Wellness terapeut Komunikacijske vještine-skripta

IZRAŽAVANJE EMOCIJA

1. Uloga smijeha i plača u ekspresiji emocija Čovjek se ne služi samo govorom u ekspresiji stanja u kojima se nalazi (želja, potreba, i/ili emocija) već se i dalje koristi instinktivnim gunđanjem, jaukanjem i uzvicima (kao i ostali primati). Ovi urođeni zvučni signali imaju i dalje važnu ulogu u životu čovjeka. Naime, osim što tvore govornu osnovu na kojoj gradimo «riječnik» oni se javljaju i samostalno te za «neke osobe» i dalje ostaju tipičan način komuniciranja. Za razliku od glasovnih signala oni se formiraju bez učenja i označavaju isto u svim kulturama. Tako uzvik, skvičanje, grohotan smijeh i plakanje daju istu poruku u svim kulturama. Najčešće se ovakvim glasanjem izražavaju emocionalna raspoloženja i daju nam neposredan uvid o motivacijskom stanju osobe. Uz instinktivne uzvike čovjek je zadržao i instinktivne izražaje lica kao što su: smiješak, smijeh, mrštenje, fiksirani pogled, panično i bijesno lice. Izražaji lica zajednički su svim kulturama dok su geste kulturno specifičan oblik izražavanja. Osnovni zvukovi i osnovni izražaji stvaraju se tijekom ranog razvoja djeteta. Naime, reagiranje u obliku plača prisutno je od trenutka rođenja, smijeh ili srdžba pojavljuju se tijekom drugog i trećeg mjeseca (primarne emocije). Plakanje. Plakanje je najraniji i najosnovniji signal našeg raspoloženja. Plakanje se javlja kao reakcija na tjelesnu bol ili na osjećaj nesigurnosti. Akt plakanja praćen je napetošću mišića, crvenilom glave, suzenjem očiju, otvaranjem usta, povlačenjem usana natrag, ubrzanim disanjem i intenzivnim izdisajem. Iz akta plakanja razvili su se specijalizirani signali smješkanja i smijeha («smijao sam se do suza»). Pojava smijeha vezuje se uz prepoznavanje roditelja te usporedo s prepoznavanjem majke dijete se počinje bojati drugih osoba. Smijeh. Smješkati se dijete počima već u prvim tjednima svog života. Radi se o smješkanju nalik refleksu koje nije usmjereno na ništa određeno. Dijete u početku svoje reakcije upravlja na oči, a potom na otvaranje usta. Oko 3-4 mjeseca života djeteta, reakcije djeteta postaju specifičnije tako da su reakcije djeteta ograničene na lice majke. Čini se da se u dobi do sedam mjeseci dijete u potpunosti priviklo na majku. Za ovo razdoblje karaktersitično je stvaranje predodžbe o majci. Potrebno je 1

Smiješak tzv. Svaki takav signal nagrada je onoj drugoj osobi iz para pa se tako veza između njih učvršćuje. brada. Smješkanje upozorava na svojevrsnu naklonost među sugovornicima stoga se smiješak i razvio kao sredstvo stjecanja prijateljske naklonosti. Smješkanje je specijaliziranija funkcija od smijeha. označava prijateljsku naklonost. Za pretpostaviti je da je svaki društveni kontakt praćen osjećajem straha budući nam je nepoznato ponašanje osobe koju smo susreli. Izgled te regije ima izravan utjecaj na psihičko zdravlje. Intenzivan smijeh ukazuje na postepeno stjecanje sigurnosti u situaciji. Igra omogućava djetetu proširivanje spoznaja o sebi (vlastite tjelesne sposobnosti) i upoznavanje svijeta koji ga okružuje. Smijeh visokog intenziteta i smiješak u kontaktu s drugom osobom mogu imati posve različita značenja. a nerijetko i na uklapanje pojedinca u životnu sredinu. I smiješak i smijeh pokazuju da uz strah javlja i osjećaj privlačnosti i prihvaćanja. širok osmjeh predstavlja pozdravni signal. Ukoliko ove aktivnosti postanu suviše zastrašujuće ili bolne dječje reakcije mogu biti plač. usnice i obrazi utječu svojim izgledom na ukupni estetski dojam o licu pojedinca. Profesionalni zabavljači imaju važnu društvenu ulogu jer omogućavaju gledateljima provjeravanje i ponovno utvrđivanju vrijednosti (normalnosti) grupe kojoj pripadamo. Najraniji uzroci smijeha u djeteta su igranje skrivača. koji se javio u interakciji s majkom. dok blagi smiješak ukazuje na potrebu korespondenata da se nastavi prigušena situacija. 2. ritmično pljeskanje rukama i podizanje u zrak tzv. Kada bilo koji od tih dijelova lica odstupa od normalnog oblika ili bude nagrđen nakon kirurških zahvata. Nakon operativnih zahvata na usnoj šupljini i disekcije vrata koja prati ove 2 . Dvostruko je uvredljiv ako osobu ismjehujemo s jedne strane pokazuje da je osoba koju ismjehujemo zastrašujuća a s druge strane nije ni vrijedna da je shvatimo ozbiljno. Smijeh prema tome postaje signal igre. znak da se sve međusobne aktivnosti djeteta i roditelja mogu razvijati. Lice u ekspresiji emocija Zubi. čeljust.Wellness terapeut Komunikacijske vještine-skripta naglasiti da se smiješak djeteta javlja kao dvosmjeran signal. šok podražaji. estetski izgled se mijenja. Smjeh u odrasloj dobi i dalje ostaje vrlo moćno «oružje» u međuljudskim odnosima.

