Oprosti mi Nataa

Sergej Kourdukov

Oprosti mi Nataa

SADRAJ 1. Oluja na pacifiku 2. Borba za ivot ili smrt 3. Rastrgana porodica 4. Ulino siroe 5. Pustolovina i nasilja u Verikh-irmenu 6. Hladni rat u Barisevu 7. Kralj Bariseva 8. kolovanje za kriminalitet 9. Moj ivot u vojsci 10. Na pomorskoj akademiji na Kamatki 11. Nalog tajne policije 12. Prva racija katastrofa! 13. Iznenadna smrt u Elisovu 14. Lov na rije Boju 15. Veliki ponos i duboko razoarenje 16. Nataa 17. Djelovanje policije 18. Rijei koje mi vie nisu dale mira 19. Posljednja racija 20. U potrazi za novim ivotom

Oprosti mi Nataa
1. OLUJA NA PACIFIKU Ve nekoliko dana i noi probijao se muno na brod kroz podivljali Pacifik. Iznenada je skrenulo na oluju kad su se hladni vjetrovi sa sjevera sukobili s toplom strujom iz Japana. Nalazili smo se u samoj sredini nevremena ispred obale Kanade kad je zrana masa upravo eksplodirala u orkan vjetra i vode. Iako je na brod Elagin bio veliki stabilno graen da moe prkositi i najdivljijim olujama ipak je u posljednjih 60 sati bio noen valovima kao da je mali ribarski amac. Mnogi od naih najiskusnijih pomoraca, koje su oprale sve vode svijeta, razboljeli su se od neobino prijetee oluje koja se razbijala na obalnim grebenima i s nesalomivom snagom se vraala natrag. Nakon vieasovne borbe bio je izmuen i brod i ljudi na njemu. Jecajui, stenjui i drhtei i tresui se micali smo se polako naprijed. ak i samoj radio-stanici, koja je bila napravljena od takvog materijala koji priguuje buku, osjeao sam kao da se svaki djeli maine bori s olujom. Zadnjih sam dana premalo spavao. Na svom poslu telegrafiste morao sam slati odreene podatke u nau pomorsku centralu u Sovjetskom Savezu, te sam zbog ovog vremena morao stalno biti na poslu. No, u svakom sluaju oluja oko mene nije ni izdaleka utjecala na moje zadovoljstvo kao oluja mojih osjeaja u meni samom. Nakon viemjesenog planiranja i pripremanja stajao sam neposredno pred svojim bijegom u slobodu. Unutar kanadskih teritorijalnih voda, gdje smo dobili dozvolu da zbog oluje smijemo uploviti, stigao sam poblizu svoga cilja. Uz nestrpljenje pomjeano strahom oekivao sam priliku za bijeg. Pramac broda zaronio bi u ogromnu vodenu masu da bi se zatim dizao u visinu sve vie i vie. Cijeli se brod tresao od silnih valova. Normalno tamno plava no postala je od olujnih oblaka posve crna. O ovakvim noima pomorci govore sa strahom. Bila je vee 3. Septembra 1971. Deset sovjetskih brodova je kao i mi zamolilo dozvolu da smiju u vodama Q. Charlotte Isalanda saekati smirenje oluje. Te veeri sam neto prije pola devet, u vrijeme kad sam se trebao javiti na posao, napustio svoju kabinu. Snana oluja skoro me zbacila s broda te sam jedva svom svojom snagom uspio prei preko palube. Konano sam stigao do mosta, otvorio vrata i zateturao unutra. Koliko smo jo daleko od obale? upitao sam svog prijatelja Borisa koji je upravljao kormilom. Bacio je pogled na instrumente, a onda na kartu. Otprilike pola milje. odgovori on. Koliko je daleko do toga mjesta tu? upitao sam i pokazao na svjetla u daljini, jedva vidljiva od pljuska kie i vjetra. Otprilike tri i pol milje. Hvala ti, promrmljao sam i tekim korakom krenuo u radio-stanicu, odmah iza mosta. Od kako smo se nalazili u kanadskim vodama nismo morali javljati gdje se nalazimo i moj se zadatak sastojao samo u tome da ostanemo u vezi s ostalim naim brodovima. Za taj posao nije mi trebalo puno vremena, te sam bio i vie nego radostan. Pogledavi na sat, vidjeh da je upravo pola devet. Rekoh sam sebi: Sergeju, za nekoliko sati ili e biti slobodan ili utopljen. Ili to bi bilo jo gore, izvui e te iz mora i kao dezertera poslati na prisilni rad u Sibir da bi te kasnije streljali. Bili su to trenutci gdje bi svatko drugi na mom mjestu kolebao.

Oprosti mi Nataa
Sada se tu nalazim ja Sergej Kourdakov, oficirski pripravnik u ruskoj mornarici, jedan s odlikovanjima uglednog komunistikog omladinskog voe, jedan koji je od svoje osme godine u svakoj koli bio biran za vou Komunistike omladinske organizacije i na koncu predodreen da 1200 sovjetskih oficirskih pripravnika poduava u komunizmu. Za pet dana oekivali su me u upravi nae flote gdje sam trebao biti primljen u Komunistiku partiju kao izgraeni lan i gdje me ekalo dobro mjesto u ruskoj policiji. Sagledavajui cijelu tu stvar imao sam razloga ponovo se vratiti u Rusiju. Ali to nije bilo dosta. Kako bilo da bilo, znao sam da ono to traim nikada neu nai u komunistikom sistemu u kojemu sam toliko toga vidio. Tri i pol milje, mislio sam umujui i prevrui u tiini svoje anse. Bit u siguran tek u samom mjestu. Ako bih bio samo pola milje udaljen od kopna mogla bi me pronai i uhvatiti patrola. Tek mjesto i ljudi u njemu prualo mi je sigurnost. Ali to sada znai da trebam otprilike sat vremena da stignem do mjesta. Ve sam izmjerio temperaturu mora. Iznosila je 4C. U ovim sjevernim vodama pitanje boravka u moru znailo je i pitanje ivota i smrti. Ocjenio sam da bih u moru mogao preivjeti najvie etri sata. Nalazio sam se u izvrsnom zdravstvenom stanju koje je plod svakodnevnog treninga, dizanja utega i opteg odravanja organizma. Sada ili nikada, rekoh sam sebi. U svom srcu znao sam da to mora biti sada. Radio-stanica se nalazila izmeu kormilareve kabine na prednjem dijelu mosta i navigacione kapetanove kabine. Budui da smo se nalazili neposredno uz obalu, kapetan je neprestano posmatrao na poloaj kako bi pravovremeno sprijeio da se ne nasuemo na jedan od mnogobrojnih grebena. Postavio sam tri radarske naprave, jednu za vojne i dvije za plovidbene svrhe i ekao sam da mi pokau rezultate. Nadao sam se da se nee nita nepredvieno dogoditi. Upravo u tom trenutku pomolio je kapetan glavu iz svoje kabine i doviknuo mi: Hej Kourdakov, kako bi bilo da odigramo jednu partiju aha? Za vrijeme boravka na moru esto smo igrali ah. Ni u kom sluaju svojim odbijanjem nisam mu smio dati povoda da neto posumnja, s druge strane nisam mu to mogao priutiti jer bi to znailo za mene gubljenje dragocjenog vremena. Samo najcrnji noni sati pruali su sigurnost, a ja trebam stii na obalu prije svitanja novog dana. Osim toga bojao sam se da bi dugim zatezanjem mogao popustiti u svojoj odluci. Drue kapetane, rekoh mu, tako sam umoran od probdjevene prole noi. Mislim da bi bilo bolje da iedm ranije u krevet. Jednostavno sam preumoran. Kapetan se na to naali i ree: Ma ko je to ve. Sluajte samo ovog mladog morskog vuka. Tri dana i ve je premoren. Smijao se. Olakano sam odahnuo. Zatim sam zapoeo sa zadnjim pripremama koje sam ve puno puta proao u svojim mislima. Najprije sam iskljuio radio-odailja, a prijemnicima sam ostavio mogunost ukljuivanja u nunu frekfenciju, ako bi nas u nudi traili drugi brodovi za pomo. Zvunik sam postavio na most tako da Boris moe uti pristiua najavljivanja. Brino sam se osvrnuo po cijeloj radio-stanici da budem siguran da je sve ostalo u redu. Tada sam polako poao van, zakljuao za sobom vrata i poao nazad u kabinu. Morao sam ponovo proi kroz kabinu u kojoj se nalazio kormilar. Bila je posve u tami, samo su na instrumentima gorjele crvene, ute i plave kontrolne lampe. Kia je pljutala po prozorima i ometala pogled. Boris je napeto stajao u slabom svjetlu kontrolnih lampi, nije putao iz vida sto s instrumentima kako bi eventualni kvar na maini mogao odmah lokalizovati i dovesti pod kontrolu. Nas dvojca smo

Oprosti mi Nataa
proveli puno vremena zajedno u ova posljednja dva tjedna od kako smo u slubi. Zabavio sam se kod njega nekoliko sekundi i rekao par beznaajnih primjedbi pri emu sam se trudio da izgledam prirodno kao i uvjek. Ispriavajui se, povukao sam se natrag u svoju kabinu govorei mu kako sam na smrt umoran. Borise, rekao sam mu prije no to sam izaao, nemoj me iduih nekoliko sati smetati, osim ako bi bila kakva velika potreba. Jasno Sergeju, ree on smijui se. Misli na mene kad bude leao u svom toplom krevetu! Mislit u, obeao sam; zatim sam napustio most, spustio se na palubu, u oluju. Svom snagom sam se morao drati za ogradu da me kia i vjetar koji su ibali sa svih strana ne zbace sa palube. Borei se tako, konano sam poao u kabinu. Otvorio sam vrata, uao unutra i zakljuao za sobom. Sada bi neki iznenadni posjet bio katastrofalan i znaio kraj svake mogunosti bijega. Nemirno sam ponovo pogledao sat. Sada je 9:45. Ostalo mi je, dakle, najvie 15 minuta za posljednje pripreme. Usputni razgovor stajao me nekoliko dragocjenih sekundi. Morao sam se pouriti i iskoristiti preostale minute dok je paluba jo prazna. Jer, ako bi oluja malo popustila odmah bi cijela paluba vrvjela od posade koja bi traila eventualna oteenja. Budui da smo se nalazili prilino daleko na sjeveru, nosio sam svoju zimsku opremu - teke vojnike izme, jednu tanju vunenu jaknu i preko nje debeli vuneni demper s ovratnikom. Teina i nepokretljivost zbog tog odijela sigurno e mi oteavati plivanje kad budem u vodi. Ali, sam sam sebi uvrtio u glavu da moram u mjesto stii kompletno obuen u izmama. No, sada mi nije preostalo vremena da o tom razmisljam. U ovom su trenutku druge stvari izgledale mnogo vanije. Gurnuo sam ruku pod madrac i izvukao neto na emu sam radio posljednje vrijeme. Bio je to veliki nepromoivi pojas u obliku depa. Izvana je bio od gume, a iznutra od nepromoive plastike. Uzeo sam iz ormara nekoliko stvari koje su mi bile najdragocjenije: nekoliko slika mojih prijatelja, drugova iz dobro poznatih mjesta u Rusiji od kojih nita i nikoga i nikada vie neu vidjeti. To je bilo sve to u uzeti sa sobom iz svog starog u novi ivot - ne govorei o oiljcima na sebi - tjelesnim i duhovnim - i mnoga sjeanja. To je sve to prikazuje moj ivot, mislio sam dok sam promatrao pregrt papira pred sobom. Bez majke, bez oca. Ova hrpica, to je moj ivot. Neke od stvari postat e beznaajne kao lanska iskaznica Komsomola i moji mornarski papiri. Neke, naprotiv, kao moj rodni list, bit e mi uvjek potrebne. U sluaju da preivim ovu no trebat u ove dokumente da dokaem svoj identitet. A ako je ne preivim makar u imati ime koje e staviti na nadgrobni kamen, ako meoje tijelo uopte i pronau. urno sam zgrnuo papire i slike u svoj gumeni pojas i vrsto ga zavezao da ne moe ui voda. Sigurno sam ga zavezao oko bokaova i zatim uzeo sljedei predmet iz ormara kojegau takoer trebati za ovih nekoliko sati. Bio je to sportski, ronilaki no koji sam ukrao s broda i brino ga uvao. vrsto sam ga svezao iznad ake i preko njega navukao rukav da se ne primjeti. Ako me ko sretne na palubi, moram izbjei svim opasnim pitanjima jer za no na ruci teko bi se nalo objanjenje, a on mi kasnije moe biti od najvee ivotne vanosti. Tako, pomislih u sebi, sad bi bilo gotovo. No je skriven, pojas vrsto svezan oko bokova. Sat je pokazao 9:55. Vrijeme je da idem. Oluja je postala malo jaa. To e mi jo dobro doi da me niko ne primjeti. Paljivo sam otvorio vrata kabine i izaao van. Doekali su me ledeni, zapjenjeni valovi. ak i ovdje, u ovom

Oprosti mi Nataa
djelomino zaklonjenom prostoru, oluja je bila neobino jaka. Svom snagom sam se borio protiv vjetra i sputao niz stepenice vrsto se drei za ogradu da ne padnem. Kad sam se dokopao glavne palube jo sam se jednom okrenuo da vidim da me nije ko vidio. Paluba je bila potpuno prazna i naputena. Do sada je dakle sve bilo dobro. Bio sam prilino uvjeren da su svi otili pod palubu da se zatite od nevremena. Polako sam se probijao do sredine broda, do mjesta koje sam prije nekoliko dane pronaao kao najzgodnije za skakanje u vodu. Bio je to uski prostor ispod ogromnog dimnjaka, jedino mjesto koje se nije si s jednog mjesta na brodu nije moglo nadzirati. Spotiui se iao sam do tog mjesta i trebalo mi je za to nekoliko minuta. Skamenio sam se ugledavi pred sobom divlje, zapjenjeno more. Najbolje da uopte ne gledam, pomislio sam u sebi, jer u inae odustati od svega i prije nego to zaronim u vodu. Iznenada, nasuprot meni, otvorie se vrata i mlaz svjetla pade direktnio na mene. Brzo sam se priljubio i zagledao. Neko je otvorio vrata, stajao samo jedan trenutak na pragu, bacio letimianpogled i opet se ponovo povukao. Vrata su se opet zakljuala. to god da je taj drug namjeravao, oluja je promjenila njegovo miljenje. No, sadaje znailo da trebam brzo initi ono to elim. Jedan ogromni val digao je brod visoko iznad vode i u jednom sam trenutku bio iznad vode u visini dvokatnice. Planirao sam priekati dok se ponovo ne naemo meu valovima. Priekao sam sve dok se i posljednji udarac valova nije slomio na brodu. Zatim sam se popeo preko ograde. Na trenutak sam se morao muiti da sauvam ravnoteu. A sada sam bio spreman da se naglavake bacim i zaronim u pobjenjelo more.

Oprosti mi Nataa
2. BORBA ZA IVOT ILI SMRT Duboko sam udahnuo, skoio i zaronio to sam dublje mogao. Zapoela je borba. Hladnoa me doekala nespremna i okirana. Kad sam tokom dana ispitivao hladnou vode izgledalo mi je kao da je ista i u svim drugim morima. No, sada kad sam sa svih strana bio opkoljen vodom, hladnoa je omamila moje tijelo. Snano, koliko sam god mogao, zaranjao sam svojim oslabljenim rukama i nogama ispod vode. Morao sam to je mogue vie udaljiti se od broda prije no to izronim da me ne bi s broda opazio koji mornar kad bude otvorio okno da uhvati svjeeg zraka. Kad su konano moja plua prijetila da e popucati, s mukom sam se probijao na povrinu i udisao zrak. Pri tom sam pogledao natrag. Jo sam uvijek bio preblizu broda! Ponovo sam zrakom napunio plua, zaronio i plivao dalje koliko sam mogao. Tek kad su moja plua svom estinom zahtijevala zraka, ponovo bih izronio. Sada je ve bilo malo bolje, ali jo uvijek preblizu. Opet sam zaronio i plivao sve dotle dok me plua nisu prisilila da izronim. Trei put izgledalo mi je ve puno bolje. Opsjedala me samo jedna misao - to je mogue dalje od broda. Jer u sluaju da me opaze, upalili bi mnogobrojne reflektore na brodu i osvijetlili tamnu vodu na kojoj bih ja u ovom nevremenu izgledao kao patka koja se ljuljuka tamo-amo na valovima. Znao sam da se na brodu nalazi prvoklasno oruje s teleskopom i durbinom za otkrivanje cilja i bilo je isto tako lako pogoditi me s tim kao pogoditi ribu u staklenki. tavie, i ako bih se pokuao braniti da sam pao s broda, papiri oko mojih bokova svjedoili bi suprotno. Ponovo i ponovo bih punio plua, zaronio i plivao koliko sam bre mogao. Uskoro sam bio toliko udaljen od broda da sam mogao plivati po povrini da bih ispitaocijelu situaciju. Tek tada sam postao svjestan omamljujue hladnoe. Moje izme i debela odjea upili su toliko vode da su mi skoro podvostruili tjelesnu teinu. Posebno su mi izme bile teke, kao vree pune kamenja i povlaile su me u dubinu. To mi je oteavalo plivanje na vodi. Odjednom me je prekrio veliki val i pomislio sam da se neu spasiti. No, uspio sam se opet osloboditi i izai na povrinu hvatajui iznova zrak. Oh te izme! Kakvu sam samo pograku uinio! Sigurno e me ova mala pogreka stajati ivota. Sergeju, rekoh sam sebi, ti si ve mrtav. Morao sam se osloboditi izama i to to prije ili e me sljedei val zasigurno pokopati. urno sam izvukao no i odrezao nogavice od hlaa, a zatim sam izrezao i svoj teki pulover. A onda sam duboko udahnuo, zaronio i poeo razrezivati i sjei lijevu izmu. U ovom oajnom poloaju pala mi je na um jedna stara aljiva poslovicakoju sam esto ponavljao: elio bih umrijeti s izmama na nogama. Ali prije nikad nisam mislio da bi me izme mogle stajati ivota. I dalje sam rezao i pilao, ali koa koja je upila toliko vode nije poputala. Jo sam jednom udahnuo zraka, ponovo zaronio te poeo udarati i rezati kao podivljao. Ako to uskoro ne zavrim, nikada neu uspjeti. Zabio sam no u mjesto gdje je koa ve malo popustila i potegao i konano sam uspio. Radovao sam se dok sam noom parao kou. Ponovo sam udahnuo zraka kako bih okonao svoj posao. Nakon treeg ronjenja, oslobodio sam se lijeve izme. Ali kod desne nije i nije ilo. Divlje sam zamahivao i pilio, te sam umjesto izme pogodio u kost. Konano mi je uspjelo pravo uzeti no. povukao sam svom snagom i osjetio kako se koa dere. Sad sam konano bio osloboen tog tereta. Ovaj

Oprosti mi Nataa
me napor toliko iscrpio da vie nisam ni mogao veseliti svom uspjehu. Bio sam ve sat vremena u vodi. Kad sam rijeio problem s izmama, iskrsnuo je drugi: magla! Velika, gusta, neprobojna magla obavijala je mene i brod. Pljusak kie i valovi doprinjeli su tome da uskoro vie nisam vidio ni svjetla s Elagina, moje jedine orijentaciske take. Moglo bi mi se dogoditi da doskora izgubim orjentaciju zbog magle i kie. U kojem je smjeru sada kopno? Kuda trebam plivati? Postajao sam sve nemirniji i nesigurniji. Hladne i krupne kapi kie udarale su mi u lice. Sve je polo naopako! Bez kompasa i mogunosti preglednog sagledavanja situacije nema nade da u pronai kopno i put u sigurnost. Najvie sam mogao vidjeti dva metra ispred sebe. U svakom sluaju ve sam dva sata u vodi. Borba s izmama odnijela mi je dragocjenu snagu. Popio sam prekomjernu koliinu slane vode. Sad je k tome pridola jo i hladnoa. Osjeao sam kako mi udovi obamiru. Raunao sam da mogu izdrati samo jo dva sata. Ako za to vrijeme ne stignem na kopno, onda neu nikad. Plivao sam, kako sam mislio u smjeru kopna. Nauio sam koristiti se kretanjem valova, to mi je jako pomoglo kod plivanja. Kad samo ne bi bilo tako hladno! Uz maglu, hladnoa mi je bila najjai neprijatelj. Rastakala mi je sve moje snage i tresao sam se od studeni dok sam plivao. Ali, iao sam naprijed. Plivao sam tako da sam na jednom mjestu iao gore, a na drugom dolje i na sljedeem opet gore. Plivao sam i plivao, a onda sam ustanovio, pogledav na osvjetljene brojke, da plivam ve tri sata. Morao bih sada biti blizu obale! Pri pomisli na to srce mi je jae zakucalo. U tom trenutku jaki nalet vjetra razbio je maglu. S naporom sam pokuavao ugledati makar i karajiak kopna. Konano sam ugledao - jedva primjetljiv u tami, magli i kii, veliki crni iljak koji se izdizao iz vode. Kopno! Greben! Uspio sam! Srce mi je od uzbuenja jae zakucalo. Uspio sam. Prekrasno, pomislih. Jednostavno prekrasno! Nijedna slika u mom ivotu nije mi se uinila ljepom od ove strme stijene. Uspio si Sergeju! Uspio si! Sam sam sebi estitao. Plivao sam prema toj stijeni i neobazrivo troio svoje zadnje zalihe energije. Sad ih vie ne trebam. Opet je za nekoliko trenutaka nestalo magle. Silno preneraen buljio sam u pravcu stijene. O, ne! kriknuo sam. Ne, to ne moe biti istina! Ali bila je istina. Stijena je bio Elagin. Tri sata u toj hladnoi, sva snaga istroena, a ja opet na istom mjestu odakle sam i poao. Sad sam se naao u situaciji koju uopte nisam imao u palnu. ta da radim? Svjetlo koje je dolazilo kroz okna izgledalo mi je tako privlano i toplo. Moda bi bilo dobro da bacim svoj gumeni pojas, da se vratim i kaem da sam pao s broda. Budui da je brod bio noen tamo-amo, moda bi moja isprika zvuala uvjerljivo. Oni bi me izvukli, dali topli obrok i umotali me u deke. I time bi moj san zavrio. No, da li je to zaista tako jednostavno? Nepodnoljive okolnostiod kojih sam pobjegao rastoile bi preostali dio mog ivota. ta mi dakle preostaje? Jo jednom pokuati traiti kopno? Sada je to izgledalo nemogue. Bio sam posve iscrpljen, a ivci su mi bili prenapeti. Koliko bi dugo jo mogao izdrati u toj hladnoj vodi? Dao sam si najvie jo etri sata. Do sada sam ve ti sata proveo u vodi. Obuzet hladnoom, razmislio sam o svom poloaju, ukoliko sam uopte za to bio sposoban. Odluio sam radije umrijeti pri pokuaju da pronaem istiniti ivot, nego nastaviti s dosadanjim. Neu i ne elim se vie vratiti u moj dosadanji ivot. ak i ako se utopim ne elim se vratiti u svoj stari ivot.

Oprosti mi Nataa
S malo nade zaplivao sam ponovo udaljujui se od Elagina. Mislio sam na papire oko svojih bokova. Da li e ih ikad itko nai? Hoe li ljudi ikad saznati ko sam ja bio? Hoe li ijedan ovjek saznati povijest koja se iza toga krije? Misli su mi se komeale po glavi. Od este godine svog ivotabio sam posve sam. Bez majke, bez oca. Moram li sada i sam umrijeti izgubljen u beskrajnom okeanu? Pokuao sam zadrati pravac. Gdje je sada obala? U ovom pravcu? U onom? Kako bih to mogaoo znati kad vidim samo nekoliko metara ispred sebe? Prestao sam plivati naprijed. Plivao sam u krugu i pokuavao pronai i odluiti se za jedan pravac. Shvatio sam da sam izgubljen, apsolutno i konano izgubljen. Sergeju, rekoh sam sebi, ti si gotov! Umrijet e. Niko o tom ne zna. Niko se ne brine, nijedna ljidska dua. Odrastao sam s Marksom, Engelsom i Lenjinom. Oni su bili moji bogovi. Tri puta sam kleao pred beivotnim Lenjinovim tijelom u Moskvi i arko se molio. On je bio moj bog i uitelj. Ali sada u posljednjim trenutcima, moj se duh okrenuo Bogu, kojeg nikada nisam poznavao. Skoro sam instinktivno molio: O Boe, nikad nisam bio sretan na ovoj zemlji. I sad kad umirem, molim te uzmi moju duu u svoje carstvo. O Boe, moda tamo ima malo sree za mene. Ne molim te da spasi moje tijelo, ali kad se ono sada potopi, onda te molim da moju duu uzme k sebi u raj! Zatvorio sam oi i vjerovao da je sada doao kraj. Sad sam gotov, rekoh sam sebi, sad mogu usnuti. Opustio sam se i prestao plivati. Moja je borba svrena. Polako, posve polako, osjetio sam da se sa mnom dogaa neto neobino. Premda je svaka mrvica energije bila istroena, osjeao sam da u moje umorne ruke ulazi nova snaga. Osjetih snane i drage ruke ivog Boga koje me zatiuju. Nisam bio vjernik. Nikada se prije nisam molio Bogu. Ali u ovom sam trenutku jasno osjeao novu snagu u svom izmuenom i hladnom tijelu. Ponovo sam mogao plivati! Ruke koje su mi prije nekoliko minuta bile teke kao olovo, sad su opet bile dovoljno jake da me dovedu do obale! Bio sam sada ve etri i pol sata u moru. Svakako, najudnije je bilo to da sam odjednom shvatio u kojem pravcu trebam plivati. ak sam bio svjestan pravca gdje se moralo nalaziti kopno. Nisam shvatio kako mi se to dogodilo. Znao sam samo to da mi se ivot ne pribliava kraju. Tada sam odjednom ispred sebe u magli zauo neku divlju buku. Prekrio me veliki val nedoumice. Da to opet nije brod? Ili neki od drugih brodova? Zar sam opet plivao u krugu? Svom snagom sam zaplivao suprotno od buke. Kad se od kie i magle moglo malo raspoznavati, vidio sam da je to bio greben koji se strmo izdizao iz vode. Pravi greben! Buka koju sam uo bila je buka valova koji su se lomili na njemu. Bio je to greben, vrst i snaan! Stigao sam na kopno! Uspio sam! Zaista sam uspio! Srce mi je poskoilo od uzbuenja. No, kad sam vidio kojim snagom valovi udaraju o greben, isti as je zamrlo moje oduevljenje. Ako me samo jedan val zahvati i udari sa mnom u stijenu, sve e mi kosti polomiti. Jo nisi slobodan, rekoh sebi. I opet se pomolih Bogu i nanovo sam osjetio da je On uz mene. Zaista je bilo udno da sam i nakon pet sati boravka u vodi bio duevno posve priseban. Posmatrao sam kako valovi divlje udaraju u stijenu. Saekao sam pogodan trenutak i izmeu dva udarca valova dokaopao sam se kopna. Uspio sam! vrsto sam se pripio uz stijenu. Po prvi put sam nakon pet sati osjetio tlo pod nogama. Brzo sam se penjao uz stijenu sve vie i vie kako me sljedei val ne bi mogao zahvatiti i ponovo baciti u more. Penjao sam se sve vie i vie. U taj as poda mnom val udari svom silom o kamen. Drao sam se vrsto za ivicu grabena. Svaki udarac

Oprosti mi Nataa
valova pourivao je moje penjanje, sve dok konano nisam mogao odozgor gledati na njih kako se lome pod mojim nogama. Kako je napetost poputala, osjeao sam koliko sam bio umoran. Neko sam vrijeme sjedio tresui se od zime i cvokoui zubima. Nisam vie bio u stanju ovladati estokim drhtanjem cijelog organizma. Popio sam veliku koliinu slane vode i bio sam edan i promrzao. No znao sam da ovdje ne mogu ostati. Sad je bilo otprilike pet sati izjutra, a ja sam sino u deset skoio u vodu. Bio sam siguran da su u meuvremenu na Eliginu primjetili moj nestanak. A ja se evo jo uvjek nalazim na morskoj strani litice. Ako se oluja smiri mogli bi me lako u ovom svitanju dana teleskopom otkriti. Imao sam osjeaj da bi svaki as iz magle mogao izroniti amac s naoruanom patrolom, a to bi za mene znailo kraj, jer bi oni imali nalog da me iva ili mrtva vrate natrag, a ja vie nemam snage da im se oduprem. Nisam vie mogao ostati na ovoj strani litice. Morao sam traiti sigurnost mjesta gdje ive ljudi. Penjao sam se dalje. Bio je to strmi greben koji se otprilike 65 metara visoko dizao iznad mora. Ipak sam uspio stii do vrha i nadao se da sam sada na sigurnom. Ali ne! srce mi je skoro prestalo kucati. Uopte nisam bio na kopnu. Mjesto je lealo na drugoj strani zaljeva udaljeno otprilike jo milju i pol. Morao sam ponovo plivati! U glavimi se zavrtjelo. Vie nisam bio u stanju jasno spoznati svoju situaciju. Jedina misao mi je jo bila to prije se domoi mjesta, prije no to oni dou i odvedu me. Ali to mi je upravo izgledalo nemogue. Snaga mi je bila na izmaku. Bio sam napola smrznut i drhtao sam cijelim tijelom. Poeo sam se polako sputati niz stijenu. Iznenada sam se okliznuo i nekoliko metara kotrljao niz stijenu. Puzao sam dalje i uvijek iznova padao i dizao se. Kao lopta koja pada, odskoi i opet pada. Pri tom su mi otre stijene razdirale tijelo. Osjeao sam kako me te rane peku i kako mi navire krv iz njih. Obuhvatio sam jednu stijenu s desne strane i osjetio kako mi krv tee preko ruku. Ponovo sam pao na drugu stijenu i osjetio bol u leima. A onda sam se skotrljao u provaliju. Tu sam leao krvav i izranjan. Po drugi put sam sada bio uvjeren da vie neu uspjeti. U polutami i po pljusku poeo sam se izvlaiti iz provalije. Da nisam imao iskustva u penjanju, sigurno ne bih uspio. Kad sam se ponovo naao na stijeni ugledao sam osvijetljeno mjesto koje me privlailo, a inilo mi se tako daleko. Skoro e svanuti zora. Ve sam izgubio puno vremena. Moram tamo stii. Po drugi put sam skoio u vodu i kriknuo od bola kad je slana voda dola do mojih rana. Cijelo mi je tijelo gorjelo kao vatra. Omamljen bolju mislio sam: O Boe, ti mi doputa da osjetim malo od boli koje sam zadavao tvojoj djeci! Krv mi je tekla niz noge. Odjednom sam neto vidio - ili mi se to samo inilo vidio sam neto to me uplailo: mali amac koji je plovio prema meni. Opazili su da me nema i poslali amac za mnom. Ni do danas ne znam da li je to zaista bio amac ili halucinacija. Samo sam shvatio - da moram plivati i plivati to dalje. Svaki je pokret poveavao moje neizrecive boli. Usprkos svemu iao sam dalje, ali sam osjeao kako polako gubim svijest jer sam izgubio puno krvi. Ne! Ne ovdje, pomislih. Ne sada kad sam tako blizu slobodi! U osvit novog dana ugledao sam ribarsko selo u neposrednoj udaljenosti. Sam jo nekoliko stotina metara! O Boe, nakon svegato sam morao pretrpjeti ne dopusti da umrem na dohvat cilju! Molim te, ne dopusti to sada! A onda mi se poelo mraiti pred oima. Posljednje to sam jo vidio bilo je malo seoce koje je polagano blijedilo pred mojim oima. Zadnja misao koje se sjam bila je: moram plivati dalje! Moram plivati dalje! Zatim potpuni mrak. Dalje se vie niega ne sjeam.

Oprosti mi Nataa
to sam uopte tu radio tog hladnog septembarskog jutra 1971. godine tako blizu smrti, a tako daleko od domovine? to me uopte dovelo do toga da napustim ivot mornarikog oficira i komunistikog omladinskog voe u Rusiji i dovelo me ovdje do kamenite obale Kanade i skoro do smrti. Istorija svega toga zapoela je davno, jo s mojim djedom i bakom u Rusiji.

10

Oprosti mi Nataa
3. RASTRGANA OBITELJ Svoga djeda, Ivana Kourdakova, nikad nisam vidio. Ali po svemu to mi je priala jedna stara ena koja ga je dobro poznavala, mogao sam o njemu stvoriti dobru sliku. Njeno prianje je bilo toliko uvjerljivo da bih rado bio upoznao tog ovjeka. Bio je skroz-naskroz Rus: velik, pleat, jak, iz seljake porodice. Roen je u selu Povolgiju na Volgi gdje je rastao i razvijao se u samostalna i neovisna ovjeka koji je svoje seljako imanje pretvorio u cvatui i dobrostojei posjed. Za vrijeme carevine sluio je kao kapetan kozake armije koja je guila bune i ustanke pobunjenika u junim predjelima rusije. Kasnije je bio u Bijeloj gardi kao kapetan Kozaka i pristalica proturevolucije. Nekako u to vrijeme umrla mu je prva ena. U borbi protiv komunista susreo je prekrasnu princezu iz plemena Osena, koje je ivjelo podno Kavkaza, te je ona postala moje baka. Kako sam uo, ona je zaista i bila princeza jer je njezin otac bio veleposjednik i imao nekoliko stada ovaca, sigurno i zbog toga jer je navodno bila vrlo lijepa. Kosa joj je bila jako crna i sjajna i sezala joj je sve do peta. Kad se rat 1921. zavrio, vratio se moj djed na svoje seljako imanje k svojoj zgodnoj mladoj zarunici i zapoeo je s njom novi ivot. Sudei po prianju drugih, svi su joj u okolici bili zavidni na njenom odgoju, privlanom nastupu i njezinoj otmenosti. Na djeda su bili ljubomorni to ima takvu princezu, a pogotovo jer je on tvrdio da ju je zarobio u svojim ratnim pohodima. On ju je zaista zarobio, ali samo u tom smislu da joj je zarobio srce, jer su priali da je ona s njim bila jako sretna. Puno i teko su zajedniki radili i tako su opet podigli svoj seljaki posjed. 1928. stajao je on ponovo na objema nogama: posjedovao je vie konja, jedan plug i kosilicu. Naravno, nije ga se moglo nazvati bogatim, ali mu je sve ilo na dobro, jer je bio na svome. Tu gdje je on roen bili su baka i on neizmjerno sretni. No, na teka se vremena nije dugo ekalo. 1928. zapoeo je Staljin sa svojim kolektivnim programom kojim je htio iskljuiti sve srednje i vee zemljoposjednike. Bila je to strahovlada, najstranija do tog vremena. Vojska je jednostavno dolazila u seljake kue i s uperenim pitoljem oduzimala sve namirnice i zalihe ita, te su seljaci i njihove obitelji bili osueni na gladovanje. Bila je to po prvi put u svijetu glad koju su ljudi sami isplanirali. Milijoni su pomrli jer nisu htjeli napustiti svoja imanja niti ostaviti taj nain ivota. U isto vrijeme Staljin je poveavao izvoz i prodavao je u inostranstvo mlijeko, ito i sir dok su milijoni ruske djece gladovali. Godine 1928. osjetio je i moj djed aku komunizma. Jednog je dana doao komunistiki slubenik iz sela u njegovu kuu, uperio pitolj u njega i rekao: Daj mi sve namjernice i zalihe ita koje ima! ovjek bijae pijanica i besposliar koji nikada nije radio. Naredio je svojim ljudima da sve pretrae, ak i tavan, i da pronau sakriveno ito. No, djed nije bio ovjek koji bi lako popustio. Kad se voa okrenuo, zgrabio ga je u svoj ruski, medvjei zagrljaj, jak kakav je bio, i stegao ga tako jako da su mu popucala sva rebra i kima. A onda ga je pustio da padne na pod. Odmah iza toga je uhvaen i poslan na prisilni rad u Sibir. Tamo je proveo daset tekih godina, od 1928 do 1937. Baku vie nikada nije vidio jer su je odveli u enski zatvor gdje je i umrla. U zatvoru je djed dobijao najtee poslove, ali iako vie nije bio malad, on je sve izdrao.

11

Oprosti mi Nataa
U oktobru 1937. prebaen je u drugi zatvor u Sibiru u ulim gdje je morao utovarati klade s rijeke na uskotranu eljeznicu. Kada se jednog dana slomila naprava za dizanje, digao je moj djed kladu na ramena i odnio je do vagona. Tu se previe pritegao tako da je brzo iza toga umro. Moje znanje o majci i ocu su isprekidana lina sjeanja, ali veim dijelom i informacije jednog oevog prijatelja. Imao sam tek etri godine kad su mi ubili oca, a i majka je brzo iza toga umrla. Moj otac je roen u Povolgiju na djedovu imanju. Kad su djeda 1928. prognali u Sibir, morao je i otac ii s njim. Tamo je iao u oblinju kolu i bio odgajan u djeijem domu. Tako je ve u svojim ranim godinama postao gorljivi komunist. Budui da je njegov otac bio zatvorenik i na prislilnom radu, morao je on kao prvo ponovo stvoriti dobar glas i osloboditi se svih otrovnih obiteljskih veza. On se odrekao mog djeda. U ono kratko vrijeme koje sam proivio sa svojim ocem, sjeam se dobro, jako sam ga volio. esto je naveer dolazio u moju sobu rei mi laku no. Jo i sad vidim njegove prodorne crne oi i osjeam njegove duge, svijene brkove koji su me kakljali svaki put kad se sagnuo da me poljubi. Sjeam se da je rado pio. Kad bi doao kui, odmah je sjeo za stol uz bocu votke. Budui da je bio kad kue esto smo se alili i veselili. Jo se sjeam kako me uio plesati ekotku. Kad sam to dobro nauio, dao mi je za nagradu au votke, ispio sam je i plesao dalje. On bi se uskoro posve opio i pao bi na krevet. esto sam, kad bi on tako leao, odlazio do ormara, uzimao jaknu njegove uniforme, oblaio je i ponosno stupao tamo-amo dok bi ordeni zveckali na grudima. Inae se veoma malo sjeam zajednikog ivota s ocem. Budui da sam s majkom bio tjenje povezan, nje se puno vie sjeam. Zvala se Anisia. Potjecala je iz siromane obitelji u kojoj su neki vjerovali u Boga. Puno se brinula za mene. No, puno je toga iz mladih dana izbrisano iz mog sjeanja. Naprotiv, dobro se sjeam jednog od svoje dvojce brae. Bio je nekoliko godina stariji od mene imoj uzor. Budui da smo ivjeli u vojnom centru u Novosibirsku, Vladimira su poslali u grad da tamo pohaa kolu. Za praznike je uvijek dolazio kui te smo zajedniki provodili prekrasne sate. Sjeam se dobro da je bio visok i jak i divio sam mu se. Jednom, imao sam tada etri godine, doao je on opet kui na odmor. Kao prvo rekao mi je: Doi Sergeju, malo emo se provozati! Stavio je jedan jastui na cijev svog bicikla i dignuo me da sjednem, a onda je zapoela divlja vonja niz ulicu i zatim uskim puteljkom kroz umu. Vozili smo se uz brdo i niz brdo, smijali se i radovali. Jo se sjeam kako smo doli do neke staje i kako me on skinuo s bicikla i posadio na konja. Zatim je i on skoio na konja i jahali smo u punom galopu. vrsto sam obujmio svog velikog brata Vladimira, a on se naginjao naprijed to je vie mogao. Bilo je zaista prekrasno! Majka nas je vidjela kako jaemo na konju, trala je za nama i vikala: Vladimire, Vladimire, vrati dijete natrag! Mama je bila daleko iza nas i sigurno je ne bismo ni uli da se nije dogodilo sljedee: upravo u trenutku kad se konj provlaio ispod jednog stabla. Vladimir se okrenuo i obojca smo pali na zemlju. Da nesrea bude jo vea, Vladimir mi je pao na nogu i ja sam poeo vikati i plakati. Jo se sjeam kako je i majka dotrala k nama i rekla: Vladimire, budalo! Pa jesi li lud, da tako divlje jai? Maminu lekciju nikad nisam zaboravio, a uvjeren sam ni Vladimir. Sluao sam je bez osjeaja krivnje i kad je zavrila, Vladimir me podigao na ramena i ponio kui. Plakao sam cijelim putem vjerovatno zbog toga to sam se prestraio, a ne to me boljelo.

12

Oprosti mi Nataa
Posljednji put sam vidio svog brata Vladimira kad je on doao u moju sobu, a ja leao na krevetu, priao je k meni i rekao mi da mu je jako ao to se to dogodilo. Rakao mi je da u jednog dana postati velik i jak mladi. Ovako mala nesrea i nije neto loe. Zatim me zagrlio, rekao mi dovienja i oriao iz moje sobe, a time i iz moga ivota. Od tada ga vie nikad nisam vidio i zameo mu se svaki trag. Kad mi je bilo 17 godina iao sam u lenjingradsku pokorsku kolu u Novosibirsku. Jedan me stariji prijatelj zapitao: Sergeju, eli li neto vie saznati o svom ocu, majci i bratu? Da, naravvno, odgovorio sam. Ako eli, ree mi on, onda poi u vojnu oblast izvan Novosibirska i pitaj za potpukovnika Dobrinskog. On je poznavao tvog oca i sigurno e ti rei istinu. Ve sam bio saznao da je otac streljan i da je majka nekoliko mjeseci iza toga umrla. Ali nisam znao nikakve pojedinosti u vezi s tim. Sada kao 17-godinjak gorio sam od elje da sve tano saznam. Prije nekoliko godina, kad mi je bilo 13, uo sam da se Vladimir nalazi u jednom zatvoru u Kazastanu. Molio sam da mi se pomogne u potrazi. Odgovorili su mi kratko iza toga da se njegovo ime ne nalazi u dravnim spisima i da ga niko ne poznaje. Poslije sam jo jednom okuao sreu. Preko jednog uglednog komunistikog oficira poslao sam molbu na najviu upravu Rusije u Moskvu gdje sam nanovo molio da mi pomognu pronai Vladimira. Ni tamo mi nisu znali nita kazati o postojanju moga brata. Nestao je bez traga s moda istom sudbinom koju je pretrpio i moj otac ili moda negdje ivi zaboravljen na prisilnom radu. Ipak se nikad nisam prestao nadati da u ga jednog dana vidjeti. Od svoje etvrte godine ivota ivio sam kod prijatelja nae obitelji, a u estoj sam stigao u dravni djeiji dom. Tako sam u najranijoj dobi ostao bez brige ljubavi oca i majke. Niko ujutru nije doao k meni da mi kae: Sada dorukuj i poslije dobro pazi u koli. Moda moete zamisliti ta ove jednostavne rijei znae jednom djetetu i koja je praznina nastala u mom ivotu jer mi je sve to nedostajalo. Moda je to bila najvea praznina koju sam kao 17-godinjak zapazio u svom dosadanjem ivotu. Kad sam saznao da jo ivi potpukovnik Dobrinski koji mi je mogao neto kazati o ocu i majci, nisam gubio ni jednog asa i odmah sam iao tamo gdje je stanovao. Nestrpljivo sam kucao na njegova vrata i kad mi je otvorio, odmah sam mu rekao: Ja sam sin Nikolaja Ivanovia Kourdakova. Najprije me zaueno pogledao, a onda je topli smijeak preao preko njegovog lica: O, da, poznam te. Dobro se sjeam tvog oca. Ui, samo ui! Predstavio me svojoj eni koja je kasnije za mene pripremila veliki objed. A onda smo sjeli i priali. Votke je bilo u izobilju. Oficir me uvijek nanovo nudio, no je bih samo malo srknuo dok je on u njoj obilno uivao. Uskoro je postao tako razgovorljiv da vie ni jezika nije mogao obuzdati. Rijei su mu samo tekle i doznao sam neke pojedinosti iz ivota svoga oca. I to one za koje nikad nisam uo. Naravno, Sergeju, da ga se sjeam! ree oficir. Tvoj otac bijae jako zanimljiv i sposoban ovjek. Osjeao se prisiljenim da popravi pogreke tvoga djeda i stupio je u komunistiku vojsku. Iako je imao samo etri razreda osnovne kole, bio je tako dobar vojnik i politiki aktivan da se daleko progurao. Sudjelovao je u mnogim ratnim operacijama te je uvijek iznova izlagao svoj ivot za komunistiku partiju, posebno u Turkestanu, gdje je predvodio brigadu koja je uguila mnoge ustanke. Kada je izbio finski rat, on je bio prvi koji se dobrovoljno javio na front. I tamo je predvodio brigadu i herojski se borio. Sluao sam proklinjui dok je on i dalje iznosio pojedinosti iz ivota moga oca. I njegova je ena takoer sudjelovala u naem

13

Oprosti mi Nataa
razgovoru. Uvijek je nanovo svome muu ulijevala votke. Ja bih od vremena do vremena srknuo iz svoje ae i napeto sluao dalje. Kada je zapoeo 2. svjetski rat, razumljivo je da je tvoj otac sudjelovao u njemu. Zapovjedao je cijelim topnitvom generala Rokovskog. Sluio mu je s velikim predanjem i portvovanou i dobio je zbog toga visoka odlikovanja. Poslije rata postali smo tvoj otac i ja veliki drugovi. Obojicu su nas poslali u ovu vojnu bazu u kojoj jo nita nije bilo. Imali smo nareenje da izgradimo vojnu bazu i vjebalite za artiljeriju. Bio sam za jedan stupanj nie od tvoga oca te sam bio njegov pomonik. On je puno radio da bi izgradio bazu kakva je sada. Sve to ovdje vidi djelo je tvoga oca. Iako sam bio uz njega i pomagao mu, moemo za sve ovo zahvaliti najveim dijelom tvome ocu. On nije bio samo dobar vojnik, ve i dobar organizator i politiki aktivist. Podravao je Staljina sto posto. A to se dogodilo kad je Hruov doao na vlast?, upitao sam. Tada je postalo tee. Sjeam se jedne noi kad sam bio na strai iznenada je stigao jedan auto iz kojega su izili ljudi i upitali me za tvoga oca. Rekao sam im da on nije ovdje. Kod kue je. Ujutru je trebao stii tvoj otac i zamjeniti me. Ali on nije doao. Poslao sam nekoga u njegov stan da vidi ta se dogodilo. Njega tamo vie nije bilo. Odveli su ga te noi. Ti bi sigurno elio znati zato su ga odveli. Vidim to pitanje na tvom licu. Sergeju, ti mora znati da je Hruov preuzeo vlast od Staljina i da je u partijskim vrhovima bila velika borba. Nisu mogli promjeniti sve odjedamput, nego malo po malo, korak po korak. Kako bi uvrstio svoju mo, Hruov je dao odstraniti sve oficire koji su podravali Staljina. Jasno ti je da se to moralo dogoditi u velikoj tajnosti tako da se ne izaziva mrnja. Zbog toga su i tvog oca odveli nou. On je sluio komunizmu kao nijedan ovjek kojega sam znao. Ali i on je nestao kao i toliki drugi koje sam znao. Dva dana nakon to su ga odveli stigao je novi ovjek u vojnu bazu i rekao mi je da je sada novi ef. Kourdakov je bio jako lo ovjek i sada se nalazi u zatvoru. To je bilo posljednje to sam uo o tvome ocu. Nestao je i nikad se vie o njemu nije ulo. Razumije li to Sergeju? Razumio sam. Da li sam uistinu razumio? Pukovnik je mislio da bi moj otac sada mogao biti general da je sve preivio. On je za Hruova bio osoba koja vie nije smjela ivjeti. Da uvrsti svoju linu mo, Hruov je odstranio mog oca, onoga koji je cijeli svoj ivot sluio komunizmu. Pukovnik je dalje nastavio: Naravno da je po smrti tvoga oca to za majku bilo strano. Mislim da je umrla etri mjeseca poslije toga. Umrla je od sranog udara jer joj se nanijela tolika bol. Izgubila je volju za ivotom: jo se sjeam kada je umrla. Tada vie nismo znali nita o tebi. Ne znam to se poslije s tobom dogodilo. Da sam te pronaao pod svaku cijenu bih ti pomogao kao sinu svoga staroga druga i prijatelja. Sergeju, to se s tobom zapravo dogodilo poslije smrti majke?

14

Oprosti mi Nataa
4. ULINO SIROE Samo s bolju prekapam po svom sjeanju nakon onog to se dogodilo poslije nestanka moga oca i smrti moje majke. Jo uvijek je taj dio ivota kao u magli. Imao sam tek etri godine kad sam shvatio da otac vie ne dolazi kui. Mama, pitao bih esto, gdje je tata? Zato ga vie nema kui da mi dade poljubac za laku no? Na ova i slina pitanja, majka bi se rasplakala ili bi, okrenuvi se, zaronila lice u ruke i utjela. Ve kao etverogodinjak shvatio sam da se moralo neto strano dogoditi jer je majka bila tako esto izvan sebe. Majino je zdravlje krenulo nizbrdo, postajalo joj je sve gore i gore, sve dok jednog dana nije posve legla u krevet te se vie nije mogla brinuti ni za sebe ni za mene. Kad sam je zadnji put vidio bila je jako bolesna, a posljednje ega se sjeam je to kad mi je jedna prijateljica nae obitelji rekla: Sergeju, ti vie nema majke. Ona je umrla. Doi k nama. U poetku nisam shvatio ta to znai. Bio sam uvjeren da e majka ponovo doi iako u dugo na nju ekati. Ona ne moe samo tako jednostavno otii, ostaviti mene sama i nikad se vie ne vratiti. U svom djetinjem raspoloenju bio sam uvjren da e se ona opet vratiti kui i da e sve biti dobro. Iako mi je taj dio ivota posve mutan u sjeanju, sjeam se da se ta ena, koja mi je rekla da je majka umrla i da poem s njom, zvala gospoa Kolmakov. Bila je ena profesora Kolmakova, naunika i profesora koji je s vremenom dospio do velike asti i ugleda u Rusiji. Bili su to dragi ljudi i volio sam ih. Ali usprkos tome htio sam ostati u svojoj kui i ekati majku da joj mogu otvoriti vrata kada doe. Gospoa Kolmakov je bila draga i puna razumjevanja. Na kraju me uvjerila da bi bilo najbolje da se sada ona brine za mene. Koliko se sjeam, imao sam tek etri godine kad su me gospoa Kolmakov i profesor uzeli k sebi. Imali su jo dva sina. Jedan od njih se zvao Andrej. Iako sam bio dosta malen, sjeam se da su mi bili jako dobri i da se gospoa Kolmakov zauzimala da dobro zaponem ivjeti. Kao ena naunika, a i sama obrazovana, odmah me ohrabrila da ponem marljivo uiti. I sama me poduavala u itanju i raunanju. Profesor je bio osjeajan i vrlo pametan. Kasnije je radio u Akademgorodoku, sibirskom gradu koji je bio predodrean za znanost. Poslije sam proitao u jednom izvjetaju da je postao lan Sovjetske akademije znanosti. Iako je bio jako zaposlen, a i sam imao dva sina, jo uvijek mu je ostalo dovoljno vremena da mi bude brian otac, te sam ga ubrzo zavolio. Gospoa Kolmakov je bila sitna i njena te puna majinske ljubavi za dijete svojih prijatelja. Bila je prema meni isto tako dobra i ljubazna kao i prema svojoj vlastitoj djeci. No, ja sam ipak eznuo za svojom majkom. S jedne strane sam bio sretan da su se Kolmakovi tako brinuli za mene i nadao sam se da njih neu izgubiti kad sam ve izgubio svoje roditelje. Skladno smo ivjeli dvije godine, ali s jednom iznimkom - bio je to njihov sin Andrej. Mlad, kakav sam bio, shvatio sam da s njim neto nije u redu. Poslije sam doznao da je bio psihiki zaostao. Bio je stariji od mene i za svoje godine veoma snaan te se prema meni ponaao tako da sam ga se uvijek bojao. Dok sam jednom sjedio u kadi, doao je Andrej u kupatilo. Izii, rekao sam mu, ti nema ta tu traiti i moe ui tek kad ja budem gotov. Andrej me samo prodorno gledao i udno se smjekao. Instinktivno sam osjetio da e se neto loe dogoditi i prepao sam se. Tada me on zgrabio za ramena i svom me snagom zagnjurio u vodu. Branio sam se, mlatarao rukama i lovio zrak dok mi najednom nije postalo jasno da me Andrej eli uguiti. Pokuao sam zvati pomo,

15

Oprosti mi Nataa
ali mi je voda navalila u usta. Borio sam se svom snagom, ali Andrej je bio puno jai. U oaju sam tako divlje udarao oko sebe da sam se konano uspio osloboditi i brzo iskoiti iz kade. Glasno viui izletio sam iz kupaonice i traio gospou Kolmakov ili profesora, ali nitko nije bio kod kue. Prestraen mojom vikom i od straha od roditelja Andrej je pobjegao u vrt iza kue. Iako mi je bilo tek est godina instinktivno sam shvatio da mi pod istim krovom s Andrejom nema mjesta. Odluio sam otii. Uletio sam u svoju sobu, uzeo neto robe to nije bilo ba jako teko, strpao to u jednu vreicu i zauvijek napustio kuu Kolmakovih. Toliko sam se bojao Andreja da sam odluio nikad vie se ne vratiti u tu kuu koliko god bih to s druge strane rado uinio. Ubrzo sam se naao na ulici. Siroe bez kue i bez jela. Jedino to sam posjedovao bilo je ono to je bilo na meni i to sam strpao u svoj improvizirani kofer. Tako sam stajao u jednoj ulici u Novosibirsku, sam, gladan, prestraen i bez znanja ta bih sada trebao napraviti. Morao sam pronai neto za jelo i mjesto gdje u spavati. Sam, bez iije pomoi, trebao sam preivjeti u tom velikom gradu u Sibiru, a uskoro sam se uvjerio da to nije lako, posebno za estogodinje djete. Kad sam napustio kuu Kolmakovih bio je avgust, toplo vrijeme, tako se barem nisam morao brinuti to u obui. Ali stanje u kom sam se nalazio bilo je oajno i u svojoj djeijoj pameti bio sam svjestan toga. ta u sada raditi?, pomislih. Kuda da krenem? Razmiljajui tako lutao sam gradom bez ikakvog plana. Sve i svi su mi izgledali tako strani i veliki. Novosibirsk je ogroman grad, sa skoro dva milijona stanovnika. Kae se da je to raskrsnica Sibira. Nakon kraeg vremena naao sam se u srcu grada u blizini glavnog kolodvora. Nepregledna rijeka ljudi ulazila je i izlazila iz te svijetle zgrade. Ako je Novosibirsk zaista raskrsnica Sibira, onda je to ovaj kolodvor. Neprestano su odlazili vozovi u smjeru Vladivostoka, Dalekog istoka, Takenta, Afganistana i na zapad u evropsku Rusiju. Zaista je tu vladala velika zbrka i moglo se vidjeti ljudi najrazliitijih nacionalnosti i uti strane dijalekte od ljudi koji su prolazili. Za jednog estogodinjeg djeaka koji je prvi put bio izvan kue, bio je to uzbudljiv dogaaj. Velikih oiju, pomlo prestraen i opijen, upijao sam sve to. To je neto to mi je potrebno, rekoh sam sebi okreui se u velikoj zgradi kolodvora. U ekaonici se nalazio cijeli niz klupa i bio sa uvjeren da u negdje u tamnom mjestu moi prespavati nekoliko noi. Na mjestu gdje vozovi stiu svaki sat iz svih smjerova, vjerovatno niko nee primjetiti djeaia koji spava pod klupom. Ovdje sam bio siguran. Niko me tu nee pronai i vratiti Kolmakovima. Sada kad sam rijeio problem svog novog stana mogao sam razmiljati o jelu; a to je bilo ve malo tee jer sam od kue otiao sa samo malo sitnia u depu. Bio sam gladan i stol sa sladoledom, pokraj kioska s novinama, magino me privlaio tako da vie nisam izdrao. Sladoled mi je tako godio, ali je porcija bila tako mala da sam za as sve progutao. Besciljno sam poao dalje, ali sam jo uvijek bio gladan. eznutljivo sam ponovo bacio pogled na stol sa sladoledom i skupio preostali sitni iz depa. Upravo je bilo dosta za jo jedan sladoled. Jedan unutranji glas mi je govorio da sauvam novac kad budem vie gladan. No, estogodinji djeak ne planira tako daleko unaprijed. Vratio sam se natrag i zatraio jo jedan sladoled. ena u bijeloj pregai pruila mi ga je, te je uskoro i on nestao.

16

Oprosti mi Nataa
Iao sam jedno vrijeme zadovoljno dalje, omamljen utiscima i bukom oko mene, posebno stranim jezicima i irokim nonjam ljudi iz june Azije. U tom trenutku nisu me muile nikakve brige. Ipak, nakon dvosatnog tumaranja ulicama, ponovo sam ogladnio. Depovi su bili prazni, izuzevi jednog novia za koji nita nisam mogao kupiti. eznutljivo sam gledao police s kolaima, slatkiima i namirnicama. Najradije bih sa svake police po neto pojeo! Meutim, preostalo mi je samo jedno, sve te dobre stvari jesti oima i misliti na svoj prazni eludac. Jedna polica, na kojij je bio prekrasan penini kola, posebno mi je zapela za oko. Priao sa blie i ukoeno zastao. Budnim okom i sa svojih zastraujuih sto kilograma stajala je tu jedna ena i pazila na nj. Izgledala mi je kao div koji guta vatru. S ovom se nije igrati, rekoh sam sebi, najbolje da joj se maknem s puta. Polica s raznovrsnim voem bila je na kraju reda i privukla je moju panju. Jednim jedinim pogledom vidio sam da ni taj trgovac nije ba ljubazan. Nije govorio, samo je gunao: ta radi tu mome? eli neto kupiti? Ne? Onda mi idi s oiju! Polako sam odlazio, a oi su mi jo uvijek bile na velikim, okruglim crvenim jabukam i utim krukama. Zapravo sam htio zamoliti trgovce da mi svaki dade po malo da neto pojedem. No, kad sam vidio njihova mrzovoljna lica, bilo mi je jasno da to ba nije jednostavno. Osim toga nikad nisam prosio, niti sam znao neto alobno priati pa da se ljudi saale nada mnom. No bio sam gladan i nisam smio odustati od pokuaja. Pokuat u, rekoh sam sebi i pogledah uzdu reda. Za jednom tezgom ugledao sam malo stariju gospou koja je prodavala emlje. Imala je milo lice. Idui prema njoj, skupio sam svu svoju hrabrost i smislio sljedee: Molim vas, draga gospoo, djeak sam koji je daleko od svojih roditelja i bez ijednog novia, a jako sam gladan. To sve je bila istina i lako bih to izgovorio, ali kad sam poeo govoriti, sve je krenulo naopako - mucao sam i poinjao ispoetka. ena me pogleda najprije ljutito, zatim straljivo. to sam vie duljio, njezin pogled je postajao pronicljiviji. Tada je pristupio jedan ovjek i zatraio sendvi. U tom je poslu ena na mene posve zaboravila. Otiao sam mislei da na takav nain neu nikad nita dobiti za jelo. ta da radim? Ako nita ne dobijem za jelo, umrijet u od gladi. Pun samilosti prema samom sebi mislio sam da bi ba sada i bilo dobro za njih da se sruim i umrem od gladi. Palo mi je na um da imam jo jedan novi u depu. Sinula mi je ideja. Ponovo sam otiao do police s peninim kolaima i ogledao se oko sebe. Na podu sam ugledao kvadratnu metalnu povrinu na kojoj je stajala prodavaica. Stupio sam do nje sa najnaivnijim licem kojeg sam mogao napraviti, uzeo sam novi iz depa i pustio ga da padne na tu plou. Novi je glasno udario o metal i otkotrljao se dalje. Prodavaica, uvi to, mislila je da je to palo iz njezine kase, sagnula se i poela ga traiti. Iskoristio sam to vrijeme i uzeo pune ruke kolaa i stao bjeati. Iza sebe sam uo njezin uzbueni glas! Drite djeaka! On je kradljivac! Uhvatite ga! Uhvatite ga! No, bio sam ve daleko i izgubio sam se u masi. Pronaao sam jedan kutak, sjeo na zemlju i poeo jesti. Gladan, kakav sam bio, gurao sam i po dva kolaa odjednom u usta. Ostala su samo jo dva koja sam ostavio za poslije. A onda sam potraio najtajniji kutak kolodvora gdje sam namjeravao prenoiti. Uspio sam dakle preivjeti svoj prvi dan u velikom svijetu. Tako sam se probijao punih 10 dana. Bio je avgust 1957. ivio sam od svoje dosjetljivosti i zapoinjao dan u potrazi za dorukom. Tako sam i tog desetog dana opet iao kupiti jelo. Najprije sam poao k polici s voem i pokuao zbuniti prodavaicu time to sam napeto gledao iza nje. I tek to sam otvorio usta da neto

17

Oprosti mi Nataa
kaem, zavika ona odjednom: Zar si opet doao? Ma ekaj samo, uhvatit u ja tebe, lopove mali. Eto, od svih mjesta ba sam pogodio otii tamo gdje sam prije tri dana neto ukrao i, jasno, prodavaica me prepoznala. Okrenuo sam se i stao bjeati koliko sam bre mogao, no ena ne stalno bila za mojim petama i cijelim putem je vikala na mene. Trao sam i trao i kad sam se jednom na brzinu okrenuo, vidio sam kako je ostala iza mene. Trei tako, udario sam iznenada u neto to je moglo govoriti i vrsto me zgrabilo. Hej, ree neki muki glas, kud ti se tako uri? U strahu da ne upadnem u policiji u ruke, nisam ni smio pogledati prema njemu. A upravo to je bio policajac. Tako su zavrili moji dani na kolodvoru u Novosibirsku. Ali vrijeme nije bilo izgubljeno. Nauio sam kako da ovjek preivi, to e mi kasnije dobro doi. Policajac me odveo u policijsku stanicu. Mali, sada nam pravo raci odakle si i kako se zove? - pokuali su me ispitivati. Ali, ba to nisam htio odati. Oni bi me opet vratili Kolmakovima gdje sam bio uvjeren da e me Andrej ubiti. Dakle, utio sam. Gdje su ti roditelji - upitao me policajac. Mrtvi su, odgovorio sam. A kako se zove? Nisam htio odgovoriti. Policajac me strogo pogledao i prestraen rekoh: Sergej. A kako ti je prezime - ispitivao me dalje. Odgovorio sam mu: Zovem se Sergej i nemam ni majke ni oca, oboje su mrtvi. Odluio sam vie nita ne kazati. Napokon je policajac popustio, zovnuo drugog i upitao ga: ta emo s ovim malim? Nita vie nee da kae osim da se zove Sergej i da je siroe. Pa onda emo ga poslati u neko sirotite, odgovorio je drugi. Nekoliko sati kasnije doao je po mene auto i odvezao me u djeiji dom Broj 1. Kad sam otvorio vrata, tu me spremno doekala jedna krupna ena. Bez okolianja odmah je krenula na stvar i osorno me upitala: Kako se zove? Sergej Nije me vie nita ispitivala, pogledala je papire koje su izdali na milicijskoj stanici i rekla: Tako, Sergeju, kako vidim ne govori puno. Ali to e biti naa briga. Neu u tome sudjelovati, mislio sam, niko me vie ne smije poslati Kolmakovima da me tamo Andrej usmrti. Bio sam siguran da mi nita ne bi pomoglo ako bih joj povjerio svoje strahove, jer niko mi ne bi vjerovao. Ja bih za njih bio samo jo jedno dijete vie koje izmilja udne prie. Moe li mi makar kazati koliko ti je godina, Sergeju, ree mi ena. Mislio sam da mogu slagati. Osam, rekoh. Naravno, slagao sam. Bio sam visok za svoje godine i mislio sam da e mi povjerovati, raunajui da tako nee pronai ko sam. Gdje si iao u kolu? - upitala me iznova, a ja sam mislio da sam sad gotov, upao sam u vlastitu klopku. Trudei se da joj ne dadem nikakve daljne informacije o sebi, rekao sam joj da to ne mogu kazati. Dobro, odgovorila je, ispitat emo te i vidjeti koliko zna. Testovi su pokazali da jo ne znam dovoljno za drugi razred, ali previe da bi se dokazalo da jo nisam iao u kolu. Zakljuili su da moram ponovo ii u prvi razred.

18

Oprosti mi Nataa
Ponovo, mislio sam u sebi, ja jo nikada nisam iao u kolu jer u Rusiji djeca idu u sedmoj godini u kolu, a meni je tek est. To to sam u testovima neto znao rijeiti bio je plod zalaganja gospoe Kolmakov koja me uila pisati, itati i raunati. Oito je da me dobro uila jer sam testove rijeio ak bolje nego za prvi razred. Tako sam ponovo doao do 1. razreda. kola je bila u blizini djeijeg doma Broj 1. Na svoje veliko iznenaenje dobro mi je ilo. Uskoro sam bio najbolji u razredu i uenje mi nije zadavalo nikakve muke. ivot mi se nije inio tako teak. No sve su moje nade potonule. Profesor i gospoa Kolmakov su me neumorno traili i na kraju se obratili policiji koja ih je uputila u ovaj dom. Jednog me dana iz kole pozvala direktorica doma i rekla mi: Lukavi gospodine, sad znamo ko si. Srce mi jeklonilo i molio sam je: Molim vas, samo me nemojte poslati natrag, samo to ne! Vidjet emo, rekla mi je, moram jo s drugima govoriti, ali mislim da e moi ostati. Uostalom tebi nije osam nego est godina i ne moe ii u kolu. Ali dobro mi ide, protestirao sam. To nije odluujue. Po naem zakonu ti jo ne moe u kolu. Dopustili su mi da ostanem u domu. Ponekad sam zaelio vratiti se Kolmakovima, ali me svaki put od toga odvraao strah pred Andrejem. Dok su druga djeca odlazila u kolu, ja bih ostajao u domu. Nikad neu zaboraviti kako sam bio osamljen, sam u svojoj sobi buljio sam kroz prozor. Budui da sam sada imao krov nad glavom, imao sam puno vremena razmiljti o sebi. Najee sam mislio na oca i majku i tad sam se osjeao posebno osamljenim. Kad bih mislio na brata Vladimira, skoro bih postajao i ogoren. Zato me ne uzme k sebi? Zato je samo tako otiao i ostavio me sama? Zar ga uopte ne zanima ta e biti sa mnom? 1. marta 1958. slavio sam svoj sedmi roendan. Bio je to veliki dan. Sad konano mogu ii u kolu. Kad sam bio upisan, uiteljica nam je rekla da sva djeca od 1 - 3. razreda trebaju biti pioniri (oktobristi). Tu rije nikad prije nisam uo. Uiteljica nam je objasnila da je to komunistika organizacija za djecu u prva tri razreda. Vi vie ne pripadate roditeljima nego komunistikoj dravi. Budui da vie nisam imao roditelje, bilo mi je svejedno kome pripadam. Uiteljica nam je nadalje rekla da su svi pioniri (oktobristi) Lenjinovi unuci. Lenjin? ko je to? To ime sam ve ee uo i itao ga po plakatima kolodvora, ali neto vie o njemu nisam znao. Lenjin je najvei ovjek koji je ikda ivio. I to ne samo da je ivio, nego on ivi i ivjet e zauvjek, rekla je. Tko od vas eli biti Lenjinov unuk? Zajedno sa drugima oduevljeno sam podigao ruku u vis. Ja - Lenjinov unuk, pa to je prekrasno, mislio sam. Od svoje este do devete godine ostao sam u djeijem domu Broj 1 u Novosibirsku i tu sam iao u prva tri razreda osnovne kole. Sklopio sam mnoga prijateljstva, a uz to sam i neto otkrio. Mislio sam da je ovo dom samo za siroad, kao to sam bio ja, no bilo je to i neto drugo. Jednog sam dana razgovarao s djeakom koji je kriomice plakao i pitao: Zato ja moram ovdje biti? Imam i oca i majku, zato ne mogu biti kod njih, u njihovoj kui? To je bilo prvi put da sam uvidio da sva djeca koja su u ovom domu nisu siroad. Tek sam kasnije shvatio da su ovi domovi prvenstveno za djecu koju su oduzeli njihovim roditeljima - majkama i oevima - koji su na osnovu svog

19

Oprosti mi Nataa
religioznog ili politikog uvjerenja proglaeni nesposobnima da svoju djecu odgajaju u pravom duhu. Pokuavao sam tjeiti tog djeaia, ali mu ni sam nisam znao objasniti zato nije smio ostati kod svojih roditelja iako su bili posve blizu. Ni ja to nisam mogao razumjeti. Imao je roditelje, zato onda ne moe biti s njima. Kad sam u svom kasnijem ivotu osjeao nedostatak ljubavi moje majke i poljubac za laku mo svog oca, uvijek sam mislio na ovog djeaka i pitao se zato on ne smije ii svojim roditeljima. Kad bih je imao roditelje, ja bih jednostavno pobjegao k njima. Zato on to ne uini? Malo po malo poeo sam prihvaati svoj poloaj jer konano jedan devetogodinji djeak ima svoje prijatelje i svoje igre.

20

Oprosti mi Nataa
5. PUSTOLOVINE I NASILJA U VERKH-IRMENU Jednog dana 1960. imao sam ve devet godina, dola je k meni direktorica doma Broj 1 i rekla: Kourdakov, spakuj svoje stvari, ti mora u drugi dom. Kuda to? - upitao sam. Nedaleko odavde - u Verkh-Irmen. Verkh-Irmen nisam poznavao i bilo me malo strah. On se nalazi 40 milja nizvodno, ree ona. Ime Verkh-Irmen znai doslovno iznad rijeke Irmen. To je mala rijeka u ijoj se blizini nalazio djeiji dom. Kad je doao dan mog odlaska, ono malo stvari koje sam posjedovao bilo je ve spremljeno. Bilo mi je teko rastati se od svojih prijatelja iz Broja 1, ali drugo mi nita nije preostalo. Uao sam u kola i krenuo. Dva sata kasnije bili smo u VerkhIrmenu ili V - I kako smo ga zvli. Nalazi se na kraju mjesta. Bile su to etri zgrade, dvije zgrade sa spavaonicama, jednom upravnom i jednom gdje se kuhalo i pralo. U blizini se nalazila kola u koju su ila djeca iz doma, a i ona iz mjesta. U tom svom novom obitavalitu bio sam izrazito nervozan. No djeca su me prijateljski prihvatila i tako su opet poela nicati nova prijateljstva. Odmah po dolasku stupio sam u Mlade pionire. Bila je to komunistika omladinska organizacija za djecu od devete do petnasete godine. To je drugi stupanj, odmah iza oktobrista. Do sada sam bio Lenjinov unuk, a ta sam sada kao pionir nisam tano zano. Svaki je od nas dobio crvenu maramu koju smo trebali nositi oko vrata. Kad sam se takav pogledao u ogledalo, inilo mi se da mi lijepo stoji. Doskora sam primjetio da se ovom kuom posve drugaije upravlja nego onom u Broj 1. Kao prvo, ovdje nas je bilo puno vie, oko 120, a drugo, direktor i odgojiteljice koje smo zvali tete i strieki bili su znatno grublji. Djelovali su hladno i bili su posve ravnoduni na nae elje i potrebe. U Broju 1 stekao sam malo iskustva o ovom ivotu, a ovdje sam uvidio da vlada prava mrnja na jednoj strani izmeu teta i strieka, a na drugoj strani izmeu djece. Ni jedna se strana nije potrudila da prikrije svoje stvarne osjeaje. Niko od teta i strieka nije izabrao to zvanje jer bi tada rado radili s djecom. Partija im je zapovjedila da odgajaju male komuniste. Taj poziv smatrali su tete i strieki za najniu zadau koju je partija mogla dodjeliti svojim lanovima. Bio je to poziv bez budunosti za sve one ija je karijera bila okonana. Tako je veina njih bila ogorena i razoarana i to se na nama iskaljivalo. Ovdje u V - I, a kasnije i u drugim djeijim domovima dijelili su odgajatelji najokrutnije i najbrutalnije kazne za i najmanje prekraje kunog reda. S druge strane su nas posve ignorisali kad bi zatrebali njihovu pomo. Iako to razumnom nisam mogao shvatiti, osjeao sam napetost izmeu djece, pogotovo starije i teti i strieka. Svakako da ovdje nije bilo sve loe. Jedna od malobrojnih svijetlih strana, ako je uopte postojala, bila su mnogobrojna prijateljstva koja sam sklapao. Jedno od njih s Ivanom ernegom, koji je bio tri godine stariji od mene. Ivan je bio srednje visine, imao je svijetlu, kovrdavu kosu i prijateljsko nasmijano lice koje je izgledalo jo ljepe kad je bio ljut. Iako smo bili razliite dobi, odmah smo se sprijateljili jer sam za svoje godine bio prilino visok i ve sam imao malo iskustva. Bio sam ispunjen veseljem i ponosom to me Ivan otvoreno simpatizirao, a prijateljstvo je trajalo dugo. Drugi dobar prijatelj bio je Pavel, imao je otprillike deset godina i bio je ve tri godine u V - I. Iako je za svoje godine bio dosta nizak, nadoknaivao je to

21

Oprosti mi Nataa
aljivou i dosjetljivou. Uskoro sam i ja nauio kako treba sam sebi pomoi ako se uopte eli neto postii u ivotu. A Pavel je za to imao izvanredan dar. Jedne smo veeri leali u krevetima i razgovarali iako smo ve trebali spavati. Pavelov krevet bio je odmah pokraj moga. Najednom me upitao: Sergeju, reci ti meni kako stoji s novcem? Treba li togod? Mislio sam da je to muno pitanje. Ko upote ne treba novca? Naravno da trebam novaca, odgovorio sam mu. ta ti misli o tome? Pavel se okrenuo kao da e spavati i rekao mi: Sergeju, kad zaista bude trebao novaca, onda mi reci. Zaspao je, a ja sam jo dugo leao budan i razmiljao to je on s time mislio. Svi su djeaci znali da je Pavel u tome pravi strunjak. Ali kako on to ini? Da li posjeduje neku tampariju za novac? esto su se puta i druga djeca poigrala tom Pavelovom mainom za novac, ali niko nije znao za tajnu kako je do novca doao. Samo bi negdje nestao kad bi trebao novaca, a onda se iznova vratio s novom koliinom. Sljedeeg jutra upitao sam ga za dorukom: Pavelu, ta ono znai to si mi sino rekao da kad budem trebao novaca samo tebi kaem? Izgleda kao da ih proizvodi. Ma to ti je posve jednostavno, odgovorio mi je smjekajui se. Ne vjerujem ti to, odgovorio sam mu izazovno. Ni za koga to nije lako pa ni za tebe. Mogu ti to dokazati. Poi sutra sam mnom. Sljedeeg smo se dana sastali nedaleko od doma. Pavel je imao smeu papirnatu vreicu koja je bila dupkom puna. Doi Sergeju, ree, idemo u Novosibirsk. Novosibirsk! - povikao sam, pa to ti je 60 kilometara odavde. ta e rei strieki kad vide da nas nema? Ah, pusti, oni na nas nikad dobro ne paze. Najvanije je da im ne pravimo neprilike. Mi emo njih pustiti na miru, a oni nas. Nita se ti za to ne brini. Doi. Vratit emo se oko ponoi Uli smo u autobus i oko est sati naveer bili smo u velikom gradu. Ba je sad pogodno vrijeme, ree Pavel tajanstveno. Rado sam elio saznati ta namjerava. Da nee opljkati banku? Priekaj ovdje, Sergeju, zapovjedi mi i nestade iza jednog kuta drei vrsto vreicu u ruci. U blizini sam ugledao klupu i sjeo sam na nju, ekajui da on doe. Dok sam se tako tu dosaivao, odjednom moju panju privue neki poderan, prljav i gladan djeak. Iznenada sam osjetio samilost prema njemu, ali mi se uinio nekako poznat. Pogledao sam bolje i viknuo: Pavelu, pa to si ti! Sad mi je bilo jasno ta je bilo u smeoj vreici - njegove poderane prosjake haljine. Prepredeno mi je namignuo. Shvaa li sada moju tajnu, Sergeju? Nikakvo otimanje novca. Samo ovo ovdje. Pokazao mi je na smrdljilve, prljave i poderane haljine, a onda i meni nekoliko slinih strpao u ruke. Evo ti i pouri se! Obuci ih! Najbolje vrijeme za prosjaenje je vrijeme objeda. To me sasvim iznenadilo, ali sam ga posluao. Otiao sam u javni WC, skinuo svoju robu i navukao one prnje, a zatim se vratio Pavelu. On je u meuvremenu namazao lice i izgledao zaista jadno. Nisam jo bio ni shvatio ta se dogaa, a ve je on svojim prljavim rukama namazao i moje lice. Uinio sam korak natrag.

22

Oprosti mi Nataa
Nemoj biti takav, Sergeju, ree mi, mora to napraviti. Stani mirno dok ne zavrim. Trljao me dalje po licu, a onda se odmaknuo korak nazad i pogledao svoje umjetniko djelo. mogu ti rei da je dobro, potvrdio je. Kuda sad? - upitao sam. Doi sa mnom! Slijedio sam ga ulicama Novosibirska sve dok nismo stigli pred jedan od najboljih restorana. Izvana nije izgledao posebno atraktivan, ali se u njemu moglo dobro jesti. Pavel je poao nekoliko koraka naprijed do ulaznih vrata. Tada smo se nas dvojica napola izgladnjela djeaka spustili na zemlju. Pogledaj me, ovako mora izgledati! - ree mi i naini to je mogue alosnije lice. Pokuao sam ga oponaati. Ne tako, nije dobro! Jo mi je jednom pokazao kako alosno moram gledati. Nakon vie pokuaja konano sam uspio te mi Pavel ree odobravajui: Nije loe, ostani sad tako. Ja u zapoeti i pokazat u ti kako se to mora initi. A na ovome zasviraj neto alosno! Dobacio mi je staru usnu harmoniku koju je izvukao iz svoje arobne, smee vreice. Drao sam je na ustima i pokuao pronai na njoj tune tonove. Prvo sam pokuao na tunijoj strani, ali tamo oito nisu bili tuni jer Pavel ba nije izgledao alosno i gledao me s negodovanjem. Dalje sam se trudio i konano pronaao nekoliko tunih tonova, a on je uz svoje tuno lice govorio onima koji su izlazili iz restorana: Molim vas, siroe sam. Nemam novaca, a gladan sam; udjelite jednom gladnom siroetu. Nemam ni majke ni oca, molim vas! - prosio je on tako tuno dok sam ja na usnoj harmonici pretraivao najalosnije zvukove. Tako smo se nekoliko minuta trudili, ali bez uspjeha. Ne znam, mislio sam u sebi. A onda se zaustavi neki ovjek, pogleda nas saalno i ubaci 25 kopejki u Pavelovu eir. Krenulo, krenulo je, krenulo! - ustanovio sam s radosnim iznenaenjem. Ma to je prekrasno! Zaista prekrasno! Jedan brani par ubaci sljedeih 50 kopejki! Sad sam se inspirisao i svirka mi je postala jo alosnija, a Pavel je priao sve alosnije i alosnije prie tako da je i mene ganuo do suza. Sve se vie prolaznika zaustavljalo i ubacivalo sitni u eir. Kad nikoga nije bilo na vidiku, dobacih Pavelu: Ovo nam odlino napreduje, ali zato smo ba tu? Zar jo nisi razumio, Sergeju? Pogledaj samo ljude. Izgledaju li ti gladni? Naravno da ne jer su upravo dobro jeli. ta misli kako se ono osjeaju kad ugledaju dva izgladnjela siroeta pred vratima restorana. Misli li da im savjest ne proradi? Ovo je zaista moje najbolje mjesto! Tvoje najbolje mjesto? Ima li jo koje? Naravno, odvrati, najmanje jo etri. Ali sad si ti na redu. O ne, protestovao sam, ti to tako dobro ini, samo nastavi. Neu, ree mi, uostalom i ti to mora nauiti. Uzeo mi je usnu harmoniku i zapoeo svoju alobnu muziku koju nikad nisam uo. To je upravo osvajalo. Ja sam nainio tuno lice i prije nego to sam shvatio svoj poloaj, zapoeh: Majka mi je bolesna. Otac je mrtav. I braa i sestre gladuju kod kue. Molim vas malo novca za moju bolesnu majku i za moju malu brau i sestre, inae emo pomrijeti od gladi. Na moje veliko iznenaenje palilo je. Kopejke su se mnoile dok su se ljudi zaustavljali i otvarali svoje novanike. A onda smo se pogledali nemilo! Jedan ovjek izae iz restorana i prie ravno k nama - bio je to direktor djejeg doma V - I. Poznavao nas je jako dobro jer smo esto puta bili pozivani u njegov ured. Sad smo bili sigurni da nas je i unato naim prnjama prepoznao. Sad je

23

Oprosti mi Nataa
sve gotovo, pomislih. Srce mi je tuklo u grudima kad nam se pribliavao. inilo se u tom trenutku da je najbolje da pobjegnemo. Pavelu, bjeimo, bobacih mu tiho i uzbueno, prepoznat e nas. Ne, sad je prekasno, odgovorio je. Direktor doe do nas i upita: No vas dvojca, gdje su vam roditelji? Meni je neto zapelo u grlu i nita nisam mogao izustiti. Pavel nas je spasio rekavi: Mrtvi su. Izgledalo mi je da nas on ak ni po govoru ne prepoznaje. Sjetih se da nam je Pavel zamazao lica, a i odjea je bila izvrsna. alosno je to, ree on suho. Otiao je nekoliko koraka, stao pa se opet vratio. Pogledao me prodorno i zapitao: Nisam li te ve negdje vidio? Progutao sam, sagnuo glavu to sam dublje mogao i rekao stidljivo: Mislim da ne. U sebi sam mislio ako ikada izaem iz ove situacije, ovo mi je prvi i zadnji put, nek to Pavel sam dalje radi, ja u se ve nekako probiti. Direktor je sigurno imao prekrasan dan jer je uinio neto to jo nikad nije. Slegnuvi ramenima, pomilovao me po glavi, dobacio mi neto sitnia i rekao: Evo ti i kupite neto za jelo. Kad se okrenuo Pavel i ja smo se pogledali i im je nestao iza ugla skoili smo i bez ijedne rijei zgrabili novac i pobjegli. Dugo smo trali sve dok nismo iznemogli. Mali moj, jedva umakosmo, ree Pavel brojei novac. Nikad vie, nikad vie, Pavelu, to nije za mene, rekoh mu. Kasno naveer vraali smo se autobusom u V - I s depovima punim novaca. Budui da se direktor i odgajatelji nisu puno brinuli za stanovnike V - I, poeli su se stariji djeaci izmeu 13 i 16 godina skitati ulicama Verkh-Irmena. Meu njima je bilo puno mojih junaka, kao Ivan ernega. I kad su nas mlade pozivali u svoju druinu, bili smo presretni. Bez redovnog nadgledanja od strane osoblja bilo je sve tee kontrolisati djeake i tako su oni uskoro postali strah i trepet mjesta. Svaki je vrt bio na, svaki park na. Jednostavno bi ulazili unutra i uzimali to smo htjeli. Direktor i odgajatelji znali su dobro ta se dogaa, ali nisu imali nimalo brige zbog toga. Osjeali su se odgovornima samo za ono to se dogaalo u okviru doma, a mi tamo nita nismo dirali, a za sve to se dogaalo izvan doma drali su da se ne trebaju brinuti. Tako smo se mi loe ponaali samo prema stanovnicima mjesta. Nije dugo potrajalo i Verkh-Irmen je bio u naim rukama. Ako bi se koja rtva usudila buniti, mi bismo joj tek onda sve isplatili. Obino smo razbijali prozore, kidali ograde i gazili gredice s povrem. Prijetnja razbijanjem prozora bila je zimi jako uspjena. Sjeam se dobro kako nam je Ivan ernega jednom rekao: Razbijte im prozore! Pa kad se dobro smrznu moda e im se smrznuti i usta pa e nas prestati tuakati. Nekad smo i napadali ljude, neke bi i ranjavali. Ukoro je nas nekoliko odluilo ne ii vie u kolu. Tamo su neki 12 i 13godinjaci razbili prozore na koli. Pazili smo da ne bi neki kamen pogodio prozor na spavaonicama jer bismo se mi morali smrzavati. A na koli smo razbijali da u uionicam bude hladno da se nastava ne moe odravati. Uza svu nau panju ipak je jedan kamen razbio prozor na spavaonici i svi smo trpjeli od hladnoe. Slabije smo djeake poduavali kako e bolje gaati.

24

Oprosti mi Nataa
Iz veeri u veer plaili smo stanovnike tunjavom. Da bi se oslobodili svega toga, stanovnici su napisali potajno pismo gdje su obavijestili upravu o naim stranim djelima u Verkh-Irmrnu. Tako je u ljeto 1961. bio zatvoren djeji dom na zahtjev policije i mjesnih vlasti, a djeca su razmjetena u druge domove. Ivan ernega prie k meni i ree mi: Sergeju, jesi li uo da e dom biti zatvoren? Ne, kada? Iduih dana. uo sam da e nas razdijeliti po drugim domovima. Ivane, ta da radimo? - upitao sam. Odgovorio je brzo i odreeno: Mene vie niko nee maknuti. To mogu i sam. Ide li sa mnom? Da. Skovali smo plan i jednog jutra spremili svoje stvari, izvukli se kroz vrata i zauvijek napustili V - I. Krenuli smo u Novosibirsk. Kad smo stigli upitao me: Sergeju, kamo e sada? Ostajem tu, odgovorih, dobro poznajem Novosibirsk i tu u se zadrati neko vrijeme. Zna da e nas traiti, ree Ivan, mislim da emo imati veu ansu ako se rastanemo. To je sigurno, potvrdih ja. Gdje e ovdje krenuti, Sergeju? Ve imam plan, rekoh mu i ve sam mislio na svoja iskustva koja sam stekao na eljeznikoj stanici. Sjetio sam se da mi tada kao estogodinjem djeaku i nije ilo tako loe. A sada kad sam tri godine stariji ii e jo bolje, jer imam i neto vie iskustva. I u sluaju nevolje mogu se dati na pronju to me Pavel nauio. Pozdravili smo se i krenuli razliitim putevima. Ivan je krenuo svojim, a ja ravno na kolodvor. Naao sam sve kako mi je ostalo u sjeanju, samo je sada bilo vie ljudi. Sad je sve na mene ostavljalo dublji utisak nego onda: razglas koji je najavljivao vozove, buka lokomotiva, galama velikog mnotva. Kolodvor je zaista nudio dobro utoite gdje sam mogao ostati dulje vrijeme bez straha da e me neko pronai. Bio sam sada lukaviji i snalaljiviji nego onda, pa stoga sigurniji. Nije potrajalo dugo i ja sam za sebe pronaao jedan tamni, zavueni kuti za spavanje. Ako se dobro postavim i ako me niko ne opazi, mogao bih ovako proivjeti nekoliko mjeseci. Za hranu se ne trebam brinuti ako se samo spretno snaem u krai voa i kolaa. Jednoga sam dana doao do tezge gdje se prodavalo voe, tamo je stajala neka nova prodavaica. Odluio sam uzeti nekoliko jabuka. Pogledao sam zaprepateno iza nje kao da se tamo neto strano dogaa, ona se okrenula i tih nekoliko sekundi sam iskoristio i uzeo jabuke. Tako sam prodavaicu iznenadio i otiao. Lagan ulov, mislio sam. Ali nisam opazio da me je jedna ena posmatrala kad sam to inio. Prila mi je ba kad sam htio zagristi jabuku i rekla: Mladiu, jesi li zaista tako gladan? Gladan? Zato? - upitao sam. Pa toliko gladan da ini to to si upravo uradio. Shvatio sam da me gledala kad sam krao jabuke. Imala je oko 65 godina, i drago, ljubazno lice. Gdje spava? - pitala me dalje. Imam mjesto za spavanje, odgovorih ja.

25

Oprosti mi Nataa
Gdje to? - upita opet. Ovdje u blizini, odgovorih. Zna da ti ne vjerujem. Sigurno spava negdje na kolodvoru i hrani se ukradenim namirnicama. Zautjela je na trenutak, a onda nastavila: Zato ne bi poao sa mnom? Imat e mjesto za spavanje, a nai e se i neto za jelo. Lice joj je bilo tako drago i milo da sam pristao. Povela me u predgrae u neku siromanu ulicu k maloj drvenoj kuici. Iznutra je bila uredna i udobna. Za vrijeme prvog toplog obroka dugo smo razgovarali. Nakon to mi je neto zgodno ispriala predloila mi je da ostanem kod nje dokle god hou. Bila je zapravo spremna pomoi mi i brinuti se za mene. Njenu dobrotu nikad neu zaboraviti. Ve sam nakon nekoliko dana opazio da sam joj na teretu. Bila je vrlo siromana i uvidio sam da se neemo moi dugo hraniti. Tako sam joj jednog jutra napisao nekoliko zahvalnih rijei i napustio kuu. Sada je bilo otprilike tri tjedna otkako sam otiao iz V - I. Krenuo sam ravno na kolodvor u namjeri da nastavim svoj ulini ivot. Tri dana kasnije uhvatila me milicija zbog krae sa ulinih tezgi. Mizerno sam se osjeao, ne toliko to sam uhvaen, nego to me razoarala moja sposobnost snalaljivosti. Nekoliko dana nakon to su me uhvatili bio sam poslan u djeji dom u Barisevo, mjesto koje nikad neu zaboraviti.

26

Oprosti mi Nataa
6. HLADNI RAT U BARISEVU Barisevo je mali grad, udaljen otprilike 27 kilometara od Novosibirska, smjeten na rubu stjenovitog obronka koga su stoljetni sibirski vjetrovi oblikovali u sadanji izgled. Djeji dom u Barisevu nalazi se na zemljitu nekadanje pravoslavne crkve i kole ija su vrata ve dugo bila zakljuana. Sama crkva bila je preureena u klub gdje su se prikazivali filmovi, a dom je bio smjeten u bivoj koli. U svetenikoj kui bila je smjetena praonica gdje se prala djeja roba, posteljina i stoljnjaci. K tome su bile nadograene jo dvije zgrade tako da tu moe stati 100 do 120 djece izmeu 1 i 18 godina. Iako u poetku toga nisam bio svjestan, Barisevo je postalo prekretnica u mom ivotu. Tu je trebao biti moj dom do zavretka kole prije studija i prije mog odlaska u vojsku. Dakle punih sedam godina. Odmah po dolasku doivio sam jedno ugodno iznenaenje. Uavi u spavaonicu ugledam ni vie ni manje nego ba Ivana ernegu. Ivane, pa gdje su te samo nali? Jesi li ve dugo tu? pitao sam ga. Sergej! uzviknu on i pritra mi udarivi me prijateljski po ramenu, kako vidim imao si vie sree nego ja. Priao mi je zatim kako mu je bilo u Novosibirsku, kako su ga uhvatili i ovamo doveli. Zatim je ona napeto sluao moje pripovjedanje i na kraju mi rekao: Vidi Sergeju, ja sam tebi htio pokazati kako se vani ivi, a sad izgleda da ja od tebe trebam kojeta nauiti. Ivane, koko je ovdje? upitah ga, zna ta mislim? Hm, ree on, neto slino kao i u V - I, ali te moram upozoriti na neke ljude za koje je bolje da im ne staje na put. Jedan od njih je striek Aleksandar Niman, mi ga zovemo striek Nii, a drugi ti je direktorica Irena Dobrovlanska koju zovemo debela Irena. Sergeju, tih dvoje su najgori. Bjei im s puta. Ostale tete i strieki su kao i oni u V - I. Mora ih ostaviti na miru pa e i oni tebe. Klimnuo sam s razumjevanjem. Odmah sam na poetku primjetio da se Ivan jako promjenio. Nisam dodue tano mogao objasniti kako i zato, ali mi je izgledao drugaiji. Kad me predstavljao nekolicini svojih prijatelja koje je upoznao u Barisevu po prvi put sam se ugodno osjeao. Moj sastanak s debelom Irenom bio je odmah, isti dan u njezinom uredu. Ivanova upozorenja su bila posve na mjestu. Bila je to stasita ena koja je ulijevala strah u kosti. im sam je pogledao vidio sam da nije dobro s njom saditi tikve! Na svojoj bijeloj pregai nosila je Lenjinov orden. Bilo je to u SSSR-u visoko priznanje koje se davalo samo onim osobama koje su uinile neto posebno za KP. Debela Irena nikad nije bila bez tog odlikovanja. Oito je svako trebao znati da je ona zasluna za partiju. Ali to je ve bila prolost. Iz nekih nepoznatih razloga poslana je u Barisevo. Bila je strano ogorena to je degradirana na takav poloaj. Druga, isto tako zastraujua osoba bio je na striek Aleksandar Niman. Nikad u svom ivotu nisam susreo ovjeka koji je izgledao tako mrano i zastraujue kao on. Sreo sam ga nekoliko dana poslije susreta s debelom Irenom. Bio je vrlo visok, snaan i neobino jak. Imao je vatreni temperament i eksplodirao bi i za najmanju sitnicu. Kazna povezana s njegovom divljom snagom mogla bi biti strana. I bez Ivanovog upozorenja vidio sam da se nije s njim igrati. Kao i debela Irena, doivio je i on lijepih dana u KP. Nekad je bio pilot niskih vojnih snaga, a onda je zbog nekih razloga, koje je on preuivao, bio degradiran i otputen iz vojske. Niko zapravo nije znao ta se dogodilo. Prialo se da je u pijanom stanju upravljao avionom

27

Oprosti mi Nataa
koji se sruio. I sama slutnja da bi neko mogao prekopavati po njegovoj prolosti izazivala bi u njemu napad bijesa. Striek Nii je shvatio da se njegov konani pad zavrava karijerom uvara mladih delikvenata, kako nas je zvao. Bijae to jako grub ovjek, bez traka ljubaznosti koji je svoju upropatenu karijeru iskaljivao na svakome koji bi mu stao na put. Veina strieka i teta bili su u Barisejevu ve 20 do 30 godina. Za to vrijeme izgubili su svaki traak ljubavi i brige koje su oni moda nekad imali prema svojim mladim tienicima. Mladi odgojitelji, koji bi pristizali u Barisevo, donosili bi uvijek nove ideje za poboljanje odnosa s djecom, ali bi se nakon godine dana tako korjenito promjenili da se vie nije mogla prepoznati njihova revnost u toj stvari. Pod uticajem debele Irene i strieka Niija doskora bi popustili i bili ravnoduni kao i drugi. Atmosfera straha vladala je cijelim domom. Bojali smo se teta i strieka, a oni su se bojali debele Irene i strieka Niija, a ovi opet partije. Barisevo je postalo mjesto mrnje i straha kako odgojitelja, tako i djece. Prvih sam mjeseci eznuo da o svojim problemima popriam s nekom od teta ili strieka. Traio sam ovjeka koji bi me savjetovao ili mi tu i tamo rekao koju rije priznanja. Ali brzo sam shvatio da se ovako neto ne trpi u Barisevu. Mi mladi smo i sami bili zaraeni mrnjom koju smo vidjeli kod starijih. Pa ipak su se i u ovakvoj okuenoj atmosferi sklapala prijateljstva koja su trebala trajati godinama. Mi smo djeca dobro osjetili da na svijetu imamo samo jedni druge, te smo stvorili jak obru kako bismo se zatitili od odraslih. U tom je krugu bio jo jedan ui krug gdje su bile nae voe - najborbeniji, najjai i najlukaviji meu nama. Kako sam samo elio pripadati ovom uem krugu! Ali za to nisam imao prilike jer su to sve bili 12 i 13-godinjaci, a meni je bilo tek deset godina. Jednog dana pozvao me Nikolaj Povalejev i rekao mi: Sergeju, doi ovamo, treba nam neto pomoi. Poao sam k njemu, a oko njega su stajali djeaci tog ueg kruga. Jedan je od njih drao kutiju sa aruljama. Nikolaj mi ree: Sergeju, trebamo promjeniti nekoliko arulja u zgradi i trebamo tvoju pomo. Rado, rekao sam. Nareanje mi je odgovaralo, a pogotovo od Nikolaja kojeg smo svi potovali i divili mu se. ta trebam raditi? Poi sa mnom, pokazat u ti, odgovorio je. Krenuli smo. Ja za Nikolajem, a ostali za mnom, dok nismo stigli u nekadanju crkvu koja je sada sluila za kino i odmor. Kad smo uli unutra pokaza mi Nikolaj na viskoki strop i ree: Sergeju, vidi li gore onu arulju? Da, rekoh. Ona vie ne svijetli, a mi bismo htjeli da nam pomogne staviti drugu. Dobro, a gdje su ljestve, upitah. To je ono, nemamo ljestve. A, kako u se onda gore popeti? Improvizirat emo, odvrati Nikolaj, te brzo otrae on i ostali u jedan kut i donesoe pet est stolica koje su stavili jednu na drugu, tako da su skoro dosezale do stropa. Kad to vidjeh, ostadoh bez rijei. Hoete da se ja sad po tome penjem? Nisam u to mogao povjerovati, ali zato oni jesu. Nikolaj se obratio drugima: Drite vrsto stolice, a ti Sergeju poni; popni se gore i zavrni arulju. Pa to nije teko. Imaj povjerenja u nas. Nita mi drugo nije preostalo, nego se penjati, jer ako to ne uinim smatrali bi me kukavicom i nikad me ne bi prihvatili. Sa aruljom u ruci poeo sam se penjati i uskoro sam doao do este stolice. Stao sam za trenutak i zabrinuto pogledao dolje, vidio sam da vrsto dre stolice i osjetio sam se sigurnim. Kad sam se ispravio da zavrnem arulju uo sam koko Nikolaj povika: Sad! i izvue najdonju stolicu. Uz hrpu raskomadanih stolica brzo sam se naao na podu. Na trenutak sam se izgubio. Drugi su stajali oko mene i smijali mi se dok sam se ja izvlaio izmeu stolica. Krasni prijatelji, pomislih. Okrenuli su se i otili dok sam se ja pokuavao ispraviti na noge. Bilo je udo da nisam slomio vrat. Bedra su mi

28

Oprosti mi Nataa
naticala od jakog udarca i tekom sam se mukom, epajui, vukao do spavaonice. U dvoritu mi je neko poviknuo: Hej Sergeju, ta ti se dogodilo? Izgleda kao da si se sudario s vozom! Svi su mi se smijali. Toga trenutka nisam znao da mi je to sa aruljom bio test. Konano sam stigao u sobu. Svaki me je dio tijela bolio, ali me jo vie peklo razoaranje u svoje prijatelje. Niko od njih nije sa mnom priao. Nisam vie shvaao svijet. Trei dan pristupio mi je iznenada Boris i rekao: Sergeju, uspio si! Ti si U! U? O emu to govori? Ti si U, Sergeju. U! Zar ne razumije? Ne razumijem, promrmljao sam, znam samo da ste me skoro ubili. Sergeju, budalo. Zar ne zna da je to bio samo test? Nismo te mogli uzeti u grupu dok ne budemo sigurni da nee odmah tajnu kazati debeloj Ireni i strieku Niiju. Sad smo vidjeli da ne tri odmah k njima i time nas dovodi u nepriliku. Htjeli smo vidjeti zna li utjeti. Test si poloio. Sad poi sa mnom. Poao sam s Borisom. Uli smo u prostoriju gdje su nas ekali Nikolaj, Ivan, Aleks i ostali. Svi su mi zaeljeli dobrodolicu i ja sam sav sretan pomislio: Upio sam! Sad pripadam kliki! Kasnije sam vidio da je to bio samo jedan od testova koji su novoprimljeni mladii trebali proi prije no to bi se u nih imalo potpuno povjerenje. U Barisevu su bila dva ratna fronta: djeca protiv teta i strieka. Svako se morao odluiti na ijoj e strani biti i onda se uz nju drati pa se ne znam ta dogodilo. Malo po malo upoznao sam djeake koji su trebali odigrati veliku ulogu u mom ivotu u Barisevu. Mnoge od njih upoznao sam preko svog prijatelja Ivana ernege. Prvi je bio Boris Lobanov. Iako samo bili po prilici jednako stari, bio je zbog dueg boravka u Barisevu puno lukaviji i spretniji to se tie borbe za goli opstanak u domu. Boris je bio grki Rus, stasit, visok kao ja, jak, tamne kose i lijepog izgleda. Bio je poseban prijatelj kome se moglo povjeriti, a to sam i inio u nekim prilikama. Drugi s kojim sam se sprijateljio bio je Mihail Kirilin - azijski tip koji je uvijek izgledao namrgoen i neprijateljski raspoloen, ali je imao meko srce i bio apsolutno povjerljiv. U tekim se situacijama na njega uvijek moglo raunati. I on je bio po prilici mojih godina, ali je bio jednu godinu vie od mene u Barisevu. Kojeta sam ga ispitivao o njegovom prijanjem ivotu, ali je on jako malo priao. Bio je dobar radnik, pun energije i snalaljiv. Osim toga saznao sam da odrava mnoge veze u Takentu u Aziji. Kasnije smo ove veze iskoristili za nae specijalne trgovine. Nikolaj Povalejev bio je jedan od najilavijih, najgrubljih i najnemilosrdnijih djeaka koje sam ikada upoznao u ivotu. Ako si bio sa istoj strani s Nikom, nije ti se nita moglo dogoditi. Ali jao onome koji bi mu se zamjerio. Ko je jednom osvojio njegovo prijateljstvo imao je u njemu uvijek pravog i postojanog prijatelja. I u velikoj nevolji moglo se uvijek posei za njegovim brojnim poznanstvima i nevjerovatnim izvorima pomoi. U Barisevu se znalo: moglo se imati mnotvo neprijatelja ako se Nika imalo za prijatelja. Njegova snaga, ustrajanost i mnogovrsne sposobnosti uvijek su mu omoguavale da u svakoj grupi brzo postane voa. Kao takav uvijek bi daleko dogurao ta god da poduzme. Tu je bio i Aleksandar Popov. Aleks je bio ovjek najvredniji divljenja kojega se moglo sresti u nekom domu. U svakom sluaju jedan od najboljih deparoa svijeta. Dok ste s njim razgovarali u roku od dvije tri minute mogao vam je sve uzeti od novanika do cipela! Skoro je uvijek bio spreman na alu i imao je uravnotean temperament. Ali i on je bio jedan od onih s kojim je bilo lake biti na njegovoj strani nego protiv njega. Aleks nas je uvijek opskrbljivao s nekoliko rubalja. Ako je neko od nas nuno trebao novac, otiao bi Aleks u Novosibirsk, provozao se nekoliko puta tramvajem tamo-amo i doao s punim depovima novaca i novanika. On je nabavljao

29

Oprosti mi Nataa
novac za nau etverolanu bandu u kojoj smo bili Nikolaj, Ivan, Boris i ja. Kad smo bili na suhom, samo smo se trebali obratiti Aleksu. Bilo je jo puno djeka u Barisevu koje sam poznavao i cijenio. Meu njima i braa Aleksandar i Vladimir Lobusnov. Oni su bili dobri prijatelji, ali nikad nisu bili primljeni u ui krug jer je Aleksandar imao neobuzdan temperament koga nije mogao kontrolisati. Kasnije je to bio uzrok njegove smrti. Roditelje su izgubili u nekoj posebnoj tragediji, ali to nikad nisam pravo uo. Drugi su dolazili i odlazili iz nae grupe kao Sorikin i Pavel Kirjakov. Iako smo ih voljeli i iako su esto dokazivali odanost, ipak nikad nisu bili primljeni u na ui krug. Drugi jedan panje vrijedan djeak bio je Nikolaj Saukin. Bio je neto stariji od drugih i uvijek se drao po strani. Budui da se bliio svom 18. roendanu uskoro je trebao napustiti Barisevo. Dom je napustio pod neobinim i neoekivanim okolnostima. Kasnije sam ga opet sreo. Domovi kao ovaj u Barisevu ili gdje god se oni nalazili nisu nita drugo nego mjesta iz kojih su trebali izlaziti komunisti sutranjice. Propaganda se nije mogla izbjei. Ogromni plakati i vrpce s parolama ispisane utim na crvenoj podlozi vidjeli su se u svakom kutu: Pobjedit emo ameriki imperijalizam! Pomozimo narodu Vijetnama! ivio mir, sloboda i bratstvo! Proleteri svih zemalja, ujedinite se! Ove su parole visile u svim domovima, gdje god sam bio. Posvuda su upadale u oi. Bilo ih je u spavaonicama, dnevnim sobama, blagovaonicama, praonicama, bile su zaljepljene na vanjske zidove i ograde, ukratko svugdje gdje god je to bilo mogue. Misao kao pobijedit emo ameriki imperijalizam sagorijevala je u meni, sve dok nije postala dio mene. kola je bila izvan doma, u samom mjestu. Mi djeca iz doma ili smo zajedno s ostalom djecom iz sela. Na svu sreu! Tako smo se makar mogli dobro slagati s uiteljima jer inae na odnos s odraslima u domu protjecao u obostranoj mrnji. kola nam je dobro dola u zamjenu za pritisak u domu, ugodan izlet u drugi svijet. Kao lan mladih pionira puno sam intenzivnije prolazio svoj kolski program nego kad sam bio oktobrista. Lenjin nas je gledao sa svakog zida. Njegove izreke i komunistika ideologija toliko su nas zaokupljale da su ostali vaniji predmeti kao matemarika i pravopis morali ostati po strani. Za oktobriste je bilo najvanije da za uvod u komunizam upoznaju djeda Lenjina. Sad u 4. razredu nastava je bila intenzivnija. Jedno se ipak zadralo: skoro svako jutro uitelj je poinjao nastavu sljedeim rijeima: Dobro jutro, djeco, mislite na to, Boga nema! Oni se sigurno boje, mislio sam, da mi ne bismo togod uili o Bogu ko ili togod on bio. Uio sam s puno gorljivosti i entuzijazma. U 4. i 5. razredu bio sam tako aktivan pionir da su me u 6. razredu imenovali voom cijele kole. Uvjebavali smo marirati i uzvikivati: ivio komunizam, ivio Lenjin! Dok smo tako marirali ulicama Bariseva tamo i amo, drali smo glave visoko uzdignute i pokazivali svoje crvene marame oko vrata. Vjerujem da su se stanovnici Bariseva ubrzo zasitili naih parola - ivio ovaj i ivio onaj! tako da su esto puta zatvarali prozore kad bi nas uli da mariramo. No meni je bilo svejedno. Po prvi put u ivotu osjetio sam da negdje pripadam. Aktivnosti mladih pionira bile su do u sitnice primjerne tom uzrastu. Dobili bismo provizorno oruje i organizovali se u brigade, vodili ratove meusobno i osvajali gradove. Za to nismo trebali posebnih podsticaja. U simultanim bitkama prolazili bismo kroz Barisevo i ponekad bi nae kolone imale izgled pravih dok smo

30

Oprosti mi Nataa
oduevljeno preskakali preko ograda i gazili po vrtovima, a stanovnici psujui ili za nama. Boris, Nikolaj i ja posebno smo uivali u tim vjebama. U meuvremenu je ivot u domu tekao dalje. to smo bili stariji, to nam je bilo tee shvatiti okrutne postupke naih odgajatelja. Za i najmanji prekraj reda, kanjavali su nas na najokrutniji nain. Jedno od pravila je bilo da se svaki dan iza ruka ide spavati. Nisam osjeao ni najmanju elju da se toga drim. Bilo mi je skoro 12 godina, bio sam visok, miiav i pun snage. Za mene je to spavanje bilo neto najdosadnije. itanje mi je bilo najdrai posao i esto sam itao, ak i za vrijeme tog popodnevnog odmora iako sam trebao spavati. Uzeo bih depnu bateriju i itao pod dekom. To sam radio svaki dan i nikad se nita nije dogodilo. Ali jednog je dana striek Nii bio posebno loe raspoloen te je onako pijan traio nad kim e iskaliti svoj bijes. Ovaj put je to trebao biti Sergej Kourdakov - ja. Ne slutei nita zlo leao sam pod dekom i itao. Odjednom me zgrabi neija ruka i izbaci iz kreveta. Iznenaen i posve izvan sebe ugledao sam strieka Niija pred sobom. Izgledao mi je najmanje metar vii nego to je inae bio. Viknuo je na mene: Kourdakov, ovaj puta sam te uhvatio. Ti si jedno beskorisno, neodgojeno derle. Dobit e lekciju koju cijeli ivot nee zaboraviti! Uplaio sam se. ta mogu od njega oekivati? Za svojih 12 godina bio sam dosta visok, ali ta je to bilo prema strieku Niiju. Tada me uhvatio za ovratnik moje pidame i vukao kroz sobu viui: Udjelit u ti malo vitamina P. Kourdakov. Vitamin P. Ti zna ta to znai, zar ne? I smijao se pijan. Drhtao sam. Svi smo znali ta to znai vitamin P! Na ruski se kopa na remenu kae prjahka. I kad je s tim udarao, to je bio vitamin P. Posmatrao sam ga dok je raskopavao svoj koni remen s velikom eljeznom kopom. Da nas je tukao samo remenom bilo bi nam dosta jer i to boli, ali on je imao posebno zadovoljstvo tui kopom tako da su ostajale velike masnice. Dakle, Kourdakov, ree striek Nii pun mrnje, pripremi se za vitamin P. Moda e ova lekcija djelovati. U meuvremenu su se ve svi probudili i gledali prestraeni ta e se dogoditi. Posljednje ta bih uinio bilo bi da nekoga molim za milost. Iako sam se bojao kao nikada do tada u svom ivotu, nisam mu to htio pokazati. To ga je jo vie razbjesnilo. Poeo me udarati. Teka metalna kopa udarala je po meni, a nemu je bilo svejedno kuda me tue. Trao sam oko njega da bih, ako je ikako mogue, izbjegao koji udarac, ali me ljevicom tako vrsto drao da sam teko mogao umai. Svaki put sam moslio da e mi novi udarac slomiti koju kost. ak sam se i pitao nee li me tako i ubiti. Kravario sam iz rane pod rebrima gdje se zabo iljak i razderao mi meso. Kad se umorio toliko da ve nije mogao stajati, gurnuo me od sebe i rekao: Bjei mi s oiju, prljava nitarijo, i nemoj da te jo jednom naem da ita. Doteturao sam se do svog kreveta i legao napola mrtav. Sve me boljelo. Bio sam siguran da mi je polomio nekoliko kostiju. Jo nikad u ivotu nisam dobio toliko batina, ali mu nisam htio pruiti zadovoljstvo da me vidi kako plaem. Navukao sam deku preko glave i previjao se od bolova, ali nisam plakao. Ova me ivotinja nikad nee vidjeti da ronim suze ma togod napravio. Nikad nikom neu pruiti to zadovoljstvo! Od dana ovog nemilosrdnog kanjavanja ni na ta drugo nisam mislio samo kako u se osvetiti strieku Niiju. Mrzio sam ga vie nego prije. Doskora mi se pruila prilika. Nekoliko dana kasnije doe meni Nikolaj Povalejev i ree mi: Sergeju, vrijeme je da udjelimo Nimanu jednu lekciju. ta emo napraviti?, upitah. To prepusti meni, ree on, due sam tu i ve e mi neto pasti na um. Dobro, rekoh oduevljeno, pomoi u u svemu, ali smisli neto tako da mu vratimo za sve to je zasluio. Kad bi se Povalajevu neto zabilo u glavu, od toga nije

31

Oprosti mi Nataa
odustajao dok ne izvri. Ve je idueg dana doao s Borisom i Ivanom k meni s fantastinom idejom. Sergeju, ree mi, sve smo isplanirali kako emo strieku Niiju dati njegov vitamin P. Skupili smo se zajedno i on mi je aptao ta emo uiniti. Ideja je izgledala odlina i jedva sam ekao kad emo je sprovesti u djelo. Svaku veer oko 11 sati dolazio bi striek Nii u spavaonicu da vidi je li sve u redu. Tu veer imali smo iznenaenje za njega. U sobi je bila tama i tiina. Napeto smo sluali da ujemo njegove teke korake. Nije potrajalo dugo i ve smo ih uli. Nii dolazi. Vrata se na spavaonici otvorie i on stupi unutra niem se ne nadajui. Na je trenutak doao. Povalejev i dvojca drugih zaskoili su ga s lea i navukli mu na glavu vreu da nas ne moe vidjeti i da ne vidi ta se dogaa. Dvojca drugih su odvrnuli arulje da ne moe upaliti svjetlo. Nekoliko drugih je skoilo na njega i udaralo pesnicama tako snano i nemilosrdno da je pao na zemlju. Meni je bilo veliko zadovoljstvo kad sam ga nekoliko puta snano udario po nosu. Nadam se da mu je pukao. Svi smo udarali po njemu i gazili ga dok je on iz vree zvao u pomo. Djeaci koji nisu sudjelovali u ovoj tunjavi, sakrili su se pod deke iako su znali ta se dogaa, a mi smo bili sigurni da nas nee izdati. Tu veer ne Nii dobio dobru porciju batina. Na kraju su ga jo trojca drali, a drugi su brzo pobjeglli u krevete i pokrili se dekama po glavi. A onda su i oni brzo skoili i pobjegli pod svoje deke. Nii napola prebijen i s krvavim nosom izvlaio se iz vree i zateturao je iz sobe, a mi smo ekli na eksploziju. Ali nita se nije dogodilo. Ni tu veer, ni sljedei dan, ni tjedan. Nikad o tome nije govorio. Naravno da smo znali da on pogaa i ispituje ko je to bio i da eka zgodnu priliku da nam vrati. Zakleli smo se da emo o toj stvari utjeti i ako striek Nii opet pokua da nekom udjeli vitamin P. opet emo zajedniki raditi. Strah jednih od drugih vladao je na obje strane i moram kazati da smo se osjeali veoma jaki. 1963. godine pogoralo se stanje u Barisevu. Do tada je jelo za nas djecu bilo siromano, ali ipak dovoljno za sve. Ali tada je poelo strano opadati na kvaliteti i kvantiteti. Iz dana u dan postajali smo gladniji. to smo pojeli za doruak ni izdaleka nije bilo dovoljno do ruka i kad smo protestvovali i traili vie odgovorili bi nam da vie nema. Kriza ivotnih namirnica nije bila samo u domu ve i u cijelom Barisevu. Uskoro smo saznali da isto stanje vlada i u cijeloj zemlji. Rekli su nam da Hruov silno voli kukuruz i misli da se on moe svugdje zasijati, pa ak i na Mjesecu. Zbog elje da etva kukuruza bude to vea dao ga je zasijati tamo gdje je inae rasla penica ili neto drugo za hranu. Ali se uskoro vidjelo da kukuruz tamo ne uspijeva i tako se glad poela iriti po cijeloj Rusiji. Znalo se gdje se u domu kriju ivotne namirnice i mi smo se spremali u krau. Ali su to striak Nii i debela Irena ve bili osigurali prije nas s nekoliko brava i pazili da se ko ne doepa kljueva. Odustali smo od svojih planova jer nismo znali kako bismo do toga doli. Mjesecima smo dobijali samo po jedan kukuruzni kola, neto u obliku palainke. Najee su bili tvrdi i suhi, ali su se mogli jesti. Ja sam svoj svaki dan prepolovio, ujutru bi pojeo pola, a drugu polovicu razdjelio na ruak i veeru. Budui da smo bili gladni nismo mogli vie ni uiti. Opet smo imali grupu podivljale i izgladnjele djece koja je tragala za neim jestivim i koja bi se potukla za kore od krompira ili neto slino. Zbog tako slabe hrane poeo sam i na sebi osjeati posljedice skorbuta. Zubi su mi se poeli klimati i snaga me ostavljala. Ali neka djeca su bila u jo gorem stanju od mene. Moj dobar prijatelj Saa Ognev bio je i tako nizak za svoje godine, ali je bio uvijek dobre volje. Vidio sam da bre propada od nas drugih iako je dobijao istu porciju. Dan za danom je postajao sve mraviji i slabiji, koa mu je postala bijela, a

32

Oprosti mi Nataa
lice blijedo i prozirno. ee je odlazio u krevet jer se vie nije mogao drati na nogama. Nekoliko tjedana kasnije iznenada mu je natekao trbuh i cijelo tijelo. Nikad se nisam susreo sa smru koju je prouzroila glad i kad sam vidio te simptome nisam znao ta trebam initi. Na jadni Saa stalno se trudio da zadri svoj smijeak iako smo svi mi vidjeli da je u loem stanju. Na ui krug je zaista dao sve od sebe da mu pomogne, ali nismo vie znali kako. Jedina pomo bi bila dobro jelo. Jednoga dana sam uo razgovor nekolicine ljudi pred vratima nae spavaonice. Kad su se otvorila na njima se pojavila debela Irena, debela i okrugla kakva je bila. Ona je bila velika zvjerka i bilo je zapravo ispod njezine asti da doe u nau spavaonicu. Sad je, evo, stajala tu, koji god da su je razlozi na to naveli. Ne znam odakle je ona dobijala jelo, ali je bilo oito da nije izgubila nijedan kilogram. Nakon to je jedan trenutak postajala na vratima, pola je s namjetenim smijekom na usnama i tekim Lenjinovim ordenom na prsima do Sainog kreveta. Bio sam u blizini i vidio sam kako je podigla deku i vidjela Saino nateeno tijelo koje se raspadalo od gladi. Sagnula se, pomilovala ga po mravom i ispijenom licu i rekla: Saa, vidim da si se udebljao. Izgleda dobro uhranjen. Zna da i ja imam problema sa svojom kilaom. Na njenom se licu opet pojavio onaj usiljeni smijeak, zautjela je, bacila letimian pogled po spavaonici i izala. Taj sam je trenutak strano zamrzio. Kako samo mee usporeivati svoju masnu slaninu sa Sainim tijelom koje je napala glad i neishranjenost? Osjetio sam da su i druga djeca koja su se nalazila u spavaonici pobjesnila. Soba je bila ispunjena napetou. Kad sam se dva dana kasnije oko 4 sata popodne vratio kui iz kole i uao u spavaonicu i gurnuo svoje stvari u mali ormari na podnoju kreveta, poao sam Sai da vidim kako mu je. Saa, aptao sam. Nije bilo odgovora. Paljivo sam povukao pokriva. Lice mu je bilo bijelo i hladno. Znao sam, mrtav je. Saa, moj prijatelj, umro je sam i niko nije primjetio kad je ivot napustio to malo tijelo. Saina me smrt teko pogodila. Od svega to se u Barisevu dogodilo ovaj je dogaaj najvie uticao na promjenu mog stava i pogleda na ivot. Saina smrt me nauila da e preivjeti samo oni najjai. Kao u dungli. Jaki e preivjeti. Ratoborni se probijaju. Slabi se gubi i umire. Izaao sam iz sobe i borio se sa suzama. U tiini sam se zakleo: ako je ovo ivot, onda u ja biti najilaviji, najjai i najlukaviji. Jo dvoje djece umrlo je od gladi u Barisevu. Jedna se mala djevojica mirno oprostila od svojih prijateljica, a onda otila, skoila u jezero i utopila se. jednu drugu, od 11 godina, nali su objeenu na tavanu. To je jednostavno za njih bilo previe.

33

Oprosti mi Nataa
7. KRALJ BARISEVA Voditeljima djejeg doma bili samo mi kao osobe posve nevani. Budui da su mrzili svoj poziv, preputali su uglavnom nama samima kako emo usmjeriti svoj ivot. Uglavnom su nas ignorisali osim ako bi oteivali zgradu ili naruavali red u kui. Bili smo slobodni organizovati svoj ivot bez puno uplitanja odraslih. Tako smo uredili svoj vlastiti svijet koji je bio uredan kao i svaki drugi. Stanovnici su bili podjeljeni u tri kategorije: robovi, oficiri i na elu kralj. Robovi su bili najmlaa djeca, manja i slabija od nas ostalih. Njihov je zadatak bio initi ono to im drugi narede. Sluili su onima koji su bili fiziki jai od njih. Veina djece bila je u toj grupi. Oficiri koji su dijelili posao robovima bili su manja grupa i bdjeli su nad naim svakodnevnim ivotom. Sainjavali su elitu zapovjednika, a najvea im je radost bila zapovjedati drugima. Iznad oficira i iznad svih drugih vladao je kralj. Bio je nepobjedivi vladar sve djece u domu. Biran je na temelju dvaju testova, jednog fizikog i jednog psiholokog. Tjelesno je morao biti vei i jai od svih. Svoju tjelesnu nadmo morao je dokazati time to bi bio u stanju svakog djeaka iz doma koji je eznuo za kraljevskim dostojanstvom na mrtvo isprebijati. to se tie psiholoke strane trebao je izgledati tako da ga djeca potuju i da ga se boje. Kralj je morao biti i lukav da omraeni sistem u domu moe potkopavati. Kraljev ivot bio je srazmjerno dosta lagan jer je pod sobom imao oficire koji su ispunjavali njegova nareenja i puno robova koju su ga posluivali i na mig izvravali svaku zapovjijest. Vie se ne sjam koji je od djeaka bio kralj kada sam doao u Barisevo. U svakom sluaju bio je stariji od mene i uskoro je otiao iz doma. Nikolaj Povalejev bio je njegov nasljednik, a ja sam bio samo obian rob. Moj prvi zadatak kao roba bio je istiti kralju cipele. Kad sam s tim bio gotov morao sam stajati u stavu mirno i ekati ta e kazati. Dok je obuvao izme kritiki ih je promatrao, a ja sam stajao nadajui se da sam ih dobro oistio. Uglavnom je uvijek bilo dobro jer sam bio dobar ista cipela. Nikad nisam bio izudaran ili izvikan zbog toga to bih posao loe obavio. Ponekad je kralj zaelio ostati u krevetu i pozvao bi jednog roba da mu briljivo poelja kosu da sve bude u redu kad se on digne. I njegovo se odijelo moralo drati u redu, izme su morale biti uvijek iste i spremne za obuvanje. Onda bi mu se pripremao doruak. Sve se moralo tako odvijati kako to prilii jednom kralju. Nakon to se kralj digao i bio spreman za novi dan, nareivao je oficirima ta su trebali preko dana raditi, a oni bi te naredbe prenosili dalje robovima. Svaki podanik mou robovima morao je biti doveden pred kralja ako nije sluao oficire i sko se svaao s njima. On bi ih ponekad strpljivo sasluao, a ponekad bi ih otjerao. Kad je sasluao sve argumente donio bi presudu koja bi vaila kao konani i vrhovni zakon. Kraljevo prestolje stalno je bilo u opasnosti. Uvijek je bilo oficira koju su vrebali kad e se pokazati naka kraljeva slabost, pa da ga onda skine s prestolja i zauzme njegovo mjesto. Kad sam shvatio svu tu drutvenu strukturu koju su djeca stvorila, esto sam se pitao ta bi samo rekli striek Nii i debela Irena kad bi sve to otkrili. Na svoje veliko iznenaenje opazio sam kako jednog dana striek Nii pria s kraljem. Raspravljali su o pravilima koje htio sprovesti striek Nii. Sad mi je bilo jasno! Cijeli se taj sistem ne skriva pred striekom i pred debelom Irenom. Oni su to dobro znali i iskoritavati da preko kraljevog autoriteta upravljaju cijelim domom. Samo sam kratko vrijeme bio rob. im sam malo narastao i ojaao izazvao sam jednog oficira, potukao se s njim i nadjaao ga, a onda zauzeo njegovo mjesto.

34

Oprosti mi Nataa
Nije potrajalo dugo i ja sam se ve probio u elitnu grupu oficira. Veina mojih prijatelja iz ueg kruga kao Boris, Aleks i ostali bili su vii oficiri. A Nikolaj je bio kralj. Na svom poloaju imali smo prilinu slobodu initi to elimo. Odluio sam postati najjai u domu da bih kasnije mogao biti kralj. To mi je bio cilj i niko me u tome, pa ni Nikolaj, nee sprijeiti! Ali budui da mi je on prijatelj, nadao sam se da nee nikada doi do nesporazuma. Jednoga dana u jesen 1965. imao sam 14 godina, pozvao me Nikolaj k sebi i rekao: Sergeju, trebam ii u drugi dom. Ti preuzmi ulogu kralja u Barisevu. Sposoban si za to. Nita nisam na to rekao jer sam tako i tako namjeravao, samo sam mu kazao da mi je ao to on mora otii. Ne razbijaj glavu zbog toga, ree mi, ne idem daleko. To ti je dom u blizini Novosibirska. Izvrsno!, rekoh, onda emo se ee sretati u gradu. Jasno, ree on, upoznat u te s nekoliko svojih prijatelja. U Barisevu se proulo da Nikolaj poimenice poznaje ubice i zloince. Mogao sam zamisliti s kim e me upoznati. Djeaci iz Bariseva su upravo oboavali kriminalce. Oprostio sam se s Nikolajem a on je preao u drugi dom gdje je, kako sam i oekivao, za kratko vrijeme postao kralj. Bio sam sretan da se zbog toga s njim nisam morao boriti u Barisevu. I ovako sam znao da e biti teko dokopati se ispranjenog prestolja jer osim mene bilo je i drugih kandidata. Pobjeivao sam jednog za drugim. Jedan se dugo nije dao, ali sam na kraju i njega sredio. Ubrzo je postalo jasno ko je novi kralj. Zakonski smo se borili i ja sam pobijedio. U sluaju da koji oficir pomisli da me moe oboriti, ima je potpuno pravo to i pokuti. Sad sam ja konano bio pobjednik i okrunjen sam za kralja Bariseva. Za jednog 14-godinjaka to nije ni bilo tako loe. Svoje prijatelje iz ueg kruga imenovao sam viim oficirima. S nima sam bio u stanju upravljati cijelim domom. Boris, Mihail Kirilin, Aleks i ostali bili su spremni na svaki moj mig. Ako sam trebao novaca, samo sam to rekao Aleksu, naem deparou, i ve bi sa zalaskom sunca stigao k meni sa sumom koju sam traio, a uvjeren sam da je toliko imao i za sebe. Najneugodnija moja obaveza kao kralja bila mi je ta to sam morao pregovarati sa striekom Niijem i debelom Irenom. Rekao sam Borisu da ih mrzim i da ne elim s njima imati posla, neka on to preuzme. Boris je prihvatio tu zapovijest iako ih nije volio kao ni ja. Sve u svemu sad je bilo lijepo ivjeti u Barisevu. U koli sam pripadao Komunistikoj omladinskoj organizaciji, a u domu sam bio kralj. Prekrasno! Kako bi djeaci navravali 16, 17 ili 18 godina odlazili bi iz doma, a na njihova mjesta dolazili bi drugi koje nismo poznavali i za koje nismo znali koliko se u njih moe imati povjerenja. Zbog toga bi ih uvijek podvrgavali testu sa aruljom koji sam i sam morao proi. Ako bi to koji rekao tetama ili striekima, on bi za nas bio izdajica, a ako bi utio, njega smo prihvaali. Zbog muke sa pijunima stvorili smo posebne metode kako da ih otkrijemo. Jednom su se dvojca posvaali i jedan je otiao i rekao to strieku Niiju koji je zatim ovog drugog dobro natukao. Po naim zakonima morali smo ovog prvog kazniti. Poslao sam Borisa i Mihaila po njega. On je ve spavao, pa su mu oni zaljepili flaster na usta da ne vie i dovukli ga k meni. Dvojica drugih su ispraznili njegov ormari i sve pobacali na pod, donijeli ga do jedne provalije u blizini doma, a onda sam ja naredio: Otvorite ormari i strpajte ga unutra. Boris i Mihail su ga strpali, zakljuali vrata i donijeli na rub provalije. Ja sam poviknuo: Pustite ga. Oni bi zamahnuli i bacili ga, a ormari sa izdajicom kotrljao se u udarao o kamenje dok se na kraju nije zaustavio u dolini. Sad je dosta! Neka neko ode dolje i pusti ga, naredio sam, sad e valjda nauiti ta treba initi.

35

Oprosti mi Nataa
Ovo iskustvo zatvorilo je izdajici usta. Jadnik nije mogao dvije sedmice pravo hodati. Svuda po sebi imao je plave masnice, ali je tu lekciju zauvijek zapamtio. U naem svijetu nije bilo mjesta za izdajice. Iako sam bio strog, dao sam djeci do znanja da im se nita nee dogoditi ako budu fer. Trudio sam se da svoj poloaj ne iskoritavam na utrb drugih. Kao kralj osjeao sam dunost da to vie saznam o novajlijama. Skoro je jedna treina djece bila oduzeta roditeljima i poslana u Barisevo, a mene je silno zanimalo zato se to radi. Ovo me pitanje ve dugo progonilo. ta sam pri tome saznao, zaista me zaudilo. Neki su bili tu jer su im majke bile prostitutke, a oevi pijanice, a bilo je i nekih iji su roditelji vjerovali u Boga. Takve je drava proglasila nesposobnima da odgajaju svoju djecu i tako su izgubili svoja roditeljska prava. I njihova djeca slana su u Barisevo. Jedan od njih, iji su roditelji bili vjernici, imao je 13 godina i bio mi je silno zagonetan jer je bio potpuno drugaiji od ostalih. Bio je dosta nizak za svoje godine, ali veoma ilav, inteligentan i uvijek je itao neke knjige. Bio je jako povuen, obavljao je svoje dunosti kao rob, ali nikada nije mrmljao. Kad bi s nekim djeakom priao, obino bi razgovarao o Bogu. Na neki me nain fascinirao. Niko prije ni u jednom domu gdje sam bio nije govorio o Bogu. Neko je od nas nacrtao na zidu njegovu karikaturu s izgledom svetenika, aureolom i bradom. Neko drugi je ispod toga napisao: akon. Nadimak mu je odgovarao u uskoro smo ga svi zvali tako. Hej, akone, pozvao sam ga tako jednom, doi malo k meni. Bila je posebna ast kad te kralj lino zove te je on trei doao k meni. ujem da hoda okolo i govori o Bogu, je li to istina? Da da, istina je, promucao je. Jesi li vjernik? upitao sam. To me zanimalo jer do tada nikad nisam vidio vjernika. Za mene lino bilo je to isto kao da me neko pita da li dolazim sa Mjeseca ili Marsa. Ve sam neto i prije uo o tim vjernicima pa ak i neosnovane glasine da je i moja majka bila vjernica. Zagrlivi ga hodali smo amo-tamo, a on mi je priao o Bogu. Brzo sam uvidio da je taj djeak pravi misionar. Premda je najee bio ozbiljan i povuen, sav bi zasjao kad bi priao o Bogu, a priao je dugo, dugo. Poeo bi stvaranjem svijeta pa bi onda govorio o Bogu i ljudima, a sve je potkrepljivao priama iz Biblije. Bio sam prilino zbunjen jer je to za mene bilo neto novo. Uzeo sam ga malo pod svoju zatitu i esto sam razgovarao s njim. Jednoga smo dana, zimi, tumarali okolo po snijegu na svojim skijama i sputali se niz obronak. I akon je bio s nama i posmatrao nas. Hej, akone, da li Bog usliava tvoje molitve? Naravno da usliava, odgovorio je, a lice mu se poelo razvedravati i znao sam sad e zapoeti svoju propovjed. ekaj, rekoh mu, neu da mi propovjeda, zanima me samo da li Bog usliava molitvu? Da, usliava. Onda dobro, rekoh, Bog e mi pomoi da se spustim jo bolje niz ovu strminu nego prije, samo ako ga zamolim? Naravno, odgovorio je. I niz onu strminu tamo?, upitao sam ga i pokazao na jo strmiju i opasniju padinu, tamo se jo niko nije spustio. Da i tamo e Bog ualiiti tvoje molitve, Sergeju. Dat u mu priliku za to, odgovorio sam. Svi su me posmatrali kad sam odlazio prijeko. Spreman na polazak pogledao sam niz brdo. Bilo me strah jer je to bio najstrmiji i najopasniji obronak. Poni moliti!, doviknuo sam akonu i krenuo. Letio sam kao raketa i na svoje veliko iznenaenje ostao sam na nogama. Pogledao sam prema njima i viknuo: Hej, akone, to pali! Zaista pali! Uzeo sam svoje skije i poao prema njima. Potapao sam akona i rekao mu: Deko, ovo je upalilo. Moramo zajedno nastupati. Ti e moliti, a ja u postati svjetski prvak u skijanju.

36

Oprosti mi Nataa
Jo sam se jednom samosvjesno spustio, ali ovaj put nije upalilo. Ve sam na prvom zavoju pao i ostali dio puta naglavake poletio. Svi su mi se smijali dok ih nisam pogledao, a onda su zautjeli. akon me straljivo pogledavao. Hej akone!, viknuh mu, ta se ovaj put dogodilo. Jeli tvoj Bog spavao? Uspeo sam se natrag, podigao ruke uvis i rekao: Sad vidim da Bog ne moe uvijek usliavati, zar ne akone? Olakano je odahnuo. U tomu su ga neki djeaci mrzili jer je dobro uio, a oni su bili puno slabiji aci. Sreom, nije bio u mom razredu, moda bih ga i ja mrzio. Kad bih uo da mu se djeaci rugaju ili ga ak tuku, naredio bih im da prestanu s tim. Unato tome rugali su mu se i zezali ga. Jednog sam ga dana zapitao: akone, ta e ti biti jednoga dana? Hm, odgovorio je, uvijek sam elio studirati Bibliju te se nadam i molim da mi to Bog omogui. Nikad nije govorio o svojima. uo sam kako ga jednom neki djeak upitao: akone, ima li ti oca i majku? Zato su uopte tu? akon se raalostio. U svom ivotu nikad nisam vidio tunije oi. Neto mu je zapelo u grlu, a oi su mu se napunile suzama. Nita nije rekao. Ustao je i otiao u spavaonicu. Krenuo sam za njim. Legao je na krevet, pokrio glavu jastukom i jecao. Tek sam kasnije doznao da su mu majka i otac veliki vjernici i da ive u Ogurtsovu, 25 kilometara od Bariseva. Budui da su i akona poduavali u vjeri, optueni su, dovedeni pred sud i proglaeni nesposobnima da odgoje svoje dijete, a s time im je odmah oduzeto i njihovo roditeljsko pravo. S malim se akonom postupalo kao sa siroetom i sve do svoje punoljetnosti bio je pod pokroviteljstvom drave. Oca i majku nije smio posjeivati iako su ivjeli samo 25 kilometara od Bariseva. Teku je imao sudbinu taj mali djeak i ona e ga pratiti cijeli ivot. U domu je imao i drugih problema. Ni tete ni strieki nisu ga podnosili zato to je bio vjernik. Za najmanje postupke strogo su ga kanjavali i zlostavljali. Posebno ga je mrzio striek Nii. esto je dolazi bijesan i vikao: Gdje je onaj akon? Gdje se samo skriva taj mali avo? Imam neto vitamina P za njega. akon bi pun straha siao s kreveta i poao prema njemu. Nii ga je brutalno tukao i dijelio mu svoj vitamin P. Nikad poslije nisam saznao ta se s njim dogodilo, ali sam bio siguran da ljudima kao to je on nema mjesta u Rusiji. Kasnije sam doznao da djeijih domova kao to je ovaj u Barisevu ima na stotine i da u njima ima na stotine ovakvih akona koje su uzeli od roditelja. Susret s njim bio je prvi susret s jednim ovjekom koji vjeruje u Boga. Mislim da ga nikad neu zaboraviti.

37

Oprosti mi Nataa
8. KOLOVANJE ZA KRIMINAL Kad mi je bilo 15 godina dogodilo se neto to je mom ivotu dalo drugi smijer. Moj direktor kole, drug Skripko, iznenada se poeo zanimati za mene. To je bio prvi ovjek koji me je lino cijenio. Pod njegovim vodstvom sve sam se vie zanimao za komunistiku organizaciju u koli i svu sam svoju energiju usmjerio na to. Jednog dana doe direktor k meni i ree mi: Kourdakov, posmatrao sam te u omladinskoj ligi. Mislim da bi ti mogao biti dobar voa. Kako bi bilo da se sljedee godine malo vie zaloi i pokua dati sve od sebe? Jer ja mislim da bi ti mogao daleko dospjeti. Mogao bi ovdje postati voa omladine. To bi bilo neto za mene, pomislih. Voa komunistike omladinske lige. Zato ne? U Barisevu sam bio kralj pa bi i ovo moglo lako uspjeti. S velikim sam se arom bacio na posao i poeo prouavati marksizam, lenjinizam i nauku i uenje komunizma. Ne sjeam se da je ita vie imalo vei uticaj na moj ivot kao principi komunizma, marksizma i lenjinizma po svojim lozinkama: Bratstvo i jedinstvo svih naroda! Svako prema svojim mogunostima i svakome prema njegovim potrebama! Ovi ideali nali su na veliki odjek u meni. Prije nisam imao nita u to sam mogao vjerovati. Sad sam pronaao svoju vjeru: komunizam. Komunizam nije ono to ive striek Nii i debela Irena. Njihova brutalnost i neuspjeh nemaju veze s komunizmom i njegovim idealima. A kako bi i mogli imati? Komunizam nauava bratstvo i jednakost, a Niman i debela Irena ire mrnju i elju za nadmoi to je suprotno od jednakosti. Nadu koju sam naao u komunizmu nisu sa mnom dijelili drugi djeaci iz doma. Grubost i mrnja djelovale su tragino na neke pojedince. Moj dobar prijatelj Aleksandar Lobuznov i njegov brat Vladimir pobjegli su u Novosibirsk. Njihovu odsutnost primijetili su tek nakon sedmicu dana. Aleks i Vladimir su lunjali po gradskim parkovima, a ivjeli su od ukradenih ivenih namirnica. Tako su jednog dana ukrali nekoliko boca votke i opili se. U takvom stanju napali su nekog mlaeg ovjeka u parku i estoko ga isprebijali. Bili su pijani i nisu znali ta ine. Aleks je na kraju uzeo svoj konati remen, zavezao ga ovjeku oko vrata i vukao ga tako 300 metara kroz park, a onda ga odvezao i viknuo: Ako si eli dobro, bjei kud zna! Ali ovjek se nije ni maknuo. Aleks se sagnuo i bolje pogledao, ovjek bijae mrtav. Uguio ga je svojim remenom. Aleks i Vladimir su stali bjeati to su bre mogli, ali ih je milicija ipak uhvatila. Moj dobri prijatelj Aleks koji je bio stariji dvije godine od svog brata, osuen je na smrt streljanjem, a Vladimira su strpali u zatvor gdje je jo i danas. I drugi su ve sa 15 ili 16 godina bjeali iz doma i dali se na kriminal, drogu i prostituciju. Podzemni svijet kriminala u Novosibirsku bio je veoma jak i pristupaan. Na ui krug uglavnom je ostao netaknut sve dok jednog dana nije iz doma nestao Ivan ernega. Nisam se puno brinuo za njega jer sam znao da se on zna dobro uvati. Mislio sam da samo eli provesti nekoliko lijepih dana u Novosibirsku. Ono to nisam mogao znati bilo je to da se on sprijateljio s nekim provalnikom i s njim pljakao vozove. Neko je vrijeme imao i uspjeha. Boris je jednom dotrao meni, sav izvan sebe i rekao mi: Sergeju, jesi li uo za Ivana? Ne, ta se dogodilo? Uhvatili su ga. Tko ga je uhvatio? Milicija. Prikljuio se nekim provalnicima koji su pljakali vozove i uhvatili su ih upravo kad su zaustavili jedan voz. Ivan pljaka vozova? Borise, ti si poludio. Ne, Sergeju, to ti je istina. Sad se nalazi u

38

Oprosti mi Nataa
milicijskoj stanici u Novosibirsku i strpat e ga u zatvor. Moemo li ga posjetiti? To nita ne bi pomoglo, Sergeju. Oni nikoga ne putaju. Jadni Ivan. Dragi prijatelj. Puno smo toga zajedno proivjeli od naeg prvog susreta kad sam imao osam godina. Tad je jo bio mlad, otvoren, veseo, za svakog je imao smijeak. Uvijek je u svemu vidio ono najbolje. Kako bilo da bilo, godine u Barisevu uinile su svoje. Osuen je na doivotnu robiju i danas ivi negdje u ruskom zatvoru. U meuvremenu sam postao najbolji u svom razredu i to ne samo u marksizmu-lenjinizmu, nego i u fizici, matematici, jezicima, geografiji i politici. Posjedovao sam veliku sposobnost za strane jezike. Uio sam njemaki i uskoro ga poeo govoriti. Mislim da je za mene bila velika prednost da pred direktorom kole tako briljiram. To je bio samo poetak. Tragina smrt mog dragog prijatelja Sae bila je velika pokretaka snaga koja me stalno gurala naprijed. Uio sam kao opsjednut i uskoro sam iz svih predmeta imao najbolje ocjene. Jednog dana doe direktor k meni i ree mi: Kourdakov, elio bih da niim razredima govori o komunizmu. Rado, odgovorio sam i bio svjestan svoje velike asti. Iza toga sam dobio dozvolu da smijem izostati sa svoje nastave kako bih mogao poduavati mlade. Moje gradivo obuhvaalo je zapadni imperijalizam i rat u Vijetnamu koji je tada u ruskoj literaturi bio najomiljenija tema. Uz to su bile i druge politike teme i, naravno, marksistika ideologija. Direktor je bio jako zadovoljan. Samo tako nastavi, rekao mi je, ima pred sobom veliku karijeru. Od kole e dobiti izvrsno svjedoanstvo. Ova pohvala znaila mi je nevjerovatno puno jer direktor nije bio samo direktor kole nego i znaajan komunistiki funkcijoner u okrugu. Znao sam da ako se neto u Rusiji eli postii mora se prvo nai milost u oima oblasnog voe. Sad mi se inilo da se sve planski odvija. Za vrijeme odmora u ljeto 1966. proveli smo Boris, Mihail Kirilin i ja puno dana u Novosibirsku. U dom smo mogli dolaziti i odlaziti kad god smo htjeli. Kad sam tako jednog dana njih dvojcu ugledao u Novosibirsku, ili su oduevljeni meni. ta li ovi namjeravaju?, upitao sam se. Sergeju, ree Mihail, zna da tamo u Takentu, odakle sam ja, ima puno muslimana? Znam, priao si mi o tome. Imam tamo puno prijatelja i poznanika, a tamo se i pui hai. Mislim da bi trebalo iskoristiti te veze da i mi to nabavimo. Oho, tu smo dakle!, pomislih. Mogli bismo to nabaviti i preprodavati ovdje! nadoda Mihail uzbueno. Razmislio sam malo o tome. Idjeja mi nije izgledala tako loa. Zato ne, rekao sam, mogli bismo time zaraditi puno novaca. Tano. I to ne bi bilo ni tako teko. Ali gdje bi ga drali? upitao sam. Gdje? U domu, zna se! Mihaile, jesi li poludio? Ne. Mislim da je to odlina ideja. Pa ko bi doao na pomisao da trai drogu u djejem domu? Hm. To nije loe. Naravno da nije. Ii emo u Novosibirsk i preprodavati. Mladi ljudi e to ve kupovati. Dobro, rekoh, kako emo zapoeti?

39

Oprosti mi Nataa
Moj prijatelj Nik i ja smo se ve dogovorili. Za tri ili etri dana moemo vozom stii u Turkestan. Uz pomo naeg deparoa sakupili smo neto novca za poetak. Mihail i Nik su krenuli put juga da uspostave veze. Nakon otprilike tri sedmice bili su opet u Barisevu i cerili su mi se kad su me ugledali. Znao sam da su uspjeli. Pronali smo u domu idealno mjesto za nau novu trgovinu. Mihail je odmah zapoeo s pakovanjem za prodaju. Prvi kupci su bili neki stariji djeaci u domu koji su to poslije kradomice puili. Nismo se trebali bojati strieka Niija ili debele Irene ili kojeg drugog odgojitelja jer su oni ljeti sve pustili da ide kako ide. Nije bilo skoro nikakvog nadgledanja niti kakve kontrole. Osim toga mi smo se ve bili uvjebali u raznim lukavstvima. Zatim smo poli u Novosibirsk, uspostavili veze s nekim mladim ljudima, hai je za tili as nestao. Jednom smo na tim svojim poslovnim izletima po ulicama grada susreli Nikolaja Povalejeva. Zagrlili smo se i obostrano potapali po ramenu. To je bio prvi susret poslije njegovog odlaska iz Bariseva. Priao mi je o svojim vezama s provalnicima grada Novosibirska koji su dio nacionalne organizacije. Kasnije sam doznao da je svaka zemlja u Rusiji podjeljena na podruja i da svako podruje zauzima po jedna grupa kriminalaca. Povalejev mi je priao o konferenciji koju su imali voe tih provalnika, a trajalo je tri etri dana u okolici Moskve i razgovarali su o podjelama podruja. Priao mi je da je u meuvremenu stekao neke prijatelje meu tim voama. To me nimalo ne iznenauje, rekao sam mu, jer ti gdje god zapone brzo stigne do vrha. A, Sergeju, ta ti radi? upita me on. Mihail, Boris i ja smo zapoeli jedan unosan posao. uo sam da si voa Komunistike omladinske lige u Barisevu. Jel to istina? Da istina je! odgovorih. Reci mi, ta e ti jednom biti - komunist ili trgovac? Nasmijao sam se. Na kraju krajeva svi trebamo preivjeti, ak i komunisti. Mislio sam na Sau. Sluaj, Sergeju, ree mi on, da li bi se mogli opet susresti za dva tjedna. Mislim na neto to bi te moglo jako zanimati. Moemo li se nai na ovom istom mjestu za dva tjedna? Moemo, obeao sam i rastali smo se. Kad smo se ponovo nali, Nikolaj mi je odmah poeo priati o svojoj trgovini. Sluaj me, Sergeju, ti samo trai vrijeme s tim malenkostima. Tu puno radi i uzima sav rizik na sebe, a ta ima od toga? A ja sam mislio da u jako puno zaraditi. Ali pokraj Nikolajeve trgovine, to je bila sitnica. Nikolaj je vidio kakav su utisak na mene ostavili njegovi argumenti pa je nastavio: Sergeju, ljudi s kojima radim trebaju ba takve mladie kao to si ti. Ti si mlad i novajlija u ovom poslu. O tebi milicija nema jo nikakvih papira to se tie droge, a i pripada vrsti ljudi u koje milicija ne moe posumnjati. Sluao sam to sa zanimanjem i rekao: Onda dobro, ta trebam raditi? Ovog asa trebamo jednog kurira. Sve to treba initi je to da na jednom mjestu uzme robu i odnese je na drugo. Pa to je veoma jednostavno. Pa i jeste. Samo to treba raditi. Idui dalje jo smo neko vrijeme razgovarali o naoj trgovini, a onda sam rekao: Dobro prihvatam posao!

40

Oprosti mi Nataa
Odlino, odvratio je on i udario me po ramenu. Ali prije nego to sam mogao zapoeti taj posao, htio sam zavriti onaj s Borisom i Mihailom. Imali smo jo neto haia i htjeli smo se toga rijeiti. Odluili smo otii u Uljanovsk, Lenjinovo rodno mjesto, i tamo sve prodati. Bilo je ljeto i u gradu je bilo puno turista koji su posjeivali Lenjinovo rodno mjesto. Traili smo zgodno mjesto gdje bi se mogli rijeiti nae robe. Brzo sam pronaao zgodno mjesto gdje bi se za as rijeili. Usput sam i razgledao i Lenjinov kraj. Tako je taj dan bio velik za mene jer sam se pokazao i kao komunist i trgovac. I uskoro smo ponovo sjedili u vozu i vozili natrag u Novosibirsk. Nekoliko dana kasnije preuzeo sam svoju ulogu kurira. Morao sam ii na trnicu i javiti se odreenoj osobi koja mi je pruila papirnatu vreicu ispod tezge koju sam trebao odnijeti na jednu adresu. Miliciji nisam bio nimalo sumnjiv jer mi je uostalom tek 16 godina. Bio sam dobro plaen i posao mi je bio lagan. Ja nikad nisam probao ni hai niti koji drugi narkotik. Bio sam fanatik u tjelesnoj askezi, a znao sam jako dobro da droga unitava tijelo. Odluio sam postati i ostati jak. Jedino to sam elio bilo je to da zaradim neto novca da lake ivim i drugo nita. A onda se dogodilo neto to je uinilo kraj mom udobnom ivotu. Dan je bio vru i imao sam na sebi ljetnu odjeu. U depovima na koulji imao sam neto haia kojeg sam ponio svojim prijateljima u Barisevo. U tranvaju u Novosibirsku bila je velika guva pa je bilo jo vrue. U toj guvi i guranju pukla je vreica haia i rasula se po depu. On ima svoj posebni miris i moe se odmah lako prepoznati. Izaao sam na svojoj stanici i krenuo do kioska da kupim novine. Iznenada preda me stade neki krupniji ovjek i ree mi: Doi, deko ovamo, trebam te neto pitati. Znao sam da neto nije u redu, ali sam ipak iao za njim u neku tamnu, usku uliicu. Nisam se bojao jer sam bio jak i poznavao sam dudo. Jednog samog mogao sam u svako doba srediti, zato me to nije zbunjivalo to je on bio jai i vei od mene. Kad smo stigli u uliicu, okrenuo se on i ree mi: Ima li droge kod sebe! Ne, nemam! - lagao sam. Zgrabio me za koulju, a ja podigoh ruku da ga udarim karate udarcem iz kojeg je trebao slijediti dudo zamah. Ali nisam opazio da mi se neko s lea pribliava. Taj as kad sam podigao ruku da ga udarim, osjetio sam estoku bol u leima, kao da me netko po njima polio kipuom vodom. Jedan od njegovih drugova zabo mi je no u lea. U glavi mi je poelo umjeti, izgubio sam svijest i pao na zemlju. Kad sam doao k sebi, leao sam u bolnici. Pitao sam jednu sestru ta se dogodilo. Pronali su te u jednoj uliici. Bio si sav krvav. Da te nisu pronali sigurno bi iskrvario i umro. No ti je prerezao glavnu arteriju, ree mi ona. Napisao sam nekoliko rijei Borisu i Nikolaju i objasnio im gdje se nalazim. Doli su me posjetiti. Nikolaj je stao posve blizu kreveta i zamolio me da mu opiem kako su izgledali ti ljudi. Samo sam jednog vidio, rekoh mu. Kako je izgledao? Dobro sam se sjeao njegovog izgleda i sve sam tano rekao. Nemoj se vie brinuti. Ve emo mi to srediti. Poslije nekoliko dana opet je Nikolaj doao i rekao mi: Sergeju, pobrinuli smo se za tvoja dva prijatelja. Nee vie nikoga od sada napadati. ta ste uradili s njima? - upitao sam.

41

Oprosti mi Nataa
Opisao sam svojim prijateljima kako izgledaju i oni su ih uskoro pronali. Neu ti rei ta su im napravili, ali ti mogu rei da njih dvojca nee vie nikad nikoga napasti. Koliko sam Nikolaja poznavao, sigurno su njih dvojica ve bila mrtva na dnu rijeke Ob. Nakon dva tjedna otpustili su me iz bolnice te su me Boris i Nikolaj odveli u dom gdje sam se jo morao oporavljati. Za dlaku sam umakao smrti. Lijenici mi rekoe da me no samo malo vie pogodio ulijevo to bi me sigurno usmrtilo, a isti bi sluaj bio i da me nisu pokupili s ceste i odveli u bolnicu. Dok sam leao u domu i bio sluen od svojih oficira i robova, imao sam puno vremena razmiljati o sebi i o svojoj budunosti. Spoznao sam da mi se ivot pribliava raskrsnici. Ili u slijediti Nikolaja i sve vie zapadati u podzemlje ili u ozbiljno zapoeti svoju karijeru u omladinskoj organizaciji. Obadvoje sam pokuao i nisam bio siguran ta mi se od toga dvoje vie svidjelo. Nije to za mene bilo pitanje morala. Stalno sam mislio na svog prijatelja Sau koji je poivao na groblju nedaleko od doma. Jo sam tada odluio hrabro ustrajati i boriti se za ivot. Ako to ne uspijem, onda e me zadesiti Saina sudbina. Moram priznati da sam bio zbunjen i nesiguran. Tu je bila debela Irena koja je ponosito nosila svoje ordene i bila slavljena u Komunistikoj partiji. S druge strane, nije imala manje skrupula od onih iz podzemlja. Shvatio sam da su moji pravi interesi u politici i studiju. Drug Skripko mi je rekao da posjedujem sve mogunosti i sposobnosti. Sve sam se vie oduevljavao Lenjinovom naukom i ciljevima komunizma. elio sam ostvariti svoju karijeru ili u partiji ili u politici. Tako sam na svom krevetu odluio pomou direktora kole, zapoeti ivotni put u partiji. to je bilo mogue prije elio sam o tome s njim razgovarati i moliti ga za savjet kako da to najbolje postignem. Htio sam sve zapostaviti, osim posla kao voe organizacije i posve se predati uenju. Izgledalo mi je da je zauvijek prolo razdoblje dijela mog ivota. Sad sam se posve predao studiju i disciplini.

42

Oprosti mi Nataa
9. MOJ IVOT U VOJSCI Sve sam vie gubio veze s Nikolajem, Borisom i Mihailom koji su nastavili sa svojom trgovinom drogama. Povremeno sam ih viao u Novosibirsku. Studij i obaveze oko vostva komunistike omladine sve su me vie zaokupljale. Od lanova sam puno zahtjevao jer sam htio postii svoj cilj. I sve su to su mi povjeravali, najbolje sam izvravao. A ja sam si zabio u glavu da naa omladinska organizacija bude najbolja u cijelom okrugu. S tim sam si postavio visoki cilj jer je okrug obuhvaao Novosibirsk i ogromno podruje oko njega. Ali, za moju budunost bilo je jako vano da moja grupa bude najbolja. Mjeseci su brzo prolazili. Uenje mi je donijelo pohvale i priznanja. Moja komunistika omladinska grupa stajala je na vrhu cijelog okruga. U junu 1967. zavrio sam kolu kao najbolji uenik u razredu. Trojca najboljih uenika dobili su medalje. Jedna je djevojica dobila zlatnu, a ja jednu od srebrenih. A onda je doao moj veliki dan. U okrugu Novosibirska bile su ocjenjivane sve komunistike omladinske organizacije. Na taj sastanak stigli su i ugledni komunistiki oficiri. Sjedio sam u svojoj grupi i nervozno isekivao ko e biti proglaen pobjednikom. Najbolja komunistika omladinska liga Novosibirska je grupa iz, govornik je malo zastao, a ja sam bez daha sluao, Bariseva. Nisam mogaao vjerovati. Uspio sam! Svi su se okrenuli prema meni i dok sam se probijao do pozornice da preuzmem odlikovanje kao voa grupe, mnogi su me u znak priznanja tapali po ramenima. Bio je to za mene veliki dan. Svi su mi dugo pljeskali. Ugledni komunistiki partijski drugovi iz naeg okruga zadovoljno su mi stiskali ruku i estitali. Kad su mi predali i pismeno priznanje, govornik ree: Ovaj e mladi jednog dana daleko stii! A to i jest bio cilj mog ivota - ii naprijed i stii to dalje. Dok su me obasipali pljeskom i dobrim eljama znao sam da je to moj ivot i o emu on ovisi. Sve godine u Barisevu i V - I, tavie u one u Broj 1, uinile su me zbog grubih postupaka odgajatelja grubim, vrstim i samostalnim. Te su mi lekcije donijele prednost nad svima onima koji su bili zatieni i koji su rasli uz oca i majku koji su se za njih brinuli. Mogao sam se sa svima natjecati i sve pobjediti. ivot i uspjeh bio je preda mnom. Bio sam pravo dijete ovog sistema. Shvatio sam i znao da u jednom dospjeti i do vrha. Ve je bio doao trenutak kad sam trebao odluiti za svoju karijeru. Prvo to je bilo preda mnom, bila je vojska. Trebam li poi u vojsku? Razgovarao sam s nekima koji su ve bili u vojsci i rekli su mi da vojska bude najzadnje na ta u se odluiti. To je teak ivot i u njemu nema mogunosti da neto vie postigne. Otpustit e te iz vojske i ti e zapoeti kao tvorniki radnik. Kakva li je to budunost? - rekoe mi. Ve sam prije saznao da ivot tvornikog radnika nije tako ruiast. Ne, to nisam elio. elio sam neto to e mi omoguiti napredak. Iza toga sam razgovarao s nekim prijateljima koji su bili u mornarici. Kad sam sasluao njihova iskustva, odluio sam se za mornaricu. Ali ja sam htio postati oficir, a ne samo obian mornar. Do sada sam u svakom domu, izuzevi Broj 1, bio voa, a isto tako i u omladinskoj organizaciji i u koli. I u mornarici sam htio postati voa. Drug Skripko obeao mi je pomoi. Kourdakov, ree mi, napisat u dobar izvjetaj i preporuku za tebe. Odnesi to onda ovlatenima za regrutovanje mornara u Novosibirsku u zamoli ih da uspostave vezu sa mnom.

43

Oprosti mi Nataa
Tako je on sastavio izvjetaj o mom radu u omladinskoj organizaciji od vremena kad sam jo bio oktobrist pa sve do dananjeg dana. Zajedno s preporukom odnio sam to u Novosibirsk. Osim toga poslao je jo jednu kopiju s mojom molbom za natjeaj na Pomorsku akademiju u Lenjingrad. Poetkom avgusta 1967. dobio sam dopis u kome su mi saoptili da sam primljen kao pitomac Pomorske akademije u Lenjingradu. Prekrasna novost! Trebao sam za to zahvaliti drugu Skripku. Bilo mi se teko rastati s prijateljima, ali moj je duh teio naprijed, a ne u prolost. Kad je doao trenutak da kupim voznu kartu za Lenjingrad, jo sam jednom bacio pogled na meni poznatu i dragu okolinu kolodvora i cijelog grada koji je prije 10 godina postao moj dom. Davno je to bilo! Iz tih misli trgne me zov: Za Moskvu, molim ulazite! urno sam uao u kupe i za sobom zatvorio vrata. Voz je krenuo u novi ivot, a stari evo ostaje za mnom. Jo sam jednom kroz prozor zahvatio pogledom cijelu kolodvorsku zgradu. Mnotvo misli kovitlalo mi se po glavi. Polazim u Lenjingrad. Voz je ve prolazio predgraima Novosibirska. Kad je grad ostao za nama, poeo je voziti bre. u mnotvo mojih misli prodirala je buka tokova: Ta-ta-ta-ti, uspio si: ta-ta-ta-ti, uspio si. Da, Sergeju, rekoh sam sebi, ti si uspio, ali ta e biti s tvojim prijateljima koji nisu uspjeli? Prekopavao sam po sjeanjima istoriju svih onih koji nisu uspjeli. Bilo nas je sedmorica koji smo otprilike doli u isto vrijeme u Broj 1. Bilo mi je tada est godina. Od svih nas jedini sam ja uredno zavrio kolu i postavio si za cilj da neto postignem u ivotu. Dok sam oima posmatrao velika sibirska prostranstva, duhom sam bio daleko od svega toga. Preda mnom su stajali Ivan ernaga, Aleks i Vladimir Lobuznov, Mihail,Aleks Popov i toliko mnotvo ostalih prijatelja. Neki su od njih postali lopovi, pa narkomani, neki ak i ubice. Mnogi su zapali u velike potekoe. Ivan mora jo dugo sjediti u zatvoru. Aleksandar Lobuznov je ubijen. Bio sam potresen injenicom koliko je samo djeaka i djevojica iz doma u Barisevu postalo kradljivcima, kriminalcima i prostitutkama. Slabii kao to je bio Saa Ognev ili su umrli ili su poinili samoubistvo. Sjetio sam se akona. ta li e s njim biti? Hoe li ikad moi studirati Bibliju? Naravno da nee. Zar u ovakvom ivotu ima mjesta za takvu djecu? Mislio sam i na svu ostalu siroad koju su oteli njihovim roditeljima. ta e biti sa svima njima? Voz je ve vozio irokom ravnicom prema Moskvi. Vozio me u novi ivot. Osjetio sam da mi tokovi opet dovikuju: Budi jak, budi jak! Shvatio sam da ovu poruku moram duboko zapisati u svoje srce. Nakon dugog i tekog putovanja stigao je voz na moskovski kolodvor Kasan. Iziao sam van i dva dana ostao u glavnom gradu nae zemlje. Prvo mjesto koje sam posjetio bio je Lenjinov grob. Stao sam u red i strpljivo ekao sedam sati dok nije na mene doao red. Kao oktobrist bio sam Lenjinu unuk, kao voa omladine sin, a jednog u dana kao lan partije biti njegov drug. Kad sam stupio u to mjesto tiine i pribliio se Lenjinovim posmrtnim ostacima preplavilo me ushienje i strahopotovanje. Gledao sam u ovjeka iju sam nauku tako intenzivno prouavao i koji je bio moj bog. On je bio osniva moje religije koja mi je pruila neto u to sam po prvi put u ivotu mogao vjerovati. On je pouavao jednakost, bratstvo i pomo slabima. Sagnuo sam se i poeo moliti. Da, to je bila prava molitva! Molio sam: Oe, Lenjine, molim te pomozi mi u mom daljnjem ivotu. Pokai mi i upravi me na pravi put. Pomozi mi, oe Lenjine! Opet

44

Oprosti mi Nataa
sam podigao glavu, jo jednom pogledao svog oca i otiao. Osjetio sam se jaim i spremnijim da prihvatim sve ono to e me zadesiti u mom buduem ivotu. Sljedei dan kupio sam voznu kartu za Lenjingrad, grad 600 kilometara sjeverozapadno od Moskve. Tamo sam brzo stigao i zapoeo svoj novi ivot pun nade da u jednog dana postati oficir u mornarici. Sad sam bio student na Pomorskoj akademiji Aleksandar Popov. Nekad sam svog Aleksa u Barisevu zezao da ta akademija nosi njegovo ime. Kad sam prvi put vidio Lenjingrad odmah mi je postalo jasno zato ga zovu kraljicom svih niskih gradova i zato je Volter ve u 18. vijeku rekao: Sveukupna rasko svih europskih gradova ne moe se usporediti s Petrogradom. (Tako se naime tada zvao Lenjingrad.) Lenjingrad pokazuje svu veliinu Rusije i njene moderne kulture. To je ujedno i glavni grad careva i kolijevka komunizma. Osnovao ga je Petar Veliki prije nekoliko vijekova pa se po njemu prije tako i zvao. 1924. dali su mu ime Vladimira Iljia Lenjina koji je jednog oktobarskog dana 1917. podigao revoluciju koja je svetu zemlju Rusiju dovela u jedinstvo sovjetskih socijalistikih republika. Osnovao je prvu komunistiku vladu u istoriji i zapalio ideoloku eksploziju koja je trebala uzdrmati i preobraziti svijet. Njegova ogromna, 30 metara visoka slika dominirala je gradom i poznatim starim trgom palaa. Grad je bio ba onakav kao to sam itao u knjigama ili gledao na slikama - mnotvo mostova preko kanala i rijeka. U oi mi je upala veoma niska silueta grada, premalo za etri milionski grad. Sjetio sam se da je prije postojao zakon koji je zabranjivao da visina zgrade pree 30 metara, iznimka su bile crkve. Nijedna zgrada nije smjela premaivati visinu careve zimske palae. Kad smo se vozili Nevskim prospektom, glavnom Lenjingradskom ulicom primijetio sam mnoge trgovine, restorane i kafane du cijele ulice, a duga je etri i pol kilometra. Jednom je pjesnik Aleksandar Blok rekao da je to: Najlirskija ulica na svijetu. Stvarno nije pretjerao. Osim toga Lenjingrad je i grad muzeja. Meu najpoznatije sigurno spada muzej u nekadanjem Zimskom dvorcu Katarine Velike. Vodii objanjavaju posjetiocima da bi trebalo 12 godina ako bi ko elio pred svakim izloenim predmetom ostati jednu minutu. Broj posjetilaca iznosi i do tri miliona godinje. Graani Lenjingrada rado govore o tom gradu kao o gradu heroju; a taj naslov s pravom i zasluuje ako se samo sjeti borbe s Hitlerovom vojskom. Prije svog dolaska itao sam da je mnogo graana poginulo i da poivaju u zajednikim grobnicama, a sam grad se nakon bombardovanja i opustoenja brzo podigao. Pun oekivanja gledao sam u budunost ne samo to se tie ivota u Lenjingradu nego takoer i mog dolaska na Pomorsku akademiju gdje sam konano stigao. Akademija se nalazila meu zelenim povrinama, prilino daleko od centra. Prvi dan su svi regruti bili pozvani na upoznavanje. Budui da su bili prisutni i stariji pitomci, mi smo novajlije bili pomalo i nervozni. Ali led se brzo probio kad su stariji pitomci dovikivali: Tko je iz Moskve? ili Tko je iz Krakova? ili Donjecka ili Baina. I tako su se nakon dizanja ruku upoznavali jer su bili iz istog mjesta. A bilo nas je iz svih krajeva Rusije. Na temelju istog mjesta stanovanja ili istog porjekla brzo su se sklapala prijateljstva. Na kraju je neko viknuo: Tko dolazi iz Novosibirska? Ja, odgovorio sam uzbueno i okrenuo se. Jedan mi se stariji pitomac prijateljski nasmjeio. Poli smo jedan prema drugom, pruili si ruke i predstavili se. Zvao se Vasil, bio je dvije godine stariji od mene i izgledao je veseo. Bio sam sretan to sam ga susreo jer mi je on puno pomogao da se to prije ukljuim u svakidanji

45

Oprosti mi Nataa
ivot Akademije i da izbjegnem mnogim problemima. Kao i na svim kolama i ovdje su stariji studenti zastraivali nove, ali su im u isto vrijeme bili i prijatelji. Vasil i ja smo se odmah razumjeli i esto smo provodili mnoge sate u zajednikom razgovoru. Uskoro se meu nama razvilo prijateljstvo koje je godinama trajalo. Odmah na poetku su mi ponuena dva predmeta za studij: mehanika ili radio i radarske veze. Nakon temeljitog razmiljanja odluio sam se za ovo drugo. Matematika i fizika su mi uvijek dobro ile i bio sam oaran radio i elektronskim ureajima. Tri dana poslije dolaska na Akademiju sabrali smo se mi novi pitomci radio odjeljenja da izaberemo vou svoje komunistike organizacije. Predloeno je nekoliko imena, kad neko ree: Glasam za Sergeja Kourdakova. To me jako iznenadilo jer sam tu tek doao i osjetio sam se silno poaenim kad se glasanjem odluilo da ja budem voa. Kasnije sam saznao da je ovaj prijedlog doao na osnovu izvjetaja o meni iz Bariseva i da je moje ime predloio sekretar partije na Pomorskoj akademiji. Tako se moj izbor posve spontano dogodio. Vodio sam komunistiku omladinsku ligu radio-odjela u okviru Akademije sve vrijeme dok sam tamo bio. Organizovao sam nastavu i poduavao u komunistikoj ideologiji. A za svoje lino usavravanje posjeivao sam politika predavanja kao i ona o najnovijim dogaajima u svijetu. Na Akademiji su rad i disciplina bili strogi i naporni, ali za mene je to u usporedbi sa ivotom po domovima bio pravi odmor. Drugi pitomci koji su odrasli u obitelji nisu to mogli podnositi i ubrzo bi odlazili. Ali ja sam i dalje dobro uspjevao uz izvrsne ocjene, a posebno moj posao u ligi. Odmah prvih dana upoznao sam Pavela Sigorskog koji mi je poslije postao vjeran prijatelj. Bio je na Akademiji ve dulje vrijeme, a potjecao je iz poljskog dijela Rusije. Budui da je bio poljske nacionalnosti govorio je u mojoj prisutnosti samo poljski. Smijali smo se tome. On jednom ree: Ako eli razgovaraati sa mnom, mora uiti poljski. Ideja mi se svidjela i zamolio sam ga da me poduava, a on je to rado inio. Uskoro smo bili u stanju razumjevati jedan drugoga na njegovom maternjem jeziku. esto sam morao drati strau na ulazu u Akademiju. Jednog nedjeljnog jutra ugledao sam nekoliko ljudi kako idu kroz oblinje polje. Tko su ti ljudi? - upitao sam ovog drugog koji je sam mnom bio na strai. Vjernici. Bolje sam ih pogledao. Vjernici su me oduvjek zanimali. A kuda idu? upitao sam. Oh, ree on, tamo iza stabala je crkva, oni idu u crkvu. Dakle, bila je istina da je doputeno da u zabaenom predgrau Lenjingrada jedna bude crkva otvorena. I svi hriani iz cijelog grada koji su htjeli ii na bogosluenje morali su doi ovdje. Bio sam oaran. Sjetio sam se da sam u koli itao da u zakonu Sovjetskog Saveza pie da graanin ima pravo na slobodu religije i ne samo to nego i na slobodu u pogledu vjerskih sastanaka. Pa to je onda istina, mislio sam. Vjernici idu javno u crkvu. To je za mene bio dokaz da u Rusiji zaista postoji sloboda vjeroispovjesti. Mjeseci u zimi 1967. i prolje 1968. brzo su proli. Moj rad na Pomorskoj akademiji u Lenjingradu postajao je sve obuhvatniji. Nije mi to bilo teko jer me studij jako zanimao. Posebno sam uivao na predavanjima o politici i marksizmu i lenjinizmu. Neodoljivo su me privlaili i to sam neumorno uio.

46

Oprosti mi Nataa
Unato tome radovao sam se jer se pribliavao april, a ja sam imao plan za proljetne praznike. Htio sam natrag u Novosibirsk i Barisevo. Otiao sam i proveo tamo nezaboravne sate sa svojim starim prijateljima. Jedan mi je dogaaj posebno ostao u sjeanju. Vozio sam se autobusom iz Novosibirska prema Barisevu i odjednom sam u predgrau Juskaja vidio da se jedan autobus ispred nas zaustavio. Znatieljno sam gledao kroz prozor da vidim to se dogodilo. Vidio sam mnotvo auta, milicijska kola, dvoja vatrogasna i stotine ljudi koji su zakrili promet. Bila je svepta zbrka. Svima nam je bilo jasno da emo morati ekati i znatieljno smo gledali ta se vani dogaa. Niko nije znao o emu se radi. Vidjeli smo samo puno svijeta, a onda je nekoliko ljudi ulo k nama u autobus. Pitali smo ih ta se to dogodilo. Ispostavilo se da su to vjernici. Ja sam uvijek mislio da su vjernici samo bake i djedovi, ali oni nisu bili takvi. Bilo ih je svih starosnih dobi, meu njima puno mladih koji su se oblaili i ponaali kao i ja. Pitali smo ih ta se to dogaa, a oni su nam priali da su u Novosibirsku mnoge crkve zatvorene i da je sada vlada nakon velikog broja molbi odobrila da se ovdje crkva ponovo otvori. Evo, to je upravo danas. Rekli su nam da se ta novost meu vjernicima proirila brzo kao poar i da se raunalo da e puno ljudi doi, ali ni izdaleka da e to biti ovoliko mnotvo. U crkvu je moglo stati oko 150 ljudi kad se dobro stisnu. Meutim sad je dolo nekoliko stotina vjernika i zakrili su cijelu ulicu u nadi da e ipak uspjeti ui u crkvu. Nije mi udno da ih je toliko jer je Novosibirsk grad od milijon i pol stanovnika, a ve godinama nije bila otvorena ni jedna jedina protestantska crkva. Tako su sada na otvorenje doli svi vjernici. Nije potrajalo dugo i meu to mnotvo je stigla milicija koja je gonila vjernike s puta. Pitali smo hriane koji su bili u naem autobusu kako se oni nadaju da e ui u crkvu na bogosluenje. Priali su nam da se svakih pola sata po 150 ljudi izmjenjuje na molitvi i na bogosluenju i tako svi dou na red. Bio sam i vie nego zauen i kad sam ovo sad vidio ostao sam bez rijei. Priali su nam da ima samo neto malo hriana, a samo ovdje ih je nekoliko stotina, a onda i da su hriani samo stari i iznemogli, a ovdje sad vidim da ih je polovica mladih ljudi. Nakon to je milicija rastjerala vjernike s ulica promet se opet poeo normalno razvijati, te je i na autobus poao za Barisevo. Ja sam cijelo vrijeme bio zaokupljen mislima o svemu onome to sam sada vidio i doivio. I poslije sam o ovome esto znao razmiljati. Ostatak praznika proveo sam sa svojim prijateljima u Barisevu i Novosibirsku. Bilo je to nekoliko sretnih dana. Vrijeme mi je brzo proletjelo i morao sam se vratiti ponovo u Lenjingrad. Opet sam se dao na posao, je revnije nego prije. U julu 1968. nakon to sam skoro godinu dana proveo na Akademiji u Lenjingradu, dobio sam dopis da imam mjesto na Pomorskoj akademiji u Petropavlovsku u provinciji Kamatka. To je bilo ba kao stvoreno za mene, studentsko mjesto ba prema mojoj zamisli. Pomorska akademija u Petropavlovsku bila je vrlo poznata. Nalazila se na ruskoj obali Pacifika, sjeverno od Japana. Kamatku zovu jo i okom Rusije. Stii na tu akademiju znailo je jo jedan korak naprijed. Najvei dio ruske flote bio je na tom podruju. Bio sam neopisivo radostan. Tako sam se opet oprostio od svojih prijatelja, a posebno od svog poljskog kolege o kojemu kasnije dugo nita nisam uo. Po vojnom planu imao sam mjesec i pol dana odmora, a onda sam se trebao javiti na svoje novo studentsko mjesto. Odluio sam opet otii svojim dragim prijateljima u Novosibirsk.

47

Oprosti mi Nataa
S vrlo pomijeanim osjeajima bacio sam posljednji pogled na Lenjingrad. Znao sam da nikad neu zaboraviti dane koje sam tu proveo, a ni ljepotu ovog velikog grada. Putovanje izmeu Lenjingrada i predgraa Moskve prolo je bez posebnih dogaaja, a onda se pred Moskvom zbilo sljedee. uo sam u kolima iza sebe neko neobino komeanje, a budui da sam po prirodi znatieljan, ustao sam i poao tamo da vidim ta je. Tu su upravo tri velika klipana napala malod sitnog djeaia s debelim staklima na naoalama i posve prozirnom koom. Daj nam novac!, prijetili su mu, ili emo ti slomiti ruku. Djeak se tresao kao list na grani. Jedan od bandita pazio je na putnike da se ne bi ko sluajno usudio mijeati u njihov posao. Ovakve naprasite tipove nisam nikad podnosio i ovo me sada razbjesnilo. Ivukao sam svoj vojniki opasa i omotao ga oko ruke tako da je velika eljezna nala izgledala kao bokser. Tako naoruan pristupio sam blie. Straar mi je poao u susret, a ja sam ga jednim dudo udarcem oborio na zemlju i svojim ga bokserom udario po licu. On se skljokao. U meuvremenu su druga dvojca izvlaili djeaku novac iz depa. Odmah vraajte novac, inae e vam biti kao i ovome, rekao sam. Oni su tek sada vidjeli svog druga na zemlji. Poao sam prema njima, no oni uzmakoe preda mnom i rekoe: Idemo, idemo. Izili su na sljedeoj stanici i sa sobom su poveli i svoga druga. Djeak je, jadan, bio sav izvan sebe. Pomogao sam mu skupiti novac, uzeo ga za ruku i prijateljski mu predloio da malo sjednemo. Za vrijeme razgovaora saznao sam da se mali zove Mihail Koptelov. Neko sam se vrijeme ustruavao dalje ga ispitivati jer bi bilo skoro nemogue da on ima neku vezu s osobom na koju sam mislio. Ali, ipak nisam mogao due izdrati i zapitam ga: Da ti nisi sluajno u rodu s piscem Konstantinom Koptelovim? Da, naravno, to mi je otac, ree on. Tvoj otac! - iznenaeno sam rekao. Svaki u Rusiji koji voli literaturu poznaje ime Konstantina Koptelova, najznaajnijeg i najpoznatijeg Ruskog pisca koji je dobio Lenjinovu nagradu za knjievnost. Djela su mu poznata po cijeloj Rusiji. Sada je stvar za mene postala jo zanimljivijom. Tad me Mihail upita ko sam ja i kamo putujem. Nakom mog odgovora predloio mi je da, kad sam ve u Moskvi, prekinem svoje putovanje i navratim njegovim roditeljima. Velianstveno, pomislio sam, sad mi se pruila mogunost da upoznam Konstantina Koptelova. Brzo sam se odluio i prihvatio njegov poziv jer sam imao nekoliko sati ekanja. Nada da u uskoro vidjeti jednog od najpoznatijih ruskih knjievnika, probudila je u meni dobro raspoloenje. Nakon izlaska iz voza krenuli smo podzemnom eljeznicom do njegove kue gdje me on predstavio svojim roditeljima i ispriao im ta se dogodilo. Njegov otac tresao mi je ruku i zahvaljivao za pomo, a i majka mi je zahvalno smijeila i onda me upitala: Sergeju, ima li vremena da ostane s nama na ruku? Odmah e biti gotov. Do polaska tvog voza moemo jo malo popriati. To me obradovalo i prihvatio sam poziv. Nije dugo potrajalo i mi smo ve sjedili svi zajedno oko stola zabavljeni odlinim jelom. Razgovarali smo kao stari prijatelji. Koptelov se zanimao za moju prolost, pitao me ta sad radim i kako si zamiljam budunost. Priao sam mu svoju ivotnu priu. Izgledao je fasciniran, napeto je sve sluao i svaki as me zapitkivao o pojedinostima iz mog ivota. Nakon objeda otili smo u dnevnu sobu gdje smo uz aicu votke nastavili s razgovorom sve dok nije dolo vrijeme da krenem na voz.

48

Oprosti mi Nataa
Sergeju, ree mi on na kraju, dok sam sluao tvoje pripovjedanje malo sam razmiljao kako bi se dala napisati krasna knjiga o tebi i o domu u Barisevu. Ostao sam vez rijei. Na takvo neto nisam pomiljao. Jo mi je postavio nekoliko pitanja i dodao: Mogao bih napisati knjigu o tvom ivotu u djejem domu. To bi bila ruska Tom Sojer pripovjetka. Osjetio sam se polaskanim, ali sam poslije rekao kako nisam ba posve siguran da e to biti dobra pripovjetka. Ali on je to svakako bolje znao od mene jer mu je to konano i zvanje. Obeao sam da u mu ispriati sve ega se jo budem mogao sjetiti. Dobro. Napravit emo tako neto, ree on zadovoljno, uskoro u uspostaviti s tobom vezu. Namjeravamo kupiti ljetnikovac u blizini Novosibirska. Onda u biti dovoljno blizu djejeg doma i moi u sa svima razgovarati. Tada su me moji novi prijatelji otpratili do kolodvora gdje sam se od njih oprostio i krenuo za Novosibirsk. Stigavi na kolodvor, tamo me ekao Boris Lebanov. Dobri stari Boris! Spustio sam svoj kofer i srdano ga zagrlio, a i on mene. Dok smo se tako pozdravljali i razgovarali jedan s drugim krenuli smo u njegov jednosobni stan. Kad sam se tamo malo osvjeio, krenuli smo u potrazi za drugima. Kao prvog sreli smo mog dobrog starog prijatelja Nikolaja Povalejeva. Samo pogledaj, dobaci on, tko je taj upeglani oficir? Kad je otiao bio je jo zelen, a sad se vraa kao admiral! Mladiu! Mladiu! Oni danas vie ne biraju kome te uniforme daju. Nakon to smo se svi srdano nasmijali i pozdravili poeo sam im priati: Sluaj me, Nikolaj. Imam prekrasnih novosti za tebe, i onda sam im priao o razgovoru s Konstantinom Koptelovim i njegovom prijedlogu da napie knjigu o djejem domu i o ljudima u njemu. Sve sam mu ispriao, rekoh im, i tvoju pripovjest Nikolaju eli on napisati. Je e te uiniti slavnim! Izraz Nikolajeva lica postajao je sve zaprepateniji i on povika: Sergeju, kako si mogao biti tako lud? Naravno da u postati slavan. Ali to e mi u isto vrijeme slomiti iju. Zadnje to trebam je to da postanem slavan! Zna li ta bi to zanailo za moju trgovinu? Sergeju, kako si to mogao samo napraviti svom starom dobrom prijatelju? Smrklo mi se pred oima. Naravno! Kako sam samo mogao biti tako glup? uj Nikolaj! Jako mi je ao. Nisam znao da e to sve tako ispasti. Ima pravo, ja zbilja na to nisam raunao. Najbolje da odmah s tim zapone, gunao je on, o aktivnostima gdje sam bio upetljan najbolje da se nita ne govori. Boris i ja i jo nekoliko drugih imamo izvrstan posao i jedan znatieljni pisac nainio bi svemu brzi svretak! Htio sam ga prekinuti, ali mi nije dao doi do rijei. Znam da na Akademiji dobija malo novca, Sergeju, ali moj posao u zadnje vrijeme jako dobro napreduje. Evo dajem ti novac koji e izgubiti radi te knjige, samo ako tu ideju objesi na klin. Jel ti jasno? To je ve bilo previe. Sluaj me, Nikolaju, skoro sam se izderao na njega, da si prestao malo govoriti, onda bi ti rekao ono to sam htio. Nisam to tako shvatio! Jesi li uo? ao mi je! Knjiga nee biti napisana. S tim je svreno! Ali ta ti pada na um da mi to plaa? Pa ja sam tvoj prijatelj. Nikolajevo lice se razvedrilo i lagani smjeak zatitrao mu je na usnama. To je onaj isti Sergej kojeg poznajem. Hvala ti. Koptelov mi se kasnije javio na adresu koju sam mu dao i obavjestio me da je kupio mali ljetnikovac u blizini i da e uskoro doi. Kad je nekoliko dana kasnije

49

Oprosti mi Nataa
doao, otiao sam k njemu i objasnio mu da sve to skupa nije ba tako dobra i zanimljiva ideja i da ja radije ne bih u tome sudjelovao. Nije ga ba usreilo to to sam promjenio miljenje, no rekao sam mu da ja ne mogu drugaije i to je bio kraj nae suradnje. Preostalih 20 dana odmora brzo mi je prolazilo s mojim starim prijateljima. Bili smo zaista sretni to smo opet zajedno i gledali smo iskoristiti svaku minutu. Jednog mi dana ree Nikolaj: Sergeju, rado bih te predstavio efu nae organizacije. Puno sam uo o tom ovjeku iz podzemlja, dok sam bio kurir. Ve sam ga tada elio upoznati, ali sam tada bio samo neznatni kurir i nisam imao priliku za to. Tako je ovaj poziv sada za mene bio velika ast. Proli smo ve nekoliko ulica i stigli u dio Novaosibirska gdje jo nikada nisam bio. Nikolaj je uao u jednu osamljenu kuu i ja sam krenuo za njim. Stali smo na as, a on mi apnu: Ovdje ti je to. Pazi! Dolazi! Vrata se otvorie. Pogledao sam ga i ostao bez rijei. Nisam vjerovao svojim oima. Pogledao sam Nikolaja i zapitao ga: Je li to ef? Pa to je Saukin! Tano, Sergeju, Saukin. Ja sam, kako da kaem, prvi put u ovom poduzeu. Tako sam saznao kako je proao Saukin. Sjetio sam se kako su ga uhvatili jer je htio ubiti debelu Irenu orujem koje smo mi sami napravili. Niko nije znao kamo su ga odveli. Strpali su me u jedan djeiji zatvor, nadoveza Saukin jer je primjetio o emu mislim, a tamo sam opet naao veze za moj sadanji ah, recimo, poziv. Saukinov poziv se sastojao u tome da ljudima pribavlja drogu. Bio je najvei nabavlja droge u cijelom Novosibirsku. Preda mnom je stajao mladi iz Bariseva koji je stvarno daleko stigao. Buljio sam u njega i jedva vjerovao u sve ono to su mi on i Nikolaj priali. Ali kad sam se sjetio kakav je u Barisevu bio grub i neotesan, povjerovao sam da je sve to istina. Nisam vjerovao da e se on mene sjeati, jer sam bio puno mlai od njega, ali nije bilo tako: Sergeju, naravno da te se sjeam, ree mi, ta se tebi dogaalo? Vidim da si u vojsci. Tako smo provali nekoliko ugodnih sati razgovarajui o Barisevu i o svemu to se u meuvremenu dogaalo. Tog sam dana saznao da Boris i Nikolaj Saukin zajedno surauju. Nakon to smo malo zajedniki razgovarali, Saukin mi je predloio: Sergeju, ti si jo nekoliko dana kod nas, pa kako bi bilo da zaradi novaca? To bi mi dobro dolo, odvratih, ali kako to misli? Tako dugo dok si tu moe raditi zajedno sa mnom, Borisom i Povalejevim. Trgovina nam sada ide jako dobro. Prodajemo veliku koliinu droge, a iz Japana dobijamo i drugu robu koju prodajemo na crnom tritu. Sagnuo sam se do Borisa i upitao ga: A ta prodaje? Kasete, ru za usne i sline stvari, odgovorio je. Dobro, rekoh, prihvaam posao. Mislio sam na lekciju to sam je davno prije toga nauio da se u ovom svijetu svako mora snalaziti kako zna. Nekoliko sam dana usko suraivao s Borisom, Nikolajem i Saukinim. A onda se dogodila nesrea. Saukina su uhvatili, osudili na osam godina i odveli ga u jedan stari, strogi zatvor u blizini Tomska. Ali posao je morao ii dalje. Nije se moglo odustati samo zbog toga to tu vie nije bilo efa. Nikolaj Povalejev je bio miljenja da on sada treba stupiti na mjesto Saukina.

50

Oprosti mi Nataa
Jedne su me veeri on i Boris pozvali na sastanak razliitih voa podzemlja. Otkako su uhvatili Saukina imali smo problema s jednom drugom organizacijom. Polako, ali sigurno provaljivali su na na teritorij. Mislio sam da e to sigurno biti vrlo zanimljiva veer i krenuo sam. Putem mi je Boris priao da je ve dolazilo do pucnjave u da je u borbi izmeu dviju suparnikih organizacija jedan bio ubijen. Zbog toga je bila potrebna ova konferencija mira jer su se stvari morale jednom zauvijek srediti tako da se moe posvetiti trgovini. Sastanak se trebao odrati u tronoj kui na kraju grada. Kad smo doli, morali smo se uspeti stepenicama do treeg kata, a onda smo ili dugim mranim hodnikom sve do jedne slabo osvijetljene sobe gdje nas je ve ekao voa druge grupe. Ostao sam u pozadini dok je Nikolaj razgovarao sa efom. Tumaili su jedan drugome svoje stavove i Nikolaj je na kraju udario akom o stol i viknuo: Ako se ne udaljite s naeg podruja, razgovarat emo s vama drugaije. Pokuali smo na lijep nain, a izgleda da to ne ide. Vi imate svoje podruje i tamo se zadravajte. Je li to jasno? Nikolaj je ustao. Drugi ef i njegovi ljudi skoie i izletjee van. Pogledao sam Nikolaja i namignuo mu. Bio je to jo uvijek grubi, nemilostivi klipan kakvog poznajem jo iz Bariseva, isti onaj koji se pobrinuo za onu dvojicu to su me izboli noem u nekoj tamnoj uliici. Po mom je miljenju konferencija bila zavrena i ja sam ustao i rekao Nikolaju da idem ispred njih uhvatiti malo svjeeg zraka i saekat u ispred kue. Tako sam krenuo sam dugim hodnikom i niz uske stepenice do izlaznih vrata. U trenutku kad sam iskoraio kroz vrata neto je eksplodiralo u zraku. Osjetio sam estoki udarac i bol pod rebrima koja mi je oduzimala dah. Oamuen, pogledao sam oko sebe i primjetio da puno krvarim. Koulja mi je bila ve sva krvava i sad je krv prolazila na vojniku bluzu. Jedino na ta sam pomislio bilo je pucali su na mene! na mene! Pao sam na koljena. uo sam korake iza sebe. Neko je silazio stepanicama. Bio je to Nikolaj i Boris, naoruani i spremni zbrisati s lica zemlje moje ubice. Ali oni su ve bili daleko. Nikolaj i Boris su spustili oruje i pomogli mi da se dignem, a onda me uveli u kuu. U unutranjem depu moje kine kabanice imao sam sve svoje papire, pisma, iskaznice, dokumente i ostalo. Sergeju, zaista si imao sreu! - povika Boris dok je praznio moj dep koji je bio ba na lijevoj strani. Kugla je probila debeli adresar, papire, iskaznice i odijelo i zaustavila se ispod koe. Nakon to je Boris pogledao ranu i rupe na papirima, ree mi: Da nisi imao ovu hrpu papira ve bi bio mrtav! S naim maramicama i Borisovom kouljom napravili smo provizorni zavoj i zavezali ranu da ne krvari. Onda su me odvezli u bolnicu. Bio je to susret sa smru kojoj sam za dlaku izmakao. Nakon to sam otputen iz bolnice proveo sam kod Borisa jo nekoliko dana da se jo malo priuvam. Nita nisam radio, nego samo pio. Nikad nisam bio veliki pijanica. U Barisevu sam pio kao i ostala djeca, a poslije tu i tamo po malo. Ali uvijek bih prestajao kada bih osjetio da u se napiti, jer sam elio ostati u dobroj fizikoj i psihikoj kondiciji. Znao sam da previe alkohola kodi i opijao sam se samo u posebnim prigodama. Jednog jutra nakon velikog slavlja to ga je Boris priredio u moju ast probudio sam se oko 9 sati i vidio da ostali jo nisu uraunljivi. Jo uvik omamljen od svega toga, izaao sam malo na svjei zrak. Tamo sam naao jo jednoga koji je

51

Oprosti mi Nataa
izgleda imao istu namjeru. Imao je otprilike 50 godina, snane grae i imao je jednu drvenu nogu. Budui da smo se obojica htjeli osloboditi pauine iz glave, krenuli smo malo u oblinji park. Nakon nekoliko minuta naosmo klupu i tu sjedosmo. Nije dugo potrajalo i mi smo se zadubili u razgovor. Priao sam mu ko sam i ta imam u planu, a to sam isto i ja njega pitao. Na svoje veliko iznenaenje doznao sam da je on bio major u miliciji u Norilsku. Kad je spomenuo ime grada, naulio sam ui. Norilsk se ubraja meu najpoznatije gradove Sovjetskog Saveza, majstorsko djelo sjeverne tehnologije. Izgraen je na najsjevernijem dijelu zemlje pa slui kao svijetli primjer da se i na zamrznutom sjeveru mogu graditi gradovi prikladni za stanovanje. To je velianstveno! - povikao sam. Puno sam itao o tom fantastinom gradu u svojim kolskim knjigama. To je veliki tehniki uspjeh partije. Tehniki uspjeh! - otpuhivao je on. Vi utokljunci znate samo ono to pie u vaim knjigama. To je taj problem s vama! Vi vjerujete u sve to vam oni govore i sve vidite crno na bijelom! Pa nemojte se zbog toga uznemiravati, rekoh mu, htio sam samo biti ljubazan i kazati vam da sam o tome ve neto itao. Onda dobro. Odmah zaboravi sve to si itao! Nijedna rije nije istinita. To ja najbolje znam. Ja sam odatle. Bio sam major u miliciji. Ali kaliko je meni poznato, tamo su imali posebne maine i specijalna tehnoloka dostignua kako bi mogli svladati sve potekoe, protestvovao sam ja. Strojeve! - ree on i nasmija se. eli li zaista znati kakve smo strojeve imali? Strojevi su bili robovi. Pomrlo ih je na desetine hiljada dok smo gradili grad. Kosti su im tamo. To ti je tehnologija koju je Norilsk ugradio - krv i kosti robova. Nisam mogao povjerovati u to to sam uo. Poelio sam da to shvatim samo kao brbljanje jednog pijanice. Ali kako sam mogao? Taj ovjek je bivi major i to to pria sigurno je istina jer je i on tamo bio i pomagao u izgradnji. Vidio sam ih na hiljade kako umiru, nastavio je on dalje, umirali su od gladi i od hladnoe ili od obadvoga. Dalje mi je nastavio priati kako je svoj ivot posvetio komunizmu. Kad je izbila revolucija u Maarskoj 1956. poslali su ga u Maarsku. Dok se tamo borio kao zapovjednik topnitva, jedna mu je kugla prostrijelila nogu koju je kasnije morao amputirati. Iza toga, ree on, postao sa bezvrijedan, beskoristan za bilo ta. Poslali su me u Norilsk da tamo tjeram tu sirotinju na posao. Za to sam im jo bio dobar. Ovaj razgovor imao je za mene neto oskvrnujue. Taj ovjek, stranac, napada sistem u koji sam vjerovao; a to to sad ujem nimalo mi se ne svia. Pokuao sam da ga vie ne sluam, ali to nije ilo. Moj sinko, zna ta su mi dali? O, oni su bili jako dobri prema meni! Dali su mi jednu drvenu nogu i svki mjesec punu aku rubalja od kojih sam jedva mogao ivjeti. A onda su me izbacili van. O, da, izgledalo mi je da se die, i jo su mi neto dali, nastavi on, zna li ta? Punu aku ordena. Gurnuo je ruku u dep i izvukao ih nekoliko. Kako vidi, dobro sam im sluio i u Maarskoj i u Norilsku. Pokazivao mi je ordene i nastavio: Medalje! ta u s njima? Pojesti ih? Platiti njima stanarinu? Gledaj me, sinko. Zautio je kao da ga zaista trebam pogledati od glave do pote. I pogledao sam ga. Morao sam potvrditi sve to je govorio. Sam je sebe prozvao starim i beskorisnim i jo mi je jednom ponovio da ima drvenu nogu i 45 rubalja mjeseno. On zaista nije odgovarao mojoj predodbi o zasluenom komunistikom vojniku u penziji. Ordeni da. Ali ne siromatvo, ogorenost i ova velika beznadnost.

52

Oprosti mi Nataa
Napao ga je kaalj i ordeni su mu popadali u blato. Ispljuvavao je krv. S maramicom si je obrisao krvava usta, a onda kleknuo u blato da pokupi svoje ordene. Ja sam ustao i otiao. E, da, mislio sam, ako je istina to ovaj stari pria, onda je to sigurno ve prolost. Trebam ivjeti za svoju budunost. To je sada najvanije. Samo ludaci ostaju u prolosti, tako su nas uili. Sigurno je da je naa partija imala puno potekoa, na poetku dok je zemlja morala proi kroz mnoge potekoe. Neke manje nepravde morale su se dogoditi. Uostalom u kojoj zemlji nema nepravde? Ipak, svi su mrtvi, mrtvi su samo zato to se trebao sagraditi jedan grad! Moe li se to posmatrati kao nepravda? Vodio sam neku vrstu rasprave sa samim sobom i na kraju sam odluio sve to odstraniti iz svog sjeanja. Bilo kako bilo, nisam naao odgovor na pitanja; ivot je za mene morao tei dalje i unato tome to ova patetina osoba trai svoje ordene po blatu i to je mue toliki problemi. Usprkos svemu s mukom mi je uspjevalo da zaboravim ovaj dogaaj. Spremao sam se na put. Uskoro u krenuti na daleki istok Sovjetskog Saveza i zapoeti svoju uzbudljivu karijeru u sovjetskoj mornarici.

53

Oprosti mi Nataa
10. NA POMORSKOJ AKADEMIJI NA KAMATKI Moje prvo mjesto nakon odlaska iz Novosibirska i nakon duge beskonane vonje visoravnima Sibira bila je magijska luka Vladivostok. Ostao sam tu dvije sedmice, a onda sam bio odreen u Blagoveensk na samoj granici Kine gdje je neko vrijeme vladala velika vojna napetost; bilo je ak i pucanja izmeu ruskih i kineskih trupa na Amuru. Pripadao sam pomorskoj vojnoj jedinici koju su uspostavili protiv Kineza i tom sam prilikom bio umjean u oruani sukob s Kinezima. Kasnije su me pozvali u Vladivostok odakle sam trebao poi brodom u Nakotku, veliku sovjetsku luku, a odatle nastaviti put u Petropavlovsk gdje u nastaviti svoj studij na Pomorskoj akademiji. Stigao sam tamo krajem septembra 1968. i tu zapoeo svoj dvo i pol godinji studij kao radio oficir. Petropavlovsk je glavni grad provincije Kamatke s 15000 stanovnika. To je grad s poploanim ulicama i ulinim svjetiljkama u sreditu grada, a izvan sredita ne. Stanovnici su ljudi iz svih djelova Rusije. Zbog mnogobrojnih pomorskih i vojnih baza stanovnitvo uglavnom sainjavaju mladi ljudi. Ali ima tu i mnogo vojnog osoblja koje je nakon penzije tu i ostalo. Pomomrska akademija u Petropavlovsku bila je pod ravnanjem komandanta Viktora Jelisajeva, mladog oficira koji je veoma brzo doao do te asti. Pomorska je baza obuhvaala veliki izduenu teritoriju gdje se studijem i vjebanjem spremalo 1200 oficiraskih pripravnika za budui poziv. Ovih 1200 studenata bili su krema, najbolji meu najboljima, brino probrani u cijeloj zemlji. ivot na Akademiji sastojao se uglavnom iz dva dijela: studij pomorstva i aktivnosti u komunistikoj partiji. Studij pomorstva obuhvaao je nekoliko podruja: plovidbu, radio vezu, mehaniku i ostalo. Intenzivno smo studirali i uglavnom se usmjeravali na na izborni predmet. Budui da u Rusiji sve ima politiki vid, partija nadzire svaku fazu ivota, moglo se oekivati da e partija posebno paziti na odgoj buduih oficira. Tako je i bilo. Nekoliko dana nakon dolaska pozvao me komandant Jelisajev u svoj ured. Tamo se nalo jo nekoliko oficira i jedan ovjek u civilu. Predstavili su mi ga kao sekretara KP grada. Kourdakov, rekao je pokazujui na dokumente u ruci, proitali smo vae ocjene kao partijskog aktiviste to smo takoer uinili i kod ostalih pitomaca. Moramo ovdje na Akademiji postaviti jednoga za vou Komunistike omladinske lige. Na Akademiji ima hiljadu dvjesto mladih kadeta. Jednoglasno smo odluili da ste vi najprihvatljiviji za tu dunost. Svi su izvjetaji o vama besprijekorni. Od prve godine kolovanja ste aktivist. Vaa grupa je na oblasnom natjecanju u Novosibirsku dobila nagradu, i u Lenjingradu ste se pokazali kao najbolji. Vi ste za to kao stvoreni. Vi ste na ovjek. To me priznanje malo omamilo. Odgovoran sam za odgoj i pouavanje 1200 buduih komunistikih oficira, a bilo mi je tek 18 godina. Dok sam se vraao kroz dvorite Akademije do svoje sobice, uo sam samog sebe kako si govorim: Sergeju, ovo ti je jedinstvena prilika u ivotu, prilika koja se vie nikad nee pojaviti. Jo e ti daleko dospjeti!

54

Oprosti mi Nataa
Otprilike tri petine vremena morali smo posvetiti studiju politike, a ostale dvije tehnikom dijelu. Kao oficiri ruske mornarice morali smo snositi veliku odgovornost za ratne brodove. I zbog te vojne moi kojom emo raspolagati morali smo biti politiki stabilni i apsolutno povjerljivi. To je i bio razlog zato se troilo toliko vremena i truda oko naeg politikog napretka. Imali smo odrasle nadglednike koji su nam asistirali na naim vjebama, ali politika odgovornost bila je u naim rukama. Raspolagao sam sa est porunika kojima su opet bile podreane grupe od 50, 100 ili 200 ljudi. Oni su sainjavali moj kabinet. Moja je dunost bila da ih organizujem i nadgledam i pokazujem im kako e voditi politike vjebe. Upute sam dobijao od glavne Komunistike omladinske lige iz Moskve. Trebao sam paziti da se sve te upute budno izvravaju. Preko svog kabineta snosio sam odgovornost da se odreeni posao uradi i da se politiki studij organizuje za sve pitomce. Sve u svemu moja je zadaa bila da svaki pojedini pitomac koji zavri svoj studij i preuzme odgovornost u mornarici bude i dovoljno jak, krajnje disciplinovan te svim svojim biem odan komunizmu. Omladinska liga bila je uvar partije u pitanjima politike i komunizma za svih 1200 pitomaca. Ako je koji pitomac imao problema s drugima ili ak i sa samim komandantom Akademije, ima je poi pravo k meni i iznijeti mi svoj problem. A onda je moj zadatak bio da u njegovo ime govorim s komandantom, ako sam bio siguran da je ovaj u pravu. Stari oficiri nisu bili za ovakav dvostruki autoritet u okviru vojne baze. Htjeli su da njihov autoritet bude najvii i konaan. Ali partija je to isto pravo dala Komunistikoj omladinskoj ligi. U nekim sluajevima imala je liga ak pravo da nadgleda neke od oficira, akoje to bilo potrebno. Politika sloboda bila je vanija od tehnikog znanja. Ako je neki pitomac morao snositi posljedice za svoje ponaanje, onda je to bilo zbog toga to je poeo sumnjati u komunistike ciljeve ili je oslabila njegova povezanost s komunizmom. Tada bih ga pozvao k sebi i odrao mu temeljitu lekciju. Nakon toga sam ga dovodio na sastanak svih liga i tamo ga jo grdio. Ovakvom okantnom metodom trebalo se postii da se dotini pitomac uvijek kasnije sjea gdje je njegovo mjesto i kamo pripada. Samo jedna rije omladinske lige iznad mog potpisa mogla je zauvijek unititi korijen mladog oficirskog pripravnika. Mogao je biti otputen ili degradiran na obinog mornara ili skinut na najnii stupanj koji postoji u vojsci. Kanjavanja su slijedila odmah i na licu mjesta za i najmanje prestupe protiv zakona. Prekraj je mogao donijeti pitomcu kaznu od 15 dana zatvora i tamo je ivio samo o kruhu i vodi. Druga je kazna bila 25 sati na strai. Ako se nekog uhvati na spavanju, kanjavan je zatvorom. Krajnji cilj ovakvih postupaka bio je da ih se istrenira da slijepo sluaju svaku naredbu svoji nadreenih bez linog razmiljanja. Trebali smo postati oficiri i druge voditi, ali prije nego to smo poeli zapovjedati, morali smo i sami nauiti druge sluati. Odluio sam svoj artoritet ostvariti odgovorno i razumno. Pomagao sam pitomcima koliko sam god mogao. Imao sam razumjevanja za ljudske slabosti te je moj lini zadatak i elja bila da to vie kadeta uspjeno zavri svoj studij. Ali to nije bilo uvijek mogue. Pritisak je bio veoma snaan. Neprestani marevi, vjebe, tehniki studij, studij marksizma i lenjinizma, drugi teki dodatni satovi kao subotnici (dobrovoljne radne brigade) donosile su mnogima velike potekoe. Prve godine u Petropavlovsku poinila su tri pitomca samoubistvo vatrenim orujem ili vjeanjem. Za njih je to bilo previe. Sjeam se jednog mladia

55

Oprosti mi Nataa
koji je bio optuen da je za vrijeme strae spavao i zbog toga osuen na 24 sata strae. To je za njega bilo nemogue i nestao je. Zakljuili smo da je pobjegao. Ali sljedeeg smo ga dana nali objeenog na tavanu. Posebno alostan sluaj s kojim sam se pozabavio bio je onaj s jednim mladim drugom kojemu sam pokuao pomoi. Skoio je s treeg kata i ostao na mjestu mrtav. Dobili smo nareanje da govorimo da je bio pijan i da nije znao ta radi. Ali ja sam znao ta je bilo, znao sam da je svjesno uinio samoubistvo. Ali morao sam sluati kao i drugi. Ponekad mi je kao voi lige uspijevalo zauzeti se za kojeg kadeta iako je vostvo Akademije odluilo otpustiti ga. Davao sam im tada do znanja da se mladiu mora dati mogunost i obeavao sam da u se lino zauzeti da dotini temeljito proui Lenjinovu nauku i da od njega napravimo dobrog komunistikog oficira. Molim vas, pruite mu jo jednu mogunost! - bio je moj gorui apel. Pa dobro, Kourdakov, esto sam dobijao odgovor, dajemo ti tri mjeseca da ga izvue. U veini sluajeva to mi je i uspijevalo. Izvjetaj o svom poslu morao sam dostavljati centralnom komitetu KP u Petropavlovsku. Moje obaveze dovele su me u neposredni kontakt s partijskim voama iz Moskve. Od njih sam dobijao smjernice za vjebe, lekcije i kopije predavanja koja sam morao odrati pitomcima. Upoznao sam se s najviim komunistikim oficirima provincije Kamatke kao i lokalnim Gorkomom grada Petropavlovska. Bio je to glavni sekretarijat KP u tom gradu. Ove veze pruile su mi mogunost uvida u unutranji rad partije. Meu ugodne obaveze ubrajalo se i organiziranje zabavnih i kulturnih dogaaja Akademije. To je spadalo u rubriku politiki razvoj. Na kulturne priredbe esto smo pozivali umjetnike iz Moskve koji su uvijek bili primljeni s oduevljenjem. Manji odziv je bio na predavanja. Lino sam morao ukazati partijskim funkcijonerima iz Moskve dobar prijem, inae! Mnogi od tih docenata redovno su nas posjeivali. Od septembra 1968. do maja 1969. vie puta su me iz Grokoma molili da doem u koju kolu ili na fakultet i odrim predavanje o komunizmu ili o svjetskopolitikim zbivanjima. Govorio sam o mijeanju Amerike u Vijetnamu, o opasnostima od imperijalizma, o znaenju vojne moi Sovjetskog Saveza, o lenjinizmu, marksizmu i drugim politikim temama. Trudio sam se da zanimljivo govorim i uskoro sam postao omiljen govornik s dobro posjeenim predavanjima. Uz ove aktivnosti sudjelovao sam i u sportskim disciplinama kao: hrvanje, dudo, karate, tranje na duge i kratke staze. Stalno sam neto radio, ali nita me nije odmaralo. Usprkos tome volio sam taj svoj radni, aktivni ivot. Jednoga dana kad sam bio u Gorkomu u Petropavlovsku, jedan me partijski oficir zagrli i ree: Kourdakov, mogu ti rei da svoju dunost izvrsno obavlja. Mi ovdje s Pomorskom akademijom imamo daleko manje potekoa od ostalih vojnih institucija. Zaista si sposoban organizator. Mladiu, samo tako nastavi! Lice mi je zasjalo i od veselja nisam znao ta bih rekao. Kad sam se okrenuo i htio izai iz sobe, pristupio je voa ovdanje partije i rekao: Mladiu, samo ovako nastavi! Ima sjajnu budunost pred sobom. Takve ljude mi trebamo. Samo tako nastavi i daleko e stii! Na oblacima sam se vraao na Akademiju. To je bio moj ivot. Moji ljudi. Partija je bila moja porodica. Bio sam dio neega u to sam mogao vjerovati, kome sam pripadao i za to sam ivio. Znao sam ta je disciplina, autoritet i teak posao, a i

56

Oprosti mi Nataa
partija je znala za sve to nagraditi. To je bio jedan od najsmionijih trenutaka! Osjeao sam se posve u skladu sa svijetom.

57

Oprosti mi Nataa
11. NALOG TAJNE POLICIJE Jednog dana u maju 1969. upravo sam sjedio u svom razredu i radio za Komunistiku omladinsku ligu kad neko pokuca na vrata. Da, rekoh i podigoh pogled s posla. ovjek koji je uao bio mi je nepoznat. Djelovao je usiljeno. Bio je snano graen. Gusta, crna kosa, strogo zaeljana i bio je u civilu. Govorio je nekim posebnim piskutavim glasom koji me podsjeao na tektanje mitraljeza. To mu je govor inilo nerazumljivijim. Morao sam ga paljivo sluati da bih razumio ta govori. Predstavio se kao Ivan Azarov. Za njega sam ve uo. Bio je major u KGB-u, tajnoj policiji, ovdje u Kamatki. KGB je elita sovjetske tajne policije i raspolae s daleko veim autoritetom nego milicija u uniformi. Kad sam uo njegovo ime, skoro sam se zaguio. Pa ta hoe od mene KGB? Azarov je izvukao iz svoje aktovke nekoliko razliitih papira s mojim imenom i razastro ih po stolu. Kourdakov, ree mi, istraio sam tvoje ocjene sve od onog vremena kad si sa est godina bio u djejem domu Broj 1. Za takvog mladog ovjeka kao to si ti, takva sjajna prolost puno znai! Slegao sam ramenima to je trebalo znaiti skromnost. Mora znati, produio je on, da u naoj zemlji ima nekoliko tekih problema koje moramo predusresti na poseban nain. Kako ti je moda poznato, ja sam iz policije. A onda mi je nastavio priati kako treba biti osposobljena posebna policijska trupa koja bi radila samostalno kao slubena grupa tajne policije u Petropavlovsku. Ova posebna grupa dobit e zadatke s kojima se regularna milicija ne moe baviti iz razliitih razloga, objanjavao je on, ovakve sline grupe oivjet e posvuda u Rusiji. Dobili smo uputstva od naih partijskih vrhova iz Moskve da i ovdje takvo neto osnujemo. Trenutak je zautio, a onda opet nastavio: Traimo ovjeka koji bi prouzeo vostvo ove specijalne grupe. Tako je to dakle! - mislio sam. Pokuao sam iznijeti sve mogue razloge zbog ega ovu velikodunu ponudu ne bih mogao prihvatiti. Imao sam ve pune ruke posla. Ali Azarov se nije dao smesti. Nastavio je dalje svojim brzim isprekidanim glasom: Ne znam da li se sjea, ali bio sam prisutan na jednom sastanku u koli gdje si govorio. Nisam se toga sjeao. Govorio si tako dobro da se ne sjeam da si ikada bio bolji. Uenici su upijali svaku rije s tvojih usta. Onda je preao na stvar. Mi trebamo vou s takvim kvalitetima, Kourdakov. On mora biti u stanju da okupi ljude, da ih organizuje i da im zapovjeda ta trebaju raditi. A o tebi sam upravo to uo, dodao je, a govor je popratio kuckanjem prstiju po stolu. Vjerujem da ti bi mogao biti ba taj pravi koji bi mogao organizovati i voditi nau posebnu grupu. On mi je mogao i izriito narediti da preuzmem tu dunost, ali ja sam stalno traio razloge kako bih mogao kazati - ne! nakon mojih primjedbi opet je nastavio govoriti. Primijetio sam da nije nauio da ga se prekida. Jasno je da e za ovaj poseban posao dobiti i posebnu platu iz specijalnog fonda koji e se osnovati u Moskvi samo za tu svrhu. Dobit e 25 rubalja po nalogu. Nisam vjerovao svojim uima! Jesam li dobro uo? On tako brzo govori, vjerovatno ga nisam dobro razumio. Molim vas, hoete li jo jednom ponoviti zadnju reenicu! - upitao sam ga.

58

Oprosti mi Nataa
On se nasmjeio i nastavio: Znam ta misli; ali dobro si uo. Ovo je specijalna grupa i ona e biti plaena iz specijalnog fonda. To je istina - dobit e po nalogu 25 rubalja. Kao pitomac Pomorske akademije dobijao sam 7 rubalja za mjesec dana, a sada 25 po nalogu! Ako bih bio oficir na Akademiji mogao bih dobiti najvie 70 rubalja na mjesec. Samo s tri operacije s jednim takvim timom dobit u vie novaca nego to je mjesena plata u mornarici. Azarov je primjetio plamen u mojim oima. Dakle prihvaa ponudu? - upitao je. Da, svakako, rekao sam, ali zato ba ja? Jednostavno iz tri razloga. Kao prvo ti si oficir pripravnik u vojnoj koli i ti ve pripada dravi. Ne treba naputati svoje zvanje. To je za tebe jednostavno. Drugo, ne mogu nikako zaboraviti tvoj govor o komunizmu i svjetskim zbivanjima. Zatim pokazuje da si sposoban voditi, a to je za to mjesto neophodno. Trea, i glavno je to to ti ima kontakta s ostalim ljudima i moi e pronai prave koji su za taj posao. U zadnjoj taki morao sam se s njim sloiti. Kao voa Komunistike omladinske lige podravao sam prijateljske veze skoro sa svim partijskim sekreterijatima koji su mi bili podloni. Ovi su pak poznavali sve pitomce na Akademiji. Samo sam trebao narediti: Pronai mi trojicu najjaih, i oni bi to uinili. Imao sam veze, ali i autoritet da izaberem najbolje ljude izmeu 1200 oficirskih pripravnika. Koliko ljudi trebate? - upitao sam Azarova. Najmanje 20, odgovorio je, neemo ih uvijek sve trebati u isto vrijeme, ali elimo imati najmanje 20 ljudi na okupu na koje se moemo osloniti. Odmah sam poeo razmiljati ko bi to sve mogao biti. Kourdakov, izaberi si ljude i doi mi ih predstaviti najkasnije za deset dana. elio bih svakog lino upoznati i dati vam ovjeka koji e do u sitnice upravljati vaim operacijama. U redu, odgovorio sam. Major je ustao i iziao. Nisam bio od juer i znao sam ta imaju u planu. Trebat emo se obraunavati s pijancima, ubicama, napadaima i ostalim prekriteljima zakona kojima regularna policija ne moe stati na kraj. Ovdje, u lukom gradu Petropavlovsku ima svakakvih tipova i sigurno ih se hoe rijeiti. Trebao sam dakle nekoliko sirovih, neustraivih i grubih mladia koji e biti sposobni rastaviti zavaene. Bio sam siguran da i ja u te spadam. Ve godinama discipliniram svoje tijelo u izdrljivosti i nedavno sam postao dudo ampion cijele Kamatke. Morao sam izabrati jo 20 mladia kao to sam ja. Prvo sam pomislio na svoje sportske drugove i ve sam se za neke odluio. Sve su to ljudi koje sam upoznao u naoj omladinskoj sportskoj ligi - pobjednici u boksu, dudu i jo neke dobre atlete. Kao za prvog odluio sam se za Viktora Metvejeva. Bio je jak, 2 metra visok i teak 100 kilograma. Iako krupan, bio je brz i spretan. Lice mu je bilo milo i drago, ali srce hladno kao kamen. Bio je jedan od mojih bliskih prijatelja i suradnik u ligi. Njemu je bilo podreeno 200 pitomaca u radio-odjelu. Bio je jedan od najboljih hokejaa u naem timu. Jedan jedini put sam imao s njim problema na naem sportskom natjecanju. Na poetku je uvijek bila prijateljska igra u dudu ili rvanju, ali ponekad se znalo dogoditi da obojca izgubimo kontrolu.

59

Oprosti mi Nataa
U okviru svog kruga prijatelja i suradnika bio je Viktor dobar ovjek. Kad bi se poeo boriti, bio je kao opsjednut. Neto ivotinjsko bi u njemu dolo do izraaja. U takvim je trenutcima zbilja bio opasan, a to sam kasnije i doivio. Viktor je puno patio zbog svojih ambicija. elio je biti pilot, ali nije uspio poloiti ispit i izgubio je zbog toga dvije godine. Iako je bio dvije godine stariji od mene, po inu je bio nii i zbog toga je patio od osjeaja manje vrijednosti. U dudu je postigao svoj cilj i postao ampion cijele istone Rusije. Drugi kojeg sam izabrao bio je Anatolij Livenko, playboy Petropavlovska. Bio je visok, jak, zgodan i armantan. Njegova dulja crna kosa, crni brkovi i velike crne oi davale su mu izgled vatrenog ljubavnika. Iako je izgledao kao ljubimac ena, niko me se to nije usudio kazati, jedino njegovi bliski prijatelji, ali i oni samo u ali. Anatolij je bio prvoklasan, dobro izvjeban boksa koji je u toj disciplini bio na treem mjestu u Sovjetskom Savezu. Svi su bili miljenja da je mogao postati prvakom Rusije samo da na jednoj utakmici nije povredio rame. Do tog trenutka bio je Kamatkina nada za olimpijske igre. Takva jedna klasa je bio Anatolij. Sljedei ovjek po mom izboru bio je Aleksandar Guljajev, nervozan, napet, ekspozivnog temperamenta, to ga je kasnije stajalo ivota. Aleks nije bio sporta, ali je bio visok, jak i nasilan. Reagovao je impulsivno, bez prethodnog razmiljanja. Bio je iz Novosibirska i bili smo dobri prijatelji. Mislim da je bio najodluniji od svih mojih ljudi. Kad si je on neto zabio u glavu, onda nije imao mira dok to ne provede u djelo. Imao je okruglo, glatko lice i nos jako slian Viktorovom. Zbog toga smo ih zvali braa po nosu. Vladimir Selenov bio je neto nii u mom izabranom timu. Nije bio, dodue, visok, ali zato veoma dobar i jak boksa. Bio je veseo i inilo se da je za njega ivot uivanje. Nije bio na Akademiji zato to je to bila njegova elja, nego zato to je htio izbjei odlazak u vojsku. Zapravo ni sam nije znao ta bi htio, ali je na kraju doao do zakljuka da je Akademija jo najmanje zlo od svih zala. To stalno mariranje, esto je govorio, svugdje je isto, ali ipak je bolje nego drugdje. Jednom je pokuao sve samo da izae iz mornarice. Neki od pitomaca znali su se ozbiljno raniti ili su se namjerno zarazili tuberkulozom ili kojim drugom ozbiljnom boleu samo da ih otpuste iz slube. Takvo neto Vladimir nikada nije uinio, ali je esto znao govoriti o takvom planu da slomi nogu, odree se prst, simulira srani udar ili neto slino tome. Ali nikada nije preduzeo neto ozbiljnije, samo je to govorio. Jedino to je ozbiljno inio bilo je boksanje. Bio je prvak srednje kategorije na Kamatki. Najvei u naoj grupi bio je Jurij Beretenikov. Majka mu je bila direktorica u dravnoj koli broj 14 u Petropavlovsku i imala je puno prijatelja u KP. Jurij je bio neobino jak i volio je borbu, posebno u autobusima. esto je putovao autobusom ne zato da bi negdje stigao, nego zato da bi prekinuo svau ili tuu. Obino su nai autobusi bili prepuni vojnog osoblja. Jednom je kod naglag koenja autobusa Jurija neko gurnuo. To je za njega bio dovoljan razlog da krivcu vrati jakim udarcem. U jednu takvu guvu ukljuili su se svi mladi putnici i Jurij se naao u pravoj bitci. Uspjelo mu je da se civili potuku s milicijom. To je bila prava vreva. ofer se okrenuo, vidio guvu i s cijelim autobusom ravno na milicijsku stanicu. Takav je bio Jurij. ivio je samo za guvu. Usprkos tome svi smo ga voljeli. Bio je naobraen, pametan, aljiv i uvijek je zbijao neke gluposti. Bio sam uvjeren da je on od svih maldia koji su se upisali na Akademiju najvei antimilitarista. Do ovoga je doao samo preko svojih dobrostojeih roditelja.

60

Oprosti mi Nataa
Kad je za vrijeme sata bio pozvan na plou, stao bi tamo u vojnikom stavu, posve ozbiljan i na pitanje bi dao pogrean odgovor. Ako bi mu oficir dao do znanja da odgovor nije dobar, on bi objesio glavu i putao iz sebe nekakve krikove na to smo se mi svi gromoglasno smijali. Jodnom je tako pomilovao po glavi jednog starijeg, elavog oficira i rekao mu: Na dobrom krovu ipak ne moe rasti trava. Jurij je esto zbog svog loeg ponaanja bio pozivan na odgovornost, ali to njemu nije ba nita znailo. U svom ivotu elio je ili ljude nasmijati ili ih navesti da se potuku, ali po mogunosti da i on bude prisutan. Njegovi su pretpostavljeni na kraju odluili da usprkos uticaju njegovih roditelja on ne bude oficir nego obian mornar. Ali dok je bio u mojoj grupi pokazao se kao jedan od najjaih, najgrubljih i najpouzdanijih. Sljedei predstavnik nae grupe bio je Sergej Kanonenko, Ukrajinac, jedan od mojih asistenata iz omladinske lige. Bio je jak, pouzdan, brutalan, hladan, skoro bez i najmanjeg znaka osjeaja. Pripadao je naem rvakom timu. Bio je snaan i imao je skoro 100 kilograma. Volio je u tunjavi povui svoj no i moralo se paziti na njega da ga ne bi i upotrijebio. Bilo je i drugih prijatelja, kao Vladimir Litovka, Viktor Lazarov, sve sami jaki i snani atlete. Oni i ja bit emo jezgro milicijske grupe. Da dopunim ostala mjesta zahtjevao sam od svojih asistenata iz omladinske lige da mi dadnu imena najjaih i najsnanijih mladia koji su bili vini boksu, rvanju ili dudu. Vjerovao sam da se u cijeloj Rusiji ne bi mogla skupiti takva grupa. Azarov je traio najbolje i treba ih dobiti. Nakon to sam sastavio listu, potraio sam svakog pojedinog. Skoro su svi pokuavali nai razloge da se izvuku. Sergeju, pa prezaposlen sam. Imam ve toliko posla, govorili su neki. I sve je ilo tako dok ne bih spomenuo novac koji e svaki dobiti. Onda vie nia nisam trebao rei. Tada bi me oni upitali: Sergeju, kada emo zapoeti? Dobiti 25 rubalja za posao koji je trajao svega nekoliko sati nije ba loe. Vjerovatno je samo Jurij pristao zbog tunjave, a ne zbog novca. Uskoro sam imao na okupu ve 21 ovjeka. Pozvao sam ih k sebi. Jo se nikad u mojoj sobi nisu skupili tako visoki i snani momci. U to ime smo malo i popili. Rekao sam ima da se sljedeeg dana moramo javiti glavnoj upravi KP kod Ivana Azarova u Petropavlovsk. U dogovoreni sat svi smo se, dakle, nali kod Azarova. Kad je uao pogledao je dobro moje ljude i rekao mi: Dobro, Kourdakov, vidim da si ozbiljno shvatio moje rijei kad sam ti rekao da probere ljude. Dok je svakog posebno propitkivao, primjetio sam da je veoma zadovoljan. A onda nam je zapovjedio da sjednemo i dao nam nekoliko uvodnih objanjenja zato je elio ba takvu grupu. Zamolio sam Kourdakova iz odreanih razloga da vas dovede ovamo. U cijeloj zemlji imamo problema s neprijateljima naeg naroda. Da bismo ih uinili nekodljivima osnivamo specijalnu grupu koja e usko suraivati s milicijom. Tehniki gledano vi radite za miliciju u Petropavlovsku. Gledano iz zavjesa vama e upravljati moj ured u glavnoj partijskoj upravi. Vi ete biti posebno organizovana grupa na osnovu direktne naredbe iz Moskve da se iskorjeni neprijatelj naroda. Vas se dakle nee uzimati za obiin milicijski posao. Ima li kakvih pitanja? Pitanja nije bilo. A on je nastavio: Poslije ovik kratkih uputa upoznat ete vaeg policijskog efa kome ete biti direktno podreani u svim vaim pothvatima. Ja u lino biti odgovoran za vae akcije i zbog toga u obavjestiti vae pretpostavljene oficire da ves trebaju staviti na raspolaganje miliciji. Tako emo biti sigurni da ete dobiti propusnice da moete napustiti svoju vojnu bazu u svako vrijeme. Jasno da

61

Oprosti mi Nataa
vae obaveze prema Akademiji ostaju jer vi ste pitomci, ali vaa dunost i odgovornost prema miliciji, kao posebne grupe, slijedi odmah iza toga. Ima li kakvih pitanja? Niko nita nije pitao. Najprije ete dobiti nekoliko uvodnih naloga. Za kratko vrijeme emo se opet vidjeti u mom uredu pa u vam dati sljedea uputstva. Ssda u vas predstaviti vaem efu koji e vam zapovjedati. Malo prije toga bio je uao jedan ovjek u jednostavnom odijelu i sjeo po strani. Bio je dovoljan jedan pogled da se zakljui da on sigurno pripada vojsci ili miliciji i da se ne osjea ugodno u civilu jer je svoj kaput zakopao sve do pod vrat i inilo se da se bolje osjea kad je tako sapet. Sad nam ree Azarov: elio bih vam predstaviti glavnog milicijskog efa Dimitrija Nikiforova. Nikiforov je ustao, popratio Azarovljevo predstavljanje s nekoliko nespretnih hvala lijepo i izrekao nam nekoliko pozdravnih rijei. U poetku nisam uopte bio oduevljen, ali sam znao da vanjski ustisak moe prevariti. Bio je nizak, nabijen, plave kose i hladnih svjetloplavih oiju. Iako nije bio visok, sve je na njemu bilo veliko - veliki crveni nos, neobino velika usta, jake kosti, ali slabi miii. Podbuhli, tamni kolobari oko oiju odavali su da je umoran. Po njegovom izgledu vidjelo se da se ne smije s njim aliti i bio sam siguran da bi bilo opasno potcjenjivati ga. Nikiforov je ve kao mladi 1947. doao u Kamatku. 1953. bio izabran za efa milicije u Petropavlovsku. Tu je zamjenio ovjeka koji je u pijanom stanju pucao na prolaznike; a onda su uhvatili i ubili. Uskoro sam doznao da ni Nikiforov nije bio ba puno bolji od svog prethodnika. I sam je bio opsjednut time da neto radi pa je esto puta zapostavljao svoju pravu dunost i odlazio u raciju. Nije bio oenjen, ali je ivio s jednom prostitutkom u stanu koji je imao samo najpotrebnije: hladnjak, krevet, stol i stolice i nita drugo. Sav negov ivot pripadao je miliciji i dravi. Dom mu nije nita znaio. Dali smo mu nadimak Jedenjak-Niki. Dobro se slagao s milicijskim krugovima i imao je dobre veze s komunistikim voama Kamatke. Posmatrajui ga tako pomislio sam: Bilo bi strano kad bi mi bio za petama! Nakon svih nespretnih pozdravnih rijei zapoeo je Nikiforov govoriti polako i oprezno, a naglaavao je svaku rije: Vi ste ljudi izabrani u jednu specijalnu grupu. Kao takvi bit ete pod mojom posebnom komandom i izvravat ete moje naloge. Zajedno s drugom Azarovim bit u odgovoran za va napredak i za vae zadatke. U naoj zemlji imamo sve vie problema s neprijateljem naeg naroda. Oni potajno rade i pokuavaju potkopati autoritet nae vlade. Na je zadatak da te neprijatelje otkrijemo i uinimo nekodljivim. U poetku ete dobiti samo rutinske naloge da se malo uklopite u posao. Onda emo vam drug Azarov i ja dati druga uputstva. Vi morate biti spremni da u svako doba moete doi u milicijsku stanicu. Dobijat ete naloge za koje milicija nema vremena, kao i one za koje nije dobro da ih milicija obavlja. Zato ete stalno biti u civilu. Pred narodom vi ete biti samo obini graani koji se bore protiv kriminala. Jeste li razumjeli? Bilo nam je jasno, a on je nastavio: Sad elim razgovarati s vaim voom. Vi moete ii, a ti, drue Kourdakov, doi k meni. Ostali su jedan za drugim naputali sobu. Nikiforov mi je saoptio da na posao odmah moe zapoeti. Naredio mi je da se za tri dana opet sa svojim ljudima navim u stanicu. Kad smo se nakon tri dana ponovo nali, ree nam drug Nikiforov da emo slijedeih nekoliko sedmica dobijati rutinske naloge i da trebamo biti dnevno tri sata

62

Oprosti mi Nataa
na raspolaganju policiji. Uskoro smo pomagali policiji u praktinim mjerama pri hapenju. Niije bilo nita neobino da se sedmino dogode dva ili tri ubistva. esto smo morali prekinuti tunjavu meu pijanim mornarima ili uguiti kakav drugi nered. Na je zadatak bi da primjenom sile opet uspostavimo mir i red. Tako su jednom prilikom poslali Viktora, Vladimira, mene i jo nekoliko drugih da u jednom baru u blizini luke napravimo red. U ovakvim pothvatima koristili smo policijska kola i moglo se u njih strpati skoro 20 ljudi. Kad smo tu veer krenuli u gostionicu da napravimo red, ree sam Nikiforov: Nemojte puno razmiljati ko je kriv, a ko prav. Stvar okonajte kako najbolje znate. Za boksae, dudo prvake i rvae bila je ovo naredba kao da se tigru donese svjee meso. Viktor je etvoricu odmah oborio na pod i nisu se vie ni pomakli. Mene su u toj guvi napala dvojica. Bili su vei od mene, ali sam ih se brzo oslobodio svojim spretnim karate i dudo udarcima. To je bio odlian sport! Trebali smo otprilike 20 minuta da prekinemo tunjavu. Bar je izgledao kao da je kroz njega proao orkan. Pogledao sam oko sebe. Viktor, Anatolij i trojca ostalih su se smijali. A Juraij! Taj je bio u devetom nebu od sree! Svima nam je to bila velika radost. Ta gdje smo mogli dobiti dozvolu da tuemo sve oko sebe i da jo k tome budemo plaeni? Borba je bila zavrena. Veina ljudi koji smo udarili laali su na podu i stenjali. Ti pijani pomorci nisu bili nikakvi protivnici jednoj discipliniranoj borbenoj grupi. Nismo nikoga uhvatili. Ovaj put smo samo imali nalog da borbu okonamo. Uradili smo to i rekao sam im: Deki, sad moemo ii! Uli smo u naa milicijska kola i otili natrag u stanicu gdje smo Nikiforovu ispriali kako smo bili uspjeni. Dobro, rekao je, svoj posao odlino obavljate! Vrijeme je prolazilo. Tri ili etri puta sedmino zvali su nas da okonamo kakvu svau ili da pomognemo miliciji u potrazi za nekom osobom. Ponekad bismo doli u stanicu, sjedili, ekali, pili, puili i razgovarali. A ako bi telefon zazvonio i neko javio da je negdje dolo do neke tuenjave ili ak ubistva, Nikiforov bi rekao: Kourdakov, moete ii! Izletjeli bismo van i uskoili u auto. Obino je vozio Viktor te bismo se zaputili na mjesto s plavim svjetlom i sirenom. Ni na koga nismo obraali panju. Iza svake racije dobili smo svojih 25 rubalja, a onda smo se zaputili u koji bar. Tamo smo jeli, pili, plesali s djevojkama i uivali do mile volje, sve dok se nismo ponovo vratili u vojnu bazu. Kako bilo da bilo, stvar nam se sviala. Mogli smo napustiti Akademiju u svako doba, to drugi pitomci nisu smjeli. I mogli smo ostati vani dokle smo htjeli. U takvom poslu dolazili smo u kontakat s najgorim ljudima i uskoro smo prema njima razvili takav odnos kao da uopte nisu ljudi. Kad nam se pruila prilika da izudaramo kojeg ubicu, ta zato ga ne bismo udarcima posve samljeli? Nikiforov se tome smijao, estitao nam i nazivao nas skulptorima lica. Ako nismo dovoljno udarali, onda nam je podrugljivo govorio mali njeni. Razumjeli smo ga. I teko je bilo onome ko nam je doao u ruke! Jednog me dana Nikiforov nazvao: Drue Kourdakov, elim da sutra popodne u etri sata doe sa svojima k meni. I Azarov e doi. elimo priati s vama. Obavjestio sam svoje ljude i nali smo se u milicijskoj sanici. Najprije je govorio Azarov: Dakle, uo sam da ste dobro uli u svoj posao. Sad je doao trenutak da zahvatimo u pravu sr vaeg zadatka. Upitao sam se ta li on sad ima u planu. Na posao radimo ve nekoliko tjedana. ta tu ima vie raditi?

63

Oprosti mi Nataa
On je nastavio: Htio sam da malo steknete iskustva prije nego to zaponete sa svojim pravim poslom. U Sovjetskom Savezu imomo nekoliko vrsta kriminala. Imamo tako neprijatelje drave, ubice, pijanice, prostititutke. Do sada ste s ovakvima imali posla. Ali to ni izdaleka nisu oni najopasniji. Ima kriminalaca koji su jo vea opasnost za sigurnost nae zemlje i naeg stava prema ivotu. Oni su jo opasniji jer su u naoj sredini i posve tiho potkopavaju stupove naeg sistema i prijete egsistenciji nae zemlje. Ljudi o kojima govorim izgledaju posve bezobasni. Ali nemojte se dati zavarati. Oni ire svoje otrovno miljenje, prijete naem drutvenom ivotu, truju nau djecu svojom naukom i potkopavaju nauku lenjinizma i marksizma. Ljudi o kojima govorim su religioznjiki, vjernici. Nisam shvatio ta je rekao. A on opet ponovi: To su religioznjiki! Htio je izgleda biti siguran da tano znamo o emu govori. To su vjernici, nastavio je dalje, koji su organizovali program djelovanja koji prijeti velikom napretku naeg naroda. Oni surauju s imperijalistima i pokuavaju okrnjiti i unititi tekovine KP u Rusiji. Sad se razbjesnio. Vidjelo se da je upravo opsjednut osjeanjima unitenja i mrnje. Oni su upravo zato opasni jer izgledaju bezopasni. Ubice i lopovi se odmah prepoznaju. Ali ovi ljudi su podli, podmukli i lukavi. Prije nego ih se uopte opazi, oni sve ono za to smo se mi teko borili potkapaju, truju ljude i prave nevjerovatne tete. Zato smo vas i okupili kao posebnu vrstu policije koja e se boriti protiv tih neprijatelja. Sad ste stekli malo prakse i dolo je vrijeme da se primite vaeg pravog posla. Vaa grupa je samo jedna meu tolikima u cijeloj zemlji koje se bore za istu stvar. Ve je krajnje vrijeme da te nepijatelje iskorijenimo iz zemlje. Sad je vrijeme da to poduzmemo. A to je va posao. Naredbe dolaze direktno iz Partijskog ureda i druga Brenjeva. Bit ete plaeni iz specijalnog fonda koji je osnovan za unitenje loih i zaraznih uticaja religije na sovjetski ivot. Nikiforov e kao i do sada biti va direktor. Sluao sam to zaueno. Otkako sam ono u Inskaju u blizini Novosibirska vidio sakupljenih dvije hiljade vjernika, esto sam o tome razmiljao. Ja sam jasno znao da nema Boga i da je vjera opijum za narod. Znao sam da religiji nema mjesta u Sovjetskom Savezu. Sa svim sam tim bio upoznat i esto sam o tome govorio u svojim predavanjima u koli, na univerzitetu, a i kao voa Komunistike omladinske lige. Ono to me je iznenadilo bila je injenica da religija i vjernici imaju mo koja bi predsatvljala opasnost za nau zemlju i da se protiv njih mora boriti. Naravno da sam znao da je to poput bolesti koja ovjeka napadne, a da on toga nije ni svjestan. Vjerovatno je dobro to se to eli ukloniti iz naeg drutva. Pogledajte tamo prijeko, rekao ja Azarov i pokazao nekoliko plakata na zidu na kojima se moglo itati trai se. Osim slika nekoliko ubica bila je i slika ovjeka koji se trai zbog neprijateljske akcije protiv naroda. Taj ovjek, nastavio je Azarov, truje djecu vjerskim narkoticima. Tajno je poduavao Bibliju. Kad se uhvati, dobit e sedam godina. Veselio sam se novcu koji sam u meuvremenu zaradio, ali ubice, lopovi i drugi kriminalci nisu spadali ba u one prave protiv kojih sam se trebao boriti kao komunist. Sad se susreem s pravim neprijateljima naroda i to je puno vie i znaajnije. To su oni pravi problemi o kojima sasm esto govorio na svojim predavanjima. Sad mogu neto protiv toga uiniti i bit u jo i plaen za to. To su za mene bile dobre vijesti.

64

Oprosti mi Nataa
Za vrijeme naeg razgovora upitao je na junak ena Anatolij: Drue Azarov, rekoste da su ti ljudi gori od ubica s kojima smo do sada imali posla. U kojoj mjeri? Drue Litovenko, nastavi Azarov, ubice mogu smaknuti nekoliko ljudi i njih se uhvati, ali ti vjernici ubijaju due i duh sovjetskog naroda i ire svoju otrovnu vjeru meu hiljadama. U zadnje dvije godine problem s tim vjernicima postaje jo i vei. Umjesto da izumru ili da napuste borbu protiv drave, oni se sve vie ire i uspijevaju mnoge pridobiti za sebe. Svjugdje, gdje god dou, truju duh nae sovjestske omladine. Dolo je vrijeme da partija to zaustavi. Posebna naredba protiv religioznih ljudi stigla je ravno iz Moskve. I vi ste dio tog programa. Sve organizacije koje se trebaju boriti protiv vjernika sakupljene su pod centralnim vostvom partije i sastavljena je grupa koja e upravljati ostalima u borbi protiv tih nevjernika. U isto vrijeme osnovana je radna grupa koja pomou kompjutera sakuplja informacije o vjernicima tako da ih se moe lako identifikovati i ui im se u trag. Jedan dio naeg rada sastojat e se i u pravljenju izvjetaja koji e sadravati imena i ostale pojedinosti o vernicima. Ti e se izvjetaji slati u Moskvu i bit e pohranjeni u kompjutere. Na taj nain moi emo u skoroj budunosti razoriti djelovanje ovih podmuklih i opasnih protivnika. Moskovski ogranak ove organizacije bavi se prouavanjem nauke vjernika kako bi im se moglo suprotstaviti na duhovnom nivou. U tu svrhu nai najbolji strunjaci studiraju njihovu literaturu, ukljuujui i Bibliju. Skoro bi se to moglo nazvati biblijskom kolom. Kad sam uo rije biblijska kola, sjetio sam se malog akona iz Bariseva koji je uvijek elio ii u takvu kolu. Ali drug Azarov sigurno nije mislio na ljude kao to je akon. Opet sam nastavio sluati njegovo predavanje. Izgledalo je kao da nee zavriti. Kad sam se okrenuo i pogledao oko sebe, vidio sam da su i drugi fascinirani kao i ja. Jo nikad nisam spoznao kolika opasnost prijeti naem sistemu od tih vjernika. Sad smo to svi znali. I znali smo vie o dinaminom aktivnom programu koji je sada oivio da bi zatitio nau zemlju. To je potvrivalo vitalnost i snagu nae KP. Iza svega toga stajali su ljudi koji su tano znali ta hoe. To su bili oni koji su promicali KP. Nisu sjedjeli mirno u svojim foteljama i ekali da im neprijatelj uniti zemlju. Bili smo ljudi od akcije i sluali smo puni uenja koliko nas je stajalo to da smo postali gospodari. U meni se probudio neopisivi ponos to pripadam KP. Konano emo im vratiti, mislio sam. Nai su neprijatelji otili predaleko. Mi, sovjetski narod, ve emo im pokazati. KP ima puno strpljenja, ali kad se jednom pree mjeru, onda zna ta treba raditi. Azarov je govorio i o drugoj grupi koje se specijalizovala da zapeati granice i da sprijei unoenje Biblija i druge hrianske literature iz inostranstva. O tom poduhvatu jo nikada nisam uo. Azarov je nastavio: Momci, u vaim je rukama da zaplijenite cjelokupnu religioznu literaturu. Zatim e se provjeriti iz koje zemlje ona dolazi i kako je ovamo doneena. Kad to doznamo, brzo emo tome stati na put- Odsjecite glavu, ree Azarov, i tijelo e umrijeti. Moramo pronai voe, glave tih vjerskih organizacija, a onda e i sami zabludjeli pristae doi do pameti i vratiti se na pravi put. Kad je Azarov zavrio sa svojom podukom, drali smo da su vjernici jadni, bijedni, podmukli ljudi koji se potajno sakupljau po svojim stanovima kako bi mogli ruiti nau vladu i trovati nam djecu. Bili smo tako ljuti na njih da smo odmah bili spremni na akciju da ih nauimo pameti i da ih se rijeimo.

65

Oprosti mi Nataa
Azarov nam je tokom dvije sedmice odravao ovakva i slina predavanja. Uili smo metode i tehnike kojima su se vjernici sluili. Za vrijeme tih predavanja upitao sam jednom zato se ne upotrebljava izraz religija ili hriani umjesto vjernici. Azarov mi je odgovorio: To je dobro pitanje, Kourdakov. Objasnit u ti. Zar nam ve drug Lenjin nije rekao da se ne trebamo bojati raligije, nego vjernika? To su nai najvei neprijatelji. Religiju moemo unititi i crkve pozatvarati. Pogledajte ovdje u Kamatki. ta vidite? Crkve? Naravno da ne. Mi to ne dozvoljavamo. Nema nijednog religioznog mjesta na Kamatki. Ni crkava ni religija ne predstavljaju opasnost. Samo su vjernici prava opasnost. Shvatio sam. Konano, i na djeji dom u Barisevu bio je crkva, jer zaista nije bilo teko pozatvarati crkve. Sad sam to razumio. Na je zadatak bio da ne dozvolimo da vjera u srcu naeg naroda pusti korjenje. Pogotovo kod djece i omladine. Puno vam hvala, drue Azarov, rekao sam u ime svojih ljudi, to su za nas bila izvrsna predavanja. Nismo ni slutili kakva su opasnost za nas ti naoko neduni ljudi.

66

Oprosti mi Nataa
12. PRVA RACIJA! KATASTROFA! Nekoliko dana kasnije, upravo sam bio zaposlen svojim radiotehnikim studijem, dopre preko razglasa glas: Kourdakov, Kourdakov, javi se odmah u kontrolni ured! Moj uitelj je klimnuo, spremio sam svoje knjige i poao. Deurni mi oficir u kontrolnom uredu ree: Kourdakov, ovdje je telefonsko obavjetenje od kapetana Nikiforova. Treba se veeras u 10 sati sa svojim ljudima javiti u milicijsku stanicu. Rekao je da ve zna zbog ega. Da, znam, rekao sam, hvala vam. U 10 sati naveer naao sam se sa svojih 14 ljudi, koje sam u kratkom vremenu uspio sakupiti, u policijskoj stanici. Poalji ljude u onu zadnju prostoriju, naredi Nikiforov, nek se malo opuste. Jo je prerano. Poslao sam ih dakle u jednu malu prostoriju na kraju zgrade, a sam sam ostao stajati kod Nikiforljeva stola. Evo ti upute, ree on, doznali smo da e se veeras oko 11 sati vjernici sakupiti u jednom stanu. Gdje - upitah. Na velikoj karti plana grada koja je bila u njegovom uredu pokaza mi on kuu u 75. oblasti, stambenom podruju na drugom dijelu grada. A onda nastavi sa svojim uputama: Tamo e biti najvie 12 ili 15 ljudi. To za vas ne bi smjelo predstavljati potekou. Odakle vi to sve znate? - upitao sam iznenaen, jer sastanak tamo nije jo bio ni zapoeo i susjedi to nisu mogli javiti. Sarkastini se smijeak pojavio na njegovom licu. Kourdakov, jedna mi je ptiica to zacvrkutala u uho! Bolje da o tome puno ne pita. Htio sam mu samo neto prijateljski rei, a morao sam iskusiti kako Nikiforov zna nekad biti i neugodan. Odluio sam ubudue biti malo suzdraniji jer sam s njime htio biti u dobrim odnosima. Moji su ljudi u meuvremenu sjedili u ekaonici. Povucite samo, drugovi, pijte i budite raspoloeni, doviknuo im je Nikiforov i pokazao im na bocu votke i ee na stolu. Tako neto nije nam se trebalo dva puta rei. I za kratko vrijeme svi smo ve bili dobro raspoloeni i veselo razgovarali. Kad je Nikiforov primjetio da nas je votka oraspoloila, ree nam: Morate odavde krenuti oko 11 sati. Vjernici e imati oko pola sata vremena da zaponu svoj sastanak i pomislit e da je sve u redu. Najvie tragamo za njihovim voama, tajnim pastorima. Ovdje su imena dvojice ljudi koje treba dovesti. Jasno, drue, odgovorio sam, a ta emo s ostalima? Ostalima? Ah, malo ih protresite. Udjelite im malu, lijepu uspomenu da vas se sjeaju. Ali nam pod svaku cijenu dovedite voe, ree on i gurnu mi u ruke cedulju gdje su bila napisana imena. Jasno, drue, odgovorio sam opet. U sebi sam se udio to nam sve potanko objanjava. ta je to ovaj put drugaije? Kad nas je slao u kakvu gostionicu onda je Niki uvijek bio otvoren i jasan. Ali veeras je izgledao nervozan i pitao sam se zato. uvajte se da vas niko ne vidi na ulici, nastavio je, vi zapravo ne biste smjeli imati problema; skoro je 11 sati. Ako bude ljudi na ulici, priekajte dok sve ne bude prazno. Dok nam je Azarov drao predavanje, posebno je naglaavao da svi pothvati protiv vjernika moraju biti u najveoj tajnosti. Stanovnitvo ne smije ni u kojem

67

Oprosti mi Nataa
sluaju o tome nita znati. Mene je to udilo i bio sam vrlo znatieljan jer kad smo poduzimali akcije da sredimo pijance koji bi se potukli, onda bi jednostavno glasno upali u to mnotvo i nije bilo problema. Pitao sam ga za razlog tome i odgovorio mi je: Zna, Kourdakov, moda bi netko mogao pogreno razumjeti ta mi to inimo i zato. Veina ljudi ne shvaa kolika je to opasnost za nae drutvo. Osim toga imamo puno neprijatelja nae zamlje, pijuna imperijalizma koji bi s pravim zadovoljstvom izvjetavali kako mi progonimo vjernike. Zbog toga je veoma vano da uinite sve to je u vaoj moi da nemate svjedoka, a prvenstveno da pazite da ko ne bi pravio snimke vaih postupaka. Ne smijemo dopustiti da neprijatelji naeg naroda cijelom svijetu govore kako mi progonimo vjernike i kako im ne garantujemo vjersku slobodu, ili bismo moda trebali? ree on i nasmija se. Bilo nam je jasno takvo objanjenje. Obeao sam Nikiforovu da emo priekati dok ulica bude posve prazna da moemo neto preduzeti. Dobro, Kourdakov, ree on, sada hajde svojim ljudima, a ja u vas pozvati kad bude vrijeme. Otiao sam u ekaonicu i jo malo popio, a primjetio sam da je votka ve uinila svoje. Napetost je popustila i Vladimir je upravo neto priao. Svi su se smijali. Nije potrajalo dugo kad je Nikiforov uao i rekao: Kourdakov, 11 je sati i vrijeme je da krenete. Kad smo se podigli od stola, Aleks je zapeo i nekoliko se aa prevrnulo. Ispriao se. Jo mi je na vratima Nikiforov dao posljednje upute: Kourdakov, pretresite kue i potraite Biblije ili literaturu. Poznato nam je da ti ljudi posjeduju antisovjetsku literaturu. Trebamo toga to vie da to Gorkom moe poslati u Moskvu. Sve dobro pretraite i donesite to naete. Klimnuo sam glavom. Kola su bila u unutranjem dvoritu. Viktor je sjeo za volan, a ja pokraj njega, a ostali iza nas. Danas ne upotrebljavamo sirenu. Nismo to ni trebali jer su ulice bile ve skoro prazne. Osim toga nismo smjeli vjernicima najaviti svoj dolazak. Grad je bio osvjetljen samo u centru, manje pokrajnje ulice bile su u mraku. Morali smo se voziti kroz nekoliko takvih uliica da bismo pronali ulicu i vozili smo se polako da vidimo brojeve. Gledao sam kroz mrak da vidim ima li jo kakvih prolaznika, ali ulica je bila potpuno prazna. Viktor je gledao lijevo, a ja desno da ne preemo broj. A onda sam rekao: Sad mora biti sljedei blok. Stani ovdje. On je parkirao, ugasio motor i izili smo van. Podsjetio sam ostale da prave to manje buke. Nismo smjeli galamiti da ne bismo privukli panju ostalih. Iao sam prvi, a ostali za mnom. Bila je to mala, drvena kuica s drvenim krovom. Skoro se nije ni vidjela od visoke ograde. Izgledala je kao i druge kue u Petropavlovsku. Iako su zastori bili navueni, ipak je van prodiralo slabo svjetlo. ta sad trebamo raditi? Preplavio me neugodan osjeaj. Ovo je bilo posve neto drugo nego dokrajiti tunjavu u baru. Tamo smo se samo trabali umjeati u masu, zadati nekoliko boks ili dudo udaraca i stvar je bila rjeena. A ta sad ovdje? Umjesto tunjave, vike i psovke, ovdje je u stanu okupljeno nekoliko ljudi. uli smo tiho pjevanje. Pogledali smo se. ta sad initi? Ja sam trebao uiniti prvi korak. Krenuo sam prema vratima i pokucao, a onda jo jednom malo glasnije. Stajali smo bespomoni i ekali da nam se vrata otvore. Sve mi je izgledalo smijeno. Kakav prizor! ernaest velikih, jakih momaka stoji jadan za drugim na uskom puteljku, a okolo no i pusto. Prvi u redu kuca uljudno na vrata.

68

Oprosti mi Nataa
Uskoro smo uli korake i neko je otvorio vrata. ovjek srednjeg rasta stade pred nas i zapita: ta mogu uiniti za vas? Pogledao je preko mog ramena, ugledao druge i shvatio. Iznenadio se, ali se sabrao i rakao: Izvolite ui! Kad smo uli, pogledao sam po sobi. Kua je imala samo jednu prostoriju koja je bila oskudno opremljena. U jednom je kutu bila kuhinja. Na krevetu i stolicama sjedilo je 12 do 13 ljudi. Pjevali su tiho jedan ruski koral i nastavili su dalje pjevati iako su nervozno gledali u nas. ovjek koji nam je otvorio vrata upitao je tiho: Dolazite li iz policije? Znao je. Odakle bismo inae mogli biti? Odgovorio sam automatski isto tako apui: Da, od policije smo. U sebi sam mislio: Ba je ovo ludo! Poslani smo da prekinemo ovaj sastanak vjernika, a ja ovdje stojim i razgovaram apuui da ne bih ometao pjevanje! Oni su u meuvremenu shvatili da je njihov sastanak zavrio, ali su i dalje pjevali. Razgovarali smo dok se pjesma nije zavrila. Onda su zautjeli i pogledali nas. Mala je kuica bila ispunjena do posljednjeg mjesta. U bojazni da nisam dovoljno odluan, pokuao sam dokazati svoj autoritet: ta se ovdje dogaa? - upitao sam. Voa grupe mi ree: Imamo slubu Boju. Ali nema Boga, rekoh. Mi vjerujemo da ga ima i zato smo se u njegovo ime sabrali, odgovorio je ovjek koji je sigurno potajni pastor. Ali to nije dozvoljeno, rekoh opet. Zato nije? Jer se protivi zakonu i dobili smo nareenje da stvar okonamo. Jo uvijek uljudno onaj ovjek odvrati: Ali mi ne krimo zakon. I sam je drug Lenjin rekao da svaki graanin nae zemlje ima pravo i slobodu da se moli Bogu. Zaista nisam znao ta bi na ovo rekao. On je primjetio moju nesigurnost i nastavio: Drug Lenjin je rekao da svaki graanin nae zemlje ima potpuno pravo na svoje vjersko uvjerenje ili da vjeruje ta ve svaki pojedinac misli da je pravo. Jeli to istina? - upitao sam. Naravno. Ako hoete, pokazat u vam na kojem je mjestu on to rekao. Na ovaj nain neemo se maknuti s mjesta. Bio sam posve zbunjen, moji su ljudi smeteni i primjetio sam da emo u ovoj diskusiji izvui tanji kraj. Zatim je vjernik poeo citirati jedno mjesto iz ustava Sovjetskog Saveza. inimo li time nekome nepravdu? Evo pogledajte. Mi vjerujemo u Boga i u njegovo ime smo se sabrali. To je sve. To je nae pravo i mi nikoga ne smetamo. ta smo uinili? Bio sam u nedoumici jer sam znao da ustav nae zemlje stvarno ima taj lan, a osim toga sam se sjetio da je i Lenjin negdje govorio o vjerskoj slobodi. Zatim sam se sjeao i toga da sam u Lenjingradu vidio vjernike kako idu u crkvu i tada sam mislio da naa zemlja zaista nudi vjersku slobodu. Morao sam protestirati: Ali vi krite zakon nae zemlje. Razumijete li? Objasnite mi u emu krim? - upitao je voa. Znam samo jedno - da krite zakon. I ovdje imam imaena dvojice ljudi koje, na alost, moram zamoliti da idu sa nama. Vjernici su se meusobno pogledali i shvatili da dvojica iz njihove sredine moraju poi. Dok su njih dvojica oblaili kapute da pau s nama, mojom glavom su se vrzmale suprotne misli. Naa dva uhapenika bila su brzo gotova, mirno su se rukovali s drugima i rekli im neto kao molite za nas i krenuli smo. uli smo pri izlasku kako su preostali poeli moliti.

69

Oprosti mi Nataa
Dok smo u policijskim kolima poskakivali neravnim, tamnim ulicama Petropavlovska, u glavi mi se sve vrtjelo. Radije bih se potukao s 20 noevima naoruanih momaka nego da ovo jo jednom doivim. Ovo mi zaista nije zadovoljstvo. Ostavili smo kola iz zgrade i izili. Niki je ve stajao na vratima sa irokim osmjehom na licu. Ali mu je smjeak zamro im smo stigli do vrata. Pogledao nas, a zatim ona dva ovjeka koja smo doveli i pobjesnio. Okrenuo se jednom svom potinjenom i naredio mu: Uzmi ove uhapenike i zatvori ih! Odmah su odvedeni, a Nikiforov se obratio nama: Koje ste vi ovice! - rekao je, etrnaest odraslih ljudi vraa se s racije i nema nita drugo da pokae osim ova dva mala staria koji se kod hapenja nisu mogli ni suprotstaviti. Nikiforovu nije trebalo dugo da shvati situaciju. Dakle, draga moja djeice, ree podrugljivo, izgleda kao da ste bili na nekom lijepom izletu. Podrugivanje je popustilo i on je zagrmio: ta vi, bebice, mislite, zbog ega sam vas tamo poslao? Odrao nam je pouku koju neemo dugo zaboraviti. Bijesan je hodao tamo-amo po sobi. Ali, drue Nikiforov, protestvovao sam, ti ljudi se uopte nisu opirali. To se uopte ne moe usporediti s naim dosadanjim akcijama. To su jednostavno drugi ljudi. Mi moramo ponekad upotrijebiti i druge tehnike! Druge tehnike! Drugi ljudi!, zaurlao je on, rei u ti kakvi su to ljudi. To su prave, podle izdajice drave. Poslao sam vas da ih pohvatate i da zatitite zemlju od njih, a oni vas za dlaku ne obratie! I sama injenica da smo ih drali bezazlenima, kao i argumenti da oni imaju pravo, dovoljan su dokaz, rekao je on, da su oni podmukli, pokvareni i lukavi ljudi. Zar to ne shvaamo? Posve iscrpljen svojom galamom bacio se u naslonja. Za kratko vrijeme izgledalo je da su se njegove snage ponovo povratile. Skoio je i nastavio svoju propovjed: Hou li ikada moi u vae zasljepljene mozgove utuviti da su to nai najgori neprijatelji? Oni su najopasniji kriminalci meu nama. Oni su kao zmije, skrivaju se i vrebaju kad mogu napasti, a onda je ve kasno! Drae mi je imati stotinu ubica koji se slobodno kreu nego dvanaest ovih narodnih zaglupljivaa. Ubice se moe u svako vrijeme uhapsiti, ali te ljude, kod njih se nikada ne zna ta smjeraju. Oni posvuda ire svoju smrtonosnu propagandu i stalno nam rade iza lea. A vi, povika on uzbueno, vi jo imate razumjevanja za njih! Nastavio je dalje bjesniti: To su krvopije ruskog naroda! Moramo te elemente unititi, iskorjeniti. Jesu li vam jo uvijek dragi? U meuvremenu smo poeli cijelu stvar gledati u drugom svjetlu. Povuenost koju su moji ljudi pokazali, ustupila je mjesto bijesu, jer smo shvatili da su nas ti vjernici nasamarili. Mrmljajui smo se izvinjavali i govorili Nikiforovu da ga sigurno nismo tano razumjeli. Jo uvijek loeg raspoloenja nastavio nas je zastraivati: Sljedei put ete sigurno bolje shvatiti! ta vam konano znai partija! To nas je teko pogodilo. Ja bih se svega to sam imao odrekao za partiju. Bio sam ljut i na sebe i na ljude koji su me tako nasamarili. Obeao sam sam sebi da sljedei puta neu biti tako naivan. E, ekaj, sljedei put! - mislio sam. Nikiforov je shvatio da nam treba jo nekoliko uobiajenih policijskih naloga te nas je narednih nekoliko puta zvao zbog tunjave ili slinih sluajeva. Nikiforov je poznavao ljudsku prirodu. Bio je majstor psihologije, student ljudskih misli i ponaanja i to je znanje spretno primjenjivao u ophoenju s kriminalcima. Na isti je nain uspio i s nama. Tano je znao ime e nas pogoditi. U toku sljedeih tjedana nije propustio nijednu priliku, a da nas posebno ne nagradi za naa brutalna djela. Kad

70

Oprosti mi Nataa
smo jednom uhvatili dva lopova i doveli ih k njemu, Nikiforov ih je pogledao i dobacio nam: Kakvo je to hapenje? Izgledaju svjee kao na dan svog roenja! Djeice, ta je s vama? Pa kad ete nauiti kako se s takvima postupa? Uzmite ih sa sobom i pokaite mi ta ste nauili! Vladimir i Anatolij, naa dva boksaa prvaka uzeli su tu dvojcu i izili van. Odmah iz toga uli smo udarce i viku. Upotrijebili su ta dva lopova kao lopte za vjebu. Kad su ih vratili natrag, lica im vie nisu bila prepoznatljiva. Dobro, momci, rekao je Niki, to je ve bolje. Sad ste radili kao momci za koje sam vas drao. Pili smo votku, smijali se i proveli ugodnu veer. To je bio samo jedan korak u Nikiforovljevom brutalnom programu. Ali ne mogu svu krivicu smo njemu pripisati. Mi smo to sve s oduevljenjem radili i uskoro smo uivali u tom nasilju kao i on. Zapoeli smo u julu. Sada je ve bio poetak aprila. Najvie smo poduhvata imali protiv razbojnika i napadaa. Malo pomalo ubacivao je on meu nas meu tunjavu i brutalna hapenja i koji prepad na vjernike. Uskoro smo nauili demolirati lica vjernika isto kao i lica pijanaca i na tunjavu spremnih mornara. Ali jo uvijek nai napadi na vjernike bili su beznaajni jer su to uvijek bile manje grupe ljudi koji su se sastajali po njihovim stanovima.

71

Oprosti mi Nataa
13. IZNENADNA SMRT U ELISOVU Jednog petka u avgustu 1969. nazvao me Nikiforov. Kad sam doao na telefon, ree mi: Kourdakov, elim da danas popodne u pet doe k meni u ured. Po njegovom glasu primjetio sam da nam se konano pruila prilika da se provjeri kvalitet naeg tima i da se osvetimo za prvi poniavajui susret s omraenim vjernicima. Poslije nastave otiao sam autobusom u milicijsku stanicu. Nikiforov me ekao u svom uredu. Kad sam uao, upravo je stajao pred svojom velikom kartom: O, Kourdakov, ui unutra. Onda je po svom obiaju odmah preao na stvar. Saznao sam iz pouzdanih izvora da vjernici planiraju idue sedmice odrati potajno krtenje, evo, ba ovdje, pokazao je taku na karti. Bilo je to malo selo Elisovo na podnoju brda, otprilike 50 kilometara sjeverno od Petropavlovska u blizini rijeke Avaa. Izabrali su lijepo mjesto, uzviknuo sam. Da, potvrdi on. Mjesto je usred ume, i gledano s njihovog stanovita idealno za takve sastanke. Potvrdio sam. Rijeka Avaa izvire visoko u brdima poluostrva i na svom putu postaje sve vea. U Elisovu je iroka otprilike 65 metara, ali jo uvijek plitka. Odatle tee prema Pacifiku gdje se konano ulijeva u njega, a tu se smjestio i Petropavlovsk. Nikiforov je opirno priao o tim vjernicima. To nije prvi put da se oni tu sastaju, ree on, postali su ak i neoprezni. Ve su ovdje jednom imali krtenje, ali smo, naelost, o tome prekasno saznali. Oni su vrlo lukavi. Nikad se ne sastaju dva puta na istom mjestu. Ali po izjavama naeg posmatraa, sad e opet ii tamo jer je to idealno mjesto. S neskrivenom zluradou i zlobom rekao je: Prvi put smo stigli prekasno. Ali ovaj put se to nee dogoditi! Shvatio sam da ga ovdje ne smijemo razoarati. Kad se skupljaju? - upitah. U 4 sata u nedelju popodne. Htio sam doznati odakle on dobija informacije. Slutio sam da mu ih dojavljuje neko od vjernika. Kourdakov, ree mi, elim da sa svojim ljudima doe ovdje u nedelju ujutro u 9 sati. Vjernici vas ne smiju vidjeti kako dolazite, zato morate stii prije njih. Dobro, drue! - potvrdio sam i mislio kako emo u nedjelju imati odlian izlet. Vratio sam se, obavjestio svoje ljude kad da se tano naemo u policiji i da uzmu sa sobom gitare. Priredit emo izlet i tamo provesti dan, rekao sam im. Mislio sam kad ve idemo zato ne bismo otili ranije i lijepo se proveli. Nas dvanastorica u nedjelju ve u 8 sati bili smo na policiji. Nikiforov nam je naredio da ih uhvatimo koliko god vie moemo i da ih dopremimo ovdje u stanicu. U kola smo stavili tri sanduka votke i neto za jelo. Aleksandar je ponio svoju gitaru. Krenuli smo na put, uskoro ostavili Petropavlovsk i zaputili se prema sjeveru. Putem sam zapitao Viktora odakle nam votka. Oh, to je Niki poklonio. Ve ju je imao pripremljenu kad smo doli u njegov ured. Pogledao sam u vreu sa hranom to je leala na podu i pronaoh u njoj kutiju kavijara. Eh, stari ledenjak Niki i nije tako lo kako izgleda - rekoh. Cesta je bila puna okuka i nakon sat vremena stigli smo u Elisovo. Skrenuli smo jednom uskom cestom u umu. Kakav je to bio prekrasan, sunan i topao dan.

72

Oprosti mi Nataa
Vozili smo sve dublje kroz hladovinu. Pratio sam kartu i vidio da trebamo stati blizu rijeke Avaa koja se probija kroz gustu umu. Zaustavili smo se, iznijeli sve van i predloio sam Viktoru da auto odveze dublje u umu tako da ga se ne vidi. Uzeli smo stvari i potraili zgodno mjesto za piknik. Uivali smo. Aleksandar je zapoeo prebirati po svojoj gitari, neki su otvorili nekoliko boca votke i raspoloenje je raslo. U meuvremenu je stigao i Viktor i obavjestio nas da je tako dobro sakrio kola da ih je nemogue pronai. Odlino, rekoh, doi, jedi i pij! Tu smo proveli cijeli dan. Jeli smo, pili, pjevali, priali; bilo je prekrasno. Malo pomalo bili smo sve pijaniji. Mislili smo na pitomce u Akademiji. Skoro nikad nisu dobili dozvolu za izlazak, a mi smo bili slobodni. Ja sam po svoj prilici popio previe votke jer mi je glava oteala i zaspao sam. Kad sam se probudio bilo je 3 i 15. Vjernici su ve digurno nadolazili. Sad smo se morali pouriti. Do sada smo se odmarali, ali sad je vrijeme da krenemo na posao. Pogledao sam svoje ljude i na svoje veliko iznenaenje vidio da je veina napola pijana. Srea da nijedan nije bio toliko pijan da nije znao ta radi, ali svi su bili raspoloeni i teturali su okolo. Hej, deki! - doviknuh, spremite se, moramo jo obaviti svoj posao. Uzmite gumene palice. A gdje su? - upita neko. Jedan drugi odvrati: Zaboravili smo ih. Ostale su u kolima. Morali smo imati svoje palice za udaranje. Bile su posebno napravljene za rusku policiju, a raene su u ehoslovakoj. Iznutra su bile eline, a izvana od tvrde gume, teke i neobino jake. I manji udarac njima mogao je izazvati tee posljedice. Pritiskom na jednu ruicu, palica se mogla dvostruko poveati. Za upotrebu u ogranienom prostoru najbolje je djelovala u svojoj orginalnoj veliini. A na drugim mjestima obino smo upotrebljavali produene. Moji ljudi i ja smo se ve izvjebali u rukovanju palicom, kako u ogranienom prostoru tako i u prirodi. U meuvremenu je neko donio palice i podjelio ih svima. Preli smo preko jednog brijega i uskoro stigli na mjesto koje vjernici sigurno upotrebljavaju za svoja krtenja. Poeli smo ga razgledati. To je sigurno ovdje! - uzviknuo je Viktor, ovo je kao stvoreno za takvo to. To je zaista bilo jedno od najljepih i najmirnijih mjesta koje sam ikada vidio. Mala travnata povrina blago se sputala prema pjeanoj, plitkoj obali. Mjesto je bilo zaklonjeno umom i viskim stijenama. Bilo je teko do tamo doi i niko se nije mogao douljati, a da ne bude primjeen. Mislio sam u sebi: Ti su vjernici glupi jer vjeruju u Boga, ali nisu ba glupi pri izboru mjesta za svoje sastanke. Dok sam razgledao mjesto zapazio sam da za na poduhvat ima i nekih pogodnosti. Budui da je rijeka ovdje bila prilino plitka, mogli su nam vjernici prei reko rijeke i sakriti se u umu. Iz svojih vojnih vjebi zakljuio sam da bi bilo dobro postaviti dvije strae na drugoj strani rijeke, tako da se iskljui svaka mogunost bijega. Sergej Kanonenko i Jurij bili su za to odreeni. Ako bi ko pokuao bjeati, sprijeite ga u tome!, zapovjedio sam im. Oni su protestvovali, Pa Sergeju, tako daleko nee niko pobjei, a mi emo propustiti cijelu stvar i propast e nam zadovoljstvo. Ali to me nije zanimalo. Osim toga Kanonenko je rado upotrebljavao no, a ja sam elio da se nikoga na smrt ne rani. Najvanije je bilo da nam niko ne pobjegne. Tako su Kanonenko i Jurij krenuli na drugu stranu rijeke. Idui, zaaljevali su jedan drugoga.

73

Oprosti mi Nataa
Drugima sam naredio da u polukrugu zauzmu svoja mjesta iza grmlja i drvea tako da ih, ako bi vjernici pokuali bjeati, mogu lako uhvatiti. Nita, ba nita nije odavalo nau prisutnost. Koje e to biti iznenaenje, mislio sam s velikim zadovoljstvom. Klopka je odlina. Dvojica na onoj strani rijeke i desetrica ovdje. Nismo dugo trebali ekati. Ve oko 4 i 15 uli smo glasove i pucketanje grana pod nogama. Dolazili su sve blie i blie i uskoro sam primijetio da prema nama uskim puteljkom ide 18 -20 ljudi; sve jedan za drugim. Voa je mogao imati oko 38 godina. Neki od vjernika su imali bijele haljine i ja sam odmah zakljuio da su to po svoj prilici oni koje se ele krstiti. Iznenadio sam se kad sam vidio toliko mladih ljudi meu njima. ekali smo utei dok su se oni sabirali. Kad su i zadnji pristigli i svi se skupili, poeo je govoriti jedan od mukaraca. Napeto sam pokuavao razumjeti ono to govori, ali sam uhvatio tu i tamo po koju rije. Nikiforov mi je rekao da je njihov voa Vasilije Litovenko iz Petropavlovska kojega je ve policija traila zbog njegove djelatnosti. Ironija sudbine, mislio sam. Ima isto prezime kao i Anatolij, jedan od mojih najboljih ljudi. Jo je nekoliko vjernika bilo iz Petropavlovska, neki iz Elisova, a etvorica su bila iz nedalekog kolhoza imenom Pogranini. Oito, parazit Vasilije nije naao pristae samo u gradu nego i po selima. Tu se jasno vidi kako se ova sekta brzo iri i kako bi oni radili u skrovitosti, samo da ih se pusti. Posmatrajui grupu vjernika iz svog zaklona nabrojio sam da ih ima sedmoro u bijelim haljinama. Partija nas je uila da religije vie nema meu mladima, a ovo to ja sada vidim ovdje i to sam vidio na drugim njihovim sastancima, posve mi drugo govori. To me je uznemiravalo i ljutilo. Nakon to je nekoliko minuta govorio i itao iz jedne male knjiice, Vasilije Litovenko zapoeo je pjevati i svi su prihvatili. Opet sam se trudio da razumijem rijei, ali uglavnom bez uspjeha. Shvatio sam da se radilo o Bogu jer sam tu rije najee uo. Nakon pjesme zaao je Litovenko u rijeku. Slijedili su ga oni u bijelim haljinama. Ili su sve dok im voda nije bila do pojasa. Ostali su tiho pjevuili na obali. Sunce je sjalo s neba. uma je bila savreno mirna. ulo se samo cvranje cvraka. Iz daljine je dopirao um rijeke. Osjetio sam ljepotu i uzvienost ovog prizora. Bilo je vrijeme da zaponemo svoj posao. Moji ljudi su strpljivo ekali. Iznenada sam skoio i gromoglasno povikao: Idemo! Napad! Odmah su iskoili iz grmlja i iza drvea te s podignutim palicama jurnuli niz brdo. Uletjeli smo meu smetene vjernike i dok su se oni snali ve su svi bili u vodi. U naem naletu niko nije ostao na nogama. Dok su se oni prestraeni i iznenaeni vrtjeli po vodi, mi smo se prihvatili svaki po jednoga. Nakon prvih sekundi prepada odjekivala je vika vjernika kroz tiinu. Jedan enski glas je vapio: O Gospode! Ne! Samo to ne! iji god bio, ubrzo je zamuknuo jer su je dohvatili neki od mojih ljudi. Jo je samo jedan krik dopro iz tog pravca. Prekrasni, umirujui, planinski prizor ubrzo se pretvorio u buni mete mauih ruku, nogu, palica, bolnih krikova te vode koja je na sve strane prskala. Hvatajte one tamo u rijeci, zagalamio sam i nekoliko mojih ljudi krenulo je prema onim obuenim u bijelo koji su jo uvijek nepomino stajali u vodi, te ih stali udarati svojim gumenim palicama. Jedan mi je mladi ovjek pokuao pobjei, ali je moja palica bila dovoljno duga te sam ga udario po glavi. Pogledao sam oko sebe i upravo vidio kako Aleks Guljajev akom udara jednu djevojicu sa strane po glavi tako da joj je povrijedio uho. Krv je iknula i ona se uhvatila za glavu. Ja sam jednog drugog uhvatio za vrat i zadao mu dudo udarac; prestao je vikati i pustio sam ga da padne u vodu. Cijeli prizor bio je mjeavina psovki, udaraca, krikova i spontanih molitava: Boe pomozi! Pomozi! Njihova me

74

Oprosti mi Nataa
molitva dovela do bjesnila: Zaepite im usta! - naredio sam, te sam zahvatio iz vode punu ruku pijeska, otvorio jednom usta i natrpao ih pijeskom da vie ne moe moliti. I drugi su inili kao i ja. Zaepili smo im usta pijeskom i muljem i molitva je zamukla. uo sam iza sebe krik i okrenuo se. Anatolij je upravo dostigao pastora Vasilija. Djevojica koja je trebala biti krtena pokuala je bjeati kad je vidjela Anatolija da se pribliava. Vladimir je potrao za njom i dohvatio je svojom palicom. Bez ijednom glasa skljokala se u vodu. Vladimir ju je izvukao na livadu i pustio da padne. Anatolij se pobrinuo za svetenika. Mi drugi smo vjernicima punili usta pijeskom, muljem i smeem. Ukratko, svime to god smo dohvatili. Jedan od ljudi je jo uvijek molio i ja sam ga snano udario akom u lice. Morao sam mu udarcem izbiti nekoliko zuba jer su mi zglobovi krvarili. Izustio sam nekoliko stranih psovki, a preko njegova lica tekla je krv. Sad je dosta. Kraj s time! - zaurlao sam kad sam vidio prizor. Izvucite ih iz vode! Tada smo jednog po jednog izvlaili na obalu. Jedna starija ena s ustima punim pijeska bila je blizu smrti ili od guenja ili od davljenja. Dok je ona tako, guei se, hvatala zrak te izranjala i zaranjala u vodu, dohvatio sam je i izvukao iz vode, a onda sam je grubo pustio da padne na zemlju. Pogledao sam oko sebe da vidim sav taj prizor. Na obali su leali izmueni vjernici i hvatali zrak. Mnogi su krvarili. Djevojica kojoj je Vladimir povrijedio uho, neobino je puno krvarila. Stjerali smo ih sve zajedno i moji ljudi su ih pazili. inilo mi se kao da je ovaj napad trajao itavu vjenost, a kad sam pogledao na sat vidio sam da smo za to trebali samo pet minuta. Ovi su ljudi dobili lekciju koju e sigurno dugo pamtiti. A to se i htjelo. Odjelite mukarce od ena, naredio sam. Uhvatili smo mukarce i povezali im ruke na leima. Pogledao sam ih i prebrojio. Neto nije bilo u redu. Jedan je manjkao. Gdje je Litovenko? - upitao sam. Tu sam, javi se Anatolij. Ma ne mislim na tebe, idote jedan! - promrsio sam, mislim na svetenika. Ne znam Sergeju. Posljednji put sam ga vidio kad sam ga udario palicom. Ali sad sam imao vanijeg posla pa se nisam puno brinuo to ga nema. Ljude smo potjerali prema kolima, a onda smo se pobrinuli za ene i djevojke. Nekoliko mojih ljudi je djevojkama poderalo mokre i krvave haljine pa su se onako posve gole skupile na obali i stidljivo se skrivale. Ali i njih smo udarali svojim palicama i smijali im se dovikujui: Hej deki, ovako izgledaju vjernice. Svi smo ih glasno ismijavali. Starije ene su spustile glave i plakale zato to smo mi mlade tako ismijavali i zadirkivali. Cijelo to vrijeme Jurij i Sergej su bili na drugoj strani rijeke. Sad su upravo vraali i glasno protestvovali to su cijelu stvar propustili. Idemo sada, viknuo sam glasno. Podigli smo djevojke na noge; neki su od mojih bili malo previe drski i bezobrazni. Krenuli smo gonei vjernike ispred sebe. Mnogi su od njih jecali cijelim putem. Zaveite ve jednom! - doviknuo je Vladimir, ali oni su i dalje plakali, a mi smo ih tjerali i gurali sve do milicijskih kola. Kad smo stigli jo sam jednom prebrojao mukarce. Ali jedan je ipak nedostajao - voa grupe, Vasilije Litovenko. Gdje je on? Ko ga je vidio? - zahtjevao sam da saznam od svojih ljudi. Svi su slijegali ramenima, osim Anatolija. Sergeju, kad sam ga zadnji put vidio, onesvjeten se praako po vodi. Da nije, mislio sam, Nikiforov e to ve razumjeti. Mukarce smo strpali u prednji dio kola, a ene i djevojke otraga. Moji ljudi su sjeli na klupe u zadnjem djelu kola, a ene i djevojke su uale u sredini. etri mlade su jo uvijek

75

Oprosti mi Nataa
bile gole. Skrivale su rukama lice i jecale. I oni iz prednjeg dijela auta su ih posmatrali. Starije ene su po svoj prilici molile jer sam vidio da stalno miu usnama. Bilo je ve pet poslijepodne kad smo se vratili meu civilizovani svijet. Vozili smo kroz razliita sela dok nismo stigli do grada Petropavlovska. Bio je dan i ljudi su mogli jasno vidjeti kakav se teret nalazi u milicijskim kolima. U meuvremenu smo ispraznili sve boce votke. Zavrili smo posao i sad smo bili prilino pijani. Veselili smo se kad bi koji od nas zapalio cigaretu, popuio je, a onda je ugasio na golom tijelu neke od djevojaka dok bi ona prestraeno i od bola skoila. Jednu od djevojka, Ninu Rudenko, bilo joj je tek 16 godina, posebno smo zadirkivali i smijali joj se jer je izgledala mlada i nevina. Vladimiru Selenovu se posebno svidjela jedna mlada ena, bilo joj je otprilike 26 godina. Jeprestano ju je zadirkivao, tapao i smijao se razuzdano sve dok se ona nije okrenula i oamarila ga po licu. Sigurno je vonja na miliciju za ove mlade hrianke bila strana. Pole su da budu krtene, a umjesto toga doivjele su straan teror. Kad smo stigli u stanicu jo sam jednom bacio pogled na Ninu Rudenko. Imala je prekrasne plave oi, dugu smeu kosu i bila je lijepo graena. Usne su joj se tresle, jecala je i nekontrolisano drhtala. Nikiforov, koji nas je ekao na vratima, obuhvatio je cijelu situaciju pogledom i zagrmio: Kourdakov, zar si djevojice u ovakvom stanju vozio ulicama? Naravno, zato ne? - odvratio sam. Budalo jedna! Zna li da bi se ljudi mogli pobuniti protiv milicije? To e nas dovesti na zao glas! - vikao je bijesan. Kad vas niko ne vidi, to se mene tie, moete raditi s ljudima to vas je volja. Ali nikad u javnosti! Nikad! Nikiforov je dozvao svoje ljude i kad ih je nekoliko stiglo, naredio im je: Uzmite ih i zatvorite! Mukarce su odveli. Djevojice, meu njima i Nina, ostale su u naoj eliji. Prostorija je bila puna pijanih ljudi koji su ih zadirkivali i zlostavljali cijelu no. To je za njih bio straan doivljaj, doivljaj od kojeg se Nina Rudenko nikad vie nee oporaviti. Jo smo neko vrijeme sjedili u stanici kad Siktor ree smijui se: Jeste li vidjeli naeg jadnog Vladimira? On je dodue boksaki prvak Kamatke, ali su mu refleksi tako spori da ga je jedna hrianka uspjela oamariti. Glasno se smijao. Jo smo dugo nakon toga natezali Vladimira da je u jednoj njenoj hrianskoj djevojci naao svog uitelja. Nakon svake racije ja sam morao izvjestiti i napisati koga smo sve uhvatili. U vezi s tim doznao sam nekoliko dana kasnije da je Nina Rudenko otputena iz kole. Direktor mi je rekao: Nina je sve do prije nekoliko dana bila posve u redu, a sad je iz nepoznatih razloga posve emocionalno i duevno rastrojena. Nije se vie mogla koncentrisati na rad i esto ga je prekidala nekim nepovezanim mucanjem. esto se poinjala tresti i nekontrolisano plakati. Morali smo prekidati nastavu i izvoditi je van. Na kraju nam nije preostalo drugo nego da je iskljuimo iz kole. Mislim da je doivjela slom ivaca, ali ne znam zato. Ja sam mogao direktoru kazati zato, ali nisam to uinio. Pozvali smo njezinu majku na razgovor, nastavio je dalje direktor, i ona nam je dalje priala kako Nina nou odjednom skoi iz kreveta i pone glasno vikati tako da je se moe uti ne samo u njihovoj kui nego u cijeloj ulici. Direktor kole je zavrio svoj razgovor rijeima: Sigurno si moete predstaviti, drue Kourdakov, kako je nemogue jedno takvo dijete iamti u koli. Dok sam ga tako sluao, bio sam sretan da on ne zna ta se toj djevojci dogodilo. Ljude koje smo doveli iz Elisova uzeli su i zatvorili, a Nikiforov nam ree: Djeki, odmorite se malo. Popijte neto. Prvo u se pobrinuti za ljude, a onda u posluati va izvjetaj. Izvjetaj je bilo usmeni ili

76

Oprosti mi Nataa
pismeni, spadao u na zadatak. On je najprije odlazio Gorkom, a onda u Moskvu. Partija je budno pazila na svaki na korak i esto su nam upuivali rijei priznanja kad smo neto dobro napravili. Dok smo tako sjedili, pili i ekali na Nikiforova, dobaci mi Anatolij: Hej Sergeju, ti si izgledao kao da si tamo u prirodi imao slobodan dan. Kako se dogodilo da ba ti nisi uspio dati svoj udio? uj me ti tamo! - doviknuo sam mu, nemoj biti previe odvaan inae bi ti mogao udjeliti Elisovo-kuru. Smijali smo se. Kad smo kasnije vjernike guili pjeskom i smeem, zvali smo to Elisovo-kura ili kad smo prijetili jedan drugom, govorili smo: uvaj se da ne dobije Elisovo-kuru! Nakon nekog vramena stigao je Nikiforov i mi smo zautjeli da ga ujemo. Dakle, djeco moja, zapoe on. Djeco moja? - pomislih ja, to je prvi put da nas tako oslovljava. Bio je radostan. Htio bih vam estitati. Konano ste nauili kako se ove stvari moraju obavljati. Tako zadovoljnog nismo ga jo nikada vidjeli. Na trenutak je zautio, a onda upitao: A ta je s pastorom Vasilijem Litovenkom? Znao sam da e to upitati i ve sam prije ljude obavijestio. Ja sam klimnuo i svi smo zapjevali u zboru: Litovenko ubio Litovenka! Mi smo mislili na to kako je Anatolij Litovenko ubio pastora Vasilija Litovenka. Ali ovako kako smo mi rekli izgledalo je dao da je pastor poinio samoubistvo. Nikiforov se sloio s naom alom i od srca se smijao. Svi smo ve bili dobrog raspoloenja. A onda se odjednom uozbilji i opet upita: Kourdakov dosta toga. ta je zapravo bilo s Litovenkom? Nasmjeio sam se i rekao: Kako smo ve rekli, drue kapetane, Litovenko je ubio Litovenka. Ponovo smo prasnuli u gromoglasan smijeh te i Nikiforov ree uz oinski smijeak: Vidim da se od vas veeras ne moe puno doznati. Kourdakov, odvedi te ljude na pie, a sutra doi k meni da mi kae ta se dogodilo. Odmah smo skoili i htjeli poi, ali nas Nikiforov malo zadra: Prije nego to odete, htio bih vam jo jednom rei kako sam ponosan na vas. Posao ste odlino izveli. Mislim da e vjernici ovu lekciju dugo pamtiti. Djeco moja, vi pomalo shvaate ta vam je dunost. To je bilo ve drugi puta ove veeri da nas tako lijepo oslovljava. Pitao sam se ta to ima znaiti. Moda smo konano doprli do njega. Ili se moda ledeni Niki pomalo otapa. Kad sam sljedeeg dana doao k njemu upitao me: Kourdakov, da li jo uvijek ostaje pri onoj verziji Litovenko ubio Litovenka ili je to sve skupa samo ala? Tokom noi sam se otrijeznio i sad sam poeo ozbiljno govoriti: Drue kapetane, nisam ba posve siguran ta se dogodilo. Dobro, ree on, onda ja imam novosti za tebe. Nekoliko seljaka je pronalo jutros tijelo Vasilija Litovenka nakoliko kilometara dalje od Elisova u rijeci. Zapleo se u jedan grm. Nazvali su miliciju i tijelo je ve na putu za autopsiju. Slegao sam ramenima. Dakle, nije se dogodilo nita nezgodno. Ve mi je sino palo na um da je Nikiforov sigurno ponosan na svoj uspjeh to se konano oslobodio tog pastora. ak se i smijao zbog toga. Posve ozbiljan Nikiforov je dalje nastavio: Kourdakov, htio bih jo jednom s tobom govoriti o ovoj raciji. Nemam nikakvih primjedbi na bilo ta to ste radili, osim jedne iznimke i to to ste djevojke vozili onako javno ulicama. Radite sa enama i s drugim vjernicima to god vas volja kad ste sami, ali ih nemojte na ovakav nain dovoditi u miliciju. Time dolazimo na zao glas. Rekao sam mu: Jasno, drue! U svakom sluaju bio sam pogoen to Nikiforov nita nije rekao zbog toga to smo ubili jednog ovjeka niti nas je kritikovao zbog ponaanja prema djevojkama.

77

Oprosti mi Nataa
Idueg sam dana bio u policijskoj stanici kad se vrila autopsija. Pronali su da je pastor Litovenko zadobio ranu na glavi koja mu je zbog unutranjeg krvarenja prouzrokovala smrt. To je bio prvi put da smo ubili jednog ovjeka. Razmiljajui o tome bivalo mi je loe. Sluaj me, progovorio je Nikiforov koji je odgonetnuo moje misli, vi ste u Elisovu napravili izvrstan posao i zbog toga se sada ne treba kajati. Misli da se tu radi o neprijateljima drave. Oni su jako opasni i cilj im je da srue na drutveni sistem. Zbog toga se moraju iskorjeniti. Osim toga ja sam tog ovjeka ve jednom hapsio. Upozorili smo ga i oitali mu bukvicu, ali on se nije nita promjenio te je odmah nastavio raditi s vjernicima. Kourdakov, on nije neduan ovjek. To nikada nemoj zaboraviti! Nakon tog njegovog govora malo sam se bolje osjeao. Sigurno Nikiforov ima pravo. Ali kad sam vidio tijelo Vasilija Litovenka, slabog mravog ovjeka, nije mi ni u kom sluaju izgledao kao neprijatelj drave. Poslije sam uo kako je bio ovjek odlinog karaktera i izvanrednog duha. Puno je trpio za svoje vjernike. Bio je smion i nita ga nije moglo zastraiti. Kourdakov, rae mi Nikiforov, okolo se govori da je ubijen jedan ovjek i da je to tvoja grupa uinila. Zna li o tome njegova ena? Da. I ti sada mora otii k njoj i ispriati joj ta se dogodilo. Ja da joj priam ta se dogodilo? Pa ti e ispriati nau verziju, ree on i zlobno se nasmija. To je bilo neto na to nisam raunao, ali sam posluno odgovorio: Dobro, drue. Gdje u je nai? U bolnici. U bolnici? Pa ona je bila tamo. Ne. Ali ona je izgleda jako osjeajna i smrt mua je jako djelovala na nju. Imala je srani udar. Dovezli su je u stanicu prve pomooi Kempi-bolnice. elim da je tamo posjeti. Ali ta u joj kazati? Jednostavno joj ispriaj kakvu dobru priu i kako je zadobio ranu na glavi. Zato joj uopte trebamo neto govoriti? - pitao sam se. Nisam mogao razumjeti ta se to drugih tie. To je stvar policije i to je on tu izgubio glavu to je njegova krivica. Na kraju krajeva, njega se opominjalo, ali se nije obazirao na to. Ali naredba je naredba i morao sam ii. Iziao sam iz stanice i krenuo prema bolnici. Kad sam zapitao za drugaricu Litovenko, bio sam uveden u veliku bolniku sobu. Leala je u etvrtom krevetu desno, do prozora. Izgledala je jadno. Sestra mi je priala da je od bokova nanie oduzeta i da je jo uvijek pod djelovanjem oka. Zbog toga joj daju narkotike. Pogledao sam je malo bolje i primjetio da je morala biti lijepa. Bilo joj je po prilici 35 godina, njene grae, smee kose i lijepih crta lica. Sad je bila oduzeta i nije se mogla nadati da e ikada prohodati. Smrt njezinog mua potkopala je i njezin ivot. Prva misao, kad sam je vidio, bila mi je: Kakav promaaj! Jedna tako zgodna ena u takvom stanju! Nisam se ni pokajao, nego sam pomislio zato ju je stigla nesrea. alio sam je samo to se nalazi u takvom stanju. Ali ni u kom sluaju nisam alio njenog mua. Neprijatelji drave ne mogu se nadati da e biti poteeni zbog svoje porodice. Sestra je probudila gospou Litovenko i ona me pogledala odsutnog duha. Nije jo posve dola k sebi i zurila je u mene. Za trenutak me obuzela neka bol. Sabrao sam se, pristupio k njoj te uljudno i uurbano rekao: Drugarice Litovenko,

78

Oprosti mi Nataa
dolazim iz policije iz Petropavlovska. Ja sam voa grupe kaja je uhapsila vaeg mua i ostale ljude u Elisovu. ekao sam na bilo kakvu reakciju s njezine strane. U najmanju ruku sam oekivao da e pobjesniti kad uje da sam ja odgovoran za smrt njezinog mua. Ali, ona je ostala nepomino leati. Po svoj prilici nije shvatila moje rijei. Ali Nikiforov mi nije naredio da joj stvar objasnim, nego samo da je informiem; a to to ona ne razumije nije moja krivica. Nastavio sam: Poslan sam k vama da vam odjasnim zato je va mu mrtav. Opet sam ekao da ona reaguje na moje rijei, ali nita se nije dogodilo. Pitao sam se da li je ona jo uopte pri razumu. Jedini znak ivota koji je od sebe dala bilo je tuno uzdisanje koje joj je izgleda dolazilo iz dna due. Rekao sam joj da je njezin mu pokuao bjeati kad smo ga htjeli uhapsiti i da je naglavake skoio u plitku rijeku pa je po svoj prilici udario glavom o kamen. Ona me dodue pogledala, ali nije izgledalo da me razumije. Njezin pogled u prazno odavao je bezgraninu tugu. Jo sam joj jednom objasnio da bi njezim mu sigurno bio u ivotu samo da je sluao nae nareenje i da nije pokuao bjeati. Sad je jadna ena pokuala neto rei, ali bez uspjeha. Nijedna joj se rije nije razumjela. Jo jednom je glasno zajecala i pala na jastuk. Posve je besmisleno da ovdje jo gubim vrijeme, pomislio sam. Rekao sam joj ono to sam trebao. Kad sam se htio okrenuti, sretoe se nai pogledi i srsi mi prooe tijelom. Ovaj zadnji pogled gospoe Litovenko neu nikada zaboraviti. Vidjelo se da njezina bol ostaje priuguena i da njezin krik uzalud pokuava postati glasan. Njezin patniki pogled danima me progonio. Izaao sam natrag u suncem obasjani Petropavlovsk i krenuo polagano prema milicijskoj stanici. Kad sam stigao, ree mi Nikiforov: Kourdakov, ne zaboravi da radi za dravu i da neko zbog toga mora platiti, ali to su kriminalci i nai najljui neprijatelji. Uvijek samo na to misli. Usprkos svemu bilo mi je teko zaboraviti lice pastorove ene. Kasnije sam doznao da je imao dvoje djece: kerku koje je umrla od neke bolesti i 18-godinjeg sina koji je sada bio u vojsci i kojemu smo morali pisati i obavjestiti ga o oevoj smrti. Poslije tri dana poslali su nas u pastorovu kuu u centru Petropavlovsk. Bila je siromana, ruevna kuica i ve se na prvi pogled moglo vidjeti da pastor Litovenko nije provodio lagodan ivot. I pokuanstvo je bilo siromano i jadno. Prekopali smo kuu od tavana do podruma i na je trud bio nagraen. Pronali smo rukom ispisane pjesmarice, nove Biblije koje su prokrijumarene iz inostranstva i jo neke druge Biblije koje su ve bile stare i izlizane od mnogog itanja. Kad smo Nikiforovu predali svoje blago, sjao je od sree i zlobnog zadovoljstva. Odlino! Odlino! - govorio je, Sve emo poslati u Moskvu i pokazati im kako dobro vrimo svoj posao. Kasno u noi jo sam uvijek mislio na pastorovu kuu. Suprug se tamo vie nikada nee vratiti niti e ga ena doekati. Ali sam brzo poeo drugo misliti i govoriti sam sebi: Sergeju, postaje sentimentalan! Misli na to da su to neprijatelji najgore vrste. Ne smije to nikada zaboraviti. To su neprijatelji! Pet dana poslije napada u Elisovu opet smo poslani na jedan sastanak vjernika. I u ovoj raciji smo im ostavili uspomenu na nas i pohvatali smo njihove voe. Neki su od njih poslani na prisilni rad u Sibir, ponajvie u Magdan. Nikiforov je bio jako ljubazan prema nama. Sudei po njegovom ponaanju izgledalo je da smo i premaili njegova oekivanja. Uz moj posao u tajnoj policiji trudio sam se da ne zapustim ostalo, kao na primjer zadatak voe Omladinske komunistike lige: organiziranje,

79

Oprosti mi Nataa
predavanje, sastavljanje dobrovoljnih radnih akcija i brige oko ponaanja 1200 buduih ruskih oficira. Osim toga bio sam i aktivan lan naeg sportskog drutva i upravo sam tih dana stekao titulu prvaka Kamatke. Meu moji vojnim dunostima tog trena bilo je najvanije organiziranje dana otvorenih vrata. Tada su bili pozvani svi graani Petropavlovska da upoznaju nau vojnu bazu. Glavna atrakcija bilo je prireivanje plesa na koji su bile pozvane djevojke iz cijelog grada. Bio sam odgovoran da se ne pije i zbog toga sam postavio nekoliko ljudi na ulazna vrata da kontroliu djevojke da u torbama ne donose alkohol. Votka je prokletstvo Rusije. Svugdje je ima. Mi smo pitomci dobijali svaki mjesec sedam rubalja i za to smo obino kupovali dvije boce votke. Boca votke pod kaputom bila je sigurno sredstvo osvajanja svake uline djevojke. Vodili smo neprekidnu borbu protiv alkoholizma meu pitomcima. Ali ironija je ba u tome bila da mi koji samo za to bili odgovorni najvie krimo taj zakon. Tako smo jednom poslije dana zatvorenih vrata koji se zavravao pjesmom, obili cijeli krug da vidimo da nije neko bez doputenja ostao u vojnoj bazi i kad smo otvorili vrata enskog WC-a to nije bilo za prepoznati, prostorija je bila puna praznih razbijenih boca votke. Sljedeeg sam dana zamolio jedan kamion da to oistimo. Partija je optuila votku kao glavni uzrok slabe produktivnosti u industriji. Krajem tjedna u Petropavlovsku ili u kojem drugom gradu nije bilo nita udno vidjeti pijance kako teturaju ulicama. Takoer i u naem poslu za policiju imali smo esto prilike vidjeti kakvo djelovanje ima votka, posebno meu mladim ljudima. Kad veine tunjava ili pucanja iz oruja, kao i upotrebe noeva uglavnom je alkohol imao udjela. Iako smo znali kakve su posljedice i mi smo pili, posebno kad smo ili meu vjernike. Jedino to nas je spreavalo da u tom ba ne idemo u drugu krajnost bilo je nae zanimanje za atletiku. Da budemo sportai i da ostanemo u dobroj fizikoj kondiciji, morali smo ograniiti nae pijanenje. inili smo to samo zbog toga. Veliko mnotvo smjernica koje smo na tu temu dobijali iz Moskve pokazivalo mi ne kolika je opasnost od alkohola za nau omladinu. To je bio problem broj 1 meu mladima Rusije.

80

Oprosti mi Nataa
14. LOV NA RJE BOJU Dok sam jednog popodneva bio zaposlen svojim studijem na Akademiji dobio sam nareenje da se s manjom grupom naem oko 9 sati naveer u milicijskoj stanici. Brzo sam skupio sedmoricu momaka i kad smo na vrijeme stigli na milicuju odmah smo otili u svoju prostoriju. Tu nas je ve ekala votka, a Nikiforov nam je tu veer spremio i kavijara. Bio sam znatieljan odakle on sve to nabavlja. Pitat u ga o tome jednog dana. Nikiforov je naredio drugima da se udobno smjeste, a mene je zamolio da poem s njim u njegov ured. Ozbiljno i uvjerljivo objanjavao mi je veeranji zadatak. "Ovaj poduhvat je za nas jako vaan", ree mi, "doznali smo da se jedna grupa vjernika sastaje veeras u 10 sati. Imat e nove Biblije i nekoliko rukom napisanih knjiga. Trebamo te knjige kao svjedoanstvo protiv njih. Donesite ih ovamo. Poslat emo ih u Moskvu." "Da li svu literaturu aljemo u Moskvu? - upitah. "Ne, samo tampane stvari. Ono rukom pisano ne ele." "I ta se s tim radi?" "Doi sa mnom, pa u ti pokazati. I to je na posao." Poveo me slabo osvjetljenim stepenicama u takozvani hladnjak, podrum u kojem je i ljeti bilo uasno hladno. Ovdje su obino zatvarali pijance da se otrijezne. U jednom kutu je bila pe gdje se sve spaljivalo i gdje se straa mogla grijati dok je u ostalom prostoru vladala neopisiva hladnoa. Nikiforov mi je pokazao na jedan sanduk pun starih novina i drva te mi rekao: "Kad se vratite onda to tu bacite. To e se ve dobro iskoristiti!" Sam se sebi smijao. Budui da smo ve unapreijed znali za sastanak vjernika, sigurno je jedan od njih bio dounik. Mrea dounika koju je organizovao Nikiforov pokazala se vrlo djelotvornom. esto sam se pitao: "Zato oni tako neto rade?" Iza toga sigurno ne stoje neke ideoloke osnove, a niti to da su 100% komunisti. Oni su to inili za novac kao i mi. Kae se da "1 rubalj moe okrenuti srce", a oko ovog posla se vrtjelo puno vie rubalja. Dounici su bili dobro plaeni. Zaraivali su ak vie nego mi i to zbog toga jer su esto puta bili ispremlaivani kao i ostali vjernici jer mi nismo znali koji su. Da se i sami ne izdaju bili su na sastancima s vjernicima i ako ih je stigla racija, onda su i oni dobili svoje. Zbog toga su i bili tako dobro plaeni jer bez njihove slube teko bi sve to doznali. Izgleda da dounici nikad nisu imali vodee uloge u tim podzemnim crkvama, ali mi smo od njih doznali gdje su sastanci i ko je sve na njima. Vie nismo ni trebali znati. Ostalo smo doznali tamo. Ve je bilo 10 minuta iza 9 i Nikiforov me opet poveo u svoj ured na posljednji dogovor. "Gdje je to veeras?" - upitao sam. Mjesto koje mi je pokazao na svojoj velikoj karti bilo je udaljeno svega 15-20 minuta. "Koliko e ih biti?" "Pa koliko mi znamo, otprilike 10-15", odvrati Nikiforov. Nas sedmorica emo biti u stanju sve to srediti. Dobro sam pogledao kartu i odredio smjer vonje. Bilo je tek 9 i 15 i imali smo jo dovoljno vremena. Pravilo nam je bilo da se 20-30 minuta prije odmorimo, a onda krenemo u napad. Ova taktika davala je vjernicima vremena da se opuste i pomisle kako su na sigurnom. Rekao sam svojim ljudima da emo krenuti 15 minuta prije 10.

81

Oprosti mi Nataa
Nekoliko ih je ve bilo diglo noge na stol, pijuckali su votku i razgovarali. Kavijar je brzo nestao jer ga pitomci ne dobijaju ba esto. Viktor je itao neku knjigu o dudu iako je mogao i sam jednu napisati jer je bio prvak istone Rusije. Iznenada je bacio knjigu na stol i skoio da isproba dudo zahvate i karate udarce. "Veeras u isprobati ovaj novi karte udarac", doviknuo je, "izgleda da je djelotvoran!" "Hej Viktore, jesi li ovaj kad isprobao?" - rekao sam mu i pokazao jedan udarac rukom ispod brade. "Dobar je da jednog brzo sredi." Drugi su gledali uivajui. Vladimir Selenov i Anatolij Litovenko, naa dva prvaka u boksu, poli su isto tako izazivati jedan drugoga. Iako je Vladimir bio prvak Kamatke, a Anatolij cijelog Sibira, izazivao ga je ovaj da malo odmere snage. "Hej, mali brate!", doviknuo mu je ovaj, "gledaj, veeras u ti pokazati ta je to borba. Pokazat u ti udarac od kojeg e te proi trnci niz lea." Anatolij mu se nasmijao i dobacio: "Kad bude gotov sa svojim djetinjarijama, pokazat u ti udarac kojim sam postao prvak Sibira." Obojica su se smijali, a i mi s njima. Malo pomalo svi smo ve bili pod gasom. Votka je tekla uz neprestano brbljanje. Bili smo spremni da svoje sposobnosti isprobamo na vjernicima koji su se upravo sada skupili da prouavaju svoju dragocjenu lektiru. Pogledao sam na svoj sat i rekao: "Hej momci! Sada bi bilo dosta naeg brbljanja. Idemo se uvjeriti jeste li stvarno tako sposobni kako govorite." Nekoliko minuta kasnije ve smo se vozili mranim ulicama Petropavlovska. im smo izili iz centra grada, ostavili smo za sobom poploane ulice, te smo se vozili blatnjavim i neravnim ulicama predgraa koje su bile jo prljavije od estih kamatskih kia. "Viktore, polako vozi", rekoh, "moramo ve biti blizu... evo ga, tu smo. Vozi polako i tiho." Viktor je stao na konicu i polako vozio raskvaenom ulicom, a ja sam u tami traio kuu. Iza kua su se vidjeli tamni obrisi neravnih brijegova to je karakteristino za ovaj dio Sibira. "Evo nas", rekoh tiho. Bila je to mala, drvena kuica, tipina za ovaj kraj. "Ovdje stani", rekoh Viktoru, "ostatak puta prijei emo pjeice." Izili smo i uputili se u pravcu kuice. "Vas dvojica!", rekoh i pokazah na Aleksa Guljajeva i Jurija, "drite na oku vrata i prozor i pazite da nam ne bi ko pobjegao." Aleks se bunio. "uj Aleks", rekoh mu, "znam ta e rei, ali me mora posluati. im uje da smo mi unutra zametnuli guvu, moe doi." Jurij se alio kao i obino, ali je iao. Prednja vrata su bila zakljuana, samo je u drugom dijelu kue gorjelo svjetlo. No je bila bez mjeseine i bio je mrak. Brzo smo, ali neujno obili oko kue i doli do prostorije koja je bila nadograena, a koja je bila velika kao polovica kue. Imala je kosi krov i vrata. Kroz navuene zastore dopiralo je slabo svjetlo. Dakle, tu su! Dok smo se tako uljali, neko je nehotice neto oborio. Bila je to kanta koja se glasno kotrljala po ploniku. uli smo uzbuene glasove i urne korake. Nismo vie morali biti tihi. Sada su znali da smo tu. "Idemo brzo!" - viknuo sam. Navalili smo na vrata, ali i ona su bila zakljuana. Nisu ba izgledala tako vrsta i ja sam se izmakao, zatrao i svom snagom udario o njih. Osjetio sam otru bol u ramenu, odbio se i pao u blato. Bio sam bijesan. "Evo ovo!" - viknuo je neko i pokazao na mali balvan. Podigli su ga i donijeli. "Razbijte vrata!" - naredio sam. Nekoliko puta su udarili po vratima, ali su ona bila jaka, ali konano su popustila. Nas je u meuvremenu spopao bijes, mene pogotovo. Unutra se motalo tamo-amo desetak ljudi u svjetlu uljanice. Uletjeli smo meu njih, tukli ih i psovali.

82

Oprosti mi Nataa
Ugledao sam jednog ovjeka u kutu. U ruci je drao Bibliju i sav oajan tragao za mjestom gdje e je sakriti. Skoio sam do njega i posegnuo za njom. Ali on ju je vrsto drao. Nisam popustio i konano sam mu je oteo. Bio sam bijesan i zbog toga jer me rame boljelo zbog udarca u vrata pa sam sve trgao listove i bacao ih po podu. ovjek, po prilici 65-godinjak, gledao me i zavikao molei: "Nemojte! Nemojte, molim vas! Zaklinjem vas!" Doao sam k njemu i svom ga snagom udario po licu, a zatim po nosu i ustima. Pola mu je krv. Jedva se uspravio na noge i pokuao mi uzeti Bibliju. "Kakav je ovo ludak"? - pitao sam se, "kad ovu knjigu vie cijeni nego svoje lice." Ponovo sam ga svom snagom udario po licu. Ovaj put je zateturao i sruio se na pod. Vie s njim neemo imati problema. Pogledao sam ruku. Bila je krvava. Potrao sam unaokolo i ugledao kako je jedan vjernik bacio nekoliko knjiga pod stol koji je bio prekriven stolnjakom do poda. Idui prema njemu vidio sam kako Vladimir udara jednog 25- godinjaka. Ovaj je zateturao, udario o zid i sruio se onesvjeten na pod. I svi drugi su bili zaposleni. Viktor je uhvatio jednog ovjeka srednje dobi, zavitlao ga preko sobe kao da je lutka i ovaj je udario glavom u ormar, a krv mu je iknula niz lice. Soba se u meuvremenu pretvorila u krvavi haos. Ali, ja sam se htio domoi knjiga ispod stola. Sa njima je bio ovjek koji se sagnuo pod stol. Povukao sam ga za kragnu i odmah je poderao; a tako sam ga snano udario da mu se sigurno vilica morala razletjeti u hiljadu komada. Ni glasa nije dao od sebe. Skljokao se. Nareeno nam se da sve knjige donesemo sa sobom. Anatolij je uhvatio onoga. Uskoro je sve bilo gotovo, brzo kako je i zapoelo. Nitko od vjernika vie nije bio na nogama. Ljudi su se pretvorili u krvavu aku jada, a onaj to sam ga dva puta udario po licu leao je u krvavoj lokvici. Tri starije ene su uale i plakale u jednom kutu. "Uzmite sve Biblije i ostalu literaturu", zapovjdio sam, a onda se sagnuo da vidim ta jo ima pod stolom. Upravo u taj as su dotrali Aleks i Jurij. Ljut to je promaio cijelu stvar ugledao je Jurij nekoga pod stolom. Mislei da je to neko od vjernika, izvukao je svoju gumenu palicu i, prije nego to ga je iko mogao upozoriti, udario po meni. Imao sam osjeaj da se cijela kua sruila na mene. Jauknuo sam. Tu bol neu nikada zaboraviti. Boljelo me neopisivo. Zvijezde su mi zaigrale pred oima i sloio sam se na pod. Drugi su vikali, ali bilo je kasno. Ljutito je odgurnuo stol i tek tada vidio koga je udario. "Oh, Sergeju", ree zaprepaten, "ao mi je! Mislio sam da se to neko od vjernika hoe sakriti." Mene je tako boljelo da nita nisam mogao rei. Jadikujui i strano psujui leao sam na podu. Jurij i Guljajev pomogli su mi da ustanem. Donji dio kime me tako bolio da skoro nisam mogao ni koraknuti. Jo nikad nisam osjetio tako groznu bol. Jurij se stalno ispriavao dok nisam dreknuo na njega: "Prestani ve jednom s tim i pusti me na miru!" Dvojica vjernika koje smo trebali povesti sa sobom jo su uvijek leali onesvjeteni. Ponijeli smo ih i ubacili u auto. Izgledali su iscrpljeni. Ja sam iao pogrbljen i hramajui kao kakav starac, a dvojica drugova su mi pomagala. "Jeste li uzeli knjige?" - upitah Viktora. "Ne brini Sergeju, sve je ve tu", ree on i pokaza mi na kutiju punu papira. Krenuli smo natrag u stanicu. Svaki kamen i svaka rupa preko koje smo se vozili prouzrokovale su mi neopisivu bol. Kad smo stigli tamo i zatvorili svoje uhapenike, hodao sam jedno vrijeme amo-tamo da malo doem k sebi. Lea su me jo uvijek

83

Oprosti mi Nataa
stano boljela. Sto puta sam poelio da se nikad nisam sagnuo opod stol da pronaem knjige. S druge strane nisam mogao Juriju nita prebacivati. Po svoj prilici sam izgledao kao vjernik koji eli pobjei. Kad sam se opet malo bolje osjeao, uao sam u zgradu. Drugi su upravo donosili Biblije i ostale knjige i redali ih pred Nikiforova. On je gledao u brdo koje je stalno raslo i pun oduevljenja govorio: "Odlino! Odlino! Ovo tu", ree i pokaza na Bibliju", ovo e biti velianstveni poklon partiji u Moskvi. Dakle, za ovim dvjema si tragao, kad ti se dogodila nesrea", ree on izazovno. Voa grupe, ovjek kojeg sam dva puta udario po licu, sjedio je na klupi i drao ruke na licu. Nedostajali su mu prednji zubi i koulja je bila sva krvava. "Mislim da mu je potreban jedan tu", ree Nikiforov. Drugi su se smijali i poveli ga niz stepenice. Gurnuli su ga pod tu i pustili hladnu vodu. To je metoda koju su inae upotrebljavali za pijance da ih se otrijezni. Dok nas je Nikiforov hvalio, ja sam trljao svoja lea. "Odlino", ree on, "gledajte samo ta smo ulovili. Puno toga. Oni su puno toga prepisali rukom i sad je to sve u naim rukama. Meu svim tim bile su dvije Biblije, jedna nova u depnom izdanju, a druga stara i izlizana. "Ove dvije idu u Moskvu", ree Nikiforov. A onda je razastro i gledao ostalu literaturu. Tu je bila jedna djeja, kolska knjiga u kojoj je bilo napisano nekoliko citata iz Biblije, pa onda jedan rokovnik s nekoliko pjesama i isto tako rukom napisanih nekoliko biblijskih citata. "Uzmite ovo smee i bacite dole u onaj sanduk!" - zapovjedi on nekima. "Straa e biti sretna." Onda se okrenuo ostalima i rekao: "elite li jo malo izai i lijepo provesti veer?" Uinili smo to. Lea su me dodue jo boljela, ali sada se ve dalo izdrati. Za vrijeme jela primijetio sam da mi se po ruci jo uvijek lijepi krv onog vjernika. "Nema veze", pomislih, "oprat u to kasnije!" Nai pohodi postajali su sve ei. Ponekad su nas zvali dva tri puta u tjednu. Izgledalo je da su vjernici sve aktivniji. Iza nekoliko pohoda imao sam puno posla da sredim sve papire. Da bih to detaljnije sastavio izvjetaj morao sam nekoga poslati na radno mjesto tih vjernika da bih dobio potrebne informacije. Sve je to slano protureligioznoj upravi u Moskvu i tamo bilo pohranjeno u kompjutere. Kopije toga ponovo su vraene iz Moskve. I tako smo svi, i oni u Moskvi i mi ovdje imali podatke o naim neprijateljima drave. Na kraju je stvorena kartoteka gdje su se slagali kartoni veliine 7 x 12 centimetara; a na njih se lijepila slika vjernika, ispisivao datum roenja i ostali podaci. Na ovakav nain mogla je milicija u svako vrijeme pohvatati vjernike i odstraniti ih iz drutva.

84

Oprosti mi Nataa
15. VELIKI PONOS I DUBOKO RAZOARENJE Da se malo odmorim od svoga napornog rada, iao sam ponekad sa svojim prijateljima, u slobodno vrijeme, na razne izlete i planinarenja po brdima Kamatke. Na vojni status nam je omoguavao da idemo u mjesta koja nisu bila dostupna civilima. Za vrijeme tih izleta otkrili smo ni manje ni vie nego 30 koncentracionih logora skrivenih po osamljenim dolinama i po unutranjosti zemlje. Bili smo jako zaueni, a najvie zbog toga to su bili novi i prazni. esto bi iza kakve okuke ili breuljka otkrili itav zatvorski kompleks koji je ve bio osiguran bodljikavom icom. Sve je bilo ureeno, ak i stan za strau. Kuni uvari su zgradu odravali i uvali. Ovi zatvori su sve ve imali: straare, odgovarajue ureaje, pse, samo ne zatvorenike. udilo me sve to i jednog sam dana o tome pitao Nikiforova. Odgovorio mi je: "Zna da u zemlji imamo puno neprijatelja i moramo biti spremni da ih, ako nam jednom budu predstavljali potekoe, odmah poeljemo u zatvore." Nasmijali smo se kao da je to dobar vic. Ali to nije bilo smijeno. Duga lista s imanima vjernika ve je bila gotova i ako bi do ega dolo sve ih se moe uhapsiti. Jedino to nam za to treba jest nalog iz Moskve. Zatvori su bili spremni i ekali su skriveni u nepristupanim brdima na svoje stanovnike. Bio sam ponosan. Partija je bila budna i planirala je unaprijed. Nikiforov je izvukao tajni policijski dokumenat koji je dobio iz antireligioznog ureda iz Moskve. U njemu je bilo tano oznaeno kako se treba postupati s vjernicima po cijeloj Rusiji. Dalje je govorio o antireligioznoj kampanji koja je zahvaala svaki grad, svako mjesto i svako selo od Lenjingrada pa sve do krajnjeg istoka. Za to su bili zadueni specijalno obrazovani ljudi da preko filmova, letaka, broura, predavanja i propagande svake vrste to vie ire ateizam i bore se protiv religije. Kad sam sve to proitao i o tome razgovarao s Nikiforovom, bio sam svjestan kolike napore ulae partija da slomi opasnost od religije i zavlada situacijom u zemlji. Bio sam oparan. "Pa kolike to svote samo guta!" "Moe si misliti!" - odvratio je Nikiforov. "Zna i sam koliko vaa grupa kota. Kako sam ti ve rekao, imamo dva velika neprijatelja: amerike imperijaliste i sve ove neprijatelje u vlastitoj zemlji. Pod svaku ih se cijenu mora staviti pod kontrolu. Vjernici su posebno opasni jer se tako brzo ire. Samo na Kamatki imamo ih oko 30.000 i to na 250.000 stanovnika!" "Onda to znai", rekoh ja, "da nekoliko milijona vjernika truje nau naciju." "Ima pravo. I komunizam nikad nee pobijediti dok njih ne sredimo ili ih uinimo nekodljivima. Iskreno reeno, ja predlaem zadnje." "A to je s vjernicima koji tvrde da imaju pravo na svoju vjersku slobodu? upitah ja. "Pa to je napisano u naem ustavu samo da zamae oi. Ali ti i ja znamo ta se radi, nama je poznata realnost", ree on. Njegova me opaska podsjetila na zgodu kako je jednom razgovarao s jednim vjernikom. "Zato nas hapsite?" - upitao je vjernik. "Zbog toga to posjedujete antisovjetsku literaturu." "A ta mislite pod antisovjetskom literaturom? To su bile samo Biblije." Nikiforov je dreknuo: "O tom i govorim, idiote. To je antisovjetska literatura."

85

Oprosti mi Nataa
"Kako Biblija moe biti antisovjetska literatura?" - upita vjernik nakon to sam ga dobro namlatio. "Naa vlada je i sama rekla da tampa Biblije u vlastitoj zemlji, ako je vlada dozvolila tampati Biblije, kako su one onda antisovjetska literatura." Zanimalo me ta e Nikiforov sada odgovoriti. "To nije istina!" - dreknuo je on, "naa vlada nikad nee tampati Biblije." "Ipak hoe. Ve je to uinila. Tako makar govore." "Zavei ve jednom!" - odgovori Nikiforov ljuto i nastavi sa svojim ispitivanjima. Kasnije sam saznao da je naa vlada zaista i dozvolila da se tampa 10.000 Biblija. Ali, to je bilo samo zbog toga da se pokae pred javnou kako u Rusiji postoji sloboda vjere. A ta se dogodilo s tim Biblijama? 5.000 je poslano u inostranstvo ljudima koji govore ruski, 3.000 je otilo u ostale evropske komunistike zemlje, a 2.000 su poslane antireligioznoj organizaciji u Moskvu da se prouavaju i da slue za ateistiku propagandu. Dakle, ni jedan od tih 10.000 primjeraka nije stigao u ruke ruskog vjernika. To je i bio razlog zbog kojega su oni posjedovali one iz inostranstva ili rukom pisane. Kao voa Komunistike omladinske lige esto sam uo govore o drugu Orlovu, sekretaru partije provincije Kamatke. Doao je na vlast za Staljinove vladavine i uskoro je postao poznat kao "mali Staljin" i to ne samo zbog toga to mu je svojom pojavom, praksom i metodom jako sliio. Drug Orlov ubrajao se meu 200 najboljih voa Sovjetskog Saveza. esto sam uo njegovo ime, divio mu se i potovao ga. Prvi put sam ga susreo 22. aprila 1970. prilikom stogodinjice roenja naeg oca i osnivaa Lenjina, u iju je ast odran veliki partijski dan. Sabrale su se sve voe partije u cijeloj Kamatki zajedno s partijskim voama omladine. Tako sam i ja bio pozvan na tu konferenciju. Ideja tog sastanka je bila da se budue komunistike voe predstave starijima. To je bilo kao neka ast za sutranje voe. Bio sam izabrani poasni gost koji je trebao dobiti odlikovanje za svoj posao u omladinskoj ligi i trebao sam biti predstavljen kao "novi voa partije koji puno obeava". Moja omladinska liga bila je izabrana za najbolju na cijeloj Kamatki. Budui da sam joj bio na elu, trebao sam dobiti najvee lino odlikovanje koje se dijelilo omladini na Kamatki. Dobio sam ak i poasno mjesto na tribini. Osim mene jo su tu sjedili drug Orlov i ostali visoki partijski funkcijoneri o kojima sam dodue uo, ali ih nikada nisam vidio. Iza tribine nalazila se velika Lenjinova slika. Bio sam malo nervozan i uzbuen. to je bilo prvo veliko komunistiko slavlje nakon toliko godina. Dok je televizijska kamera prenosila direktno, ja sam bio predstavljen kao voa najbolje omladinske organizacije. Prije toga su me zamolili da se pripremim za krai govor o pobjedi komunizma. Govorio sam petnaestak minuta. Potanko sam izvjestio o svom radu kao voe i naveo nae planove za budunost. Naglasio sam da emo u budunosti jo vie sluiti ciljevima partije nego to smo to do sada inili i zakljuio s obeanjem u ast naeg druga Lenjina da e se naa omladinska liga jo vie zauzeti za komunizam. "Zaklinjem se vama i svetoj uspomeni Lenjina da je ovo bio samo poetak!" Sve sam iskreno govorio. Kad sam zavrio slijedio je burni pljesak. Drug Orlov je skoio i zagrlio me. Zatrazio je crvenu zastavu koja je za ovu priliku stigla iz Moskve i kad su je donijeli, on mi je sveano dade u ruke. Poljubio sam je i uz pljesak delegata ponosno je omotao oko sebe. To je za mene bio veliki doivljaj. Tu je stajao najvei voa cijele Kamatke, ovjek koji je u cijeloj Rusiji poznat kao jedan od

86

Oprosti mi Nataa
najsposobnijih voa i evo stavlja mi ruku na rame. I tu sliku prenose sve ruske televizije. Kad je aplauz zavrio, zapoe drug Orlov: "Mladi ljudi kao ovaj ovdje savren su primjer komunistike omladine i budua nada partije. Moramo ih podupirati i dalje im pomagati. Vidite drugovi, ovog mladog ovjeka! U njemu i u hiljdama drugih, njemu slinih, vidimo budunost partije u naoj zemlji." U glavi mi se poelo vrtjeti. Nadao sam se da se moje uzbuenje ne vidi na TV kameri. Kako sam bio ponosan najponosniji u svom ivotu. Poslije slubenog dijela govora i poasti, bili smo pozvani na banket u jednu veliku dvoranu. Izgledalo je da stolovi stenju pod teinom jela i pia. Mnogi su mi ljudi estitali. Najvii komunistiki funkcijoneri nisu sjeli s nama. Otili su u posebnu blagovaonicu koja je bila za njih pripremljena. Kad sam jeo, ustao sam i malo prohodao okolo. Nisam puno pio jer sam se pripremao za skoro takmienje u dudu. Upravo sam bio izaao na hodnik i krenuo, kad se otvorie vrata i na njima se pojavi niko drugi nego sam drug Orlov. I ne htijui naao sam se evo pred vratima blagovaonice naih najviih partijskih linosti. Orlov me ugledao te iako ve pijan, prepoznao me. Pruio je ruke k meni i rekao: "Hej, drue Kourdakov, izvoli k nama!" Nekao sam se jer nisam spadao u to drutvo. Orlov me uzeo za ruku i uvukao unutra. Otprilike dvadesetak starijih ljudi sjedilo je za stolom koji je svakog asa prijetio da e se polomiti pod teinom jela i pia. Pomislio sam kako je dobro to oni imaju posebnu prostoriju. Kod njih je bilo kobasica, kavijara i drugih delikatesa, grkog vina - ma svega. Votke je bilo kao vode. Gledao sam velikim oima u sve to jer nije bilo isto ono to smo i mi dobili. Orlov se ispriao i krenuo teturajui u potragu za WC-om. Dok je on bio vani, pogledao sam malo bolje te ljude, najvie funkcijonere Kamatke. Svi su bili pijani, a neki potpuno. Glave su im leale na stolu, u trojice ak u tanjiru u kojem je jo bilo hrane. Nekoliko nogu je provirivalo ispod stola. Drugi su jo pili. Jedan je leao na stolu. Ruke i noge su mu bile na velikim pladnjevima punim jela. S prezirom sam ih posmatrao. Imao sam vlast da s Akademije otpustim pitomca zbog manjih prekraja nego to je ovaj. Mislio sam potresen: "Dakle, ovi nadziru ivot ljudi na Kamatki, a sad su toliko pijani da ne znaju ni kako se zovu." Gledao sam tu "kremu" komunistikih voa, "kremu" koja nije ni za ta sposobna. Jednom je pozlilo i povratio je po svom odjelu. Cijeli prizor djelovao je neopisivo odbojno. Sad je stigao i Orlov. Sjeo sam na stolicu pored njega. Stalno je salijevao votku u sebe i postajao je sve pijaniji tako da mu glava vie nije vrsto stajala. Na kraju je pao licem u tanjir. Podigao je glavu i rekao: "Daj mi maramicu." Dao sam mu i on je brisao komadie hrane sa svog lica. Ali ipak mu je ostao komadi zgnjeenog krompira na nosu i bradi. Psovao je skidajui sve s nebesa. Bio je to neopisivi prizor! Ostaci jela padali su po njegovom odijelu i ordenima. Nakon toga je podigao nogavicu svojih hlaa i pokazao mi je veliku brazgotinu koju je zadobio u ratu. Jo uvijek mu se glava ljuljala tamo-amo i on je priao: "Vidi li ovo drue Kourdakov? To trebam zahvaliti Staljinu! za ovo trebam samo njemu zahvaliti u kad me ta brazgotina zaboli, onda ga proklinjem." U svom pijanom stanju prvo je poeo proklinjati Staljina, a onda su mu i drugi pali na um. "I ne samo Staljin. ko je uostalom taj Brenjev? To ti je balavac, beskorisnik, puzavac koji je oblijetao oko Staljina kao pela oko meda. Jer on je samo tako mogao preivjeti i stii na elo partije. Sluao sam ga jednom na partijskom kongresu u Moskvi. Taj samo bleji kao ovca: bla, bla, bla. Jedna rije kao i druga, kao ovca."

87

Oprosti mi Nataa
Nisam vjerovao svojim uima. Ali Orlov je u svom pijanom stanju nastavio dalje grditi svog "kolegu" Brenjeva. Pogledao da li jo ko slua te njegove rijei. Jer ako razumiju to to Orlov pria, onda sam ja gotov! Ali vidio sam da se nitko ne zanima za to to ovaj govori. Oni su, ako su opte za to bili sposobni, samo jo gledali u pie. I drug Orlov je ve bio u drugom svijetu, gubio se i svata priao. Ali nisam se samo morao bojati drugih. Morao sam se bojati i Orlova, jer ako se on bude kasnije sjetio ta mi je priao, ivot mi nee vredjeti ni pet para. On nee dozvoliti da ja budem na ivotu. Dovoljna e biti samo jedna njegova rije i ja u zauvijek nestati s lica zemlje. Glava mu je sada bila pala po stolu i mislio sam da je zaspao. Ali, on se odjedamput tre, podie ruke i ree: "Komunizam je najgore prokletstvo koje je moglo zadesiti ovjeanstvo!" Opet je oborio glavu i promrmljao: "Komunizam je... izraz ne elim kazati..." Skamenio sam se. Orlov se zaljuljao i jo jednom doviknuo: "Komunisti su prave krvopije!" Izletio sam iz sobe i potrao to sam bre mogao natrag ka Pomorskoj akademiji. Danima sam ivio u strahu i bojazni. Sve do ovog susreta s Orlovim bio sam iskreni i veliki pristalica komunizma. Imao sam nepokolebljivu vjeru u njegovu nauku i ciljeve. esto su me pitali mladi kadeti: "zato je ivot tako teak u Rusiji?" A ja bih im odgovorio: "Sad je zaista teak, ali mi gradimo bolje sutra." U to sam iskreno vjerovao. Ve sam vidio mnogo toga proturjenog izmeu uenja komunizma i realnosti, ali sam bio siguran da se tu radi o zabludama kao i linim sklonostima i da smo zaista na putu prema boljoj budunosti. Sada, ovaj susret s Orlovom, meu tolikim visokim funkcijonerima, pokazao mi je pravu stranu onoga u ta sam vjerovao. To me danima zaokupljalo. Takve su, dakle, nae voe, mislio sam, bezosjeajni, tvrdi, cinini. Ne vjeruju u komunizam nego samo u ono to je za njih lino bolje. Primijetio sam da ovi na poloaju sve imaju dok ostali ljudi ive siromano i teko. Vidio sam veliki ponor izmeu obeanja komunizma i realnog ivota ljudi. Sve mi je to dobro dolo i tjeio sam se rijeima: "Danas moramo prinijeti tu rtvu da bi nam sutra bilo bolje." Iz ovog susreta sam zakljuio da ako ovi ljudi ne vjeruju u sistem nego ga samo iskoritavaju da bi njima bilo bolje, onda u sigurno i ja takav jednog dana postati. Ako jedan ovjek kao to je Orlov ni najmanje ne vjeruje u komunizam, kako onda mogu ja? Kad je Orlov na lukav i prepreden nain stigao na elo onda mogu i ja. Od svoje este godine rastem u ovom sistemu i ii u svojim putem kao i drugi. Moj idealizam, iako krivo usmjeren, umro je te veeri na 100-ti Lenjinov roendan, 22. 4. 1970. "Ii narijed! Samo naprijed!" Ovaj moto iz mojih djeijih dana iz sirotita postao je opet moja misao vodilja. Od sada sam znao samo za jedan cilj: doi na elo! Ako ta igra zahtjeva cinizam i nemilosrdnost, onda u se drati tog pravila. Sigurno u igrati bolje nego Orlov ili bilo ko drugi. Sluit u komunizmu jer je to put da se probijem na elo.

88

Oprosti mi Nataa
16. NATAA Nakon to je telefon dva puta zazvonio, podigao sam slualicu i uo Nikiforljev glas: "Imamo neto veliko za tebe, Kourdakov", ree on, "uzmi makar desetoricu sa sobom i budi ovdje tano u pola devet!" Bez da je saekao odgovor, poklopio je slualicu. Obino je bilo teko nai vie od deset ljudi, ali danas ih je bilo spremno ak etrnaest. Kad sam etvrt sata ranije od dogovorenog stigao u milicijsku stanicu, ve su neki bili tamo i pitali me: "ta ima novoga? Gdje idemo veeras?" Otiao sam u Nikiforljev ured i zapitao ga. "Ulica Oceanska 66", ree on i pokaza mi na karti jednu raskrsnicu. "Najbolje da ovdje stanete, a ostali dio puta prijeete pjeice." Dobro sam poznavao taj dio grada. Tu ima puno svijeta", rekoh. "U zadnje smo vrijeme tamo esto ili. Sigurno e nas prepoznati." "Pa ti si policijski potkovan ili moda nisi?" - ree on posebnim tonom. To je znailo: upotrijebite policijsku taktiku! "Dobro", rekoh gledajui u kartu. "Stavit u dvojicu ovdje, a drugu dvojicu na drugu stranu ulice. Na taj emo nain ulicu blokirati i zabraniti pjeacima da prolaze." "Odlino." "Koliko e vjernika biti?" "Petnaest." "Imate li neka posebna uputstva?" "Ista kao i uvijek",ree on. Trebao sam dovesti dva ovjeka ija su imena bila zapisana na papiru koje mi je dao. "Ove trebamo." "A ta s ostalima?" "S ostalima?" - zagrmi on, "trebam li ti i to napisati? Udijeli im uspomenu. Dajte im do znanja da se takve aktivnosti ne isplate." "Kad se sastaju?" "U deset sati. Gledajte da u pola jedanaest budete tamo!" Otiao sam natrag u prostoriju gdje su moji ve pili i priali viceve. Veina ih se ve sprijateljila, ali neki su meutim bili samo votka-drugovi. Krenuli smo u 9 i 45. Na izlazu sam rekao Juriju: "Pazi ta e veeras raditi i dodro otvori oi prije nego to udari palicom!" On se nasmijao i rekao: "Dobro, dobro, Sergeju!" Putem prema autu uzeli smo svoje palice i lisice za hapenike. "Danas ne otvarajte svoje palice jer je mali prostor", rekoh im. Lisice koje smo uzeli sa sobom bile su posebno napravljene. Kad ih se stavilo na ruke, ako se rtva trzala, one su se sve vie suavale, a otri zubci su se urezivali u ruku. Jednom sam jedne samo od ale stavio, ali sam odmah zvao da me oslobode. Izazivale su veliku bol. esto smo ih stavljali vjernicima. Uli smo u kola te uz sirenu i plavo svjetlo pojurili gradom. zaustavili smo sav saobraaj jer smo sozili kao da nas svi avoli gone. Kad smo doli u blizinu naeg mjesta, usporili smo i tiho vozili dalje. Uskoro smo bili u ulici Oceanska. "Ovdje parkiraj!" - rekoh Viktoru. Kad je auto stao uz rub ulice, pokazao sam na etvoricu svojih ljudi i rekao im: "Vas dvojica zatvorite prilaz s ove strane ulice, a vas dvojica s one. Mislite na to da nikoga ne propustite. Jasno?" Nikiforov nam je posebno naredio da pazimo na prolaznike. Zadnjih nekoliko napada nije prolo ba u redu jer su se prolaznici sakupili kad su uli viku vjernika. Mogli smo ih dodue rastjerati, ali su nas

89

Oprosti mi Nataa
oni vidjeli na djelu. Nikiforov je o tome uo i bijesno mi je rekao da se to vie nikada ne smije dogoditi. Odluio sam da veeras ne bude nikakvih gledalaca i zbog toga smo zatvorili ulicu, etri smo straara ostavili na ulici, a nas desetorica smo krenuli prema kui s brojem 66 iji su stanovnici bili u molitvi i niemu se nisu nadali. Za nekoliko trenutaka ve smo stajali pred njom. Opet je to bila mala neugodna kuica ista kao i sve druge u toj okolici. Kroz zastore je dopirao traak svjetla. Sa svake strane kue bio je po jedan prozor, a ulazna vrata na stranjem dijelu. Odredio sam strau za prozore i vrata. Nakon svog uobiajenog mrmljanja da e opet "sve propustiti" otili su svaki na svoje mjesto. Rekao sam im da svoja mjesta smiju ostaviti tek kad mi dobro zaponemo posao. Sve je bilo spremno. Douljali smo se do ulaznih vrata. Nakon to sam provjerio i vidio da je svako na svom mjestu, viknuo sam: "Panja, sad!" Udario sam snano u vrata i ona su se otvorila. Unutra je klealo petnaest ljudi koji su prije molili i tiho pjevali a sada su nas iznenaeno gledali. Znali su to e se sada dogoditi i na licu im se vidio strah i uas. Nekoliko njih nastavilo je dalje moliti, a trojica ili etvorica su zapoeli neto pjevati. Ovi ljudi su zaista nemogui. Dok sam se s jedne strane divio njihovoj sranosti, s druge me strane to ljutilo. Zavikao sam: "ta radite ovdje?" "Molimo se", ree neko. "Kome?" "Bogu!" "Budale jedne. Znate li da nema Boga? Zar vam to jo uvijek nije jasno? Molite ovdje u praznoj prostoriji. A gdje vam je va Bog? Zovite ga da vam pomogne!" Gurali smo ih i bacali i tako se uvjebavali za na pravi napad. Zatim je neko od mojih ljudi izvukao palicu i zapoela je prava borba. Udarali smo bijesno oko sebe. Vladimir je dohvatio jednog starijeg ovjeka, udario ga je akom po licu i bacio ga preko sobe, a ovaj se zaustavio na drugom kraju i ostao leati u lokvi krvi. Anatolij se nije dao nadmaiti od Vladimira pa je uhvatio jednog drugog, udario ga po eludcu, grudima i po licu kao da je igraka. Onda ga je jo udario po ustima. Vjernici koji nam jo nisu dospjeli pod ruku bjeali su preko sobe i pokuavali sakriti svoje Biblije i ostalu literaturu. Gledao sam ih ta rade i zaurlao sam: "Otmite im Biblije!" Sergej Kanonenko je izvukao svoj no i divlje je mahao s njim po zraku, a vjernici su prestraeni pokuavali izbjei otrici noa. Jurij je dohvatio jednu stariju enu za duge, sijede kose, zakrenuo joj glavom i dao joj jedan karate udarac. Pala je na pod. Najednom ugledam nekog starijeg ovjeka koji je htio pobjei. Uhvatio sam ga i htio udariti po glavi, ali on se imaknuo. To me jo vie razbjesnilo i ponovo sam zamahnuo. Ali, neko mi odzada zadrao ruku i usrdno me molio: "Molim vas, nemojte ga tui! Nemojte ga tui! On je starac!" Bijesan sam se okrenuo. Iza mene su stajala dvojica mladih vjernika, jedan je imao otprilike 18, a drugi 21 godinu. "ta, da mi neete vi nareivati ta u raditi?" - izderao sam se na njih. "To emo sad vidjeti?" Pogledao sam po sobi i ugledao Borisa i Jurija: "Uzmite ovu dvojicu sa sobom i nauite ih da nam oni ne trebaju dijeliti nareanja." Uzeli su ih, izveli van i tako udarali da im je lice postalo samo jedna krvava mrlja, a i kosti su im polomili. U meuvremenu je Sergej Kanonenko isprobavao svoj no na enama. One su vikale i bjeale uza zid. Jedan stariji ovjek je leao krvav na podu i pokuavao ustati. Jurij je skoio na njega i gazio ga svojim izmama. ulo se kako mu pucaju kosti. Starac se otkotrljao u stranu i jecao od bola. Ni ljudi ni pokuanstvo nisu ostali poteeni od naeg bijesa. Razbijali smo sve to god nam je dolo pod ruku. Ko je svoju kuu dao vjernicima na raspolaganje, taj je

90

Oprosti mi Nataa
morao raunati s tim da e ostati bez iega. Za nekoliko minuta sve je bilo uniteno stol, stolice, posude, sve je polomljeno lealo na podu. Ispod svega toga leali su vjernici, neki onesvjeteni, a neki u neopisivim bolovima. Ugledao sam Viktora Metejeva kako je zgrabio jednu djevojku koja je htjela pobjei u drugu sobu. Bila je mlada i lijepa. "Kakava teta!" - mislio sam u sebi. Viktor ju je visoko digao i jedan as drao u zraku. Ona ga je preklinjala: "Nemojte me, molim vas! Dragi Boe, pomozi nam!" Svom snagom ju je udario o zid i ona je napola onesvjetena pala na pod. Viktor se okrenuo, nasmijao i rekao: "Kladim se da joj je vjera u Boga izletjela iz glave." Ali ja nisam ni na ta drugo mogao misliti nego samo na to kako je lijepa! elio sam samo da sam je sreo kojom drugom zgodom. "Uzmite knjige!" - naredio sam. Prekopali smo cijelu sobu tragajui za Biblijama i ostalom literaturom. Jednoj staroj eni sam istrgnuo biljenicu iz ruke u kojoj je imala napisano nekoliko citata iz Biblije. "Zato to? Zato? Nije to ona direktno pitala; bio je to vie bolni uzdah koji joj je dolazio iz dna due. Zato? "Uzmite i ovu dvojicu ljudi!" - naredio sam i pokazao na voe iji je izgled odgovarao onome to je Nikiforov dao napisano. "Vodite ih u kola!" Dok je nekoliko ljudi izvravalo moje nareenje, mi smo ostali uzimali od vjernika njihove podatke i zapisivali smo ih. Uzeo sam i linu kartu one lijepe djevojke. Za nju sam se posebno zanimao. Zvala se Nataa Zdanova. Kad smo imali njihova imena, mogli smo ih svugdje pronai. S poslom smo bili gotovi i mogli smo ii. Poslao sam svoje ljude. Ja sam se jo jednom okrenuo i pogledao prizor koji smo ostavili iza sebe. Izranjena tijela, polomljene stolice, stolovi, posude - nita u sobi nije bilo na svom mjestu. Zidovi su bili krvavi. Svoj smo posao dobro obavili. Po povratku na policiju poeo sam ispitivati onu dvojicu koje smo poveli sa sobom. Oni su zapoeli s pitanjem: "Odakle vi to znate?" "Pa ta mislite. Idioti jedni? Mi imamo svoje ljude, svoje pijune. Za nas je najlake na svijetu vas pronai. "Nisu izgledali iznenaeni. "Vi zovete ljude na vae sastanke, zar ne? - nastavio sam. "Ako elite da se za vas ne zna, to onda zovete druge?" "To vi ne razumijete", ree pastor, "znamo da su nam pijuni za petama; ta nismo tako ludi. Ali smo odgovorni da ljude privodimo k Bogu, ali kako emo im o Bogu govoriti ako to ne govorimo svima. Znamo da meu njima uvijek ima i pijuna i svjesni smo tog rizika." Zautio je za trenutak i ja sam pomislio da je gotov, ali on je i dalje nastavio: "Vjerujemo da je naa odgovornost da druge vodimo k Bogu vanija od nae sigurnosti." "Kakvi su to ludaci", pomislih. "ta ovakve budale mogu napraviti naoj zamlji?" Ubrzo smo stigli na stanicu i dok su hapenike u podrumu "obraivali", mi smo se odmarali i pili. Anatolij i Vladimir su razgovarali o raciji. "teta da se sve to brzo svri", ree saalno Vladimir. "Jedan mali udarac i ve padaju." Vidio sam kako Vladimir udara i mogao sam razumjeti zato vjernici odmah padaju na zemlju. "Sve je tako jednostavno", nastavi on, "da zaelim da se oni ponu braniti, pa da imamo pravu borbu." Ali vjernici se nikad nisu branili. Istina, izbjegavali su nae udarce, ali nikada nisu uzvraali udarcem. "Djeco moja, pa to je velianstveno!" - ree Nikiforov kad sam mu priao o naoj raciji.

91

Oprosti mi Nataa
Tri dana kasnije opet smo nas sedmorica sjedili i ekali na poziv i obavjetenje gdje se vjernici sabiru. Oko 7 sati naveer zazvonio je telefon i nekoliko sekundi kasnije uleti Nikiforov u nau sobu: "Kourdakov, spremite se i poite odmah!" "Gdje?" - upitah slutei novu pustolovinu. "Ulica Nagornaj." Ree nam i broj. Sada ili je netko primijetio neto sumljivo ili je neki od pijuna dojavio. U svakom sluaju sastanak je ve bio zapoeo. Tjerao sam ljude da se poure i naredio Viktoru da vozi to je mogue bre. Viktor je sada bio najloiji voza na svijetu jer je upadao u toliko riskantnih situacija i nekoliko je auta za dlaku promaio. "Prekini sa sirenom", rekoh mu kad smo se pribliili cilju. Jurili smo ulicom Nagornaj, iskoili iz auta i prije nego to se zaustavio, pritrali k vratima i provalili unutra. Na nae veliko iznenaenje ovdje su bili samo mladi ljudi. Nije bila nijedna sijeda glava. Upali smo u tajnu omladinsku organizaciju, a oni nam se nisu nadali. Bez puno razmiljanja dali smo se na posao. Udarali smo zbunjene vjernike, bacali ih, gazili. "To je onaj, uhvatite ga", zaurlao sam i pokazao na 23-godinjeg vou. Nekoliko mojih je priskoilo i stalo ga udarati. Drugi su se brinuli za ostale pri emu su se s njima poigravali kao da su im to vree za vjebanje boksa. Na brzinu sam pogledao po sobi i nisam mogao vjerovati svojim oima. Tamo je bila opet ona ista djevojka! Pa to nije istina! Ipak je bila ona. Prije tri veeri bila je na onom sastanku gdje ju je Viktor udario o zid. Sad sam je jo bolje mogao vidjeti. Bila je jo ljepa. Duga, plava kosa, velike plave oi i glatka koa - jedna od najljepih djevojaka koju sam ikada vidio. Viktor ju je isto tako prepoznao i doviknuo nam: "Evo je opet! Gledajte, ova je opet tu!" "Viktore, izgleda da je zadnji put nisi dobro sredio", dobacio sam mu, "tvoju lekciju nije dobro upamtila. Sad sam ja na redu!" Uhvatio sam je i bacio na stol s licem prema dolje, dvojica su joj strgali haljine s tijela. Zatim ju je jedan vrsto uhvatio, a ja sam je udarao golim rukama. Ruke su mi se ve poele ariti, a ja sam je dalje tukao. Jecala je i svladavala se da ne plae, od muke se ugrizla za donju usnu i krv joj je potekla niz bradu. Konano vie nije izdrala i poela je plakati. i ja sam se bio ve toliko umorio da vie nisam mogao dizati ruku. A njezina lea su se pretvorila u veliku otvorenu ranu. Gurnuo sam je sa stola i ona je pala na pod. I drugi vjernici su ve svi leali na podu. Moji momci su dobro obavili svoj posao. Nije bilo vie razloga da tu ostanemo jer smo ve imali onoga koga trebamo. Zapiite jo imena i bjeimo." Kad smo stigli do stanice, ve je Nikiforov stajao na vratima i pozdravljao nas svojim zlobnim, a u isto vrijeme i umirujuim smijekom. "Djeco moja, vidim da ste brzo obavili svoj posao!", ree nam. "Evo vam va ovjek", rekoh mu i gurnem vou grupe pred Nikiforova. Ovaj ga odmah uze sa sobom na ispitivanje. Pogledao sam listu s imenima ostalih mladih koje smo iznenadili na sastanku. Mogao sam jo razumjeti one priproste stare ljude koji su jo prije komunizma bili zaraeni religijom, ali da ovi mladi ljudi vjeruju u Boga to nisam mogao razumjeti. To su ljudi moje dobi, moja generacija. Zbunilo me sve to. Ali, onoj djevojci sam sigurno udijelio dobru lekciju. Viktoru sam jo jednom dobacio: "Stari moj, ne umije ti to tako dobro. Vidjet e da se Trnoruica vie nee pojaviti!"

92

Oprosti mi Nataa
Kad sam sljedeeg dana doao do Nikiforova, ovaj je upravo presluavao onog omladinskog vou. Sluao sam ga zadivljen njegovom taktikom presluavanja. Stalno je izmjenjivao brutalne, zasraujue reenice s onim prijateljskim; upotrebljavao je grube i blage metode samo da pridobije tog mladog vjernika. "Vjeruje li u Boga?" "Da" "Ma reci mi jesi li ti ogranien, glup ili sulud?" Mladi vjernik je odgovorio: "Drue kapetane! Vi ne moete razumjeti zato ja vjerujem i ta ja vjerujem, jer to je neto to vam ne mogu objasniti. Vjerujem u Boga jer on ivi i stanuje u mom srcu." Nikiforov je pobjesnio: "Zato kae da ja to ne mogu razumjeti? Zar sam ja glup? I ja sam tu knjigu proitao", ree on i pokaza na Bibliju. "Ili moda misli da ne znam itati." Taj je mladi sino bio isprebijan i cijelu je no proveo u zatvorskoj eliji gdje mu sigurno nije bilo ugodno, ali sada mu je tako jasno odgovarao: "Sigurno da znate itati, ali vi trebate oi koje vide, ui koje uju i srce koje oslukuje ta Duh Boji govori u toj knjizi." Oduevljeno i sa zanimanjem sam ga sluao, iako ga nisam razumio. "Ako vi itate Bibliju samo da bi je napadali", nastavi mladi vjernik, "onda nikada neete razumjeti to o emu ona govori. Samo vam Bog moe otvoriti oi da razumijete ono u to mi vjerujemo i za to smo spremni sve dati." Nikiforov ga tu prekide: "Moram priznati da tu neke stvari ne razumijem.! Mladi vjernik odvrati: "Evo, drue kapetane, sami ste odgovorili na svoje pitanje. Vi to ne razumijete jer ste svoje oi zatvorili istini. Kad bi vi svoje srce otvorili Bogu i svojim oima zaista traili istinu u Pismu, onda bi vi te rijei razumjeli i one bi za vas postale stvarnost kao to su za mene i za druge ljude. Zato svoje srce ne otvorite Bogu? On e promjeniti va ivot i ..." "Zavai!" - izdera se Nikiforov. "Ne pokuavaj meni tu propovjedati, budalo jedna, inae u ja promjeniti tvoj ivot i to zauvijek!" Nikiforov zatim pozva strau i oni odvedoe mladog vjernika natrag u eliju. Kasnije su ga poslali na prisilni rad. Ve sam mnogim ovakvim presluavanjima prisustvovao i nikad nisam razumio smisao svega toga. Vjernici ne poputaju. Pokuavali su ak i miliciju obraditi. Nikiforov se vrati natrag i rae mi: "Ovi su ljudi ludaci." Sloio sam se s njim. Ja sam htio da to vie doznam o Natai Zdanovoj. Budui da je omladinska liga bila odgovorna za mlade, vodili smo neku vrstu protokola o mladima s naeg podruja. Tano znamo ko su, gdje su odrasli, gdje su ili u kolu. Imali smo puno podataka i tako mi nije bilo teko da pronaem sve o Natai. Roena je na podruju Donjecka u Ukrajini, u malom mjestancu imenom Baknaja. Roditelji su joj bili radnici na kolhozu i vrlo siromani. Da bi postigla bolju naobrazbu i bolji posao, Nataa je jo kao mala djevojica dola svom ujaku u Pertovplavsk. Tu je zavrila i kolu "Maksim Gorki" broj 4. Ve s 18 godina zaposlila se kao lektor u novinama "Petropavlovska pravda". Kad sam proitao izvjetaj o njoj zaudio sam se videi da je u koli bila lan Komsomola - nae Komunistike omladinske lige i da je u koli dobila dobro svjedoanstvo. Kad je zavrila kolu, upala je u ruke ovih vjernika i uskoro je postala jedna od njih. Ovo je bio tipian primjer kako su vjernici hvatali ljude u svoje mree. Na kraju sam otiao u ured "Petropavlovske pravde" i zanimao se za nju kao njezin kolega. "Ona je odlina radnica", ree jedan od pretpostavljenih. "Nikad nismo imali problema s njom. Vesela je, povjerljiva i na nju se moe osloniti, izvrsno radi."

