You are on page 1of 28

CITATIRANJE

Definicija: Pod citiranjem se podrazumijeva od rijei do rijei navoenje tuih dijelova teksta ili rijei koje se mogu izvorno provjeriti. Osnovno pravilo:

U znanstvenom i strunom pisanom djelu tui se tekst mora jasno i nedvosmisleno odvojiti od autorova teksta. Stoga tui tekst stavljamo u znakove navoda! Kako citirati?

Pri uporabi citata autor mora paziti na omjer tuega u odnosu na vlastiti tekst. Vlastito razmiljanje ne smije biti podreeno citatima. Rad ne smije biti gomila prikupljena i nabacana materijala! Citati se moraju skladno inkorporirati u cjelinu izloene tematike.

Koristan savjet: Ako je citat kratak (do etiri retka), stavlja se u vlastiti tekst pod navodnim znakovima. Ako je citat vei od etiri retka, onda se redovito izdvaja na sljedei nain: Citat se odvoji od prethodnoga teksta s dva razmaka izmeu redova; isto se tako odvojiti i od teksta koji slijedi iza njega. Tekst citata bit e uvuen u odnosu na lijevu i desnu marginu otprilike za jednu tabularnu jedinicu. Razmak izmeu redova u tom citatu jest jedan, a ne vei. Radi li se kompjutorski, ovakvi se citati redovito piu manjim slovima (primjer: veliina slova teksta 12, citata 10). U tom se sluaju tekst ne mora nuno stavljati u navodne znakove. Uvijek imati na umu:

Citate treba pisati vjerno i briljivo. Jedan od najvanijih pokazatelja neije sposobnosti za znanstveni rad jesu tonost, vjernost, jasnoa i ispravnost kojom ta osoba citira u svojim pisanim radovima. Intervencije u tuem tekstu (citatu):

a) ako se u citatu isputa koja rije ili dio teksta, na to svakako treba upozoriti i to trima tokicama u uglatim zagradama []. Pritom treba imati na umu da istrgnuti citati mogu biti vrlo opasni jer se njima moe bitno izmijeniti smisao autorovih misli.

- Primjerice: Aristotel o tome kae sljedee: inim se da se dobro sastoji kako u kojoj radnji i vjetini: drugo je npr. dobro u medicini, drugo u strategiji itd. to je dakle dobro u svakoj vjetini? Zasigurno ono radi ega se u svakoj sve ostalo dogaa. To je u medicini zdravlje [] u drugim vjetinama opet neto drugo, u svakom djelovanju i htijenju cilj. [] Ako, dakle, za sve to pripada ljudskom djelovanju postoji neki cilj, onda je on dobro koje treba postii djelovanjem.
b) Ako je autor kojega citiramo napravio oitu pogrjeku u odnosu na stil ili na informaciju, u citatu treba

prenijeti tu pogrjeku (citat je vjerna reprodukcija tuega teksta!), ali na tu pogrjeku treba upozoriti, ito stavljajui odmah iza rijei u kojoj se nalazi pogrjeka u uglatu zagradu izraz sic! napisan masnim slovima ili u kurzivu [sic!]. - Primjerice: Jaspersov stav prema masi moda najbolje ilustrira sljedei tekst: Sve sam vie sumnjao u reenicu: 'Glas naroda je glas Boiji [sic!]', ukoliko taj 'glas naroda' potie od masa. Nisam mogao a da u dui ne prezrem svakog koga je obuzeo taj zanos.

c) Ako se u citatu nalazi neka nerazumljiva rije ili reenica, na njih se moe upozoriti masnim upitnikom (ili u

kurzivu) u uglatim zagradama [?]. elimo li pak itateljevu pozornost svratiti na odreenu rije ili reenicu u citatu, iza njih emo staviti usklinik, masnim slovima ili u kurzivu, u uglatim zagradama [!]. d) Ako je citat u originalu napisan kurzivom ili masnim slovima (bold), takvim ga moramo i mi donijeti. Meutim, ako citat nije napisan masnim slovima ili kurzivom, a mi elimo istaknuti neki dio teksta ili rije koju citiramo, u tom sluaju u kutnim zagradama odmah nakon nae intervencije stavimo [istaknuo autor], ili [podvukao autor], ili [kurziv je autorov]. To se isto moe napisati u pozivnoj biljeci. e) Sve interpunkcijske znakove kojima zavrava citirani tekst moemo prilagoavati naem tekstu, samo upitnik i usklinik ostaju nepromijenjeni. - Primjer: Tekst: Pati bez suze, ivi bez psovke, / i budi mirno nesretan. koji zavrava tokom, u naem e tekstu ostati bez te zavrne toke: Pati bez suze, ivi bez psovke, i budi mirno nesretan, uskliknuo je Ujevi u trenutku posvemanjega razoarenja vlastitom sudbinom.

No, sljedei citat zavrava usklinikom pa ga i u samom citatu moramo sauvati: ovjee pazi / da ne ide malen / ispod zvijezda! poruuje nam veliki imi. f) Poetna rije jedne citirane reenice koju unosimo u svoj tekst tako da se vie ne nalazi na poetku reenice moe se napisati malim slovom. - Primjerice: Dostojevski pie da onaj tko voli ljude, taj voli i radost njihovu. Originalni tekst: Tko voli ljude, taj voli i radost njihovu.
g) Takoer, neki citat moe poeti velikim slovom iako se njegova prva rije u originalom tekstu nalazi u sredini

reenice i napisana je malim slovom. No, obino se u tom sluaju stave navodni znakovi, zatim tri tokice i u nastavku citat kako je u originalu, malim slovom. Uvrtavanje nekoga citata (rijei ili reenice) u kontekst nae reenice zahtijeva ponekad promjenu u padeu ili u licu. Npr. originalni tekst: Tehniki je napredak zapravo Damoklov ma koji svima prijeti. Na tekst: Suvremenu tehnologiju autor naziva Damoklovim maem.

h) Nekada je nuno u citiranom tekstu uiniti neko objanjenje radi boljega shvaanja teksta. Takav, kao i svaki drugi dodatak u originalni tekst, treba staviti u kutne zagrade. - Primjerice: Iao je i sam pjeice [Raica], ali jo u alkarskom odijelu, da se umije i oprai. Citat unutar citata:

Ako postoji citat unutar citata, tada emo uporabiti polunavodnike ('') ili neku drugu vrstu navodnih znakova. Izostavljanje navodnika:

U nekim sluajevima, ako je tekst kratak, mogu se izostaviti navodni znakovi. Tada se citat stavlja u kurziv: U Matejevu Evanelju Isus govori: Dajte caru to je carevo, a Bogu to je Boje. Vano pravopisno pravilo:

Navodni znak kojim zavrava citat treba staviti prije interpunkcijskih znakova ako ti znakovi nisu sastavni dio citata i prije broja koji upuuje na podnonu napomenu. Smrt je preseljenje iz kue u kuu1, napisao je Mea Selimovi. A ako su interpunkcijski znakovi dio citata, navodni znak treba staviti iza njih.

BILJEKE (NAPOMENE, REFERENCE, FUSNOTE)

Postoje tri vrste pozivnih biljeaka:


1.

Dokumentarne ili bibliografske napomene. One moraju precizno uputiti itatelja na bibliografski izvor kojim smo se sluili.

2.

Eksplikativne napomene. Slue kao dopunska objanjenja pojedinih dijelova izlaganja, odreenih podataka, informacija, stavova, injenica ili spoznaja koji se nalaze u tekstu. Mogu sadravati dopunske informacije, razne ideje, usporedbe, primjedbe i slino.

3.

Komparativne napomene. Slue za upuivanje itatelja na neki drugi izvor koji obrauje istu ili slinu problematiku.

Vano je znati: U radovima kraega opsega podnone se biljeke niu u jedinstvenome nizu; u opsenijem radu (knjizi, doktorskoj radnji i sl.) svako poglavlje ili vea cjelina moe se odbrojavati zasebno, od 1 nadalje. Oznaka za biljeku moe se pisati s lijeve ili s desne strane interpunkcijskog znaka. a) s lijeve se strane interpunkcijskog znaka pie ako se biljeka vezuje na rije koja prethodi interpunkcijskom znaku ili kad se citira tekst krai od reenice, a biljeka se odnosi upravo za navedeni dio: Primjeri: Nakon to je korektura zadovoljavajue napravljena, autor ili urednik daju svoju suglasnost za tisak, tzv. imprimatur15, tako da potpiu stranice otiska. __________________
15

Latinski imprimatur neka bude tiskano!

