SARA & EPHRAIM KISHON - VOLJENI MOJ LA LJIVAC **. Nakladnik HENA COM d.o.o.

Za nakladnika Uzeir Huskovi Priprema sloga Ramon Mavar Design korica Alem Huskovi Tisak Tiskara Rijeka d.d. - Rijeka Naklada: 2.500 CIP katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuili na biblioteka UDK 830-32=862 KISHON, Sara Voljeni moj la ljivac : Ispovijed "najbolje od svih ena" / Sara & Ephraim Kishon ; s njemakog preveo Zlatko Crnkovi. - Zagreb : Hena com, 1997. - 208 str.; 20 cm Prijevod djela: 1. Mein geliebter Lugner. ISBN 953-6510-06-5 1. Kishon, Ephraim ISBM 953-6510-06-5 Sara & Ephraim Kishon VOLJENI MOJ LA LJIVAC Ispovijed "najbolje od svih ena" S njemakog preveo Zlatko Crnkovi HENA COM ZAGREB 1997. Naslov izvornika Sara & Ephraim Kishon MEIN GELIEBTER LUGNER Bekenntnisse der "besten Ehefrau von allen" Langen Muller, Munchen, Berlin 1996 by Ephraim Kishon PREDGOVOR KOJI NIJE BEZUVJETNO ZA MU KARCE Dakako da je sve poelo na kupali tu. Ephraim naime tvrdi da je to jedino pravo mjes to za upoznavanje buduih ena. Uostalom, i Adam je Evu upoznao potpuno golu. Ve je t ada u raju zapoelo nadmetanje izmeu mu karaca i ena, u kojem se radi samo o goloj ist ini, to se s mu kog stajali ta krije ispod sasvim tijesnog kupaeg kostima. Tada, na onom kupali tu, moj mu nije jo imao potrebno iskustvo i mislio je da je lju bav to vea to je ena manja. Meutim, tijekom vremena mijenja se ukus pa je tako bilo i s mojim Ephraimom. On je svrnuo pogled s mojih neznatnih 155 centimetara na vi sinu od 180, pa mu se i ono to je tamo vidio neobino svidjelo. Ja sam pak, unato sv im njegovim pogledima u stranu, ostala njegova mala suptropska biljka iz Liliput a i "najbolja od svih ena", kako me on u mnogim svojim priama objektivno naziva. Dakako da sam se isprva upinjala iz petnih ila da se doimljem vi om nego to jesam, p a sam nosila i najvi e pete to se mogu nositi. Isprva, kako rekoh. Onda sam digla r uke od toga. Stoga nije ni udo da me moj dobri mu i dan-danas zove "Mala". VOLJENI MOJ LA LJIVAC Istini za volju, od visokih peta odustala sam jedino zbog bolova u stopalima, pa sam, kao i mnoge moje supatnice, vrlo brzo, tonije dva sata nakon vjenanja, bacil a te cipelice do vraga. I tako sam ostala pri svojoj bogomdanoj visini, u parter u enskog svijeta. Tu sam potra ila ravnopravne kolegice i, gle, uskoro sam ih na la. Nebrojene dame, hvala Bogu, udi u zrak na istoj visini kao i ja. Danas se taj problem, kao i mnogi drugi, uspje no rje ava nevienim napretkom znanosti . To u najmanju ruku vrijedi za sljedeu generaciju. Vrijeme se pokazalo milosrdni m spram slabijeg spola - ene su sve vi e a mu karci sve deblji. Nego, da se vratimo na poetak. Sjeam se tog prvog povijesnog rendesa na bazenu kao da je bilo juer. Eph-raim mi je pristupio praen zvonjavom iz nebeskih sfera. Da, bilo je to kao u kakvom ki filmu, nije se dodu e u pozadini ula svirka violina, ali sam zvona dobro ula. Ephraim je tada bio vrlo vitak, vrlo plav i vrlo, vrlo stidljiv. Danas je od sve ga toga ostala samo stidljivost, ali ak ni ona nije uvijek vidljiva... U izraelskom "macho" dru tvu djelovao je Ephraim na mene kao bie s drugog planeta, kao egzotina biljka iz staklenika. A hebrejski je jezik s njegovih usta zvuao popu t maarske rapsodije.

Ali sve to nije bilo bitno. Ja sam se oduvijek identificirala sa Scarlett O'Hara iz filma Zameo ih vjetar, koja je, kao to je poznato, dala prednost plavokosom A shlevu pred glavnim junakom tog epohalnog filma, Clarkom PREDGOVOR KOJI NIJE BEZUVJETNO ZA MU KARCE Gableom, i to usprkos injenici to je Gable bio slobodan a Ashlev o enjen. Ephraim me odmah podsjetio na onog skromnog mladog Maara Laszla Horvatha koji je igrao ulog u Ashleva i koji je, dodu e bez Ephraimova akcenta, pod imenom Leslie Howard osvoj io najprije Engleze, a onda i cijeli svijet. Na kupali tu su dakle zvonila zvona i ja sam ve na prvi pogled podlegla arima svoga budueg, ba kao to je to bilo predvieno prema scenariju srcedrapateljnog filma u cine mascopu. U svom prvom razgovoru, kojem je kao slikovita kulisa poslu ila pje ana pla a u Tel Avi vu, uvjeravali smo uglas jedno drugo kako nas neodoljivo privlai plivanje, kako j e upravo plivanje najzdraviji od svih sportova, pogotovo kad je hladno. (Zaborav ila sam spomenuti da se na historijski susret zbio usred zime.) Stoga je sutradan kupali te, zbog vrlo neugodna nevremena, bilo potpuno pusto. Nigdje ni ive du e osim Leslieja i mene. Potpuno sami, suprotstavili smo se, u uzornom sportskom duhu, prirodnim silama. Meutim, na e prave pokretake motive prozreo je ak i uvar pla e, koji e bio jedini svjedok sudbonosnog dogaaja. A kako se vrijeme nije bitno mijenjalo sve do kraja te zime, koja nam je grijala srca, ostali smo i dalje sami na kupal i tu. Bio je to klasini trokut, Leslie, ja i uvar pla e u zimskom periodu. Malo-pomalo sam se navikla na injenicu da je Ephraim drukiji od mu karaca koje sam d o tada poznavala. Kao pravoj "Sabri" roenoj u Palestini, u meni je VOLJENI MOJ LA LJIVAC rastao divlji nagon da ga za titim od neprijateljskog okru enja. Nije dugo trebalo d a se on potpuno i iskljuivo osloni na mene. Ja sam postala njegov "prljavi Har-ry ", njegov tjelesni uvar, postala sam tit neizrecivo blagog i stidljivog Leslieja s njegovim jedva ujnim glasom. Dotle je sve bilo u najboljem redu. Stvari su se odvijale na najbolji mogui nain, samo to je moj izabranik, Ephraim, imao vrlo mnogo skrupula zbog neugodnih iskust ava iz prvog braka. Neprestano me uvjeravao da je brak beznadno propala instituc ija i da se nikad vi e ne bi usudio jo jednom oku ati sreu. Najdra i mu je komentar glasio: "U braku je na kraju svjetla uvijek tunel..." Nije stoga udo to, uz ovakve duhovite protubrane proklamacije, prvo razdoblje na e lj ubavi nije protjecalo ba u romantinom ozraju. Za mene je to, meutim, bio pravi izazo v. Ja sam svoj plavokosi plijen dr ala na ni anu i pratila ga u stopu, strpljivo i b udno, kao agent CIA-e, sve do one velike scene koja bi i Callasici slu ila na ast, kad sam zaglu nim argumentima dovela svoga branog muflona do oltara. Ephraim se naime u meuvremenu te ka srca razveo od svoje tihe supruge Austrijanke, a nije imao jo pojma to sve mo e jedna prava "Sabra" postii svrhovitim histerinim napa dajem, to je zapravo njezina dobro u-vje bana specijalnost. Jer meni je tada bilo j asno: sad ili nikad! to se toga tie, ja mislim da u tome ne zaostajem PREDGOVOR KOJI NIJE BEZUVJETNO ZA MU KARCE za svojim sunarodnjakinjama, ali da sam u tom orijentalnom ispadu nadma ila samu s ebe. Bija e to - ak i za Ephraima - nezaboravan do ivljaj, koji je naglo smanjio njeg ovu averziju prema branim katastrofama. Mo da je njemu bilo stalo samo do toga da n e oglu i, ali zar to i ta mijenja na stvari? Ja sam se pak u tom asu zahvalno prisjetila svoga djetinjstva provedenog u burnom i bunom roditeljskom domu, to je tek u ovom sudbonosnom ispadu urodilo plodom. Mojoj je pobjedi znatno pridonijelo i to to sam Eph-raimu sveano ne to obeala, a to j e da mo e slobodno otii kad god eli i kamo god eli ako oboje procijenimo da nam brak nije uspje an i sretan. Ja sam to, dodu e, vi e teoretski shvatila, ali me on i dan-da nas, nakon 37 godina provedenih sa mnom u braku, katkad priupita napol u ali, a n apol u zbilji: "Pa zar je na brak ve pravovaljan?" Svakoj e eni biti jasno kakvog sam branog muflona ukrotila kad navedem nekoliko zla tnih citata iz riznice svoga kunog satiriara, to su popraeni nadobudnim geslom: "Taj na jednog sretnog braka". Tako, recimo, moj voljeni mu konstatira: "Oko 85 posto svih brakova prilino su grozni, 11 posto su nepodno ljivi ali dobri. Tri posto su tako-tako, a jedan posto nije se jo konano odluio."

" ivot je u braku prilino mukotrpan zbog jednoline svakodnevnice i otrovnog bockanja " - tvrdi stru-

VOLJENI MOJ LA LJIVAC njak Ephraim i ne pita samo sebe: "Za to zapravo postoje samo runici na kojima pi e O NA i ON?" I sam odgovara odmah na svoje pitanje: "Oboje partnera mogu stei prijeko potrebnu autonomiju jedino planskim i sveobuhva tnim razdvajanjem elementarnih ivotnih sfera." Mo da stvarno ima ne to u tome. Stoga predla em da se na sljedei nain postigne eljeno id alno stanje za moga voljenog mu a, sustavno, korak po korak: Raspre o televizijskom programu i veernja borba za daljinski upravlja mogu se jedn om zauvijek dokrajiti nabavom jo jednog televizora. Ratovanju oko novina koje se itaju za dorukom mo e se stati na kraj pretplatom na dv a primjerka svih novina, na kojima e pisati ONA i ON. Moj recept za uspje an brak prelazi zatim postupno na nova podruja i uspijeva, zahv aljujui bri no isplaniranoj strategiji, poput otrovnih gljiva poslije ki e: - dva radio-aparata - dva telefona - dvije spavae sobe - dva grada - dva kontinenta - dvoje djece. to se nas dvoje tie, stvar je uspjela. I mo da se doista ba u tom jednostavnom tosu kr ije tajna na eg sretnog braka na kojem nam mnogi zavide. PREDGOVOR KOJI NIJE BEZUVJETNO ZA MU KARCE Uzgred budi reeno, onome tko me kani tu iti sudu zbog plagijata, odmah drage volje priznajem da ovi moji genijalni prijedlozi potjeu, naravno, iz jedne satire moga mu a. Uostalom, svi ionako kradu njegove ideje. Za to bih ja bila jedina iznimka? Kad sam nakanila pisati o svom mu u, morala sam nakon mnogo godina ponovo proitati njegove knjige. Ephraim ionako uvijek tvrdi da ja uope ne poznajem njegova djela. I doista sam pomnim prouavanjem njegovih pria iznova otkrila svoga mu a i prisjetila se svoje prvobitne zadae kao njegove zagovornice. Odjednom me spopala elja da od svih njegovih djela sastavim jednu novu zbirku koju e itatelji rado proitati. Kako sam kolovana pijanistica, znam da je za njegov uspjeh bitna dramaturgija kon certne veeri. Na Julliar-dovoj akademiji u New Yorku nauila sam da izbor djela, nj ihova du ina, izmjenjivanje ozbiljnog i le ernog, te razliiti tempi - da sve to poma e publici da bolje prihvati glazbu. Stoga sam i ja nastojala primijeniti taj princ ip u sastavljanju ove svoje zbirke, pronai neku vrstu unutarnjeg, glazbenog ritma Ephraimova humora. Prie koje sam izabrala prirasle su mi srcu ponajvi e iz biografskih razloga, bilo d a me vesele ili ljute. Ja ne tvrdim,da je za moj izbor bila presudna kvaliteta p ojedinih priloga, ali vjerojatno nije ni to bilo neva no. Mo da su mi te prie poslu ile kao prilika da konano jednom VOLJENI MOJ LA LJIVAC izmijenimo uloge i da na taj nain izreknem svoje mi ljenje o najboljem od svih mu eva . A tko ima na to vi e prava od ene koja vjeito sjedi autoru za vratom? U ovoj knjizi, a napose u ovom opse nom predgovoru, iznijet u pone to od svojih najsk rovitijih uspomena. Stvari koje zadiru u na privatni ivot. Za to iznosim na prljavi v e ? Osnovni je razlog to me Eph-raim ozbiljno nagovarao da tako uinim, a da nije ni slutio da u bar ovaj put poslu ati njegov savjet. Ali drugi i jo va niji razlog za men e jest to da se o piscu Kishonu ve toliko pisalo da nitko vi e tome nema to dodati. Osim mene. Stoga u sve ono to je isuvi e dobro poznato nadopuniti neim posve osobnim, nadajui se da je upravo to ono to itatelji ele doznati. O njemu i o meni. O nama oboma, s gled i ta ene koja je, na svoju sreu ili nesreu, udata za odve nadarena ovjeka. Ja sam u Ephraimovim knjigama, kao to je ope poznato, "najbolja od svih ena". Pitan je koje su mi esto postavljali kako se ivi u sjeni te titule, bilo mi je oduvijek pomalo neugodno. Ne, ja nisam supruga kojoj odgovara taj atribut, ili koja ga je , tovi e, zaslu ila. Ja doista ne znam ni kuhati ni prati rublje ni glaati, a moj je o

rijentalni temperament, osobito kad je puni mjesec, zaista nepodno ljiv. Ja sam od gej inske poslu nosti kakva se oekuje na ovim na im geografskim irinama isto tako dalek o kao to je Budimpe ta daleko od Jeruzalema. PREDGOVOR KOJI NIJE BEZUVJETNO ZA MU KARCE Stoga moj spontani odgovor na to pitanje glasi da je titula "najbolja od svih ena " tipian primjer pjesnike slobode. A to jedan pisac nee sve uiniti za knji evnost?... U du i sam ipak, meu nama budi reeno, uvjerena da sam ja doista za mog Ephija najbol ja ena to se dade zamisliti. Kad Ephraima pitaju za to me uzeo za enu, on obino odgovara isto toliko spremno koli ko i prozaino: "Zato to moja ena uvijek uspijeva u posljednji as nabaviti karte za s vaku rasprodanu priredbu." Ipak, to nije jedini razlog. Jo jedan zlatni citat moga kunog satiriara glasi: "Brak je fijasko u cijelom svijetu, monogamija i vjernost nisu realne kategorije , brak je izmi ljen samo radi ena, pa bi najbolje zapravo bilo da se samo ene udaju, a da se mu karci ne ene." "Ako je tome tako," pitaju nas na i dobri prijatelji, "kako onda, zaboga, mo ete rei da ivite u sretnom braku?" to se mene tie, ja dr im da su ovakve Ephraimove bombastine izjave tek "isticanje zas tave nezavisnosti", tipino mu ka demonstracija sile koju on izvodi da bi umirio sam a sebe. Uostalom, to drugo mogu ti ludo smioni mu ki stvorovi to se koprcaju u mre i en ske mafije nego da se malo razmeu snagom svojih mi ica? Ostavimo ih radije na miru. Uostalom, svi se mi usput dobro zabavljamo u toj igr i. U skeu Poligamija Ephraim opisuje jedan stari brani par koji uveer pije aj na balkon u, a mu se, kao i svi VOLJENI MOJ LA LJIVAC mu karci u njegovim godinama, zanosi erotskim tlapnjama o nekoj drugoj eni. Na svoj e veliko udo, on time ne izaziva ogorenje svoje supru nice. Dapae, ona ga ak potie da anjari o mladoj eni koju je prekjuer vidio u samoposlu ivanju. A kad starac napokon, sav sretan, zaspi, ona odahne i promrmlja: "Svake veeri ista pjesma..." Zanosi li se i Ephraim poligamnim snatrenjima? Mislim da se zanosi. Uostalom, i nas dvoje pijemo pokatkad zajedno aj na balkonu. Da, i ja dolazim uvijek iznova do istog zakljuka: mu karci i ene oito ive na dva razli ta planeta. Jednom sam do la na ideju da napi em knjigu o svom planetu, neku vrstu "uradi to sam " za ene koje ele sauvati svoj obraz. Ali taj je moj poku aj zavr io na naslovu, kojim nisam inae bila nezadovoljna: "A Lost Husband is not a Lost Case." (Na hrvatskom ne zvui ba tako dobro: "Izgubljeni mu nije beznadan sluaj".) Kako sam bila knji evni nevje a, moje su se ambicije rasplinule nakon kratkog vremen a, samo mi je jo nekoliko reenica ostalo u sjeanju. Na pitanje za to sam se zapravo u dala za posve nepoznatog pisca Ephraima Ki-shona, primjerice, odgovorila sam ova ko: " eljela sam udvostruiti broj njegovih itatelja". Dakako da je rije samo o ali, ali iz vlastitog iskustva znam da supru nica mora u br aku igrati ulogu menad era i promotora, i to svakog bogovetnog dana. PREDGOVOR KOJI NIJE BEZUVJETNO ZA MU KARCE Bjelodano je naime jasno da je nama enama vi e stalo do obiteljskih interesa. A naj poslije, meu nama budi reeno, mi smo i pametnije. Pitanje "pogre aka" u braku od pamtivijeka, naravno, zanima i jednu i drugu stranu iza barikada, od tralerice u samoposlu ivanju do urednika uglednog "Timesa". Neizb je na izvanbrana avantura jest i ostaje ipak arena toka na crno-bijeloj slici svakoga braka. Silno hvaljena vjernost, naprotiv, geometrijski je, dosadni kola sainjen o d mu kog kvadrata i vjeno enskoga kruga. Nedostaje im trokut. Pa ipak, svaki izvanbrani izlet ne mora odmah izazvati i branu krizu. Takav se izl et mo e shvatiti jednostavno i kao prirodna katastrofa. Kao mu ka prirodna katastrof a. Jedna je od tajni dugogodi njeg braka, izmeu ostalog, i sposobnost da se brani partn eri zajedno smiju i humorom popraaju velike i male probleme u svakida njici. ak i ta ko kakljiva tema kao to je rafinirano isplaniran izvanbrani izlet lak e se apsolvira

ako se oboje tome smiju. To uvijek pali. Uz jednu iznimku: ako je izletnik sluajn o humorist. Humoristi se i u svakida njem ivotu vrlo rijetko smiju. Brani su problemi sa svojim beskrajnim varijacijama zaista otrcana tema, ali ujed no i ne to to ljude i dan-da-nas najvi e zaokuplja. U bezbroj knjiga, filmova, pria i pjesama upravo je rije o toj najboljoj od svih propalih VOLJENI MOJ LA LJIVAC institucija, iako sadr aj, dijalozi, radosti i razoaranja ili la i u trenutku istine slie jedno drugome kao jaje jajetu. ak i Ephraim zastupa mi ljenje da su u tom pogledu originalnosti i ma ti postavljene odreene granice. Ja ipak potajno gajim nadu da vrijeme zapravo radi za dobri star i brak, ak i onda kad je rije o eni razma enog pisca. Ne mo emo previdjeti i stanovit napredak u tom smislu. Moderni bi ovjeanstva sida i b lagotvorni izum mobitela, na primjer, znatno su pridonijeli spa avanju i odr avanju svete brane veze. Ephraim i ja esto smo se tome smijali, on vi e a ja manje, koliko je prevarenim enam a koristio obian telefon prije nego to je izmi ljen mobitel, pogotovo kad su ene muzi kalne kao to sam ja. Kako su divne bile one nijanse u intonaciji koje su se mogle razabrati u mu evu glasu u ona dobra stara vremena kad bi se vrlo esto blagi "dolc e" pri nenadanom dolasku supru nice naglo pretvorio u izdajniki "staccato". Isto tako ona blagoslovljena tipka za automatsko "ponovno biranje istog broja", koja bez problema odaje prethodno nazvani broj, omoguavala je enskom kunom detektiv u da bez po muke dozna broj "one druge". Meutim, otkako mobitel u iva zaudnu popular nost kod mu eva, ta je korisna mogunost pala rtvom tehnikog napretka. U ratu je i pijun u neprijateljskim redovima vojnik kojem pripadaju sve vojne poas ti. On daje svoj znaajni PREDGOVOR KOJI NIJE BEZUVJETNO ZA MU KARCE doprinos uspjehu postrojbi na boji tu. Meni ve i zato ne bi nikad palo na pamet da vidim ne to neasno u kunoj pijuna i, koja, na kraju krajeva, otkriva samo neke opasnost i koje prijete braku. Cilj opravdava sredstva. Mogue je da trikovi kojima se slu im o da odr imo korak sa situacijom na terenu nisu uvijek posve isti, ali meni to ni n ajmanje ne kvari moralnu sliku svijeta. Jer vrtuljak se i dalje vrti: mu vara enu, ljubavnica pati, a ena pijunira mu a. Svatko zapravo obavlja svoj posao. Sva je srea to mu ki stanovnici onog drugog planeta nisu jo ni dan-danas dovoljno opr ezni kad treba zamesti tragove. Mo da se pona aju kao oni zloinci koji na kraju ele da budu uhieni kako bi se oslobodili nepodno ljivog pritiska. Uostalom, statistika po kazuje da je 65 posto svih mu eva uhvaeno na samom djelu, a 35 posto ubrzo nakon to ga. Najljep e je ipak kad ovjek ni ta ne zna. Ono to ne znam, to me ne boli. Ili, znano vo ljeno, neznano nevoljeno. ivio mobitel, spasitelj mu kog roda i uvar savr ena braka! Ovime zavr avam svoju kratku lekciju za napredne supru nice. Na kraju molim mu karce o penito, a svog mu a napose, da ne shvate pogre no ovu moju iskrenu digresiju. Ja njega svejedno volim. A nadam se da i on mene. Prve su godine na ega braka dodu e protekle u znaku burnih i bunih prepirki, to je bilo posve prirodno s VOLJENI MOJ LA LJIVAC obzirom na razliku na ih temperamenata. S vremenom smo ipak nauili kako da se ophod imo jedno s drugim, i kako da gospodarimo svojom sreom. Mudra je bila ona na a zaje dnika odluka da se, unato razlikama u mi ljenju, ne uhvatimo na lijepak institucije braka. Dodu e, nakon svake svae ja moram uvijek prva uiniti korak prema pomirbi. ak i onda k ad sam bila u pravu, kao i u ovoj knjizi. Da navedem samo jedan primjer... Mislim da neu odati nikakvu tajnu ako ka em da je od svih Ephraimovih nebrojenih pr oblema najvei problem - starenje. Dakako da nije oduvijek bilo tako. Starenje mu tek u zadnjih pedeset godina zadaje glavobolju. Pa ipak je zapravo i mnogo ranij e bio u ratnom stanju sa svojim godinama, iako sa suprotnim predznakom. U mlados ti je naime Ephraim imao tako mladenaki izgled da je publika, kad se 1947. godine , nakon svoje prve premijere, pojavio pred zastorom, prasnula u grohotan smijeh smatrajui da je rije o re ijskom tosu, da je komediograf zbog treme poslao svoga sina da se pokloni gledateljstvu.

Taj je problem rije ilo samo vrijeme. Danas nam se oboma misli sve vi e vrte oko starenja i svega to je u vezi sa starenj em. Gotovo svakog dana razmjenjujemo izvje a o svojim najnovijim iskustvima na tom polju, a ja se svim silama trudim da ubla im Ephraimov gnjev zbog neumoljive injeni ce da je upravo sad kad je "napokon shvatio pravila igre" njegova budunost ve za n jim... Ephraimova je borba sa staro u jo samo fizika, jer je njegova psiha ve odavno bacila r unik u ring. Ve dvadeset godina pliva svakog dana, i ve se dvadeset godina dosauje i opire plivanju, ali uporno i dalje pliva, kao opsjednut. Njegova averzija spram plivanja oituje se ve ujutro glasnom i pomalo patetinom naja vom: "Ja idem sad plivati!" a glas mu zvui kao da kree u totalni rat. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Meutim, neposredno nakon tog javnog oitovanja svoje nakane, padaju mu na pamet neb rojeni poslovi koje mora umah i temeljito obaviti. Vremenski razmak izmeu retoriko g i stvarnog "odlaska na plivanje" iznosi izmeu pola sata i pola dana. Stoga nema smisla raunati s njim dok uspje no ne okona svoj sveti sat plivanja . Isto tako Ephraimovo ivotno geslo u posljednjih pedeset godina glasi: "Radim kao konj!" Stoga nije nipo to voljan smanjiti radni tempo nego uporno nastoji na djelu dokazati svoje uvjerenje da se starost mo e svladati samo ubitanom aktivno u. U tom maratonskom nadmetanju va nu ulogu igraju lijekovi i vitamini "za ne to" i "pr otiv neega". Tonije reeno, Ephraim eventualne budue smetnje tretira pro-filaktiki, jo prije nego se pojave. Stoga je u stanju da mi ujutro, s obje enjakim izrazom na lic u, ka e: "Noas sam zakljuio da sam ve jednom pretrpio infarkt. Zato se moram ubudue bo lje uvati." Isto tako Ephraim vodi, naravno, sam brigu o tretiranju svojih profilaktikih bole sti. Sve je to kod njega bri ljivo sreeno. Vitamini i tablete razvrstani su u kutij ama na kojima su pomno ispisani natpisi. "Velika apoteka" pohranjena je u hladnj aku, srednja u ormaru za odjeu, a "mini-apoteka" nalazi se obino u lijevom d epu na hlaama u kutijici i mo e zadovoljiti "potrebe izvan kue" u sljedea dva-tri sata. Svemu bi se ovome ovjek mogao zapravo od srca nasmijati. Mene ipak u cijeloj stva ri ljuti to to je moj mu , hipohondar, znatno zdraviji od mene. On je onako VOLJENI MOJ LA LJIVAC usput s godinama stekao i solidno medicinsko znanje. Jedna mu je od pasija da te meljito prouava sve prilo ene upute u lijekovima i da ih se uvijek strogo pridr ava. Stoga mu posebno laska kad prijatelji i lanovi obitelji tra e od njega medicinske s avjete, u koje se gotovo uvijek, na moje veliko udo, mogu zaista mirne du e pouzdat i. Jedino je jedna moja prijateljica bila malo nezadovoljuna njegovim savjetom. Nju je Ephraim nakon njezina branog brodoloma nagovorio da uzima tablete za umire nje, ali joj je prepisao preveliku dozu, pa umalo to se nije zauvijek smirila. Ephraim rado istie da svom tijelu mora poklanjati u najmanju ruku isto toliko pa nj e koliko i svom autu, pa da se zato mora redovito obavje tavati o svemu. Uz pomo st rune literature i podrobnog savjetovanja s apotekarom iza ugla, on uvijek prati i sve novosti iz medicine. im na ljubazni apotekar ugleda Ephraima u daljini, istog asa zatvara svoju ljekarnu, jer iz iskustva zna da mu je, prvo, time osiguran dn evni utr ak, a drugo, da ionako nee imati vremena za druge mu terije. Stoga nije nikakvo udo to nutrina na ega hladnjaka mijenja boju poput kameleona nako n svake najnovije novotarije homeopata i lijenika. Kad je kivi u prvom planu, pre vladava zelena boja, u vrijeme kad hara gripa - limunski uta, kad je pak na redu opa fizika sprema - crvena kao u jabuke, a naje a je omiljena boja svih iscjelitelja - naranasta kao u mrkve. Ali to nipo to nije sve. Ima jo sva sila drugih supstancija prijeko potrebni h za ljudsko zdravlje, na primjer prilino odbojne i odvratne mje avine raznih klica koje se moraju preko VOLJENI MOJ LA LJIVAC noi omek ati da bi sutradan moj dragi suprug bio zdrav, lijep i uspje an. Meni preostaje nalije medalje. Naime, svakog jutra na a kuhinja izgleda kao koko inja c, jer sjemenke i klice dospijevaju na putu do tanjura u sudoper, na kuhinjski s tol i, naravno, na pod. Navikla sam ve da utim kr-guui zubima, jer, kao to ka e moj m irujui me: "Nobody is perfectl" (Nitko nije savr en.) I tako moja jutarnja gimnastika poinje bezbrojnim saginjanjem kako bih oistila kuh

inju od Ephraimovih dinih klica. Da bih ostala elastina, obavljam onako usput i ne koliko drugih vje bi i enja, a za te "istake gimnastike" neprestance se pitam: "Za to s apravo mo e ostati zdrav samo uz pomo masnih sjemenki i ljepljivih pra aka? Za to se u ovom na em svijetu visoke tehnologije ne izumi konano jednom ne to to e biti zdravo i i zgledati privlano a da se nee morati povlaiti po cijeloj kuhinji?" Najbolje e biti da prvom zgodom pitam astronaute kako su rije ili taj problem u sve mirskim brodovima. Dotle u dati rije svom astronautu, najzdravijem bolesniku na Bl iskom istoku. NIKAD NE MO ETE PRERANO OSTATI MLADI Ovih dana - tonije reeno danas - ophrvala me neugodna pomisao da nisam mo da vi e onak o mlad kao to sam nekad bio. Nije rije o tome da me uhvatila panika zbog mog nenad anog roendana. Roendani nisu, uostalom, ni ta posebno. Koliko sam ih ve imao, i nikad me se nisu osobito dojmilil Ono to mi je mrsko, to je pretjerana koliina tih roend ana, njihov broj. to uope znai: danas mi je sedamdeset godina? Nikad mi jo prije tog a nije bilo sedamdeset godina, uvijek sam bio mlai. Tu se negdje ipak krije neka gre ka. Po mojoj vlastitoj procjeni, hou rei prema dojmu koji imam o sebi, nisam jo p rekoraio ni pedesetu. ak bi moglo biti da u studenom navr im tek etrdeset devetu ili tako ne to. Pa to onda hoe od mene? Presudan je argument u moju korist moje izvanredno fiziko stanje. Hodam, sjedim i stojim kao u svojim najboljim godinama, imam jo oba oka i uha, a i nos mi je na pravom mjestu. Oito je da se u broju godina koji mi namee moj krsni list radi o ko mpjutorskoj pogre ki. Promjene koje se s godinama mogu zapaziti na meni jedva da imaju kakvu te inu. Dob ro, ne trim vi e za taksijem nego ga zovem da doe po mene, i radije se povezem lifto m nego da se penjem uz ne znam koliko stepenica. Isto se tako ne mo e VOLJENI MOJ LA LJIVAC zanijekati da mi je kuna apoteka sve vea, i da mi je nakon svakog putovanja u inoz emstvo sve arenija. To je posljedica na e klime. Sjeam se kako sam jednom preplivao Blatno jezero kako bih se vidio s jednom neobino inteligentnom djevojkom. Juer, ka d su me na kupali tu djeca nagovarala da skoim u vodu, nekako nisam imao volje da t o uinim. Jednostavno nisam imao volje. Ni najmanje. Da vam pravo ka em: oajan sam. Posljednji put sam isto ovako oajavao kad mi je bilo devetnaest godina, kad sam shvatio da starim. Na svakom ^ii je koraku sve jasnije u kakvom sam nezavidnom polo aju. Ba sam neki d an vidio u autobusu jednu dozlaboga oronulu staricu kako sjedi s torbom punom ku pljenih ive nih namirnica medu nogama, s ru nim, naboranim i otromboljenim licem. Kak av sam ok do ivio kad sam iznenada pojmio da sam u mladim danima sanjario o toj odb ojnoj personi! Sirota, pomislio sam. 1 to je sve to je ostalo od one nekad privlan e djevojke? Jedva sam je prepoznao. I dok sam ja bio preplavljen valom samilosti , ta nekad privlana djevojka iznenada ustane i ponudi mi da sjednem! Ili, uzmimo moju estogodi nju kerkicu Renanu. Sjedimo kod kue pred televizorom i gled amo film Ben Hur, u kojem je, kao to je poznato, rije o vojnicima u starom Rimu i prvim kr anima. Odjednom se Renana oglasi svojim piskutavim glasiem: - Mama, a je li onda tata ve bio iv? Neprijeporno je da izgledam stariji nego to jesam. ak i kad se odbiju dvije godine koje sam izgubio birajui zauzete telefonske brojeve, ostaje jo dosta toga. Dakako da to ni ta konkretno ne mora znaiti. Rije je o posve apstraktnom razNIKAD NE MO ETE PRERANO OSTATI MLADI matranju, ovjek sve ne to misli i misli, i najednom se ne mo e vi e nieg sjetiti. Ako ne zapi em odmah to mi je palo na pamet, zaas mi to ispari iz glave i ostane zauvijek izgubljeno za potomstvo. Osobito esto zaboravljam lica. Susreem tako na ulici dobre prijatelje, drage stare znance, pa ak i lanove svoje obitelji, a da nemam pojma odakle ih poznajem. Razum ije se samo po sebi da im otpozdravljam, da se prijazno smje kam i veselo namiguje m, ali time zavaravam samo sebe -a ne njih. - Ljeto sedamdeset pete - veli mi tako jedan s uvrijeenim izrazom na licu. - Brin disi. No? - Ah, da! - pro tenjem - Brindisi! Pa kako si, stari moj? I jurim odmah dalje. Tko li je taj? I to je to Brindisi? Ne pamtim ak ni neprijatelje. I tako stjeem glas t olerantna ovjeka. To je kraj.

Jo mi je te e sjetiti se imena. Od nekog vremena obraam se svim mladim damama s koji ma imam posla istom rijeju: "Du o" ne bih li izbjegao neugodne zabune. S druge strane ima, naravno, i nekih stvari koje su mi urezane elinom iglom u pamen je. Primjerice, sastav maarske nogometne reprezentacije iz 1935. godine. Mo ete me probuditi usred noi i ja u vam bez gre ke izrecitirati: Ko-hut, Toldi, dr. Sarosi i, naravno, Turav II, koji je tada posve ukrotio austrijskog centarfora Sindelara. .. Ali inae mi je u glavi gusta magla, iako se to na prvi pogled, kako rekoh, ne vid i na meni. Nitko mi ne bi dao vi e od 67 godina ili, u najgorem sluaju, 68 i pol. M o da i zato to nosim teniske? Upravo sam juer uzvratio na poku aje tjesenja jedne mlade suvremenice, koju nisam m olio da me tje i, ovim rijeima: VOLJENI MOJ LA LJIVAC - Draga moja gospoice, radije bih ja imao 17 godina i izgledao kao da imam 71, n ego obratno. Reklo bi se da ljudi ba u ivaju da mi idu uz dlaku. Tako mi, recimo, doe neki idiot i veli da je ovjek onoliko star kako se osjea. Opasna budala tina1. Starost je rezul tat broja godina. Tu se nema to osjeati. Treba samo otvoriti putovnicu i proitati d atum roenja. A kad ovjek pone nalikovati na sliku u putovnici, treba je to prije zam ijeniti. Bilo kako mu drago, s godinama dolaze i blagodati mudrosti i vedrog odricanja. J a spadam u tu kategoriju. Jedino to me jo mo e ogoriti, to je ovjek mojih godina koji izgleda mlai od mene. Mislim konkretno na jednog sasvim odreenog literarnog agenta koji je najmanje dva mjeseca stariji od mene, ali, za razliku od mojih srebrnih uperaka, nema ni jedne jedine sjedine. - Kako to da imate jo uvijek crnu kosu kao u mladim danima? - priupitah ga neki dan. - To vam je stvar discipline - odgovori mi on cerekajui se zlobno. - Kad ovjek jed nom proe ezdesetu, mora ne to poduzeti. Evo, uzmite samo mene. Ja vam svakog jutra u stajem u est sati, da, da, u est sati, pa odlazim pod hladni tu , trljam se o trom iano etkom, pretrim na pla i najmanje tri kilometra, da, da, svakog jutra, a svakog drug og dana odlazim u saunu, hranim se uglavnom voem i sjemenkama, igram tenis, ja em, i tam Playboy, aktivno sudjelujem u ivotu - i, osim toga, farbam kosu. Mi oboje volimo "gadgete" iako ne znamo kako bismo tu rije preveli s engleskoga. Mo da bi najbolje bilo ovako: "Gadget je ona stvar sa gimmickom", drugim rijeima ta ko ne to s tako neim, znate ve to mislim. Recimo, tehnike novotarije. Najva nije je da o oboje volimo, da ima veze s tehnikom i da je gadget. Ephraim upravo luduje za tehnikim novotarijama. Tako nam je i ivot podijeljen na e pohe u kojima se pojavila koja od njih. Elektrino je iljilo, na primjer, bilo hit u na em kunom periodu Sturm und Dranga, u kojem se on, slino kao Picasso u svojoj pl avoj fazi, etablirao kao umjetnik i postao pojam. Za iljilom su slijedile jedna z a drugom kojekakve kuhinjske novotarije, elektrini mikseri, mlinci, no evi i vadiepo vi. Katkad, dok vrljamo po pro losti, prisjeamo se nekog odreenog doba u na em ivotu uz pom tada njih tehnikih novotarija: - Sjea li se? Bilo je to onda kad si kupio automatski otvara pisama... Posebno nam se urezala u sjeanje era elektrinih no eva i pila. Ona je, osim toga, tr ajala dulje od svih ostalih gadgeta. Ovdje moram unaprijed rei da Ephraim najvi e voli maarsku salamu narezanu sasvim, sa svim tanko, i da godinama nismo uspjeli pronai arobni stroj koji salamu re e na proz irne kri ke. VOLJENI MOJ LA LJIVAC A onda se dogodilo udo, i to prije ravno deset godina, kad smo prvi put zajedno p utovali u Budimpe tu. Tada nja komunistika vlast u Maarskoj konano se, nakon dugog cifranja, udostojila opr ostiti svom piscu otpadniku to je svojedobno pobjegao na kapitalistiku stranu, te je izdala potrebne vize svim lanovima na e obitelji. Pratila nas je njemaka televizi jska ekipa pod vodstvom izvanrednog znalca svoga posla Friedri-cha Miillera, koj a je Ephraimov prvi posjet Maarskoj nakon tridesetpetogodi njeg egzila ovjekovjeila jedno-satnim filmom.

