You are on page 1of 341

GRAĐANSKO PRAVO – OPĆI DIO, OBVEZNO PRAVO

Autor: Miroslav Objava: veljača, 2009

I. UVOD 1. Pojam građanskog prava Zadatak pravne znanosti jest da u suvremenim pravnim porecima definira građansko pravo kao samostalnu granu prava. No, kroz razvoj pravne misli u povijesti vidi se da se to pitanje uopće dugo vremena nije ni postavljalo. Građansko pravo je postojalo kao određena stvarnost koja je predstavljala ukupni pravni poredak neke države. Ali kad se ukazala potreba da se u tu golemu pravnu materiju razasutu bez određenog reda u pravnim izvorima uvede stanoviti red, tada se to pitanje postavilo gotovo samo od sebe. U pravnoj teoriji, međutim, ne postoji jedinstveni odgovor na to pitanje. U potrazi za definicijom građanskog prava hrvatska pravna teorija ograničava se isključivo na europski kontinentalni krug i europsku pravnu misao kao i na suvremenu stvarnost i novi vijek. Prvo sužavanje obujma nedefiniranog građanskog prava poistovjećenog sa ukupnim pravnim poretkom, dogodila se Ulpijanovom podjelom prava na javno i privatno. U javnom pravu su centar država i organizacija javne vlasti, a u privatnom pravu je to čovjek. Slična formulacija se nalazi i u novije vrijeme. Takve definicije su širokog obujma, ali i vrlo uskog sadržaja i bile su uobičajene i predstavljale su vladajuće shvaćanje. U teoriji su se koristili isti kriteriji za određivanje privatnog i građanskog prava pa je bilo prirodno da se oba pojma izjednače. No, kad je počeo proces raslojavanja sadržaja privatnog prava i kad su se u njegovim okvirima počele formirati nove pravne grane, građansko pravo više nije moglo označavati ukupnost privatnog prava. U takvoj situaciji je počelo probijati shvaćanje prema kojem bi građansko pravo bilo onaj dio privatnog prava koje bi se kao zajedničko pravo primjenjivalo na sve one društvene odnose koji nisu uređeni drugim, posebnim pravilima. Suvremeni čovjek može svoje materijalne, a posredno i duhovne, potrebe zadovoljavati samo unutar postojećih društveno-gospodarskih odnosa koji se u današnjim društvima formiraju na osnovi masovne proizvodnje i tržišnog gospodarstva. Te odnose nadalje karakteriziraju individualizam, liberalizam, politička demokracija i kršćanski moral. U temelje društva ugrađuju se još i zaštita ljudskih prava i sloboda, individualno privatno vlasništvo, sloboda ugovaranja i sloboda oporučnog raspolaganja. Danas samo građansko pravo izgrađuje svoje osnovne pravne institute na tim temeljima pa je stoga građansko pravo stožerno područje privatnog prava. No, 1

kad su pravila građanskog prava postala preopćenita za neke privatnopravne odnose, izdvojilo se u posebnu granu privatnog prava, npr. trgovačko pravo, ali kad su za neke društvene odnose postala neodgovarajuća, odvojili su se npr. obiteljsko i radno pravo. Suvremeni razvoj građanskopravnih sustava obilježava istodobno i širenje njegova predmeta. Snažan razvoj zaštite ljudskih prava i sloboda poslije Drugog svjetskog rata zahtijevao je da se u taj razvoj pored javnog prava (ustavnog i kaznenog) uključi i građansko pravo. To je značilo da se tradicionalnom krugu imovinskih odnosa kojima se građansko pravo stoljećima isključivo bavilo, mora dodati onaj segment neimovinskih odnosa koji se tiče zaštite osoba i njihovih osobito neimovinskih dobara. U procesu raslojavanja (sužavanja i širenja) predmeta ostala je na okupu ona grupa imovinskih odnosa i s njima usko povezan dio neimovinskih odnosa koje znanstvena sistematika označuje kao stvarnopravne, obveznopravne i nasljednopravne te ih povezuje zajedničkim nazivnikom – građansko pravo. Stoga definicija građanskog prava glasi: Građansko pravo u objektivnom smislu je grana privatnog prava koja kao skup pravnih pravila uređuje odnose pravnih subjekata povodom stvari, činidaba, imovine i njihovih osobnih neimovinskih dobara. 2. Naziv Predmet znanstvene analize je građansko pravo, ali postoje još i nazivi privatno i imovinsko pravo koji se danas više ne mogu upotrebljavati kao sinonimi. Naziv građansko pravo je najstariji i potječe iz rimskog prava kao prijevod latinskog ius civile. Ipak, bilo bi znanstveno netočno ako bi se iz kontinuiteta naziva izveo zaključak i o kontinuitetu sadržaja. Staro rimsko ius civile i moderno građansko pravo nisu pojmovi istog sadržaja. Ius civile bio je naziv za ukupni pravni poredak koji je važio u rimskoj državi, a tim se pravom po strogom načelu personaliteta mogao služiti isključivo rimski građanin (civis Romanus) Strancima (peregrinima) je to pravo bilo nedostupno. Za potrebe pravnog prometa sa strancima su se razvila u rimskom pravu nova pravna pravila koja su rimski pravnici nazivali ius gentium. To je bilo rimsko pravo oslobođeno strogog formalizma pa su se njime služili i rimski građani i to u međusobnim odnosima, a ne samo u pravnim odnosima sa stanovnicima rimskih provincija. Takva situacija traje do 212. g. kad je car Karakala podijelio rimsko građanstvo svim slobodnim podanicima rimske države, stoga instituti iuris gentium postaju sastavnim dijelom iuris civilis. Nakon toga se ius gentium sadržajno počeo kretati prema prirodnom pravu, tj. počeo je obuhvaćati institute koji se mogu podjednako naći kod svih naroda, a utemeljeni su na prirodnom 2

razumu (naturalis ratio) Stoga ius gentium nije bilo nikakvo međunarodno pravo, odnosno pravo naroda kako bi na prvi pogled izgledalo iz njegova naziva. U hrvatskom pravnom nazivlju postoji za građansko pravo i sinonim civilno pravo pa se pravnike koji se bave njime naziva i civilistima. Ovdje se koristi naziv građansko pravo zbog toga što naziv građansko pravo pripada europskoj pravnoj tradiciji. Nadalje, težište naziva je na subjektima pravnih odnosa, a ne na sadržaju samih pravnih odnosa, stoga jedino građansko pravo može u svom nazivu obuhvatiti istovremeno određeni krug imovinskih kao i neimovinskih odnosa te se upravo po tome nazivu razlikuje ta grupa odnosa od svih drugih koji se također nazivaju imovinskim ili neimovinskim. Naziv privatno pravo izravno je povezan s podjelom cijelog prava na javno (ius publicium) i privatno (ius privatum) Takvu diobu je za rimsko pravo izvršio Ulpijan ustvrdivši da je javno pravo ono koje se odnosi na položaj države, a privatno ono koje se tiče koristi pojedinaca jer ima stvari od opće koristi i onih od pojedinačne. Bilo je dosta osporavanja ovakve dvodiobe cijelog prava, ali njene pristalice još uvijek nalaze opravdani razlog za ovakvu dvodiobu u teoriji interesa ili u tzv. subjekcionoj teoriji (odnos subordinacije i koordinacije) Predlažu se i neki drugi suptilniji kriteriji diobe, npr. metoda uređivanja odnosa, vrsta sankcije, zaštite i dr. Neovisno o primijenjenom kriteriju, građansko pravo je uvijek bilo svrstavano ne samo u privatno pravo, već je jedno vrijeme bilo i njegov sinonim. No, nakon početka raslojavanja privatnog prava ostao je jedan skup pravnih pravila koje se u teoriji nazivalo opće privatno ili opće građansko pravo, no takvi nazivi predstavljaju ostatke vremena u kojem su građansko i privatno pravo bili sinonimi. Naziv privatno pravo danas se dosljedno primjenjuje u sklopu međunarodnog privatnog prava. Danas u privatno pravo spadaju još i trgovačko pravo, autorsko pravo, pravo vrijednosnih papira, pravo osiguranja i druga sa srodnim karakteristikama. Naziv imovinsko pravo neposredno asocira na sadržaj toga prava i narav odnosa koji uređuje pa se može reći da je određen ratione materiae. Nazivu se, s druge strane, osnovano prigovara da je preširok (jer su imovinska prava također trgovačko, financijsko, carinsko i neka druga prava), a s druge strane da je preuzak jer ne obuhvaća zaštitu čovjekove neimovinske sfere. Zbog toga se umjesto naziva imovinsko pravo koristi naziv građansko pravo. 3. Načela građanskog prava Društveno-gospodarski odnosi koje uređuje građansko pravo imaju neke zajedničke karakteristike koje se nazivaju načela. To znači da načela građanskog prava nisu izmišljena nego se njihov sadržaj nalazi u materijalnim društvenim odnosima koje uređuje građansko pravo. Četiri načela su karakteristična za 3

građansko pravo što znači da ih sva četiri zajedno nalazimo samo u građanskopravnom odnosu, a ta načela ujedno predstavljaju i kriterij prema kojem se građansko pravo može odijeliti od ostalih pravnih grana. Načela građanskog prava su: načelo stranačke dispozitivnosti, načelo stranačke ravnopravnosti, imovinska sankcija i načelo prometnosti ili prenosivosti imovinskih subjektivnih prava. U znanosti se ukupnost načela građanskog prava naziva i metodom građanskopravnog uređivanja. Pod metodom se razumije otkrivanje onih oblika u kojima se izražava sadržaj objektivno dane stvarnosti. a) načelo dispozitivnosti – naziva se još i načelom slobodne inicijative ili načelom autonomije. Načelo dispozitivnosti u građanskom pravu znači da građanskopravni odnos nastaje, prestaje i mijenja se ponajprije voljom pravnih subjekata. Ljudi stupaju u određene građanskopravne odnose ponajprije da zadovolje svoje materijalne potrebe. O tome ljudi slobodno odlučuju pa je jasno da se mora uvažavati njihova volja. To načelo je osnovna značajka robnonovčanih odnosa jer vlasnik robe može svoju robu razmijeniti s kim hoće i kad hoće. Ono također izražava činjenicu da osoba slobodno raspolaže svojim osobnim neimovinskim dobrima. Načelo dispozitivnosti kao opće načelo građanskog prava dolazi do izražaja u svim njegovim dijelovima. Na području obveznog prava načelo dispozitivnosti izražava se kao sloboda ugovaranja (čl. 2. ZOO određuje slobodu uređivanja obveznih odnosa) Ona podrazumijeva da svaki sudionik u prometu, procjenjujući svoje interese i mogućnosti, odluči hoće li ući u neki obvezni odnos ili ne, zatim slobodu izbora vrste ugovornog odnosa i slobodu utvrđivanja sadržaja i izbora oblika ugovornih odnosa. No, sloboda uređivanja obveznih odnosa nije neograničena, a osim tih posebnih ograničenja svaki pravni poredak utvrđuje opće granice slobode ugovaranja koje pravni subjekti ne smiju prekoračiti, a pritom se koriste različite pravne kategorije kao barijere (npr. javni poredak, dobri običaji, imperativni propisi, pravila morala) U hrvatskom obveznom pravu to su: Ustav, prisilni propisi i moral društva (čl. 2. ZOO) Kao primjer ograničenja slobode u zasnivanju obveznih odnosa mogu poslužiti oni obvezni odnosi koji nastaju mimo volje pravnog subjekta (za njih se kaže da nastaju po sili zakona) Pravilnije bi bilo reći da nastaju na temelju nekih činjenica za koje zakon veže postanak građanskopravnog odnosa i bez obzira na volju pravnog subjekta (npr. odnos odgovornosti za štetu. Ako se razbije tuđi prozor, nastaje odgovornost za štetu, bez obzira na to je li počinitelj (štetnik) imao ili nije imao namjeru zasnovati građanskopravni odnos odgovornosti za štetu) No, i u onim slučajevima kad građanskopravni odnos nastaje mimo volje pravnog subjekta, načelo dispozitivnosti očituje se glede promjene i prestanka takvih odnosa. S druge strane, broj takvih odnosa u prometu je već uglavnom određen, ali oni u građanskom pravu ne prevladavaju. Naprotiv, broj građanskopravnih odnosa koji nastaju slobodnom inicijativom pravnih subjekata nije određen. Jedina granica koju 4

subjekti ne mogu prijeći jest mogućnost i dopustivost sadržaja definirana prisilnim propisima. U stvarnom pravu djelovanje načela dispozitivnosti očituje se u slobodnom korištenju i raspolaganju stvarima i pravima koja imamo na stvarima (npr. pravo vlasništva) U nasljednom pravu, načelo dispozitivnosti izražava se u slobodi oporučnog raspolaganja. Nema sumnje da je načelo dispozitivnosti bitna karakteristika građanskog prava i građanskopravnih odnosa. b) ravnopravnost subjekata – položaj stranaka u građanskopravnom odnosu je koordiniran što znači da u građanskom pravu nema podređivanja jedne strane drugoj. Nema subordinacije koja karakterizira upravno pravo. Načelo ravnopravnosti subjekata usko je povezano sa načelom dispozitivnosti. Budući da građanskopravni odnos nastaje voljom stranaka, logično je da te volje budu međusobno ravnopravne. Budući da su ljudi u zadovoljavanju svojih materijalnih potreba nužno upućeni jedni na druge, upravo zbog toga i stupaju u građanskopravne odnose, stoga građanskopravni odnos nije odnos vlasti. Njihov međusobni položaj je nužno ravnopravan, koordiniran. Ovo načelo je izrijekom određeno čl. 3. ZOO (Sudionici u obveznom odnosu ravnopravni su) Ovo načelo nije vrijedilo u starom rimskom pravu. Onaj koji je potraživao nešto od drugoga bio je u jačoj poziciji jer je njemu po rimskom pravu bila osigurana vlast nad osobom od koje je nešto potraživao. Vjerovnik nije imao samo zahtjev prema dužniku, nego je imao i vlast nad osobom dužnika. Uostalom, i sam naziv obligatio (od ligare=vezati) upozorava da se dužnik izvorno nalazio podvrgnut vjerovnikovoj vlasti, shvaćajući vlast kao fizičku vezanost. c) imovinska sankcija – sankcija je štetna posljedica koja treba pogoditi onoga koji se ne drži zapovijedi ili zabrane izražene u pravnoj normi. Sankcija znači štetnu posljedicu koja stiže onoga koji ne ispuni obvezu što ju je na sebe preuzeo stupajući u građanskopravni odnos. Pobjedom načela ravnopravnosti subjekata nužno je došlo do priznanja isključivo imovinske sankcije za neispunjenje dužne obveze. Sankcije su u građanskom pravu bile najprije osobne. Dužnik koji nije platio dug najprije je postajao vjerovnikov rob, a kasnije je morao ići u dužnički zatvor. Danas se vjerovnik može namiriti jedino iz dužnikove imovine, a nema nikakve vlasti nad osobom dužnika. Primjer imovinske sankcije: naručimo taksi da nas odveze na kolodvor u 12 sati jer iz nekih važnih razloga moramo otputovati vlakom u 12 30. Ako vozač taksija ili jako zakasni ili uopće ne dođe, očigledno je da nije ispunio svoju obvezu, ali ga mi zbog toga ne možemo strpati u zatvor. No, ako smo zbog njegove krivnje pretrpjeli štetu, možemo ga tužiti za naknadu štete, a on će biti osuđen platiti određeni iznos novca kao ekvivalent za nastalu štetu. Ako nema novca, zaplijenit će mu se njegove stvari koje će se

5

sudski prodati da bi se namirila tražbina. Ovim primjerom se pokazuje da je u građanskom pravu sankcija imovinska, a ne osobna. d) prometnost prava – ovdje treba imati na umu da se tu ne radi o prometu građanskog prava u objektivnom smislu nego promet subjektivnih građanskih prava. Subjektivno građansko pravo je ovlaštenje koje za sudionika konkretnog građanskopravnog odnosa nastaje u okviru tog odnosa uređenog građanskim pravom u objektivnom smislu (npr. pravni odnos kupoprodaje uređen je pravnim pravilima objektivnog građanskog prava, a u nekom konkretnom kupoprodajnom odnosu kupac je ovlašten tražiti od prodavatelja izručenje stvari, a to ovlaštenje naziva se subjektivno pravo. Kupac može dobrovoljnim sporazumom s nekom trećom osobom prenijeti to svoje pravo na treću osobu (A je prodao televizor B-u. B može svoje pravo da od A traži televizor prenijeti na C) Jedino na području građanskog prava postoji mogućnost prometa subjektivnih imovinskih prava, ali postoje i subjektivna imovinska prava koja su neprometna jer se takva prava ne mogu dobrovoljnim sporazumom prenositi s jedne osobe na drugu (npr. pravo osobne služnosti, prava osobnosti (pravo na život, čast, ugled) U teoriji se takva prava nazivaju strogo osobnim građanskim pravima. No, golema većina subjektivnih građanskih prava ima prometni karakter. Prometnost subjektivnih građanskih prava posljedica je razmjene robe putem tržišta. Kolanje stvari u prometu odražava se kao prijenos prava. Ako netko preuzme obvezu da na drugoga prenese neko pravo, ali to ipak ne učini, može pravnim sredstvima biti na to prisiljen. Ali budući da se u načelu ne može prenijeti pravo, a da se stvarno ne prenese i stvar kao objekt toga prava, to sam prijenos prava omogućuje kolanje stvari u prometu. Obiteljsko pravo je neprometno (npr. otac ne može svoje roditeljsko pravo prenijeti na drugu osobu) Ni u upravnom pravu ne postoji promet prava. Tu postoji sustav delegacije, tj. prijenos nadležnosti s jednog upravnog tijela na drugo. Ipak, prijenos nadležnosti ne obavlja se u oblasti prometa prava. 4. Sustav građanskog prava Pojedini odnosi koje uređuje građansko pravo imaju svoje posebne karakteristike, a prema njima društveni odnosi koje uređuje građansko pravo mogu se svrstati u nekoliko zasebnih skupina. Te skupine zajedno daju sustav građanskog prava. Poznata su dva modela u izgradnji sustava građanskog prava – institucijski i pandektni. Institucijski sustav potječe iz rimskog prava iz razdoblja u kojemu je ius civile bio naziv za cjelokupni pravni poredak. Zato Gaj u svojim Institucijama kaže da se cjelokupno pravo kojim se koristimo odnosi na: 1. personae (osobe), 2. res (imovina) i 3. actiones 6

Tako je ostvarena veća racionalnost u normiranju jer se eliminiraju neizbježna ponavljanja. obvezno pravo i hipoteka) Pandektni sustav građanskog prava razvijen je u njemačkoj pravnoj teoriji i primijenjen je u njemačkom Građanskom zakoniku iz 1896.01. tj. a ona je dužna tu činidbu ispuniti. Opći dio građanskog prava sadrži skup pravila i načela koja su zajednička svim dijelovima građanskog prava. stvarnog prava. nasljedno i obvezno pravo). a istodobno naglašava jedinstvenost i cjelovitost sustava. i francuski Code civil iz 1804) OGZ je sistematiziran tako da prvi dio obuhvaća pravo osoba (osobno i obiteljsko pravo). a treći o ustanovljenjima zajedničkim glede prava osoba i prava na stvari (o utvrđivanju. Stvarno pravo je skup pravnih pravila kojima se uređuju odnosi među pravnim subjektima s obzirom na stvari. drugi dio govori o stvari i oblicima vlasništva. pokazao se potpuno neodgovarajućim što se jasno vidi iz sistematike prvih građanskih zakonika u kojima je primijenjen (austrijski OGZ iz 1811. Nasljedno pravo je skup pravnih pravila kojima se za slučaj smrti jedne osobe (ostavitelja) uređuje prijelaz njezine imovine na druge osobe (njezine nasljednike) 7 . obiteljsko pravo i 5. autorsko i pronalazačko pravo (Građanski kodeks RSFSR iz 1964. stvarno pravo.) Prednosti pandektnog sustava su u izoštrenijim kriterijima grupiranja materije te u izdvajanju onoga što je svim dijelovima građanskog prava zajedničko. To je teoretski dio građanskog prava u kojem se obrađuju osnovni pojmovi cjelokupnog građanskog prava. 3.). Kod nas je prihvaćen pandektni sustav pa se naše građansko pravo sastoji od općeg dijela građanskog prava. a treći o načinima stjecanja vlasništva (nasljedno pravo. drugi dio govori o pravu na stvari (stvarno.(tužbe) Kad se taj trodijelni sustav primijenio na građansko pravo kao dio privatnog prava. nasljedno pravo. preinaci i ukinuću prava i obveza kao i zastari i dosjelosti) Code civil u prvom dijelu govori o osobi (osobno i obiteljsko pravo). 2. Obvezno pravo je skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi u kojima je jedna strana (vjerovnik) ovlaštena od druge strane (dužnika) zahtijevati neku činidbu. 1900. Ova pravna pravila uređuju društvene odnose u koje pravni subjekti stupaju povodom stvari. nego od onog dijela privatnog prava koje se naziva građanskim pravom i zato se u suvremenoj znanosti građanskog prava prednost daje pandektnom sustavu (ponekad uz određena odstupanja i modifikacije) Tako se u sustavima građanskog prava u bivšim socijalističkim zemljama obično izostavljalo obiteljsko pravo. (stupio na snagu 01. obvezno pravo. 4. opći dio. obveznog prava i nasljednog prava. Pandektni sustav ne polazi od ukupnog pravnog poretka. a u nekima od njih dodavalo npr. a sastoji se od pet dijelova: 1. opći dio.

odnosno dobrovoljnosti zasnivanja imovinskih i obiteljskopravnih odnosa te na načelu ravnopravnosti subjekata u obje vrste odnosa. važnost trgovačkih običaja (uzanci) za promet robom i izrazita tendencija ujednačavanja pravila na međunarodnom planu. osim ako za trgovačke ugovore nije izrijekom drukčije određeno. Njemačka. Metodološka sličnost temelji se na načelu dispozitivnosti. Odnos građanskog prava prema drugim granama prava a) građansko pravo – trgovačko pravo – građansko i trgovačko pravo u biti uređuju istu vrstu odnosa. što je praksa posvuda u svijetu. odnosno privatnog prava. prema kojoj se na trgovačke ugovore primjenjuju odredbe koje se odnose na sve vrste ugovora.5. Osobitosti trgovačkog prava su još kraći rokovi. tj. uzdržavanje) Narav ostalih odnosa koji čine glavninu onih koje uređuje obiteljsko pravo posve je različita od imovinskih i naglašeno su osobne naravi s dominantnim ciljem zadovoljavanja afektivnih potreba čovjeka. U prilog prvog rješenja ističu se sličnosti. kod ugovora o zajmu zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate iako one nisu ugovorene. b) građansko pravo – obiteljsko pravo – u nekim sustavima građanskog prava (institucijskim i pandektnim) obuhvaćeno je i obiteljsko pravo. opći uvjeti poslovanja. U drugima je obiteljsko pravo izdvojeno u samostalnu pravnu granu. Razliku u metodi čine neprometnost obiteljskih subjektivnih prava i odsutnost imovinske sankcije u obiteljskom pravu. c) građansko pravo – radno pravo – prije osamostaljenja u zasebnu pravnu granu. a u prilog drugog razlike između ta dva prava. 1. Pravnotehnički se to izvodi u dvije varijante: jedna (dualistička) sastoji se u potpunom odvajanju trgovačkog od građanskog prava (npr. Uspoređuju se pravna narav odnosa i metode njihova uređivanja. Imovinski su odnosi funkcionalno podređeni osobnim odnosima jer u osnovi služe ostvarenju osobnih prava i interesa u obiteljskopravnom odnosu. neformalnost poslova (osim kod vrijednosnih papira). naglašena potreba povjerenja. Masovna proizvodnja. Npr. 14. a samo građansko pravo se prema trgovačkom pravu odnosi kao opće prema posebnom. Nije sporno da je trgovačko pravo nastalo iz građanskog. siguran i brz protok robe i novca zahtijevali su prilagodbu i uposebljenje pa i kreiranje novih instituta građanskog prava. Sličnost glede odnosa uistinu i postoji (imovinski odnosi u braku i obitelji. Francuska. adhezijski i tipski ugovori. radno pravo je bilo sastavni dio građanskog prava. Češka) Druga (monistička) zadržava jedinstvenost građanskog prava za sve vrste subjekata i pravnih poslova s određenim odstupanjima za trgovce i trgovačke poslove (npr. st. Osnovni instrument radnog 8 . Italija i Švicarska) Monističko rješenje prihvaća i ZOO koje u čl. bračna stečevina i posebna imovina.

odnosa bio je ugovor o službi (locatio conductio operarum) U suvremenom radnom pravu prevladavaju norme imperativnog i zaštitnog karaktera (propisi o zaštiti na radu, socijalnom osiguranju i sl.) No ima i onih koji su imovinskopravne naravi (npr. propisi kojima se uređuje odgovornost za štetu koju radnik učini organizaciji ili trećima, odnosno koju pretrpi na radu ili u vezi s radom) Isto tako, zasnivanje radnog odnosa koji čini osnovni predmet radnog prava ima ugovorni karakter. d) građansko pravo – upravno pravo – na razini metode uređivanja odnosa postoje znatne razlike između građanskog i upravnog prava. Umjesto ravnopravnosti i koordinacije među stranama, u upravnom pravu vrijedi načelo subordinacije, umjesto načela prometnosti vrijedi načelo neprometnosti i delegacije nadležnosti, a umjesto imovinske pretežito osobna sankcija. U upravnom pravu prevladavaju kogentne norme, a u građanskom dispozitivne uz iznimke na obje strane. Glede odnosa koje uređuju te dvije grane prava ne postoji pouzdan kriterij kojim bi se moglo izvršiti nedvojbeno razgraničenje bez ostatka. Upravno pravo također uređuje neke o imovinskih odnosa. Ponekad je to uređivanje relativno samostalno i cjelovito (pravni režim dobara u općoj uporabi, eksproprijacija, uzurpacija, rekvizicija, odgovornost države za određene vrste šteta i dr.) Drugi slučaj je kad upravno pravo samo djelomično uređuje imovinske odnose. To su u biti «presizanja» upravnog prava u područje građanskog prava, a sastoji se obično u različitim ograničenjima (npr. ograničenje slobode ugovaranja propisivanjem cijena ili propisivanjem obvezatnog sklapanja ugovora, ograničavanje prometa određenim vrstama stvari i sl.) Opseg zadiranja u sferu građanskog prava razmjeran je stupnju i opsegu državne intervencije u tokove gospodarskog života. e) građansko pravo – međunarodno privatno pravo – iako međunarodno privatno pravo također uređuje imovinske odnose, razgraničenje prema građanskom pravu ne čini osobite teškoće. Međunarodno privatno pravo uređuje posebnu vrstu imovinskih odnosa, a to su imovinski odnosi s tzv. međunarodnim obilježjem. Građansko pravo jedne države uređuje samo unutarnje ili tuzemne imovinske odnose, tj. one koji se po svojim elementima (subjekti, objekti, nastanak, prestanak) nalaze u granicama njegova važenja. S međunarodnim obilježjem su oni imovinski odnosi kod kojih pojedini elementi upućuju na mogućnosti primjene nekog stranog prava (npr. ugovor o prodaji sklope domaći i strani državljanin na teritoriju treće države. Ovdje dolaze u obzir građanska prava triju država pa se postavlja pitanje koje će od njih biti primijenjeno) To rješava međunarodno privatno pravo primjenom tzv. kolizijskih pravila. Naziv «međunarodno» nije to pravo dobilo zbog toga što je doista međunarodno, nego zato što uređuje privatnopravne odnose s međunarodnim obilježjima. Ono je unutarnje pravo države. 9

II. IZVORI GRAĐANSKOG PRAVA 1. Pojam i vrste pravnih izvora Građansko pravo kao dio cjelokupnog pravnog poretka predstavlja prvenstveno skup pravnih pravila. Informacije o pravnim pravilima uopće nalazimo u pravnim izvorima. U znanosti o pravnim izvorima postavlja se u prvom redu pitanje određivanje pojma samog naziva izvor ili vrelo prava. Pri pokušaju definiranja tog pojma pokazalo se da je taj pojam mnogoznačan. Definicija pojma izvora prava ovisi o gledištu s kojega se sam pojam promatra. Ako se kod pravnih izvora postavlja težište na onu materijalnu društvenu snagu koja daje sadržaj pravnom pravilu, koja ga stvara i koja mu je temelj opstanka, govori se o unutarnjim ili materijalnim pravnim izvorima ili vrelima prava. U tom smislu, takvi izvori prava nisu predmet izučavanja građanskog prava. No, ako se kod proučavanja pravnih izvora težište postavlja na oblik u kojemu se pojavljuju pravna pravila, na način na koji se određeni sadržaj pravno izražava, tada se govori o izvanjskim ili formalnim pravnim izvorima ili vrelima prava. Kada se u svakodnevnoj tekućoj praksi govori o pravnim izvorima uvijek se misli na one u formalnom smislu. Stoga se za svakodnevni govor može upotrijebiti definicija pravnih izvora u formalnom smislu po kojoj su izvori prava različiti oblici u kojima se pojavljuju pravna pravila. Sami oblici u kojima se pojavljuju pravna pravila su vrlo brojni. Brojnost izvora izazvala je pojavu njihove klasifikacije čime se omogućuje i lakše snalaženje u golemoj materiji. Budući da znanost o pravnim izvorima spada i djelokrug teorije države i prava te ustavnog prava, u građanskom pravu se obrađuju samo tangencijalno. Za potrebe građanskog prava izvori prava se dijele na državne i društvene izvore prava. Za državni izvor prava karakteristično je da je formalni tvorac prava zakonodavac , a osnovni oblik u kojem se javlja pravno pravilo iz tog izvora je zakon (zakonodavstvo je izvor prava) Obvezujuću snagu norma tu formalno crpi iz državne vlasti, a stvaratelj norme nije istodobno i njezin adresat (norma je heteronomna) Za društveni izvor prava (tzv. autonomno pravo) karakteristični su samouređivanje međusobnih odnosa. Članovima društva, članovima užih i širih asocijacija u vlastitom je interesu uređivanje međusobnih odnosa. Sve te različite odnose država često uopće ne može uređivati. Zbog toga su kod autonomnog prava u načelu oni koji stvaraju normu istodobno i njezini adresati (norma je autonomna) Predmet izučavanja građanskog prava su samo najvažniji izvori građanskog prava: propisi, pravni običaji, sudska praksa i pravna znanost.

10

2. Propisi Propis sadrži napisano pravno pravilo. Među propisima postoji rang koji određuje međusobni odnos propisa, a rangiranje propisa osobito je važno u slučaju sadržajnog sukoba dvaju propisa. Temeljna je odredba Ustava da zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi s Ustavom i zakonom. Od propisa se navode: a) Ustav – kao izvori građanskog prava ustavi u pravilu sadrže relativno mali broj odredaba, ali one za građansko pravo imaju prvorazredno značenje. Ustavom se određuju osnove pravnog, političkog i gospodarskog sustava određene društvene zajednice. Ustav Republike Hrvatske kao izvor građanskog prava sadrži temeljnu odredbu o nepovredivosti vlasništva koja je i jedna od najviših ustavnih vrednota i temelj njegova tumačenja. Jamči se pravo vlasništva i pravo nasljeđivanja, ali se određuje i da vlasništvo obvezuje njegove nositelje i korisnike na doprinošenje općem dobru. Jamče se poduzetnička i tržišna sloboda, a zabranjuje zloporaba monopola. Poduzetnička sloboda i pravo vlasništva mogu se iznimno zakonom ograničiti radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Nezakonito lišeni slobode i osuđeni imaju pravo na odštetu i ispriku. Ustavne odredbe se razrađuju u odgovarajućim zakonima i čine temelj pojedinih građanskopravnih instituta. b) zakon – pod zakonom se razumije akt donesen od strane zakonodavnog tijela na ustavom propisan način, a sadrži apstraktno, opće pravno pravilo. Zakon je najčešći i najuobičajeniji pravni izvor. Ipak, pogrešeno je poistovjetiti propis sa zakonom, a pravnu normu sa člankom ili paragrafom. Svaki zakon je propis, ali svaki propis ne mora biti zakon (propis može biti i uredba koji je podzakonski akt) Kod nas građansko pravo nije kodificirano. Mi nemamo građanski zakonik koji bi sadržavao sva ili najveći dio pravila građanskog prava. Bez obzira na određene mane kodifikacije (okamenjivanje pravne norme i otežana prilagodba promjenama u društveno-gospodarskom sustavu), kodifikacija je zbog svojih prednosti (cjelovitost i racionalnost uređenja) ideal koji se nastoji dostignuti. Težnja za kodifikacijom u stanovitoj mjeri je ostvarena kodifikacijom pojedinih dijelova građanskog prava. Tako su pravila obveznog prava sadržana u Zakonu o obveznim odnosima iz 2005., pravila stvarnog prava u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine, a pravila nasljednog prava u Zakonu o nasljeđivanju iz 2003. godine. Ipak, ovi propisi ne pokrivaju cjelokupnu materiju građanskog prava, stoga postoji još čitav niz različitih zakona koji sadrže određeni broj pravila građanskog prava (zakoni o stambenim odnosima, šumama, vodama, zaštiti okoliša i sl.)

11

c) propisi stare Jugoslavije – između stare i nove Jugoslavije nije bilo unutarnjeg pravnog kontinuiteta (Karađorđevićeva Jugoslavija je bila kapitalistička država, dok je Titova bila izgrađivana kao socijalistička država) stoga ni pravni odraz različitih društvenih stvarnosti nije mogao biti jednak. Međutim, budući da su u novoj Jugoslaviji postojali neki društveni odnosi koji su postojali i u staroj (posebno niz imovinskih odnosa zasnovanih na građanskom vlasništvu) bilo je potrebno prekid pravnog kontinuiteta između stare i nove Jugoslavije potvrditi i zakonskim putem. To je učinjeno Zakonom o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. IV. 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije. Tim su zakonom brisani svi okupatorski propisi i proglašeni nepostojećim. Propisi koji su vrijedili do 06. IV. 1941. izgubili su svoju pravnu snagu i nisu se mogli primijeniti kao pozitivni propisi. Ipak, čl. 4. navedenog Zakona otvorio je mogućnost da se primijene i ta pravna pravila, ali samo: ako određena materija nije bila uređena propisima SFRJ, ako takva pravila nisu bila u suprotnosti s Ustavom SFRJ i ustavima socijalističkih republika i ako takva pravna pravila nisu bila u suprotnosti s načelima socijalističkog pravnog poretka SFRJ. Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima iz 1991. bila je dopuštena primjena odredaba OGZ-a i drugih propisa koji su bili na snazi na dan 06. IV. 1941., ali glede točno određenih pravnih instituta i pod uvjetom da su u suglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske. Svako pravno pravilo ima dva osnovna elementa: a) sadržajni dio i b) normativni dio. U sadržajnom dijelu nalazi se sadržaj niza konkretnih odnosa izražen pomoću pojmova, a u normativnom dijelu nalazi se zapovijed ili zabrana koja se odnosi na taj sadržaj. Preuzimajući stare propise ne preuzima se njihov normativni, već isključivo sadržajni dio. Nakon donošenja zakona koji su upućivali na određene stare propise, donesen je Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine. Prema njemu pravni se propisi (zakoni, uredbe, naredbe, pravilnici i sl.) koji su bili na snazi na dan 06. travnja 1941. godine, mogu primjenjivati u Republici Hrvatskoj kao pravna pravila na odnose koji nisu uređeni važećim propisima, ako su u skladu sa posebnim propisima, do stupanja na snagu tog zakona (31. prosinca 1991.) primjenjivana u Republici Hrvatskoj te ako su u skladu s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske. Kada se govori o primjeni starih pravnih pravila, treba imati na umu da je u staroj Jugoslaviji postojalo 6 pravnih područja, stoga stara Jugoslavija nije bila jedinstveno pravno područje. 1. Hrvatske i Slavonija gdje je vrijedio stari OGZ iz 1811. godine, a koji je u Hrvatskoj uveden 1852. 2. Slovenija i Dalmacija – u nekadašnjim austrijskim pokrajinama vrijedio je tzv. novelirani OGZ (tj. stari OGZ sa izmjenama iz 1914., 1915. i 1916. godine)

12

3. Srbija i Makedonija – tu je važio Srpski građanski zakonik iz 1844. godine koji je u biti bio skraćeni prijevod OGZ-a. 4. Bosna i Hercegovina – tu je važilo tursko (Medžela) i običajno pravo. Od aneksije 1878. godine počeo se primjenjivati i OGZ. 5. Crna Gora – Baltazar Bogišić, hrvatski pravnik, izradio je Opšti imovinski zakonik za Crnu Goru (OIZ), a vrijedio je od 1888., s dopunama od 1898. godine. 6. Vojvodina i Međimurje – ovo su bila područja u kojima nije bilo pisanog zakonskog prava. Slično kao i u Engleskoj, tu je vrijedio sustav sudskih presuda. Stoga su odluke Vrhovnog suda vrijedile kao izvor prava i imale su karakter presedana. d) retroaktivnost propisa – u svim modernim pravnim porecima postoji zabrana retroaktivnog djelovanja propisa. Ustav Republike Hrvatske propisuje da samo pojedine odredbe zakona mogu imati retroaktivno djelovanje, dok uredbe na temelju zakonske ovlasti uopće ne mogu djelovati retroaktivno. Zabrana retroaktivnosti važi za zakonodavca relativno jer može odrediti da pojedine odredbe zakona imaju povratno djelovanje, a po prirodi stvari povratno djelovanje imaju svi interpretativni propisi. Nasuprot tome, za suca je zabrana retroaktivnosti apsolutna. On ne može po vlastitoj odluci primijeniti propis unatrag. U pravnoj znanosti su stvorene dvije teorije koje pokušavaju objasniti zabranu povratnog djelovanja propisa. Prema teoriji stečenih prava, propisi ne mogu djelovati unatrag ako bi time vrijeđali stečena prava pravnih subjekata. No zbog sporne prirode ove teorije, Roubier je postavio novu tzv. modernu teoriju prema kojoj treba razlikovati neposredno djelovanje od retroaktivnog djelovanja pravnih propisa. Zakoni neposredno zahvaćaju pravne situacije u toku, ali ne mogu utjecati na posljedice koje su takve situacije već proizvele. Npr. ako je raniji propis određivao da se poslovna sposobnost stječe s navršenom 18. godinom života, a kasniji podiže tu granicu na 21. godinu, tada bi oni koji su u trenutku stupanja na snagu kasnijeg propisa imali 20 godina ostajali prema klasičnoj teoriji (stečenih prava) i dalje poslovno sposobni, a prema modernoj teoriji bi izgubili poslovnu sposobnost, ali bi pravni poslovi koje su sklopili po navršenju 18. godine bili valjani. 3. Pravni običaji Pravni su običaji pravila ponašanja koja su se kroz stanovito potrebno vrijeme oblikovala u društvenoj zajednici na osnovi nekog ponavljanjem utvrđenog shvaćanja, a zakonski ima je propis svojom normom izravno ili neizravno dao pravni karakter. U pravnom običaju kao izvoru prava moraju biti 13

utjelovljena dva elementa: a) materijalni koji pokazuje da društvena praksa koja se izražava kao vršenje ili nevršenje određenih radnji ili postupaka jest dovoljno gusta, stalna i jednolična i b) psihološki koji se naziva opinio iuris sive necessitatis, tj. uvjerenje da se radi o općeobvezatnom pravnom pravilu ponašanja. Iz toga slijede dvije osnove karakteristike pravnih običaja. U prvom redu pravni običaji su subordinirani zakonskom pravu jer važe samo onda ako ih zakon prizna. Druga njihova karakteristika je njihova supsidijarnost, što znači da dolaze u obzir samo onda ako određeni odnos nije propisom u cijelosti pravno uređen, a pravilo koje sadrži nije protivno načelima na kojima se temelji čitav pravni poredak određene zajednice. Pravni običaji su izvori našeg građanskog prava. Prema odredbi st. 4. čl. 12. ZOO običaji se, među sudionicima obveznih odnosa kojio nisu trgovci odnosno mješovitim sudionicima (trgovac – netrgovac), primjenjuju kad je njihova primjena ugovorena ili zakonom propisana. Običaj se može primijeniti i u slučaju da za neki obvezni odnos ne postoji propis. U svakoj pravno uređenoj državi, postoji pravilo da sud mora riješiti svaki slučaj koji stranke pred njega iznesu, a pritom se ne pita postoji li ili ne postoji za takav slučaj propis. Sud bez obzira na to mora donijeti presudu, jer ne smije odbiti tužbeni zahtjev navodeći kao razlog da o tome ne postoji propis. Stoga, ako u nekom konkretnom slučaju koji sud mora presuditi ne postoji pravno pravilo u pozitivnim propisima, niti postoji pravno pravilo iz propisa stare Jugoslavije, sud će se obavijestiti ne postoji li možda u narodu običaj po kojemu bi se mogao riješiti konkretni slučaj. No, nije dovoljno da sud samo ustanovi da doista postoji običaj. Potrebno je da ispita i sadržaj tog običaja. Ako se pokaže da je pravilo koje se izgradilo putem običaja po svojem sadržaju suprotno načelima pravnog poretka, sud takav običaj ne smije primijeniti (subordiniranost običaja zakonskom pravu) Zakonsko pravo ne može priznati običaj koji je po svojem sadržaju suprotan načelima na kojima se to zakonsko pravo temelji (primjer naknade vijenca) U obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju se, kao dopunski izvor obveznog prava tzv. trgovački običaji. Ako su kodificirani nazivaju se uzancama i nastaju kao plod ponavljanja i ujednačavanja poslovne prakse sudionika u prometu pa na osnovi tako ustaljenog običaja trgovci očekuju jedan od drugoga da će postupati u skladu s njim. Ako se primjenjuju na promet svih vrsta robe nazivaju se općim uzancama, a ako se primjenjuju na promet samo pojedine vrste robe ili usluga, posebnim uzancama. Prema čl. 12. ZOO trgovački se običaju primjenjuju na obvezne odnose među trgovcima u dva slučaja. Prvi je kad su njihovu primjenu izrijekom ugovorili, a drugi, kad ih redovito primjenjuju, a nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu (npr. ugovorom su drukčije ugovorili) U odnosu na ZOO iz 1978. još su dvije novine. Jedna je u tome da se pored trgovačkih običaja, na obvezne odnose među trgovcima primjenjuje praksa koju su međusobno razvili u svom 14

Razumije se da sudac koji je uvjeren da je viši sud donio ispravnu presudu neće u konkretnom sličnom slučaju donositi drukčiju presudu. Sudska odluka kod nas nema karakter presedana. pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke za njihovu primjenu. Zato zbirke sudskih odluka djeluju pozitivno na ujednačavanje sudske prakse. 3. Opće uzance za promet robom iz 1954. 5. niti pak na presudu višeg suda kao na neki propis. ali nemaju snagu izravnog pravnog izvora. Stoga možemo reći da je poznavanje prava tek onda potpuno kad se upoznamo s njegovom primjenom na pojedinim činjeničnim stanjima. Sudska praksa nije izravan. Druga je u odredbi st. Iako te zbirke nemaju karakter zakona njihovo objavljivanje je dragocjen izvor saznanja o pravu i njegovoj primjeni. Sudski presedan kao izvor prava znači takvu sudsku odluku koja je podignuta na rang općeg pravila i proglašena kao obrazac za rješavanje sličnih slučajeva. bila izrijekom ugovorena. Sudska odluka djeluje kao izvor prava za same stranke za koje je u konkretnom slučaju i donesena. Trgovački običaji. ZOO prema kojoj se trgovački običaji i praksa koju su trgovci međusobno razvili. primjenjuju i ako su suprotni dispozitivnom propisu. Rješavajući konkretan slučaj. kogentnim propisima i moralu društva. ne smiju biti protivni Ustavu Republike Hrvatske. kao i ostali običaji. dispozitivni propis je bio ispred trgovačkog običaja. Prema ZOO iz 1978. sudac se ne može pozvati niti na koju svoju raniju presudu. je bilo obrnuto. Sudska praksa Sudskom praksom kao izvorom prava naziva se donošenje više suglasnih presuda od strane istog suda o istom pravnom pitanju na temelju kojih se ustaljuje općeobvezatna pravna norma. čl. nego neizravan izvor prava. Kod nas odluka višeg suda djeluje na niži sud samo snagom svoje uvjerljivosti. godine neće se primjenjivati na obvezne odnose među trgovcima koji nastanu nakon stupanja na snagu ZOO 2006. Pravna znanost Znanstvena djela u kojima se teorijski obrađuju pravni problemi imaju veliko značenje za razvoj pravne znanosti.poslovnom odnosu. 12. Izravno utječu na stručno i znanstveno uzdizanje pravničkog kadra. osim ako bi njihova primjena odnosno primjena pojedinih uzanci. 4. a što je moguće jedino uvidom u sudske odluke. Pravna znanost djeluje na sud samo snagom svoje uvjerljivosti. ali se sudac ne može u 15 .

Postanak građanskopravnog odnosa Građanskopravni odnos javlja se u prvom redu kao faktički. potrebno je da se u društvenom životu dogode neke činjenice. No. III. prije nego što određeni materijalni društveni odnos uopće nastane. Pretvaranjem određenih društvenih odnosa u građanskopravne pruža se mogućnost da se prava i obveze koje imaju subjekti u takvim odnosima. To znači da se društveno-gospodarski odnosi posredstvom pravne norme pretvaraju u građanskopravne čim se dogode neke činjenice koje izazivaju nastanak društvenih odnosa određenog sadržaja. valja naglasiti da prisilno ostvarenje građanskih prava i obveza nije u pravilu uređeno pravilima građanskog prava nego pravilima građanskog sudskog postupka.konkretnom slučaju pozvati na neko znanstveno djelo kao zakon. 16 . Između društveno-gospodarskih odnosa s jedne strane i građanskog prava s druge strane postoji tijesna uzajamna veza i uzajamno djelovanje. Zato je pravna znanost danas samo neizravan izvor prava. Građansko pravo daje samo pretpostavke za prisilno ostvarenje prava i obveza koje imaju subjekti u određenim građanskopravnim odnosima. GRAĐANSKOPRAVNI ODNOS 1. Građansko pravo pretvara određene društvene odnose u građanskopravne zbog činjenica na kojima se ti odnosi zasnivaju i zbog sadržaja kojim su ti odnosi ispunjeni. 2. materijalni društveni odnos. a za takve činjenice se veže sam postanak materijalnog društvenog odnosa (npr. Za uređivanje i ostvarivanje društveno-gospodarskih odnosa služi građansko pravo. imovine i njihovih osobnih neimovinskih dobara. ako zatreba. Pojam građanskopravnog odnosa Građanskopravni odnos je onaj društveni odnos koji je uređen pravnim pravilima građanskog prava. potrebno je prvo razbiti tuđi prozor pa da se uslijed te činjenice zasnuje odnos odgovornosti za štetu) Materijalni društveni odnos postaje građanskopravnim odnosom tek kada ga građansko pravo prizna i uredi. i prisilno ostvare pomoću prava. Društveni odnosi koje uređuje građansko pravo su oni u koje ljudi i njihove udruge (pravni subjekti) ulaze povodom stvari. a građansko pravo tim odnosima daje pravnu karakteristiku. Pretvaranjem tih faktičkih društveno-gospodarskih odnosa u građanskopravne omogućuje se privredno kretanje. Društveni odnosi građanskom pravu daju sadržaj. činidaba. Isto tako.

protek vremena i dr. Dopuštene ljudske radnje nazivaju se i pravne radnje ili pravna djelovanja. Ljudske radnje se dijele na dopuštene i nedopuštene. promjenu ili prestanak pravnog odnosa. Budući da građansko pravo.3. pravne činjenice obično se u teoriji dijele u dvije osnovne vrste: a) prirodni događaji i b) ljudske radnje a) prirodni događaji – oni postaju pravnim činjenicama kad pravo na njih veže pravne učinke (npr. 5. a u vezi s tim postanak. a među njima najvažniji su pravni poslovi. Iako se pravne činjenice mogu podijeliti prema različitim kriterijima. promjenu ili prestanak građanskopravnog odnosa u pravilu je potrebno više činjenica. najvažnija podjela je s obzirom na postanak i s obzirom na funkciju u nastanku samog građanskopravnog odnosa. Vrste pravnih činjenica s obzirom na funkciju Za postanak. Delikt je protupravna radnja uz koju pravila građanskog prava i mimo volje štetnika vežu postanak odnosa odgovornosti za štetu. može građanskopravni odnos nastati.) Prirodni događaji za koje pravo veže pravne učinke nazivaju se i pravnim događajima. mijenjaju se i prestaju onda kada se u stvarnom životu dogode određene činjenice. b) ljudske radnje – to su manifestacije ljudske volje za koje su vezani pravni učinci. mora respektirati stvarno stanje odnosa. promijeniti se ili prestati kada se dogode određene činjenice. rođenje. a takve činjenice se nazivaju pravnim činjenicama. 4. a takvi pravni učinci su postanak. Stoga. koje služi kao regulativ određenih odnosa. Nedopuštene ili protupravne ljudske radnje zovu se delikti. Vrste pravnih činjenica s obzirom na postanak S obzirom na postanak. Pravni posao je stranačko očitovanje volje usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih učinaka. Pravne činjenice Društveno-gospodarski odnosi nastaju. činjenice za koje pravo veže postanaka. Skup svih činjenica koje su potrebne za nastanak nekog građanskopravnog odnosa naziva se činjenično 17 . smrt. prestanak ili promjenu subjektivnih prava nazivaju se pravnim činjenicama. promjena ili prestanak građanskopravnog odnosa. U građanskom pravu nazivaju se građanskim deliktima za razliku od kaznenih.

ona se naziva pravnom osnovom. sve činjenice nemaju jednaku funkciju pa se zato s obzirom na funkciju pravne činjenice obično razvrstavaju u nekoliko grupa. Funkcija pretpostavke je da povezuje građanskopravni odnos sa stvarnim društveno-gospodarskim odnosom u nerazlučivo dijalektičko jedinstvo. Stoga. b) pravna osnova – ovdje se mišljenja razilaze i upitno je je li ona uopće vrsta pravne činjenice. sposobnost nasljednika da naslijede 5. smrt ostavitelja (živu osobu ne možemo naslijediti) 2. Prema jednom shvaćanju sve pretpostavke nemaju podjednako značenje i potpuno istu funkciju kod nastanka samog odnosa. presumpcija i fikcija. pravna osnova. živi nasljednici u trenutku smrti ostavitelja 4. tada je ta pravna činjenica pretpostavka za otvaranje nasljedstva. Analiza pokazuje da istodobno sa samim građanskopravnim odnosom nastaju u tom odnosu i određena prava za subjekte između kojih je odnos nastao. postojanje imovine (ako je nema. da bi nastao nasljednopravni odnos potrebno je ispunjenje više činjenica: 1. Dok se u običnom govoru izraz pretpostavka upotrebljava onda kad nismo sigurni je li se nešto dogodilo ili nije. ali su i nerazdruživo povezana uvijek s jednom od pretpostavki. Ako se pitamo otkuda nastaju ta subjektivna prava. nema se što naslijediti) 3. vidi se da ona postoje unutar građanskopravnog odnosa. U tom smislu je pravna osnova bitna pretpostavka. Bez nje nema nastanka građanskopravnog odnosa jer se upravo uz nju veže postanak subjektivnog prava. u građanskopravnoj terminologiji pod pretpostavkom razumijemo činjenicu za koju smo sigurni da se dogodila i čije postojanje možemo uvijek dokazati. ako je netko doista umro. bračni drug ili posvojenik. tj. promijenio se ili prestao određeni građanskopravni odnos. Prema tom gledištu.stanje. Iz navedenog slijedi da je pretpostavka pravna činjenica koja je doista kao činjenica realno nastala u stvarnosti. Ta prava koja subjekti dobivaju unutar građanskopravnog odnosa nazivaju se subjektivna građanska prava. Da bi se ta pretpostavka za koju je povezano i iz koje nastaje subjektivno građansko pravo razlikovala od svih ostalih pretpostavki koje su potrebne za postanak odnosa. a potrebna je da bi nastao. Pravne činjenice mogu se javljati kao pretpostavka. Ipak. pravna osnova bi 18 . Npr. dok su ostale samo potrebne. oporuka u korist određenog nasljednika ili nasljednik (ako nema oporuke) mora biti ostaviteljev krvni srodnik. izlaze iz jedne pretpostavke. a) pretpostavka – pretpostavkom se naziva samo ona pravna činjenica koja je kao činjenica doista nastala u stvarnom životu. U svakom je građanskopravnom odnosu bar jedan subjekt nositelj subjektivnog prava.

ukupnost pretpostavaka potrebnih za nastanak građanskopravnih odnosa te subjektivnih prava i obveza. zakonsko nasljedno pravo) Često se brka pojam pravnog izvora i pravne osnove. Prema tom gledištu. da bi nastao konkretni građanskopravni odnos s pravima i obvezama za određene subjekte. pravna osnova je pravno pravilo ili pravna norma koja sadrži ovlaštenje. dužnost. krvni srodnik ili usvojenik. Prema drugom gledištu. pravna osnova bi bila činjenica iz koje određeni nasljednik izvodi svoje pravo da naslijedi konkretnog ostavitelja (oporuka ako postoji ili činjenica da je ostaviteljev bračni drug. U uzročnom kompleksu nastanka jednog građanskopravnog odnosa uvijek se nalaze pravna i činjenična osnova. promjena ili prestanak subjektivnih građanskih prava. No. a zato ona i daje i određuje karakter samog građanskopravnog odnosa. Subjektivno pravo i dužnost određenog ponašanja nalaze svoje pravno uporište ili normativnu odnosno pravnu osnovu (temelj) u pravnoj normi. a pravna osnova je činjenica iz koje nastaje subjektivno pravo. potrebna je kao pravna pretpostavka i pravna norma kojom se uređuje određeni građanskopravni odnos. Osim činjenica obuhvaćenih činjeničnim stanjem. odgovornost ili zabranu određenog ponašanja. tj.bila ona bitna pretpostavka za koju se veže postanak. Pravna osnova npr. ako i kada nastanu hipotezom predviđene činjenice. pravna norma je vremenski i logički primarna. ne iscrpljuje se činjeničnim stanjem. Pravni izvor je oblik u kojem se javlja pravno pravilo. Pravna osnova je ona središnja činjenica oko koje se grupiraju sve ostale potrebne pravne činjenice. odgovornosti za štetu bila bi odredba iz ZOO kojom se nalaže dužnost naknade štete onome tko je drugom nanese. Dispozicijom pravne norme daje se pravnim subjektima ovlaštenje. U odnosu prema ostalim pretpostavkama. pravna osnova oporučnog nasljeđivanja bila bi zakonska odredba na temelju koje se priznaje i dopušta oporučno nasljeđivanje. nego je potrebno da se ostvare i sve činjenice koje se pravnom normom traže kao pretpostavke. mora uvijek dokazati i postojanje pravne osnove kao činjenice iz koje izvodi to svoje subjektivno građansko pravo (pravna osnova je karakteristična po tome što se njezino postojanje mora uvijek dokazati) Iz primjera iz nasljednog prava. Iz prethodnog primjera. Bit ovog gledišta je u tome što pravna osnova za razliku od 19 . niti mogu imati pravno relevantno značenje. nije dovoljna pravna osnova. Utvrđivanje postajanja konkretnog subjektivnog građanskog prava i pravne obveze podrazumijeva obvezatno dokazivanje njihove pravne i činjenične osnove. nalaže dužnost i odgovornost ili se izriče zabrana određenog ponašanja. Pravna osnova uvijek prethodi pravnom odnosu pa pravni subjekt kad dokazuje svoje subjektivno pravo. To su dva različita pojma i po sadržaju i po značenju i po funkciji. konkretnije u dispoziciji određene pravne norme. Prije i bez pravne norme ne mogu biti poznate činjenice koje se traže kao pretpostavke za nastanak nekog građanskopravnog odnosa.

Predmnjeva ili presumpcija je takva pravna činjenica koja se smatra dokazanom dok se ne dokaže suprotno. ali nigdje nije rečeno da se sve te činjenice moraju pojaviti kao pretpostavke. Stoga pravo ovdje uskače ustanovom proglašenja nestalih za umrle. Iz primjera iz nasljednog prava vidi se da je među pravnim činjenicama koje dovode to oporučnog nasljeđivanja potrebna i smrt ostavitelja. događa se i da građanskopravni odnos ne bi mogao nastati jer za neke od potrebnih pravnih činjenica nije još sigurno da su doista nastale. nego samo ona za koju propis to odredi i time se sprječava samovoljno stvaranje presumpcija. promijeniti se ili prestati. ustavom ili nekim drugim izvorom. predmnjeva i fikcija. Takva pravna činjenica se naziva još i pravna predmnjeva (praesumptio iuris) Ipak. Prema tom gledištu u krug posebnih vrsta pravnih činjenica ulazile bi samo pretpostavka. kao činjenice koje su se za sigurno dogodile) tada vrlo često ne bi ni mogao nastati građanskopravni odnos. tim više što. u slučaju da samo jedna od njih nedostaje. Proglasivši u određenom postupku ostavitelja umrlim. c) predmnjeva ili presumpcija – kad bi se sve pravne činjenice koje su potrebne za nastanak građanskopravnog odnosa morale pojaviti kao pretpostavke (tj. U građanskom pravu se za svaki pravni odnos točno određene pravne činjenice koje su potrebne da bi taj odnos nastao. nasljednik ili nasljednici dobivaju na temelju oporuke ostaviteljevu imovinu. pravo je pomoglo ostvarenju oporučnog nasljeđivanja pomoću presumpcije. oborive predmnjeve treba istaknuti da se nikad ne dokazuje ono što se predmnijeva nego 20 . Izraz pravna presumpcija postavljao se u pandektarnom pravu kao suprotnost tzv. Pravne činjenice ulaze i činjenično stanje i prema tom gledištu nije moguće logički braniti razlikovanje između bitnih i potrebnih među njima. faktičnoj presumpciji (praesumptio facti) gdje je sudac slobodnim logičkim zaključivanjem iz jedne općepoznate (notorne) ili dokazane činjenice izvodio zaključak da je istinita i neka druga činjenica. budući da je pravna osnova uvijek određena. nestao. Iako se u većini slučajeva sve potrebne pravne činjenice javljaju kao pretpostavke. Građansko pravo smatra da nije potrebno čekati otklanjanje te nesigurnosti jer pravo poznaje i pravne činjenice koje se nazivaju predmnjevama ili presumpcijama. Ako bi se dokazalo protivno.prethodnog gledišta nije dio činjeničnog stanja pa prema tome ni vrsta pravne činjenice. To omogućava nastanak građanskopravnog odnosa iako za sve potrebne činjenice još nije sigurno jesu li se doista dogodile. konkretna pojedinačna pravna norma. Kod pravne ili tzv. zakonom. tj. Umjesto pretpostavke. Ona se ne može poistovjetiti s pravnim izvorom. pravni odnos ne može nastati. No. ostavitelj dobiva ponovno svoju imovinu jer se ne može otvoriti nasljeđivanje ako je ostavitelj doista živ. događa se da ne možemo sa sigurnošću utvrditi smrt ostavitelja jer je npr. nisu se ostvarile kao pretpostavke. ne može se svaka pravna činjenica tretirati kao presumpcija.

u pravu je poznata i tzv. ali još nerođeno dijete može naslijediti oca koji je umro prije nego se dijete rodilo. kadgod se radi o njegovim probicima pod uvjetom da se rodi živo) I za fikciju vrijedi da se ne može fingirati svaka pravna činjenica. ZOO kaže da se uzima da je začeto dijete rođeno. a za predmnjevu se smatra da postoji. Kod praesumptio iuris et de iure ne radi se samo o tome da se neka činjenica uzima kao dokazana. No. a u propisu se fikcija u pravilu označava riječima «uzima se» Postojanje fikcija pokazuje da građansko pravo nije ropski odraz stvarnosti jer to pravo može uzeti da nešto postoji kao pravna činjenica iako u stvarnom životu te činjenice uopće nema. 21 . neoboriva predmnjeva koja se naziva još i pravna predmnjeva i o pravu (praesumptio iuris et de iure) Neoboriva predmnjeva znači da se po propisu smatra neka činjenica dokazanom. fikcija poznavanja objavljenih pravnih propisa ili fikcija nasciturusa u nasljednom pravu po kojem začeto. promijeniti se ili prestati neki građanskopravni odnos (npr. osim pravne predmnjeve (praesumptio iuris) koja se uvijek može oboriti protudokazom. d) fikcija – za nastanak i ostvarenje pravnih odnosa pravo se ne služi samo sustavom pretpostavki i presumpcija nego vrlo često mora uzeti u pomoć i tzv. Tipična takva presumpcija je poznavanje stanja u zemljišnim knjigama jer se smatra da je svakome stanje u zemljišnim knjigama poznato makar određena osoba nikad nije bila u gruntovnici (načelo publiciteta zemljišnih knjiga) Kod praesumptio iuris et de iure nije moguć protudokaz jer uvijek kad se treba dokazati postojanje nekog subjektivnog prava. Pretpostavka mora postojati. a protudokaz uopće nije dopušten. nego samo ona za koju propis to dopusti. Iako su i pretpostavke i predmnjeve pravne činjenice. Fikcija je pravna činjenica za koju se zna da se uopće nije dogodila ili da se nikad neće ni dogoditi. nego se uzima kao dokazano i samo pravo koje se iz te činjenice izvodi. uvijek se dokazuju samo činjenice iz kojih se to pravo izvodi. Zbog toga u takvim točno određenim slučajevima pravo ne dopušta izvođenje protudokaza. ali se uzima kao da se dogodila da bi mogao nastati.uvijek ono što je predmnjevi suprotno. Vrlo često se miješaju izrazi i pojmovi predmnjeva i pretpostavka što je pogrešno. U propisima je pod izrazom «smatra se» u pravilu riječ o predmnjevi. između njih je bitna razlika. fikcije.

nego se pojavljuju i razne društvene tvorevine odnosno udruge (organizacije) Zbog toga se pojavila potreba da se i neke društvene tvorevine pretvore u pravne subjekte. Između čovjeka i stvari može postojati samo faktički odnos. Za pravni subjekt vrlo se često u pravu koristi izraz osoba. takav čovjek bi s pravnog gledišta postao stvar (u prošlosti rob) Iz povijesnog iskustva vidimo da pravna sposobnost nije neko prirođeno čovjekovo svojstvo jer to svojstvo priznaje pravni poredak koji je nastao kao pravna nadgradnja nad gospodarskom osnovom koja po svom karakteru traži da se sudionicima društvenih i gospodarskih odnosa prizna pravni subjektivitet. Ako bi se pravnoj osobi 22 . tj. Stoga pravni subjekt može biti: a) fizička ili naravna osoba i b) pravna osoba. građansko pravo je izrazilo činjenicu da u građanskopravnom odnosu samo ljudi se mogu pojaviti kao sudionici. Ipak. Pravna sposobnost Pravna sposobnost je svojstvo biti nositeljem prava i obveza. ako na pravnu sposobnost gledamo kao na političko.IV. Da bi se pravni subjekt mogao uključiti u građanskopravne odnose i biti njihov sudionik potrebno je da ima dva osnovna svojstva: pravnu i poslovnu sposobnost. 2. Ako se kao pravni subjekt pojavljuje društvena tvorevina. Priznavanje jednake pravne sposobnosti svakom čovjeku izraz je demokratskih shvaćanja u društvu. Pojam pravnog subjekta Nema pravnog odnosa između ljudi i stvari već samo između ljudi. u suvremenim građanskopravnim odnosima ne pojavljuje se samo čovjek-pojedinac. ZOO svaka fizička i pravna osoba sposobna je biti nositeljem prava i obveza. a ne samo pravno pitanje. Pravni subjekt se definira kao nositelj prava i obveza. Prema odredbi čl. kao nositelj prava i obveza se može pojaviti ljudsko biće. stoga se izraz pravni subjekt i osoba upotrebljavaju kao sinonimi. Ako bi fizičkoj osobi oduzela pravna sposobnost. živ čovjek i tada govorimo o fizičkoj ili naravnoj osobi. Za pravni subjekt je s gledišta građanskog prava karakteristično da se on pojavljuje kao sudionik u građanskopravnim odnosima. Putem pojma pravnog subjekta. 17. U prvom redu kao pravni subjekt. Pravna sposobnost je osnovno svojstvo pravnog subjekta i on ne može postojati bez pravne sposobnosti. SUBJEKTI GRAĐANSKOPRAVNOG ODNOSA 1. st. 1. tada se govori o pravnoj osobi.

tj. niti jednak stupanj poslovne sposobnosti. pravo za to očitovanje volje veže određene pravne posljedice. a sama razlika između svojstva i prava jest da se osoba može odreći svojih subjektivnih prava. a deliktna sposobnost s navršenom 14. Poslovna sposobnost je svojstvo da se svojim vlastitim aktivitetom (vlastitim očitovanjima volje) stječu prava i obveze. ZOO slično definira poslovnu sposobnost i kaže da svaka poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima stvarati pravne učinke. godine nije deliktno sposoban.oduzela pravna sposobnost. Fizičkoj osobi danas se uopće ne može oduzeti pravna sposobnost. godina potpuno je deliktno sposoban ako je duševno zdrav što se predmnijeva. Poslovna sposobnost Drugo svojstvo koje ima pravni subjekt je poslovna sposobnost. tada bi pravna osoba prestala postojati. pravni subjekti imaju još jedno svojstvo – deliktnu sposobnost ili uračunljivost. godinom. Maloljetnik od navršene 7. u onom trenutku kada ju je pravni subjekt očitovao. ali svaki pravni subjekt ne mora imati i poslovnu sposobnost. 23 . Kod fizičke osobe potpuna poslovna sposobnost nastupa s navršenom 18. Zato npr. Pravna i poslovna sposobnost su svojstva. do navršene 14. administrativni akt kojim se zabranjuje neka organizacija građanskopravno znači oduzimanje pravne sposobnosti toj organizaciji. ali se ne može sama odreći svojih svojstava. pravno relevantna volja pravnog subjekta. a ne prava i dužnosti. Maloljetnik koji je navršio 14. 3. nego samo poslovna i zbog zakonom određenih razloga (institut lišenja poslovne sposobnosti) 4. i alkoholičar kad je trijezan može biti svjestan da ne smije razbijati tuđe prozore) Izrazom pravno relevantna volja se označava volja koju pravo uvažava. To je moguće jer je njegova deliktna nesposobnost prema ZOO samo oboriva predmnjeva pa je dopušteno dokazivati suprotno. godinom života. Svaki pravni subjekt mora imati pravnu sposobnost. Deliktna sposobnost Osim pravne i poslovne. Kod poslovne sposobnosti se traži tzv. ubrojivost. odnosno pravne učinke. a kod deliktne sposobnosti se traži određeni stupanj svijesti (mogućnost samoopredjeljenja) Stoga i poslovno nesposobne osobe mogu biti deliktno sposobne (npr. ali će iznimno biti ako se dokaže da je pri počinjenju građanskog delikta bio sposoban za rasuđivanje. Deliktna sposobnost je svojstvo pravnog subjekta da bude odgovoran za svoja protupravna djelanja.

3. a ne mora biti sposobno za život. dobiva pravnu sposobnost. Proglašenje umrlim Često se ne zna je li neka osoba živa ili mrtva. postaje nositelj prava i dužnosti. Budući da njezine pravne odnose treba riješiti. ali nerođenom djetetu sačuvala neka prava koristi se fikcija (nasciturus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur) Pritom se mora paziti na sljedeće: 1. 2. a to znači da samim time otpadaju i sve pravne posljedice fikcije. Pojam fizičke osobe Živ čovjek kao subjekt prava naziva se fizičkom ili naravnom (prirodnom) osobom. mora to i dokazati. Prestanak fizičke osobe Fizička osoba prestaje smrću i time se gubi pravna sposobnost. pravo se u takvim slučajevima služi presumpcijom smrti (institut proglašenja nestale osobe umrlom) Stoga se 24 . Da bi se začetom. Dovoljno je da dijete pokazuje znakove života. u nasljednom pravu. Fizička ili naravna osoba 1. Ako je dijete bilo rođeno živo i odmah iza toga umrlo. 4. Po našem pravu se predmnjeva da je dijete rođeno živo. da se dijete doista mora roditi živo.A. tada ne nastaje novi pravni subjekt. da fikcija mora ići u korist nasciturusa i 2. Ako dođe do pobačaja ili se dijete rodi mrtvo. Pitanje je li dijete rođeno život ili mrtvo ima u pravu veliko značenje. Postanak fizičke osobe Fizička osoba postaje rođenjem. npr. Zbog mogućnosti presađivanja ljudskog tijela postavilo se pitanje prestaje li fizička osoba već kliničkom ili istom biološkom smrću. tj. ono je ipak bilo jedan trenutak pravni subjekt što je dovoljno da izazove značajne posljedice. U tu svrhu su doneseni propisi prema kojima se smatra da je nastupila smrt osobe od koje se uzimaju dijelovi tijela radi presađivanja ako je na osnovi medicinskih kriterija i na propisani način sa sigurnošću utvrđen prestanak rada mozga i srca. To znači da dijete čim se rodi. no porod mora biti završen. a tko tvrdi protivno.

O tome odlučuje sud u izvanparničnom postupku na prijedlog maloljetnika. Unutar poslovne sposobnosti postoje tri stupnja: puna poslovna sposobnost. više osoba umrlo u istoj prometnoj nesreći trebalo bi utvrditi jesu li sve umrle u istom trenutku ili različitim trenucima. Pretpostavke i postupak proglašenja umrlim i dokazivanja smrti uređeni su posebnim zakonskim propisima. a po pribavljenom mišljenju CSS-a i saslušanja roditelja maloljetnika. ZOO je za takvu situaciju postavio predmnjevu: u dvojbi koja je od više osoba prije umrla. a) puna ili potpuna poslovna sposobnost – stječe se punoljetnošću. b) ograničena i djelomična poslovna sposobnost – osobe s ograničenom poslovnom sposobnošću u pravilu mogu same sklapati pravne poslove. Stoga se javlja potreba da se kod nekih fizičkih osoba očitovanje volje usmjereno na stjecanje prava i obveza prizna potpuno. ali takvi poslovi važe onda kad ih odobri zakonski 25 . stupnjevanjem poslovne sposobnosti fizičkih osoba.proglašenjem nestale osobe umrlom samo predmnijeva i prestanak pravne sposobnosti fizičke osobe. poslovna sposobnost ima osnovnu funkciju u zaštiti pravnih subjekata jer se očitovanja volje pravnih subjekata ne mogu uvažiti kod svih fizičkih osoba u jednakoj mjeri. Nasuprot. stoga punoljetna osoba može sama sklapati pravne poslove. Tim institutom pravo štiti svoje subjekte. ograničena poslovna sposobnost i poslovna nesposobnost. Od proglašenja nestale osobe umrlom treba razlikovati postupak za dokazivanje smrti. da se kod drugih učinak takvog očitovanja ograniči. ali se ne zna kad je točno umrla. smatra se da su umrle istodobno. To se postiže i izražava gradacijom. Poslovna sposobnost fizičke osobe Osnovna funkcija pravne sposobnosti je u tome da se pomoću nje subjekti mogu uključiti u prometno zbivanje. U tom slučaju se sigurno zna da je neka osoba mrtva. odnosno da se kod trećih očitovanje volje uopće pravno ne prizna. ne utvrdi li se da je jedna umrla prije druge. Ponekad će biti iznimno teško utvrditi točno vrijeme smrti. Ustanovljenje dana smrti važno je za nasljedno pravo i zato da bi se u matičnim knjigama mogla ubilježiti smrt. Pravo vodi računa o razlici koja postoji među ljudima s obzirom na fiziološki trenutak kao što je dob. Voljne dispozicije djeteta ne mogu se tretirati jednako kao one odraslog čovjeka te time u pravu i jednako uvažavati. Kad je npr. odvjetnikom) Punu poslovnu sposobnost može steći i maloljetnik ako sklopi brak uz dozvolu suda ili ako postane roditeljem ako je stariji od 16 godina i ako je mentalno zreo. 5. Prilikom sklapanja pravnih poslova može se poslužiti ugovornim zastupnikom (npr.

a za njih pravne poslove sklapaju njihovi zakonski zastupnici. pod uvjetom da uslijed njih osoba nije u stanju brinuti se o vlastitim pravima i interesima. Odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti sud određuje krug poslova koje takva osoba nije sposobna samostalno poduzimati (npr. senilnost (demencija) i sl. c) potpuna poslovna nesposobnost – ove osobe ne mogu uopće sklapati pravne poslove. odnosno ako ugrožava prava i interese drugih osoba. ovisnost o opojnim sredstvima. za postizanje nekih ciljeva često je potrebno takvo vremensko razdoblje koje znatno prelazi prosječan vijek ljudskog života. Pravo uvažava činjenicu da je za postizanje određenih 26 . Priznavanje pravne sposobnosti pojedinim društvenim tvorevinama javilo se kao posljedica određenih zahtjeva što ih je postavio gospodarski i socijalni život. moralna) je društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost. OBZ isto navodi da maloljetnik koji se zaposli (s navršenih 15 godina i uz suglasnost roditelj) ima djelomičnu poslovnu sposobnost jer on samostalno upravlja imovinom koju stekne radom. Poslove koji nisu izrijekom navedeni u odluci o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti. osoba može samostalno poduzimati. Pojam pravne osobe Pravna osoba (juristička. vrlo brzo se pokazuje da u društvu treba ostvariti takve svrhe i postići takve ciljeve za koje čovjek pojedinac jednostavno nije sposoban jer prelaze fizičku i imovinsku snagu pojedinca. B Pravna ili juristička osoba 1.) Za valjanost pravnih poslova potrebno je odobrenje skrbnika. Prema OBZ-u potpuno su poslovne nesposobni maloljetnici do navršenih 18 godina života (osim ako sklopi brak ili postane roditeljem) i punoljetne osobe koje su iz zakonom određenih razloga. raspolagati imovinom ili plaćom i sl. Pravni posao koji sklapa osoba ograničene poslovne sposobnosti naziva se šepavi pravni posao (negotium claudicans) Posao šepa dok zakonski zastupnik ne da odobrenje. mentalno oštećenje. Razlozi za potpuno ili djelomično lišenje poslovne sposobnosti su duševna bolest. čije sklapanje nije zabranjeno sudskom odlukom. tj. Isto tako. Osoba koja nema punu poslovnu sposobnost može prema ZOO vlastitim očitovanjima volje stvarati samo one učinke koji su određeni zakonom (prema OBZ-u) Prema njemu ograničeno su poslovno sposobne samo osobe koje su nakon punoljetnosti djelomično lišene poslovne sposobnosti. potpuno lišene poslovne sposobnosti.zastupnik kojeg ima osoba s ograničenom poslovnom sposobnošću. Kad jedno društvo uđe u fazu robnonovčane privrede. ali mora pridonositi za svoje uzdržavanje.

Time se ne može odgovoriti na pitanje da li ovakav stav znači pobjedu individualističkog koncepta prema kojemu se zajednica kao poseban subjekt odvaja od skupa članova ili pak kolektivističkog koncepta prema kojem je društvo još uvijek zbroj svojih članova. Za nalaženje rješenja trebalo je pronaći teorijski model po kojem bi se premostio jaz između individualističkog i tzv. Za pandektiste je ishodišna točka i model pravnog subjektiviteta bio čovjek što je za izgradnju pravne osobe kao pravnog subjekta imalo dalekosežne posljedice. persona jer je samo on nositelj slobodne volje. Taj kolektivistički koncept (umjesto pojedinca susreće se s problemom grupe) bio je u rimskom pravu tek sporadično indiciran. Oni su proglasili pravnim subjektom čovjeka kao biće obdareno vlastitom voljom koja je jedini mjerodavni tvorac subjektivnih prava u okviru određenog pravnog poretka (npr. a glasilo je da li mogu organizacije kao i čovjek ulaziti u sve pravne odnose. tj. a znanost je trebala dati neku vrstu općeg pravila. Kasnije je na tim temeljima pandektna i civilistička doktrina od Heisea i Savignya satkala pravnu osobnost pravne osobe. 2.društvenih ciljeva potrebno ujedinjavanje fizičkih i gospodarskih snaga u okvirima određenih društvenih tvorevina. U duhu rimskog prava reafirmiran je rimski individualistički koncept da samo čovjek pojedinac može biti pravni subjekt. Pravna narav pravne osobe a) povijesni korijeni pravne konstrukcije pravne osobe – korijeni pravne konstrukcije pravne osobnosti jurističke osobe nalaze se u srednjovjekovnim pravnim shvaćanjima koja dijelom poniru u rimsko i kanonsko. Pitanje se postavilo na širem općeteorijskom planu s dalekosežnim praktičnim posljedicama. Najvažnije pitanje nije bilo može li se pojedinoj organizaciji priznati neko pravo ili može li neka društvena tvorevina preuzeti neku konkretnu obvezu. U smislu pobjede individualističkog koncepta potrebne su dvije pretpostavke: a) postojanje izgrađenog općeg 27 . Stoga se takvim organizacijama priznaje pravna sposobnost da bi im se omogućilo uključivanje u građanskopravne odnose. određenih socijalnih organizacija. Ulpijan u Digestama kaže da ako se nešto duguje društvu ne duguje se pojedincima (njegovim članovima) niti pojedinci duguju ono što duguje društvo. a dijelom u germanska i druga običajna prava europskog kontinenta. Tražio se generalni stav. kolektivističkog koncepta. Pandektisti još nisu učili da je supstrat pravnog subjektiviteta kod čovjeka zapravo živo ljudsko tijelo. prema Windscheidtu) To je bilo vrijeme kad je na području znanosti o subjektivnim pravima suvereno vladala teorija o gospodstvu volje (Willensdogma) Time se nikako nije mogao riješiti problem pravnog subjektiviteta postojećih organizacija i društvenih tvorevina jer one prema shvaćanju pandektista nisu mogle biti personae.

stoga iz ovoga možemo zaključiti da se suma pojedinaca ne podudara sa društvom. a ni znanstveni analitički aparat nije bio dorastao za ispravno rješavanje pravilno postavljenog pitanja. smatrali nepotrebnim izvoditi apstrakciju koja se danas naziva pravna osobnost. (Sinibaldo de Fiescho) koji se vratio korak bliže rimskom shvaćanju. Usprkos takvom stavu. Glossa ordinaria ističe da ovaj Ulpijanov fragment nije ostao nezapažen od glosatora. usprkos pravilnim pojedinačnim konkretnim rješenjima. Budući da supstrat subjektiviteta i sam subjektivitet nisu bili odvojeni. Isto kao što su rimski pravnici izgradili pojedine tipove pravnih odnosa (najam. a 600 godina kasnije od Savignya prihvaćene i dalje razvijane teorije fikcije. Glosatori su komentirajući tekst jasno postavili teorijsko pitanje je li universitas identična sa skupom članova pojedinaca ili nije. time je Ulpijan dao samo jedno konkretno rješenje koje je u tadašnjim društvenim odnosima bilo najpraktičnije jer nije sigurno imao namjeru pronalaziti neko generalno pravilo.pojma pravnog subjektiviteta i b) teorijske predradnje koje bi omogućile misaono razdvajanje supstrata pravne osobnosti od same te osobnosti. To su sve vjerojatno razlozi zašto su glosatori dali o istom problemu kontradiktorna rješenja. U kardinalnom pitanju glosatori su prihvatili tezu da je universitas identična sa skupom pojedinaca. To se smatra u literaturi neobjašnjivom anomalijom. glosatori su dali svakom članu pravo na alikvotni dio društvene imovine. ali paralelno sa tom tezom često su spominjali i drugu sasvim suprotnu da ono što pripada društvu ne pripada pojedincima. Međutim. Inocent je ušao u literaturu svojom poznatom tvrdnjom: «cum collegium in causa universitatis fingitur una persona» Time je formulirana osnovna postavka tada stvorene. izgleda da u vrijeme djelovanja glosatora praktične potrebe nisu imperativno tražile opće pravno rješenje. zajam. To pitanje je postalo nukleus svih kasnijih razmišljanja i spekulativnih zahvata povezanih s problematikom ne samo korporacija nego i mutatis mutandis pravnih osoba uopće. nomen iuris pa stoga ne može biti ni ekskomunicirana. Dok su rimski pravnici rješavali konkretna pitanja. universitas ne može biti ni subjekt u pravu. kupoprodaja) a da ipak iz toga nisu izvukli apstrakciju koja se danas naziva pravni posao. Budući da u Ulpijanovo vrijeme nisu mogle te pretpostavke biti ostvarene. Glosatorski proturječni koncept ispravio je i usavršio s pozicija kanonskog prava papa Inocent IV. a u njegovo doba izraz personae je počeo dobivati novi sadržaj. ne može ni universitas biti drugo nego pojam. 28 . glosatori su u svoja razmišljanja unosili već spekulativne elemente. isto tako su i kod pitanja pravnog subjektiviteta. netjelesno biće. Međutim. kao nomen iuris.

postavilo se pitanje što zapravo treba ukloniti u vrijeme kad je 29 . Teorija fikcije danas se naziva klasičnom teorijom jer su sve druge teorije koje su pokušale objasniti pravnu narav pravne osobe nastala kao plod kritičkih osvrta na tu teoriju. Teorija fikcije Prema teoriji fikcije. nego živ čovjek. Kritički napadi na ovu teoriju javljali su se zbog toga što organizacije koje su počele imati sve važniju ulogu u društvenom i gospodarskom životu kapitalističkog društva nisu mogle kao nova društvena snaga dugo trpjeti teorijsku nesigurnost glede svog postanka. Osnovna karakteristika. stoljeća nazire se misao da nastali pravni subjektivitet predstavlja juridičku stvarnost. fingirani subjekt Heise prvi u literaturi nazvao jurističkom osobom. primijetilo se da supstrat pravnog subjektiviteta nije volja. Teorija fikcije je bila prva sa građanskopravnog aspekta koja je pokušala pravno riješiti problematiku jurističke osobe. U prvom redu se navodi da nije odredila pretpostavke da bi neka tvorevina mogla uopće biti proglašena makar i fingiranim pravnim subjektom. ali je ipak omogućavala da se čitav splet praktičnih i svakodnevnih pravnih odnosa razriješi tako da je čovjek pojedinac njihov subjekt. Ta veza između propisa i pravnog subjektiviteta pravne osobe ostala je do danas vladajući koncept u znanosti o pravnoj osobi. određene društvene tvorevine nisu personae jer nisu bića obdarena vlastitom voljom. Tu se samo zamišlja da pesona postoji.b) Skica osnovnih pravnih teorija o pravnoj osobi 1. Taj je zamišljeni. stoga bi upravo u vezi sa supstratom pravne osobnosti trebalo tražiti prve kritičke napade na teoriju fikcije. od njegova supstrata primijenila na čovjeka kao personu. U pravnoj se znanosti smatra da teorija fikcije nije uspjela riješiti sudbinska pitanja povezana s pravnom osobom. Pandektisti su preko učenja Savignya prihvatili teoriju fikcije jer je ona ostavljala nedirnutim rimski individualistički koncept. Zbog toga se smatralo da teorija fikcije daje zakonodavcu odriješene ruke da sasvim svojevoljno daje ili oduzima pravnu sposobnost. Teorija fikcije (po Savignyu) znači ne samo uspostavljanje rimskog koncepta jednog i jedinstvenog subjekta bez obzira na supstrat nego i pobjedu nad učenjem prirodnopravne škole o pravnoj osobi. ali i temeljna pogreška prvih pandektista bila je u poistovjećivanju pravne osobnosti s njezinim supstratom. U pravnoj filozofiji 19. djelovanja i opstanka. živo ljudsko tijelo (corpus) Kad je trebalo istu takvu operaciju primijeniti na pravnu osobu. subjekt da se fingira. Prirodnopravna škola je putem krajnje razvijenog individualizma teoretski svela pravnu osobu pod nazivom moralna osoba zapravo na zajedničko ime skupa svih pojedinaca. Kad se ta misaona operacija odvajanja od pravnog subjektiviteta od njegove podloge.

da taj subjektivitet ima određena društvena tvorevina. a razvio Gierke. dok je radnja zastupnika njegova vlastita radnja. Krupni nedostatak ove teorije je u tome što je poistovjetila organizam i organizaciju. Pravo može realni svijet izraziti samo ako ga preradi na sebi svojstven način. kao i kod čovjeka. polazeći od Michouda i Saleillesa sa stajališta da pravni subjektivitet može postojati iako nema biološkog supstrata. poniru u staro germansko pravo.teorija fikcije predstavljala vladajući koncept o pravnoj naravi pravne osobe. Pravna osobnost postojala je u pravu kao juridička realnost. dali su 30 . Potvrdne teorije a) Organska teorija Onu realnost koja je ostala kada se otklonila fikcija. Ipak. Korijeni ove teorije koju je postavio Beseler. ni teorija fikcije nije polazila ex nihilo. ali ta teorija očigledno pretjerano biologizira kolektiv ljudi. pojedine stanice gube svoju samostalnost. Tretiranje pravne osobe kao organizma bila je sasvim nepotrebna personifikacija koja ipak ne bi mogla tu tvorevinu pretvoriti u biološki jedinstven organizam. U znanstvenoj kritici najprije se pokušala otkloniti fikcija i tada se konstatiralo da zapravo teorija fikcije i ne izmišlja pravni subjektivitet. Taj pravac koji kolektiv više psihologizira veže se uz Zintelmanna. ali i germanskom. Iz ove teorije je moderna civilistička doktrina izvela učenje prema kojemu je radnja organa (tijela) radnja same pravne osobe. smatrao je jedan znanstveni pravac koji je težište polagao samo na ispitivanje ljudskog kolektiva. Fingiralo se samo da tu osobnost. stvarno postojećom kolektivnom osobom koja je isto tako kao i čovjek živi organizam. Ova teorija upozorila je na realnu egzistenciju pravnih osoba i skrenula je pozornost na važnost i značenje organa. 2. Ne ukidajući vezu između baze i nadgradnje. Stoga. grupa ljudi ili dobara. Na tu se tezu nastavlja ona koja postavlja težište na postojanje kolektivne volje. To učenje je značilo priznavanje poslovne sposobnosti pravnoj osobi. b) Teorija pravne realnosti Ovu misao razradila je francuska civilistička doktrina. brisanje fikcije pokazuje da pravna osoba mora biti realno egzistentna organizacija. U tom organizmu. Zato se ova teorija naziva organskom. Radi se o egzistenciji pravne stvarnosti koja nikada nije čist i jednostavan otisak obične stvarnosti.

koji je različit od individualnog. To je društvena organizacija u kojoj pojedinci spontano organiziraju kolektiv radi ostvarivanja određene ideje. koje su sredstvo pravne tehnike da se kolektivni interesi izraze i zaštite. čak i u slučaju zakonske šutnje. Ti subjekti su pravne osobe. nego propisom oštro i strogo određuje i obujam pravne sposobnosti. postaje neprihvatljiva i objektivno pravno neprovediva. čak i preko zakonskog teksta. ali time što cilj kao jedan od esencijalnih elemenata pretvara putem ideje o cilju zapravo u nov supstrat pravne osobnosti. ako su takva prava potrebna za realizaciju kolektivnog interesa. realno djelovanje organa (tijela). Svaki kolektivni interes. Teorija naglašava realnost organizacije. traži osnivanje pravne osobe (organizaciju. uvijek kad se kolektivni interes organizirano izrazi i b) da treba priznati sva prava pravnoj osobi. Time su dobili polazišnu točku prema kojoj u realnom životu postoje pojedinačni. U učenje o pravnoj osobi. Teorija pravne ili tehničke realnosti naglašava dva osnovna načela: a) da treba priznati postojanje pravne osobe.relativnu samostalnost nadgradnji. Po toj teoriji. Teorije koje negiraju pravnu osobu započele su kritički 31 . interes i cilj. 3. teorija pravne realnosti unijela je elemente: organizaciju. koja ne traži samo priznanje pravne osobnosti propisom. Uz svijest o pretvaranju u gospodara svojih akata dolazi i svijest o vlastitoj odgovornosti. organe. ali i kolektivni interesi koji se ne ostvaruju na jednak način. c) Teorija ustanove Ideju organizacije prihvatio je i Hauriou svojom teorijom institucije ili ustanove. Ova teorija predstavlja pravni izraz liberalističkih načela i po svojim osnovnim postulatima je posve suprotna teoriji fikcije. Teorija ne može pružiti pravni kriterij koji sigurno odvaja organizacije koje jesu pravne osobe od onih koje to nisu. pravna ustanova nije nikakav biološko-psihološki organizam. predstavnike koji će moći dane interese braniti i ostvarivati u pravnim odnosima) Budući da subjektivno pravo nije ništa drugo nego pravom zaštićeni interes (Ihering) jasno je da i kolektivni interesi moraju imati svoje subjekte u slučaju kad se pravno štite. Kolektiv postaje ustanova i automatski stječe pravno sposobnost čim postigne takav stupanj koncepcije i organizacije na kojemu postaje svjestan svojih zadataka i ciljeva. Odrične teorije Postoji i čitav niz teorija koje su u traženju supstrata pravne osobnosti jurističke osobe dovele do negativnog stava prema samoj pravnoj osobi.

opću pravnu sposobnost. Windscheid učio da se pravna osoba samo zato zamišlja da postoji kao pravni subjekt kako bi se omogućilo da se tehnika pravnih odnosa u koje ulaze pojedinci naprosto prenese na pravne odnose korporacije. smatra se da Brinz nije pridonio ništa razmatranjima o pravnoj osobi. da se na temelju teorije ne može riješiti problematika vlasničkih odnosa u pogledu dobara koja pripadaju pravnoj osobi. Stoga je bilo normalno da se obujam pravne sposobnosti pravne osobe svede samo na imovinska prava. personalnog supstrata pravne osobnosti (korporaciju) nego je svoju pozornost usmjerio na tzv. Ono što stvarno postoji su imovinske mase bez subjekta. Time se ipak nije likvidirao jedan od centralnih prigovora koje je kritika upućivala teoriji fikcije. Iz toga se dalje izvodi i da nije ni nužna egzistencija pravne osobe. Brinz je bio uvjeren da mogu postojati subjektivna prava bez subjekata pa prema tome subjekt nije problem i nije ga potrebno ni fingirati. Teorija fikcije morala je voditi računa o činjenici da ni fingirana persona ipak nije čovjek. U skladu sa svojim učenjem o subjektivnim pravima. nego da mogu pripadati i za nešto. a) Teorija namjenske imovine Teorijsko shvaćanje imovinskopravnog odnosa koje se reflektiralo u stavovima o subjektivnim pravima uvjetovalo je i pristup problematici pravne osobe. Ihering smatra da stvarni subjekti prava kod pravnih osoba jesu korisnici kojima je imovina namijenjena. b) Teorija destinatara Napad na teoriju fikcije predstavlja i Iheringova teorija destinatara. Tako je Brinz počeo učiti da prava ne pripadaju samo nekome. Time je Brinz postavio tezu o «namjenskoj imovini» U nastojanju da likvidira teoriju fikcije. Tako je npr. ali s određenim ciljem. Budući da je i teorijsko učenje o postojanju subjektivnih prava bez subjekta neodrživo. Ihering je time likvidirao pravnu osobu kao jedinstven subjekt i došao do 32 . Nasuprot pravnoj. Tu treba tražiti onaj nukleus specijalne pravne sposobnosti pravne osobe. To su pokušale riješiti sljedeće teorije.napad na teoriju fikcije uglavnom sa stajališta subjektivnih prava ili pak sa stajališta imovine. tj. Brinz nije istraživao postojanje tzv. de facto je cilj pretvorio u novi subjekt. Kad su kritike ojačale. što opet nije ništa drugo nego nova fikcija. na zakladu. zastupnici teorije fikcije pokušali su spasiti upravo imovinskopravne učinke same teorije. fizička osoba imala je tzv. realni supstrat.

u drugom slučaju se kao universitas rerum naziva zavod ili zaklada. Njima ne treba nikakav pravni subjekt pa prema tome niti pravna osoba. d) Druge odrične teorije Negativni stav prema pravnoj osobi zauzimaju i svi oni autori koji negiraju postojanje subjektivnih prava uopće. Iheringu je nedostajalo precizno razlikovanje između vlasništva u gospodarskom i pravnom smislu. Predstavnici tih teza su Duguit i Kelsen.problematike tzv. Znanstvenom spoznajom o postojanju «jedinstva u dvojstvu» omogućeno je da se u konkretnim građanskopravnim odnosima kao ravnopravni i realno egzistentni sudionici pojave i čovjek i njegove organizacije. legislative i prakse od rimskih vremena pa do danas pokušalo izvući ono zajedničko. Teorija realne egzistencije Ako bi se kao rezultat općih napora znanosti. a za pravnu osobu drugi pravni subjektivitet. Pravni subjekt se tada javlja kao fizička osoba. Dok se u prvom slučaju kao universitas personarum naziva korporacija. Udruženje ostaje pravno identično samo sebi bez obzira na to ulaze li novi članovi u njega ili ako stari ispadaju. Međutim. u osnovnim linijama bi se mogle postaviti konture tzv. U svom pojmovnom konceptu ne postoji za fizičku osobu jedan. odnosno da je potpuno nepotrebna te da je treba zamijeniti pozitivnim pojmom kolektivnog vlasništva koje se stvarno nalazi ispod maske koja se naziva pravnom osobom. teorije realne egzistencije pravne osobe. Sve to mutatis mutandis vrijedi i za imovinsku masu kao realni oslonac zaklade. Za juridičku stabilnost podloge pravne osobnosti iskorišteno je načelo identiteta. Kroz čitavu povijest pravne osobe 33 . c) Teorija kolektivnog vlasništva Francuski teoretičar Planiol došao je na misao da pravna osoba ne postoji. kolektivnog subjektiviteta. 4. Razlika u supstratu ne utječe na kakvoću pravnog subjektiviteta. supstrat osobnosti može biti određeni skup pojedinaca ili određena imovinska masa i tada je pravni subjekt pravna osoba. Realni supstrat pravne osobnosti može biti živo ljudsko tijelo. on je jedinstven. Tako je Planiol učenje o pravnim osobama prebacio u učenje o stvarima što moderna doktrina nije prihvatila.

Svaki pojedinac očituje se s ostalima da je s njim suglasan da se osnuje udruženje ili korporacija. Skupni akt se. Statutom. U 34 . ako se ima u vidu da je imovinska masa supstrat pravnog subjektiviteta. odvojenu od imovine svojih članova. u kojem trenutku stječe društvena tvorevina pravni subjektivitet. nego je za osnivanje potreban skupni akt. Zbog toga organizacija mora imati zasebnu imovinu. pactum subiectionis) Taj ugovor koji zaključuju minimalno trojica. Prema jednom rješenju koji se naziva sustav slobodnog udruživanja. Ako cilj pravne osobe nije u skladu sa postojećim poretkom. zaključuje jednoglasno. za sam postanak organizacije ako se radio o korporaciji potrebno je po jednom mišljenju da njezini osnivači zaključe poseban pravni posao. Razmišljanja o tome postaju li određene društvene tvorevine automatski zbog svog supstrata pravni subjekti (kao što čovjek automatski postaje rođenjem) iznijela su u prvi plan pitanje koje se pretpostavke uopće moraju ispuniti da bi neka društvena realnost postala pravna osoba. a kod skupnog akta očitovanja su uzajamna. mora se donijeti rješenje kojim se zabranjuje rad toj pravnoj osobi. Kod ugovora su stranačka očitovanja nužno istodobna i suprotnog sadržaja. Druga pretpostavka povezana je izravno s karakterom pravnih osoba kao subjekata u građanskopravnim odnosima. No. Po drugom mišljenju nije moguć ugovor o osnivanju. da bi dobila pravnu osobnost. jer nikad i nigdje nije bilo sporno da ona ne bi bila potrebna. statičke volje korporacije nije u tom trenu bitna. Subjekt bez imovine je građanskopravno nezamisliv. Po sustavu normativnog akta društvena tvorevina dobiva pravnu sposobnost na dva načina. a nadležnom državnom tijelu se mora podnijeti prijava. Izjava te tzv. No. Jedna je od karakteristika građanskog prava i ta što ono svoje subjekte predstavlja isključivo imovinski. kao i ugovor. Kod zavoda ili zaklade je postojanje imovine posebno razumljivo. pravna osoba nastaje organiziranjem što se vidi iz statuta. ugovor o osnivanju (tzv. Prva je pretpostavka da društvena tvorevina mora imati razmjerno čvrstu i trajnu organizaciju i da mora prema vanjskom svijetu predstavljati organizacijsko jedinstvo. Osnovna dvojba je u tome mora li se pravni subjektivitet pravnoj osobi priznati izravno ili neizravno nekim propisom. mora biti usmjeren na stvaranje novog pravnog subjekta. moguća su tri praktična rješenja pitanja stjecanja pravnog subjektiviteta.sporno pitanje. ona nema konstitutivni karakter. Za osnivanje zaklade potrebno je očitovanje volje osnivača i to je u pravilu jednostran pravni posao. tj. kojemu se tu već određuje cilj djelovanja. istog sadržaja i ne moraju biti istodobna. ustavom ili pravilima korporacije uređuju se pitanja organizacije tijela (organa) i unutarnjih međučlanskih odnosa da bi organizacija mogla funkcionirati. Treća pretpostavka je stjecanje pravne osobnosti. Znanost smatra da su potrebne najmanje tri pretpostavke da bi se neka društvena tvorevina mogla pojaviti kao subjekt u pravnim odnosima. Iako postoji velika dvojba oko toga pitanja. nije još uvijek jedinstveno riješeno.

nadležno tijelo mora izvršiti registraciju. Taj sustav je bio karakterističan za doba liberalnog kapitalizma. Postanak pravne osobe Iako je svaka pravna osoba društvena tvorevina. organizacija dobiva pravnu sposobnost posebnim aktom upravnog tijela. To su: društvena tvorevina mora imati čvrstu i stalnu organizaciju. mora imati svoju zasebnu imovinu.prvom redu je moguće da se neposredno propisom (singularnom odredbom) osnuje neka točno određena. S druge strane i sustav koncesija 35 . Opseg pravne sposobnosti nije nužno jednak. svojstvo. različitu i odvojenu od imovine njenih članova i mora joj biti priznata pravna sposobnost. a nije ni jasno u kojem je zapravo trenutku nastala pravna osoba. moguća se tri rješenja (gore navedena) U našem pravnom poretku ne postoji kruti i isključivi sustav koji bi beziznimno vrijedio za postanak svih vrsta pravnih osoba. tj. Moguće je i da se određenim pravnim osobama ograniči djelovanje samo na neka područja pa se time odmah smanjuje i opseg njihove pravne sposobnosti. pretpostavke i početak pravne osobnosti. ali pravna osobnost se stječe tek registracijom. Da bi neka društvena tvorevina dobila pravnu sposobnost. 3. a ne kao persona. Nadležno tijelo ispituje samo jesu li po zakonu ispunjene sve potrebne pretpostavke i ako su ispunjene. Jasno je da sva ona prava koja ima čovjek kao ljudsko biće. svaka društvena tvorevina nije samim time i pravna osoba. Suvremeno građansko pravo isto tako u cijelosti priznaje i poslovnu i deliktnu sposobnost pravnim osobama. U vezi s opsegom pravne sposobnosti u suvremenom se pravu javlja tendencija da se ona poznata specijalna pravna sposobnost pravnih osoba na području građanskog prava. Sigurno je da bi danas vrlo teško mogli prihvatiti sustav slobodnog udruživanja. Oni su: pojam. području privatnog prava tretira kao opća pravna sposobnost. U drugoj varijanti se specijalnim propisima određuju pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi neka organizacija postala pravna osoba. Stoga teorija realne egzistencije za suvremene pravne poretke daje jedinstvene elemente koji ulaze u pravnu konstrukciju juridičke osobe. Stoga se u teoriji postavilo pitanje kada i pod kojim pretpostavkama određena društvena tvorevina postaje pravnom osobom. već individualizirana pravna osoba. ne može imati i pravna osoba. jer tu pretpostavke za nastanak pravne osobe određuju isključivo osnivači. Prema trećem sustavu koji se naziva koncesijom. Taj se akt daje po diskrecijskoj ocjeni i naziva se odobrenje. U građanskopravnoj teoriji taj problem je riješen na način da se kumulativno ispune pretpostavke koje su sastavne komponente teorije realne egzistencije. bez obzira na njihov karakter. mora predstavljati organizacijska jedinstvo.

Fizička osoba djeluje u krugu onoga što nije zabranjeno. a pravna osoba djeluje u okviru onoga što joj je određeno. javno trgovačko društvo) U statutu ili ugovoru pravne osobe određuju se njezine karakteristike. odnosno registar koji se vodi kod nadležnog tijela državne uprave. Ona se određuje statutom pravne osobe. Zakon o udrugama i sl. a time se izravno ili neizravno određuje i obujam pravne sposobnosti. Sustav normativnog akta kod nas se primjenjuje za stjecanje pravne osobnosti gospodarskih subjekata (trgovačkih društava. Kod nekih pravnih osoba umjesto izraza «statut» upotrebljava se naziv «pravila». ali samo kao iznimka (npr. odnosno određena prava korisnika jer društvena tvorevina koja se pojavljuje kao pravna osoba može biti ili neki socijalni kolektiv sastavljen od članova ili pak imovinska masa sa stanovitim krugom korisnika. u njegovim različitim varijantama. Također je izraženo ono što pravna osoba treba raditi (djelatnost) Stoga statut ili ugovor nužno sadrži i unutarnju organizaciju pravne osobe. političkih stranaka i raznih udruga građana) Za sve njih postoje posebni propisi (npr. Obujam prava i obveza koje nosi neka pravna osoba ovisi o cilju koji ta pravna osoba treba ostvariti. a neke pravne osobe se osnivaju ugovorom (npr. Zakon o trgovačkim društvima. a i teorija sve više priklanjaju normativnom sustavu.) kojima se propisuje da ti subjekti stječu pravnu i poslovnu sposobnost upisom u sudski registar (za trgovačka društva). pravna sposobnost fizičke osobe šira je od pravne sposobnosti pravne osobe pa se za fizičku osobu kaže da ima opću pravnu sposobnosti dok se za pravnu osobu kaže da ima posebnu pravnu sposobnost. To znači da se pravna osoba nužno pojavljuje kao pravni subjekt s posebnom pravnom sposobnosti.ima vrlo nezgodne posljedice jer postanak tako važnih društvenih tvorevina kao što su pravne osobe prepušta diskrecijskoj ocjeni administrativne vlasti. Pravna sposobnost pravne osobe Postoji značajna razlika između pravnih sposobnosti fizičke i pravne osobe što se pokazuje u obujmu pravne sposobnosti fizičke i pravne osobe. Zbog toga i naše zakonodavstvo. Pravna osoba ima svoj cilj. 4. Sad je pitanje kako se određuje da posebna pravna sposobnost. praksa. Pojmovno. za udruženje stranaca i zadužbine) Jedinice lokalne samouprave stječu pravnu sposobnost izravno propisom. cilj (svrha) pravne osobe. a za njegovo postizanje mora se nužno javljati i kao nositelj određenih prava i obveza. kao i odredbe o imovinskoj podlozi pravne osobe te članska prava. tj. Fizička osoba može u načelu biti nositelj svih subjektivnih prava i obveza koje uopće predviđa objektivno pravo. Statut odnosno ugovor pravne osobe nužno mora imati i odredbe o 36 . jedino je država već samim svojim postojanjem pravna osoba. Time se ne isključuje mogućnost sustava koncesije.

Radnja tijela je radnja same pravne osobe. dok kod pravne osobe je karakteristično da ona u trenutku kad dobiva pravnu sposobnost postaje istodobno i potpuno poslovno sposobna. dok je moguće stupnjevati pravnu sposobnost. Kod fizičke osobe pravna i poslovna sposobnost ne nastaju istodobno. U slučaju dvojbe o tome je li tijelo pravne osobe doista postupalo u tom svojstvu. Kod pravne osobe nema stupnjevanja poslovne sposobnosti. 5.tijelima (organima) koji zapravo omogućuju da se neka određena pravna osoba uključi kao subjekt u dinamiku građanskopravnih odnosa. Statička volja pravne osobe izražena statutom ili ugovorom nije dovoljna da se pravna osoba uključi u prometnu dinamiku. smatra se po ZOO da jest. a to je volja koju treba pravni subjekt izraziti prigodom konkretnog raspolaganja svojim pravima i obvezama. 37 . a u tim okvirima njegova radnja smatra se radnjom same pravne osobe. Ako sa stajališta pravne i poslovne sposobnosti usporedimo fizičku i pravnu osobu. Stoga pravna osoba mora imati mogućnost izraziti i svoju dinamičku volju. a to vrijedi i za ugovor kojim se osniva pravna osoba. Moguće je da pravila pravne osobe imaju ne samo oblik nego i snagu zakonskog propisa. Ovdje se postavlja pitanje kako pravna osoba može izraziti svoju volju. Statut pravne osobe donosi sama pravna osoba. Poslovna sposobnost pravne osobe Na području teorije o pravnim osobama pitanje ima li pravna osoba poslovnu sposobnost bilo je jedno od najspornijih pitanja. dolazi se do nekih zaključaka. on ima uvijek oblik pravnog propisa. Radnja zastupnika je njegova vlastita radnja koju on poduzima u ime i za račun zastupanoga. ako treći nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da je to tijelo (osoba) postupalo u tom svojstvu. Tijelo ili organ je fizička osoba ili skup fizičkih osoba preko kojih pravna osoba izražava svoju volju. Tijelo pravne osobe se ne smije poistovjetiti sa zastupnikom. Tijelo pravne osobe treba raditi u okvirima statuta odnosno pravila ili ugovora. Kod fizičkih osoba je obrnuto. Pojam tijela ili organa povezan je s pitanjem poslovne sposobnosti pravne osobe. Zato statut mora predvidjeti tijela pravne osobe. a tu volju pravna osoba izražava preko svojih tijela (organa) i preko njih postaje poslovno sposobna. Danas to pitanje gubi na važnosti jer sve više prevladava shvaćanje da pravna osoba može biti ne samo nositelj prava i obveza nego da ta prava i obveze može samostalno stjecati i prenositi. Budući da je u statutu izražena volja pravne osobe.

kad se govori o vrstama pravnih osoba. Prema tim kriterijima u pravne osobe javnog prava ubrajaju se u pravilu država. Isto kao i fizička osoba i pravna osoba može počiniti sve vrste štetnih radnji (povreda ugovornih i zakonskih obveza) Kod nas je dovoljno zadobiti uvid u propise da bi vidjeli da propisi i te kako paze i naglašavaju deliktnu sposobnost pravnih osoba (npr. nuklearnih elektrana. jedinice lokalne 38 . a) osnovne vrste pravnih osoba – prema dosadašnjim rezultatima pravne znanosti. kontrola i upravljanje od strane države. Deliktna sposobnost pravne osobe U teoriji se dugo vodio spor o tome može li pravna osoba biti deliktno sposobna. Stoga.6. odgovornost željeznica. navode se financiranje iz sredstava državnog proračuna. a u privatne one koje slijede privatne ciljeve i interese. Kao što su sporni kriteriji diobe prava na javno i privatno. Budući da tijelo pravne osobe može biti i kolektiv. osnivanje. pravne osobe se mogu podijeliti u četiri osnovne vrste: pravne osobe javnog prava. javna ovlaštenja i sl. Vrste pravnih osoba Pravne osobe nisu same sebi svrhom. nego su uvijek sredstvo za postizanje određenih ciljeva. 7. tramvaja. tada se za krivnju traži i ubrojivost.) Ovdje se treba naglasiti da postoji odgovornost pravne osobe gdje se traži krivnja i odgovornost pravne osobe za štetu bez krivnje. određenih tipova pravnih osoba ovisi o karakteru pravnog poretka unutar kojeg i pomoću kojeg različite društvene tvorevine dobivaju pravnu osobnost. pravne osobe privatnog prava. tako su sporni i kriteriji diobe pravnih osoba na pravne osobe javnog i privatnog prava. a ostvarenje tih ciljeva ovisi o određenom pravnom poretku. Priznanje poslovne sposobnosti pravne osobe bila je polazna točka i za priznanje deliktne sposobnosti pravne osobe. treba uvijek imati na umu da stvaranje određenih vrsta. Kao kriterij razlikovanja na prvom mjestu se javlja cilj i zadaća pravne osobe pa se u javne osobe svrstavaju one koje ostvaruju javne ciljeve i interese. kod nas su izgrađena pravila po kojima je moguće zasnovati odgovornost pravne osobe i onda kad kao tijelo nastupa kolegij. Kad je tijelo pravne osobe fizička osoba. Dioba pravnih osoba na javne i privatne posljedica je diobe cjelokupnog prava na javno i privatno. cementara i sl. Krivnja se prosuđuje i određuje prema krivnji tijela pravne osobe. korporacije i zaklade. Kao dopunski kriterij prema kojem se pravne osobe mogu smatrati pravnim osobama javnog prava. Pitanje je li pravna osoba deliktno sposobna bilo je vezano za pitanje je li pravna osoba uopće poslovno sposobna.

tj. kao neki skup osoba govori se o korporaciji. Zbog toga korporacija može ostvariti zadatke koji nadilaze prosječan vijek ljudskog života.samouprave i uprave. udruge građana i sl. različite ustanove koje dobivaju sredstva iz državnog proračuna. a gotovo je redovito da neka konkretna pravna osoba predstavlja kombinaciju dvaju osnovnih tipova. a služi članovima korporacije ili svrsi korporacije. crkva. Imovina korporacije različita je od imovine članova. Zakladom upravljaju fizičke osobe. ali dominantni element supstrata njezine pravne osobnosti je sama imovinska masa. Među tipične korporacije spadaju npr. dionička ili akcionarska društva. Korporacija je organizirana zajednica osoba koja je samostalan pravni subjekt različit od pojedinih članova korporacije. osnova. a novi pridošli.) Za građansko pravo značajnija je dioba pravnih osoba na korporacije i zaklade. Kriterij razlikovanja nije potpuno siguran. u praksi je često vrlo teško odrediti spada li neka pravna osoba u korporaciju ili zakladu. a odnos članova prema korporaciji i obratno uređen je njezinim statutom ili ugovorom. nositelj) Ako se društvena tvorevina javi kao socijalni kolektiv. Korporacija nužno mora imati i svoje članstvo. Zaklada je za određenu svrhu namijenjena imovinska masa kojoj je pravnim poretkom priznata pravna sposobnost. ali u supstratu pravne osobnosti nije težište na imovinskoj masi. javna poduzeća i dr. Korporacija je samostalan pravni subjekt i ne predstavlja zbroj pravnih sposobnosti njenih članova pa član neke korporacije može stupati u građanskopravne odnose sa svojom korporacijom. Za korporaciju je karakteristično da se njezin identitet ne mijenja promjenom članova. Ona ostaje isti pravni subjekt makar neki članovi otpali. podloga. ustrojstvo. supstratu pravne osobnosti (supstrat znači – temelj. nadzor i prestanak zaklada uređeni 39 . Ipak. Kod nas su osnivanje. 2. Zaklada se osniva aktom državne vlasti ili pravnim poslom koji poduzima fizička ili pravna osoba. To je pravni posao posebne vrste jer se njime nakon odobrenja upravne vlasti stvara novi pravni subjekt. nego na skupu osoba. djelatnost. a imovinska masa koja je ušla u imovinu postojeće pravne osobe naziva se nesamostalnom zakladom i ona nije pravna osoba. jer se u životu vrlo rijetko javljaju potpuno čisti i određeni tipovi pravnih osoba. Od zaklade kao posebnog pravnog subjekta koja se naziva i samostalnom zakladom treba razlikovati nalog oporučitelja kojim ostavlja dio ili cijelu ostavinu već postojećoj pravnoj osobi da je koristi za ostvarenje neke dopuštene svrhe (npr. Dioba pravnih osoba na korporacije i zaklade vrši se prema tzv. Sve ostale pravne osobe spadale bi u pravne osobe privatnog prava (trgovačka društva. 1. Korporacija ima svoju imovinu. a ako se javi kao određena imovinska masa onda se radi o zakladi. Tada se pravna osoba razvrstava u određenu vrstu prema elementima koji u njoj prevladavaju. za zbrinjavanje i školovanje siročadi) Takva oporučna odredba po svojoj pravnoj naravi je nalog ili modus.

Od 1953. Drugi kriterij klasifikacije bio je kriterij cilja ili svrhe pojedine pravne osobe. tj. Treći kriterij se činio najprihvatljivijim. Zaklada može biti osnovana u različite. b) vrste pravnih osoba po našem pravu – promjene u društvenom i pravnom poretku u pravilu izazivaju određene promjene u tipologiji pravnih osoba.. Osim praktičnih pitanja. Prihodi koje ostvaruje zaklada mogu biti namijenjeni određenom krugu fizičkih osoba (npr. – 1971. Karakteristika društvenih pravnih osoba kao pravnih subjekata je da one nisu mogle biti nositelji prava vlasništva. Dioba se mogla izvršiti prema klasičnom kriteriju. Fundacija se po našem pravu razlikuje od zaklade samo po tome što se osniva za razdoblje ne dulje od pet godina. S tim u vezi identificirana su dva elementa: radni kolektiv ili radna zajednica kao personalni element i ekonomska dobra kao materijalni element. imovinskopravni koncept društvenog vlasništva. pojavile se i potreba teorijske obrade i klasifikacije raznovrsnih pravnih osoba koje su osnivane u praksi. iz prihoda raznih stipendijalnih zaklada daju se stipendije studentima) Američka sveučilišta su vrlo često pravne osobe tipa zaklade. općekorisne i dobrotvorne svrhe. zatim od 1971. Smatralo se da taj kriterij ne zadovoljava jer da za novi pravni poredak nije odlučno je li neka pravna osoba tipa korporacije ili zaklade. Na osnovi toga kriterija pravne osobe su se mogle podijeliti u dvije velike kategorije: one kojima je svrha brža izgradnja socijalizma i socijalističkih društvenih odnosa i one kojima to nije bio cilj. i razdoblje poslije 1988.Zakonom o zakladama i fundacijama. No. Društvena pravna osoba – bila je definirana kao pravni subjekt kojemu se ekonomska baza nalazi isključivo u društvenom vlasništvu. teleološki kriterij pa nije pružao mogućnost adekvatne pravne klasifikacije. one su bile nositelji prava korištenja i prava raspolaganja kao novih stvarnih prava. a svrha se određuje aktom zakladnika. prevladava tzv. prema konstrukciji pojedinih pravnih osoba. Na raspolaganju je bilo nekoliko mogućih kriterija klasifikacije. Na društvenu pravnu osobu primijenjeno je klasično imovinskopravno učenje da pravna osoba može imati stvarna prava samo na onim stvarima 40 . Način spajanja tih dvaju elemenata kao i pravna narav materijalnog elementa bili su kriterij na temelju kojega su sve pravne osobe bile podijeljene na društvene pravne osobe i građanske pravne osobe. a on je bio kriterij baze ili supstrata pravne osobe. Premda nevlasničkopravni subjekti. do 1988. godine. – ovo razdoblje obilježeno je stvaranjem sustava pravnih osoba primjerenom i podobnom ostvarivanju ciljeva društva orijentiranog na izgradnju socijalizma. ni taj kriterij nije potpuno odgovarao jer kriterij cilja nije pravni nego izvanpravni. Kod nas je moguće razlikovati tri razdoblja – razdoblje do 1971. Razdoblje do 1971. Krenulo se od konstatacije da su i pravne osobe instrument socijalističkog razvitka i oblik pravne organizacije određenih situacija u bazi.

nego u posebnom obliku skupnog vlasništva. Građanske pravne osobe – bile su one društvene tvorevine čija se gospodarska osnova ili supstrat nalazio u građanskom vlasništvu. građanske pravne osobe bile su marginalnog značenja i one su u općem kontekstu izgradnje novih socijalističkih društvenih odnosa bile tretirane kao relikt prošlosti. Razdoblje od 1971. Taj ugovor je u biti bio najamni ugovor na temelju kojeg je radnik prodavao svoju radnu snagu. međutim. Njihov razvoj. One se nisu mogle u pravilu baviti privrednom aktivnošću jer čim bi ta djelatnost prešla stanovitu granicu. profesionalnih i stručnih interesa građana. i Zakon o udruženom radu iz 1976. automatski bi njihova imovina postala društvenom. grad i općina) i radne organizacije unutar kojih dominiraju ustanove i poduzeća. Respektirajući volju i želje pojedinaca. materijalni element) Najvažnije društvene pravne osobe tog razdoblja su država. pokrajina. što je bilo u suprotnosti s temeljima samoupravljanja. odnosno kasnije društvenopolitičke zajednice (federacija. išao je u smjeru afirmacije kao socijalističkih pravnih osoba. koncepcije udruženog rada. Analizom prakse utvrdilo se da se svaka pravna osoba kojoj je osnova u kapitalu (bio on privatni ili društveni) ponaša kao poduzeće. kao nositelj stvarnih prava. a ne kao asocijacija slobodno udruženih proizvođača. U građanske pravne osobe ubrajane su različite vjerske organizacije te zaklade ili zadužbine. Jedna od posljedica te činjenice bila je da je za imovinskopravne sporove takvih pravnih osoba bio nadležan redovni sud. Pripadale su širem krugu socijalističkih pravnih osoba. godine i to predstavlja razdoblje 41 . U supstratu društvene pravne osobe nalazio se radni kolektiv i određeni krug društvenih sredstava (realni. političko-teritorijalne jedinice. kotar. tadašnji Zakon o nasljeđivanju (1955. U odnosu na gore navedene pravne osobe. S gledišta krajnjeg cilja (stvaranje asocijacije slobodnih proizvođača) ovakva konstrukcija pravnih osoba smatrala se neadekvatnom. Ustav SFRJ iz 1974. Društveno-političke organizacije nisu uvrštavane u društvene pravne osobe jer njihova osnova nije bila u društvenom vlasništvu. do 1988. republika. institucionalnog i praktičnog oživotvorenja tzv. – to je razdoblje normativnog.koje se nalaze u supstratu njezine pravne osobnosti. Iako se u propisima govori samo o mogućnostima osnivanja zadužbine pravnim poslom mortis causa. a osnivala su se za ostvarivanje različitih osobnih. smatralo se da nema zapreke njihovu osnivanju i pravnim poslom inter vivos. Normativnu osnovu čine ustavni amandmani iz 1971.) dopuštao je stvaranje zaklada oporukom.. Radni čovjek je dolazio u aktivni proizvodni dodir s društvenim sredstvima isključivo putem posrednika (njegove vlastite društvene pravne osobe) Zbog toga je radni čovjek bio samo formalnopravno ravnopravan s posrednikom pri sklapanju ugovora u radu. Prema kriteriju pravne naravi supstrata u građanske pravne osobe su ulazila i udruženja građana.

godine i Zakonom o poduzećima iz iste godine koji je 1991. tj. Uzevši vlasništvo sredstava kojima poduzeće posluje kao kriterij. bez obzira na to o 42 . Ono se definira kao pravna osoba koja obavlja privrednu djelatnost radi stjecanja dohotka odnosno dobiti. nego isključivo na osnovi spajanja živog rada s društvenim sredstvima. Zakon o poduzećima razlikuje četiri tipa poduzeća: a) društveno poduzeće – posluje sredstvima u društvenom vlasništvu. b) zadružno poduzeće – posluje sredstvima u zadružnom vlasništvu. odnosno na osnovi rada. Stoga društvena pravna osoba definirana je kao ona društvena tvorevina koja svoje ciljeve može ostvariti samo angažiranjem sredstava u društvenom vlasništvu. Društvena sredstva se nalaze u društvenoj pravnoj osobi i služe za postizanje cilja zbog kojega postoji sama društvena pravna osoba. osnovni zahtjev pri koncipiranju društvene pravne osobe bio je da se ona onemogući kao posrednik u povezivanju udruženog rada sa sredstvima za proizvodnju. sva ostala mogla su biti osnovana i kao komanditna društva. Svako od ovih poduzeća moglo je biti osnovano kao dioničko društvo sa ograničenom odgovornošću.samoupravnog koncepta društvenog vlasništva. zadružnom i vlasništvu domaćih fizičkih i građanskih pravnih osoba te vlasništvu stranih osoba i d) privatno poduzeće – posluje sredstvima u privatnom vlasništvu. Temeljni organizacijski oblik pravne osobe u gospodarstvu nije više OOUR nego poduzeće. Sredstva postaju prirodna pretpostavka rada. stoga ona ne pripadaju ni pojedincu ni društvenoj pravnoj osobi. radne organizacije i složene organizacije udruženog rada) OOUR su se udruživale u radnu organizaciju. Po pitanju vrste pravnih osoba došlo je do značajnijih promjena u definiciji. godine preuzet kao u zakon u Republici Hrvatskoj. sva ostala mogla su biti osnovana i kao javna poduzeća. Društvene pravne osobe bile su i samoupravne interesne zajednice. c) mješovito poduzeće – posluje sredstvima u društvenom. vlasništvu domaćih fizičkih i građanskih pravnih osoba i stranih osoba. Temeljni oblik društvenih pravnih osoba bile su organizacije udruženog rada (OOUR. a one u složenu organizaciju udruženog rada. – otpočinje radikalnim promjenama u društveno-gospodarskom i pravnom poretku. Privrednu djelatnost čine proizvodnja i promet robe i pružanja usluga na tržištu. Ključni odnos nije «povodom društvene stvari» nego odnos «povodom rada društvenim stvarima» Zato gospodarska korist ne dolazi nikome s naslova pripadanja stvari. Normativna podloga dana je amandmanima na Ustav SFRJ iz 1988. osim društvenog poduzeća. Razdoblje poslije 1988. društveno-političke zajednice i društvene organizacije. Kao jedina pravna mogućnost da se to postigne bila je u izvlačenju društvenih sredstava iz supstrata društvene pravne osobe. S obzirom na povijesna iskustva. supstratu i organizacijskim oblicima društvenih pravnih osoba. Bitno s građanskopravnog gledišta jest da je u supstratu svakog poduzeća bila imovina. osim zadružnog.

strukovnih. U pravne osobe javnog prava ubrajamo državu. Ako želimo izvršiti tipologiju pravnih osoba koje su spomenute.. sve druge pravne osobe su korporacije. crkvu i dr. a u pravne osobe privatnog prava sve oblike trgovačkih društava. olakšali su prijelaz sa sustava organizacija udruženog rada i dogovornog gospodarstva. Pod poduzećem se razumije gospodarska jedinica preko koje poduzetnik djeluje na tržištu. ekoloških. socijalnih. komanditno društvo. kulturnih. ciljeva i uvjerenja. razne udruge i sl. humanitarnih. Stoga. a prema ranijim osnovnim vrstama (društvene – građanske. sindikate. informiranja i sl. športskih. zdravstvenih. u sustavu našeg pozitivnog prava razlikujemo pravne osobe javnog i privatnog prava te pravne osobe tipa korporacije i zaklade. znanosti.) prevladava ustanova kao vrsta pravne osobe. a s njim i dioba pravnih osoba na društvene i građanske. na sustav trgovačkih društava i tržišnog gospodarstva izvršen donošenjem Zakona o trgovačkim društvima. dioničko društvo. društvo s ograničenom odgovornošću i gospodarsko interesno udruženje. informacijskih. tehničkih. znanstvenih i drugih interesa. javne ustanove. Poduzeće kao pravna osoba ne postoji u novom sustavu i ima sasvim drugo značenje. a ustvari je to zajednica imovine i osoba s jedinstvenim vodstvom s time da imovina pripada nositelju poduzeća – trgovcu pojedincu ili trgovačkom društvu.kojem se tipu poduzeća radi. vjerske zajednice i različite udruge kao oblike pravnih osoba. korporacije – zaklade) vidi se da s ukidanjem društvenog vlasništva i transformacijom gospodarskih subjekata prema Zakonu o trgovačkim društvima. javne – privatne. prosvjetnih. privatne zaklade i fundacije. obrazovanja. Udruge – predstavljaju oblik dobrovoljnog udruživanja fizičkih i pravnih osoba radi zaštite i promicanja zajedničkih. gospodarskih. uvjerenja i ciljeva građani mogu osnivati političke stranke. Svatko trgovačko društvo je pravna osoba koja nastaje upisom u trgovački registar. nestaje pojam društvene pravne osobe. U pravne odnose ulazi isključivo nositelj poduzeća. Osima zaklada i fundacija. javnopravne zaklade. Zakon o poduzećima i Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća. kulture. grad. općinu. privatne ustanove. županiju. etničkih i nacionalnih. Izvan gospodarstva (područje odgoja. Prema tom Zakonu kao temeljni oblici pravnih osoba u gospodarstvu. U ostvarivanju ustavnog prava na slobodno udruživanje i zaštitu svojih probitaka. 43 . normirani su: javno trgovačko društvo. ali bez namjere stjecanja dobiti.

pravni subjekt stupajući u određeni građanskopravni odnos postaje nositelj određenih prava koja mu prema drugim subjektima priznaju norme objektivnog prava kojima se i sam odnos uređuje. V. predviđen statutom pravne osobe. Pojam subjektivnog građanskog prava Pravni subjekti stupajući u međusobne odnose nastoje u okviru tih odnosa ostvariti svoje najrazličitije interese. Pravna osoba može prestati propisom ili aktom državne vlasti (zabranom) U prvom slučaju pravna osoba mora prestati postojati jer bi njezino dalje postojanje bilo protupravno. Prestanak pravne osobe Pravna osoba nije trajna i vječna društvena tvorevina. Obično se traže tri člana prema starom pravilu: tres faciunt collegium (trojica čine društvo) Ipak. a ta prava se nazivaju subjektivna građanska prava. Kod prestanka pravne osobe njezini imovinskopravni odnosi ne rješavaju se automatski zbog prestanka same osobe. Pravna osoba može prestati i zbog toga što se broj članova smanjio ispod određenog broja koji je npr. Pravna osoba može prestati i odlukom članova koji je sastavljaju. Pravna osoba prestaje i stečajem i to na dan upisa u sudski registar rješenja o zaključenju stečajnog postupka. Imovinskopravni odnosi pravne osobe rješavaju se u postupku likvidacije. Ukoliko nestane neka od tri pretpostavke. Prema tome. GRAĐANSKO PRAVO U SUBJEKTIVNOM SMISLU 1. Međutim.8. U drugom slučaju može se raditi o prestanku pravne osobe povlačenjem odobrenja koje je bilo potrebno za egzistenciju pravne osobe. Nakon okončanja postupka likvidacije pravna osoba se briše iz registra koji se vodi za takvu vrst pravne osobe. a i nestankom imovine. Likvidacija je postupak u kojem se rješavaju imovinskopravni odnosi pravne osobe koja treba prestati postojati kao samostalni pravni subjekt. prestaje postojati i pravna osoba kao pravni subjekt. građansko pravo priznaje samo određene interese i uređuje samo određene društvene odnose. Ako je pravna osoba bila osnovana radi postizanja određenog cilja. Pravno uređenje društvenih odnosa znači da apstraktne norme objektivnog prava određuju kakva prava subjekti stječu i kakve obveze preuzimaju kada stupaju u određene građanskopravne odnose. U pravnoj teoriji 44 . nije sigurno prestaje li korporacija postojati ako broj njezinih članova spadne i ispod trojice. ona može prestati i ostvarenjem tog cilja jer bi njezino daljnje postojanje bilo bespredmetno. U teoriji se postavilo pitanje koliko najmanje članova mora imati korporacija.

Jedan od tih elemenata 45 . Stoga.nema suglasnosti u definiranju pojma subjektivnog prava. No. Iza toga utvrđuje koja ovlaštenja imaju subjekti u određenom odnosu te koje obveze ili dužnosti preuzimaju na sebe u takvom odnosu. djeca i duševni bolesnici) S većom dozom realizma koncipirana je Iheringova teorija interesa prema kojoj u subjektivnom pravu treba vidjeti pravno zaštićeni interes. tj. S jedne strane to je interes u obliku nekog dobra i s druge strane pravom osigurana zaštita tog dobra odnosno interesa. Kod nas predstavlja problem što u našoj jezičnoj terminologiji nemamo posebne izraze za svako od tih prava (Slovenci za pravo u objektivnom smislu kažu pravo. Ako se ova definicija raščlani. Vrijednosni raspon gledišta je maksimalno velik – od onih o nužnosti postojanja subjektivnog prava kao jednog od temeljnih pojmova u građanskom pravu do onih o suvišnosti i potpunoj negaciji tog pojma. a koja se može nazvati voljno-interesnom teorijom. subjektivno građansko pravo je skup ovlaštenja koja pravnom subjektu u određenom građanskopravnom odnosu priznaju norme objektivnog građanskog prava. Pojam «pravna moć» razumije ovlaštenje priznato od strane pravnog poretka na osnovi kojeg pojedinac smije djelovati. Naime. ova teorija trpi brojne kritike. a taj interes je uvijek neka korist ili neko dobro u najširem smislu te riječi. Prema teoriji volje njemačkog pravnika Windscheida subjektivno pravo je pravnim poretkom zajamčena moć volje (Willensmacht). Zatim određuje činjenice koje su kao pretpostavke potrebne za nastanak određenog građanskopravnog odnosa. Razlika između prava u subjektivnom i objektivnom smislu Pod građanskim pravom u objektivnom smislu razumijemo skup pravnih pravila kojima se uređuju društveni odnosi. pravnim poretkom priznata vlast ili gospodstvo. Stoga. Najprihvaćenija teorija je ona koja predstavlja svojevrsnu sintezu dviju prethodnih. ističu se dva bitna elementa subjektivnog prava. kako objasniti subjektivna prava koja pripadaju osobama bez pravno relevantne volje (nasciturus. norma objektivnog prava zahvaća sve sastavne elemente određenog pravnog odnosa. pravno može nešto činiti. To znači da građansko pravo u prvom redu odabire koje će od društvenih odnosa pretvoriti u građanskopravne odnose. a izraz pravica označava pravo u subjektivnom smislu) 2. zbog čega bi bilo vrlo teško objasniti načela dispozitivnosti i prometnosti građanskog prava koja počivaju na volji pravnih subjekata. Slaba strana ove teorije je u eliminaciji volje kao bitne sastavnice subjektivnog prava. ako je volja središnji ili nosivi element subjektivnog prava. Prema njoj subjektivno pravo se definira kao pravnim poretkom pojedincu podijeljena moć volje odnosno pravna moć u svrhu zadovoljenja njegovih interesa.

Ovdje se postavlja pitanje izlazi li subjektivno pravo iz objektivnog prava. Stoga se i subjektivno pravo kao sastavni element pravnog odnosa mora vezati za neku realnost. a svaki se sastavni element građanskopravnog odnosa svodi na neku realnost u životu. nego kao sadržajni element građanskopravnog odnosa. Ta realnost je pravna osnova. Tako se sam građanskopravni odnos svodi na društveni odnos. Drugo je pitanje koja se društvena snaga nalazi iza pravila objektivnog prava i čija je volja u njemu izražena. Prema toj koncepciji pravne osnove. pravni subjekt na čovjeka ili njegovu organizaciju itd. Skup tih ovlaštenja što ih norma objektivnog prava priznaje subjektima u određenom građanskopravnom odnosu naziva se subjektivno građansko pravo. Nasuprot tome. Ovlaštenje nasljednika izlazi iz oporuke. prema tom gledištu. Za nastanak konkretnog građanskopravnog odnosa. Prema gore izloženom.koje zahvaća norma jesu i ovlaštenja koja ima subjekt u pravnom odnosu. Ta ovlaštenja vežu se uz pravni subjekt zato se skup tih ovlaštenja naziva subjektivnim pravom. a oporuku je kao pravnu osnovu priznala norma objektivnog prava zajedno s ovlaštenjem koje iz te osnove izlazi. ustvari pitanje izvora prava u materijalnom smislu. Norma objektivnog prava ne stvara ovlaštenja. U teoriji se na to pitanje u većini odgovara pozitivno. iz činjenice da je ostavitelj načinio oporuku u korist nasljednika. Ranije je izloženo i shvaćanje po kojem pravna osnova razumije pravno pravilo koje ovlašćuje na određeno ponašanje. Subjektivno pravo ne ukazuje se kao sastavni element objektivnog prava. a norma ih samo priznaje ili ne priznaje. Ovakvo shvaćanje se temelji na shvaćanju pravne osnove kao najvažnije pretpostavke unutar činjeničnog stanja za koju se veže nastanak subjektivnog građanskog prava. Zakon o nasljeđivanju određuje da se može naslijediti po oporuci. ponajmanje samo jedna pravna činjenica unutar činjeničnog 46 . potrebna je i činjenična osnova koju čini ukupnost ostalih pretpostavaka predviđenih pravnim pravilom za nastanak građanskopravnog odnosa i njemu sadržanih subjektivnih prava i obveza. pažljiviji studij objektivnog i subjektivnog prava na primjeru bilo kojeg građanskopravnog odnosa dovodi do bitno drugačijih rezultata. nije dovoljna pravna osnova. Nije stoga dovoljno objektivno pravo. To istodobno znači da subjektivno pravo mora imati svojeg nositelja (titulara) Stoga nema subjektivnih građanskih prava bez pravnog subjekta kao svog nositelja. Ipak. objektivno pravo kao skup apstraktnih pravnih pravila nema nekog pravnog subjekta koji bi bio njegov nositelj. pravne činjenice na stvarne činjenice u životu. nego ta ovlaštenja na određeni način izviru iz pravne osnove. ni činjenično stanje. Postavlja se pitanje da li nasljednik svoje pravo da naslijedi ostavitelja izvodi iz apstraktne norme Zakona o nasljeđivanju ili iz činjenice da je ostavitelj načinio oporuku u korist nasljednika. Npr. Uz pravnu. za nastanak subjektivnog građanskog prava potrebno je kumulativno postojanje pravne i činjenične osnove. ali to nije pravno nego sociološko pitanje.

a ostale nenormativnom svijetu (činjenično stanje) Na ranijem primjeru i pitanju izvodi li nasljednik svoje pravo da naslijedi ostavitelja iz apstraktne norme Zakona o nasljeđivanju ili iz činjenice da je ostavitelj načinio oporuku u njegovu korist. a čovjek prisvaja ta pojedina svojstva radi zadovoljavanja određenih potreba. a prema tome i u određenom građanskopravnom odnosu s drugim subjektima. Ukupnost određenih ovlaštenja čini određeno subjektivno pravo. Ekonomsko prisvajanje pojedinih svojstava stvari. važno je istaknuti sljedeće. pravno se izražava kao ovlaštenje. a u subjektivnom pravu postoji jedno ili više ovlaštenja.stanja. To znači da pomoću subjektivnih građanskih prava izražavamo u prvom redu društveni odnos između subjekata prava. Čim utvrdimo da neki subjekt ima određeno subjektivno građansko pravo. Subjektivnom građanskom pravu jednog subjekta nužno odgovara obveza drugog subjekta. odgovor bi prema tom gledištu bio: iz postojanja norme i postojanja oporuke. To znači da subjektivnom pravu jednog subjekta odgovara obveza drugog subjekta. Nastanak konkretnog građanskopravnog odnosa i subjektivnog prava za određenog nositelja uvijek je proizvod kumulativnog suaktiviteta određenih pretpostavaka od kojih jedna pripada normativnom svijetu (pravno pravilo). 3. Ako želimo promatrati vezu između subjekta i objekta sa stajališta subjekta. istodobno utvrđujemo da se on nužno nalazi u određenom društvenom. 4. Sadržaj subjektivnog građanskog prava a) pripadanje i ovlaštenje – gledajući sa stajališta objekta. Svaka stvar je cjelina mnogih svojstava. Funkcija subjektivnih građanskih prava U prvom redu putem subjektivnih prava izražavamo međusobni odnos pravnih subjekata u određenom građanskopravnom odnosu. a za objekt pravnog odnosa mora se znati čiji je. Preko subjektivnih prava pravno se izražava i faktični odnos koji postoji između subjekta i objekta u pravnom odnosu. ali i svih drugih potrebnih pretpostavaka nasljeđivanja. ta veza se izražava pripadanjem objekta subjektu. Ako se u konkretnom slučaju radi o odnosu čovjeka prema stvari. a ne da bi možda pojedinom ovlaštenju koje ulazi u sadržaj subjektivnog prava odgovarala 47 . tada se ta veza izražava putem ovlaštenja. ako se obavlja unutar građanskopravnog odnosa. a kategorija imovine je za današnje pravo još uvijek vrlo važna. Bez subjektivnih prava teško bi se mogao konstruirati pojam imovine.

on može nešto učiniti ne zato što ima volju. postavilo se pitanje jesu li zahtjev i subjektivno pravo dva različita i odvojena pojma ili oba pojma stoje u vezi. jer je ovlaštena samo na prisvajanje samo jednog svojstva stvari. i to u prvom redu one materijalne. Zahtjev Teorija o zahtjevu relativno je mlada. ali ga ne smije prodati. To se čini logičnim. tada na temelju ugovora o posudbi ta osoba dobiva ovlaštenje da se vozi u automobilu. postoje i takvi pravni odnosi u kojima subjekt ima samo jedno ovlaštenje koje sačinjava subjektivno pravo. osoba koja ga je posudila može sat upotrebljavati. nego to može učiniti za njega netko drugi. Rješenje je išlo tako da iz objektivnog prava izvire subjektivno pravo. Vlasnik može raditi sa svojom stvari što ga je volja. Subjektivnom pravu osobe A odgovara obveza osobe B. b) interes – ovlaštenje predstavlja sadržaj subjektivnog prava. No. pravo vlasništva u subjektivnom smislu – maksimalni skup ovlaštenja koja pripadaju jednom subjektu u pogledu neke stvari. 48 . Zahtjev je objektivnim pravom zajamčena mogućnost da se od drugoga zahtijeva čin ili propust koji istodobno znači ostvarenje subjektivnog prava. nego zato što mu to objektivno pravo dopušta i jamči. osim onoga što mu je propisom zabranjeno (vlasnik može prisvajati sva moguća svojstva svoje stvari) Tipična vlasnička ovlaštenja su: posjedovanje. Zato ako si npr. Ako netko posudi automobil. uništiti i sl. No. ali još ne objašnjava smisao ovlaštenja. vlasnik neće tužiti zbog smetanja uporabe. Ako se posudi sat. nego da se time zadovolji jedan gospodarski interes. Smisao ovlaštenja se najbolje pokazuje kada ga se ostvaruje. a ono se ostvaruje ne zato što nekome pripada iz konkretnog odnosa. ali analiza pokazuje drugačije. Ako subjektivno pravo osobe A promatramo s gledišta nositelja obveze B. Stoga i dijete.obveza drugog subjekta u određenom građanskopravnom odnosu. Smisao ovlaštenja treba tražiti u cilju i tada u njima otkrivamo interese. netko svojata služnost puta preko tuđeg zemljišta. Zahtjev je samo u pravilu redoviti pratitelj subjektivnog građanskog prava. Ipak. koje nema pravno relevantnu volju. a iz subjektivnog prava izvire zahtjev. korištenje i raspolaganje sa stvari. Tako je npr. Pojam zahtjeva dao je Windscheid prilikom raščlambe subjektivnog prava. Zahtjev ne izvire iz subjektivnog prava već iz norme objektivnog prava. uporaba. Ovlaštenje koje pripada subjektu pokazuje da on nešto može ili smije učiniti. No sva ta ovlaštenja stvaraju samo jedno subjektivno pravo – pravo vlasništva. može imati subjektivna prava. 5. stoga pravni subjekt ne mora sam izvršavati ta ovlaštenja. nego će podići tužbu zbog smetanja prava vlasništva.

tada to pravo nazivamo sporednim ili akcesornim pravom (npr. zahtjev nije identičan niti s tužbom. prijenos ili prestanak nekog subjektivnog prava ovisi o postojanju nekog drugog subjektivnog prava. Kod ovih prava se ne može unaprijed točno odrediti tko ga sve u budućnosti može povrijediti. zahtjev daje mogućnost da se subjektivno pravo prisilno ostvari i tada zahtjev dobiva oblik tužbe (npr. pravo na ugovornu kaznu. kod dosjelosti) Kako se i vidi.) Primjer akcesornosti vidi se iz odredbe ZOO prema kojoj sporedne tražbine (kamata. pravo plodouživanja. zahtjev nije identičan sa subjektivnim pravom. Zahtjev može zastarjeti. zastarjeli dug može se dobrovoljno platiti. b) prenosiva i neprenosiva – prenosiva su ona subjektivna građanska prava koja se mogu neograničeno prenositi s jednog na druge subjekte. privatnost i dr. a da subjektivno pravo ostaje i dalje. ugled. Vrste prava u subjektivnom smislu a) apsolutna i relativna – apsolutna su ona subjektivna građanska prava koja djeluju protiv svakoga (erga omnes) Njih može svatko povrijediti. tijelo. Npr. Apsolutna prava su npr. Tako u odnosu zajma pravo zajmodavca može povrijediti samo zajmoprimac (dužnik) ako na vrijeme ne vrati dug. jer se može postaviti i u obliku prigovora. plodova i ugovorne kazne) zastaruju kad zastari glavna tražbina.) Relativna su subjektivna građanska prava ona koja djeluju između točno određenih strana (inter partes) Ovdje se unaprijed zna koja strana može povrijediti takvo pravo. Relativna su npr. Nazivaju se još strogo osobnim građanskim pravima jer su usko vezana za osobu njihova titulara (npr. Najveći broj subjektivnih građanskih prava je prenosiv što je posljedica načela prometnosti ili prenosivosti prava. on je samo pratitelj subjektivnog prava. založno pravo.vidi se da subjektivno pravo osobe A prati zahtjev za ostvarenje. pravo na kamate. troškova. Neprenosiva su ona subjektivna građanska prava koja se ne mogu dobrovoljnim sporazumom prenositi s jednog subjekta na drugi. pravo vlasništva i ostala stvarna prava te prava osobnosti (pravo na život. pravo uporabe i pravo stanovanja) c) glavna i sporedna prava – kad nastanak. 6. obvezna prava. a nositelj apsolutnoga prava može svoje pravo protiv svakoga ostvarivati. 49 . Opet s druge strane. prava osobnosti i osobne služnosti. Npr. za povrat pozajmljene svote) ili prigovora (npr. Ako ponašanje obveznika ne odgovara zahtjevu ovlaštenika. pravo vlasništva u subjektivnom smislu prati zahtjev uperen protiv svih da vlasnika nitko samovlasno i protupravno ne smeta u obavljanju njegovih vlasničkih ovlaštenja. Zahtjev koji prati subjektivno pravo određuje ponašanje obveznika. ali se dužnik ne može prisiliti da takav dug plati. pravo na plodove i dr.

prestaju) U pravnoj znanosti prevladava gledište da su preobražajna prava vrsta ili tip subjektivnih prava. 50 . imovina i osobna neimovinska dobra. Ovlaštenju na preoblikovanje ili preobrazbu građanskopravnog odnosa na jednoj strani. povodom kojih pravni subjekti stupaju u međusobne pravne odnose. OBJEKTI GRAĐANSKOPRAVNOG ODNOSA 1. pravo prvokupa. VI. pravo nazadkupnje. činidbe. Bit se sastoji u pravnoj moći njegova titulara da sam svojom voljom proizvodi pravne posljedice za koje je inače (jer zadiru u tuđe pravno područje) redovito potrebna suglasnost drugog sudionika u građanskopravnom odnosu. a jedna od njihovih karakteristika je da su u pravilu vezana za rok koji je prekluzivnog karaktera (ne ostvare li se u tom roku. ali postoje mišljenja da su ona pravni pojam koji je samo srodan subjektivnim pravima jer ih ne prati zahtjev i nemaju objekta.d) preobražajna prava – ovdje se razumije ovlaštenje pravnog subjekta da jednostranom izjavom volje zasnuje.) Kod nas se za preobražajna prava koristi još i naziv potestativno pravo i pravna moć. promijeni ili okonča građanskopravni odnos s drugim subjektom bez njegova pristanka. odustanak od ugovora i dr. pravo izbora kod alternativnih obveza. preobražajna prava se mogu podijeliti na: preobražajna prava nastanka građanskopravnog odnosa (npr. nazivaju se zajedničkim izrazom objektima građanskopravnih odnosa.) i preobražajna prava prestanka građanskopravnog odnosa (npr. Smatra se da je presudna značajka preobražajnog prava koja opravdava njegovo svrstavanje u red subjektivnih prava u tome što mu sadržaj čini ovlaštenje koje pripada subjektu u građanskopravnom odnosu na osnovi zakona ili ugovora. Preobražajna prava razvijena su u njemačkoj pravnoj teoriji. Prema jednoj kompromisnoj kvalifikaciji ona bi bila sekundarna subjektivna prava u opreci prema primarnim subjektivnim pravima. opoziv punomoći. pravo pobijanja ugovora. Pojam objekta Stvari. prihvat ponude. odgovara dužnost trpljenja tog preobražaja i zadiranja u tuđe pravno područje na drugoj strani. otkaz ugovora. okupacije) preobražajna prava promjene građanskopravnog odnosa (npr. Prema učincima koje izazivaju. Preobražajna prava mogu nastati na osnovi zakona ili ugovora. pravo izbora između raskida ugovora i sniženja cijene u slučaju materijalnih nedostataka kupljene stvari i sl.

sunčeva toplina. to ne bi bilo oštećenje stvari nego povreda tijela. Dok se stvarima postupa po načelu utiliteta (korisnosti). međunarodnog prava. stvari nisu proteze koje su čvrsto i trajno spojene s tijelom (most u zubima nije samostalna stvar. Ipak. ali sa truplom se ne postupa kao sa stvari. stvarna prava na tuđoj stvari (založno pravo. sa truplom se postupa po načelu pijeteta (poštovanja) Ipak je moguć ograničeni promet truplima (anatomski instituti) Ipak.A Stvari 1. Živ čovjek nije stvar (nije pravni objekt) U Zakonu je to naglašeno definicijom po kojoj su stvari tjelesni dijelovi prirode različiti od ljudi. koje služe ljudima za uporabu. a ovaj iz rimskog prava. različite od ljudi.) su stvari u smislu Zakona samo ako su podložne ljudskoj vlasti. pravo služnosti i dr. koji su prostorno ograničeni i koji postoje u sadašnjosti ili za njih postoje pretpostavke da će doista nastati u budućnosti. brada. No ipak. neke od tih stvari mogu biti objekti npr.) i obvezna prava (tražbine) Prirodne sile (npr. npr. koji se mogu osjetilima primijetiti. a u nekretnine ako su spojeni s vlasništvom na nepokretnoj stvari ili su njihov teret ili su pak zakonom proglašeni nekretninom. Time je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prihvatio diobu stvari na tjelesne (res corporales) i netjelesne (res incorporales) koju je de facto preuzeo iz OGZ-a. ljudska krv) i mogu biti u prometu (uglavnom na osnovi darovanja) Isto tako.) Ako bi netko odrezao kosu muškarci ili ženi. što je zakonom izjednačeno sa stvarima. a u istoj odredbi se ističe da su stvari i sve drugo što je zakonom s njima izjednačeno (neke vrste prava ili bilo što drugo) Ta prava ili što drugo. odrezana kosa postaje stvar u pravnom smislu isto kao i drugi dijelovi ljudskog tijela. nego sastavni dio tijela) One proteze koje se skidaju i nisu čvrsto i trajno povezane s tijelom jesu samostalne stvari (npr. Pored ove teoretske definicije stvari. ovdje kupovina ipak nije u pravnom smislu riječi jer kupovna cijena 51 . elektricitet i sl. odvojeni od tijela za života čovjeka uz njegov pristanak (npr. brkovi i sl. Građanskopravni pojam stvari nije uvijek jednak s pojmom stvari koje su stvorile. naočale) Po pitanju ljudskog trupla mora se istaknuti da je smrću prestao postojati čovjek kao pravni subjekt. ubrajaju se u pokretnine. Isto tako. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je definirao stvari kao tjelesne dijelove prirode. Pojam stvari Pod stvarima u građanskopravnom smislu razumiju se materijalni dijelovi prirode. prirodne znanosti ili čak neke druge grane prava. U netjelesne stvari ubrajaju se u pravilu sva imovinska prava osim prava vlasništva. Tako stvar u građanskopravnom smisli ne bi moglo biti more ili slobodna atmosfera. kosa. ni dijelovi ljudskog tijela nisu stvari u pravnom smislu (npr. tj.

2. Dioba stvari Stvari se mogu podijeliti prema različitim kriterijima. Prometna sposobnost nije isključivo prirodno svojstvo stvari nego kombinacija prirodnih i pravnih kvaliteta stvari. neke vrste zadovoljštine nasljednicima (slično kao i kod popravljanja neimovinske štete) Dijelovi ljudskog tijela koji se presađuju ne mogu se ni davati ni pribavljati uz naknadu. a vrijednost ekonomska kategorija. U svakom pravnom poretku moguća je pored opće (ili klasične) podjele stvari još i ona specijalna klasifikacija stvari koja je karakteristična upravo za taj poredak. Prometna sposobnost Sposobnost stvari da se pojave kao objekt subjektivnih prava i kao objekti pravnih poslova naziva se prometnom sposobnošću stvari. jednako bi se prodavalo vatreno oružje i bomboni) Prometna sposobnost stvari nije neka stalna i vječna kategorija. upotrebnoj vrijednosti) potpuno bi se isključila regulatorna uloga prava kod kolanja stvari u prometu (npr. U prometnoj sposobnosti stvari dolaze do izražaja ne samo prirodna svojstva stvari nego i različiti socijalno-gospodarski i pravno-politički momenti. stoga razlikujemo: a) stvari u prometu (res in commercio) – to su stvari koje su u slobodnom prometu i mogu u njemu nesmetano cirkulirati i mogu biti objektom svih prava i pravnih poslova. Pojam stvari u prometu znači neograničenu mogućnost stjecanja prava vlasništva na takvim stvarima i svih onih imovinskih prava koja uopće može imati pravni subjekt. nego svota ima karakter satisfakcije. S pravnog gledišta različite stvari mogu biti podvrgnute različitom pravnom režimu u istom pravnom poretku. Stavljanje određenih stvari pod poseban pravni režim odražava osnovnu karakteristiku društveno-gospodarskog sustava određene zajednice. Klasifikacijom stvari određuje se i mogućnost osnivanja prava na stvarima jer se na svim stvarima ne mogu osnovati jednaka prava. 52 . tj. o upotrebljivosti. Regulatorna uloga prava u oblasti cirkulacije dobara izražava se glede dobara na tri načina. Prometna sposobnost nije isto što i prometna vrijednost jer je sposobnost pravna.nije u smislu ekvivalenta. Kad bi prometna sposobnost stvari ovisila isključivo o njezinim prirodnim kvalitetama (npr. a) Dioba stvari po kriteriju prometnosti 1. a pravna dioba stvari nije slučajna i proizvoljna.

lijekovi. Neke vrste stvari nisu mogle prelaziti iz društvenog u građansko odnosno privatno vlasništvo (građevinska zemljišta i krupnija sredstva za proizvodnju) Stanje se 1989. gospodarskih. atmosferski zrak te morska obala) Zbog toga što su na uporabi svih nazivaju se opća dobra. eksplozivi. osim onih koje nisu za to sposobne. a odnosila se na mogućnost promjene vlasničkog režima. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnima pravima objekt prava vlasništva i drugih stvarnih prava može biti svaka pokretnina i nekretnina. ali se iz određenih socijalnih. političkih i dr. objekt prodaje moglo je biti i samo poduzeće. b) stvari ograničene u prometu – to su stvari koje bi mogle biti objekti prava i pravnih poslova kao i stvari u neograničenom prometu. Zakon ta sredstva naziva društvenim kapitalom. a to su one stvari kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe priječe da pripadaju pojedincu. Kod nas je do 1989. razloga njihov promet ograničava (npr. a npr. dok stvar može biti i nekretnina. odobrenja i evidencije. Stvari izvan prometa vrlo često stoje pod posebnim administrativnim režimom. godine postojala za građansko pravo jedna specifična vrsta ograničenja. 53 . parkovi. a o njima vodi brigu. javni putovi) Objekt prava vlasništva i drugih stvarnih prava ne mogu biti oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti nikoje fizičke ili pravne osobe jer su to stvari koje su na uporabi svih (voda u rijekama. zemlja se nikad ne posuđuje kao roba. zdravstvenih. oružje. otrovi i dr. one se ne smatraju dijelovima općeg dobra. a kao kupci su se mogli pojaviti domaće ili strane pravne ili fizičke osobe. c) stvari izvan prometa (res extra commercium) – to su stvari koje uopće ne mogu biti objekt imovinskih prava ili pak ne mogu biti objekt pravnih poslova (npr. jezerima i moru.Pojam stvari u prometu nije identičan s pojmom robe jer je roba pokretna stvar koja ima uporabnu vrijednost i vrijednost. nego zasebnom stvari odnosno zasebnom nekretninom dok traje koncesija. njima upravlja i snosi odgovornost Republika Hrvatska. godine promijenilo i dopušten je promet sredstava u društvenom vlasništvu bez ikakvih ograničenja. Osim društvenog kapitala jednog društvenog poduzeća.) Za takve stvari se obično propisuje poseban režim prometa koji karakteriziraju različite restrikcije. Ako bi na temelju koncesije bile izgrađene zgrade i druge građevine na općem dobru.

ako su u vlasništvu druge osobe i ako se to. na površini zemlje ili ispod nje. odnosno da se time ne promijeni njihova struktura. Nepokretne su one stvari koje ne mogu mijenjati položaj u prostoru. na njoj nadograđeno ili na neki drugi način s njom trajno spojeno. uređaji. Pokretne i nepokretne stvari (res mobiles – res immobiles) Pokretne su one stvari koje mogu mijenjati položaj u prostoru. Nisu dijelovi zemljišta one zgrade i drugo što je sa zemljištem spojeno samo radi neke prolazne namjene (paviljoni. 54 . sve dok se od nje ne odvoji (različite instalacije. tu spadaju i bunari. kiosci i sl. a namijenjene su da tamo trajno ostanu. Često je potrebno da se pojam nekretnine proširi i na one stvari koje su prema svojoj pravnoj prirodi pokretnine pa se na pitanje je li neka stvar nekretnine mora uz kriterij prirodne kakvoće uvesti još i kriterij pertinencije i kriterij posebnih ciljeva. na površini ili ispod nje. Učinak zabilježbe prestaje brisanjem. ali isti učinak ima na zakonu osnovana koncesija na općem dobru) Sve što je u nekretninu ugrađeno. njoj dograđeno. nekretninom se smatra i sve ono što je sa zemljištem trajno povezano bilo mehanički. a da se pritom ne uništi njihova bit (supstanca). pravo građenja. Dijelom zemljišne čestice su trava. a da im se kod toga ne uništi bit ili ne promijeni struktura. antene i sl. a) kriterij prirodne kakvoće – prema ovom kriteriju nekretnine su ponajprije zemljišta. bilo organski.) Iznimno se strojevi i slični uređaji neće smatrati dijelom nekretnine. bazeni itd. Osim zemljišta. Zgrade i druge građevine izgrađene na površini zemlje. Prema tome. nekretninama se smatraju: zemljišna čestica i sve što je s njom razmjerno trajno spojeno. Ako je više zemljišnih čestica upisano u isti zemljišnoknjižni uložak one pravno čine jedno zemljišnoknjižno tijelo i kao takvo se prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima smatra jednom nekretninom. s pristankom vlasnika nekretnine zabilježi u zemljišnoj knjizi. plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini sve dok se od zemljišta ne odvoje. podrumi. ali su od njega pravno odvojene nekim stvarnim pravom koje ovlašćuje svog nositelja da na tuđem zemljištu ima zgradu ili drugu građevinu u svojem vlasništvu (npr.) Prema Zakonu ne smatraju se dijelovima zemljišta ni one zgrade i druge građevine koje su doduše trajno spojene sa zemljištem. Rok od pet godina zastaje za vrijeme stečajnog i ovršnog postupka. Osim stambenih i poslovnih zgrada i raznih drugih građevina. drveće. nego samostalnom stvari. odnosno čestice zemljišne površine. ali i bez brisanja protekom pet godina od upisa. iznad ili ispod nje.b) Dioba stvari po kriteriju prirodnih svojstava 1.

Pertinencija je pripadak neke druge stvari. uključivo i oni u gradnji. vino. šećer itd. Tako se npr. (res quae pondere. pravni režim za brodove i zrakoplove (upisivanje u registre nalik zemljišnim knjigama i stvarnih prava na njima) vrlo je sličan onome za nepokretne stvari. Za ugovore koji se odnose na nekretnine redovito se propisuje pisani oblik. Zamjenljive se stvari nazivaju i generičnim stvarima (genus=rod) Time se naglašava da je u prometu bespredmetno razlikovanje pojedinih stvari unutar vrste (npr. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnima pravima postavlja oborivu predmnjevu da se smatra pokretninom. 55 . Danas su pomorski brodovi. nekretninom smatraju strojevi. stoka. 2. mensura constant) To su npr. rodu. Nekretnine i stvarna prava na njima se upisuju u zemljišnu knjigu. Identična odredbe vrijedi i za zrakoplove prema Zakonu o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu. Iako pokretnine. d) važnost diobe stvari na pokretne i nepokretne – u prvom redu. godine. Ako bi usprkos primjeni ovih kriterija ostala sumnja je li neka stvar pokretnina ili nekretnina. gorivo i sl. jednaka količina istovrsnih stvari jednaka je drugoj količini istovrsnih stvari i zamjenljiva je s njome. broju. pripatkom poslovne zgrade smatraju se i strojevi i slični uređaji koji trajno služe svrsi zgrade namijenjene proizvodnoj ili obrtnoj djelatnosti. ona se po namjeni smatra nekretninom ako služi gospodarskim svrhama nekretnine. Zamjenljive i nezamjenljive stvari (res fungibiles – res non fungibiles) a) Zamjenljive stvari su one koje se u prometu određuju po vrsti. gnojivo. zrno pšenice) Budući da individualitet takvih stvari nije važan. za pokretnine i nekretnine vrijede različiti pravni režimi u pogledu stjecanja vlasništva i ostalih stvarnih prava. numero. sjeme. Isto tako. što znači da je vlasnik nekretnine odredio da jedna pokretnina trajno služi gospodarskim svrhama te nekretnine. Jedno vrijeme kod nas su pomorski brodovi smatrani nekretninama prema Uredbi o zabrani otuđenja plovnih objekata na moru iz 1946. a ako je pertinencija pokretna stvar. žito. Pertinencija je nekretnina po namjeni.b) kriterij pertinencije – prema ovom kriteriju nekretninom se smatra i ona stvar koja je po svojim prirodnim fizičkim svojstvima pokretna. namijenjeni poljoprivrednoj proizvodnji na jednom poljoprivrednom dobru. c) kriterij posebnih ciljeva – prema ovom kriteriju smatra se neka pokretna stvar nekretninom zato što je zakonom tako određeno. O razlici između pokretnih i nepokretnih stvari se vodi računa i u sudskom i ovršnom postupku. a za pokretnine to ne vrijedi. prema Pomorskom zakoniku pokretne stvari. mjeri itd. a za pokretnine se to u pravilu ne zahtijeva.

Nezamjenljiva stvar se naziva species (npr. c) Važnost diobe stvari na zamjenljive i nezamjenljive – ta razlika nije važna za stvarna prava. modna kreacija i sl. subjekti mogu potrošnu stvar tretirati kao nepotrošnu. sve stvari su potrošne jer se svaka stvar uporabom troši. Isto tako. zamjenljive stvari mogu istodobno biti i nepotrošne (npr. Ako je dužnik dužan predati species. ali je odlučujuća u obveznom pravu i osobito dolazi do izražaja u slučaju propasti stvari. 3. b) Važnost diobe stvari na potrošne i nepotrošne – ova vrsta razlikovanja dolazi u obzir kod onih pravnih instituta preko kojih se omogućuje uporaba ili korištenje tuđe stvari uz obvezu vraćanja iste. Ako se npr. S objektivnog i realnog gledišta.Npr. Npr. dosadašnja obveza se pretvara u odgovornost za štetu. Ako je objekt činidbe određen kao genus. individualnost. Potrošne stvari su obično zamjenljive. a ne tih istih 100 kg koje su pozajmljene. Nepotrošne stvari su one koje se prvom uobičajenom uporabom ne uništetaju niti im se vidljivo smanjuje supstancija. nakon svršetka izložbe se mora vratiti upravo to voće.) Kod pitanja radi li se u nekom konkretnom slučaju o zamjenljivim ili nezamjenljivim stvarima nije uvijek odlučan objektivni kriterij prirodne kakvoće. jer zamjenljiva stvar ne propada (genus non perit) Ako su objekt činidbe generične stvari koje se imaju uzeti iz određene mase tih stvari. b) Nezamjenljive stvari su one koje u prometu dolaze kao strogo određena pojedinost. 56 . točno određena umjetnička slika. za neku izložbu posudi birano voće. Treba naglasiti da potrošnost nije identična sa zamjenljivošću. nego se uzima u obzir i volja subjekata. tada se u slučaju ako stvar propadne zbog okolnosti za koje on ne odgovara. ali nezamjenljiva stvar. Potrošne i nepotrošne stvari (res consumptibiles – res non consumptibiles) a) Kriterij razlikovanja – potrošne su one stvari koje se jednokratnom upotrebom uništetaju ili im se vidljivo smanji supstancija. na posudbu ili na uživanje (uzufrukt) mogu se dati u pravilu samo nepotrošne stvari. obveza se ne gasi propašću stvari. Ali ako je stvar propala njegovom krivnjom. obveza gasi. važno je vratiti 100 kg pšenice. obveza će prestati kad propadne cijela ta masa. igle) Isto kao i u prethodnom slučaju. ali ne mora uvijek biti tako. volja subjekata je isto presudna pri tretiranju stvari. ako se pozajmi 100 kg pšenice. Rođendanska torta je potrošna.

pa stvarna prava glede zemljišta postoje i na svemu što je s njim trajno povezano.4. b) Načini diobe stvari – stvari se mogu dijeliti na nekoliko načina: a) fizička dioba – znači da se stvar može mehaničkim putem podijeliti na dijelove. razdijeliti na sadržajno jednak idealne dijelove. ali pod uvjetom da je provedeno prema načelima stvarnopravnog uređenja i na odgovarajući način upisano u zemljišnu knjigu. ploča čokolade) Nedjeljive su one stvari kod kojih bi se diobom uništila njihova bit ili bi im se nerazmjerno umanjila vrijednost (npr. suvlasništvo) 57 . a ona nije ni fizički ni geometrijski djeljiva. 1/3) To je zamišljena ili idealna (alikvotna) dioba stvari. Civilnom diobom omogućava se rješenje u onim situacijama kad život traži diobu stvari.) S fizikalnog gledišta sve stvari su djeljive do atoma. c) civilna dioba – dioba po vrijednosti. d) idealna dioba – svaka stvar se može. živa životinja. a takva dioba je uglavnom primjenjiva kod pokretnih stvari (npr. Ta prava ne dopuštaju da vlasnik zemljišta bude jedna osoba. živu životinju) moguće je takvu stvar prodati pa onda podijeliti cijenu. Nedjeljivim stvarima smatraju se i one (inače djeljive stvari) za koje je dioba propisom zabranjena. To znači da dijelovi moraju imati istu uporabnu funkciju koju je imala i cijela stvar (npr. Pravno odvajanje zemljišta od zgrade je moguće. bez obzira je li fizički djeljiva ili nije. Najčešće je to u obliku razlomka (npr. jednu nekretninu. Ako je potrebno podijeliti nedjeljivu stvar (npr. Idealni dio stvari je u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odvojiv dio stvari i prema tome može biti samostalni objekt imovinskih prava (npr. kad se ploča čokolade razlomi). a zemljišta se mogu ravnim crtama po njihovoj površini podijeliti na više čestica (parcela) Treba odgovoriti na pitanje jesu li zgrade kao nekretnine djeljive. Djeljive i nedjeljive stvari (res divisibiles – res indivisibiles) a) Kriterij razlikovanja – Djeljive su one stvari koje se mogu rastaviti na više istovrsnih dijelova tako da im se ne uništi prvobitna bit ili im se nerazmjerno ne umanji vrijednost. ali pravo čuva i respektira socijalno-gospodarsku stranu stvari i proglašava nedjeljivim one stvari kod kojih bi dioba izazvala bitnu promjenu dosadašnjeg uporabnog oblika ili bi nerazmjerno umanjila njihovu vrijednost. ali oba pravca diobe nisu u svim pravima dopuštena. Zgrade se mogu podijeliti okomito i vodoravno. b) geometrijska dioba – ona se primjenjuje kod zemljišta. dijamant i sl. a njihova se veličina određuje računski u određenom razmjeru prema cijeloj stvari. Oni pravni sustavi koji stoje na načelu superficies cedit solo (sve ono što je sa zemljištem trajno povezano nužno postaje vlasništvo onoga kome pripada zemlja) ne dopuštaju horizontalnu diobu. a vlasnik zgrade na tom zemljištu druga osoba (tako i kod nas – načelo jedinstvenosti nekretnine po Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnima pravima) Zemljište zajedno sa zgradom i svim drugim što je s njim trajno spojeno čini jednu cjelinu.

c) Odnos između pojedinih stvari 1. 2. a da se time cijela stvar ili on sam ne uništi (Zakon naziva taj dio bitnim dijelom) Npr. individualnost i fizičku opstojnost. naziva ih se još i jedinstvenim stvarima. Npr. dotle kod sastavljenih stvari treba razlikovati dvije kategorije sastavljenih stvari. nerazdjeljivih obveza. ali ipak zadržavaju svoju raniju fizičku opstojnost. tkanina) Dijelovi (čestice) jednostavne stvari nemaju svoju zasebnu pravnu sudbinu različitu od pravne sudbine čitave stvari jer su izgubile svoju samostalnost. Te stvari se javljaju kao prirodna. željezne šipke u betonskom stupu.c) Važnost diobe stvari na djeljive i nedjeljive – pitanje je li stvar djeljiva ili nedjeljiva u prvom redu se postavlja kod diobe suvlasništva. koje se na poseban način i uz posebne uvjete mogu ispuniti. ali tako da upotrijebljeni dijelovi ne gube svoju dosadašnju fizičku opstojnost. Sastavljene stvari Sastavljene stvari su one koje nastaju spajanjem jednostavnih. automobil) Međutim. odnosno samostalnih stvari u jednu novu cjelinu. a) Sastavljena stvar s nesamostalnim dijelovima – ovdje spadaju stvari kod kojih sastavni dijelovi gube svoju raniju samostalnost. Jednostavne stvari Jednostavne stvari su one koje po shvaćanju u običnom životu i prometu čine jedinstvo. jednostavna stvar se može pojaviti i kao produkt ljudskog rada. Gubitak samostalnosti se očituje u tome što se sastavni dio ne može odvojiti. zgrada. dok je jednostavna stvar jedinstvena jer pojedini dijelovi gube potpuno svoju samostalnost. U obveznom pravu nedjeljivost stvari kada je nedjeljiva stvar objekt činidbe. Jednostavne stvari u sastavljenoj stvari postaju sastavnim dijelom nove cjeline. a drugi vlasnik tijela. organska cjelina (kamen. ali su sada zbog spoja potpuno izgubile svoju raniju fizičku opstojnost (npr. Pritom ona može biti načinjena od različitih materijala koje su prije toga bile samostalne stvari. a razlika se postavlja prema tome pojavljuju li se sastavni dijelovi kao nesamostalni ili kao samostalni dijelovi cjeline. životinja) Isto tako. izaziva postanak tzv. Takva se 58 . a bez tih sastavnih dijelova čitava stvar ne bi mogla opstati kao cijelost po prirodnom ili prometnom shvaćanju (npr. ne može kod živog trkaćeg konja jedan biti vlasnik nogu. biljka.

kotač u automobilu) Na pojedinim sastavnim. Pripadak ili pertinencija Pripadak je sporedna stvar koja je određena da trajno služi gospodarskim svrhama neke glavne stvari. prodaje) Prema Zakonu o vlasništvu to pravo će prestati ako je stjecatelj bio u dobroj vjeri. 3. drvene grede i sl. nije znao ni morao znati da na odvojivom dijelu postoji nečije pravo različito od prava na cijeloj stvari. šipke. rez tkanine) Ali ako mehanički rastavimo sastavljenu stvar. mora to i dokazati. Prema Zakonu o vlasništvu to su dijelovi koji nisu bitni ili odvojivi dijelovi (npr. Razlika između jednostavne stvari i sastavljene stvari s nesamostalnim dijelovima osobito se ističe kod mehaničke diobe (rastavljanja) stvari. kod zgrade će se dobiti digle. niti prolazni prestanak služenja svrsi glavne stvari oduzima pripatku to svojstvo.sastavljena stvar pravno smatra jednom stvari i zbog toga nisu moguća zasebna imovinska prava na pojedinim sastavnim dijelovima.) Neće se nikako dobiti dijelovi koji bi sami za sebe predstavljali zgradu. Ako na samostalnom ili odvojivom dijelu postoji neko pravo u korist trećega. dobit će se dijelovi različitih vrsta (npr. Pripadak je fizički samostalna stvar koja se nalazi u odnosu podređenosti prema glavnoj stvari. stoga onaj tko tvrdi da na odvojivom dijelu postoji neko pravo različito od prava na stvari kao cjelini. odvojivim dijelovima takve sastavljene stvari moguća su zasebna prava koja nisu identična s pravom na cijeloj stvari. a da pritom ne postaje njezin sastavni dio. dobivaju se dijelovi iste vrste kojoj pripada i sama stvar (npr. Stoga prolazna upotreba jedne stvari za svrhu druge ne daje joj svojstvo pripatka. a na kotaču je stekao samo pravo uporabe. Npr. Prema Zakonu o vlasništvu se predmnijeva da na samostalnim ili odvojivim dijelovima postoje ista prava kao i na cijeloj stvari. Prema Zakonu o vlasništvu pripadak (pertinencija ili pobočna stvar) je pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna stvar trajno služi svrsi glavne. b) Sastavljena stvar sa samostalnim dijelovima – u ovu kategoriju idu one stvari kod kojih sastavni dijelovi zadržavaju ne samo svoju raniju fizičku opstojnost nego i stanovitu samostalnost. a stoji u takvom prostornom odnosu koji odgovara toj namjeni. Sastavni dio koji se ne može fizički odvojiti od stvari ne može biti samostalnim objektom imovinskih prava. ako se vlasniku automobila posudi kotač. a subordinacija se očituje u gospodarskom pogledu jer gospodarsku svrhu cjeline 59 . Ako se mehanički rastavi jednostavna stvar. Rečeno pravnim jezikom. vlasnik automobila ima kotač u neposrednom posjedu. tj. postavlja se pitanje hoće li to pravo postojati i dalje ili će prestati u slučaju otuđenja cijele stvari (npr. osim ako bi to bilo posebnim zakonom dopušteno. time nije izgubljeno vlasništvo kotača.

to se mora izrijekom 60 . a naočale su gotova stvar u bez njega. ali pripadak mogu imati i pokretnine i nekretnine (npr. Pravni posao o glavnoj stvari zahvaća i pripadak.određuje glavna stvar. Prva karakteristika pripatka je da je on samostalna. samovoljne pripatke odnosno pertinencije. Etui samo služi da se naočale zaštite i lakše nose) S druge strane. a to znači da vlasnik glavne stvari i vlasnik pripatka mora biti ista osoba. a s druge strane zahtijeva da se vlasnikova volja očituje u faktičnoj uporabi neke stvari kao pripatka. ali ako se želi da pravni posao ne obuhvati pripadak. Stoga kod pretvaranja neke stvari u pertinenciju ne dolazi do izražaja samo subjektivni element volje vlasnika jer je jednako važan i objektivni element i on s jedne strane ograničuje vlasnikovu volju prometnim shvaćanjem. automobil bez kotača) Isto tako. Ipak. Vlasnik glavne stvari određuje neku od drugih svojih stvari da postane pripatkom prve. ključ i brava) Treća karakteristika pripatka se nalazi u njegovoj vezi s postankom i opstankom. etui je pripadak naočala. Druga karakteristika pripatka je u elementu trajnosti jer pripadak treba trajno služiti određenim svrhama glavne stvari (npr. Oni bi se sastojali u tome da netko proglasi pripatkom onu stvar koja se u prometu ne smatra pripatkom (npr. Kod postanka odnosno pretvaranja neke samostalne stvari u pertinenciju odlučna je volja vlasnika glavne stvari. samostalni sastavni dio sastavljene stvari neophodan je za čitavu stvar jer bez tog dijela stvar nije potpuno gotova stvar (npr. U pravnom pogledu subordinacija se očituje u tome što pripadak slijedi pravnu sudbinu glavne stvari. vlasnik ne može bilo koju stvar učiniti pripatkom jer se pripatkom može učiniti samo ona stvar koja se normalno u prometu shvaća kao pripadak. Stoga npr. Ali budući da je pripadak ipak samostalna stvar. dok kod pripatka fizička veza nije ni potrebna ni dovoljna da neku stvar učini pripatkom. samostalni sastavni dio sastavljene stvari redovito se nalazi u fizičkoj vezi sa čitavom stvari. da netko proglasi kišobran pripatkom ormara) Pripadak je pokretna stvar. vlasnik glavne stvari ne može indirektno postati vlasnikom tuđe stvari time što bi tuđu stvar učinio pripatkom svoje stvari. ali sporedna pokretna stvar. Sada se mora razjasniti pitanje u čemu je razlika između pripatka i samostalnog (odvojivog) sastavnog dijela. Ograničavanje volje vlasnika prometnim shvaćanjem onemogućuje tzv. Baš zbog toga što kod pretvaranja neke stvari u pripadak odlučnu ulogu ima volja vlasnika (glavne i sporedne stvari) kaže se da kod postanka pripatka dolazi do izražaja subjektivni element. mora se iz faktične upotrebe razabrati da je neka stvar pretvorena u pertinenciju. Važnost pripatka jest u tome što on slijedi pravnu sudbinu glavne stvari (Accessorium sequitur principale) što znači da pravni poslovi o glavnoj stvari zahvaćaju i pripadak. vjedro i bunar) Prema Zakonu o vlasništvu pripatkom se smatraju poslovne zgrade i strojevi i slični uređaji koji trajno služe toj zgradi u kojoj se obavlja neka proizvodna ili obrtnička djelatnost. Pripadak je sporedna stvar koja pretpostavlja postojanje gotove glavne stvari (npr.

npr. pijesak. a to vrijedi i za ostala stvarna prava. a da pritom ne umanjuju samu plodonosnu stvar. a i sve drugo što ona daje s obzirom na svoju namjenu. Uz pripadak stvari. Zakon o vlasništvu poznaje još i pojam pripadnost stvari. 4. Pripadnost stvari je širi pojam od pripatka stvari i obuhvaća svaki njezin dio. S obzirom na način postanka. b) industrijski plodovi – to su plodovi koje stvar daje uz sudjelovanje ljudskog rada i prirode. Prema Zakonu o vlasništvu plodovi stvari su proizvodi koje ona daje prirodno ili posredovanjem nečijeg rada. Pojam i vrste Plodovi su proizvodi i prinosi koji neposredno ili posredno nastaju od neke stvari ili prava. Samo se zakonom može odrediti da pripadnost u nekim slučajevima može biti zaseban i samostalan objekt građanskog prava. njezine plodove dok se od nje ne odvoje. plod plemenite voćke. obično se dijele u tri kategorije: a) prirodni plodovi (fructus naturales) – to su organski proizvodi neke stvari koje ona daje bez umanjenja svoje supstancije i bez sudjelovanja ljudskog rada (npr. Onaj tko je vlasnik stvari vlasnik je ujedno i na svim njezinim pripadnostima. Ove plodove ne treba poistovjećivati s industrijskim proizvodima (robom) c) civilni plodovi (fructus civiles) – to su plodovi odnosno prinosi (prihodi) koje ne daje stvar sama. najamnina. Za plodove je karakteristično da su to prinosi koji se javljaju redovito i periodički.utanačiti.) 61 .) Ti neorganski proizvodi smatraju se plodom makar se njihovim korištenjem umanjuje supstancija stvari. kamate i sl. divlje voće je plod drveta) S pravnog gledišta ovdje spadaju i proizvodi za koje sama stvar pruža samo mogućnost njihova dobivanja i iskorištavanja (npr. Plodovi (Fructus) 1. njezin pripadak te prava koja postoje u korist neke nekretnine. pravo koje ovlašćuje na stjecanje plodova (pravo plodouživanja) ili drugih dijelova stvari. U pravnom smislu pripadnost stvari čini zajedno sa stvari jednu cjelinu i kao takva jedinstveni objekt prava. zatim sve što se s njom razmjerno trajno spoji (prirast). vapno i sl. npr. Plodovi prava su prinosi koje to pravo daje s obzirom na svoju prirodu. već koji se dobivaju od stvari posredstvom nekog pravnog odnosa (npr.

b) Odvojeni plodovi (fructus separati) – to su plodovi koji su se odvojili od svoje matice i time postali samostalnim stvarima. Potrebno je razlikovati odvojene i ubrane plodove jer se može dogoditi npr. a ponekad i percepcijom. Pravilo je da ovlaštenik može od dužnika zahtijevati izručenje civilnih plodova nakon dospjelosti (npr. da jabuke zbog vjetra padnu sa stabla pa se postavlja pitanje čije su jabuke. jabuka na stablu) Ovi plodovi su sastavni dio stvari i oni bi spadali pod pojam pripadnosti. 3. ali i druge moguće prednosti koje donosi uporaba odnosno korištenje stvari ili prava. c) Ubrani plodovi (fructus percepti) – to su plodovi koji su odvojeni od matice i pobrani. ne može se tražiti isplata kamata 10 godina unaprijed) Dok se vlasništvo prirodnih ili industrijskih plodova stječe separacijom. Oni slijede pravnu sudbinu matice. nepotrošeni (fructus non consumpti) i zanemareni plodovi (fructus percipiendi) – ovo razlikovanje dolazi posebno do izražaja kad onaj koji posjeduje plodonosnu mora tu stvar vratiti vlasniku. Koristi pripadaju onome kome pripada stvar odnosno pravo. Ako padnu zbog vjetra. Vrste civilnih plodova Ovdje se razlikuju dospjeli i nedospjeli plodovi. 62 . Koristi obuhvaćaju plodove neke stvari ili prava. Vrste prirodnih i industrijskih plodova a) Viseći plodovi (fructus pendentes) – neodvojeni plodovi (npr. Zbog toga se kaže da vlasnik stječe vlasništvo plodova separacijom. uzufruktuar i zakupac. Iako su jabuke zbog separacije postale samostalnim stvarima. Uz pojam plodova Zakon o vlasništvu je uveo i jedan širi pojam pod nazivom koristi. ipak su samim odvajanjem postale vlasništvo vlasnika matice. d) Potrošeni (fructus consumpti). ako je postao neposredni posjednik stvari. a opseg vraćanja plodova ovisi o tome je li bio pošten ili nepošten posjednik. vlasništvo su onoga koji je i vlasnik stabla. a separacijom još stječu vlasništvo pošteni posjednik. vlasništvo civilnih plodova se stječe dospjelošću i percepcijom. plodouživatelju ili zakupcu) Postojanje posebnog pravnog temelja dokazuje onaj koji se na njega poziva. osim ako na posebnom pravnom temelju ne pripadaju nekoj drugoj osobi (npr.2.

Novac kao mjerilo vrijednosti omogućuje da se objekti građanskopravnih odnosa izraze u njihovom novčanom ekvivalentu. Budući da je promet zapravo razmjena robno-novčanih vrijednosti. a to znači i objekt subjektivnih prava.) Ovdje nema odnosa glavne i sporedne stvari jer su stvari međusobno u istom odnosu. šah. a i fizički su samostalne. stečajna masa. bez te funkcije novca vrlo bi se teško moglo izgraditi obvezno pravo kao posebna pravna nadgradnja nad prometnim zbivanjem. a universitas iuris označava skup stvari i prava koji čine određenu cjelinu i mogu se pojaviti kao objekt određenih građanskopravnih odnosa (npr. To je skup fizičkih samostalnih stvari koje predstavljaju takvu cjelinu u kojoj pomanjkanje samo jedne stvari onemogućuje pravilnu i normalnu uporabu cjeline (npr. Novac i procjenjivost stvari Za građansko pravo svojstva novca kao stvari nemaju posebno značenje (pokretnost. pravo vlasništva ne stječe se na biblioteci kao cjelini. Vrijednost stvari izražena u novčanom obliku naziva se cijenom.) No. on tada uopće nije ispunio svoju obvezu. generičnost itd. ostavina. Pod pojmom universitas rerum cohaerentium razumije se sastavljena stvar (npr. a prodavatelj ih isporuči samo 100. on je tada manjkavo ispunio svoju obvezu.5. Naš Zakon o vlasništvu preuzeo je rješenje iz OGZ-a po kojem je objekt prava pojedinačno određena stvar (npr. potrošnost. U literaturi se ukupnost stvari naziva universitas rerum distantium kako bi se istakla razlika prema pojmovima universitas rerum cohaerentium i universitas iuris. 200 knjiga. par cipela ili špil karata) Važnost razlikovanja komplementarnih stvari unutar skupine stvari očituje se u slučaju obveza upravljenih na predaju stvari. 63 . Ukupnost stvari (Universitas rerum) Pod ukupnošću stvari razumijeva se zbroj fizički samostalnih i međusobno koordiniranih stvari koje su ujedinjene zajedničkom gospodarskom svrhom. nego samo na pojedinim knjigama) Skupna stvar ima samo ulogu skraćenice koja omogućuje da više stvari istodobno pod zajedničkim nazivom kola u prometu. biblioteka. Novac služi kao mjerilo vrijednosti i kao mjerilo cijene. poduzeće) Unutar ukupnosti stvari valja istaknuti posebnu kategoriju koja se naziva komplementarne stvari. Ali ako se naruči pet pari cipela broj 42. a prodavatelj isporuči 10 lijevih cipela. skladište robe i sl. Ako se naruči npr. osobito su važne funkcije novca. brod ili zrakoplov). a u prometu se javljaju pod zajedničkim nazivom (npr. Pitanje je mogu li objekt pravnih odnosa. biti samo pojedine stvari ili se kao objekt pravnog posla može pojaviti i skupna stvar. stado ovaca.

Ovdje se kod procjene uzima u obzir samo vrijednost koju određena stvar ima za određeni subjekt bez obzira na njezinu prometnu vrijednost i bez obzira na njezinu vezu s drugim objektima. (vidi primjer sa uništenjem književne trilogije na strani 89. pretpostavlja ne samo postojanje diobe rada i razmjenu dobara nego i takav stupanj razvitka društveno-gospodarskih odnosa koji zahtijeva da se u dnevnom životu ne gleda samo na sadašnjicu već i na budućnost. Ove tri različite vrste cijena posebno dolaze kod izražaja kod odgovornosti za štetu. pramen kose ili gruda zemlje i sl. Ta vrijednost se procjenjuje prema objektivnom kriteriju koji nam daje promet. normalna prometna vrijednost. a ta cijena se često naziva i tržišnom cijenom. naknada štete. moguće je razlikovati tri vrste cijene: a) redovita cijena (pretium ordinarium) – ovdje se razumije obična. Procjenjivost stvari je pravna kategorija građanskog prava koja je nastala kao pravni izraz robnonovčanih odnosa. Obvezni odnos ne dovodi odmah do stvarnopravnih 64 . Neprocjenjive stvari (res inaestimabiles) su stvari koje se ne mogu svesti na novčani ekvivalent (npr. c) Afekcijska cijena (pretium affectionis) – razumije se posebna subjektivna vrijednost stvari koja nije procjenjiva objektivnim mjerilima. a posebno je važna pri utvrđivanju vrijednosti stvari u imovinskoj masi pravne osobe) Sama vrijednost i cijena nisu isti pojmovi.Mogućnost da se stvari svedu na njihov novčani ekvivalent. Povijest građanskog prava pokazuje da se činidba kao objekt građanskopravnih odnosa javlja kasnije od stvari.) B Činidba 1. Pojam činidbe Činidba je svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je dužnik na temelju obveznog odnosa dužan izvršiti vjerovniku. To je razumljivo jer obvezno pravo kao nadgradnja nad prometom. Izvanredna vrijednost dobiva se tako da se kod procjene uzimaju u obzir posebne okolnosti korisnika stvari. Procjenjive stvari (res aestimabiles) su one stvari čija se vrijednost može izraziti novčanim ekvivalentom.) Procjenjivost dolazi do izražaja u nizu pravnih situacija (npr. a činidba obveznopravnih odnosa. izrazilo se pojmom procjenjivosti. dioba suvlasničke zajednice. S obzirom na procjenjivost stvari. b) Izvanredna cijena (pretium extraordinarium) – ovdje se razumije subjektivna vrijednost stvari koja je ipak procjenjiva objektivnim mjerilima. Treba uvažiti interes korisnika prema stvari te vezu koja određena stvar ima sa drugim stvarima. Danas su i stvar i činidba koordinirani objekti građanskopravnih odnosa iako je stvar objekt stvarnopravnih.

a to se u pravilu ne događa prilikom sklapanja ugovora. pomoć starom čovjeku nije činidba u smislu građanskog prava) Da bi se neka radnja ili propuštanje smatralo činidbom. Plaćanjem odštete došlo je do promjene u imovinskim masama. Ispunjenje činidbe izravno ili posredno se izražava u imovinskoj 65 . Pokreti automata smatraju se radnjom njegova vlasnika. tako ni sve radnje i propuštanja nisu činidbe (npr. tj. Karakteristike činidbe Karakteristike činidbe pokazuju da sve moguće radnje ili sva moguća propuštanja koja se pojavljuju u društvenom zbivanju nemaju niti mogu imati pravni karakter činidbe. ona mora imati određene karakteristike (ili svojstva): a) Činidba mora biti ljudska radnja – činidba kao objekt obveznopravnog odnosa mora biti manifestacija čovjekove djelatnosti ili propuštanja. To implicira da između vjerovnika i dužnika postoji i stanovit odnos povjerenja da će se održati zadana riječ. Kao što svi društveni odnosi nisu pravni. npr.učinaka. Izravni imovinski karakter činidbe pokazuje se u onim slučajevima kada dužnikova radnja neposredno izaziva promjenu u imovinskoj masi vjerovnika (npr. već samo obveznopravni zahtjev kupca prema prodavatelju da ispuni činidbu. obveza dužnika da preda stvar) Neizravno se imovinski karakter činidbe vidi. od životinje ili automata nije činidba. ali se omogućava i prisilno ostvarivanje preuzetih obveza. Imovinski karakter činidbe znači da se njezino ispunjenje izravno ili neizravno očituje u promjeni imovinske mase jedne ili obiju strana. Ako bi susjed koji svira klavir preuzeo obvezu prema svom susjedu da neće svirati klavir kako bi ovaj mogao u miru obavljati posao u kojem ga muzika dekoncentrira te ako bi klavirist usprkos preuzetoj obvezi ipak svirao. odražava izravno ili neizravno u imovinskoj masi vjerovnika. Prilikom kupovanja nekretnine ne stječe se odmah i pravo vlasništva. Prema tome se ispunjenje činidbe. b) Činidba mora imati imovinski karakter – ispunjenje činidbe u pravilu znači ostvarenje gospodarskog interesa bilo koje strane u odnosu. susjed ga može tužiti za naknadu štete koju je pretrpio zbog toga što nije mogao u miru obavljati svoj posao. 2. ostvarenje onih pozitivnih ili negativnih radnji na koje je dužnik obvezan. predaju nekretnine u posjed. tj. kad činidba služi za zadovoljenje neke kulturne potrebe (primjer sa HNK) Imovinski karakter imaju i one činidbe koje kao objekt obveznog odnosa ne izazivaju izravno promjene u imovini. odnosno radnjom osobe koja se služi automatom. ali se sama obveza zbog povrede pretvara u odgovornost za štetu. Djelovanje koje potječe od elementarne sile. nego su takvi učinci odgođeni za budućnost.

a činidba koja je u početku bila nemoguća postane mogućom prije ispunjenja uvjeta ili isteka roka. ali usprkos tome pravno nedopuštena (npr. dužnik koji se obvezao izvršiti ju. nego se pod određenim pretpostavkama pretvara u odgovornost za štetu. ali mu je dopušteno ispuniti neku drugu činidbu da bi se oslobodio obveze. kupnja stvari izvan prometa) Pravna nedopustivost činidbe ima uglavnom iste posljedice kao i objektivna nemogućnost. ali pravni posao sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Obratno.masi bar jedne od strana u odnosu pa nam ta veza između činidbe i imovinske mase pokazuje da činidba nije samo pravni nego i gospodarski pojam. ali čim jednu od njih ispuni oslobađa se obveze. d) Činidba mora biti pravno dopuštena – činidba se ne smije protiviti Ustavu Republike Hrvatske. Kod određene činidbe se točno zna obveza dužnika i pravo vjerovnika. ako je prvobitno moguća činidba bez krivnje dužnika postala nemogućom. Ispunjenje činidbe pokazuje se za ovlaštenu stranu kao prisvajanje bilo tuđih usluga. Činidba je odrediva kad nije već u samom postanku obveze točno određena. odnosno objekt činidbe određen samo po vrsti. obveza se pretvara u odnos odgovornosti za štetu. obveza se gasi. Subjektivna nemogućnost ne utrnjuje obvezu. Pravna nedopustivost nije jednaka fizičkoj. Fakultativne činidbe su one kod kojih dužnik duguje samo jednu činidbu. objektivnoj nemogućnosti. a dužnik se oslobađa obveze davanjem određene stvari unutar vrste (npr. ali ipak odredive činidbe spadaju alternativne. Alternativne činidbe su one kod kojih dužnik duguje dvije ili više činidaba. Među neodređene. ne može biti sadržaj obveze. predaja 100 kg pšenice srednje kakvoće bez obzira na tip pšenice) 66 . Generične su one činidbe kod kojih je sadržaj. obveza će konvalidirati samo ako je pravni posao sklopljen pod odgodnim uvjetom ili rokom. Činidba može biti objektivno moguća. fakultativne i generične činidbe. c) Činidba mora biti objektivno moguća – ono što je objektivno nemoguće. a ako je postala nemoguća njegovom krivnjom. Obveza ne nastaje ako je činidba u trenutku sklapanja pravnog posla bila objektivno nemoguća i to se zove prvobitna nemogućnost činidbe. zapravo obveza nije ni nastala. bilo svih ili pojedinih svojstava stvari posredstvom tuđih usluga. No ako je činidba postala moguća nakon sklapanja pravnog posla. Subjektivna nemogućnost znači da činidbu nije u stanju izvršiti konkretni subjekt. Stoga je obveza s objektivno nemogućom činidbom pravno nevaljana. individualizirana. prisilnim propisima i moralu društva. tj. e) Činidba mora biti određena ili bar odrediva – činidba je određena u onom slučaju kada je u svim pojedinostima točno označena.

odnosno radu. načiniti portret. Na rezultatu rada se temelje ugovori o djelu. činjenje.) Na funkciji rada temelje se ugovori o službi. nego facere. odnosno očitom nerazmjeru uzajamnih činidaba. nego npr. npr. Višeznačnost pojma imovine Imovina je kategorija koja je stvorena u okvirima i na bazi robne privrede pa je stoga razumljivo da je poznaje i građansko pravo. nije činidba na dare. nego činidbom vrijednosti pa se zato u modernom pravu uz činidbu davanja stvari posebno razmatra novčana činidba. obveza nesviranja klavira) d) Trpljenje (pati) – razumije se nesprečavanje tuđe radnje koju bismo bili ovlašteni spriječiti da se ne nalazimo u obveznom odnosu i tu se razumije trpljenje samo tuđe radnje (npr. detencije ili posjeda. Kod činidbe davanja objekt činidbe je uvijek stvar. a to je činidba koja se ispunjava trošenjem radne snage uz pomoć mehaničkih sredstava ili bez njihove pomoći i tu nema davanja u pravnotehničkom smislu. No kako je imovina ne samo pravna nego i gospodarska. b) Činjenje (facere) – ovdje se razumije činidba rada. Ipak. Isto tako. objekt činidbe može biti i rezultat rada. c) Propuštanje (non facere= nečinjenje) – razumije se neizvršavanje određenih radnji od strane obveznika koje bi on inače mogao obavljati da nije u obveznom odnosu i tu se uvijek razumije propuštanje vlastite radnje (npr. Tad je objekt obveze činidba trpljenja) C Imovina 1. svaka se predaja stvari ne može podvesti pod činidbu davanja jer dati i predati nisu juridički isti pojmovi.3. Sadašnji ZOO je to izmijenio pa se u odgovarajućim odredbama govori o jednakoj vrijednosti uzajamnih činidaba. Objekt činidbe rada može biti funkcija rada (npr. dozvola prolaza susjeda preko našeg zemljišta. a i 67 . ali danas se novčana činidba ne smatra više činidbom davanja zamjenjivih stvari. Činidba čiji sadržaj nije prenošenje nekog stvarnog prava. mogu se pronaći četiri tipična klasična izraza: a) Davanje (dare) – činidba davanja stvari. okopavanje vinograda. knjiženje dokumenata i sl. Stoga nije ispravno uzimati davanje kao opći pojam za sadržaj činidbe kao u ZOO iz 1978. Sadržaj činidbe Iako sadržaj činidbe može biti različit. Nekad se i novčana činidba označavala kao činidba davanja stvari. Pod tim se razumije da je dužnik dužan pribaviti vjerovniku vlasništvo ili neko drugo stvarno pravo na stvari.

Ipak. na pitanje može li se taj čitav skup različitih građanskih prava što ih je stekao određeni subjekt izraziti jednim pojmom. stan. stvari koje mu omogućuju održanje (odijelo. sat je ušao u imovinu u obliku prava vlasništva koje postoji na njemu. pravna osoba mora imati za ostvarenje svojih zadataka određeni krug gospodarskih dobara. Ovdje se ne nalaze ni stvari ni činidbe. 2.knjigovodstvena kategorija u laičkom i stručnom govoru dolazi do miješanja raznih pojmova imovine. No. Imovina kao gospodarska kategorija Ovaj pojam imovine ide u okvire političke ekonomije. Ako čovjeka ne promatramo kao apstraktni pravni subjekt. imovina u gospodarskom smislu jest skup dobara koja pripadaju određenom subjektu. 3. Stoga. Stoga. imovina nije najzamršeniji pojam građanskog prava jer ona postaje nejasna samo ako se zaboravi da taj pojam ima nekoliko značenja – gospodarsko. nagon za samoodržanje. No na satu postoji pravo vlasništva i to pravo vlasništva jest dio imovine. sat kao materijalna stvar nije dio imovine nego imovinske mase. odgovara se potvrdno i to je upravo imovina. Stoga. svoj imetak. Da bi održao materijalni život.) Skup svih gospodarskih dobara koje pripadaju i služe čovjeku za zadovoljenje njegovih potreba nazivamo njegovom imovinskom masom ili imetkom. Iz toga slijedi da ni imovinska masa ne ulazi direktno u imovinu određenog subjekta nego u obliku različitih subjektivnih prava koja ima taj subjekt 68 . čovjek mora imati neka materijalna dobra. Prema tome. stvari ulaze u imovinu u obliku prava koja taj određeni subjekt ima na stvarima prema drugim subjektima. tj. uvjeren da daje najispravniji pravni pojam dok se drugi služe pravnim pojmom. vidi se da je jedan od njegovih osnovnih interesa interes za održanje vlastitog života. Imovina kao pravna kategorija Pravni subjekti ulaze u razne građanskopravne odnose povodom različitih objekata. pravno i knjigovodstveno. Npr. imovina je skup subjektivnih imovinskih prava predstavljenih jednim nositeljem i ova definicija predstavlja pravni pojam imovine. a upotrebljavaju ga u knjigovodstvenom smislu. tj. Isto kao i fizička osoba. nego kao biće od krvi i mesa. Radi se o tome da netko uporno upotrebljava pojam imovine u gospodarskom smislu. U tim odnosima subjekti stječu određena subjektivna građanska prava i preuzimaju određene obveze. stoga i pravna osoba mora imati svoju imovinsku masu. hranu itd.

imovina pravno ne odražava samo imovinsku masu određenog subjekta i to znači da u imovinu ulaze i ona subjektivna imovinska prava koja se ne odnose izravno na stvari. ni činidba ne ulazi izravno u imovinu subjekta. ali takav pojam imovine bi bio preširok i sadrži jednu teoretsku grešku jer imovina nije skup bilo kakvih prava. služnosti. gospodarskog prometa jer se u okviru 69 . nego radnja ili propuštanje koje je objekt subjektivnih građanskih prava. pravo na tražbinu upereno protiv osobe kojoj je pozajmljen novac. Ako se uzme primjer sa satom vidi se da se u nečijoj imovini sat pojavljuje u obliku prava vlasništva na satu. Samo. Prema tome. nego njezin teret. Umjesto prava na stvari.na pojedinim dijelovima mase (npr. Isto tako. tj.) Međutim. nego preko prava na činidbu koje ima vjerovnik prema dužniku. Obveza je teret subjektivnog prava ili teret imovine. no imovina je po obujmu ostala ista. teret na pojedinim subjektivnim građanskim pravima. To znači da ima obveza koje uopće niti kao teret ne ulaze u imovinu. netko ima u svojoj imovinskoj masi 100 000 kuna. obveze nisu samostalni dio imovine. tj. izravno na dijelove imovinske mase. Npr. već uvidom u sve građanskopravne odnose u koje je stupio određeni pravni subjekt. Objekt na koji se odnose imovinska subjektivna građanska prava se redovito može izraziti u novčanom ekvivalentu što omogućuje promet subjektivnih građanskih prava. u prethodnom slučaju zajmodavac je izgubio pravo vlasništva nad 100 000 kuna iz svoje imovinske mase. tj. Na ovakvu situaciju misle autori koji definiraju imovinu kao skup prava i obveza predstavljenih jednim nositeljem. U slučaju zajmoprimca je povećana imovinska masa pravom vlasništva nad 100 000 kuna. pravo tražbine pozajmljene svote. Ukoliko ta osoba pozajmi tih 100 000 kuna drugoj osobi iz njegove imovinske mase nestaje pravo vlasništva nad tih 100 000 kuna. Stoga obujam imovine određenog subjekta ne može se utvrditi samo na temelju uvida u njegovu imovinsku masu. u obliku prava vlasništva. aktivno i pasivno biračko pravo nije dio imovine punoljetnog građanina) U imovinskim pravima uvijek se nalazi neki izražen gospodarski interes ovlaštenika. ta obveza niti kao teret ne ulazi u imovinu drugih. tj. Činidba ne ulazi ni u imovinsku masu jer nije stvar. Promet prava treba pojmovno razlikovati od prometa u gospodarskom smislu. Budući da nema građanskog subjektivnog prava bez obveze na drugoj strani. ovdje svi subjekti imaju obvezu da ne diraju sat. ta obveza nije teret niti jednog subjektivnog prava koje nose subjekti različiti od vlasnika sata. nastalo je pravo na činidbu. Stoga. No to pravo vlasništva je opterećeno obvezom vraćanja. Imovina obuhvaća samo skup subjektivnih imovinskih prava jednog nositelja pa iz imovine treba isključiti sva ona subjektivna prava koja nemaju imovinski karakter (npr. uživanja itd. u svojoj imovini ima pravo vlasništva nad tih 100 000 kuna. Npr. tj. ali je dobio drugo građansko pravo. ali tada u njegovoj imovini nastaje novo pravo. Sastav njegove imovine se promijenio po kakvoći jer umjesto stvarnog prava sad ima obvezno pravo.

imovina se sastoji od dva samostalna sastavna dijela. Postoje subjektivna građanska prava koja se ne mogu svesti na novčani ekvivalent (npr. Po tom starijem gledištu. imovina bi se prema tom shvaćanju razumjeti i kao ukupnost pasive. ali nije identičan s pravnim pojmom. Jedno su prava koja predstavljaju aktivu. Gospodarski i pravni promet kao osnova i nadgradnja teku paralelno. stoga bi subjekt koji ima samo dugove imao negativnu imovinu. subjekti građanskog prava mogu biti i gospodarski pasivni. gospodarskim sankcijama. pravo vlasništva na jednom jedinom pismu koje je ostalo iza pokojnog oca) Knjigovodstveni pojam imovine ima svoj smisao. Funkcije imovine Imovina se kao pravna kategorija pojavila u građanskom pravu na određenom stupnju njegova razvitka. Pravni pojam imovine omogućuje da se postave okviri aktive i pasive jednog subjekta u onom trenutku kad se taj subjekt hoće izraziti kao gospodarska. nego knjigovodstveno. U vrijeme kad su se u građanskom pravu počele napuštati osobne sankcije. Imovinske sankcije javljaju se u onom razdoblju u kojem robna privreda dominira nad naturalnom privredom. 4. pomoću bilance. a u okviru prometa prava se prenose prava na tim dobrima s jedne osobe na drugu. nego samo onaj dio imovine koji se da svesti na novčani ekvivalent i time izraziti na kontu tražbina. Dugovi bi prema tome bili negativni sastavni element imovine. Građansko pravo mora svoje subjekte predstaviti i izraziti imovinski jer drugačije ni ne može izraziti subjekte u okvirima robno-novčanih odnosa. Ipak. Subjekt bez imovine bio bi čovjek koji niti najmanju sitnicu ne bi mogao nazvati svojom ili čak ne bi imao ni pravo da je upotrijebi za sebe. bilo je nužno izgraditi pojam imovine. 5. a drugo su obveze koje predstavljaju pasivu. Imovina kao knjigovodstvena kategorija Starija teorija je pod pojmom imovine razumijevala skup subjektivnih prava i obveza predstavljenih jednim nositeljem jer je nastojala pod jednim pojmom imovine obuhvatiti i tražbine i dugove. Dok je ranije 70 . odnosno dugovanja. ustupajući mjesto imovinskim. Pitanje je li neki subjekt aktivan ili pasivan ne rješava se pomoću pravnog pojma imovine. privredna jedinica. Imovina kao pravni pojam nije ni pozitivna ni negativna.gospodarskog prometa prenose dobra (robe) s jedne osobe na drugu. Budući da su oba elementa pravno izjednačena. U građanskom pravu ne postoji subjekt bez imovine. ali nisu identični.

ali tu uvijek jedan subjekt (pravna osoba) prestaje postojati. Stvar sama za sebe ne pokazuje čija je. etički zahtjevi ne dopuštaju da vjerovnik u postupku ovrhe liši dužnika čitave njegove imovine jer vjerovnik u svom zahtjevu za namirenje ne smije prijeći tzv. Prijelaz čitave imovine s jednog subjekta na drugi događa se kod pripajanja trgovačkih društava. ali ostala imovina kao cjelina prelazi na nasljednike. Imovinska masa je materijalna podloga imovine. danas odgovara svojom imovinom. Prijelaz imovine s jednog subjekta na drugi može se dogoditi i aktom vlasti koji je temeljen na zakonu (bez imovine je nemoguće ostvariti konfiskaciju i nacionalizaciju) 71 . to se zna tek kada su poznata prava na njoj. da bi se znalo koji predmeti sačinjavaju dužnikovu imovinsku masu. tj. Stoga. jedino logično rješenje je da ona u trenutku smrti ostavitelja prelazi na njegove nasljednike. nastali bi teški poremećaji u prometu pa se pokazala potreba da se pravna sudbina pokojnikovih prava i obveza. egzistencijalni minimum. Vjerovnik će se efektivno namiriti iz predmeta koji sačinjavaju dužnikovu imovinsku masu. prijelaz od osobnih na imovinske sankcije uvjetovao je pojavu jamstvene ili garantne funkcije imovine. Strogo osobna prava i obveze pokojnika se gase. Ipak. pravna sudbina njegove imovine uredi. Bez kategorije imovine uopće je nemoguće zamisliti nasljedno pravo. U slučaju smrti fizička osoba prestaje biti pravnim subjektom pa bi tada trebale utrnuti i sva njezina prava i obveze. Ta zabrana znači da se u pravnom smislu mora sačuvati određeni obujam dužnikove imovine. Budući da imovina mora imati subjekt. bez imovine bilo bi nemoguće udovoljiti zahtjevima koji traže da se pravnim poslom među živima omogući prijelaz čitave imovine ili dijela imovine s jednog subjekta na drugi. Kad bi se tako događalo. ali ona postaje pravno upotrebljiva tek onda kad se izrazi pomoću imovine jer pravno samo dužnikova imovina može vjerovniku služiti kao jamstvo za namirenje tražbina. Isto tako. ali i te tražbine ulaze u imovinu kao subjektivna prava pa tako pomoću imovine se mogu na zajednički nazivnik svesti i stvari i činidbe. a) Jamstvena funkcija – imovina dužnika pruža jamstvo vjerovniku za namirenje njegove tražbine. Ipak. Dužniku mora ostati stanoviti krug dobara koja su mu neophodno potrebna za fizičku (životnu) egzistenciju. a vjerovnikovo pravo da se namiri iz imovine dužnika ne može ići tako daleko da bi se od dužnika stvorio subjekt bez imovine. No vjerovnik se može namiriti i iz tražbine koju njegov dužnik ima prema trećim osobama. b) Olakšanje prometa – pomoću imovine omogućuje se da prava i obveze jednog subjekta kao jedinstvo kolaju u prometu i upravo zbog te funkcije se može imovina pojaviti kao objekt određenih građanskopravnih odnosa.dužnik vjerovniku odgovarao svojom osobom. mora se znati najprije koja i kakva prava na njima ima dužnik.

Takvi fondovi se ne osnivaju samovoljno. vjerovnici ostavitelja mogu tražiti odvajanje ostavine od imovine nasljednika. Ako bi se takav princip uvažavao i u pravu. imovina ne bi uopće mogla obavljati svoju funkciju. Određenost ili odredivost u pravilu se utvrđuje prema karakteristikama koje proizlaze iz samog objekta. a drugi u nju ulazili. Stoga se oni mogu namiriti samo iz ostavine. ne dirajući u jedinstvo imovine pravni poredak dopušta iz određenih razloga da se unutar jedinstvene imovine mogu razlikovati pojedini fondovi koji služe postizanju posebnih ciljeva. Karakteristike imovine a) Jedinstvenost – temeljna karakteristika imovine i znači da određeni pravni subjekt može imati samo jednu imovinu. Jedan od elemenata koji to omogućuje je jedinstvo imovine. Jedinstvo imovine omogućuje da se imovina pojavi kao objekt određenih građanskopravnih odnosa. tada bi svako stjecanje ili gubitak pojedinog prava značilo promjenu imovine tako da bi se od sadašnje stvarala nova. Za svoje obveze trgovačko društvo odgovara cijelom svojom imovinom. Stoga nositelj imovine ne može samovlasno razbiti jedinstvo svoje imovine. a taj objekt mora biti određen ili bar odrediv jer se uvijek mora znati na što se odnose subjektivna građanska prava. Odvajanje će se tražiti kad je nasljednik prezadužen. po Obiteljskom zakonu bračni drugovi imaju vlastitu imovinu i bračnu stečevinu. Ako bi se na promjene unutar imovine gledali matematski.6. Isto tako. Drugi tzv. ne dirajući time u osnovne funkcije imovine. nego je njihovo postojanje predviđeno propisom. ali prema vjerovnicima se imovina bračnog druga pokazuje kao jedinstvena makar se sastoji od vlastite imovine i udjela u bračnoj stečevini. b) Identitet Identitet imovine znači da ona pravno ostaje jednaka samoj sebi makar pojedini dijelovi iz nje izlazili. druga imovina. Npr. Tako se vjerovnik koji ima tražbinu prema dužniku ne bi mogao nikad namiriti iz dužnikove 72 . Ipak. bez obzira na postojanje fondova u kojima je njegova imovina raspoređena. odnosno odredivost tog objekta. a ne mogu plijeniti imovinu nasljednika. unutarnji element koji omogućuje utvrđivanje određenosti imovine kao objekta jest tzv. Nositelj imovine ne može svoju imovinu samovoljno razdijeliti u pojedine grupe pa za svaku od tih grupa zasnovati poseban pravni režim jer ako bi to bilo moguće vjerovnik nikada ne bi znao iz koje se imovinske grupe može i smije namiriti. Kod imovine koja je specifičan objekt građanskopravnih odnosa specifični su putovi kojima se utvrđuje određenost. identitet imovine.

je posebno predviđao zaštitu i prava ličnosti (osobnosti) ne navodeći što se treba pod tim razumjeti. npr. Švicarski Građanski zakonik koji je uredio zaštitu osobnosti čovjeka općom klauzulom čime su sudovi mogli obuhvatiti širi krug osobnih dobara. kaznenog i upravnog prava) Građanskopravna zaštita pojedinih neimovinskih dobara sustavnije se uređuje prvom europskim kodifikacijama građanskog prava 19. čast. ugled. dostojanstvo. i 20. osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe. Dužnik bi se mogao braniti da je u trenutku kad je preuzeo obvezu imao određenu imovinu kojom je odgovarao vjerovniku. (OGZ. Neimovinski odnosi prodiru u građansko pravo relativno kasno i postupno pri čemu su osobiti značaj imale ideje škole prirodnog prava. čast. i da zbog toga njegova sadašnja imovina nije više ona imovina koja je postojala u trenutku preuzimanja obveze. Stoga. odnosno da je izgubio neka od tada postojećih itd. slobodu privređivanja i dr. Za razliku od ZOO iz 1978. tjelesno zdravlje. od rimskog prava prema sadašnjosti. duševno zdravlje. jer usprkos promjenama imovina jednog nositelja ostaje ista. čast. ugled. a osobito pravo na ugled i dobar glas. tjelesno i duševno zdravlje. nabraja sva temeljna prava osobnosti i jamči njihovu zaštitu svakoj naravnoj i pravnoj osobi. osobna neimovinska dobra naravne (fizičke osobe) su: život. Zaštita neimovinskih dobara čovjeka (život. ali da je nakon toga stekao neka nova prava. tijelo. D Osobna neimovinska dobra Povijest građanskog prava.. Pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život.imovine ako bi ona stalno mijenjala svoj identitet. ime.) bila je uglavnom domena javnog prava (ustavnog. pokazuje da se ono isključivo bavilo imovinskim odnosima. godine poput OGZ-a je uređivao odštetnopravnu zaštitu pojedinih osobnih neimovinskih dobara (tijelo. dostojanstvo. slobodu i dr. Njemački Građanski zakonik. ZOO u Glavi II. ZOO iz 1978. privatnost osobnog i obiteljskog života. sloboda) No pored tih pojedinačnih osobnih neimovinskih dobara. ugled. ime. zdravlje. odnosno koja su to prava. poslovnu tajnu. čast i dr. identitet imovine omogućuje razmjerno lako utvrđivanje određenosti imovine. S druge strane. st. I u američko građansko pravo se uvodi pravo zaštite privatne sfere čovjeka u vidu prava na privatnost – right of privacy) Zaštita neimovinskih dobara osobito je izražena nakon Drugog svjetskog rata kad je krenula jača zaštita ljudskih prava i sloboda. čast. kao objekta građanskopravnih odnosa. Pravna osoba ima sva ova prava osobnosti. ZOO iz 1978. 19. ime odnosno tvrtku. pod nazivom «Sudionici obveznih odnosa» uređuje pravnu sposobnost. privatnost. poslovnu sposobnost i prava osobnosti fizičkih i pravnih osoba. sadašnji ZOO nije ostavio otvorenim pitanje pojma prava ličnosti (osobnosti) jer u čl. privatnost 73 .

glas. Stoga. U prava osobnosti još ulaze i pravo na identitet. časti i sl. Jedno vrijeme se tvrdilo da je osoba zapravo objekt prava osobnosti pa bi stoga pravni subjekt istodobno bio i objekt svoga prava osobnosti. Ipak. Isto tako. npr. zadnja tri prava (slika. ali to ne krši načelo neotuđivosti osobnih neimovinskih dobara. pravo na vlastitu sliku. U zakonodavstvu se postavilo pitanje je li postoji jedno opće pravo osobnosti iz kojega deriviraju pojedina prava osobnosti ili ima više posebnih vrsta prava osobnosti. sloboda i dr. čast. darovati drugome dio tijela (krv ili organ) dopustiti drugome korištenje imena i sl. nego njegova osobnost. medicinske) zahvate na tijelu.) ne znači da su one naslijedile pravo osobnosti. švicarsko) naš ZOO navodi pojedina prava osobnosti. Ipak. u reklamne svrhe i sl. osobna dobra (život. pravni poredak priznaje subjektu pravo na popravljanje štete. ali za pravo osobnosti kao subjektivnog građanskog prava potrebno je priznanje od strane pravnog poretka. tj. iako iscrpno ipak nije konačno i obuhvaća nešto širi krug od onih koja spadaju u 74 . Kao osnovne osobine prava osobnosti mogu se navesti da je ono prije svega neimovinsko pravo. pravo na vlastite zapise i pisma bilo kao podvrsta nekog od prava osobnosti bilo kao samostalno pravo.) Pravo osobnosti može se stoga definirati kao skup ovlaštenja koja pravnom subjektu priznaju norme objektivnog prava na njegovim osobnim neimovinskim dobrima. Osobna neimovinska dobra pravne osobe su uz ona koja pripadaju i fizičkoj osobi osim onih koja se vezana uz biološku bit fizičke osobe još i ugled i dobar glas. Dok neka zakonodavstva uređuju jedno opće pravo osobnosti (npr. u okviru ovlasti raspolaganja osobnim dobrom. Priznanje prava osobnosti kao subjektivnog građanskog prava ostvarilo se tek kad je pravna teorija prihvatila gledište da nije pravni subjekt objekt toga prava. glasa itd. tj. zapis i pisma) treba tretirati kao podvrste prava na privatnost. imena. slike. pravo bliskih osoba da i nakon smrti neke osobe štite njegova prava osobnosti (ugleda. osobnost je ukupnost neimovinskih dobara koja pripadaju svakoj naravnoj i pravnoj osobi samom činjenicom njezina postojanja kao pravnog subjekta. sloboda privređivanja.osobnog i obiteljskog života. Nabrajanje prava osobnosti u ZOO. Ukupnost osobnih neimovinskih dobara koja pripadaju nekoj osobi čine njezinu osobnost. sloboda i druga. ime odnosno tvrtka. zatim da je apsolutno (jer djeluje erga omnes) i da je kao strogo osobno neprenosivo (neotuđivo) i nenasljedivo. razumljivo je da glede njih mogu sklapati odgovarajuće pravne poslove. U slučaju povrede osobnih neimovinskih dobara. pravo na glas. poslovna tajna. Savignya) da takvo pravo ne postoji. To je vodilo neke autore (npr. čast. a najčešće će to biti pravni poslovi kojima se dopušta drugome korištenje. Dva su temeljna ovlaštenja na osobnim neimovinskim dobrima koja čine sadržaj prava osobnosti: raspolaganje i zaštita prema trećima. S obzirom da pravni subjekti mogu u zakonom određenim granicama raspolagati svojim neimovinskim dobrima.. lik. može se pristati na neke određene (npr.

poštivanje bližnjih. promjena ili prestanak nekog građanskopravnog odnosa) Takvo definiranje pravnog posla bez sumnje odgovara onim pravnim sustavima koji osim konsenzualnih poznaju i realne ugovore. Pojam pravnog posla Pravni posao je očitovanje volje koje je. Na listu iz našeg ZOO može biti dodano neko drugo pravo osobnosti tek tada kad njegov sadržaj i granice budu utvrđeni u sudskoj praksi. ostava ili ugovor o uskladištenju) u biti su bili koncipirani kao realni ugovori. bili realni. Za perfekciju 75 . ekonomsku slobodu. onda bi trebalo reći da pravni posao nastaje očitovanjem volje. pravo na informaciju. Takvom formulacijom naglašava se otvorenost liste prava osobnosti koja se popunjava ovisno o razvoju kulture i pravne svijesti društva. Prema ZOO realni su svi oni ugovori koji su i prema ZOO iz 1978. a ugovor o darovanju može biti sklopljen i kao realan. Ako se pojam pravnog posla temelji isključivo prema odredbama ZOO o sklapanju ugovora. prema švicarskom autoru Tercieru prava osobnosti se klasificiraju u tri skupine: a) prava osobnosti u fizičkom smislu (pravo na život. samo za sebe ili u vezi s drugim potrebnim pravnim činjenicama. Pojedina prava osobnosti se u pravilu priznaju tek tada kad su njihov sadržaj i granice provjerene i utvrđene u sudskoj praksi. Postoje različite klasifikacije prava osobnosti. Čl. npr. Valja naglasiti da su realni i svi ugovori koji se sklapaju u režimu kapare. sliku i glas. s tim da je kao realan dodan još i ugovor o posudbi. b) prava osobnosti u afektivnom smislu (pravo na odnose s bližnjima. a u takve pravne sustave spada i naš ZOO. osim ako je što drugo ugovoreno. pravo odlučivanja. pravo umjetničkog stvaranja i pravo na zaborav. no neki od ugovora (npr. čast i ostala prava. privatni život. ZOO iz 1978. tjelesni integritet. osjećaj za bračnom vezom. sloboda kretanja. Pravo na zaborav priznaje sudska praksa glede činjenica koje pripadaju prošlosti) U teoriji o pravima osobnosti se naglašava da su ona u fazi stvaranja i da bi priznavanje nedovoljno određenih prava s nejasnim granicama i obilježjima bio puki verbalizam. VII. afektivnu vrijednost objekata u vlasništvu) i c) prava osobnosti u društvenom smislu (pravo na ime i druge oznake identiteta. jer takvi ugovori nastaju u trenutku kad je kapara dana. 247. ZOO kaže da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.klasična prava osobnosti. usmjereno na postizanje dopuštenih pravnih učinaka (najvažniji su postanak. npr. je samo načelno priznavao konsenzualne ugovore. PRAVNI POSLOVI 1. seksualna sloboda i zaštita tijela nakon smrti).

No. Kod realne se kupnje npr. Stoga. nego i u slobodnom određivanju sadržaja ugovornog odnosa. Međutim. nego strane na određeni način raspolažu svojim subjektivnim pravima. U ZOO uređuju se ugovori. ali svaki pravni posao nije ugovor. s obzirom na činjenicu da ZOO osim konsenzualnih priznaje i uređuje i nekoliko realnih ugovora. Treća karakteristika obveznopravnih ugovora jest da oni nastaju prihvatom ponude. nego je njihova namjera upravljena na izmjenu činidbe i protučinidbe i na takve ugovore se ne mogu primijeniti pravila o ispunjenju odnosno neispunjenju činidbe koja vrijedi za obveznopravne ugovore. U pogledu pravnih poslova ZOO određuje da se odredbe tog zakona koje se odnose na ugovore odgovarajući primjenjuju i na druge pravne poslove. a da pritom uopće ne dovode u pitanje promjenu identiteta postojećeg obveznog odnosa (npr. Strane kada sklapaju pravni posao žele postići određeni pravni učinak. Osim toga. općinsko poglavarstvo sklopi sa zidarskim majstorom ugovor o popravku općinske zgrade. npr. ali građanskopravno načelo stranačke ravnopravnosti ne dopušta da se kod pravnog posla jedna strana prema drugoj odnosi kao vlast. donošenje presude. nisu pravni poslovi. a to vrijedi i za državu. nije moguće pojam pravnog posla svesti samo na očitovanje volje jer je za nastanak realnog ugovora potrebna i predaja stvari. Druga karakteristika je da je u takvim ugovorima do maksimuma izraženo načelo dispozitivnosti ili načelo autonomije pravnih subjekata koje se ne očituje samo u tome da obveznopravni odnos nastaje. nego iure gestionis. tada se općina tu ne javlja kao vlast nego kao ravnopravni sudionik u jednom pravnom poslu. mijenja se i prestaje njihovom voljom. postoje i tzv. a u njemu i materiju pravnih poslova jer je pravni posao viši rodni pojam. ali pravni poredak za određena očitovanja volje veže određene pravne učinke makar strane i ne znaju za njih pa čak i ako i ne žele da svi oni 76 .ugovora ne treba ništa više osim sporazuma. realna kupoprodaja) Kod takvih ugovora stranke ne zasnivaju obveze. ne djeluje iure imperii. a protudokaz leži na prodavatelju. ne izmjenjuju se činidbe. ZOO uređuje u prvom redu obveznopravne ugovore koji imaju tri bitne karakteristike. za sklapanje pravno posla ništa više osim očitovanja volje. izdavanje upravnog akta itd. na području obveznog prava ne postoje samo obveznopravni ugovori jer postoji čitav niz poslova za gotovo (npr. Ipak te odredbe ne mogu u cijelosti nadoknaditi opći dio građanskog prava. Ali kad npr. Svaki ugovor jest pravni posao. Ako dokaže da cijena nije plaćena ne može zahtijevati plaćanje nego samo vraćanje stvari koju je predao itd. poslovi raspolaganja kojima strane ne zasnivaju obveze. cesija) Kao strane u pravnom poslu se mogu pojaviti i fizičke i pravne osobe. Namjera ugovornih strana je usmjerena na zasnivanje obveze. Ovdje općina. plaćanje kupovne cijene predmnijeva. Prva je da se takvim ugovorima zasnivaju obveze i protuobveze. a ne pravni poslovi općenito jer ZOO ne može obuhvatiti svu problematiku općeg dijela građanskopravnog prava.

zajam. a druga dužnik. kupoprodaja. Pravni učinak koji subjekti hoće postići određenim očitovanjem volje mora biti dopušten. ali istodobno nastaju i svi drugi pravni učinci koje pravni poredak veže za takav pravni posao (nenamjeravani pravni učinci) pa makar se strane ne očituju o svakom tom učinku. depozit itd. Jedna strana je vjerovnik. a najvažniji su tzv. kad prodavatelj prodaje stvar.) 77 . s određenim pravnim poslom nastupa onaj učinak koji su strane u pravilu i htjele postići (namjeravani pravni učinci). To su dvostrani pravni poslovi kod kojih se jedna strana obvezuje drugoj na određenu činidbu (npr.nastupe. nego jesu li doista htjele sklopiti takav pravni posao. on sigurno želi da za nju dobije određenu cijenu. Građanski delikt izaziva postanak građanskopravnog odnosa odgovornosti za štetu. ali on ujedno preuzima na sebe i odgovornost za mane prodane stvari. Suprotno tomu. Pravna posljedica povezana uz delikt nastupa bez obzira na volju delikventa. oporuka ili ponuda kad stigne prihvatitelju) Dvostrani pravni poslovi su oni koji nastaju suglasnim očitovanjem volje dviju strana koje stoje jedna nasuprot drugoj. Stoga se u pravilu ne ispituje jesu li strane htjele takav učinak. Delikt je protupravna radnja uz koju pravo veće određene pravne učinke. 2. nego da bi ga u tome sprečavalo. ali za sam postanak odnosa odgovornosti za štetu nije mjerodavna volja delikventa. Nekima se od njih ustalio i sadržaj i pravnotehnički naziv pa ih u teoriji zovemo imenovanim (nominatnim) ili tipičnim pravnim poslovima. Stoga. obvezni (obligacijski) ugovori. Npr. a imovinskopravna posljedica je dužnost uzdržavanja svih onih koje je ubijeni bio dužan uzdržavati. Ako netko ubije čovjeka. no taj učinak kupoprodaje nastupa iako prodavatelj možda ne zna da je s kupoprodajom vezan i takav pravni učinak. no te posljedice nastupaju mimo njegove volje i zato da bi se ljude odvraćalo od ubojstva. najblaža kaznena sankcija je zatvor. Sigurno da te pravne učinke ubojica nije htio ostvariti. najam. Suprotno njima postoje i neimenovani (inominatni) ili atipični pravni poslovi kod kojih se sadržaj i naziv nisu ustalili i tipizirali. ali ne zato da bi čovjeka poticalo na takve radnje. Teorija daje nekoliko kriterija prema kojima se pravni poslovi mogu podijeliti u nekoliko vrsta: a) jednostrani i dvostrani pravni poslovi – jednostrani pravni poslovi nastaju očitovanjem volje samo jedne strane (npr. kod pravnog posla upravo je stranačka volje mjerodavna za sam postanak pravnog odnosa. stoga delikt nije pravni posao. On možda i ne zna da je s kupoprodajnim ugovorom povezana odgovornost za mane stvari. Vrste pravnih poslova U znanosti i pravnoj praksi razvilo se s vremenom više vrsta pravnih poslova. čak i protiv njegove volje. Dvostrani pravni poslovi nazivaju se ugovorima.

a koja dužnik. alea – kocka) su pravni poslovi kod kojih u trenutku njihova sklapanja nisu u svemu poznata prava i obveze strana. kod kupoprodaje je prodavatelj je istovremeno i vjerovnik i dužnik. nije poznato koja strana će biti vjerovnik. učinjen ovisnim o nekoj budućoj i neizvjesnoj okolnosti. kupoprodaja itd. a to je neizvjesna okolnost) Najpoznatiji primjeri aleatornih pravnih poslova su ugovori o okladi i igri gdje se svaka strana obvezuje na isplatu dobitka za koji se u trenutku sklapanja posla.Obvezni ugovori se dijele na dvije velike grupe: a) jednostranoobvezni ugovori – to su dvostrani pravni poslovi kod kojih je samo jedna strana vjerovnik. već se to čini zavisnim od nekog vanjskog. Aleatorne pravne poslove treba razlikovati od pravnih poslova sklopljenih pod uvjetom jer su kod pravnih poslova sklopljenih pod uvjetom prava i obveze stranaka poznate u trenutku njihova sklapanja. a kao vjerovnik je ovlašten zahtijevati plaćanje cijene. ponekad niti njihove stranačke uloge. Važno je da se za činidbu daje protučinidba. Kod aleatornih pravnih 78 . a tko obvezu (npr. Sve ovisi o nekom neizvjesnom događaju ili događaju na sreću (npr. ugovor o najmu. zamjena itd. a druga strana samo dužnik (npr. neizvjesnog događaja. ali je njihova nastupa odnosno prestanak kao učinak pravnog posla. Ovdje su u trenutku sklapanja činidbe kvalitativno i kvantitativno određene ili na osnovi poznatih elemenata su odredive te se zna koja je strana vjerovnik. Npr. a kao vjerovnik je ovlašten zahtijevati predaju stvari. ne zna kojoj strani će pripasti. darovanje za slučaj smrti) c) naplatni (onerozni) i besplatni (lukrativni) pravni poslovi – kod naplatnih pravnih poslova se za činidbu traži protučinidba (npr. kupoprodaja. Tako je npr. Kupac je kao dužnik dužan platiti cijenu. tko ima subjektivno pravo. Kod ovih pravnih poslova se ne zna u vrijeme njihova sklapanja koja strana će što i koliko dobiti. tj. b) dvostranoobvezni ugovori – to su dvostrani pravni poslovi kod kojih je svaka strana istodobno i vjerovnik i dužnik. kod ugovora o doživotnom uzdržavanju obujam činidbe davatelja uzdržavanja ovisan o duljini života primatelja uzdržavanja. ugovor o zakupu. posudba. b) pravni poslovi među živima (inter vivos) i pravni poslovi za slučaj smrti (mortis causa) – pravni poslovi među živima jesu oni kod kojih pravni učinak nastupa još za života strana (npr. Kod besplatnih pravnih poslova se za činidbu ne traži i ne daje protučinidba (najpoznatiji je darovanje) d) komutativni i aleatorni pravni poslovi – kod komutativnih poslova su u vrijeme njihova sklapanja poznate međusobne činidbe i stranačke uloge. a koja dužnik.) Aleatorni (lat. zamjena naplatni pravni posao jer se daje stvar za stvar.) i nije važno daje li se protučinidba u novcu. zajam). a koja što i koliko izgubiti. kupoprodaja) Pravni poslovi za slučaj smrti jesu oni kod kojih pravni učinak nastupa tek nakon smrti strane koja je poduzela pravni posao (npr. Kao dužnik dužan je izručiti stvar.

Prema tome. Ako takvih sastojaka nema u sadržaju pravnog posla. tj. posudovnik. e) kauzalni i apstraktni pravni poslovi – kod kauzalnih pravnih poslova je kauza (tj. ne bi se radilo o zajmu. zajma. 3. nego sadržaj. Sklopljen je ugovor o posudbi. posudba. Sadržaj pravnih poslova Pravni poslovi mogu imati različiti sadržaj. f) formalni i neformalni pravni poslovi – formalni pravni poslovi su oni za koje je oblik određen. nastanak ne ovisi o neizvjesnom događaju. a mogu se nazvati još i pravnim poslovima obvezatnog oblika. pravno oblikovana gospodarska svrha koja se pravnim poslom želi postići) naznačena kao bitan element pravnog posla (npr. Iz mjenice se ne vidi potječe li njegova obveza iz kupoprodaje. bilo propisom. bitni sastojci kupoprodaje su (s iznimkom trgovačke kupoprodaje) predmet i cijena. tzv. bilo voljom strana. Kad ne bi bilo obveze vraćanja. Iz mjenične isprave se ne vidi zašto se mjenični dužnik obvezao mjeničnom vjerovniku. onih sastojaka za koje strane same ugovore da se imaju smatrati bitnima. a ne o darovanju) Apstraktni pravni poslovi su oni kod kojih se cilj posla ne vidi iz samog posla. a taj se cilj vidi iz samog naziva pravnog posla. nema ni određenog tipa pravnog posla. Značenje diobe na komutativne i aleatorne pravne poslove dolazi do izražaja najviše u tome što se aleatorni pravni poslovi ne mogu pobijati zbog prekomjernog oštećenja. Gospodarska svrha jest da osoba koja primi knjigu. Bitni sastojci pravnog posla određeni su strogim propisom i zato se zovu objektivno bitni. istu i pročita. Bitni sastojci zajma su obveza na predaju zamjenljivih stvari u vlasništvo zajmoprimcu s obvezom da on kasnije vrati istu količinu i kakvoću. jer su za pojam 79 . a danas se pod tim izrazom razumije u pravilu pravni posao sklopljen u usmenom obliku. strane se ne mogu sporazumjeti o otuđenju stvari za novac i nazvati takav ugovor posudbom.poslova. Neformalni pravni poslovi su oni za koje oblik nije određen odnosno nije obvezatan neki određeni oblik. Kad se posudi knjiga vidljivo je iz samog ugovora da je se predaje na besplatnu uporabu. Razlikuju se tri grupe sastojaka koji ulaze u sadržaj pravnog posla. mjenični posao. Npr. za razliku od subjektivno bitnih sastojaka. nego o darovanju. nego se samo vidi da dužnik ima platiti određeni iznos novca. Cilj se ne navodi kao bitan element pravnog posla. no unutar sadržaja različitih pravnih poslova mogu se pronaći određeni sastojci. To su: a) bitni sastojci pravnog posla (essentialia negotii) – to su oni sastojci koji su nužni za nastanak određenog tipa pravnog posla. Npr. najma ili nekog drugog pravnog posla. Propisi o bitnim sastojcima su ius strictum.

preko onog bitnog i minimalnog. ali je određena svrha uporabe. Volja 80 . prirodni sastojci važe po sili propisa. Npr. c) nuzgredni sastojci pravnog posla (accidentalia negotii) – to su takvi sastojci koji vrijede samo ako ih strane ugovore. Propisi kojima se određuju prirodni sastojci pravnog posla spadaju u ius dispositivum. U slučaju zajma. nego ga se treba posebno ugovoriti. U suprotnom. uglavak da se kupnja razvrgava ako kupac do određenog vremena ne plati kupovninu (lex commissoria) jest nuzgredni sastojak i on se nikad sam po sebi ne podrazumijeva. Dispozitivni propisi pružaju mogućnost da strane svoje međusobne odnose urede drukčije negoli je to predvidio propis. b) prirodni sastojci pravnog posla (naturalia negotii) – to su oni sastojci koji se u pravnom poslu podrazumijevaju jer proizlaze iz same prirode. odnosno pravne naravi određenog pravnog posla. vrijedi ono što određuje propis. Svaki pravni posao ima svoje bitne i svoje prirodne sastojke. Preko nuzgrednih sastojaka strane prilagođavaju pravni posao konkretnim prilikama. budući da bez njih pravni posao može nastati. pušteno je stranama na volju da u sadržaju pravnog posla uvaže ili ne uvaže prirodne sastojke. U slučaju kupoprodaje je odgovornost otuđivatelja za mane prodane stvari. posudovnik je dužan stvar vratiti odmah nakon što ostvari ugovorenu svrhu ili kad protekne vrijeme u kojem je tu svrhu mogao ostvariti. Dok bez bitnih sastojaka pravni posao ne može postojati. Međutim. Ako strane sklapajući ugovor nisu ništa ugovorile u pogledu nedostatka stvari. prirodni sastojci pravnog posla određuju one učinke pravnog posla koji osim osnovnih redovito i prirodno proizlaze iz određenog pravnog posla. prirodni sastojci su određeni propisom i strane moraju takve sastojke izrijekom isključiti ako ne žele da one vrijede u pravnom poslu koji su sklopile. No. Ako strane ništa o tome ne odluče. prirodni sastojak se sastoji u dužnikovoj obvezi da pozajmljeni novac donese u mjesto vjerovnikovog boravišta. trajanju posudbe. a da usprkos tome pravni posao ostane kupoprodaja. nuzgredni sastojci vrijede samo ako ih stranke izričito ugovore jer se nuzgredni sastojci nikad ne podrazumijevaju. Dok bitni sastojci predstavljaju minimalan sadržaj pravnog posla. Stoga. bez kojeg pravnog posla uopće nema. Prirodni sastojci se također određuju propisom.posudbe odlučni drugi bitni sastojci (besplatna predaja nepotrošne stvari na uporabu i obveza vraćanja te iste stvari) Bitni sastojci pravnog posla određuju osnovne pravne učinke pravnog posla. ako se drugačije ne ugovori. bez prirodnih i nuzgrednih može. prodavatelj odgovara kupcu i za faktične i za pravne nedostatke. Kod posudbe prirodni sastojak se nalazi u tzv. To znači da bez prirodnih sastojaka pravni posao može nastati i postojati. Ali strane mogu takvu odgovornost izrijekom isključiti. Prema ZOO ako vrijeme uporabe nije ugovoreno. No dok prirodni sastojci vrijede i kad stranke ništa ne ugovore. prirodni sastojci predstavljaju proširen sadržaj.

rok i nalog. nastanak i prestanak samog pravnog posla. nego ugovornog obveznog odnosa. Pravni posao je očitovanje volje. Uvjet (condicio) a) Pojam uvjeta – uvjet je nuzgredna odredba dodana pravnom poslu kojom se učinci pravnog posla čine ovisnim o nekoj budućoj i neizvjesnoj okolnosti. je tražio da bude samo neizvjesna. Zato je pri određivanju sadržaja pravnog posla stranama pružena mogućnost da one po svojoj volji putem nuzgrednih sastojaka modificiraju sadržaj određenog posla. godine je u tome što se o nastupu uvjeta prema sadašnjem ZOO čini ovisnim nastanak i prestanak učinaka pravnog posla. Prema ZOO smatra se da je ugovor sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka ovisi o budućoj i neizvjesnoj činjenici. promjena ili prestanak pravnog odnosa. Npr. Razlika je i u zahtjevima na okolnost koja može biti uvjetom. Ali to ne znači da se u propisima uopće ne govori o uvjetima. Neizvjesnost može biti objektivna ili subjektivna. Rizično je uzeti da je činjenica iz prošlosti dovoljno neizvjesna. a posredno i preko prirodnih. a ZOO iz 1978. a subjektivna neizvjesnost je dovoljna za okladu. Bitna razlika između sadašnjeg ZOO i ZOO iz 1978. 81 . Nije pod uvjetom postanak ili prestanak ugovora. a ne više uvjet. ugovoru dodan suspenzivan uvjet. Propis ne može odrediti da se neki posao mora sklopiti pod uvjetom. Kao uvjet može biti postavljena samo okolnost koja je objektivno neizvjesna. a prema ZOO iz 1978. stavljena u prošlost ili budućnost. Za uvjet je karakteristično da je to odredba koju mogu pravnom poslu dodati samo subjekti pa se uvjet ne može odrediti propisom jer bi u suprotnom slučaju takva odredba postala pretpostavka. ne može strogom ni dispozitivnom normom predvidjeti baš sve potrebe konkretnog slučaja. Ako je npr. ali to ne znači da ostavitelj mora pojedinim odredbama oporuke doista i dodati uvjet. tad sklapanjem takvog ugovora nastaje određeno pravno stanje koje će se pretvoriti u pravni odnos ako se uvjet ostvari. Zakon o nasljeđivanju kaže da ostavitelj može pojedinim odredbama oporuke postaviti uvjete. Međutim. svojim uglavcima strane ne smiju dirati u bitne sastojke i ne smiju prijeći granicu mogućnosti i dopustivosti. a učinak tog očitovanja je nastanak.zakonodavca dolazi do izražaja preko bitnih sastojaka. ZOO zahtijeva da to bude buduća i neizvjesna činjenica. jer se ne može isključiti da strani koja ju predlaže kao uvjet nije bila poznata. Među tipične i najčešće nuzgredne sastojke spadaju uvjet. 4. Objektivna neizvjesnost može biti samo buduća okolnost.

učinak pravnog posla ostat će trajan (npr. ako se ne oženiš itd. To znači da ona buduća i neizvjesna okolnost. a ako se raskidni uvjet izjalovi. za pitanje je li uvjet afirmativan ili negativan nije odlučna konstrukcija rečenice. do učinaka pravnog posla uopće neće ni doći (npr. Npr. Ako se uvjet ne ispuni. dakle trajanje određenog pravnog odnosa. osim ako iz zakona. ako se u roku od 8 dana ne nađe bolji kupac. S toga gledišta se uvjeti mogu podijeliti u nekoliko vrsta: a) odgodni (suspenzivni) uvjet – odgađa učinak pravnog posla do vremena dok se uvjet ne ispuni ili ne izjalovi. naravi posla ili volje strana ne proizlazi što drugo. Ali odredba «ako ostaneš u zemlji» također je negativan uvjet. Npr. e) potestativan je onaj uvjet kod kojeg je ispunjenje one okolnosti koja je postavljena kao uvjet ovisno o volji i odluci uvjetno ovlaštenog. ovisno o ispunjenju uvjeta. ali ako padneš ispit trebaš mi je vratiti) Ista okolnost se može postaviti kao odgodni ili raskidni uvjet. ako odeš u inozemstvo. uraditi jer se ispunjenje potestativnog uvjeta sastoji u djelanju ili propuštanju uvjetno ovlaštenog. ako ne odeš u inozemstvo. Ovdje učinak pravnog posla nastupa odmah. Uvjetno ovlašteni treba nešto poduzeti. 82 . a konstrukcija uvjeta ovisi o željama i namjerama sudionika pravnog posla. da ne nastane ta buduća i neizvjesna okolnost. Vrste uvjeta Uvjet se može na različite načine reflektirati na učinak pravnog posla. mora nastupiti. dat ću ti knjigu ako položiš ispit. tj. U oba slučaja su nastali pravni poslovi. Negativni uvjet je ispunjen tek onda kada je sigurno da više ne može doći do promjene koja je uvjetovana. Prodajem ti auto. koju su strane postavile kao uvjet. u slučaju udovoljenja uvjetu. d) negativan je pak onaj uvjet koji zahtijeva da se nešto ne dogodi. nego treba li se neka okolnost dogoditi ili ne. Ako stvarno nastane ta buduća i neizvjesna okolnost. Stoga. Podjela uvjeta na odgodne i raskidne temeljna je podjela. Ovdje se traži da se dosadašnje stanje ne mijenja. ali je trajanje tog učinka. ali su njihovi učinci odgođeni do nastupa navedenih budućih i neizvjesnih okolnosti) b) raskidni (rezolutivni) uvjet – je takav uvjet čijim nastupom prestaju učinci pravnog posla. odnosno mijenja li se sadašnje stanje ili ne. odnosno izjalovi. Npr.5. No. uvjeti još mogu biti i afirmativni ili negativni. darujem ti knjigu. ako se oženiš itd. c) afirmativan je onaj uvjet koji zahtijeva da se nešto dogodi. ako sutra otputuješ. kaže se da je afirmativan uvjet ispunjen. Stoga. Ako se uvjet ispuni. nastaju učinci pravnog posla i to od trenutka njegova sklapanja. Nastankom te nove okolnosti mijenja se dosadašnje stanje. ako se uvjet ispuni učinak pravnog posla prestaje.

uvjet je samo nepravi uvjet. ako prstom dotakneš Sunce (fizička nemogućnost) ili ako kupiš Atlantski ocean (pravna nemogućnost) Kod nemogućih uvjeta važan je trenutak sklapanja pravnog posla jer u tom trenutku se odlučuje je li uvjet moguć ili nemoguć. Isto tako po našem pravu. odnosno leži izvan ovlaštenikove voljne sfere. Npr. Primarno treba paziti je li nemogući uvjet odgodni ili raskidni. To jednostavno treba tumačiti da je učinak tog posla odgođen do nastupa te izvjesne okolnosti odnosno toga roka. Npr. ako nedostaje samo jedan od tih elemenata. Ako je uvjet u trenutku sklapanja pravnog posla bio moguć pa je kasnije postao nemoguć. stvarno ne žele da njihov posao proizvede pravne učinke.N.f) kazualni uvjet jest onaj uvjet čije ispunjenje ovisi o nekom prirodnom događaju ili volji trećeg. darujem ti auto. Npr. Vezivanje pravnog posla za okolnost koja mora nastupiti ima redovito učinak roka. g) mikstni ili mješoviti uvjet jest onaj uvjet čije ispunjenje ovisi o volji uvjetno ovlaštenog i o nekom vanjskom događaju ili djelanju neke treće osobe. ako bude lijepo vrijeme ili ako Ivan dođe k nama itd. Međutim. ako N. i) pravi uvjet (condicio iuris) također nije uvjet. pravni poslovi među živima bili su ništetni ako im je dodan nemoguć uvjet bez obzira na to je li odgodan ili raskidan. To je važno jer nemogući uvjeti dodani pravnom poslu mogu izazvati ništetnost samog posla. nije svejedno je li nemogući uvjet dodan pravnom poslu inter vivos ili mortis causa. ako se oženiš s tom i tom osobom. Npr. Kod poslova za slučaj smrti nemogući se uvjet smatrao kao da nije dodan (pro non adiectis) ZOO ide drugom logikom i određuje da je ugovor sklopljen pod nemogućim odgodnim uvjetom ništetan. Npr. Prema tome je posao pod nemogućim raskidnim uvjetom valjan. Do ZOO 1978. Pravi uvjeti su uvijek buduće i neizvjesne okolnosti. ali trebaš mi ga vratiti ako sutra osvane. umre. jer je stvarno bezuvjetan. j) nemogući uvjet jest onaj koji se ne može ostvariti niti fizički. kupit ću ti auto pod uvjetom da odgovaraš za štetu koju njime počiniš. ali ne i neizvjesna. Npr. niti pravno. Svi ovi uvjeti se zovu još i pravim uvjetima. Usprkos budućnosti sigurno je da će okolnost nastupiti jer to određuje sama prirodna zakonitost. Takvo rješenje slijedi iz logike stvari. posao sklopljen pod nužnim raskidnim uvjetom postaje nevaljan jer tu strane vežući ga za okolnost koja je izvjesna. Nepravi uvjeti su: h) nužni uvjet – jest onaj kod kojega okolnost koja se treba dogoditi jest buduća. Ako okolnost nije istodobno buduća i neizvjesna. Npr. smatra se da se uvjet izjalovio. a nemogući raskidni uvjet se smatra nepostojećim. Pravni posao koji je sklopljen pod nužnim uvjetom je valjan. posao je ništetan 83 . nego samo jedna od pretpostavaka potrebnih po propisu za postanak nekog pravnog posla. Ispunjenje kazualnog uvjeta ovisi o slučaju.

OGZ je čuvajući ozbiljnost posla. prestanak ili promjena određenog građanskopravnog odnosa. Ugovor u kojem je postavljen nedopušten uvjet. prisilnim propisima ili moralu društva. l) nemoralan uvjet je uvjet koji je protivan moralu društva.ako se osoba obveže dati 1 000 kuna ako druga osoba prstom dotakne Sunce. Po drugom shvaćanju. Prema ovom konceptu sklapanjem pravnog posla pod odgodnim uvjetom nastaje samo pravno stanje. To znači da je odgođen postanak. No ako se kaže da će osoba dati 1 000 kuna koje treba vratiti ako druga osoba prstom dotakne Sunce. Budući da nema više ostavitelja. Pravno stanje predstavljalo bi situaciju koju pravo 84 . Prvo razdoblje se naziva vrijeme pendencije. Prema Zakonu o nasljeđivanju nemogući se uvjeti u oporuci smatraju nepostojećim. nije nastao pravni odnos iako je nastao pravni posao. Međutim. ništetan je prema ZOO. Ako je pravni posao sklopljen pod odgodnim uvjetom tada je nastao pravni odnos. samo je ostvarenje tog prava odgođeno. a) vrijeme pendencije – to je razdoblje koje započinje sklapanjem pravnog posla i traje sve dok se uvjet ne ispuni ili izjalovi. To je viseće stanje jer uvjet kao da visi (condicio pendet) To je razdoblje očekivanja i neizvjesnosti. Iako za vrijeme pendencije ne nastaju glavni učinci pravnog posla. i ZOO izazivali su ništetnost pravnog posla. a drugo razdoblje nastupa onog trenutka kad se uvjet ispuni ili izjalovi. pravni poredak ipak dopušta i priznaje neke učinke u vrijeme pendencije. jasno je da vraćanja nema jer se takav uvjet smatra nepostojećim. ali je odgođen njegov učinak. k) nedopušteni uvjet jest onaj koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske. odgodni ili raskidni. Poslije sklapanja pravnog posla pod suspenzivnim uvjetom nije nastalo nekakvo «apsolutno ništa» Zato u teoriji postoji shvaćanje da je sklapanjem pravnog posla pod suspenzivnim uvjetom nastao i pravni posao i subjektivno pravo. 6. u oba slučaja propisivao ništetnost. stoga ovo shvaćanje poistovjećuje pravni posao i pravni odnos pa se ovim shvaćanjem ne mogu objasniti svi pravni učinci koji nastaju u vrijeme pendencije. U svakom od tih razdoblja drukčije se izražavaju učinci odgodnih uvjeta. Nedopušteni i nemoralni uvjeti bili su po djelovanju izjednačeni s nemogućim uvjetima i po pravu do ZOO iz 1978. Pravni odnos će nastati u trenutku kad se uvjet ispuni. nema nikoga ni da takvu odredbu u oporuci izmijeni. Djelovanje uvjeta Djelovanje uvjeta treba pratiti kroz dva različita vremenska razdoblja. U našem pravu takav uvjet je istovremeno i nedopušten. subjektivno građansko pravo ne može nastati i postojati izvan građanskopravnog odnosa. a drukčije raskidnih uvjeta.

ZOO poznaje i fikciju izjalovljenja uvjeta za određeno postupanje uvjetno ovlaštenog. npr. ali to pravilo ne vrijedi doslovce kod pravnih poslova mortis causa koji su sklopljeni pod suspenzivnim uvjetom. ZOO određuje da ako je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom. Npr. vjerovnik čije je pravo 85 . To su obveze koje proizlaze iz postojećeg pravnog stanja. Ako uvjetno opterećeni tokom pendencije raspolaže sa stvari. ipak se uvjetno opterećeni ne može i ne smije ponašati kao da nije uopće sklopljen pravni posao. U prvom redu njegova pozicija prelazi i na nasljednike. smatra se da je takva odredba važeća kao opće pravilo građanskog prava. ZOO kaže da se smatra da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje. To znači da će sve raspoložbe uvjetno opterećenoga prestati važiti u trenutku čim se uvjet ispuni.uzima u obzir. ali su sve izvršene pod uvjetom. Uvjetno opterećeni ima i za vrijeme pendencije neke obveze. otuđi je ili optereti. Onaj koji se obvezao pod odgodnim uvjetom nije postao dužnik prije ispunjenja uvjeta. ali po nekim pravima (u koje spada i rimsko) uzima se da je uvjet ispunjen ako je uvjetno opterećeni onemogućio njegovo ispunjenje. protivno načelu savjesnosti i poštenja. spriječi strana na čiji je teret određen. Stoga ako uvjetno ovlašteni umre u vrijeme pendencije. odgovarat će uvjetno opterećeni za štetu koja je njegovom krivnjom nastala uvjetno ovlaštenom. Isto tako. Iako za vrijeme pendencije nije nastao namjeravani pravni odnos. premda još nisu nastale sve pretpostavke potrebne da nastane potpun pravni odnos. Ako bi zbog faktičnih ili pravnih raspoložbi što ih je u vrijeme pendencije poduzeo uvjetno opterećeni došlo do oštećenja stvari. a iako ZOO o tome ne govori. ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga ovisi od ispunjenja uvjeta. ako je nekome nešto ostavljeno pod suspenzivnim uvjetom. osim ako je zadržao pravo na povrat. dat ću ti 1 000 kuna ako položiš ispit. a ZOO je upravo u toj materiji znatno precizniji. tada su takve i slične raspoložbe pravno valjane. ali to nisu obveze iz pravnog odnosa koji bi trebao nastati sklapanjem pravnog posla. Naime. tada je u prvom redu potrebno da uvjetno ovlašteni preživi ispunjenje uvjeta te da je u tom trenutku sposoban da naslijedi. Uvjetno ovlašteni ima pravo na osiguranje uvjetnog prava. OGZ nije poznavao fikciju ispunjenja uvjeta. Usprkos sklopljenom pravnom poslu nije došlo ni do kakve promjene u postojećim pravnim odnosima. njegova pozicija bi prešla na njegove nasljednike. Prema ZOO tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti. I za uvjetno ovlaštenog nastupaju neki učinci za vrijeme pendencije. protivno načelu savjesnosti i poštenja. Najvažnija obveza uvjetno opterećenoga za vrijeme pendencije jest da se mora ostaviti svega onoga što bi moglo dovesti do osujećenja uvjeta jer ZOO poznaje fikciju ispunjenja uvjeta. prouzroči strana u čiju je korist određen. nema pravo zahtijevati vraćanje. njegovi nasljednici ne stupaju na njegovo mjesto. ZOO određuje da se uzima da uvjet nije ispunjen ako njegovo ispunjenje. Tako je bilo prema OGZ-u. Ako bi uvjetno opterećeni umro za vrijeme pendencije.

Ispunjenjem odgodnog uvjeta automatski nastaju učinci sklopljenog pravnog posla.uvjetovano može zahtijevati odgovarajuće osiguranje tog prava ako je njegovo ostvarenje ugroženo. Prema tome se odgodni uvjet razlikuje od naloga. A kao uvjetno ovlašteni ne bi mogao za svoga života realizirati ono što mu je oporučno ostavljeno. Ispunjenjem raskidnog uvjeta prestaju učinci pravnog posla. ali ako se razvedeš trebaš mi ga vratiti. dok je uvjetno opterećeni postao dužnik odmah u trenutku sklapanja ugovora odnosno pravnog posla. tražiti povrat broša obveznom tužbom koja je upravljena isključivo protiv 86 . Negativni uvjet se ispunio ako nije nastao događaj koji je bio predviđen kao uvjet. Ta se razlika izražava i konstatacijom da uvjet odgađa. Ovdje se postavlja pitanje kad će oporučni nasljednik A doista dobiti kuću koja mu je ostavljena jer bi na ispunjenje uvjeta trebalo čekati do njegove smrti da budemo sigurni da neće otići u inozemstvo. No. ali sili. Izjalovljenjem odgodnog uvjeta nastaje stanje kao da pravni posao uopće nije bio sklopljen. Stoga ispunjenje uvjeta znači kraj pendencije. To znači da onaj koji je pod odgodnim uvjetom prenio vlasništvo prestaje ispunjenjem uvjeta biti vlasnik i padaju sve raspoložbe što ih je eventualno učinio sa stvari za vrijeme pendencije. Uvjetno ovlašteni kao stjecatelj postaje odmah vjerovnik odnosno vlasnik. Npr. Ako se događaj dogodilo. Ako takav događaj nije nastupio. ali ne sili. a istodobno je postalo sasvim sigurno da se neće i dogoditi. Ako se odgodni uvjet izjalovio uopće više ne mogu nastati nikakvi učinci pravnog posla. Isto tako. Poznato je pravilo da nitko ne može podići tužbu na ispunjenje odgodnog uvjeta. ostavljam kuću A-u pod uvjetom da ne ode u inozemstvo. afirmativni uvjet se izjalovio. tj. No. Ako je pravni posao sklopljen pod raskidnim uvjetom. Ovdje se postavlja pitanje ima li nastup raskidnog uvjeta samo obveznopravne ili pak stvarnopravne učinke. negativni uvjet se izjalovio. Sad se postavlja pitanje može li A. Poseban je slučaj kad je nekome nešto ostavljeno pod odgodnim negativnim uvjetom ili pak odgodnim negativnim i potestativnim uvjetom. uvjet je odlučen ne samo kad se dogodila ona buduća i neizvjesna okolnost. dok nalog ne odgađa. nego i onda kad se izjalovio. tada je djelovanje takva uvjeta za vrijeme pendencije suprotno djelovanju suspenzivnog uvjeta. afirmativni uvjet ispunio kad je nastao onaj događaj koji je bio predviđen kao uvjet. Npr. kad je sigurno da se više neće ispuniti (condicio deficit) Tako se npr. U građanskom pravu je to riješeno tako da se u takvom slučaju odgodni negativni uvjet pretvara u afirmativni raskidni. tko se pod odgodnim uvjetom obvezao. a sigurno je i da neće nastupiti. postaje ispunjenjem uvjeta pravi dužnik kojega protivna strana može tužiti na izvršenje dužne činidbe. Prema tome. B se uistinu razvela. b) ispunjenje uvjeta – uvjet je ispunjen (condicio existit) kada se dogodila. odnosno kad je nastala ona okolnost koja je bila predviđena u dispoziciji. A kaže B-i: Poklanjam ti broš.

B ili može tužiti reivindikacijom koja je usmjerena protiv svakog držatelja stvari. Prema ovoj definiciji treba razlikovati početne rokove (dies a quo). Rok je nuzgredna odredba dodana pravnom poslu kojom se učinak pravnog posla ograničuje vremenom. ali ako je treći stjecatelj bio pošten. učinak pravnog posla nastaje tek od određenog vremena ili pak traje do određenog vremena. i završne rokove (dies ad quem). bilo suspenzivnog bilo rezolutivnog. takvi uvjeti uzimaju ex lege kao da nisu ni dodani. Ako ispunjenje raskidnog uvjeta ima samo obveznopravni karakter A ne može tužiti trećega jer nije s njim ni u kakvom odnosu. tj. u najboljem slučaju. što je posebno važno ako je B u međuvremenu prodala broš. tada učinci pravnog posla postaju trajni jer je očigledno da više zbog uvjeta neće doći do raskida pravnog posla. Na kraju. Ali ako ispunjenje uvjeta ima stvarnopravni učinak. Zatim postoje razni procesni rokovi itd. Ako se raskidni uvjet izjalovi. Ako je sklopljen pod raskidnim uvjetom. lipnja ove godine. učinci ugovora prestaju kad se uvjetu udovolji. a to su oni pravni poslovi sa čijom je pravnom naravi nespojiva neizvjesnost. naravi posla ili volje strana ne proistječe što drugo. Stoga se neće uvijek primijeniti odredba ZOO koja kaže da se odredbe tog zakona koje se odnose na ugovore na odgovarajući način primijenjuju i na druge pravne poslove. Dodavanje uvjeta takvim pravnim poslovima redovito proizvodi nevaljanost samog pravnog posla ili se. Početni 87 . Taj spor je riješio ZOO propisujući: Ako je sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji. treći se može tužiti reivindikacijom na povrat stvari. Rok (dies) Rok je također jedan od tipičnih uzgrednih sastojaka pravnog posla. Ako je treći stjecatelj znao ili morao znati da je B dobila broš pod uvjetom. npr. npr. osim ako iz zakona. dvojba ili nesigurnost koju uvjet unosi u pravni posao. učinci ugovora nastaju od trenutka njegova sklapanja. 7. U vezi s ispunjenjem uvjeta stalno se postavlja pitanje djeluje li nastup uvjeta. tada je pitanje kakav karakter ima ispunjenje uvjeta. siječnja ove godine. Bitna razlika od uvjeta jest u tome što se rokovi mogu određivati i propisom i ne javljaju se isključivo samo kod pravnih poslova. tada se od njega ne može tražiti povrat radi zaštite načela poštenja i povjerenja u prometu. Npr. od trenutka u kojem je sklopljen sam pravni posao. iznajmljujem ti stan do 30. ex nunc (od trenutka kad se uvjet ispunio) ili ex tunc. osim ako iz osobito opravdanih razloga zakonom nije drukčije određeno. treba istaknuti da postoje pravni poslovi koji ne trpe uvjete. Ustav kaže da zakoni stupaju na snagu najranije osmi dan od dana objave. Kod nas ispunjenje uvjeta ima stvarnopravni učinak. iznajmljujem ti stan od 1.

A se obveže B-u da će mu dati 1 000 kuna ako položi ispit (suspenzivni uvjet) Ovdje se ne zna hoće li B uopće položiti ispit.6. O računanju rokova ZOO sadrži nekoliko dispozitivnih odredaba u ZOO. A. mjesecima ili godinama. kad roditelji obećaju djetetu da će dobiti auto za 25. Složeni su oni rokovi koji u sebi sadrže element neizvjesnosti i zbog te neizvjesnosti se smatraju uvjetima – dies incertus pro condicione habetur. Zbog postojanja sličnosti između početnih i završnih rokova s odgodnim i raskidnim uvjetima. dok kod roka nema neizvjesnosti jer se zna da će učinak nastupiti u određeno vrijeme. ali sigurnim pravom (ročni posao) Stoga. rokovi se dijele i na jednostavne i složene. a završava onoga dana koji se po imenu podudara s danom nastanka događaja od kojeg je 88 . kao dan za koji je izvjesno da će se dogoditi. a završava istekom posljednjeg dana roka. tada je platio nešto što nije bio dužan platiti. npr. jer je sigurno da bi tu istu svotu morao dati 1. ako se A obveže B-u da će mu. b) dies incetus an. jer se učinak odgađa. 1. ako se dogodi. Npr.8. certus quando (dan za koji je sigurno da će se dogoditi i kad će se dogoditi). na odgovarajući način se primjenjuju pravila o raskidnom uvjetu. certus quando – tj. Prema tome. a kad učinci pravnog posla prestaju važiti nakon isteka određenog roka. odnosno da će prestati u određeno vrijeme. tjednima. incertus quando – tj. Stoga ako A. ako A dade B-u 1 000 kuna već 1. ali neizvjesno kadam. dati 1 000 kuna. incertus quando – tj. mjesecima i godinama) Kako će se rok računati. Naprotiv. Stoga na učinak pravnog posla djeluju kao uvjeti. na odgovarajući način se primjenjuju pravila o odgodnom uvjetu. može od njega to tražiti natrag (condicio indebiti) jer tako dugo dok B ne položi ispit. kad se kao rok odredi dan nečije smrti.rokovi su slični suspenzivnim uvjetima. već prije ispita dade B-u 1 000 kuna. c) kao dies incertus an. dobit ćeš auto na dan završetka studija. Npr. ZOO je predvidio da se na te rokove primjenjuju njegova pravila koja vrijede za uvjete (na odgovarajući način) Kad učinak pravnog posla počinje od određenog vremena. Složeni rokovi mogu ovisno o kombinaciji s elementom neizvjesnosti. onda imamo posla s budućim. ne može to više tražiti natrag. Određeni su kalendarski odnosno kao dies certus an. kao dan za koji je neizvjesno hoće li se i kada će se dogoditi. Tako se za rok u danima određuje da počinje teći prvog dana poslije događaja od kojeg se rok računa. biti određeni na nekoliko načina: a) kao dies certus an. Rok može biti određen u različitim vremenskim jedinicama (npr. Na isti način počinje teći rok određen u tjednima. 1.8. kod uvjeta postoji neizvjesnost jer se ne zna hoće li se uvjet ispuniti ili izjaloviti. Npr. kad će se dogoditi. kao dan za koji je neizvjesno hoće li se dogoditi ali se zna. npr. još nije dužnik. ako je platio svotu prije ispita. rujna ove godine. u danima. Osim diobe na početne i završne. a završni rokovi su slični rezolutivnim uvjetima jer učinak pravnog posla prestaje nastupom roka. No. rođendan. odlučuju ugovorne strane. Jednostavni su oni rokovi kod kojih nema neizvjesnosti.

Rokove kao nuzgredne sastojke sadržaja pravnog posla o kojima strane odlučuju svojom voljom. namet predstavlja stanovito smanjenje onoga što je stjecatelj dobio na temelju besplatnog pravnog posla.rok počeo teći. sredina 15. usprkos tome namet nije protučinidba jer se onome koji je nešto dao s nametom ne mora za njegovu činidbu nešto drugo u zamjenu kao protučinidba. moguća su dva rješenja. ali mu istodobno nameće dužnost da mu podigne nadgrobni spomenik. Ta se dužnost ne može podvesti ni pod koji drugi od poznatih pojmova u građanskom pravu. a kraj posljedni dan u mjesecu osim ako iz namjere strana ili pravne naravi ugovornog odnosa ne proizlazi što drugo. dana u mjesecu. neki teret koji se nameće stjecatelju. 8. To se najbolje vidi u slučaju ako namet nije naređen u korist davatelja. a treba završiti krajem mjeseca koji ima samo 30 dana. Namet (modus) Namet ili nalog jest nuzgredna odredba dodana besplatnom pravnom poslu kojom se stjecatelju nameće neka dužnost. što znači da namet nema karakter protučinidbe. ako je rok počeo teći 31. ZOO kaže da početak mjeseca označava prvi dan u mjesecu. Netko ostavlja svom prijatelju vinograd. ne treba miješati sa zastarnim i prekluzivnim rokovima koji se određuju kogentnim propisima. Ni ovdje namet nema karakter protučinidbe. dana u tom mjesecu. nego u korist samog primatelja ili pak u korist neke treće osobe ili u javne svrhe. Isto tako.. oporuci ili pravnim poslovima za slučaj smrti. U pravilu. rok će završiti istekom 30. dajem ti 3 000 kuna. ali s tim da odeš mjesec dana na oporavak. Ako obdarenik to prihvati namet ide u njegovu korist stoga namet nema karakter protučinidbe. Naplatnim pravnim poslovima se ne može dodati namet. Npr. Važna je i odredba o isteku roka kad njegov posljednji dan pada u zakonom utvrđen neradni dan – u tom slučaju se sljedeći radni dan računa kao posljednji dan roka. ipak ta dužnost ne pretvara besplatni pravni posao u naplatni. oporučitelj može opteretiti nekom dužnošću osobu kojoj ostavlja neku korist iz ostavine. Ako primatelj ne ispuni namet. jer dužnost da se podigne nadgrobni spomenik nema na drugoj strani subjektivno pravo koje bi pripadalo nekom kao vjerovniku u samom tom odnosu. kraj roka pada na posljednji dan toga mjeseca. Iako je namet neka dužnost. Namet se može dodati besplatnom pravnom poslu među živima. sredinom mjeseca ili krajem mjeseca. U slučaju da takva dana nema u posljednjem mjesecu roka. Tipičan besplatan pravni posao među živima je darovanje. Darovanju se može dodati namet i time se dobiva darovanje s nametom (donatio sub modo) Npr. Ako onaj koji je s besplatnom namjenom povezao 89 . No. Ukoliko se ugovorne strane odrede da rok počinje početkom mjeseca.

sredstvo kojim se pisalo te vrstu pisma i jezika na kojem se izražavalo. U životu ima slučajeva u kojima će za strane biti pogodniji pravni posao pod nametom. tada se to uvijek u propisima posebno naglašava. Postoje tendencije da se 90 .namet hoće da se njegov nalog doista i ispuni. Ako se iz posebnih razloga želi da subjekti prigodom sklapanja pravnih poslova svoju volju očituju u nekom drugom obliku. ZOO prihvaća kako poznate klasične oblike. 9. da će se oporuka s nametom ili nalogom smatrato raskidnim uvjetom. ali to ne znači da on nije poznavao besplatne pravne poslove (npr. Druga mogućnost je da se zbog neispunjenja nameta zatraži vraćanje onoga što je primatelju dano što je osobito čest slučaj kod darovanja s nametom. jer je možda u interesu nekog trećeg. ugovor o jamstvu obvezuje jamca samo ako je izjavu o jamčenju učinio u pisanom obliku. Neispunjenje nameta djeluje kao nastup raskidnog uvjeta. nego pod uvjetom. Pod oblikom očitovanja volje treba razumjeti različite oblike i različite mogućnosti u kojima se izražava unutarnja volja subjekta. pa primatelj koristi ne ispuni namet. ZOO iz 1978. To su: a) usmeno očitovanje volje – razumijeva se očitovanje pomoću žive izgovorene riječi (viva vox) U dnevnom životu ovaj oblik je najčešći. Zakon o nasljeđivanju ima identičnu odredbu. nije imao odredbe o nametu. uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se može sa sigurnošću zaključiti o njezinu postojanju. Stoga je uređenjem instituta nameta u ZOO zakonodavac popunio jednu neugodnu zakonsku prazninu. druga strana može zahtijevati ispunjenje nameta ili raskid ugovora. može tužiti na ispunjenje nameta. Prema općoj odredbi ako je besplatan pravni posao sklopljen uz namet. Oblik očitovanja volje ZOO razlikuje oblik očitovanja volje od oblika pravnih poslova odnosno od oblika ugovora. beskamatni zajam i depozit) ZOO uređuje namet u općim odredbama o ugovornim obvezama i kod ugovora o darovanju. Npr. tako da osoba opterećena nalogom gubi ono što joj je namijenjeno ako se nalog ne ispuni. elektroničkim putem) Prema tome. sadržaju i identitetu davatelja izjave. ali i najpraktičniji oblik očitovanja volje. tj. tako i suvremene oblike očitovanja volje. U modernom pravu se usmeni oblik smatra redovitim oblikom očitovanja volje. Tim elementima postiže se potpuna određenost očitovanja volje i omogućuje se korištenje različitih suvremenih tehničkih sredstava očitovanja volje (npr. ZOO kaže da neispunjenje nameta kod pravnog posla za slučaj smrti ima učinak ispunjenja raskidnog uvjeta. b) pisano očitovanje volje – razumijeva se ono očitovanje koje je dano pomoću pisane riječi (scriptura) bez obzira na materijal na kojemu je pisano. ZOO određuje da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima.

Npr. Tako se vrlo često susreće paraf kao skraćeni oblik potpisa. ako je ono dovoljno za identifikaciju potpisnika. U pravilu. odnosno da upotrijebljeni znaci budu razumljivi bar u onom krugu u kojem 91 . ako u nekom selu živi samo jedan Tonković. Zakon o nasljeđivanju izričito traži da pravovaljana oporuka mora biti vlastoručna napisana i potpisana od strane oporučitelja) Potpis – pisano očitovanje postaje pravovaljano (perfektno) onda kad je potpisano. stoga se potpis redovito sastoji od imena i prezimena. ponekad i očeva imena. Potpis u sebi sadrži predmnjevu (presumpciju) da je doista u tekstu izražena prava volja potpisnika. Ali tamo gdje se to u prometu uobičajilo. Punovažni rukoznak mora biti ovjeren od strane javnog bilježnika. a znači odobrenje pisanog očitovanja. iako pisano očitovanje ne mora biti vlastoručno napisano. kad bi se on potpisao samo prezimenom. ali postoje i iznimke (npr. obveznice za izgradnju magistralnih cesta. Za pisano očitovanje volje nije bitno potječe li ili ne od vlastite ruke očitovatelja. a osobito se mnogo upotrebljava u internom uredskom poslovanju. odmah bi se znalo tko je potpisnik. kretnja rukom. dovoljan je i faksimil kao potpis. ili pak samo prezimena. postalo je samostalni oblik očitovanja volje. kimanje glavom. Bitna karakteristika potpisa jest što mora biti vlastoručan i stavlja se na kraju ili ispod teksta. nepismeni ljudi ne bi mogli dati pisano očitovanje jer ga ne bi mogli potpisati. Paraf – osim potpisa koji se redovito sastoji od imena i prezimena. konzervaciju usmenog očitovanja. ali također i kad se sporazume pomoću drugog sredstva koje omogućuje da se sa sigurnošću utvrde sadržaj i identitet davatelja izjave. Međutim. Elektronički potpis – to je podatak u elektronskom obliku kojim se jamči identitet potpisnika i sadržaj očitovanja volje dan elektroničkim putem i uređen je Zakonom o elektroničkom potpisu. mora biti vlastoručno potpisano. faksimil nije dovoljan kao potpis.i elektroničko očitovanje volje izjednači s pisanim oblikom. ali se mora dati vlastoručno. Faksimil – faksimil je mehanički otisak vlastoručnog potpisa. Ugovori građanskog prava se ne potpisuju parafom. Kasnije s općim proširenjem pismenosti. Zbog toga su nepismeni ljudi upotrebljavali rukoznak (otisak prsta) koji također mora biti vlastoručan. U ovom slučaju se traži da se upotrijebe općenito poznati i razumljivi znaci. npr. Pomoću njega se obično potpisuju masovna očitovanja i neki vrijednosni papiri. Valjan je onaj potpis koji ne stavlja u sumnju identitet potpisnika. U tom smislu karakteristična je odredba ZOO prema kojoj se smatra da je zahtjev pisanog oblika ugovora ispunjen kad ugovorne strane razmijene pisma. Pismo je najprije u pravu služilo za očuvanje. c) očitovanje volje znacima – ponekad se volja u svakodnevnom životu očituje i pomoću znakova. Rukoznak – budući da potpis mora biti vlastoručan. npr. valjan je i onaj potpis koji se sastoji samo od prezimena. razvile su se zbog životnih potreba i druge vrste potpisa. mimika itd.

e) šutnja – šutnja također spada u jedan oblik očitovanja volje. Svi ranije spomenuti oblici očitovanja volje spadaju u izravna ili direktna očitovanja volje. No. vjerovnik izjavljuje da se taj akt ne smije shvatiti kao napuštanje prava. smatra se da je prihvatio ponudu koja se 92 . Od ovog pravila u ZOO postoje dvije iznimke. ako na željezničkoj stanici osoba uđe u putnički vagon i vidi da su sva mjesta zauzeta. Prihvat se može dati i znakovima kao što su npr. ZOO ističe da šutnja ponuđenika ne znači prihvat ponude. No. smatrati prihvatom. On mora izjavom isključiti mogućnost da se njezine konkretne radnje shvate kao očitovanje volje u stanovitom pravcu. mora se osobitom izjavom ograničiti. takvim znakovima se ne može dati ponuda jer se pomoću znakova ne može izraziti potpun sadržaj ugovora. Prva se iznimka odnosi na slučaj kad ponuđeni stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem u vezi s određenom robom. Npr.se daje očitovanje volje pomoću znakova. Ako ponuđeni ne želi prihvatiti ponudu. No. Tako npr. ako jedan od tih ljudi kaže da ipak postoji slobodno mjesto jer on ne putuje nego samo ispraća svog prijatelja.ovaj oblik očitovanja volje spada u neizravna očitovanja. odnosno da vrati poslanu stvar o kojoj mu se nudi ugovor i sl. pružanje ruke ili kimanje glavom. stoga ne vrijedi srednjovjekovno pravilo qui tacet consentire videtur (tko šuti. a čas u drugom smislu jer se konkludentne radnje uvijek tumače prema postojećim prometnim shvaćanjima. Isto tako se očitovanje volje ne bi moglo dati znakovima u slučaju kad bi se za pravni posao tražio pisani oblik. tada je takva izjava školski primjer protestacije. vraćajući dužniku zadužnicu. Npr. d) očitovanje volje konkludentnim radnjama (činima) . obveznopravni ugovori nastaju prihvatom ponude. a ne želi da se one protumače kao očitovanje volje potrebno za sklapanje nekog pravnog posla. Ukoliko to propusti. Protestatio je očitovanje volje kojim se određena osoba unaprijed osigurava od pogrešnog shvaćanja njezinih postupaka. a sastoji se u tome da se iz određenog ponašanja očitovatelja može sigurno zaključiti (concludere) da je posrednim putem htio izraziti stanovitu volju. normalan zaključak je da su svi ti ljudi sklopili sa željeznicom ugovor o transportu. odmah ili u ostavljenom roku. Znakovi kao oblik očitovanja volje imaju ograničenu uporabu i s obzirom na sadržaj očitovanja. smatra se da odobrava) Suglasno tome. Osoba koja je izvršila određene konkludentne radnje. za ovaj oblik očitovanja volje treba istaknuti da ne može svatko po svom vlastitom nahođenju tumačiti konkludentnu radnju čas u jednom. ne smije šutjeti nego odmah reagirati odbijanjem ponude. Uži pojam od protestatio je reservatio – očitovanje volje kojim se subjekt ograđuje od toga da se neki njegov čin shvati kao napuštanje prava. Takva ograda se naziva protestatio. nema nikakav pravni učinak i stoga je ništetna. odredba u ponudi da će se šutnja ponuđenog ili njegov propust da odbije ponudu.

Oblik pravnih poslova Da bi se stranačka volja mogla uvažiti. ne traži određeni oblik. u rimskoj formuli spondesne mihi centum dare – spondeo nastaje za dužnika obveza vraćanja. ubi tractatur de eius commodo (tko šuti smatra se da pristaje. netko drugome pošalje određenu stvar na dar. Stoga treba razlikovati oblik očitovanja volje od oblika pravnih poslova. U teoriji se zagovara i treća iznimka prema kojoj bi se šutnja mogla smatrati prihvaćanjem ponude. Moderno pravo je napustilo rimsko načelo formalizma. Druga se iznimka odnosi na osobe koje su se ponudile izvršavati naloge druge osobe za obavljanje određenih poslova kao i osobe u čiju poslovnu djelatnost spada obavljanje takvih naloga. No. Ova misao je stara i nalazi se već u Ulpijanovoj izreci qui tacet consentire videtur. komisionari. ako se radi o njegovim interesima) Danas se ta iznimka pravda pozivom na načelo savjesnosti i poštenja koje stoji u pozadini prve dvije zakonske iznimke. ona se mora na neki način i u nekom obliku i očitovati. 10. Konsenz nije izraz za oblik. već za sadržaj. ova iznimka je sporna i treba paziti u njezinoj eventualnoj primjeni. Ipak. Ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kad je ponuda odnosno nalog stigao ponuđenome. Time je u moderno pravo ušlo načelo neformalnosti ugovora.odnosi na takvu robu. Poznato je da npr. špediteri. Forma je ostala ono što njezina sama narav diktira. posrednici) Prema ZOO takve su osobe dužne izvršiti dobivene naloge ako ih odmah nakon primitka nisu odbile. bilo po sporazumu strana. a ne zbog oblika u kojem je taj sadržaj izražen. U modernom pravu obveza nastaje zbog sadržaja koji je voljno određen. Prema tome za ugovore se. Stoga je razumljivo da svaki pravni posao mora imati neki oblik. ostala je pojavni oblik određenog sadržaja. ZOO je slične odredbe predvidio za sklapanje ugovora o osiguranju i ugovora o nalogu. Formalizam znači da iz ugovora nastaje valjana i utuživa obveza samo onda ako je čitav ugovor zaodjenut u određeni oblik. iako možda vjerovnik tom dužniku nije uopće odbrojio nikakav novac. Osim te opće odredbe. tj. Takvi pravni poslovi za koje se unaprijed ne traži određeni oblik zovu neformalni pravni poslovi. posao je 93 . npr. koji se nepotrebno pa i pogrešno naziva konsenzualizam. a to znači i šire za pravne poslove. odvjetnici. ako bi se ona odnosila na ugovor u isključivu korist ponuđenoga. a u stalnoj je poslovnoj vezi s ponuditeljem (npr. bilo po samom zakonu. ako se za određeni pravni posao traži unaprijed određeni oblik. Pod oblikom pravnog posla razumijevaju se samo oni oblici očitovanja volje u kojima se može izraziti potpuni sadržaj pravnog posla. U slučaju ugovora o nalogu predviđena je i odgovornost za štetu koju bi mogao pretrpjeti nalogodavac u slučaju da ga nalogoprimac bez odgađanja ne obavijesti o neprihvaćanju njegova naloga.

Novo je pravilo ZOO na temelju kojeg svaka strana može od druge zahtijevati pisanu potvrdu usmeno sklopljenog ugovora. Smisao traženja pisane potvrde je samo u tome da se sadržaj usmeno sklopljenog pravnog posla sačuva u trajnijem obliku i izbjegnu kasniji mogući sporovi o njegovu postojanju i sadržaju. tada se u vezi s ostalim dokazima i utvrđenim okolnostima prosuđuje koji je primjerak 94 .) Isto tako. Zbog toga se najviše primjenjuje tamo gdje bi uvođenje formalnih pravnih poslova predstavljalo nerazumno kočenje prometa (npr. zbog nemogućnosti činidbe. No. Tako i uz držanje propisanog oblika može nastupiti ništetnost pravnog posla.formalan. Ipak. Najčešći oblici pravnih poslova su: usmeni. Usmeni oblik pravnog posla omogućuje brzo sklapanje pravnih poslova i time i brzo kretanje dobara i usluga u prometu i s tog aspekta usmeni pravni poslovi imaju nesumnjivo veliku prednost. Pravni posao u usmenom obliku treba smatrati formalnim pravnim poslom. odnosno kad na njega stave svoj rukoznak ovjeren od javnog bilježnika. Za sklapanje ugovora dovoljno je da obje strane potpišu jednu izjavu ili da svaka od strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani. No. pisani. a) usmeni oblik pravnog posla – pravni posao je sklopljen u usmenom obliku onda kada su očitovanja stranačke volje dana bilo živom riječi bilo kombinacijom izgovorenih riječi. oporuka u izvanrednim prilikama. Ako su strane potpisale više primjeraka. kupnja na tržnici. Mjerodavan je izvornik. pisani pravni posao mora biti sastavljen bar u onoliko primjeraka koliko ima strana. nedvojbeno je da je cjelokupni sadržaj pravnog posla sklopljen u usmenom obliku vrlo teško nadzirati. znakova i konkludentnih radnji. npr. što vrijedi i kad je isprava prevedena na drugi jezik. ako bi usmeni oblik bio propisom predviđen kao obvezatan. b) pisani oblik pravnih poslova – pravni posao je sklopljen u pisanom obliku onda kada su stranačka očitovanja volje dana pomoću pisanih riječi. tom pravilu je dodano i pravilo da je ugovor sklopljen u usmenom obliku valjan iako pisana potvrda o njemu nije dana. čim se pojavi više primjeraka. Ali tada treba imati na umu da je u takvim slučajevima oblik samo jedna od pretpostavaka valjanosti pravnog posla. mjerodavan je onaj koji su strane odredile da služi kao izvornik. postavlja se pitanje koji je od njih mjerodavan ako se pojedini primjerci ne slažu. rukoznak stavljaju osobe koje ne znaju ili ne mogu pisati. primjenjuje se u onim slučajevima u kojima je stvarno nemoguć bilo kakav drugi oblik pravnog posla. a to je onaj primjerak koje su strane potpisale. ako strane nisu ništa odredile. dućanu i sl. sa svjedocima ili sudjelovanjem nadležnih tijela. Ipak. elektroničkim putem) Pisani pravni posao je sklopljen onog trenutka kad ga strane vlastoručno potpišu. Zahtjev pisanog oblika ispunjen i kad strane izmjenjuju pisma ili se sporazumiju pomoću nekog drugog sredstva koje omogućuje da se sa sigurnošću utvrde sadržaj i identitet davatelja izjave (npr. No. Umjesto potpisa. npr.

mjerodavan. ugovor o trgovinskom zastupanju. pisana oporuka pred svjedocima) d) pravni poslovi uz sudjelovanje javnih tijela – ponekad se pravni poredak ne zadovoljava samo običnim pisanim oblikom pravnog posla. ugovor o bankarskom tekućem računu. na osnovi propisa. nijemi koji ne znaju pisati ili osobe koje ne poznaju službeni sudski jezik. oporuke sastavljene pred javnim bilježnikom i oporuke pred konzularnim odnosno diplomatsko-konzularnim predstavnikom Republike Hrvatske u inozemstvu. ugovor o kreditu uključivo ugovor o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira. mogu u redovitim okolnostima sastaviti oporuku samo u obliku javne oporuke) U javne oporuke spadaju. osim onih u obliku sudskog zapisnika. javna oporuka u obliku sudskog zapisnika koje mogu načiniti osobe koje znaju čitati i pisati u općinskom sudu pred sucem ili sudskim savjetnikom. ugovor o prodaji s obročnim otplatama cijene. nego za valjanost pravnog posla traži sudjelovanje nekih javnih tijela. ugovor o alotmanu. Tipični oblici sudjelovanja javnih tijela kod sklapanja pravnih poslova su: aa) oblik pravnih poslova sklopljenih pred nadležnim tijelom – ovdje najčešće spadaju pravni poslovi koji se sklapaju u obliku sudskog zapisnika ili javnobilježničkog akta. kod poslova mortis causa ima još pravnih poslova koji se mogu sklopiti pred svjedocima (npr. ugovor o građenju. bilo u samom aktu sklapanja pravnih poslova. ako je to predviđeno propisom. a osobe koje ne znaju čitati ili ne znaju ili ne mogu pisati. c) pravni posao sklopljen pred svjedocima – sudjelovanje svjedoka kod sklapanja pravnih poslova se danas u pravilu ne traži jer bi u modernom prometu takav oblik bio nepraktičan. Prema Zakonu o javnom bilježništvu to su ugovori o uređenju imovinskih odnosa među osobama u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici. U našem građanskom pravu propisano je za čitav niz pravnih poslova da se moraju sklopiti u pisanom obliku. Ponekad će se dogoditi da se neki pravni poslovi mogu. Pored oblika sudskog zapisnika pravni posao može biti sklopljen i u obliku zapisnika pred tijelom državne uprave. No. Pravni poslovi u obliku sudskog zapisnika sklapaju se u sudu pred sucem (npr. vlastoručna oporuka. sklopiti uz 95 . Za neke pravne poslove potreban je javnobilježnički akt kako bi im se osigurala pravna valjanost. akreditivi i bankarska garancija. ugovori o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed obdarenika te svi pravni poslovi inter vivos koje osobno poduzimaju slijepi ili gluhi koji ne znaju čitati ili nijemi koji ne znaju pisati. ugovor o osiguranju. bilo pak poslije već načinjene isprave o pravnom poslu. Oblik sudskog zapisnika kao oblik pravnih poslova često se zahtijeva za pravne poslove koje sklapaju slijepi i gluhi koji ne znaju čitati. ugovor o licenci. ugovori o raspolaganju imovinom maloljetnika i osoba lišenih poslovne sposobnosti. Tako se u pisanom obliku mora sklopiti ugovor kojim se prenosi pravo vlasništva.

sudjelovanje suca ili javnog bilježnika. Prema trećem gledištu ugovor je ništetan jer usmeni uglavak ne obvezuje zbog nedostatka 96 . tijela državne uprave i ovlaštene osobe u trgovačkom društvu. O ovom pitanju je došlo do izražaja nekoliko stavova u sudskoj praksi. nadmetanje putem pisanih ponuda itd. Prema drugom. Ako je posebni oblik ugovora određen voljom strana. umanjivanju ili povećanju obveza. ugovoru biti pravno valjane. vrijedi samo ono što je u tom obliku sadržano. Prema jednom. Jasno je da se potvrditi može samo pravni posao sklopljen u pisanom obliku i zato stranke donose već gotovu ispravu koju treba ovjeriti. Ovjera potpisa nikako ne znači da se time potvrđuje da je i sadržaj isprave. cc) ovjeravanje potpisa – njime se potvrđuje da potpis ili rukoznak na nekoj ispravi potječe od određene osobe. ZOO dopušta izmjene i dopune i neformalnim sporazumom (tj. npr. teksta iznad potpisa istinit (autentičan) Ovjeravanje potpisa obavljaju javni bilježnici. Solemnizacija privatne isprave obavlja se kod javnog bilježnika i tako potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta. najčešće pisanom. Kad se radi o istodobnim usmenim pogodbama. Drugi je kad se kasnijim usmenim pogodbama umanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili druge strane. daje im se značaj javnih isprava. jer usmeni uglavak o cijeni. bb) potvrđivanje (solemnizacija. Od toga pravila o paritetu oblika predviđena su dva izuzetka prema kojima će kasnije usmene dopune formalnom. pravilo je da i sve kasnije izmjene i dopune ugovora moraju biti u tom istom obliku. e) usmeni dodaci pisanom ugovoru – ovdje se postavlja pitanje kakav učinak imaju razni usmeni dodaci pisanom ugovoru ili još šire u kojem su obliku dopuštene izmjene i dopune formalnih ugovora. kupac duguje usmeno ugovorenu cijenu. pravilo je da neovisno o tome je li posebni oblik predviđen zakonom ili voljom strana. Ako je oblik ugovora propisan zakonom. a u ispravi o ugovoru se unese niža cijena kako bi se eventualno izbjegla teža porezna obveza. Jedan je kad se usmena dopuna odnosi na sporedne točke o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno. ali nisu ušle u oblik u kojem je ugovor sklopljen. ustanovi ili drugoj pravnoj osobi (kad se radi o ispravama o međusobnim odnosima radnika i trgovačkog društva. upravo zato što su tu cijenu strane htjele. ustanove ili druge pravne osobe) Osim ovih. postoji i niz drugih mogućih oblika pravnih poslova kao što su npr. ugovara se viša cijena. a to nije protivno cilju radi kojega je oblik propisan. zbog nedostatka oblika ne obvezuje. ovjeravanje) isprava – ovjeravanjem privatnih isprava. tj. kupac je dužan platiti cijenu iz pisanog ugovora. usmeno javno nadmetanje. a oblik je propisan isključivo u interesu ugovornih strana. usmeno) bez obzira na to radi li se o bitnim ili sporednim sastojcima. Odgovor je različiti ovisno o tome radi li se o formalnom ugovoru na temelju zakona ili po odluci ugovornih strana kao i o tome je li riječ o kasnijim izmjenama i dopunama ili o (usmenim) pogodbama koje su uglavljene istodobno s ugovorom.

a nisu u opreci s njegovim sadržajem niti su protivne cilju zbog kojega je oblik propisan. zajam je valjan makar je sklopljen u usmenom obliku. Npr. a pisani uglavak o cijeni ne obvezuje jer ugovaratelji tu cijenu nisu htjeli. vrhovnih sudova republika i autonomnih pokrajina i Vrhovnog vojnog suda iz listopada 1990. to može učiniti samo ako je posao sklopljen u određenom obliku. dokazivanju i upisa.oblika. Kupac koji nije lojalan usmenom sporazumu o cijeni koji izražava volju ugovaratelja. godine prihvaćeno je gledište da je punovažan usmeni sporazum o cijeni iako je u pismenom ugovoru o prodaji nekretnine označena druga cijena. odnosno sudskog zapisnika. darovanje pokretnine bez prava predaje valjano je u bilo kojem obliku. ugovor kojim se prenosi pravo vlasništva nad nekretninama mora biti načinjen u pisanom obliku. npr. utuživosti. Prvi je ako se odnose na sporedne točke o kojima u formalnom ugovoru nije ništa rečeno. ne postupa u suglasnosti s načelom savjesnosti i poštenja ako odbija platiti tu cijenu pozivajući se na prividnu cijenu iz pisanog ugovora. b) utuživost pravnog posla – postoje pravni poslovi koji se mogu sklopiti u bilo kojem obliku. Npr. ali ako strana želi preko suda ostvariti neko pravo iz takvog ugovora. Načelnim stavom Zajedničke sjednice bivšeg Saveznog suda. a oblik je propisan isključivo u interesu ugovornih strana. To je oblik ad probationem. Pravno-politički ciljevi propisivanja određenog oblika pravnih poslova mogu biti u zaštiti javnog interesa. c) dokazivanje postojanja pravnog posla – oblik ponekad služi samo radi lakšeg dokazivanja postojanja pravnog posla. zemljišnu knjigu) tada posao mora biti sklopljen u pisanom obliku. a) valjanost pravnog posla – redovito se određeni oblik zahtijeva za valjanost određenog posla i to znači da će posao biti nevaljan ako nije sklopljen u određenom obliku (npr. Međutim. da ih se upozori na posljedice sklapanja određene vrste pravnog posla (ugovora o doživotnom uzdržavanju.) u sprječavanju krivotvorenja i sl. u zaštiti interesa ugovornih strana. Drugi je kad se njima umanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili obiju strana. 97 . Pravni poslovi za čiju valjanost je potreban javnobilježnički akt predstavlja oblik ad solemnitatem. zadužnica je samo dokazna isprava. ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i dr. U slučaju istodobnih usmenih pogodbi predviđene su dvije iznimke u kojima će istodobne usmene pogodbe ipak biti valjane. No darovatelj se može prisiliti na predaju samo onda ako je posao sklopljen u obliku javnobilježničkog akta. d) upis u javni registar – ako se na temelju pravnog posla hoće izvršiti upis prava u javni registar (npr. f) ciljevi i smisao oblika pravnih poslova – oblik pravnih poslova najčešće se zahtijeva radi valjanosti pravnog posla.

umjesto dopuštene. odnosno pravnog posla. kao da pravno ne postoje. c) moguća. dopuštena. a pod pobojnošću relativnu ništetnost. Sama pak ništetnost javlja se u dva pojmovna oblika: apsolutna i relativna ništetnost. Postoji shvaćanje prema kojemu je nevaljanost viši rodni pojam koji u sebe uklapa ništetnost i pobojnost. Ne bi se moglo reći da u ZOO prihvaćeni sustav nevaljanih pravnih poslova predstavlja vladajuće gledište u teoriji o pravnim poslovima. Valjanost i nevaljanost pravnih poslova Objektivno građansko pravo veže pravne učinke koje subjekti namjeravaju postići pravnim poslom (namjeravani pravni učinci) samo ako su za valjanost tog pravnog posla ispunjene njime predviđene pretpostavke. Nazivaju se još i apsolutno ništetnim pravnim poslovima. javnopravnoj terminologiji i stoga je neprimjeren na području građanskog prava. ZOO je prihvatio dvodiobu nevaljanih pravnih poslova: oni mogu biti ili ništetni ili pobojni. izraz nevažnost više pripada tzv. krugu osoba koje su ovlaštene isticati ih. A Ništetnost 1. Prema ZOO zahtijevaju se za ugovore. u rokovima za isticanje i u posljedicama koje izazivaju. određena i odrediva činidba. pravni posao je nevaljan. postoji ili ne postoji. a pobojnost ex nunc. Pojam i karakteristike ništetnih pravnih poslova Ništetni su oni pravni poslovi koji ne proizvode pravne učinke koje bi. sljedeće pretpostavke valjanosti: a) pravna i poslovna sposobnost subjekata. nego nevažnost ugovora. d) dopuštena pobuda i e) ponekad određeni oblik pravnog posla. Kategorija pobojnosti u smislu nevaljanosti posla ex nunc ne postoji prema ZOO. ZOO iz 1978. činidba je nedopuštena). Razlike se ogledaju u njihovim karakteristikama. Iako ZOO prihvaća ta dva oblika nevaljanosti treba paziti na to da ZOO pod ništetnošću ugovora razumijeva apsolutnu ništetnost. nije koristio izraz nevaljanost. da su valjani. Međutim. a s njima se postupa kao da nisu sklopljeni. b) valjano i suglasno očitovanje volje. Ništetnošću se štite temeljna načela društvenog uređenja izražena u pravnim i 98 . Ako se bilo koja od pretpostavaka ne ispuni ili se ispuni u sadržajno negativnom značenju (npr. razlozima koji ih uzrokuju. što vrijedi općenito za pravne poslove. Pravni posao nije zakon i zbog toga se za njega ne bi moglo govoriti da važi ili ne važi.11. trebali proizvesti. Pravni posao je valjan ili nevaljan. Bitna razlika između ništetnosti i pobojnosti jest u tome što ništetnost djeluje ex tunc.

Kao razlozi ništetnosti javljaju se poslovna nesposobnost strana. neodređenost odnosno neodredivost činidbe. Same strane ne mogu svojom nagodbom otkloniti ništetnost ugovora koji su sklopile. nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje. tj. a sud na nju pazi po službenoj dužnosti (ex offo) Budući da ništetnost nastaje na osnovi zakona. a) poslovna nesposobnost – od fizičkih osoba poslovno su nesposobne maloljetne osobe (osim onih koji sklope brak uz dopuštenje suda sa navršenih 16 godina ili ako postanu roditelji sa navršenih 16 godina) i punoljetne osobe koje su lišene poslovne sposobnosti. ona koja nije znala niti je morala znati da je ugovor sklopljen izvan granica pravne sposobnosti 99 . sud može svojom odlukom samo proglasiti posao ništetnim. 2. Razlozi ništetnosti Razlozi ili uzroci ništetnosti pravnog posla svode se uglavnom na one iste činjenice koje su predviđene kao pretpostavke valjanosti. i sadašnjem ZOO. dakle ništetni. Ništetnost nastupa ex lege. Savjesna ugovorna strana.moralnim normama društva. nedopuštenost pobuda za sklapanje pravnog posla te ponekad nedostatak potrebnog oblika. Oni mogu sklapati valjane pravne poslove u okviru raspolaganja svojom zaradom odnosno imovinom. o čemu ovisi pravna sigurnost u prometu. To nesporno načelno stajalište prihvaćeno je i u ZOO iz 1978. ništetnost nastaje ex tunc. Pravna osoba može sklapati pravne poslove u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti. takav posao ne bi postao pravno valjan. tako i interesi strana u pravnom poslu. Pravni poslovi koje bi sklopile te osobe bi bili ništetni. Iako se ništetnošću štite kako javni. od samog trenutka sklapanja pravnog posla. no odmah se javlja pitanje o valjanosti onih pravnih poslova koje sklopi pravna osoba izvan okvira svoje pravne sposobnosti. Zbog toga preciznost razgraničenja između valjanih i nevaljanih pravnih poslova u prvom redu ovisi o točnosti i potpunosti pozitivnog određenja pretpostavaka valjanosti. pravni poslovi koje bi sklopile pravne osobe izvan okvira njihove pravne sposobnosti bili su bez pravnog učinka. ako se za to steknu zakonom predviđeni razlozi ništetnosti. Ovdje ne spadaju slučajevi gdje je za valjanost pravnih poslova dovoljna ograničena poslovna sposobnost koju imaju maloljetnici s navršenih 15 godina ako su stupili u radni odnos. Ako bi naknadno otpao uzrok ništetnosti. Pravo upravljanja imovinom stečenom vlastitim radom koje uključuje i pravo raspolaganja priznato je maloljetniku OBZ-om. Takva odluka ima značenje utvrđenja (konstatacije) već nastale ništetnosti ili deklaratorno značenje. nemogućnost. ali ostvarene u njihovom negativnom značenju. tj. osim u nekim iznimnim zakonom predviđenim slučajevima. Prema tome. nedopuštenost. Prema ZOO iz 1978. težište je ovdje ipak na zaštiti javnih interesa.

godine se priklonio tom drugom gledištu. pravni poslovi koje pravna osoba sklopi izvan predmeta poslovanja utvrđenog u njezinim aktima. Razlika se očituje u tome jer ZOO iz 1978. Time je predmet poslovanja određivao pravnu sposobnost pravne osobe. Istim zakonom se navodi i da su pravni poslovi koje trgovačko društvo sklopi s trećim osobama izvan djelatnosti upisane u sudski registar pravno valjani. Prema tom Zakonu. ali ugovori sklopljeni u prekoračenju okvira registrirane djelatnosti su bili pravno valjani. valjani. pravni poslovi sklopljeni izvan registrirane djelatnosti su bili ništetni. poduzeće je moglo sklopiti ugovore i obaviti druge poslove prometa robe i usluga samo u okviru djelatnosti za koje je upisano u sudski registar. Tako trgovačko društvo može obavljati samo one djelatnosti koje su upisane u trgovački registar. a ZOO o poslovima sklopljenim izvan djelatnosti koji čine predmet poslovanja pravne osobe i sada se postavlja pitanje je li se podudaraju granice pravne sposobnosti pravne osobe s predmetom njezina poslovanja. ZOO naprotiv određuje da su pravni poslovi koje sklopi pravna osoba s trećima izvan djelatnosti koje čini njezin predmet poslovanja. Identično uređenje ove materije je preuzeto i u današnji Zakon o trgovačkim društvima. Bivši Zakon o poduzećima iz 1988. ako se one obavljaju u manjem opsegu ili se uobičajeno obavljaju uz upisanu djelatnost. Ili svode li se granice pravne sposobnosti pravne osobe na djelatnosti koji čine njezin predmet poslovanja? U vrijeme važenja Zakona o udruženom radu 1976. ali se odgovara novčanom kaznom za prekršaj. Prema toj doktrini koja je razvijena u engleskom pravu u 19. godine bilo je sporno podudaraju li se granice pravne sposobnosti s registriranom djelatnošću organizacija udruženog rada. Oni koji su smatrali da se podudaraju. odnosno da su granice pravne sposobnosti šire od predmeta poslovanja.njezina suugovaratelja. No trgovačko društvo može obavljati i djelatnosti koje služe obavljanju tih registriranih djelatnosti. mogla je zahtijevati naknadu štete što ju je pretrpjela sklapanjem takvog ugovora. Zastupalo se i gledište da se djelatnost ne može uzeti kao granica pravne sposobnosti te da ne bi trebalo dirati u valjanost pravnih poslova sklopljenih izvan registrirane djelatnosti. Zbog toga se može zaključiti da u našem pravu ne postoji sadržajna podudarnost pravne sposobnosti pravne osobe i njezina predmeta poslovanja. Sankcija za prekoračenje okvira djelatnosti nije nevaljanost sklopljenog ugovora. ništetni su. stoljeću. U literaturi se navodi da je prihvaćanjem ovih odredaba u Zakonu o trgovačkim društvima i ZOO naše pravo odbacilo doktrinu ultra vires. govori o pravnim poslovima sklopljenim izvan okvira pravne sposobnosti pravne osobe. Ostaje upitno što osim djelatnosti koje čine predmet poslovanja ulazi u sadržaj pravne sposobnosti pravne 100 . nego odgovornost poduzeća za privredni prijestup koja se sastojala u plaćanju novčane kazne. Zaključno se navodi da u našem pravu ni pravna ni poslovna sposobnost društva nisu ograničene njegovim predmetom poslovanja.

Odgovor je pozitivan i pravni posao je nastao i izaziva svoje pravne učinke jer se na mentalnu rezervaciju odnosi pravilo „tko zna ili mora znati posljedice svog očitovanja. ako je potreba za takvom suglasnošću predviđena statutom. Prema odredbama ZOO ugovor. U vezi s pravnim poslovima pravne osobe. Za trgovačka društva. Ugovorna strana ima pravo pozvati pravnu osobu da se njezino ovlašteno tijelo u primjerenom roku izjasni daje li suglasnost. Nesvjesni nesklad postoji u onim slučajevima kad osoba nesvjesno očituje ono što uistinu ne želi. šala. Svjesni nesklad između volje i očitovanja postoji u onim slučajevima kad osoba namjerno očituje nešto što uistinu neće. nesporazum i prijevara. a neke pobojnost. Svi ovi oblici su obuhvaćeni širim pojmom koji se nazivaju mane volje. Mane volje kod kojih se radi o svjesnom neskladu između volje i očitovanja su školski primjer. Sve mane volje. prijetnja i mentalna rezervacija. Mentalna rezervacija je svjestan nesklad između volje i očitovanja kad jedna strana prigodom sklapanja pravnog posla svjesno očituje kao svoju volju nešto što ona uistinu neće. Stoga se postavlja pitanje da li ovdje nastaje pravni posao i može li on proizvesti redovite pravne učinke. zatim ako postoje drugi oblici nesuglasnosti između volje i očitovanja te ako očitovanja ugovornih strana nisu međusobno suglasna. U slučaju ništetnosti zbog izostanka suglasnosti savjesna ugovorna strana ima pravo na naknadu time pretrpljene štete. suglasnost se može dati prethodno. ne može htjeti očitovanje 101 . Povreda odredbe da pravna osoba može sklapati pravne poslove u okviru svoje pravne sposobnosti ne može za posljedicu imati nevaljanost pravnog posla već jedino prekršajnu odgovornost. Zakon dodaje registriranom predmetu poslovanja djelatnosti koje služe djelatnostima upisanim u sudski registar. potrebno je razmotriti i pitanje njihove valjanosti u slučaju da su sklopljeni bez suglasnosti tijela pravne osobe. predmnijeva se da suglasnost nije dana. Osoba je potpuno svjesna da njezina volja nije u skladu s danim očitovanjem. društvenim ugovorom ili pravilima pravne osobe i upisana u sudski registar. simulacija. neznanje. istodobno i naknadno. odnosno pravni posao koji sklopi zastupnik pravne osobe bez suglasnosti određenog tijela u pravnoj osobi. osim mentalne rezervacije. Ovdje spada zabluda. izazivaju nevaljanost pravnih poslova. bit će ništetan) Ako što drugo nije upisano u sudski registar. smatrat će se da nije sklopljen (tj. je o tome imao zasebnu odredbu kojom je bilo zajamčeno pravo na pravičnu naknadu. a druga strana za to ne zna. Pod manama volje stoga razumijemo slučajeve nesklada između volje i očitovanja koji se mogu podijeliti u dvije skupine – svjesni i nesvjesni. Ako to ne učini. b) nevaljanost i nesuglasnost očitovanja volje – nevaljano je svako očitovanje volje koje nije učinjeno slobodno i ozbiljno. Neke od njih izazivaju ništetnost. Naknadna suglasnost djeluje retroaktivno ako nije drugačije ugovoreno. ZOO iz 1978.osobe.

strane prividno sklope kupoprodajni ugovor samo da bi prikrile stvarno sklopljeni ugovor o darovanju i tako izbjegle npr. a prikriveni disimuliranim poslom. Prema trećim osobama takav ništetni pravni posao ipak proizvodi pravne učinke pod uvjetom da je treća osoba bila savjesna. A je na kraju prema propisima o mandatu morao B-u nadoknaditi trošak. Relativna simulacija jest sklapanje prividnog pravnog posla da bi se njime prikrio neki drugi posao. Ukoliko jedan od takvih kupaca postane dostalac. posao sklopljen u šali može biti valjan ako jedna od ugovornih strana opravdano shvati posao ozbiljnim. Npr. Kod relativne simulacije radi se o dva ugovora (jedan prividno sklopljen prema vani kojeg strane ne žele i drugi prikriveni koji odgovara pravoj volji strana) Prividni posao se naziva simuliranim. Ipak. Takve osobe se prema vani pokazuju kao ozbiljni kupci. b) simulacija – razumije se prividno sklapanje ugovora odnosno općenito pravnih poslova. Primjer iz sudske prakse je sljedeći: A je da umiri svoje bolesno dijete. veću poreznu obvezu i sl. prividna prodaja stvari prijatelju ili bliskom srodniku radi prikrate vjerovnika i sl. a disimulirani. u šali dao nalog prijatelju B da za dijete kupi neku skupu igračku. Prema ZOO prividni posao nema učinka među ugovornim stranama. međutim B je nalog shvatio ozbiljno i kupio igračku. a ovdje spadaju i očitovanja dana u kazališnoj predstavi. prijevare trećih osoba ili u kakvu drugu svrhu. Simulacija se može javiti kao apsolutna i relativna. Svrha takve odredbe jest da se zaštiti povjerenje u promet. Simulirani posao je ništetan. ne mogu pozivati na prividnost posla. valjan pod uvjetom da su za to ispunjene sve potrebne pretpostavke.bez posljedica“ Kao primjer mentalne rezervacije može poslužiti dražba. Npr. O 102 . što znači da nije znala niti morala znati za fiktivnost posla. Strane se u tom slučaju ako bi treća osoba stekla neko pravo iz takvog posla. Apsolutna simulacija se sastoji u sklapanju prividnog ili fiktivnog pravnog posla radi zaobilaženja propisa. Simulacija je također oblik svjesnog nesklada između volje i očitovanja jer strane ne žele pravni posao koji sklapaju. Riječe je o oblicima svjesnog nesklada između volje i očitovanja – kad netko svjesno očituje ono što ne želi. A je bio uvjeren da je njegov prijatelj to shvatio kao šalu. c) nesporazum (dissensus) – za nastanak pravnog posla potrebno je i suglasno očitovanje volje ugovornih strana. on će morati platiti na dražbi postignutu cijenu i ne može se opravdati time da stvarno nije htio kupiti stvar koja se na dražbi nudila. ali sudjeluju da bi stalnim nadmetanjem povisili cijenu stvari. I ovdje se štite treće savjesne osobe koje bi stekle neko pravo iz simuliranog pravnog posla. Ništetnost pravnih poslova uzrokuju sljedeće mane volje: a) školski primjeri šala – očitovanja volje u ovu svrhu predstavljaju odstupanje od zahtjeva ozbiljnosti očitovanja izraženog u ZOO. s obzirom da ga strane doista žele. Često se na dražbi pojave kupci koji stvarno ne žele kupiti stvar. a pravni poslovi sklopljeni u takvim situacijama se smatraju ništetnim. Mentalna rezervacija (očitovanje volje s tajnim pridržajem) se ne uvažava.

ili kod kupoprodaje npr. a najmoprimac da je ugovorio mjesečnu najamninu. posao bi bio ništetan. nije imao izravnih odredaba o fizičkoj prisili kao obliku mane volje. nedopuštenost. Prema ZOO smatra se da u tom slučaju ugovor nije ni nastao. Ako se ipak netko obvezao na takvu radnju. nasilno vođenje ruke pri potpisu ugovora. a oni koji su se opredjelili za ništetnost obrazlagali su da osoba koja je prisiljena na očitovanje nema svoju samostalnu volju odnosno da se radi o potpunom nedostatku volje. ali se praksa pozivala na odredbu prema kojoj je izjava volje morala biti učinjena slobodno.nesporazumu se radi kad ugovorne strane vjeruju da su suglasne. ništetan je. Pod objektivnom nemogućnošću činidbe misli se na radnju koju nitko ne može izvršiti. pri sklapanju ugovora o najmu stana. u eurima. Oni koji su smatrali da se tu radi o pobojnosti polazili su od toga da je očitovanje volje pod fizičkom prisilom nevaljano. a u stvari među njima postoji nesuglasnost o pravnoj naravi ugovora koji sklapaju ili o kojem bitnom sastojku ugovora. prodavatelj drži da je cijenu ugovorio npr. ako je činidba bila objektivno nemoguća u vrijeme sklapanja pravnog posla. nego samo odgovornost dužnika za neispunjenje preuzete obveze. drži da je ugovorio tjednu. a prema ZOO ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani. neodređenost ili neodredivost činidbe – ZOO kaže da kad je činidba nemoguća. a uvjet se smatra nepostojećim (pro non scripto) Subjektivna nemogućnost činidbe u vrijeme sklapanja pravnog posla. a kupac u kunama. Nemoguć raskidni uvjet ne utječen na valjanost posla. bilo je sporno je li se u slučaju fizičke prisile radilo o ništetnost ili pobojnosti pravnog posla. Nesporazum o činidbi obveze postojat će npr. ugovor je ništetan. kad najmodavac. aa) nemogućnost činidbe razlog je nevaljanosti pravnog posla. stoga ugovor uopće ne nastaje. 103 . neodređena ili neodrediva. Ipak. ne proizvodi pravne učinke pa u tome nema razlike u odnosu na ništetne ugovore. Pravni posao sklopljen pod odgodnim uvjetom ili rokom neće biti ništetan zbog prvobitne (početne) nemogućnosti činidbe. ZOO ne ostavlja nikakve dvojbe i kaže da je ugovor sklopljen uporabom sile ništetan. Ovdje je riječ o grubom načinu izazivanja nesklapa između prave. jer je još i prema rimskom pravu ništetna obveza na nemoguće (impossibilium nulla obligatio est) Ništetan će biti i posao sklopljen pod nemogućim odgodnim uvjetom. ne izaziva njegovu ništetnost. c) Nemogućnost. nedopuštena. ZOO iz 1978. ako ona postane mogućom prije ispunjenja uvjeta ili isteka roka. Ipak. Npr. Nesporazum o pravnoj naravi ugovora postoji kad na primjer A izjavi da posuđuje svoju knjigu B-u. d) sila (vis absoluta) – fizička sila podrazumijeva izvršavanje akata nasilja nad nekom osobom u trenutku očitovanja i radi iznuđivanja očitovanja volje. a takav ugovor se naziva i nepostojećim. unutarnje volje subjekta i njezina očitovanja kao vanjske manifestacije. a B primi to očitovanje kao darovanje.

322 ZOO prema kojoj je posao protivan Ustavu. Osim objektivne poznata je i pravna nemogućnost činidbe. npr. Ako činidba koja je u vrijeme sklapanja pravnog posla bila moguća kasnije postane nemogućom (tzv. ako se zidar obveže izgraditi kuću s lukovima od klesanog kamena pa mu to ne uspije zbog nedovoljnog iskustva u zidanju kamenom. bilo odgodnog ili raskidnog. a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice. ugovori o produljenju ili skraćivanju roka zastare i sl. No. aaa) zabranjeni pravni poslovi – to su pravni poslovi protivni prisilnim propisima pravnog poretka. Ako su objektom činidbe bile generičke stvari. U svim slučajevima kad je dužnik oslobođen obveze zbog nemogućnosti ispunjenja. Ako nije (npr. no smatra se da je pravna nemogućnost u biti obuhvaćena pojmom nedopuštenosti činidbe. Uvjet je također nedopušten u slučaju protivnosti Ustavu. prisilnim propisima ili moralu društva. Postoje različiti propisi koji sadrže zabrane sklapanja pravnih poslova i gotovo ih je nemoguće nabrojiti u potpunost. kao što je odgovornost za prekršaj. dužan je vjerovniku ustupiti pravo koje ima prema trećoj osobi koja je odgovorna za nastalu nemogućnost ispunjenja. bb) nedopuštenost činidbe postoji ako je protivna Ustavu. Npr. ne samo onima sadržanim u građanskom pravu. ugovori o nasljedstvu. prisilnim propisima ili moraju društva ništetan. obveza ne prestaje čak i kad sve takve stvari što ih dužnik ima propadnu zbog okolnosti za koje on ne odgovara. Kao što je istaknuto. kaznenog i eventualno propisima drugih pravnih područja. slučajem) obveza prestaje. naknadna nemogućnost činidbe) to samo po sebi ne izaziva ništetnost pravnog posla. Dužnik će tada odgovarati za štetu. Dakle. U slučaju propasti generičkih stvari obveza prestaje samo ako su te stvari trebale biti uzete iz određene mase tih stvari pa cijela ta masa propadne bez krivnje dužnika. ugovori koji se odnose na stvari izvan prometa. osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. prodaja robe nakon isteka radnog vremena ili praznikom) ugovor u pravilu ostaje na snazi. Npr. Potrebno je upozoriti na opću odredbu o ništetnosti iz čl. a pravni posao takvog sadržaja je ništetan. 104 . ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani (npr. kupoprodaja stvari izvan prometa. ali je ne može izvršiti osoba koja se na to obvezala. U okviru šireg pojma nedopuštenosti razlikuju se zabranjeni. zabranjeni pravni poslovi su ništetni osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. ugovori kojima se zlorabi monopolski položaj na tržištu. prisilnim propisima ili moralu društva.Subjektivno nemoguća je činidba koja se može izvršiti. nemoralni i zelenaški pravni poslovi. a na dužniku je teret dokaza o okolnostima koje isključuju njegovu odgovornost. Ništetnost pravnog posla nastupit će i zbog nedopuštenosti uvjeta. ako je do nemogućnosti činidbe došlo njegovom krivnjom. nego i propisima upravnog.

Pod razumnom cijenom smatra se tekuća cijena u vrijeme sklapanja ugovora. a ako se ona ne može utvrditi. ugovori za sebe ili nekoga trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio. onda cijena koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja. ugovor s odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi. U biti zelenaški ugovor je vrsta nemoralnog ugovora. koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog. Međutim. mnogi će nemoralni ugovori istodobno biti i zabranjeni. U tom slučaju. Za fizičke osobe koje sklope zelenaški ugovor predviđena je i kaznena odgovornost. S obzirom da je dio moralnih normi sadržan u pravnim normama. kad trgovačkim ugovorom o kupoprodaji cijena nije određena niti u njemu ima dovoljno podataka s pomoću kojih bi se ona mogla odrediti. a ugovor u cijelosti ispunjen. posao je ništetan. 105 . To su slučajevi kad ZOO izravno propisuje način određivanja činidbe ili pak prepušta sudu da je odredi. odnosno ne može odrediti činidbu.Važno je istaknuti i odredbu ZOO koja kaže da se ništetnost ne može isticati ako je zabrana bila manjeg značenja. Zelenaški ugovor je jednako kao i zabranjeni i nemoralni. lakomislenošću ili zavisnošću. ccc) zelenaški pravni poslovi – zelenaškim ugovorom se smatra onaj ugovor kojim netko. ništetan. ništetan je i protivan moralu ugovor o zajmu koji je dan radi hazardiranja pa je suglasno tome odbijen zahtjev za povrat zajma. Ipak postoji nekoliko slučajeva u ZOO kad ugovor ostaje na snazi usprkos tome što činidba nije ugovorom određena ili odrediva. njegovim nedovoljnim iskustvom. da bi se iskorištavanjem tuđe nevolje postigla nerazmjerna imovinska korist. a sud tome ako je to moguće i udovolji. a to se pretežno odnosi na novčane činidbe. cc) neodređenost ili neodredivost činidbe – neodređena je ona činidba ako poslom nije predviđeno dovoljno pojedinosti za njezinu individualizaciju pa dužnik ne zna pouzdano što treba ispuniti vjerovniku. Ako takvih podataka nema u poslu ili treća osoba neće. kupac je dužan platiti cijenu koju je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora. ako bi posao sadržavao podatke s pomoću kojih bi se mogla odrediti ili ako su strane ostavile trećoj osobi da je odredi. Npr. zelenaški ugovor je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen u uvjetima kada je bilo izvjesno da predstoji smrt primatelja uzdržavanja. a kad ove nema razumnu cijenu. Npr. Tada bi posao ipak mogao biti valjan ako bi činidba bila odrediva. ZOO predviđa da takav ugovor ostane na snazi ako oštećenik u roku od 5 godina od njegova sklapanja podnese sudu zahtjev za smanjenje obveze na pravičan iznos. tj. Npr. bbb) nemoralni pravni poslovi – to su pravni poslovi koji se protive moralnim normama određene društvene zajednice. ili se obvezao dati ili učiniti. Slične su odredbe za utvrđivanje naknade kod ugovora o otpremanju (špediciji) i prijevozu odnosno provizije kod ugovora o posredovanju.

a nedopuštena je u istim slučajevima kad je nedopuštena i činidba. nesumnjivo poslužile kao matrica za odredbe o osnovi. morat će nedvojbeno zahvatiti čitav kompleks okolnosti u kojima je ugovor sklopljen. Osnova je nedopuštena ako je protivna Ustavu. u ovom slučaju je pomalo javna tajna da se kupac bavi poslovima droge. To su: da je pobuda nedopuštena. ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja da sklopi ugovor. ako pobuda može zbog svoje kvalifikacije nedopustivosti izazvati ništetnost ugovora. nije dao definiciju osnove. U francuskoj pravnoj 106 . godine koje su sadržajno identične relevantnim odredbama današnjeg ZOO. Npr. bez utjecaja na valjanost posla. prisilnim propisima ili moralu društva. ZOO iz 1978.d) nedopuštenost pobude – u načelu pobude iz kojih osobe sklapaju ugovore i druge pravne poslove ne utječu na njihovu pravnu valjanost. kupac kupuje podrumske prostorije zato što su pogodne za narkomanske seanse. Pobuda mora ući u sadržaj ugovora i mora postojati bar u pozadini očitovanja volje jer samo obuhvaćena ugovornim sadržajem podvrgnuta je sudskoj kontroli. njegovu ništetnost. da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor. ugovor je ništav. Iznimno se ova pretpostavka ne zahtijeva kod sklapanja besplatnog ugovora pa će besplatni ugovor biti ništetan i kad drugi ugovaratelj nije znao. da je drugi ugovaratelj znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na njegova suugovaratelja da sklopi ugovor. osnovna pobuda bi ostala samo na rangu motiva. Razlozi zbog kojih ZOO nije preuzeo odredbe o osnovi su: ZOO iz 1978. no pobude ponekad mogu biti i nedopuštene. nemoralne. tj. Jer. Uz određene pretpostavke takve pobude mogu imati za posljedicu nevaljanost pravnog posla. tj. Pretpostavke pod kojima će zbog pobude ugovor biti ništetan. Definicija nije bila ni u odredbama Code civila o kauzi koje su redaktorima ZOO iz 1978. imao je u istom sklopu odredaba pod naslovom OSNOVA još i odredbe koje ZOO nije preuzeo. A da bi sud mogao utvrditi nedopuštenu pobudu. Ako osnova ne postoji ili je nedopuštena. Prodavatelju bi se moglo u tom slučaju dokazivati da je morao znati za bitnu pobudu kupca da sklopi ugovor o kupoprodaji podrumskih prostorija. tj. Odredbe o pobudama za sklapanje ugovora imao je i ZOO iz 1978. Pozivanje na nedopušteno pobudu kao razlog ništetnosti ugovora biti će u praksi skopčano s teškoćama u njezinu dokazivanju. Bitna pobuda postala bi dio ugovornog sadržaja samo ako bi suugovaratelj znao ili morao znati za pobudu. takva okolnost mora biti dokazana. a glasile su: svaka ugovorna obveza mora imati dopuštenu osnovu. odnosno bez pravnog učinka propisane su ZOO i kumulativno se moraju ispuniti. Pretpostavlja se da obveza ima osnovu iako nije izražena. ako je protivna Ustavu. Osim odredaba o pobudama za sklapanje ugovora. prisilnim propisima i moralu društva. Ako prodavatelj ništa ne zna o osnovnoj pobudi kupca. Ta subjektivna svrha ne mora biti naznačena izrijekom (expressis verbis) Npr.

Na jednoj strani su tzv. Kod sinalagmatičnih ugovora. Objektivnoj koncepciji osnove bilo je svojstveno poistovjećivanje osnove s kauzom. Osnova se definirala kao pravni cilj kojem strane teže i koji je isti kod iste vrste ugovora odnosno kao glavni cilj ili svrha obveznog ugovora (causa finalis) U konkretizaciji tog gledišta navodilo se da je kod dvostranoobveznih ugovora osnova obveze jedne ugovorne strane upravo protuobveza druge strane. Antikauzalisti odgovaraju da je kod sinalagmatičnih ugovora pojmovno i logički nemoguće da obveza jedne strane služi kao kauza drugoj jer kod takvih dvostranoobveznih ugovora obje obveze nastaju istodobno. Kauza je u tom svom 107 . Razlika je vidljiva na sljedećim primjerima. a kauza ili pravno oblikovana ta ista svrha – stjecanje prava vlasništva. Zajmoprimac se obvezuje zato što je od zajmodavca primio svotu novca na zajam.doktrini o tome su zastupana dijametralno suprotna gledišta. antikauzalisti koji prihvaćaju i razrađuju stavove Planiola usmjerene na negaciju kauze. Kod jednostranoobveznih ugovora (pogotovo kod realnih ugovora) kauzalisti smatraju da je kauza predaja stvari. tvrde kauzalisti. kauzalisti naprotiv ne mogu juridički zamisliti rješenje nuliteta bez kauze. ali samo kad su protupravni ili nemoralni. Dok antikauzalisti tvrde da je da kauza nepotrebna jer se na njezinoj osnovi ne rješava problem ništetnosti niti sinalagmatičnih. a niti besplatnih ugovora. pošli su od tvrdnje da je kauza pravno izražena gospodarska svrha koja se objektivno ostvaruje ispunjenjem ugovornih obveza. a kod besplatnih ugovora osnova je namjera da se drugome učini kakva usluga ili korist (intentio liberalis. niti jednostranoobveznih. Kupac zato plaća cijenu što će mu prodavatelj predati stvar. kod realnih ugovora osnova je predaja stvari. a poznati ili bi morali biti poznati objema stranama. jer ugovor nije ni nastao prije nego uslijed predaja stvari. U domaćoj pravnoj teoriji zastupana su dvojaka gledišta o osnovi – objektivna i subjektivna. animus donandi) Neki su od autora iz te grupe dopuštali da i motivi. ostvarivanjem subjektivnih obveznih prava. a svoje stavove uglavnom grade na stavovima Capitanta. Oni koji su zastupali subjektivno shvaćanje osnove. Pandektnim rječnikom. Vrlo je teško naći rješenje koje bi pomirilo ove dvije struje jer je jaz predubok. Kod kupoprodaje gospodarska svrha je stjecanje stvari. Na to antikauzalisti primjećuju da predaja stvari ne može biti kauza jer je predaja stvari bitan element nastanka samog odnosa kod realnih ugovora. Prodavateljeva obveza da preda stvar odnosno da prenese vlasništvo na kupca istodobno je kauza kupčeve obveze da plati kupovnu cijenu. Na suprotnoj stranicu su tzv. Kod besplatnih pravnih poslova kauzalisti traže kauzu u namjeri darovanja. kauzalisti koji su u prvom redu ostali vjerni tekstu Code civila. bila bi to zaista causa finalis. kauza obveze jedne ugovorne strane je obveza druge ugovorne strane. ulaze u osnovu. na što antikauzalisti odgovaraju da je upravo to bitni sadržaj volje. Besmisleno je po njima reći da ugovor nema kauzu ako nije došlo do predaje stvari.

uglavnom tipizirani pojam kauze. a ta odredba nije bila ni uvjet 108 . Ta mogućnost je dana samo ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. određeni cilj.. Ako se pravni posao promatra u kompleksu postojećih odnosa. e) nedostatak potrebnog oblika – ZOO usvaja u pogledu oblika ugovora načelo neformalnosti. a ponekad i suprotnih interesa. Kauza mora postojati u svakom ugovoru. ZOO predviđa i mogućnost konvalidacije ugovora koji nije sklopljen u obliku koji se zahtijeva za njegovu valjanost. obveze koje iz njega nastaju. može se zaključiti da je i sam pravni posao samo sredstvo kojim se postiže određena svrha. a da mu kazuja nije stjecanje prava vlasništva). imovinske svrhe (cause finalis) nadovezuje se po ZOO iz 1978. Zakonodavac je ispravno postupio ne preuzevši u ZOO odredbe o osnovi iz ZOO iz 1978. odnosno što je preuzeo samo odredbe o pobudama za sklapanje ugovora jer se upravo odredbama o nedopuštenim pobudama ostvaruje cilj koji je bio namijenjen institutu osnove. objektivizirana svrha (causa) jer kauza ne može ne postojati i ne može biti nedopuštena (ne može se sklopiti ugovor o kupoprodaji. Na objektivni. ali se dopušta da se ponekad ne naznačuje izrijekom (apstraktni pravni poslovi) Međutim. Određena je strogim propisom (ius strictum) što isključuje mogućnost da strane na tome što izmijene. kao pravno izraženog gospodarskog cilja. 3. uvijek jednaka za određeni ugovor. Osnova nije prema subjektivnoj koncepciji. odnosno određeni oblik samo se iznimno zahtijeva kao pretpostavka valjanosti (ako je to propisom predviđeno i ako su se ugovorne strane sporazumjele da posebni oblik bude uvjet valjanosti njihova ugovora) U ta dva slučaja nedostatak oblika uzrokuje ništetnost ugovora. jedan isključivo subjektivni element – dopuštena osnova. ta pravno uobličena gospodarska svrha povezana je s pravnim poslom kao pravnim odnosom u obliku kauze kao njegovim postcedensom. što znači da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku. u spletu postojećih raznovrsnih. najneposrednija pobuda koja usmjerava ugovaratelja ne samo da sklopi ugovor nego i da preuzme obvezu. Djelomična ništetnost Pravni posao može biti i djelomično ništetan. u cijelosti ili u pretežitom dijelu. Upravo taj cilj. nego ona najjača.objektivnom vidu tipizirana. kauza se ne može presumirati. Prema ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora prema pravilu utile per inutile non vitiatur (korisno se štetnim ne kvari) To vrijedi samo kad ugovor može opstati bez te ništetne odredbe. Prema ZOO ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se pravovaljanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile.

npr. jer obveze uopće nema. 109 . Dužnost naknade štete ne postoji ako se dokaže da je strana koja trpi štetu zbog ništetnosti pravnog posla znala ili prema okolnostima morala znati za uzroke ništetnosti. odnosno ako se radi o jednostranoobveznom ugovoru. Naravno. Postoji odgovornost za naknadu štete koju je savjesna strana pretrpjela poduzimajući različite radnje u uvjerenju da je ugovor valjan (tzv. No. ZOO određuje da će ugovor ostati na snazi i u onom slučaju kad je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora ako je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Osnovna dužnost ugovornih strana koju ima nameće ZOO u slučaju ništetnosti ugovora jest povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum) i to tako da svaka o njih ima vratiti drugoj sve što je primila na osnovi takvog ugovora. nego i za nevaljane pravne poslove (nenamjeravani pravni učinci) Pravne učinke koje zakon nadovezuje na nevaljane pravne poslove nazivaju se pravne posljedice nevaljanosti. Odgovornost za štetu pada na onu stranu koja je kriva za sklapanje ništetnog pravnog posla. imaju pravo odbiti ispunjenje njime preuzetih obveza. izvršen je kakav rad ili usluga. Druga pravna posljedica ništetnosti je odgovornost za štetu zbog sklapanja ništetnog pravnog posla. ali takva konstatacija vrijedi samo ako je riječ o učincima koje bi pravni posao proizveo da je bio valjan (namjeravani pravni učinci) Objektivno građansko pravo nadovezuje određene učinke ne samo za valjane.ugovora. a još nisu počele s njegovim ispunjavanjem. Pravne posljedice ništetnih pravnih poslova sastoje se u pravima. Npr. Štoviše. ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. ako su strane sklopile ništetan ugovor. Posljedice ništetnosti Obično se kaže da ništetan pravni posao ne proizvodi nikakve pravne učinke. to su: obveza restitucije i odgovornost za štetu. 4. iako je takva odredba bila glavna pobuda ugovora. ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. negativni pogodbeni interes) Ovdje se zahtjev za naknadu štete ne temlji na povredi ugovorne obveze. dužnostima i odgovornosti strana koje su ga sklopile te ovlaštenjima suda u vezi s ostvarivanjem tih prava i dužnosti. Ako povrat nije moguć jer je npr. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određuje da su ništetne odredbe da će zalog prijeći u vjerovnikovo vlasništvo ako dug ne bi bio plaćen u određeno vrijeme. dužnik nije dužan ispuniti preuzetu obvezu. predana stvar potrošena. Posve konkretno. ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ovdje se radi o čistom građanskom deliktu. često banke sklapaju ugovore o zajmu upravo zato da bi kao založni vjerovnik postala vlasnikom založene stvari.

i sud pazi po službenoj dužnosti na ništetnost. Sud ne pazi na pobojnost po službenoj dužnosti. odnosno prebivalište. Naime. a obvezno pravo posebno. ZOO određuje da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.a naknada je limitirana granicom koristi koju bi strana imala od ugovora da je valjan (tzv. moderno građansko pravo općenito. i treće osobe. Izraz poništiti ZOO upotrebljava u značenju koje ima klasični termin pobijati. Pojam i karakteristike pobojnih pravnih poslova Pobojni (relativno ništetni) pravni poslovi proizvode pravne učinke kao i valjani. oni postaju valjani. iz propisima predviđenih razloga i u predviđenom roku poništiti. 5. Ako pobojan ugovor bude poništen. ako je ugovor bio ništetan zbog toga što je po svojem sadržaju ili cilju bio protivan Ustavu i prisilnim propisima. konvalidiraju. ni ugovorna kazna nije kazna. Do poništenja takvi se poslovi po svojim učincima ne razlikuju od valjanih. stoga osim ugovornih strana. tj. Štoviše. Jedna se sastojala u tome što je sud mogao odbiti u cjelini ili djelomično zahtjev nesavjesne strane za vraćanjem onoga što je drugoj strani dala. Kao što nije ograničen krug osoba koje se mogu pozivati na ništetnost. tj. tako ni vrijeme u isticanja nije ograničeno. nego samo 110 . Svaka zainteresirana strana se može pozivati na ništetnost. posljedice poništenja nastupaju od dana njegova sklapanja (ex tunc) kao i kod ništetnih pravnih poslova. u oduzimanju svega onoga što je primila na osnovi zabranjenog pravnog posla. takvoj odredbi nema mjesta u obveznom pravu. a ako protekne rok za njihovo poništenje. a sankcionirane su ništetnošću pravnog posla. Druga moguća posljedica ništetnosti bila je u oduzimanju predmeta činidbe u korist općine na čijem je teritoriju nesavjesna strana imala sjedište. ali se mogu. pozitivni pogodbeni interes) ZOO iz 1978. No. nego ugovorom unaprijed određen iznos naknade štete. više ne poznaje kazne. Odredbama o ovlaštenicima i roku za isticanje ništetnosti povećava se djelotvornost zaštite onih društvenih vrijednosti koje su izražene u načelima i odredbama pravnog poretka i morala. je pak sadržavao još dvije posljedice ništetnosti. B Pobojnost 1. od kojih ponajprije državni odvjetnik. Tko i u kojem roku može isticati ništetnost Odredbama ZOO nije ograničen krug osoba koje se mogu pozivati na ništetnost. Isto tako.

osoba ograničene poslovne sposobnost može sklapati sve pravne poslove. Pravo na raskid ugovora ima i u slučaju da je znao da njegov suugovaratelj nije potpuno poslovno sposoban. ZOO predviđa i odgovornost za štetu nastalu poništajem ugovora ako ograničeno poslovno sposobna osoba lukavstvom uvjeri svoga suugovaratelja da je poslovno sposobna. pravo na raskid ugovora se gasi. pravo raskinuti ugovor pod uvjetom da nije znao da ta osoba nije imala punu poslovnu sposobnost. kad postane poslovno sposobna. nego se mora podignuti tužba na pobijanje. Štoviše. kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to odredbama ZOO ili posebnih propisa određeno. Prema ZOO ne postoji mogućnost da osoba s ograničenom poslovnom sposobnošću. a) ograničena poslovna sposobnost – javlja se kao razlog pobojnosti samo u slučaju kad ograničeno poslovno sposobna osoba sklopi pravni posao bez zahtijevanog odobrenja svojeg zakonskog zastupnika. ako zakonski zastupnik odobri ugovor prije isteka tog roka. u slučaju da s njim sklopi ugovor koji nije odobrio njezin zakonski zastupnik. Pravo na raskid ugovora vezano je rokom od 30 dana od saznanja za poslovnu nesposobnost odnosno za odsutnost odobrenja zakonskog zastupnika. a ne općih društvenih interesa kao kod ništetnih pravnih poslova. može pobijati ugovor koji je sklopila bez odobrenja 111 . sila i nesporazum) izazivaju ništetnost ugovora. osim onih koji su odlukom suda izrijekom zabranjeni. Iako bi ovakva formulacija mogla upućivati na zaključak da mane volje izazivaju pobojnost pravnog posla. 2. tzv. suugovaratelju osobe s ograničenom poslovnom sposobnošću dano je i pravo da u slučaju sklapanja ugovora bez odobrenja zakonskog zastupnika. Razlozi pobojnosti Ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna. querella nullitatis. Iz toga jasno proizlazi da pobojnost (relativna ništetnost) ne nastupa ex lege. pozove zakonskog zastupnika da se očituje odobrava li ugovor. a to će u pravilu biti ona strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena. to nije točno jer neke od njih (npr. Osim prava na raskid ugovora. Predmnijeva se da je zakonski zastupnik odbio dati odobrenje ako se nije očitovao u roku od 30 dana od toga poziva. šala. a takvo odobrenje ni naknadno ne uslijedi.na zahtjev ovlaštene osobe. To se obrazlaže činjenicom da se pobojnost kao sankcija nevaljanosti ustanovljuje poglavito u svrhu zaštite interesa ugovornih strana. Isto tako. Suugovaratelj osobe s ograničenom poslovnom sposobnošću ima. ako ga je prevario da ima odobrenje svojega zakonskog zastupnika. No. Stoga. simulacija. zaposleni maloljetnik s navršenih 15 godina može raspolagati svojim dohotkom uz dužnost pridonošenja svojem uzdržavanju.

pod određenim pretpostavkama. Zato zabluda spada u oblike nesvjesnog nesklada između volje i očitovanja. a iznimno i na motive koji su bili odlučni za preuzimanje obveze. bb) Zabluda (error) – je pogrešna predodžba o nekoj okolnosti. Pravnoposlovnu zabludu u teoriji neki autori dijele u dvije vrste: zabludu u očitovanju i poslovnu zabludu u užem smislu. psihička prisila (vis compulsiva) i fizička sila (vis absoluta) Fizička sila izaziva ništetnost pravnog posla. Ovo razlikovanje je važno s gledišta učinaka pojedinih vrsta zablude. Strana koja je pod prijetnjom sklopila pravni posao ima pravo zahtijevati njegovo poništenje. razlikuju se: zabluda o pravu (error iuris). O prijetnji kao razlogu pobojnosti govori se kad jedna strana ili netko treći. a zabluda o činjenicama uvažava (Error juris nocet. da je prijetnja bila nedopuštena. Zabluda se smatra manom volje jer volja izjavljena zbog zablude nije u skladu s pravom. iznimno i na motive preuzimanja obveze. Iako su pravnoposlovna zabluda i zabluda u motivu dvije različite vrste zablude. Zabluda u 112 . da je prijetnja izazvala opravdan strah koji je u uzročnoj vezi sa sklapanjem pravnog posla čije se poništenje zahtijeva. može se nazvati pravnoposlovnom zabludom. zaposlenje i sl. U načelu zabluda je relevantna za valjanost posla ako se odnosi na njegove sastavne elemente. Zabluda koja se odnosi na elemente ili sastojke pravnog posla. Ovisno o okolnostima na koje se zabluda odnosi. stavljanjem u izgled nekog zla. imovina. ugled. Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život.zakonskog zastupnika (no. jer se svjesno očituje ono što se ne želi. aa) Prijetnja – razlikuju se prijetnja kao tzv. nedopustivo je potencirati stalnu neizvjesnost u kojoj se nalazi onaj koji je sklopio ugovor s osobom ograničene poslovno sposobnosti i čak je još i povećavati da suugovaratelj kad postane poslovno sposoban iznenadi drugoga pobijanjem posla koji je sklopio bez odobrenja. unutarnjom voljom subjekta. takvu mogućnost je poznavao ZOO iz 1978. tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe (npr. kao pravnoposlovna zabluda jer je razlika između te dvije vrste zablude vrlo fluidna i teško ustanovljiva. zabluda i prijevara.) Ipak. b) mane volje – u mane volje koje izazivaju pobojnost pravnog posla ulaze prijetnja. ne smije se u načelu odbaciti mogućnost da se zabluda u motivu. U trenutku očitovanja osoba nije svjesna te nepodudarnosti volje i očitovanja upravo stoga što je očitovanje izazvano pogrešnom predodžbom o nekoj okolnosti. Tako se zabluda u pravu u pravilu ne uvažava.) Očitovanje iznuđeno prijetnjom oblik je svjesnog nesklada između volje i očitovanja. Pritom mora dokazati: da su joj druga strana ili treća osoba prijetile prije ili u vrijeme sklapanja posla. manifestira kao zabluda u sadržaju. čast. tj. error facti non nocet) Zabluda u motivu se u pravilu ne uvažava. zabluda o činjenicama (error facti) i zabluda o motivu (error in motivo) i dr. izazove opravdani strah kod druge strane zbog čega ova sklopi određeni pravni posao.

ponuditelj nudi određenu količinu ementalera. a prihvatitelj jednostavnom izjavom “prihvaćam” dao pristanak. (očitovatelj može biti u zabludi već u samom aktu kojim daje očitovanje ako od dva originala ugovora potpiše upravo onaj primjerak koji je htio poderati. Ovo se ističe jer se ovaj slučaj mora prosuđivati po pravilima o zabludi. nego je problem samo u tome da se pokaže slučaj u kojem dolazi do nesvjesnog nesklada između volje i očitovanja. Staro je i poznato pravilo da je pozivanje na zabludu isključeno ako tko potpiše nepregledanu ispravu. Npr. Npr. austrijski Vrhovni sud u slučaju nepročitanog ugovora zauzima stajalište da se ne može zbog sigurnosti prometa uvažiti prigovor nepročitane isprave. a prihvatitelj prihvaća misleći da se radi o jednoj vrsti slovenskog trapista.očitovanju – bila bi prema tome prvi pojavni oblik pravnoposlovne zablude. Neki autori (npr. Ovdje se doista radi o nesvjesnom neskladu između volje i očitovanja jer je očitovatelj izjavio nešto što ne odgovara njegovoj pravoj volji. nesklad između objektivnog i subjektivnog sam od sebe izbija na vidjelo. Nakon tog treba pronaći pravu volju očitovatelja. a ne po odredbi i nesporazumu iz čl. ZOO.) Drugu varijantu zablude u očitovanju predstavljali bi oni slučajevi u kojima je očitovatelj htio sam akt očitovanja. tj. samim potpisom se preuzimaju prava i obveze naznačene u ispravi. nesklad je ipak “neizravan” jer je upravo takva volja stvorena i očitovana zato što je očitovatelj bio u zabludi glede jednog elementa pravnog posla. Druga vrsta pravnoposlovne zablude bila bi poslovna zabluda u užem smislu. Tu je očitovatelj doduše očitovao ono što je htio očitovati i ovdje ne postoji “izravni” nesklad između očitovanja i volje. str. Postojanje takve zablude se može ustanoviti interpretacijom. Ovdje bi spadali slučajevi potpisanih. a nepročitanih isprava. tj. a razumije se da stvarno nije htio niti sadržaj. 157. 282. s onim što se stvarno htjelo. Međutim. No. ovdje nije pitanje hoće li se zabluda uvažiti. stoga bi se ovaj naziv trebao malo proširiti i ovu vrstu zablude nazivati zabludom o sadržaju očitovanja. slučajevi u kojima potpisnik nije razumio neku od ugovornih klauzula ili je previdio neku doista važnu okolnost (npr. ustanovi se sadržaj kakav za trećeg izlazi iz samog očitovanja. jer mu klauzule u ugovoru nisu odgovarale – primjer sa kupoprodajom vinograda i porezom. Ovdje se mogu spomenuti školski 113 . Prvo se ustanovi objektivni smisao danog očitovanja. a da je nije pročitao ipak je samim potpisom izjavio i pokazao da je to njegovo očitovanje) Prema tome. Ovamo spadaju i svi oni slučajevi sklapanja ugovora prihvatom ponude kod kojih je ponuditelj u ponudi odredio sadržaj. U prvom slučaju očitovatelj zapravo nije htio niti sam akt koji predstavlja njegovo očitovanje. Ako se usporedi ono što je objektivno očitovano. a pritom je pogrešno razumio izjavu ponuditelja. Onaj koji je potpisao ispravu. Pisko) upozoravaju da i zabluda u očitovanju može biti dvovrsna. ali nije htio sadržaj koji je tim aktom izjavio. sadržaj koji je osoba doista htjela izjaviti. To znači da treba otkriti onaj voljni (psihološki) element.

Zakon o obveznim odnosima nije u općeusvojeni znanstveni koncept zablude unio nikakve nove elemente i po njemu zabluda ostaje nesvjesni nesklad između volje i očitovanja. To znači da se uvažava samo ona zabluda koja se odnosi na bilo koji bitni sastavni sastojak pravnog posla. Takva zabluda u svojem pravnoposlovnom obliku ima učinak na pravni posao samo kao bitna zabluda. Pri konkretnom rješavanju trebat će se priviknuti na situaciju u kojoj više nije mala fides suugovaratelja bitna pretpostavka uvažavanja zablude. Da bi pravnoposlovna zabluda mogla biti uzrok pobojnosti. Ako bi prodavatelj podigao tužbu tražeći da se ugovor poništi. sud bi ga morao odbiti jer je sam kriv što je u zabludi. Štoviše. dok bi protivnik ponekad imao od posla možda samo neznatne koristi. a kasnije se ispostavi da je riječ o vrlo skupom satu. Takav povratak nije jasan kad se prema modernom konceptu zablude uopće ne postavlja pitanje je li onaj koji je u zabludi mogao zabludu izbjeći da je upotrijebio dužnu pažnju. Uvažavajući kritiku pravne teorije i komparativno zakonodavstvo ZOO napušta skrivljenost zablude kao pretpostavke pobijanja ugovora. Uostalom. U njemačkoj teoriji smatra se da nije uopće bitno je li zabluda skrivljena ili nije.primjeri kod kojih se radi o zabludi o pravoj vrijednosti stvari. Ona ostaje zabluda u motivu (nebitna zabluda) Prema ZOO iz 1978. protivna strana ne smije imati štete od pobijanja ugovora. ZOO određuje da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude. Bitnost zablude Ovdje se kao temeljni problem javlja kriterij po kojem će se razlikovati bitna od nebitne zablude. Zahtjev za neskrivljenošću zablude jasno se pokazuje na primjeru prodaje sata za koji prodavatelj misli da je običan bez neke velike vrijednosti. jer se može raditi o zabludi u motivu. o dvostrukoj zabludi. kriterij razlikovanja treba tražiti na 114 . Prema klasičnom shvaćanju koje zastupaju Savigny i Zitelmann. o poslovnoj zabludi u užem smislu. Prema ZOO dovoljna je bitnost zablude za poništaj ugovora. osim ako pri sklapanju pravnog posla nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva. tvrdi se da pravo pobijanja posla postoji i u slučaju grube nepažnje. Zabluda o okolnostima izvan posla u pravilu nije bitna. ali ovdje treba paziti na to da u slučajevima koji su na prvi pogled jednaki sadržajno ipak nisu isti. jer niti taj stupanj krivnje ne može opravdati vezivanje strane za ugovor koji je za nju često vrlo štetan. morala je biti bitna i neskrivljena čime se tadašnji zakonodavac vratio na pandektno shvaćanje. godine strana koja je u zabludi mogla je zahtijevati poništaj ugovora odnosno pravnog posla zbog bitne zablude. Dobar bi domaćin prije prodaje dao sat na ispitivanje pa bi saznao njegovu pravu vrijednost.

U ZOO ne definira se pojam bitnosti. Bitna zabluda je ona bez koje posao uopće ne bi bio sklopljen. već prije pomalo nejasna pravna kategorija. zabluda u motivu nije nikakva psihološka. nebitna zabluda bila bi ona koja uopće nije utjecala na voljnu odluku onoga koji je bio u zabludi ili je na samu pravnoposlovnu volju imala neznatan utjecaj. daje vrlo široku mogućnost razlikovanja bitne od nebitne zablude. moralo se argumentom a minori ad maius zaključiti da je moguća bitna zabluda i u pogledu čitave stvari (error in corpore) Pod bitnim svojstvima objekta ugovora misle se na bitna svojstva stvari kao objekta činidbe davanja. tj. a u stvari se 115 . okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim. 4. takva zabluda bi se zvala error causam dans. Smatra se da takav kriterij ne zadovoljava potpuno jer granica između jedne i druge kvalifikacije nije precizna. Ako prihvatimo tezu da je prema ZOO pravnoposlovna zabluda bitna kad se odnosi ili na okolnosti koje ulaze u sadržaj pravnoposlovnog očitovanja ili na elemente koji su bitni sastojci ne samo pravnog posla nego i pravnog odnosa koji tim poslom nastaje. Pandektnim rječnikom. koji u njemačkom pravu npr. objekt ugovora (error in corpore). Bila bi to zabluda error incidens. ali i ona svojstva koja su odlučno utjecala na volju osobe da sklopi ugovor. Bitna bi bila ona karakteristična svojstva koja individualiziraju stvar i čine je različitom od drugih stvari. ugovor ne bi uopće bio sklopljen. da je ugovorna strana znala za zabludu. ako se sklapa s obzirom na tu osobu (error in persona). a to su one okolnosti koje svaka strana ispituje i procjenjuje na svoj rizik. U svakom slučaju bila bi to pravnoposlovna zabluda. Ta osnova bi u prvom redu dala subjektivni kriterij razlikovanja.psihološkoj osnovi. 2. a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila posao takvog sadržaja i 5. budući da se može i pravnoposlovna zabluda (bitna zabluda) predstaviti i kao zabluda o motivu. pobudu koja je. ali isključivo kod besplatnih pravnih poslova. osobu s kojom se sklapa pravni posao. Naprotiv. Npr. Zato se sve više pridaje pozornost mogućnosti upotrebe objektivnog kriterija razlikovanja. Taj objektivni kriterij sadržan je u njemačkom građanskom pravu gdje se kaže da se očitovanje može pobijati ako se može smatrati da ga sudionik ne bi dao pri poznavanju stvarnog stanja i razumnog rasuđivanja. ali se prema ZOO zabluda smatra bitnom samo onda ako se odnosi na: 1. nije predviđao kao primjer bitne zablude pa se mogućnost uvažavanja takvih zabluda morala interpretacijom izvesti iz zablude u pogledu bitnog svojstva stvari. a protivna strana ne očekuje očitovanje o takvim okolnostima. Jer ako je zabluda bila moguća u pogledu jednog elementa (svojstva) stvari. Osim toga. bitna svojstva objekta ugovora (error in qualitate i error in substantio). netko je uvjeren da kupuje originalnu umjetničku sliku. bila odlučna za preuzimanje obveze (error in motivo) Zabludu u objektu ugovora ZOO iz 1978. tada bi nebitna zabluda bila ona koja se odnosi na činjenice i okolnosti koje ne ulaze u sadržaj očitovanja. 3.

Usprokos tomu može zahtijevati naknadu prema kasnijem pravilnom obračunu. ne traži mala fides 116 . netko daruje nekome skupocjenog psa pogrešno vjerujući da je ovaj veliku ljubitelj pasa. Zabluda o osobi s kojojm se sklapa pravni posao bitna je jedino ako se ugovor sklapa s obzirom na tu osobu. ako su za drugu ugovornu stranu bitni identitet i određene osobine suugovaratelja (npr. Kod zablude u motivu ne pita se što strana hoće. dok se zabluda o modelu automobila ne smatra bitnom. Naime. ugovor o djelu s određenim slikarom i sl. Ovdje spada i zabluda u obračunu kad npr. Npr. ako se priznaje mogućnost zablude kao nesvjesnog nesklada između volje i očitovanja. nego bitni element neke druge vrste pravnog posla. Iznimno će zabluda u motivu biti razlog pobojnosti pravnog posla ako je posao besplatan i ako je bitna. tj.) Bitna će biti i zabluda koja se odnosi na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri ugovornih strana smatraju odlučnim. izvođač radova izvrši pogrešan obračun na svoju štetu. Zabluda u motivu sklapanja pravnog posla u pravilu ne izaziva njegovu nevaljanost.radi samo o boljoj reprodukciji. nego zašto. godina proizvodnje automobila. Određivanje bitnosti zablude s obzirom na okolnosti ima u biti značenje generalne klauzule koja u sebi sadrži dva kriterija: a) po objektivnom kriteriju zabluda će biti bitna ako se odnosi na okolnosti koje se prema shvaćanjima u prometu smatraju odlučnim (zabluda u objektivno bitnoj okolnosti) b) prema subjektivnom kriteriju zabluda će biti bitna ako obuhvaća okolnosti koje su po namjeri strana bile presudne za sklapanje ugovora (zabluda u subjektivno bitnoj okolnosti) Bitna zabluda prema prometnim shvaćanjima razvijenim u trgovini rabljenim vozilima biti će npr. Isto se tako odlučnom činjenicom smatra okolnost da se kupac ne može registrirati jer broj automobila naznačen u prometnoj dozvoli koja je dobivena od prodavatelja ne odgovara broju motora. ali i tu je moguće da osobine suugovaratelja budu bitne drugoj strani (npr. Prema ZOO zabluda o pobudi je bitna ako je bila odlučna za preuzimanje obveze. Zabluda u motivu se može kvalificirati kao bitna zabluda mada suugovaratelj za nju nije znao. a objašnjenje je u činjenici da raznorazni razlozi kojima je strana motivirana na određeno očitovanje volje u načelu ne ulaze u pravnoposlovnu volju i ostaju izvan sadržaja pravnog posla. ZOO ne spominje zabludu u naravi ugovora (error in negotio) pa će tu jedino pomoći interpretacija. mora se priznati i mogućnost da je strana danim očitovanjem htjela nešto drugo jer dano očitovanje nije element pravnog posla koji je ona htjela sklopiti. Tome se ujedno kao dopunski kriterij dodaje da strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila ugovor takvog sadržaja. kod darovanja) Naplatni ugovori se u pravilu ne sklapaju s obzirom na određenu osobu. To je samo logična posljedica zauzetog stava prema kojem se za učinak zablude uopće pa tako ni za učinak bitne zablude kod besplatnih poslova.

suugovaratelja. negativnog pogodbenog interesa. a nije dokraja usvojio ni neko od rješenja koja su poznata u drugim pravnim poretcima. negativni pogodbeni interes mora i iz razloga pravednosti biti limitiran i po obujmu i po visini i ne bi smio prijeći granice tzv. ZOO rješava isključivo s pozicija teorije povjerenja. a ni onu varijantu ovog načela koja je došla do izražaja u švicarskom pravu. Jedna je teorija očitovanja kojoj nije važno što se htjelo. Po toj teoriji bi pravnoposlovna zabluda uvijek uzrokovala nevaljanost pravnog posla. Pretežno se prihvaća u nasljednom pravu (oporučnom) gdje se na prvom mjestu uvažava prava volja ostavitelja. tj. Savjesni suugovaratelj ima pravo na naknadu samo tzv. pozitivnog pogodbenog interesa. 166) Ako zbog zablude dođe do poništenja ugovora. Odbijajući pandektni pristup problemu utjecaja zablude na ugovor. Posljedica takvog stava izražena je u ZOO na način da nedopuštenost motiva izaziva ništetnost besplatnih ugovora makar suugovaratelj nije znao za tu kvalifikaciju motiva. Kod zablude će se uvažiti prava volja ugovorne strane dokaže li se da je zabluda bitna. Prema teoriji volje je bitno što se htjelo. Prema vladajućoj teoriji povjerenja na području stvarnog i obveznog prava. a tek u slučaju spora ispituje se i pod određenim pretpostavkama uvažava ono što se htjelo. a ne ono što se očitovalo. To će biti slučaj kada je druga ugovorna strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije ni bilo (primjer sa isporukom antene na str. a to znači da ne bi smio prijeći granicu koristi koju bi imao savjesni ugovaratelj da je ugovor ispunjen u sadržaju u kojemu je sklopljen. U jednom slučaju se ugovorna strana neće moći pozivati na zabludu iako je ona bitna. a danas je uglavnom napuštena. nego ono što se očitovalo pa bi po njoj pravni posao sklopljen u zabludi bio valjan. a to znači da mu se naknađuje samo ona šteta koju trpi zbog toga što je vjerovao u valjanost ugovora. Glede djelovanja zablude na pravni posao ZOO je pošao neki svojim vlastitim putem ne preuzimajući u cijelosti niti jednu od solucija koje su u teoriji poznate. Ipak. Učinak zablude Postoje tri glavne teorije koje se tiču odnosa između volje i očitovanja kod pravnih poslova u zabludi. U protivnom će vrijediti ono što je očitovano. ZOO se u tom smislu više priklonio rješenjima francuskog i njemačkog prava u kojima je prihvaćeno načelo pobojnosti ugovora zbog bitne 117 . ZOO nije prihvatio ni načelo jednostrane neobvezivosti kakvo je zastupano u austrijskom pravu. korist koju bi postigao na ugovor nije poništen. Pitanja učinke zablude. redovito se uvažava ono što se očitovalo. druga ugovorna strana ako je bila savjesna (nije znala niti morala znati za zabludu svojega suugovaratelja) ima pravo na naknadu pretrpljene štete bez obzira na to je li on kriv ili nije za svoju zabludu.

ne bi bilo ni pravnog posla. jednostranom izjavom upućenom suugovaratelju pozove na zabludu. ostaje mogućnost da se posao pobija o prigovorom. ako svoju činidbu ne želi ispuniti. a sličnu odredbu ima i talijanski Codice civile. odnosno za izjavu o jednostranoj neobvezivosti dovoljna samo bitna zabluda. strana koja je bila u zabludi može podići ili reivindikaciju ili kondikciju (tužbu iz bezrazložnog bogaćenja) Sličnu odredbu ima i talijanski Codice civile. i sadašnji ZOO je neopravdano strog prema strani koja je u zabludi jer ne dopušta pobijanje ugovora protiv volje suugovaratelja. Rješenja variraju na pitanje je li za pobijanje pravnog posla. No pita se – koji ugovor? Ako se radi o bitnoj zabludi. Ako je činidba ispunjena pa se tek tada otkrije zabluda. Dopušteno mu je da. ZOO iz 1978. bila je neskrivljenost. a meritorna odluka je stvarno u rukama suugovaratelja. iz teksta se može zaključiti što je zakonodavac stvarno htio reći. Karakteristike sustava jednostrane neobvezivosti su: obje strane su vezane ugovorom pod suspenzivnim uvjetom da se strana koja je u zabludi ne pozove na zabludu (uvjet je suspenzivan i potestativan). ZOO određuje da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora. dubljom analizom se baca novo svjetlo. ZOO kaže da se strana koja je u zabludi ne može na nju pozvati ako je druga strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije ni bilo. a upravo se ta pretpostavka u modernim pravima više ne traži pa je ne traži ni novi ZOO. Pobijanja nema ako je protivna strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije ni bilo. Prvo. strana koja je u zabludi može se naći u situaciji u kojoj je ex lege obvezna prihvatiti 118 . da nije bilo zablude. tada strana ne bi uopće sklopila određeni posao da nije bila u zabludi. Situacija u sustavima po kojima se zabluda uvažava pobojnom tužbom pravno je mnogo čistija od one koja postoji u sustavu jednostrane neobvezivosti. Iako ZOO ne daje neku osobito preciznu formulaciju. onaj koji je u zabludi ne mora podizati pobojnu tužbu niti uopće pravni posao pobijati pred sudom. Naravno. Ni ZOO za pobijanje ugovora zbog bitne zablude ne traži nikakve posebne pretpostavke na strani suugovaratelja (onog protiv kojeg je usmjereno pobijanje) Ipak. realizacija pobojnosti nije u rukama onoga koji je u zabludi. Iako se na prvi pogled ne bi imalo što prigovorit ovakvoj odredbi. U Austrji je potrebna i mala fides suugovaratelja. Intervencija suda daje jamstvo da će pretpostavke pobijanja biti jasno formulirane i dovoljno dokazane. godine bio je vrlo strog prema strani koja je u zabludi. Stoga. ZOO određuje da se strana koja je u zabludi ne može na nju pozivati ako je druga strana spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije bilo. Pretpostavka pobijanja posla prema ZOO iz 1978. Taj zakon nije dozvoljavao pobijanje ugovora zbog bitne zablude onoj strani koja je u zabludi ako pri sklapanju pravnog posla nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva. Na njegovoj strani je samo inicijativa. mora se istaknuti da strana koja je u zabludi nije u ravnopravnom položaju prema svom suugovaratelju. Ipak. Međutim. Drugo.zablude.

da se uvjeri kupca kako mu se prodaje zlatni sat) i pasivnim držanjem (npr. ZOO je pobojnosti ugovora zbog bitne zablude u stvari osigurao bitno šire područje od onoga koje je do sada postojalo po odredbama ZOO iz 1978. zelenaški ugovori). Strana koja je prijevarom navedena na sklapanje pravnog posla ima pravo zatražiti njegovo poništenje. a naš ZOO je usklađen upravo s takvim rješenjem. tj. Iako ZOO ne govori o neznanju kao obliku nesvjesnog nesklada između volje i očitovanja. Ovisno o intenzitetu ugrožavanja ovog načela one se mogu sasojati u ništetnosti ugovora (npr. ako su uobičajeni u prometu i ne uzimaju se suviše ozbiljno. c) povrede načela jednake vrijednosti činidaba (prestacije) – smisao načela jednake vrijednosti činidaba jest da se u odnosima razmjene dobara i usluga osigura što je moguće više ekvivalentnost vrijednosti činidbe i protučindibe. Naziva se još „izazvanom zabludom“ ili „kvalificiranom zabludo“ te još i „lukavstvom“ Može se učiniti aktivnim ponašanjem (npr. općenito se uzima da ono ima iste učinke kao i zabluda. neznanje (ignorantia) znači pomanjkanje bilo kakve predodžbe. Npr.ponudu (primjer sa str. da se u slučaju ako se primijeti zabluda kod druge strane. obvezu naknade štete imao samo onaj suugovaratelj koji nije kriv (jer da je kriv posao nije mogao uopće pobijati) prema njemačkom pravu štetu naknađuje onaj koji pobija ugovor bez obzira na to je li kriv ili nije za svoju zabludu. Spajajući elemente različitih sustava. strana protiv koje je pobijanje usmjereno i obešteti. a uz to ima pravo i tražiti naknadu pretrpljene štete. mogućnosti raskida ugovora (npr. U odnosu na zabludu koja predstavlja pogrešnu predodžbu o nekoj okolnosti. Mogao bi se poništiti ako je suugovaratelj prevarene strane u vrijeme sklapanja ugovora znao ili morao znati za prijevaru. izostavljajući krivnju ugovaratelja kao pretpostavku za pobijanje ugovora zbog zablude. ZOO daje mogućnost da se protivna strana. nastojeći da bude suvremen. Ako se radi o besplatnom ugovoru. odnosno da odstupanja od tog načela ne prelaze zakonom ustanovljenu mjeru. svjesno propusti upozoriti drugu stranu na zabludu. godine. a prijevaru je učinila treća osoba. pri čemu se ne zahtijeva bitnost zablude. kod odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke 119 . Za narušavanje ovog načela predviđene su određene pravne posljedice. poništenje se može zahtijevati bez obzira na to je li druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru. Dok je prema ZOO iz 1978. Pitanje koje se postavlja jest može li se ugovor poništiti ako je prijevaru učinila treća osoba. cc) prijevara – o prijevari se radi kad jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi s namjerom da je navede na sklapanje pravnog posla. građevinski poduzetnik ne upozori kupca da je građevinsko zemljište koje mu prodaje radi izgradnje obiteljske kuće u biti namijenjeno izgradnji ulice) Ne smatraju se prijevarom reklama i drugi oblici hvale određene robe. 169) Isto tako. a slično rješenje postoji i u njemačkom pravu.

naplatne i besplatne. dok prema francuskom pravu u obzir dolaze i nenovčane tražbine. Dospjelost tražbine na isplatu – tražbina se smatra dospjelom od trenutka kad je vjerovnik ovlašten zahtijevati njezino ispunjenje. Poništaj se po ovoj osnovi može zahtijevati u roku od godine dana od sklapanja ugovora. ZOO se priklonio njemačkom rješenju prema kojemu se dopušta pobijanje i onim vjerovnicima čija je tražbina nastala poslije pobijane radnje (ZOO govori o tražbini koja je dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala) Tekstualnom interpretacijom ZOO vidi se da je ZOO imao na umu novčane tražbine. tj. Pravna radnja na štetu vjerovnika – pravna radnja je vrlo širok pojam i svakako širi od pojma pravnog posla. Prema bivšem Zakonu o pobijanju pravnih radnji izvan stečaja uz dospjelost tražbine zahtijevala se i njezina izvršnost. može pobijati radnju svojeg dužnika koja je poduzeta na njegovu štetu. neki ipak smatraju da bi odredbu ZOO o dospjelosti tražbine trebalo tumačiti u smislu zahtjeva i za njezinom ovršnošću. Ovdje se postavilo pitanje imaju li pravo pobijanja i oni vjerovnici čije su tražbine nastale poslije poduzimanja pobijane radnje (po Zakonu iz 1931. dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. U smislu odredaba ZOO u ovoj materiji pod radnjom treba smatrati ponajprije pravne poslove. ZOO je definitivno olakšao položaj vjerovnika oslobodivši ga vođenja postupka prisilne naplate kao preduvjeta pobijanja. d) pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika .ispunjenja) ili u pobojnosti ugovora. No. ako zbog izvršenja dužnikove radnje. Za uspješno pobijanje dužnikovih pravnih radnji potrebno je: dospjelost vjerovnikove tražbine i izvršenje pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika. a ako je novčana. postoji institut pobijanja pravnih radnji dužnika u stečaju koje je uređeno propisima Stečajnog zakona.prema ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu. Posljednja je mogućnost predviđanja u odredbama instituta prekomjernog oštećenja koje nastaje kad u vrijeme sklapanja pravnog posla postoji očiti nerazmjer između činidbe i protučinidbe. To su opće pretpostavke pobijanja koje se moraju ispuniti u svakom konkretnom slučaju pobijanja. To je tzv. bilo uređeno pravilima Zakona o pobijanju pravnih radnji izvan stečaja iz 1931. među kojima dominiraju pravni poslovi uređeno je sa ZOO. onda od trenutka kad je ovlašten zahtijevati njezinu isplatu. pobijanje izvan stečaja koje je do stupanja na snagu ZOO iz 1978. Isto tako. jednostrane i dvostrane. što je podrazumijevalo da je prethodno bezuspješno provedene postupak prisilne naplate pa se nakon toga mogao pokrenuti postupak pobijanja. Oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako u vrijeme sklapanja ugovora nije znala niti morala znati za pravu vrijednost činidbe. godine i francuskom pravu ne) No. uključivo i 120 . Pobijanje pravnih radnji dužnika. godine. ali i različite druge radnje.

darovanje i bekamatni zajam) Od jednostranih pravnih poslova besplatnog karaktera može se istaknuti odricanje od nasljedstva. Stoga se ovdje ne radi o nevaljanosti pravnog posla kao razlogu pobojnosti. nepodizanje mjeničnog protesta i različita procesnopravna propuštanja. Pravni posao je na štetu vjerovnika ako zbog njegova ispunjenja dužnik nema dovoljno sredstava za podmirenje vjerovnikove tražbine. Ugovori mogu biti i naplatni (npr. One se odnose na vrstu pravnog posla koji se pobija. ako dužnik zna da će svojim raspolaganjem štetiti vjerovniku pa onda takvo raspolaganje zaista i poduzme. dok u ostalom dijelu ostaju valjani i nadalje proizvode pravne učinke.propuštanja (ovdje se misli na ona propuštanja zbog kojih je dužnik izgubio neko materijalno pravo ili je za njega nastala neka materijalna obveza) Od ugovora će to najčešće biti besplatni ugovori (npr. a) dolozna paulijanska tužba (actio Pauliana dolosa) – posebna pretpostavka za podizanje ove tužbe je namjera dužnika da poduzetom radnjom ošteti vjerovnika (consilium fraudis) ZOO je u odnosu na Zakon iz 1931. jer znanje je jedan od dva konstitutivna elementa namjere (dolusa) Kažemo da namjerno postupa onaj koji postupa znajući i hotimice. kao i svaki drugi postupak dužnika i svaka činjenica kojom se može dokazati uzročna veza između pravne radnje dužnika i njegove insolventnosti. u praktičnoj primjeni ta razlika neće biti uočljivije izražena. zasniva založno pravo ili prenosi pravo vlasništva) Od propuštanja se mogu istaknuti neisticanje prigovora zastare. ispunile i posebne pretpostavke. osim općih. Važno je istaknuti da vjerovnik može imati pravni interes pobijati samo onu radnju. odnosno onaj pravni posao čijim pobijanjem doista omogućuje namirenje svoje tražbine. neprijavljivanje tražbine u stečajnu masu. Znanje dužnika da radnjom šteti vjerovniku mora postojati u trenutku 121 . Stoga. često će biti dovoljna i izjava dužnika u tom smislu. Da bi se dokazala insolventnost. razlikujemo 4 paulijanske tužbe. Istina. No. ublažio ovu pretpostavku utoliko što umjesto namjere oštećenja vjerovnika zahtijeva znanje odnosno svijest dužnika da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima. na određene subjektivne okolnosti na strani dužnika ili trećega (protivnika pobijanja) i rok za podizanje tužbe. on je ostvario oba elementa namjernog postupanja. ako zbog ispunjenja sklopljenog pravnog posla dužnik postaje insolventan. Tužba kojom se pobija radnja dužnika na štetu vjerovnika naziva se još od rimskog prava paulijanskom tužbom (actio Pauliana) Ovisno o tome koje se posebne pretpostavke pobijanja traže. odnosno pravni posao koji se pobija bitno je da rezultira smanjenjem dužnikove imovine u korist neke treće osobe i k tome u tolikoj mjeri da onemogućuje namirenje vjerovnikove tražbine. Namjera se stoga sastoji od znanja i volje. Za pravnu radnju. Oni se pobijaju samo u onom opsegu koji je dovoljan za namirenje vjerovnikove dospjele tražbine. ugovori kojima se preuzimaju obveze. najlakše je pokušati provesti namirenje u ovršnom postupku. tj. Do pobijanja dužnikove radnje može doći ako su se.

poduzimanja radnje, a ako je to pravni posao, onda u trenutku njegova sklapanja. Naknadno saznanje ne škodi (mala fides superveniens non nocet) Osim znanja dužnika da radnjom šteti vjerovniku, za ovu tužbu se traži još: da je protivniku pobijanja bilo poznato da dužnik zna da sklapanjem pravnog posla šteti vjerovniku i da se radi o naplatnom pravnom poslu ili naplatnom raspolaganju. Tužba se podiže u roku od jedne godine od sklapanja pravnog posla, odnosno poduzimanja radnje ili dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju. b) kulpozna paulijanska tužba (actio Pauliana culposa) – podiže se kad dužnik nije znao, ali je u trenutku poduzimanja radnje, odnosno sklapanja pravnog posla mogao znati da poduzimanim raspolaganjem šteti vjerovniku. To je slučaj kad dužnik nije postupao pažnjom koja se u prometu zahtijeva, a to znači da nije postupao kao dobar domaćin, odnosno dobar privrednik ili stručnjak. Njegovo neznanje je skrivljeno. Budući da se razlikuju dva stupa nepažnje, mora se znati koji se od njih zahtijeva kao pretpostavka pobijanja. Iz formulacije ZOO da je dužnik mogao znati treba zaključiti da se radi o običnoj nepažnji (culpa levis) Prema Zakonu iz 1931. tražila se krajnja nepažnja (dužnik je morao znati) što je bilo tegotnije za vjerovnika. Isti stupanj nepažnje, obična nepažnja, zahtijeva se i na strani protivnika pobijanja, tj. da je i on mogao znati za dužnikovu nepažnju. Kulpozna paulijana je predviđena za pobijanje naplatnih pravnih poslova i raspolaganja, tj. onih pravnih poslova koji su sklopljeni pod izrazito povoljnim uvjetima za protivnika pobijanja ili je njegova protučinidba znatno manja od dužnikove činidbe. Rok je isti kao i kod dolozne paulijane, tj. godina dana od dana sklapanja pravnog posla odnosno poduzimanja radnje ili dana kad je trebalo poduzeti radnju koja je propuštena. Kojom će se tužbom poslužiti vjerovnik ovisi isključivo o njegovim mogućnostima dokazivanja posebnih pretpostavaka, tj. namjere ili nepažnje dužnika. c) obiteljska paulijanska tužba (actio Pauliana familliaria) – predviđena je za slučaj kad dužnik sklopi pravni posao ili poduzme raspolaganje u korist svog bračnog druga ili srodnika, a na štetu vjerovnika. Prema ZOO mora se raditi o krvnim srodnicima u ravnoj liniji ili pobočnoj do 4. stupnja ili srodnicima po tazbini do 4. stupnja. Ovdje se predmnijeva da je bračnom drugu ili kojem od spomenutih srodnika bilo poznato da se raspolaganjem nanosi šteta vjerovniku, no predmnjeva je oboriva i može se dokazivati suprotno. Često se krug osoba za koje vrijedi ova predmnjeva naziva „sumnjivom obitelji“ (familia suspecta) Ostale posebne pretpostavke za podizanje obiteljske paulijane: naplatan pravni posao i rok za podizanje od tri godine gdje se rok računa kao i kod prethodne dvije paulijane.

