HRVATSKA POVIJEST U RAZVIJENOM FEUDALIZMU

I. VLADAVINA ARPADOVIÆA KOLOMAN (1102-1116) Nakon krunjenja Koloman je proširio vlast na podruèje èitave Kraljevine Hrvatske, a izuzetak je èinio samo temat Dalmacija (Zadar, Trogir, Split, otoci Krk, Osor i Rab). Ovime je Koloman postao neposredan susjed Bizantskog Carstva. Ovim ujedinjenjem Hrvate i Ugre povezala je ne samo osoba vladara, veæ i zajednièka katolièka vjera, latinski jezik i obrana od vanjskih neprijatelja. I u najtežim krizama u zajednièkoj državi hrvatsko plemstvo uvijek je bilo na onoj strani na kojoj i ugarsko. Stara Ugarska država nije bila narodna, veæ pravna, pa narodna pripadnost nije bila toliko važna. Važan je bio jedino pravni položaj. ZAUZIMANJE DALMATINSKIH GRADOVA I OTOKA Krunjenjem u Biogradu na moru Koloman je dobio i pravo da zavlada dalmatinskim gradovima, no to nije mogao bez sukoba s Bizantom. To se riješilo vjenèanjem Ladislavove kæeri Piroške (Irene) sa bizantskim careviæem Ivanom Komnenom. Povezani tijesnim rodbinskim i politièkim vezama, pristao je biz. car Aleksej da Koloman zauzme dalmatinske gradove. Tu odluku je morala prihvatiti i Venecija (1107.). 1107. Koloman se sa vojskom uputio prema Zadru i pozove ga na predaju, što Zadrani ne prihvatiše. Na to uðe u opkoljeni grad trogirski biskup Ivan i nagovori branitelje da se nagode s kraljem. Oni to prihvatiše i Koloman ispravom zajamèi Zadranima sva njihova prava i privilegije. Bez borbe zatim osvoji Koloman i Trogir, a posredovanjem splitskog biskupa Krescensija uðe i u Split. Pod vodstvom bana Ugra osvoji on i otoke Rab, Cres, Osor i Krk. SABOR PRED ZADROM Poslije predaje gradova i otoka sazva Koloman na otvorenom polju ispred Zadra sabor dalmatinskog graðanstva i položi prisegu da æe èuvati autonomiju dalmatinskih gradova, što uèine i svi prisutni ugarski dostojanstvenici, a na to graðani polože prisegu vjernosti kralju. Na ovom saboru zasebnim hrvatsko-dalmatinskim kraljem proglašen je Kolomanov sin Stjepan, a nominalnu vlast imaše ban Ugra.

1

DALMATINSKI PRIVILEGIJI Kralj je dalmatinske gradove oslobodio plaæanja svakoga danka, zajamèio im je drevnu autonomiju, slobodan izbor gradskog kneza i biskupa, uporabu autonomnih zakona i sudova. Tražio je samo 2/3 od prihoda gradske luke. Oslobodio ih je zalaznine, tj. obveze da primaju kraljevu pratnju kad dolazi u njihov grad. SUKOB S CAREM HENRIKOM V. Kolomanov uspjeh uznemirio je hercega Almoša, te ovaj odlazi u Njemaèku da traži pomoæ. Vijest o zauzeæu dalmatinskih gradova njem. car Henrik V. nije dobro primio, smatrajuæi te krajeve još od Karla Velikog dijelovima Zapadnog Rimskog Carstva. Koloman je odbio napad Henrika V. kod Požuna i trajno odbio njemaèke navale koje su imale tendenciju da Ugarsku uèine vazalnom državom Njemaèkog Carstva. OSLJEPLJENJE ALMOŠA I BELE Uèini to Koloman veæ teško bolestan, jer je èuo da Almoš ponovno sprema pobunu protiv njega, iako se bio s njim prije izmirio. Bilo je to 1115. g. Oduzme im on i titulu hrvatskog h ercega. Almoš nakon Kolomanove smrti pobjegne u Bizant, a sina Belu ostavi u samostanu nedaleko od Peèuha. BORIS KOLOMANOVIÆ Bio je to sin druge Kolomanove žene ruske princeze Eufemije, koju je pod optužbom da je bila nevjerna trudnu otpremio kuæi u Kijev. Tamo je rodila Borisa koji æe biti odgojen potpuno na ruski naèin. KOLOMANOVO VLADANJE U HRVATSKOJ Najznaèajnije je da je Koloman ponovno ujedinio èitav hrvatski teritorij od Drave do mora i predao ga banu na upravu. Veæ tada su ureðene županije (zagrebaèka, varaždinska i križevaèka). U to vrijeme zapoèinje naseljavanje madžarskog plemstva u Slavoniju, gdje je i sam kralj imao prostrana imanja. Ureðene su porezne prilike u Slavoniji (porez se plaæao u kunskim kožama) a sada Koloman odredi da se plaæa u novcu (konovina ili marturina). U nekoj kuli pored zidina grada Splita kralj je smjestio vojnu posadu da pomaže skupljaèu kraljevskih daæa.

STJEPAN II. (1116-1131) Bilo mu je 15 godina kad je postao kralj. Previše se dao na uživanje tjelesnih slasti što je uništilo njegov organizam, pa i poremetilo duševno stanje. Pokušaje susjeda da iskoriste promjenu na prijestolju i prošire teritorije na raèun Hrvatske i Ugarske uspješno je diplomacijom i oružjem sprijeèio. RATOVANJE S VENECIJOM

2

Posredovanjem Irene, koja je podržavala Almoša protiv Kolomana, na vijest o osljepljenju, nagovori ona Alekseja da se ponovno približi Veneciji. Time zapoèinje ponovna borba za posjed Dalmaciju izmeðu njenog zakonitog kralja s jedne strane i Venecije i Bizanta s druge. Još 1115. mletaèki dužd Ordelafo Faledro uputio se u Dalmaciju i osvojio gradove Split i Trogir, jer Koloman je veæ bio bolestan i u sukobu s Almošem. 1116. g. zaputi se dužd još jednom u Dalmaciju i tada osvoji još i Šibenik i Zadar. Bijaše tako èitava bizantska Dalmacija i dva hrvatska grada Biograd i Šibenik pod vlašæu Venecije. Stjepan je u to vrijeme bio zabavljen ratovima s Èeškom i Austrijom, ali veæ 1117. potuèe on dužda Ordelafa koji i umrije od rana, a s novim duždem Dominikom Michielijem sklopi primirje. 1124. g. po isteku primirja zapoène ponovno rat kada pridobije Biograd, Trogir, Šibenik i Split, ali Zadar nije mogao ponovno osvojiti. STJEPAN U HRVATSKOJ I DALMACIJI Nakon toga Stjepan je došao u Hrvatsku, Trogiru i Splitu potvrdio Kolomanove privilegije i vjerojatno se okrunio za hrvatsko-dalmatinskog kralja. No veæ 1125. g. kad se dužd Dominik Michieli vratio sa križarske vojne, zauzme on Split, Šibenik i Trogir, a Biograd razruši. RATOVI S BIZANTOM U to vrijeme na Bizantsko prijestolje stupio je Ivan Komnen, koji je ponovno zapoèeo provoditi imperijalistièku politiku. On je poticao Veneciju da osvoji dalmatinske gradove i otežavao pograniènu bizantsko-ugarsku trgovinu. Tu je bila i carica Irena koja je oko Almoša okupila èitavu emigraciju ugarskih nezadovoljnika. Njih je car odluèio iskoristiti u svoje imperijalistièke ciljeve. Stjepan se u Ugarskoj prvo pobrinuo za svoje saveznike (Èeška, Austrija, Njemaèka, Normani, Srbi) i tada zatraži od cara Ivana da protjera sa svog dvora ugarske bjegunce. Kada ovaj to odbije zapoène rat 1127. zauzeæem Beograda i Branièeva. Beograd je Stjepan potpuno razorio, a od njegovih ostataka na drugoj strani Save udario temelje novom gradu (Zemunu). U to vrijeme Almoš je veæ bio umro, a Stjepan se iz rata vratio bolestan. Kako nije imao potomaka, za nasljednika postavi Belu II, za kojeg pred smrt dozna da je živ. Njega oženi kæerkom srpskog velikog župana Uroša Jelenom.

BELA II. SLIJEPI (1131-1141) Nije imao veæih uspjeha ni na vojnièkom ni politièkom polju. Poslove je uglavnom vodila njegova žena Jelena. Najveæa mu je zasluga u tome što je spasio dinastiju Arpadoviæa od izumræa. U to se vrijeme digao protiv Bele Boris Kolomanoviæ, koji uz podršku Bizanta provali iz Poljske u Ugarsku, ali bi potuèen. Dalmacija je ponovno vraæena Hrvatskoj, a Bosna se dobrovoljno prikljuèila Ugarskoj kao saveznica (od tada vladar nosi i titulu rex Ramae).

3

GEJZA II. (1141-1162) Bela II. imao je tri sina: Gejzu, Stjepana i Ladislava. Gejza je postao kralj, Stjepan hrvatski, a Ladislav bosanski herceg. Svi bijahu još malodobni, pa umjesto Gejze i Stjepana zavlada palatin Bjeloš, a Ladislava ban bosanski Boriæ. U Bizantu u to vrijeme zavlada novi car Emanuel Komnen koji se poène povoditi za tezom da sve zemlje koje su nekoæ bile unutar granica Rimskog Carstva pripadaju Bizantu (Srbija, Hrvatska, Dalmacija, Ugarska Normanija). 1150. prilikom pobune Srba kojima pruže pomoæ Hrvati i Ugri, Komnen ih potuèe na rijeci Tari i za kaznu provali 1151. g. u Ugarsku i Hrvatsku, opustoši Srijem i zauzme Zemun, te 1152. sklopi mir s Gejzom. No veæ 1154. nastavi ratovanje u kojem pogine Boris Kolomanoviæ koji je bio na bizantskom dvoru. 1156. ponovno zavlada mir, a i savez Bizanta i Njemaèke se raspao. Te povoljne prilike pak promijeni svaða Gejze sa Stjepanom i Ladislavom koji pobjegnu u Bizant gdje ih car iskoristi kao oruðe protiv Ugarske i Hrvatske. Kad je Gejza umro, ostavi prijestolje sinu Stjepanu III. (1162), ali protiv njega ustane Manuel Komnen, zahtijevajuæi provedbu senioratskog naèela, hoteæi da na prijestolje dovede mlaðeg Gejzinog brata Stjepana, ali veæina Ugra se odluèi za srednjeg sina Ladislava II. (1162-1163), a kad on umre priznaju ipak Stjepana IV. za kralja (1163). Njega zbog lošeg vladanja protjeraju iz države, a na vlast se vrati ponovno Gejzin sin Stjepan III, koji s Komnenom postigne mir ustupivši mu Srijem i poslavši mu brata Belu u Bizant na odgoj i davši mu na upravu njegovu baštinu. STJEPAN III. (1163-1172) Stjepan III. pošalje Belu u Bizant gdje ga Komnen, nemajuæi sina, proglasi prijestolonasljednikom. Jedino Belinu baštinu Stjepan nije htio predati Bizantu. Zbog toga je 1164. došlo do novog rata s carem, pa je Stjepan morao krajeve južno od Velebita predati ipak Bizantu. RAT S BIZANTOM Stjepan IV. koji je boravio u Zemunu izazove rat s Stjepanom III., te u opkoljenom Zemunu bijaše otrovan. Na to bizantski car sam na èelu vojske poðe u Bosnu, Hrvatsku i Dalmaciju. Stjepan III. prvo je zatražio primirje, a onda sklopivši savez s Venecijom ponovno 1166. zapoèeo novi rat. Uskoro zauzme hrvatske zemlje i gradu Šibeniku podijeli takve privilegije kakve su imali Split i Trogir. 1167. potaknut time Komnen se odluèi na konaèni rat u kojem zavlada Srijemom, Bosnom, Hrvatskom na rijeci Krki i Dalmacijom. Upravu prepusti roðaku Konstantinu. Kad ubrzo dobije sina Alekseja, skine Belu s èasti prijestolonasljednika i razvrgne njegove zaruke s kæerkom Marijom i nakon smrti Stjepana pošalje ga u Ugarsku gdje naslijedi krunu i zavlada Ugarskom i Hrvatskom od Drave do Krke. BELA III. (1172-1196) Kad je 1180. umro Emanuel Komnen, Bela III. odmah je požurio da pod svoju vlast uzme Srijem, Hrvatsku i Dalmaciju od Krke do Neretve. Belinu vojsku prime bez borbe

4

Skradinska. a vlast mu se protezala od Drave do mora. 3. èak i Zadar koji se pobunio protiv Mleèana. podigao metalurgiju i solane. REFORME BELE III. Kad je postao palatin 1184. To su u prvom redu konjanici i najugledniji su dio ratnièkog elementa. Kao i doseljenici. Od toga vremena poèeo je Bela i njegovi nasljednici iskorištavati vjerske neprilike na Balkanskom poluotoku u svoje politièke svrhe. Oni su uživali specijalne privilegije. kraljevinom Hrvatskom upravljali su ovi banovi: Ampudije. U Bosni se i dalje održao još od cara Manuela postavljeni ban Kulin. 5 . ukinuo je zauvijek senioratstvo i uveo primogenituru kao sistem nasljeðivanja. Bela III. svog sina. tj. g. Zbog toga je sazvao 1185. Trogirska. crkveni sabor na kojemu su doneseni zakljuèci: 1. uvodi se dnevna misa u svim crkvama u èast BDM. g. Meðu slobodnjacima poèeo se stvarati novi sloj. Na èelu kraljevske kancelarije djelovao je stalni kancelar. Nakon smrti Manuela želio je Bela preuzeti ulogu koju je Bizant imao prema Bugarima i Srbima. tako da je dužd Hernik Dandolo morao sklopiti primirje. bio je prvi obrazovaniji vladar. tako su i pojedini bogati posjednici izuzeti ispod županove sudske moæi. mogli su se slobodno seliti i raspolagati svojom imovinom. BANOVI Za Bele III. postala je preduvjetom za vršenje kraljevske vlasti. kraljevski službenici. okruniti za ugarskog i hrvatsko-dalmatinskog kralja. Nakon toga Bela je dao Emerika. Ninska. ali on se desetak godina uspješno branio. zamijenio ga je neki Subanus. kao Belin vazal. servientes regis. Bela III. Osim splitske nadbiskupije postojale su ove biskupije: Kninska. Krbavska koja je osnovana na ovom splitskom saboru. 2. davši mu na upravu svu Hrvatsku i Dalmaciju od Drave do mora. Ukinuo je i uredbu po kojoj kraljev brat na upravu dobiva hrvatsko kraljevstvo kao posebnu hercegovinu prenijevši i to pravo na prvoroðenog sina. proklinju se sve heretièke sekte koji se dižu protiv nauka rimske crkve (patareni i bogumili). Državu je otvorio došljacima i omoguæio porast stanovništva. a ubrzo æe dobiti i mnoge pogodnosti za posjede. došlo je do rata s Mleèanima zbog Zadra. Ti naseljenici uživali su potpunu slobodu. 1180. što ga je dovelo u neprijateljstvo s njima. CRKVENE PRILIKE Za splitskog nadbiskupa bijaše u to vrijeme izabran Madžar Petar. a krunidba je zadobila znaèaj državnopravnog akta. koji odmah odluèi urediti i toèno omeðiti svoju nadbiskupiju.svi dalmatinski gradovi. a sudio im je samo od njih izabrani sudac po njihovom vlastitom pravu. Dionizije (on je prvi naš ban kojemu je toèno obilježena i oblast kojom banuje u njegovoj tituli). tj. Uredio je dvorske obièaje. Senjska. potvrðuju se stari obièaji splitske crkve. Uveo je red u financijske službe i prihode od kovnice novca.

ušao je u službu kralja Bele III. koji mu je dao èitavo podruèje modruške županije na upravu uz uvjet da ga pomaže u vojsci. ispunjeno procesom pretvaranja hrvatskih velikaša u nasljedne župane. Kako je umro bez potomaka njegove posjede su naslijedili sinovi njegove braæe. st. Njome upravljaju župani iz porodice Šubiæa. On je 1184. Bribirci održavaju prijateljske odnose sa Splitom. Njegovi nasljednici ne nazivaju se više županima. st. Pošto je svladan Domald. te Skradin. Tako je 12. i koji. BRIBIRCI (OD NASLJEDNOG ŽUPANSTVA DO NASLJEDNOG BANSTVA)* Bribirskim županima pogoduje odlièan geografski položaj utvrda. Promjena vlasti i dolazak Kolomana u Hrvatsku nije previše uzdrmala moæ koju su imali hrvatski plemiæi jer Koloman i njegovi nasljednici nemaju mnogo vremena ni moguænosti da hrvatske velikaše pretvore u vjerne vazale. Jezgra bribirske županije bila je u podruèju Ravnih kotara od Karinskog mora do Krke. a njihovi castrumi. Grgur je nasljednik Miroslava koji se prvo obraèunava sa protivnicima u vlastitoj obitelji (sa knezom Višenom kojeg sam ubija). Tom pobjedom osigurao je Grgur i posjede koji su pripadali knezu Domaldu. Od prvih poznatih bribirskih knezova istièu se Miroslav koji u pratnji bana Dionizija odlazi na dvor Bele III. ali se uèvršæuju u Trogiru. knez Dujam. Veæ u to vrijeme u njegovim su rukama dvije dalmatinske komune i najjaèe utvrde u Hrvatskoj i u Dalmaciji. jer se trag njegovom sinu Stjepanu gubi. pada u nemilost kod Andrije II. bio je mletaèki vazal. Grgur se morao prikljuèiti hercegu Kolomanu koji dolazi u Hrvatsku. kao što su Bribirska utvrda i Ostrovica. KRÈKI KNEZOVI Oni su domaæe hrvatsko krèko plemstvo. koji ga je obdario bribirskom župom kao nasljednim lenom. Nakon Grgura na èelo porodice stupaju njegovi unuci. veæ grofovima i knezovima. imenuje svoga sina Grgura kao zamjenika i šalje ga na teren. veæ sve èešæe knezovima a nasljedni su župani zato jer su se i njihovi preci uspjeli održati kao nasljedni župani. Vjerojatno je tada u njihovim rukama i Ostrovica. Njegov treæi sin Bartol II. Od tada æe se u Hrvatskoj sve više osjeæati utjecaj Bribiraca. spominje se Bogdanac kao starješina plemena i njegov sin Miroslav. a ne otpor. veæ tada oèito ne pitajuæi bana. pošao na dvor Bele III. a u prvi plan izbija knez Domald koji 1223. Za križarske vojne bribirski k. a zadržavaju i Šibenik i Bribir. a to su Stjepko i Jakob. Karakteristièno je da se hrvatski nasljedni župani u to vrijeme ne nazivaju više županima. Upravljao je otokom Krkom kao kneževinom u ime Mletaèke Republike. Tek 1160. 6 . Njega su naslijedili sinovi Bartol i Vid. Poznati èlan ove porodice. od kojih se Mrmonja spominje u Pacti Conventi. Godine 1226. KNEZOVI BRIBIRSKI Bribirska župa spominje se još od X. Veæ je Koloman svojom krunidbom u Zadru jasno pokazao da od hrvatskih velikaša oèekuje suradnju. castrum regium.FEUDALIZACIJA HRVATSKOG PLEMSTVA ZA BELE III. a koji su nakon njegovog pada prešli u ruke Višenu kao i kneževska vlast u Splitu. Bribirci gube kneževsku vlast u Splitu. padaju u pozadinu.

Pavlu je pošlo za rukom da postane naèelnik u Trogiru. 7 . knezovi cetinski. nego je branio svaki komad zemlje na kopnu. Po njegovom sinu Babonjegu prozvani su njegovi potomci Baboniæima. a kasnije Blagajski. a veæ iduæe godine (1273. Jedino je za hrvatske velikaše bilo dobro što su novi banovi èesto izbivali i boravili u Ugarskoj. obièno nazivani Nelipiæi. istièe se knez Nikola. g.Nakon tatarske provale. Tako je knez Grgur postao 1263. što nakon njegove smrti uèini Emerik. On je ne samo vodio ljude u pljaèku. preselili su se u Krajinu na njenu obranu. možda i direktni potomci. OMIŠKI KNEZOVI KAÈIÆI Najprije su stanovali u podruèju izmeðu Krke i Zadra. pa bio to i splitski nadbiskup kazni Rajnerije. ima Domald iz plemena Snaèiæa. U 12. Još ga iste godine novi. a za Petra Krešimira IV. šibenski naèelnik. (nastavak iza naslova ban Pavao i Zadar. KAÈIÆI* Knez Nikola jedna je od najznaèajnijih liènosti iz prošlosti Kaèiæa.) on je uz primorskog bana kao splitski knez. Oni su se pojavili na teritoriju srednjovjekovne Slavonije. odluèi župana Stjepana Gorièkog nagraditi posjedom. 1251. Ponovni uspon bribiraca poèinje za Stjepkovih sinova Pavla i Jurja i Mladina. on ih nagraðuje potvrdom bribirskog kneštva. kazni smræu. a s time poèinje novi uspon Pavla i njegove braæe. Njegovi su bliski roðaci. Kaèiæi su bili Beli III. KNEZOVI GORIÈKI I VODIÈKI BABONIÆI Oni nisu pripadali starom hrvatskom plemstvu koje je poteklo od 12 generacija.) KNEZOVI CETINSKI Veliku ulogu u vrijeme Emerika i Andrije II. Banovi koje Arpadoviæi u 13. Na èelu im je bio knez u jednoj omiškoj porodici. Kako su i Stjepko i Jakob od svoje rane mladosti služili kralju. U vrijeme Bele III. i to na desnoj obali Kupe. gdje je sagraðen grad Blagaj (1197). znatna pomoæ u ratu s Mleèanima. st. Oni dobiju u vlast još i posjed Vodice. nasljednici Neretljana. g. šalju u Hrvatsku potisnuli su hrvatske velikaše. na podruèju plemenske župa Gorice. pa i Bribirce iz kneževstava u dalmatinskim i hrvatskim gradovima. dolaze Bribirci pred Belu IV. te tako postane Stjepan najmoæniji plemiæ u zapadnoj Slavoniji. Kako su u borbama s austrijskim markgrofom Brechtoldom izvojevali pobjedu. st. tako da su gradovi bili primorani izabrati velikaše za svoje naèelnike kao njihove zamjenike. Bela III. mladi vladar Ladislav naziva banom. pojavljuju se kao drski gusari. On se nije ustruèavao da otimaèe svoje imovine. sa zahtjevom da im potvrdi vlast u bribirskom kneževstvu.

jer su Mleèani sve najbolje zadržavali za sebe. Ipak nastane i meðu njima borba oko stanova. uplaše se Zadrani nove katastrofe i predadu grad prihvativši teške uvijete mira (1204). Gost i stranac nazivaju se zajednièkim imenom “poglaviti krstjani”. gost (kao sveæenik) i starac (kao ðakon). Toma Arhiðakon smatra aj poraz Zadra kaznom Božjom jer su Zadrani rado u grad primali patarene. nakon èega se okrenuo Bosni i sreðivanju vjerskih prilika u njoj. Oni koji su strogo ispunjavali patarenske propise nazivali su se savršenima. Na èelu im je bio djed (kao biskup).. U to vrijeme pripremala se IV. nastaniše se u opustjelom gradu. Kad su križari i Mleèani osvojili Zadar. PRILIKE U ZADRU I OKO NJEGA 1202-1204 g. g. koji mu dade slavensku vanjštinu. tj.Za Bele III. EMERIK (1196-1204) Na poèetku svoje vladavine morao je ratovati s bratom Andrijom. Nakon osam dana borbe ostavi dužd Henrik Dandolo Zadar i uputi se prema Krfu. dok je vidljivo stvorio Sotona. veæ su službu Božju imali u šumama ili obiènim prostorijama. 8 . Ipak kad su Mleèani krenuli u ponovno osvajanje grada. a kako njezini uèesnici nisu mogli duždu Henriku Dandolu platiti prevozninu na Istok. Zadrani su uz pomoæ kneza Domalda obnovili grad. Oni su se morali odreæi materijalnog svijeta i žene. èak i u Trojstvo. bijaše poražen i stavljen u pritvor. svega što je nevidljivo. Patarenstvo je bilo u Bosnu došlo vjerojatno preko bizantskih vojnika. pokore Veneciji. Krajem 1203. a ostali su vjernici takvima postajali pred smrt. Zadrani se pak bijahu organizirali i gusarili pred ulazom u Zadar napadajuæi osobito mletaèke laðe. Tu su bili još i strojnici koji su širili njihov nauk. a osnivaèem se smatra pop Bogomil. poèeo je proces feudalizacije hrvatskog plemstva i njegovog postepenog izjednaèavanja s ugarskim. U Bosnu je patarenstvo došlo sredinom 12. jer se u Slavoniji naseljavalo ugarsko plemstvo. g. primora ih on da mu pomognu 1202. Tom pogodbom Zadar je potpuno sputan u rukama Mleèana. veæ samo tvorcem duše. jer se nakon osvajanja bijahu raselili u okolicu. Pobijedivši brata. ali prije toga razruši gradske bedeme. gdje mu je pogodovala borba dalmatinskih Latina protiv slavenske službe. osvojiti Zadar. Savršeni patareni su veæi dio života provodili kao samci u postu i molitvi. uspije ujedninjeno zadarsko-napuljsko brodovlje ponovno osvojiti Zadar i nastane se Zadrani ponovno u njemu. ali nisu Boga držali tvorcem neba i zemlje. BOSNA I PATARENSTVO 1202. Patarenstvo je imalo dualistièki znaèaj. Krista su smatrali samo najvišim anðelom s prividnim tijelom. Andrija je postao je hrvatskim hercegom. križarska vojna. a potom iduæe godine i srušiti Bizantsko Carstvo. ali se 1205. koji je protivno odluci svoga oca zahtijevao u baštinu Hrvatsku s Dalmacijom. Ovaj proces je mnogo brže napredovao u Slavoniji negoli Hrvatskoj. Patareni su vjerovali u jednoga Boga. Gost je bio poglavar hiža u kojima su živjeli bosanski redovnici. vladajuæi gotovo samostalno na svom posjedu. a od molitava su zadržali jedino Oèenaš. odbacili su sve Sakramente. st. Emerik je uzeo naslov kralja Srbije. Kad je ponovno zaratio s bratom. Tada Emerik dade za hrvatsko-ugarskog kralja okruniti svoga sina Ladislava. Nisu gradili ni crkve ni oltare. Stari zavjet.

Tome je pridonio još i sam Andrija II. Njome je bilo osigurano da æe kralj svake godina na dan sv. a kasnije je postala zakon s osnovkom ustava. bez ikakve nauke. s kojima se ukrca u Splitu u mletaèke laðe.Zbog pristajanja uz tu herezu. Kralj ne može ni jednoga takvog plemiæa zatvoriti ili mu oduzeti imetak za volju kojega velikaša. sestrom latinskih careva Balduina i Henrika. naðe Andrija zemlju u žalosnom stanju. Posredovanjem zagrebaèkog biskupa Stjepana izmire se oni. s kojim se bijaše izmirio. Andrija II. izda Zlatnu bulu kojom se s jedne strane nastoji ojaèati kraljeva moæ. odrekne se u korist Venecije svoga kraljevskog prava na Zadar (1216). ali Bertold im umakne. Svog sina Belu dade okruniti “mlaðim” kraljem ugarskim i uèini ga hrvatskim hercegom. bana Kulina na odgovornost. a njegov sin Ladislav III. U poèetku je ona bila samo privilegij. na kojeg je kralj polagao prisegu kad se krunio. Poslije posebne istrage. a uz to bio je u potpunoj vlasti svoje žene. No borbe za prijestolje uvelike su potkopale moæ kralja u podigle moæ crkvenih i svjetovnih velikaša. Stjepana sazvati u stolni Biograd sveèani sudski dan na kojem svi niži plemiæi mogu iznijeti svoje pritužbe. poðe na put preko Zagreba gdje je tome prilikom posveæena nova stolna crkva. te se kopnenim putem preko Carigrada vrati u Ugarsku. nastojeæi da je potpuno sjedine sa svojom državom. ANDRIJINA KRIŽARSKA VOJNA Kako se još Bela III. ali ogorèeni ugarski i slavonski velikaši primoraju Andriju da 1222. Nakon toga 1217. Protiv njega tada ustane brojno niže plemstvo. odreknu se bos. a s druge strane osigurati nižem plemstvu prava i povlastice. (1205-1235) Andrija II. Ali tada poène on rasipati novac i državno blago i Židovima zalagati razlièite državne prihode. ANDRIJA II. Da podigne ugled odluèi se za vojnu u Galiciju. ako ga sud nije prije proglasio krivim. Njemice Getrude. i 1213. Za upravitelja u Ugarskoj postavi nadbiskupa Ivana. Zatim poène nekim plemiæima oduzimati ona državna dobra koja su uzeli na nedopušten naèin. g. uskoro i sam bijaše umro. On se nakon duže vremena odluèi da to i izvrši. ZLATNA BULA Po povratku u Ugarsku. vojni službenici i sam njegov sin Bela. bio zavjetovao da æe poæi u križarsku vojnu. patareni (1203) krivovjerja i vrate u krilo katolièke Crkve. Sastojala se od 31 èlanka. je poslije lova umore u Piliškoj šumi. Kralj ne može od plemiæa svojevoljno uzimati ni porez u novcu ni protiv njegove volje zalaziti u njihova sela i kuæe. koji je bio rasipan i nestalan. na samrti prenese svoj zavjet na sina Andriju. nije imao veæeg uspjeha. noseæi sa sobom više dragocjenih relikvija što ih je pribavio u Svetoj Zemlji. nakon toga oženi se Jolantom. a u Hrvatskoj Poncija de Cruce. Zbog toga se neki velikaše urote protiv nje. na prijestolje dolazi nakon smrti kralja Emerika.. te nemajuæi dovoljno novca za prijevoz vojske. kralj Emerik pozove na zahtjev pape Inocenta III. postane hrvatskim banom i kaloèkim biskupom. gdje sina Kolomana okruni galièkim kraljem. kojeg Rusi nakon dvije godine zarobe. Od Hrvata još mu se pridruže Baboniæi i još neki plemiæi. Njen brat. Izvan granica države 9 . U Svetoj Zemlji Andrija II. g. Od tada su za sve vrijeme do propasti bosanske države ugarsko-hrvatski kraljevi pod izlikom patarenskih smutnji oružanom silom provaljivali u Bosnu.

poène on u njoj djelovati maèem i krstom. na èelu s knezom Grgurom. Novokovani novac vrijedi samo godinu dana. istièu se knezovi Bribirski od plemena Šubiæa. patareni i Ninoslav ponovno prihvate kršæanstvo. g. jednoga za Hrvatsku do Gvozda. Mladi kralj Bela bio je kudikamo odluèniji od svoga oca.. Pogotovo je nastojao da kruni povrati sva imanja koja je njegov otac suludo raspoklanjao ili prodao u bescijenje. ali bez uspjeha. No kralj Andrija uhvatio je poslanike i pisma urotnika i protjerao ih iz zemlje. prepusti Kolomanu vrhovni nadzor nad Bosnom. dvorski sudac kraljev i kraljièin smiju imati dvije èasti. koji èak krenuše u urotu protiv Bele i Andrije sa austrijskim vojvodom Fridrikom. Zbog prvenstva u Splitu došlo je do krvavih borbi izmeðu Grgura i Domalda u kojoj je Domald poginuo. No to ubrzo izazove otpor i neslaganje velikaša. postao je njegovim suvladarom. sa svakog kmetskog selišta 12 denara. solanama i kod carina. veæ u naturi. g. Desetina se biskupu ne plaæa u novcu. s knezom Domaldom. ban. JAÈANJE HRVATSKIH VELIKAŠA ZA ANDRIJE II. I to se ponavlja i u buduæe. Snaèiæi. Tada se Koloman okrenuo k Bosni. Židovi ne smiju biti èinovnici u kovnicama novca. koji zapoène graðanski rat. gdje je vladao ban Matej Ninoslav. Uza se su imali èitavu vojsku siromašnih plemiækih službenika. iako je Andrija postavio dva bana. vrate se krivovjerju. zavadio s ocem. s knezom Malduèom. Samo palatin. posebno zbog ponovne pojave patarenstva. Posebno je osnažilo plemstvo u krajevima južno od Gvozda do Neretve. ali bijaše poražen i ubijen. tome bi oduzeo zemlju. Ovdje su se pojedini gospodari toliko uzdigli da su postali gotovo samostalni vladari u svojim županijama. Zlatna bula vrijedila je samo u Ugarskoj i Hrvatskoj do Gvozda. Kad je provalio u Bosnu. a da ne bude kažnjen zbog nevjere. a stranci bez privole državnog vijeæa nikakve.plemstvo ratuje samo na kraljev trošak. Kralj i Koloman nastojali su primiriti Hrvate. U zadnjoj odredbi govori kralj da ako se on ogriješi o odredbe ove Zlatne bule svaki plemiæ. Kada Andrija II. Na èelo hrvatskih nezadovoljnika stade Domald. Ali èim je Koloman napustio Bosnu. To je poèetak oligarhijskog vladanja u Hrvatskoj. a drugoga za Slavoniju. Stao je istraživati prava vlasništva na posjedima crkvenih i svjetovnih velikaša. a èuva se u nadbiskupskom arhivu u Ostrogonu. bilo pojedinaèno ili zajedno. pa se stane miješati u njene unutrašnje prilike. dotle se njegov otac Andrija borio u Ugarskoj neprestano s neprilikama. 10 . ali u sluèaju obrane svi moraju poæi u vojnu. Marturina se u Slavoniji mora plaæati po onakvom obièaju kako ga je ustanovio Koloman. Pored knezova Krèkih koji su dobili uz modrušku županiju i Vinodol. On je putovao po èitavoj zemlji i ukidao zloporabe gdje god bi ih zatekao. Koloman je želio svojoj vlasti izravno podvrgnuti Bosnu. Èitave županije ne mogu postati privatnim nasljednim vlasništvom. Kad se hrv. HERCEG BELA* Dok je Bela u Hrvatskoj hercegovao. a namjesto njega hercegom postane njegov brat Koloman. Kaèiæi. ima pravo da ustane na njega tužbom ili oružjem. herceg Bela ponovno 1226. Najstariji saèuvani prijepis je iz 1318. i tko ne bi svoje pravo dokazao.

ali zbog odugovlaèenja pape Grgura IX i opasnosti od Tatara to se nije odmah riješilo. Novo-imenovanom bosanskom biskupu Ponsi podigao je 1238. ali ona je ipak uspjela umaèi u Njemaèku. Bela je prije svega uveo reda na dvoru. veæ se kralj u sluèaju kršenja mora podvrgnuti presudi ostrogonskog nadbiskupa. ju je stavio pod stražu. u kojem pobjedi i primora bana Ninoslava na pokornost. i samo njegova prisega na vjernost Zlatnoj buli odagnala ga je od te teške kazne. koji protiv njega može izreæi crvenu kletvu. Najteži udarac plemstvu bila je odluka da pod krunu vrati imanja koja je lakoumno njegov otac razdijelio ili kojih su se plemiæi dokopali na nezakoniti naèin. Iz Njemaèke ode zatim u Veneciju gdje dobije duždevu zaštitu. veæ ga proglase plodom majèinog grijeha sa bivšim oèevim palatinom Dionizijem. U Hrvatskoj je pak Koloman namjeravao da sjedini Splitsku i Zagrebaèku biskupiju. Pred smrt oženio se po treæi puta sa Beatricom. Ali kad je on ponovno poèeo davati Židovima u zakup državne prihode diže se buna protiv njega. ni Koloman ne priznaju Stjepana bratom. ali joj je suprotstavi visoko crkveno i svjetovno plemstvo. Andrija je morao 1231. veæ da moraju predati napisane molbe kancelaru i èekati rješenje. jednom te istom ceremonijom. On je naumio vratiti pali ugled kraljevskog dostojanstva i slomiti premoæ velikaša. BELA IV. ne smije usmeno kralju podnositi svoju tužbu ili želju i odmah zatražiti rješenje. èime je napušteno zasebno krunjenje za hrvatsko-dalmatinskog kralja. 11 . Kako su patareni uskoro ponovno poèeli ugrožavati biskupov položaj. Petra s kaptolom i obdario je desetinom u Usori i Soli. (1235-1270) Kad je Bela IV. gdje je rodila sina Stjepana Postuma. Ni Bela. DJELOVANJE HERCEGA KOLOMANA Herceg Koloman spremao se na ponovni rat protiv patarena. kraljica Beatrica izjavila je da je trudna i da pod tim okolnostima oèekuje da joj pripadne odgovarajuæe mjesto na dvoru. Izda zatim uredbu kojom nitko više. stupio na prijestolje imao je veæ 30 godina. No Bela IV. g. ali je veæ 1235. Tri tjedna nakon oèeve smrti Bela se u Stolnom Biogradu dao okruniti za hrvatskougarskog vladara. ali je izostavljeno pravo oružanog otpora. prilike su se u Ugarskoj okrenule na bolje. To se veæ primijenilo iduæe godine kada ga je nadbiskup Robert izopæio. te Ðakovom i njegovom okolicom sve do Save u Vukovarskoj županiji. pa ni najviši velikaš. u mjestu Brdu u župi Vrhbosni stolnu crkvu sv. te naredi da nitko osim biskupa i glavnih državnih dostojanstvenika ne smije sjediti u kraljevoj prisutnosti. umro ostavivši sinu Beli istrošenu i izmuèenu državu.Nakon Zlatne bule. da na uvjerljiv naèin pokaže neogranièenu kraljevu vlast i ponizi velmože. Ponsa prenese uskoro svoje sjedište iz Brda u Ðakovo. izdati još jednu Zlatnu bulu koja se nije bitno razlikovala od one prijašnje. Na poèetku njegove vladavine. Nakon toga pristupio je ureðivanju crkvenih prilika u Bosni. Nakon toga provali on u Hum kojim je tada vladao knez Toljen.

Prvo je obnovio upravu. No ovaj to ne htjede uèiniti. a Bela pobjegne u Austriju Fridriku II. Gosti su i mogli slobodno raspolagati svojom imovinom u oporuci. Kad je Batu-kan u Kijevu prikupio veliku vojsku. Kadan se spustio sa svojom vojskom u primorje. Pokazalo se da su samo tvrdi gradovi (castri) mogli pružiti narodu sigurno sklonište. gdje ih Bela primi uz uvjet da se pokrste. g. pustošeæi i harajuæi Ugarskom. U Hrvatskoj su podignuti Kalnik. mongolski glavar Temudžin ujedinio je razlièita plemena na sjeveru današnje Kine i prozvao se Džingis-kanom. Kad je dio Kumana umakao pred Mongolima u Ugarsku. kuga i razbojnici. bili su uglavnom obrtnici i napuèili su gradove. Srbiju. Nakon te bitke Tatari su opustošili èitavu Ugarsku i poèetkom 1242. Na rijeci Šaju kod mjesta Mohi 1241. Zemlja nije bila obraðivana. a kraljica Višegrad. Lipovac.000 ljudi poðe mu u susret. Sve to razrijedilo je uvelike stanovništvo na posjedima. provale u Slavoniju preko zaleðenog Dunava. U to doba kralj dade sagraditi Budim. Herceg Koloman bi u boju ranjen te umrije. Slavonijom i Srijemom. najmoænijim kanom. gdje ugarska vojska bi potuèena. U njima su graðani u svojim rukama imali gradsku upravu. Stoga je Bela dao zidati na pogodnim mjestima nove gradove i potaknuo velikaše da ih takoðer podižu na svojim posjedima. Bela IV. a otamo u Zagreb odakle piše raznim vladarima za pomoæ. jednu je vodio Kadan koji je pošao na jug za kraljem Belom. Njega je 1227. Tu se razdijele na dvije èete. puèanstvo protjerano u šume i planine. Samobor. poènu se oni sa svojim voðama vraæati na istok. Prešavši Dravu opustoši sav kraj u Slavoniji. spusti se on preko Karpata u sjevernu Ugarsku. slobodno su birali gradskog suca. Bugarsku do donjeg Dunava. Kad je primio sigurne vijesti o odlasku Tatara. Kumani se pak. saznavši za to. došlo je do bitke. a drugu Batu-kan koji udaraše ne mjesta u Ugarskoj. tj. g. je s porodicom zaklon potražio u utvrðenim dalmatinskim gradovima i otocima. Kad je pak Tatarima stigla vijest da im je u zavièaju umro kan Ogotaj. POSTANAK KRALJEVSKIH SLOBODNIH GRADOVA Da napuèi opustjelu zemlju Bela je odluèi naseliti strancima. a starije je dao ojaèati i popraviti. njegove pomagaèe i župnika. OBNOVA DRŽAVE Nakon provale Tatara sva je zemlja bila opustošena. Ti stranci su se nazivali “gosti”. Iz tih su se gradova zatim razvili slobodni kraljevski gradovi. Te su povlastice 12 . posebno grad Zagreb. a Kadan s drugog kraja u Erdelj. jer ih ugarsko plemstvo smatraše tatarskim uhodama. a na europskom istoku Batu-kan. vratiše u staru domovinu. naslijedio kan Tatara Ogotaj. zatraže od Bele da im vrati njihove podanike. Belu su posebno pomagali hrvatski velikaši bribirski knez Stjepko i Krèki knezovi. g. državna organizacija u raspadu. pa je zavladala glad. st. Bela se 1242. uspostavio sigurnost osobe i imetka i veliku brigu posvetio obrani zemlje. Medvedgradm Gariæ. pustošeæi i paleæi kroz Bosnu. ali ni jedan grad nije mogao osvojiti. vrati u Ugarsku. Babenbergovcu. poglavito Nijemcima. Bela jedva sabravši 60. bojeæi se ponovne provale Tatara. Tatari.PROVALE TATARA Poèetkom 13.

No Štajerci nisu bili zadovoljni ugarskom vlašæu. Soli što je morao jamèiti ban Ninoslav. a dužd se morao odreæi potpore Stjepanu. g. s Venecijom sklopiti sporazum. gdje Bela pošalje svoga sina Stjepana. te podignu bunu. koji su onda sa starijim žiteljstvom stvarali hrvatski gradski element. MLETAÈKI RAT Veæ 1242. koji je s majkom boravio u Veneciji. dade Bela u Stolnom Biogradu okruniti svoga mladog sina Stjepana kraljem. Za te se posjede poènu otimati Bela i èeški kralj Otokar II. JAÈANJE VELIKAŠA 13 . Grad padne u mletaèke ruke. a s drugom je pošao protiv bosanskog bana Ninoslava. a Bela Štajersku. g. pa èak i Hrvatskim zagorjem i okolicom Samobora. Bela sklopi s Mleèanima mir. g. Tada 1245. tobožnjem sinu Andrije II. postigle uspjeh. Jednu èetu povjeri on banu Dioniziju da pokori Spliæane. Kako su Trogirani bili jaèi. Tako ostanu Štajerska i Austrija bez zakonitog vladara. Kasnije slobodnim opæinama postali su Samobor (1242). Graðani su imali obavezu sudjelovati u obrani države i utvrditi svoje gradove u potrebe obrane. nisu se smjeli ženiti iz onima iz Hrvatske. RAT ZA BABENBERŠKU BAŠTINU U ponovnom sukobu Bele i Fridrika B. ali vojska hrvatskog bana Dionizija bila je 1243. a veæina stanovništva preselila se u Nin. a kao jamstvo mira bilo je da æe se Stjepan oženiti Otokarovom neæakinjom Kunigundom da se tako spoje dinastije Arpadoviæa i Pšemisloviæa. i morali su za kneza prihvatiti onoga kojeg im pošalje dužd. 1244. dati 6 talaca i položiti ponovno prisegu vjernosti. g. po kojem èeški kralj dobije Austriju. Obje vojske su 1244. a bana Dionizija uèini palatinom. pogine Fridrik i ne ostavi iza sebe muških potomaka. Uskoro se oko dvije zaraæene strane okupe u ostali velikaši i tako se slože dvije strane: trogirska ili kraljevska (na èelu s bribirskim knezom Stjepokom) i splitska ili protukraljevska. osnovana je slobodna opæina Gradec. humskog kneza Andrije i bosanskog bana Mateja Ninoslava. koji su Spliæani smatrali svojim. te posredovanjem pape doðe do mira u Požunu 1254. unatoè tome što ga je Bela potvrdio Trogiranima. primoraju Stjepana da napusti zemlju i za vladara proglase Otokara II. Bela je u pokornost natjerao i bana Ninoslava. Spliæani zatraže pomoæ od omiških Kaèiæa i Poljièana. 1242. pod Zadrom potuèena. nedaleko Zagreba. Zbog toga doðe do ponovnog èeško-ugarskog rata u kojem se Bela morao odreæi Štajerske.privukle u gradove i niže plemiæe i slobodne seljake. Split se morao obvezati da æe birati gradskim knezom kraljevog èovjeka. GRAÐANSKI RAT U HRVATSKOJ Povod ovom ratu bila je stara svaða Splita i Trogira zbog sela Ostroga. odrekavši se prava na Zadar. Križevci (1252) i Jastrebarsko (1257).. Èeški kralj je još potkraj Belina života uspio ovladati i Kranjskom i Koruškom.. a preuzeli su upravu svih gradskih prihoda. Zadrani su tako morali 1427. potvrðujuæi darovnicu svoga brata Kolomana bosanskoj crkvi na Ðakovo i desetinu u Usori. Nakon toga zaratio je s Venecijom zbog Zadra. Bela se sam na èelu svoje vojske uputio u Dalmaciju da riješi taj rat. Bela je vojskom primorao Fridrika Babenbergovca da mu vrati tri županije koje mu je on morao dati kad se kod njega sklonio pred Tatarima.

sina Andrije II. Uz to zamjenom gradova za zemljišta kralj je nastojao da tako pridobije u svoju vlast sve važnije toèke u zemlji kao kraljevske castre. zahtijevajuæi od njih razlièite vazalne dužnosti. kralj je nastojao da suzbije preveliku moæ velikaša i ojaèa svoju vojnu snagu. kojemu se morao pokoravati dalmatinski ban. Tako se povežu Arpadoviæi sa Anžuvincima. Rat je okonèan 1271. koje su im služile za njihove osobne ciljeve. koja završi tako da je Stjepan za sebe izborio neogranièena kraljevska prava. g. kojem dodijeli dva bana (slavonskog i hrvatsko-dalmatinskog). Kad nije bilo hercega od kraljevskog roda. vukovarska i srijemska županija postale su vojne. a križevaèka je prešla u ruke kraljice. U to vrijeme (1261-1269) hrvatskim je krajevima vladao herceg Bela. a napuljska princeza Elizabeta udala se za Stjepanova prvoroðenca Ladislava. Kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju i Kraljevinu Slavoniju. Na to onu sklope sporazum u kojem se Stjepan V. (1270-1272) Kad je došao na prijestolje. Zlatna bula je zaboravljena i oba kralja su težila samo da su prigrabe što više privrženika. Da oslabi moæ velikaša. vrhovnu je vlast preuzimao slavonski ban. bitkom kod grada Mošona u kojem je Otokar suzbijen. No moæni velikaši zahvaljujuæi svojoj osobnoj vojnoj sili poèeli su sve više pritiskati niže plemstvo. Bribirskim k.Nakon provale Tatara. ispravu kojom im zajamèe i potvrde temeljna prava i sloboštine. a svoje je službenike u gradovima podigao na plemiæe. i Vinodol. a Babonièima Vodièevo. a Otokar obeæa da neæe podržavati Stjepana Postuma. a jer je bio malodoban. 14 . bribirsku ž. na podruèju gornjeg Vrbasa i Bosne.. naglo je umro. Tomu je išla u korist i svaða Bele i sina Stjepana. Od tada je Ugarska imala dva kralja i dvije vlade. odmah je zaratio s èeškim kraljem Otokarom II. u kojoj ostavi potomke Mateja Ninoslava. Korušku i Kranjsku. Svojim privrženicima davao je zemljišta i èitave županije. koju ubrzo umrije i ostavi sina Andriju Mleèanina. Radi obrane od Srba Bela je osnovao banovinu Maèvu. Bela je podijelio i Bosnu na banovine: Banovinu Bosnu. ali nije poražen. mjesto njega kraljica Marija. Da se suzbije samovolja velikaša nad nižim plemstvom izdaju Bela i Stjepan 1267. kralj je nastojao da uz sebe još jaèe poveže graðanski stalež. zbog Kranjske i Koruške. odrièe svog prava na Austriju. Tada je mlaði kralj Stjepan udao svoju kæer Mariju za napuljskog kraljeviæa Karla. dok u podruèju Usore osnuje Usorsku banovinu. Bela je umro 1270. 1269. te su tako neki hrvatski krajevi izuzeti iz banske vlasti. UPRAVNE PROMJENE Bela je uredio upravu u Hrvatskoj tako da èitavim hrvatskim kraljevstvom vlada herceg od kraljevskog roda. Bela je tako potvrdio Krèkim knezovima Modrušku ž. sa središtem u Maèvi. Moæ velikaša je porasla jer su oni od tada u svojim castrima držali stalne vojne èete. a u Hrvatskoj je potpuno samostalno vladao mlaði sin Bela. STJEPAN V. Time je jedinstveno Hrvatsko Kraljevstvo tada razjedinjeno na dva zasebna politièka i upravna teritorija. a u predjelima Soli Banovinu Sol.

pozove ga ugarska gospoda da stupi na prijestolje. knezovi Krèki preko Trsata i Senja do Gvozda i knezovi Bribirski od plemena Šubiæa. Meðutim na putu na sjever bio je zarobljen i predan na èuvanje austrijskom hercegu Albrechtu I. Hrvatski su pak velikaši bili u neprestanim meðusobnim okršajima. uzdigoše se velikaši u Hrvatskoj i poènu se meðusobno boriti za bansku èast i imanje.. LADISLAV IV. Kao ban je postavljen Matija od plemena Èaka.Za njegova vladanja Krèki knezovi stekli su grad Senj. Matiju zamjeni iste godine Henrik Gisingovac. Primorskim banom postao je kninski biskup Nikola. koji je 1273. u kojima Gisingovci. predao Ugarsku i Hrvatsku u zaštitu njemaèkom caru Fridriku II. dignu se Gisingovci na samog kralja i u tom trenutku pozovu u Hrvatsku Andriju Mleèanina koji se 1290 iskrcao u Zadru. (1272-1290) Kad je umro Stjepan. koji pogine. umjesto njega vladala je Elizabeta. u kojoj je pobijedio Rudolf. koji je tvrdio da je Bela IV. (1290-1301) Protiv njega odmah se dignu tri moæna protivnika: Rudolf Habsburški. najviše uz pomoæ Ugarske. u biribirskoj županiji. Kako Ladislav bijaše malodoban. a jedini priznati zakoniti Arpadoviæ bio je Ladislav. knezovi Vodièki. Baboniæi i Krèki knezovi unište omiške Kaèiæe. Kako ovaj to nije htio. ANDRIJA III. Umjesto nedoraslog Ladislava vladala je mati Elizabeta. jer Andriju Mleèanina nisu priznavali unukom Andrije II. ukrao prijestolonasljednika Ladislava kojeg je Stjepan ostavio u samostanu u Topuskom kad je krenuo poæi u goste u Napulj preko Dalmacije. BITKA NA MORAVSKOM POLJU 1273. vratio se da ga traži. došlo je do rata koji je okonèan bitkom na Moravskom polju 1278. a potragu prepusti drugima. Glavne su velikaške obitelji bile Gisingovci u križevaèkoj županiji. U Hrvatskoj je došlo do velikih preokreta nakon smrti hercega Andrije (1278). a kako je bio dijete. ali ubrzo shrvan bolešæu vrati se u Budim. Baboniæi. koji veæ iduæe godine podigne bunu protiv Ladislava u kojoj i sam pogine. vojnim dužnostima i porezima. Kad je to doèuo Stjepan. Za to vrijeme banovao je Joakim Pektar. Ipak to nije sprijeèilo veliku bunu pod vodstvom knezova Baboniæa protiv kraljice i savjetnika Pektara. i dok su opsjedali grad Stjepan je umro. Gut-Keledi u zagrebaèkoj županiji i u Koprivnici. koji je odmah pozvao èeškog kralja Otokara da vrati Njemaèkoj baštinu Babenbergovaca. za njemaèkog kralja izabran je Rudolf Habsburški. 1289. a daje mu se nadimak “Kumanac”. sazvao prvi poznati slavonski sabor na kojem se raspravljalo o sudstvu i suðenju. koji je u dogovoru s kraljicom Elizabetom. ban Joakim Pektar požuri se s Ladislavom u Stolni Biograd gdje je okrunjen kao Ladislav IV. Oni pak doznaju da je Ladislav u Koprivnici. Kad je pak Ladislav bio ubijen. a savjetnik joj je bio Joakim Pektar. Tada je mlaði kraljev brat Andrija imenovan hrvatskim hercegom. jer mu je majka bila porijeklom Kumanka.. a kasnije vladaše lakomisleno i obijesno. g. za 15 . Tako su Habsburgovci postali gospodarima Austrije i neposredni susjedi Ugarsko-hrvatske kraljevine.

a naslijedio ga je Karlo Robert. odnosno njezin sin Karlo Martel.. g. gdje ga ostrogonski nadbiskup Grgur okrunio za hrvatsko-ugarskog kralja. brat bana Pavla. te ga morahu otkupiti uz golemu svotu novaca. Tim darovnicama postali su knezovi Bribirski prvi velikaši u hrvatskoj s nasljednom banskom vlašæu koja prelazi s oca na sina. došlo je ponovno do krvavih sukoba. bez kraljeve potvrde. dovede mladog Karla u Hrvatsku. poðe u Napulj i 1300. Ivan Gisingovac ga èak izdajnièki zarobi. Da ga pridobije za sebe napuljski kralj Karlo II. jer mu se pridružila sva Hrvatska od Drave do Neretve. izbije buna. koja izjavi da je jedio ona zakonita baštinica. nemajuæi djece. Prvo se ratom obraèuna s Albrechtom.. pak umrije Andrija III. posebno se bijahu uzdigli bribirski knezovi. sestra Ladislava IV. kojega pobijedi i prisili na mir u kojem se ovaj odrekao svih svojih prava. darovao mu je u ime svoga sina Karla Martela èitavu Hrvatsku od Modruše do Huma s nasljednim pravom. papa Nikola IV. posebno u Zagrebu. kojeg je papinski legat u Napulju okrunio za kralja. Za Andrije III. 16 . kad se vraæao iz uspješne vojne u Slavoniji. darujuæi mu njegovu hrvatsko-dalmatinsku banovinu i bansku èast s nasljednim pravom. Teškoæa je imao s napuljskim dvorom. Kad je Andrija III. namjeravao za nasljednika proglasiti svog ujaka. Tada ban Pavao dovede Karla Roberta u Zagreb. Time su svi ostali plemiæi koji su stanovali u tim krajevima postali njegovi vazali. Bribirski knez Juraj. g. Iste godine je umro Karlo Martel. Iduæe godine uèini to isto i kralj Andrija III. pa èak i Gisingovci. a otamo u Ostrogon.. na èelu koji je bio ban Pavao. a Kaptol uz Karla Martela. jer je Gradec bio uz Andriju.tatarske provale. 1301. g. napuljska kraljica Marija. 1299. Andrija je pak imao uza se veæinu ugarskog i hrvatskog plemstva. koji poène tvrditi da su oba kraljevstva nasljedstvo Svete stolice. i s njime izumre rod Arpadoviæa. 1295.

On je utanaèio sporazum s Ladislavom Aporom po kojem æe on oženiti njegovu kæer i primiti ugarsku krunu. jer mu oteše Ferraru. BAN PAVAO I ZADAR U Hrvatskoj Karlo nikada nije potpuno uspio utvrditi svoju vlast. 1308. gdje ga velikaš Ladislav Apor baci u tamnicu i otme mu krunu sv. On je pod svojom banskom vlašæu ujedinio najveæi dio hrvatske države. da bude u Stolnom Biogradu i da ga izvrši ostrogonski nadbiskup. g. Veæina ugarskih velikaša na èelu sa Matijom Èak Trenèinskim odluèila se za Veæeslava. 1308. koji je najjaèu potporu imao u Erdelju. Ženidbenim vezama Arpadoviæa javila su se tri pretendenta na prijestolje: napuljski Karlo II. a na èelu ima je bio ban Pavao. koji se odupirao punih deset godina. Tada zapoène krvavi graðanski rat u koji se upleo i papa Bonifacije VIII. 1309. poslao je papa svog poslanika Gentilisa u Hrvatsku i Ugarsku da pridobije Karlove protivnike. Njegov nasljednik Mladen bio je hrabar i obrazovan. usred rata umre ban Pavao.. No ni to krunjenje nije bilo pravovaljano jer je tražilo troje: da se izvrši krunom sv. Pavao je jedan od najznaèajnijih vladara hrvatskih krajeva.. splitski nadbiskup Petar u ime bana Pavla te braæa Baboniæi. ali žestok i nepromišljen. koji ga jednom pokuša umoriti maèem. te je Ladislav sramotno morao napustiti Ugarsku. jer se stara nalazila u rukama Apora. ali se Ugarska podijelila na stranke. Treæi suparnik Karlu bio je srpski raskralj Stefan Dragutin. g. a na krunjenju su bili nazoèni slavonski van Henrik Gisingovac. Stjepana. Ali i njega je uspio 1311. 17 . i Kunigunde) i Oton Bavarski (sin Beline kæeri Jelisavete). roðak Arpadoviæa po ženi Katarini. Kad mu je plemstvo osporilo tvrdnju da ugarsko-hrvatsko prijestolje pripada Rimu. ali su samostalno vladali na svojim posjedima. morao mu je priznati pravo slobodnog izbora kralja. (1301-1342) Karlo je bio još mladiæ kad je došao na prijestolje. ponovo je njome okrunjen. Njegovom smræu poèinje postupni pad knezova Bribirskih. ali to sprijeèi Karlova vojska pod vodstvom Pavla Gorjanskog. kada umre nepobijeðen. jer je papa prokleo Mleèane i oslobodio mletaèke podanike zakletve vjernosti. Kad je Apora predao staru krunu sv. Stjepana. Stjepana okrunjen je Karlo treæi puta u Stolnom Biogradu 1310. Rat s Mleèanima je izgubio i morao ponovno predati Zadar. VLADAVINA ANŽUVINACA KARLO I. Tek smræu njegovog palatina Felicijana Zaha 1330. Nakon toga ugarska gospoda okrune kraljem Otona Bavarskog (1304-1308). 1312. Njegova vlast protezala se od Gvozda do Neretve i od mora do rijeke Bosne. osvojiti. èeški kralja Veæeslav II (sin Otokara II. Hrvatski su ga velikaši priznavali svojim kraljem. Stjepana. koji se još od 1299. a jedino je mletaèki Zadar bio izvan njegove vlasti. ostavivši sinu Mladenu bansku èast.. (1301-1304). Oni ga dovedu u Stolni Biograd i tamo okrune kao Ladislava V. bijaše u Ugarskoj konaèno uspostavljena puna vlast Karlova. Hrvati su ga svi priznali kraljem.II. napustio je i on Ugarsku. ANŽUVINCI II. naziva i gospodarom Bosne. Svi ugarski plemiæi priznaju ga tada kraljem osim Trenèinskog. Istim posveti on novu krunu sv.

Stjepana. naziva uz ban Hrvatske i gospodarom Bosne. To je poèetak borbi izmeðu budimskih i napuljskih kandidata. prima njihovog poslanika i izdaje im povlasticu u kojoj primorski ban Pavao i njegova braæa Juraj i Mladen nude vladaru svoju vitešku službu. Da to sprijeèi. ban proglašava sebe banom Hrvata. što ga je stajao banske èasti. a neuspjela misija bana Nikole pokazala je nemoæ budimskog dvora prema sve snažnijim Bribircima u Hrvatskoj. Odmah po stupanju na bansku vlast. od kojih su najveæi bili sukob Trogira i Splita. BAN HRVATA I NJEGOVA BRAÆA)* Pavao postaje banom u vrlo nezgodno vrijeme (1272. kralj Andrija III. tako da je ban Nikola morao na kraju nagovoriti Trogirane da predaju grad kojem je prijetilo uništenje. 1299. Zato od 1290. odluèuje se izdati Bribircima svojevrsnu povlasticu u kojoj pristaje da njegov sin. g. g. To je pokazalo tko stvarno odluèuje u Dalmaciji. ostavi doživotno banu Pavlu bansku vlast u Hrvatskoj i Dalmaciji onakvu kakva je sada. Pavao se suoèio sa nekoliko problema. a sukob konaèno rješava Ladislav koji Trogiranima oduzima Ostrog i vraæa je Spliæanima. g. Taj sukob pružao je moguænost hrvatskom velikašima da izigravanjem i pristajanjem uz jednu ili drugu stranu izvuku za sebe što veæu korist.). a sve to pod utjecajem Pavla. Ipak. Pavao i njegova braæa stjeèu i Omiš i Krajinu koji još više podižu ugled i samostalnost Bribiraca na jadranskoj obali.BRIBIRCI (PAVAO. ugarski kralj Karlo. Veæ 1293. a Juraj i Mladen to prihvaæaju i staju na njegovu stranu. u doba kad je nakon smrti Stjepana na prijestolje došao Ladislav. te problem Šibenika koji se nastoji oteti crkvenoj vlasti. ban Pavao radi i na tome da pod svoju vlast podvrgne i Bosnu. što Pavla okreæe od njih i on daljnje pregovaranje prepušta svome bratu Jurju. Od 1298. a svom bratu Jurju prepušta kneževstvo nad primorskim gradovima. Karlo II. Pavao se umiješao zatim u sukob Trogirana i Šibenèana koji su stali na stranu Splita. jer ga je Ladislav neprestano upozoravao da ne smije dirati Trogirane (koji su ga skinuli s kneževske èasti). Iste godine ga i napuljski vladar oslovljava novim naslovom. No veæina hrvatskih velikaša bila je uz Pavla. U tome mu je najviše pomogao brat Mladen koji postaje ban bosanski. koga ne priznaju za vladara dalmatinski gradovi. no oni postaju oprezniji prema napuljskom dvoru. Odnos Pavla prema Karlu postao je hladan i ban nije èak ni prisustvovao Karlovoj krunidbi 1308. Karlo im podjeljuje i povlasticu kojom im daje u vlast èitavu Dalmaciju i Hrvatsku sa svim gradovima i zamcima i ostalim velikašima koji bi postali njihovi vazali. Ipak Mladen je 18 . No Andrija ne daje Bribircima potpunu vlast nad primorskom banovinom. godine u novoj darovnici Anžuvinci od njih veæ zahtijevaju vojnu službu. 1275. Pavao primorski banat zamjenjuje banskom èašæu nad svim Hrvatima i postaje “banus Croatorum”. pojavljuje se tako novi primorski ban Nikola. Nakon Ladislavove smrti nastaje novo razdoblje za sve zemlje koje su se našle pod krunom sv. U to vrijeme napuljski kralj Karlo nastoji uz sebe privuæi najodliènije hrvatske velikaše. Karlo je dobro znao koje naslove i vlast imaju Bribirci u Hrvatskoj i Dalmaciji. Tada Bribirci došavši u nezavisan položaj prema jednoj i drugoj vladarskoj kuæi. a onda ga predao svom bratu Mladenu (Mladinu). No Pavao je veæ iduæe godine zadržao kneževstvo u Splitu. ali zahtijevaju od njega potvrdu primorskog banatstva. pa stoga dolazi do nezadovoljstva i Bribirci se okreæu od Andrije i njegovih roðaka. 1295. On se tako veæ 1299. a vlast u primorskim gradovima prepušta bratu Jurju. Time je Pavlu priznata banska èast doživotno. poèinje sve veæi uspon bana Pavla. stoga im potvrðuje to gospodstvo.

1315. a on piše Mleèanima neka se okane grada. došlo je do bitke kod Blizne u kojem je Mladen poražen. sam Juraj odlazi po Karla Roberta u Napulj i odvodi ga u Ugarsku. To mletaèko graðanstvo Bribiraca Veneciji donosi velike koristi. pobuni ona i gradove Split i Šibenik. MLADEN II. izbio je sukob s Trogiranima koji se riješio mirom. g. jer je njihov ugled na jadranskoj obali naglo porastao. buna u Zadru kada se mletaèki knez jedva spašava bijegom u Veneciju. Juraj je stoga kao knez dalmatinskih gradova bio najviše u vezi sa Anžuvincima i bez njega oni nisu mogli ni pomišljati da dovedu Karla na ugarsko prijestolje. Stjepan Kotromaniæ postao je izravnim kraljevim vazalom kao bosanski ban. Stoga 1300. Mladen prepušta Dalmaciju i Hrvatsku ostalim èlanovima roda. Uto je umro i ban Pavao. a ban Mladen II. Još je Pavao uredio podjelu vlasti izmeðu Grgura koji je držao Šibenik i Bribir. Pavao se složio s Venecijom i 1314. pošto su zauzeli grad. g. g. vjerojatno i Knin.okonèao tragièno jer su ga u Bosni ubili patareni. a njemu se pridruži i sam Mladenov brat Pavao. Izbije pravi graðanski rat.* Preuzevši vodstvo i starješinstvo u obitelji 1321. koji je dobio trogirsko i skradinsko kneštvo i tako zapravo prošao najgore jer je Skradin kupio svoju slobodu. Tada se na njega potuže hrvatska gospoda kao na silnika. a naslijedio ga je njegov sin Mladen. (nastavak nakon naslova Pad bana Mladena) PAD BANA MLADENA Nakon gubitka rata protiv Venecije. Mladenovo nesretno banovanje zapoèinje gubitkom Zadra. oslabjela unutarnjim sukobima banu Pavlu pružila se prilika da joj otme Zadar. Veneciji je smetala ipak Mladenova kneževska titula. a oni zametnu neslogu meðu hrvatske velikaše kojima na èelo stupi vojvoda Nelipiæ iz plemena Snaèiæa. No kako nije imao snage da se joj se odupre. Mladen ipak nije imao mornarice da brani grad stoga on s Venecijom sklapa mir. g. èvrsto ga vežu uz sebe.. pa nastaje diplomatska borba u kojoj Zadrani nisu imali prevelike koristi. No Bribirci. koji je veæ tada u svojim rukama imao neke lièke gradove. Mladi bosanski ban Stjepan Kotromaniæ njegov je štiæenik. On ga 19 . te Pavla II. 1322. g. Pristigne zatim i kralj Karlo i u Kninu sazove sabor na kojem se pojavi i ban Mladen. poslala je u Zadar novu vojsku (1313. Tome je pomogla i 1311. a Trogir je slovio i dalje kao nemirni grad. Pavla i Jurja. uzima naslov princeps Dalmacie. Premoæ Bribiraca u Dalmaciji smetala je Veneciji kojoj je najslabija toèka na jadranskoj obali bio Zadar. Tada ban Pavao traži od pape da primi grad u zaštitu. Venecija nije ni Karlu priznavala pravo na Zadar. Kad je Venecija oko 1310. te ga Karlo povede sa sobom u Ugarsku. te je poticala Zadrane da utjeèu na njega da je se odrekne. Nakon što se Venecija izmirila sa papom. Pavao taj zadatak povjerava svom sinu Mladenu. koji iskoristi Karlo i pošalje Mladenovim protivnicima u pomoæ slavonskog bana Ivana Baboniæa. I prilike u Bosni nisu puno bolje. a za primorskog bana postavi slavonskog bana Ivana Baboniæa.) tako da su Zadrani bili primorani vratiti se pod mletaèku vlast. ali ubrzo nakon toga dižu se protiv njega krbavski knezovi a njegovoj vlasti otima se i knez Nelipiæ. dužd izdaje ispravu o mletaèkom graðanstvu Pavlovih sinova Mladena.