što izvana nevidljive anomalije čini vidljivima. a ne svoju pozornost usredotočiti na rješavanje samo jednog od ovih problema. mora se s posebnom pozornosti pristupiti svakom i sagledati svakog pacijenta kao cjelinu.Wellness terapeut Komunikacijske vještine-skripta zahvate. nastaje anatomska deformacija i ožiljci što dovodi do poremećaja simetrije lica. 3. kao da je pečat ljudske duše. disanja. Neki autori su zaključili da čak 55 % neverbalne poruke potiče od izraza lica. nosa i obrva također šalju neverbalne poruke. Zato različite stečene nepravilnosti lica uzrokuju ne samo narušavanje vanjskog izgleda. Kod većine ljudi već pogled na lice neke osobe izaziva početne emocionalne reakcije. Ljepota lica ovisi o pravilnosti svakog njegovog dijela i njihovom međusobnom skladu. od ugode i simpatije do neugode i antipatije. Tako će svatko primijetiti govornu manu pojedinca. Kontakt očima i njegov izostanak. što znači da je dostupan procjeni estetskog dojma od strane okoline. žvakanja. pokreti usana. Ljudsko lice. percepcija koja izaziva užitak. Estetska važnost izraza lica Među mnogim aspektima života. Veći operativni zahvati u ustima dovode do promjena anatomskih odnosa. te zadržavanja sline). Izrazi lica otkrivaju naše osjećaje. Lijepo je osjećaj ugode. Smatra se da su emocionalni izrazi urođeni i zato univerzalni za sve ljude. što narušava funkcije usne šupljine (poremećaji govora. Problem estetike i estetskog za područje lica naročito je izražen. Svaki naš izraz lica šalje moćnu neverbalnu poruku. kad operirani bolesnik ne može gutati slinu. Oštećenja mišića obraza dovode do manifestnih abnormalnosti izgleda lica ili njegove mimike. 3 . nego dovode i do promjene osobnosti. jer je lice jedini dio ljudskog tijela koji nikada nije pokriven. to za njega predstavlja veliki problem pri hranjenju i komunikaciji. Ton glasa i izgovorena rečenica različitim tonom šalju posve različite poruke. dok je po subjektivnom kriteriju lijepo ono što se "po sebi sviđa". koju uzrokuje izvana nevidljiva morfološka anomalija jezika ili nepca nastala nakon operacijskog zahvata. Isto tako. red i razmjernost". karakteristike "lijepog" su "sklad. Simetrija lica jedan je od kriterija ljepote tj. Po Platonu i Aristotelu. čovjek ima saznanje pojma ljepote. više simetrije veća privlačnost1. Imajući sve to na umu. gutanja. ne vodeći računa o utjecaju zahvata na pacijenta. kao da je ono sam izričaj duhovnosti.

Psihičke reakcije na promjene na vanjskim djelovima tijela su jače izražene jer su ti dijelovi tijela više fiksirani u slici vlastitog tijela. Prva reakcija je odbijanje gubitka. 2. Bolest i percepcija vlastitog tijela U bolesti slika o samom sebi doživljava velike promjene i izaziva velike psihičke poteškoće i napore u prilagodbi. Vrednovanje sebe u pozitivnom i negativnom smislu . 4 . Kako će se bolesnik prilagoditi i prihvatiti vlastiti gubitak ovisi o: njegovim ranijim iskustvima. Reakcije su najače izražene ako su neke funcije i pozitivno ocijenjene vrijednosti trajno izgubljene. procjena onog kakvi jesmo i onog kakvi bismo željeli biti. Znanje o sebi uključuje svijest o sebi kao biću koje se razlikuje od drugih. Percepcija vlastitog tijela Percepcija vlastitog tijela u literaturi se tumači kao cijelovita i organizirana . Problemi nastaju kada je velika razlika između idealnog ja i stvarnog ja. mentalna slika samog sebe ili subjektivni doživljaj vlastitog ja. Bez obzira koliko je taj pojam o sebi realan on nas prati kroz život i utječe na mnoge naizgled nevažne stvari. Bolestan čovjek može doživljavati tijelo kao manje vrijedno. 5. U toku razvoja ličnosti formira se slika o vlastitom tijelu tj. To je vrednovanje sebe u svakodnevnom životu.Wellness terapeut Komunikacijske vještine-skripta 4. osobnoj vrijednosti izgubljenog i socijalnoj podršci koju će mu pružiti okolina. kakvi smo i kolika je naša vrijednost. 3. Ako su procjene negativne i samopoštovanje će biti nisko a ako su procjene pozitivne samopoštovanje bit će visoko.pojam o sebi o tome tko smo. i na njegovu socijalnu ulogu. Tijekom života i razvoja ličnosti oblikovana slika o vlastitom tijelu ima veći utjecaj nego realna slika. Slika o sebi utječe na vladanje čovjeka . na mišljenje i stavove. Reakcije na gubitak mogu se podijeliti na nekoliko onovnih faza. Pojam slike o sebi ima tri demenzije: 1. Idelno ja odnosi se na osobine kakve bi osoba željela imati a očekivano ja na osobine koje osoba i okolina smatraju da osoba treba imati. Očekivanja od sebe mogu se pojaviti u obliku idelnog ja i očekivanog ja .

da nije ispunio očekivanja koja su se u njega polagala. Sve svoje emocionalne i nagonske potrebe čovjek zadovoljava u odnosu s drugima oko sebe. Faza adaptacije nastupa prestankom psihičkih reakcija. Teže se mire s gubitkom osobe koje su veći dio svoje sigurnosti crpile iz svog vanjskog izgleda. strah. da nije zadovoljio druge. Nezadovoljene emocionalne ili nagonske potrebe rezultiraju frustriranjem i razočarenjem. Druga faza je faza stavaranja emocionalne ravnoteže. Kronične bolesti zbog dugog trajanja i zbog nemogućnosti izlječenja nose sa sobom različite zadatke prilagodbe i zahtjevaju od bolesnika da se pomire sa brojnim ograničenjima koje bolest donosi. Uspješno ili neuspješno realiziranje tih potreba nosi sa sobom osijećaj zadovoljstva ili nezadovoljstva. Bolesnik se često mora odreći svojih socijalnih težnji za uspješnost. svojih ambicija. Na unutarnjem planu bolesnik može svjesno ili nesvjesno doživljavati da nije uspješan. Ovisno o slici koju je prije bolesti čovjek imao o sebi ovisi i njegova prilagodba. U toj fazi se uspostavlja privremeno ili trajno emocionalno prihvaćanje gubitka. čije su pratnje tjeskoba. On je lišen mnogih normalnih zadovoljstava i nesposoban je realizirati svoje biće. Ovo je najburnija faza u prilagodbi.Wellness terapeut Komunikacijske vještine-skripta U toj fazi bolesnici ne vjeruju u dijagnozu. traže druga mišljena i taj proces im omogućava da se polako prilagode na novonastalo stanje i pomire sa gubitkom. 5 . a osobe koje na svoje tijelo gledaju relnije lakše se prilagođavaju na gubitak . Isto tako stupanj razvijenosti i kvaliteta odnosa sa dugima utječe na bolest. ona ga u odnosnom planu čini ranjivijim i osjetljivijim. nesigurnosti i osjećaj ugroženosti. napetost. Bolest bitno utječe na bolesnikove odnose sa drugim ljudima. Treći faktor je odnos njegove okoline prema njemu i njegovoj bolesti.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful