasti bazamenti sa stupovima, drveni epistil i parapetne plode izmedu bazamenata. Sudeii po planu,
'o' Truhelka. o. c.. str. 133.

t27

SI. I38. Zenica, reljelna

ploia

br. 1

u presbiteriju su bile i dvije popreine pregrade sa po dva stupa. U siev'ernodijelu_presbiterija nalaiilo se uzvi5enje koje Truhelka, bez razloga, tumadi kio ambon. I/ apsidi je postojalo postolje za menzu, dok od same menze niie nadeno nikakvih ostataka. Truhelka vi5'e ni5,ta ne govori o ovom presbiterilu, no izgleda da je izmedu odlomaka kamenos nimie5taja (koji je kod iskopavanja bi6 naden sav na _jednoj hrpi u nartekiu), bilo i odlomaka katedre koja se nalazila u sievernoj apsidi. JuZni.naos p' je iste iirine kao i sjeverni, a dlrgadak je 12,65m. Nisu zabiljeZeni nikakvi os,taci od oltarne pregrad", pa ni oltara. _ Juini prigradak, niii za 50 cm od razine lada, sastoii se od tri Drostorije nepravilnog oblika, u puu"iurr" vratima; istodna od njih ima vrita, koja vode u C'. Sa narteks,omi prema vani ove prostorije nemaju nikakve veze, Sto nas zaduduje. Najmanja Sirina ovih prostorija (na zapadu) iznosi 3,00, najveia (na.ist-oku) - 3,80 m. DuZina,spolja iznosi 14,20m. Truhelka u svome dlanku navodi da su_ stupovi pregrade bili nadeni u narteksu, ali ne kaZe da li su leLali bez reda, ili su sastavljali kakvu pregradu. Isto tako, on ni5ta ne govori gdje-su leZali ostali ornamentirani komidi". Iz nri^zasustva stupova u narteksu, Truhelk,a lljgeyje da je- tu bila napravljena kapela (mi bismo rekli - privr-emenacrkva) iz nuZde, Sto je potpuno moguie, ili se pak pomiSljalo na rekonstrukciju gradevine (nakon p.oiara), pa je namjeitij privremeno odloZen u sporednu prostoriju. 128

Crkva je propala u poZaru. U prostor i j a m a B , C i C ' b i l o j e n a d e n o7 ' g r o b o _ l,a ispod podnice. Sto se tide kamenog namjeS,taja,vei kod prvog pogleda padl u oii .ii.rou.r_ nost ornamenta kojim su ukraieni. Izbor spomenika pruZa sljedeii pregled: . / . 1 3 1. Plutej (parapetna ploda)r02", ( s"Brgi8 ) . je sastavljeno_ montirano poi 9u"g3 Toiy gipsa 47 odlomaka od lapora; na 6 mjesta, rekonstruira_n po-oiu gipsa, dopunjen je torzo ,dobrog pastira;,'komad lava,. prednja pteeta janjeta r rrl ,iznad DeznacaJne dopune. Visina plode 0,60, duZina 1,12 m. Naokolo je okvir, primitivno oznaden sa clvrJeu_rezane crte. U polju, u plosna_ tom .reljefu, prikazan je-u sredinli kriZ, koji.im-a pro3irene krajeve krakova (kao j: bio obiiaj u Vi. stoljedu) i pro:to Sireni donji krak (crux poriab;/is). S li_ jeve _strane od kriZa, iipod horizontalnog kraka, prik-azan je liv okrenut prema desno; iznad-njegi i ispod njega priKazana 1e po jedna zmija. Svi su ukraSe_ ni urezanim crtama. Slobodni prostori oko ovih figura ispunjeni su stililinanim li5iem. S desne strane od kriZa nalazi se ljqdska figura koja lijevom rukom drZi neki duguljasti predmei, a desnu -kraka ie stavila na prsa. Iznad horizontalnos kriZa prikazano je janje okrenutj na desno,- a ispod kraka drugo, okrenuto prema kriZu. Sa strane imJne5to bilinos ornamenta. Sve figure su jako stiiizifrne; izracleneprimitivno, narodito liudska fi'u."^C. Trutelka .je spomenr.lo i dao sliku u _ Rom. Quart. ^!89F;212,slika ,m., 2) GMZ, 1114, s t r . 2 2 7 ,s I . 2 2 , 3 ) " S t a r .A r h . n s t r . l Z . s l . ' 2 .
Sr. I39. Zenica, reljelna ploia br. Z

SL. 140. Zenica. reljeJna plota br. 3

gura: glava je potpuno okrugla, vrat je tanak, tijelo ima oblik kvadrata, ruke i noge su tanke. Broj 2. Ostaci pluteja (parapetne plode), (slika 139). U literaturi se spominje samo jedan fragmentro3,ali ga je Truhelka svojedobno izloZio u Srednjovjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja sa oznakom ,Zenicao. Sastavljen je, otprilike, od 50 fragmenata sa dodacima od gipsa; takvih sigurnih dodataka ima najmanje 3, a u tome broju je i prednji dio lavlje glave. Svi su odlomci montirani na dasci pomoiu gipsa. Osim toga, ditav reljef je premazan tankim slojem cernenta, Sto otelava razlikovanje originalnih dijelova i dodataka. Ploda ie visoka 0,59, Siroka (dugadka) 1,10 metara. Naokolo je plosnati okvir; profilacija je samo nazna(ena pomoiu dviju crta. Polje je podijeljeno u tri dijela. U srednjem je kriZ, koji ima pri kraju proSirene krakove (oblik V-VI st.), dok donji krak ima pro5inenje kao crux gestatoria (portabilis). Naokolo su stilizirani listovi akanta. U lijevom dijelu polja prikazan je lav okrenut prema desnoj strani u borbi sa zmijorn. U uglovima je biljni ornamenat. Desna strana plode podijeljena je u tri vertikalne trake. Ona najbliLa kriLu ispunjena je lozom koja raste iz vaze sve iako stilizirano. Zatim sliiedi verlikalni traka sa Sah-motivom,tj. dva reda kockica. Desni prostor je ispunjen stili'o' C. Truhelka, Starokrdianskaarheologija, sfr. 164, sl. 80 i str. 29, sl. l0; GZM, XXVI (1914),,str. 226,sl. 20.

ziranim biljnim motivima; ovaj dio .ie saduvansamo djelomidno. Ovaj plutej, po izradi i stilu sli6i na prethodni. Br. 3. Odlomci plode koji se spajaju, (slika 140)t01. Spomenik se sastoji od 10 odlomaka koji su bili 1892. godine montirani na dasku i mjestimidno dopunjeni gipsom, sastavljeni odlomci dine plodu od 0,48 m visine i 0,55 Sirine, dok se debljina plode kreie izmedu 0,072 i 0,088 metara. Poledina je obradena sa ferrum dentatunt plosnatih zuba, Sto aproksimativno odgovara V st. n. e. Bodne su povr5ine otesane dlijetom, i ravne su. Postrani (boeni) odlomak bordure irna udubljenje 39x25x20 milimetara. Svi ovi odlomci pripadaju gornjem desnom uglu plode. Na jednom mjestu (iznad konjanika) vidi se i trag udarca, svakako iz vremena propadanja gradevine. Sada je nemoguie uspostaviti sudbinu tih komada u potankostima. Saduvani su dijelovi udubljenog polja uokvirenog bordurom koja'se sasfoji od dvoprutog ornamenta koji podsjeia U na onaj iz Dabravineros. polju se nalaze dva konjanika sa kopljima, vepar u trku i duguljasto liSie na tri mjesta - sve u plosnatom reljefu. Pada u odi da konjanici nisu prikazani paralelno prema kraju plode, nego koso. Ljudske figure prikazane su vrlo nezgrapno, dok su figure konja date mnogo bolje. Isto tako i vepar je prikazan prirodno.
10{ D. Sergeje'r'ski, oEquites bistuensesn u GZM, NS, XX (1965),str. 17-25. 'o' D. Sergejevski, Dabravina, Taib. I, I i III, l, 2, 7, strana 22/4.
Sl. 141. Zenica, reljefna ploia br. 4

129

Sto se tide sadrZaja, mole se pretpostaviti da je na predloS'ku,Sto ga je imao majstor, bio prikazan lov, a to je motiv kojim se moglo ukra5avati i crkve, no

Sl. 142 Zenica,

dijeloai

bazamenta.

br. S

majstor je (zbog pomanjkanja mjesta?) skratio tu scenu i stisnuo figure, tako da kompozicija donekle slidi i na megqan. Br. 4. Ornamentirana ploda, (slika 141)n6.Sastoji se od 18 odlomaka. Nedostaje veii dio lijeve strane. Visina 0,964 m, Sirina 0,58, debljina 0,08 metara. Uokolo tede bordura od pletera sa ljiljanima (tr,odjelnim listiiima). Sastoji se od dva polja: u lijevom su neznatni ostaci prikaza nekog dudovi5ta u trku, a u desnom su rombovi sa rozetama od ljiljana. Polja su odijeljena okomitom ,trakom sa istim ornamentom. Svi elementi ornamenta su dvoprutasti. Br. 5. Tri odlomka od bazamenta, (slika 142). Odlomci se ne spajaju tadno, ali su vjerojatno od jednog komada: svakako dva od njih, A i B. Treii odlomak je neznatan. Odlomak.4; Gornji dio detvrtastog bazamenta, visok joS 0,162, 5ir. 0,21, deblj. 0,21. Razbijen (vertikalno). Prednja je strana saduvana, a ukra5ena je 'ornamentom u plosnatom reljefu. Lijeva bodna strana saduvana je samo djelomidno; ima glatku povr5inu. Na straZnjem dijelu povrSine podelo je s otklesavanjem vertikalne vrpoe, Sirine oko 0,05, a dubine oko 0,02. Desna bodna strana je znatno o5teiena, imala je Zlijeb nepoznate Sirine, udaljen od rubova 0,06 m. Strainja strana je bila glatka. Na gornjoj povr5ini ,ostao je trag odbijenog stupa promjera oko 0,18. Na prednjoj je strani udubljeno polje sa okvirom jednostavne profilacije. U polju su prikazane dvije prepletene zmije, izmedu njih rozeta sa pet latica, a pored glava su dva mala uzviSenja u obliku dunkova. Odlomak B: Srednii dio bazamenta. razbijen vertikalno. Visina joS 0,18, Sir. 0,22, deblj.0,22. Na prednjoj strani, koja je manje-viSe sa6uvana, dvije zmije izradene su na slidan nadin kao i na odlomku A. Dvije su rozete, od kojih je jedna odb,ijena. Sa strana je jednostavni okvir. Ostale su strane nastradale, ali, ipak, moZemo konstatirati da su one po
'06 Truthelka,GZM, XX\II (1914), str,22:6, C. sl. 21; lsti, Starokr5ianska arheologija, str. 163, sl. 79. Ploda je ,po svojoj duZini bila horizontalno poloZena a istoveina je plodi b,r. 3.

Sl. I43. Zenica, glauica stupa

130

izradi slidile ua odgovarajuie povr5ine kod A. Br. 6. Kapitel, (slika 143)107. eini ga 7 odlomaka koji se spajaju: kapitel je monolitan sa dijelom stupa. Visina iznosi 0,38. Sastoji se od _3 zone: a) detvrtasta ploda uvrh kairitela, 0,188 X0,188 metara bez ornamenta. b) eetvrtasti dio kapitela s volutama;'sa svake strane po dvije zmije koje se savijaju i tako nadoknaduju volute; visina ovog dijela je 0,13, dok strane iznose p'o 0,21 metar. c) Kalatos visine 15 cm koji se suZava prema dolje sa 3 urezane horizontalne crte: gore promjer iznosi 0,16, dolje ispod listiia - 0,1.46; Vijenac od 12listiia, visokih d) 0,088, Sirokih oko 0,A27, ukraSenih sa po 3 crte. e) Astragal, visok (debeo) 0,02, promjera 0,183.f) Dio korpusa stupa, promjera AJ37. Na donjoj povr5ini okrugla rupa. Donji dio je jako nastr"adao. 8r.7. Uski, istegnuti kapitel (sl. H4) sa detiri biljke koje se ispod gornjeg detvrtastog plinta savijaju u oblik slidan korintskim volutama. Pri dnu ovih biljaka odvajaju se iz osnove kapitela listovi slidni akantima. Br. 8. Odlomak ornamentirane olode. (slika -145).Saduvano ie 8 odlomata od ugla plode. Dimenzije 0,37x0,225x0,055 m. Naokolo je bordura, Siroka 0,145 m od dvoprutastog ornamenta. U polju krug sa nasjeckanim motivom klasa, a unutra trotradni savijeni ornament sa ljiljanima i zvijezdom u centru. U uglu, na kraju, sjedi ptica. Pozadina grubo oderana dliietom. U Zemaljskom muzeju duvaju se joS 4 manja odlomka slidnog ornamenta. Br. 9. Ostaci plode 5to je dini 7 slijepljenih odlomaka: dolje dodato gipsom; gornji dio nedostaje. Dimenzije 0,56X X0,375X0,05 m. StraZnja je povr5ina obradena zubadom (sl. 146). Profilirani okvir; u polju dvoprutasti pleter sa ljiljanom. Izrada nije precizna.
'o' Slike kod Tnuhelkeu GZM, XXVI (1914), str.226, Sl. 19; isti, Starokr5ianska arheologija, str. 161.sl. 74.
9"'

SI. 144. Zeni:a,

glau:ca

stupa

Sl. 145. Zeni,ca, ulomak plote broi I

oltarske

pregrade,

13i

Br. 10. Ostaci ornamentirane ploie. /s/ika 147).Svega26 odlomaka montiranlh na dasci. Polje okruZeno nizom naizmienidnih. kvadrata ispunjeno je prepletom od 5 lrnua, koji u beskonadnom nizu zatva_ ra krugove ukra5ene Sesterolisnim roze_ tama, dobivenim kriZanjem segmenta kruga. Saduvana je povr5ina vel,idine0,g4X X0.70 m. Br. 11. Ornamentirana ploda, ( slika 148). Sastoji se od 7 odlomaka montiranih na dasci. Dimenzije: 0,79x0,34X0,036 do- 0,06 m. Naokolo profiiirani'okvir, Sirok 0,06, zatim sa st-rana clviie vertikalne trake, Siroke oko 0,05 m # ,pro- u trku". U sredini se nalazi stilizirana loza koja raste iz kalela. ornament ie izve_ den u jednotradnoj tehnici. Br. 12. Ostaci ornamentirane plode, (slika 149). f inc je 4 odlomka koji * ,pujaju- Odbijena_je sa tri strane; pozadina je -obradena zubadom. Mjere: 0,75x0,47x X0,08 m. Sa tri strane vide se ostaci okvira sa Sah-motivom. Polje je podijeljeno u 4 kvadrata koji su odvojeni l"edan
SI. 146. Zenica, ornamentirana ploia. br. 9

Sl. 147. Zenica, ulomci reljefne ptoie, br. 10

od.. drugog dvostrukim uZet,om, moZda stiliziranom girlandom lovora. U kvad_ ratima _krug sa m,otivom klasa; unutra dvoslruka zvijezda sa 6 zraka; u uglovima listiii; promjer kruga 0,2g mJtara. Br. 13. Odlomak ornamentirane nlo_ (e,(slika 150,).Sastoji se od 5 odlomaka plo.ie koji su slijepljeni. Odbijeni su sa svih strana, osim jedne. Saduvanemiere: 0,42x?,68x0,055 prvobitno oko tjOx m, X0,80X0,08. Sa strane se vidi okvir, Sto ga iine dva reda trokuta izvedenih u ko_ som rezu izmedu dviie trake Sah-motiva. Ostacidvaju polja sa ,liilianiman. odvojenih Sirokom trakom koja se sastoji od detiri reda trokuta i tri trake Sah-motiva. Br. 14. eetrnaest odlomaka ornamentirane plode istorodne broju 13, (sI. 151). eine je kornbinaciie traki sa nizom naizmjenidnih dvorednih Sahovskih plota, dvostruki nizovi trosrranih Supliih^piramida i stilizirane biljke. Br. 15. Gornji dio bazamenta, (slika 1sla). eetvrtasti bazament sa donjim dijelom stupa, izraden od iednoe komada. Odlomljeno gore i dol.je.Visini 0,g05,od dega na stup otpada 0,235 m. Ornamentirane su prednja i lijeva bodna strana. S1_de;1oj. stranl usje8en je Zlijeb, Sirok 0,07, dubok 0,035 m; na slraZnloi strani takode je Zlijeb, Sirok 0,05. preiiek bazamenta iznosi 0,21X0,22 m; promjer stupa iznosi 0,27 m. Ornament le stilizirana akantova loza, koia izrasta iz kalela. . Iznad loze je iriz od visokih listiia koji rastu iz savijene dvoprutne trake.