Tada ban Nikola dobiva naredbu da skupi plemstvo na sabor te je tada prvi puta saboru predsjedao ne velikaš. U preostalom dijelu Hrvatske vladao je samostalno vojvoda Nelipiæ sa sjedištem u Kninu. jer ni Mikac nije uspio pokoriti hrvatsko plemstvo te je nakon što je provalio u Hrvatsku bio poražen. Papa u svom pismu Stjepana ne oslovljava banom. On se okreæe i protiv sinova nekadašnjeg bana Stjepana i udara na njegov grad Steniènjak koji se predaje. brojni bosanski velikaši izmakli su se njegovoj vlasti i stali uz njegove neprijatelje. g. (BAN MIKAC)* Kada je maknuo s banske èasti Ivana Baboniæa. Kako Ivan Baboniæ nije uspio uèvrstiti kraljevu vlast. Tako je Venecija zavladala èitavom hrvatskom obalom od Zrmanje do ušæa Cetine. i naèinio od tih krajeva oblast Završje. veæ kraljev èinovnik. No on im u zamjenu ipak daje drugi posjed. ali on je nije uspio riješiti. diže vojsku na Baboniæe kao najopasnije suparnike i neprijatelje. Livno. iz èega je vidljivo da je Mladen doduše zaštiæivao mladog Stjepana Kotromaniæa. završio je tako da se najveæi dio Hrvatske i èitava Dalmacija posve odvratili od Karla Roberta. U to vrijeme je bosanski ban Kotromaniæ oduzeo èitav kraj od Cetine do Neretve. PRILIKE U SLAVONIJI ZA KARLA I. a èetvoricu od njih naziva svojim kaštelanima. ali je broj kraljevih pristaša u XIV. st. te Krèki knezovi pokoravahu kralju. Njegov pohod 1232. Duvno i Glamoè. Slože se oni s Venecijom i uzmu u svoju vlast grad Knin. No Hrvatska je i novom Karlovom banu ostala nedostižna. No rješenje za Slavoniju u kojoj i dalje stvarno još uvijek vladaju Baboniæi. Tako je sva hrvatska zemlja od Like i Krbave do Cetine ostala izuzeta od kraljevske vlasti. Unatoè tome otporu Mladen se u Bosni uspio održati do svoga pada. Struktura vlasti u Slavoniji za vladanja Mikca daje nam sliku devetorice slavonskih velikaša s kojima se ban savjetuje. g. Novom banu Ivanu Amadajevu kralj povjerava zadaæu savladavanja hrvatskih velikaša. Unatoè tome. ali mu nije htio i prepustiti bosanski banat. ali ni njegov nasljednik Nikola Omodejev. Tada Karlo pristupa prikupljanju što više pristaša u Slavoniji. Te neprilike iskoristila je Venecija nagovorivši Split i Nin da joj se predaju u zaštitu. VOJVODA NELIPIÆ (ili NELIPAC) Kad je Karlo imenovao Ivana Baboniæa jedinim banom. dolazi u Zagreb i Gradecu potvrðuje Belin privilegij. g. Upravo u tom razdoblju kada Anžuvinci poèinju izgraðivati svoj apsolutizam nièu prvi privilegiji plemstvu i odlikovanim pojedincima. u Slavoniji tako malen da se kralj nije mogao s njim zadovoljiti. Samo se Slavonija i ban Mikac. Karlo je našao u izboru novog bana Mikca. dignu se uskoro hrvatski plemiæi protiv kraljevske vlasti pod vodstvom vojvode Nelipiæa. ali kraljeva je bila 20 . vojvoda Nelipiæ bana Mikca koji je sa svojom vojskom prodro u Hrvatsku. g. Mikac se tada okreæe Slavoniji i veæ 1327. kralj Karlo 1322. a postao je i gospodar “èitave humske zemlje”.nastoji oženiti kæerkom koruškog grofa ali je za taj brak bila potrebna papina dozvola. Kad je Karlo ljutit vratio stoga hrvatsko plemstvo pod nadležnost banskog suda. U poèetku nema prigovora Mikèevu banovanju. pobjedi 1326. skinuo ga je Karlo s banske èasti. On dolaskom u Slavoniju uviða pravi razlog slabosti banske vlasti u povlasticama koje je kralj izdavao. te stoga Karlo da bio ojaèao položaj bana ukida sve privilegije i povlastice i odreðuje da od tada svi potpadaju pod sud i vlast bana. ni Mikac Mihaljeviæ nisu ništa uèinili.

judices nobilium koji sjede na svom sudu. ostavi grad. 1319. Tako je zametnuta loza knezova 21 . a on ga obdari gradom Zrinom u Slavoniji. Upravo toj snazi banovoj novi u-h kralj Ludovik mogao je od Mikca naslijediti sreðenu Slavoniju i na njegovim rezultatima graditi dalje. posebno nakon smrti vojvode Nelipiæa. osamostaljenje. Time postadu Nelipiæi kraljevi vazali. doðe on u grad sa 100. Utvrde koje u sukobima uzima Baboniæima ostavlja u kraljevo ime za sebe. jer je Karlova žena Elizabeta bila sestra poljskog kralja Kazimira koji nije imao djece. te je tako zaruèio svoga mlaðeg sina Andriju za kæer napuljskog kralja Roberta Ivanu i poslali ga na dvor u Napulj na odgoj ko buduæeg vladara. Njegov stariji sin Ludovik osim hrvatsko-ugarskog trebao je naslijediti i èeško prijestolje. LUDOVIK I. KRAJ VLADANJA KARLA I. tako da je kralj od njega mogao kad tad oèekivati nevjeru. Karlo je mirno vladao u Ugarskoj i Slavoniji. Tako su u njegovim rukama Koprivnica. Najvažniji uspjeh njegova banovanja je to što svaki plemiæ ima svoju organizaciju odnosno svoje vlastito sudstvo. Unatoè tome što je Mikac u doba svoga dvadesetogodišnjeg vladanja nastupao ponekad grubo i oštro. U Slavoniji je i dalje banovao Mikac Mihaljeviæ. razdoblje njegove banske vlasti donijelo je doba dugo oèekivanog mira i sreðivanja prilika nižeg plemstva. a kralj ga primi u svoju zaštitu. Tada joj Ludovik oprosti nevjeru njenog muža i potvrdi njenom sinu sva pradjedovska imanja. te knez Juraj. tj. razvijajuæi na svome dvoru u Temišvaru i Višegradu neviðeni sjaj. On je ostavio ženu Vladislavu kao skrbnicu malodobnom sinu Ivanu Nelipiæu. koji se nakon dvogodišnje opsade morao predati Veneciji. 1346. ali Vladislava suzbije bana Nikolu Haholda i upusti se s njime u pregovore. koji æe èak potpomagati njegovo uzdizanje u Slavoniji. 1342. Kad je pak sam Ladislav s 30000 vojnika krenuo prema Kninu. Ipak do kraja svoga života ostati æe u dobrim odnosima sa kraljem. Za vrijeme tih borbi kralj se nagodio s knezovima Bribirskim. poðe mu Vladislava u susret i pokloni mu se sa svojim sinom i preda grad Knin. Èim je došao na prijestolje krenuo je u sreðivanje hrvatskih prilika.pogreška što ga je poslao na buntovne hrvatske velikaše. pobuni se protiv Mleèana. ali kad je u bitci potuèen. Mikac je u Slavoniji igrao opasnu igru u kojoj je najviše isticao sebe. tj. 1344. U njegovo doba postavljaju se i èvršæi temelji županijskoj organizaciji i saborskog života. je umro. U Hrvatskoj je pak morao kraljevsku vlast izgraðivati ispoèetka. postigne Karlo uspjeh osvojivši Beograd koji je trajno ostao u ugarskoj vlasti. preda Ludoviku grad Ostrovicu. g. ZADAR I NAPULJSKI RATOVI Kad je Zadar èuo za dolazak kralja. brat bana Mladena. provali banska vojska u Hrvatsku i dopre do Knina.000 vojnika. Karlo se okrenuo povezivanju svoje obitelji s drugim krunama. Prodaviæ. (1342-1382) Ludovik je ratovima priskrbio Ugarskoj opseg i sjaj kakav do tada nije imala. Ðurðevac i Novigrad.

a dužd naslova vojvoda Dalmacije i Hrvatske. No Ludovikovu provalu u Bosnu ban uspješno suzbije i prisili ga na povlaèenje. zapoène Ludovik rat sa Srbijom. te se Tvrtko na kraju morao pokloniti kralju. a on uvidjevši da ga neæe moæi trajno zadržati. Vojsku u Dalmaciji vodio je ban Ivan Èuz. On ih lako pokori i od njihova teritorija osnuje bugarsku banovinu. Jedino je kraljica Ivana umakla. Oslabljenjem knezova Nelipiæa i Bribirskih prestala je oligarhijska vlast u Hrvatskoj. Rat se vodio dvije godine. Kako je Ludovik imao uspjeha u Italiji. Ubrzo je umro i Stefan Dušan. želeæi se domoæi Omiša i Klisa. MLETAÈKI RAT I ZADARSKI MIR Kad je isteklo osmogodišnje primirje koje je s Venecijom sklopio Ludovik. koju je držao bosanski ban Stjepan Kotromaniæ. veæ i u Italiji na mletaèkom zemljištu. kojim se odrekla svih dalmatinskih gradova i otoka i Dubrovnika i Kotora. preda vlast kraljici Ivani (1352) SRBIJA I BOSNA Za rata kod Zadra u Srbiji se podigao kralj Stefan Dušan. PRILIKE NA BALKANSKOM POLUOTOKU NAKON ZADARSKOG MIRA 1359. No nije imao uspjeha i 1350. dok ona grana u Hrvatskoj brzo izumrije. Tvrtko je teško osjeæao taj gubitak te se stoga odmetnuo od kralja. koji umre i ostavi banovinu sinu Tvrtku. Poène tako kralj skupljati vojsku. kæerkom bosanskog bana Stjepana Kotromaniæa. Tim ratom osigurao je kralj maèvansku banovinu.. Taj preokret omoguæi Ludoviku da krene na Bugarsku. Na to se Venecija uplaši i ponudi mir. a kod Srebrenika potuèe kraljevu vojsku pod vodstvom palatina Nikole Konta. a moæ srpske države poène opadati. poèela je Venecija raditi na štetu Hrvatske. Rat se trebao voditi ne samo u Dalmaciji.Zrinskih. pristane Republika na mir u Zadru 1358. To natjera Ludovika da se konaèno obraèuna s Republikom. g. a njen kralj Stefan Uroš nije bio toliko jak koliko njegov otac Stefan Dušan. Tada se zaratio s bosanskim banom Tvrtkom. te se 1346. koju nakon èetiri godine vrati caru Sracimiru kao vazalu. Glavni razlog zašto je Ludovik napustio Zadar bilo je umorstvo njegova brata Andrije kod Napulja. stoga on sam s vojskom preðe u Napulj i ubrzo osvoji èitavo kraljevstvo i osveti se bratovim ubojicama. ali uskoro okrene on na zapad i navijesti rat Veneciji (1356). Nakon toga bukne u Bosni buna protiv Tvrtka pod vodstvom njegovog brata Vuka. g. kojemu se uskoro predaju svi dalmatinski gradovi osim Zadra. a Mletaèka Republika na dulje vrijeme istisnuta iz Hrvatske. Time su svi dalmatinski krajevi vraæeni kralju. a brata Vuka priznati suvradarom (1366). koji mu je još ranije morao u miraz banice Elizabete dati Hum. objavivši svima da ide u rat na Srbiju. 22 . ali drugih uspjeha nije imao. No kralj nije pristao. proglasio carem “Srba i Grka”. No kad se vratio u Ugarsku Napulj se ponovno odmetne. g. Odmah je poèeo pripreme da osvoji Humsku zemlju. vrati se iz Bosne u Srbiju. Ubrzo oženio se kralj Ludovik Elizabetom. u kojoj su nakon smrti cara Aleksandra vladali njegovi sinov koji bijahu u zavadi. uz uvjet da æe Ludoviku predati sve dalmatinske gradove osim Zadra.

No njegovu vlast suzbit æe na Balkanu nova sila . u kojem je Venecija morala potvrditi sve toèke Zadarskog mira i obvezati se na plaæanje danka hrvatsko-ugarskom kralju od 7000 dukata. a na istoku je u svojim rukama držao i jedan dio Raške do Sjenice. se dao na grobu sv. Osmanlije su imale stalnu pješaèku vojsku zvanu janjièari. On stoga odluèi da obnovi moæno kraljevstvo Nemanjiæa. U 13. a u sjevernoj Srbiji vlast preuzme više velikaša. a naziva se Turan. Sada èitav kraj južno od Kosova pade pod Turke. umre srpski kralj Stefan Uroš. a ni kralj Ladislav nije mu se protivio. digne se na njih da ih istjera. Osmanov sin Orhan 1326. a on ubrzo osvoji Drenopolje i uèini ga prvom turskom prijestolnicom u Europi.. Turcima su u njihovim težnjama da se prošire na Balkanski poluotok najviše smetali jaki Srbi i Bugari. a uskoro i èitavo Galipolje. Humsku zemlju. gdje se njihov voða Osman proglasio nezavisnim sultanom i prešao na islam. Zajedno s knezom Lazarom Hrebeljanoviæem osvojio je 1374. 1352. koji je bio u rodbinskoj vezi preko svoje bake Elizabete sa Nemanjiæima. kao posljednji predstavnik dinastije Nemanjiæa. ustanovio je prijestolnicu u Bursi.Kad je u Poljskoj umro Ludovikov ujak Kazimir. jer kraljica Ivana nije htjela priznati papu Urbana VI. g. Slovaci.Osmansko Carstvo. 1371. BAN TVRTKO POSTAJE KRALJ Kad je izumrla dinastija Nemanjiæa. Malorusi i Poljaci. tj. ali bude poražen u bitci kod Èrnomena na rijeci Marici. g. Orhanov sin Sulejman s malenom èetom prešao je Dardanele i osvojio utvrdu Zimpi. i 1377. Save okruniti “sugubim vijencem”. Tada Ludovik otpremi s vojskom u Napulj svoga roðaka Karla Draèkog. Ratovalo se najviše u sjevernoj Italiji. veæ stane uz protupapu Klementa VII. Tako je Ludovik postao gotovo najmoænijim vladarom u Europi. DOLAZAK TURAKA NA BALKAN Turci su naziv za plemena koja su živjela u podruèju od Kaspijskog mora na istok. jedan dio Turaka je kad je Džingis-kan utemeljio mongolsku državu prešao u Malu Aziju. Poljaci ga 1370. Uto su u Napulju ponovno izbili nemiri. st. Kad je srpski kralj Vukašin vidio kolika mu opasnost prijeti od Turaka. od kojih najznaèajniji bijaše Lazar Hrebeljanoviæ. došlo je do mira. da se poène otimati za posjede te porodice. 23 . prihvate za svoga vladara i okrune ga sveèano u Krakowu. g. koja je u poèetku bila sastavljena samo od zarobljene kršæanske djece. dvostrukom krunom u znak srpske i bosanske zemlje. g. Tada ju Urban VI. dok su mletaèke laðe pustošile dalmatinskom obalom. želeæi oslabiti Veneciju. gdje se nalazilo Mileševo s grobom sv. potaklo je to bosanskog bana Tvrtka. izopæi iz crkve i liši prijestolja. PONOVNI RAT S MLEÈANIMA 1378. Orhan je ostavio sinu Muratu jaku državu. Travunju i Podrinje. a Vukašinov sin Marko postane turski vazal. Save. Srbi. Slabo Bizantsko Carstvo èesto je zvao Osmanlije u pomoæ protiv cara Stefana Dušana. došlo je do rata izmeðu Venecije i Genove u koji se uplete i Ladislav. 1381. hrvatskog hercega koji ukloni Ivanu i posta kralj. Pod njegovom vlašæu bili su Hrvati. To krunjenje odmah su priznali Dubrovèani i Mleèani.

Ludovikova mornarica i dalje brojila tek nekoliko laða. Uvijeti nisu bili baš lagani za Dubrovèane. ali on je kao ugarski vladar ipak više orijentiran kopnu. ogranièava prava dalmatinske trgovine i dopušta Veneciji pravo zadržavanja monopola na trgovinu soli. Da ne bi Ludovik sam nametnuo uvijete prikljuèenja. U Trogiru pak nastaje graðanski rat izmeðu onih koji su pristaše Mletaka i pristaša kralja koji bivaju protjerani iz grada. ali to se više ogranièilo na ometanje trgovine. dok su mu dalmatinski gradovi u sluèaju potrebe morali dati po jednu galiju. pa je ne treba braniti pod svaku cijenu. Ludovikov odnos prema dalmatinskim gradovima nije bio izjednaèen. posebno Zadru. Venecija je i dalje ometala Ludovikovu vlast u Dalmaciji. zaruènicu Sigismunda Luksemburškog i mlaðu Hedvigu. On je tu vješto iskorištavao svoje diplomatske sposobnosti. Najveæi broj kraljevskih vitezova je u dalmatinskim gradovima. Trogir se tako vratio u okrilje kralja i za vjernost je bio bogato nagraðivan. poglavito zato jer su Mleèani neprestana smetnja na Jadranu. te mu Ludovik potvrðuje sve privilegije. g. Zadar i dalje predvodi politièko vodstvo na Jadranu. posebice prilikom rješavanja sporova. on se uvjerava da ne može održavati red u tako dalekoj zemlji i ostavlja napuljski plan. g. U prekovelebitskim krajevima kralj ima mnogo više ljudi. Ludovik gleda na Dalmaciju kao na nužnu kopèu napuljskom kraljevstvu. tako da se Dalmacija više branila sretnim okupljanjem mletaèkih suparnika nego vlastitim snagama. To æe nakon Ludovikove smrti dovesti do razdvajanja puteva pojedinih komuna i vraæanja na stanje kakvo je bilo prije Ludovikova preuzimanja vlasti u Dalmaciji. a zatim na svoje vitezove-dvorjanike. st. U vladanju Hrvatskom Ludovik se prije svega oslanja na svoje banove. ali Ludovik je znao prava Spliæana koja su bila ureðena statutima i šalje svoje ljude kao knezove. Sa Spliæanima Ludovik 1358. vodi pregovore preko banova. što se dogodilo u Višegradu. Spaja se i èast h-d bana s onom zadarskog kneza. Tako je nakon Zadarskog mira Šibenik postao najvažnijim dalmatinskim gradom. Ipak Ludovik gubi polako naklonost Dalmacije kada mirom u Turinu nakon rata s Venecijom.Malo zatim umre Ludovik i ostavi iza sebe dvije malodobne kæeri: Mariju. veæ je 1358. U krajevima oko Dubrovnika kralj nije imao gotovo nikakve vlasti. Nastali su tu mnogi falsifikati. Ipak u svim gradovima i komunama Ludovik primijenjuje isti politièki sistem: nastoji nametnuti knezove ili naèelnike. Kada mu kraljica Ivana 1350. Ludovik je svjestan da je snažna mornarica preduvijet za oèuvanje mira na Jadranu i zato je nastoji na svaki naèin stvoriti. birajuæi ih izmeðu svojih ljudi i pristaša. g. U svemu tome i dalje æe na prvom mjestu biti Zadar. On posebnim ugovorom obvezuje Mleèane da mu izrade 24 galije. gotovo otima kraljevstvo. a to su Dubrovèani dobro znali. ali se ne odrièe Dalmacije. Dubrovèani su požurili i sa Ludovikom ugovorili uvijete priznavanja njega za kralja. Krk je i dalje u rukama Frankopana. Ludovik je svjestan da treba braniti Dalmaciju. koji je imao veæe povlastice od bilo kojeg drugog grada. ali im kralj dopušta da smiju trgovati na ratnom podruèju u sluèaju rata sa Srbijom. Ipak na taj naèin mornarica nije izgraðen. No ban Ivan poništava tu odluku i vraæa ih u grad te osuðuje prevratnike. potrebno se osvrnuti na osnovne smjernice vladarske politike. LUDOVIKOV ODNOS PREMA HRVATSKOJ I DALMACIJI* Da bi se shavtilo rješavanje dalmatinskog pitanja u drugoj polovici XIV. 24 .

a Ivan Paližna pobjegne u Bosnu. a Paližna stoga digne bunu u Vrani. žena slavohlepna i sklona spletkama. Blažom Forgaèem i drugim velikašima krenule da posjete palatinov grad 25 . g. Glavni joj je savjetnik bio ugarski palatin Nikola Gorjanski. Tada kraljicom ponovno postane Marija. tj. Elizabeta je prvo nastojala svojoj štiæenici. Kad ga je sabor u Budimu izabrao za kralja. On je nastojao proširiti svoju vlast na èitavo podruèje Hrvatske do mora i Drave. Zato Elizabeta odluèi da sama krene u Hrvatsku da je umiri.DINASTIÈKI ZAPLETI U ANŽUVINSKOJ PORODICI (1382-1409) MARIJA Odmah sutradan nakon ukopa Ludovika. KARLO II. koji se odazvao pozivu. da li su ugarski ili hrvatski plemiæi. Kad je dvor saznao za urotu slavonskih i ugarskih velikaša. ali to sprijeèe poljski velikaši. pribaviti i poljsko prijestolje. osnovana je poljska kraljevska dinastija Jageloviæa. BUNA BRAÆE HORVAT Vladavina dviju kraljica ubrzo je prouzroèila veliko nezadovoljstvo ugarskog i hrvatskog plemstva. pošalje u neke dalmatinske gradove i k hrvatskim velikašima vješte ljude nagovarajuæi ih da se odmetnu od Ugarske. a vlast je preuzela njena majka Elizabeta Kotromaniæ. velikaši su za kralja okrunili njegovu kæer Mariju (1382-1385) i to kao da mu je bila sin. g. ali veæina dalmatinskih gradova i hrvatskog plemstva ne pristane. u Stolnom Biogradu. kojem prepusti grad Kotor (1385). Porijeklo porodice nije riješeno. ali ga ona ne prihvati. To nezadovoljstvo nastojao je iskoristiti bosanski kralj Tvrtko. želio je Gorjanski sklopiti savez s Venecijom. Tada Gorjanski sklopi mir s bosanskim kraljem. Istovremeno provali u Ugarsku i zaruènik Marijin Sigismud Luksemburgovac i primora dvor da ga vjenèa s Marijom i onda se vrati u Èešku. bosanska pomoæ nije stigla i Vrana se morala predati. uz ugarsko. a kad se Hedviga udala za litvanskog kralja Ladislava Jagela. Ona je tada imala tek 12 godina. Elizabeta i Nikola Gorjanski dali su ubiti Karla po ugarskom velikašu Blažu Forgaèu. a ime su dobili po istoimenom gradu Horvatu. ZAPLETI U HRVATSKOJ U Hrvatskoj nisu bili zadovoljni time što je na prijestolje sjela žena. Marija se odrekne krune. odluèe potražiti novoga kralja i to Karla Draèkog. Kada se pak nezadovoljnici uvjere u neiskrenost Elizabete i Nikole Gorjanskog. I MARIJA 1386. jedinog muškog punoljetnog èlana Anžuvinaca. Tada je biskup Pavao Horvat poslao u Napulj po Karla Draèkog. Kad su u Budimu doznali što Tvrtko sprema. Kad su kraljice došle u Zadar. Èim je doznao za promjenu na prijestolju. braæa Pavao (biskup zagrebaèki) Ivan (maèvanski ban) i Ladislav. Prvi mu se odazvao vranski prior Ivan od Paližne. Na èelo nezadovoljnika stane porodica Horvata. blizu današnjih Mikanovaca. prvo se htjede izmiriti. što je i uèinjeno mirom u Požegi 1385. Nakon pregovora okrunili su oni ipak Ludovikovu mlaðu kæer Hedvigu poljskom kraljicom i odvojili se tako od Ugarske. te on bi okrunjen za kralja 1385. Kada su zajedno s Nikolom Gorjanskim.

Bitkom na Kosovu polju Turcima je bio otvoren put u Bosnu i Hrvatsku. vrati se u Ugarsku. napadnu ih 1586. gdje ga u Budimu velikaši okrune za kralja. g. ipak bosanska gospoda ne izaberu Sigismunda za kralja. Sandalj Hraniæ i Pavao Radinoviæ. Prozove se on još i kraljem Hrvatske i Dalmacije. On nije znao oèuvati Tvrtkove teèevine. g. Odveo ih je tada u Peèuh. Knezu Lazaru u pomoæ krenuo je i Stjepan Tvrtko. nezakonita sina Stjepana Tvrtka umjesto kojega vladahu Hrvoje Vukèiæ Hrvatiniæ. a Pavao dokrajèio život u nekom samostanu. Sklopio je zato savez s Venecijom koja je laðama zatvorila prilaz Biogradu. a naslijedi ga strièeviæ Stjepan Dabiša.Gorjane. potukla srpsku vojsku. a kraljice bijahu zarobljene. koji je okupio u svojoj ruci veæinu Hrvata i Srba. g. Tada doleti sultan s jakom vojskom i 26 . a u krajevima oko Kosova njegov šurjak Vuk Brankoviæ. U tom napadu ubijen je Nikola Gorjanski i Blaž Forgaè. Nakon smrti Dabiše. sin poginulog palatina. Poslije dulje opsade ban Ivan je predao Mariju uz uvjet da sam s vojskom može krenuti kuda hoæe. Sa Sigismundom je 1393. dade ugušiti Elizabetu. Došlo je do bitke na Vidov-dan u kojoj je poginuo Murat od ruke Miloša Kobiliæa. STJEPAN TVRTKO I STJEPAN DABIŠA Stjepan Tvrtko uspješno je ratovao u Hrvatskoj. gdje je Ivan bio je privezan konjima za repove. bez obzira na Turke i Sigismunda. namjesto poginulog kneza Lazara. u kojem se obvezao da æe svoju državu nakon smrti ostaviti njemu i uroti se s njim protiv braæe Horvat i otmu im Omiš. dok Mariju poštedi kao nedužnu ženu. u rat. koji 1387. Tada je uplašeni Stjepan Dabiša vratio Sigismundu onaj dio Hrvatske koji je Tvrtko bio osvojio i odrekao se naslova hrvatskodalmatinskog kralja. Ostrovicu i Klis. Srbija se kao država održala. englesku. Oni ih upute u Novigrad Ivanu od Paližne. zavladao je njegov sin Stefan Lazareviæ kao despot. No on ubrzo umre 1391. poljsku i francusku pomoæ s 40000 vojnika krenuo 1396. izaberu Stjepana Ostoju. Tamo je uspio suzbiti braæu Horvat i prisiliti ih na povlaèenje u Bosnu. g. u Ðakovu sklopio mir. sultan Murat poveo je golemu vojsku na Srbiju. Tim dogaðajem okonèao je hrvatski ustanak pod vodstvom braæe Horvat. veæ nakon kratkotrajne vladavine Dabišine udovice Jelene Grube. dok je s kopna na njega udario krèki knez Ivan. Doðe tako do Nikopolja i poène ga opsjedati. SIGISMUND LUKSEMBURŠKI (1387-1437) Kad je Sigismund èuo za zbivanja u Hrvatskoj.. ali je turska vojska pod vodstvom njegovog sina Bajazida I. BITKA NA KOSOVU 1389. Tada su Pavao i Ivan pobjegli u Dobor gdje ih je Sigismund opkolio i uhvatio. te Omiš. braæa Horvati na otvorenoj cesti. gdje je njegovu vojsku vodio Nikola Gorjanski. te je uz njemaèki. BITKA KOD NIKOPOLJA Sigismund se u to vrijeme pripremao za pohod protiv sultana Bajazida. U isto vrijeme Sigismund je ratovao u Slavoniji. Tako su i Srbi na sjeveru postali vazali turskog sultana. te je jedini vladar poslije izumræa hrvatske narodne dinastije koji bijaše hrvatske krvi. Tom prilikom poginuo je Ladislav Horvat. On je uskoro oko sebe okupio èitavu Hrvatsku južno od Velebita i gradove Knin. On poène odmah raditi na tome kako da oslobodi Mariju.

Tada ga Tvrtko skine s vlasti i kraljem proglasi Stjepana Tvrtka II. kojoj se pridruži i Bosna na èelu s Hrvojem Vukèiæem. kao i sva svoja prava na Dalmaciju Veneciji za 100 000 dukata. koji je bio raskalašen i rasipan. Novigrad. Ladislav je došao u Zadar. koju dade nemilice pogubiti. 1408. Kad se to proèulo. g. Kad je sigismund stigao i èuo za to. 1401. dodijao je i ugarskoj gospodi koja ga skine s prijestolja i zatvori u Šiklošu. pozove sav “zapadni svijet” uz pomoæ pape Grgura XII. gdje ga je ostrogonski nadbiskup okrunio za kralja nepoznatom krunom. i veæinu bosanske gospode. Tada zaredaju tri Sigismundove vojne na Bosnu. Posredovanjem Nikole Gorjanskog jedan dio Madžara se ipak pomirio s njim. Sigismund. Na taj glas pokloni se herceg Hrvoje Sigismundu i tim èinom bijaše svladan hrvatski otpor i Sigismund priznat kraljem od svih Hrvata. ali ne svi. g. No na saboru (1397) je uskoro došlo do svaðe i Sigismundovi pristaše ubiše Lackoviæa i njegove sljedbenike. Ladislav ipak nije htio poæi u Ugarsku. jer jedni pristanu uz Ladislava Napuljskog. STJEPAN LACKOVIÆ I VOJVODA HRVOJE Kako se poslije nikopoljske bitke nije ništa znalo za Sigismunda. Kad je Ladislav Napuljski vidio da se u takvim uvjetima neæe održati na ugarskohrvatskom prijestolju proda on 1409. 1403. Kad je vidio da ne može sam svladati Bosnu i Hrvatsku. (1404-1409). pod vodstvom Stjepana Lackoviæa osnovala se stranka koja je za kralja proglasila Ladislava Napuljskog. na “križarsku vojnu” protiv “patarena i drugih heretika u Bosni”. KRAJ HRVATSKOG USTANKA POD VUKÈIÆEM Zbog moæi i slave koju je Vukèiæ pridobio zamrzio ga je Stjepan Ostoja. Vojne koju je Sigismund poveo iduæe godine na Bosnu nije imala uspjeha. bukne opet buna u Hrvatskoj. Vranu i otok Pag. grad Zadar. zarobio kralja Tvrtka II. pa je Hrvoje još proširio svoje posjede (Donje Krajeve) podruèjem od Banjaluke do Une i Save. Tom pobjedom Osmanlije su utvrdile svoju vlast na Balkanu za nekoliko iduæih stoljeæa. (vidi pod povijesti Bosne) 27 . kad je skupio veliku vojsku provalio je duboko u Bosnu. sina Karla II.potuèe ga. a sam Sigismund nekako se spasio doplovivši Dunavom u Crno more. veæ se vratio u Napulj imenovavši prije vojvodu Vukèiæa splitskim hercegom i svojim namjesnikom u Hrvatskoj i Dalmaciji. pozove on Stjepana i njegove sljedbenike na izmirenje u Križevce.

III. po kojem je svaka strana zadržala ono što je u taj èas imala. Zbog toga se pobune ponovno neki bosanski velikaši na èelu s Sandaljem Hraniæem. Tada se dužd podjarmio za Trogirom i Šibenikom i pozvao ih na predaju. LUKSEMBURGOVCI. No bosanski velikaši ponovno na prijestolje uzdignu Stjepana Ostoju (1409-1418). a ne da su prodani.). Vodio se u sjevernoj Italiji i Dalmaciji. JAGELOVIÆI I HUNYADI NA UGARSKO-HRVATSKOM PRIJESTOLJU SIGISMUND LUKSEMBURGOVAC (1387-1437) drugi dio vladavine od 1409-1439 GUBITAK DALMACIJE Prodaja Dalmacije djelovala je porazno i za Budim i za Zadrane. HABSBURGOVCI. osim frankopanskog Krka. a i razmišljao je da se dade okruniti za bosanskog kralja. jer je Sigismund naumio Bosnu sasvim prikljuèiti svojoj državi. a zadržao je samo prava na Bosnu i Humsku zemlju. koji skrši Sigismund veæ iduæe godine. Ostrovice i Šibenika. Oni su urnebesno vikali “Živio sv. Za Zadrom poveli su se i svi sjeverni otoci. JAGELOVIÆI I HUNYADI III. Kada to oni nisu htjeli uèiniti poène on opsjedati Šibenik. a Ostoja Sigismunda svojim vrhovnim glavarem. PRVI MLETAÈKI RAT Kad su se zaredale predaje dalmatinskih gradova Veneciji. posebno Rabi i Osor. krajem 1412. Rat je završio tako da je Sigismund ipak priznao Ostoju za kralja. te izbije prvi mletaèki rat (1411-1413). HABSBURGOVCI. i poraza Stjepana Tvrtka II. 28 . Sigismund nije imao uspjeha i poslije bezuspješnog ratovanja u sjevernoj Italiji i gubitka Skradina. LUKSEMBURGOVCI. koji su sami dozvali Mleèane k sebi. Marko” i istakli mletaèku zastavu da bi pokazali kako su od svoje volje došli pod vlast Venecije. Ostoja je morao Sigismundu ustupiti Usoru i Sol. sklopljeno je petogodišnje primirje. jer ih je tobože kupio od zakonitog vladara. BOSANSKE PRILIKE I SRBIJA Nakon 1408. i priznaju ga svi osim vojvode Vukèiæa. Dužd je tada potvrdio Zadranima gradsku autonomiju i imenovao plemiæe Zadra graðanima Mletaèke Republike. To primora Sigismunda na novu vojnu (1410. pošto je proglasio da Stjepan Ostoja nije zakoniti bosanski kralj. Tim èinom bila je izgubljena Dalmacija i polako se težište hrvatskog politièkonarodnog života poèelo sve više pomicati na sjever. propadnu pregovori mletaèkog dužda i Sigismunda. ostalo je prazno bosansko prijestolje.

g. Tom pobjedom u Usori postao je Hrvoje ponovno neogranièeni vladar u Bosni. pa se u narodu saèuvao naziv za nju “crna kraljica”. a s Mleèanima je sklopio primirje. u Srbiju i osvoji Kruševac oružjem. Omiš s Krajinom i Poljici na jugu pod vlašæu kneza Ivana Nelipiæa.) te se s velikim gubicima morao vratiti u Ugarsku. dok je on u Srbiji ratovao na strani Sigismunda protiv Turaka. napusti sigismund Hrvatsku i Ugarsku i vlast prepusti ženi Barbari. došlo je nedaleko Doboja do krvave bitke izmeðu Hrvoja i Turaka i ugarsko-slavonske vojske koja je potuèena. Bila je to prva provala Turaka u Hrvatsku. Sigismund tada krene u opsjedanje Golubovca. Hrvoje provalio u zemlju Sandalja Hraniæa. Tada pak provali sultan Murat II. Sigismund je pak ostvario svoju davnu želju. (vidi povijest Bosne) DRUGI MLETAÈKI RAT Kad je isteklo petogodišnje primirje. (vidi povijest Bosne) KRAJ HERCEGA HRVOJA Velika moæ i ugled koju je herceg Hrvoje imao smetala je i ugarskom dvoru i bosanskim velikašima. No kad je 1413. Korèula i Hvar. Njega valja ubrojiti u najznaèajnije liènosti srednjovjekovne hrvatske povijesti. U to vrijeme hrvatskim banom postao je Nikola Frankopan. Kotor i otoci Braè. No vojvoda Hrvoje umro je 1416. Kad je vidio da se neæe moæi samo obraniti. Tako se kraljevim nemarom pitanje Dalmacije riješilo u Mletaèku korist. PRILIKE U HRVATSKOJ Poslije poraza. Ona se od tada sve do 1939. koji je odmah ispunio ujakovu obvezu. upadnu u Bosnu Turci. bio je proglašen buntovnikom i nevjernikom i lišen svojih posjeda. Nakon njegove smrti posjedi su mu se rasipali izmeðu sina Baoša Hercegoviæa. g. koji su potpuno potisnuli utjecaj Sigismunda iz Bosne.Kad je umro Stjepan Ostoja ostavi prijestolje sinu Stjepanu Ostojiæu (1418-1421). Tako je Hrvatskoj jedino preostao Senj i Krk pod Frankopanima. a to ga primora da se približi Sigismundu. pozvao je u pomoæ Turke. No Sigismund ga je bio branio. On je u to 29 . ali ga sultan potuèe (1428. 1415. Hrvoje se tada povuèe u Donje Kraje u svoj grad Jajce i poène se spremati za obranu. Kad je on umro naslijedio ga je Ðurað Brankoviæ. jer ga je u Rimu papa Eugen VI. predaju gradovi Trogir. a potom provale Hrvojeve turske èete u Hrvatsku i Štajersku sve do Celja. zapoène Venecija drugi mletaèki rat (1418-1420) i u Furlandiji i Dalmaciji i pobjedi na oba bojišta. Tako joj se 1420. više nije sjedinila s Hrvatskom. jer se uspio oèuvati na vlasti èitavog života i kontrolirati dogaðanja u Bosni. S njima je savez sklopila Venecija protiv Ivana Nelipiæa. Split. a obvezao se da æe mu po smrti prepustiti Beograd i Golubovac. okrunio carskom krunom. ali polako su u Bosni sve više krajeva uzimali Turci. Kad je Tvrtko spremao na rat protiv njega. g. a Golubovac izdajom. Ta je provala primorala i srpskog despota Stefana Lazareviæa da se skloni k Sigismundu. a njega uskoro zamijeni bivši kralj Stjepan Tvrtko II. Ivana Nelipiæa i Sigismunda. a tako i utjecati na dogaðaje u Hrvatskoj. Ona je voljela oblaèiti crno odijelo. a poglavito Spliæanima koji ga nisu voljeli jer im nije poštovao autonomiju. Tako je Beograd ponovno prešao pod izravnu vlast hrvatsko-ugarskog kralja.