Ona [ljubav] se naime odvija izmeu egzistencija u trajnom procesu potvrivana i otkrivanja vlastite egzistentnosti: to je uzajamna borba u kojoj "dolazimo k samima sebi"104.
______________________ 104 Karl JASPERS, Kleine Schule des philosophischen Denkens, R. Piper & Co. Verlag, Mnchen, 1965., str. 52.

b) s desne se strane interpunkcijskoga znaka pie ako se biljeka vezuje uz veu cjelinu reenicu ili odlomak

ispred pravopisnoga znaka Primjer: Prema Zimmermannovu miljenju, svoju poziciju o ubaenosti u svijet i tjeskobnom stanju nezatienosti Jaspers batini od Schopenhauera i Kierkegaarda koji na ivot i opstanak u svijetu gledaju izrazito pesimistiki. Tomu treba pridodati i Nietzscheov utjecaj. On naime smatra da je u osnovi svijeta bol i proturjeje te da ovjek sam od sebe unosi vrijednosti u stvarnost dajui joj ljudski smisao. Slino rezonira i J. P. Sartre za koga opstanak nije drugo doli "ubaenost" ("Geworfensein", po Heideggeru) u vremensku neodoljivu struju gdje je besmisleno pitati za neki smisao.108 ___________________
108

Usp. isto, str. 5.

Katkada se u istom tekstu mogu upotrijebiti dva naina obiljeavanja biljeaka brojanim oznaka i zvjezdicama.

Primjer: PREGLED KATOLIKE I HRVATSKE PERIODIKE U BIH OD 1878. DO 1918. S POSEBNIM OSVRTOM NA ASOPIS BALKAN* () Iako je tematika periodinih izdanja u BiH prilino dobro prouena te su objavljene i neke bibliografije,1 ipak u svim dosadanjim studijama, pa i onim najozbiljnijima, ima ozbiljnih previda koje treba popraviti.
_____________________ * Prikazani rezultati proizali su iz znanstvenoga projekta "Katolicizam, islam i pravoslavlje u identitetskim procesima u BiH", provoenoga uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske. 1 Usp. npr. ore PEJANOVI, tampa Bosne i Hercegovine 1850-1941, Sarajevo, 1949.

10

EUROPSKI SUSTAV PISANJA POZIVNIH BILJEAKA

Njegova glavna obiljeja: a) pisanje biljeaka na dnu stranice, eventualno na kraju poglavlja ili na kraju cijeloga rada b) podatci o bibliografskoj jedinici prvi se put donose cjelovito, a svaki drugi put u skraenom obliku c) uporaba kratica Vano pravilo:

Fusnota mora biti barem toliko koliko se na popisu literature nalazi bibliografskih jedinica! Pravopisno-tehnika pravila:

a) biljeke, iako kratke, uvijek se stavljaju jedna ispod druge b) razmak unutar biljeaka uvijek je jedan, odnosno najmanji mogui
c) biljeke uvijek nakon broja poinju velikim slovom i uvijek zavravaju tokom.

11

ELEMENTI BILJEAKA
Za knjige:

Mea SELIMOVI, Dervi i smrt, IP Veselin Maslea, Sarajevo, 1977., str. 111. Ratko ZELENIKA, Metodika i tehnologija izrade znanstvenog i strunog djela, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 42000., str. 487.

Branko BONJAK, Povijest filozofije, sv. 1, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1993., str. 323. Immanuel KANT, Kritika istoga uma, prev. Viktor D. Sonnenfeld, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1984.

12

Mogui nedostatci: a) ako nije upisano ime autora, biljeka poinje naslovom djela
b) ako na knjizi nije otisnuta godina izdanja, a autor je odnekud za nju doznao, onda se godina stavlja u uglatu

zagradu; ne znamo li za godinu, u uglatu emo zagradu staviti [b.g.] (b.god.) bez godine, ili lat. [s.a.] (sine anno = bez godine izdanja) c) ne znamo li za mjesto izdanja, u zagrade staviti kraticu [b.mj.] ili lat. [s.l.] (= sine loco bez mjesta) d) ako je na djelu upisan pseudonim, a znanstvenik je doznao pravo ime, stavit e to pravo ime u uglatu zagradu iza pseudonima; radi li se o prijevodu, u tom se sluaju obino navodi i ime prevoditelja (iza broja izdanja!)

13

Iznimno vano:

Svaki sljedei put informacije o istom djelu donose se u skraenom obliku!

a) ako je koriteno samo jedno djelo od jednoga autora, onda moemo napisati ovako: M. SELIMOVI, nav. dj., str. 65. M. SELIMOVI, n. dj., str. 65. ili M. SELIMOVI, op. cit., p. 65. M. SELIMOVI, o. c., p. 65. b) ako smo se sluili dvama ili vie djela istoga autora, u skraenom obliku citiranja moramo paziti da ne doe do zbrke; u tom sluaju ne moemo pisati: op. cit. ili nav. dj. jer ne bismo znali na koje se djelo ta kratica odnosi; tada moramo napisati ime i prezime autora (za ime je dovoljan inicijal) te barem prvu rije djela (ako je naslov dui) iz kojega citiramo i, naravno, broj stranice (netko osim toga jo stavlja i kraticu nav. dj./op. cit.): Primjer:

14

R. ZELENIKA, Metodologija, str. 488. ili R. ZELENIKA, Metodologija, nav. dj., str. 488. c) ako je sljedea biljeka iz djela koje je navedeno u prethodnoj biljeci, onda se pie ovako: Isto, str. 90. ili Ibidem, p. 90. ili Ibid., p. 90. ili Ib., p. 90. d) ako je sljedea biljeka iz istoga djela i na istoj stranici kao prethodna, dovoljno je napisati kraticu: Nav. mj. ili Loc. cit. (loco citato)

15

e) ako se od jednoga autora citiraju dva ili vie djela jedno za drugim, drugi i svaki sljedei put, umjesto da se ponovno piu ime i prezime, moe se napisati kratica: Isti, Idem (Id.). Treba razlikovati: - kratica Isti (Idem) oznaava istoga autora, ali ne i isto djelo kao u prethodnoj fusnoti
-

kratica Isto (Ibidem) oznaava istoga autora i isto djelo, ali razliitu stranicu kratica Nav. mj. (Loc. cit.) oznaava istoga autora, isto djelo i istu stranicu kao u prethodnoj biljeci.

Cilj uporabe kratica jest izbjegavanje nepotrebnih ponavljanja istih podataka, no pritom se itatelja ni u kojem sluaju ne smije dovesti u dvojbu.

16

- Klasine autore redovito treba navesti u skraenom obliku, pa i prvi put. Treba navesti ime autora (redovito skraen), naslov djela (kurziv i obino skraen), broj knjige, poglavlja, paragrafa, eventualno redaka, tako da bude jasno gdje tekst zapoinje i gdje zavrava. Slijede prezime ureivaa izvora (kritikoga izdanja) ili zbirke u kojoj je izvor izdan, broj sveska ako je potreban, zatim stranica poetka i zavretka teksta. Primjeri: Arist., Metaph. IV 12, 1019a,15 1020a,6; Jaeger, str. 103-106. Plato, Resp. VI 18,506b; Chambry, str. 134. Thomas Aq., Sum. theol. II, q. 64, a. 7, ad 3. - Knjige Svetoga pisma Staroga i Novoga zavjeta citiraju se tako to se naslov knjige pie opevaeim skraenicama, u kurzivu, s poetnim velikim slovom, a zatim slijedi broj poglavlja i retka, navedeni arapskim brojevima i meusobno odvojeni zarezom (Mk 3,5-7; Job 2,12).

17

Posredno citiranje: Ako u tekstu donosimo citat koji nismo uzeli direktno iz djela autora kojemu pripada nego iz nekoga drugoga autora koji donosi taj citat, to trebamo naznaiti u biljeci. - Primjer: Ren DESCARTES, Rasprava o metodi, Zagreb, NZMH, 1951., str. 33; citirano prema: Branko BONJAK, Povijest filozofije, sv. 1, Zagreb, NZMH, 1993., str. 150. Parafraziranje: Ako smo dio teksta nekoga autora parafrazirali, a ne doslovno citirali, onda emo biljeku zapoeti s Usp. ili Cf. (Cfr. = confer) usporedi. Pritom svakako treba izbjegavati citiranje neodreenoga broja stranica. Nije dobro pisati npr.: str. 23 ss. (i sljedee stranice), nego: str. 23-31. Ali je ispravno napisati 29 s. (i sljedea), to je isto ako napiemo 29-30. elimo li itatelja uputiti na neko djelo koje nismo citirali niti parafrazirali, napisat emo: Vidi.

18

Za lanke: Za razliku od naslova knjige koji dolazi u kurzivu, naslov lanka, bilo da se nalazi u nekoj knjizi, asopisu ili novinama, pie se u navodnim znakovima, a naziv knjige, asopisa ili novina pie se u kurzivu. a) iz knjige:
-

Ivan SUPII, Humanizam i politika, u: Stjepan BALABAN (ur.), Kranstvo, Crkva i politika, CPSNC, Zagreb, 1999., str. 17.

b) iz asopisa:
-

Ivan KEINA, Evolucionizam u prosudbi Antuna Bauera, Obnovljeni ivot, Zagreb, god. LIV (1999.), br. 2, str. 193. Bonifac BADROV, Teistiki egzistencijalizam Karla Jaspersa, Dobri pastir, Sarajevo, god. XI-XII (1962.), sv. 1-4, str. 25.

c) iz novina:
-

Milan VUKADIN, Pao prvi snijeg, Slobodna Dalmacija, Split, 11. prosinca 2002., str. 12.

19

Za enciklopedije i leksikone:

Josip HAMM, Archiv fr slavische Philologie, Enciklopedija Jugoslavije, Leksikografski zavod, Zagreb, 1958., sv. 3., str. 351.

Tehnika, Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1959., sv. 6., str. 378.

Bratoljub KLAI, Tehnika, Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2002., str. 1332.

20

Za propise:

Konvencija Ujedinjenih naroda o prijevozu robe morem, 1978. (Hamburka pravila), Meunarodni ugovori Narodne novine, 1992., 1, l. 4.

Zakon o visokim uilitima, Narodne novine, 1993., 96, l. 35.

21

Citiranje s interneta: Citiranje s interneta ili drugoga on line sustava prilino je komplicirano pitanje koje do danas nije primjereno rijeeno. No, ustaljeno je navesti sljedee elemente: 1. ime autora (ako je poznato), 2. potpuni naslov dokumenta u navodnicima, 3. naslov rada u kurzivu (ako postoji), 4. datum publiciranja i posljednjih prepravaka, 5. potpunu adresu unutar izlomljenih zagrada, 6. datum posjeta web stranici u zagradama. Primjerice: Povijest Hrvata: Hrvatski kralj Dmitar Zvonimir, Kralj Dmitar Zvonimir, 15. 10. 2003. <http://www.hrvati.virtualave.net/hr/vladari/zvo.html> (17. 1. 2004.).

22

Pozor:
Nain pisanja pozivnih biljeaka u znatnoj mjeri varira od autora do autora i od tiskare do tiskare. Pisac znanstvenoga rada moe se opredijeliti po svom ukusu i nahoenju za neki od tih naina, ali kada se ve za njega odlui, onda je duan dosljedno ga i provoditi. Dosljednost je bitan zahtjev metodologije! Pri pisanju biljeaka autor stalno treba voditi rauna da se itatelja mora precizno i nedvosmisleno uputiti na bibliografski izvor iz kojega je preuzeta tua spoznaja, ideja i dr. Dobra metodologija odlika je dobroga i savjesnoga istraivaa i pisca znanstvenih i strunih radova.