Putovali smo kao velika obitelj jer nas je sve troje djece zamolilo da pou s nama na to znamenito putovanje. Usput smo se zadr ali neko vrijeme u Beu i navalili, ka o i uvijek, u robnu kuu. lanovi na e obitelji razmiljeli su se kud koji ne bi li zad ovoljili svoje razliite prohtjeve, kad mi je odjednom kao bez du e dotrao na sin Amir i donio mi jobovsku vijest: - Mama, doi odmah gore na kat, tata kupuje nekakvu veliku stvar. Kad sam bez daha stigla gore, vidjela sam jo samo kako armantna austrijska prodavai ca upravo zatvara kartonsku kutiju veliku poput omanjeg hladnjaka. - to je to? - upitala sam, spremna na sve. Moj mi mu , sav sretan, objasni da je napokon na ao svoju "plavu pticu", da mu se is punila ivotna elja, da je konano otkrio elektrini aparat sa specijalnim no em koji re e k i mirisni "kulen", ali nadasve salamu, na sasvim tanke kri ke. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Poku ala sam svom Ephiju, kako ga'katkad u intimnijim trenucima zovem, objasniti l ogistike probleme koje e nam zadati prijevoz te grdosije u Izrael. Meutim, ak ni tak vim ubitanim argumentima nisam ga uspjela odgovoriti od njegova nauma. Nije mi ni t a pomoglo ni kad sam mu nastojala u jarkim bojama predoiti kakve emo sve muke imat i dok budemo teglili tu neman do kue, jer je Ephraim bio potpuno zanesen -ispunio mu se davna nji san! Postao je ponosni vlasnik kralja svih tehnikih pomagala... Tad su mi se omakle zabranjene rijei koje nakon toga nisam nikad vi e izustila: - Ili ta stvar ili ja! Ephraim je uas presudio: - Ta stvar. Tada je zapoela jedna od kritinih faza u na em prenagljenom braku. Navije ten je hladn i rat i nakon toga nismo vi e putem ni rijeci progovorili. Na dugom putovanju od B ea do Budimpe te nitko od Nijemaca koji su s nama putovali nisu znali to znai ta ukle ta utnja koja je odjednom zavladala izmeu Kishonovih. Na sin Amir ima talent da u takvim kakljivim situacijama posreduje medu nama kao n eutralni promatra, pa je i ovaj put poku ao pomiriti zavaene roditelje. Rezultat je tih njegovih nastojanja bio a je nakon apsolutne utnje uslijedio zaglu an lom. Mu i j a smo se, naime, posvaali gromoglasnim staccatom na hebrejskom, to bija e isprekidan o samo histerinim kricima. Jedina rije koju su na i njemaki pratioci od sve te estoke vike mogli razumjeti bila je "salama". Pristojna VOLJENI MOJ LA LJIVAC televizijska ekipa pravila se da ni ta ne vidi i ne uje od te eksplozije koja je pr ijetila da e raznijeti autobus. Tek kad smo stigli u Budimpe tu, snimatelj je izgub io strpljenje i obrecnuo se na nas rijeima: - Kako se mo ete pola dana svaati oko salame? I to je kraj prie. Kad je udesni aparat za rezanje salame ipak nekako dospio u Izr ael, pokazalo se da je samo u Beu bio u stanju rezati sasvim, sasvim tanko, a da je u na em tropskom podneblju jadno zatajio. Stoga je zavr io u na em podrumu, meu osta lim odbaenim tehnikim novotarijama. Moj je voljeni mu pak bio toliko samokritian da se sveano zakleo da nikad vi e nee ni t kupovati a da se prethodno ne posavjetuje sa mnom. Samo je jo jedanput oti ao sam u kupovinu. Dodu e, trebalo je da na moju vlastitu elju kupi digitalnu peglu. Nije ju dodu e kupio, ali je tako nastala jedna zgodna pria. SVATKO IMA PEGLU KAKVU ZASLU UJE U utorak po podne razboljela se na a pegla i uskoro zatim crkla. Zato sam se voljk o zaputio u trgovinu elektrinih aparata. Poslu io me sam vlasnik. Izvukao je poprilian broj pegli najrazliitijih nijansi. Ist odobno me, obuzet domoljubnim ponosom, uvjeravao da on prodaje samo domae proizvo de, jer su domai proizvodi robusnije izraeni, pa stoga i pouzdaniji od uvoznog bof la. Izabrao sam model cinober boje i upitao ga mogu li ga isprobati. Strunjak mi je odgovorio da to zapravo nije potrebno, jer je pegla isprobana ve u tvornici. A li ako mi je ba do toga toliko stalo, on nema ni ta protiv jedne male demonstracije . Turio je utika u utinicu i rekao mi: - Eto, to sam vam rekao? Ja ne bih nikad ni ta prodao to nije sto posto... U tom trenutku proizvela je crvena pegla nekakav neobian zvuk koji me podsjetio n a rezanje mladog lovakog psa. Odmah se zatim iz nje digao oblak dima i pegla je p oela grmjeti i sijevati. Moj je domoljub bacio smrdljivu le inu za pult: - Ve sam trideset godina u ovoj struci, ali mi se ovako ne to nije jo nikad dogodil

o - ispriao mi se i ukljuio zelenu peglu. - Ova e sigurno biti u redu. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Priekali smo dvadeset pet minuta i stvarno, pegla se nije za to vrijeme dimila ni smrdjela. Ni ta nije sijevalo ni gr-mjelo. Ali pegla se nije ni zagrijala. Nije b ila ak ni mlaka. Ostala je potpuno hladna i be utna, tako rei mrtva mrtvaci-jata. Vla snik me o inuo prijekim pogledom, bacio zelenu peglu za crvenom i poku ao ovaj put s ru iastom. - Moram vam priznati, gospodine, da ste malo previ e izbirljivi - gorko je pripom enuo. - Ali ova e svakako... Ru iasta je pegla poela tiktakati kao pakleni stroj. Munjevito smo se obojica bacili na pod i zaepili prstima u i, spremni na najgore. Nakon ne to manje od jedne minute, razlegao se sna an prasak i kvalitetni domai proizvod ispustio je du u. Do ao je na red etvrti primjerak, djevianski bijel. Uskoro je poeo smrdjeti i dahtati . Zatim je strunjak posegnuo za nebeskiplavom peglom i stavio je preda me, ali je n ije ukljuio. - Ova vam je sigurno u redu - prosike. - Dobit ete za nju i tvorniku garanciju. Hoet e li je uzeti ili neete? Promrmljah ne to o tome da bije ipak trebalo isprobati, ali se strunjak otrese na m ene: - Ovo je, gospodine moj, trgovina elektrinih aparata, ovo vam nije nikakva ispitn a stanica! Ako ne namjeravate ni ta kupiti, za to da gubim vrijeme s vama? I izbaci me iz trgovine. Vani sam jo uo kako dovikuje za mnom: - Samo mi nemojte vi e dolaziti! Ne dam se ja vi e ikani-rati od vas! Ephraimov je prvoroeni sin veterinar. Zove se dr. Ra-phael Kishon, ali se ispod t e impresivne titule krije odraslo dijete ili, u najmnju ruku, djetinjasta odrasl a osoba koja je od oca naslijedila smisao za humor. Doktorsku je titulu stekao n a Sveuili tu u Heidelbergu, jer u na oj minijaturnoj dr avi nema mjesta za fakultet koj em je za nastavu potreban itav jedan zoolo ki vrt. Kad su Rafija na promociji pitali za to je izabrao ba taj medicinski fah, humorist junior odgovorio je kao iz topa: - Zato to me make nee nazivati po noi... Rafi je pristao mladi i kao veterinar kapacitet kojem se esto obraaju javni mediji. Tu popularnost ne duguje samo svom praktinom iskustvu i strunom znanju nego nadas ve svojoj bujnoj ma ti. Ma ta mu je vrlo esto prijeko potrebna, jer mu katkad postavl jaju pitanja na koja nije lako odgovoriti. Ali Rafi nije nikad imao. problema s odgovorima. Ako ga, recimo, televizijski gledatelj upita: - Doktore Kishon, kad se pare ihneumone na sjeveru? Doktor Kishon mu spremno odgovara: - Izmeu 15. svibnja i 20. lipnja, osim ako jake ki e ne odgode parenje za dva do tr i tjedna. A zatim, nakon emisije, pita ljude oko sebe: - A to su zapravo ihneumone? f VOLJENI MOJ LA LJIVAC Takav vam je Ephraimov sin. Rafi vodi i vrlo omiljenu radio-emisiju u kojoj pojedine ljude usporeuje sa ivotin jama. Pri tome ne postupa s politiarima, umjetnicima, intelektualcima i drugim ja vnim linostima u rukavicama. Na primjer, predsjednika je Clintona usporedio s lav om, kraljem ivotinja, koji esto prepu ta prljave poslove lavici da bi se mogao na mi ru posvetiti svom haremu. Saddam Husein je u Rafijevoj zoolo koj paradi golemi ohar, umjetnik u pre ivljavanju, na kojeg ne djeluje ni jedan sprej protiv insekata made in USA. A evo kako izgleda Ephraimov portret: - Kad tra im svog oca u ivotinjskom carstvu, prvo mi pada na pamet hrak. Ta ivotinja spada u porodicu glodavaca, rado i esto gricka i pravi velike zalihe hrane. Kad m oj sin Eyall doe k djedu, najprije odjuri do udesne ladice u njegovu nonom ormariu, gdje je pohranjeno Ali Babino blago, sve mogue vrste grickalica, biskvita, grisin a, lje njaka, badema, ljepljivog crnog eera, da navedem samo neke od stalnih vrsta t

ih zaliha. A ako je to blago izvan svakog oekivanja sluajno potro eno, onda se Eyall mo e mirne du e pouzdati u pretinac za rukavice u djedovu starom Volvu, to mom ocu s lu i kao rezervno skrovi te. Tu se naime krije isto takva arena zbirka keksa, ipi-ipsa i slanaca, koje je moj otac sakupio i pohranio za crne dane. Toliko o sinu. Rafi nije odvi e pretjerao kad je oca usporedio s glodavcima. Tu usporedbu mogu i ja nadopuniti podatkom da je moj hrak solist u grickanju. Eph raim ne mo e nikako podnijeti da jo netko ne to gricka u njegovoj blizini. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Ni ta ga ne mo e toliko izbaciti iz du evne ravnote e koliko kad uje grickanje. On ne mo e to raditi u duetu, a kamoli u orkestru, ne, on je solist u grickanju. Kod nas je ve stara obiteljska navada da u kinu ne mo emo nikad dugo sjediti na ist om mjestu. Iz iskustva znamo: im Ephraim izvadi iz d epa svoju prvu vreicu keksa, ob avezno e uz nas sjesti neko nepoznato grickalo, ili e se iza nas oglasiti neki gle dalac cuclanjem, ili e ispred nas netko poeti u kati papirima. Po to se vi e puta u kinu premjestimo, obino naemo zonu u kojoj nitko ni ta ne gricka pa Ephraim mo e napokon mi rne du e zapoeti svoju solo toku. Sljedea se pria stoga mo e protumaiti i kao osveta sudbine, te sam je zato izabrala s neznatnom dozom zluradosti. BOBI- TAPII SU MOJE OMILJENO JELO - Ephraime, jesi li siguran da je to veera? - Gotovo sam siguran... Ve po stoti put razglabamo isto pitanje. Gospoa Spiegel je nazvala i pozvala nas u srijedu naveer u pola devet. Zahvalio sa m joj na pozivu i rekao da emo doi. Odonda ni o emu drugom ne raspravljamo veo tom t elefonskom pozivu, jer gospoa Spiegel nije rekla da nas poziva na veeru, ali nije rekla ni da nas ne poziva na veeru. - Nitko ne poziva ljude u pola devet ako im ne misli dati veeru - zakljui moja ena. - Zato mislim da e to ipak biti veera. Dijelio sam njeno mi ljenje. Ako nemaju namjeru da nas nahrane, onda obino ka u negdje poslije osam, ili izmeu osam i devet - ne ka u u pola devet. Nisam dodu e siguran da e gospoa Spiegel rekla tono u pola devet, ali glas joj je djelovao vrlo hranjivo... - Sad sam ve i ja gotovo sigurna da nas je pozvala na veeru - ree najbolja supruga na svijetu. Predlo io sam da je nazovem kako bih ispipao o emu se radi, ali se moja ena usprotiv ila. - To je previ e prozirno - ree. - Osim toga, dobro poznajem Spiegelove. Kad oni poz ovu goste, stol je uvijek pun. BOBI- TAPII SU MOJE OMILJENO JELO Ve sam u sebi zamislio stol koji se savija pod te inom pladnjeva punih ro tilja, pura na, gusaka, pataka, salata, peenih krumpiria i raznih umaka. Nadam se da nee prije jela razvezati -priu. Za razgovor ima vremena i poslije veere. Sluaj je htio da u srijedu zbog raznih obveza nismo uope stigli ruati. Bacili smo u usta tek koji zalogaj. Kad smo stigli k Spiegelovima, atmosfera nije obeavala ni t a dobro. Ponajprije, bili smo prvi gosti. Spiegelovi se jo nisu dospjeli ni obui. Zabrinuto smo se osvrnuli po sobi ali nismo uspjeli zaustaviti pogled ni na emu k onkretnom. Bili su tu: naslonjai, garnitura za sjedenje i niski stol na kojem je stajala zdjela s kikirikijem, bademima i suhim gro icama, jedna omanja zdjela s mas linama, tanjur s kockicama sira u koje su bile pobodene plastine akalice, i iroka a a kojoj su bili slani tapii. Nije li ipak gospoa Spiegel na telefonu, umjesto pola d evet, rekla devet i pol? A mo da uope nije spomenula vrijeme ve se to meni samo priin ilo? - Jeste li za pie? Gospodin Spiegel, vc ui usput kravatu, smije a nam pie zvano John Collins, izvanredno o vje avajue pie koje se sastoji od treine konjaka, treine soda-vode i treine Col-linsa. U svakoj bi nam drugoj prilici ovo pie izvrsno prijalo, ali ovaj su put na i eluci oe kivali puricu ili ne to slino -u svakom sluaju, ne to konkretno. Po to smo nazdravili, domain zapone razgovor o Sar-treu. Uzeo sam aku kikirikija i po ku ao mu razlo iti svoje mi ljenje o egzistencijalizmu. Ali ubrzo sam shvatio da mi ne dostaje materijala. to e odraslu ovjeku aka kikirikija? Posegao sam za maslinama ali ih je moja ena ve sve bila slistila. Kao i sir. Kad smo naeli razgovor o izborima,

preostale su jo samo tri gro ice i jedan slani tapi. - Oprostite - ree gospoa Spiegel. - Donijet u jo . m * VOLJENI MOJ LA LJIVAC Ona uze prazne zdjele i pode u kuhinju. Pogledali smo kri om za njom ne bismo li k roz od krinuta vrata ugledali bilo kakav znak kulinarskog obilja, ali ni ta od toga. Kuhinja se doimala poput bolnike sobe: bijela, ista i - prazna. U meuvremenu pristigli su jo neki gosti - ve je bilo pro lo devet sati - a meni je u e lucu poelo sve glasnije kruljiti. Gotovo sam propao u zemlju od srama. Ve poslije druge zdjele kikirikija osjetio sam da mi u elucu nije dobro. Ne, nemam ja u naelu ni ta protiv kikirikija; to je vrlo ukusna namirnica puna vitamina, pro teina i svih tih stvari, ali nikako ne mo e nadomjestiti purana ili jastoga s majo nezom. Osvrnuo sam se oko sebe da vidim to je s mojom enom. Po izrazu njena lica prosudio sam da mandule i gro ice u njenoj utrobi ratuju sa Johnom Collinsom. Navalio sam na sir, progutav i usput jednu plastinu akalicu, i vi e se nisam mogao zaustaviti. Gospoa piegel nas je iznenaeno gledala, potiho razmijenila nekoliko rijei sa svojim mu em i po la u kuhinju po nove zalihe. Netko je u razgovoru spomenuo kako svakim danom ima sve vi e nezaposlenih. - Nije to jo ni ta - primijetio sam. - Cijela nacija gladuje. Na svu sreu, izgovorio sam to prilino nerazgovijetno jer sam imao puna usta slanih tapia. Ali razljutilo me to mi tu netko jadikuje nad nezaposleno u kad istovremeno u ovoj pristojno namje tenoj sobi sjede ljudi koji vape za koricom kruha. Zdjela s k ikirikijem i opet se ispraznila a lica na ih domaina odavala su prve znakove panike . Gospoda Spiegel premetala je neko vrijeme po ormaru da bi napokon izvukla BOBI- TAPII SU MOJE OMILJENO JELO neke karamele koje smo za tili as smazali. Ve sam spomenuo da od jutra nismo ni ta j eli. Zato sada nismo mogli prestati jesti. U meni je nestalo i posljednjeg traga samokontrole. Trpao sam u usta sve to mi je bilo nadohvat ruke. Slani su mi tapii toliko hrskali u ustima da sam gotovo oglu io. Pomalo mi se vrtjelo u glavi. Nije ni udo jer, kad se sve zbroji, imao sam u elucu oko dvije kile kikirikija, pola ma slinovog drveta i ocean pun soli. Te kom sam mukom susprezao napad tucavice. Moja en a, po to je pojela i zadnju kara-melu, zurila je u mene tupim, ljepljivim pogledom . Kad bih pogledao opusto ene zdjele, gotovo bi mi pozlilo. Imao sam osjeaj da u se raspuknuti. Nisam vi e mogao ni pomisliti na jelo... samo ne jelo... nikad vi e jelo ... - Gospodo, izvolite, prijeite ovamo! Gospoa Spiegel irom je otvorila vrata susjedne sobe. Ugledali smo dug stol pokrive n bijelim stolnjakom a na njemu... o, ne... ne... puran, juha od gljiva, pr eni kr umpirii, paroge, salate, umaci... VOLJENI MOJ LA LJIVAC Junak mnogih njegovih satira, armantni i prefrigani mangup Jossele, oduvijek je f ascinirao Ephraima i pomalo izazivao njegovu zavist. Ephraim vrsto vjeruje da je mangupstvo profesija koja ni po emu ne zaostaje za drugim intelektualnim aktivnos tima, samo to je zahtjevnija. Kvalificirani mangup mora podjednako posjedovati in tuiciju, smisao za diplomaciju i psiholo ko znanje. "Za to se takav dar ne bi koristio da bi se izbjegli problemi ili konflikti koji s e ne mogu rije iti na uobiajene naine, ili se vrlo te ko mogu rije iti?" - pita asni gra in Ephraim i priznaje, s dojmljivom otvo-reno u, da je on sam prevelika kukavica da bi varao ljude u pravom ivotu. Radije se zadovoljava time da svoje kriminalne sk lonosti i ivljava za pisaim stolom. Tako se rodio Jossele, koji je zapravo Ephraim, ili bi bar Ephraim elio da bude o n, a koji se dr i sasvim pragmatine ideologije: jedi i pij sada jer e te u kasnijim godinama prijeiti u tome ir na elucu. Chaim Topol, koji je igrao ulogu Josselea u Ephrai-movim filmovima - i nosio u n jima maarski nadimak "Ervinke" - priao mi je kako mu je moj mu u hotelu Pla a u New Y orku tu no govorio o gostima u luksuznom hotelskom restoranu: - Pogledaj samo ove oko tale starce kako se dosauju! Jedu delikatese koje ne mogu p robaviti, u pratnji ena koje ne mogu zadovoljiti. A vani tumaraju mladii

koji imaju zdrave apetite za sve ivo na ovome svijetu, samo nemaju sredstava da i h zadovolje. Zar ne bi bilo pametnije da se gospodarska politika temeljito promi jeni, pa da mladii najvi e zarauju a da se plae s godinama smanjuju? Od te je ideje sam Ephraim imao najmanje koristi. Propustio je da u mlaim godinam a napravi brzu karijeru, iako nije tome bio ni najmanje kriv. Meutim, mogao se vr lo rano okoristiti svojim velikim talentom za mangupstvo da bi se spasio od svoj ih krvnika. Sada, pod stare dane, nije mu vi e ni potrebno da posti e uspjehe prevar om. Danas taj iskusni obje enjak koristi svoje zavidno znanje na polju zbijanja ps ina samo da se na ali sa svojima bli njima. Ephraim je razborit ovjek, ali mu neobino veliko zadovoljstvo priinja da izmi lja dje tinje huncutarije i tjera egu s prijateljima. Zato uope ne preza od toga da kasno naveer nazove prijatelja i ka e pospanom ovjeku da sam ja, najbolja od svih ena, o po dne nestala nekud bez traga. A on je, Ephraim, bio uvjeren da sam kod frizera i da satima sjedim pod haubom... - I to je bilo? - pita ga prijatelj. - Jesi li nazvao frizera? - Naravno - odgovori mu moj a avi mu . - Naravno da sam ga nazvao. - I to ti je rekao? - bez daha e prijatelj. - Rekao mi je da je stvarno kod njega i da ve satima sjedi pod haubom. Laku no. Ponekad doem i ja na red da me povue za nos VOLJENI MOJ LA LJIVAC - Prije tjedan dana otkrio sam na pregibu lijeve ruke jednu malu, smeu fleku - ve li mi Ephraim. - Nadao sam se, Mala, da to nije ni ta opasno i da e proi samo od seb e. -I? - Pro lo je. to je Ephraim a aviji, to je sretniji. Ka u da je i Einstein izvodio takve budala tine. Ipak je meni Jossele dra i. INTENZIVNI KURS PRE IVLJAVANJA Pitao sam Josselea hoe li u subotu prije podne sa mnom na kupanje. - Ne mogu, na alost - odgovori mi Jossele. - Imam bar-micvu. - Oprosti, Jossele. Tko ima bar-micvu? - To jo ne znam. A i ne zanima me. Glavno je da je bar-micva. Hoe li sa mnom? Tako je poelo. Jossele mi je priznao da on ve godinama subotnja dopodneva redovito provodi u "Klubu industrijalaca" u Tel Avivu zato to se tamo uvijek ne to dogaa - i li je neko primanje, ili vjenanje, ili bar-micva, pa se slavi, recimo, to to je ne ki deran sluajno ba navr io 13 godina. - U svakom sluaju, mo e se dobro najesti i napiti -objasni mi on. - Na kraju ode s n ekom djevojkom ili kakvom malom pozajmicom, pa ti ostane lijepa uspomena. Meni s u ta subotnja dopodneva kruna cijelog tjedna. Tono u jedanaest sati, u svojim najtamnijim odijelima, stupili smo u Palau industr ijalaca. Usput sam zamolio Josselea da me posavjetuje kako da se dr im, ali je on to odbio. ovjek se mora sam snai, inae bolje da ostane kod kue. Jedino to bi mi savje tovao: da dan prije toga ni ta ne jedem. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Kad smo stigli, bilo je ve nekoliko tisua osoba na okupu. Na ulazu je stajao dobro odjeven, oito imuan brani par koji je doekivao goste i djelovao vrlo umorno. Uz nji h je bio i junak dana, djeak koji se priglupo cerekao i premje tao s noge na nogu. Stali smo u red koji se polako pomicao. - Mazeltov! - izustili smo uglas kad smo do li do roditelja i srdano im stisnuli ru ke. - estitamo! - Hvala! - odgovore roditelji uglas. - Drago nam je to ste do li. Zatim se Jossele nakloni pred samim slavljenikom i potap a po obrazu deka koji je n etom postao mu karac, a ovaj pocrveni i zasmijulji se kroz nos. - Tko su ta dvojica? - zauo sam iza svojih lea glas djeakove majke, i oca kako joj odgovara: - Nemam pojma. Valjda su iz neke ambasade! im smo stupili u veliku sveanu dvoranu, Jossele me potjera: - Br e do bifea! Ne smijemo izgubiti ni sekunde. Mo da e ti biti malo te ko povjerovati , ali neki ljudi dolaze ovamo samo da se na deru. Ako se ne po urimo, nee nam ni ta vi e ostati.

Sendvii su bili prvorazredni, osobito oni s nasjeckanom gu jom jetrom. Smazali smo i h svaki po dvadeset komada i zalili s ne to piva i konjaka kako bismo napravili mj esta za kobasiice i pecivo koji su malo zatim stigli na stolove. Ve nakon otprilik e pola sata osjeali smo se kao kod kue. Dozvao sam konobara koji je ve htio otii s p raznim pladnjem, pa sam naruio ledenu tortu, ali pod hitno. Jossele je pak naruio biftek, a nakon toga mousse au chocolat. Nekoliko a a ampanjca probudilo nam je. izn ova apetit za ananas. Dok INTENZIVNI KURS PRE IVLJAVANJA smo se tako gostili, upoznali smo se i sa dvojicom ministara i zamolili ih da na m ishode kakvo namje tenje. Zatim smo intervjuirali rektora Sveuili ta u Jeruzalemu. Neka je debela dama dijelila besplatne karte za kazali te. Nas smo ih dvojica uzel i est. Nakon dva vrlo poticajna sata Jossele je bacio ispitljiv pogled na kuhinjska vra ta i pokazao mi glavom na izlaz. Rekao je da ni ta vi e nee doi. Stoga smo pristupili velikom stolu na kojem su bili naslagani darovi za bar-micv u. Jossele je za sebe odabrao Bibliju i engleski rjenik koji je ve dugo tra io, a ja sam se odluio za divot-izdanje Shakespeareovih djela i za klizaljke. Sljedeeg tjedna idemo na svadbu. Ske o pokeru, koji je u meuvremenu postao legendaran, praizveden je u Ephraimovu t ada njem kazali tu, koji je on prozvao po svom omiljenom, naravno maarskom jelu "Zele ni luk". Jednu je od glavnih uloga igrao tada na prijatelj i Ephraimov partner To pol, koji je trideset godina kasnije osvojio svijet ulogom mljekara Te-vjea u fi lmu Gusla na krovu. Ta partija pokera koja se igra samo u glavi, bez karata, odavno ve pripada klasic i. Poanta se uvijek iznova aktualizira, to jest nosi ime trenutano najpoznatije l inosti koja tue sve ostale karte. Prvi je adut, naravno, bio Ben Gurion, nakon njega je dugo vremena o rezultatu p artije odluivao Mo e Da-jan, sve dok ga nije zamijenila Golda Meir. Danas je pak na jjaa karta trenutno najpopularnija pop-zvijezda. Za mene je poker oduvijek bio arobna rije jer potjeem iz obitelji s bogatom pokersk om tradicijom. Prema obiteljskoj predaji, moj je pradjed prognan u Sibir zato to je u nuo Kozaka koji ga je pobijedio u posve korektnoj partiji pokera. Ta je lijepa obiteljska predaja obvezivala mog oca da na kraju svakog dana igra poker po nekoliko sati ili nekoliko noi. Kad je bio lo e volje, nije za nas bilo dv ojbe - veeras nije odigrao nijednu partiju pokera... U posljednjim je godinama ivota bio vezan za kuu i kartanje mu je bila jedina zaba va. Blizu na e kue, na VOLJENI MOJ LA LJIVAC prvom ulinom uglu, bilo je stajali te taksija. Kad bi ih stari Lipovvitz, moj otac, nazvao, taksisti su odmah znali da se ne tra i taksi nego etvrti partner. I doista , jedan bi od njih zaas osvanuo kod nas. Sudei po predaji koja je ostala za mojim dragim ocem, taksisti su u Tel Avivu izvrsni igrai pokera... Ephraim nije nikad bio ljubitelj kartanja ni igara na sreu. To nije nikad bila nj egova razonoda. Jer, kako god bio trenutno raspolo en, njegovo lice uvijek odaje d uboku zabrinutost, kao da e mu se svijet svakog asa sru iti na glavu - a tako se ne mo e dobiti nijedna igra u kojoj je potrebna "pokerska faca". Slavni ameriki humorist Art Buchwald rekao je jednom da Ephraimu ak ni ah, koji zai sta dobro igra, ne predstavlja pravo zadovoljstvo. Ephraim uvijek tako alosno izg leda kao da e se na ahovskoj ploi sad na dogoditi neka stra na katastrofa. Zaista je to paradoksalno: Ephraim, koji je u svojim priama izvanredan la ljivac, u pokeru je slab blefer. Tek je u Las Vegasu otkrio svoju idealnu igru, kockarske automate na kojima on i gra na pomalo osebujan nain, posve u duhu svog literarnog junaka Josselea. Evo kako Jossele igra. U dvorani kasina stoje i mirkaju nebrojeni automati za igre na sreu, okru eni nadobu dnim umobolnicima s tipinim papirnatim posudama u ruci do vrha punim etona koji se mogu kupiti na blagajni. I to radi Jossele alias Ephraim? Uzima takoer jednu takv u posudu, ubacuje eton u prorez na automatu i pote e ruicu. im se automat smiri, on m unjevito istrese sav sadr aj VOLJENI MOJ LA LJIVAC

svoje posude u metalnu pliticu di ui time paklensku buku i radosno skupljajui etone k ojima ga je tobo e zasuo automat. Nikakav pravi dobitak ne bi mogao toliko usreiti Ephraima koliko ga usreuju zavidni i zlovoljni pogledi igraa oko sebe nakon ovakvo g uspjeha u stilu "uradi to sam". Ova je udnovata ala tipina za mog mu a. On se ni u srei ne pouzdaje u sreu. Radije je am "kuje". POKER NIJE STVAR SREE Ve smo prilino dugo sjedili za stolom i bez rijei mije ali kavu. Josseleu je bilo dos adno. - Zna ta? - ree mi napokon. - Hajdemo igrati poker! - Neu - odgovorim. - Mrzim karte. Uvijek samo gubim. - Tko govori o kartama? Ja mislim na idovski poker. I ukratko mi izlo i pravila igre. idovski poker igra se bez karata, samo u glavi, k ao to i prilii narodu knjige. - Ti zamisli jedan broj, i ja zamislim jedan broj - objasnio mi je Jossele. - Dob iva onaj koji je zamislio vei broj. To ovako na prvi pogled izgleda vrlo lako, al i se tu kriju mnoge zamke. Mo e? - Mo e - rekoh. - Hajdemo igrati. Svaki je od nas ulo io po pet ekela, a onda smo se zavalili i poeli izmi ljati u sebi brojeve. Uskoro mi Jossele dade znak da je on zamislio jedan broj. Klimnuh glavo m. - Dobro - ree Jossele. - Da ujem najprije tvoj broji - Jedanaest - rekoh. - Dvanaest - odvrati Jossele i pokupi novac. Samo to se nisam po derao. Jer najprij e sam bio pomislio na broj etrnaest i tek sam u posljednji as snizio na jedanaest, ne znam ni sam za to. - Slu aj - rekoh Josseleu. - A to bi bilo da sam rekao etrnaest? VOLJENI MOJ LA LJIVAC - Onda bih ja izgubio. Pa u tome i jest glavna dra pokera, to nikad ne zna kako e na kraju ispasti. Ali, ako ti ima preslabe ivce da hazardira , onda e mo da biti bolje da prestanemo. Nisam mu se udostojio odgovoriti nego sam samo na stol polo io deset ekela. fossele je uinio isto tako. Dugo sam razmi ljao o svom broju i na kraju se odluio za osamna est. - K vragu! - ree Jossele. - Ja imam samo sedamnaest. Uzeo sam novac diskretno se smje kajui. Jossele vjerojatno nije ni sanjao da u ja ta ko brzo svladati trikove idovskog pokera. Zacijelo je raunao da u rei petnaest ili es naest, ali sigurno nije raunao na osamnaest. Stoga je, naravno ozlovoljen, udvost ruio ulog. - Dobro, kako hoe - rekoh jedva zatomljujui stanovitu slavodobitnost u glasu jer sa m se dotle bio dosjetio fantastinom broju: 35! - Da ujem - ree Jossele. - Trideset pet! - etrdeset tri! I tako je on pokupio etrdeset ekela sa stola. Meni je udarila krv u glavu i glas m i je zadrhtao kad sam izustio: - A smije li se znati za to nisi maloprije rekao etrdeset tri? - Zato to sam zamislio broj sedamnaest - ozlojeeno odvrati Jossele. - Pa upravo j e to ono uzbudljivo u ovoj igri to... - Sto ekela! - hladno sam ga presjekao u rijei i bacio stotinjarku na stol. Josse le je pak izazivaki polako polo io do nje svoju stotinjarku. Napetost je postala ne podno ljiva. POKER NIJE STVAR SREE - Pedeset etiri - rekoh tobo e ravnodu no. - Ma ovo je zbilja glupo! - frkne Jossele. - I ja sam zamislio pedeset etiri. Ne rije eno. Mozak mi je grozniavo radio. Pomislio sam: "Sad ti, deko moj, vjerojatno misli da u ja rei pedeset i pet. Ali e se iznenaditi..." Izabrao sam nepobjedivi broj ezdeset d evet i obratio se Josseleu ovako: - Sad ti, Jossele, prvi reci svoj broj!

- Molim lijepo - pristane on nekako sumnjivo urno. -Nemam ni ta protiv. Sedamdeset! Morao sam za miriti. Puls mi je udarao kao to nije udarao jo od opsade Jeruzalema. - to je? - navali Jossele. - to je sad s tvojim brojem? - Jossele - apnem i oborim glavu. - Vjerovao ti meni ili ne, zaboravio sam! - La ljive! - ogoreno e Jossele. - Znam ja da nisi zaboravio. Zamislio si manji broj i sad nee da ga ka e ! To je stari, otrcani trik! Sram te bilo! Najradije bih ga bio udario akom u onu njegovu odurnu nju ku. Ipak sam se svladao, povisio ulog na dvjesta ekela i istodobno pomislio na zaista ubitaan broj, devedes et i est. - Hajde zini, smrdljive! - prosikem. Jossele se nagne nad stol i skre e mi u brk: -1 683! Obuzela me nekakva stra na slabost. - 1800! - protisnem jedva ujno. - Dupliram! - uzvikne Jossele i pokupi sa stola etiristo ekela. - Kako to duplira ? to ti to znai? VOLJENI MOJ LA LJIVAC - Smiri se! Ako u pokeru izgubi ivce, odnijet e gae na tapu - s visoka me poui Josse - Svako e ti dijete objasniti da je moj udvostrueni broj vei od tvojega. - E, sad mi je zbilja dosta! - zare im i hitnem 500 ekela na stol. - Dvije tisue! -2417! - Dupliram! - Prezirno sam posegnuo za ulogom, ali me Jossele uhvati za ruku i b ezono ree: - Redupliram! - i tako je mojih 500 ekela pripalo njemu. A meni je pao mrak na oi. - Takav si ti dakle! - promucam. - Takvim se ti trikovima slu i ! Kao da ja nisam mo gao isto tako uiniti! - Dabome da si mogao isto tako uiniti - potvrdi Jossele. - ak se i udim to nisi. Ali tako ti je to u pokeru. Ili zna igrati ili ne zna . Ulozi su povi eni na 1000 ekela. - Molim te da najprije ti ka e to ima ? - procijedim krguui zubima. Jossele se zavali na stolici i ree mi svoj broj: - etiri - 100 000! - zatrubim ja. U Josseleovu glasu nije bilo ni traga uzbuenju kad mi dobaci: - Ultimo! -1 pokupi su stola mojih 1000 ekela. Klonuo sam. Jossele me utje no poui d a, po takozvanom Hoyleovu zakonu, onaj igra koji prvi ka e "Ultimo" dobiva partiju u svakom sluaju, b ez obzira na brojeve. U tome je navodno posebna ar pokera to se za nekoliko sekund i... - 2000! - Polo io sam svoj posljednji novac u ruke sudbini. POKER NIJE STVAR SREE Jossele je stavio svojih 2000 ekela do mojih. Mene je oblio hladan znoj. O tro sam pogledao Josselea. - Tko e prvi? - upita me on. - Ti - odgovorim vrebajui na svoju priliku. I on se doista uhvati na lijepak kao muha. - Ultimo - ree on i ispru i ruku da uzme dobitak. - ekaj malo! - rekoh mu ledenim glasom. - Michael Jackson! I lijepo pokupim sa stola svih 4000 ekela. - Jackson je jai od ultima - objasnim mu. - Ali ve je kasno. Dosta je bilo igre. Obojica ustanemo bez rijei. Prije nego to emo otii, Jossele uini jo jedan alosni pok da vrati novac. Ustvrdi da sam Michaela Jacksona ja izmislio. Nisam opovrgao tu njegovu tvrdnju. Samo sam mu rekao da je upravo u tome dra idovskog pokera to se do biveni novac nikad ne vraa. Moj supru nik ima svoje principe koje nije nauio nego ih je izmislio. Kad naie na ne razumijevanje kod prijatelja, obino im ka e: "Pa tako pi e u Talmudu!" Ponekad je to a k i istina, kao na primjer kad je rije o njegovoj omiljenoj tezi koja glasi: "Lju di vi e vjeruju onome to uju, nego onome to vide". Ephraim dakle tvrdi da oko mo e i prevariti ovjeka, i da je uho kudikamo pouzdanije . Rafiniran kakav jest, on e vam odmah ponuditi i dokaz za svoju tvrdnju: optika v arka u pustinji, fata morgana, mo e se vidjeti, ali nitko dosad nije jo fata morgan

u uo... Ne znam dodu e ima li pravo ili nema, ali to i nije bitno. Sljedea je pria izvedena i u kazali tu i na televiziji, a to je valjda dostatan dokaz da u tom njegovu djel u ima i zrnce istine. SVJEDOCI MORAJU BITI SLIJEPI Dok puanstvo radi ve punom parom da ostvari bruto dru tveni proizvod, ja imam tek to liko snage da se prevrnem s jedne strane na drugu i nastavim hrkati. Stoga mo ete zamisliti kakav sam ok do ivio kad me jedne noi oko sedam sati probudi sna no lupanje na vratima. Iza ao sam iz sobe pipajui oko sebe, ali je Manfred Toscanini ve bio pro valio kroz moja ulazna vrata i na ao se preda mnom u pid ami. - Jesi li uo? - upita me bez daha. - Nisam - odgovorim poluotvorenih oiju. - Pospan sam. I hou da se vratim u spavau s obu glavinjajui od umora, ali susjed me uhvati za hlae od pid ame i uzvikne: - ovjee! Dignut je u zrak Sindikalni dom u Arlozo-rovljevoj ulici! Prava katastro fa! - Kako sam samo duboko spavao kad me ni ta eksplozija nije probudila! - promumlj am zijevajui. - M ja nisam ni ta uo - prizna mi Manfred. - Ali Kunstetter ka e da umalo to mu bubnj ii nisu popucali. On je ve u pet sati bio kod mene, a onda je odjurio u Prvi, Drug i i Trei stambeni blok. A ja sam uzeo na sebe da obavijestim etvrti, Peti i esti, d a ne nastane panika. Kunstetter je uvjeren da su teroristi podigli Dom u zrak. N ad ru evinom se viju gusti oblaci dima. Na mahove se vide ak i mali plameni jezici kako se di u u zrak. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Bio sam potresen kad sam zamislio onu onako dinu graevinu pretvorenu u ru evinu to se dimi. Ipak me istodobno i ljutilo to se moj prijatelj Manfred upravo nadimlje od ponosa zbog uinka vijesti koju mi je donio, ba kao da ga je ef potap ao po ramenu. - A reci mi, Toscanini, za to si ti zapravo tako sretan? -upitam ga osorno. - to im a u tome tako dobro to je taj Dom dignut u zrak? Manfred Toscanini odmjeri me prezirnim pogledom. - U blokovima koje sam dosad obi ao nije mi jo nitko postavio tako glupo pitanje. Ja uope nisam sretan. Samo nisam tako borniran kao ti. Kao stari lan sindikata, mo gu ti rei da je dobro to od vremena do vremena mo emo vidjeti kako u ovoj zemlji ima i nekih drugih snaga. A za taj je dom svakako teta, s time se sla em. Prava katast rofa! Dotle sam se bio toliko razbudio da sam digao rolete i zavirio u svijet mirkajui. Osvanuo je lijep dan. Sa Sredozemnog mora pirkao je svje povjetarac. Rublje obite lji Kalaniot iz susjednog stana su ilo se na na em travnjaku. Dva mlada psa naganjal a su se uokrug. U Arlozorovljevoj ulici dizala se impozantna graevina Sindikalnog doma. Upravo je stigao na biciklu, kasnei kao i uvijek, deko koji raznosi novine. - Oprosti to ti moram oponirati, ali bit e da se tek planira da se Sindikalni dom digne u zrak. Jo je na svom mjestu. Manfred poku a svojim papuama izvesti nekakve figure na tepihu ne gledajui me. - Dom je potpuno neo teen - rekoh znaajnim glasom. -uje li? SVJEDOCI MORAJU BITI SLIJEPI - Kako te ne bih uo. Nisam gluh. - Zar nee pogledati? - Neu. Nema smisla. Pa znam ja valjda da je Dom noas dignut u zrak. Prava katastro fa! - Ali mo e ga odavde kroz prozor lijepo vidjeti svojim oima! - Doista! - obrecne se on na mene. - Ti si zbilja tvrdoglav kao mazga! Izvoli uz eti na znanje da sam ja dobio informacije iz apsolutno pouzdanog izvora. - Bacio je jo dva-tri bijesna pogleda na mene, ali onda mu je gnjev ustupio mjesto prija teljskom sa aljenju. - Ma nemoj se sad, stari, previ e sekirati! Glavu gore! Moramo podnijeti i takve udarce sudbine. Tko zna kome je bilo u interesu da digne Dom u zrak... prava katastrofa... oblaci dima... plameni jezici... Ja nisam vidio nikakve oblake dima, ali mi je mrak pao na oi. - K vragu! - zaurlam. - to sad tu stoji i pria mi prie, a treba ti samo dva koraka da doe do prozora i sam se uvjeri u istinu.

- Ne moram se ja ni u ta uvjeravati. Meni je dovoljna Kunstetterova rije. - Ma neka Kunstetter i sto puta ka e... - ekaj malo! - ogoreno me Manfred presijee u rijei. -Da ne eli mo da rei da je Kunst la ljivac? E, to u mu ba rei. Mo e se pripremiti na razgovor s njim. - Ma tko ti je uope taj Kunstetter? - A, tako. Tu smo, dakle! Uope ne zna tko je Kunstetter, a pred cijelim ga svijet om progla ava la ljivcem! Klonuo sam i briznuo u pla. Manfred me samilosno pogladi po kosi i ree mi, ne bi l i me udobrovoljio: VOLJENI MOJ LA LJIVAC SVJEDOCI MORAJU BITI SLIJEPI Bio sam potresen kad sam zamislio onu onako dinu graevinu pretvorenu u ru evinu to se dimi. Ipak me istodobno i ljutilo to se moj prijatelj Manfred upravo nadimlje od ponosa zbog uinka vijesti koju mi je donio, ba kao da ga je ef potap ao po ramenu. - A reci mi, Toscanini, za to si ti zapravo tako sretan? -upitam ga osorno. - to im a u tome tako dobro to je taj Dom dignut u zrak? Manfred Toscanini odmjeri me prezirnim pogledom. - U blokovima koje sam dosad obi ao nije mi jo nitko postavio tako glupo pitanje. Ja uope nisam sretan. Samo nisam tako borniran kao ti. Kao stari lan sindikata, mo gu ti rei da je dobro to od vremena do vremena mo emo vidjeti kako u ovoj zemlji ima i nekih drugih snaga. A za taj je dom svakako teta, s time se sla em. Prava katast rofa! Dotle sam se bio toliko razbudio da sam digao rolete i zavirio u svijet mirkajui. Osvanuo je lijep dan. Sa Sredozemnog mora pirkao je svje povjetarac. Rublje obite lji Kalaniot iz susjednog stana su ilo se na na em travnjaku. Dva mlada psa naganjal a su se uokrug. U Arlozorovljevoj ulici dizala se impozantna graevina Sindikalnog doma. Upravo je stigao na biciklu, kasnei kao i uvijek, deko koji raznosi novine. - Oprosti to ti moram oponirati, ali bit e da se tek planira da se Sindikalni dom digne u zrak. Jo je na svom mjestu. Manfred poku a svojim papuama izvesti nekakve figure na tepihu ne gledajui me. - Dom je potpuno neo teen - rekoh znaajnim glasom. -uje li? - Kako te ne bih uo. Nisam gluh. - Zar nee pogledati? - Neu. Nema smisla. Pa znam ja valjda da je Dom noas dignut u zrak. Prava katastro fa! - Ali mo e ga odavde kroz prozor lijepo vidjeti svojim oima! - Doista! - obrecne se on na mene. - Ti si zbilja tvrdoglav kao mazga! Izvoli uz eti na znanje da sam ja dobio informacije iz apsolutno pouzdanog izvora. - Bacio je jo dva-tri bijesna pogleda na mene, ali onda mu je gnjev ustupio mjesto prija teljskom sa aljenju. - Ma nemoj se sad, stari, previ e sekirati! Glavu gore! Moramo podnijeti i takve udarce sudbine. Tko zna kome je bilo u interesu da digne Dom u zrak... prava katastrofa... oblaci dima... plameni jezici... Ja nisam vidio nikakve oblake dima, ali mi je mrak pao na oi. - K vragu! - zaurlam. - to sad tu stoji i pria mi prie, a treba ti samo dva koraka da doe do prozora i sam se uvjeri u istinu. - Ne moram se ja ni u ta uvjeravati. Meni je dovoljna Kunstetterova rije. - Ma neka Kunstetter i sto puta ka e... - ekaj malo! - ogoreno me Manfred presijee u rijei. -Da ne eli mo da rei daje Kunste la ljivac? E, to u mu ba rei. Mo e se pripremiti na razgovor s njim. - Ma tko ti je uope taj Kunstetter? - A, tako. Tu smo, dakle! Uope ne zna tko je Kunstetter, a pred cijelim ga svijet om progla ava la ljivcem! Klonuo sam i briznuo u pla. Manfred me samilosno pogladi po kosi i ree mi, ne bi l i me udobrovoljio: A VOLJENI MOJ LA LJIVAC - Ako ti je ba stalo do toga, mogu ti dovesti svjedoke koji su na svoje u i uli kad je Kunstetter rekao da je od itave zgrade Sindikalnog doma ostalo samo nekoliko p lamenik jezika. Prava katastrofa! - Ali, evo, s ovog prozora... - procvilim.

- Pa i radio je to potvrdio, ako ti to ne to znai. - Koji radio? - Kunstetter je uo na svom aparatu. On ima najmoderniji aparat, nov novcat. Kvad rofonijski. Na dvije-tri sekunde umalo to mu nisam povjerovao. Ljudsko se oko mo e i prevariti, ali Kunstetter je Kunstetter. Meutim, tada sam se hropui bacio na Manfreda Toscani -nija i odvukao ga do prozora: - Evo, pogledaj! Mora pogledati! Pogledaj van! - emu? - Manfred zatvori oi i pogrbi se u mom elinom zagrljaju. - Kad bih ba htio po gledati kroz prozor, mogao bih pogledati i kroz svoj. Ali Kunstetter je rekao... - Ma pogledaj, pogledaj van, pogledaj, pogledaj van! -Zgrabio sam ga za kosu i poeo udarati u taktu njegovim elom po prozorskom okviru. - Pogledaj van i reci mi jesu li digli Dom u zrak ili nisu? Je li Dom na svom mjestu ili nije? - Sad je na svom mjestu - potvrdi Manfred. - to ti to znai - sad? - Noas su ga digli u zrak, a jutros su ga opet podigli. Ruke su mi klonule. Manfr ed je psujui odmaglio u vedro jutro da obavijesti jo preostale stanovnike o katastrofi. }cdva sam se odvukao do kreveta, sklopio oi i uskoro utonuo u nezdrav san koji se ubrzo prometnuo u nonu moru. Sve zalihe atomskih bombi svih velesila eksplodiral e su u SVJEDOCI MORAJU BITI SLIJEPI jedan mah zbog nekog alosnog nesporazuma i cijeli je svijet le ao u ru evinama. Samo je Dom sindikata ostao itav. Moram pitati Kunstettera to se zapravo dogodilo. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Ephraim nije nikakav sladokusac. Naprotiv. Od mladih dana, u kojima ga je cijela obitelj kljukala zato to je bio stra no mr av, jelo je za njega bilo i ostalo mrsko traenje vremena. Njegovo je kulinarsko znanje ostalo do danas u biti ogranieno na maarsku kuhinju, pa svako jelo koje je po svom okusu bar pribli no slino "gyulai kolbaszu" progla ava on odmah "delikatesom". Kad su ga u jednoj televizijskoj emisiji pitali koji bi primjer Kantova "dobra p o sebi" naveo, on je bez oklijevanja naveo maarsku salamu sasvim tanko narezanu. Pa ipak, oboje rado odlazimo u restorane, gdje obino ne prihvaam Ephraimove sugest ije. Ja mu ne bih povjerila ni da dodjeljuje zvjezdice u Michelinovim turistikim vodiima. Ali postoji jo jedan razlog zbog kojeg sam ja, uskoro nakon stupanja na zajedniki i votni put s njim, shvatila da se sa svojim izabranikom mogu hraniti samo vani. Kad god kod kue pozovem ukuane na objed, dok se na stolu pu i zdjela u kojoj sam spr avila jelo u znoju lica svoga, Ephraim kao da je u zemlju propao. To je da svisne od muke! Ja ve dodu e dobro znam da je to maslo njegove traume iz djetinjstva, da je on opet onaj djeak tanak kao prut kojeg sile jesti. Jer, u trenutku kad ga zovnem na objed, pretvaram se istog asa u njegovim oima u njegovu majku. On se sjea kako su ga tjerali da jede ka ko bi, za Boga miloga, bio jednog dana velik i jak. Prije ezdeset godina ljudi su jo vrsto vjerovali da su samo korpulentne osobe zdrav e, pa je i Ephraima majka opala kao maarsku gusku. Na kraju sam ipak kapitulirala i odonda sam potpuno zadovoljna univerzalnim rje en jem da se hranimo u restoranima. Osim toga, ja ne kuham ni rado ni dobro. Ali nema rje enja bez novih problema. Tako i ovo rje enje ima jednu kvaku, a to je d a nas u restoranu obino doeka vrua juha. Ali juhe, koliko god bila vrua, mora biti, i to odmah. im mu se pribli i konobar s tanjurom koji se pu i, Ephraimu istog asa prek ipi pa dobacuje konobaru da je zaboravio uz juhu naruiti led. Konobar ga tada pog leda staklastim oima jer za tu kombinaciju jadnik jo nije uo. - Nije bitan okus juhe, prijatelju, nego njezina temperatura - obja njava mu moj i zabranik a da mu uope nije jasno da se u konobarovim oima sru ila predod ba o svijetu. Kad imamo lo dan, ne mo emo gledati konobara kako pati, pa jednostavno naruimo a u vode s ledom, izvadimo iz nje kockice leda i diskretno ih ubacimo u vrelu juhu. to se leda tie, Ephraim je naprosto elik--znaaj.

Juhu uvijek jede samo s ledom. U najdonjoj ladici na eg fri idera le i, umotan u foliju od plastike i s razlogom stro go izoliran, broj dva na TA.VOLJENI MOJ LA LJIVAC Ephraimovoj listi najdra ih jela, zeleni luk. Ja prema toj vrlo jakoj i neobino smr dljivoj vrsti povra osjeam duboko gaenje, ali perverzna sklonost mog Maara prema tom zelenju podi e izmeu moje mladenake ljubavi i mene katkad gotovo nepremostiv zid. Kad god kupujem ive ne namirnice, zapadnem u ku nju da jednostavno zaboravim na tu gr oznu biljku, pa ponekad i podlegnem svojim osjeajima. Usput budi reeno, izvr avanjem te te ke du nosti ja dokazujem svoju naplemenitiju spremnost na rtve i iznova opravd avam svoju titulu "najbolje od svih ena". Tko god misli da Ephraimove neobine navike, kad su jela u pitanju, izazivaju zgra a nje samo u restoranima, grdno se vara. Isto tako prouzrouje prave katastrofe i meu na im prijateljima, pogotovo kad poku ava biti uljudan pa dijeli komplimente na raun kulinarskih dostignua, o ijoj kvaliteti on ponajmanje mo e suditi. NEPREDVIDLJIVI RIZIK LIJEPIH MANIRA Moja supruga i ja imamo pretplatu na filharmonijske koncerte kojom se naizmjence koristimo. Ili moja ena ode na koncert, ili ja ostanem kod kue. Nakon nekog vreme na izmijenimo uloge: ja odem k prijateljima u posjet a ona ode na koncert. Tako je bilo i pri posljednjem pretplatnikom koncertu u sezoni, koji sam ja iskoristio da posjetim Wechslerove. Gideon je poznati arhitekt, a llona radi na istra ivakom odjelu VJeizmannova instituta. Nije udo to se na razgovor za stolom vodio na visoko m nivou. Upravo kad je Gideon razvezao o teledirigiranim raketama, llona je donijela u so bu pladanj s desertom. Svatko je od nas dobio komad velike ru iaste torte sa utom kr emom i jo k tome dvije tanke kri ke okolade. - Kako ti se ini? - upita me Gideon. - Vrlo dobro - odgovorim. Gideon se malko smrkne. - Ti ovo zove samo vrlo dobrim? I gotovo? Ovo je fantastino! - Jest, fantastino je! - potvrdim br e-bolje. - Nisam jo nikad jeo ovako fantastinu t ortu. Ova je uta fila bo anstvena! llona je porumenjela do korijena kose i poslu ila nas zatim kavom. Koliko god sam e lio nastaviti razgovor o teledirigiraVOLJENI MOJ LA LJIVAC nim raketama, razabrao sam po pogledu koji je Gideon bacio na mene da domaica oeku je nove komplimente od mene. - Ovo je najbolja kava koju sam ikad pio - znaajno rekoh. - Nisam ni znao da post oji ovakva aroma. - Pretjeruje - prekori me Ilona. - Naprotiv. Upravo sam otkrio jedan sasvim nov okus kave. - Kako to misli ? - priupita me Gideon. - Nedostaje mi rijei da to obrazlo im. Kava je jednostavno piramidalna! Arabeskna! Pitagoralna! Sinagogalna! Mogu li dobiti za jo jedan napr njak? Ne mo e se rei da je kava bila lo a. Bila je to posve obina kava, vrua i tekua, mo da m preslaba i bez pravog okusa, ali je bila prava. Zatim nam je Ilona donijela mli jeni sladoled i vonu salatu. - Kako ti se svia sladoled? - upita me Gideon. -Kamen mea u razvitku povijesti slad oleda! Kulinarsko remek-djelo! Blagoslovljene bile ruke koje su ga spravile. - A vona salata? - opet e Gideon. Ve sam bio zaustio da otpjevam jo jedan hvalospjev kad mi padne na pamet da pohval e ne zvue vjerodostojno kad se ni u sami superlativi. - Salata - izustim zami ljeno - salata mi je nekako kiselkasta. Uinak je mojih rijei bio katastrofalan. Ilona se pogrbila, skoila na noge i istrala iz kuhinje jecajui. Gideon je pohitao za njom. Pro lo je etvrt sata. Ostao sam sam sa svojim mislima. to li se dotle zbivalo tamo u kuhinji? Gideon se vratio blijed. Sav je drhtao. - Najbolje e biti da ode kui - ree mi bezbojnim glasom.

___________NEPREDVIDLJIVI RIZIK LIJEPIH MANIRA Kad sam najboljoj od svih ena ispripovjedio to sam do ivio, ona me pogleda vrtei glav om. - Tako se ne to, naravno, mo e samo tebi dogoditi. - U glasu nije bilo ni trunka sa milosti. - Svaki bi koliko-toliko tankoutan ovjek odmah shvatio to se dogodilo. - Pa to se dogodilo? - Jo uvijek ti nije jasno? - Nije. - Razmisli malo! Porazmislio sam, ali uzalud. Tek mi je Gideon poslije objasnio da je Ilona sve o no kupila gotovo, jedino je vonu salatu sama priredila. Negdje u prvim godinama na ega braka pojavio se prvi put na kioscima Playboy. Taj izvanredni magazin na sjajnom papiru odjeknuo je u svijetu revija kao prava bomb a, jer su itatelje podjednako fascinirali kompetentni tekstovi i umjetnike fotogra fije golih ena, iako mo da ne ba ovim redoslijedom. Ukratko, ti su maheri i te kako dobro znali oko onoga bitnoga, takozvane "du-plerice", s de urnom ljepoticom u svo j njenoj neskrivenoj du ini i irini, rasporediti sve ostalo i priskrbiti asopisu ima ge visoke kvalitete. Kako sam ja onda jo bila mlada i vitka, nisam zavi-djela onim dra esnim ljepoticama na njihovoj slavi i imala sam posve praktian stav prema njihovim zavodnikim ambic ijama. Stoga smo Ephraim i ja zajedno skupljali duplerice iz Playboya i nerijetk o ih ak vje ali na plou u na oj dnevnoj sobi. Uostalom, ta ploa postoji jo i dan-danas, samo to je iz obzira dr imo u podrumu. Da bismo kasirali koncentriranu snagu te samouvjerene prezentacije seksa, povje al i smo meu zamamna tijela razne duhovite lanke, novinske izreske sa smije nim tiskars kim pogre kama, pisma nepoznatih ljudi koji su nas, ponaje e anonimno, naizmjence oboj e optu ivali za povredu svetih branih zakona, ukratko, sve ono to nam se inilo da nam mo e dobro poslu iti kao prikladna kamufla a. Ipak je dostavljau ive nih namirnica iz ob i njeg duana uvijek trebalo vrlo mnogo VOLJENI MOJ LA LJIVAC vremena da prijee onaj kratki put do kuhinje koji ga je vodio pored na e gre ne ploe. Na alost, nisu svi asopisi koje je Ephraim kao novinar redovito dobivao pru ali sline mogunosti za ovako plodotvornu suradnju. Ali meu brojnim dnevnicima, tjednicima, mjesenicima i godi njacima bio je i jedan knji evni asopis koji je bio toliko dosadan da je mogao nadomjestiti itavo stado ovica prije spavanja. Zbog silnog nagomilavan ja tiskovina u na em tijesnom stanu, morali smo pribjegavati neuobiajenim rje enjima kako da ih se oslobodimo. Tada nam je priskoio u pomo mali eret to se krije u Ephrai movoj glavi. Za tu smo svrhu odabrali jednog od na ih najdra ih neprijatelja. Taj jadnik nije ima o pojma tko mu dozlaboga redovito alje taj nevjerojatno dosadni asopis. Nakon neko g vremena nije vi e uope odlazio do svoje krabice, da ne vidi vi e taj koncentrirani s ve anj dosade. Ali nije raunao na Ephraimovu neuta ivu e za djetinjastim huncutarijama. .. Uporno kao mazga, Ephraim je izmi ljao najrafinira-nije naine dostave tog antiasopis a. Slu io se irokom paletom inovativnih metoda koje bi slu ile na ast i najmodernijim telekomunikacijama. Ali srea mu nije uvijek bila sklona. Preporuena po iljka bila bi vraena jer je primalac nije htio preuzeti. Tada je Ephraim nalijepio naslovnu st ranicu Playboya na onu literarnu dave , odnio je sam na adresu primaoca i ubacio s vojom rukom u njegovu krabicu. Nije pro lo ni dva tjedna kad je krabica uklonjena. - Eto vidi - nacerio se tad Ephraim - koliko se kod nas cijeni knji evnost! VOLJENI MOJ LA LJIVAC Na kraju se Ephraim usred noi odvezao do stana svoje rtve, privezao kamen za najno viji broj tog asopisa i ubacio sve skupa kroz otvoreni prozor. To je svakako bila najuspjelija psina malog Ephraima, ali ujedno i posljednja. Onaj se jadnik, ako se ne varam, uskoro nakon toga preselio na drugu adresu. Bilo kako mu drago, tisak je oduvijek igrao va nu ulogu u na em ivotu. Iako je vi e od trideset godina Ephraim ispisivao svoju satirino-ozbiljnu kolumnu u dnevniku Maar iv, nikad nije ozbiljno shvaao novinare. Kao to ni sama sebe nije ozbiljno shvaao. Mo da ga ba zato toliko volim. INJENINI IZVJE TAJ O JEDNOM LUDO SMIONOM POTHVATU

Dotini je tjednik nastao kada se gospodin Steiner, vlasnik trgovine mje ovitom robo m, popeo jednom na prvi kat da malo paaska s novinarom Josefom Goldbergom u njego vu stanu: - Dragi moj Goldberg, ne mislite valjda da sam ja oduvijek prodavao ive ne namirnic e? Ni govora! Nekad sam vam ja bio tra eni suradnik asopisa kao to je "Napredni trgo vac povrem", da spomenem samo jedan od njih. A prije nekoliko godina napisao sam vi e tekstova za jedan poznati modni urnal za djecu, to morate jednom proitati. Da, t o sam ono htio rei? Kako bi bilo da nas dvojica pokrenemo jedan novi tjednik? Tje dnik koji e se razlikovati od svih ostalih, ne to uistinu novo, publikaciju koja e p opuniti prazninu na tr i tu i pogoditi ukus poblike? Ama, nemojte me sad prekidati! Ja u financirati stvar. Ali samo pod uvjetom da vi sa svojim velikim novinarskim iskustvom budete glavni urednik. Budite bez brige, ja se ne kanim mije ati u va e po slove. Ja u biti samo financijer. A kako znam da jedan novi asopis mora na poetku v lasniku donositi gubitke, spreman sam na stanovit deficit u prvoj godini izla enja . to se mene tie, mo e ak i u drugoj godini. Eto tako. Imamo potreban novac, i imamo potrebno odobrenje. Pristajete li? VOLJENI MOJ LA LJIVAC Goldberg je porazmislio. Trenutano je zaraivao 745 e-kela mjeseno prevoenjem na poljs ki. Sto je uope imao izgubiti? - Pristajem - odgovorio je. - Du an sam to prema itaocima. Dogovorene su pojedinosti i sve uneseno u ugovor. Trebalo je da novi asopis obase e 64 stranice velikog formata i da bude sav u boji. Maloprodajna cijena - dva ekel a. Do 30 tisua primjeraka tro kovi se nee pokrivati, ali od 30 tisua i prvog primjerk a poet e ostvarivati dobit. Steiner je predlo io Goldbergu da dobit dijele popola, ali se Goldberg radije odlui o za fiksnu mjesenu plau od 835 ekela. Tjednik e se zvati "Na drogerijski svijet". Za pravo je trebalo da se zove samo "Na svijet", ali je Steiner preuzeo odobrenje od glasila drogerista koje je prestalo izlaziti, pa je po zakonu bio du an zadr ati pr vobitni naslov da bi mogao izdavati asopis na temelju postojeeg odobrenja. Trebalo je da tjednik bude lako itljiv i zabavan, ali istodobno i ozbiljan i info rmativan. Za takvim se asopisom neosporno osjeala velika potreba. Goldberg je u obli njoj kavani anga irao jedanaest stalnih urednika i sedam dopisnik a, od kojih su trojica smjesta unaprijeena u izvjestitelje iz inozemstva i upuena u pojedine evropske zemlje. Uz to su jo zaposlena petorica fotografa, dva dostavl jaa, jedna riokosa i jedna sjedokosa tajnica. Svi su oni dobili radna mjesta u Ste inerovu stanu. Nakon jednomjesenih priprema tiskan je prvi broj. Na naslovnoj je stranici objavl jena fotografija male djece koja se igraju u pijesku, a ispod slike je pisalo: " Pred na im oima raste jedan novi, sretni nara taji" Uz samu sliku otisnuti su crvenim slovima glavni naslovi priloga u prvom broju: "TeINJENINI IZVJE TAJ O JEDNOM LUDO SMIONOM POTHVATU neriffe, skrovita turistika atrakcija (sa slikama u boji)", "Naivni umjetnici s M alte", "Sport je zdrav!" i "Kazali ni svijet" iz pera J. Goldberga. Nadalje su itat elje oekivale kritike radijskog i televizijskog programa, stalna kolumna glavnog urednika Goldberga "Sad ja imam rije", opse ni sportski izvje taji, kri aljke i rebusi, bogata literarna rubrika, gospodarstveni prilog, "Perai prljavog novca ive medu n ama", te prvo poglavlje romana u nastavcima "Ljubav jedne medicinske sestre" iz pera Marthe Goldberg. Osim toga, "Na drogerijski svijet" raspisao je i natjeaj za najbolju kratku priu i za najljep u fotografiju psa, kao i poziv na pretplatu pod v rlo povoljnim uvjetima, s nagradama za pretplatnike. Uredni tvo je ujedno pozvalo i tatelje na suradnju ovim rijeima: "Va tjednik - radi vas pokrenut - radi vas pripr emljen - radi vas tiskan - radi vas izlazi svakog tjedna - tjednik za vas!" Prvi je broj svakako izazvao stanovite odjeke. Gospodin je Steiner saznao iz pou zdanih izvora da su prodavau u predgrau doslovce oteli iz ruke prve primjerke, a G oldberg je, zahvaljujui svojim dobrim vezama, uspio plasirati u glasilo sindikata drogerista sljedeu obavijest: "Upravo je iza ao prvi broj novoga asopisa 'Na drogeri jski svijet' koji se mo e nabaviti na svim novinskim kioscima." Prema Goldbergovim rijeima, to je znailo slu beni blagoslov novom tjedniku i osiguralo prodaju od najm anje 5000 primjeraka. Zabrinjavala je dodu e injenica da nije stigla nijedna fotogr afija pasa i da se na raspisani natjeaj za kratku priu odazvao samo jedan itatelj p

oslav i priu Oscara VVildea koju je potpisao pseudonimom "Oskar Friedmann". ef distr ibucije izjavio je da je jo prerano donositi zakljuke, ali da su iz inozemstva sti gle neke ohrabrujue reakcije. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Kad je Steiner pokazao prve znakove nervoze, Goldberg ga je podsjetio na obeanje da je spreman prvu godinu-dvije podmirivati deficit. Steiner se slo io s tim, ali je odgovorio da se ne mora uvijek dogoditi ba sve ono na to je ovjek spreman. Odluio je osobno intervenirati i pobrinuti se da podigne nivo asopisa, fer, ako prvi br oj nije dobro primljen, to mo e biti samo zbog toga to "Na drogerijski svijet" nije dovoljno ozbiljan. Stoga je u drugom broju na naslovnoj stranici objavljena slika predsjednika vlad e, a ispod nje je pisalo: "Na predsjednik vlade". U broju je bila i jedna stranic a posveena medicini, jedan dotad neobjavljeni Shakespeareov sonet, jedna balada z naajne lirske pjesnikinje Rose Steiner, povei broj dopisa itatelja s odgovorima "Te te Sibile" (Steinerov pseudonim) i nova rubrika "Kamo emo poslije podne?" to se tie personalnih promjena, otpu teno je etrnaest dopisnika, pet fotografa, dva dostavlj aa ijedna sjedokosa tajnica. Umjesto njih, Steiner je anga irao odvjetnika koji je preuzeo brigu o tu bama podnesenim sudu zbog jednostranih raskida sklopljenih ugov ora. Smanjen je broj ilustracija, a ponovo je objavljeno nekoliko fotografija iz prvog broja s novim potpisima ispod njih. Iako su prodavai drugog broja dobili velike plakate na kojima je pisalo: "STANITE! KONANO JE TU! IZA AO JE NOVI BROJ NA EG DROGERIJSKOG SVIJETA!" distribucija nije eljela dati nikakve slu bene podatke o prodaji. Steiner je inkogn ito obi ao jedan novinski kiosk da vidi kako se prodaje njegov tjednik. Kad ni nak on est sati nije prodan ni jedan jedini primjerak, odustao je od ekanja i raspitao se u nekoliko prodavaonica knjiga i asopisa kako se INJENINI IZVJE TAJ O JEDNOM LUDO SMIONOM POTHVATU prodaje "Drogerijski svijet". Vlasnici su se iznenadili kad su uli za taj asopis. Steiner je posumnjao da e ikad dosegnuti prodaju od 30 000 primjeraka, pa je otpu stio sve preostale urednike osim Goldberga, koji je unaprijed bio podigao etrnaes t mjesenih plaa. Tada je Steiner poduzeo posljednji oajniki poku aj da vrati ulo eni novac. Trei je broj iza ao na svega 18 stranica i samo u dvije boje. Na naslovnoj je stranici objavlj ena fotografija gole crnkinje s podvezicama i najava sljedeih priloga: "Bajke o p otenciji gastarbajtera", "Ispovijed nekrofdske lezbijke", "Spreava li kontracepci ja orgazam?", "Seksualno izrabljivanje biseksualnih namje tenika" (injenino izvje e o silovanju mladog knjigovoe). Fotografije je Steiner dobio od jedne pornografske t vrtke u zamjenu za besplatnu reklamu na dvije stranice u sljedeih deset brojeva. Distribucija je izvijestila vlasnika da je od prvog broja prodano 84 primjerka a od drugog 17. Trei je broj onio zagonetan fenomen: remitenda je bila za jedan pri mjerak vea od tiskane naklade. Steiner se zarekao da e se grdno osvetiti Goldbergu, pravom krivcu ovoga katastro falnog poslovnog gubitka. Gold-berg se preselio nekamo na jug. Odobrenje za izda vanje "Drogerijskog svijeta" prodano je jednom imunom inter-nistu. Ovaj ima namje ru pokrenuti novi tjednik koji e se razlikovati od svih ostalih, ne to uistinu novo , asopis koji e popuniti veliku prazninu na tr i tu. Ephraim cijeni knji evnost, ali u kazali te je upravo zaljubljen. Cijeli je ivot, po njegovu mi ljenju, jedan veliki cirkus, samo to njega ivot silno zabavlja a cirkus g a ostavlja hladnim. Jedino se klaunima divi jer oni moraju biti lukavi u svom po slu, poslu koji se zasniva na nepopravljivoj ljudskoj gluposti. Ukratko, to je p rofesija koja ima mnogo slinosti s njegovom. Ephraim nikako ne trpi cirkuske toke u kojima se ivotinje moraju pona ati kao ljudi. Sasvim mu je dovoljno to su se ljudi u njegovim mladim danima pona ali kao zvijeri , pa osjea duboku samilost prema jadnim preru enim impanzama koje su u cirkusu svede ne na smije ne kopije ljudi. Meutim, Ephraim posebice u iva u onom svakodnevnom kazali tu koje se spontano igra u i votu ili na ulici. Kao to je, recimo, igra skrivenom kamerom. Ponekad bi sam najr adije bio kamera da snimi svaku ulinu scenu, od bune raspre do otvorene tunjave, be z traka zluradosti, iz pukog u ivanja u spektaklu. Ephi se odu evljava kao dijete rjeitim ulinim prodavaima koji nude svoju posve nepotr

ebnu robu iskazujui izvanredno glumako umijee. Katkad i mene zarazi svojim odu evljen jem pa u ivam uz njega u dramatinim opisima prednosti univerzalnog ljepila, udesnih no eva, aluzija, lavora, parnih pegli i sredstava za i enje sagova, ukratko, svega onog a to nikome u kui ne treba. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Na a zahvalnost tada ne poznaje granica. Jo nikad nismo oti li od takva prodavaa prazn ih ruku. A ako je predstava bila posebno dobra, obino kupimo odmah po dva-tri kom ada reklamiranog proizvoda. Jedan za kuu, drugi za putovanje a trei da ga mo emo izg ubiti. Ne to ipak Ephraim nikako ne trpi, a to je kad prodava pretjera ili upropasti poant u ponavljanjem. Tad se ponekad dogodi i da on, na veliko udo okupljenih graana, do baci ljudskom gramofonu: - Dosta, dosta, ve ste nas uvjerili! Dok se vraamo kui, pitamo se: "Kako emo se, za Boga miloga, rije iti sad ove stvari? Da je odmah bacimo, ili da je tek kod kue odnesemo na tavan - u vjeni spomen na na u bolesnu pohlepu da sve posjedujemo samo zato to nam je netko vje to nahvalio svoju robu?" 1DR. FINKELSTEIN MO E POGRIJE ITI I DR. FINKELSTEIN MO E POGRIJE ITI vrljajui po glaimoj ulici, odjednom sam zastao pred skupinom ljudi oko tanda jednog ulinog prodavaa. U sredi tu pozornosti stajao je stasit mladi, elokventan i opaljen suncem, koji je pred gledaocima mahao umrljanom krpom i neumorno klaprnjao: -... draga gospoa supru nica vie, bjesni, prijeti rastavom: "Kako te nije sram, zama zane jedan, opet si zaflekao hlae, ko ulje, pid amu, ta ja znam io sve ne!" AH to vi e e vikakav problem, dragi supru nie, jer jednostavno mo e uzeti udotvornu tinkturu dr. F inkelsteina koja je stigla rarnio iz Amerike, i prvi put se mo e sad i kod nas nab aviti, pn sasvim malko nakvasi njome mrlju i isplahne istom vodom, i gospoa supru nica odjednom te prestaje grditi, prestaje vikati, prestaje bjesnjeti, jer je mrlja nestala kao rukom odnesena, draga supru nica se topi, ljubi svoga besprijekorno ist oga mu a i brak je opet spa en, brak opet cvjeta da je divota... Tako je govorio preplanuli verbalni ongler i istodobno pred oima opinjene publike i zveo doista pravo udo: najprije je umoio umrljam rupi u lu inu, pa u benzin, pa u limu nov sok, pa u sodu-bikarbonu - i ni ta se nije dogodilo. Tek kad ga je nakvasio udo tvornom tinkturom dr. Finkelsteina iz Amerike i zaronio u istu vodu, mrlja je nestala, mrlja je isparila, mrlje vi e nije bilo... - I zato - obavijestio nas je taj mladi - kad se gospoa supru nica izdere na vas, ka d se razbjesni i zaprijeti vam rastavom, nemojte se obeshrabriti, jer dobri mu tr eba da uzme samo malice tekuine od dr. Finkelsteina iz Amerike i ena ga opet ljubi, a sve to za dva-tri pi ljiva gro a, koliko ko ta i tucet slanih badema, toliko vam va ljda vrijedi brak, dame i gospodo, a jo k tome dobijete i trogodi nju garanciju... Dakako da sam odmah shvatio da mi je sama milostiva sudba poslala tog suncem opa ljenog govornika da mi spasi brak. Odmah sam kupio pet boica udotvorne tinkture za jedno sa pet prilo enih uputa za uporabu, to ih je sam dr. Finkelstein iz Amerike p otpisao svojom rukom. Pohitao sam kui, odmah izlio piksu mazivog ulja na na najbol ji stolnjak od damasta, tako da je draga gospoda supru nica digla dreku, razbjesnj ela se i zaprijetila mi rastavom, ali ja se nisam obeshrabrio, ama, eno, gledaj, samo u malice nakvasiti mrlju udotvornom tinkturom dr. Finkelsteina iz Amerike, naas u je isplahnuti istom vodom, i mrlja je opet kao nova, mrlja je sve zasjenila, mr lja ostaje na stolnjaku... Tad sam se tek dosjetio da ta udotvorna tinktura zacijelo mo e ukloniti samo jednu odreenu vrstu udotvornih mrlja, i da je tu udotvornu mrlju zacijelo izmislio takoer dr. Finkelstein iz Amerike. Br e-bolje sam se vratio u glavnu ulicu, ali preplanuli prodava vjerojatno se namaz ao svojom udotvornom tinkturom jer je nestao bez traga. Ako sluajno ovo proita, mol im ga neka mi hitno po alje pet boica udotvornih mrlja. I VOLJENI MOJ LA LJIVAC *. Po tujte starost! zahtijeva Deset zapovijedi, od kojih, na alost, postoji samo kopi

ja jer je Mojsije u nastupu bo anskog gnjeva razbio original. Kako ve rekoh, moj mu , onako otvorena duha, dr i da se ta zapovijed ne odnosi samo na roditelje i prarod itelje nego i na predmete neodredive starosti. Pretpotopni gramofon, koji nam je u etrdesetim godinama jo ne to svirao kripuckajui, m o e mirne du e ostati gdje jest, uz supermoderni CD-player, u ugodnom uvjerenju da m u se ni ta lo e ne mo e dogoditi dok je god Ephraim iv. Ne mora ak ni svirati jer je u m irovini i u iva sva zajamena prava. A morate znati da moj supru nik ne ini to iz krtosti. On je samo vrsto uvjeren da i s tvari imaju du u. Onome tko misli da sam sve ovo izmislila, savjetovala bih da jednog jutra poslu a iz prikrajka Eph-raima. ut e ga kako ivo razgovara s predmetima oko sebe, ili kako a ska sa stvarima koje ne mo e nai, ili psuje one koje su mu ispale iz ruku. - ekaj samo, fakinka jedna! - mrmlja, recimo, sebi u bradu hodajui na sve etiri isp od pisaeg stola i tra ei svoju omiljenu gumicu za brisanje. - Taj trik znamo ve od jue r. Jao si ga tebi kad te naem! Ephraim je, naime, uvjeren da mu se gumica izgubila pod pisaim stolom samo zato d a njega naljuti. Njegov svjetonazor ne priznaje ak ni injenicu da stvari sluajno padaju na pod. Jer, kako bi inae velika veina stvari sama odskoila od poda, izvela zaokret od 90 stupnjeva i zavukla se po d najni i ormar? On to dodu e ne shvaa kao ne to upereno protiv sebe osobno, ali se katkad ipak uvrije di kad se kojoj od njegovih knji evnikih alatki jednostavno ne radi pa potra i neko s krovi te u koje e se zavui. Kad je dobro raspolo en, pokazuje ak za takve stvari i izvj esno razumijevanje. Ipak, najnesta nije su od njegovih sudrugova njegove naoale. Ephraim tvrdi da one r aspola u neiscrpnim arsenalom podmuklih trikova. "im ih naas skinem s nosa," pi e u jednoj od svojih ispovijedi, "moje naoale dobiju n oge i od unjaju se na prstima od mene, iako dobro znaju da me to mo e razbjesniti. K ad ih onda ponovo naem u kupaonici pokraj svoje etkice za brijanje ili u zamrzivau, gdje mi se zlobno smijuckaju, ak se i ne trude prikriti svoju zluradost to sam ih satima uzalud tra io." "Moje su olovke upravo be utne," misli moj dobri suprug. "Poput kameleona poprimaju boju poda i nikad mi, ama ba nikad, ne odaju imena svojih kidnapera/""" Pa ipak, Ephraim nij gunce. Samo ih sustavn starost pojedinih predrru ajena skro vi ta, poneka* svoja radna mjesta. Kaki kad im je vrijeme da odu rana bezbri na miro vina. Najbolji je primjer za 1973. godine. Ta krntija stavila VOLJENI MOJ LA LJIVAC taima redovito se podvrgava kozmetikim zahvatima, a za tu se svrhu nabavljaju i na jskuplji rezervni dijelovi iz dalekih zemalja. Za stra nje svjetlo svoga prijatelj a Volva Ephi se pak pobrinuo sam svojim rukama: tako ga je umjetniki zalijepio da se jedva dr i na podlozi. Ephraim je uvjeren da auto zna cijeniti tu njegovu gest u. Njegova dugogodi nja pratilja na putovanjima zove se Fifi. To je zapravo kove i na kotaiima koji skakue na uzici oko njega kao psetance. Ephraim je ne mo e nahvaliti, es to i rado pripovijeda kakva je Fifi ugodna suputnica na putovanjima zrakoplovom. U jednoj ilustriranoj reviji pojavila se ak i ova novinarska patka: "Ephraim Kishon ima tajnu ljubav. Nikad se ne rastaje od svoje zgodne Fifi." Danas je Fifi ve stara i oronula, nebrojeno je puta zalijepljena i zakrpana. Ephr aim misli da je ve umorna. Ipak ga uvijek i nadalje prati na putu. Za njegov 70. roendan poklonila sam mu nov kove i izraen po mjeri. Bija e to uzaludan l ubavni trud. Fifina dvojnica jo uvijek stoji uvrijeena u kutu u koji ju je Ephraim odlo io, a on i dalje vue za sobom po aerodromima diljem svijeta svoju staru origi nalnu Fifi. Nije imao srca da je povrijedi. Stoga je Ephraim vrlo rado preuzeo od na e susjede priu o njenoj perilici koja za r adnog vremena tako rado odlazi u avanture. "Pa ni ja ne bih ba imao volje prestajati cijeli ivot na jednom tijesnom kuhinjskom balkonu" - rekao je vlasnici moj m u uviavno klimajui glavom, pa je sjeo za pisai stol i napisao priu o stroju VOLJENI MOJ LA LJIVAC

za pranje rublja Jonathanu, priu koja je u meuvremenu postala klasik: Born to be F ree*. Njegovi itaoci misle da je to humoreska, ali ja znam da je ta pria istinita. Roen da bude slobodan (engl.). JONATHAN NE MO E BEZ JOGGINGA Ne znam to je tome razlog, ali u na em se kuanstvu ponekad dogaaju udne stvari. Tako m i jednog dana najbolja supruga na svijetu saopi da moramo kupiti novi stroj za pr anje rublja jer sada nji ve polako stari. - Dobro, draga - rekoh. - Poi onda i kupi sebi novi, mladi stroj, ali pazi, samo jedan, i neka nikako ne bude od onih bijesnih, stranih, ve neka bude pravi domai s troj! Kako je moja ena du u dala za kupovinu, ve je sutradan u na oj kui veselo zujao domai s roj za pranje rublja: mlad, io i opremljen svom silom ula tene dugmadi. Bila je to ljubav na prvi pogled, to e rei na prvo pranje. Sve je radio sam: namakao, prao, is pirao, su io. Ba kao da je imao ugraen ljudski mozak. Eh, odatle i poinje na a pria. Sutradan u podne najbolja supruga na svijetu upadne iznebuha i sva zbunjena u mo ju sobu i ree: - Ephraime, on hoda! Po ao sam za njom u kupaonicu i doista: dok se centrifuga marljivo okretala, na se stroj velikim skokovima zaputio prema kuhinji. Sustigli smo ga na pragu i pritis kom na crveno dugme zaustavili. JONATHAN NE MO E BEZ JOGGINGA Po to smo pa ljivo razmotrili situaciju, otkrili smo da stroj hoda samo onda kad je ukljuena centrifuga pa, kad se bubanj od silne brzine okretaja stane tresti, pone i on - hop, hop, hop - poskakivati kao da ga pokree neka unutarnja sila. Nama to, zapravo, nije smetalo. Nije na a kua neki zatvor, i za to stroj ne bi etao po kui - ako mu se to svia. Pokazalo se, meutim, da smo ipak bili previ e popustljivi. Jedne smo veeri odjednom iz hodnika zauli grozan lom. Po urili smo onamo i imali to v idjeti: Amirov tricikl le ao je zdrobljen pod strojem dok se ovaj, nad njim, u luako m tempu vrtio oko svoje osi. Amir je, naravno, kao to bi i svako dijete, plakao i sna no udarao po stroju. - Fuj, ti zloesti Jonathane, vidi to si mi uinio... - vikao je. Ovdje moramo objasniti da je fonathan ime to smo ga nadjenuli stroju upravo zbog njegove gotovo ljudske inteligencije. Poku ali smo objasniti siniu da stroj to nije uinio namjerno, da je on samo malo etao po kui a tricikl mu se, eto, na ao na putu pa ga je - hop - nagazio. Amir, meutim, n ije imao razumijevanja za takvo obja njenje. - Ne preostaje nam ni ta drugo - ree moja ena - nego da ve emo fonathana. Privezala ga je konopcem za slavinu. Bilo mi je pomalo ao Jonathana, ali nisam rekao ni rijei. Stroj je bio u nadle nosti moje supruge i ona je mogla s njim raditi to hoe. Ipak, moram priznati da me razv eselilo kad smo ga ujutro na li priljubljena uza suprotni zid. Upeo je, jadnik, sv e svoje konjske snage i rastrgao konopce. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Najbolja supruga na svijetu uzela je jai konopac i privezala Jonathana za bojler. Nikada neu zaboraviti lomljavu koja nas je trgla iz sna. Ovaj put je Jonathan is trgao bojler i vukao ga za sobom dok se iz kupaonice intenzivno irio miris plina. Napokon je moja ena, uvidjev i koliko ga to ini nesretnim, odustala od toga da ve e Jo nathana. Shvatili smo da je on roen u nezavisnom i slobodnom Izraelu, da je tako rei Sabra , i da se na njega ne mo e utjecati. Gotovo da smo bili ponosni na njega. Otada Jonathan obavlja svoje du nosti uz punu slobodu kretanja. Jednom je ipak prekarda io i upao u dnevnu sobu upravo kad smo imali goste i, nara vno, prepla io ih na mrtvo ime. - Vani - zavikala je moja supruga. - Vani Vrati se na svoje mjesto! To je bilo malo pretjerano s njene strane. Jonathanova inteligencija ipak nije t olika da mo e razumjeti ljudski govor. Sigurnije je bilo zaustaviti ga pritiskom n a dugme, to sam i uinio. Po to su gosti oti li, ponovo sam ga ukljuio kako bih ga vratio na mjesto. On se, meut im, uvrijeen, nije ni pomakao. Pokrenuo se tek po to smo ga nahranili s nekoliko ko

mada rublja. Amir se u meuvremenu pomirio sa Jonathanom i svakom prilikom ga zaja e i veselo uzv ikuje: - iha, dihal * idov roen u Izraelu. JONATHAN NE MO E BEZ JOGGINGA Zapravo, osim to voli tumarati uokolo, ne mo emo se potu iti na Jonathana. On izvrsno obavlja svoj posao i pere sjajno bijelo, i uope nije izbirljiv na deterd ente. Najbo lja supruga na svijetu do la je ak na pomisao da bismo mogli iskoristiti njegove iz lete. Za to ga, na primjer, ne bismo poslali u kupovinu? Rekoh joj da to nikako ne dolazi u obzir. Morali bismo mu ponajprije napisati listu narud bi, jer on ipak n e zna govoriti, a on bi mogao tu listu izgubiti ili, to je jo gore, mogao bi zalut ati i ne bi se vi e znao vratiti. Doista se ne isplati riskirati, samo zato da seb i u tedimo put do trgovine. S druge strane, Jonathan neobino voli izlaziti na ulicu . Jedne sam ga veeri jedva sprijeio da ne ode u susjedstvo. Supruga mi ree da su Ni kijevi roditelji, koji stanuju preko puta, kupili novi stroj za pranje rublja, p rekrasnu malu talijanku. - Misli da je mogue da Jonathan...? Ne bih nikako volio da mi po kui vrlja tucet malih strojeva za pranje rublja. Obra tio sam se stoga strunjaku. Pokazalo se da mu na problem nije nepoznat. - Kako da ne - ree nam on - znam za tu pojavu. Ponu skakati kad se pokrene centrif uga, ali samo onda kad je u bubnju premalo rublja. Tada se poremeti ravnote a stro ja i on se pone kretati. Morate ga napuniti s najmanje etiri kilograma rublja, i j amim vam da e tada va stroj biti miran kao janje ce. Kod kue sam zatekao enu gdje plijevi vrt i odmah joj saopio da Jonathan skakue jer m u je premalo rublja u utrobi. Najbolja je supruga na svijetu naglo problijedjela . - Blagi Bo e! - povikala je. - A ba sam danas stavila upola manje... VOLJENI MOJ LA LJIVAC Odjurili smo u kupaonicu i ostali kao ukopani. Jonathan je nestao. Zajedno s kab elom. Istrali smo na ulicu. - Jonathane! - vikali smo. - Jonathane! Jonathanu ni traga. I ao sam od kue do kue i raspitivao se kod susjeda nisu li mo da vidjeli jedan hebrejs ki stroj za pranje rublja gdje hita cestom. Svi su nijeno vrtjeli glavama. Samo j e jedan rekao kako mu se ini da je ne to slino maloas vidio pred po tom. Meutim, kako s o poslije utvrdili, radilo se o nekom pogre no adresiranom hladnjaku. Po to sam dugo i uzaludno tragao, vratio sam se poti ten kui. Tko zna, mo da je dospio pod autobus? Jonathan, slobodni sin industrijske d ungle, suoen s opasnostima veleg rada i njegovih nesmiljenih vozaa! Ili mu je mo da program pranja zavr io nasred ulic e i vi e se ne mo e kretati... Mo da stoji nepomian negdje usred prometne gu ve... - Na la sam ga, tu je - dotrala mi je ena u susret. Ispostavilo se da je mali glupan , dok je moja ena plijevila u vrtu, odlutao u hodnik pravo do podrumskih stuba, niz koje bi se sigurno i str opo tao da mu se toga asa nije kabel is-trgnuo iz utinice, to ga je spasilo od sigurn e smrti. - Sad je dosta - odluno e moja ena. - Skidaj odjeu! Pokupila je po kui svaki komad tk anine koji joj je dospio pod ruku i nabila u sirotog Jonathana gotovo pet kila. A on je crnio i tiho zujao - miran kao bubica. Iz tjedna u tjedan moja bi ga ena dupkom punila a on je samo radio i radio. Srce mi se paralo od alosti. Jednoga dana vi e nisam izdr ao. Zaustavio sam ga usred programa i izvukao iz bubnja jedno dvije kile rublja. Jon athan je veselo poskoio i zaputio JONATHAN NE MO E BEZ JOGGINGA se ravno k svojoj talijanskoj ljepotici preko puta. Opet je brujao i tropotao - k ao u dobra stara vremena. - Hajde, Jonathane, hajde! - apnuo sam mu i pogladio ga po leima. I Jonathan je od etao. VOLJENI MOJ LA LJIVAC

Pri uenju stranih jezika, Ephraim se najprije koncentrira na gramatika pravila koj a ui kao matematike formule, ba kao i logiku, odnosno nelogiku, sintakse i semantik e. Za glasovnu stranu jezika nema uope smisla, reklo bi se da jezik ui samo vizuel nim putem. Ephraim je u stanju prilino dobro pisati na ovom ili onom jeziku, ali kad poku a go voriti, ne mo e ni jednu reenicu sastaviti. Dosad postignute uspjehe bez premca na hebrejskom jeziku ima zahvaliti samo svojoj ustrajnosti i mazohistikom nainu uenja. Te ke reenice iz Biblije recitira svakog jutra dok se brije, i to one komplicirane dijelove Talmuda kojima se nitko iv vi e ne slu i. U debelim bilje nicama sakupio je pr avo blago zastarjelih rijei popraenih svakojakim arenim znakovima koji svjedoe o tom e koliko ih je ve puta ponovio. Dakako da je u te bilje nice unio i itave prie u slik ama kako mu uenje tog egzotinog jezika ne bi bilo previ e dosadno. Za svaku sigurnost, na kraju je nauio jo itav jedan rjenik hebrejskog jezika napamet , pa se i dan-danas slu i rijeima koje su ve potpuno zastarjele i koje nitko vi e ne z na osim njega i rabina. On zna etiri jezika, ali to njemu, naravno, nije dovoljno. Da bi to dojmljivije dj elovao, nauio je i po ta-palice iz nekoliko drugih jezika koje ubacuje u svakoj zgo dnoj prilici. Dok je, recimo, pred sam kraj rata bio u ruskom zarobljeni tvu, pokupio je usput i nteresantnu reenicu "Ga-varite po-ruski?" Kao krunu svemu, ubaci u prikladnoj pri godi onako le erno jo i rije "pribliziteljno", to oznaava i kraj njegove vrckave konve rzacije na ruskom jeziku. U Tokiju je nauio tri japanska izriaja kojima u svakom japanskom restoranu izaziva senzaciju: "domo ari-gato" (hvala lijepa), "guzajmazu" (znai to isto, samo na vi e m jezinom nivou) i "sajonara gokigenjo" (do vienja, pjesniki reeno). Meni je uvijek pomalo neugodno kad Ephraim u razgovorima s Rusima ili Japancima rabi te floskule. Ali kako u tome u iva kao dijete, u ivam i ja uz njega. Uz materinski jezik, Ephraim govori i pi e jo na tri jezika. Hebrejski je nauio u ki bucu, engleski iz novina a njemaki iz svojih knjiga. Sva tri jezika govori s besp rijekornim maarskim akcentom. Kad smo prvi put, 1980. godine, zajedno bili u Budimpe ti, recepcionar nas je u ho telu pitao otkuda smo do li. Kad je Ephraim odgovorio da smo upravo stigli iz Tel Aviva, ovjek se na recepciji iznenadio: "Pa vi govorite maarski bez stranog akcent a!" Prvi put je nakon etrdeset godina netko priznao Ephraimu da govori bez strano g akcenta. Ja sam roena u Izraelu i meni je hebrejski materinski jezik. Pa ipak, ja znam mno go manje hebrejskih rijei od Ephraima, i nerijetko ga srame ljivo pitam kako se ne to ka e na hebrejskome. Meni slu e za utjehu a njegova su slabost na i orijentalni grleni glasovi. U hebrejs kom naime postoje tri razVOLJENI MOJ LA LJIVAC liita glasa "h" koje moj Maar razlikuje samo kad ih vidi napisane. Ponekad namjest im Ephraimu pu ku kad me pita kako se koji "h" izgovara, pa mu se tako donekle osv etim. Ephraim tvrdi da nema stranog akcenta kad pi e, pa se zbog te njegove nepokoleblji ve samouvjerenosti ni lektori ne usuuju ispravljati tiskarske pogre ke u njegovim k njigama na hebrejskome. S druge strane, moj nadareni mu pati od kompleksa manje v rijednosti zato to ne zna francuski, koji je, po njegovu mi ljenju, najljep i jezik n a svijetu. Jednom je rekao: - To sam, na alost, propustio nauiti u mladim danima, u logoru se nije uio francusk i... Zato se on u svojim priama radije slu i ruskim jer se tim jezikom u logoru govorilo . U OMSKU SE IPAK I DALJE GOVORI HEBREJSKI Jedne izuzetno sparne veeri obuzela nas je neodoljiva elja da se zabavimo na le eran , jednostavan nain. Od postojee bogate kulturne ponude, odluili smo se za "Omski zb or", ljubazne izaslanike nekada njeg SSSR-a u kojem su neko bili pomalo nepovjerlji vi prema ljudima. Meutim, pouzdali smo se u novu rusku vlast. Kad Moskva pusti sv oje umjetnike da slobodno odu u iroki, bijeli svijet, onda mo ete biti sigurni da v odi rauna da to bude na odreenom nivou.

I zaista se nismo razoarali. Veer je poela milozvunim pjesmama to su se orile iz grla pedesetak stasitih mu karaca i ena praenih svirkom estorice harmonika a. Ushieno smo s u ali te strane zvukove kad se odjednom meu publikom pronese glas: - Pa ovo zvui nekako hebrejski! Malo-pomalo su se raspr ili i posljednji traci dvojbe. Doista, bila je to neosporno himna iz na eg pionirskog doba koju svako dijete u Izraelu zna otpjevati: "Haveri m, imademo pitu, Haverim, imademo bamijel" Ono to su drugovi pjevali iz sveg grla zvualo je dodu e pomalo slavenski, ali kad su momci iz Sibira do li do kitice "Lehaj ima gefillte Fisch", razleglo se takvo klicanje da se koncertna dvorana u Tel Av i-vu zatresla iz samih temelja. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Istini za volju, nismo bili previ e iznenaeni, jer se oito u meunarodnim umjetnikim kr ugovima pronio u meuvremenu glas da su Izraelci ponosni kao mala djeca na svoj no voroeni nacionalni jezik. Do tada su gosti iz inozemstva dodu e uvijek ostavljali s voj hebrejski eer za sam kraj, ali su ga ovi lukavci iz Omska servirali na samu poe tku. - Bravo! - Micala je cijela dvorana u jedan glas kao malo-kad. - jo , jo ! Zbor je tri puta ponovio predivni "gefillte Fisch!" a kad je zatim opojno zapjev ao "Hava Nagila", samo su nas za titne ograde sprijeile da se probijemo na pozornic u i izgrlimo sve te darovite pjevae redom. Odrasli mu karci, od kojih to nikako ne biste oekivali, jecali su kao mala djeca uz ene koje su histerino vri tale. Bili smo ganuti velikodu no u ruske velesile koja je da a prednost hebrejskom jeziku pred vlastitim, materinskim. Da, sve do tada nismo ni znali kakve sve lijepe pjesme imamo... a onda su nam jo zapjevali i "Hevenu alom alej-hem''... - Fantastino - rekla je moja desna susjeda izmeu dva jecaja - iako su "Los Paragua yos" malo bolje izgovarali zavr ne slogove. Probudila su se i bla ena sjeanja na peruansku pjevaicu Ymu Sumac koja je prije trid esetak godina izabrala nezaboravnu pjesmu "Boker Tov Israel" da je otpjeva na sa mom poetku koncerta. Ako me pamenje ne vara, ta je multikultu-ralno nadarena umjet nica morala na 25 minuta prekinuti koncert da bi bolniari mogli otpremiti sve one koji su pali u nesvijest od ushita. Zatim nas je Frank Sinatra sve oarao senzaci onalnom pjesmom "Massal Tov, Tel Aviv", koja deU OMSKU SE IPAK I DALJE GOVORI HEBREJSKI finitivno obara s nogu svaku izraelsku publiku, a Harry Be-lafonte bio je pak pr vi koji je osvojio grad prahebrejskom verzijom pjesme "Jerusalem oj Gold". Meutim, umjetnici iz Omska bacili su sve njih u zasje-nak. - Otpjevajte nam "Sir ha alom" - zatra ili su od pjevaa neki gledaoci iz zadnjih redo va. - "Sir ha alom!" Meutim, program na ih gostiju bio je utvren proleterski bri no. - Sljedea pjesma znati sigurno svi vi - najavila je jedra, plavokosa najavljivaica na tenom hebrejskom. - Molim slu ati jako pa ljiva. Otpjevali su prilino dobro na u pjesmu "Aleluja" s natjecanja za pjesmu Eurovizije. ak bi se moglo rei da su je otpjevali vrlo dobro, ali u ljudskoj je naravi da uvi jek tra i ne to novo. Nekoliko je slu alaca oprezno izrazilo elju da veeras ujemo mo da oju rusku pjesmu, a u dvorani se istodobno osjetila stanovita e nja za tu nim pjesmam a don-skih Kozaka. Kad nas je zbor iz Omska iznenadio jednom originalnom ukrajinskom baladom, bio j e odmah nagraen ritmikim skandiranjem - sve dok se nije otkrilo da zbor pjeva samo prvu reenicu na ruskome, a preostale 23 na jeziku Biblije. Hebrejski je dodu e jedan od najstarijih jezika na svijetu, i to to su ga komunistik e vlasti samovoljno potiskivale bila je nepravda koja je vapila do neba, ali ne bi bilo zgoreg ni da je program bio malo bolje izbalansiran. - Omsk - tomsk - apnuo je netko iza nas. - Kladio bih se da su to zapravo na i deki i z kibuca kod Haife koji su se preru ili u Ruse... VOLJENI MOJ LA LJIVAC Ta je pretpostavka djelovala vrlo uvjerljivo. Izraelska publika koja bje i iz gled ali ta im se razlegnu prvi zvui otrcane "Hava Nagile" kad je izvode na i domai pjevai, eagira pretjerano odu evljeno kad nam ta pjesma dolazi iz tuih grla. Stoga ne bi bi lo nikakvo udo da su deki iz kibuca izgubili strpljenje, pa da su obukli arene rusk

e ko ulje i nabili ubare na glave i... - Ako sad jo zapjevaju "fiddische Mamme" - ree netko u dvorani - doi e do kravala! Ipak, na i su se gosti zadovoljili osrednjom izvedbom pjesme "Sabat alom". Sad su n am ve i li stra no na ivce. Gostoljubivost takoer ima svoje granice. U zadnjim su redov ima spontano nastali zborovi koji su skandirali: "Hoemo ruski, ruski!" Ispred nas je ustala neka debela ena i prijetei doviknula onima na pozornici: - Pjevajte vi te svoje hebrejske pjesme radije kod kue ako ba hoete! Jedan postariji gospodin iz prvoga reda dobacio je potom plavokosoj najavljivaici : - Hej, galupik, gavarite po-ruski? - Da - odgovorila je najavljivaica. - Toda raba, dobra moj Haverim. Iz zadnjih redova doprlo je krckanje stolica koje su gledaoci poeli lomiti. Atmos fera je postala napeta. Nova ruska vlast doista ne la e. Vi e ne mo e biti ni govora o potiskivanju idovskog ku lturnog blaga u Rusiji. Barem ne u koncertnoj dvorani u Tel Avivu. Kao gotovo svi kreativni ljudi, i Ephraim pati od depresija koje ga iznenada spo padaju. Ali ni tada se ne prepu ta neemu neizbje nom, nego se sa svojim zdravim razum om bori protiv neraspolo enja koje ga nenadano obuzme. Ustanovio je da u tome stanovitu ulogu igraju svjetlo i mrak, pa zato svako mjes to na kojem se neko vrijeme zadr ava, a to prvenstveno vrijedi za hotelske sobe, s mjesta mora osvijetliti halogenim reflektorima. Stoga uvijek nosi sa sobom, u Fi finu trbuhu, itavu jedinu bateriju svjetiljaka. Prazni zidovi takoer nepovoljno djeluju na barometar njegova raspolo enja. Otkako j e toga svjestan, nijedan zid nije vi e siguran od njega. Svaki zid s vremenom potp uno oblo i fotografijama, slikama, dokumentima, karikaturama i novinskim izrescima koje je sam uokvirio. Bilo da je kod kue u Afeki ili u vicarskom utoi tu u Alpenzell u, sve zidove mora neim zastrti. Ali sustavno. I to je neopozivo. Jer, kad bi tko htio samo jednu sliku zamijeniti kojom drugom, morao bi iznova poeti sastavljati tu slagalicu jer se svaki izlo ak bez prijelaza uklapa u sljedei. U neemu je Ephraim upravo neumoljiv: svaka slika mora na milimetar tono visiti vod oravno na zidu. Ako mu pogled sluajno padne, ma gdje se nalazio, na sliku koja je na zidu malko nakrivljena, on e prekinuti ak i predavanje da bi je namjestio. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Ja zapravo cijenim tu Ephraimovu maniju za redom, jer mi na taj nain ipak u neku ruku poma e u odr avanju reda u kui, ali to se tie samih likovnih umjetnosti, ipak ide ne to dalje od toga da slike moraju visiti ravno na zidovima. Jer on je neumoljiv u svom shvaanju umjetnosti. Moj se supru nik i na tom podruju dr i svoje logike. Kao d iplomant likovne akademije, on dr i da je kvalificiran izricati konane vrijednosne sudove. Na e razlike u ukusu dovodile su do branih lomova ve i onda kad smo namje tali svoj prvi stan. Ve sam onda naslutila to me sve eka. To se nipo to ne odnosi na klasinu umjetnost. Tu se nas dvoje potpuno sla emo. Samo s e u modernoj umjetnosti ne sla emo. Ephraimovi generalni napadi na modernu umjetno st zadaju mi glavobolju. Pogotovo kad kategoriki odbija svaki, pa i najmanji komp romis. Katkad ga opravdavam time da je njegov ratoborni stav prema "modernistikom blefu" , prema "najveoj opsjeni dvadesetog stoljea", posljedica i njegovih mranih iskustav a iz mladih dana. Taj njegov stav potjee iz svega onoga to je do ivio s ljudima koji nisu bili kadri rei ne kad su im nametali ne to neshvatljivo, koje su zavele obman jivake rasistike, odozgo oktroirane tendencije. Ephraim je diplomirani kipar u metalu, svladao je klasinu kiparsku tehniku, pozna je osnovne forme i elementarna pravila, kojih se, po njegovu mi ljenju, mora dr ati svaki umjetnik. Nasuprot tome, apstraktno slikarstvo ne priznaje nikakve zakone. Za Ephraima je nefigurativna umjetnost obmana i sljeparija. On ni ta ne VOLJENI MOJ LA LJIVAC L dr i do poku aja da se prekr e postojee norme i isproba ne to novo. Dok sam studirala glazbu, i ja sam krenula od klasika, ali sam studirala i kasni ji razvitak kojim se do lo do moderne muzike. Pre la sam put od Bacha do Schon-berga , pa i dalje, sve do Ligetija i Kagela. To je Eph-raimu bilo uskraeno u likovnim umjetnostima.

Meutim, humorist Ephraim stvorio je u svojoj radnoj sobi vlastito moderno likovno djelo, kola a la Kishon. Tu visi, pokraj njegova kreveta, fotografija krvolonog ef a NKVD-a Berije, a iznad nje njegov prvi tekst napisan na hebrejskome 1949. godi ne, zajedno sa svom silom negativnih kritika njegovih filmova i kazali nih komada, i velika fotografija njegova prijatelja i virtuoznog prevodioca Friedricha Torb erga koji je umro prije petnaest godina. Iznad svjetiljke na pisaem stolu visi mu izvje e o preminuu "sunca svih naroda" Stalj ina, a tik do njega crvena knji ica Mao Ce Tunga u svoj svojoj divoti, Eph-raimov suvremeni simbol beskrajne ljudske gluposti. Dakako da tu ne mo e nedostajati ni f otografija Jasera Arafata koji izlazi iz mora kao Botticellijeva Venera, a sliku Herzla na balkonu nalijepio je na plakat PLO-a, tik uz antisemitski pamflet na maarskome. Ta zbirka kurioziteta kompletirana je svakojakim lutkicama, pra iima, areni m ptiicama i jezovitim insektima od plastike, kako ne bi ostao ni najmanji trag o d zida... To je samo njegov vlastiti kola . Jer, ba kao to moj supru nik ne trpi da itko i ta gric ka osim njega sama, tako ne priznaje nijedan kola koji nije on sam izradio. SAMO BEZ BACILA ZA KOREJU! Jednog ljeta prije mnogo godina po ao sam od kue u posjet prijatelju. Kad sam izlaz io iz kue, primijetio sam na zidu natpis ispisan velikim crvenim slovima: "Zausta vite bakteriolo ki rat u Koreji!" Usklinik se te parole koio iznad samog zvonca. Kak o se nerado upleem u sporove izmeu velesila, poku ao sam sastrugati taj natpis sa zi da. Ali nisam u tome uspio jer je oito posrijedi bila neka posebno intenzivna pro pagandna boja koja je bila u stanju prodrijeti tri centimetra duboko u buku. Stog a sam tek uz pomo nekoliko kanti bijele boje uspio permazati njome taj natpis. Dotle je sve bilo u redu. Ali sutradan se opet pojavila ista parola na istom mje stu u svje em izdanju. Ponovo sam posegnuo za kistom, ali je isto tako uinio i ispi siva parole. Sto radi u takvu sluaju nemoni graanin? Odlazi na policiju i obavje tava de urnog policijskog slu benika da mu netko iz dana u dan ispisuje na zidu parolu "Z austavite bakteriolo ki rat u Koreji!" - Pa dobro - ree mi slu benik - zaustavite ga! Rekoh mu da moja ena i ja ne vodimo nikakav bakteriolo ki rat u Koreji, jer mi, uos talom, radimo po cijeli dan i naveer smo mrtvi umorni. Mo da se tu misli na Amerika nce koji bi morali zaustaviti bakteriolo ki rat? - teta vremena! - otpovrne slu benik. - Protiv Amerikanaca ne mogu zbilja ni ta podu zeti. SAMO BEZ BACILA ZA KOREJU! Premazao sam opet natpis bijelom bojom i oti ao do odvjetnika. On mi je predlo io da tu im Ujedinjene narode, ali je priznao da bi ishod procesa bio prilino neizvjesta n jer nemam svjedoka. Pitao sam ga to bismo jo mogli uiniti protiv zagaivaa zidova. P osavjetovao me da odem na policiju i podnesem prijavu, pa da nepoznatog zagaivaa u hvatimo na djelu i propisno ga izlemamo. Meutim, ja znam da bi moglo biti i obratno, da zagaiva mene uhvati i propisno ispre bija. Stoga sam se zadovoljio time da opet premazem natpis bijelom bojom. Zid na m je bio ve dva centimetra deblji nego prije izbijanja rata u Koreji, ali je sutr adan opet osvanuo apel na savjest idovskog naroda: "Zaustavite bakteriolo ki rat u Koreji!" Tad sam i ja kupio crvenu boju i ispisao ispod toga malo krupnijim slov ima sljedeu parolu: "Zapravo smo ga htjeli zaustaviti, ali sad vi e neemo ni poku avat i. Stanovnici kue." Otada vlada mir, primirje na na oj boji nici. Ba kao i u Koreji. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Ja jednostavno volim istinu. Zato i priznajem da je Eph-raim la ljivac koji nikad ne la e. On samo manipulira istinom ili joj pridaje drukiju te inu, dovodi je ad absurdum il i se ruga na njen raun. Ali to vrijedi samo za pisca Kishona, za Ephraimovu knji ev nu djelatnost. Kao privatna osoba, on ima prema istini ambivalentan odnos - mrzi la ljivce, iako ne dr i mnogo ni do onih kojima nije te ko uvijek i svugdje govoriti istinu. Je li to posljedica njegova pragmatinog ivotnog stava, ili je to za njega samo lit erarno sredstvo da otkrije drukiju perspektivu kako bi to zornije prikazao apsurd svakida njice?

Nisam jo ni dan-danas naisto. Samo znam da sam junakinja mnogih njegovih pria koje je moj supru nik isisao iz prsta. Kao to je, recimo, ona poznata pria u kojoj se ja cijelu veer na Silvestrovo odijevam i dotjerujem. Dakako da ima u tome ne to istine, ali ne kanim ni zatajiti injenicu da je nerijetk o i suprotno istina, da ja ekam na Ephraima. On tada mijenja kravate, ili se izne nada sjeti da nije preslu ao automatsku sekretaricu, ili da mora jo ne to popiti, da mora isplivati svoju dnevnu normu ili se istu irati, ili pomno namjestiti svoja tr i video-rekordera da mu snime neke televizijske emisije. Ukratko, na moje nervoz ne poku aje da ga pourim, odgovara mi uvijek: "Evo me, dolazim!" to se otegne po pola sata. Moj je dragi mu jo k tome "compulsive recorder". Bezbroj video-kaseta koje su se n agomilale u posljednjih pedesetak godina, nee on moi nikad sve pregledati, a filmo ve i emisije koje je snimio "da ih ne propusti", propustio je za sva vremena, os im ako ne do ivi 300 godina. Meutim, sasvim je sigurno da mu ba u asu kad odlazimo od kue sti u faksom hitne poruke na koje mora odmah odgovoriti, a nije jo ni ponovo ukljuio automatsku sekretaricu koju je netom bio preslu ao. Za sveg tog ubitanog ekanja neumorno me uvjerava da je vrijeme za njega najdragocjenija stvar na svijetu... A kad se raspria o mom maratonski dugom odijevanju, uope nema pojma o emu govori. U vjerena sam da se ne sjea ni jedne jedine moje haljine, a ponaj-manje one preivrte plave vjenanice koju sam nosila na vjenanju. U sjeanju su mu ostale samo mini-sukn je pripijene uz samo tijelo... - Naravno da opet nema to obui - ovim podrugljivim rijeima skida sa sebe svaku odgov ornost za moju garderobu. Taj sretnik nema pojma kakve su to muke kad mu supruga tra i onu malu crnu haljinu koja inae nije ni ta posebno a ipak ima ne to na njoj, ili onu bluzu koja mora prist ajati neemu sasvim odreenom, to, meutim, ne smije imati kratke rukave. To sve stoji vremena i ivaca. Pogotovo ako je haljina kupljena za neku odreenu prigodu, sveani k oncert ili opernu premijeru. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Ipak, ne iskljuujem ni mogunost da mi komad odjee koji oajniki tra im visi u ormaru, s mo to ja odjednom nemam vi e volje da idem gledati neku dosadnu kazali nu predstavu. Mo da bi u tom sluaju najbolje rje enje bilo da po aljem Ephraima samog u kazali te, u pr atnji te nove haljine, pa da je u pauzi ponosno nosi kroz foaje na vje alici ne bi li impresionirao sve prisutne. Tako bi se vrijeme potrebno za moje odijevanje znatno skratilo. Neko drugo rje enj e trenutno, na alost, ne vidim. MARATON NA KRAJU GODINE - Ephraime - zovne me iz spavae sobe najbolja supruga na svijetu. - Jo malo pa sam gotova. Rekla je to u pola deset naveer 31. prosinca. Moja ena ve od sumraka sjedi pred zrc alom spremajui se za doek Nove godine kod na eg prijatelja Tibija. Sumrak u ovo doba godine pada ve poslije tri sata popodne, ali ona je sada ve, kako sama ka e, jo malo pa spremna. Podsjetio sam je kako smo obeali Tibiju da emo stii najkasnije do deset sati, na to mi ena odgovori da svaki domain, ona to pouzdano zna, rauna sa petnaest minuta zaka n jenja, a jo petnaestak minuta vi e ne mo e biti naodmet. Ionako su sve proslave, pogo tovo novogodi nje, u poetku dosadne i ljudima treba vremena da se malo zagriju. Svo ju konstataciju zakljuila je izjavom da jo uvijek ne zna to bi obukla, koju bi halj inu odabrala. - Sve same prnje - jadikovala je. - Nemam ni ta za obui. To govori svaki put kad ne kamo izlazimo, bez obzira kamo, a ormari su joj tako puni da ih jedva mo e zatvoriti. Ovakve njene svakodnevne pri mjedbe imaju zapravo drugu pozadinu. Ona me zapravo upozorava da sam nesposobnja kovi, da je nisam sposoban izdr avati, eli mi nabiti komplekse. Ali, ako pravo uzmem o, ja se uope ne razumijem u enske haljine. Meni su one sve odreda grozne. Unato to me, moja me ena svaki put iznova pita koju bi od njih obukla. VOLJENI MOJ LA LJIVAC - Da li onu usku crnu - premi ljala je - ili mo da plavu s izrezom? - Plavu s izrezom, svakako - rekoh joj.