Na bodnoj strani nalazi se samo loza bez friza. Bodne strane obraclene su zubaiom. Vjerojatno je to lijevi ugao oltarne pregrade. Br. 16. eetvrtasti bazamenat (slika , 152b)108. Slijepljen je od 9 komada. Na prednjoj strani prikazan je friz od 7 duguljastih listiia koji rastu iz savijene trake. Dolje je prikazana stilizirana vitica --lillllt" u GZM, XXVI (1914), str. 225,sl.

SI. 148. Zen;.ca, reljefna ploia, br. 11 Sl. I49. Zenica, dio reljefne ploie, br. 12

akanta koja raste iz kalei,a. Na lijevoj boinoj strani je Zlijeb. Desna boina strana je ravna. StraZnja strana jako oSteiena. Na gornjoj povrSini vide se ostaci debla stupa, diji je dijametar 0,18 m. Bazamenat je od oltarne pregrade, vjerojatno je stajao kao lijevi ortostat na ulazu u presbiterij. Br. 17. Cetvrtasti bazamenat. (Slikq 152c)t]e.Visina 0,86, presjek bazamenta 0,20X 0,20; visina ostatka stupa 0,03 m. Na prednjoj strani ornamenat, slidan kao kod broja 16 i 17. Na lijevoj strani bio je Zlijeb. Desna strana je ravna. Br. 18. Hermula od pregrade ili episkopalnog prrijestolja, (s/. I53). eetvrtasti stupii, razbijen u 3 komada. Visina 0,82, od toga na dunkasti gornji dio otpada 0,13 m. Na prednjoj strani ukraSen sa ietiri pravokutnika i zvijezdom unutra. Na desnoj strani nalazi se Zlijeb, Sirok 0,05 m. Ovdje je, dakako, nabrojeno samo nekoliko primjeraka zenidke ukrasne arhice ovaj materitekture. Vjerojatno jal jednom biti u cjelini obratlen i objavljen. Medutim, vei i sa ovim pregledom postaje nam jasno da je i pored raznovrsnosti ornamenata oprema ove bestoenske crkve bila iedinstvena u pogledu atmosfere u kojoj je ona nastajala, i ruke koja ju je izradivala, Sav namje5taj je, dakle, izraden u jedno vrijeme i po jednoj cjelovitoj zamisli (sl. 15a). To se
t6. '.'q Slike u GZM, XXVI (1914),str. 225, sl.

133

narodito zapaZa na nekim ornamentima koji se kao okviri i trake, ili inade popune ukraienih polja, javljaju eas u j-ednoj, das u drugoj figuralnoj temi, ali uvijek tako da ovaj namje5taj poveZu u neprekinuti lanac istorodnosti. Tematski su nam ovi ornamenti pomalo strani. Za nuidu, jednoj od scena dali smo ime oDobri pastir<, a drugoj jednostavne "Equites bistuenses". Pri promatranju tih reljefa nama se, medutim, otvara jedan novi dudni svijet, koji nas - ako bismo ga htjeli nazvati pravim imenom - mami nekamo u vode i tokove gnosticizma. Taj svijet alegorija i simbola, kako vidimo, sav se ustremio na to da nam istakne prisustvo Dobra i Zla, svijet Plerome i Kenome, kao podela ljudi i zemaljskog Livota, pa Isusa kao arbitra i presuditelja medu njima. eini nam se tako da uDravo odatle izvire bit poruke Sto je nama prenosi ova gradevlna.

U selu Zitomisliii, na mjestu zvanom nCrkvina" u dolini pored lijeve obale Neretve, nalaze se ru5evine vrlo zanimljivog kompleksa sa dvostrukom crkvom, sporednim prostorijama i velikim ogradenim dvoriStemtto. Sjeverna crkva imala je oltarsku pregradu, i polukruZno razvedenu prostoriju s baptismalnom piscionom, ukopanom u zemlju, a juZna je jednostavna, obje su zavrSavale apsidom prema istoku. Izmedu kultnih dvorana nalaze se dvije manje prostorije: istodna, vjerojatno diakonikon, a
"o Radovi na iskopavanju lazi5te nije ioS obia'r.lieno. su u toku, a na-

51.151. Zenica, ulomci reljefne ploie, srodne broju 13

Sl. 150. Zenica, ulomali reljefne ploie, br. 13

t. r._."r".1(.," {l

i",

t"u))ttltilt

i1r{,rl,ry*,,,

zapadna protezis (pastoforij). Uz juzni bok nalazi se nekoliko prostorija. Sav ovaj kompleks okruZen je zidom koji ispred crkava zatvara veliki pravougaoni trg (dvori5te). Ovaj sakralni kompleks nalazio se u relativno pustom kraju, jer je promet u rimsko doba tekao desnom obalom Neretve, i preko Dubrava. Karakter nalaza dopuSta njegovo datiranje u V ili VI viiek. Na jo5 nekoliko lokaliteta zapaLeni su ostaci kasnoantidkih crkava, koje nisu pobliZe istraZene. Tako su u selu CrniCi, na Dubravama kod Stoca, zate(ene kasnoantidke srobnice unutar zidova koji su raskrdeii prije nego su arheolozi mogli izvrSiti potrebno istraZivanje.Odavde potjecu dva fragmenta kdsnoantidke crkvene opreme koji se nalaze u Zbirkama Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Ovdje

IJ+

je stajala crkva o kojoj, na Zalo'st,nemamo dovoljno podataka. Tako ovaj lokalitet postoji samo kao topografski podatak. U C e r i n u , n a m j e s t u z v a n o m) C r k vinan, postojale su ru5evine nekih zidova, koji su, po svemu sudeii, potjecali od crkve iz kasnoantidkog doba. Gratlevina se nalazila u blagoj kotlini ispod brijega, gotovo nadornak Brotnjeg polja' Na tom mjestu naden je sarkofag sa relie;fnim prikazom krlla (naia slika 160) i" ploda od oltarske pregrade, sa reljefnim prikazom vinove loze i grozdova. Ploda je ugradena u Zupni dvor. Iz zidova crkve izvudeni su i neki fragmenti vijeka, odiobradenog karnenja iz I-IV to upotrijebljeni kao spolija u gradevini V i VI viieka. Na gi'oblju ,Karaulao u Duvnu, otkrivenb je nekoliko komada ukraSenog karnenja p-oriieklom iz starokrdianske crk' vene gradevine, po obliku i sistemu ukrasa srodnog nbosanskimnukrasima. To su dva stupa iadena na tokarskom kolu sa plaSI. 152. Zenica, bazamenti; a 16:c-br.17 br. 15: b br.

SI. I53. ZenLca,herm'ula

stidnim )prstenoviman, slidno stupovima iz Breze. Nadena je takoder glavica stupa (sl. 155) sa prikazom ptica na uglovima, razvedenim abakusom i astragalom koji monolitno prerasta u korpus kolumne. Po motivu ukrasa, ovaj kapitel slidi nekim primjercima iz Dabravine. Sama crkva mogla je stajati uPravo na ovom mjestu, ali su kasnija ukopavania mrtvih p'otpuno uniStila njene tragove.

'r' K. Patsch, Prilog topografiji i povijesti GZM, XVI (1904), str' Zupanjca-Delrniniuma, 314-345.

135

U ovom pregledu obuhvaieno je kako vidimo - 46 crkava koje, zbog nekih karakteristika, moZemo datirati u kasno antidko doba. Rekli smo vei da u to doba u Bosni i Hercegovini nije bilo velikih urbanih aglomeracija, jer naselja kao Sto su bila ona na tlu dana5nje Rogatice, Gradine kod Srebrenice, u Potocima kod Mostara ili u Kamenskoj Podgradini na Glamodkom polju (sl. 156), ipak nisu prema5ivala karakter skromne provincije, ogranidene na Zivot bez velikih pretenzija. Slobodnih opiina, kolonija i municipija, bilo je oko dvadeset. Mi zapravo ne znamo u kakvoj urbano-psiholo5koj atmosfieri su stare plemenske civitates dodekale ovo doba, a s pravom rnoZemo sumnjati u moguinost da su rimski nadin Livota i sviiest rimskos gradanstva postali opca i iniegralna svol jina svih ovdaSnjih stanovnika. Prvobitno kr5ianstvo bilo je religija gradova, a to je moZda i bio razlog Sto se ono u fazi ilegaliteta tako teSko probijalo na ilirski teritorij. Ili, da se izra-

zimo drugadije, odsustvo brojno znatnijeg kr5ianstva u ovim krajevima do IV vijeka znak je da pravih grad'ova u klasidnom rimskom smislu ovdje nije bilo. Opisane crkve bile su svakako izgraclene pored naselja. Iznimke, kao Sto je sludaj u Dabravinama, su rijetke. Drugo je pitanje, kakvog su karaktera bila ta naselja u kojima su bile one sagradene. Velika je Steta da takva naselja ovdje nisu ni istraiena - iztrzev manjih iznimaka kao Sto su Blagaj na Japri kod Bos. Novog, ili, moida, Lisidiii. Ako su neke crkve i zatedeneu podrudju s ostacima (rimskog) naselja, pitanje je da li su te zgrade u doba postojanja crkve bile aktivne, ili vei u ruSevinama. Pretpostavljamo da su u podrudju naselja bile sagnadeneove gradevine: Blagaj na Japri, Breza II, Cim, Crvenica, Halapii, Majdan, Mokro, Potoci, Prisoje, i Zaloije. U blizini naseobina: Breza I, eitluk, Doci, Lisidiii, MujdZiii, Oborci, Otinovci, Skelani i Zitomisliii.
oltarske ptregrade

SL. 154. Zen;.ca, rekonstrukcija

136

Cemeterijalna bazilika: Sarajevo(?). U blizini naseobina, ali na ru5evinama starijih gradevina: Borasi, eipulii, Doljani, Vrtode, Klobuk, Mogorjelo, Nerezi i Turbe. Niie iskliudeno da su neke od njih pripadale samostanima, kao Sto se sa manje ili vi5e sigurnosti moZe tvrditi za Dabravine. U okvirima refugija bile su: Blagaj na Buni, Carakovo, Gornji Vakuf, Lepenica i Mali Mo5unj. Nije mogao biti ustanovljen ambijent za lokalitete: Kakanj Doboj, Siprage, Suica, Varvara, Vrdolje i Zenica. Navodi Patscha o postojanju >trga okruienog gradevinama( pored crkve u Zenioi, ne iskljuduje samostan, jer na podrrudju te crkve nema inade tragova naselia - dak ni rasprSenogtipa. Drugo je pitanje u kakvom su odnosu bile naSe kasnoantidke crkve sa velikim magistralnim cestama. U tom pogledu su na$i podaci neSto konkretniji. Prije svega zapaLamo da se episkopalna sjedi5ta nalaze na znadajnim prometnicama: BALOIE-na cesti Salona-Servitium, DELMINIUM-u spletu cesta zapadne Bosne, BISTUE-na cesti koja se dolinom Bosne veZe za Panoniju, a SARSENTERUM (ili SARSINTERON - kod Ravanata) - u potezu Anderba- Bistue, 5to ie svakako morala biti jedna od popreinih magistrala na pravac Jadran - kontinent. Gotovo sve, dosad ot'krivene, kasnoantidke crkve moi.emo vezati uz neku saobraiajnicu, tako da i nema posebnog razloga navoditi pojedine sludajeve,osim onih koji su najupadljiviji: Halapii, Prisoje, Crvenica, Otinovci, Varvara, Lisidiii, Kakanj i Sarajevo. Ne znamo da li je bilo privatnih crkava, sagradenih na velikim imanjima. Postojanje dvojnih crkava (Mogorjelo, Turbe, Zenica i Zitomisliii) i crkava koje imaju posebnu prostoriju s apsidom (Dabravine, Mokro) dovodi na pomisao da je tu u pitanju postojanje monasterija. Status takvih gradevina bio je vei u mnogo navrata predmet rasprava (Th. Kempf, K. H. Schdfer, E. Male, I. Hubert, Kandler, Swoboda, Gerber,

Sr. 155. DUL)no,glauica stupa

Egger, Karaman i dr.), jer pisani dokazi o tome ne postoje, nego se sve tvrdnje osnivaju na pretpostavkama. Tako Theodor Kempf misli da su zgrade mogle sluLiti za bogosluZja u ljetno i zimsko dobart2. K. Schrdferrr3je miSljenja da je iedna od zgrada sluZila kao parohijalna crkva, a druga za skupne molitve kanonika. Ovakav zakljudak nije lo5, ali je autoru izmakla iz vida dinienica da ie ljudi vezanih za skupne horie u katedrali vrlo malo, pa im nije potrebna ditava iedna crkva, nego tek mala prostorija je u njoj. Emile MAle'ra smatrao da su seu jednoj od crkava, posveienoj Sv. Mariji,
"'?Th. Kempf, Eoclesia cathedralis eo quod ex duobus ecclesiis perficit,ur, Arte del primo millenio,str.3id. "' K. H. Sohd,fer, Pfarrkirohe und Stiftskirche, Kirchengescrhichtliche .Abhandtl'ungen 3 ( 1903), Stuttgart, str. 196---204. I'n E. Mdle, La fin d,u paganirsme.
lJt

[^l.t

n
SL 156. Pregled kasnoantitkih crkaua u Bosni i Hercegooini

dijelili sakramenti,dok je ona druga, p<"rsveiena nekom rnuieniku, sluZila za skupne potrebe vjernika. MAle je, Sto se dedikacije tiie, polazio sa stanovi5ta prilika u franaikoj Galiji. Tamo su, za lrrileme Merovinga i Karolinga, gotovo sve katedrale posveiene sv. Mariji, a tek parohi.lalne crkve pored njih lokalnim svecima ili poznatirn mudenicima, naroiito sv. Stjepanu. To je, jednostavno, bio uhodani obidaj u Galiji, koji ie se jo5 jednom ponoviti u Madarskoj za kralja Stjepana. I. Hubert je neodludant'5. ne zna On zaito je na evropskom Zapadu do5lo upravo do dedikacija koje spominje MAle, ukoliko se to nije prakticiralo samo u drugoj detvrtini V stoljeia. Kandlerovo miSljenje da dvojne gradevine odraZavaju liturgieku praks,.,"kasne antike, utoliko Sto je jedna od gra-liturgiji ClevinasluZila redovnoj ,t pirohijalnoj crkvi, a druga za kuli mrtvih, bilo je kasnije prihvaieno od Gerbera, Svobode i Eggera, pa i E. Dyggveal16. to No, stanovi5tenije moguie primijeniti na sludajeve u Bosni i Hercegovini. U MogorjehJ je upravo ona "parohijalna" gradevina okruZena grobnim komorama, a ni u iednoj od onih bez septuma i oltara (u Bift uvijek juLna gradevina) nije otkriven neki znak poStivanja mrtvih. Na kult mudenika pomi5lja i Rudolf Egger. Za bosansko-hercegovadke dvojne crkve karakterist'iino je sljedeie: a)- Sjeverna gradevina je kompliciranog tlocrta. Prostor za vjernike je malen zbog nekoliko onuzgrednihn prostorija, odito vezanih za liturgiju i dijeljenje sakramenata. U sjevernoj se nalazi ollar. b) JuZna gradevina je jednostavna, bez nuzgrednih prostorija i - kako izgleda - bez oltara. c) Izmedu glavnih dvorana nalazi se diakonikon (Zenica, Zitomisliii), ili kao Sto je sludaj u Turbetu - tu stoii atrijalno dvori5te ( paradisus).
"' I. Huber-t, Le's cathedr.ales doubles Atti del .Iu Qglgresso !1ter1. di srudi langobardi, S p o l e l o1 9 5 2s l r . 1 6 7 - 1 7 6 . , History of Salonitan Christi. "' E._Dyggve, anity, Oslo 1951, prema rijemu citirani su ostall autori.

d) Juzna gradevina sluZi samo za obav.ljanjemolitava jedne zajednicekoja zahtijeva vedi prostor nego Sto je onaj-za narod- kada prisustvuje- liturgiji. prisutnici kod molitve u juZnoj gradlvini Zele biti odvojeni od naioda (Mogorjelo, Turbe;, ali se sluZe istim diakonikonom (Zenica. Zitomisliii). _e ) U z j u Z n u g r a d e v i n up r i s l o n i e n es u neke prostorije bez kultnog znadenja, mo2.da_za -stanovanje (Zenica, Mogorjelo, Turbe, Zitomisliii). f) Kompleks je ogratlen u veliko dvori5te (Dabravine, Mogorjelo, stari zidovi iz IV vijeka, Turbe, Zenica i Zitomisliii). g) Pored crkve nalaze se celiie (Dabravine, moZda, Zenica). Sve ovo navodi na pomisao da mi u sludaju "bosanskih. dvojnih gradevina moZemo imati posla sa monasteriialnim institucijama. Ovu pomisao potkr6pljuje i dinjenica da se u vezi sa Prvim solinskim koncilom spominju predstojnici sarnostana u Dalmaciji, a i podaci o darovanjima cara Justinijana sv. Benediktutl?.Tirne je zasvjedodenmona5ki Zivot u provinciji Dalmaciji VI vijeka. Prikazi monaSkih likova na kapitelima u Dabravinama, pojadavaju ovu pretpostavku, pa i dopuStaju ovu praksu duboko u unutraSnjosti provincije. Zanimljivo je, ipak, da se u nekim od ovih crkava nalazi i baptisterij (sa duboko ukopanom piscinom), St,oie moZe tumaditi misionarskom dielatnoiiu osnivada crkve. Sergejevski je u viSe navrata zastupao mi5ljenje da izgradnju ovako brojnlh crkavi u"jednom iskom rasponu vremena treba protumaditi misionarstvom u jednoj jedinstvenoj akciji. Misionarenje u nekr5ienim krajevima bilo je ponekad povjereno jednom dovjeku (sv. Bonifacije medu Germanima i dr.), a ponekad mona5kim zajednicama (npr. irlki monasi). No, dok su neke akciie ostale zapisanc kao historijska dinjenica, dotle' u sludaju zaled.a prbvincije balmacije moramo _ostati ogranideni samo na pretpostavke na temelju arheolo5kih nalaza.Pripisivanje dvojnih crkava u B,osni i Hercegovini samostanskim zajednicama
Benediktinci u Hrvatskoj I, ^ .."'_!._-Ostojii_,S p l i t 1 9 6 3s t r . 8 0 . .

139

nidim ne obavezuie istraZivadeu Noriku ili Galiji da ovaj itav prihvate kao ispravan, i apliciraju na njihove prilike. KrSianstvo je u tim pokrajinama imalo svoje individualnosti i svoje tokove razvoja, pa zbog toga je i na svoj nadin formiralo objekte. Drugim rijedima, pretpostavke jznesene za sludaj Dalmacije ne moraju vaLiti kao uzorci za druge pokrajine i u onom sludaju kada su u pitanju slidni objekti. Mnogo teZe pitanje postavlja pred nas pojava dviju istodobnih crkava u jednom mjestu, i na razdaljini od kojih stotinjak metara. Tu vi5e nisu u pitanju dvojne crkve, geminae, nego bogomolje koje su moZda sluZile razliditim kultnim To c-rpiinama. su Breza, Skelani i Zalolje. U traZenju rjeSenja za ovaj problem najbliZa nam je misao prisustvo Istodnih Gota u ovim kraievima, u doba kada radunamo s podi/anjem ovih gradevina. Urezane rune na jednom stupu istodnog portika, i germanski umbo od Stita (VI vijek) u garotini izgorjelog krova crkve na desnoj obali Stavnje, u Brezi, dozvoliavaju pretpostavku da u ovom sludaju imamo pred nama arijansku bogomolju. Arijanske crkve nisu se razlikovale od onih koje su sluZile ,pravovjerniman, bar Sto se tide rasporeda objekata vezanih za liturgiju. Sto se crkva u Brezi po svojim arhitektonskim osobinama izdvaja od drugih istodobnih gradevina svoga vremena u Bosni, tomu neie biti uzrok dogmatske razlike njenih vjernika, nego neki drugi razlozi. Po primjeru Breze moZda je i gradnju jedne od crkava u Skelanima i ZaloZju moguie pripisati vjerskoj (a joS vi5e druStvenoj) izoliranosti Istodnih Gota u drZavi kojom su vladali. Kasnoantidke crkve u Bosni i Herceg<-rvinisu malih razmjera, izuzev one Sto se nalazila pored metalurSkog pogona u dolini Japre. Razlog tome bila je velidina naselia. Rekli smo vei da u zaledu provincij-e Dalmacije nije bilo veiih urbanih aglomeracija, nego su plemenska svijest i privrZenost ba5tini bili jadi od italskog smisla za zbijene zajednice gradskog tipa. Tu, dakle, leie razlozi za skromno dimenzioniranje gradevina, povrSne zanatske usluge i vrlo individualno kon140

cipirane ukrase. U veiim gradskim zajednicama sve bi to bilo dotjeranije i uniformnije. Izuzev Cim i Klobuk, iini nam se da su graditelji ovih crkava radili vi5e "od oka". Neuredno sloZeni zidovi bili su oZbukani, a rijetko oslikani (Majdan i Mokro). Oltarne pregrade bile su od kamena i drveta. Od onih prvih saduvali su se u vi5e ili manje sludajeva elementi po kojima ih je moguie sa, isto tako, vi5e ili nanje domiSljanja rekonstruirati. One drvene su, svakako, uni5tene, i samo u nekim sludajevima saduvalesu se osnove, ili bar tragovi na mjestima gdje su one stajale. Kamene septume imale su, koliko nam je poznato, ove crkve: Breza I, Cim, Dabravine, Klobuk, Mokro, Potoci, ZaloLje i Zenica. Drveni su bili u Carakovu, Docu, Mogorjelu, Nerezima, Oborcima, Skelanima i Turbetu. Nije sa sigurnoSiu ustanovljeno kakve su bile pregrade u Brezi II, eitluku, Lepenici, Majdanu, MujdZiiima i Sipragama. Koliko se na temeliu saduvanih ostalaka moZe prosuditi, naSe oltarne pregrade bile su u obliku pergola (tentplon). Stupovi su se sastojali od detvrtastog bazamenla, visokog oko 1 m; na njemu je stajao okrugli stup promjera 0,18 do 0,22 m sa odgovarajuiim kapitelom. Obidno su sva tri ova elementa bila nadinjena od jednog komada. Izradivanje baza i korpusa stupova od jednog komada je obidaj koji se javlja u V vijeku. Stupovi su dotierivani na tokarskom kolu (Breza, Duvno, Klobuk), ili su klesani dlijetom, pa nareskani zubadom (Mogorjelo, Potoci, itd.) - Sto je, i opet, karakteristika kasnoantidkognadina izrade. Izmedu bazamenata nalazile su se uZlijebljene plode pluteja. Pluteji su prvobitno bili probuSeni kao tranzene (eipuljii, Mali MoSunj), dok se, vjerojatno, u drugoj pol. V vijeka, javljaju pune ploie sa likom i simbolidnim ornamentima, izvedenim u reljefu. Stupovi su bili odozgo povezani gredom: u Dabravinama od kamena, a Ponegdje moZda i od drveta. Korpusi stupova rjede su bili ukraSeni reljefima, a^ deiie"raznovrsnorn hori-

zontalnom profilacijom. U Dabravini se javlja kao ukras vinova loza koja raste iz c:alix-a, sa liSiem i grozdovima. Stupovi tr Brezi, Duvnu i Zenici bili su izradeni na tokarskom kolu, pa tako nije bilo teSko ukrasiti ih profiliranim prstenovima, i zonama u obliku trohila. Bilo ih ie i sa tordiranim kanelurama, kao u Dabravinan-ra ali to ie za ove kraieve izniman sluiaj. Stupovi pergola templona nisu imali izrazite baze na prelazu od bazamenta ka korpusu, jer ono ne5to torusu slidne prstenaste plastike pri dnu stupa jo5 uvijek ne bismo mogli svrstati u pojam baze. Sto se velidine tide, septumi bosansko-hercegovadkihkasnoantidkih bogomolja bili su isto tako skromni kao Sto su bile i gradevine u kojima su se nalazili. Broj stupova ograniden je na 4 (Dabravine) ili 6 (Zenica) komada. Te5ko da ih je vi5e bilo, ali ih nije moglo ni manje biti, jer to nije dozvoljavala Sirina naosa. Za \zradu kamenih septuma upotrebljavan je mekani kamen, uglavnom muljika, a rijetko pje5dar. Nigdje se nisu saduvali tragovi vi5ebojnog premazivanja. Ukrasi na njima dolazili su do 'izraiaja angaZiranjem oskudnog bodnog svjetla la prozora. Efekti su pojadavani draperijama od tkanina koje su bile obje5ene na epistilnoj gredi, no i sa kandilima (Turbe) pa i uljenim lampama od gline (MujdZiii, Turbe-Varoiluk). Oltar se nalazio u presbiteriju, tj. apsidalnom prostoru, iza septuma. einila ga je plota od mramora, ne5to udubljena u profiliranom okviru. Podivala je na 4 stupiia koji su bili usadeni u za to p,osebno izgradenu osnovu u podu. Neki oltari sadrZavali su sepulchrum, kao u Borasimalr8i Cimu. U Zemaliskom muzeiu iuva se postolje neke oltaiske menze sa malim Zlijebom za mo(i. Njegovo porijeklo nije poznatorre, moZe biti iz srednje a ili zapadne Bosne. Buduii da se u zaledu provincije Dalmacije kr5ianstvo Sirilo sa
"' C. Truhelka, Starokr5ianska arheologiia, str. 104, sl. 30. "' D. Sergejevski, Nove akvizicije odjeljenja klasidne arheologije Zemaljrskog muzeja, GZM, NS, III (1948), srr. 173-174, sl. 4 ri 5.

znatnim zaka5njenjem, to ovdje nije bilo mudenika, pa su tako sepulchrumi bili vi5e simbolidnog zna(aja, kao Sto je bio i ovaj: u njega su se mogli smjestiti tek neznatni fragmenti kostura. Takav >sepulchrumo ie se vremenom "penjatin u menzi oltara navi5e, pa 6e vremenom dobiti svoje mjesto u samoj tabuli. To je, moZda, razlog Sto u na5im bazilikama nismo na5li otvore za smjeStaj moii. Nosadi menze bili su ukra5eni kao stupovi. Sto se sjedala i prijestolja tide, mi, dakako, moZemo govoriti o onim crkvama u koiima su ona bila izsradena od kamena. Moguia drvena sjedila su svakako razorena u davna vremena. Zidana sjedala su bila jednostavna ona prate tok apside, s tim Sto su u dnu apside prerastala u episkopalni thronus. Debeli zidovi apside u Klobuku moZda Lrpravo potjedu od apside i substrukcija subselija, a manje je vjerojatno da su tu debljinu uvjetovale neke nadgradnje u apsidi, - kalota ili ne5to tome slidno. Subselija, naime, nisu uvijek bila izgrarlena zajedno sa gradevinom, Sto se moglo vidjeti u Oborcima. Iznimku moZda i iini sludaj bazilike u Klobuku, pa otuda tako debeli jedinstveni temeljni zid. Ova siedala nisu bila umietniiki dotjerivana. lzgle'da da su bila'samo obloZena tkaninom, jastucima i slidnim predmetima za udobnije sjedenje. Taj obidaj nam je poznat sa mnogo mozaika iz onoga vremena. Tragova nekih drvenih obloga nije se naSlo. D. Sergejevskije neke komade ukraSenog kamenog namje5taja u Dabravinama rekonstruirao kao okvire rtronusa i subselija'20.Nalazno mjesto tih predmeta nije bilo poznato, ali u dilemi oko namjene tih objekata, misao o presbiteriju je realna. No, kompleks Dabravina je izniman, i misao o samostanu ima svojih osnova. Tako moZemo razumjeti i ukra5ena sjedala u njenoj apsidi. U Majdanu i Oborcima nadena su, negdje izmedu prostora za narod i presbiterija, dva poveia stupa za koje se moZe pretpostaviti da su nosili arcus triutnphalis. Da li je to bio u pravom smislu zidani luk, no5en od dva stupa, ili je to
"o D. Sergejevski, Dabravina, tab. XVII.

141

bio samo nadomjestak - iluzija te predodZbe- te5ko je reii. U Oborcima se na tom mjestu nije na5lo karnenje koje bi se moglo pnpisati neKom svoctu. Medutim, u prostoru apside nadeno je vrlo mnogo konidnih blokova sedre (sa crvenim premazom) za koje se u prvom trenutku mislilo da potjeiu od apsidalne polukalote. Nije, rnedutim, iskljudeno da se grada trijumfalnog luka u jednom trenutku nagela i sru5ila prema apsidi. O nadogradnji kod stupova u Majdanu nemamo podataka jer je ta gradevina iskopavana od nestrudnog lica. U bosansko-hercegovadkim crkvama kasne antike ambon je bio gotovo nepoznat. Za baziliku u Zenici postoji izvjeStaj u kome se spominje konstrukcija slidna ambonu, a moZda je i u Majdanu postojalo tako neSto slidno. No, ta dva sludaja su izuzetna,pa se o ambonima ne moZe govoriti kao o karakteristidnim eletnentima unutra5nje opreme ovih gradevlna. Kasnoantidke crkve u Bosni i Hercegovini stajale su, kako izgleda,na slobodriom prostoru. Iznimno se pred bazilikom u Zenici sterao prostrani "trg< 'uokviren zgradama.To je mi5ljenje iznio K. Patsch pa tako ne znamo u jednoj primjedbit'?r, na temelju dega je on dao ovu svoju izJavu. Crkva u Blagaju - Japra, imala jc atrij a za onu u Turbetu moZemo samo pretpostaviti. Na oba ova lokaliteta nisu se saduvali kameni stuoovi. MoZda su oni bili od drveta, a moLda su postojali zidani stupovi sa svodovima ili, rnoZda, drvenim gredama. Ne znamo Sto znadi >trg" juZno od crkve u Zenici, Sto spominje K. Patschr22. Baptisteriji su se nalazili, obidno, u sredini sjevernog niza bodnih prostorija. Konstatirani su u sljedeiim gradevinama: Blagaj na Japri, Cim, Crvenica, eipuljii, Doci, Klobuk, Lepenica, Mali MoSunj, Mogorjelo, MujdZiii, Nerezi i Prisoje. Svi su oni prvobitno bili gradeni duboko u podnici, pa kasnije pregradivani. Pitamo se koje su od ovih crkava bile episkopalne rezidencije, a koje su sluiile
r21 Patsch, WMBH, XI (1909), str. 110, K. primj. 2. tg: K. Patsch,GZM,1906, s,tr.156, bilje5ka 3. t42

parohijalnim funkcijama. Pri tome ne smijerno zaboraviti da je, upravo, u vrijeme koje se tretira u ovom radu, do5lo do promjena u crkvenoj upravi i ritualu. Pojam episcopusau IV i dijelu V stolje(a, nije istovetan o,nom u VI sloljeiu, a nadin kr5tenja, uzmimo kao primjer koji je utjecao na oblikovanje crkvenog prostora, takocle je u meduvremenu doZivio promjene. U IV i V stolieiu svaka slobodna crvitas imala je svog episcopusa, no kompetencije tih ,biskupan nisu prelazile vlast jednog arhiprezbitera u kasnijem smislu. Rekli srno vei da se u ditavom zaledu provincije Dalmacije do sada naiSlo na svega dva nesigurna podatka o postojanju kolonija (AQUAE S.. ., i RIS. . .) dok se u mnogo veiem broju javljaju municipiji (BISTUE, DELMINIUM, DILUNTUM, DOMAVIA, SALVIAE itd.) - moZda u svemu oko 20 takvih samouprava. Sto se, medutim, dogodilo sa plernenskim civitates? U prvim vijekovima izridito su nam iskazane neke od njih (IAPODES, DAESITIATES), ali je kasnije mreLa municipija manje-viSe pokrivala cijeli teritorij provincije, Sto je samo po sebi iskljudilo potrebu tribalnih civitasa. Ako plemenske civitas u ovo kasno doba nisu viSe pravno postojale, jedva b,ismornogli odekivati da bi i za tu kategoriju rimske upravne administracije postojao posebni episcoptts. U VI stoljeiu pojam biskupa dobija nove kvalitete. Tada su na uiem teritoriju Bosne i Hercegovine zabiljeiene svega 4 biskupske rezidencije (DELMINIUM, BALOIE, BISTUE I SARSENTEBestoenski biskup se (530. g.) RUM)l'?3. dak i tuZi na preglomaznost svog teritorija. Predstojnici municipalnih crkvi ne nose tada viSe naslov biskupa, ali su zadrLali svoje stare funkcije, kao Sto je, na primjer, krStenje. Ostaje nam sada otvoreni problem da li je ijedna od dosad otkrivenih crkava u Bosni i Hercegovini bila rezidencijalna crkva neke biskupije u danaSnjem smislu - a Sto vude svoje korijene joS od VI stoljeia, ili su one bile samo sjediSta municipalnih episcopus-au smislu IV i
"' Siscia, Ciibalae, Sirmium i rNarona ,protezale su svoju jurisdikciju Li na dijelove teritori.ia Bosne i Hercegor.ine.

V stoljeca, dakle lidnosti i funkcija koje su danas u rangu "parochusao. Ovo drugo ima vi3e osnova. Drugo je pitanje za5to su u relativno kratkom roku izrasle tolike crkve u Bosni i Hercegovini. Vremenski, one su uglavnom vezane za dominaciju Istodnih Gota u ovim krajevima, a poznato je da je upravo u to doba ovdje vladala prilidna netrpeljivost izmedu starosjedilaca i vladajuieg sloja. MoZda, upravo, tom dinjenicom moZemo protumaditi ovaj fe' nomen. Spomenuli smo da je u dasu raspadanja Rimskog Carstva Crkva postala baStinik i duvar njegovih tradicija: latinskog .iezika, pojma vlasti i univerzalnosti. URBS AETERNA nastavio ie tako Zivot kao nestvarni, a ipak svugdje i svagda prisutni CIVITAS DEI. usred bura i va-

lova Sto su zapljuskivali njegove obale sa svih strana. Tako ie. u dasu kada se Carstvo ovdje ugasilo (480), Crkva postala njegov idejni nasljednik i onaj organizacioni fakat koji je ljudima dodaravao iluziju pr,ipadnosti rimskom svijetu i gradanstvu. Sto je, dakle, preostalo "provincijalima( u gotskoj drZavi, nego da zbiju redove i da gradnjom crkava dokaZu prisustvo one s'ile koja se smatrala duvarom rimske baStine.A uz to je postojao i pravi car, onaj u Konstantinopolu, koji je ga5enjem Zapadnog Carstva postao vladar Ekumene. Nisu, dakle, Istodni Goti bili oni koji su forsirali gradnju crkava u ovim krajevima, nego je njihovo prisustvo bilo tihi razloe da se te crkve grade.

l+J

DepurKrarnl spomenlcl
Od gradevina namijenjenih kultu mrtvih kasnoantidkog doba malo se saduvalo objekata koji su izgradeni u klasidnom stilu. Iznimku dini zgrada mauzoleja u S i p o v u, kod Jajcar ( sl. 157). Detalji same gradevine ostali su nam nepoznati, jer su se do nas saduvali samo dijelovi prodelja, nadeni porazbacani pored rijeke, po svoj prilici pripremljeni za gradnju mosta u kasnije tursko doba. Prema saduvanim dijelovima zabata, korniZa, i friza rmoLemopretpostaviti da je prodelje ovog mauzoleja bilo izgradeno u okvirima poznatih normativa za klasidne gradevine. Sudeii po visini epistilnih elemenata, pa uvaLavajuii raspon unutra6njeg polja zabata, modul ove gradevine iznosi oko 25 cm, Sto za cjelokupno zdanje, zajedno sa stilobatom, daje visinu od oko 8,5 metara. Da li je prodelje bilo oblikovano kao tetrastilni prostilos, ili pak kao templum in antis, slidno nalazima na P a n i k u, kod Bilece2,to je na temelju raspoloiivih nalaza te5ko reii. Sudeii po natpisu, porodica pokopanih osoba stekla je rimsko gradansko pravo od jednog vladara iz dinastije Konstantina Prvog, a imena na sp'omeniku ( Apollinaris, Honorius, Frontinus i Maxima) su ionako karakteristi(na za IV viiek. U to doba moZerno datirati ovaj na5 spomenik. Tabuta ansata, ubadena u friz, uokvirena je dvoprutim prepletom loze motivom koji je u klasidnoj antici bio u ovom obliku nopoznat, pa, prema tome, spada u novine koje je sobom donio IV vijek.
t D. Sergejevski, Kasnoantidki spomenici iz Sipova, GZM, NS, VII (1952), s,tr. 4l-57. ' I. Cremoinik, Prethodna istraZivania na -XVrimskom lokal,itetu na Paniku, GZM, NS, (1960--{1), str. 173-184. xvl
l0

.'r

1l

'

Mnogo skromniji ali ne manje zaniml j i v j e m a u z o l e ju T u r b e t u kod Travnika3. To je jednostavna cella sa lezenama na vanjskom zidu i podzemnom grobnicom (sl. 158). On se znatno razlikuje od spomenika u Sipovu. Dok je Sipovska gradevina koncipirana uglavnom u klasidnom stilu, svojstvenom Zapadu, gradevina u Turbetu ukazuje na novo vrijeme u kome ie tendencije Istoka doii do znatnog izraLaja. Prije svega, lezene, koje ovdje imaju disto estetski karakter, karakteristidne su za arhitekturu koju smo preko Sirije primali iz istodnih provincija. Mauzolej u Turbetu ukazuje nam nadalje na utjecaje koje je na ove krajeve vr5ila Salona, gdje su otkrivene slidne gradevine koje su vrlo vjerojatno posluZile kao uzorak za ov:u. Utjecaj Sirije na arhitekturu u Primorju bio je pojadan i znatnim naseljavanjem Orijentalaca u Saloni, gdje su se tako i medu prvim biskupima ovoga grada naSla dva Sirijca: Domnije (Dujrno) i Primus. Mauzolej je sagraden u V vijeku, pa nam konfrontiran sa ne5to stariiim mauzolejem u Sipovu rjeiito govori o promjenama koje su se dogaclaleu ovom vremenu. Kada se vei nalazimo u domeni cemeterijalne arhitekture, onda treba da imamo u vidu brojno zastupljene grobne komore koie su otkrivene sotovo u svim kraievimi Bosne i Hercee-;vine. Komore su pravokutnog oblika, o(o 2,2 do 2,4 m duiine, i oko 1,6 do 1,7 m Sirine, polukruZno su presvedene, a uz obje duZne strane nalazi se po jedan leLaj, kline, neSto povi5en u odnosu na uski hodnik ko3 D. Sergejevski, Kasno-antidki mauzolei Tu,rbetu, GZM, NS, VI (1951), str. 135-145. u

t45

SI. 157. Sipouo,

proielje

m,auzoleja

ji se nalazi izmedu njih. U komoru se ulazi kroz detvrtasti otvor velidine ne5to preko pola metra jedne strane. Zidovi su bili oZbukani. Dakako da se u pojedinim sludajevima odstupalo od ove sheme. Tako je klina za polaganje mrtvaca u jednoj od komora u Oborcimaa bila vrlo niska, oividena niskom zidanom ogradom, i dovoljno Siroka za dvije osobe - postavljena u jednom kraju komore, uz sjeverni zid. Odito je bila namijenjena za sahranjivanje dviju osoba. Nadalje Se, kod clnih komora Sto su bile unutar sradevina, ulaz sastojao od ne5to veie pl-odekoja se nalazila u podu. Ispod nje su bile stepenice i mali hodnik kojim se prilazilo u komoru, koja nije bila joS posebno zatvorena. Komore, kojima se pristupalo izvan gradevine, imale su ulaze zatvorene kamenim nlodama.
rine VII (1960),str. 59J2. lao
- O. nurter, Bazilika u Oborcima, 'NaSe sta-

Mrtvaci su sahranjivani u drvenim sanducima okovanim Zeljeznim sponama. Nakon izvjesnog broja godina komore su otvarane, kosti mrtvaca i ostaci sanduka odbadeni su u hodnik, a na upraZnjenu klinu poloZen je sliedeii mrtvac. Ukopanim osobama nije u ovom sludaju podizan poseban spomenik, niti je grob na povr5ini zemlje bio obiljeien posebnom arhitekturom. Obidaj pokopavanja u komore podsjeia donekle na katakombe. Pored disto jevrejskih katakombi koje su postojale u Rimu, u novije doba otkriven je u Galileji veii broj podzemnih hodnika i prostorija koje su sluZile za ukop mrtvacas, pa nije iskljudeno da su i rimske krSianske katakombe zapravo nasljedstvo iz jevrejskog kuturnog dobra. Ta ideja podzemnih ukopnih prostorija prenosi se zatim, nakon Milanskog edikta, u obliku komora, kao minijaturnih katakombi, na Siroka podrudja, a u kriptama romanskih crkava doZivljava svoju veliku renesansu. Paralelno sa komorama tede i kult mudenika, no buduii da mitraidki raspoloZeni Iliri u Bosni i Hercegovini nisu dali mudenike u prvim vijekovima krSianstva, to je u na5im krajevima izostalo osobito poStivanje nekog kultnog mjesta, kao 5to su, na primjer, Manastirine u Solinu. Zbog toga se ovdje, u Bosni, komore naIaze ili u sporednim prostorijama crkava (Oborci, Turbe, eitluk kod Jajca) ili sasvim daleko od njih (Blagaj na Japri). Neito rjedi nadin ukopavanja predstavljaju sarkofazi izradeni od muljike i vapnenca.Veiina tih sarkofaga potjede iz vremena kasne antike. Medu ukraSenim primjercima istide se sarkofag iz Ba(eNadinjen vi(,a kod Mostara (sl. 159)6. rr oblicima koji su bliski klasidnom dobu, on de ipak biti proizvod kasnijeg vremena, sudeii, barem, po prikazima loze i grozdova na akroterijima. Na jednoj duZnoj strani, koja kod sarkofaga predstavlja delo spomenika, isklesano je uokvireno polje za natpis, tabula ansata, ali ie sarko,fag ostao ipak anepigrafidan.
' V . N e d o m a d k i , Stara jevrejska umetnost u Palestini, Beograd 1964, str. 103----124. u V. Radimskv. Prerr-istoridke i rimske starine kod Badevi-ia blizu Mos'tara, GZM, IV

( I 892 str. 332-336. ),

mladi po obliku je sarkolae na - - Ne5tor Mogorjelu, izraden vrlo uiedno, ^ll--b", ikakvog posebnog ukrasa. po oUtl'ti" i" on inaie dosta iliean onom o*rUir"l" Anastasa iz Slanog kod Dubroi"itru, a"_ t r r a n o gu 4 6 1 .g o d i n u . primjerak u-kraSenog sarkofaga --, _l.ij"p . potjeie iz ruSevina Kasnoan'iidke bogo_ Tglj" u e-erinu, sada sm.ie5ten riSt'u pored dana5nje crkve. i, i", "-Juo_ na ce_ gnoj strani, u reljefu, prikazai'friZ krugu, kome se donji-krak produzuje joS " jednim dijelom izvan kruga-(st. 160j. Mo_ tiy donekle podsjecani varijanru tzv. egrpatskogkrila, ankha, iako ie nasla5e_ -uure_ nim_krugom moZdazamiSl.ien iamo ol. I ovaj sarkofag rado bismo datirali u V viiek. - Kainoantidkom dobu pripadaju vrlo z d e p a s t is a r k o f a z ii z M u j a l i C L , ,udu

u zbirci lranjevaikog samostanau Jaicu, ( . s 1 1 6 1 ) .O n i s u t i p i i a n p r i m j e r p r o i i v o _ . da rustiine provincije koja ieito u teZnji da imponira, prelazi u hiperrrofiiu. Maj_ stor jednog od ova dva sarkofaga'nije se, naime,.pri izradi-poklopca zaddvoljio sa_ mo prikazom zabata na uZim bbenim stranama, nego je takve zabate stavio i na uzduZno delo, medu akroteriie koii su zapremili gotovo preko polovine cjeloiupne duZine sarkofaga, a svojom visinom dos_egli vrh zabata. Ovom vremenu Drisu padaju i drugi nalazi, tako: sarkofas' i, -Vi Sargovca kod Banje Luke, iz n jana kod Posu5ja i dva fragmentirana primjerka iz B I agai a nalapri.
' D. Sergejevski, Kasno_antiiki spomcnici iz . < , k o l i n e J a i c a . "G Z M , L t t S 3 8 i , " j , " . t l : " i g : : ; i

I
I

I I

st. 1.58.

1Aa la r

Dobu oko IV vijeka pripadaju ukopi u grobnicama nadinjenim od tegula koje su poloZene u obliku krova. Pored Mo, gorjela zateben je veliki broj ovakvih ukopa, odito nekropola robova na drLavnom imanju. Dva groba, pored samih sjevernih vrata, svakako potjedu iz vremena kada je zbog provale barbara vrijeme bilo nesigurno, pa su ukopi vr5eni u tajnosti, a zbog toga i sasvim blizu vrata. Probijanje sarkofaga zapaLenoje samo kod primjeraka iz Badeviia i u eerinu. To obijanje grobnica tumadi se na razne nadine, no neiemo biti daleko od istine ako to dovedemo u vezu sa Teodorihovom akcijom prikupljan ja zlata. Sarkofazi su desto bili uzidani u gradevine, pa se otuda nisu mogli otvarati podizanjem poklopca, nego probijanjem deone strane. MoZda je ovdje u pitanju i otvaranje fenestella za kult mrtvih, no, pretpostavljarno, da bi u tom sludaiu otvor morao biti uredniji. MoZda je jedan od najzanimljivijih spomenika nadgrobne plastike kasne antike nadgrobnaploda iz ZeniceB sa prikazom detiri figure (sl. 162). Kompoziciju dini edikula, prodelje zgrade sa podnoZjem, dva stupa, epistilom i zabatom sa akroterijima. Uski, dugadki s,tupovi stoje na dosta nagla5enoj jednostavnoj osnovi. Njihovu glavicu dini stilizirani akant'ov list koji zauzlma gotovo cijelu plohu glavice. Uz rubove kapitela tede vrpca koja se na gornjim uglovima zavr5ava u volu' D. Ser.gejevski, Spdtantike Denkmdler aus Zenica,GZM, XLIjV (1932),2, str.35-56.

Sl. 160. (eyin, earkofag

Sl. I59. Bateui(i, sarkofag

te, okrenute prema unutrainjem polju. Abak ne postoji. Na stupovima podiva glatka epistilna greda sa urezanim ukrasom u obliku tri vodoravne crte i nizom polumjesedastih zareza. Vrlo nagla5en akroterij ukra5en je sa dvije rakovice i manjom rozetom u krugu. U zabatu se vidi veliki krug, u kome se vjerojatno nalazio prikaz rozele. U slobodnom prostoru edikule prikazane su 4 ljudske spodobe: jedna Lena i tri mu5karca. 7-enaje lijwom rukom zagrlila mladiia do sebe, a desnom mu daje predmet slidan jabuci, obudena je u koSulju (tunica), a preko nje je haljina sa dugim rukavima. Preko ramena prebaden je Sal sa dugim resama. Glatko podeSljana kosa proviruje ispod vezene kape. Nakiiena je nauSnicama i ogrlicom, na prsima je pridvr5dena agrafa, a na dva prsta vidi se prstenje. Druga figura je djedak obuden u ko5ulju sa dugim uskim rukavima, a preko toga je pnebaden ogrtad (sagum). Desnom rukom zagrlio je Zenu, a u lijevoj drZi torbu. Ogrtad je na desnom ramenu prikopdan krstastim fibulom. Isto tako odjevene su i ostale dvije osobe. Tr.eia os'oba, moZda otac, prikazana je kao zreo bradati mu5karac, sa plodicom za pisanje i testamentom (volumenom) u lijevoj, a stilusom u desnoj ruci. eetvrta figura predstavlja odraslog mu5karca, koji je svoju d,esnuruku poloZio preko ramena dovjeka do sebe, a lijevom rukom pokazuje na testamenat. Na sve tri mu5ke figure urezan je crux gammata sa kracima koji su okrenuti u smjeru protivnom od kazaljki na satu. To je sanvastifta, simbol smrti.

148

Spomenik potjede s podetka IV vijeka. No5nja, kratko SiSanakosa i brada kod mu5karaca, a zagladena kosa kod tene, zatim uska, isposnidki izduZena lica, s odima koje ukodeno gledaju preko posmatrada nekud u daljinu - to su k,arakteristike plastike ovoga doba. Sagledan u cjelini, ovaj reljef teZi u svemu ka ukodenosti i tipiziranosti. Figure po's'taju, zapravo, stilizirani ornamenti, njihova bezoblidna tijela pretvaraju se u niz okomitih crta, a njihove ruke, isto kao i glave, izgledaju samo kao uopiene dekoracije, bez nastojanja da se pojedinci naglase individualnostima poteza lica ili pokreta udova. Koliko je tu idejne slidnosti sa arhitekturom Mogorjela! Ne samo da su ovi spomenici nastali u isto vrijeme, nego, evo, ovdje vidimo kako se dinovnidka despotija Dioklecijanovog doba odrazila na psihu ljudi, pa tako i na spomenicima koji su nastali u ovo doba. Svakako da je i vrijeme ovdje udinilo svoje. Primitivna sredina, tek zapahnuta idejom antike, davala je kao odjek tih poziva umjtnost interpretiranu na svoj nadin. Druga je stvar Sto je upravo ta primitivna i poluromanizirana sredina bila vitalnija, i Sto je vremenom dala ton ditavom druitvu, pa i umjetnosti antike. Figure na reljefu iz Zenice dine niz koji jo5 nije sasvim nagla5en,ali se njegove tendencije vei naziru.

Sl. 162. Zenica, nadgrobna ploia

Zenidki neljefi s podetka IV st, i pored svoje povezanosti sa umjetnidkim nazorima koji su svojstveni kasnoj antici, predstavljaju vei nagla5en korak dalje u razvoju stila i ukusa. Prikazi na tim reljefima, i pored dosta jasno fiksiranog vremena u kome su nastali, prikazuju vei,u vrlo naglaSenoj mjeri,tendencije koje zapravo pripisujemo kasnijem vremenu. Za nas je posebno zanimljiva nadgrob(s/. n a s t e l a ,n a d e n au s e l u P u t i d e v o 163) '. Likovna tema ovog spomenika je uobidajena na ilirskom podrudju u III i IV stoljeiu. U gornjoj edikuli nalazi se poprsje mu5karoa sa svitkom testamenta. U donjem dijelu dovjek u potpasanoj tunici pridrZava konja. Ta nam figura otkriva da je majstor stele isti onaj klesar koji je izradio i plodu sa povorkom ljudi, nadenu u susjednom selu Mali Moiunj. Stela iz Putideva znadajna je i kao predstavnik jednog novog stila i ukusa Sto ga susredemo u IV st. u srednjoj Bosni, a narodito u podrudju municipija BISTVE. Stela nam, osim toga, pomide vremensku granicu gradevina na Crkvini u Malom Mo5unju prema IV stoljeiu, dime moZemo
' A. Hoflfer, NalaziSta rimskih starina u travnidko,m kotanr, GZM, V I I ( 1 8 9 5 ) ,s t r . 5 0 . Predmet je prvi opi'sao M. Hoernes u Alterthiimer, II, str. 895i d.

SI. 16l. Mujdii&,

sarkolag

149

koja je karakteristi(na za IV vijek; tome odgovara i nadin na koji je prikazana kosa i brada. Portret ovog mezejskog metalurga, dat u stilu naivaca, spada medu najbolje primjerke domaie umjetnosti IV vijeka u Bosni i Hercegovini. Vrlo zanimljiv je spomenik u obliku s t e l e .u z i d a n u d a n a i n i u c r k v u u R i b n i k u kod Kljudat0, a porijeklom iz sela Srijede na Sani (sl. 165). U njegovom gornjem dijelu, u edikuli koja je polukruZno presvodena,prikazan je u plitkom reljerfu vrlo nesrazmjerno lik mu5karca sa kratkom bradom. Objema rukama dovjek drZi koplje. Nabori haljine dati su jednostavnim okomitim crtama, a na desnom ramenu prikazana je krstasta fibula. Lice je dato vrlo primitivno: uvrh glave nanesene su povelike odi, slidne onima na relje,fu ilirskih bogova iz Opadiia, kod a Glamoda (I vijek; slika 166)11, izmedu
'o D. Sengejevski, Rimski kameni spomenici sa Glamodkog i Livanjskog 'polja i iz Rib,nika, GZM, XL (1928), str. 79-98. " D. Sergejevski, Dijana i S,ilvan, GZM, XLI 0929), str. 95-102.

5L 164. Blagaj -

Japra, ulomak nadgrobne stele

SI.163. Putiteuo, nadgrobna stela

protumaditi i ne5to osebujnije likovne osobine namje5taja ove crkve. Za njeno neSto ranije datiranje govore, uostalom, i nadsvodene grobnice, dija izgradnja u Bosni i Hercesovini neie biti mlada od V vijeka. Vrlo lijep pr,imjerak cemeterijalne arhitektonske skulpture predstavlja ulomak stele iz IV vijeka, nekada5nje nek r o p o l em e t a l u r g ai z B l a g a j a n a J a pri (slika 164). Spomenik je bio razlomljen i ugraden kao spolij u z\d bazilike iz VI vijeka. Naizgled rustidni rad, odaje ipak ruku majstora koji je uspio dati portrelu izraz odredene lidnosti, sa potezima lica koji odaje odredeni karakter. Plo5na obrada povr5ine lica, nos jednostavno izrezan, usta data obidnim zarezom i uSi oblikovane kao slatkovodne Skoljke, sve je to dato u interpretaciji

svoga doba. Plitkost reljefa, ukodenost, odijelo prikazano okomitim naborima, a precizno interpretirani neki detalji - to ie karakteristiina osobina umietnosti iz doba kasnog carstva u Bosni i Hercegovini. Upravo zbog tih i takvih detalja nama je moguie ove spomenike vrernenski precizno odrediti, jer bismo inade - prodesto mogli poii matrajuii cjelinu krivim putem, ako bismo uzeli u raznatranje samo njihove umjetnidke karakteristike. JoS jedna misao namece nam se pri usporedivanju re,ljefa bogova iz Opatiia i ovog nadgrobnog reljefa iz Ribnika. eini nam se kao da ih je radila gotovo ista ruka - iako se izmedu jednog i drugog spomenik,a proteglo nekoliko vijekova. Jedno nam je ovdje nepobi'tno: oba spomenika su predstavnici umjetnosti jednog naroda kojeg smo, po navici, naudili zvati Ilirima. Ta umjetnost je tekla paralelno sa sluZbenom umjetno5iu antike, pa je samo u datim dasovima, daleko u izoliranom podrudju, povremeno izbijaIa na povr5inu kao popunjenje vakuma, njegovana svakako u veioj mjeri u drvetunoiukamenu.
SJ. I66. Opaii(i, reljef Dijane

Sl. 165. Ribnik, nadgrobna stela

njih se spuSta jedva nagla5en amorfni nos prema ustima koja su data obidnim zatezom. Luk edikule uokviren je astragalom. Po tipu slova u natpisu ispod reljefa, kao i po obliku fibule, pa moZdai po kratkoj bradi ovaj spomenik potjede i2 tV vijeka. Vrlo nevje5t provincijski klesar potrudio se, ovdje, da svoju slabu umjel nost nadoknadi preciznom obradom detalja ili marljivim nano5enjem velikog broia nabora na haliini. Bez obzira na to Sto klesaru nije poSio za rukom da dade izrazito dobar rad, spomenik iz Ribnika moZe se uvrstiti u red izrazitih tinova 151

Pogovor
Listajuii historiju, doba kasne antike pridinjava nam se kao tuZni niz p'odataka o umiranju jedne civilizacije, kao vijek surovih ratova, i vrijeme u kojem su ljudi vrlo razliditih Zivotnih rrazora bili prisiljeni na zajednidki Zivot - desto u nepravednom poloZaju pretpostavljenih i potdinjenih. Cinilo nam se da je to doba konfrontacije surovog nadiranja ljudi na niskom stupnju civilizacije i apatidne rezistencije-onih sa visokom kultunom. Civilizirani svijet pruZao je, na mahove, sliku potpunog propadanja, i Grgur T'ourski, koji je Zivio usred tog propadanja (on je 592. godine zavr5io svoju >Historiju Franaka"), i koji ga se prepla5io, tuZno je rezimirao svoje utiske u ovim rijedima obeshrabnenja: Mundus senescit (Svijet stari). Nasuprot pisanoj povijesti, koju zanimaju ratovi i drugi burni dogaclaji, arheologija je vi5e u moguinosti da pruii sliku izgradnje u mirnim'intervalima Zivota. Ta otvaranja moguinosti sagledavanja jednog svijeta, koji usred epohe ru5enja uporno obnavlja i gradi, pruZa nam upravo ovo vrijeme od IV do VI vijeka. Poljoprivredno imanje na Mogorjelu, tvornica Leljeza u r.lolini Japre, ili ditav jedan grad (Cariiin grad kod Lebana), nastaju usred vrernena koje nam se iini da je puno meteZa,nesigurnosti i ru5enja. Ne smijemo, ipak, zaboraviti da se sve ovo dogadalo u rasp,onu od 300 godina, pa je, prema tome, u ovako dugom vremenu nuZno moralo dolaziti do oscilacija klatna histonije u pozitivnom i negativnom pravrcu. Nisu b'a5 uvijek Rimljani i naii nomanizi'r'ani stanosjedioci bili graditelji civilizaoije i dobrih obidaja, niti su ubarbanin uviiek bili oni koji su sve ruSili. Dovoljno je da malo prelistamo korespondenciju istodnogotskih kraljeva, pa iemo se uvjeriti u to sa koliko je brige Teodorih slu5ao prituZbe svojih rimskih podanika na bogate posjednike u Saviji koji nisu plaiali duZni porez, ili su svoje javne funkcije koristili za privatno ob'ogadivanje. On je tim gradanima velikodu5no izlazio usus-ret kada su molili da bi organi pravosuda de5ie dolazili u manja mjesta.t Kada je kralj Atalarih 526. godine imen'ovao Ostrina komesom u Dalmaciji i Saviji, naredio mu je da zemljom pravedno upravlja i da se brine o njenoj odbrani2. Distanoe izmedu "barbara,, i ,Rimljana" nisu bile tako oStre kako su to zakoni zahtijevali. Tako kralj Teodorih nareduje da se uzima porez starih barbara koji su uzeli Rimljanke "od za Lene, ili su na neki drugi nadin stekli imanjen (526-527. god.)t. Koji su to >stari barbarin koji su vei prije dolaska Istodnih Gota u
'F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku, Ljubljana pod godinama 523-526. " Cassiodori Var. IX, B, 9. 1903,

153

ove krajeve (490. godine) sticali imanja i gradanski ugled, za nas nije viSe toliko vaZno kao dinjenica da ih je bilo. U Sirokom vremenu, dakle, u kojem je zalede rimske provincije Dalmacije preZivljavalo dosta burne dogadaje,na5lo se vremena i moguinosti da se grade tvornice, obracluju imanja, podiZu gradovi i osnivaju utvrdenja, a paralelno s tim, grade crkve i mauzoleji. Mi, dakako, nismo u moguinosti da okolnosti koje su vladale u to doba u Italiji, Galiji ili u Istodno-rimskom carstvu, jednostavno ,presadimon u-zalede Dalmacije. Svaka od ovih zemalja imala je svoje posebnosti. Italija je bila o'pteredenaslavom starog carstva, u Catili su se posljednji "barbarin stabilizirali vei podetkom V vijeka, dok se Istoino Carstvo trudilo da odrZi tradiciju Rimskog Imperija, pa se u svim moguiim trenucima mira ponaSalo kao bezbrilni domaiin sa planovima za daleku buduinost. U Bosni i Hercegovini prilike su bile drugadije. SvjeZina domorodadkog stanovni5tva, u ovo kasno doba rimske civilizacije, za nas je zanimljiva pojava, naro6ito zbog toga Sto tu, u zatvorenoj provinciji, rnoZemo pratiti proces preoblidavanja antidke umjetnosti; njeno presadivanje medu domorodadko stanovniStvo, kao prvu fazu, a zatim, preko njih, preno5enje na one narode koji su vremenom postali ba3tinici Carstva (sl. 167). Iliri nisu bili u potpunosti romanizirani. Naime, odito nepoznavanje normativa, kod predstava antidke arhitekture na spomenicima s konca III ili podetka IV vijeka, znak je nedoudenostiu tom pogledu. Ta arhitektura nije bila rodena medu njima, nego samo donesena hedu njih, vielena, ali ne i doZivljena. Na reljefima sa nadgrobnih sitela, taj proces rustifikacije moZemo pratiti vei od druge polovine III vijeka, Sto se upravo poklapa sa vremenom kada Iliri uzimaju u svoje ruke kormilo drlave. Ilirska umjetnost morala je u I vijeku n. e. izdrLati pritisak rimske antike, koja se beskompromisno nametala, i svojom prodornoSiu zaglu5ivala svaki glas provincije. No, dini nam se, da je i pored svega toga, u meduvremenu, ipak tinjala neka narodna umjetnost, liSena dareZljivosti bogatih narudilaca, pa tako, zadahurenamedu pastirima u planini, dekala na onaj trenutak kada se u IV vijeku opet uspela na rang oficijelne umjetnosti, zajedno sa svojim ilirskim protektorima, koji su od sredine III vijeka pomalo dolazili na vlast. Od primijenjenih umjetnosti vezanih za gradevinarstvo, u ovo doba, umjetnost mozaika i oslikavanja zidova se zapostavljaju. Tome, naprotiv, dekorativna plastika doZivljava u crkvama svoj veliki pro,cvat. Oprema vi'la bila je opienito skromna, bar nam se tako dini, na temeliu ono malo objekata za koje moZemo kao sigurno reii da potjedu iz vremena od IV do VI viieka. Mozaici su u ovo doba izradivani dosta rijetko, narodito u domovima privatnika. Palada na Mogorjelu imala je u nekoliko pro'st,orijana prvom spratu podove ukrasene mozaikom, koji su znatno izlomljeni u.vrijeme .glqlja zgrade. Krpljenja starih dotrajalih mozaika u hospic.ijima. na. Ilidzi pr_ovodese upotrebom kockica od grubo pritesanbg q9rna.99skamena. ove popravke nisu vrsene tako da-bi se^izgubljen"i dio slike obnovio, nego je nadeta ploha jednostavno zakrpljena-biietim
C a s s i o d o rV a r . V , 1 5 . i

r54

ili sivim kamendiiima. Radio je to, odito, dovjek kome to nije bilo zanimanje. Kako nalaze na Mogorjelu datiramo u ka,snoantidkodoba, to su oni - koliko nam je do s,ada poznato - jedini i posljednji koji su izvedeni u tehnici svoistveno.j klasidnom dobu. Dugo vrembna poslije toga, gotovo preko 200 godina, ova vrsta dekoraciJe izgleda da ie u na5im krajevima bila zapostavljena. Tek u VI vijeku mozaici se ponovo javljaju na fasadi bazilike u Blagaju na Japri, ovoga puta ve( uz upotrebu staklene paste, zlata, ali i obidne pedene zemlje. Po tome ma,terijalu moZemo stvoriti i izvjesnu predodZbu o izgledu te dekoracije. To su bi,le, nes,umnjivo,slike sa religioznom temom, dakle, prikazi biblijskih simbola i svetadkih likova. Iz istog doba potjede i mozaik iz gradevine na Carin'i u Sarajevu, a moZda i onaj iz faknSa. Bosansko-hercegovadke crkve bile su u svojoj unutra5njosti li5ene imaginarnog svjetlucanja zidnih mozaika. Umjesto toga vjernike su u polutarni enterijera dodekivala prodelja oltarskih pregrada, na svoj nadin mistidna, iako sadinjena od lapora, i postavljena na dohvat ruku vjernika (sI.168). Zidno slikarstvo iz ovog kasnog doba gotovo nam nije ni poznato. Vrlo sumarni izvje5taji o nalazima oslikanih zidova na Mogorjelu praktidno nam ne kaiu niSta. Samo ie u bazilici u Maidanu kod Mrkoniii-Grada i Mokrom ostao satuvan-dio oslikanog zid-au apsidi. Kod ove dekoracije, prije svega, pada nam u odi asimetridnost kompozicije i njen nagla5enogeometrijski karakter. eini nam se kao da su uzorci za ovakvu dekoraciju nalaZeni u mramornim inkrustacijama, a niie iskljudeno da ti ornamenti sadrZe neke simbolidne predstave. Izgleda da bismo uzorke ovog sistema ukra5avanja zidova morali traLiti na Istoku, u Siriji, pa i dalje, odakle potjedu, i inade, mnogi impulsi u arhitekturi kasne antike. Zidno fresko-slikarstvo se, ionako, gubi u V vijeku, pa su tako i saduvani primjerci u Evropi vrlo rijetki. Ova grana umjetrrosti zapala je u potpuni zaborav.
Sl. -i67. Bazamenti iz Malog Mo!;unja, Dabrauina i Zenice. Primjer preobra2aja anti,tl;og poimanja ornamenta od realistiikog prikaza u profiliranom oktsiru, do apstraktnih pred.od|bi bez nagla|enog oboda

155

Izuzetno je dekonativna plastika dobil'a dareZljive porudioce u crkvama V i VI vijeka. Na ru5evinama star,og druitva, krSianstvo je izrastalo kao novi pokretad dogaelaja, dinllac kome je u svemu tome bila potrebna u znatnoj mjeri i vanjska reprezentacija. Dugo robovanje u ilegalnosti i misao da je (sada vei osvojeno) Rimsko Carstvo vjedno, davala je nosiocima kr5ianstva uvijek nove impulse. Za razliku od bogato opremljene unutrainjosti, vanj5tina tih bogomolja bila je vrlo jednostarma. Time se htjelo simbolizirati novog rirnskog gradanina: skromnog po vanj5tini, a bogatog u duii. MoZda su, upnavo zbog ove aktualnosti na5e crkve izraziti indikatori vremena i prilika, pa nije na odmet da zavriavajuii ovaj pnegled, jo5 jednom uzmemo u razmatranje neke spomenike medu njima. Uzmimo kao prvu onu u Dabravinama. Oltarsku pregradu, ovdje, sadinjavalo je 6 stupova, od kojih su 4 tordirana a dva sa reljefom loze. Izmectu njih stajala su 4 pluteja, dva veia i dva manja. Sirina naosa dozvoljavala je septum od 4 stupa i dva pluteja, prema dvorani z.a narod, dok su ostala dva stupa i dvije plode zatvarale sveti5te sa bodnih strana. Stupovi su podivali na izduZenim bazamentima, ukra5'enrim lozom koja izrasta iz kantarrosa, sa postranim utorima za pridrLavanje ploda pluteja. Majstorska ruka, koia ic izradila ove kantarose u dnu bazamenta, gotovo je identirina s rukom koja je radila imposte u Lepenici. Kapiteli stupova sadrie prikaze Zivotinja (volova, ovnova i orlova) rizmedu kojih se nalaze male ljudske glave, poprsja osoba sjamonaskom kapucom, figure jelena i medvjeda. Epistil pregrade bio je ukraSen geometrijskim ornamentom, dobivenim presjecanj,em kruZnica na oblik rozeta. Prikazi apostola na plutejima iz Dabravine, rnoZda se ovdje mislilo na sv. Petra i Pavla, ne dopuStaju suviSe rano datiranje baizlike. Naprotiv, njihov postanak mogao bi se lako staviti ,i u kasnije doba, na primjer, u odmakli VI vijek. Kako se ovdje upravo moZemo osloniti i na historijske dinjenice, ne smijemo gubiti iz vida odnos cara Justinijana I prema sv. Benediktu i mona3kom redu kojemu je on dao regule. Navodi Montekasinske knonike, da je Justinijan benediktincima darovao neke posjede u Dalmaciji, dozvoljavaju nam vrlo dalekoseine pretpostavke, ne samo u vezi sa Dabravinama, Lepenicom, Mogorjelom ili 'furbetom, kao lokali,tetima, nego i s novim razvirtko'm umjetnih zanata u naiim krajevima, dije podetke, izmedu os'talog, pnedstavlja septum iz Dabnavina. Mi ne moZemo opovrgnuti antidki karakter jednog dijela oprerne u dabravinskol baz-ilici, ali ne treba da gubimo iz vida vrlo jake "barbarske" natruhe, imajuii u vidu osebujne kapitele. Nije zato ni dudo Sto poneki ukras iz bosansko-hercegovadkih crkava ostavlja utisak mlade tvorevine. Ornamenti namje5taia crkve u Mokrom pokazuju razlidite estetske koncepcije i tehnidku obradu. To nas navodi na pomisao da su poneki komadi namjeStaja ove crkve porijektrom ,iz epoha koje dopuStaju pretpostavku o postoianiu crkve i u X vijeku, kada mislimo da se podaci Konstantina Porfirogenita odnose na ovo mjesto. Medu i.zrazitije primjerke ornamenata spadaju reljefi sa prikazom lozice akanta. Taj motiv je bio omiljen vei u klasidno doba antike, no Sto je vrijeme odmicalo, to je on prerastao u ornament slidan virovitim rozetama. Polazeci od motiva akantove vitice, koji smo zatekli u Mokrom, sljedeiu fazu njegove o,blikovne metamorfoze vidimo na okviru parapetne plode u Poto,cima, kod Mostara, gdje nas posuda u uglu
lDr)

plode opominje da je tu jo5 uvijek u pitanju loza, makar vei znatno bliZe ornamentu koji je izoblidio prvobitni biljni prikaz. U treioj fazi tog izoblidavanja sve je vei izgubljeno, kako to pokazuje ukras na bazamentu iz bazilike u Suici; sve skupa, moZda, ne5to blaZe nego Sto ie se dogoditi sa motivom gnozda na bazamentu iz Mo5unja, koji doZivljava slidnu metamorfozu, preko Dabravina, ka Zenici. Motiv akantove loze u Mokrom ne moZe se pr.eciznije datirati jer se on javlja na raznim mjestima u rasponu od IV do VI vijeka. Tom vrernenu pripadaju i modificirani korintski kapiteli, vjerojatno sa pergole oltarske pregrade. Jedan impost ukra3en je krstom u okv'iru koji je izveden u tehnirci kosog reza. Stide s'e utisak da je ovdje do5la do izralaja narodna rezbarska umjetnost, no i pored toga bisrno ovaj pnedmet mogli datirati u V vijek. Neito izduieni kapitel stupova s,eptuma crkve u Lepenici izvedeni su, u prilidnoj mjeri, u oblicima slidnim antici. Oni su ukraSeni lisnatim ornamentom. rozetama i volutama. Kasnoantidki elementi ovih kapitela bit ie da predstavljaju ne5to mladi produZetak uobidajenih oblika u zabadenoj provinciji. Vodoravno profilirana debla stupova, koji se neposredno nadovezuju na kapitele (po demu su strukturalno bliski stupovima iz Zenice), predstavljaju tokarski rad kakav vidimo u Brezi, Zenlci, Duvnu i Ktrobuku. Stup je is'to tako dinio cjelinu i sa detvrtastim bazamentom. Pluteji pregrade bili su ukraieni raznim Zivotinjama, Sto takode povezuje ovu baziliku u kmg zajednidki Brezi i Zenici. JoS jedan detalj je karakteristidan za ovu yezlr, a to je ornament koji se nalazi na uZim stranama imposta, gdje vegetabilni motivi (loza, rozete) izrastajr iz kantarosa koji je gotovo identidan onima sa bazamenta u Dabravi,nama. Medu plutejima septuma u Zenioi istidu se dvije plode, u sredini podijeljene znakom kriZa. U desnom polju jedne plode nalazi se vrlo primitivno izraden prikaz Sto smo ga nazvali ,Dobri pastir<, a dije stado dine dvije ovce. Na lijevoj strani prikazane su napasti grijeha date kao divlje Zivotinje u nemirnim pokretima; to su zmija, zmaj, lav i bazilisk. Vrlo primitivni prikaz dovjeka sa Stapom u ruci, gotovo je slidan starim ilirskim predodibama Silvana. Na drugoj plodi istih razmjera i sa istirn okvir,om prikazan je, i opet, krii kao granica Dobra i Zla, samo Sto je umjesto pastira i stada na strani Dobra prikazana biljka, kombinirana s kriZem, koji u ovom sludaju simbolizira Isusa, dok je strana sa prikazom Zla interpretirana, i opet, istim simbolima: divljim Zivotinjama u Zivom pokretu. Osim ovih, po motivu osebuinih ploda oltarske pregrade, u ruSevinama su otkrivene jod dvije plode, uokvirene Sirokom bordurom iako stil,izirane loze, a podijeljene u dva kvadratidna polja. Jedno polje ukra5eno je ,koso nanizanim kvadratnim poljima koja su popuniena cvjelovima. U dmgom polju nalaze se prikazane divlje Zivotinje (koliko se t'o moZe primijetiti na saduvanim dijelovima), dok su na drugoj plodi prikazani ratnic{ koji se medusobno napadaju kopljima. Svakako bi se ovi, naoko profani i nealistidkti interpretirrani prikazi, m'ogld, pa i rnorali, trretirati kao simbolidna sakralna tema, a ditavi skup svih ,ovih e'lemenata dini cjelinu septuma koji se prema saduvanim temeljirna rnoie,inade, dosta tadno rekonstruirati. Okvir ovih ploda je gotovo identidan sa arhitravom ploda septuma u Dabravini, a sudeii po pronadenim fragmentima, ista dekoracija postojala je i na septumu crkve na Srdu u Brezi. Tako su se kao karike jednog lanca na5le ove tri na5e gradevine. Jezik s,imbola magidne fantazije na plodama o,ltarske pregrade u Zenici bliii je problemima morala i grijeha, a manje - ili gotovo ni757

kako - naivnoj i neposrednoj ilustraciji biblijskih tekstova iako tu ima nedega Sto se osniva na Apokalipsi. On nam odito govori o dva principa na kojima podiva ovaj svijet-o dobru i zlu-a St,oje po,lazna misao Manijevog udenja. To narodito vidimo na primjercima br. 1 do 4. Na ploii br. 4 princip dobra prikazan je kao vrt (paradisis) sa kvadratnim poljima ispunjenim cvijeiem, a isti motiv morali bismo odekivati i na nestaloj polovini plode br. 3, one sa prikazom ,bes,teonskih konjanikan. Ni mobiv Sestokrakezvijezde na plodi br.12 nije samo pusti ornament, jer je njegov dublji kozmidki smisao isto tako bio gnostidke baStine. Graditelji zenidke crkve nisu zbog svega ovoga bili disidenti i otpadnici, nego tek sudionici vremena u kojem je krSianska teologija trad'ila puteve pravovjerja i teze za dogme. Jer, tek kada ie u XI ,i XII stoljeiu biti izgraclen sistem sko,lastidke teo'logije, onda ie se prema gnosticima zauzimati odbojni stav s odredenim reperkusijama; onda ce ih proglaSavati heneticima i otpadnicima, pa ih potiskivati \z zajednice pravovjerenika. Postavlja se pitanje kada je u zenidku crkvu unesen ovaj zanimljiv namje5taj, dakle, u koje vrijeme i u kojim uslovima je ova zgrada smogla kamenu opremu za svoj presbiterij. Rekosmo da je okvir nekih pluteja gotovo identidan sa ukrasnom bordur,om uvrh pluteja septuma iz Dabravina i fragmenata sa Srda u Brezi, i taj nam se fakat nameie kao vodid u opredjeljivanju ovih nalaza. Grafiti na fragmentu sa vijenca pluteja u Dabravinama datiraju kameni namjeitaj ove bazilike ne samo u doba kasne antike nego i u dr"u5tvo koje se osjeialo romanskim, p4, S obzirom na politidk-e prilike, njihova" izrada he bi mogla biti mlada od VI vijeka. PredodZba apostola u Dabravinama podsjeia nas na ukus i tehniku epiantidke umjetnosti Langobarda i franadkog kruga, a tu se, dini nam se, opet susreiemo sa idejom ,barbarskih" udjela i monaSkih presada,koje nas lako mogu zavesti na krivi put. Od kamenog inventara bazilike u Malom MoSunju saduvalo se nekoliko komada. Posebno je zanimljiv bazament stupa iz o,ltarskep'regrade sa prikazom kantarosa, vinove loze, ptice koja zoblje grozdove, i ribe uvrh udubljenog polja sa profiliranim okvirom. Realistidki nad'in prikazivanja, pa i profilirani okvir ove scene, odaju antidki rad, dist od bilo kakve natruhe provincijalizma ili barbarstva. Ovako fini rad ne bismo, gotovo, smjeli datirati izvan IV vijeka. Postoji izvjesna slidnost ovog ornamenta sa primjercima iz Mogorjela i Potoka, no, dok kod pluteja u Potocima dolazi znatno do izraLaja izvjestan ornamentalni horror vacui, dotle je lice ovog bazamenta disto u klasidnom srrr-islu. JoS jedan mo5unjski spomenik potjede iz ovog vremena. To je ploda, moZda plutei oltarske pregrade, na kome je, u plitkom reljefu, prikazana povorka od detiri osobe. Kao predvodnik povorke prikazana je mu5ka osoba, obudena u potp,asanu, bogato naboranu haljinu sa rukavima, koja seZedo koljena. Osoba drii u desnoj ruci predmet slidan Stapu, moZda procesioni kriZ. Ostale osobe obudene su u ne5to duZu naboranu haljinu, alibez opasada. Ovaj reljef, istovetan sa stelom iz Putideva (IV st.), po nadinu obrade, podsjeia nas i na plode pluteja iz Dabravina. Niz osoba, ditava rnala povorka, oblikovanih na vrlo osebujan nadin, izaziva pogreSan utisak da se tu radi o spomeniku iz ranog srednjeg vijeka, no ipak mi nemamo razloga za ovako kasno njegovo datiranje. Jednaka je situa158

cija i sa reljefima u Dabravinama, dije uni5tavanje je datirano avarsk,om s'trelicom, nadenom u garotini razorene crkve. Nadin prikazivanja figura na reljefima iz na5ih ranokr5ianskih crkava biie da podiva na lokalnim tradicijama. Te tradicije moZemo pratiti sve do reljefa ilirskih bogova iz I vijeka n. e. sa Glamodkog polja, pa do ovih spomenika iz kasnog antidkog doba. Prodiranie Rima u I i II vijeku svakako je za izvjesno vrijeme zaustavilo razvoj narodne umjetnosti u na5im krajevima, bar u materijalima koji su trajnije vrijednosti. Antidka umjetnost nametala je tako svoje norme i svoj ukus, Sto su ilirski majstori djelomidno i prihvatili. No kako vitalnost Italika niie izdrZa.latrku sa vremenom, to se sa krizom rimske drZave u sredini" III vijeka u Bosni i Hercegovini ponovo javlja stil i ukus koji se u I vijeku uzalud poku5avao afirmirati. Teme su se donekle rnorale mijenjati jer su se stari bogovi vremenom izgubili, a nove narudZbe trahile su izradu crkvenog namje5taja. U ditavom tom rasponu, normativi umjetnidkog izraLavanja kao da se nisu uopie mijenjali, .ler interpretaci.ja lica i,li odjeia spomen'ika iz Ribnika, pa i zenidkih spom,enikaiz III vijeka, ne pokazuje znatno odstupanje u odnosu na reljerf Thane iz Opadriia.Tek u IV vijeku, kad ova umje,tnost ponovo osvaja stare pozicije, mi vidimo njen dalji razvoj na zenidkom spomeniku sa detiri figure, steli iz Putiieva i na plodi sa povorkom vjernika u Malom Moiunju. Koiiko su u tom kasnom razvoju mogli imati udjela i diptihoni od slonovade, je te5ko reii. to Nas zanimaju, isto tako, i oni dijelovi ukra5ene arhitekture koji p"ise ne mogu vczivati za bilo kakve uzoike. To su kapiteli st,rpc,va gole u Dabravinama, Zen\ci i Duvnu. Malo je, naime, izgleda da bi se ti rnotivi mogli pripisati nekoj izgubljenoj ,prailirskojn umjetnosti u drvetu, jer za takvu tvrdnju nemamo ni posrednih dokaza. Tim prije bismo uzorke za ove oblike morali traLiti na Sirokom planu. Stapanje pojedinih etnidkih skupina u ovo vrijerne nije izuzetan sludaj, a preko svih tih barbara javlja se kao baStinik antike Crkva, neokrnjena i neoStedena, koja se nije odricala svojih principa ni onda kada je od jedne ili druge skupine i prihvatila neku tekovinu. Koliko god su ogotske" kopde od opasadanaSle korisnike i medu domacim stanovnicima, toliko nas kombinacije antidkih motiva na septurnu u Dabravinama, u kombinaciji sa zoomorfnim kapitelima, dovode do istog zakljudka: Istodni nisu bili dva izolirana svije'ta, nego jedno dru5tvo Goti ri s,taro,sjedioci u kome su dvije raznorodne skupine poku5avale da zadrLe neke samosvojnosti; Iliri u uvjerenju da su nosioci stare civilizacije, a Goti svjesni da su gospodari zemlje. Za razliku od barbara u Galiji, koji su se vei od podetka V vijeka, ulazeii u Crkvu znatnije prilagodavali tekovinama vi5e civilizacije, ovdje u Bosni i Hercegovini taj proces je tekao rnnogo sporije zbog razlitite vjerske pripadnosti. Otuda netrpljivost umjesto mirnog stapanja, pa i poraz Gota u sukobu sa Carstvom, zapravo, jo5 samo sa njegovim torzom, jer Justinijan, ne bi inade, imao uspjeha da nije bilo pomoii od sarrr-ih starih stanovnika u Dalrnaciji. Kako bismo kvalificirali umjetnost ovog doba? U ko'likoj mjeri u nienom oblikovanju igraju ulogu umjetnost antike, ili nekih drugih sredina? Na ovo pitanje nije mogude dati egzaktne odgovore. Jer, Rimsko Carstvo ie u odima ljudi kasne antike jo5 uvijek bil'o univerzalno i vjedno. Ljudi su, 'isto kao u odobra stara vremena(, mnogo putovali -- ako ne po drZavnoj sluZbi, a ono po crkvenim poslovima i zbog po poboZnosti. Mije5anje ljudi je nastavljeno, a sa njim su tekli i oblici umjetnosti. Gradani Evrope otpodeli su epohu velikih hododa5da: u Jeruzalem, Rim, Efez, Tours i Kartagu. Sa hododasnicima se prenosila 159

moda i tehnika. Ukus ljudi u rnerovin5kom kraljevstvu ne razlikuje se zato od onog u Hispaniji, Iliriku ili u drugim dalekim provincijama. Tehnidka dostignuia ovog doba svugdje su podjednaka. Svi, pa i novi vladari medu gerrnanskim plemenima, nastoje da budu po svaku cijenu ,Rimljanio - ako ne imperatori, a ono bar patriciji, rnagistri militum ili neSto slidno. Nije zato dudo Sto i na crkvama u Bosni i Hercegovini zatidem,o, ponekad, tendenoije ka antidkom smislu za dekoraciju (Potoci, Mogorjelo, Sipovo), paralelno sa oblicima porijeklom iz sredine koja nije bila pod utjecajem antike. Mi, dakle, ne rnoierno nijekati antidki karakter osnova i rasporeda gradevina, koji u mnogo sludajeva imitira municipalne kurije. Antidkog su porijekl'a ri stupovi sa bazama i kapitelima koji su d,erivat korintskog reda. I,stom skupu pripadaju i neki ukrasi na plodama oltarskih pregrada: loza, ptice Sto zoblju grozdove, virovite roze'te, akanti i slidno. eak ni ,oni elementi St<r su pripisivani Ilirimaa nisu zapravo iskljudivo njihova ba5tina u svijetu kasne antike. Oni su joj, moZda, dali neke impulse, toplinu izraza i poneku specifidnu crtu, ali - uzeto u cjelini - plo5nost i dekorativnost reljefa, igra svjetla i sjene, ukodenost figura, njihovi rizgubljeni pogledi u beskonadni prostor i vrlo povr5na zana'tska vje5tina - sve to nije vi5e specifidnost lokalne umjetnosti u zaledu provincije Dalmacije, nego odraz vremena. Sa druge strane, grad,itelji stupova u Brezi, Zenici, Lepenici, Duvnu i Klobuku nisu orimski ljudi". Raznovrsnost oblika reljefa i kapitela posljedica je nemira u kome su ti ljudi Zivjeli, vjednog pokreta ditavih masa kroz najrazliditije klimatske i kulturne regione, nemoguinost smistvaranja oatmosfereu rivanja na jednom mjestu, dakle i neposr,,ednost jednog ambijenta. Istove'tnos,t ornamentalnih detalj.a, u nekim crkvarla, znak je da su kontakti medu graditeljima postojali, no ne toliko dvrsti, i ne podloZni jednom snaZnom kulturnom centru. eini nam se da je mnogi nekada5nji rnunicipij zradio svoju speoifidnost, uslovljenu ljudima koji su uspjeli prebroditi krize 'barbarskih rinvazijan, ili pak, primiti u svoju sredinu nekog umjetnika pa i neku ideju sa strane. Prisustvo Istodnih Gota u Bosni i Hercegovini od konca V do detvrte decenije VI s,toljeia je fakat pneko kojeg mi ne moZemo prei,i negi,rajuii svaku moguinost manifestacije njihovog stvaraladkog genija. Drugo je pitanje Sto se od arhitektonskih i likovnih djela rnoZe njima pripisati. No, pitanje je i u kolikoj su mjeri skupine pojedinih naroda ostajale u etnidkom pogledu rdisteo, nakon Sto su se kao parni valjak probijale knoz teritorije duge po nekoliko stotina kilornetara. Da li je mogude izdvojiti Herule od drugih Germana u okvirima hunske drLave, da li su striktno odvojeni Gepid,i ,od Gota i Slaveni od Avara? To su samo poznati sludajevil Umbo i rune iz Breze su germanska kulturna svojina za koju ne moZerno (pa i ne smijemo) tvrditi da su is'todnogotska. Za vrijeme njihove vladavine nisu ,ovdje postojali samo ,oni i Itrini. Teodorih jasno zahtijeva da se u Dalmaciji uzima porez I od onih "starih barbara koji su oZenjeni Rimljankaman. Moguinost prisustva i drugih ljudi, tako potomaka rimskih gradana s heleniziranog Istoka, neiemo ni sporn-injati.U toj mjeiavini naroda postojalo je samo jedno vezivo: crkva. Sve druge veze su bile razbijene. Kod rimskih
' D. .Sergejevski, problematike ilirske trmjetn<rsti,Godi5njak Naudno'gdnuIz Stva Ei'H III, Sarajevo1965.str. ll9-142. 160

gradana, svakako, nije izblijedjela svijest pripadnosti municipijima sada vei vi5e neovisnih o pnovincijalnim centri a kod Istodnih Gota plemenska pripadnost. U takvom druStvu, svaki, iole znadajni centar, bi,o je u prilic.i da radi i gradi sa vlastitim snagama i po vlastitom ukusu. >Bestoenskijahadin, stupovi u portiku crkve u Brezi i joi slidni objekti, ne veZu nas nidim za svijet antike, a to znati da udio nnovih ljudi. i novih pobuda u izgradnji spomenika nije bio bez znai'aja. Jasno nam je da bosanske kasnoantidke crkve dine izuzetak u evropskoj arhitekturi svoga doba. Zbog toga je tako mudno povezivati ih u dru5tvo vei poznatih kulturnih skupina. Svakako, ovdje moramo radunati i sa tendencijama gnosticizma,jedne teoloSkekoncepcije kakvu drugdje, u susjedstvu Bo,sne,mi ne primjeiujemo. Nameie nam se pitanje odakle je, daleko u zavje'trini dogadaja, ovdje izrastao ovaj dudni svijet, no mi moida imamo netodne predodZbe o samom gnosticizmu, jer m,i ga rado iskljudujemo iz zajednice Crkve, a ne vo'dimo dovoljno rad'una o torne u koliko su sludajeva razni slojevi vjernika u Crkvi, a narodito skupine redovnika u osamljenim samostanima, njegovali kultove koji nisu bili dio smjernica sluZbeneCrkve. Toga je bilo sve do odmaklog srednjeg vijeka u cijeloj Evropi, pa se tek cisterciti, dominikanci i franjevci sa njima razradunavajus.Mi ne znamo u kakvom obliku su kruZile te ideje svijetom, i u kojim oblicima su se granal'e pod kro5njom unriverzalne Crkve. Jesu li to bili kriptoheretici, ili je njihovo udenje javno propovijedano? Bosna i Hercegovina dine nam se kao neki posebni svijet unutar evropske kr5ianske ekum,ene,pa je upravo to bio razlog da su se, prilikom istraZivadkih radova u novije doba, za kasnoantidku crkvenu umjetnost ovdie tra' Duro Basler, Neke likovne paralele steicima, NaSe starine, XIII. Sl. 168. Zenica, dio oltarske pregrade

*lf

*:

r',

,r

"".,.

. . r ,' r

161

iili ilirski i ostrogotski uzorci, neka izgubljena prakultura koja se, jer bi bila od drveta, nije do danas saduvala. U saznanju da ukrasi crkvene arhitekture Bosne i Hercegovine vuku svoje tematske korijene iz gnostidkih udenja, mi smo prisiljeni okrenuti se ka jednom novom kompleksu problema, ne samo u pitanju porijekla i presada ove umjetnosti na tlo u zaledu provincije Dalmacije nego i njegovih izdanaka na nadgrobnim spomenicima u srednjem vijeku, takozvanim steioima. Jer, terne na plutejima u Zenici nisu nilta drugo nego daleke misaone pretede ukrasa na steicima. Na historidarima je da nam eventualno dokaZu neki idejni kontinr,rritet,pored saznanja da su na prelomu od VI na VII sto,lieie sp,omen'iciu ovoj zemlji bili do temelja razoreni. Kako ie do5lo do toea da su ove crkve ostale do naSih dana u ru5evinama,"no ipak sa na-rivom ,Crkvinan? eini se d'a dolaskom Slovena u VII vijeku nisu prekinute sve veze s antikom, pa tako i sa trarlicijama ovih crkava. I poslije doseljenja Slavena, u ovim krajevima zadrlalo se stanovni5tvo koje je govorilo neku varijantu romanskog jezika, ali u dnu svoje du5e nije pripadalo antidkom svijetu, jer nije Zivjelo unutar urbaniziranih naselja, koja su i prije toga ovdje bila riietkost, nego raspr5eno po ruralnim zajednicama. Buduii da nije bilo gradova, nije se m,ogla nastaviti ni tradicija biskupskih sjedi5ta - a bez njih ne moZemo ni zamisliti organizaciju Crkve. U sjeianjima ljudi, ove ru5evine su ostale kao neka )sveta mjesta", ali i ni5ta viSe od toga. U rjedim sludajevima tu je formirano groblje, no ne toliho zbog svetosti mjesta, koliko zbog ru5evine, koju je bilo lakSe odgrtati orudem nadinjenim od Leljeza slabog kvaliteta. Na starim ilinskim plemensk,impodrudjima izra5ie tokom vremena nove srednjovjekovne upravne tvorevine, tako zemlja Bosna na tlu starih Des,itijata, a Hum u zemlji Daorza. Pa i manje upravne jedinice, Zup,e, veLuseza stare ilirske gradine.Tu i tamo zatidemo jo5 i u srednjem vijeku neki blijedi odbljesak rimskih municipiija,tako nase,lje Bo'snau podrudju Vis,okog, Sto ie po svoj prilici biti neki amalgam rimsko-pnovincijskog i slavensko-rodovskog poimanja zajednice. Vrijeme antike izgleda kao da je bilo prebrodeno u nekoj sporednoj epizodi, jer sada Iliri i Slaveni postaju nosioci nove simbioze oni traLe nadin zajednidkog livota, dok spomenici antike ostaju kao loca sacra zaboravljeni u ru5evinama sve do na5ih dana.

162

ZUSAMMENFASSUNG
DIE ARCHITEKTURDER SPATANTIKEN ZEIT IN BOSNIENDER HERZEGOWINA Die Zeit der Spdtanti,keim Hinterland der Provinz Dalmatia besteht aus drei Epochen: a) Sptite Kaiserzeit, d.h. die Epoche des Dominats (284-480) b) Herrschaft der Barbaren (480-535) c) Wiederherstellung des (Ost-) Romischen Imperiums unter Justinian I. (seit535). Mit der Einwanderung der Awaren und Slawen ain Ende des VI. und in den ersten Jahren des VII. Jahrhunderts bricht eine neue, der Antike fremde Kulturepoche an. Doch auch wdhrend der drei Jahrhunderte, die wir als Spdtantike bezeichnen,haben sich die kulturellen Verhiiitnisse im Lande. allmdhlich gedndert, besonders durch die Anwesenheit fremder Vdlker, die fiir krirzere oder ldngere Zeit sich hier niedergelassenhaben, und sci einen der Antike fremden Einfluss ausger.ibthatten. Die Spdtantike erscheint uns zu oft als eine Zeit des Verfalls, der Zerstcirung und Zersetzung. Eine rege Bautdtigkeit im dalmatinischen Hinterland wiihrend dieser Zeit spricht jedoch eindeutig von der Zdhigkeit rcjmischer Brirger, die jeden Augenbliok ihres Lebens dazu benutzten. um ihre Wjrtschaftshdfe,Stddte, Befestigungenund Kirchen neu zu bauen. Landwirtschaft und Eisenvei:arbeitunggehdrten zu ihier Hauptbeschdftigung, und dnickten dem profanen Bauwesen ihren Stempel auf. Wohl wurde noch im IV. Jahrhundert ein Teil der Villen in der althergebrachten Weise gebaut (Ljusina), der grdsste dagegen zeichnet sich durch sehr einfache Raumgestaltung (Mogorjelo, Blagaj-Japra, Lisiii6i) aus. Dis Wohnhduser verwandelten sich in gemduerte gleichfcirmige, stereotype Rdume, die in Bezi.ehung auf Wohnkuitur auf anspruchloseWohnungsinhaberhindeuten. Die Castra dieser Zeit werden nicht, so wie in den ersten Jahrhunderten, planmiissig angelegt. Es treten neue Typen der Befestigungen auf: der Burgus und das Refugium. Die meisten Befestigungen befinden sich auf den Bergen und unzugdnglichen Felsen, so dass manche wdhrend des Mittelaiters als feudale Wohsitze wiederhegestellt werden konnten (Blagaj-Runa, Bobovac, Stolac). Als solche hatten sie in der Geschichte Bosniens eine wichtige Rolle gespielt. Die Kirchenbauten der spdtantiken Zeit i.n Bosnien und der Herzegowina sind fiir die Kulturgeschichte des Landes von besonderer Bedeutung. Die Anwesenheit der arianisch orientierten Ostgoten im Lande gab wahrscheinlich der einheimischenBevdlkerung Anlass durch Errichtung relativ vieler Kirchen die Zugehiirigkeit zur ,,Rechtgldubigkeit" und somit zum ..Rcimertum" zu beweisen. Die meisten dieser Kirchen wurden wdhrend der Awaren- und Slaweneinfdlle vernichtet und als Rulnen mit der Bezeichnung Crkvina (Kirchstdtte) bis auf unsere Zeit bewahrt. Die ,,bosnischen" spdtantiken Kirchen, allgemein in ostwestlicher Richtung gelegen,sind durchschnittlich etwas iiber 20 Meter lang; sie bestehen aus meh.roJ

reren Raumen, so dass der fiir das Volk bestimmte Raum relativ klein ist. An einigen Stellen wurden Doppelkirchen angetroffen, wobei die ncirdliche das Baptisterium und Anlagen ftir die bischcifliche Liturgie besitzt, und die siidliche einfach gestaltet ist. Es scheint, dass solche Anlagen von Klostergemeinschaften gestiftet wurden, und dass der einfache Rau,m dabei ftir das gemeinsame Gebet gedient hat. Die Ausschmi.ickung der Kirchen in Bosnien und der Herzegowina war eigenartig. Manche For,scher wollen in dieser seltsamen Ornamentik illyrische Kunstriberlieferung sehen, manche jedoch ein Erbe der Ostgoten. Einige Ornamente, so diejenige von den Altarschranken in Zenica, deuten auf gnostische Henkunft. Dualistisch konzipierte Darstellungen einer Konfrontation der durch das Kreuz getrennten Welten des Heils und Unheils ist sonst der altchristlichen Kunst in Europa nicht bekannt. Die Monumente der Grabdenkmalkunst sind selten erhalten. Das Mausoleum von Sipovo (IV. Jahrh.) war noch in klassischen Formen entworfen, dagegen jenes von Turbe (V.-VI. Jahrh.) schon als ein einfaches Gebiiude mit Lisenen gebaut. Bezeichnend fiir diese Zeit sind unterirdische Grabkammern. Die wenigen Grabstelen aus dem IV. Jahrhundert wurden mit Totenreliefs geschmiickt, deren Ausfr.ihrung als typisch fr.ir den Geschmack und die Leistung spdtantiker Steinmetzen zu betrachten ist. Mag sein, dass manche Darstellungen ei,ne persdnliche Note des Meisters und des Dargestellten verraten, aber die Verflachung der Reliefe, die Ausdruckslosigkeit stereotyper Gesichter sowie Oberfliichlichkeit der Ausftihrung, sind zweifellos das allgemeine Merkmal dieser untergehendenZivilisation.

164

REGISTAR NALAZISTA
A AD BA.. FLUMEN 56 AD TURRES 52 AQUAE S. . . 37, 142 ARGENTARIA 12 B Badeviii 146, 148 Banja Luka 52 BALKIS 20, 47, 54 BALOE 19, 20, 65, r37, t42 Biograci 59 Biograd 19. 6l BISTUE 18, 119, l3:/, 142, r50 Blagaj na Buni lg, 29, 47-50, 60, 6?, 13? Blagaj-Japra 30, 32, 3?, 38, 43, 6?-69, 136, 142, 146 148, 150, 155 Borasi 70. 137. 141 Bobovac 19, 30, 31, 47, 58 Bos. Gradi5ka L7, 20. 5+ Bratunac 63 Breza 30, 31, 65, 70-74, 135, 1.36,r40, 141. l5?, 158,160 Bugar-grad 54 Doljani 83, 137 DOMAVIA 66_6?. 142 Dubica 60 Duvno 13, 20, 54,6b, 13b, 140, l 4 l . 1 5 ? . 1 5 9 1 6 0 G Gornji Vakuf 84, 13?
n

Halapii 5?, 61, 84, 136, t3? Hutovo 52

I

Ilidia 37, 44,154 lzati( 54

T

Jajce 64

K Kakanj 84, 137, 155 Kalesija 60 Klakar 47, 54, 58 Klobuk 30, 31, 85-88, 13?. 140-t42, t57, 160 Kljun 20, s8 Konjic 13, 55, 63 Kostel 54 Koitur 19, 30, 31, 47, 50, 60 Krupac 5'7 L LAUSINIUM 19 Lepenica BB-91. 13?, 140, 142. 156, l5?, 1 6 0 Lis'diii 38. 44, 92. 136 13?
IT

c
Cim 29, 31, 75. 136, 140-t42 CLANDATE 37 CLAUDATD 3i Crniii 134 Crvenica 58, ?5, 136, 13?, 142

c
Carakovo 55, 60, ?6, 77,137,140 Cerin 135. 14?. l4B Cipuljii ?6, 13?. t4O, r4Z ciiluk 7?. 136. 140. 146 D DALLUNTUM 51. 52 Dabravine 30, 31, 65, ?B-82, l3b-rg?. I 56-159 Dardagani 59, 64 Debelo Brdo 19, 55-56, 60 DELMINIUM 17, 20, 8], 137, 112 DILUNTUM 5I, I42 Divii 4?, 58 Doci 82-83, 136. 140. 142 lJ9-141.

Ljusina 29, 38, 43

lvt

Majdan 92-93, 136, 140-142, 155 Makljenovac 3f, 56, 60 Mali Mo5unj 58. 60, 94-97, 137, I40, 142, 150, 157-159 ManZeljski grad 47, 58 Medna 5il

165

Mogorjelo 20, 29, 30, 38-12, 97-101, 137. l:Jg 140, 142, 147, 149, 153-156, 158. 160 Mokro 31, 100-104, 136, 13?, 140, 155-157 MujdZiii 104 105, 136, 110-142, 147 N Nakiia kula 58 Nerezi 30, 31, 105, 106, 137, I40, 142

Skodii 59 Srebrenica 12, 136 Stobi 19, 47, 51, 60 STRIDON 13, 65 StrZanj 4?, 59
b

o
Oborci 30, 10'/, 136, 140-142, 146 Opadiii 151, 159 Otinovci 109, 136. 137 P Panik 45, 1tl5 Podgradirna 57, 60 136 Potoci 63, 64, 109-111, 136, 140, 156, 158, 160 Priv:Iica 63 Prisoje 112-113, 136, 137,142 P u t i d e v o1 4 9 , 1 5 8 , 1 5 9 R Rakani 3?, 38 Rankoviii 45, 58, 60 Repovac-grad 47, 5B Ribii 4?, 58-59 R : b n i k 1 5 0 ,1 5 1 ,1 5 9 Rogatica 65, 136 S SALLUNTUM 19 SALVIAE 81, I42 Sarajevo 29, ll2, 113, 137, 155 SARNADE 54 SARSENTERUM 65, I37, I42 SERVITIUM 20,54, 737 S k e l a n i 1 1 3 ,1 1 4 , 1 3 6 . 1 4 0

Sargovac 147 Setidi 59 S povo 115, 160 S i p r a g e 1 1 5 ,1 1 6 , 1 3 7 , 1 4 0 Suica 116, 13?, 1ti T Todorovi6i 59 Turbe 116-119, 137, 139-112, 145, 1 4 6 , 1 5 6 V Varvara 118, 137 Velika Vrata 13, 59 Vido5i 60, 61 Vinjani 147 Voljevica 63 Vratnica 63 Vrbljani 47, 52-54, 60, 6l Vrdolje 119, 13? Vrtode 120, 137 VONKIS 54

z
ZaloLje 46, 120-125, 136, 140 Zecovi 19, 76 Zenica 18, 30,65. 125-134, 13?, 139-142, 148, 1 4 9 , 1 5 7 , 1 5 9 ,1 6 0

z
Zitomisliii 30, 134-13?, 139

166

REGISTAR GRADEVINSKIH POJMOVA

Abak - detvrtasta ploia uvrh kapitelal Akant - bodljirkavi list biljke Acanthus moll.rs,sluZio kao motiv za oblikovanje korintskog kapitela ,{kroterij - ukras na vrhu i oba kraja timpanona ALA - krilo, postrani aneks zgrade AMBITUS - slobodan prostor izmedu gratlevina Ambon - uzviSeni podij za predavaia ili propovjednika Ambulatorij - prostor za ophod oko oltara Ankh - slovo hijeroglifa u obliku kriZa s kolutom umjesto gornjeg kraka Tajni simbol Isusa, poznat kao Crur ansata. Anta - kod grdkih i rimskih hramova produZetak bodnih zidova do linije proielja Apsida - polukruZni prostor, obidno nadsvedenpolukalotom ARA - Zrtvenik, oltar u obliku cippusa Arhitrav - donja od tri grede Sto podivaju na stupovima Arkosolij - grobnica usjeiena u stijenu s otvorom u obliku polukruga ARCUS TRIUMPHALIS - (slavoluk), u bazilikama polukruZni svod no5en stupovima; nalazi se izmedu oltara i naroda Arhivolt - profilirana deonastrana luka; slidno arhitravu AREA - podrudje naselja, groblja ili ogradeni prostor oko hrama Astragal - uzak izboden prsten iii prut koji oznaiava granicu izmedu o,rnamentalnog i konstruktivnog dijela graclevinskog elementa Atrij - otvoreno predvor;e okruZenotrijemovima sa stupovljem Aureola - krug svjetlosti oko glave svetaca Baptisterij - prostorija za vrSenje obreda kr3tenja Bazament - povisoko detvrtasto podnoZjeza stupove, obitno u pergoli oltarske pregrade Bazilika - (lat. Basilica), dvorana u kojoj su vr5ene javne sluZbe.Pravokutnog je oblika, stupovima podijeljena u tri laile, osvijetljena prozorima u zidu poviSe stupova. U dnu dvorane nalazila se polukruZna apsida ili egzedra.Tip je u doba Konstantina I preuzet za gradnju velikih crkava. dvije bazilike spojene jedna uz drugu; Varijante su: B. geminata B. mr,nor .- crkva u dasti episkopalnih bazilika, ali bez biskupa; B. urbana : gradska bazilika Bifora - prozor sa dva otvora Bema - uzviSeni,stepenicamapristupadni prostor oko oltara BURGUS - utvrclenje u obliku tornja CANCELLI - oltarska pregrada CATAGEUM - grobna zgrada sagradenana povr5ini zemlje CASTELLUM - manje utvrctenoupori5te, nalazj.se obiino na brijegu CASTRUM - rimski utvrdeni vojnidki logor relativno vedih razmjera, oblino u obliku pravokutnika CARDO - jedna od glavnih ulica u castrumu, vodile su od sjevera ka jugu
lb/

CELLA - mala prostorija, 6elija. Varijanta: C. trichora : grobljanska ceilo sa tri apside CHORUS - mjesto za pjevade u crkvi Cenobij - samostan,zgrada za zajednidki bivot monaha CIBORIUM - gradevina nad oltarom u obliku baidahina Cinktura - ograda oko groblja ili crkve CIPPUS - nadgrobni spomenik u obliku kocke ili prizme CISTA - kutija, sanduk, cilindridna posuda s poklopcem CLAUSTRUM - zatvoreni, neprJistupadnidio samostana CLAVUS - zaglavni kamen u luku CLIPEUM - obidno portret ili neki simboi u okruglom okviru CLOACA - vidi: kloaka COEMETERIUM - groblje. Varijanta: C. hupogeum - prvobitni naziv za katakombe COMPLUVIUM - otvoreni prostor u atriju rimske kude CONCHA - polukruZna udubina u zidu, slidna apsidi CONFESSIO - grobnica mudenika u oltaru CONSIGNATORIUM -- dvorana blizu baptisterija, sluZila za podjeljivanje potvrde CONVENTICULUM - manja gradevina, sluZila kao sastajali5tevjernika CORPUS - (tijelo, stablo), Isus na kriZu, cilindridni driostupa CRUX - (kriZ, krst), varijante: C. ansata : krii s kolutom umjesto gornjeg kraka; C. comrnissa: sa duljim okomitim krakom; C. gammata - kukasti kriZ; C. gestatoria : krii. za noSenje;C. immissa: l<riZsa jednakim krakovima; C, portabil.is : za no5enje CUBICULUM - u rimskoj ku6i prostorija za spavanje DEAMBULATORIUM - prostor za ophoetenje oko oltara DECUMANUS - uzduZna ulica u castrumu, vodila od istoka ka zapadu DIACONIKON - vidi: dakonikon Diptih - dvije povezane ploiice, s jedne strane ukraSene,a druga je sluZila za prigodna upisivanja stilusom Dakonikon - prostorija pored presbiterija, sluZila za oblaienje sluZbenikakulta Edikula - arhitektonska dekoraci,jau obliku proielja hrama Egzedra - 1) prostorija, obidno polukruZna. otvorena prema nekoj ve6oj dvorani; 2) polukruZna,klupa na otvorenom prostoru Egzonarteks- prostor ispred narteksa, u istoj funkciji kao i narteks ENTASIS - zadebljanje stupa na donjoj tre6ini visine korpusa EPISCOPIUM - biskupski stan Epistil - greda nad stupom Epitrahelij - (ovratnik), kod stupova zavr5ni profil ispod kapiteia FENESTELLA - (prozordi6),otvor na sarkofazima za odavanje poiasti relikvijama svetaca FIBULA - kopia na odjeCi FLOS - cvijet u sredini abaka FORUM - trg Front - zabat; trokutasta zidna ploha ispod dvostre5nogkrovi5ta na prodelju glavom Herma - stup koji se na vrhu zavrSavaJ.judskom HOSPICIUM - gostinjac; svrati5te za putnike Hipogej - podzemna grobna zgrada Imbreks - koruga; polukruZni krovni crijep IMPLUVIUM - ietvrtasti otvor u atriju rimske ku6e Impost - nadglavnik; obrnuto postavljena krnja piramida iznad kapitela, koja nosi krak svoda INSULA - (otok), jedna ili skup ku6a okruZen sa svih strana ulicama I(alatos - dio kapitela u obliku pletene ko5arice 168

Kalota - polovina Suplje kugle Kanelure - uz'duZni Zljebovi u korpusu stupa KANTHARUS - posuda sa dvije uzdignute rudke Katakombe - podzemnogroblje; hodn,icisa grobnicama KIMATION - profilirani niz stiliziranih listova, ili sa motivom jaja. Jonski (jajoliki) kimati.on vezan je uz astragal Kiklopski zid - gradevina od velikih blokova kamena vezanih u suhoj tehnici Klina - (leZaj),podivaljka, krevet Kloaka - odvodni kanal Kolumna - stup Konzola - nosadkipa ili grede, usaden u zid Krepidoma - podnoZnakonstrukcija gradevine Kripta - podzemnaprostorija koja obiino sluZi za ukop LAURA - manastiri5te u kojem monasi Zive odvojeno u malim 0elijama Lezena - neznatno pojadanje zida slidno pilastru, ali bez baze i kapitela LOCULUS - duguljasta pravokutna udubina u stijeni sluZi za smje5taj mrtvaca MANSIO - odmori5te za putnike, gostinjac Matronej - prostor za lene u crkvi Mauzolej - grobna gradevina monumentalne izrade Menza - (stol), oltarna ploia; oltar u obliku stola MEMORIA - prostorija za obred sluZbemrtvima METALLUM - kamene ploie podnice MONASTERIUM - zajednica monaha; zgrada za zajednidki Zivot monaha MUTATIO - mjesto za izmjenu konja u javnom prometu NAOS - glavna dvorana bazilike, tini ga prostor za vjernike i sveti5te Narteks - predvorje crkve namijenjeno za katekumene NIMBUS - trakasta osjenka oko tijela svetaca NYMPHAEUM - pove6i rezervoar za vodu OECUS - sysians dvorana u rimskoj ku6i Oltar - Zrtvenik na koji se stavljaju darovi ili vrie kultni. obredi ORATORIUM - mala gradevina za poboZnostuZeg kruga vjernika Ortostat - dovratni:k PALATIUM - bogato opremljena stambena zgrada; palada Palmeta - ukras u obli.ku palminog lista predvorje bazilika PARADISUS - cvijetem zasadeno Pastoforlj - crkveni ured; kancelarija PATIBULUM - kriZ u obliku slova T Paviment - podnica PERGOLA - oltarna pregrada sastavljena od niza stupova izmedu kojih se nalaze pluteji Peristil - dvori5te opasano stupovima Pilastar - ukrasni polustup na zidu PISCINA - spremi5te za vodu, krstionica Plint - ploia, obi.ino detvrtasta Plutej - uokvirena pioda izmedu stupova oltarske pregrade Portal - posebnoukra3ena vrata na prodelju zgrada Portik - trijom; natkriveni prostor sa stupovima Pretorij - zgrada uprave u kastrumu i utvrdenim vilama Presbiterij - prostor za svetenike u crkvi PRONAOS - predvorje hrama Protezis - prostorija u crkvi, namijenjena za ostavu Zrtvenih darova i pripremu oblata QUADRATUM POPULI - prostor za vjernike u crkvi Refugij - pribjeZi5te;utvrcteni prostor za samoodbranustanovni5tva SANCTUARIUM - sveti5te; prostor za vrSenje vjerskih obreda

169

Sarkofag - mrtvadki sanduk s poklopcem SCANDULA - Simla; letvice drvenog krova SCHOLA CANTORUM - pjevaonica u crkvi; isto Sto i chorus SEPTUM - ograda, obidno oko oltara SEPULCHRUM - udubina u oltaru za odlaganje relikvija mudenika SIGMA - polukruZni, s prednje strane ravni stol spolij - gradevno kamenje izvudeno iz jedne zgrade, pa ugradeno u drugu srELA - okomita kamena ploda. varijanta: s. funeraria : nadgrobna ploda STIPADIUM - polukruZna klulpa uz zid apside stilobat - najgornji profil krepidome; konstrukcija na kojoj podivaju stupovi SUBSELLIUM - kamena klupa uz zid apside Svastika - kukasti kriZ, simbol Livota TABULA - ploda za natpis. varijanta: T. ansata: ploda sa postranim laticama TABLINUM - u rimskoj ku6i soba u kojoj je domadin primao goste i stranke TEGULA - pravo'kutni crijep sa izvijenim uzduZnim rubovima Tesera - kamena kocka za sastavljanje mozaika Timpanon - zabat; trokutasta zidna ploha ispod dvostresnog krovista TOMBA - grobnica Torus - izbodeni profil na osnovi stupa TRABS - greda Transept - popreina latla u bazilici Tranzena - proSupljenakamena ploda prozora ili pluteja TRIBUNA - povi5eni prostor u apsidi, sa biskupskim sjedi5tem Trifora - prozor sa tri okna Triklinij - prostorija za objed, prijem gostiju i slidno Trohil - usukani profil na osnovi stupa vila - lat. vitla :ladanjska kuia. variiante: v. rustica zgrad.apotjoprivrednog proizvodada; v. urbana: Ijetovaliste gradskog stanovnika Voluta - spiralna zavojnica na kapitelima Zabat - vidi: fronton i timpanon

170

LITERATURA ZA UVODNA POGLAVLJA

A I f it I d i Andreas, Der untergang der Rcimerherrschaft in pannonien. BerIih 1926 B i hl m a y e r KarI Burghardt T r.ic hI e Hermann, Kirchengeschichte,paderborn lg66

J a k o b , D i e Z e i t K o n s t a n t i , n sd e s G r o s s e n ,s t u t t g a r t 1 9 8 9 H e i n r i c h , D i e E n t s t e h u n g E u r o p a r sS t u t t g a r t 1 9 5 9 ,

C u m o n t l'ranz, Die Misterien des Mithra, Darmstadt 1963 Dannenbauer Ferrero

Guglielmo, Propast antikn,e civilizacije, Zagreb 1922

L o p e z Robert, Naissancede I'Eurorpe, paris 1962 der Mittelmeerwelt, Frankfurt 196g IVIri I I e r carl, Ausgang der Antike zwischen Donau und Adria, Stuttgart 1gb0 Pirenne Henri, Povijest Europe,Zagreb 1g56 s I s i e Ferdo, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, zagreb rg2b Tti c h I e Hermann, vidi: Bihlmayer-Trichle G l a s eh a pp Helmuth, Di,e nichtchristrichen Religionen, Frankfurt/Main 1957 i{ a i e r Franz-Georg, Die verwandlung

t7r