93

Oprosti mi Nataa
Ovakve su me izjave svaki put zbunjivale. Kod drugih radnika je bilo problema s alkoholom, lijenou, kraama, neradom. Ali kad sam sastavljao izvjetaj o vjernicima, uvijek su mi govorili na njihovim radnim mjestima da su odlini radnici, povjerljivi i da nikada nisu pijani. esto sam se tome udio. Ali moja zadaa nije bila da me to sve udi, nego da to vie saznam. "Zato to elite znati" - upitae me kad sam se zanimao za Natau. "Dva puta smo je nali na tajnim sastancima vjernika. "Ona je vjernica." Izraz uenja proao je redovima suradnika. Zbunjeno su se pogledali. Izgledali su kao da sam rekao da je gubava ili da je ubica. "Sad kad ste to spomenuli", ree jedan od njih a iza toga je slijedila bujica optubi. Najednom su se promjenili i o njoj su sada samo loe govorili. Na njezinom radnom mjestu ostavio sam obavijest da me u odreeno vrijeme potrai na policijskoj stanici. Znao sam da e je taj posjet zastraiti, a to sam i htio. Ula je oklijevajui i sjela nasuprot stolu gdje sam ja sjedio. Vidio sam da ju je strah. "Koja ljepota", pomislih, "sad sjedi tu preda mnom, oborila je glavu i gleda u pod." Pitao sam je zato je vjernica. "A ta bih trebala biti?" - odvrati ona. "Alkoholiarka? Prostitutka?" A onda me upitala: "Jeste li uli to negativno na mom radnom mjestu?" "Ne, nisam", rekoh. "ta onda imate protiv moje vjere? inim li time kome kakvu nepravdu?" "Ne", odvratih. "Ali jednom si pogrijeila i upala si u drutvo tih ljudi koji su velika opasnost za nau zemlju." Jo sam joj jednom odrao neku vrstu propovjedi i upozorio je na ozbiljne potekoe koje bi mogle uslijediti ako se ne bude promijenila. Na kraju sam uvidio da je ne mogu odvratiti od njenog uvjerenja. Jo sam jednom opomenuo da se njezini prijestupi zapisuju u njezine line dokumente i da e biti bolje za nju da je vie ne naemo meu vjernicima. I usprkos svom strahu poela je sa mnom razgovarati zato ona vjeruje u Boga. Mislio sam da su je udarci i poziv na miliciju dovoljno prestraili i da nam ona vie nee s time zadavati potekoe. Ali, Nataa je bila djevojka vrijedna svakog spomena. Dok smo razgovarali, vidio sam oiljak na njenoj donjoj usni gdje se ugrizla kad sam je tukao. "Koja teta", pomislih. Oiljak je kvario njeno tako besprijekorno lice. Kamo sree da sam je upoznao u kojim drugim okolnostima! Jer ovakva djevojka bila je moj tip. Kad sam od nje sakupio sve informacije i zavrio sa svojom lekcijom, otpustio sam je kratko i strogo. To je spadalo u taktiku mog zastraivanja. estitao sam sam sebi da sam tako dobro izveo svoj posao. Otprilike tjedan dana kasnije opet smo pozvani na jedan pohod protiv tajne crkve. Kao i uvijek prvo sam pogledao kuu na karti. Ovaj put je sastanak bio u ulici Pograni. Opet smo jurili uz zvuk sirene, ali ovaj nas je put bilo samo estorica: Aleksandar Guljajev, Vladimir Selenov, Anatolij Litovenko, Viktor Metejev, Nikolaj Oslisko i ja. Osim njih tu su bili i oni koje sam uzeo za strau, Kad smo stigli na mjesto sastanka odredio sam straara na oba dijela ulice. Kad je sve bilo spremno, provalili smo u kuu. Iznenaeni i zbunjeni vjernici pokuavali su izbjei kii udaraca. Soba je bila malena te je njih osam vjernika i nas estorica potpuno ispunilo prostoriju. Vladala je velika galama. "Sitnica za veeras!" - pomislih. A onda mi se pogled zaustavi na poznatom licu. Nisam to mogao vjerovati! Opet je ona bila tu - Nataa Zdanova! I

94

Oprosti mi Nataa
nekoliko drugih ju je isto tako opazilo i ve se Aleks pun mrnje uputio prema njoj sa svojom podignutom palicom. A onda se dogodilo neto to nisam mogao drati za mogue. Bez da ga je prije opomenuo skoi Viktor izmeu Natae i Aleksa i pogleda ga izazovno. "Mii mi se s puta", povika ljutito Aleks. Viktor se nije pomakao s mjesta. Pogledao je na Aleksa i prijetei podigao svoju palicu: "Alekse, da je nisi dotaknuo!" Pomislio sam da ne ujem dobro. Nevjerovatno, i to ba Viktor, jedan od najbrutalnijih ljudi. On titi ovu vjernicu! "Odstupi!", zaurlao je na Aleksa. "Odstupi, inae e imati sa mnom posla." titio je Natau koja je iza njega uala na podu. Povrijeen, Aleks se izderao: "eli li je imati samo za sebe?" "Ne", odvrati Viktor, "ona posjeduje neto to mi nemamo. Nitko da je nije dotaknuo! Nitko!" Morao sam tome to prije uiniti kraj. Aleks sa svojim strastvenim temperamentom ve je bio spreman na borbu. "Dri onoga tamo, Aleks!", rekoh mu glasno i pokazah na jednog vjernika koji je htio pobjei. "Za njim!" Aleks se okrenuo i potrao za bjeguncem. Odahnuo sam s olakanjem. Viktor je jo uvijek stajao rairenih ruku i titio Natau. Takav kakav je izgledao bio je strah i trepet za svakoga ko bi se usudio doi malo blie. Nataa je sad stajala iza njega i nita nije shvatala. Ovakav postupak od nas nije oekivala. Dao sam joj znak da ode iz sobe. Brzo se okrenula i otila. Da ne bi dolo do nesporazuma dao sam to do znanja i ostalima. To je bio jedan od rijetkih trenutaka u mom ivotu da me neto ovako duboko dirnulo. Bilo mi je kao onda kad je u Barisevu umro moj prijatelj Saa. Nataa je zaista posjedovala neto! Strano smo je udarali. Opominjali smo je i zastraivali. Pretrpjela je neopisive boli i unato svemu evo je opet tu. ak je i Viktor to uvidio i to ga je dirnulo. Ona je imala neto to mi nemamo. Najradije bih potrao za njom i upitao je ta je to? Bio bih radio o tome s njom govorio, ali ona je ve bila otila. Ova herojska hrianska djevojka koja je podnijela tolike udarce osvajala me i uznemirivala u isto vrijeme. Kratko nakon toga ostavila je Nataa Kamatku i vratila se natrag u Ukrajinu jer joj je ivot u novinarstvu postao nemogu. Poslao sam njene dokumente Komunistikoj omladinskoj ligi njenog mjesta gdje sam ih obavijestio i o njezinom ivotu kao vjernice. Njezin me odlazak raalostio. Prvi put sam osjetio da ovi ljudi nisu ludaci ni dravni neprijatelji za to smo ih mi drali. Nataa je poljuljala sve moje predodbe o vjernicima.

95

Oprosti mi Nataa
17. DJELOVANJE POLICIJE U Sovjetskom Savezu je 1. maj dan sveanosti, parada i izleta, ali i dan kada ljudi posjeuju grobove svojih roaka i prijatelja i nose im vijence i cvijee. 1. maj 1970. nazvao me Nikiforov telefonom. Izgledalo je da ima neku izvanrednu ideju. "Kourdakov", viknuo je uzbueno, "uzmi svirae iz Akademije i poi na groblje u junom dijelu grada." Sa sviraima na groblje? Pa je li Nikiforov poludio? "A ta se tamo dogaa?" - upitao sam nadajui se da se moja sumnja ne primjeuje u rijeima. "Radi se o vjernicima. Sabralo ih se tamo na groblju na stotine, imaju orkestar i sviraju himne." "I ta trebamo raditi tamo? Pomoi im?" "Nemamo vremena za alu", ree Nikiforov hladno. "Sakupi grupu to bre moe. Smjestite se odmah uz njih i svirajte to moete glasnije." "Oh", pomislih, "tako daleko on ide. Svojom galamom moramo nadglasati njihovo pjevanje. Luda ideja, dodue, ali jako zanimljiva." Divio sam se vjernicima jer ovaj im je trik zaista lukav. Skup na groblju ba na 1. maj kad je sve u pokretu, zaista izvrsna ideja. Znali su da je na stotine ljudi na groblju i da im u toj mnoini ljudi nita ne moemo. Kakva pametna banda! Na brzinu sam skupio nekoliko lanova naeg muzikog sastava, potrpao ih u kola koja je Nikiforov poslao po nas, i pojurili smo prema groblju. Stigavi tamo, naosmo mnotvo ljudi koji su se skupili oko kojih dvije stotine vjernika. Mnogi od njih bili su samo sluajni prolaznici koji su se zaustavili da to vide i uju. Jedino to se dobro vidjelo bilo je nekoliko ljudi koji su na svojim instrumentima svirali hrianske pjesme. Polako, ali sigurno gurali smo se kroz mnotvo. Ako ljudi ele muziku, sad e je imati. "Mjesta! Mjesta!" - vikao sam. "Pustite nas da proemo. Malo mjesta, molim." Tako smo si prokrili put sve do sredine gdje su bili vjernici. Stali smo blizu njih i dao sam znak za zaponu svom snagom. to god su mogli glasnije svirai su zapoeli svirati vojnike pjesme. I instrumenti i na repertoar bili su puno bolji od onoga to su ga imali vjernici. "Glasnije!" - vikao sam ja, "glasnije! Nadjaajte ih!" Svirali smo "Interacionalu" i druge komunistike pjesme kao i sovjetsku nacionalnu himnu. Bilo nam ih je lako nadjaati. Dok je na akademski sastav svirao, drugi iz grupe su slikali vjernike da bi kasnije mogli utvrditi njihov identitet. Bio sam bijesan cijelo vrijeme jer smo svoju pravu sliku pokazali pred tolikim svjedocima. "Sergeju, ne brini se za to", ree mi Viktor koji je primijetio moje razoaranje i bespomonost. "Raune emo kasnije srediti. Sad znamo koji su." Tog smo trenutka vidjeli da ti nesretni vjernici nastavljaju i dalje svoj skup na groblju. Zbog ovako velikog broja posjetilaca, ne moemo se dati na posao. Nakon to su svi vjernici fotografisani, zaovjedio sam da se instrumenti spreme. Odluio sam da ovi nee umai svojoj kazni. Brzo nam se za to pruila mogunost. Racija je slijedila drugi, u prosjeku svaki etvrti dan po jedna. Nai pohodi nisu bili samo hapenja vjernika nego smo puno vie teili za tim da svu hriansku literaturu koju su oni dobijali iz inostranstva pokupimo od njih.

96

Oprosti mi Nataa
esto sam se pitao: kako jedan rukom napisani tekst u nekoj biljenici moe biti tako opasan za nau dravu? Nisam u tome vidio nikakve opasnosti, ali Nikiforov je stalno o tome govorio. "Dobro", mislio sam, "ako eli imati literaturu nek mu onda bude." Mnotvo smo toga nalazili! Jedna nam je broura esto dolazila pod ruku. Bila je ispisana na maini za umnoavanje, a izdana negdje u Ukrajini, nekoliko hiljada kilometara odavde. Bila je poslana naim vjernicima u ovom dijelu Sibira. Kad mi je ta broura prvi put dola pod ruku, pomislio sam: "Gledaj, oni se i organizuju." U suradnji s drugim vjernicima u Sovjetskom Savezu dobijali su ovi na Kamatki literaturu izvana. Jednom je Nikiforov podigao tu brouru i sav bijesan i ljut galamio: "Ovo! Vidi li to? Povezani su s drugim vjernicima u Bakuu, Ukrajini, Kijevu, Lenjingradu, svugdje? Ovo je nacionalna zakletva da e potkopavati na drutveni sistem!" nastavio je dalje bijesno mahati s tim. Ta literatura iz katakombi postala je sastavni dio ivota u Rusiji. U to nije spadala samo ilegalna hrianska literatura, nego i djela poznatih pisaca kao na primjer Aleksandra Solenjicina. Budui da je svu literaturu za izdavanje kontrolisala vlast, irili su se rukom ili mainom pisani tekstovi zabranjenih knjiga, novela i pria u cijelom Sovjetskom Savezu. Ta strogo zabranjena literatura bila je omiljeno tivo oficira i pitomaca na Pomorskoj akademiji. Dobro sam to znao, i sam sam je itao. Slonjicinova djela ila su meu pitomcima od ruke do ruke. I hriani su se tako organizovali. Biblijske citate pisali su rukom ili mainom i onda ih rasparavali. Pronalazili smo i nova depna izdanja Biblije koja su iz inostranstva stigla k nama. Znao sam da u Moskvi ima posebna organizacija koja kontrolie uvoz tih knjiga. Nisam znao u emu im se sastojao posao, ali bila je injenica da nisu bili ba uspjeni. U mojim je oima ta literatura bila besmisao. Pokuavao sam je itati, ali mi nije bilo jasno ta je tu bilo tako privlanoga. Kod jednog naeg pohoda, pokuao sam jednom visokom, snanom vjerniku istrgnuti knjigu iz ruke. Da je htio mogao mi se oduprijeti. Znao sam da mu na kraju moram to oteti, iako nee biti lako. Stajao je i drao knjigu u rukama kao da je to neto najdragocjenije na svijetu. Udarao sam ga, ali on nije poputao. Na kraju sam ga udario u trbuh. Skupio se i knjiga mu je pala iz ruku. Uzeo sam je i pogledao. Zato li je samo vjernici toliko uvaju. U naim je oima bila potpuno bezvrijedna. Jednoga dana. 1970. godine, pozvao me opet Nikiforov k sebi. "Kourdakov, pogledaj ta imamo", ree mi kad sam stupio u njegov ured. Pokazao mi je na asopis kojega su vjernici na primitivan nain izdali na nekoj potajnoj maini za umnoavanje. "Odakle vam to?" - upitah. "Jedan na dounik mi je dao", ree on cvatui od zadovoljstva. "Rekao mi je i mjesto gdje se toga jo moe nai!" Za Nikiforova su najradosniji trenutci ivota bili kad je mogao vjernicima ui u trag. Ovaj entuzijazam nisam mogao dijeliti s njime. Lino sam elio uspjeti u partiji, zaraditi puno novaca, a sad evo sve vie ulazim u struju policijskog posla i inilo mi se da je poziv policijskog oficira zanimljiviji od onoga mornarikog. "Doi ovamo Kourdakov", ree mi Nikiforov. "Sad u ti neto pokazati." Stali smo pred plan grada i on pokaza na Partizansku ulicu broj 64. "ija je to kua?" - upitah. "Tu stanuje jedna vjernica, udovica imenom Ruanenko sa svojom mladom kerkom. Starija se ki zove Marija, 22 su joj godine i ivi negdje drugdje.

97

Oprosti mi Nataa
Vjerovatno je udovica te stvari sklonila ili u svoju kuu", on pokaza na plan, "ili u stan svoje keri!" "Kad trebamo tamo otii?" - upitao sam. "Sutra popodne." "Koliko nas treba?" "Samo etvorica. Ne smijemo troiti puno novaca", ree on i nasmija se kao da je to neka ala. Racija na literaturu bila je drugaija od onih na ljude. Da bi joj dali izgled legalnosti, poao bi jedan uniformisani policajac u kuu koju je trebalo pretresti. Na samom cilju zaustavio bi tri ili etri "druga" na ulici i zamolio ih da budu svjedoci pretrage. Ti "nezainteresovani prolaznici" gledali bi ta ovaj radi tako da poslije niko ne moe rei da je milicijonar neto ukrao. Mi smo se s tim alili, ali morali smo o tome utjeti. Ve smo mnogo puta ili u potragu za knjigama i sve smo radili na isti nain. Ja sam potraio Milicajca koji bi vodio "pretragu", a njega smo trebali samo reda radi. Milicajac i nas etvorica smo uli u kola i krenuli do Partizanske ulice koja je bila na brdu i odozgo se mogao vidjeti cijeli zaljev. To je podruje malih bijelo okreenih kuica. Mi smo malo prije izili iz kola i kao neduni "prolaznici" ili pjeice, a milicajac se vozio dalje autom do kue, izaao, krenuo kui i pokucao na vrata. Jedna 45-godinja ena mu je otvorila vrata. Milicajac ree: "Imam nareenje da vam pretraim kuu jer smo uli da posjedujete ilegalnu literaturu." Onda se okrenuo i pokazao na nas. "Ovo su tamo prolaznici koje sam zamolio da budu svjedoci, jer tako zakon nalae." I ta je eni ostalo drugo nego da nas pusti unutra. Uli smo unutra i razgledali. Siromana, mala kuica, onakva kakvu su imali svi vjernici, a znali smo zato oni tako bijedno ive. Kad se doulo da je neko vjernik, onda se s njim postupalo kao da je gubav, dalo mu se najgori posao, posao koji je bio slabo plaen. "Ljudi, pogledajte ovo ovdje", ree nam milicajac. Ostavili smo tada nau ulogu sluajnih prolaznika i dali se revno na posao. "Jeste li vjernica?" - upitao sam enu. "Da, jesam", ree ona. "Vjerujem u Boga, ali ako vi traite literaturu, ja je nemam." "To emo vidjeti", odgovorio sam otro. "Ja sam vjernica i ako hoete, uhapsite me", nastavila je dalje ena. Pogledao sam je. "Kakvo samo dranje ima ta ena!" - pomislih. Poli smo pretraivati. Otvorili smo ormar i sve pobacali iz njega, otvorili kofere, derali jastuke, kidali madrace i cijelu kuu stavili na glavu. Na kraju smo jo porazbijali preostalo pokuanstvo. "U svakom sluaju ovdje nema nita!" - rekoh. A onda mi je odjednom palo na pamet da ona to ne skriva ispod poda kao to sam ja nekada u Barisevu skrivao oruje. Milicajac je imao kod sebe jednu polugu i sjekiru i tako smo poeli u hodniku dizati dasku po dasku. Skoro smo ve bili digli pola poda i jedan od nas je skoio u neko udubljenje i dobro ga posvijetlio depnom lampom. "Ovdje dolje nema nita", viknuo nam je. "Doi nazad!" - rekoh mu. "Izgleda da ovdje nema nita. Idemo!" Ljuti zbog neobavljena posla krenuli smo ostavivi kuu u najveem neredu. Ovakav tok racije na literaturu postao je posve normalan i uvijek je bio isti. Nismo se zbog toga puno brinuli jer ti nam ljudi nisu nita znaili. Jer ta su oni mogli napraviti? Tuiti se na policiju? Ta mi smo policija. Nisu se mogli obratiti ni na viu instancu, jer smo mi od njih dobijali naredbe. Znali smo da nam se mogu nita i zato smo se tako ponaali.

98

Oprosti mi Nataa
Kad smo se vratili natrag priali smo Nikiforovu o svom neuspjehu. Dok smo mu to priali, on je buljio u prazno i tapkao prstima po stolu. "Neto tu nije u redu", ree zamiljeno. "Znam da ona ima vezu s tim knjigama za vjernike. Pitam se samo da to nije kod njezine keri, kod one koja nije s njom. "Majka e ju u meuvremenu upozoriti", rekoh ja. "Naravno", potvrdi Nikiforov, "i ona e sada sigurno biti na oprezu... Eh, sad znam!" - ree sjetivi se neega. "Vas dvojica", pokaza na Viktora i mene, "vas dvojica ete joj postaviti zamku. Poite njezinoj kui i pretvarajte se da ste ribari ili mornari koji su dobili malo dopusta. Uvedite je u razgovor i usput joj nabacite da bi neto htjeli saznati o Bogu. Ti glupi vjernici svakom priaju o Bogu samo ako vide da koga mogu obratiti." "Izvrsno! Moda emo tako neto uspjeti!" - rekoh ja. To je dobro zbog promjene u naem poslu. Nikiforov pogleda u njezine dokumente i ree: "Zove se Marija Ruanenko." Rekao nam je i adresu i ostale pojedinosti. "Radi se o trgovini povrem koja se zatvara naveer u 6 sati. Od sada pa nadalje vaa je stvar ta ete raditi." Viktor i ja napustismo zgradu oko 4 sata. Imali smo dva sata vremena da smislimo dobru zamku za Mariju. Oko 5 i 30 krenuli smo prema autobuskoj stanici na kojoj bi ona trebala oko 6 sati izai iz autobusa. "uj", rekoh Viktoru, "ne zaboraci, mi smo ribari koji su dobili krai dopust. Kad smo bili na moru, skoro smo se utopili i ta nas je nesrea navela da razmiljamo o Bogu. I sad smo doli k njoj pitati je da li nam ona moe dati kakvu literaturu koja e nas dovesti do Boga. Ona e se tu sigurno zaletjeti. I kad stvari iznese, uhapsit emo je i stvar je rijeena." "Fantastino", ree Viktor zadivljeno jer mu je naa uloga odgovarala. "Ali nemoj odmah prijei na stvar, inae e postati nepovjerljiva." Tumarali smo jo neko vrijeme po stanici gdje je Marija trebala izai. Za nekoliko minuta stigao je autobus koji smo ekali i jedna djevojka izae iz njega. Po slici koju nam je dao Nikiforov bilo nam je lako vidjeti da je to Marija. "Idemo!" dobacih tiho Viktoru. Poli smo za njom i uskoro smo je stigli. Da moemo lake odglumiti svoju ulogu ribara uzeli smo sa sobom nekoliko boca votke. I dok smo joj prilazili jedan s jedne strane, a drugi s druge, dobacih joj veselo: "Hej ljepotice! Moemo li te malo otpratiti?" "Ne hvala!" - odgovori Marija hladno. Pogledao sam je upitno. Iako je djelovala jednostavno i ozbiljno, bila je zgodna. Viktor je traio pravu rije, stavio joj ruku na rame i rekao: "Lutko, kako bi bilo da popijemo koji gutljaj kod tebe, a onda emo poi negdje na ples da provedemo veer." Budui da nas se nije mogla otarasiti, postajala je sve opreznija: "Ne hvala. Ne pijem i ne elim nigdje izlaziti." Stalno je pokuavala da nas se rijei, ali mi se nismo dali. "Sve to elimo je jedan razgovor, da neto malo popijemo i malo zadovoljstva. Sedam dugih mjeseci proveli smo u ribarenju i sada bismo se htjeli malo odmoriti i porazgovarati." Izgledala je kao da zaista ne zna ta bi s nama. "ini mi se da ste ve i previe popili", ree ona. Odvratih joj, nadajui se da emo konano probiti led: "Jasno je nama da nas alkohol mui, ali ne znamo kako emo ga se osloboditi. A i zato bismo s tim prekinuli? ta drugo uopte imamo od ivota?" Time smo joj dali mogunost da pone govoriti o Bogu, ali ona je bila

99

Oprosti mi Nataa
oprezna. Opet smo nastavili: "Cijeli svoj ivot proveli smo na moru. Nai roditelji i djedovi bili su vjernici. I mi smo ponekad o vjeri razmiljali, ali votka je ostala najbolji prijatelj jednog pomorca." Okrenula se i pogledala nas ispitivaki kao da se zaista htjela uvjeriti da smo mi samo ribari. U meuvremenu smo stigli do vrata jedne ruevne male kuice. "Ovdje stanujem", ree ona. "Moram sada ii." Zaustavila se na vratima i oito ekala da mi odemo. "Moemo li ui na aicu i na malo razgovora?" - molili smo je i stali posve uz nju. "Kako se ti uopte zove?" "Marija", odvrati ona. Otvorila je vrata i ula unutra, a mi za njom. Imala je dvije male, ali uredno pospremljene sobice. Sjeli smo. "Tko nam mome odgovoriti na ivotna pitanja?" - rakao sam nakon izvjesnog vremena priinjavajui se da sam pijaniji nego to sam bio. "Bog i sve te stvari... to nadilazi poimanje jednog ribara." Ona se negdje neim zaposlila. Pogledao sam prema Viktoru i zavrtio glavom to je trebalo znaiti "ovo je tvrd orah!" Budui da smo imali votke kod sebe, Viktor izvue jednu bocu i stavi na stol. "Marija, donesi nam aice!" - zamolih je ja. Donijela ih je, stavila pred nas i mi smo ih pune natoili. Kad je na trenutak izala iz sobe, sagnuo sam se Viktoru i rekao mu apui: "Ova nije luda, ta ti je jako lukava. Moramo se puno vie truditi da joj podmetnemo zamku. ta misli, zna li ona da smo iz policije?" I prije nego to je on mogao bilo ta odgovoriti, ona se opet vrati u sobu, a ja joj rekoh: "Marija, pogledaj! Nemamo vie votke! Molim te budi tako dobra i donesi nam iz duana jednu. Molim te, Marija" Smijeio sam joj se. Vjerovao sam da je ona konano shvatila da smo ribari. Bila je spremna otii i ja sam joj dao novac. im je izila iz kue, skoili smo i poeli sve pretraivati. Gledali smo u ormare, ispod kreveta, svugdje gdje smo mogli naslutiti da bi mogla imati knjige. Ako je koju imala, sigurno je to dobro sakrila. Gledali smo sve opet staviti u red da ne bi mogla u nas posumnjati. Mogao sam primijeniti onaj nain pretrage kakav smo upotrebili kod njezine majke, ali smo ovaj put namjerno htjeli sakriti svoje pravo lice. Viktor je drao strau, gledajui kroz prozor, a ja sam sve prekopavao. Ali nismo upjeli pronai niti jedan sumljivi komadi papira. "Sergeju, sjedi", ree Viktor, "eto je, ide." Nekoliko minuta kasnije ve je Marija bila u sobi i donijela nam votku. Pogledao sam je i inilo mi se da je mirna. Bio sam siguran da je povjerovala naoj prii. Namignuo sam Viktoru. Sad smo poeli piti iz boce. A ja sam joj poeo priati kako smo bili u Japanu, zatim u Vijetnamu, pa du Kalifornije, onda u Kanadi, pa na Havajima. Pria je bila velianstvena, ivahna, iskiena. Viktor je sjedio uz mene i dok je sluao tu moju priu jedva se svladavao da se ne nasmije. A onda je on priao o svojih sedam mjeseci na otvorenom moru. Njegova pria i nije bila tako loa, ali mislim da je moja bila bolja. Nikiforov nam je, mislei na sve, dao i prilino novaca koji smo sada ponosno pokazivali kao da je to naa viemjesena plata. Listali smo novanice tako da ih i ona moe stvarno vidjeti. "Doi s nama!" - rekoh joj. "Imamo pune depove novaca i moemo provesi lijepu veer. Doi, idemo negdje neto pojesti i popiti." Onda sam neto drugo poeo priati - kako sam jednom pao s broda u more i skoro se utopio. I gledajui tako smrti u oi, spoznao, spoznao sam da se u ivotu mora neto vie postii. Dok sam ja to njoj sve priao i redao jednu la za drugom, Viktor se trudio da se nita ne primijeti na njegovom licu.

100

Oprosti mi Nataa
"Kad je na brod stigao u luku", nastavih ja, "shvatio sam da mi je ovo sigurno bila opomena da moram tragati za Bogom." Okrenuo sam se prema njoj i pogledao je sa svom ozbiljnou koju sam mogao pokazati. "Ve smo se mnogima obraali, ali nam niko ne zna kazati neto o Bogu. Zna li ti neto o njemu? Moda ima kakvu knjigu ili asopis koji bi mi mogli pomoi da naem Boga?" Pitanje je sada palo. Kako li e ona reagovati? Ona uopte nije izgledala glupa. "Ako tako ozbiljno trai Boga, zato onda pije? Zato svoj ivot truje alkoholom?" Pitanje je bilo na mjestu. Pametna djevojka. Ali neu dozvoliti da me jedna ena dovede na tanak led. Rekoh joj: "Kad je ovjek sam, onda je votka dobar drug. Ali ako bih pronaao Boga, ovo mi sigurno vie ne bi trebalo. Ali kako u ga pronai?" Slegnuo sam ramenima. "Izgleda da to nitko ne zna." Priao sam neto slino tome i dalje i stalno sam joj davao mogunosti da me prekine i kae mi da je vjernica ili da mi moe dati neku literaturu. Svoju sam priu zavrio rijeima: "Kad bih mogao makar nekoga pronai ko bi mi pokazao put do Boga ili mi dao kakvu literaturu u vezi s tim. Ja bih to platio." ekao sam. Viktor i ja smo se pogledali. Hoe li nam upasti u stupicu? "Pogodio sam", pomislih, "sad je imamo!" Ako nam od nekuda izvue literaturu, uhapsit emo je i odvesti Nikiforovu te mu ispriati sve ovo to smo doivjeli." "Nema nikakve literature", ree ona konano. Ali uvjerena sam da ako vas dvojica iskreno traite da ete ga jednoga dana i pronai." Viktor i ja smo se pogledali. Bilo nam je jasno da smo izgubili. Moemo prekinuti i otii. A ta bismo jo ovdje traili? Ustali smo, zaeljeli joj laku no, zahvalili se za njezinu dobrotu i otili. im smo izili na ulicu ree mi Viktor: "Sergeju, ovo je bila ba uzbudljiva pria. Skoro si me uvjerio da si vjernik. Budi sretan da te nisam uhapsio!" Nasmijao sam se, a onda opsovao i rekao: "ta emo samo Nikiju kazati?" Ve nam je prije glasno nagovjestio: "Dvije elije ve ekaju na majku i ki. Samo mi donesite i jedan dokaz protiv njih i obje emo uhapsiti. Time bismo se i njih rijeili?" Nikiforljeve elije ostat e prazne. Bilo nam je jasno da e pobjesniti kad nas ugleda. Kad smo stigli natrag, priali smo mu oklijevajui ta se sve dogodilo. U poetku je izgledalo da od bijesa ne moe doi do rijei, a onda je eksplodirao: "Dali ste se prevariti od jedne glupe ene!" Izgleda da nije mogao shvatiti da se takvo ta moe dogoditi. Gospoa Ruanenko i njena ki Marija umakle su tu veer Nikiforovu, ali nee dugo ostati na slobodi. Jednom e ih sigurno uhapsiti i poslati u zatvor u Magadan. "Kourdakov", ree mi Niki jednog dana, "tvoja grupa ubraja se meu najbolje u zamlji. Iz jednog informativnog dopisa koji sam dobio od glavne uprave mogu ti rei da ti ovaj posao obavlja bolje od mnogih u zemlji. Tvoja grupa ubraja se meu najbolje." Ove su me rijei, naravno, razveselile, jer ova pohvala, kao i moja uspjena djelatnost voe omladinske lige Kamatke, bile su veoma znaajne za moj daljnji uspjeh. Svatko ko u Sovjetskom Savezu eli uspjeti mora biti uporan i politiki podoban. A to je bilo upravo ono to sam namjeravao. Nikiforljevo ohrabrenje me poticalo u mojim nastojanjima da uvijek budem prvi. I moji ljudi su se ugledali na mene i bili su sve brutalniji. Jedne smo veeri napali grupu vjernika u kui na junoj periferiji Petropavlovska. Izgleda da su nekoliko sekundi ranije bili upozoreni, jer kad smo uletjeli kroz vrata ve su neki bjeali, a i drugi za njima. Uhvatili smo ih, udarali i bacali na pod. Meu njima je bio i stariji, sijedi ovjek koji nije vie mogao tako brzo

101

Oprosti mi Nataa
hodati. Aleksandar Guljajev ga je dohvatio, okrenuo oko sebe i doviknuo mu: "uvaj se djede!" Starac je samo micao usnama. Vidjelo se da moli. "Je li to razgovara s Bogom?" - zagrmio je Aledsandar na njega. "Eh, sad u te nauiti kako se s Bogom govori! Ili bi ti moda radije iao ravno k Bogu?" Dobro ga je zadrmao, a onda ga udario snano u trbuh i zadao mu jedan karate udarac u vrat. Nakon tri dana starac je umro od posljedica. Naa je grupa tokom vremena razvila razliite naine u brutalnim postupcima prema vjernicima. Ako smo raciju eljeli brzo zavriti i uhapenike to prije dopremiti u policijsku stanicu onda smo primijenili "brzi postupak". Ako samo si nekad htjeli priutiti kakvo zadovoljstvo, tada smo iskoristili priliku i vjebali se na njima boksu i dudu. U tom smo sluaju upotrebljavali "polaganu tehniku". Tako me je jednom Viktor pitao kad smo ili na raciju: "Sergeju, kako emo danas, brzo ili polagano?" Trenutak sam o tome razmiljao, a onda mu odgovorio da emo prema prilikama. Ponekad su mislili kao i ja, a ponekad su mrmljali: "Zato se ne bismo pourili, rijeili se toga, a onda imamli vie vremena za zabavu s djevojkama?" "Brzi postupak" sastojao se uglavnom od karate i dudo udaraca koje su Viktor i Vladimir, nai prvaci u boksu jako dobro znali. Da vi se jednog vjernika rijeili samo jednim udarcem, znali su tano kako i gdje ga treba udariti. Kad bi ve svi leali po podu, voe bi odvukli u kola, a od drugih izvlaili line karte i zapisivali ih, a onda bi se odvezli do stanice i tamo predali svoj plijen. Ubrzo iz toga odlazili bismo u kakav bar ili klub. Ova vrsta postupaka donosila je vjernicima najtee povrede. Poslije jedne racije dvije su ene umrle od tih udaraca. Za njihovu sam smrt saznao kad sam u jednom pravnom postupku trebao svjeodoiti protiv ene koja je svojoj keri branila da nosi znaku omladinske lige. Majka je bila optuena kao neprijatelj drave i proturevolucionarka. Sudac je zahtijevao od nje da objasni svoje dranje. Onda nam je priala kako je njezina tetka umrla od udaraca koje je dobila od grupe "policijskih nasilnika", tako nas je zvala, jer je bila na jednom sastanku vjernika. A zatim ree: "Kad je moja tetka bila spremna umrijeti za svoju vjeru, odluila sam da u se i ja vie zauzeti za moje uvjerenje. I ne mogu dozvoliti da moja ki nosi znaku onih koji su mi ubili tetku." Sigurno je moja grupa bila ta koja joj je ubila tetku jer smo mi bili jedini u gradu. Sud je zatakao stvar i izvjetaj nije iao dalje. Poslije je bilo i drugih dokaza da su ljudi umirali od naih udaraca. Ponekad smo ih povrijedili i vie nego to smo namjeravali tako da su oni umirali ili su ostali sakati. Tu i tamo je i no Sergeja Kanonenka uinio svoje. Ali mi se zbog toga nismo alostili. Jer to god je racija bila krvavija, to je Nikiforovljeva estitka bila srdanija. Izvjetaji s podacima, povredama i smrtnim sluajevima koji su nastali prilikom naeg napada slani su u Moskvu. Ali mi zbog toga nikad nismo bili opomenuti. Ne moe se kazati da smo bili banda nasilnika ili anarhista koji su prelazili preko svog ovlatenja, jer nije s naim postupcima bio upoznat samo Nikiforov, nego i "Gorkom" i Moskva. Imali smo i dokaze da je Moskva proitala nae izvjetaje jer su nam esto javljali svoje gledanje na sve to. to smo dulje radili taj posao, to su nai podvizi bili ei i grublji. Najvie su stradavali stariji ljudi koje smo lomili kao komad namjetaja. Nismo pravili razlika izmeu mukaraca i ena. Nikiforov je esto govorio: "Zar je ena ubica manje opasna od ubice mukarca?" Time nam je htio kazati da sa svima trebamo jednako postupati. Moral nam je sve dublje padao. S vremenom sam poeo primjeivati da ovaj proces brutalizacije nije kod mene bio ogranien samo na odreeno podruje u

102

Oprosti mi Nataa
mom ivotu. On je, tavie, poeo zahvaati svaku moju misao i svaki moj in. Bio sam svjestan te promjene u sebi koja se odraavala u mom radu s omladinom kao i mojim odnosima prema oficirima i pitomcima. Tu su promjenu primijetili ak i oni iz moje grupe. Tako mi jednom jedan ree: "Sergeju, postao si grub. ta se s tobom dogodilo?" To me njegovo pitanje izbacilo iz kolosjeka i sam sam se upitao: "Sergeju, ta se s tobom dogodilo?" Okrutni, bezobzirni osjeaji koji su me obuzimali za vrijeme racije sad su proimali svaki dio mog ivota. Promjene su se najvie primjeivale u mom ivotu kao voe Omladinske lige. Dok sam prije svoj poloaj iskoritavao da pomognem mladim pitomcima da mogu stii do svog cilja usprkos svojim pogrekama, sada me se jedva ticalo hoe li netko biti otputen ili ne i hoe li time njegova karijera zauvijek propasti. Na samom poetku samo poeo osjeati neko neodreeno raspoloenje, ali to je bilo tako nejasno i nisam mogao shvatiti pravi uzrok svega toga. A nisam imao ni vremena da o svemu tome razmiljam. Akcije su dalje tekle svojim redom. Bliilo se ljeto 1970. Vjernici su, da bi se od nas zatitili, izmislili novu metodu. Podijelili su se u manje grupe i sastajali su se po grupama, najvie 8-10 osoba. Ova nas je taktika prisiljavala na sve ee racije tako da do svih stignemo. Poeli su pred vrata postavljati strau. Najee su to bila djeca koja su ih na vrijeme upozoravala. Na dogovoreni znak sve bi za as posakrivali, i literaturu i magnetofone na kojima su imali snimljene neke religiozne emisije iz inostranstva. U nekim sluajevima je straa vjernicima na vrijeme javila na dolazak tako da su se svi uspjeli posakrivati dok bismo mi stigli. Vijest o naim racijama proirila se cijelim gradom i cijelom pokrajinom. Stanovnitvo Kamatke, 250.000 ljudi, poelo je priati o naem poslu i brutalnim posljedicama. Ova optepoznata stvar razbjesnila je Nikiforova jer nam je on uvijek iznova govorio da ne smijemo dopustiti da nas ljudi vide ta radimo i da se onda pria kako u Sovjetskom Savezu nema vjerske slobode. I iz Moskve su nam nareivali da nae racije na vjernike ni u kojem sluaju ne smiju doi u javnost. Jedan daljnji obeshrabrujui vid naeg rada bio je taj to je izgledalo da broj vjernika raste to mi vie napadamo. Prema Nikiforljevim procjenama na Kamatki je bilo oko 30.000 vjernika. To smo i mi mogli potvrditi. U 150 racija koje sam ja vodio rijetko kad smo jedno lice vidjeli dva puta. Uvijek su se skupljali novoobraenici i to je bio dovoljan primjer kako su vjernici sposobni zaraziti druge svojim otrovom. Da te grupe razbijemo, morali smo sve ee provoditi svoje racije, a to je zahtijevalo vremena. Nikiforov je na kraju sastavio plan racija i objesio ga na zid. Tako smo mogli bolje sastaviti svoj plan racija i do kraja se za to zauzeti. Ali esto se dogaalo da u jednu veer nismo uspjeli izvesti obje racije, pa je druga morala ostati za iduu sedmicu. S druge strane bila je mnoina tih racija jako dobra za nas jer smo dobijali svojih 25 rubalja po raciji, svejedno da li je bilo 8 ili 20 ljudi. Jo nam je neto upalo u oi, a to je bilo da smo meu vjernicima susretali sve vei broj mladih ljudi. Na nekim sastancima je bilo ak i male djece. I Moskva je o tome bila obavjetena. Oznaili su to kao "opasan fenomen" kojemu u svakom sluaju treba stati na kraj. Uznemiravao me taj sve vei interes mladih za religiju. Drao sam se specijalistom za omladinu i mislio sam da poznajem rusku omladinu. Ali zato se sve vei broj mladih nalazi na tim sastancima, bilo mi je potpuno nejasno. Jer oni su jako dobro znali ta za njih i njihovu budunost znai ako ih se tamo pronae. Bili su stvorenja nae komunistike drave, a evo sve se vie okreu prema religiji! Ozbiljno

103

Oprosti mi Nataa
sam se pitao ta to njih toliko privlai. U mislima sam se sve ee bavio Nataom. Ona je bila jedna od nas; jedna od nae ruske omladine. ta je ona vidjela u religiji? ta je za nju bio Bog da je za njega bila spremna podnijeti tolike nae udarce? Veliki interes mladih ljudi za Boga uznemiravao je duhove u Moskvi. Vodei ljudi protureligiozne organizacije doli su na Kamatku da odre posebne seminare kako bi okonali taj krajnje opasan interes meu stanovnitvom. Iz njihova govora saznali smo da se s tim problemom bore i u drugim dijelovima Sovjetskog Saveza. Nisam mogao usporediti ivot ovih mladih vjernika sa ivotom omladine iz moje lige s kojima sam se susretao. Moja je omladina kao i ja odrasla u komunistikom duhu. U svojoj najranijoj mladosti upoznali su komunistiku nauku, vjerovali su u nju i bili su spremni potpuno se predati tome. Meutim, kad su poeli sagledavati ivot u njegovoj realnosti, uoili su proturjenosti izmeu komunistikih parola i stvarnosti. Koliki su zbog toga postali grubi i cinini, a neki su nali izlaz u alkoholu. Usporeivao sam ovaj prazni, besciljni ivot ispunjen grubim cinizmom sa ivotom omladine koja se okrenula prema Bogu. Kontrast je bio previe uoljiv i u meni je izazivao pitanja i sumnje.

104

Oprosti mi Nataa
18. RIJEI KOJE MI VIE NISU DALE MIRA U junu 1970. sjedio sam u ekaonici policijske stanice zajedno s Anatolijem Litovenkom, Vladimirom, Viktorom te jo s drugom dvojicom ili trojicom drugih. Drali smo nau redovnu strau i ekali kad e doi nareenje da krenemo u napad na vjernike. Podijelili smo vrijeme na nae planirane akcije i na strau gdje smo ekali poziv. Tako smo mnoge sate proveli u ekaonici i za to smo dobijali svoju redovnu platu. Tog je dana doao Nikiforov k nama i rekao: "Kourdakov, poi s jednim svojim momkom dolje u podrum i zapali onu literaturu koje se toliko nagomilalo." Racije su u zadnje vrijeme toliko uestale da se brzo stvorilo itavo brdo tih knjiga. Na prvi je pogled to izgledalo kao posve bezvrijedna literatura. Pisana je ili tampana na jeftinom papiru, ali ono to je rukom pisano bilo je jako precizno. Kad sam vidio itavo brdo toga, pitao sam se da li su oni uopte i imali vremena za neto drugo kad su se bavili samo tim prepisivanjem? "Kladim se da ih ruke bole od pisanja!" - ree Viktor i mi se nasmijasmo. Dolje u sanduku kraj pei moglo se nai svakakve literature. Bilo je rukom ispisanih pria koje su na vrlo razumljiv nain govorile o Bogu tako da to i djeca mogu razumjeti. To je i bilo namjenjeno djeci. Pozvao sam Vladimira Selanova da poe sa mnom. Poli smo niz stepenice dolje u takozvani "podrum otrenjenja". Tog dana nije bilo tamo nikakvih pijanica. U jednom kutu pokraj pei bila su tri velika drvena sanduka. Dva od njih bila su puna zaplijenjene literature. "Naloi vatru", rekoh Vladimiru, na to on istrgnu nekoliko papira, baci ih u pe, zapali ibicu i vatra planu. Vrata na pei ostavili smo otvorena i stalno smo ubacivali knjige i biljenice. Usprkos tako jakoj vatri bilo je u podrumu dosta hladno. Poelio sam neto popiti da se iznutra zagrijem pa sam zamolio Vladimira da ode gore i da nam neto donese. Sam sam nastavio s poslom i ubacivao pune pregrti listova u pe te gledao kako ih plamen obuzima. Ovo zaista i nije bilo ni za ta drugo. "ta ta omladina samo nalazi u tome? - pitao sam se. Opet sam morao misliti na Natau i spopala me velika znatielja. esto sam te knjige prelistavao kad smo se vraali s racije. Pokuao sam itati neto od svega toga, ali nita pametno u tome nisam naao. Sve to sam razumio bila je biografija nekih ljudi. Bilo je pisano kao i svaka druga istoriska knjiga, samo puno dosadnije. Sada kad sam bio sam u podrumu, dok je Vladimir otiao po votku, opet me spopala znatielja. ta su samo Nataa i ostali mladi u tome nali? Uzeo sam jednu malu knjiicu i poeo iz nje itati. Bio je to odlomak iz Lukinog jevanelja pisan rukom. Najveim djelom 11. poglavlje, ali manjkalo je nekoliko redova. Zakljuio sam da je to bilo pisano prema sjeanju, pa jer se pisac nije mogao svega sjetiti ostavljao je prazno da bi to kasnije nadopisao. itajui tako, privuklo me nekoliko rijei. Bila je to kao neka molitva ili neto slino. Kad sam to htio bolje pogledati, uo sam korake na stepenicama. Vladimir se vratio i donio votku. Brzo sam istrgnuo nekoliko stranica iz biljenice gdje su te rijei bile ispisane i gurnuo ih u dep. "Evo je!" - ree Vladimir kad ue s votkom. Dobro smo povukli nekoliko puta iz boce, a onda nastavili spaljivati preostalu hriansku literaturu. Kad smo zavrili, zatvorili smo vrata i otili nazad u ekaonicu.

105

Oprosti mi Nataa
im mi se te veeri pruila prilika da budem sam, a bio sam na Pomorskoj akademiji u svom krevetu, izvukao sam papire iz depa i poeo itati. Isus je razgovarao s nekim i poeo ga uiti. Bio sam znatieljan i itao sam dalje. To ni u kom sluaju nije bila protudravna literatura jer je bilo napisano kako se postaje boljim ovjekom i kako treba oprostiti onima koji nam ine nepravdu. Odjednom mi je izgledalo da te rijei nisu samo na papiru nago da prodiru u moje srce. itao sam dalje i dalje zadubljen u Isusove prijateljske rijei. To je bilo upravo suprotno od onoga to sam oekivao. Potpuno me ostavila moja nesposobnost za razumijevanje i moja zasljepljenost oiju i duha i ja sam razumio te rijei koje su mi prodirale u srce. inilo mi se kao da je netko sa mnom u sobi ko me pouava i tumai mi ove rijei. Stalno sam ih iznova itao i razmiljao o njima. To je, dakle, ono u ta Nataa vjeruje... Te su me rijei pogodile. Osjeao sam se nesigurnim i bilo mi je kao nekome ko se kree u nepoznatom prostoru. Nakon to sam nekoliko puta proitao isti tekst, stavio sam ih na stranu, ali rijei su mi se vrtjele po glavi. Te su dakle rijei pomagale Natai da postane bolja i da pomae drugima. Sad su me upravo one progonile. Obuzeo me posve novi osjeaj. Sljedeih dana i tjedana pratile su me Isusove rijei. Nisam ih se vie mogao osloboditi, iako sam to pokuavao. Skoro sam poelio da ih nisam ni itao. Sve je u mom ivotu ve bilo odreeno i ilo je uhodanim putem, sve dok me ove rijei nisu uznemirile i inilo mi se da mi se izmie tlo pod nogama. Preplavili su me osjeaji koje prije nisam poznavao i koje sada ne mogu shvatiti niti objasniti. Zadrao sam papire kod sebe i stalno ih iznova itao. Nisam ih do kraja mogao shvatiti. Izgledalo mi je kao da se nalazim u gustoj magli i pokuavam jasnije vidjeti. Znao sam da je iza toga svijetlo, neto to se moe vidjeti, razumjeti i shvatiti. Obuzeo me veliki osjeaj izgubljenosti. Negdje neto duboko u meni, jedna iskrica ljudskosti, jo je bila na ivotu. Znao sam da ivot kojim sada ivim nije onaj koji sam htio ivjeti. Udarati starice nije bio moj ideal mog djetinjstva. Komunizmu, svojoj prvoj religiji, predao sam se bez pridravanja i cijelim srcem. To je bilo prvo to sam u Barisevu naao i u to sam vjerovao. Ali, ta je vjera sada slomljena, razbijena stvarnou ivota kojega sam upoznao. Djeije vjere vie nije bilo tu i nije bilo niega ta bih stavio na njezino mjesto. U to vrijeme unutranjih nemira i previranja primicao se kraj jula kad sam dobio odmor. Ostavio sam Kamatku i otiao na zapad u meni poznati Novosibirsk. Na tom sam putu odluio da neu vie nastaviti s ovakvim ivotom. Nisam to vie mogao. Jo nisam imao jasnu sliku kako i ta bih trebao promijeniti. Odluio sam da pobjegnem iz Rusije i dosadanjem ivotu uinim kraj. Neto me tjeralo na to i ta me misao upravo progonila. U Novosibirsku sam se javio miliciji i ostavio im svoju adresu, gdje me u sluaju nude mogu nai u sljedea 24 sata. Zatim sam bez prthodne dozvole otiao i kupio avionsku kartu za Moskvu. Stigavi tamo, prvo sam krenuo na posveeno mjesto gdje sam nekada davno bio - u Lenjinov mauzolej. Dok sam u ogromnom redu ekao na velikom Crvenom trgu, u mislima sam se prisjeao svog zadnjeg susrta s Lenjinom kad sam kao 17-godinjak iao u Lenjingrad da tamo zaponem svoju karijeru pomorskog oficira. Tada sam pun optimizma pokleknuo pred Lenjinom i zamolio ga da me upravlja i vodi do sigurnog uspjeha i da mi sve prepreke ukloni s puta. Ojaan i ohrabren ostavio sam tada to posveeno mjesto i sav sretan krnuo u budunost.

106

Oprosti mi Nataa
Sada, krajem juna 1970. dok sam opet ekao u redu, opet me ispunilo potovanje prema Lenjinu. Bio je izvanrdan ovjek i nauka mu je dobra. Postavio je dobre ciljeve: jednakost svih ljudi, bratstvo meu svima te pomo siromanima. Ovi su me ciljevi privukli i dali mi povoda da se potpuno posvetim komunizmu. Zadubljen tako u svoje misli neprstano sam se s mnotvom pomicao naprijed. Samo me jo nekoliko metara dijelilo od mrtvog Lenjinovog tijela. Gdje su samo ostale sve te dobre nakane "bratstva i jedinstva" onako kako ih je Lenjin nauavao? Je li to bila jednakost meu ljudima kad sam onu staricu udarao da je nakon tri dana umrla od povreda? Je li bilo bratstvo kad smo onu prkrasnu mladu djevojku dva puta tako izudarali? ta je ostalo od svih onih snova i ideala o boljem ivotu? Stajao sam tu nekoliko minuta utei, a u meni je bjesnila oluja. "Drue Lenjine", rekoh, "zato su ljudi toliko odstupili od tvoje nauke? ta je polo krivo?" Strana bol ispunila mi je duu dok sam se uvijek iznova pitao ta je postalo od njegove nauke. U ta se pretvorila budunost za koju smo trebali ivjet? Kako su samo ljudi mogli okrenuti tako dobru Lenjinovu nauku? Nadao sam se da e Lenjinova blizina utiati u meni oluju. Ali nita se nije dogodilo. Poite dalje!" - apnu mi netko i ja sam se okrenuo i iziao. To je trebalo biti konani oprotaj. Osamljen, razoaran i bez oslonca iao sam moskovskim ulicama. Bio sam sav izvan sebe, ali jedno mi je postajalo jasnije: ne mogu ovdje ostati. Ostavit u Rusiju i otii to dalje od nje. Niti jedan jedini razlog za to nisam mogao formulirati, ali sam bio gorko razoaran i silno nesretan. Neto je strano krenulo krivim putem. Krenuo sam dalje prema Lvovu i ostao tamo kod svojih prijatelja koje sam upoznao u Petropavlovsku. Na trnici sam kupio opremu za ronjenje i planirao sam otii na rusko-maarsku granicu, preplivati Tisu ispod vode i izroniti u Maarskoj. Onda sam morao proi Maarskom i opet rijekom u Austriju. Imao sam ve maarsku valutu i mogao sam krenuti. Plan je bio lud, ali morao sam pokuati svemu ovome ovdje izbjei. Oprostio sam se od svog prijatelja i krenuo u jedan mali gradi na maarskoj granici. Uzeo sam taxi i objasnio oferu da sam vidio istonu granicu Rusije u Sibiru i da bi sada htio vidjeti i Zapadnu. Izgleda da mu je bilo jasno i on me odvezao na granicu i tamo me ostavio. Rekao sam mu da u se sam znati vratiti natrag. Na drugoj strani sam vidio Maarsku, te iako je to bila komunistika zemlja, granica se strogo nadzirala. Kad sam to malo gledao, pomislio sam u sebi da ta granica nije tu da bi Maarsku zatitila od Rusije. Kad sam vidio to stalno patroliranje strae i tornjeva straarnica, bilo mi je jasno da je moj plan da preplivam rijeku ovdje posve nemogue izvesti. Plan je, dodue, bio dobar, ali ovdje je sada bio neostariv. Unutranji glas mi je govorio: "Ne idi!" Napustio sam plan i vratio se natrag svom prijatelju u Lvov. Tamo sam smislio drugi plan koji e me odvesti u Baku, a onda u Erevan, glavi grad Armenije. U Erevanu sam sjeo u autobus koji je vozio u sela na Turskoj granici. Izaao sam na zadnjoj stanici i krenuo prema granici. Hodao sam nou, a danju sam se skrivao. Tako sam stigao na samu granicu. S one strane vidio sam vojnike kako hodaju u jednom turskom gradiu, ali svugdje na ruskoj granici stajali su vojnici. Cijelu no sam tamo stajao i ekao, ali granica je bila strogo kontrolisana. Ni odavde nisam mogao pobjei. Tako su propala moja oba pokuaja da zaponem novi ivot. Budui da mi je odmor bio pri kraju kupio sam avionsku kartu na Novosibirsk, a onda u njemu za Petropavlovsk gdje sam se opet morao javiti na Pomorsku akademiju. U dui mi je vladao haos.