- Previ e je napadna a crna je opet previ e sveana. - Sto misli o bijeloj svilenoj bluzi? - Ni to nije lo e. - Nije li to malo presportski? - Bluza, sportski? Ni govora! Br e-bolje priskoili da joj zakopam bluzu kako ne bi promijenila odluku. Dok je tra il a odgovarajuu suknju, mugnuo sam u kupaonicu da se obrijem. Sa suknjom je jo kako-tako i lo ali je na la samo jednu odgovarajuu arapu, a par koji j e prona la nije opet pristajao uz bluzu. Bluza dakle ne dolazi u obzir. Znai, sve o pet iznova. - Ve je deset sati - usudih se primijetiti. - Zakasnit emo. - Pa ta onda? Propustit e nekoliko prastarih viceva to ih tvoj prijatelj Stockler sv aki put pripovijeda. ekao sam potpuno spreman dok se moja ena nikako nije mogla odluiti izmeu biserne ogr lice i bro a. Biseri djeluju otmjenije ali bro je izazovniji. Bit e pravo udo ako i d o jedanaest stignemo. Zavalio sam se u naslonja i preitavao novine. ena se dala u p otragu za pojasom koji bi pristajao uz bro , ali je odustala jer nije prona la torbi cu koja bi pristajala mz pojas. Premjestio sam se za pisai stol da napi em nekoliko pisama i jednu kratku priu. - Evo, gotova sam - povie moja ena. - Samo mi jo , molim te, pomozi povui rajsfer lus. Katkad se pitam to rade ene koje nemaju mu a da im pomognu povui patentni zatvara. Po svoj prilici ostaju na Staru godinu kod kue. Moja ena dodu e ima mu a koji joj MARATON NA KRAJU GODINE poma e povui rajsfer lus, pa ipak i mi ostajemo kod kue. Ona sjeda pred zrcalo, prekri va se najlonskim ogrtaem i poinje se minkati: najprije podloga, zatim puder, pa tu z a trepavice i tako sve redom. U meuvremenu pogledava uokolo ne bi li ugledala cip ele koje idu uz ta ku. One svijetle su, na alost, na popravku, one crne s visokim p otpeticama jesu dodu e prekrasne ali u njima ne mo e uiniti ni tri koraka, u onima s niskom potpeticom, dodu e, mo e hodati ali one pak imaju nisku potpeticu... - Jedanaest je sati - rekoh i ustadoh. - Ako se za pet minuta ne spremi , kreem sa m. - Dobro, dobro! emu odjednom ta urba? Moja ena odla e najlonski ogrta jer je upravo odluila obui usku crnu haljinu. Ali gdje su joj sada crne arape? U pola dvanaest poku avam se poslu iti trikom: kreem odlunim korakom prema izlaznim vr atima, otvaram ih, bijesno i glasno pozdravljam, zalupim vratima i - pritajim se u predsoblju... Sad je dobila svoje. Mu karac ipak jednom mora pokazati tko je gazda u kui. Valjda e se sada po uriti? Pet minuta proteklo je u mrtvoj ti ini. Neu valjda cijeli ivot provesti u ovom mranom hodniku? Nije joj se valjda... - Ephraime, doi, molim te, zatvori mi rajsfer lus! Opet je u bijeloj bluzi. Na usko j crnoj haljini pukao je av. Promijenila je i arape i upravo se koleba izmeu bisera i bro a. - Ta, pomozi mi malo! - zavapi. - to mi savjetuje ? - Savjetujem ti da ostanemo kod kue. Ja u skinuti smoking i obui pid amu. - Ne priaj gluposti! Gotova sam za deset minuta. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Dvanaest je sati. Nova je godina. Odjekuju zvona. Laku no. Gasim svjetiljku i ton em u san. Posljednje to sam jo u staroj godini uspio vidjeti, bila je moja ena kako umotana u najlonski ogrta ma e trepavice. Oh, kako mrzim taj najlonski ogrta! Nikad a nisam mrzio toliko nijedan drugi ogrta, i ne samo ogrta. Zaspao sam i usnio da s am Charles Laughton u ulozi kralja Henrika VIII koji je dao odrubiti glave est sv ojih ena. Sve su se odreda popele na strati te u najlonskom ogrtau. Jedna je usput m anikirala nokte... Spavao sam dubokim snom vi e od jednog sata i probudio se u novoj godini. Najbolja supruga na svijetu stajala je pred zrcalom u plavoj haljini s izrezom i mazala trepavice. Pogledao sam na sat: pola dva. Ona je posve luda, pomislio sam. O enio sam se luaki njom. Osjeao sam se poput onih prokletnika u Sartreovu komadu Iza zatvorenih vrat

a, koji su, kao najte i gre nici, osueni biti u istoj prostoriji sa enom koja se oblaisvlai, oblai-svlai, i tako unedogled. Poeo sam je se ve pribojavati. Eto, upravo je stala premje tati cijeli sadr aj jedne v elike crne torbe u crnu torbicu i obratno. Ve je gotovo posve odjevena - preostaj e jo samo frizura. Da ostavi slobodno elo ili da spusti i ke? Odluila se za nekoliko p ramenova preko ela. Nakon duga premi ljanja, ipak je zakljuila da slobodno elo ne ost avlja ni ta bolji dojam od zavodnikih i aka. - Napokon sam gotova. Mo emo krenuti. - Zar to jo uope ima smisla? Ve je dva sata. - to to znai: ima li smisla? Za tebe je sigurno jo ostalo dovoljno malih hrenovki n a akalicama. Najbolja supruga na svijetu oigledno je veoma neras-polo ena a to sve zbog moje nes trpljivosti i nerazumijevanja. Mali najlonski ogrta pao je na pod tik uz krevet. Be umno MARATON NA KRAJU GODINE sam ispru io nogu, upecao ga vr cima prstiju i iskrao se u kuhinju, gdje sam ga baci o u sudoper i vlastoruno zapalio. U ivao sam gledajui ga kako gori. Mora da se i Ner on podjednako osjeao gledajui kako gori Rim. Kad sam se vratio u spavau sobu, moja ena tek to nije bila posve spremna. Pomogao s am joj povui rajsfer lus na uskoj crnoj haljini, po elio joj mnogo uspjeha u potrazi za pravim arapama, oti ao u svoju sobu i sjeo za pisai stol. - Gdje si sad? - povika ona za mnom. - Zar ne vidi da sam ve skoro gotova? to sad t amo radi ? - Pi em scenarij. - Onda po uri! Zaas kreemo! - U redu. I lo mi je kao podmazano. Pisao sam o velikom umjetniku - mo e biti slikar, glazbeni k ili ak humorist - koji je mnogo obeavao i dobro zapoeo, ali je nakon nekog vremen a posustao i beznadno zaglibio. A za to? Zbog ene, dragi moji, samo zbog ene! Ona ga je nevjerojatno sputavala, koila ga kad god je to htio poduzeti. Napokon je shvat io u emu je njegova nevolja i odluio se osloboditi tog kri a, te napasti - ene. Jedne besane noi ustane iz kreveta i uputi se prema vratima... ena je u kupaonici stajala pred zrcalom i umivala se. Sjenilo na onim kapcima uinil o joj se prejakim te je odluila promijeniti minku i sve ono to uz to ide: kremu, po dlogu, puder... Ne, ovako se vi e ne da ivjeti! Uzeo sam iz ormara najdeblju kravatu i zavezao je z a zastor. Valjda e izdr ati... ena je, ini se, ula kad sam se popeo na stolicu. - Ostavi se gluposti, Ephraime - povie - radije mi po-mozi zatvoriti rajsfer lus. Sto ti je sad najednom? VOLJENI MOJ LA LJIVAC Ni ta. Nije mi ni ta. Dva sata i trideset minuta. Moja ena stoji u kupaonici pred zrc alom i sprejem lakira kosu dok drugom rukom tra i rukavice koje su posve sluajno u kupaonici. Obje joj operacije zaudo uspijevaju. Izgleda da je gotova. Izgleda da je stvarno gotova. Traak nade u mrklom mraku. Moje strpljenje se ipak isplatilo. Uskoro emo biti kod Ubija na doeku Nove godine. Jest, ve je tri sata izjutra, ali s igurno u jo zatei nekoliko prijatelja u dobru raspolo enju. Puna energije, moja ena pr emje ta stvari iz crne torbetine u bijelu torbicu, baca jo zadnji pogled na zrcalo. Ja stojim iza nje. - A za to se nisi obrijao? - pita me odjednom. - Obrijao sam se, draga, prije mnogo, mnogo vremena, jo onda kad si se ti poela sp remati. Po ao sam se ponovo obrijati. Kad sam se pogledao u zrcalo, ugledao sam ispijeno, prerano ostarjelo lice progonjena ovjeka koga ivot nije tedio - lice o enjena ovjeka. Najbolja supruga na svijetu etkata je u pokrajnjoj sobi s noge na nogu sve dok je strpljenje nije izdalo. - Ta doi ve jednom! Uvijek te moram ekati! Zapravo Ephraima uope ne zanimaju po tanske marke, osim mo da za posve teoretsku mogun ost da ih zloupotrijebi radi sitnih prevara. Na primjer, za akciju "Post mortem" . Jedna od najuspjelijih ala njegova alter ega, hoh taplera Josselea, poiva na dosjetk

i kako da alje pisma po tom bez marke. Bilo je to vrlo praktino rje enje, ali je funkc ioniralo samo u zemljama kao to je Izrael, u kojima po ta vraa nefrankirana pisma po i ljaocu. Stvar je neobino jednostavna. Na nefrankiranoj kuverti treba samo zamijeniti adre se po iljaoca i primaoca, dakle umjesto adrese adresata treba ispisati adresu po ilj aoca i obratno. I to tada radi po ta? Odbija proslijediti pismo bez marke i vraa ga po iljaocu, koji j e u ovom sluaju zapravo primalac. Na alost, to je nakon nekog vremena shvatila i izraelska po ta. Dotle su meutim Ephraimove nefrankirane po iljke bile prosljeivane dalje prema posto jeim propisima i vraale se raznim "po iljaocima". Ali jednog se dana mom prefriganom supru niku potkrala kobna gre ka. Objavio je svoj genijalni izum u jednoj od svojih knjiga i prilo io detaljne upute za uporabu kako bi se cijela zemlja mogla korist iti tom moguno u tednje i racionalizacije. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Na alost, i po tanski slu benici itaju knjige i itanjem se izobra avaju. Sad vi e izrael po ta ne vraa nefrankirana pisma po iljaocu, nego ih dostavlja primaocu zajedno s rau nom. Ephraim je mirno primio na znanje propast svog sistema. U tome je, kako rekoh, b io njegov jedini i iskljuivi interes za po tanske marke. Inae ih ne sakuplja, navodn o zato to nema vremena za takve stvari. Zapravo on ni ta ne sakuplja. A to to su mu ladice pune kojekakvih nepotrebnih drangulija vjerojatno se ima pripisati samo n jegovoj navici da nikad ne baca stare stvari. Je li posrijedi praznovjerje? Stra h za stare dane? Bilo kako mu drago, auto mu je 25 godina star, a ofucana putna torba zvana Fifi prati ga ve 20 godina na svim putovanjima, iako je prije svakog puta mora popravljati, krpati, lijepiti i milovati. Jednostavno se ne mo e rastati od starih stvari. Kao njegova dugogodi nja supru nica, mogu rei samo to da mislim da je to potpuno u redu. KARIJERA JEDNOG KOLEKCIONARA PRETPUBERTETSKOG UZRASTA Prije otprilike tjedan dana primijetio sam da ne dobivam vi e po tu. Najprije sam po mislio da se promijenio po tar, tek sam juer sluajno otkrio pravi razlog. Kad sam u neuobiajeno vrijeme odlazio od kue, opazio sam malog Rieglera iz susjedne kue kako zavlai svoja dva tanka prstia u moju krabicu i otprve izvlai iz nje tri-etiri pisma. Kad me ugledao, pobjegao je glavom bez obzira. Zaputio sam se smjesta, sav zapjenjen od bijesa, do gospodina Rieglera, koji je ba stajao na kunim vratima. - to je? - upita me. - Pa eto - dobacim mu - va mi sin krade po tu. - Ne krade on nikome po tu. Dijete samo skuplja po tanske marke. -Kako, molim? - Slu ajte vi - razveze gospodin Riegler. - Ja ivim, hvala Bogu, ve 33 godine u ovoj zemlji i uinio sam neke stvari o kojima vrlo malo ljudi zna. Meu njima su dodu e i neki ministri. Govorim vam iz vlastita iskustva, ka em vam da vam danas uope ne vri jedi primati po tu. - A ako se radi o nekom va nom pismu? - Va nom? A to je uope va no? Je li vam mo da va no porezno rje enje? Ili je mo da va an poziv? Je li mo da VOLJENI MOJ LA LJIVAC va no to vam pi u pohlepni roaci koji od vasfehtaju novac? Vjerujte mi da va ne po te uop nema. - Ma kako ne bi bilo! - Nemojte biti sitniavi. Moj je brat bio trener karatea u vojsci i iznenada je do bio pismo da je imenovan za ambasadora u Zanzibaru. Potro io je itavo malo bogatstv o da kupi novu garderobu, i proitao je svu silu knjiga da se uputi u svoj novi dj elokrug rada. Nakon tjedan dana pokazalo se da je posrijedi bila alosna pogre ka, p a sad radi kao izbaciva u Zanzi-baru. Eto, samo toliko da znate to je uope va na po ta! - Bila ona va na ili ne, ipak bih rado proitao sva pisma koja dobijem. Okej? - Okej. Nastojat u nagovoriti sina da zadr i samo marke, a da vam najva nija pisma vr aa. - Ba vam hvala. Smijem li predati va em sinu kljui od moje krabice?

- emu? Neka se deko naui kako se skupljaju marke! U desnom d epu na hlaama Ephraim uvijek nosi, uz mini-apoteku, i jedan par fuldugas za. Tako se na maarskome zovu epii za u i. Mi smo u na oj obitelji prisili tim njegovim vjernim pratiocima nadimak fuldike i samo ih tako zovemo. Buka je naime smrtni neprijatelj Ephraimove du evne ravnote e. Zato su i u njegovu s veti tu, radnoj sobi, ugraena tapecirana vrata koja ne propu taju buku. Katkad ak i ne znamo je li na "gornji susjed", kako na a djeca i ja zovemo na ega "gospodara ti ine", uope kod kue. Zvuna kulisa koja danas prevladava u restoranima, diskotekama i drugim okupljali ti ma, pa i na svim drugim mjestima, ne postavlja samo rekorde u decibelima nego na m i svima probija u i. Meutim, Ephraim ima i za to lijeka. Kad, na primjer, d ez orkestar prijee u zaglu an f ortissimo, on mirno izvadi iz d epa svoje fuldike i nimalo se ne ustruava da njima zaepi u i. Zatim sjedi posve opu teno ovdje i sada, na svom mjestu, bez obzira na to t o se zbiva, tek se malo priglupo smje ka. Nije potrebno valjda ni spominjati da se on i nou, im legne u krevet, skloni pod o krilje svojihftildika. Zato smo se svi mi u na oj obitelji ve vi eput suoili s problem om kako da ga probudimo u sluaju opasnosti. Razumije se samo po sebi da ta elja da se iskljui i dobro ispava takoer potjee iz on ih mranih dana kad VOLJENI MOJ LA LJIVAC je morao bje ati i kad su koraci na stubi tu ili kucanje na vratima mogli znaiti smrt nu osudu. Ali tefuldike imaju i svoju smije nu stranu. Na a ki Renana probudila se jedne noi s v isokom temperaturom pa smo je morali prebaciti u bolnicu. Klju od auta bio je, na ravno, u d epu Ephraimovih hlaa. Rafi i ja stajali smo pred oevim i suprugovim vrati ma ne znajui kako da ga probudimo. Samo smo jedno znali: da je i tiho kucanje opa sno, jer svaki su anj pred vratima znai da Ephraim mora bje ati, ako treba i skoiti kr oz prozor, svejedno s kojeg kata. Rafi i ja cvrkutali smo mu pred vratima kao ptiice u proljee, i krije tali, ali sve to bez uspjeha. Fiildike su bile jae od nas. Rafiju je pala na um sjajna ideja da kroz kljuanicu pusti u sobu miris zelenog luka, ili da u duetu zapjevamo Radetzk v mar . Na kraju nam ipak nije preostalo ni ta drugo nego da ekamo da Ephi odspava do kraja kako bi se ujutro opet lijep probudio. Tek smo tada mogli odvesti Renanu u bolnicu, ali mirne savjesti jer smo znali da smo izbjegli multimedijalni ou vla snika fiildika. Tko god zna za ove okolnosti, sasvim e drukije do ivjeti i priu koju je Ephi napisao o jednom od svojih smrtnih neprijatelja. BUKA KAO PREDVIDLJIVI GOSPODARSKI IMBENIK Buka ne mora nu no dolaziti izvana. Strunjaci danas pretvaraju i stanove u proizvoaa buke. Tu je najdjelotvorniji jedan udesni ureaj koji vlagu izvana pretvara u buku iznutra. Bila je jesen. Vrlo vrua jesen. Bilo je tako vrue da je najbolja od svih ena u razg ovoru spomenula i rije "klima ureaj". - Sada? - upitao sam je. - U jesen? Ali moje pitanje nije se nje uope dojmilo. tovi e, pomalo te ko otvorila je novine oku pane znojem to su le ale na stolu, i upozorila me na oglas tvrtke "Pronto klima urea ji, dru tvo s ogranienim jamstvom" na pola stranice, u kojem se kovao u zvijezde na jnoviji model zvani " aputavi aparat": svje ina ljeti, toplina zimi, ti ina u svako go di nje doba, ti ina danonona. Pristao sam na njen prijedlog te ka srca. Do ao nam je osobno glavni in enjer tvrtke "Pronto", izvjesni lomo, da meu na im prozori ma odabere onaj na koji e se moi najbolje montirati njihov ureaj. Upozorio nas je n a specijalno ugraenu ruicu, takozvani "prigu iva", kojem je svrha da prigu i umove koji eventualno nastati kad se aparat ukljui. Sva e nas ta parada stajati 4999 ekela pl us 1500 ekela za monta u, sve to u gotovini i unaprijed. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Relativno visoku cijenu monta e lomo je obrazlo io jednogodi njom garancijom za rupu u zidu. Nakon nekoliko dana ureaj je instaliran. - estitam - ree mi Slomo. - Ovim ete ureajem biti... Ostatak njegovih rijei nije se u

od zaglu ne buke Boeinga 747 koji je upravo polijetao. Neko smo vrijeme stajali nepomini na na em priva tnom uzleti tu i slu ali to akustino udo od " aputavog aparata" prije nego to sam ipak b ja ljivo pripomenuo: - Prilino buno, je li? - Molim? - odvrati lomo. - Ni ta vas ne ujem. - Buka! - izderem se. - Buno je! - Kako? Gdje? Govorio je ne to i dalje, ali kako je u mojoj gimnaziji itanje s usana bio samo fak ultativni predmet, nisam nauio tu vje tinu pa nisam ni njega razumio. U kuhinji je tutnjava mla njaka bila donekle prigu ena. lomo mi je objasnio da je sva kom novom aparatu potrebno dan-dva da se navikne na novu okolinu. Ako sutra ujut ro budemo imali jo kakve zamjerke, mo emo ga slobodno nazvati, njemu e biti drago da ponovo doe. Ono to se te noi zbivalo u na oj kui mo e se slobodno prispodobiti najrasko nijim predst vama "Son et Lumiere". Ustajao sam svakih deset minuta, palio svjetlo i poku avao smanjiti buku ukljuujui prigu iva. Meutim, prigu iva nije ni ta prigu ivao, pa ni najb svih ena, koja je bivala pomalo histerina. Tje io sam se opepoznatom mudro u da se ov s vremenom na sve navikne, ali dok sam u dva sata u noi dr ao u ruci ruicu prigu ivaa, reagirao sam samo na maarskom jeziku, a to je kod mene uvijek znak nenadanog slo ma ivaca. BUKA KAO PREDVIDLJIVI GOSPODARSKI IMBENIK Nesmanjenu buku pratila je dodu e neka vrsta svje ine koja bi mi mo da pomogla da zasp im, da mi nisu s vremena na vrijeme dolazila djeca u sobu da mi se jecajui pritu e da ne mogu spavati zato to im se kreveti neprestance tresu. U tri sata obi la nas je sve redom najbolja od svih ena i podijelila nam epie za u i. T ada je tek oko nas nastala blagotvorna ti ina. Samo bi od vremena do vremena koji Boeing probio zvuni zid. U pet sati napisala mi je ena u notes koji smo razmjenjivali meu sobom: "Ovo udo vr aamo ujutro Slomi, jasno?" Odgovorio sam joj isto tako pismenim putem da smo ureaj platili gotovinom. Nijemi bolni krik koji sam vidio kako ga ispu ta pogodio me u samo srce. U trenutku iznenadnog nadahnua, odjurio sam do " aputavog aparata" i isk ljuio ga. Uinak je bio senzacionalan. Zrani je promet odjednom utihnuo pa smo usred ljetne t opline koja nas je obavila zaspali kao pijuni koji su se sklonili u zavjetrinu. Rano ujutro nazvao sam Slomu i rekao mu: - ujte vi, ovaj va klima ureaj... - Dobro, dobro - nije mi dao ni da dovr im. - Uzet emo ga natrag i vratiti vam punu cijenu. Pola sata nakon tog razgovora stigla su nam opet ona dva klipana, demontirala pa kleni stroj i izjavila da su spremni da nam zazidaju onu nebeskiplavu rupu u zid u za 500 ekela. Nisam se cjenkao. Ja znam gubiti. Trebalo nam je ne to vremena da se opet naviknemo na ti inu. Ali, kako rekoh, ovjek s e na sve navikne. Kad smo uskoro nakon toga posjetili jedan brani par i stupili u njihov ugodni, pr ohladni stan, zauli smo odjednom poznatu tutnjavu Boeinga 747 to se upravo sprema uzletiti. VOLJENI MOJ LA LJIVAC - Ovo su nam ba danas prije podne montirali - dovikne mi kuedomaica. - Ali ve smo ob avijestili firmu "Fronto" da im vraamo aparat. Izgubit emo samo novac koji smo pla tili za monta u. Ipak, i to je bolje... Pregledao sam ureaj. Ruica prigu ivaa bila je slomljena. Kad sam Slomu pritisnuo uza zid u njegovu uredu, oajniki je nastojao izvui se iz mo g vrstog stiska. Ipak, oslobodio sam ga tek kad mi je priznao: - Na tim klima ureajima ne mo e ovjek ni ta zaraditi -prostenjao je. - Previsoke su ca rinske da bine i porezi. Jedino na emu se mo e zaraditi, to je na monta i i zazidavanju rupa. Zavrnuo sam mu ruku na leda i odgurao ga do skladi ta. Moje su se sumnje obistinil e - sav se inventar sastojao od jednog starog motora Boeinga. Tu su sjedila ona dva klipana i vakala sendvie sa salamom.

Slomo obori glavu i ree: - Da, istina je, prodajemo uvijek isti ureaj koji onda sutradan demontiramo. Pa, moram valjda i ja od neega ivjeti. Imam enu, djecu, prijateljicu.... Nikom nije bilo jasno za to je tvrtka "Pronio klima ureaji, dru tvo s o. j." ipak usk oro nakon toga bankrotirala. Naknadna je istraga ustanovila sljedee. Slomo je prodao svoj " aputavi aparat" u Bat Jam, najstarijem stanovniku tog nasel ja, jednom od najstarijih doseljenika uope. Sutradan je uzalud ekao cijeli dan na uobiajeni telefonski poziv. Kad se ni nakon dva dana ni ta nije dogodilo, lomo je u panici sam nazvao kupca i upitao ga: - Nije li vam aparat mo da malo prebuan? BUKA KAO PREDVIDLJIVI GOSPODARSKIIMBENIK Sijedi mu je pionir odgovorio: - U petak, na alost, nemam vremena. ovjek je bio gl uh kao top. I tako je lomin jedini Boeing povuen iz prometa. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Ephraim je pragmatik koji vrsto stoji s obje noge na tlu injenica. Stoga dr i i da r azborit ovjek ne mo e ostati ravnodu an na praznovjerice. Ne mora ba u njih vjerovati, ali ne bi bilo pametno da se uope ne obazire na njih. Treba znati nekoliko osnov nih pravila i strogo ih se pridr avati. Ostalo nije va no. Meu njima je, recimo, arobni e anj koji se nosi u d epu na kaputu ili u lisnici, a koji jami uspjeh gotovo sto posto. Nije stoga udo to se Ephraim pred svaku svoju premij eru oboru a svje im e njakom koji ga titi od eventualnog neuspjeha, a u stanovitim prigo dama ubla ava ak i dr anje zlobnih kazali nih kritiara. Kad je Topol na meunarodnom filmskom festivalu u San Francisku nestrpljivo ekao pr ogla enje pobjednika, zaudio se videi svog inae nervoznog prijatelja kako mirno sjedi na svom mjestu u dvorani. Usred napete ti ine Ephraim je apnuo Topolu: - Ja sam ti potpuno miran jer ne vjerujem u uda. Osigurao sam se e njakom protiv uro ka. - Pa izvadi iz d epa na kaputu spasonosni e njak i nadoda: - Nije dovoljno moliti . ovjek mora ne to i poduzeti. Nije potrebno valjda ni spominjati da je Ephraimov film Salah Sabati s Topolom u glavnoj ulozi uskoro nakon toga osvojio prvu nagradu. - Eto vidi kako e njak djeluje - komentirao je Ephraim ishod natjecanja, i ponio sa sobom zaslu nu amajliju i na dodjelu Zlatnog globusa u Los Angeles. Za gala primanje morao je posud iti crni frak, i dakako da je odmah premjestio iz d epa u d ep i e anj koji mu je donio sreu. Mo da se e njak u fraku osjeao jo oba-veznijim da mu donese sreu pa je Ephraim prilikom osvojio ak dvije prve nagrade. " Meutim, u svom pobjednikom slavlju Ephraim je zaboravio kome ima zahvaliti te sv oje uspjehe. e njak je svoje uinio, e njak mo e otii... Nakon nekoliko godina nominiran je drugi Ephraimov film za jedan od pet stranih filmova to su u li u naju i izbor za Oscara. Pratila sam tada mu a u Los Angeles. Kad s mo stigli u taj grad, ustanovili smo, na Ephijev u as, da smo udotvorni e njak zaborav ili kod kue. Poku ali smo u posljednji as pribaviti jedan e anj kod lanova lokalne ido e opine. Kasno smo se sjetili. Ephraim je bio oajan to je tako nepromi ljeno stavio n a kocku svog Oscara. Duboko deprimiran, odjenuo je opet posueni frak, turio ruku u unutarnji d ep i - gle uda! Onaj sitni, uspje ni e anj ostao je skriven na tom istom m jestu jo od dodjele Zlatnog globusa! Ni dan-danas ne znamo protumaiti taj fenomen. Zar je mogue da nitko nije sve te pu ste godine posudio taj frak zbog njegova posebna kroja? Ili se mo da sudbini svidi o Ephraimov film pa se smilovala zaboravljivom autoru? Tko zna? Na kraju Ephraim nije dobio Oscara. Pri dodjeli nagrade, na pozornicu je stupila arobna starleta i objavila: "...and the ivinner is... Vittorio de Si-ca!" Zapljeskali smo tom iz vanrednom talijanskom re iseru koji je vi e puta prije toga odnio Ephraimu \ \ f ,f VOLJENI MOJ LA LJIVAC meunarodne nagrade ispred nosa, ali je Ephraim, zaudo, vrlo lako podnio poraz i apn uo mi: - Mo da je taj mangup uzeo vei e anj nego ja? Ni praznovjerje nije vi e to je nekad bilo .. Ipak se jo dugo nakon toga nismo oslobodili te iste praznovjerice. Prije praizved

be komada Bila je to eva u ziiri kom kazali tu (Schauspielhausu) Ephraim me bio zamol io da ponesem e njak iz Izraela. Zaboravila sam na to, ali se nisam usudila priznat i da sam zaboravila. im sam stigla u hotel, pred samu premijeru, naruila sam telef onski da mi donesu u sobu kavu i kola sa e njakom. Konobar nije uope htio od mene pri miti napojnicu... Na e praznovjerje ne zavr ava na e njaku. Jer sigurno je sigurno, a ni ta ne mo e ovjeku diti ako se bar donekle razumije u te stvari. Kad ste ve oti li od kue, osobito po poslu, nemojte se nipo to vraati, ak i ako ste to zaboravili. Naime, ako ponovo prekoraite prag u suprotnom smjeru, to vam je isto kao da ste naruili kakvu nezgodu. Ili ono staro, proku ano pravilo koje ka e da desna noga donosi sreu, a lijeva nesreu. Stoga morate izai iz kue ili stana samo desnom nogom - ali to ionako zna ve svako dijete. A kad vam crna maka pretri preko puta s lijeve na desnu stranu? Onda je dovoljno d a samo priekate da se pojavi maka neke druge, povoljnije boje. Jednom sam, u nastupu iskrenosti, upitala Ephraima: - Ma reci mi, molim te, zar ti zbilja vjeruje u te besmislice? VOLJENI MOJ LA LJIVAC - Jasno da ne vjerujem - odgovorio mi je on smijuckajui se, ali se odmah zatim za mislio i nadodao: - A za to su onda o svemu va nom u mom ivotu odluivale same neobja nji ve sluajnosti?... PRAZNOVJERJE NIJE LUKSUZ Sad kad sam teoretski ve djed, osjeam se du an odati svojoj okolini tajnu koju sam s ve dosad krio pod maskom trijeznog intelektualca koji nosi naoale. Patim, od ru nog poroka. Vjeito se kladim sa samim sobom. I to se kladim hoe li ne to ispasti dobro ili ne. Prvi simptomi te kladilake strasti javili su se kod mene ve kad mi je bilo devet g odina. Kad god sam i ao u kolu, hodao sam samo po rubu nogostupa i tako sam jednog dana do ao na ideju da se okladim sa samim sobom. Ako mi se posrei da normalnim kru pnim koracima ne stanem ni na jednu poprenu crtu na rubnjacima, profesor nee otkri ti da sam zaboravio napisati matematiku zadau. I zaista, nisam stao ni na jednu po prenu crtu, a profesor je toga dana bio bolestan. Tako je to poelo. Kad mi je bilo etrnaest godina, te sam dakle bio na jednoj od prekretnica u ivotu, silazio sam jednog dana iz na eg stana na etvrtom katu i bacio sve na jednu kartu: ako posljednja stepenica na stubi tu bude neparan broj, okladio sam se sa samim s obom da e se ostvariti cilj moje udnje, to jest ona e se plavokosa djevojica iz prao nice preko puta na e kue zaljubiti u mene preko u iju. Jo se i danas sjeam te posljednj e stepenice. Bila je sto dvanaesta. Nisam, se stoga usudio pribli iti Jolanki i na a je ljubav zavr ila onako kako je stubi te presudilo. PRAZNOVJERJE NIJE LUKSUZ Ponekad me ta moja manija za klaenjem i nadjaala, napose u Drugom svjetskom ratu. Jednog ki nog popodneva, na dunavskom keju u Budimpe ti, odnio mi je olujni vjetar e ir s glave i, dok sam trao za njim, okladio sam se sa samim sobom: ako ga uhvatim p rije nego to padne u rijeku, Hitler e izgubiti rat. I uhvatio sam ga prije nego to je pao u rijeku. Ostalo je povijest. To ne znai da sam ja zapeatio sudbinu Treeg Re icha. Pa ipak... Nadao sam se bio da u se s godinama oduiti od tog klaenja, ali je zapravo bivalo sv e gore i gore... U svemu tome igraju ulogu i neki ljudski elementi. Tako se, recimo, etam i opazim jednog drugog etaa kako mi dolazi u susret i odjednom me do sr i kostiju pro me osjeaj : ako stignem prvi do uline svjetiljke koja nas dijeli, izraelski ekel nee devalvir ati. Takva odluka iziskuje od oz)jeka krajnju korektnost, jer je, naravno, zabran jeno ubrzati korak. ovjek smije u najboljem sluaju hodati malo du im koracima, takoz vanim "aerodromskim" koracima, kojima na aerodromu hodate da biste meu prvima sti gli do zrakoplova i ugrabili mjesto do prozora. Ne to mi se slino dogaa i u autu. Mislim na "okladu bez koenja". Ta se oklada sastoji u tome da se voza polako pribli ava crvenom svjetlu na semaforu kako bi stigao do njega u trenutku kad se upali zeleno svjetlo. Ako mu to poe za rukom, godinu se d ana ne mora brinuti za svoje zdravlje. Inae je to test koji iziskuje od ovjeka jak e ivce. Jednom -upravo sam se bio okladio da e mi obitelj ostati iva i zdrava - nal

etio sam na crveno svjetlo koje se tek u posljednji as pretvorilo u zeleno. Ve sam na kri anju morao obrisati ledeni znoj sa ela. Ali djeca su mi bila zbrinuta. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Zatim postoji jo i "klaenje na Golfove". Kao to mu i samo ime ka e, to se klaenje sast oji u tome da se pogodi broj automobila te marke koje e ovjek sresti na putu od Te l Aviva do Herzlije. Kada dobijete tu okladu nekoliko puta za redom, ne mo ete a d a ne priznate sami sebi da ste rezultat mo da i unaprijed znali. Pa ta onda? U tom je sluaju to tek jedna kontrolirana oklada. Ovda-onda mo e si ovjek priu titi i gdjekoju sitnu pre-varu. Kad se, recimo, moram za ustaviti pred crvenim svjetlom na semaforu, gdjekad oborim pogled kako bih ga di gao tono u trenutku kad se pojavi zeleno - ne mo e mi ipak nitko zabraniti da naas z irnem na semafor. Nijedan razborit ovjek ne srlja u opasnost. Samo se jednom ivi. Nego, evo to mi se dogodilo pro log ponedjeljka. Vozio sam se liftom do 11. kata ne bodera Salom i sklopio vrlo riskantnu okladu sa samim sobom. Pritisnuo sam gumb, zatvorio oi i brojio katove ne gledajui svijetlee brojeve to su se smjenjivali. Pre dmet oklade bio je ni vi e ni manje nego sudbina na e zemlje: "Ako budem dobro broji o do 11. kata, napokon emo sklopiti mir s na im arapskim susjedima." Brojio sam neo bino pozorno - i doista, kad sam otvorio oi, lift se ba zaustavio na 11. katu. Vrij edi i obratno: kad se lift zaustavio na 11. katu, ja sam otvorio oi. Bija e to dobr o usklaen, potpuno uvjerljiv rezultat, pobjeda na svim linijama. Nadam se da e budui nara taji znati cijeniti to sam uinio za mir na Bliskom istoku. Nije samo nedru tveni Ephraim kriv to ja nisam ba na glasu kao dobra kuedomadca. Meuti m, pomirila sam se ve s tim da nisam kadra iskobinirati jelovnik kao kuhar sa tri zvjezdice, uspje no ga realizirati u kuhinji i servirati. Ephraimovo dobro poznato mi ljenje o tome glasi: "Najbolja od svih ena rado kuha, s amo ne kuha dobro. Ja-bih radije da je obratno." Ne, moje se kuharsko umijee nije osobito razvilo, iako sam pribavila najmodernije kuhinjske aparate i opskrbila se meunarodnom bibliotekom kuharica, koja, ako se ne varam, nema prave konkurencije na Bliskom istoku. Imam ak tri maarske kuharice. Sudbina mi u tom pogledu oito nije sklona, ali valjda me zato obdarila nekim drug im darovima. Ephraima ni najmanje ne smeta moje manjkavo kuharsko umijee. On ne treba ni rafin iranu kuharicu ni vrsnu kuedomaicu. Ne treba ak ni goste. Mom je voljenom mu u, kao to sam ve vi eput spomenula, jelo tek obveza radi odr avanja ivota, a za to mu doista ni su potrebni gosti. Ephraim tvrdi jasno i glasno da je on sam sebi najbolje dru tvo. Ali to nipo to ne z nai da je mizantrop. Njega privlai u najmanju ruku polovica ljudskog roda. esto mi govori kako on zaista nema vremena za traeve. Tonije reeno, dosauje se u svakom veem druVOLJENI MOJ LA LJIVAC tvu. Kao diskretno upozorenje na opasnost koja mu prijeti, u njegovoj radnoj sobi visi na zidu ploica na kojoj pi e krupnim crvenim slovima: "Trenutno me, na alost, ni najmanje ne zanimaju niije ivotne prie!" Kako je Ephraimov glas pretih i preblag da bi mogao biti u sredi tu pozornosti, ob ino na domjencima izabere potencijalnog slu aoca pa se povue s njim u kut gdje e ih o stali gosti najmanje smetati, te povede ap-tom s njim raspravu o mrtvaki ozbiljnim temama. S vremena na vrijeme oku am sreu pa mu dobacim: "Molim te, donesi gostima pie", ili: "Ephraime, netko zvoni na vratima!" Meutim, on me tada uope ne uje, toliko se zadu bio u razgovor. Nedavno sam do ivjela ne to jedinstveno. Upravo sam do la s punim pladnjem iz kuhinje u dnevnu sobu i bacila letimian kontro lni pogled na kut u kojem Ephraim najradije s nekim apue. U kutu nije bilo nikoga. Najboljem od svih mu eva nije bilo ni traga ni glasa. Iznenada ugledam priliku svoga supru nika, u su-perelegantnoj, arenoj pid ami, kako o dlazi na prstima uza stube u svoju radnu sobu. Zaas se izgubio iza debelih, tapec iranih vrata u uenoj ti ini. Gosti su, sreom, upravo vodili ivu debatu o znaenju prostitucije za budue nara taje pa nisu ni primijetili da nema domaina. Osim toga, ve su i navikli da ga nema. Ja sa m pak te veeri zakljuila da smo nas dvoje ipak bolji gosti nego domaini.

Ali ni to uvijek ne tima. Kad Ephraim napokon popusti pod mojim sna nim pritiskom i udovolji mojoj VOLJENI MOJ LA LJIVAC elji da provedemo zgodnu veer s prijateljima, ubrzo nakon njegova dolaska u dru tvo zanijeme poticajni razgovori i ivahno askanje. Zaas se povedu smrtno ozbiljne raspr ave ili se nane diskusija o ekonomskoj situaciji. Ephraimovo aputanje djeluje zara zno, dobro se raspolo enje raspline, vedra glazba utihne, i svi se rano raziu poti te ni kuama a da i ne znaju za to. Ja znam. Ja sam udata za humorista. LJUBI BLI NJEGA SVOGA I SAMA SEBE Zapravo ja nemam ni ta ni protiv njega ni protiv nje. On je simpatian, utljiv ovo, a ona je armantna, bogato nadje-vena enica. Oboje su orijentalnog porijekla, oboje p o teno rade i ispunjavaju la ne porezne prijave kao i svi ostali. Kad nam dou u posje t, mi ih ponudimo ajem ili kavom, pretre-semo svjetsku situaciju i sjedimo tako as kajui ili zijevajui do dva sata u noi. Poslije uvijek imam osjeaj da sam pro-traio dr agocjeno vrijeme. Na ovo prilino beznadno stanje bili bismo se ve odavno navikli da nije jo ne to drugo posrijedi. Sjedim ja tako s najboljom od svih ena za veerom. Iznenada nam se pogl edi susretnu i oboje uzviknemo u isti mah: - Spiegelovi! I zaista. Evo njih. Dolaze nam nepozvani, jer mi njih nikad ne pozivamo, a ini se da oni uope ne primjeuju da mi njima nikad ne dolazimo nepozvani. Dolaze nam posve neformalno, ba kao to se posjeuju dobri prijatelji, i ostaju sjedi ti kod dobrih prijatelja sve do dva sata u noi, pijuckajui kavu ili aj, askajui ili z ijevajui. Neko smo vrijeme mislili da vrijeme njihovih posjeta ovisi o mjeseevim mijenama, ali pokazalo se da nije tako. Na je instinkt mnogo pouzdaniji od mjeseca. LJUBI BLI NJEGA SVOGA I SAMA SEBE Moja ena, na primjer, prie prozoru i onju i zrak kroz prozor: - Sparno je. Vrijeme je za Spiegelove. Ili meni za dorukom iznenada padne na pamet: - Pipa je u kupaonici kapala cijelu no. Doi e nam Spiegelovi. Ima jo i nekih drugih znakova na koje se mo ete osloniti. Tako sam jedne veeri odjed nom osjetio kako me iga u lijevom koljenu, to je bio dovoljan razlog da odemo u ki no. U kinu smo sreli Spiegelove. Drugi put su nam se u vrtu poeli rojiti letei mravi. Problijedio sam, zaepio nosnic e vatom i nazvao Spiegelove da im ka em: - Samo sam vam htio javiti, ciha, da smo mi oboje, ena i ja, khr, khr, dobili te ku gripu. Stalno ki emo i ka ljemo. Ciha, khr, khr! - To se ba lijepo poklopilo - zauo sam iz slu alice promukli, nazalni glas gospoe Spi egel. - I mi isto tako samo ki emo i ka ljemo, pa smo vam htjeli javiti da neemo doi, ciha. Ali, ako i vi ve imate gripu, skoknut emo naas do vas, khr, khr, ciha! Budui da sa Spiegelovima ne mo ete izai na kraj takvim primitivnim sredstvima, izmis lili smo malo rafiniraniju metodu. Naizmjence stra arimo na prozoru. Tko prvi spaz i Spiegelove kako dolaze, odmah fune, a na taj se znak gase sva svjetla u kui i su spre e dah. Neki dan smo prvi put proveli svoj naum u djelo, ba kad sam ja bio na stra i. im sam opazio Spiegelove, funuo sam, sva su se svjetla pogasila, svi smo u utjeli i ukoili se. Spiegelovi su dotle bili stigli do vrata na eg stana i pozvonili. Mi smo se bez da ha pribili uza zid. Spiegelovi su opet VOLJENI MOJ LA LJIVAC pozvonili, pa malo poekali, pa opet pozvonili, pa opet malo poekali, pa opet pozvo nili. Tad smo uli kako je gospoda Spiegel odahnula i rekla: - Hvala Bogu, nisu kod kue! Diskusija o radnom vremenu trgovina nije tek od juer tako estoka. Graanin Kishon, n a primjer, poodavno ve vodi svoju osobnu borbu za za titu osnovnih ljudskih prava. Gotovo u duhu Franza Kafke. A poelo je to ovako. Graanin Kishon je godine i godine stalni gost gradskog kupali ta, ponajvema iz medic inskih, ali i iz statistikih razloga. Na kraju krajeva, mjerodavni instituti jame

plivau na duge pruge dug ivot. Samo to Eph-raim ne skrbi o svom zdravlju ujutro, o podne ili poslije podne, nego tono deset minuta prije kraja radnog vremena uvara k upali ta, kad se ovaj ve uvelike sprema da poe kui. Iz dana u dan graanin Kishon inzis tira na svom zajamenom pravu da iskoristi do maksimuma onih dragocjenih deset min uta, koliko god uvar strogo gledao na svoj sat. Za njega je graanin Kishon postao crvena krpa, terorist u dokolici, naru itelj njegova obiteljskog mira. Iz dana u dan izlazi tom jadniku pred oi topla i mirisna veera, koja se svakom nov om Kishonovom rundom u bazenu ohladi za koji stupanj. Iz veeri u veer vodi se ta n ijema borba za ljudska prava pred oima tog najfrustriranijeg od svih uvara kupali ta . U stvari, nema to nikakve veze sa zdravljem ni sa sportom ni s tim uvarom kupali ta . Ne, to se isto dogaa na svim onim mjestima na svijetu na kojima se Ephraim poja vi. Rije je o ideolo kom pitanju. Po EphVOLJENI MOJ LA LJIVAC raimovu konzervativnom mi ljenju, ne radi se samo o tome da je mu terija teoretski u vijek u pravu. Ne, nego to se mora i praktiki uvijek iznova dokazivati, a radno s e vrijeme mora strogo po tivati. Pa i na drugim se ivotnim podrujima Ephraimov osjeaj za vrijeme mo e smatrati prilino fleksibilnim, pristojno reeno. On se vrlo nerado podvrgava tiraniji sata i radije ga prilagoava svojim osobnim probicima ili trenutnim poslovima. On se dr i neke sv oje osobne tonosti. Na sastanke u restoranu, na primjer, principijelno kasni jer mu jelo ionako nije va no, a juha je sigurno i opet prevrua. U kino, naprotiv, voli poraniti samo da ne bi propustio reklamu "Marlboroa" i dr ugih arenih mamipa-ra. Ephraim smatra da je to uvijek osebujan do ivljaj zato to je reklamiranje cigareta na televiziji zabranjeno pa se jo samo u kinu mo e vidjeti. Stoga se ponekad dogaa da dobro raspolo eni Ephraim, po to se nagledao konja kako pu i, naglo ustaje sa svog mjesta i uveseljava dru tvo primjedbom da ostalo mo e pogledat i i kod kue na televiziji. Na primanjima njegova tonost ovisi o njegovu raspolo enju i broju nazonih zgodnih dj evojaka. Kad ga poslije pitam to ima od toga da zaljubljeno gleda ljepotice oko s ebe, on mi odgovara: - Ja jesam o enjen, ali nisam slijep. Na obiteljske skupove otac Ephraim dolazi tono u isto vrijeme kad i njegova djeca , koja redovito kasne. Ipak, glavni problem nije vrijeme dolaska nego vrijeme odlaska. KOME ZVONCE ZVONI Kazali na je predstava bila zapoela u osam a zavr ila ne to prije jedanaest. Nije nam s e jo spavalo. Neodluno smo vrljali jarko osvijetljenom ulicom. - Hajde da popijemo jo aj prije spavanja - ree mi najbolja od svih ena. - Bilo gdje. U li smo u prvi kafi, mali, intimni lokal s diskretnom neonskom rasvjetom, blistavi m aparatom za espresso kavu i dva konobara koji su se upravo presvlaili. Uz nas j e u lokalu bio jo samo jedan elavac koji je prljavom krpom brisao ank. Kad smo u li u kafi, pogledao je na svoj sat i dobacio ne to nerazumljivo jednom od one dvojice k onobara, koji je nato opet svukao sako i obukao bluzu neodreene boje, iako je nek ad zacijelo bila bijela. Zrak bija e nabijen socijalnim problemima. Ali mi smo se pravili da je to sasvim n ormalan zrak, pa smo sjeli za jedan stol. - aj, molim - naruio sam neusiljenim glasom. - Uvije alice aja. Konobar je najprije oklijevao, a onda je otvorio kuhinjska vrata i upitao demons trativno zlovoljnim glasom: - Je li voda jo vrua? Dotle je onaj drugi konobar na terasi gurao i slagao stolove odlunim i preciznim pokretima, reklo bi se da tim stac-cato zvukovima skandira neumoljivo protjecanj e vremena. VOLJENI MOJ LA LJIVAC aj se malo izlio iz alica kad ih je prvi konobar tresnuo pred nas. Poku ali smo bezb ojnu tekuinu upornim mije anjem malko zagrijati. - Pardon! Bio je to elavac. Podigao je pladanj s obje na e alice sa stola i skinuo neisti stoln

jak. AH nije ni stol bez stolnjaka bio ni ta bolji. Prvi se konobar nastavio presvlaiti i stao na vrata u svojoj plavoj ki noj kabanici . Reklo bi se da ne to eka. Drugi je konobar pokupio prljave stolnjake i ugasio neo nsku rasvjetu. - Mo da bi oni htjeli da mi odemo? - apnem svojoj eni. - Je li to mogue? - Mogue je - odvrati mi ona aptom. - Ali moramo se praviti da to ne primjeujemo. aputali smo i dalje u polumraku i pravili se da ni ta ne primjeujemo. Tanjuri s raunom koji mi je uskoro zatim konobar u ki noj kabanici gurnuo pod nos, maknuo sam na s tranu. elavac je skinuo elegantni e iri moje ene s vje alice i stavio ga nasred na eg s a. Ona mu se ljubazno nasmije i i ree: - Hvala vam lijepa. Imate li mo da kolaa? elavac je zinuo i ukoio se, a onda se okrenuo onom drugom konobaru koji se e ljao pre d velikim zrcalom na zidu. Vladao je grobni muk. Tad se prvi konobar, onaj u pla voj ki noj kabanici, izgubi i ponovo pojavi baciv i nam na stol nekakav sirasti grum en koji se sav izmrvio od udarca. Potom je zazveala i vilica. Mojoj su se eni toli ko ruke tresle da joj je vilica ispala na pod. Kako nije imala hrabrosti zatra iti od konobara novu vilicu, zatra io sam je ja u njeno KOME ZVONCE ZVONI ime. Kad bi se pogledima moglo ubijati, svaka bi lijenika pomo bila stigla prekasno . Neonska se rasvjeta nekoliko puta za redom gasila i palila. To je izazvalo zgodn e svjetlosne efekte koji nas se ipak nisu previ e dojmili. Isto nas je tako ostavi la ravnodu nim injenica da se elavac upravo tada morao uvjeriti da roleta na ulaznim vratima dobro funkcionira. Iz kuhinje je do la neka stara, grbava vje tica s kantom i metlom u rukama i poela pr ati pod. Ne znam za to je poela ba od na eg stola. Ipak, da joj ne bismo smetali u rad u, podigli smo noge u zrak i dr ali ih tako sve dok vje tica nije oti la dalje. Poe ljani je konobar dotle bio podigao gotovo sve stolice na stolove. Zapravo su mu jo samo na e stolice nedostajale. - Za to nam ne ka u da odemo? - upitam enu, koja u ovakvim prigodama obino zna odgovo r na svako pitanje. - Zato to nas ne ele dovesti u nepriliku. Na Orijentu je pravo svakog gosta svetinja, jo i dan--danas. Tradicija se ne mo e s amo tako prekr iti. Prvi je konobar ve stajao vani, na ulici, odakle nas je hrabrio pogledima da kren emo. Drugi je konobar upravo pomagao elavcu da obue ogrta. elavac je otvorio crni or mari na zidu i sa dvije odmjerene kretnje rukom ugasio sva svjetla u lokalu. Slje deeg trenutka osjetio sam na leima dodir stolice. - Mogu li dobiti koji asopis, molim lijepo? - zauo sam svoju enu. Potra io sam joj ru ku pipajui u mraku i stisnuo joj je u znak priznanja. Netko upali ibicu. Pri njenu slaba nom svjetlu vidjeli smo elavca kako nam se primie i govori: - Fajront. Zatvaramo u pono. VOLJENI MOJ LA LJIVAC - Pa dobro, za to nam to niste odmah rekli? - upitam ga. - Otkud bismo mi to mogli znati? Stolice su nam skliznule niz leda, ustali smo i iza li po skliskom podu na ulicu. Po to smo jo askom mirkali pri svjetlu uline svjetiljke, pogledali smo na sat. Bilo je tono 9 do 12. Lindu Prvu pregazio nam je auto upravo pred na om kuom u Afeki. Jedina nam je utjeh a bila da je ta na a voljena kujica bila do ivjela ve biblijsku starost od 12 godina i da smo joj takvu lijepu smrt samo po eljeti mogli. Tako smo bar nastojali uvjeri ti sami sebe, iako nam to nije mnogo pomagalo. Ukratko, ivi smo se isplakali. Kad se to dogodilo, ja sam ba bila u vicarskoj. Uoi dana kad sam odlazila kui, uprav o dok sam spremala stvari za put, primila sam tu jobovsku vijest. Sa mnom je bil a moja ki Nana pa smo obadvije, onako ucviljene, odluile da se ne vraamo kui u Izrae l bez isto onako neodgojene, arobne ivotinje koja se jo nije dr ala reda u kui kao to e bila na a Linda Prva. Meutim, na li smo se pred gotovo nerje ivim logistikim problemim a. U vicarskoj se psi mogu nabaviti jedino kod ovla tenih uzgajivaa pasa. I tako je poela na a trka s vremenom jer smo ve za sutradan imali rezervirane avionske karte.

- Bez Linde Druge ja se ne vraam ni za ivu glavu -uvjeravala me uplakana ki. Nazval e smo Ephraima, iji glas nije zvuao mnogo vr e od na ih. - Prestanite jadikovati! - obrecnuo se moj mu na mene. - Potra ite radije Lindinu sestru blizanku. Raunam na vas. Pribavili smo to smo br e mogli glavni katalog vicarskih uzgajivaa pasa, neku vrstu p seeg Playboya, s fotografijama pasa koji se nude na prodaju. Izabrali smo jednoga koji je izgledao najsliniji Lindi, to nije bilo ba VOLJENI MOJ LA LJIVAC lako zato to Linda nije bila sasvim istokrvno pseto. Usred noi pozvonile smo na vra tima i probudile uzga-jivaicu koja je stanovala na oko tri sata vo nje autom od Zur i eha. Na mjeseini smo razgledale nekoliko vrlo zgodnih tenaca i zaljubile se u tene koje nas je neobino kooperno gledalo ispod svojih i ki. To dodu e nije bila blizanka na e Lin e nego blizanac, ali smo se zato nadale da tako bar neemo imati problema s "tjera njem". Pozama na svota od 1500 vicarskih franaka promijenila je vlasnika te sudbono sne noi, a uzgajivaica je dotle kovala u zvijezde "Maksimilijanove" kvalitete kao potomka dugog niza predaka istokrvnih "maltezera". Sutradan ujutro\obavile smo jo sve administrativne formalnosti potrebne za uvoz jednog ivog bia u Izrael. Napokon smo se posve iscrpljene zavalile na svoja avionska sjedala. Za sve vrijeme leta grijalo nas je ispod pokrivaa na krilu bijelo tene i spavalo kao anelak. Nakon nekoliko tjedana napornih nastojanja da na eg malog Maksa nauimo da se dr i red a u kui, posjetili smo neke prijatelje. Sluajno smo se u razgovoru s njima dotakli i rasnih pasa. Jedan je od na ih prijatelja spomenuo kako istokrvni psi nerijetko pate od "kompleksa jednog jajeta" te da stoga ne mogu imati mlade. Br e-bolje smo se prestra eni vratili kui da izbrojimo Maksova jaja. Ponovo smo ustanovili kako je Maks prekrasno stvorenje, ali da nema oba jajeta. Ja sam se dodu e osjeala prevarena, ali sam bila spremna pomiriti se sa situacijom. Meutim, Ephraim je ogoreno inzistirao na drugom jajetu. - Nije meni do Maksovih mladih - objasnio mi je. -Ja se borim za svoja potro aka pr ava. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Nije ga umirilo ni moje upozorenje da se sporom s uzgajivaicom nee broj Maksovih j aja udvostruiti. Ako Ephraim ne to ne mo e trpjeti, onda je to da bude prevaren, svej edno da li za dva-tri pfeniga ili za jedno jaje. Stoga sam za svog sljedeeg boravka u vicarskoj obavijestila o tom skandalu oko jed nog jajeta tamo nji savez uzgajivaa pasa, iako nam nije bilo ni nakraj pameti vraati Maksa, jer je on u meuvremenu postao punopravni lan obitelji Kishon. Odgovor je saveza stigao brzo i pouzdano - nije bilo dvojbe da smo u pravu, pa e nam biti vraena polovica svote. Ubrzo nakon to sam nazvala uzgajivaicu, 750 franaka bilo je na na em bankovnom raunu. - Pravda je pobijedila - zadovoljno je objavio moj vitez bez straha i mane. - Sa d jo moramo samo jedno-jajanom Maksu pronai odgovarajuu ivotnu dru icu da ne dobije ko pleks manje vrijednosti. Reeno, uinjeno. Kod iste uzgajivaice naruili smo "nevjestu za Maksa" i nakon nekolik o tjedana stigla je specijalnom po iljkom slatka, mala maltezerica s neobino crnom prastom nju kicom i dugim i kama nad krupnim okruglim oima. Maks je odmah uspostavio ko ntakt s Lindom Drugom, ali zbog poznatih, delikatnih razloga njihov je flert ost ao bez posljedica. I tako su njih dvoje ostali samo dobri prijatelji. Njihovo je parenje ipak urodilo plodom: Ephraimovom priom o na oj prelijepoj Lindi Drugoj, za kojom jure nebrojeni psi iz na eg susjedstva s jezikom ispla enim do zemlje. SEKSAPIL NA SVE ETIRI Tog je dana Linda iznenada poela pokazivati zanimanje za druge pse, skoila je na p rozor kad bi koji pas prolazio ispred kue, i revno mahala repom, a kadikad bi ak i dvosmisleno zalajala. Igle: vani ispod prozora okupili su se malo-poma-lo svi p si iz susjedstva, ma ui repovima, cvilei i nju kajui oko sebe kao da ne to tra e. Zubi, emi njemaki ovar koji je ivio na drugom kraju ulice, upao je ak preko stra nje terase u na u kuu pa smo ga morali silom odstraniti. Raspitali smo se malo kod Dragomira, meunarodno priznatog dresera pasa iz Hrvatsk e. On nam je objasnio stvar: - Za to vi uzbueni, emu? Kuja se ganja.

to se kuja? - bezazleno ga priupita najbolja od svih ena, koja se ne razumije n ajbolje u strunu terminologiju. -Kamo bi to ona htjela? Dragomir se utee djejem jeziku i gestikulaciji: - Fuki-fuki! Zenkica tra i mu kia. Kopulacija hop-hop! Sad smo bar bili naisto. Dotle je i na oj djeci ve ne to od toga upalo u oi. - Tata - upitao me moj sin Amir. - Za to bi Linda htjela van do drugih pasa? - Sinko - odgovorih mu - ona bi se htjela s njima igrati. - Ma nemoj? A ja sam ve pomislio da bi oni htjeli spolno opiti. SEKSAPIL NA SVE ETIRI Navodim Amirovu misao u malo ubla enoj formi. Zapravo se on poslu io mnogo kraom rijej u od koje se zazire u jednoj pristojnoj obiteljskoj prii. Pribojavali smo se da e to izazvati ljubomorne ispade jednojajanog Maksa, ali je t aj aristokrat pokazao posvema nju ravnodu nost prema svemu tome. Otmjeno se povukao i nije se htio mije ati u te delikatne stvari. Dotle je ve broj Lindinih obo avatelja pred na om kuom bio toliko porastao da smo se s amo uz pomo isukane metle mogli probiti na ulicu. Polijevali smo vodom iz kante l jubavlju zaslijepljene horde pod Lindinim prozorom, udarali ih nogama, u vrtu sm o postavili zapreku od zahrane bodljikave ice koju su strastveni zaljubljenici uas pregrizli, a ja sam jednom ak bacio i kamen na Zulua. On ga je odmah zatim bacio na mene. Dotle je Linda stajala kraj prozora i pucala od erotike. - Tata - upita me opet moj sin Amir - a za to je ne pusti van: - Ima jo vremena za to. - Ali vidi da ona eli van. Ipak bi se htjela jednom... Opet se poslu io onom prostako m rijeju. Ali ja se nisam dao: - Ne mo e. Tek kad se uda. U mojoj se kui ipak pazi na moral. Meutim, ini se da se majka Priroda dr i svojih zakona. Psi su vani zavijali u zboru i poeli se ve medu sobom tui oko jo odsutnog plijena. Linda je pak stajala kraj proz ora i namigivala im. Nije vi e ni ta jela ni pila niti spavala. Kad bi ipak zaspala, sanjala je same erotske snove. A na javi nije uope krila to joj je na umu. VOLJENI MOJ LA LJIVAC - Kurva! - prosiktala je najbolja od svih ena i okrenula joj leda. Dakako da joj je time uinila nepravdu. Tko zna kakvi su tu sve bili posrijedi isk onski enski nagoni. Nijedan pravi mu jak nije mogao odoljeti njenu erotskom zraenju, sijevanju njenih oiju i ljupkosti njenih pokreta. Pa tek ono njezino srebrnkasto sivo, dugodlako krzno! Da nije mo da u tome stvar? Odluili smo o i ati Lindu da je oslo bodimo neugodnih posljedica njena seksapila, pa smo pozvali u pomo proku ani salon za i anje pasa. Sutradan su se dva strunjaka jedva probila kroz horde pasa to su nam opsjedali vrt, i odvela Lindu sa sobom. Linda se branila kao mlada lavica, a nje ni su obo avatelji lajali, mahnitali i trali jo kilometrima za kolima koja su je odv ezla. Mi smo ostali sjediti kod kue mueni gri njom savjesti. - A to sam drugo mogao uiniti? - uzdisao sam. - Pa ona je ipak premlada za te stvari... I Maks je ovaj put bio nervozan, a pokazalo se da je imao i pravo. Linda se naim e nije vratila kui. Ono to su nam sutradan dovezli bio je lo e graen, ru iasti mi . Nis imao ni pojma da je Linda ispod svoje dlake tako sitna. inilo se da je i sama Lin da svjesna svoje sramotne preobrazbe. Nije ni rijei progovorila s nama, samo je n etremice buljila kroz prozor. I to se dogodilo? U na vrt nije vi e mogla stati masa pasa koji su nahrupili sa svih strana. Sru ili su re etkasta vrata ca, divljali i skakali slinavih gubica oko kue ne bi li se kako pro bili do Linde. Prije su to bili samo psi iz na e etvrti, a sad su nagrnuli iz cijel og grada, iz cijele zemlje, s cijelog Bliskog istoka. Bila su meu njima ak i dva e skimska psa, valjda su se otrgla iz zaprege svojih saonica? SEKSAPIL NA SVE ETIRI Linda je nedvojbeno sa svojom novom frizurom bila jo zamamnija nego ikad. Jer, bi la je zapravo gola. Le ala je na prozoru i gola se nudila pogledima svojih pohotlj ivih obo avatelja. Na a se kua pretvorila u eros-centar. Kad je jedan od njezinih najpomamnijih prosaca, prava grdosija od psine, jednim

udarcem sna ne ape i upao kvaku iz na ih vrata, pozvali smo policiju, dok nam jo drugi p i nisu pregrizli telefonski vod. Policijski je telefonski broj bio zauzet, a mi nismo imali svijetlee rakete da na taj nain pozovemo policajce u pomo. Obru se oko na e kue stezao. Moj najstariji sin Rafi predlo io je da zapalimo grmlje u vrtu i, pod okriljem vatre, sklonimo se u obli nju po tu, gdje emo valjda uspjeti da uspostavimo vezu s policijom. Ali radi toga bismo morali napustiti kuu, a to se vi e nismo usuivali. Iznenada se Zulu, koji se valjda probio u kuu preko krova, na ao u na oj kuhinji pa s am se s njim uhvatio uko tac. Iz oiju mu je izbijala divlja odlunost da najprije sil uje Lindu, a onda se obrauna sa mnom. Linda je skakutala oko nas ma ui repom i zauzi majui se za Zulua lajanjem. lanovi na e male obitelji potra ili su zaklon za prevrnuti m komadima pokustva. Psi su nam se izvana sve vi e i vi e primicali. - Daj prestani! - ree mi dahtavim glasom supru nica blijeda kao krpa. - Daj im tu Fificu. - Nipo to - odgovorio sam joj da ui. - Ne dam se ja ucjenjivati I tada -jo mi i sad dr e ruka dok ovo pi em - upravo kad smo ispalili posljednje zalih e streljiva i kad nam se kraj nezadr ivo primicao, odjednom je prestalo lajanje i nestale su horde pasa. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Oprezno sam izvirio kroz vrata i stavio ruku na uho ne bih li uo zaglu ni zov trubl je konjice koja nam u galopu sti e u pomo i koja se, kao to je poznato, uvijek pojav ljuje na platnu desetak minuta prije kraja filma kako bi spasila doseljenike od skalpiranja... Ipak, nisam mogao otkriti ni traga od spasilake akcije. Po svemu sudei, bilo je po srijedi sasvim obino udo. Sutradan nam je Dragomir objasnio to se dogodilo. - Juer u pola dvanaest prestati se ganjat kuje u cijeli grad. Sad opet sve bude d obro. Otada je u na oj svakodnevici opet zavladala sasvim normalna monotonija. Ru iasti mi L inda ponovo se pretvorio u kujicu srebrnkastosive dlake koja se zanima samo za s voga ivotnog druga. Uope vi e ne zapa a pse u susjedstvu niti oni nju zapa aju. Kad je Z ulu pro ao pokraj na e kue, nije se ni osvrnuo na nju. Samo Maks ne mo e katkad zatomit i podrugljiv cerek. Humor je zrcalo zbilje, ali humor ne mo e zbilju promijeniti, ka e rabi Ephraim. Ipa k, ima i iznimaka. Njegova glasovita pria o ulici koja je nosila katastrofalno im e Hel-singfors, koje nije mogao svatko upamtiti, potaknula je gradonaelnika Tel A viva da je prekrsti u Helsinsku ulicu. Pria se zaista upravo tako zbila kako je ispriana. Moji su pokojni roditelji bili pravi "starosjedioci". Moja je majka bila prava " Sabra", ve je est generacija njezine obitelji ivjelo u Palestini, a moj je otac sti gao ravno iz Sibira u Palestinu i nije se do kraja ivota mogao odviknuti da pije samo vreli aj. Kad sam im rekla da u se udati za Ephraima, oboje su bili presretni. U to vrijeme dvadesetosmogodi nja djevojka bila je zapravo ve stara frajla. Sve su se moje prij ateljice bile ve odavno poudavale i imale svoju obitelj kad sam se ja vratila iz Amerike nakon petogodi njeg studija glazbe, dodu e sa tri diplome i jednim fri iderom, ali bez ikakvih izgleda za udaju. Fri ider je stajao u kui mojih roditelja kao nij emo obeanje eventualnog miraza, ali ni to nije ni ta bitno promijenilo u mom branom statusu. Tada je dopra io moj vitez Ephraim na svom bijelom motociklu koji mu je trenutno b io najnovija tehnika novotarija. Moji su roditelji doekali mladog novinara ra irenih ruku i obasuli ga darovima. Stan nam je u Helsingforsovoj ulici, u novoj stambe noj etvrti na sjeveru Tel Aviva, bila prona la moja majka. Okolica je VOLJENI MOJ LA LJIVAC bila sasvim prihvatljiva, na samom rubu pustinje, a stan je bio trosoban, to je b io upravo nevjerojatan luksuz u to pionirsko doba, prije vi e od etrdeset ljeta. Nastanili smo se bili dakle u Helsingforskoj ulici, a jedna je od one tri sobe p ostala Ephraimova radna soba. Druga isto tako. U spavaoj je sobi bilo premalo mje sta za odgoj budue djece. Ali mi smo bili sklopili "d entlmenski sporazum" da e na br ak postati pravovaljan tek nakon nekoliko uspje nih godina, pa nismo jo ni mislili

na uzgoj obiteljskog stabla. Meutim, u spavaonici smo dotle proveli u djelo biblijsku zapovijed "Plodite se i mno ite!" i uzgojili mnogo ribica u velikom akvariju. Iz tog je hobija poteklo nekoliko Ephraimovih zabavnih pria, kao na primjer ona o propalom poku aju da uzgojimo "pid ama-ribe". Nakon etiri godine rodio se Amir, "na zajedniki sin", kako ga naziva Ephraim. Amir je zauzeo mjesto na balkonu na e spavae sobe. Sad je napokon bilo sve u redu, osim imena ulice. Nije ga bilo samo te ko upamtiti , nego nas je to milozvuno ime stare finske prijestolnice, u kojoj je prije stoti njak godina prilino lakoumno odr an jedan cionistiki kongres, stajalo i podosta novc a. Trebalo je naime uvijek poprilino vremena da u telefonskom razgovoru "buh tabira mo" ime Helsingfors. Na svu sreu, Ephraim je tada napisao tu svoju priu, a gradonaelnik Tel Aviva pokaza o je izvanredan smisao za humor. I to se dogaa. REMINISCENCIJA NA DOBRO PAMENJE Sve skupa se ne bi uope dogodilo da Sulzbaum nije uvrtio sebi u glavu da sam ja p ravi ovjek za taj posao. On je ve poodavno tra io ovjeka koji ima soli u glavi, pamet na ovjeka u koga bi se mogao pouzdati. Po to smo neko vrijeme pregovarali, dao mi j e jasno na znanje da se ozbiljno nosi mi lju da meni povjeri taj posao. Kad sam ga te kobne veeri nazvao, rekao mi je da ne bi vi e odugovlaio s na im pregovo rima i predlo io mi da odmah doem k njemu. Mojoj radosti nije bilo kraja. Sulzbaum je ipak Sulzbaum, o tome nema dvojbe. Stoga sam ga bez daljnjeg okoli anja pitao z a adresu. - Helsingforska ulica 5 - odgovorio mi je. - Dobro - rekao sam. - Za nekoliko minuta sam kod vas. - Odlino. Smjesta sam po ao k njemu. Ali ve iza nekoliko koraka isprijeila se preda mnom zapre ka koju je bilo te e svladati nego barikadu - zaboravio sam ime ulice. Jedino sam se sjeao da poinje na slovo P. Brzo sam se odluio i u ao u prvu javnu govornicu da potra im Sulzbaumovu adresu u tel efonskom imeniku. Ali, u telefonskom imeniku nije uope bilo Sulzbauma. Da budem potpuno siguran, po gledao sam i pod slovo Z. U imeniku nije bilo ni Zulzbauma. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Vjerojatno je nedavno dobio novi broj, pomislio sam. Sva srea da sam ga zapisao. Ponovo sam ga nazvao. - Dogodila mi se smije na stvar - rekao sam mu. - Zaboravio sam ime va e ulice. - Helsingforsova - rekao je Sulzbaum. - Helsingforsova broj 5. - Hvala lijepa. Pouen iskustvom, neprestance sam u sebi ponavljao: "Helsingforsova... Helsingfors ova..." sve dok nisam gore, u sjevernom dijelu grada, zapitao jednog prolaznika za tu ulicu: - Oprostite, molim vas, gdje je... - Na alost - presjekao me on u rijei - ni ja nisam iz ovog kvarta. Ja tra im Uzielov u ulicu. - Uzielovu ulicu... Ja sluajno znam gdje je. Idite samo ravno pa onda druga desn o. - Ba vam hvala. Mnogo ste mi pomogli. Uostalom, kako se zove ta ulica koju vi tra i te? -Ja? Ja tra im... uh, do vraga! I zaista, zbog te proklete Uzielove ulice zaboravio sam ime ulice koju tra im. Jed ino sam se jo sjeao da poinje na slovo K, i daje kuni broj 9 ili 19, o tome nisam bi o sasvim naisto. Nikako mi se nije dalo da jo jednom nazovem Sulzbauma. Jo bi mogao pomisliti da sa m jedan od onih ljudi sa slabim pamenjem koji nisu kadri upamtiti ime jedne ulice , ak ni kad im se dvaput ka e. Razbijao sam sebi glavu ne bih li se prisjetio zabor avljenog imena. Ali ponovo se potvrdilo staro pravilo da ja - kao i svaki pravi intelektualac - ne znam rije iti problem koji iznenada iskrsne. U takvim sam okolREMINISCENCIJA NA DOBRO PAMENJE nostima uinio jedino mogue - sjeo sam u prvu kavanu i opustio se ekajui da mi prorad

e klikeri. Ali nisu proradili. Jedino ime ulice koje mi je padalo na pamet bija e Sehmarjahu Levin (tog se imena nisam do tada nikako mogao sjetiti, vrag bi ga znao za to). Meu tim, znao sam da Sehmarjahu Levin nije ime koje tra im. Tra im neko strano ime, to j e istina, i to ime koje poinje na slovo L. Ali dalje od toga nije i lo. Stoga sam ponovo nazvao Sulzbauma. - Halo - rekao sam. - Ve sam na putu k vama. Da li biste mi mo da mogli rei kako bih najlak e stigao do vas? -A gdje ste sada? - U Ben Jehudinoj. - Pa onda ste ve sasvim blizu. Pitajte samo prvog prolaznika. - Pitat u. A kako se tono pi e ime va e ulice? - Onako kako se izgovara. Za to? - Imam dojam da ljudi ovdje ne znaju za tu ulicu. Valjda je to neka nova ulica? - Pa, nije ba nova. - Ipak, tako dugako ime... - Kako to mislite? Ima ih mnogo du ih. Na primjer, Ulica velikog sveenika Matitjahu a. Ili Ulica Nikanorskih vrata. Ili Ulica Akibe Kolnomicerka. - Svakako, svakako. Ali dok ovjek izgovori ime va e idice, samo to ne slomi jezik. - Ne bih ba rekao. ovjek se navikne na nj. Uostalom, to ste sad zapeli za ime jedne ulice? ja vas ekam. Hoete li doi ili neete? VOLJENI MOJ LA LJIVAC - Kako ne bih do ao. Za pet minuta. - Onda dobro. Sulzbaum je spustio slu alicu, a ja sam ostao stajati u javnoj govornici. Bili su to mo da najte i trenuci u mom dotada njem ivotu. Imena "Veliki sveenikMatitjahu", "Ni-k anorska vrata" i "Akiba Kolnomicerko" urezala su mi se duboko u pamenje a da nisa m znao to u s njima. Trebalo mi je ne to vremena da se odluim skinuti slu alicu i turiti prst u brojanik. - Sulzbaume - pro aputao sam - dragi Sulzbaume, kako se ono zove va a ulica? Sulzbaum je hladno prosiktao: - Helsingforsova. Valjda ete je sad zapisati. Posegnuo sam u d ep za kemijskom olov kom, ali je nisam imao uza se. Prije nego to sam dospio kazati Sulzbaumu da u za pet minuta biti kod njega, on je ve bio spustio slu alicu. Ovaj put neu ponoviti istu pogre ku. Ovaj put u se poslu iti mnemotehnikom. Ra lanio sam ime Helsingfors. Prvi dio imena podsjea na dana nji glavni grad Finske Hel-sinki. D rugi dio je gotovo identian s poznatom amerikom markom automobila Ford. Ta sn dva dijela povezana slovom "g", sedmim slovom u abecedi. To je bar jednostavno. Helsin(ki)-g-for(d)s broj 5. Nai ao je slobodan taksi. Ravnodu no sam dobacio vozau: - Helsingforsova pet! - Helsingforsova pet - ponovio je on za mnom i dodao gas. Zavalio sam se na sjed alu i poeo razmi ljati o tome kako je ipak udnovato da ovjek moga duhovnog kalibra, koji se jo sjea pojedinih odgovora s davno minulih ispita u srednjoj REMINISCENCIJA NA DOBRO PAMENJE koli, kao na primjer "Glavni grad Dacije zvao se Sarmise-getuza" - da takav ovjek koji ima tako rei elektronski mozak mo e zaboraviti tako dozlaboga jednostavno ime ulice kao to je... kao to je... - Oprostite - okrenuo se voza meni - koja je ono ulica bila? Pao mi je mrak na oi. Jedino ega sam se sjeao bila je Sarmisegetuza, ali tako se ta ulica sigurno ne zove. Uinio sam ono to mi je sljedee palo na pamet i prokleo taks ista. On mi se kleo da je jo na prethodnom uglu znao kako se zove ta ulica. - Zbilja krasno! - Ponovo sam zadobio svoj mir koji jedino odgovara mojoj intele ktualnoj superiornosti. - Da se poku amo zajedno prisjetiti! Idemo redom. ega se vi uope sjeate? -Niega - glasio je bezoan odgovor motoriziranog drumskog razbojnika. - Jedino se s jeam kunog broja 173.

- Ama, koncentrirajte se, zaboga, ovjee! Porazmislite malo! - Seeligbergova ulica... Ulica Salmanovskoga... tako nekako... Odjednom sam se sjetio mnemotehnike. To je bio spas. Glavni grad Norve ke zove se Oslo - u sredini je slovo "g" -a onda slijedi prvi dio imena poznate engleske ma rke automobila. - Oslogrollsova ulica, kretenu kretenski! - dobacio sam mu podrugljivo. Taksist je zahvalno klimnuo glavom, o tro zaokrenuo i pojurio na jug, ali je na pr vom uglu stao. - ao mi je ali takve ulice nema. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Da vam pravo ka em, ni ja nisam bio sasvim naisto da li postoji ulica koja se tako zove. Meutim, zbog taksistove munjevite reakcije postao sam opet nekako nesiguran . Sad sam, tovi e, znao u emu je bila gre ka - u sredini nije bilo slova "g". Osloroll s... Osloroyce... - Sto emo sad? - upitao me taksist. Stvarno me upitao: " to emo sad?" Prezirno i bez rijei hitnuo sam mu novanicu od 1 funte u lice, iskoio iz taksija, p ohitao kao na oprugama do prve javne govornice i nazvao Sulzbauma. - Zaas u biti kod vas - poku ah ga umiriti. - Ali dogodilo se ne to upravo nevjerojat no. Opet sam... - Helsingforsova! - zaurlao je Sulzbaum tako da se itava govornica zatresla. - He lsingforsova! 11 I ne morate vi e ni dolaziti! I tres! Spustio je slu alicu. No, zbilja krasno! Daleko mu lijepa kua. S takvom prostainom radije neu imati posla . Iza ao sam iz javne govornice. Iznad nje je stajala ploica s natpisom: Helsingforso va ulica. Ni to me vi e nije zanimalo. Sudbina je ve rekla svoje. Nije mi bilo sueno da radim za Sulzbauma. Ali na sljedeim izborima za gradsko poglavarstvo neu vi e glasati za ove bijednike k oji upravljaju gradom. Neu valjda birati ljude koji izmi ljaju takva glupa imena ka o to je... kao to je... uh, do vraga... Ephraim, potomak rabinerske obitelji znamenite u Maarskoj, odrastao je posve asim iliran, kao pravi Maar. Ali mo da su mu geni njegova djeda, onog legendarnog rabina , pomogli da pridonese preporodu hebrejskog jezika. On se naime prvi put susreo s kompliciranim hebrejskim slovima tek kad mu je bilo 26 godina, u jednom kibucu nedaleko od Nazareta. Meutim, sasvim drukije stoji stvar s njegovim poznavanjem idovske tradicije. Vatren i rodoljub koji je spreman braniti idovsku dr avu maem i ognjem, a jo k tome i strast veni prouavatelj Biblije, neprestano ratuje s obiajima svoje vjere. Kad god ga podsjetim na koji skora nji blagdan, moram ga najprije poduiti kakvi su elementarni obiaji slavljenja tog blagdana i moram mu protumaiti uobiajene vjerske ceremonije. Tada me slu a s naivnom pozorno u puko kolca, kao da mu tko prvi put pria Gr mmove bajke. - Ja sam bar ponosan idov - na ali se on obino tada na svoj raun. - Pa moram u najman ju ruku znati ime se to ponosim. Jedina idovska ceremonija koju je upoznao u djetinjstvu bila je bar-micva. To je, kako ve rekoh, tradicionalno slavlje kojim trinaestogodi nji idovski djeak postaje m u karac. Taj se obiaj zasniva na zakonu koji je Mojsije donio iz pustinje. U tu sve tu svrhu Ephraim je morao ak nauiti napamet itav jedan pasus iz Tore. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Budui da nije znao ni proitati taj tekst, prepisali su mu latinicom na papiri udne, nepoznate hebrejske rijei. Nakon pedesetak godina to je dijete napisalo vi e od pedeset knjiga na tom udnom, n epoznatom jeziku. Danas on tvrdi ne to vrlo zaudno o svom upoznavanju idovske religije: "Mnogo je lak e vjerovati u djelovanje molitve kad ne razumije rijei." Od one njegove bar-micve proteklo je mnogo vode rijekom Jordanom. Problemi bar-micve u Izraelu nisu vi e jezine nego financijske naravi. Danas je nai me navada da se na tu ceremoniju kojom djeak postaje mu karac pozove pola Svete zem lje. Slavi se u kakvoj lijepoj velikoj dvorani u kojoj se stolovi svijaju pod te

retom biranih jela, pa ta ko ta da ko ta! Obiteljska je ast ipak obiteljska ast. Gosti moraju domane utje iti zbog neminovnog b ankrota manje-vi e skromnim darovima. Na je zajedniki sin Amir, novopeeni mu karac, zas vjedoio zavidan talent u utjerivanju tih darova. FINANCIJSKI GENIJ U DJEJIM CIPELAMA Amir, moj rugoroeni i, kao to je poznato, riokosi sin, prilino je bezbolno do ivio svo u trinaestu godinu i na taj nain slu beno postao mu karac. Trebalo je dakle da u sina gogi naglas proita odreeni odlomak iz Tore. I trebalo je da proslavi taj dogaaj veer njim slavljem koje smo mi, po starom roditeljskom obiaju, upriliili i pozvali na n j mahom sve bolje stojee znance. Pred sam poetak proslave pristupio sam sinu, koji je netom bio postao mu karac, da mu protumaim va nost toga ina. - Generacije tvojih predaka, deko moj dragi, ponosno gledaju sad na tebe. Od dan a njeg dana preuzima odgovornost punoljetnog graanina ove zemlje koja je nakon dvije tisue godina napokon opet... - Kad ve spominje dvije tisue - upadne mi moj potomak u rije, potpuno svjestan svoje odgovornosti - misli li da emo skupiti toliko? - Tko govori o novcu? - pouim ga usput. - Tko govori o ekovima i ekelima? Bitan je sam dogaaj, njegov duhovni sadr aj... - Otvorit u ovih dana bankovni raun na svoje ime -dovr i Amir jasno i glasno tok sv ojih misli. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Ipak, kad su se pojavili prvi gosti, bio je pomalo nesiguran i zbunjen. Nije pra vo znao gdje mu je mjesto, poeo se preznojavati i neprestance me zapitkivati to tr eba da ka e. Strpljivo sam ga uputio: - Reci: "Drago mi je to ste do li." - A kad mi predaju dar? - Onda reci: "Hvala lijepa, zbilja nije trebalo1." Tako pouen, Amir je zauzeo mjesto pokraj vrata. Ve je izdaleka poeo dovikivati svak om prido lici: - Hvala, nije trebalo'. I pohlepno mu pru ao ruku. Kad je dobio prvi ek na pedeset ekela, morao sam ga obuzd ati da ne poljubi svom dobrotvoru ruku. Nad prvim naliv-perom obuzeo ga je pravi zanos, a kad je ugledao prvi ekspander, oblile su ga suze radosnice. - Osjetljivo dijete - pripomene njegova majka. -1 kako se samo lako odu evljava! Sabirnica darova bila je u sobi moje kerkice Renane, a moj stariji sin Raphael pr euzeo je brigu oko sortiranja plijena. Sveana je atmosfera malko pomuena kad je jedan poslovni ovjek sklon egzibicionizmu ispostavio ek na nevjerojatnu svotu od dvjesta ekela. Takva je velikodu nost bacila u zasjenak sve one prije toga prikupljene kompase i enciklopedije. Nakon toga ml adi je graanin sve nehajnije uzvanicima govorio "hvala", a uskoro mi se zatim pri tu io na dva gosta koja su bila netom stigla i od kojih nije dobio ni ta drugo do st iska ruke, to doista nije bilo potrebno. Tu sam dvojicu bezonih krtaca otada strogo mjerkao pogledima. - Strpi se samo - tje io sam sina koji se sav tresao od srd be. - Jo emo zapapriti toj dvojici. Idi samo na svoju kontrolnu toku. FINANCIJSKI GENIJ U DJEJIM CIPELAMA Openito smo ipak mogli biti zadovoljni darovima, iako su mahom svjedoili o pomanjk anju ma te, a bilo je medu njima i mnogo duplikata. Bija e tu bezbroj uturica, daleko zora, kompasa i naliv-pera, a ekspanderi su se mno ili kao zeevi. Tko bi rekao da s u te sprave tako jeftine! Upravo smo odahnuli kad su do li Seligovi s mini-mode-lom amca od plastike na sklap anje. Amir se zaboravio pa je, umjesto: "Hvala, nije trebalo!" znaajno klimnuo gl avom i rekao: - Nije lo e! Pa i ja sam od vremena do vremena napu tao svoju ulogu ljubaznog domaina da obavim inventuru darova. Na stolu je ve bilo mnogo naslaganih knjiga: jeftinih izdanja B iblije, putopisa, ilustriranih knjiga s lo im reprodukcijama i jedan sve i sa zagonetn im naslovom Ispod smokvina lista. Na kraju se pokazalo da su to zapravo upute za

spolno openje maloljetnih osoba. A neki se idiot drznuo ak pokloniti mom sinu Lek sikon humora, u kojem se uope ne spominje njegov otac! Izdao sam nalog da tom tip u ne daju nikakvo pie. U predahu sam isprobao ekspander i uvjerio se da ga mogu rastegnuti za vi e od dva stupnja. Osim toga, zaplijenio sam sinu jedno naliv-pero. Ionako ih je bilo ve p revi e. Odluio sam da Amir nakon ove proslave izabere sebi jedno nalivpero, pa mo da a k i dva, a za ostale u se ja ve pobrinuti. Uostalom, karakter se mog riokosog sina gotovo naoigled mijenjao. Prestao je ve poz dravljati nove goste. Doekivao ih je nijemim pogledom koji je govorio: "A dar?" G las kojim je zahvaljivao na darovima zvuao je u rasponu od srdanog do hladnog, pre ma tome kakav je bio dar. Pa i inae se ve pona ao kao odrastao ovjek. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Kad sam sljedei put zavirio u na e skladi te, opazio sam i dvije boice kolonjske vode, koja deku doista nije bila potrebna. Trebalo bi da ljudi ipak malo razmisle prij e nego to e nekom ne to pokloniti. Uzeo sam i jedno naliv-pero i usnu harmoniku. Tad me u sortiranju omela najbolja od svih ena prosiktav i: - Za ime Bo je, daj se malo pobrini za goste! Stao sam opet uz Amira, koji je doekivao sve rjee goste lakomim pogledom drumskog razbojnika i znao ih ve na prvi pogled dobro procijeniti: - Najvi e osamdeset - apnuo bi mi ili prezirno dobacio: -D epni no i! Oko deset sati istjerao je sve lanove obitelji iz odlagaonice darova i zakljuao za sobom vrata. - Napolje! - doviknuo im je. - Ovo je sve moje! Kad je na Seligovu modelu amca od plastike na ao naljepnicu na kojoj je pisalo 7,25 ekela, nije mu bilo te ko potra iti u gu vi darodavca i pljunuti mu tono medu oi. Jedina nam je zagonetka ostao tranzistor sa slu alicama, na kojem nije bilo oznake porijekla robe. Tko ga je donio? Br e-bolje smo potra ili popis gostiju koji je sas tavila moja ki Renana. Od svih prisutnih, samo su dvojica dolazila u obzir: na zub ar i neki neznanac s kriavom crvenom kravatom. Ali koji je od njih dvojice? Neizv jesnost je bila utoliko munija to smo jednom od njih morali zahvaliti na daru a dr ugoga primjereno kazniti. Tu je opet do ao do izra aja Amirov instinkt. Pri ao je zuba ru i udario ga nogom u go-Ijenicu. Zubar je to mirno podnio. Nije dakle bilo dvo jbe da vrijedni dar potjee od onoga s kravatom. estoko je negodovanje meu svima nama izazvao dar jednoga Zidova iz Frankfurta - dr vorez na kojem je prikazan FINANCIJSKI GENIJ U DJEJIM CIPELAMA njegov rodni grad. Nije nas toliko ogorila bezvrijednost toga dara koliko posveta ispisana na poleini drvoreza: "Mom dragom Kobiju za bar-micvu od njegova ujaka S amuela". Izlili smo malo malinovca na odijelo dotinoga gospodina i ispriali mu se. Dotle je Amir doekao i posljednje goste rijeima: - Hej! Koliko? Razvio se bio u pravog monstruma - krvlju podlivene oi zvjerale su iz duboko usaen ih duplji, a ruke nalik na pand e tresle su se od pohlepe. Djelovao je toliko odbo jno da sam se okrenuo od njega na drugu stranu i potra io utoi te u skladi tu, gdje sam najbolju od svih ena uhvatio na djelu - kako hvata maglu s memoarima lady Thatch er u rukama. im sam ostao sam, pljucnuo sam u prste i poeo zbrajati ekove. Bo e mili, kakva rasipn ost! Koliko novca u ovoj na oj siroma noj zemlji! Ozbiljno me uznemirivala pomisao d a moj neuspjeli sin slobodno raspola e svim tim svotama. Ostavio sam mu nekoliko ek ova na manje svote, a ostalo sam strpao u d ep na svojim oinskim prsima. Ne, nije me pekla savjest. To to sam uinio bilo je samo pravo i po teno. Zar nisam u lo io silne pare u njegovo kolovanje? I tko e podmiriti tro kove ove skupe proslave? J a ili on? Eto vidite. On treba da pone raditi i zaraivati novac. Uostalom, upravo je danas postao mu karac! Sljedea pria u obliku pisma koju je Ephraim izmislio prije nekoliko godina na teme lju istinitih dogaaja, odra ava puku zavist na sve one slu benike koji se na dr avni rau n i pod firmom znanstvenih, kulturnih i sociolo kih kongresa lijepo provode u Las Vegasu ili na Francuskoj rivijeri. A Ephraim i ja moramo dotle, u interesu svekolikog ovjeanstva, sami financirati sv oja putovanja. Uz malobrojne iznimke. Tri puta su nas naime bili pozvali u Ameri

ku. Jedanput nas je pozvala amerika vlada da ispratimo prve ljude koje su oni pos lali u etnju po svemiru, a dva puta nas je pozvala Akademija za umjetnost i film koja u Los Angelesu dodjeljuje Oscare. Kad su nas pozvali da s piscima iz cijelog svijeta izvje tavamo o startu "Apola 11 ", prakticirala se jo otmjena skromnost i rasipanje dr avnog novca kretalo se u pod no ljivim granicama. Meutim, u tvornici snova u Los Angelesu nisu se ni najmanje ustruavali bacati nova c kroz prozor iskazujui dolinu poast imenu Hollywood. Za vrijeme osvajanja Mjeseca stanovali smo kod jedne obitelji u Orlandu. Na alost , nismo tada poslu ali savjet na ega domaina, agenta za kupoprodaju nekretnina. On na m je naime savjetovao da kupimo zemlji te u Orlandu, gdje je Walt Disnev namjerava o izgraditi veliko zabavi te. To nam je dakle izmaklo ispred nosa. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Ipak nam se putovanje isplatilo. Zajedno s Albertom Moravijom i Normanom Maile-rom do ivjeli smo onaj uzvi eni trenut ak kad je prvi ovjek stupio nogom na Mjesec. Meutim, vrlo smo se brzo vratili na na planet kad se zanimanje javnosti naglo pren ijelo iz svemira u Chip-chipchip, ili tako nekako, gdje se Ted Kennedv pod gasom survao kolima s nekog mosta, pri emu se u rijeci utopila njegova tajnica. Dodu e, astronaut Armstrong izjavio je na Mjesecu da je to "mali korak za ovjeka, ali vel ik za ovjeanstvo"; meutim, onaj pikantni pad s mosta u Chipchipchipu, ili tako neka ko, pouio nas je koji korak Amerikance stvarno zanima. Ipak, to bar nije bilo na na raun. Godine 1965. pozvala nas je Filmska akademija prvi put na dodjelu Oscara zato to je Ephraimov film Salah bio nominiran za nagradu kao "najbolji strani film". Kad smo se na li u Los Angelesu, osjeala sam se kao Pepeljuga kad se bundevom to se pre tvorila u koiju dovezla na kraljevski bal. U luksuznom hotelu Beverlev Hills neprestance smo susretali svjetski glasovite z vijezde. Bila sam kao zaarana, okru ena zvucima s nekog drugog svijeta. Zbog jetlaga, koji nas je muio tri dana, do ivljaji su se doimali jo nestvarnije. Sv akog smo se jutra, kad bismo iza li iz svog apartmana, divili nevjerojatnim oblina ma Sophije Loren i godinama Bette Davi , a da i ne govorimo o znamenitim plesakim n ogama Freda As-tairea koje su izgledale kao sasvim obine noge. U liftu mi odjedno m nije uope izgledao onako nizak Alain VOLJENI MOJ LA LJIVAC VOLJENI MOJ LA LJIVAC Delon iako su nam oi bile otprilike na istoj visini, a u filmovima se uvijek doim lje onako visok. Bile smo tri ene koje smo pratile svoje mu eve i dijelile ofera u livreji: Rachel, en a Menachema Go-lana, Galia Topol i ja. Bile smo vrsto nakanile zaslijepiti svojom orijentalnom ljepotom publiku na cijelom svijetu one veeri kad se budu dodjeljiv ali Oscari. Radi toga smo najprije ugovorile termine u kozmetikom salonu gospoe Fortune, priva tne frizerke Rite Hayworth. Na je uspjeh nadma io sva na a oekivanja. Kad sam se pojavila pred Ephraimom sa svojom novom frizurom u svoj njenoj divoti, on je problijedio i prosiktao: - Dok god bude nosila to udo na glavi, neu uope razgovarati s tobom. Ni ja nisam dodu e bila odu evljena bagliem gospoe Fortune na svojoj glavi, ali sam se pribojavala da bi njegova demonta a mogla ostaviti jo te e posljedice za sobom. Ali Ephraim je bio neumoljiv. - Ja nisam uzeo za enu Madame Pompadour. Ili: - Ipak sam od tebe oekivao malo vi e razuma, da nee pasti na svaki holivudski trik. Pomislila sam i na mogunost da ostavim glavu u hotelu, ali je to bilo tehniki neiz vedivo. Te za nas tako va ne veeri nismo vi e progovorili ni rijei niti se udostojili pogledat i jedno drugo. Za gala veerom koja je slijedila nakon sveane priredbe, sru ila sam u VVC-u onaj bagli s glave. Moja preobrazba u neopankericu trebala je utje iti Ephraima to nije dobio Oscara. Pepeljuga je oti la iz kraljevske palae, limuzina se ponovo pretvorila u bundevu, v ila se vratila kui, do ao je kraj bajci!

Ipak smo oboje izvukli va an zakljuak iz te pustolovine - putovanje koje netko drug i financira ne jami vam unaprijed uspjeh. 7.

*>.-. "**-. PUTNA GROZNICA PO NUL-TARIFI PUTNA GROZNICA PO NUL-TARIFI Draga Dva a! Ovo ti pismo pi em, predraga moja enice, iz Neiv Yorka, iz Amerike. Tek sam tjedan dana ovdje, ali ti mogu rei da se ve radi ovoga isplatilo biti parlamentarni zastu pnik. Kakva organizacija! Nevjerojatno je kako je ovdje sve dobro organizirano. Ve su nas na aerodromu doekali velikim transparentima na kojima je pisalo: "Pozdra vljamo savjetnike izraelskog izaslanstva u Ujedinjenim narodima1." A vani nas je ekalo est autobusa da nas prevezu u hotel. U hotelu nas je doekao netko iz na e ambasade s vije u da emo svakog petka dobivati d ep rac, i po elio nam ugodan boravak. Ja sam tom ovjeku rekao: "Dru e, ja alabazati mogu i kod kue, a ovdje sam da savjetujem, pa kad god zatrebate kakav savjet, ili kad god vam na generalnoj skup tini uzmanjka jedan glas, doite slobodno po mene, a ako budem sluajno spavao, probudite me!" A on mi je odgovorio: "Budite vi bez brige i spavajte koliko god hoete!" Ve smo etvrtog dana nakon dolaska oti li u UNO. To je jedna visoka zgrada koja me po dsjea na na u partijsku centralu, samo to ima nekoliko katova vi e. Kad je stigla izra elska delegacija, svi su pojurili iz velikog predvorja u glavnu dvoranu jer su s e pobojali za svoja mjesta. Poslu itelji su donijeli u dvoranu valjda jo etrdeset st olica. Ipak sam morao dijeliti stolicu s jo jednim lanom na eg izaslanstva. Pokazalo se da je on na ne kom TV kvizu dobio za nagradu da bude lan na e delegacije, i da nema pojma to e tu. J a sam odmah prijavio stvar na najvi e mjesto - nemoj misliti, draga moja Dva a, da j a ovako ne to olako uzimam. to to uope znai, rekao sam, delegirati nekog u New York a da se prije toga ne provjeri je li dotinik strunjak za meunarodne odnose, ili bar l an na e partije? A onda su mene pitali: - A tko ste vi? to vi ovdje radite? - Ja sam slu beni savjetnik za ekolo ke odnose - odgovorio sam. -Jutros sam ve na em mi nistru vanjskih poslova savjetovao da ponese ki obran da ne pokisne. Pitajte ga sl obodno je li to istina! U tom je trenutku jedan od na ih stalnih izaslanika u Ujedinjenim narodima, valjda neki tajnik, koji je sjedio za drugim pisaim stolom, poeo vikati na sav glas da s e on vi e ne mo e snai u ovom mete u, i da konano treba sastaviti popis da se vidi tko j e sve lan izaslanstva a tko nije, inae e on podnijeti ostavku. Nisam doekao kraj nje gova izlaganja, jer je upravo u tom asu otvorena generalna skup tina, pa sam morao slu ati to se govori. Odr ano je mnogo govora, ali ni jedan jedini na jidi u, tako da n isam mnogo razumio. Ne znam za to nam radije ne pu taju laku zabavnu muziku da je sl u amo preko slu alica? Sutradan prije podne organizirali su u na oj ambasadi veliku kontrolnu smotru da u stanove koji su sve pravi lanovi na e delegacije. Nekoliko stotina Izraelaca okupil o se u dvori tu zgrade. Mnogi su od njih ve godinama slu beno u Neiu Yorku, a sad su se tek prvi put vidjeli. Bilo je upravo ganutljivih scena, vjeruj mi, draga moja Dva a! VOLJENI MOJ LA LJIVAC Onda su nas sve prozvali po abecednom redu. Tako su otkrivena dva Portorikanca k oji su se ilegalno ubacili u na u delegaciju i svakog dana odlazili u UNO. Tajnik je rekao da su oni njemu ve poodavno bili sumnjivi jer su uvijek govorili samo pan jolski, ali je on mislio da su to predstavnici Sefardske diskontne banke iz Tel Aviva, pa zato nije ni ta poduzeo. Sad su ih konano izbacili iz na eg izaslanstva. Za tim je jedan savjetnik u ambasadi objavio da je slu beno odlueno da se broj delegat a smanji za polovicu. Svi oni koji su ve razgledali zgradu Ujedinjenih naroda pod strunim vodstvom i obavili kupovinu, treba da se vrate u Izrael. Mene je jedan v isoki du nosnik odveo na stranu i rekao mi da ve sigurno nedostajem svojoj eni. Odgo vorio sam mu da ima pravo i slo io se s njim. Zato, draga moja Dva a, sjedaj u prvi

avion da to prije doe k meni u Neiv York, u Ameriku. Nai e u Park aveniji, na petom katu, broj apartmana 517. Voli te tvoj mu Zalman

me u hotelu Waldorf Astori

Sto se ugovora tie, Ephraim je vrlo dobro potkovan. Zahvaljujui dugogodi njem iskust vu, tono zna gdje se iza poplave suvi nih rijei kriju zamke kojima se poslije slu e od vjetnici da vam ogule ko u. Ephraim se zna braniti i, primjerice, unaprijed stavlj a veto na previ e klauzula koje poinju rijeima "pod uvjetom" - to je omiljeno oru je sv ih pravnika. "Pod uvjetom da je stranka A zainteresirana da sklopi ugovor sa strankom B, i po d uvjetom da stranka B nema nikakvih prigovora na sklapanje ugovora sa strankom A, te pod uvjetom da su stranka A i stranka B sporazumne da sklope ugovor..." Te k na kraju obino stoji poanta: "Ove su premise utvreni sastavni dio sljedeeg ugovor a". Stoga Ephraimovo zlatno pravilo glasi: "Nikad ni u jednom ugovoru vi e od tri klau zule pod uvjetom". Ephraim je posebno alergian na ugovore koje sastavljaju ameriki odvjetnici. To su vam oni zloglasni ugovori koji uvijek obase u najmanje 40 stranica. Pro-meurni deki znaju svojim trakavicama od formulacija, kojima ljudski mozak naprosto nije dora stao, temeljito i konano slomiti otpor ugovornih partnera. Ephraimu su ostale nezaboravne njegove rasprave sa studijem Walt Disnev o novoj verziji njegova filma Dobro spavajte, narednice! Tu je u ugovoru, koji je imao v i e od 40 stranica, stajalo izmeu ostalog: "Studio ima pravo film gospodina Kishona korigirati, kopirati, montiVOLJENI MOJ LA LJIVAC rati, reducirati, zakomplicirati, tran irati, realizirati, renovirati, eliminirati ..." Ephraim je tom uglednom studiju odgovorio da iz principa ne potpisuje ugovore du e od etiri stranice. I dobio je ugovor na etiri stranice i potpisao ga. Ephraim isto tako dobro zna da negdje na 37. stranici obino stoji otisnuto lilipu tanskim pismom: "Ovaj ugovor nije pravovaljan". Stoga uvijek zahtijeva od odvjet nika druge strane da ugovor bude otisnut slovima prosjene veliine. - Ja imam, dodu e, povealo - ka e on - ali nemam toliko vremena. Uostalom, vrlo se rado ali na raun pravosua, zajedno sa svojim pravozastupnikom, ko ji mu je sluajno i zet. NEMA NI TA BEZ PRAVNE POMOI Jednoga predveerja pro log tjedna iskrsne pred vratima na ega stana spodoba koja usko ro zatim poprimi oigledne obrise policajca. On mi urui poziv da se sljedeeg jutra u 8 sati moram pojaviti u najbli oj policijskoj stanici. Moja ena promotri poziv i problijedi. - Za to te tako hitno pozivaju? - pitala je. - to si uinio? - Ni ta - odgovorili joj. ena me upitno pogleda. - Ne bi smio poi sam. Povedi odvjetnika. - Za to? - Ne pitaj tako glupo. Zato da ima nekog uza se ukoliko zapadne u neprilike. injenica da je moja ena prvi put u ivotu upotrijebila rije "ukoliko", djelovala je n a mene duboko demoralizatorski. Jo iste veeri posjetio sam dr. Jonathana Shay-Shei nkragera, nadaleko poznatog pravnika koji va i za jednog od najvje ti-jih odvjetnika u na oj zemlji. Shay-Sheinkrager je tra io da mu potanko iznesem sluaj i neko je vri jeme razmi ljao, a onda mi je saopio da je spreman preuzeti moju obranu. Potpisao s am potrebne dokumente, koji odmah postado e punova ni, i olak ano oti ao kui. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Sljedeeg jutra te ka srca oprostio sam se od svoje brane dru ice i u pratnji odvjetnik a otputio se u policijsku stanicu. De urni policijski narednik, brkat mladi, primio nas je prijazno. Preletio je pogledom poziv to mu ga je Shay-Sheink-rager uruio, bez mnogo okoli anja posegnuo u ladicu i izvukao ko nu aktovku koju sam izgubio prij e nekoliko tjedana. - Na li snio va u torbu, gospodine Kishone - ree uz slavodobitni osmijeh. - Evo je. - Hvala vam lijepa. Cijenim va trud. - Posegnem za torbom i spremim se otii. Ali pravio sam raun bez odvjetnika.

- Vrlo dirljivo - ree Shay-Sheinkrager i sarkastino napui usne. - Smijem li vas, g ospodine inspektore, upitati odakle znate da se radi upravo o torbi mojeg klijen ta? Narednik se dobrohotno nasmije i. - Na li smo u torbi raun praonice rublja na gospodinovo ime. - A nije vam palo na pamet - nastavi Shay-Sheinkrager -da bi torba mogla biti vl asni tvo praonice? - Torba je moja - uvjeravao sam odvjetnika. - Prepoznao sam je odmah po mrljama od jogurta na desnoj strani. - Molim vas, ne mije ajte se u ovaj mutni sluaj - prigovori mi Shay-Sheinkrager. Gospodine inspektore, molim vas da sastavite zapisnik. - Kakav zapisnik? Uzmite torbu i idite! - Zaista, trebalo bi da idemo - slo io sam se. - Ovdje vi e nemamo to tra iti. Moj odvjetnik prie prozoru, prekri i ruke na leima i zagleda se napolje. Nakon otpri like jedne minute okrene se: NEMA NI TA BEZ PRAVNE POMOI - Ja u vam rei to jo treba uiniti, gospodo. Treba istra iti sadr aj torbe. Muk. Shay-Sheinkrager je, naravno, imao pravo. Kako sam mogao biti tako glup da mi to ve prije nije palo na pamet? Tu se i opet vidi razlika izmeu laika i kolovana poznavatelja materije. - E pa, onda emo je otvoriti - uzdahne narednik i posegne za torbom. - Prosvjedujem! - baci se Shay-Sheinkrager kao tigar na torbu. - Sporni objekt s vakako se mora otvoriti u prisutnosti ovla tena svjedoka. S jasno vidljivim znacima samosvlaivanja narednik je zakovrao brk i po ao po kolegu. Kad su u li, obojica su bila zajapurena od gnjeva. - Gospodine Kishon - zapoe moj odvjetnik saslu anje -hoete li, molim vas, sastaviti popis predmeta koji su, koliko se sjeate, inili sadr aj ove torbe? - Rado bih - odgovorih - ali se ne sjeam. - Jo bolje - ree narednik i ponovo poku a otvoriti torbu. Moj ga odvjetnik i opet u tome sprijei. - Priznanje moga klijenta da ne mo e rekonstruirati sadr aj aktovke, ne znai u pravno m smislu da aktovka u vrijeme kad ju je izgubio nije sadr avala predmete od vrijed nosti. Pogledi to su mi ih na to uputila obojica narednika, ne bi se ni uz najbolju volj u mogli nazvati "ljubaznima". Shay-Sheinkrager se, ini se, na to ve bio navikao. N e obazirui se na njih, povue me u stranu. - Molim vas, od sada nemojte progovoriti ni rijei a da prije toga mene ne pitate - strogo mi nalo i. - Od sada je stvar u mojim rukama. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Zatim otpone suhoparnim, ali jasnim strunim jezikom diktirati u zapisnik: - Na temelju dobrovoljno dane izjave moga klijenta, ni najmanje ne prejudiciraj ui njegova prava kao jedinoga zakonitog vlasnika spornoga naenog predmeta, ovime s e ustanovljuje da moj klijent, budui da se ne sjea u potpunosti, ne mo e dati du ne po datke o sadr aju aktovke to se u vrijeme saastavljanja ovog zapisnika nalazila u po licijskoj stanici u kojoj je zapisnik sainjen, a de urni organ po znanju i savjesti pripisuje nekoliko dana prije naenu aktovku o kojoj je rije u vlasni tvo moga klije nta i... - Samo trenutak - prekine ga narednik i ustane kako bi iz susjedne sobe doveo in spektora. Prije no to je inspektor mogao rijeima izraziti svoje negodovanje, Shay-Sheinkrage r mu se predstavio i zamolio ga da u ovoj nezgodnoj stvari bude po ten i objektiva n. Tada se jo jednom obrati meni: - Po slu benoj du nosti, moram vas upozoriti da od sada svaka rije koju izgovorite mo e biti upotrijebljena protiv vas. Zapitao sam da li moram polo iti zakletvu, ali me on umirio: - Tako daleko jo nismo stigli. Po to su svi prisutni potpisali zapisnik, Shay-Sheinkrager objasni glasno i polako : - Moj se klijent sla e da se sporni naeni predmet otvori. Inspektor zavue ruku u akt

ovku i izvadi olovku. - Gospodine Kishon - zapita moj odvjetnik o tro nagla avajui svaki slog -je li ovo v a a olovka? Pogledao sam olovku. Bila je kratka i istro ena, posve obina olovka. - Kako bih to danas mogao znati? NEMA NI TA BEZ PRAVNE POMOI U Shay-Sheinkragerovim oima bljesne sveti plam. - Gospodo, sada je najva nije zadr ati hladnokrvnost. Gospodine Kishon, jeste li pot puno sigurni da ovaj pisai pribor ne mo ete prepoznati kao sastavni dio pisaih potre p tina koje stalno upotrebljavate? - Ve sam vam rekao da ne mogu. - Onda zahtijevam da se odmah pozove zapovjednik etvrti. - Zapovjednik etvrti? - zapjeni se inspektor. - A za to, ako smijem pitati? Smio je pitati. Svako je pitanje mom odvjetniku bilo dobro do lo, jer je na svako imao odgovor. Ovaj put odgovor je glasio: - Gospodine inspektore! Ako je tzv. "po teni nalaznik" stavio u ovu aktovku olovk u koja ne pripada mom klijentu, onda je isto tako mogao izvaditi iz nje mo da neki vredniji predmet. Nakon nekog vremena pojavio se zapovjednik etvrti i ve na vratima zaprepa teno poskoi o: - Za Boga miloga! Shay-Sheinkrageru, vi ovdje? Zar opet? To ne mo e biti istina. Ni ovaj put se moj odvjetnik nije dao smesti. I dalje je ravnodu no hodao gore-dol je. Nakon nekog vremena ustoboio se pred zapovjednikom etvrti. Glas mu je zvuao va no : - U ime svoga klijenta ovime podi em tu bu protiv nalaznika aktovke, i to: a) zbog protuzakonite upotrebe pisaih potrep tina koje su vlasni tvo moga klijenta, i b) zbog mogueg prisvajanja predmeta iz naene aktovke. - Treba li to da znai - zapovjednik etvrti e prijetei -da pretpostavljate kako je po srijedi kraa? #\ , VOLJENI MOJ LA LJIVAC - Svakako. Moj klijent, sa dovoljnom sigurno u, vjeruje da je u vezi s aktovkom koj e je on vlasnik izvr ena kraa neodreenih razmjera. - Lijepo - pro tenje zapovjednik etvrti. - Tko je prona ao tu prokletu aktovku? Narednik je zlovoljno prebirao po papirima. - De urni prometnik. Prekjuer poslije podne. - Zar elite policajca optu iti za krau? - upita me zapovjednik etvrti. - Ne odgovarajte! - Shay-Sheinkrager mi priskoi i zaepi usta. - Ni rijei! Oni hoe da vam namjeste pu ku. Poznajem ja njihove trikove. - Gospodine zapovjednice etvrti - nastavi on slu beno -onome to je reeno mi vi e nemamo to dodati. Daljnje izjave dat emo samo pred nadle nim sudom. - Kako god elite. Vama je, nadam se, jasno da ste maloprije uvredljivo optu ili jav nog slu benika? - Ula em prigovor! - zaurla Shai/Sheinkrager. - Ovo je tako rei ucjena! - Ucjena? - I zapovjuednik etvrti naglo podigne glas. -Vi vrijeate uniformiranog policajca na du nosti! Osamnaesti paragraf Kaznenog zakonika... - Prigovor. Pozivam se na dodatak broj 47 Propisa o du nostima i pravima organa ja vne sigurnosti, "Slu beni list" broj 317! - O tome e odluiti nadle ni sud - zakrije ti zapovjednik etvrti i okrene se meni. - U i me zakona, vi ste uhap eni! Shay-Sheinkrager me otprati do elije. - Gore glavu! - ree. - Ni ta vam ne mogu. Nemaju dokaza protiv vas. A mi emo dokaza ti krivicu policajca i, ako treba, ishoditi nalog za hap enje ministra unutra njih p osloNEMA NI TA BEZ PRAVNE POMOI va. Neka nam onda on objasni za to nisu uhapsili "po tenog nalaznika". Spavajte dobr o! Obavijestit u va u enu. - Nakon toga se oprostio od mene vrstim stiskom ruke punim utjehe. Ni ta tu ne poma e: najbolji prijatelj osamljenog zatvorenika jest njegov odvjetnik. Mogu biti sretan to je moj odvjetnik takav briljantni um. Mo da ak ishodi da me uz

kauciju i puste? Ka u da ljubav ide kroz eludac. To i mi mo emo potvrditi. Nas oboje redovito shrva st rastvena ljubav pri samoj pomisli na okoladu, taj Sotonin izum koji svakom ovjeku t o svakog jutra bos i bez runog sata staje na vagu pretvara ivot u pravi kalorijski pakao. Mi zapravo ne pazimo vi e na liniju i alimo za onim vremenima kad je Ephraimova maj ka bila u Budimpe ti i okolici na glasu kao ljepotica. Bila je to zahvaljujui tijes nom korzetu koji joj je suvi ne kilograme stezao u eljenu formu. Kako bilo da bilo, Ephraim i ja ginemo za okoladom, i to naje e kasno naveer kad se za pravo ne bi smjela pojesti ni tanka kri ka krastavca. Pred okoladom smo slabi, okola da uvijek pokvari sve na e oajnike napore da ponovo zadobijemo vitku liniju. Ja ipak poku avam svim legalnim sredstvima da izgledam to mlaa, a i Ephraim se trudi oko svog relativno mladenakog izgleda. Dok drugi mu karci njegovih godina uzalud n astoje neizbje ni vi ak kilograma i ostale nepo eljne popratne pojave biolo kog nazadova nja kasirati odijelima ivenim po mjeri i supermodernim naoalama, Ephraim ima svoju posebnu metodu. On se e lja. e lja se uporno i usrdno prosjeno svakih 90 minuta, u kri tinim asovima i ne to e e, u svakom sluaju, dok god ne zaspi. Nakon toga se e lja u s Da, svakog dana brojimo konzumirane kalorije i redovito kontroliramo tjelesnu te i nu, graanska je du VOLJENI MOJ LA LJIVAC nost ipak graanska du nost. Svaki keks, svaki komad kolaa analizira se prije konzumi ranja glede broja kalorija, a nakon toga se nemilosrdno registrira. Jer, potpuno smo naisto da je i najmanje debljanje znak alosne karakterne slabosti i fatalan korak na putu konanog gubljenja kriterija. Obino se trudimo da budemo iskreni jedno pred drugim. Jedna je od iznimaka kad u trenucima ispovijedanja la emo - konzumiranje okolade. Nikad ne bismo priznali jedn o drugome takav grijeh. Samo to nas uvijek oda ona na a digitalna vaga, najnoviji model sa savr enim pamenjem, na alost. Zato je preziremo. Ephraim svakog jutra staje na prstima na vagu ne bi li je kako zavarao, katkad s kine ak i naoale da bi imao koji gram manje. Poku avao je ve i malim trzajima izbacit i je iz ravnote e, ali se nakon pola table vicarske mlijene okolade, koju je veer prij e toga na brzinu bio smazao na terasi prije odlaska na poinak, ak i najdo-broudnija vaga uzjoguni. Na a je borba dakle s tim slatkim napastima, sve u svemu, jedan veliki neuspjeh. S toga zaziremo od isku enja. Kunemo se jedno drugome, osobito kad smo siti, da neemo vi e ni okusiti nijednu ploicu okolade niti ikad vi e otvoriti ijednu bombonijeru. Suzdr avamo se i od zadnjih preostalih mrvica slasnog smeeg dara koji su nam znanci , svjesni opasnosti od kalorija, poklonili pod kojekakvim prozirnim izlikama. Prije mnogo godina Ephraim je prikladnom priom ovjekovjeio taj atentat okoladom. Pr avi je razlog ipak pre utio. Mi smo ene iskrenije. BOMBONIJERA S POVRATNOM KARTOM Sve je pitanje organizacije. Zato i mi u jednom ormaru, u odgovarajuim pretincima , dr imo nepotrebne predmete koji dolaze u obzir za ponovnu uporabu. Kad god dobij emo takav dar, a esto ih dobivamo, registriramo ga, klasificiramo i sortiramo. Dj eje stvari automatski odla emo u poseban pretinac, knjige veeg formata od 20 x 25 ce ntimetara stavljamo u odjeljak "bar-micva", vaze i pladnjeve od la nog srebra svrs tavamo pod "vjenanja", a posebno odvratne pepeljare pod "useljenja" i tako dalje. Jednog dana opet je do ao Purini, dan darivanja, i evo to se dogodilo. Netko zvoni na vratima. Pred nama je Benzion Ziegler s bombonijerom pod rukom. U lazi i poklanja nam bombonijeru za Purinu Upakirana je u celofan. Na poklopcu je slika arobne djevojke okru ene alegorijskim figurama u tehnikoloru. Duboko smo gan uti a Benzion Ziegler samodopadno se smje ka. Dotle je sve bilo u najboljem redu. Ta nam je bombonijera dobro do la jer se bombo nijere uvijek mogu i drugima pokloniti. Prikladne su za razne prigode, i za Dan nezavisnosti i za srebrni pir. Odmah smo je odlo ili u odjeljak "kojekakve drangul ije". BOMBONIJERA S POVRATNOM KARTOM Ali sudbina je htjela drukije. Odjednom nas je oboje, enu i mene, spopala neodolji