Ovdje valja rei i to da su elementi i redoslijed pisanja tih elemenata identini u pozivnim biljekama i u popisu koritene literature (literaturi, bibliografiji). Jedina je razlika to se u fusnotama pie broj stranice s koje se citira, a toga nema u popisu literature. Zato se u popisu literature za lanke navodi od koje do koje stranice se nalaze u dotinoj ediciji.

23

EUROPSKI PODSUSTAV POZIVNIH BILJEAKA U TEKSTU


Njegovo glavno obiljeje: Citat se direktno povezuje s bibliografskom jedinicom u popisu literature tako to se na kraju reenice koja sadri tue podatke, spoznaje ili kljune rijei stavlja u uglate zagrade broj koji oznauje redni broj bibliografske jedinice, a bibliografske se jedinice u popisu literature slau abecednim redom i tako dobivaju broj prema mjestu koje zauzimaju u tome redu. Primjer: Dva su bitna pravila citiranja. Prvo, citirati treba samo objavljene podatke. Neobjavljene podatke, lanke koji su u tisku, saetke, teze ili sekundarne informacije treba izbjegavati. Ako ih je ipak prijeko potrebno navesti, moe ih se spomenuti u tekstu, u zagradi ili u biljeci ispod teksta. Drugo, svaki citat treba provjeriti prema originalu prije nego li se rukopis poalje u tisak. Najee su pogreke i najvie ih je ba u Popisu citirane literature! [5:50]
Literatura:

[5] Vlatko SILOBRI, Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo, etvrto, dopunjeno izdanje, Medicinska knjiga, Zagreb, 1998.

24

AMERIKI ILI HARVARDSKI SUSTAV POZIVNIH BILJEAKA


Glavna obiljeja: a) biljeke se piu odmah nakon citata u zagradama b) pretpostavlja popis koritene literature

Elementi biljeke: prezime autora (bez imena ili inicijala), godina objavljivanja citiranoga djela te broj stranice (ili stranica) s koje se preuzima tui tekst.

Primjer: "Iz filozofije polazimo u ivot i iz ivota u filozofiju." (Zimmermann, 1945., 213) Ovdje posebno treba voditi rauna o sluajevima kada se rabe dvije ili vie bibliografske jedinice istoga autora koje su objavljene iste godine. Tada se svaka bibliografska jedinica oznai s poetnim malim slovom abecede: (Zelenika, 1995a, 36).

25

U popisu literature redoslijed elemenata neto je drugaiji negoli u europskome nainu. Naime, godina izdanja dolazi odmah nakon prezimena i imena autora u malim zagradama. Primjer: ZELENIKA, Ratko (2000.) Metodika i tehnologija izrade znanstvenog i strunog djela, etvrto izdanje, Rijeka, Ekonomski fakultet u Rijeci.

26

KRATICE U BILJEKAMA
Najee kratice u biljekama su slijedee: a) hrvatske: b. br. bez broja b. g. (b. god.) bez godine bilj. biljeka br. broj god. godina isti isti autor isto isto djelo izd. izdanje knj. knjiga mj. mjesto n.d. (nav. dj.) navedeno djelo nav. navedeno (citirano) par. paragraf pogl. poglavlje prev. preveo, prevedeno r. redak st. stupac str. strana sv. svezak tom tom usp. usporedi v. vidi

27

b) latinske: all. allegatio = dodatak alt. drugo ap. apud = kod art. articulus = lan ca (cca) circa = oko cap. caput = poglavlje cf. (cfr.) confer = usporedi corr. correxit = ispravio etc. et cetera = i tako dalje i.e. id est = to jest ib. (ibid.) isto (na istom mjestu) idem isti (autor) loc. locus = mjesto loc. cit. (l.c.) loco citato = nav. mjesto N.B. nota bene = pripazi N.N. nomen nescio = ne znam imena num. numerus = broj op. cit. (o.c.) opus citatum = nav. dj. p. (pag.) pagina = strana P.S. post scriptum = naknadno napisano s.a. sine anno = bez godine s.l. sine loco = bez mjesta vid. videtur = treba vidjeti
vol. volumen = svezak

28