You are on page 1of 42

1. PRIPREMANJE UITELJA ZA NASTAVU Uspjeh nastavne djelatnosti ovisi o nainu i kvaliteti pripremanja uitelja za nastavu.

Uiteljsko zvanje jedno je od rijetkih u kojemu je priprema za rad vrlo znaajna. Znaajna je zato jer uitelj provede svakodnevno u razredu nekoliko sati i to ima pred sobom uenike razliitih individualnosti. Pripremanje za nastavu je permanentan proces koji se provodi paralelno s nastavnim radom i traje dok uitelj u tom zvanju radi. Obzirom na predstojei rad u kolskoj g. moe se razlikovati: pripremanje za novu k.g. globalno ili godinje pripremanje, pripremanje za pojedinu nastavnu temu- tematsko pripremanje i pripremanje za pojedinu nastavnu jedinicu. Pripremanje za novu kolsku godinu obuhvaa prouavanje nastavnog programa po kojem e uitelj raditi, prikupljanje strune literature, upoznavanje udbenika i prirunika, nabavljanje i izraivanje nastavnih sredstva i pomagala, prouavanje kolske dokumentacije i drugo. Pri tome treba iskoristiti iskustva iz prethodne kolske godine.Pripremanje treba provesti prije poetka nove kolske godine, a povezano je s izradom godinjeg plana rada ili tzv. makroplanom. Planiranje je posebna intelektualna aktivnost kojom ovjek unaprijed projektira svoju djelatnost s obzirom na rezultate koje eli postii radom. Ta aktivnost ima stvaralaki karakter jer uitelj osmilja rad na odgoju i obrazovanju, odnosno na formiranju linosti. Ovo je planiranje predvieno za dulji rok, za jednu kolsku godinu pa je ono globalno radi izrade makroplana, izvedbenog plana. Globalni plan rada izrauje svaki uitelj za svoj nastavni predmet, ali je svakako potrebna i suradnja s ostalim lanovima razrednog vijea radi meusobnog usklaivanja i postizavanja nune korelacije meu predmetima. Pogotovo je takvo usklaivanje potrebno za timski rad. Najjednostavniji je nain globalnog planiranja da svaki uitelj pregledno ispie svoj godinji plan po predmetima i razredima.Najprije se iz slubenog teksta nastavnog programa izdvoji osnovna tematika i formuliraju naslovi nastavnih tema.Zatim se nastavne teme rasporede u logiki niz od prve do posljednje za vrijeme od rujna do lipnja, i to ravnomjerno po mjesecima. Uz naslov nastavnih tema potrebno je saeto u obliku natuknica, teza, podnaslova naznaiti okvirni sadraj pojedinih tema. Na temelju ukupnog fonda godinjih sati odreuje se orijentacijski broj sati za pojedinu temu, iskazujui pritom broj sati za pripremanje, obradu novih nastavnih sadraja, ponavljanje, vjebanje i provjeravanje. Osim toga mogu se navesti i neki specifini izvori znanja i eventualno navesti mjesto izvoenja nastave. Prije obrade pojedine nastavne teme uitelj mora upoznati njen sadraj odrediti joj dimenzije-ekstenzitet, intezitet i logiku strukturu. Pripremanje za obradu nastavnih tema i nastavnih jedinica provodi se za vrijeme kolske godine i neposredno prethodi njihovoj obradi. Ovo planiranje znatno detaljnije i preciznije pa odatle i dolazi naziv mikroplan, detaljni plan, operativni plan. Tematsko pripremanje i pripremanje za pojedinu nastavnu jedinicu obuhvaa sadrajnu, pedagoku, materijalno-tehniku i psiholoku pripremu. Struna ili sadrajna priprema odnosi se na temeljito poznavanje sadraja koji e se uenicima izlagati.Tu se namee potreba neprestanog strunog pripremanja i usavravanja uitelja jer on moe pouavati samo one sadraje koje solidno poznaje i njima suvereno vlada. Takoer razvojem znanosti i tehnike u nastavne programe se unose novi sadraji koje uitelj mora samostalno upoznati radi aktualizacije nastave. Strunim ili sadrajnim pripremanjem uitelj osigurava apsolutno poznavanje nastavnih sadraja koje e uenicima izlagati. Ne moe pouavati onaj koji sam malo i slabo zna. Pedagokom pripremom se odreuje kako e se u nastavi raditi. Ono obuhvaa itav kompleks didaktikih postupaka: didaktiko preraivanje naunih sadraja, izbor adekvatnih izvora znanja za upoznavanje pojedinih sadraja, pravilno graduiranje toka izlaganja, izbor aktivnosti za uvjebavanje i osiguravanje pomagala za rad, izbor sadraja za produktivno ponavljanje, pripremanje zadataka za samostalan rad u nastavi i izvan nastave. U ovom 1

pripremanju trebaju se pokazati stvaralake sposobnosti i pedagoko obrazovanje uitelja. Organizacijska i materijalno-tehnika priprema odnosi se na stvaranje povoljnih objektivnih uvjeta za izvoenje nastave, npr. ureenje uionice, pripremanje i provjeravanje nastavnih sredstva i pomagala, provjeravanje tehnikih ureaja, izraivanje jednostavnih nastavnih sredstva i pomagala. Uitelj mora poznavati i umjeti rukovati modernim tehnikim sredstvima. Psiholokom pripremom se izbjegava neugoda i strah te se nastoji stvoriti osjeaj sigurnosti i zadovoljstva kod samog uitelja. U svrhu pripremanja koriste se radne mape, biljenice i pripreme za nastavni sat. Radne mape su nastavna pomagala u koja nastavnici unose tekstovni, grafiki i slikovni materijal.Mogu se izraivati po temama-tematske mape i po predmetima- predmetne mape.U njima se na jednostavan i siguran nain uvaju sadrajni podaci i pedagoka rjeenja, ali se povremeno trebaju sreivati radi aktualizacije akumuliranih sadraja.Biljenice takoer slue za unoenje podataka o n. sadraju, formuliranje obrazovnih i odgojnih zadataka, pisanje tijeka nastavnog sata, izradu plana ploe. Prednost je biljenice to se svi podaci koncentriraju na jednom mjestu i lake ih je prenositi iz kole u dom i obrnuto.Nedostatak je to se podaci unose u vremenskom slijedu pa ih je potrebno prije koritenja srediti. Pismena priprema za pojedini nastavni sat moe biti opirnija ili saetija. U opirnoj pripremi uitelj formulira tijek nastavnog sata po etapama nastavnog procesa i to s obzirom na sadraj i metodiki nain rada. U saetoj pripravi se u obliku skice ispie opa struktura rada na pojedinim etapama i neke vanije natuknice. Opseg pripremanja ovisi o teini nastavnog sadraja, strunoj i pedagokoj sposobnosti uitelja, radnom iskustvu, kao i o zahtjevima struno-pedagoke slube i ravnatelja kole. Uitelj ne smije radikalno izmjeniti planirani rad niti prei na improvizirani rad o neem drugom i na drugi nain.Eventualno odstupanje u nekim pojedinostima mora biti u interesu kvalitetne nastave, a ne na njezinu tetu. Pismena priprema nije uvijek pokazatelj stvarne pripreme uitelja. Najbolji pokazatelj toga je krajnji uinak nastavnog rada. Uitelj se samostalno priprema za nastavni rad, ali prema potrebi trai pomo od kolskog pedagoga, ostalih uitelja, razrednog ili stunog aktiva, ravnatelja pa i lanova prosvjetno-pedagoke slube.Budui da je pripremanje uitelja za nastavu obvezatno, ravnatelj i prosvjetni savjetnici provjeravaju kvalitetu uiteljevog pripremanja i rada u nastavi. Uitelj treba samokritinom analizom postignutog uspjeha utvrditi dobre i loe strane svoga rada u pojedinostima radi eliminiranja negativnog i unoenja i razvijanja pozitivnog. Neka vanija pitanja o osvrtu i prosudbi vlastitog rada su:razmiljam li redovito o svojem radu kako bih odredio to mogu poboljati, sluim li se prosudbom o vlastitom radu u izradi buduih planova, jesam li dobro obavijeten o novim trendovima u pouavanju, uenju i ocjenjivanju, sluim li se razliitim nainima usavravanja nastavnih umijea (seminari, radionice, prirunici, suradnja s kolegama).

2. NASTAVNE METODE Nastavna se djelatnost razlikuje od ostalih ljudskih djelatnosti i po svojim specifinim metodama. Nastavne metode su naini rada u nastavi.Openito se definiraju kao putovi ili naini zajednikog rada uitelja i uenika u nastavnom procesu pomou kojih uenici stjeu nova znanja i sposobnosti. Pomou nastavnih metoda uitelj pouava uenike, prenosi na njih odreena generacijska iskustva.Uitelj treba svladati tehniku uinkovitih kombinacija nastavnih metoda pri emu se one nadopunjuju i isprepliu, a ueniku se olakava stjecanje novih znanja. Na izbor i kombinaciju nastavnih metoda utjeu zadae nastavnog predmeta, uenikovo okruenje, dob i predznanje uenika. Nastavne metode moemo podijeliti na: praktine, vizualne i verbalne. Metoda praktinih radova je nain rada u nastavi gdje uenici na osnovu eksperimenata ostvaruju nova znanja. Tu dolazi do izraaja samostalnost uenika. Moe se primjenjivati u bilo kojoj etapi nastavnog procesa. Primjenjujui pravilno metodu praktinih radova uitelj pouzdano podie kakvou svoje nastave na viu razinu. Vizualne metode koristimo kad nam nije dostupna izvorna stvarnost. U njih uvrtavamo: metodu demonstracije i metodu crtanja. Metoda pokazivanja ili demonstracije je nain rada u nastavi pomou kojeg uitelj zornim nastavnim sredstvima upoznaje uenike s novim nastavnim sadrajem. Promatranje je plansko i rukovodi ga uitelj. Kod demonstracije valja odabrati ono sredstvo koje je primjerenom dobi uenika. Te koje e u najkraem vremenu pomoi ueniku da stvori jasne predodbe o pokazanom predmetu ili pojavi. Vrlo je vano pravilno pokazivanje predmeta, da to bude u trenutku kad ga se obrauje, na povienom i dobro osvjetljenom mjestu. Na satu ne smije biti previe demonstracija jer previe vizualnih predmeta ne moe dovesti do spoznaje. Metodu demonstracije uvijek trebaju popratiti misaone aktivnosti -ralamba, usporeivanje i uopavanje radi cjelovitog spoznavanja nastavnih sadraja. Metoda crtanja u nastavi je nain rada gdje uenici uz pomo grafikih radova stjeu nova znanja.Crte treba da istakne bitno, a izostavi nebitne, sporedne dijelove.crtanje se moe primjeniti pri obradi novih nastavnih sadraja, vjebanju, ponavljanju i provjeravanju znanja. Verbalne metode naglaavaju govornu komponentu. Vizualne informacije dobivene od neposredne stvarnosti imaju karakter informacije prvog reda, informacije dobivene posredstvom vizualnih nastavnih sredstava( crtei,slike,grafikoni, dijagrami) su informacije drugog reda, a one koje su dobivene verbalnim putem predstavljaju informacije treeg reda jer su rijei posrednici izmeu predmeta, uitelja i uenika. Tu ubrajamo: metoda usmenog izlaganja, metoda razgovora, metoda itanja i rada na tekstu, metoda pisanja. Metoda usmenog izlaganja monoloki je nain rada u nastavi kod kojeg uitelj, ali i uenik usmeno izlae nastavne sadraje da bi ostvario ciljeve i zadatke nastave. Ova metoda je vrlo bitna i koristi se kad se neki nastavni sadraj ne moe upoznati na drugaiji nain. Uiteljevo usmeno izlaganje treba biti sustavno, logiki jasno, zanimljivo i na istom hrvatskom jeziku. Pravilan, iv, primjeran i zanimljiv uiteljev govor aktivira ueniku panju te bogati i razvija ueniku kulturu govora.Osnovni oblici su: pripovijedanje, opisivanje, obrazlaganje, objanjavanje i izvjetavanje. Pripovijedanje je izlaganje o stvarnim dogaajima radi pozitivnog emocionalnog pobuivanja uenika, a osobito je uinkovito pri obradi povijesnih sadraja. Opisivanjem upoznajemo uenike s vanjskim svojstvima pojedinih predmeta, pojava, procesa. Obrazlaganje poseban oblik kojim iznosimo dokaze za neku tvrdnju.Njime treba izloiti nevidljive, nepoznate i nejasne uzroke odreenih pojava. Objanjavanje je misaono-verbalna aktivnost kojom se tumae pojedine pojave i procesi u prirodnom i drutvenom okruenju.Objanjavaju se apstrakcije, generalizacije, primjerice, ekosustav, klima.Nepoznate sadraje valja objanjavati poznatim sadrajima.Izvjetavanje 3

treba koristiti pri promatranju, izvoenju pokusa i nakon izvanuionike nastave. Vano je i posredno izlaganje uitelja, uenika i drugih strunjaka posredstvom suvremenih masovnih medija(radio, film, televizija, internet). Metoda razgovora je dijaloka metoda, odnosno nain rada u nastavi u kojem se putem pitanja i odgovora dolazi do novih spoznaja.Postoji nekoliko oblika razgovora, primjerice, katehetiki, razvojni, slobodni, diskusija, oluja ideja ili tzv. brainstorming i drugi. Katehetiki razgovor se sastoji od kraih pitanja i sasvim odreenih kratkih odgovora, npr.:Od kojih se dijelova sastoji biljka?, Kada slavimo Dan dravnosti? Stoga se koristi pri ponavljanju i provjeravanju znanja.Razvojni-heuristiki razgovorom uitelj postavlja poticajna pitanja, prikuplja uspjene odgovore te sigurno i postupno usmjerava i vodi uenike do novih spoznaja. Ovaj oblik je najprimjereniji pri obradi novih nastavnih sadraja.Slobodni razgovor je najsliniji svakidanjem razgovoru u obitelji, meu vrnjacima i iroj drutvenoj zajednici.Diskusija je oblik razgovora u kojem se suprostavljaju miljenja o odreenoj temi. Uenici obrazlau argumente za i protiv na zadanu temu, npr. puenje, osobna higijena, zdrava prehrana...Diskusija je karakteristina za demokratska drutva, a znaajna je jer razvija zauzimanje osobnog stava, uvaavanje tueg miljenja, toleranciju i suradnju. Oluja ideja je metoda rjeavanja nekog problema, a njeguje stvaralaki pristup problemima i pomae uenje putem otkria. Uputno je da uitelj razmisli o otvorenim i zatvorenim pitanjima.Dok otvorena pitanja mogu imati nekoliko tonih odgovora, dotle zatvorena imaju samo jedan toan odgovor. Stoga prva spadaju u pitanja vieg reda, a druga u pitanja nieg reda. Kerry navodi sedam umijea postavljanja pitanja: a. prilagoditi izbor rijei i sadraja uenicima, b. pitanjima obuhvatiti to vie uenika, c. po potrebi postavljati potpitanja, d. iskoristit uenike odgovore, e. izabrati dobar trenutak za postavljanje pitanja i odrediti primjerenu stanku izmeu pitanja, f. progresivno poveavati spoznajne zahtjeve kroz nizanje pitanja vieg reda, g. djelotvorno se sluiti pitanjima u pismenom obliku.(prema Kyriacou, 1995.). Valja izbjegavati: pitanja neprimjerena stupnju psihofizikog razvoja uenika, alternativna pitanja, sugestivna pitanja, kaverzna pitanja (sugeriraju pogrean odgovor), neodreena i vieznana pitanja, predugaka i viestruka pitanja. Metodiki je ispravno postaviti pitanje, zatim saekati, a potom prozvati uenika. Dobro voeni razgovor potie uenike da sami postavljaju pitanja to ima posebnu vrijednost u suvremenoj nastavi. Metoda itanja i rada na tekstu je nain rada gdje uenici na osnovu teksta ostvaruju nova znanja. Radom na tekstu uenici svladavaju tehnike itanja, pravilno koritenje teksta udbenika, vjebenice, itanke, znanstvenopopularne literature, djejih asopisa, , osposobljavaju za samostalan rad na tekstualnim izvorima. Metoda pisanja odnosi se i na uitelja i na uenika. Uitelj osobitu pozornost treba pridati planu ploe. Dobro pripremljena i pregledna kolska ploa, nije samo uspjeno nastavno pomagalo nego je i pokazatelj standarda kvalitete i obrade nastavne jedinice koju oekujete od uenika(Kyriacou, 1995., str. 61.). Plan ploe sadri: naziv nastavne jedinice, plan rada, pregled sadraja, zakljuak i dr. Uitelj na kolskoj ploi mora pisati lijepo, pregledno, gramatiki i pravopisno ispravno, dovoljno velikim slovima. Vrijednost pojedine nastavne metode ovisi o njezinom odnosu prema ostalim nastavnim metodama. Izbor nastavnih metoda zavisi od zadaa i sadraja nastavne jedinice, uenikovog okruenja- opremljenosti kole, psihikim sposobnostima uenika i metodikoj kulturi uitelja. Ako uitelj smiljeno i svrhovito svakoj nastavnoj metodi 4

pronae najdjelotvornije mjesto u nastavnom tijeku i njezino uinkovito umreavanje s ostalim nastavnim metodama, osigurat e djelotvorno razredno ozraje, a samim time i uspjeno ostvarivanje zadaa i zadataka nastave. 3. IZVORI ZNANJA U NASTAVI Materijalno-tehnika osnova nastave odnosi na upotrebu materijala konkretnog i duhovnog na kojem se osniva proces obrazovanja. Proces obrazovanja mora od poetka do kraja imati svoju materijalnu opremu. Materijal na kojem uenici temelje svoje obrazovanje moemo svrstati u nekoliko skupina: izvorna stvarnost, nastavna sredstva, nastavna pomagala, tehniki ureaji i obrazovna tehnologija. Izvorna stvarnost je najiri i najegzaktniji izvor znanja i ujedno najpogodnije mjesto za razvijanje radnih sposobnosti uenika. Izvorna stvarnost se iskoritava tako da uenici izlaze iz uionica u prirodu kako bi je prouavali ili da se djelii te izvorne stvarnosti unose u uionicu. Postoji vie naina kako se moe izvoditi nastava u izvornoj stvarnosti: a. itav sat se odrava izvan uionice; b. itav nastavni dan se provodi izvan uionice; c. pojedina etapa sata se izvodi izvan uionice; d. polovica dnevnih aktivnosti se izvodi izvan uionice, a polovica u njoj. Neke kole su izgradile posebne kolske objekte za prouavanje izvorne stvarnost, kao to su ivi kuti ili vivarij(akvarij, terarij, insektarij), kolska zaviajna zbirka, kolski vrt, kolski park, kolsko prometno vjebalite, meteoroloka stanica itd. Nastavna sredstva su didaktiki oblikovana izvorna stvarnost. Ona nadoknauju izvornu objektivnu stvarnost koja nije uvijek pristupana zbog prostorne udaljenosti i svoje sloenosti. Nastavna sredstva su zbog didaktike prerade uenicima pristupanija kao izvor znanja i materijal za razvijanje radne sposobnosti. Dijelimo ih na vizualna, auditivna, audiovizualna i tekstualna nastavna sredstva. Vizualna nastavna sredstva se osnivaju na videokomponenti. Dijelimo ih na dvodimenzionalna( slike, fotografije, aplikacije)i trodimenzionalna(modeli, reljefi, makete, preparati, kolekcije).S obzirom na didaktiku funkciju mogu biti: statina(epiprojekcija, dijafilm, dijapozitiv, mikroprojekcija, grafoprojekcija...) i dinamina(element-film, dinamini modeli, globus, planetarij, aparati...).Statina ili nepokretna vizualna nastavna sredstva slue za upoznavanje stanovitih oblika i njihovih struktura, dinamina ili pokretna za upoznavanje procesa i njihovih dinaminih struktura. Auditivna nastavna sredstva osnivaju se na audio-komponenti i slue kao sluni izvor znanja. Tu ubrajamo ivu rije uitelja, uenika ili neke strune osobe, radioemisije, snimke ljudskog izraavanja(verbalnog ili glazbenog), snimke glasanja ivotinja i raznih prirodnih umova i tonova. Snimke se reproduciraju pomou tehnikih pomagala, primjerice magnetofona, kazetofona, CD-playera, kompjutora). Audio-vizualna nastavna sredstva istovremeno angairaju i osjet vida i osjet sluha. Tu spadaju nastavni film i obrazovne emisije.mogu biti snimljene na videokazeti ili CD-u, a reproduciramo ih pomou video-playera ili DVD-playera. Njihovom primjenom nastava dobiva na dinaminosti, suvremenosti, aktualnosti i cjelovitosti. Tekstualna nastavna sredstva su raznovrsni tekstualni materijal koji se u nastavi upotrebljava kao izvor znanja, primjerice udbenici, prirunici, programirani tekstovi, lanci, zbornici, leksikoni, enciklopedije, knjievna djela, znanstvena djela, znanstveno-popularni tekstoviUdbenik je osnovan i obvezna kolska knjiga. Pisan je na temelju propisanog nastavnog plana i programa te je u svakodnevnoj uporabi . Usto, mora biti didaktikometodiki oblikovan to ostali tekstualni izvori znanja ne moraju biti. Oblikovanje i koncepcija udbenika povezana je sa zakonitostima uenja. Specifinost svakog udbenika 5

oituje se u izboru sadraja, naina prezentiranja istih, grafikog, likovnog i tehnikog oblikovanja te jezinog i stilskog oblikovanja. Autorsko-izdavaki timovi koji rade udbenik trebaju slijediti pedagoka, psiholoka, didaktika i metodika naela za izobrazbu uenika. Suvremeni udbenik morao bi imati zadau da naui uenika uiti. Nastavna pomagala jesu orua za rad ureaji, aparati i drugo, to pomae uporabu nastavnih sredstava. Tu ubrajamo trokut, estar, ravnalo, postolja, okviri, posue, plamenici, ekii, klijeta, pincete ploe, ekran, epiprojektor, dijaprojektor, magnetofon, radio, aparat, televizor, mikroskop, grafoskop,videorekorder, videoprojektor, LCD-ekran. Nastavna sredstva su izvori znanja, a nastavna pomagala aktiviraju te izvore znanja kako bi bili dostupni naim osjetilima. Nastavno sredstvo je , primjerice, grafofolija, a nastavno pomagalo grafoskop. Mehanizacija i automatizacija pridonosi veoj ekonominosti nastave, odnosno racionalno se iskoritava nastavno vrijeme. Prosvjetno-pedagoka sluba utvruje osnovni pedagoki standard kao obvezni minimum u materijalnom opremanju kole. Obrazovna tehnologija Tehnologija proizvodnje je primjena tehnike koja zamjenju neposredan ljudski rad u preradi sirovina i proizvodnji finalnih produkata. Pojavom kompjutora tree generacije (usavreni i pristupani cijenom)proirila se misao o tehnologiji i na podruju nastave. Nastavnu tehniku moemo definirati kao ukupnost svih sredstava i pomagala kojima se sluimo u nastavnom procesu, a nastavnu tehnologiju shvaamo u irem smislu budui da ona osim nastavnih sredstava i pomagala obuhvaa i sadraj obrazovanja, nastavne metode,naine ustrojavanja nastave. Suvremena obrazovna tehnologija integrira suvremeno koncipiran program uenja(software) i tehniku (hardware) putem koje program postaje dostupan ueniku. Program integrira nastavno gradivo, izvore znanja-medije koji omoguavaju dvosmjernost komunikacije-interaktivnost, sustav zadataka kojim potiemo aktivnost uenika i tijek uenja, te instrument pomou kojeg vrednujemo ostvarivanje programa. Najvii stupanj obrazovne tehnologije je uenje pomou kompjutora. Kompjutori trae od uitelj i uenika odreeno svladavanje kompjutorske pismenosti. Nastavni sadraji mogu biti na CD-u, disketi, prozirnici, papiru ili internetu. U vizualizaciji spomenutih medija pomau nam playeri, modemi, skeneri i LCD projektori. Prednosti ove nastave su: mogunost vee individualizacije i nastavi, brzo prikupljanje informacija, dvosmjernost komuniciranja, brzi protok informacija i aktualizacija nastave, usvajanje modernih oblika nastave, usvajanje nastavnih sadraja onim tempom koji najbolje odgovara ueniku. Nedostaci su to je kompjutor apersonalni medij, te dug, sloen i skup proces izrade programa. Optimalno rjeenje je u kombinaciji uiteljevog pouavanja i uenja pomou kompjutora. Uitelj ima ulogu i pouavatelja i odgajatelja, a u tome ga ne moe u potpunosti zamijeniti niti jedan kompjutor. Materijalno-tehniki temelj nastave ine prostori za izvoenje nastave, nastavna sredstva i pomagala te obrazovna tehnologija.

4. SOCIOLOKI OBLICI RADA Socioloki oblik rada se odnosi na socioloku, odnosno brojaanu formaciju uenika koje uitelj pouava. Prema tome, rije je o brojanoj, odnosno sociolokoj formaciji uenika kao subjektu, odnosno nositelju rada. Osnovni socioloki oblici rada su: frontalni rad, rad u skupinama, rad u parovima i samostalan rad. Pod frontalnim oblikom rada podrazumijevamo uiteljevo istovremeno i zajedniko pouavanje svih uenika i to istim tempom i istim nainom. Uitelj je u direktnom odnosu s uenicima, odnosno on je posrednik izmeu nastavnog sadraja i uenika. Prednosti takvog rada su ekonominost i racionalnosti u materijalnom pogledu te stvaranje kolektivne radne discipline. Manjkavosti frontalnog rada su sljedee: oblikovanje rada prema prosjeku razreda, tzv. uravnilovka, pa je nastava za darovite i uenike s prilagoenim programom nemotivirajua, zatim nemogunost kontakta meu uenicima, pasivnost uenika i monotona atmosfera. Rad u skupinama izvodi se tako da se uenici povremeno dijele u manje skupine (obino 3-6, optimum 3-4) koje rjeavaju iste zadatke ili razliite uz malu pomo nastavnika ili samostalno. Ukoliko sve grupe rjeavaju iste zadatke govorimo o nediferenciranom grupnom radu, a diferenciranom ukoliko svaka grupa dobiva poseban zadatak. Svaka grupa ima svog voitelja koji skrbi o radu grupe i prema potrebi povezuje rad svoje grupe s ostalim grupama. Uitelj je sada organizator, savjetnik, suradnik, odnosno osoba koja prati, potie, usmjerava. Nastavni satovi grupnog rada obino imaju 3 dijela: uvodni(sadrajna i psiholoka priprema, formiranje grupa, podjela zadataka...), glavni dio(samostalni rad uenika), zavrni dio(prezentiranje sadraja, rasprava i zakljuak). Rad u skupinama motivira uenika, potie ga na komunikaciju, suradnju i misaonu aktivnost.Mogue manjkavosti ovog oblika rada su :nesnalaenje i lutanje u radu, neuoavanja bitnog i nepostojanje potrebne materijalne opreme u koli. Rad u parovima, kad dvoje uenika zajedniki radi na rjeavanju jednog problema, koristi se u nastavi kao i izvan nje (primjerice izrada domae zadae, provjeravanje znanja izmeu dvoje uenika, priprema za ispite). Ovaj oblik rada je vrlo efikasan jer uenici udruuju svoje sposobnosti, meusobno se nadopunjuju, potiu, provjeravaju i vrednuju. Jedanput u paru mogu biti uenici podjednakih sposobnosti, a sljedei put jedan bolji, drugi loiji. Nedostaci rada u paru su: ograniena suradnja, pojava suparnitva i sukoba, oteano praenje rada svih parova. Individualni oblik rada je rad u kojem svaki uenik radi samostalno na rjeavanju odreenog zadatka. Prednosti su : omoguava neposredan odnos s nastavnim sadrajem, potie inicijativnost i osobnu odgovornost, razvija samostalnost, samopouzdanje i stvaralake sposobnosti uenika. Taj se oblik mnogo primjenjuje u kombiniranim odjelima radi stalne izmjene neposredne(direktne, izravno uiteljevo pouavanje) i posredne(indirektne, samorad uenika)nastave.Vrste individualnog rad su: individualni rad na istovrsnim zadacima i individualni rad na raznovrsnim, diferenciranim zadacima.Za diferencirani i individualizirani individaualan rad najprikladnije je da uitelj unaprijed ispie upute za rad i zadatke na listiima papira, tj. nastavnim listiima. Nastavne listie moemo koristiti za stjecanje novih znanja, proirivanje i produbljivanje znanja, samostalno uenje i vjebanje. Individualan rad je individualiziran ako se teina zadatka prilagodi individualnim sposobnostima uenika te ako rade svojim individualnim tempom i vlastitim nainom. Slabosti ovog oblika rada su to onemoguava suradnju meu uenicima i zapostavlja verbalno izraavanje. 7

Najispravnije je njegovati sve oblike nastavnog rada u njihovom meusobnom nadopunjavanju. Treba izbjegavati dominaciju frontalnog oblika rada to je odlika stare kole. Suvremena nastava treba ravnopravno kombinirati sve oblike rada radi optimalnog stjecanja znanja, razvijanja sposobnosti i osposobljavanja uenika za samoobrazovanje. 5.PONAVLJANJE Zadatak nastave je da steena znanja postanu trajno vlasnitvo uenika, odnosno da se sprijei zaboravljanje. Zbog toga je ponavljanje vrlo vana etapa nastavnog procesa. Jo je srednjovjekovna kao i stara kola tumaila ponavljanje kao temelj uspjenog uenja: repetitio est mater studiorum. Tada je ponavljanje bilo reproduktivno i jedini je cilj bio formalno, mehaniko zapamivanje gomila injenica. Suvremena nastava tei vioj razini uenja, tj. produktivnom ponavljanju. S obzirom na nain izvoenja ove nastavne etape razlikujemo vie vrsta ponavljanja. S obzirom na raspored ponavljanja postoji koncentrirano ili kontinuirano i raspodijeljeno ili distribuirano ponavljanje. S obzirom na vrijeme izvoenja razlikuje se ponavljanje u okviru jednog nastavnog sata( na poeku, za vrijeme i na kraju sata) i u okviru kolske godine( na poetku k.g., nakon obrade kompleksnije nastavne cjeline, na kraju polugodita i na kraju kolske godine). S obzirom na opseg obuhvaenih nastavnih sadraja postoji fragmentarno ponavljanje(na poetku sata), tematsko ponavljanje( nakon obrade nastavne teme) i kompleksno ponavljanje(na poetku i na kraju kolske godine). S obzirom na kvalitetu razlikujemo reproduktivno(mehaniko, formalno, pasivno) ponavljanje i produktivno(stvaralako, aktivno, smiljeno, kreativno)ponavljanje. Reproduktivno ponavljanje se odnosi na brojno reproduciranje sadraja iz nekog izvora bez ikakvih promjena u redoslijedu i strukturi istih. Zbog najvee angairanosti pamenja i zapostavljanja ostalih misaonih aktivnosti javljaju se proaktivna inhibicija (usvojena znanja smetaju memoiranje novih znanja)i retroaktivna inhibicija(nova znanja djeluju na zaboravljanje starih znanja). Ovo ponavljanje je neuinkovito, pasivno i monotono. Produktivno ponavljanje je popraeno brojnim misaonim aktivnostima i kreativno. Ono ukljuuje nekoliko produktivnih misaonih aktivnosti:usporeivanje, primjena analogije, analiziranje, sintetiziranje, sistematiziranje, konkretiziranje, mijenjanje ili preinaavanje, rjeavanje hipoteze, rjeavanje svakodnevnih praktinih problema. Usporeivanje je stavljanje u meusobni odnos dvaju ili vie predmeta, pojmova, ideja, teorija, sistema, djela, linosti radi utvrivanja to je meu njima zajedniko, a to razliito. Meusobno se mogu usporeivati knjievna djela, povijesni dogaaji, linosti, regije, ivotinjske vrste i drugo. Postoje manje i vie pogodni sadraji za usporeivanje, a odabire ih sam uielj. Analogijom uenici upoznatu zakonitost pronalaze u drugim situacijama, gdje se ta zakonitost zaista izrazito pokazuje, npr. uenici na nekim primjerima upoznaju Arhimedovu zakonitost, pa tu zakonitost pronalaze u drugim primjerima. Na taj nain samostalno proiruju spoznaje o prouenim sadrajima. Analiziranje podrazumijeva ralanjivanje cjeline na dijelove kako bi se bolje uoile veze i odnosi meu njima. Sintetiziranje je tipina stvaralaka aktivnost. Upoznajui brojne prirodne procese, pojave, injenice, generalizacije uenici ih u svojoj svijesti moraju stalno sjedinjavati u cjeline. Primjerice, obradom grae organa trebamo nastojati da ih uenici shvate kao dijelove odreenog sustava organa u smislu funkcionalne cjeline. Sistematiziranjem se usvojeni sadraji ponavljanjem razgrauju i reorganiziraju te izrauju nove strukture(novi logiki pregled). To je prestruktuiranje obraenih nastavnih 8

sadraja da bi se dobio novi logiki pregled. Pretpostavka za produktivno sistematiziranje je temeljito poznavanje sadraja. Konkretiziranje se odnosi na iznoenje injenica za odreenu generalizaciju.Uitelj prilikom obrade novih nastavnih sadraja iznosi injenice koje uenike dovode do generalizacije. Znamo da za jednu generalizaciju u objektivnoj stvarnosti postoje brojne injenice te ih je uitelj izloio nekoliko da bi uenici shvatili generalizaciju. Ukoliko su uenici shvatili generalizaciju pri ponavljanju e deduktivnim putem pronai i navesti ostale injenice. Mijenjanje ili preinaavanje s obzirom na ponavljanje znai da se u usvojene sadraje unose odreene promjene i da se zbog tih promjena dobiva nova kvaliteta. Na primjer, nakon obrade tiva i upoznavanja fabule moe se glavna linost staviti u posve novu situaciju da bi uenici izvodili zakljuke kako e se ona po svojim karakternim osobinama ponaati. Rjeavanje hipoteze kao nain produktivnog ponavljanja provodi se tako da nastavnik formulira hipotezu, zagonetku, pitanje, problem,koji e uenici rjeavati na temelju poznavanja prethodno obraenih sadraja. Rjeavanje svakodnevnih praktinih problema pridonosi razvoju operativnog znanja, a povezuje se sa djelatnou uenika u koli i izvan nje, s druvenim radom. Produktivno ponavljanje je uenicima psiholoki zanimljivije, a po uinku produktivnije jer pridonosi boljom ostvarivanju materijalnih i funkcionalnih zadataka nastave. Njime uenici razvijaju orginalnost, pronicljivost, dosjetljvost, dovitljivost, otroumnost, nekonvencionalnost i operativnost, a to su sve karakteristike stvaralakog miljenja. Postoji visoka korelacija stupnja smislenosti nekog gradiva i trajnosti znanja. U pravilu e uenici sporije zaboraviti gradivo u kojem su tijekom uenja uoili vie veza i ukoliko su dublje zahvaeni odnosi meu njegovim elementima.

6. PROVJERAVANJE I OCJENJIVANJE Vrednovanje cjelokupne nastavne aktivnosti valja temeljiti na razraenom sustavu praenja, provjeravanja, procjenjivanja, mjerenja i ocjenjivanja tijeka i rezultata uiteljevih i uenikovih djelatnosti. Praenje uenika podrazumijeva sustavno biljeenje i zapaanje o razvitku njegova zanimanja, motivacije, sposobnosti i postignua u usvajanju odgojno-obrazovnih sadraja, njegov odnos prema radu te odgojnim vrijednostima. Uitelj je obvezan da u imeniku sustavno prati uenikovo napredovanje. Prilikom praenja valja biljeiti sljedee: a. zabiljeiti inicijalno stanje b. biljekama pratiti realizaciju konkretiziranih zadataka nastave c. uz biljeke napisati i nadnevak kako bismo mogli pratiti napredovanje ili stagniranje uenika d. upisati zapaanja koja su za uenika karakteristina i po kojima se razlikuje od ostalih e. zabiljeiti sve to je pozitivno i dobro u uenikovu razvoju f. zabiljeiti to bi uenik trebao raditi, usvojiti, vjebati g. izbjegavati generalizacije na temelju jedne zapaene injenice h. uz zapanja o uenikovu radu naznaiti i njegove mogunosti i. pri zapisivanju ne koristiti skraenice, jer nee biti razumljive razredniku prilikom individualnih razgovora s roditeljima

na temelju biljeki konstatirati o napredovanju uenika u odnosu na inicijalno stanje. Opisno praenje moe biti ueniku poticaj za daljnji rad, a roditelju poruka da potie uenika u zadravanju maksimuma ili na dodatno uenje i vjebanje odreenih sadraja. Provjeravanje je sustavno praenje uenikovih postignua i uspjeha u ostvarivanju zadaa nastave. Provjeravanjem se prikuplja potrebna dokumentacija o ostvarivanju nastavnih zadataka. Njime se utvruje kakvoa i koliina postignutih rezultata, stupanj razvijenosti sposobnosti, odnos uenika prema nastavi i njegovo napredovanje tijekom nastavne djelatnosti. S obzirom na vrijeme provjeravanja razlikujemo popratno ili tekue provjeravanje i zavrno provjeravanje. Popratno provjeravanje obavlja se u svim etapama nastavnog procesa. U uvodu uitelj provjerava pripremljenost uenika za spoznavanje novog gradiva, tijekom obrade provjerava spoznavanje svakog dijela gradiva , a na kraju provjerava djelotvornost cjelokupne nastavne djelatnosti. Zavrno provjeravanje se provodi nakon obrade pojedinih nastavnih tema, cjelina ili na kraju odgojno-obrazovnih razdoblja. S obzirom na oblik, provjeravanje moe biti usmeno, pismeno ili praktino provjeravanje. Usmeno provjeravanje je vrlo esto u nastavi . Stupanj usvojenosti znanja provjerava se razgovorom dok emo sposobnost miljenja provjeriti pomou brojnih verbalnih impulsa: usporedi, obrazloi, objasni, dokai, analiziraj, zakljui. Usmeno se provjeravanja smatra neekonominim i subjektivnim. Subjektivni imbenici usmenog provjeravanja su sljedei: uitelj kao mjeritelj nema vrste mjerne jedinice(rastezljivi metar),opa jednadba ocjenjivaa(blag, strog), opi stav i miljenje koje se prije toga oblikovalo o ueniku(halo-efekt), utjecaj ocjena prethodno ispitivanih uenika(zakon kontrasta), eventualni umor ili ope raspoloenje nastavnika, postojee ocjene iz ostalih predmeta, disciplinska ocjena, govor uenika(tean i siguran ili isprekidan i neuvjerljiv), iskustvo uitelja i drugo. Pismeno provjeravanje takoer moe biti subjektivno ili objektivno. Objekivnim smatramo testove znanja, i nizove zadataka objektivnog tipa, dok bi subjektivni imbenik bio prisutan kod zadataka esejskog tipa. Nizovi zadataka objektivnog tipa slini su testovima znanja, a sastavlja ih u pravilu sam uitelj. Test ima mnogo vea mjerna obiljeja od ZOT-a- Mjerna obiljeja testa su dosljednost, valjanost, objektivnost i osjetljivost. Test je dosljedan ukoliko u ponovljenoj situaciji s istim uenicima daje iste rezultate. Valjanost nam pokazuje u kojoj mjeri test mjeri ono to se njime eli mjeriti. Objektivnost testa je obiljeje da rezultat mjerenja ne ovisi o mjeritelju, tj. uitelju. Test e biti osjetljiviji ako je razlika izmeu najniih i najviih rezultata vea. Uitelj treba uvaavati mjerna obiljeja testova znanja pri izradi zadataka objektivnog tipa. U nastavi se koriste razliiti zadaci objektivnog tipa, primjerice, alternativni, viestrukog izbora, dosjeanja-dopunjavanja, povezivanja, sreivanja i drugo. Zadaci esejskog tipa ne pripadaju skupini zadataka objektivnog tipa. Oni se sastoje od vie pitanja koja omoguuju slobodnije i opirnije odgovaranje kao i slobodnije izraavanje. Manjkavost je to je ocjenjivanje subjektivno i dugotrajno. Praktino provjeravanje provodimo radi provjere praktinih sposobnosti uenika. Ocjenjivanje je procjenjivanje uenikovog postignua u nastavi, tj. odreivanje mjesta, mjesta, poloaja odreenog uenika na ljestvici ocjena. Uitelj nakon provjeravanja pridruuje ueniku jednu od brojki 1, 2, 3, 4, ili 5. Mjerenje uenikovih postignua u nastavi provodi se pomou ZO T-a i testova znanja. Za obradu rezultata provjeravanja znanja slui tablica za kvatitativnu i kvalitativnu analizu u koju se unosi imena i prezimena uenika , broj pozitivnih bodova i postotak pozitivnih rjeenja. Rezultate znanja uenika dobivene u bodovima izraavamo ocjenom. Postignue uenika moe se odrediti prisilnom distribucijom(10%najboljih uenika ocjena 5, sljedeih 20%- ocjena 4, srednjih 40%-ocjena
j.

10

3, sljedeih 20 %- ocjena 2 i najslabijih 10%- ocjena 1). Meutim, uitelji se najvie pridravaju naela djelomine prisilne distribucije koja se temelji na odreivanju bodovnog praga(primjerice, vie od 50% od ukupnog broja bodova daje pozitivnu ocjenu, a svi uenici koji su iznad crte rasporeuju se prema postotku bodova po ocjenama od 5 do 2). Ocjenjivanje je sustavno razvrstavanje uenika i odreene kategorije, a popraeno je brojanom ocjenom. Provjeravanje i ocjenjivanje mora se provoditi tako da se potuje uenikova osobnost , da se potie njegovo samopouzdanje i njegov osjeaj napredovanja, da se potie na aktivno sudjelovanje u nastavi, da se omogui ueniku da se sam javi za provjeru znanja te da se osposobljava za samouenje, samoprocjenu svog znanja i znanja drugih uenika. Ako pri ocjenjivanju uzimamo u obzir samo znanje uenika, onda je takvo ocjenjivanje zapravo mjerenje. Obuhvatimo li pri ocjenjivanju i ostale komponente: radne navike(primjena znanja u praksi), interes, zalaganje, subjektivne sposobnosti(talenti, fiziki i psihiki nedostaci) i objektivne mogunosti za rad(stambene prilike, materijalne prilike, obiteljski problemi, kulturni utjecaji obitelji), onda govorimo o evaluaciji, vrednovanju cjelokupne linosti. Vrednovanje kao sustav praenja, registriranja, obrade, procjene i interpretacije rezultata obrazovanja, odnosi se i na razvoj pojedinca, te na unapreivanje cjelokupne odgojno-obrazovne djelatnosti. Ocjenom moramo ustanoviti je li uenik dao sve od sebe, odnosno je li iskoristio svoje potencijale do maksimuma. U metodikom smislu ocjenjivanje mora biti javno, sustavno i objektivno. Ocjena je vana za uenika, uitelja i roditelja , a uiteljeva je zadaa usmjeravanje uenikova rada prema optimalnim rezultatima. Uitelj nije pouzdan mjerni instrument, pa otuda proizlazi vanost moralnog lika uitelja u odreivanju kategorija ocjenjivanja. Zakljuna ocjena ne smije biti aritmetika sredina upisanih ocjena u imeniku, moraju se uvaavati i biljeke o ueniku, rezultati praktinih radova, zalaganje na satu, rijeene domae zadae itd. Analiza i vrednovanje likovnog rada. Uitelj mora dobro poznavati likovne faze razvitka i stvaralake potencijale svojih uenika kako bi mogao prema stupnju usvojenosti likovnog jezika vrednovati i ocijeniti uenikov rad. Okvirnim planom i programom vizualno-likovnog odgoja i obrazovanja naznaeni su osnovni likovni pojmovi i sadraji za svaki razred i za svako likovno podruje prema psihofizikim mogunostima djece odreenog uzrasta. Likovni sadraji, pojmovi i problemi dani u izvedbenom programu, odreeni za pojedini uzrast, temelj su ocjenjivanja uenikove uspjenosti. Poeljno je da svaki uenik ima svoju mapu kako bi ga uitelj lake pratio. Nastavni plan i program likovne kulture za osnovnu kolu donosi sljedee elemente vrednovanja i ocjenjivanja djejih radova: 1. Perceptivnost i izraajnost-percipiranje i izraavanje likovnih vrijednosti sadranih u okvirnom i izvedbenom programu, npr. uoavanje i izraavanje odnosa, ritma, kontrasta....boja, crta, volumena, prostora. 2. Kreativnost-orginalnost, osjetljivost za likovne probleme, fleksibilnost, fluentnost, elaboracija, redefinicija. 3. Likovno-tehniki elementi: samostalni izbor materijala i tehnika i njihova stvaralaka primjena 4. Elementi analize likovnog djela: uoavanje i prepoznavanje likovnog i tematskog sadraja, likovne tehnike, estetske vrijednosti, likovne poruke, interesa za likovno djelo i kulturnu batinu 5. Odnos prem radu: interes, samoinicijativnost, upornost, dosljednost i samostalnost. 7. ODGOJNO-OBRAZOVNA KLIMA

11

Jedan od vanih inilaca odgojno-obrazovnog procesa je i odgojno-obrazovna klima, a obuhvaa socijalnu klimu i emocionalnu klimu. Socijalna klima je rezultat uiteljeva odnosa prema uenicima, s jedne strane, i odnosa uenika prema uitelju s druge strane. Emocionalna klima je ozraje koje prati odgojno-obrazovni proces, te kod sudionika izaziva osjeaj ugode ili neugode. Socijalnom klimom smatramo kvalitetu ukupnih odnosa sudionika odgojnoobrazovnog procesa. Tu se ubrajaju: odnos uitelj-uenik, odnos uenik-uenik, odnos dijeteroditelj te odnos uitelj- roditelj. Ipak, ponaanje i kvaliteta linosti uitelja ima najvei utjecaj na postizanje eljene socijalne klime. Ponaanje uitelja moe biti dominantno, odnosno ono koje ne uvaava individualne razlike meu uenicima, ne uvaava uenike potrebe i interese, nego ih prisiljava da se prilagode zahtjevima uitelja. Suprotno tome je integrativno ponaanje koje omoguuje kreativnost, spontanost i inicijativu u grupi te je okrenuto rastu i razvoju pojedinca. U praksi je vrlo rijetko iskljuivo dominantno ili integrativno ponaanje uitelja, ea je prevlast jednog ponaanja s elementima drugog. Voenje grupe moe biti: autoritarno, demokratsko ili indiferentno. Autoritarno voenje je karakteristino za tradicionalnu nastavu u kojoj dominira frontalna nastava. To je odnos u kojem je uitelj inicijator ija se volja bezuvjetno potuje, a uenik je sitan , beznaajan i pasivan. Indiferentno voenje je odnos u kojem uitelj previe poputa ueniku i nema odreena pravila ponaanja pa grupa teko funkcionira i neuspjeno obavlja predvieni posao. I jedan i drugi odnos rezultira nezadovoljstvom i nepovoljnom socijalnom klimom u razredu. Najpovoljniji je demokratski odnos koji podrazumijeva zajedniki dogovor i pronalaenje optimalnog rjeenja zajednkim naporima uitelja i uenika. Autoritarni uitelj nastupa kao ef, izdaje naredbe, istie vlastitu mo, kritizira, naglaava greke, vodi monolog i smatra da sam snosi odgovornost za rezultate zajednikog rada. Suprotno tome, demokratski uitelj daje prijedloge, nastoji potaknuti uenike i zadobiti njihovu suradnju, ohrabruje i odaje im priznanje, vodi dijalog te razvija svijest o zajednikoj odgovornosti za rezultate zajednikog rada. Direktivni i nedirektivni odnos uitelja prema uenicima takoer utjee na socijalnu klimu.Flanders je sistematskim promatranjem govorne interakcije uenika i uitelja doao do tzv. zakona dviju treina: oko dvije treine govora pripada uitelju, a samo jedna treina svim uenicima. Od uiteljeva govora dvije treine otpada na direktan govor (daje upute, kritizira, poziva se na autoritet), a jedna treina na indirektan govor(potie i prihvaa uenike misli i osjeaje). Radi stvaranja povoljne socijalne klime uitelj treba razvijati antiautoritarne stavove i poveati nedirektivnost u govornoj komunikaciji s uenicima. Na socijalnu klimu, osim uiteljeva ponaanja utjeu i odnosi meu uenicima, tj, uloga i status koji pojedini uenik ima u grupi. Odnos agresije moe nastati ako djeca gledaju agresivne filmove, ako su izloeni agresivnim scenama u vlastitoj obitelji ili grupi vrnjaka. Agresivnost potie i tzv. socijalna prezaienost kao posljedica prenatrpanih uionica i kola s prevelikim brojem uenika te sjedilaka nastava koja stvara nagomilanu energiju koja se ispoljava u obliku divljanja i agresije. Odnosi kompeticije ili odnosi suradnje takoer bitno utjeu na socijalnu klimu. U tradicionalnoj koli potiu se kompeticijski odnosi samim brojanim ocjenjivanjem zasnovanim na rangiranju uenika. Natjecanje stvara veliko oduevljenje i velik je emotivni pokreta na aktivnost, ali moe biti i ma s dvije otrice. Ono motivira one koje doivljavaju uspjeh, pobjeuju, a demotivira one koji doivljavaju neuspjeh, koji gube. Rjeenje je u razvijanju suradnikih odnosa jer omoguuju slabijim uenicima da doive uspjeh, a boljima da pokau toleranciju i spremnost da se pomogne drugome. Emocionalna klima razumijeva dominaciju osjeaja ugode ili neugode kod sudionika obrazovnog-odgojnog procesa.Pozitivna emocionalna klima ogleda se u tome da uenici i uitelji rado dolaze u kolu, da rado sudjeluju u zajedniim aktivnostima, a negativna u dominaciji straha od neuspjeha, neradog boravljenja u koli, kako djece, tako i uitelja. 12

Pojedine aspekte emocionalne klime treba promatrati u jedinstvu suprotnosti, jer je ona uvijek spoj ugode i neugode. Suvremena didaktika tei pronalaenju naina stvaranja preteno pozitivne emocionalne klime u koli. Od atmosfere straha prema atmosferi sigurnosti mogue je uiniti pomake ako znamo to sve pridonosi pojavi straha od kole.Strah kod uenika se pojavljuje zbog mogueg doivljaja neuspjeha. Neuspjeh utjee na socijalnu promociju, potresa odnose u obitelji , atakira na pozitivnu sliku o sebi i potvrivanje vlastite vrijednosti u oima drugih. Nastava se treba organizirati tako da se svakom djetetu omogui uspjeh, odnosno pred dijete treba postaviti samo one zahtjeve koji su u skladu s djetetovim mogunostima. Uitelji isto osjeaju strah jer se boje negativnog suda o vlastitom radu. esto se boje da nee realizirati preopsene programe, da e kolege loe misliti o njihovu radu na sljedeem stupnju kolovanja te da e ih roditelji okriviti za neuspjeh svoje djece. Treba podjednako smanjiti atmosferu staha i za uenike i za uitelje i za roditelje. Za uenika je bitno smanjiti strah od neuspjeha, za uitelja da je osloboen velikog broja nadzornika i inspektora koji kontroliraju njegov rad, a za roditelje da sudjeluju u razliitim kolskim aktivnostima i steknu povjerenje u uitelja. Od atmosfere dosade do atmosfere uenja je dug i sloen put. Uzrok dosade kod uenika je besmislenost kolskog uenja koje esto puta nema bitno znaenje za njihov ivot sada i ovdje. Zato je bitno da uitelj i uenik budu suoeni s problemom kojim se bave, da on za njih ima neko ivotno znaenje, primjerice uenje pisanja za uenika moe znaiti mogunost da napie pismo djedu i baki. Takoer je vano da uitelj bude iskren prema sebi jer samo tako moe biti iskren prema drugima. Uenici intenzivno osjeaju uiteljevu iskrenost, razumijevanje i naklonost te najee uzvraaju istim osjeajima(socijalana reverzibilnost) to pridonosi pozitivnom emotivnom ozraju. 8. ODGOJNO-OBRAZOVNA KOMUNIKACIJA Sutina odgojno-obrazovnog procesa je odreena komunikacija.Odgojno-obrazovni proces je u stvari sloen komunikacijski proces. U tom procesu uoavamo informaciju(obavijest, poruku) i aktivnost osobe kojoj je informacija upuena. Prijenos informacija u svakom komunikacijskom procesu odvija se uz pomo odreenih znakova i simbola. Odailja i primalac moraju biti osposobljeni za razumijevanje istih vrsta znakova, da bi komuniciranje bilo mogue. Sudionici u komunikacijskom procesu moraju posjedovati odreeni zajedniki repertoar znakova da bi mogli kodirati i dekodirati poruku. U nastavi susreemo situacije kada uitelj komunicira s jednim uenikom, uitelj s vie uenika, jedan uenik s nekim neivim izvorom znanja te komuniciranje posredstvom medija. Vrste komuniciranja moemo klasificirati s obzirom na broj osoba koje komuniciraju : intrapersonalno, interpersonalno i masovno komuniciranje. Dalje, razlikujemo verbalnu i neverbalnu komunikaciju, personalnu i apersonalnu, jednosmjernu i dvosmjernu komunikaciju, neposrednu i telekomunikaciju, autoritarnu i demokratsku komunikaciju. Osim prethodnih vrsta postoje i jo neke komunikacije. Intrapersonalna komunikacija je unutranji govor. To je razgovor sa samim sobom, odnosno introspekcija vlastitog ponaanja, sposobnosti i stavova.Tu je rije o monoakciji, a ne o interakciji, primjerice uenika i uenika ili uenika i nekog neivog medija.Ova komunikacija je u vezi sa samoprocjenjivanjem. Interpersonalna komunikacija se odnosi na izravnu komunikaciju dviju ili vie osoba licem u lice ili komuniciranje dviju osoba posredstvom nekog medija, npr. pisma, telefona. U nastavi interpersonalna komunikacija je interakcija u kojoj uitelj prezentira odreene sadraje uenicima radi usvajanja injenica i generalizacija, te mijenjanja ponaanja i formiranja stavova i uvjerenja. Neprestani razvoj sredstava masovnog komuniciranja omoguava poseban oblik 13

komunikacije, tzv. masovne komunikacije u obrazovanju. Masovna komunikacija je oznaena odnosom grupa-grupa, a obavijesti su javne i dostupne irokoj publici. Personalna komunikacija je komuniciranje dviju ili vie osoba bez posredujuih sredstava, a apersonalna se odvija posredstvom nekog tehnikog medija(videorekorder, kompjutor). Ta dva vida komuniciranja se u nastavi meusobno dopunjuju i obogauju. U poetnom kolovanju dominira personalna komunikacija, a na viem stupnju apersonalna komunikacija jer su uenici zreliji i sposobniji za samostalno uenje. Verbalna komunikacija je komuniciranje rijeima, a neverbalna svi ostali vidovi komuniciranja(pokazivanje slika, pokreti ruku, oiju, lica i tijela). Verbalna komunikacija razumijeva priopavanje rijei usmeno putem predavanja ili razgovora, ili uz pomo nekog drugog medija(knjiga, film, kompjutor). Neverbalna komunikacija dopunjuje i obogauje verbalnu komunikaciju. Lake pratimo predavanja za vrijeme kojih predava pogledom kontaktira sa sluateljstvom i unosi ivost primjerenom mimikom i gestama. Pritom treba paziti da ne upadnemo u pretjerano gestikuliranje i etanje. Dvosmjerna komunikacija razumijeva mogunost meusobnog pruanja povratne informacije izmeu subjekata koji komuniciraju. Tu je bitno da subjekt koji prima informacije odreenim znakovima (izraz lica, panja) priopava subjektu koji alje informacije da je razumio poruku. Najintezivnija dvosmjerna komunikacija se dogaa u neposrednom razgovoru uitelja s jednim uenikom ili uitelja s manjom grupom uenika. Puno je tee ostvariti kvalitetnu i intezivnu dvosmjernu komunikaciju s veom grupom uenika. Jednosmjerna komunikacija dominira u usmenom izlaganju uitelja jer svi uenici ne mogu priopiti kako su razumijeli poruke. Zato uitelj nakon svog monologa treba provjeriti kratkim pitanjima kako i koliko su uenici razumjeli. Prilikom nastave preko radija ili televizije ostvaruje se jednosmjerna komunikacija, dok se uz modele nastave na daljinu dvosmjerna komunikacija ostvaruje pismima ili telefonom. Meusobno komuniciranje dviju ili vie osoba , koje su prostorno udaljene i ne mogu komunicirati licem u lice, zovemo telekomunikacija. Telekomunikacija razumijeva prenoenje odgojno-obrazovnih sadraja putem pisma, televizije ili telefona. Ipak, u koli prevladava neposredna komunikacija uitelja s uenicima ili uenika meusobno. Ona obuhvaa i verbalnu i neverbalnu komunikaciju te je stoga intezivnija i kvalitetnija od telekomunikacije iji je glavni nedostatak osjeaj usamljenosti, otuenosti i nemotiviranost kod polaznika takve nastave. Autoritarna komunikacija ne pridonosi ostvarivanju odgojnog ideala koji se manifestira u slobodi. Pretjerana strogost, zahtijevanje bezuvjetne pokornosti i poslunost uz primjenu nepedagokih mjera poput zastraivanja, prekoravanja i raznovrsnog kanjavanja, ne pridonosi optimalnom razvoju uenikove osobnosti. Demokratska komunikacija doputa ueniku da ima vlastito miljenje i da oblikuje stavove. Takav stil komuniciranja se vee uz pojam socijalna reverzibilnost(Bratani, 1990, str. 121). Socijalna reverzibilnost razumijeva mogunost da se uenik obrati istim rijeima i nainom kako to ini uitelj prema ueniku, pazei da se ne kre osnovna pravila pristojnost, taktinosti i pristupanja. Uitelj je uzor ueniku, oponaajui uitelja uenik usvaja pozitivne modele socijalnog ophoenja. Socijalna reverzibilnost bi trebala zraiti iz uiteljeve linosti jer pridonosi humanizaciji i oplemenjivanju odnosa uenika i uitelja. Bez komunikacije ne moemo zamisliti odgoj ni nastavu. Postoje subjektivni i objektivni uvjeti komuniciranja. Objektivni su: prostorija, izgled prostorije, zvunost, osvijetljenost, umovi i buka, broj osoba koje komuniciraju. Subjektivni: emocionalna klima mora biti proeta povjerenjem, da svatko moe iznijeti ono to misli i osjea, mora poticati suradnike odnose, motivirati na uzajamnu komunikaciju. Da bi se mogla uspostaviti kom komunikatori moraju rijeima i znakovima kojima komuniciraju pridati isto znaenje. Primjerena odgojno-obrazovna komunikacija bitno pridonosi kvaliteti i uspjehu natavnog 14

procesa. Uitelj bi trebao razmisliti o svom dominantnom stilu komuniciranja te se neprestano preispitivati i traiti poboljanja radi ostvarivanja optimalne komunikacije s uenicima. Pritom je vrlo bitna i socijalno-emotivna dimenzija komunikacije, odnosno emocionalna privlanost uiteljeva ponaanja(srdanost, iskrenost, neposrednost, povjerenje) i socijalna reverzibilnost kao pokazatelj demokratinosti odnosa meu subjektima odgojnoobrazovnog procesa. 9. SURADNJA KOLE I OBITELJI Ono to utjee na uspjenost kolovanja su: uiteljeva podrka (poticanje uenikova samopouzdanja i vjere u uspjeh), racionalna i svrhovita organizacija nast vremena, problemski orijentirana aktivnost uenika, jasno postavljena pravila o kolskoj disciplini, sposoban ravnatelj (pedagoki, a ne administrativni voditelj kole), organizirane izvankolske aktivnosti koje pridonose ugodnom ozraju kole (da se kola ne doivljava kao bauk), ureena kolska zgrada i njezin okoli, te razvijena suradnja s roditeljima kao partnerima na zajednikoj zadai pomoi djeci da razviju svoje sposobnosti, radne navike i dobru sliku o sebi. Roditelji su prvi i najvaniji odgajatelji, i kao takvi su najodgovorniji za zdrav razvitak linosti svog djeteta. Odgoj u koli treba biti nadopuna, a nikako nadomjestak obiteljskog odgoja. kola treba poznavati obiteljske prilike svakog uenika kako bi pomogla roditeljima u njihovim odgojnim nastojanjima. Djeca iz razvedenih obitelji esto su zrelija i imaju veu odgovornost jer obino rade neke poslove umjesto roditelja. Za neku pak djecu razvod moe biti olakanje ako su u toj obitelji vladali sukobi. Istraivanja su pokazala da djeca iji su roditelji obrazovaniji i vieg ekonomskog statusa postiu bolji uspjeh u koli jer se vie bave djecom i omoguuju im vie obrazovnog iskustva. Obitelj u kojoj roditelji imaju niu strunu spremu obino rade u smjenama i imaju manje vremena za bavljenje djecom. Takoer treba znati da su u obiteljima razliiti stilovi odgoja. Autoritarni stil imaju vrlo strogi i zahtjevni roditelji, disciplinu ostvaruju prijetnjama i kaznama, pokazuju malo topline prema djetetu, komunikacija je jednosmjerna i ne objanjavaju svoje odluke. Posljedica takvog odgoja je povueno dijete s nedostatkom spontanosti, samopouzdanja i motivacije za rad. Popustljiv stil imaju roditelji koji su jako usmjereni na dijete, udovoljavaju mu u svemu, pokazuju puno topline i pozitivnih osjeaja, nemaju nikakvih zahtjeva prema djetetu i sve mu doputaju. Dijete takvih roditelja je u osnovi pozitivno, obino dobro raspoloeno, no nedostaje mu osjeaj odgovornosti, impulzivno je i sklono agresivnosti ako ne dobije ono to hoe. Indiferentni stil imaju roditelji zaokupljeni sami sobom, ne zanima ih previe to se dogaa s djetetom, izbjegavaju dvosmjernu komunikaciju, ne da im se baviti djetetom. Njihova su djeca promjenjivog raspoloenja, nemaju kontrolu nad svojim ponaanjem, ne zanima ih kola. Demokratski stil imaju roditelji koji pokazuju toplinu i brigu za dijete, zahtjevi prema djetetu su primjereni dobi i sposobnostima, komunikacija je dvosmjerna: pitaju dijete za miljenje i vode rauna o njegovim osjeajima, objanjavaju svoje odluke. Djeca su im samopouzdana, samostalna, imaju sposobnost samokontrole i motivirana su za rad. Uspjeh i motivacija za uenje u djece iz obitelji s demokratskim vodstvom znaajno su vei nego u obiteljima s autoritarnim, popustljivim ili indiferentnim stilom odgoja. Najgora mogua varijanta je kada otac i majka imaju razliite stilove odgoja jer oni nejedinstvenim i nedosljednim postupanjem ne odgajaju, nego zbunjuju svoje dijete. Takvo dijete je rastrgano razliitim prohtjevima oca i majke to dovodi do rascjepa u njegovoj linosti jer vie ni samo ne zna koje ponaanje je poeljno i ispravno. Postoji vie oblika suradnje roditelja i kole. Roditelji zajedno s uiteljima izravno sudjeluju u upravljanju kolom putem Vijea roditelja. Ustrojstvo rada Vijea roditelja regulira se statutom ili posebnim pravilnikom. Vijee roditelja raspravlja o razliitim pitanjima : materijalni poloaj kole, organizacija izleta, ekskurzija, portskih natjecanja i 15

kulturnih manifestacija, organizacija nastave, uspjeh uenika, izvankolske i izvannastavne aktivnosti, socijalno-ekonomski poloaj uenika i dr. Suradnja s roditeljima se najkonkretnije ostvaruje na relaciji roditelj-razrednik. Najbitnije je da razrednik uspostavi srdaan i pozitivan odnos s roditeljima kao temelj za uspjenu suradnju u rjeavanju problema. Naalost neki roditelji i razrednici postanu neprijatelji. Mnogi su roditelji osjetljivi kad su u pitanju ocjene njihova djeteta jer ako je dijete ima loe ocjene znai da su roditelji loi. Neki roditelji pokuavaju zajedno s razrednikom pomoi djetetu dok ga drugi optuuju da ima neto protiv njihova djeteta i da nije objektivan. Neki roditelji ne vole dolaziti u kolu jer im to nije ugodno (ako su tako doivljavali kolu u svoje vrijeme), pa zaziru od kole i od uitelja. Visokoobrazovani roditelji se pak ponekad podcjenjivaki odnose prema uitelju jer misle da su struniji i sposobniji od njega. Razrednik svakako treba nastojati prilagoditi se obrazovnom nivou roditelja i zauzeti empatian stav prema njemu. To ukljuuje: poznavanje obiteljskih prilika, istinski interes za roditelja, sposobnost empatiziranja odnosno uivljavanja u poloaj roditelja i elja da se roditelju prui potrebna pomo. Najei oblik suradnje je individualni razgovor, informativni ili savjetodavni. Na informativnom razgovoru razrednik obavijetava roditelje o uspjehu, ponaanju i ostalim osobinama uenika. Savjetodavni razgovor slui za razmatranje odreenog problema i iznalaenje odgovarajueg odgojnog rjeenja. esto razrednik i roditelj ne mogu sami rijeiti sve probleme koji se tiu pojedinog uenika. Zato je potrebna pomo ostalih strunjaka. Takoer bi bilo poeljno osnivati savjetovalita za roditelje poput medicinskih, socijalnih i psiholokih. U savjetovalitima bi roditelji dobili naputke i rjeenja u svezi s problemima njihove djece. Grupni oblik suradnje s roditeljima se najee provodi u obliku roditeljskih sastanaka. U pravilu se odravaju etiri puta u toku kolske godine. Razrednik treba posvetiti posebnu panju pripremi tih sastanaka. Roditeljski sastanci moraju ostvarivati zadatak koji se odnosi na pedagoko obrazovanje roditelja i na rjeavanje problema koji su zajedniki za cijeli razred. Nikako se ne smiju pretvoriti u puko informiranje o ocjenama uenika. kola ima i zadatak pedagoki obrazovati roditelje. Zato bi svaka kola trebala imati biblioteku za roditelje te cjelovit i razraen program pedagokog obrazovanja roditelja koji bi se ostvarivao u suradnji s uiteljima, pedagogom i psihologom. Npr., roditeljima bi trebalo omoguiti da na odreeni dan slobodno dou na uiteljev sat i slobodno promatraju rad uenika i uitelja u razredu. Roditelji bi trebali sudjelovati u organizaciji sveanosti, priredbi i razliitih akcija jer mnogi svojim znanjem i strunou mogu pomoi prilikom takvih dogaanja. esto puta roditelji sudjeluju u priredbama samo kao pasivni promatrai, a mogli bi se ukljuiti na razne naine, primjerice izraditi kostime, rekvizite i dr. Time se jaa povezanost sa kolom i razvija osjeaj osobnog zadovoljstva zbog aktivnog sudjelovanja u odgoju i obrazovanju djeteta. Neke osnovne preporuke uiteljima su: uspostaviti komunikaciju s roditeljima na samom poetku k god i odravati je cijele k. god (usmeno, pismeno, telefonom..), upoznati to detaljnije obitelj svakog uenika (moe i kroz likovno ili pismeno izraavanje), jednom mjeseno napisati pismo to se dogaalo s djetetom u koli, ne govoriti samo o loim stvarima, nego i ono to je dobro i pozitivno i tako e rod lake prihvatiti neugodne informacije, razmisliti kako ukljuiti roditelje u ivot kole (predstaviti djeci svoje zanimanje). Suradnja roditelja i kole daje pozitivne rezultate: smanjuje se konflikt izmeu roditelja uitelja, izjednauju se kriteriji ocjenjivanja i vie se cijeni rad uitelja. Roditelji e na taj nain prihvatiti kolu kao instituciju za iji rad su pomalo i sami odgovorni. Iz svega navedenog moe se zakljuiti da bez planske i dobro usmjerene suradnje izmeu obitelji i kole nema uspjeha u odgoju mladih linosti.

16

10. MOTIVACIJA Motivacija je ulaganje napora da se postigne odreeni cilj. Motivacija je vano obiljeje nastavnog umijea potrebno za uspostavu pozitivnog razrednog ugoaja. Valja istaknuti tri najvanija utjecaja na uenikovu motivaciju u razredu: unutarnja motivacija, vanjska motivacija i oekivanje uspjeha Unutarnja motivacija oznauje koliko e uenici sudjelovati u nekoj aktivnosti kako bi zadovoljili svoju znatielju i zanimanje za nastavno gradivo. Vanjska motivacija znai sudjelovanje u nekoj aktivnosti kako bi se postigao eljeni cilj. Oekivanje uspjeha je stupanj u kojem uenici osjeaju da e uspjeti u odreenoj aktivnosti. U motivaciji mogua je obrada sadraja na 3 razine: a) perceptivna pamenje i povezivanje materijala prema slici, zvuku, ritmu; b) kategorijska pronalaenje bitnih zajednikih obiljeja prema kojima ih se svrstava u skupine ili kategorije; c) semantika u kojoj se pronalazi smisao, znaenje i povezanost gradiva. Za motivaciju uenika je vaan njegov doivljaj da moe: postii uspjeh u uenju (biti kompetentan), utjecati na rezultat uenja (biti autonoman), pripadati nekoj zajednici (imati osjeaj pripadnosti). Veina se uenika nee truditi uspjeti u zadatku koji smatraju pretekim, a jednako tako prelagane zadae uenici mogu smatrati nevrijednim truda. Za dobro pouavanje najvanije je stalno poticati uenika na uenje i puno od njega oekivati. Preduvjet za uspjeno motiviranje uenika je razvijanje pozitivne slike o sebi: - rad s roditeljima - omoguivanje uspjeha - gradnja tolerancije neuspjeha - osvjeivanje emocija ponosa i samopotovanja. U likovnoj kulturi postoji nekoliko naina motiviranja uenika. Prije svega tu je vizualno kao poticaj kada motiv moe biti sve to okruuje dijete, sve to se moe vidjeti oima-mrtva priroda, ivotinje i ljudi te stvarne i zamiljene pojave i dogaaji.Likovni produkt je figurativni prikaz. Odreeni vizualni motiv treba likovno osvijestiti. Preko vizualnog motiva potrebno je uvesti uenike u likovni sadraj. Treba predvidjeti kljuna pitanja koja su potrebna da bi djeca sama uoila element koji grade likovni sadraj. Vizualno-likovne probleme najbolje emo uoiti metodom analitikog promatranja na poetku nastavnog procesa. S uenicima treba osvijestiti likovne probleme koje emo analizirati likovno-tehnikim sredstvima odnosno likovnim tehnikom i metodom graenja, variranja, kombiniranja i razlaganja. Na kraju procesa analiziramo i vrednujemo gotova djela na temelju likovnih problema uoenih na poetku likovnog procesa. Motiv i poticaj mogu biti i likovni i kompozicijski elementi, tj. vizualni jezik. Vizualni jezik ine: likovni elementi( toka, crta, boja, ploha, povrina i volumen) i kompozicijska naela( kontrast, harmonija, ritam, ravnotea, dominacija, proporcija, jedinstvo). Likovni produkt je apstraktni prikaz. Likovni proces zapoinje problemskom situacijom, kratkim scenarijem, stvaralakom igrom, ili kretivnom likovnom priom u koju moe biti ukljuena rije, slika, film, pokret, glazba i dr. ovisno o uiteljevoj kreativnosti. Uenici realiziraju svoju ideju likovnim tehnikama i metodama. Na kraju likovnog procesa na likovnim produktima osvjeuju likovne probleme prethodno potaknute likovnim scenarijem. Ovdje imamo obrnuti proces od uobiajenog- likovne probleme osjeujemo na kraju procesa. Uenisi u razgovoru s uiteljem i meusobno otkrivaju zakonitosti likovnog jezika. U nevizualne motive spada sve ono to ne moemo vidjeti oima ve primiti drugim osjeilima. Ovdje se radi o slobodnom djejem likovnom izrazu emocija(ljubav, srea, tuga, strah...)zvukova(glazba, pjev ptica, um valova, romorenje kie, ubor potoka, glasanje 17

delfina...), ostalih osjeta(ostalih osjeta gatko-hrapavo, slano-slatko, kiselo-gorko, toplohladno, mekano-tvrdo...)Likovni produkt je apstraktni prikaz. Uenici slobodno biraju likovne i kompozicijske elemente te likovno-tehnika sredstva kako bi to slobodnije izrazili doivljeno. Nakon zavrena likovnog procesa popriamo s uenicima o njihovu doivljaju i likovnom izrazu. Oni govore o svojem doivljaju kroz razgovor o likovnom djelu. Zanimljive iskaze zapisujemo na poleini papira. Motiv moe biti i kombiniran, npr. Kiklop i Odisej- ljudi(vizualno), dolazi nam kroz priu tj. uho(nevizualno). Jedno od bitnih naela u vizualno-likovnom odgoju i obrazovanju jest proimanje intrinzinog i ekstrinzinog cilja, odnosno voenje uenika od uivanja u samoj aktivnosti do uivanja u postignutom cilju- likovnom djelu. Takoer ne treba zaboraviti ni igru kao metodu uenja jer igrom razvijamo ustrajnost i trajni interes kod mlaih uenika. Uitelj treba kreativno i promiljeno koristiti sve navedene vrste motivacije u nastavi likovne kulture. Samo tako e kod svakog uenika pobuditi interes, uivanje i osjeaj kompetentnosti u likovnom izraavanju . 11. DOMAE ZADAE (RADOVI, URATCI) Domai uratci su aktivnosti uenika koje proizlaze iz svakodnevnih obveza prema radu u koli, pridonose ostvarivanju nast zadataka, a izvode se izvan kolskog rada. U povijesti nastave odnos prema domaoj zadai se mijenjao. U staroj koli domae su zadae uglavnom bile u funkciji memoriranja zadanih lekcija ili su bile usmjerene na uvjebavanje elementarnih vjetina: itanja, pisanja, raunanja. Tada se nisu zahtijevale velike misaone aktivnosti uenika. U novoj koli se promijenio njihov smisao i sadraj. One vie nemaju samo reproduktivni karakter, nego i produktivni. U dananjoj O u kojoj je nastava organizirana kao poludnevna, produena ili cjelodnevni boravak DZ mijenjaju svoj sadraj i ulogu. U poludnevnoj nastavi DZ su uglavnom dopuna redovnom nastavnom radu i usmjerene su na uvjebavanje vjetina i ponavljanje novih nastavnih sadraja.. Pojavom produenog i cjelodnevnog boravka prevladava miljenje da sve ono to se odnosi na k rad treba odvijati u koli. To je uvjetovalo da su se DZ poele smanjivati ili potpuno ukidati. Danas postoje razliita miljenja o dz. Neki misle da bi DZ trebalo: potpuno ukinuti ili da se eventualno zadre na principu dobrovoljnosti uenika i nastavnika, da se ukinu za vrijeme praznika i tjednog odmora, da se zadre u smanjenom opsegu i da se zadre u punom opsegu mijenjajui njihov sadraj i nain rada. Treba se kloniti kategorinih rjeenja za ili protiv domaih uradaka, jer sve dok u koli nema uvjeta da uenici potpuno ostvare svoje obveze u svezi sa zadacima nastave i kolovanja uope, nuno je izvravanje dijela tih obaveza izvan kole, tj. u svome domu. Zbog toga opseg i teinu dz treba regulirati u skladu s vremenskim boravkom uenika u koli. to je boravak uenika u koli dulji, opseg dz treba biti manji. Ukupan opseg rada u koli i ispunjavanje kolskih obveza treba biti u granicama doputenog optereenja uenika. Uenicima, osim boravka u koli i rada na dz, treba osigurati dovoljno slobodnog vremena za rekreaciju. Sadraj i zadaci DZ nimalo se ne razlikuju od nastavnog rada. To je zbog toga to d zadaci upravo i proizlaze iz nastave i sastavni su dio cijeloga nast rada. Zato se sadraj d z odreuje prema programu nast rada. Prema tome , dz mogu biti usmjerene na razliite etape nastavnog procesa (pripremanje u za nast rad, samostalno obraivanje nast sadraja, vjebanje, ponavljanje i provjeravanje). Zadaci se mogu katkada i diferencirati radi vee individualizacije. Organizacija dom rada obuhvaa: zadavanje zadae, samostalno izvravanje rada u domu i provjeravanje rada u koli. Zadavanje dom rada u koli treba biti precizno, tj. nastavnik treba jasno i odreeno formulirati zadatke, upozoriti na izvore i ostali materijal, tehniku i nain rada. Osim toga potrebno je provjeriti ueniko shvaanje zadataka, te na 18

pokusnim primjerima vidjeti mogu li uenici samostalno raditi bez pomoi. Zadatke treba zadavati tako da bi se uenici motivirali da s voljom pristupe samostalnom izvrenju zadataka. Vrijeme zadavanja zadae ne moe se tono fiksirati. Moe se provoditi potkraj one etape kojoj e DZ biti samo produetak u domu, npr. ako se u koli uvjebava neka aktivnost i prela se etapa poetnog vjebanja zadaje se DZ kojom e uenici temeljito uvjebati tu aktivnost. Ako se pak obrauje novi sadraj, potkraj te etape zadaju se zadaju se slini sadraji koje e u samost obraditi. Uglavnom se zadaa zadaje potkraj sata kada je glavni dio nastavnog rada zavren i uenici su informirani kako mogu samostalno nastaviti raditi u svojoj kui. Zadavanje mora biti jo uvijek dovoljno prije zavretka sata kako bi se mogle smireno dati i usvojiti sve obavijesti o dz. Uspjeh dz ovisi o tome to je nastavnik odabrao za dz, je li uenike dovoljno uputio u nain rada, te da li ih je psiholoki pridobio za samost rad. Svaki samostalni rad uenika treba kontrolirati, a naroito dz. To uenike motivira na samost izvravanje dz. Osim provjeravanja individualnih rezultata potrebno je da uitelj utvrdi i opi uspjeh i kvalitetu izvrenog rada, da uje miljenje u, da ispita razloge eventualnog neispunjavanja obveza. Na taj e nain uitelj utvrditi stupanj osjeaja odgovornosti tj. neodgovornosti uenika te iskoristiti rezultate dz u daljnjem nast radu. Takoer e procijeniti i ocijeniti vlastiti rad to e mu omoguiti da ispravi eventualno nastale pogreke u vlastitom radu. Nain kontrole moe biti razliit. Katkada je dovoljan samo letimian pregled rezultata, ali je isto tako vano da nastavnik povremeno potanko i paljivo provjeri rezultate i nain rada. Ako nastavnik nema dovoljno vremena, potrebno je da dz provjeri izvan nastave (u koli ili kod kue). Temeljitim pregledom formira se kod uenika uvjerenje da nastavnik i te kako misli na njihove dz te e ih prije ili kasnije temeljito pregledati. Roditelji su takoer suoeni s problemom pisanja domae zadae. Na DZ esto se gleda kao na neto to uitelji zadaju, djeca piu, a roditelji trpe. U emu je problem? Problem je u tome to roditelji znaju da je DZ vana, ali ne znaju to uiniti sa djecom kad pisanje DZ postane problem ili kako treba postupiti kada dijete kae: Napisat u DZ kad se vani malo poigram. Roditelji se esto suoavaju sa sljedeim situacijama: -svake se veeri prepiru s djetetom o tome kada e pisati DZ; -dijete rjeava DZ na brzinu, pa je ona esto neuredna i nepotpuna -dijete zaboravlja napisati DZ ; -oni piu DZ vie nego njihovo dijete ; -djetetu je potrebna cijela vjenost da dovri DZ; -dijete uporno tvrdi da moe pisati DZ i istovremeno gledati TV , razgovarati telefonom i sluati glazbu. DZ je svakodnevna prilika da roditelji pozitivno utjeu na kolovanje i budunost svoga djeteta. Moraju svom djetetu dati do znanja da vjeruju u njega i njegov uspjeh ako se trudi i da je DZ vaan dio toga ustrajnog rada. DZ poboljava uspjeh u svim predmetima te ui dijete odgovornosti. Djeca tako ue vjetine kojima postaju samostalni, motivirani i uspjeni odrasli ljudi. Ue rasporediti i planirati vrijeme i iskoristiti sve svoje mogunosti. DZ je veza doma ( obitelji) i kole. Neke bitne preporuke roditeljima su: 1. DZ se mora pisati na prikladnom mjestu za uenje. To mora biti mirno mjesto bez TV, telefona, bez brae i sestara. ..To moe biti djetetova soba, kuhinjski stol. Dijete ne smije nitko uznemirivati ni ometati. Moe se postaviti natpis NE OMETAJ! 2. DZ se mora pisati na vrijeme. Dijete samo ne odluuje o tome. DZ je najvanija stvar i mora biti ispred svega, npr. ispred drugih slobodnih aktivnosti. Pisanje DZ kasno naveer nije uspjeno. Treba uvesti dnevno vrijeme za DZ, to se treba dogovoriti s djetetom. Vrijeme moete planirati prema listiima odreujui vrijeme pisanja. BRZII ..Svaki dan u 19

odreeno vrijeme ima 1 sat za pisanje DZ. Ne koristi se tim vremenom kako treba. Ako bude pisao DZ na brzinu, ipak e morati raditi neto za kolu tijekom preostalog vremena. 3. Djeca moraju samostalno pisati DZ. Svakog dana zamolite dijete da kae to ima za DZ. Recite djetetu kad poinje dnevno vrijeme za DZ. Proitajte upute s djetetom i uvjerite se je li dijete razumjelo to se od njega oekuje. Budite u blizini. Pohvalite djetetov trud. Ohrabrite dijete: Moe ti to! Pokuaj razmisliti bolje! 4. Motivirajte svoje dijete da radi to najbolje moe. Pohvalite dijete za samostalno pisanje DZ i uloen trud, te poboljanje u uspjehu. Recite im da ste ponosni na njihov rad ili im moete napisati pohvalnicu koju lijepite npr. na hladnjak. ..Time dijete stjee pozitivnu sliku o sebi to je jako vano za razvoj njegove linosti. Motivacija moe biti zagrljaj ili tapanje po ramenu. 5. Ako dijete ne pie DZ nastupite samopouzdano. Trebate dati djetetu mogunost izbora: moe napisati DZ ili se moe odrei nekih povlastica. Nemojte prijetiti kaznama jer e ono ba tada izgubiti motivaciju. Uenje je uinkovitije ako se provodi individualno i samostalno. Svaki uenik ima svoj tempo i nain uenja koji se moe provesti samo kod kue. Uenici se navikavaju na samostalan rad i razvijaju radne navike. Jedno je sigurno DZ imaju brojne pedagoke vrijednosti, ali isto tako mogu biti vrlo tetne i negativne. Opseg DZ treba prilagoditi s obzirom na vremenski boravak uenika u koli. Dui boravak u koli znai manji opseg DZ. Sadraje DZ-a treba uskladiti sa sadrajima nastavnog rada. Roditelji trebaju preuzeti svoj dio odgovornosti za uenikovo redovito izvravanje kolskih obaveza i motivirati dijete da pie zadae samostalno i pravovremeno. Ukoliko se i roditelji i uitelji, a i uenici pridravaju prethodno navedenih zahtjeva, domae zadae nesumnjivo imaju svoju obrazovno-odgojnu vrijednost.

12. UENICI S TEKOAMA U UDOVOLJAVANJU ZAHTJEVIMA KOLE U svakoj generaciji postoji dio pojedinaca koji pokazuju specifinosti razvoja. Oni odstupaju od brzine, razine i kvalitete razvojnog puta to ga prolazi veina pojedinaca. To su tzv. uenici s tekoama u razvoju, u ometeni u razvoju. Uzroci ometenosti mogu biti: bioloki (oteenje ivanog ili nekog drugog tjelesnog sustava) i socijalne prirode (zaputenost i pomanjkanje stimulacije u ranom predkolskom razvoju). Najee su uzroci ometenosti kombinirani, npr neki bioloki nedostatak poveava se zbog nedovoljne obiteljske brige. Razlikujemo: 1. tekoe u uenju i ponaanju kao posljedica ometenosti u razvoju i 2. tekoe u uenju i ponaanju kao posljedica specifinih nedostataka pojedinca. U grupu tekoa u uenju i ponaanju kao posljedica ometenosti u razvoju pripadaju: mentalna retardiranost, tjelesni invaliditet, poremeaji u ponaanju, poremeaji sluha i govora, poremeaji vida i viestruki poremeaji. Ovi oblici ometenosti oteavaju, a ponekad i onemoguavaju stjecanje iskustva potrebnog djetetu za budui samostalan ivot. Zato je potrebno rano ustanoviti razvojnu ometenost, poznavati specifinosti ometenosti u pogledu odgoja i izbjegavati negativne emocionalne reakcije djeteta zbog doivljaja neuspjeha. Mentalna retardacija je stanje u kojem je znatno oteano djetetovo ukljuivanje u drutveni ivot zbog zaustavljenog ili nedovrenog razvoja intelektualnog funkcioniranja. Dijeli se na 3 stupnja: tea i umjerena retardacija (uz intelektualni deficit, djeca pokazuju i ograniene mot sposobnosti, ogranienja u govornoj komunikaciji i zadovoljavanju osnovnih potreba), laka ment ret (djeca mogu stei i osnovno i struno obrazovanje, do odreenog stupnja, ali sporije, u kasnijoj dobi), granini sluajevi (tu pripadaju ona djeca koja se, ako

20

uspjeno svladaju socijalnu adaptaciju, ne razlikuju od ostale djece). Specifinosti lake mentalne retardacije se oituju kao smanjena verbalna sposobnost i sposobnost razumijevanja, nivo konkretnog miljenja ,tekoe panje i usmjeravanja pozornosti,tekoe pamenja ,tekoe nalaenja dobrih strategija uenja , nisko samopotovanje i loa slika o sebi. Prema tome uitelj u radu s takvom djecom treba: govoriti kratkim, jasnim reenicama s poznatim rijeima, davati zorne, perceptivne informacije, raditi s konkretnim materijalom, tolerirati oscilacije panje, ee mijenjati aktivnosti, ponavljati upute, due ekati odgovor, postavljati dodatna pitanja, pouavati dobre strategije uenja i napustiti pogrene, te razvijati samopotovanje i pozituvnu sliku o sebi. Djeca s tekoama u razvoju moraju se integrirati u drutvu, polaziti O zajedno s djecom bez smetnji u razvoju, a u izuzetnim sluajevima, npr. srednje i tee retardacije, polaziti specijalne ustanove. Osnovni cilj integracije je tenja za normalnosti. Nastavna klima u r mora biti prilagoena kao i nastava, da ometeni takoer mogu doivjeti odreeni uspjeh i napredak, kao bi se izbjegli negativni stavovi vrnjaka prema tim u. Na adaptaciju i rezultate djece sa smetnjama utjee i stav nastavnika te njegovo ponaanje u mjeovitim razredima. Pravilni stavovi uitelja su:ne poticati natjecateljsku klimu u razredu, realistino definiranje i oekivanje uspjeha , neprestano poveanje doivljaja uspjeha i pouavanje u najboljim oblicima uenja. Postoje 2 tipa specifinih tekoa u uenju: 1. primarna nesposobnost uenja koju uzrokuju bioloki faktori, 2. sekundarna nesposobnost uenja koju uzrokuju drugi nebioloki faktori. Primarna nesposobnost uenja je posljedica naslijeenog defekta sredinjeg iv sustava kada dijete ne moe shvatiti niti zapamtiti simbol slova koja simboliziraju glasove, brojevi koji simboliziraju koliinu. Sekundarna nesp uenja uvjetovana je nekim faktorom okoline, npr nedostatak motivacije, strah, negativna slika o sebi, osjeaj bespomonosti. Specifine tekoe u uenju obuhvaaju tekoe u pisanju, itanju i osnovnim raunskim operacijama unato normalnoj inteligenciji i poticajnoj socijalnoj sredini.Tu spadaju disleksija (t u itanju), disgrafija (t u pisanju) i diskalkulija (t u matematici). Velik broj djece sa specifinim tek u razvoju otkrije se tek polaskom u kolu, kad se pokae da dijete ne moe svladati k program i da ima tekoa u praenju nastave. Jedan od prvih zadataka u uitelja je da upozna roditelje s djetetovim tekoama. Zatim im treba pomoi da shvate situaciju, prihvate dijete i pomognu mu u socijalnoj integraciji.Ono to uitelj moe uiniti da bi pomogao takvoj djeci jest sljedee: utvrditi nivo znanja i zapoeti rad na tom stupnju, dati djetetu mogunost temeljite pripreme prije ispitivanja, preferirati usmeno ispitivanje, prilagoditi pismene zadatke(vei tisak, proitati i pojasniti upute, manje zadataka), pokazivati panju i razumijevanje za djetetove tekoe, ne davati mu velike domae zadae, ne pozivati ga na glasno itanje ili pisanje na plou ako sam ne eli, graditi poticajnu i pozitivnu klimu prema tom djetetu. Vrednovanje rada ima posebno znaenja i za dijete i za roditelje jer ocjena potie na vee zalaganje, stvara vjeru u vlastite mogunosti. Uenici s tekoama u razvoju i sa specifinim tekoama u uenju zahtijevaju poseban tretman, prilagodbu nastavnog programa te timski rad uitelja i strunih suradnika kako bi takvi uenici maksimalno iskoristili sve svoje potencijale i razvili svoje sposobnosti. Za takve uenike O je duna organizirati dopunsku nastavu, a ukoliko je to mogue i individualiziranu nastavu s defektologom koji najbolje razumije njihove potrebe i mogunosti. 13. DAROVITI UENICI U NASTAVI Nadarenu djecu je lako uoiti u svakom razredu jer se istiu glede brzine, razumijevanja, reagiranja, stvaranja generalizacije, svladavanja k gradiva. Takva su djeca 21

najee dobro adaptivna i nisu problem za svoju okolinu. U darovitu se djecu ubrajaju , osim djece s IQ iznad 130 i djeca prosjene inteligencije koja imaju poseban talent ili su izrazito kreativna, jer se inteligencija i kreativnost nalaze u korelaciji. Dijete koje upotrebljava jedinice miljenja na originalan i konstruktivan nain je kreativno dijete. Kreativni pojedinci od inteligentnih nekreativnih razlikuju se u nainu, stilu miljenja (divergentno), emocionalnim karakteristikama (motiviranost). U pravilniku o osnovnokolskom odgoju i obrazovanju darovitih u stoji da je darovitost sklop osobina koje ueniku omoguuju trajno postignue natprosjenih rezultata u jednom ili vie podruja ljudske djelatnosti, a uvjetovano je visokim stupnjem razvijenosti pojedinih sposobnosti, osobnom motivacijom i izvanjskim poticajem. Darovitost je spoj triju osnovnih skupina osobina: natprosjenih, opih ili specifinih sposobnosti; motivacije; i visokog stupnja kreativnosti. Uenike koje ubrajamo u skupinu darovitih u moemo razlikovati s obzirom na podruje sposobnosti u kojima izraavaju nadarenost. To mogu biti ope intelektualne sposobnosti, kreativne sposobnosti, sposobnosti za pojedina nastavna i znanstvena podruja, socijalne i rukovodne sposob, umjetnike sposbnosti i psihomotorne sposobnosti.Od u do u razlike su u izraavanju sposobnosti. Pojedini u izraavaju nadarenost u jednom od podruja, drugi u dva ili vie, a i unutar istog podruja postoje znatne individualne razlike. Darovito dijete treba odmah identificirati i zatim stimulirati daljnji razvoj darovitosti. Pri identifikaciji nadarenih u, osim uporabe testova i ocjena, vanu ulogu trebaju imati zapaanja i miljenja uitelja, procjene u radova, intervjui i biljeke o praenju i promatranju uenika. Uoavanje i utvrivanje darovitih u je struan i kontinuiran proces koji obuhvaa sve u u svim dobnim razinama. Ostvaruju ga uitelji i struni suradnici (struni tim). Struni tim osniva Uiteljsko vijee, a tvore ga prema potrebi: uitelj RN, psiholog, pedagog i drugi strunjaci. Zavod za kolstvo izrauje strune upute i instrumentarij za utvrivanje darovitih u. Na razvijanje nadarenosti i kreativnih sposobnosti moemo utjecati: ranom stimulacijom, razvijanjem kreativnosti, posebnim programima i stvaranjem nast klime primjerene za razvoj kreativnosti. U cilju razvoja darovitih u O e omoguiti: rad po programima razliite teine i sloenosti, izborne programe, grupni i individualni rad, rad s mentorom, raniji upis, akceleraciju, kontakte sa strunjacima iz podruja interesa, pristup izvorima specifinih znanja. Uenici utvreni kao daroviti svladavaju redovni ili diferencirani nast program u razr odjelu, u posebnoj o-o grupi i individualno. O-o grupu ine u podjednake obrazovne razine (u grupi je najvie 5 u). Diferencirane programe iz svih nast predmeta i podruja izrauje kola na osnovi okvirnog programa za darovite u koji donosi Ministarstvo prosvjete. Uenici mogu zavriti 2 r u jednoj k god(akceleracija), ako se na osnovi objektivnog ispitivanja pismenosti i matemat znanja te znanja iz dr predmeta utvrdi da je razina njegova znanja via ili jednaka u u godinu dana starijem razredu. Odluku donosi Uiteljsko vijee na zahtjev uenika, roditelja ili uitelja nakon miljenja komisije. Komisiju ine: pedagog, psiholog, razr uitelj, a po potrebi i lijenik. Neke od tipinih karakteristika darovitog u: opsean vokabular, sposobnost ranijeg itanja od vrnjaka, velika mo razumijevanja jezinih suptilnosti, dui opseg panje, trajnost i snaga interesa, divergentno miljenje, istraivaka radoznalost, neuobiajeni nain postavljanja stvari i ideja, neuobiajeni smisao za humor. Temeljne odrednice u radu sa skupinom darovitih u su: individualiziran rad, planski, stupnjevit i progresivan rad, odlunost i ispravljanje greaka. Pristup odgoju i obrazovanju darovitih u mora zadovoljavati posebne zahtjeve uenika kao npr. zadovoljavanje visoke intelektualne raznolikosti, udovoljavanje interesima i sklonostima, organizacija uvjeta za kreativnu aktivnost. Zbog toga uitelj koji radi s darovitom djecom mora biti svestran, kreativan, originalan, inteligentan, dobar 22

metodiar, organizator, mora izuzetno dobro poznavati teoriju uenja, imati izraenu sposobnost komunikacije, mora biti dobar pedagog i psiholog. 14. DOPUNSKA NASTAVA I DODATNI RAD Dopunska nastava se organizira za one uenike koji u redovnoj nastavi tee svladavaju nastavno gradivo, pa im je potrebna jo dopunska pomo nastavnika radi normalnog napredovanja u redovnoj nastavi. Takvim uenicima treba pomoi da usvoje nast gradivo i da razviju svoje sposobnosti. Uzroci uenikovih tekoa najee proizlaze iz obiteljskih, socijalnih, zdravstvenih, psiholokih i drugih razloga. Kod tih uenika postoje bitne razlike koje uitelj mora upoznati da bi im mogao lake pristupiti i pomoi. O svemu tome mnogo moe doznati u razgovoru s roditeljima. Da bi se dop nastava metodiki valjano oblikovala, potrebno je uiniti nekoliko koraka. 1. identificirati u kojima je potrebna pomo na temelju njegovih postignua u nastavi, svakodnevnog promatranja, rezultata objektivnih ispitivanja. 2. izraditi program za svakog u koji se upuuje u dop nastavu. 3. ostvariti program izraen za svakog u i to praktinim izvoenjem dop nastave. 4. pratiti i kontrolirati uenikov napredak promatranjem u, te usmenim i pismenim ispitivanjem. Kada se za svakog uenika napravi program dop nastave najee se doznaje da ih nekoliko nije usvojilo isto nast gradivo. U tom sluaju gradivo treba ponovno objasniti kao da se objanjava novo. Paljivo se moraju izabrati primjeri na kojima e se objanjavati. U nastavi treba posegnuti za zornim pomagalima kako bi se olakalo razumijevanje. Treba imati na umu da e se ponekad morati objanjavati posve elementarno gradivo jednog ili ak dvaju prethodnih razreda. Osim objanjavanja mora se organizirati dovoljno vremena za vjebanje i ponavljanje. Tome mogu posluiti NL, zbirke, udbenik i dr. Glavni oblik rada dop nastave je individualni rad. U skupini uenika koji pohaaju dop nastavu moe biti najvie 6. Uitelj treba imati za svakog 7-8 min vremena. Ponekad se moe primijeniti rad u paru. Program dop nastave ine sadraji koji su identificirani kao oni koje uenik nije usvojio, a vani su kao predznanje za nove sadraje. Kod dop nastave neophodan je zahtjev za max iskoritavanje sata: odrediti cilj sata, sadraj i etape rada, izabrati odgovarajue metode, nastavna sredstva i pomagala, te oblike rada. Znaajan element organizacije je pripremljenost nastavnika. Treba pronai i vrijeme za dop nastavu iza redovne, predsat, 1 sat tjedno, 2x po pola sata. Planom i programom predvien je jedan sat tjedno.Za nadoknaivanje nastalih obrazovnih deficita, u nekih uenika, nee biti dovoljan jedan sat tjedno. Najee e biti potrebna dva, a u izuzetnim situacijama i tri sata. U dop nastavi u moe biti ukljuen tijekom cijele k godine ili prema potrebi. Posebna varijanta dop nastave je produena nastava koja se organizira na kraju k godine, tj nakon zavretka redovnog k rada. Tu nastavu u pravilu izvodi isti nastavnik koji je u prouavao tijekom k god. Nakon zavretka produene nastave Razredno vijee utvruje konaan napredak uenika. Uenika treba to prije osposobiti za uspjeno sudjelovanje u redovnoj nastavi.Samo trajnim i sistematskim nadoknaivanjem obrazovnog deficita moe se uspjeno suzbijati neuspjeh, a to moe osigurati samo dobro organizirana i provedena dopunska nastava. Dodatna nastava je poseban oblik nastave u tijeku redovnog kolovanja za one uenike koji pokazuju izrazite sklonosti i potrebu za proirenjem i produbljivanjem obrazovanja. Uenici ele jo neki dodatak uz propisani program pa odatle i naziv dod nastava.

23

Za uspjeno provoenje dod nast potrebno je: 1. identificirati uenike, 2. izraditi program dod nast, 3. ostvariti program, 4. pratiti i kontrolirati u napredak. Dod nast organizira se sa manjim ili veim skupinama u bez obzira na razredne odjele (3.a, 3.b, 3.c). Dod nast moe biti raznovrsna po programu. Po karakteru programa svaka skupina ima svoj naziv (npr. mladi povjesniari, biolozi, matematiari). U RN najee se organizira dod nast iz matematike i hrv jezika. Uenik se za rad u pojedinoj skupini odluuje prema interesu, pa odatle dolazi jo i naziv interesne grupe. Za izvoenje dodatne nastave predlau se modeli: model znanstvenog istraivanja, istraivaki orijentirana nastava, navoenje na istraivanje uenje otkrivanjem, samostalno istraivanje uenika Uitelj pri ustrojavanju i izvoenju dod nastave predlae program, a sadraj rada dopunjuje prijedlozima uenika. On osigurava materijalno-tehnike uvjete rada, izrauje didaktike materijale i usmjerava djelatnost uenika pri ostvarivanju sadraja rada. Uenici predlau i prihvaaju program, postavljaju pitanja i probleme, koriste se znanstveno-popularnom literaturom, izvode praktine radove, samostalna istraivanja, izvode zakljuke, izvjeuju o svojim radovima i otkriimaPojedine skupine vode uitelji, a mogu ih voditi u sporazumu sa kolom i posebni strunjaci izvan uiteljskog zbora. Uitelj e uoiti, pratiti i poticati uenike koji pokazuju posebne sklonosti i zanimanje za pojedina nastavna podruja i tako omoguiti potpuni razvitak uenikih sposobnosti. Odluku o programu i organizaciji dodatne nastave donosi Uiteljsko vijee u skladu s objektivnim uvjetima kole. Praktino rjeenje za dod nast je i u fakultativnoj nastavi. 15. IZVANNASTAVNE I IZVANKOLSKE AKTIVNOSTI Izvannastavne i izvankolske aktivnosti nazivaju se jo slobodnim aktivnostima u koje uenici dobrovoljno ulaze prema svojim interesima. One omoguavaju spajanje nastave s djejom drutveno-korisnom djelatnou I praktinim radom, razvijaju interese, produbljuju znanja, razvijaju radne navike i pozitivno utjeu na slobodni odgoj uenika. Izvannas. i izvankolske aktivnosti vezane uz nastavu PID-a najee se ostvaruju radom u: kolskoj zadruzi, k vrtu, mladim uvarima prirode, prijateljima prirode, znanstvenim aktivnostima mladih i dr. Izvannastavne aktivnosti se odvijaju u koli ali izvan programa redovne nastave, a izvankolske izvan kole (u prirodi, vrtu, radionici, tvornici) u ueniko slobodno vrijeme gdje uitelj najee nije nazoan, nego roditelji ili strunjaci: ekolozi, lijenici, umari, povjesniari. U tim aktivnostima lake se mogu uoiti daroviti uenici. U njima razvijaju i njeguju intelektualnu radoznalost, ustrajnost u samostalnom istraivanju i koritenju zn-pop literature, te radne navike. Daje mogunost da uenik potpunije razvije svoje sklonosti i stvaralake sposobnosti. Zbog toga je potrebno da uitelj dobro poznaje (osim poznavanja struke i metodologije rada) sposobnosti uenika. Istraivanja koja uenici obavljaju trebaju imati odreenu teinu koja potie na rjeavanje, ali koja uenici mogu u potpunosti ostvariti. To izaziva u njima zanimanje i aktivan stvaralaki odnos prema istraivanju svog okruenja. Program rada temelji se na nast programu razreda koji uenik polazi, uitelj i uenici zajedniki odabiru teme, sadraje i probleme rada. Ta djelatnost treba biti povezana s redovnim programom to pozitivno utjee na uspjeh uenika u nastavi PID-a. Najei sadraji: ekologijski odgoj i odgoj za zatitu okolia. Programi se ostvaruju u skupini s najvie 15 uenika. Uitelji imaju mentorski pristup kako bi omoguili vei stupanj samostalnosti uenika. Uenici e koristiti istraivaki pristup u radu to osigurava razvitak njihovih sposobnosti. Skupina se moe podijeliti u vei broj manjih skupina koje rade samostalno. U tim skupinama svaki uenik radi osobnim ritmom meusobno izmjenjujui rezultate rada i miljenja. Zatim e uenici svoju djelatnost predoiti drugim uenicima u obliku pisanog 24

rada, plakata ili usmenog izlaganja to pozitivno utjee na razvitak stvaralakih sposobnosti uenika.

16. RAD U KOMBINIRANIM ODJELJENJIMA Kombinirana odjeljenja nastaju spajanjem dvaju ili vie razreda u istoj uionici. Najee se oblikuju u manjim seoskim kolama koje imaju malo uenika. Takve kole su esto podrune kole neke matine kole koja se nalazi u relativno veem mjestu. U podunim odjeljenjima nastavu pohaaju, u pravilu uenici od 1. do 4. razreda, a uenici starijih razreda odlaze u matinu kolu. U jednom komb odjeljenju moe biti razliiti broj razreda, poevi od 2, 3 pa sve do 4 razreda. Najee su kombinacije s 2 r. Komb s vie od 2 r postoje u planinskim zaseocima i mjestima na malim otocima. Prema pravilniku o broju uenika stoji da broj uenika u istom razrednom odjeljenju po pravilu bude 30, u kombiniranim r.o. od 2 razreda do 20 uenika, a u onima od 3 i vie razreda do 16 uenika. S obzirom na spajanje razreda u komb odjeljenjima postoje 2 osnovna miljenja. Jedno miljenje je da treba spajati uzastopne razrede (1 i 2, 3 i 4) jer postoji vea slinost u nast programu. To omoguuje povremeno organiziranje zajednikog nast sata s oba razreda. Uenici starijeg razreda tako mogu ponavljati nast sadraje prethodnog r, priblino je podjednak broj tjednih sati to omoguuje zajedniki odlazak djece iz kole i sl. prigovor takvoj komb je taj to moe doi do izjednaavanja razl r, a i tee je organizirati, pogotovo u mlaim razredima samostalan rad. Drugo miljenje je da treba spajati udaljene r(1 i 3, 2 i 4). Tako postoji vea sigurnost u podijeljeni rad po r, jer se zbog veih razlika u nast planu i programu ne moe organizirati zajedniki rad. S jednim starijim r je lake org samostalan rad, a oni ee imaju vei broj sati tjedno pa se nastava moe odravati nekoliko sati tjedno s njima kao s istim odjeljenjem. Takvoj se komb prigovara zbog nemogunosti bilo kakvog zajednikog rada s uenicima cijelog odjeljenja. Bez obzira na prednosti ili slabije strane kombinacija, nijedna komb nije idealna, a rad u komb odjeljenju je puno tei od rada u istom odjeljenju. U komb odjeljenju uenici puno rade samostalno i razvijaju disciplinu samostalnog rada, meutim, uitelj manje direktno surauje. U manjoj se mjeri razvija govorno izraavanje, pa su uenici utljivi. U komb odjeljenju stalno se izmjenjuje direktno pouavanje uenika i samostalan rad. Dok uitelj radi s jednim r direktno, u drugog r rade samostalno. Nastavnik moe raditi direktno sa svim r jedino ako se neki sadraji do odreene mjere mogu obraditi zajedniki. Najee se primjenjuje u pripremnom dijelu sata. Od velikog je znaaja pripremljenost uitelja za odravanje nastave u komb odj. Uitelj mora biti spretan i snalaljiv u organizaciji rada da bi nastavno vrijeme za sve u bilo potpuno iskoriteno. Jako je bitno da se ravnomjerno izmjenjuje direktan i samostalan rad s uenicima. Specifian problem rada u komb odj je zapoljavanje u samostalnim radom jer tijek samost rada uitelj ne moe neprestano kontrolirati. Zato samost rad u treba biti to sadrajniji, svestraniji i produktivniji. Osnovni uvjet za sam rad u je da u imaju materijal na kojem e raditi, da znaju to i kako treba raditi i da rad bude svrsishodan. Program samost rada u uitelj treba uvijek unaprijed pripremiti. Veoma pogodni za sam rad u su NL koji se mogu koristiti za samost obraivanje nast sadraja, ponavljanje i vjebanje ili provjeravanje. Naini izvoenja nastave u komb ro mogu biti razliiti. Stariji nain uitelj s jednim r radi glasno dok drugi r radi tiho ili samostalno zadatke. Noviji nain svaki r ini jednu skupinu koja radi na rjeavanju zadataka, a uitelj ih obilazi i po potrebi pomae, objanjava i potie na rad. Mogunosti samostalnog rada uenika: pisanje kraih radova , rad na razliitim

25

tekstovima, rad s nast listiima, zadaci za motrenje i samostalno istraivanje okruenja, praktini radovi, odgovaranje na postavljena pitanja i zadatke. Da bi uitelj to bolje ustrojio nast sat u komb r.o. treba se pridravati sljedeih metodikih pravila: na jednom nast satu obrauje se jedna nova nast jedinica, izmjena direktne i indirektne mora biti funkcionalno povezana, samostalni rad uenika treba uvijek provjeriti, treba vie raditi s razredom u kojem obrauje novo gradivo i s niim r., kod mlaih uenika etape rada traju krae pa ih treba bre izmjenjivati, a kod starijih traju dulje jer mogu vie vremena raditi samostalno. Razlike u nast programu razreda u komb odj onemoguuju zajedniki rad s razredima. Zato je potrebno osigurati temeljne materijalne uvjete za izvoenje podijeljene nastave. Uionica treba biti opremljena za suvremenu nastavu, uenike stolove rasporediti tako da svaki r ima prvu klupu ispred koje se na prednjem zidu nalazi ploa to omoguuje bolju komunikaciju uitelja s uenicima svakog razreda. Potrebno je da uionica ima zidni pano i ostalu opremu: nast slike, zemljovide, kasetofon (sa slualicama), grafoskop, dijaprojektor, televizor s videorekorderom, kompjutore i dr. Zidni sat je potreban radi racionalnog iskoritavanja vremena dijelova sata u radu uenika svakog r. U uionici treba biti i mala knjinica, dostupna svakom ueniku, opremljena znanstvenopopularnom literaturom, djejim enciklopedijama, rjenicima, asopisima i dr. kojima se uenici koriste u svom samostalnom radu. Dio nast rada uenici pojedinog r mogu obaviti i u drugoj prostoriji, npr. u uiteljevom kabinetu. Tamo mogu gledati neku televizijsku emisiju, sluati radioemisije, a da pritom ne ometaju uenike drugog r. Nastava u kombiniranom odjeljenju moe se ustrojiti kao rad u smjeni i pol (uitelji 2 nast sata rade s uenicima mlaih razreda, zatim 2 sata sa svim uenicima, te nastavlja rad sa starijim uenicima) ili kao estodnevni radni tjedan.

17. INDIVIDUALIZACIJA Provodi se radi prilagoivanja cilja, sadraja i zadataka sposobnostima uenika, interesima i ivotnim prilikama. Ona moe biti sredstvo o-o rada i cilj o-o rada, a doprinosi uspjenijem o i o kroz pridavanje znaaja razvoju svakog pojedinca do krajnjih granica postojeih potencijala. Djeca iste dobi meusobno se razlikuju po stupnju razvoja sposobnosti, potencijalima, mogunostima, uvjetima ivota i rada, interesima i potrebama pa da bi ih se dovelo do istog cilja nuno je u radu koristiti razliita sredstva i metode primjenom individualizacije. Cilj se odnosi na prosjek koji je za neku djecu previsoko postavljen, a za neku prenisko. Ispodprosjena djeca vrlo teko postiu ciljeve to predstavlja gaenje motivacije, a natprosjena djeca prelako postiu ciljeve (ne ukljuujui sve svoje potencijale) to dovodi do dosaivanja i gaenja motivacije. Neuspjeh djeteta se esto pripisuje njegovoj neposlunosti, lijenosti, nesposobnosti, loim uvjetima ivota i rada, a zapravo bi se to trebalo pripisati krutom nast procesu, te potpunoj otuenoj prirodi djejeg uenja i razvitka. Stoga je potrebno napustiti zahtjeve da u postignu isti cilj i svakome od njih odrediti cilj kao max ind razvoj koji je usklaen s mogunostima, potrebama i ivotnim prilikama uenika. Individualizirati bi trebalo i naine rada, nast postupke, nast sadraje i tempo rada, nain ocjenjivanja i sl. Djetetu treba omoguiti da ui na nain koji je za njega najuspjeniji i tempom koji mu najbolje odgovara. Jednom e u za usvajanje odreenog sadraja trebati vie vremena, dok e nekom drugom u za usvajanje istog sadraja trebati puno manje vremena. Zbog toga je potrebno ciljeve i zadatke nastave podrediti sposobnostima svakog

26

pojedinog uenika. Odreivanjem cilja nastave jednako za sve uenike svelo bi se na odreivanje cilja za neke nepostojee prosjene uenike, tzv. uravnilovka.. Jo na poetku k godine nastavnik bi trebao odrediti homogene grupe uenika i to upisti u posebnu tablicu. Tom tablicom odreuje se broj homogenih grupa u r te broj uenika u svakoj grupi. Na temelju toga nastavnik se priprema za daljnju individualizaciju nastave i diferencijaciju zadataka za pojedine uenike. U daljnjem pripremanju nastavnika potrebno je odrediti kojim e se metodikim oblikom rada najbolje ostvariti individualizacija nastave. To se svakako nee moi direktnim pouavanjem svih uenika tj. frontalnim oblikom rada. Mnogo su pogodniji samostalni oblici rada, ili individualni, u skupinama ili u parovima. Ako se radi u skupinama uitelj e za svaku skupinu odrediti odreen tip zadataka i raspodijelit e uenike po njihovim priblino jednakim sposobnostima. Tako e o njihovim sposobnostima ovisiti i teina zadataka. (objanjenje). Jo vei stupanj individualizacije rada ostvaruje se radom u parovima. Uenici si mogu pomagati u izvoenju nekih praktinih aktivnosti ali moe sluiti za meusobno ispitivanje prilikom ponavljanja gradiva. Najvei stupanj individualizacije postie se individualnim oblikom rada kada svaki uenik radi samostalno na izvravanju svojih zadataka. Stoga je najbolje da se prilikom primjene ovog oblika rada zadaci diferenciraju (za u koji imaju tekoe u uenju kao i za one nadarene, za one koji su spori ili brzi- vie ili manje zadataka, tee ili lake zadatke). Individualni oblik rada ima posebnu vanost u kombiniranim odjeljenjima gdje se neprestano izmjenjuje direktno pouavanje i samost rad u. Teko je pratiti i provjeravati rezultate samost rada u. Pomo je dop nastava gdje uitelj ima vie vremena za svakog u posebno zbog manjeg broja u. Izrada didaktikog materijala: NL primjerenih znanjima, sposobnostima, mogunostima i interesima uenika. U vizualno-likovnom odgoju i obrazovanju potrebno je i mogue, jo vie nego u ostalim nastavnim predmetima, individualizirati nastavu. Variranje teine zadatka u skladu s vizualno-likovnom zrelou uenika , omoguavanje izbora likovnih sadraja, metoda, vrstalikovno-tehnikih sredstava i likovnih tehnika putovi su koji omoguavanja individualnog razvojnog puta u skladu s uenikovim sklonostima i mogunostima. Nuno je u praksi potivati individualne razlike meu uenicima jer emo samo tako izgraditi kolu po mjeri djeteta.

18. PROSTORI IZVOENJA NASTAVNE DJELATNOSTI Nastavu PID-a moemo ustrojiti u mnogim prostorima za koje smatramo da su pogodni i prilagoeni potrebama nastave. Ti prostori mogu biti u koli, okoliu i iroj okolini. Prostori u koli gdje se moe odvijati nastava PID-a mogu biti: uionica, kabinet, ivi kuti ili vivarij, kolska zaviajna zbirka, kolsko dvorite, kolski park i vrt, kolsko prometno vjebalite i ostali prostori. Nastavni prostori u okoliu: neposredna stvarnost (nizine, uzvisine, rijeke, ume, polje, oranice), botaniki ili zooloki vrt, muzeji, kola u prirodi. Prostori u okolini: iz privrede (seoska gospodarstva, farme, tvornice, ribnjaci, obrtnike radionice, naselja), javne ustanove (pota, opina, knjinice, kazalita, kina), povijesni spomenici. Ti prostori imaju didaktiko-metodike potencijale (prednosti) jer uenici, osim to usvajaju znanja, razvijaju i svoje funkcionalne (tehnike, praktine i radne) sposobnosti. Uionica veinom su univerzalne (odvija se nastava iz svih nast predmeta). Specijalizirane su uglavnom one u predmetnoj nastavi. Ona ima opremu prilagoenu dobi uenika i sadraju rada. Upravo je oprema preduvjet uspjena uiteljeva rada. Uz uionicu je dobro imati uiteljev kabinet. Veliku pozornost ima pravilno osvjetljenje prostora. Isto tako vano je i zasjenjenje prozora radi prikazivanja projekcija. Uz to je potrebno osigurati bijelu povrinu za 27

projekcije,utinice. Na prednjem zidu uglavnom je smjetena kolska ploa, a pored nje ormar s audiovizualnim sredstvima. Radni stolovi i stolice trebaju biti pokretljivi za lak razmjetaj u uionici (prema potrebama oblika rada) i veliinom primjereni uenicima koji na njima sjede do nekoliko sati dnevno. Uz uiteljev radni stol dobro je imati kolica za demonstraciju pokusa. Uitelj je tako u najpovoljnijem poloaju, moe bre izmjenjivati demonstracijske pokuse, a uenici e bolje vidjeti. U uionici je potreban ormar u kojem je mala biblioteka. Ona sadri udbenike, knjige, djeje enciklopedije, asopise, listove za individualni i individualizirani rad uenika i sl. Kuti za igru vaan je za 1 i 2 r. kao i tepih koji omoguava zauzimanje najpovoljnijih poloaja npr pri gledanju TV-a, sluanju pria itd., te pjeanik. Na bonoj zidu uionice obino se nalaze panoi, vitrine i ormarii za nastavnu opremu i pribor za rad uenika. ivi kuti smjeten je uz prozore. Uiteljev kabinet uglavnom su to kolski prostori za odreene nast predmete. Slui za spremanje nast sredstava i pomagala. Moe posluiti i kao prostor za individualan rad uitelja i uenika ili za rad manje skupine uenika pogotovo onih koji pokazuju veliko zanimanje za prirodoslovlje. U kabinetu se nalaze: zidne nastavne slike, razni preparati koji se uvaju u ormarima, kao i instrumenti kojima smeta praina, dijafilmovi, dijapozitivi, element-filmovi, videokasete Mogu se uvati zbirke: plodova, sjemenki, listova, itarica, kukaca, kostur, fosili, minerali, kovine itd. Otrovne i zapaljive kemikalije moraju biti zakljuane. ivi kuti vivarij dio ive prirode u koli. To su biljke i ivotinje koje uenici i uitelji uzgajaju u koli u uvjetima slinim izvornoj stvarnosti. Slui za promatranje, izvoenje pokusa, opisivanje, te stjecanje praktinih znanja o uzgoju biljaka i ivotinja. Zbog toga ga treba smjestiti da bude pristupaan svim uenicima za promatranje. Od biljaka u ivom kutiu mogu se uzgajati ukrasne biljke (estetska uloga) i kulturne biljke (graak, grah, penica, kukuruz) za izvoenje pokusa i istraivanje razvitka i uvjeta ivota. ivotinje se dre u akvariju, terariju i insektariju. To mogu biti: ribice, kornjae, abe, gujavice, pauci, mravi, leptiri Kroz promatranje i praenje biljaka i ivotinja u ivom kutiu uenici razvijaju upornost i strpljivost, te smisao za istraivanje prirode. kolska zaviajna zbirka ini ju skupljeni materijal koji je izloen u odgovarajuem prostoru kole. Materijal skupljaju uenici i uitelji iz njihovog okruenja. Koriste se kao izvorna stvarnost, tj. neposredan izvor znanja u ostvarivanju nastave. Tako se obogauje znanje uenika. Uenici razvijaju svoje sposobnosti i radne navike. U njoj se trebaju nai predmeti i dokumentacija o prirodi, povijesti i kulture zaviaja. Prikupljajui i upoznavajui predmete iz uenikova zaviaja pobuuje se ljubav prema zaviaju, a time i ljubav prema domovini. kolsko dvorite pogodno za slobodno vrijeme uenika, ali i za provoenje praktinih radova i razl. vjebi. Uvjebavanje prelaenja preko ceste i raskrija (1r), obraivanje strana svijeta (2r), mjerenje k dvorita ili igralita, izraivanje reljefa u pjeaniku, gaenje poara pomou vatrogasnog aparata (3r), razl pokusi s vodom, let zmaja(4r). kolski park valja urediti kao prirodni, ekoloki park. Moe se zasaditi: drvee (hrast, bukva, grab, lipa, jela, smreka, bor, empres, jabuka, trenja, ljiva, maslina), cvijee (rue, tulipani, jaglaci, mauhice, ljubiice), grmovi (glog, lijeska, lovor, jorgovan, oleander). On nije samo ukras kole, ve nastavni prostor koji slui za upoznavanje autohtonih biljaka ali i drugih najrasprostranjenijih biljaka. Uenici razvijaju brigu za ouvanje prirode i okolia, razvijaju ekoloku svijest. kolski vrt ima temeljnu zadau uspjeno izvoenje nastave PID-a. Uenici motrenjem stjeu spoznaje o grai, ishrani, rastu i razmnoavanju biljaka, te o njihovoj ovisnosti o tlu, vodi, svjetlosti i toplini. Razvijaju sposobnosti na prirodan nain, na svjeem zraku: tonost, discipliniranost, upornost i dr. kolski vrt pogodan je za promatranje, izvoenje praktinih radova i uvoenje u znanstvenoistraivaki rad. 1r prepoznavati i imenovati povre. 2r pomaganje u presaivanju rasada povra i cvijea na odreene gredice, pljevljenje, 28

okopavanje, koristiti odgovarajui alat i pribor za rad. 3r pripremanje tla za sadnju odreenim alatom, briga za uzgoj odreenih biljaka, gnojenje, okopavanje, zalijevanje, praenje razvitka, ubiranje za hranu. 4r upoznati ovisnost klijanja i rasta biljaka o vanjskim imbenicima (tlu, vodi, svjetlosti i toplini), utjecaj oneienog zraka na ivot biljaka i ivotinja, opraivanje i razmnoavanje biljaka i dr. Mjesto za kolski vrt trebao bi biti u neposrednoj blizini kole, izloeno suncu, zatieno od vjetrova, na najkvalitetnijem tlu uz suradnju strunjaka agronoma i umara. U gradskim kolama ga je teko napraviti jer esto nemaju dovoljno prostora i sredstava za rad. Idealan k vrt obuhvaa: sunanu uionicu, gredice s kulturnim biljkama, gredice za pokuse, staklenik ili plastenik, pokretne gredice, makroterarij, makroakvarij, cvjetnjak, pelinjak, golubinjak, vonjak, hranilite za ptice, sunani sat, izvod vodovoda, pjeanik, umski i voni rasadnik, komposite, agrotehniki kabinet, posebne geografske modele. Velike radove (oranje, oblikovanje staza i gredica) trebaju obaviti odrasli roditelji. Ustroj rada u k vrtu je sloeniji od onog u razredu, pa zahtjeva temeljitu pripremu. Ima 2 dijela: teorijska obrada i praktian rad. Uvodni dio sata ponavljanje steena znanja uz pomo iskustva, davanje uputa rada, podjela pribora. U k vrtu uitelj pokazuje kako se radi i objanjava zato se to radi, a zatim to ponavljaju uenici. Sat zavrava nekoliko minuta prije kraja sata kako bi uenici pospremili alat. Uitelj jo provjerava kako su uenici obavili praktian rad. kolsko prometno vjebalite osposobiti uenike za uspjean ivot u uvjetima stalnog razvoja prometa. To je specijalno ureen prostor na kojemu se izvodi vjebanje ponaanja sudionika u razliitim prometnim situacijama. Na njemu su izgraene asfaltne staze koje predstavljaju prometnice, postavljeni su prometni znakovi i semafori. Osnovna zadaa je poveanje sigurnosti uenika u prometu. Uvoenje uenika u prometni odgoj zapoinje u uionici. Uenici najprije upoznaju pravila i propise, a zatim se simuliraju odreene prometne situacije. Slijedi uvjebavanje na vjebalitu izvan uionice, te na najblie raskrije u naselju. Postoji i pokretno vjebalite (u drvenoj kutiji na kotaima) koje je pogodno za rad u poetnim razredima O-e jer ga moemo postaviti u uionicu, predvorje ili k igralitu. Ostali prostori u koli garderoba (usvajanje kulture stanovanja), k kuhinja (upoznavanje s kuanskim aparatima, blagavaonica (usvajanje zdravstveno-higijenske i kulturne navike), k radionice za tehniki odgoj (upoznavanje sa strojevima, prakt rad), k sportska dvorana (usvajanje zdrav-hig navike). Lijepo ureena unutranjost i istoa k prostora pozitivno utjee na odgoj i obrazovanje uenika. 19. IZVANUIONIKA NASTAVA U PID- u To je nastava ustrojena izvan uionice. Neki je jo nazivaju etnjom, izletom, ekskurzijom, terenskom nastavom, kolom u prirodi, posjetom, itd. U sklopu ove nastave moemo razlikovati: posjet, izlet, ekskurziju i kolu u prirodi. Posjet nastava u neposrednoj okolini kole, gdje se obrauje jedna nastavna jedinica u trajanju od nekoliko minuta, jednog nast. sata ili dvaju nast. sati. Metodika priprema za ustrojavanje posjeta slina je pripremi za nastavu u uionici. Izlet poludnevni odlazak izvan kolskih prostora radi upoznavanja sadraja jedne ili vie nast. jedinica. Priprema izleta je tehniki i metodiki sloenija jer uz motivacijsku i spoznajnu sadri i rekreacijsku sastavnicu. Ekskurzija krae ili due putovanje sa znanstvenom, kulturnom, sportskom ili zabavnom svrhom sa zadaom da uenici na izvornoj stvarnosti spoznaju predmete i pojave koje prouavaju u koli. Njezino pripremanje je najsloenije. kola u prirodi najee se ustrojava za uenike jednog razreda izvan mjesta stalnog boravka (planini ili moru) u trajanju od jednog do dva tjedna. Nastavna ekskurzija nastava izvan uionice koja se moe provoditi u kolskom vrtu, parku, umi, tvornici, ustanovi, muzeju i sl. Tako uenici spoznavaju nastavne sadraje na 29

neposrednoj stvarnosti. Ona ima veliku vanost jer se predmeti spoznavanja nalaze u svom prirodnom okruenju. (npr. razlikovanje hrasta u umi) Povoljno utjee na razvitak samostalnog promatranja. Uenici promatraju i prouavaju, te povezuju znanja s prirodom i ivotom uope. Na ekskurzijama uenike valja upozoriti na pravilno ponaanje prema okoliu, dunost uvanja prirode, pokazati ljubav prema prirodi, naglaavati i isticati ljepotu prirode. Postoji vie vrsta nastavnih ekskurzija: prema mjestu izvoenja (ekskurzije u prirodu, vrtove, tvornice, muzeje, izlobe i dr.), prema sadraju (mjeovite, bioloke, geografske, povijesne, prometne, ekoloke i sl.), prema trajanju (jednosatne, dvosatne, poludnevne, dnevne, viednevne), prema metodikoj namjeni (uvodne, istraivake, ilustrativne, mjeovite), prema logikom slijedu (analitike, sintetike, analitiko-sintetike), prema broju uenika (cijeli razred, skupina uenika, pojedini uenici). Temeljno pravilo nast. ekskurzije je da se predmeti, iva bia i pojave promatraju u svezi s okoliem u kojem ivimo. Materijali koji se donesu s ekskurzije u kolu popunjava se kolska zaviajna zbirka. Nedostaci: potrebno je mnogo vremena za pripremanje, ne mogu se izvoditi u svako doba dana ili godine, velik broj uenika oteava rad, uenici se tee usredotouju na objekt spoznavanja. Uitelj planira nast. eksk. u neposrednu okolinu prema godinjim dobima (po mogunosti na istim mjestima promatranja) radi promatranja fenolokih pojava i sezonskih radova ljudi. Pri izradi godinjeg plana i programa, valja jednosatne i dvosatne e. planirati ee, a poludnevne ili cjelodnevne svaka dva mjeseca. Ako se dobro ustroje mogu dati vrlo kvalitetno znanje. Kod ustrojavanja nast. eksk. razlikujemo pripremu eksk., izvoenje eksk. i rad u uionici nakon eksk. Za pripremanje nast. eksk. uitelj odreuje nast. jedinicu i mjesto gdje e je izvesti. To mjesto treba obii i pregledati prije izvoenja nast. eksk. i predvidjeti odreena nast. pomagala, metode i socijalne oblike rada, ali i da se upozna s promjenama da ga neka pojava ne iznenadi. U pripremi je potrebno navesti neposredne zadatke nastave koji e se ostvariti (promatranje tla i ispitivanje vlanosti, mjerenje temperature zraka, prepoznavanje biljaka koje rastu na travnjaku). Kad uitelj napravi plan eksk., treba ga priopiti uenicima kako bi i oni mogli na vrijeme pripremiti potrebna sredstva koja e ponijeti sa sobom. Odreuje se vrijeme i pravac kretanja. Upozoriti na disciplinu i lijepo ponaanje, da se bez pitanja ne smiju udaljavati od ostalih. Dobro je da svaki uenik ima odreeni zadatak jer se tako potiu na aktivnost i rad. O planiranoj eksk. uitelj upoznaje i roditelje koji mogu pomoi barem kao pratitelji. Izvoenje nast. eksk. polazak iz kole, dolazak na mjesto izvoenja n.e. Uitelj okuplja uenike u polukrug i najavljuje zadau nastave. Zatim ih upuuje na promatranje, izvode se praktini radovi, izvode zakljuci, kroz ponavljanje sinteza rad i vraanje u kolu. Rad u uionici nakon eksk. razgovor o eksk. opisivanje eksk. i doivljaja (stvaranje povoljnog emocionalnog ozraja). Slijedi izvjetavanje prema zadacima i biljekama o radu. Zatim se sadraj eksk. obrauje uz pomo materijala s eksk. za demonstraciju, udbenikom, atlasom i ostalim izvorima znanja. Sinteza oblikovanje plana ploe. Provjera uinkovitosti nast. procesa. kola u prirodi ispreplitanje odgojne, obrazovne, sportske, kulturne i zabavne aktivnosti to povoljno utjee na mlade. Sadraji se obrauju na neposrednoj izvornoj stvarnosti. Npr. kola u prirodi u Selcu obrauju se teme: U primorskom kraju, Brodom do Vrbnika , razgledavanje mjesta i hotela i turistikih objekata, Zanimanja ljudi uz more itd.

20. OSPOSOBLJAVANJE UENIKA ZA SAMOSTALNI RAD Tijekom kolovanja vano je uenike osposobiti za samostalno uenje jer e po zavretku kolovanja nastaviti proces samoobrazovanja.Najvii stupanj uenja je samostalno i stvaralako stjecanje znanja jer pridonosi razvijanju apstraktnog miljenja. Samostalno 30

uenje oduvijek postoji u nastavi, ali se pojavljuje periferno i povremeno u obliku domaih radova, dopunske ili dodatne nastave. Postoji vie razloga zato je uenike potrebno osposobiti za samostalno uenje, a meu njima su i ovi: uenje se esto poistovjeuje s reproduktivnim ponavljanjem i davanjem odgovora na uiteljeva pitanja. , vrtoglav napredak znanosti i kulture neprestano donosi nove spoznaje od kojih se ne mogu sve prenijeti pouavanjem. Uenje je psihiki proces koji u odreenoj mjeri mora biti samostalan jer nitko ne moe umjesto uenika shvatiti gradivo. Postoje preduvjeti za razvijanje samostalnosti u uenju: potreban je odreen nivo znanja koji se stjee u O, npr. itanje, pisanje, raunanje, potrebno je ovladati tehnikama, tzv. mnemotehnikama i metodama uenja, tj. nauiti kako najlake i najbre stei nova znanja. Osposobljavanje uenika za samostalno uenje je permanentan proces i poinje ve u prvom razredu osnovne kole. U svrhu poetnog osposobljavanja pomoi e raznovrsni didaktiki materijali poput udbenika ili nastavnih listia. Postepeno e se uenici upustiti u postavljanje pitanja i voenje diskusije. Uenicima se nikada ne preputa da sami vode nastavni sat. U poetku mogu samostalno pripremati pojedine etape nastavnog sata. Uitelj e ih tada upuivati u rad i davati im kratke naputke, npr. nastavna jedinica( kako glasi, koji je cilj, zato je obraujemo), ponavljanje(obnoviti staro znanje da se bolje shvati novo), izvori znanja( koji udbenici i prirunici su potrebni), nastavna sredstva(sredstva koja su potrebna i mogu se posuditi u koli), problemski zadaci(pitanja koja treba pripremiti za sve uenike radi utvrivanja i provjeravanja ). Samostalno uenje karakterizira direktan odnos uenika prema izvorima znanja. Zato je prijeko potrebno da uenici dobro savladaju vjetinu itanja, pisanja i raunanja. Takoer je bitno osposobljavanje uenika za traenje i selekciju informacija. Uenike tada potiemo da na pitanja koja postavljaju sami pokuaju pronai odgovor. Prikupljene informacije se diskutiraju, a najvanije se zapisuju. Na kraju je vano napomenuti da je znanje steeno samostalnim uenjem trajnije te da utjee na pozitivan odnos prema uenju. injenica je da ivimo u informatikom dobu u kojem smo zagueni brojnim i raznovrsnim informacijama. Stoga uitelj za novi milenij ima potpuno novi zadatak, a to je osposobiti uenike za pronalaenje i selektiranje vrijednih, bitnih i pouzdanih informacija kako bi permanentno stjecali nova znanja i razvijali sposobnosti potrebne za ivot i rad.

21. KOLSKA KNJINICA kolska knjinica je ranije bila jedna prostorija u kojoj se nalaze knjige i deura jedan uitelj. Suvremena kolska knjinica trebala bi imati prostor i opremu koji bi predstavljao bibliotekarni-informacijski ili multi-medijski centar. To je prostor u kojem su smjeteni raznovrsni mediji koji mogu posluiti kao izvori znanja., izvor informacija i sredstvo za komuniciranje. Osim tekstualnih medija u bibliotekarno-informacijskom centru se nalazi i fonoteka, dijateka, programi za raunala, razni projektori, kazetofoni i ostali ureaji koji omoguuju primjenu rasploivih materijala. Osim nabrojenih medija takav centar raspolae i prostorom za individualni i grupni rad. Bibliotekarsko-informacijski centar otvoren je za uenike vei broj sati, svaki dan, a u radu voditelja centra mogu pomoi i uenici svih razreda O (mladi knjiniari, mladi informatiari). Prema zadacima koje uitelj izradi na nastavnim listiima uenici mogu u bibliotekarsko-informacijski centar odlaziti prije nastave, za vrijeme redovne nastave ili ostajati poslije nastave. Uitelj postavlja zadatke ili uenici sami, , uenici trae informacije i 31

rjeenja jer uitelji ne mogu odgovoriti na sva uenika pitanja. Spoznaje psihologije i didaktike pokazuju da je vrjednije uenje koje se temelji na na otkrivanju , odnosno na rjeavanju problema. Upravo takvo uenje omoguuje ovakva organizacija kolske knjinice. Osim toga bibliotekarsko-informacijski centar pridonosi i postupnom osamostaljivanju uenika uz uvaavanje individualnih razlika meu uenicima. Bibliotekarsko-informacijski centar treba gledati kao dopunu uionikoj nastavi i izvornoj stvarnosti.

22. DIDAKTIKO-METODIKA UPORABA UDBENIKA Udbenik je posebno didaktiki oblikovana kolska knjiga, za pojedini predmet, pisana na temelju nastavnog plana i programa. To je i najraireniji izvor znanja u nastavi kojeg uenici upotrebljavaju svakodnevno. Po svojoj osnovoj namjeni slui ostvarivanju spoznajnih i funkcionalnih zadataka nastave. Udbenik je struna knjiga jer sadri znanstveno sistematizirane informacije , ali je i radna knjiga zbog svog didaktikog oblikovanja. Didaktiko oblikovanje udbenika podrazumijeva takvu koncepciju koja prati strukturu nastavnog procesa. To znai da udbenik sadri dijelove koji upuuju na predradnje u svezi s pripremanjem za novu temu, izlaganje novih sadraje s popratnim slikovnim prilozima, i nakon toga tekst u kojem se uenici upuuju na vjebanje odreene aktivnosti, ponavljanje sadraja i provjeravanje ostvarenih materijalnih i funkcionalnih zadataka. kolovanjem se postupno smanjuju razlike izmeu znanosti i nastavnog predmeta, a analogno tome i stupanj didaktikog oblikovanja udbenika. Njihovo didaktiko oblikovanje zasnovano je na strukturi programirane nastave. On moe sadravati uvodne napomene koje predstavljaju svojevrsno pripremanje uenika s programiranim materijalom. Te napomene za uenike sadre informacije o tome to e raditi, uputu kako treba raditi, upozoriti gdje e i kada traiti povratnu informaciju.Kada se uenici prvi put susreu s programiranim materijalomte upute uitelj moe dati i usmeno.Nakon pripremnog dijela slijedi oblikovanje lanka programiranog materijala. O ijem didaktikom oblikovanju ovisi cjelokupan uspjeh nastave. Svaki lanak sadri nekoliko dijelova: priopavanje informacije(dio koji donosi novu spoznaju), usvajanje informacije(postie se misaonim razumjevanjem spoznaje i ponavljanjem radi zapamivanja), formuliranje i rjeavanje zadatka, povratna informacija. U oblikovanje udbenika spada i tehnika opram (format, opseg, veliina slova, duina retka, grafiki i likovni prilozi, omot). U udbeniku se obavezno navode: urednici(glavni, odgovorni, tehniki, likovni), recenzent(strunjaci koji su pregledali i ocijenili udbenik sa sadrajne i didaktike strane i odobrili za tisak), lektor(jezino dotjerava rukopis), korektor(ispravlja slog) i autor.Udbenik mora biti usklaen s propisanim nastavnim planom i programom, sadrajno i jezino korektan, didaktiki pravilno oblikovan i tehniki dobro opremljen. Udbenik ima posebnu didaktiku ulogu u osposobljavanju za metodu itanja i rada na tekstu. Stoga je izuzetno vano da se u tekstu udbenika uenici upuuju na odreene aktivnosti (misaone, izraajne, senzorne i praktine). Kad uenici steknu sposobnost itanja i rada na tekstu, bit e sposobni i za rad na svim drugim tekstovima. 23. POZORNOST NA NASTAVI I (NE)DISCIPLINA Umor i dosada u koli povezani su s motivacijom uenika za rad. Odravanje pozornosti: - faza objanjenja cilja: objasniti to se ui i to je cilj uenja

32

- faza organiziranja sadraja u male meusobno povezane cjeline i kratak shematski ili slikovni prikaz te organizacija sadraja na poetku izlaganja - faza objanjenja s demonstracijama - faza provjere razumijevanja. Uzroci nediscipline: strogost, razumijevanje, psiho-socioloki pristup i pedagoko-socioloki pristup. Oblici nediscipliniranog ponaanja su: oblici neprihvatljivog ponaanja u koli i ponaanje koje ometa nastavni proces. U razredu je potrebno osigurati postojanje strukture, pravila ponaanja. Nedisciplina se sprjeava aktivnostima koje osiguravaju dobro upravljanje nastavnim procesom i dobru organizaciju rada. Nastavnik treba: - uvijek znati to se dogaa u razredu, da uenicima to pokazuje i da reagira na to - istodobno usmjeravati pozornost na nekoliko paralelnih zbivanja u r (npr pouava i prati pozornost uenika, mijenja boju glasa ili pogleda neke uenike za vrijeme nast procesa i sl) Laki prekraji se rjeavaju pogledom, upozoravanjem ili zahtijevanjem ispravnog ponaanja. Tei prekraji: - nepoeljno ponaanje se odmah prekida uz to je mogue manje ometanje nastavnih aktivnosti - nastavnik otkriva uzroke ponaanja i primjerenom kaznom nakon nastave sprjeava pojavljivanje takvog ponaanja. Bihevior-terapija je mijenjanje ponaanja i postupak primjene planiranog, sistematskog nagraivanja ispravnog ponaanja i ignoriranja neispravnoga kako bi se uspostavile poeljne navike i izbrisale nepoeljne.

24. TIJEK NASTAVNOG PROCESA NA SATU VIZUALNO-LIKOVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA 1.Priprema. Pripremamo materijal za rad, po potrebi razmjetamo stolice, dijelimo uenicima potrebni pribor, nalijevamo vodu u aice i sl. Zorno demonstriramo djeci rad sa odreenom tehnikom i njene izraajne sposobnosti ako rade po prvi put. Ako su nekoliko puta radili, to samo ga verbalno ponavljamo. Odreujemo na kojem papiru se radi; usmjerenje papira, vertikalno ili okomito se najee preputa slobodnom izboru djeteta. 2. Motivacija. U motivaciji je potrebno: a) objasniti likovni problem (zbog kojeg i drimo sat) b) objasniti motiv Ovo dvoje moemo obaviti odvojeno ili istovremeno. Potrebno je motivaciju izvesti to matovitije i emotivno upeatljivije (npr. "kreativna igra"). Ovisno o izvoru motiva odreujemo metodiki pristup. Vizualno kao izvor motiva zahtjeva analitiko promatranje i razgovor o motivu koji prouavamo. Kljuna pitanja su "to vidi?" i "to jo vidi?" kako bi se osvijestilo to vie detalja i njihovih odnosa, proporcionalnih i strukturalnih. Osvjetavaju se likovni problemi koje emo prikazati u radovima (ritam i nizovi na klipu kukuruza npr., ili komplementarne boje zelene salate i crvene paprike). Nevizualno kao izvor motiva zahtijeva ukljuivanje drugih osjetila osim vida: miris, okus, opip i sluh. Na uenike djelujemo glazbom, tekstom, hranom sa izraenim okusima (slano, slatko kiselo, gorko), cvijeem i sl. Ne sugeriramo nita (npr. strah je hladne boje, a radost tople), ve ostavljamo posve slobodan izbor djetetu kako e se izraziti. Tijekom analize 33

razgovaramo o emocijama i nainima likovnog izraza to je probudilo nevizualno kao poticaj. Likovno-kompozicijski elementi kao poticaj zapoinjemo likovnim scenarijem - likovnom priom, stvaralakom igrom, pokretom i sl., ovisno o uiteljevoj kreativnosti Uenici obavljaju svoj zadatak likovnim tehnikama i metodama, a tek na gotovim radovima osvjeujemo likovne probleme prethodno potaknute likovnim scenarijemOvdje imamo obrnuti proces od uobiajenog-likovne probleme osjeujemo na kraju procesa.Uenici u razgovoru s uiteljem i meusobno otkrivaju zakonitosti likovnog jezika. 3.Najava zadatka. Iako vremenski najkrai dio sata (traje svega minutu do dvije) ovo je izrazito vaan dio sata: u jednoj reenici treba jasno saeti cijelu motivaciju i objesniti to se i kako trai od djece da rade. Drugim rijeima, u jednoj reenici izgovaramo nastavnu jedinicu (motiv, likovno podruje, likovnu tehniku i likovni problem), npr.: danas slikamo teksture na kori drveta akvarelom. Jednako vano: traimo od jednog uenika da ponovi najavu zadatka radi povratne informacije o naoj jasnoi. Ako jedan uenik ne moe ponoviti, pitamo nekog drugog. Ako ni taj nije u stanju, to je signal da vjerojatno nismo bili jasni i da valja ponoviti najbitnije dijelove motivacije, dok djeca ne shvate to se od njih trai. 4.Realizacija (rad) Zbog vremenskog ogranienja (45 minuta) kolskog sata likovne kulture cijelu motivaciju treba obaviti unutar desetak minuta. Ako se tome doda jo pet minuta za analizu, glavni dio sata u kojem djeca trebaju zapoeti i dovriti svoje radove traje otprilike tridesetak minuta - to je veoma malo. Uenici rade svoj posao dok ih uitelj obilazi, potie i podsjea na likovne probleme. Sprjeavamo mogue precrtavanje od susjeda postavljanjem alternativa(Moe li to drugaije?, Moe li pokuati drugom bojom?, Razmisli o detaljima!, Pripazi na kompoziciju, moe li likove i drugaije rasporediti?) i podsjeanjem na potrebu za samostalnim izrazom. U sluaju potrebe to e se potvrditi i valoriziranjem ocjenom. Sve primjedbe dajemo samo usmeno, ni sluajno ne interveniramo u djeji rad tamo gdje se radi o stvaralakoj sposobnosti, moemo pomoi samo tamo gdje se trai mehaniki napor. 5. Analiza i vrednovanje likovnih produkat Na kraju sata djeje radove emo izloiti na ploi ili negdje drugdje. Zadnjih pet minuta sata s djecom provodimo analizu i vrednovanje njihovih radova tako da moderiramo (usmjeravamo) razgovor ka njihovom osvjetavanju obavljenog procesa i boljeg vienja predoenog. Osnovno je naelo pri tome usporedno gledanje dvaju ili vie radova; po emu su ova dva rada slina, po emu su razliita. Pitanja kojima moderiramo razgovor moemo grupirati na ovaj nain: 1. - pitanja ostvarenosti zadatka (Koji je bio na dananji zadatak?, Na kojim radovima su ostvareni zadaci, a na kojima nisu?); 2. - pitanja naina koritenja materijala (tehnike) (Kakva je razlika u upotrebi tempere na ova dva rada?) - rukopis 3. - pitanja kreativnosti: - razliitosti, - slinosti ("prepisivanje" i ablone, stereotipi) - likovnost - emotivni dojam - samoanaliza (Koji je rad najorginalniji?, Koji je rad najmatovitiji?) Veoma je vano izbjei subjektivna pitanja o ukusu ("Koji ti se rad najvie svia?"), ve razgovor navodimo na objektivna analitika pitanja o izvrenosti zadatka. Ako su se pojavile ablone treba ih negativno valorizirati, ako treba i ocjenom, kako bi ih se pokualo eliminirati. Treba izbjegavati strogu kritiku, a govoriti o onomu to je likovno vrijedno i orginalno. 34

Uz analizu treba biti prisutno i umjetniko djelo na koje emo osvijestiti likovne elemente koje su i sama djeca koristila u svojim radovima. Time postaje jasnija veza meu djelima razliitih motiva a slinih likovnih rijei (npr. ritam nekog drvoreda renesansne slike i ritam oblika na nekoj suvremenoj apstraktnoj slici). U analizi emo pogledati reprodukciju i usporediti ju s djejim radovima pitanjima: to je razliito? (motiv, tehnika, rukopis...); a to je isto? (likovni elementi, tj. problemi). Uz osnovne boje, npr., prikazujemo sliku P. Mondriana.Umjetniko djelo takoer slui i kultiviranju pogleda i ukusa i bilo bi poeljno da je i stalno prisutno u razredu u obliku neke kvalitetne reprodukcije. 25. NAELA U VIZUALNO-LIKOVNOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Primjerenost sadraja i metode Program rada u osnovnoj koli treba polaziti od potivanja faza psihofizikog razvoja djeteta, pa valja uskladiti programe, postupke i zadatke s mogunostima djeteta. Naelo primjerenosti odnosi se na odreivanje teine zadatka i metode rada. Teinu zadatka treba postaviti na stupanj iznad mogunosti djeteta . Tada bi se pobuivali interes i psihiki napor, a jo uvijek izbjegli osjeaj frustracije i neuspjeha. Aktivan odnos prema okolini Znanje i pojmovi stvoreni na osnovi aktivnog istraivanja i doivljavanja okoline svim osjetilima dat e bolje apstrahirane, kvalitetnije klasificirane i fleksibilno generalizirane pojmove. Nasuprot tomu posredan doivljaj okoline dovodi do manje vrijednih znanja. Iz toga slijedi naelo aktivnog odnosa prema okolini. To naelo u likovnoj kulturi se operacionalizira kroz predmetnu korelaciju i integraciju te manipulativnu i istaivaku igru. Primjena steenih iskustva u toku likovnih aktivnosti Samo teorijsko znanje o likovnom jeziku nije jedini sadraj vizualno-likovnog odgoja i obrazovanja. Vrlo je bitno da uenici znaju primjeniti likovni jezik u vlastitom likovnom izrazu. Najvanije je dati djeci priliku da izraze doivljaj okoline unutar svojih mogunosti. Uitelj treba uputiti uenika na mogue redefiniranje, izmjenu, rekomponiranje odreenog rjeenja. U tu svrhu treba postavljati alternative ( to jo moe uiniti? , Hoe li ovo promijeniti?, Kamo e to smjestiti?).Nesugestivan stav uitelja , uz naznaku moguih putova , treba voditi u slobodan ali siguran izbor i samostalnu odluku o likovnom postupku. Igra kao metoda i stav Razigranost, sloboda da samostalno struktuiraju vlastitu likovnu aktivnost , otvorenost za nova likovna iskustav, znatielja, sve su to aspekti pristupa djeteta likovnom procesu i uenju. To su ujedno i karakteristike kreativnog procesa. Primjena igre kao metode uenja i pristupa zadatku nastojanje je da se zadri prisutnost tih karakteristika te da ih se iskoristi kao motivacijske i spoznajne. U motivacijskom smislu igrom se pobuuje zanimanje i uitak u likovnom izraavanju, otkriu i samoj aktivnost, to e dovesti do ustrajnosti i razvijanja trajnog interesa. Sloboda od uzora Moramo odbaciti bilo kakvu vrstu precrtavanja kao potpuno nevano i nekorisno. Izbjegavanjem imitacije, u djeteta stimuliramo samostalani, posebni pristup koji e dovesti do orginalnog djela. Proimanje intrinzinog i ekstrinzinog cilja 35

Za djecu mlae dobi likovna aktivnost je vanija od likovnog produkta. Uivanje u samoj aktivnosti radi aktivnosti je primjer intrinzine motivacije, dok je uivanje u postignutom cilju primjer ekstrinzine motivacije. Jedno od bitnih naela u vizualno-likovnom odgoju i obrazovanju jest proimanje intrinzinog i ekstrinzinog cilja, odnosno postupno voenje uenika od uivanja u samoj aktivnosti do uivanja u postignutom cilju- likovnom djelu. Individualizacija U vizualno-likovnom odgoju i obrazovanju potrebno je i mogue, jo vie nego u ostalim nastavnim predmetima, individualizirati nastavu. Variranje teine zadatka u skladu s vizualno-likovnom zrelou uenika , omoguavanje izbora likovnih sadraja, metoda, vrstalikovno-tehnikih sredstava i likovnih tehnika putovi su koji omoguavanja individualnog razvojnog puta u skladu s uenikovim sklonostima i mogunostima. Nuno je u praksi potivati individualne razlike meu uenicima jer emo samo tako izgraditi kolu po mjeri djeteta.

26. FAZE RAZVITKA LIKOVNOG IZRAZA U DJECE Tijekom razvoja djejeg likovnog izraavanja istodobno tee nekoliko procesa sazrijevanja i uenja: -proces razvijanja psihomotorike ruke, ake, prstiju i ovladavanje likovnim priborom, - proces spoznavanja okoline i razvijanja znanja o njoj, - proces razvijanja potreba prikazivanja okoline i sposobnosti prikazivanja okoline. Sva tri procesa meusobno su vrsto isprepletena s razliitim naglaskom na jednom, drugom ili treem, ovisno o djetetovom uzrastu. Na temelju analiziranja razliitih shvaanja faza djejeg likovnog izraavanja i istraivanja moe se sistematizirati sljedea periodizacija razvojnih faza djejeg likovnog izraavanja.: 1. faza izraavanja primarnim simbolima(faza aranja; od 1. do 4. god), 2. faza izraavanja sloenim simbolima(faza sheme; od 4. do 6/7. god.), 3. faza intelektualnog realizma(od 6/7. do 10/11. god.), 4. faza vizualnog realizma( od 10/11. do 14/15. god.), 5. faza stvaranja likovnih pojmovnih sustava ( od 14/15. nadalje). Faza aranja. Osnovni i najprirodniji aspekt aktivnost djeteta predkolske dobi je igra koja treba angairati sve osjetilne organe. Mala djeca moraju sve njuiti, dirati, kuati jer svojim osjetilima istrauju i spoznaju svijet oko sebe. Igra im je najdraa aktivnost, a kroz nju se odvijaju i jednostavni oblici uenja. U djece se javlja interes, radoznalost, i postepeno se razvijaju jednostavni oblici promatranja i izraavanja. Prvo razdoblje primarnih simbola poinje oko 1. godine i traje do druge ili tree. Dijete crta iz lakta, olovku grevito dri meu prstima, a zglob se ne mie. Olovka se rijetko die sa papira, crtanje traje oko 1 minute, a najvaniji je osjeaj uivanja u samoj aktivnosti. Temeljne forme su toka, crta, vertikala, horizontala, dijagonala, krug, kri. Crtanje moe biti:titrajno, udarno ili kruno. Dijete ne imenuje svoj rad. Crtanje je rezultat razvoja senzomotorikih sposobnosti i potrebe za kretnjom, akcijom. Zato ne treba promatrati konani crte, ve samu aktivnost djeteta. U ovom razdoblju djeca uivaju u svim fizikim osjetima(dodir, zvuk, miris,pokret). 36

Poetkom tree godine dijete crtanje sve vie postaje kontrolirano. Dijete zapoinje crte bez jasne zamisli, a dodavanjem novih crta na crteu ono mijenja znaenje crtea. Pridavanje imena crteu je velik korak u razvoju miljenja: dijete poinje shvaati odnos izmeu crta na papiru i objekta ili dogaaja iz iskustva. To znai da crte nije vie samo posljedica motorike radnje, ve pokuaj reprezentacije. Trogodinjak pridrava papir slobodnom rukom, crta dvostruko due od dvogodinjaka i pravilnije dri olovku. Pojava prve krunice ukazuje na razvoj motorike, finiji pokreti vre se iz lakta i prstiju. Krug je prvi organizirani oblik, a oznaava predmet. Javlja se i prvi prikaz ovjeka, tzv. glavonoac jer dijete koristi prikaz glava-noga kao simbol. Krug ne predstavlja glavu ve cjelinu. Dijete ne oponaa nego miljenjem otkriva kako neto prikazati. Na crteima nema prostora, a objekti se rasporeuju u naizgled sluajnom poretku-konglomerat. Pri poeci izraavanja bojom kreu od obojene crte prema obojenoj plohi. , a najradije upotrebljava intenzivne i kontrastne boje. Faza sheme. Na kraju faze izraavanja primarnim simbolima djeca daju imena crteima to znai da uz akt crtanja nastaje i misao. U poetku crte izaziva misao, a kasnije se crta zamiljeno. Kad misao pokree aktivnost, dijete poinje crtati na osnovi plana.Dijete se izraava sloenim simbolima koji su komunikacija sa samim sobom,a ne s vrnjacima i odraslima. Uz ovjeka na crteima se pojavljuju i stvar bliske djetetu, npr. kua, drvee, cvijee, kuni ljubimci.Uz vizualnu reprezentaciju, dodaju se simboli nevizualnih obiljeja(urba, skakanje,plesanje, zvukovi...).Svaki se objekt ili predmet prikazuje kao posebnost, meu njima nema nikakva odnosa- perceptivni egocentrizam. Figure dobivaju uspravnost, vie ne lebde u zraku jer se javlja linija neba i tla. Bojom se jo uvijek crta, predmeti nemaju lokalnu boju, nego dijete boji predmet slobodnim izborom boja, npr. crveni konj. Najee koriste iste boje. ovjek dobiva tijelo, ruke i noge, a kosa oznaava spol. esto su predimenzionirani neki dijelovi tijela-tzv. emocionalna proporcija(ono to je djetetu vanije crta vee nego tou stvari jest).U ovom razdoblju mogu se razviti fiksacije koje karakteriziramo kao ablone. Ta negativna pojava je posljedica pokazivanja djetetu kako se crta. Dijete napamet naui kako ablonski nacrtati kuu, sunce, cvijet, bor, pa vie ne mora promatrati, razmiljati, istraivati i samo pronalaziti mogua rjeenja.Pravilnim pedagokim voenjem treba izbjei ablonizaciju te razvijati inovativnost, kreativnost i inventivnost. Faza intelektualnog realizma U razvoju djeteta se deava niz fizikih i duevnih promjena. Tu je vrlo bitan i proces socijalizacije. Ako se dijete ne uspije ukljuiti u ivot i drutveno ponaanje u razredu, ono e postati nesretno i nezadovoljno. Razdoblje razredne nastave karakterizira poetak apstaktnog miljenja, bogatiji verbalni izraz i vea sposobnost likovnog izraavanja. To se razdoblje naziva i Zlatno doba djejeg stvaralatva jer objedinjuje obiljeja prethodne faze sloenih simbola(ekspresivnost, subjektivan doivljaj, matovitost) i sljedee faze intelektualnog realizma(uenje likovnih pojmova, prva apstrahiranja, rjeavanje likovnih problema). Dijete crta i slika na temelju znanja o predmetima. Na crteu je uoljiva vea objektivnost u prikazivanju ivotnih sadraja, pojavljuje se pokret i prikaz ljudkog lika iz profila. Analitinost djetetu omoguuje da radi sloene kompozicije. Dijete spoznaje sloenu cjelinu koja proizlazi iz kombinacije pojedinanih elemenata. U poetku obrisna linija u boji zamjenjuje plohu, a kasnije se javlja ploni prikaz lokalnim bojama. Moemo razlikovati neke naine likovnog izraavanja: 1. Transparentni prikaz. Dijete ne crta samo ono to se vidi izvana, ve i ono to se ne vidi, ono to je unutra, npr. ne crta samo fasadu kue, ve i njezinu unutranjost. 2. Prikaz akcije u fazama kretanja. Ponekad dijete crta svaku fazu odreenog pokreta, npr. ako eli prikazati udarac noge u loptu, crta nogu u svim poloajima u kojima se noga nalazi prije udarca.

37

Emotivna proporcija. Dijete predmete ili likove koji su mu vani prikazuje znatno veim nego to u stvari jesu. 4. Prevaljivanje oblika. Ako dijete crta obitelj za stolom, okree papir kao da svaka figura ima svoje tlo. Stoga nam se ini da su oblici prevaljeni na tlo 5. Rasklapanje oblika Ovaj nain crtanja je est u prikazu kue. Pojedinu kuu dijete sagledava s prednje, zadnje i s bonih strana. 6. Vertikalna perspektiva( karakteristino za egipatsku umjetnost). Prostor dijete izraava nizanjem oblika tako da se ono to je bilo u prvom planu nalazi u donjem dijelu slike, a to je prostorno dalje, nalazi se iznad ovog. 7. Obrnuta perspektiva(gotika i bizantska umjetnost). Dijete kod prikazivanja prostora i prostornih objekata iskrivljava vieno pa ono to je blie crta manje i obrnuto, a ono to je dalje crta vee. 8. Poliperspektiva(kubizam). Dijete objekt istovremeno crta svie strana, iz raznih kutova gledanja, raznih oita i stajalita. Na crteu su neki likovi gledani odozgo, neki u profilu, a neki frontalno. Uenici postupno uoavaju boje i njihove kromatske i tonske vrijednosti. Slikaju plono i nema privida volumena igrom svjetla i sjene odnosno tonskom modelacijom ili koloristikom modulacijom. Pojavljuju se crtake, slikarske i plastike strukture i teksture kojima se izraava graa predmeta i karakter povrine. Za neke uenike likovno izraavanje predstavlja katarzu, emocionalno pranjenje pa im olakava emocionalno sazrijevanje. Zbog svega toga ovo razdoblje nazivamo zlatnim dobom djejeg izraavanja i stvaranja.
3.

Faza vizualnog realizma. To je razdoblje predmetne nastave.Dijete zanemaruje znanje o predmetima i njihovim objektivnim odnosima te crta na temelju promatranja. Na crteu uspostavlja prividne odnose meu predmetima. Dijete crte gradi kao cjelinu, ne gradi ga vie od pojedinanih dijelova. Ono postupno usvaja geometrijsku, zranu i koloristiku perspektivu. Crte i slika postupno gube ploni izraz, javlja se izraavanje privida volumena tonskim slikanjem (modelacijom). Djeca cijelog svijeta prolaze sline faze u svom razvitku. Stoga moemo smatrati da su faze u djejem likovnom izraavanju univerzalne i uroene. Meutim, vano je znati da svako dijete ima svoj ritam sazrijevanja i razvoja sposobnosti pa nam ova periodizacija slui samo kao orijentir koji nam olakava prepoznavanje i razumijevanje djejeg likovnog izraza. 27. METODE RADA U VIZUALNO-LIKOVNOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Pod metodom mislimo na sve naine uvoenja uenika u svijet likovnog stvaralatva.Pritom treba voditi rauna o djetetovoj dobi i raznolikosti likovno-kreativnih metoda radi ireg izbora za likovnu aktivnost i za mogunost slobodnog uenikova odabira. Nastavne metode su : 1. Analitiko promatranje i analiza likovnih problema na realitetu,a potie likovno izraavanje 2. Metoda likovnog scenarija temelji se na problemskoj situaciji. Ovdje su poticaj likovni i kompozicijski elementi . Uitelj sam kreira scenarij u koji je ukljuena rije, glazba, pokret, slika. U osvjetavanju likovnog jezika pomau likovni produkti. Ovdje imamo obrnuti proces od metode analitikog promatranja; 3. Metoda razgovora sastoji se od dijaloga izmeu uenika i uitelja ili izmeu uenika i uenika; 4. Metoda demonstracije ini pokazivanje svega to doivljavamo percepcijom, 38

Metoda rada s tekstom ukljuuje itanje teksta kako bismo pisani sadraj izrazili likovno. Kod analize teksta naglaavamo dijelove koji se daju lake uprisutniti likovnim izrazom; 6. Metoda usmenog izlaganja ukljuuje: pripovijedanje, , opisivanje s naglaskom na likovnosi, razlaganje likovne strukture,i tumaenje likovnih problema. Specifine nastavne metode u likovnoj kulturi prilikom realizacije su: 1. graenje likovnim elementima, likovne elemente slaemo jedan do drugog u razliitim smjerovima; 2. kombiniranjem kombiniramo razliite likovne elemente; 3. variranjem obremo jedan likovni element ili motiv na razliite naine; 4. razlaganjem razlaemo gotove strukture i ponovno ih komponiramo u nove likovne vrijednosti.
5.

Nastavne metode se u nastavnom procesu meusobno povezuju, tj. istodobno se primjenjuje vie nastavnih metoda ime je vizualno-likovni odgoj dinamian i kreativan. 28. MOGUNOST UTJECAJA NA LIKOVNU KREATIVNOST Donedavna se stvaralatvo shvaalo kao neto rezervirano samo za odabrane pojedince. To shvaanje se naputa , a kreativnost se promatra kao opi ljudski potencijal. Ovo novo gledanje otvara nova pitanja o prirodi djeje likovne kreativnosti i o mjestu stvaralatva u okviru obrazovnog procesa uope. Obrazovni proces bi trebao omoguiti: znanja (materijalni zadaci) i sposobnosti (funkcionalni zadaci). Znanje obuhvaa injenice i generalizacije, a sposobnosti miljenje ( zahvaanje odnosa i veza). Na sustav se uglavnom bazira na znanjima.Uenici u naim kolama dovoljno ne uvjebavaju miljenje. J. P. Guilford smatra da miljenje moe biti: konvergentno (logiko zakljuivanje, traenje tonog rjeenja) i divergentno (stvaranje novih ideja, uivanje u procesu traenja - to vie tonih rjeenja). Divergentno miljenje imaju kreativne osobe. Osobe koje koriste konvergentno miljenje, iako inteligentne (posjeduju vjetinu miljenja) mogu biti i netolerantne- smatraju kako postoji "ispravan i neispravan nain rjeavanja zadatka". Prema tome likovna kreativnost je produkt divergentnog miljenja. Osobine divergentnog miljenja prema Guilfordu su: 1. redefinicija nova upotreba likovnih sadraja 2. osjetljivost za probleme sposobnost otkrivanja likovih problema 3. fluentnost raspolaganje bogatstvom ideja 4. originalnost sposobnost da se otkriju potpuno nove ideje 5. elaboracija razraivanje originalne ideje u detalje 6. fleksibilnost lako naputanje uhodanih putova Kreativnost je pristup problemu. Za proizvodnju novog djela potreban je fond znanja i iskustva koji omoguuje stvaranje novih spojeva. Odrednice kreativnosti su: povezivanje ranije nepovezanih stvari i djelatnost koja daje originalne produkte (neponavljanje) visoke drutvene vrijednosti. Kreativnost je suprotna konformizmu. Konformizam (kon+forma, spajanje, isti oblik): podudaran s drugima, jednolik, suglasnost s veinom; oportunizam, neimanje svog stava i miljenja ve se preuzima stajalite (veinske) okolice. Puenje, Mc Donalds, ablone, lani moral i emocije, ki.

39

U djejem likovnom izraavanju moemo vie oekivati kreativan proces, a manje kreativan likovni produkt. Na poetku djejeg likovnog izraavanja nema povezivanja starog iskustva u bogate nove kombinacije jer dijete ne posjeduje znanje i iskustvo odraslog ovjeka. Ono ih u koli i ivotu tek treba stei. Dijete prvi put uoava, otkriva i izraava otkriveno pa je to kreativnost prvi put vienog i izraenog. Takva kreativnost nosi obiljeja razvojnih stupnjeva kreativnosti o kojima govori I. Taylor. Irving Taylor je razvoj kreativnosti svrstao u 5 stupnjeva prema doprinosu orginalnosti: 1. kreativnost spontane aktivnosti samostalno izraavanje, spontani izraz 2. kreativnost usmjerene aktivnosti spontano izraavanje uz svjesno nastojanje za poboljanjem, postizanjem slinosti s realnim objektom 3. kreativnost invencije opaanje i izraavanje novih likovnih odnosa 4. kreativnost inovacije donoenje znaajnih promjena u likovnom izrazu unoenjem sloenijih likovno-jezinih i tehnikih mogunosti 5. kreativnost stvaranja stvaranje potpuno novih likovno-pojmovnih sustava stilova. Djeja kreativnost je definirana stupnjevima 1., 2. i 3., a djelomino 4. Najvaniji aspekt djeje kreativnosti je priroda procesa. Iz svega proizlazi da kreativnost nije znanje, niti neto to se moe prenijeti, ve pristup problemu, nain rada, stvaralaki proces. Stvaralaku klimu moemo njegovati nagraivanjem kreativnog pristupa, , izbjegavati stvaranje osjeaja straha od neuspjeha kod uenika, poticati orginalnost i produktivno miljenje i igranje idejama esto se u nastavi naglasak daje stjecanju pojmova, a manje kreativnosti. To je pogreno jer se kreativni i spoznajni proces moraju nadopunjavati i zajedno razvijati. Razvoj likovne kreativnosti treba biti dio svakog nastavnog procesa. Uitelj treba organizirati nastavni proces tako da potakne kreativnost u uenika. Da bi to postigao treba: omoguiti umjeno i samostalno stvaranje ideja, putem slobodne komunikacije s uenicima provjeravati njihove ideje i likovne produkte, prihvatiti i cijeniti uenikove ideje i orginalna rjeenja, ne podcjenjivati uenike ideje i ne oznaavati ih kao krive, poticati uenike na drukija rjeenje, nakon zavrenog likovnog produkta omoguiti uenicima varijacije na temu(promjenom tehnike ili redefinicijom), istaknuti orginalno i kreativno rjeenje, te pozitivnim stavom poticati i ostale uenike na kreativnost, omoguiti rad s raznolikim materijalom i tehnikama, organizirati s uenicima posjete galerijama i muzejima. 29.DIDAKTIKO-METODIKE OSNOVE ZA IZVOENJE NASTAVE LIKOVNE KULTURE Nastava likovne kulture je razmjerno specifina u odnosu na nastavu drugih predmeta; zahtjeva odreenu vjetinu i osvijetenost odreenih pojmova. Potrebno je poznavanje likovnog jezika i likovnih tehnika, ali i svijest o njihovoj praktinoj primjenjivosti. Sa odgojnog stanovita, govorimo o individualnosti, zatiti od kia, stereotipa i ablona. Govorimo o balansiranju izmeu uenja, tj. davanja i primanja informacija u obliku znanja, i odgoju, osvjetavanju mehanizama ponaanja i njihovom ukljuivanju u vlastitu strukturu. Za uspjeno obavljanje takve zadae potrebno je pokrenuti vlastite resurse, prenoenje takvih vjetina trai da ih, barem donekle, i sami imamo. Praenje strune literature, promatranje i promiljanje izloaba i likovnih umjetnina najmanji je napor koji moramo poduzeti ako smo preuzeli odgovornost educiranja generacija narataja u tom podruju. Unutar razreda, metodiki emo pokuati razraditi nain obrazovanja radi postizanja predvienih ciljeva, zadravi na umu kako je razred iva cjelina, uvijek u promjeni i svakog sata drugaiji. Metodikom nazivamo skupinu pravila koja vrijede u statistikom prosjeku situacija; u 40

specifinim pojedinim situacijama svaki je nastavnik preputen sebi i svojim sposobnostima prilagodbe. Pripremanje za nastavni sat poinje odlukom to njime elimo postii, mislei pri tome primarno na likovne probleme. Njihovim izborom i izborom tehnike odluujemo se za motiv koji e djecu dovesti do ispunjenja zadatka. Nadalje, odreujemo obrazovne zadatke: stjecanje znanja predvia usvajanje, prepoznavanje, razumijevanje i primjenu pojmova likovnog jezika, likovnih i kompozicijskih elemenata, te likovnih tehnika. Dijete dobiva informacije i o umjetnikim djelima svjetske i nacionalne batine, i ui rijei i sintakse kojima moe vriti analizu vienog. Stjecanje sposobnosti cilja na razvijanje divergentnog miljenja, kreativnosti, intelektualnih i senzornih sposobnosti. Razvijaju se takoer i psihomotorike sposobnosti, vjetina kontrole ruke u izraajne svrhe, kao i psihike funkcije: koncentracija, percipiranja, empatija (uivljavanje), pamenje, mata itd. Odgojnim zadacima potie se pozitivan odnos prema radu, aktivnost, upornost, samostalnost. Razvija se socijalni odnos kolegijalnosti sa drugom djecom kroz suradnju u grupnim radovima, kao i urednost, paljivost i potovanje prema tuim djelima. Pristupamo izradi nastavne jedinice. Odreujemo izvor motiva: da li je vizualan (gledamo u neto i to slikamo, mrtvu prirodu npr., ili portret, ili izmiljeni kiobran), nevizualan (osjeaji, glazba, okusi, mirisi i sl.) ili su likovni i kompozicijski elementi izvor motiva (ples crta i toaka, ritam boja, nizovi geometrijskih i slobodnih likova i sl.; esto se koristi likovna pria, a osvjetavanje likovnog jezika vri se na kraju sata pri analizi kako se djetetu ne bi sugerirao nain obavljanja zadatka). Mogue je i kombiniranje: crtanje sportaa podrazumijeva vizualan motiv (ovjek) i nevizualan (po sjeanju ili zamiljanju). Likovno podruje precizira radi li se o crtanju, slikanju, modeliranju i graenju, grafici ili dizajnu. Likovno-tehnika sredstva i likovne tehnike navode kojim materijalom e djeca raditi: olovka, ugljen, tu-drvce, tempera, akvarel, glina, didaktiki neoblikovan materijal (kutijice npr.), papir, ica itd. Likovni problemi su, kako smo ve naveli, okosnica cijelog sata likovne kulture. Ukljuuju likovne elemente (toka, crta, ploha, povrina, volumen itd.) i kompozicijske elemente (kontrast, harmonija, ritam, ravnotea, proporcija, dominacija, jedinstvo) i motivacija mora biti pravilno izvedena kako bi dijete dovela do ispunjenja likovnog zadatka. Jasnoa u izraavanju likovnih problema je osiguranje od sladunjavih, kiastih i dopadljivih likovnih radova koji esto privlae needucirane gledatelje sa snienim vrijednosnim pragovima. Vano: nastavna jedinica sastoji se od etiri elementa: 1. motiva; 2. likovnog problema; 3. likovna tehnika i 4. likovnog podruja. Nastavne jedinice nemaju nazive; tome je slina najava zadatka. Metode rada mogu biti analitiko promatranje, likovni scenarij, metoda razgovora, demonstracije, usmenog izlaganja, rada s tekstom. U realizaciji metode su kombiniranje, variranje, graenje, razlaganje. Nain rada: promatranjem, nakon promatranja, po sjeanju, zamiljanjem, izmiljanjem. Nastavna sredstva i pomagala: sredstva su priroda, predmet, reprodukcija itd. Pomagala su ploa, kreda, dijaprojektor, televizor, grafoskop itd. Plan ploe treba predvidjeti to e sve i kako e na ploi pisati - i sama ploa mora biti likovno estetski komponirana. Slova moraju biti itljiva i uredna, posebno u prvom razredu 41

gdje djeca jo jedva sriu slova. Treba predvidjeti aplikacije i reprodukcije i njihovu funkciju pri analizi. Takoer treba znati to e se maknuti sa ploe kako bi se napravilo mjesta za izlaganje djejih radova, a to mora ostati (kao pomo pri analizi, na ploi nuno mora biti ispisan likovni problem koji se tog sata obraivao, zatim motiv i reprodukcija na kojoj emo prepoznavati te iste likovne probleme.

30. MIKRO I MAKRO PLANIRANJE Okvirni program (makro program): pojmovi su propisani pojmovi po razredima koji ine materijal koji moramo predavati u nastavi: to su likovni problemi. Izvedbeni program (mikro program) je slobodan nain kako emo u praksi provesti nastavu i metodiki objasniti propisane pojmove. Izvedbeni program se sastoji od nastavne jedinice i meodike realizacije. Nastavnu jedinicu ine: motiv, likovni problem, lik. podruje, lik. tehnika. Metodiku realizaciju ine: nain rada, oblici rada, metode rada. Primjer predloenog mikro programa autora Grguri - Jakubin. Primjer predloenog programa (Huzjak) s upotrebljenim cjelinama - zajednikim pojmovima za vie nastavnih jedinica. Npr.: Unutar jednog mjeseca cjelina je boja. 1. tjedan likovni problem su osnovne boje. 2. tjedan likovni problem su tonovi boja 3. tjedan likovni problem je istoa boje 4. tjedan likovni problem je komplementarni kontrast boja. Motivi i tehnike se odabiru posve proizvoljno. Primjeri nastavnih programa i jedinica. Kada sami izraujemo godinji mikroprogram (to je poeljnije od koritenja gotovih planova zbog mogunosti prilagodbe gradivu drugih predmeta i pojedinom razredu) poeljno je krenuti od cjelina. Cjeline su elementi vizualnog jezika (linija, boja, ritam, ravnotea...); svakom mjesecu dodijelimo jednu cjelinu, tj. likovni pojam. Zatim taj pojam ralanjujemo kroz likovne probleme na etiri radna tjedna (primjer: cjelina-boja; lik. problemi - 1. tjedan: primarne boje, 2. tjedan: izvedene boje, 3. tjedan: komplementarni kontrasti, 4. tjedan: kromatsko-akromatski kontrast). Zatim traimo motive, pazei da unutar dva-tri mjeseca pokrijemo sve vrste motiva, sva likovna podruja i sve oblike rada. Ove cjeline poeljno je strukturalno korelirati i s drugim predmetima ime se bitno ubrzava uenje pojmovnika svih predmeta.

42