va elja za okoladom, koja se samo okoladom mogla zadovoljiti. Drhtei od lakomosti, r az-derali smo celofan s bombonijere, otvorili kutiju i ustuknuli. U kutiji je bi lo tek nekoliko smekastih kamenia na koje se bila uhvatila mahovina. - Ovo je rekord - prozbori moja supru nica bezbojnim glasom. - Najstarija okolada koju smo ikad vidjeli. Vri tei od bijesa, oborili smo se na Benziona Zieglera i drmusali ga toliko dugo do k nam nije priznao, blijed i drhtav, da je tu bombonijeru dobio lani od jednog s vog dobrog prijatelja na dar. Nazvali smo tog njegova dobrog prijatelja i pozval i ga na odgovornost. Dobri se prijatelj uzmucao: - Bombonijera... bombonijera... ah, da! Dobio sam je na dar od in enjera Glucka u ast izraelske pobjede na sinajskoj fronti... Istra ivali smo dalje. In enjer Gluck dobio je tu istu bombonijeru prije etiri godine od svoje svastike kad mu je ena rodila blizance. Njegova se svastika, uostalom, jo dobro sjeala od koga ju je ona dobila: od Goldsteina 1953. godine. Goldstein ju je pak dobio od Glasera, Glaser od Steinera, a Steiner - to je zbilja bilo nevj erojatno - od moje dobre tete like 1950. godine. Odmah sam se sjetio da je teta lika upravo u to vrijeme slavila useljenje u novi stan, a kako je dotini pretinac na eg ormara za poklone bio trenutno prazan, morali smo se te ka srca odrei bombonij ere... I sad je ta historijska kutija bila opet u na im rukama! Oboje nas je obuzeo osjeaj strahopo tovanja. to je sve pro ivjela ta bombonijera! Roendane, proslave vojnih pobj eda, polaganje kamena temeljca, useljenja u nove stanove, roenja blizanaca... doi sta je ona dio na e povijesti! VOLJENI MOJ LA LJIVAC Ovime dakle izvje ujemo javnost da je nacionalna poklon--bombonijera povuena iz optj ecaja. Netko e ipak morati kupiti novu. Njegovo je zanimanje pisac, re iser ili filma , tako bar pi e u priopenjima za tisak il i kratkim biografijama, ali nitko ne zna koja je njegova prava profesija. U zbil ji je on naime pasionirani sam svoj majstor. Najradije od svega popravlja stvari. Popravlja sve, to god mu dopadne aka: glaala, tave, hladnjake, satove, kamere, apar ate za espresso kavu, naliv-pera, mobitele, zastore, pei, klima ureaje, stolice, b rave, usisivae, slavine, a e, bojlere - i tako unedogled. Glavno je da Ephi po neemu prka. Katkad ga ulovim kako se veseli to ne to u na oj kui ne funkcionira. Ne iskljuujem ni m ogunost da od vremena do vremena potajno sam pone to rastavi, ako i nije pokvareno. Do it yourself! Nekoliko sati ili ak dana da sjedi bez posla u kui? To bi za Ephr aima bila prava katastrofa. Stvaralaki u itak koji oito osjea pri takvu poslu u oitoj je opreci s munim stenjanjem koje se mo e od njega uti kad pi e. Ne, pisanje mu ne donosi pravu, nepomuenu radost. Ephraima mo ete vidjeti zadovoljn og samo kad popravlja pokvarene ili o teene stvari. Psihijatri bi vjerojatno govori li o "maniji popravljanja". Dovoljno je da mu samo nagovijestim: "Ephraime, ini m i se da je to-ster..." pa da vrijeme za njega stane, i da ga nitko i ni ta na svij etu ne mo e sprijeiti da se sa stvaralakim arom preda eljenom popravku. Tad ne zna ni za kakav odmor ni vikend, vjeito po neemu prka pod geslom: "We are never closed"l* * Radimo non-stop (engl.). VOLJENI MOJ LA LJIVAC Uz svoju radnu sobu uredio je i malu radionicu. To je pravi tajni san svakog maj stora u kui. Alat visi na zidovima u skladu s profesionalnom svrhovito u, kao vojnic i u stroju. Kad koji obrtnik sluajno zaluta u na u kuu i upadne u tu udesnu radionicu , vrlo brzo shvati koliko je jednostavnije i ugodnije dohvatiti eki, bu ilicu ili od vrta sa zida u Ephijevu urednom i sreenom kabinetu, nego kopati po neredu u svojoj torbi. Ephraim ponajvi e voli lijepiti, lemiti slomljeni nakit, mijenjati utinice na elekt rinim aparatima ili pribi-jati pete na cipele. Svaki od tih popravaka obavlja zdu n o i savjesno. Akribijski tra i potreban pribor i materijal, ne tedi na kvaliteti i vodi rauna o ivotnom vijeku rezervnih dijelova. Radi profesionalno, kao to se mo e oek ivati samo od iskusna obrtnika koji se, recimo, u svoje slobodno vrijeme bavi pi sanjem. Prema nekim vrstama materijala Ephraim je razvio osebujan odnos. Najdra e su mu pl astificirane vrpce puki zvane "izolirband", ali i elini i bakreni kabeli, sasvim ob

ine ljepljive trake, gips, avli i nadasve vijci, kojih u njegovoj "riznici" ima sv a sila. Njegovi se itatelji mo da jo sjeaju kako on neprestano vodi rat oko mediteranskih vij aka, tonije reeno, oko treeg vijka. Obrtnik je Ephraim, naime, javno razotkrio tajn u da od samog osnutka izraelske dr ave nijedan du evno zdravi izraelski radnik nije nikad uvrtio sve potrebne vijke koji bi odgovarali broju za to predvienih rupica. Umjesto tri vijka, na radnik upotrijebi najvi e dva, a katkad i samo jedan vijak. Ephraim ovako tumai taj fenomen: VOLJENI MOJ LA LJIVAC "Mo da je to u vezi s izraelskom pretjeranom samo-svije u koja rauna da dva izraelska vijka vrijede najmanje koliko tri strana. Ali mogue je i da je to u nekoj vezi s Ahasverom, nepovjerenjem vjenog Zida u predmete koji imaju predug ivotni vijek." Na kraju je Ephraim, nakon temeljitog istra ivanja, izvukao odatle dalekose an zaklj uak: "Valja nedvosmisleno utvrditi da u veini sluajeva nedostaje srednji vijak." Tako sam i ja do la do zakljuka da u ovoj knjizi ne smije nedostajati ni pria koja g ovori o Ephijevu munom natezanju s pravim obrtnicima, koji sluajno ne pate od hobi ja pisanja. U pozadini se ove literarne dokumentacije krije duboka du evna srodnost koja mog m u a ve e s njegovim kolegama. Ona se oituje u temeljitim i vatrenim razgovorima koje Ephraim vodi s limarima, stolarima ili elektriarima. Stoga i tjedan koji proe bez posjeta bar jednog obrtnika nije zapravo nikakav tjedan. U meuvremenu je i svaki obrtnik koji je vi e nego jednom bio kod nas dobio svoj nad imak, kao, recimo: "Pu ", "Kramar", "Vinopija", "Nona kapica" itd. Sva ta imena odmila potjeu zapravo jo iz onog vremena kad smo gradili kuu usred din a kraj Tel Aviva. Tada, prije tridesetak godina, nikako se nismo mogli nadiviti napredovanju u gradnji, iako nije bilo dana kad ne bi najmanje jedan od radnika izostao s posla. Meutim, jedne srijede dogodilo se udo: svi su radnici stigli istodobno na gradili te , i to ve u cik zore. VOLJENI MOJ LA LJIVAC Taj smo dan proglasili blagdanom u na im obiteljskim analima. Ephi ga je ak ovjekov jeio svojeruno izraenim plakatom koji i dan-danas resi njegovu radnu sobu. Na njemu pi e sljedee: "Ovime se 20. prosinca progla ava nacionalnim praznikom. Tog se dana dogodilo ne to nevjerojatno. Svi su radnici stigli na vrijeme na gradn ju na e kue. Ovaj e sveti blagdan slaviti i svi na i budui nara taji. Amen." MESIJA NA LISTI EKANJA Tek to je zahladnjelo, pukla je vodovodna cijev u zidu moje radne sobe i na tapet ama se pojavila tamnosmea mrlja. Ostavio sam cijevi dva dana vremena da se sama s redi. Ipak, to se nije dogodilo. Stoga mi nije ostalo ni ta drugo nego da pozovem vodoinstalatera u pomo. Legendarni je Plaek stanovao u Holonu i do njega je bilo te ko doi. Sreom, sreo sam g a na nogometnom stadionu, a kako je momad za koju on navija pobijedila, izrazio j e spremnost da nas sutradan posjeti, pod uvjetom da doem kolima po njega, i to u pola est ujutro, prije nego to krene na posao. Na moje pitanje za to tako rano, i za r ono to kod mene ima obaviti nije mali posao, odgovorio mi je: - Nije. Do ao sam po njega tono u dogovoreno vrijeme. Baciv i letimian pogled na vla ni zid u mo joj radnoj sobi, rekao mi je: - A kako u doi do cijevi? Pozovite najprije zidara da vam otvori zid! 1 odmah je oti ao, ali me jo prije toga ogoreno upozorio da je izgubio cijeli radni dan zbog mene. Ja sam ostao sam sa svojom smeom mrljom na zidu i arkom eljom za zid arom. Na alost, ne poznajem nijednog zidara. Ne znam ni gdje se mo e nai. Pokazalo s e da i nitko od mojih prijatelja, susjeda, znanaca i kolega to ne zna. Na kraju mi je netko, iji je brat VOLJENI MOJ LA LJIVAC radio kod nekog burzovnog me etara, preporuio svestrana obrtnika po imenu Gideon ko ji stanuje negdje u blizini Bat Jama.

Na temelju tih preciznih podataka prona ao sam jo prije zore Gideona i doznao da mi on mo e doi tek poslije posla, najranije u devet sati naveer. Naveer sam oti ao kolima po Gideona. Gideon je struno razgledao zid i rekao mi: - Zar mislite da u ja probijati zid pa da mi voda prsne posred lica? Pozovite naj prije vodoinstalatera da vam zatvori glavni vodi Prepao sam se. Upravo sam se tako neega i pribojavao: da e u mojoj kui istodobno mo rati biti prisutna oba strunjaka, da Plaek ne mo e bez Gideona doi do cijevi, a da e s e Gideon bez Plaeka sav smoiti. Lako je to napisati: "Moraju se nai kod mene u isto vrijeme". Papir mo e sve podnij eti. Zapravo je samo planiranje njihova sastanka nadilazilo svu mo moje uobrazilj e. Sastanak Geminija 6 i Geminija 7 u svemiru bila je obina igrarija prema ovome. Dva puta sam pro ao kroz plodnu Holonsku ravnicu, i tri puta kroz dine Bat Jama, n e bih li Plaeka i Gideona nekako sastavio. Sve uzalud. Predlo io sam kompromis - da se nadu kod mene u 13 sati i 15 minuta, ali su obje strane ogoreno odbile moj pr ijedlog. Neodluno sam stavio na tapetu prijedlog da se malko ogrije e o Sabat. Plaek se slo io s tim, ali Gideon odlazi u subotu s djecom u etnju, on inae ima mnogo posla pa se ne vida s njima po cijeli tjedan. Ni ta od toga, dakle. Smea mrlja na mom zidu sve je vi e rasla. Morao sam obnoviti pregovore. Kad sam jed ne veeri do ao s plavim nosom i suznim oima od hladnoe do Gideona, shrvala ga je MESIJA NA LISTI EKANJA samilost. Izvadio je svoj rokovnik i poeo ga listati. Na kraju mi je rekao: - Evo, ovo bi mo da bila jedina mogunost. Na dan 26. travnja slavimo Dan nezavisnos ti. Ove godine pada u ponedjeljak. Imat u dakle produ en vikend od subote do ponedj eljka, ni u nedjelju neu ii na posao. Pa ako vam odgovara 25. travnja... Kliknuv i od veselja potvrdio sam da mi odgovara, te sam odmah otpra io do Holona. T u je do ao kraj mom klicanju. Plaek je odluno izjavio da e on 25. travnja ii na posao kao i svakog dana. Za to ne bi i ao? - Zato to onda ja vi e ne znam to da radim - protisnem na jedvite jade. - Nai e se ve neka mogunost - odvrati Plaek s nepokolebljivim optimizmom. I doista se na la. Providnost mi je pritekla u pomo. Legendarni se Plaek spremao u utorak na vee ru kod urjaka u Levantinsku ulicu, pa bi to mogao povezati s kratkim posjetom men i tamo negdje oko pola osam. Zagrlio sam ga, prevalio ponovo put do Bat Jama u r ekordnom vremenu, probio se do Gideona i doviknuo mu ve s vrata: - Plaek e doi u utorak naveer. - U utorak naveer ja idem gledati Poljubi me, Kato -mirno otpovrne Gideon. Klonuo sam. - Mo da - promucam - mo da biste ipak mogli koji drugi dan pogledati Poljubi me, Kat o? Mo da, ka em. Mo da biste, velim, mogli? - to se mene tie, mo e. Ali nije mi ni nakraj pameti da zbog karata ekam u repu. O to me ete vi morati preuzeti brigu. VOLJENI MOJ LA LJIVAC To je bilo sasvim razumljivo - da se ja pobrinem za zamjenu karata. Uostalom, up ravo je meni na zidu smea mrlja dosegnula ve do stropa. Nije me obeshrabrila ni inj enica da je bilo vrlo te ko nabaviti karte za tu predstavu, a pogotovo ih zamijeni ti. Ipak mi je uspjelo uiniti nemogue, pa sam s radosnom vije u pohitao do Gideona. Njegova je ena na moju radosnu vijest zavrtjela glavom. Na dan 21. prosinca zavr av a Hanuka pa e im bakica vratiti djecu, koja taj blagdan provode kod nje. -Ane bi li se mo da - odva im se predlo iti - ne bi li se mo da djeca mogla vratiti dan ranije? - Za to ne? - dobrodu no e,gospoda Gideon. - Ako ih bakica pusti... Bakica je stanovala nedaleko od Tel Aviva. To je bila prijazna, sjedokosa dama, ljubazna i susretljiva, samo to na Sabat nikad ne putuje nikakvim prometalom, a 2 1. je prosinca bio ba u subotu. - Ja ne bih na to tako strogo pazila - rekla mi je bakica. -Ali moj pokojni mu bi o je vrlo religiozan. I sad, samo zato to joj je pokojni mu bio vrlo religiozan, da se moja kua raspadne i propadne! Poku ao sam je uvjeriti da njeni grijesi nisu ipak tako veliki. Da joj je pokojni mu jo iv, vjerojatno bi pristao da se u subotu oslobodi bune djeurlije, p ogotovo to ja mogu doi po njih kolima. Gratis.

- Ne, ne, ne - ostala je tvrdoglava stara vje tica pri svome. - Na Sabat se ja nik ad ne vozim. Osim kad mi izrijekom ne bi odobrio na rabin... Na je rabin boravio u odmarali tu na jugu Galileje. Zatekao sam ga u vrtu. - asni rabi - obratio sam mu se. - Ako bakica dovede djeicu na Sabat kui, moi e Gide on 21. prosinca u kaMESIJA NA LISTI EKANJA zali te. Zato e biti slobodan za sastanak na vrhu s legendarnim Plaekom sljedeeg utor ka u osam sati naveer. To je u najmanju ruku isto toliko va no koliko i spas jednog ljudskog ivota, radi ega dobar vjernik smije prekr iti, mora prekr iti mirovanje na S abat... Rabin je pripadao prosvijeenom krilu izraelskog klera. Po to sam prilo io poveu svotu za osnivanje nove kole Tal-muda i Tore, rabin je propisno dao bakici oprost za Sa bat i bakica je popustila. Opijen pobjedom, oti ao sam do Plaeka i slavodobitno mu doviknuo: - Zidar dolazi u utorak! - Ba glupo - ree Plaek. - Moj je urjak odgodio poziv za srijedu. Iznenada se naime pokazalo da urjak mora u utorak otii na roditeljski sastanak u ko lu. Dotle su se smee mrlje bila pro irile po cijelom stropu. - to se mene tie, mo e, gospodine Kishone - promrmljao je urjak. -Ako vi to mo ete sred iti, da se roditeljski sastanak odgodi, za to ne? Ne, zaista se ne mogu potu iti. Svi su bili spremni da mi pomognu, svi su inili sve to je bilo u njihovoj moi. Pohitao sam pun nade do ravnatelja kole. Njemu je bilo iskreno ao, ali pozive za utorak bio je ve razaslao. I ao sam od kue do kue. Osamnaest se roditelja odmah suglasilo s odgodom do etvrtka, samo ih je etvoro pravilo probleme. Najtvrdoglavija je bila gospoa Olga VVinternit z koja je ve bila nekoliko obitelji pozvala u goste u etvrtak. Tri su gosta bila v oljna doi u petak, samo jedan nije imao osiguran prijevoz, dvije majke nisu imale koga da im uva djecu, a VOLJENI MOJ LA LJIVAC jedan je samac imao toga dana va nu raspravu radi obustave plaanja dugova. Sve sam te pote koe uklonio jednu za drugom. Problem prijevoza rije io sam tako to sam unajmio za tu svrhu autobus. Sestra mi je obeala da e toga dana uvati djecu jednoj dami, a drugu sam damu ubio i le joj zakopao u vrtu. Rasprava radi obustave plaanja dugova otkazana je, jer sam preuzeo dugove tog poslovnog ovjeka. Na taj se nain roditelj ski sastanak mogao odr ati u etvrtak, pa ni ta vi e nije stajalo na putu sastanku bliza naca na vrhu u utorak naveer. Tono u pola osam poeo sam ih ekati. ekao sam ih dva sata. Ni jedan od njih dvojice n ije do ao. Pred samu pono pojavio se Plaek, koji je pogre no shvatio na dogovor i oti ao bio najprije k urjaku na veeru pa onda do ao k meni, umjesto da bude obratno. Gideon uope nije do ao. Valjda je zaboravio na na dogovor? Sreom, mrlja od vode nije se vi e razlikovala od zida jer je zida u meuvremenu nesta lo i ostala je samo mrlja. Prodao sam stan i kupio novi. udio sam se sam sebi kak o mi ve prije nije to jednostavno rje enje palo na pamet. Ephraim je stidljiv ovjek. Osobito to se tie spolnih odnosa, zatvoren je kao ostrig a, iako je u dubini du e oduvijek elio biti don Juan. Svojim je djelima dodu e osvojio srca italaca, ali se zapravo nadao da e osvojiti ne t o sasvim drugo. U svojoj ma ti. U zbiljskom ivotu nikad nije bio konkurencija don J uanu, a nije ni Casanovine rekorde ugrozio. Da, svojom introvertirano u ne bi nikad bio dogurao ni do polo aja uenika na dvoru velikog osvajaa enskih srdaca. Mladost mu je uludo pro la u koncentracionim logorima, a u zreloj je ivotnoj dobi u zalud nastojao svladati sve vje tine zavoenja od onih mu karaca koji su kao sretne ne e nje bili ne samo rafiniraniji nego i ne-ovisniji od njega. Status ne enje pred koj im je otvoren sav udesni svijet flerta i zavoenja bija e za njega oduvijek u isti ma h ne to izazovno i ne to odbojno. Svoju radoznalost Ephraim prikriva tvrdnjom da njega samo kao humorista zanima f enomen osvajanja. On je sam navodno monogamist sto posto, iako ima svu silu poli gaminih sklonosti koje su ipak platonske naravi. Da on mo da ipak ne dijeli te osobine sa svim ostalim mu evima na svijetu? Kad smo prije nekog vremena bili u Istanbulu, obi li smo palau turskih sultana Topk api i nekad rasko ne

VOLJENI MOJ LA LJIVAC odaje njihova harema. Ephi se osjeao kao kod kue. S njim se moglo opet razgovarati tek po to je pomno sve temeljito razgledao, i odaje ena i odaje eunuha. Reklo bi s e da je u nekom prija njem ivotu bio ve na tom mjestu. Dok smo stajali pred sultanovim prijestoljem s kojega je on birao dame od svekol ike bogate ponude, postavila sam Ephraimu diskretno pitanje kako bi on to iza ao n a kraj s takvim morem ena kad ima problema i s jednom jedinom enom koju ima. - Nemam pojma - odgovorio mi je i mladenaki se nacerio. - U teoriji mi je dodu e sv e to jasno, ali u praksi malo epam. ak ni u ono vrijeme kad mi se udvarao nije mi nikad poklonio kiticu cvijea niti mi izrekao kompliment kao to je: "Ima predivne oi!" Uvijek se izvlaio svojim tipinim fl oskulama kao na primjer: "Cvijee enama poklanjaju samo mu karci koji imaju neistu sav jest." Moji diskretni poku aji da ga preodgojim neslavno su propali. Odbijali su se od Ep hraimove spoznaje, s kojom se i ja sad sla em: "Mu karcima je svaka rasprava sa enama slina poku ajima da se uspostavi kontakt s drug im planetima." Udaljenost izmeu njegova i mog planeta nije se s godinama nimalo smanjila. Budui d a emo se uskoro moi osvrnuti za sobom na etrdeset zajedniki provedenih godina, rekla bih da me moj voljeni la ljivac ipak vi e voli nego to se ini na prvi pogled. Pa ako mi i ne otvara evropski elegantno vrata automobila, sretna sam to mi ipak ne zalu pi njima pred nosom... VOLJENI MOJ LA LJIVAC Nikad ga se jo nisu osobito dojmile moje ljubomorne scene, koje ne valja ipak pot cjenjivati kao mjeru za odr avanje braka. Dapae. "Ja sam naprosto kao i svi drugi mu karci," glasi njegova stereotipna replika. On visoko podi e svoju macho zastavu, kao to ja obiavam rei, i istie svoje uvjerenje o miljenom arijom svih mu eva, koja, po njegovu mi ljenju, otklanja svaku slinu zamjerk u: "Ja ostajem uz tebe do kraja ivota." Obino ne vjerujem mu karcima, ali ovoj Ephraimovoj tvrdnji vjerujem. Jednog nam je dana Arthur Rubinstein objasnio za to se nakon dugog, harmoninog braka rastao sa eno m u dobi od gotovo devedeset godina: "She took me for granted." "Uzimala me zdra vo za gotovo," rekao nam je taj veliki pijanist. Ipak, ne gledam na mu a kao da mi je pokretna dekoracija. Sigurno je sigurno. A mo j proku ani savjet svim supatnicama glasi ovako: "Samo duboko disati, utjeti i ekati !" Najbolje je ni ta ne znati o eventualnim iskliz-nuima i ostvarenim fantazijama. to ta opravdavam i time to Ephraim i nije mogao u mladim godinama zadovoljiti svoju radoznalost za slabi spol, pa jo i dan-danas traga za ukradenom mlado u. Ne znam je li na tom traganju togod na ao. Ja sam svakako na la njega. Ephraim je prije dvije godine u svojoj autobiografiji napisao da e u trenutku kad bude odlazio s ovoga svijeta mene dr ati za ruku. To je malo neobino oitovanje ljub avi, ali kad se malo bolje pogleda, isto je to i ova knjiga. CHERCHEZ LA FEMME Poput mnogih na ih zemljaka, i mi gajimo iskrene simpatije prema Nizozemcima koji su sauvali dostojanstvo i ovjenost ak i u doba kad te osobine u Evropi nisu ba bile n a cijeni. Osim toga, uli smo toliko pohvalnog o umjetnikom blagu Nizozemske i graev inskim ljepotama njenih gradova. Amsterdam, tako su nam govorili, ni u emu ne zao staje za Venecijom: velianstveni kanali... vrtovi i statue... rasko na kazali ta i ko ncertne dvorane... arobni zabati kua... a da se i ne govori o... o onoj etvrti gdje u izlozima... navodno postoji takva etvrt u Amsterdamu... u kojoj su djevojke u izlozima... poznata etvrt... i tamo one, tako, sjede u izlozima, djevojke, mislim . Posve je razumljivo da se nismo osvrtali na te turistike brbljarije. ak ni ja nisa m tome pridavao neku va nost. Te me stvari ne zanimaju. Ja sam ozbiljan, zreo ovjek , koji je u ivotu dosta toga pro ao i koji svoja iskustva ve ima za sobom. Neu se valjda u gradu koji je poznat po svojim muzejima, zadr avati samo stoga da b ih mo da... nije mi to ni nakraj pameti. - Ti, dakle, i ne pomi lja na to? - klimne mi ena dok smo ulazili u avion. - Kako hoe . to se mene tie, nikako ne bih htjela propustiti da vidim te djevojke to sjede u iz

lozima. CHERCHEZ LA FEMME Zapitao sam je gdje joj je ensko dostojanstvo, ali ona je izbjegla odgovor: - Postoji ak i film s Marinom Vlady u glavnoj ulozi, koji se odigrava u toj amste rdamskoj etvrti. Trebalo bi svakako onamo poi. Dovoljno sam dugo u braku da znam kad je svaki prigovor uzaludan. A kako i sam d uboko u du i nisam mogao potisnuti stanovitu znati elju, popustio sam. Kad smo ulazi li u taksi, odluka je ve bila pala. Poi emo tamo. Tamo? Kamo? I kako? Dotina etvrt nije oznaena ni u jednom planu grada, ni u jednom turistikom vodiu ne pi e kako se onamo sti e. - Onda mora nekoga pitati - ree najbolja supruga na svijetu. - Pitaj ti. - Ako se ne varam, ja sam od nas dvoje dama. To je meu nama potaklo neobinu ivu raspru. Objasnio sam svojoj supruzi da se upravo njoj, zato to je dama, to kao takva ne pobuuje nikakve sumnje, pristoji zatra iti ov akvu informaciju, a ne meni. 7,ar bih mo da trebao zaustaviti prvog prolaznika i poku avao sam situaciju prikazati to smje nijom - jednostavno ga zapitati gdje se u Amsterdamu... pa, eto, gdje se mogu nai one to sjede u izlozima? To od mene ipak n e mo e zahtijevati. Kukavica sam i morao bih se sramiti, zakljuila je moja supruga i nagnula se napri jed prema vozau: - Recite mi... stoje ovdje u Amsterdamu posebno vrijedno vidjeti? Nagla avam: pose bno? - U Kraljevskom muzeju je juer otvorena izlo ba suvremene umjetnosti - obavije teno odgovori voza. - Ka u da je i meunarodni muziki festival dobro posjeen. VOLJENI MOJ LA LJIVAC - Da, naravno, ali ne mislim na to. Moj mu i ja htjeli bismo vidjeti ne to posebno uzbudljivo. - Shvaam. Tada poite oko pola noi u luku, gdje u to doba istovaruju brodice s povre m. Tako ne to ne vidi se esto... - Hvala vam na obavijesti. Hvala lijepa. Sjedio sam na stra njem sjedalu sav crven od stida. S druge strane, poeo se u meni javljati mu ki ponos. Ta nisam vi e dijete koje tapka za guvernantom dr ei je za ruku! e lim li saznati gdje su... gdje se nalaze ti izlozi, jednostavno u poi do hotelskog portira, nagnuti se nehajno prema njemu i bez okoli anja ga upitati: - ujte, prijatelju, gdje je tu ono... znate ve... ono s izlozima... Portirovo se lice ozari simpatinim osmijehom punim razumijevanja: - Kraljica je u ovo doba u svojoj ljetnoj rezidenciji. Ali kraljevsku palau mo ete posjetiti u svako doba. Lako ete je nai. Svatko e vam pokazati put. - Hvala lijepa. Sad mi je ve postalo preglupo. Kad pomislim da mo da tek nekoliko ulica dalje, ak mo d a iza prvog ugla, poinje predio gdje vas jata ena promatraju nehajno naslonjene na staklo, a mi to ne mo emo pronai! Sama ta pomisao mo e osjetljiva ovjeka dovesti na r ub ludila. Sva srea to smo te veeri bili pozvani u nizozemski PEN klub. - Letimo sutra u osam - siktala je najbolja supruga na svijetu. - Jo veeras moram o saznati adresu. Jo veeras. Onda se, dakle, jedino jo mo emo raspitati u PEN klubu. Ali kako da skrene m razgovor na taj kolosijek? CHERCHEZ LA FEMME Kad je prvo uvodno askanje zamrlo, sasuo sam u sebe a icu najjae indonezijske ri ine ra kije i obratio se jednom predstavniku domae inteligencije: - Spinoza, prema kome vi zacijelo gajite simpatije koje su i lokalno uvjetovane, Spinoza je, dakle, postavio tezu da filozofiju treba promatrati samo kao katarz u hipokritskog humanizma. To znai: filozof razotkriva konvencionalne la i dru tva, u i joj sjeni i pod ijim okriljem ljudska hipokrizija gradi palae koje u stvari nisu n i ta drugo doli, oprostite mi na izrazu, obini bordeli. - Da, da - slo i se moj sugovornik, jedan od vodeih teoretiara spoznaje u svojoj ze mlji. - Spinozin je o tri, analitiki um nenadma iv. Tip je bio kreten. Da je imao imalo pronicavosti i nagona, njegov bi odgovor tre bao otprilike glasiti ovako:

"Kad ste ve spomenuli bordele, upravo tu u blizini, usred Amsterdama, postoji cij ela jedna etvrt gdje u izlozima sjede ene koje mo ete dobiti za svaku moguu cijenu. el ite li to mo da pogledati?" To bi bio pravi odgovor. Mjesto toga, raspreda mi taj kreten o filozofskim anali zama nekakva pokr tena idova... Istrusio sam jednu jo e u rakiju, sklopio oi i poku ao va: - Spinoza ovamo, Spinoza onamo... ali ono to mi se u va oj zemlji naroito svia, jest zdrav, otvoren, nesputan nain ivota. Ako sam dobro obavije ten, postoji tu usred Am sterdama cijela jedna etvrt u kojoj je, kao to se zna, prostitucija javna. Moja se ena pri uljala i, hrabrei me, zaklimala glavom. VOLJENI MOJ LA LJIVAC - Ah - nasmijao se teoretiar spoznaje. - Vi oigledno mislite... he-he~he... misli te na onu etvrt gdje dotine dame sjede u izlozima... - Kako molim? U izlozima? - Sasvim tono. Doista postoji u nas takva etvrt. - Zaista? A gdje? - Ovdje u Amsterdamu. Rijeke turista naviru tamo. U oima moje ene Ijutito bljesnu e iskrice koje su mi govorile: "Vidi 1. Svi idu, samo mi jo tu sjedimo..." - Istinu govorei - nastavi na informator - mi to toleriramo samo radi turista. Zap ravo je ta etvrt kulturna sramota. Po cijele dane i noi stranci stoje pred izlozim a s fotografskim aparatima i neprestano snimaju, kao da su u zoolo kom vrtu. jedno stavno odvratno1. - Odvratno - ponovih. - Jasno to mogu sebi predoiti. Po udna lica i fotografi... c ijela ulica ih je puna... cijela... kako se ono zove ta ulica? - Ulica? To se ne zbiva na ulici. Nakon to su se gospoda turisti nasnimali, nesta ju u kuama i satima se cjenkaju sa sirotim djevojkama. To je stvarno neukusno! - Neukusno je preblago reeno. - Stisnuo sam zube da sakrijem svoje ogorenje. Ubrz o smo oti li ispriav i se mojom depresijom, koja je bila oito vidljiva. Utvrdili smo strategiju. Proe ljat emo grad. Poi emo od istonog kraja prema sjeveru, z tim emo proi poprenim ulicama prema zapadu i naposljetku dugo ii prema jugu, sve dok ne naidemo na crveno svjetlo. Prije ili kasnije morat emo ga ugledati. Niti smo ga morali ugledati niti smo ga ugledali. CHERCHEZ LA FEMME Oko dva sata ujutro zastali smo iscrpljeni da se odmorimo, a da nismo vidjeli ni jednu ivu ivcatu prostitutku. Tu i tamo, dodu e, zasvijetlilo bi crveno svjetlo, al i svaki put je to bio semafor. Apotekar u nonoj slu bi, kojega sam probudio iz dubo kog sna da bih s njime porazgovarao o "najstarijem zanatu na svijetu", ljubazno mi je dao do znanja da je Ministarstvo pravde nou zatvoreno. Pokunjeno krenusmo b eznadno dalje. Do tri i trideset svladali smo tek petinu grada. Ulice su opustje le. Amsterdam je spavao. Bilo je ve pro lo etiri kad sam pred zgradom Concertge-boioa ugledao policajca. Sad mi je ve sve bilo svejedno. Posljednjim snagama doteturao sam do njega, uhvatio g a za revere uniforme i upitao bez daha: - Gdje su kurve? - Drugi most od katedrale - spremno odgovori uvar zakona. - Kanalstraat. Evo vam, dakle, vrli itatelju, adrese. Kadikad se isplati i podu u priu proitati do k raja. EPHRAIM KISHON: ODSAD JA UTIM Moj nakladnik, koji je zapravo pravnik a izdavanje mu je knjiga hobi, prijateljs ki me upozorio da kao okrivljenik imam pravo da se branim. Ja sam mu isto tako p rijateljski dao na znanje da ja u ovom obiteljskom procesu nisam okrivljenik neg o samo svjedok. Osim toga, uope ne znam od ega bih se morao braniti. Iz svake stranice ove knjige izbija po teno dr anje moje ene spram mene i mojih djela , a to to tu i tamo ka e pone to i o mojim mu kim slabostima - sve su te slabosti, ili barem veina njih, u meuvremenu potpuno zastarjele. Mogu ih dakle mirne du e zaboravi ti. Jer, starost je doista udarac ispod pasa, i od mene se doista ne mo e zahtijev ati da ponovo proem na zajedniki ivotni put i da se na svako sjeanje iz proteklih etr eset godina posipam pepelom. Da, moja ena ima oito bolje pamenje nego ja, ali sam zato ja iskusniji od nje u zab

oravljanju. Ipak me poprilino iznenadila jarkim slikanjem na ih zajednikih do ivljaja. Ne toliko z bog samih do ivljaja koliko zbog njezina knji evnog dara koji je sve dosad rafiniran o skrivala. Ipak bih se usudio ustvrditi da je imala izvrsnog uitelja, pa da je m ogla nauiti VOLJENI MOJ LA LJIVAC kako se od muhe mo e napraviti literarni slon. Moj je problem u tome to je njezina pjesnika.sloboda vrlo blizu istini, a to mo e nekoga tko ima lo e pamenje poprilino uzb uniti. Osjeaji mi govore da se na sva ta njena otkria treba samo blago smje kati, al i glava oekuje od mene kritiki stav. A glava je i pametnija, pa radije popu ta. Stoga nje no grlim Saru i estitam joj od sveg srca na njenoj prvoj i, mo da, posljedn joj knjizi. Dokazala je da ima izvanredan ukus, i izborom mojih pria i izborom su pru nika. Ba u tom grmu le i zec. Mi smo oboje uvjereni da smo i ona i ja na im brakom izvukli glavni zgoditak. Ne, moja enica zna za komplekse manje vrijednosti samo kod drugi h. Kad smo, primjerice, planirali svoje prvo dijete, apnula mi je blistavih oiju: - Ephraime, nadam se da e na a beba biti lijepa kao ja, i pametna kao ja. Ona je dakle postala moja velika uiteljica, puna ivotne mudrosti. Kad sam zimus iz gubio rukavicu, prijekorno me pogledala i filozofski mi dobacila: - Radije bih da si izgubio obadvije. Samo, eto, malo je stroga prema meni. Ima neotesanaca koji Saru ne poznaju dobro i koji tvrde da je ona dominantna lino st. Imaju i pravo. Zaista bi se moglo rei tako ne to o njoj, ali mene to ni najmanj e ne dira. Mu koji se ne boji svoje ene nije pravi mu karac. Kako bilo da bilo, od ljeta 1976. godine ne bojim se vi e niega. Tada sam naime tak o rei sluajno otkrio 904. EPHRAIM KISHON: ODSAD JA UTIM "fri idersko rje enje" koje je odonda postalo legendarno. Tog vrueg podneva, kad smo bili na vrhuncu bune brane svae u kuhinji, zaprijetila mi je ena da e se vratiti k ma jci, a da e djecu meni ostaviti. Tada sam ja otvorio fri ider i poeo sve iz njega ba cati u zid. Kod druge boce naranina soka ona je popustila i ostala. Ostala je oito zauvijek. I ja. Ona dodu e tvrdi s vremena na vrijeme da sam ja jo ma lo poligaminiji od drugih mu eva, ali koja ena to ne tvrdi za svoga mu a? Moj je problem jedino u tome to je Sara nevjerojatno dobra brana dru ica. Da nije, o nda bi sve bilo mnogo jednostavnije. Od lo e partnerice ovjek se mo e vrlo lako rasta ti i smionim skokom na glavu zaroniti u bajno gorsko jezero samakog ivota. Ja Saru jednostavno ne mogu ostaviti zato to je ona najbolja od svih ena. Zbogom, skok naglavake, zbogom, lijepi snovi, to mi drugo preostaje? Morat u je jed nostavno voljeti do kraja ivota. SADR AJ Predgovor koji nije bezuvjetno za mu karce.........5 Nikad ne mo ete prerano ostati mladi........... 23 Svatko ima peglu kakvu zaslu uje ............. 31 Bobi- tapii su moje omiljeno jelo (prevela a a Novak) . . 36 Intenzivni kurs pre ivljavanja................ 43 Poker nije stvar sree ..................... 49 Svjedoci moraju biti slijepi.................. 55 Nepredvidljivi rizik lijepih manira ............. 63 injenini izvje taj o jednom ludo smionom pothvatu . . 69 I dr. Finkelstein mo e pogrije iti............... 76 Jonathan ne mo e bez jogginga (prevela a a Novak) ... 82 U Omsku se ipak i dalje govori hebrejski.......... 91 Samo bez bacila za Koreju!.................. 98 Maraton na kraju godine (prevela a a Novak)....... 103 Karijera jednog kolekcionara pretpubertetskog uzrasta ... 111 Buka kao predvidljivi gospodarski imbenik ....... 115 Praznovjerje nije luksuz.................... 124 Ljubi bli njega svoga i sama sebe.............. 130 Kome zvonce zvoni...................... 135 Seksapil na sve etiri..................

Reminiscencija na dobro pamenje ........., Financijski genij u djejim cipelama......... Putna groznica po nul-tarifi .............. Nema ni ta bez pravne pomoi (prevela a a Novak) Bombonijera s povratnom kartom........... Mesija na listi ekanja.................. Cherchez la femme (prevela a a Novak)........ Ephraim Kishon: Odsad ja utim ........... . 142 . 149 . 157 . 166 . 171 . 180 . 187 196 203 Knji nica Zelina 540006389 Narodne novine. Zaareb - (95) 110735