107

Oprosti mi Nataa
19. POSLJEDNJA RACIJA "Dobro doao kui", viknuo mi Nikiforov kad sam prvi put po povratku stigao na miliciju. U sebi sam pomislio da kad bi taj znao ime sam se bavio u ovo vrijeme, sigurno mi ne bi zaelio tako srdanu dobrodolicu. "Drago mi je da si opet tu", ree on. "Imam puno posla za tebe. Uskoro e opet zapoeti. Kladim se da ti je novac opet potreban, zar ne?" Nije potrajalo dugo i opet su se poele redati racije, jedna za drugom. U malim grupama vjernika bilo je sve vie mladih ljudi. Za vrijeme sasluavanja govorili su da su u zadnje vrijeme postali osvjedoeni hriani. Nikiforov je bio ozbiljno zabrinut, a mnotvo uputstava koje smo neprestano dobijali iz Moskve upuivali su na oprez. udno da usprkos svom duevnom stanju nisam u sebi ni najmanje suosjeao s vjernicima. ak sam zbog tog nezadovoljstva i nesigurnosti bio je gori nego prije. Bio sam grub i osoran i prema svojim momcima i prema vjernicima. Ove zadnje racije bile su jo brutalnije od onih prijanjih. Neto me tjeralo da tako radim. Nisam znao ta je to, ali svoje sam nezadovoljstvo ispoljavao nad svakim ko bi mi se isprijeio na putu. Jednog petka poslije podne u oktobru 1970. nazvao me Nikiforov i rekao:"Kourdakov, elim da u nedelju u pola jedan bude ovdje. Uzmi sa sobom to vie ljudi." Sazvao sam svoje ljude i rekao im da u nedelju u podne budu u svojim sobama, a ja u doi u milicijskim kolima po njih. U 10 sati prije podne toga dana poao sam do Nikiforova da mi da adresu i kae ta treba raditi. "Koliko e ih se tamo skupiti?" - upitao sam ga. "15 ili 16", ree on. To me iznenadilo jer ih ve dugo nismo nali u tolikom broju. Ali i mojih je, osim mene, bilo desetorica i to za nas ne bi trebalo biti problem. "Kourdakov, htio bih da ovaj put postupite malo drugaije. Kako smo uli od naih dounika, vjernici se sastaju ve u 12 sati na molitvu, a onda u 14 sati imaju sastanak. Htio bih da jednog poalje ranije da na magnetofon snimi njihove molitve, da znamo ta mole." Milicija je jako uznemirena i misli da vjernici koriste svoje zajednike molitve kao vjebe za djelotvorno ruenje reima. "Ako Nikiforov eli imati vrpcu s njihovim molitvama, onda e to dobiti", pomislio sam. Rekao sam Juriju da u 12 i 30 bude tamo s magnetofonom i da im doe to je mogue blie tako da sve moe snimiti. Vjernici se sastaju u jednom kupalitu koje je bilo izgraeno u vrtu jedne kue na obronku brda. Iza toga nema nikakvih kua i s te strane nema prozora. Zato je nemogue da te netko vidi kad se sputa niz brdo do kue. Kad sam poslao Jurija, poeo sam skupljati ostale. Nisam ni slutio da e to biti moja zadnja racija. Oko 2 sata doli smo tiho blizinu kue gdje su se skupili vjernici. Kola smo parkirali malo dalje tako da ih se ne uoi. Izali smo i poli preko brda kako bi do kue stigli sa zadnje strane. Dvojicu sam postavio kao strau da nas ne bi prolaznici smetali. Kad smo se spustili niz brijeg i pribliili se kupalitu vidjeli smo da je ograeno sa svih strana. Jurij je bio na svom poslu. Snimio je na magnetofon priguene molitve vjernika u zadnjih 90 minuta. Te e molitve sluati u Moskvi i to e pomoi dravi da

108

Oprosti mi Nataa
uvidi ime se vjernici bave i da se tako lake bore protiv njih. Pogledao sam Jurija koji je kleei snimao na svoj aparat. Kladim se da je ovo bila prva molitva u kojoj je on sudjelovao i to ak kleei 2 sata. Jedan za drugim polako smo se pribliavali zgradi. Pred vratima smo stali i svi su saekali na moj znak. "Sad!" - viknuo sam. I napad je poeo. Vrata su bila otkljuana - oito nam se nitko nije nadao - i mi smo uletjeli unutra. Dounik je tano obavijestio. Bilo je prisutno 15 do 16 vjernika koji su sjedili stisnuti jedan uz drugoga. Iznenadili smo ih usred molitve. Vladimir Selanov je jednom od vjernika istrgnuo Bibliju iz ruku i stao je derati. Jedna ena je povikala: "Zato nam to radite?" Taj bolni, duboki krik sam je Vladimira jo vie razbjesnio i udarao ju je svom snagom po licu. Takav profesionalac svakog bi ovjeka oborio, a kako ne bi tu staricu. Ona je zateturala i pala na pod sva krvava. Zrakom bi se uvijek prolomili krikovi kad su se moji ljudi dali na posao. Kako bih to bolje radio sa svojom palicom, skratio sam je na najmanju veliinu jer je soba bila mala. Izmjenjivali su se udarci palica i pesnica, a vjernici su tako glasno vikali da bi nekom bubnjii popucali. Neki su vikali od straha, a neki to ih se udaralo. Blizu jednog zida ugledao sam staricu. Na licu joj se vidio strah, a usne su joj se micale. Sigurno je molila. U toj buci nisam mogao uti ta govori. Pobjesnio sam kad sam je vidio da moli i poao prema njoj uzdignute palice. Ugledala me pred sobom i svaki as oekivala udarac. Sad je molila glasno. Vie iz znatielje nego zbog neeg drugog sluao sam ta govori. I uh rijei: "O Boe, oprosti ovom mladiu. Pokai mu pravi put. Otvori mu oi i pomozi mu, Boe oprosti mu!" Bio sam izvan sebe. to ne moli za sebe, a ne za mene. Ona je u opasnosti. Bio sam bijesan to se ona moli za mene, Sergeja Kourdakova, vou Omladinske komunistike lige. Tako bijesan namjeravao sam je udariti po glavi i to tako da ostane na mjestu mrtva. Prihvatio sam vre svoju palicu i zamahnuo. A onda se dogodilo. Neko me zgrabio za ruku i povukao natrag. Prestraio sam se jer me to zaboljelo. Nisam si umislio. Stvarno me stislo i ruka me boljela. Tog trenutka sam pomislio da me netko od vjernika zgrabio i okrenuo sam se da ga udarim. Ali nikoga nije bilo! Niko mi nije mogao zaustaviti ruku, ali me ipak neko uhvatio. Jo sam osjeao bol. Bio sam okiran. Krv mi je iknula u glavu. Bilo mi je vrue i prestraio sam se. Nisam to mogao shvatiti. To je bilo neto nestvarno i zapanjujue. Taj as sam sve zaboravio. Bacio sam palicu i izletio van. Krv mi je udarila u glavu i suze su se poele kotrljati niz lice. Od svoje etvrte godine mislim da sam plakao samo jedan jedini put. Ni kad me ono u djejem domu striek Nii tukao, nisam plakao. Zakleo sam se da me nitko nee natjerati na pla, jer je to znak slabosti. Ali tada sam zbok ovog neshvatljivog dogaaja plakao. Suze su mi tekle niz lice. Osjeao sam se zbunjenim i izgubljenim jer ovo sve skupa nisam razumio. Prolazili su sati, a ja sam sve jednako trao i plakao. Nisam znao ni kolikoje vremena prolo niti gdje se nalazim. Kad sam ponovo doao k sebi ve se smraivalo. Polako sam poao na miliciju. No je, 9 sati. Tek to sam uao Nikiforov je planuo. "Kourdakov, gdje si bio?" Bio je to vie zahtjev nego pitanje. "Morao sam razmisliti o nekim stvarima", rekoh, "i odluio sam da napustim ovaj posao."

109

Oprosti mi Nataa
Pogled mu je bio prvo zabrinut, a onda ljutit. Nekoliko sekundi upitno me posmatrao, a zatim je rekao: "Sergeju", sad mu glas nije vie bio grub, "ti si premoren. Idi i dobro se ispavaj." "Ali nisam, ne..." Upao mi je ponovo u rije i rekao: "Premoren si. Idi i odmori se. Kasnije emo o tome govoriti." Poslije nekoliko dana Nikiforov me opet pozvao da krenem na jednu raciju protiv vjernika. Zamucao sam i potraio izlaz iz svega toga. "Zaposlen sam sa studijem i ovih dana imam ispite. Danas zaista ne mogu doi." Nikiforov je oklijevao. Bio je to prvi put da sam odbio jednu raciju. Nita na to nije rekao, samo je poklopio slualicu. Nekoliko dana iza toga opet me Nikiforov nazvao i zamolio da tu veer doem k njemu s nekoliko svojih ljudi. "Ne mogu", rekoh, "moram se pripremiti za sastanak Omladinske lige." Poslije nekoliko dana opet me zvao i rekao sam mu: "Imam puno uiti, a i obaveza kao voa lige. Mislim da ubudue neu imati vremena za posao na miliciji." "Kasnije emo o tome govoriti", ree on i poklopi slualicu. Osjetio sam se olakanim. Moda sam se uspio toga rijeiti. Makar sam se tome nadao. U zadnje dvije godine izvrio sam oko 150 racija na vjernike, u prosjeku svakih 5-6 dana jedna. Sad sam se osjetio silno duevno optereenim, a nisam mogao to objasniti. inilo mi se da mi je umjesto srca neki teki kamen koji me pritie. Neto sa mnom nije bilo u redu. Ali o tome nisam ni sa kime razgovarao. Otprilike dvije sedmice kasnije, oko 1. novembra, odravao se redovni partijski sastanak svih lanova KP Petropavlovska na kojemu sam trebao dati izvjetaj starjeinama o radu Omladinske lige. O tome sam mogao zaista samo pozitivno govoriti jer smo oduevljeno radili i bili smo najbolji u cijeloj pokrajini. Iznio sam stvarne injenice i dao plan za sljedei mjesec. Po mom miljenju zaista sam zasluio pohvalu, ali dogodilo se iznenaenje. Tek to sam dovrio svoj govor ustade jedan i upita me: "Drue Sergeju, zato si napustio svoj rad na miliciji?" Nedje iz mnotva jo je neko doviknuo: "ta zar vie ne radi na miliciji?" Gdje si to uo? Prvi je odgovorio: "Jedna mi je ptiica rekla." Dok su se tome smijali, ja sam shvatio da je to sve Nikiforov sredio ne bi li me privolio da se ponovo vratim na posao. Predsjednik se nagnuo prema meni i glumei uenje rekao: "To ne mogu vjerovati! Tako dobar posao s malo sati, a tako dobro plaen. Je li to istina, drue Sergeju?" "Da, istina je", rekoh. "Ptiica nam je odala i to da nisi htio tui religioznike", ree onaj prvi. "Je li to istina?" - upita predsjednik. "Da, drue, istina je?, rekoh ja. "Onda nastavi on, "mislim da je svaki koji ne prihvata taj posao sigurno lud! Zato?" Ovaj neoekivani napad na mene neposredno nakon mog tako dobrog izvjetaja o radu, doveo me do toga da sam tog asa izgubio razboritost. Zaboravivi na sve, poeo sam im govoriti kako me ivot nauio da neto ipak ne smijem initi. "Drugovi", rekoh, "bio sam aktivist i komunistiki omladinski voa sve od svoje 8. godine. Sluio sam partiji svim svojim silama i sluit u ubudue. A proitao sam i partijske smjernice i ustav SSSR-a. Tamo pie da svi trebamo biti braa. I ja zbog toga ne mogu tui. Zadnji put nisam vjernike tukao jer su oni naa braa. Kako mogu udarati svoju brau? I kako mogu nastaviti s tim poslom? Znam da su nam ti vjernici preoblem, ali nigdje ne stoji da ih moramo tui i osakaivati."

110

Oprosti mi Nataa
Predsjednik mi je otro upao u rije: "Drue Sergeju, bio si najbolji omladinski voa kakvog ve godinama nismo imali na Pomorskoj akademiji. Mlad si i momra jo puno uiti. Ti "religioznjaci" nisu naa braa! Oni su ubice! Oni ubijaju duh nae djece. Druge osakauju svojom otrovnom vjerom. Moramo nau zemlju osloboditi od tih ljudi. Tvoje suosjeanje s tim ljudima samo je zaraza! Vjernici su ti koji bune na narod i stvaraju nered. Oni prisiljavaju nau vlast da zbog njih izdaje toliko novaca koji su bili odreeni za izgradnju nae zemlje. Ovi ljudi tiho rade i tete nam jer u ljudima rue vjeru u komunizam i nude im vjeru u nekog Isusa Hrista." Govorio je dalje, a glas mu je sada poprimao prodoran i otar zvuk. A onda je iznenada utiao: "Vi ste komunistiki voa omladine. Kada ove ljude istrijebimo, onda nam ova vrsta posla vie nee trebati." Mislio sam u sebi da u biti i mrtav, a vjernici e nastaviti svoju vjeru prenositi drugima! Na komitet i partija su nam ovo naredili i to moramo izvriti", ree mi predsjednik. Ako se to mora izvriti, onda traite nekoga drugoga za taj posao, a ne mene", odgovorih ja. U napetoj tiini koja je sada zavladala, doviknu netko: "Pustite ga, jo je mlad i neiskusan. Inae, on svoju dunost voe jako dobro izvrava. Dajte mu malo vremena da se osvijesti." Svi su se sloili s tim da me se oslobodi posla na miliciji, ali da nastavim sa svojim poslom kao voa omladine na Pomorskoj akademiji. urno sam odlazio, a iza sebe sam uo glasove: "Mlad je, budunost je pred njim. Dajte mu vremena i on e ve to sve shvatiti." Ovaj moj postupak mogao je izazvati sumnju i dovesti do toga da se malo pripazi na mene. Ali nisam to primijetio. Izgleda da su ljudi shvatili da sam prezaposlen. Osim toga, sve je inae kod mene bilo bez prigovora. Ponovo sam se prihvatio svog studija koji se sada pribliavao kraju. Uskoro u biti postavljen za drugog pomorskog porunika Sovjetske mornarice. A uz to je bio i moj posao kao voe omladine. Ali moje unutranje nezadovoljstvo i nemir stalno su rasli. Oko 1. decembra dobio sam nareenje da posjetim Nikiforova. Kad sam mu doao, ve je tamo bio Azarov koji me izabrao u slubu. "Sad u dobiti svoje", pomislio sam u sebi. "Sjedi Sergeju", ree Nikiforov trudei se da stvori ugodnu atmosferu. "Sergeju ti si stvarno poludio! Na miliciji si imao sjajnu karijeru pred sobom i odbio si to da moe ii na more. Moe si predstaviti ta to znai pola svoga ivota provesti sa ribama? Kakva li je to budunost?" Toplim, prijateljskim glasom nastavio je dalje: "Da si pametan, mogao bi raditi na miliciji nastaviti dalje raditi i daleko stii. Za nas si ve odlino radio. Ima sve sposobnosti koje su nam potrebne." Dok mi je on tako govorio, gledao sam Azarova. Znao sam da je on sve to namjestio. "Ti si upravo onakav kakvog trebamo. Milicija te treba vie nego mornarica. Htjeli bi ti neto veliko ponuditi", pogledao je u Azarova. "Moe preskoiti jedan stupanj i postati prvi porunik, a onda emo te poslati na policijsku akademiju u Tomsk." To je bila uvena akademija KKG elite i svi koji tamo zavre studij odreeni su za najvia mjesta u sovjetskoj policiji. Nikiforov je nastavio isticati moje lino iskustvo s vjernicima i naglasio da u se u Tomsku specijalizirati za "ophoenje s vjernicima". Znao sam jako dobro ta to znai. U glavi mi se vrtjelo. Akademija u Tomsku! Samo Rus zna ta to znai za budunost. Evo naprimjer Azarov ima otprilike 30 godina i ve je major KGB. A ja sam znao da mogu dospjeti i dalje od Azarova. Poslije godine dana u Tomsku bih bio od porunika unapreen u kapetana, a od kapetana u majora. Kad mi bude 25 godina,

111

Oprosti mi Nataa
a to je za etri godine, mogao bih bez daljnjega postati major tajne policije koji bi bio odgovoran za "problem vjernika". Tu sada vie ne bih imao granica da idem dalje. Oni koji slijepo sluaju sistem zaista mogu krasno ivjeti. Bio sam svjestan toga. Mogao sam imati kola, kuu i puno, puno novaca. Sve mi je ovo prolazilo glavom dok je Nikiforov priao. Dravi trebaju ljudi kao to sam ja, naglasio je jo jednom i ona se ve zna za to oduiti. Sad je progovorio Azarov: "Drue Kourdakov, poznat nam je tvoj lini dosje. Sve je besprijekorno to se posla tie. Ima izvrsna iskustva s vjernicima, a mi trebamo specijaliste za taj posao. Osposobit emo te da moe stii jo dalje." "Da", mislio sam u sebi, "vidjeli ste da je u mom linom dosjeu sve u redu, ali da vidite srce, vidjeli biste da sam strano nezadovoljan." Pustio sam ih da kau sve to imaju kazati, a onda sam ih zamolio da mi dadnu vremena da o svemu tome razmislim jer o mojoj sadanjoj odluci zavisi moja budunost. "Razumijemo te", ree Nikiforov. Uskoro u te opet pozvati." "Drue Kourdakov", ree Azarov polagano, "drava je puno uloila u tebe, jako puno i mi puno oekujemo od tebe. Ne zaboravi to." Znao sam o emu govori. Uhvatili su me kao ribu na udicu i nee me vie pustiti. Zahvalio sam se i otiao. Sav uronjen u misli krenuo sam natrag do Akademije. Na ovu ponudu koju sam ja sada dobio veina bi oficira odmah pristala. Skoro cijeli svoj ivot slijedio sam svoju lozinku: "Naprijed! Samo naprijed!" I sada sam dobio najveu ponudu svog ivota. U srcu mi je bilo jasno da ne mogu sluiti sistemu koji mi je ubio oca, a mene pretvorio u ivotinju koja je napadala ene i vjernike. Ako prihvatim ponudu postat u oruje u rukama drave koja e i dalje progoniti vjernike. Nikiforov je jasno rekao da se ja u taj posao dobro razumijem. Ali, sumnje nije bilo to ne mogu! Poslije nekoliko dana saoptio sam Nikiforovu svoju odluku. Bio je prilino ljut, ali mi je rekao: "Idi i provedi nekoliko mjeseci s ribama na moru, pa kad se vrati, onda emo o toj stvari govoriti." Znao sam da me KGB nee pustiti na miru sve dok ne pristanem. "Kad se vrati...", ove su mi rijei odzvanjale u uhu. U srcu sam znao da se ba zbog toga neu vratiti. S ovom odlukom dao sam se ponovo na studij i na svoje obaveze voe Omladinske lige i nestrpljivo sam ekao vrijeme kada u poi na more. Mjesec dana kasnije u januaru 1971. napustio sam nakon zavrnog ispita Pomorsku akademiju i stupio kao drugi porunik u slubu mornarice. Odmah sam bio odreen na more i to najprije na jedan razara. Nakon mjesec i pol dana vratili smo se nazad u bazu. Odmah sam otiao do svog prijatelja koji je radio u uredu gdje su se dodjeljivale slube. Zamolio sam ga da me odredi na brod koji prolazi pokraj SAD. Objasnio sam mu da sam dodue izuio za radio oficira, ali mi manjka prakse. zbog toga bih htio raditi na obali SAD gdje stalno pristiu glasovi iz Amerike. Tamo bi puno toga mogao nauiti. To je zvualo istinito. On mi ree: "Sergeju, to ba nemamo uobiajeno initi, ali za tebe emo ve neto uraditi." Nakon dvije sedmice bio sam dodijeljen jednoj ruskoj podmornici kao radio oficir, a ila je za Ameriku. Kad sam se tog jutra 4. marta 1971. popeo na podmornicu, posljednji put sam pogledao svoju dragu domovinu. Ili u biti mrtav ili na slobodi, ali ni kojem sluaju neu doi natrag sluiti ovom sistemu ili postati drugi Nikiforov. Da sam neko drugi mogao bih odabrati neto drugo. Mogao bih ostati u Rusiji i ignorisati sistem koliko bi se dalo te pokuati mirno ivjeti. Ali ja tako nisam mogao. Bio sam dio tog sistema i on me je ve imao u svojoj ruci.

112

Oprosti mi Nataa
Kad se vratim ponovo na kopno sigurno u morati sluiti miliciji. Azarov i Nikiforov su se o tome izjasnili. Budui da sam vidio ta ovaj sistem ini svojoj domovini i svome narodu, ja mu ne mogu sluiti. Ja sam Rus. Ljubim svoju domovinu i svoj narod koji je dobar, profinjen i uvijek spreman pomoi. Sve je ovo na neki nain pritiskalo moju duu kad sam se u mislima opratao od svoje domovine. Naa podmornica je kruila du obala Koreje i Japana, a onda je krenula nepreglednom daljinom preko Pacifika sve do SAD-a. Za mene je bila velika ast da sam poslan na tu podmornicu jer tamo su se birali oni iz elite. Bio sam besprekorno politiki i nauno potkovan, a posebno politiki i to je za mene bilo najvanije jer smo mi imali uvida u vojne tajne i dolazili smo u dodir s nuklearnim orujem. Ali, iako je to za mene bila velika ast, nisam mogao pobjei. ekao sam sedmicama i mjesecima i nadao sam se da e neto drugo iskrsnuti. Svoju sam dunost savjesno obavljao. Sredinom lipanj 1971. javljeno mi je da ruski ribarski brod "Ivan Sereda" treba radio tehniara. Moj me je kapetan o tome obavijestio i rekao mi da prijeem na taj brod. Jedva sam uspio zadrati svoju radost. inilo mi se da je sve krenulo meni u prilog. 25. lipanja smo izronili pred Havajima i ja sam preao na taj brod. Sad sam sav bio na povrini. Ostavili smo Havaje iza sebe i krenuli putem San Diega. Bili smo posve blizu obale, a onda smo krenuli du Kalifornije sve do Los Angelosa. inilo mi se da se pribliio trenutak moga bijega. Kasno naveer skupio sam nekoliko dasaka i napravio od njih splav. Mislio sam na to staviti sebi neto za jelo i pie i kad doplivam do brodova oni e me ve ugledati. Sakrio sam sve i ekao. U daljini sam vidio svjetla Los Angelosa - sloboda je na domaku! Ve sam zavravao svoj posao i stalno sam mislio na svoju slobodu koja mi je udaljena jo svega nekoliko kilometara. A onda je dola vijest iz Moskve. Sjeo sam da zapiem i morao sam se do krvi naprezati da tano olovkom zapiem jer je promijenila sav moj plan. Jedan ruski pomorac imemom Simas Kudirka pobjegao je 23. 11. 1970. s broda i Amerikanci su ga uzeli na svoj brod. U vijesti je bilo dalje da je Kudirka tim svojim bijegom zatajio zemlju i da je osuen na 10 godina zatvora. "Oh da, mene budale!" - pomislih u sebi. "Kako sam samo mogao Kudirku zaboraviti." Jer ja sam ve prije uo o njegovom bijegu. Vijest o njegovoj osudi upravo tu veer kad sam namjeravao pobjei - opet me vratila u stvarnost i poela mi ulijevati strah u kosti. Sjetio sam se da su nam tada govorili da amerika vlada dobro surauje s ruskom i da su Kudirku odmah izruili. Sad ga dakle mi uvamo. O tome su obavijeteni svi ruski pomorci tako da svakome bude jasno da e biti izruen ako bude pokuao bjeati, isto kao to je uinjeno i s Kudirkom. Mislio sam kakva je to samo slobodna zemlja koja ne prihvata one to u njoj trae slobodu. Naljutio sam se sam na sebe i mislio kako sam samo mogao Kudirku zaboraviti i skoro sam napravio istu pogreku kao i on. Sjetio sam se svog malog splava. Ako ga pronau, gotov sam. Nemiran i oajan zavrio sam svoj posao, a zatim odmah otiao do mjesta gdje sam sakrio svoj splav i bio sam sav sretan kad sam primijetio da ga nitko nije pronaao. Raskopao sam ga i bacio u more. Te veeri stajao sam dugo na krmi broda i posmatrao Los Angelos. Pitao sam se kako su samo Amerikanci mogli izruiti onoga koji je k njima pobjegao da ivi u slobodi. (Kasnije sam doznao da je to na brzinu uinio neki ameriki admiral i da to ni u kojem sluaju nije amerika politika.) Gledao sam u morske dubine koje su me toplo pozivale. Ali ve sam sada znao da neu uspjeti pobjei u SAD. Slijedea i zadnja mogunost bit e Kanada.

113

Oprosti mi Nataa
20. U POTRAZI ZA NOVIM IVOTOM Ili smo dalje sve do krajnje take na kalifornijskoj obali - Vandenberg. Kratko nakon toga saopteno mi je da trebam prijei na jedan drugi ruski brod. Kolivan. Bio je ve i august. esto sam mislio na Kudirku i njegovu budunost: sigurno e dobiti desetak godina zatvora. Rusi su znali da e svijet Kudirku brzo zaboraviti, a onda e mu moi dati doivotnu robiju ili e moda u zatvoru doivjeti kakvu "nesreu". Ako je to bila sudbina samo jednog obinog mornara, kakva e onda tek biti sudbina jednog pomorskog oficira i voe komunistike omladine. Znao sam ta bi se dogodilo: bio bih mrtav i prije nego to stignem u Rusiju. to god smo se vie pribliavali Kanadi, to se za mene bliio i trenutak kad sam morao odluiti o ivotu ili smrti. Povratka za mene vie nije bilo. Kad smo se pribliavali Vancouveru, javili su mi da preem na "Elagin", koji me je trebao prihvatiti kao drugog telefonistu. Kad sam preao, brod je krenuo prema Aljaski gdje su se iskuavale podzemne atomske bombe. Mi smo ili u lov na ribe, ali smo tako brzo vozili da nismo mogli puno toga uloviti. To vrijeme dok sam bio na moru, sluao sam "Glas Amerike" da bih zaista doznao ta se dogaa u svijetu. esto sam to ve i u Rusiji sluao i znao sam da veliki broj ljudi slua, a i neki na Pomorskoj koli. Naravno da je to bilo opasno i ako bi se kogag uhvatilo, onda je morao biti spreman na najgore kazne. Ali ponekad je glad za istinom bila vea od straha da e biti kanjen. "Glas Amerike" i vjerske vijesti koje je neka misijska stanica slala na ruskom jeziku davale su mi snagu za ono to mi je preostojalo. Krajem augusta 1971. dobio je "Elagin" nareenje da se vrati. Zadnjih sedmica sam marljivo trenirao u dizanju tegova i u tjelesnoj izdrljivosti tako da budem spreman za svoj bijeg koji e sigurno iziskivati veliku snagu i izdrljivost. Mnogi su me ismijavali i pitali me da se to ne spremam za mr. universuma. Ali ja sam ostao pri svome, jer sam ja znao zato to radim. "Elagin" je imao posadu od 110 ljudi i svakih deset je imalo svog oficira. Kapetan je bio dobar i pravi pomorac. esto sam mu se divio. Mnoge sate smo proveli zajedno i igrali ah. Kad sam jednom poslao vijesti, primio sam odmah i od njih kratku obavijest. Zapisao sam je. Strano me pogodila. Za pet dana trebali smo se sastati s brodom "Marija Uljanova", koji je bio nazvan po Lenjinovoj sestri, a trebao nam je donijeti hranu. Tada sam trebao prijei na taj brod i krenuti za Rusiju, a s time sigurno zauvijek zbogom slobodi! Najveu priliku za to imao sam pred Los Angelosom, ali nisam smio riskirati da me za nekoliko dana izrue natrag. Javljeno je da su i moji papiri gotovi i da me ekaju u Petropavlovsku. Ali to je bilo posljednje to me sada zanimalo. Zahvatio me val ogorenja. Dok mi se tako stotine misli rojilo po glavi, naili smo na suprotni vjetar. Kratko nakon toga zahvatila nas je oluja. S velikom smo se mukom probijali i svi smo se trudili i davali sve od sebe da idemo naprijed. Vie naih brodova imalo je muke s vremenom i ja sam stalno bio u svom uredu te primao i slao vijesti. Iznad glave bio mi je objeen zidni kalendar i esto sam pogledao na njega. inilo mi se da su zadnji dani kao posljednja zrnca pijeska u satu koja su odluivala o mojoj sudbini. "Sergeju", naredi mi kapetan, "stupi u vezu s kanadskim vlastima i zamoli ih za dozvolu da se smijemo skloniti u njihove vode pred ovom olujom."

114

Oprosti mi Nataa
"Odmah", rekoh kao i uvijek, a onda me odjednom prome vijest da emo skrenuti blie kandskoj obali. Samo mi je to jo nedostajalo! Kad se pribliimo obali, to inae nismo inili, moda u uspjeti pobjei. Prije sam mislio pobjei na kakvoj dasci kad budemo izvan priobalnih voda. Ali sad smo se pribliavali obali, koja srea. Bio sam pun nade i energije. ta god se dogodilo, ni pod koju se cijenu ne elim vratiti na brodu "Marija Uljanova" u svoj stari ivot. Sada je pala konana odluka - pobjei pod svaku cijenu. Oluja je bjesnila. 3. septembra 1971. u 10 sati naveer skoio sam u uzburkano more, hladna voda bacila me na jednu 70 metara visoku hrid. Bio sam izranjen i prebijen. Hladnoa, vjetar i kia stalno su se na meni lomili. Drhtao sam nekontrolisano i krv mi je tekla iz mnogih rana na nogama i rukama. Plivao sa dalje kroz zaljev sve do sela. U glavi mi se vrtjelo. Bio sam izmoren i bilo mi je hladno. Izgubio sam puno krvi. Jo sam jednom pogledao prema malom mjestancu odakle je dolazilo svjetlo, a onda sam se opet izgubio. Pomislio sam u sebi, moram uspjeti! Moram stii! Ali svjetla su iznenada nestala ispred mojih oiju. Sve to se sa mnom dalje dogaalo, ne znam, sve je ostalo tako blijedo u sjeanju. Kasnije su mi ljudi iz sela Tasu priali kako su me pronali i spasili. Toga jutra, 4. septembra 1971. vladala je nad mjestancem na obali ostrva Queen Charlotte, velika oluja. Veina ljudi radila je u rudniku. Jedna ena, ija je kua bila udaljena svega 20 metara od obale telefonirala je nekome oko 8.30. Ugledala me kroz prozor. Bilo je udo da je ona tog jutra bila kod kue, inae je i ona u to vrijeme ve bila na poslu. Kad me ugledala, nije mogla vjerovati svojim oima. Iao sam teturajui, napola gol, krvav i premoren. Odmah je pozvala hitnu pomo i bio sam prebaen u bolnicu. Lijenik je kasnije rekao da mi je zbog prevelike iscrpljenosti srce neravnomjerno kucalo i nekoliko sam dana bio u nekom polusnu. A onda sam jednom kao iz daljine uo neki strani jezik. Nita nisam mogao razumjeti. Pitao sam se, gdje sam. Moda opet na brodu, pomislio sam i spopala me panika. Ali ne, to nije bila istina. uo sam oko sebe samo strani jezik. Kanada! Bit e da sam uspio! Poeo sam raspoznavati stvari oko sebe. Vidio sam jasno lice jedne bolniarke koja je bila nagnuta nada mnom. Bila je najljepa ena koju sam ikada vidio. Dakle, ja ivim! U Kanadi sam! Uspio sam! Bio sam najsretniji ovjek na svijetu! Nakon nekoliko sati doao je u moju sobu jedan ovjek rekavi mi da e biti moj prevodioc. "Tko ste vi?" - upitao me. "Zato ste ovdje doli?" Iako me sve boljelo, ipak sam uspio kazati: "Ne elim se vie vratiti na ruski brod!" "Dobro", ree mi, "stupit emo u vezu s kanadskom vladom u Prince Rupertu i vidjet emo ta trebamo initi." Tog istog popodneva prebacili su me helikopterom u glavni grad Queen Charlote, a odatle u Prince Rupert. Po izlasku iz bolnice, zahvalio sam se sestrama i lijeniku koji su me tako lijepo njegovali. Nita im nisam mogao darovati, a ni jezik nisam poznavao. U Prince Rupertu stavili su me u bolnicu gdje su bili zatvorenici. Ostao sam tamo nekoliko dana. Sve mi je bilo dobro: jelo, mir i najbolja medicinska njega. Svi su prema meni bili jako dobri. Bio sam u sreditu panje i inilo mi se da su me zamijenili s nekim svemirskim biem. Niko nije znao ruski, pa sam ja neto pokuao sa svojim njemakim i nali su nekoga ko me moe razumjeti. Ti stranci su me tako divno dvorili da sam ubrzo obnovio snagu.

115

Oprosti mi Nataa
Kako mi se zdravlje poboljavalo, sve sam se vie zanimao za svoju okolinu. Jednog su me dana jedan slubenik za emigrante i jedan tuma malo provozali kroz Prince Rupert. Nisam mogao skinuti oiju s tolikih automobila i lijepih kua. Vjerovatnom sa glupo izgledao buljei u sve to jer mi jedan od njih ree: "Ovdje stanuju ljudi." "Tko, kapitalisti i trgovci?" - upitah ja. On se nasmije i ree: "Ne, radnici." Naravno da u to nisam povjerovao. Govorio sam sam sebi: "Sergeju, uvaj se, to ti je samo za propagandu!" Kasnije su mi donijeli jedan ilustrovani asopis. Govorilo se tamo kako e se najlake urediti unutranjost stana. Tu su bile prekrasne slike ogledala, stolica, kreveta, tepiha i krasnih stanova sa skupim pokustvom. "E da", pomislih ja, "ovo je vlada tampala da me pridobije." Bio sam odrastao uz tu propagandu i ve sam se navikao da ne vjerujem nijednoj vlasti. Pobjegao sam, dodue, od komunizma, ali je on sa svim svojim nepovjerenjem jo bio u meni. Kad sam kasnije doznao da u tim kuama zaista ive radnici i da novine nisu tampane posebno za nas, bio sam sam sebi jo gluplji. U ruskoj propagandi se govorilo da se bogatai bogate na raun siromanih. Ali kue ovih radnika usporeene s onim u Rusiji prave su palae. Ljudi su svi dobro obueni. Vidio sam samo dvojicu pijanaca, a u Rusiji ih se u veernjim satima moglo vidjeti u svakom kutu. Jo su nam u Rusiji priali i to da u kapitalistikim zemljama ima na milione nezaposlenih i da ih milicija razgoni kad se okupe na demonstracije. Iako u to ve ni tada nisam vjerovao, sad sam vidio kako su lane sve te izjave. Iz dana u dan vraala mi se moja stara snaga i pun nade gledao sam u budunost. Ali upravo onoga trenutka kada je moja nada bila najvia, dola je do mene vijest koja me ponovo bacila unatrag, bilo je mogue da budem izruen Rusiji. Sljedeeg dana prebacili su me u Vamcouver u centralni zatvor. Moj san o slobodi i novom ivotu opet je doao u opasnost i prijetio je da e se rasplinuti u hiljade beznadenih komadia. Zato? Zato? Svoje duevno stanje u zatvoru u Vancouveru ne mogu opisati. Bio sam u stranoj zemlji u koju sam polagao sve svoje nade, a sada se inilo da se ona urotila protiv mene. Skoio sam u ledeni Pacifik, a nisam to uinio tamo u toplim vodama Kalifornije, skoio sam ovdje jer sam u ovu zemlju imao povjerenja. Svoj sam ivot stavio u njene ruke. Ovdje sam doivio veliku brigu i panju. I sada me ova zemlja eli izruiti u sigurnu smrt! To je bilo zadnje to sam oekivao! I sama pomisao na to stalno me progonila. Bio sam u svojoj eliji. Ni sa kim nisam mogao priati. Osjeao sam se izdanim i osamljenim. U nekim trenucima uspijevalo mi je zaboraviti svoje probleme. Stoga mi je uvijek dobro dolo kad me uvar s kojim sam se sprijateljio, izveo u dvorite i tamo smo se malo igrali loptom. Jo sam tu i tamo osjeao bol u tijelu, ali ona se nije mogla usporediti s onima koje su mi muile duu. Morao sam s nekim razgovarati. U svom oaju, pokuao sam se moliti Bogu. Kleknuo sam kao to sam vidio da ine vjernici. Nadao sam se da e mi to pomoi. Ali nisam znao nijednu molitvu. Bio sam bespomoan i na neki nain posramljen. Ali srce mi je bilo prepuno i ja sam jednostavno poeo govoriti s Bogom, onako kako mi je to dolazilo. Nisam znao da li me on uje, ali bio sam mnogo mirniji. Moj je advokat bio dobar i sposoban ovjek koji je dao sve od sebe da mi pomogne. Proradio je sav moj sluaj i zanimao se za mene i na tome u mu ostati trajno zahvalan. Pitao sam ga zbog ega bih ja mogao biti izruen. Objasnio mi je da Kanada i Rusija usko sarauju i da im Kanda izvozi

116

Oprosti mi Nataa
penicu milionske vrijednosti. Zbog toga su se trudili da ostanu u dobrim odnosima, a Rusija me svakako htjela imati, a i Kosigin je dolazio u posjetu. Kad sam bio u svojoj eliji opet sam mislio: "Ako me njima izrue, onda je sa mnom gotovo!" Evo, pokuao sam pronai novu domovinu uz velike potekoe, a sada postoji opasnost da me izrue. U svom oaju opet sam razgovarao s Bogom i te noi sam zapao u nemiran san. Sljedei dani prolazili su opet u strahu i neizvjesnosti. Svaki korak koji sam uo da mi se hodnikom pribliava mogao je za mene znaiti kraj. Ruski brodovi bili su u luci. Svaku minutu mogao sam biti izruen. Proivljavao sam strane muke. Ako dospijem u njihove ruke, onda e sluaj Kudirke kojega su tukli i gazili biti bolji od moga. Za vrijeme tih munih i tekih noi esto sam bio na koljenima i molio se Bogu. Jedne noi isto tako nisam mogao spavati od one unutranje napetosti i tek sam u dva sata ugasio svjetlo i leao budan u mranoj eliji. Oko pola tri ujem korake na hodniku i glasove. Zaustavili su se pred mojim vratima. "Sad je kraj", pomislio sam. Kljuevi su zazveali i vrata su se otvorila. Neko je upalio svjetlo i ja sam vidio nekoliko ljudi u civilu. "Doi s nama", ree jedan od njih. "Uzmi svoje stvari. Idemo razgledati grad." Razgledati ga u pola tri ujutru? Sigurno se neto drugo krije iza toga! Brzo su me proveli kroz pokrajnji ulaz i uveli u auto u kojem su ve sjedila tri ovjeka u civilu. Voza je krenuo u mrak. Iako je bilo ve pola tri grad je bio osvjetljen i mogao sam vidjeti sve ljepote Vancouvera. Bio je to prvi grad u slobodnom svijetu. Vozili smo se glavnim ulicama, pa onda opet sporednim sad lijevo sad desno. Voza je brzo vozio. Ova vonja gradom trajala je otprilike dva sata. Oko pola pet smo se negdje zaustavili, pred nekim restoranom; voza je nekom telefonirao. Kad se vratio ree: "Sve je u redu. Moemo ii." Opet smo krenuli, ali ovaj put na aerodrom i to ravno pred avion. Uli smo u avion u kojem je bilo malo putnika. Sa mnom su ila dva policajca koja su me pratila. Poletjeli smo preko Kanade i u svitanje novog dana spustili se u Montrealu. Mene su opet strpali u policijski auto i dovezli me u zatvor na ostrvu St. Lawrence gdje sam bio opet u eliji. Nisam u to vrijeme znao da je nekoliko dana kasnije tu stigao Ruski brod "Aleksandar Pukin". Mislio sam da ovaj moj tajni odlazak iz Vancouvera znai samo jedno: izruenje ruskim vlastima. Moj sluaj podigao je veliku prainu i mnogi su mi ljudi iskazivali simpatije i zanimanje. Ja sam stalno mislio kako u na kraju biti izruen. Za mene su postojala samo dva objanjenja ovog odlaska iz Vancouvera: ili su me htjeli zatiti od nepoznatih neprijatelja ili me, to je vjerovatnije, ele posve neujno izruiti Rusima. Vjerovao sam u ovo drugo. Ali moji su mi prijatelji iz zapadne Kanade puno pomogli. Neki neznanac, ni danas ne znam ko je to bio, nazvao je Pata Burnsa, ovjeka koji je vodio rado sluane intervjue na radiju i zanimao se za moj nestanak. Gospodin Burns je priao o mom sluaju na radiju i zanimao se za njega. Budui da se bojao da bih mogao biti izruen, odmah se dao na posao. Nazvao je poslanika parlamenta iz Vancouvera koji je bio u Otawi i ispriao mu ta se desilo. Taj se poslanik odmah obratio premijeru Pierru Trudeau i zatraio odgovor da li kandaska vlada ima u planu da me izrui Rusima. Zatraio je da se stupi u kontakt s novinarima.

117

Oprosti mi Nataa
Sada je moj sluaj bio u javnosti i vladi vie nije bilo samo tako jednostavno da me izrui. Nikad nisam doznao koliko je velika opasnost bila za mene i da li sam uopte trebao biti izruen. Ja sam se osjeao kao da je nada mnom Demaklov ma. Napeto sam hodao tamo-amo po svojoj sobi, ekao i molio. Nisam znao da su moje molitve usliene. I kada su mi rekli: "Moete ostati u Kanadi", mislio sam da u umrijeti od sree. Osjetio sam kao su okovi spali s mene, iako sam jo sjedio u zatvoru. Bilo mi je kao da mi je ivot iznova poklonjen. Bio sam slobodan ovjek u slobodnoj zemlji. Iako sam samo to oekivao, jedva sam to sada mogao shvatiti. Ali sada je to konano bila istina! Zahvalio sam Bogu od svega srca to je usliio moje molitve, iako sam progonio njegovu djecu. Ostao sam jo nekoliko sedmica u raznim kanadskim zatvorima sve dok moji papiri i moj sluaj nisu bili do kraja rijeeni. Ali budui da sam znao da neu biti izruen, za mene je to bilo divno doba, svirao sam gitaru, pjevao, komponovao. Dobijao sam puno pisama od osoba iz Kanade koji su bili upoznati s mojim sluajem. Imao sam prijatelje koji su me posjeivali. Bio sam neizmejrno zahvalan kanadskoj vladi za njihovu odluku. Nikad neu zaboraviti njihovu ljubaznost. Bilo je i drugih, manje ugodnih posjeta. Jednom me posjetio drugi sekretar ruskog konzulata. Govorio je sa mnom u prisutnosti jednog kanadskog slubenika. "Znamo da ste mladi i da ste pogrijeili. Ako se vratite, sve e vam biti oproteno i zaboravljeno. Dobit ete svoju raniju slubu i sve e biti kao prije", ree mi on. Odgovorio sam mu da se vie nikada ne elim vratiti. Tada mi je predao pismo moje bive prijateljice Olge koja me zaklinjui molila da se vratim te mi isto tako obeava da e mi sve oprostiti i zaboraviti - skoro iste rijei kao i onog slubenika iz konzulata. Budui da sam mu dao isti odgovor, ree mi: "Kourdakov, jednog ete dana ipak doi k nama i moliti nas da se smijete vratiti!" Kratko nakon toga bili su moji papiri gotovi i reeno mi je da sam slobodan ovjek, da mogu napustiti zatvor i zapoeti novi ivot u Kanadi. Dok sam jo bio u zatvoru, doao je k meni neki inovnik iz vlade i rekao mi: "Gospodine Kourdakov, va smo sluaj od poetka do kraja pomno ispitali. Sve smo vae izjave pohranili u kompjuter koji je programiran da da rezultate analize. Uzeli smo u obzir temperaturu mora, jainu i smijer vjetra, udaljenost od obale, visinu nalova, pa i vau fiziku snagu. Nai naunici su to pomou kompjutera sve ispitali i doli do rezultata da je nemogue da ste u tim uvjetima mogli preivjeti. Je li tu bilo moda jo neto to ste nam zaboravili kazati?" Razmiljao sam jedan trenutak, a onda mu rekao: "Jedino to vam nisam rekao je to da sam se jako puno molio Bogu." Otiao je i za nekoliko dana opet doao: "Gospodine Kourdakov, sigurno e vas zanimati koji je rezultat dao kompjuter sada kad smo mu dali podatke o molitvi. Dakle, ipak je mogue da ste preivjeli. Osvjedoeni smo sada da ste nam govorili istinu." Bio sam iznenaen. ta zna kompjuter o Bogu? Poslije su mi objasnili da su moje momlitve oznaili kao "psiholoku snagu". I to je bio najvaniji faktor koji je posvjedoio da sam ipak mogao preivjeti. Napustio sam zatvor i kao slobodan ovjek iznajmio jednu sobu u hotelu. Tamo su mi dolazili razni ljudi i nudili mi zaposlenje i stan, ali je jedna ponuda bila suprotna svim mojim oekivanjima. Zastupnik plivakog kluba iz Ontaria mi je rekao da on slijedee godine eli organizovati veliko plivako natjecanje. Budui da sam ja sada bio poznat u cijeloj Kanadi, htio mi je platiti 150 dolara ako se prijavim za natjecanje

118

Oprosti mi Nataa
na 25 milja. "Svima ste poznati kao izvrstan pliva, ljudi e doi sa svih strana da vas vide. Zajedno emo napraviti dobru trgovinu." Ja sam, dodue, bio pliva, ali sam mu napisao da je Bog bio onaj koji mi je pomogao i koji mi je dao snage da sam mogao toliko dugo izdrati u oceanu i tako nisam prihvatio njegovu ponudu. Za mene su sada dvije stvari bile od velike vanosti: prvo, obeao sam Bogu da u mu sluiti. Drugo, pronai posao, nastaniti se u Kanadi i ivjeti kao slobodan ovjek. Ve mi je sada jasno da e mi ovo drugo biti puno lake izvriti, nego prvo. Kao prvo, htio sam susresti Boga. Ali kako? Gdje? O Bogu skoro nita nisam znao, a nisam ni poznavao svetenika s kojim bih mogao o tome govoriti. U centru Quibeca vidio sam veliku crkvu, crkvu sv. Ane. Otiao sam tamo i mislio u sebi: ako je to kua Boja, onda je to mjesto gdje mogu nai Boga. Uao sam unutra i nisam znao kako se trebam vladati. Gledao sam ta ine ostali i pokuao sam ih oponaati. Poli su naprijed i klekli. I ja sam uinio isto. Zapoeli su se moliti. I ja sam to pokuao, ali nisam znao kako jer sam se osjeao nesigurnim i nedostojnim da budem u Bojoj kui. U Rusiji sam vjernike udarao i ubijao. Izvrio sam vie od 150 racija na vjerske zajednice. Spaljivao sam Biblije. Udarao sam stare ene i ostale vjernike. Unato svemu tome osjeao sam mir koji mi je ulazio u duu i ja sam govorio s Bogom onako kako sam to inio u oceanu i u zatvoru. Nakon to sam tako neko vrijeme molio, osetio sam da moj teret postaje laki. U meni je vladao savreni mir, mir koji mi je ispunjavao srce. Ako je to ono to Bog svojima daruje, onda sam i ja to htio posjedovati i stalo mi je do toga vie nego do bilo ega drugog na svijetu. Kleao sam tako pred Bogom tri sata. Osjeao sam da mi pomae, ali ja sam eznuo za neim jo viim, za onim to su imali vjernici podzemnih crkava. Htio sam posjedovati ono to je imala Nataa... Napustio sam crkvu i vratio se u svoju sobicu. Tamo me ekala vijest da netko eli razgovarati sa mnom u vezi s mojim zaposlenjem. Trebao sam se javiti na jednu adresu. Dva mlada Bugara koji su nekoliko mjeseci prije mene prebjegli u Kanadu pomagali su mi kao prevodioci, a i u svemu drugom. Ostavio sam im poruke gdje me mogu nai i poao sam do naznaene adrese. Tamo su me ve ekali neki ljudi. Vidio sam na njima da im je na najzadnjem mjestu moje zaposlenje. Kasnije sam doznao da su to lanovi FLO, Francuske separatistike teroristike organizacije u Quebecu i da su podmetali bombe, ak su i neke diplomate ubili, a sve u elji da se odvoje od Kanade. Imali su veliku podrku, a i jake veze s komunistima. Shvatio sam da sam upao u zamku. "Kourdakov", upozorili su me, ako bude previe govorio o stvarima o kojima ne smije govoriti, mi emo uiniti da zauti. "Pokuao sam s njima razgovarati kako bih dobio na vremenu i pokuao se iv iz ovoga izvui. Na moju sreu brzo su doli moji bugarski prijatelji, jer sam im ostavio adresu gdje se nalazim, i tako smo brzo ostavili to mjesto. Jo su mi u uima odzvanjala njihova upozorenja. Bilo mi je sada jasno da ni ovdje neu imati mira da ivim kao slobodan ovjek. Moskva je snano ispruila svoje ruke za mnom. U Quebecu me stalno pratio jedan ovjek iz ruskog poslanstva. Policija me upozorila da se u montrealskoj luci nalazi jedan ruski brod i zamolili su me da budem oprezan. "Pozovite nas ako se budete osjeali ugroenim", rekli su mi. Zbog prijetnja FLO i velikog utjecaja komunista, odluio sam napustiti taj grad i poi u Toronto. U Montrealu je bio i ruski konzulat, a u Otawi rusko poslanstvo, pa sam htio otii to dalje od svega toga.

119

Oprosti mi Nataa
Tako sam doao u Tronto i nastanio se kod jedne ruske porodice koja je proitala moju istoriju i ponudila mi svoju pomo. Kanadske vlasti platile su mi studij engleskog jezika na koledu i tako sam se svim arom bacio na taj posao. Unato svemu u meni je bila stalno prisutna elja za Bogom. Osjeao sam duhovnu glad koju je teko opisati i bio sam svjestan da u biti potpun ovjek tek kad u sebi utaim tu e. Nije to bio osjeaj krivnje to sam u Rusiji udarao i ubijao vjernike. Znao sam da mi je to Bog oprostio jer sam to radio iz neznanja. Ono to sam u sebi osjeao bila je duboka duhovna e. Znao sam da neu biti slobodan ovjek sve dotle dok i moj duh ne bude slobodan. Sjetio sam se da je jednom neki vjernik priao da oni poste kada ele izmoliti veliku milost. Poao sam zatim u crkvu u koju sam jednom iao sa svojim prijateljima. Ona je uvijek bila otvorena. Uao sam unutra. Nikoga nije bilo. Poao sam naprijed i poeo moliti. Ostao sam u njoj dva dana i u to vrijeme pio sam samo vodu. Nisam znao ta i kako bih molio, ali za mene je molilo moje srce. Ono je bilo sposobno izraziti ono to sam osjeao. Nakon dva dana napustio sam crkvu u kojoj sam nou samo tri sata spavao i vratio se natrag u kolu. Osjeao sam se duhovno ojaan, ali inilo mi se da jo neto nedostaje. Ba u to vrijeme dobio sam kartu od Valentine Bubovi. Ruskinje koja je radila u jednoj knjiari u Torontu. Napisala mi je da je hrianka i pozvala me da doem u njezinu crkvu. Rado sam na to pristao. Kada sam sljedee sedmice stupio u crkvu bio sam iznenaen. "Pa tu je kao u Rusiji!" - viknuo sam. Mislio sam na pjesme, duh i zajednitvo na koje sam nailazio u ruskoj podzemnoj crkvi. Valentinin mi je otac dao knjigu psalama koja mi je puno pomogla. Poeo sam ii u Ukrajinsku crkvu u kojoj sam naiao prekrasnu klimu, posebno meu mladima. Jednog sam se dana upoznao sa pastorom koji je uo za mene i malo smo razgovarali. Rekao sam mu da jo uvijek osjeam da mi je srce nekako prazno i da u sebi nosim veliku elju da se predam Bogu i da samo njemu sluim. Razumio me i odgovorio mi na mnoga pitanja. Objasnio mi je mnoga mjesta u Bibliji i pokazao mi put k Bogu. Zato u mu biti trajno zahvalan. Jednog dana za vrijeme slube Boje upitao me: "Sergeju, da li si spreman sav svoj ivot predati u Boje ruke?" "Da", odgovorio sam. "Sada emo se zajedno pomoliti", rekao je. I dok smo se molili, konano se dogodilo neto stvarno i prelijepo - osjetio sam u sebi Biji mir i bio sam svjestan da sada prestaje moje traganje za novim ivotom. Predao sam se Isusu Hristu i on je uao u moj ivot. Tog prekrasnog dana nanovo sam se rodio i moju je prazninu on ispunio. Bio sam sretan jer sam i ja sada stao uz Natau, pastora Litovenka i ostale vjernike koje sam progonio. Sada sam bio jedan od njih. Pastor me esto pouavao kako bih mogao rasti u vjeri. Jednog mi je dana rekao: "Sergeju, ti si sada hrianin i treba Bibliju na maternjem jeziku." S tim rijeima pruio mi je jednu malu, crnu Bibliju. Stajao sam kao gromom oinut. Nisam vjerovao svojim oima. Pastor je primijetio moju zbunjenost i upirao me: "ta ti je? ta se dogodilo?" "Takvu Bibliju sam ve jednom vidio", uzviknuo sam. "Gdje?" "U podzemnoj crkvi u Rusiji", rekoh. Uzeo sam Bibliju i listao po njoj. Bila je ona ista. "To je lako mogue, ove Biblije tampa organizacija pod nazivom "Podzemna evangelizacija" i alje ih u Rusiju", ree mi pastor. "Gdje ih mogu nai?" - upitao sam, "elim im zahvaliti i rei da su njihove Bibilije stigle". Pastor mi je dao adresu te organizacije i ja sam zamolio jednog prijatelja da tamo nazove u moje ime. Razgovarao sam s predsjednikom L. J. Bassom koji se veoma zanimao za mene i zaelio me lino upoznati. Uskoro nam se pruila prilika kad je on na svom putu za Evropu svratio u Toronto. Razgovarali smo vie sati i saznao sam puno o radu ove organizacije i o njihovoj elji da pomognu progonjenim

120

Oprosti mi Nataa
hrienima u Rusiji i u drugim komunistikim zemljama. Zahvalio sam mu se u ime ruskih vjernika. Moj teaj engleskog jezika pribliavao se kraju i ve sam bio sposoban da zaponem raditi. Dobio sam dobru ponudu od jedne tvornice elektronike da radim kao radio ininjer. Pun oekivanja gledao sam u svoj budui ivot: imat u dobru zaradu, kupit u kola, osnovati porodicu i mati svoju kuu. Sve me to privlailo. I dok sam o svemu tom privlanom razmiljao, nisam se mogao osloboditi sjeanja na Rusiju i vjernike koji trpe radi svoje vjere. Morao sam misliti na mladia koji e zauzeti moje mjesto u Nikiforljevom timu. Nisam mogao zaboraviti Biblije koje se stalno spaljuju i vjernike koji se moraju tajno sastajati. Mislio sam na milione ruske omladine koja je zavedena kao to sam i ja bio i koja razoarano trai istinu i smisao ivota. Nisam mogao drugo, morao sam uiniti sve to je bilo u mojoj moi da im pomognem. Tako sam poeo govoriti u crkvama, pred novinarima, na televiziji i u drugim prilikama. Govorio sam o progonima i potekoama u Rusiji i o tome ta je za mene znailo to sam postao Hrianin. Na kraju sam molio ljude da se mole za moj narod i da mu pomognu koliko su u stanju. Jednoga dana vraao sam se s Dundasovog zapadnog kolodvora u Torontu, kad sam primijetio da me netko u stopu prati. Zaustavio sam se i okrenuo. Iza mene su stajala tri jaka mladia, a jedan od njih ree na ruskom: "Ako zna ta je za tebe dobro, onda jezik za zube. Ako jo jednom otvori usta, s tobom je gotovo. Opomenuli smo te!" Okrenuli su se i nestali. Dobro sam poznavao rusku policiju i znao sam da ovo nije prazna prijetnja. A opet s druge strane osjeao sam veliku odgovornost prema svom narodu, posebno prema onima koji su progonjeni zbog vjere. Ako ja budem utio, ko e za njih govoriti? I tako sam odluio usprkos ovoj prijetnji initi ono to sam osjeao da moram. Naravno, elio sam dom, obitelj i sreen ivot, stvari koje jo nisam poznavao. Ali, prije toga morao sam misliti na one koje sam tamo ostavio. Morao sam im pomoi. Moram kazati ljudima, a posebno mladima, da postoji Bog i da on moe izmijeniti i najpokvareniji ivot kao to je to meni pokazao. Dua velikog ruskog naroda nije mrtva. Ona nije uguena stranom, bezbonom, sterilnom ideologijom i ona se nee uguiti dokle god bude ljudi kao Aleksandar Solencin, ena kao Nataa Zdanova i miliona drugih u kojima jo tinja iskra vjere i ljubavi. Istina je da plamen vjere jo jae svijetli u podzemnim crkvama i da je ovisnost o Bojim naelima vra ba u tim brutalnim progonima. Moda e jednoga dana ta pojedinana svjetla vjere i ljubavi planuti u jedan veliki plamen. Imam jednu tihu poruku za sve vas vjernike u Rusiji koji ste doprinjeli da se moj ivot promijeni. Ta je poruka ova knjiga za koju se nadam da e jednoga dana stii k vama i da ete je razumjeti. Gospoi Litovenko, ukoenoj eni pastora koga smo ubili u Elisovu, elim vam rei da mi je beskrajno ao, toliko ao da to ni zamisliti ne moete. Nini Rudenko, krasnoj mladoj djevojci iji je ivot uniten naim napadima molim te, oprosti nam, konano Natai koju sam uasno udarao i koja je bila spremna i po trei put biti izudarana za svoju vjeru, njoj elim rei: "Nataa, moj se ivot uglavnom radi tebe promijenio i sada sam tvoj brat u Isusu Hristu. Novi ivot je preda mnom i Bog mi je oprostio. Nadam se da e mi i ti oprostiti! Hvala ti, Nataa, gdje god bila. Nikad, nikad te neu zaboraviti!"

121

Oprosti mi Nataa

AUTOR OVE KNJIGE POTRESNA JE IVOTNA PRIA KOJOM SE JEDAN AKTIVIST SOVJETSKE POSLIJERATNE MLADEI IZVINJAVA DJEVOJCI NATAI, HRIANKI, KOJU JE PROGONIO ZATO TO JE VJEROVALA U BOGA. U DESETOJ GODINI SERGEJ JE NAUIO "ZAKON JAEGA" A MLADOST JE PROVEO KAO PITOMAC I UZDANICA POMORSKE AKADEMIJE U LENJINGRADU. IZVANREDNE INTELEKTUALNE SPOSOBNOSTI PRIBAVILE SU MU UGLEDNO MJESTO ANIMATORA MLADIH KOMUNISTA, ISKUSTVO I SPECIJALNO POVJERENJE: POSTAO JE LAN POSEBNO PRIPREMANE JEDNICE SA ZADATKOM DA SVIM RASPOLOIVIM SREDSTVIMA ZATIRE VJERU U MLADIM HRIANIMA. DO 1970. GODINE SERGEJ JE IMAO 150 EKSPEDICIJA, ZATVARAO JE, TUKAO I OKRUTNO PROGONIO HRIANE KOJI SU SE U MALIM GRUPAMA SASTAJALI NA MOLITVI. KRV NA LICU DJEVOJKE NATAE I BLAGI POGLED DOBROTE NIJE MOGAO IZDRATI. ON, KOJI JE PIJESKOM PUNIO USTA MOLITELJA DA IH UUTKA I RANJAVAO DO BESVJESTI, BIO JE POGODjEN NEMIRNOM SAVJESTI. POBJEGAO JE U AMERIKU GDJE JE NA ZAPADU SVJEDOIO ZADIVLJUJUI PRIMJER RUSKIH HRIANA. KAD SE OGLASIO KNJIGOM "OPROSTI MI NATAA" IVOT MU JE OKONAO PLAENI UBICA, ALI NJEGOVO SVJEDOANSTVO, MEUTIM, OBILAZI SVIJET.

Prevod na srpski jezik, unos teksta, lektura i kompjuterska obrada: M. D. dulebl@blic.net; H. M. holod@blic.net cc: m_holod@yahoo.com

122