Modrušom. kralj Albert pristane na sve to i krene uz odobrenje sabora u Srbiju.vrijeme upravljao gradovima: otokom Krkom. Kako jeo on ujedno postao i kralj èeški i njemaèki.prema Jadranskome moru i Dalmaciji s èitavim hrvatskim plemstvom. Svaki je imuæniji plemiæ i velikaš morao sa svojim podanicima i službenicima iæi u rat na kraljev poziv. protiv Mleèana. Nakon Albertove smrti poènu borbe za prijestolje koje su toliko oslabile kraljevstvo da se ono više nije imalo snage odupirati Turcima. Knin. a tamo se u Budimu upravo sastajao ugarski sabor. U Slavoniji je banovao knez celjski Herman. No on se morao obraèunavati i s Turcima koji su srpskom despotu Ðuraðu Brankoviæu stvarali sve više problema. OBRAMBENI SUSTAV HRVATSKE Sigismund je u vrijeme 1433-1434 planirao osnovu obrambenog sustava hrvatskog i ugarskog kraljevstva. zahtijevajuæi od Ivana da mu preda tu ostavštinu kneza Ivana Nelipiæa. Kada ovaj to nije htio uèiniti proglasi ga on buntovnikom i liši svih èasti. Vrliku. koji je postao ovisan o saboru u donošenju odluka. Vinodolom. g. a slavonskom banu Matku Talovcu naredi da ga silom pokori. Cetinom. Želeæi što prije pomoæi Ðuraðu. zbog nemarnosti ugarskih velikaša koji ga nisu poduprli s dovoljno vojnika. On je pak donio odluke kojima je sasvim oslabio vlast kralja. a on ih je darovao Talovcu i njegovoj braæi. napao Ðuraða i zauzeo njegovu prijestolnicu Smederevo.prema rijeci Uni sa slavonskim banom i knezovima Blagajskim. On se još 1422. on je prvi Habsburgovac koji je u svojim rukama uspio okupiti one zemlje kojima æe njegovi potomci kasnije trajno zavladati. Tako je on posjedovao gotovo èitavu Hrvatsku. ALBERT HABSBURGOVAC (1438-1439) Albert je izabran po želi Sigismunda. Lapac. kasnije se poèeo opirati tomu. g. gdje je nakon smrti Ivana Nelipiæa. ali nije dospio daleko. Tada pak umrije Nikola Frankopan i posjed ostavi devetorici sinova koji æe osnovati grane frankopanske porodice. Hrvatska je bila razdijeljena na vojnièke tabore: hrvatski . KRAJ VLADAVINE SIGISMUNDA Veæ pred kraj života. njegove posjede trebao naslijediti muž njegove kæeri Katarine. Ðurað tada krene u Ugarsku po pomoæ. Slunjom i Ozaljom u Slavoniji. Gackom i Likom. a više siromašnih je moralo opremiti jednog ratnika. Iako je ranije pristao na to. Sigismund se upleo u prilike u Hrvatskoj. Malo zatim je umro 1437. 30 . Tako su imanja Ivana Nelipiæa pripala kralju. Senjom. vranskim priorom i zagrebaèkim vlastelinom i usorski . Tako 1436. koji je završio nenadanom smræu Ivana Frankopana. a od Sigismunda je u zalog dobio i Bihaæ. Ivan Frankopan. Uz to u ugarskoj vojsci poène harati neka kužna bolest od koje oboli i umre i sam kralj Albert. Ostrovicu i Skradin. Sultan Murat je 1438. ali je Sigismund sprijeèio graðanski rat. koji se zbog obiteljskih razmirica zaratio s Frankopanima.s velikašima i plemiæima donje Slavonije i južne Ugarske. Turaka i Husita. bukne u Hrvatskoj ponovno graðanski rat. vjenèao njegovom jedinicom Elizabetom. slavonski . Jedino znaèajnije mu je djelo što je obnovio Severinsku banovinu i u njoj postavio banom Janka Hunyadija.

a veæina ugarskih i hrvatskih velikaša tražila je da se izabere kralj koji æe biti sposoban obraniti Hrvatsku i Ugarsku od Murata II. 31 . našto ostave Elizabetu i svi velikaši i poklone se Vladislavu. Ta pobjeda omoguæila je Vladislavu I. i on je posredovanjem papinskog kardinala sklopio 1442. nastojala je doèepati se krune sv. Oko Elizabete okupili su se samo neki velikaši. mir u kojem je dogovoreno da kralj Vladislav vlada do svoje smrti. a sultan se poražen morao vratiti u Drenopolje. pa je za kralja izabran Vladislav Jageloviæ. Stjepana kao Vladislava I. U nadi da æe roditi sina umjesto kojeg æe vladati. ostavivši mu samo Krajinu. a on joj pozajmi 5000 dukata da plati vojsku. njemaèkog kralja Fridrika III. u kojem je posebno stradao Zagreb od nasilja Urlika Celjskog. ponudi mir.VLADISLAV I. što joj je i uspjelo uz pomoæ dvorkinje. knezovi Celjski. a zatim njemu to otme Venecija. našto sultan Murat II. Tako je Hrvatska na jugu potisnuta od mora. Prijedlog da to bude sin Ðurða Brankoviæa je obijen. Mir je bio utoliko osiguran jer je kraljica Elizabeta umrla veæ treæi dan. Stjepana. Za vrijeme tog rata oteo je Stjepan Vukèiæ Kosaèa Hrvatskoj Krajinu izmeðu Cetine i Neretve s Omišem. Osjeæajuæi se preslabom da se sama sukobi s kraljem. Ona mu je 1440. On ga je branio punih šest mjeseci od juriša turske vojske koji su bili uzaludni. Njime se Srbija oslobodila Turske vlasti. Elizabeta je pozvala u pomoæ roðaka i skrbnika svoga malodobnog sina. koja je samovoljno preuzela vladanje u Ugarskoj i Hrvatskoj. pobijedio Turke. Stjepana predala na odgajanje sina Ladislava. i zapoèeo opsjedati Beograd koji je branio Ivan Talovac. sa krunom sv. PRVA OPSADA BEOGRADA I GRAÐANSKI RAT Dinastièke borbe iskoristio je sultan Murat II. a despot Ðurað Brankoviæ vratio u zemlju. neki Frankopani i knez Nikola Iloèki. doista je ugarski sabor u Budimu zakljuèio rat. njeni roðaci. Tada je buknuo krvavi graðanski rat. Habsburgovca. To su mišljenje zastupali i papinski poslanik. VELIKI TURSKI RAT Uspjesi kraljevskog savjetnika i vojskovoðe Janka Hunyadija u borbama s Turcima. Talovac se služeæi se topovima junaèki obrani. Stjepana ostrogonski nadbiskup Dionizije. Tada ga ostrogonski nadbiskup okruni krunom iz grobnice sv. Ipak prevagnula je strana Vladislava. Tada stigne Vladislav s nešto vojske u Budim. da riješi pitanje nasljedstva u Ugarskoj. a da ga naslijedi Ladislav. g. koga je upravo u tom trenu mamio Murat u savez protiv Ugarske. U nekoliko odluènih bitaka pobijedio je Turke. Zima i oskudica primorali su ga na povlaèenje. naveli su Vladislava na pomišljanje o konaènoj bitci s Turcima da se oni konaèno izbace iz Europe. rodi Elizabeta sina Ladislava Postuma (1440) koga okruni u Stolnom Biogradu krunom sv. Dok je ugarsko poslanstvo išlo u Krakow po novoizabranog kralja. a unutrašnje županije pomalo su otimali bosanski kraljevi i velikaši. bosanski kralj i protjerani srpski despot. 1443. U njemu Vladislav je sa vojskom Hunyadija prodro sve do Zlatice (nedaleko Sofije). JAGELOVIÆ (1440-1444) Albert je iza sebe ostavio dvije kæeri i trudnu Elizabetu. Mir je sklopljen u Segedinu na deset godina. ali je u okolici Niša još jednom poèetkom 1444.

a mladi ga je kralj imenovao (1453. dok je h-d ban Talovac ratovao s Mleèanima i bosanskim kraljem Stjepanom Tomašem (1443-1461). ne mareæi previše za kralja.. Tako je došlo do novog rata. ali i oni i hrvatsko-dalmatinski ban morali su se pokoravati novopostavljenom vicegubernatoru Slavonije Ivanu Szekelyju. Save (Hercegovina). bana i gubernatora. Uz to s Fridrikom III. Ipak taj rat brzo završi. razdijelili su oni golemi posjed u osam dijelova. sklopio je tajni ugovor u kojem mu je zajamèeno gubernatorstvo do Ladislavove punoljetnosti. Vlast Fridrika ogranièena je na Štajersku. LADISLAV V. ali je ugarska vojska bila potpuno potuèena. primirje na tri godina. Na Kosovu polju doðe do trodnevnog okršaja s Turcima (1448. Tako je 16000 vojnika pod vodstvom Vladislava i Hunyadija krenulo niz Dunav prema Varni na Crnom moru. jer Janko nije htio brzi povratak Ladislava da se on što duže održi na vlasti. Tada pak okrene se ponovno ratovanju s Turcima. te poènu otimati imanja braæe Talovac i zagrebaèke biskupije. slavonsko banstvo prigrabili su Fridrik i Ulrik Celjski. Štajersku i Koprivnicu i primora Celjske knezove da vrate imanja i gradove. g. a sam Vladislav pogine u boju. ali bez pomoæi Ðurða Brankoviæa koji mu se protivio. nije htio izruèiti izaberu velikaši za gubernatora Janka Hunyadija (1446-1452) i predaju mu svu vlast u ruke. PRILIKE U HRVATSKOJ Nakon smrti bana Talovca. No austrijski staležu uskoro podignu pobunu protiv Fridrika III. U isto vrijeme Frankopani su vladali gotovo samostalno sjevernom Hrvatskom. HABSBURGOVAC (1445-1457) Na vijest o pogibiji Vladislava.). Samo vojvoda Janko i ban Franko Talovac su se s nešto vojske spasili. On odmah pozove Fridrika III. Ladislav se zatim nastani u Beèu i preuzme vladanje Austrijom. sklopio je s novim sultanom Mehmedom II. Stjepana. Kad se nakon dva mjeseca dokopao slobode. u Pešti na sabor na kojem izaberu Ladislava V h-u kraljem. To je bio zadnji ofenzivni rat ugarsko-hrvatske vojske protiv Turaka. sastanu se ugarski velikaši 1445. Ozaljska. Ali kako ga Fridrik III. Nakon tog boja da srpski despot Ðurað Brankoviæ uhvatiti Hunyadija i baci ga u Smederevu u tamnicu. Tu pak sultan s 40000 vojnika doèeka Vladislava i njegovu vojsku nespremne i potuèe je. i tako je osnovano osam grana porodice Frankopan. g. On je uglavnom ratovao s Celjskim knezovima. 1449. u Èeškoj Juraj Podjebradski.No tek što je mir bio potpisan poène kardinal Julijan Cesarini nagovarati velikaše na novi rat. Umjesto njega u Austriji je vodio upravu Ulrik Eizinger. a kad ovaj to ponovno odbije. 32 . i primoraju ga da im izruèi Ladislava (1452. Slunjska i Cetinska. od kojih ostanu samo: Tržaèka. Ostala im je slavonska banska èast. zapoène rat. da izruèi Ladislava i krunu sv. To je uèinio zato što je Hunyadi opustošio njegovu zemlju na putu u rat. a u Ugarskoj i Hrvatskoj Janko Hunyadi. naglašavajuæi da sporazum s nevjernicima ne vrijedi.) vrhovnim vojskovoðom i upraviteljem financija u Ugarskoj i Hrvatskoj.). Tada se Hunyadi odrekao gubernatorstva. Hunyadi tada udari na Varaždin. te Stjepanom Vukèiæem Kosaèom koji sa sam prozvao gospodarom Humske zemlje hercegom sv. Kranjsku i Korušku. To je izazvalo bijes ostalih velikaša koji na stolnobiogradskom saboru nalože Hunyadiju da ih silom pokori.

Prvo se Matijaš pobrinuo da vrati kraljev ugled u Hrvatskoj.000 dukata. Sutradan ga pusti èeški upravitelj. On se završio tako da je Ladislav Hunyadi dao pogubiti Ulrika Celjskog (1456. da za kralja postave mlaðeg Jankova sina Matijaša. 1454. g osvojio je sultan Mehmed II. a njegovom smræu raspadne se personalna unija Èeške. KORVIN HUNYADI (1458-1490) Kad je Ladislav V. zaruèivši ga tom prilikom sa svojom kæerkom Katarinom. Kako mu je bilo tek 15 godina kad je izabran kraljem. Nikola Iloèki i njegov ujak Mihajlo Szilagyi. za gubernatora je postavljen Mihajlo Szilagyi. zametne Janko Hunyadi rat s Turcima ali s malo uspjeha. Po smrti bana Pavla Talovca. koji je teško zadržao Klis.Kad je umro ban Petar Talovac. g. Nakon toga brzo ostavi Budim i povede sa sobom kao taoca Matijaša u Prag. a ubrzo i Ivan Kapistran. Njemaèki kralj vrati krunu sv. 1458. pošalje stoga propovjednika Ivana Kapistrana. Ugarske i Hrvatske. g. Carigrad (kraj Bizantskog Carstva). Èeškoj i Ugarskoj. Istodobno se protiv Matijaša urote glavni državni velikaši: Ladislav Gorjanski. h-d banom postao je stariji gubernatorov sin Ladislav Hunyadi (1453. koji se obièno zove Korvin po gavranu što ga je njegov otac imao u grbu.000 vojnika na Beograd.. prisvojio je nasilno Ulrik Celjski h-d banovinu i posegne èak za Talovèevim imanjima.) koji ju je ostavio njenim borbama i sukobima. Stjepana uz odštetu od 80. udari s 150. DRUGA OPSADA BEOGRADA 1456. Papa Nikola V. gdje su bosanski kralj Stjepan Tomaš. No Matijaš se pokazao na poèetku pun energije i brzo se riješio ujakova skrbništva. da svojim govorima okupi oko sebe što više križara u Austriji. a Matijaš prihvati obvezu da 33 . banovima u Slavoniji ostali su Fridrik i Ulrik. pa se Matijaš uskoro pomirio s velikašima i sa samim Fridrikom. SUKOB HUNYADIJEVACA I CELJSKIH Sukob se zametnuo još za života Janka Hunyadija. Kako nije imao potomaka. U tome ga je pomagao izdašno i Stjepan Vukèiæ. koji æe postati kraljem Juraj Podjebradski. I kad sultan Mehmed II. Kako je prije toga slavonskim banom imenovan Ladislav Hunyadi došlo je do teškog sukoba. velikaši odluèe na saboru u Budimu poè. u Budimu uhvatiti i pogubiti Ladislava Hunyadija. To je bilo posljednje veliko djelo Janka Hunyadija jer je nekoliko tjedana kasnije umro od posljedica kuge u Zemunu. Kralj Ladislav okrutno se osvetio za to i dao je 1457. koji nije ništa poduzeo. Nakon pogibije Ivana Szekelyja. Za h-d bana imenovan je Pavao Špiranèiæ. umro Matijaš je još uvijek bio u zatvoru. Stoga odluèi povesti križarsku vojnu uz pomoæ èitave zapadne Europe. Osam mjeseci kasnije nenadano umre Ladislav V. gdje je stigao s kraljem Ladislavom nakon sretne obrane grada. herceg Stjepan Vukèiæ i Venecija otimali pojedine gradove.. 1453. g. poraze ga Kapistranove i Hunyadijeve èete na Savi i Dunavu i na kopnu.) u Beogradu. MATIJAŠ I. i ponude Ugarsku i Hrvatsku njemaèkom kralju Fridriku III.

pa je poslao kraljevsku vojsku koja je Frankopanima otela Senj.. Kralj Tomaševiæ pobjegne iz Bobovca u Jajce. No Matijaš je bio zabavljen pregovorima s njemaèkim kraljem Fridrikom III. 1464. a od otamo u Kljuè na Sani. u Bosnu provalio sultan Mehmed II. koju on u zaèetku uguši i vrati se ponovno èeškim upletanjima. Srbija je konaèno pala pod tursku vlast. g. 1479. bez ugleda i snage da obrani Bosnu od Turaka. koje su Èesi mogli po Matijaševoj smrti otkupiti za 400. U tim pohodima uvijek su se vraæali sa tisuæama kršæanskog roblja koje su naseljavali po Bosni kao “raju”. a iduæih godina u svu sjevernu Bosnu. a knez Krèki Ivan udari na Novi i Biribir. što izazove kapetana Blaža Podmanickog da udari na Krk. g. Tamo osnuje dvije banovine: Jajaèku i Srebrenièku. Od 1477-1488 trajao je rat Matijaša i Fridrika III.æe ga. g. U tom ratu osvoje Ugri sam Beè gdje si je Matijaš uredio dvor. Kad je Matijaš saznao za pad Bosne odluèi poæi u njeno oslobaðanje. Zbog tih nepotrebnih ratova digla se u Hrvatskoj i Ugarskoj buna protiv Matijaša. Matijaš se uplašio da ne bi Venecija tako (kao pomoæ Frankopanima) upala u Senj. Matijaš je kao papin saveznik provalio u Èešku. Tako je palo bosansko kraljevstvo. Godine 1469. Tada se Turci okrenu Bosni gdje je vladao nakon smrti Stjepana Tomaša. g. Matijaš je sveèano okrunjen i vratio je mir i stabilnost u obje države. pa je 1463. Zbog toga je izbilo neprijateljstvo Frankopana i Matijaša. (vidi obavezno povijest Bosne) ÈEŠKI ZAPLETI I AUSTRIJSKI RAT Kad je papa zbog zaštiæivanja Husita izopæio iz crkve èeškog kralja Jurja Podjebradskog. prizna Matijaš Vladislava za kralja koji dobije uz to na doživotnu upravu Moravsku. odbivši tursku vojsku. Šlesku i Lužicu. gdje su ga katolici 1469. za kralja izabrala poljskog kraljeviæa Vladislava Jageloviæa. po smrti Jurja. No tamo se nije mogao održati. U njemu je ureðena kapetanija koja æe kasnije obuhvaæati èitavo primorje i Otoèac. Hrvatskoj dao pravo da sabi sam na saboru bira posebnog zemaljskog glavara vojske. PAD BOSNE Nakon pada Smedereva 1459. tako da su se knezovi Frankopani poèeli za pomoæ obraæati Fridriku III. U vrijeme tih nemira Matijaš je 1477. s velikom vojskom i pokorio je za par dana. jer je veæina poljskih velikaša. Hrvatska je stradala od Turaka.000 dukata. pouzdavajuæi se u pomoæ pape i Matijaša. njegov sin Stjepan Tomaševiæ (1461-1463). Dok se on tako širio na sjeveru. gdje ga je sultan nakon pada Kljuèa dao i pogubiti. bilo je vrlo teško stanje. naslijediti Fridrik ili koji od njegovih sinova. ako ne ostavi zakonita sina. te na sam Božiæ zauzme Jajce. PRILIKE U BOSNI I OKO NJE 34 . PRILIKE U HRVATSKOJ Od pada Bosne bili su èesti upadi Turaka u Hrvatsku. posebno nakon što je kralj zauzeo i Vinodol. g.). koji ne mora da bude ban. Jedino je Hercegovina gdje je vladao Stjepan Vukèiæ ostala slobodna. koje su trebale braniti Ugarsku i Hrvatsku od provala Turaka. izabrali za kralja. Time je Hrvatska izgubila svoj posljednji otok. Ali prije nego je on stigao do Krka Frankopani ga predaju Veneciji (1480. Tada zatraže Frankopani pomoæ Venecije. i Veneciji. posebno u krajeve Like i Krbave i sjeverne Dalmacije.

1492. Ali veæ 1482. Ugri su se odrekli Beèa i Donje Austrije. dok je Kaptol bio za Vladislava. a 1483. Imao je samo nezakonita sina Ivana. ali on to nije uèinio. Oko sebe je okupljao pjesnike i pisce.1471. štampana je i prva hrvatska knjiga (misal). gdje se samozvano proglasio kraljem. Bio je on obrazovan vladar. energièan i nepopustljiv svojim protivnicima. sazove Vladislav sabor u Budim. g. Njegova osvajanja su ga proslavila. koji nije uživao veliku potporu plemstva. VLADISLAV II. ali nije imao djece. poglavito Hrvatskoj. Središte dunavskog brodovlja bio je Petrovaradin. ali i nanijela štete. Vladislav je pri izboru morao položiti prisegu na krunidbenu zavjernicu. Ali sve je pošlo drugim putem. Frankopani Ozaljski i herceg Ivaniš Korvin ostali su vjerni Vladislavu. Potpuno samostalan. Nakon njegove smrti provali sam kralj Matijaš u Bosnu i dopre do Sarajeva (1480. BORBE SA SUPARNICIMA Vladislav je prvo trebao odbiti svoje suparnike. brata Ivana Alberta i Maksimilijana. Odmah se pokazalo da meðu 35 . dok je Maksimilijan protjerao ugarske èete iz Beèa i Austrije i prodro sve do Stolnog Biograda i Budima. poljski kralj Ivan Albert i njemaèki kralj Maksimilijan koji je svoj zahtjev temeljio na ugovoru s Matijašem iz 1463. a zatim ga još uèini i banom hrvatskim i slavonskim i vranskim priorom. a Ivaniš Korivin zadovoljio se samo nasljednom èašæu slavonskog hercega i h-d bana. za koga je imenovao Nikolu Iloèkog (1472-1477). Mogao je podiæi u vojsku do 150. a Ugri ponovno zauzmu osvojene gradove. Matijaš se tri puta ženio. sklopi Maksimilijan s Vladislavom mir u Požunu. osim primorja padne u vlast Turaka. g. Zadaæa Nikole Iloèkog bila je da oslobodi preostali dio Bosne. Matijaš je ponovno uzdigao èast bosanskog kralja. Uz njega su bili Frankopani Cetinski i Tržaèki. Daljnje ratovanje s Turcima prekinuo je rat s Fridrikom III. izabran slabi i dobroæudni èeški kralj Vladislav II. JAGELOVIÆ (1490-1516) Uz Vladislava pojavila su se tri pretendenta na u-h prijestolje. Za njegova vladanja pojavile su se prve štamparije u Ugarskoj. ali do toga nije došlo.). Jageloviæ. 1472. Dalmacija i Bosna èinile jednu administrativnu cjelinu. g. knez Lovno Iloèki i zagrebaèka opæina Gradec. nastojanjem Stjepana Zapoljskog na saboru u Pešti za kralja je 1490. Turci pokore Hercegovinu.. da on potvrdi odluke mira. a potkraj života poèeo je nastojati da mu osigura nasljedstvo. Bili su to: Ivaniš Korvin. kojim je Habsburgovcima po drugi puta bilo zajamèeno u-h prijestolje. bilo mu je obeæano da æe ga novi kralj još i okruniti bosanskim kraljem. ime Korvin i mjesto princa. davši mu mnoga imanja. Slavonija. g. Tada 1491. Ipak. KRALJEVA LIÈNOST Kralj Matijaš bio je najznaèajniji vladar svoga vremena.000 ljudi i 330 ratnih laða. poslije izumræa muške loze kralja Vladislava. duhovit i vješt govornik. za kojeg je Matijaš umro u Beèu 1490. te je time postao potpuno ovisan o velikašima. Ivan Albert se nakon izgubljene bitke kod Košica odrekao svoga prava. To je primjer da su Hrvatska. Oskudica novca primorala je Maksimilijana da se povuèe u Austriju. èitavo podruèje izmeðu Cetine i Neretve.

Znajuæi da im kralj Vladislav neæe puno pomoæi. Vladislav i Maksimilijan morali su se zadovoljiti samo ispravama ugarskih i hrvatskih velikaša kojima su zajamèili Maksimilijanu pravo nasljedstva ako Vladislav ne ostavi muških potomaka. 9. Ali sve to je bilo nedovoljno. Odmah poslije Krbavske bitke poèeli su hrvati tražiti pomoæ. pa se Maksimilijan poèeo spremati da makar i oružjem saèuva svoje pravo. Taj je zakljuèak bio uperen protiv Habsburgovaca. Stoga je Vladislav poveo vojnu na Lovru Iloèkog i primorao ga na pokornost. a hrvatskim banom postao je Emerik Derenèin. a Vladislav potvrdio. sve do Kranjske i Koruške. Kad su Turci ponovno poèeli provaljivati u Slavoniju. rujna 1493. obrate se Maksimilijanu i papi Aleksandru VI.staležima vlada veliko ogorèenje protiv odluka požunskog mira i da njegove odredbe neæe biti ozakonjene. PRILIKE U UGARSKOJ U to vrijeme su se u Ugarskoj pojavile dvije stranke: dvorska na èelu s Tomom Erdödyjem i opozicijska na èelu s Lovrom Iloèkim koja je težila zbaciti Vladislava s vlasti. SLABOST VLADAVINE VLADISLAVA II. 1495. To je bilo djelo Stjepana Zapoljskog. obvezali su se neki plemiæi na plaæanje godišnjeg danka i nesmetano puštanje èeta preko svoga teritorija. Zbog toga se Ivaniš Korvin odrekao èasti hercega. te je 36 . provali u Hrvatsku bosanski paša Jakub. Maksimilijan im doista pomogne s nekoliko kranjskih èeta. Veæ prvi znak slabosti vladanja bili su zakonski èlanci koje je stvorio budimski sabor. Na tu vijest izmirili su se Frankopani i novi ban i zajedno doèekali Turke pod gradom Krbavom. koji je nakon smrti Vladislava kraljem mislio proglasiti svoga sina Ivana. Poslije toga sastao se u Budimu ugarski sabor i stvorio zakljuèak kojim je vazda bila zajamæena veæina nižem plemstvu. od kojih je najvažniji da Slavonija plaæa od poreza koji je odreðen za Ugarsku samo polovicu. sabor na Rakoškom polju zakljuèio da od tada pod prijetnjom kazne zbog veleizdaje nitko više ne smije predlagati tuðinca na u-h prijestolje. Kad su se Bernardin Frankopani borili oko Senja. KRBAVSKA BITKA Slabost kralja iskoristili su Frankopani i opet se doèepali posjeda koje im je oteo Matijaš. hranu i oružje. Palatinom je postao Stjepan Zapoljski. te uz privolu plemiæa. Slavonskim plemiæima ozakonjena su u 11 èlanaka stara prava i obièaji kraljevine. Tako je 1505. Time je i poèelo uzmicanje Hrvata iz podruèja južno od Gvozda u Slavoniju. a papa pošalje pomoæ. Glavna posljedica slabosti kraljeve vlasti biti æe rasulo i financijska bijeda. Sve reforme kralja Matijaša koje su se odnosile na vojsku i poreze su ukinute. Porazom na Krbavskom polju poèinje razdoblje neprekidnih borbi Hrvata sa Turcima u obrani svoje domovine. a s njima se i poèelo širiti hrvatsko ime na sjeverne krajeve. u zamjenu za osobnu i imovinsku sigurnost. jer je od tada svaki plemiæ mogao doæi na sabor. I sam ban Derenèin je bio zarobljen i odveden u Tursku. kralj Vldaislav je teško uspio dobiti trogodišnje primirja od novog sultana Bajazida II. a kralju je oduzeto pravo da sam po svojoj volji odlazi u ofenzivni rat. Uto se kralju Vladislavu rodi sin Ludovik. Palatina je izabirao sam kralj po savjetu prelata i baruna. došlo je do velikog boja u kojem je hrvatska vojska krivnjom bana do koljena potuèena i najveæim dijelom pogubljena ili zarobljena.

odreðeni su mu skrbnici i odgojitelji. No Turci veæ 1520. JAGELOVIÆ (1516-1526) Nakon smrti Vladislava. Tako 1518. a njegova žena se preudala za Jurja Brandenburškoga iz porodice Hohenzollern.). naslijedio ga je Ludovik. To je i èinio s uspjehom. koji se oženio Beatricom. a jedino je Jajce ostalo kao oaza u turskom moru i silom mu je trebalo donositi hranu da bi se održalo. Te prilike su primorale Vladislava da se udruži s Maksmilijanom. kæi Vladislava. ali vojska. Država je i financijski bila u oèajnom stanju. a Ana. a vodile su se borbe izmeðu dvorske stranke na èelu s palatinom Stjepanom Bathoryjem i narodne na èelu s Ivanom Zapoljskim. za kojega je Tursko Carstvo bilo na vrhuncu moæi i slave. g. ali nevaljali i moralno iskvareni ljudi. te se oni sastanu 1515. a kraljevi se ponovno dogovore i potvrde ugovor kojim je po treæi puta Habsburgovcima zajamèeno pravo na u-h prijestolje. Odmah je zauzeo otok Rod i 1521. Ludovik je postao punoljetnim i oženio se Marijom Austrijskom. g. SULTAN SULEJMAN II. u Požunu i Beèu i sklope sporazum koji je pio èetvrti puta zajamèeno pravo nasljeðivanja Habsburgovcima. i Beograd. Tada je na planini Plješevici došlo do velike bitke sa banom Berislaviæem u kojoj je i sam ban poginuo. je umro. Glavna mu je zadaæa bila braniti hrvatsku zemlju od neprekidnih turskih provala. g. Tako još više opao ugled i moæ države. VELIÈANSTVENI I MOHAÈKA BITKA Iste godine (1520) na prijestolje u Turskoj došao je Sulejman II. udarila umjesto na Turke. Od te opasnosti Ugarsku je spasio Ivan Zapoljski i porazio pobunjenu vojsku kod Temišvara. a za nagradu je trebao dobiti otetu Dalmaciju. Turci su ipak osvojili sav kraj do Une. Nisu se poštivali ni saborski zakljuèci. Za veæe jamstvo zaruèi se Ludovik s Marijom Habsburškom. g. opskrbi Petar Berislaviæ Jajce i porazi tom prilikom Turke. sastavljena uglavnom od seljaka. No 1504.sukob bio suvišan. No kako je kancelar Toma Erdödy bio potajno na strani Venecije. Ban Petar Berislaviæ je neprekidno odbijao njihove napade. LUDOVIK II. IVANIŠ KORVIN I KRAJ VLADAVINE VLADISLAVA II. 1522. s Marijinim bratom Ferdinandom Habsburgovcem. Tada je banom hrvatskim imenovan Petar Berislaviæ. porazivši Turke kod Knina. Maksimilijanovom unukom.). Kako mu je bilo tek deset godina. kæerkom Bernardina Frankopana. U 37 . na plemstvo. suzbio je sve namjere Vladislava i tako je Dalmacija ostala u mletaèkim rukama (1512. BAN PETAR BERISLAVIÆ Slabost države iskoristili su Turci koji su ponovno navalili na Ugarsku i Hrvatsku. U to vrijeme spremila se i Ugarska na rat s Turcima. Za vrijeme tih nereda u Hrvatsku se ponovno vratio herceg Ivaniš Korvin. koji je hrabro odbijao Turke i pobijedio ih u bitci kod Dubice (1513. provale sve do Istre. Poslije pada Beograda bilo je jasno da æe doæi do konaènog okršaja Ugarske i Turske. i to najviše novcem koji su hrvati sami na svom saboru za to odredili. Uskoro je Vladislav zaratio s Venecijom kao saveznik kralja Maksimilijana.

izvede svoju nakanu izgubivši pri tom tek tridesetak ljudi. Tako on 1525. Kad se Jajce našlo u velikoj nevolji bez hrane i vode. g. u bijegu utopio u nabujalom potoku Èeleju. zapoènu Ugri 29. U isto vrijeme Ugarska se nalazila pred graðanskim ratom.000 ljudi na odluèan boj protiv Ugarske. pa i sam Pavao Tommory su poginuli. a mladi se kralj Ludovik I. 38 . izjavio da je spreman osvojiti Bosnu. Jedino se Klis obranio pod vodstvom Petra Kružiæa. U zadnji tren preuzme kaloèki nadbiskup Pavao Tommory vrhovno zapovjedništvo nad vojskom od kojih 30. No Hrvatska je i dalje bila u lošem stanju. Plemstvo je zbacilo Stjepana Bathoryja i palatinom izabralo Stjepana Verböczyja. Tada je Krsto F. Ne saèekavši glavninu hrvatske vojske pod Krstom Frankopanom. tako da se sabor razišao bez valjanog zakljuèka.000.000 ljudi u kojoj se nalazilo i nešto Hrvata s banom Franjom Bathyanyjem. No tada se 1526. Time poèinje jedno novo razdoblje hrvatske povijesti. g. Stoga se 1526. ni erdeljske pod Ivanom Zapoljom. spremi Sulejman s 200.Hrvatskoj je novi ban Ivan Karloviæ bezuspješno suzbijao Turke koji su osvojili Knin i Skradin (1522) i Ostrovicu (1523). kod Mohaèa bitku u kojoj su bili doslovce potuèeni. hrabri Krsto Frankopan odluèi da mu pomogne. a na kratko ga opet zamijeni Bathory. No neki su velikaši bili i za pomoæ Venecije. Najveæi dio vojske njih 22. g. meðu njima mnoštvo biskupa i velikaša. Tom bitkom okonèana je samostalnost ugarske države i ispražnjeno mjesto u-h kralja. dok je Turaka izginulo više stotina. U toj nevolji Hrvati su se potpuno priklonili Ferdinandu koji ih je pomagao novcem i vojskom. kolovoza 1526. sastao u Križevcima sabor gdje su neki velikaši na èelu s Krstom Frankopanom zahtijevali da se Hrvatska odvoji od Ugarske i naðe si drugoga gospodara.

IV. U Slavoniji su Turci nakon Mohaèke bitke osvojili èitav Srijem i Slavoniju do Osijeka i Ðakova. a Hrvatsku i Dalmaciju drugom banu. ime Hrvatska koristi za onaj dio Zagrebaèke županije koji se protezao na jugu od Kupe i Save. 39 . st. Jajaèka banovina bila je kao otok u turskom moru. U Dalmaciju se su ubrajali i otok Braè i Hvar. osim Klisa i Obrovca. Teritorijalnu rascjepkanost proveo je do kraja Bela IV. tako da se veæ 1525. a i sam vladar naziva se uz “rex Hungariae” još i “Croatiae et Dalmatiae”. Prvo se nazivala banovinom. g. mletaèka i bosanska osvajanja pridonijela su pak da se hrvatsko ime poèelo sve više širiti od Gvozda na sjever. Trogir i Split. Kapele. južnu Hrvatsku gotovo do Gvozda. Vrbasa i Bosne. a kasnije hercegovinom. vjerojatno zbog toga što je pojam Slavonije bio sadržan veæ u naslovu Croatiae et Dalmatiae. izmeðu Karlovca. Osim tog imena javlja se i ime Slavonije kojim se od kraja 12. Siska i Jasenovca. st. a od 1240. Tako se veæ u 15. g. posebno u Ugarskoj naziva sva hrvatska zemlja od Neretve i mora do Drave. Uz to Dalmaciji su se poèeli pridavati i èisto hrvatski gradovi kao Šibenik i Nin. No naslov kralja Slavonije nisu uzimali kraljevi ovoga razdoblja. Dalmaciju su èinili primorski otoci i gradovi. a Hrvatsku sva zemlja izmeðu Neretve i Vrbasa. Turska. sastajemo s imenom “Knezovi i ostaci plemiæa kraljevine naše Hrvatske”. kada je Slavoniju predao na upravu jednom. Posebno je širenju imena Dalmacija pridonijelo jaèanje Mletaèke Republike. porijeèja donje Une. Osvajanja Turaka izmijenila su sliku hrvatskog teritorija. Gvozda. Drave. i Andrije III. dobili privilegije koje su imali Zadar. Pod Slavonijom se smatra onaj dio koji se nalazio izmeðu Gvozda. Kupe i mora od Trsata do ušæa Neretve. TERITORIJALNE PROMJENE I GRANICE U to se doba jedinstveno hrvatsko kraljevstvo razdvojilo na dva zasebna teritorija: na Hrvatsku s Dalmacijom i na Slavoniju. UNUTRAŠNJE STANJE HRVATSKOG KRALJEVSTVA UNUTRAŠNJE STANJE HRVATSKOG KRALJEVSTVA (1102-1526) IME Diplomatsko ime hrvatskog kraljevstva i dalje je ostalo Regnum Croatiae et Dalmatiae koje oznaèuje politièko podruèje od Drave do mora. i kraljevinom. kad su od u-h kraljeva Stjepana III. 1260.

gradovima obavljali bilježnici. Ninu. biskupi su dobivali i crkvenu desetinu koju su morali plaæati svi u naturi. Gdje ih je bilo više stvarali su opæine na èelu sa knezom. naseljavati Nijemci. Zapadnoeuropska feudalizacija najviše je maha uhvatila u Slavoniji. st. predijalisti na biskupovim i crkvenim. oko Cetine. 1154.STANOVNIŠTVO Glavni element bili su Hrvati. a uz njih su po dalmatinskim otocima i gradovima živjeli Latini. Kninu i Senju. One su mnogo pridonijele da je ta zemlja u srednjem vijeku davala mnogo više “ugarski” znaèaj. èesto 40 . sucem i pristavom. sasvim su se poslavenili. u prvom redu znaèilo stoèar. bili tzv. U 14. U gradovima u Slavoniji. Velikaši su se dijelili na crkvene (prelati). do 16. slobodnjaci (libertini). U nekim gradovima bilo je i Talijana i Francuza. rapskim i osorskim. kmetovi (coloni) i robovi (servi). Sve tri slavonske biskupije i bosanska pripadale su od 1247. ninska. skradinska. U 15. 13. Oni su èuvali originale isprava. Èazmi. koje su u nekim dalm. g. st. izdavali vjerodostojne prijepise i sudjelovali u uvoðenju u posjed. Ostali su bili: graðani (cives). Virovitici i Vukovaru poèeli su se od 13. krbavska. Oni su podrijetlom bili Romani koji su stanovali na podruèjima južno od planine Balkan. st.). šibenska. Stoga je ime Vlah od 14. U Hrvatskoj i Dalmaciji takve su poslove obavljali kaptoli u Splitu. Nadbiskupije i biskupije bile su razdijeljene na ðakonate a ovi na župe. makarska. st. Slavonija je bila podijeljena u tri biskupije: zagrebaèku. U Dalmaciji se biskupa biralo izborom gradskog klera i laika. tj. Izuzetak je èinilo Ðakovo kao centar bosanskog biskupa. Oni su se bavili najviše prenošenjem robe na konjima i mazgama i stoèarstvom. U Hrvatskoj od Gvozda i Neretve vladala su i dalje hrvatska plemena. dok su Madžari naseljavali pretežno podruèje donje Drave i desne obale Dunava. Srbi su se od kraja 14. svjetovne (baruni) i niže plemstvo (servientes. CRKVA Èitava crkva u Hrvatskoj pripadala je nadbiskupiji splitskoj u kojoj su ne nalazile biskupije: kninska. dok se od 14. Kad su se pohrvatili govorili su èakavskim narjeèjem. koji su od poè. peèujsku i srijemsku. a car Dušan ih u svom “Zakoniku” jasno razlikuje od Srba. Požegi i Ðakovu. a zimi bliže morskoj obali. a kmetovi na plemiækim. vršeæi razlièite pravne poslove. Od podanika su udvornici sjedili na kraljevim posjedima. Osloboðeni kmetovi bili su slobodnjaci. mjesta vjerodostojnosti. pa su se stoga tamo i naselile brojne plemiæke obitelji iz Ugarske. Najveæim su dijelom bili katolici. (Te Vlahe treba razlikovati od grkoistoènih Vlaha-Srba za turskog vladanja od 16-17. st. a ne narodnost. st. Hrvatska je bila puna Vlaha posebno od Neretve do Gvozda. pod kaloèku nadbiskupiju. Zrmanje i Like. Osim prihoda sa svojih imanja. notari. Mleèani su podigli svoju nadbiskupiju u Zadru sa sufraganim biskupima krèkim. st. pojavili su se kao najbrojniji stranci Vlasi i Èièi. Posebno su za kulturni život znaèajni kaptoli. slobodni seljaci (liberi). Društvo se u to doba dijelilo na slobodne i neslobodne ljude. a u Slavoniji u Zagrebu. posebno Zagrebu. duvanjska i hvarska. senjska. Ljeti su boravili na planinskim pašnjacima. i 15. Servi nisu toliko obraðivali zemlju svojih gospodara nego su im bili radnici i obrtnici. st. uglavnom obrtnici. naselili u južnom Srijemu. vladikom. pa nobiles). trogirska.

Banovi su bili redovito domaæi plemiæi. Ugarska i Hrvatska nisu èinile jedinstvenu državu u unutarnjoj upravi. u Hrvatskoj se širi red cistercita. tj. BAN Kad nije bilo hercega kraljevstvom su upravljali banovi. lièkoj i krbavskoj biskupiji. Nakon njih došli su templari i pavlini. koga je na saboru biralo plemstvo. Unatoè borbi Latina protiv slavenske službe i glagoljice. Uz bana i banovca javlja se i protonotar.dogaðalo da su pape imenovale biskupe. kad je Dalmacija zasigurno izgubljena. On je èuvao peèat kraljevstva. gdje su bili doseljeni Srbi. a vršio je i važna kraljevska prava postavljajuæi banove. kojima je Andrija II. a papa bi ih samo potvrdio. Pavlini su se proširili u Hrvatskoj i Slavoniji.. samo u Slavoniji. On je obièno stolovao u Zagrebu. vodeæi vojsku u rat. o od Bele IV. jedan za Hrvatsku i Dalmaciju. je u Srijemu neko vrijeme bilo i husita. potvrðujuæi stare kraljevske privilegije i stvarajuæi nove. a kasnije i u Bihaæu. a hrvatski župan kninski. a posebno su im na glasu bili samostani u Remetama i Lepoglavi. st. najviše u Srijemu. st. Kninu i Zadru. Krunidba za zasebnog h-d kralja obavlja se sve do Andrije II. Prvo je bio samo jedan ban. Godine svog vladanja raèunao je kao kralj. ali bilo ih je i u vukovarskoj i požeškoj županiji. Grkoistoène vjere je bilo vrlo malo. gdje im je zadaæa bila suzbijanje patarenstva. Jedino je ostalo to što su kraljevi zasebno izdavali zavjernice hrvatskom. uvijek dva. Uz sveæenstvo bilo je u Hrvatskoj i mnoštvo samostana. 41 . Svaki je ban sebi sam na saboru imenovao svoga banovca. Tek u 15. i jedan za Slavoniju. HERCEG Kralja je u Hrvatskoj zamjenjivao. Poslije benediktinaca u 13. postoji ponovno samo jedan hrvatskoslavonsko-dalmatinski ban ili dva ista. a zasebno ugarskom plemstvu. Poslije njih došli su i dominikanci i franjevci. dijeleæi plemstvo. su kraljevi stekli pravo na izbor biskupa. st. srpsko-pravoslavnu metropoliju u Krušedolu. a kad je taj red ukinut. jer je njome upravljao kralj. ona se ipak održala u senjskoj. kao herceg sagradio u Topuskom gotièku crkvu sv. sazivajuæi sabore. posebno u Slavoniji. ugarski kralj bio je takoðer i h-d kralj. a kasnije je bio i banova zamjenik na sudovanju. pa se njihov prior i naziva vranskim priorom. Jedino je vanjska politika bila zajednièka. imao je na svom dvoru zasebnu dvorsku kancelariju. U 15. Od Matijaša Korvina. Patareni su se najviše proširili na južnu Hrvatsku. kralju jednakopravan i samostalan herceg. Templarima je papa dao posjed u Vrani. redovito èlan kraljevske porodice (sin ili brat kralja). gdje je Maksim Brankoviæ osnovao krajem 15. sav imetak su preuzeli ivanovci. veæ je svako kraljevstvo i dalje ostalo zasebna politièka jedinica. KRALJ Od godine 1102. Bele IV. slavonski je bio redovito župan zagrebaèki ili križevaèki. st. posebno u južnoj Hrvatskoj i Bosni. Marije sa samostanom.

kralj je od poèetka 16. Tako je 1397. Tada je Sigismund obavijestio dalmatinske gradove da æe s njima održati poseban sabor u Senju. st. Razlog zašto su slavonski predstavnici slali svoje predstavnike bio je taj jer su mislili da æe ondje za sebe steæi povlastice i prava ugarskih staleža i uz to obraniti svoja zasebna. modruška. zatim imotska. krbavska. gdje su se stare plemiæe župe djelomièno saèuvale sve do 14. U Slavoniji su prije dolaska Turaka bile ove županije: glaška. Sabor je tada o njima raspravljao i donosio zakljuèke. dlamoèka (1325. kliška. Predsjedao im je herceg ili ban. Njime je prvo upravljao župan. Županijom je upravljao župan. Zagrebu ili Èazmi. 42 . kada je ustanovljen ugarski sabor kao zasebno tijelo. Proces nastajanja županija razvijao se u Slavoniji mnogo brže nego u Hrvatskoj. Niti kasnije neæe se hrvatski predstavnici odazivati kraljevim pozivima na sabor u Ugarsku. Sabori su trajali redovito po više dana. slao svoja dva poslanika (oratores) koji su saboru iznijeli kraljeve želje i prijedloge. niže plemstvo i zastupnici gradova. pod bosanskom vlašæu). iz razloga što “nije bio obièaj da se zovu na sabor u Ugarsku”. senjska i vinodolska. humska. poljièka. Kako je kraljevstvo bilo podijeljeno. kraljevski su gradovi pod upravom kastelana. ali se kraljevu pozivu nije nitko odazvao. duvanjska. Sigismund pozvao dalmatinske gradove na sabor u Temišvar. bribirska. te županije su došle pod bosansku vlast. dok to zastupnici hrvatskog sabora nisu htjeli èiniti. Od 1442. a župana je postavljao kralj. Uz nju bile su virovitièka. Ninu ili Bihaæu. luèka. U Hrvatskoj su bile ove županije: morska (sa Omišem i Makarskom. zagorska.SABOR Hercezi i banovi sazivali su po kraljevu nalogu sabore. Na one sabore kojima je predsjedao ban. kasnije u Topuskom. a ponekad i sam kralj. Središte svake županije bio je utvrðeni grad po kojem se obièno nazivala èitava županija. ali su u crkvenim poslovima pripadale zagrebaèkoj županiji. vojnièkih poslova i unutarnje politike Hrvatske. varaždinska i najznaèajnija srednjovjekovna slavonska županija križevaèka. ŽUPANIJE I Slavonija i Hrvatska dijelile su se na županije (comitatus). sastajala su se dva sabora: slavonski i hrvatski. unaèka. Uz te gradove nastajale su u njihovim podnožjima varoši. gatska (s Otoècem). kninska. Na saborima se vijeæalo o svemu što se odnosilo na pitanja uprave. Od 14. zagrebaèka. obrane kraljevstva. lapaèka. a uz njega kastelan koji je zapovijedao èetom kraljevskih službenika. Slavonski se sastajao u Križevcima. drežnièka. brinjska. Samo u osobitim prilikama vijeæala su oba sabora zajedno. sanska. Tijekom 15. lièka. a na njih su dolazili i crkveni i svjetovni velikaši. unska. ninska (najveæa i glavna srednjovjekovna županija s one strane Velebita s Biogradom). buška. One su nastale stapanjem plemenskih župa. st. poreza. hlijevanjska. a zamjenjivao ga je podžupan. cetinska. dubièka i vrbaska. nebljuška. postojbina plemena Kaèiæa). požeška i vukovarska i na istoku srijemska te baranjska. Dalje na zapad kretale su ove županije: psetska. poèeo je slavonski sabor slati svoje predstavnike na ugarske sabore. st. st. iz kojih su se kasnije razvili slobodni kraljevski gradovi. a hrvatski u Kninu.

Tada su se sastali predstavnici deset vinodolskih gradova i opæina (1288.. U njemu su u veæini javnopravne odredbe. Niži sudovi bili su županijski sudbeni stolovi. SUDBENOST Vrhovni sudac bio je herceg ili ban. a zatim èetiri puta u godini i to 8. koga je zamjenjivao banovac. najprije dvaput. a u Slavoniji još i po ugarskim zakonima i obièajima. gdje je u kneževskoj dvorani napisan “Vinodolski zakonik”. a stroge su kazne bile samo za vraèanje i poèinitelje paleža. O odluci se uvijek izdavalo pismeno rješenje pod banskim peèatom koji je èuvao protonotar. Kad je Andrija II. Banovi nikada nisu sudili u SKG. Stoga su se ti sudovi zvali još i oktavalni. Dubrovnik 1272.Županijsko plemstvo sastajalo se na skupštine kojima je predsjedao župan ili ban. a viša molba im je bila tavernikalni stol na kraljevskom dvoru (tj. SKG potpadali su pod dvorskog meštra blagajnika). One su se bavile županijskim poslovima. Znaèajno je da Vinodolski zakonik ne poznaje takve okrutnosti kao zakonici drugih zemalja. pa su se obje strane sporazumjele da æe se napismeno o svemu dogovoriti. primorski su gradovi poèeli uvoditi pisane statute (Split 1240. U Slavoniji je postojao redoviti banski sud. a prijestupnici su plaæali globu koja je odlazila u kneževu blagajnu. a njegove su odluke izvršavala dva pristava. Muèenja za iznuðivanje krivnje nisu poznata u Vinodolskom zakoniku. I kaptoli su sastavljali svoje statute u 43 . dok se za privatnopravne pokazuje malo interesa. Ipak knez je zadržao pravo sazivanja skupštine i nevjera protiv kneza smatrala se veleizdajom. te je tako nastao Vinodolski zakonik (1288). meðu njima i kaznenopravne. osim ako ih je kralj za to posebno odredio. Tim sudovima predsjedao je ban ili njegov zamjenik. Tako su nastale trzavice. a u Slavoniji još i protonotar. Još niži sudovi bili su plemenski stolovi za pojedina plemena. st. U Hrvatskoj se sudilo po obièajnom pravu. a Vinodolèani pak da što manje plaæaju. a prisutni su bili na saboru izabrani prisjednici. Zadar 1305. Od banskog suda moglo se i u Hrvatskoj i Slavoniji prizivati na kraljevski sud. Bilo je dopušteno da se stranke koriste odvjetnicima. nastojali su oni da se što više okoriste stanovnicima. najstariji hrvatski pravni spomenik.). Posve su iskljuèena sredstva tzv. Uz njega su kao prisjednici bila èetiri plemiæka suca odabrana iz pojedinih kotara županije. Ti su se sporovi rješavali meðu samim seljacima. a u Slavoniji u Križevcima ili Zagrebu. Jakovljeva i Mihajlova. a na èelu im je stajao župan. za kojega su odreðeni rokovi. U SKG (slobodnim kraljevskim gradovima) sudio je u prvoj molbi sam gradski sudac sa svojim izabranim gradskim prisjednicima.. darovao Vinodol Krèkim knezovima. Sud nije mogao sam po svojoj volji suditi. Ðurðeva. U isto vrijeme za njima su se poveli i privatni vlastelini. 1255. utjerivanjem poreza i sudovanjem. jer su stranke morale same doæi pred kneza i podnositi tužbu. Od 13. dan poslije Bogojavljenja.) u Novom.. g. Banski sud u Hrvatskoj redovito se sastajao u Kninu. a kao dokazno sredstvo upotrebljavali su se svjedoci i prisega. Trogir 1291. Božjeg suda.

44 . mitnica i solana. Novac se zvao moneta banalis (banovac). Prvi je to èinio herceg Andrija i to pravo se održalo sve do vladanja kraljice Marije. sastavio znameniti zakonik “Statuta capituli Zagrabiensis” izm. Slavonija stekla privilegij da plaæa samo polovicu ratne daæe koja se plaæala u Ugarskoj. na novcu se prvi puta javlja grb Hrvatske (25 naizmjeniènih crveno-bijelih polja). Tu je ratnu daæu dopuštao samo slavonski sabor. tako je zagrebaèki kanonik Ivan. ali tako da je vlasnik dobio za tri stara dva nova novca. Tu su daæu plaæale i Slavonija i Hrvatska dok ih kralj Vladislav II. Ostali su prihodi bili od trgovine. Osim poreza morao se davati i poèasni dar. Tada ih je plemstvo moralo doèekati i pogostiti (to se zvalo zalaznina). g. a osmina libra. tako da je najveæi teret pao na manje posjednike i kmetove. petina pensa. Tek u drugo polovici 15. velikaši i crkva. To je bila jedna od najneugodnijih obveza. po 20 dinara sa svakog kmetskog selišta. Ali ta se daæa nije mogla ubirati bez posebne privole ugarskog ili slavonskog sabora. Uz to se na nalièju nalazi polumjesec nasuprot zvijezdi (što je drevni grb Dalmacije i Hrvatske).. jer su kraljevi i banovi vazda bili na putu. POREZI U plaæanju poreza bila je velika razlika izmeðu Hrvatske i Slavonije. ali njega je 1351. Èetvrtina marke zvala se ferto. trebalo je zamijeniti stari. koja je bila iskljuèivo slavonski porez (12 dinara na godinu). Bela IV. Ni Matijaš Korvin nije mogao uspjeti sa svojim poreznim reformama. ogranièavajuæi ih samo na hranu i stan. kasnije u Zagrebu (potkraj 14. Još je 1472. ukinuo je taj neizravni porez i uveo stalni od 7 dinara. g. dok se grb Dalmacije (tri leopardske glave) prvi put javlja na jednom peèatu 1406. Na oblièju novca nalaze se dvije okrunjene glave (kralj i kraljica ili kralj i njegov sin. Od njega su kasnije bili osloboðeni mnogi velikaši. Dvjesto dinara èinilo je jednu marku. Kako se novi novac kovao svake druge godine.) i natpis “Moneta regis per Sclavoniam” ili “Moneta ducis per Sclavoniam”. Provala Turaka uzrokovala je još i uvoðenjem ratne daæe. a kovala ga je herceška ili banska kovnica koja se zvala camera. oboli (pola dinara) i bagatin (sitni novac). No kraljevi su i te obveze oslobaðali pojedine velikaše ili gradove. Novci su bili kovani od srebra pomiješanog s bakrom. arhiðakon gorièki. a ubirao ju je ban po županijama.zbornik.. Uz kunovinu Slavonija je plaæala i “lucrum camerae” (dobit kovnice). jer je Slavonija i dalje dok je postojala zasebna slavonska kovnica novca plaæala marturinu i “dobit komore”. pokušao ukinuti Ludovik I. No u tome nije uspio. Još 1102. st. i to samo kad su staleži smatrali da je nužno. nije toga oslobodio. i uvede godišnji porez od 18 dinara od svakih vrata kroz koja mogu proæi natovarena kola žetve i to u kraljevu blagajnu. On se davao kad bi kralj ili njegovi zamjenici ili herceg ili ban bili na putu. 1334 i 1335. Najstarija kovnica bila je u Pakracu. Uskoro su tih daæa bili osloboðeni gradovi. NOVÈARSTVO I GRBOVI Hercezi i banovi kovali su svoje novce. pa je tako Slavonija plaæala kunovinu sve do mohaèke bitke.). Na nalièju banskog novca nalazila se kuna u bijegu izmeðu dviju šestokrakih zvijezda (grb stare Slavonije koji je Vladislav II. kasnije odobrio u kraljevini Slavoniji). Koloman je oslobodio hrvatsko plemstvo plaæanja zemljarine i kunovine. st. Vrste novca su bile: dinari.

te je išla preko Virovitice. Knin i dalje na more. No u 15.. koje je sebi slobodno biralo suca i župnika. Kranjskom. On je redovito bio knez hrvatskih otoka Hvara. koji je imenovao zasebnog hrvatskog admirala. izabran od sabora. Dolaskom otoka Krka pod mletaèku vlast potpuno je nestala hrvatska mornarica. a uz njega je dolazilo gradsko vijeæe. a kraljevi su im davali razne povlastice. Bihaæ. U doba kralja Ludovika imala je mornarica od 12 do 15 galija i više manjih brodova. ostalo je samo nešto brodova u Senju kojima su zapovijedali senjski kapetani. Topusko. Dalmatinski su gradovi nadalje živjeli starim autonomnim životom po mletaèkom uzoru. a ban i plemstvo bili su dužni da ih uzdržavaju. Braèa i Korèule. Najvažnija cesta koja je spajala Slavoniju s Hrvatskom poèinjala je kod Vaške na Dravi gdje se vezala na ugarsku cestu. I crkveni dostojanstvenici i kaptoli i opatije bili su kao vlasnici imanja dužni podržavati konjanièke i pješaèke èete. a zatim preko Turopolja na Kupu. Svi pomorski gradovi bili su obvezatni da pridonesu nešto za mornaricu. TRGOVINA Trgovina je bila unutarnja i vanjska. a središte joj je bio Petrovaradin. Zbog obrane od Turaka jaèa brodarstvo na rijekama. Visa i Hvara. Na èelu uprave im je bio sudac. GRADOVI Gradovi su imali dvojaku vrstu uprave. Brodari na njima zvali su se šajkaši i bili su to uglavnom doseljeni Srbi. GRADITELJSTVO 45 . kao i SKG. Najjaèa je bila za Ludovika I. Varaždina. Uz admirala spominje se i njegov viceadmiral. Pored banderija javljaju se kasnije i plaæenièke èete koje su podržavali staleži. Gradski sudac i ostali gradski dužnosnici imenovali su se svake godine.VOJSKA I MORNARICA Za prvih Kolomanovih nasljednika hrvatska vojska je bila plemenska. Bila je koncentrirana u vodama izmeðu Trogira. Hrvatskom i Bosnom. veæinom po jednu galiju. a Hrvatska i Dalmacija najviše s Bosnom i Srbijom na kopnu i Italijom na moru. Kod Topuskog se cesta odvajala za Modrušu do Brinja i Vratnika u Senj. Zagorja do Zagreba. Kako su ovom cestom redovito prolazile vojske nazivala se “vojnièkom”. Za Matijaša Korvina bilo je oko 364 ratne laðe. st. Obrt su unaprjeðivali cehovi gdje su bili okupljeni majstori istih zanata. Osim toga graðani su mogli samostalno raspolagati svojom imovinom i svakoga tjedna održavati sajmove u gradu. Za Anžuvinaca stalo se uvoditi feudalno ureðenje. Na èelu hrvatske vojske bio je redovito ban (capitaneus). ali staleži su mogli po privilegiji kralja Matijaša iz 1477. Stare plemenske èete zamijenile su nove velikaške ili banderiji. Dužnost prema kralju bila im je u tome da su mu morali davati po 10 naoružanih vojnika kad ide u rat. dok su slavonski gradovi bili ureðeni po njemaèkom uzoru kao SKG. izabrati i nekoga drugoga ako su mislili da je sposobniji. Slavonija je trgovala najviše s Ugarskom. Štajerskom. Mornarica je znatno opala otkad je Dalmacija došla u ruke Mleèana. Pomorsku je trgovinu podupirala brojna trgovaèka mornarica dalmatinskih gradova.

U Dalmaciji je prevladao najviše romanièki slog. Prvi dio natpisa piše opat Držiha nakon Zvonimirove smrti oko 1100. posebno u Dalmaciji.Ono se razvija razvojem kulture i blagostanjem. Najznaèajniji spomenici hrvatske pismenosti pisani glagoljicom su Bašæanska ploèa. Drugi dio natpisa se odnosi na gradnju crkve. zlatarstvo i slikarstvo. Lucije zemljištem na otoku Krku. hrvatskom primorju i kvarnerskim otocima uèvršæuje se glagoljica. g. Stošije u romanièkom slogu. a piše ga opat Dobrovit. PISMENOST (GLAGOLJICA)* Kao pismo crkvenih knjiga i kao pismo dnevne upotrebe u Istri. a u Slavoniji gotièki. Zagrebaèka i topuska crkva bile su uzori gotike. Tu su još i Valunska ploèa koja je vjerojatno starija od Bašæanske i predstavlja nadgrobni tekst napisan na dva jezika i dva pisma: hrvatski i latinski i glagoljicom i kraolinom. Isto se gajilo. Tako je u Zadru izgraðena crkva sv. Jurja u plominu uz kraja X. a kasnije i renesansa. Bašæanska ploèa se datira u godini 1100. Jakova u slogu rane renesanse. Valunska ploèa. Grdoselski ulomak. Iz istog vremena saèuvao se i Plominski natpis uz kameni reljef na crkvi sv. Lucije u Jurandvoru u Baškoj na otoku Krku i svjedoèi da se glagoljica upotrebljavala i u profane svrhe. i primjer je prijelazne glagoljice izmeðu oble i uglate. st. Bašæanska ploèa pronaðena je u opatiji sv. Plominski natpis i tzv. 46 . a u Šibeniku stolna crkva sv. u kojoj je tekst u kojem Zvonimir obdaruje crkvu sv.

V. PREGLED POVIJESTI BOSNE U SREDNJEM VIJEKU

V. PREGLED POVIJESTI BOSNE U SREDNJEM VIJEKU (do 1526.) BOSNA DO 1102. g. Do X. st. o Bosni znamo vrlo malo. Iz malobrojnih podataka saznajemo da je bila pokrštena i podèinjena Splitskoj nadbiskupiji. Na prve pisane tragove spominjanja imena Bosne nailazimo kod Konstantina Pofirogeneta koji u som djelu “O upravljanju carstvom” spominje ime Bosne i u njoj dva grada: Kater i Desnik. Od najranijih vremena podruèja Bosne i Huma uživala su neku vrstu politièke posebnosti i èim bi se pružila prilika osiguravali su se samostalan politièki, gospodarski, vjerski pa i kulturni život. Drugi važniji izvor za povijest Bosne je Barski rodoslov, posebno za poznavanje zemljopisnih cjelina Rame. Iz njega iako je nepouzdan izvor možemo izvuæi slijedeæi zakljuèak: Zagorje i Primorje sastavni su dijelovi Budimirove države. Te jedinice djeluju kao zasebne politièke cjeline. Rama i Neretva su u sastavu Primorja, a Bosna u sastavu Zagorja. Teritorijalno Bosna se nalazi izmeðu Hrvatske i Raške, i ovisno o moæi pojedine od tih država njen teritorij pripadao je jednoj ili drugoj. U sastavu Hrvatske Bosna je ostala najkasnije do druge polovine X. st. kada zbog unutrašnjih sukoba u Hrvatskoj prelazi u ruke Èaslava Klonimiroviæa, ali po njegovoj smrti ponovno se vraæa pod vlast hrvatskih kraljeva. Krajem X. st. Bosna dolazi pod vlast makedonskog cara Samuila, a nakon poraza Samuila od Bazilija II. pod vlast Bizanta. Pod Bizantom ostaje do 1025. g. kada u Bizantu izbija graðanski rat što Bosna iskorištava i samostalno živi pod svojim banovima. 1082. g. Bosna je pala pod vrhovnu vlast kralja Bodina, dukljanskog kneza koji je u Bosnu postavio nekog Stjepana, koji je najstariji po imenu poznati vladar Bosne. Veza s Dukljom prestaje 1101. g. smræu Bodina. BOSNA U VRIJEME PRVIH ARPADOVIÆA Ulaskom Hrvatske u zajednicu s Ugarskom 1102. g. ni Bosna nije bila pošteðena sliènih nakana ugarskih kraljeva. Prilike je dodatno otežao i sukob Ugarske sa Bizantom za prevlast nad tim prostorima. Važno je prvo odrediti kada se to ugarski kraljevi poèinju nazivati i kraljevima Rame i kada je Bosna definitivno pala pod ugarsku vlast. Za prvo pitanje odgovor nalazimo u dokumentu koji govori o ženidbi Bele III s kæerkom francuskog kralja Ludovika VII., gdje je dat opis zemalja kojima gospodari Bela III, a

47

meðu njima spominje se i Rama. Ni Bela II. Slijepi ni Gejza ne mogu se stoga povezivati sa poviješæu Bosne.

Prve konkretnije veze Bosne s Arpadoviæima javljaju se u vrijeme ugarsko-bizantskih ratova što ih je vodio Emanuel Komnen, koji je uspješnim ratovima zaposjeo veæi dio Balkanskog poluotoka. On vodi ratove sa Gejzom II. U tim ratovima sudjeluje i bosanski ban Boriæ, prvi poznati ban domaæeg podrijetla. U borbama oko Branièeva 1155. i 1156. Boriæ je sudjelovao na strani Gejze II., kao njegov saveznik. Komnen nije imao uspjeha u ratovanju s Boriæem, tako da je 1156. g. uspostavljena granica na rijeci Savi i Dunavu. Do novog zapleta dolazi nakon Gejzine smrti kada Komnen u zaštitu uzima dio Arpadoviæa koju su se sklonili na njegov dvor. Rješenjem pitanja nasljedstva (vidi u II. poglavlju pod Ladislav i Stjepan III.) konaèno su okonèani sukobi Bizanta i Ugarske. Bizantski car preuzima posjede Bele, te se tako Stjepan III. odreèe Dalmacije i Hrvatske, a 1165. predaje Komnenu i Srijem. Bosna je tim mirom Stjepana III. i Emanuela Komnena potpala pod vlast Bizanta. Tako su te zemlje postale baština buduæeg kralja Bele III. Bizantski je car u titulaturi iz 1166. meðu zemljama kojima gospodari naveo i Bosnu. Na taj naèin je Bela III. kad je 1172. g. sjeo na ugarski prijesto mogao u svojoj tituli navesti i “rex Ramae”, ali ne i vladar Bosne.

U vrijeme vladanja Stjepana III, iz isprava u kojima se spominje ban Boriæ, vidljivo je da je on bio vrlo uvažena osoba, i da je u vremenu izmeðu 1163. i 1164. boravio na dvoru ugarskog kralja. Boriæ se u Ugarsku sklonio zbog uspjeha Emanuela Komnena koji je tamo postavio svog bana, protiv kojeg ratuje Gottfried iz Missena. On je pobijedio bizantskog bana i tom pobjedom poèinju ugarska prisvajanja prava na bosansku banovinu. Ipak bizantski vladar i nakon ovog poraza zadržao je naslov vladara Bosne, a njegova vlast osjeæa se u Bosni sve do njegove smrti 1180. g. BOSNA ZA KULINA BANA (1180-1204) U zadnjim godinama bizantske vlasti u Bosni, vladao je ban Kulin koji na vlast dolazi nekoliko dana nakon smrti Emanuela Komenena. Njegovo prvo javljanje vezano je za dolazak papinskog legata u Hum radi istrage ubojstva splitskog nadbiskupa Rajnerija, a obraæa mu se u pismu. Ban Kulin nakon smrti Emanuela Komenena udara novi smjer bosanske politike prema Bizantu. Tome je najviše pridonijelo uspješno ratovanje Ugarske s Bizantom koja prodire sve do Sofije. Kulin je bio i u rodbinskim vezama sa srpskim vladarom Stefanom Nemanjom. Promjene u bosansko-srpske odnose unosi vladar Zete Vukan, koji Kulina tuži papi za heretizam. Iako Vukan spominje da Bosnu kao zemlju ugarskog vladara, papa to ne prihvaæa, veæ govori o zemlji Kulina-bana, što nas upuæuje na zakljuèak da tamo Kulin vlada samostalno. To potvrðuje i njegova darovnica izdana Dubrovèanima 1189. g. u kojoj im osigurava pravo slobodnog kretanja po njegovoj zemlji i zaštitu. Bosnu je s Dubrovnikom vezala i pripadnost bosanske biskupije pod

48

dubrovaèku. Do velikog sukoba sa Splitskom nadbiskupijom dolazi kada njen biskup Maðar - Petar pokuša da bos. biskupiju podvrgne svojoj vlasti. To je i papa potvrdio. Ipak 1195. g. novi bosanski biskup Radogost posveæuje se u Dubrovniku. To je uzrokovalo negodovanje jer nije posveæen s još dva suposvetitelja niti je znao latinski jezik. Sve to, pa i tužba Vukana nagnalo je papu da odobri intervenciju ugarskom kralju da iskorijeni herezu u Bosni. I sam Kulin je stao na stranu Radogosta, ponajviše zbog toga što nije htio da Bosna potpadne pod Splitsku nadbiskupiju. Papa Inoèent III. piše ugarskom kralju Emeriku i traži od njega da pokrene vojni pohod protiv heretika u Bosni, i istjera iz Bosne, pa i samog bana Kulina. Prvi je u Bosnu, tj. Hum provalio hrvatsko-dalmatinski herceg Andrija II. koji je zauzeo Hum, ali vlast bana u Bosni nije bila ugrožena. Da se opravda pred papom Kulin šalje u Rim dubrovaèkog nadbiskupa Bernarda da dokaže pravovaljanost vjere u Bosni. Papa tada šalje istoga Bernarda i svog kapelana Ivana da se uvjere u stvarno stanje stvari. U to vrijeme poèinju i sukobi Vukana i Stefana Nemanjiæa u Srbiji u koje se umiješao Emerik i uzeo naslov “rex Servie”. U te sukobe umiješao se i ban Kulin koji je takoðer provalio u Srbiju, našto ga Emerik tuži papi, što govori da je Kulin bio neovisan vladar i èak protivnik Emerika.

Do rješenja heretièkog pitanja dolazi 1203. g. u Bolinom polju u Lašvi gdje se i Kulin i svi velikaši odrièu heretizma. Ipak do konaènog pomirenja nije došlo, jer su bosanski krstjani ustrajali u svom nauku, što æe izazvati ponovno sukobe. Nakon toga sabora gubi se svaki trag banu Kulinu, kojega nakon njegove smrti nasljeðuje sin Stjepan. On veæ 1203. boravi na dvoru kralja Emerika gdje daje obeæanje da neæe u svojoj zemlji trpjeti heretike. U njegovo vrijeme je hereza ipak toliko ojaèala da je ponovno morao intervenirati i sam papa Honorije III koji preko svog legata Akoncija poziva sav narod Hrvatske i Dalmacije da poðe u borbu protiv heretika. Stjepan je vjerojatno zbog svog pristajanja uz katolièanstvo bio protjeran iz Bosne i povukao se u Usoru gdje je nakon njegove smrti vladao Sibislav.

Nakon zbacivanja Stjepana bosanski krstjani na bansku stolicu uzdigli su Mateja Ninoslava. BOSNA U VRIJEME MATEJA NINOSLAVA (1233-1250) Krstjani su od Mateja Ninoslava oèekivali da æe ih voditi punoj vjerskoj i politièkoj slobodi. Za novog bosanskog biskupa izabran je Vladimir, koji nije znao latinski jezik, a podržavao je i heretizam. Zbog toga je papa ponovno pozvao kaloèkog nadbiskupa da ispita stanje u Bosni i pošalje mu izvješæe. Tada pošalje svog legata Jakova koji za stanje u Bosni optuži dubrovaèkog biskupa, te papa odluèi da izdvoji bosansku biskupiju iz

49

dubrovaèke nadbiskupije i pripoji kaloèkoj. No to se nije sviðalo ni narodu ni Mateju Ninoslavu, ali se na nagovor dominikanaca izmire s papom. Unatoè intervenciji pape, hrvatski herceg Koloman nekoliko je puta upadao u Bosnu s ciljem iskorjenjivanja heretizma, što je vjerojatno i navelo Mateja Ninoslava da se približi papi. Ugarska korespodencija papi bila je toliko na njegovu štetu da je papa ponovno poèeo podržavati pohode protiv Mateja Ninoslava, iako ga je bio uzeo u zaštitu. Do ponovnog obrata dolazi kad je za biskupa postavljen stranac Ivan. No kako mu je u Bosni bio onemoguæen normalan rad, on se povlaèi u Ugarsku. Na to papa ponovno poziva na križarsku vojnu protiv heretika koja je zapoèela 1234. g. U naletu ugarske vojske Ninoslav se povukao u dubrovaèko zaleðe.

