UPOREDNI SISTEMI

Složenica soc.politika se upotrebljava od 1851g. prvo u redovima njemačkog istoričara Rila i od tada je u stalnoj upotrebi. Sam termin se nije mijenjao ali se mijenjala njegova sadržina i ona se kretala od mehaničke solidarnosti, preko soc.staranja do savremene institucionalizovane djelatnosti što znači da država treba da se brine o svemu (TO JE ČESTO PITANJE NA ISPITU). To je društvena djelatnost koja je usmjerena na poboljšanje životnih uslova. Soc.politika je društvena usmjerena djelatnost, koja je usmjerena na zadovoljavanje potreba pojedinaca i građana i uslov za soc.polit. je dobra ekonomska podloga države. Najbolja politika je politika Skandinavskih zemalja jer ima univerzalna prava=država blagostanja. Soc.politika se izjednačava sa ekon.politikom od koje je i zavisna. DEFINICIJE SOC.POLITIKE (BIĆE JEDNA OD DEFINICIJA) MARSHALLOVA def. : Soc.politika se odnosi na vladinu akciju koja davanjem naknada i usluga ima neposredan uticaj na blagostanje građana. Soc.polit.predstavlja organizovan rad jedne države koja putem različitih ablika akcija obezbjeđuje različita i bitna sredstva, kao što su novčana sredstva, razni oblici usluga koji su usmjereni na soc.sigurnosti građana, njihove dobrobiti i cjelokupnog blagostanja. TITMUSOVA def. Sos.polit. podrazumjeva socijalna davanja, ona je redistributivn, odn. ponovno djeljiva, i ima kako ekonomske tako i neekon.ciljeva. Ova def. Je nepotpuna i nedovoljno obrazložena. KOLOVA (COLE) def.: Soc.polit. je promišljen način pronalaženja sredstava za rješavanje soc.problema. U ovoj def. Nije tačno određeno kakav je to promišljen način za obezbjeđivanje sredstava tako da je i ova def. nepotpuna. GINSBERGOVA def.: Soc.polit. se uobičajeno koristi da opiše državnu akciju u području ličnog i porodičnog dohotka, zdravs.zaštite, stanovanja, obrazovanja kao i soc.usluga. PULJIZOVA def: Soc.polit. preovladava sve rizike, ublažava soc.nejednakosti i dr.negativne posljedice na tržištu. Potiče društvenu solidarnost i integraciju, amortizira sve sukobe te omogučava normalno funkcionisanje i razvoj društva.

NOSIOCI MEĐUN.SOC.POLIT. su zemlje, a u njihovo ime nastupaju:država, politička organizacija, sindikati, humanitarne organizacije i stručne i naučne institucije. Saradnja zemalja u oblasti soc.polit. se dovija najvećim dijelom posredstvom međunarodnih organizacija, čija je aktivnost dovela do nastanka međunarodne soc.polit.. OUN su glavni nosioci međunarodne soc.politike. OUN – su osnovane 24.10.1945g. i tad dan se u cijelom svijetu slavi kao DAN UJEDINJENIH NACIJA. Povelju su verifikovale Francuska, SAD, V.Britanija i tadašnji SSSR i Jugoslavija. Povelju UN su izradili predstavnici 50 zemalja na Konferenciji UN održanoj u San Francisku od 25.aprila do 26.juna 1945g. UN su donijele veliki broj dokumenata kao što su: Univerzalna deklar.o pravima čovjeka, Konvencija o pravima čovjeka, Deklar. O davanju nezavisnosti i kolonijalnim zemljama, Deklaraciju o ukidanju diskriminacije u odnosu na žene i br.druga dokumenta. CILJEVI UN su: 1. da sačuvaju međun.mir i bezbjednost; 2.da razvijaju prijateljske odnose među narodima; 3.da ostvaruju međun.saradnju rješavanjem međun.problema privredne, društvene i humanitarne prirode i razvijaju poštovanje ljudkih prava i sloboda; 4.da budu središte u kome će se usklađivati postupci načela savremene jednakosti članica i rješavanja svih sporova mirnim putem. GLAVNI ORGANI UN-a su: 1. Generalna skupština, 2. Savjet bezbjednosti 3. Ekonomski