122

d) kvazipaulijanska tužba – namijenjena je pobijanju besplatnih pravnih poslova i radnji kojima je izvršeno besplatno raspolaganje u korist treće osobe. Ovdje spadaju npr. ugovor o darovanju, beskamatni zajam, odricanje od nasljedstva, oproštaj duga, isplata tuđeg duga, preuzimanje tuđeg duga, derelikcija, razna propuštanja. Isključeni su od pobijanja uobičajeni prigodni darovi, nagradni darovi i darovi iz zahvalnosti, ako su razmjerni materijalnim mogućnostima dužnika. Vjerovnik ovdje dokazuje samo besplatnost raspolaganja jer se neoborivo presumira da je dužnik znao i morao znati, a isto tako i onaj u čiju je korist raspolaganje učinjeno, da se poduzetim raspolaganjima nanosi šteta vjerovniku. Rok pobijanja kod kvazipaulijane iznosi tri godine, a rok se računa kao i u prethodna tri slučaja paulijanske tužbe. Pasivno legitimirani kod paulijanskih tužbi su: a) dužnik i osoba s kojom je sklopljen pravni posao, odnosno osoba u čiju korist je poduzeta radnja, b) sveopći (univerzalni) sljednici osobe s kojom je sklopljen pravni posao odnosno osoba u čiju je korist poduzeta radnja (npr. nasljednici umrloga ili nova pravna osoba nastala spajanjem postojećih pravnih osoba), c) singularni sljednici osobe s kojom je sklopljen pravni posao odnosno osobe u čiju je korist poduzeta radnja, tj. osobe kojima je ona pravnim poslom prenijela stečenu korist. Ako je ta korist otuđena naplatnim pravnim poslom, tužba se protiv pribavitelja može podići samo ako je znao da se pribavljanje njegovih prednika moglo pobijati. Ako je korist stekao besplatnim pravnim poslom, tužba se može podići makar on to nije znao. Tuženik protiv kojeg je podignuta paulijanska tužba, može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obvezu prema vjerovniku. U nekim slučajevima će se pobijanje moći, umjesto tužbom, izvršiti prigovorom. Npr. ako treći tuži dužnika na predaju darovane stvari, vjerovnik može ustati prigovorom protiv tužbenog zahtjeva. Pobojnost pravnog posla izazvana činjenicom da je sklopljen na štetu vjerovnika, pokazuje stanovita odstupanja u odnosu na standardne oblike pobojnih poslova. Među važnijim odstupanjima je da pravni posao gubi učinak samo prema tužitelju i samo u opsegu koliko je potrebno za ispunjenje njegove tražbine. 3. Posljedice poništenja Nema razlike u posljedicama između ništetnog pravnog posla i onih koje nastaju poništenjem pobojnog pravnog posla. U oba slučaja se svode na obvezu povrata u prijašnje stanje i odgovornost za štetu. Isto tako, posljedice i u jednom i u drugom slučaju nastupaju ex tunc, tj. od sklapanja pravnog posla. Stoga, ako dođe do poništenja pobojnog pravnog posla, ima se izvršiti vraćanje onoga što je u izvršenju posla ispunjeno, a ako to nije moguće ili ako je narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati 123

odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme vraćanja odnosno donošenja sudske odluke. Po ZOO iz 1978. postojala je razlika u posljedicama između ništetnih i pobojnih pravnih poslova utoliko što kod pobojnih nije bila predviđena mogućnost oduzimanja danog ili primljenog u korist općine. Zbog penalnog karaktera, ZOO je izbrisao takvu mogućnost. Iznimka od pravila potpune restitucije predviđena je za slučaj da pravni posao bude poništen zbog ograničene poslovne sposobnosti. Tada suugovaratelj ograničeno poslovno sposobne osobe nema pravo na potpunu restituciju, nego može zahtijevati vraćanje samo onog dijela ispunjenja koji se nalazi u imovini te osobe ili je upotrijebljen u njezinu korist. Također se može zahtijevati povrat onoga što je namjerno uništeno ili otuđeno. Važno je istaknuti da kod pobojnosti nema zapreke da strane svojim sporazumom drukčije urede svoje odnose kod restitucije, npr. da se ispunjeno do trenutka poništenja vraća. Druga posljedica pobojnosti jest odgovornost za štetu. ZOO kaže da ugovaratelj na čijoj je strani uzrok pobojnosti, odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog poništenja ugovora, pod uvjetom da je bio savjestan, tj. da nije znao ni morao znati za postojanje uzroka pobojnosti. Odgovornost postoji u nekim slučajevima i kad ugovaratelj na čijoj je strani uzrok pobojnosti nije kriv za pobojnost ugovora. Tako kod zablude druga savjesna strana ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete, bez obzira na to što strana u zabludi nije kriva za svoju zabludu. Ograničeno poslovno sposobna osoba odgovara za štetu nastalu poništenjem ugovora ako je lukavstvom uvjerila svog suugovaratelja da je poslovno sposobna. 4. Tko i u kojem roku može zahtijevati poništaj U odnosu na ništetnost, krug osoba ovlaštenih na traženje poništaja znatno je uži. U načelu su to strane u poslu, a iznimno i neke treće osobe. Od strana u poslu poništenje može zahtijevati ona strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena. Primjenom ovog načela na pojedine slučajeve pobojnosti možemo za svakoga od njih bez teškoća konkretizirati osobe ovlaštene na poništaj posla. Tako će poništenje pravnog posla zbog ograničene poslovne sposobnosti moći zahtijevati zakonski zastupnik poslovno ograničene osobe, a prema ZOO iz 1978. pravo na poništaj imala je i ograničeno poslovno sposobna osoba nakon što je stekla punu poslovnu sposobnost. Zbog prijetnje, zablude i prijevare poništaj može zahtijevati osoba koja je pod prijetnjom, u zabludi ili zbog prijevare sklopila pravni posao, a kod prekomjernog oštećenja – oštećena strana. Poništenje pobojnog pravnog posla može se zahtijevati u roku od godine dana od saznanja za razlog pobojnosti odnosno od prestanka prisile ako je posao sklopljen pod prijetnjom (subjektivni rok) Krajnji rok za poništenje je tri godine računajući od dana 124

sklapanja pravnog posla (objektivni rok) Kod prekomjernog oštećenja predviđen je jedinstveni objektivni rok od godine dana računajući od dana sklapanja pravnog posla. Svi rokovi su prekluzivni pa se nakon njihova proteka gasi pravo zahtijevati poništenje. U vremenu od sklapanja pravnog posla pa do isteka roka za njegovo poništenje, posao proizvodi pravne učinke kao svaki valjani posao. No, budući da postoji mogućnost da se zatraži njegovo poništenje, druga strana je u neizvjesnosti u pogledu pravne sudbine posla. Stoga je ZOO da ovlaštenje suugovaratelju strane koja ima pravo tražiti poništenje posla da zatraži da se u određenom roku izjasni ostaje li pri poslu ili ne, napominjući joj da će u protivnom smatrati da je posao poništen. Ako se pozvana strana u ostavljenom roku ne izjasni ili izjave da ne ostaje pri poslu, smatrat će se da je posao poništen. Ako je pravni posao sklopljen s osobom ograničene poslovne sposobnosti bez odobrenja zakonskog zastupnika tada se poziva zakonski zastupnik te osobe da se izjasni odobrava li posao ili ne. Ako ga u roku od 30 dana od poziva ne odobri, smatra se da je odobrenje uskraćeno. C Konvalidacija Konvalidacija (convalescere=ojačati, ozdraviti) je naknadno osnaženje nevaljanih pravnih poslova. Ovdje se postavlja pitanje je li ona moguća, odnosno dopuštena. Rimsko pravo je imalo načelno negativan stav prema mogućnosti konvalidacije (quod ab initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere) No, u iznimnim slučajevima je bila dozvoljena konvalidacija. Isto tako, i ZOO omogućava konvalidaciju u određenim slučajevima i uz ispunjenje zakonom predviđenih pretpostavaka. Pritom treba razlikovati ništetne od pobojnih pravnih poslova jer mogućnosti konvalidacije nisu iste za oba oblika nevaljanosti. Ništetni pravni poslovi u pravilu ne mogu konvalidirati jer ZOO ističe da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane. Ipak, zabranjeni pravni poslovi će konvalidirati ako se ispune dvije pretpostavke: da je zabrana manjeg značaja i da je pravni posao ispunjen. U stvari, ZOO kaže da se u tom slučaju ništetnost ne može isticati, što znači da se posao osnažuje, konvalidira. Nezamislivo bi bilo da pravni posao ostaje ništetan, a da proizvodi pravne učinke valjanog pravnog posla. Zelenaški pravni posao također može konvalidirati pod pretpostavkom: da oštećenik istakne zahtjev da se njegova obveza smanji na pravičan iznos, da takav zahtjev podnese u roku od 5 godina od sklapanja pravnog posla i da sud udovolji tom zahtjevu, a udovoljit će ako je to moguće. U tom slučaju posao s odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi iako bi pravilnije bilo reći da postaje valjan jer je do tada bio ništetan. Isto se 125

mora spomenuti konvalidacija pravnog posla za čiju se valjanost zahtijeva pisani oblik, a nije sklopljen u tom obliku. Za konvalidaciju takvog posla stranke ga moraju ispuniti u cijelosti ili u pretežitom obliku. Pobojni pravni poslovi, za razliku od ništetnih, u pravilu mogu konvalidirati, a mogućnosti ovise o ponašanju strana, u prvom redu one u čijem je interesu pobojnost ustanovljena. Ta strana odlučuje hoće li se koristiti pravom da zahtijeva poništaj posla ili ne. Ako se odrekne prava na poništaj, osim u slučajevima kada joj odricanje unaprijed nije dopušteno (npr. kod prekomjernog oštećenja) ili u zakonskom roku ne podigne tužbu na poništenje, pravni posao će konvalidirati. Isto vrijedi i u slučaju nepodizanja tužbe na poništenje od strane drugih ovlaštenika na poništaj ako nisu ugovorne strane (nadležno državno tijelo, zakonski zastupnik i sl.) Pobojan posao zbog ograničene poslovne sposobnosti konvalidirat će i u slučaju ako zakonski zastupnik naknadno odobri takav posao. D Konverzija Kad ništetan pravni posao udovoljava pretpostavkama za valjanost nekog drugog pravnog posla, među stranama će vrijediti taj drugi pravni posao ako bi to bilo u suglasnosti sa ciljem koji su strane imale na umu kada se sklapale pravni posao i ako se može uzeti da bi one sklopile taj posao da su znale za ništetnost svog posla. Takvo pretvaranje ništetnog u valjani pravni posao naziva se konverzijom. Konverzijom će se najčešće spašavati oni ništetni pravni poslovi koje strane sklope zbog nedovoljnog poznavanja pretpostavaka valjanosti. Npr. strane su htjele mjenični zajam, ali u mjenicu nisu unijele sve bitne sastojke koji su propisom taksativno navedeni. Međutim, tu je moguća konverzija mjeničnog u obični zajam, a mjenica će imati značenje priznanice odnosno zadužnice. VIII. STJECANJE I GUBITAK PRAVA A Stjecanje prava Stjecanje prava znači spajanje subjektivnih građanskih prava s nekim subjektom. Stjecanje prava može biti izvorno ili originarno i izvedeno ili derivativno.

126

1. Izvorno ili originarno stjecanje To znači da stjecatelj svoje pravo ne izvodi iz prava prednika, nego ga stječe na osnovi drugih pravnih činjenica za koje objektivno građansko pravo veže stjecanje subjektivnih prava (npr. stjecanje prava vlasništva dosjelošću, nalaz blaga i sl.) 2. Izvedeno ili derivativno stjecanje Ono postoji kad stjecatelj svoje pravo temelji na pravu prednika odnosno izvodi ga iz prava prednika. Ovdje treba imati na umu da stjecatelj ne može steći više prava nego što ga je imao njegov prednik (nemo plus iuris ad alium trensferre potest quam ipse habet) Kod derivativnog stjecanja prava uvijek postoje dva pravna subjekta. Onaj od kojeg se pravo stječe naziva se pravni prednik ili auctor, a onaj koji pravo stječe naziva se pravni sljednik ili successor. Postoje dvije vrste izvedenog stjecanja subjektivnih građanskih prava: a) translativno – to je takvo izvedeno stjecanje kod kojega prednik svoje dosadašnje pravo u cijelom njegovom sadržaju i obujmu prenosi na novog stjecatelja (npr. prodaja automobila kojom se prenosi na kupca pravo vlasništva ili u slučaju cesije i sl.) U pravnoj se teoriji translativno derivativno stjecanje naziva i pravnim nasljeđivanjem ili sukcesijom. Postoje dvije vrste sukcesija: a) sveopća ili univerzalna sukcesija – razumije prijelaz svih prava (i obveza) od dosadašnjeg subjekta na novi subjekt, a to stjecanje se događa jednim aktom. Npr. nasljeđivanje za slučaj smrti. U trenutku smrti ostavitelja sva njegova imovinska prava i obveze prelaze na nasljednika. Ovdje ne treba za svako pravo poseban akt stjecanja, niti za svaku obvezu poseban akt preuzimanja. b) singularna sukcesija – znači da novi subjekt (stjecatelj) od dosadašnjeg subjekta (prednika) stječe samo pojedinačno pravo (npr. vlasništvo jedne stvari, jednu tražbinu i sl.) b) konstitutivno stjecanje – je takvo izvedeno stjecanje kod kojega prednik ne prenosi na stjecatelja čitavo svoje pravo, nego na temelju svog prava osniva za stjecatelja novo pravo. Npr. osnivanje služnosti u korist susjedove nekretnine. Susjed je stekao služnost puta i to konstitutivno jer to pravo do tada nije postojalo na vlasnikovoj nekretnini. Isti slučaj je i sa davanjem stvari u zalog da bi se osigurala naplata dužne tražbine. Na založnoj stvari nastaje (konstituira se) novo pravo u korist založnog vjerovnika koje do tada nije postojalo.

127

Sam gubitak prava može biti relativan i apsolutan. Dosjelost je stjecanje prava na temelju vršenja njegova bitnog sadržaja (posjedovanja) kroz zakonom određeno vrijeme. Tek u onom trenutku kad zastara nastupi. ZOO zabranjuje i jedno i drugo. a samo vrijeme na pravo može djelovati konstruktivno i destruktivno. smisao zastare je i u tome da se sadašnje zaštiti protiv prošlog. mora se spomenuti i institut zastare. Prema kogentnoj odredbi iz čl. Protivni institut je dosjelost. Tada se govori o prestanku prava. S druge strane. mogu se strane odreći posljedica koje nastupaju zastarom. pravni odnosi se razaraju i takav slučaj postoji kod zastare. a kod destruktivnog djelovanja vremena. a drugi ga subjekt istodobno stječe. drugi pak da ne mogu. a dopušta ugovorno skraćenje rokova zastare. a da ga drugi subjekt istodobno ne stječe. stoga je prestanak apsolutni gubitak prava jer je pravo prestalo za sve subjekte (npr. Npr. 218. 2. Upravo radi svrhe koju institut zastare treba postići u okviru jednog sređenog pravnog poretka. sasvim opravdano. niti mogu njime unaprijed produljiti vrijeme zastare koje je određeno propisom. nitko nam ne brani da platimo zastarjeli dug iako znamo da nas vjerovnik zbog zastare ne može sudskim putem prisiliti na plaćanje. U stranim zakonodavstvima prevladava rješenje prema kojemu se u pravilu zabranjuje produljenje. U teoriji postoje i nesuglasice je li mogu ugovorne strane ugovorom odrediti kraće zastarne rokove od onih koji su predviđeni propisom. Apsolutni gubitak prava postoji kad jedan subjekt određeno subjektivno pravo gubi. Pojam gubitka prava Gubitak prava znači odvajanje subjektivnog građanskog prava od njegova nositelja. Jedni smatraju da mogu. Relativan gubitak postoji kad jedan subjekt određeno subjektivno pravo gubi. Zastara prava (praescriptio) a) pojam zastare – zastara je gubitak zathjeva zbog nevršenja sadržaja subjektivnog prava kroz zakonom određeno vrijeme. propast stvari) Kad se govori o gubitku prava. Kod konstruktivnog djelovanja vremena faktični odnosi se pretvaraju u pravne odnose (dosjelost). strane se ne mogu putem ugovora niti unaprijed odreći zastare.B Gubitak prava 1. U zastari je izražena misao da je ono što je faktički već uklonjeno potpuno zrelo da i pravno propadne. Kod instituta zastare i dosjelosti dolazi do punog izražaja utjecaj vremena na pravne odnose. pravnim poslom se ne može odrediti dulje ili kraće vrijeme zastare od 128 .

tj. Budući da se kod zastare redovito radi o zastari zahtjeva. Trogodišnji zastarni rok vrijedi npr. o poštanskim. Propise o zastari sadrže i brojni posebni zakoni (npr. o ugovorima o prijevozu željeznicom. No. budući da je zastario zahtjev. ali ima i posebnih rokova od 3. Isto tako. Jednogodišnji zastarni rok predviđen je za 129 . a da samo pravo ostane nedirnuto vremenom. c) rok zastare – rok zastare je zakonom određeno vrijeme nakon kojega se pravo više ne može prisilnim putem ostvariti (tužba se ugasila) Opći zastarni rok prema ZOO iznosi 5 godina. telefonskim i telegrafskim uslugama i dr. samo se pravo ne može ostvariti tužbom i tada se u teoriji govori o zastari tužbenog zahtjeva. o mjenici. čeku. Opći zastarni rok primjenjuje se samo u onim slučajevima kad nije propisan posebni zastarni rok. Zastara završava. zastara se promatra u prvom redu kao zastara tužbenog zahtjeva. godine.) b) pretpostavke zastare – a) nepodignuće tužbe i b) protek zakonom određenog vremena (zastarni rok ili rok zastare) Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kome je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.onoga koje je određeno zakonom. Valja istaknuti da su doista objekt zastare samo imovinska prava. pravo vlasništva nikad neće zastarjeti ma kako ga dugo neizvršavali. ali postoji i malo subjektivnih građanskih prava koja zastarijevaju zbog nevršenja. gdje je moguće da zastari zahtjev. Teoretski i praktički sporno pitanje kada počinje teći zastara riješio je ZOO tako da zastara započinje prvi dan iza dospjelosti (dan dospjelosti tražbine se ne uračunava) Ako se obveza sastoji u nečinjenju. i 1 godine. ako 20 godina ne izvršavam služnost kolnog puta. za tražbine zakupnine. a mnogo rjeđe o zastari (gašenju) subjektivnih prava. za međunarodne tražbine nastale iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga. propuštanju ili trpljenju. u načelu ono što zastarijeva kod subjektivnih građanskih prava nije samo pravo nego mogućnost njegova ostvarenja sudskim putem. 2. pravo služnosti će zastarjeti i prestat će zbog nevršenja (non usu) Zapravo. Samostalnost tog elementa se očituje upravo kod zastare. Valja istaknuti da subjektivno pravo prati samostalan element koji se zove zahtjev. zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obvezi. najamnine i tražbine naknade štete računajući od kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Institut zastare nije kod nas uređen jedinstvenim zakonom za cijelo građansko pravo. Njegov središnji dio (zastara obveznopravnih zahtjeva) uređen je ZOO čiji su članci sadržajno podudarni i uz neke izmjene preuzeti iz Zakona o zastarjelosti tražbina iz 1953. Tako npr. zastara je nastupila istekom posljednjeg dana zakonom određenog vremena. Međutim. pravnim se poslom ne može odrediti ni da zastarijevanje neće teći za neko vrijeme. ZOO je također prihvatio i načelo o nedopuštenosti odricanja od zastare prije nego što protekne vrijeme određeno za zastaru.

npr. PTT) zastaruju također za godinu dana. vrijeme se gubi i tada zastara može samo iznova započeti. No. Tako zastarijevanje ne teče za tražbine između bračnih drugova. Do prekida zastare neće doći ako vjerovnik odustane od tužbe ili poduzete radnje. prigovor prijeboja. Tražbine za različite pretplate (RTV. osoba u izvanbračnoj zajednici. Kao okolnosti koje izazivaju prekid zastarijevanja ZOO navodi priznanje duga. f) učinak zastare – nastupom zastare u pravilu se ne gasi samo subjektivno pravo jer zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze i to znači da se zastarjelo pravo ne može prisilno putem suda ostvariti. Bitna je razlika prema zastarnom roku i u tome što na prekluzivni rok sud pazi po službenoj dužnosti i što kod prekluzivnih rokova nema zastoja ni prekida roka. Jedino ako bi tužba bila odbačena zbog nenadležnosti ili drugih procesnih razloga (a ne biti stvari) smatra se da je prekid nastupio podizanjem prve tužbe pod uvjetom da nakon njezina odbačaja vjerovnik podigne novu tužbu u roku od tri mjeseca. vodu. dužnik čiji je dug zastario nije zbog zastare prestao biti dužnikom jer nije 130 . e) prekid zastare – je nastup takvih okolnosti zbog kojih zastara prestaje teći. Prekluzivni rokovi su strogi zakonski rokovi unutar kojih strana mora poduzeti određene radnje ako neće da joj se ugasi. Tražbina utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom nadležnog tijela kao i sudskom nagodbom. Zastarni rok se ne treba miješati s prekluzivnim rokom. tj. održavanje čistoće i dimnjačarske usluge. osoba na vojnoj dužnosti za vrijeme mobilizacije i rata. Smatra se da prekida nije bilo ni u slučaju da vjerovnikova tužba odnosno zahtjev bude odbačen ili odbijen. Vrijeme zastoja ili mirovanja ne uračunava se. plin. Okolnosti koje uzrokuju zastoj zastarijevanja predviđene su u ZOO. podizanje tužbe i svaku drugu radnju vjerovnika poduzetu protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja. Uračunava se vrijeme koje je proteklo do zastoja. osoba zaposlenih u tuđem domaćinstvu za vrijeme trajanja radnog odnosa kao i za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze. tisak. Prema tome. roditelja i djece (dok traje roditeljsko pravo). ne samo zahtjev nego i samo subjektivno pravo. osiguranja ili ostvarenja tražbine. kad te okolnosti ili zapreke otpadnu. zastara se nastavlja te se proteklo vrijeme uračunava. a proteklo se vrijeme ne uračunava.tražbine koje se odnose na isporučenu električnu energiju domaćinstvima kao i za toplinsku energiju. odnosno nagodbom pred nadležnim državnim tijelom te javnobilježničkim aktom. štićenika i skrbnika. zastaruje za deset godina pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. prijava tražbine u stečajnom postupku. d) zastoj zastare – ovdje se razumije takav skup okolnosti zbog kojih zastara ne može započeti ili zbog kojih već započeta zastara prestaje teći tako dugo dok te okolnosti ne otpadnu.

nego samo odgovornost za dug. 131 . Nastup zastare ne treba shvaćati tako da se ne bi mogla uputiti tužba sudu jer sud ne pazi na zastaru po službenoj dužnosti već isključivo na prigovor tužene strane. Zato ako dužnik nako proteka zastarnog roka ipak plati. sud će postupiti s tužbom ne obazirući se na zastaru. Posljedica zastare je samo ta da se njegova obveza od utužive pretvorila u neutuživu ili naturalnu obvezu. ne može plaćeno više tražiti natrag. On nije platio nedug nego dug.zastarom prestao njegov dug. Ne istakne li tuženik prigovor zastare.

treba zaključiti da obvezni odnosi prvenstveno nastaju u gospodarskoj osnovi društva. Oni nastaju u prometnom procesu što znači da su ti odnosi u prvom redu materijalni društveni odnosi. Obvezni odnosi su oni društveni odnosi u koje pravni subjekti ulaze povodom činidaba. ljudi su stupili u obvezne odnose. Svakodnevno dolazi do uništenja ili oštećenja materijalnih dobara i do raznih povreda neimovinskih dobara i prava fizičkih i pravnih osoba. propuštanje ili trpljenje. Stoga. U gospodarskom kretanju društva postoje dva polarna procesa: proces proizvodnje i proces potrošnje i između ta dva procesa ne postoji praznina. Obvezno pravo i obvezni odnos Obvezno pravo je skup pravnih pravila kojima se uređuju obvezni odnosi. Obvezno pravo uređuje i zaštitu u slučaju povrede samih obveznopravnih odnosa. Čim ljudi međusobno stupaju u takve odnose da jedan od drugoga ima pravo zahtijevati činidbu. a nad tim obveznim odnosima obvezno pravo izgrađuje se kao nadgradnja. ipak je ono po brojnosti svojih instituta i profinjenosti znatno nadmašilo i stvarno i nasljedno pravo. Ipak. a drugi se obvezuje da će tu činidbu ispuniti. Prema tome. promet je gospodarska osnova obveznog prava. odnosno one društvene odnose koji nastaju u oblasti prometa. U procesu razmjene nastaju prometni odnosi koji su nužno obvezni odnosi. obvezno pravo ne uređuje sve moguće obvezne odnose. U suvremenom svijetu obvezno pravo postaje najvažnijim dijelom građanskog prava 132 . što je razumljivo jer čovjek pojedinac ne može sam stvoriti sve ono što mu je potrebno za život. Pitanjima ovih oblika zaštite bavi se jedan dinamičan segment obveznog prava – odštetno pravo. činjenje. Iako se obvezno pravo počelo razvijati kasnije od stvarnog prava. Osim razmjene dobara i usluga obvezno pravo ima još jednu izrazito važnu ulogu. UVOD 1. nego samo one koji imaju gospodarsko-prometno značenje. samo obvezne odnose koji nastaju među ljudima u procesu razmjene dobara i usluga. tj. a to je proces razmjene. ono uređuje pitanje zaštite dobara pravnih subjekata uključujući i njih samih. Između njih se na određenom stupnju razvoja društva razvio još jedan važan društveni proces. Karakteristike obveznog prava Obvezno pravo je najdinamičniji dio građanskog prava jer se mora neprestano usavršavati i razvijati onim tempom kojim se razvija i usavršava sam promet.14. 2. Čovjek mora od drugih ljudi u raznim životnim situacijama zatražiti neko davanje.

Budući da se obvezno pravo temelji na načelu dispozitivnosti.jer se suvremeno prisvajanje mnogo češće javlja posredstvom obveznopravnih nego stvarnopravnih instituta. Jedina granica koju je obvezno pravo postavilo glede stvaranja obveznopravnih odnosa jest mogućnost i dopustivost sadržaja. slijede i neke druge njegove posebne karakteristike. Stoga broj obveznopravnih odnosa nije ograničen ni po vrsti. brzo se razrješavaju) jer se time ubrzava protok robno-novčanih vrijednosti. a na njegovu mjestu se pojavljuje novi stvarnopravni odnos (npr. kako bi bila djelotvorna pruži što prije. To su: a) činidba – objekt obveznog odnosa jest činidba. ni po obliku. u interesu mu je da se što prije ispuni ugovor o transportu i da što prije stigne na cilj. na njega se ne može primijeniti načelo zatvorenog broja obveznopravnih odnosa. Pacta tertiis nec nocent. vlasništvo. nec prossunt. c) dispozitivnost – u obveznom pravu je najpotpunije došlo do izražaja načelo dispozitivnosti što podrazumijeva da sudionici u prometu potpuno slobodno uređuju obvezne odnose. b) relativnost prava – obvezno pravo (subjektivno obvezno pravo) po svojem djelovanju je relativno. Jednako tako u onom dijelu obveznog prava koji se odnosi na zaštitu dobara pravnih subjekata poželjno je da se zaštita. Ono djeluje samo između osoba koje se nalaze u određenom obveznopravnom odnosu. Npr. Predajom stvari obvezni odnos se ugasio.) Ili ako se putniku ujutro žuri na posao. ako je objekt činidbe stvar. prisilnim propisima i pravilima morala. 133 . Pravni odnos između dužnika i vjerovnika se i ne tiče trećih osoba i stoga obvezno pravo ne može protiv njih djelovati. tada je vjerovniku sigurno u interesu da mu dužnik što prije preda tu stvar. založno pravo i sl. Ona je po svojim unutarnjim osobinama takva da je i vjerovniku i dužniku u golemoj većini slučajeva stalo do toga da se činidba što prije ispuni. Relativni karakter obveznog prava izlazi već iz samog karaktera i sadržaja činidbe. Prema ZOO sadržaj obveznopravnog odnosa je nedopustiv ako je protivan ustavom utvrđenim načelima društvenog uređenja. ZOO iz 1978. Ponašanje koje se zahtijeva od obvezanoga ne može se zahtijevati od drugih osoba koje stoje izvan obveznog odnosa. je koristio termin predmet obveze. U obveznom odnosu su osobe točno određene i u pravilu samo te osobe mogu povrijediti taj odnos i tada dolazi do izražaja imovinska sankcija. Iz dinamike obveznog prava koja povrh svega služi kao instrument koji omogućuje brz prijelaz stvari iz proizvodnje u potrošnju. Obvezni odnosi su po svojem karakteru takvi da svoju funkciju najbolje obavljaju ako se brzo stvaraju i brzo gase (tj. dok je njihov interes u stvarnom pravu izražen u što duljem trajanju stvarnopravnih odnosa. Stoga je interes sudionika u obveznom odnosu izražen u što bržem ispunjenju.

tj. načelo neograničenosti broj i oblika obveznih odnosa vrijedi samo za segment ugovornih. U suvremenim interpretacijama poštivanje tog načela razumijeva čitav niz dodatnih obveza: postupati s povjerenjem i obzirima naspram osobe i interesa suugovaratelja. Prodavatelj je dužan nadoknaditi kupcu troškove puta i dangube jer je prema načelu savjesnosti i poštenja bio dužan obavijestiti ga o promjeni svoje odluke i tako ga poštedjeti nepotrebnog troška. Po svom porijeklu. kupac pregovara s prodavateljem o prodaji jahte i dogovore se da kupac doputuje iz Zagreba u Rijeku pogledati jahtu. No. a potom i od druge ugovorne strane ne 134 . Isto tako navedeno je nekoliko bitnih načela obveznog prava. ovo načelo je u osnovi moralno pravilo o savjesnom i poštenom koje u pravu znači branu tendencijama zlouporabe prava. ali ne i izvanugovornih odnosa.Istina. već se ostavlja sudu da ga konkretizira u svakom pojedinom slučaju držeći se njegova općeg značenja kao smjernice. primjeni običaja i prakse kao posebnom izvoru obveznog prava. Protivno je načelu savjesnosti i poštenja ponašanje posrednika koji naplati posredničku proviziju od jedne ugovorne strane. suzdržavati se od konkurencije i proturječnog odnosno nedosljednog ponašanja i sl. podjednako uvažavati interese ugovornih strana u tumačenju ugovora. U rimskom pravu odgovara mu pojam dobra vjera (bona fides) u značenju vjernosti i držanja zadane riječi. Pojmovno. polagati račune. pružati zaštitu. pregovorima i dr. 3. kod uvjeta. npr. međusobno se obavješćivati. ali koja su isto tako ili načela cjelokupnog građanskog prava (načelo slobodnog uređivanja obveznih odnosa i načelo ravnopravnosti) ili su primarno opća pravna načela (načelo zabrane zlouporabe prava) a) načelo savjesnosti i poštenja – ZOO je ustanovio opću dužnost sudionika u obveznim odnosima da se u zasnivanju obveznih odnosa kao i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa pridržavaju načela savjesnosti i poštenja. Npr. zaštiti prava. ovo načelo spada u tzv. razvijati suradnju. izvor nekih dopunskih obveza za sudionike obveznih odnosa. no o tome ne obavijesti kupca koji doputuje u Rijeku. Osnovna načela obveznog prava Iako prva glava ZOO nosi naziv «Osnovna načela» tamo se govori i o cilju i sadržaju zakona. tj. korekciju krutosti pojedinih normi. pojmove čiji sadržaj nije određen. prodavatelj se odluči iznajmljivati jahtu jer mu se to više isplati. pravne standarde. Isto tako. definiciji trgovačkog ugovora i dr. ugovornog proširenja odgovornosti za štetu. omogućuje humanizaciju i moralizaciju obveznih odnosa. ovo se načelo apostrofira i u odredbama pojedinih pravnih instituta.

c) načelo zabrane prouzročenja štete – ZOO kaže da je svatko dužan uzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta. sprečava njihovo povećanje. ugovorna strana je dužna. odvjetnika. Valja istaknuti da savjesnost i poštenje u stvarnom pravu ima drugo značenje. U rimskom pravu je ovo načelo izraženo sintagmom neminem laedere. npr. inženjera itd. b) načelo jednake vrijednosti činidaba – ZOO kaže da pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidiaba. npr. U ugovornim obveznim odnosima to je načelo izraženo poznatom maksimom pacta sunt servanda (ugovore treba ispunjavati) U ispunjenju obveze mora se postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa – pažnja dobrog gospodarstvenika odnosno pažnja dobrog domaćina. suzdržati se od postupaka kojima bi se otežalo ispunjenje obveze druge ugovorne strane. Kod nekih dvostranoobveznih ugovora (ugovora na sreću. U ispunjenju obveza iz profesionalne djelatnosti (liječnika. 135 . nanosi drugome povreda prava osobnosti. Uz dužnost ispunjenja obveze. d) načelo dužnosti ispunjenja obveze – ZOO kaže da su sudionici obveznih odnosa dužni ispuniti svoje obveze i odgovaraju za njihovo ispunjenje. To je pažnja dobrog stručnjaka. kod prekomjernog oštećenja ili zelenaškog ugovora samo ako se radi o očitom nerazmjeru između činidaba. ostvarujući svoje pravo. to znači da je svatko dužan suzdržati se od postupaka kojima se umanjuje imovina pojedinaca i drugih pravnih subjekata.) mora se postupati s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima. Povreda ovog načela izaziva pravne posljedice samo ako je nejednakost vrijednosti prešla zakonom određenu granicu. a zakonom se određuje u kojim slučajevima narušavanje tog načela povlači pravne posljedice. u slučaju nemogućnosti ispunjenja zbog događaja za koji ugovorne strane nisu odgovorne ili kod izmjene ugovora zbog promijenjenih okolnosti.obavještavajući o tome prvu ugovornu stranu. Pravne posljedice povrede ovog načela sastoje se pod određenim pretpostavkama. u zahtjevu da se izvor opasnosti štete ukloni i u odgovornosti za prouzročenu štetu. javne prodaje i kad je za stvar dana viša cijena iz osobite naklonosti) ZOO je uskratio pravo njihova poništavanja makar i došlo do očitog nerazmjera između vrijednosti prestacija. Ako se ovo načelo poveže s pojmom štete. Izuzeci od primjene ovog načela strogo su određeni propisom.

136 . 3. U posebnom dijelu postoje ugovorni i izvanugovorni obvezni odnosi. poslovodstvo bez naloga i jednostrana izjava volje. javno obećanje nagrade i vrijednosni papiri. morala se prihvatiti klasična koncepcija prema kojoj u opći dio ulaze i izvanugovorne obveze. Sudionici obveznih odnosa. 7. 4. je također poznavao podjelu na opći i posebni dio.4. Razvrstani su u sedam Glava: 1. u posebnom dijelu izučavaju se pojedini ugovori. stjecanje bez osnove. Učinci obveza. Kriterij za unutarnju sistematizaciju općeg dijela ZOO iz 1978. 2. ono se unutar sebe dijeli još na opći i posebni dio. odnosno pojedine u prometu već tipizirane izvanugovorne obveze – odgovornost za štetu. bili su izvori obveza: ugovor. poslovodstvo bez naloga. Sustav obveznog prava Iako je obvezno pravo dio građanskog prava. Potrebu za općim dijelom izazvala je činjenica da broj ugovornih odnosa nije određen. ZOO iz 1978. 6. uzrokovanje štete. Promjene u obveznom odnosu. stjecanje bez osnove. ali kod tog zakona izvanugovorni odnosi su ulazili u opći dio. Stvarni razlog je ležao u činjenici da Ustav SFRJ nije ustanovio nadležnost federacije za materiju odgovornosti za štetu jer je Ustav SFRJ predviđao nadležnost samo u materiji općeg dijela obveznih odnosa. Vrste obveza. Osnovna načela. Zato se u opći dio stavljaju sva ona načela i instituti koji su zajednički svakom ugovornom pa i izvanugovornom odnosu. 5. Prema sustavu važećeg ZOO u Općem dijelu uvrštena su načela i odredbe koja su zajednička svim izvorima obveza u posebnom dijelu. Naprotiv. Nastanak obveza. Prestanak obveza. Da bi se odgovornost za štetu bar donekle uredila saveznim propisom.

Dug pokazuje sadržaj dužnikove obveze. Pojam obveze Postavlja se pitanje zašto je potrebno da se obvezni odnosi pomoću obveznog prava pretvore u obveznopravne odnose. a dugovanje od duga i odgovornosti za dug naziva se potpunim obveznopravnim odnosom. govori se o obvezi. tj. To je potrebno da bi se u slučaju da zatreba. Takav obveznopravni odnos danas se u teoriji kratko naziva obveza ili obligacija. Ako se obveznopravni odnos promatra s gledišta vjerovnikova zahtjeva na činidbu. kako se 137 . obveza ne može logički postojati ako ne postoji i njoj odgovarajuća tražbina. kako je obveza korelativan pojam jer se tim izrazom označuje i čitav obveznopravni odnos. POJAM I VRSTE OBVEZA 1. govorimo o tražbini. Potpune i nepotpune obveze a) potpune obveze – vjerovnik je u obveznopravnom odnosu aktivna strana. 2. Dužnik je u obveznom odnosu pasivna strana. Obvezni odnos u kojem se tražbina sastoji od subjektivnog prava i zahtjeva. Stoga.15. a to znači da je norma obveznog prava priznala sudionicima takvog odnosa određena subjektivna prava i obveze koje se mogu. Moglo bi se umjesto o obvezi govoriti o dugovanju kad se želi označiti jedino dužnikova pozicija u obveznopravnom odnosu. To su dug i odgovornost. Kad su ugovorne strane stupile u određeni obvezni odnos. a odgovornost znači dužnost ispunjenja na koju se odnosi vjerovnikov zahtjev. Dugovanje se također sastoji od dva elementa. Zato se ponekad i cjelokupno obvezno pravo naziva i tražbeno pravo. Na temelju čiste gospodarske veze između sudionika izgrađena je pravna veza između subjekata u onom trenutku kad su takvi subjekti stupili u obvezne odnose koje norma obveznog prava priznaje i pretvara u obveznopravne odnose. obveze koje su preuzete između ugovornih strana mogle i prisilno ostvariti. Stoga je obveza pravni odnos između dviju osoba po kojemu je jedna osoba (vjerovnik – creditor) ovlaštena zahtijevati od druge osobe (dužnik – debitor) neku činidbu koju je ta druga osoba dužna ispuniti. No. oni su istodobno stupili i u obveznopravni odnos. Unutar tražbine postoji subjektivno obvezno pravo vjerovnika na određenu činidbu i zahtjev uperen protiv dužnika da se ta činidba i ispuni. Ako se obveznopravni odnos promatra s gledišta dužnika. ako zatreba i prisilno ostvariti. zašto je potrebno da se čisti gospodarski odnosi oblikuju kao pravni odnosi. Tražbina= subjektivno pravo+zahtjev za ispunjenje. Međutim. Tražbina se sastoji od dvaju elemenata.

ali je odgovornost ograničena. Nepotpune obveze se pojavljuju ili kao naturalne obveze ili pak kao obveze s ograničenom odgovornošću. nedostatka oblika i sl. Kod dužnika nema više odgovornosti. Kod vjerovnika je nestao zahtjev. ali se ispunjenje ne može protiv volje dužnika tužbom ostvariti. No. 138 . No. ako vlasnik ne želi nadoknaditi troškove. ali bez vjerovničkog zahtjeva na ostvarenje prava. Npr. kod zastarjele obveze ili kod usmenog darovanja bez prava predaje) Takve obveze se mogu valjano ispuniti i ako dužnik ispuni dužnu činidbu. Dužnik nije platio nedug nego dug. Stoga. ali bez odgovornosti (npr. Abandonalni ili noksalni sustav osobito je poznat u pomorskom pravu. kad bi ga vjerovnik tužio. sustav abandona (napuštanja stvari) – ovdje je dužnikova obveza koncentrirana. 2. a to znači da ne može tužbom tražiti ostvarenje svoga prava. vjerovnik može uputiti tužbu sudu jer sud ne pazi na zastaru po službenoj dužnosti. ako prigovor zastare ne bi bio istaknut ili ne bi bio istaknut pravodobno. naturalne ili prirodne obveze su takve obveze koje se mogu valjano ispuniti. Zbog toga se takve obveze nazivaju naturalnim. tako se kad u odnosu postoje sva četiri elementa govori o potpunoj obvezi. kad vjerovnici ostavitelja zatraže tzv. a ne cjelokupnom svojom imovinom odgovara za obvezu podmirenja troškova. b) nepotpune obveze – osnovno pravilo građanskog prava je da dužnik za preuzete obveze odgovara vjerovniku čitavom svojom imovinom. vlasnik koji od poštenog posjednika traži povrat svoje stvari mora ovome nadoknaditi nužne i korisne troškove. U takvom slučaju na dužničkoj strani postoji samo dug. Tako će npr. a na dužničkoj i dug i odgovornost. Ograničenje odgovornosti se javlja u tri oblika: 1. ono što je ispunio ne može tražiti natrag. bb) obveze s ograničenom odgovornošću – među nepotpune obveze se obično svrstavaju i one obveze kod kojih na vjerovničkoj strani postoji i pravo i zahtjev. nepotpunim ili neutuživim. No. nego isključivo na prigovor tuženika.uobičajeno čitav obveznopravni odnos označava kraće izrazom obveza. može posjedniku prepustiti tu stvar. a to znači da bi se uspješno mogao obraniti prigovorom zastare. Stoga. tužitelj bi mogao uspjeti sa svojim tužbenim zahtjevom. separatio bonorum (odvajanje ostavine od nasljednikove imovine) odgovarati nasljednik za ostaviteljeve dugove samo ostavinom ili. nego samo određenim dijelom svoje imovine. Tada se govori o nepotpunim obvezama. Ovršni ili pekulijarni sustav – po tom sustavu dužnik za preuzete obveze ne odgovara vjerovniku čitavom svojom imovinom. Ipak postoje slučajevi kad dužnik za postojeći dug uopće ne odgovara ili pak ne odgovara vjerovniku čitavom svojom imovinom. odnosno povezana isključivo s jednom stvari. nego samo određenim njezinim dijelom. Vlasnik njome. vjerovnik ne može dužnika prisiliti na ispunjenje takve obveze. aa) naturalne ili prirodne obveze – poznati su slučajevi unutar obveznog prava kad u obveznopravnom odnosu na vjerovničkoj strani postoji samo subjektivno pravo na činidbu.

Prema ZOO obveza je djeljiva ako ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti.drugim riječima. Tada se govori o pluralističkim obvezama ili o množini subjekata u obveznopravnom odnosu. Važno je pritom da svi dijelovi zajedno imaju i za vjerovnike i za dužnike istu vrijednost i isti rezultat koji bi imala činidba da 139 . postavlja se pitanje njihova međusobnog odnosa. zbog nekih posebnih razloga. najam. ovdje se imaju na umu i slučajevi u kojima dužnik za preuzete obveze odgovara čitavom svojom imovinom. kupoprodaja. Obveze s više subjekata (pluralističke obveze) Ako u obveznopravnom odnosu sudjeluju dva subjekta i to tako da se svaki od njih nalazi u drugoj stranačkoj ulozi. stranačke uloge mogu biti podijeljene tako da je jedan subjekt vjerovnik. Činidba je djeljiva ako se dade podijeliti na kvote (dijelove) tako da se svaki dio samo kvantitativno. predmetno stegnutu odgovornost. npr. nedjeljive i solidarne. bilo dužničkoj ili na obje strane istodobno. zakup. a taj odnos se rješava s obzirom na pitanje je li činidba djeljiva ili nedjeljiva. 3. Ta dva sustava spadaju u tzv. a ne mogu u ovršnom postupku zahvatiti i nasljednikovu imovinu. pojavljuje više subjekata. a drugi subjekt dužnik i tada se govori o jednostranoobveznom odnosu ili jednostranoobveznom ugovoru kao što je npr. iako djeljiva. Ipak. Stoga možemo reći da su pluralističke obveze obveze s više subjekata bilo na kojoj obveznoj strani ili na obje strane. mogu postojati i takvi obveznopravni odnosi u kojima je svaka strana istodobno i dužnik i vjerovnik i tada se govori o dvostranoobveznom odnosu. Budući da kod ovih obveza dolazi više subjekata. ali samo do određenog iznosa. Npr. odgovaraju svi dužnici. Isto tako. posudba. dvostranoobveznom ugovoru. a) djeljive obveze – djeljiva ili razdijeljena obveza nastaje kad je činidba djeljiva. iako djeljiv. ima i takvih obveznopravnih odnosa u kojima se na svakoj strani. Dualističke obveze se javljaju u dvije varijante. ostaviteljevi vjerovnici se mogu namiriti samo iz ostavine kad zatraže separatio bonorum. Sustav kvantitativno ograničene odgovornosti – dok se u prva dva sustava odgovornost ograničava na određeni predmet ili određeni krug predmeta. odnosno pripada li čitava tražbina. 3. a u obveznopravnom odnosu se pojavljuje više subjekata. riječ je o dualističkim obvezama. odnosno da za dug. svim vjerovnicima. bilo vjerovničkoj. S te točke gledišta pluralističke obveze se dijele na djeljive. a ne kvalitativno razlikuje od cijele činidbe. U jednoj. nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove čitavom svojom imovinom (vlastitom i naslijeđenom) ali samo do visine naslijeđene imovine.

Međutim. obveza se među njima dijeli na jednake dijelove (osim u slučaju drugačije ugovorene podjele) i svaki od njih odgovara za svoj dio duga. svaki od suvlasnika će imati pravo na 300 kuna mjesečne najamnine. a bilo koja strana ima više subjekata u obveznopravnom odnosu. radi se u pravilu o djeljivoj obvezi. izrada slike (ovdje postupno izrađivanje slike ne znači dijeljenje činidbe jer pojedini akt izrade pravno nije dio činidbe) Ako je objekt obveznopravnog odnosa nedjeljiva činidba. jer služnost puta ne možemo osnivati na dijelove. volan drugom. a korisnik treba proći preko cijelog. Nedjeljiva je ona činidba koja se ne može podijeliti u kvote. može se samostalno ugasiti. Među djeljivima treba razlikovati rastavljene obveze kod kojih na istoj strani obveznog odnosa jedan subjekt ima samo pravo. Nedjeljive su one činidbe kojima je svrha da se pribavi neko nedjeljivo pravo. Stoga ako je činidba djeljiva. nastaju specifični učinci nedjeljive obveze koji se razlikuju s obzirom na vjerovnike i s obzirom na dužnike. Ako bi takvu činidbu uopće bilo moguće podijeliti. Prvenstveno se postavlja pitanje tko je ovdje vjerovnik. Ako u djeljivoj obvezi ima više dužnika. b) nedjeljive obveze – nedjeljiva ili nerazdijeljena obveza nastaje kao posljedica nedjeljivosti činidbe ako se u obveznom odnosu nalazi više subjekata na bilo kojoj strani. ako tri suvlasnika stana zaključe ugovor o najmu s jednim najmoprimcem uz najamninu od 900 kuna mjesečno. pojedini bi se dio kvalitativno razlikovao od cijele činidbe. a na bilo kojoj se obveznoj strani nalazi više subjekata. Ne može se osnovati služnost puta do polovice našeg zemljišta. a sadržaj joj je pravo da 140 . Tražbina je samo jedna. ako nije drukčije ugovoreno na jednake dijelove i svaki od njih može zahtijevati samo svoj dio tražbine. Stoga kad u djeljivoj obvezi postoji više vjerovnika. iako svaki dio ima svoju samostalnu sudbinu. aa) slučaj više vjerovnika – npr. tj. drugi suvlasnik kojem je njegova kvota plaćena ne može tužiti najmoprimca jer je to razdijeljena obveza. Nedjeljive su činidbe uglavnom sve one kojima je sadržaj činjenje (facere) Npr. zastarjeti itd. a da bi se na to odgovorilo potrebno je odgovoriti na pitanje koliko ima tražbina. osiguranje života u korist trećega) Npr. ipak djeljive obveze tretiramo kao cjelinu unutar pluralističkih obveza zato jer ih u materijalnopravnom pogledu veže u jedinstvo to što potječu iz jedne iste pravne osnove. Npr. tražbina se među njima dijeli. trojica se dogovore uzeti u zakup automobil od četvrtoga na godinu dana. Djeljive su npr. a karoseriju trećem.nije podijeljena. a drugi samo obvezu (npr. obveza da se u nečiju korist osnuje služnost puta jest nedjeljiva. Ako jednome od suvlasnika ne plati. novčane činidbe. Najmoprimac doista ako nije drugačije ugovoreno plaća svakom suvlasniku 300 kuna mjesečno. To su tri vjerovnika i činidba je nedjeljiva jer osoba koja daje automobil u zakup ne može predati kotače jednom vjerovniku. a isto je tako djeljiva i činidba pribavljanja prava vlasništva ili nekog drugog djeljivog prava.

to je odnos koji se uređuje posebno i dužnika se ne tiče. ortakluk i dr. zakupodavca se ne tiče hoće li se nakon predaje automobila u njemu voziti samo jedan vjerovnik. Npr. U takvom slučaju kad dužnik ni uz najbolju volju ne može ispuniti obvezu može tražiti da se predmet preda u sudski polog ili javnom bilježniku ako je stvar pogodna za čuvanje. morao bi u tužbi staviti petit (zahtjev) da je zakupodavac dužan predati auto svim vjerovnicima.se zahtijeva izručenje automobila. Što se tiče međusobnog odnosa samih vjerovnika. Kad suvjerovniku ne bismo priznali pravo da digne tužbu. Ali čim je jedan od dužnika u nedjeljivoj obvezi ispunio dužnu činidbu. Prema ZOO svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da objekt činidbe položi sudu ili javnom bilježniku. Zbog toga je vjerovnik ovlašten od bilo kojeg dužnika zahtijevati ispunjenje cijele činidbe. Stoga. Stoga ako bi jedan vjerovnik samostalno tužio zakupodavca na predaju automobila. a ne zna kome bi je ispunio ili je ne može ispuniti svima ili pak oni odbijaju primiti ispunjenje.) Npr. u slučaju više vjerovnika dužnik je dužan ispuniti činidbu svima zajedno. Interni odnos sudužnika se razrješava na temelju regresa. Svaki od vjerovnika ima samostalno pravo na tužbu. ovdje treba paziti na jednu stvar. on nije ispunio svoju obvezu prema ostaloj dvojici vjerovnika jer obvezu ne može ispuniti na dijelove jer je činidba nedjeljiva. Jedan od njih može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od drugih vjerovnika da primi ispunjenje. ali ispunjenje činidbe mogu zahtijevati samo svi zajedno. U slučaju nedjeljive obveze s više vjerovnika svaki je od vjerovnika subjekt cijele tražbine. To pravo je nedjeljivo pa je svaki suvjerovnik subjekt cijele tražbine. No. ne treba pristanak drugih suvjerovnika. Sva trojica u ovom slučaju mogu zahtijevati predaju automobila. On samo mora tužbeni zahtjev postaviti kumulativno. Npr. ako su trojica bila dužna predati jednu knjigu i ako jedan od njih knjigu kupi i 141 . bb) slučaj više dužnika – ovdje odgovornost za ispunjenje obveze tereti svakog sudužnika u cijelosti jer se činidba ne može ispuniti na dijelove. Da bi podigao tužbu. No. jednome onda kad je ovlašten od ostalih i kad zahtijeva u ime svih ili pak može položiti dug u sudsku ostavu ili javnom bilježniku. obveza se u cijelosti gasi prema svima. ako osoba koja daje automobil u zakup preda automobil samo jednom vjerovniku. Iz toga slijedi prvi učinak nedjeljivosti. Uzalud bi dva vjerovnika htjela tužiti zakupodavca automobila jer to ne bi mogli učiniti ako bi se treći vjerovnik iz bilo kojih razloga kratio da tuži zakupodavca automobila. ako se tri arhitekta obvežu izraditi nacrt za jednu kuću. Vjerovnik tada može zahtijevati nacrt od bilo kojega od njih. Stoga se postavlja pitanje što će biti onda kad dužnik hoće ispuniti obvezu. a ne samo za sebe. Dužnik stavlja stvar u ostavu za sve vjerovnike. Onaj koji je ispunio cijelu činidbu ima pravo zahtijevati od ostalih da mu naknade onoliko koliko na svakog od njih otpada već prema tome u kakvom su odnosu (suvlasništvo. tada se sudski nikada ne bi mogla ostvariti tražbina.

Za sudužnike u solidarnoj obvezi vrijedi pravilo solidarnosti „svi za jednoga. Aktivna solidarnost – osnovna karakteristika aktivne solidarnosti je u tome da je svaki od suvjerovnika ovlašten zahtijevati ispunjenje cijele činidbe. Ako je činidba jedanput ispunjena. odnosno prvi tužio na isplatu. Aktivna solidarnost nema neku u prometu tipiziranu svrhu i ona služi različitim svrhama. svaki solidarni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vjerovnika koji je primio ispunjenje od dužnika da mu preda dio koji mu pripada. Npr. a svaki od više sudužnika dužan je cijelu činidbu ispuniti premda je činidba djeljiva. a ne već onda kad se obveza utuži. Isto tako može postupiti i B. svakome solidarnom vjerovniku pripada jednak dio. Ovdje valja istaknuti da se dužnik oslobađa obveze prema drugim suvjerovnicima tek onda kad je vjerovnik koji tuži namiren. Ali ako imamo na umu da je činidba djeljiva. ali uglavnom tome da se olakša naplata duga. ali može biti utemeljena i na razradbi posljednje volje.preda. Aktivna solidarnost između vjerovnika nastaje samo kad je ugovorena ili zakonom određena. jedan za sve“ Solidarna obveza će biti aktivna ako na vjerovničkoj strani ima više subjkekata (aktivna solidarnost) Solidarnost može biti pasivna ako na dužničkoj strani ima više dužnika (pasivna solidarnost) 1. A može zahtijevati od C cijelu svotu i ako C plati. c) solidarne obveze . Kod aktivne solidarnosti svaki vjerovnik je alternativno subjekt cijele tražbine.solidarna obveza je takav obveznopravni odnos u kojemu je svaki od više suvjerovnika ovlašten zahtijevati ispunjenje cijele činidbe od bilo kojeg dužnika. A može zahtijevati od C da mu ovaj plati samo 5 000 kuna ako to A-u odgovara. Ako iz odnosa među vjerovnicima ne proistječe nešto drugo. namireni su svi vjerovnici i oslobođeni svi dužnici. No. Ukoliko jedan solidarni vjerovnik naplati za sebe cijelu tražbinu. Razumije se da može ispuniti i dio činidbe ako to vjerovnik zahtijeva. Pasivna solidarnost – pasivna solidarnost je takav obveznopravni odnos u kojem je svaki od sudužnika usprkos djeljivosti činidbe dužan ispuniti cijelu činidbu bilo kojem vjerovniku. namireni su i A i B. onda svakako on može od druge dvojice regresirati onaj dio cijene koja na njih otpada (od svakoga po jednu trećinu ako među njima nije bilo dogovoreno drugačije) Propisi o solidarnim obvezama primjenjuju se na odgovarajući način i na nedjeljive obveze. Praktički će naplatu izvršiti onaj kome je to u danoj situaciji najlakše. Naziv solidarna obveza potječe otuda što je svaki od suvjerovnika ovlašten u cijelosti (in solidum) zahtijevati ispunjenje činidbe od bilo kojeg sudužnika. Dužnik mora platiti onom vjerovniku koji je od njega prvi zahtijevao isplatu. 2. A i B se dogovore da će kao solidarni vjerovnici pozajmiti C-u 10 000 kuna. vjerovnik je ovlašten zahtijevati ispunjenje i dijela činidbe. To znači da dužnik može platiti vjerovniku kojem hoće sve dok neki vjerovnik ne zatraži ispunjenje. Pasivna solidarnost ima tipičnu svrhu koja se 142 .

Iznimka postoji samo kod trgovačkih ugovora (ranije ugovora u privredi) jer kad postoji više dužnika u nekoj djeljivoj obvezi nastaloj trgovačkim ugovorom. Za nastanak aktivne ili pasivne solidarne obveze uvijek je potrebna posebna pravna osnova. A B i C kao solidarni dužnici uzmu zajam od 12 000 kuna od D. bilo C-a. Dijeleći obvezu (dugovanje) na dug i odgovornost kažemo da glede duga formula glasi aut-aut (ili-ili). treba naglasiti da se solidarnost u pravilu ne presumira. a na pasivnoj strani se nalazi više subjekata. Ako npr. Pasivna solidarnost nastaje: a) ugovorom – ako je činidba djeljiva. ostavitelj odredi u oporuci: „ Moji nasljednici A. 143 . potrebno je navesti npr. To je moguće jer premda se radi o jednom dugu.. ipak za taj dug odgovaraju i A i B i C.“ ili „A i B obvezuju se svi za jednoga jedan za sve“ i sl. Ovdje D ima veću sigurnost jer povrat pozajmljene svote može tražiti od bilo kojeg solidarnog dužnika. za ostatak odgovaraju i drugi. Štoviše. oslobađaju i A i C. a glede odgovornosti et-et (i-i) To znači da je kod solidarne obveze dug alternativan. Ali ako se ne namiri u potpunosti od jednoga. Prestanak solidarne obveze – solidarna obveza prestaje u pravilu ispunjenjem dužne činidbe bilo kojega od solidarnih dužnika (prestanak isplatom) Si unus solvat omnes liberantur.sastoji u tome da se vjerovniku pruži veća sigurnost da će mu činidba biti doista i ispunjena. Npr. Solidarna obveza može prestati i prijebojem (kompenzacijom) Prijeboj znači ukidanje tražbine protutražbinom. Što se tiče nastanka solidarne obveze. 3. može npr. ali je odgovornost kumulativna. B i C dužni su mi zajedno podignuti nadgrobni spomenik“ c) zakonom – odmah treba naglasiti da izravno iz zakona ne nastaje solidarna obveza (kao ni obveza uopće) nego se tu radi o tome da zakon uz postojanje nekih činjenica i bez obzira na stranačku volju veže nastanak solidarne obveze. Stoga je za pasivnu solidarnost izgrađena posebna formula. a ne solidarna obveza. više osoba zajedno uzrokuje štetu. vidi se po tome što se ako dug plati recimo B. „ A i B kao solidarni dužnici. oni vjerovniku odgovaraju solidarno. bilo B-a. svi sudionici po zakonu odgovaraju solidarno uključujući njihove poticatelje i pomagače. Ex lege također solidarno odgovaraju također naručitelj i izvođač radova na nekretnini za štete trećoj osobi koja nastane u vezi s izvođenjem tih radova. nastaje djeljiva. Po zakonu solidarno odgovaraju i vlasnici motornih vozila za štete trećim osobama pretrpljene u sudaru motornih vozila. Naime. b) odredbom posljednje volje – npr. osim ako ugovaratelji izrijekom otklone solidarnu odgovornost. Da se doista radi o jednom dugu. potrebno je da se dužnici ugovorom izrijekom obvežu kao solidarni dužnici. premda je dug platio B. Zatim prema Zakonu o nasljeđivanju nasljednici solidarno odgovaraju za ostaviteljeve dugove. Stoga vjerovnik može kao dužnika zahvatiti bilo A-a. Stoga ako A i B dignu zajam od 10 000 kuna od C-a i ništa posebno ne ugovore. A tražiti od D-a priznanicu da je dug podmiren. Ako se hoće osnovati solidarna obveza.

jer je činidba djeljiva. Osim tog odnosa solidarnosti postoji i drugi. ne i ostali. Pravo regresa postoji onda kad među samim solidarnim dužnicima ne postoji još nekakav drugi interni odnos. pravnoteoretski rađa pravne učinke samo u pogledu vjerovnika koji je dug otpustio i on ne bi mogao više zahtijevati ispunjenje. Prvi odnos postoji između vjerovnika na jednoj strani i zajednice dužnika na drugoj strani i taj odnos se naziva odnosom solidarnosti. Pravo regresa znači pravo povrata. ali samo za onoliko koliko je iznosio dio duga tog dužnika u solidarnoj obvezi. a za vjerovnika da zahtijeva namirenje od bilo kojeg sudužnika.ako je jedan od solidarnih dužnika istovremeno i vjerovnik jednoga od njihovih zajedničkih vjerovnika. Moguće je npr. da su tri solidarna dužnika suvlasnici kuće za popravak koje su uzeli zajam. U vezi s prestankom solidarne obveze postavlja se pitanje otpusta duga (remissio debiti) jednoga od suvjerovnika (slučaj oprosta kod postojanja aktivne solidarnosti). Stoga će u praksi biti potrebno utvrditi je li vjerovnikova namjera bila usmjerena na otpust duga prema svim dužnicima radi gašenja obveze (otpust in rem) ili je bila upravljena na oslobođenje obveze onoga dužnika s kojim je sporazum (ugovor) o otpustu učinjen (otpust in personam) 4. ZOO iz 1978. kad jedan od sudužnika u cijelosti podmiri vjerovnika. Naime. Jasno je da u onom slučaju kad jedan od njih vrati cijeli dug. otpustom duga koji izvrši jedan od vjerovnika smanjuje se solidarna obveza za onoliko koliko iznosi tražbina tog vjerovnika. tada taj dužnik može prebiti tražbinu s tim vjerovnikom. solidarna obveza smanjuje se za dio koji prema međusobnim odnosima dužnika pada na njega. time ne dira u prava drugih suvjerovnika. Taj odnos se naziva odnos regresa i postaje aktualnim pošto jedan od solidarnih dužnika namiri vjerovnika. To znači da ugovor o otpustu duga. tada takav dužnik ima pravo da se na jednake dijelove namiri od ostalih sudužnika. Ali ako je otpust imao za svrhu osloboditi obveze samo dužnika s kojim je učinjen. S gledišta dužnika to znači jedan za sve. Ako je jedan solidarni vjerovnik otpustio dug. Kod solidarnosti dužnika ZOO je postavio pravilo da otpust duga izvršen sporazumno s jednim solidarnim dužnikom oslobađa obveze i ostale dužnike. Regres između sudužnika – ako se promatra pasivna solidarnost ističu se dva odnosa u okviru solidarne obveze. može od drugih zahtijevati da sudjeluju u isplati 144 . je u materiji solidarnosti napustio uzajamnost kao pretpostavku kompenzacije dopustivši da solidarni dužnik prebije tražbinu svojeg sudužnika s vjerovnikovom tražbinom. ali samo on. nego pasivna solidarnost. a ostali dužnici odgovaraju solidarno za ostatak obveze. unutarnji odnos između samih dužnika. Mogućnost da se jedan od sudužnika regresira od ostalih na jednake dijelove postoji. odnosno pitanje otpusta duga jednom od sudužnika onda kad ne postoji aktivna. jer on nije platio samo svoj nego i njihov dug. U slučaju solidarnosti vjerovnika. Druge suvjerovnike takav ugovor ne obvezuje.

Smatra se da je razlog ovakvoj odredbi u tome što vjerovnik može osloboditi nekog dužnika. ali se ne može miješati u njihov interni odnos (odnos regresa) U vezi s regresom treba istaknuti da u regresnom zahtjevu nema solidarnosti. tada je on dužan naknaditi cijeli iznos obveze sudužniku koji je namirio vjerovnika. npr. Kriteriji za određivanje udjela mogu biti i propisom određeni. No. tada to škodi samo platcu. nema odakle platiti) Ako B plati cijeli dug. 145 . Naime. Ova modifikacija ne vrijedi ako je vjerovnik jednog od sudužnika oslobodio. od C-a će se moći zahtijevati samo 3 000 kuna. A. isplatio je zastarjeli dug ne istaknuvši prigovor zastare. Tako npr. Ako je insolventnost nastupila poslije isplate. Pravo na regres se gubi ako je dužnik ispunio obvezu koju nije bio dužan ispuniti. ako je drugi sudužnik u cijelosti podmirio dug. B i C solidarno duguju D-u 9 000 kuna. Ako se udjeli pak ne mogu tako utvrditi. osim ako pravičnost po ocjeni suda zahtijeva drukčiju raspodjelu u konkretnom slučaju. No. ako je solidarna obveza zaključena u isključivom interesu jednog od solidarnih dužnika. mora i onaj kojemu je dug oprošten. Ali ako je jedan od solidarnih dužnika postao nesposoban obvezati se odnosno nesposoban platiti. moći će od C-a zahtijevati 4 500 kuna jer toliko sada iznosi kvota. ako B plati dug pa tek nakon toga A postane insolventan. Zahtjev na 3 000 kuna protiv A propada i ne može ga se više ostvariti je A nema imovine. ali ne može npr. No. ZOO utvrđuje takve kriterije kod solidarne odgovornosti za štetu. tada u odnosu između dužniku nastaje stanovita modifikacija jer njegov dio na sebe moraju preuzeti drugi sudužnici. U međuvremenu je A postao insolventan (tj. tražiti od C-a svih 6 000 jer u slučaju regresnih zahtjeva B i C nisu više solidarni dužnici. Ako A plati cijeli dug on može na osnovi regresa tražiti 3 000 od B-a i 3 000 od C-a. A. na osnovi regresa participirati u svom dijelu duga.razmjerno veličini svojih suvlasničkih dijelova. gdje je svaki jamac ujedno i platac. kao što je to kod solidarnog jamstva. Npr. Udio svakog štetnika određuje se prema težini njegove krivnje i težini posljedica koje su proistekle iz njegovog djelovanja odnosno propuštanja. Npr. Oni svaki za sebe odgovaraju A-u samo za 3 000 kuna. na svakog štetnika otpada jednak dio. B i C solidarno duguju D-u 9 000 kuna. insolventnost jednog od sudužnika mora nastati prije isplate solidarnog duga.

Prema ZOO to će biti ako je tako ugovoreno ili predviđeno zakonom i sastoji se u tome da vjerovnik može umjesto dugovane činidbe zahtijevati od dužnika neku drugu određenu činidbu. ali čim ispuni jednu od njih. obveza se gasi i to načelo je usvojeno u ZOO. obveza se ograničava na preostalu činidbu. Pravo izbora utrnjuje i kad je dužnik počeo ispunjavati bilo koju od više činidaba. on može naknaditi štetu dužniku i zahtijevati ispunjenje preostale činidbe. ako je vjerovnik koji je skrivio nemogućnost jedne činidbe imao pravo izbora. a alternativno ovlaštenje nadoplata cijene. U tom slučaju prodavatelj može zahtjevati razvrgnuće prodaje zbog tzv. No. a poslije sazna da vrijedi 200 kuna. ugovoru vjerna strana 146 . ali se dužnik može osloboditi obveze na naknadu štete ispunjenjem činidbe na koju je alternativno ovlašten. Alternativno ovlaštenje moguće je i na strani vjerovnika. odnosno preostale činidbe. ako je dužnik imao pravo izbora on može ako mu više odgovara. netko je prodao nalivpero za 30 kuna. Obveza kupca je povrat stvari. kupac koji je u tom slučaju dužan vratiti stvar prodavatelju može je ipak zadržati ako prodavatelju doplati punu vrijednost nalivpera. b) fakultativne obveze – su one kod kojih dužnik duguje samo jednu činidbu. Izbor se smatra izvršenim kada strana kojoj pripada pravo izbora obavijesti drugu stranu o onome što je izabrala i od tog trenutka izbor se više ne može mijenjati.4. a ZOO to naziva fakultativnom tražbinom. netko je obvezan predati ili radio aparat ili motor. zbog događaja za koji nijedna strana ne odgovara (npr. Naime. Obveze s više činidaba a) alternativne obveze – su takve obveze kod kojih dužnik duguje dvije ili više činidaba. vjerovnik može zahtijevati samo naknadu štete. Ako je vjerovnik odgovoran što je jedna od činidaba postala nemogućom. Ako za nemogućnost jedne činidbe odgovara dužnik. zbog više sile) obveza se ne gasi nego se ograničava na preostalu činidbu. da će izbor izvršiti vjerovnik ili treća osoba) pravo izbora pripada dužniku. Naprotiv. Postane li koja činidba nemogućom. Npr. dužnikova obveza se gasi. Primjer za zakonom previđenu fakultativnu tražbinu imamo u ZOO o neispunjenju ugovora pod režimom kapare. izvršiti svoju obvezu ispunjenjem preostale činidbe i od vjerovnika zahtijevati naknadu štete. Npr. Ako do nemogućnosti činidbe dođe bez dužnikove krivnje. Ukoliko preda radio u potpunosti se riješio cijele obveze. Ako što drugo nije ugovoreno (npr. Međutim. ali mu je dopušteno osloboditi se svoje obveze ispunjenjem neke druge određene činidbe. To ovlaštenje dužnika se naziva alternativnim ovlaštenjem ili facultas alternativa. osim ako je pravo izbora imao vjerovnik u kojem slučaju vjerovnik može po svom izboru zahtijevati preostalu činidbu ili naknadu štete. prekomjernog oštećenja. oslobađa se obveze. Ako je činidba postala nemogućom dužnikovom krivnjom.

vjerovnik ima pravo na naknadu štete i na ispunjenje ili odustaju od preostalih činidaba. Ako dužnik ne odgovara za nemogućnost ispunjenja. Npr. Prema načelu valorizma promjena vrijednosti novca odnosno njegove kupovne moći zahtijeva promjenu visine novčane svote koja je objekt novčane obveze. c) kumulativne obveze – su obveze u kojima dužnik duguje više činidaba. Daljnja posljedica je otežavanje i usporavanje prometa i unošenje u nj elemenata nesigurnosti. kao osnovnih načela obveznog prava. Kod nas neće zbog: a) načela nominalizma i valorizma – kad obveza ima za činidbu iznos novca. Novčane činidbe Novčana je ona obveza koja za činidbu ima određeni iznos novca. broj novčanih jedinica treba smanjiti. urodila bi potpunim žrtvovanjem načela ekvivalentnosti i pravičnosti. (tzv. beziznimna primjena načela nominalizma u njegovoj teorijskoj definiciji. Krajnja svrha valorizacije jest osiguranje razmjene ekvivalenata što je temeljni smisao načela jednake vrijednosti činidaba i načela pravičnosti. Sukcesivno ispunjenje će osobito doći u obzir kod npr. kupnje opreme za neku tvornicu. u suvremenim se pravnim sustavima općenito prihvaća načelo nominalizma. 5. hoće li dužnik koji je uzeo 10 kuna kredita morati vratiti 110 kuna ako je u vrijeme vraćanja kredita vrijednost novca pala za 10 posto. S druge strane. Ako vrijednost novca padne. dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi. Skrivi li dužnik nemogućnost ispunjenja. obveza se u pogledu te činidbe gasi. Presuda prigovor koji se upućuje načelu valorizma jest da ono ima za posljedicu neodređenost novčane obveze zbog čega je latentno izvorište sporova među ugovornim stranama. Novčana činidba ne smatra se više činidbom davanja zamjenjivih stvari nego činidbom vrijednosti. a ako poraste.može od strane koja je primila kaparu i koja je odgovorna za neispunjenje. Ipak. Ključno pitanje koje se postavlja je treba li visinu novčane obveze usklađivati. obveza se u cijelosti gasi. po svom izboru zahtijevati ispunjenje ili naknadu štete i vraćanje kapare ili vraćanje dvostruke kapare. s promjenama vrijednosti novca do kojih dođe u vremenu od sklapanja pravnog posla do trenutka ispunjenja novčane činidbe. ako ne. a obveze se oslobađa ako ih sve ispuni. Vjerovnik može zahtijevati ispunjenje preostalih činidaba ako mu to odgovara. osobito u poslovima na dulji rok. osim kad zakon određuje što drugo. Ispunjenje može biti ugovoreno u isto doba ili sukcesivno. gleda se na uzrok nemogućnosti. Stoga zakonodavstva u većoj ili manjoj mjeri 147 . broj novčanih jedinica treba povećati. gdje se obično predvidi vremenski raspored isporuka pojedinih strojeva itd. dinamika isporuke) Dođe li do nemogućnosti ispunjenja koje od činidaba.

odnosno po zahtjevu vjerovnika na dan plaćanja. ugovor o građenju i sl. roba i usluga izraženih indeksom cijena utvrđenim od ovlaštene osobe (npr. dosuđena naknada štete u obliku rente može se povećati ili smanjiti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju odluke. ne u vrijeme sklapanja ugovora. isplata će se izvršiti prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza (HNB) i koji vrijedi na dan dospjelosti.) ugovorena cijena čini ovisnom o cijeni potrebnog materijala. već onima u vrijeme donošenja sudske odluke. ugovarati plaćanje novčane obveze u zlatu ili nekoj stranoj valuti. izazivalo problem određivanja ovlaštene banke. ispunjenje takve obveze može se zahtijevati isključivo u kuni prema prodajnom tečaju koji objavi HNB i koji vrijedi na dan dospjelosti.dopuštaju odstupanja od ovog načela. Ako se to ipak učini. a ne u vrijeme dospjelosti obveze naknade štete koja se podudara s trenutkom nastanka štete. Glede zaštitnih monetarnih klauzula (zlatnih i valutnih) dopušteno je samo ugovoriti da će se vrijednost ugovorne obveze u domaćoj valuti izračunati na temelju cijene zlata ili tečaja domaće valute prema određenoj stranoj valuti i tada se obveza ispunjava plaćanjem u domaćoj valuti prema tečaju koji strane ugovore. a to se čini propisivanjem određenog broja iznimaka ili davanjem odredbama o nominalizmu dispozitivnog karaktera. Indeksna klauzula i klizna skala su dopuštene. 148 . Nije dopušteno. zavod za statistiku) Klizna skala je ugovorna klauzula prema kojoj se u ugovorima kojima se jedna strana obvezuje izraditi i isporučiti određene predmete (npr. što je s obzirom na brojnost banaka. osim u zakonom predviđenim slučajevima. visina novčane naknade imovinske štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. odredbama o izmjeni ugovora zbog promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus) dopušteno je pod određenim pretpostavkama da ugovaratelji izmijene sadržaj ugovornih obveza. ako u slučaju ništetnosti ili pobojnosti ugovora nije moguće izvršiti povrat u prijašnje stanje daje se novčana naknada prema cijenama. 395. što se odnosi i na novčanu obvezu. odnosno po zahtjevu vjerovnika na dan plaćanja. Indeksna klauzula je ugovorna odredba kojom se iznos novčane obveze u domaćem novcu veže za promjene cijene dobara. Prema čl. Da bi se odgovorilo na pitanje poznaje li naše obvezno pravo ugovaranje zaštitnih klauzula potrebno je razlikovati monetarne klauzule. zaštitnih klauzula. Njima strane preveniraju gubitak zbog promjene vrijednosti novca. tako npr. dosadašnjeg ZOO u takvom slučaju je bio predviđen prodajni tečaj ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze. Prema ZOO odstupanja od načela nominalizma moguća su samo ako su predviđena zakonom. Ako strane ne ugovore tečeja. indeksne klauzule i klauzulu o kliznoj skali. rada i drugih troškova proizvodnje u određeno vrijeme i na određenom tržištu. što omogućuje ugovornim stranama ugovaranje tzv.

najmanje u visini kamata na štedne uloge. bez obzira u kojoj su valuti izražene. Npr: dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje.b) kamate – važna posebnost novčane obveze jest da uz nju može nastati jedna nova obveza. vjerovnik ima pravo na razliku do potpune naknade štete. naplaćivanje kamata na kamate (usurae usurarum non potest) Stoga na 149 . Visina stope zateznih kamata određena je ZOO i Smjernici Europske unije. HNB je dužna svakog 1. ali s određenim ograničenjima. Ako zatezne kamate ne pokrivaju pretrpljenu štetu u cijelosti. Kamate su naknada za korištenje tuđih zamjenjivih. osim trgovačkih društava) stopa zateznih kamata jednaka je eskontnoj stopi uvećanoj za osam posto. zajmoprimac duguje kamate i ako nisu ugovorene. prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana. Naime. obveza na kamate. Pri ocjeni ništetnosti potrebno je uzeti u obzir jesu li postojali opravdani razlozi za odstupanje od zakonom utvrđene stope zateznih kamata. ugovorna strana koja u slučaju raskida ugovora vraća primljeni novac. srpnja objaviti eskontnu stopu u Narodnim novinama. pored glavnice i zatezne kamate. kupac duguje kamate od kad mu je stvar predana. kod zajma kao trgovačkog ugovora. a za odnose među ostalim subjektima uvećana za pet posto. Za razliku od dosadašnjeg uređenja predviđena je mogućnost ugovaranje drukčije stope zakonskih zateznih kamata u odnosima trgovačkih ugovora i odnosima između trgovca i osobe javnog prava. a poglavito trgovačkih običaja i naravi predmeta obveze. Iznimno je važna i odredba ZOO prema kojoj se na novčane obveze. pokretnih stvari. Zatezne ili moratorne kamate su sankcija prema dužniku koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze. siječnja i 1. bez obzira na to je li dospjela obveza na isplatu cijene. dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je novac primila. suprotno načelu savjesnosti i poštenja. proizlazi da je tako ugovorenom stopom zateznih kamata. u slučaju prodaje na kredit. Najpoznatiji primjer zakonskih kamata su zatezne kamate koje se spominju u prva tri gornja primjera. Kod nas je isto tako zabranjem i anatocizam. Za odnose iz trgovačkog ugovora i odnose trgovca i osobe javnog prava (osoba javnog prava je u smislu odredaba ZOO o kamatama osoba koja je obvezna postupati po propisima o javnoj nabavi. zaračunavaju zatezne kamate po stopi utvrđenoj u ZOO. nedvojbeno trpi određenu štetu. Prema Smjernici stopa zakonskih zateznih kamata veže se uz eskontnu stopu HNB-a i mijenja se sukladno promjeni te stope. Vjerovnik koji ne može raspolagati svojim novcem zato što mu ga dužnik o dospjelosti nije isplatio. a najčešće novca. tj. Prema osnovi nastanka kamate se dijele na: zakonske (usurae legales) i ugovorne (usurae conventionales) Zakonske kamate imaju svoj temelj u zakonskoj normi kojom se dužniku nameće uz podmirenje glavnice i obveza na kamate. Ipak valja istaknuti da vjerovnik ima pravo na zatezne kamate bez obzira na to je li zbog dužnikova zakašnjenja pretrpio kakvu štetu. takva će ugovorna odredba biti ništetna ako na temelju okolnosti slučaja.

Dopušteno je poštujući odredbe o najvišoj kamatnoj stopi unaprijed ugovoriti povećanu godišnju kamatnu stopu. Ugovorna odredba kojom se predviđa da će na kamate kad dospiju na isplatu teći kamate ako ne budu isplaćene je ništetna (ali ne i cijeli ugovor) Do sada se zabrana anatocizma nije odnosila na kreditno poslovanje banaka i drugih bankarskih organizacija. na uzajmljenih 100 kg pšenice ugovori se 10 posto kamata u pšenici. ZOO veže stopu ugovornih kamata uz stopu zateznih kamata i određuje da ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata na dan sklapanja ugovora. Osnova ugovornih kamata je najčešće ugovor o zajmu. a ne depozitno poslovanje. ali može biti viša od te stope samo za polovinu. Taj se odbitak naziva diskontnim ili međutomnim kamatama. Ipak. 150 . a takve zatezne kamate se nazivaju procesnim kamatama. osim na novac. s tim da ne smiju prekoračiti granicu utvrđenu ZOO. Ugovorne kamate se mogu odnositi. npr. onda plaća zatezne kamate.dospjele. Ukoliko dužnik ispuni svoju obvezu prije roka. Rješenje daje ZOO pa će između osoba od kojih barem jedna nije trgovac vrijediti kamatna stopa u visini jedne četvrtine. i na druge zamjenjive stvari. ako dužnik ne isplati dospjele kamate na vrijeme. Ponekad se može dogoditi da ugovorne strane predvide obvezu plaćanja kamata. ali novim rješenjem određeno je da se zabrana anatocizma primjenjuje upravo na kreditno. Ako bi strane ugovorile višu stopu od dopuštene. postoje i tzv. no zakonom je moguće ustanoviti iznimke. Stopu ugovornih kamata utvrđuju ugovorne strane. ako se radi o obveznom odnosu u kojem barem jedna osoba nije trgovac. primjenjuje se najviša dopuštena stopa. Sada se postavlja pitanje odnosa ugovornih i zateznih kamata. ali samo od dana kad je takav zahtjev (tužba) podnesen sudu. a ako su ugovorne niže. Za ugovore između trgovaca i trgovca i osobe javnog prava predviđena je mogućnost ugovaranja kamata po stopi koja je različita od stope ugovornih kamata u odnosima između ostalih subjekata. Hoće li npr. ugovorne teku i nakon zajmoprimčeva zakašnjenja. ali ne odrede kamatnu stopu. a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata. zajmoprimac koji duguje ugovorne kamate plaćati nakon zakašnjenja zatezne ili nastaviti s plaćanjem ugovornih kamata? Ako su ugovorene više od zakonskih kamata. diskontne ili međutomne kamate koje idu u dužnikovu korist i pojavljuju se u vezi s dužnikovim pravom da novčanu obvezu ispuni prije roka i tog prava se dužnik ne može odreći. I kod ugovornih kamata zabranjen je anatocizam. a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate. Uz zakonske i ugovorne kamate koje su vjerovnikov prihod (civilni plod). Ugovorne su kamate naknada za korištenje tuđeg novca ili drugih zamjenjivih stvari utvrđena ugovorom. ima pravo od iznosa duga odbiti iznos kamata za vrijeme od dana isplate do dana dospjelosti. Jednu iznimku predviđa i ZOO da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate. pravo na odbitak mora biti predviđeno ugovorom.

stvarnopravni ugovori. Ponuda Ponuda je akt kojim bilo koja od budućih ugovornih strana inicira nastanak ugovora. POJAM I SKLAPANJE UGOVORA Ugovor je dvostrani pravni posao. Obvezni ugovori su dvostrani pravni poslovi koji smjeraju na zasnivanje obveznopravnog odnosa. općom ponudom smatra izlaganje robe u izlogu s naznakon cijene. Izjava ili očitovanje volje one strane koja nudi sklapanje ugovora zove se ponuda. U ponudi mora biti jasno naznačena namjera sklapanja ugovora (animus contrahendi) I upravo se po toj namjeri ponuda razlikuje od reklame. cijena i sl. Ponuda se u pravilu upućuje određenoj osobi. ali se može staviti i neodređenom broju osoba – tzv. 1. No. Danas inicijativu može imati bilo koja strana (vjerovnik ili dužnik) pa se zato i kaže da je ponuda akt koji potječe bilo od koje buduće ugovorne strane. obiteljskopravni ugovori – sklapanje braka.) Na području obvezno prava interesantni su samo obveznopravni ugovori (obligacijski ugovori). utvrdit će ih sud na temelju vođenih pregovora. opća ponuda. Po OGZ-u ponudu pod izrazom „obećanje“ mogao je staviti samo dužnik jer se po tadašnjem shvaćanju inicijativa nalazila u rukama dužnika.16. a to znači da nastaje očitovanjem ovlja najmanje dviju strana. 151 . a da to ne utječe na činjenicu da je ugovor sklopljen. može se reći da je ponuda ustvari prijedlog ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njegovim prihvatom mogao sklopiti ugovor. Ugovor je osnova niza pravnih odnosa i zato se javljaju na raznim pravnim područjima (npr. shodno postojećoj poslovnoj praksi između ugovaratelja i običaja. Da bi ugovor nastao potrebno je da se očitovanja volja ugovornih strana spoje i da strana koja hoće sklopiti ugovor svoju volju na neki način uputi onoj strani s kojom hoće sklopiti ugovor. nasljednopravni ugovori itd. te oglasi dani tiskom. Opća ponuda mora sadržavati i bitne sastojke ugovora čijem sklapanju je namijenjena. postavljanje prodajnog automata i sl. Ako o tim točkama ne bi postigli suglasnost. ZOO određuje da slanje kataloga. Reklama nije ponuda nego poziv da se stavi ponuda. posvojenje i sl. a ne svi ugovori iz raznih pravnih područja. Tako se npr. televizijom i sl. U sadržajnom pogledu ponuda mora sadržavati najmanje bitne sastojke (essentialia negotii) budućeg ugovora (prema ZOO ugovor se smatra sklopljenim kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima) Ugovaratelji mogu nakon te suglasnosti ostaviti neke sporedne točke za kasnije. osim ako drukčije ne proizlazi iz okolnosti slučaja ili običaja..

vezan je ponudom onoliko vremena koliko je potrebno da ponuda stigne ponuđeniku. a u praksi je taj rok obično osam dana. ali ponuda ugovora za čije sklapanje zakon zahtijeva poseban oblik mora također biti učinjena u tom obliku. ako se ne radi o poslu s elementima strogo osobne naravi niti postoji koja druga od iznimaka. ako je potpisana na uobičajeni način. a ponudu je poslao odsutnoj osobi. ima za posljedicu odgovornost za time prouzročenu štetu ponuđeniku. Budući da prihvatom 152 . Iznimno će pod istim pretpostavkama kao i kod ponude. pošiljatelj ju je dužan prihvatiti. nego samo poziv da se učini ponuda pod objavljenim uvjetima. odgovara ponuditelju za štetu koju je zbog neprihvaćanja ponude pretrpio. a ako je ne prihvati bez osnovanog razloga. osim ako suprotno proizlazi iz namjere strana. To znači da opoziv ponude vrijedi samo onda kad je stigao ponuđeniku prije ponude ili bar istodobno s ponudom i treba imati na umu da onog trenutka kada je ponuda stigla ponuđeniku još nije nastao ugovor. običaja ili pravne naravi posla. vrijediti prihvat koji je dala neovlaštena osoba. Iako propuštanje te obveze ne utječe na valjanost ugovora sklopljenog telefonom ili slanjem brzojava. Pisana ponuda mora biti potpisana od ovlaštene osobe. 2. Ako netko na neki od poziva doista stavi ponudu.nisu ponuda za sklapanje ugovora. Ponuditelj je vezan ponudom osim ako je svoju obvezu da održi ponudu isključio ili se isključenje može utvrditi iz okolnosti posla. Ponuda je u pravilu neformalni akt. na mjesto ponuditelja i ponuđenika stupit će njihovi nasljednici odnosno zakonski zastupnici. ponuda prema ZOO ne gubi učinak. o njoj odluči i da odgovor o prihvaćanju stigne ponuditelju. Stoga prihvat. ZOO zahtijeva od ponuditelja da ponudu danu telefonom ili brzojavom potvrdi preporučenim pismom najkasnije sljedećeg radnog dana. ako se odnosi na posao kojim se ponuditelj redovito bavi i ako ponuđenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba. ako drukčije ne proizlazi iz tako učinjenih izjava volje. Iznimno će biti valjana i pisana ponuda koju potpiše neovlaštena osoba. Ako jedna strana umre ili izgubi poslovnu sposobnost prije prihvaćanja ponude. Ponuda koja započinje svoj pravni život kao jednostrani akt pretvara se u jednostrani pravni posao onog trenutka kad stigne ponuđeniku i od tog trenutka ponuda se više ne može jednostrano opozvati. da je on razmotri. Ponuditelj je vezan ponudom do isteka roka koji je u ponudi naznačio. kao i ponudu mora dati sama strana osobno ili njezin zakonski ili ugovorni zastupnik. Prihvat Prihvat ponude je pozitivno očitovanje volje one strane kojoj je poslana ponuda. ako je napisana na poslovnom papiru ponuditelja. Ako ponuditelj nije odredio rok. Stoga.

nego odbijanje ponude. Kao i ponudu danu telefonom ili brzojavom. U oba slučaja kad ponuda odnosno nalog nije odbijen. dok se ponuda u tom obliku nikada ne može dati. Prema tome. Sve što se tiče oblika prihvata jednako je kao i u obliku ponude. U pravilu. Isto tako. o sklapanju ugovora među odsutnima. Sada ponuđenik postaje ponuditelj. prihvat mora sadržajno odgovarati ponudi. ako ne odbije ponudu u određenom roku ili ako poslanu stvar o kojoj mu se nudi ugovor u određenom rolu i sl.ponude nastaje ugovor. distancijskom spajanju ponude i prihvata. a ponudu nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. tj. No pitanje koji je to trenutak. izjavu o prihvatu danu na taj način treba potvrditi i preporučenim pismom. Bez pravnog učinka je odredba u ponudi da će se šutnja ponuđenoga ili neko drugo njegovo propuštanje (npr. Stoga npr. ponuđenik pošalje stvar ili plati cijenu ili učini neku radnju koja se na temelju ponude. šutnja ponuđenika u načelu ne znači prihvaćanje ponude. Ipak i za prihvat vrijedi iznimka glede slobode izbora oblika jer i prihvat treba dati u određenom obliku ako je takav oblik propisan ili u ponudi određen. ugovor je sklopljen u trenutku prihvata ponude. ovisi o tome radi li se o sklapanju ugovora među nazočnima. postavlja se pitanje u kojem je trenutku ugovor sklopljen. a sama izjava ponuđenika smatra se u tom slučaju novom ponudom. Isto vrijedi i ako osoba koja se ponudila drugome izvršavati njegove naloge za obavljanje određenih poslova ili je obavljanje takvih poslova njezina poslovna djelatnost (otpremnik. posrednik). Iznimno će i šutnja ponuđenika značiti prihvat ako ponuđenik stoji u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem glede određene robe. međusobne poslovne prakse ugovaratelja ili običaja može smatrati prihvatom. a dosadašnji ponuditelj postaje ponuđenik. Ipak.) smatrati kao prihvaćanje. što znači da se na izjavu odmah neposredno može dati protuizjava. odvjetnik. s tim da se prihvat može dati i konkludentnom radnjom. tj. Na opoziv prihvata se analogno primjenjuju pravila koja vrijede za ponudu. prihvat se može povući samo ako ponuditelj primi izjavu o povlačenju prije izjave o prihvatu ili istodobno s njom. strane su nazočne ako je jedna ili su 153 . a) sklapanje ugovora među nazočnima – strane su nazočne kada neposredno pregovaraju. odnosno radi li se o tzv. Trenutak sklapanja ugovora Budući da su ponuda i prihvat dva sastavna konstitutivna elementa ugovora. Npr. izjava ponuđenika da ponudu prihvaća uz stanovite izmjene nije prihvat. a u stalnoj je poslovnoj vezi s ponuditeljem. kada nastupa perfekcija ugovora. 3. smatra se da je ugovor sklopljen u ono trenutku kad je ponuda odnosno nalog stigao ponuđeniku. dobiveni nalog odmah ne odbije.

Ako se odmah ne izjasni. ugovor među nazočnima sklopljen je u trenutku kad ponuđeni prihvati ponudu. a oni su u situaciji da neposredno pregovaraju. ponuditelj više nije vezan na ponudu. Odsutne su i kad ugovor sklapaju brzojavom i telefaksom i u nekim slučajevima elektroničkim putem (e-mailom) Budući da su tada ponuda i prihvat međusobno udaljeni pa tu udaljenost treba svladati prije spajanja. ako se same strane ili njihovi zastupnici osobno nalaze kraj uređaja. Obje ove teorije su vrlo nepovoljne za ponuditelja jer ugovor nastaje u trenutku koji on ne može nadzirati. Prema teoriji saznanja. Suprotno tome. tada je za ponudu vezan do isteka tog roka. mogao primiti pismo i ne pročitati ga nekoliko dana. odnosno ponuda se smatra odbijenom. Ponuda učinjena elektroničkim putem također se smatra ponudom nazočnoj osobi. Ako izjava o opozivu stigne prije 154 .obje predstavljene svojim zastupnicima. bb) trenutak perfekcije ugovora – prema teoriji očitovanja ugovor nastaje onog trenutka kad je ponuđenik očitovao da prihvaća ponudu. a ne može ni saznati da je ugovor doista nastao. Ugovorne strane su odsutne i onda kad ugovor sklapaju preko glasnika jer glasnik nije zastupnik. daju ponudu i odgovor na ponudu prepiskom. tj. tj. Ova teorija je nepovoljna za ponuđenika jer bi ponuditelj uskratom primanja sadržaja ponude na znanje mogao zapravo onemogućiti sklapanje ugovora. To znači da nije važno nalaze li se ugovorne strane u istim ili različitim geografskim mjestima. Usprkos tome ugovor je sklopljen. ako je prihvat učinjen na vrijeme. Kod sklapanja ugovora među odsutnima može doći do opoziva izjave o prihvatu. onda odmah. Nije važno je li ponuditelj saznao za prihvat. Ako je ponuditelj sam stavio rok ili iz okolnosti proizlazi da ponuđeniku pripada stanoviti rok za razmišljanje. U protivnom. Konkretnije. neposredno nakon isteka roka ili ako roka nije bilo. On je npr. Kod sklapanja ugovora među nazočnima javljaju se dva pitanja: dokle je ponuditelj vezan za ponudu i kad je nastao ugovor među nazočnima. Stoga je kod nas prihvaćena teorija primitka. ugovor nastaje onog trenutka kad je ponuditelj saznao za sadržaj prihvata. ako postoji faktička mogućnost izravnog pregovaranja. Po teoriji otposlanja ugovor je nastao u trenutku kad je ponuđenik poslao odgovor. Ugovor među odsutnima sklopljen je u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu. Smatra se da su strane nazočne i onda kad ugovor sklapaju telefonski ili neposrednom radiovezom. b) sklapanje ugovora među odsutnima – aa) distancijsko spajanje ponude i prihvata – prema današnjem shvaćanju strane su odsutne ako ugovor sklapaju. Ugovor među nazočnima sklopljen je odmah čim su pregovori pozitivno okončani. uobičajeno je da se umjesto o sklapanju ugovora među odsutnima govori o distancijskom spajanju ponude i prihvata. ponuda telefaksom ne smatra se ponudom učinjenoj nazočnoj osobi. ponuđenik se mora odmah bez odgađanja izjasniti prihvaća li ponudu. zapravo pregovaraju. što znači da su se strane sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora.

Njima se u biti dopunjuju posebne pogodbe iz ugovora koji se 155 . Stoga. ponuditelj ih u obliku opće (generalne) ili stalne (permanentne) ponude upućuje neodređenom broju osoba. vidi iz poštanskog pečata) mora odmah ili najkasnije prvog idućeg radnog dana poslije primitka izjave ili i prije primitka izjave. Ti poslovni uvjeti su nacrt sadržaja budućih ugovora. Tako npr. 4. u tzv. obavijestiti ponuđenika da se zbog zakašnjenja ne smatra vezanim svojom ponudom. Poslovni uvjeti su obično tiskani u obliku obrazaca. cc) zakašnjela dostava prihvata – ako prihvat ne stigne ponuditelju u zakonskom ili od ponuditelja ostavljenom roku. izrađuje unaprijed svoje poslovne uvjete pod kojima nudi sklapanje ugovora. Ponuditelj koji u svom redovitom poslovanju sklapa svakodnevno velik broj po sadržaju potpuno identičnih ugovora. samo se ponuda u tom slučaju ne dostavlja svakome pojedinom ugovaratelju. ako je ponuditelj znao ili mogao znati da je izjava o prihvatu pravodobno odaslana (to se npr. tipskim ugovorima ponuditelj u načelu dopušta i odstupanje od predloženih poslovnih uvjeta. u adhezijskim ugovorima ponuditelj zahtijeva da se poslovni uvjeti navedeni u obrascu ugovora u cijelosti prihvate ili odbiju i ne dopušta izmjene. To je u biti lista ugovornih klauzula iz koje strane prihvaćaju pojedine klauzule unoseći ih u svoje ugovore. U protivnom je ugovor nastao iako je prihvat zakasnio. a ponuđenik da je ugovor nastao. U prometu se razvilo tzv. formularno pravo unutar kojeg su se do danas izdiferencirali čak posebni ugovori. a ponekad je dovoljno da se na njih jednostavno pozovu. Postoje i tzv. nego je upućena neodređenom broju osoba. ponuditelj prestaje biti vezan svojom ponudom.prihvata ili ako opoziv i prihvat stignu istodobno. Time se postiže velika ušteda u vremenu jer potpuno otpada faza pregovora. ugovor nije sklopljen. Sklapanje ugovora pristupanjem (adhezijom) Adhezijsko sklapanje ugovora nastaje prihvaćanjem od jednog ugovaratelja već unaprijed utvrđenih i objavljenih poslovnih uvjeta drugog ugovaratelja (ponuditelja) I ovdje ugovor nastaje prihvatom ponude. Zakašnjeli prihvat može imati samo karakter nove ponude. Mogu biti sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru ili da se ugovor na njih poziva. krivnjom pošte) Ponuditelj bi mogao opravdano smatrati da je ponuda odbijena. Određujući i objavljujući svoje poslovne uvjete. a nakon proteka roka za prihvaćanje ponude. predlaže drugoj ugovornoj strani. može se dogoditi da pravodobno poslana izjava o prihvatu zakasni. No. ZOO ih naziva općim uvjetima ugovora i to su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u vrijeme sklapanja ugovora. opći uvjeti poslovanja. Naprotiv. ali bez krivnje ponuđenika (npr.

zdravstvene i kulturne usluge i dr. suprotno načelu savjesnosti i poštenja. dovode do očigledne neravnopravnosti u pravima i obvezama u korist sastavljača općih uvjeta ili ugrožavaju svrhu sklopljenog ugovora. Ako dođe do neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi. Nepoštenim se odredbama u općim uvjetima ugovora smatraju one koje. Zato danas u suvremenom pravu ima već čitav niz instrumenata kojima se štiti privredno slabija strana. pa stoga ni ništetne. vrijede posebne pogodbe. Kod ocjene ništetnost uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora. objekt činidbe (vrsta robe ili usluge) i ostale odredbe ugovora. bilo pak stavljanjem ponude. bile su predviđene dvije pravne posljedice – ništetnost i pobojnost nepoštene odredbe. Iako adhezijsko sklapanje ugovora ima golemih prednosti. Opći uvjeti ugovora moraju biti objavljeni na uobičajeni način. Tada propisi kojima se određuje sadržaj ugovora čine sastavni dio tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredaba koje nisu u skladu s njima. pravna narav ugovora. Pritom nije od utjecaja činjenica da su opći uvjeti ugovora odobreni od nadležnog tijela. u pravilu potrošači. one odredbe općih uvjeta ugovora: a) čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa. ipak je činjenica da ovdje sadržaj ugovora diktira gospodarski jača strana. ne samo potrošača. plinom. strujom.) Obveznost se izražava bilo prihvatom ponude.sklapa i imaju istu obvezujuću snagu kao i posebne pogodbe. Obvezno sklapanje ugovora ipak ne narušava 156 . nego i ostalih sudionika obveznopravnih odnosa (poglavito malih i srednjih poduzetnika) Na nepoštene odredbe općih uvjeta ugovora prema ZOO iz 1978. prema ZOO prijevoznik je na određenoj liniji dužan primiti na prijevoz svaku osobu i svaku stvar koje udovoljavaju objavljenim općim uvjetima. b) o kojima se prije sklapanja ugovora pojedinačno pregovaralo. Preuzimanje istih odredbi u ZOO osigurala se zaštita. 5. Obvezno sklapanje ugovora Ovdje se razumiju slučajevi u kojima su jedan ili oba ugovaratelja po zakonu dužni sklopiti određene ugovore (npr. razumljive i lako uočljive. c) ako se odnose na predmet i cijenu te ako su jasne. Zakonom o zaštiti potrošača provedena je zaštita od nepoštenih odredaba u potrošačkim ugovorima usklađena sa Smjernicom Europske unije. Obvezuju ugovornu stranu koja im pristupa samo ako su joj poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora. Npr. Neće biti nepoštene. može odnositi i na sadržaj ugovora. Sadašnja odredba ZOO određuje ništetnost kao jedinstvenu sankciju za nepoštene odredbe općih uvjeta ugovora. a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj. Obveznost se osim na sklapanje. opskrbljivanje građana vodom.

Sud će naložiti strani koja odbija pristupiti sklapanju glavnog ugovora da to učini u roku koji joj odredi. ta obveza se može ugasiti i prije isteka roka jer ZOO određuje da predugovor ne obvezuje ako su se okolnosti od njegova sklapanja toliko izmijenile da ne bi bio ni sklopljen da su takve okolnosti postojale u vrijeme sklapanja. ako se za valjanost glavnog ugovora zahtijeva određeni oblik. ugovor nije nastao i tada će takav subjekt snositi određene administrativne posljedice. Tada poslodavac može sklopiti predugovor s građevnom tvrtkom kojim se obvezuje da će za godinu dana sklopiti glavni ugovor o gradnji) Za predugovor vrijedi načelo neformalnosti.načelo dispozitivnosti. clausula rebus sic stantibus. No. Strane iz predugovora dužne su ispuniti svoju obvezu. ali se u tom slučaju može zahtijevati naknada štete. no nisu gotove sve predradnje jer nije izabrana konačna lokacija. Predugovor je samostalan i potpun ugovor. moći zamijeniti mjenicu. tada se u tom obliku mora sklopiti i predugovor. a ako taj rok nije predviđen. Za pravovaljanost predugovora potrebno je da u njemu budu sadržani bitni sastojci glavnog ugovora. Presuda neće npr. a to je potrebno da se može odrediti osnovni sadržaj glavnog ugovora. Iz ove definicije ZOO izlazi da rok u kojem se strane obvezuju sklopiti glavni ugovor nije bitan element predugovora iako je preporučljivo da se on unese u predugovor. Sklapanje glavnog ugovora može se zahtijevati u roku od 6 mjeseci od isteka roka predviđenoga za njegovo sklapanje. ako se neka strana ustezala sklopiti glavni ugovor. tj. Ako pravni subjekt koji mora prihvatiti ponudu to ipak ne učini. tada će presuda nadomjestiti glavni ugovor kad to bude moguće. onda od dana od kad je prema naravi posla i okolnostima ugovor trebao biti sklopljen. Obveza na sklapanje glavnog ugovora gasi se istekom roka u kojem je trebao biti sklopljen. samo se sadržaj njegove činidbe sastoji u sklapanju budućeg glavnog ugovora. Ugovaratelji moraju točno znati dokle ih vremenski veže obveza za sklapanje glavnog ugovora. ako liječnik odbije pomoći bolesnom čovjeku) 6. Predugovor ili preliminar Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi. a bit će i odgovoran za štetu. A ako i tada strana odbija sklopiti glavni ugovor. S tog gledišta sklapanje glavnog ugovora izgleda kao varijanta obveznog sklapanja ugovora. Štoviše. No. ako osoba 157 . Npr. Razlozi za sklapanje predugovora mogu biti različiti (npr. poslodavac odluči da će za svoje radnike izgraditi stambenu zgradu. ako je ona izravna posljedica neprihvaćanja ponude (npr. druga strana ima pravo na tužbu. glavni ugovor. To znači da se kod predugovora predmnijeva tzv. da okolnosti ostanu takve kakve su bile u vrijeme sklapanja predugovora.

a ne od dana sklapanja predugovora.A sklopi s graditeljem predugovor kojim se obvezuju da će najkasnije za 6 mjeseci sklopiti glavni ugovor o preuređenju ordinacije osobe A u trosobni komforni stan. On proizvodi pravne učinke od dana njegova sklapanja. Važno je istaknuti da nema retroaktivnosti glavnog ugovora. 158 . a ta ordinacija 3 mjeseca nakon sklapanja predugovora u potpunosti izgori jasno je da su se prilike toliko izmijenile da se obveza iz predugovora ugasila.

Npr. Za perfekciju ugovora ne treba ništa više osim sporazuma. s obzirom na činjenicu da ZOO. kauzalni. Samim tim ugovor je nastao pa stoga za samu perfekciju ugovora nije potrebno ništa više dati ili učiniti. neformalni. najam. ZOO iz 1978. VRSTE I TIPOVI UGOVORA U OBVEZNOM PRAVU Uglavnom za klasifikaciju obveznih ugovora se koriste kriteriji sadržaja. Za nastanak ili perfekciju (punovažnost) konsenzualnih ugovora dovoljno je da se prihvati ponuda. Naime. točnije u odredbi koja je određivala da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.) nego je izražena i u Općem dijelu Zakona. godine uopće nije bilo realnih ugovora. apstraktni itd) 1. Način razvrstavanja pravnih poslova vrijedi i za ugovore (formalni. Isto takav potpuno valjani ugovor bila bi i zamjena. Konsenzualni ugovori su npr. Kad prodavatelj preda stvar. Sama predaja stvari ne spada u akt sklapanja konsenzualnih ugovora. ali na temelju takvog sporazuma prodavatelj može zahtijevati od kupca plaćanje ugovorene cijene. nije moguće pojam pravnog posla svesti samo na očitovanje volje jer je za nastanak realnog ugovora potrebna i predaja stvari. a druga za taj predmet platiti određenu cijenu. Ta orijentacija se ne vidi samo iz definicija pojedinih ugovora (zajma. No. kupnja je nastala čim su se strane sporazumjele da će jedna drugoj prepustiti predmet.17. Konsenzualni ugovori Konsenzualni su ugovori koji nastaju već samim sporazumom ugovornih strana. Sam čin predaje stvari i plaćanja cijene nije odlučna za nastanak kupnje. prodaja. osim konsenzualnih priznaje i uređuje i nekoliko realnih ugovora. ostave itd. godine je praktički poznavao samo konsenzualne ugovore. mandat itd. 159 . a kupac može od prodavatelja zahtijevati izručenje stvari. on nije time tek sklopio ugovor o kupoprodaju. to nije značilo da za vrijeme važenja ZOO iz 1978. oblika i kauze. nego je predajom stvari ispunio svoju obvezu preuzetu iz kupoprodajnog ugovora. zamjena. Sustav obveznog prava uspostavljen u ZOO poznaje uz konsenzualne i realne ugovore premda definicija ugovora koju daje upućuje na zaključak da su svi ugovori konsenzualni. No. nego u akt ispunjenja ugovora. ZOO određuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. ništa više osim očitovanja volje.

nije uredio sve obveznopravne ugovore. Obligacijski građanskopravni ugovor ne može nastati po sili zakona. kod realnih ugovora predaja stvari spada već u sklapanje ugovora. ugovori o prijevozu u pomorskom. Poštujući stroge propise koji se odnose na bitne sastojke sadržaja. ako ga strane neće. ZOO iz 1978. odnosno trpljenje. zračnom i željezničkom prometu i dr. tj. a ugovor o darovanju može biti sklopljen i kao realan. Stoga. u okvir ispunjenja ugovorom preuzetih obveza. u okvire nastanka ugovornih obveza. 3. ugovor o darovanju i ugovor o posudbi koji su prema OGZ uređeni kao realni ugovori. realnim ugovorom se mogu smatrati također i ugovori o ostavi i uskladištenju.) Među ugovorima iz bivše republičke i pokrajinske nadležnosti su npr. Prije svega. sve do granice mogućnosti i 160 . Tipologija ugovora u obveznom pravu Obveznopravni ugovori usprkos različitosti i raznolikosti sadržaja imaju zajedničku karakteristiku koja se nalazi u tome da se takvim ugovorima jedna strana obvezuje drugoj na neko davanje. godine poznavao realne ugovore. Konkretno. Realni ugovori Za realne ugovore je značajno da ne nastaju već u trenutku sporazuma. Osnovna i zajednička karakteristika obveznopravnih ugovora jest zasnivanje obveze ili obligacije. ugovorne strane su slobodne da odnose između sebe urede kako hoće. činjenje ili propuštanje. Isto tako. nego tek predajom stvari jednog ugovaratelja drugome. nego samo one koji su instrument prometa roba i usluga. jer ugovora nema. ZOO iz 1978. s tim da je kao realan dodan još i ugovor o posudbi.2. je kod ugovora s kaparom sam probio načelo isključivog postojanja i priznavanja konsenzualnih ugovora jer se ugovor smatra sklopljenim kad je kapara dana. izuzev onih koji su bili uređeni posebnim saveznim zakonima (npr. tj. Prema ZOO iz 1978. dok kod konsenzualnih ugovora predaja stvari spada u ispunjenje ugovora. Možemo potvrdno odgovoriti na pitanje je li ZOO iz 1978. a to znači da kod njih dolazi do izražaja stranačka dispozitivnost glede postanka. bili realni. Stoga svaki konsenzualni ugovor sklopljen u režimu kapare se pretvara zapravo u realni ugovor. ako nije što drugo ugovoreno. Ostali su bili prepušteni bivšoj republičkoj odnosno pokrajinskoj nadležnosti. Dispozitivnost se isto tako očituje glede sadržaja. Prema ZOO realni su svi oni ugovori koji su i prema ZOO iz 1978. Daljnja zajednička karakteristika jest u tome da oni nastaju suglasnošću očitovanja volja. jedna strana se obvezuje drugoj ili obje uzajamno na neku činidbu.

da ih se prikaže kao pravne poslove kojima je cilj zasnivanje obveze. To s druge strane znači da ugovor u načelu ne može djelovati prema trećima koji nisu sudjelovali u poslu. nego strane raspolažu na određeni način svojim subjektivnim obveznim pravima. 161 . što je inače karakteristično za mnoge obligacijske ugovore. kupac bi u slučaju spora morao dokazivati da je platio kupovnu cijenu. na području obveznog prava ne postoje samo i isključivo obligacijski ugovori. Međutim. U teoriji postoje pokušaji da se takvi ugovori. Odatle ono staro rimsko pravilo: pacta dant leges contrahentibus. Ako bi se npr. No iako takvi ugovori ne smjeraju na zasnivanje obveze. tj. Osnovno je da strane u poslovima za gotovo ne namjeravaju zasnivati obveze. kupnja za gotovo ili realna kupoprodaja. U treću grupu poslova s područja obveznog prava spadaju poslovi kojima se ne zasnivaju obveze. tj. Treća zajednička karakteristika obveznopravnih ugovora jest da oni nastaju prihvatom ponude.dopustivosti sadržaja. realna prodaja tretirala kao obligacijski ugovor. nego im je osnovni cilj izmijeniti činidbu i protučinidbu. iz njih proizlaze različite sekundarne zakonske obveze. takvi pokušaji su prilično nategnuti i nelogični i dovode do neuobičajenih rješenja. dvostrani pravni poslovi za gotovo prikažu i postave kao obligacijski ugovori. npr. iako nikad kod takve kupoprodaje prodavatelj ne izdaje priznanicu. niti se izmjenjuju činidbe. Postoji i čitav niz poslova iz ruke u ruku. ugovori koji smjeraju na zasnivanje obveze i protuobveze. takvi poslovi se zovu ugovorima o raspolaganju. tj. cesija ili storno) Budući da se takvim poslovima raspolaže svojim pravom. realno darovanje itd. a da pritom vrlo često uopće ne dovode do promjene identiteta obveznog odnosa (npr. No. Pritom se pokušavalo pomoću fikcija pronaći i najmanji vremenski spacium ili vremenski razmak u kojem egzistira obveza i protuobveza.

osim toga postoje instituti kojima se pozicija jedne strane u obveznopravnom odnosu i to osobito vjerovnika još pojačava. a objekt činidbe može biti stvar ili pravo. Razlikuju se instituti osobnog i stvarnog pojačanja. starom i novom. Svaka je strana ovlaštena zahtijevati svoje pravo i svaka je dužna ispuniti svoju obvezu. jest jamstvo za ispravnost prodane stvari (garancija) Nedostaci na činidbi odražavaju se kao nedostaci samog objekta činidbe. A Stvarno pojačanje obveznopravnog odnosa 1. preneseno pravo uopće ne postoji ili ne postoji u onom sadržaju i obujmu kako se to normalno moglo očekivati ili kako je bilo ugovoreno prilikom sklapanja ugovora) Odgovornost za faktične mane i pravne nedostatke objekta činidbe nužna je posljedica naplatnih pravnih poslova pomoću kojih se razmjenjuju jednake vrijednosti (činidba treba vrijednosno odgovarati protučinidbi) Kad postoje nedostaci na činidbi. Odgovornost za faktične mane i pravne nedostatke pokazuje da se pravni učinci naplatnog pravnog posla nisu potpuno ugasili samim ispunjenjem dužnih činidaba. Treći institut. ta vrijednosna ravnoteža se u većoj ili manjoj mjeri narušava i dovodi u pitanje ostvarenje cilja pravnog posla. U oba ZOO. POJAČANJE OBVEZNOPRAVNOG ODNOSA Prava i obveze sudionika u obveznopravnom odnosu točno su fiksirane. odnosno jemstvom. stvar nema uobičajena ili ugovorna svojstva) ili kao pravni nedostaci (npr. ali su ga neki upotrebljavali u značenju poručanstva. a umjesto jamstva u značenju odgovornosti za nedostatak činidbe. Upravo s tog gledišta taj se pravni institut može sistematizirati u dijelu o pojačanju obveznopravnog odnosa. No. pored ugovora o jamstvu i odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke.18. Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke Ovaj pravni institut se u prošlosti zvao jamstvom. a drugi u značenju garancije za ispravno funkcioniranje stvari. Nedostaci na činidbi ukazuju se bilo kao faktične mane stvari (npr. To znači da ta odgovornost spada u prirodne sastojke pravnih poslova (naturalia negotii) i uređena je dispozitivnim pravnim pravilima. Tako i ZOO 162 . jamstvom se naziva ugovor o jamstvu (poručanstvu). govori se o odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke ispunjenja. Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke činidbe vrlo je važan institut obveznog prava i toliko je povezan sa svrhom naplatnih pravnih poslova da se odgovornost za nedostatke činidbe podrazumijeva u svakome takvom pravnom poslu.

402. 357 koje određuju da: a) svaka strana kod naplatnih ugovora odgovara za materijalne i pravne nedostatke svog ispunjenja. ZOO je to riješio pravnotehnički na specifičan način. Promjene se odnose na povećanje broja slučaja u kojima postoje nedostaci. Odgovornost za nedostatke činidbe u naplatnim pravnim poslovima pada na onog ugovaratelja koji je preuzeo obvezu da drugome preda stvar. To je slučaj kad pojedinac. Predmnijeva se da je nedostatak postojao u vrijeme prijelaza rizika ako se pojavi u roku od 6 mjeseci od prijelaza rizika. djeluje u okviru svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti. a) opće pretpostavke odgovornosti – za ostvarivanje zahtjeva iz odgovornosti za nedostatke činidbe moraju se kumulativno ispuniti tri pretpostavke: naplatni pravni posao. osim ako su za pojedine ugovore. c) na navedene odgovornosti prenositelja (stvari ili prava) primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ZOO o odgovornosti prodavatelja za materijalne i pravne nedostatke prodane stvari. fizička osoba kupuje za potrebe osobne potrošnje predmete koje u promet stavlja neka naravna ili pravna osoba u okviru svoje profesionalne ili gospodarske djelatnosti. a pravni nedostaci u trenutku ispunjenja ugovora. Zbog svoje važnosti odgovornost za nedostatke činidbe izgrađena je kao opći institut obveznog prava i zato za nju vrijede neka opća načela.određuje da ako ugovorne strane ne žele da ih tereti odgovornost za nedostatke činidbe. 3. b) odgovornost za pravne nedostatke uključuje i dužnost zaštite druge ugovorne strane od prava i zahtjeva trećih osoba kojima bi njezino pravo bilo isključeno ili suženo (zaštita od evikcije). Pojam potrošačkog ugovora dan je u čl. isključenje obveze pregleda stvari ako je kupac potrošač te na produljivanje rokova za ostvarivanje prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke. odnosno da na drugoga prenese neko subjektivno pravo. predviđene posebne odredbe o toj odgovornosti (npr. ugovor o zajmu. nije bilo potrebno značajnije mijenjati jer njegove odredbe po svojoj strukturi i sadržaju u osnovi odgovaraju rješenjima koja se nalaze u Smjernici Europske unije iz 1994. moraju njezino isključenje ili ograničenje posebno ugovoriti. Radi se o odredbama čl. kao prodavatelj. zakupu. bez obzira na to u koju vrstu pravnih poslova spada određeni naplatni pravni posao. građenju. ZOO koji kaže da je potrošački ugovor onaj koji naravna (fizička) osoba kao kupac sklapa izvan svoje gospodarske ili profesionane djelatnosti s naravnom ili pravnom osobom koja. st. 163 . djelu) Odredbe ZOO iz 1978. materijalni nedostaci moraju postojati u trenutku prijelaza rizika na stjecatelja ili su posljedica uzroka koji je postojao prije tog trenutka. ZOO je u poglavlju o učincima dvostranoobveznih ugovora unio i opće odredbe o odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke ispunjenja. Kod ugovora koji nisu potrošački odredbe koje uređuju materiju materijalnih nedostataka su uz nekoliko iznimaka uglavnom dispozitivne naravi.

Ali ako je kupac na temelju izjava proizvođača ili njegova predstavnika očekivao određena svojstva stvari.osima ako otuđivatelj ne dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari odnosno naravi nedostatka. b) ako stvar nema svojstva za posebnu uporabu za koju je stjecatelj pribavlja. osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavijesti. To bi značilo da je sam otuđivatelj znao za nedostatke. Otuđivatelj će također odgovarati za materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na stjecatelja ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga (npr.ZOO je naveo sedam slučajeva u kojima postoje materijalni nedostaci: a) ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovitu uporabu ili za promet (npr. Otuđivatelj međutim odgovara za nedostatke ako oni objektivno postoje. u času predaje i odgovornost će postojati makar otuđivatelj nije znao za nedostatke. tj. Vidi se da se ne traži da stjecatelj bude u bludnji. pod uvjetom da je usluga montaže bila predviđena ugovorm i g) ako je nepravilna montaža posljedica nedostatka u uputama za montažu. žiga ili druge oznake na stvar. ili su iste bile opovrgnute prije sklapanja ugovora ili pak uopće nisu utjecale na odluku kupca da sklopi ugovor. Ako bi se tražila stjecateljeva bludnja on bi morao dokazivati da je bio doveden u bludnju u slučaju kad tuži zbog nedostatka stvari. c) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene odnosno propisane (npr. životinja je bila zaražena bolešću prije predaje) U načelu se ne odgovara za mane stvari koje je stjecatelj mogao lako zapaziti. proizvođača i njihovih predstavnika putem reklama i sl. motor automobila uopće ne radi ili živežne namirnice nisu higijenski ispravne). f) ako je stvar nepravilno montirana. bez obzira na to je li za njih znao ili nije. posebno na temelju javnih izjava prodavatelja. e) ako stvar nema svojstva koja inače postoje kod stvari iste vrste i koja je kupac opravdano očekivao prema naravi stvari. Proizvođač nije samo ona koji je proizveo prodanu stvar već i uvoznik stvari te svaka druga osoba koja se predstavlja kao proizvođač stavljanjem svoga imena ili naziva. umjesto da je pšenica sjemenska. aa) odgovornost za materijalne nedostatke – slučajevi kada postoje nedostaci . Odgovornošću za materijalne nedostatke opterećen je kod naplatnih pravnih poslova onaj ugovaratelj čija se obveza sastoji u predaji stvari i on odgovara za nedostatke ako su ispunjene pretpostavke odgovornosti. stjecatelj nije znao niti morao znati za nedostatke. nedostatak se ne uzima u obzir ako prodavatelj nije znao niti morao znati za te izjave. ali će se odgovarati i za takve nedostatke ako je otuđivatelj izjavio da stvar nema nikakve nedostatke ili je tvrdio da stvar ima određena svojstva ili 164 . ona je obična merkantilna). a koja je bila ili morala biti poznata otuđivatelju (npr. Prije svega odgovara se za one materijalne nedostatke koje je stvar imala u času prijelaza rizika na stjecatelja. vino nema ugovorenu kakvoću ili stvar nema svojstva koja bi trebala imati prema propisima o standardizaciji). d) ako predana stvar nije jednaka uzorku ili modelu na temelju kojih je ugovor sklopljen.

a kod trgovačkih ugovora i kraći rok.odlike koje uistinu nema. U tzv. ZOO) Ova predmnjeva se ne primjenjuje na potrošački ugovor. kupac vidi da konj hramlje. d) kad je ugovorom isključena. averzionalnim poslovima. druga je priča ako pošta jamči kupcu da u masi kupljenih maraka ima izvanrednih primjeraka. životinja šepa) Smatra se da nedostaci nisu mogli ostati nepoznati ako bi ih brižljiva osoba s prosječnim znanjem i iskustvom. automobila.da bi se stjecatelj mogao koristiti pravima koja mu pripadaju s naslova odgovornosti za nedostatke stvari. tj.odgovornosti za materijalne nedostatke neće biti: a) kad je stvar stečena besplatnim pravnim poslom. ali to vrijedi samo ako određena svojstva nisu posebno ugovorena. kupnja uđuture) uzima se da se stjecatelj prešutno odrekao zahtjeva iz te odgovornosti. Kod trgovačkih ugovora obavijest se mora poslati bez odgađanja. Obveza pregleda i obavijesti . e) kad se te odgovornosti odreknemo. ali je kod vidljivih nedostataka dužan obavijestiti otuđivatelja u roku od dva mjeseca od kada ih je otkrio. zatim kad je otuđivatelj koristeći se svojim posebnim monopolskim položajem nametnuo tu odredbu te kad se radi o potrošačkom ugovoru. čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće. kupac neće moći podići zahtjev iz odgovornosti zbog nedostatka stvari. c) kad su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati stjecatelju ili mu nisu mogli ostati nepoznati (npr. mogla lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari (predmnjeva na temelju čl. Svi ovi rokovi mogu se ugovorom produljiti. a kod potrošačkog ugovora 6 mjeseci (skriveni nedostaci) Kod prodaje rabljenih stvari (npr. Ali onaj koji se odrekao samo prava na raskid ugovora zbog nedostatka stvari. f) ako se nedostaci pokažu nakon što je proteklo dvije godine od predaje stvari. filatelist kupi od pošte dvije vreće starih kuverata s markama. na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled i o vidljivim nedostacima obavijestiti otuđivatelja u roku od osam dana. Npr.) dopušteno je ugovoriti rok od jedne godine. st. Npr. a o njemu nije obavijestio stjecatelja. No. što znači da je potrošač kao stjecatelj (kupac) oslobođen pregleda stvari odnosno da pregled stvari nije pretpostavka za ostvarivanje prava s naslova odgovornosti za materijalne nedostatke. ugovorna odredba o isključenju odgovornosti za materijalne nedostatke stvari bit će ništetna ako je nedostatak bio poznat otuđivatelju. Ovdje kupac očekuje da će naći neku vrijednu marku. b) kad je stvar prodana na prisilnoj javnoj prodaji. motora i sl. 2. a to su oni u kojima se stvari stječu onako kako stoje ili leže (npr. Naravno. dužan je tu stvar. Slučajevi kad ne postoji odgovornost . ali ako ne nađe nikakve posebne marke. ostala prava zbog tih nedostataka zadržava. ali prodavatelj tvrdi da je to posljedica krivo zakovane potkove. odmah nakon pregleda. istog zanimanja i struke kao stjecatelj. Kod potrošačkih ugovora kupac nije dužan pregledati stvar niti je dati na pregled. a 165 . 402.

najkasnije u roku od dvije godine od prijelaza rizika na potrošača. Ako se nakon primitka stvari pokaže na njoj neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari (skriveni nedostatak) obavijest se mora poslati u roku od dva mjeseca. zamjene stvari ili dijelova. odmah po otkrivanju nedostatka. ako bi način uklanjanja nedostatka. Ukoliko obavijest zakasni. brzojavom. Uklanjanje nedostatka 166 . a troškovi padaju na otuđivatelja. uključivo štetu koju je zbog nedostatka pretrpio na drugim svojim dobrima. zamjene dijelova i sl. Uklanjanje nedostatka i zamjena stvari – ovo pravo je postavljeno alternativno – uklanjanje nedostatka ili predaja druge stvari bez nedostatka. Koje će pravo stjecatelj izabrati u konkretnom slučaju. ako je zbog nedostatka došlo do popravljanja stvari. odnosno kod trgovačkih ugovora 6 mjeseci od predaje stvari. tj. ne ovisi samo o njegovoj volji. može ustrajati na ispunjenju ugovora. Obavijest o nedostatku mora sadržavati detaljan opis nedostatka i poziv otuđivatelju da pregleda stvar samo ako se radi o trgovačkom ugovoru. b) zahtijevati sniženje cijene. Kod potrošačkog ugovora rok je dva mjeseca od otkrivanja nedostatka. uz napomenu da pravo na naknadu štete može kumulirati sa svakim od ostalih prava. Kod trgovačkog ugovora obavijest se mora odaslati bez odgađanja. Ako su obje strane nazočne pregledu. Sadržaj odgovornosti .) on tada ima pravo na raskid ugovora ili razmjerno sniženje cijene. ali računajući od dana kad je nedostatak otkriven. smatra se da je obveza slanja obavijesti ispunjena. d) zahtijevati naknadu štete u svakom od tih slučajeva. pravilo je da se gube prava koja stjecatelju po osnovi odgovornosti za materijalni nedostatak pripadaju. nemogućnost uporabe stvari kroz duže vrijeme i sl. a poslana je preporučenim pismom. Važno je istaknuti da stjecatelj ne gubi pravo pozvati se na nedostatak stvari makar i nije ispunio svoju obvezu pregleda stvari i odašiljanja obavijesti u ovim rokovima te iako se nedostatak pokazao tek nakon proteka dvije godine. Svi rokovi i kod vidljivih i skrivenih nedostataka računat će se od predaje popravljene stvari. Izbor prava kojim će se koristiti prepuštena je stjecatelju.onaj koji je pravodobno i uredno obavijestio o nedostatku može po vlastitom izboru koristiti jedno od ovih prava: a) zahtijevati da se nedostatak ukloni ili da mu se preda druga takva stvar bez nedostatka. ali bi se mogla ugovoriti. Za ostale ugovore takva obveza ne postoji. stjecatelj je dužan odmah dati svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka. višekratno dolaženje majstora u stan. ako je otuđivatelju nedostatak bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat. odnosno predaja druge stvari bez nedostatka imao za posljedicu znatne neugodnosti za kupca (npr. nego o ispunjenju i nekih dodatnih pretpostavki. No. tj. c) izjaviti da raskida ugovor. No. ako pravodobno poslana obavijest zakasni ili uopće ne stigne primatelju. telefaksom ili na neki drugi pouzdan način.

) ili kad stjecatelj zbog kašnjenja dužnika ne može ostvariti svrhu sklapanja ugovora. takva stvar se više ne proizvodi i sl. osim ako stjecatelj ima opravdani interes da primi cjelinu ili predana stvar odnosno količina čine cjelinu. Slično rješenje vrijedi i kad je jednim ugovorom i za jednu cijenu obuhvaćeno više stvari ili skupina stvari. a eventualna odluka suda je deklaratorne naravi. Ugovor se može raskinuti i bez ostavljanja naknadnog roka ako je dužnik nakon obavijesti o nedostacima priopćio da neće ispuniti ugovor ili iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizlazi da dužnik neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku (npr. 167 . raskid ugovora može se odnositi samo na taj dio odnosno manju količinu. Pravo na raskid uskraćuje se kupcu samo ako je nedostatak neznatan. Neotklonjivim bi se nedostatkom trebao smatrati i onaj čije otklanjanje zahtijeva pretjerano visoke troškove ili neuobičajeno velike napore. što se prosuđuje u svakom konkretnom slučaju. u protivnom stjecatelj zadržava pravo na raskid ugovora ili sniženje cijene. Raskid ugovora – nedvojbenost stava zakonodavca in favorem negotii došla je do izražaja upravo u slučaju raskida ugovora zbog nedostatka stvari. Učinak raskida je između ostalog i obveza strana na povrat onoga što su primile na ime ispunjenja ugovora. izjavi da ugovor održava na snazi. Stoga se pravo na raskid (actio redhibitoria) može ostvariti samo ako je stjecatelj dužniku ostavio naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora. gubi pravo na raskid ugovora.može se zahtijevati samo ako je nedostatak otklonjiv. no u tom slučaju kupac zadržava sva druga prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke uključujući i pravo na popravljanje pretrpljene štete. Raskid ex lege može stjecatelj spriječiti. ostavlja dovoljno vremena za ispunjenje ugovora. Otkrije li se poslije postignutog sniženja cijene neki drugi nedostatak. Raskid ugovora dopušta se tek pošto su iscrpljenje sve mogućnosti za njegovo ispunjenje. odlučuje sud stavljajući u odnos vrijednost stvari bez nedostatka s vrijednošću stvari s nedostakom u vrijeme sklapanja ugovora. Ako je ne može vratiti ili ako je ne može vratiti u stanju u kojem ju je primila. Uklanjanje nedostatka ili zamjena stvari mora se ispuniti u razumnom roku. Ako ni tada ne dođe do ispunjenja. Zamjena stvari dolazi u obzir samo kod generičnih stvari. Ako strane sporazumno ne utvrde sniženje cijene. Ako samo neki dio stvari ima nedostatke ili je predan samo dio stvari odnosno manja količina od ugovorene. Rok je primjeren ako prema redovitom tijeku stvari i vrsti nedostatka kao i normalnim uvjetima. stjecatelj može zahtijevati raskid ugovora ili novo sniženje cijene. ugovor se raskida po samom zakonu (ex lege) što znači da stjecatelj nije dužan dati još i izjavu o raskidu. Strana koja vraća stvar dužna ju je vratiti u stanju u kojem ju je primila. Sniženje cijene – zahtjev za sniženjem cijene (actio quanti minoris) usmjeren je na prilagodbu cijene smanjenoj vrijednosti stvari izazvanoj njezinim nedostacima. a najkasnije sutradan. ako bez odgađanja.

štetom od mane. zadržava ostala prava s naslova odgovornosti za nedostatke stvari. ZOO iz 1978. uklanjanjem nedostatka i predajom druge stvari bez nedostatka. poduzetih na temelju povjerenja u odsutnost nedostatka. Nazivaju se još i štetama zbog povjerenja. Naziva se popratnom (pratećom). odnosno pravilima. štetom kao posljedicom mane. sporednom i posrednom štetom. sniženjem cijene ili naknadom štete navedene pod a. Upravo zato se mogu ostvarivati kumulativno s pravima zbog nedostatka i neposrednom štetom. beskorisnima pa i štetnima. Stoga se ne može ostvariti kumulativno s pravima zbog nedostatka. niti ponašanjem osobe za koju ona odgovara. sniženja cijene ili raskida ugovora. b) damnum circa rem ili šteta u vezi s kupljenom stvari – riječ je o štetama koje su posljedica imovinskih dispozicija kupca. svaki sa svojim zasebnim pretpostavkama. sekundarnom. refleksnom. naknadu isplaćene ugovorne kazne. Odgovornost za materijalne nedostatke i odgovornost za štetu su dva zasebna pravna instituta.osim ako nemogućnost povrata nije izazvana njezinim ponašanjem. Bitna im je značajka da se ne mogu popraviti uklanjanjem nedostatka. Karakteristično je za tu štetu da se može uspješno ukloniti korištenjem prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke stvari. ali i ne mora. naknadu štete trećima zbog zakašnjenja ili neisporuke stvari. Može se zahtijevati kumulativno s pravima zbog nedostatka i štetama i pod a i pod b. c) damnum extra rem ili šteta na drugim pravnim dobrima kupca izvan kupljene stvari – pod drugim pravnim dobrima valja razumjeti osobu i imovinu kupca i uključuje sve vrste pravno-relevantnih šteta na tim dobrima. uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima i to bez obzira na činjenicu je li došlo do naknadnog ispunjenja. Obuhvaćaju troškove transporta. Naknada štete – pravo na naknadu štete zahtijeva postojanje pretpostavaka odgovornost za štetu. Važno je naglasiti da strana koja je na taj način izgubila pravo na raskid ugovora. ZOO je upravo pošao od takva stajališta pa je propisao da kupac ima pravo na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu. preradbe i druge troškove u vezi sa stvari. naknadnom isporukom stvari bez nedostatka. posebice prava na sniženje cijene. zatim štete zbog zastoja ili smanjenja opsega proizvodnog procesa. a prije svega mora nastati šteta kao posljedica nedostatka stvari. pojaviti usporedo sa zahtjevima iz odgovornosti za materijalne nedostatke. uskladištenja. čuvanja. Prikladan je naziv i supstancijalna šteta i sastoji se u umanjenoj vrijednosti stvari. je imao drukčije rješenje i određivao je da se samo za popratne štete odgovara prema općom pravilima o 168 . Potencijalno su moguća tri tipa štete: a) damnum quoad rem ili šteta na samoj stvari – naziva se još i štetom zbog mane i neposrednom štetom. zahtjev iz odgovornosti za štetu je samostalan zahtjev koji se može. Stoga. a koje su se pokazale nepotrebnima. montaže. izmaklu korist te apstraktne i konkretne štete u slučaju raskida ugovora. pravnih i faktičnih.

U sudskoj praksi prevladalo je stajalište prema kojem kupac koji nije uredno i pravodobno obavijestio prodavatelja o nedostatku stvari. ali još uvijek u okvirima zakonskog zastarnog roka. Stoga obavijest o nedostatku nije bila pretpostavka za naknadu popratne štete koja se prosuđivala prema općim pravilima o odgovornosti za štetu. ZOO je razdvojio institut odgovornosti za materijalne nedostatke. Unošenjem uredne i pravodobne obavijesti o nedostatku. Iznimno. U obrazloženju stajališta istaknuto je da je pravo na naknadu štete u tolikoj mjeri povezano s pravinma iz odgovornosti zbog nedostatka da je obavijest o nedostatku neminovno pretpostavka i za naknadu štete. gubi i pravo na naknadu štete. mimo zakona. Rok za ostvarivanje prava – stjecatelj stvari koji je pravodobno obavijestio otuđivatelja o nedostacima na njoj. Rok od dvije godine je prekluzivan. napušteno je načelo da rok zastare teče od saznanja za štetu. od instituta odgovornosti za štetu i njihovu primjenu vezao za njihove autonomne pretpostavke. Time su nastupile dvije značajne posljedice na štetu stjecatelja stvari s nedostatkom. posebna pravila o odgovornosti za štetu. S druge strane. ako je pravodobno obavijestio o nedostacima. što je dovodilo do apsurdnog rezultata da šteta. U 169 . Za ostale štete zbog nedostatka stvari. ako nastupi nakon šest mjeseci. zastaruje prije nego što je nastala (npr. ali još nije platio cijenu. ugovorne strane obično unose u ugovor tzv. ispunjenje ugovora i raskid ugovora) nije predviđeno prema kojim će se pravilima prosuđivati odgovornost za štetu. stvorena su zapravo. moći će. a takve klauzule imaju različit sadržaj. osim što se kupcu. u krug pretpostavaka odgovornosti za štetu zbog nedostatka. No. crijep se zbog smrzavanja raspadne nakon dvije godine od kupnje i isporuke) Propisavši primjenu općih pravila odštetne odgovornosti na sve štete koje mogu nastati zbog nedostatka stvari. valja voditi računa o tome da se naknada štete na samoj stvari (damnum quoad rem) ne može zahtijevati kumulativno sa zahtjevima iz odgovornosti za materijalne nedostatke. čvrsto je obećavao isporuku nove stvari do koje nije došlo) Ako je stjecatelj promašio rok. Jamstvo za ispravnost prodane stvari (garancija) – kod prodaje vrijednijih proizvoda.odgovornosti za štetu. zahtijevati sniženje cijene ili naknadu štete kao protuzahtjev otuđivatelju da mu se isplati cijena. klauzulu o jamstvu ili garanciji. može ostvarivati svoja prava iz odgovornosti za materijalne nedostatke u roku dvije godine. računajući od dana odašiljanja obavijesti o nedostacima. što će reći sve štete osim popratnih. moguće je i nakon tog roka ostvarivati svoja prava ako je otuđivatelj postupao prijevarno (npr. Automatski je skraćen rok zastare za naknadu štete s tri godine na šest mjeseci koliko je iznosio krajnji rok za obavijest o nedostatku. različita od općih pravila o odgovornosti za štetu. iz instituta odgovornosti za materijalne nedostatke. odnosno stjecatelju stvari jamčilo pravo na naknadu štete uz svako od prava s naslova materijalnog nedostatka stvari (sniženje cijene.

tehničku robu kao što je bilo prema ZOO iz 1978. odnosno vraćanja stvari s popravka. Naprotiv. odnosno ispravno funkcioniranje prodane stvari u određenom roku od dana predaje i besplatan popravak ili zamjena stvari u slučaju njezine neispravnosti u jamstvenom roku. U jamstvu moraju biti navedena prava kupca. da mu se umjesto nje preda druga stvar koja je ispravna. kupac ima pravo na raskid ugovora ili sniženje cijene i u oba slučaja pravo na popravljanje pretrpljene štete. npr. odgovornost prodavatelja i proizvođača (kad je proizvođač dao jamstvo) za ispravnost prodane stvari je solidarna. Prava kupca po osnovi jamstva gase se nakon isteka godine dana od dana kad je zatražio popravak ili zamjenu 170 . Kupac ima pravo i na naknadu štete koju je pretrpio zbog toga što je bio lišen uporabe stvari za vrijeme dok je stvar bila na popravku odnosno do njezine zamjene. kupac je ovlašten zahtijevati popravak odnosno predaju druge ispravne stvari. trajanje i teritorijalno važenje jamstva te ime i adresa izdavatelja jamstva. odnosno proizvođaču. moguća je za stvari bilo koje naravi i vrste. a ne nameću obvezu prodavatelju. po osnovi odgovornosti za materijalni nedostatak ili odgovornosti za neispravan proizvod) ZOO određuje da će jamstvo biti valjano iako u njemu ne bi bili navedeni spomenuti podaci i prava. mora se navesti da jamstvo ne utječe na ostala prava kupca koja mu pripadaju po drugim pravnim osnovama (npr. Ako prodavatelj u razumnom roku ne popravi ili ne zamijeni stvari. pada na prodavatelja. Ako je prodavatelj dao jamstvo za ispravnost prodane stvari. Po sudskoj praksi. Smisao tih odredaba je u propisivanju pravnih učinaka za slučaj da proizvođač odnosno prodavatelj kupcu jamči za ispravnost prodane stvari u određenom vremenu. kupac može ove zahtjeve uputiti samo prodavatelju. a u slučaju zamjene ili većeg (bitnog) popravka. popratnim reklamiranjem i sl. Isto vrijedi i u slučaju zamjene ili bitnog popravka samo nekog dijela stvari.njima se obično jamči ispravnost. Isto tako. Ako je jamstvo dao proizvođač. kupac može zahtijevati da mu se stvar popravi u razumnom roku ili ako se to ne učini. Odgovornost se ne ograničuje samo na tzv. kao i rizik za propast i oštećenje stvari za to vrijeme. one daje mogućnost. To pravo se može ostvarivati tijekom jamstvenog roka bez obzira na to kad se nedostatak pojavio. ZOO je uredio odgovornost za ispravnost stvari kad je prodavatelj kupcu u tu svrhu predao jamstveni (garancijski) list. Odredbe o jamstvu za ispravnost prodane stvari dispozitivne su naravi. No jamstvo obvezuje i ako je dano u nekom drugom obliku. odnosno proizvođača. kako od prodavatelja tako i od proizvođača. Jamstveni rok se produljuje koliko je trajao (manji) popravak stvari odnosno onoliko koliko je kupac bio lišen uporabe stvari. pojedinosti za njihovo ostvarenje. jamstveni rok teče iznova počevši od zamjene. Odgovornost se sastoji u tome da u slučaju da stvar nije ispravna. Kupac je ovlašten zahtijevati da mu jamstvo bude izdano u pisanom obliku ili nekom drugom trajnom mediju koji je njemu dostupan. usmenom izjavom. Trošak prijevoza stvari radi popravka ili zamjene.

a pokaže se da na stvari postoji neko pravo u korist trećega (npr. Sam naziv evikcija 171 . Valja istaknuti da instituti odgovornosti za materijalne nedostatke i za ispravnost prodane stvari treba razlikovati od instituta odgovornosti za neispravan proizvod iako su ovi pojmovi u svojem uobičajenom značenju sadržajno gotovo identični. Prestankom odgovornosti proizvođača prema kupcu prestaje odgovornost proizvođača pojedinih dijelova stvari prema proizvođaču stvari. založno pravo i sl. Ipak. Riječ je o slučaju kad je u izradi stvari sudjelovalo više samostalnih proizvođača pojedinih dijelova stvari. Odgovornost postoji i onda kad je trebalo prenijeti stvar slobodnu od tereta. stoga je taj rok prekluzivan. ali je za nastanak te odgovornosti važan trenutak ispunjenja ugovora. ali samo prema prodavatelju. a ne trenutak predaje stvari jer se ne mora uvijek raditi o predaji stvari. Ipak. a nije bio vlasnik. njihova značenja su u ovim institutima posve različita. odgovornost za pravne nedostatke javlja se ne samo kad pravo koje je trebalo prenijeti uopće ne postoji. ali je opterećeno u korist trećih. prema ZOO pravila o jamstvu za ispravnost stvari ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti prodavatelja za nedostatke stvari. Odgovornost za pravne nedostatke javlja se prije svega kad je prenositelj trebao prenijeti pravo vlasništva na stvari. tj. Odredbe o jamstvu vrlo su srodne odredbama o materijalnim nedostacima stvari. a trebalo ga je prenijeti u potpunom opsegu.) Stoga. S gledišta mogućnosti zaštite interesa kupca njemu stoje na raspolaganju. nego i onda kad pravo koje se prenosi doduše postoji. bez tereta. Kod instituta odgovornosti za neispravan proizvod pod neispravnošću se misli na nesigurnost proizvoda pa se kaže da je proizvod neispravan ako ne pruža onu sigurnost koja se od određenog proizvoda opravdano očekuje. I kod odgovornosti za pravne nedostatke traži se da stjecatelj za njih nije znao niti morao znati niti je pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom. Tu ne dolazi u obzir stjecanje vlasništva od nevlasnika gdje se vlasništvo stječe povjerenjem u promet. Kad se kod odgovornosti za materijalne nedostatke i kod odgovornosti za ispravnost stvari govori o nedostatku odnosno neispravnosti stvari onda se ponajprije misli na nepostajanje uporabnih i funkcionalnih svojstava stvari koja bi ona morala imati za redovitu ili posebnu uporabu. Odgovornost za pravne nedostatke poznata je pod nazivom zaštita od evikcije. služnosti. pravila dvaju instituta – o jamstvu za neispravnost stvari i o odgovornosti za materijalne nedostatke stvari. bb) odgovornost za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) – odgovornost za pravne nedostatke postoji kod naplatnih pravnih poslova. jer neispravnost redovito podrazumijeva neku vrstu nedostatka stvari.stvari i taj rok se treba uzeti kao krajnji za podizanje tužbe radi ostvarenja tih prava. Iz toga bi se moglo zaključiti da je odnos između tih dvaju instituta postavljen tako da je primjena pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke u biti podredne naravi.

Zahtjev se sastoji od poziva otuđivatelju da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva trećega ili da stjecatelju isporuči drugu stvar koja nije opterećena pravnim nedostatkom (ovaj zathjev dolazi u obzir samo kod generičnih stvari) Ako otuđivatelj ne udovolji 172 . nije samim time izgubio prava iz odgovornosti za evikciju. Odgovornost za evikciju postoji ne samo onda kad treći. osim ako je to već njemu poznati. kao vlasnik. Stoga prenositelj odgovara ako na prenesenoj stvari postoji neko pravo trećega koje isključuje. ZOO upućuje na odgovarajuću primjenu propisa o odgovornosti prodavatelja za pravne nedostatke prodane stvari odnosno prava. ZOO nameće ugovaratelju odgovornost za pravne nedostatke ispunjenja i dužnost zaštite druge strane od prava i zahtjeva trećih osoba kojima bi njezino pravo bilo isključeno ili suženo. Jednako kao kod odgovornosti za materijalne nedostatke. stjecatelj može obavijestiti otuđivatelja o parnici (notifikacija) pa da otuđivatelj pokuša pobiti zahtjev treće osobe. oduzme preko suda stvar od stjecatelja ili mu ospori postojanje prava stečenog po ugovoru. osim ako otuđivatelj dokaže da je on raspolagao sredstvima da se odbije zahtjev treće osobe. No ako treći tuži stjecatelja. o tražbini) prenositelj mora jamčiti da ono postoji i da nema pravnih smetnji za njegovo ostvarenje. Nakon toga A naslijedi C-a i tako postane vlasnikom one stvari koju je ranije kupio od B-a.dolazi odatle što se kod pravnih nedostataka obično radi o tome da otuđivatelj ne prenese na stjecatelja vlasništvo stvari pa se zato protiv stjecatelja pojavi treća osoba (vlasnik) koji stjecatelju stvar sudskim putem oduzme ili evincira. stjecatelj je o tome dužan obavijestiti otuđivatelja. Ako se stjecatelj. A kupi od B-a C-ovu stvar opravdano držeći da B prodaje svoju stvar. i postaviti svoj zahtjev. Evikcija znači svaki pravni akt treće osobe kojim ta osoba na temelju svoga prava isključuje ili ograničuje stjecatelja u ostvarivanju prava koje bi ovome po ugovoru pripadalo ili pripadalo bez ograničenja. niti je pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom. bez obzira na to je li već tužila. No. Odgovornost za pravne nedostatke činidbe može se ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti. a o čijem pravu stjecatelj nije obaviješten. odredba ugovora o isključenju ili ograničenju te odgovornosti bit će ništetna ako je u vrijeme sklapanja ugovora prenositelju bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat nedostatak u njegovom pravu. Dovoljno je da je na bilo koji način sa sigurnošću ustanovljeno da trećemu zaista pripada pravo te da je treći spreman to pravo i preko suda ostvariti. Sadržaj i ostvarivanje odgovornosti – kad se pokaže da treća osoba polaže neko pravo na stvar. ne obavještavajući otuđivatelja. Ako se radi o nekom drugom pravu (npr. upustio u parnicu s trećim i spor izgubio. Tada stjecatelj može protiv otuđivatelja postaviti zahtjev iz odgovornosti za evikciju. Npr. Odgovornost zbog evikcije postoji i onda kad je stjecatelj po nekoj drugoj pravnoj osnovi ponovno stekao istu stvar. umanjuje ili ograničuje stjecateljevo pravo.

Bez obzira što stjecatelj odluči. Ako je stjecatelj zahtijevao da prenositelj u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili zahtjeva trećega. Ostvarivanje prava iz odgovornosti za pravne nedostatke razlikuje se od izloženog ako je pravo trećega očito osnovano. ako za pravu vrijednost tada nije znala niti morala znati. stjecateljeva prava se gase tek kad istekne šest mjeseci od dana pravomoćnosti sudske odluke. pravni poredak će reagirati određenim sankcijama.zahtjevu stjecatelja. Pretpostavke za ostvarenje odgovornosti za prekomjerno oštećenje su: a) naplatni posao. 2. a ovaj pozvao otuđivatelja da se u spor umiješa na njegovoj strani. stjecatelj može raskinuti ugovor ako se zbog toga ne može ostvariti svrha ugovora. No. a treći (vlasnik stvari) oduzme preko suda stvar stjecatelju. Ako je stjecatelj pritom isplatio trećemu izvjesni iznos novca da bi treći odustao od svog prava. ako je unutar te godine treća osoba pokrenula spor protiv stjecatelja. Ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer. b) očiti nerazmjer između činidbe i protučinidbe u trenutku sklapanja ugovora i c) oštećena strana u vrijeme sklapanja ugovora nije 173 . Tada se dopušta stjecatelju da bez obavijesti otuđivatelja i bez parnice s trećim prizna pravo trećega. otuđivatelj se može osloboditi odgovornosti za evikciju ako stjecatelju naknadi isplaćenu svotu i eventulano pretrpljenu štetu. neće imati pravo na naknadu štete. Stoga je prekomjerne oštećenje očiti nerazmjer između činidbe i protučinidbe. on može uza svako od njih istaknuti i zahtjev za naknadu pretrpljene štete. oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora. Jedino ako je u vrijeme sklapanja ugovora znao za pravo trećega. ima drugo mjerilo za prekomjerno oštećenje. ali mu ostaje pravo na povrat cijene odnosno njezino sniženje. ugovor se po samom zakonu raskida (slučaj potpune evikcije) Ako nije došlo do oduzimanja stvari. pa ovaj tome ne udovolji. Prije ZOO obvezno pravo je sankcioniralo povredu tog načela samo u slučaju da jedna strana nije primila ni polovicu od onoga što je dala drugoj strani (tzv. ali je stjecateljevo pravo umanjeno ili ograničeno pravima trećega na toj stvari (tzv. prikrata preko polovice vrijednosti – laesio ultra dimidium) ZOO kao i ZOO iz 1978. Prava po osnovi odgovornosti za pravne nedostatke činidbe gase se istekom roka od godine dana od dana saznanja za prava trećega. Prekomjerno oštećenje (Laesio enormis) Ako dođe do narušenja vrijednosne ravnoteže činidbe i protučinidbe u određenoj. a da zbog toga ne izgubi prava iz odgovornosti ta evikciju. zakonom predviđenoj mjeri. djelomična evikcija) stjecatelja može po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno sniženje cijene.

Ugovor je perfektan. Posljedica ugovora bit će uspotava prijašnjeg stanja (restitutio in integrum) Protivna strana ima pravo ponuditi dopunu prave vrijednosti i ugovor tada ostaje na snazi. Za razliku od ZOO iz 1978. A kupuje pokućstvo od B-a za 20 000 kuna. prodaja kopije slike za koju se kasnije ispostavi da je vrlo skupi original. to je samo znak da je kupoprodajni 174 . Posebno je pitanje mogu li se strane odreći prava na poništaj ugovora zbog prekomjernog oštećenja. Prema ZOO ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana. Zbog prekomjernog oštećenja ne može se zahtijevati ni poništaj ugovora o nagodbi. nego samo poništaj ugovora. Pravo na poništaj ugovora prestaje godinu dana nakon njegova sklapanja. prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu. Zakon o trgovačkim društvima definira trgovca kao pravnu ili fizičku osobu koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom. Npr. Poništaj ugovora zbog prekomjernog oštećenja ne može se zahtijevati ako se radi o besplatnim ugovorima. ZOO definira trgovačke ugovore kao one koje sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. sadašnji ZOO ne dopušta ni poništaj trgovačkog ugovora zbog prekomjernog oštećenja. ugovorima na sreću. Kapara (arrha) Kapara je iznos novca ili određena količina drugih zamjenljivih stvari koju jedna strana daje drugoj u trenutku sklapanja ugovora kao znak da je ugovor sklopljen i kao sigurnost da će se ispuniti obveza iz ugovora. strana protiv koje je zahtjev uperene kod prekomjernog oštećenja ima tzv. Učinak prekomjernog oštećenja – prekomjerno oštećenje je jedan od razloga pobojnosti pravnih poslova. oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora kojim je ostvareno prekomjerno oštećenje. 3. Ako se ispune gore navedene pretpostavke. Ako A dade B-u kaparu od 5 000 kuna. ZOO ističe da odricanje unaprijed od toga prava nema pravni učinak i time se štiti gospodarski slabija strana.. javnoj prodaji i onim naplatnim ugovorima kod kojih je viša cijena za stvar dana iz osobite naklonosti.znala niti je morala znati za pravu vrijednost činidbe. Prodavatelj može postaviti zahtjev za poništaj kupoprodaje zbog prekomjernog oštećenja. osim ako su strane ugovorile nešto drugo. kapara je sporedni realni ugovor koji služi ponajprije kao znak da je ugovor sklopljen (arrha confirmatoria) Npr. tj. alternativno ovlaštenje (facultas alternativa) Strana koja je oštećena ne može zahtijevati nadoplatu do prave vrijednosti. Razumije se da odgovornosti za prekomjerno oštećenje nema ako se prava vrijednost više ne može ustanoviti. Prema svojoj pravnoj naravi.

nego samo zahtijevati ispunjenje preostalog dijela obveze i naknadu štete zbog zakašnjenja ili umjesto toga. kapara će se ako je istovrsna s ugovornom činidbom. ona je vraća u dvostrukom iznosu. Ako vjerovnik raskine ugovor i vrati dužniku ono što je primio na ime djelomičnog ispunjenja. nego je ona istodobno i instrument za jačanje ugovorne discipline. b) zahtijevati naknadu štete zbog neispunjenja ugovora pri čemu se kapara može uračunati u naknadu štete ili vratiti. No ako kapara nije istovrsna s činidbom. Kapara se također mora vratiti ako strane sporazumno raskinu ugovor. Stoga se ne može dati kapara. Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu. Odustane li strana koja je dala kaparu. druga strana može izabrati jednu od tri mogućnosti: a) zahtijevati. uračunati u činidbu. Ako se ugovor ispuni.ugovor sklopljen. niti to može učiniti druga strana povratom dvostruke kapare. U oba slučaja se kapara uračunava u naknadu štete. druga strana ima također na izboru tri mogućnosti: a) zahtijevati ispunjenje ugovora. strana koja ju je dala ne može odustati od ugovora ostavljajući kaparu suugovaratelju. Tada vjerovnik ne može zadržati kaparu. ispunjenje ugovora i naknadu štete zbog zakašnjenja. ako se ugovor ispuni. Kapara ima u sebi stanovitih kaznenih elemenata jer kapara ne služi samo pojačanju obveznog odnosa. a ako odustane strana koja je kaparu primila. ona je gubi. ako je to još moguće. Ukoliko je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu. Na zahtjev zainteresirane strane sud može smanjiti pretjerano veliku kaparu (moderatio arrhae) Kod djelomičnog ispunjenja ugovora sudbina kapare je drukčija. Kapara se kao i kod ispunjenja bez zakašnjenja. Ako kapara nije ugovorena kao odustatnina. kapara će se morati vratiti. i naknadu štete zbog zakašnjenja. ako je to još moguće. zatim ako do ispunjenja ugovora nije došlo zbog uzroka za koji nijedna strana ne odgovara (npr. Kapara se uračunava ili vraća. 175 . uračunava ili vraća. b) zahtijevati naknadu štete zbog neispunjenja ugovora i povrat kapare i c) zahtijevati vraćanje dvostruke kapare. tada se sudbina kapare ravna prema odredbama koje važe kad je za neispunjenje ugovora kriva druga strana. zbog više sile) Ali kapara se mora vratiti i onda kad su obje strane krive zbog neispunjenja ugovora. a onda sklopiti ugovor. Druga funkcija kapare je u tome da ona služi kao sigurnost da će se ugovorne obveze ispuniti. Kapara se može ugovoriti i kao odustatnina i to će biti slučaj kad se uz kaparu ugovori pravo da se odustane od ugovora. c) zadovoljiti se primljenom kaparom. zahtijevati samo naknadu štete zbog nepotpunog ispunjenja.

postavilo se pitanje nije li pravo zadržanja po svojoj pravnoj naravi. Pozitivnopravni pojam prava zadržanja u našem obvezno pravu razlikuje se od općeg pojma prava zadržanja. koja se nalazi u njegovim rukama. Ovlaštenje vjerovnika da se iz zadržane stvari naplati karakteristično je za pravo zadržanja u trgovačkom pravu. osobito zbog ovlaštenja vjerovnika da se može namiriti iz vrijednosti zadržane stvari. možemo definirati kao ovlaštenje vjerovnika da dužnikovu stvar. pravo zadržanja prestaje gubitkom faktične vlasti na stvari. Uzimajući u obzir navedeno. a ne obvezno pravo. pravo zadržanja nastaje ex lege. biti sve pokretne i nepokretne stvari u prometu. ima i ovlaštenje naplatiti se iz njezine vrijednosti na isti način kao založni vjerovnik. osnovano se upućuje i na razlike između tih dvaju prava. Stoga se može reći da je pojam prava zadržanja prema ZOO sinteza elemenata prava zadržanja iz građanskog i trgovačkog prava. Iz definicije prava zadržanja ističu se njegovi ključni elementi. naplati iz njezine vrijednosti. Pravo zadržavanja (ius retentionis) Pravo zadržanja ili pridržaja ovlaštenje je vjerovnika da dužnikovu stvar. ZOO sadrži i posebne odredbe o tom pravu kod pojedinih ugovora. radi osiguranja naplate naknade za rad. zadrži do ispunjenja tražbine te da se. pravo zadržanja je neprenosivo. dok založno pravo jest. zadrži dok mu ne bude ispunjena tražbina. Instrument ovog pritiska je ovlaštenje vjerovnika da dužnikovu stvar zadrži sve dok mu dužnik ne isplati njegovu tražbinu.4. stvarno. koja se nalazi u njegovim rukama. dok založno pravo u pravilu nastaje ugovorom. popravilo ili koje mu je naručitelj predao u vezi s dijelom. pravo zadržanja prema ZOO. dok založno pravo u takvom slučaju ne prestaje. tj. Osim općih normi. Vjerovnik nema pravo zadržanja na stvarima koje su iz dužnikova posjeda izašle protiv njegove volje 176 . ako ispunjenje izostane. Kod ugovora o djelu izvođač ima pravo zadržanja na stvarima koje je napravio. utrošeni materijal i ostalih tražbina. Npr. Zbog tako koncipiranog prava zadržanja. kod ugovora o ugostiteljskoj ostavi ugostiteljska trgovačka društva. a) stvar – objektom prava zadržanja mogu u načelu. osim ovlaštenja da zadrži dužnikovu stvar. stvar na jednoj strani i tražbina na drugoj strani i na njih su usredotočene pretpostavke prava zadržanja. Postoje mišljenja da je pravo zadržanja doista stvarno pravo koje je po svojim karakteristikama blisko založnom pravu. Slične odredbe postoje i kod ugovora o pravu zadržanja kod ugovora o trgovinskom zastupanju i ugovora o kupoprodaji. Tako npr. Razlika se sastoji u tome što prema ZOO vjerovnik (retinent). No. Temeljna funkcija ovog instituta je ojačati vjerovnikov položaj psihološkim pritiskom na dužnika da svoju obvezu na vrijeme i u potpunosti ispuni. radnje i pojedinci koji primaju goste na noćenje imaju pravo zadržati stvari koje su gosti donijeli do potpune naplate tražbine za smještaj i ostale usluge.

oprostom duga. Ovlaštenje na naplatu vrijednosti zadržane stvari vjerovnik ostvaruje na isti način kao i založni vjerovnik. kao punomoć dobivena od dužnika. d) prestanak – pravo zadržanja prestaje: a) isplatom tražbine. c) gubitkom faktične vlasti na stvari. koneksitet. prije nego pristupi ostvarenju naplate. novacijom. Postoje različita gledišta na prestanak prava zadržanja 177 . a ne naplati tražbine. dopisi i sl. Stvari osobne naravi. Jedno je zadržati dužnikovu stvar. Implicite se može iz ZOO razabrati da će tražbina najčešće biti novčanog karaktera. što je OGZ zahtijevao) Stoga se stvar može zadržati zbog različitih osnova (dispari causa) što je inače uobičajena karakteristika prava zadržanja u trgovačkom pravu. što znači da naplata tražbine iz zastarjelih odnosno prirodnih obveza (oklada. odnosno u njegovom neposrednom posjedu. Osim ovih stvari. kocka) ne može biti osigurana pravom retencije. iskaznice. Gubitkom faktične vlasti na zadržanoj stvari gubi se i pravo zadržanja. U teoriji se takvo pravo zadržanja naziva pravo zadržanja u nuždi ili nevolji. Iako ZOO to posebno ne naglašava. generalno se od prava zadržanja izuzimaju stvari koje se ne mogu izložiti prodaji. ostvaruje se neprekidnom faktičnom vlasti na stvari sve do ispunjenja tražbine. b) tražbina – osnovna pretpostavka je da tražbina mora biti dospjela. što znači da je nastupio trenutak od kojega vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze. c) ostvarivanje – pravo zadržanja ima dva ovlaštenja u svom sadržaju. Sintagma dužnikova stvar upućuje na zaključak da stvar mora biti u dužnikovom vlasništvu. a drugo naplatiti se iz vrijednosti zadržane stvari. Zakonsku stilizaciju odredbe da vjerovnik može zadržati dužnikovu stvar koja se nalazi u njegovim rukama treba shvatiti u smislu da se stvar nalazi u faktičnoj vlasti vjerovnika. razumije se da tražbina mora biti utuživa. Nije odlučno iz koje vrste pravnog odnosa tražbine potječe (ugovora. odgovornosti za štetu ili bilo kojeg drugog obveznog odnosa) ZOO ne zahtijeva da vjerovnikova tražbina i stvar koja se zadržava potječu iz istog pravnog odnosa (tzv. druge njegove isprave. Ovlaštenje da se dužnikova stvar zadrži.) ali suprotno rješenju ZOO iz 1978. što je logično s obzirom na sadržaj i svrhu prava zadržanja. dužan je o svojoj namjeri pravodobno obavijestiti dužnika. b) sjedinjenjem (confusio). ukradene i sl. No. ako je dužnik postao nesposoban za plaćanje (insolventan) Sama insolventnost nastupa zbog prezaduženosti ili zbog nelikvidnosti. vjerovnik ima pravo zadržanja na stvarima koje su vjerovniku predane na čuvanje ili posudbu. d) davanjem odgovarajućeg osiguranja tražbine jer je u tom slučaju vjerovnik dužan vratiti stvar dužniku. također ne mogu biti objektom prava zadržanja. Iznimno vjerovnik ima pravo zadržanja i za svoju nedospjelu tražbinu. prijebojem.(silom. što uključuje napuštanje stvari i dobrovoljno vraćanje stvari dužniku. no to ne mora nužno biti jer ZOO govori o ispunjenju.

nema zapreke da obveza jamca bude kvantitativno manja. Stoga. C se ne može obvezati kao jamac na odgovornost za 15 000 kuna. Jamac može biti samo potpuno poslovno sposobna osoba. ali zajmoprimac nema pogodne stvari na kojima bi mogao u korist zajmodavca osnovati založno pravo pa mu stoga ponudi jamca. odgovara za svako povećanje obveze koje nastane dužnikovim zakašnjenjem ili dužnikovom krivnjom. Ona ne može biti kvantitativno veća. 178 . Jamstvo ili poručanstvo Jamstvo ili poručanstvo je ugovor kojim se treća osoba. Za buduću obvezu jamstvo se može opozvati sve do njezina nastanka. Također. Npr. odnosno da bude ograničena na neki dio dužnikove obveze ili da bude ugovorena pod lakšim uvjetima. Jamac je treća osoba (C) koja pristupa obvezi na taj način da sklopi ugovor sa zajmodavcem obvezujući se da će podmiriti zajmoprimčev dug ako ga on sam ne bi platio. Npr. ona se svodi na mjeru dužnikove obveze. ona se ne može pojačati jamstvom. Zato se kaže da dug ne postaje jamstvom bolji. Obveza jamca ovisi o obvezi glavnog dužnika. uzima kao razlog prekida zastare. jamac odgovara za troškove što ih je imao vjerovnik da bi od dužnika naplatio dug. tj. ako nije utvrđen rok u kojem ta obveza treba nastati. Jamstvo samo osigurava naplativost tražbine. ako je obveza glavnog dužnika ništetna ili je utrnula. međutim. C se u prethodnom primjeru obveže da će odgovarati za dug glavnog dužnika samo do 5 000 kuna. a za ugovorene kamate samo one koje su dospjele nakon sklapanja ugovora o jamstvu. tj. Prva: jamčeva obveza je akcesorna. jer se ono slično priznanju duga. jamac odgovara čitavom svojom imovinom. ali ako je ugovoreno da bude veća. najprije je morala nastati obveza glavnog dužnika pa tek onda kasnije nastaje obveza jamstva. Obveza jamca ne čini od neistinite obveze glavnog dužnika istinitu (postojeću) obvezu. Jamstvo je institut kojim se vjerovniku daje veća sigurnost da će mu dužna činidba biti ispunjena i ono predstavlja osobno pojačanje obveznog odnosa. Jamac. samo pojačava odgovornost. ukoliko je A dužan B-u 10 000 kuna. Za obvezu glavnog dužnika.ako u međuvremenu nastupi zastara tražbine. Npr. osim ako strane ne ugovore što drugo. obvezuje vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako to dužnik ne učini. Iz toga se vide dvije osnovne karakteristike jamstva. jamac ili poruk. A je pozajmio B-u 10 000 kuna. nego samo odgovornost postaje jačom. U našoj teoriji prevladava gledište da pravo zadržanja u tom slučaju ne prestaje. B Osobno pojačanje obveznopravnog odnosa 1. Jamstvo se može ugovoriti i za uvjetnu obvezu pa i za određenu buduću obvezu. No.

Što se tiče samog objekta činidbe jamčeva obveza mora biti kvalitativno jednaka obvezi glavnog dužnika. da zahtijeva ispunjenje obveze od jamca. Ako štetu ne naknadi A. Ako A ne načini portret. kad sudskim putem nije ostvario ispunjenje. pretvoriti u odgovornost za štetu. No. A kao glavni dužnik dugovati B-u pšenicu. Druga karakteristika jamstva je supsidijarnost i ona znači da vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze od jamca onda kad se nije uspio namiriti od glavnog dužnika. Vrste jamstva: obveza jamstva može se javiti u različitim varijantama i kombinacijama pa razlikujemo: a) redovito ili obično jamstvo – to je jamstvo u značenju prethodnog izlaganja. ovdje se vidi da jamčeva obveza nije po sadržaju identična s prvobitnom obvezom glavnog dužnika. Ne može npr. No. B ga može tužiti radi naknade štete. ZOO kaže da je dovoljno da se glavnom dužniku uputi pisani poziv (opomena) na ispunjenje obveze. Njegova karakteristika je u tome da je obveza jamca akcesorna i supsidijarna. prigovor prijeboja uzajamnih tražbina) Važno je napomenuti da eventualno dužnikovo odricanje od prigovora i priznanje vjerovnikove tražbine nema pravni učinak prema jamcu. obje obveze se sadržajno izjednačuju. a C se obveže B-u za slikara kao jamac. ako je ne ispuni. Na prvi pogled se čini da bi jedino logično bilo da vjerovnik najprije utuži glavnog dužnika pa tek onda. uključivo i prigovor prijeboja. ali može isticati svoje osobne prigovore (npr. Kad za neki dug jamči više jamaca (sujamstvo. prigovor zastare prema njemu. ništetnosti ugovora o jamstvu. Tek ako glavni dužnik ne ispuni obvezu u roku koji mu je određen u pisanom pozivu. U trgovačkom ugovoru jamac je po zakonu uvijek jamac platac. Jamac može protiv vjerovnikova zahtjeva isticati sve prigovore koje bi mu mogao istaknuti i glavni dužnik. b) solidarno jamstvo – ako se jamac obveže kao jamac platac. Važno je odrediti kada se vjerovnik nije uspio namiriti. osim ako se solidarnost ugovorno isključi. Tada C ne bi bio jamac. osim ako nije drukčije ugovoreno. ZOO ga naziva supsidijarnim jamstvom. Tek u naknadi štete. moći će B zahtijevati naknadu od C-a. jamac se može obvezati i za strogo osobnu obvezu glavnog dužnika i to je moguće zato što će se strogo osobna obveza glavnog dužnika. može od jamca zahtijevati ispunjenje. vjerovnik može zahtijevati ispunjenje cijele obveze bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice istovremeno. Solidarno jamstvo se naziva i jamstvom bez supsidijarnosti. A se kao slikar obveže B-u da će mu načiniti portret. Npr. ako je očito da su dužnikova sredstva nedovoljna za ispunjenje obveze ili je glavni dužnik pao pod stečaj. a C da se kao jamac obveže da će Bu dati vino ako A ne vrati pšenicu. 179 . Jamac ne može isticati jedino osobne dužnikove prigovore prema vjerovniku. No. Ispunjenje od jamca iznimno se može zahtijevati i bez prethodnog pozivanja glavnog dužnika na ispunjenje. Odgovornost za štetu nije strogo osobna obveza pa stoga štetu može popraviti i jamac. suporučanstvo) ono je ex lege solidarno.

Jamstvo može prestati i samostalno tako da glavni dug ostane. na njegov poziv učinjen po isteku jedne godine od sklapanja ugovora o jamstvu. Tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima prelazi na jamca. Takav slučaj se može dogoditi i zbog odugovlačenja vjerovnika.c) podjamstvo (potporučanstvo) – to je ugovor kojim se netko treći obvezuje vjerovniku. Smisao propisivanja pisanog oblika ugovora o jamstvu nalazi se u potrebi zaštite jamca od olakog i nepromišljenog obvezivanja. obveza jamca zastarijeva nakon isteka dvije godine od dana dospjelosti obveze glavnog dužnika. Regres – svrha jamstva je osiguranje vjerovnika. nego može odlučiti i da sam dobrovoljno plati. a jamac potpuno ispadne iz odnosa. jamac na ime regresa može od glavnog dužnika zahtijevati sve ono što je doista za njega platio vjerovniku. osim kad jamac solidarno odgovara s dužnikom. ne zahtijeva ispunjenje od glavnog dužnika u roku od mjesec dana od tog poziva. ali ima pravo zahtijevati od vjerovnika da mu vrati ono što mu je platio. No. odnosno jamca. Kad je rok zastare za obvezu glavnog dužnika dulji od dvije godine. a od ostalih jamaca može zahtijevati da mu svaki isplati dio koji pada na njega. Ugovor o jamstvu obvezuje jamca samo ako je izjavu o jamčenju učinio u pisanom obliku. jamac ne mora čekati da vjerovnik prvo od njega zatraži ispunjenje činidbe na koju je obvezan glavni dužnik. vjerovnik otpusti jamca. Ako jamac isplati vjerovnika. Jamac se oslobađa odgovornosti ako vjerovnik. sva vjerovnička prava ipso iure (po samom zakonu) prelaze na jamca. ono što je platio vjerovniku neće moći vratiti od glavnog dužnika. Ako jamac plati zastarjeli dug. ne odredi u roku mjesec dana od tog poziva nadnevak ispunjenja. To će se dogodit kad npr. To je tzv. zakonska subrogacija. Samo jamstvo. ako mu ovaj na njegov regresni zahtjev stavi prigovor zastare jer glavni dužnik može staviti prigovor zastare i vjerovniku i jamcu. Kad vjerovnička prava prelaze na jamca kad je platio dug glavnog dužnika. Zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva s obzirom na akcesornost jamstva i obveza jamca. jer mu se može lako dogoditi da plati dug premda je već vjerovnikova tražbina zastarjela. No prije nego što plati. dužnik može s uspjehom staviti jamcu sve one prigovore koje bi mogao staviti i vjerovniku. na njegov poziv. Npr. a ne oslobođenje dužnika od obveze. a da o tome nije obavijestio dužnika pa i ovaj sa svoje strane u neznanju isplati istu tražbinu. jamac neće moći zahtijevati naknadu od dužnika. kao akcesorna obveza prestaje ako je na bilo koji način prestala obveza glavnog dužnika. U sujamstvu pravo regresa ima jamac koji je isplatio dospjelu tražbinu. ali ne za dužnika nego za jamca (jamčev jamac) Podjamac ili jamčev jamac se poziva na odgovornost onda kad se vjerovnik ne uspije namiriti od glavnog dužnika. nakon dospjelosti tražbine. 180 . mora se interesirati kod glavnog dužnika za stanje duga. Ako rok dospjelosti nije određen jamac se oslobađa odgovornosti ako vjerovnik. Stoga kad jamac ispuni obvezu glavnog dužnika.

ZOO određuje da ugovorna kazna mora biti u obliku koji je propisan za glavni ugovor iz kojega je nastala obveza na koju se ugovorna kazna odnosi. odnosno ispunjenjem glavne obveze. odnosno njezina neispunjenog dijela za svaki dan zakašnjenja ili na neki drugi način. To podrazumijeva da takvu izjavu treba u pravilu dati prilikom primitka ispunjenja. tj. a njegova osnovna funkcija je pojačanje obveznog odnosa. Kad strane sklapaju glavni ugovor.2. Ugovorna kazna može se odrediti u ukupnom iznosu. Kad je penal ugovoren za slučaj neispunjenja. Plaćanje penala je ugovorna obveza koju su strane preuzele u slobodno sklopljenom sporednom ugovoru. Ako ugovorom nije određeno navedeno zbog čega se ugovara penal. tu se ne radi o nikakvoj kazni. Naprotiv. Iako je ugovorna kazna samo stari naziv za penal. Vjerovnik gubi pravo na ugovornu kaznu zbog zakašnjenja ili neurednog ispunjenja. 181 . dužnik nema pravo isplatiti ugovornu kaznu i odustati od ugovora. on dijeli pravnu sudbinu obveze na čije se osiguranje odnosi. ako je primio ispunjenjem a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu. Strana koja plaća penal ne plaća u biti nikakvu kaznu. predmnijeva se da je ugovoren za slučaj kašnjenja dužnika s ispunjenjem. Ugovorna kazna ili penal Ugovorna kazna ili penal je ugovorom unaprijed određeni iznos novca ili druga imovinska korist koju se dužnik obvezuje isplatiti odnosno prepustiti vjerovniku ako ne ispuni svoju obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem ili je neuredno ispuni. što je razumljivo jer se kod novčanih činidaba za slučaj neispunjenja ili zakašnjenja plaćaju zatezne kamate. ako je penal ugovoren za slučaj zakašnjenja ili neurednog ispunjenja tada vjerovnik može zahtijevati i ispunjenje glavne obveze i penal i tada je vjerovnikov zahtjev kumulativan. ništetnosti glavna obveza. Ako je penal ugovoren za slučaj neispunjenja obveze. Prestane li zbog npr. zahtjev je alternativan jer se plaćanjem penala dužnik oslobodio glavne obveze. osim ako se može utvrditi da je to bila namjera ugovornih strana prilikom ugovaranja penala. tada strana u čiju je korist penal ugovoren (vjerovnik) može zahtijevati ili ispunjenje ugovora ili ugovornu kaznu. Sporazum o ugovornoj kazni gubi svoj pravni učinak i onda kad je do neispunjenja ili zakašnjenja došlo iz uzroka za koje dužnik ne odgovara (npr. dužnik se oslobađa plaćanja penala. no nema zapreke da se njezina visina odredi u postotku ili promilu vrijednosti činidbe. nego u obliku penala plaća ugovorom unaprijed određen iznos naknade štete. Ne može se kumulativno tražiti ispunjenje obveze i ugovorna kazna. one su svjesne da će u onom slučaju kad jedna od njih ne ispuni svoju ugovornu obvezu. prestaje i sporazum o ugovornoj kazni. više sile) Prema ZOO ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. Karakteristika sporazuma o ugovornoj kazni je njegova akcesornost. Stoga. jer se oba zahtjeva isključuju.

izuzev ako sam zakon dopušta kumulaciju. To nedvojbeno ovisi o tome jesu li propisi o penalu kogentne ili dispozitivne naravi. odnosno da ju je ispunila sa zakašnjenjem ili neuredno. ZOO ne kaže može li vjerovnik u tom slučaju izabrati jednu od tih dviju mogućnosti. Stoga kad traži penal mora dokazati samo to da protivna strana nije ispunila obvezu. strana koja se obvezala da će platiti penal. a ostatak može dobiti kad dokaže sve pretpostavke koje se traže kod odgovornosti za štetu. morati će platiti taj iznos makar suugovaratelj nije pretrpio nikakvu štetu. penal je ugovoren u iznosu od 50 000 kuna. sud će na zahtjev 182 . da nije ispunila obvezu zbog više sile ili nekog drugog razloga za koji ne odgovara) Stoga je ugovorna kazna unaprijed određen iznos naknade štete. Zbog toga je toj strani stalo da uredno ispuni obvezu. Strana koja bi morala platiti penal bit će obvezna da ugovoreni iznos doista i plati samo onda ako je kriva za neispunjenje odnosno zakašnjenje (tj. kad zakon propisuje ugovornu kaznu. Ako je ugovorna kazna prekomjerno ugovorena. ako su strane u obliku penala unaprijed odredile iznos naknade štete. odnosno zbog toga što je obvezu neuredno ispunio. a stvarna šteta iznosi 70 000 kuna. Ali ako je jedan ugovaratelj pretrpio štetu zbog toga što drugi ugovaratelj nije uopće ispunio svoju obvezu. Zbog toga strane radije ugovaranjem penala unaprijed određuju iznos naknade štete koju će morati platiti ona strana koja nije ispunila obvezu ili ju je ispunila neuredno ili sa zakašnjenjem. ali zbog toga druga strana trpi veću štetu od iznosa penala? Npr.druga redovito pretrpjeti štetu. Stoga se strana u čiju je korist penal ugovoren nalazi u vrlo povoljnom položaju jer neće uopće morati dokazivati postojanje štete jer je iznos naknade već unaprijed ugovoren. ona strana koja povrijedi obvezni odnos će morati platiti naknadu štete samo ako protivna strana dokaže da je pretrpjela štetu. Ugovorna kazna se ne može kumulirati s naknadom koju zakon propisuje zbog neispunjenja ili zakašnjenja u ispunjenju neke obveze. Sada se postavlja pitanje što ako je penal ugovoren. naknadom ili drukčije. Stoga. a ne ugovore penal. vjerovnik nema pravo zahtijevati ujedno onu predviđenu ugovorom i onu predviđenu zakonom. neovisno o tome naziva li je zakon penalom. a strane je pored toga ugovore. ugovornom kaznom. no postojanje štete nije uvijek lako dokazati. Tada će oštećena strana zahtijevati penal dokazavši samo povredu obveznog odnosa (neispunjenje ili zakašnjenje) Po toj osnovi će dobiti 50 000 kuna. moći će zahtijevati naknadu štete samo ako se dokaže da je šteta doista i nastala. Ugovorna kazna služi pojačanju obveznog odnosa jer ako strane sklope ugovor. No. a ugovorna strana povrijedi obvezni odnos. Strana koja se želi osloboditi obveze plaćanja penala mora dokazati da nije kriva za neispunjenje odnosno zakašnjenje ili neuredno ispunjenje (npr. samo kad je kriva za povredu ugovornoga obveznog odnosa) Strana koja je ovlaštena zahtijevati penal neće morati dokazivati krivnju protivne strane jer se kod povrede ugovornog obveznog odnosa krivnja presumira.

183 .dužnika smanjiti njezin iznos (moderacija) ako nađe da je on nerazmjerno visok s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze odnosno činidbe.

zbog toga nastaje i promjena identiteta dosadašnjeg obveznopravnog odnosa. To znači da glede subjekata ne smije biti nikakve dvojbe kad se postavi pitanje tko je u konkretnom obveznopravnom odnosu vjerovnik. određenošću subjekata i određenošću ili bar odredivošću činidbe.19. Stoga se postavlja pitanje mogu li u okviru određenog obveznopravnog odnosa nastati neke promjene. Nakon toga se A i B sporazume da B ne 184 . U prvom redu promjene mogu zahvatiti glavnu činidbu. PROMJENE U OBVEZNOPRAVNOM ODNOSU Svaki obveznopravni odnos kad je u potpunosti oblikovan mora biti individualiziran. Ako je A bio dužan B-u 100 kg pšenice pa su se strane sporazumjele da od danas A ne duguje pšenicu nego 200 kuna B-u. Ako se glavna činidba potpuno mijenja tako da prijašnja i sadašnja činidba više nisu iste. Same promjene mogu nastupiti bilo glede subjekata. a dužnik mora znati kome je dužan ispuniti činidbu. Npr. za potpunu određenost obveznopravnog odnosa potrebno je da i objekt tog odnosa (činidba) bude određen ili barem odrediv. a tko dužnik. Moguć je i slučaj kad se mijenjaju istovremeno i glavna činidba i pravna osnova. Elementi potrebni za njegovu individualizaciju su prije svega točno određeni subjekti na aktivnoj i pasivnoj strani. A je prodao B-u mobitel za 1 000 kuna. tada to doduše jest zajam kao i prije. Po današnjem shvaćanju obveznog prava. što znači da ga se mora točno odvojiti kao pojedinost od svih drugih sličnih obveznopravnih odnosa. Osim glavne činidbe. određen je i sam obveznopravni odnos. bilo u vezi sa sadržajem. Nakon 20 dana strane su se sporazumjele da B to računalo čuva za A još tri mjeseca. A je posudio svoje računalo B-u na 30 dana. obveznopravni odnos se pretvorio u ostavu čime je došlo do promjene identiteta obveznopravnog odnosa. ali nije više isti zajam. promjene mogu zahvatiti i pravni posao kao pravnu osnovu obveze. promjena subjekata ne utječe na promjenu identiteta obveznopravnog odnosa. jer vjerovnik mora znati od koga će tražiti ispunjenje činidbe. Promjene koje zadiru u identitet obveznopravnog odnosa očituju se u dva smjera. Odnosno. Umjesto posudbe. Npr. Zato je takva promjena dovela do promjene identiteta obveznopravnog odnosa. a da usprkos tim promjenam obvezni odnos ostane s pravnog gledišta onaj isti odnos koji je postojao prije nego što su nastupile promjene. To znači da je u tom slučaju i sam sadržaj obveznopravnog odnosa određen. No. Osim subjekata. a zbog promjene pravne osnove dolazi i do promjene kauze određenog obveznopravnog odnosa. a B nije platio kupovnu cijenu iako je mobitel primio. mogu li promjene u obveznopravnom odnosu dovesti do promjena identiteta samog odnosa. Stoga promjene pravne osnove dovodi istodobno i do promjene pravnog identiteta dosadašnjeg obveznopravnog odnosa. To je razumljivo. Stoga. promjena sadržaja obveznopravnog odnosa može dovesti do promjene njegova pravnog identiteta.

B može tražbinu koju ima prema A u potpunosti prenijeti na C i time B ispada iz obveznopravnog odnosa. Karakteristike ugovorne cesije najbolje dolaze do izražaja u sljedećem primjeru: A duguje B-u 10 000 kuna. Stari vjerovnik zove se cedent ili ustupitelj. novi vjerovnik se zove cesionar ili primatelj. ali je cedent dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju (tzv. Budući da se za takve činjenice po sili zakona veže prijelaz tražbine. takva cesija se naziva zakonska cesija. cesija je dvostran. nužna cesija. Ovo je važno jer se prijelaz tražbine s jednog vjerovnika na drugog može dogoditi i kao posljedica nekih drugih činjenica. B mora primiti isplatu. Sada C može prisiliti B-a da mu ustupi tražbinu koju je imao prema A. Ispuni li dužnik obvezu starom vjerovniku nakon ustupa tražbine. Ima slučajeva kad vjerovnik može biti prisiljen da svoju tražbinu prenese na drugoga. Razlika između zakonske i nužne cesije jest u tome što za zakonsku cesiju ne treba neki poseban cesijski akt. To je tzv. ali prije notifikacije. Npr. ali ipak hoće platiti njegov dug. Ako je A na to pristao. notifikacija) Od trenutka notifikacije dužnik može valjano ispuniti obvezu samo cesionaru. Promjena vjerovnika a) Cesija ili ustup tražbine Cesija je ugovor kojim vjerovnik svoju otuđivu tražbinu prenosi na drugu osobu. Cesija koja se odvija na temelju ugovora jest dobrovoljna ili ugovorna cesija.duguje A-u 1 000 kuna iz kupoprodaje. a dužnik se naziva cesus. A Promjena subjekata 1. rimsko pravo) već svaka i najmanja promjena dovodila do promjene identiteta obveznopravnog odnosa. 185 . To znači da za perfekciju cesije nije potreban pristanak dužnika. Cesijski ugovor je konsenzualan ugovor i postaje perfektan u trenutku sporazuma između cedenta i cesionara (prihvat ponude bez ikakve tradicije) Iako se kod cesije susreću tri osobe. Ostale vrste prijenosa tražbine ZOO naziva i uređuje kao tzv. oslobađa se obveze samo ako nije znao za ustupanje. U protivnom. a na njegovo mjesto dolazi C kao novi vjerovnik. ako je znao za cesiju. personalnu subrogaciju. nego iz zajma (kao da je A pozajmio B-u 1 000 kuna) Iz toga slijedi pravilo da promjenom glavne činidbe ili promjenom pravne osnove nastupa i promjena pravnog identiteta obveznopravnog odnosa. C se nije obvezao A-u kao jamac. Svaka druga promjena u sadržaju ne dira u pravni identitet dosadašnjeg obveznopravnog odnosa dok je po starim pravima (npr. a ne trostran pravni posao. dok za nužnu treba.

takva cesija neće imati učinak prema dužniku pa će ovaj moći valjano ispuniti tražbinu starom vjerovniku. Npr. posuditelj može svoju tražbinu prenijeti na drugu osobu. No. iznimno na jednu polovinu. radi osiguranja primateljeve tražbine prema ustupitelju i sl. pojedini već dospjeli alimentacijski obroci mogu se cedirati. Stoga npr. aa) odnos cedenta i cesionara – u pravilu cesijom prelazi na cesionara tražbina u onom opsegu i u onoj kvaliteti u kojoj je postojala kod cedenta.obveza se ne gasi plaćanjem starom vjerovniku pa će morati ispuniti obvezu i novom vjerovniku makar i nije primio notifikaciju. tj. s dospijećem tražbine za godinu dana. ali isto tako može i kupac prenijeti na drugu osobu pravo koje ima prema prodavatelju (pravo na predaju kupljenih predmeta). No. dok kod ustupanja radi ispunjenja njegova se obveza gasi tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. Za pravo koje se ustupa nije odlučno pitanje potječe li iz jednostrano ili dvostranoobveznih odnosa. tj svaku svoju tražbinu prenijeti na drugoga jer se tražbine dijele na prenosive (otuđive) i neprenosive (neotuđive) Neotuđive su tražbine u prvom redu strogo osobne tražbine. Npr. ne mogu se ustupati sve one tražbine koje se po svojoj naravi protive prenošenju na drugoga.vjerovnik ne može svako svoje pravo. A može po zakonu zahtijevati ovrhu samo na 1/3 B-ove plaće. U oba slučaja vjerovnik je dužan vratiti ono što je primio preko iznosa svoje tražbine. Cedent može svoju tražbinu darovati. a to 186 . one koje su tako nerazdvojno povezane uz osobu vjerovnika da bi odvajanjem od te konkretne osobe potpuno izgubile svoj prvobitni smisao i funkciju. kao što su one na kojima se ne može provoditi ovrha radi prisilne naplate duga. Razlozi prelaska tražbine mogu biti različiti. Ako bi vjerovnik to ipak učinio. No. To vrijedi i kod cesije radi osiguranja primateljeve (cesionarove) tražbine prema ustupitelju (cedentu) Za odnos cedenta i cesionara važno je pitanje je li cesija izvršena naplatno ili besplatno. Ne mogu se također cedirati ni tražbine čiji je prijenos zakonom zabranjen. a da dužnost plaćanja cijene ostane i dalje kod prvobitnog kupca. Npr. u jednom slučaju će biti potreban pristanak dužnika. U načelu. To je slučaj kad su vjerovnik i dužnik ugovorili da vjerovnik neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili je neće moći prenijeti bez pristanka dužnika. prodati. Tada A odgovara C-u da tražbina koju mu je ustupio protiv B-a doista postoji. A treba novac hitno već danas stoga proda tu tražbinu C-u za 9 000 kuna. ako A ima tražbinu prema B-u koji je zaposlen u nekom državnom tijelu ili trgovačkom društvu. ne može se cedirati tražbina koju vjerovnik ima na osnovi uzdržavanja. ustupiti umjesto ispunjenja ili radi ispunjenja neke svoje obveze. b) međusobni odnos subjekata – kod cesije osobito treba obratiti pozornost na odnos cedenta i cesionara i cesionara i cesusa. a) objekt cesije . U slučaju ustupanja umjesto ispunjenja dužnikova obveza se gasi već samim sklapanjem ugovora o cesiji. stoga se u tim granicama može i pravo na plaću ustupiti. A je pozajmio B-u 10 000 kuna.

cesionar platio cedentu tražbinu i ispod nominalne vrijednosti. Štoviše za cedenta koji je bio savjestan. A odgovara C-u da je doista pozajmio novac B-u i da tražbina protiv B-a doista postoji. Važno je istaknuti da se u obveznom pravu pokazuje razlika između pojmova naplatnost i naplativost. pravo na ugovornu kaznu. Zato tražbina prelazi na cesionara u dosadašnjem sadržaju i obujmu pa makar je npr. Cedent je dužan. založena stvar ostaje kod cedenta da je čuva za račun cesionara. prava iz ugovora s jamcem. veća se odgovornost ni ne može ugovoriti. Iako bi C da tražbina postoji mogao od A tražiti svih 10 000 kuna. To znači da cesus ima prema cesionaru isti položaj i iste dužnosti. tj iste obveze koje je imao i prema starom vjerovniku (cedentu) Cesija je derivativan i to translativan način stjecanja prava. Osim odgovornost za istinitost tražbine cedent odgovara i za njezinu naplativost ili bonitet. cedent primio od cesionara. založno pravo treba prenijeti po načelima koja vrijede za prijenos odnosno derivativno stjecanje stvarnih prava. on od B-a može tražiti samo onoliko koliko mu je stvarno platio (9 000 kuna) Jedine pretpostavke koje ZOO traži za odgovornost za veritet tražbine jesu naplatnost ugovora i da tražbina nije postojala u trenutku kad je izvršeno ustupanje. pravo na kamate i sl. ali samo na zahtjev cesionara predati mu ovjerovljenu potvrdu o ustupanju tražbine. A ima tražbinu protiv B-a od 10 000 kuna koja je osigurana zalogom (zlatnim satom) Ako A svoju tražbinu prenese na C-a. Ujedno. Kod prelaska sporednih prava treba paziti da nuzgredna prava treba prenijeti pod onim pretpostavkama koje su potrebne za prijenos takvih prava.se zove odgovornost za istinitost tražbine ili odgovornost za veritet. No. ta odgovornost je ograničena do visine naknade koju je za ustupljenu tražbinu. založno pravo će preći na C-a tek kada mu A preda zlatni sat i za to je potreban zalogodavčev pristanak. ZOO ističe da takva odgovornost postoji samo ako je bila ugovorena. No. tada bi C mogao od A tražiti da mu vrati 9 000 kuna. Budući da dužnik cesijom ne smije biti stavljen u gori položaj slijedi posljedica da dužnik može prema cesionaru staviti sve one prigovore koje je mogao staviti 187 . Naplatnost je karakteristika onih pravnih poslova kod kojih se za činidbu traži protučinidba. bb) odnos cesionara i cesusa – osnovno pravilo kod cesije glede dužnika jest to da cedent ne smije cesijom staviti cesusa u gori položaj. Stoga se. pravo prvenstvene naplate. npr. Ako tog pristanka nema. Ako bi C u trenutku kad bi tražio da mu B plati. tada je za sam prijenos tražbine dovoljan sporazum između cedenta i cesionara. Naplativost je karakteristika činidbe u trenutku ispunjenja. založno pravo. Naplativost ovisi o tome je li dužnik solventan (sposoban za plaćanje) ili je insolventan. konstatirao da B uopće nikad nije bio A-ov dužnik. Jedna od dužnosti cedenta je da cesionaru preda obveznicu ili drugu ispravu o dugu ako ih ima te druge dokaze o ustupljenoj tražbini i sporednim pravima jer s tražbinom na cesionara prelaze ex lege i sporedna prava kao npr. Npr.

prije ispunjenja ili pri ispunjenju. izuzet je prigovor da je cedent poslije izvršene cesije izgubio poslovnu sposobnost i da prema tome tražbinu može naplatiti samo cedentov zakonski zastupnik. Ugovorna personalna subrogacija – nastaje kad ispunitelj. npr.) Ali od toga su izuzeti oni prigovori koji su strogo vezani uz osobu cedenta. b) personalna subrogacija – do promjene vjerovnika u nekom obveznopravnom odnosu može doći i tako da treći ispuni vjerovnikovu tražbinu i time preuzme njegovo mjesto i prava koja je imao prema dužniku. Naprotiv. prigovor zastare. Prema ZOO do personalne subrogacije može doći i na osnovi ugovora između ispunitelja i dužnika. pravo na ugovornu kaznu i sl. Suglasno tome razlikuje se ugovorna i zakonska personalna subrogacija. što znači da dosadašnji vjerovnik potpuno izlazi iz odnosa. u kojem slučaju dolazi do subrogacije ex lege. nego u pravilu i sva sporedna prava koja je vjerovnik imao prema dužniku. umjesto dugovane svote novca daje se neka stvar) Personalna subrogacija je prijelaz vjerovnikove tražbine na osobu koja ju je ispunila umjesto dužnika. prigovor zastare itd. Za obje varijante personalne subrogacije potrebno je naglasiti da subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika. Ako je dužnik u trenutku notifikacije priznao cesionaru da tražbina doista postoji. ugovori s vjerovnikom da ispunjena tražbina prijeđe na njega sa svim ili samo s nekim sporednim pravima (založno pravo. a ispunitelj dolazi na njegovo mjesto i u isti položaj koji je prije ispunjenja imao vjerovnik prema dužniku. nego je potrebno da se ispune i neke druge zakonom predviđene pretpostavke. a to je ispunjenje njegove tražbine.cedentu (npr. za razliku od realne subrogacije kod koje dolazi do promjene odnosno zamjene sadržaja obveze (npr. ali sklopljenim isključivo prije ispunjenja. npr. a ne cesionar. Ta osoba se obično naziva ispunitelj ili isplatitelj (solvens) Na osnovi personalne subrogacije ispunitelj supstituira vjerovnika u obveznopravnom odnosu. Da bi došlo do personalne subrogacije nije dovoljno da treći ispuni vjerovnikovu tražbinu. Dok neka prava (npr. Prema ZOO do personalne subrogacije dolazi ako ju ispunitelj ugovori s vjerovnikom ili dužnikom ili ako je ispunitelj osoba koja ima neki pravni interes na ispunjenju dužnikove obveze. isplate i sl. u 188 . obvezni bi odnos ispunjenjem jednostavno prestao.) Ako ispunitelj ne bi ugovorio. naš ZOO stoji na poziciji da se time ne dovodi u pitanje temeljni interes vjerovnika. ispunjenje je temeljna pretpostavka subrogacije pa je time njegov interes u potpunosti zaštićen. talijansko i francusko) ne dopuštaju ovaj vid subrogacije jer stoje na teoretskim pozicijama da takva subrogacija znači neovlašteno raspolaganje vjerovnikovim pravom. pravo na kamate. Takva promjena se naziva personalna subrogacija. prigovor ništetnosti pravnog posla iz kojeg izvire tražbina. prijelaz vjerovnikovih prava na njega. priznao je veritet tražbine i tada ne može više staviti cesionaru one prigovore koje bi bio mogao staviti da nije bilo priznanja. prije ili u trenutku ispunjenja. To dalje znači da na ispunitelja prelazi ne samo tražbina.

Taj rizik je ublažen odredbom ZOO da se u tom slučaju ne isključuje primjena pravila o stjecanju bez osnove. vlasnik založene stvari ili protivnik pobijanja kod paulijanske tužbe. 189 . Oba su oblici prijenosa tražbine i istodobno načini promjene osobe vjerovnika u obveznopravnom odnosu uz zadržavanje pravnog identiteta toga odnosa. Sličnost između personalne subrogacije i cesije ogleda se u njihovoj funkciji jer oba instituta služe prijenosu tražbine na drugu osobu. danas sve više prodire shvaćanje o personalnoj subrogaciji kao obliku prijenosa tražbine. tj. Kad se ugovor o subrogaciji sklapa s vjerovnikom nisu potrebni suglasnost i obavještavanje dužnika.ugovorenom obujmu. Preporučljiv je pisani oblik radi lakšeg dokazivanja ispuniteljeve legitimacije prema dužniku. tražbina uopće nije postojala u vrijeme ispunjenja. Prema zakonodavstvima koja ju poznaju i većini autora ona se kvalificira kao način ispunjenja ugovorne obveze pa se tako govori o ispunjenju sa subrogacijom ili o isplati sa subrogacijom (Code civile) Ipak. Prilikom subrogacije vjerovnik je dužan predati ispunitelju sva sredstva kojima se tražbina dokazuje ili osigurava. Po naravi stvari predmet subrogacije ne mogu biti strogo osobna. Za valjanost ugovora o personalnoj subrogaciji nije propisan oblik pa se može sklopiti i usmeno. zbog njihova pravnog interesa da obveza bude ispunjena. ZOO sadrži i dva važna pravila koja se primjenjuju na obje vrste subrogacije. npr. promjene vjerovnika prijenosom tražbine na ispunitelja obveze. primiti ispunjenje čak i onda kad se dužnik protivi ispunjenju. tj. jamac ili poruk. nastupa u trenutku ispunjenja. Ispunitelj će moći kondikcijom tražiti povrat isplaćenoga ako npr. Kod ugovorne subrogacije strane bi mogle i odstupiti od ovih pravila jer su ona dispozitivne naravi. a ne u trenutku sklapanja ugovora o subrogaciji. konkretno u odredbe o ispunjenju kao jedan od mogućih načina ispunjenja obveze (Ispunjenje sa subrogacijom) Danas je subrogacija uređena kao oblik personalne promjene u obveznom odnosu. Za zakonsku subrogaciju je karakteristično da na ispunitelja prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima po sili zakona i u trenutku ispunjenja. Pravna narav i razlika prema cesiji – personalna subrogacija ima dvojnu pravnu narav. a kad se sklapa s dužnikom nisu potrebni suglasnost i obavještavanje vjerovnika. Jedno od njih je pravilo da ispunitelj na kojeg je prešla tražbina ne može zahtijevati od dužnika više nego je isplatio vjerovniku. i uredio je po uzoru na francusko pravo tako da su odredbe o subrogaciji bile smještene u poglavlje o prestanku obveza. Ispunitelj postupa po svojoj volji i inicijativi pa stoga snosi rizik za veritet i bonitet tražbine. neprenosiva prava. Drugo pravilo isključuje odgovornost vjerovnika za postojanje i naplativost tražbine u vrijeme ispunjenja. Zakonska personalna subrogacija – nastaje kad dužnikovu obvezu ispuni osoba koja ima neki pravni interes na tome. Personalnu subrogaciju je uveo ZOO iz 1978. To su osobe od kojih je vjerovnik dužan.

dok kod cesije ako je naplatna cedent odgovara za veritet. Promjene na strani dužnika ZOO sistematizira u tri grupe: preuzimanje duga. f) kod subrogacije nema obavještavanja dužnika (odnosno vjerovnika) o ugovorenom prijenosu tražbine. b) kod ugovorne subrogacije do prijenosa tražbine na ispunitelja dolazi u trenutku ispunjenja dužnikove obveze. Budući da vjerovniku nije svejedno tko mu je dužnik i kako bi takav ugovor značio raspolaganje vjerovnikovim pravima (čime dužnik ne može raspolagati) za valjanost takvog ugovora potreban je i vjerovnikov pristanak. No. Promjene na strani dužnika Na dužničkoj strani se mogu dogoditi različite promjene koje ne izazivaju uvijek potpuno ispadanje dužnika iz obveznog odnosa. Objekt takvog ugovora ne može biti strogo osobna dužnikova činidba jer bi se u takvom slučaju promijenila ne samo osoba dužnika nego i sam identitet obveznopravnog 190 . a na njegovo mjesto dolazi novi dužnik i taj ugovor se sklapa između dužnika i trećega po kojim se treći obvezuje da će potpuno na sebe preuzeti dužnikov dug. dok se kod cesije s glavnom tražbinom prenose i sva sporedna prava. Ako vjerovnik ne pristane. ali nije znao ni morao znati da je u vrijeme njegova pristanka preuzimatelj bio prezadužen. ugovor između preuzimatelj i dužnika ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja. a kod cesije cesionar ima pravo na cjelokupnu tražbinu makar je za nju platio manje od nominalne vrijednosti ili mu je darovana. a ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o pristupanju dugu. 2. uz vjerovnikov pristanak i time ugovorom dolazi do promjene dužnika. e) ispunitelj kod subrogacije može zahtijevati od dužnika samo onoliko koliko je isplatio vjerovniku. a) preuzimanje duga – dug se preuzima ugovorom između dužnika i trećega. prijašnji dužnik ostaje u obvezi. a za bonitet tražbine samo ako je takva odgovornost ugovorena. Zato se ovdje ne govori samo o promjeni dužnika (preuzimanju duga) nego se govori šire o promjenama na strani dužnika. ako je vjerovnik pristao na preuzimanje duga.U oba instituta do prijenosa tražbine dolazi ili na osnovi ugovora ili po sili zakona. a kod cesije u trenutku perfekcije ugovora o cesiji. Osnovne razlike cesije i personalne subrogacije se ogledaju u sljedećem: a) ugovor o subrogaciji sklapaju ispunitelj dužnikove obveze (solvens) s vjerovnikom ili dužnikom. a ugovor o cesiji cedent sa cesionarem. Stari dužnik potpuno ispada iz obveznopravnog odnosa. d) kod subrogacije prenose se samo ona sporedna prava koja su ugovorena. c) kod subrogacije vjerovnik ne odgovara za veritet i bonitet svoje tražbine. dok je kod cesije cedent dužan obavijestiti dužnika o izvršenom ustupanju. pristupanje dugu i preuzimanje ispunjenja.

Čim jamac plati dug. A duguje B-u 10 000 kuna.odnosa. Poseban slučaj pristupanja dugu postoji kod ugovornog preuzimanja određene imovinske cjeline. C se neće namiriti od A s naslova zakonske subrogacije. ako C plati. Nasuprot tome u gore spomenutom slučaju treći se namiruje s naslova ugovorne personalne subrogacije. tada po samom zakonu prelaze na njega vjerovnička prava. c) preuzimanje ispunjenja – do preuzimanja ispunjenja dolazi ugovorom između dužnika i trećega kojim treći preuzima obvezu da umjesto dužnika ispuni dužnu činidbu. Dužnik ne može spriječiti trećega da plati ako je obveza dospjela. a nisu bile naplaćene (čl. treći stupa u obveznopravni odnos pored dužnika. kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku. vjerovnik ne može trećega tužiti na ispunjenje. prije ili za vrijeme plaćanja tražiti od B-a da mu prenese svoja vjerovnička prava prema A. bilo od trećeg. odnosno preuzimatelj duga. Između A i C ne postoji nikakav ugovor. Stoga. S druge strane. Ako jamac i platac plati dug. on nema pravo regresa direktno. Sporedna prava koja idu uz tražbinu (npr. st. Stoga. Takvim ugovorom se pojačava vjerovnikova pozicija jer umjesto jednog. kamate) ostaju i dalje. nekog poduzeća i sl. pitanje je koja je razlika između onoga koji se obvezao kao jamac i platac i onoga koji je ugovorom s vjerovnikom preuzeo obvezu da plati tuđi dug jer u oba slučaja nema supsidijarnosti. Vjerovnik je samo dužan u trenutku kad obveza dospije primiti ispunjenje od trećega. Tu je vjerovnik stekao pravo da traži ispunjenje bilo od svoga prvobitnog dužnika. Budući da u ovom slučaju treći ne stoji ni u kakvom odnosu s vjerovnikom. a on je sam nije ispunio. Prema odredbi ZOO osoba na koju prijeđe takva cjelina ili njezin dio. Kod jamstva postoji supsidijarnost koje u ovom slučaju nema. 99. jer inače pada u zakašnjenje 191 . No. ZOO) b) pristupanje dugu – ugovorom između vjerovnika i trećega. C se obveže B-u da će taj dug platiti. nije dopušteno takvu odgovornost prema vjerovnicima ugovorom ograničiti ili isključiti jer će takva ugovorna odredba biti ništetna. Štoviše. 2. Npr. nego s naslova ugovorne personalne subrogacije. može isticati vjerovniku sve prigovore koji proistječu iz pravnog odnosa između prijašnjeg dužnika i vjerovnika iz kojega je nastao preuzeti dug. C mora za utjerivanje onoga što je platio B-u. on se regresira od glavnog dužnika s naslova zakonske subrogacije. Iako su A i C postali sudužnici. dobiva dva dužnika koji su u tom slučaju postali sudužnici. ovdje se ne radi ni o jamstvu jer se kod jamstva vjerovnik namiruje od jamca tek ako se ne uspije namiriti od glavnog dužnika. pored dotadašnjeg imatelja i solidarno s njim. odgovara zta dugove koji se odnose na tu cjelinu ili dio. ali vjerovnik mora biti oprezan jer ako se posebno ne ugovori. oni nisu postali i solidarni dužnici. ipso iure jer on s A ne stoji ni u kakvom pravnom odnosu. npr. Treći. preuzimatelj ne odgovara za kamate koje su dospjele do preuzimanja.

No. odnosno prava i obveze iz ugovornog odnosa prelaze na trećega u trenutku kad je druga ugovorna strana dala pristanak na prijenos ugovora. vjerovnik se može držati samo svog dužnika. Suvremeni poslovni život zahtijeva da se u obveznom pravu izgradi takav pravni institut koji bi omogućio da se u jedinstvenom pravnom aktu istodobno ostvare ne samo redoviti pravni učinci cesije i preuzimanja duga. odnosno za sam pravni odnos kao takav. Ako je taj pristanak dan unaprijed. prenosi na treću osobu. 3. a to nije učinio odgovarat će za štetu dužniku koju je ovaj zbog toga pretrpio (no samo ako je kriv) Ugovor koji sklapaju dužnik i treći kojim se treći obvezuje da će isplatiti dužnikov dug naziva se ugovorom o ispunjenju. snažan razvoj suvremenog gospodarstva pokazuje kako se navedenim institutima ne mogu više zadovoljiti potrebe koje sa sobom donose suvremeni i vrlo složeni odnosi poput inženjeringa. tri velika inozemna poduzeća sporazumiju se s hrvatskim partnerom da u Hrvatskoj podignu nuklearnu centralu. No. integracije i sl. nego da se tim aktom postignu i takvi pravni učinci koji se samom cesijom i preuzimanjem duga ne mogu ostvariti. a da se samim time ne promijeni identitet prvobitnog ugovora. Npr. i to svih obveza koje potječu iz iste pravne osnove. strane su već u ugovoru predvidjele mogućnost da svaka od njih može prenijeti svoja prava i obveze na 192 . Ugovorni odnos. ZOO ga uređuje na način da se pod prijenosom ugovora razumijeva pravni posao kojim se cjelokupna pravna pozicija jedne ugovorne strane – dakle sve tražbine i sva dugovanja kao i razna druga sporedna i nesamostalna prava i zahtjevi vezani za pojedinu tražbinu ili dug. a da se time ipak ne ukida identite prvobitnog obveznopravnog odnosa.(mora) Ako treći ne ispuni dužnu činidbu umjesto dužnika. Prijenos ugovora Institutima cesije i preuzimanja duga obvezno pravo je sve do najnovijeg vremena u potpunosti zadovoljavalo potrebe poslovnog prometa. npr. kooperacije. U modernim pravnim odnosima strane vrlo često iz iste pravne osnove stječu čitav niz prava i preuzimaju paket obveza pa je već postala redovita pojava da se prijenos prava uvjetuje preuzimanjem obveza. Pravna sinteza cesije i preuzimanja duga sa širokim pravnim učincima u teoriji i zakonodavstvu se naziva prijenos ugovora. Postavlja se pitanje bi li jedan od inozemnih partnera mogao svoje mjesto ustupiti nekoj drugoj tvrtki. To je moguće ugovorom između jedne ugovorne strane (prenositelj) i treće osobe (primatelj) Za valjanost tog ugovora zahtijeva se pristanak druge ugovorne strane i da je oblik pristanka isti onaj koji je propisan za ugovor koji se prenosi. budući da se treći obvezao dužniku da će umjesto njega ispuniti obvezu.

Ako C primi B-a kao platca. Asignacija (uputa) jest izjava asignanta (uputitelja) kojom ovlašćuje asignata (upućenika) da u svoje ime. tada učinak prijenosa nastupa u trenutku kad je druga ugovorna strana obaviještena o prijenosu. Ideja da se tražbina preuzme.trećega. A je dužan pokriti sve B-ove izdatke ako B. Isto tako. nego je ovlastio i C-a kao svog vjerovnika da primi isplatu od B-a. Npr. A nije ovlastio samo B-a da plati C-u. a za račun asignanta ispuni određenu činidbu asignataru (primatelju upute). na primatelja upute ne mora prijeći neka tražbina uputitelja. B se obvezao u svoje ime 193 . a još nije platio svoj dug A-u. Ugovorna strana koja prenosi ugovor na trećega odgovara mu da je preneseni ugovor valjan. a da vjerovnik ne ispadne iz obveznog odnosa. Ona međutim ne jamči izuzev ako se na to posebno obvezala. nije A-ov dužnik. A (asignant) ovlasti B-a (asignata) da plati za njegov račun C-u (asignataru) 5 000 kuna. da će druga ugovorna strana ispuniti obvezu iz prenesenog ugovora. A je pozajmio B-u 10 000 kuna. Asignacija ili uputa Nezgodna posljedica svih do sada spomenutih instituta nalazi se u tome što uvijek jedna ugovorna strana ispada iz obveznog odnosa. A istodobno ovlasti C-a da naplati od B-a za njegov račun 5 000 kuna. Iz ovoga se vidi da je asignacija civilnopravni temelj mjenice i čeka. No. a za njegov (tj. Svoj dug podmirit će onda kad se zatvori asignacijski trokut. osim onih koje ima prema prenositelju ugovora. iz nekog drugog odnosa A duguje C-u 10 000 kuna. a da dužnik i dalje ostane u obveznom odnosu može se ostvariti asignacijom. kao i ideja da se dug preuzme. Asignacija je moguća iako upućenik nije dužnik uputitelja. Strana koja ostaje u ugovoru može primatelju isticati sve prigovore koji se odnose na preneseni ugovor. npr. Prijenos ugovora ne smije se poistovjetiti s prelaskom imovine s jednog subjekta na drugi jer se ovdje ne radi o univerzalnoj sukcesiji. jer asignatar u pravilu prima činidbu u novcu. niti jamči svom dosadašnjem ugovornom partneru da će treći ispuniti svoje obveze iz ustupljenog ugovora. između C-a (asignatara) i B-a (asignata) nastao je posebni apstraktni ugovor. Naime. Asignacijom se može znatno skratiti plaćanje. Ako sada A kao asignant uputi B-a kao asignata da B u svoje ime i za A-ov račun plati 10 000 kuna C-u i B to prihvati (akceptira) tada je između A-a i B-a nastao odnos koji se zove odnos pokrića. a asignatara ovlašćuje da u svoje ime. asignantov račun) primi činidbu od asignata. a time proširiti bezgotovinski promet. pogrešno bi bilo shvatiti asignaciju kao zamjenu za cesiju ili preuzimanje duga jer je njome moguće ostvariti samo učinke cesije ili preuzimanja duga. kad B doista i plati. 4. tj. Naime. No. Odnos asignanta (A) i asignatara (C) naziva se odnos valute.

Učinci novacije. Primatelj upute stječe pravo da od upućenika zahtijeva ispunjenje tek kad mu upućenik izjavi da prihvaća uputu. tj. prestanak prijašnje i nastanak nove 194 . ako je A-ova tražbina prema B-u kao asignatu zastarjela upravo u trenutku kad je prihvatio uputu. Ako je dužnik može ispuniti ili priznati. Npr. rok. Novacija ili obnova Akt kojim se mijenja identitet pravnog odnosa naziva se novacijom ili obnovom. Novacija je bez učinka ako je stara obveza bila ništetna ili već ugašena. Ni izdavanje nove isprave o dugu. Novirati se može i zastarjela obveza jer se za nju ne može reći da ne postoji ili da je ništetna. tada osim stare postoji nova obveza. No. nego na neke sporedne odredbe ugovora (npr. može je i zamijeniti nekom drugom.platiti C-u 10 000 kuna. Zato kod novacije mora namjera noviranja. moguća je pravovaljana obnova. B uopće ne mora znati zašto mora platiti upravo C-u. novom obvezom. ali samo ako je dužnik znao za razlog pobojnosti. Osim animusa novandi za uspješnost novacije potrebno je postojanje pravno valjane stare obveze. B Promjena sadržaja 1. novacijom se ipak ne mora potpuno ugasiti stara obveza. Novacijom nastaje nova obveza. animus novandi. a C prihvatio B-a kao platca. a ni izdavanje mjenice ili čeka zbog neke prijašnje obveze (osim ako strane to posebno ugovore) ne smatra se novacijom. Umjesto da A primi od B-a 10 000 kuna pa da zatim te novce preda C-u. kamata. ali se ispunjenjem bilo koje od njih obje gase. Ako postoji dvojba o novaciji. ugovorna kazna i sl. zbog apstraktnosti odnosa ne može C-u staviti prigovore koje bi možda mogao staviti A-u. Uzima se da se dužnik pristajući na novaciju odrekao prava na pobijanje ugovora iz kojega potječe obveza koja se novira. biti jasno izražena. B kao asignat neće moći staviti C-u kao asignataru prigovor zastare jer se C-a uopće ne tiče odnos A-B.) ne smatraju se novacijom. a C se u svoje ime obvezao da ih primi. a to pravo zastarjeva za godinu dana. a stara se gasi i zato se obično o novaciji govori kod prestanka obveze. bilo je dovoljno da B plati C-a i time je podmiren B-ov dug prema A-u i A-ov dug prema C-u čime je skraćeno plaćanje. mjesto i način ispunjenja. Sporazumno utvrđene promjene u obveznom odnosu koje se ne odnose na glavnu činidbu. Novacija se nikad ne predmnijeva. Novacija je ugovor kojim strane mijenjaju ili pravnu osnovu ili glavnu činidbu svoje dosadašnje obveze. Ako je prijašnja obveza pobojna. Iako B plaća ustvari svoj dug.

svemu 195 . Popuštanje se može i uvjetovati. specijalnu punomoć za sklapanje nagodbe. preuzimanju nove obveze. da opunomoćenik mora imati tzv. prava nad stvarima izvan prometa i sl. To će biti onda kad se njome mijenja glavna činidba ili pravna osnova međusobnog pravnog odnosa. Strane se ne mogu odreći ništetnosti pa sve što je dano na ime ispunjenja takve nagodbe. može se zahtijevati natrag. a u biti su sklopili neki sasvim drugi ugovor. Pravo je dvojbeno (ius dubium) kad su među stranama sporni struktura i obujam njegova sadržaja i kad je neizvjesno njegovo ostvarenje. tj. smatra se da nije ni bilo novacije i da prijašnja obveza nije prestala postojati. Pravo je sporno (ius litigiosum) kad među stranama nema suglasja o njegovoj opstojnosti. Zbog toga se na takav ugovor neće primijeniti pravila o nagodbi. Pravila o nagodbi neće se primijeniti na ugovor kojega su ugovaratelji samo nazvali nagodbom. npr. da opunomoćenik mora imati tzv. ponekad dopunjena određenim zahtjevom kao npr. Ako dođe do njegova poništenja.obveze.. Ovisno o svom sadržaju. skraćenje ili produljenje roka zastare. 2. Sadržaj nagodbe ne mogu biti prava kojima se ne može raspolagati (npr. Nagodba ili poravnanje Nagodba ili poravnanje jest ugovor kojim strane svoje sporne i dvojbene tražbine tako uređuju da svaka ponešto odstupi od svog zahtjeva. naplatni ugovor pa se na nju primjenjuju opće odredbe o takvim ugovorima. ponekad dopunjena određenim zahtjevom kao npr. Za pravni karakter ugovora o nagodbi bitno je da se temelji na uzajamnim popuštanjima koja se mogu sastojati u djelomičnom ili potpunom priznanju tuđega ili odricanju od vlastitog zahtjeva. specijalnu punomoć za sklapanje nagodbe. nagodba može poprimiti (dijelom ili u potpunosti) karakter novacije. da opunomoćenik mora imati tzv. ako su vjerovale da pravni odnos postoji koji ustvari ne postoji te ako među njima ne bi bilo spora ni neizvjesnosti da nisu bile u zabludi. tj. ponekad dopunjena određenim zahtjevom kao npr. Popuštanje samo jedne strane nije nagodba već najvjerojatnije oprost duga ili odustanak. u biti opća pravna i poslovna sposobnost. Za valjanost nagodbe zahtijeva se da strana ima sposobnost raspolaganja pravom koje je predmet nagodbe. sklopili su kupoprodaju i nazvali je nagodba. otklanjaju neizvjesnost u međusobnom pravnom odnosu i utvrđuju svoja uzajamna prava i obveze. Nagodbom strane prekidaju spor. To je u biti opća pravna i poslovna sposobnost. Nagodba će biti ništetna ako su strane u zabludi glede postojanja pravnog odnosa. specijalnu punomoć za sklapanje nagodbe. nastupit će samo uz pretpostavku valjanosti ugovora o novaciji. Prema svojoj pravnoj naravi nagodba je dvostranoobvezni. u biti opća pravna i poslovna sposobnost. produljenju roka ispunjenja i sl. a tada se mijenja i identitet pravnog odnosa.

Nagodbom se ne može postići konvalidacija ništetnoga pravnog posla. postoji i sudska nagodba koja se sklapa pred sudom i koja je uređena propisima parničnog postupka.onome što je protivno ustavom utvrđenim načelima. 196 . prisilnim propisima i pravilima morala) Ipak. I ovdje se uzima da se ta strana sklapanjem nagodbe svjesno odrekla prava na pobijanje posla. valjana je nagodba o imovinskim posljedicama kaznenog djela. Osim ove vrste nagodbe koja se obično naziva i izvansudskom. nagodba je ništetna. Takva nagodba je ništetna pa čak i onda kad su ugovaratelji znali za ništetnost posla i sklapanjem nagodbe htjeli otkloniti ništetnost. Ako za mogućnost pobijanja nije znala. pod pretpostavkom da je u trenutku sklapanja nagodbe znala za tu mogućnost. Slično kao i kod novacije. pravovaljana je nagodba o pobojnom poslu čije je poništenje mogla zahtijevati jedna ugovorna strana.

osim titulusa potreban i modus ili način stjecanja koji se sastoji u predaji stvari (za pokretnine) ili upisu u zemljišne knjige (za nekretnine) Pravni učinak ugovora u tom sustavu je isključivo obveznopravnog karaktera. U potvrdu teze da ugovor crpi svoju moć stvaranja prava i obveza za ugovaratelje i njihove univerzalne sljednike iz normi objektivnog prava.20. na prvom mjestu se navodi da se njime stvaraju prava i obveze za ugovorne strane. Pacta sunt servanda (ugovori se moraju ispunjavati. Bez pravnog pravila ugovor bi s pravnog gledišta ostao samo pusto obećanje. Tu vrijedi načelo nudis pactis dominia rerum transferuntur. poštivati) općeprihvaćeno je načelo obveznog prava. služi odredba ZOO u kojoj doslovno stoji da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane i njihove univerzalne pravne sljedbenike. što podrazumijeva da je njihovo potpuno i uredno ispunjenje usko vezano za osobu i osobne kvalitete ugovaratelja (npr. U ugovornom ili konsenzualnom sustavu koji se primjenjuje u građanskom pravu u Francuskoj. koji se primjenjuje i kod nas. posebice prava vlasništva. U tradicijskom ili rimskom sustavu stjecanja stvarnih prava. No. ugovor ima značenje. iako stvar još nije predana i plaćena. obveza poznatog pijanista da održi određeni broj koncerata) Učinci ugovora neće se odnositi na sljednike ugovaratelja ne samo kad je to nespojivo s pravnom naravi ugovora nego i onda kad to ugovaratelji svojom voljom isključe pa će u sadržaj ugovora unijeti odgovarajuću klauzulu. No. Ugovor u takvom konsenzualnom sustavu proizvodi stvarnopravne učinke. što znači da se sklapanjem ugovora stječe tek obveznopravni zahtjev na predaju stvari. Kupac stječe vlasništvo čim je postihžgnut sporazum o predmetu i cijeni. U načelu pravni se učinci ugovora protežu i na univerzalne sljednike ugovornih strana. postavlja se pitanje je li to doista tako? U mnoštvu teorijskih varijacija o odnosu volje i zakona. bez pravne norme imali bi samo pacta. no oni ne bi bili servanda. prevladava gledište da sam ugovor ne obvezuje ugovaratelje već da ih zakon obvezuje da se ponašaju onako kako je određeno ugovorom. za one pravne subjekte čijom voljom je ugovor i nastao. Tvrdnja da je ugovor zakon za ugovorne strane (contractus contrahentibus lex esto) sadrži sugestiju da takav učinak proizlazi izravno iz neke autonomne pravne snage ugovora. pravo vlasništva se stječe neposredno ugovorom. DJELOVANJE UGOVORA 1. Ovo načelo ugrađeno je u ZOO u odredbi koja kaže da su sudionici u obveznim odnosima dužni ispuniti svoju obvezu i da su odgovorni za njezino ispunjenje. a ne samo stvarno pravo. tj. Izuzetak su oni ugovori čiji se učinci sastoje u pravima i obvezama strogo osobne naravi. 197 . Djelovanje među ugovarateljima Kad se govori o općim učincima ugovora.

poznaje iznimke. ga je nazvao ugovor u korist trećega. promitent) obvezuje drugoj (promisaru. stipulantu) da će ispuniti određenu činidbu u korist treće osobe (korisnika. Obveznopravni odnos kojem je dodana klauzula „u korist trećega“ ne mijenja zbog toga ni svoj naziv ni svoju pravnu narav i ne postaje time ugovorom u korist trećega. Na temelju takva ugovora treći stječe samostalno pravo zahtijevati činidbu neposredno od dužnika iako nije sudjelovao u sklapanju ugovora. u literaturi se češće korist naziv „ugovor u korist trećega“ umjesto pravilnijega „ugovaranje u korist trećega“ ZOO iz 1978. No svako načelo. Ono kao integralni dio nekog ugovora dijeli njegovu pravnu sudbinu. osiguranje i dr. Ova klauzula po svojim karakteristikama spada u nuzgredne sastojke ugovora 198 . no ZOO ga je ispravio i prihvatio naziv ugovaranje u korist trećega. Sadržaj te klauzule jest dužnikova obveza da činidbu ispuni trećemu. pa i ovo. Iako on ima vlastiti naziv. Res inter alios acta. U pravnoj literaturi se naziva i nepravima (nepotpunim. a) ugovor u korist trećih (pactum in favorem tertii) – prema standardnoj definiciji u teoriji obveznog prava. kupimo cvijeće s tim da ga prodavatelj uruči osobi kojoj ga želimo darovati. Djelovanje prema trećima Za sve ostale izvan kruga ugovornih strana vrijedi načelo da im tuđi ugovor ne može ni štetiti ni koristiti. Analiza njegova sadržaja i formalnog nastanka pokazuje da se taj ugovor u biti svodi na jednu klauzulu koja se dodaje nekome od postojećih ugovora. kao što su kupoprodaja. nesavršenim) ugovorom u korist trećih. Najznačajnije su ugovori u korist trećih. kupac se obveže prodavatelju da će cijenu isplatiti trećoj osobi. on nije zasebni imenovani (nominatni) ugovor. Stoga se ovdje govori o ugovorima kojih je jedna od karakteristika da se činidba namjenjuje trećoj osobi koja nije ugovorna strana. Unošenjem takve klauzule u pojedine ugovore samo ih se čini različitim od njihove standardne varijante po jednoj dodatnoj karakteristici. podvrgnuto je svim pravilima o valjanosti koja se odnose i na ostali dio sadržaja toga ugovora. aliis neque nocere neque prodesse potest. Ako treći treba samo primiti činidbu. a ne i pravo zahtijevati njezino ispunjenje. U ovoj materiji ističe se i pitanje pravne naravi ugovora u korist trećih. takav ugovor se ne smatra ugovorom u korist trećih. zajam. beneficijara ili destinatara) Promitent je ustvari dužnik. umjesto vjerovniku. ugovorom u korist trećih jedna se ugovorna strana (obećavatelj. posebne nazive ugovornih strana i specifičan i određen sadržaj. Npr. Ugovaranje u korist trećega kao dio sadržaja nekog ugovora. ni preuzimaju obveze iz ugovora. obećanje radnje treće osobe i pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Npr.2. najam. Treći ne stječu ni prava. odnosno o ugovorima kojima je dodana klauzula „u korist trećega“ Iako je u teoriji ta činjenica zapažena. a promisar ili stipulant vjerovnik kojega ZOO naziva ugovarateljem.

no poneki izuzeci u kasnijem rimskom i pandektnom pravu. npr. osim ako je što drugo izrijekom ugovoreno ili proizlazi iz okolnosti pravnog posla. s jedne strane vlastitim. Ovo je juridički ispravnija definicija od one prema kojoj se ugovara činidba jer činidba nije identična sa subjektivnim pravom. činidba je objekt subjektivnog prava. nastupa sklapanjem ugovora u koji je uvrštena klauzula „u korist trećega“ Treći nije ugovorna strana i njegov pristanak se ne zahtijeva. odnosno pravo za beneficijara. davanje zajma (credendi causa). darivanje (donandi causa) Odnos stipulanta i beneficijara karakterizira stipulantovo pravo opoziva ili izmjene koristi koja je namijenjena beneficijaru i to može učiniti sve dok beneficijar ne izjavi da prihvaća ono što mu je namijenjeno. Odnos između promitenta i stipulanta – to je odnos ustvari između dužnika i vjerovnika iz ugovora u kojem je sadržano utanačenje u korist trećega i to mogu biti različiti ugovori. Osim prava i obveza koja proizlaze za promitenta i stipulanta iz ugovora ovisno o njegovoj pravnoj naravi. u čiju je korist ugovoreno neko pravo. Ali treći može izjaviti da ne prihvaća pravo koje je ugovoreno u njegovu korist. a s druge strane zahtjevom stipulanta. Od europskih prava jedino je engleski common law sa svojom doktrinom privity of contract nesklon ugovaranju u korist trećih. odnosno zahtjev prema dužniku. Odnos stipulanta i beneficijara otkriva motive zbog kojih je stipulant ugovorio korist. Rimsko pravo. Učinak ugovaranja u korist trećega. Motivi mogu biti različiti. stječe vlastito samostalno pravo. Prema ZOO. treći stječe vlastito i neposredno pravo prema dužniku. držeći se načela altere stipulari nemo potest nije u načelu dopuštalo ugovaranje u korist trećih. Korisnik ili beneficijar mora biti određena (imenovana) ili barem odrediva osoba. U našem obveznom pravu općenito je dopušteno ugovornim stranama da ugovorom ustanove pravo u korist treće osobe. kad netko u svoje ime ugovori tražbinu u korist trećega. a promitent dužan ispuniti tražbinu ugovorenu u korist trećega. Daljnja prednost takve definicije je u lakšem razlikovanju ugovora u korist trećih od nepravog ugovora u korist trećih kod kojega treba ispuniti činidbu trećemu. za njih proizlaze i prava i obveze iz utanačenja u korist trećega. Ako je ispunjenje obveze 199 . pravo se može ugovoriti i u korist poslovno nesposobne osobe. U tom smislu stipulant je ovlašten zahtijevati. isplata duga (solvendi causa). jer svako subjektivno pravo prati i zahtjev za njegovo ostvarenje. Tako je pravo beneficijara poduprto sa dva zahtjeva na ostvarenje. automatski mu uz njega pripada i zahtjev za njegovo ostvarenje. evoluirali su do općenite dopuštenosti ugovaranja u korist trećih u suvremenim sustavima obveznog prava. Kad se kaže da se za trećega ugovara pravo. Dovoljno je samo da treći ima pravnu sposobnost. Stoga je gotovo suvišna zakonska odredba da treći. Budući da se ne traži pristanak trećega.jer njome ugovaratelji prilagođuju ugovorni sadržaj svojim potrebama i interesima i slobodno odlučuju o unošenju takve klauzule u ugovorni sadržaj. a to je subjektivno pravo u njegovu korist.

Ono je potpuno u skladu s načelom dispozitivnosti prema kojem pravni subjekti svojom voljom stupaju u obveznopravne odnose i preuzimaju određene obveze. osim ako nešto drugo nije ugovoreno ili ne proizlazi iz naravi posla. Pravo koje je stekao tim ugovorom može ostvarivati zahtjevom izravno usmjerenim na dužnika. Beneficijar može prihvatiti ili odbiti korist koja je za njega ugovorena. Beneficijar nema pravo zahtijevati ispunjenje ugovorene koristi od stipulanta. da takva obećanja trećega ne obvezuju. b) obećanje radnje treće osobe – da se ugovorom ne mogu obvezivati treće osobe nedvojbeno je jedno od najstarijih načela obveznog prava. no i tada treći ima pravo namijenjenu mu korist prihvatiti ili odbiti. Njihov učinak je ograničen isključivo na interni odnos obećavatelja i njegova partnera. a takvu izjavu mogu dati i njegovi nasljednici gdje se ne zahtijeva poseban oblik. Sklapanjem ugovor s klauzulom u korist trećega. odgovarao je za puno zadovoljenje ako činidba trećega izostane (cjelokupna pretrpljena šteta) c) pobijanje dužnikovih pravnih radnji – vrijedi sve rečeno kod Paulijane. to se smatra kao prihvaćanje njegova zalaganja kod trećega. Dođe li do odbijanja ili opoziva koristi. Sve to vrijedi samo ako iz ugovora ili okolnosti ne proizlazi što drugo. 200 . Prihvatom se smatra i ako se korist izrijekom ne odbije.prema beneficijaru trebalo uslijediti nakon stipulantove smrti. prigovor zbog materijalnih ili pravnih nedostataka i sl. ovaj može sve do tada koristiti pravo opoziva ili izmjene koristi. korist će pripasti stipulantu. Položaj obećavatelja znatno je povoljniji ako je drugome obećao da će se samo zauzeti kod trećega da se ovaj obveže nešto učiniti ili propustiti jer ako u tome ne uspije uza svo svoje zalaganje. npr. ako netko obeća drugome da će treći nešto učiniti ili propustiti. beneficijar postaje vjerovnikom prema promitentu kao dužniku. ali ako je jamčio uspjeh. OGZ je imao malo drugačije rješenje jer je određivao da ako je netko obećao drugome činidbu trećega. trećega takvo obećanje ne obvezuje. Bitno za oba slučaja kako obećanje radnje trećega tako i obećanje zauzimanja kod trećega. onaj koji je dao takvo obećanje će odgovarati za štetu koju ovaj pretrpi zbog toga što se treći ne pristaje obvezati odnosno ispuniti ili propustiti obećanu radnju. Stoga. Odstupanje od tog načela dopušteno je isključivo kad se ugovara korist za trećega. Promitent (dužnik) sa svoje strane ima pravo isticati prema beneficijaru sve prigovore koje ima prema stipulantu na temelju ugovora s utanačenjem koristi za beneficijara. Kod nas vrijedi načelo nedopustivosti ugovornog obvezivanja treće osobe. prigovor nevaljanosti ugovora. neće odgovarati drugome za eventualnu štetu. u koju se svrhu može poslužiti i svojom oporukom. No.

PRESTANAK OBVEZNOPRAVNOG ODNOSA Jedna od temeljnih karakteristika obveznopravnog odnosa jest da je interes sudionika u tom odnosu izražen ispunjenjem preuzetih obveza. zalog i druga sporedna prava. novacija. što znači prestankom samog odnosa.21. Prestankom obveza i prava prestaju i sve sporedne obveze i 201 .) za koje zakon veže prestanak obveznopravnog odnosa. osobnih služnosti i založnog prava koji su po svojem karakteru vremeniti) Isto kao što obveznopravni odnos nastaje kad se dogode određene činjenice koje se nazivaju pretpostavkama. Potpunim i pravodobnim ispunjenjem činidbe prestaje ne samo dužnikova obveza nego i njoj korelativno subjektivno pravo vjerovnika. jer obveznopravni odnos najbolje i najpravilnije ostvaruje svoju funkciju tek onda kad utrne. Ponekad prestanak obveznopravnog odnosa izaziva postanak novog stvarnopravnog odnosa. ZOO propisuje da obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu. smrt. činjenice koje izazivaju prestanak obveznopravnog odnosa mogu biti ili manifestacije ljudske volje (ispunjenje. besplatni otpust duga) 1. a time i redovito pozitivni gospodarski učinak na strani vjerovnika (npr. Kao i ostali građanskopravni odnosi tako i obvezni odnosi mogu prestati na osnovi svih drugih pravnih činjenica za koje zakon veže njihov prestanak. subjektivna obvezna prava već u svom postanku nužno sadrže tendenciju što bržeg prestanka. tako se i obveznopravni odnos gasi kad se dogode određene činjenice koje pravno nisu ništa drugo nego pretpostavke utrnuća obveznopravnog odnosa.) ili neke druge pravne činjenice neovisno o ljudskoj volji (slučajna nemogućnost ispunjenja. nastup kauzalnog rezolutivnog uvjeta i sl. Njihov krug se jasno nazire iz načela dispozitivnosti. kod ispunjenja činidbe koja se sastoji u davanju stvari). Stoga je razumljiv interes za prestankom obveznopravnog odnosa za razliku od prestanka stvarnopravnog odnosa jer su subjektivna stvarna prava po svojoj naravi i funkciji u pravilu trajna (osim npr. Slikovito rečeno. a ponekad se obveznopravni odnos gasi ne izazivajući nikakav pozitivni gospodarski učinak na vjerovnika (npr. Ispunjenje (Solutio) Ispunjenje je prestanak obveznopravnog odnosa pravilnim i urednim ispunjenjem dužne činidbe. kompenzacija. protek vremena. ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima te da se prestankom glavne obveze uedno gase i jamstvo. Ako se pogleda karakter subjektivnih obveznih prava. Stoga. otpust duga itd. ističe se da su ona relativna po svom djelovanju i vremenita po svojoj naravi.

jamac) Na ispunitelja prelazi vjerovnikova tražbina. prekomjernog oštećenja i dr. njegov zastupnik ili treća osoba koja za dug odgovara odnosno koja ima pravni interes da obveza bude ispunjena (npr. ali se dužnik složio da ona ispuni obvezu. No. vjerovnik može primiti ispunjenje i kad se dužnik tome protivi. ugovor kao izvor te obveze u pravilu traje i postoji dalje. U ostalim obvezama dužnu činidbu može ispuniti dužnik. jamac ili zalogodavac) ili treća osoba koja za dug ne odgovara. dospjela i utuživa. a) subjekti ispunjenja – ispuniti dužnu činidbu u strogo osobnim obvezama može samo dužnik. Pravovaljano može ispuniti samo ona osoba koja ima poslovnu sposobnost. Ovdje je riječ o subrogaciji. Vjerovnik pritom ne odgovara za naplativost i postojanje tražbine u vrijeme ispunjenja. zahtjev povodom materijalnih i pravnih nedostataka ispunjenja. Ako je dužnik poslovno nesposoban. Zastupnik poslovno nesposobnog dužnika može osporavati i zahtijevati povrat ispunjenja ako je ispunjena obveza bila zastarjela ili potjecala iz igre ili oklade (naturalna obveza) Kad treći ispuni tuđu obvezu. ali on ne može od dužnika zahtijevati više nego što je isplatio vjerovniku. vjerovnik neće moći primiti ispunjenje od treće osobe ako mu je dužnik ponudio da će sam odmah ispuniti svoju obvezu. npr. a ako ta treća osoba ima pravni interes na ispunjenju. Njime se (odnosno ispravom o njemu) dokazuje osnova (titulus) stjecanja stvarnih prava i općenito prijelaz imovine s jednoga na druge subjekte što osobito dolazi do izražaja u sporovima o vlasništvu na stvari i stjecanja bez osnove.prava koji zbog svoje akcesornosti ne mogu samostalno postojati (npr. Isto tako. poslovodstva bez naloga i jednostrano izjavljene volje) U vezi s prestankom ugovornih obveza potrebno je razlikovati prestanak obveze od prestanak ugovora. nije uopće postojala u vrijeme ispunjenja. ali mogu samostalno postojati i nakon utrnuća glavne obveze (npr. a prema ZOO do zakonske subrogacije dolazi kad obvezu ispuni osoba koja ima pravni interes na ispunjenju (npr. jamstvo i zalog) Iznimka su one obveze koje ne mogu nastati bez glavne obveze. Dok ispunjenjem činidbe ugovorna obveza nedvojbeno prestaje. kamate) Ispunjenjem prestaju obveze neovisno o izvoru iz kojeg potječu (ugovorne i izvanugovorne obveze nastale iz prouzročenja štete. No ako tražbina npr. U tim slučajevima vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od treće osobe. ugovor može poslužiti kao podloga za ostvarivanje određenih zahtjeva koji mogu nastati nakon ispunjenja ugovornih obveza. stjecanja bez osnove. ali da bi ga se zaštitilo od rizika ZOO zahtijeva da obveza bude nesumnjiva. može prije ili u trenutku ispunjenja ugovoriti s vjerovnikom da ispunjena tražbina prijeđe na njega. njegovu će obvezu ispuniti njegov zakonski zastupnik (roditelj ili skrbnik) Iznimno se dopušta da i poslovno nesposobna osoba pravovaljano ispuni svoju obvezu. ZOO omogućuje ispunitelju da traži povrat onoga što je isplatio vjerovniku na temelju stjecanja bez 202 .

Davanje radi isplate (datio solvendi causa ili datio pro solvendo) – postoji kad dužnik. tada je dužnik dužan dati stvari barem 203 . No. vjerovnikovom punomoćniku) Ispunjenje izvršeno nekoj trećoj osobi nije valjano. npr. dok kod davanja radi isplate dužnikova obveza prestaje. osim kad ga je vjerovnik naknadno odobrio (ratihabitio) ili se njime koristio. no tada se dužnik oslobađa obveze samo ako je ispunjenje bilo korisno za vjerovnika ili se predmet ispunjenja još uvijek nalazi kod njega. i ovo pravilo ima nekoliko iznimaka. obvezu treba ispuniti njegovu skrbniku. Iako se u pravilu obveza treba ispuniti vjerovniku. polaganjem dugovanoga u sud. ne u trenutku predaje stvari vjerovniku. dužnik nije ni ovlašten niti obvezan. Kad su objektom činidbe generičke stvari bez naznake kakvoće. Dužnikova obveza prestaje kad se vjerovnik naplati iz ostvarenog iznosa. vjerovnikovom zakonskom zastupniku ili stečajnom upravitelju ako je nad vjerovnikom otvoren stečaj). vjerovnik pristane primiti neki umjetnički predmet. sudskom ovršitelju u postupku prisilne naplate vjerovnikove tražbine). a eventualni mu ostatak vrati. umjesto novca. tražbinu putem cesije) da ih proda i iz postignutog iznosa naplati svoju tražbinu. odlukom suda (npr. a najvažnije su davanje umjesto isplate i davanje radi isplate. u sporazumu s vjerovnikom. a vjerovnik prima nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje. Davanje umjesto isplate (datio in solutum) – ovo je uobičajeni naziva za sporazum između dužnika i vjerovnika na temelju kojega dužnik daje. vjerovnik može odobriti ispunjenje koje je primio u vrijeme poslovne nesposobnosti. vjerovniku preda neku stvar ili mu ustupi neko pravo (npr. Obveza dužnika prestaje kad vjerovnik primi sporazumno zamijenjeni objekt ispunjenja. Po svojoj pravnoj naravi datio in solutum jest naplatni realni ugovor. može od dužnika zahtijevati ispunjenje prvotno ugovorene tražbine i naknadu štete. beneficijaru na temelju ugovora u korist trećega) i voljom samog vjerovnika (npr. onu činidbu koja je objekt određenog obveznopravnog odnosa.osnove. ako se vjerovnik ne želi koristiti pravom s naslova odgovornosti za materijalne i pravne nedostatke. alternativno se obveza može ispuniti i osobi koja je određena: zakonom (npr. Iznimno se ispunjenje može izvršiti i poslovno nesposobnom vjerovniku. ugovorom između dužnika i vjerovnika (npr. Ako je vjerovnik poslovno nesposoban. Razlika u odnosu na prethodni institut jest u tome što se u davanju umjesto isplate dužnik smatra oslobođenim obveze. Npr. niti je pak obvezan nešto drugo primiti. Kad stekne poslovnu sposobnost. a ako ga nema. Ni vjerovnik nije ovlašten nešto drugo zahtijevati. Ispuniti nešto drugo. nego tek kad se vjerovnik naplati iz iznosa postignutog prodajom stvari. Na temelju tog ugovora dužnik odgovara isto kao prodavatelj za materijalne i pravne nedostatke stvari koja je dana umjesto prvotno dugovane stvari. tj. Ali naravno. 10 tona cementa. a vjerovnik namiren u trenutku primitka stvari. b) opća pravila ispunjenja – dužnik je u pravilu obveza ispuniti upravo dužnu činidbu.

Tada vjerovnik može odbiti djelomičnu isplatu samo ako za to ima poseban interes što mora dokazivati. mjesta i vremena biti mjerodavno ono što su strane ugovorile. odnosno prebivalište ili boravište. bit će to mjesto u kojem je dužnik u vrijeme nastanka obveze imao svoje sjedište (u slučaju pravne osobe). naravi obveze i drugim okolnostima.). Temeljna značajka odredbi ZOO o ovoj materiji je njihova dispozitivnost. Jedno je kad narav obveze nalaže djelomično ispunjenje (npr. U protivnom suugovaratelj mu može staviti prigovor neispunjenja dužne obveze (exceptio non adimpleti contractus) No to pravilo ne vrijedi kad iz zakona ili naravi posla slijedi da se jedna činidba mora ispuniti prije druge. Od tog pravila prema ZOO moguća su dva odstupanja. isporuka toplinske energije. Kad mjesto ispunjenja nije ugovorom ili zakonom određeno. Za novčane obveze je obrnuta situacija. a drugo kod novčanih obveza. što znači da će glede načina. no strane svakako mogu drugačije ugovoriti. Ako se plaća virmanom. dužan je isporučiti stvar koja će kakvoćom odgovarati toj namjeni.drugo pravilo koje dolazi do izražaja kod ispunjenja jest da dužnik nije ovlašten činidbu ispunjavati na dijelove. vode i sl. To ne znači da je dužnik obvezan samo po sadržaju ispuniti ono što je dužan. Pravilo o uzajamnom ispunjenju vrijedi samo onda ukoliko strane nisu drugačije ugovorile. niti se može odrediti prema svrsi posla. mjesto ispunjenja novčane obveze je sjedište pravne osobe (banke ili druge financijske organizacije) kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva. Tek ako ne iskoriste tu mogućnost. nego i to da je obvezan ispuniti činidbu na određenom mjestu. Iz ovih odredaba ističe se da po nenovčanu tražbinu vjerovnik odlazi dužniku. kod ugovora o najmu ili zakupu prirodno je da najmodavac odnosno zakupodavac najprije ispuni svoju činidbu predaje stvari. vrijeme i način ispunjenja – opće pravilo koje važi kod prestanak obveznog odnosa ispunjenjem jest da je dužnik obvezan dužnu činidbu pravilno i uredno ispuniti. u određeno vrijeme (rok) i na određeni način. niti je vjerovnik dužan primiti isplatu na dijelove. odnosno prebivalište ili ako ga nema. Ali ako mu je poznata namjena stvari. Za mjesto ispunjenja vežu se značajni pravni učinci među kojima su najznačajniji oni glede prijelaza rizika za slučajnu propast i oštećenje 204 . primjenjuju se zakonske odredbe. Uzajamnost i istodobnost ispunjenja – ovo pravilo dolazi do izražaja kod dvostranoobveznih pravnih poslova jer kod takvih recipročnih pravnih poslova jedan ugovaratelj može zahtijevati ispunjenje činidbe od svog suugovaratelja samo ako je sam svoju činidbu ispunio ili je spreman da je ispuni. Mjesto. boravište. a novčano dugovanje dužnik donosi vjerovniku. Mjesto ispunjenja je mjesto u kojem vjerovnik ima sjedište. Npr. Ispunjenje u cijelosti . U pravilu će to biti mjesto u kojem je i sjedište vjerovnika.srednje kakvoće.

a uzimajući u obzir okolnosti slučaja. odmah zahtijevati ispunjenje obveze. odnosno nakon primljene robe ili izvršene usluge ako je račun ispostavljen poslije primitka robe ili izvršene usluge. npr. Neudovoljavanje tim zahtjevima izaziva pravne posljedice dužničkog. prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu vjerovnika. Rok počinje teći od dana kad je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu. Štoviše. ispunjenje se može zahtijevati i učiniti odmah i tada vjerovnik može. a račun primljen prije toga. Iznimno će dužnik imati pravo ispuniti obvezu i prije roka. Pravo na naknadu štete može ostvarivati samo ako je bez odgađanja o tome obavijestio dužnika. a to je učinjeno kako bi se ZOO uskladio sa odredbama Smjernice EZ-a. ZOO određuje da se rok ispunjenja novčane obveze utvrđuje ponajprije trgovačkim ugovorom. Ako se odluči primiti ga. zbog nedovršenog skladišta isporučenu robu mora smjestiti u tuđe skladište i plaćati zakupninu. Tumačenje se odnosi na novčane obveze iz ugovora u privredi odnosno trgovačkih ugovora u vrijeme važenja ZOO iz 1978. Prilikom ocjene ništetnosti treba utvrditi također jesu li postojali opravdani razlozi za odstupanje od zakonskog roka plaćanja. trgovačke običaje i narav predmeta obveze. Pretpostavke su da je rok ugovoren isključivo u interesu dužnika. no ako to nije učinjeno. može zadržati pravo na naknadu štete koja bi im tim povodom nastala.stvari. Kad se radi o novčanoj obvezi. ima pravo i na odbitak kamata za vrijeme od isplate do dospijeća ako je tako ugovoreno ili uobičajeno (diskontne ili 205 . tada je dužnik bez posebne opomene od strane vjerovnika obvezan platiti u roku od 30 dana. rok za plaćanje teče istekom roka za pregled. naravi obveze i ostalih okolnosti. a dužnik može sa svoje strane zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje. niti proizlazi iz svrhe posla. dužnik ima pravo ispuniti je prije roka i bez postojanja navedenih pretpostavaka. Svako ugovaranje roka duljeg od 30 dana bit će ništetno ako je time. U sudskoj praksi se uvriježilo gledište da pod izrazom „odmah“ treba razumjeti rok od osam dana od primitka računa za isporučenu robu ili izvršene usluge. godine. suprotno načelu savjesnosti i poštenja. tada rok počinje teći od dana ispunjenja vjerovnikove obveze. U ZOO je unesena posebna odredba kojom je uređeno vrijeme ispunjenja novčanih obveza u trgovačkim ugovorima i ugovorima između trgovca i osobe javnog prava. Ako je ugovoren ili zakonom određen rok za pregled objekta činidbe. odnosno vjerovničkog zakašnjenja. da dužnik o namjeri ispunjenja obavijesti vjerovnika te da ispunjenje ne bude u nevrijeme. bez prethodnog opominjanja i ostavljanja dopunskog roka. Ako dužnik ponudi ispunjenje prije roka. snošenja troškova ispunjenja i mjesne nadležnosti suda. Ako se dan primitka računa ili zahtjeva za isplatu ne može sa sigurnošću utvrditi ili je primljen prije nego je vjerovnik ispunio svoju obvezu. ostavljeno je vjerovniku na volju hoće li ga odbiti ili primiti. Ako rok ispunjenja nije određen ni ugovorom ni zakonom.

dug je namiren kad banci. ako taj trenutak same strane nisu odredile. druga strana je može opomenuti. odnosno na priznanici zabilježiti da je obveza ispunjena djelomično. Ovaj problem se rješava postavljanjem reda uračunavanja kojim se ustanovljuju kriteriji redoslijeda kojim će se podmirivati obveze. namiruju se redom kako su nastale. Napokon. druga se strana može obratiti sudu da odredi primjeren rok za ispunjenje obveze. ispunjenje se raspoređuje na sve obveze razmjerno njihovim iznosima. U slučaju plaćanja poštom. ZOO razlikuje taj trenutak prema tome plaća li se posredstvom banke ili pošte. redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Te pretpostavke su da mu dužnik nije da obećano osiguranje ili dopunu osiguranja ako je smanjeno bez njegove krivnje. ali samo kad su strane ugovorile plaćanje poštom. dug je podmiren uplatom novca pošti. Problem uračunavanja može nastati i kad uz glavnu obvezu postoje i sporedne obveze. potpuno ili djelomično. ako su u svemu jednake. zatim kamate pa glavnica. npr. prvo se namiruju one koje su dužniku najtegotnije. prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane. stigne novčana doznaka ili virmanski nalog u vjerovnikovu korist. tj. odnosno drugoj pravnoj osobi kod koje se vodi račun vjerovnika. a ako su nastale istodobno. stoga mu je zakonodavac zajamčio pravo na priznanicu koju može zahtijevati od vjerovnika nakon što je ispunio obvezu. Priznanica ili namira (apocha) je vjerovnikova pisana izjava kojom potvrđuje primitak dugovane činidbe. Ako plaćanje poštom nije ugovoreno. prvo se namiruju troškovi. ako nema dužnikove izjave o uračunavanju. ako su dospjele istodobno. ako su podjednako osigurane. Tada redoslijed namirenja ide od sporednih prema glavnoj obvezi. ako sporazuma nema. dužnik dobiva primjerak uplatnice kao dokaz o ispunjenju obveze. Ne odredi li ovlaštena strana rok ni nakon opomene. a ako s određivanjem roka oteže. kamate i troškovi. dug se smatra namirenim tek kad vjerovnik primi novčanu doznaku. U novčanim obvezama važno je pitanje u kojem trenutku se smatraju namirenima.međutomne kamate) Pod određenim pretpostavkama vjerovnik može zahtijevati ispunjenje prije roka. te da je rok ugovoreno isključivo u interesu vjerovnika. a to je najčešće slučaj kod novčanih obveza. Vjerovnik je dužan na zahtjev dužnika izdati priznanicu ako mu je tražbina izmirena. Ako je novčana obveza isplaćena preko banke ili pošte. Stoga će osim uplatnice moći zahtijevati priznanicu od 206 . U prvom slučaju. redom kako je koja obveza dospjela za ispunjenje. Uračunavanje ispunjenja (imputatio) – ovo pitanje se javlja kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza. Prema ZOO uračunava se ovim redoslijedom: po sporazumu vjerovnika i dužnika. a ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle sve u potpunosti namiriti. određivanje vremena ispunjenja može biti ostavljeno na volju jednoj ugovornoj strani. Izdavanje priznanice i vraćanje obveznice – dužnikov je interes raspolagati dokazima da je svoju obvezu doista ispunio.

npr. ali kad to zahtijeva narav posla ili razlog ekonomičnosti. Uobičajeno je da se izdavanje priznanice i vraćanje obveznice odvijaju simultano s ispunjenjem. ali može zahtijevati da se to ispunjene zabilježi na obveznici. Ako obveza potječe iz trgovačkog ugovora predaja stvari javnom skladištu na čuvanje za račun vjerovnika ima isti učinak kao polaganje kod suda. Ako bi vjerovnik odbio izdati priznanicu. Osim dužnika pravo ispuniti obvezu polaganjem u sud ili kod ovlaštene osobe ima i treća osoba koja ima pravni interes da obveza bude ispunjena. No. Jednom položenu stvar dužnik može uzeti natrag sve dok vjerovnik ne izjavi da je prima ili dok ne bude pravomoćnom 207 . O izvršenom polaganju dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika ako zna za njega i njegovo boravište. Ako je stvar nepogodna za čuvanje u sudskom pologu (npr. ili kad je neizvjesno tko je vjerovnik ili gdje se nalazi. Dužnik koji je u potpunosti ispunio obvezu može od vjerovnika. ili kad je poslovno nesposoban. Također i onda kad vjerovnik odbije izdati priznanicu. izgubio) dužnik može zahtijevati da mu vjerovnik izda javno ovjerenu ispravu o prestanku obveze. Obveznica ili zadužnica (chirographa) je dužnikova pisana izjava kojom priznaje postojanje obveze prema vjerovniku. S izdavanjem priznanice povezane su dvije predmnjeve: jedna je da priznanica na potpunu isplatu glavnice sadrži predmnjevu da su isplaćene i kamate te sudski i drugi troškovi. jamac. Vraćanje obveznice sadrži oborivu presumpciju da je obveza u cijelosti ispunjena.vjerovnika samo ako za to ima opravdan razlog. Druga se odnosi na obveze koje se podmiruju obročno u određenim vremenskim razmacima (npr. kod suda u mjestu gdje se stvar nalazi. zakupnine. obveza se može ispuniti i polaganjem dugovane stvari kod suda ili druge ovlaštene osobe za vjerovnika.) Izdavanjem priznanica na kasnije dospjele obroke presumira se da su plaćeni i oni koji su dospjeli ranije. dužnik može objekt činidbe položiti kod suda i tada će rješenje o sudskoj ostavi zamijeniti priznanicu. odnosno vrati obveznica. osim priznanice zahtijevati i povrat obveznice. Iako su ovim zakonskim nabrajanjima obuhvaćeni gotovo svi važniji slučajevi polaganja. a nema zastupnika. iz iznesenih pravila ZOO proizlazi da dužnik ima pravo zadržati ispunjenje sve dok mu se ne izda priznanica. živa životinja) sud će na dužnikov zahtjev odrediti neku drugu osobu koja će stvar čuvati o trošku i za račun vjerovnika. najamnine i sl. Ispunjenje polaganjem dugovanoga u sud – posve iznimno. prihvatljivo je gledište da bi polaganje trebalo dopustiti i onda kad na strani vjerovnika postoje i drugi važni razlozi koji ometaju ispunjenje obveze. Ako je obveza samo djelomično ispunjena. Ako je ne može vratiti (jer ju je npr. Polaganje se obavlja kod stvarno nadležnog suda u mjestu ispunjenja. Vjerovnik je dužan vratiti obveznicu na dužnikov zahtjev. dužnik nema pravo na povrat obveznice. Dužnik to može učiniti kad je vjerovnik u zakašnjenju ili je nepoznat. Štoviše. obje ove presumpcije su oborive (praesumptio iuris) Izdavanje priznanice ide na vjerovnikov trošak.

ako slučaj ne bi stvar zahvatio da je dužnik na vrijeme ispunio svoju obvezu. polaže u sud ili kod ovlaštene osobe. dok druge zemlje ga uređuju kao subjektivno pa je za njegov nastanak potrebna i krivnja kao pretpostavka i tada se krivnja u pravilu predmnijeva. Od dužnika koji je zakasnio s ispunjenjem vjerovnik ima pravo zahtijevati naknadu štete koju je pretrpio zbog njegova zakašnjenja. Dužnik je ovlašten takve stvari prodati. To može biti izvansudska opomena ili otpočinjanje postupka čija je svrha ispunjenje obveze. govori se o objektivnoj mori. Zakašnjenje dužnika (mora debitoris) – dužnik pada u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenome za ispunjenje. mora dokazati da bi stvar koja je objekt obveze slučajno propala i da je on svoju obvezu na vrijeme ispunio. Neke zemlje uređuju zakašnjenje kao objektivno. Dužnik se oslobađa obveze već u trenutku polaganja i tada rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi na vjerovnika. Položenu stvar sud predaje vjerovniku poštujući pritom uvjete predaje koje je postavio dužnik. a također i dužnikovo zakašnjenje ako je bio u njemu. govori se o zakašnjenju dužnika (mora debitoris) što znači da vjerovnik nije primio ispunjenje na vrijeme. no dužnik i dalje ostaje u obvezi ispuniti dužni činidbu. Ako je pak do zakašnjenja došlo bez krivnje dužnika. Pravo dužnika da uzme natrag položenu stvar prestaje i kad se pisanom izjavom odrekne tog prava. Od dana polaganja prestaju teći kamate. Prije dospjelosti može doći do zakašnjenja jedino u onim slučajevima u kojima vjerovnik iznimno može zahtijevati ispunjenje prije dospijeća obveze (kad dužnik nije dao osiguranje i kad je rok ugovoren isključivo u korist vjerovnika) Prema iznesenom. Zakašnjenje (mora) – zakašnjenje je povreda obveznopravnog odnosa koja se sastoji u neodržanju ugovornih ili zakonskih rokova ispunjenja ili primitka ispunjenja. Kad su se ispunile pretpostavke. Da bi se oslobodio te odgovornosti. što znači da ono nastupa čim se zakasni s ispunjenjem. naš ZOO prihvaća objektivni pojam zakašnjenja. Ako rok nije određen. a dobiveni iznos. nakon odbitka troškova prodaje odnosno čuvanja. usmeno ili pisano. Najteža posljedica dužnikova zakašnjenja jest što odgovara i za slučajnu propast stvari. stvari podložne propadanju i kvarenju kao i stvari za čije čuvanje i održavanje troškovi nadmašuju njihovu vrijednost. dužnik je o prodaji dužan prethodno obavijestiti vjerovnika. nastupaju učinci ili posljedice zakašnjenja. opomena je suvišna jer već sam rok opominje (dies interpellat pro homine) Dužnikova obveza mora biti dospjela i utuživa jer kod neutuživih obveza nema zakašnjenja. ZOO predviđa posebne odredbe za stvari neprikladne za sudsku ostavu. Ako je u zakašnjenje došao dužnik. dovoljno je da vjerovnik pozove dužnika da ispuni obvezu. Kad je rok određen. Dužnik se 208 . Kad god je to moguće. Do zakašnjenja može doći krivnjom obvezanoga i u tom slučaju govori se o subjektivnoj mori.odlukom utvrđeno da polaganje udovoljava uvjetima urednog ispunjenja.

dužnik svejedno može zahtijevati protučinidbu. na određen način. plaćanje kupovne cijene. sam o trošku uraditi ono što je bio dužan dužnik. Zakašnjenje prestaje (purgatio morae) čim dužnik ponudi ispunjenje dužne činidbe sa svim onim što je dotad zbog zakašnjenja morao dati. Slično je rješenje kad dužnik zakasni s obvezom na činjenje. Ako je bila ugovorena ugovorna kazna za slučaj zakašnjenja. Dođe li doista do slučajne propasti stvari. dužnik uopće nije mogao ispuniti ugovornu obvezu.) vjerovnik ima pravo nabaviti stvar istoga roda (tzv. prestaje dužnikovo zakašnjenje. bez obzira na to jeli pretrpio kakvu štetu zbog dužnikova zakašnjenja. a na vjerovnika prelazi rizik slučajne propasti i oštećenja stvari te trošak daljnjeg čuvanja stvari. Zakašnjenje vjerovnika (mora creditoris) – vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi. Činidba mora biti ponuđena u roku. Vjerovnik dolazi u zakašnjenje i kad je spreman primiti ispunjenje dužnikove istodobne obveze. O namjeravanoj kupnji vjerovnik je dužan obavijestiti dužnika i obaviti je u razumnom roku i na razuman način. odnosno kad bez pravno relevantnog razloga odbija primiti činidbu. odnosno kad je dužniku ostavio naknadi primjereni rok za ispunjenje. kod fiksnog ugovora ili kad je tako ugovoreno. otkloniti ili izbjeći. Kada je vjerovnik u zakašnjenju. vjerovnik neće pasti u zakašnjenje ako dokaže da u vrijeme ponude ispunjenja odnosno u vrijeme određeno za ispunjenje. dužnik se može osloboditi obveze polaganjem dugovane 209 . npr. dužnik je osim obveze ispunjenja dužan platiti i tu kaznu. kupnja radi pokrića) i zahtijevati od dužnika razliku između ugovorene i nabavne cijene kao i naknadu veće pretrpjele štete. izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti. i to od dužnika ili druge ovlaštene osobe. Zakašnjenje će prestati i kad vjerovnik naknadno produlji rok ispunjenja ili do toga dođe njihovim sporazumom. na određenom mjestu. Kad se obveza sastoji u davanju generičnih stvari (npr. Vjerovnik tada ima pravo uz prethodnu obavijest dužnika. žito i sl.može osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih. Čim vjerovnik padne u zakašnjenje. U određenim slučajevima vjerovnik može zbog dužnikova zakašnjenja raskinuti ugovor. vjerovnik ima pravo na zatezne kamate. Ako je do zakašnjenja došlo u ispunjenju novčane obveze. ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obveze. Nema zakašnjenja vjerovnika ako dužnik samo prividno ponudi ispunjenje obveze. Dužnik odgovara samo za onu štetu na stvari do koje je došlo njegovom namjerom ili grubom nemarnošću (npr. ako je hotimice uništio stvar koju je bio dužan predati vjerovniku) Vjerovnik u zakašnjenju odgovara dužniku za svu štetu koja mu je prouzročena zakašnjenjem. kao npr. a od dužnika zahtijevati naknadu štete zbog zakašnjenja i naknadu štete zbog takvog načina ispunjenja. tj.

obveza se ne gasi. zabrana uvoza i sl. a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze. Kupac bi morao tada platiti cijenu. Kad u takvom ugovoru ispunjenje obveze jedne strane postane nemoguće. propašću generične stvari. izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna ni jedna ni druga ugovorna strana. Samo iznimno. ako bi propala cijela masa iz koje je trebalo uzeti određenu količinu generičnih stvari. Prodavatelj bi tada morao ustupiti kupcu sva prava koja ima prema trećim osobama (npr. gasi se i obveza druge strane. makar dužnik i nije odgovoran za njezinu propast. koji se u vrijeme sklapanja nisu mogli predvidjeti. Nemogućnost treba nastupiti zbog vanjskih izvanrednih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora. ne bi došlo do prestanka obveze. Drukčija pravila vrijede za obveze iz dvostranoobveznog ugovora. Zakašnjenje vjerovnika prestaje ako i kada primi ispunjenje. a druga strana ostaje u obvezi. No. ali umanjenu za korist koju bi imao prodavatelj od oslobođenja od obveze isporuke stvari. 210 . izvanredne i nepredvidive okolnosti nastale poslije sklapanja ugovora koje dužnik nije mogao spriječiti. niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti. Smisao tih pravila jest da se onemogući izvlačenje koristi onome tko je oslobođen svoje obveze. koji se u vrijeme sklapanja ugovora. obveza prestaje. To su vanjske. To će u pravilu biti događaji koji imaju značenje više sile. tada obveza prve strane prestaje. 2.) Ako nemogućnost ispunjenja nastupi zbog propasti stvari. To bi se moglo dogoditi kad bi npr. može zahtijevati povrat po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove. nepažnjom kupca propala kupljena nezamjenjiva stvar prije prelaska rizika na kupca. Nemogućnost ispunjenja Kad ispunjenje obveze postane nemoguće zbog događaja ili okolnosti za koje dužnik ne odgovara. U ovom primjeru je vjerovnik taj koji odgovara za nemogućnost ispunjenja dužnikove obveze.stvari u sud i njegova obveza prestaje u trenutku polaganja. a prije dospjelosti. Posljednja je iznimka od pravila da vrsta ne propada – genera non pereunt. prema osiguravajućem društvu) glede objekta prodaje. obveza prestaje samo ako je u pitanju nezamjenjiva stvar (species) No. Ako bi za nemogućnost ispunjenja bio odgovoran dužnik. obveza prestaje. no tu idu i događaji koji izazivaju pravnu nemogućnost ispunjenja (npr. nego do njezine preobrazbe u naknadu štete. ako bi ispunjenje obveze postalo nemoguće zbog događaja za koji je odgovorna druga strana. otkloniti ili izbjeći.

Kod nas se i u teoriji i u zakonodavstvu koriste oba termina i nema čvrstog kriterija prema kojemu bi se znalo kad koji od tih dvaju izričaja upotrijebiti. nego sklapanje posve novog ugovora o istom objektu i obrnutim stranačkim ulogama. obostrano ili jednostrano. o odustanku bi trebalo govoriti kad se ugovor razvrgava prije dospjelosti. na jednostrani raskid ugovora. a mogu ugovornim utanačenjem osigurati svaki od njih pravo. a prodavatelj kupcem o istom objektu kupoprodaje (rješenje preuzeto iz OGZ-a) Budući da je sporazumni raskid po svojoj pravnoj naravi ugovor. mutuus dissensus) je ugovor kojim ugovorne strane odustaju od postojećeg. no može se dogoditi da nakon sklapanja ugovora strana izgubi poslovnu 211 . kod kupoprodaje kupac bi postao prodavateljem. Npr. Ugovori koji nisu valjani prestaju poništenjem ili poništajem. Raskidom prestaje ugovor koji je pravno valjan. Raskid može djelovati i pro praeterito i pro futuro. Opća suglasnost postoji da je razlika između pojma raskid i odustanak od ugovora samo terminološka. može se izričaju odustanak dati prednost za ona razvrgnuća ugovora do kojih dolazi na osnovi volje ugovaratelja. suglasno i valjano očitovanje volje itd. raskid treba razlikovati od otkaza jer otkaz razumije jednostranu izjavu ugovorne strane kojom se okončava trajniji ugovorni odnos na neodređeno vrijeme. a otkaz uvijek djeluje pro futuro. „Raskid ugovora“ do kojeg bi došlo nakon potpunog ispunjenja ugovora nije raskid postojećeg ugovora. Bliža pravna osnova sporazumnog raskida jest odredba ZOO kojom je određeno da se obveza može ugasiti samo suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu ili na temelju zakona. No. Prema drugom kriteriju. a o raskidu kad se razvrgava nakon dospjelosti. a odustanak germanski termin. pod određenim pretpostavkama. Budući da odustanak uvijek podrazumijeva očitovanje stranačke volje. Raskid je uglavnom romanski. Pravna podloga sporazumnog raskidanja ugovora nalazi se u načeli dispozitivnosti.) Redovito će te pretpostavke biti ispunjene i pri raskidu. Sporazumni raskid moguć je samo ako ugovor nije ispunjen ili je samo djelomično ispunjen. Uzrok poništaja redovito postoji već u trenutku sklapanja ugovora. Raskidom može prestati i ugovor sa trajnim periodičkim činidbama i onaj s jednokratnom činidbom. a naziva se još i sporazumnim odustajom i storniranjem ugovora. Sporazumni raskid ugovora (contrarius consensus. Raskid ugovora Raskid je način prestanka valjanog ugovora koji još nije ispunjen ili je samo djelomično ispunjen.3. valjanog ugovora prije njegova ispunjenja. za njegovu se valjanost zahtijevaju sve pretpostavke koje se inače zahtijevaju za valjanost ugovora (sposobnost strana. dok uzrok raskida nastaje nakon njegova sklapanja. Raskid na osnovi stranačke volje – ugovorne strane mogu raskinuti ugovor sporazumno.

tj. Temeljni učinak sporazumnog raskida ugovora sastoji se u oslobođenju obveza u određenom obujmu i od određenog trenutka i o svemu tome strane autonomno odlučuju. takav zahtjev bi bio očito pretjeran kad se strane oslobađaju obveze. Zbog toga ugovaratelj koji se drži ugovorom preuzetih obveza ne bi. tada će zakonodavac. ZOO se odlučio za neformalnost raskida formalnih ugovora. nije dovoljno uvjerljiv. odnosno mora li njegov raskid biti u pisanom obliku. Postavilo se pitanje o paritetu oblika. kao što vrijedi za njegovo sklapanje. kako bi se strane upozorile na ozbiljnost i težinu svoje odluke. propisati određeni oblik i za pojedine slučajeve raskida ugovora. smio jednostrano odustati od ugovora ili ga raskinuti. u slučaju neispunjenja ugovora od strane suugovaratelja. mora li raskid biti u istom obliku kao i ugovor koji se raskida (npr. U sudskoj praksi se otvorilo pitanje oblika sporazumnog raskida ugovora o prijenosu prava vlasništva na nekretninama. tj. uz dvije iznimke: kad je drukčije predviđeno zakonom i ako cilj zbog kojega je propisan oblik za sklapanje ugovora zahtijeva da raskid ugovora bude obavljen u istom obliku. paralelizam oblika je neprihvatljiv. Uobičajeno je da učinci sporazumnog raskida ugovora koji je djelomično ispunjen nastupaju ex nunc (od trenutka raskida). da se strane ne bi prenaglile u odluci da raskinu ugovor. zabluda i dr. Ugovor koji je sklopljen u posebnom obliku na temelju sporazuma ugovornih strana. ali u izmijenjenim ulogama. može biti raskinut neformalnim sporazumom. što bi dovelo do nevaljanosti sporazuma o raskidu. budući da se radi o novom prometu nekretninama. sporazumom u bilo kojem obliku.sposobnost ili da nastupe mane volje. Zahtjev za pisanim oblikom sporazumnog raskida poslije prijenosa prava vlasništva na nekretnini sasvim je opravdan jer nije riječ o raskidu nego novom ugovoru o prijenosu prava vlasništva s istim stranama. Najčešće isticani razlog u prilog formalizma raskida. no strane mogu ugovoriti poseban oblik raskida. a pogotovo u suvremenom pravu dopušta stranama da u ugovor unesu posebne klauzule kojima se zbog određenih razloga i u određenim situacijama predviđa mogućnost jednostranog raskida ugovora. ako to želi. Strana vjerna ugovoru mogla bi zahtijevati samo 212 . npr. Takvo rješenje ima i porezne učinke. Ako se formalizam raskida pravda potrebom zaštite javnog interesa. stipulacija – akceptilacija) U suvremenim pravnim sustavima obveznog prava koja pretežito usvajaju načelo neformalnosti. Ako je ponekad pri preuzimanju obveze razumljiv i opravdan zahtjev za nešto strožim oblikom. a učinci raskida neispunjenog ugovora ex tunc (od trenutka sklapanja ugovora) Jednostrani raskid na temelju ugovora – već se u rimskom. U praksi se pravi razlika između raskida prije prijenosa prava vlasništva za koji se ne zahtijeva pisani oblik i raskida poslije prijenosa prava vlasništva za koji se traži pisani oblik. Normalno i redovito razrješenje postojećih ugovornih odnosa ravna se prema načelu pacta sunt servanda. tj.

Raskid zbog neispunjenja – opće načelo je izraženo u ZOO da ispunjenje dvostranoobveznih ugovora može zahtijevati samo ona strana koja je svoju obvezu ispunila ili je realno spremna ispuniti je. ugovorne strane moraju točno i određeno navesti slučajeve i razloge zbog kojih će moći jednostrano raskinuti ugovor. kao što su zakašnjenje. U slučajeve jednostranog raskida na temelju ugovora spadaju i sklapanje ugovora s pravom odustanka davanjem odustatnine i sklapanje ugovora u režimu kapare kao odustatnine. zbog ponovljenog kršenja ugovornih utanačenja ili neispunjenja neke važnije odredbe i sl. Takva rješenja se spominju samo kod recipročnih ugovora jer se kod besplatnih i jednostranoobveznih ugovora ni ne postavlja pitanje raskida zbog neispunjenja. npr. Naše pravo dopušta ugovornim stranama da si ugovornim klauzulama osiguraju pravo jednostranog raskida ugovora. Raskid na osnovi zakona – stanovit nedostatak ugovornih klauzula jest u tome što su one izraz stranačke dispozitivnosti i vrijede samo u onim slučajevima kad su ugovorene. djelomična nemogućnost i otežanost ispunjenja. protivna strana može uvijek odbiti ispunjenje prigovorom neispunjenog 213 . Zbog toga ima slučajeva kad sam zakon. predviđa mogućnost raskida ugovora zbog neispunjenja. Među razlozima koji opravdavaju raskid najčešće se spominju još od rimskog prava upravo neispunjenje te clausula irritatoria i lex commissoria. Zbog toga su pronađeni instrumenti koji u određenim situacijama omogućuju i dopuštaju strani vjernoj ugovoru da jednostrano odustane od ugovora ili da jednostrano raskine ugovor.ispunjenje i popravljanje štete. Općenito se ovi razlozi dijele u dvije grupe: kao razlozi za raskid zbog neispunjenja i kao razlozi za raskid zbog promijenjenih okolnosti. no da bi se izbjegli eventualni sporovi o pravu na jednostrani raskid. Ako ne postoji takva situacija. Razlikuju se slučajevi u kojima zakon ovlašćuje ugovornu stranu da jednostranom izjavom volje raskine ugovor i slučajevi raskida ugovora po samom zakonu (ex lege) Jednostrani raskid – pravo jednostranog raskida zakon daje ugovarateljima u onim slučajevima kad je došlo do određenih poremećaja u ispunjenju ugovornih obveza. neizvjesnost. U situaciji koja nastaje zbog neispunjenja recipročnih ugovora od strane jednog ugovaratelja moguće je da strana vjerna ugovoru dobije ili ugovorno ili zakonsko pravo na raskid. Lex commissoria je specifičan uglavak kod kupoprodaje i njime je prodavatelj ovlašten odustati od ugovora ako kupac na vrijeme ne plati kupovnu cijenu. ukoliko nema posebnih stranačkih odredaba. Clausula irritatoria jest uglavak po kojem se jednoj strani dopušta da može odustati od ugovora ako druga strana ne ispuni svoju obvezu i ta klauzula ima općenito značenje i može se unijeti u bilo koji recipročni ugovor. No rigorozno provođenje ovog načela moglo bi dovesti do situacije u kojoj bi upravo strana vjerna ugovoru bila primorana da zahtijeva ispunjenje činidbe za koju možda uopće više nema interesa.

odrediti primjereni rok za naknadno ispunjenje obveze. npr. pa ako ga ne dobije. uz izjavu da će nakon bezuspješnog proteka tog roka odustati od ugovora. ako to želi. raskinuti ugovor. može raskinuti ugovor. 2. ZOO prihvaća ovo načelo i detaljno ga i dosljedno razrađuje. no ZOO obvezuje vjerovnika da o svojoj odluci da raskine ugovor obavijesti dužnika bez odgađanja. U slučaju djelomične nemogućnosti ispunjenja do koje je došlo zbog događaja za koji ne odgovara ni jedna ugovorna strana. druga strana može raskinuti ugovor ako djelomično ispunjenje ne odgovara njezinim potrebama. kad je posve očito da jedna strana neće ispuniti svoju obvezu. druga strana može u razumnom roku raskinuti ugovor i glede svih budućih činidaba ako je iz okolnosti postalo očito da ni one neće biti ispunjene. prodavatelj izjavi kupcu da neće moći otkloniti nedostatak na prodanoj stvari) Zbog neispunjenja ugovor se raskida. mjesečna isporuka određene vrste stvari ili plaćanja zakupnine. jer prije toga dužnik nije dužan ispuniti svoju obvezu. Iznimno. Strana koja se obvezala prva ispuniti obvezu može tada zahtijevati osiguranje u primjerenom roku. postoje ugovori kojima se po naravi posla ne može staviti ovaj prigovor jer je određena strana dužna prva ispuniti ugovornu obvezu (npr. U slučaju neispunjenja dvostranoobveznog ugovora u roku. ali se obveza druge strane razmjerno smanjuje. ali ostavljajući dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje te ako dužnik ne ispuni obvezu ni u tom naknadnom roku. ugovor se raskida jednostavnom izjavom vjerovnika. zakup ili najam) Drugo opće načelo koje se sve više usvaja u suvremenom pravu. No. U pravilu je riječ o takvom narušavanju načela ekvivalentnosti međusobnih 214 . U svim tim slučajevima neispunjenja. ugovor se raskida po samom zakonu. U protivnom ugovor ostaje na snazi. sama ili preko suda. Raskid zbog promijenjenih okolnosti – ponekad se nakon sklapanja ugovora prilike mogu toliko izmijeniti da ispunjenje preuzetih obveza postane izrazito teško i skopčano s velikim gubitkom za jednu od ugovornih strana. da kod dvostranoobveznih ugovora u slučaju kašnjenja jedne strane druga strana može. Tada ako se ne ispuni jedna činidba. odnosno i prije sklapanja ugovora ako suugovaratelj to nije znao niti morao znati. u pravilu. kad rok ispunjenja nije bitan sastojak ugovora. a statuirano je u švicarskom Zakonu o obligacijama. Slično rješenje vrijedi za obveze s uzastopnim činidbama. Kad iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku. zakon dopušta vjerovniku da ugovor raskine i bez ostavljanja naknadnog roka (npr.ugovora. Do jednostranog raskida može doći i kad ispunjenje obveze jedne strane postane neizvjesnim zbog pogoršanja njezinih materijalnih prilika ili drugih ozbiljnih razloga nastalih poslije sklapanja ugovora. vjerovnik može. ZOO ne dopušta raskidanje ugovora zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze. nakon što je nastupio rok ispunjenja. druga strana može raskinuti ugovor i prije isteka roka za ispunjenje i uz to zahtijevati naknadu pretrpljene štete.

činidaba da se inzistiranje na dosljednom poštivanju načela pacta sunt servanda čini nepravičnim. a njima su se pridružili i ZOO iz 1978. ako vjerovnik želi održati ugovor na snazi. slijediti načelo savjesnosti i poštenja. Drugim riječima. imajući osobito na umu svrhu ugovora. ugovor obvezuje pod prešutnim uvjetom da prilike ostanu iste kakve su bile u vrijeme sklapanja ugovora. Stranama je dopušteno da se ugovorom unaprijed odreknu pozivanja na određene promijenjene okolnosti. inače odgovara za štetu koju druga strana pretrpi zbog toga što joj zahtjev nije bio na vrijeme priopćen. mora bez odgađanja obavijestiti dužnika da zahtijeva ispunjenje. moraju računati s izvjesnim poslovnim rizicima. točnije ako su promijenjene okolnosti nastupile nakon isteka roka za ispunjenje njezine obveze. Isto. pravo na raskid priznaje se vrlo restriktivno. znatno pojednostavnio pretpostavke zbog kojih se u slučaju promijenjenih okolnosti može zahtijevati raskid ugovora. ugovor se raskida po samom zakonu. Pod određenim pretpostavkama gotovo sva suvremena zakonodavstva dopuštaju u takvoj situaciji raskid ili izmjenu ugovora. ZOO je u odnosu na ranije važeći zakon iz 1978. Najpoznatiji slučaj raskida po samom zakonu imamo kod tzv. Ukoliko 215 . Prema odredbi ZOO ugovorna strana može zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora ako bi joj zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora ispunjenje obveze postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerani veliki gubitak. a izjava vjerovnika o raskidu nije potrebna. osobito onaj koji se ima ispunjavati kroz dulje vremensko razdoblje. Ugovaratelj koji zahtijeva raskid. No. izuzev ako bi time povrijedile načelo savjesnosti i poštenja. trajanje i djelovanje izvanrednih okolnosti te stranačke interese. Do raskida ugovora neće doći ako druga ugovorna strana ponudi ili pristane da se sporne odredbe pravično izmijene. U suvremenim pravima takva se clausula podrazumijeva i ne treba je decidirano unositi u ugovor. Pravnoteorijska podloga ove odredbe nalazi se u poznatom učenju pod nazivom clausula rebus sic stantibus. Sud će pri odlučivanju o raskidu ili izmjeni ugovora. fiksnih ugovora. Raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti ne može zahtijevati strana koja je pala u zakašnjenje. a to su takvi ugovori kod kojih je ispunjenje u određenom roku bitan sastojak ugovora te ako dužnik ne ispuni svoju obvezu u tom roku. sklapajući ugovor. dužan je ako do njega dođe. i današnji ZOO. ta strana je dužna o svojoj namjeri da traži raskid ugovora obavijestiti drugu stranu čim sazna da su nastupile relevantne okolnosti. Zato se prema ZOO ne može zahtijevati raskid ugovora ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati. Raskid ex lege – ovo je slučaj kad do raskida dolazi po samom zakonu odnosno po ispunjenju pretpostavaka koje zakon predviđa i ovdje nije potrebna izjava ugovorne strane o raskidu. podjelu rizika po ugovoru ili zakonu. S obzirom na to da strane. drugoj strani naknaditi pravičan dio štete koji zbog raskida trpi.

a dužnik podmiriti. a) vrste prijeboja – do prijeboja može doći na osnovi ugovora. tada se uzajamna vraćanja obavljaju po pravilima koja vrijede za ispunjenje činidaba kod dvostranoobveznih ugovora. obračunati dužnikovu protutražbinu s vjerovnikovom tražbinom i tako najkraćim putem ostvariti utrnuće međusobnih tražbina i istodobno njima korelativnih obveza. no B istovremeno duguje A-u 10 000 kuna iz kupoprodaje. Kad god dužnik ima prema vjerovniku protutražbinu. kao i na ugovore kod kojih je rok bitan sastojak po samoj naravi posla (npr. Ako su obje strane dužne vraćati primljeno. Raskidom ugovora nastaje i obveza restitucije ili povrata onoga što je primljeno na ime ispunjenja. 4. A duguje B-u iz zajma 10 000 kuna. Npr. Kupac može održati ugovor na snazi ako bez odgađanja o tome obavijesti prodavatelja. Ako je objekt vraćanja novac. vjerovnik može izjaviti da raskida ugovor. Dužnikova obveza će prestati prijebojem samo ako je dužnikova protutražbina po visini jednaka vjerovnikovoj tražbini. isporuka pirotehničkih sredstava za određenu proslavu) Učinci raskida – osnovnim učinkom se smatra oslobođenje ugovornih strana njihovih ugovornih obveza. Ako su međusobno nejednake.ispunjenje ne uslijedi u razumnon roku. ugovor o prodaji stvari raskida se po samom zakonu ako prodavatelj ne otkloni nedostatak stvari ni u naknadnom roku koji mu je kupac ostavio. 216 . prijebojem prestaje ona koja je manja. tada se uz glavnicu duguju i zatezne kamate počev od dana kad je novac primljen. Obveza vraćanja odnosi se i na koristi koje je ugovorna strana imala u međuvremenu od onoga što treba vratiti. Najjednostavniji način prestanka tih obveza jest da se one međusobno prebiju (obračunaju) i tako prestanu (utrnu) Inače bi trebalo ispuniti dva međusobna plaćanja. Prijeboj (kompenzacija) Prijeboj je prestanak obveze obračunavanjem protutražbine s tražbinom. jednostrani prijeboj i prijeboj po samom zakonu. na osnovi zakona ili po samom zakonu (ex lege) Stoga se razlikuje sporazumni prijeboj.. a to bi bilo posve nepraktično. U pravilu se te koristi vraćaju u obliku novčane naknade. osim odgovornosti za štetu u nekim slučajevima raskida. Pravila o raskidu po zakonu primjenjuju se i na ugovore kod kojih su strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne uslijedi ispunjenje u određenom roku. Do raskida po zakonu može doći i kod ugovora koji nisu fiksni i to će se dogoditi ako dužnik ne ispuni obvezu ni u naknadnom primjerenom roku. praktičnije je umjesto dvostrukog ispunjenja. dok razliku vjerovnik ima pravo zahtijevati. Npr.

Od zahtjeva uzajamnosti odstupilo se u nekoliko slučajeva: jamac može protiv vjerovnika kompenzirati tražbinu glavnog dužnika i dužnik (cessus) može prema tražbini novog vjerovnika (cesionara) staviti u prijeboj svoju tražbinu koju ima prema starom.Sporazumni ili dobrovoljni prijeboj – oslanjajući se na načelo dispozitivnosti. cement) Nema istovrsnosti ako je objekt jedne tražbine npr. prijeboja nema. u prijeboj se može ići samo s vlastitom tražbinom. Ako jedna od njih potječe iz zastarjele odnosno naturalne obveze. ZOO je isključio mogućnost da i solidarni dužnik stavi u prijeboj prema vjerovniku tražbinu svoga sudužnika (za razliku od ZOO iz 1978. istovrsnost ne bi postojala npr. Stoga se mogu sporazumjeti o prijeboju dospjelih s nedospjelim tražbinama.) Istovrsnost . Utuživost – obje tražbine moraju biti utužive što podrazumijeva da se mogu ostvariti i sudskim putem. De lege ferenda bi valjalo razmisliti da se dopusti prijeboj i za ne tražbine koje nisu dospjele. ali mogu biti i druge zamjenjive stvari (žito. Dopušten je prijeboj s zastarjelom tražbinom samo ako u trenutku kad su se ostvarile ostale pretpostavke prijeboja još nije 217 . a druga merkantilnu pšenicu ili jedna konvertibilnu. Jednostrani prijeboj – jednostrani prijeboj nastaje izjavom volje jedne strane nakon što su ispunjene zakonom predviđene pretpostavke. pšenica. a ne tuđom.tražbine su istovrsne ako glase na stvari istoga roda i iste kakvoće. Uzajamnost ili zamjenitost tražbina . Redovito je to novac. ugovorne strane mogu se sporazumjeti da svoje međusobne tražbine prebiju odnosno kompenziraju. utuživih s neutuživima. dospjelost i utuživost tražbina te izjava o prijeboju. Te pretpostavke su: uzajamnost. S obzirom da se kumulativno zahtijevaju rod i kakvoća. Budući da se zasniva na sporazumu odnosno ugovoru (pactum de compensado) naziva se i ugovornim prijebojem ili ugovornom kompenzacijom. prijeboj odnosno njegovi učinci nastupaju od trenutka sklapanja sporazuma o prijeboju. a druga nekonvertibilnu valutu. istorodnih s raznorodnima. nafta. Važno je da u ugovaranju prijeboja strane nisu vezane nekim posebnim pretpostavkama koje bi se odnosile na vrstu i kakvoću tražbine. između dviju tražbina od kojih bi jedna imala za objekt sjemensku. a ne prema novom vjerovniku. Ako taj trenutak strane ne odrede.znači da strana koja želi izvršiti prijeboj mora istodobno biti vjerovnik i dužnik protivne strane. kao što je slučaj s novčanim obvezama. posebice na ovlaštenje da obvezu mogu ugasiti svojom suglasnošću. ali ih je dužnik ovlašten ispuniti i prije dospjelosti. Riječ je o prijeboju koji se temelji na zakonu. Ugovorne strane sporazumno utvrđuju trenutak od kojega nastupaju učinci prijeboja. istovrsnost. što nužno znači da je i protivna strana dužnik i vjerovnik prve strane. Jednostavnije rečeno. što znači da se veže za ispunjenje zakonom predviđenih pretpostavaka. a druge grašak. ali je kakvoća različita. Tada je rod isti. a izjava o prijeboju je samo jedna od tih pretpostavaka. Dospjelost – dospjelošću se označava trenutak od kojega vjerovnik može zahtijevati ispunjenje tražbine.

socijalne pomoći. Za taj sporazum se ne traži određeni oblik.bila nastupila zastara. u stvarnom pravu i odnosi se na slučaj založnog prava kad vjerovnik. 5. b) isključenje prijeboja – tražbine koje potječu iz određenih taksativno navedenih obveznopravnih odnosa ne mogu prema ZOO prestati prijebojem. To su: tražbine koje se ne mogu zaplijeniti odnosno prisilno ispuniti (npr. Prijeboj ex lege – nastupa izravno po samom zakonu. Moglo bi se reći da zakon inzistira na efektivnom podmirenju tih tražbina. primijenit će se pravila o uračunavanju ispunjenja radi utvrđivanja redoslijeda gašenja obveza. nego je potrebno da jedna strana da izjavu o prijeboju. Stoga ni dužnikova obveza ne može u tim slučajevima prestati stavljanjem dužnikove protutražbine u prijeboj. posebno se ne traži 218 . a njihova se vrijednost na temelju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prebija s vrijednošću tražbine. tada prijeboj ovisi o ponašanju dužnika – ako ne istakne prigovor zastare. koji posjeduje založenu stvar. Primjer takvog prijeboja nalazi se npr. a dužnik se s tim suglasi. tražbine objekt kojih su stvari ili vrijednosti stvari koje su dužniku dane na čuvanje ili posudbu ili ih je dužnik bespravno oduzeo odnosno zadržao. ima ovlaštenje ubrati i sebi uzeti njezine plodove i druge koristi. tj. kompenzacija se postiže prigovorom prijeboja (ope exceptionis) Ako između dviju osoba postoji više obveza koje mogu prestati prijebojem. Dužnik neće moći obaviti prijeboj ni u slučaju kad je njegova tražbina dospjela nakon što je netko treći stavio zabranu na tražbinu koju je vjerovnik imao prema njemu. naknade zbog tjelesnog oštećenja i dr. tj. ako ga istakne – prijeboja nema.) tražbine nastale namjernim prouzročenjem štete. Ako je u trenutku ispunjenja ostalih pretpostavaka prijeboja jedna od tražbina već zastarjela. stipendije. odnosno u trenutku nastanka ostalih pretpostavaka prijeboja obje tražbinu su bile nezastarjele. tražbine naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili prouzročenjem smrti i tražbine na osnovi zakonske obveze uzdržavanja. onoga trenutka kad se ispune ove pretpostavke. Otpust duga (remissio) Otpustom ili oprostom duga obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje. Izjava o prijeboju – prema ZOO prijeboj ne nastaje ipso iure. prijeboja ima. Motivi kojima se zakonodavac vodio propisivanjem isključenja prijeboja su zaštita materijalne egzistencije vjerovnika i osujećenje nedopuštenih ponašanja dužnika. smatra se da je prijeboj nastao u trenutku kad su se za njega ispunile potrebne pretpostavke. Ubrani plodovi postaju njegovo vlasništvo. a volja ugovornih strana je irelevantna. retroaktivno (ex tunc) Ako vjerovnik zatraži ispunjenje. Nakon što je dana izjava o prijeboju.

b) novacijom ili obnovom . pada u zakašnjenje ako odbije primiti ispunjenje. vrijedi primjereni rok. npr. 6. Ako ni na jedan od tih načina nije određen. određen zakonom ili određen običajem. Otpusta duga nema kad dužnik uskrati svoj pristanak. nego tek upisom brisanja. takva će ugovorna odredba biti ništetna. Opoziv izjave o otpustu moguć je sve dok dužnik za nju ne sazna. časti. strane mogu ugovoriti da će njihov obvezni odnos prestati već samom dostavom otkaza. zbog ponosa. Otkaz (renuntiatio) je jednostrana izjava kojom se okončava trajni obveznopravni odnos na neodređeno vrijeme. ali samo ako je obveza vezana za osobna svojstva jedne ili obiju strana ili osobne sposobnosti dužnika. c) sjedinjenjem ili konfuzijom – kad ista osoba postane vjerovnik i dužnik. ugleda ili stoga što se otpust odnosi na nepostojeći ili zastarjeli dug. Vjerovnik koji je dao izjavu o otpustu s kojim se dužnik nije suglasio. nasljedstvom. ne znači samo po sebi otpust duga pa vjerovnik može zahtijevati ispunjenje tražbine. prestaje otkazom bilo kojeg sudionika tog odnosa. zaloga i sl. ugovor o zakupu sklopljen na pet godina) Onaj obveznopravni odnos čije trajanje nije vremenski određeno. obveza glavnog dužnika time neće prestati. a nova nastaje. Otpust duga glavnom dužniku oslobađa obveze i jamca.jer ugovorom o obnovi prijašnja obveza prestaje.oblik u kojem je sklopljen posao iz kojega obveza potječe. Otkazni rok može biti ugovoren. otpust duga je vrlo blizak sporazumnom raskidu. 7. npr. 219 . Ostali načini prestanka Obveznopravni odnos može prestati još i: a) smrću dužnika ili vjerovnika. Dužnik se može osloboditi obveze ako dugovano položi u sud. kad jamac postane vjerovnikom. razumije se. dopušten je disparitet oblika. Prema svojoj pravnoj konstrukciji kao sporazuma. pod pretpostavkom da je dug otpušten u cijelosti. Ako tome ne stoji na putu zakon. Pozornost treba obratiti i na obveze koje su upisane u javnoj knjizi jer one ne prestaju sjedinjenjem. ako zakon kogentnom normom propisuje za neki obvezni odnos određeni otkazni rok. Sporazum o otpustu može se sklopiti i prešutno tako da vjerovnik vrati dužniku obveznicu. tj. No. dok otpust duga jamcu ne oslobađa glavnog dužnika. Protek vremena i otkaz Obveznopravni odnos na određeno vrijeme prestaje istekom toga vremena (npr. Ali vraćanje sredstava osiguranja tražbine. kao npr. Naravno. d) propisom.

Budući da je kupoprodaja najčešći ugovor svakodnevnog života jer se njome omogućava najpogodnije kolanje stvari u prometu. nego u akt ispunjenja ugovora. tada je kauza ili cilj kupoprodaje u tome da kupac doista i postane nositelj tog prava. Iako je kupoprodaja u načelu neformalan pravni posao. a nazivaju se još i sinalagmatičnim ugovorima. Ako se kupoprodaja promatra s gledišta odnosa činidbe i protučinidbe. odnosno predaja stvari ne spada u akt sklapanja. Kao i kod svakog kauzalnog ugovora. ako je kupac bila društvena pravna osoba. Stoga kod kupoprodaje prepuštanje objekta. ZOO određuje da ugovor o prodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku. Pisani oblik je propisan i za ugovor o kupoprodaju s obročnim oplatama cijene. Ako je objekt kupoprodajne činidbe neko pravo. nastoji se omogućiti brzo i lako sklapanje takvog ugovora. uvrštava se među naplatne pravne poslove za koje je bitno da se za činidbu traži protučinidba. Jasno je da obvezi prodavatelja odgovara obveza kupca. Stoga je za prodaju glede oblika usvojeno načelo neformalnosti. Zbog toga kupoprodaja spada među recipročne ugovore za koje je karakteristično da u njima svaka ugovorna strana postaje istodobno i vjerovnik i dužnik. što znači da pravni posao postaje perfektan samim sporazumom ugovornih strana o prepuštanju objekta uz određenu cijenu. a kupac se obvezuje za prepušteni objekt platiti određeni iznos novca kao kupovnu cijenu. i kod kupoprodaje 220 . Kao i kod drugih obveznopravnih ugovora i kod kupoprodaje su u načelu akt sklapanja i akt ispunjenja vremenski odvojeni. nego samo stjecanje prava raspolaganja. kauza kupoprodaje nije mogla biti stjecanje prava vlasništva. Prodavatelj je ovlašten tražiti cijenu. Kupoprodaja je u prvom redu konsenzualni ugovor.OBVEZNO PRAVO – UGOVORNI ODNOSI 22. Prema ZOO iz 1978. Tako i kod kupoprodaje prodavatelj prvenstveno preuzima obvezu da prepusti objekt kupcu. Kupoprodaja je dvostranoobvezni ugovor i sklapanjem kupoprodaje strane namjeravaju zasnovati određene obveze. i obrnuto. Pojam i karakteristike Kupoprodaja je ugovor kojim se jedna strana (prodavatelj) obvezuje drugoj strani (kupcu) prepustiti određeni objekt. a kupac je ovlašten tražiti prepuštanje objekta. a nije im prvenstveni cilj izmjena činidbe i protučinidbe. a on se opet prvenstveno obvezuje da će za to platiti određenu cijenu. UGOVORI O PRIJENOSU STVARI I PRAVA A Kupoprodaja (Emptio venditio) 1.

kupac plaća stvarnu količinu. b) nekretnine su također objekt kupoprodaje. on postaje vlasnikom stvari. no u vezi s njima moguća su ograničenja prema vrsti i veličini. stvari koja još nije izrađena. Riječ je o kupnji nadanih stvari (emptio rei speratae) Kod ove kupnje je karakteristično da kupac nije dužan platiti cijenu ako stvar ne nastane pa se može reći da je to kupnja pod odgodnim uvjetom. naročito ona koja su se 221 . prava i imovina. Promjenama društveno-političkog sistema veći broj ograničenja je otpao. 2. Tek ako je prodavatelj stvar predao kupcu. valjana je kupoprodaja buduće stvari. predati mu i stvar. kupac može i pristati na bezuvjetnu kupnju buduće stvari i platiti cijenu makar stvar ne nastane ili nastane u manjoj količini od očekivane (npr. kupnja nade (emptio spei) Rizik koji time preuzima. No. prodavatelj je dužan pribaviti ga kupcu. No po našem pravu.kauza leži izvan samog pravnog posla jer je kupoprodaja samo pravni instrument pomoću kojeg se kauza ostvaruje. a kad je za njegovo korištenje potreban posjed stvari. Ugovor o kupoprodaji stvari koja je u trenutku njegova sklapanja bila propala je ništetan. što treba osobito istaknuti. ako je i sam prodavatelj to bio (no postoje i posebni slučajevi stjecanja vlasništva od nevlasnika) Stoga je po našem pravu kupoprodaja samo osnova za stjecanje prava vlasništva. samim sklapanjem kupoprodajnog ugovora kupac još ne postaje vlasnikom stvari jer kupnjom dobiva samo obveznopravni zahtjev prema prodavatelju da mu on stvar izruči. a ugovor o kupoprodaji stvari izvan prometa je ništetan. Kupac tada zadržava pravo na sniženje cijene. kupnja godišnjeg uroda jabuka s određene plantaže) To je tzv. Ako je objekt kupoprodaje neko pravo. Objekti kupoprodaje Objekti kupoprodaje mogu biti stvari. kupac kompenzira ugovarajući paušalnu cijenu i očekujući da stvar nastane u količini i kvaliteti većoj od plaćene cijene. Među stvarima treba razlikovati pokretnine od nekretnina. Sklapanjem kupoprodajnog ugovora nastupaju za strane samo obveznopravni učinci. No. ploda koji će tek nastati. a) pokretnine su najčešći objekt kupoprodaje i među njima su najbrojnije one koje se nazivaju robom. Nastane li stvar u manjoj količini od očekivane. Ako je stvar samo djelomično propala. Stvari moraju biti u prometu. To istodobno znači da i subjektivna obvezna prava koja nastaju za strane u kupoprodajnom odnosu djeluju samo između njih samih (relativno) Kupac može zahtijevati izručenje stvari samo od prodavatelja. npr. Iznimno kupac neće imati pravo na raskid ako djelomična propast ne smeta ostvarenju svrhe ugovora ili u tom smislu postoji običaj u pravnom prometu. a ne i od nekog trećeg koji u poslu nije sudjelovao. kupac može raskinuti ugovor ili ostati pri njemu uz razmjerno sniženje cijene.

Objekt je odrediv ako se može naknadno individualizirati. Npr. ček) Cijena se ne smije sastojati u stvarima jer se tada radi o zamjeni. Kupac koji nije znao niti morao znati da je stvar tuđa ima pravo raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. b) cijena mora biti određena ili odrediva – cijena je određena ako je ustanovljena u nekom fiksnom iznosu. ako se činidba jedne strane sastoji djelomično u novcu. Budući da je po svojoj definiciji skup prava. Može se npr. autorsko pravo. Za objekt kupoprodaje traži se da bude određen ili bar odrediv. a da se za to ne mora među stranama sklapati novi pravni posao. radi se o kupoprodaji samo onda ako je cijena (novac) jednaka ili veća od vrijednosti stvari. jer među ostalim jedna od funkcija imovine jest u tome da kao skup prava i obveza jednog nositelja mogu kao jedinstvo kolati u prometu. Kupovna cijena mora imati tri karakteristike: a) cijena mora biti izražena u novcu – no to ne mora biti gotovi dobrojen novac. ugovoriti tekuća cijena na određenom tržištu i u određeno vrijeme ili određivanje cijene povjeriti trećoj osobi. species.odnosila na prijelaz iz društvenog vlasništva u režim prava vlasništva. tekuću cijenu treba utvrditi 222 . ali prodavati odnosno kupovati se mogu samo imovinska prava i to samo ako nisu strogo osobna. 3. Npr. ako se zbog toga ne može ostvariti svrha ugovora. a djelomično u stvarima. nego i vrijednosni papir (npr. Kad strane ugovore tekuću cijenu bez naznake vremena i mjesta. Prodati se može i pravo koje je sporno s napomenom da bi ugovor kojim bi odvjetnik ili neki drugi nalogoprimac kupio takvo pravo bio ništetan ako mu je bilo povjereno ostvarivanje spornog prava. već obvezuje ugovorne strane. A kupuje motor od B-a i daje mu 50 000 kuna i svoj obični bicikl. Kupovna cijena je novčani ekvivalent koji kupac daje prodavatelju za prepušteni objekt kupoprodaje. Kupovna cijena Cijena je vrijednost stvari izražena u novcu. Ništetan bi bio i ugovor kojim bi odvjetnik za sebe ugovorio udio u podjeli iznosa koji bi sud dosudio njegovu nalogodavcu. tj. No. a odrediva je kad ugovor sadrži dovoljno podataka s pomoću kojih se naknadno može odrediti. nema zapreke da se kao objekt kupoprodaje pojavi i imovina. kupac treba platiti cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavatelja u vrijeme kad je trebalo doći do ispunjenja. Objekt je određen ako predstavlja jedinicu u prometu. Ako takve evidencije nema. Ovdje se u biti radi o pravnom nedostatku stvari. prava industrijskog vlasništva. Po ZOO ugovor o kupoprodaji tuđe stvari nije nevaljan zbog toga. tražbine. Najčešći slučaj naknadne odredivosti javlja se kod kupoprodaje robe kojoj u trenutku sklapanja ugovora još nije točno određena kakvoća. c) prava također mogu biti objekt kupoprodaje.

Ako je kupoprodaja sklopljena u obavljanju redovite gospodarske djelatnosti prodavatelja. onda razumnu cijenu. Mjesto predaje stvari bit će mjesto gdje se stvar nalazi ili gdje treba biti izrađena. Iznimka je trgovački ugovor o kupoprodaji koji zbog neodređenosti odnosno neodredivosti cijene neće biti ništetan. niti sadrži dovoljno podatak s pomoću kojih bi se mogla odrediti. što znači da je ništetan. Ako su strane povjerile određivanje cijene trećoj osobi. odnosno cijena koja se službeno evidentira za određenu vrstu stvari. Kod kupoprodaje osobito je važan trenutak predaje stvari jer tada na kupca prelazi odgovornost za rizik (odgovornost za slučajnu propast ili oštećenje stvari) Budući da se kauza kupoprodaje ne ostvaruje samim sklapanje kupoprodaje. prodavatelj je dužan izvršiti predaju u razumnom roku vodeći računa o naravi stvari i ostalim okolnostima. a ona je neće ili ne može odrediti. Obveze ugovornih strana Obveze prodavatelja mogu se podijeliti u dvije grupe: obveze do trenutka predaje i obveze nakon izvršene predaje. ugovor je valjan no samo važi propisana. da je utvrđena tzv. odnosno boravišta. ne proizvodi pravne učinke. Zatim je mora predati kupcu u slobodan posjed kako je ugovoreno. Ugovor u kojem cijena nije određena.pomoću elemenata koji se prema običajima tržišta uzimaju za utvrđivanje cijena. moguće je da 223 . smatra se. sa svim sastavnim dijelovima i pripadcima i to u ugovoreno vrijeme. razumna cijena. a ne ugovorena cijena. Pod razumnom cijenom ZOO razumije tekuću cijenu u vrijeme sklapanja ugovora. Eventualno prepuštanje određivanja cijene jednom ugovaratelju na volju ZOO izjednačuje sa slučajem kad cijena nije ugovorena. Ako datum predaje nije određen. na mjestu kojem treba i u onom stanju u kojem se stvar nalazila u trenutku sklapanja ugovora. odnosno ako se ona ne može utvrditi. no ako to nije učinjeno. ako je ugovarateljima to mjesto bilo poznato u vrijeme sklapanja ugovora. 4. onda cijenu koju utvrdi sud prema okolnostima slučaja. Tekuća cijena je u biti tržišna cijena. a kad te cijene nema. predaja se mora izvršiti u mjestu prodavateljeva prebivališta. mjesto predaje će biti u mjestu njegova sjedišta. nego njezinim ispunjenjem. jer će kupac u tom slučaju platiti cijenu koju je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora. tj. Ako je kupac već isplatio višu ugovorenu cijenu. ima pravo zahtijevati da mu se vrati razlika. ako u tom slučaju strane naknadno sporazumno ne utvrde cijenu ili ne raskinu ugovor. Mjesto predaje utvrđuje se ugovorom. a) obveze prodavatelja do trenutka predaje – prodavatelj mora stvar u prvom redu brižno čuvati do trenutka predaje. c) cijena ne smije biti protuzakonita – ako je cijena određena propisom pa se ugovori viša cijena.

na njega je prešla odgovornost za rizik bez obzira na to je li samo vlasništvo prešlo ili nije. No. Suglasno načelu uzajamnosti i istodobnosti ispunjenja. odnosno ako to nije spreman učiniti. ako opravdano posumnja da kupac neće isplatiti cijenu. Ako npr. Preuzimanje stvari uključuje poduzimanje potrebnih radnji nužnih za ispunjenje predaje i odnošenje stvari. Ako bi kupac bez opravdanog razloga odbio preuzeti stvar koja mu je ponuđena na predaju na ugovoren ili uobičajen način. U pravilu. ne može usprkos valjanoj kupoprodaji prenijeti na kupca vlasništvo. tj. No dok je ne vrati prodavatelju. a to je u slučaju njegova zakašnjenja. kupac nije dužan platiti cijenu prije nego što je imao mogućnost pregledati stvar. No. čim je predao stvar kupcu. da je izvršio sve potrebne radnje za preuzimanje i o tome obavijestio kupca. u svrhu predaje. u pravilu zato da bi time primorao kupca da mu u određenom roku plati kupovnu cijenu (pactum reservati dominii) Upravo zbog toga predaju ili trenutak predaje treba točno utvrditi. Rizik prelazi na kupca u trenutku kad je došao u zakašnjenje s primitkom stvari. dužan ju je čuvati pažnjom dobrog privrednika odnosno dobrog domaćina. osobi koja organizira otpremu. stoga se plaćanje u obrocima nikad ne podrazumijeva. Rizik može prijeći na kupca i prije predaje. Kad je kupac zbog nedostatka stvari zatražio od prodavatelja da mu je zamijeni ili je raskinuo ugovor. već mora biti posebno ugovoreno. Slična situacija je ako si prodavatelj privremeno zadrži pravo vlasništva. Prema pravilima stvarnog prava. No. prodavatelj nije dužan predati stvar ako mu kupac istodobno ne isplati cijenu. b) obveze prodavatelja nakon predaje – nakon predaje prodavatelj odgovara za materijalne i pravne nedostatke stvari kao i da prodajno pravo postoji i da nema pravnih smetnji za njegovo ostvarenje (vrijedi sve što je rečeno o ovome u Općem dijelu) c) obveze kupca – osnovne obveze kupca su preuzimanje stvari i isplata cijene. ali samo ako prijevoznik radi za račun stjecatelja. a rizik prešao na kupca. njegova temeljna obveza je platiti kupovnu cijenu. prodavatelj je ispunio obvezu predaje u trenutku kad je kupcu uručio stvar ili kad mu je predao ispravu kojom se stvar može preuzeti. izdvojio iz mase i o tome obavijestio kupca ili ako izdvajanje nije moguće. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predaja se smatra izvršenom također predajom stvari prijevozniku. prodavatelj može izjaviti da raskida ugovor. rizik ne prelazi na njega. kupovna cijena plaća se odjedanput.prodavatelj ne prenese na kupca ono pravo koje je kupac namjeravao dobiti. Ako se radi o generičnim stvarima dovoljno je da ih prodavatelj. Kod tradicije transportom predaja se smatra izvršenom u trenutku uručenja stvari prijevozniku ili otpremniku. Isto vrijedi i za prodavatelja kad je zbog zakašnjenja kupca stvar ostala kod prodavatelja. uobičajeno ili propisano. prodavatelj nije bio vlasnik stvari. Platiti treba na 224 . Drukčije može biti samo ako je tako ugovoreno.

Ukoliko se cijena ne mora platiti u trenutku predaje stvari. neispunjenjem obveze) od strane jednog ugovaratelja. Zbog povrede ugovora o kupoprodaji stvarna šteta može biti i veža neko što je to apstraktna. raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Zbog načina utvrđivanja. a nema ni drukčijih običaja. Modaliteti isplate prvenstveno se određuju ugovorom. tada se plaća u prebivalištu. ta šteta se naziva apstraktnom štetom. Prodaja i kupnja radi pokrića mora se obaviti u razumnom roku nakon raskida i na razuman način. Ako dođe do raskida kupoprodaje zbog neispunjenja činidbe od strane jednog ugovaratelja. pšenica i sl. čiji objekt su generične stvari (npr. ali samo po cijeni koja je više od one iz raskinutog ugovora. cement. odnosno kupnju radi pokrića i zahtijevati razliku između ugovorene cijene i cijene prodaje. u vidu puke računske operacije. 225 . Štete nema ako kupac može pod istim uvjetima pribaviti stvar od nekog drugog prodavatelja. cijenu utvrđenu službenom evidencijom) druga strana može temeljem ZOO zahtijevati razliku između ugovorene cijene i tekuće cijene na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kojem je posao obavljen. drugi ugovaratelj može. Šteta nastaje samo onda ako kupac može stvar kupiti od drugoga. ako ne želi ustrajati na ispunjenju obveze. a stvar ima tekuću cijenu (tj.određenom mjestu. Ako dođe do raskida kupoprodaje zbog povrede ugovora od strane jednog ugovaratelja. odnosno ako prodavatelj može prodati stvar drugome. odnosno konkretna šteta koja se u biti svodi na razliku u cijeni. ali samo po nižoj cijeni od ranije ugovorene. d) obveze u slučaju raskida kupoprodaje – opće pravilo obveznog prava propisuje da u slučaju povrede ugovorne obveze (npr. a prodavatelj pod istim uvjetima prodati stvar nekom drugome. O namjeravanoj prodaji ili kupnji radi pokrića mora se obavijestiti drugu stranu. odnosno sjedištu prodavatelja. Isto pravilo vrijedi i za slučaj raskida kupoprodaje zbog povrede ugovora od strane jednog ugovaratelja. Tada ugovoru vjerna strana ima pravo i na naknadu veće. Ta šteta se naziva konkretnom štetom jer se radi o stvarno pretrpljenoj šteti. odnosno kupnje radi pokrića. stvarno pretrpljene štete. isplata cijene treba uslijediti u trenutku i u mjestu u kome treba obaviti predaju stvari. ali ako to nije učinjeno.) druga strana može izvršiti prodaju radi pokrića. inače joj se odgovara za štetu koju bi zbog propusta obavijesti pretrpjela. na određeni način i u određeno vrijeme.

Sa svojim zahtjevom će uspjeti samo ako je treći znao ili mu nije moglo ostati nepoznato da prodavatelj ima pravo prvokupa. Nositelji zakonskog prava moraju u pisanom obliku biti obaviješteni o namjeravanoj prodaji i o njezinim uvjetima jer u protivnom imaju pravo zahtijevati poništaj prodaje. osim ako je to pravo upisano u javnoj knjizi (npr. obavijestiti o tome kupca u roku od mjesec dana. a ovlaštena osoba nema nikakvih drugih posebnih prava (npr. Krajnji rok u kojem prodavatelj može ostvarivati svoje pravo prvokupa jest pet godina od dana prijenosa vlasništva na trećega. računajući od dana kad je od kupca primio obavijest o namjeravanoj prodaji trećoj osobi. pravo prvokupa može se ugovoriti najviše za pet godina od dana sklapanja ugovora. Isto tako. vlasnik opterećene stvari dužan je prvo ponuditi stvar onome koji ima pravo prvokupa. a trajanje zakonskog prava nije ograničeno. Ako kupac nije poštovao svoju obvezu. Prodavatelj je dužan. Zbog povrede prava prvokupa ne može se poništavati prisilna javna kupoprodaja. a) kupoprodaja s pravom prvokupa – pravo prvokupa je pravo određenih osoba da prije svih kupe stvar ako je vlasnik odluči prodati. ako se želi koristiti pravom prvokupa. Istodobno s izjavom o kupnji. a nakon isteka tog roka pravo prvokupa prestaje.5. ili je položiti kod suda odnosno kod zakonom ovlaštene osobe. Posebne vrste kupoprodaje U pravnom prometu su izgrađene razne varijante kupoprodajnog ugovora ili prema ZOO – kupoprodaje s posebnim pogodbama. prodavatelj može u roku 6 mjeseci od saznanja za povredu obveze zahtijevati da se kupnja poništi i njemu proda stvar pod istim uvjetima. tj. b) nazadkupnja – to je vrsta kupoprodaje kod koje si prodavatelj nekretnine prigodom kupoprodaje ili kasnije zadržava pravo da prodanu stvar za unaprijed određenu cijenu opet otkupi i ta odluka leži kod prodavatelja. Kupac je obvezan da na zahtjev stvar opet proda bivšem prodavatelju i to pravo prodavatelj ima samo za svojega života i može se upisati u gruntovnicu. gruntovnici) Pravo prvokupa može biti zasnovano i zakonom u korist nekih osoba. No. prodavatelj je dužan isplatiti cijenu koju je kupac ugovorio s trećom osobom. kao ni na pravo prvokupa dionica. u pogledu cijene) Ugovorom je zasnovano pravo prvokupa kad se u njegov sadržaj unese odredba kojom se kupac obvezuje da izvijesti prodavatelja o namjeri da stvar proda trećemu. ako trgovačkim ugovorom ne bi bilo ugovoreno vrijeme trajanja prava prvokupa. No ta ograničenja se ne primjenjuju na pravo prvokupa iz trgovačkih ugovora. Ugovorom zasnovano pravo prvokupa pokretnih stvari je strogo osobno pravo koje se ne može ni otuđiti ni naslijediti. ono prestaje nakon pet godina od sklapanja ugovora. poslovnih udjela i udjela u društvu. c) nazadprodaja – vrsta kupoprodaje kod koje je prodavatelj obvezan da na zahtjev kupca odmah ili 226 . o uvjetima te kupoprodaje i da mu ponudi da on kupi stvar za istu cijenu.

e) kupoprodaja s obročnim otplatama cijene – u komercijalnoj praksi ovaj ugovor je vrlo raširen i poznat pod nazivom kreditne kupoprodaje ili kupoprodaje na kredit. a ta odluka leži kod kupca i to pravo se isto može intabulirati. a kupac se obvezuje isplatiti njezinu cijenu u obrocima. Umjesto raskida. Osim stvari i cijene. Kod takve kupoprodaje stranačka namjera je upravljena na neposrednu izmjenu činidbe i protučinidbe (npr. ali je prije tog zahtjeva dužan kupcu ostaviti naknadni rok od 15 dana. Ništetne su i sve 227 . Osnovni mu je ekonomski smisao poticanje prodaje određene robe kreditiranjem kupca. Druga karakteristika tog ugovora je u odstupanju od načela istodobnosti ispunjenja činidaba. nego samo vraćanje vlastite činidbe. od nepoznate osobe iz automata i sl. kupac ne može tražiti ispunjenje. Svaka suprotna odredba u ugovoru je po zakonu ništetna. kod realne kupoprodaje takve vremenske odvojenosti nema.nakon određenog vremena za unaprijed određenu cijenu nekretninu ponovo kupi. teret protivnog dokaza je na prodavatelju. ZOO ne dopušta ugovaranje ugovorne kazne za slučaj raskida ugovora i za slučaj kašnjenja u isplati nekog obroka cijene i takve možebitne odredbe su ništetne. u određenim vremenskim razmacima. Za valjanost ovog ugovora ZOO propisuje pisani oblik i bitne sastojke ugovora. Ako je izostala predaja. pod prijetnjom ništetnosti. Nakon raskida ugovora prodavatelj je dužan vratiti kupcu do tada primljene otplate sa zakonskim kamatama od dana primitka i naknaditi mu nuže troškove učinjene za stvar. iznos pojedinih otplata. Prodavatelj ima pravo raskinuti ugovor ako kupac kasni s početnom otplatom kao i kad dođe u zakašnjenje s najmanje dvije uzastopne otplate (koje čine najmanje osminu cijene) poslije početne otplate odnosno samo s jednom ako ih ukupno nema više od četiri. Prema ZOO ugovorom o kupoprodaji pokretne stvari s obročnom otplatom cijene obvezuje se prodavatelj predati kupcu određenu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena. njihov broj i njihovi rokovi. bitni sastojci su i ukupan iznos svih obročnih otplata. Klauzula o raskidu mora biti. Još se naziva i kupnja iz ruke u ruku i kupnja za gotovo. tada prodavatelj može zahtijevati isplatu cijelog ostatka cijene. Stoga prema ZOO objektom kreditne kupoprodaje može biti samo pokretna stvar. U korist kupca propisana su dva važna prava – pravo na raskid ugovora i pravo da odjednom isplati ostatak cijene. Kupac se može uvijek koristiti pravom da isplati odjednom ostatak cijene i to čist bez ugovornih kamata i troškova. unesena u ispravu o ugovoru s tim da kupac može raskinuti ugovor ako to u pisanom obliku priopći prodavatelju u roku tri dana od potpisivanja ugovora i kupac se ne može unaprijed odreći tog prava.) Ako kupac za gotovo tvrdi da je platio. kupnja na tržnici. a kupac prodavatelju vratiti stvar u stanju u kakvom je bila u trenutku predaje i dati mu naknadu za njezinu uporabu do raskida. d) realna kupoprodaja – dok je kod kupoprodaje kao obveznopravnog ugovora u pravilu odvojen akt sklapanja od akta ispunjenja ugovora.

Prodavateljeva obveza nastaje odmah nakon sklapanja ugovora. osim odredaba o pridržaju prava vlasništva. U prometu ima određenih stvari (npr. uređaja i sl. odnosno kad izjavi da stvar prima. onda u primjerenom roku koji mu odredi prodavatelj. Zadržanje prava vlasništva pokretnine ima učinak prema kupčevim vjerovnicima samo ako je izvršeno u obliku javno ovjerovljene isprave prije kupčeva stečaja odnosno prije pljenidbe stvari. dužan je vratiti stvar prodavatelju. a kupac duguje ugovorenu cijenu. Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi kupac od trenutka kad mu je stvar predana. Kupac stječe pravo vlasništva na kupljenoj stvari u trenutku isplate cijene i tada nije potrebna nikakva posebna izjava prodavatelja jer je njegova volja za prijenosom prava vlasništva izražena ugovorom o kupoprodaji. Ako kupac ne obavijesti prodavatelja u roku koji je utvrđen ugovorom ili običajem. f) kupoprodaja s pridržajem prava vlasništva (pactum redervati dominii) – to je ugovor kojim prodavatelj pokretne stvari na osnovi posebne ugovorne odredbe zadrži pravo vlasništva i poslije predaje stvari kupcu.) glede kojih će kupac imati potrebu uvjeriti se u njihova svojstva prije nego ih definitivno kupi. a šutnja se ovdje tumači kao pristanak. a kupac je dužan obavijestiti prodavatelja ostaje li pri ugovoru.one odredbe koje bi za kupca bile nepovoljnije od ZOO. Izjavi li kupac da ne prihvaća kupnju. Ovo vrijedi samo za kupoprodaju pokretnih stvari. Prodavatelj će sa svoje strane imati interes u dokazivanju deklariranih svojstava stvari. Propadne li stvar slučajno. a ako takvog nema. a svrha joj je povećati sigurnost naplate cijene kao element uspostave ravnoteže interesa između prodavatelja i kupca. jer ZOO kupoprodaju s pridržajem prava vlasništva kod nekretnina smatra nespojivim s načelima zemljišnoknjižnog prava. Dvije su varijante kupnje na pokus – bez predaje i s predajom stvari kupcu. kupac je dužan platiti prodavatelju punu cijenu. a postoji i velika vjerojatnost da će poslije probe otpasti prigovori zbog materijalnih nedostataka stvari. Ako je stvar predana kupcu do određenog roka radi isprobavanja pa je odmah nakon isteka roka ne vrati ili ne izjavi da odustaje od ugovora. inače odgovara za štetu. Ako stvar nije predana kupcu. prodavatelj je dužan omogućiti mu ispitivanje stvari. prodavateljevo pravo vlasništva prestaje. strojeva. Ako dođe do slučajnog oštećenja stvari. Ova kupoprodaja je osobito prikladna pri prodaji s obročnom isplatom cijene. g) kupnja na pokus (emptio ad gustum) – ovdje se razumije kupoprodaja s utanačenjem da kupac odmah uzima stvar pod uvjetom da je isproba i utvrdi odgovara li njegovim željama. smatra se da je odustao od ugovora. smatra se da je ostao pri ugovoru. sve dok kupac ne isplati cijenu u potpunosti. a kupčeva tek nakon ispunjena uvjeta. Prodavatelj može sve dok mu cijena ne bude isplaćena zahtijevati povrat stvari. Rizik slučajne propasti ili 228 . bilo vlasničkom tužbom. U protivnom kupčevi vjerovnici se mogu namiriti i iz kupljene stvari. bilo na osnovi raskida ugovora zbog zakašnjenja odnosno neisplate cijene.

koju mu je predao nalogodavac. Bitna karakteristika prodajnog naloga jest da se on ne može opozvati. može se prepustiti kupcu da naknadno dostavi prodavatelju specifikaciju o vrsti cijevi. prodati za određenu cijenu i u određenom roku ili je u tom roku vratiti nalogodavcu. smatra se da je on kupio stvar. profilu. boju i sl. nego o rezultatima stručnog ispitivanja ugovorenih svojstava stvari i njezine prikladnosti za ugovorom utvrđenu upotrebu. dužan je upoznati s njome kupca i ostaviti mu razuman rok da izradi drukčiju ili prihvati njegovu. nalogodavac snosi rizik njezine slučajne propasti ili oštećenja premda njome ne može raspolagati sve dok mu ne bude vraćena. osim ako je uzorak ili model pokazan kupcu samo radi obavijesti i približnog određivanja svojstava stvari. Očito je da predaja stvari nalogoprimcu podrazumijeva postojanje odnosa povjerenja. prodavatelj može izjaviti da raskida ugovor ili pak izraditi specifikaciju na osnovi onoga što mu je poznato o kupčevim potrebama. veličine. Ako odluči sam izraditi specifikaciju. nakon sklapanja ugovora. niti je vrati u tom roku. što znači da kupac može zahtijevati ispunjenje prema uzorku ili modelu ili sniženje cijene ili raskid ugovora te naknadu štete. Bez takve specifikacije prodavateljeva činidba nije dovoljno određena da bi je mogao uredno i pravodobno ispuniti. Ako kupca ne iskoristi tu mogućnost. asortiman ili neku drugu pojedinost kupljene stvari. vrijedit će prodavateljeva specifikacija. kad se ugovori kupoprodaja 10 tona metalnih cijevi. Prema ZOO sankcije za odstupanje od jednakosti s uzorkom ili modelom sastoje se u tome da prodavatelj odgovara po pravilima odgovornosti za materijalne nedostatke ispunjenja. No. dok ne plati cijenu. njihovoj duljini. h) kupoprodaja po uzorku ili modelu – ovdje je prodavatelj dužan predati kupcu stvar jednaku uzorku ili modelu. Suglasno tome. Npr. Predajom stvari nalogoprimac postaje njezinim neposrednim posjednikom dok vlasništvo stvari zadržava nalogodavac. a takvo rješenje se prihvaća i u drugim pravnim sustavima. a ZOO ga uređuje kao zaseban 229 . Ako kupac ne dostavi prodavatelju specifikaciju do ugovorenog datuma ili do proteka razumnog roka. promjeru i sl. objektivni pokus kad nastanak ugovora ne ovisi o volji i nahođenju kupca. j) prodajni nalog – to je ugovor kojim se nalogoprimac obvezuje pokretnu stvar. Ova vrsta kupoprodaja prikladna je u prodaji većih količin industrijske robe kad je unutar kupljene količine potrebno naknadno detaljno specificirati pojedine oblike. mjeru. Moguća je kupnja i uz tzv.oštećenja stvari predane kupcu snosi prodavatelj dok kupčeve izjave da ostaje pri ugovoru odnosno do isteka roka u kojem je kupac bio dužan vratiti stvar. Prodajni nalog je kao zaseban ugovor poznat još u pandektnom pravu pod nazivom contracus aestimatorius. odredi oblik. i) kupoprodaja sa specifikacijom – nastaje kad se kupcu ostavi pravo da kasnije. Ako nalogoprimac ne proda stvar i ne preda određenu cijenu nalogodavcu do određenoga roka. njegovi vjerovnici ne mogu stvar zaplijeniti i namiriti se iz njezine vrijednosti.

No. drugi da je to ugovor o punomoćstvu. No ako se radi o zamjeni nekretnina. nego tek predajom stvari. Zamjena je također kauzalni posao jer je kauza stjecanja vlasništva. a druga strana obeća da će za to dati strani valutni novac. a četvrti da je podvrsta ugovora o nalogu. što znači odgovornost za slučajnu propast objekta činidbe. kakav je to ugovor ako ne dođe ili dok ne dođe do promjene odnosno novacije u ugovor o kupoprodaji? Jedni smatraju da je to modificirana kupoprodaja. Budući da nema obveze na predaju stvari. Po svojoj konstrukciji. za valjanost ugovora je potreban pisani oblik. Ako obje strane zamjenjuju domaći valutni novac. nema veće prometno značenje. Zato se dolar ne zamjenjuje za kune. a druga se strana obveže da će također dati domaći novac. ako jedna strana obeća drugoj strani da će dati domaći valutni novac. Isto tako. a druga dukate. a mogu biti i prenosiva prava. ali takav koji više ne služi kao mjerilo vrijednosti. Sporna je i pravna narav prodajnog naloga iako se u teoriji pretežito sistematizira kao podvrsta ugovora o prodaji. a ne o zamjeni. radi se također o kupnji. nego se kupuje za kune.ugovor. treći da je komisioni ugovor. u prodaji novina preko kolportera ili knjiga preko knjižara i putujućih trgovaca. ako jedna strana obeća da će dati domaći valutni novac. Objektom zamjene mogu biti sve stvari koje su u prometu. ako se zamjenjuje novac za novac. ugovor o zamjeni je redovito neformalan. A i B se sporazume da će zamijeniti A-ovo računalo za B-ov televizor. ZOO načelno određuje da iz ugovora o zamjeni nastaju za svakog ugovaratelja obveze i prava koje iz 230 . Npr. Usprkos sličnosti i zajedničkim elementima. ne mora se uvijek raditi o zamjeni. Prodajni nalog kao vrsta ugovora kojim se u prodaji robe angažira netko drugi. Sama zamjena je naplatni pravni posao. Npr. nego u predaji neke druge stvari. a mogao bi se koristiti npr. prodajni nalog se razlikuje od svih njih po nemogućnosti opoziva. jedna strana daje kune. Npr. Prodajni nalog kao ugovor razlikuje se od ugovora o prodaji po tome što ne nastaje samim sporazumom strana. riječ je o kupoprodaji. radi se o zamjeni (umjesto jedne novčanice od 100 kuna uzmemo 10 novčanica od 10 kuna) No. sadržaju i svrsi prodajni nalog je najbliži prodajnoj komisiji. prodajni nalog je u biti realni ugovor. a ta se druga obveže da će joj kao protučinidbu dati određenu svoju stvar u vlasništvo. B Zamjena (razmjena) Zamjena je konsenzualni dvostranoobvezni ugovor koji nastaje tako da se jedna strana obveže predati drugoj strani određenu stvar u vlasništvo. Kao i kod prodaje i ovdje se postavlja pitanje prijelaza rizika. Isto tako. ali tek nakon isteka roka za prodaju pošto nalogoprimac ne vrati stvar ili novac u visini utvrđene cijene nalogodavcu. Nema sumnje da taj ugovor postaje ugovorom o kupoprodaji. no naplata se ne sastoji u novcu.

Darovanje može biti konsenzualan ili realan ugovor. Trenutak prijelaza rizika kod zamjene podudara se s trenutkom predaje ako samo vrijeme predaje nije bilo ugovoreno. bar što se tiče kauze. Prema ZOO ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže obdareniku prepustiti bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo. 231 . Ako je vrijeme predaje bilo ugovoreno. Tako npr. Kao primjer zamjene prava navodi se ugovor o zamjeni stana koji je bio uređen u bivšem Zakonu o stambenim odnosima iz 1974. ako nije otklonjen u roku koji je darovatelj ostavio obdareniku. Darovanje je u prvom redu ugovor.ugovora o prodaji nastaju za prodavatelja. Animus donandi (namjera darovanja) znači da ugovorom o darovanju darovatelj mora svoju imovinu umanjiti. Darovanje je besplatan pravni posao jer se za činidbu ne traži niti se može tražiti protučinidba. posudba nije ekonomski ništa drugo nego darovanje uporabe. nego besplatan pravni posao. tada je za prijelaz rizika odlučan ugovoreni trenutak za predaju. nego ispunjavanje obveze koja je jednom preuzeta ugovorom. Ako dar nije prihvaćen njegov se povrat može zahtijevati po osnovi stjecanja bez osnove. stanarsko pravo (tj. Nitko se ne može obdariti protiv svoje volje. a ova to prihvaća. Darovanjem se ne smatra prenošenje stvari na drugoga ili prava s namjerom da ga se obveže na protučinidbu. Oprost i isplata duga uz suglasnost dužnika smatraju se također darovanjem. a daroprimcu se mora darovanjem njegova imovina povećati. Ne smatraju se darovanjem ni odricanje od nasljedstva. odricanje od spornog prava i prava koje još nije stečeno te ispunjenje neke moralne obveze. a obdarenik to prihvati. Kod darovanja pokretne stvari može doći do predaje dara prije nego se obdarenik očitovao o njegovom prihvaćanju. smatra se da ugovor o zamjeni nije ni sklopljen. kod kojeg je objekt zamjene bilo tzv. Za darovanje je potrebna dobrovoljnost i to znači da darovatelj nije morao učiniti određenu činidbu niti se iz bilo kojeg razloga mogao bilo kada prisiliti na tu činidbu. No. Darovanje je ugovor kojim jedna strana (darovatelj) dobrovoljno i besplatno prepušta drugoj strani (obdarenik) neku imovinsku korist. pravo trajnog korištenja stana u društvenom vlasništvu) C Darovanje Neki teoretičari darovanje smatraju pravnim poslom opće naravi jer različiti pravni poslovi mogu poprimiti karakter darovanja. Tada se smatra da je dar prihvaćen.. Stoga vraćanje zastarjelog duga nije darovanje. stoga je za perfekciju posla potreban prihvati obdarenika. ako je zamijenjena stvar slučajno propala ili je stavljena izvan prometa u trenutku sklapanja ugovora. Čak ni darovanje pod nalogom (donatio sub modo) nije naplatan.

darovanje bez prave predaje) akt sklapanja ugovora je vremenski odvojen od akta ispunjenja i za takvo darovanje se zahtijeva oblik javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. u načelu se ne traži određeni oblik. Budući da je darovanje besplatan ugovor. ZOO ističe da se valjano može darovati samo čitava sadašnja imovina i najviše polovica buduće imovine s tim da se u dvojbi smatra da je darovana samo sadašnja imovina. kod realnog darovanja u kojem akt ispunjenja slijedi neposredno nakon akta sklapanja. nakon ispunjenja ugovora o darovanju. Osobe koje je darovatelj dužan uzdržavati nemaju pravo na opoziv darovanja ako bi darovanjem bilo ugroženo njihovo uzdržavanje. toliko osiromaši da nema više sredstva za svoje nužno uzdržavanje. Objekti darovne činidbe . Oblik darovnog ugovora . No. ali imaju pravo zahtijevati od obdarenika nadopunu onoga što darovatelj. i sadašnje i buduće (npr. Objekt darovne činidbe može biti i imovina. Naravno.Animus donandi ne treba brkati s kauzom jer je kauza kod darovanja stjecanje prava vlasništva ili nekog drugog imovinskog prava. darovatelj ne može to pravo dalje prenijeti jer je ono na njegovoj strani neprenosivo. Opoziv darovanja – ZOO je sveo mogućnost opoziva darovanja samo na dva razloga – oskudnost darovatelja i gruba nezahvalnost obdarenika. npr. plodovi) Budući da među stvari u pravnom smislu danas spadaju i razni oblici energije. zbog darovanja više nije u stanju 232 . ali to mora biti izrijekom navedeno u ugovoru. Osim stvari mogu se darovati i imovinska prava. No važno je da takvo pravo na strani darovatelja bud prenosivo.ukoliko se radi o konsenzualnom darovanju (obećanje darovanje. Ugovor kojim se osniva personalna služnost jest darovanje prava plodouživanja. i energija može biti objekt darovne činidbe. Ugovor o darovanju kojim bi se darovatelj obveza na povremena davanja obdareniku. određeni iznos novca svakog mjeseca. ako se radi o darovanju nekretnine potreban je pisani oblik. Ne može se opozvati darovanje ako se je darovatelj namjerno ili grubom nemarnošću doveo u oskudicu. može opozvati darovanje i zahtijevati povrat dara. No. da neki automobil ima slabe kočnice. Obdarenik ne mora darovatelju vratiti dar ako mu osigura sredstva za uzdržavanje na arzini opravdanih potreba.kao objekt darovne činidbe mogu se javljati sve stvari. a nema nikoga tko bi ga po zakonu bio dužan uzdržavati. a) opoziv zbog oskudnosti – ako darovatelj naknadno. No. darovatelj ne odgovara za materijalne i pravne nedostatke dara. Može se darovati i samo buduća imovina. Opoziv dolazi u obzir samo ako obdarenik još ima objekt ili njegovu vrijednost u svojoj imovini te ako se i sam obdarenik ne nalazi u oskudici glede svog uzdržavanja i uzdržavanja osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. osim ako je ugovorom predviđeno drukčije. odgovara obdareniku za štetu koja bi zbog toga nastala. prestaje smrću darovatelja. npr. ali ako bi darovatelj namjerno prešutio neki nedostatak.

predati dar obdareniku. ali samo ako je obdarenik usmrtio darovatelja ili ga spriječio da opozove darovanje. Ako je netko imao pravo na nagradu po osnovi ugovora ili zakona. ako mu se poslije sklapanja ugovora imovinsko stanje toliko pogoršalo da bi ispunjenje ugovora ugrozilo njegovo uzdržavanje ili ga onemogućilo u ispunjenju obveze davanja uzdržavanja. državno tijelo) ovlašten zahtijevati ispunjenje nameta. Odricanje od ovoga nije dopušteno. ako se dar ili njegova vrijednost nalaze u ostavini. Ukoliko obdarenik ne ispuni namet. Uz darovatelja. Kad se radi o konsenzualnom darovanju darovatelj može sve do dospjelosti njegove obveze na predaju dara. To pravo darovatelj nema kad je netko treći (npr. Npr. Zbog grube nezahvalnosti darovanje će moći opozvati i nasljednik darovatelja. mješovito darovanje i darovanje za slučaj smrti. a) darovanje s nametom – u ugovor o darovanju se može unijeti odredba kojim se obdarenik obvezuje da u korist darovatelja. To pravo imaju i prema obdarenikovim nasljednicima. darovatelj mora prethodno ispuniti svoju činidbu. kao i u slučaju kad dar ne pokriva troškove ispunjenja nameta. Učinak opoziva se sastoji u obvezi obdarenika da vrati dar odnosno njegovu vrijednost pri čemu se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove. ispunjenje nameta mogu zahtijevati i njegovi nasljednici i nadležno državno tijelo (u pravilu će to biti državni odvjetnik) ako je određen u nekom javnom interesu. Da bi mogao zahtijevati ispunjenje nameta. liječenje i sl. Osim toga obdarenik se može osloboditi nameta povratom dara. dužnost uzdržavanja) Nema opoziva ako je djelo oprošteno. treće osobe. u javnom ili vlastitom interesu izvrši određenu radnju ili se od nje uzdrži.davati. darovatelj mu ostavlja dodatni primjereni rok pa ako ni tada ne dođe do ispunjenja nameta. obdareniku se daruje određeni iznos novca s uglavkom da otputuje na odmor. Vrste darovanja – ZOO uređuje darovanje s nametom. b) opoziv zbog grube nezahvalnosti – razumije da je obdarenik prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji počinio djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonske dužnosti prema tim osobama (npr. priznanja za neki uspjeh ili neke zasluge. stoga i ništetno ako ga se unese u ugovor. odustati od darovanja. Namet ili nalog nema karakter protučinidbe pa i s njima darovanje ostaje besplatan pravni posao. darovatelj ima pravo na raskid ugovora i povrat dara. nagradno darovanje. Obdarenik ima pravo odbiti ispunjenje nameta ako se odnosi na protupravnu radnju. b) nagradno darovanje – postoji kad je učinjeno u ime nagrade. ovdje nije 233 . Opoziv se mora dati u roku od godine dana od dana saznanja za razlog opoziva. ali ne i u slučaju kad je ispunjenje nameta u javnom interesu. Darovanje se opoziva izjavom obdareniku u pisanom obliku s tim da potpis mora biti ovjeren od strane javnog bilježnika. uzajamno darovanje. tj. a najkasnije u roku od 10 godina za nekretnine odnosno pet godina za pokretnine računajući od dana predaje dara.

Činidba uzdržavatelja će se u pravilu sastojati u davanju smještaja. e) darovanje za slučaj smrti – bitna karakteristika ovog darovanja jest da se ima ispuniti tek nakon smrti darovatelja. d) mješovito darovanje – postoji kad činidbe u naplatnom poslu nisu vrijednosno jednake.riječ o darovanju nego o naplatnom pravnom poslu ili izvanugovornoj obvezi (npr. nego obveznopravni ugovor o otuđenju imovine uz naknadu. Ovaj ugovor nije ugovor o nasljeđivanju. Objekt ugovora – objekt ugovorne činidbe uzdržavanog je njegova imovina (ili njezin dio) koji mu pripada u vrijeme sklapanja ugovora. odijevanja. stoga su objektom ugovora nepokretne i pokretne stvari i prava uključujući i sve pripadnosti stvari i prava osim ako su one ugovorom isključene. radilo bi se u pravilu o prekomjernom oštećenju. Mora biti sklopljen u pisanom obliku i ovjerovljen od suca nadležnog suda ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemniziran po javnom bilježniku. Pod nekretninama se razumiju i pokretne stvari koje im služe za uporabu i iskorištavanje (poljoprivredni strojevi. D Ugovor o doživotnom uzdržavanju Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) doživotno uzdržavati drugu stranu ili neku treću osobu (primatelj uzdržavanja). kao i prenosiva imovinska prava. Stoga se po ZOO mješovito darovanje ne može pobijati zbog prekomjernog oštećenja. mogu biti objektom njegove činidbe samo ako su u ugovoru određeno navedeni ili odredivi. Po ZOO dar u tom slučaju postoji samo glede veće vrijednosti dara. a za razliku vrijednosti je nedvosmisleno izražena namjera darovanja. nagrada poslovođi kod poslovodstva bez naloga) c) uzajamno darovanje – koristi se još i naziv dar i uzdarje i postoji kad se ugovori da će obdarenik uzvratiti darom darovatelju. prehrane. a ne više Zakonom o nasljeđivanju kao što je bilo do stupanja na snagu ZOO) Po svojoj pravnoj naravi ugovor o doživotnom uzdržavanju je dvostranoobvezni. brige oko zdravlja i 234 . Kad ne bi bilo namjere darovanja. Suda i javni bilježnik dužni su ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice. naplatan i strogo formalan obveznopravni posao. s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do smrti primatelja uzdržavanja. s time da je njezina predaja davatelju uzdržavanja odgođena do smrti primatelja uzdržavanja (tako da je taj ugovor uređen ZOO. a druga strana izjavljuje da joj daje svu ili dio svoje imovine. Ovdje je već po samom karakteru darovanja nužno odvojen akt sklapanja od akta ispunjenja ugovora pa je za valjanost toga darovanja potreban oblik javnobilježničkog akta ili solemnizirane isprave. alat i stoka – pertinencija nekretnina) Ostale pokretnine uzdržavanog.

ali oni imaju pravo na naknadu onoga što je davatelj dao primatelju na ime uzdržavanja. zabilježbu u taj upisnik. svaka strana ima pravo zahtijevati od druge nakadnu prema općim pravilima obveznog prava o raskidu ugovora. ili da će jedna strana čuvati i paziti drugu. ako je objekt ugovora nekretnina. uzdržavanje se može dati i u bilo kojem drugom obliku. npr. novčanoj renti. Tada se ugovor raskida ex lege. No. da će odgovarati za njegove dugove koji postoje u trenutku sklapanja ugovora prema određenim vjerovnicima. b) jednostrani raskid – do kojega može doći preko suda u dva slučaja (kada ugovaratelji žive zajedno pa se njihovi odnosi u tolikoj mjeri poremete da zajednički život postane nepodnošljiv te kad jedna strana ne ispunjava svoje obveze) Ako dođe do raskida. Ukoliko pristanu na produženje ugovora na njih prelaze sva prava i obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. ali pod uvjetom da to odgovara interesima obiju ugovornih strana. osim ako se drukčije ugovori. Sud im određuje naknadu po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir imovinsko stanje. zrakoplove). kako njihovo tako i imovinsko stanje primatelja uzdržavanja. zajednici života ili zajednici imanja. Davatelj uzdržavanje je ovlašten. Odgovornost za dugove – davatelj uzdržavanja ne odgovara poslije smrti primatelja uzdržavanja za njegove dugove. brodove. Do ZOO ovaj ugovor nije bio uređen u hrvatskom obveznom pravu.sahrane. e) smrću primatelja uzdržavanja E Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) uzdržavati drugu stranu ili neku treću osobu (primatelj uzdržavanja) do njezine smrti. ali 235 . Sud je tada ovlašten pravo primatelja uzdržavanja preinačiti u doživotnu novčanu rentu. d) raskid zbog smrti davatelja uzdržavanja – no samo ako njegov bračni drug i potomci koji su pozvani na nasljedstvo ne pristanu na produženje ugovora. obrađivati joj imanje i poslije smrti ju sahraniti i sl. a ako se radi o pokretnoj stvari o kojoj se vodi javni upisnik (npr. Prestanak ugovora – a) sporazumni raskid – do kojeg može doći u svako doba pa i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje. a oni gube pravo na naknadu za prije dano uzdržavanje. zatražiti upis zabilježbe ugovora u zemljišnoj knjizi. a druga se obvezuje prenijeti joj za života svu ili dio svoje imovine. Ukoliko bračni drug i potomci davatelj uzdržavanja nisu u stanju preuzeti obveze iz ugovora tada se ugovor raskida. c) raskid zbog promijenjenih okolnosti – ukoliko dođe do promjene prilika u mjeri koja znatno otežava ispunjenje ugovora (clausula rebus sic stantibus) svaka strana se može obratiti sudu sa zahtjevom da im iznova uredi njihove odnose ili raskine ugovor. uzimajući u obzir sve okolnosti. npr.

) naknaditi vrijednost stečenog. raskid. Sudbina ugovora u slučaju smrti uzdržavatelja – ako uzdržavatelj umre prije primatelja uzdržavanja. već prava i obveze iz ugovora prelaze na njegove nasljednike ako na to pristanu. Položaj nasljednika uzdržavatelja je nešto povoljniji ako nisu u stanju preuzeti obveze iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju jer imaju pravo na naknadu za uzdržavanje koje je učinjeno do prestanka ugovora. Konkretno. utjecaj izmijenjenih prilika. glede činidbe primatelja uzdržavanja (prijenosa imovine) ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je inter vivos. ako to ne mogu vratiti (jer je npr. Prema sudskoj praksi na taj su se ugovor glede raskida. Isti način primijenjen je i u ZOO. ugovor se raskida ex lege a oni snose dvije neugodne posljedice – nemaju pravo na naknadu za do raskida dano uzdržavanje te moraju primatelju uzdržavanja vratiti sve ono što je ugovorom stekao davatelj uzdržavanja odnosno. u pravilu u vrijeme sklapanja ugovora. pridržaj prava stvarnog tereta i utjecaj smrti davatelja uzdržavanja na sudbinu ugovora. Njihova temeljna razlika je u tome što kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prijenos imovine na davatelja uzdržavanja treba uslijediti za života primatelja uzdržavanja. budu preneseni na zakonom predviđeni način stjecanja (upis u zemljišne knjige. predaja stvari itd. analogno primjenjivale odredbe Zakona o nasljeđivanju koje su se odnosile na ista pitanja kod ugovora o doživotnom uzdržavanju. ali su dužni vratiti ono što je uzdržavatelj stekao na temelju ugovora. Osnivanjem stvarnog tereta primatelj uzdržavanja se osigurava za slučaj da uzdržavatelj otuđi nekretninu jer time stvarni teret uzdržavanja kao stvarno pravo ostaje na nekretnini i kod novog vlasnika. osnovno pravilo je da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ne prestaje. Naknadu za dano uzdržavanje i naknadu vrijednosti 236 . utjecaja promijenjenih prilika i mogućnosti nastavljanja ugovora nakon smrti uzdržavatelja. Pridržaj prava stvarnog tereta – kao jamstvo za ispunjenje obveze uzdržavanja. u njegovu korist osnuje stvarni teret uzdržavanja na toj nekretnini. ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je po svojoj pravnoj naravi dvostrnoobvezanm naplatan i strogo formalan obveznopravni posao. a za ostala pitanja (oblik. ZOO određuje pojam ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.) Prema tome. otuđeno i sl.je njegovo sklapanja bilo moguće prema općim pravilima obveznog prava ako su za njegovu valjanost bile ispunjene sve potrebne pretpostavke. Stvarni trenutak stjecanja stvari i prava koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju je kad uzdržavatelju. primatelj uzdržavanja može odrediti da se ako uzdržavatelju daje nekretninu. a ugovor o doživotnom uzdržavanju je mortis causa ugovor. Ako ne pristanu. na osnovi tog ugovora. odgovornost za dugove) upućeno je na odgovarajuću primjenu odredaba ugovora o doživotnom uzdržavanju jer su jako slični.

uzimajući u obzir imovinske prilike obje strane te uključujući prava po osnovi stvarnog tereta na strani primatelja uzdržavanja.stečenog. 237 . sud će utvrditi po slobodnoj ocjeni.

uzufruktuar) Na osnovi ugovora o zakupu. zakupnik ima pravo iz zakupljenog objekta crpiti plodove pa ta činjenica određuje i objekte zakupa. ZOO određuje opće odredbe o zakupu koje se neće primjenjivati na zakupe uređene posebnim propisima. Objektom zakupa mogu biti i pokretnine (npr. čišćenje i sl. UGOVORI O UPORABI I KORIŠTENJU STVARI A Zakup Zakup je konsenzualni dvostranoobvezni ugovor kojim se jedna strana (zakupodavac) obvezuje da će uz naplatu (zakupninu) prepustiti drugoj strani (zakupniku) neku stvar na korištenje. struja. zakup poljoprivrednih zemljišta. šljunčara. brod i sl. izvrši zakupnik jer su npr. Od te obveze izuzimaju se sitni popravci koje zahtijeva redovno korištenje stvari.) Razlika prema najmu – temeljna razlika je što se kod najma stvar daje na uporabu (bez crpljenja plodova). premda potrebni.23. Sama stvar se predaje zajedno s pripadcima. ugovor kojim se predaje na korištenje kamenolom uz plaću koja će se davati prema količini izvađenog kamenja nije ni zakup ni ortakluk. U zakup se mogu dati i druge nekretnine iz kojih se mogu crpsti plodovi (kamenolom. tj. Zakupnik ima pravo raskinuti ugovor ako bi popravci. Može se dogoditi da popravke koje je dužan izvršiti zakupodavac. zakup broda i sl. film. b) održavati stvar u ispravnom stanju za sve vrijeme trajanja zakupa i radi toga obavljati potrebne popravke na njoj o svom trošku. U narodnom govoru zakup obradiva zemljišta poznat je pod nazivom arenda.) U svim tim slučajevima postoje posebni propisi što znači da će odredbe ZOO o zakupu doći kao supsidijarni pravni izvor.) padaju na teret zakupnika. okolnosti nalagale neodgodivu intervenciju. ali popravci ne smiju ugroziti korištenje zakupljene stvari. Objekt – u zakup se obično daju nekretnine – obradiva zemljišta. odnosno koje je podobno za korištenje radi kojeg je ugovor sklopljen. Prava i obveze strana u ugovoru – zakupodavac je dužan: a) predati zakupcu stvar u ispravnom stanju. u stanju kakvo je ugovorom određeno.) No. zakupnik je dužan obavijestiti zakupodavca o potrebi popravka. pašnjak i sl. a takve troškove je zakupodavac dužan naknaditi zakupniku. 238 . kamion. nego inominantni kontrakt. tj. A upravo su među njima sve važnije vrste zakupa (zakup poslovnog prostora. a ne na korištenje kao kod zakupa. Sa svoje strane. Troškovi takvih popravaka kao i troškovi korištenja stvari (voda. osim podredno. Zakupodavac mora biti ili vlasnik stvari ili takav stvarnopravni ovlaštenik koji može na drugog prenijeti izvršavanje svoga prava (npr. kao lex generalis. poslovne zgrade i poslovne prostorije.

vrlo je stroga odgovornost zakupodavca za one nedostatke za koje je on znao. Ali. zakupnik može raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine. zakupnik može po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine. jedna se od više poslovnih prostorija ne može koristiti. Prava koja ima zakupnik u slučaju kad stvar ima neki nedostatak razlikuju se prema kriteriju otklonjivih i neotklonjivih nedostataka. No. Ako je nedostatak otklonjiv bez većih nezgoda za zakupnika. Ako zakupodavac ne otkloni nedostatak u naknadnom primjerenom roku koji mu je zakupnik odredio. Ako je korištenje stvari zbog popravaka u stanovitoj mjeri ograničeno. Ne odgovara se za nedostatke manjeg značenja. Izmjene koje bi dovele do sužavanja korištenja stvari. zakupnik gubi pravo na naknadu štete koju bi pretrpio zbog nedostatka ili nastale opasnosti. odredba o tome će biti ništetna ako je zakupodavac znao za nedostatke i namjerno ih prešutio zakupniku. npr. kao i kod kupoprodaje. I kod zakupa je dopušteno ugovorom isključiti ili ograničiti odgovornost zakupodavca za materijalne nedostatke. imaju kao posljedicu sniženje zakupnine u odgovarajućem razmjeru. zakupniku pripada pravo i na naknadu štete. zakupnik ima pravo na sniženje zakupnine razmjerno ograničenju korištenja. a to su oni koji su u trenutku sklapanja ugovora bili zakupniku poznati ili mu nisu mogli ostati nepoznati. osim ako je zakupodavac tvrdio da stvar nema nikakvih nedostataka jer tada odgovara za sve nedostatke zakupljene stvari. Ako je nedostatak neotklonjiv i postojao je u vrijeme sklapanja ugovora ili je nastao kasnije. ali je namjerno propustio obavijestiti zakupnika o njima. Zakupnik ima sva prava i kad zakupljena stvar nema neko svojstava koja bi po ugovoru ili običaju trebala imati ili ih za vrijeme zakupa izgubi. Uz svako pravo. Za takve nedostatke zakupodavac odgovara makar su zakupniku ostali nepoznati zbog zakupčeve krajnje nepažnje. zakupodavac ne odgovara. zatim kad nedostatak potpuno onemogućuje korištenje zakupljene stvari i kad je zakupodavac koristeći svoj monopolski položaj nametnuo takvu odredbu zakupniku. Zakupnik je dužan obavijestiti zakupodavca bez odgađanja o svakom nedostatku stvari koji se pojavi za trajanja zakupa kao i o svakoj nepredviđenoj opasnosti koja bi zaprijetila stvari kako bi zakupodavac mogao na vrijeme poduzeti potrebne mjere. zakupni može zahtijevati ili otklanjanje nedostataka ili sniženje zakupnine. c) snositi odgovornost za materijalne nedostatke stvari – ta odgovornost se odnosi na sve nedostatke zakupljene stvari koji smetaju njezinom ugovorenom ili redovitom korištenju pa i onda ako za njih nije znao. 239 . Zakupodavac ne može bez pristanka zakupnika činiti izmjene na stvari koje bi ometale korištenje stvari. Odgovornost obuhvaća i one nedostatke koji se odnose na svojstva i odlike stvari koji su izrijekom ili prešutno predviđeni ugovom. Ako to ne učini.ometali korištenje stvari u znatnoj mjeri i za dulje vrijeme. Za vidljive nedostatke.

Ugovor će ostati na snazi ako zakupnik isplati dužnu zakupninu prije nego mu bude priopćen otkaz ugovora. a zakupodavac je dužan naknaditi zakupniku nastalu štetu. podzakupnik ili tko drugi po njegovu nalogu ili dopuštenju.d) snositi odgovornost za pravne nedostatke zakupljene stvari – o pravnom nedostatku se radi ako netko treći ima neko pravo na zakupljenoj stvari koje isključuje ili ograničuje zakupnikovo pravo na korištenje stvari. Ako se pravom trećega samo ograničuje zakupčevo pravo (npr. Pritom nije odlučno je li stvar koristio on. pravo vlasništva) koje sasvim isključuje pravo zakupniku na korištenje stvari. ugovor o zakupu se raskida po samom zakonu. Ovlaštenje zakupniku na davanje u podzakup uređuje se ugovorom o zakupu. Zakupnik u tu svrhu mora jamčiti zakupodavcu da će podzakupnik koristiti stvar onako kako je to predviđeno ugovorom o zakupu. odnosno onako kako je određeno ugovorom ili namjenom stvari. Zakupnik ne odgovara za istrošenost stvari nastalu redovitim korištenjem. Ako drukčije nije ugovoreno. Ako zakupnik ne plati zakupninu u roku od 15 dana od opomene. ali samo ako se time ne nanosi šteta zakupodavcu. Zakupodavcu se daje pravo da te dodatke zadrži ako zakupniku naknadi njihovu vrijednost u vrijeme vraćanja. zakupodavac ima pravo otkazati ugovor bez davanja otkaznog roka. zakupnina se plaća nakon iste ugovornog roka. Zakupnik je dužan – a) koristiti stvar kao dobar gospodarstvenik – odnosno kao dobar domaćin. osim ako je drukčije ugovoreno. Zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu ako je stvar dana u podzakup bez njegova 240 . b) naknaditi štetu za korištenje stvari protivno ugovoru odnosno namjeni stvari. a zakupnik je dužan vratiti stvar u onom stanju u kakvom je bila u trenutku predaje. zakupnik može dati stvar u podzakup. d) čuvati stvar i nakon prestanka zakupa vratiti je – i to neoštećenu. c) plaćati zakupninu – i to u rokovima određenim ugovorom. Ako bi zakupnik i nakon opomene nastavio koristiti stvar protivno ugovoru ili njezinoj namjeni ili zanemari njezino održavanje i tako izazove opasnost znatnije štete. Ako je zakup na vrijeme ispod jedne godine. na zakupljenom zemljištu treći ima služnost puta) zakupnik može po svom izboru raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje zakupnine i kumulativno naknadu štete. ZOO propisuje da se zakupnina ako nije drugačije ugovoreno ili ne proizlazi iz običaja. Utvrdi li se da trećemu doista pripada neko pravo (npr. Dodatke koje je učinio na stvari može odnijeti (ius tollendi) pod uvjetom da se mogu odvojiti bez oštećenja stvari. ni za oštećenja nastala dotrajalošću. Ako nije nešto drugo ugovoreno. zakupodavac mu može otkazati ugovor o zakupu. zakonom ili običajem u mjestu predaje stvari zakupniku. Podzakup – je ugovor kojim zakupnik daje zakupljenu stvar u zakup drugome. Ako je izvršio kakve promjene na stvari dužan je vratiti je u stanju u kakvom je bila u vrijeme predaje. plaća polugodišnje ako se radi o zakupu na jednu ili više godina. stvar se vraća u mjestu u kojem je bila predana.

vinogradi i svako drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proivodnji. ali u svakom slučaju kad prestane zakup. Zakup ne prestaje smrću bilo koje od strana već se nastavlja s njihovim nasljednicima. Posebne vrste zakupa – zakup poljoprivrednog zemljišta – prema Ustavu poljoprivredno zemljište je dobro od interesa za RH i uživa njezinu osobitu zaštitu. ZOO daje zakupodavcu jedno važno ovlaštenje i priznaje mu pravo da se za svoje tražbine prema zakupniku s naslova zakupa (uglavnom zakupnina) naplati izravno od podzakupnika i to iz iznosa koji on duguje zakupniku na osnovi podzakupa. Otkazni rok je osam dana. b) otkazom – ako mu trajanje nije određeno niti se može ustanoviti iz okolnosti ili mjesnih običaja. Zakup ne prestaje ni kad zakupodavac otuđi zakupljenu stvar trećemu (pribavitelju stvari) jer tada pribavitelj stvari stupa na mjesto zakupodavca i preuzima sva njegova prava i obveze prema zakupniku. Podzakup prestaje istekom roka na koji je ugovoren. ZPZ ustanovljuje kao temeljnu dužnost vlasnika i ovlaštenika poljoprivrednog zemljišta da obradivo zemljište održavaju sposobnim za poljoprivrednu proizvodnju. Prema ZOO zakupnik može otkazati zakup bez davanja otkaznog roka ako je zakupljena stvar opasna za zdravlje. ZPZ određuje da na poljoprivrednom zemljištu u bivšem društvenom vlasništvu nositeljem vlasničkih prava postaje Republika Hrvatska. Sam otkaz se ne može dati u nevrijeme. što razumije spriječavanje rasta korova i obrastanja raslinjem. Bez obzira na protek vremena može doći do prešutnog obnavljanja zakupa i to ovisi o ponašanju ugovornih strana. godine. 241 . Strane pravne i fizičke osobe ne mogu biti nositeljima prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu osim ako je to dopušteno međunarodnim ugovorom. osim ako je nešto drugo ugovoreno. smatra se da je sklopljen novi ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme pod istim uvjetima kao i prethodni. ali samo ako nije drukčije ugovoreno ili određeno zakonom odnosno ne proizlazi iz mjesnih običaja. U takvom slučaju. Prestanak zakupa – zakup prestaje: a) istekom vremena – ako je sklopljen na određeno vrijeme ili je njegovo trajanje određeno zakonom. c) propašću stvari – zbog više sile. Ako nakon isteka vremena na koji je zakup ugovoren. Zakupnik može tada otkazati ugovor o zakupu poštujući zakonske otkazne rokove. a zakupodavac se tome ne usprotivi.dopuštenja kad je ono potrebno na osnovi ugovora ili nekog zakonskog propisa. U smislu ZPZ poljoprivrednim zemljištem se smatraju oranice. ZPZ određuje zakup poljoprivrednog zemljišta i to u prvom redu onoga u vlasništvu države. Ono se koristi i štiti na način određen Zakonom o poljoprivrednom zemljištu iz 1994. maslinici. zakupnik se ne može odreći prava na otkaz. Na ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta supsidijarno će se primjenjivati opće odredbe o zakupu ZOO. voćnjaci. zakupnik nastavi koristiti stvar. vrtovi.

Iznimno se može dati na trogodišnji zakup poljoprivredno zemljište u privatnom vlasništvu (ali i ono u državnom) ako nije obrađeno u prethodnom vegetativnom periodu. ZOO ne propisuje oblik ugovora o zakupu pa ugovorne strane kad je u pitanju poljoprivredno zemljište koje nije u vlasništvu države. a na ona pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom supsidijarno se primjenjuju opća pravila o zakupu koja propisuje ZOO. Potrebno je odrediti i trajanje zakupa. mogu izabrati oblik koji žele. povreda propisa o zaštiti prirode i sl. Nakon promjena 1990. U poslovni prostor kao objekt ove vrste zakupa ulaze poslovna zgrada. gospodarskom programu ili ugovoru o zakupu. Zakupnik može biti svaka pravna ili fizička osoba pa čak i strana fizička osoba kojoj su poslovne prostorije potrebne radi obavljanja dopuštene djelatnosti. Postoje brojni razlozi za otkaz – neplaćanje zakupnine. prava i obveze zakupnika. a to su katastarski podaci o poljoprivrednom zemljištu te visini i rokovima plaćanja zakupnine. Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države daje se u zakup javnim natječajem. Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države ne može se dati u podzakup. može se jednostavno reći da zakupodavac može biti svaka pravna ili fizička osoba koja ima u vlasništvu poslovni prostor u smislu njegove zakonske definicije. Na prestanak ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta supsidijarno se primjenjuju odredbe ZOO o zakupu. No. opis poslovne djelatnosti koju će zakupnik obavljati u poslovnim prostorijama. morat će ugovor o zakupu sklopiti u pisanom obliku. zakupnik može biti svaka pravna i fizička osoba koja se bavi poljoprivrednom djelatnošću. Sadržaj ugovora – središnji dio ugovornog sadržaja odnosi se na odredbe o bitnim sastojcima. Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države može se dati u koncesiju stranoj i domaćoj fizičkoj i pravnoj osobi pod uvjetima propisanima u Zakonu o koncesijama i ZPZ-u. Zakup poslovnog prostora – ova vrsta zakupa uređena je Zakonom o zakupu i prodaji poslovnog prostora. građevinsko) zemljište i otkazom. korištenje zemljišta suprotno pažnji dobrog gospodara. odredbe o korištenju 242 . poslovna prostorija. garaža i garažno mjesto.Subjekti u odnosu – prema novim propisima. opis objekta. Zakupodavac može i dalje biti samo vlasnik zemljišta. Oblik ugovora – već je tradicionalno da se za ovakvu vrstu ugovora zahtijeva pisani oblik. Prestanak ugovora – ugovor o zakupu prestaje istekom vremena na koje je sklopljen. namjenu zemljišta i razloge prestanka ugovora. Oblik i sadržaj ugovora – ovaj ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku inače je ništetan. prenamjenom poljoprivrednog zemljišta u neko drugo (npr. a prema ZPZ nepoštivanje odredbe o obvezatnosti pisanog oblika dovodi do ništetnosti ugovora. uređaja i nasada. U sadržaj ugovora potrebno je unijeti naznaku poslovnih prostorija i zgrade u kojoj se nalaze. zakup je jedno od obveznih prava koje se može upisati u zemljišne knjige pa ako se ugovaratelji odluče na upis. o čemu odlučuje nadležno državno tijelo. a to je prema ZPZ u pravilu država.

a onda o istoj prostoriji sklopi drugi ugovor sa zakupnikom B. ako zbog toga nije mogao koristiti poslovni prostor. Ako to ne učini. Tada prednost. sitni popravci. raspored. a ako ugovorom nije određen rok plaćanja. zakupnik snosi troškove korištenja zajedničkih uređaja u zgradi i troškove tekućeg održavanja poslovnog prostora (čišćenje. zakupninu je dužan plaćati mjesečno unaprijed i to najkasnije do petog dana u mjesecu. odredbe o trajanju ugovora. Zakupodavac ima pravo dodatno urediti poslovni prostor ili izvoditi radove radi sniženja troškova energije i održavanja. Zakupnik nema pravo vršiti preinake poslovnog prostora kojima se bitno mijenjaju konstrukcija.) Zakupnik je dužan snositi troškove popravka oštećenja poslovnog prostora koje je sam prouzročio. Zakupnik ima pravo na naknadu štete ako bi zakupodavac zlorabio svoje pravo. zakupnik ih može sam izvršiti na teret zakupodavca ili raskinuti ugovor. Ako zbog izvođenja popravaka zakupnik nije mogao koristiti poslovni prostor. a usvojeno stvarnopravno načelo prioriteta. zakupnik ima pravo raskinuti ugovor ili zahtijevati razmjerno sniženje zakupnine ili na teret zakupodavca dovesti poslovni prostor u stanje predviđeno ugovorom odnosno stanje potrebno za obavljanje ugovorene djelatnosti. pravo useljenja ima onaj zakupnik koji je prvi sklopio ugovor i time je u obveznom pravu kod ugovora o zakupu napušteno načelo preferencije. Za sve vrijeme zakupa zakupodavac je dužan održavati prostor u ugovorenom odnosno prikladnom stanju. ako nije drukčije ugovoreno. Umjesto tih prava zakupnik se može koristiti pravom na raskid ugovora. Ukoliko se ugovor o zakupu sklopi sa dvojicom odvojenih zakupnika (npr. Zakupodavac je dužan poslovni prostor predati zakupniku u ugovorenom roku. tj. kad zakupodavac sklopi ugovor o zakupu poslovnog prostora sa zakupnikom A. visini zakupnine i načinu njezina plaćanja. Ako zakupodavac ne bi udovoljio toj obvezi. malerija i sl. naknadu za korištenje uređaja i odredbu o otkazu i otkaznim rokovima kad je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. Ako su za to potrebni određeni popravci on ih je. ali ne odgovara za pogoršanje poslovnog prostora. Ako ugovorom nije drukčije određeno. Oštećeni zakupnik ima pravo na naknadu štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu. površina. Ovo posljednje može učiniti ako to nije učinio zakupodavac nakon što ga je na to pozvao i ostavio mu za to primjereni rok. uređaja i opreme do kojega je došlo zbog redovitog korištenja. Zakupnik nije dužan plaćati zakupninu. Prava i obveze ugovornih strana – prvenstveno. Zakupnik je sa svoje strane prije svega dužan plaćati ugovorenu zakupninu.zajedničkih prostorija i uređaja u zgradi. 243 . zakupodavac je obvezan predati objektu u stanju prikladnom za obavljanje ugovorom predviđene djelatnosti i u tom ga stanju održavati. zakupnik ga može na to prisiliti tužbom ili raskinuti ugovor. nije dužan plaćati zakupninu za to vrijeme. dužan izvršiti u primjerenom roku. na poziv zakupnika. a ako to ne bi učinio.

tada se ovrha (ispražnjenje prostorai njegova predaja zakupodavcu provodi neposredno na osnovi ugovora o zakupu) b) otkazom – redovito prestaje ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na neodređeno vrijeme. Osnovno pravo zakupnika je da se poslovnim prostorom namjenski koristi s tim da ga po prestanku zakupa preda zakupodavcu u stanju u kakvom ga je primio. ako zakupnik i nakon pisane opomene koristi prostor protivno ugovoru ili mu nanosi znatniju štetu. ima snagu ovršne isprave. uključujući i onaj sklopljen na određeno vrijeme. osim ako nije drukčije ugovoreno. Otkaz se daje u pisanom obliku i dostavlja preporučenom poštom zakupodavcu. No. Podzakup – ako nije ugovorom drukčije uređeno. Tako svaka strana u svako doba može otkazati ugovor o zakupu poslovnog prostora bez obzira je li sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme. na ugovor o podzakupu primjenjuju se pravila koja vrijede za ugovor o zakupu poslovnog prostora. ako druga strana ne ispunjava ugovorne ili zakonske obveze.namjena ili vanjski izgled bez suglasnosti zakupodavca inače zakupodavac ima pravo raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Pritom treba razlikovati razloge koji daju pravo na otkaz ugovora jednoj i drugoj ugovornoj strani. Ako zakupodavac proda zakupljeni objekt ili ako na bilo koji drugi način treća osoba stekne od zakupodavca objekt. Prednost takve vrste otkaza jest što taj zapisnik. od razloga na koje se može pozivati samo jedna ili druga strana. Zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu u svako doba pa i onaj koji je sklopljen na određeno vrijeme. Zakupnik također može otkazati ugovor u svako doba. Prestanak ugovora – ugovor o zakupu prestaje: a) istekom roka – kad je sklopljen na određeno vrijeme. Ugovor o zakupu poslovnog prostora na neodređeno vrijeme ne može prestati prije isteka jedne godine od dana njegova sklapanja. zakupnik nema pravo poslovni prostor ili njegov dio dati u podzakup drugome. Zakup 244 . ako ne plaća zakupninu te kada je zakupodavcu nužan taj prostor za obavljanje njegove djelatnosti. ako zakupodavac u primjerenom roku ne dovede poslovni prostor u stanje u kojem ga je dužan predati odnosno održavati. Otkazni rok je tri mjeseca ako ga ugovorne strane nisu drukčije odredile. Ako je ugovor o zakupu sačinjen kao ovršna isprava u smislu Zakona o javnom bilježništvu. ugovor o zakupu ne prestaje nego treća osoba stupa u prava i dužnosti zakupodavca i to predstavlja primjer prijenosa ugovora na temelju zakonske odredbe. Uređaje koje je ugradio u prostor ima pravo odnijeti (ius tollendi) osim ako bi to prouzročilo oštećenje prostora. no otkazom može prestati i zakup na određeno vrijeme iz zakonom predviđenih razloga. ali se ugovor može i otkazati putem javnog bilježnika i tada javni bilježnik sastavlja zapisnik o priopćenom otkazu. osim ako strane nisu drugačije ugovorile ili postoji neki od prethodnih razloga. ako sadrži izjavu potpisanu po protivnoj strani da se ne protivi otkazu.

U rimskom pravu ugovor o najmu je bio samo jedan oblik šireg ugovora poznatog pod nazivom locatio conductio koji je sadržavao i najam i zakup te ugovor o službi i ugovor o djelu. a u oba slučaja ima pravo na naknadu štete. Sitni troškovi i popravci i troškovi redovite uporabe padaju na teret najmoprimca. b) snositi poreze i druge javne terete na iznajmljenoj stvari. ako su najmodavcu bili poznati pa ih je namjerno prešutio. no pored odredaba ZOO o najmu. ali odgovara za one nedostatke koji su najmoprimcu ostali nepoznati zbog njegove krajnje nepažnje. B Najam Najam je ugovoro kojim se najmodavac obvezuje predati najmoprimcu određenu stvar na uporabu. Nema odgovornosti za nedostatke ako je ugovorom isključena. ali najam o nekretnini mora biti sklopljen u pisanom obliku. Obveze ugovornih strana – najmodavac ima obveze: a) predati stvar najmoprimcu i održavati je u stanju podobnom za ugovorenu uporabu inače najmoprimac ima pravo raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete ili ostati kod ugovora i zahtijevati sniženje cijene. Najam je konsenzualan. Ne odgovara se za one nedostatke koji su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati najmoprimcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati. 245 . Kauza kod najma je naplatno prepuštanje stvari na uporabu. kod nas je zasebno uređen ugovor o najmu stana Zakonom o najmu stanova iz 1996. a najmoprimac se obvezuje za to plaćati određenu najamninu. osim uz pristanak najmoprimca inače najmoprimac ima pravo na sniženje cijene. Najam je u načelu neformalan ugovor. godine. Tijekom vremena svi ti različiti oblici jedinstvenog najamnog ugovora postali su potpuno samostalni ugovori. ugovor o službi i ugovor o djelu) gotovo više nemaju nikakvih dodirnih točaka s najmom. od kojih neki (npr. Ako najmodavac ne otkloni nedostatke u primjerenom roku što ga odredi najmoprimac. Odgovara se za sve materijalne nedostatke koji smetaju ugovorenoj ili redovitoj uporabi pa i onda ako za njih najmodavac nije znao ili tvrdio da stvar nema nikakvih nedostataka. Stoga će se odredbe ZOO primjenjivati supsidijarno na ugovor o najmu stana. naplatan i kauzalan ugovor. ZOO odvojeno uređuje ugovore o najmu i zakupu. c) uzdržati se od preinaka na iznajmljenoj stvari koje bi ometale njezinu uporabu. osim ako su od strane najmodavca namjerno prešućeni ili monopolskim položajem nametnuti. I ovaj ugovor se može sklopiti na određeno ili neodređeno vrijeme. dvostranoobvezan. najmoprimac može raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje cijene (alternativni zahtjev). kad se radi o pravnoj osobi) jer tada nasljednici odnosno pravi sljednici zakupnika stupaju u njegova prava i obveze. d) odgovarati za materijalne i pravne nedostatke iznajmljene stvari.ne prestaje ni u slučaju smrti zakupnika ili njegove statusne promjene (npr.

Ako pravo trećega samo ograničuje najmoprimčevo pravo na uporabu. Prestanak najma – najam može prestati: a) istekom vremena – na koje je ugovor sklopljen s tim da se ugovor produljuje ne neodređeno vrijeme ako bi istekom vremena najmoprimac nastavio rabiti stvar. a može mu se i bez otkaznog roka otkazati najam ako i nakon opomene nastavi s protuugovornom uporabom stvari ili neovlaštenim prepuštanjem stvari na uporabu trećemu. Ne odgovara za istrošenost stvari kao posljedicom redovite uporabe. b) otkazom – ako je sklopljen na neodređeno vrijeme. ako drukčije nije ugovoreno ili propisano. ali u svakom slučaju kad prestane najam. a eventualne dodatke može odnijeti (ius tollendi) osim ako bi njihovim odvajanjem oštetio stvar. ako nisu određeni ugovorom ili zakonom. ne izjavi u pisanom obliku da ne želi novo razdoblje. b) uzdržati se od protuugovorne uporabe stvari – najmoprimac je dužan iznajmljenu stvar rabiti u skladu s ugovorom i namjenom stvari kao dobar domaćin. Ako 246 . a u oba slučaja opet ima pravo na naknadu štete. Prema ZOO. ako nije jedna strana 30 dana prije isteka roka na koji je sklopljen.Najmodavac odgovara najmoprimcu i za pravne nedostatke iznajmljene stvari. Najmoprimac ima obveze: a) plaćati najamninu – u ugovorenim ili zakonom određenim rokovima odnosno u rokovima uobičajenim u mjestu predaje stvari. tj. najmodavac ima pravo otkazati ugovor bez pridržavanja otkaznog roka. a najmoprimac ima pravo na naknadu štete. a najmodavac se tome ne bi protivio. inače se plaća nakon isteka vremena najma odnosno polugodišnjem ako je sklopljen na jednu ili više godina. Podnajam prestaje u načelu kao i najam. Kao i kod ugovora o zakupu. No. podzakupu. Za dužnu najamninu i druge tražbine iz ugovora o najmu najmodavcu se priznaje založno pravo i pravo zadržanja na unesenim stvarima najmoprimca. ugovor ostaje na snazi ako najmoprimac plati dužnu najamninu prije priopćenja otkaza. najamnina se plaća mjesečno ako je najam sklopljen na neodređeno vrijeme. c) vratiti stvar nakon prestanka najma u stanju u kakvom je bila u vrijeme predaje. Ako je objekt ugovora o najmu nekretnina. U protivnom odgovara za štetu. Podnajam – najmoprimac može iznajmljenu stvar dati u podnajam samo uz suglasnost najmodavca. Ako bi se utvrdilo da trećem pripada neko pravo koje sasvim isključuje najmoprimcu pravo na uporabu (npr. ugovor se produljuje za isto vrijeme trajanja. niti za oštećenja zbog dotrajalosti. vlasništvo ili usus) ugovor se ex lege raskida. Zbog neplaćanja najamnine (ili njezina znatnog dijela) u dva uzastopna roka. Najmodavac ih može zadržati ako isplati njihovu vrijednost u vrijeme vraćanja. Izvršene promjene na stvari mora ukloniti. najmoprimac može raskinuti ugovor ili zahtijevati sniženje cijene. najmodavac ima pravo svoje tražbine prema najmoprimcu naplatite izravno od najamnine podnajmoprimca. odnosno dobar gospodarstvenik.

za najam pokretine rok je 8. Ugovorni sadržaj strane u načelu oblikuju prema svojim potrebama. opis stana ili dijela stana koji se daje u najam. Najmodavac je ugovor o najmu dužan dostaviti nadležnom upravnom tijelu jedinice lokalne samouprave i poreznom uredu. Za eventualne nedostatke i štetu njima prouzročenu najmodavac odgovara prema općim pravilima obveznog prava. vrste troškova u vez sa stanovanjem i način njihova plaćanja i vrijeme trajanja najma. nositelji stanarskog prava do stupanja na snagu ZNS) Ostali najmoprimci plaćaju slobodno ugovorenu najamninu. Za valjanost ugovora o najmu stana zahtijeva se pisani oblik inače je ugovor ništetan. odredbe o održavanju stana i uporabi zajedničkih prostorija. odredbe o primopredaji stana. Zaštićenu najamninu koja ne može biti niža od troškova redovitog održavanja zgrade. no predviđena su određena ograničenja i za njezinu visinu. Prava i obveze iz ugovora prelaze na njihove nasljednike. Iznimno najmoprimac može otkazati najam bez poštivanja otkaznog roka ako je uporaba iznajmljene stvari opasna za zdravlje pa i onda kad je to najmodavcu bilo poznato u vrijeme sklapanja ugovora i toga prava se ne može odreći. Objektom ugovora o najmu stana može biti i dio stana. najmodavac ima 247 . a najmoprimac svaka fizička osoba. plaćaju u zakonu navedene kategorije najmoprimaca (osobe slabijeg imovnog stanja. Ugovor o najmu stana – stanom se u smislu Zakona o najmu stanova smatra skup prostorija namijenjenih stanovanju s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz. visina najamnine i način njezina plaćanja. zajedničkih uređaja i zemljišta koje služe zgradi. Za dužnu najamninu i naknadu štete na stanu i uređajima. ali ZNS naznačuje što bi osobito trebalo ući u njegov sadržaj. Obveze i prava ugovornih strana – osnovna obveza najmodavca je da najmoprimcu preda stan pogodan za stanovanje i omogući mu uporabu stana prema odredbama ugovora i u tu svrhu redovito održava. iznimno s oba bračna druga. a za najam nekretnine 30 dana. podaci o osobama koji će imati pravo uporabe stana zajedno s najmoprimcem. Ugovor o najmu stana sklapa se s jednom osobom. Otkaz najma nekretine daje se u pisanom obliku. To su imena ugovornih strana. Uz najmoprimca pravo uporabe stana imaju i članovi njegova obiteljskog domaćinstva. Smrću najmodavca ili najmoprimca odnosno njihovim prestankom (za pravnu osobu) najam ne prestaje. c) propašću stvari – ako za propast stvari nije odgovorna ni jedna ugovorna strana (npr. zajedničkih dijelova. branitelji. Najmodavac može biti vlasnik stana. ZNS nije prepustio u potpunosti određivanje visine najamnine ugovornim stranama i razlikuje zaštićenu i slobodno ugovorenu najamninu. odnosno na pravne sljednike.duljina otkaznog roka nije ugovoreno ili određena zakonom ili mjesnim običajem. višom silom) Ugovor o najmu ne prestaje otuđenjem iznajmljene stvari nakon predaje najmoprimcu već tada na stjecatelja stvari prelaze sva prava i obveze koje je imao najmodavac.

Podnajam – najmoprimac može dati stan ili dio stana u podnajam samo uz suglasnost najmodavca. može u iznajmljene prostorije ulaziti samo uz odobrenje najmoprimca. Svi javni tereti u vezi sa stanom padaju na najmodavca. Opomena nije potrebna ako najmoprimac više od dva puta postupi suprotno ugovoru odnosno zakonu. Prvi razlog se odnosi na uporabu stana suprotno ZNS i ugovoru (neplaćanje najamnine i drugih troškova. Najmodavac može otkazati ugovor o najmu iz razloga predviđenih ZNS. a rokovi se određuju ugovorom ili propisom. osnivanje najma bez suglasnost najmodavca. uporaba stana za druge namjene umjesto stanovanja i sl. Prestanak najma stana – ugovor o najmu stana prestaje: a) istekom vremena – ako je sklopljen na određeno vrijeme. najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog vremena. a također i zemljišta koje služi zgradi. Otkazni rok za prvi razlog je tri mjeseca. odnosno naknada štete. a za drugi šest. No ZNS propisuje da se ugovor o najmu stana na određeno vrijeme smatra prešutno obnovljenim za isto vrijeme trajanja ako ni jedna ugovorna strana. dijelova i uređaja zgrade koji su nužni za uporabu stana. Najmoprimac ima pravo uporabe onih zajedničkih prostorija. Glavna najmoprimčeva obveza je da na vrijeme plaća najamninu. a ugovor o podnajmu najmoprimac je dužan dostaviti najmodavcu i poreznoj upravi. Bez pisane suglasnosti najmodavca ne smije izvršiti nikakve preinake u stanu. zgradi ili zajedničkim prostorijama. Najmoprimac je dužan čuvati stan i nakon prestanka najma predati ga najmodavcu u stanju u kome je stan primio. Najmoprimac ne odgovara za promjene do kojih je došlo zbog redovite uporabe stana. a obrazloženje nije potrebno. godine) 248 . Tako npr.zakonsko založno pravo na unesenom pokućstvu i drugim pokretninama najmoprimca i članova njegova obiteljskog domaćinstva. b) otkazom – ako je sklopljen na neodređeno vrijeme. roditelje ili osobe koje je dužan uzdržavati. Najmodavac ne može dati otkaz zbog prvog razloga ako prethodno pisano ne opomene najmoprimca da otkloni razloge za otkaz i u tu svrhu mu ostavi rok od 30 dana.) Drugi razlog se svodi na namjeru najmodavca da se useli u stan ili da u njega useli svoje potomke. Ako najmodavac daje otkaz zbog drugog razloga dužan je prema ZNS osigurati najmoprimcu drugi useljivi stan pod istom uvjetima stanovanja (no ovo je ukinuto Odlukom Ustavnog suda 1998. Najmoprimac može otkazati ugovor o najmu stana uz jedini uvjet da o tome obavijesti najmodavca najmanje tri mjeseca prije dana iseljenja. a jedinu iznimku predstavlja ako je ulaz u prostorije nužan radi održavanja objekta ili u vezi s provjerom dogovorenog načina uporabe. Najmodavac ne smije najmoprimca smetati u ugovorenoj uporabi stana. ne obavijesti u pisanom obliku drugu stranu da ne namjerava sklopiti ugovor za novo razdoblje. Za dužnu najamninu i počinjenu štetu solidarno odgovaraju najmoprimac i članovi njegova domaćinstva. On ima pravo da te stvari prilikom iseljenja najmoprimca zadrži dok mu ne bude plaćena dužna najamnina.

pravni režim se mijenja. a na strani vlasnika stana propisana je obveza sklapanja ugovora o najmu stana. prilikom sklapanja ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme. d) sporazumom – ugovornih strana u svako doba. Kamate se moraju ugovoriti. vrati isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Zajam može biti naplatni (uz kamate) ili besplatni pravni posao. a ako ga nema. Te osobe imaju pravo. Zajam je pravni instrument kojim se omogućuje kreditiranje.Najmodavac mora dati otkaz u pisanom obliku i navesti razlog otkaza. zaštićeni najmoprimac ima pravo prvokupa. Karakteristike zajma – prema ZOO zajam je konsenzualni ugovor jer nastaje samim sporazumom strana. Ako te osobe žele preuzeti prava i obveze iz ugovora. ugovoriti zaštićenu najamninu. prava trajnog korištenja stana u društvenom vlasništvu) stječu prava i obveze najmoprimca. Stupanjem na snagu ZNS određeno je da bivši nositelji stanarskog prava (tj. moraju se sporazumjeti koja će od njih prihvatiti položaj najmoprimca i o tome obavijestiti najmodavca. nego prava i obveze iz ugovora tada prelaze na njegova nasljednika odnosno pravnog sljednika. a predaja stvari spada u ispunjenje ugovora. a zajmoprimac se obvezuje da mu. odbio sklopiti ugovor o najmu. no mora se paziti da ne 249 . poslije određenog vremena. Sporazumom uređuju način i vrijeme primopredaje stana. promjenom ili prestankom (ako je pravna osoba) najmodavca. Zajam je dvostranoobvezni ugovor jer svaka ugovorna strana istovremeno je dužnik i vjerovnik. najmoprimac se može obratiti tužbom sudu pa će presuda zamijeniti taj ugovor. uređajima i dijelovima zgrade i ne otkloni je u roku od 30 dana i ako najmoprimac izvrši preinake u stanu ili zgradi bez pisane suglasnosti najmodavca. takav najmoprimac ima zaštitu od otkaza. pastorka i usvojenika navedenog u ugovoru o najmu. Ako najmoprimac umre ili napusti stan ugovor o najmu stana prenosi se ex lege na njegova bračnog druga. Izjava o raskidu daje se u pisanom obliku s obrazloženjem i rokom za iseljenje od najmanje 15 dana. Ako bi vlasnik na zahtjev najmoprimca. osim kod trgovačkih ugovora gdje se podrazumijevaju iako nisu ugovorene. onda na njegovo dijete. c) raskidom – prema ZNS raskid je rezerviran samo za najmodavca i to samo u dva slučaja – ako najmoprimac svojom krivnjom nanese štetu zajedničkim prostorijama. Ukoliko se ugovor o najmu stana sklapa s zaštićenim najmoprimce. Osim zaštićene najamnine. C Zajam Zajam je ugovor kojim se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari. Kao i kod zakupa ni ugovor o najmu stana ne prestaje smrću. a u slučaju prodaje stana.

ništa se ne mijenja ako je pozajmljeni iznos dobrojen u apoenima od 10 ili 5 kuna. a stjecanje vlasništva je nužna posljedica ostvarenja toga cilja. Pravo zajmoprimca da traži predaju stvari zastarijeva za tri mjeseca od zajmodavčeva zakašnjenja. ako zajmoprimac dade dovoljno osiguranje ili to za njega učini netko treći. nego je činidba vrijednosti. iste vrste i kakvoće. Ako rok nije određen ili ako se rok ne može odrediti ni iz okolnosti pod kojima je dan zajam. Glavna obveza zajmoprimca je da u ugovorenom roku vrati istu količinu stvari. npr. a svakako za godinu dana od dana sklapanja ugovora. onda u vrijeme kad to zajmoprimac zatraži. Zajmoprimac može odustati od ugovora o zajmu prije nego mu zajmodavac preda objekt zajamske činidbe. Zajmoprimac ima pravo vratiti zajam i prije roka. Objekt zajamske činidbe – kao objekt mogu se pojaviti novac ili zamjenljive stvari. stoga zadužnica nije oblik ugovora o zajmu. nego samo dokazno sredstvo kojim vjerovnik dokazuje da je dužnik primio stvar ili novac i obvezao se da ih vrati. Kod novčanih obveza ZOO prihvaća nominalističku teoriju.postane instrument eksploatacije uz pomoć lihvarskih kamata. nije ni nastao ugovor o zajmu. Traži se jedino da zajmodavac to nije znao u vrijeme sklapanja ugovora. odnosno da je pogoršanje materijalnih prilika zajmoprimca nastalo poslije sklapanja ugovora. Zajam je kauzalni pravni posao. Cilj zajma je ostvarenje kredita (causa credendi). Dopušteno je ugovoriti da kod zajma neke zamjenljive stvari (a ne novca) zajmoprimac vrati zajam u novcu u iznosu koji odgovara vrijednosti tih 250 . ali odgovara za štetu koja je zajmodavcu prouzročena odustankom. zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca od dana kad je zajmodavac zatražio da mu se zajam vrati. ali samo ako je i zajmodavac bio vlasnik. ali svrha ili cilj zajma nije stjecanje vlasništva. Ukoliko zajmodavac nije uopće bio vlasnik. Iznimno se prema ZOO pisani oblik ugovora o zajmu zahtijeva za ugovor o kreditu i ugovor o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira. zajmoprimac postaje vlasnik stvari. Zajam je u načelu neformalni pravni posao. Zajmodavac može odbiti predaju obećanih stvari ako su materijalne prilike zajmoprimca takve da je neizvjesno hoće li biti u stanju vratiti zajam. a ako vrijeme nije ugovoreno. Potrebno je raditi razliku između objekta zajamske činidbe zato što novčana činidba nije činidba davanja zamjenljivih stvari. zajmodavac mora ispuniti obvezu predaje obećanog novca ili druge obećane stvari. No. o čemu mora obavijestiti zajmodavca i naknaditi mu eventualnu štetu. Kod zajma. Sasvim je svejedno o kojoj se vrsti novca radi. što kod zajma znači da se zajmoprimac oslobađa obveze kad ispati onaj broj novčanih jedinica na koji njegova obveza glasi. Obveze i prava ugovornih strana – najvažnija obveza zajmodavca je predaja pozajmljene stvari u ugovoreno vrijeme. Novac ima nominalnu i unutarnju vrijednost i moguće je da nastane periodički raskorak između tih dvaju vrijednosti.

ugovor mora sadržavati još dvije klauzule: jednom se predviđa da zajmodavac ima pravo nadzora nad investiranjem pozajmljene sume. Ako se zajmoprimac mora koristiti zajmom za određenu svrhu. jer se više ne proizvodi takva stvar) zajam se može vratiti u novcu. Ugovor o kreditu – odvojeno od ugovora o zajmu. kod investicijskog zajma upravo ta namjena zajma čini bitan element ugovora. Njegove karakteristike u odnosu prema zajmu su da je zajmodavac uvijek banka. Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava. za neku namjenu ili bez utvrđene namjene. ugovor o kreditu je nesumnjivo u osnovi vrsta zajma. Neke vrste zajma – postoji više vrsta ugovora o zajmu. da je zajmoprimac dužan odjednom vratiti cijeli iznos zajma. b) emisijski zajam – ovaj zajam je kombinacija elemenata zajma i kupoprodaje. korisnik kredita može uz prethodnu obavijest banci. Vjerovnik je dao zajam u trenutku kad je kupio obveznicu. ZOO ističe da zajmoprimac zadržava takvo pravo izbora. uvijek je naplatan i formalan (zahtijeva se pisani oblik) Banka može otkazati ugovor o kreditu prije isteka roka ako se kredit koristi nenamjenski.stvari u vrijeme i u mjestu vraćanja zajma. a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Neki od njih su: a) investicijski zajam – zajam s ugovorenom namjenom. a vjerovnici zatim te obveznice kupuju. a ne onu koja je ugovorena. otkaz zajma od strane zajmodavca i sl. na određeno ili neodređeno vrijeme. ZOO normira i ugovor o kreditu. Kao i kod zajma. Korisnik može raskinuti ugovor prije nego što se počne koristiti kreditom. a unutar skupine bankarskih poslova. Ovim zajmom zajmoprimac se koristi za investicije. zajam za izgradnju cesta i drugih većih objekata i njime se najčešće služi država kad je potrebno prikupiti sredstva za neku općekorisnu svrhu. ako korisnik kredita postane insolventan i u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika. Takvi zajmovi se najčešće nazivaju narodnim ili državnim zajmovima. U slučaju nemogućnosti vraćanja iste količine.) Ovdje se može primijeniti i ZOO koji određuje da zajmodavac može izjaviti da raskida ugovor ako zajmoprimac upotrijebi pozajmljeni novac u neku drugu svrhu. Dok kod običnog zajma nema uopće govora o tome da se kao bitni element samog ugovora navede za što će zajmoprimac pozajmljeni objekt upotrijebiti. vratiti kredit prije roka i tada mu banka ne smije uračunati kamate za razdoblje od vraćanja kredita pa do dana kada 251 . objekt činidbe je isključivo novac. Sankcije će u pravilu biti imovinskopravne (npr. Ova vrsta zajma nastaje kad dužnik izda javne obveznice o zajmu. Npr. a drugom se predviđaju sankcije zbog nekorištenja zajma za ugovorenu namjenu. ako bi banka time došla u bitno nepovoljniji položaj. iste vrste i kakvoće pozajmljene stvari (npr. Iako je sistematiziran kao imenovan ugovor.

nestaje i sama posudba jer onda nastaje najam. banci dade u zalog vrijednosne papire. Npr. Ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku i u njemu naznačeni vrijednosni papiri koji se zalažu. Objekt posudbe – za posudbu nije bitno je li stvar potrošna ili nepotrošna već je važno da se mora vratiti ista stvar. a ovaj se obveže vratiti je nakon određenog vremena ili nakon dogovorene uporabe. onako kako odgovara svojstvima i namjeni stvari. Ovim ugovorom banka odobrava korisniku kredit u određenom novčanom iznosu pod uvjetom da korisnik ili netko treći. ako se u posedbu daju nepotrošne stvari. Prava posudovnika – posudovnik ima pravo služiti se sa stvari onako kako je to ugovoreno. Dužnik stječe samo neposredni posjed stvari i mora vratiti upravo tu istu stvar. Kći koja je vlasnik stroja može doći u situaciju da od snahe posudi svoj vlastiti stroj na npr. Posudba je jednostranoobvezni ugovor i realni ugovor jer nastaje predajom stvari. 15 dana. Objekt posudbe mogu biti i pokretne i nepokretne stvari. na ime osiguranja povrata kredita. mogao bi se u reklamne svrhe posuditi zid kuće) Za posudbu nije bitno da je posuditelj vlasnik stvari (npr. onda se glede same uporabe ne mora ništa posebno ugovoriti jer način uporabe uglavnom proizlazi iz naravi stvari. A je oporučno ostavio šivaći stroj svojoj kćeri. Osnovna karakteristika ovog ugovora je njegova besplatnost i njezinim nestankom. B ga ne smije koristiti za tucanje oraha. No ako se posuđuju potrošne stvari. D Posudba Posudba je ugovor koji nastaje kad posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu. tj. odnosno ako nije ništa ugovoreno. Takva posudba se naziva posudbom za diku (commodatum ad pompam vel ostentationem) Ako se zna da kod posudbe nije težište toliko na kakvoći stvari koliko na načinu uporabe.je po ugovoru trebalo vratiti kredit. sam vlasnik si može posuditi vlastitu stvar. 252 . može se reći da objekt posudbe mogu biti nepotrošne i potrošne stvari. ako A posudi B-u svoj mobitel i ništa ne ugovore glede načina uporabe. vraćanje upravo iste te stvari jer se to samo po sebi nikad ne podrazumijeva. Ako korisnik o dospjelosti ne vrati kredit. ali posuđivanje nekretnina je mnogo rjeđe (npr. ali treba reći da se radi samo o izlaganju te treba vratiti upravo to isto voće. treba uvijek ugovoriti način uporabe i individualno vraćanje. Tako npr. ali svojoj snahi koja uči šivati ostavio je na tom stroju pravo uporabe (usus) u trajanju od 5 godina. banka se može namiriti prodajom založenih vrijednosnih papira. Npr. radi ukrasa može posuditi kilogram voća. Kao podvrstu ugovora o kreditu ZOO uređuje ugovor o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira. tat posudi nekome ukradeni bicikl) Štoviše. No. ime i prebivalište imatelja papira te iznos i uvjete odobrenog kredita.

Ako posudovnik stvar izgubi i plati je posuditelju pa je naknadno nađe. Za prekarij je jedna od osnovnih karakteristika da se može opozvati u svako doba. posudovnik ima pravo vratiti stvar posuditelju prije roka. posudovnik ne odgovara. tj. Čak i ako ne dođe do štete posuditelj je ovlašten posudovniku oduzeti stvar zbog protuugovorne uporabe stvari. Ako se stvar ošteti ili propadne. tada se stvar mora vratiti odmah nakon ostvarenja svrhe odnosno nakon proteka vremena u kojem se ta svrha mogla ostvariti. povod) Posuditelj ima pravo oduzeti posudovniku stvar i prije roka ako ju je posudovnik neovlašteno dao u potposudbu. No. Za eventualne promjene i pogoršanje posuđene stvari do kojih je došlo ugovorenom ili uobičajenom uporabom. To znači da posudovnik samim time što je platio vrijednost stvari nije postao i vlasnik posuđene stvari. ali odgovara za pretjerano istrošenje stvari. tada se prema ZOO radi o tzv. A posudi B-u na čitanje potpuno novu knjigu. on nema pravo zadržati stvar protiv volje posuditelja. 253 .Dužnosti posudovnika – posudovnik odgovara posuditelju za štetu do koje je došlo zbog protuugovorne uporabe stvari. osim ako bi stvar zbog nepredviđenih okolnosti bila posuditelju hitno potrebna. troškovi liječenja posuđene životinje) Temeljna obveza posudovnika je da vrati posuditelju posuđenu stvar nakon isteka ugovorenog vremena. posuditelj je dužan vratiti stvar čim to posuditelj zatraži. posudovnik je dužan naknaditi štetu ako je do toga došlo njegovom krivnjom. izmoljenoj posudbi ili prekariju. a on mu je vrati svu poderanu i prljavu. ali nije ustanovljena ni svrha ni vrijeme uporabe. Posudovnik je dužan snositi redovite troškove održavanja posuđene stvari (npr. dužan je hraniti konja koje je na nekoliko dana posudio radi jahanja) Izvanredne troškove snosi posuditelj i dužan ih je naknaditi posudovniku prema odredbama poslovodstva bez naloga. Npr. Potposudba – samim sklapanjem ugovora o posudbi posudovnik nije ovlašten stvar dati drugome u potposudbu nego je potreban i pristanak posuditelja. Ako posudovnik postupi protivno ovoj odredbi odgovara ne samo za skrivljenu štetu nego i za slučajnu propast stvari (tzv. Prekarij – ako je stvar predana na uporabu. Ako vrijeme uporabe nije određeno. ali je određena svrha uporabe posuđene stvari. Ako je u ugovoru o posudbi točno bilo određeno vrijeme trajanja posudbe. ako mu je posuditelj spreman vratiti ono što je za stvar primio. a čak je takve troškove dužan i predujmiti posudovniku (npr. posudovnik nije dužan na zahtjev posuditelja vratiti stvar prije roka.

no njezin objekt nije funkcija rada na kojoj se temelje ugovori o službi. Sadržaj činidbe je činjenje (facere) što znači da je riječ o činidbi rada. odnosno djela. Ugovor o djelu je kauzalan ugovor čija je kauza izvršenje nekog posla uz naknadu. b) predati naručitelju izrađenu ili popravljenu stvar. UGOVORI O USLUGAMA A Ugovor o djelu Ugovorom o djelu obvezuje se jedna strana (izvođač) obaviti određeni posao. ugovor o prijevozu.) Objekt činidbe izvođača je izvršenje određenog djela. Kad rok izvršenja djela nije ugovoren. ako nije na vrijeme predao materijal ili je zahtijevao izmjene i sl. a ZOO pod djelom razumije određeni posao.) Ovaj ugovor je lagano razgraničiti od ugovora o punovlašću jer je kod ugovora o punovlašću objekt činidbe isključivo obavljanje nekih pravnih poslova. šivanje vjenčane haljine i sl. autorski ugovor. nego rezultat rada (dakle ne npr. bez obzira na to čiji je materijal. No. osim ako strane ne odrede određeni oblik. No. Ugovor o djelu je u prvom redu konsenzualni ugovor. odnosno ugovori o radu. a druga (naručitelj) platiti joj za to određenu naknadu. Nadalje. 254 . teže je razlikovati ugovor o djelu od ugovora o prodaji (npr.24. Prema tom korektivnom mjerilu trebalo bi. izrada portreta. on je dvostranoobvezni i naplatan jer se za izvršeno djelo uvijek daje naknada. Za pojedine vrste poslova. dužan ga je izvršiti za vrijeme koje je razumno potrebno za takvu vrstu posla. npr. vremenom su se razvili i posebni ugovori o djelu. ugovor o građenju. Ugovor o djelu je kad se naručitelj obveže dati materijal ili bitan dio materijala. npr. npr. obveza branja kukuruza nego npr. za nastanak je dovoljan sporazum strana o djelu i naknadi kao njegovim bitnim sastojcima. zlatar izradi zlatni prsten za naručitelja od svog materijala) Ovdje ZOO daje dva mjerila – pripadnost materijala i predodžbe ugovornih strana. tj. a kupoprodaja kad se izvođač obveže izraditi pokretnu stvar od svoga materijala. Osnovne obveze i prava ugovornih strana – izvođač je dužan: a) izvršiti djelo prema ugovoru i pravilima struke ako je tako ugovoreno ili proizlazi iz naravi posla i dužan ga je izvršiti osobno. Ne odgovara za zakašnjenje prouzročeno ponašanjem naručitelja. izradbu portreta kvalificirati kao ugovor o djelu i onda kad slikaj upotrijebi svoje platno i boje. smatra se da je uvijek ugovor o djelu ako su ugovaratelji imali na umu naročito izvođačev rad. odnosno ako su rad smatrali bitnom odnosno važnijom komponentom. stručno predavanje i sl. Isto tako je karakteristično za ovaj ugovor da je obveza izvršenja djela vrlo često strogo osobna (npr. a ujedno je i neformalan. kao što je izradba ili popravak neke stvari ili izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl.

naručitelj ima pravo nadzora i pravo davanja uputa. d) za sve vrijeme obavljanja posla. sniziti naknadu ili raskinuti ugovor. Naručitelj je dužan: a) primiti izvršeni rad. Izvođač ima zakonsko založno pravo na izrađenoj ili popravljenoj stvari radi osiguranja naplate naknade za rad i utrošeni materijal. alternativno koristiti pravom na otklanjanje nedostataka. Nakon što je obavijestio na vrijeme izvođača o nedostatku djela. Prestanak ugovora – uz slučajeve prestanka od općeg značenja. inače odgovara za štetu i d) snositi odgovornost za nedostatke djela. nije dužan isplatiti naknadu prije nego je rad pregledao i odobrio ga. naručitelj se ne može pozvati na nedostatke. naručitelj se može. kod ugovora o djelu posebice dolaze u obzir načini prestanka: a) izvršenjem djela i isplatom naknade. ali naručitelj tada ima po svom izboru. Može se dogoditi da uklanjanje nedostatka iziskuje pretjerane troškove u kojem slučaju ga izvođač nije dužan otkloniti. zbog više sile) c) upozoriti naručitelja na nedostatke materijala koji mu je naručitelj predao kao i nedostatke u naručiteljevom nalogu. Ako nije drukčije ugovoreno. bb) ako je izvođača upozorio na 255 . Opet. uz plaćanje ugovorne naknade umanjene za troškove koje izvođač nije učinio. c) pregledati izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i bez odlaganja obavijestiti izvođača o nađenim nedostacima. pravo na raskid ugovora ili sniženje naknade te pravo na naknadu štete. Ako bi se radilo o nedostatku koji djelo čini neuporabljivim ili je u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora (veći nedostatak). a radi se o nedostatku koji ne čini djelo neuporabljivim i nije u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora (materijalni nedostatak). ovisno o pretpostavkama navedenim u ZOO. no ne može raskinuti ugovor ako je nedostatak neznatan. Ako se radi o nedostacima koji se nisu mogli otkriti običnim pregledom (skriveni nedostaci) dužan je obavijestiti izvođača najkasnije mjesec dana od njihova otkrivanja. Tako će naručitelj moći raskinuti ugovor: aa) sve dok djelo nije dovršeno. naručitelj je ovlašten ne tražeći uklanjanje nedostatka. b) raskidom ugovora – osim sporazumnog raskida koji je moguć u svako doba. a izvođač mu je dužan to omogućiti. Ako izvođač ne ukloni nedostatak u ostavljenom roku. svaka strana ima pravo jednostranog raskida ugovora. naručitelj može zahtijevati njegovo uklanjanje i ostaviti mu za to primjereni rok. Zbog nedostatka izvršenog djela. Poslije dvije godine od primitka posla. ali sa svakim od tih prava može se kumulirati zahtjev za naknadu štete.osim ako stvar propadne iz uzroka za koji ne odgovara (npr. raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. sa svakim od ovih prava može se kumulirati zahtjev za naknadu štete. naručitelj može po svom izboru ukloniti nedostatak na račun izvođača. b) isplatiti ugovorenu ili na drugi način određenu naknadu. raskid ugovora ili sniženje naknade. a svoja prava iz odgovornosti za nedostatke može ostvariti sudskim putem unutar jedne godine od obavijesti.

256 . npr. pribaviti građevinsku dozvolu i ustupiti izgradnju objekta ili radova određenom izvođaču (javnim natječajem ili neposrednom pogodbom) Građevina – objekt naručiteljeve činidbe i jedan od bitnih elemenata ugovora o građenju je građevina. od kojega bi po zahtjevu naručitelja trebao izraditi naručeno djelo. Cijena radova – cijena radova je također bitan element ugovora. a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. sve pod uvjetom da se radi o većim i složenijim radovima. umre naručitelj kojem treba izraditi cipele) d) gubitkom radne sposobnosti izvođača (npr.odstupanje od ugovornih uvjeta i ostavio mu primjereni rok da svoj rad uskladi sa svojim obvezama. To će u pravilu biti u slučaju smrti izvođača (npr. Izvođač može jednostrano raskinuti ugovor ako je očito da materijal. razne adaptacije. slikar. vodovodi. cc) zbog izvođačeva znatnijeg zakašnjenja s početkom ili završetkom posla i dd) zbog nedostatka izvršenog djela. c) smrću strana. Prije sklapanja ugovora o građenju potrebno je obaviti tzv. Ugovor o građenju je konsenzualan ugovor. osim ako su neznatni. a glede odgovornosti za nedostatke građevine to je izričito propisano u ZOO. naplatan i kauzalan. Pojmom „ostali građevinski radovi“ obuhvaćeni su npr. a izvođač ne postupi po njegovu zahtjevu. pjevač i sl. prethodne radove (investicijski program i odluka o izgradnji). dvostranoobvezan. ali samo ako je ugovor sklopljen s obzirom na njihova osobna svojstva. brane. Prema ZOO pod građevinom se razumiju zgrade. mostovi.) B Ugovor o građenju Ugovor o građenju je u biti ugovor o djelu koji se zbog specifičnosti i gospodarske važnosti svoga djela (građevine) razvio u samostalan ugovor. kanalizacije. sanacije objekata. ali može biti i s naručiteljem (npr. tuneli. komadu i sl. nije podoban za to djelo ili bi izrada od takva materijala mogla nanijeti štetu ugledu izvođača. bunari i ostali građevinski objekti čija izradba zahtijeva veće i složenije radove. nadogradnje. Prema ZOO ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obvezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu ili na takvom zemljištu odnosno na već postojećem objektu izvesti kakve druge građevinske radove. željezničke pruge. preinake. a za razliku od ugovora o djelu i formalan jer mora biti sklopljen u pisanom obliku. Postoje dva osnovna načina na koji e cijena određuje: a) po jedinici mjere ugovorenih radova. Prema tome. ceste. izraditi potrebne projekte i drugu tehničku dokumentaciju.). povrede i sl. zbog bolesti. na ugovor o građenju se mogu supsidijarno primjenjivati odredbe ugovora o djelu. ugradnje uređaja i sl. po četvornom metru.

a do povećanja cijene je došlo bez njegova utjecaja unutar ugovorenog roka.(tzv. a izazvani su izvanrednim i neočekivanim događajima (npr. Izuzetak su samo tzv. prirodu. prvenstveno se prepušta stranama da ugovore način eventualne izmjene cijene (klizna skala i sl. izvođač koji je u roku izvršio radove može zahtijevati povećanje cijene radova ako su se u vremenu između sklapanja i ispunjenja ugovora. moći će zahtijevati povećanje cijene samo za razliku iznad pet posto. Tada se cijena povećava za iznos koji prelazi 10 posto.) tako da bi ta cijena trebala biti veća za više od dva posto. Ukoliko ugovor o građenju izričito sadrži odredbu da se cijena radova neće mijenjati u slučaju povećanja cijene elemenata na temelju kojih je određena. No. u istim razmjerima. spriječila opasnost za život i zdravlje ljudi. okoliš. Ako bi cijena morala biti znatno povećana.) b) da bi se spriječio nastanak štete uslijed tih događaja i c) po naredbi tijela javne vlasti. ako je izvođač svojom krivnjom zakasnio s dovršenjem radova. potres i sl. Izvođač je dužan o takvim pojavama i poduzetim radnjama bez odgađanja obavijestiti naručitelja. druge građevine i stvari ili stabilnost tla na okolnom zemljištu. hitni nepredviđeni radovi čije je poduzimanje nužno: a) da bi se osigurala stabilnost građevine. 257 . ali ako bi zbog toga ugovorena cijena morala biti znatno povećana. stoga povećanje predstavlja razliku koja prelazi dva posto. ali samo ako do povećanja cijene elemenata nije došlo poslije izvođačeva dolaska u zakašnjenje. ali samo ako izvođač dobije pisanu suglasnost naručitelja. Ukoliko dođe do pada cijena pojedinih elemenata. izvođač može zahtijevati povećanje cijene samo ako su se cijene elemenata. Za takve radove izvođač ima pravo na pravičnu naknadu. jedinična cijena) b) u ukupnom iznosu za cijeli objekt (tzv. poplava vode.) Ukoliko ugovorne strane ne iskoriste tu mogućnost. ukupno ugovorena cijena) ZOO dopušta mogućnost izmjene cijene pa i onda kad je ugovorena kao nepromjenjiva (čvrsta ili fiksna cijena) Dakako. povećale cijene elemenata na temelju kojih je određena (materijal. s tim da izvođaču isplati odgovarajući dio cijene za do tada izvršene radove i pravičnu naknadu za učinjene nužne troškove. rad i sl. naručitelj može raskinuti ugovor uz plaćanje do tada izvršenih radova i nužnih troškova. bez njegova utjecaja. ne može se više pozivati na povećanje cijene elemenata na temelju kojih je određena. a bez njegova utjecaja. naručitelj ima pravo raskinuti ugovor. izvođač ne može tražiti povećanje ugovorene cijene. Za radove koje izvrši bez takve suglasnosti. Ako je do povećanja cijene radova došlo nakon što je izvođač pao u zakašnjenje. naručitelj može zahtijevati sniženje ugovorene cijene. Odstupanje od projekta i ugovorenih radova – odstupanje je moguće. povećale u tolikoj mjeri da bi cijena radova trebala biti veća za više od 10 posto.

ako se ti nedostaci pokažu za vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova. Odgovornost za bitne zahtjeve za građevinu – uz supsidijarne primjene iz ugovora o djelu. Jedino ako je prethodno upozorio naručitelja na opasnost štete. a odgovara se naručitelju i svakom drugom stjecatelju građevine. kakvoće i sukladnosti ugrađenih proizvoda. a osoba koja obavlja nadzor ako je takav nedostatak posljedica u provedbi nadzora. Izvođač odgovara i za nedostatke podizvođača s tim da od njega može zahtijevati odgovarajuću naknadu pod uvjetom da o nedostatku obavijesti podizvođača u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je primio obavijest o nedostatku od naručitelja radova. a od osobe koja je obavljala nadzor u mjeri u kojoj se nedostaci mogu pripisati nedostacima u provedbi nadzora. a tijekom građenja se nisu pojavile okolnosti koje dovode u sumnju osnovanost tih isprava. raskid ugovora i naknadu štete. U slučaju odgovornosti za štetu zbog nedostatka kad odgovaraju izvođač. Izvođač u istom roku odgovara i za nedostatke zemljišta na kojem je građevina podignuta. U daljnjem roku od godinu dana od dana obavijesti dužan je ostvariti svoja prava na osnovi te odgovornosti i tada može zahtijevati tužbom sudu otklanjanje nedostataka i naknadu štete ili ako je objekt neupotrebljiv. bitne zahtjeve za građevinu.Nadzor nad radovima – izvođač je dužan omogućiti naručitelju stalan nadzor nad radovima i kontrolu količine. Ta načelna odredba ZOO ostvaruje se putem regresnih zahtjeva između tih osoba na način: a) ako izvođač naknadi štetu zbog nedostatka u izvedenim radovima ima pravo zahtijevati naknadu od projektanta u mjeri u kojoj nedostaci potječu od nedostatka u projektu. Propisima o izgradnji investicijskih objekata predviđena je obvezatnost stalnog nadzora. odnosno projektant kojemj je povjeren i nadzor nad izvođenjem radova. projektanta ili osobu koja obavlja nadzor u roku od 6 mjeseci otkad je ustanovio nedostatak. Ugovorom se ta odgovornost ne može ni isključiti ni ograničiti. osim ako elaboratom o geotehničkim istražnim radovima ili drugom odgovarajućom ispravom nije utvrđeno da je zemljište podobno za građenje. projektant i osoba koja obavlja nadzor odgovaraju i za tzv. Izvođač odgovara za nedostatke građevine za neispunjavanje zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu. izvođač. Izvođač se ne može osloboditi odgovornosti ako je šteta nastala zbog toga što je određene radove izveo prema zahtjevima naručitelja. projektant i osoba koja obavlja nadzor. 258 . b) osoba koja obavlja nadzor. udio svakog od njih određuje se razmjerno njihovoj krivnji. Naručitelj je dužan obavijestiti izvođača. s tim da ima pravo od izvođača zahtijevati odgovarajuću naknadu. Projektant odgovara ako nedostatak građevine ili zemljšta potječe od nedostatka u projektu. inače gubi pravo da se na njega pozove. njegova se odgovornost može smanjiti pa i potpuno isključiti. odgovara i za nedostatke u izvedenim radovima ako su se mogli opaziti savjesnim nadgledanjem radova.

Ako je ostava nastala samim sporazumom strana. a ne za predaju same stvari jer ona nema značenje za nastanak ugovora. a isključuje utjecaj manjkova radova na cijenu. No. Neki autori to objašnjavaju navodom da je za pojam ostave bitno istaknuti obvezu ostavoprimca da primi i čuva stvar ostavodavca. čuvanje i sl. niti bi je po naravi stvari trebalo biti. znači da je izvođač preuzeo obvezu da samostalno izvede sve radove potrebne za izgradnju i uporabu određeno cjelovitog objekta. u ZOO nije predviđena obveza ostavodavca da ostavoprimcu preda stvar na čuvanje pa kad obveze na predaju nema nije jasno kako predaja stvari na čuvanje može značiti ispunjenje takve obveze. ali samo pod pretpostavkom da nije došlo do izmjene opsega ugovorenih radova na temelju sporazuma ugovornih strana ili iz razloga za koje odgovara naručitelj. a kod ostave je to učinjeno samo s obvezom ostavoprimca. a ne samo obvezu ostavoprimca da je čuva. To i neminovno proizlazi iz činjenice da je stvar koju treba čuvati bitan sastojak ostave. predaja stvari ostavoprimcu može uslijediti jedino kao ispunjenje ostavodavčeve obveze na predaju stvari (osim ako se stvar već nalazi kod ostavoprimca po nekoj drugoj osnovi) Stoga je za konsenzualni karakter ostave bitno naglasiti obvezu poslodavca na predaju stvari. a ugovorne strane deponentom (ostavodavac) i depozitarom (ostavoprimac) Ovako definiran ugovor postavlja pitanje je li ostava realan ili konsenzualan ugovor. C Ostava (depozit) ZOO određuje da se ugovorom o ostavi obvezuje ostavoprimac da primi stvar od ostavodavca da je čuva i da je vrati kad je ovaj bude zatražio. Kod takvog sustava građenja ugovorena cijena obuhvaća i vrijednost svih nepredviđenih radova i viškova radova. Normalno je da se transformacija realnog u konsenzualni ugovor izvrši tako da se umjesto formulacije da ugovor nastaje kad jedna strana preda stvar (na uporabu.Ugovor o građenju s odredbom „ključ u ruke“ – ova odredba ili njoj slična u ugovoru o građenju.) stavi da se jedna strana obvezuje da će drugoj strani predati stvar. a ugovorom mogu biti obuhvaćeni i poslovi projektiranja. Stoga će prema definiciji iz ZOO učinci ugovora o ostavi praktički početi tek s predajom stvari ostavoprimcu što je postojalo i kad je ostava bila realan 259 . Obveze na predaju stvari nema. Ako u takvoj gradnji sudjeluje više izvođača. Ugovor o ostavi naziva se depozitom. a to je bit njegove konsenzualne naravi. što se smatra nespornim. Tako je u ZOO učinjeno kod ugovora o zajmu. Nije jasno kako će se stvar naći kod ostavoprimca ako nema ostavodavčeve obveze da je preda ostavoprimcu. njihova odgovornost prema naručitelju je solidarna. Prema ZOO proizlazi da je ostava konsenzualan ugovor.

Objekt ugovora – objekt ostavne činidbe može biti samo pokretna stvar. Iako se ovdje radi o zamjenljivoj i potrošnoj stvari ipak je nastao ugovor o redovitoj ostavi. da ostavoprimac ima neposredni posjed stvari te da nakon završenog čuvanja mora vratiti upravo tu istu stvar. ostava je jednostranoobvezni ugovor. za regularnu ostavu je potrebno naglasiti da se mora vratiti upravo ta ista potrošna i zamjenljiva 260 . kod ostave se postavlja pitanje mogu li objektom ostave biti samo nepotrošne i nezamjenljive stvari ili također i potrošne i zamjenljive. godine) Drugim riječima. 10 000 kuna postavlja se pitanje je li ovdje nastala redovita ostava. Stoga je za redovitu ili regularnu ostavu karakteristično da joj je objekt nepotrošna i nezamjenljiva stvar. Ako bi netko ostavio svoj stan ili kuću na čuvanje. a naplatan će biti kad je ugovorena naknada. No. a ne konsenzualni ugovor. isto tako može u određenim slučajevima i ostavoprimac primiti na čuvanje svoju vlastitu stvar i to sklopivši valjan ugovor o ostavi. Redovita ostava ovdje može nastati. Ostava je neformalan i kauzalan pravno posao (kauza je čuvanje stvari) Subjekti – za postanak ugovora o ostavi nije bitno je li ostavodavac vlasnik stvari (npr. onda bi se radilo o ugovoru o službi ili ugovoru o nalogu (mandatu) Isto tako. Npr. Iz definicije se vidi da ostavoprimac mora vratiti istu stvar. A može dati na čuvanje B-u svoj sat i tu je nastala redovita. nego da mu i vrati upravo te novčanice. regularna ostava makar to A i B nisu nigdje posebno naglasili. ali kad se daje naknada za čuvanje bit će dvostranoobvezni. može se pohraniti na čuvanje u garderobu i tuđi kofer) No. Kad bi A htio s B-om sklopiti ugovor o redovitoj ostavi. kao što i posudovnik može u određenim slučajevima posuditi svoju vlastitu stvar. tada uopće ne bi nastao ugovor o ostavi. morao bi posebno ugovoriti da mu B ne čuva samo novčanice. B je postao posjednikom stvari. Polazeći od zakonske definicije. Ugovor o ostavi je u pravilu besplatan. No. Ako bi ostavoprimac u zabludi primio na čuvanje svoju vlastitu stvar. niti bi navodni ostavoprimac bio obvezan vratiti stvar ostavodavcu. ostava je po definiciji iz ZOO u biti realni. ako je A dao B-u npr.ugovor (do ZOO iz 1978. samo su ugovorne strane to morale posebno uglaviti. kad se ostavoprimac profesionalno bavi čuvanjem stvari i kad to proizlazi iz okolnosti posla. Iako sve karakteristike može imati i ostava čiji je objekt činidbe čuvanje potrošne i zamjenljive stvari. Tehnički će to učiniti tako da mu preda novac u zapečaćenoj kuverti. Ipak. i jedne i druge mogu biti objektom ostave. stoga bi bilo logično da se mogu deponirati samo nepotrošne i nezamjenljive stvari. a iznimno naplatan pravni posao. A je vlasnik računala na kojem B ima pravo uporabe (usus) B kao neposredni posjednik može predati računalo na čuvanje za neko vrijeme A-u kao vlasniku računala. ostavoprimac u pravilu ne smije biti vlasnik stvari. ali i ne mora. Npr.

Odgovornosti bi se mogao osloboditi samo ako dokaže da je od ugovorenog načina i mjesta čuvanja morao odstupiti jer su to zahtijevale promijenjene prilike. kako bi se on mogao umiješati u spor. ako je u međuvremenu doznao da je stvar ukradena jer će tada podnijeti kaznenu prijavu. Po pitanju vraćanja stvari. mora i može stvar upotrebljavati. a ukoliko je 261 . Ako su način i mjesto čuvanja posebno ugovoreni. plodovima i priraštajem te u stanju u kakvom je bila u trenutku predaje u ostavu. ostava u nuždi) Pojam čuvanja nije tako jednostavan jer se ne mora sastojati samo od pasivnih radnji. Ukoliko je određen rok vraćanja. Ukoliko je ostavodavac na čuvanje dao tuđu stvar. vrijedi pravilo da je ostavoprimac dužan vratiti stvar čim to ostavodavac zatraži. ako je na čuvanje povjerena životinja. onda to postaje posudba i na odnose ugovaratelja treba primijeniti pravila o posudbi. ostavoprimac se toga mora držati. stvar mora vratiti ostavodavcu (nije važno je li ostavodavac još uvijek vlasnik stvari) Stvar se može izručiti i nekom trećem. računalo) i ostavoprimcu dopušteno da ga upotrebljava. ukoliko je u ostavu dana neka nepotrošna stvar (npr. Kad mu je stvar povjerena u slučaju neke nevolje. Npr.stvar. no iznimno kad to traži sama priroda čuvanja. a ako je ostava uz naknadu. dužan ju je čuvati s povećanom pažnjom (tzv. Ostavoprimac je u pogledu radnji koje ulaze u kompleks čuvanja relativno samostalan i u načelu sam odlučuje što i kako treba raditi jer on snosi i odgovornost za čuvanje. Za objekt ostavne činidbe nije važno je li to stvar u prometu i ima li uporabnu vrijednost i za druge ljude (npr. moguće je da vlasnik stvari tužbom zahtijeva stvar od ostavoprimca i tada je ostavoprimac dužan priopćiti sudu od koje je osobe primio stvar (nominatio auctoris) te istodobno obavijestiti ostavodavca o podignutoj tužbi. Npr. S druge strane. Dužnost je ostavoprimca da obavijesti ostavodavca o svim promjenama koje bi zapazio na stvari i eventualnim opasnostim da bude na bilo koji način oštećena inače odgovara za štetu. u slučaju požara. inače će odgovarati i za slučajnu propast ili slučajno oštećenje stvari. ali samo uz pristanak ostavodavca. npr. ostavoprimac će je morati hraniti i sl. u ostavu se može dati studentski indeks) Ostavoprimčeve dužnosti – a) prva i osnovna dužnost ostavoprimca je da povjerenu stvar čuva kao svoju vlastitu. osim kad rok nije ugovoren isključivo u interesu ostavodavca (npr. Ostavoprimac ne smije upotrebljavati stvar koja mu je povjerena. b) druga osnovna obveza ostavoprimca predstavlja dužnost vraćanja deponirane stvari i to sa svim pripadnostima. ako je na čuvanje dobio jahaćeg konja. osim na pitanja mjesta i vremena vraćanja stvari za koja vrijede pravila o ostavi. kad je ugovorena naknada za čuvanje) Pravilo je da stvar treba vratiti u onom mjestu u kojem je predana ostavoprimcu. Iznimno nije dužan vratiti stvar ostavodavcu. ostavodavac može zahtijevati povrat stvari i prije roka. No. onda da je čuva pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno dobrog domaćina. mora ga redovito izvoditi na jahanje da konj ne zahiri.

ugovoreno neko drugo mjesto vraćanja. a ne ugovori se individualno vraćanje. c) treću grupu ostavoprimčevih obveza predstavlja odgovornost za štetu. ali dužan ostavodavcu ostaviti primjereni rok za preuzimanje stvari. među ostalim i vraćanje stvari. ako to predstavlja njegovu profesiju i ako se naknada mogla očekivati s obzirom na okolnosti posla (npr. Prestanak ugovora o ostavi – ugovor o ostavi prestaje kad ostavoprimac vrati stvar ostavodavcu. bez krivnje. To će biti u slučajevima kad bez pristanka ostavodavca i bez nužda suprotno ugovoru. a u najširem smislu to je ona ostava kod koje je ostavoprimac ugostitelj. Smrt bilo koje ugovorne strane ne izaziva prestanak ugovora jer ostava nema strogo osobni karakter. mijenja mjesto ili način njezina čuvanja ili kad stvar preda na čuvanje drugoj osobi (podostava ili subdepozit) osim ako bi do propasti ili oštećenja stvari došlo i da je postupao u skladu s ugovorom. a) ostavoprimcu pripada pravo na naknadu ako je ona posebno ugovorena. ako su ugovorne strane trgovačka društva) b) ostavoprimac ima pravo na troškove koje je opravdano učinio radi očuvanja stvari (u pravilu nužni i eventualno korisni troškovi) c) ostavoprimac ima pravo da od ostavodavca zahtijeva naknadu štete koju je imao zbog ostave (npr. stvar propadne kod ostavoprimca. Neke vrste ostave – a) neprava ostava (iregularni depozit) nastaje onda kad se u ostavu daju zamjenljive i potrošne stvari. Prema ZOO neprava ostava je mješoviti ugovor sastavljen od elemenata zajma i ostave. Stoga je osnovna karakteristika neprave ostave u tome da je ostavoprimac stekao vlasništvo na stvari koja mu je predana na čuvanje i da ne mora vratiti istu stvar nego samo istu vrstu i količinu stvari. ostavoprimac može u svako doba odustati od ugovora. Ostavoprimčeva prava – ostavoprimčeva prava se na strani ostavodavca očituju kao dužnosti. ako ugovaratelji nisu što drugo o tome odredili. No. Ovdje ostavoprimac odgovara po kriteriju presumirane krivnje. ako bi stvari prijetila opasnost propasti ili oštećenja ili ako bi nastavljanjem čuvanja mogao pretrpjeti štetu. upotrebljava stvar. samo će glede vremena i mjesta vraćanja važiti pravila ugovora o ostavi. ostavoprimac ima pravo na naknadu troškova prijevoza stvari. b) ugostiteljska ostava – ZOO ne daje definiciju ove vrste ostave. a tko se smatra ugostiteljem treba vidjeti u 262 . nagrizajuća tekućina koju je čuvao iscurila je zbog neprikladne ambalaže i oštetila mu neke njegove stvari) d) ostavoprimac koji je obvezan da besplatno čuva stvar ima pravo da je vrati ostavodavcu i prije ugovorenog roka. normalno je da bi već sama ta obveza bila dovoljna da se ostavni odnos nastavi i s nasljednicima. Ugovor o ostavi prestaje i kad slučajno. postoje i situacije u kojima ostavoprimac odgovara i za slučajnu propast i oštećenje stvari. Budući da je osnovna ostavoprimčeva obveza. a radi se o besplatnoj ostavi. Ako rok nije ugovoren. Ovdje će vrijediti pravila ugovora o zajmu.

kina. Prema ZOO. Postoje i slučajevi kad je ugostitelj dužan dati potpunu naknadu za nestanak i oštećenje stvari: a) kad mu je gost predao stvar na čuvanje i b) ako je šteta nastala njegovom krivnjom ili krivnjom osobe za koju on odgovara. osim ako ne raspolaže prikladnim prostorijama (npr. b) koje se nalaze izvan ugostiteljskog objekta na mjestu koje je ugostitelj odredio i stavio pod svoj nadzor. vrijednosne papire i druge vrijedne stvari koje gosti donesu i žele ih predati na čuvanje. Ugostitelji koji primaju goste na noćenje imaju prava zadržanja (ius retentionis) stvari koje su gosti donijeli. stvari u njima i žive životinje osim ako je to posebno ugovoreno. glomazne ili njihovo čuvanje naprosto prelazi njegove mogućnosti iz nekog drugog opravdanog razloga. ako je do nedostatka ili oštećenja stvari došlo ponašanjem samog gosta ili osoba koje je sa sobom doveo ili koje su mu došle u posjet. no ta odgovornost je ograničena prema ZOO do 10 000 kuna. Ugostitelj se ne može osloboditi odgovornosti isticanjem objave u svojim prostorijama kojima isključuje. Odgovornošću nisu obuhvaćena vozila. Ako to ne učini. ugostitelj neće odgovarati osim ako gost dokaže da je šteta nastala krivnjom ugostitelja ili osobe za koju on odgovara (subjektina odgovornost kod koje se krivnja dokazuje) Ne traži se da je stvar vlasništvo gosta. Gostom se može smatrati svaki korisnik ugostiteljskih usluga koje određeni ugostitelj pruža. za vrijeme smještaja gosta i c) nad kojima je ugostitelj preuzeo nadzor u ili izvan ugostiteljskog objekta u razumnom vremenu prije ili poslije smještaja gosta. ugostitelj nema sef) ako su s obzirom na vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta od prekomjerne vrijednosti.propisima o ugostiteljskoj i turističkoj djelatnosti. Prema ZOO ugostitelji se smatraju ostavoprimcima glede stvari koje su gosti donijeli i odgovaraju za njihov nestanak ili oštećenje. ako su opasne. a to će biti onda kad je imao prikladan prostor i ostale uvjete. kupališta. Ukoliko ugostitelj neopravdano odbije primiti stvar na čuvanje. dragocjenosti. gost je dužan prijaviti nestanak ili oštećenje stvari čim dozna za njih. Ugostitelj je dužan primiti na čuvanje novac. prodajne prostore i sl. lako pokvarljive stvari). dužan je gostu naknaditi punu štetu koju zbog toga pretrpi. garaže. zbog nekog uzroka u samoj stvari (npr. Ugostitelj se oslobađa odgovornosti ako je do propasti ili oštećenja stvari došlo zbog okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti (viša sila). Ugositeljska djelatnost kojom se oni bave obuhvaća pripremanje hrane i pružanje usluga prehrane i usluživanje pićem i napicima. kazališta. pružanje usluga smještaja i kampiranje. donešene stvari su one stvari: a) koje se nalaze u ugostiteljskom objektu za sve vrijeme smještaja gosta. 263 . do potpune naplate tražbine za smještaj i ostale usluge. ograničava ili uvjetuje odgovornost za stvari koje su gosti donijeli. ZOO je proširio odredbe o ugostiteljskoj ostavi na bolnice. Da bi ostvario zahtjev iz te odgovornosti.

javna skladišta su postala uslužne gospodarske organizacije o kojima u velikoj mjeri ovisi normalna opskrba. stanje rezervi. iz javnih skladišta se može povući određena količina robe i opskrbiti tržište. redovna cirkulacija dobara i učinkovit transportni rad. skladištar) Goleme količine robe koja je dolazila na predviđena mjesta nužno je proizvelo potrebu da se tom robom stručno rukuje. istovar i pretovar robe. najčešće trgovačka društva. Gospodarske funkcije koje skladišta obavljaju u okviru robnog prometa tražile su da se i pravno formulira i precizira status skladišta i da se postave pravne kautele za njihovo poslovanje. špediter. Zbog javnog karaktera skladišta. Stoga je javno skladište javni ostavoprimac koji u vezi sa svojim poslovanjem izdaje skladišnice. koja se bave poslovima smještaja i čuvanja robe te su posebnim odobrenjem ovlaštene da za smještenu robu izdaju vrijednosne papire koji se zovu skladišnice.) Za javno skladište vrijedi načelo da ne smije ni za svoj ni za tuđi račun trgovati onom robom koju je kao javni skladištar smjestio u svojem skladištu. proizlazi da svi gospodarski subjekti koji su u svom poslovanju nužno upućeni na usluge javnog 264 . Skladišta omogućuju da se tržište opskrbljuje robom prema potrebi. Osim poslova smještaja i čuvanja robe javno skladište može obavljati i druge poslove koji su u vezi s njegovim glavnim poslovanjem (npr. Svojim specijaliziranim poslovanjem. normalno je bilo da se uskladištenje tretira kao javna služba. utovar. U slučaju zastoja prometa. nego uslužne gospodarske organizacije i zbog važnosti gospodarske funkcije stoje pod posebnim pravnim režimom. Pokazalo se da sama činjenica koncentracije golemih količina robe i sirovina na jednom mjestu može imati vrlo povoljne gospodarske učinke.D Ugovor o uskladištenju Pojam javnog skladišta – javna skladišta su gospodarske organizacije. Opazilo se i da vlasnik može pravno disponirati. Javna skladišta nisu proizvodne. da se pravilno i pravodobno upućuje na odredište te da se za vrijeme stacioniranja stručno čuva. a gospodarske funkcije skladišta postale su element s kojim se moralo računati u privrednom poslovanju. a da sama roba uopće ne bude fizički uopće ni pokrenuta iz skladišta. Budući da je uskladištenje osnovna djelatnost skladišta i samo skladište je moralo postati javnim skladištem te su morala biti precizirana prava i dužnosti javnog skladišta kao gospodarske organizacije koja obavlja javnu službu. Gospodarske funkcije javnih skladišta – razvoj transporta i povećanje obujma robnog prometa doveli su do niza novih zanimanja (vozar. Pravno uređenje skladišta – imajući u vidu gospodarske funkcije skladišta. Sve su to poslovi kojima se kao specijalizirani radnik počeo baviti skladištar koji je postao jedan od važnih gospodarskih subjekata. sortiranje i sl.

Da bi se to postiglo. a sama tarifa mora imati trajniji karakter. dvostranoobvezan i naplatan. dalju otpremu i sl. fiksirane tarife i da vodi propisane knjige. b) tarifa – javno skladište mora imati tarifu skladišnih usluga kako bi se omogućila pravilna orijentacija korisnika skladišnih usluga. Skladišnica se sastoji od dvaju međusobno povezanih dijelova koji se mogu rastaviti. rok. odnosno tretirani pod jednakim uvjetima. a samo izdavanje skladišnice mora zabilježiti i u skladišnu knjigu. a ono skladište koje je ovlašteno izdavati skladišnice. Indosamentom se mogu prenositi bilo oba dijela skladišnice zajedno. a) priznanica daje pravo raspolaganja pohranjenom robom. a drugi založnica (varant) Javno skladište ne smije izdati samo jedan od tih dijelova. c) propisane knjige – po zakonu. Oba dijela skladišnice glase „po naredbi“ deponenta i moraju sadržavati podatke predviđene u ZOO. Skladišnica – je izvadak iz matične knjige za skladišnice koju javno skladište vodi kronološkim redom. Nakon sklopljenog ugovora o uskladištenju javno skladište je dužno ostavodavcu (deponentu) na njegov zahtjev izdati skladišnicu. Organizirano javno skladište pruža svoje usluge na temelju sklopljenog ugovora o uskladištenju. a u druga dva trezorna ostava) i ako na skladištu nema mjesta. propisano je da javno skladište posluje na temelju poslovnih uvjeta. Poslovni uvjeti javnog skladišta moraju imati oblik pravilnika koji odobrava nadležno tijelo na području kojega se nalazi sjedište javnog skladišta. Ugovor o uskladištenju – ugovorom o uskladištenju obvezuje se skladištar primiti i čuvati određenu robu i poduzimati potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju te je predati na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe. javno skladište mora voditi skladišnu knjigu. Kao i ostava i ugovor o uskladištenju je konsenzualan ugovor. javno skladište može odbiti sklapanje ugovora samo ako se radi o predmetima koji se ne uskladištuju (npr. a) poslovni uvjeti javnog skladišta su pravila o uvjetima pod kojima će se roba primiti na čuvanje te uvjeti pod kojima će javno skladište obavljati svoje usluge. živa životinja. bilo svaki za sebe.skladišta moraju biti jednaki. Sklapa se na adhezijski način – pristupanjem poslovnim uvjetima skladišta. tj. Knjiga mora biti povezana. Podatke iz skladišnice javno skladište mora unijeti i u matičnu knjigu.) to se dodaje kao posebna odredba ugovora. paginirana i potvrđena od strane nadležnog državnog tijela. vrijednosni papiri jer je u prvom slučaju potrebna obična. dragocjenosti. Ovdje su predviđena sva osnovna pitanja koja dolaze u obzir u poslovanju javnih skladišta. a ostavodavac se obvezuje platiti mu za to određenu naknadu. Jedan dio se zove priznanica. Ako je potrebno uz to nešto posebno ugovoriti (npr. Poslovni uvjeti moraju biti objavljeni i zbog toga se smatraju sastavnim dijelom ugovora o uskladištenju. a raspolagati robom 265 . mora voditi i matičnu knjigu za skladišnice. Daljnja karakteristika je u tome što je to ugovor s obligatornim sklapanjem na strani ostavoprimca.

može samo deponent ili osoba na koju je on indosamentom prenio to pravo. Odgovornost skladištara je ograničena do visine stvarne vrijednosti robe. Ako netko zatraži izručenje robe samo na temelju priznanice. Skladišnica je i tradicijski papir što znači da njezina predaja zamjenjuje tradiciju pohranjene robe. Javno skladište je dužno pohranjenu robu predati samo onoj osobi koja mu vrati cjelovitu skladišnicu. cjelovitu skladišnicu. osim ako je izrijekom ugovorena. E Ugovor o nalogu (Contractus mandati) Ugovorom o nalogu nalogoprimac (mandatar) se obveuzje i ujedno ovlašćuje poduzimati određene poslove za račun nalogodavca (mandanta) Nalog (mandatum) sam za sebe nije ugovor nego jednostrana 266 . ako to na njegov poziv ne bi mogao pravodobno učiniti deponent. odnosno pravo zaloga na robi. uključivo i izgubljenu dobit. a skladištar je dužan upozoriti deponenta na mane ili prirodna svojstva robe i neispravnost ambalaže. skladištar je dužan. Stoga skladištar odgovara za štetu osim ako dokaže da je šteta prouzročena okolnostima koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti (viša sila). Odgovornost za štetu – ugovorom o uskladištenju javno skladište preuzima obvezu čuvanja robe i u toj dužnosti nije sadržana obveza osiguranja. Ako na uskladištenoj robi dođe do neotklonjivih promjena zbog kojih bi mogla propasti ili se pokvariti. manama ili prirodnim svojstvima robe te neispravnom ambalažom. No ako je štetu uzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. Pri predaji robe deponent je dužan dati sve obavijesti o njoj i izjaviti kolika joj je vrijednost. Iznos se isplaćuje imatelju založnice. a i svaki njen dio samostalno. tada mu javno skladište može izdati robu samo kad javnom skladištu položi svotu osiguranu pravom zaloga na robi. Raspolagati se može pohranjenom robom samo ako to pravo nije ograničeno založnicom koja se nalazi u posjedu nekog trećeg. prodati robu bez odgađanja i to na najpogodniji način. a sama se založnica tada povlači. Na ugovor o uskladištenju na odgovarajući se način primjenjuju pravila o ostavi. Stoga potpuno i slobodno raspolagati pohranjenom robom može samo ona osoba koja istodobno drži priznanicu i založnicu. Predajom skladišnice u cjelini ili predajom pojedinih njezinih dijelova prenosi se na trećega pravo raspolaganja pohranjenom robom. Skladišnica u cjelini. duguje naknadu cjelokupne štete. Ne traži se krivnja skladištara. b) založnica daje pravo zaloga na pohranjenoj stvari u visini onog iznosa koji je u založnici naznačen. čim takve nedostatke zapazi. ZOO se kod odgovornosti javnih skladišta za štetu (uništenje ili oštećenje robe tijekom čuvanja) odlučio na primjenu pravila objektivne odgovornosti skladištara. tj. jesu vrijednosni papiri i to papiri po naredbi. krivnjom deponenta.

Nalogoprimac u pravilu radi u svoje ime osim ako je uz nalog ovlašten i na zastupanje. odvjetnici) a u stalnoj je poslovnoj vezi s ponuditeljem. Iznimno može odstupiti kada mu zbog kratkoće vremena ili iz kakva drugoga razloga nije bilo moguće tražiti suglasnost nalogodavca. u kojem slučaju radi u ime i za račun nalogodavca pa se poslovi koji se sklapaju s trećima smatraju kao da ih je sklopio sam nalogodavac. Za sve vrijeme izvršenja naloga dužan je paziti na interese nalogodavca i njima se rukovoditi. a ako ocijeni da bi izvršenje naloga prema dobivenim uputama bilo štetno za nalogodavca. Primjer za rad u ime i za račun nalogodavca nalazi se kod ugovora o punovlašću (zastupanju) gdje je nalog jedan od važnijih elemenata. nastaje ugovor o nalogu. ZOO nije prihvatio gledište teorije da bi objektom ugovora o nalogu bili pravni poslovi. smatra se da je ugovor o nalogu sklopljen u trenutku primanja naloga. a procijenio je na osnovi svih okolnosti da to nužno zahtijevaju interesi nalogodavca. Objekt ugovora o nalogu su poslovi koje bi imao poduzeti nalogoprimac.) Inače se u teoriji smatra da je ugovor o nalogu u pravilu besplatan pravni posao po čemu se također razlikuje od ugovora o djelu koji je uvijek naplatan. Do prihvata može doći i šutnjom. Prometno značenje naloga se i ostvaruje pretežito kod ovih ugovora kao specijalnih vrsta općeg ugovora o nalogu. Svako drugo odstupanje od uputa ili prekoračenje granica naloga dovodi nalogoprimca u 267 . a za račun komitenta kao nalogodavca. otpremnik i posrednik djeluju u svoje ime. Ako te osobe ne žele prihvatiti učinjeni nalog. otpremi i posredovanju gdje je također prisutan nalog. i izričito ne odbije nalog.izjava volje. dužan ga je na to upozoriti i zahtijevati nove upute ili njihovu izmjenu. Obveze nalogoprimca – a) izvršenje naloga – nalogoprimac je dužan izvršiti nalog u svemu kako glasi i pritom mora postupati prema primljenim uputama s pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno domaćina. komisionar. Ako osoba koja se ponudila drugome izvršavati njegove naloge ili osoba koja se bavi obavljanjem tuđih poslova kao zanimanjem (npr. stoga ti poslovi mogu biti pravne naravi. U načelu nalogoprimac ne može odstupiti od dobivenih uputa jer odstupanje kad se pokaže potreba mora odobriti nalogodavac. a i konsenzualni ugovor. S druge strane kod npr. Redaktori ZOO koncipirali su ugovor o nalogu kao naplatan s dvije iznimke: a) kad je besplatnost ugovorena i b) kad proizlazi iz naravi međusobnog odnosa ugovaratelja (srodstvo. stoga tek prihvaćanjem od strane onoga kome je upućen. ZOO ne određuje pobliže sadržaj tih poslova. ugovora o komisiji. dužne su o tome bez odgađanja obavijestiti nalogodavca. inače odgovaraju za štetu koji bi on zbog toga pretrpio. ali i razni faktični poslovi čime se ugovor o nalogu uvelike približava pravnoj konstrukciji ugovora o djelu. a ugovora o djelu razni drugi faktični poslovi. Ugovor o nalogu je neformalan pravni posao. prijateljstvo i sl.

dokumentaciju) te ustupiti mu stečene tražbine. No upute mogu biti i fakultativne koje nalogoprimcu ostavljaju mogućnost izbora između više mogućih rješenja ili pak indikativne koje mu daju slobodu postupanja primjerenu određenim okolnostima. b) podnošenje izvrješća i polaganje računa – nakon izvršenja posla. U slučaju više 268 . Nalogoprimac koji je bez svoje krivnje samo djelomično izvršio nalog ima pravo na dio naknade razmjerno obavljenom poslu. Ugovor o nalogu podrazumijeva odnos povjerenja. odnosno ako nema običaja onda pravična naknada. imperativne upute.drukčiji pravni položaj i nalogoprimac postaje poslovođa bez naloga. Nalogoprimac je dužan bez odugovlačenja predati nalogodavcu sve što je primio obavljajući preuzete poslove (novac. stoga je nalogoprimac dužan osobno izvršiti nalog. d) preuzeti obveze što ih je nalogoprimac uzeo na sebe obavljajući poslove u svoje ime. osim ako nalogodavac naknadno ne odobri odstupanje odnosno prekoračenje ovlasti (ratihabitio) Ovo sve uglavnom vrijedi za tzv. stvari. a za račun nalogodavca. bez obzira na to kako je došlo do njegova izbora. Da bi osigurao naplatu naknade za trud i troškove. a ako se njime poslužio. Naknada se plaća nakon izvršena posla. dužan je pazeći na interese nalogodavca postupati kao dobar gospodarstvenik. iznenadna bolest) Tada odgovara samo za izbor zamjenika (culpa in eligendo) i za upute koje mu je dao (culpa in instruendo) Nalogoprimac će odgovarati ne samo za izbor zamjenika i za upute koje mu je dao nego i za njegov rad te slučajnu propast i oštećenje stvari koje se dogode kod zamjenika ako mu povjeri izvršenje naloga bez suglasnosti nalogodavca ili ga na to nisu silile okolnosti. Kad izvršenje posla obavlja zamjenik nalogoprimca. kao i na novcu koji je naplatio za račun nalogodavca. Ako primljeni novac ne preda na vrijeme. c) naknaditi troškove koje je nalogoprimac učinio i koji su bili potrebni za izvršenje naloga s kamatama od dana kada su učinjeni čak i ako njegov trud bez njegove krivnje nije bio uspješan. Obveze nalogodavca – a) predujmiti nalogoprimcu na njegov zahtjev određen iznos novca (predujam ili avans) za predviđene izdatke i troškove u vezi s obavljanjem posla. b) platiti naknadu za nalogoprimčev trud u visini koja je uobičajena. a ako radi besplatno onako kako bi postupao u svojoj vlastitoj stvari. Ukoliko nalogoprimac ne dobije upute o izvršenju posla. duguje zatezne kamate od dana kad ga je bio dužan predati. nalogoprimac ima zakonsko založno pravo na pokretnim stvarima nalogodavca što ih je dobio na osnovi ugovora o nalogu. Izvršenje naloga može povjeriti drugome samo s dopuštenjem nalogodavca ili kad ga na to primoraju konkretne okolnosti (npr. ali i u tijeku izvršavanja naloga ako to nalogodavac zatraži. nalogoprimac je dužan podnijeti izvješće i položiti račun. odnosno domaćin. dužan je platiti kamate po najvišoj ugovornoj stopi za sve vrijeme uporabe novca. e) naknaditi štetu koju je nalogoprimac pretrpio u izvršenju naloga bez svoje krivnje. nalogodavac ima pravo zahtijevati izvršenje neposredno od zamjenika.

Poslove koje ne trpe odgađanje. odgovara za štetu koju pretrpi nalogodavac zbog otkaza. pobrinuti se o njihovoj zaštiti. f) lišenjem poslovne sposobnosti – potpunim ili djelomičnim nalogodavca ili nalogoprimca. Nalogoprimac nastavlja voditi poslove sve dok ih nasljednici nalogodavca ne preuzmu. zastupnik. dao neposredan povod odustanku. e) prestankom pravne osobe ako je nalogodavac ili nalogoprimac pravna osoba te dolaženjem pod stečaj. 269 . Stoga. odgovara nalogodavcu za štetu. F Ugovor o punovlašću Iako je pri sklapanju pravnih poslova potrebno očitovanje volje koju može očitovati izravno sama osoba. zastupnik je osoba koja vlastitim očitovanjem volje sklapa pravni posao za drugoga. ovlaštenje odvjetniku da za klijenta kupi kuću. d) smrću nalogodavca – no samo ako je tako ugovoreno ili ako je nalogoprimac preuzeo poslove s obzirom na svoje osobne odnose s nalogodavcem. tj. Prestanak naloga – osim općih pravila o prestanku ugovora. a) neposredno zastupstvo je zastupstvo u pravnom (tehničkom) smislu. moguće je da tu volju za nekoga očituje i netko treći. Neposredni zastupnik sklapa pravni posao vlastitim očitovanjem volje u ime i za račun zastupanoga. na ugovor o nalogu primjenjuju se i posebna pravila i prema njima nalog prestaje: a) odustanak nalogodavca – nalog prestaje u trenutku kad je nalogoprimac saznao za odustanak. U protivnom. Otkaže li u nevrijeme. Npr. nalogoprimac je dužan obavljati sve dok nalogodavac ne preuzme brigu o njima.nalogoprimaca i/ili više nalogodavaca ZOO predviđa solidarnu odgovornost za ispunjenje njihovih obveza. ako odustane bez osnovanih razloga dužan je nalogoprimcu isplatiti odgovarajući dio naknade za njegov trud i naknaditi mu štetu prouzročenu odustankom (vrijedi samo ako je ugovor o nalogu bio naplatan) Nalogoprimac ne bi imao pravo na dio naknade i naknadu štete ako je postupajući suprotno uputama i ne čuvajući interese nalogodavca. ali je solidarnu odgovornost moguće ugovorom isključiti. Zastupstvo se u teoriji dijeli na neposredno i posredno. Nakon prestanka naloga nalogoprimac je dužan vratiti punomoć koju je primio. što znači da učinci pravnog posla koji je sklopio zastupnik nastaju neposredno za zastupanoga i zastupani je onaj koji iz pravnog posla stječe prava i preuzima obveze pa se smatra da je pravni posao što ga je sklopio zastupnik sklopljen od samog zastupanoga. c) smrću nalogoprimca – nasljednici nalogoprimca dužni su o tome što prije obavijestiti o tome nalogodavca i dok on ne preuzme brigu o svojim interesima. samo ne u nevrijeme. a da za otkaz nisu postojali osnovani razlozi. Premda nalogodavac može odustati od ugovora ne navodeći razlog. b) otkazom nalogoprimca koji može dati kad hoće.

Treća osoba koja sklapa pravni posao mora imati siguran dokaz da učinci pravnog posla ne nastupaju za onoga koji volju 270 . a drugi odnos je između zastupnika i trećih osoba. ali za račun komitenta. On je osoba koja prema trećem. Pri sklapanju pravnog posla zastupnik je dužan obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanoga. Treća osoba s kojom posredni zastupnik sklapa pravni posao niti zna niti mora znati da je pravni posao sklopljen za račun zastupanoga. Elementi ugovora o punovlašću – a) nalog (mandat) – ako se analizira položaj zastupnika ističe se da kod zastupstva postoje stvarno dva odnosa. a s druge strane zastupnik pravno može nešto učiniti. osim ako je to dopušteno zakonom ili ugovorom. U načelu. Bio bi npr. b) posredno zastupstvo – je takvo zastupstvo gdje zastupnik sklapa pravni posao u svoje ime. kod kupnje nekretnine ili vođenja parnice. starateljstvo) ZOO je proširio tu diobu tako da se neposredno zastupstvo može temeljiti još i na statutu. Treća osoba i zastupani uopće ne stupaju ni u kakve pravne odnose. tražbinu itd. Prava i obveze koje je posredni zastupnik stekao za zastupanoga ne prelaze automatski na osobu zastupanoga. dovoljan za kupnju pokretne stvari ili obavljanja neke usluge. Zastupnik će na temelju posebnog internog odnosa koji postoji između njega i zastupanoga morati na njega prenijeti sve ekonomske koristi koje je stekao iz posla. ali za račun zastupanoga i ovdje se sam pravni posao smatra njegovim pravnim poslom. Uobičajeno je da se neposredno zastupstvo koje se kratko naziva zastupstvo dijeli na ugovorno (dobrovoljno) i zakonsko (npr. a iznimno će moći samo u slučaju da je spriječen osobno obaviti posao. ali za njegov račun. društvenom ugovoru ili pravilima pravne osobe i aktu nadležnog državnog tijela. već je potreban posebni pravni posao između zastupanog i posrednog zastupnika. S jedne strane zastupnik treba nešto učiniti. nego u ime nalogodavca. svom suugovaratelju stječe prava i preuzima obveze. Ako to ne bi učinio. b) punomoć – nalog kao njihov interni odnos nije uvijek dovoljan.Iako je odvjetnik očitovao svoju volju on ne postaje vlasnikom kuće i nije osoba koja treba platiti kupovnu cijenu. Zastupani će morati osloboditi posrednog zastupnika svih onih obveza koje je preuzeo na svoje ime. tj. Primjer posrednog zastupstva postoji kod komisiona jer komisionar radi u svoje ime. Jedan je odnos između zastupnika i zastupanoga. Morat će na zastupanoga prenijeti vlasništvo. Sam nalog osobito nije dovoljan kad je potrebno da nalogoprimac nastupi prema trećima. Prema ZOO ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. U slučaju odnosa između zastupnika i zastupanoga postoji mandat i njime se uređuje njihov interni odnos. ne u svoje ime. a interesi zastupanoga neodgodivo nalažu sklapanje pravnog posla. zastupnik ne može prenositi ovlaštenje zastupanja. ugovor bi obvezivao zastupanog i drugu stranu ako je ona znala ili iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik. npr.

punovlašće (ili punomoćje) dijelimo na specijalno. generična punomoć se daje odvjetniku za zastupanje u jednoj parnici) Opća punomoć (generalna) je ona kojom se opunomoćeniku daje ovlast da sklapa sve vrste pravnih poslova koji se tiču opunomoćitelja. preuzimanje mjenične ili čekovne obveze ili obveze iz jamstva. a ovaj na to pristane. ali je npr. no ona je ograničena na poslove koji ulaze u redovito poslovanje. c) zastupanje – treći element ugovora o punovlašću je zastupanje i ono se ne mora posebno ugovoriti jer onog trenutka kad je netko drugome dao nalog i punomoć. Prema ZOO specijalna punomoć nužna je za preuzimanje mjenične obveze. mogući su i drugi nazivi (ako se gleda sa stajališta naloga. Specijalna punomoć instruirana je za jedan određeni pravni posao. nalogoprimac mora prema trećima nastupiti kao punomoćnik. Ugovor o punovlašću – a) pojam – ugovor o punovlašću je konsenzualni ugovor koji nastaje kad opunomoćitelj dade nalog i punomoć opunomoćeniku da sklapa pravne poslove u ime i za račun opunomoćitelja. može se reći da u njega ne ulaze oni poslovi za koje je potrebne specijalna punomoć. Punomoć je nalogodavčeva izjava upućena trećim osobama kojom se daje ovlaštenje opunomoćeniku da sklapa pravne poslove u ime i za račun opunomoćitelja. Posao koji ne ulazi u redovito poslovanje opunomoćenik može poduzeti samo po posebnom ovlaštenju. sklapanje ugovora o jamstvu. Iako se ugovorne strane nazivaju opunomoćitelj i opunomoćenik. generično i generalno. nalogodavac i nalogoprimac i sl.stvarno očituje. nastao je ugovor o punovlašću. Punomoć se naziva neograničenom ako opunomoćeniku nisu dane nikakve posebne upute od strane opunomoćitelja kako da postupi pri sklapanju poslova koji su mu povjereni. Iako ZOO ne definira redovito poslovanje. a u svim drugim slučajevima ona se može dati. Ovdje mora postojati posebna punomoć. staratelj neposredni zastupnik po zakonu. dok ga nalog obvezuje interno. Specijalna punomoć daje se opunomoćeniku za određeni pravni posao. Stoga je opunomoćenik neposredni zastupnik po ugovoru. Stoga se sa nalogom mora spojiti punomoć.) Najpravilnije bi bilo nazivati ih opunomoćitelj i opunomoćenik što je i prihvaćeno u ZOO. b) vrste punomoći – ovisno o tome kako je instruiran sadržaj punomoći. sklapanje nagodbe i vođenje spora. prema trećima. tj. onaj kojega je trgovačko društvo ovlastilo da sklapa pravne poslove iz njegove poslovne djelatnosti) treba imati posebnu (specijalnu) punomoć za otuđivanje ili opterećivanje nekretnine. uzimanje zajma. Trgovački opunomoćenik (tj. Punomoć ovlašćuje nalogoprimca za zastupanje koji se sada zove opunomoćenik. nego za onoga u čije ime volju očituje. o nagodbi i za odricanje od nekog prava bez naknade. U protivnom slučaju punomoć je 271 . Generična punomoć se daje za sklapanje cijele vrste pravnih poslova i ovdje je punomoć instruirana na vrstu pravnih poslova (npr. a s njime i učinak neposrednog zastupanja. i taj drugi to prihvatio.

osim ako nije ni sam znao za opoziv odnosno suženje punomoći. opunomoćitelja ne obvezuje tako sklopljeni ugovor. smatra se da je odobrenje odbijeno. Ukoliko je druga strana bila savjesna. ispunjenju neke obveze i sl. Nalogodavac se može naknadno suglasiti s odstupanjem od njegova naloga i uputa. nalogoprimac će se smatrati poslovođom bez naloga i imati će pravo na naknadu samo nužnih i 272 . a da nije znala niti morala znati za opoziv odnosno suženje punomoći. može odmah nakon saznanja za prekoračenje ne čekajući da se opunomoćitelj izjasni odobrava li ili ne ugovor. Jedino ako zbog kratkoće vremena ili iz nekog drugog razloga ne može zatražiti suglasnost. U svim ostalim slučajevima.ograničena (npr. a druga strana nije znala niti morala znati za prekoračenje ovlaštenja. Od naloga i uputa opunomoćenik može odstupiti samo uz suglasnost opunomoćitelja kao nalogodavca. Prava i dužnosti ugovornih strana – opunomoćenik je dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama s pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno dobrog domaćina i pritom je dužan paziti na interese opunomoćitelja i njima se rukovoditi. izjaviti da se ne smatra ugovorom vezana. Opunomoćitelj može u svako doba po svojoj volji suziti ili opozvati punomoć čak i onda kad se ugovorom odrekao tog prava. Za to se ne traži nikakav posebni oblik. osim ako ga naknadno ne odobri (ratihabicija) Ako ne uslijedi odobrenje u roku koji je redovito potreban da se ugovor takve vrste odobri i ocjeni. Ako opunomoćenik prekorači svoja ovlaštenja. Ako opunomoćenik odstupi ili prekorači granice naloga odnosno uputa vrijedi posebna pravna situacija jer je to ipak unutarnji odnos između ugovornih strana. Opoziv i sužavanje punomoći nema učinak prema trećoj osobi koja je s opunomoćenikom sklopila ugovor. Ugovor što ga opunomoćenik sklopi djelujući u granicama svojih ovlaštenja iz punomoći obvezuju neposredno opunomoćitelja i drugu ugovornu stranu. Opunomoćenik tada odgovara opunomoćitelju za štetu. odnosno ako nije znala niti morala znati za prekoračenje ovlaštenja. Ukoliko opunomoćitelj uskrati odobrenje sklopljenom ugovoru.) Sve takve upute su internog karaktera i ne djeluju prema trećim osobama osim ako su za njih znale ili morale znati. tada opunomoćitelj i opunomoćenik solidarno odgovaraju za pretrpljenu štetu. uputa s kim ima sklopiti pravni posao. Ukoliko je opozivom ili suženjem punomoći povrijeđen ugovor o nalogu (ili ugovor o djelu ili neki drugi ugovor) opunomoćenik ima pravo na naknadu štete koju bi time pretrpio. Glede oblika punomoći vrijedi odredba ZOO da zakonom propisani oblik za neki ugovor treba da bude i oblik za punomoć koja se daje za sklapanje toga ugovora (načelo pariteta oblika) Prekoračenje ovlaštenja – osnovno pravilo kod ugovora o punovlašću je da opunomoćenik mora djelovati u okviru dobivenih ovlaštenja u punomoći kao i u granicama naloga i uputa koje mu je dao opunomoćitelj. uputa o mjestu i vremenu. može odstupiti od naloga i uputa ako to po njegovoj procjeni nalažu interesi opunomoćitelja.

h) opozivom punomoći. g) stečajem i lišenjem (potpunim ili djelomičnim) poslovne sposobnosti opunomoćitelja ili opunomoćenika. a za račun komitenta. d) otkazom opunomoćenika (osim u nevrijeme). Sama visina naknade određuje se ugovorom. djelomičnim ili potpunim lišenjem poslovne sposobnosti opunomoćitelja. a ako nije ugovorena daje se uobičajena naknada. U načelu. nalog prestaje u trenutku kad opunomoćenik sazna za neki od tih događaja. Ugovor o komisiji je dvostranoobvezan i naplatni pravni posao. kao potrebne. Kad ugovor o punovlašću prestaje odustankom. Prestanak ugovora o punovlašću – a) izvršenjem naloga. Opunomoćenik ima zakonsko založno pravo na novčanim iznosima koje je naplatio za račun opunomoćitelja i drugim pokretnim stvarima opunomoćitelja što ih je primio na osnovi naloga. dužan ju je vratiti po prestanku ugovora o punovlašću. smrću. odvjetničkom pripravniku) Opunomoćenik je dužan na zahtjev opunomoćitelja podnijeti izvješće o stanju poslova. f) prestankom postojanja ako su opunomoćenik ili opunomoćitelj pravne osobe. Samo uz dopuštenje opunomoćitelja ili kad je na to primoran okolnostima. Kad je opunomoćeniku izdana pisana punomoć. G Ugovor o komisiji Ugovorom o komisiji obvezuje se komisionar da će uz proviziju sklapati pravne poslove u vlastito ime. U protivnom. Važan sadržajni element komisionog ugovora je nalog i na temelju naloga se rješavaju interni odnosi između 273 . Dužnost je opunomoćitelja da preuzme obveze što ih je opunomoćenik preuzeo na sebe obavljajući posao. b) istekom roka na koji je sklopljen. osim ako je ugovorom isključena ili tako proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. ali samo ako je odstupanje bilo u skladu s potrebama i interesima opunomoćitelja. e) smrću opunomoćenika. padom pod stečaj. a o izvršenom poslu dužan je položiti račun i odmah predati opunomoćitelju sve što je primio obavljajući posao. sve obveze koje je preuzeo i troškovi koje je imao padaju na njegov teret. radi osiguranja svoje tražbine na ime naknade i troškova. c) odustankom opunomoćitelja.korisnih troškova i naknadu za uloženi trud. učinio za izvršenje naloga i u tu svrhu dužan mu je dati određenu svotu novca kao predujam za te izdatke. a smrću opunomoćitelja samo ako je tako ugovoreno ili ako se opunomoćenik primio naloga s obzirom na svoje osobne odnose s opunomoćiteljem ili se započeti posao ne može prekinuti bez štete za pravne sljednike. može izvršenje naloga povjeriti drugome (npr. opunomoćenik je dužan obaviti nalog osobno. Opunomoćitelj je dužan naknaditi opunomoćeniku troškove koje je on. Opunomoćenik ima pravo na naknadu za svoj trud. a ako nema nje onda pravična naknada.

a ne komisionar. Stoga komisionar nije neposredni zastupnik jer je za zastupnika bitno da sklapa pravne poslove u tuđe ime i za tuđi račun.) Ugovor o komisiji je neformalan pravni posao što je i razumljivo jer je komisioni posao tipični pomoćni posao robnog prometa i mora se sklapati brzo. pa nije. obavijestiti komitenta da je za njega kupio robu kako bi on mogao njome dalje disponirati) Komisionar je dužan obavijestiti komitenta o svim promjenama na robi zbog kojih bi ona mogla izgubiti na vrijednosti i zatražiti 274 . Na ugovor o komisiji primjenjuju se supsidijarno pravila o nalogu za sva ona pitanja koja nisu uređena pravilima o komisiji. Obveze komisionara – komisionar je obvezan da posao koji mu je povjeren obavi s pažnjom dobrog gospodarstvenika kao i da s istom pažnjom čuva povjerenu mu robu. kreditnoj komisiji (komisionar u vlastito ime pribavlja kredit i sl. Pravni poslovi koje komisionar sklapa u vlastito ime. primanje isplata. Kod zastupstva treća osoba često mora znati opseg naloga. Stoga komisionar pri sklapanju pravnih poslova mora postupati u skladu s interesima komitenta. Njemu takva isprava nije potrebna jer komisionar sklapa pravne poslove u svoje ime. Najčešće se radi o kupnji ili prodaji pa se tada govori o komisionoj kupnji ili o komisionoj prodaji. S druge strane. Sva prava i obveze koje proizlaze iz pravnih poslova što ih sklapa komisionar stvarno pripadaju komitentu iako je pravno njihov nositelj komisionar. Zbog sve toga komisionara se naziva posrednim zastupnikom iako je izraz posredno zastupstvo danas u teoriji napušten. tzv. No. a trećih osoba se ne tiče taj odnos. Komisionar ne nastupa prema trećima kao komitentov punomoćnik i ne dobiva od komitenta punomoć. Pri sklapanju pravnih poslova s komisionarom treća osoba je potpuno neovisna o sadržaju komitentovih naloga jer komisionar sklapa pravne poslove u vlastito ime i on je u poslu ugovorna strana.komisionara i komitenta. Ako je prema nalogu bio dužan osigurati robu. Komisionar je dužan obavješćivati komitenta prema prilikama o razvoju posla i izvršenju naloga (npr. inkaso-komisija) ili npr. iako komisionar sklapa pravne poslove u vlastito ime. on ipak radi po nalogu komitenta. No. Iz pravne analize vidi se da se putem komisionog posla posredno postiže onaj učinak koji se kod zastupstva postiže neposredno. odgovara i za njezinu slučajnu propast ili oštećenje. Ovakav način sklapanja pravnih poslova u poslovnom životu je vrlo praktično jer onaj koji sklapa pravni posao ne mora znati niti je dužan ispitivati radi li komisionar stvarno u okviru svojih ovlaštenja koje je dobio od komitenta. a to u krajnjoj liniji znači da ima slučajeva u kojima je treća osoba dužna provjeriti zastupnikova ovlaštenja što usporava brzinu prometa i često je nepraktično. a za račun komitenta mogu biti vrlo različiti. može se raditi i o platežnoj komisiji (obavljanje uplata. to je posao povjerenja koje je i osnovna etička osnova robnog prometa i ne treba mu posebna kautela u određivanju oblika samog posla.

moguće je da nalog komitenta bude ograničen samo na sklapanje posla. što znači da je dužan predati komitentu sve što je primio na temelju posla sklopljenog za njegov račun (npr. U ZOO je ušla odredba po kojoj komisionar nema pravo na proviziju ako je nevjerno postupio prema komitentu. delkredere provizija) S druge strane komisionar koji je prodao robu prezaduženom suugovaratelju. Nakon obavljenog posla komisionar mora bez nepotrebnog odgađanja položiti račun. Ako je komisionar dobio nalog sklopiti i potpuno ispuniti pravni posao pa do ispunjenja ne dođe krivnjom komitenta. no prema ZOO komisionar ima pravo na proviziju i kad nije ugovorena. kupljenu robu) i prenijeti na komitenta tražbine i ostala prava koja je stekao prema trećem. Prava komisionara – komisionar ima pravo na proviziju ili nagradu. prodaja robe ispod cijene koju je odredio komitent) ZOO propisuje da komisionar mora komitentu naknaditi razliku i prouzročenu štetu. provizija se određuje prema opsegu obavljenog posla i postignutom rezultatu. Budući da nije naveden mogući slučaj nevjernog postupanja. komisionar zadržava pravo na proviziju. Komisionar je dužan priopćiti komitentu s kojom osobom je sklopio posao. No. a za tuđi račun. a postoji opasnost znatnijeg oštećenja robe. komitentovih uputa. Komisionar 275 . višak komisionar ne može zadržati za sebe. osim ako je tako ugovoreno. sklopljenog posla i drugih okolnosti. Ukoliko komisionar sklopi posao pod povoljnijim uvjetima od onih koje je predvidio i odredio komitent. To znači da komisionar mora. Komisionar ima pravo na proviziju samo akoje posao ne samo sklopljen s trećim nego ako je i ispunjen. Ukoliko komisionar sklopi posao pod nepovoljnijim uvjetima od onih koji su određeni nalogom (npr. ali to ne vrijedi za prodaju pokretnina preko komisionih prodavaonica. To njegovo osnovno pravo proizlazi iz same biti ugovora o komisionu. s tim da će se ispunjenje dužnih činidaba dalje odvijati izravno između komitenta i trećeg. To pravo komitent gubi ako je komisionar odmah spreman platiti razliku i štetu. To je tzv. robu ne samo kupiti nego i predati komitentu. npr. nego je obvezan i takve koristi ustupiti komitentu čime se osobito ističe da komisionar doista sklapa poslove u vlastito ime. odgovara komitentu za štetu ako je znao ili mogao znati za njegovu prezaduženost. utvrditi radi li se doista o nevjernom postupanju za kojega se može vezati posljedica gubitka prava komisionara na proviziju. Ako iznos provizije nije određen ugovorom ili tarifom. Iznimka od tog pravila je kupoprodaja zbog opasnosti znatnijeg oštećenja robe. No ako nema vremena za čekanje uputa. Ukoliko je takvu obvezu posebno preuzeo. bit će potrebno u svakom konkretnom slučaju na osnovi sadržaja ugovora o komisiji. a komitent ima pravo ne prihvatiti sklopljeni posao. delkredere komision i tu ima pravo na povećanu proviziju (tzv.njegove upute. komisionar odgovara da će njegov suugovaratelj ispuniti obvezu i tada je solidarno odgovoran sa svojim suugovarateljem. komisionar ju je dužan prodati što je povoljnije moguće.

troškovi i sl. Komisionar ima pravo i na sve troškove koji su bili potrebni i koje je on učinio za izvršenje naloga. osim ako je predujam ugovoren (predujam ili avans je iznos koji se unaprijed daje na račun djelomičnog ispunjenja još prije nego što je tražbina dospjela) Ukoliko bi komisionar na kredit prodavao komitentovu robu bio bi dužan odmah položiti komitentu cjelokupni iznos kupovne cijene. Komisionar ima zakonsko založno pravo na komisionoj robi ako se još nalazi u njegovoj detenciji ili nekog tko ih drži za njega ili ima ispravu kojom može raspolagati njima radi osiguranja svojih zahtjeva prema komitentu (provizija. komisionar se može namiriti iz vrijednosti tih stvari prije ostalih komitentovih vjerovnika. Ako ih je komisionar predao trećemu. zahtijeva izlučenje iz stečajne mase onih stvari koje mu je predao radi prodaje. iz naplaćenog novca) Na kraju valja istaknuti jedan važan pravni zaključak. makar mu ih komisionar još nije ustupio. ali to ne vrijedi u slučaju kad je imao komitentovo ovlaštenje da robu proda i na kredit. Komitent je dužan osloboditi komisionara svih obveza koje je on preuzeo na sebe sklapajući pravni posao. kao i onih koje je komisionar nabavio za njegov račun. s kamatama od dana kad su učinjeni. odnosno kad komitent naknadno odobri prodaju na kredit. uključujući i naknadu za uporabu njegovih skladišta i transportnih sredstava. ZOO određuje da komitent nije dužan predujmiti komisionaru sredstva potrebna za obavljanje posla. no ekonomski je u poslu angažiran komitent. Štoviše. To je važno jer prema odredbi ZOO sve tražbine iz posla što ga je komisionar sklopio za račun komitenta smatraju prema komisionaru i njegovim vjerovnicima tražbinama komitenta. Komisionar ima pravo na prvenstvenu naplatu svojih tražbina iz vrijednosti koje je stekao za račun komitenta (npr. a za tuđi račun. U vezi s time je i pravo komitenta da. u slučaju stečaja komisionara. 276 . sva prava i obveze iz komisionog posla pripadaju komisionaru i pravno je u poslu angažiran komisionar.) To znači da može svoju tražbinu namiriti sudskom prodajom robe. komitent može od trećega zahtijevati isplatu njihove cijene. S pravnog stajališta.ima pravo na odgovarajuću naknadu za svoj trud i u onom slučaju kad je do neispunjenja posla došlo iz uzroka za koji nisu odgovorni ni komitent ni komisionar. Stoga komisionarovi vjerovnici ne mogu takve tražbine plijeniti. Komisionar sklapa pravne poslove u svoje ime.

štoviše i konkludentno (često između supružnika) Iznimno će ugovor morati biti sklopljen u pisanom obliku kada se u imovinu društva unose nekretnine jer one time postaju imovinom društva pri čemu je ugovor o ortaštvu titulus. a upis u zemljišne knjige modus stjecanja. ZOO je uz stanovite izmjene preuzeo ove odredbe o ortakluku pritom izmijenivši samo naziv u ortaštvo. a ne prema pojedinom ortaku. ali za račun ostalih odnosno zajedničku imovinu. Svaki ortak može tužbom actio pro socio zahtijevati činidbu. Stoga ortak stoji prema skupu ortaka. b) neformalan pa se može sklopiti usmeno. f) trajni 277 . Prema OGZ ortakluk se nazivao pogodba vrhu zajednice dobara i određivao je da društvo za zajedničko tečenje ili ortakluk postaje pogodbom. a za obveze pojedinog ortaka. ali bez pravne osobnosti. e) višestrani pravni posao. no nije potrebno iskazivati vrijednost imovine. UGOVOR O ORTAŠTVU Ugovorom o ortaštvu ili društvu građanskog prava dvije se ili više osoba uzajamno obvezuju na ulaganje rada i/ili imovine radi ostvarivanja nekog zajedničkog cilja. Ugovorne strane se nazivaju ortacima. c) uzajamno obvezan – što razumije dužnost svakog ortaka na ugovoreni način. Činidbe se ne izmjenjuju između ortaka. Po svojim karakteristikama on je: a) konsenzualan jer nastaje samim sporazumom ortaka. Ortaštvo nije pravna osoba. nego se slijevaju u jednu cjelinu radi ostvarenja cilja ortaštva. nego zajednica osoba i dobara. Iznimku od neformalnosti predstavlja slučaj kad se ugovor odnosi samo na sadašnju ili na samo na buduću imovinu jer je tada za valjanost ugovora potrebno načiniti popis unešene imovine i svaki njen dio opisati te naznačiti od koga potječe. d) naplatan – jer za svoj ulog kao činidbu ortak dobiva udio u ortačkoj imovini kao protučinidbu. godine. po kojoj dvije ili više osoba pristaju na to. odnosno ulog u svoje ime. ali također i drugarima. Prema ZOO iz 1978. Činidba (ulog) drugih ortaka nije protučinidba za vlastiti ulog. pismeno. vjerovnik su svi ostali ortaci. da ulože samo svoj trud.25. Prije stupanja na snagu novog ZOO. No postoje mišljenja da je ugovor o ortaštvu besplatan jer ortaci ne izmjenjuju činidbe međusobno već da one služe zajedničkoj svrsi. dužnik su svi ostali ortaci. godine ortakluk nastaje ugovorom kojim se obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili svoju imovinu radi postizanja zajedničkog cilja. doprinositi ostvarivanju zajedničkog cilja. godine bilo je određeno da će se glede ortakluka primjenjivati odredbe OGZ-a kao pravna pravila ako su u suglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske. partnerima ili članovima društva. osobito svojom ulogom. u dijelu koji govori o ortakluku i stupio je na snagu 1994. Za prava pojedinog ortaka. U međuvremenu je noveliran ZOO iz 1978. Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima iz 1991. već samo pretpostavka za ostvarivanje zajedničkog cilja. ili i svoje stvari radi zajedničke koristi.

ali to može biti i neka prednost u gospodarskom smislu.obveznopravni odnos. obavješćivanje. ZOO govori o zajedničkom cilju što znači da ne mora biti samo materijalne već i idealne naravi. a na posredan način to vrijedi i za komanditno društvo. Materijalni cilj se redovito sastoji u ostvarivanju i razdiobi dobitka. Ako ortak ulaže cijelu imovinu. Buduća imovina obuhvaća samo stečenu. u odvjetništvu i sl. ne bi se radilo o ortaštvu već o nekom drugom pravnom odnosu. prava. societas leonina i stoga nedopustivo. novac. Zajednica osoba mora biti organizirana da svaki ortak može ostvariti pravo na riječ. Cilj je zajednički kad svaki ortak u njegovu ostvarenju vidi ostvarenje vlastita cilja i kad preuzme obvezu unaprijediti ga. Primjer idealnog zajedničkog cilja postoji kad se udruži nekoliko glumaca amatera radi zajedničkih priredaba. a ne i naslijeđenu imovinu. rad ili druga dobra) Ortak može uložiti pojedine stvari i prava iz svoje imovine. a može uložiti i cjelokupnu svoju imovinu. Može se reći da zajednički cilj može biti materijalne ili idealne naravi. Ako se ortaci ne bi udružili radi ostvarenja nekog zajedničkog cilja. a ako želi uložiti i buduću imovinu to se mora izrijekom navesti. nadzor. u udruživanju tvrtki za zajedničku prodaju (interesne zajednice). Cilj mora biti dopušten (ne protivi se Ustavu. udruživanju pripadnika slobodnog zanimanja. Ortaštvo može biti ugovoreno i za samo jedan posao ili za jednu vrstu poslova (tzv. sudjelovanje u dobiti i riziku i dr. b) zajednički cilj – koji se utvrđuje ugovorom o ortaštvu. oštećene ili oduzete stvari iz imovine ortaštva kao i sva imovina stečena tijekom poslovanja ortaštva. a naziva se glavnicom ili fondom ortaštva (stvari. d) zajednica dobara (zajednička imovina) – ortaštvo redovito ima određenu imovinu pa i kad mu je cilj isključivo idealne naravi. prigodna društva) Konstitutivni elementi ortaštva – a) subjekti – ortaštvo mogu osnovati i fizičke i pravne osobe. Oblik ortaštva je osobito pogodan u trgovini na malo. Imovina ortaštva sastoji se od ortačkih uloga. Ortaštvo s ciljem ostvarivanja interesa samo jednog ili nekih ortaka bilo bi tzv. Imovina ortaštva je zajednička imovina 278 . a motivi egoistički ili altruistični. U nedostatku ugovornih odredaba primjenjuju se dispozitivne odredbe zakona. utjecaj i kontrolu. c) zajednica osoba – ortaštvo nije samo ugovorni obveznopravni odnos već i zajednica osoba i mora imati stanovitu makar i posve labavu organizaciju. što kod otkaza nalaže poštivanje obveznog roka. zabrana konkurencije i sl. Ugovorom treba utvrditi načine suradnje. prisilnim propisima ili pravilima morala inače je ništetan) i zajednički. Prema Zakonu o trgovačkim društvima propisano je da se odredbe o ortaštvu supsidijarno primjenjuju na javno trgovačko društvo i tajno društvo. Osim ortačkih uloga u imovinu ortaštva ulaze i naknade za uništene. pod tim se razumije samo sadašnja imovina. obrtništvu. Zajednički cilj mora se i zajednički ostvarivati bilo kojim oblikom zajedničkog djelovanja. odnosno kad se više osoba slože pribaviti određena materijalna dobra i sl.

Titulus stjecanja je ugovor o ortaštvu. onih koji ulažu samo svoj rad. svi ortaci su dužni jednako sudjelovati u ostvarivanju ciljeva ortaštva. S druge strane. Budući da se upućuje na primjenu pravila o suvlasništvu postavlja se pitanje sudjelovanja u poslovodstvu onih ortaka koji nemaju udjela u glavnici ortaštva. nego postaju zajedničko (skupno) vlasništvo ortaka. Prema tim pravilima o poslovima redovitog upravljanja odlučivat će se većinom glasova. Stvari koje se unose u ortaštvo mogu biti dane na uporabu ili u vlasništvo. radi osobne koristi. U dvojbi se uzima da je preneseno ovlaštenje za poslove redovitog upravljanja. pravima ili novcu stječe se pravo na udio u glavnici ortaštva i ostvarenoj dobiti. ugrozilo postizanje zajedničkog cilja ili nanijela šteta ortaštvu. ali je za to potreban pristanak svih ortaka. a za vrijeme trajanja ortaštva ortak ne može raspolagati svojim udjelom niti pojedinim stvarima i pravima iz zajedničke imovine. a u nedostatku ugovornih odredaba primjenjuju se pravila o upravljanju zajedničkom stvari u suvlasništvu prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. ali ne i na udio u glavnici. Na zastupanje 279 .ortaka. zbog promijenjenih prilika ne bi mogao postići bez povećanje uloga. Poslovodstvo i zastupanje – u načelu je pravo i dužnost svakog ortaka da osobno sudjeluje u vođenju zajedničkih poslova. osim ako je vrijednost njegova rada procijenjena i izražena u novcu i uključena u glavnicu. Ortaci su obvezni na jednake uloge. stvari koje se predaju u vlasništvo (quoad sortem) ulaze u imovinu ortaštva. Ortak koji ulaže samo rad ima pravo na udio u dobiti. Poslovodstvo obuhvaća svaku mjeru. Poslovodstvo se može povjeriti i osobi izvan ortaštva. Nisu obvezni na naknadno povećanje uloga. ortak kome je povjereno poslovodstvo ne može ga prenositi na drugoga ortaka ili treću osobu. ali bez prava glasa. dok se za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja zahtijeva suglasnost svih suvlasnika. Budući da se ortaštvo temelji na međusobnom povjerenju. ali ne ulaze u imovinu ortaštva. Opseg prenesenih ovlaštenja ortaci utvrđuju ugovorom ili odlukom. niti može zahtijevati njezinu diobu. a modus predaja stvari odnosno upis u zemljišne knjige ako se radi o nekretninama. Stvari koje se predaju na uporabu (quoad usum) postaju neposrednim posjedom ortačke zajednice. Ortak odgovara za materijalne i pravne nedostatke svoga uloga. koja je povezana s ostvarivanjem zajedničkog cilja ortaštva. tj. Kako će se donositi odluke utvrđuje se ugovorom o ortaštvu. ali ako se zajednički cilj. ZOO je prihvatio austrijsko rješenje i odredio da takvi ortaci imaju pravo sudjelovati. Ortaci mogu poslovodstvo ugovorom povjeriti jednom ili nekolicini ortaka što predviđa i ZOO. a može ga se iz njega i isključiti. niti smije trećeg primiti u ortaštvo ili poduzeti posao kojim bi se. Ulogom koji se sastoji u stvarima. no moguće je i drukčije ugovoriti. ali ne postaju njegovo vlasništvo jer ortaštvo nije pravna osoba. ortak koji ne pristaje na povećanje može istupiti iz ortaštva. Neovisno o veličini uloga. pravu ili faktičnu.

izričita ili prešutna. Prema tim odredbama ortak je dužan dovršiti poslove koji ne trpe odgađanje. ali je predviđeno i pravo svakog od ostalih ortaka ovlaštenih na poduzimanje poslova da se usprotivi poduzimanju posla pa se namjeravani posao tada ne može poduzeti. drugog svota novca i sl. Unošenje uloga ima karakter obveznopravne činidbe što ima za posljedicu odgovornost za materijalne i pravne nedostatke objekta činidbe. Ovlaštenje na vođenje poslova može biti oduzeto jednoglasnom odlukom ostalih ortaka zbog grube povrede povjerene dužnosti. primanje novih ortaka. prepuštanjem poslovodstva jednom ili nekim ortacima) ali ne i potpuno uskraćeno jer ostali ortaci zadržavaju pravo osobnog nadzora nad poslovanjem ortaštva što uključuje pravo na izvješće i polaganje računa od strane poslovođe. odnosno jednake vrijednosti. Iz ovoga se vidi da postoji uska veza između ovlaštenja na poslovodstvo i zastupanje jer se ortaci kojima je povjereno poslovodstvo smatraju opunomoćenicima. Sudjelovanje ortaka ostvaruje se i pravom na odlučivanje o pitanjima koja ne spadaju u poslovodstvo (npr. npr. Ako je poslovodstvo povjereno nekolicini ortaka. odluke donose primjenom pravila o upravljanju zajedničkom stvari u suvlasništvu. Isključenje ili ograničavanje ovih prava ortaka nema pravnog učinka. b) sudjelovanje u zajedničkim poslovima – kao član zajednice koja ima određene obveze. ulozi moraju biti jednaki. a u nedostatku ugovornih odredaba na odgovarajući način se primjenjuju pravila ugovora o nalogu. svih ortaka ili njihovih punomoćnika. Prava i obveze ortaka – a) obveza na unošenje uloga – vrsta i visina uloga pojedinog ortaka može biti različito ugovorena. nesposobnosti za uspješno vođenje poslova ili kakvih drugih važnih razloga. dužni su uredno voditi poslovne knjige i položiti račun o zajedničkoj glavnici. Prava i obveze ortaka kojima je povjereno poslovodstvo uređuju se ugovorom o ortaštvu. Ortak kojem je povjereno vođenje poslova ortaštva može otkazati poslovodstvo iz opravdanih razloga. Stoga je za sklapanje pravnih poslova s trećima potrebna suglasnost. Ako nije drukčije ugovoreno. Ortak koji otkaže u nevrijeme ili bez opravdana razloga odnosno koji ne bi dovršio neodgodive poslove. ortak ima pravo sudjelovati u zajedničkim poslovima. prihodima i rashodima. ako postoji osnovana sumnja da poslovi ortaštva nisu uredno vođeni. izmjena ugovora o ortaštvu. Ugovorom o ortaštvu može se odrediti da svaki od njih može sam poduzimati poslove. a na otkaz se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ugovora o nalogu koje se odnose na otkaz nalogoprimca. Zaključni obračun se može zahtijevati tek 280 . To pravo može biti ugovorom ograničeno (npr. ulog jednog može biti zemljište. odgovara za štetu koju bi time prouzročio ostalim ortacima. smjernice za rad poslovođe i sl.) Ortaci kojima je povjereno upravljanje. osim ako bi drukčije bilo ugovoreno.ortaštva prema trećima ovlašteni su svi ortaci. pravom na uvid u poslovne knjige i dokumentaciju društva.

ugrozilo postizanje zajedničkog cilja ili nanijela šteta ortaštvu (zabrana konkurencije) Tražbine i dugovi prema trećima ravnaju se prema općim pravilima 281 . Kompenzacija štete s korišću (compensatio lucri cum damno) dopuštena je samo ako bi ortak samovlasno poduzeo neki novi posao.po dovršenju posla. Prema ZOO takvo određenje vrijedi u dvojbi i za dobit i za gubitak. radi svoje vlastite koristi. Odgovornost za štetu se ne ograničuje samo na štete nanesene propustom pažnje koju ortak pokazuje u vlastitim poslovima (culpa levis in concreto) Učinjenja se šteta ne može poravnati kompenzacijom koristi koju je ortak na drugi način pribavio ortakluku. osim kad se radi o dugoročnim poslovima koji donose godišnji prihod kad se zaključni obračun te podjela dobiti i gubitka može zahtijevati protekom svake poslovne godine. ispunjavanjem svojih obveza. e) odnos prema trećima i zabrana konkurencije – ortaku nije dopušteno da pravnim poslom s trećom osobom obvezuje ortaštvo bez izričitog ili barem prešutnog pristanka ostalih ortaka ili njihovih opunomoćenika. radi se o štetama u okviru ortaštva. ali nema pravo na posebnu nagradu za uloženi trud onaj ortak koji je vodio poslove ortaštva. npr. vođenje poslova i sl. Ortak koji vodi poslove ortaštva ima pravo na izdatke koje je pritom imao. zabrana konkurencije i sl. Šteta može nastati u obavljanju zajedničkih poslova i neispunjenjem ugovornih obveza. Ako je predujmio novac ima pravo na kamate od dana kada ga je predujmio pa do povrata. Pritom uzimaju u obzir najprije veličinu ortačkog uloga. d) odgovornost za štetu – ortak odgovara za štetu koju nanese svojom krivnjom. Ortaku isto nije dopušteno poduzimati posao s trećima kojim bi se. Prema tome. Ortak koji vodi poslove ortaštva može od ostalih ortaštva zahtijevati naknadu štete koju pretrpi zbog rizika koji su u neposrednoj vezi s vođenjem poslova. obveze unošenja ortačkih uloga. c) sudjelovanje u dobiti i gubitku – svaki ortak ima pravo na udio u dobiti i obvezu snošenja gubitka. Udio pojedinog ortaka u dobiti i gubitku određuje se prvenstveno ugovorom o ortakluku i mjerila za utvrđivanje udjela u dobiti i gubitku postavljaju ortaci autonomno. Ako ortaci ugovorom o ortaštvu ne utvrde udjele u dobiti i gubitku primjenjuje se zakonska odredba prema kojoj svaki ortak neovisno o vrsti i veličini uloga ima jednak udio u dobiti i gubitku. Dobit je onaj dio imovine koji preostane iznad glavnice po odbitku troškova i zajedničkih dugova. npr. glavnice. tj. bez obzira što je pristao samo na podnošenje zaključnog obračuna ili se odrekao prava zahtijevati polaganje računa. a s druge i određena korist. uloženi rad. Može se dogoditi da ortaci odrede udjele samo u dobiti ili samo u gubitku pa se postavlja pitanje udjela u gubitku odnosno u dobiti. posao izvan djelatnosti ortaštva. obveze na suradnju. ortak koji dokaže nepošteno vođenje poslova. kojim je s jedne strane ostvarena šteta. Iznimno. može zahtijevati polaganje računa ne samo za dovršene već i za započete poslove. Gubitak nastaje kad imovina ortakluka padne ispod vrijednosti ortačkih uloga. tj.

Dužnik može ispuniti obvezu prema ortaštvu bilo kojem ortaku sve dok ortaci ili neki od njih ne zatraže ispunjenje. Kad istupi ili bude isključen iz ortaštva udio ortaka u imovini ortaštva prirasta ostalim ortacima. Za obveze ortaštva odgovaraju svi ortaci solidarno. potpuni ili djelomični gubitak poslovne sposobnosti. Tražbine ortaštva. b) propašću zajedničke imovine. ZOO propisuje da dužnik ortaštva ne može staviti u prijeboj svoju tražbinu koju ima prema nekom od ortaka. pripadaju svim ortacima pa ortak može zahtijevati da je dužnik ispuni svim ortacima zajedno. uključivo i u poslovima koji do tada još nisu okončani. ortak koji istupa ili je isključen dužan je.) Odluku o isključenju donose svi ortaci jednoglasno.obveznog prava koja vrijede za obveze s više dužnika ili vjerovnika. Kao dan istupa uzima se dan kad je dana izjava o otkazu. osloboditi ga zajedničkih obveza i isplatiti mu dio zajedničke imovine koji bi mu pripao kad bi ortaštvo prestalo na dan njegova istupa odnosno isključenja. tj. osim u nevrijeme ili na štetu ostalih ortaka. ako se ortaštvo sastoji od samo dva ortaka. Ako je ortaštvo ugovoreno na određeno vrijeme može se otkazati prije isteka tog vremena samo iz važnih razloga. ako nije drukčije ugovoreno. razmjerno svom udjelu u ortaštvu. osim ako nije drukčije ugovoreno. e) smrću. nemogućnosti ispunjenja takve obveze ili smrti odnosno istupa ortaka od kojeg je zavisilo obavljanje poslova ortaštva i sl. Ortak koji je istupio ili je isključen sudjeluje u dobiti i gubitku nastalim do dana istupa. gubitak povjerenja zbog počinjenog kaznenog djela i sl. a dan isključenja kad je odluka o isključenju priopćena ortaku. stečaj ortaka. prestankom postojanja ili istupom odnosno isključenjem jednog ortaka. osim ako je bio savjestan. Ortak može biti isključen iz ortaštva ako za postoje važni razlozi (npr. da nije znao niti morao znati da tražbina pripada imovini ortaštva. f) odlukom suda u slučaju 282 . Ako zajednička imovina ne bi bila dovoljna da pokrije zajedničke obveze i uloge. Prestanak ortaštva – ortaštvo prestaje: a) ostvarenjem cilja ortaštva ili kad njegovo ostvarenje postane nemogućim. odnosno do dana isključenja. c) istekom vremena na koje je ugovor o ortaštvu sklopljen. povreda bitne obveze iz ugovora. npr. povrede bitne obveze od strane drugog ortaka. a njemu samo ako su ga ostali ovlastili da primi ispunjenje. Ortak koji bi suprotno ovim pravilima otkazao ugovor o ortaštvu odgovara ostalim ortacima za time pretrpljenu štetu. d) sporazumom ortaka. naknaditi taj gubitak. Ništetna je ugovorna odredba kojom bi se isključilo ili ograničilo pravo istupa iz ortaštva. Ako bi treći imao tražbinu prema nekom od ortaka tada ga ne bi mogao prebiti s tražbinom koju ima prema ortaštvu. ali su ovi dužni vratiti mu one stvari koje je dao ortaštvu na korištenje. Njemu se u tom slučaju ne bi mogao staviti prigovor da tražbina pripada ortaštvu. f) istup i isključenje ortaka – ako je ugovor o ortaštvu sklopljen na neodređeno vrijeme (ili za trajanja života) ortak ga može otkazati i istupiti iz ortaštva u svako doba.