Promjene koje su nastale smræu kralja Andrije II. 1235. g. utjecale su i na samu Bosu. U prvim godinama vladanja Bele IV. nastavljeni su križarski pohodi na Bosnu u kojima je ugarska vojska uspjela zauzeti najveæi dio Bosne i Huma. Ipak 1239. herceg Koloman morao je napustiti Bosnu i tako stvoriti preduvjete ponovnom vraæanju Mateju Ninoslavu.

Tek provale Tatara zaustavljaju križarske pohode na Bosnu, ali pri povlaèenju Tatara mnogo je stradala i Bosna i Usora i Sol. Za mirnijih vremena Ninoslav je proveo bolju crkvenu organizaciju. Biskup Ivan je 1235. g. napustio položaj bosanskog biskupa, a za novog je imanovan Ponža, koji u Vrhbosni u mjestu Brdo podiže stolnu crkvu. Njegov rad ipak je bio otežan zbog djelovanja krstjana, pa on sjedište biskupije prenosi u Ðakovo. Ninoslav se zatim umiješao i u sukob Splita i Trogira oko mjesta Ostrog. Stao je na stranu Spliæana, koji su ga proglasili svojim knezom. S druge strane na strani Trogirana bili su Šubiæi, Nelipiæi, pa i sam kralj. Ninoslav je s jakom vojskom poharao trogirsko zaleðe, što je ražestilo Belu IV. koji je 1244. sam na èelu vojske krenuo da se obraèuna s Ninoslavom u èemu je i uspio, a najviše je u tome stradala bosanska biskupija. No Bela se time nije zadovoljio, veæ 1247. priprema novu vojnu, ali ne ima previše uspjeha. Posljednji spomen Mateja Ninoslava je iz 1250. kad dubrovèanima ponovno podjeljuje neke povlastice za trgovinu u Bosni.

Nakon Ninoslava kao zavladao je njegov sin Stjepan. On odmah sklapa s Dubrovèanima trajni mir. Tadašnji ban Prijezda odlazi tada u Slavoniju gdje dobiva posjede u Vukovarskoj županiji. On se oko 1267. vraæa u Bosnu u Donje Krajeve i nakon smrti ili prisilnog uklanjanja Stjepana s banske stolice postaje banom (oko 1287. g.). On je bio gotovo samostalan vladar u Bosni jer u to vrijeme nakon Bele IV. traju dinastièke borbe u Ugarskoj. Njega je naslijedio Prijezda II. koji od 1290. g. vlada zajedno sa Stjepanom Kotromanom. Djelom rodbinske veze, a dijelom previranja na

50

Banom je postao Mladen II. Stjepana II. odveden u Ugarsku gdje je i umro. u sukobu s Branivojeviæima osvojio njihove posjede i tako Bosnu prvi puta izveo na more. Kotromaniæ. Mladen je za upravitelja Bosne postavio sinove Stjepana Kotromaniæa. Iste godine proširio je svoju vlast na krajeve izmeðu Neretve i Cetine. BOSNA U VRIJEME STJEPANA II. koji je zatraživši milost od kralja Karla I. Tada je Stjepan II. Nakon što je zauzeo Hum poèinje se nazivati i gospodar Humski. koji u nasljednu vlast dobivaju bribirsku župu. O Stjepanu Kotromaniæu u to vrijeme nema vijesti. samostalno djeluje u Bosni. Šubiæem. u èemu mu je u prilog išla smrt srpskog kralja Milutina.. najveæu su korist izvukli Šubiæi koji su pristajali sad uz jednoga. (vidi Šubiæe. Sukobi u Srbiji pružili su Šubiæima moguænost da se i prošire na Hum gdje su vladali Nelipiæi. Kotromaniæ nije se održao na banskoj stolici jer je Pavao Šubiæ za bana postavio svog brata Mladena I. je u sukobu s Stjepanom II. sad uz drugoga. došle su i Usora i Soli. te Završjem. g. Mladen II. KOTROMANIÆA (1322-1353) Nakon Mladena u Bosni je zavladao Stjepan II. pa i samim bratom Mladenovim Pavlom II. No Stjepan II. U previranjima koja su nastala oko borbe za vlast pretendenata Karla II. Šubiæi su zasigurno tada gospodarili Donjim Krajevima. g. g. Bribirce) Osnažen brojnim darovnicama Pavao I. Nakon smrti kralja Dragutina u Srbiji 1316. g. na vlast u Bosni Šubiæe. i Andrije III. koja je strahovala za Zadar. Stjepan I.ugarskom dvoru dovela su krajem XII. sin Pavla Šubiæa. On je bio u savezu s Hrvatiniæima. porazili Mladena u bitci kod Blizine 1322. Nakon smrti Pavla Šubiæa. On odmah izdaje povelju Hrvatiniæima kojom im daje neke posjede u zahvalu za to što su napustili Mladena Šubiæa. U jednoj povelje 1299. a vrhunac otpora vlasti Šubiæa bilo je ubojstvo Mladena 1304. Kasnije se je pridružio i novom banu koji je došao u Hrvatsku 1326. koji veæ 1302. Šubiæ mogao je krenuti i u proširenje vlasti i na susjedne zemlje. u Ugarskoj je na vlast došao Andrija III. i ratova s njime protiv Nelipiæa. Od 1320. i Vladislava. koji je ubijen od bosanskih heretika. ban Pavao se naziva banom Hrvatske. Preko Hrvatiniæa u njegovu su vlast došli i Donji Kraji. BOSNA POD VLAŠÆU ŠUBIÆA 1290. a 1314. je umro. Dalmacije i gospodarom Bosne. pod vlast Mladena II. poèeo se sve više miješati u sukobe u Hrvatskoj gdje je na strani Jurja II. Kasnije se je namjeravao proširiti i na Hum. Od Dubrovèana je tražio da mu isplaæuju dnevni 51 . Bosna ipak nije bila sasvim pokorena. Kotromaniæem. g. tj. Mleèanin. Šubiæa vodio ratove s Nelipiæem. Oni su potpomognuti Venecijom. st. g.

ali je bosanski ban iskoristio ratove Srba u južnoj Grèkoj i povratio svoje posjede.. sklopljen je Zadarski mir kojim je Venecija potisnuta iz Dalmacije. U to vrijeme u veæem broju u Bosnu dolaze franjevci koji rade na obraæenju heretika. u Kninu posredovao izmirenju bana i cetinskog kneza Ivaniša Nelipiæa. Tim osvajanjima udario je temelje kasnijoj moænoj državi. Kotromaniæa karakterizira brži privredni razvoj. g. Njegova država bila je patrimonijalnog karaktera (vazal moga vazala je moj vazal). No tada se umiješao ugarski kralj koji je Tvrtka potisnuo u drugi plan i svi ti posjedi pripali su i njemu. g. Kreševu. je preoteo Humsku oblast (1349). Na drugoj strani moæno Srpsko Carstvo nakon smrti Dušana potresali su unutarnji sukobi. POLITIÈKO I GOSPODARSKO JAÈANJE BOSNE I HUMA U 14. Kotromaniæ. Oni se u Bosni poèinju sve duže zadržavati i osnivati svoje kolonije u rudarskim naseljima kao Fojnici. koji se oženio za Stjepanovu kæer Elizabetu. velikaše. 1358. 1362. jer njegov je brat Vladislav oženio Jelenu. Ugledni dio zemlje sudjelovao je u politièkom životu zemlje putem stanka ili zbora bosanske vlastele. a naslijedio ga je sinovac Tvrtko I. Srebrenici. što je okonèano mirom 1362. Vlast bana poèivala je na gospodarima “plemenština” i “plemenskih baština” vezanih za najistaknutije bos. umro je Stjepan II. a i Dubrovnik je došao pod vlast Anžuvinaca. Kad je postao banom izbile su poteškoæe jer bosanski stanak postavio je pitanje nasljeðivanja. U Bosni se otvaraju brojni rudnici koje otvaraju naseljenici Sasi. g. Cjelokupni teritorij bio je banovo gospodstvo kojom je on upravljao kao svojom baštinom. On je 1355. Tada je srpski velikaš Vojislav napao Dubrovnik u što su na stranu Dubrovèana stali i neki bosanski velikaši. Pred kraj života Stjepan se još jednom sukobio sa srpskim kraljem Dušanom koji se nije mogao pomiriti sa gubitkom Huma. kæer kneza Jurja Šubiæa. g. ST Period vladavine Stjepana II. u podizanju novih i obnovi porušenih crkava. Razvoj rudarstva potièe i razvoj trgovine u kojoj prednjaèe dubrovaèki trgovci. I sam general franjevaèkog reda Gerard Ed bio je u Bosni na nagovor ugarskog kralja. Za 52 . a skrbnici su mu bili majka Jelena i otac Vladislav koji ubrzo umire. na kojima su se donosile najvažnije odluke. KOTROMANIÆA (1353-1391) Imao je tek petnaestak godina kad je postao ban. Tada je Stjepan II. Za vrijeme Tvrtkova vladanja zbile su se mnoge važne stvari u susjednim zemljama. BOSNA U VRIJEME TVRTKA I. ga je priznao za bana 1357. Tek kad je Tvrtko na sve to pristao Ludovik I. a potpomagao ga je Stjepan II. 1353. a tada je i Humska zemlja koju je dobio u miraz bila pridodana posjedima Ludovika. Tvrtko šalje svoga poklisara Vojislavu na pregovore o izmirenju.danak “mogoriš”. g. a i sam Stjepan II. a zauzvrat je dobio posjed pokojnog Grgura Šubiæa. Rodbinske veze sa Šubiæima uplele su ga u sukobe u Dalmaciji oko Klisa i Skradina. Iste godina sukobio se Tvrtkov vlastelin Sanko Miltenoviæ sa h-d banom Nikolom. bio je katolik. uèvrstio svoje veze sa Ludovikom I. Dušan je imao uspjeha u ratovanju i Stjepanu II. Na zapadu je osigurao granice ženidbenim vezama sa Šubiæima.

te time izazovu Sigismunda. sada na dalmatinske gradove i Hrvatsku i Dalmaciju. ali Sigismund koji je bio u savezu s Venecijom imao je više uspjeha i oslobodio je kraljicu 1387. Pobunjenici u to vrijeme zarobe kraljice i ubiju Nikolu Gorjanskog na putu prema Gorjanima. njezina majka Elizabeta. U to vrijeme sve su se poèeli okupljati Nikolini protivnici meðu kojima i Lazar Hrebeljanoviæ i Tvrtko.vrijeme tih razmirica došlo je do otvorenog sukoba Ugarske i Bosne. Kad je zaokružio širenje teritorija na raèun Srbije. 1373. Ipak Tvrtko je 53 . g. Kotromaniæa. pozovu oni preko biskupa Pavla Horvata Karla Draèkog da doðe u Ugarsku. Na bansku stolicu u Bosni tada je postavljen Tvrtkov brat Vuk. Sve to omoguæava i otvaranje kovnice novca koja se javlja imenom Tvrtka I. Tvrtko I. g. jer je nezadovoljno plemstvo željelo oslabiti centralnu vlast. Rat s Sigismundom omoguæio je Tvrtku da ostvari svoja širenja na zapad. Tvrtko je tada poèeo progoniti Sanka koji je na kraju morao moliti Dubrovèane da ga pokušaju izmiriti sa Tvrtkom. stvaraju se trgovinska društva za izvoz raznih proizvoda i ruda. No on strada u uroti dviju kraljica 1386. Taj pad otvorio je moguænosti Bosni za nova teritorijalna proširenja. g. Uèvrstivši vlast ponovno je krenuo u proširenje svojih teritorija. Tvrtko se u poèetku držao mirno prema kraljicama i za to bio nagraðen gradom Kotorom. Bosnu su preplavili mletaèki i dubrovaèki trgovci. Postoji moguænost da se veæ krajem iste godine okrunio i za kralja Bosne kod Visokog. No ta vojna ekspedicija završila je bezuspješno. tj. tako su ga saveznici natjerali na predaju i podijelili meðusobno njegove zemlje. ali je na kraju ipak podlegla Ugrima. odluèio je Tvrtko nakon smrti cara Uroša 1371. ali i uvlaèenje u unutarnje sukobe u Srbiji. ali kako Sigismund provali u Ugarsku. na èelu vojske porodro u Bosnu i opsjedao grad Soko na Plivi kojeg je branio Vukac Hrvatiniæ. Nakon smrti kneza Vojislava Vojnoviæa Tvrtkove posjede poèeo je ugrožavati njegov sinovac Nikola Altomanoviæ i pobunio je protiv njega Sanka Miltenoviæa. Ni u drugom pohodu na Usoru nije imao veæeg uspjeha. Povoljne prilike za njegova vladanja potièu i dalje razvoj rudarstva. organizirala ustanak protiv Tvrtka koji moraju bježati iz Bosne i tražiti sklonište na ugarskom dvoru. i njegova majka primljeni su za graðane Venecije. da se proglasi za srpskog kralja. g. g. U toj nakani nije imao velikih poteškoæa. Tvrtko tada poèinje istupati otvorenije protiv dviju kraljica i ustupi Horvatima posjede u Usori gdje podužu utvrðeni grad Dobor. ali još uvijek s titulom bana Bosne. te je sam Ludovik I. a iza svega je stajala Ugarska. koja je opet u rodbinskoj vezi s Tvrtkom. U to vrijeme u Ugarskoj se dogaðaju dinastièki zapleti jer nakon smrti Ludovika vlada Marija. 1363. U to vrijeme u Bosni sve veæu ulogu poèinje igrati vlastela koja je 1366. Tvrtko I. dok je njegov brat Vuk zadržao u vlasti samo istoène zemlje. Njihova vlast nije u Hrvatskoj bila popularna. Oni se izmire tada s Marijom. ali ti prijateljski odnosi išli su na štetu hrvatskim pobunjenicima. g. proglašava kraljem Srbije. Kralj nije imao uspjeha jer je Bosna bila jedinstvena u obrani od zajednièkog vanjskog neprijatelja. je na to zatražio pomoæ od ugarskog kralja i zahvaljujuæi toj pomoæi vratio se u Bosnu. pa se u jesen 1377. što pokazuje da je Bosna promijenila politièku orijentaciju.

Tako je Bosna bila vraæena u granice iz vremena prije Tvrtka I. a vrijedno spomena je samo odbijanje turskog napada 1392. S druge strane temeljem tog “Ðakovaèkog ugovora” ugarski kralj je primio Dabišu i bosanske velikaše pod svoju zaštitu. Drugi uspjeh na Kosovu polju još je više podigao njegov ugled. ali bosanska vlastela je požurila da izabere Dabišinu udovicu Jelenu. g. Gradovi su pristali da se pokore. Sigismund nije bio s time zadovoljan. Hrvoje 1393. stupa u kontakt s Sigismundom i obeæava mu vjernost protiv svih. Sigismund je na osnovu dogovora pod Doborom pohitao u Bosnu. a za bana u Hrvatskoj Hrvoja i Vuka Vukèiæa. Meðu prvima su se isticali Sankoviæi u dubrovaèkom zaleðu. u dobroskoj bitci Sigismund poražava Horvate i surovo ih kažnjava. na kraju je Sigismund prihvatio ovaj izbor. I braæa Hrvoje i Vuk Hrvatiniæ dolaze u otvoreni sukob sa Ivanišom Paližnom zahtijevajuæi od njega da im ustupi Ostrovicu i Vranu. Njegovom smræu otvorilo se pitanje nasljednika. smatrajuæi to otimaèinom. a najjaèi su bili: Pavao Radenoviæ. koji Dubrovèanima 1391. koje je imenovao Ivaniša Horvata za glavnom namjesnika u Ugarskoj. Tada 1394. g. g. Na mjesto kralja došao je Stjepan Dabiša koji nije mogao nastaviti zapoèete poslove i graðenje centralne vlasti. koji ostaju na strani Ladislava. Hrvoje Vukèiæ. ugrožavaju dubrovaèko zaleðe. U daljnjim prodorima Tvrtka su zaustavili napadi Turaka koji veæ 1388. U tome su mu se suprotstavljali krupni feudalci koji sve više jaèaju. Vlatko Vukoviæ i Sandalj Hraniæ. g. On se odrekao vlasti nad Hrvatskom i Dalmacijom. stupio u pregovore s Tvrtkom koje je prekinula Tvrtkova smrt. ali je 1391.potpomažuæi pobunjenike uspio osvojiti grad Klis. a njegove pozicije sve je više poèeo ugrožavati i napuljski kralj Ladislav. javno su se razišli Dabiša i Ivaniš Horvat. Zauzet drugim poslovima oko pripreme Nikopoljske bitke. Prve tri godine vladavine pokazuju slabljenje bosanskog kraljevstva. STJEPAN DABIŠA (1391-1395) Na poèetku svoje vladavine uspio je održati svoje posjede. povelje za te gradove. prepuštaju Konavle i tvrðavu Sokol. Uskoro dolazi i do podjele bosanskih velikaša i hrvatskih. a 1390. Tako je Bosna krenula u novom smjeru osamostaljivanja 54 . osim Dabiše. a Dubrovèani im zauzvrat plaæaju tribut. Uskoro je Dabiša umro 1395. te on 1389. šalje svoje poslanike dalmatinskim gradovima s zahtjevom da mu se poklone. sve protivnike Sigismunda. a kasnije i Ostrovicu. a bosanska vlastela su pristala na na mjesto kralja nakon njegove smrti bude izabran Sigismund. s Tvrtko im je potvrdio stare privilegije i u Kraljevoj Sutjesci izdao 1390. 1394. g. Njegova smrt znaèila je velike promjene za Bosnu. gradovi pokazuju spremnost da stupe u pregovore s njim. Na unutrašnjem planu u prvi plan sve više izbija krupna bosanska vlastela. Time je svoju titulu proširio i na vladara Hrvatske i Dalmacije. a u logoru pod Doborom pokorio mu se i sam Dabiša. ali uskoro je protiv njegove vlasti u dalmatinskim gradovima poèela raditi Dubrovaèka republika. Iste godine Turke je porazio Vlatko Vukoviæ i udaljio na neko vrijeme iz Bosne. Te pobjede nad Turcima djelovale su umirujuæe na dalmatinske gradove koji mu se nisu htjeli podvræi.

Radivojeviæi. krenuo je tamo i to na zemlje Vukèiæa. Kad je utamnièen Sigismund. iz njega je bio Pavao Radenoviæ. g. što je nagnalo veæinu bosanskih velikaša da se pridruže Hrvoju. 1403. Bosanci se sve više od tada približavaju napuljskom dvoru. Bosna se tada okreæe od Sigismunda i pristaje uz napuljsku stranu. posebno od Hrvoja. Te unutarnje sukobe poèeli su sve više iskorištavati Turci koji 1398. nakon èega nestaje s povijesne scene. Kraljica nije mogla niti jednu odluku donijeti bez suglasnosti velmoža. Sigismund ni nakon oslobaðanja iz zatoèeništva nije imao previše uspjeha u borbi protiv pobunjenika. g.i jaèanja velikaških obitelji koji æe okonèati u poè. posebno ne Hrvoje koji je bio prijatelj Dubrovèana. Slaba vlast kraljice Jelene Grube pružala je moguænosti za osamostaljivanje velikaša. Ostoja i Hrvoje krenuli su ponovno u osvajanje dalmatinskih gradova (1401. Takom ponašanju pripomogao je i položaj Sigismunda koji je nakon Nikopoljske bitke izgubio autoritet i u samoj Ugarskoj. došlo do otvorenog rata.). Zavjeru hrvatskih velikaša ugušio je na Križevaèkom saboru u krvi. Hrvoje i Dubrovèani sklopili su 55 . ali prošlo je dugo vremena dok Ladislav nije iskoristio prilike koje su mu se pružale da doðe na vlast u Ugarskoj. Da konaèno sruše Ostoju s vlasti. no osim pustošenja ne ostavljaju nikakve druge tragove. Novi kralj u Bosni je Stjepan Ostoja (13981404. Raèunali su s njim kao s nemoænim i slabašnim kraljem. Od tada Hrvoje postaje namjesnik napuljskog dvora u Hrvatskoj i Ugarskoj. 15. g. U svemu tome glavni predvodnik bio je Hrvoje. Zbog toga se i razišao sa Ostojom nakon stanka u Visokom na kojem je Ostoja javno napao Hrvoja. Kako je Hrvoje bio èvrsto vezan za napuljski dvor. Novog kralja su postavili krupni bosanski velikaši s namjerom da nastave zapoèeti proces osamostaljivanja. konaèno je Ladislav došao u Zadar gdje je okrunjen za kralja. Ostoja se sada odluèio vezati uz Sigismunda. st. Uz Jelenu su stali Nikoliæi. Hrvatski velikaši koji su bili uz Sigismunda primoravani su. a Hrvoju je podijelio titulu hercega splitskog. Zbog toga je 1403. kojeg nisu podržavali bosanski velikaši. djeluju dvije suparnièke struje. U to vrijeme na prijestolju je još Jelena. ali ne doživio neuspjeh. U Bosni još od 1397. To æe biti vidljivo posebno nakon poraza Sigismunda u bitci kod Nikopolja. dok su na stranu novog kralja Stjepana Ostoje stali ostali najugledniji velikaši. koja javlja Dubrovèanima da je primila traženi zalog i tribut. jer im je njena slaba centralna vlast odgovarala za okrupnjavanje njihovih posjeda.). ZA KRALJA (1395-1404) Vodeæa osoba tog vremena bio je Hrvoje Vukèiæ Hrvatiniæ. Kad je Sigismund doznao za promijene u Bosni. g. svojim ugledom nametnuo se i iznad samog kralja. On se tada upustio u Sukob s Dubrovèanima koji su podržavali Sigismunda i odbijali priznati prevlast Bosne i izvjesiti napuljsku zastavu na svoje zidine. BOSNA U VRIJEME PREVLASTI VELIKAŠA DO IZBORA TVRTKA II. jer u takvim okolnostima ugarski kralj malo je mogao brinuti za dogaðaje u Bosni i Hrvatskoj. Krupni bosanski velikaši uglavnom su podržavali kraljicu Jelenu. što je smetalo Stjepanu Ostoji. dajuæi mu na upravu èitavu Hrvatsku i Dalmaciju. jer nije htio dirati u vladarsku porodicu Kotromaniæa. te Sandalj Hraniæ. provaljuju u Bosnu. da plaæaju tribute ako žele da ih ne pljaèkaju njihovi ljudi. Hrvoje je naslijedio zemlje u istoènom dijelu Huma. Hrvoje iako je bio tolik osnažen da može postati kraljem to nije htio. jedna koja podržava kraljicu Jelenu i druga koja je za izbor novog kralja. Time je znaèaj Bosne ponovno porastao.

jer je on o tome uvijek obavješæivao Dubrovèane. Napad Ugarske išao je u dva smjera. g. poglavito zbog neuspjeha da istjera Ugre iz zaposjednutih podruèja. i u daljnjim sukobima Ladislav æe slati pomoæ Hrvoju. Hrvoje je tada dobio pomoæ od Napulja uz koju je uspio osvojiti otok Rab. i u tom pohodu zauzeo grad Bobovac. Bili su to prvi neposredni dodiri Maðara i Turaka na bosanskom tlu. Ova promjena na prijestolju davala je nove moguænosti bosanskoj vlasteli ojaèa. koja iako je žalila za Ostojom. koji je došao s ugarskim èetama u zauzeti Bobovac. oslabili su Bosnu i politièki i gospodarski. rješava unutarnje sporove. tijekom 1406.. Zanimljivo je da su Bosanci uvijek znali kada æe Sigismund napasti. Taj bijeg iskoristila je vlastela i na vlast dovela zakonitog sina Tvrtka I. Sigismundov uspjeh u Bosni natjerao je njegove protivnike da se mire s njime. i u tu svrhu uspio je razdvojiti Hrvoja i Nelipiæe. Tvrtko II. Sigismund se ubrzo vratio u Ugarsku i spremio na ponovni rat 1408. ali samo kratkotrajno. Tim porazom položaj Tvrtka II. Hrvoje i Tvrtko II. bio je i u dobrim odnosima sa Dubrovèanima. Položaj Tvrtka II. i 1407. jer se Nelipiæ uplašio kada je Ladislav poèeo dijeliti njegove posjede svom vjernom Hrvoju. a u njemu su na strani Bosanaca sudjelovali èak i Turci. tako da se i velikaši poèeli kolebati. g. a jedina moguænost opstanka kraljeve vlasti bila je u meðusobnim sukobima velikaša. Kako više nije bio siguran ni pod zaštitom Radivojeviæa. Tvrtko II. Stalni napadi sigismunda tijekom 1406. a i vojvoda Sandalj ima veliki utjecaj na novog kralja. Potkraj 1408. Tako se dogodilo da je Bosna u jednom vremenu imala dva kralja. Sigismund si je tim mirenjem 56 . TVRTKOVIÆ I STJEPAN OSTOJA DO UÈVRŠÆENJA VLASTI TVRTKA II.. ali oni su teško isposlovali potvrðivanje povlastica ranijih vladara. Tvrtkoviæa. naglo se pogoršao. to je uèinio i sam vojvoda Hrvoje. Rat je zapoèeo 1407. Uz kralja su ostali jedino Radivojeviæi i manja vlastela. Obje vojske imale su neznatan uspjeh. te se on iz njega vratio sa 171 zarobljenim velikašem koje je u Doboru dao poubijati. Sigismund je s vojskom krenuo da sruši Tvrtka II. i uz to i njega i bosanske velikaše obilato obdarivati zemljištem i darovima. nije htjela biti u sukobu s bosanskim kraljem. g. PROTUKRALJEVI TVRTKO II. Novi pohod Sigismunda ipak je imao uspjeha. I Sigismund se takoðer spremao na konaèni napad. bio je dakako Hrvoje. Hrvoje je ubrzo slovio kao odmetnik od kralja i èekao se konaèan sukob. (1404-1420) Najzaslužniji za izbor Tvrtka II. što je primirilo ugarskog kralja. a oni bosanskog kralja. Veæ iste 1404. morali su tražiti pomoæ u Napulju. Ostoja napušta Bosnu i bježi u Ugarsku. je naglo oslabio i poèeli su ga napuštati i neki moæniji velikaši. je u unutarnjim prilikama imao problema ponovno s Stjepanom Ostojom. Nakon poloviènog uspjeha Sigismund se spremao na novi pohod na Bosnu. Izbor Tvrtka II. ali su unijeli strah meðu Bosance. jedan prema Donjima Krajevima gdje je bio Hrvoje i jedan dolinom rijeke Bosne. Hrvoje Vukèiæ se u to vrijeme ponaša gotovo kao kralj. g.1404. Potporu su našli i u Veneciji. No Ostoja je ostao sveden samo na Bobovac i okolicu. za kralja doveo je ugarsko-bosanske odnose na kritiènu razinu. savez kojem se kasnije pridružio i vojvoda Sandalj. g. Tvrtka II. izdaje povelje.

Upad Turaka imao je dvojaki znaèaj: prvo izoliranje vojvode Sandalja. ali nije dugo trajao zbog svaðe Sigismunda i Sandalja oko prodaje Ostrovice. GRAÐANSKI RAT U BOSNI 1413. na bosanskom prijestolju ponovno vidimo Stjepana Ostoju. pobjegao je iz zatoèeništva i sa Turcima poveo borbu protiv Sandalja i Ostoje. kao ubojica Pavla. 1415. Sin Pavla. došlo je do novog rata. bosanski velikaši su se na stanku dogovorili da ubiju kneza Pavla Radenoviæa.. a uz Ostoju je stao vojvoda Sandalj. pa mu se pripisuje nezahvalna zasluga da je doveo Turke u Bosnu. i natjerali neke bosanske velikaše da sklonište potraže u Dubrovniku. Sukobi obitelji Kosaèa i Pavloviæa toliko su bili jaki da ih je pokušao pomiriti i sam turski sultan. i kanio ih je otjerati. U Bosni su ostavili dva kralja i zavaðene velikaše. Turske prodore u Bosnu Sigismund nije mogao mirno promatrati. 1409. g. i nareðeno je da ga se uhvati.. Njega su Turci nametnuli kao protukralja jer je Ostoja sve više gubio vlast. na ugarskom dvoru. Do bitke je upravo došlo tamo 1415. Hrvoje je zaposjeo neke posjede Sandalja Hraniæa. Tako je ugarska vojska pod vodstvom Ivana Gorjanskog koji su došli èak do Doboja.htio osigurati prava na Dalmaciju. Kad su Turci zbog unutarnjih sukoba napustili Bosnu. pri èemu je sam Sigismund priznao Ostoju za kralja i time je došlo i do izmirenja Bosne i Ugarske. na vlast. No on je za to saznao i pobjegao. Kosaèe ponovno traže pomoæ Turaka s kojima u Bosnu dolazi opet 57 . Turci su u Bosnu upali 1414. Rat sa Sandaljem je nastavljen. umire vojvoda Hrvoje. koja se od tada više neæe puno desetljeæe miješati u prilike u Bosni. Kad je vidio na nema izlaza. Petar. To ubojstvo je izazvalo graðanski rat u Bosni. Tada je održan stanak na kojem je za unutarnje sukobe okrivljen Ostoja. kojemu su bili naklonjeni Turci. Meðusobni sukobi Hrvoja i Radivojeviæa. te Ostoje završili su mirenjem.000 dukata. g. a završila je porazom ugarske vojske. Veæ 1411. Ostoja je to iskoristio i skrojio definitivni plan uništenja vojvode Sandalja i nekih bosanskih velikaša. Njegova smrt dala je povoda brojnim velikašima da se pomame za njegovim posjedima. a drugi potiskivanje Stjepana Ostoje i vraæanje Tvrtka II. g. što je ražestilo Sigismunda te ga je ovaj proglasio odmetnikom i dozvolio ostalim velikašima da ga napadnu. Turci su se brzo povukli iz Bosne noseæi sa sobom bogat plijen koji su tamo opljaèkali. Sve se riješio sveopæim pomirenjem 1412. g. Najviše se okoristio Ostoja koji se oženio njegovom udovicom i tako pod svoju vlast doveo Jajce i još neke zemlje u zapadnoj Bosni. izbio je novi sukob Kosaèa i Pavloviæa. jer je u Donjim Krajevima samostalno gospodario Hrvoje. Ostoja ipak nije gospodario cijelom Bosnom. Taj mir je sklopljen 1410. koga su podržavali Pavloviæi i ostala bosanska vlastela. g. g. što su i uèinili s namjerom da podijele njegove posjede. s ciljem ponovnog jaèanja centralne vlasti. 1419. U tome ga je sprijeèila smrt 1418. U tijeku tih sukoba 1416. Hrvoje je i dalje ostao na strani ugarskog dvora. ali preduhitrio ga je Ladislav koji ju je prodao Veneciji za 100. g. Hrvoje se obratio Turcima i uvukao ih u rješavanje unutarnjih sukoba. Za novog kralja izabran je njegov sin Stjepan Ostojiæ.

koji je bio sklopio savez s Sigismundom. otkazali su mu gostoprimstvo. Drugu vladavinu Tvrtka II. kada je njegova vojska pod 58 . ženidbom za Doroteju Gorjanski. morao je bježati u utvrðeni Bobovac. PONOVNO SLABLJENJE BOSNE (UNUTARNJI SUKOBI) 1433. ali ostaje bez podrške. kada se Tvrtko II. Kad je pak Tvrtko prekinuo veze s Mlecima. gdje je ubrzo sklopljen mir. obilježava i gospodarski uzlet Bosne i poèetak trgovaèke ekspanzije prema susjedima. 1425. Turci više nisu provaljivali u Srbiju i Bosnu. sklopio je s posredovanjem Dubrovèana mir s ugarskim kraljem. obratio ugarskom dvoru za pomoæ. ali ih je kasnije htio silom povratiti. koji su bili ljuti jer su bili iskljuèeni u pregovorima Radoslava Pavloviæa i Dubrovèana. S Turcima je došao ponovno u Bosnu i Radivoj Ostojiæ. Stjepan Ostojiæ sve više gubi vlast. No taj sukob dao je moguænost Turcima da ponovno interveniraju u Bosni. g. U taj rat umiješali su se još i Turci. Konavalski rat. To je dalo moguænost Tvrtku II. Uz despota Ðuraða Brankoviæa stao je i vojvoda Sandalj. On se nalazio u Dubrovniku. U ovom ratu više sreæe imao je Ðurað Brankoviæ kojem su pomogli Turci koji su neprestano napadali Tvrtka. što je pokazalo da kraljevska vlast ponovno jaèa. Tvrtko je bio konaèno izoliran i napušten od svih. okrunio za bosanskog kralja. a Tvrtko II. Velikaše koji u tom sukobu nisu podržavali Tvrtka. USPON BOSNE ZA TVRTKA II. Nakon još jednog kaznenog pohoda protiv Stevana Lazareviæa 1427. kaznio je oštro. To prijateljstvo nastojao je iskoristiti i u ratu protiv srpskog despota Stefana Lazareviæa u sukobu oko Srebrenice. vodili su Bosanci s Dubrovèanima tzv. da se još više veže za ugarski dvor. Tvrtku je pomogao ugarski kralj. ponajprije zbog opasnosti od Turaka. dok su bosanski velikaši stali uz Ostojiæa. a sam Tvrtko II. g. odluèili su kazniti Tvrtka II. g. meðu kojima i Sandalja. Konaènom padu Ostojiæa pripomoglo je i mirenje bosanskih velikaša Pavloviæa i Sandalja. Turci. Došlo je i do ponovnih sukoba sa Srbima koji su se uvukli o ovaj rat. Bosnu je napao i Ðurað Brakoviæ u savezu s vojvodom Sandaljem. zbog posjeda koje je Radoslav Pavloviæ prodao Dubrovèanima. Ðurað Brankoviæ ubrzo je nakon uspješnih osvajanja okonèao svoj pohod. a konaèno je gubi 1421. I sam Tvrtko II. 1426. a sve je završilo mirom. jer su Dubrovèani bili ljuti na Tvrtka zbog prijateljskih veza sa Mlecima.Tvrtko II. g. koji se predstavljao kao zakoniti potomak loze Kotromaniæa. je svojim arogantnim ponašanjem stvorio oko sebe krug neprijatelja. Iako je uspio zauzeti Srebrenicu. ne mogavši se više opirati morao napustiti zemlju. On izdaje povelje bez privole stanka i njemu u prilog idu i stalne borbe Kosaèa i Pavloviæa. Tada se Tvrtko II. On je brzo pronašao nove pristalice. protukralj. Najbrojniji su bili Dubrovaèki trgovci koji su trgovali u Europi posebno traženim srebrom. Tako je u Bosni ponovno do izražaja došla premoæ velikaša koji postaju presudan faktor u donošenju najvažnijih odluka. Lazareviæ ju je brzo ponovno osvojio. i poslali su na njega kaznenu vojnu ekspediciju koja je ponovno proharala Bosnom. Kad ga je napustio i Radoslav Pavloviæ i stao na stranu Brankoviæa. došlo je do ponovne provale Turaka koji su prodrli u tom pohodu sve do Hrvatskih zemalja. Tvrtko II. TVRTKOVIÆA (1420-1443) Nakon ponovnog dolaska na vlast Tvrtka II. 1344. 1432. neki feudalci poèeli su podržavati Vuka Kotromaniæa (Baniæa). je 1433.