socijalni savjet 4. Starateljski savez, 5. Međunarodni sud pravde i 6. Sekreterijat Ekonomsko-soc.savjet pod nadzorom Gener.skupštine rukovodi ekon.i socijlanim djelatnostima UN-a, vrši ili podstiče proučavanje i podnosi izvještaje i daje preporuke međunarodnim ekon., soc., kulturnim, zdravstvenim i dr.sličnim pitanjima razvoja. Savjet ima komisiju kao stalna radna tijela a to su: -statistička komisija, -komisija za stanovništvo, -komisija za soc.razvoj, -komisija za prava čovjeka, -za položaj žena, -za opojne droge, -za međunarodnu robnu trgovinu i -odbor za međunarodnu tehničku pomoć. Za ekon.-soc.savjet vezane su i brojne međunarodne autonomne specijalizovane institucije a to su: 1.Međunarodna organizacija rada (MOR), 2.Organizacija UN za izhranu i poljoprivredu (FAO), 3.Organizacija UN za prosvjetu i kutluru (UNESKO), 4.Svjetska zdravstvena organizacija, 5.Međunarodno udruženje za razvoj, 6.Međunarodna banka za obnovu i razvoj i 7. Ostale međun.institucije, npr. Međun.monetarni fond itf.

UN donijele su veliki br.dokumenata u kojima su izložene osnove međunarodne soc.politike, a najvažnije su: 1. Opća univerzalna deklaracija o pravima čovjeka, 2. Deklaracija o pravima djeteta, 3. Deklar. o socijalnom napretku i razvoju, 4. Dekl.o davanju nezavisnosti kolonijalnim zemljama i narodima, 5. Međun.konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, 6. Deklar.o unapređenju među mladima ideala mira, uzajamnog poštovanja i razumjevanja među narodima, 7. Deklar.o uklanjanju diskriminacije u odnosu na žene, kao i 8. Veliki br.rezolucija o pojedinim pitanjima. MOR – osnovana je 1919g.. MOR kaže da svjetski mir može da bude zasnovan samo na bazi soc.pravde, a da loši uslovi rada donose velikom broju lica nepravdu, bijedu i neimaštinu, što ugrožava svjetski mir i harmoniju, te da svaka nacija treba da usvoji takav ljudski režim rada ne samo zbog njegove pravednosti nego što ne usvajanje takvog režima sprečava druge nacije da poboljšaju sudbinu radnika u svojim zemljama. To se može postići: borbom protiv nezaposlenosti, zaštitom radnika od općih i profesionalnih bolesti i nesreća na radu, posebnom zaštitom djece, omladine i žena, davanjem starosnih i invalidskih penzija, afirmacijom principa „jednak rad-jednaka nagrada“ i sl. FILADELFIJSKOM DEKLARACIJOM 1944g. utvrđeni su i principi -da rad nije roba, -da bijeda predstavlja opasnost za prosperitet svih, -da borbu protiv bijede i neimaštine treba voditi sa nesmanjenom energijom u okviru svake nacije i sa stalnim međunarodnim naporima, -da je slodoba izražavanja i udruživanja neophodan uslov za stalan progres. Dužnost OUN jeste da se zalaže za: -puno zaposlenje i pravičnu odgovarajuću naknadu, -za zaradu radnih ljudi, -za proširenje prava iz soc.osiguranja i kruga osiguranika, -proširenje zdravst,zaštite, -za zaštitu materinstva i djece, -obezbjeđenje izhrane, stanova i razonode radnim ljudima -kao i za neophodne mjere zdravstvene i tehničke zaštite na radnim mjestima. SVJETSKA ZDRAVST,ORGANIZACIJA (SZO)- osnovana je 1946g. a cilj je da radi na zaštiti zdravlja i unapređenju zdravstvenog stanja svih ljudi u svijetu. Da bi to ostvarila SZO prati i proučava zdravst.stanje u zemljama članicama OUN, proučava metode i organizuje borbu protiv bolesti, pruža materijalnu i stručnu pomoć u sprovođenju borbe protiv oboljevanja, izdaje publikaciju iz oblasti medicine i dr. Ustav SZO je donijet 1948g. i bliže reguliše zadatke, organizaciju i rad ove važne međunar.organizacije.

MEĐUN.SAVJET ZA SOCIJALNO BLAGOSTANJE – (JCSW) osnovan je 1976g. kao Međun.organizacija na polju socijalnog rad i ima status nevladine organizacije i kategorije pri OUN-a a ciljevi su: 1. da stvara formu za diskusiju oc.napretka i pitanjima koja su za njega vezana u svjetskim razmjerama; 2.da radi na unapređenju soc.blagostanja u cijelom svijetu; 3.da unapređuje razmjenu informacija i iskustva među soc.radnicima, soc.ustanovama i dr.zainteresovanim ustanovama u domenu soc.rada u cijelom svijetu, i 4.da olakšava i unpređuje saradnju međun.organ.koje djeluju u domenu soc.djelatnosti. JCSW svake druge godine od 1950g. organizuje međun.konferencije po temama koje privlače veliku pažnju stručne javnosti cijelog svijeta, a najčešće teme su: Soc.služba, njena organizacija i njene aktivnosti (1950g.); Poboljšanje nivoa života, uloga soc.službe (1952g.); Soc.služba u svijetu koji se mijenja (1960g.), Soc.polit i prava čovjeka (1968g.) itd MEĐUNARODNI CRVENI KRST – osnovan je 1863g. u Ženevi sa ciljem da ostvaruje brojne humanitarne zadatke na zdravstvenom i socijalnom polju, a posebno u pružanju pomoći žrtvama rata i dr.nesreća. Organizacije Crvenog krsta danas postoje u svim zemljama svijeta. Crveni krst pruža pomoć ratnim zarobljenicima, stanovnicima okupiranih teritorija, izbjeglicama, radi i na sprečavanju socijalnih oboljenja i na pružanju pomoći materijalno neobezbijeđenim, a posebno djeci bez roditeljskog staranja. 4 Ženevske konvencije koje su donjete 1949g. i to: za poboljšanje sudbine ranjenika, bolesnika i brodolomnika oružanih pomorskih snaga, o postupku sa ratnim zarobljenicima i o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata.

ZEMLJE U RAZVOJU-Termin zemlje u razvoju se upotrebljava od Kairske konferencije neangažovanih zemalja koja je održana 1958g. To su one zemlje koje su nedovoljno razvijene, zaostale u razvoju, siromašne zemlje, bivše kolonijalne zemlje, često ih zovu i „treći svijet“. BIH spada u kategoriju zemalja u razvoju dok smo prije rata spadali u kategoriju srednje razvijenih zemalja. Zemlje u razvoju se nalaze u Aziji, Africi, Srednjem Istoku, pojedinim dijelovima Evropi i J Americi i u njima živi oko 75% svjetske populacije. Međusobno se razlikuju po nivou ekonomske i druš.razvijenosti, strukturi privrede i po dr.obilježima. SKALA NEDOVOLJNE RAZVIJENOSTI PO UN – zajednička obilježja ovih zemalja su: 1.visoka stopa rasta stanovništva; 2.nedovoljna izhrana; 3.zaostala poljoprivreda; 4.nizak nacionalni dohodak i nivo životnog standarda; 5.niska stopa industrijske proizvodnje; 6. niska stopa potrošnje energije po stanovniku; 7.ekonomska potčinjenost; 8.visoko učešće trgovine u privrednoj djelatnosti; 9.dezintegracija privrednog i političkog sektora; 10.postojanje autohtonih ljudskih zajednica; 11.opšta i prikrivena nezaposlenost; i 12.ograničeni izvori i nepovoljna struktura akumulacije. DEFINICE ZEMALJA U RAZVOJU: 1.to su one zemlje koje nisu u stanju da same i za svoj način eksploatišu svoje ljudske i privredne potencijale; 2.to su one zemlje čija prirodni izvori nisu iskorišteni; 3.to je stanje u kojem se prirodni i ljudski potencijalni izvori ne mobilišu za proizvodnju korisnih vrijednosti na način i u obliku koji dozvoljava savremeni razvoj nauke i tehnologije; 4.to su one zemlje čija privreda ozbiljno pati od strukturalne blokade razvoja, pod čime se podrazumjeva i socijalni a ne samo ekonomski razvoj; 5.to su one zemlje čiji je ekonomski razvoj, u poređenju sa industrijski razvijenim zemljama, dostigao najniži nivo tako da su životni uslovi ljudi, u poređenju sa industrijski razvijenim zemljama na izuzetno niskom nivou.

OSNOVNI PROBLEMI ZEMALJA U RAZVOJU su: -ekonomska i društvena nerazvijenost, -demografske eksplozije i -problemi izhrane. EKON. I DRUŠ. NERAZV.: Od 50-tih god.sve zemlje u razvoju su pošle putem bržeg razvoja ekon. I društvenog razvoja nastojeći prije svega da razviju industriju. Osnovni problem njihovog razvoja je u povećanju proizvodnje, čemu i teže, ali se postižu različiti rezultati. Iako imaju povoljne prirodne uslove da to postignu, sporo se razvijaju jer im nedostaju sredstva za proširenu reprodukciju. Nivo industrijske i poljopr.proizvodnje je niži za oko 12-18 puta nego u razvijenim zemljama, a nivo produktivnosti u poljoprivredi je niži za oko 12 puta. Zemlje u razvoju se najviše oslanjaju za spoljnu moć, pored uvoza tehnike i tehnologije one nastoje da neke probleme rješavaju i putem inostranih kredita, pomoći i investiranja stranog kapitala. Osnovno obilježje nerazvijesnoti zemalja u razvoju je nizak nacionalni dohodak po stanovniku Niska stopa zaposlenosti, mala kupovna moć stanovništva, slabo razvijen saobraćaj su smetnje bržem industrijskom i društvenom razvoju. DEMOGR.EKSPLOZIJA- Do demogr.eksplozioje u zemljama u razvoju je došlo do smanjenja stope smrtnosti, posebno djece, pri čemu je zadržana stopa nataliteta. Demogr.eksploz. je uslovljena suzbijanjem masovnih zaraznih bolesti i higijenskom sanacijom životne sredine. U zemljama u razvoju su posebno bile izražene:kolera, kuga, malarija... Smanjena smrtnost je rezultat širenja javnog zdravstva, povečanje broja ljekara i primjene masovnih vakcinisanja od zaraznih bolesti i veća dostupnost medicine širim narodnim masama. PROBLEM IZHRANE- Visoka stopa priraštaja još više zaoštrava probleme ekonom. I društv.razvoja zemalja u razvoju. Najnerazvijene zemlje se bore sa velikim problemom a to je glad. Preko 600 miliona ljudi svake godine umire zbog nedostatka hrane a oko 25 mil.svake godine umire od gladi. Potreba za hranom u svijetu je sve veća posebno zbog velikog priraštaja stanovništva. Uz pomoć OUN preduzimaju se mjere pod nazivom „zeleni plan“ kako bi se povećala obradiva povšina i prenos žitarica kao i proizvodnja mesa. NIVO EKON.RAZVOJA se mjeri po veličini nac.ohotka po stanovniku. Dohodak PAR CAPITA najbolje izražava nivo ekon.vrijednsoti, stopu privrednog rasta, kupovnu moć i nivo potrošnje stanovništva neke zemlje.

SKANDINAVSKI TIP DRŽAVE BLAGOSTANJA Skandinavske zemlje blagostanja dijele 12 karakteristika koje čine specifičan tip ili model država blagostanja, to su: 1.skandinavski sistem blagostanja imaju veći element uključivanja države nego što imaju dr.zemlje, npr. Garantuje penzije i besplatne zdravst.usluge za sve stanovnike; 2.u sklandin.zemljama oko 30% radne snage je zaposleno u socijalnom, zdravstvenom i obrazovnom sektoru; 3.imaju najveći odnos zaposlenih u javnom sektoru, oko 90% svih zaposlenih u ovim sektorima zapošljava država; 4.imaju centralizovani sistem za nacionalne penzije, beneficije za vrijeme bolesti, primanja za nezaposlene, dječiji doplatak i zdravst.usluge; 5.skandinavska društva su više otvorena, privržena državi nego ostala evropska društva; 6.skandinavski sistem blagostanja su univerzalni tj.oni pokrivaju cijelu populaciju. Svi građani imaju pravo na starosnu penziju bez obzira da li su ili ne ikada bili zaposleni, svaka porodica sa djecom prima dječije doplatke kao podršku za odgoj djece, svaki stanovnik ima pravo na najbolju moguću medicinsku zaštitu, bez obzira na dohodak, status ili dr.slične socijalne ili lične karakteristike; 7.soc.prava se baziraju na državljanstvu ili na prebivalištu; 8.osobe sa visokim primanjima su integrisani u istom sistemu kao i oni sa niskim ili bez ikakvih primanja, imaju visok stepen jednakosti među polovima; 9.skandinavskio sistem soc.zaštite su u većini finansirani iz općeg oporezivanja, stopa siromaštva je niža nego u drugim evropskim zemljama; 10.skandinavski sitem soc.zaštite sadrži veći element davanja usluga. Takvi primjeri su centri za dnevno zbrinjavanje, domovi za stare i mjesno organizovana pomoć na kućnoj adresi za stare i bolesne; 11.puna zaposlenost je najvažniji cilj skandinavskih država blagostanja; 12.skandinavske zemlje blagostanja uživaju jaku podršku stanovništva.

NJEMAČKA: Njemački duh državnog paternalizma: U drugoj polovini 19 vj. Posebno nakon ujedinjenja 1871g. Njemačka postajke snažna industrijska zemlja, tada je imala oko oko 36% gradskog stanovništva, a tokom 1910g. u gradovima je živjelo oko 60% gradskog stanovništva. Njemačka je uz SAD bila druga kolijevka industrijske revolucije. BIZMARKOV ZAKON: 1883g. Usvojen je Zakon o obaveznom osiguranju za slučaj bolesti, čime je uvedeno obavezno zdavst.osig. ali samo za industrijske radnike čiji god.prihod nije prelazio 2000 maraka. 1884g. Donesen je Zakon o nesreći na radu i poslodavci su morali obavezno plaćati u zajedničke korporativne blagajne iz kojih su isplaćivane naknade za invaliditet koji je proizišao iz nesreće na radu. U slučaju smrti na poslu njegova udovica je dobivala 20% njegove plate, a svako dijete 15%. 1889g. Zakon o PIO i to je prvi zakon o obaveznom PIO u svijetu. U penzijske fondove polovinu novca plaćali su radnici a polovinu poslodavci. Socijalna politika nakon Bismarca: Krajem 20-tih god. U Njemačkoj vladala je velika nezaposlenost i bijeda koje su uzrokovale slom vladine koalicije 193g. I kraj Weimarske Republike. 1933g. Na vlast dolazi Adolf Hitler i nacionalsocijalisti koji donose zakon o ukidanju bijede naroda i države koji vladu ovlašćuje da bez obzira na Ustav donosi zakone. Ukidaju se sindikati, pravo na štrajk, savjet preduzeća i utemeljen je Njemački front, a na području soc.staranja nastaje Carska radna zajendica slobodnog staranja Njemačke koja je pod kontrolom nacionalsocijalista. Takva politika doživjela je slom 1945g. VELIKA BRITANIJA: OD ZAKONA ZA SIROMAŠNE DO LABURNISTIČKIH SOCIJALNIH REFORMI: Zakon za siromašne podijeljen je u 2 etape: Prva etapa je etapa tzv. Starog zakona za siromašne (od 1601-1834g.), a Druga etapa je etapa tzv. Novog zakona koja je trajala od 1834-1908g. Kada je donesen Zakon o penzijama starim ljudima.

STARI ZAKON ZA SIROMAŠNE (Old Poor Law) 1601g.: Prosjaci i skitnice su ugrožavali centralizaciju i funkcionisanje države a posebno nakon epidemije crne kuge u 14 vj. Kraljica Elizabeta I je od straha od prosijaka i skitnica uspostavila Prvi zakon za siromašne jer se bojala soc.nemira Osnovni zakon za suzbijanje siromaštva usvojen je 1601g. Kada je vladala Elizabeta I i taj zakon se nazivao Stari zakon za siromašne u kojem se definišu nemoćni i siromašni u koje spadaju: stari, hronični bolesnici, slijepi i umobolni. Drugu kategoriju čine radno sposobni prosjaci i skitnice koji su obavezni raditi. Siromaštvo se pokušalo suzbiti propisivanjem plata, kontrolom cijena žita i kvalitete proizvoda potrebnih za život. Primjena zakona za siromašne organizovana je u parohijama a potrebna sredstva su prikupljivana posebnim lokalnim porezima ali i na dr.načine. Tokom 17 i 18 vj. doneseno je još nekoliko zakona kojima se dopunjavao stari elizabetski zakon iz 1601g., npr. 1662g. Zakon o bravištu, Gilberts akt 1782g. koji je omogučio da se u radne domove mogu primiti i djeca i invalidi. NOVI ZAKON ZA SIROMAŠNE (New Poor Law) 1834g. Ukinuo je načelo obaveznog teritorijalnog domicila, koje je spriječilo pokretljivost radne snage. Uspostavljen je centralizirani sistem kojim je pomoć siromašnim unificirana. Siromašnim se upravljalo u većim regijama gdje su bili smješteni „radni domovi“. Cilj je bio da siromašni ljudi sami sebi traže posao i zarađuju za život. Novi zakon je predstavljao pobjedu liberalizma nad srednjovjekovnim paternalizmom, omogućio je stvaranje tržišta rada i pokretnog proleterijata prisiljen da svoj rad prodaje za nisku cijenu. FABIJANSKO DRUŠTVO osnovano je 1883g., riječ je o otvorenoj intelektualnoj istraživačkoj skupini. Društvo je u početku imalo oko 150 članova. Osnovni cilj im je bio preobrazba kapitalčističkog društva u pravcu socijlalizma, brzo su ostvarili veliki uticaj na sindikate i siromašne društvene slojeve. 1906g. pod uticajem Fabijanskog društva osnovana je laburistička partija koja se borila za poboljšanje životnih uslova britanskih radnika. (RUZVELT) NJUDIL U SAD: Odgovor na velike krize koje su zahvatile sve sektore djelatnosti pa i poljoprivredu dao je Ruzvelt. Američki analitičari u prvi plan isticali su 3 obilježja: 1.nema velikih nacionalnih projekata soc.sigurnosti; 2.postoji veliki stepen decentralizacije soc.skrbi. Podjela nadležnosti se vrši između federalne vlasti, države i lokalnih vlasti; 3.velika je uloga privatnih sektora koja se posebno iskazuje u zdravstv.zašt., penzijama, obrazpovanju i soc.uslugama.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful