You are on page 1of 11

UVOD

Mjere varijabiliteta su nastale na bazi primjene srednjih vrijednosti kao reprezentativnih pokazatelja određene karakteristike, osobine ili obilježje masovnih pojava. One treba da pokažu u kojoj mjeri X odstupa od svoje srednje vrijednosti. I kod mjera varijabiliteta poželjno je da njihova vrijednost zavisi od svih vrijednosti statističkog niza, da ima neko konkretno značenje sa prostim i očevidnim svojstvima, da njihovo izračunavanje nije komplikovano i da su pogodne za daljnje operacije. Postoji više vrsta mjera varijabiliteta, a svrstane su u dvije grupe, i to kao apsolutne ( istorodne distribucije ) i relativne ( raznorodne disribucije ). Apsolutne mjere disperzije 1.Raspon varijacija 2.Interkvartil 3.Kvartilna devijacija 4.Srednje apsolutno odstupanje 5.Varijansa 6.Standardna devijacija Relativne mjere diserzije 1.Koeficijent devijacije 2.Koeficijent kvartilne devijacije

Navedena podjela izvršena je na bazi mjernih jedinica posmatranih obilježja. Apsolutne mjere varijabiliteta se upotrebljavaju u onim slučajevima kada se obilježja posmatranih pojava izražavaju u istim mjernim jedinicama. Relativne mjere varijabiliteta se upotrebljavaju u onim slucajevima kada se obilježja posmatranih pojava izražavaju u različitim mjernim jedinicama. U nastavku ću detaljno objasniti svaku od navedenih mjera varijabiliteta.

1

POJAM, VRSTE I ZNAČAJ MJERA VARIJABILITETA Konstatacija osnovnih mjera varijabiliteta izvedena je na bazi kvadratnih odstupanja pojedinčnih podataka od aritmetičke sredine. Mjere varijibiliteta su mjere koje pokazuju koliko “dobro“ ili “loše“ srednja vrijednost predstavlja seriju iz koje je izračunata. Obično se za ocjenu koristi aritmetička sredina, tj. dali ona kao srednja vrijednost može da predstavlja seriju iz koje je izračunata. Aritmetička sredina je primaran podatak o jednom rasporedu i njenu ćemo vrijednost uzeti u slučaju kada vrijednost obilježja X želimo približno da predstavimo pomoću jednog konstantnog broja. Ona predstavlja mjeru lokacije. Mjere varijabiliteta se obično koriste za ocjenu aritmetičke sredine. Aritmetička sredina će dobro predstavljati seriju ako je ta serija homogena (kada su skupovi takvi da nema razlike između najmanje i najveće vrijednosti), ali obično su serije heterogene (kada postoji razlika izmedu najmanje i najveće vrijednosti). U slučaju da nema razlike između aritmetičke sredine i podataka iz serije, onda je mjera varijabiliteta jednaka nuli. U osnovi, ove mjere varijabiliteta se izražavaju u istim mjernim jedinicima u kojima se izražava podatak u seriji. S gledišta mjernih jedinica razlikuju se tri gupe mjera varijabiliteta, a to su: 1) Osnovne mjere varijabiliteta 2) Proste statističke invarijante 3) Složene statističke invarijante U osnovne mjere varijabiliteta spadaju: a) Raspon varijacije b) Interkvartilno odstupanje c) Prosječno apsolutno odstupanje d) Varijansa e) Standardna devijacija
2

Raspon varijacije Raspon varijacije je razlika između maksimalne i minimalne vrijednosti numeričkog obilježja neke distribucije frekvencija. To je najprostija mjera varijabiliteta. Njegovo izračunavanje ima smisla jedino u slučaju kada je cjelokupna masa raspoređena u jednom konačnom razmaku X ose ( Xmax , Xmin ).

Rx = Xmax – Xmin Raspon varijacije izražen u jedinicama numeričkog obilježja je nepouzdana mjera varijabiliteta. Osnovni nedostatak ovog mjerila varijabiliteta je u tome što ne zavisi od svih vrijednosti statističkog niza, već samo od njegovih ekstremnih vrijednosti. Osim toga, baš te ekstremne vrijednosti mogu biti izuzetne i vrlo daleko udaljene od najvećeg dijela mase, tako da razmak varijacije postaje nepodesan za ocjenjivanje disperzije. Zbog svoje jednostavnosti upotrebljava se ipak dosta često u primjenama statističkih metoda za kontrolu kvaliteta u serijskoj proizvodnji i u biološkim deskripcijama biljnih i životinjskih vrsta. Često u posmatrani statistički skup greškom uđu i izvjesni elementi koji mu inače ne pripadaju. Obično tada, baš ti elementi imaju ekstremne vrijednosti obilježja X u posmatranom skupu, tako da ce razmak varijacije ispasti sasvim drukčiji nego što ustvari jeste. Da bi se izbjegao uticaj ekstremnih vrijednosti predloženi su drugi razmaci, tzv. interkvartilni razmaci. Njihovo se određivanje vrši na taj način što se lijevo od donje i desno od gornje granice razmaka odstrani isti procenat ukupne statističke mase. Tako, na primjer kod neprekidnog rasporeda, interkvartilni razmak (x0,25, x0,75) dobijamo tako što donju granicu određujemo iz jednačine F (x)=0,25, a gornju granicu iz jednačine F(x)=0,75.

3

Interkvartil Interkvartil je apsolutna mjera disperzije odnosno razlika između gornjeg i donjeg kvartila. Intekvartil je raspon varijacije središnjih 50% podataka, tj. elemenata statističkog niza.

Iq = Q3 – Q1

Varijansa Varijansa predstavlja prosječno kvadratno odstupanje podataka od njihove aritmetičke sredine. Znači, prilikom izračunavanja prvo se treba izračunati aritmetička sredina, a zatim se za svaki podatak računa odstupanje od aritmetičke sredine (koje može biti pozitivno i negativno), a te razlike se kvadriraju. Varijansa kao veličina koja se izražava putem kvadrata ne iskazuje se ni u kakvim mjernim jedinicama, već se koristi kao osnova za izračunavanja standardne devijacije.Ona se može izračunati iz proste i složene serije podataka.

σ2 =

∑ ( Xi − X )
i =1

n

2

n

Kod složene serije podataka varijansa se može izračunati putem sljedeće formule:

 

4

Standardna devijacija Standardna devijacija je mjera varijabiliteta koja se najčešće koristi i ona je ustvari standard koji služi kao mjera varijabiliteta. Standardna devijacija se izračunava kao drugi korijen iz prosječnog odstupanja podataka od njihove aritmetičke sredine.Može se izračunati iz proste i složene serije. Iz proste serije izračunava se po formuli:

σ =

n

( Xi − X ) 2 n

i =1

Ova vrijednost je apsolutna mjera varijabiliteta.

Disperzija Disperzija pokazuje rasipanje podataka oko aritmetičke sredine tih podataka. Ona se izračunava iz prostih i složenih serija.

Izražava se u onim mjernim jedinicama u kojma se izražava standardna devijacija.

5

PROSTE STATISTIČKE INVARIJANTE Za osnovne mjere variabiliteta rekli smo da su varijansa, standardna devijacija i disperzija i da se izražavaju u istim mjernim jedinicama u kojima se izražavaju obilježja iz serije podataka. One se koriste za upoređivanje varijabiiteta serija koje se izražavaju u različitim mjernim jedinicama. Služe kao relativne mjere varijabiliteta i izražavaju se u vidu koeficijenata ili procenata. U ove mjere varijabiliteta ubrajamo: 1. Koeficijent varijacije 2. Koeficijent disperzije 3. Relativne varijable 4. Normalizovano odstupanje 5. Koeficijent kvartilne varijacije

Koeficijent varijacije Koeficijent varijacije se računa kada se uporedi standardna devijacija sa aritmetičkom sredinom i koeficijent pomnoži sa 100.Što je vrijednost ovog koeficijenta veća, veće je odstupanje podataka od aritmetičke sredine, odnosno varijabilitet je veći. Računa se po formuli:

KV =

σ
X

* 100

i dobijemo vrijednost u postocima.

6

Koeficijent disperzije Koeficijent dispezije pokazuje prosječnu mjeru rasipanja podataka date serije od aritmetičke sredine te serije. Primjenjuje se kada se želi uporediti rasipanje različitih pojava koje se izražavaju u različitim mjernim jedinicama. Iskazuje se u vidu koeficijenata ali ne i procenata, znači ne množi se sa 100.

Relativne varijable Relativne varijable pokazuju relativne odnose kod dva ili više serija podataka. Koriste se kada se želi utvrditi odstupnje individualnih podataka od aritmetičke sredine izraženo u jedinicama aritmetičke sredine. Može se koristiti za upoređivanje istorodnih ili raznorodnih podataka.