Ako ne bi bili u stanju podmiriti ostaviteljeve obveze prema ortaštvu. Prvo se iz zajedničke imovine izdvajaju stvari koje se dane na uporabu. Ako koji ortak ne bi morao platiti svoju kvotu. ali se ta obveza ne odnosi na nasljednike nasljednika. ali i obvezu podmiriti ostaviteljeve dugove ortaštvu.) daje se naknada u visini vrijednosti koju su imali u vrijeme ulaganja. osim kad su ugovorom o ortaštvu obuhvaćeni i nasljednici ortaka. Nakon toga se podmiruju dugovi ortaštva. osim onih u radu ili stvarima danim na uporabu (npr. odnosno korištenje i vraćaju ortaku. ostali ortaci su je dužni podmiriti na jednake dijelove. Dogodi li se da zajednička imovina nije dostatna za podmirenje zajedničkih dugova i vraćanje uloga. ali bez prava na naknadu za slučajnu propast i oštećenje stvari. Ortačka prava i obveze u pravilu ne prelaze na njegove nasljednike. kao ni za pogoršanje uslijed redovite uporabe. Ako ne prihvate nasljedstvo. a nakon toga se vraćaju ulozi ortaka. ZOO ima relativno detaljno razrađena pravila o diobi zajedničke imovine i uputu na supsidijarnu primjenu propisa o razvrgnuću suvlasničke zajednice. može se i unovčiti zajednička imovina kako bi se podmirili dugovi i vratili ulozi. Ako prihvate nasljedstvo obvezni su nastaviti ortaštvo. Ako bude potrebno. Na diobu zajedničke imovine ortaka supsidijarno se primjenjuju propisi o razvrgnuću suvlasništva. nasljednici imaju pravo zahtijevati polaganje i podmirenje računa do dana ostaviteljeve smrti. patenti i sl. 283 . odbit će im se razmjeran dio naslijeđenog udjela. Za nenovčane uloge.prestanka ortaštva iz važnog razloga. Dioba zajedničke imovine – nakon što je ortaštvo prestalo pristupa se diobi zajedničke imovine ortaka. tada ortaci doplaćuju manjak prema razmjeru snašanja gubitka. Nakon toga se dijeli eventualni ostatak zajedničke imovine na ortake prema njihovim udjelima u dobiti.

sudar dvaju automobila postaje osnova odgovornosti za štetu samo onda ako se taj sudar zbio u određenom obliku. po samoj naravi njihova postanka ne može se zahtijevati određeni oblik. stanja. upravo odštetno pravo predstavlja najrazvijeniji dio obveznog prava koji ima sve mogućnosti da se razvije u posebnu pravnu granu. Iznimka su jedino vrijednosni papiri koji su po svojoj pravnoj naravi jednostrani pravni poslovi za koje se uvijek propisuje obvezatni. pisani oblik. ako se nekome nanese tjelesna ozljeda. Suglasno tomu. 284 . onaj koji je nanio ozljedu obvezan je naknaditi mu štetu jer je samom činjenicom tjelesne ozljede nastao obveznopravni odnos odgovornosti za štetu i pritom se ne pita je li štetnik htio ili ne zasnovati odnos odgovornosti za štetu. svojstava) uz koje pravo veže postanak obveznog odnosa. IZVANUGOVORNE OBVEZE Za izvanugovorne obveze je karakteristično to što za njihov postanak nije mjerodavno suglasno očitovanje volja njihovih sudionika. Izvanugovorni odnosi služe prvenstveno za zaštitu već postojećih prometnih situacija i stanja. U ZOO su propisani izvanugovorni odnosi: a) prouzročenje štete. c) poslovodstvo bez naloga. Iako neki autori smatraju da na se na tom području ništa značajnije ne događa.IZVANUGOVORNI ODNOSI 26. Određeni oblik se može zahtijevati samo onda kad je osnova obveznog odnosa očitovanje volje njegovih sudionika odnosno pravni posao. u pravilu.OBVEZNO PRAVO . d) javno obećanje nagrade i e) vrijednosni papiri. a to im je i daljnja karakteristika. Treća karakteristika izvanugovornih odnosa u njihovoj pretežitoj funkciji zaštite već postojeće imovine pravnih subjekata i njihovih prava osobnosti. Npr. Među izvanugovornim odnosima posebno mjesto zauzima odgovornost za štetu. Bilo bi apsurdno da npr. nego one nastaju na temelju određenih činjenice (radnja. Izvanugovorne obveze nisu sredstvo prijenosa dobara i usluga jer se njima ne stvaraju u osnovi nove prometne situacije. b) stjecanje bez osnove.

pored općih pretpostavaka. zaštiti njegovu imovinu od oštećenja koje bi neovlašteno prouzročili drugi subjekti. e) protupravnost štetne radnje – protupravnost ima svoje objektivne elemente (tj. tj. da je štetna radnja protivna nekom pravnom pravilu) i svoje subjektivne elemente (tj. a u posebne one koje se pored općih zahtijevaju za pojedinu vrstu odgovornosti za štetu (krivnja. a druga strana je ovlaštena zahtijevati takav popravak. 285 .) Tako bi za subjektivnu odgovornost. Za postojanje ugovorne odgovornosti posebna pretpostavka bi bila postojanje ugovorne obveze itd. To upućuje na potrebu razlikovanja pretpostavaka na opće i posebne. ODGOVORNOST ZA ŠTETU Analiza subjekata građanskopravnih odnosa pokazuje da građansko pravo u osnovi svoje subjekte predstavlja kao imovinske subjekte. ugovorna. c) šteta – ona mora nastati na strani oštećenika. Odgovornost za štetu je takav obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna popraviti prouzročenu štetu drugoj strani. da je štetna radnja počinjena krivnjom štetnika) Ove pretpostavke poklapaju se s onima koje se zahtijevaju za subjektivnu odgovornost koja je tradicionalna i već stoljećima dominira u pravima europskih država. izvanugovorna. predugovorna i sl. a ako su sudionici u građanskopravnim odnosima nositelji imovinskih prava i obveza tada građansko pravo mora na neki način zaštititi taj skup prava i obveza jednog subjekta. b) štetna radnja štetnika – štetnik mora počiniti štetnu radnju. no postoje i druge odgovornosti za štetu (objektivna. štetna radnja. pri čemu se u opće uvrštavaju sve one pretpostavke koje su zajedničke za sve vrste odgovornosti za štetu (subjekti odgovornosti. Osim materijalnih dobara.) koje se međusobno razlikuju po krugu pretpostavaka koje se traže za njihov nastanak. bila potrebna krivnja kao posebna i za tu odgovornost karakteristična pretpostavka. uzročna veza i protupravnost u objektivnom smislu). A Pretpostavke odgovornosti za štetu Za postanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno je da se u pravilu ispune sljedeće pretpostavke: a) subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu – subjekt odgovoran za štetu zove se štetnik. građansko pravo štiti i čovjekova osobna neimovinska dobra. a subjekt koji zahtijeva odštetu naziva se oštećenik. ugovorni odnosm predugovorni odnos i sl. šteta. d) uzročna veza (kauzalni neksus) – izvršena štetna radnja mora kao uzrok proizvesti određenu štetu kao posljedicu.27. njegova prava osobnosti.

1. Subjekti odnosa odgovornosti za štetu a) Naravna (fizička) osoba – kao štetnik, tj. kao osoba koja je počinila štetu javlja se u prvom redu fizička osoba. Iako štetu može počiniti svaka osoba, kod odgovornosti za štetu je ta pretpostavka sužena jer osoba koja je prouzročila štetu mora biti i odgovorna za počinjenu štetu. To znači da svaka osoba može biti štetnik, ali svaki štetnik ne mora biti i za štetu odgovoran (npr. ako dijete od 4 godine razbije tuđi prozor ono za štetu ne odgovara, nego njegov zakonski zastupnik) Stoga da bi se fizička osoba pojavila ne samo kao štetnik nego i kao štetnik koji za štetu i odgovara, potrebno je da ima dva svojstva: ubrojivost i poslovnu sposobnost. a) ubrojivost – je kvaliteta koju imaju fizičke osobe. Ubrojivost znači da neka osoba pravilno shvaća zbivanja oko sebe i da na osnovi tog shvaćanja donosi, prema shvaćanju sredine u kojoj živi, pravilne odluke. Stoga ubrojiva osoba može biti samo ona fizička osoba koja ima određenu tjelesnu zrelost (dob) i koja je duševno zdrava. Sve osobe koje zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja ili kojih drugih razloga nisu sposobne za rasuđivanje, ne odgovaraju za štetu koju drugome nanesu. No ovdje treba razlikovati osobe koje učine štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje (tzv. tamni trenuci) u koje se dospjeli zbog npr. uživanja alkohola ili droga. Ako su u takvo stanje došli vlastitom krivnjom, odgovaraju za učinjenu štetu, a ako ih je netko drugi doveo u takvo stanje, za štetu će odgovarati taj drugi. Moguće je i da se neubrojivoj osobi na mahove vrati svijest i razum, odnosno sposobnost rasuđivanja – tzv. svijetli trenuci (lucida intervalla) pa se za štete počinjene u tim trenucima odgovara. Ubrojivost nastaje čim neka osoba dostigne određene godine i duševno je zdrava, no čim neka osoba izgubi duševno zdravlje, prestaje biti ubrojiva, a ako se duševno zdravlje vrati, ubrojivost se vraća sama po sebi. I poslovna sposobnost nastaje kao posljedica određene dobi i duševnog zdravlja. No, poslovna sposobnost se ne gubi gubitkom duševnog zdravlja, nego je za to potreban akt vlasti, a isto tako se ni ne vraća vraćanjem duševnog zdravlja, nego je isto potreban akt vlasti. Stoga netko može biti ubrojiv, ali poslovno nesposoban, npr. rasipnik kojem je oduzeta poslovna sposobnost. Isto tako netko može biti neubrojiv, ali poslovno sposoban, npr. duševni bolesnik kojemu još nije oduzeta poslovna sposobnost. Po našem pravu, ubrojiva je svaka osoba koja je navršila 14 godina života i koja je duševno zdrava. Djeca do sedme godine ne odgovaraju za štetu koju prouzroče. Maloljetnici od sedme do 14. godine ne odgovaraju za štetu, osim ako se dokaže da su prilikom nanošenja štete bili sposobni za rasuđivanje. Danas je ovo oboriva predmnjeva, dok je u vrijeme prije oba ZOO bila neoboriva predmnjeva. Ubrojivost se još naziva i deliktnom sposobnošću. Stoga je ubrojivost ili deliktna sposobnost svojstvo fizičke osobe da odgovara za svoje 286

protupravne radnje. Ukoliko štetu počine deliktno nesposobne osobe, za štetu će odgovarat druge osobe, odnosno za maloljetnike njihovi roditelji, a za osobe koje su nesposobne za rasuđivanje zbog duševne bolesti, zaostalog umnog razvoja ili kojeg drugog razloga, oni koji su na temelju zakona, odluke nadležnog državnog tijela ili ugovora bili dužni voditi nadzor nad njima (npr. roditelj, skrbnik ili određena ustanova) No ako štetu uzrokuje maloljetnik pod nadzorom staratelja, škole ili druge ustanove, odgovarat će staratelj, škola, odnosno ustanova. Iznimno će za štetu odgovarati i deliktno nesposobna osoba i to u slučaju kad se naknada ne može dobiti od osobe koja je bila dužna voditi nadzor nad njom, a sud nađe, uzimajući u obzir materijalno stanje štetnika i oštećenika, da je to zahtjev pravičnosti. b) poslovna sposobnost – ona je također jedno od svojstva koje se traži za štetnika. Kad se kaže da štetnik mora biti ubrojiv i poslovno sposoban to ne znači da se uvijek kumulativno zahtijevaju oba svojstva jer postoje štetne radnje kod kojih se zahtijeva samo ubrojivost, a ima štetnih radnja kod kojih se osim ubrojivosti zahtijeva i poslovna sposobnost fizičke osobe. b) pravna osoba – kao štetnik se može pojaviti i pravna osoba, no pravna osoba ne može imati svojstvo ubrojivosti jer je to svojstvo rezervirano samo za fizičke osobe. No, pravna osoba je po našem pravu deliktno sposobna, a to znači da je za deliktnu sposobnost pravne osobe dovoljna već sama poslovna sposobnost. Za oštećenika je dovoljno da je on pravni subjekt, tj. nositelj prava i obveza, a čim je netko pravni subjekt u smislu građanskog prava, on mora imati i neku imovinu i prava osobnosti pa suglasno tome može trpjeti i štetu. 2. Štetna radnja Štetna radnja je svaki čin ili propust štetnika koji uzrokuje štetu na strani oštećenika. Štetna radnja može biti samo ljudska radnja. Štetna radnja se može podijeliti u dvije osnovne grupe: a) građanski delikt povodom koje nastaje deliktna odgovornost za štetu i b) povreda obveznog odnosa povodom koje nastaje ugovorna odgovornost za štetu. Neki autori dijele štetnu radnju na: građanski delikt, povredu ugovorne obveze, povredu zakonske obveze i zlouporabu subjektivnog prava. a) građanski delikt – je štetna radnja na osnovi koje izvorno i samostalno nastaje odnos odgovornosti za štetu. Građanskim deliktom se stvara novi, do sada nepostojeći odnos između štetnika i oštećenika. Štetna radnja iz koje proizlazi obveza na popravak štete naziva se građanski delikt kako bi se uočila i naglasila razlika prema kaznenom deliktu sa čijim je izvršenjem povezano kažnjavanje počinitelja. 287

Kazneni delikt je djelo koje je posebno i poimenično opisano u Kaznenom zakonu i za koje je vezana kazna predviđena samim Kaznenim zakonom. S druge strane, građanski delikt se određuje u propisima generalno jer za građanski delikt nije bitno kakva je štetna radnja (ubojstvo, ozljeda, razbijanje tuđeg prozora i sl.) nego je osnovno da je to radnja kojom je prouzročena šteta. To znači da svaki kazneni delikt ne mora nužno biti i građanski delikt (npr. neovlašteno držanje oružja jer tu ni za koju drugu osobu ne mora nastati šteta) S druge strane postoje radnje koje su građanski delikti, ali nisu istodobno i kazneni delikti (npr. ako netko nepažnjom razbije tuđi prozor nije počinio kazneni delikt, ali je ta štetna radnja građanski delikt i počinitelj je dužan naknaditi štetu) Naravno neka radnja može biti istovremeno i građanski i kazneni delikt, tj. onda kad je kaznenim djelom istodobno prouzročena i šteta. Stoga postoje djela za koja se istodobno veže i kaznenopravna i građanskopravna odgovornost i stoga kazneni sud može protiv okrivljenog izreći kaznu, a istodobno ga kao štetnika i obvezati na odštetu. No, kazneni sud može izreći kaznu, a glede odštete može oštećenoga uputiti na građansku parnicu i to u slučaju kad optuženog oslobodi krivnje. Preklapanje kaznenog i građanskog delikta nalazimo npr. u slučaju teške tjelesne ozljede (kaznenopravna odgovornost – kazna, građanskopravna odgovornost – naknada štete) b) povreda obveznog odnosa – je takva štetna radnja koja dovodi do preoblikovanja postojećeg obveznopravnog odnosa u odnos odgovornosti za štetu ili do toga da pored postojećeg obveznopravnog odnosa nastane i odnos odgovornosti za štetu – imovinsku i neimovinsku. Štetna radnja može odvesti do toga da ispunjenje činidbe postane nemoguće i tada na mjesto dotadašnje ugovorne obveze dolazi obveza na naknadu štete. Npr. A baci u vatru posuđenu knjigu. Budući da je ne može vratiti vlasniku, morat će nadoknaditi njezinu vrijednost. Isto tako, štetna radnja može dovesti i da je ispunjenje moguće, ali budući da je obveza neuredno ispunjena, nastala je za suugovaratelja šteta. Tada vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze i naknadu štete i tu je uz postojeći obveznopravni odnos nastao i odnos odgovornosti za štetu. Štetnu radnju koja znači povredu postojećeg obveznopravnog odnosa može u pravilu izvršiti samo dužnik. U nekim slučajevima povredu obveznopravnog odnosa može izvršiti i netko treći (npr. kupac nekretnine koji zna da je prodavatelj već prodao nekretninu drugome i predao je u posjed – tzv. pasivna univerzalna obligacija) Ako bi obveznopravni odnos povrijedio vjerovnik, to bi bila posebna vrsta štetne radnje poznate pod nazivom zlouporaba subjektivnog prava. Npr. ako vjerovnik cedira tražbinu drugome stavljajući time dužnika namjerno u gori položaj. Ili ako bi vjerovnik naplatio tražbinu koja je već zaplijenjena u korist njegova vjerovnika. ZOO zabranjuje zlouporabu prava, tj. zabranjuje ostvarivanje prava iz obveznih odnosa protivno cilju zbog kojeg su zakonom ustanovljena ili priznata. Danas se u našem pravu zlouporaba subjektivnih prava (tzv. šikane) 288

tretira kao štetna radnja koja izaziva postanak odnosa odgovornosti za štetu. Štetna radnja može se učiniti na osobi odnosno osobnim dobrima (uništenje života, ozljeda tijela, oštećenje zdravlja i sl.), zatim na stvarima (uništenje, oštećenje, oduzimanje i sl.) te na činidbama i stanjima (npr. smetanje posjeda kojim je prouzročena šteta) Dok se štetne radnje mogu izvršiti na osobi, stvarima, činidbama i stanjima, šteta se reflektira na pravima i interesima, stoga objekt štetne radnje i štete nije isti. 3. Šteta ZOO određuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) U pravnoj teoriji se šteta obično definira kao štetna radnja koja prouzroči povredu nečijeg subjektivnog prava ili interesa. Prva definicija imovinske štete polazi od imovine kao ekonomske kategorije, a druga od imovine kao pravne kategorije. Ukoliko se želi pravilno razlikovati objekt štetne radnje od objekta štete, prednost mora imati definicija štete na osnovi imovine kao pravne kategorije. Mana je definicije koju daje ZOO što su u njoj pomiješani objekti štete s objektima štetne radnje jer stvar, stanje, osobe nisu objekti štete nego štetne radnje. Štete se mogu prema različitim kriterijima podijeliti na različite vrste: a) imovinske ili materijalne štete – po samom nazivu trebalo bi da imovinske štete budu samo one koje se odražavaju na imovini oštećenika, tj. one koj se odražavaju kao umanjenje imovine, odnosno kao sprječavanje njezinog povećanja. No ako štetna radnja i šteta nemaju isti objekt, pod imovinskim štetama po zakonskoj definiciji u prvom redu treba razumijeti sve one štete koje su nastale kao posljedica štetne radnje poduzete izravno na imovinskoj masi oštećenika (npr. netko namjerno zapali tuđu kuću) Ali subjektivna imovinska prava mogu postojati i kada se njihov objekt ne nalazi u imovinskoj masi oštećenika. Npr. netko ima pravo služnosti preko tuđeg mosta pa je povreda toga prava također imovinska šteta. Objekt štetne radnje može biti i osoba oštećenika, a kao posljedica te štetne radnje javlja se gubitak zarade, gubitak uzdržavanja i sl. Gubitak zarade i gubitak uzdržavanja jesu imovinske štete jer ni zarada ni uzdržavanje nemaju platonski, već opipljivi materijalni, odnosno imovinski karakter. Isto tako postoje i interesi koji se nalaze unutar nekih subjektivnih prava, stoga se štetna radnja može odraziti i kao povreda takvih interesa, što predstavlja imovinsku štetu. Npr. A je prodao nekretninu B-u. B sigurno ima interes prema svima da taj posao ne ometaju. No on svoj interes ne može ostvariti kao subjektivno pravo jer njegovo subjektivno pravo djeluje samo protiv prodavatelja A. No, ako netko treći nepošteno povrijedi njihov obvezni odnos, on je istodobno povrijedio i 289

opravdani interes osobe B da se taj posao održi. Zbog toga bi povreda interesa trebala dobiti karakter imovinske štete koju bi de lege ferenda trebalo popraviti. Svakako srž imovinskih šteta predstavljaju štete na imovini, tj. štete na subjektivnim imovinskim pravima. b) neimovinske ili nematerijalne štete – u pravnom smislu to su povrede subjektivnih neimovinskih prava i interesa. Ovdje subjekt osjeća štetu iako izravno ne pogađaju njegovu imovinu. Zbog toga što obično ne pogađaju izravno imovinu, one se i ne popravljaju u obliku novčanog ekvivalenta (naknade štete) nego u obliku satisfakcije (zadovoljenja) Neimovinska šteta se naziva još i nematerijalnom, imaterijalnom, nenovčanom, neekonomskom, idealnom ili moralnom štetom. U suvremenoj pravnoj teoriji pojedini autori zagovaraju napuštanje subjektivnog shvaćanja neimovinske štete u korist njezine objektivne definicije, prema kojoj bi se neimovinskom štetom smatrala povreda prava osobnosti. Stoga je i ZOO prihvatio koncepciju neimovinske štete prema kojoj je već sama povreda prava osobnosti neimovinska šteta. Osim prava osobnosti koristi se i nazivi osobna prava, lična prava, prava ličnosti i sl. Bolovi i strah pretrpljeni u vezi s povredom prava osobnosti nisu više konstitutivno obilježje pojma neimovinske štete, već jedno od mjerila težine povrede prava osobnosti odnosno visine pretrpljene neimovinske štete i s tim u vezi mogući kriterij odabira oblika popravljanja neimovinske štete. Daljnja posljedica definicije neimovinske štete kao povrede prava osobnosti jest da se oblici i podoblici neimovinske štete ne mogu određivati prema vrstama bolova (fizičkih i psihičkih) i uzrocima koji su ih izazvali (smanjena životna aktivnost, naruženost i sl.) već prema povrijeđenom pravu osobnosti. Za razliku od ZOO iz 1978. koji je ostavio otvorenim pitanje pojma prava osobnosti, ZOO primjerično nabraja temeljna prava osobnosti. Tako se navodi da se pod pravima osobnosti u smislu ZOO razumije pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Prema st. 3. pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr. Ostavljanjem otvorenim listu prava osobnosti (formulacija i dr.) naglašava se otvorenost liste prava osobnosti koja se popunjava ovisno o razvoku kulture i pravne svijesti društva. Pojedina se prava osobnosti u pravilu priznaju tek kad se njihov sadržaj i granice provjerene i utvrđene u sudskoj praksi. Kao prava osobnosti se uvršćuju i pravo na identitet, pravo na vlastitu sliku, pravo na glas, pravo na vlastite zapise i pisma. Ova zadnja tri prava bi ipak trebala biti podvrsta prava na privatnost. Pojedini oblici neimovinske štete podudarni su s vrstama prava osobnosti, odnosno razvrstavanje oblika neimovinske štete ravna se prema pojedinim pravima osobnosti odnosno povredama prava osobnosti. Stoga postoje sljedeći oblici neimovinske štete: a) za fizičku osobu – 290

povreda prava na život, povreda prava na tjelesno zdravlje (tjelesni ili fizički integritet), povreda prava na duševno zdravlje (duševni ili psihički integritet), povreda prava na ugled, povreda prava na čast, povreda prava na dostojanstvo, povreda prava na ime, povreda prava na privatnost osobnog i obiteljskog života i povreda prava na slobodu. b) za pravnu osobu – povreda prava na ugled i dobar glas, povreda prava na ime odnosno tvrtku, povreda prava na poslovnu tajnu, povreda prava na slobodu privređivanjac) pozitivna ili obična šteta (damnum emergens) – sastoji se u umanjenju postojeće imovine oštećenika. Bolje bi bilo reći da se pod pozitivnom štetom razumijeva nestanak koristi koju je netko imao ili se postojeća korist zbog štetne radnje umanjila odnosno pogoršala. Ako pozitivnu štetu gledamo vremenski, moglo bi se reći da je to u pravilu sadašnja šteta, a ponekad se pozitivna šteta naziva i stvarnom štetom. Pozitivna šteta predstavlja vrijednost za koju je oštećenik postao siromašniji (npr. netko razbije tuđu vazu) Jednostavno pozitivna šteta po obujmu zahvaća vrijednost vaze u trenutku počinjenja štetne radnje. d) negativna šteta ili izmakla korist (lucrum cessans) – izmakla korist je dobitak kojem se netko nada po redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima i bio bi ga ostvario da nije bilo štetne radnje. Negativne štete su isključivo imovinske štete. Npr. ako prodavatelj krade robu iz dućana u kojem radi. Pozitivna stvarna šteta (damnum emergens) jest vrijednost robe koju je vlasnik radnje platio. No, da je roba bila prodavana u dućanu ostvario bi se još i dobitak koji se može lako utvrditi i taj izmakli dobitak je negativna šteta (lucrum cessans) U vez s negativnom štetom treba naglasiti da se po našem pravu izgubljena zarada do koje je došlo zbog tjelesne ozljede i smanjene radne sposobnosti ne smatra negativnom, nego pozitivnom štetom. Izgubljena zarada, dakle gubitak prihoda od osobnog rada nije izmakla dobit, nego stvarna šteta, no postoje i suprotna mišljenja. Negativne štete ili izmakli dobitak nije nužno vezan za postojanje pozitivne, stvarne štete jer izmakli dobitak može i samostalno postojati. Npr. netko je namjerno spriječio ostavitelja da načini oporuku u nečiju korist. Time je oštećen onaj koji se opravdano nadao da će postati oporučni nasljednik određenog ostavitelja. Pozitivnu, stvarnu štetu nije pretrpio jer se u trenutku štetne radnje njegova imovina nije umanjila, ali mu je izmakao dobitak kojemu se po redovitom tijeku stvari nadao i koji bi bio ostvario da nije bilo štetne radnje.

4. Uzročnost 291

b) subjektivni elementi protupravnosti – izraženi su krivnjom počinitelja. Stoga krivnja nije jedinstven pojam pa zato nije ni moguće dati jedinstvenu definiciju krivnje. Štetnik hoće uzrok (štetnu radnju) i posljedicu (štetu kod druge osobe) Namjera se određuje subjektivno jer su za nju odlučujući subjektivni elementi (volja i znanje) Stoga se kod namjere uvijek uzima u obzir subjektivni stav počinitelja (učinitelja) prema djelu. misleći da mu je u tom slučaju dopušteno ubijanje. odnosno pažnju koja se zahtijeva u pravnom prometu u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika. To znači da se kod namjere zahtijeva volja i znanje. Ponekad nije dovoljno samo to da je štetna radnja protivna pravnom poretku nego se uz to traži i određeni stupanj krivnje počinitelja. pažnja dobrog domaćina. Ovdje se ponašanje počinitelja uspoređuje s ponašanjem drugih ljudi da bi se ustanovilo je li počinitelj upotrijebio dužnu pažnju. onu pažnju koja je redovita i uobičajena u odnosima među ljudima. a) objektivni elementi protupravnosti – sastoje se u činjenici da je za neko postojanje protupravnosti dovoljno da je štetnom radnjom povrijeđeno neko pravilo koje spada u pravni poredak. stoga postoje dvije vrste krivnje: namjera i nepažnja. treba ocijeniti prema tome traže li se za tu protupravnost samo objektivni ili i objektivni i subjektivni elementi protupravnosti. dovoljno je da je štetna radnja objektivno protupravna. i ZOO razlikovala su se tri stupnja namjere: obična namjera (prethodno opisana). Protupravnost se može odnositi samo na štetnu radnju. Namjerno je postupio onaj koji je npr. tj. Tu se uopće ne uzima u obzir stav počinitelja prema štetnoj radnji odnosno prema nanesenoj šteti. Kod namjere se ne traži znanje štetnika o protupravnosti radnje. Pitanje postoji li ili ne u konkretnom slučaju protupravnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu.U svojem osnovnom smislu protupravnost znači povredu nekog pravnog pravila pozitivnog pravnog poretka. pažnja dobrog stručnjaka) Nepažnja se 292 . tj. b) vrste i stupnjevi krivnje – prema ZOO krivnja postoji kada je štetnik uzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom. a) namjera (dolus) – je takva vrsta krivnje kod koje se zahtijeva da je štetnik postupao znajući i hotimice. prema štetnoj radnji i šteti kao njezinoj posljedici. Nedostatak te definicije jest u tome što u njoj nije istodobno ocrtan i pojam nekrivnje. U pravu prije ZOO iz 1978. a) krivnja – ponekad se pokušava dati jedinstven pojam krivnje pa se kaže da je krivnja određeni psihički odnos počinitelja prema djelu. ubio tuđu životinju našavši je u poljskoj šteti na svojoj njivi. da zna za protupravnost radnje i da je nanoseći štetu iskazao stanovitu radost ili obijest) b) nepažnja (culpa) – nepažnja je druga vrsta krivnje koja se za razliku od namjere određuje objektivno. zla namjera (ako je štetnik uz to znao da mu je radnja protupravna) i zluradost (tražilo se da štetnik hoće i uzrok i posljedicu.

obična 293 . Kod nepažnje razlikuju se dva stupnja: krajnja i obična nepažnja. a da se prethodno nije uvjerio na nailazi li kakvo vozilo iz suprotnog smjera. b) obična nepažnja (culpa levis) – s običnom nepažnjom ili nemarnošću postupa onaj štetnik koji u svom ponašanju ne upotrijebi onu pažnju koju bi upotrijebio dobar gospodarstvenik odnosno dobar domaćin (osobito pažljiv i savjestan čovjek) ZOO određuje da sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika odnosno pažnja dobrog domaćina) ZOO je ustanovio kriterij postupanja prema vrsti obveznih odnosa. ako netko ostavi napunjenu pušku na mjestu lako dostupnom djeci ili ako se vozač upusti u pretjecanje. a za sve ostale ugovorne odnose dovoljna je pažnja dobrog domaćina. nemarno je postupio kočijaš kada je automobil prestizao njegova kola koji nije računao s time da bi se konj mogao preplašiti ili nemarno je postupio lugar koji nije odmah zapisao ime osobe koje je zatekao u šumskoj šteti pa se poslije kad je htio podnijeti prijavu nije mogao sjetiti imena počinitelja. Ovdje je štetnik upotrijebio pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek.naziva još i nemarnošću. Za trgovačke ugovore zahtijeva se pažnja dobrog gospodarstvenika. Nepažnja se može odrediti i subjektivno. odnosno stručnjak ne bi došlo do štetnog rezultata. Obična nepažnja je lakši stupanj nepažnje i najlakši stupanj krivnje. tj. onda je riječ o gruboj nepažnji. Ukoliko se obveze ispunjavaju iz svoje profesionalne djelatnosti sudionici moraju postupati s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka) Ako takva osoba ne postupi s povećanom pažnjom. Budući da se tu radi o nekom zamišljenom. bit će to obična nepažnja. iako ih je po zakonu bio dužan predvidjeti. Krajnja nepažnja je toliko težak stupnj krivnje da se u praktičnim posljedicama izjednačuje se namjerom (culpa lata dolo proxima – krajnja nepažnja najbliža je namjeri) Npr. Zato je i u tom slučaju štetnik kriv i odgovara za štetu. ali da je upotrijebio osobitu pažnju. apstraktnom čovjeku i sama se obična nepažnja naziva apstraktnom (culpa levis in apstracto) Uz spomenutu običnu nepažnju koja se određuje apstraktnim mjerilom postoji u pravu i tzv. da je postupio kao dobar domaćin. odnosno stručnjak. tj. ali nije htio posljedicu (olako je držao da posljedica neće nastupiti) S nepažnjom također postupa i onak koji nije predvidio posljedice svoje radnje. gospodarstvenik. pažnjom dobrog stručnjaka. a) krajnja nepažnja (culpa lata) – s krajnjom nepažnjom ili grubom nemarnošću postupa onaj štetnik koji u svom ponašanju ne upotrijebi ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječni čovjek. Kod obične nepažnje služi kao mjerilo pažnje ponašanje nekog zamišljenog savjesnog čovjeka. Nepažnja određena po subjektivnom kriteriju koristi se u kaznenom pravu i naziva se nehaj. a ako ne postupi onako kako bi postupio svaki prosječni stručnjak. Npr. Nepažljivo bi postupao ona koji je htio uzrok.

Ali radnja je štetna samo onda ako je izazvala štetu kao posljedicu. Ako se odgovornost za štetu promatra sa stajališta interesa tamo gdje se zahtijeva protupravnost štetne radnje pokazuje se sljedeća situacija: interes štetnika se ne štiti. b) štetna radnja dopuštena – štetu treba popraviti – postoje situacije kad štetna radnja nije protupravna. Tamo gdje štetna radnja nije protupravna. nastala šteta se ipak mora popraviti. Tom normom je zaštićeno vjerovnikovo subjektivno pravo koje mu pripada u određenom obveznopravnom odnosu. ali je istodobno i štetna radnja jer je izazvala povredu subjektivnog obveznog prava vjerovnika. a) protupravnost štetne radnje – odgovornost za štetu nastaje samo ako je štetna radnja protupravna. Iako postoji više slučajeva. Štetna radnja je protupravna samo onda kad predstavlja povredu one norme objektivnog prava koja je određena da služi za zaštitu subjektivnih prava i interesa. c) nekoliko posebnih pitanja u vezi s protupravnošću – za postanak odgovornosti za štetu zahtijeva se da postoji štetna radnja. neispunjenje obveze) jest protupravna jer je protivna pravnom pravilu objektivnog obveznog prava. U propisima se uvijek mora posebno istaknuti kad se radi o popravljanju štete koja je pouzročena dopuštenom štetnom radnjom jer se to samo po sebi nikad ne podrazumijeva. Obična nepažnja služi i kao kriterij za sniženje naknade štete u slučaju kad je do štete došlo za vrijeme dok je štetnik radio nešto u korist oštećenika. Krajnja nužda je takva situacija u 294 . ta njegova radnja (tj. ali u smislu odgovornosti za štetu postaje protupravnom štetnom radnjom onda kad je automobil nekoga pregazio i time nastala šteta. prebrza vožnja automobilom sigurno je protupravna radnja. ali treba popraviti štetu koja je tom radnjom prouzročena. Stoga radnja koja je protivna takvoj normi istodobno dovodi do povrede prava i interesa koji se tom normom štite. Tu se od čovjeka zahtijeva da postupa bar onako s tuđim stvarima i poslovima kao što obično postupa sa svojima (culpa levis in concreto koju prihvaća i ZOO) Npr. Samim time što je štetna radnja protupravna treba uz ostale pretpostavke popraviti štetu kao posljedicu takve radnje. Npr. vodeći računa o brižljivosti koju štetnik pokazuje u vlastitim poslovima. a interes oštećenika tako da mu štetnik treba popraviti štetu. treba se istaknuti krajnja nužda. Makar štetna radnja nije protupravna. besplatna ostava kod koje je ostavoprimac dužan čuvati povjerenu mu stvar kao svoju vlastitu i za štetu će odgovarati ako stvar nije čuvao barem onako kako bi čuvao svoju vlastitu stvar. Npr. Interes štetnika tako da se njegova radnja ne smatra protupravnom. Zbog toga svaka radnja koja je protupravna nije istodobno i štetna radnja. To je još niži stupanj krivnje gdje je mjerilo pažnje samo uobičajeno ponašanje štetnika. a interes oštećenika se štiti. pravno pravilo objektivnog prava je da ugovorne obveze treba uredno ispuniti. štite se oba interesa.nepažnja koja se određuje konkretnim mjerilom. Prema ZOO sud tada može odrediti nižu naknadu. Ako dužnik ne ispuni svoju ugovornu obvezu.

Opravdana nužna obrana postoji samo ako se nadovezuje neposredno na napadaj. koja se na drugi način nije mogla otkloniti. a ne krajnja nužda. službena osoba koja izvršava smrtnu presudu čini to po dužnosti ili vojnik koji stoji na straži pred nekim vojnim objektom dužan je pucati u osobu koja na njegov poziv ne stane. nastupila bi teška ozljeda glave. U sklopu instituta krajnje nužde može se postaviti i pitanje naknade štete koju pretrpi onaj koji od drugog otklanja opasnost štete. b) nužna obrana – nužna obrana je pravo da se od sebe ili od drugoga odbije istodobni protupravni napadaj. ali ne više od koristi što su je imale od toga.kojoj počinitelj čini štetnu radnju da bi od sebe ili od drugoga otklonio istodobnu neskrivljenu opasnost. a pritom je zlo koje je učinjeno. Napadaj ne smije dolaziti od čovjeka i tim se krajnja nužda razlikuje od nužne obrane koja može biti upravljena samo protiv čovjeka od kojega dolazi protupravni napad. objektivnoj teoriji viša sila je događaj 295 . netko u odijelu skoči u vodu da bi spasio utopljenika i pritom uništi ručni sat i neke druge stvari (npr. Najvažniji primjeri su: a) nanošenje štete po dužnosti – to su slučajevi u kojima su pojedine osobe u pravilnom izvršavanju svoje dužnosti po samom propisu dužne počiniti štetu. Da se nije na taj način zaustavio u padu. samo u tom slučaju ne smije od njega uslijediti napadaj. No. Prema tzv. Prema neubrojivima postoji nužna obrana. Nerazumnim izlaganjem štete bi moglo biti ocijenjeno ono kod kojega postoji izrazito velik rizik i suviše mali izgledi na uspjeh otklanjanja ili kad je šteta koju bi trebalo pretrpjeti neusporedivo veća od one koju bi trebalo spriječiti. Stoga ozljeda psa nastala u obrani od njegova napada nije nužna obrana. U prethodnom slučaju bi to mogla biti osoba koja je bila dužna posipati pločnik za vrijeme poledice. Npr. manje od onoga kojim se prijetilo. životinj. Nema prava na krajnju nuždu. Krajnja nužda nije pravo. oštećenik može zahtijevati naknadu i od osoba od kojih je šteta otklonjena. stanja. Ali za štetu počinjenu u prekoračenju nuže obrane se odgovara. Npr. ZOO određuje da za štete nanesene u stanju nužde ponajprije odgovara osoba koja je kriva za nastanak opasnosti štete. mobitel) ZOO propisuje da tko pretrpi štetu otklanjajući od drugog opasnost štete. Npr. Sam institut ne bi imao smisla ako bi onaj koga se otklanja opasnost štete na kraju morao platiti veću štetu od one koju bi pretrpio da otklanjanja nije bilo. nego stanje krajnje nužde. c) isključenje protupravnosti uopće – postoje i slučajevi gdje je isključena protupravnost štetne radnje pa u takvim slučajevima nema ni odgovornosti za štetu ni naknade štete. Štetna radnja u stanju nužde zahvaća stvari. ima pravo zahtijevati od njega naknadu one štete kojoj s razumno izložio. ako se netko posklizne na poledici i u padu se uhvati za prolaznicu pa joj pritom podere haljinu. Štetna radnja koja je izvršena u granicama nužne obrane nije protupravna pa se ne popravlja ni šteta koja je u tim granicama počinjena. Protupravni napadaj može doći samo od osobe. c) viša sila – ovdje postoji nekoliko teorija. a može i čovjeka. nego samo razlog za opravdanje.

ako do željezničke nesreće dođe zbog potresa. Vanjski događaj znači da je izvan stvari ili djelatnosti kojima je prouzročena šteta. Suprotno tomu. Vlasnik vrta ne bi odgovarao za štetu koja nastane ako se životinja ozlijedi provlačenjem kroz vrtnu ogradu. udar groma i sl. Tako se npr. to se može zaključiti iz nekih njegovih odredaba u kojim očito govori o višoj sili. potres. otkloniti ili izbjeći. Prema tome možemo reći da je prema ZOO viša sila izvanredni vanjski događaj koji se nije mogao predvidjeti. No. subjektivnoj teoriji viša sila je svaki onaj događaj koji se ni uz maksimalnu pažnju osobe nije mogao ni predvidjeti ni spriječiti i nesvjestica strojovođe bila bi po toj teoriji viša sila.) No karakter više sile mogu poprimiti i društvene pojave (npr. Iako ne daje definiciju više sile. izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti. izvoza i sl. ZOO prihvaća mješovito objektivno-subjektivno rješenje. a koji se nije mogao spriječiti. rat. Npr. No nedostatak te teorije je što ona briše razliku između više sile i slučaja. Istodobno ZOO općenito određuje da je dopuštena samopomoć pravo svake osobe da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost. ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost. ne može zahtijevati naknadu njome prouzročene štete. Objektivna teorija ima prednost u tome što se naglašava atipičnost. e) pristanak oštećenika – onaj koji pristane da se na njegovu štetu poduzme štetna radnja.koji izlazi iz kruga redovitih događaja i u odnosu na osobu koja bi se trebala pojaviti kao štetnik taj se događaj smatra vanjskim. Kao viša sila najčešće će se pojaviti neki prirodni događaj (npr. osobito ako se radi o fizičkoj osobi čiji krug djelatnosti nije propisima fiksiran. po tzv. To pravilo poznaje i ZOO i izraženo je u maksimi poznatoj iz rimskog prava (volenti non fit iniuria – onomu koji pristaje ne čini se nepravda. pristanak oštećenika ne isključuje uvijek odgovornost za štetu. netko pristane da drugi rastavi njegov neispravni televizor i iskoristi upotrebljive dijelove ili pristane sudjelovati u sportskoj igri u kojoj su moguće ozljede i sl. prekidi rada. tj. no vrlo je teško odrediti kada je događaj vanjski. šteta) Npr.) d) dopuštena samopomoć – ne odgovara za štetu onaj tko u slučaju dopuštene samopomoći prouzroči štetu osobi koja je svojim ponašanjem izazvala potrebu samopomoći. spriječiti. Nadalje. Npr. No je li događaj vanjski ako do nesreće dođe zbog toga što je strojovođa pao u nesvijest? Po objektivnoj teoriji to nije viša sila jer događaj nije vanjski i nije objektivno neotklonjiv. zabrane uvoza. ZOO kaže da se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih. Nema 296 . to bi bilo slučaj kad bi vlasnik vrta potjerao iz njega susjedove životinje koje su u njega ušle jer ih je susjed slabo čuvao. željeznica se oslobađa odgovornosti jer je događaj vanjski i atipičan. otkloniti ili izbjeći. govori o nepredvidivom uzroku koji se nalazio izvan stvari. izbjeći ili otkloniti.

no neke od tih odgovornosti mogu se i pojaviti kao posebne vrste unutar ugovorne odgovornosti. svaka vrsta ima i određeni broj posebnih pravila. mogućnost oslobođenja ili ograničenja odgovornosti. pristanak na nedopušteni pobačaj. podijeljena i solidarna odgovornost. za razlikovanje subjektivne od objektivne odgovornosti. područje primjene i karakteristične razloge oslobođenja od odgovornosti (egzoneracijski razlozi) U pravilu se pojedini tip odgovornosti za štetu naziva prema onoj posebnoj pretpostavci koja je karakteristična za pojedini slučaj odgovornosti. ugovorna i predugovorna odgovornost a) izvanugovorna ili deliktna odgovornost – to je ona odgovornost za štetu koja je nanesena građanskim deliktom. prvenstveno se postavlja pitanje prema kojim pravilima će se prosuđivati odgovornost za štetu.učinak oslobođenja od odgovornosti za štetu pristanak na izvršenje radnje koja je zakonom zabranjena (npr. Kriterij razlikovanja u pravilu su pretpostavke odgovornosti. za pitanja 297 . Osim zajedničkih pravila za sve vrste odgovornosti. oblike popravljanja štete. Pitanje je izrazito važno jer su razlike između pojedinih vrsta odgovornosti značajne i odnose se na pretpostavke odgovornosti. zahtijeva li se određena karakteristična pretpostavka. Izvanugovorna. 1. obujam i visinu naknade štete i druga pitanja. Kad god je šteta prouzročena građanskim deliktom.) Prema ZOO takva izjava oštećenika je ništetna. karakterističnih samo za tu vrstu odgovornosti. Ključni kriterij razlikovanja deliktne od ugovorne odgovornosti je narav štetne radnje. odgovornost je izvanugovorna ili deliktna pa će se na utvrđivanje štetnikove odgovornosti i popravljanje štete primijeniti pravila o izvanugovornoj odgovornosti. tj. svoje zasebne pretpostavke na temelju kojih nastaje. tešku tjelesnu ozljedu i sl. pravila izvanugovorne odgovornosti imaju karakter općih pravila odgovornosti za štetu. B Vrste odgovornosti za štetu Svaka vrsta odgovornosti za štetu ima svoju pravnu osnovu. Kad šteta nastane i kad oštećenik postavi zahtjev za njezinim popravljanjem. kao što je npr. Ponekad je odlučno kao npr. vlastita odgovornost i odgovornost za drugoga. U odnosu na pravila o ugovornoj odgovornosti. krivnja. Unutar izvanugovorne odgovornosti mogu se dalje razlikovati subjektivna i objektivna odgovornost.

koja nisu uređena pravilima ugovorne odgovornosti, primjenjivat će se pravila izvanugovorne odgovornost na odgovarajući način. b) ugovorna ili kontraktna odgovornost – ova vrsta odgovornosti nastaje kad je šteta nanesena povredom ugovorne obveze. Stoga oštećenik pored općih pretpostavaka odgovornosti za štetu mora dokazati još dvije – postojanje ugovora, odnosno ugovorne obveze i povredu te obveze. Pravila ugovorne odgovornosti primjenjuju se i šire, tj. i na štete nastale povredom obveze i iz drugih obveznopravnih odnosa, npr. stjecanje bez osnove, poslovodstvo bez naloga, jednostrana izjava volje. Štoviše, primjenjuju se i na obveznopravni odnos koji nastane uzrokovanjem štete građanskim deliktom, npr. kad je šteta nastala povredom obveze na naturalnu restituciju, stoga neki smatraju da bi umjesto naziva ugovorna odgovornost bio ispravniji naziv odgovornost zbog povrede prethodno postojeće obveze, ali manjak ove definicije je što je i deliktna odgovornost posljedica povrede prethodno postojeće obveze (npr. iz čl. 16. ZOO o dužnosti suzdržavanja od postupka kojim se drugome može uzrokovati šteta) Naravno ova pravila se primjenjuju na ove slučajeve samo ako za neispunjenje tih obveza ne postoje posebni propisi. Pod povredom ugovorne obveze ZOO razumije neispunjenje obveze i zakašnjenje s njezinim ispunjenjem. Dužnik se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da su nemogućnost ispunjenja odnosno zakašnjenje nastali zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti koje su nastale poslije sklapanja ugovora, a koje on nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći. Ako je nemogućnost ispunjenja nastupila nakon dolaska dužnika u zakašnjenje, odgovarat će za nju iako je nije skrivio. Tada će se osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da bi stvar koju duguje slučajno propala i da je obvezu na vrijeme ispunio. Posebnost ugovorne odgovornosti je da se ona može ugovorno proširiti, ograničiti pa i posve isključiti. Samo je nedopušteno da se odgovornost dužnika unaprijed ugovorom isključi kad do neispunjenja ili zakašnjenja dođe namjerno ili iz krajnje nepažnje. Ipak, sud može na zahtjev ugovorne strane poništiti i ugovornu odredbu o isključenju odgovornosti zbog obične nepažnje, ali samo ako je takav sporazum proizišao iz monopolskog položaja dužnika ili neravnopravnog odnosa ugovaratelja. Proširenje ugovorne odgovornosti dužnika i na one slučajeve za koje on inače ne odgovara moguće je ugovorom, ali se ispunjenje takve odredbe ne može zahtijevati ako bi to bilo u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja. Još neke važne razlike između ugovorne i deliktne odgovornosti su: a) za nastanak ugovorne odgovornosti zahtijeva se kao pretpostavka poslovna sposobnost štetnika, dok je za nastanak izvanugovorne odgovornosti dovoljna deliktna sposobnost. b) kod ugovorne odgovornosti štetnik (dužnik) odgovara za prouzročenu štetu, ali također i za ispunjenje prvobitne obveze, dok kod 298

izvanugovorne odgovornost odgovara samo za prouzročenu štetu. c) pravila ugovorne odgovornosti su pretežno dispozitivne naravi, dok je nastanak izvanugovorne odgovornost određene imperativnim propisima pa je dispozitivnost ograničena samo na promjenu i prestanak odgovornosti. d) oštećenik kod ugovorne odgovornosti može biti u pravilu samo vjerovnik, a kod izvanugovorne odgovornosti svaka osoba kojoj je šteta nanesena. Posebno značajna novina koju je uveo ZOO je ugovorna odgovornost za neimovinsku štetu. Uz pravila ugovorne odgovornosti supsidijarno se primjenjuju pravila izvanugovorne odgovornosti na ona pitanja koja pravilima ugovorne odgovornosti nisu drukčije uređena. c) predugovorna odgovornost (culpa in contrahendo) – to je odgovornost za štetu koju jedna strana uzrokuje drugoj vodeći pregovore za sklapanje ugovora suprotno načelu savjesnosti i poštenja, osobito ako ih prekine suprotno tom načelu ili u njih uđe bez prave namjere da sklopi ugovor. Iako je ZOO jedan od rijetkih zakona koji sadrži odredbe o predugovornoj odgovornosti (uz grčki i talijanski), sam institut predugovorne odgovornosti živi u odštetnom pravu mnogih zemalja zahvaljujući sudskoj praksi koja ga u suradnji s pravnom teorijom priznaje i pravda načelima savjesnosti i poštenja i načelom neminem laedere. Zahtjev tih načela, a osobito načela savjesnosti i poštenja jest da su potencijalne ugovorne strane otpočinjanjem pregovora pa čak i samim stupanjem u poslovni kontakt, dužne postupati s uzajamnom pažnjom, obzirima i povjerenjem. Ako skrivljenom povredom takve obveze drugoj strani nastane šteta ta se šteta mora popraviti. Utemeljiteljem ovog instituta se smatra Ihering, a prema njemu predugovorna odgovornost proizlazi iz povrede obveze na uzajamnu pažnju u pregovorima (diligentia in contrahendo) koji prethode sklapanju ugovora. Osnovno pitanje u vezi ovog instituta je pitanje kvalifikacije kao vrste odgovornosti i pitanje koja će se pravila primjenjivati na tu odgovornost. U teorijama nude se tri rješenja: a) na predugovornu odgovornost treba primijeniti pravila ugovorne odgovornosti. b) na predugovornu odgovornost treba primijeniti pravila deliktne odgovornosti i c) riječ je o odgovornosti iz odnosa povjerenja. Zagovornici prvog rješenja ističu neprihvatljivost pravila deliktne odgovornosti (jer su ona predviđena za jedan slučajno nastali odnos izazvan štetnom radnjom) te da je predugovorni odnos u biti obveznopravnog karaktera jer su njegovi sudionici obvezni na uzajamnu pažnju i obzirno postupanje za sve vrijeme pregovaranja. Zagovornici drugog rješenja odbacuju mogućnost primjene pravila iz ugovorne odgovornosti jer po njima u predugovornom stadiju još nema ni ugovora ni ugovorne obveze pa logično ni njezine povrede. Oni ističu da se tu radi o povredi općeg načela o zabrani uzrokovanja štete (neminem laedere) što je nedvojbeno nedopuštena radnja (delikt) pa stoga treba primijeniti pravila deliktne odgovornosti. Prema 299

teoriji o odgovornosti iz odnosa povjerenja otpočinjanjem pregovora koji ne moraju dovesti do sklapanja ugovora stvara se među sudionicima odnos povjerenja koji ih obvezuje na poštivanje pažnje koja se u prometu zahtijeva. Ta pažnja razumije uzajamnu suradnju, obavještavanje i zaštitu (npr. prodavatelj rabljenog automobila dužan je obavijestiti kupca o eventualnim prometnim nezgodama automobila) Povreda te obveze, koja se izvodi iz načela savjesnosti i poštenja izaziva odgovornost za njome prouzročenu štetu. U teoriji općenito ipak prevladava gledište da je kod predugovorne odgovornosti riječe o posebnoj odgovornosti između deliktne i ugovorne odgovornosti. Kod nas je predugovorna odgovornost uređena posebnim propisima. ZOO polazi od načela da pregovori što prethode sklapanju ugovora ne obvezuju pa ih svaka strana može prekinuti kad hoće. Svaka strana snosi svoje troškove oko priprema za sklapanje ugovora, a zajedničke troškove snose na jednake dijelove, osim ako bi se strane sporazumjele drukčije. Odgovornost za štetu prouzročena vođenjem pregovora nastaje samo ako je ispunjena bar jedna od tri pretpostavke: a) da su pregovori vođeni bez prave namjere sklapanja ugovora, b) da su pregovori prekinuti suprotno načelu savjesnosti i poštenja, npr. ako za prekid nije bilo osnovanog razloga i c) da je strana koja je od druge primila povjerljive obavijesti ili joj je omogućila da dođe do njih, ove koristila za svoje interese ili ih učinila dostupnim trećima, a da ta mogućnost nije prethodno bila ugovorena. Odgovara se neovisno o tome je li ugovor naknadno sklopljen ili nije s tim da naknada štete ovdje obuhvaća i korist koja je ostvarena nedopuštenim korištenjem povjerljivih obavijesti i podataka. Teret dokaza leži na oštećeniku i dokazom o odsutnosti namjere sklapanja ugovora odnosno o neosnovanom prekidu pregovora, dokazuje se istodobno i krivnja štetnika za prouzročenu štetu. U praksi će biti vrlo teško dokazati punu odsutnost prave namjere pregovarača da sklopi ugovor jer se u pravilu pregovara s više pregovarača istodobno, a ugovor se sklapa samo s jednim koji je najpovoljniji. Nešto je izglednija mogućnost da oštećenik dokaže da je druga strana prekinula pregovore bez osnovanog razloga, odnosno suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Uzima se da je prekid pregovora neosnovan ako nije motiviran gospodarskim, tj. poslovnim razlozima, nego isključivo razlozima osobne naravi ili općenito razlozima koji nisu spojivi s ponašanjem koje nalaže načelo savjesnosti i poštenja. Osnovan je prekid zbog npr. nesuglasnosti o cijeni predmeta prodaje i nakon višekratnih pokušaja sporazuma, zbog otezanja pregovora preko svake mjere, zbog pojave povoljnijeg posla, zbog iznenadnog pogoršanja pozicije na tržištu, poslovnog gubitka i sl. ZOO nije uredio sva pitanja predugovorne odgovornosti, posebno pitanja obujma štete i zastare odštetnog zahtjeva. Isto tako ZOO nije ni uputio na primjenu pravila bilo deliktne bilo ugovorne odgovornosti pa se postavlja pitanje koja pravila treba primijeniti. Ako se 300

primijeni načelo da se u nedostatku potrebnih pravila primjenjuju opća pravila na ta pitanja bi trebalo primijeniti pravila izvanugovorne (deliktne) odgovornosti kao opća pravila odgovornosti za štetu. Tako je ZOO i postupio kod ugovorne odgovornosti upućujući na pravila izvanugovorne odgovornosti za sva ona pitanja koja nisu uređena ili nisu drukčije uređena posebnim pravilima ugovorne odgovornosti. Glede obujma odštete zbog prekida pregovora suprotno načelu savjesnosti i poštenja u obzir će doći naknada troškova nastalih vođenjem pregovora do njihova prekida (npr. u njemačkoj sudskoj praksi) Npr. davatelj licence koji je vodio pregovore s jednom tvrtkom u osnivanju o sklapanju licencnog ugovora pa ih neosnovano prekinuo, dužan je drugoj strani naknaditi troškove koje je ona učinila za vrijeme dugih pregovora. Stoga se naknada štete u tom slučaju kreće načelno u okvirima negativnog pogodbenog interesa. 2. Subjektivna (kulpozna) i objektivna (kauzalna) odgovornost Svi slučajevi odgovornosti za štetu mogu se razvrstati na one kod kojih se uz ostale pretpostavke, zahtijeva i krivnja štetnika (subjektivna odgovornost) i one kod kojih se krivnja ne zahtijeva kao pretpostavka odgovornosti (objektivna odgovornost) a) subjektivna ili kulpozna odgovornost – ukoliko je pored općih pretpostavaka za nastanak odgovornosti za štetu potrebna i krivnja štetnika, govori se o subjektivnoj odgovornosti. Puni procvat i afirmacija subjektivne odgovornosti događa se u 19. st. kada se razvijaju političko-pravne ideje slobode, jednakosti i individualizma. Kad za neku štetu treba odgovarati prema pravilima subjektivne odgovornosti, uobičajeno je reći da se odgovara prema subjektivnom kriteriju ili načelu odnosno prema kriteriju ili načelu krivnje (culpae) Za nastanak subjektivne odgovornosti traži se: a) štetna radnja, b) šteta, c) uzročna veza, d) protupravnost u objektivnom smislu i e) krivnja. Razlikuju se dvije podvrste subjektivne odgovornosti: a) subjektivna odgovornost kod koje se krivnja dokazuje – ovdje je oštećenik dužan uz ostale pretpostavke dokazati i krivnju štetnika, tj. govori se o kriteriju dokazane krivnje. Prema ZOO ova vrsta odgovornosti je svedena na iznimku i to npr. kod ugostiteljske ostave. Ako gost ne prijavi nestanak ili oštećenje stvari čim dozna za njih, ima pravo na naknadu štete samo ako dokaže krivnju ugostitelja ili osobe za koju ovaj odgovara. Samu krivnju dokazuje oštećena strana i kod predugovorne odgovornosti. b) subjektivna odgovornost kod koje se krivnja predmnijeva – iskustvo pokazuje da je oštećeniku često nemoguće dokazati krivnju štetnika jer je krivnja unutarnji, psihološki element čovjeka. Da bi se olakšao položaj oštećenika, učinjena je 301

korekcija prelaskom na subjektivnu odgovornost kod koje se predmnijeva da je štetnik kriv (kriterij predmnijevane ili presumirane krivnje) Krivnja štetnika se i dalje zahtijeva, ali se predmnijeva da je štetnik kriv. Oštećenik mora dokazati štetnu radnju, štetu, uzročnu vezu, a krivnju štetnika ne dokazuje jer se ona predmnijeva. Ipak, budući da krivnja nije jednovrsna jer postoji više stupnjeva krivnje, vrijedi pravilo da se predmnijeva najniži stupanj krivnje, a to je obična nepažnja. Svaki viši stupanj krivnje (namjera i krajnja nepažnja) oštećenik je dužan dokazati. To će dakako dokazivati kad mu je potrebno, npr. kad želi ostvariti puni iznos naknade kod ugovorne odgovornosti. Štetnik se brani kao i kod odgovornosti po kriteriju dokazane krivnje, samo što će se ovdje moći braniti (ekskulpirati) već time da dokaže svoju nekrivnju. Područje primjene subjektivne odgovornosti kod koje se krivnja predmnijeva se postupno povećavalo, a sa ZOO iz 1978. je maksimalno povećano tako da danas vrijedi kao načelo našeg odštetnog prava koje je izraženo u ZOO na način da tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stoga je područje primjene subjektivne odgovornosti kod koje se krivnja predmnijeva određeno generalnom klauzulom što znači da će se pravila te odgovornosti primjenjivati na sve štete, ugovorne i izvanugovorne, osim za one za koje vrijede pravila objektivne odgovornosti. Štetnik koji odgovara prema pravilima subjektivne odgovornosti može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da nije ispunjena koja od potrebnih pretpostavaka odgovornosti, osobito da je šteta nastala bez njegove krivnje (ekskulpacija) Stoga je granica do koje seže subjektivna odgovornost područje tzv. slučajne štete. Slučaj je takav događaj koji bismo, da smo ga predvidjeli, mogli spriječiti, naspram više sile gdje se radi o događaju koji, da smo ga i predvidjeli, ne bismo mogli spriječiti. Drugim riječima, slučaj je takav događaj koji se štetniku ne može pripisati u krivnju. Stoga onaj koji odgovara prema pravilima subjektivne odgovornosti ne odgovara za slučajne štete iz jednostavnog razloga što tu nema krivnje i takva se šteta ne može prevaliti na drugoga. Za slučajne štete vrijedi načelo da slučaj škodi onome kome se dogodio (casum sentit dominus – slučaj pogađa vlasnika) No to ne znači da za slučajne štete nitko i nikada ne odgovara. Prije svega za sve štete za koje se odgovara prema pravilima objektivne odgovornosti odgovara se bez obzira na krivnju štetnika, tj. redovito se odgovara i za slučajne štete. Zbog toga treba sve one propise u kojima se iznimno predviđa odgovornost i za slučaj, npr. slučajnu propast stvari i sl. kvalificirati objektivnom odgovornošću, a ne iznimkama od subjektivne odgovornosti jer u širem smislu cjelokupna objektivna odgovornost je u biti iznimka od subjektivne odgovornosti. Tako je i OGZ predviđao da se za slučaj iznimno odgovara kod povoda, povrede zaštitnih propisa i miješanja u tuđe poslove. a) povod znači stvaranje situacije koja sama po sebi nije 302

štetna, ali zbog djelovanja nekog događaja sa strane može dovesti do štete (npr. ako se preda sat na čuvanje prijatelju koji ga bez znanja ostavodavca ostavi na čuvanje svom prijatelju koji ga slučajno razbije) b) zaštitni propisi – su oni propisi kojima je svrha da preventivno djeluju na otklanjanje raznih opasnosti (npr. u prometu) Ako je netko prekršio propis bit će odgovoran za štetu makar je ona nastala slučajem. Npr. ako neka tvornica povrijedi propise o rukovanju otpadnim eksplozivnim tvarima i te otpatke zajedno s drugim otpacima istovari na poljanu izvan tvorničkog kruga. Ukoliko slučajno dođe do eksplozije dok se djeca tamo igraju pa neko dijete koje se slučajno našlo u blizini tih otpadaka bude teško tjelesno ozlijeđeno, tvornica će odgovarati za slučaj. c) miješanje u tuđe poslove – ukoliko se netko bez nužde miješa u tuđe poslove pa se u tuđim poslovima dogodi šteta, uzima se da se šteta ne bi dogodila da nije bilo miješanja. Neki autori smatraju da je u sva tri primjera šteta nastala krivnjom određene osobe, a ne slučajno. Slučaj je prema njima ovdje zaista causa proxima (bliži uzrok), ali je causa remota (dalji uzrok) krivnja. ZOO također uređuje odgovornost za štete nastale u povodu i miješanjem u tuđe stvari. Tako se predviđa odgovornost ostavoprimca za slučajnu propast stvari do koje je došlo nakon što ju je bez pristanka ostavodavca i bez nužde predao na čuvanje drugoj osobi, osim ako dokaže da bi stvar i bez toga propala. Za slučajnu propast stvari odgovara i svaki dužnik ako do nje dođe nakon što zapadne u zakašnjenje, osim ako dokaže da bi do propasti došlo i da je obvezu na vrijeme ispunio. ZOO određuje i da ako se netko miješa u tuđe poslove usprkos zabrani osobe čiji je posao, odgovara za štetu koju nanese miješanjem, čak i onda kad je nastala bez njegove krivnje. Svi slučajevi u kojima se propisuje odgovornost za slučajne štete, odnosno nastale štete bez krivnje štetnika, ulaze u područje primjene pravila o objektivnoj odgovornosti. b) objektivna (kauzalna) odgovornost – odgovornost za štetu za čiji se nastanak ne zahtijeva krivnja štetnika naziva se objektivnom odgovornošću i ovdje se za štetu odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena. Uobičajeno je umjesto objektivne ili kauzalne odgovornosti govoriti o objektivnom kriteriju ili načelu odnosno o kriteriju ili načelu objektivne odgovornosti ili o kriteriju uzročnosti (kauzalitetu) odnosno o načelu cause. Objektivna odgovornost će nastati kad se ispune, odnosno kad oštećenik dokaže štetnu radnju, štetu, uzročnu vezu između štetne radnje i štete i protupravnost štetne radnje u objektivnom smislu. Iznimno se uzročna veza ne dokazuje već predmnijeva kod šteta koje su nastale u vezi s opasnom stvari ili opasnom djelatnošću. a) povijesni razvoj – za štetu se prvenstveno odgovaralo prema objektivnom kriteriju, po kriteriju uzročnosti jer je u primitivnim pravima štetnik odgovarao za štetni uspjeh već samo zato što ga je prouzročio, a ne pita se je li štetnu radnju počinio hotimice, nepažnjom ili slučajno (tj. za krivnju) 303

Osnovna teškova je u definiranju opasnosti jer i bezazlene ljudske radnje mogu biti opasne u određenim okolnostima. Isto tako ni odgovornost po kriteriju predmnijevane krivnje nije mogla zadovoljiti potrebe života (npr. Sažeto rečeno: onaj koji svojim ponašanjem ugrožava okolicu i gospodari opasnošću treba odgovarati i za štete koje otuda proizađu. Odgovornost na temelju krivnje prevladala je u pravu pa je odgovornost po kriteriju uzročnosti svedena na rang iznimke. automobilski promet) čini onoga koji je poduzima odgovornim za štetu koju ta aktivnost može prouzročiti. ograničeno područje primjene. Opasnosti koje za zaposlene i treće osobe dolaze od željeznice. a također je sporan stupanj ili mjera opasnosti (je li to 304 . subjektivna odgovornost. dok odgovornost za rizik isključivo počiva na materijalnoj ravnoteži. tu je i teret) Pristalice ove teorije smatrale su da treba potpuno napustiti krivnju kao pretpostavku odgovornosti. a razvoj i primjena tehnologije iskorištavanja nuklearne energije doveli su u odštetnom pravu i do pooštravanja kauzalne odgovornosti) Pravna teorija je dala dvije poznate teorije o objektivnoj odgovornosti. nego na ideji stvorenog rizika. tj. stoga je bilo potrebno proširiti područje objektivne odgovornosti u odštetnom pravu. Pitanje odgovornost svodi se na utvrđivanje uzročne veze između štetne radnje i štete. a da stvarno nitko nije bio kriv. Onaj koji svojom aktivnošću pribavlja korist. tj.Budući da se štetnikova odgovornost temelji samo na njegovom vanjskom. a) teorija rizika – odgovornost za štetu ne treba zasnivati na ideji krivnje. odnosno fingira. b) teorija opasnosti – objektivnu odgovornost za štetu treba zasnivati na opasnosti od određenih stvari i djelatnosti. kauzalna odgovornost) Razvojem društva sve se više uvažava subjektivni stav počinitelja prema njegovom djelu. kazali su pristalice ove teorije. ali koja je u mnogim slučajevima vrlo potrebna. toliko su očigledne da bi upravljanje takvim poduzećima trebalo smatrati skrivljenim kad ne bi postojao opći interes za njihovo postojanje. Smatraju da odgovornost na temelju krivnje treba imati primat jer pogoduje ljudskoj slobodi. Svaka ljudska djelatnost koja za druge stvara određeni rizik (npr. nego i je li on kriv za štetni uspjeh. radnici u velikim industrijskim poduzećima gdje je dolazilo do raznih ozljeda i štete. osim onog predviđenog za odgovornost na temelju krivnje. tvornica baruta i sl. dok su neki teoretičari objašnjavali objektivnu odgovornost kao odgovornost kod koje se krivnja predmnijeva. Ne pita se samo je li štetnik svojom štetnom radnjom prouzročio određenu štetu. objektivnom djelovanju koje se pokazuje kao uzrok (kauza) štetnog uspjeha. Nepoštivanje tog prvenstva bilo bi ravno trijumfu materije nad duhom. rudnika. a da pritom ne treba ispitivati ima li bilo kakve krivnje na poduzetniku. govori se o odgovornosti po načelu uzročnosti (tzv. ali njezini današnji pobornici suglasni su da odgovornost zasnovana na riziku treba imati određeno. profit pravedno je da naknadi štetu koju njome prouzroči prema načelu ubi emolentum ibi onus (gdje je dobit.

miniranje u rudniku. ličenje broda s visećih skela. U opasne stvari spadaju i nuklearni uređaji. ZOO ima posebna pravila o odgovornosti za štetu izazvane motornim vozilom u pogonu. mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu pa je zbog toga treba nadzirati povećanom pažnjom. liftovi itd. Za štete od motornog vozila u pogonu koje pretrpe treće osobe (pješaci i sl. osobinama. timarenje bikova i sl.. posude pod pritiskom. već po samoj njezinoj tehničkoj prirodi i načinu obavljanja. b) za štete od opasne djelatnosti osoba koja se njome bavi i c) korisnik nuklearnog uređaja. tako da to ugrožavanje iziskuje povećanu pozornost osoba koje obavljaju tu djelatnost kao i osoba koje s njom dolaze u dodir. pretjerana. Opasna djelatnost predstavlja povećanu opasnost kada u njezinom redovitom tijeku. kad je stvar dana servisu na popravak) Vlasnik će odgovarat ukoliko stvar povjeri osobi koja nije osposobljena ili nije ovlaštena njome rukovati (npr. a za nuklearne štete odgovara se po pravilima o objektivnoj odgovornosti. tipična. Najvažniji slučajevi odgovornosti na koje se primjenjuju pravila objektivne odgovornosti su: a) odgovornost za štetu od opasne stvari i od opasne djelatnosti – ZOO nije odredio pojam opasne ostvari ni opasne djelatnosti pa je to učinila sudska praksa i pravna teorija.) odgovara po pravilima objektivne odgovornosti njegov vlasnik. velika ili koja druga možda) Prevladava gledište da to mora biti povećana opasnost. djelatnost željeznice i tramvaja. mogu biti ugroženi životi i zdravlje ljudi ili imovina. položaju. odlučuje sud u svakom pojedinom slučaju. Pod opasnom stvari se razumije svaka stvar koja po svojoj namjeni. a opasnim djelatnostima npr. Iako su ove definicije plod teorijskih uopćavanja na podlozi sudske prakse. hoće li ili ne neka stvar ili djelatnost biti kvalificirana opasnom. trećima odgovaraju 305 . a nije kod njega na radu (npr.znatna opasnost. automobil u pokretu. odnosno onaj kome je vlasnik povjerio da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda. neovlašteni servis) Ukoliko je šteta posljedica neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari za štetu će odgovarati pored osobe kojoj je stvar povjerena i vlasnik stvari ako na njih nije skrenuo pozornost. c) područje primjene objektivne odgovornosti – prema ZOO ova pravila se primjenjuju na štete od stvari i djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu kao i štete u drugim slučajevima koji su predviđeni zakonom. Kao subjekti odgovornosti za štete od opasnih stvari i djelatnosti mogu se pojaviti: a) za štete od opasnih stvari. Prema praksi opasnim stvarima se smatraju npr. Umjesto vlasnika odgovarat će onaj koji mu na protupravan način oduzme stvar. vlasnik stvari. odnosno njegovi suvlasnici ili zajednički (skupni) vlasnici solidarno. Ako je šteta nanesena pogonom dvaju ili više motornih vozila. a izvor opasnosti takav da se štete koje iz njega proizađu ne mogu izbjeći ni uz maksimalnu ljudsku pažnju.

b) da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika koju štetnik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti (dovoljno je da ju je prouzročio. osim ako razlozi pravičnosti ne zahtijevaju što drugo. sudarom) vrijedi: a) vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj snosit će svoju i štetu vlasniku drugog automobila. izbjeći ili otkloniti (tj.njihovi vlasnici solidarno. da bi se oslobodio odgovornosti. neovlašteni korisnik i osoba zadužena za pogon motornog vozila. svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. ZOO određuje da se neovlaštenim korisnikom motornog vozila smatra osoba koja je u vrijeme štetnog događaja koristila vozilo bez suglasnosti vlasnika. ali se trećim osobama ne smatra oštećenik koji je ujedno i vlasnik. Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja one osobe kojoj je povjerio vozilo odnosno kojom se poslužio prilikom nastanka štetnog događaja. a u pogonu je kad se koristi u svrhu kojoj je namijenjeno bez obzira radi li pritom motor koji služi za njegovo kretanje. a ZOO propisuje još tri mogućnosti: a) da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari. Ako 306 . b) u slučaju da je krivnja obostrana. Za štete koje vlasnici motornih vozila nanesu jedan drugome vozilom u pogonu (npr. prijevoz iz usluge) s time da se glede njezinih stvari odgovara samo za one koje nosi na sebi i sa sobom. niti joj je vlasnik predao stvar u posjed (npr. a čije se djelovanje nije moglo spriječiti. a nije kod njega zaposlena u vezi s pogonom motornog vozila. vlasnici odgovaraju na jednake dijelove. Tako bi se smatralo da je automobil u pogonu i za vrijeme kretanja po inerciji nakon što je tijekom vožnje ostao bez goriva ili je na nizbrdici ugašen motor ili kad ga se guranjem pokušava upaliti i sl. ZOO je posebnom odredbom predvidio odgovornost vlasnika motornog vozila za štetu koju pretrpi treća osoba koja se prevozi motornim vozilom (tzv. solidarno s neovlaštenim korisnikom odgovarat će i vlasnik ako je svojom krivnjom ili krivnjom osoba koje su se trebale brinuti o vozilu omogućio neovlašteno korištenje vozila. a ne zahtijeva se i njegova krivnja) Kod nuklearnih šteta međutim štetnik mora dokazati da je oštećenik namjerno prouzročio štetu. niti je član njegova obiteljskog kućanstva. kradljivac automobila) Neovlašteni korisnik odgovara trećim osobama umjesto vlasnika i jednako kao i vlasnik. a ta odgovornost se pod prijetnjom ništetnosti ne može unaprijed ni isključiti ni ograničiti. No. Oslobođenje od odgovornosti za štete od opasne stvari i opasne djelatnosti – štetnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da nije ispunjena neka od pretpostavki koje se traže za tu odgovornost. c) ako nema krivnje nijednog. ZOO propisuje da je motorno vozilo vozilo koje je namijenjeno da se snagom vlastitog motora kreće po površini zemlje. višom silom) Ovdje se štetnik ne može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala slučajno jer to vrijedi samo kod subjektivne odgovornosti. na tračnicama ili bez njih.

osobito način na koji je proizvod predstavljen u javnosti.je oštećenik samo djelomično pridonio nastanku štete. Pravilima o odgovornosti za neispravan proizvod uređen je pojam proizvoda. ne smatra se da je proizvod neispravan samo zato što je naknadno proizveden i u promet stavljen bolji proizvod. Pri ocjeni neispravnosti uzimaju se u obzir sve okolnosti slučaja. Neispravan proizvod – proizvod je neispravan kao ne pruža sigurnost koja se od takva proizvoda opravdano očekuje. U američkom pravu se umjesto ove generalne klauzule koja pokriva sve vrste moguće neispravnosti. Isključene su nekretnine. štetnik se oslobađa odgovornosti djelomično. razlikuju tri vrste neispravnosti: neispravnost u izradi proizvoda (manufacturing defect). obilježavanjem proizvoda svojim imenom. Pod proizvodom se razumije također električna i drugi oblici energije. pretpostavke odgovornost i teret dokaza. izgrađena su posebna pravila kao podvrsta objektivne odgovornosti za njime prouzročene štete iako je na te štete moguće primijeniti i pravila odgovornosti za štete od opasne stvari. Pravila odgovornosti za neispravan proizvod ne primjenjuju se na štete koje su posljedica nuklearne nesreće. Treća osoba snosi naknadu u dijelu koji je razmjeran težini njezine krivnje. štetnik se ne oslobađa odgovornosti. No proizvođačem se smatra i osoba koja je proizvela sirovinu. Štetnik – je proizvođač koji je izradio gotov proizvod i stavio ga u promet. Proizvod – ovaj institu se odnosi na sve vrste pokretnih stvari. ali i svaka osoba koja se predstavlja proizvođačem (npr. Dakako uvijek se pita je li bilo razumno očekivati da će proizvod biti uporabljen i u svrhe kojima nije namijenjen. Ako je treća osoba samo djelomično doprinijela nastanku štete. samostalni ili nesamostalni dio koji je ugrađen u proizvod. da dijete stavi igračku u usta) i da u takvu slučaju osigura njegovu neškodljivost za zdravlje i imovinu korisnika. neispravnog proizvoda i proizvođača. neispravnost u konstrukciji (design defect) i neispravnost u uputama (instruction defect) Kod nas se od proizvođača očekuje da predvidi da njegov proizvod ponekad može biti korišten i izvan njegove osnovne namjene (npr. visina naknade i sl. S obzirom da se proizvodi uglavnom stalno nastoje usavršiti. svrhe u koje prema razumnom očekivanju proizvod može biti uporabljen te vrijeme stavljana proizvoda u promet. već zajedno s trećom osobom solidarno odgovara za štetu. žigom ili znakom) Proizvođačem se 307 . Današnje odredbe ZOO o odgovornosti za neispravan proizvod usklađene su sa smjernicama Europske unije kako bi se izbjeglo miješanje ovog instituta s odgovornošću za materijalne nedostatke ispunjenja. ali su uključeni samostalni dijelovi ugrađeni u pokretnu ili nepokretnu stvar. zabrana ugovornog isključenja i ograničenja odgovornosti. b) odgovornost za neispravan proizvod – iako je neispravan proizvod u biti opasna stvar. c) da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe koju štetnik nije mogao predvidjeti niti njezine posljedice izbjeći ili otkloniti. obujam štete.

kao ni popravljanje neimovinske štete. c) da proizvod nije proizveden za bilo koju poslovnu svrhu (prodaju. Ta odgovornost je ograničena po visini naknade tako da oštećenik ima pravo na onaj dio štete koji prelazi kunsku protuvrijednost od 500 eura. Proizvođač dijela proizvoda može se braniti da je slijedio konstrukciju glavnog proizvoda ili upute proizvođača glavnog proizvoda i dokazivati da je neispravnost dijela proizvoda posljedica koja je time nastala. izgubljena zarada. e) da stanje znanosti ili tehničkog znanja u vrijeme stavljanja proizvoda u promet nije omogućavalo otkrivanje neispravnosti (tzv. Uvoznik odgovara solidarno s proizvođačem i osobom koja se predstavlja kao proizvođač. Ako nije moguće utvrditi tko je proizvođač. gubitak uzdržavanja i sl. Da bi se oslobodio odgovornosti za štetu proizvođač će morati dokazati neku od ovih okolnosti: a) da proizvod nije stavio u promet. ZOO 308 . Ako je oštećenik samo djelomično pridonio nastanku štete. Oštećenik će popravljanje tih šteta moći ostvariti po drugim osnovama odštetne odgovornosti odnosno pravilima odgovarajućih vrsta odgovornosti za štetu. proizvođač se djelomično oslobađa od odgovornosti. razvojni rizik). b) da neispravnost ni njezin uzrok nisu postojali u vrijeme stavljanja proizvoda u promet.) niti je proizveden i stavljen u promet u okviru njegova poslovanja. davanja u zakup ili nekog drugog oblika stavljanja u promet. odgovara solidarno s proizvođačem. proizvođačem se smatra svaka osoba koja proizvod stavlja u promet. Šteta – po pravilima odštetne odgovornosti za neispravan proizvod odgovara se samo za imovinsku štetu i to: a) prouzročenu smrću ili tjelesnom ozljedom korisnika neispravnog proizvoda pri čemu se na obujam štete primjenjuju odredbe ZOO koje se odnose na imovinske štete u slučaju smrti. npr. niti izbjeći niti otkloniti njezine posljedice. Ista pravila vrijede i ako se ne može utvrditi tko je uvoznik. liječenja. ali je predviđeno da ta osoba može u razumnom roku obavijestiti oštećenika o osobi od koje je nabavila proizvod tako otkloniti od sebe odgovornost. Iz ovoga slijedi da se po pravilima odgovornosti za neispravan proizvod ne može zahtijevati popravljanje štete na samom neispravnom proizvodu. troškovi pogreba. štetu i uzročnu vezu između neispravnosti proizvoda i pretrpljene štete. Pretpostavke odgovornosti i oslobođenja od odgovornosti – ovdje oštećenik mora dokazati neispravnost proizvoda. b) prouzročenu uništenjem ili oštećenjem oštećenikove stvari. d) da je neispravnost posljedica pridržavanja prisilnih propisa. tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja. s tim da se to odnosi samo na stvari namijenjene osobnoj uporabi i ako ju je oštećenik uglavnom rabio u tu svrhu.smatra i osoba koja je uvezla proizvod radi prodaje. f) da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili osoba za koju odgovara odnosno radnjom treće osobe koju nije mogao predvidjeti. osim neispravnog proizvoda. a ako je treći samo djelomično doprinio nastanku štete. zakup i sl.

c) odgovornost organizatora priredbi – kao organizator priredbe može se pojaviti svaka pravna i fizička osoba koja u kakvu sportsku. Jedino ako bi netko treći. kulturnu. Organizator odgovara za štetu koja nastane smrću ili tjelesnom 309 . Do primjene općih pravila ugovorne odgovornosti za neispravan proizvod moglo bi doći doista vrlo rijetko.zabranjuje da se ugovorom s oštećenikom unaprijed odgovornost proizvođača isključi ili ograniči pod prijetnjom ništetnosti. b) prekluzivni – traje deset godina i teče od dana stavljanja proizvoda u promet. Mala je vjerojatnost da će oštećenik za štete od neispravnog proizvoda posegnuti za općim pravilima izvanugovorne odgovornosti kod koje je kao subjektivne odgovornosti potrebno utvrđivati krivnju štetnika. Rokovi ostvarivanja prava na popravljanje štete – postoje dva roka: a) zastarni – on traje tri godine i teče od dana kad je oštećenik saznao ili morao saznati za štetu. osim ako je u tom roku pokrenut postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom protiv proizvođača radi ostvarivanja prava na popravljanje štete. neispravnost proizvoda i proizvođača. mogao bi po pravilima o odgovornosti za štete od opasne stvari istaknuti zahtjev prema vlasniku. u načelu se oštećenik može poslužiti pravilima odgovornosti za štete od opasne stvari jer se prema tim pravilima može ostvarivati puna naknada. pravila o odgovornosti za materijalni nedostatak ispunjenja i pravila o ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti za štetu. političku ili drugu svrhu okupi veći broj ljudi u zatvorenom ili otvorenom prostoru. No ova pravila su nepovoljna jer se po osnovi njih ne može zahtijevati naknada štete od neispravnog proizvoda od proizvođača. posebno da je neispravan proizvod ujedno stvar s nedostatkom. kad mu na raspolaganju stoje pravila objektivne odgovornosti. kad bi se oštećenik našao u ugovornom odnosu s proizvođačem. Što se tiče primjene pravila o odgovornosti za materijalni nedostatak u slučaju štete od neispravnog proizvoda. njihova odgovornost je solidarna. nego isključivo od vlasnika stvari. a to je upravo kupac neispravnog proizvoda. što se uzročna veza predmnijeva i što se može zahtijevati popravljanje neimovinske štete. Stoga ako oštećenik u tom roku ne istakne zahtjev njegovo pravo na popravljanje štete se gasi. Odnos prema drugim vrstama odgovornosti – ove odredbe ZOO ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Budući da je neispravan proizvod ujedno i opasna stvar. Obraćanje prodavatelju (koji nije proizvođač) završilo bi prigovorom prodavatelja da neispravnost proizvoda potječe od proizvođača. Ako je za neispravnost proizvoda odgovorno više osobe. npr. a ne vlasnik imao štetu od neispravnog proizvoda. ona bi došla u obzir samo radi ostvarivanja naknade štete na samoj neispravnoj stvari (jer se ta ne naknađuje po osnovi odgovornosti za neispravan proizvod) ali pod uvjetom ispunjenja svih potrebnih pretpostavaka za tu (ugovornu) odgovornost.

odgovara solidarno s roditeljima. poseban odnos između štetnika i odgovorne osobe (roditeljski. Odgovorna osoba i štetnik su u ovom slučaju dvije različite osobe.) d) odgovornost za onečišćavanje okoliša – prema pravilima objektivne odgovornosti odgovaraju fizičke i pravne osobe koje svojim djelovanjem ili propustom prouzroče onečišćenje okoliša. Učine li maloljetnici štetu dok su pod nadzorom skrbnika. Isplati li osoba dužna za nadzor naknadu štete ima pravo regresa prema 310 . gibanje masa i sl. Za onu do navršene sedme godine života bez obzira na svoju krivnju (tj. škole ili neke druge ustanove. subjektivna ili objektivna. Bez obzira na to što je nadzor obavljala druga osoba (a ne roditelji) oštećenik može zahtijevati naknadu od roditelja. prema objektivnoj odgovornosti) Za djecu s navršenih 7 pa do 18 godina roditelji odgovaraju po pravilima subjektivne odgovornosti s tim da se njihova krivnja predmnijeva. 3. škola i neke druge ustanove (vrtići. opći nered. Da bi nastala odgovornost za drugoga. tj. srbnički ili radni odnos) Odgovornost za drugoga može biti deliktna ili ugovorna. staratelji.ozljedom koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti koje su u takvim prilikama moguće (npr. Štete u okolišu ili tzv. ekološke štete javljaju se kao oštećenje ili gubitak prirodne funkcije pojedinih dijelova okoliša. zahtijeva se uz opće pretpostavke i jedna dodatna.) Roditelji odgovaraju za štete svoje maloljetne djece koja žive s njima. Odgovara također i osoba koja je nezakonitim ili nepravilnim djelovanjem omogućila ili dopustila onečišćavanje okoliša. b) odgovornost za drugoga – postoji kad netko odgovara za štetu koju je druga osoba prouzročila. unošenjem ili odlaganjem štetnih tvari. ako je šteta nastala zbog lošeg odgoja maloljetnika. loših primjera ili poročnih navika koje su mu roditelji dali ili se iz nekog drugog razloga šteta može pripisati krivnji roditelja. đački domovi i sl. odgovarat će oni osim ako dokažu da su nadzor obavljali upravo onako kako su bili dužni obavljati odnosno da bi šteta nastala i usprkos brižljivom obavljanju nadzora. Pod onečišćavanjem okoliša razumijeva se promjena stanja okoliša izazvana ispuštanjem. Ako dijete ima deliktnu sposobnost. ispuštanjem energije i utjecajem drugih štetnih zahvata i pojava po okoliš. To je subjektivna odgovornost kod koje se krivnja predmnijeva. Vlastita odgovornost i odgovornost za drugoga a) vlastita odgovornost – postoji kad štetnik odgovara za štetu prouzročenu vlastitom štetnom radnjom. Najvažniji slučajevi su: a) odgovornost za maloljetnike – za štetu koju učine maloljetnici mogu odgovarati roditelji.

odluke nadležnog tijela ili ugovora. Odgovara onaj poslodavac kod kojega je zaposlenik radio u trenutku prouzročenja štete. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Poslodavac koji je popravio štetu trećoj osobi ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete u roku od 6 mjeseci od dana kad je šteta popravljena. Ovdje je riječ opet o subjektivnoj odgovornosti kod koje se krivnja predmnijeva. Pravna osoba koja je naknadila štetu ima pravo regresa od osobe koja je štetu skrivila namjerno ili krajnjom nepažnjom. Treća osoba. Dužnost nadzora može proizlaziti iz zakona. a nije u stanju naknaditi je. potpuno ili djelomično. a pravo regresa zastaruje za 6 mjeseci od dana isplaćene naknade. sud može obvezati roditelje da naknade štetu. Ako maloljetnik odgovara za štetu. iako za nju nisu krivi. Šteta u vezi s radom je svaka šteta koja je prouzročena u obavljanju poslova koji su u uskoj vezi s redovitim poslovima radnikova radnog mjesta. To će u pravilu biti skrbnici. Sud će pritom uzimati u obzir materijalno stanje roditelja i oštećenika i zahtjev pravičnosti. ali samo ako je zaposlenik prouzročio štetu namjerno ili iz krajnje nepažnje. Oštećenik upućuje zahtjev za popravljanje štete poslodavcu koji odgovara za štetu. zadatke ili funkcije u okviru svog radnog mjesta ili po posebnom nalogu. oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika koji je štetu učinio. uključivo i zaposlenik zaposlen kod istog poslodavca u kojem je zaposlen i štetnik. Drugim riječima. b) odgovornost za duševno bolesne i zaostale u umnom razvoju – ove osobe nemaju deliktnu sposobnost i za njih odgovaraju oni koji su dužni voditi nadzor nad njima. time će biti ispunjena i pretpostavka odgovornosti poslodavca. Razlog zbog kojega je ovaj slučaj odgovornosti uvršten u poglavlje o odgovornosti za drugoga upravo je pravo regresa. određene ustanove i roditelje (roditeljska skrb nakon punoljetnosti) Odgovorna osoba se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je obavljala nadzor na koji je bila obvezana odnosno da bi šteta nastala i pri brižljivom nadzoru. c) odgovornost poslodavca za zaposlenike – poslodavac odgovara za štetu koju njegov zaposlenik prouzroči trećoj osobi u radu ili u vezi s radom.roditeljima za isplaćeni iznos. odnosno oštećenik može biti svaka pravna osoba različita od poslodavca koji odgovara za štetu i svaka fizička osoba. Ako 311 . Šteta je učinjena u radu ako ju je radnik učinio obavljajući poslove. Iz nje se razabire da naknada štete in ultima linea pada na neku konkretnu fizičku osobu iako je štetu prouzročilo neko kolegijalno tijelo čime je ostvarena pretpostavka da jedan pravni subjekt odgovara za štetu drugog subjekta. ako su ispunjene pretpostavke odgovornosti zaposlenika. a ne zaposleniku koji je štetu prouzročio. d) odgovornost pravne osobe za štetu koju trećima prouzroči njezino tijelo – ova odgovornost se odnosi i na individualna i kolegijalna tijela pravne osobe. Samo ako je šteta prouzročena namjerno.

odgovaraju na jednake dijelove. za ukupnu štetu koju vlasnici automobila nanesu jedan drugome u sudaru. više radnika prouzroči u radu ili u vezi s radom štetu poslodavcu kod kojega su zaposleni) U nekim se slučajevima pri utvrđivanju udjela nalaže respektiranje stupnja krivnje i razloga pravičnosti. trojica gurnu tuđi automobil u more) S neposrednim počiniteljima solidarno odgovaraju i njihovi poticatelji i pomagatelji. Npr. petorica ukradu sav ugljen iz željezničkog vagona) Iznimka je propisana Zakonom o radu pa ovo pravilo o solidarnoj odgovornosti neće vrijediti za štete koje više radnika prouzroči u radu ili u vezi s radom. nego o vlastitoj odgovornosti pravne osobe jer se u pravnom smislu radnja tijela smatra radnjom same pravne osobe. odgovara svaki vlasnik razmjerno stupnju svoje krivnje. Zahtijeva se da su štetu učinili namjerno ili iz krajnje nepažnje (npr. b) solidarna odgovornost – odgovornost je solidarna kad svaki od više štetnika odgovara za cjelokupnu štetu bez obzira na svoj udio u prouzročenju štete. tijelo pravne osobe nije zaseban pravni subjekt pa ni šteta koju učini ne može biti pripisana njemu. Isto tako. namjerno ili iz krajnje nepažnje. neće nastati solidarna već podijeljena odgovornost na jednake dijelove. nego neovisno jedan o drugome. Solidarno će odgovarati i oni počinitelji štete koji nisu radili zajedno. Osnovno je pravilo da svaka odgovara za onaj dio štete koji je prouzročila. poslodavcu. Opće pravilo je po ZOO da solidarna odgovornost za štetu nastaje kad više osoba prouzroči određenu štetu radeći zajedno (npr. nego isključivo pravnoj osobi. Više radnika odgovarat će solidarno samo ako su štetu počinili umišljajnim kaznenim djelom. a ako nema krivnje nijednog. osim ako razlozi pravičnosti zahtijevaju drukčiju diobu. Ako se za svakog radnika ne može utvrditi dio štete koji je uzrokovao. a ako se taj dio ne može utvrditi. 4. Tada se naknada štete smanjuje za dio štete koji potječe od radnje ili propusta oštećenika. sud će odmjeriti naknadu uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. odgovaraju na jednake dijelove. Ako se taj dio ne može utvrditi. ZOO propisuje solidarnu 312 . a ona nastaje kad oštećenik sa svoje strane doprinese da šteta nastane odnosno da bude veća nego što bi inače bila. ali se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u prouzročenoj šteti (npr.pravo regresa ne bi bilo priznato određenoj osobi ne bi se radilo o odgovornosti za drugoga. Odgovornost više osoba za istu štetu a) podijeljena odgovornost – ovdje svaka od više osoba odgovara za određeni dio štete. Vrlo često će nastati podijeljena odgovornost između štetnika i oštećenika. Odgovornost za drugoga podrazumijeva da je taj drugi zaseban pravni subjekt.

vodom i dr. Ipak sud može osloboditi takvu osobu odgovornosti za štetu ako bi to bio zahtjev pravičnosti. plinom. Udio svakog određuje sud prema težini njegove krivnje i težini posljedice njegova djelovanja odnosno propuštanja. osim ako u konkretnom slučaju pravičnost zahtijeva drukčiju razdiobu. 1108. grupa djece bacajući kamenje razbiju prozor) Solidarna odgovornost je predviđena i u brojnim pojedinačnim slučajevima. To su: a) odgovornost zbog uskraćivanja nužne pomoći – predviđa se odgovornost za štetu koja nastane uskraćivanjem pomoći osobi čiji su život ili zdravlje očito ugroženi. bit će jednaki.) odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju uslugu odnosno djelatnost. 313 . ZOO) Kao i kod opće solidarne obveze. a za štetu odgovara onaj tko je bez opasnosti za sebe mogao pružiti pomoć. vrlo složeno kvalificirati i uključiti u neku od ranije obrađenih vrsta odgovornosti za štetu. c) odgovornost u vezi s obavljanjem poslova od javnog interesa – osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa (npr. b) odgovornost u vezi s obvezom sklapanja ugovora – ZOO predviđa odgovornost za štetu kao sankciju za povredu obveze sklapanja ugovora. kao npr. solidarna odgovornost roditelja i djece za štete koje djeca učine s navršenih sedam godina i deliktnom sposobnošću. Posebni slučajevi odgovornosti ZOO normira nekoliko slučajeva odgovornosti za štetu od kojih je neke. onaj od solidarno odgovornih štetnika koji isplati cjelokupnu štetu ili više nego iznosi njegov udio. zbog specifičnosti pretpostavaka njihova nastanka.odgovornost i u slučaju kad je nedvojbeno utvrđeno da je štetu uzrokovala neka od više određenih osoba koje su na stanoviti način međusobno povezane. Valja istaknuti još i solidarnu odgovornost naručitelja i izvođača radova na nekretnini za štetu trećoj osobi koja joj nastane u vezi s izvođenjem radova (čl. a nije ga ni na zahtjev zainteresirane osobe bez odgađanja sklopila. Za štetu odgovara osoba koja je po zakonu bila dužna sklopiti neki ugovor. a prema okolnostima slučaja morao predvidjeti nastanak štete. ima pravo regresa prema svakome od ostalih za ono što je platio za njega. a ne može se utvrditi koja je od njih stvarno štetu prouzročila (npr. 5. Ako se udjeli ne mogu utvrditi. pravne osobe za opskrbu električnom energijom.

osim ako okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju upravo restituciju. a štetnik mu je dužan naknaditi troškove. Stoga je naturalna restitucija uspostava stanja koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Iako se obično smatra da je posljedica odgovornosti za štetu naknada štete. u našem obveznom pravu postoje tri osnovna oblika popravljanja štete: naturalna restitucija. U našem obveznom pravu postoji i tzv. tj. doći će do naknade štete kao najprikladniji oblik popravljanja štete. Naturalna restitucija se sastoji u vraćanju ne istih. bila oduzeta. Npr. propala individualno označena stvar (species) Pravna nemogućnost postoji kad bi npr. Ovo pravilo je ublaženo odredbom ZOO da će sud dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kad god on to zahtijeva. vraćanje u prijašnje stanje značilo povredu pozitivnih propisa. a) naturalna restitucija – znači da oštećeniku treba po mogućnosti uspostaviti prijašnje stanje. ali po kakvoći jednakih pet vreća cementa. Npr. Također nemogućnost restitucije postoji i kad bi vraćanje u prijašnje stanje bilo povezano s nerazmjerno velikim troškovima ili pretjerano velikim teškoćama za štetnika. za ostatak štete daje se naknada u novcu. Suprotan slučaj daje englesko pravo gdje se naturalna restitucija uopće ne priznaje nego se glede 314 . oštećeniku se mora vratiti sve ono što mu je štetnom radnjom upropašteno ili oduzeto. Faktična nemogućnost postoji ako je npr.C Popravljanje štete Pod popravljanjem štete razumije se uklanjanje. stanje kakvo je bilo prije nastanka štete. stoga ako postoji bilo faktična bilo pravna nemogućnost povratka u prijašnje stanje. Iako se ovdje radi o davanju novca ovo nije naknada štete nego naturalna restitucija jer je oštećenik dobio natrag svoju stvar u onakvom stanju u kakvom je postojala prije oštećenja. naknađivanje ili ublažavanje štetnih posljedica koje su nastupile zbog određene štetne radnje. Naknada u novcu se daje i za stvar koja je oduzeta na nedopušten način iako je propala uslijed više sile. c) restitucija u obliku troškova gdje se radi o slučaju kad je stvar oštećena pa je sam oštećenik dade popraviti. b) generična restitucija koja se sastoji u davanju zamjenjivih stvari umjesto oduzetih ili oštećenih. nema ni restitucije. Naturalna restitucija se javlja u tri osnovna oblika: a) individualna restitucija koja znači vraćanje stvari iste stvari koja je npr. naknada štete i satisfakcija. Uvijek kad je naturalna restitucija nemoguća. Drugim riječima. iz zemlje je protupravno iznesena stvar za koju postoji zabrana uvoza. odnosno ako restitucija ne otklanja štetu u potpunosti. ako je šteta nastala protupravnim oduzimanjem pet vreća cementa. obvezatnost restitucije što znači da se šteta ne samo obvezatno nego i primarno popravlja u obliku naturalne restitucije. Naturalna restitucija se obavlja samo ako je moguća.

1086. povrede časti i širenja neistinitih navoda o nekoj osobi. Zbog toga po našem pravu naknada štete nema penalni karakter. netko zbog toga izgubi posao. tjelesne ozljede. a time i zaradu) dužan je naknaditi tu štetu. stvarne štete (damnum emergens) i na naknadu izmakle koristi (lucrum cessans) ZOO ima posebno razrađene odredbe o obujmu imovinske štete u slučaju smrti.popravljanja štete stoji na komercijalnom gledištu po kojemu svaka tražbina mora na kraju imati svoj novčani ekvivalent. izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad. Prema čl. troškovi učinjeni radi umanjena ili ublažavanja štetnih posljedica i kamate na iznos naknade. štetu koju pretrpi osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao (kao i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog) zbog gubitka uzdržavanja odnosno pomaganja. Naknadom štete se ne usporavlja izravno ranije stanje. tuđu pomoć i sl. izmakla korist. štetu zbog trajno povećanih potreba (izdaci za pojačanu ishranu. Obujam naknade štete kod deliktne odgovornosti – bez obzira na vrstu i stupanj krivnje štetnika. Dakle. Pravo na naknadu štete zbog smrti bliske osobe. narušenja zdravlja. a zna ili bi morao znati da su ti navodi neistiniti i time mu prouzroči imovinsku štetu (npr. Naknada štete – to je oblik popravljanja štete koji se sastoji u novčanom ekvivalentu. znanju. od trenutka nastanka 315 . U obujam naknade štete ulaze i kamate na iznos naknade (zatezne kamate) U praksi se pokazalo spornim od kojega trenutka teku kamate. oštećenik ima kod deliktne odgovornosti pravo na naknadu štete i to obične. povrede tijela ili narušenja zdravlja je strogo osobno pravo koje se ne može prenositi na drugu osobu. sposobnosti ili čemu drugome. gubitak zarade zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad. ZOO obveza naknade štete (imovinske) smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Ovdje spadaju obična šteta. Samo dospjeli iznos naknade koji su utvrđeni pisanim sporazumom strana ili pravomoćnom sudskom odlukom mogu se prenositi na drugoga. Štetnik koji prouzroči smrt neke osobe dužan je naknaditi: uobičajene troškove njezina pogreba. Stoga naknada štete kao ekvivalent u novcu ne smije biti ni veća ni manja od štete koju je oštećenik pretrpio.) u obliku novčane rente. nego se u obliku isplate odgovarajućeg iznosa novca nadomješta oštećenom ono što je zbog štetne radnje izgubio. izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. štetu (imovinsku) zbog uništenja ili umanjenja oštećenikova daljnjeg razvijanja i napredovanja u obliku novčane rente. Onaj tko drugom povrijedi čast ili prenosi neistinite navode o njegovoj prošlosti. Onaj koji drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan mu je naknaditi: troškove oko liječenja i druge potrebne troškove u svezi s liječenjem. a) obujam naknade štete – pod obujmom se razumije skup svih šteta koje su se dogodile zbog neke štetne radnje. troškove njezina liječenja od zadobivenih ozljeda i druge potrebne troškove u vezi s liječenjem.

U slučaju prijevare ili namjernog neispunjenja te neispunjenja zbog krajnje nepažnje. Može se reći da se obujam ugovorne štete prouzročene običnom nepažnjom dužnika svodi na tzv. namjeru ili krajnju nepažnju jer se ti oblici krivnje ne presumiraju. turističkim uslugama. U pravilu su to ugovori o organiziranju putovanja. predvidivu štetu. 316 . Ako je do povrede ugovorne obveze došlo običnom nepažnjom dužnika koja se predmnijeva. tj. oštećenik ima pravo zahtijevati isplatu naknade. i onih koje su nastale zbog posebnih okolnosti za koje dužnik nije znao niti ih je predviđao. vjerovnik ima pravo na naknadu samo one štete (obične štete i izmakle koristi) koju je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora mora predvidjeti kao moguću posljedicu povrede ugovora s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. bez obzira na to što dužnik nije znao za posebne okolnosti zbog kojih su one nastale. Prema ZOO vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora. putovanja. nalogu. zabava i sl. vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika naknadu cjelokupne štete koja je nastala zbog povrede ugovora. Iako će ovisno o okolnostima konkretnog slučaja i težini povrede ugovorne obveze biti moguće popraviti učinjenu neimovinsku štetu i nekim nenovčanim oblikom. vjerojatno će u praksi dominirati pravična novčana naknada kao oblik popravljanja.štete. ali u obujam ovdje ulazi i neimovinska šteta jer je ZOO pored odgovornosti za imovinsku uveo i odgovornost za neimovinsku štetu kao posljedicu povrede ugovorne obveze. a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. prijevozu. ozljedom ili smrću putnika. ZOO je u odredbama o prijevozu osoba o odgovornosti prijevoznika za sigurnost putnika posebno predvidio odštetnu odgovornost prijevoznika i za neimovinsku štetu koja nastana oštećenjem zdravlja . Oblici popravljanja neimovinske štete u načelu su primjenjivi i za ugovornu i predugovornu štetu. Obujam naknade štete kod ugovorne odgovornosti – i ovdje u obujam naknade štete ulaze obična šteta i izmakla korist. Neimovinska šteta će najčešće nastati povredom ugovora o uslugama kojim se pribavljaju određena životna zadovoljstva. Sukladno tomu ističe se da dan od kada teku zatezne kamate na iznos naknade štete veže se za dospjelost i zakašnjenje. dužan je dokazati dužnikovu prijevaru. ali također i ugovori o djelu. a štetnik obvezu izvršiti tu isplatu. Kao kriterij predvidivosti štete trebala bi biti pažnja dobrog domaćina i dobrog gospodarstvenika. Od tog trenutka oštećenik stječe i pravo na zatezne kamate za svako dužnikovo zakašnjenje s isplatom. Iako pored ove odredbe nije nužno. Vjerovnik koji zahtijeva punu naknadu obične štete i izmekle koristi. radu. Što se tiče neimovinske štete povrede ugovora najčešće će imati za posljedicu povredu prava na duševni i tjelesni integritet i prava na privatnost. a ne za donošenje sudske odluke.

pod utjecajem vrste i stupnja krivnje štetnika. a šteta nije prouzročena ni namjerno ni krajnjom nepažnjom. Pravilo je da se visina štete utvrđuje redovitom. ali ne mora. Za povredu novčane obveze zakonom je određena naknada štete u obliku zateznih kamata. ali to ne isključuje potrebu da se visina odredi i pomoću izvanredne cijene kako bi se u određenom slučaju udovoljilo načelu potpune naknade (npr. Jedino ako je šteta veća od zateznih kamata. mogu se sporazumjeti o obujmu i visini naknade. Za štetu pretrpljenu gubitkom uzdržavanja i pomaganja naknada se odmjerava prema svim okolnostima konkretnog slučaja. vjerovnik ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete.osiguranju. ako se uništi jedan svezak nekog kompleta koji se više ne može nabaviti) Određivanje visine naknade prema afekcijskoj cijeni ZOO je predvidio samo kao mogućnost kojom se sud može. izvanredna. b) visina naknade štete – pod ovim pojmom razumije se vrijednost štete izražene u novcu prema određenim cijenama (redovna. ali ne može biti veća od onoga što bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu. sud može odrediti nižu naknadu nego što iznosi šteta. Sud mora voditi računa o materijalnom stanju oštećenika. poslužiti u slučaju kad je stvar uništena ili oštećena kaznenim djelom učinjenim namjerno. ZOO u nekoliko slučajeva dozvoljava pod određenim pretpostavkama i snižen je naknade štete pritom odstupajući od načela potpunosti naknade odnosno njezine ekvivalentnosti spram štete. ograničiti ili potpuno isključiti odgovornost dužnika za štetu. autorskom djelu. tržišnom cijenom. Kad je riječ o imovinskoj šteti u obliku izmakle koristi njezina visina je ustvari izražena gubitkom koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima da nije bilo štetne radnje. a prije donošenja sudske odluke. afekcijska) Deliktna odgovornost – prema načelu potpune naknade sud ima dosuditi naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje odnosno propuštanja. ZOO određuje da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke jer će u njima već biti u pravilu uključeni i eventualni pad vrijednosti novca i drugi čimbenici koji utječu na prometnu vrijednost stvari. Drugi slučaj je kad je štetnik prouzročio štetu radeći nešto korisno za oštećenika. kupoprodaji. Prvi slučaj je kad je odgovorna osoba slabog imovinskog stanja pa bi je isplata potpune naknade dovela u oskudicu. neovisno o vrsti i stupnju krivnje štetnika. Strane mogu ugovorom proširiti. postupajući pritom brižljivošću koju bi pokazao i u vlastitim 317 . Drugim riječima. a mogu sporazumom o ugovornoj kazni pokriti cjelokupnu štetu ili je svesti na razliku do poptune naknade štete. Ova pravila za naknadu ugovorne štete dispozitivne su naravi i vrijedit će samo ako ugovorne strane nisu iskoristile zakonsku mogućnost da to pitanje riješe vlastitim utanačenjima. Sud mora uzeti u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete.

Takva ugovorna odredba će biti nevaljana ako je ugovoreni iznos naknade u očitom nerazmjeru sa štetom i ako za određeni slučaj nije zakonom nešto drugo određeno. za šumske štete). Tada se naknada smanjuje razmjerno vjerovnikovom doprinosu. Naknada u obliku novčane rente određuje se za imovinsku štetu zbog smrti. a isplaćuje se u pravilu mjesečno unaprijed. odnosno otežanju dužnikova položaja. ZOO propisuje da vjerovnik ima pravo na potpunu naknadu i u slučaju kad je njezina visina ograničena. Satisfakcija – je takav oblik popravljanja štete koji se priznaje oštećeniku kao određeno subjektivno zadovoljenje. kad je vjerovnik ili osoba za koju on odgovara pridonio nastanku štete ili njezinoj visini. ako za to ima ozbiljnih razloga ili ako dužnik ne dade osiguranje za isplatu rente koju sud odredi (kapitalizacija) Ako se okolnosti koje je sud uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o renti naknadno znatnije izmijene. Ugovorna odgovornost – ugovorne strane mogu sporazumno utvrditi visinu naknade odnosno najviši iznos naknade. netko je drugome zasijao njivu pšenicom. Iznos naknade može se odrediti u ukupnom (jednokratnom) iznosu i u obliku novčane rente. ako je dužnik namjerno ili krajnjom nepažnjom prouzročio nemogućnost ispunjenja obveze. Vjerovnik može umjesto rente zahtijevati da mu se isplati jedan ukupni iznos. sud može na zahtjev oštećenika ubuduće povisiti iznos rente ili na zahtjev štetnika sniziti ga pa čak i ukinuti odluku o renti. Razlikuju se moralna 318 . ustanovljenje od strane suda prema procjeni sudskih vještaka. ustanovljenje sporazumom između štetnika i oštećenika. Novčana renta se određuje doživotno ili za određeno vrijeme.poslovima (dilligentia quam in suis rebus) Npr. Do smanjenja naknade kod ugovorne odgovornosti može doći: ako je pri povredi obveze osim štete za vjerovnika nastao i određeni dobitak (compensatio lucri cum damno) o čemu treba pri utvrđivanju visine naknade voditi računa u razumnoj mjeri. ali neke dijelove toliko slabo da je urod podbacio. c) ustanovljivanje i oblik naknade štete – najvažniji načini ustanovljavanja naknade štete su: ustanovljenje propisom koji sadrži cjenik ili tarifu o naknadi određene vrste šteta (prakticira se npr. komisijsko ustanovljenje. Ovdje ipak nema odstupanja od načela ekvivalentnosti između naknade i štete jer i štetnik i oštećenik (koji je ovdje dijelom i štetnik) snose štetu u mjeri u kojoj su je prozuzročili. osobito za štetu zbog gubitka uzdržavanja ili zarade te trajnog povećanja potreba. arbitrarno ustanovljenje od strane suda po njegovom slobodnom uvjerenju. I kod podijeljene odgovornosti odmjeravanje naknade se pokazuje kao sniženje ukupne naknade za onoliko koliko je oštećenik pridonio nastanku odnosno povećanju štete. Osobito je pogodna kao oblik popravljanja neimovinskih šteta. ako bi strana koja se poziva na povredu ugovora nije poduzela sve razumne mjere da bi smanjila štetu izazvanu tom povredom. tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja.

zanimanje i dr. Oštećenik može zahtijevati na trošak štetnika objavljivanje presude. Dokazati povredu prava osobnosti znači dokazati da je oštećenik uslijed štetne radnje pretrpio gubitak dijela tijela ili da je oštećena odnosno potpuno uništena funkcija nekog dijela tijela. okolnosti povrede koje opravdavaju dosudu. No treba biti oprezan jer kod npr.) Pri ocjeni težine povrede npr. da mu je narušen ugled. način nanošenja. a u slučaju države i njezinim ministarstvima) Objava ispravka može se zahtijevati u kratkom roku. koje opravdavaju dosudu takve naknade. tj. a tamo se priznaje još i pravo na ispriku nakladnika i pravo na odgovor kao sredstva za popravljanje neimovinske štete učinjene objavom informacija u mediju. Ovdje će pored objektivnih elemenata (vrste povrede. a i kad nje nema.. odnosno ispravka. Načelno se može reći da neznatne ili posve lake povrede prava osobnosti ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade. povrede časti i ugleda ako se perpetuirano ponavlja ili se u danoj sredini odnosno u krugu osoba ne smatraju dopustivim mogu imati težinu koja opravdava dosudu. već i tijelima (npr. neovisno o naknadi imovinske štete. ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. opozivu uvrede ili čemu drugome čime se može ostvariti svrha popravljanja štete. prava na tjelesno zdravlje. da mu je nanesena povreda duševnog zdravlja. Posebno je zanimljivo da se pravo na ispravak priznaje. Novčana satisfakcija – o ovoj vrsti satisfakcije govorimo kad se oštećeniku daje svota novca kao subjektivno zadovoljenje. Moralna satisfakcija – može se sastojati u objavljivanju presude. težina povrede koja opravdava dosudu. duševnih boli i straha. Stoga postoje tri pretpostavke za dosudu pravične novčane naknade fizičkoj osobi: povreda prava osobnosti. potrebno je uzeti u obzir ne samo stupanj 319 . objavljivanju ispravka. da mu je povrijeđena privatnost osobnog i obiteljskog života i sl. odborima i sl. 30 dana od dana objave informacije.(nenovčana) i novčana satisfakcija. cilju kome služi ta naknada. Oštećenik mora dokazati takvu težinu povrede prava osobnosti i okolnosti pod kojima je do nje došlo.) na visinu naknade utjecati i subjektivne okolnosti oštećenika (životna dob. izazvane posljedice i sl. ZOO određuje da sud tu vrstu satisfakcije može narediti u slučaju povrede prava osobnosti. ZOO uređuje pravo na pravičnu novčanu naknadu kod izvaugovorne odgovornosti za fizičku osobu na sljedeći način: u slučaju povrede prava osobnosti sud će. dosuditi pravičnu novčanu naknadu. ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli. povlačenje izjave kojom je povreda prava osobnosti učinjena ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom (novčanom satisfakcijom) Pravo na ispravak i njegovo ostvarivanje podrobno je uređeno u Zakonu o medijima. ne samo pravnim i fizičkim osobama.

eventualnu naruženost. Zakona o medijima) Nakladnik se može osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže neku od pretpostavaka oslobođenja od odgovornosti (npr. ako je informacija proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je dana u dobroj vjeri. 23. izvršne ili sudbene vlasti te tijela jedinica lokalne uprave i s javnog skupa ili iz akta ovih tijela.oštećenja organizma. pod uvjetom postojanja trajnije zajednice života s umrlim odnosno ozlijeđenim. i na djedove. ohrabruje pojava lukrativnosti i komercijalizacije na tom području. bake i unučad. pravična novčana naknada se može zahtijevati tužbom pod uvjetom da je oštećenik prethodno zatražio od nakladnika objavu ispravka. no sama autorizacija ne oslobađa odgovornosti ako informacija sadrži očigledne uvrede ili klevete i tada solidarno odgovaraju nakladnik i glavni urednik. 22.) Sukladno objektivnoj definiciji neimovinske štete. osim ako su postupali u dobroj vjeri itd. a smisao joj nije promijenjen uređivačkom obradom. roditelji). pojačane napore i sl. ispriku nakladnika te da je tužba podignuta u roku od tri mjeseca od saznanja za objavu informacije (čl. ako se odnosi na maloljetne osobe ili je prikupljena na nezakonit način. u prometnoj nesreći) izgubili začeto. a nerođeno dijete (nasciturusa) Te osobe će se pozivati na povredu prava osobnosti na duševno zdravlje. Postoji bojazan da se prihvaćanjem zahtjeva i za neznatna ugrožavanja prava osobnosti i dosuđivanjem pretjerano visokih iznosa. informacije je objavljena unutar autoriziranog intervjua. Kao i do sada u taj krug ulaze članovi uže obitelji (bračni drug. djeca. Stoga će pri utvrđenju visine pravične novčane naknade sud pored težine povrede prava osobnosti i okolnosti pod kojima je do povrede došlo. informacija predstavlja vjerno izvješće s rasprave na tijelu zakonodavne. odnosno ako isprava nije moguć. smanjenje životne aktivnosti. Pravo na naknadu ima i osoba prema kojoj je prijevarom.) Na sve razloge oslobođenja nakladnik se ne može pozivati ako informacija sadrži osobne podatke čija je tajnost zakonom propisana. prisilom ili zlouporabom nekog odnosa podređenosti ili ovisnosti počinjeno neko kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa i tada će se raditi o povredi prava na tjelesno i 320 . a braća i sestre te izvanbračni drug pod uvjetom da je između njih i umrlog odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života. Sud će također voditi računa i o svrsi pravične novčane naknade. nego i njegove posljedice (gubitak ili oštećenje pojedinih funkcija organizma. Krug osoba koje imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe proširen je u odnosu na ZOO iz 1978. Ako je neimovinska šteta nanesena informacijom u mediju. pretrpljene fizičke i duševne boli te strah od utjecaja su na visinu pravične novčane naknade fizičke osobe. uzeti u obzir jačinu i trajanje boli (fizičkih i duševnih) i straha izazvanih povredom prava osobnosti. No značajnu novinu predstavlja priznanje prava roditeljima na pravičnu novčanu naknadu u slučaju da su štetnim događajem (npr.

U obrazloženju odluke sud mora navesti činjenice koje dovoljno uvjerljivo dokazuju da se radi o težoj povredi prava osobnosti za koju se traži pravična novčana naknada. odnosno onaj koji odgovara za neimovinsku štetu pada u zakašnjenje ako ne plati iznos pravične novčane naknade o dospjelosti i za sve vrijeme kašnjenja duguje zatezne kamate. časti. Štetnik. a i kad nje nema. ovisno o konkretnim okolnostima uzimati u obzir i psihološku reakciju članova.duševno zdravlje. slobode privređivanja i drugih prava osobnosti. neovisno o naknadi imovinske štete. ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Ako je povreda osobnosti izvršena objavljivanjem informacije u mediju. ne upućuje sud na uzimanje u obzir pretrpljenih boli i straha prilikom ocjene težine povrede i utvrđivanja visine pravične novčane naknade. osim ako je šteta nastala nakon toga. sve što je rečeno za fizčku osobu vrijedi i za pravnu osobu (tužba se može podići samo ako je prethodno zatražen ispravak informacije ili ako ispravak nije moguć. ZOO ovdje za razliku od fizičke osobe. Kao dokaz da se radi o težoj povredi prava osobnosti oštećena pravna osoba u pravilu će navoditi da joj je 321 . Pravna osoba – također ima pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete. Dospjelost pravične novčane naknade – prema ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. i pravna osoba može kumulirati zahtjev za novčanu naknadu sa zahtjevom za nenovčani oblik popravljanja neimovinske štete. prijeboja ili ovrhe. Stoga pravna osoba može zahtijevati pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u slučajevima povrede ugleda i dobrog glasa. Pravna osnova te naknade je u odredbi ZOO koja kaže da za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će. dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu. a na sudu je ocjena osnovanosti zahtjeva za pravičnu novčanu naknadu ako je prethodno udovoljeno zahtjevu za ispravak informacije ili je dana isprika od strane nakladnika. Ovisno o težini povrede i okolnostima pojedinog slučaja sud može utvrditi da je ispravkom informacije odnosno isprikom nakladnika zadovoljavajuće popravljena učinjena šteta i odbiti zahtjev za novčanu naknadu neimovinske štete. Pravo na novčanu satisfakciju je strogo osobno pravo. osobito rukovodećeg osoblja na učinjenu povredu. imena odnosno tvrtke. poslovne tajne. ako je izvjesno da će ona trajati i u budućnosti. Glede buduće neimovinske štete sud će je dosuditi na zahtjev oštećenika. ali to ne znači da pri ocjeni težine povrede prava osobnosti pravne osobe ne bi mogao. Nasljeđivanje i ustup tražbine naknade neimovinske štete – također se vežu za iste okolnosti (podnošenje zahtjeva u pisanom obliku ili tužbe) Uz iste pretpostavke tražbina neimovinske štete može biti predmetom ustupa. isprika nakladnika) Kao i kod fizičke. Dosuda pravične novčane naknade pravnoj osobi može biti pravdana isključivo težinom povrede i okolnostima pod kojima se dogodila.

zahtjev da se postave pročistači otpadnih voda i sl. Moguće je kao primjer zamisliti banku u slučaju gubitka značajnijeg broja komitenata. gubitka tržišta. može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice. posebno njihova ugleda i imena. Svatko je ovlašten tražiti od drugoga da se uzdrži od djelatnosti koja izaziva uznemiravanje ili opasnost štete ako se nastanak uznemiravanja ili štete ne može spriječiti odgovarajućim mjerama. Imovinske štete – ZOO određuje da svatko ima pravo zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome. tzv. odnosno naredit će uklanjanje izvora opasnosti štete. zbog teže povrede ugleda trgovačkog društva može doći i do pada prometa.istodobno prouzročena i znatna imovinska šteta. sud je dužan narediti poduzimanje odgovarajućih mjera za sprječavanje nastanka štete ili uznemiravanja. Iznos novčane satisfakcije može se sniziti pod istim pretpostavkama koje se traže za sniženje naknade imovinske štete. D Uklanjanje opasnosti štete Odštetno pravo je izgradilo i jedan institut kojemu je svrha preveniranje šteta – imovinskih i neimovinskih. Aktivna procesna legitimacija na zahtjev za uklanjanjem opasnosti štete dana je gotovo u granicama narodne tužbe (actio popularis) Iako je taj zahtjev usmjeren 322 .) Ako u obavljanju općekorisne djelatnosti ipak nastane šteta. a ponekad i u tolikoj mjeri da zaprijeti propašću tvrtke. smanjenja broja kupaca i sl. To će biti u slučajevima najtežih povreda prava osobnosti gdje u pravilu nastaje i buduće neimovinska šteta. Povodom zahtjeva zainteresirane osobe. prekomjerna šteta. Ovdje se ne može primijeniti načelo integralne naknade jer se jedan dio štete mora podnositi i trpjeti pa se taj ne naknađuje.. kod teške povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje mlađe osobe. kao i zaustavljanje radnji kojima se sprječava daljnje nanošenje štete. sve to na trošak posjednika izvora opasnostim osim ako on samo to ne bi učinio. može se zahtijevati poduzimanje društveno opravdanih mjera da se spriječi nastupanje štete ili da se ona smanji (npr. Može se očekivati da će i kod nas najčešće dolaziti do povreda prava osobnosti pravnih osoba. Čak i ako se radi o općekorisnoj djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadležnog tijela. objavljivanjem informacija u medijima (u francuskoj sudskoj praksi je dosuđena novčana naknada trgovačkom društvu čiji je znak masovno korišten u porniću) Oblik satisfakcije – pravična novčana naknada kako ZOO naziva materijalnu satisfakciju u pravilu se dosuđuje u jednokratnom iznosu jer se tako djelotvornije postiže svrha zadovoljenja. Iznimno se može dosuditi i u obliku rente ako to zahtijeva oštećenik i ako takav oblik u konkretnom slučaju predstavlja odgovarajuće zadovoljenje. Npr. npr.

ove doredbe ZOO treba smatrati značajnim doprinosom u borbi za zdravu životnu okolinu čovjeka. u ovom primjeru u praksi će se obje spojiti u jednu tužbu. Zbog toga ove odredbe ZOO zajedno s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o zabrani štetnih imisija čine građanskopravni aspekt ustavnog prava građana na zdrav okoliš. ZOO određuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo zahtijevati od suda ili drugog nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica. 323 . Prvom tužbom će se zahtijevati prestanak odnosno zabrana određene radnje.na sprječavanje svih mogućih šteta. nema sumnje da je njegovo težište na preveniranju šteta od različitih imisija. Bez obzira što neke sudske odluke o poduzimanju mjera za sprječavanje imisija zbog velikih troškova koje iziskuju neće biti u potpunosti izvršene. može narediti i uklanjanje njome izazvanih posljedica. Neimovinske štete – zahtjev da se prestane s povredom prava osobnosti. Dosadašnja odredba je dopunjena ovlaštenjem suda ili drugog nadležnog tijela da pored prestanka radnje kojom se vrijeđa pravo osobnosti. Tako su ovom odredbom obuhvaćene obje tužbe za zaštitu prava osobnosti. postavljanje uvredljivih plakata. odnosno tužba na propuštanje radnje i tužba na otklanjanje posljedica radnje kojom se vrijeđa pravo osobnosti. npr. a drugom uklanjanje već postavljenih plakata. No.

STJECANJE BEZ OSNOVE (CONDICTIO SINE CAUSA) 1. Naprotiv. ZOO je uredio institut stjecanja bez osnove tako da je u općem pravilu odredio da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe. Neosnovano povećanje imovine jednoga subjekta. Pojam i pretpostavke Stjecanje bez osnove je izvanugovorni obveznopravni odnos na temelju kojega je stjecatelj obvezan na povrat ili naknadu vrijednosti onog dijela imovine ili imovinske koristi koje je stekao bez pravom priznate osnove odnosno po osnovi koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala. Spor se vodio o tome temelje li se kondikcije na obogaćenju ili na činjenici što nema pravne osnove stjecanja. Danas prevladava shvaćanje da se ipak radi o obogaćenju. Sam naziv obogaćenje ne treba shvatiti u doslovnom smislu jer se ne mora uvijek raditi o obogaćenju. nazivan još i neosnovanim bogaćenjem. za povrat stvari ne temelji na obogaćenju tada je sasvim irelevantno pitanje je li tužitelj izgubio vlasništvo. To znači da je neko 324 . neopravdanim bogaćenjem i sl. s prijelazom imovine i nadovezuje povrat stečene koristi kao posljedicu. stjecatelj je dužan vratiti stečenu imovinu ili ako vraćanje nije moguće. ako se zahtjev zasniva na obogaćenju tužbe nema ako tuženi nije postao vlasnik stvari. u pravilu je povezano s neosnovanim umanjenjem imovine drugog subjekta. bezrazložnim bogaćenjem. Pravo ne može dopustiti da se zadrži neosnovano stečeno ni da se ne bi moglo vratiti neosnovano izgubljeno. Sva stjecanja do kojih je došlo bez ili mimo pravom propisanih osnova. Da bi pravni subjekti stjecali imovinska prava obvezno pravo ima daje na raspologanje različite pravne poslove. Obveza vraćanja stečeno odnosi se i na slučaj kad se osnova nije ostvarila ili je kasnije otpala. ali se mora izazvati promjena u imovini. odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. ZOO izjednačuje stjecanje koristi do kojega je došlo izvršenjem neke radnje. Ta korektivna zadaća namijenjena je institutu stjecanja bez osnove. odnosno je li tuženi postao vlasnikom stvari jer se tu jednostavno traži vraćanje onog što je dano uz zahtjev da se uspostavi prijašnje stanje. Ako se zahtjev npr. neosnovano je. Onaj čija se imovina takvim stjecanjem povećala. Stoga prijelaz stvari i drugih imovinskih vrijednosti do kojega je došlo bez pravom predviđene osnove