You are on page 1of 122

Naziv originala: Erich Kstner - Das fliegende Klassenzimmer

ERICH KASTNER

LETEI RAZRED

PRVI DIO PREDGOVORA SADRAJ: RASPRAVA IZMEU GOSPOE KASTNER I NJEZINOGA SINA; POGLED NA ZUCSPITZE; LEPTIR IMENOM COTTFRIED; JEDNA ARENA CRNO-BIJELA MAKA; MALO VJENOG SNIJEGA; UGODAN VEERNJI POINAK l OPRAVDANO UPOZORENJE DA OD TELADI KATKAD POSTANU VOLOVI. Ovaj put bit e to prava boina pria. Zapravo sam je htio napisati jo prije dvije godine; a onda, sasvim sigurno, prole godine. No, kako to ve biva, uvijek bi se neto isprijeilo. Dok moja majka nije nedavno rekla: -Ako je ne napie ove godine, nee dobiti nita za Boi! Time je bilo sve odlueno. Zgrabio sam brzo svoj koveg, strpao u njega teniski reket, kupae gaice, zelenu olovku i strahovito mnogo pisaeg papira, a kad smo majka i ja, oznojeni i iznemogli ocl umora, ve stajali u predvorju eljeznikog kolodvora, upitah se-. A kamo sad? - Naime, posve je shvatljivo da je usred najveih ljetnih vruina jako teko napisati boinu priu. Ne moete ipak samo tako sjesti i poeti pisati: Bilo je uasno hladno, padao je gust snijeg i gospodinu doktoru Eisenmaveru (Ajzenmajer) smrzle su se obje une resice kad je provirio kroz prozor - hou rei, tako neto ne moete ipak ni uz najbolju volju napisati u kolovozu, dok poput peenke koja se lagano pirja leite u kadi i ekate da vas pogodi toplotni udar! Ili ipak moete? ene su praktine. Moja majka znala je to treba uiniti. Prila je blagajni, ljubazno kimnula glavom slubeniku koji prodaje karte i upitala:

- Oprostite, gdje u kolovozu ima snijega? - Na Sjevernom polu - ve je htio odgovoriti ovjek, ali onda je prepoznao moju majku, progutao svoju drsku primjedbu i ljubazno rekao: - Na Zugspitzu (Cugpice)*( Zugspitze - najvii planinski vrh u Njemakoj, 2.963 m (prini. prev.)) , gospodo Kastner (Kestner). I tako sam smjesta morao kupiti kartu za Gornju Bavarsku. Moja majka je jo rekla: - Nemoj mi se vraati kui bez boine prie! Ako bude prevrue, ti samo pogledaj lijepi hladan snijeg na Zugspitzu! Jesi li razumio? - I onda je vlak krenuo. - Ne zaboravi poslati kui rublje - doviknula je za mnom majka. - A ti zalijevaj cvijee! - derao sam se ja, da je malo naljutim. Onda smo mahali maramicama, sve dok nismo jedno drugome nestali iz vida. l tako sad ve etrnaest dana boravim u podnoju Zugspitza, pokraj velikog tamnozelenog jezera, i ako upravo ne plivam, ne gimnasticiram, ne igram tenis ili me stari Karl ne vozi u amcu na vesla, (onda sjedim usred velike livade na maloj drvenoj klupi, za stolom koji se prilino klima i na njemu, evo, piem svoju boinu priu. Oko mene cvate cvijee u svim bojama. Treslice se pune potovanja klanjaju pred vjetrom. Leptiri lete od cvijeta do cvijeta. Jedan od njih, veliko danje paune, ak me katkad posjeuje. Nazvao sam ga Gottfried (Gotfrid) i dobro se slaemo. Ne proe gotovo nijedan dan a da ne dolepra i povjerljivo se spusti na moj pisai papir. - Kako si, Gottfriede? - pitam ga tad. - Je li ti ivot jo vedar? - On odgovara laganim podizanjem i sputanjem svojih krila i zadovoljno odlijee dalje. Prijeko, na rubu tamne jelove ume, naslagana je velika hrpa drva za ogrjev. Na njoj ui arena crno-

bijela maka i bulji ovamo prema meni. Ozbiljno mislim da je zaarana i da bi, kad bi htjela, mogla progovoriti. Samo ona nee. Svaki put kad zapalim cigaretu ona se nakostrijei. Popodne se nekamo izgubi, jer joj je tad prevrue. I meni je vrue, ali ja ipak ostajem. Iako sjediti tako, kuhati se od vruine i pritom opisivati recimo grudanje, to ba i nije sitnica. Onda se nagnem unatrag, naslonim se na svoju drvenu klupu, pogledam gore prema Zugspitzu, u ijim golemim stjenovi tim provalijama blijeti hladan vjeni snijeg - i opet mogu nastaviti pisati. Ponekih se dana, dodue, iz babljeg kuta, na onoj strani jezera odakle obino dolazi nevrijeme, podignu oblaci, plove polako nebom prema Zugspitzu i gomilaju se pred njim, dok ga posve ne zaklone. Tad je, dakako, gotovo s opisivanjem grudanja i drugih zimskih radosti. No, to i nije vano. Za takvih dana jednostavno opisujem prizore koji se odigravaju u sobi. Morate znati pomoi sami sebi! Naveer po mene redovito dolazi Eduard. Eduard je ljupko smee tele sa siunim rogovima. ujete ga ve izdaleka, jer mu je oko vrata objeeno zvonce. Najprije zvuk zvonca dopire iz daljine, jer tele pase gore na jednoj planinskoj livadi. Onda se zvonjava uje sve blie i blie. I napokon moete vidjeti Eduarda. Pojavljuje se izmeu velikih tamnozelenih jela, nosei u njuci nekoliko utih margarita, kao da ih je ubrao ba za mene, i polako ide preko livade prema mojoj klupi. - No, Eduarde, zar je ve vrijeme za poinak? pitam ga. On me zaueno gleda svojim velikim oima i kima glavom, dok mu zvonce oko vrata veselo zvoni. Onda ipak jo malo pase, jer ovdje ima prekrasnih abljaka i umarica. A ja dotle napiem jo nekoliko redaka. Visoko gore iznad nas krui orao, diui se u nebo.

Napokon odlaem svoju zelenu olovku i pogladim Eduarda po toplom, glatkom krznu. A on me lagano gurka malim rogovima, da napokon ustanem. Onda se, idui polako preko lijepe arene livade, zajedno vraamo kui. Pred hotelom se opratamo, jer Eduard ne stanuje u hotelu, nego iza ugla, kod jednog seljaka. Nedavno sam razgovarao s tim seljakom. I on mi je rekao da e Eduard jednoga dana sigurno postati veliki vol.

DRUGI DIO PREDGOVORA SADRAJ: GUBITAK JEDNE ZELENE OLOVKE; PRIMJEDBA O VELIINI DJEJIH SUZA; PREKOOCEANSKO PUTOVANJE MALOG JONATHANA TROTZA; ZATO NJEGOVI DJED I BAKA NISU DOLI PO NJEGA, HVALOSPJEV LJUDSKOJ NEOSJETLJIVOSTI I HITAN ZAHTJEV DA SE UJEDINE HRABROST l MUDROST. Upravo sam sino, dok sam poslije veere besposleno sjedio u hotelskoj gostinskoj sobi, htio odmah nastaviti pisati. Veernje rumenilo Alpa ve se bilo ugasilo. Zugspitzc i izbrazdane litice tonuli su u sjenu noi to se polako sputala. A na drugoj obali jezera puni je mjesec smjekajui se gledao iznad crne ume. Tad primijetih da sam izgubio svoju zelenu olovku. Sigurno mi je ispala iz depa dok sam se vraao kui. A moda je i Eduard, ono ljupko tele, pomislio za nju da je vlat trave i progutao je. Kako god bilo, sad sam besposleno sjedio u gostinskoj sobi hotela i nisam mogao pisati. Jer u cijelom hotelu, iako je to bio vrlo otmjen hotel, nije bilo nijedne zelene olovke koju bih

mogao posuditi. Smijeno, zar ne? Naposljetku sam uzeo jednu djeju knjigu, koju mi je poslao njezin autor, i poeo je itati. No uskoro sam je opet odloio. Uasno me naljutila. Rei u vam i zato. Taj gospodin pisac htio je djecu koja itaju njegovu knjigu uvjeriti da su neprestano vesela i da od puste sree ne znaju to bi poela! Neiskreni gospodin pisao je tako kao da je djetinjstvo sam med i mlijeko. Kako odrastao ovjek moe tako potpuno zaboraviti svoju mladost da se jednoga dana vie uope ne sjea kako tuna i nesretna mogu katkad biti djeca? (Molim vas ovom prilikom od sveg srca: nemojte nikad zaboraviti svoje djetinjstvo! Obeajete li mi to? asna rije?) Svejedno je, naime, plae li netko zbog razbijene lutke ili zato to je, jednom poslije u ivotu, izgubio prijatelja. U ivotu nikad nije vano zbog ega je netko tuan, ve samo koliko je tuan. Djeje suze nisu, zaboga, manje, a esto su i mnogo tee nego suze odraslih. Da ne bude nesporazuma, gospodo! Ne elimo se nepotrebno raznjeavati. Ja samo mislim da ovjek mora biti poten, do kraja poten, ak i kad to boli. U boinoj prii, koju u vam poeti pripovijedati od sljedeeg poglavlja, pojavljuje se djeak koji se zove Jonathan Trotz (Donatan Troc), a kojega drugi zovu Johnny (Doni). Taj mali uenik petoga razreda nije glavni lik knjige, ali njegova ivotna pria pripada ovamo. Roen je u New Yorku (Njujork). Otac mu je bio Nijemac a majka Amerikanka. Njih dvoje ivjeli su zajedno kao pas i maka. Naposljetku je majka pobjegla. A kad su Johnyju bile etiri godine, odveo ga je otac u njujorku luku, do parobroda koji je plovio za Njemaku. Kupio je djeaku brodsku kartu, stavio mu novanicu od deset dolara u smei djeji novanik, a oko vrata objesio kartonsku ploicu na kojoj je bilo napisano Johnyjevo ime. Onda su otili do kapetana i

otac je rekao: - Povedite, molim vas, djeaka sa sobom u Njemaku! Djed i baka doi e po njega u Hamburgu! - U redu, gospodine - odgovorio je kapetan. Prije nego to je to izgovorio, Johnyjev otac je ve nestao. Tako je, dalde, djeak putovao sam preko oceana. Putnici su bili veoma ljubazni prema njemu, poklanjali su mu okoladu, itali to pie na njegovoj kartonskoj ploici i govorili: - Oh, kakvu ti sreu ima da ve kao malo dijete moe putovati preko velikoga mora! Nakon tjedan dana putovanja stigli su u Hamburg. Kapetan je na pokretnim brodskim stubama ekao Johnyjevog djeda i baku. Silazei s broda, svi su putnici jo jedanput pogladili djeaka po obrazima. Jedan profesor latinskoga rekao je ganuto: - Neka ti je sa sreom, djeae! - A mornari koji su se iskrcavali na kopno dovikivali su mu: - Samo hrabro, Johnny! - Onda su se na palubu popeli ljudi koji su trebali prebojiti parobrod, da za sljedee putovanje u Ameriku opet zablista. Kapetan je stajao na obali, drao djeaka za ruku, s vremena na vrijeme pogledavao na svoj runi sat i ekao. No Johnyjev djeci i baka nisu doli. A nisu ni mogli doi. Oni su naime ve odavno bili mrtvi! Otac se jednostavno htio rijeiti djeaka i poslao ga u 1O Njemaku, ne razbijajui sebi glavu pitanjem to e dalje biti s njim. Tada Johnny jo nije shvaao to su mu uinili. No porastao je i tad je mnogu no proveo leei budan i plaui. I tu bol, koju su mu nanijeli kad su mu bile etiri godine, nee moi preboljeti cijeli ivot, iako je, vjerujte mi, hrabar djeak. Sve je jo donekle dobro svrilo. Kapetan je imao udanu sestru; odveo je djeaka k njoj, posjeivao ga kad je bio u Njemakoj, a kad je Johny navrio deset godina

smjestio ga je u internat Gimnazije Johanna Sigismunda (Johan Zigismund) u Kirchbergu (Kirhberg). (Taj internat je inae pozornica nae prie.) Katkad jo za vrijeme kolskih praznika Jonathan Trotz odlazi kapetanovoj sestri. Ti ljudi su zaista vrlo dobri prema njemu. No najee tijekom praznika ostaje u koli. Mnogo ita. I potajno pie prie. Moda e jednoga dana postati pisac. No to se jo ne zna. Polovicu dana provodi u velikom kolskom parku i razgovara sa sjenicama. One mu slijeu na ruku i upitno ga gledaju svojim malim oima dok im on govori. Katkad im pokazuje mali smei djeji novanik i novanicu od deset dolara koju uva u njemu. Ispriao sam vam Johnyjevu ivotnu priu samo zato to neiskreni gospodin iju sam djeju knjigu sino poeo itati u gostinskoj sobi hotela tvrdi da su djeca uvijek vesela i da od iste miline ne znaju gdje im je glava. Taj ovjek nema pojma! Ozbiljnost ivota doista ne poinje tek sa zaraivanjem novca. Niti time zapoinje, niti time zavrava. Ja te opepoznate stvari ne istiem zato da biste vi sebi neto umiljali, sauvaj Boe! Ne istiem ih ni zato da bih vas zaplaio. Ne, ne. Budite sretni koliko god moete! I budite tako veseli da vas od smijeha zaboli trbui! Samo: nemojte se niim zavaravati i ne dopustite da vas zavaravaju. Nauite nesrei vrsto pogledati u oi. Nemojte se uplaiti ako neto krene naopako. Ne klonite ako vas zadesi nesrea. Budite hrabri! Morate nauiti biti vrsti! Morate znati ostati na nogama, kako to kau boksai. Morate nauiti primati i podnositi udarce. Inae ete pri prvom udarcu koji vam zada ivot biti oamueni. Jer ivot ima vraki teku ruku, gospodo! Ako ste nespremni doekali takav udarac, onda je dovoljno jo samo da u sobi zakalje muha pa da se

naete isprueni na podu koliko ste dugi i iroki. Dakle, budite hrabri, budite izdrljivi! Jeste li razumjeli? Tko to prvi shvati, taj je ve dobio pola bitke. Jer on e unato primljenim udarcima sauvati dovoljno prisutnosti duha da upotrijebi dvije najvanije ljudske osobine: hrabrost i mudrost. I zapamtite zauvijek ovo to u vam sad rei: hrabrost bez mudrosti je budalatina, a mudrost bez hrabrosti je obino blebetanje! Svjetska povijest poznaje mnoga razdoblja u kojima su glupi ljudi bili hrabri ili su pametni ljudi bili kukavice. To nije bilo ono pravo. Tek kad hrabri postanu mudri a mudri hrabri, moi e se osjetiti ono to su ljudi ve esto pogreno smatrali postignutim: napredak ovjeanstva. Inae, dok zapisujem ove gotovo filozofske misli, sjedim opet na svojoj drvenoj klupi, za rasklimanim stolom, usred velike arene livade. Odmah ujutro kupio sam u duanu s kolonijalnom robom zelenu olovku. A sad je ve opet kasno popodne. Na Zug-spitzu blijeti novi snijeg. S druge strane livade, na hrpi drva, ui arena crno-bijela maka i netremice zuri ovamo. Sasvim sigurno je zaarana! S brda se uje zvonce to ga moj prijatelj Eduard nosi objeeno oko vrata. Uskoro e doi po mene i gurkat e me svojim malim rogovima. Gottfried, danje paune, danas se nije pojavljivao. Nadam se da mu se nita nije dogodilo. Da, sutra napokon poinjem s boinom priom. U njoj e biti rijei i o hrabrima i o plaljivcima, o mudrima i o glupanima. U internatu ima svakakve djece. Sad mi pada na pamet: znate li uope svi vi to je internat? Internat je jedna vrsta kole u kojoj se i stanuje. Moglo bi se takoer rei: kolska vojarna. U njoj stanuju djeaci. Jedu u velikoj blagovaonici, za dugakim stolovima koje moraju sami prostrti. Spavaju u velikim spavaonicama; rano ujutro dolazi domar

zgrade i povue za zvono, koje zvoni uasno buno. A nekolicina uenika najviih razreda nadziru red u spavaonicama. Oni otro poput lovakih pasa paze da ostali munjevito brzo skoe iz kreveta. Neki djeaci nikad ne naue uredno namjestiti krevet i zbog toga subotom i nedjeljom, dok ostali imaju izlaz, moraju ostati u sobama i za kaznu pisati zadae. (Premda tako, razumije se, nee nauiti kako se namjeta krevet.) Roditelji uenika ive u udaljenim gradovima ili na selu, gdje nema viih kola. Djeca odlaze kui samo za praznike. Neki bi djeaci, kad prou praznici, najradije ostali kod kue. Drugi bi opet rado ostali u koli ak i za vrijeme praznika, samo kad bi im to roditelji dopustili. Osim toga ima i takozvanih eksternista. To su uenici iz grada u kojem je i gimnazija i oni ne stanuju u koli nego kod kue. Evo, upravo iz tamnozelene jelove ume izlazi Eduard, to ljupko tele. Sad se trgnuo i polako ide preko livade, prema meni i mojoj drvenoj klupi. Dolazi po mene. Moram prekinuti rad. Sad stoji pokraj mene i prijateljski me promatra. Oprostite, dakle, to prekidam! Sutra u rano ustati i napokon poeti priati boinu priu. Juer mi je pisala majka, raspituje se kako sam daleko odmakao s priom.

PRVO POGLAVLJE SADRAJ: PENJANJE PO PROELJU; NEKOLIKO MLADIA KOJI UE PLESATI; NAJBOLJI UENIK U RAZREDU KOJI SE ZNA UASNO RAZBJESNIETI; VELIKA BIJELA UMJETNA BRADA; IZVJEE O PUSTOLOVINAMA LETEEG RAZREDA; KAZALINA PROBA SA STIHOVIMA I NEOEKIVANI PREKID. Dvije stotine stolaca se pomaklo. Dvije stotine gimnazijalaca buno je ustalo od stola i nagrnulo prema velikim vratima blagovaonice. Ruak u internatu u Kirchbergu bio je zavren. - Do vraga, do vraga! - ree uenik petog razreda Matthias Selbmann (Matijas Zelbman) svojem susjedu za stolom. - Kako sam gladan! Hitno mi treba dvadeset pfeniga za vreicu okrajaka od kolaa. Ima li love? Uli von Simmern (Uli fon Zimern), mali plavokosi djeak, izvue novanik iz depa, prui svojem vjeno gladnom prijatelju dva groa i proapta: - Evo, Mac! Ali nemoj da te uhvate. Lijepi Teodor straari u vrtu. Ako te on vidi da si istrao kroz vrata, propao si. - Ne gnjavi me s tim svojim glupim maturantima, ti plaljiva trsko - ree Matthias dostojanstveno i strpa novac u dep. - I ne zaboravi doi u gimnastiku dvoranu! Imat emo opet probu. - Vrijedi ! - ree Mac, kimnu glavom i odjuri da to prije kupi okrajke kolaa kod pekara Scherfa (Seri) u Sjevernoj ulici. Vani je snijeilo. Boi se osjeao u zraku. Mogli ste ga ve doslovce namirisali... Veina uenika istrala je u park. Grudali su se ili su, kad bi stazom u parku naiao netko zadubljen u misli, svom snagom tresli

stabla tako da je snijeg padao s grana. Smijeh iz stotinu grla orio se parkom. Nekoliko uenika viih razreda, puei cigarete i visoko podignutih ovratnika, dostojanstveno su koraali gore prema Olimpu. (Olimp, tako su ve desetljeima zvali udaljeni, tajanstveni breuljak na koji su smjeli stupiti samo uenici najviih razreda i na kojem su se, prema jednoj neprovjerenoj prii, nalazili stari germanski rtveni kamenovi, uz koje su se, svake godine pred Uskrs, odravali sablasni obredi prijama novih lanova u zajednicu. Brrr!) Drugi uenici ostali su u kolskoj zgradi, popeli su se u sobe, da ue, da napisu pisma, da malo odspavaju poslije ruka ili da neto rade. Iz soba s glasovirom razlijegala se glasna glazba. Na gimnastikom vjebalitu, koje je prije tjedan dana domar pretvorio u klizalite, djeaci su se klizali. Onda je odjednom izbila uasna tunjava. Momad hokejaa na ledu htjela je odrati trening. No klizai se nisu htjeli maknuti s klizalita. Nekoliko uenika prvog i drugog razreda morali su, naoruani lopatama i metlama, istiti led, zeblo ih je za prste i pravili su bijesne grimase. Pred kolskom zgradom skupila se uzbuena gomila djece i svi su gledali prema gore. Na treem je katu, naime, na uskom prozorskom vijencu proelja, jedva odravao ravnoteu uenik sedmog razreda Gabler (Gebler), idui iz jedne sobe u drugu. Zalijepio se za zid poput muhe i polako se, korak po korak, pomicao postrance. Djeacima koji su ga gledali zastao je dah. Napokon je Gabler stigao do cilja i jednim se skokom vinuo u sobu kroz irom otvoren prozor! - Bravo! - povikae gledatelji i oduevljeno zapljeskae. - to se to dogodilo? - upita jedan maturant koji je

naiao neto kasnije. - Oh, nita naroito - odgovori Sebastian Frank. Samo smo zamolili Sojku da malo proviri kroz prozor. Harry naime nije htio vjerovati da Sojka kilji. Ostali se nasmijae. - Misli li ti to mene vozati? - upita maturant. - Oh ne, oh ne - odvrati Sebastian skromno. - Zar vas tako velikog i tekog? - Pa mogla bi mi otpasti ruka. Maturant zakljui da e biti bolje da ode i udalji se hitrim korakom. Desetak maturanata plesalo je u pan vima na parketu. U tom trenutku dotri Uli. - Sebastiane, mora doi na probu! - Kad kralj kae, sluga mora potrati - odreeitira Sebastian i polako krene za njim. Pred gimnastikom dvoranom stajala su ve trojica djeaka. Johny Trotz, autor boinog igrokaza s uzbudljivim naslovom Letei razred, Martin Thaler (Taler), najbolji uenik u razredu i slikar kulisa u jednoj osobi, i Matthias Selbmann, koji je uvijek bio gladan, osobito nakon jela, i koji je poslije htio postati boksa. vakao je, kao i obino, i sad prui nekoliko okrajaka kolaa malom Uliju, koji je upravo dolazio sa Sebastianom. - Evo! - promrmlja - pojedi i ti neto, da naraste i ojaa. - Da nisi tako glup - ree Sebastian Macu - sad bih uzviknuo: Kako samo moe pametan ovjek toliko derati! Matthias dobroudno slegnu ramenima i nastavi vakati. Sebastijan se propeo na prste, pogledao kroz prozor i odmahnuo glavom. - Polubogovi opet vjebaju svoj tango. - Naprijed! - zapovjedi Martin i petorica djeaka

uoe u gimnastiku dvoranu. Prizor koji su ugledali oigledno im se nije dopao. Desetak maturanata plesalo je u parovima na parketu. Vjebali su za sat plesa. Visoki je Thierbach (Tirbah), vjerojatno od kuharica, posudio eir. Stavio ga je nakrivo na glavu i kretao se otmjeno poput kakve mlade dame, dok ga je partner vrsto obujmio rukom. Martin se uputi prema glasoviru, za kojim je sjedio lijepi Teodor i skroz-naskroz pogreno udarao po tipkama. - Ti kicoi - promrmlja Matthias prezirno. Uli se sakrio iza njega. - Moram vas zamoliti da prekinete - ree Martin pristojno. - Htjeli bismo nastaviti probu igrokaza Johnyja Trotza. Plesai zastadoe. Lijepi Teodor prestade svirati glasovir i umiljeno ree: - Izvolite priekati dok nama vie nee trebati gimnastika dvorana! - I zatim nastavi svirati, a maturanti nastavie plesati. Martina Thalera, najboljeg uenika petog razreda, oblije po licu njegovo nadaleko i nairoko poznato rumenilo. - Molim vas prekinite! - ree on glasno. - Doktor Bokh (Bek) dopustio nam je da svaki dan od dva do tri sata popodne probamo u gimnastikoj dvorani. To vi vrlo dobro znate. Lijepi Teodor okrenu se na glasovirskom stolcu. - Kako to razgovara sa svojim sobnim starjeinom? Je li? Uli htjede mugnuti. Nije imao smisla za opasne situacije. No Matthias ga je vrsto uhvatio za rukav kaputia i gledajui bijesno u maturante promrmljao: - Do vraga, do vraga! A da ja onog dugonju Labana opalim po njuci? - Mir! - ree Johny. - Martin e to ve srediti.

Maturanti su stajali u krugu oko malog Thalera, kao da e ga progutati. Lijepi Teodor poe opet svirati svoj tango. Tad Martin odgurnu u stranu one koji su stajali oko njega, prie glasoviru i zalupi poklopac! Maturantima od uenja zastade dah. Matthias i Johny pohitae u pomo Martinu. No Martin je i bez njih uspio izii na kraj s maturantima. - Morate se pridravati postojeih odredbi kao i mi! -vikao je razjareno. - Nemojte se praviti vani samo zato to ste sluajno nekoliko godina stariji od nas! Poalite se na mene doktoru Bokhu! Ali sad zahtijevam da smjesta napustite gimnastiku dvoranu! Lijepom Teodoru glasovirski je poklopac pao na prste. Njegovo Ijepukasto lice kao s fotografije izobliilo se od bijesa. - Priekaj samo, mali - ree on prijetei. Zatim napusti bojno polje. Sebastian otvori vrata i napadno uljudno nakloni se pred maturantima koji su odlazili. - Ta gospoda plesai - ree on posprdno kad su oni ve bili na hodniku. - Na svojim satovima plesa okreu se u krug s nalickanim gospoicama i misle da se Zemlja okree oko njih. Bilo bi im bolje da jedanput proitaju to Arthur Schopenhauer (Artur openhauer)* ( Arthur Schopenlmier - njemaki filozof (1788. - 1860.)) pie o enama. - Ja mislim da su djevojice vrlo zgodne - ree Johny Trotz. - A ja imam jednu tetu koja se zna boksati primijeti ponosno Matthias. - Idemo, idemo - viknu Martin. - Jonathane! Proba moe poeti. - Svakako - ree Johny. - Dakle, danas emo jo jedanput ponoviti posljednji prizor. On jo ne ide kako treba. Mac, ti uope ne zna svoju ulogu.

- Kad bi moj stari znao da ja ovdje glumim u kazalitu, odmah bi me izvadio iz kole - ree Matthias. - A ja to radim samo vama za ljubav. Ta tko bi inae osim mene mogao igrati svetog Petra? Onda iz depa na hlaama izvue veliku bijelu bradu i stavi je na lice. Naslov igrokaza koji je napisao Johny i koji su za Boi namjeravali odigrati u gimnastikoj dvorani, bijae, kao to smo ve rekli, Letei razred. Imao je pet inova i bio je tako rei gotovo proroanske djelo. Opisivao je naime kolu kakva e u budunosti moda doista postojati. U prvom inu jedan srednjokolski profesor, kojega je uz pomo nalijepljenih brkova trebao vjerno odigrati Sebastian Frank,kree sa svojim razredom na put zrakoplovom, da bi nastavu zemljopisa odrao svaki put na licu mjesta. Nastava postaje istraga na mjestu dogaaja, glasio je jedan stih u prvom inu. No taj stih nije bio Johnyjev, njega je smislio strahovito pametni Sebastian, koji je, izgovarajui ga, htio nasmijati nastavnike. Martin, najbolji uenik u razredu, koji je vrlo dobro crtao, izradio je kulise. Na jedno vratilo bio je avliima privren bijeli karton na kojem je bio naslikan zrakoplov. Imao je tri propelera i tri motora, i jedna pokretna vrata kroz koja se moglo ui u zrakoplov (dakle, zapravo u vratilo). Uli Simmern glumio je sestru jednog od putujuih uenika. On je od svoje sestrine Urule naruio da mu poalje svoju haljinu. A kod frizera Krgera (Kriger) namjeravali su posuditi plavu djevojaku periku s dugim pletenicama. Prole subote, kad su imali izlaz, bili su kod frizera i stavili su Uliju periku na glavu. Nije ga se moglo prepoznati. Izgledao je poput prave djevojice. Pristojba za posudbu perike iznosila je pet maraka. No frizer Kruger rekao je da e im posuditi periku za pola cijene ako se poslije, kad

doe vrijeme za to, svi budu brijali kod njega. To su mu vrsto obeali. No dobro. U prvom inu razred je krenuo na put. U drugom inu zrakoplov se spustio uz rub kratera Vezuva. Martin je na jednom velikom kartonu tako vjerno naslikao brdo koje izbacuje vatru, da je izazivalo strah. Karton je samo trebalo gurnuti pred visoko vratilo i nasloniti ga da Vezuv ne padne - i ve je Sebastian, to jest gospodin profesor, mogao odrati svoje predavanje u stihovima o prirodi vulkana i ispitivati uenike o Herkulanumu i Pompejima, rimskim gradovima koje je zatrpala lava. Na kraju je na plamenu to ga je Martin naslikao kako suklja iz kratera zapalio cigaretu i onda su krenuli dalje. U treem inu spustili su se pokraj piramida kod Gizeha, odetali do sljedeeg oslikanog kartona i Sebastian im je objasnio kako su graene te divovske kraljevske grobnice. Onda je iz jedne piramide iziao Johny, lica blijeda poput mumije, u ulozi faraona Ramzesa II. Pri tome se dodue morao sagnuti, jer je karton bio premali. Ramzes je najprije odrao govor u pohvalu plodonosnim poplavama Nila i blagodatima vode uope. Zatim se raspitivao o tijeku propasti svijeta, koju mu je prorekao njegov zvjezdoznanac. Jako se naljutio kad je uo da Zemlja jo postoji. Zaprijetio je da e smjesta otpustiti zvjezdoznanca. Uli, koji je glumio djevojicu, morao je ismijati starog egipatskog faraona i rei mu da je zvjezdoznanac ve odavno mrtav. Nato je Ramzes II. napravio nekakav tajanstveni znak i Uli je kao zaaran krenuo za njim u piramidu, koja se za njima polako zatvarala. Ostali uenici morali su najprije biti tuni, a onda su ipak morali krenuti dalje. U etvrtom inu spustio se Letei razred na Sjeverni pol. Vidjeli su Zemljinu os kako stri iz snijega i mogli su se vlastitim oima uvjeriti da je Zemlja na polovima spljotena. Beinim putem poslali su o tome

jednu fotografiju dnevnom listu u Kirchbergu, posluali su dirljivu himnu samotnom ivotu meu ledom i snijegom jednog polarnog bijelog medvjeda, kojega je, zamotan u krzno, glumio Matthias, na rastanku su mu stisnuli apu i odletjeli dalje. Pogrekom profesorovom, i zato to im je u zrakoplovu zakazalo kormilo za podeavanje visine, u petom i ujedno posljednjem inu stigli su u nebo. I to k svetom Petru, koji je sjedio pred jednom jelom, itao kirhberki dnevni list i slavio Boi. Ispriao im je da dobro poznaje njihovog upravitelja, ravnatelja gimnazije prof. dr. Grnkerna (Grinkern). Priao im je i kako ivi. I da se ovdje gore ne moe ba bogzna to vidjeti. Nebo je naime nevidljivo. A zabranjeno je i fotografirati. Profesor upita ne bi li im sveti Petar mogao vratiti djevojicu koju je Ramzes II. odveo u piramidu. Sveti Petar potvrdno kimnu glavom, izgovori neku arobnu formulu i u istom se trenutku iza jednog naslikanog oblaka pojavi Uli! Silno su se obradovali i zapjevali Tiha no, sveta no. Tu e pjesmu na boinoj sveanosti pjevati s njima svi gledatelji, nastavnici i uenici. I tako e predstava sigurno dobro zavriti. Danas su, dakle, probali posljednji in. Sveti Petar, to jest Matthias, sjedio je na stolcu pred naslikanim rasvijetljenim boinim drveem, a ostali su osim Ulija koji je jo bio u piramidi - stajali oko njega puni strahopotovanja. Matthias je gladio svoju umjetnu bijelu bradu i govorio najdubljim glasom to je mogao: Svi vama slini tek prividno e do neba stii. U strojevima prema njemu vi letite. Kroz okulare ga gledate. No vjerujte mi: uza sve to nebo e vam ostati nevidljivo. Za vas je ono zidovima zazidano.

Slijepi za drugo, vidite mene samo. Martin: Velika to je teta. Sebastian: Zbog toga aliti neemo, ostat emo takvi kakvi jesmo. Petar : Pravo nebo samo mrtvi vide. Johnny. Smijem li snimiti dvije-tri vae slike? Petar: Snimanje je ovdje strogo zabranjeno. Za takve stvari mi smisla nemamo. Istraujte gdje imate to. Neistraivo. . . Matthias je zapeo kod posljednje rijei. Bila mu je preteka, i dok se muio da je izgovori, zaboravio je tekst. Zurio je u Johnyja, pjesnikoga kneza, nijemo molei za oprotenje. Johny mu prie i tiho mu doapne tekst. - Tono. U pravu si - ree Mac. - Ali zna, tako sam gladan! A to mi uvijek uasno udari na pamenje. No onda se pribrao, nakaljao se i nastavio: Istraujte gdje imate to. Neistraivo nek ostane takvo. Znamo mi vas. Ponete se ljutiti im vam se neto zabrani. Pravite se kao da sve znate. A jo biste mnogo nauiti trebali da biste samo desetinu znali. Johnny: Sveti Petar zbilja pretjeruje. Tako jako znanja eljni nismo. Mnogima bi to i preteko bilo. Martin: A glupost, Petre, zadovoljstvo prua. Sebastian: uli smo da vi sve znate. Je l' vam moda poznato da dijete nam se jedno izgubilo? Ramzesa slijedei, odjednom je nestalo. Sad kroz labirinte piramide luta. Sveti Petar: Jadno dijete! arobnu u formulu sad izgovoriti, koja bi izgubljeno trebala vratiti. Samo prekidati me nitko ne smije ako hoete da pokuaj uspije. . . Put korake uva. Uvijek sve je zapisano. Doi i stupi. . . U tom trenutku naglo se otvorie vrata gimnastike dvorane! Matthiasu je stih zastao u grlu. Ostali se prestraeno okrenue, a Uli je znatieljno

provirio iz naslikanog oblaka, iza kojega je oekivao svoj nastup. U otvoru vrata stajao je jedan djeak. Lice i jedna ruka bijahu mu krvavi. On bijesno baci aku kapu na pod i povika: - Znate li to se dogodilo? - A kako bismo to mogli znati, Fridoline? - upita dobroudno Matthias. - Kad se neki eksternist nakon nastave vrati u kolu i jo uz to izgleda sav pretuen kao ti - primijeti Sebastian onda ... No Fridolin ga prekine usred reenice. - Ostavi se sad svojih brbljarija! - uzvikne. Uenici realke*( Realka (realna gimnazija) - srednja kola u kojoj
se, za razliku od klasine gimnazije, ne ue klasini jezici (osim neto latinskoga), a vie se pozornosti posveuje matematici, prirodnim znanostima i ivim jezicima. Treba napomenuli da je u tadanjem njemakom kolskom sustavu gimnazija imala osam ili devet razreda i poinjala nakon etiri razreda puke ili osnovne kole. (prim. prev.))

napali su mene i Kreuzkamma kad smo se vraali kui. Kreuzkamma su zarobili. Uzeli su i zadrali i biljenice s diktatima, koje smo trebali odnijeti njegovom starom da ih ispravi! - (Kreuzkammov otac bio je naime nastavnik njemakoga jezika na Gimnaziji Johanna Sigismunda.) - Do vraga, do vraga! Uzeli su i biljenice s diktatom? -upita Matthias. - Hvala Bogu! Martin pogleda svojeg prijatelja Johnyja. - Ima li nas dovoljno? - Johny potvrdno kimnu glavom. - Onda naprijed! - uzviknu najbolji uenik petog razreda. - Preko ograde u vrtove u predgrau! Ali samo brzo! Skupit emo se koci Nepuaa! Izjurili su iz dvorane. Uli je trao pored Matthiasa. - Ako nas sad uhvati lijepi Teodor, propali smo ree sav zadihan. - Onda ostani ovdje - odgovori Matthias.

-Jesi li poludio? - upita malian uvrijeeno. estorica djeaka stigoe do ruba parka, popee se preko ograde i prebacie se na drugu stranu. Matthias je jo uvijek imao na licu svoju lanu bijelu bradu.

DRUGO POGLAVLJE SADRAJ: NETO POBLIE O NEPUAU;TRI PRAVOPISNE POGREKE; ULIJEV STRAH OD STRAHA; RATNO VIJEE U ELJEZNIKOM VAGONU; ODAILJANJE IZVIDNIKA FRIDOLINA; RAZLOG ZASTO JE NAPADNUT KREUZKAMM I DUCOPRUGAKA TRKA U PETERO. Nepua - tako su zvali ovjeka ije pravo ime nisu ni znali. Nisu ga zvali Nepua zato to nije puio; dapae, puio je ak jako mnogo. esto su ga posjeivali. Posjeivali su ga potajno i jako su ga voljeli. Voljeli su ga gotovo isto toliko kao svojeg odgojitelja, doktora Johanna Bokha. To znai mnogo. Nazvali su ga Nepua zato to je u njegovom vrtu stajao jedan stari, otpisani eljezniki vagon u kojemu je stanovao ljeti i zimi; a u tom vagonu bili su samo odjeljci drugog razreda za nepuae. Vagon je, kad se prije godinu dana doselio u vrtnu koloniju, kupio za sto osamdeset maraka od Njemakih dravnih eljeznica, malo ga je preuredio i sad je ivio u njemu. Male bijele ploice na kojima je pisalo Nepuai ostavio je privrene na vagonu. Ljeti i u jesen cvalo je u njegovu malom vrtu prekrasno cvijee. Kad bi bio gotov s presaivanjem, zalijevanjem i plijevljenjem, legao bi u zelenu travu i itao neku od mnogih knjiga koje je imao. Zimi je, naravno, najvie vremena provodio u vagonu. Svoju

neobinu kuu zagrijavao je malom valjkastom pei od lijevana eljeza, ija je plavkastocrna dimna cijev izvirivala kroz krov i katkad se uasno dimila. Za Boi trebao mu je Johny odnijeti dar. (Johny e ovaj put ostati u koli i za vrijeme boinih blagdana, jer je kapetan upravo bio na putu za New York.) Prikupili su novac i ve su kupili nekoliko poklona: tople arape, duhan, cigarete i jedan crni pulover. Nadali su se da e mu pristajati. No, za svaki sluaj, dogovorili su se s trgovcem da ga mogu zamijeniti. Martin, koji je imao vrlo malo novca, jer mu roditelji bijahu siromani te je plaao samo pola kolarine, izradio je sliku za Nepuaa. Slika se zvala Samotnjak, a prikazivala je mukarca koji sjedi u malom vrtu u predgrau usred raznobojnog cvijea. Uz ogradu stajala su trojica djeaka i domahivala mu, a on ih je gledao prijateljski, ali i pomalo tuno. Na njegovim su rukama i ramenima sjedili mali pitomi crvendai i sjenice, a iznad njegove glave plesali su kolo leptiri koji su se prelijevali u svim bojama. Bijae to vrlo lijepa slika. Martinu je trebalo najmanje etiri sata da je naslika. Tim darovima Johny je trebao iznenaditi Nepuaa na Badnju veer. Znali su da e biti sam samcat. I to im je bilo ao. Naveer je Nepua oblaio svoje najbolje odijelo i silazio u grad. Rekao im je da daje poduke iz glasovira. No nisu mu vjerovali, iako mu nisu nita rekli. Rudi Kreuzkamm, koji je bio eksternist i mnogo se muvao po gradu, tvrdio je da Nepua svake veeri do duboko u no svira glasovir u jednoj krmi u predgrau, K posljednjoj kosti, i da za to dobiva jednu marku i pedeset pfeniga i toplu veeru. To dodue nije bilo dokazano, ali je ipak bilo mogue. Uostalom, bilo im je svejedno. Bilo je sigurno samo to da je on dobar, pametan momak i da je vjerojatno u ivotu doivio

mnogo nesree. Nije izgledao poput ovjeka kojemu je oduvijek bio cilj da svira lagere u zadimljenim krmama. esto su ve potajno odlazili k njemu da bi zatraili savjet. Prije svega onda kad nisu htjeli pitati svojeg odgojitelja. Doktor Bokh imao je nadimak Justus. To na njemakom znai Pravednik. Jer doktor Bokh bijae pravedan. Upravo zbog toga su ga toliko potovali. No katkad su im bili potrebni savjeti u sluajevima u kojima je bilo teko razluiti pravdu od nepravde. Onda se nisu usuivali otii Justusu nego bi se brzo popeli preko ograde da pitaju Nepuaa. Martin, Johnny, Sebastian i Fridolin, ranjeni eksternist, prooe kroz vrata pustog, zasnijeenog vrta. Martin pokuca. A onda nestadoe u eljeznikom vagonu. Matthias i Uli ostali su stajati pred vratima. - Dolo je, ini se, opet vrijeme za jednu potenu tunjavu - primijeti vrlo zadovoljno Matthias. A Uli ree: - Moramo prije svega gledati da dobijemo natrag biljenice s diktatima. - Samo to ne! - uzvikne Matthias. - Imam mutan predosjeaj da sam nadrljao strane gluposti. uj, mali, pie li se daica s ? - Ne - odgovori Uli. - Sa . - Aha - ree Matthias. - To sam dakle napisao pogreno. A predkljetka? Sa d? - Ne, sa t. - A dalje? S je? - Ne, sa t i s ije. - Do vraga, do vraga! - ree Matthias. - U dvije rijei tri pogreke. Ba sam pravi rekorder! Ja sam za to da nam realci predaju Kreuzkamma, a biljenice s diktatima neka zadre. Jedan trenutak su utjeli. Uliju je bilo hladno i

pocupkivao je s noge na nogu. Napokon ree: - Unato tome ja bih se odmah mijenjao s tobom, Mac. Ja dodue ne pravim tako mnogo pogreaka u diktatu, a ni u raunu. Ali bih jako volio imati tvoje loe ocjene kad bih uz to imao tvoju hrabrost. - To je ista besmislica - izjavi Matthias. -Ja sam ti glupan i gotovo! Moj stari moe mi platiti instrukcija koliko god hoe. Ja sve te trice jednostavno ne razumijem! Uostalom, iskreno govorei, meni je sasvim svejedno kako se pie daica i predkljetka i evapi. Ja u poslije postati svjetski prvak u boksu i onda mi nee trebati nikakav pravopis. A to da si straljivac, to ipak, ako hoe, moe promijeniti! - Pojma nema - ree Uli utueno, trljajui prste ukoene od hladnoe. - to sam sve ve uinio da bih se odvikao plaljivosti - ne bi vjerovao kad bih ti ispriao. Svaki put odluim da neu pobjei i da to vie neu trpjeti. Odluim to vrsto kao stijena! Ali im zagusti, ja opet pobjegnem. Ah, kako je to gadno kad osjea da ti ostali ba nita ne vjeruju! - Pa onda bi jedanput morao uiniti neto to e ih natjerati da te potuju - ree Matthias. - Neto nevieno. Da pomisle: sto mu gromova, taj Uli je vraji momak. U njemu smo se zaista jako prevarili. Ne misli li i ti tako? Uli potvrdno kimnu, obori glavu i udari vrhom izama jednu dasku u ogradi. - Cvokoem od zime - izjavi naposljetku. - Nikakvo udo - ree Matthias strogo. - Premalo jede! To je prava sramota. Jedva te ovjek moe gledati. Vjerojatno te mui i enja za domom, zar ne? - Hvala, to je u redu - ree Uli tiho. - Samo ponekad naveer, gore u spavaonici, kad oni prijeko u vojarni zasviraju poveerje. - Stidio se. - A ja sam ve opet tako gladan! - uzviknu Matthias, Ijutei se na samoga sebe. - I jutros, dok smo

pisali diktat, uhvatila me glad. Najradije bih bio upitao starog profesora Kreuzkamma moe li mi dati kriku kruha s maslacem. Umjesto toga morao sam razmiljati piu li se one glupe rijei s ili ! Uli se nasmija i ree: - Matz, skini ve jednom s lica tu bijelu bradu! - Gospode Boe, zar jo imam to udo na licu? upita Matthias. - To je slino samo meni. Gurnuo je bradu u dep, sagnuo se, napravio hrpu snjenih gruda i poeo ih svom snagom bacati prema dimnjaku Nepuaeva vagona. Dvaput ga je pogodio. U eljeznikom vagonu ostala etvorica djeaka nemirno su sjedila na izlizanim plianim sjedalima. Njihov prijatelj, Nepua, nije jo uope bio star. Moglo mu je biti trideset pet godina. Imao je na sebi izblijedjelu trenirku, stojei naslonjen na posmina vrata puio je malu englesku lulu i smjekajui se sluao opiran Fridolinov izvjetaj o napadu. Naposljetku je djeak zavrio svoju priu. Sebastian ree.- Bit e najpametnije da Fridolin odmah odjuri do Kreuzkammovih i neupadljivo ustanovi da li se Rudi u meuvremenu vratio kui i je li donio biljenice s diktatima. Fridolin skoi i pogleda Nepuaa. Ovaj kimnu glavom. A Martin upozori: - Ako Rudi jo nije kod kue, mora objasniti kunoj pomonici o emu se radi, da profesor nita ne dozna. - A onda e - ree Sebastian - doi pred Egerlandovu kuu. Tamo emo te ekati. A ako banda do tada jo ne izrui Kreuzkamma i biljenice, pritisnut emo Egerlanda. On je rukovodio napadom. Moramo se drati njega. Moda emo ga uzeti kao taoca, a onda emo pregovarati s ostalim realcima i zamijeniti ga za

Rudija. - U redu - ree Fridolin. - Gdje stanuje Egerland znate, zar ne? umarska ulica broj 17. Do skorog vienja! Ali svakako budite tamo! - Vrijedi! - povikae ostali. Fridolin prui Nepuau maramicom zamotanu ruku, koju su mu neprijatelji ogrebli, i izjuri iz vagona. I ostali djeaci ustadoe. - Sad mi samo objasnite - ree Nepua svojim zvonkim, umirujuim glasom - kako je Egerlandu i ostalim realcima moglo uope pasti na pamet da uhvate sina vaeg profesora i da zaplijene vae znanstvene spise! Djeaci su utjeli. Najzad Martin ree: - To je neto za naeg pjesnika. Hajde, Johnny, pripovijedaj! I Johny uze rije. - Taj napad ima dugu pretpovijest - izvijesti on. Da su uenici realke u zavadi s nama, to je tako rei ve prethistorijska injenica. Kau da je isto tako bilo i prije deset godina. To je neprijateljstvo izmeu kola, a ne izmeu uenika. Uenici zapravo samo izvode ono to im propisuje kolska kronika. Mi smo njima proli mjesec, kad smo imali izlaz, na livadi na kojoj se igramo oteli zastavu. To je neka vrsta gusarske zastave, s odvratnom mrtvakom lubanjom. Odbili smo im vratiti plijen. I onda su se oni telefonski poalili Justusu. On je na nas podigao dreku do neba. No mi nismo nita odali. Tad nam je zaprijetio: ako zastava za tri dana ne bude vraena realcima, ne smijemo ga dva tjedna pozdravljati. - Neobina prijetnja - ree Nepua i sjetno se nasmijei. - Je li djelovala? - Kao puka - odgovori Johny. - Ve sljedeeg dana nali su realci svoju zastavu. Leala je, kao da je s neba pala, u kolskom dvoritu.

Sebastian upadne Johnyju u rije. - Cijela stvar imala je samo jednu kvaku. Zastava je bila malo poderana. - Malo jako poderana - ispravi ga Martin. - I sad e se oni htjeti osvetiti na biljenicama s diktatima - zakljui svoje izlaganje Sebastian, otrouman kao uvijek. - Pa, krenite u taj va prethistorijski rat - ree Nepua. -Moda u i ja doi na bojno polje u umarsku ulicu da previjem ranjenike. Moram se samo brzo presvui. A va Justus mi se sve vie svia. - Da - povika Martin oduevljeno. - Doktor Bokh je sjajan tip. Nepua se lagano trgne. - Kako se zove taj va Justus? - Doktor Johann Bokh - ree Johny. - Poznajete li ga moda? - Ne, ne - odvrati Nepua. - Poznavao sam neko jednog ovjeka sa slinim imenom. . . No sad pourite, da stignete na vrijeme na bojite, vi Hotentoti! I nemojte nikome slomiti vrat! Ni sebi, ni drugima! Ja u jo samo staviti malo ugljena u pe i presvui se. - Do vienja! - viknue trojica djeaka i izjurie u vrt. Vani Sebastian ree: - Kladim se da poznaje Justusa. - To nas se nita ne tie - izjavi Martin. - Ako ga eli posjetiti, sad zna adresu. Naletjee na Matiju i Ulija. - No, napokon - proguna Matthias. - Uli se ve napola smrznuo. - Od tranja emo se ugrijati - ree Martin. Naprijed! I onda potrae prema gradu.

TREE POGLAVLJE SADRAJ: FRIDOLINOV POVRATAK; RAZGOVOR O NAJNEOBINIJEM PRVAKU RAZREDA U EUROPI; NAJNOVIJA LJUTNJA GOSPOE EGERLAND; BRZI GLASNIK KOJI UMJESTO NA KONJU DOLAZI PJEICE; NEPRIHVATLJIVI UVJETI; UPOTREBLJIV BOJNI PLAN I JO UPOTREBLJIVIJI NEPUAEV PRIJEDLOG. Snijeg je jo uvijek padao. Djeacima se, dok su trali, dah pretvarao u paru i izlazio im iz usta poput dima debele cigare. Pred kinom Eden na Trgu Barbarossa, stajalo je nekoliko eksternista, uenika treeg razreda. Htjeli su ii u kino i ekali su da se otvori. - Samo mirno produite dalje! - dovikne Martin svojim drugovima. - Ja u vas ve stii. - Onda pristupi uenicima treeg razreda. - Mogli biste nam uiniti uslugu - ree. - Pustite kino! Realci su zarobili Kreuzkamma i moramo ga izbaviti. - Da odmah krenemo s vama? - upita uenik treeg razreda Schmitz (mic). Bio je malen i okrugao kao lopta i zvali su ga Bavica. - Ne - ree Martin. - Ima vremena. Budite, molim vas, za etvrt sata u Majurskoj ulici, na uglu umarske ulice. Povedite sa sobom jo nekoliko djeaka. Ali razdvojite se pri dolasku. I strpajte kape u depove. Inae e realci prerano shvatiti da neto smjeramo. - U redu, Martine - ree Bavica. - Dakle, pouzdajem se u vas. - Vrijedi! - povikae uenici treeg razreda. I Martin dahui odjuri dalje. Sustigao je ostale i, elei da ostanu neprimijeeni, odveo ih zaobilaznim putem do umarske ulice. Na uglu Majurske ulice zaustavie se. Neto kasnije dotrao je Fridolin kao da ga netko goni.

- to je? - upitae svi u jedan glas. - Rudi jo nije kod kue - ree on gotovo bez daha. -Kuna pomonica nije, sreom, uope tako glupa kako izgleda. Ona e profesoru, ako je neto pita, slagati cla je Rudi pozvan k meni na objed. - Postaje dakle ozbiljno - ree Matthias zadovoljno. -Skoknut u ja do broja 17 i razbiti Egerlanda u atome. - Ti e ostati ovdje! - zapovjedi Martin. - Samo tunjava nam nee pomoi. Moe ti Egerlandu i glavu otkinuti, jo neemo znati gdje dre Kreuzkamma s biljenicama. Priekaj samo, jo e nam biti potreban. - To je zadatak za mene - ree Sebastian Frank, i imao je pravo. - Otii u tamo kao opunomoeni pregovara. Moda e se stvar moi rijeiti pregovorima. - Ba tako izgleda - ree Matthias i podrugljivo se nasmije. - Barem u ispitati gdje dre Rudija - ree Sebastian. - A i to je ve neto. On krenu. Martin ga otprati dio puta. Matthias se nasloni na stup uline svjetiljke, izvue iz depa malu biljenicu i poe micati usnama kao da rauna. Uli se opet smrzavao. - to to zbraja, Mac? - upita ga. - Svoje dugove - priznade Matthias potiteno. Ogulit u do gole koe svojega staroga. - Onda zatvori biljenicu, gurne je opet u dep i ree: - Fridoline, posudi mi koji gro! Za dobru stvar. Vratit u ti dug najkasnije preksutra. Stari mi je pisao da je poslao novac za put i povrh toga jo dvadeset maraka. Ako sad nita ne pojedem, neu se poslije moi boriti. - To je ista ucjena - ree Fridolin i prui mu deset pfeniga. Matthias brzo poput strijele odjuri do najblie pekarnice. Kad se vratio, blaeno je vakao i pruio ostalima vreicu. U njoj su bile zemike. No ostali ih

nisu htjeli uzeti. Fridolin je napeto vrebao iza ulinog ugla. A Johny Trotz je promatrao duan s kolonijalnom robom kao da u izlogu lei u najmanju ruku blago Inka. Taj njegov pogled ve su dobro poznavali. to god je gledao udio se kao da to jo nikad prije nije vidio. Zbog toga je zacijelo i govorio tako malo. Stalno je bio zaokupljen promatranjem i sluanjem. Tada se iza ugla pojavio Martin ali im je samo kimnuo glavom i nestao u kui na uglu Majurske ulice. Uivajui u Matthiasovu dobrom teku, Uli ree: - Martin je sjajan, zar ne? Kako je samo maloprije izbacio maturante iz gimnastike dvorane. - Martin je bez dvojbe najneobiniji prvak razreda u Europi - ree Matthias vaui. - Uasno je marljiv, a ipak nije treber. Otkad je u ovoj koli, najbolji je u razredu, pa ipak sudjeluje s nama u svakoj ozbiljnoj tunjavi. Plaa samo pola kolarine, ali nikome ne doputa da mu nareuje. Bili to maturanti ili profe ili kraljevi s Istoka - ako je on u pravu, bori se kao lav. - Mislim da je uzeo Justusa kao uzor - ree Uli kao da odaje neku veliku tajnu. - Voli pravednost jednako kao Justus. A onda vjerojatno ovjek postane takav laf. Sebastian je pozvonio u umarskoj ulici broj 17, na treem katu, kod Egerlandovih. Otvorila mu je jedna ena i mrzovoljno ga pogledala. - Idem u isti razred s vaim sinom - ree Sebastian. - Mogu li govoriti s njim? - Pa ovdje je danas vreva kao na trnici proguna ena. - to je to s vama, djeco? Jedan dolazi po klju od podruma da u njega spremi svoje saonice. Drugome hitno treba ue za suenje rublja. A ostali ulaze u stan i prljaju mi sagove. Sebastian dobro oisti izme na slamnatom otirau i upita: -Je li sad sam, gospoo Egerland?

Ona nevoljko kininu glavom i pusti ga da ue. - Tamo je njegova soba. - Pokazala je jedna velika vrata u dnu hodnika. - Ah, da ne zaboravim - ree djeak. -Jesu li vam ve vratili klju od podruma? - to, zar i ti hoe spremiti saonice? - gunala je ena. On odmahnu glavom. - Nije nuno potrebno, draga gospoo Egerland ree on i bez kucanja ue u sobu voe neprijateljskog tabora. Realac Egerland od iznenaenja skoi sa stolca. - to to treba znaiti? - povika on. - Gimnazijalac? - Ja sam u neku ruku izaslanik ree Sebastian. - Doao sam kao osoba opunomoena za pregovore i molim da se to uzme u obzir. Egerland nabra elo. - Onda barem svei bijelu maramicu oko ruke. Inae e se gadno provesti ako te uhvate moji ljudi. Sebastian izvadi iz depa maramicu, smjekajui se ree: - Jako bijela vie ba i nije - i sveza je lijevom rukom oko desne, pomaui se pritom zubima. - Pa to hoe? - upita Egerland. - Traimo od vas da nam izruite gimnazijalca Kreuzkamma i biljenice s diktatima. - to nudite za to? - Nita - ree Sebastian hladno. - Nai ljudi su ve krenuli i ako vi dobrovoljno ne izruite zarobljenika, sami e doi po njega. Egerland se nasmije. - Najprije morate saznati gdje je. A onda ga morate osloboditi. To su dvije stvari za koje e vam trebati mnogo vremena, dragi moj. - Ne doputam nikakvu prisnost - odvrati Sebastian strogo. - Nisam ja za tebe nikakav dragi, jesi li razumio? Osim toga doputam sebi da te upozorim da

s Rudijem Kreuzkammom ne moete ba mnogo postii. Neete ga valjda danima drati skrivenog? To bi za vas moglo biti vrlo neugodno. Ali prijeimo na stvar. Koje uvjete vi postavljate? - Morate ispuniti jedan jedini uvjet - ree Egerland. -Napisat ete pismo u kojem ete se ispriati to ste poderali nau zastavu i ljubazno nas zamoliti da vam vratimo zarobljenika i biljenice. - A u protivnom? - U protivnom emo spaliti biljenice s diktatima, a Kreuzkamm e ostati zarobljenik. Mogu ti ve sad obeati: ako ne napiete pismo, on e kod nas ostarjeti. Osim toga dobiva pljuske. Svakih deset minuta est komada. - Uvjeti su, razumije se samo po sebi, posve neprihvatljivi - odvrati Sebastian. - Posljednji put traim od tebe da nam bezuvjetno izruite Kreuzkamma i biljenice. - Ne pada nam ni na pamet! - Onda je moj zadatak ovdje zavren - ree Sebastian. - Za otprilike deset minuta kreemo u oslobaanje zarobljenika. Egerland uze sa stola jednu crnu maramu, otvori prozor, izvjesi maramu kroz prozor i povika u dvorite: Ahoj! Zatim zatvori prozor, podrugljivo se nasmija i ree: - Molim lijepo, samo izvolite doi po njega! Neprijateljski se naklonie jedan drugome i Sebastian to je bre mogao napusti stan. Kad se vratio svojim drugovima, bili su upravo pod Baviinim vodstvom stigli uenici treeg razreda. Dvadesetak djeaka stajalo je u Majurskoj ulici i napeto oekivalo pregovaraa, dok su im se prsti na nogama smrzavali. - Trae da im napiemo pismo u kojemu emo se ispriati zbog poderane zastave - izvijesti Sebastian. -

Osim toga, moramo ih pismeno zamoliti da nam izrue zarobljenika i biljenice. - Pa to je da crkne od smijeha - uzvikne Matthias. -Naprijed, djeco! Smlavimo ih! Bacimo ih na koljena! - A gdje je Martin? - upita zabrinuto Uli. - A gdje je sad zapravo Kreuzkamm? - upita Johny Trotz. - Mislim da su ga zatvorili u Egerlandov podrum i svezali - ree Sebastian. - Tako neto moe se razabrati iz onoga to mi je ispriala Egerlandova stara. Rekla je da su traili klju od podruma i ue za suenje rublja. - Dakle, naprijed u dobru zabavu! - povika Bavica. I ostali to nisu mogli doekati. Uto je dotrao Martin. - Hajdemo! Oni se ve skupljaju u dvoritu! Sebastian mu podnese izvjetaj. - Ta gdje si bio cijelo to vrijeme? - upita Uli. Martin pokae kuu na uglu Majurske ulice. - Odande se moe vidjeti Egerlandovo dvorite. On je izvjesio nekakvu crnu maramu i zagrmio Ahoj! i sad se iz okolnih kua okuplja njihova banda. On pogleda oko sebe i pone ih prebrojavati. - Ima nas dovoljno - ree umiren. - Da ne zna moda i to gdje dre Kreuzkamma? upita Sebastian ljubomorno. - Da. U Egerlandovom podrumu. uva ga nekoliko reala-ca. Moramo odmah udariti. Inae e ih se tamo skupiti previe. Moramo na juri osvojiti dvorite i zauzeti podrum. Jedna polovica e, pod Johnnyjevim zapovjednitvom, prodrijeti s ulice u kuu. Druga polovica e, pod mojim vodstvom, iz kue na uglu, u kojoj sam upravo bio, preko zida izvesti napad s boka. Ali nekoliko minuta kasnije. - Samo trenutak - ree netko iza njih. Oni se preplaeno okrenue.

Iza njih je smjekajui se stajao Nepua. - Dobar dan! - povikae svi u jedan glas, uzvraajui mu smijeak. - To to ste nakanili ne moete izvesti - izjavi on. Egerland je skupio ve tridesetak djeaka. Upravo sam ih maloprije promatrao. Osim toga va e rat izazvati takvu guvu da e dojuriti policijska postrojba za posebne namjene. - A onda e sve to doznati obadvije kole - ree Uli drhtei od hladnoe - i izbit e skandal. Pred sam Boi. Matthias strogo pogleda maloga. - Ali to je istina - ree Uli zbunjeno. - Ne kaem to zato to bih se moda bojao zbog sebe, Mac. - to nam, dakle, vi savjetujete? - upita Martin Nepuaa. - Vidite li ono gradilite tamo prijeko? Zatrait ete od uenika realke da se tamo sastanu s vama. A onda ete prirediti dvoboj. Zato da se svi tuku? I vi i oni izabrat ete po jednog predstavnika. Dovoljno je da se tuku njih dvojica. Ako pobijedi va predstavnik, morat e vam bez ikakvih uvjeta izruiti zarobljenika. - A ako pobijedi realac? - upita Sebastian ironino. - Do vraga, do vraga! - ree Matthias. - Zar si odjednom poludio? Daj da samo jo na brzinu pojedem jednu zemiku. - On zavue ruku u vreicu i pone zvakati. - Realci e izabrati Wawerku (Vaverka). A njega mogu pobijediti lijevom rukom. - Dobro - uzviknu Martin. - Pokuajmo tako! Sebastiane, tri i dovedi ih na gradilite! Mi odmah idemo tamo. - Za svaki sluaj pripremite brdo gruda! - dovikne im Sebastian. - Ako neto krene naopako. Onda u trku nestade iza ugla.

ETVRTO POGLAVLJE SADRAJ: DVOBOJ KOJI ZAVRAVA TEHNIKIM NOKAUTOM; VJEROLOMSTVO UENIKA REALKE; EGERLANDOVA DUEVNA BORBA; MARTINOV TAJANSTVENI BOJNI PLAN; NEKOLIKO PLJUSKI U PODRUMU; HRPICA PEPELA; DOPUTENJE DA SMIJU POBIJEDITI I EGERLANDOVO POVLAENJE. Na jednoj strani gradilita stajali su gimnazijalci, na drugoj realci. Odmjeravali su jedni druge Ijutitim pogledima. Na sredini gradilita odravao se slubeni susret dvojice voa. Sebastian je kao pregovara dopratio Egerlanda. - Nai protivnici prihvatili su na prijedlog - rekao je Martinu. - Odrat e se dakle dvoboj. Oni su za svojega predstavnika izabrali Heinricha Wawerku (Hajnrih Vaverka). - Za nas e nastupiti Matthias Selbmann - izjavi Martin. -On predlae da se turnir smatra odluenim ako jedan od dvojice boraca pobjegne s borilita ili bude onesposobljen da se dalje brani. Egerland pogleda Wawerku, visokog, snanog momka. Wawerka mrano kimnu glavom, a Egerland ree: - Prihvaamo uvjete borbe. - Ako pobijedi na predstavnik - objasni Sebastian - izruit ete nam zarobljenika i biljenice bez ikakvih uvjeta. Ako pobijedi Wawerka, moete ih zadrati. - I onda ete nam se pismeno ispriati? - upita Egerland podrugljivo. - Onda emo u svakom sluaju ponovno pregovarati -odgovori Martin. - U najgorem sluaju napisat emo ak i pismo. Ali najprije e se odrati

dvoboj. - Molim voe da se vrate svaki svojim ljudima! povika Sebastian. Sada je prostor izmeu neprijateljskih vojski bio prazan. S lijeve strane, iz redova realaca, istupio je Wawerka. S desne strane pribliavao se Matthias. - Ahoj! - vikali su realci. - Dri se! - urlali su gimnazijalci. Sada su dvojica boraca stajali jedan nasuprot drugome odmjeravajui se. Zavladao je tajac. Svi su oekivali poetak borbe. inilo se da nijedan od one dvojice ne eli poeti prvi. Tada se Wawerka munjevitom brzinom sagnu i povue protivnika za noge. Matthias pade na lea i svom duinom se isprui u snijegu. Wawerka se baci na njega i poe ga udarati. Realci su urlali od oduevljenja. Gimnazijalci su bili uplaeni, a Uli, koji je od uzbuenja i hladnoe sav cvokotao, neprestano je tiho ponavljao: - Mac, molim te, budi jako oprezan! Mac, budi jako, jako oprezan! Maiu, uvaj se! Iznenada je Matthias uspio uhvatiti Wawerkinu desnu ruku i poeo je polako i nemilosrdno zavrtati. Wawerka je psovao kao koija. No to mu nije pomoglo. Morao je popustiti i otkotrljao se u stranu. Sad je Matthias uhvatio Wawerkinu glavu i zagnjurio protivniku lice duboko u snijeg. Realac je mlatarao nogama. Ponestajalo mu je zraka. Matthias ga neoekivano oslobodi i odskoi tri koraka unatrag, oekujui sljedei napad. Lijevo oko bilo mu je nateeno. Wawerka stenjui ustade, ispljune punu aku snijega i bijesno jurnu na Matthiasa. No Matthias se izmae i realac preletje preko njega kao da skae naglavce, zaronivi opet u snijeg! Gimnazijalci su se smijali i trljali ruke. Matthias se okrenu svojim prijateljima i doviknu im:

- Sad tek zapravo poinjem! Wawerka je ustao, stisnuo pesnice i ekao. Matthias mu prie blie, zamahnu i udari. Protivnik uzvrati udarac. Mac udari ponovno. Tako su se tukli neko vrijeme, a da nijedan ni drugi nije imao oitu prednost. Tada se Matthias sagnu. Wawerka spusti ake da zatiti tijelo. No Mac se naglo uspravi, udari i pogodi realca u nezatienu bradu. Wawerka je zateturao, okrenuo se oko sebe kao da je pijan i vie nije mogao podii ruke. Bio je potpuno oamuen. - Naprijed, Mac! - doviknu mu Sebastian. Dokraji ga! - Ne! - viknu Matthias. - Neka se najprije jo jedanput oporavi. Wawerka se s mukom sagnu, zagrabi aku snijega i natrpa je za ovratnik kaputa. Od toga je opet doao k sebi. Ponovno je podigao ake i jurnuo na Matthiasa. Ovaj odskoi u stranu i Wawerka prozuja pored njega. Realci zaurlae: - Ahoj! - Wawerka je ostao na nogama, okretao se poput bika u areni i reao: - Pridi samo, ti uljive! - Trenutak - ree Matthias. Priao je blie i gurnuo Wawerki aku pod nos. Wawerka udari pun bijesa. Tako mu je lice opet ostalo otkriveno i odmah je dobio takav udarac iza uha da je sjeo. Ponovno je ustao, zateturao prema Matthiasu, ali ga je doekalo nekoliko zvonkih zaunica. No one vie nisu ni bile potrebne. Bio je posve dotuen. Matthias uhvati bespomonog protivnika za ramena, okrenu ga i udari nogom u stranjicu. Poput navijene lutke izletio je Wawerka posrui iz borilita, ravno u nijemu skupinu realaca. Da ga nisu zadrali, nastavio bi teturati dalje. Matthiasa su doekali oduevljeno. Svi su mu stezali ruku. Uli je sav blistao. - Kakav sam samo strah pretrpio zbog tebe! - ree

on. -Boli li te jako oko? - Nije vrijedno spomena - promrmlja pobjednik ganuto. - A jesi li mi sauvao moju posljednju zemiku? Malian mu prui vreicu i Matthias opet poe vakati. - Sad emo brzo izvui Kreuzkamma! - uzviknu Bavica. No dogodilo se drukije. Pojavio se Egerland, sav zbunjen i rekao: - Uasno mi je ao. Moji vam ljudi ne ele izruiti zarobljenika. - Ali to je nemogue! - ree Martin. - Ta unaprijed smo sve tono dogovorili! Pa ne moete samo tako pogaziti svoju rije! - Potpuno se slaem s tobom - odvrati Egerland pokunjeno.- No oni mi otkazuju poslunost. Ne mogu tu nita uiniti. Martin se opet sav zacrvenio. - To je nevjerojatno! - povika on sav izvan sebe. - Zar ti derani nemaju nimalo osjeaja asti? - Do vraga, do vraga! Da sam to znao - ree Matthias vaui - napravio bih od Wawerke frikase* ( Frikase (od Franc. rijei fricassee) - paprika; i u njemakom strana
rije - Frikassee - za koju Matthias ne zna kako se pie. (prini. prev.)). Uli, kako se pie frikase?

- S dva "s" - odgovori Uli. - Pretvorio bih ga u frikase s etiri "s"! - ree Matthias. - Meni je cijela ta pria uasno neugodna - izjavi Egerland. - Ja, dodue, dijelim vae miljenje, ali ipak moram stajati uz svoje ljude! Zar ne? - Naravno - odvrati Sebastian. - Ba ima nesreu. Ti si tipian primjer sukoba dunosti. To se ve esto dogaalo. Nepua je polako preao preko gradilita,

kimnuo Matthiasu glavom u znak priznanja i poeo se raspitivati to se dogaa. Sebastian ga izvijesti u emu je problem. - Grom i pakao! - ree Nepua. - Zar meu dananjim mladima ima takvih vucibatina? ao mi je, Martine, to sam vam predloio dvoboj. Tako neto mogue je, naravno, samo meu pristojnim ljudima. - Potpuno ste u pravu, gospodine - primijeti Egerland. -Jedino to ja mogu uiniti jest da se gimnazijalcima stavim na raspolaganje kao talac. Martine Thaleru, va sam zarobljenik! - Bravo, mladiu - ree Nepua. - Ali to, naravno, nema nikakva smisla. Ta koliko jo djeaka mora danas biti zatvoreno? - U redu - ree Martin. Lice mu je bilo ozbiljno i blijedo. - Ti si pristojan momak. Vrati se svojim ljudima i reci im da emo ih za dvije minute napasti. To e, uostalom, biti posljednja borba meu nama. S onima koji ne dre do svoje rijei vie se neemo boriti. Prema njima osjeamo samo prezir. Egerland se nijemo nakloni i odjuri. Martin brzo okupi djeake oko sebe i tiho ree: - Sad me dobro posluajte! Za dvije minute poet ete bitku snjenim grudama, bez urbe. Vodstvo e preuzeti Sebastian. Matthias, Johny Trotz i ja moramo vas, naime, na kratko napustiti. Teko vama ako dobijete bitku prije nego to se mi vratimo! Va je zadatak da realce zadrite ovdje! Smijete se ak malo povui, tako da oni krenu za vama. - To nadmauje moje mogunosti shvaanja primijeti Bavica, sagne se i pone praviti grude. - Izvrstan plan - ree Sebastian s odobravanjem. Pouzdaj se sasvim u mene. Ja u ovdje ve srediti stvar. Uli, koji bi najradije bio uz Matthiasa, pristupi Martinu.

- Smijem li i ja poi s vama? - upita. - Ne - odvrati Martin. - Ali Uli! - uzviknu Sebastian. - Ti mora ostati ovdje i pomoi nam pri povlaenju. Pa ti to tako dobro zna! Uliju navrijee suze na oi. Matthias zamahnu rukom kao da e ubiti Sebastiana. - Drugi put - promrmlja zatim. - Neu sad rjeavati privatne sporove. S druge strane doletjee prve snjene grude. Sebastian izda zapovijedi. Bitka na gradilitu je zapoela. Nepua ree Uliju: - Glavu gore, mali! - Ostalima je kimnuo glavom. Sretno, klipani! Imate svojeg Martina, ja vam tu nisam potreban. - Vrijedi! - zagrmjee oni. Tad se Nepua, ljubazan i zamiljen, izmeu snjenih gruda koje su ve letjele oko njega, uputi kui. U svoj eljezniki vagon. Sebastian je trao od jedne do druge grupe. Gimnazijalci su zbog vjerolomstva realaca bili potpuno izvan sebe i bili bi ih najradije pregazili. Bavica je bio posebno nestrpljiv. - No izdaj ve jednom zapovijed za... - juri, htio je viknuti. Ali uto ga je jedna neprijateljska gruda pogodila ravno u usta. On iznenaeno razvue lice. Ostali uenici su se smijali. - Ti, dodue, nisi shvatio zato sad ne smijemo pobijediti - ree Sebastian - no ipak mora sluati. Onda se ogledao oko sebe traei pogledom Ulija. Njega je zeblo za ruke i gurnuo ih je u depove hlaa. Kad je primijetio Sebastianov pogled, brzo je opet izvukao ruke iz depova i pridruio se bombardiranju. U meuvremenu su Martin, Johny i Matthias odjurili niz Majursku ulicu, nestali u kui na uglu, utrali u dvorite, preskoili zid i sad su stajali pred

ulazom u dvorite kue u kojoj je stanovao Egerland. - Tamo su vrata od podruma - proapta Martin. Matthias je oprezno pritisnuo kvaku i njih trojica poee se neujno sputati niz skliske stube. Oko njih bio je potpuni mrak. Zaudaralo je po starom krumpiru. Sad su pipajui ili kroz uske, niske hodnike. Nekoliko puta su skrenuli. Onda Johnny povue Martina za rukav kaputa. Zastali su i opazili jedan poboni hodnik koji bijae osvijetljen. Polako su se priuljali i zauli neki nepoznat djeaki glas. - Kurt - govorio je glas. - Ve je prolo deset minuta. - Pa, onda emo opet malo raditi - odgovori drugi nepoznat glas. - Ve me bole ruke. I tada se, est puta uzastopce, zauje glasno pljeskanje. Onda je opet zavladala tiina kao u grobu. - Najvie me udi da vas nije stid - javi se odjednom trei glas. - To je Kreuzkamm - proape Johny. I oni se nastavie uljati sve dok nisu ugledali o emu je rije. Iza jednih pritvorenih vrata od letvica stajala su dvojica realaca, a na jednom starom, rasklimanom kuhinjskom stolcu sjedio je Rudi Kreuzkamm. Bio je svezan uzetom za vjeanje rublja, nije mogao pomaknuti ni ruke ni noge, a obrazi mu bijahu neprirodno crveni. Na jednom stolu gorjela su tri okrajka svijea. A u najdaljem kutu podruma, izmeu drva, briketa i ugljena, bilo je prislonjeno boino drvce. Egerlandov otac kupio ga je prije dva dana. - Vratit u vam to, im me moji prijatelji oslobode - ree Kreuzkamm bijesno. - Do tada moe ispljesnivjeti - primijeti jedan od realaca. - Najkasnije za jedan sat doznat e gdje sam odvrati Kreuzkamm samouvjereno. - Onda te eka jo lijepa porcija pljuski - ree

drugi. -Svakih deset minuta po est komada, to je trideset i est pljuski za jedan sat. - Primijenjena matematika! - uzviknu prvi i nasmija se tako glasno da je podrumski svod odjekivao. - A moda e tvoji prijatelji stii i ranije, to misli? - Nadam se da hoe - ree Kreuzkamm. - Onda emo ti za svaki sluaj odmah opaliti jo pola tuceta. Tako rei kao predujam. Kurtiu, prihvati se posla! Realac koji se zvao Kurt prie sasvim blizu Kreuzkammovu stolcu, podie lijevu ruku i udari. Zatim podie desnu ruku, udari ponovno i ree: - To bi bila dva komada. - Onda opet podie lijevu ruku - ali u tom trenutku pokraj njega je ve stajao Matthias i treu uku dobio je sam Kurt. Odletio je s treskom u Egerlandovo boino drvce i tamo je, sjedei meu jelovim iglicama, tulio i opipavao lijevi obraz. Martin je na drugom realcu izveo zahvat s obje ruke, takozvani dvostruki nelson, tako da se deku smrknulo pred oima. A Johny je dotle odrijeio nateenog Kreuzkamma. - Brzo! - povika Martin. - Za dvije minute moramo opet biti na gradilitu! Rudi Kreuzkamm protezao je ruke i noge. Boljele su ga sve kosti. Obrazi su mu bili tako debeli kao da ima valjuak u ustima. - Od pola dva sjedim na tom stolcu - ree on i udari stolac nogom.- A sad je otprilike etiri. I svakih deset minuta est pljuski! - To zaista nije ala - sloi se Matthias, uzimajui ue za suenje rublja. Postavili su dvojicu realaca prislonjene leima o lea i vrlo savjesno ih svezali. - Tako - ree Martin. - Sad brzo vrati klipanima uke! Dva i pol sata, to je sto pedeset minuta. Koliko je

to uaka, Kurt? - Devedeset komada - odgovori Kurt plaui. etrdeset i pet za svakoga. - Toliko vremena nemamo - primijeti Matthias. Ja u svakome odvaliti samo jednu uku. To je isto kao da su od Rudija dobili devedeset. Na to je poeo tuliti i drugi realac. - Rudi, a gdje su nae biljenice? - upita Martin. Kreuzkamm pokae u jedan kut. - Ne vidim ih - ree Martin. - Mora bolje pogledati - odgovori Kreuzkamm. U kutu leala je hrpica pepela. Moglo se jo razabrati malo pougljenjenog papira i krajiak jednog plavog omota. - Dobri Boe! - uzviknu Matthias. - To su nae biljenice s diktatima? Kreuzkamm kininu glavom. - Spalili su ih pred mojim oima. - No, tvoj e se stari jako obradovati - ree Martin. Onda uze svoju maramicu, stavi u nju pepeo, paljivo je zaveza napravivi vor i gurnu spaljene biljenice s diktatima u dep hlaa. - Pa to moe jo krasno ispasti - ree Johnny. Matthias je zadovoljno trljao ruke. -Ja u priloiti urnu za pepeo - izjavi on. Zakopat emo biljenice s diktatima kod Nepuaa u vrtu. Sa zahvalnou odbijamo svaku suut. Martin malo razmisli i ree: - Rudi, odmah e otrati kui! Ako tvoj otac upita za biljenice, rei e da su ostale u koli i da u mu ih ja predati sutra ujutro na prvom satu. Jasno? Dalje nita ne govori. Mi emo jo na brzinu izmlatiti realce na gradilitu i onda jurimo kui. Lijepi Teodor ve nas sigurno eka. Napustie podrum. Samo je Matthias jo malo ostao. Dok su se ostali penjali uza stube, uli su kako

su odjeknula dva uzastopna glasna udarca. A onda su dvojica realaca zatulila kao psi na lancu. U dvoritu Matthias je sustigao trojicu svojih drugova. - Tako, to bi moralo biti dovoljno - ree. - Ti vie nee zatvoriti nijednog gimnazijalca. Kreuzkamm se oprostio od njih na kunim vratima. - Mnogo vam hvala - ree on pruajui im ruku. Sredite ih dobro! - Vrijedi! - povikae oni i nestadoe iza ugla. Kreuzkamm oprezno opipa obraze, odmahnu glavom i pouri kui. Pred gradilitem Martin ih zaustavi. - Johny - ree on - otrat e naim ljudima i doviknuti Sebastianu: Sad smijete pobijediti! Je li to jasno? Dakle, odmah ete prijei u napad. im nastane krkljanac, Matthias i ja emo taj olo napasti s lea. Krenimo! Johny odjuri kao da se radi o ivotu i smrti. Mac i Martin virili su kroz jednu pukotinu u ogradi oko gradilita. Scbastian i ostali dopustili su da ih protivnici potisnu u kut. Na sve strane pljutale su grude snijega. Realci su vikali Ahoj! i ve su se osjeali kao pobjednici. - Vidi li negdje Ulija? - upita Matthias. - Ne vidim ga - ree Martin. - Pozor, Mac! Preko ograde! Prebacie se brzo na drugu stranu i stigoe u pravi trenutak. Sebastian je dobro obavio svoj zadatak. Sasvim neoekivano gimnazijalci jurnuc naprijed. Realci poee uzmicati pred estokim udarom. Matthias i Martin potrae preko gradilita i udarie s lea realce koji su se povlaili. Neki su od straha popadali i ostali leati u snijegu. - Naprijed! - orilo se sa svih strana. Tamo gdje bi

se pojavio Mac, neprijatelj je bjeao. Bjeali su pojedinano. Bjeali su u grupama. Samo je Egerland odolijevao. Krvario je, lice mu je bilo mrano i odluno, izgledao je kao kakav naputen, nesretan kralj. Bavica jurnu na njega. No Martin stade pred neprijateljskog vou i povika: - Dopustit emo mu da se slobodno povue. Samo je on bio poten i hrabar do kraja. Egerland se okrenu i usamljen napusti bojno polje. Uto prijateljima prie Fridolin. -Je li Kreuzkamm osloboen? Martin potvrdno kimnu glavom. - A biljenice s diktatima? - upita Bavica znatieljno. - Njih imam u maramici - ree Martin i pokaza hrpi djeaka koji su zaueno i puni potovanja gledali u njega. - Tu se nestrunjak udi, a strunjak se divi primijeti Sebastian. - A gdje je Uli? - upita Matthias. Bavica pokae palcem iza sebe. Matthias odjuri do najudaljenijeg kuta gradilita. Tamo je na jednoj debeloj dasci sjedio Uli i buljio u snijeg. - to se dogodilo, mali? - upita Matthias. - Nita naroito - odgovori Uli tiho. - Opet sam zbrisao. Sam je Wawcrka pojurio na mene. vrsto sam odluio da u mu podmetnuti nogu, ali kad sam ugledao njegovo lice, bilo je gotovo. - Da, on ima odvratnu njuku - ree Matthias. - I meni je zamalo pozlilo kad je navalio na mene. - Ti me samo eli utjeiti, Maiu - ree Uli. - Ali to tako sa mnom vie ne ide. Mora se uskoro neto dogoditi. - No doi sad - ree Matthias. - Ostali upravo odlaze.

I dvojica prijatelja, koji bijahu tako razliiti, potrae za ostalima. Trei bez predaha cijelim putem vraali su se u kolu. U susret lijepom Teodoru. Potuena vojska realaca okupila se u dvoritu kue u umarskoj ulici broj 17. ekali su Egerlanda. On ozbiljno stupi meu njih i ree: - Oslobodite zarobljenika! - Nije nam ni na kraj pameti - povika Wawerka. - Onda radite to hoete! - ree Egerland. -I potraite sebi drugog vou. - Otiao je u kuu i ne pogledavi nijednoga od njih. Ostali urlajui pojurie u podrum. Htjeli su iskaliti svoj bijes na zarobljeniku. Umjesto jednog zarobljenika naoe u podrumu dvojicu! Tad se svi iznenaeno i pokunjeno pogledae i zastidjee, koliko su to jo uope mogli.

PETO POGLAVLJE SADRAJ: PONOVNI SUSRET S LIJEPIM TEODOROM; RASPRAVA O KUNOM REDU; NEOEKIVANA POHVALA; PRIMJERENA KAZNA; PODUA ODGOJITELJEVA PRIPOVIJEST I TO SU POSLIJE NJE REKLI DJEACI. Bilo je ve kasno popodne; malo poslije pet sati. Vie nije snijeilo. No teki, sumporastouti oblaci vukli su se nebom. Zimska veer sputala se na grad.)Bila je to jedna od onih malobrojnih veeri to su jo preostale do Badnjaka, do najljepe veeri u godini. Niste mogli pogledati nijedan od mnogobrojnih prozora na zgradama a da ne pomislite kako e za nekoliko dana upaljene svijee na boinim drvcima bacati svoj svjetlucavi sjaj na mrane ulice. I da ete tada biti kod kue, kod svojih roditelja, pod svojim boinim drvcem.

(Osvijetljeni izlozi bili su ukraeni jelovim granicama i staklenim ukrasima. Odrasli su s paketima u rukama trali iz jednog duana u drugi i pravili vrlo tajanstvena lica. U zraku se osjeao miris medenjaka, kao da su njima bile poploene ulice. Petorica djeaka trala su dahui uzbrdo. -Ja u za Boi dobiti boksaku loptu za vjebanje - ree Matthias. - Justus e mi sigurno dopustiti da je privrstim u gimnastikoj dvorani. ovjee, to e biti sjajno! - Oko ti se jo vie smanjilo - primijeti Uli. - Nije to nita. To ide uz taj poziv. Pribliavali su se koli. Mogli su je ve vidjeti. Nalazila se na uzvisini iznad grada. Sa svojim osvijetljenim katovima bila je nalik na golemi prekooceanski parobrod koji nou plovi morem. Sasvim gore u lijevom tornju svijetlila su dva usamljena prozora.! Tamo je stanovao doktor Johann Bokh, njihov odgojitelj. - Imamo li kakvu zadau iz matematike? - upita Johnny Trotz. - Da - ree Martin. - Zadatke iz primijenjenog postotnog rauna. Ali lagani su, prava djeja igra. Izradit u ih poslije veere. - A ja u ih sutra ujutro prepisati od tebe - ree Sebastian. - teta je troiti vrijeme na njih. Upravo itam knjigu o genetici, nauci o nasljeivanju. To je mnogo zanimljivije. Djeaci su se zadihano penjali uzbrdo. Snijeg im je kripao pod nogama. Pred kolskim vratima netko je koraao gore-dolje, puei cigaretu. Bio je to lijepi Teodor. - Ah, to ste vi, draga djeice - ree on podrugljivo. - Otili ste kradomice u kino, je li? Nadam se da vam je bilo lijepo i da se kazna isplati. - Film je bio sjajan - izmisli u trenu Sebastian. -

Glavni glumac bio vam je nevjerojatno slian. Samo nije bio ba tako lijep. Matthias se nasmija. No Martin ree: - Okani se gluposti, Sep, molim te! - Naravno, i ti si opet umijean u to! - uzviknu lijepi Teodor, drei se kao da je tek sad primijetio Martina. - Kako netko takvom klipanu kao to si ti moe dati stipendiju, to neu nikad shvatiti! - Samo nemojte gubiti hrabrost - ree Johnny. Jo ste mladi. Lijepi Teodor izgledao je kao da e poeti rigati vatru. - Hajde, poite sa mnom, vi ptiice! Gospodin doktor Bokh ve vas eljno oekuje. Poee se uspinjati zavojitim stubitem toranjskog krila. Maturant je poput policajca iao iza njih, kao da se boji da bi mogli opet pobjei. Malo kasnije stajali su svi zajedno pred Justusom u njegovoj radnoj sobi. - Evo bjegunaca, gospodine doktore - ree lijepi Teodor. Glas mu je zvuao slatko poput meda. Doktor Bokh sjedio je za pisaim stolom i promatrao petoricu djeaka. Izraz njegova lica nije odavao to misli. Njih petorica izgledali su upravo zastraujue. Matthiasu je jedno oko bilo nateeno. Sebastianove hlae bile su na koljenima poderane. Ulijevo lice i ruke bili su crvenomodri od hladnoe. Martinu je kosa neuredno padala na lice. A Johnyju je krvarila gornja usna. U jednoj od gruda koje su ga pogodile bio je kamen. S pet pari izama otapao se snijeg, stvarajui pet lokvica. Doktor Bokh se podigne i prie optuenima. - Kako glasi lanak kunog reda primjenjiv na va sluaj, Uli? - Uenicima internata zabranjeno je da napuste kolsku zgradu, osim u vrijeme predvieno za izlazak -

odgovori malian bojaljivo. - Ima li nekih iznimaka? - upita Bokh. - Matthias! - Da, gospodine doktore - ree Mac. - Kad neki lan nastavnikog zbora naredi ili dopusti ueniku da napusti kolu. - Koji vas je od nastavnika pustio u grad? - upita odgojitelj. - Nijedan - odvrati Johny. - S ijim ste doputenjem otili? - Otili smo bez doputenja - objasni Matthias. - Nije bilo tako - ree Martin. -Ja sam im naredio da pou sa mnom. Samo sam ja odgovoran za to. - Tvoja sklonost da preuzme odgovornost dobro mi je poznata, dragi Martine - ree doktor Bokh strogo. Ne bi trebao zloupotrebljavati to pravo! - Nije ga zloupotrijebio - uzviknu Sebastian. Morali smo u grad. Bilo je to prijeko potrebno. - Zato mene, kao mjerodavnog za to, niste pitali za doputenje? - Vi biste nam, zbog kunog reda, uskratili doputenje -ree Martin. - A mi bismo unato tome morali odjuriti u grad! To bi bilo jo mnogo neugodnije! Doktor Bokh prie optuenima. - Kako? Vi biste to uinili i protiv moje izriite zabrane? -upita Justus. - Da - odgovorie sva petorica. - Naalost - dodade Uli pokunjeno. - Pa to je naprosto neuveno, gospodine doktore! primijeti lijepi Teodor odmahujui glavom. - Ne sjeam se da sam vas pitao za vae originalno miljenje - ree doktor Bokh. Lijepi Teodor pocrvenje kao rak. - A zato ste morali sii u grad? - upita nastavnik. - Opet zbog realaca - izvijesti Martin. - Napali su jednog naeg eksternista. Taj eksternist i biljenice s diktatima koje je trebao odnijeti gospodinu profesoru

Kreuzkammu nestali su. To nam je javio jedan drugi eksternist. Bilo je, dakle, posve jasno da moramo sii u grad da oslobodimo zarobljenika. -Jeste li ga oslobodili? - upita nastavnik. -Jesmo - povikae etvorica djeaka. Uli je utio. Smatrao je sebe nedostojnim da potvrdno odgovori na to pitanje. Doktor Bokh ispitivaki je promatrao Johnyjevu rasjeenu gornju usnu i Matthiasovo nateeno oko. - Je li tko ranjen? - upita zatim. - Ma kakvi - ree Matthias. - Nitko. - Samo su biljenice s diktatima. . . - zausti Sebastian. Martin ga pogleda tako bijesno da je odmah zautio. - to se dogodilo s biljenicama? - upita Justus. - Spalili su ih u jednom podrumu, pred oima svezanog zarobljenika - ree Martin. - Nali smo jo samo pepeo. - Pepeo je u Martinovoj maramici - objasni Matthias veselo. - A ja u priloiti urnu za pepeo. Doktor Bokh neprimjetno razvue lice i na trenutak se osmjehne. Onda se opet uozbilji. - I to e sad biti? - upita - Sutra u sastaviti popis - ree Martin. - Svaki uenik rei e mi ocjene koje je dobio iz diktata, sve od Miholja. Unijet u sve ocjene u popis i predati ga gospodinu profesoru Kreuzkammu na poetku nastave. A ovaj posljednji diktat, koji jo nije bio ispravljen, morat emo pisati jo jedanput. - Do vraga, do vraga! - proapta Matthias i strese se. - Ne znam hoe li se profesor Kreuzkamm zadovoljiti time - ree Justus. - Sve ocjene zacijelo neete znati napamet. Ipak, moram vam rei da odobravam va postupak. Ponijeli ste se naprosto besprijekorno, vi nevaljalci!

Petorica djeaka zasjae kao pet malih punih mjeseca. Lijepi Teodor pokua se nasmijeiti. No pokuaj mu nije uspio. - No ipak je protuzakonito - ree Bokh - to ste napustili kolu bez doputenja. Sjednite tu na divan! Umorni ste. Razmislit emo to se moe uiniti. Petorica djeaka sjedoe na divan i gledali su svojega Justusa puni povjerenja. Maturant je ostao stajati. Najradije bi bio pobjegao. Doktor Bokh koraao je gore-dolje po sobi i naposljetku ree: - Mogli bismo taj sluaj razmotriti sasvim injenino i jednostavno utvrditi da ste otili bez doputenja. Kakva je uobiajena kazna za to, Sebastiane? - etrnaest dana zabrane izlaska - odgovori djeak. - No mogli bismo uzeti u obzir i posebne okolnosti u kojima je prijestup uinjen - nastavi Justus. -A ako to uinimo, onda nema nikakve dvojbe da ste vi, kao pouzdani drugovi, poto-poto morali otii u grad. Va prekraj sastojao bi se tada samo u tome da ste zaboravili zatraiti doputenje. On prie prozoru i pogleda kroz okna. Lica okrenuta od njih, ree: - Ali zato me niste pitali? Zar imate tako malo povjerenja u mene? - Zatim se okrenu prema njima. Onda ja sam zasluujem kaznu! Jer bih u tom sluaju bio kriv za va prijestup! - Ali ne, dragi gospodine Justuse! - uzviknu Matthias sav izvan sebe, no brzo se ispravi i ree zbunjeno: - Ali ne, dragi gospodine doktore! Ta nadam se da znate koliko jako vas. . . - No nije izrekao reenicu do kraja. Stidio se priznati koliko vole tog ovjeka kraj prozora. - Prije nego to smo odjurili, na trenutak sam

razmiljao ne bismo li prvo trebali pitati vas - ree Martin. - No osjeao sam nekako da bi to bilo pogreno. Ne zbog nepovjerenja prema vama, gospodine doktore. Ni sam ne znam tono zato sam to propustio. To je opet bilo neto za mudrijaa Sebastiana. - Stvar je sasvim logina - objasni on. - Postojale su samo dvije mogunosti. Mogli ste odbiti nau molbu i tada bismo morali postupiti protivno vaoj zabrani. Ili ste nas mogli pustiti, a ako bi se tad nekome od nas neto dogodilo, vas bi proglasili odgovornim za to. Onda bi vam ostali nastavnici i roditelji zbog toga neprestano predbacivali. - Tako nekako - ree Martin. - Vi ba elite preuzeti odgovornost! - odvrati nastavnik. - Niste me dakle pitali samo zato da biste me potedjeli neugodnosti? Pa lijepo. Dobit ete tako arko eljenu kaznu. Zabranjujem vam izlazak prvog slobodnog popodneva poslije praznika. Time je kuni reci zadovoljen. Ili? - Bokh upitno pogleda maturanta. - Svakako, gospodine doktore - izjavi brzo lijepi Teodor. - A to popodne, kad budete izdravali kaznu, bit ete vas petorica moji gosti ovdje gore u tornju. Onda emo odrati malo sijelo uz kavu. To, dodue, ne pie u kunom redu. No ne vjerujem da se tome moe neto prigovoriti. Ili? - Opet pogleda maturanta. - Nikako, gospodine doktore - ree umiljatim glasom lijepi Teodor. Najradije bi se bio raspuknuo. - Prihvaate li kaznu? - upita Bokh. Djeaci veselo kimnue glavom, gurkajui jedan drugoga laktovima u rebra. - Sjajno - uzviknu Matthias. - Hoe li biti i kolaa? - Nadajmo se da hoe - ree Justus. - A prije nego to vas sad izbacim, htio bih vam ispriati jednu malu priu. Nekako mi se, naime, ini da vae povjerenje prema meni jo nije onako veliko kako bi to bilo dobro

za vas i kakvo bih ja elio. Lijepi Teodor se okrenu i htjede se iuljati na vrhovima prstiju. - Ne, ne, ostanite samo ovdje! - povika Bokh. Onda sjede za pisai stol i okrenu stolac tako da je kroz prozor mogao gledati zimsku veer. - Prolo je otada dvadesetak godina - pripovijedao je. - U ovoj kui ovdje bilo je ve i tada takvih djeaka kao to ste vi. Bilo je i jako strogih maturanata. Bio je i jedan odgojitelj. Stanovao je u ovoj istoj sobi u kojoj mi sad sjedimo. . . Pria govori o jednom od malih aka koji su prije dvadeset godina spavali u vaim eljeznim krevetima i sjedili na vaim mjestima u uionici i u blagovaonici. Bio je to dobar, marljiv djeak. Znao se pobuniti zbog nepravde kao Martin Thaler. I potukao bi se, kad je trebalo, kao Matthias Selbmann. Nou je katkad sjedio na prozorskoj dasci u spavaonici i eznuo za domom kao Uli von Simmern. itao je strano pametne knjige kao Sebastian Frank. I skrivao se katkad u parku kao Jonathan Trotz. Djeaci su utei sjedili jedan pokraj drugoga na divanu i pobono sluali. Doktor Bokh nastavi: - Onda se jednoga dana majka tog djeaka teko razboljela. Iz maloga mjesta u kojemu je ivjela dovezli su je u Kirchberg, u bolnicu, jer bi inae sigurno umrla. Vi znate gdje je bolnica. Prijeko, na drugom kraju grada. Velika zgrada od crvene opeke. S barakama za oboljele od zaraznih bolesti otraga u vrtu. Mali djeak bio je tada vrlo uzbuen. Ni na trenutak se nije mogao smiriti. I onda je jednoga dana, jer je njegovoj majci bilo vrlo loe, jednostavno odjurio iz kole kroz grad u bolnicu, sjedio je tamo uz bolesniin krevet i drao njezine vrele ruke. Onda joj je rekao da e sutra opet doi - jer je sljedeeg dana imao izlazak - i trei je prevalio dugi put do kole.

Pred kolskim vratima ve ga je ekao jedan maturant. Bio je to jedan od onih koji jo nisu dovoljno zreli da vlast koja im je povjerena koriste razborito i plemenito. Upitao je djeaka gdje je bio. Djeak bi sebi prije pregrizao jezik nego to bi takvom ovjeku ispriao da dolazi od svoje bolesne majke. Maturant mu je za kaznu uskratio dozvolu za izlazak sljedei dan. Sljedeeg dana djeak je ipak otrao u bolnicu. Ta majka ga je ekala! Trao je poprenim putem kroz grad. Sjedio je jedan sat uz majinu postelju. Njoj je bilo jo loije nego prethodnoga dana. Molila ga je da sutra ponovno doe. Obeao joj je i trkom se vratio u kolu. Maturant je ve prijavio odgojitelju da je djeak opet pobjegao, iako mu je izlazak bio zabranjen. Djeak se morao javiti odgojitelju, ovdje gore, u ovoj sobi u tornju. I stajao je tada, prije dvadeset godina, upravo tamo gdje ste maloprije vi stajali. Odgojitelj bijae strog ovjek. Ni on nije bio od onih ljudi kojima bi se djeak mogao povjeriti! I zato je utio. I tako mu je reeno da etiri tjedna ne smije naputati kolu. No sljedeeg je dana opet otiao. Kad se vratio, odveli su ga ravnatelju gimnazije. On ga je kaznio s dva sata zatvora. Kad je sljedeeg dana ravnatelj pozvao domara da mu otkljua prostoriju u koju su zatvarali kanjene uenike, da bi posjetio djeaka i odrao mu bukvicu, sjedio je u zatvoru posve drugi djeak! Bio je to bjegunev prijatelj, koji je dopustio da ga zatvore da bi onaj drugi opet mogao otii svojoj majci. - Da - ree doktor Bokh - bila su to dva prava prijatelja! Ostali su jedan uz drugoga i poslije. Studirali su zajedno. Stanovali su zajedno. Nisu se rastali ni kad se jedan od njih dvojice oenio. No onda je njegova ena rodila dijete. Dijete je umrlo. Zatim je umrla i ena. Dan nakon pogreba ovjek je nestao. A njegov prijatelj, iju vam priu sad pripovijedam, nije vie nikad uo nita o njemu.

Doktor Bokh oslonio je glavu na ruke, a oi su mu bile vrlo, vrlo tune. - Ravnatelj je - nastavi on naposljetku - bio izvan sebe od bijesa kad je uao u zatvor i primijetio prevaru. Onda mu je djeak ispriao zato njegov prijatelj stalno bjei i sve je na kraju dobro zavrilo. Ali djeak ija je majka leala u bolnici odluio je tad da e jednoga dana sam postati odgojitelj u toj koli u kojoj je kao dijete patio jer se nikome nije mogao slobodno povjeriti. elio je da djeaci imaju jednoga ovjeka kojemu mogu rei sve to im titi srce. Justus ustade. Lice mu bijae istodobno prijazno i ozbiljno. Dugo je promatrao petoricu djeaka. - A znate li kako se zvao taj djeak? - Da - ree Martin tiho. - Zvao se Johann Bokh. Justus kininu glavom. - A sad mi se miite s oiju, vi mangupi! Oni ustadoe, sveano se naklonie i tiho napustie sobu. Lijepi Teodor proao je pokraj njih pognute glave. Na stubitu Matthias ree: - Za toga ovjeka gore dao bih, ako treba, i da me objese. Uli je izgledao kao da je u sebi plakao i dodade: -I ja. Prije nego to su se razili i otili svaki u svoju sobu, Johny je zastao na hodniku: - Znate li - upitao je - tko je taj prijatelj koji je umjesto njega sjedio u zatvoru i koji je dan nakon pogreba nestao bez traga? - Nemam pojma - ree Matthias. - Otkud bismo to mi mogli znati? - Pa ipak - ree Johny Trotz - svi ga poznajemo. Stanuje tu u blizini i danas se trgnuo kad je uo ime Bokh. - U pravu si - ree Martin. - Sigurno si u pravu, Johny! Mi poznajemo njegovog izgubljenog prijatelja!

- Pa govorite ve jednom! - povika Matthias nestrpljivo. A Johny ree: - To je Nepua.

ESTO POGLAVLJE SADRAJ: SLIKA S KOIJOM U KOJU JE UPREGNUTO EST KONJA; MNOGO VESELJA ZBOG JEDNE STARE DOSJETKE; KRSNO IME BALDUIN; MOKRO IZNENAENJE; POVORKA SABLASTI; ZVIJER KOJA PROSIPA PRAAK OD KOJEGA SE DOBIVA SVRAB; JOHNY NA PROZORSKOJ DASCI I NJEGOVI PLANOVI ZA BUDUNOST. Poslije veere popeli su se opet u svoje radne sobe. Martin je izradio matematike zadatke za sljedei dan i sastavio popis u koji je namjeravao unijeti ocjene iz spaljenih biljenica s diktatima. Kad je Matthiasa upitao za ocjene, ovaj se nije mogao sjetiti. - Upii mi za svaki diktat dvojku - predloio je naposljetku. - Mislim da u tako proi jo sasvim dobro. - Onda je Matthias donio od domara eki i avle, i uz veliku buku poeo pribijati jelove grane na zidove. Sve dok iz susjednih soba nisu poslali izvidnike da pitaju je li tu netko poludio. Lijepi Teodor, starjeina sobe broj 9, nije se mogao prepoznati. Kad ga je Martin upitao smije li otii u druge sobe da skupi ocjene, rekao je maturant: - Razumije se, djeae. Ali nemoj se zadrati predugo. Matthias je zaprepateno zurio u Martina. Ostali iz sobe, koji nisu znali to se odigralo kod Justusa, zinuli su od uda. A drugom maturantu koji je bio u sobi od zaprepatenja je ispala cigareta. - to je s tobom, Teo? - upitao je. -Jesi li

bolestan? Martinu je taj prizor bio neugodan i brzo je izjurio iz sobe. Poto je obiao sve ostale uenike petog razreda u internatu i unio njihove ocjene u popis, otiao je do Johnyja Trotza. Njegov sobni starjeina bio je simpatian momak. - Onda, Martine, opet se spremate u boj? - upita on. - Ne - odgovori djeak. - Ovaj put ne. Johny i ja elimo razgovarati o jednom boinom iznenaenju. I onda su njih dvojica dugo aputali i dogovorili se da e sljedeeg dana poslije ruka odvesti Justusa u vrt u predgrau. - Nadam se da se ne varamo - ree Martin. - Inae e to ispasti neugodna pria. Zamisli da Nepua i Justus odjednom izjave da jedan drugoga uope ne poznaju! - To je posve iskljueno - ree Johny odluno. - U takvim se stvarima nikad ne varam. Pouzdaj se u tome potpuno u mene! -Razmiljao je. - Ne smije zaboraviti sljedee: Nepua se sasvim sigurno nije sluajno doselio sa svojim eljeznikim vagonom u blizinu nae kole! Htio je, dodue, ivjeti usamljeno i napustio je prije mnogo godina svoju okolinu, ne ostavivi za sobom nikakav trag. No nije se mogao potpuno otrgnuti od prolosti. A kad razgovara s nama, sjea se vlastitog djetinjstva. Sve to tako dobro razumijem, Martine! Kao da sam to sam doivio. - Vjerojatno ima pravo - odgovori Martin. ovjee, kako e se njih dvojica obradovati! Zar ne? Johny oduevljeno kimnu glavom. - im primijetimo da smo bili u pravu - ree on - povui emo se najneprimjetnije to moemo. - Vrijedi! - promrmlja Martin. Onda se vratio u sobu broj 9. Izvadio je iz pisaeg stola sliku koju je naslikao za svoje roditelje. Jo nije bila sasvim dovrena

i nastavio je slikati. Htio je kod kue staviti sliku pod boino drvce. Sutra, najkasnije preksutra, morao bi stii novac za put, koji e mu poslati majka. Slika bijae prilino neobina. Prikazivala je zeleno jezero i visoka, snijegom pokrivena brda. Na obalama jezera rasle su palme i naranina stabla s krupnim plodovima na granama. Po jezeru plovile su pozlaene gondole i amci s jedrima crvenkastosmee boje. Cestom uz obalu prolazila je plava koija. U koiju je bilo upregnuto est konja zelenka. U koiji su sjedili Martinovi roditelji u blagdanskoj odjei. A na sjedalu za koijaa sjedio je sam Martin. No bio je stariji nego sad i imao je pristale plave brkove. Pokraj koije stajali su ljudi u arenim, junjakim nonjama i mahali. Martinovi roditelji su ljubazno kimali glavom otpozdravljajui na sve strane, a Martin je u znak pozdrava sputao pleteni bi. Slika se zvala Za deset godina. Djeak je time zacijelo mislio: za deset godina zaraivat e toliko novca da e moi povesti roditelje na putovanje u daleke, neobine zemlje. Matthias je promatrao sliku, napola je stisnuo oi i rekao: - Do vraga, do vraga! Ti e sigurno jednoga dana postati jednako slavan kao to su Tizian (Ticijan) ili Rembrandt (Rembrant). Ve sad se radujem to u jednoga dana moi rei: Da, Martin Thaler bio je neko najbolji ak u mojem razredu. Uz to bio je vraji momak. Mnogo toga smo zajedno progutali. - Pri rijei progutali sjetio se da je opet gladan i brzo je sjeo za svoj stol, u kojemu se uvijek moglo nai neto za jelo. Na unutranjoj strani poklopca od stola bile su avliima privrene fotografije svih svjetskih prvaka u boksu. ak je i lijepi Teodor pogledao Martinovu sliku i izjavio da je ona dokaz izrazitog talenta.

Bila je to vrlo ugodna veer. Uenici prvog i drugog razreda aputali su meu sobom, odajui jedan drugome kakav su popis boinih elja poslali kui. A onda je uenik sedmog razreda, Fritsche (Frie), poeo pripovijedati o jednom dogaaju koji se zbio toga prijepodneva za vrijeme nastave. Na kraju su ga svi u sobi sluali. - Svake godine stari Grnkern redovito ponavlja jednu te istu dosjetku - pripovijedao je Fritsche. - Ta dosjetka dolazi na red uvijek kad u sedmom razredu pone govoriti o osobinama Mjeseca. Svake godine, i to ve vie od dvadeset godina, kae na poetku sata: Danas emo govoriti o Mjesecu, pogledajte m e n e! - Kakva je to dosjetka? - upita uenik drugog razreda Petermann. No ostali ga, smijui se, prekinue: - Pst! - I tako on uuti. Lijepi Teodor ree: - Kod nas se tome vie nitko nije nasmijao. U tom se trenutku glasno nasmijao mali Petermann. Shvatio je dosjetku. - No jesi li shvatio? - upita ga Matthias. Fritsche nastavi: - Mi smo to izveli vrlo lukavo. Znali smo da je danas na redu ta dosjetka i sve smo se tono dogovorili. Kad je Griinkern izgovorio svoju glasovitu reenicu, nasmijali su se najprije uenici u zadnjem redu. Tome se on, naravno, obradovao. Onda je htio nastaviti s predavanjem. No tada se nasmijao drugi red. Grnkern se opet obradovao. No upravo kad je htio nastaviti predavanje, nasmijao se trei red. Sad se Grnkern samo namrtio. A onda se nasmijao etvrti red. To ga je potpuno dotuklo. Kao da se sav smanjio. Zar vam se moja dosjetka ne svia, gospodo? upitao je. Tada je ustao Mhlberg (Milberg) i rekao: Dosjetka nije tako loa, gospodine ravnatelju. No otac mi je priao da je ta dosjetka, jo dok je on iao u sedmi razred gimnazije, bila ve tako stara da ju je trebalo poslati u mirovinu.

Kako bi bilo kad biste se jednom sjetili neega novoga? Na to je Grnkern nakon duge stanke odgovorio: Moda ste u pravu. A onda je usred sata izjurio iz uionice i ostavio nas same. Izgledao je kao da ide sam sebi na pogreb. Fritsche se nasmijao, a s njim jo nekolicina uenika. No inilo se da se veina ne slae posve s uenicima sedmog razreda. - Ne znam tono - ree jedan - ali mislim da niste trebali tako naljutiti tog starog ovjeka. - A zato ne? - uzviknu Fritsche. - Uitelju je dunost da se stalno mijenja i prilagoava. Inae bi uenici mogli ujutro ostati leati u krevetu i sluati nastavu s gramofonskih ploa. Ne, ne, nama kao uitelji trebaju ljudi, a ne dvonone limene konzerve. Potrebni su nam nastavnici koji se moraju razvijati, ako ele da se mi razvijamo. U tom trenutku otvorie se vrata. Ravnatelj gimnazije, profesor doktor Grnkern, ue u sobu broj 9. Uenici skoie sa svojih stolaca. - Sjednite samo i nastavite raditi! - ree ravnatelj. -Je li sve u redu? - Da, sve je u redu, gospodine ravnatelju - izjavi lijepi Teodor. - To je najvanije - ree stari ovjek, umorno kimnu glavom i ode u susjednu sobu. - Je li, prije nego to je uao, prislukivao na vratima? -upita radoznalo jedan uenik drugog razreda. - Tu mu ja ne mogu pomoi - ree Fritsche nemilosrdno. - Ako je, dok je jo bio mlad, htio postati inovnik, onda nije smio postati nastavnik. Matthias se nagne prema svojem susjedu, jednom crvenokosom ueniku prvog razreda. - Zna li ti uope kako je Grnkernu ime? - upita. Malian to jo nije znao. Matthias ree: - Zove se Balduin. Balduin Grnkern! Uvijek

napie samo B i iza toga stavi toku. Vjerojatno mu je neugodno zbog imena. - Ostavite starog ovjeka na miru! - ree lijepi Teodor. -On nam je potreban kao opreka. Da nemamo njega, ne bismo ni znali to nam znai doktor Bokh. Drugi maturant izbei oi. - Teo - ree - sad je doista jasno: u tvojoj glavi nije sve kako treba. Nakon veernjice sjurili su se niz iroko stubite u garderobe, skinuli i objesili odijela u ormare, a onda u dugim nonim kouljama jurnuli opet uza stube. Prvo u umivaonice, zatim u spavaonice. Maturanti nisu morali lei tako rano. Samo oni koji su nadzirali red u spavaonicama morali su biti gore i paziti da se djeaci dobro umiju, da operu zube i da brzo legnu u krevet. Lijeganje u krevet bilo je prilino sloeno. Morali ste stati na krevet i omotati oko sebe veliki pokriva; tek onda ste se, kao da vas je pogodila munja, sputali na madrac tako da bi eljezni krevet zazveketao. U spavaonici broj II bilo je uzbudljivo. Neki je aljivina stavio Matthiasu pod plahtu lavor pun vode. I kad se Matthias, umoran od pustolovina toga dana, poput klade spustio u krevet, pao je u vodu. Psujui i cvokoui zubima, skoio je iz kreveta i izvukao lavor ispod pokrivaa. - Tko je to uinio? - viknuo je bijesno. - Kakva podlost! Neka se ta hulja javi! Ubit u ga! Nahranit u ptice njegovim leom! Ostali su se smijali. Uli je zabrinuto dotrao u nonoj koulji i donio svoj jastuk. - Plaljive vucibatine! - urlao je Matthias. - Idi u krevet! - dovikne mu netko. - Inae e ti se prehladiti stranjica. - Tiina! - povika drugi. - Dolazi Justus! Uli i Matthias skoie u svoje krevete. Kad je uao

doktor Bokh, u velikoj dvorani bilo je tiho da bi se i mi mogao uti. Djeaci su mirno leali u krevetima kao aneli. Zatvorenih oiju. Justus je proao pored kreveta. - Dakle - ree on glasno. - Tu neto ipak nije u redu! Kad su djeaci tako mirni, onda je prije toga sigurno bio neki lom. Martine, govori to je bilo! Martin otvori oi i ree: - Nita naroito, gospodine doktore! Samo smo se malo alili. - Nita drugo? -Ne. Bokh krene prema vratima. - Laku no, nevaljalci! - Laku no, gospodine doktore! - povikae svi. A onda su zaista mirno i zadovoljno leali u svojim krevetima. Matthias je zijevao kao lav. Stavio je Ulijev jastuk ispod sebe na mokru plahtu i u trenu zaspao. Ubrzo nakon toga zaspali su i ostali. Samo je Uli jo leao budan. Prvo, nedostajao mu je jastuk. A drugo, opet je razmiljao kako bi napokon i on mogao pokazati svoju hrabrost. Onda je zauo poveerje. Prijeko u vojarni truba je upozoravao vojnike koji su se vraali iz grada da moraju pouriti. Uli je tad pomislio na svoje roditelje, na brau i sestre, na to da e za tri dana biti kod kue - i mislei na to usnuo je s osmijehom na licu. Jedan sat kasnije spavai su uplaeno poskoili u svojim krevetima! Iz spavaonice broj I dopirala je paklenska buka. Odjednom se vrata spavaonice broj II naglo otvorie, kao da ih je gurnula ruka duha. Buka je bila sve nepodnoljivija. Nekolicina najmlaih djeaka zavukli su glave pod pokrivae i zaepili ui. Odjednom se u mranoj spavaonici pojavi povorka bijelih vjetica i sablasti. Neke su nosile upaljene treperave svijee. Druge su lupale limenim poklopcima. Tree su pak mukale kao izgladnjeli volovi. Sasvim na

kraju povorke ila je teturajui golema bijela neman, zbacivala tu i tamo pokrivae s djeaka i posipala krevete nekakvim tajanstvenim prakom iz velike papirnate vreice. Nekoliko uenika prvog razreda zaplakalo je od straha. - Ta ne plai! - ree Uli svojem susjedu. - Pa to su samo maturanti. Oni nekoliko dana prije Boia uvijek prireuju takvu povorku. Mora samo paziti da ti po krevetu ne posipaju praak koji izaziva svrab. - Tako se bojim - aptao je jecajui uenik prvog razreda. - Kakva je ono velika zvijer na kraju povorke? - To su tri maturanta. Saili su zajedno nekoliko plahti i skrivaju se pod njima. - Ali ja se ipak bojim - ree malian. - Na to se ovjek navikne - tjeio ga je Uli. - Prve godine sam i ja plakao. - Da? - Da - ree Uli. Povorka sablasti nestade kroz stranja vrata. Polako se opet sve smirilo. Samo su se oni koji su spavali u prvom redu kreveta ekali i jo neko vrijeme psovali zagnjurivi glavu u jastuke. Praak koji izaziva svrab djelovao je. No na kraju su se i oni umirili. Matthias se uope nije probudio. Kad bi on jedanput sklopio oi mogli su kraj njega pucati i topovi, a da se on ne probudi. Naposljetku su zaspali svi osim jednoga. Taj jedan bio je Johny Trotz. On ustade i odulja se do jednog od velikih prozora. Sjeo je na iroku prozorsku dasku, podigao noge, podvukao ih pod nonu koulju i gledao dolje na grad. Mnogi su prozori jo bili osvijetljeni, a nad sreditem grada, tamo gdje su kina i lokali u kojima se plee, svijetlilo se nebo. Opet je snijeilo. Johny je zamiljeno promatrao grad. Razmiljao je: Pod svakim krovom ive ljudi. A koliko krovova ima

u jednome gradu! I koliko gradova ima u naoj zemlji! I koliko zemalja na naem planetu! I koliko zvijezda u svemiru! U cijelom tom beskrajnom prostoru ima svuda i sree i nesree. . . Jednom, poslije, sigurno u ivjeti na selu. U maloj kui s velikim vrtom. I imat u petero djece. Ali neu ih poslati preko mora da bih ih se rijeio. Neu biti tako zao kao to je moj otac bio prema meni. I moja e ena biti bolja od moje majke. Gdje li je sad moja majka? Je li jo iva? Moda e Martin ivjeti sa mnom u mojoj kui. On e slikati, a ja u pisati knjige. Bila bi sramota, mislio je Jonathan Trotz, kad ivot ne bi bio lijep!

SEDMO POGLAVLJE SADRAJ: OPIS PROFESORA KREUZKAMMA; JEZOVIT DO6ADAJ; REENICA KOJU DJEACI MORAJU NAPISATI PET PUTA; TAJANSTVENO PRIOPENJE ZA VRIJEME ODMORA; ETNJA S DOKTOROM BOKHOM; PONOVNI SUSRET U MALOM VRTU U PREDGRAU I STISAK RUKE POKRAJ OGRADE. Sljedeeg jutra, malo prije poetka nastave, iziao je Martin iz uionice na hodnik. Drao je u ruci popis s ocjenama iz diktata i htio je nastavnika njemakog, profesora Kreuzkamma, izvijestiti o jueranjem nesretnom dogaaju prije nego to ovaj ue u razred. Rudi Kreuzkamm, profesorov sin, bio je upravo ispriao da otac jo nita ne zna o tome. Hodnik bijae prazan. No galama koja je vladala u mnogim uionicama dopirala je u hodnik i ispunjavala ga priguenim zujanjem i brujanjem. Zvualo je kao roj zatvorenih muha.

Onda su s prvog kata sili nastavnici. Bili su dobro raspoloeni i glasno su se smijali. Svaki je uao u jednu od uionica i zujanje i brujanje u hodniku postajalo je sve tie i tie. - Profesor Kreuzkamm pojavio se posljednji. Koraao je ukoeno kao i uvijek, kao da je progutao tap za etnju. Pored njega iao je doktor Bokh i neto mu zanimljivo pripovijedao. Profesor ga je pozorno sluao i izgledao je jo stroe nego inae. Taj gospodin Kreuzkamm bijae udan ovjek. Uvijek su ga se pomalo pribojavali. Nije se, naime, znao smijati. Dodue, isto je tako mogue da se on jednostavno nije htio smijati! Njegov sin Rudi priao je svojim drugovima da se njegov otac ne smije ni kod kue. Na to biste se s vremenom i mogli naviknuti. No cijeli je sluaj oteavalo to to je on, iako se sam nije nikad smijao, govorio stvari kojima ste se morali smijati! Tako je, recimo, prije nekoliko tjedana, kad je vraao kolske zadae, upitao Matiju: - to si ono dobio iz prole zadae? - Dvojku - odgovorio je Matthias. - Tako? - rekao je profesor. - Ovaj put je mnogo bolje. Matthias se ve bio obradovao. A onda je profesor dodao: - Ovaj put si dobio dobru dvojku! Jednom drugom prigodom je ormar u uionici bio otvoren. Onda je Kreuzkamm viknuo: - Fridoline, zatvori ormar! Propuh je! Svaki put kad im je neto bilo smijeno i kad su se tome morali nasmijati, uenici su se osjeali nekako glupo, jer je on sam strogo gledao s katedre i pravio lice kao da ga boli trbuh. S njim nikad niste znali na emu ste, jer njegov izraz lica nije nikad odavao to osjea. No na njegovim se satovima moglo mnogo toga nauiti. A i to je neto vrijedilo.

Sad mu je, dakle, Martin morao priznati da su biljenice s diktatima spaljene. Justus je uao u drugi razred, a profesor Kreuzkamm je sam dugakim koracima krenuo prema djeaku. - Ima li kakvih novosti? - upita strogo. - Da, gospodine profesore - ree Martin pokunjeno. - Realci su juer popodne spalili nae biljenice s diktatima. Nastavnik zastade. - Jeste li ih zamolili da to uine? - upita on. Martin opet nije znao bi li se nasmijao. Onda odmahnu glavom, ispria ukratko ono najvanije i predade profesoru popis. Profesor otvori vrata, gurne Martina ispred sebe i ue u uionicu. Dok je Martin ekao pred vratima, dogodilo se neto strano! Nekoliko eksternista, po nagovoru Georga Kunzendorfa (Georg Kuncendorf), strpali su Ulija u ko za papir i objesili ko na dvije kuke koje su sluile za vjeanje zemljopisnih karata. Matthiasa su za to vrijeme etvorica djeaka vrsto drala u klupi. Tako je sad Uli visio gore pod stropom i sav crven u licu virio iz koa. Martin se gotovo onesvijestio. Profesor Kreuzkamm ponaao se kao da uope ne primjeuje tu skandaloznu injenicu. Sjeo je ravnoduno za katedru, razvezao Martinovu maramicu, koja je leala pred njim, i promatrao pepeo. - to bi to trebalo predstavljati? - upitao je. - To su nae biljenice s diktatima - odgovori Martin zbunjeno. - Aha! - ree profesor. - Jedva se mogu prepoznati. -Uostalom, kome sam juer popodne povjerio biljenice? Rudi Kreuzkamm, profesorov sin, ustade. - Pa zar nisi mogao bolje uvati biljenice? - Naalost, nisam - ree Rudi. - Dvadesetak

djeaka napalo je Fridolina i mene. A prije nego to su spalili biljenice, svezali su me uzetom za vjeanje rublja u jednom podrumu. - Kako dugo si bio u podrumu? - upita otac. - Otprilike do etiri sata. -Jesu li tvoji roditelji neto primijetili? - Ne - odgovori Rudi. - Pa to su, izgleda, neki krasni roditelji - ree profesor Ijutito. Nekoliko uenika se nasmijalo. Bilo je smijeno da profesor grdi samoga sebe. - Pa zar im nije bilo udno da te nema za rukom? - upita on. - Ne - odvrati Rudi. - Reeno im je da sam pozvan k jednom drugu. Profesor ree strogo: - Lijepo pozdravi svojega oca u moje ime i reci mu neka ubudue izvoli malo bolje paziti na tebe! Sad se nasmijao cijeli razred. Osim Ulija. I osim nastavnika. - Prenijet u to svojemu ocu - odgovori Rudi Kreuzkamm. Na to se razred ponovno nasmijao. - Krasno je stanje kod vas - ree profesor. Martinov popis mi, uostalom, nije ni potreban. Sve sam ocjene zapisao i u svoju biljenicu. No usporedit u ta dva popisa. Nadam se da nitko nije varao. To e, uostalom, izii na vidjelo. Osim toga, elim vam ve sad priopiti sljedee: pri prvoj nepodoptini koju izvedete zadat u vam takav zadatak da e vam se smrknuti pred oima. Kao po zapovijedi, svi pogledae gore u Ulija. Moglo je postati veselo! - to trai ko za papir gore pod stropom? - upita profesor. - Okanite se ve jednom tih gluposti! Nekoliko djeaka skoi da skinu ko. - Ne! - viknu strogo profesor. - Pustite ga neka

samo mirno visi! Ima vremena za to. - Pa zar nije primijetio da u kou sjedi Uli? - Prije nego to nastavimo - ree on - jo emo na brzinu ponoviti nekoliko rijei iz jueranjeg diktata. Kako se pie nesvjestica, Sebastiane? Sebastian Frank gurne pod klupu svoju knjigu o genetici i izgovori rije slovo po slovo. Slovkao je tono. Profesor odobravajui kininu glavom. - A kako se pie gnijezdo? Uli! Cijeli se razred skameni od straha. Profesor je nervozno bubnjao prstima po katedri. - No hoe li ve jednom odgovoriti, Simmern? Hajde, da ujemo! Tada se iz koa za papir zauje drhtav glas. - G. . .n. . .i. . .j. . . Uli nije dospio dalje. Magino privuen, profesor pogleda gore i ustade. - Otkad je ova uionica zabavite? Hoe li mi objasniti to trai u toj smijenoj gondoli za ljuljanje? Jesi li udaren mokrom krpom? Odmah silazi! - Ne mogu - ree Uli. - Tko je to uinio? - upita profesor. - No dobro. Vi to ionako neete odati. Matthias! Mac ustade. - Zato to nisi sprijeio? - Bilo ih je previe - oglasi se Uli odozgo, iz koa. - Za svaku nepodoptinu koja se dogodi nisu krivi samo oni koji su je uinili nego i oni koji je nisu sprijeili - objasni profesor. - Tu reenicu do sljedeeg ete sata svi napisati pet puta. - Pedeset puta? - upita Sebastian podrugljivo. - Ne, pet puta - odvrati profesor. - Kad jednu reenicu napiete pedeset puta, na kraju ste je ve zaboravili. Samo e je Sebastian Frank napisati pedeset puta. Kako glasi reenica, Martine? Martin ponovi:

- Za svaku nepodoptinu koja se dogodi nisu krivi samo oni koji su je uinili nego i oni koji je nisu sprijeili. - Kad bi ti samo znao koliko si u pravu! - primijeti profesor i zavali se u stolac. - To je bio prvi in tragedije. Sad izvucite maloga iz njegove gondole za ljuljanje! Matthias pojuri naprijed. Jo nekoliko djeaka krene za njim. I najzad je Uli opet osjetio vrsto tlo pod nogama. - A sad - ree profesor - slijedi drugi in tragedije. -I onda im je zadao takav diktat da se sve puilo. Strane rijei, pisanje velikog i malog slova, pravila interpunkcije - da te uhvati oaj! Pola sata tercijani su se preznojavali. Unato zimi i snijegu. (O tom se diktatu, uostalom, govorilo jo godinama. Najbolja ocjena bila je trojka.) - Do vraga, do vraga! - apnu Matthias svojem susjedu. - Nadam se da e realci danas ponovno napasti Rudija! No profesor Kreuzkamm ovaj put je sam ponio kui biljenice s diktatima. - Sigurno je sigurno - rekao je i iziao iz uionice jednako ozbiljno i ukoeno kao to je i uao. Za vrijeme odmora Uli se popeo na katedru i viknuo: - Mir! - No ostali su i dalje galamili. - Mir! - viknu on drugi put. Zazvualo je kao bolni krik. Ovaj put se svi umirie. Uli je bio blijed kao krpa. - elim vam rei - progovori on tiho - da to vie ne mogu izdrati. Od toga u se posve razboljeti. Vi mislite da sam kukavica. Pa dobro, vidjet ete. Pozivam vas da danas u tri sata doete na gimnastiko vjebalite. U tri sata. Nemojte zaboraviti! - Onda je opet siao i sjeo na svoje mjesto. - to to treba znaiti, mali? - upita ga Matthias. Doli su i Martin i Johny, elei doznati to zapravo Uli namjerava.

On gotovo neprijateljski odmahnu rukom i ree: - Pustite me samo na miru! Ve ete vidjeti! Prije ruka razdijelio je deurni u blagovaonici potu. Matthias i mnogi drugi dobili su novane poiljke. Bio je to novac za put koji su oekivali. Martin je dobio pismo od majke. Gurnuo ga je u dep. Iako je ve prilino dugo ivio u internatu jo se nije naviknuo da svoju potu ita za stolom, usred galame, izloen znatieljnim pogledima susjeda za stolom. Ne, elio je poslije kazaline probe otii u park ili u neku usamljenu sobu s glasovirom i biti sam kad otvori pismo. On ga opipa. Pismo nije bilo naroito debelo. Majka mu je vjerojatno poslala novanicu od deset maraka. Put je stajao osam maraka. Ostat e mu dakle dvije marke i mogao bi jo kupiti nekoliko sitnih poklona za roditelje. Slika koju je za njih izradio bila je, dodue, vrlo lijepa. No inilo mu se da je jedna slika ipak premalo za njih dvoje. Kad je ruak zavrio, okupio je Matthias oko sebe svoje vjerovnike i vratio im novac koji su mu posuivali kad ga je muila glad. Onda je skoio i odjurio. Morao je brzo do pekara Scherfa. Tamo je, budui da je danas bio bogat ovjek, htio kupiti kolaa za sve koji su glumili u boinom igrokazu. Naravno, i za sebe, ta i on je glumio s njima. Blagovaonica se ispraznila. Samo su Martin i Johny jo stajali na vratima. A otraga, na uoj strani prostorije, sjedio je Justus za jednim malim stolom i upravo pripaljivao cigaru. Krenue prema njemu. On im prijateljski kimnu glavom i ispitivaki ih pogleda. - Izgledate jako sveano - ree on. - to vam je na pameti? - Htjeli smo vas zamoliti da malo proetate s nama -objasni Martin. - Moramo vam neto pokazati. - Tako? - ree on. - Morate? Obojica odluno kimnue glavom. Tad on ustade i

izae s njima iz blagovaonice. Odveli su ga, a da se on nije nimalo bunio, do kolskih vrata. - Oho! - ree on. - Zar izlazimo? Oni opet kimnue glavom. - Pa, sad sam doista znatieljan - ree on. Vodili su ga ulicom uz eljeznu kolsku ogradu. On se raspitivao o njihovim kazalinim probama. Johny Trotz ree: - Vrlo dobro znamo svoje uloge. ak ni Matthias nee zapeti sutra naveer na boinoj sveanosti. Sutra popodne imamo i generalnu probu. S kostimima. Justus se raspitivao smije li doi na generalnu probu. Odgovorili su mu da se to razumije samo po sebi. No primijetio je da im nije bilo ba pravo. Zato ree da e svoju radoznalost ve nekako obuzdati do prve javne izvedbe. - Pa kamo me zapravo vodite? - upita doktor Bokh. Nisu mu nita odgovorili, samo su se smjekali i bili su vrlo uzbueni. Odjednom Johnny upita: - to je bio po zanimanju va prijatelj o kojem ste nam sino pripovijedali? - Bio je lijenik - ree doktor Bokh. - Zato ga je zacijelo i toliko pogodilo to nije mogao pomoi svojoj eni i djetetu. Bio je ak vrlo sposoban lijenik. No protiv sudbine katkad ne pomae nikakvo znanje. -Je li znao svirati glasovir? - pitao je Johny dalje. Justus zaueno pogleda djeaka. - Da - ree naposljetku. - Dapae, svirao je odlino. Ali kako ti pada na pamet da to pita? - Samo tako - ree Johny. A Martin uto otvori ulazna vrata u koloniju vrtova u predgrau. - Ovamo unutra? - upita nastavnik. Oni kimnue glavom i povedoe ga pored mnogih malih, snijegom prekrivenih vrtova.

- Prije dvadeset godina ovdje je jo bila uma pripovijedao je doktor Bokh. - A kad bismo neto naumili izvesti, popeli bismo se preko ograde. - To i mi danas radimo - ree Martin. Sva trojica se nasmijae. Tada dvojica djeaka zastadoe. - Ta tu netko stanuje u pravom eljeznikom vagonu! -povika Justus iznenaeno. - Da - ree Johny. - ovjek koji stanuje u tom vagonu na je prijatelj. Volimo ga gotovo kao i vas. Zbog toga i elimo da se napokon upoznate. Martin je uao u vrt, zastao pred vagonom i pokucao tri puta. Vrata se otvorie i Nepua izae. Pruio je Martinu ruku. A onda je pogledao prema vrtnim vratima, gdje je stajao Johny Trotz s nastavnikom. Odjednom Justus duboko uzdahnu, naglo otvori vrata reetkaste ograde i potri prema Nepuau. - Roberte! - uzviknu sav izvan sebe od uzbuenja. - Johanne! - ree Nepua i isprui ruke prema prijatelju. Djeaci se nisu morali mnogo truditi da se neopaeno povuku, jer su dvojica mukaraca stajali na snijegu kao dva kamena stupa i netremice gledali jedan drugoga. - Stari drue! - ree Justus. - Konano sam te opet naao! Martin i Johnny trali su utei kroz vrtove. Pokraj gimnazijske ograde zastali su da predahnu. Nisu progovorili ni rije. No prije nego to su se popeli preko ograde, pruie jedan drugome ruku. Bilo je to kao da su jedan drugome dali neko nijemo obeanje. Obeanje koje se rijeima ne moe izraziti.

OSMO POGLAVLJE SADRAJ: JAKO MNOGO KOLAA; SLJEDEA PROBA LETEEG RAZREDA; RAZLOG ZATO JE ULI PONIO KIOBRAN; GOLEMO UZBUENJE NA GIMNASTIKOM VJEBALITU I U KOLSKOJ ZGRADI; UTJENE RIJEI DOKTORA BOKHA I GLASOVIRSKA SOBA BROJ III. Pretposljednja proba Leteeg razreda poela je pravom gozbom, koju im je pripremio Matthias. On je velikoduno nakupovao kolaa za sve i dobro je pazio da nita ne ostane. Uli se pojavio sa zakanjenjem. Pod rukom je nosio kiobran. - Zato vue sa sobom tu ambrelu? - upita ga Sebastian. No Uli nita ne odgovori i vie ga nita nisu pitali. Sebastian je mislio: Od jutros se jako promijenio. S njim je kao sa satom. Previe su ga navinuli. I sad je prenapregnut. Uli je odloio kiobran u kut. Nije htio ni okusiti kolae, iako ga je Matthias usrdno molio, i rekao je da je vrijeme da ponu s probom. Zatim su uvjebavali Johnyjev boini igrokaz. Odigrali su ga od prvog do petog ina, bez ijedne pogreke i na kraju su bili vrlo zadovoljni. - Eto vam! - ree Matthias ponosno. - to vie jedem, to mi je pamenje bolje. Onda su se jo jedanput tono dogovorili o kostimima i ostalim kazalinim rekvizitima. Fridolin e jo danas otii frizeru Kriigeru po plavu periku s pletenicama za Ulija i donijet e je sutra ujutro. Generalnoj probi, dakle, nije vie nita stajalo na putu. ak je i boino drvce ve bilo postavljeno i okieno

mnogobrojnim elektrinim aruljicama, a domar je grane natovario s nekoliko kilograma vate. - Nadajmo se da e sutra naveer sve biti u redu ree Johny. - Prije svega ne smijete imati tremu. Morate se ponaati kao da smo sami u gimnastikoj dvorani, ba kao za vrijeme probe. - Ah, sve e ve biti dobro - ree Martin. - No morali bismo jo brzo uvjebati postavljanje kulisa. Jer ako se sutra naveer srui neka kulisa, recimo piramide ili Sjeverni pol, gledaoci e se poeti smijati prije nego to otvorimo usta. A onda vie i ne trebamo igrati na komad. Johny se sloi s Martinom. I zato su opet dovukli iz kuta velike oslikane kartone i prislonili ih brzo na vratilo. Onda su probali mogu li pomaknuti zrakoplov s mjesta tako da gledaoci ne primijete kako djeaci, skriveni iza kartona, guraju vratilo. - To mora ii kao po loju! - uzviknu Martin. Pozornica mora u tren oka biti spremna! Odgurae kulise i vratilo opet u kut i onda ih jo jednom dovukoe. Rukovali su njima i psovali kao pravi, izueni scenski radnici. Uli se, a da to ostali nisu ni primijetili, iskrao iz gimnastike dvorane. Bojao se da bi ga mogli sprijeiti u njegovoj nakani. A to se nije smjelo dogoditi. Vie od pedeset djeaka stajalo je znatieljno na snijegom prekrivenom klizalitu i oekivalo ga. Bili su to sve sami uenici niih razreda. Starijima nisu nita rekli. Djeaci su odmah naslutili da e se dogoditi neto nesvakidanje i zabranjeno. Gurnuli su ruke u depove kaputa i nagaali to e biti. - Moda uope nee doi - ree jedan. No uto se pojavi Uli. Bez rijei je proao pored njih i uputio se prema eljeznim motkama za penjanje, koje su stajale uz rub vjebalita. - A zato nosi kiobran? - upita netko. No ostali

ga uutkae. Pokraj motki za penjanje dizale su se visoke ljestve. Obine gimnastike ljestve, kakve se mogu nai u svim kolama. Uli prie Ijestvama i pone se penjati po prekama hladnim kao led. Na pretposljednjoj preki se zaustavio, okrenuo se i pogledao dolje na veliku gomilu djeaka. Malo se zanjihao, kao da mu se zavrtjelo u glavi. Onda se pribere i ree glasno: - Evo o emu je rije. Sad u otvoriti kiobran i izvesti skok, kao s padobranom. Odmaknite se malo dalje, da nekome ne sletim na glavu! Neki djeaci izjavie da je Uli sasvim poludio. No veina se nijemo povue unatrag, nestrpljivo oekujui da vidi najavljenu uzbudljivu predstavu. etvorica njegovih drugova koji su bili zaposleni u gimnastikoj dvorani za danas su napokon odgurali kulise i vratilo u kut. Sebastian se ljutio na profesora Kreuzkamma zato to mu je zadao da pedeset puta napie reenicu o krivnji zbog nepodoptine. - I to jedan dan prije proslave Boia! - ree on povrijeeno. - Taj ovjek nema srca. - Pa ni ti ga nema - ree Johny. Tada se Matthias ogleda oko sebe kao da nekoga trai i upita: - A gdje je mali? Nestao je! Johny pogleda na sat. - Upravo je prolo tri - ree on. - A Uli je u tri sata namjeravao neto izvesti. - Tono - uzviknu Martin. - Vani na igralitu. To me ba zanima. Napustili su dvoranu i potrali na igralite. Kad su skrenuli iza ugla, stali su kao ukopani. Igralite je bilo puno uenika. I svi su gledali gore, prema visokim gimnastikim Ijestvama na kojima je Uli s naporom odravao ravnoteu. Visoko nad glavom drao je otvoreni kiobran. Martin proapta:

- Za ime Boje! Pa on e skoiti! - i ve je trao preko igralita, a ostala trojica su ga slijedila. Vjebalite je, unato snijegu, bilo vraki sklisko. Johny pade. - Uli! - povika Matthias. - Ne radi to! Nemoj skakati! Ali u tom trenutku Uli skoi. Kiobran se odmah okrene i Uli svom snagom tresnu na ledenu povrinu pokrivenu snijegom. Zau se prigueni udarac i on ostade leati. Gomila se razbjei viui. U sljedeem trenutku etvorica su prijatelja bila kraj unesreenog. Uli je leao u snijegu blijed kao mrtvac i bez svijesti. Matthias je kleao kraj Ulija i neprestano ga milovao po licu. Onda Johnny odjuri u zgradu da pozove internatsku bolniarku. A Martin otra do ograde, prebaci se na drugu stranu i pohita do Nepuaa. Ta on je bio lijenik. Morao je pomoi. A i Justus je jo bio kod njega. Matthias je odmahivao glavom. - Mali moj - govorio je onesvijetenom prijatelju. A oni su uvijek tvrdili da ti nisi hrabar! - I nato budui svjetski prvak u boksu zaplaka, lijui krupne djeje suze. Kapale su u snijeg, no nekoliko ih je palo i na samrtniki blijedo Ulijevo lice. Matthias, Martin, Johnny i Sebastian stajali su utei uz prozor u predvorju koje je vodilo do bolesnike sobe internata. Nisu smjeli ui. Jo nisu znali to je s Ulijem. U sobi su bili Nepua i Justus, bolniarka i ravnatelj Grnkern. Doao je i kolski lijenik, stari zdravstveni savjetnik Hartwig (Hartvig). Naposljetku ree Martin: - Nee biti nita strano, Maiu. - Sigurno nee - dodade Johnny. - Opipao sam mu puls, bio je sasvim normalan ree Sebastian. Uostalom, rekao je to ve trei put. -

Sigurno je samo slomio desnu nogu. Onda su opet zautjeli i zurili kroz prozor, dolje na bijeli, snijegom prekriveni park. Ali nisu nita vidjeli. Sumorne misli zamraivale su im pogled. Ovo ekanje trajalo je ve cijelu vjenost! Tada se tiho otvorie vrata. Justus izae iz sobe i urno im prie. - Nije tako strano - ree on. - Prijelom noge bez komplikacija. Malo je prignjeio i grudni ko. Lijenici nisu utvrdili potres mozga. Dakle, glavu gore, djeaci! Prijatelji odahnue. Mac pritisnu lice uz prozorsko okno. Ramena su mu se tresla. Justus je izgledao kao da e pogladiti tog velikog klipana. No nije se usudio. - Za etiri tjedna bit e opet zdrav - ree doktor Bokh. -A sad moram brzo telefonirati roditeljima da djeak mora ostati ovdje preko boinih blagdana. Ve je htio krenuti. Onda jo upita: - Moete li mi, za ime Boje, objasniti kako mu je pala na pamet ta idiotska ideja da skoi s kiobranom s Ijestava? - Svi su ga stalno zadirkivali - objasni Matthias jecajui. -Govorili su mu da je kukavica, i sline stvari. Matthias izvadi iz depa maramicu i obrie nos. -A ja, budala, juer sam mu savjetovao da jednom mora uiniti neto ime e druge zadiviti. - Pa to mu je sad uspjelo - ree Justus. - A vi se malo priberite! Ne zaboravite da je taj prijelom manje zlo nego da se malian cijeloga ivota boji da ga ostali nee shvatiti ozbiljno. Uistinu vjerujem da taj skok s kiobranom nije bio tako glup kao to sam isprva mislio. Onda brzo ode prema stubitu, urei da telefonski obavijesti Ulijeve roditelje. etvorica djeaka otili su tek onda kad je iz sobe izaao Nepuac i, dajui im svoju asnu rije, uvjerio ih da e Uli za mjesec dana opet biti ivahan kao ptica. Posljednji je otiao Matthias. Upitao je jo smije li ui k

Uliju. No Nepuac ree da je to strogo zabranjeno. Prije sljedeeg dana na to se ne moe ni pomisliti. Onda je i Matthias otiao u svoju sobu. Dok je silazio niza stube Martin osjeti kako mu u depu uti majino pismo. On ue u glazbenu sobu broj III. Tamo je sjeo na prozorsku dasku i brzo otvorio omotnicu. Prvo to je ugledao bio je niz potanskih maraka. Izvadio ih je i brzo prebrojio. Bilo je dvadeset potanskih maraka po dvadeset i pet pfeniga. Dakle, samo pet maraka! Djeaku je gotovo zastalo srce. Onda uze pismo u ruke. Okrenu ga. Gurne ruku u omotnicu. Pogleda na pod kao da neto trai. Ali niega nije bilo. Samo tih dvadeset potanskih maraka u njegovoj ruci, koje su vrijedile pet maraka. Martinu zaklecae koljena. Drhtala su. On pogleda pismo i stade itati: Dragi moj dobri djeae! Ovo e zaista biti tuno pismo. Ne znam kako da ga zaponem! Jer zamisli, drago moje dijete, ovaj put ne mogu ti poslati osam maraka za put! U svemu oskudijevamo, a ti zna da tvoj otac nita ne zarauje. Kad pomislim da za Boi mora ostati u koli, srce mi se stee. Razbijala sam glavu to da uinim. Bila sam i kod tete Eme. Ali sve uzalud. Otac je otiao jednom prijatelju s kojim je nekad radio. Ali ni taj mu nije mogao nita dati. Ni pfeniga. Nema nikakvog izlaza, mali moj. Ove godine mora ostati u internatu. Neemo se vidjeti prije Uskrsa. Kad na to pomislim - ali ne smijem, jer to nema nikakvog smisla. Naprotiv. Bit emo jako hrabri i stisnut emo zube, zar ne? Uspjela sam nabaviti samo pet maraka. Posudila sam od krojaa Rockstroha (Roktro). Do Nove godine. Onda mu ih moram vratiti. Martine, kupi sebi za taj novac u nekoj kavani

alicu okolade i nekoliko kolaa. Nemoj stalno sjediti u koli i u sobi. uje li? Moda se negdje moe i sanjkati. Mora svakako izlaziti. Obeaje mi to, zar ne? A sutra e potom dobiti paket s darovima koji su te trebali ekati kod kue pod boinim drvcem. Moda ga sad neemo ni imati. Kad ti nisi kod kue, nema smisla. To to ti aljemo nije mnogo. Ali ti zna da nemamo vie novca. To je veoma tuno, ali ne moe se promijeniti. Dragi moj dobri djeae, za Boi emo svi zajedno biti jako hrabri i neemo plakati. Obeavam ti to. I ti meni, zar ne? A sad mnogo srdanih pozdrava i poljubaca od tvoje majke koja te mnogo voli. Otac te pozdravlja. Mora, kae, biti jako dobar. Ali ti si ionako dobar, zar ne? Novac ti aljem u potanskim markama. Zamijenit e ih. Martin Thaler zurio je u pismo. Majin rukopis rasplinjavao se pred njegovim oima. Majka je plakala dok je pisala pismo. To se vidjelo. Tinta se na nekoliko mjesta razlila. Djeak je grevito stegnuo prozorsku kvaku, pogledao u tmurno, sivo prosinake nebo i proaptao: Majice! Dobra, dobra majice! I onda je morao zaplakati, iako to zapravo nije smio.

DEVETO POGLAVLJE SADRAJ: SEBASTIANOVA NAELNA OBJANJENJA O STRAHU; ZAMJENA GLUMCA; TAJNI POSJET BOLESNIKOJ SOBI; RESTORAN K POSLJEDNJOJ KOSTI I TOPLA VEERA; SUSRET S POTAROM I MARTINOVO PISMO KUI. Glavna tema razgovora u svim sobama bio je toga dana Ulijev skok s padobranom. Vladalo je jednoduno miljenje da je mali Simmern vraki momak i da nitko nije ni slutio da e on jednoga dana biti sposoban za takvu ludu odvanost. Samo je Sebastian bio drugog miljenja. - Taj skok nema ba nikakve veze s odvanou tvrdio je on. - Kad je skoio s ljestava, Uli nije bio nimalo hrabriji nego prije. Na skok ga je nagnalo oajanje. - Ipak je to bila hrabrost, pa makar iz oajanja! uzviknu jedan uenik sedmog razreda. - U tome je razlika. Ima mnogo kukavica kojima ni u snu ne bi palo na um da skoe s ljestava. ak i kad bi bili ne znam kako oajni. Sebastian dobrohotno kimnu glavom. - To je tono - potvrdi on. - Ali razlika izmeu njih i Ulija nije u hrabrosti. - Nego? - Razlika je u tome to se Uli stidi vie nego oni. Uli je, naime, jednostavan, prostoduan djeak. Njegov nedostatak hrabrosti smetao je najvie njega samoga! Sebastian je na trenutak razmiljao. Zatim nastavi: - To to u vam sad rei zapravo vas se uope ne tie. No jeste li ikad razmiljali o tome jesam li ja hrabar? Jeste li ikad primijetili da sam ja plaljiv? Nita niste primijetili! Zato u vam u povjerenju rei da sam ja

neobino plaljiv. Ali ja sam pametan ovjek i ne doputam da se to na meni primijeti. Mene moj nedostatak hrabrosti ne smeta osobito. Niti se zbog toga stidim. A razlog tome je opet injenica da sam ja pametan. Znam da svaki ovjek ima svoje mane i slabosti. Rije je samo o tome da ne dopusti da te slabosti postanu vidljive. Svi, dakako, nisu razumjeli to to je rekao. Osobito ga oni mlai nisu shvatili. - Milije mi je kad se ovjek jo moe stidjeti primijeti jedan uenik sedmog razreda. - I meni - odgovori Sebastian tiho. Danas je bio neobino govorljiv. Vjerojatno je tome bio kriv Ulijev nesretni sluaj. Inae je uvijek govorio samo neto podrugljivo i udno. Nije imao nijednog prijatelja. I svi su uvijek mislili da mu prijatelj i nije potreban. No sad su osjetili da on ipak pati zbog svoje usamljenosti. Sasvim sigurno nije bio ba sretan ovjek. - Uostalom - ree on odjedanput hladno. Uostalom, neka se nitko ne usudi smatrati moj nedostatak hrabrosti smijenim. Inae bih mu, samo da sauvam ugled, morao opaliti amar. Toliko hrabrosti, naime, ipak imam. Eto kakav je bio! Jo maloprije gotovo su osjetili saaljenje prema njemu. A sad ih je ve opet zaskoio pokazujui im svoju drugu stranu. - Tiina! - viknu starjeina sobe. On je malo zadrijemao i upravo se bio probudio. Sebastian se prihvati svoje zadae. Pedeset puta napisao je reenicu o nepodoptini. Neto kasnije otiao je u Johnnyjevu sobu. - A tko e sutra naveer igrati Ulijevu ulogu? upitao je. Johny kao da je pao s oblaka. Uope mu jo nije palo na pamet da je zbog Ulijeve nesree dola u pitanje izvedba Leteeg razreda.

- Uloga nije ba jako velika - ree Sebastian. Moramo samo nai nekoga tko e je nauiti do sutra u podne. A taj jadnik mora osim toga biti netko tko moe izgledati kao mala plavokosa djevojica. Naposljetku njihov izbor pade na Stockera (teker), uenika treeg razreda. Prije nego to su ga pitali pristaje li uskoiti u predstavu, otili su u sobu broj 9, da o tome porazgovaraju s Martinom. Soba broj 9 bila je nalik na kuu alosti. Matthias je bio kod Justusa i pitao ga smije li za vrijeme boinih praznika ostati u koli. Uli e inae biti posve sam. No Justus je odgovorio da on to ni u kojem sluaju ne doputa. Neka samo Matthias lijepo otputuje svojim roditeljima, koji se ve raduju njegovu dolasku. Osim toga, u koli e ostati Johny. A Ulijevi roditelji su mu u telefonskom razgovoru rekli da e doi na Badnjak i ostati nekoliko dana u Kirchbergu. I sad je Matthias zurio preda se i bio bijesan to za Boi mora putovati kui! A nekoliko stolova dalje sjedio je Martin i bio vrlo tuan to za Boi mora ostati u koli. Dodue, ve je jedan sat neprekidno govorio samome sebi da e Uli i Johny takoer ostati u koli. Ali to je ipak bilo neto posve drugo. Ta to bi Johny i radio kod sestre svojega kapetana? Nije ba osobito teko ostati ovdje kad ima oca koji je lo ovjek i jo je uz to u Americi. A Ulija e u koli posjetiti roditelji. To je ipak bilo neto. Osim toga, kad netko slomi nogu, jasno je da ne moe otputovati. Ali ja, mislio je Martin, ja sam zdrav! Nisam slomio nogu, a ipak ne mogu otputovati. Jako volim svoje roditelje, i oni vole mene, a ipak ne moemo na Badnjak biti zajedno. A zato zapravo? Zbog novca. A zato ga nemamo? Je li moj otac manje vrijedan od ostalih ljudi? Nije. Jesam li ja manje marljiv od ostalih djeaka? Nisam. Jesmo li mi loi ljudi? Nismo. Pa u emu je onda uzrok? U nepravdi, zbog koje mnogi trpe.

Ima dodue estitih ljudi koji to ele promijeniti. Ali Badnjak je ve preksutra. Do tada im to nee uspjeti. Martin je ak razmiljao ne bi li trebao otii kui pjeice. To bi trajalo tri dana. Usred zime. Mogao bi stii najranije drugi dan praznika. Da li bi pet maraka bilo dovoljno za hranu i prenoite? A poslije praznika morao bi se vratiti u kolu! I onda roditelji opet ne bi imali novaca za put! Nije ilo. Kako god okretao i obrtao, ovaj put morao je ostati u internatu. . . Kad su Sebastian i Johny uli u sobu i upitali to misli, je li mali Stocker pogodan kao zamjena za Ulija, nije ih uope uo. Johnny ga je uhvatio za rame i trgnuo ga iz sumornih misli. Sebastian ponovi pitanje. Martin ravnoduno odgovori: - Svakako. - I ni rije vie. Ona dvojica zaueno su ga promatrali. - to je s tobom? - upita Sebastian. -Je li to zbog Ulijeve nesree? Ne mora sebi time razbijati glavu. Moglo je ispasti mnogo, mnogo gore. - Svakako - ree Martin. Johnny se nagne prema njemu i proapta: - Hej, to ti je? Jesi li bolestan? Ili je neto drugo? - Svakako - odgovori Martin. Kao da ne postoji nijedna druga rije. On podigne poklopac stola i izvadi papir za pisma. Ona dvojica odoe. - to bi to trebalo znaiti? - upita na hodniku zabrinuto Johny Trotz. - Pojma nemam - ree Sebastian. - Moda ga boli glava. Onda su razgovarali s malim Stockerom. Djeak se oduevio. Dodue, kad je uo da se mora odjenuti kao djevojica i staviti na glavu periku s pletenicama, njegovo je oduevljenje prilino splasnulo. No rekli su mu da ne smije ostaviti uenike petog razreda na

cjedilu. Johnny mu gurne u ruke rukopis Leteeg razreda. A Sebastian naredi: - Do sutra u podne mora znati ulogu! I djeak se odmah marljivo prihvati posla. Matthias'nije vie mogao izdrati i naao je nekakav izgovor da izae iz sobe. Lijepi Teodor, sobni starjeina, jo je uvijek bio pod dojmom to ga je juer na njega ostavila pria doktora Bokha i bio je sama blagost. Matthias se sakrio iza jednog stupa u hodniku, blizu bolnike sobe, i vrebao. Imao je sree. Ve nakon nekoliko minuta izala je bolniarka iz sobe i krenula niza stube da donese neto iz kuhinje. Matthias se oprezno ogleda oko sebe. Trenutak kasnije stajao je pokraj Ulijeva kreveta. Djeak je spavao. U sobi je mirisalo po lijekovima. Matthiasu je srce kucalo kao da je u grlu. Sav raznjeen promatrao je blijedo lice svojega malog prijatelja. Tad Uli otvori oi. U njegovu pogledu pojavi se umoran, slabaan osmijeh. Matthias kimnu glavom. U grlu ga je guilo. - Nije me jako boljelo - ree Uli. - Zaista nije. A moji e roditelji doi preksutra. Matthias opet kimnu glavom. Onda ree: - Htio sam za vrijeme praznika ostati ovdje. No Justus mi je to zabranio. - Hvala ti - proapta Uli. - Ali samo ti otputuj kui. A kad se vrati, ja u ve biti gotovo zdrav. - Naravno - ree Matthias. - Sigurno te vie ne boli? - Sigurno! - proapta Uli. - A to kau ostali? - Naprosto su preneraeni - izvijesti Matthias. - I odjednom osjeaju nevjerojatno potovanje prema tebi. - Vidi - aptao je Uli. - Bio si potpuno u pravu. Strah se moe izlijeiti. - Ali, mali moj, pa ja juer nisam mislio tako ree Mac. -To je moglo zavriti mnogo gore. Ja zaista

nisam plaljiv, ali mogli bi mi obeati milijun - i ne bih skoio s ljestava. Ulijevo lice zasjalo je od radosti i ponosa. - Ne bi? - Sasvim iskljueno - ree Matthias. - Radije bih dopustio da mi se rugaju, da me nazovu ugavim psom. Uli je bio zadovoljan sa samim sobom i s cijelim svijetom. Unato bolovima i unato tome to e nekoliko tjedana morati provesti u krevetu. - Na nonom stoliu je okolada - apnu. - Donio mi je sam Grnkern. Uzmi je! - Ne, hvala - ree Matthias. - Nisam gladan. Da ga nije bolio grudni ko, Uli bi se bio nasmijao. - Ti nisi gladan - proapta. - Ali Maiu! Nareujem ti da pojede okoladu. Inae u se uzrujati. A Nepua mi je zabranio svako uzbuenje. Tad Matthias brzo uze okoladu. Uli ga je tako dugo gledao stroga lica dok Mac nije strpao nekoliko komadia okolade u usta. Zatim se zadovoljno nasmijeio. U tom trenutku otvorie se vrata i bolniarka ue u sobu. - Da si odmah iziao! - viknu. - Tko bi povjerovao da je i to mogue: da veliki klipan pojede okoladu malom, bolesnom deku! Matthias pocrveni preko uiju. - Ali to mi je on naredio - ree on vaui. - Gubi se! - viknu bolniarka. Dvojica djeaka kimnue jedan drugome. - elim ti da brzo ozdravi, Uli! - ree Matthias i ode. Odmah poslije veernje molitve odra Justus mali govor svim uenicima. - Od srca smo zahvalni - ree on - da je eksperiment koji je mali Uli smatrao nunim zavrio samo kao nezgoda i da se nije pretvorio u nesreu.

Moglo je zavriti i gore. Opreza radi molim nazone da dobro paze da ta vrsta hrabrosti ne prijee u modu. Sve vas molim da i svoju hrabrost i nedostatak hrabrosti pokazujete to je mogue neupadljivije. Moramo paziti na ugled kole kao da je rije o naem vlastitom ugledu. Lomovi nogu su dokaz hrabrosti koji ja kao odgojitelj moram bez okolianja odbaciti. Uostalom, ni inae ne drim mnogo do toga. Tako. A sad pustimo to! Veeras izlazim. elim i ja popiti au piva. Zamjenjivat e me maturant Henkel. Ponaajte se pristojno. Mislite na to da ja ubudue vie neu moi izai ako vi veeras podignete veliku galamu. A au piva zacijelo ete mi ipak priutiti. Pa, elim vam laku no! - Laku no, gospodine doktore! - viknue svi. Ztaktor Johann Bokh siao je u grad. Put je bio dug. Restoran K posljednjoj kosti nalazio se u predgrau. Nepua mu je rekao da tamo svira glasovir. Koncert i ples, pie nije obvezno, pisalo je na vratima. Justus ue. Lokal nije bio ba otmjen. Gosti su izgledali prilino drsko. Nepua je sjedio za ratimanim glasovirom i svirao lager za lagerom. Bokh je sjeo za jedan mali stol, naruio au piva i zapalio cigaru. Nepua ga je primijetio i kimnuo mu glavom u znak pozdrava. Dok je njegov prijatelj svirao, Justus je pozorno pogledao oko sebe. Bio je to zaista prilino udan lokal! Mukarci su plesali sa eirima na glavi. Bilo je tu svaega. Otprilike pola sata kasnije doao je Nepua za Bokhov stol. - Veliki odmor! - ree zadovoljno se smjekajui. Konobar mu donese njemaki biftek s prenim krumpirom i malo pivo. -Topla veera! - ree Nepua i s uitkom se prihvati jela. - Nemoj mi zamjeriti, Roberte - ree Justus. - Ali ovo nije zanimanje za tebe! Zar ne bi opet mogao pokuati ivjeti graanskim ivotom? - A kad njegov

prijatelj na to nita ne odgovori, on dodade: - Uini to bar meni za ljubav! Nepua odmahnu glavom. - to e, Johanne? - ree on. - Ja sam sasvim zadovoljan u svojem luckastom eljeznikom vagonu. U proljee e opet procvjetati cvijee. Mnogo novaca mi ne treba. A jo nikad nisam imao toliko vremena za itanje i razmiljanje kao ovih posljednjih godina, koje ti smatra izgubljenim godinama. Nesrea koju sam tada doivio ipak je imala nekakvog smisla. Zacijelo mora biti i takvih udaka kakav sam postao ja. Nisam trebao postati lijenik nego vrtlar. No za to je, naalost, prekasno. A ovdje, u ovom bunom i obinom lokalu, osjeam se tako udesno sam kao da sjedim negdje u umi. - Sluaj, Roberte - ree Justus. - Na kolski lijenik, zdravstveni savjetnik Hartwig, ve je prilino star. Ima mnogo pacijenata. Mislim da ne bi imao nita protiv toga da tebe predloi za svojega nasljednika u koli. Tamo bi zaraivao isto toliko koliko ti ovdje plaaju da svira glasovir. A mogao bi i dalje stanovati u svojem eljeznikom vagonu. Hm? to misli o tom prijedlogu? Mogu li pitati starog Hartwiga? - to se mene tie moe! - odvrati Nepua. Pitaj ga, ako te to veseli. Ali, dragi moj, nemoj misliti da u biti sretniji ako jednoga dana budem opet propisivao aspirine. I nemoj mi samo rei da ovjek ne smije ivjeti bez ambicija. Premalo je naime ljudi koji ive kao ja. Ne mislim, naravno, da bi svi morali postati glasoviristi u sumnjivim lokalima. Ne, elio bih samo da ima vie ljudi koji imaju vremena sjetiti se onoga to je bitno. Novac i poloaj i slava ipak su samo djetinjarije! To su samo igrake i nita vie. S tim doista odrasli ljudi ne mogu nita zapoeti. Jesam li u pravu, stari moj? - Nakratko je zautio. - Ali, naravno, ako bih se smio brinuti za zdravlje tvojih gimnazijalaca, to ba i ne bi bilo loe

zanimanje. Kad bi netko bio bolestan, trebao bih se samo popeti preko ograde. Osim toga, mogao bih i dalje uzgajati cvijee i itati knjige. Pa dobro, stari moj, pitaj tog svojeg starog doktora! A ako on ne pristane, i dalje u ovdje udarati po tipkama. Prije nego to Martin i Johnny, Matthias, Uli i Sebastian poloe maturu sigurno neu otii iz svojega vrta u predgrau. - Ni ja iz svoje sobe u tornju - ree Justus. - Oni su zaista sjajni deki! A onda nazdravie jedan drugome. - Da mali Uli brzo ozdravi! - uzviknu Nepua. I oni se kucnue aama. Zatim su jedan drugome ispripovijedali to su znali o ratu s realcima. Justus se nasmijei svojem prijatelju. - Vole nas obojicu, ti derani - ree on. Nepua veselo kimnu glavom i upita: - Zar moda nisu u pravu? Onda se morao opet vratiti za svoj ratimani glasovir. Gospoda su htjela plesati. Poslije ponoi krenuli su kui poprijeko kroz cijeli grad. Prisjeali su se mnogih zgoda iz svoje mladosti. Kako je to bilo davno! Ali bilo je ovdje! U ovim istim ulicama kojima noas eu! A to je bilo s ostalima koji su prije dvadeset godina sjedili zajedno s njima u kolskim klupama? O nekima su poneto znali. Ali to je bilo s drugima? Na nebu iznad njih blistale su zvijezde. Bile su to one iste zvijezde kao i nekada. Na uglu Sjeverne ulice potar je upravo praznio potanski sandui. - Kako smo esto neko trali do tog sanduia! ree Justus. - Barem dva puta tjedno - ree sjetno Nepua. Ako bih pisao rjee, moja je majka mislila da mi se neto dogodilo. U potanskom sanduiu koji je potar ispraznio nalazilo se meu ostalima i pismo za gospodina i

gospou Thaler u Hermsdorfu. Na poleini je pisalo: Poiljalac Martin Thaler, Kirchberg, Gimnazija. - To je jo onaj stari potanski sandui - primijeti Justus. - Ali potar vie nije isti. Pismo o kojemu je upravo bila rije glasilo je ovako: Draga moja dobra majice! Najprije sam se uplaio, zna. No budui da se tu nita ne moe promijeniti, ne moemo nita uiniti. Nisam nimalo plakao. Nisam prolio nijednu suzu. I obeavam tebi i ocu da neu plakati. Kolae i okoladu kupit u kod pekara Scherfa. Matthias kae da je kod njega jako jeftino. Ii u i na sanjkanje, ako Vas to veseli. Sasvim sigurno. Moe se u to pouzdati. I mnogo, mnogo hvala za novac. Na Badnjak u otii na potu i zamijeniti marke. Ovo je prvi Boi da se neemo vidjeti i to je, naravno, vrlo tuno. Ali Vi me poznajete. Kad hou neto izdrati, onda i izdrim. Konano, zato sam mukarac! Jako se radujem sutra njem paketu. Stavit u na stol nekoliko jelovih granica, a ima i svijea. Osim mene ovdje ostaje Johnny. Znate ve zato. A i Uli- on je slomio desnu nogu. To je jo mnogo gore, zar ne?Johnny je rekao da to i nije tako strano, ako ovjek bolje razmisli. Eto i vidite! Da ove godine ne mogu tebi i ocu nita pokloniti, to zna, i draga majice! Sljedee u godine moda davati poduke jednom od novih uenika prvog razreda i onda u imati mnogo novca. Sjajno, zar ne? i Naslikao sam za Vas jednu sliku. Zove se Za deset i godina - razumjet ete o emu se radi. Na slici se vidi kako sam Vas u plavoj koiji dovezao s druge strane Alpa. Stavit u je u pismo i moram je dvaput preklopiti. Inae nee stati u omotnicu. Nadam se da e Vam se svidjeti. Jo ne znam slikati bolje i ovu i sam sliku radio

etrnaest dana. A sad, dobra moja majice, mo ram zavriti pismo, jer ve zvoni za veeru, a nakon toga moram jo otrati do potanskog sanduia. Mislite mnogo na mene, iako za Boi ne mogu doi kui. I ne budite tuni! Nisam ni ja. Pouzdaj se u to! Ii u na sanjkanje i stalno u misliti na Vas. Bit e sigurno vrlo veselo. Mnogo, mnogo, mnogo pozdrava tebi i ocu od Vaeg dobrog sina Martina. Potar koji je praznio sandui nije znao koliko je uzdaha palo u njegovu veliku torbu. Nisu to znali ni doktor Bokh ni Nepua.

DESETO POGLAVLJE SADRAJ: POSLJEDNJI DAN NASTAVE PRIJE PRAZNIKA; ETNJA PO KIRCHBERCU I NEKOLIKO SUSRETA; JO JEDNA PLOICA OKOLADE ZA MATTHIASA; BOINA SVEANOST U GIMNASTIKOJ DVORANI; NEOEKIVANI GLEDATELJ; TO JE DOBIO NA DAR I TO JE REKAO; I JEDAN TRENUTAK POKRAJ MARTINOVA KREVETA. Sljedei dan bio je posljednji dan nastave. Dvadeset treeg prosinca ne moe nijedan nastavnik zahtijevati od svojih uenika da pokau potrebno zanimanje za nastanak elektriciteta ili za njemaki infinitiv sa zu, za kamatni raun ili za cara Henrika u Canossi (Kanosa). To ne moe zahtijevati nijedan nastavnik na cijelome svijetu! Nijedan to i ne zahtijeva. Drugaije nije bilo ni u Gimnaziji Johanna Sigismunda u Kirchbergu. - Veina uenika koji su ivjeli u internatu ve je poela pakirati svoje kovege. Radovali su se boinoj sveanosti u

gimnastikoj dvorani. Radovali su se sutranjem putovanju vlakom. Radovali su se darovima to e ih dobiti kod kue. Radovali su se darovima to su ih namjeravali ponijeti roditeljima i brai. Bili su izvan sebe od radosti, najradije bi poletjeli i morali su se jako svladavati da se usred nastave ne popnu na klupe i zapleu. Nastavnici su silom prilika morali voditi rauna o tom posebnom raspoloenju svojih uenika i davali su im da itaju bajke i prie, ili su ih sami pripovijedali, ako bi im neka pala na pamet. Posljednji sat u petom razredu bio je zemljopis, koji im je predavao doktor Bokh. On je donio knjigu u kojoj su bile skupljene najljepe basne svjetske knjievnosti i dao je uenicima da redom proitaju nekoliko tih kratkih pounih pria, u kojima je gotovo uvijek rije o ivotinjama, a gotovo uvijek se misli na ljude. Doao je red i na Martina. Zamuckivao je. Grijeio. Preskoio je dva reda i nije to ni primijetio. itao je kao da je tek juer nauio itati. Nekoliko uenika se nasmijalo. Johny je zabrinuto pogledao prema njemu. - Sjajno si to proitao! - ree Justus. - Zacijelo si u mislima ve u Hermsdorfu, pod boinim drvcem? Strpi se malo. Stii e jo na vrijeme k svojim roditeljima! Martin obori glavu i naredi sam sebi: Strogo je zabranjeno plakati! Strogo je zabranjeno plakati! Strogo je zabranjeno plakati! - Jo sino, dok nije mogao zaspati, neprestano je u sebi mrmljao tu reenicu. Ponovio ju je barem sto puta. Justus dade knjigu basni sljedeem ueniku, ali je do kraja sata ee sa strane pogledavao najboljeg uenika u razredu i kao da se udio. Martin je zurio u klupu i nije se usuivao podignuti pogled.

U podne je potar donio paket koji je majka najavila u pismu. Paket s boinim poklonima! Martin nije ni pogledao to je u njemu, uzeo ga je pod ruku i odnio u garderobu. Upravo kad je otvorio ormar i stavio unutra paket, naiao je Matthias. Vukao je veliki koveg. Htio je spakirati svoje stvari. - Hej, odakle ti to jo danas stie paket? - upita on. - Od kue - odgovori Martin. - Pa zato ti jedan dan prije nego to e doi kui jo alju paket? - Majka mi alje isto rublje - slagao je Martin - da na povratku, u sijenju, ne moram vui toliko mnogo stvari. - Zapravo vrlo praktino - ree Matthias. - No hajde da i ja spakiram svoj koveg. Dodue, najradije bih ostao ovdje. No Justus ima neto protiv toga. On misli da moram obradovati svoju cijenjenu rodbinu i stati pod boino drvce u Frankensteinu (Frankentajn), kod Selbmannovih. to se mene tie, nemam nita protiv toga. Za boine blagdane uvijek je kod kue veselo, zar ne? Je li i kod vas tako? - Naravno - ree Martin. - ak vrlo veselo. Matthias ga nije ostavljao na miru. - Putuje li i ti podnevnim vlakom? - upita on. - Ne, putujem kasnije. - U 17 sati i 12 minuta? - Da. U 17 sati i 12 minuta. - Hajde, kreni i ti podnevnim vlakom! - zamoli ga Matthias. - Najmanje pedeset djeaka putuje u podne u naem smjeru. Zauzet emo cijeli vagon i napraviti pravi lom. Bit e sjajno! Vrijedi? Hoe li poi s nama? Martin vie nije mogao izdrati. Zalupio je vratima ormara, povikao - Ne! - i odjurio iz sobe. Poslije podne veina je uenika sila u grad da na brzinu jo neto kupe ili da samo malo postoje pred

izlozima s igrakama. U jutarnjim satima je snijeilo, a sad je hladnoa tipala za obraze. Prodavai boinih drvca na uglovima ulica pokuavali su se rijeiti posljednjih jelka i smreka. Mogli ste se s njima i cjenkati. Martin je otiao na potu i zamolio slubenika za alterom da mu zamijeni potanske marke za novac. ovjek je dodue ljutito gunao ali mu je naposljetku dao dvije kovanice od dvije marke i jednu od jedne marke. Djeak je pristojno zahvalio, stavio novac u dep i jo malo proetao ulicama. Na Wilhelmovu (Vilhelm) trgu sreo je Egerlanda, biveg vou realaca. Pozdravie se kao neprijateljski generali koji se poslije rata susreu na Rivijeri. Nepomirljivo, ali s potovanjem. A u Carskoj ulici naleti Martin na Sebastiana Franka. Sebastian se zbuni. Pokazao je na nekoliko zamotuljaka koje je nosio u ruci. - to da se radi - ree. - Takav je obiaj. Kupuje li i ti poklone? - Ne - odvrati Martin. -Ja uvijek ekam do posljednjeg trenutka - ree Sebastian. - Svaki put nakanim odustati od toga. Pa to je zapravo pretpotopni obiaj, zar ne? Ali onda ipak svaki put ponovno odjurim u kupnju. Ima u tome neto. I naposljetku zapravo uivam u tome da drugima neto poklonim. Ne misli li i ti tako? - Da - ree Martin. - To je dapae divan obiaj. Onda se ugrize za donju usnu. Jo samo jedna rije i briznuo bi u pla. Strogo je zabranjeno plakati, pomislio je, kimnuo Sebastianu u znak pozdrava i brzo krenuo dalje. Gotovo je trao. Samo dalje! to dalje od tog boinog raspoloenja! Na uglu Sjeverne ulice zastao je i razgledao izlog pekara Scherfa. Tu e, dakle, sutra popodne piti okoladu i jesti kolae. Bit e strano! No njegova je majka to eljela, a on joj je vrsto obeao.

Dragi Boe, mislio je. Ta, kako u izdrati etrnaest dana a da nijednom ne zaplaem? Onda pouri natrag u kolu. Tri kovana novia koje je dobio na poti zveckala su mu u depu. Generalnu probu Leteeg razreda odrali su u kostimima. Djeaci su se bojali da e mali Stocker zakazati. Bili su ugodno iznenaeni. Klinac je glumio kao mali vrag! A kako je tek izgledao s plavim pletenicama koje su posudili od frizera Krugera i u haljinama iz Ulijeva ormara! Svatko tko nije znao da je preodjeven, morao bi pomisliti da je djevojica. - Maturanti e se smrtno zaljubiti u tebe uzviknu Sebastian. Samo je Matthias smatrao da je Uli ipak bio malo bolji. No to je bilo sasvim razumljivo. Napokon, to je dugovao svojem prijatelju. Dvaput su probali komad. Najtee je bilo Macu. Osobito ga je zabrinjavala kratka stanka izmeu etvrtog i petog ina, za vrijeme koje se morao presvui. Pretvoriti se u jednoj minuti iz bijelog sjevernog medvjeda u svetog Petra nije bila djeja igra. Ali i to e ve nekako uspjeti. - Dosta - rekao je Johnny Trotz. - elim vam mnogo sree veeras. Fuj, fuj, fuj! - I onda pljunue jedan drugome tri puta na odijela. Sebastian im je rekao da glumci uvijek tako rade. Johny prie Martinu. - to je to s tobom? - upita. - Zna, dodue, svoj tekst, ali izgovara ga kao da misli na neto drugo. - Veeras e biti sve u redu - ree najbolji uenik razreda. - Noas sam loe spavao. Kad su se ponovno presvukli, stavili su kostime, pletenice i brade u ormar u kojem su bile spremljene odskone daske. Onda su otili u kolsku zgradu i popeli se do bolesnike sobe. Dopustili su im da posjete Ulija.

Poto su se raspitali kako mu je, ispriae mu da e predstava sigurno uspjeti. Matthias ree da je mali Stocker sasvim upotrebljiv. Dakako, ne moe se ni usporediti s Ulijem. Ali ipak. Ostali potvrdno kimnue glavom. - To me raduje - ree Uli. - A sutra ete svi otputovati! Osim Johnyja i mene. elim vam da dobijete mnogo poklona! Onda dade znak Matthiasu da prie krevetu i gurnu mu kriomice u ruke ploicu okolade. - Grnkern je opet bio ovdje - proapta. - Kako je s tvojim apetitom? - Pa dobro - ree Mac. - Eto vidi - ree Uli. - Mora uvijek dobro jesti! - Kod kue ti je sa mnom jo mnogo gore - objasni Matthias i strpa okoladu u dep. - Moja stara ne moe doi k sebi od uda kad ja jedem. Kae da je to to ja smaem upravo nedopustivo, tako rei kanjivo. - Ne osvri se na to - primijeti Sebastian. On je danas pokazivao vie strpljenja nego inae. - Ono to je ovjeku potrebno, to mora imati! Onda se okrene Uliju i pokroviteljski zatrese glavom. - E, moj junaino! Prava je srea da na igralitu nema crkvenog tornja. Ti bi vjerojatno i s njega skoio. Stajali su oko bolesnikog kreveta i, premda su mnogo govorili, nisu tono znali to bi trebali rei. Djeak u krevetu nije za njih vie bio onaj isti mali Uli kojega su ve godinama poznavali. - teta to veeras nee biti s nama - ree Johny. - No sutra u ti u tanine ispriati kako je bilo. Martin je stajao kraj prozora. Zapravo je htio rei ostalima da e i on ostati u koli. Ali nije imao snage za to. I pored svojih prijatelja osjeao se naputenim. Potpuno naputenim. Boina sveanost nadmaila je sva oekivanja.

Na poetku su dvojica maturanata svirali na glasoviru. Preradbe poznatih boinih pjesama. Onda je ravnatelj gimnazije, profesor doktor B. Grnkern, odrao kratak govor. I taj je dodue bio nalik na sve boine govore to ih je odrao tijekom svojega ivota, ali je na kraju rekao nekoliko reenica koje su bile nove i koje su dirnule djeake. Rekao je: - Katkad sam sebi izgledam kao Djed Boinjak osobno. Unato mojem crnom dugom ogrtau i premda nemam umjetnu bijelu bradu. Star sam gotovo kao i on. Dolazim ovamo svake godine. Ja sam onaj kome se smiju kad prijeti ibom. I naposljetku, ja sam, kao i on, ovjek koji voli djecu. To, molim vas, nemojte nikad zaboraviti. Jer to mnogo toga opravdava. Sjeo je i obrisao maramicom naoale. Uenici sedmog razreda oborie glave. Stidjeli su se to su svi redom ismijali starca. A veliko je boino drvce svjetlucalo bezbrojnim elektrinim aruljicama tako lijepo da je srca svih prisutnih obuzelo sveano raspoloenje. Onda je dola na red praizvedba Leteeg razreda. Da kaemo odmah: predstava je protekla sjajno. Kad su izgovorili reenicu: Nastava postaje istraga na mjestu dogaaja, nastavnici su se nasmijali upravo onako kao to je Sebastian predvidio. Martin dodue nije bio ba na visini. Ali je zato sjajan dojam ostavio mali Stocker. Osim uenika treeg i petog razreda nitko ga nije prepoznao. Svi su najozbiljnije mislili da je pred njima mala draesna djevojiea i jedino nisu mogli sebi objasniti kako je neko ensko stvorenje dospjelo ovamo. Stocker se dodue u posljednjem inu prerano pojavio iza svojeg oblaka, ali je tu nezgodu popravila boina pjesma koju su odmah nakon toga svi zajedno glasno otpjevali. Svi su bili oduevljeni. Grnkern je u svojem dugom crnom ogrtau lepravih skuta odjedrio do malih glumaca i svakome

osobno stisnuo ruku. A Johnyju Trotzu je oduevljeno rekao: - Pa ti si pravi pjesnik, mladiu! Kako se radujem! Djeak se naklonio. I Martinove kulise je veoma hvalio. - A tko si ti, mala djevojice? - upita ravnatelj malu glumicu. Gledaoci su napeto prislukivali. Naroito su maturanti naulili ui. Tad mala djevojica skide plavu periku s pletenicama. U sljedeem trenutku vie od dvije stotine uenika nasmijalo se tako da su se zidovi zatresli. - Stocker! - vikali su. Nisu se nikako mogli smiriti. Odjednom ree Sebastian prijateljima: - Dakle, to kaete na ovo? Znate li tko sjedi s nastavnicima? Tamo pokraj Justusa! Nepua! Sebastian je bio u pravu. Nepua je u svojem plavom odijelu sjedio meu nastavnicima! Samo su Martin i Johny znali kako je do toga dolo. A Johny je odmah odjurio iz gimnastike dvorane. Doktor Bokh ustade i stupi u sredinu dvorane. Zavladala je tiina. - Tamo, na stolcu pored mojega - ree Justus sjedi ovjek kojega veina vas ne poznaje. Taj ovjek je moj jedini prijatelj. Prije dvadeset godina sjedili smo ve nas dvojica jedan uz drugoga u ovoj istoj gimnastikoj dvorani. Naravno, ne s nastavnicima, nego na klupama na kojima vi danas sjedite. Prije mnogo godina moj je prijatelj odjednom nestao i vie ga nisam vidio. Juer sam ga napokon ponovno naao! Nali smo se zahvaljujui dvojici djeaka koji sjede meu vama. U cijelom svojem ivotu nisam za Boi dobio nita ljepe na dar. Moj prijatelj zove se Robert Uthofft (Uthoft) i po zanimanju je lijenik. Budui da elim da nas dvojica ubudue ostanemo zajedno, danas sam razgovarao s naim starim zdravstvenim savjetnikom, gospodinom

Hartwigom. Nepua se uspravio na stolcu kao svijea. A Justus nastavi: - Pitao sam doktora Hartwiga hoe li u gradskoj upravi rei koju dobru rije i zaloiti se za to da moj prijatelj, doktor Uthofft, postane kolski lijenik u naoj gimnaziji. U ovoj koli u kojoj smo se neko sprijateljili bit emo, dakle, ubudue opet zajedno. On kao va lijenik, a ja kao va nastavnik. Nas dvojica pripadamo ovoj koli kao i potporni stupovi ove zgrade i stara stabla vani u snijegom pokrivenom parku. Mi pripadamo ovamo. Mi pripadamo vama. A ako nas volite samo upola onoliko koliko mi volimo vas, onda je dobro. Vie i ne traimo. Jesam li u pravu, Roberte? Nepua je ustao, priao Justusu i htio rei nekoliko prikladnih rijei. No samo je svojem prijatelju stisnuo ruku. Vie od toga nije mogao. Tad dotri Johny kao vjetar. Drei u ruci nekoliko paketia, pritra Nepuau, duboko se nakloni i ree: - Dragi gospodine Nepuau, ili kako se ve zovete! Nismo ni slutili da emo vas veeras vidjeti na naoj boinoj sveanosti. Martin i Uli, Matthias i Sebastian zaduili su me da vam sutra, na Badnjak, predam darove u vaem eljeznikom vagonu. No sad i slubeno pripadate nama i htio bih vam vae darove predati ve danas. Johny predade doktoru Uthofftu arape, cigarete, duhan i pulover. - Ako vam veliina pulovera ne odgovara - ree djeak -nema problema. Dogovorili smo se da ga moemo zamijeniti, a cedulja duana je priloena. Nepua stisne poklone pod ruku. - Hvala ti, Johny - ree. - Zahvaljujem i etvorici tvojih prijatelja, koji su i moji prijatelji. Ostali, koji me jo ne poznaju, ve e se naviknuti na mene. Za to se ne

brinem. - On pogleda oko sebe, a zatim nastavi: Johann Bokh, va Justus, i ja proli smo mnogo toga. Ovdje u kolskim klupama i u ivotu. Unato tome nismo nita zaboravili. Sauvali smo u ivom sjeanju svoju mladost, a to je najvanije. Oprostite to sam malo ganut. Nadam se da to razumijete. Nadam se ak da ste i vi malo ganuti. To e proi. No, kad je rije o prijelomima nogu i upali plua prilino sam miran. To ete ve vidjeti. No to nije poziv da lomite noge. Ni za ivu glavu! Nepua uhvati Justusa ispod ruke. - I da ne zaboravim ono najvanije - dodade molim vas u ovom, nadam se nezaboravnom trenutku: ne zaboravite svoju mladost! To sad, dok ste jo djeca, zvui sasvim suvino. Ali nije suvino. Vjerujte nam! Mi smo postali stariji, a ipak smo ostali mladi. Nas dvojica, doktor Bokh i ja, dobro znamo to to znai! Doktor Bokh i doktor Uthofft se pogledae. A djeaci odluie u svom srcu da taj pogled nee nikad zaboraviti. Bilo je ve jako kasno kad je Justus obilazio spavaonice. Hodao je na vrhovima prstiju. Debele podne daske tiho su kripale. A plamen malih zidnih svjetiljki treperio je pri svakom njegovom koraku. U spavaonici broj II zastao je kraj Martinova kreveta. to li se samo zbiva s tim djeakom? to mu se dogodilo? Martin Thaler spavao je nemirno. Prevrtao se po krevetu i neprestano mrmljao jednu te istu reenicu. Doktor Bokh se nagnuo prema njemu, napregnuto oslu kujui. to je to djeak aptao u snu? Strogo je zabranjeno plaka ti? Justus zadri dah. Strogo je zabranjeno plakati! Strogo je zabranjeno plakati! Jo jednom, jo jednom.

Bijae to zacijelo neobian san. San u kojem je strogo zabranjeno plakati! Doktor Bokh polako i tiho izae iz spavaonice.

JEDANAESTO POGLAVLJE SADRAJ: VESELI ELJEZNIKI KOLODVOR; KOLA BEZ KOLARACA; OTKRIE NA KUGLANI; NASTAVNIK KOJI SE KRIOM PENJE PREKO OGRADE; POSJET ULIJU; JOHNYJEVA TVRDNJA DA NE MOEMO SEBI BIRATI RODITELJE; DRUGI PUT ISTA LA U NEPRILICI. Dvadeset i etvrti prosinca zapoeo je u Gimnaziji Johanna Sigismunda paklenom galamom. Djeaci su kao divlji jurili gore-dolje po stubama. Jedan je iz nepanje ostavio svoju etkicu za zube u kupaonici. Drugi je traio kljui svojega kovega kao da trai pribadau. Trei je zaboravio spakirati klizaljke. etvrti je traio pojaanje da bi mogao zatvoriti koveg, koji je bio tako pun da su barem trojica morala sjesti na njega da bi se zatvorio. Maturanti su se, dodue, pravili kao da se njima uope toliko ne uri, ali kad ih nitko nije promatrao jurili su kroz hodnik jednako kao i oni mlai. Oko deset sati prije podne bila je kola ve napola prazna. Ostali, koji su putovali kasnije, dizali su dodue jo prilinu galamu, no dobar je poznavatelj internata ipak osjeao da je selidba zapoela. U podne je kroz irom otvorena kolska vrata otila sljedea skupina. Kape na glavama bile su im nakrivljene. Teke kovege vukli su po snijegu. Matthias je posrui izaao nekoliko minuta poslije ostalih. Zadrao se kod Ulija. Johny je stajao na

vratima i pruio mu ruku. - Pazi dobro na maloga! - ree Matthias. -Ja u mu ee pisati. A tebi elim sve dobro! - I ja tebi - odvrati Johny Trotz. - Pazit u na njega. Ali ti pouri. Sebastian je ve dugo otiao. - Oh, kako je teko! - stenjao je Matthias. - Moram jo otii do pekara Scherfa. Inae u u vlaku umrijeti od gladi. A to svojim starcima ipak ne mogu uiniti. uj ti, knee pjesniki, a gdje je Martin Thaler, zvani i Kovanica od tri marke? Htio sam se s njim oprostiti, ali ga ne mogu nigdje nai. A bez njega je to neizvedivo. Pa, mnogo ga pozdravi. I neka mi napie nekoliko rijei, da znam kojim e se vlakom vratiti u nau odgojnu ustanovu. - U redu - ree Johny. - Prenijet u mu to. A sad dosta prie i kreni ve jednom. Mac podigne koveg na lijevo rame, uzvikne: - ovjee, dobit u boksaku loptu za vjebanje! i ode kao pravi, izvjebani nosa. eljezniki kolodvor vrvio je od gimnazijalaca. Jedni su se spremali putovati na sjever, drugi na istok. Dva vlaka koje su ekali prolazila su kroz Kirchberg ubrzo jedan za drugim. Maturanti su etali po peronima s gospoicama s kojima su plesali na satovima plesa i avrljali kao svjetski, uglaeni ljudi. Poklanjali su jedni drugima cvijee i medenjake. Lijepi Teodor dobio je od svoje partnerice u tangu, izvjesne gospoice Malwine Schneidig (Malvina najdih), etui za cigarete, koji je izgledao kao pravi pravcati. Ponosno ga je pokazivao ostalim maturantima. Pozelenjeli su od zavisti. Sebastian, koji je stajao u blizini i okupio oko sebe hrpu uenika niih razreda, zbijao je ale na raun maturanata i izazivao buran smijeh. Napokon stie i Matthias. Sjeo je na svoj koveg i pojeo est kolaa. Ubrzo nakon toga stigao je prvi vlak.

Gimnazijalci koji su putovali prema sjeveru osvojie ga na juri kao neprijateljsku tvravu. Onda su gledali s prozora svojih odjeljaka i viui u sav glas razgovarali s onima koji su jo morali ekati. Jedan je uenik sedmog razreda gurnuo kroz prozor plou s natpisom: Lozinka zaviaj! Jedan se klinac iz prvog razreda plaui gurao da sie s vlaka. Mali je eprtlja negdje na peronu zaboravio svoj koveg. No naao ga je i jo na vrijeme stigao ui u vlak. Kad je vlak krenuo, svi su poeli mahati kapama. A gospoice sa satova plesa mahale su svojim siunim maramicama. Jedni su vikali: - Sretan Boi! - drugi su urlali: - Sretna Nova godina! - A Sebastian povika: Sretan Uskrs! - Onda je vlak krenuo. Na peronima je i dalje bilo neobino veselo. Osim upravitelja eljeznikog kolodvora svi su bili dobro raspoloeni. On je odahnuo tek kad je i drugi vlak dahui napustio kolodvor i kad se nadaleko i nairoko nije vie mogao vidjeti nijedan gimnazijalac. to se njega tie, imao je pravo. kolska zgrada djelovala je kao da u njoj nema nikog ivog. Onih desetak uenika koji su putovali tek popodne nije se uope ni vidjelo ni ulo. Justus je obukao zimski kaput i siao u tihi bijeli park. Staze u parku bile su pokrivene snijegom. Pruale su se pred njim netaknute. Nestalo je galame i smijeha. Johann Bokh je zastao i oslukivao utanje snijega to ga je vjetar nosio s grana. Eto dakle, mogli su nastupiti veliki mir i velika samoa! Kad je skrenuo na jednu sporednu stazu, opazio je stope u snijegu. Bili su to otisci jednog para djejih cipela. Tko li je to sad sam etao po parku? Slijedio je tragove. Vodili su dolje prema kuglani. Justus je tiho proao kroz snijeg du ue strane barake i oprezno pogledao iza ugla. Na ogradi je sjedio jedan djeak. Naslonio je glavu

na jedan od drvenih stupova i gledao u nebo kojim su se vukli teki snjeni oblaci. - Hej! - viknu Justus. Djeak se trgnuo i uplaeno okrenuo. Bio je to Martin Thaler. On skoi s ograde. Nastavnik mu prie. - to radi ovdje dolje? - upita. - elio sam biti sam - odgovori djeak. - Onda oprosti to ti smetam - ree Justus. - Ali ba je dobro to sam te sreo. Zato si juer ujutro na satu tako uasno loe itao, je li? - Mislio sam na neto drugo - odgovori Martin zbunjeno. - Misli li da je to prihvatljivo opravdanje? A zato si sino tako loe glumio? I zato juer i danas u blagovaonici nisi gotovo nita jeo? - I tada sam morao misliti na neto drugo, gospodine doktore - odvrati Martin, koji bi od stida bio najradije propao u zemlju. - Tako. A o emu si to morao misliti? O Boiu? - Da, gospodine doktore. - Pa ne izgleda mi ba kao da mu se osobito raduje! - Ne, ne ba osobito, gospodine doktore. - Kad putuje kui? Popodnevnim vlakom? Tad iz oiju najboljeg uenika petog razreda skliznue dvije krupne suze. l onda jo dvije suze. No on stisnu zube i suze vie nisu tekle. Napokon progovori: - Uope ne putujem kui, gospodine doktore. - Ah tako - ree Justus. - Zar za vrijeme praznika ostaje u koli? Martin potvrdno kimnu glavom i nadlanicom obrie one etiri suze. - Zar tvoji roditelji ne ele da doe kui? - Ne, gospodine doktore, moji roditelji ele da doem.

- A ti? Zar ti ne eli? - Oh ne! I ja elim kui, gospodine doktore. - Sto mu gromova! - uzviknu Justus. - to to treba da znai? Oni ele! Ti eli! A ti ipak ostaje ovdje? O emu je rije? - O tome radije ne bih govorio, gospodine doktore -odgovori Martin. - Smijem li sad ii? Okrenuo se i htio pobjei. No nastavnik ga uhvati. - Trenutak, sinko! - ree. Onda se nagne prema djeaku i sasvim tiho, kao da to ni drvee ne smije uti, upita. - Moda nema novaca za put? Tada je hrabrom Martinovom dranju doao kraj. On potvrdno kimnu, nasloni glavu na snijegom pokrivenu ogradu kuglane i gorko zaplaka. Od jada koji kao da ga je zgrabio za potiljak djeak se sav tresao. Justus je uplaeno stajao kraj njega. Nekoliko trenutaka je ekao. Znao je da ga ne smije prerano poeti tjeiti. Onda je uzeo svoju maramicu, privukao djeaka k sebi i obrisao mu lice. - No, hajde - rekao je. - No, hajde. I sam je bio uzbuen. Morao se nekoliko puta odluno nakaljati. Onda upita: - Koliko stoji to veselje? - Osam maraka. Justus izvadi lisnicu, uze jednu novanicu i ree: - Tako, evo ti dvadeset maraka. To e biti dovoljno za put kui i povratak. Martin je s nevjericom zurio u novanicu. Onda odmahnu glavom. - Ne, to ne mogu primiti, gospodine doktore. Justus mu gurne novanicu u dep kaputia i ree: - Hoe li odmah posluati, derane jedan? - Ali ja imam jo pet maraka - promrmlja Martin. - Pa zar ne eli nita pokloniti svojim roditeljima? - Da, vrlo rado. Ali. . .

- Eto vidi! - ree odgojitelj. Martin se borio sam sa sobom. - Mnogo, mnogo vam hvala, gospodine doktore. Ali ja ne znam kad e vam moji roditelji moi vratiti novac. Moj je otac, naime, bez posla. Nadam se da u do Uskrsa nai nekog uenika prvog razreda kojemu u davati poduke. Moete li tako dugo ekati? - Hoe li odmah zautjeli? - ree doktor Bokh strogo. -Ako ti na Badnjak poklonim novac za put, ne smije mi ga vraati! No to bi bilo krasno! Martin Thaler stajao je pokraj svojega nastavnika i nije znao to bi trebao uiniti i kako bi mu zahvalio. Najzad uhvati bojaljivo njegovu ruku i lagano je stisne. - No, a sad pakiraj brzo svoj koveg! - ree Justus. -I lijepo pozdravi svoje roditelje u moje ime. Osobito majku. Nju ve poznajem. Djeak kimnu glavom. Zatim ree: - Pozdravite i vi mnogo svoju majku! - To, naalost, nee biti mogue - ree doktor Bokh. -Moja je majka umrla prije est godina. Martin se pomakne i na trenutak je izgledalo kao da e zagrliti svojega nastavnika. Naravno, nije to uinio, ve se s potovanjem malo odmaknuo i dugo i povjerljivo gledao Justusa. - Sve je u redu - ree doktor Bokh. - Vi ste meni poklonili Nepuaa. S njim u veeras proslaviti Boi. Prijeko u njegovoj eljeznikoj vili. A moram se malo pobrinuti i za Ulija i njegove roditelje, i za Johnyja Trotza. Kao to vidi, neu imati mnogo vremena da budem usamljen. Onda potapa djeaka po ramenu i prijateljski kimnu glasom: - Sretan put, Martine! - I jo jedanput mnogo hvala - ree djeak tiho. Onda se krenu i odjuri. Otrao je u kolu, u garderobu. A Justus je nastavio etnju kroz tihi, snijegom

prekriveni park. Kad je stigao do ograde, oprezno se ogledao na sve strane. Onda se, upravo onako kao to je to inio neko kao djeak, popne preko ograde i prebaci na drugu stranu. To mu je jo sasvim dobro polazilo za rukom. - to se jednom naui, to se lako ne zaboravlja ree jednom promrzlom vrapcu koji ga je radoznalo promatrao. A onda je posjetio Nepuaa. Potonji je kupio malo drvce i sad su ga zajedno okitili svjetlucavim srebrnim nitima i pozlaenim orasima. Dok je Martin pakirao koveg, uao je u garderobu Johny. - Ali, tu si! - povika. - Mac se htio s tobom pozdraviti. Zamolio je da mu se javi i napie kojim se vlakom vraa. - Uinit u to - ree Martin zadovoljno. - No ini se da postupno dolazi k sebi - ree Johnny obradovan. - Ve sam pomislio da si malo kvrcnut. to je to bilo s tobom? - Ne pitaj me - zamoli Martin. - (Ta nije mogao upravo Johnyju, koji uope nema svoj dom, pripovijedati o svojem jadu!) - Mogu ti samo rei da je Justus ovjek kojemu nema ravna. - Pa zar je to za tebe neka novost? - upita Johny. Dok je pakirao stvari, Martinu doe pod ruku Samotnjak, slika koju je naslikao za Nepuaa. - Oh, Boe! - ree on. - Ova slika sad vie nema mnogo smisla. Nepua vie nije samotnjak nego na kolski lijenik. No moda e ga ipak veseliti? - Sigurno - ree Johny. - Za njega je to ipak uspomena na proteklu godinu samotnog ivota. Predat u mu je veeras. Zatim se popee do Ulijeve sobe. Mali je imao posjet. Leao je u krevetu sretno se smjekajui, a pokraj njega sjedili su njegovi roditelji.

- No krasne prie ujem - ree gospodin von Simmern. - To sigurno vie nee uiniti - izjavi Martin. Ulijeva majka sklopi ruke iznad glave. - Samo bi jo to trebalo! - U ivotu ima runih doivljaja koji se ne mogu izbjei -ree Johny Trotz. - Da Uli nije slomio nogu, sigurno bi se jo tee razbolio. Ulijevi roditelji pogledae Johnyja ne shvaajui to hoe rei. - On je pjesnik - objasni im Uli. - Aha - ree otac. - To je onda neto drugo. Dvojica djeaka brzo odoe. Uli je obeao Martinu da e to je mogue bre ozdraviti. Johnny i Martin rastali su se na vrtnim vratima. Johnny je osjetio da Martina neto kopka ali se ne usuuje pitati. - Sve je stvar navike - ree Johnny. - A roditelje ne moemo sami izabrati. Kad ponekad zamislim da bi se oni jednoga dana mogli pojaviti ovdje, da me povedu sa sobom, tek onda shvatim kako sam sretan to mogu ostati sam. Uostalom, kapetan 3. sijenja stie u Hamburg, doi e me posjetiti i odvesti na dva dana u Berlin. Bit e lijepo. On kimne glavom Martinu. - Ne brini za mene. Jako sretan nisam. Lagao bih kad bih to rekao. Ali nisam ni jako nesretan. Pruie jedan drugome ruku. - to ti je to u paketu? - upita Johnny. Martin, naime, nije svoj boini paket stavio u koveg. - Rublje - odvrati Martin. Bio je to isti odgovor kakav je juer dao Matthiasu. Nije mogao rei Johnnyju da nosi kui vlastite boine darove! Da ih sam nosi iz Kirchberga umjesto da ga ekaju pod boinim drvcem u Hermsdorfu! Dolje u gradu kupio je kutiju cigara za oca.

Dvadeset i pet komada. S vrpcom i omotnim listom havane. U jednoj trgovini tekstilom kupio je za majku jedan par toplih pletenih papua. Njezine su stare papue od devine dlake ve odavno odsluile svoje. No ona je uvijek govorila: Izdrzat e one jo deset godina. Zatim je teko natovaren krenuo na kolodvor. Na alteru zatrai: - Jednu kartu treeg razreda za Hermsdorf. Slubenik mu dade putnu kartu. Uzvrati mu i novac. Martin sve briljivo stavi u dep. Onda ree: - Najljepa vam hvala, gospodine! - i blistajui od sree pogleda ovjeka. - emu se toliko raduje? - upita slubenik. - Boiu - odgovori djeak.

DVANAESTO POGLAVLJE SADRAJ: MNOGO LIJEPIH BOINIH BOROVA I JEDNA MALA SMREKA; NARANE OD KOJIH JE SVAKA TEKA ETIRI FUNTE*( Funta engleska mjera za teinu (=453,59 g), upotrebljavala se i u drugim zemljama; u njemakom oznaava teinu od 1/2 kg. (prini. prev.));

MNOGO SUZA; PONOVNO ZVONJENJE NAVRATIMA; PLA l SMIJEH ISTODOBNO; NOVE BOJICE I NJIHOVA PRVA UPORABA; POTANSKI SANDUI U HERMSDORFU KOJI SE PRAZNI NOUI ZVIJEZDA PADALICA. Bio je Badnjak, oko osam sati naveer. Slubena je pokrajinska meteoroloka postaja najavila jake snjene padavine u cijeloj Srednjoj Europi. A sad je nebo dokazivalo kako je pokrajinska meteoroloka postaja bila dobro obavijetena. Doista je snijeilo u cijeloj Srednjoj Europi!

Snijeilo je, dakle, i u Hermsdorfu. Gospodin Hermann Thaler (Herman Taler) stajao je kraj prozora u gostinskoj sobi, koju su koristili samo u sveanim prilikama. Soba je bila mrana. Rasvjeta je bila skupa, a Thalerovi su morali tedjeti. - Ve godinama nije bilo toliko snijega za Boi ree gospodin Thaler. Gospoa Thaler sjedila je na divanu. Samo je kimnula glavom. Njezin mu nije ni oekivao odgovor. Rekao je to samo zato da u sobi ne bi vladala tiina. - Kod Neumannovih (Nojman) ve dijele darove ree on. - Ah, a kod Mildeovih upravo pale svjeice! Imaju lijep, velik bor. Pa da, on sad opet bolje zarauje. Gospodin Thaler pogleda niz ulicu. Broj osvijetljenih prozora svake se minute poveavao. A pahulje su poput leptira leprale zrakom. Gospoa Thaler se pomakne. Stari divan presvuen pliom zakripi. - to li on sad radi? - upita ona. - U onoj velikoj, sablasno praznoj koli? Mu jedva ujno uzdahnu. - Uzima sve to previe k srcu - ree on. - Prvo, tamo je Jonathan Trotz. Njega Martin, ini se, veoma voli. Osim toga je onaj drugi, onaj mali plemi, slomio nogu. Sad sigurno sjede uz njegov krevet i veseli su kao ptiice. - Ni sam ne vjeruje u to - ree ena. - Zna dobro kao i ja da na djeak sad nije veseo. Vjerojatno se zavukao u neki kut i plae kao kia. - To sigurno ne radi - odvrati mu. - Obeao je da nee plakati. A djeak poput njega dri rije kad neto obea. Dakako, gospodin Thaler nije uope bio tako siguran u to to je tvrdio. No, to bi trebao rei? - Obeao! Obeao! - ree Martinova majka. - I ja sam njemu obeala. Pa ipak sam plakala jo dok sam

mu pisala pismo. Gospodin Thaler se okrenu od prozora. Ila su mu na ivce svjetlucava boina drvca. Pogleda po mranoj sobi i ree: - Hajde, upali svjetlo! Njegova ena ustade i upali svjetiljku. Oi su joj bile crvene od plaa. Na okruglom stolu stajala je mala, sasvim mala smreka. Dobili su je na dar od gospoe Riedel (Ridel), udovice koja je za Boi prodavala na trnici borove. - Za vaeg Martina - rekla je. Tako su sad Thalerovi imali boino drvce - a djeak nije bio kod kue! Gospodin Thaler otiao je u kuhinju, dugo je tamo neto traio i naposljetku se vratio nosei jednu malu kutiju. - Ovdje su svjeice od prole godine - ree. - Samo su napola izgorjele. Onda privrsti tih dvanaest napola dogorjelih svjeica na grane male smreke. Na kraju je drvce izgledalo zaista lijepo. No Martinovi roditelji se samo jo vie raalostie. Sjeli su jedno pokraj drugoga na divan. Gospoa Thaler je ve peti put itala Martinovo pismo. Na nekim bi mjestima zastala i prela rukom preko oiju. Kad je zavrila s itanjem, njezin je mu izvadio maramicu i snano obrisao nos. - Kako to sudbina uope doputa - ree on. - Da takav mali djeak ve mora osjetiti kako je to strano kad ovjek nema novaca. Nadam se da ne predbacuje svojim roditeljima da nisu bili vrijedni i da su zato ostali tako siromani! - Ne govori gluposti! - ree ena. - Kako ti uope tako neto moe pasti na pamet! Martin je dodue jo dijete, ali dobro zna da valjanost i bogatstvo nisu isto. Zatim je sa svojeg stolia za ivanje donijela sliku

s plavom koijom i est upregnutih konja i paljivo je stavila pod boino drvce. - Ja se nimalo ne razumijem u umjetnost - ree otac - ali ova slika mi se jako svia. Moda e Martin jednoga dana postati slavan slikar! Onda bismo zaista mogli putovati s njim u Italiju. Ili je to moda panjolska? - Najvanije je da ostane zdrav - zakljui majka. - Pogledaj samo kakve si je brkove naslikao ispod nosa! Roditelji se tuno nasmijeie. Majka ree: - Svia mi se da nas nije naslikao u nekakvom raskonom autu nego u plavoj koiji sa est konja. To je mnogo poetinije. - A ove narane! - primijeti otac. - Tako velikih narani uope nema. Svaka od ovih teka je najmanje etiri funte! - A kako samo spretno zamahuje biem! - dodade majka. Onda su opet zautjeli, gledali netremice sliku, koja se zvala Za deset godina, i mislili na malog slikara. Otac se nakalje. - Za deset godina! Do tada se moe mnogo toga dogoditi! Izvadio je iz depa ibice, zapalio dvanaest svjeica i ugasio svjetiljku. Gostinska soba Thalerovih zablistala je boinim sjajem. - Ti dobra, vjerna duo! - ree mu eni. - Ove godine ne moemo jedno drugome nita pokloniti. Ali emo zato poeljeti sve najbolje. - On je poljubi u obraz. - Sretan Boi! - Sretan Boi! - ree i ona. Zatim zaplae. Plakala je kao da nikad nee prestati. Tko zna kako su dugo tako sjedili na starom plianom divanu... Stearinske svjeice polako su dogorijevale. U susjednom stanu pjevali su Tiha no,

sveta no. A pred prozorom su jo leprale snjene pahuljice. Odjednom se zauje zvonce! Njih dvoje se ne pomaknue. Nisu eljeli da ih netko uznemirava u njihovu jadu. No zvonce se oglasi jo jedanput. Glasno i nestrpljivo. Gospoa Thaler ustade i polako ode u hodnik. ak ni na Badnjak ih ne ostavljaju na miru! Otvorila je vrata stana i na trenutak zastala kao skamenjena. Onda uzviknu. - Martine! - Njezin uzvik otro odjeknu na stubitu. Martin? Kako je to mogue? Otac preplaeno zadrhta. Odjurio je u hodnik i nije mogao vjerovati svojim oima! Njegova je ena na pragu pala na koljena i objema rukama vrsto obgrlila Martina. Tada su se ak i u oima gospodina Thalera pojavile suze. On ih kriom obrisa, podie koveg koji je zaboravljen stajao na podu i ree: - Ali djeae, za ime svijeta, kako si stigao? -Potrajalo je prilino dugo dok su uli u gostinsku sobu. Majka i djeak smijali su se i plakali istodobno, a otac je barem deset puta promucao: - Ne, tako neto! - Onda izjuri iz sobe. Od silnog uzbuenja bili su naime zaboravili zatvoriti ulazna vrata stana. Prvo to je Martin izustio bilo je: - Imam novac i za povratak. Najzad su se sve troje toliko smirili da je djeak mogao ispriati kako to da je ovdje a ne u Kirchbergu. - Zaista sam se jako svladavao - pripovijedao je. Nisam ni zaplakao. Odnosno, zaplakao sam, ali tad je ionako bilo prekasno. Doktor Bokh, na odgojitelj, ve je primijetio da neto nije u redu. Da. I onda mi je dao

dvadeset maraka. Dolje u parku, kraj kuglane. Poklonio mi ih je. I rekao mi je da vas u njegovo ime mnogo pozdravim. - Hvala lijepa - rekoe roditelji uglas. - Mogao sam ak kupiti i nekoliko poklona izvijesti Martin ponosno. I onda dade ocu cigare s vrpcom i omotnim papirom havane. A majci predade pletene papue. Silno su se obradovali. - Jesu li se tebi svidjeli nai pokloni? - upita majka. - Nisam ih jo ni pogledao - priznade Martin. I tad otvori paket koji su mu bili poslali u Kirchberg. U njemu je naao prekrasne stvari: novu nonu koulju, koju mu je majka sama saila; dva para vunenih arapa, paket medenjaka s preljevom od okolade; uzbudljivu knjigu o Junom moru; blok za crtanje i, to je bilo najljepe, kutiju najboljih bojica. Martin bijae oduevljen i veselo izljubi roditelje. Bila je to uistinu prava Badnja veer, da se ljepa ne moe ni zamisliti. - Dodue, svjeice na malom boinom drvcu ubrzo su dogorjele, ali onda su upalili svjetiljku. Majka je skuhala kavu. Otac je puio boinu cigaru. Onda su jeli medenjake i bili su sretniji od svih ivih i mrtvih milijardera zajedno. Majka je morala probati nove papue i izjavila je da tako divne papue nije jo nikad imala. Poslije je Martin sjeo za stol, izvadio iz depa obinu dopisnicu koju je kupio na kolodvoru i poeo crtati. Crtao je, naravno, novim bojicama! Roditelji su se pogledali smjekajui se, a onda su promatrali svojega sina. On je crtao nekog mladog ovjeka kojemu su na leima iz kaputa rasla dva velika krila kao u anela. Taj neobini ovjek sputao se lebdei iz oblaka. A dolje, na zemlji, stajao je djeak kojemu su iz oiju kapale krupne suze. ovjek s krilima drao je u rukama debeli novanik i pruao ga djeaku.

Martin se nagnuo unatrag, stisnuo oi poput pravog strunjaka, razmiljao trenutak, a onda nastavio slikati, dodajui slici nove pojedinosti. Naslikao je najprije mnogo, mnogo snjenih pahuljica, a u pozadini vlak, kojemu je na lokomotivi raslo okieno boino drvce. Pokraj vlaka stajao je upravitelj eljeznike postaje, dajui podignutom rukom znak za polazak. Ispod toga djeak je blok-slovima napisao: Boini aneo imenom Bokh. Na poleini dopisnice napisali su roditelji nekoliko redaka. Potovani gospodine doktore, napisala je gospoa Thaler. Na djeak doista je imao pravo kad Vas je nacrtao kao anela. Ja ne znam slikati. Mogu Vam zahvaliti samo rijeima. Mnogo, mnogo Vam hvala za ivi boini poklon koji ste nam darovali. Vi ste dobar ovjek. Zasluujete da svi Vai uenici postanu dobri ljudi! To Vam eli Vaa vjeno zahvalna Margareta Thaler. Otac je gunao: - Pa meni nisi uope ostavila mjesta. I doista, mogao je dodati jo samo svoje ime. Na kraju je Martin napisao adresu. Onda su odjenuli kapute i zajedno otili na eljezniki kolodvor. Tamo su ubacili dopisnicu u potanski sandui koji se prazni i nou, tako da je Justus sigurno dobije na prvi dan blagdana. Zatim su polako krenuli kui. Djeak je iao u sredini, drei roditelje ispod ruke. Bila je to predivna etnja! Nebo je svjetlucalo kao neka beskrajno velika draguljarnica. Snijeg je prestao padati. A u svim kuama blistala su boina drvca. Martin zaslade i pokaza gore prema nebu. - Svjetlost zvijezda koju mi sad gledamo - ree on stara je ve mnogo, mnogo tisuljea. Toliko treba zrakama svjetlosti da stignu do naih oiju. Moda su se mnoge od tih zvijezda ugasile jo prije Kristova roenja,

ali njihova svjetlost jo putuje. I tako jo sjaje za nas, iako su se u stvarnosti ve odavno ohladile i potamnjele. - Aha - ree otac. I majka se takoer udila. Onda krenue dalje. Snijeg im je kripao pod nogama. Martin je vrsto stisnuo majinu i oevu ruku. Bio je sretan. Dok su stajali pred kuom i otac otkljuavao vrata, Martin je jo jednom pogledao gore u nebo. I upravo u tom trenutku otkinu se jedna zvijezda padalica iz none tame i tiho kliznu preko neba, dolje prema obzorju. Djeak pomisli: Sad mogu neto zaeljeli! I dok je oima pratio let zvijezde padalice, brzo je mislio: elim svojoj majci i ocu, Justusu i Nepuau, Johnyju i Macu i Uliju i Sebastianu mnogo, mnogo sree u ivotu! A to elim i sebi! Bila je to, dodue, prilino duga elja. No unato tome, opravdano se moglo oekivati da e se ispuniti. Martin, naime, dok je zvijezda padala, nije izgovorio nijednu rije. A to je, kao to je poznato, u takvoj prilici najvanije.

TRINAESTO POGLAVLJE SADRAJ: AUTOBUSI I TRAMVAJI; TUNA SJEANJA NA GOTTFRIEDA, PAN JE PAUNE, I NA TELE IMENOM EDUARD; SUSRET S JOHNYJEM TROTZOM I NJEGOVIM KAPETANOM; MNOGO POZDRAVA JUSTUSU I NEPUAU; I KRAJ KNJIGE. Tako. Sad sam vam ispriao svoju boinu priu! Sjeate li se da sam sjedio na velikoj livadi kad sam je poeo pisati? Na drvenoj klupici, za malim rasklimanim stolom? A kad bi mi postalo prevrue, gledao sam gore

prema izbrazdanim liticama i snijegom prekrivenim provalijama Zugspitza. Vrijeme prolazi, kao da mi odlijeemo. Dok piem ovaj pogovor, opet sam u Berlinu. Ovdje, naime, imam mali stan. U jednoj kui u vrtu, u koju se ulazi preko etiri stube. Nedavno mi je dola majka u posjet i moram biti kod kue tono u vrijeme ruka. Danas imamo makarone sa unkom. To je jedno od mojih najmilijih jela. Upravo sjedim pred jednom kavanom na Kurfurstendammu*( Kurfiirstendamm - jedna od najveih i najljepih ulica u Berlinu (prim. prev.)) (Kurtirstendam). Stigla je jesen. Kad puhne vjetar, uto i smee lie pada na plonik. Kamo li je odletio onaj areni leptir po imenu Gottfried, koji me, tijekom pet tjedana, posjeivao gotovo svako popodne? Leptiri ne ive dugo. Gottfried je zacijelo uginuo. Bio je tako prijazan, privren leptir. Neka poiva u miru! A to li sad radi ono ljupko smee tele koje je svake veeri dolazilo po mene na veliku livadu i pratilo me sve do hotela dolje uz jezero? Je li ve izraslo u vola? Ili su od njega napravili telee odreske? Ah, Eduard mi je bio tako simpatian! Kad bi sad dokaskao preko Kurfurstendamma, zastao pred mojim pletenim stolcem, povjerljivo me pogledao i gurnuo me svojim malim rogovima - poeo bih klicati od radosti. I sigurno bih ga zauvijek uzeo k sebi. Moda bi mogao ivjeti na mojem balkonu. Hranio bih ga morskom travom iz starih jastuka. A naveer bih iao s njim u etnju u Grunewald*( Grtinew;ild - dio grada Berlina s velikom borovom umom (prim. prev.))... No ovuda, gdje sad sjedim, ne prolazi nijedno tele. U najboljem sluaju, katkada, nekoliko ovaca ili nosorog. Tramvaji zvone. Autobusi prolaze brundajui i

kripei. Automobili trube kao ludi. Svima se uri. Tako je to. Opet sam u velegradu. U podnoju Zugspitza mirisalo je poljsko cvijee. Ovdje smrde automobilske gume i benzin. Pa ipak: bile to jele ili tvorniki dimnjaci, neboderi ili brda prekrivena vjenim snijegom, bila to itna polja ili postaja podzemne eljeznice, pauina babljeg ljeta ili telefonske ice, prepune kinodvorane ili zelena planinska jezera, bio to grad ili selo - ja volim jedno i drugo. I jedno i drugo zasluuje nau ljubav. to bi znailo jedno bez drugoga? Prije nego to zavrim moram vam jo ispriati o jednom susretu to sam ga maloprije doivio. Meu mnogim ljudima koji su prolazili pored mene bio je i jedan asnik trgovake mornarice. Postariji gospodin u lijepoj plavoj odori, sa zlatnim obrubnim vrpcama i zvjezdicama. A pored njega iao je djeak s akom kapom na glavi. Nije moglo biti zabune: bili su to Jonathan Trotz i kapetan. - Johnny! - viknuh. Djeak se okrenu. Kapetan zastade. Krenuh prema njima i naklonih se kapetanu. - Ti si Johnny Trotz iz Gimnazije Johanna Sigismunda u Kirchbergu, zar ne? - rekoh djeaku. - Da - odvrati on. - To me raduje - rekoh ja. - A vi ste kapetan koji se o Johnyju brine poput oca? - upitah gospodina u mornarikoj odori. On ljubazno kimnu glavom i pruismo jedan drugome ruku. - Ja sam, naime, napisao knjigu o vama - rekoh gimnazijalcu. - I to o neobinim dogaajima to ste ih doivjeli prije dvije godine, oko Boia. Sad si ti, dodue, ve uenik sedmog razreda., i zapravo bih te trebao oslovljavati s vi. Ali neu to uiniti. A ni ti ne bi to od mene traio. Sjea li se jo onog vremena kad su

uenici realke spalili vae biljenice s diktatima u Egerlandovom podrumu? - Sjeam se toga jako dobro - odgovori Johny. - I o tome ste pisali? Kimnuh potvrdno glavom. - I o skoku s padobranom, kad je Uli nastradao. - I to znate? - upita on iznenaeno. - Dakako - rekoh. - To i jo mnogo toga. Kako ste svi vi? Jede li Matthias jo uvijek tako mnogo? - On ne jede - ree Johny. - On dere! A dva puta na tjedan odlazi na teaj boksanja u jednu portsku kolu. - Sjajno! A to radi Sebastian? - Trenutano ga zaokuplja kemija. ita uasno teke knjige o teoriji elektrona i o kinetikoj teoriji plinova, o kvantnoj teoriji i slinim stvarima. eli postati znanstvenik i otkriti to je u atomima. - A to radi tvoj prijatelj? - Martin je jo uvijek najbolji uenik u razredu. I jo uvijek se razbjesni kad je netko nepravedan. A preostalo vrijeme slika. I to sigurno znate. Slike su mu vrlo lijepe. Jedan profesor s likovne akademije napisao mu je da mora postati slikar. A Martinov otac je opet naao posao. - To me iskreno raduje - rekoh. - A Uli? - Uli je udan momak - ree Johny. - Jo uvijek je najmanji u razredu. No posve je drukiji nego prije. Matthias je potpuno pod njegovim utjecajem. A gotovo i svi ostali. Uli je, dodue, ostao malen, ali u njemu se krije snaga kojoj se nitko ne moe oduprijeti. Uli to uope ne eli. No, ako nekoga samo pogleda, taj je gotov. - On je tada, prije dvije godine, svladao samoga sebe - ree kapetan zamiljeno. - A onda je sve ostalo sitnica. - Vjerojatno je tako. - Okrenuh se opet Johnnyju. - A ti, pie li jo pjesme?

Kapetan se nasmijei. - Da, pie prie i drame i pjesme. Moda bi vam mogao jedanput neto poslati, da procijenite koliko vrijedi to to pie. Hoete li to uiniti? - Svakako - rekoh ja. - Ali ja mogu procijeniti samo radove, ne i talent. Mogu samo rei zna li pisati, a ne hoe li jednoga dana postati pisac. To e se vidjeti tek kasnije. - ekat u - ree Johnny tiho. Sjajan djeak, pomislih. Onda rekoh: - Kad se vrati u Kirchberg, pozdravi osobito Justusa i Nepuaa! - Zar i njih poznajete? - upita zaueno Jonathan Trotz. -A od koga, molim, da im izruim pozdrave? - Od njihovog prijatelja iz Berlina - rekoh. - Oni e ve znati o kome je rije. Pozdravi i djeake! - Vrlo rado. Prenijet u pozdrave. A vi ete nam poslati knjigu kad bude tiskana, zar ne? - Poslat u je doktoru Bokhu - rekoh ja. - A ako on ocijeni da je to ispravno, moe vam je dati. Inae samo Martinu Thaleru. Zatim pruismo jedan drugome ruku na rastanku. Kapetan i njegov tienik produie svojim putem. Johny se jo jedanput okrenuo i mahnuo rukom. A sad u se autobusom broj l brzo odvesti kui. Inae e se makaroni ohladiti. Moja majka e se uistinu iznenaditi kad joj ispriam da sam sreo Johnyja Trotza i njegovog kapetana!

HRABRI RAZRED PROFESORA JUSTUSA Njemaki knjievnik Erich Kastner roen je 23veljae 1899. godine u Dresdenu. Otac mu je bio sedlar, a majka frizerka. Erich je elio biti uitelj. Studirao je

germanistiku i romanistiku u Leipzigu i Berlinu, a 1925. godine doktorirao iz filozofije. Bavio se novinarstvom, a potom se sasvim posvetio knjievnom radu kao liriar, dramatiar, esejist, romanopisac i filmski scenarist. Slabo je bio poznat izvan njemakoga govornog podruja sve dok nije poeo pisati za djecu. Knjige za djecu uinile su ga svjetski poznatim i obljubljenim. Za takvu Kastnerovu orijentaciju zasluna je Edith Jacobson, vlasnica izdavakog poduzea koje je objavljivalo knjige za mlade. Ona mu je sugerirala da napie knjigu za djecu i tako se 1928. godine rodio prvi Kastnerov djeji roman Emil i detektivi. Svojim romanima Kastner je skrenuo djeju literaturu novim smjerom. Napustio je svijet udesa s vilama, vjeticama i arobnjacima i razvio uzbudljive dogaaje suvremene stvarnosti u kojoj su realistina djeca glavni akteri. Djeji likovi u njegovim djelima izuzetno su poduzetni i samostalni. Emil iz prvog romana postat e prototipom svih kasnijih Kastnerovih junaka. Djeak plemenit, ali ima i nekih tipinih djejih mana, vedar, nikad ne posustaje pred zaprekama, nego se odluno bori za svoje pravo. U pogovoru drugom djejem romanu Tonek i Tokica Kastner je napisao: Mogla bi rei djeca koja su itala moju prvu knjigu Emil i detektivi: Dragi gospodine, va je Tonek upravo onakav djeak kao i va Emil. Zato niste dakle u novoj knjizi opisali djeaka koji bi bio posve drukiji? (. . .) Pripovijedao sam o Toneku, iako je tako slian Emilu Tischbeinu, zato to mislim: o takvima se nismo nikada dosta napripovijedali, Emila i Toneka nikada nema dosta! Moda ete odluiti da budete kao oni? Zavoljevi ih, moda ete postati jednako marljivi, valjani, jednako hrabri i estiti? Bila bi mi to najljepa nagrada. Jer e Emil i

Tonek i svi slini njima postati jednom vrlo estiti ljudi. Ljudi, kakvih trebamo. Nakon Emila i detektiva i Toneka i Tokice slijedio je roman Letei razred sa zanimljivim drutvancem djeaka iz petog razreda u jednom internatu u Njemakoj. "Letei razred" naziv je igrokaza koji djeaci pripremaju za Boi. Internat postaje pozornicom zanimljivih zbivanja, a u njemu susreemo mnogo "Emila" i "Toneka". Tu je Johny, djeak bez roditelja, uvijek gladan Matthias, plaljivi Uli, najbolji uenik petoga razreda Martin, Sebastian i drugi. Svi oni nemaju ba naglaeno sretno djetinjstvo, ali pisac jasno pouava mlade itatelje: Nauite nesrei vrsto pogledati u oi. Nemojte se uplaiti ako neto krene naopako. Ne klonite ako vas zadesi nesrea. Budite hrabri! Morate nauiti biti vrsti! Djeaci dolaze u sukobe sa starijim acima, naroito maturantima, ali jo u ee sukobe s uenicima druge kole pa se razvija pravi mali rat meu njima. U takvim sukobima djeaci ovr-uju i ue. Hrabro se bore za ono to je po njihovu uvjerenju pravo. Zanimljiv je odnos uenika i profesora. Odgojitelja koji ima najvie razumijevanja za njihove velike i male probleme nazivaju Justus (lat. pravedan). Zato je jedno izdanje ovoga romana u Hrvatskoj i nosilo naslov Hrabri razred profesora Justusa. Roman je prava poezija prijateljstva. Njime treperi duh humanosti, topline i razumijevanja. Osjeaju se iskrene pieve simpatije za one kojima je teko. Svi su Kastnerovi romani oplemenjeni jasnim humanistikim porukama pa su nenametljivo didaktini, a u ovom je romanu doza pouavanja uoljivo naglaenija. No roman je zanimljiv jer i ovdje Kastnerov nain pisanja karakterizira jednostavno, duhovito pripovijedanje s mnotvom ivotnih, aljivih dijaloga, a u prvom planu je uvijek akcija, ime postie dinamino, ivo, napeto

kazivanje kakvo je najprivlanije i dananjoj djeci. Kastner je za djecu napisao jo i ova djela: Emil i tri blizanca, Blizanke, ovjeuljak, ovjeuljak i Malena, 35. maj, Konferencija ivotinja i Don Quijote. Godine 1933. nacisti su javno spalili Kastnerova djela, ali on je, za razliku od mnogih njemakih umjetnika tog vremena, ostao ivjeti u Njemakoj. Umro je 29. srpnja 1974. godine u Mnchenu. dr. Dubravka Teak

Uredila za vas:

BABAC