Normalizovano odstupanje Normalizovano odstupanje pokazuje relativno odstupanje pojedinačnog podatka od aritmetičke sredine. Izražava se u jedinicama standardne devijacije. Može se koristiti i kada su frenkvencije ispod ili iznad precizne vrijednosti. Ono se može koristiti u onim slučajevima ako se za svaki modalitet posmatranog obilježja izračuna standardno odstupanje, a zatim se koriste tablice normalne distribucije.

7

Koeficjient kvartilne varijacije Koeficijent kvartilne varijacije pokazuje rasturenost podataka oko medijane. Njegova vrijednost se može iskazati kao apsolutna i kao relativna, a vezane su za kvartile Q1 i Q3.Apsolutna mjera se računa putem sljedeće formule:

Relativna mjera se računa putem sljedeće formule:

I ovako izračunata mjera može poprimiti vrijednosti od 0 do 1. Ako je bliže nuli serija je homogenija, koeficijent kvartijalne varijacije dobro predstavlja seriju iz koje je izračunat, a ako je bliže jedan serija je heterogenija i taj koeficijent slabije predstavlja seriju iz koje je izračunat.

SLOŽENE STATISTIČKE INVARIJANTE Statističkom analizom se proučava raspored elemenata statističkog skupa oko neke srednje vrijednosti i oblici tog rasporeda. Oblik se odnosi na mjere asimetrije i mjere spljoštenosti.

8

Mjere asimetrije Mjere asimetrije izražavaju način raspodjele elemenata nekog skupa prema osi asimetrije. Najčešće se razmatra raspored podataka oko njihove aritmetičke sredine. Rasporedi su najčešće manje ili vise simetrični. Postoji pozitvna (desna) i negativna (lijeva) asimetrija. Za pozitivnu asimetriju brojnik je veći, a za negativnu manji od nule. Koeficijent asimetrije izražava stepen asimetrije datog empirijskog rasporeda u odnosu na simetričan normalan raspored. Konstruiše se na bazi neparnog centralnog momenta najnižeg reda.

Pozitivna vrijednost znači da je raspored iskrivljen udesno, a negativna u lijevo. Ako je vrijednost jednaka nuli onda je raspored jednak normalnom rasporedu i simetričan je oko aritmetičke sredine. Mjere zaobljenosti Mjere zaobljenosti pokazuju kako se ponaša krivulja distribucije frenkvencija nekog obilježja. Definiše se na bazi parnog centralnog momenta i to četvrtog. Računa se putem formule:

Vrijednosno može biti različit i to : a) Ako je vrijednost jednaka 3, raspored je normalno spljošten b) Ako je vrijednost veca od 3,raspored ima veću spljoštenost od normalnog c) Ako je vrijednost manja od 3,raspored ima manju spljoštenost od normalnog. Ne može se koristiti za ocjenu spljoštenosti serije koje se izražavaju u različitim mjernim jedinicama.
9

ZAKLJUČAK

Iz prethodnog izlaganja moglo se zaključiti da mjere varijabiliteta pokazuju koliko “dobro“ ili “loše“ srednja vrijednost predstavlja seriju iz koje je izračunata. Smatra se da ako je ova veličina izražena u velikim vrijednostima, da tada srednja vrijednost loše predstavlja seriju iz koje je izračunata, a ako se približava nuli onda se kaže da izračunata srednja vrijednost dobro predstavlja seriju iz koje je izračunata. Mjere varijabiliteta se izražavaju u onim mjernim jedinicama u kojima se izrazavaju srednje vrijednosti. Međutim, postoje i takve mjere varijabiliteta koje se ne izražavaju u istim mjernim jedinicama u kojima se izražavaju veličine u seriji, već putem koeficijenata ili nekih drugih relativnih veličina. Prema tome, mjere varijabiliteta smo podjelili u tri grupe: osnovne mjere varijabiliteta, proste statističke invarijante i složene statističke invarijante, koje su prethodno objašnjene.

10

LITERATURA

1. Teorijska statistika, drugo izdanje, dr.Branislav Ivanović 2. Osnovi statistike (skripta), prof.dr.Hasan Zolić, viši asist.mr.Ervin Zolić 3. Osnovi statističke analize kroz primjere 4. Internet

11