Tvrtko II. a smjena je provedena bez veæih potresa. Stjepan Vukèiæ ponovno ratuje protiv Radoslava Pavloviæa. priznali su za legitimnoga kralja. a Tvrtka II. a svoju aktivnost obnavlja i protukralj Radivoj.vodstvom Matka Talovca uspjela povratiti neke posjede. Od 1437. Tvrtka II. da se prikljuèi njegovom protivniku Radoslavu Pavloviæu. Upravo zbog tih aktivnosti Turaka ponovno slabi utjecaj Tvrtka. na ustanak protiv Turaka. Takvo stanje nagnalo je Tvrtka II. a Tvrtko II. g. STJEPAN TOMAŠ (1443-1461) 1443. Svoju aktivnost obnavlja potpomognut Turcima i protukralj Radivoj. Kosaèa je brzo uz pomoæ Turaka povratio izgubljene posjede. nezakoniti sin Stjepana Ostoje. je ponovno pobjegao. Njegov nestanak nije išao na ruku Tvrtku II. Stjepana Tomaša. Njegov ugled i položaj uvelike je zavisio od volje vojvode Sandalja. boravio izvan zemlje. u Bosni se nalazio protukralj Radivoj kao samozvani vladar. a Kosaèa se priklonio na stranu protukralja Radivoja. Od tada Turci nisu neko vrijeme prisutni u Bosni. Dok je Tvrtko II. koji su ponovno proharali Bosnom. To je pogodovalo kralju da se prikljuèi pripremama Ugarske za rat s Turcima. pa i sam kralj Tvrtko II. u Bosni su se dogodili važni dogaðaji: izmirili su se Radoslav Pavloviæ i Stjepan Vukèiæ. na èiju stranu su stali i brojni velikaši. umro kralj Albert. a to prijateljstvo okrunjeno je i sporazumom o zajednièkom istupu protiv Turaka. Iako je celjski pretendent pozivao na ugovore s bivšim kraljem o nasljeðivanju u sluèaju da nema muškog potomka. No u tome ga je prijeèila smrt 1443. 1436. g. a kralj Tvrtko II. Krajem 1440. u jeku sukoba umire vojvoda Radoslav Pavloviæ. Novi bosanski kralj postao je Stjepan Tomaš. prihvaæajuæi samo da mu pruži sklonište u sluèaju da mora bježati. Krajem 1411. podržavajuæi izbor Vladislava Jageloviæa za kralja. jer je sada sve više jaèao Stjepan Kosaèa. gdje se èak izmiro sa despotom Brankoviæem. vidimo sad na jednoj sad na drugoj strani. U tijeku priprema za rat Tvrtko se ponovno sukobio s Kosaèom koji je ratovao s Venecijom oko Zete. Te sukobe iskorištavaju opet Turci za ponovne upade u Bosnu. i ugarski kralj koji su se htjeli osvetiti Kosaèama i proširiti svoje posjede. Njega je na posjedima naslijedio Stjepan VukèiæKosaèa. g. g. ali ona mu ne odgovara potvrdno. Bosna je i dalje prolazila kroz unutarnja previranja u kojima i dalje dominiraju ratni sukobi Radoslava Pavloviæa i Stjepana Vukèiæa-Kosaèe. u to vrijeme boravi na ugarskom dvoru. Vojvoda Stjepan zatražio je tada pomoæ Turaka. sve do njegove smrti 1435. Nove aktivnosti u Bosni uzrokovati æe papin apel 1443. gdje je 1439. Ipak taj boravak ugarske vojske u Bosni bio je kratkotrajan zbog opasnosti od Turaka. bez priznanja izvan zemlje. Tim savezom nadao se Tvrtko sprijeèiti daljnje jaèanje vojvode Stjepana Vukèiæa. Bosna je dobila novoga kralja. se vratio u Bosnu i to kao turski vazal. U to vrijeme dogodile su se i promjene u Ugarskoj. Tvrtko traži pomoæ od Venecije. Tako je Bosnu zahvatio novi graðanski rat. g. ipak je 59 . Ipak posredovanjem Dubrovèana bio je zakljuèen mir. Ubrzo iza smrti vojvode Sandalja došlo je do sukoba vojvode Stjepana Vukèiæa i Radoslava Pavloviæa. Tu promjenu želio je iskoristiti Tvrtko II. ali njegov pomirljiv stav prema Kosaèi više ga je nagnao na posredovanje u moguæem izmirenju.

gdje je protiv Turaka uspješno ratovao Janko Hunyadi. Sve to davalo je signal da Turci žele osvojiti Bosnu. zatražili su oni od Bosanaca ustupanje nekih gradova i velika potraživanja u namirnicama. Pomoæ od Venecije koja je bila njihova protivnica nije stizala. se tamo vjenèao i prolašen je za srpskog despota. i tamo dobiva potvrdu za plan da sina Stjepana Tomaševiæa ženidbom postavi na mjesto srpskog despota. ali je ipak u Veneciji osigurao sklonište u sluèaju da Turci zauzmu Bosnu. Dok je bosanski kralj boravio u Ugarskoj. god. godine. No do mira je došlo 1450. svibnja 1445. zauzeo je Carigrad 1453. Kad su poèela turska pripremanja na osvajanje Smedereva i Beograda. Koristeæi kršæansku koaliciju Tomaš je ponovno napao vojvodu Stjepana. godine potpisano je primirje. tako da je Stjepan Tomaš bio primoran ponovno svom snagom. osim sa Srbima s kojima su ratovali oko Srebrenice. Stigao je u Smedereve i 1459. Trpeæi gubitke Stjepan Kosaèa se obraæa napuljskom kralju na dvoru Aragonaca. No. No èini se da nije imao mnogo uspjeha. No u sukobu kralj je imao više sreæe i povratio je Srebrenicu. g. pa je otuda i naziv Hercegovina. Tu su se još umiješali i Turci tako da je vojvoda Stjepan prihvatio pregovore sa Dubrovèanima 1454. On je brzo na svoju stranu uspio pridobiti i Ivaniša Nelipiæa. U Bosni i dalje ratuju Kosaèa i Tomaš. a kasnije još jednom kada su Bosanci nakon smrti despota Lazara zauzeli neke gradove na bosanskoj strani Drine. pa mu nije preostalo ništa drugo nego da se pomiri s njime. Na kraju su se Ðurað i Stjepan Kosaèa nagodili da dijele prihode rudnika. kada se Kosaèa našao u ratu s Dubrovèanima (drugi konavalski rat). Kosaèa se toliko osamostalio od kralja da je 1448. To se i dogodilo 1446. udariti na Stjepana Kosaèu. g. Bio je to potresni dogaðaj za cijelu Europu. sada uz pomoæ Ivaniša Pavloviæa. No Turci su u jeku slavlja došli pod grad i prijetili da æe ga osvojiti. kojem 1458. zbog nadiranja Turaka kralj se morao nakon prvotnih uspjeha povuæi u centralnu Bosnu. a to suparništvo nagnalo je hercega Stjepana da ponovno dovede Turke u Bosnu. kæeri Kosaèe. Kralj se tada obraæa papi za pomoæ i 1455. ali nove nevolje donijela je kuga koja je poharala ugarskom i bosanskom vojskom. i to 29. ali kad je ovaj sklopio savez s despotom Ðuraðom Brankoviæem njegov položaj se bitno pogoršao. na sabor u Segedin odlazi Tomaš. Ojaèan položaj Stjepana Tomaša omoguæio je i meðunarodno priznanje bosanske kraljevine. sada i oko posjeda bana Talovca. 1458. u Bosnu su u velikom broju provalili Turci i natjerali Stjepana Tomaševiæa na bijeg. bio je primljen u zaštitu Svete Stolice. Tomaš je uvidio da se neæe moæi tako lako obraèunati s Kosaèom. dvojica suparnika su se pomirila i približila ugarskom dvoru. No ubrzo je došlo do novih unutarnjih sukoba. kada se Stjepan Kosaèa ponovno približio despotu Ðuraðu na štetu kralja Tomaša. g. Ipak olakšanje je donio poraz Turaka kod Beograda. U to vrijeme turski sultan Mehmed II. g. I s ostalim susjedima imali su dobre odnose. To je još više uèvršæeno ženidbom Stjepana Tomaša i Katarine. Kad su Talovèeve posjede naslijedili njegovi sinovi pod zaštitom Venecije. a uspješno je ratovao i protiv Stjepana Kosaèe. uzeo titulu hercega zemlje kojima je gospodario. god. Tomeèeviæ je odluèio predati Smederevo pod uvjetom da mu 60 . Turci ponovno provaljuju u Bosnu i haraju zemljama hercega Stjepana. kada je Stjepan Tomaš potvrðen od pape za bosanskog kralja. g. To je neko vrijeme osiguralo mir i spokojstvo cijele kraljevine. godine. 1444. Stjepan Tomaš tada se prikljuèio snagama ugarskog kralja koje su se pripremale za rat s Turcima.posredovanjem Janka Hunyadija ugarski kralj Vladislav priznao Stjepana Tomaša za kralja. U Ugarskoj na prijestolje dolazi Matijaš Korvin.

U to vrijeme obnavlja Matijaš Korvin bosansko kraljevstvo i za kralj postavlja Nikolu Iloèkog. Srebrenica i Zvornik. ne gledajuæi više kome zemlja pripada. To je ljutilo hercega Stjepana. On se pomirio s Turcima i plaæao im danak. g. veæ je dao pogubiti kralja i njegovog strica Radivoja. U Kljuèu je kralj bio zarobljen i predan sultanu uz obeæanje da mu se ništa neæe dogoditi. No to je bilo teško jer je svijetom poèela kružiti prièa o umorstvu kralja. koji se nije pomirio s kraljem sve do njegove smrti 1461. poèinju Turci nova osvajanja. i kao znak privrženosti katolièkoj crkvi poèeo progoniti èlanove “crkve bosanske”. a druga je krenula u potjeru za kraljem Tomaševiæem. te tako pod tursku vlast dolazi Usora. Turci su 1463. Stjepan je nešto prije smrti sastavio testament iz kojega je izostavio sina Vladislava. No kralj je uspio papu uvjeriti da je to krivo. Turska je vojska podijeljena u dva dijela. ali 1471. g. što se i uzima za njen konaèni pad. strah u Stjepanovim zemljama od dolaska Turaka. Neki smatraju da su ga èak ubili njegov sin i njegov brat Radivoj. okrunio za kralja Bosne. koji se kretao prema Kljuèu. Njihovim smaknuæem. Kad je pak sultan od njega poèeo tražiti 100. objavljuje križarski rat protiv Turaka. te 1463. Kad je on zatražio intervenciju Turaka zavladao je 1462. Herceg je bio donekle pošteðen osvajanja u Humu. 1464. a na istoku Srebrenica. STJEPAN TOMAŠEVIÆ I PAD BOSNE I HERCEGOVINE POD TURKE (1461-1463) Tomaševiæ je pokušao izvuæi Bosnu iz izolacije i oprati je od prljavih optužaba. izbio je novi razdor u obitelji Kosaèa. Bilo je i otpora. ali su se uz posredovanje pape pomirili. Odazvao se Matijaš Korvin. 61 .000 dukata ili tri grada. pokorili èitavu Bosnu.se poštedi život. Kad se pomirio sa sinom krenuo je u borbe s Turcima i uspio povratiti neke gradove. Tada se i u Europi javlja inicijativa za osloboðene Bosne od Turaka. Njega je pratio Mahmud-paša u namjeri da ga uhvati živa. ali i velikog rasula što je Turcima olakšavalo posao. Smrt kralja Tomaša ubrzala je propast Bosne i njen pad pod Turke. ali time je na njega pala ljaga predaje Despotovine Turcima. Upad turske vojske zapoèinje svaðom Vladislava Hercegoviæa koji je bio u sukobu s ocem Stjepanom oko podjele posjeda. optužujuæi Bosance da su èak prodali Despotovinu. Tu su tada formiranje dvije banovine: Jajaèka i Srebrenièka. To je i uèinjeno. Jedan je išao u pravcu Save sa zadatkom da sprijeèi povezivanje ugarske vojske sa bosanskom. god. Kosaèa je to odbio i zato bio kažnjen. Papa ga je 1461. Na to se razljutio Matijaš Korvin. Sultan je tada krenuo u opsjedanje Jajca. nakon što je veæ pao Bobovac. koji je sam stao na èelo vojske koje je upala u Bosnu te je tom prilikom osloboðeno Jajce i zapadna Bosna. ali nije imao uspjeha. a nakon smrti naslijedio ga je mlaði sin Vlatko. No to obeæanje sultan nije izvršio. papa Pio II. god. U samoj Bosni veliki broj stanovništva poèeo je prelaziti na stranu Turaka koji su ih mamili raznim privilegijama. Turci su veæ prije poèeli osvajanja hercegovih zemalja. te zabranio bilo kakve veze sa papom i Venecijom. Njegovi osvajaèki planovi prema Hrvatskoj doveli su ga u sukob s ugarskim kraljem Matijašom. Padom Despotovine Turcima je bio osiguran ulaz i u Bosnu. Jedino se uspio pomiriti sa Stjepanom Kosaèom. To je pak išlo na ruku Turcima koji su ih uzimali u zaštitu i tamo prelaziti na islam. Poražen je od Turaka na Breznici i u njegove posjede stavljen je Vladislav da upravlja. Kralj sve više popušta zahtjevima sultana koji traži prolaz u Slavoniju.

novaca. kosti. Sa stajališta kritike prema odnosu na dogaðaje ili procesu o kojem govore oni se mogu podijeliti na: izvore prvog reda i izvore drugog reda. Povjesnièar treba stoga iznositi samo ono što je historijsko. Arheologija se bavi iskapanjem preostataka koji su raznovrsni (ljud. opsjedao Novi gdje su bile dvije kule. VI. Ona nam proširuje duhovni pogled te nam po njoj postaje jasna i sama sadašnjost. Izvorom se smatra sve ono iz èega se može crpsti historijsko znanje. oružja i ostataka graðevina i ono što je napisano (isprave. U tradiciju spadaju anali i ljetopisi. Ona nam izoštrava smisao za realnost. zapisi. pa sve do vremena u kojem sastavljaè živi. Jedino su još ostale zemlje na sjeveru koje su držali Berislaviæi do Mohaèke bitke. arhit. ali je i ona kapitulirala. tamo nema ni povijesti. te je tijekom 1481. Ugarska vojska se kratko održala. Povijest nas uèi upoznavati velike politièke istine što vrijede za sve narode i sva vremena. GLAVNI IZVORI I DJELA O HRVATSKOJ POVIJESTI O POVIJESTI Povijest je znanost o dogaðajima i promjenama meðu ljudima. oruða. Ona nas uèi kako svaki uzrok u razvitku ljudstva prate nužno i njegove posljedice. uz ostalo.a sultan pak za kralja postavlja svog namjesnika Matiju Vojsaliæa. povijesna djela). Njegov brat Stjepan prešao je na islam i uzeo ime Ahmed Hercegoviæ. posebno za išæitavanje društvenih. veæ samo na one koji imaju historijsku važnost ili ih prate historijske posljedice. rodoslovlja i žitije. Pored njih istièu se kronike koje idu od tzv. Izvori su tragovi što su nam preostali od misli i djela minulih naraštaja. pisma. Ona se ne obazire na sve dogaðaje. spisi. korespodencija. Od izvora najvažniji su pored natpisa. Jednu su držali Ugri. omoguæuje nam toèno poznavanje ljudi i pokazuje snagu ideja. obogaæuje naše nazore o životu. Padom Novog konaèno je pala Hercegovina. IZVORI Povijest se gradi na izvorima. Njihova je vrijednost u toliko veæa. te su time nestali posljednji samostalni krajevi bosansko humskog kraljevstva. kao izvori prvog reda spisi i isprave. ljetopisi. stvaranja svijeta. Ostali su izvori biografije. natpisi – epitafi). Na tim izvorima povjesnièari grade povijesnu istinu i stoga je važno da na osnovi vjerodostojnih izvora daju istinitu sliku o dogaðajima. povelje. koliko su bliži onom dogaðaju o kojem govore. 62 . a jednu Vlatko koji se predao i odustao od borbe. Zemlje hercega Vlatka bile su uskoro dokrajèene. GLAVNI IZVORI I DJELA O HRVATSKOJ POVIJESTI VI. Gdje nema izvora. Oni se dijele na: preostatke i tradiciju (ili predanja). Znaèajni su i sadržaji grobova. Novi sultan Bajazit odluèio je potpuno dokrajèiti postojanje Hercegovine. spomenici i graðevine. od historijskog znaèaja. darovnice. kulturnih i religijskih prilika. tj. Meðu preostacima su važni. Najveæim se dijelom ti izvori èuvaju u rukopisu po raznim knjižnicama i arhivima.

Najznaèajnije mu je djelo "Historija" u ( knjiga. tj. On je posebno znaèajan za geografe jer daje brojne podatke. koji govori o pokrštavanju južnih Slavena. odluke. Za pisane spomenike potrebna je povijesna kritika zbog intabulacije (umetanja novog imena). koji u 6 knjiga "Bizantijska historija" opisuje svoj boravak na dvoru hunskog voðe Atile. "De prefekturis" gdje govori o prefekturama i tematskom ureðenju (tema Dalmacija). njen sadržaj i osobe koje u njemu sudjeluju. Zovu je još i "Tajna historija". Djelo je prvi puta objavljeno 1611. talijanske). Povijesnom kritikom analizira se povelja ili neki pov. g. -Konstantin VII. Izvori prvog reda su pisma. mletaèke. sve ono što je nastalo u datom vremenu na odreðenom prostoru i zabilježeno autentièno. dokumenti pisani na ovom prostoru. -Prokopije iz Cezareje u svom djelu dopune knjige "De bellis" u kojima opisuje dogaðaje na dvoru Justinijana. Najvažniji izvori za doseljavanje Slavena su: -Pseudocezarije u djelu »Dijalozi« s poè. te na neke zapadne pisce (Iordanes). Ostavio je 4 djela: "Život djeda Bazilija" koje malo govori o Slavenima. st. U materijalne spomenike spada i povijesna mapa. dokument. ali se oni mogu rekonstruirati iz stranih spisa. U materijalno spadaju i grafike i crteži. 6.. Njegova povijest utjecala je dosta na Prokopija iz Cezareje.). god. jer ne daju èvrstu garanciju povijesne istine. Za Slavene je to najznaèajniji izvor koji dokazuje da smo slavenskog podrijetla. Porfirogenet. zapisi.Preostacima se posebno bavi PPZ etnologija. Domaæi izvori su oni koji su pohranjeni u domaæim arhivima. koja nam daje imena starih toponima. Ono nam otkriva mnogo podataka o životu iza kulisa. U najranijem periodu malo je saèuvanih pisanih podataka. -Teofilak Simokrata je nastavljaè Protektorov. pol. -Menandar Protektor (2. 5. natpisi. Sve su to izvori drugog reda. Njih dijelimo na: istoène (bizantske) i zapadne (franaèke. car od 912. "De ceremonis aure bisantine" koje govori o ceremonijama na dvoru i "De administrando imperio" gdje u poglavljima 28-32 govori o doseljavanju Hrvata i 12 župa. povelje. a kod nas su objavljenja samo ona poglavlja koja se odnose na 63 . st. To je djelo izvor za borbu Biznata s Avarima i Slavenima prilikom njihovog doseljavanja. Za nas je znaèajan jer se prvi puta u nekom pisanom spomeniku piše o Saloni i Sirmiumu. No i strani arhivi i dokumenti donose podatke o dogaðanjima na ovim prostorima. njemaèke. te spominje najstarije gradove u Dalmaciji. On perom oštro šiba politku Justinijana prema Podunavskim Slavenima. -Prisk. Bio je tajnik biz. U arhivu u Zadru su naðeni prvi pisani tragovi iz vremena kasnog srednjeg vijeka. cara Heraklija i prefekt u provinciji Egipat.

Franjo Raèki: Documenta historiae croaticae periodum antiquam ilustrantia. poglavlju govori kako su Hrvati osvojili Dalmaciju. 3. 1887. u kojem je sabrao sve što se odnosi na hrvatsku prošlost do godine 1102. E. Zagreb. 1861-1862. Zagreb. g. u prvom redu s hrvatskom Dalmacijom od 960. te vojnu silu. U tom djelu Sakcinski je sabrao isprave napisane hrvatskim jezikom u vremenu od XII. jer ga smatra svojim vazalom. do 1479. 1863. u tom su djelu objelodanjeni srednjovjekovni historijski spomenici grada Zagreba 4. -Brijenije – govori o ustanku Vojteha u makedoniji što je u vezi s Dukljom -Anakomnen – donosi podatke o ratovima Bizanta i Normana -Ivan Zonara – Epitome i Pisma ZBIRKE ISPRAVA OD 1102-1526. civitatis Zagrabiae. u tom djelu sakupljene su isprave od 1102. Laszowski: Monumenta historica nobilis communitatis Turopolje. Šime Ljubiæ: Listine o odnošajih izmeðu Južnoga Slavenstva i Mletaèke Republike. Marko Kostrenèiæ: Codex diplomaticus regni Croatiae. 7. Zagreb. Ovdje saznajemo podrijetlo imena Hrvat. 1868-1891. Sakcinski: Jura regni Croatiae. Glavne objavljenje zbirke izvora za hrvatsku povijest su ove: 1.Hrvatsku. Emilije Laszowski. 18891905. On jasno opisuje moæ Hrvatske i njene granice. K. U 13. Dalmatiae et Slavoniae... Tkalèiæ: Monumenta historica lib. Sakcinski: Acta Croatica. reg. Zagreb. U 29. Zagreb. -Kekaomenos – važni podaci za grad Zadar. Tadija Smièiklas. Dalmatiae et Slavoniae. Od hrvatskih prijevoda najznaèajniji je Nikole Tomaševiæa "Život i djelo Konstantina Porfirogeneta". 64 .. sadrži srednjovjekovne historijske spomenike plemiæke opæine Turopolja. JAZU. a rasvjetljuju državno-pravne odnose Kraljevine Hrvatske posebno prema Kraljevini Ugarskoj. JAZU. I. 5. . Zagreb.. st. 1904-1934. a završava periodom tomislava. te Božidar Ferjanèiæ "Vizantijski izvori za povijest naroda Jugoslavije". U tom djelu Sakcinski je sakupio sva najznaèajnije isprave i saborske zakljuèke što se odnose na hrvatsku prošlost do 1848. Ivan K.XVI... g. I. -Ivan Skilica – djelo "Kronika" donosi podatke o Petru Krešimiru III. Tomislava ne naziva kraljem. poglavlju opisuje Dalmaciju i otoke.. 19041908.. K. kao i razdoblju Samuilovog Carstva i Bazilija II. U tom je djelu objelodanjena bogata graða mletaèkog državnog arhiva koja osvjetljuje odnose Mletaèke Republike i Južnih Slavena. 2. zatim upad Saracena u 9. st.. 6. Zagreb. do 1400. g.

a kasnije mu je dodan i opširan opis prijeke smrti kralja Dmitra Zvonimira. i Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus. Vrbaške i Dubièke. ova redakcija Ljetopisa bila je glavni izvor historijskih znanja za Hrvate. Samuil Barbas: Codex diplomaticus comitum de Blagay. napisao djelo s nazivom “De administrando imperio”. XII. isprave Sanske. 1897. comitatum Dubicza. barskog katolièkog sveæenika. Budimpešta. Prvi dio sadržava zbirku razlièitih izoblièenih dogaðaja. castrum et oppidum Jajcza. Augustin Theiner: Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia. To je napisao poglavito na osnovi izvještaja što ih je dobio od svojih pouzdanika iz bizantskih gradova onoga vremena. o razlièitim dogaðajima koji su se zbili u Duklji u XI. koji je izmeðu 948. i 30. sa sumnjivom jezgrom. 1858. 65 . Vjekoslav Klaiæ: Acta Keglevichiana annorum 1322-1527. p. JAZU. 1858. te banovine Jajaèke. Bosne 12.. Euzebije Fermendžin: Acta Bosnae potissimum ecclesiastica. 1910-1913.. st. Bosne 11. Kod nas je najzaslužniji Ivan Crnèiæ. U tom djelu Theiner je objavio spise o odnosima izmeðu Svete stolice i Ugarske i Južnih Slavena (Vetera monumenta Slavorum meridionalium historicam illustrantia. Prvi dio je vrlo rano dospio u hrvatsku gdje je preveden na hrvatski. sastavljen uglavnom od dva razlièita djela. Budimpešta 1910-1913. izdao biskup Strossmayer o svom trošku). Objavio ga je njemac Schwankner u djelu "Pisma kraljevine Ugarske". 9. 1917. 1892.. barski biskup iz porodice Medijevaca. Dva su saèuvana teksta. Orbasz et Szana. Beograd. polov. st. 1859-1860. i Banatus. p. i 1180. U tom djelu. Rim. srednjovjekovne isprave porodica knezova blagajskih od plemena Baboniæa i knezova Krèkih Frankopana.. Zagreb. Sve do XVII. iznio je najstarije vijesti o Hrvatima i Srbima od njihova doseljenja na jug pa sve do polovine X. a drugi je talijanski prijevod Maura Orbinija u knjizi "O kraljevstvu Slavena" (1601. 14.. Šandor Horvath: Cod. kojima je najveæim dijelom nemoguæe odrediti mjesto povijesti. To je spis Ljetopis popa Dukljanina. srednjovjekovne isprave porodice Kegleviæa. Beè. Fran Miklosich: Monumenta Serbica. st. dipl. jedan u arhivi Vatikana. st. i 952. Isprave o povijesti srednjovjekovne Bosne 10.. Budimpešta. 1912. i u 1. Smatra se da je autor Grgur. Medo Puciæ: Spomenici srpski od 1395-1423. 13. Zagreb. Domaæa historiografija javlja se tek u XII. Drugi dio je usmeno prièanje starca i pamæenja samoga pisca. a Ivan Luèiæ je utvrdio da se na nekim mjestima razikuje od originala. glave 29. PISCI Meðu ljetopiscima i piscima o hrvatskoj povijesti istièe se u prvom redu bizantski car Konstanin Porfirogenet.8. Budimpešta. Vrijeme pisanja ovog rodoslova je negdje izmeðu 1150..).

Varaždinski župnik Antun Vramec sastavio je prvo hrvatsko štampano historijsko djelo “Kronika” koja je posebno važna za XVI. o mletaèko-hrvatskim odnosima do 1280. izdavati darovnice i privilegije.Ovaj rodoslov je važan zbog toga što donosi najstariju povijest Crvene i Bjele Hrvatske. ali i opæepolitièkih doživljaja. a ne poznaje ni genezu maðarskog naroda. vladara. èesto je tendenciozan. Posljednje izdanje je uredio Raèki. Govori o održavanju sabora i krunjenu kralja Budimira koji je podijelio državu (Crvena Hrvatska – od Trima do Draèa i Bijela od Vinodola do Dunava i donja Dalmacija). To je prvi opsežniji historijski spis napisan na hrvatskom jeziku. Hrvatsku redakciju uredio je Papaliæ koji ju je poklonio Maruliæu koji ju je preveo na latinski. i Dmitra Zvonimira. Koloman koji ne želi ratovati s Hrvatima i èije pravo na Hrvatsku èak potvrðuje i papa. Zauzvrat Koloman priznaje hrvatskom plemstvu njihovu staru baštinu. koji je napisao “Chronica Hungarorum”. dolazi u Hrvatsku da s plemstvom utanaèi sporazum. st. dodajuæi u nju mnogo svojih osobnih. Ipak je on najodlièniji i najznaèajniji srednjovjekovni pisac dalmatinske povijesti. g. najvjerojatnije tajnik Nikole Zrinskog Franjo Èrnko. Zbrka je i u redoslijedu hrv. osloboðenje od plaæanja zemljarine. dužd Andrija Dandolo. Kao voða latinske stranke. Posebnu važnost u njegovu djelu ima dio koji govori o vremenu Hrvatskih kraljeva Petra Krešimira IV. te o tatarskoj najezdi za vrijeme Bele IV. do 1606. st. Mnogo važniji pisac je Toma Arhiðakon. ali sa mnogo nedoslijednosti. Posebno dragocjen opis opsade Sigeta. 66 . koji je u svom djelu “Historiarum de rebus Hungaricis libri XXXIV” obuhvatio vrijeme od 1490. od kojih se najstariji nalazi u kaptolskom arhivu u Splitu. a kao obvezu im namæe da daju po 10 konjanika svako pleme kad kralj kreæe nekamo u vojnu. U dokumentu se 12 plemena nagodilo s Kolomanom da æe ga priznati za kralja. U XIV. U XV. ugarski propalatin i slavonski velikaš. One je napisao kratko vrijeme prije smrti povijest svoje crkve “Historia Salonitana”. djelovao je ugarski pisac Ivan Thuroczy od Szentmihalya. PACTA CONVENCTA To je dokument kojim je dvanaest hrvatskih plemena slopilo sporazum s Kolomanom o ujedinjenu kraljevina Hrvatske i Ugarske. Tako je nastala personalna unija Hrvatske i Ugarske. st. g. Isto tako ureðeno je da æe kralj za namjesnika imenovati bana. pakostan i pristran u odnosu na Hrvate. isticao se i mletaèki ljetopisac. pa tako Tomislava smatra potomkom Budimira. ubirati poreze i uživati zemlju izumrlih plemiæa. koji u svom djelu “Chronicon Venetum” donosi mnoštvo podataka na osnovi pouzdanih izvora mletaèkog arhiva. što ga je hrvatskim jezikom napisao neki oèevidac. obvezavši ga pri tome na posebnu krunidbu hrvatskom krunom. Saèuvana je u nekoliko prijepisa. Najznaèajniji historièar je pak Nikola Ištvanffy.

Croatiae et Sclavoniae). No ono je danas zastarjelo. Za Luèiæem zaostaje zagrebaèki kanonik Baltazar Adam Krèeliæ koji je napisao povijest zagrebaèke crkve do polovice 17. s tendencijom da opravda tadašnji centralistièki sistem beèke vrhovne vlade. Radoslav Lopašiæ.. st. kada je zagrebaèki kanonik. (1564). Matija Mesiæ. st. st. tj. polov. Nauèenjaèki krug prvih akademika èinili su njen predsjednik Franjo Raèki.HRVATSKA HISTORIOGRAFIJA Hrvatska historiografija poèinje tek u 2. Ovo djelo svojom metodièkom izradom i opsežnošæu nadilazi sva dotadašnja djela. Još èvršæu osnovu za rad stekla je hrvatska historiografija osnivanjem JAZU. g. Na prijelazu stoljeæa znaèajan je rad zagrebaèkog isusovca Josipa Mikoczyja. barun Juraj Rattkay. Druga velika sinteza hrvatske povijesti je djelo Vjekoslava Klaiæa “Povijest Hrvata” u 5 svezaka do godine 1608. prvu sustavno napisanu hrvatsku historiju (Memoria regum et banorum regnorum Dalamatiae. a zatim i politièku historiju Kraljevine Hrvatske do smrti Ferdinanda I. Poslije ilirskog preporoda prvu hrvatsku historiju napisanu novim knjiškim jezikom izdao je Ivan Ševar. 67 . On je to djelo izradio na osnovi svega što mu je tada bilo pristupaèno i tiskom objelodanjeno izvorno blago i literatura. historièar grada Zagreba. koje je prvi puta temeljito obraðeno. g. (De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex). Šime Ljubiæ. To je djelo ipak za starije doba osnovano na nepouzdanim izvorima. Potkraj života napisao je i ljetopis svoga vremena koji je jedan od najdragocjenijih izvora za 18. Rezultatima rada spomenutih uèenjaka prvi se poslužio profesor hrvatske historije na sveuèilištu i predsjednik JAZU Tade Smièiklas. a prikazuje hrvatsku historiografiju do 1420. jer je od tog vremena objelodanjeno mnoštvo drugih izvora. g. 17. historièar doba hrvatskih narodnih vladara.. a posebno je znaèajno vrijeme od 1409-1608. historièar hrvatsko-mletaèkih odnosa i Ivan Krst. profesor hrvatske historije na Sveuèilištu u Zagrebu. On je izdao u izdanjima Matice hrvatske djelo “Povijest hrvatska” u dva sveska. a danas ima vrijednost samo za pišèevo doba. jer se služio samo ispravama i suvremenim piscima. Mnogo je bolje djelo Trogiranina Ivana Luciusa koje je izdao u Amsterdamu 1666. izdao 1652. Luèiæ je s pravom osnivaè hrvatske kritièke historiografije. Zapoèeo je moderni znanstveni rad kojem je temelje položio Ivan Kukuljeviæ Sakcinski koji je osnovao “Društvo za jugoslavensku pojestnicu” i izdavanjem “Arkiva” (12 knjiga od 1851-1875). Najznaèajnije je da Rattkay ipak razlikuje strogo Hrvatsku od Ugarske. Tkalèiæ. historièar obaju kraljeva iz dinastije Jageloviæa i ravnatelj Hrvatskog arheološkog muzeja. koja je znaèajna za objelodanjivanje historijske graðe i izdavanje historijskih monografija i rasprava u svom èasopisu “Rad”. do onoga vremena kada je èitava Dalmacija trajno prešla u mletaèke ruke.. posebno da polju hrvatske historije u doba narodnih vladara (Otiorum Croatiae liber unus).

. Hrvatska povijest do 1790. STRANI IZVORI I PISCI 1) Bizantski izvori . Od njegove zamišljene "Hrvatske povijesti od najstarijih dana do 1918. Sažetu sintezu hrvatske povijesti Šišiæ je dao u Enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenaèkoj I. prikazana je i u širem okviru “Historije naroda Jugoslavije” III (1953-1959). Za poznavanje hrvatske povijesti u doba feudalizma važni su priruènici: Vladimir Mažuraniæ “Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rjeènik” i Zlatan Herkov “Graða za financijsko-pravni rjeènik feudalne epohe Hrvatske”..Konstantin VII. st.” izašlo je samo “Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. od Jaroslava Šidaka.”. “Prošlost Dalmacije”. st. “Povijest Istre”. Cjelovit prikaz hrvatske povijest do postanka Jugoslavije pokušao je u manjem opsegu dati i Lovre Kataèiæ pod naslovom “Pregled povijesti Hrvata” iz 1938.. Iduæe godine to je uèinio i Vaso Èubriloviæ u spisu “Politièka prošlost Hrvata”. “Histore de Dalmatie”. Ferdo Šišiæ je u nakladi Matice hrvatske poèeo izdavati svoju Hrvatsku povijest u 3 sveska. kada je hrvatski jezik proglašen službenim. “Povijest Meðimurja”. 1925. i “Povijest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadoviæa. g. IV. završavajuæi s godinom 1847.1906. Rudolf Horvat napisao je “Povijest Hrvatske”. Kritièki prireðen izbor hrvatske graðe sadržan je u “Historijskoj èitanci” Jaroslava Šidaka i “Izvori za hrvatsku povijest” Nade Klaiæ. 1960. Od regionalnih povijesti najznaèajnije su ove: Lujo Vojnoviæ. svjetskog rata. Šišiæ: “Hrvatska historiografija 16-20. Rudolf Horvat. J. Od prikaza pojedinih razdoblja hrvatske povijesti važni su: “Najnovije doba hrvatske povijesti” od Rudolfa Horvata i “Politièka povijest Hrvatske” od Josipa Horvata. 1944. Pregled razvitka hrvatske historiografije daju: F. koji obuhvaæaju razdoblje od Narodnog preporoda do kraja 19.” dopunio je tekst sa revizijom hrvatsko-ugarske nagodbe. Socijalne pokrete u feudalnom razdoblju hrvatske povijesti pokušali su izložiti Stjepan Antoljak u “Borbe puèana i seljaka” i Ferdo Èulinoviæ “Seljaèke bune u Hrvatskoj”. Šidak u Enciklop. Grga Novak. koju je kasnije preštampao kao uvod njegovoj “Politièkoj povijesti Hrvatske” iz 1936. a u “Kratkom ljetopisu hrvatskog javnog života” do izbijanja I. a završava godinom 1657. Dane Gruber i Vjekoslav Spinèiæ. Porforogenet (veæ navedeno) 68 . Ponovni pokušaj sažete sinteze koji se u mnogome razlikuje od Šišiæeve sadržan je u Enciklopediji Jugoslavije IV.. U prvom izdanju svoga “Pregleda povijesti hrvatskog naroda od najstarijih dana do 1873... Jugosl.

Beèka ilustrirana kronika iz druge polov. i Zvonimirova krunidbena zakletva.Požunski anali (997-1203.Gesta Hungarorum. autor djela Mletaèka kronika. jedno je od najboljih djela karolinske historiografije.drugi kronièar je Andrija Dandolo koji je napisao Anale. Svi izvori su sabrani u “Priruèniku izvora za hrvatsku povijest” Ferde Šišiæa.kronièar Ivan Ðakon. 5) Papinski izvori . Šibenik.najstariji arapski izvor datira iz 7. na franaèkom dvoru se bavio ne samo rimskom poviješæu. no moderna ju historiografija odbacuje.pisma nekih papa 9. 4) Ugarski izvori .Einhard: Vita Caroli Magni životopis Karla Velikog . te spominje naselja Zadar.. g.2) Mletaèki izvori . od geografa i ljetopisca Idriza koji u vrijeme I. . i 10. . križarskog rata pohodi Europu s križarima. Liber Pontificalis 6) Arapski izvori – Almasuti – govori o Hrvatima koji su stanovali iza karpata . U novije vrijeme bila je postavljena teza da je to prvi bosanski biskup Ponša. te potvrde zakljuèaka splitskog crkvenog sabora iz 1063. napisane krajem 13.Annales regni Francorum. st. koja se nekoæ koristila kao izvor za nasilnu smrt kralja Zvonimira. Split.Šimun de Keza: Gesta Hungarorum. 14.. nego i poviješæu svoga naroda do 744. djelo su napisali franaèki redovnici. st. . 3) Franaèki izvori . 69 . st. od pape Aleksandra II. Korèulu. senj. nepoznatog autora. Djelo je vrijedno i za hrvatsku povijest franaèkog doba. koja je relativno objektivna jer je napisana u vrijeme kada Venecija nije ni pomišljala na osvajanje Jadrana. u svom djelu vrlo pristran (veæ navedeno). važna posebno za anžuvinsko razdoblje . a važnost za hrvatsku povijest imaju u tome što je to jedini spis koji piše o posljednjem hrvatskom kralju Petru i njegovoj pogibiji na planini Gvozdu. Trogir. st.Poljsko-ugarska kronika.) .Pavao Ðakon: Historia Langobardorum. važno jer govori o ustanku Ljudevita Posavskog . a najsjevernija toèka je Senj.

Poraz Hrvata na Krbavskom polju odjeknuo je širom Europe.paša bio je sa blizu 10 000 vojnika prodro preko teritorija Hrvatske u pravcu Kranjske i Koruške..[2] 70 . od tog vremena takvi upadi i provale postaju sve èešæe. U Rimu se pomišljalo na obnovu križarskih vojni. borbe do kojih je došlo jasno su pokazale turske namjere. Padom Bosne.. koji su razarali i satirali sve pred sobom i pokazivali s kakvim se neprijateljem treba boriti. U tom ljutom boju nastrada velik broj hrvatskih velikaša: ban Emerik Derenèin bio je zarobljen. sultan Mehmed II. Ovisno o unutarnjim prilikama i jaèanju Osmanskog Carstva. Ne bi li zaustavili takve prodore. pogotovo nakon strahovitog poraza vojske zapadnoeuropskih vitezova i kralja Sigismunda kod Nikopolja 1396. prikljuèio je 1459. Maðari mu se nisu suprotstavljali jer je s njima još uvijek bio na snazi sklopljeni mir iz 1483. a velik broj je bio i osakaæen. Hrvatska je bila direktno izložena udaru osmanske vojske. Taj je prodor odbijen. ostavio je pustoš meðu hrvatskom vojskom. a osvajanjem Hercegovine 1482. hrvatsku je vojsku okupio ban Emerik Derenèin koji je od Turaka želio preoteti plijen. koji je oznaèio i kraj snova o potiskivanju Turaka s europskog kopna. Turcima je otvoren slobodan put u Hrvatsku. Osvajanjem Konstantinopolisa 1453. otvorio je Osmanskom Carstvu put prema Ugarskoj i Hrvatskoj. zvan Osvajaè. Dunava i Save na udaru Osmanlija. koje su bile cilj buduæih vojnih pohoda. “Hrvatski poraz” (“cladis croatica”) kako je u povijesti nazvan. našao se prostor izmeðu Drave. na Krbavskom polju èekajuæi Hadum Jakub . Srbiju Osmanskom Carstvu. Veæ 1391. no slabašni kralj Vladislav nije bio zainteresiran za nešto takvo. U toj bitci nad preko 8000 vojnika napravljen je masakr. Preko Hrvatske se turske akindžije zalijeæu i Korušku i Kranjsku te ugrožavaju Veneciju. a 1463.VII. koji zapoèe 9. ali je iza sebe ostavio pustoš i zastrašio stanovništvo koje je napustilo svoja selišta. DODATAK KRBAVSKA BITKA Poraz srpske vojske na Kosovu polju 1389. Jedna druga vijest govori o tome da su Turci zauzevši Posavinu spalili hrvatske utvrde i samostane što je izazvalo krvavi boj na Krbavskom polju kod Udbine. pod vodstvom bana Emerika Derenèina okupila se hrvatska vojska 1493. Iz ovog sukoba spas je našao samo knez Bernardin Frankopan. pala je u njegove ruke i Kraljevina Bosna. te kazniti ih za napad na kršæansko podruèje.pašu na povratku s pljaèkaškog pohoda. Nije jasno da li je nakana Turaka bila da preko Hrvatske preðu bez veæeg zadržavanja i s što manje štete ili pak da taj prostor pripreme za buduæe osvajanje. na èelo kojih je trebala stati Ugarska. [1] Beg Jakub . Meðutim. godine. Kao što je veæ spomenuto. rujna 1493.

kada je igrom nesretnog sluèaja ostavljen od svoje vojske i ubijen. god. Ugarske i Osmanskog Carstva koji traje od 1503 do 1516. 1512. sin kralja Matije Korvina. te razorio njegove utvrde. Pogrešna procjena kralja Ludovika II.[6] Neodoljiv izazov i cilj njegove prve vojne bilo je osvajanje Beograda. nasljeðuje Sulejman II Velièanstveni (1520-1566) koji nasljeðuje ogromno oèevo carstvo te ga èini još jaèim. te spuštajuæi se opustošili Požešku kotlinu. opustošio je njegovu okolicu. Sultana Selima I. da bi se na povratku našli u Virovitici. da æe sultan nastaviti osvajanja izvan Europe te ubijanje njegova izaslanika. Tada izgladnjelom Jajcu u pomoæ hita ban Ivaniš Korvin te tjera Turke u panièan bijeg. on se vraæa bez pomoæi za Hrvatsku. Nakon bitke Turci su se uputili prema Zagrebu robeæi i paleæi u okolici Samobora sve do Ptuja. Smrt junaèkog bana Petra Berislaviæa bolno je odjeknula u hrvatskom narodu. a istodobno opustošiše i cijelu slavonsku Posavinu. Njegovom smræu Hrvatska ostaje prepuštena sama sebi. Svi kao da su bili slijepi pred opasnosti koja ih èeka padom hrvatske. Padom Beograda i gubitkom istoènog Srijema nadvila se nad Hrvatskom i Ugarskom smrtna opasnost koja je jasno pokazala da je svemu došao kraj. dok na našim prostorima taj mir traje mnogo kraæe. kome ovaj put pomoæ šalje ugarski kralj Ladislav te im nanosi veliki poraz. [3] U to nesretno vrijeme za Hrvatsku obrana granica od turskih provala ležala je potpuno u rukama velikaša Berislaviæa i Frankopana. [7] 71 . Unatoè srceparajuæem govoru kneza Bernardina Frankopana na saboru u Nürbergu. Za odmazdu Turci osvajaju Makarsku. Tu Sulejmanovu namjeru budimski je dvor doèekao nespremno. biva sve nesigurniji. a velika opasnost prijeti i drugim mjestima. Na drugoj strani Hrvatske biva osvojen Knin. Poslije tih zbivanja dolazi do primirja potpisanog izmeðu Venecije. Turci osvojiše cijelu Srebrenièku banovinu.. g. ubrzalo je odluku o pokoravanju Ugarske. upravo u sudbonosnom èasu kada je jedna takva osoba bila najpotrebnija.[5] Hrvatskoj biva u tim svojim najtežim trenucima uskraæena pomoæ i od Europe. zlokobno najavljujuæi sve tragièniji rasplet dogaðaja. ali ipak to ih nije obeshrabrilo te oni ponovno napadaju Jajce. god. On ratuje s Turcima i u okolici Bihaæa. BITKA NA MOHAÈKOM POLJU 1498. ulazi u Beograd. Prekasno je okupljena i poslana vojska. Potkraj 1500. tako da Sulejman veæ 1521. Skender . a grad od gladi spašava Petar Berislaviæ.Bitkom na Krbavskom polju zapoèinje dugogodišnji hrvatsko-turski rat.beg pokušava da provali iz Bosne u Hrvatsku.[4] Položaj Jajca od 1512. g. uspijeva u meðuvremenu organizirati Hrvatsku te odbiti napad i u dva navrata razbiti tursku vojsku kod Livna. Skender-beg je opsjedao i Jajce. ali ban Ivaniš.

Dobro znajuæi da je prostor Hrvatske i zapadnog dijela Ugarske za njih od životnog znaèaja. pa tako austrijski nadvojvoda Ferdinand šalje pomoæ opkoljenim gradovima u Hrvatskoj. U biti to su bile odluke “Pacte convente” kojom je hrvatsko plemstvo željelo produžiti kontinuitet postojanja hrvatskog kraljevstva. Tim 72 . na hrvatsko-ugarsko prijestolje pretendiraju Ivan Zapolja i Ferdinand Habsburški.Opasnost od Turaka nagnala je Austriju i Ugarsku na savez. su propale. Poraz na Mohaèkom polju predstavlja kraj državne zajednice izmeðu Hrvatske i Ugarske. poèinju slati pomoæ Hrvatskoj. Za Turke je od posebnog znaèaja bilo zauzimanje Jajca koje je bilo kao hrvatski otok u turskom moru i tako im stvaralo zapreke za daljnja osvajanja. SIGETSKA BITKA Nakon poraza na Mohaèkom polju i smrti kralja Ludovika II. iz 1524. Petar Kružiæ je uspio unijeti hranu u izgladnjeli grad. U boju je pao i sam kralj Ludovik II. sultan Sulejman izdaje nalog da se okuplja vojska i ratna oprema. sultan kreæe s neviðenom vojskom na Budim. U Cetinu 1. kako bi imala odriješene ruke za sreðivanje stanja u zemlji. vojska stiže na Mohaèko polje gdje se razvi žestoka bitka u kojoj Ugri bijahu potuèeni do nogu. a nadvojvoda Ferdinand potpomaže hrvatske velikaše utiruæi si tako put izboru za kralja Hrvatske i Ugarske. a slavonsko se 6 sijeènja u Dubravi prikljuèilo pristašama Ivana Zapolje. ispunjena dugotrajnim i krvavim borbama za prijestolje.[9] U proljeæe 1526. nego se povuèe zadovoljan pobjedom. koje je nakon pada Beograda dospjelo u kritiènu fazu. hrvatsko je plemstvo izabralo Ferdinanda. što konjanika.) bilo ispunjeno samo krvavim bitkama s Turcima. Prilikom izbora Ferdinanda za hrvatsko-ugarskog kralja on je morao ispuniti odreðene obveze prema kraljevini Hrvatskoj: da drži stalnu vojsku u zemlji od 1000 konjanika uz mjeseènu potporu od 3 dukata za svakog vojnika. Najprije je napao Petrovaradin. Spašavanje Jajca na svoju odgovornost preuzima Krsto Frankopan te dok je on suzbijao turske prodore u Jajce. Okonèanjem rata s Perzijom. a iduæa zbivanja su još tužnija. a cilj njegova pohoda bio je jasan: prodor u Panonsku nizinu. Sultan bez zapreka ulazi u Budim. g. osim Dubrovnika. Èitavo je jedno stoljeæe (od 1415. potom Osijek i preko Drave napravljenim mostom poèeše se prebacivati na tlo Ugarske. no u njemu se ne zadrži. god. Predvoðena sultanom. Buduæi da je Ugarska dospjela u rasulo prihvatila je ponuðeno primirje sultana Sulejmana II. Malobrojna vojska od jedva 30000 vojnika nije se uspjela suprotstaviti brojnijoj turskoj vojsci u kojoj je bilo oko 150000 što pješaka. da utvrdi hrvatske pograniène gradove. sijeènja 1527. Znajuæi da Hrvatskoj od kralja Ludovika nema pomoæi i mnogi drugi velikaši staju na stranu Ferdinanda. te da æe poštivati prava hrvatskih staleža i saborske odluke i štititi i braniti ih cijelog života. Tim porazom sve naše zemlje.[8] Uskoro je i beèki dvor procijenio da hrvatsko-ugarska državna zajednica u iduæem sukobu s Osmanskim Carstvom nema nikakvog izgleda za opstanak. g.

Turci zauzimaju Brod te od njega prave najvažnije uporište na Savi. Stvara se i tješnja veza izmeðu hrvatskih graniènih predjela i Kranjske. te pod vodstvom Krste Frankopana slavonski velikaši izabraše Ivana Zapolju za svoga kralja. a sklopio je i ugovor s njima o potpunoj zajednici interesa i borbe protiv Turaka. do 1566. Turci su tijekom 1536-1536. Ni meðusobne borbe izmeðu Zapolje i Ferdinanda ne prestaju. do 1566. Uslijediše borbe oko Varaždina u kome poginu Krsto Frankopan. a sultan Sulejman II. Opsada grada je poèela 1. Tijekom napada što je uslijedio 1566. Zapolja zatraži pomoæ i zaštitu kod Turaka. god.[10] Uskoro padne i cijela Jajaèka banovina što je znaèilo da je Turcima bio otvoren put sjeverno od Save u Požešku i Križevaèku županiju. god. doživljavaju svoj vrhunac te postaju još pogubnije po hrvatski narod i od same turske sablje. Obaviješten o opsadi grada. Da bi se održao. a od Požege Požeški sandžak.. Uskoro je banom postao Nikola Zrinski koji se ženidbenom vezom povezao s Frankopanima. Pljaèkaju. sigetski kapetan od 1561. Najprije je prešao Dravu kod Osijeka i s vojskom dopro do Sigeta u kome je gospodario Nikola Zrinski. Grad je bio štiæen s nekoliko rovova.[11] Godine 1536. U tim se promjenama vide i zaèeci buduæe Vojne krajine. postavljaju zasjede te borba s njima postaje još gora no li s Turcima.paša Sokoloviæ koji je malo po malo preoteo svu vlast iz ruku ostarjelog sultana. Ali jedno stoljeæe kasnije oni prelaze na Hrvatsku stranu i ostavljaju korijene u hrvatskoj zemlji kao da se ništa nije dogodilo.stoèara iz Bosne. Nikola Zrinski je grad èuvao s 2500 vojnika suprotstavljajuæi se mnogo brojnijoj sultanovoj vojsci koja je brojila 90000 ljudi i 300 topova. uspjeli osvojiti èitavu Slavoniju.. otimaju i odvode ljude i trguju s njima. a pobjedi Ferdinand. došlo je do novog rata Turske i Austrije. zauzmu i Klis u Dalmaciji i od njega stvaraju Kliški sandžak. hrvatski je ban bio od 1542. Uzaludno su Turci pokušavali i pet godina ranije zauzeti taj grad koji im je stajao na putu daljnjih osvajanja. god. nije moglo izabrati ni bana. Po tko zna koji put sultan Sulejman kreæe s velikom vojskom na Ugarsku. kralj 73 . Konaèno dolazi do reorganiziranja države i utemeljenja novog obrambenog sustava. Vojsku je vodio Mehmed . Nikola Šubiæ-Zrinski živio je od 1508. Time izbi graðanski rat u Hrvatskoj koga obilato iskoristiše Turci. Turska osvajanja u Slavoniji i Dalmaciji konaèno su prekinula sukobe izmeðu Zapolje i Ferdinanda i natjerala ih da se približe jedan drugom i pokušaju se zajednièkim snagama oduprijeti nadmoænoj turskoj sili. Sva ta njihova prepiranja dovela su do toga da se u Hrvatskoj izmeðu 1531-1537.. èime se on i okruni u Biogradu ugarskom krunom. Punih dvadeset dana odbijao je on juriš za jurišom teško krvareæi.[12] Nakon prvih i žestokih borbi Zrinski se morao povuæi u dubinu grada. Štajerske i Slovenaca. U jesen 1566.èinom Habsburgovci postadoše gospodari Hrvatske. a nakon neuspjele turske opsade Beèa 1529. Meðutim. Na granici oni obavljaju najprljavije vojne poslove ne prezajuæi ni od kakvih zloèina. te odluke nisu prihvatili svi hrvatski velikaši. a nakon duže opsade pošlo im ja za rukom da 1537. kolovoza. ovoga puta zbog Erdelja. god. a potom i glavni obrambeni kapetan Ugarske. Osim redovne vojske i akindžija. u borbi protiv Hrvata Turci tada sve više koriste poseban vojni red sastavljen uglavnom od pokorenih kršæana i Vlaha . Velièanstveni iskoristi ove meteže te najprije osvoji Jajce.

Godine 1592. Hrvatska je za vrijeme njegove vladavine dospjela na najniže grane. Kada je zapaljena i tvrðava u koju se Zrinski povukao. Drave do Ðurðenovca i Èazme i Save nešto niže od Siska.[14] Znajuæi da mora negdje nasuprot Sisku i Brestu udariti neku èvrstu toèku za podlogu svojih ratnih namjera. ban Petar Erdödy je uspio osloboditi Kostajnicu. ova prividna pobjeda je oznaèila njihovu postepenu. Hasan-paša napada Bihaæ. Iako su Turci osvojili Siget. zahvaæajuæi samo mali komad zemlje od mora do kranjsko-štajerske granice. Novigrad te i širu okolicu Požege. Mehmed-paša Sokoloviæ je nudio Zrinskom svakojake ponude ne bi li ga izvukao iz grada. Izdržljivost i snaga Vojne krajine u pravom smislu iskušala se tek po dolasku Hasan-paše Predojeviæa 1591. Njegova junaèka pogibija odjeknula je širom Europe. Sveèano odjeven i pomiren s smræu izjurio je na konju i pao smrtno pogoðen. ugarske i austrijske zemlje koje su bile zahvaæene nemirima.[13] SISAÈKA EPOPEJA Promjene u Hrvatskoj. a Slavonska u Varaždinu. Time je Hrvatska krajina dobila stalno sjedište u Karlovcu. U njegovo vrijeme u zemlji izbija i velika seljaèka buna pod vodstvom Matije Gubca 1573. pa je tako i u smrti ostao pobjednik. a zatim sve bržu propast. god. no Zrinski se junaèki držao. a cijela Hrvatska oplakivala je njegovu smrt. Da bi se pokušalo zaustaviti daljnje napredovanje Turaka nadvojvoda Karlo je utemeljio Vojnu krajinu 1578. U Hrvatskoj su utemeljene dvije takve Krajine: Slavonska izmeðu Drave i Kupe i Hrvatska izmeðu Kupe i mora. smještene po kraljevskim i gospodarskim gradovima. no zbog oskudice oni to nisu mogli. Tada kralj uzima obvezu o skrbništvu Vojne krajine koju su saèinjavali krajiški vojnici. veæ ga je svjesno žrtvovao. To utvrðenje je bilo izgraðeno na zemljištu knezova Zrinskih. g. dolazi do promjene na prijestolju Austrije koje se odrazilo i na hrvatske zemlje. U meðuvremenu umro je sultan Sulejman. ali opet su meðu njima najveæi broj èinili Hrvati. Te godine na kraljevsko prijestolje dolazi Rudolf (1576-1608. god. Ugarskoj i Austriji nastaju smræu bana Petra Erdödyja. Osam do deset dana odbijali 74 . Navedene dvije godine sva je obrana ležala u rukama Jurja Draškoviæa. god. naredio je da se otvore vrata te s preostalim vojnicima krenuo u posljednji juriš. on diže novu utvrdu nazvanu Petrinja. a nazvaše ga Karlstadt (Karlovac) po nadvojvodi Karlu. U isto vrijeme kada se opsada Sigeta bližila kraju. Ta je buna bila uvod u nova turska osvajanja i upade u hrvatske.). U cilju uspješnijeg èuvanja granica nadvojvoda Karlo odluèi da podigne jako utvrðenje. kada na njegovo mjesto dolazi Juraj Draškoviæ i Franjo Frankopan Slunjski. Nakon ovih zbivanja sklopljeno je primirje s Osmanskim Carstvom na osam godina.Maksimilijan nije ni pokušao priskoèiti Zrinskom u pomoæ. Kako dolikuje ratnom i neustrašivom junaku Zrinski je poginuo na konju. što je Sokoloviæ zatajio vojsci plašeæi se demorala. èijom smræu izumire loza Frankopana Slunjskih. Bilo je to ureðivanje stalne hrvatske vojske duž granice s Turcima. Tu vojsku su osim kralja morali izdržavati o svom trošku i vlasnici pojedinih gradova. zadnju enklavu hrvatskih zemalja na zapadu. Tijekom 1576.

gradu hitaju u pomoæ Tomo Erdödy s banskom vojskom od 1240 vojnika. U Carigradu se zbog tih pobjeda uvelike slavilo. Nakon pobjede nad Bihaæem Hasan-paša krene na Brest te ga pokori i ponovno pokla stanovništvo koje se predalo. Poraz kod Bresta imao je na sreæu i nekih dobrih posljedica. buduæi da im je Hasan-paša obeæao da svatko može slobodno iziæi iz grada i sve svoje sa sobom ponijeti. Meðutim. Prednju èetu saèinjavali su hrvatski konjanici i pješaci pod vodstvom bana Erdödyja. te još oko 1000 vojnika iz drugih krajeva. Stanje u zemlji je bilo više nego kritièno. ne mareæi za ponude Hasan-paše da æe ih ostaviti slobodne ako mu predaju grad. No. Hasan-paša raspolagao je sa oko 40000 vojnika sakupljenih sa svih bojišta. a glavnom je branitelju. a 800 djece pokupiše i poslaše u Carigrad. te se poèela sa svih strana pripremati pomoæ Hrvatskoj. g. Velika povorka kola prolazila je gradom na kojima je bilo smješteno 600 odsjeèenih glava.[16] 75 . 23 zastave ugrabljene kod Bresta i grbovi hrvatskih junaka iz Bihaæa. Opasnosti od Turaka nagnale su hrvatsko plemstvo da sazove Hrvatski sabor na kome je donesena odluka o sveopæem zemaljskom ustanku. za njima slijede njemaèki strijelci i stražnja èeta. Mleci osvojiše Pag. dok strijelci ne poèeše obasipati Turke. te se poèeše bacati u Kupu. obeæao da æe mu sam kožu oderati. te zaprijetiše èitavoj primorskoj krajini. stadoše uzmicati prema mostu na Kupi ne bi li se dokopali tabora. uvidjevši svoju slabost. Turci su u protekle dvije godine spalili oko devedeset i šest gradova. U svim zemljama kralja i cara Rudolfa uvidjelo se da se do tada premalo èinilo za obranu Hrvatskoga Kraljevstva. te se probiti dalje do Zagreba i time osvojiti preostatke Slavonije. snaðe Hrvatsko Kraljevstvo nova bijeda.[15] Sisaèka bitka oznaèila je kraj defenzive i poèetak odluènih borbi za osloboðenje Hrvatske. Samo što ta nesreæa proðe. Velika vojska pristigla je u Zagreb. Prva posljedica pobjede kod Siska bilo je preotimanje Petrinje. nakon pet dana opsade napusti grad. Èim su hrvatske èete naletjele na Turke doživješe poraz te se poèeše povlaèiti. pri èemu su 35000 ljudi odvukli u sužanjstvo. a naroèito gradu Zagrebu kome je do tada zaprijetila najveæa opasnost. nervozan što ne može uæi u grad. no kada je stanovništvo poodmaklo od grada. zaskoèiše ih Osmanlije te od 5000 kršæana posjekoše 2000.su Bišæani tursku silu. Èuvši za treæu opsadu Siska. a buduæi da je i Sisak bio popravljen. a meðu njima i sam Hasan-paša. Malo po malo pojavi se Hasan-paša pod Siskom prijetivši da neæe otiæi dok se ne mogne raspoznati da je taj grad ikada postojao. Dolazi pod Sisak s ogromnom vojskom namjeravajuæi ga opustošiti. U poèetku je izgledalo kao da æe Hasan-paša održati svoju rijeè. Eggenberg i njemaèke èete sa svega 1600 momaka. put im je bio zaprijeèen od 300 junaka iz Siska. Turci ne mogavši se više opirati. Najveæi broj se i utopio. Hasan-paša se spremio na odluèujuæi boj. Lipnja 1593. Hasan-paša ne usudi se da ga ponovno napadne dok ne skupi veæu vojsku. Bišæani se predaše. Ali vidjevši da im pomoæi nema.

(1163-1172) 6 RAT S BIZANTOM 6 BELA III. VLADAVINA ARPADOVIÆA 3 KOLOMAN (1102-1116) 3 ZAUZIMANJE DALMATINSKIH GRADOVA I OTOKA 3 SABOR PRED ZADROM 3 DALMATINSKI PRIVILEGIJI 4 SUKOB S CAREM HENRIKOM V. SLIJEPI (1131-1141) 5 GEJZA II. (1141-1162) 5 STJEPAN III. (1116-1131) 4 RATOVANJE S VENECIJOM 4 STJEPAN U HRVATSKOJ I DALMACIJI 5 RATOVI S BIZANTOM 5 BELA II.VIII. SADRŽAJ I. 4 OSLJEPLJENJE ALMOŠA I BELE 4 BORIS KOLOMANOVIÆ 4 KOLOMANOVO VLADANJE U HRVATSKOJ 4 STJEPAN II. (1172-1196) 6 CRKVENE PRILIKE 7 76 .

10 BOSNA I PATARENSTVO 10 ANDRIJA II. (1235-1270) 13 DJELOVANJE HERCEGA KOLOMANA 13 PROVALE TATARA 14 OBNOVA DRŽAVE 14 POSTANAK KRALJEVSKIH SLOBODNIH GRADOVA 14 MLETAÈKI RAT 15 77 . 7 FEUDALIZACIJA HRVATSKOG PLEMSTVA ZA BELE III. 7 KNEZOVI BRIBIRSKI 8 BRIBIRCI (OD NASLJEDNOG ŽUPANSTVA DO NASLJEDNOG BANSTVA)* 8 KNEZOVI CETINSKI 9 OMIŠKI KNEZOVI KAÈIÆI 9 KAÈIÆI* 9 KNEZOVI GORIÈKI I VODIÈKI BABONIÆI 9 EMERIK (1196-1204) 9 PRILIKE U ZADRU I OKO NJEGA 1202-1204 g. 12 HERCEG BELA* 12 BELA IV. (1205-1235) 11 ANDRIJINA KRIŽARSKA VOJNA 11 ZLATNA BULA 11 JAÈANJE HRVATSKIH VELIKAŠA ZA ANDRIJE II.BANOVI 7 REFORME BELE III.

(1290-1301) 18 II. BAN HRVATA I NJEGOVA BRAÆA)* 22 PAD BANA MLADENA 23 MLADEN II. (1270-1272) 16 LADISLAV IV. (1342-1382) 25 SRBIJA I BOSNA 26 MLETAÈKI RAT I ZADARSKI MIR 26 PRILIKE NA BALKANSKOM POLUOTOKU NAKON ZADARSKOG MIRA 26 DOLAZAK TURAKA NA BALKAN 27 BAN TVRTKO POSTAJE KRALJ 27 78 .* 23 VOJVODA NELIPIÆ (ili NELIPAC) 24 PRILIKE U SLAVONIJI ZA KARLA I. 25 LUDOVIK I. VLADAVINA ANŽUVINACA 21 KARLO I. (BAN MIKAC)* 24 KRAJ VLADANJA KARLA I. (1272-1290) 17 BITKA NA MORAVSKOM POLJU 17 ANDRIJA III.GRAÐANSKI RAT U HRVATSKOJ 15 RAT ZA BABENBERŠKU BAŠTINU 15 JAÈANJE VELIKAŠA 16 UPRAVNE PROMJENE 16 STJEPAN V. (1301-1342) 21 BAN PAVAO I ZADAR 21 BRIBIRCI (PAVAO.

JAGELOVIÆI I HUNYADI NA UGARSKO-HRVATSKOM PRIJESTOLJU 33 SIGISMUND LUKSEMBURGOVAC (1387-1437) 33 GUBITAK DALMACIJE 33 PRVI MLETAÈKI RAT 33 KRAJ HERCEGA HRVOJA 34 DRUGI MLETAÈKI RAT 34 PRILIKE U HRVATSKOJ 34 OBRAMBENI SUSTAV HRVATSKE 35 KRAJ VLADAVINE SIGISMUNDA 35 ALBERT HABSBURGOVAC (1438-1439) 35 79 .PONOVNI RAT S MLEÈANIMA 27 LUDOVIKOV ODNOS PREMA HRVATSKOJ I DALMACIJI* 28 DINASTIÈKI ZAPLETI U ANŽUVINSKOJ PORODICI 29 MARIJA 29 ZAPLETI U HRVATSKOJ 29 BUNA BRAÆE HORVAT 29 KARLO II. I MARIJA 30 SIGISMUND LUKSEMBURŠKI (1387-1437) 30 BITKA NA KOSOVU 30 STJEPAN TVRTKO I STJEPAN DABIŠA 30 BITKA KOD NIKOPOLJA 31 STJEPAN LACKOVIÆ I VOJVODA HRVOJE 31 KRAJ HRVATSKOG USTANKA POD VUKÈIÆEM 31 III. LUKSEMBURGOVCI. HABSBURGOVCI.

JAGELOVIÆ (1490-1516) 40 BORBE SA SUPARNICIMA 40 SLABOST VLADAVINE VLADISLAVA II. 38 SUKOB HUNYADIJEVACA I CELJSKIH 38 MATIJAŠ I. HABSBURGOVAC (1445-1457) 37 PRILIKE U HRVATSKOJ 37 DRUGA OPSADA BEOGRADA 1456. UNUTRAŠNJE STANJE HRVATSKOG KRALJEVSTVA 45 80 .VLADISLAV I. VELIÈANSTVENI I MOHAÈKA BITKA 43 IV. 42 LUDOVIK II. JAGELOVIÆ (1440-1444) 35 PRVA OPSADA BEOGRADA I GRAÐANSKI RAT 36 VELIKI TURSKI RAT 36 LADISLAV V. 41 KRBAVSKA BITKA 41 PRILIKE U UGARSKOJ 41 IVANIŠ KORVIN I KRAJ VLADAVINE VLADISLAVA II. KORVIN HUNYADI (1458-1490) 38 PAD BOSNE 39 ÈEŠKI ZAPLETI I AUSTRIJSKI RAT 39 PRILIKE U HRVATSKOJ 39 PRILIKE U BOSNI I OKO NJE 40 KRALJEVA LIÈNOST 40 VLADISLAV II. JAGELOVIÆ (1516-1526) 42 BAN PETAR BERISLAVIÆ 42 SULTAN SULEJMAN II.

54 BOSNA U VRIJEME PRVIH ARPADOVIÆA 54 BOSNA ZA KULINA BANA (1180-1204) 55 BOSNA U VRIJEME MATEJA NINOSLAVA (1233-1250) 56 BOSNA POD VLAŠÆU ŠUBIÆA 57 BOSNA U VRIJEME STJEPANA II.IME 45 TERITORIJALNE PROMJENE I GRANICE 45 STANOVNIŠTVO 45 CRKVA 46 KRALJ 47 HERCEG 47 BAN 47 SABOR 47 ŽUPANIJE 48 SUDBENOST 49 POREZI 50 VOJSKA I MORNARICA 50 GRADOVI 51 TRGOVINA 51 GRADITELJSTVO 51 PISMENOST (GLAGOLJICA)* 52 V. g. KOTROMANIÆA (1322-1353) 58 81 . PREGLED POVIJESTI BOSNE U SREDNJEM VIJEKU 54 BOSNA DO 1102.

TVRTKOVIÆA (1420-1443) 64 PONOVNO SLABLJENJE BOSNE (UNUTARNJI SUKOBI) 65 STJEPAN TOMAŠ (1443-1461) 66 STJEPAN TOMAŠEVIÆ I PAD BOSNE I HERCEGOVINE POD TURKE (1461-1463) 68 VI. 71 PISCI 72 PACTA CONVENCTA 73 HRVATSKA HISTORIOGRAFIJA 74 STRANI IZVORI I PISCI 75 VII. DODATAK 77 KRBAVSKA BITKA 77 BITKA NA MOHAÈKOM POLJU 78 82 . GLAVNI IZVORI I DJELA O HRVATSKOJ POVIJESTI 70 O POVIJESTI 70 IZVORI 70 ZBIRKE ISPRAVA OD 1102-1526. KOTROMANIÆA (1353-1391) 59 STJEPAN DABIŠA (1391-1395) 60 BOSNA U VRIJEME PREVLASTI VELIKAŠA DO IZBORA TVRTKA II. (1404-1420) 62 GRAÐANSKI RAT U BOSNI 63 USPON BOSNE ZA TVRTKA II.POLITIÈKO I GOSPODARSKO JAÈANJE BOSNE I HUMA U 14. ST 58 BOSNA U VRIJEME TVRTKA I. TVRTKOVIÆ I STJEPAN OSTOJA DO UÈVRŠÆENJA VLASTI TVRTKA II. ZA KRALJA (1395-1404) 61 PROTUKRALJEVI TVRTKO II.

.. 102-103 [13] Mažuran I..139 [14] Živkoviæ P. Povijest BiH od. 307-308 [2] Živkoviæ P. Zagreb. 98 [5] Mažuran I...... Hrvatska i Osmanko. 137. Povijest BiH od..... 1994. 73-77 [12] Živkoviæ P.. Osmansko Carstvo..... 124 [7] Mažuran I...... 63. 97 [3] Mažuran I. [6] Matuz J. Mostar. Zagreb.. 100 [9] Mažuran I. 1998. Hrvati i Osmanko. 103 83 . st. Hrvatska i Osmansko... 51-55 [4] Živkoviæ P.. Povijest BiH do.. Hrvati i Osmansko Carstvo....SIGETSKA BITKA 79 SISAÈKA EPOPEJA 81 -------------------------------------------------------------------------------[1] Mažuran I. Hrvatska i Osmansko.. 99....... stoljeæa i povijest Hrvata Bosanske posavine do poèetka XX. 100. Povijest BiH od. Povijest BiH od. 65 [10] Živkoviæ P......... Hrvatska i Osmansko...... 101 [11] Mažuran I. 55-62 [8] Živkoviæ P. Hrvati i Osmansko. 1990. Povijest BiH do konca XVIII.

.. 84 .. Povijest Hrvata knj. Povijest BiH od. 105.. 474-497 [16] Živkoviæ P.. V.[15] Klaiæ V. Zagreb.. 1918..

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful