defi

Digitally signed by defi DN: cn=defi, c=serbia Date: 2010.10.16 00:29:07 +02'00'

MANAGEMENT U POLJOPRIVREDI
Interna skripta za studente
STRUČNOG STUDIJA POLJOPRIVREDA KRŠA - STOČARSTVO KRŠA

Veleučilišta u Kninu Priredio: Prof.dr.sc. Zoran Grgić

Zagreb, travnja 2006 godine

1

Autori: Prof.dr. sc. Zoran Grgić Prof.dr. sc. Vjekoslav Par Doc.dr.sc. Josip Juračak Dr.sc. Mario Njavro Dipl.ing. Branka Šakić Agronomski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu Zavod za upravu poljoprivrednog gospodarstva

Kazalo
MANAGEMENT I PODUZETNIŠTVO U POLJOPRIVREDI......................................................5 FARM MANAGEMENT ......................................................................................................................7 PODUZETNIŠTVO........................................................................................................................... 12 TEORIJA TROŠKOVA................................................................................................................. 14 RAZVITAK TEORIJE TROŠKOVA............................................................................................ 14 TROŠKOVI - ODREĐENJE I RAZVRSTAVANJE..................................................................... 15 ČINITELJI KOJI DJELUJU NA VISINU T R O Š K O V A ............................................... 16 RAZVRSTAVANJE TROŠKOVA .............................................................................................. 16 TROŠKOVI I STUPANJ ISKORIŠTENJA KAPACITETA ......................................................... 20 STUPANJ ISKORIŠTENJA KAPACITETA ............................................................................... 21 DIFERENCIJALNI TROŠAK ................................................................................................... 24 KOEFICIJENT OSJETLJIVOSTI ILI PRILAGODLJIVOSTI (REAGIBILNOSTI) TROŠKOVA 25 FIKSNI TROŠKOVI (FT)............................................................................................................ 27 ZAKONITOSTI NEPROMJENJIVIH (FIKSNIH) TROŠKOVA.................................................. 27 PROPORCIONALNO-VARIJABILNI TROŠKOVI (PT)............................................................. 30 ZAKONITOSTI PROPORCIONALNO-VARIJABILNIH TROŠKOVA ....................................... 30 DEGRESIVNO - VARIJABILNI TROŠKOVI (DT) ................................................................. 32 PROGRESIVNO VARIJABILNI TROŠKOVI (PGT)................................................................. 34 UKUPNI VARIJABILNI TROŠKOVI (VT) ............................................................................... 36 UKUPNI TROŠKOVI (UT) ....................................................................................................... 38 GRANIČNI TROŠKOVI (GT).................................................................................................... 40 FINANCIJSKI REZULTAT (FR) .............................................................................................. 41 GRANIČNI FINANCIJSKI REZULTAT (gfr)............................................................................ 42 KRITIČNE TOČKE U KRETANJU TROŠKOVA ....................................................................... 45 DONJA I GORNJA TOČKA POKRIĆA.................................................................................... 45 TOČKA POSLOVNOG MINIMUMA i MAKSIMUMA .............................................................. 46 TOČKA OPTIMUMA TROŠKOVA........................................................................................... 47 TOČKA MAKSIMUM POZITIVNOG i MAKSIMUM NEGATIVNOG FINANCIJSKOG REZULTATA........................................................................................................................... 48 KALKULACIJE (IZRAČUNI) TROŠKOVA ............................................................................... 48 POJAM I VRSTE KALKULACIJE.............................................................................................. 48 NAČELA KALKULACIJA........................................................................................................ 49 VRSTE KALKULACIJA............................................................................................................... 50 SASTAV CIJENE KOŠTANJA U POLJOPRIVREDI.................................................................. 54 MJERILA POSLOVNOG USPJEHA............................................................................................ 56 EKONOMIČNOST ........................................................................................................................ 56 POJAM EKONOMIČNOSTI................................................................................................................ 56 MJERENJE EKONOMIČNOSTI .......................................................................................................... 58 MJERE ZA POVEĆANJE EKONOMIČNOSTI ......................................................................................... 67 PROIZVODNOST.......................................................................................................................... 69 POJAM PROIZVODNOSTI................................................................................................................. 69 MJERENJE PROIZVODNOSTI ........................................................................................................... 70 RENTABILNOST .......................................................................................................................... 77 POJAM RENTABILNOSTI ................................................................................................................. 77 MJERENJE RENTABILNOSTI ............................................................................................................ 78

............. 89 ANALIZA ODNOSA IZMEĐU DVA VARIJABILNA INPUTA.......................... 87 FAZE NEOKLASIČNE FUNKCIJE PROIZVODNJE...........MJERE ZA POVEĆANJE RENTABILNOSTI ..................................................................................................... 86 ODREĐIVANJE OPTIMALNE KOLIČINE UTROŠKA VARIJABILNOG INPUTA ..... 85 PROSJEČNI PROIZVOD........................................................................... 84 MAKSIMALNI PROIZVOD.................. 95 4 ....... 83 ANALIZA ODNOSA IZMEĐU VARIJABILNOG INPUTA I UČINKA....................................................................... 91 ANALIZA ODNOSA IZMEĐU RAZLIČITIH PROIZVODA NA ISTOM GOSPODARSTVU............................................................................................................................................................................................................................................................................................ ............................................ 85 MARGINALNI (GRANIČNI) PROIZVOD ...... 81 TEMELJNI ČIMBENICI EKONOMIKE PROIZVODNJE ...................

Posebno se to odnosi na poslovne organizacije. upravitelj. a koji bi bio teško ili nikako ostvariv izvan organizacije. Vjekoslav Par. 5/1991. str. U svrsishodnoj organizaciji.. pročelnik. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo jest oblik organizacije više osoba sa zajedničkim ciljem. Kažemo da obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom upravlja gospodar ili farm manager. op. Manager svojim radom mora osiguravati iskorištenje raspoloživih resursa i ostvarenje ciljeva organizacije tako da maksimalno ostvari interese organizacije. Ivanchevich4 Znanost o managementu sadrži teorije. što opet povratno djeluje na proširenje znanstvene spoznaje. sve su to primjeri organizacija. pa tako susrećemo nazive: direktor. cit. kao i njihovu ulogu i značaj za obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo..sc. Zagreb 1994. Roger: "Management". državno tijelo (ministarstva). 2 Prema: Bennett. Neki autori prevode ovaj pojam na hrvatski jezik kao upravitelj. Poduzeće. 3 3 Prema: Bennett R. rad i mehanizmi funkcioniranja organizacije. Gibson. Ekonomika poljoprivrede. 217 . str.. vođenja i kontroliranja rada članova organizacije te korištenja svih raspoloživih resursa organizacije u cilju dosezanja postavljenih ciljeva" . metode i informacije koji omogućuju razvoj prakse managementa. Osobu koja vodi određenu organizaciju nazivamo managerom1. Informator / Potecon. načelnik.Donnelly. Ovdje su navedene neke definicije managementa kao funkcije koju obavlja manager: • "Management je proces maksimalnog iskorištenja i uporabe raspoloživih resursa" definicija Odjela za zapošljavanje Velike Britanije2 • "Management je proces planiranja.. ljudski čimbenik. ravnatelj itd. Mario Njavro Management i poduzetništvo u poljoprivredi U ovome poglavlju dati ćemo osnovne definicije iz područja managementa i poduzetništva. predsjednik. br. Beograd 1991. 3 4 Prema: Szekely C. Položaj managera se u različitim organizacijama različito naziva. organiziranja.dr. Dr. 1 U tekstu koristimo isključivo pojam manager. voditelj i slično.. Za svaku organizaciju su zato svojstveni: zajednički cilj. više osoba nastoje zajedničkim naporima i sredstvima postići cilj od zajedničkog interesa.Stoner i Freeman3 • "Management je proces koordiniranja aktivnosti grupe ljudi u cilju postizanja ciljeva koje pojedinačno ne bi mogli postići" .MANAGEMENT U POLJOPRIVEDI Autori: Prof. bolnica. str. sc.: "Menadžment i manager". resursi. crkva itd. rukovoditelj.

redovno i sustavno vođenje podataka o zaposlenicima .komuniciranje s podređenima i nadređenima kao i s osobama izvan organizacije . odgovornosti i autoriteta na pojedinim razinama hijerarhijske strukture .poticanje zajedništva. 234 6 . • vođenje.ostvarenje strukture organizacije definiranjem pojedinih radnih mjesta. komuniciranje i slične procese. op. • upravljanje ljudskim potencijalima i • kontroliranje.praćenje stanja i planiranje potreba za zaposlenicima . str. opisi radnog mjesta. obuhvaća posao managera sa zadaćom postizanja što boljeg rezultata raspoloživim sredstvima i radom ljudi.određivanje obveza i prava. već su to procesi koji se provlače kroz svaku od pet spomenutih funkcija 5.. Fikreta. upošljavanje.rješavanje mogućih sukoba u odnosima djelatnika . uz primjenu znanja iz područja managementa. strategiji i taktici poslovanja . uvođenje u rad i ostala briga o novim djelatnicima . cit. no njih ne bi trebalo izdvajati kao zasebne funkcije. odjela i cjeline organizacije . premještajima.. • organiziranje. upute i ostali slični akti) .predviđanje vlastitih i vanjskih prednosti. napredovanju i sl. grupa. ciljevima.odlučivanje o misiji. slabosti. prilika i prijetnji kao uvjeta poslovanja . • kontroliranje: . Ovih pet funkcija mogu se nazvati osnovnim funkcijama managementa. et al.određivanje kriterija za ocjenu ostvarenja 5 Bahtijarević-Šiber.kreiranje dokumenata u svezi s nabrojenim (statut.Management. kohezije i kulture organizacije među djelatnicima • upravljanje ljudskim potencijalima: . .. Sam management uključuje i odlučivanje.briga o obučavanju. koordiniranje.. Pojedine funkcije managementa uključuju: • planiranje: . dakle. Radovi većine autora iz područja managementa navode slijedeće funkcije managera: • planiranje.intervencije radi rješavanja tekućih problema u organizaciji .stvaranje potrebnih uvjeta za provođenje u djelo svih planova • vođenje: .razrada i izrada djelatnih planova organizacije • organiziranje: .pronalaženje.postavljanje mjerila za provjeru ostvarenja planova .

New York 1987. i za nju je svojstvena funkcija managementa. a u nas se još naziva i gospodarska uprava. Kućanstvo je društvena zajednica u kojoj ljudi žive zajedno. Third Edition. G. ipak ga izdvajamo i proučavamo zasebno. str.The Decision-Making Process". Nelson: "Farm Business Management .. farmama. A. Bez obzira o kojoj se vrsti poljoprivredne organizacije radi i gdje se ona nalazi. M. no ovdje ćemo navesti dvije: "Farm management možemo definirati kao proučavanje načina i sredstava organiziranja zemlje. Emery. Može se pronaći više definicija farm managementa. Najčešće se spominju slijedeće posebnosti poljoprivredne proizvodnje: ◊ Povezanost kućanstva i gospodarstva. pak. U većini zemalja drži se djelatnošću od posebnog interesa jer osigurava mnoštvo primarnih proizvoda nužnih za zadovoljavanje potreba prerade ili krajnjeg potrošača.- mjerenje ostvarenih rezultata i uspoređivanje s planiranim analiza ostvarenja i donošenje mjera radi ispravke utvrđenih nedostataka Farm management Poljoprivreda je po mnogočemu osobita gospodarska djelatnost. Ukoliko bi ove posebnosti zanemarili. Macmillan Publishing Company. New York 1953.. : "Farm Organization and Management". Third Edition. U tom smislu farm manager planira organizira. Premda za management poljoprivrednih organizacija vrijedi isto što i za management uopće. Prentice-Hall Inc. vodi. radne snage i kapitala. 7 Castle N. Gospodarstvo je. upravlja ljudskim potencijalima i kontrolira poslovanje poljoprivrednog gospodarstva.Forster6 "Farm management je djelatnost koja se bavi odlukama koje utječu na profitabilnost poljoprivrednog gospodarstva" . H. to bi nas moglo dovesti do poteškoća u poslovanju. nazivamo farm management. ako ne i do odustajanja od poslovanja.Castle7 Izdvajanje farm managementa je posljedica posebnosti poljoprivrede kao djelatnosti. poljoprivredna proizvodna jedinica. W. Njihova 6 Forster G. Management na poljoprivrednim gospodarstvima. 16 7 . str.. uz primjenu tehničkog znanja i vještina u svrhu osposobljavanje poljoprivrednog gospodarstva za postizanje maksimalnog neto prinosa" . Becker.

perverzne. U skladu s ovom posebnosti razvijaju se alati i tehnike farm managementa kojima se nastoji ublažiti utjecaj rizika na poslovanje. reakcije ponude ili potražnje. poljoprivredna gospodarstva obično imaju probleme s osiguranjem stalne likvidnosti. Poljoprivredno gospodarstvo često se nasljeđuje iz naraštaja u naraštaj. Stalni (fiksni) troškovi obično čine veliki dio ukupnih troškova. dohotka i organizacije proizvodnje. ◊ Poslovanje je dijelom samodostatno. Time je otežano uvođenje novih tehnologija. Zbog ograničenih proizvodnih resursa (zemljišta) i posebnosti potreba za hranom. te problem koncentracije kapitala i potpune ovisnosti o tržištu. Poljoprivredno poslovanje je vrlo rizično. Vrlo je čest slučaj da je manager (gospodar) ujedno i vlasnik gospodarstva. Ova posebnost rađa problem iskorištenja prednosti specijalizacije i ekonomije obujma. radnom snagom. a gospodar svoja znanja stječe u praksi i izvan stručnih i obrazovnih institucija. na tržištu poljoprivrednih proizvoda su česte netipične. Teško je standardizirati proizvode gospodarstva. Ovo je posljedica činjenice da su organizacije uglavnom male. visoki rizik u proizvodnji odvraća poduzetnike od ove proizvodnje. što nije slučaj kod većih poslovnih organizacija. troškova rada. Poslovanjem u poljoprivredi bave se i osobe niskog obrazovanjem. Zbog mnoštva prirodnih i ostalih nepredvidivih čimbenika. obračunom dohotka itd. rezultat procesa proizvodnje nije u potpunosti ujednačen tijekom različitih ciklusa. a često se ne mogu kontrolirati. Teško je kontinuirano financirati gospodarstvo.povezanost ima za posljedicu mnoštvo pitanja u vezi s raspodjelom troškova. Kako su prirodni. ◊ ◊ ◊ ◊ ◊ ◊ ◊ ◊ 8 . Zbog sezonosti i malog obujma proizvodnje. Time se opet javljaju problemi s izračunavanjem cijene koštanja. Većina obiteljskih gospodarstava troši dio svoje proizvodnje kao vlastite sirovine ili kao potrošna dobra za članove obitelji. postizanja optimalnog učinka proizvodnje itd. Management i vlasništvo su povezani. Potražnja i ponuda poljoprivrednih proizvoda uglavnom su neelastične. a tehnologija skupa. Poljoprivredna gospodarstva uglavnom su male proizvodne jedinice. Zato se na gospodarstvu može javiti problem ili prednost uslijed usklađivanja više funkcija kod jedne osobe. biološki čimbenici od izuzetnog značenja u poljoprivredi.

(b) osnovna ekonomska načela proizvodnje. Konačno. Prvo. tehnologije i tehnike rada. od farm managera se zahtjeva prirođena vještina i sposobnost. do potrebnog stupnja. dobar manager mora pratiti suvremena dostignuća u području managementa. stočarska) (h) upravljanje rizikom (j) agrarna politika (osnove) i agrarni marketing. Zatim.Farm management ili gospodarska uprava razvija primjenu spoznaja managementa na području poljoprivredne djelatnosti. uz priznavanje svih njenih organizacijskih i društvenogospodarskih specifičnosti. kako poljoprivredno gospodarstvo ima za cilj ostvarenje zarade za svoje članove. znanosti i poslovne vještine. što farm management na neki način čini umjetnošću. farm manager mora poznavati alate i tehnike vođenja zabilješki. 9 . radna snaga). planiranja i programiranja proizvodnje. shvatljivo je treće poimanje farm managera kao poslovnog čovjeka. kapital. (d) kalkulacije i troškove (e) nabavljanje i management osnovnih resursa (zemljište. što uključuje element znanosti. analize informacija i. U okviru farm management razmatraju se slijedeće podcjeline: ° ° ° ° ° ° ° ° ° (a) planiranje. S gledišta znanosti. (f) izbor i organizaciju proizvodnje i (g) management pojedine poljoprivredne proizvodnje (biljna. fizička i mentalna. Kaže se da disciplina farm managementa sadrži elemente umjetnosti. (c) prikupljanje i analizu poslovnih informacija.

posebno se naglašava. Troškovi i kalkulacije. planiranja ili kontroliranja poslovanja. Ova cjelina nadograđuje se na prikupljanje informacija i direktno ovisi o vođenju zabilješki o poslovanju. op. management je gotovo onemogućen u djelatnostima analize poslovanja. Tu se obrađuju pojmovi kao što su zakon opadajućih prinosa. str. zakon supstitucije inputa. Pravilno praćenje poslovanja. nužno je poznavati barem osnovna načela ekonomike.. To je također važan segment znanja farm managera. marginalna analiza i slično. Ova znanja se uključuju u izučavanje farm managementa kao nužna i dio istih sadržan je i u sadržaju Tečaja.Procesi u okviru farm managementa* * Pretpostavljeno je da su ciljevi poslovanja prije određeni Izvor: Buckett M. 10 . analiza poslovanja. Potrebno je poznavati osnovne ekonomske i financijske dokumente i izvještaje. cit. 3 Prema Buckett-u. koncept oportunitetnog troška.. disciplina farm managementa obuhvaća slijedeća područja: Načela ekonomike proizvodnje. Prikupljanje informacija. Radi razumijevanja ekonomskih pojava u procesu proizvodnje. kako bi se mogle donositi kvalitetnije odluke. u fizičkom i vrijednosnom smislu. te metode kalkulacije troškova. Bez ažurnog zapisivanja i praćenja informacija u svezi s poslovanjem.

Odgovaraju na pitanja vezana uz odabir proizvoda gospodarstva i njihove kombinacije u svrhu postizanja optimalnog iskorištenja resursa u danim uvjetima. Management pojedine proizvodnje. Krajnji cilj je postići što višu dobit cijelog gospodarstva. management ljudskih potencijala i management kapitala. Najčešće se posebno odvajaju management zemljišta. Management pojedinačnih resursa izuzetno je značajno područje zbog njihove važnosti u proizvodnji. Stoga je bitno kako raspoložive ograničene resurse održavati. Vrste plana. aktivnosti i postupci nabave resursa. te osnovne aktivnosti i pojmovi koje kod planiranja treba imati na umu. U ovom dijelu farm managementa izučavaju se načini. Nabavljanje proizvodnih resursa. sadržani su u ovom segmentu. Osnovni pojmovi u okviru ovog dijela farm managementa jesu diverzifikacija i specijalizacija. i kako ih kombinirati da bi bili što bolje iskorišteni u cilju postizanja visokog poslovnog učinka.Planiranje. planiranje kontroliranje i analiza čimbenika proizvodnje. kao i alati koji se koriste kako odlučivanje ne bi bilo zasnovano isključivo na intuiciji. Teorije odabira i kombiniranja proizvodnje. Posebno se razlikuju planovi pojedinih osnovnih proizvodnih resursa (rad. usporedne prednosti i sl. 11 . prednosti i nedostaci te učinci pojedine proizvodnje kao dijela sustava proizvodnje na gospodarstvu. kapital. gospodariti njima. Razmatraju se svi činitelji koji utječu na odluke o nabavi. granični troškovi i granični prihod. Postoji više načina na koji se mogu nabaviti i osigurati proizvodni resursi. Razmatraju se troškovi i izvori prihoda pojedine proizvodnje. Nastoji odgovoriti na pitanje kako ostvariti najbolji učinak u pojedinoj poljoprivrednoj proizvodnji. Management pojedinih resursa. Svakoj poslovnoj akciji mora prethoditi planiranje. zemljište).

Poduzetništvo
Poduzetništvo je djelatnost poduzetnika usmjerena na pokretanje, organiziranje i inoviranje poslovanja poduzeća s temeljnom svrhom stvaranja novog tržišta8. U Ekonomskom leksikonu pri definiranju poduzetništva kao njegova bitna obilježja navode se: “potreba za postignućem i uspjehom, kreativnost i inicijativa, preuzimanje rizika, povjerenje u ljude i smjelost, potreba za neovisnošću i autonomijom te motivacija, energija i stalan angažman na promjenama.”. Iako su tu navedena kao obilježja poduzetništva, možemo ih tumačiti i kao obilježja poduzetnika (Baletić, ur., 1996). Poduzetnik je osoba koja posluje na vlastiti rizik. On raspolaže sredstvima potrebnim za određenu gospodarsku djelatnost i samostalno donosi odluke koje se odnose na tu djelatnost. Zarada poduzetnika je poduzetnička dobit, koja ostaje nakon što se od ukupnog prihoda odbiju troškovi te sve ugovorne i zakonske obveze. Isto tako, poduzetnik je osoba pripravna ostvariti svoje poduzetničke ideje i inovacije izlažući se pri tome riziku i neizvjesnosti glede konačne dobiti. Dakle, poduzetnik je osoba koja primjenom nove ideje ili inovacije i preuzimanjem poslovnog rizika plasira svoje proizvode/usluge na tržištu radi stjecanja dobiti. Izostajanje dobiti ne znači da netko nije poduzetnik: mnogi, posebice u razvijenim zemljama tržišne ekonomije, uspijevaju tek u drugom ili inim pokušajima. Najvažniji čimbenik poduzetništva je poduzetnička ideja. Danas poduzetništvo u uvjetima globalizacije, liberalizacije i internetizacije dobiva svoj puni zamah. Neke razlike između gospodarskih uvjeta nekada i danas prikazane su u slijedećoj tablici.

8

Jelavić A. et.al.: Ekonomika poduzeća, Zagreb 1993

12

Temeljna razlikovna obilježja gospodarskog okruženja “starog” i “novog” doba Obilježje Opća obilježja: Tržište Razina takmičenja Organizacijski oblici Industrija: Organizacija proizvodnje Nositelji razvitka Nositelji tehnologije Izvor usporednih prednosti Važnost istraživanja i razvitka Odnosi s drugim tvrtkama Radna snaga: Politički cilj Obučenost Potrebno obrazovanje Odnos djelatnik–rukovoditelj Priroda zaposlenja Vlada: Odnos vlade i poslovnih tvrtki Uređenje “Staro doba” Stabilno Nacionalna Hijerarhijski, birokratski Masovna proizvodnja Kapital/rad Strojevi Sniženje troškova povećanjem obujma Niska do srednja Samostalan nastup Puna zaposlenost Vještine vezane uz posao Vještina ili stupanj Suprotstavljanje Stalno Postavljanje zahtjeva Zapovijedanje i nadzor “Novo doba” Promjenjivo Svjetska Mrežni Prilagodljiva proizvodnja Inovacije/znanje Digitalizacija Inovacije, kvaliteta, vremenska točnost i troškovi Visoka Savezi i suradnja Više stvarne plaće i dohodak Šire znanje iz različitih područja Doživotno učenje Suradnja Rizik i prigode Poticanje prigoda za rast Prilagodljivost, Tržišna oruđa

Izvor: Prilagođeno iz: Macke, D. (2000c) “Why Entrepreneurship?”.

Uvjete za poduzetništvo autori uglavnom dijele na tri razine: (1) klimu, (2) infrastrukturu i (3) podršku iz okruženja. Klimu sačinjavaju opći uvjeti gospodarenja, infrastrukturu čine dijelovi klime bitni za poduzetništvo, a podršku čine izravne, privatne ili javne, inicijative za pomoć razvitku poduzetništva. U svakoj od navedenih razina društvena zajednica može utjecati na razvitak poduzetništva. Poticajna i podržavajuća zajednica za poduzetništvo rađa visoku razinu poduzetništva u gospodarstvu. I na kraju što razlikuje i povezuje poduzetnika i managera?

13

Razlikovne osobine poduzetnika spram managera Poduzetnik
• dobro podnosi neizvjesnost • posvećuje pozornost podrobnostima • upravlja rizikom • vodi brigu o dugoročnim izgledi • otporan na probleme u poslovanju

vs.

Manager
• stvara stabilnost • ima preglednost nad velikim sustavima • teži smanjivanju rizika • prati mjerljive rezultate tijekom vremena • sposoban raditi u danoj okolini

Izvor: Prema: Mescon i Mescon, 1996.

TEORIJA TROŠKOVA
Autori: Prof.dr.sc Zoran Grgić, Dipl.ing. Branka Šakić

RAZVITAK TEORIJE TROŠKOVA
Intenzivno izučavanje troškova počelo je krajem 19. i početkom 20.stoljeća, kada se javljaju prve gospodarskih krize u kapitalističkim zemljama. Potreba za analizom troškova je određena pogoršanjem financijskih uvjeta poslovanja. Tvrtke su radi opstanka i razvitka na tržištu morale proizvoditi sa snižavanjem troškova proizvodnje, odnosno prodajne cijene. Za ostvarenje tog cilja morale su izučavati i dobro poznavati odnose troškova i učinaka.

Pojavom prvih industrijskih poduzeća nastaje industrijsko knjigovodstvo odnosno knjigovodstvo troškova koje biva podloga za temeljitu analizu troškova.

Prvi pisani radovi koji tretiraju troškove vezani su uz fiziokraciju (vladavina prirode) i njezinog začetnika francuza Qvensija (1757.), koji u svojim radovima iznosi prve izračune, ukupni kapital, troškove i dohodak francuskih poljoprivrednika.

14

alati) djeluje na predmete rada (sirovine. nego da utvrdi koliko bi oni uz konkretne uvjete trebali iznositi. . Koliko je potrebno i ekonomski opravdano utrošiti potvrđuje se na tržištu. 15 . Ovaj autor je prvi opisao i postavio teoriju troškova. Svijesnim radom zaposlenih se uz pomoć sredstava za rad (strojevi.znači promatranje. Teorija troškova u širem smislu obuhvaća troškovnu strukturu uz analizu cijene učinka i ukupnu prihodovnu strukturu u okvirima tržišta. Teorija troškova u užem smislu .Prvi tiskani radovi i detaljni opisi izučavanja troškova javljaju se u radovima Eugena Schmalenbacha u Njemačkoj (marginalistička škola). ispitivanje. te tako dodatno utječe na razinu “opravdanih” troškova. U svom radu “Grundlagen der Selbstkostechung und Preispolitik” opisuje proporcionalne fiksne. Zadatak analitičara nije da svojim ispitivanjem utvrdi koliki su stvarni troškovi.ODREĐENJE I RAZVRSTAVANJE Definicija: Troškovi su u novcu izražena količina živoga i opredmećenoga rada. TROŠKOVI . Stalno je pitanje u poslovanju tvrtke koja je razina potrebnih i gospodarski opravdano utrošenih utrošaka da se proizvede određeni učinak. uvećanu uporabnu vrijednost. postavljanje. Teorija . degresivne i progresivne troškove. U kontroli troškovi treba obratiti pozornost na ispitivanje i pronalaženje činitelja koji su izazvali sniženje ili povećanje troškova.vrhunac svake znanosti je teorija ili opća važeća spoznaja o stvarima. Različitom zakonskom regulativom se (što je posebno važno u poljoprivredi) djeluje na tržišne odnose.grčka riječ theoria .je proučavanje troškova strukture ili kako se troškovi ponašaju u odnosu na promjenu obujma proizvodnje. te uračunatih ugovorenih i zakonskih obveza. potrebnih za proizvodnju određenih učinaka. poluproizvode) da bi dobili željeni oblik određene tehničkotehnološke kakvoće koji ima novu. tvari. zbivanjima i odnosima.

utrošak osnovnih i pomoćnih tvari i slično. b) ustrojbenih (subjektivnih) značajki. nadostatna pozornost 3. nestručnost 2. Na unutarnje i vanjske činitelje djeluje zakonska regulativa države temeljem zakona o poduzećima. porezima. carinskim propisima. tehnički normativi 2. kreditno-monetarnom politikom poslovnih banaka i središnje banke i slično. RAZVRSTAVANJE TROŠKOVA Razvrstavanje troškova je način upoznavanja troškova i zakonitost njihovog ponašanja u različitim uvjetima. Vanjski činitelji su: a) cijene proizvodnih elemenata kao posljedica tržnih odnosa b) propisi države. a što je trebalo biti učinjeno. tehnološki normativi 3. ČINITELJI KOJI DJELUJU NA VISINU T R O Š K O V A Visinu troškova određuju unutarnji i vanjski činitelji . loši normativi i slično. 16 .Što je u tvrtki učinjeno. 1. to treba utvrditi ekonomska analiza. to će uvijek otkriti statistika i knjigovodstvo. Unutarnji činitelji u tvrtki mogu biti: a) tehničkih (objektivnih) značajki 1.

angažiranih sredstava 4. sirovine 2. troškovi tvari 2. su troškovi koje je tehnički moguće i gospodarski opravdano snimiti neposredno po učincima zbog kojih su i nastali. 2.Troškovi se razvrstavaju prema: podrijetlu i funkciji načinu snimanja i uračunavanja u cijenu ulaganju u proizvodni proces složenosti odnosu prema stupnju iskorištenja kapaciteta ukupnosti troškova 1. tvari 17 . PODRIJETLO SADRŽAJA I FUNKCIJE TROŠKOVA Podjela na: a ) PRIRODNE VRSTE 1. NAČIN SNIMANJA I URAČUNAVANJA TROŠKOVA U CIJENU PROIZVODA I USLUGA Podijeljeni su na: a) IZRAVNE (direktne) troškove ili troškovi učinaka. tuđih usluga 3. Izravni troškovi su : 1. rada 5.koju su funkciju obavili u tvrtki. Još se zovu troškovi učinaka ili troškovi izrade. ugovorenih i zakonskih obveza b ) FUNKCIONALNE VRSTE troškova .

amortizacija 5. osobni dohotci i drugi troškovi koji su već kao primarni ušli u proizvodni proces.u cijeni pare. b) POSREDNI troškovi ili režijski troškovi ili opći troškovi su troškovi odjela ili mjesta koje nije tehnički moguće niti gospodarski opravdano snimiti po učincima već ih se raspoređuje po područjima odgovornosti pomoću metode izračuna. a sada ulaze kao trošak pare po drugi puta. prerađevine od mlijeka). koji su ustvari troškovi što se više puta pojavljuju u proizvodnom procesu. stočna hrana) b) SEKUNDARNE TROŠKOVE. zakup. ULAGANJE TROŠKOVA U PROIZVODNI PROCES Podijeljeni su na: a) PRIMARNE TROŠKOVE odnosno troškovi koji prvi i jedini put ulaze u proizvodnju (sirovine sa skladišta. sadržani su troškovi ugljena. kotlovnica proizvodi paru i prodaje je drugim proizvodnim jedinicama . ali mijenjaju oblik. sjeme. u obiteljskom gospodarstvu: mlijeko. pomoćne tvari 4. Primjerice.3. izravne plaće 6. kojom će te proizvodne jedinice biti terećene. svinjogojska farma s proizvodnjom odojaka i tovljenika ili proizvodnja mlijeka i mlječnih prerađevina su primjeri iz poljoprivrede. u poljoprivredi . Pri proračunu troškova proizvodnje mora se voditi računa o njihovom dijeljenju prema nositeljima. kamate 7. 3.ugljen. a ne da se zaračunavaju u apsolutnom iznosu pri izračunavanju cijene koštanja svakog proizvoda (npr. 4. SLOŽENOST TROŠKOVA Prema složenosti dijeljeni su na: a) JEDNOSTAVNE (ORIGINALNE) troškove: 18 .

u američkoj literaturi ih nazivaju “periodični troškovi” (period costs ili time costs . ODNOS TROŠKOVA PREMA STUPNJU ISKORIŠTENJA KAPACITETA Prema ovom kriteriju podijeljeni su na: a) NEPROMJENJIVI TROŠKOVI Nepromjenjivi su oni troškovi koji u svom iznosu ostaju nepromijenjeni i onda ako se količina proizvoda mijenja. Karakteristika im je što oni ne nastaju ovisno o količini proizvoda koja je u nekom razdoblju proizvedena. nastaju bez obzira da li se proizvodi ili ne (troškovi kapaciteta). smanjujuće promjenjljivi troškovi (degresivno-varijabilni) 19 . Nema ih ako nema proizvodnje. Zbog te ovisnosti o vremenu za koje se oni obračunavaju. Troškovi koji imaju osobine promjenjivih ne mijenjaju se sukladno obujmu proizvodnje. Primjerice: 1. pa su podijeljeni na skupine: 1. Nazivaju se i originalni. opći troškovi prodaje 5. te ih dalje nije moguće raščlaniti. U američkoj literaturi ih zbog toga nazivaju troškovi proizvodnje. bit će 2x veća od jednomjesečne. nego ovisno o vremenu trajanja proizvodnje (zakupnina za 2 mj. Znači.vremenski troškovi). b) PROMJENJIVI TROŠKOVI Promjenjivi su oni troškovi koji nastaju ovisno o proizvodnji učinaka. jer nisu izvedeni iz drugih troškova.Jednostavni troškovi su prirodne vrste troškova. opći troškovi uprave 2. bez obzira koliko se u tim mjesecima proizvelo). Nazivaju se još i troškovi kapaciteta. b) SLOŽENE (KOMPLEKSNE) troškove: Kompleksni su troškovi složeni od dva ili više jednostavnih.

4. Svi navedeni elementi danas su pod utjecajem sve veće razine tehnologije. sredstava za rad (tehničke mogućnosti stroja). rastuće promjenjljivi troškovi.2.sposobnost. Kapacitet se izučava s gospodarskog i tehničkog stajališta. informatike i slično. režim rada u određenom vremenskom razdoblju. intenzivnosti rada. stroja ili odjela ili bilo koje druge proizvodne jedinice da u određenom vremenu i pri punoj uposlenosti proizvede određenu količinu učinaka. tehnike. K = Q T Kapacitet (K) je odnos količine učinaka (Q) i vremena izrade (T). riječi capacitas . svijesnog rada ljudi (sve više intelektualni) 3. UKUPNOST TROŠKOVA Podijeljeni su na: a) UKUPNI TROŠKOVI (troškovi u masi) su iskazani u ukupnom iznosu za određeno vremensko razdoblje za ukupno proizvedenu količinu učinaka. razmjerno promjenjljivi troškovi (proporcionalno-varijabilni) 3. Kapacitet je složen od: 1. mogućnost def. specijalizacije. 2. TROŠKOVI I STUPANJ ISKORIŠTENJA KAPACITETA Izraz kapacitet dolazi od lat. Kapacitet je sposobnost neke tvrtke. (progresivno-varijabilni) 6. tehnoloških metoda i 5. b) PROSJEČNI TROŠKOVI (trošak po jedinici proizvoda) su kvocijent ukupnih troškova i proizvedenih učinaka ili cijene koštanja jednog učinka. 20 .

odnosno s tehničke razine to je OBIČNI i s GOSPODARKE OPTIMALNI. dobro i najviše iskorišteni kapaciteti. NAJNIŽI . a unutar ove dvije krajnosti egzistiraju i slabo. S gospodarskog je podijeljen na: 1. jer se ne bi postigao prihod dovoljan niti za pokriće VT izazvanih proizvodnjom. OPTIMALNI .je najveća količina učinaka standardne kakvoće ostvarena uz najniže prosječne troškove. Dobije se kombiniranjem tehnički planiranog kapaciteta i ostalih čimbenika koji nisu tehničke osobine izražene u novcu. OBIČNI ILI REALNI .mogao bi se postići isključivanjem svih gubitaka radnog vremena uz maksimalnu intenzivnost rada te uz tehnički optimalnu organizaciju rada (rješavanje uskih grla i slično). 2. ali teži njemu. Predstavlja u isto vrijeme obični i gospodarski kapacitet.ispod kojega se proizvodnja ne obavlja.kojeg tvrtka ostvaruje uz normalnu djelatnost. nije opravdano. PLANIRANI . 4. tvrtka ga nikada ne ostvaruje. uz uobičajene gubitke radnog vremena. ispod kojeg ne bi bilo tehnički opravdano ili ne bi bilo tehnički moguće proizvoditi.1. S tehničkog je podijeljen na: 1. STUPANJ ISKORIŠTENJA KAPACITETA Kapaciteti mogu biti iskorišteni ili neiskorišteni. 3.je najmanja količina učinaka ispod koje se ne isplati (financijski) proizvoditi učinke. NAJNIŽI . 3.je količinski kapacitet koji se uzima kao temelj za postavljanje proizvodnog plana u određenom vremenskom razdoblju. NAJVIŠI . 2. PLANIRANI – služi kao temelj za postavljanje plana tvrtke. 21 . 2.

stupnja uposlenosti i stupnja učinka. %U = m oguće radno vrijem e st var na proizvodnja x kapacitet st var no radno vrijem e %U = Ms q x 100 x K Os U okviru analize osnovnih sredstava. Navedeni pokazatelji se računaju prema slijedećim jednadžbama: 22 .kapacitet tvrtke (mogući) q x 100 K STUPANJ ISKORIŠTENJA RADNOG VREMENA % IRV = određ eni sati djelatnika x 100 mogući sati djelatnika = Os x 100 Ms STUPANJ UČINKA Stupanj učinka je postotak koji ukazuje na razinu učinaka uzimajući u obzir stupanj iskorištenja kapaciteta i stvarno iskorištenje radnog vremena.stvarno proizvedena količina učinaka . odnosno utvrđivanja korištenja kapaciteta su posebice značajni pokazatelji stupnja korištenja kapaciteta.% IK = %IK .stupanj iskorištenja kapaciteta q K .

600)*100=83.5 smjene. odnosno 1750 sati rada vozača traktora.77% stupanj učinka=(9.75% stupanj učinka=(1.33% 23 .33% stupanj iskorištenja kapaciteta=(9. Planirani kapacitet jednog traktora je 250 radnih dana. dok se poredbom s vrijednostima prethodnog razdoblja može spoznati razina iskorištenosti.800/10.500)*100=93.30% za traktore je stupanj uposlenosti=(10.5*7). Prema tome.600)*100=68. odnosno 315 sati.600)*100=77. Uspoređivanjem vrijednosti pokazatelja s vrijednostima u srodnim poduzećima ocjenjuje se dostignuti tehnološki stupanj u samom poduzeću.260/1.800/12. a traktora 9800 sati.100/1. što čini 400 sati rada (20*2.stupanj iskorištenja kapaciteta = (potencijalni kapacitet / ostvareni kapacitet)*100 stupanj uposlenosti = (planirani kapacitet*100) / potencijalni kapacitet stupanj učinka = (ostvareni kapacitet / planirani kapacitet)*100 ili stupanj iskorištenja kapaciteta = (stupanj uposlenosti * stupanj učinka) / 100 stupanj uposlenosti = (stupanj iskorištenja kapaciteta * 100) / stupanj učinka stupanj učinka = (stupanj iskorištenja kapaciteta * 100) / stupanj uposlenosti Primjerenost tako izračunatih pokazatelja je moguće ocijeniti uspoređivanjem dobivenih vrijednosti s vrijednostima istih u prethodnim razdobljima (vremenska dimenzija analitičkog ispitivanja). Planirani kapacitet je 18 radnih dana.600)*100=78.75% stupanj iskorištenja kapaciteta=(1.500/12. Potencijalni je kapacitet jednog kombajna 20 radnih dana u 2. odnosno uspoređivanjem s vrijednostima u srodnim poduzećima ili proizvodnjama. U promatranoj godini je ukupno korištenje kombajna bilo 1100 sati. U poljoprivredi se računa potencijalno korištenje traktora od 300 radnih dana. za kombajne je stupanj uposlenosti=(1.260)*100=87.100/1. uzroci takvom stanju i ekonomske posljedice. Određenje ovih pokazatelja je prikazano u slijedećim primjerima: 1) poljoprivredno poduzeće ima 4 kombajna i 6 traktora.

460.55 1.79 3.24 0.460.500 hranidbenih dana planirani kapacitet=173.500 10.40 2.00% 1.000 2.000 2.44 0.kapaciteta iskorištenja po jedinici po jedinici 190.00% 1.55 Cijena koštanja 13.460.32 0.500)*100=88.460.03 4.000 2.400 hranidbenih dana stupanj uposlenosti=(173. Kod većeg stupnja iskorištenja kapaciteta su veći i ukupni troškovi.48 0.71 2.900.55 380.55 1.500 20.00% 2.500 100.460.400.99 1.400/173.000 2.000 2.500 40.59 0.95 0.460.460.50 7.62 0.14 2.00% 2.55 1.000 2.00% 1.500)*100=95.16 0.500 50.85 0.55 1.00% 12.520.140. Planirana proizvodnja je računala s 95%-tnim stupnjem uposlenosti.500 30. U analitici se 24 .kapaciteta Tr.00% stupanj iskorištenja kapaciteta=(162. potencijalni kapacitet=182.85 DIFERENCIJALNI TROŠAK Pri praćenju troškova kod različitog stupnja iskorištenja kapaciteta iskazuju se i različiti ukupni troškovi.710.2) poljoprivredno poduzeće ima 3 staje za krave s ukupno 500 mjesta.400/182. Pomnoženo s brojem dana u godini to čini 182. Broj krava se u promatranoj godini mijenjao od početnog stanja (500 krava) i na kraju godine je utvrđen ukupni broj hranidbenih dana – 162.330.500 90.500 80.00% 6.375)*100=93.proizvoda mlijeka l tr.460.00% 4.55 760.000 2.500 60.375/182.17 1.000 2.30 0.500 hranidbenih dana.55 950.375 hranidbenih dana ostvareni kapacitet=162.500 70. koje uvjetuje određeni kapacitet.87 3.55 570.98% stupanj učinka=(162.00% 1.000 2.460.00% 3.67% Tablica 1: Djelovanje stupnja iskorištenja kapaciteta na cijenu koštanja mlijeka Proizvodnja Ukupno Stupanj Tr. pa je važno da analitičari prate % IK i troškove.55 1.000 2.460.

prirast ili pad ukupnog troška % IK . odgovoriti na neko djelovanje Definicija: Reagibilnost troškova je osjetljivost.stupanj iskorištenja kapaciteta KOEFICIJENT OSJETLJIVOSTI ILI PRILAGODLJIVOSTI (REAGIBILNOSTI) TROŠKOVA Regibilnost dolazi od latinske riječi reagere što znači djelovanjem. prilagodljivost ili elastičnost troškova na stupanj iskorištenja kapaciteta.diferencijalni trošak ∆ UT . a to je odnos troškova i dinamike porasta proizvodnje. Definicija: Diferencijalni trošak je prosječan trošak koji se javlja između postojeće i uvećane odnosno smanjene proizvodnje (%IK) ili koji se javlja u bilo kojem sloju ili zoni.posebno prate troškovi i razlike troškova između postojeće i uvećane proizvodnje. Osjetljivost troškova utvrđuje se pomoću koeficijenta osjetljivosti troškova. Ko = % ∆ UT % ∆ % IK Ko = koeficijent osjetljivosti troškova 25 . U teoriji i praksi razlika između postojećeg i uvećanog ili smanjenog % IK naziva se sloj ili zona.trošak diferencije . ∆T = ∆T ∆ % IK ∆T .

nazivaju se proporcionalno varijabilni troškovi. Koeficijent osjetljivosti jednak je nuli Ko = 0 Ovakvi troškovi koji ne reagiraju na stupanj iskorištenja kapaciteta nazivaju se nepromjenjivi ili fiksni troškovi. 4. Koeficijent osjetljivosti je veći od “1”. 2. 3. Koeficijent osjetljivosti jednak je jedan K0 = 1 Troškovi koji se mijenjaju istom dinamikom kao i volumen proizvodnje.% ∆ UT = % ∆ %IK = postotni porast ili smanjenje ukupnih troškova u zoni ili sloju postotni porast ili smanjenje obujma proizvodnje Koeficijent osjetljivosti može biti: Ko = 0 Ko > 1 Ko < 1 = < Ko < 1 1. a manji od “1” 0 < Ko < 1 Troškovi kojima trošak diferencije raste sporije od % IK nazivaju se degresivno varijabilni troškovi. Koeficijent osjetljivosti je veći od “0”. 26 .

osiguranje O. plaće izravne izrade učinaka 7. predviđeni volumen proizvodnje 2.S. FIKSNI TROŠKOVI (FT) Osnovna osobitost nepromjenjivih (fiksnih) troškova je da nastaju neovisno o stupnju iskorištenja kapaciteta. amortizacija 2. 5. troškovi investicijskog održavanja 4. zakupi.Ko > 1 Troškovi koji rastu bržom dinamikom od proizvodnje. 3.S. a isto tako ne mijenjaju se promjenom volumena proizvodnje. koncesija Nepromjenjive (fiksne) troškove uvjetuje 1. odabir tehničko-tehnoloških metoda ZAKONITOSTI NEPROMJENJIVIH (FIKSNIH) TROŠKOVA 1) FT u masi su stalni (njihov pravac je paralelan s osi X) 2) prosječni fiksni troškovi (ft) imaju degresivnu osobinu (hiperbola) s povećanjem volumena proizvodnje 3) diferencijalni trošak FT = 0 27 . Neki od nepromjenjivih troškova su: 1. odnosno kojima je koeficijent osjetljivosti veći od jedan su progresivno varijabilni troškovi. stalni doprinosi i članarine 6. kamate na kredit za O.

4) koeficijent osjetljivosti FT = 0

1. Zakonitosti FT - constantni

2. Zakonitost ft - prosječni trošak ima osobine degresivnosti

ft =

F T X

! prosječni fiksni troškovi imaju veliko značenje u poslovanju tvrtke zbog silaznog trenda (s povećanjem % IK sve su manji po učinku).

40.000 30.000 20.000

y

FT 10.000 0 0 20 40 60 80

x 100

Slika br. 1: Ukupan fiksni trošak

28

1.500 1.250 1.000 750 500 250 0

y/x

ft
x 100

0

20

40

60

80

Slika br. 2 Prosječan fiksni trošak
180.000 y
FT

120.000

60.000 0 1 2 3 4
(u ooo)

x 5

Slika br 3: Ukupni relativno fiksni troškovi
40 30 20 10 0 0 1 2 3 4 5 6 y/x

ft

x

Slika br. 4: Prosječni relativno fiksni troškovi

29

PODVRSTE FIKSNIH TROŠKOVA 1. apsolutni FT (željezni troškovi) 2. relativni FT (zonalni)

Zakonitosti Ft su isti u jednoj zoni, ali se zbog povećanja količine proizvodnje mijenjaju jer su i kapaciteti veći zbog poslovne odluke. NEISKORIŠTENI ILI JALOVI NEPROMJENJIVI FIKSNI TROŠKOVI Prosječni fiksni troškovi uvijek manji pri većem iskorištenju kapaciteta. Kad se kapacitet koristi manje od maksimuma, svaka jedinica učinka biti će opterećena s većim iznosom FT.

PROPORCIONALNO-VARIJABILNI TROŠKOVI (PT)
Proporcionalno-varijabilni troškovi se uvijek mijenjaju proporcionalno s porastom ili smanjenjem stupnja iskorištenja kapaciteta. Proporcionalno-varijabilni troškovi se dijele na: 1. ukupne PT 2. prosječne pt

ZAKONITOSTI PROPORCIONALNO-VARIJABILNIH TROŠKOVA
1. ZAKONITOST PT Ukupni PT - rastu u istoj proporciji, kao i % IK, pa se u grafikonu prikazuju pravcem koji polazi od ishodišta (bez obzira na kut zatvaranja s osi X), prikazuje se linearnom funkcijom. Yc = Y

30

200.500 1.000 1.000 160.000 0 0 20 40 60 80 x 100 y PT Slika br. ZAKONITOST PT Treća zakonitost vezana je u zone ili slojeve troškova ili diferencijalni trošak. 6: Prosječni proporcionalno-varijabilni troškovi 31 .000 80.2.000 500 0 0 20 40 60 80 X 100 Y/X pt Slika br. pravac im je paralelan s osi X. Ovu zakonitost potvrđuje koeficijent osjetljivosti. Treća zakonitost određena je pojavom da je diferencijalni trošak (T) PT uvijek jednak prosječnom proporcionalnom trošku.000 120. ZAKONITOST PT Druga zakonitost glasi da su prosječni proporcionalno-varijabilni troškovi po jedinici proizvoda stalni. 3.000 40. Koeficijent osjetljivosti proporcionalnih troškova uvijek je “1”. 5: Ukupni proporcionalno-varijabilni troškovi 2.500 2.

i prikazuju se pravcem ili krivuljom. odnosno da je koeficijent osjetljivosti degresivnog troška uvjek manji od “1”.VARIJABILNI TROŠKOVI (DT) DT su troškovi koji u masi rastu sporije od stupnja iskorištenja kapaciteta. 32 . Dijele se na: . 2) ZAKONITOST dt Druga zakonitost određena je pojavom da su prosječni degresivni troškovi (dt) uvijek usmjereni prema osi X. koja je naklonjena prema osi X (apscisi). a veći od “0”.koeficijent osjetljivosti degresivnog troška Četvrta zakonitost potvrđuje treću zakonitost. 3) ZAKONITOST .Diferencijalni trošak zone ili sloja Treća zakonitost određena je pojavom da je diferencijalni trošak degresivnosti troška uvijek manji od prosječnog degresivnog troška.ukupne degresivne (DT) .prosječno degresivne (dt) 1) ZAKONITOST DT Prva zakonitost kazuje da ukupni (u masi) degresivni troškovi uvijek imaju oblik krivulje.DEGRESIVNO . 4) ZAKONITOST .

000 y DT 120.000 40. 7: Ukupni degresivno-varijabilni trošak y/x 2.200.000 160.000 1.000 0 0 20 40 60 80 x 100 Slika br.000 500 0 0 20 40 60 80 x 100 dt Slika br.000 80.500 1.500 2. 8: Prosječni degresivno-varijabilni trošak 33 .

odnosno koeficijent osjetljivosti PGT uvijek je veći od “1”. Uvijek ih uvjetuju “uska grla” u proizvodnom procesu.diferencijalni trošak progresivnog troška u zoni ili sloju. 2) ZAKONITOST pgt Prosječni progresivni troškovi rastom %IK također su u stalnom porastu i obrnuto. Diferencijalni trošak progresivnog troška uvijek je veći od prosječnog progresivnog troška ili 4) ZAKONITOST ili koeficijent osjetljivosti progresivnog troška. a krivulja im polazi od ishodišta i uvijek je naklonjena prema osi Y. 1) ZAKONITOST PGT Ukupni progresivni troškovi (PGT) rastu brže od rasta volumena proizvodnje. a prikazujemo ih pravcem ili krivuljom. 34 . Četvrta zakonitost potvrđuje treću zakonitost.PROGRESIVNO VARIJABILNI TROŠKOVI (PGT) PGT su troškovi koji rastu brže od rasta količine učinaka (%IK) i odraz su nenormalnih stanja u proizvodnji (nešto se forsira preko mogućnosti). 3) ZAKONITOST .

000 PGT 100.000 y 200.300. 10: Prosječni progresivno-varijabilni troškovi 35 .000 y 200.000 0 0 20 40 60 80 x 100 Slika br.000 PGT 100.000 0 0 20 40 60 80 x 100 Slika br. 9: Ukupni progresivno-varijabilni trošak 300.

te se ta točka naziva optimum ukupnog varijabilnog troška. 3 i 4) ZAKONITOST VT po zonama: U pojedinim zonama varijabilni trošak poprima osobine proporcionalnog.UKUPNI VARIJABILNI TROŠKOVI (VT) Ukupni varijabilni troškovi su zbroj svih pojedinačnih varijabilnih troškova nastalih u određenom vremenskom razdoblju: VT = vt = PT + pt + DT + dt + PGT pgt 1) ZAKONITOST VT utvrđuje se pomoću “TANGENTALNOG FENOMENA” 1. U dinamici varijabilnih troškova jako je interval u kojemu su varijabilni troškovi proporcionalni. 36 . 2) ZAKONITOST pgt Kod prosječnih varijabilnih troškova tangentalni fenomen 1. degresivnog i progresivnog troška što potvrđujemo analizom diferencijalnog troška i koeficijenta osjetljivosti. jer u toj točki prosječni varijabilni troškovi postižu svoju najnižu razinu. A to je pravac povučen iz ishodišta na krivulju ukupnih VT. poprima oblik pravca koji je paralelan s osi X ili potpuno je identičan s proporcionalnim troškovima.

000 250.000 150.000 500 0 y/x vt tang 1 0 10 20 30 40 50 60 70 x 80 Slika br.000 3.000 100.300.000 200.000 0 y VT tang 1 0 10 20 30 40 50 60 70 x 80 4.500 1.500 2.000 2.000 1.500 4.000 50.500 3. 11: Ukupni i prosječni varijabilni troškovi 37 .

2.UKUPNI TROŠKOVI (UT) Ukupni troškovi su zbroj svih troškova koji nastaju u jednom obračunskom razdoblju jedne tvrtke. jer u UT djeluje fiksna komponenta troškova koji su s povećanjem %IK sve manji. Proporcionalnost UT dolazi jednu zonu kasnije nego li proporcionalnost troškova VT. Optimum je takvo tehničko rješenje koje će izazvati najniže prosječne ukupne troškove jer je tangentalni fenomen 2. ZAKONITOST UT . 38 . proporcionalnih i progresivnih troškova. 3 i 4) ZAKONITOST U određenoj zoni diferencijalni trošak VT je proporcionalan i ima Ko = 1. 1. ZAKONITOST ut Druga zakonitost je određena pojmom optimuma ukupnih troškova. UT = FT + VT ut = ft + vt S obzirom na iskorištenje kapaciteta UT mogu poprimiti obilježja degresivnih. Pravac paralelan s osi X. međutim diferencijalni trošak UT ima osobinu degresivnosti jer je Ko manji od 1.isto je kao i kod tangentalnog fenomena 1.

000 80. 12: Ukupni i prosječni ukupni troškovi 39 .000 3. pa je Ko > 1 . Ut imaju osobine progresivnih troškova s diferencijalnim troškom Ko > 1.000 4.000 40.000 0 y UT tang 2 FT x 0 10 20 30 40 50 60 70 80 6.000 200.000 2. 320.000 280. dok UT u ovoj zoni poprima osobinu proporcionalnosti i diferencijalni trošak ima Ko = 1.U zoni ili sloju VT poprimaju progresivnu osobinu.000 120. U nekoj zoni.000 1.000 160.000 0 y/x ut tang 2 x 0 10 20 30 40 50 60 70 80 Slika br.000 240.000 5. VT.

Analiza troškova u posljednjem ili zadnjem sloju (kojega mi izaberemo) odnosno u graničnom sloju bavi se graničnim troškovima. a prosječni varijabilni trošak je kvocjent ukupnog varijabilnog troška i ukupne količine učinaka.GRANIČNI TROŠKOVI (gt) Praćenjem troškova po zonama ili slojevima uočavaju se njihove promjene. Vrlo je važno uočiti kako su granični troškovi najosjetljiviji. ZAKONITOST Granični trošak FT = 0 2. Definicija: Granični troškovi su prosječni varijabilni troškovi izazvani u posljednjem sloju ili zoni. ZAKONITOST Granični trošak ( DT < dt ) degresivnog troška je manji od prosječnog degresivnog troška 3. jer registriraju samo novonastale troškove. Osnovna razlika između graničnog troška i prosječnog varijabilnog troška je da gt uzima u obzir samo prirast varijabilnog troška. ZAKONITOST Granični trošak progresivnog troška je veći od prosječnog progresivnog troška ili gt PGT > pgt 40 . ZAKONITOST Granični trošak proporcionalnog troška jednak je prosječnom proporcionalnom trošku ili gt PT = pt 4. 1.

FR = UP .UT fr = pc .ut Ukupni prihod (UP) se ostvaruje da se određena količina učinaka proda po određenoj prodajnoj cijeni (PC) UP = pc x X 41 .Grafikon 1: Ponašanje i matematičko objašnjenje graničnih troškova FINANCIJSKI REZULTAT (FR) Temeljeni cilj praćenja i poznavanja zakonitosti troškova je da se uz određenu proizvodnju ostvari i najbolji mogući financijski rezultat. Definicija: Financijski rezultat je razlika između prihoda i troškova pri određenom volumenu proizvodnje (%IK).

42 . Kada je granični financijski rezultat nula (gfr=0). u tom trenutku ukupan financijski rezultat postiže svoj maksimum. dok FR ili ukupni financijski rezultat postiže svoj maksimum pri većem %IK u pozitivnom intervalu. Ukupan granični rezultat se izračunava iz odnosa: GFR = gfr x X Granični financijski rezultat je bitan jer dok je pozitivan može se povećavati proizvodnju u okvirima postojećeg kapaciteta. 1. Pri niskom i visokom stupnju iskorištenja FR i fr su negativni. 2. Osnovno obilježje je da FR u masi u odnosu na %IK nije identičan s dinamikom prosječnog fr i to osobito pri postizanju maksimuma. odnosno ne mjenjajući ukupne fiksne troškove. jer je ukupni trošak veći od ukupnog prihoda. odnosno prosječni ukupni trošak je veći od prodajne cijene ili FR = negativan jer UT > UP fr = negativan jer ut > pc GRANIČNI FINANCIJSKI REZULTAT (gfr) Definicija: Granični financijski rezultat je prosječan financijski rezultat u posljednjem ili graničnom sloju .Pretpostavili smo da je prodajna cijena konstantna. Prosječni fr postiže svoj maksimum u optimumu prosječnih ukupnih troškova (ut su najniži).

ukupni troškovi UT = UP . Praktično to znači da proizvodnju povećavamo (%IK) do onog trenutka dok se granični prihod ne izjednači s prodajnom cijenom.FT 43 ili ili . UP . ukupni financijski rezultat počinje opadati.FR 3. varijabilni trošak VT = UT . gp = pc gfr = pc . . FT ili fiksni trošak vidljiv je iz X = 0 FR = -200 4.ukupni prihod UP = pc x X 2.gt ili gp (granični prihod) veći.U trenutku kada je granični financijski rezultat negativan. jednak ili manji od gt (graničnog troška).gt .znači da možemo povećati proizvodnju dok je: gt < pc Maksimum ukupnog financijskog rezultata (FR) postiže se u trenutku kada je: gfr = 0 gt = pc Metoda izračunavanja: 1.uz pretpostavku da je prodajna cijena (pc) konstantna. Ove su postavke određene slijedećim zakonitostima: gfr = gp .

5. ukupni granični financijski rezultat GFR = UP .UT 3. granični trošak ∆UT ∆X ili ∆VT xX ∆X 6.GTili GFR = gfr x X 1. ukupni prihod UP = pc x X 2. ukupni financijski rezultat FR = UP . ukupni granični financijski rezultat GFR = gfr x X 44 . granični financijski rezultat gfr = ∆FR ∆X 4. granični financijski rezultat gfr = ∆ FR ∆X 7.

5. Odnosno u sjecištu krivulje ut s pravcem prodajne cijene (pc). što znači da je u tom sjecištu UT = UP.to je točka 2. Do ove točke tvrtka posluje s gubitkom jer je UT = UP. poslije ove točke tvrtka posluje s pozitivnim financijskim rezultatom. Isto se događa i kod prosječnih troškova (ut) i prosječnog financijskog rezultata. Ova prva kritična točka u kretanju troškova zove se prag rentabilnosti (ekonomičnosti) ili donja točka pokrića. ukupnih troškova 3. Druga kritična točka u kojoj krivulja ukupnog troška (UT) siječe pravac ukupnog prihoda (UP) naziva se granica rentabilnosti ili gornja točka pokrića . granični trošak gt = ∆UT ∆X KRITIČNE TOČKE U KRETANJU TROŠKOVA Kritične točke su određene ponašanjem krivulje financijskog rezultata. ukupnog prihoda 2. fr = 0 jer je ut = pc. 45 . varijabilnih troškova DONJA I GORNJA TOČKA POKRIĆA Krivulja ukupnog troška (UT) polazi od iznosa fiksnog troška (FT) i kreće se iznad ukupnog prihoda (UP). Spuštajući okomicu na os X iz točke 1. dobije se točka X1 iz koje je vidljivo da je u točki X1 financijski rezultat jednak nuli. a sjecišta su pojedinih krivulja: 1. Pri određenom stupnju iskorištenja kapaciteta (%IK) krivulja ukupnog troška siječe pravac ukupnog prihoda.

Do ove točke tvrtka gubi varijabilne i fiksne troškove. ali i dalje ostvaruje gubitak fiksnog troška. ZAKONITOSTI MINIMUMA I MAKSIMUMA: ukupni varijabilni trošak = ukupni prihod VT = UP vt = pc Prvo sjecište krivulje Vt i UP naziva se točka poslovnog minimuma. U točki minimuma tvrtka pokriva varijabilni trošak jer je VT = UP. U drugoj točki ili sjecištu VT s UP ponavlja se ista pojava i točku se naziva poslovni maksimum.Do nje tvrtka posluje s dobitkom. 46 . odnosno uz prosječni varijabilni trošak i prodajnu cijenu. a u njoj se potvrđuje zakonitost kao i kod praga rentabilnosti odnosno: ZAKONITOST PRAGA RENTABILNOSTI UP ut FR fr = UT = pc = 0 = 0 TOČKA POSLOVNOG MINIMUMA i MAKSIMUMA Ove dvije točke vezane su uz krivulju ukupnog varijabilnog troška i pravac ukupnog prihoda.

ali uz uvjet da su prosječni ukupni troškovi najmanji. Slika: Područje optimalnog iskorištenja kapaciteta ZAKONITOST TOČKE OPTIMUMA: ut UT i ut fr gt GT fr FR = = = = = minimum proporcionalni max. ut UT gfr GFR 47 . Nalazi se na mjestu na kojem je postotak iskorištenja kapaciteta najveći.TOČKA OPTIMUMA TROŠKOVA Točka optimuma troškova nalazi se u intervalu između praga i granice rentabilnosti troškova.

max. a uz prodajnu cijenu i ukupni prihod odnosno financijski rezultat. dobiva se točka max. FR. jer se uz različite vrste troškova i njihovih obilježja mora uzeti u obzir i činjenica da se pri različitoj proizvodnji pojavljuje ne samo jedan finalni proizvod. U praksi to uzrokuje nemogućnost objektivnog utvrđivanja odnosa troškova među pojedinim proizvodima. 48 .) KALKULACIJE (IZRAČUNI) TROŠKOVA POJAM I VRSTE KALKULACIJE Definicija: Pod izračunom se najčešće podrazumijeva računski postupak pomoću kojeg se po određenim metodama obračunavaju troškovi koji čine cijenu koštanja (C. Slijedi iz zakonitosti da je otklon između krivulje UT i pravca FR najveći tj. FR = UP . Na krivulji ukupnih troškova i pravcu ukupnog prihoda. Do cijene koštanja nije jednostavno doći.K. Moguća je i u poljoprivredi je vrlo česta proizvodnja jednog glavnog proizvoda.) određenog učinka. te spuštajući okomicu na krivulju FR. U dodirnoj točki gdje tangenta dira krivulju ukupnih troškova.K.TOČKA MAKSIMUM POZITIVNOG i MAKSIMUM NEGATIVNOG FINANCIJSKOG REZULTATA Maksimum pozitivan ukupan financijski rezultat utvrđuje se pomoću tangentalnog fenomena 3. već i više njih. te jednog ili više sporednih proizvoda. kako bi se utvrdila C.UT (max. Osnovni cilj ovakovog obračuna je u tome da se proizvedeni učinci opterete onim troškovima koje su i izazvali.

49 . NAČELO PRILAGODLJIVOSTI Svaka kalkulacija ili izračun mora biti podudaran (kompatibilan) s tehnološkom razinom i raznim poslovnim događajima u proizvodnji. Ova dva zahtjeva određuju i temeljna načela kalkulacije: Načela kalkulacija: 1. PRINCIP DIFERENCIRANJA Svi troškovi moraju se analizirati po mjestima nastanka i nositeljima. odnosno daljnje obračunavanje troškova po nositeljima.NAČELA KALKULACIJA Kalkulacija kao metoda zahtjeva određenu postupnost koja se očituje u dva temeljna zahtjeva: .prvi zahtjev obuhvaća troškove prema određenim razinama kao što je: # uzročnost # postupnost # dokumentiranost . radi praćenja rasta ili pada ekonomičnosti. NAČELO VREMENSKOG RAZGRANIČENJA: Temeljem njega obuhvaćaju se svi troškovi koji su izazvani u određenom vremenskom razdoblju za određenu proizvedenu količinu učinaka.drugi zahtjev obuhvaća raspodjelu troškova. NAČELO DOKUMENTIRANOSTI Svi troškovi koji se prikazuju u kalkulaciji moraju biti dokumentirani. 2. 4. 3.

formira se cijena koštanja proizvoda iz nastalih ukupnih troškova. SIROVINE I TVARI (CIJENA) . odnosno analizirati i dovesti do ekonomske granice točnosti. izračunavanje C. NAČELO PREGLEDNOSTI. Iznosi iskazani u njoj moraju biti točni i usporedivi s prijašnjim izračunima iz prethodnog razdoblja. Osim troškova. Pod izrazom kalkulacija se podrazumijeva: 1.TROŠAK + TROŠAK NAŠE PROIZVODNJE UKUPNI TROŠAK + POREZI I UGOVORENE OBVEZE = PRODAJNA CIJENA Ovaj cijeli slijed povezuje kalkulacije ukupnih troškova proizvodnje.5. 2. EKONOMIČNOSTI I USPOREDIVOSTI KALKULACIJA Izračun mora biti pregledan i davati rezultate na vrijeme. TOČNOSTI.K. obračunavanje troškova i 3. VRSTE KALKULACIJA Podjela kalkulacija se provodi na temelju: cijene koja se izračunava vremena izračunavanja sustava obračuna troškova koji se izračunavaju 50 . Bez obzira na to gdje se roba nabavlja. Pri ovome tijeku uvijek se javljaju kalkulacije koje čine vezu između troškova i cijena. kalkulacijama su obuhvaćene i cijene. proizvoda ili usluga. računski postupak (metoda). iz njezine cijene nastaju troškovi. te ugradnjom pripadajućih troškova uz troškove proizvodnje.

C.1) Prema cijeni koja se izračunava: a) kalkulacija nabavne vrijednosti b) kalkulacija cijene koštanja (C. 3) Prema sustavu obračuna troškova koji se izračunavaju a) kalkulacija po stvarnim troškovima b) kalkulacija po standardnim troškovima c) kalkulacija po varijabilnim troškovima 51 . kontrole troškova i proračun pokazatelja ekonomičnosti poslovanja. Sačinjava se na temelju normativa utrošaka predmeta rada (rada i materijala). planska kalkulacija se odnosi na izračun prije početka novog ciklusa proizvodnje već uvedenog učinka (za sljedeće proizvodno razdoblje). Dok pretkalkulacija označava izračun cijene koštanja prije početka proizvodnje učinka. Uz pojam pretkalkulacije javlja se i pojam planske kalkulacije.K. normama rada i propisima koji određuju doprinose i poreze.) 2) Prema vremenu kada se izračunava cijena a) prethodna ili planska kalkulacija b) naknadna ili obračunska kalkulacija Prethodna se kalkulacija izrađuje prije početka proizvodnje ili izrade učinka. Svrha ove kalkulacije je utvrđivanje cijene učinka prije izrade kako bi se prema uspoređivanju cijene koštanja i prodajne cijene učinka izračunala isplativost proizvodnje učinka (izrade proizvoda ili obavljanja usluge).) c) kalkulacija prodajne cijene (P. Pretkalkulacija se koristi kao osnova vođenja politike cijena.

što čini prodajnu cijenu bez poreza na dodanu vrijednost. Na ovu cijenu se prema propisanim stopama zaračunava porez na dodanu vrijednost i dobiva se prodajna cijena. elementi strukture prodajne cijene. popis njezinih elemenata razvrstanih prema određenom učinkovitom redoslijedu.STRUKTURA (ELEMENTI) KALKULACIJE Definicija: predstavlja raspored. te utvrđivanje i mjerenje činitelja koji određuju visinu cijene. 52 . bolje uspoređivanje. Prema vrsti cijene koja se izračunava razlikuju se elementi strukture cijene koštanja. elementi strukture nabavne cijene i dr. Elementi kalkulacije prodajne cijene se u pravilu pojednostavljeno razvrstavaju prema slijedećem rasporedu: troškovi materijala amortizacija bruto plaća u proizvodnji ostali izravni troškovi u proizvodnji opći troškovi proizvodnje učinaka opći troškovi uprave i prometa Ovi troškovi zbrojeni čine cijenu koštanja. Raspored elemenata i struktura cijena trebaju se tako postaviti da omogućuju što jednostavniji i lakši obuhvat troškova. kontrolu i analizu troškova. Na cijenu koštanja se pridodaje dobitak (ili utvrđeni gubitak).

Tablica 2 Elementi i struktura kalkulacije prodajne cijene Red.sum (1:6) Dobitak (gubitak)= c. Uključivanjem raspodjele promjenjivih (varijabilni) i stalnih (fiksni) troškova dobije se prikazana troškova struktura prodajne cijene. Struktura cijene koštanja se još raščlanjuje po ovisnosti troškova o stupnju iskorištenja kapaciteta. a kad je manja radi se o gubitku. te stalni dio općih troškova proizvodnje.k. a kako je već navedeno uračunavanjem dobitka ili gubitka se dobiva prodajna cijena učinka. Zbrojeni promjenjljivi i stalni troškovi čine cijenu koštanja. Kad je prodajna cijena veća od cijene koštanja govori se o dobitku.-p.broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 12 Opis troškovi materijala amortizacija bruto plaća ostali izravni troškovi opći troškovi proizvodnje opći troškovi uprave i prometa Cijena koštanja .cijena Prodajna cijena bez PDV-a PDV Prodajna cijena Prodajna cijena se utvrđuje na tržištu. pa razlika između prodajne cijene bez PDV-a i cijene koštanja predstavlja dobitak ili gubitak. uprave i prometa. Ukupni promjenljivi troškovi obuhvaćaju slijedeće elemente: izravni troškovi materijala funkcionalna amortizacija (po učinku) bruto plaća (po učinku) ostali izravni promjenjljivi troškovi promjenjljivi dio općih troškova proizvodnje učinka promjenjljivi dio općih troškova uprave i prodaje Promjenjljivim troškovima se pridodaju pripadjući stalni troškovi izravne proizvodnje. 53 .

sum (1:6) Stalni troškovi proizvodnje učinaka Stalni dio općih troškova proizvodnje učinaka Stalni dio općih troškova uprave i prometa Cijena koštanja sum (7:10) Dobitak . Izravni troškovi su u pravilu razvrstani prema prirodnim vrstama troškova. troškovi temeljnih tvari a) troškovi sjemena b) rasadnih tvari c) gnojiva i dr.Gubitak Prodajna cijena (11+12) SASTAV CIJENE KOŠTANJA U POLJOPRIVREDI Specifična obilježja poljoprivredne proizvodnje uzrokuju i poseban (složeniji) pristup ovoj problematici.broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 Opis Izravni troškovi materijala Funkcionalna amortizacija (po učinku) Bruto plaća (po učinku) Ostali izravni promjenljivi troškovi Promjenljivi dio općih troškova proizvodnje učinka Promjenljivi dio općih troškova uprave i prodaje Promjenljivi troškovi ukupno . 54 . Izravni troškovi biljne proizvodnje su najčešće podijeljeni na: 1.Tablica 3 Elementi strukture prodajne cijene prema razvrstavanju promjenljivih i stalnih troškova Red. a posredni prema mjestima troškova.

plaće djelatnika koji izravno rade u proizvodnji 7. troškovi izravnih ugovornih obveza: . osnovnog stada i dr.troškovi kamata.2. Specifičnosti sastava cijena koštanja pri stočarskoj proizvodnji: 1. troškovi vlastitih (osobnih) usluga: a) troškovi mehanizacije (traktori. dugogodišnjih nasada. troškovi pomoćnih tvari: a) troškovi sredstava za zaštitu bilja b) tvari za vezivanje i dr. 3. troškovi izravne amortizacije: a) temeljnih sredstava koja se izravno koriste u procesu proizvodnje b) za koje se sastavlja kalkulacija 6. Izravni troškovi su: a) nabavna vrijednost stoke b) umjetno osjemenjivanje c) troškovi osnovnog materijala d) troškovi lijekova e) veterinarski troškovi 55 . troškovi plaća izrade: . kombajni) b) transportna sredstva 4. troškovi usluga drugih: a) troškovi istraživanja kvalitete proizvoda b) troškovi zaštite 5. osiguranja usjeva.

Ekonomičnost Ek= Q/U ili E= Up/T Proizvodnost Rentabilnost Pk= Q/L ili P= Up/L Ra= D/As Ova mjerila s metodološkog značaja imaju određena ograničenja i nedostatke. te angažiranih sredstava (As) koja osiguravaju kontinuitet reprodukcije. Ekonomičnost Pojam ekonomičnosti Opća ekonomičnost se izražava odnosom između ostvarenih učinaka (Q) i za njih utrošenih elemenata (U) proizvodnje. sredstava za rad i rada (U). Navedeni koeficijenti se temelje na: poslovnom učinku koji je smisao proizvodnje (Q). troškovima (T) elemenata proizvodnje koji predstavljaju vrijednosni izraz uloženih predmeta rada. dohotku (D) koji je vrijednosni izraz izvršenog rada u tržišnoj reprodukciji. no njihov rast kao matematičkih veličina označava brži razvitak ekonomije poduzeća i obratno. proizvodnosti i rentabilnosti. Ovim koeficijentima je moguće u potpunosti obuhvatiti ključne elemente ekonomije poduzeća. ukupnom prihodu koji predstavlja vrijednost prodanih učinaka (Up).Mjerila poslovnog uspjeha Najvažnija mjerila poslovnog uspjeha u našim uvjetima su pokazatelji ekonomičnosti. Q U Ek = 56 . snazi (L) kao izvoru pojedinačnog i društvenog bogatstva.

M. Koeficijenti navedenih parcijalnih ekonomičnosti pružaju korisne informacije o pojedinim elementima proizvodnje pri analitičkom promatranju poslovanja poduzeća.S i rada – L) kao u slijedećoj jednadžbi: O M +S+L Ek = Prema navedenom se može zaključiti da je pokazatelj ekonomičnosti najobuhvatnije mjerilo postignutog poslovnog uspjeha. Ovi izrazi pokazuju prosječne količine utrošenih elemenata za ostvarene jedinice učinka. Q Q eks = S . vrijeme. Brojčane vrijednosti koje se dobiju iz svih navedenih izraza određuju razinu 57 . odnosno proizvodnost rada. pojedine vrste oruđa za rad i dr.) daje potpuniju i jasniju sliku o ekonomičnosti poslovanja poduzeća. sredstva za rad . Q ekl = L Q Određivanje ekonomičnosti pojedinih objekata promatranja ciklusa proizvodnje (različite vrste materijala i energije.Utrošeni elementi proizvodnje (U) se mogu izraziti zbrojem svih elemenata radnog procesa (predmeti rada . ek = U M . Ukupna (opća ili globalna) ekonomičnost se može rastaviti na djelomične (parcijalne). ekm = . Tako se izračunava pokazatelj ekonomičnosti za pojedine elemente proizvodnje: Q Q Q . a Ekl je “izdašnost” živog rada. Pri planiranju proizvodnje i analizi troškova se koriste recipročne vrijednosti prikazanih jednadžbi parcijalne ekonomičnosti. E ks = . Iz jednadžbi je vidljivo da se ekonomičnost može povećati porastom količine učinaka s istom količinom utrošenih elemenata ili ostvarenjem jednake količine učinaka sa smanjenom količinom utrošenih elemenata radnog procesa. E kl = M S L E km = Prve dvije jednadžbe se koriste za mjerenje “izdašnosti” sredstava za proizvodnju (predmeta rada i sredstava za rad).

ali njen stvarni učinak se može vidjeti na temelju ukupnog prihoda nakon realizacije proizvoda. Tako se problematika ekonomičnosti temelji na pronalaženju najpovoljnijeg odnosa između ova dva zahtjeva. no u praksi se teško postiže potpuna podudarnost dinamike ovih pokazatelja. Vidljivo je da se načelo ekonomičnosti temelji na zahtjevima štedljivosti sredstava za proizvodnju i maksimumu učinaka. a onaj koji mjerimo tekuće razdoblje. Razina ekonomičnosti je rezultat kombinacije osnovnih elemenata radnog procesa unutar poduzeća. Ekonomičnost. a jednak 100 pokazuje nepromijenjenu ekonomičnost. učinci i elementi radnog procesa baznog razdoblja se označavaju kao Eko. pa se dobivaju slijedeći indeksi: Q Q  E I Ek =  l : o  x100 = kl x100 . a u nazivniku podatak prema kojem se uspoređuje. a manji od 100 pad veličine u postocima. Ekonomičnost je tako povezana i sa trećim mjerilom uspješnosti poslovanja . Rast ekonomičnosti treba pratiti i rast rentabilnosti. 58 . Pri praćenju kretanja ekonomičnosti u nekom vremenskom razdoblju (dinamika ekonomičnosti) se koriste indeksima. Vremenski isječak prema kojem mjerimo pojavu naziva se bazno razdoblje. Mjerenje ekonomičnosti Mjerenje ostvarene ekonomičnosti se može provesti na dva osnovna načina : fizičkim ili količinskim mjerenjem (naturalno).ekonomičnosti. Dobiveni kvocijent se množi sa 100 da se dobije rezultat u postocima.pokazateljem rentabilnosti (odnos dobiti i uloženih sredstava). Indeksi veći od 100 pokazuju porast. manji od 100 pad ekonomičnosti. Qo i Uo. Indeksi su relativni brojevi koji izražavaju odnos između dva stanja neke pojave. U brojniku razlomka je podatak koji se uspoređuje. odnosno E ko U l U o  U U  e I ek =  l : o  x100 = kl x100 eko  Ql Qo  Indeks veći od 100 označava porast ekonomičnosti. te novčanim (vrijednosnim) mjerenjem.

a naziva se često i stupnjem iskorištavanja. Količine učinaka se 59 .). grlima i sl. pa se koriste pri proizvodnji srodnih proizvoda. Za pretvaranje raznovrsnih količina heterogenih proizvoda u njihov zajednički pokazatelj koriste se različite metode kao primjerice: reprezentativna metoda. odnosno parcijalne ekonomičnosti. Problem izražavanja proizvodnje kod poduzeća s raznovrsnim proizvodima je kada se proizvedene količine ne mogu zbrajati. jer utrošci predmeta rada. Radna metoda količinu učinaka prikazuje u norma satima. Vrijednosno mjerenje ekonomičnosti Pri vrijednosnom mjerenju ekonomičnosti količine proizvedenih učinaka (Q) i količine utrošenih elemenata (U) se množe odgovarajućim cijenama (Cp i Cn). satima. Takvo mjerenje ekonomičnosti je nemoguće u potpunosti provesti. naturalnouvjetna metoda i radna metoda. Kod naturalnog mjerenja ekonomičnosti se javlja problem izražavanja količine učinaka u fizičkim jedinicama mjere. Ocjenjivanje ekonomičnosti u naturalnim jedinicama pruža podatke o štedljivosti upotrebe opredmećenog (minulog) i novog (živog) rada u procesu reprodukcije. te imaju iste normative rada. dok se količina ostalih učinaka zanemaruje. Naturalno-uvjetnom metodom se za bazu obračuna uzima radno vrijeme pomoću kojeg se sve vrste učinaka izražavaju u jednom uvjetnom proizvodu (usluzi). oruđa za rad i radne snage nisu mjerljive veličine. nema poteškoća u za izražavanje ostvarene proizvodnje. komadima. Reprezentativnom metodom se količina učinaka mjeri isključivo količinom osnovnog ili reprezentativnog proizvoda koji u vrijednosti cjelokupne proizvodnje čini njezin najveći dio. U poduzećima koja imaju jednu vrstu proizvoda ili proizvode nekoliko proizvoda koji se mjere istom jedinicom mjere. Ovim načinom je zato moguće mjeriti svaki element proizvodnje.Naturalno mjerenje ekonomičnosti Pri naturalnom mjerenju ekonomičnosti se učinci i utrošci elemenata proizvodnje iskazuju količinski ili fizički (u kg.

Izražavanje razine ekonomičnosti na temelju tekućih cijena odražava mijenjanje vanjskih uvjeta privređivanja koji utječu na poslovanje poduzeća. 60 . Tako mjerenje ekonomičnosti nema više vrijednosno. Bez obzira na naturalno izražene uštede elemenata proizvodnje. odnosno e = U ⋅ Cn T = Q ⋅Cp U p Vrijednosno mjerenje ekonomičnosti se provodi na temelju tekućih (stvarnih ili tržišnih) i planskih (stalnih ili standardnih) cijena. Oba načina vrijednosnog mjerenja ekonomičnosti su nužna. a utrošci elemenata prizvodnje s cijenama nabave (Cn). mjeriti parcijalne ekonomičnosti. Mijenjanje količinskih odnosa između učinaka i utrošenih elemenata daje stvarnu sliku postignute ekonomičnosti. promjena razine ekonomičnosti je određena mijenjanjem količine učinaka i utrošenih elemenata. Pri izražavanju u tekućim cijenama po kojima se u promatranom trenutku mogu prodati učinci ili nabaviti elementi proizvodnje. jer predstavlja značajni pokazatelj o prosječnom društveno potrebnom radu. promjenjivosti društvenih potreba za učincima proizvodnje i elementima koji se troše za njihovu proizvodnju. veći porast nabavnih cijena će uzrokovati pad razine ekonomičnosti. Mjerenje ekonomičnosti na temelju planskih cijena je značajno zbog ispitivanja i kontrole izvršenja pojedinih zadataka reprodukcije. Vrijednosno izražavanje ekonomičnosti bez utjecaja kolebanja cijena na tržištu se postiže množenjem količine učinaka i utrošenih elemenata s planskim (stalnim ili standardnim) cijenama. Iz navedenih izraza se u brojniku dobiva veličina koja odgovara ukupnom prihodu (Up). Pri vrijednosnom načinu je također moguće. a u nazivniku ukupni troškovi proizvodnje (T). E= Q ⋅Cp U ⋅ Cn = Up T . Tako mjerenje ekonomičnosti na temelju tekućih cijena može dati iskrivljenu sliku o stvarnom poslovanju poduzeća. Koristi se u ispitivanju ekonomičnosti. osim globalne.množe s prodajnim cijenama (Cp). no u stvarnosti se zbog kolebanja cijena razina ekonomičnosti može mijenjati iako se stvarna ekonomičnost nije mijenjala ili se mijenjala u suprotnom pravcu. te mijenjanjem njihovih cijena. Cijene služe kao sredstvo pomoću kojeg se raznovrsni elementi i učinci proizvodnje mogu zbrajati i uspoređivati. nego naturalno obilježje.

Razlika između vrijednosti materijala (zlata i srebra) uzrokuje povećanje brojnika i nazivnika. pa je koeficijent ekonomičnosti u proizvodnji zlatnih satova niži.200 Troškovi materijala 300 Troškovi rada 100 Ostali troškovi 1. El = Up Tl (Up.700 Vrijednost srebrnog sata 1. Kada se za mjerenje ekonomičnosti koriste vrijednosne kategorije. Es = Up Ts .troškovi oruđa za rad. moguće je osim ekonomičnosti pojedinih proizvodnji mjeriti zbrojnu ekonomičnost za sve proizvodnje. Parcijalna ekonomičnost (Em.27 61 .600 Troškovi proizvodnje (cijena koštanja) 1. Tako manji koeficijent ekonomičnosti jedne proizvodnje može biti pozitivniji od većeg koeficijenta ekonomičnosti druge. odnosno u kojima je veća vrijednost minulog rada.06 Koeficijent ekonomičnosti 950 750 350 300 100 1. Tm. Proizvodnje koje troše materijal veće vrijednosti. imaju u pravilu niži koeficijent ekonomičnosti.) Ukupna ekonomičnost (E) je prosječna razina ekonomičnosti za sve učinke u poduzeću. Es i El) omogućava analitičko praćenje ekonomičnosti pri čemu se otkrivaju mjesta. te se u njoj često prikriva neracionalno korištenje pojedinih elemenata proizvodnje na pojedinim mjestima proizvodnje ili za proizvodnju pojedinih učinaka. nositelji i uzroci lošeg ili boljeg poslovanja. odnosno čitavu djelatnost poduzeća.troškovi rada. Tablica 11: Primjer koeficijenata ekonomičnosti proizvodnje zlatnog i srebrnog sata Proizvodnja zlatnih satova Vrijednost zlatnog sata Troškovi proizvodnje (cijena koštanja) Troškovi materijala Troškovi rada Ostali troškovi Koeficijent ekonomičnosti Proizvodnja srebrnih satova 1. Tl. neusporedive proizvodnje.troškovi predmeta rada.ukupni prihod. Ts. Koeficijent ekonomičnosti ima samo relativnu vrijednost za proizvodnju na koju se odnosi i nije usporediv s koeficijentom druge proizvodnje.Em = Up Tm . Istim tehnološkim postupkom se mogu proizvesti dva proizvoda (primjer zlatnih i srebrnih satova).

Dvije proizvodnje u drugom poduzeću imaju u stvari zasebne koeficijente ekonomičnosti.proizvodnje (cijena koštanja) Kupnja odojka Kupljeni kukuruz* Ostali troškovi tova Koeficijent ekonomičnosti Poduzeće II 1.240 Trošk.45 Rasčlanjivanje sintetničkog koeficijenta ekonomičnosti na pojedinačne. a ako su usporedive njihove proizvodnje. proizvodnje kukuruza** Koef.800 1. moguće je uspoređivati visinu i kretanje njihovih koeficijenata ekonomičnosti.58 1. analitičke koeficijente se može obavljati prema organizaciji proizvodnog sustava (poduzeća) i prema liniji proizvodnje. Predmet rada u višoj fazi proizvodnje ima veću vrijednost.45 Koeficijent ekonomičnosti Koef. Dva poduzeća se bave tovom svinja za tržište.Isti razlozi određuju u pravilu niži koeficijent ekonomičnosti viših faza proizvodnje.29 1. U složenom proizvodnom sustavu se koeficijent ekonomičnosti izračunava za svaku unutarnju radnu jedinicu.proizvodnja kukuruza i tov svinja. Proizvodnja prvog poduzeća se sastoji samo od jedne faze . Pritom oba kupuju prasad mase 25-30 kg. proizvodnje tovljenika*** * radi se o utrošenim količinama za tov jednog tovljenika ** iz odnosa troškova kupljenog i proizvedenog kukuruza *** u troškove proizvodnje uračunat kukuruz po tržnoj cijeni 1.ek.tova svinja. Koeficijent ekonomičnosti koji se ostvaruje pri preradi grožđa u vino je obično manji od koeficijenta ekonomičnosti u proizvodnji grožđa. 62 . Tako se utvrđuje i prati stupanj ekonomičnosti svake radne jedinice. a drugog od dvije faze . proizvodnje (cijena koštanja) 550 Kupnja odojka 450 Troškovi proizvodnje kukuruza 240 Ostali troškovi tova 1. a drugo ga samo proizvodi.140 550 350 240 1. U poljoprivrednim poduzećima je to čest slučaj kada postoji više istosmjernih radnih jedinica (ratarske. voćarsko-vinogradarske ili identične stočarske radne jedinice).800 Vrijednost tovljenika 1. Jedno poduzeće kupuje kukuruz za tov. Tablica 12: Primjer koeficijenta ekonomičnosti jednostavne i složene proizvodnje Poduzeće I Vrijednost tovljenika Trošk.ek. Složene proizvodnje u kojima je integrirano više faza proizvodnje imaju u pravilu veći koeficijent ekonomičnosti. U praksi ovo pravilo može imati izuzetke zbog djelovanja nekih činitelja na ekonomičnost proizvodnje (prodajna cijena vina veće kvalitete). Takav koeficijent ekonomičnosti je zbrojni koeficijent koji odražava ekonomičnost svih faza proizvodnje.

190 6.400 132. Tablica 14: Pregled ekonomičnosti po jedinici glavnih proizvoda Proizvodnja Pšenica Kukuruz DTS Mlijeko Tov junadi Jedinica Vrijednost Cijena Koeficijent mjere proizvodnje kn koštanja kn ekonomičnosti dt 92 73 1.23 dt 91 8.804 1. U preradi poljoprivrednih proizvoda posebne koeficijente ekonomičnosti imaju različite prerade biljnih kulutra i stočarskih proizvoda. proizvodnja prasadi.32 ha 10 42. proizvodnja pilenki i jaja.016 1. goveda i peradi.23 dt 1.35 Posebni analitički koeficijenti ekonomičnosti se mogu obračunati za različite sorte uzgajanih poljoprivrednih kultura.225 907 1. Tablica 15 Pregled ekonomičnosti proizvodnje kukuruza po jedinici kapaciteta (ha) Godina Hibrid kukuruza 2004 BC 2005 BC 2006 BC 2004 Pioneer 2005 Pioneer 2006 Pioneer Jedinica Prinos Vrijednost Cijena Koeficijent mjere proizvodnje kn koštanja kn ekonomičnosti dt 89 8.27 ha 10 81.30 63 .120 1.35 dt 104 9.25 grla 20 163.650 6.27 dt 85 65 1.010 6.875 67.470 1.Tablica 13: Pregled ekonomičnosti po jedinici kapaciteta Proizvodnja Pšenica Kukuruz DTS Mlijeko Tov junadi Jedinica Količina Vrijednost Cijena Koeficijent mjere proizvodnje kn koštanja kn ekonomičnosti ha 5 27.600 62.459 1.640 6.488 1.354 1.826 1.32 dt 76 61 1.207 1. tov svinja.35 Utvrđivanje koeficijenta ekonomičnosti prema liniji proizvodnje se odnosi primjerice na koeficijente ekonomičnosti u proizvodnji žitarica.000 33. U stočarskoj proizvodnji vlastite koeficijente ekonomičnosti imaju proizvodnja mlijeka i teladi.600 21.27 dt 112 10.080 7.25 hl 215 174 1.988 1.27 dt 85 7. povrća.600 1.23 grla 15 91. industrijskog bilja.25 dt 96 8. te drugo. voća i grožđa. te pasmine stoke.360 7.

743 70 6. te posebice o pravilnosti raspodjele neizravnih troškova proizvodnje. kom Planirano (bazno) razdoblje Ostvareno (tekuće) razdoblje Naturalno Vrijednosno Naturalno Vrijednosno 850 1. praćenja i obračuna troškova proizvodnje. razina ostvarene ekonomičnosti u tekućem razdoblju nije realna.540 70 4. Utjecaj promjene cijena se otklanja množenjem količina iz tekućeg razdoblja s planiranim cijenama. stvarni pad razine ekonomičnosti je preko 15%.900 360 3.34 1. pa dobiveni indeks ekonomičnosti pokazuje kako je realni pad ekonomičnost značajno niži od pretpostavljenih 5. U takvim uvjetima je razina ekonomičnosti tekućeg razdoblja 1.093 80 8. Pouzdanost takvih koeficijenata ovisi o ispravnosti planiranja.78% u odnosu na planiranu ekonomičnost. Primjeri analize ekonomičnosti Primjer 1 Na temelju navedenih podataka treba izračunati planiranu i ostvarenu razinu.22 Ekonomičnost tekućeg razdoblja je smanjena za 5. te stupanj ekonomičnosti. Tablica 16: Elementi cijene koštanja u planiranom i tekućem razdoblju Elementi cijene Materijal Rad Cijena koštanja (T) Dobitak Prodajna cijena (Up) Jedinica mjere kg sati kom % c.473 Prema ranije objašnjenim izrazima koeficijenata ekonomičnosti dobivene su slijedeće vrijednosti pokazatelja: Eo=Upo/To El=Upl/Tl Ie=El/Eo*100 (u %) 1.Vremenske serije analitičkih koeficijenata ekonomičnosti u poljoprivrednom poduzeću mogu biti značajni pokazatelji uspješnosti poslovanja. jer su u ovom razdoblju promijenjene ne samo količine već i cijene.k. Ipak.780 960 3.560 88 6.150 280 2.14.533 30 1. 64 .78%. Naime.26 94.730 35 1.

63 140.20 100.23 6.700 11.00 5.800 20. pokazatelji parcijalne ekonomičnosti ukazuju na različito kretanje ekonomičnosti trošenja pojedinih elemenata proizvodnje.300 3.48 105.Tablica 17: Izračun ekonomičnosti otklanjanjem utjecaja promjene cijena Materijal Rad Cijena koštanja Prodajna cijena Eo=Upo/To EI=(Ql*Cko)/((Ml*Cmo)+(Rsl*Crp) Ie=Eib/Eo (u %) Jedinica mjere kg sat kom kom Planirano 2.00 2.28 9.00 100. No.16 86. Ukupna ekonomičnost se zadržala na istoj razini zahvaljujući 40.00 6.450 3.00 4. te pokazatelji ekonomičnosti Planirano (bazno) Ostvareno Indeks El/Eo (%) razdoblje (tekuće) razdoblje 13.450 3.40 2.81 Primjer 2 Na temelju podataka o ukupnom prihodu i strukturi troškova proizvodnje poljoprivrednog poduzeća u baznom i tekućem razdoblju potrebno je izračunati razinu i indeks opće (globalne) ekonomičnosti i parcijalnih ekonomičnosti. Ovo kretanje koeficijenata parcijalne ekonomičnosti upućuje na ispitivanje uzroka promjene.09 10.05 85.500 17. Treba detaljnije analizirati: koje mjere su uzrokovale porast ekonomičnosti? 65 .120 2.14 87.00%-tnom porastu ekonomičnosti troškova rada.250 5.34 Ostvareno 3.83 76.91 1.36 65. Ekonomičnost sredstava za rad se nije mijenjala. Tablica 18: Prihodi i troškovi.750 10.2). a značajno je smanjena ekonomičnost materijala (za 14.77%).04 1.680 1.63 Ukupni prihod (Up) Ukupni troškovi (T) Troškovi materijala (Tm) Troškovi sredstava rada (Ts) Troškovi rada (Tr) E=Up/T Em=Up/Tm Es=Up/Ts Er=Up/Tr Na temelju kretanja opće ekonomičnosti može se zaključiti kako je razina ekonomičnosti poslovanja u promatranom razdoblju nepromijenjena (1.20 1.

07 Materijal Troškovi rada Amortizacija Opći troškovi izrade Troškovi uprave i prodaje Cijena koštanja (T) Dobitak Prodajna cijena (Up) E=Up/T Ei=Up/Ti Eni=Up/Tni Em=Up/Tm Er=Up/Tr Eo=Up/To Eup=Up/Tup Vroijednost proizvodnje je u promatranom razdoblju smanjena.91 28.92 4.16 1.58%. sredstava za rad i predmeta rada.21 104.50 13. opći troškovi izrade i upravno prodajni troškovi).74 123. Tablica 19: Analiza globalne i parcijalnih ekonomičnosti poslovanja poduzeća Planirano (bazno) Ostvareno (tekuće) Indeks El/Eo razdoblje razdoblje (%) 4. no izraženiji je pad troškova proizvodnje.840 1.25 10.380 1.61 80.708 10.200 8.69 87.50 30.30 91.21 2.464 1.758 1. plaće) i neizravnih troškova (amortizacija.81 112. te utvrđenih prihoda i troškova potrebno je analizirati globalnu i parcijalnu ekonomičnost sa stajališta izravnih (materijal. Primjer 3 Na primjeru planirane i realizirane proizvodnje poljoprivrednog poduzeća.664 9.565 1.- je li pad ekonomičnosti predmeta rada uzrokovan promjenama tržišnih cijena ili je rezultat pogoršanja organizacijskih mjera? je li porast proizvodnosti rada ostvaren u uvjetima normalnog intenziteta rada ili je porast proizvodnosti utjecao na pad ekonomičnosti? je li porast intenziteta rada uzrokovao porast troškova predmeta rada? Za dobivanje nekih od odgovora potrebno je detaljnije analizirati ekonomičnost pojedinih dijelova rada.28 91.22 3.60 1.58 1.53 2.80 5.97 5.380 345 345 805 920 9.830 3. pa analiza pokazuje porast ukupne (globalne) ekonomičnosti za 4. Ekonomičnost je porasla zahvaljujući isključivo porastu ekonomičnosti izravnih troškova (Ei).840 1.050 1. dočim pad ekonomičnosti neizravnih troškova (Eni) nije uzrokovao veću 66 .

Mjere koje povećavaju ekonomičnost u budućem razdoblju djeluju na povećanje količine učinaka.07 % Može se jasno uočiti da je porast ukupne ekonomičnosti uvjetovan poglavito unutarnjim činiteljima ekonomičnosti. Detaljnija analiza elemenata troškova ukazuje na uzroke ovih kretanja pokazatelja Porast ekonomičnosti izravnih troškova je određena poglavito povećanjem ekonomičnosti materijala (Em) od 23.16 1.37 118.promjenu ukupne ekonomičnosti. može se zaključiti da su postignute značajne uštede materijala.97%. te izračunavanjem globalnih i parcijalnih pokazatelja se spoznavaju uzroci djelovanja na razinu ekonomičnosti. pa se moraju detaljnije ispitati činitelji koji su uvjetovali potražnju i prodajnu cijenu proizvoda na tržištu. Za navedeni primjer je provedena i analiza promjena cijena u promatranom razdoblju. 67 . Mjere za povećanje ekonomičnosti Analiziranjem ekonomičnosti poduzeća. a pad ekonomičnosti ovih troškova je određen također smanjenjem prihoda. a nabavne cijene materijala više za oko 5%. iako su plaće radnika u promatranom razdoblju ostale nepromijenjene. Najvjerojatniji uzrok takvom kretanju je smanjenje prihoda tekućeg razdoblja. Utvrđeno je da su u tekućem razdoblju prosječne prodajne cijene niže za oko 7%. Kako se nije smanjila kvaliteta izrade. odnosno dobitka (time i smanjenja rentabilnosti). Ekonomičnost neizravnih troškova je smanjena s većim utjecajem troškova uprave i prodaje.50%.07%. a porast ekonomičnosti je moguć i u uvjetima smanjenja prihoda. Rast nabavnih cijena Pad prodajnih cijena E Ei Ie=E/Ei 5% 7% 1. Ekonomičnost troškova rada (plaća radnika) smanjena je za 8. Otklanjanjem utjecaja promjene cijena utvrđeno je kako je stvarni porast ukupne ekonomičnosti veći od prvotnog – 18.

te troškovi putovanja i obrade tržišta bilježe kao materijalni troškovi. te snižavanje utrošaka elemenata proizvodnje. utrošaka osnovnog i pomoćnog materijala i nematerijalnih izdataka koji se često bilježe kao materijalni. odnosno troškova.). neodgovarajućeg tehnološkog postupka. Veći utrošci materijala predstavljaju rasipanje materijala uzrokovano nepostojanjem. a mogu uzrokovati značajni pad ekonomičnosti. Smanjenje utrošaka rada određeno smanjenjem gubitak rada. povećanjem obučenosti i motiviranosti radnika. te nepridržavanjem tehnoloških normativa. Racionalizacija ovih utrošaka se postiže organizacijskim mjerama koje djeluju na smanjenje škarta osnovnog materijala. U većim poduzećima se često razne neproizvodne usluge. Do škarta dolazi zbog konstrukcijskih grešaka u proizvodu.odnosno ukupnog prihoda. Potpunijim korištenjem kapaciteta se može značajno djelovati na povećanje ekonomičnosti. što nepotrebno opterećuje troškove predmeta rada. Svako odstupanje od predviđenog režima rada sredstava (raznovrsna opterećenja) ima za posljedicu povećano fizičko trošenje sredstava za rad. Osnovni činitelji trošenja sredstava za rad su obilježja materijala. Na visinu utrošaka predmeta rada djeluju obilježja proizvoda. materijala. uzrokovat će izravno povećanje razine ekonomičnosti u poslovnom sustavu. te održavanje sredstava za rad. S većom tehnološkom opremljenošću poduzeća raste udio fiksnih troškova 68 . sredstava za rad. Smanjenje trošenja radne snage se postiže primjenom mjera koje povećavaju proizvodnost rada. Mjere koje se poduzimaju za smanjenje trošenja sredstava za rad se odnose na lom i intenzitet fizičkog trošenja sredstava za rad. Namjenskim održavanjem sredstava za rad će se smanjiti mogućnost od kvara sredstava za rad. loše kvalitete korištenog materijala. tehnološkog procesa i radnih uvjeta. Lomovi i oštećenja sredstava za rad su obično posljedica nepažnje. tehnološkog procesa i samih sredstava za rad. slabe organizacije procesa rada i dr. nepogodnih sredstava za rad pri obradi određenog materijala. Pritom je potrebno pronaći što povoljniji odnos između povećanja ekonomičnosti kao rezultata svrsishodnog održavanja sredstava za rad i trošenja materijala i radne snage potrebnih za takvo održavanje.

Pritom efekti rekonstrukcije trebaju biti veliki. Na smanjenje utrošaka elemenata proizvodnje. Isto tako.cijeni koštanja. te tako na povećanje ekonomičnosti djeluje uklanjanje grešaka u prijašnjem izboru tehnoloških činitelja.radnom snagom. odnosno proizvodnju.u ukupnim troškovima. te smanjenje udjela prosječnog fiksnog troška u ukupnom trošku . pa se označava kao proizvodnost rada. Proizvodnost Pojam proizvodnosti Pojam proizvodnosti se najčešće povezuje s jednim od tri elementa reprodukcije . Tako organizacijske mjere koje djeluju na potpunije korištenje kapaciteta uzrokuju povećanje opsega proizvodnje. Opći izraz proizvodnosti (P) bi izražavao odnos između količine ostvarenog učinka (Q) i količine uloženog živog rada (L) za te učinke. Mjere uvođenja novih tehničkih dostignuća imaju trajno obilježje. U praksi se kao mjerilo proizvodnosti rada uzima živi rad. Jedna od mogućih mjera je rekonstrukcija proizvodnje. jer se mora opravdati dopunsko ulaganje u rekonstrukciju i ulaganja obavljena kod prijašnjeg pogrešnog izbora. a živi i minuli rad ne mogu se mjeriti istim mjerilima. no zbog činjenice da je vrlo teško mjeriti minuli rad. fiksni troškovi postaju značajniji u strukturi cijene koštanja. Primjena novih rješenja koja ostvaruju veće ekonomske efekte od troškova njihovog uvođenja uzrokovat će povećanje razine ekonomičnosti. Q L P= 69 .

Rad utrošen neposredno u izradi ili preradi predmeta rada. P= Q L Prema tome. jer su brojnici proizvodnosti i ekonomičnosti identični. Mjerenje proizvodnosti Slično ekonomičnosti. pko) i tekućeg razdoblja: Q Q  L L  P p I PK =  l : o  *100 = kl *100 . Problemi pri izražavanju količine rada uloženog u proizvodnju učinaka se javljaju zbog složenosti vrste rada. čime se dobiva prosječni utrošak radnog vremena po jedinici učinka. odnosno obavljanju proizvodnih usluga je izravni rad. Neizravni rad je rad utrošen u pomoćnim 70 . odnosno I pk =  l : o  * 100 = kl *100 Pko p ko  L1 Lo   Q1 Qo  Značenje kretanja indeksa proizvodnosti je isto kao u dinamici indeksa ekonomičnosti. Za praćenje dinamike proizvodnosti rada upotrebljavaju se ineksi proizvodnosti kojima se uspoređuje proizvodnost baznog (Pko. Pri analizi proizvodnosti rada se razlikuju izravni. Problematika naturalnog i vrijednosnog izražavanja učinaka je već prikazana analizom ekonomičnosti. mjerenje ostvarene proizvodnosti može se provoditi naturalno (fizički. S obzirom na vrste radova u mjerenju proizvodnosti se koriste najčešće broj uposlenih i utrošeno radno vrijeme. vremenske jedinice i intenzivnosti rada koje treba izabrati pri mjerenju proizvodnosti. neizravni i ostali radnici.Slično ekonomičnosti i proizvodnost rada se može izraziti recipročno kao odnos uložene količine rada i ostvarene količine učinka. količinski) i vrijednosno (novčano). veća proizvodnost se postiže porastom količine učinaka uz istu količinu rada (u istom radnom vremenu) ili ostvarenjem iste količine učinaka uz manje uloženog rada.

transport. PO = L LI LN LO Takvim analitičkim ispitivanjem proizvodnosti rada s daljnjim rasčlanjivanjem unutar navedenih skupina rada.). Koliko je neki rad proizvodan ovisi o učincima koji se ostvaruju tim radom u privrednoj djelatnosti. PI = . Izravni rad u procesu proizvodnje se sve više odnosi samo na kontrolu instrumenata.). isto tako. U poljoprivrednom poduzeću. Gruba analitička pogreška je kada se izravni i neizravni rad poistovjećuju s pojmovima proizvodnog i neproizvodnog rada. Naknadnim mjerenjem proizvodnosti rada moguće je ocijeniti djelovanje poduzetih mjera. moguće je donositi zaključke o utjecaju pojedinih kategorija radnika i radnih ekipa u poljoprivrednom poduzeću na proizvodnju određene količine učinaka. L = LI + L N + LO P= Q Q Q Q . kao i drugih pomoćnih službi (radionice i sl. nego i sav tzv. unutarnje ustrojstvo u radnim jedinicama. usvajanje nove proizvodnje i osvajanje novih tržišta. 71 . neizravni rad organizacijske. analitičke. remont i sl. kvalifikaciju radnika i sl. a udio izravnog ljudskog rada je sve manji u odnosu na neizravni rad. U suvremenoj poljoprivrednoj proizvodnji su pojedini radni postupci visoko mehanizirani. u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji većih poslovnih sustava je vrlo važan istraživački rad. nabavi i prodaji. knjigovodstvenoobračunske. Tako se može pratiti proizvodnost rada radnika s obzirom na pogonsku jedinicu poljoprivrednog poduzeća. Suvremena postrojenja u konfekcioniranju i preradi poljoprivrednih proizvoda ne zahtjevaju veće količine neposrednog rada.pogonima (skladište. neizravnog (LN) i ostalog (LO) rada. no traže veći broj specijaliziranih radnika za njihovo održavanje i remont. financijske. Ostali rad se odnosi na utrošeno vrijeme na poslovima organizacije i stvaranja uvjeta za poslovanje poduzeća (režijsko osoblje u upravi. Na temelju ove podjele je moguće ukupnu količinu rada (L) shvatiti kao sumu izravnog (LI). Nije proizvodan samo rad koji se izravno ulaže u proizvodni proces. Analitičkim mjerenjem proizvodnosti rada se mogu otkriti i uzroci koji su doveli do promjene proizvodnosti. planske. neizravnog (PN) i ostalog (PO) rada. neovisno o vrsti posla nema neproizvodnog rada. komercijalne službe. te slično). odnosno radnika. PN = . pa ono služi za donošenje odgovarajućih mjera povećanja proizvodnosti. a tako se uz globalnu proizvodnost razlikuju parcijalni pokazatelji izravnog (PI).

Radnik-sat je radni sat umanjen za vrijeme koje radnik nije radio. Zato je potrebno utvrditi okolnosti koje uzrokuju normalnu proizvodnost. prekid posla uzrokovan pozivom nadležnih i sl. obučavanjem radnika i sl. pa tako i proizvodnosti. radnik-mjesec i radnik-godina. No. U radnik-sat je uključeno vrijeme koje radnik nije radio zbog organizacijskih propusta čekanje zbog zastoja. Ove mjere omogućuju postizanje većih učinaka u istom vremenu pri čemu se ne povećava zamaranje radnika. Razlikuje se od radnog sata koji obuhvaća 60 minuta koje radnik treba provesti na poslu. Najrealniji prikaz utroška radne snage. nezgoda na radu. dobiva se korištenjem radnik-sata kao vremenske jedinice. Radnik-mjesec i radnik-godina su zbrojevi radnih dana tijekom mjeseca ili godine. bolovanje i dr. nedostatak energije i dr.). Iskorištenost radnog vremena se određuje pomoću koeficijenata iskorištenja radnog vremena (odnos efektivnih sati rada i mogućih radnih sati).Utrošak radne snage se praktično mjeri vremenskim trajanjem procesa rada.). U ove vremenske jedinice je uključeno sve vrijeme za koje je radnik plaćen (godišnji odmor. Obuhvaća cijelo radno vrijeme neovisno o tome koliko je radnik efektivno radio tijekom radnog vremena (uključeno zakašnjavanje na posao. važno je da nakon određenog vremena intenzifikacija rada uzrokuje pad proizvodnosti (rast oboljenja. povećanje nepažnje koja smanjuje kvalitetu učinka i sl. jer radnik-sat predstavlja 60 minuta efektivnog rada. Utvrđivanje radnik-sata je u praksi vrlo teško odrediti u poljoprivrednoj proizvodnji. radnik-dan. primjenom novih tehnoloških postupaka. Normalna proizvodnost je određena činiteljima koji djeluju na utrošak radne snage (normalna 72 . Proizvodnost rada se može povećati uvođenjem savršenijih sredstava za rad. uporabom pogodnijih predmeta rada. Radnik-dan je propisano radno vrijeme jednog dana. Za mjerenje proizvodnosti rada u poduzeću se kao vremenske jedinice koriste: radnik-sat. a jedan od dodatnih nedostataka ove vremenske jedinice pri mjerenju proizvodnosti rada je činjenica da nisu obuhvaćeni neki važni činitelji kvalifikacijska struktura radnika i razlika intenzivnosti rada. Radnik-sat je najčešće primjenjena vremenska jedinica. Intenzitet rada je važna veličina koja određuje proizvodnost. ozljeda. loša priprema materijala.). Porast proizvodnosti se također može ostvariti pojačanim intenzitetom rada.

te množenju utrošenog rada (L) s cijenom jedinice rada (plaća radnika).sposobnost. Navedeni produkti se stavljaju u međusobni odnos: P= Q *C p L = UP L L = . Nedostatak je što veliki utjecaj na rezultate mjerenja imaju promjene prodajnih cijena. odnosno intenziteta rada. normalno radno vrijeme. normalne životne potrebe) i normalni učinak. U praksi treba težiti zadržavanju obilježja količinskog mjerenja i pri vrijednosnom mjerenju proizvodnosti. Ova pojava je najčešće uvjetovana nedovoljnom radnom disciplinom. standardne) kojima se izbjegava utjecaj promjena cijena na tržištu. Određivanje svakog pojedinog činitelja je vrlo složeno. Značajnijim prelaskom iznad gornje granice povoljnog intenziteta rada povećava se štetnost za ljudsko fizičko i psihičko zdravlje. Ovo se postiže primjenom planskih cijena (stalne. a utrošci rada u nazivniku izražavaju se naturalno (broj radnika ili utrošeni radnik-sat): P = ukupni prihod / broj radnika P = ukupni prihod / utrošeni radnik-sat Temeljna prednost ovog načina izražavanja proizvodnosti je mogućnost uspoređivanja raznorodnih kategorija i različitih poduzeća. Vrijednosno mjerenje proizvodnosti Vrijednosno (novčano) izražavanje proizvodnosti (P) sastoji se u množenju količine učinaka (Q) i njegovih prodajnih cijena (Cp). razina proizvodnosti je ispod objektivno mogućeg. Sa stajališta intenziteta rada je općenito važno da se normalni učinak postiže u području povoljnog opterećenja radnika. postaje sve opasnije. odnosno smanjenje proizvodnosti. 73 . intenzitetom rada ispod povoljnog poslovanje poduzeća postaje neracionalno tj. a za posljedicu ima višu cijenu koštanja učinka. Sa stajališta ekonomije se ovo odražava na povećanje troškova. odnosno p = L Q *C p U p Vrijednosni način mjerenja proizvodnosti se često provodi novčanim izražavanjem brojnika (ukupni prihod Up). ali vrlo važno za ocjenu stvarno postignute proizvodnosti. Isto tako.

te ovisno o njoj “veću” ili “manju” proizvodnost.860 0.29 116 0. 74 . a utrošeno radno vrijeme u efektivnim satima) potrebno je analizirati proizvodnost rada.79 0. jer svako od njih ima različitu prodajnu cijenu.13 106.27 151 1. Tablica 20: Analiza proizvodnosti korištenjem radne metode Vrsta proizvoda Voće Žitarice Povrće Tip proizvoda Jabuka Kruška Šljiva Pšenica Kukuruz Kupus Kelj Paprika Rajčica Jedinica dt dt dt dt dt dt dt dt dt Količina Ns po jedinici 700 640 600 400 560 360 340 24 26 Ukupna Slijedeće proizvodnja razdoblje (Q) u Ns 0.948 2.11 400 1.25 150 0. Isto tako.34 94.450 2. iako nema stvarnog porasta proizvodnosti. a temeljni nedostatak je što je analizom obuhvaćen samo rad izravnih radnika u proizvodnji. Norme su određene na temelju tehničko-tehnoloških normativa za pojedinu proizvodnju u prosječnim uvjetima.75 1. pri takvom proračunavanju proizvodnosti nije moguće uspoređivati pokazatelje različitih poduzeća.38 266 0. Indeks proizvodnosti može pokazivati porast zbog utjecaja promjene tržišnih cijena. stvarne) cijena dobiva se iskrivljena slika proizvodnosti.36 230 0. Primjeri analize proizvodnosti Primjer 1 Korištenjem radne metode (količina učinaka se izražava u norma satima.P = ukupni prihod (po planskim Cp) / osobni dohoci (planski) Korištenjem tekućih (tržišne.140 2.60 110 5.90 153 1.26 1.09 371 4. te odstupanja proizvodnosti od mjerila suvremene tehnologije.24 UKUPNO Efektivni sati (Es) Pk=Q/L pk=L/P IKP Ikp % % Ns=norma sati Prednosti ove metode su mogućnost praćenja dinamike proizvodnosti za srodna poljoprivredna poduzeća i proizvodnju u našim uvjetima.

34 Es.66%.63 1.52%.000 72.225 1.282 1.28 58.24 1. cijene koštanja i prihoda od proizvodnje. Ekonomičnost pokazuje još izraženiji pad od 3. a vrijednosna proizvodnost bilježi porast za oko 0.163 2.000 61. a u tekućem razdoblju je za 1 Ns utrošeno 1. Tablica 21: Pokazatelji ekonomičnosti i rentabilnosti Planirano razdoblje Ostvareno razdoblje Jabuka Kruška Ukupno Jabuka Kruška Ukupno 350 300 650 360 310 670 160 170 170 180 200 220 200 230 56.27 58.000 71.67%.000 70. a u tekućem čak 25%.87%. te povećanje ostalih troškova proizvodnje.000 66. Primjer 2 Za poljoprivredno poduzeće je potrebno provesti usporednu analizu proizvodnosti i ekonomičnosti na temelju količina.335 1.000 51.300 1.Za analizirano poljoprivredno poduzeće je u baznom razdoblju ostvaren podbačaj norme od 21%.26 Es za ostvarenje 1 Ns.66 96.444 0.27 0.22 98.800 117. Kako je u promatranom razdoblju povećana proizvodnja i prosječna prodajna cijena može se zaključiti da na smanjenje proizvodnosti (i ekonomičnosti) najviše djeluju povećanje utrošaka i troškova rada. 75 .36 Količina proizvodnje (Q) Cijena koštanja (Ck) Prodajna cijena (Cp) Ukupni troškovi (T) Ukupni prihod (Up) Utrošeni sati rada (L) POKAZATELJI P=Q/L (količinski) P=UP/L (vrijednosno) E=UP/T INDEKSI Ip=Pl/Po*100 (količinski) Ip=Pl/Po*101 (vrijednosno) Ie=El/Eo*100 Količinski mjerena proizvodnost rada je smanjena za 1.300 143. Proizvodnost rada je u analiziranom razdoblju smanjena za oko 5.000 136.000 107. Kretanje proizvodnosti rada kao odnosa utrošenog rada i ostvarenog učinka pokazuje kako je u baznom razdoblju utrošeno 1.48 100. te utrošenih sati rada.200 55.110 2.

planiranje. a mogu biti 76 . Društveni činitelji su značajni. te raspoloživost i fluktuacija radne snage. intenziteta rada. Prirodni činitelji su posebno važni za proizvodnost rada u poljoprivrednoj proizvodnji. te organizacija tržišta. Svi navedeni činitelji se sa stajališta poduzeća mogu podijeliti na unutarnje i vanjske činitelje. Organizacijski činitelji imaju veliki utjecaj na smanjenje utrošaka za postizanje određene količine učinaka. međuljudskih odnosa. integracija poduzeća i sl. Od društvenih činitelja koji određuju proizvodnost rada su najvažniji: unutarnja i vanjska politika. Tehnički progres utječe na proizvodnost rada sa stajališta sredstava za rad. zemljopisni raspored sirovina. Pritom je od posebne važnosti utjecaj: strukture (sastava) radnog kolektiva po kvalifikaciji uposlenih. socijalna i ekonomska politika. pojednostavljivanje rada. Unutarnji činitelji proizvodnosti se nalaze u samom poduzeću. raspodjele plaća i dr.Mjere povećanja proizvodnosti Najznačajniji utjecaj na proizvodnost rada imaju: ljudski činitelji tehnički progres organizacijski činitelji društveni činitelji prirodni činitelji Ljudski činitelj je najvažniji element radnog procesa o kojem ovisi proizvodnost rada. Najveći utjecaj imaju između ostalih: klima. jer ustrojstvo društva kao sredine u kojoj poduzeće obavlja poslovnu djelatnost na različite načine uvjetuje ostvarivanje određene razine proizvodnosti rada. Tehnička opremljenost savršenijim sredstvima za rad povećava proizvodnu snagu rada i omogućava proizvodnju učinaka određene kvalitete. priprema rada. Osnovni organizacijski činitelji proizvodnosti rada su: skraćenje trajanja procesa reprodukcije. zemljište. što znači porast proizvodnosti.

77 . rl) razdoblja: Rl  dl do  : IR =   * 100 = Ro *100 . znanstvena i tehnička istraživanja). organizacija rada) prirode. tako da odnos ostvarenog dobitka i angažiranih sredstava daje realan izraz rentabilnosti. ro) i tekućeg (Rl. Vanjski činitelji djeluju izvan poduzeća. Rentabilnost Pojam rentabilnosti Rentabilnost je osnovno mjerilo poslovnog uspjeha poduzeća koje određuje odnos angažiranih sredstava prema ostvarenom dobitku. tehnička opremljenost. odnosno  Asl Aso  rl  Asl Aso  : IR =   * 100 = ro *100  dl do  Značenje dobivenih rezultata je slično navedenoj analizi indeksa ekonomičnosti.dobitak As – angažirana sredstva Dinamika rentabilnosti se prati pomoću indeksa kojima se uspoređuje rentabilnost baznog (Ro. Rentabilnost u biti predstavlja poslovanje s dobitkom. struktura stanovništva.subjektivne (sposobnost i volja za rad) i objektivne (veličina poduzeća. odnosno %r = * 100 As d %R = d . d As *100 . ali se odražavaju na njegovu proizvodnost (navedeni društveni činitelji.

no moguće je koristiti ukupni prihod (Up) ili dohodak (D). Pojam angažiranja sredstava je širi od pojma njihova trošenja.Mjerenje rentabilnosti Mjerenje rentabilnosti se obavlja isključivo vrijednosno. Pri mjerenju angažiranih sredstava se kao angažirana sredstva (As) uzimaju sadašnja vrijednost osnovnih sredstava za koja se obračunava amortizacija i količina raspoloživih obrtnih sredstava u tijeku obračunskog razdoblja (jedne godine). As>T 78 . odnosno iskazuje stvarni porast rentabilnosti. Porast rentabilnosti može biti određen unutarnjim činiteljima poslovanja.T) i rentabilnosti (angažirana sredstva . Vrijednost sredstava utrošenih u proizvodnji može biti veća ili manja od vrijednosti učinaka proizvedenih tim trošenjem. Oni iskazuju je li ostvarena minimalna rentabilnost. Pri mjerenju dobitka u brojniku je najčešće dobitak (d). a izraz Rc određuje koliko je dobitka ostvareno po kuni angažiranih sredstava. Veličina Rb iskazuje koliki je ukupni prihod realiziran po kuni angažiranih sredstava. odnosno završnih računa. rb = . a jedina ekonomska značajka njihova angažiranja je vrijeme trajanja angažiranja. Izraz Rc daje uvid u stupanj poslovanja s dobitkom.As). odnosno ra = . no može biti i rezultat okolnosti na tržištu (povećanje prodajnih cijena na tržištu). a svodi se na mjerenje dobitka i angažiranih sredstava. Izrazi ra. ukupnog prihoda i dobitka. Tako se bitno razlikuju nazivnici pokazatelja ekonomičnosti (troškovi . Rb = . Cilj angažiranja sredstava je omogućavanje njihova trošenja u proizvodnji. Izrazi Ra i Rb se najčešće koriste pri analizi bilance. Pritom se angažirana sredstva ne mijenjaju. rc = As As As D Up d Ra = Ra pokazuje koliko je dohotka ostvareno na jednu novčanu jedinicu angažiranih sredstava. rb i rc iskazuju koliko je angažirano sredstava za ostvarenje jedne novčane jedinice dohotka. Vidljivo je kako pojmovi angažiranja i trošenja nisu identični. Tako se javljaju slijedeći izrazi: As D Up d As As . Rc = .

00 120.50 0.00 0. iako stvarna rentabilnost mjerena dobitkom nije promijenjena. Tako se razlikuju rentabilnost poslovanja RP=dohodak (dobitak) / angažirana sredstva. jer pozitivni dohodak ukazuje na pokrivanje materijalnih troškova poslovanja. Potrebno je analizirati kretanje rentabilnosti u promatranom razdoblju.00 40.67 120.33%.U gospodarskoj praksi se često u nazivniku izraza rentabilnosti umjesto angažiranih sredstava koristi nazivnik ekonomičnosti . U posljednje dvije promatrane godine je Ra porasla za 20%.00 Mjerenjem rentabilnosti pomoću ukupnog prihoda i dohotka vidljivo je kako u prve dvije godine analiziranja Ra bilježi porast za 66.50 0.000 550.troškovi. ostvarilo ukupni prihod (Up). a Rb za 20%.50 5. što realno ne mora biti.000 300.000 100. Stvarna rentabilnost je smanjena za 60%.000 50.67%. Dohodak je prihvatljivija veličina pri izražavanju rentabilnosti.000 50.000 250.00 6. Elementi rentabilnosti / Godina Ukupni prihod (kn) Dohodak (kn) Dobitak (kn) Angažirana sredstva (kn) Ra= D/As Rb=Up/As Rc=d/As Indeksi (%) Ira Irb Irc 2004 500.67 100.50 3.000 150. a Rb smanjena za 8. Primjeri analize rentabilnosti Primjer 1 Poljoprivredno poduzeće je u analizirane tri godine.00 5.00 91.50 2005 2006 600.000 2. Brži rast dohotka u odnosu na promjenu angažiranih sredstava 79 .000 1.000 100. te rentabilnost proizvodnje Rp= dohodak (dobitak) / troškovi .20 2005/04 2006/05 166. dohodak (D) i dobitak (d). uz istu sumu angažiranih sredstava (As).000 100. jer porast prihoda veći od porasta angažiranih sredstava označava povećanje rentabilnosti.000 20. Na temelju navedenog se može zaključiti kako ukupni prihod pri izražavanju rentabilnosti nije pogodna veličina.

60 Q= Stupanj korištenja kapaciteta poduzeća na pragu rentabilnosti je odnos između ostvarene i moguće proizvodnje. Primjer 2 Poljoprivredno poduzeće uzgaja nesilice.000 nesilica je 1. odnosno Qk = U navedenom slučaju. iz čega slijedi jednadžba kojom se izračunava količina proizvoda (Qk) kod koje se nalazi prag rentabilnosti: F Cp − v p Qk * (Cp − v p ) = F . a kako Up=Q*Cp. Up=T.92 − 0.3 milijuna jaja godišnje (prosječno 260 jaja po nesilici). a stalni (fiksni) troškovi (F) su 195 tisuća kuna.00 kn.pokazuje rast rentabilnosti.222 0.60 kn.000 = 722. Q 722.222 jaja godišnje ostvaruje prihode koji pokrivaju sve troškove. količina od 722. Proizvodni kapacitet oko 5. Prodajna cijena jaja (Cp) je 1. jer temelji se na ekonomskoj veličini koja ostaje nakon podmirenja svih troškova i obveza poslovanja. a T=F+v vrijede slijedeće jednadžbe: Q * Cp = F + v .56% K 1. koristeći proporcionalne varijabilne troškove (vp).300. 195. promjenjivi (varijabilni) troškovi po jajetu (vp) su 0. Izražavanje rentabilnosti odnosom dobitka i angažiranih sredstava daje stvarnu rentabilnost.222 * 100 = *100 = 55. odnosno Q * Cp = F + (Q * v p ) . Prag rentabilnosti je na stupnju iskorištenja kapaciteta na kojem je ukupni prihod (Up) jednak ukupnim troškovima (T) poslovanja.000 Ks = 80 . ne ostvarujući nikakav dobitak.

Grafikon 1: Prikaz područja rentabilnosti poslovanja 1400 1200 1000 Up.T i d ( u 000 kn) 800 600 400 200 0 0 -200 -400 Pr oizvodnja jaja (tis uća) Ukupni prihod Fiksni troškovi Ukupni troškovi Dobitak 100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 1100 1200 1300 gubitak PRAG područje nerentabilnog poslovanja područje rentabilnog poslovanja dobitak Mjere za povećanje rentabilnosti Osnovne mjere za povećanje rentabilnosti se mogu podijeliti u tri skupine. a povećanjem nesivosti ostvaruju se dobitci. Smanjenje nesivosti uzrokuje poslovanje s gubitkom. dobitka) poduzeća veličinu angažiranih sredstava istodobno povećanje dohotka i smanjenje angažiranih sredstava 81 . Razlikuju se mjere koje djeluju na: povećanje dohotka (ukupnog prihoda.56%-tna prosječna nesivosti kokica.Za postizanje praga rentabilnosti u primjeru poduzeća s nesilicama potrebna je 55.

a time i rentabilnost. povećanje stupnja iskorištenja kapaciteta može uzrokovati porast angažiranih sredstava bez značajno pozitivnog utjecaja na dohodak (dobitak) zbog: neusklađenosti kapaciteta koja vodi do uskog grla proizvodnje pogrešnog izbora sredstava za rad. što je posljedica loše ocjene tehničkih obilježja sredstava za rad loše poslovne usmjerenosti poduzeća. Tako veličinu dohotka određuju troškovi materijalne reprodukcije koji ovise o činiteljima navedenim u analizi nazivnika ekonomičnosti. Veći stupanj iskorištenja kapaciteta može djelovati na smanjenje obrtnih sredstava i povećanje rentabilnosti.Dohodak će biti veći ukoliko su materijalni troškovi reprodukcije manji. koja je uvjetovana pogrešnom orijentacijom na tržištu i nerealnim planovima poslovnog razvitka 82 . Ukoliko su prodajne cijene učinaka veće. Na veličinu angažiranih sredstava djeluju: brzina obrtaja tekuće imovine (obrtnih sredstava) stupanj korištenja kapaciteta Za smanjenje potrebnih obrtnih sredstava je važno skraćivanje zadržavanja tih sredstava u pojedinim fazama ciklusa obrta. veći je i dohodak. te tržišne ili prodajne cijene učinaka. No. a prodajne cijene veće.

tečaj.OSNOVE TEORIJE EKONOMIKE PROIZVODNJE Autor: Doc. kamatne stope. one na koje menadžment u pravilu može utjecati. od onih vezanih uz prirodne uvjete. i to na: • vanjske čimbenike: • • • obuhvaćaju velik broj raznorodnih utjecajnih čimbenika. Ove čimbenike u najvećem broju slučajeva dijelimo na dvije velike skupine s obzirom na njihovo podrijetlo. S obzirom da je za optimizaciju ili uravnoteženje proizvodnje kao poslovnog procesa potrebno uskladiti mnoštvo različitih sredstava i čimbenika.. kvaliteta inputa. što u konačnici znači i postizanje optimalnog poslovnog rezultata. standardi i normativi. odnosno outputa . razina znanja i vještina u organizacij. ubrajamo: • poslovni status organizacije.sc. Poznavanje ovih zakonitosti omogućava nam optimalnu organizaciju proizvodnje..odnosa između varijabilnih inputa i učinka. kapital).. Josip Juračak Temeljni čimbenici ekonomike proizvodnje Rezultati analiza u okviru ekonomike proizvodnje ovise u utjecaju mnoštva čimbenika na proizvodni proces.dr. . i to poglavito u poljoprivrednoj proizvodnji. cijena proizvoda. raspoloživost inputa. zakonski propisi.. . Među unutrašnje čimbenike. kvaliteta tla. kao vanjski čimbenici navode slijedeći čimbenici: • vremenski uvjeti. porezna politika. često se sveukupna optimalna organizacija proizvodnje promatra u okviru tri odvojiva odnosa: . raspoloživi proizvodni resursi (ljudi.odnosa između dva ili više varijabilnih inputa i 83 . organizacijski ustroj. Ekonomika proizvodnje promatra i istražuje proizvodna sredstva i čimbenike proizvodnje radi pronalaženja zakonitosti u njihovim odnosima. zemlja. do gospodarskog okruženja najčešće su izvan utjecaja poslovnog subjekta unutrašnje čimbenike • • najvećim dijelom su određeni od strane upravljačke razine poslovnog subjekta podložni su utjecaju do određene mjere i omogućuju racionalno poslovanje Najčešće se. tj.

odnosno parcijalnoj optimizaciji po sva tri navedena odnosa.ekonomski isplativoj količini utroška varijabilnih inputa s obzirom na cijene koje vrijede.. .što jeftinijoj kombinaciji različitih inputa za ostvarenje željene količine prozvodnje i . razlikujemo tri vrste odnosa između inputa i učinka: 1. Analiza odnosa između varijabilnog inputa i učinka Odnos između varijabilnog inputa i učinka skraćeno nazivamo odnos input . To znači da moramo težiti slijedećim ciljevima: .učinak ili odnos input .odnosa između dva ili više različitih proizvoda u istoj poslovnoj cjelini. iznad proporcionalni odnos: povećanje proizvodnje razmjerno je veće od odgovarajućeg povećanja količine utrošenog inputa 2. Kako bi postigli dugoročnu stabilnost i zadovoljavajući poslovni rezultat. ispod proporcionalni odnos: povećanje proizvodnje razmjerno je manje od odgovarajućeg povećanja količine utrošenog inputa Grafički prikaz različitih vrsta odnosa inputa i učinka 84 .usklađenom izboru proizvoda koji uz raspoložive uvjete daju najbolji ekonomski učinak. Ovisno o tome kako količina učinka reagira na promjenu (povećanje) količine varijabilnog inputa. u svakoj proizvodnji moramo težiti uravnoteženju svih triju navedenih odnosa.output. proporcionalni odnos: povećanje proizvodnje razmjerno je isto kao i odgovarajuće povećanje količine utrošenog inputa 3.

Temeljni pojmovi pri analizi proizvodne funkcije jednog inputa ili pri analizi odnosa inputučinak jesu slijedeći: Maksimalni proizvod (točka C na grafikonu): najveća količina proizvoda koja se može dobiti utroškom promatranog inputa.idealiziran oblik proizvodne funkcije U ovakvom modelu rabimo slijedeće simbole: Y (ili P ili Q) . Marginalni (granični) proizvod (oznaka MP na grafikonu): promjena učinka 85 $ $ . a njen idealiziran oblik je vidljiv iz slijedeće slike. možemo procijeniti i ekonomsku isplativost proizvodnje. Neoklasična proizvodna funkcija . mi pri ovoj analizi zapravo promatramo funkciju proizvodnje određenog varijabilnog inputa.količina varijabilnog inputa Poznavanje proizvodne funkcije jest temelj za analizu odnosa inputa i učinka. Ekonomisti pri proučavanju funkcije proizvodnje najčešće polaze od modela koji nazivamo neoklasičnom funkcijom proizvodnje.količina učinaka. a uz poznavanje cijena inputa i proizvoda. jer iz njenog modela možemo pratiti i procjenjivati proizvodnju za određenu količinu inputa. uz uvjet da sve ostale inpute držimo nepromijenjenima. proizvodnja X .S obzirom da pri analizi odnosa inputa i učinka promatramo odnos između određene količine inputa i odgovarajuće količine učinka. Funkcija proizvodnje nekog varijabilnog inputa predstavlja odnos najviše moguće proizvodnje za sve količine jednog varijabilnog inputa.

Do najniže prihvatljive razine. maksimum krivulje AP). a donja granica je maksimalni prosječni proizvod (točka B'. a crtkane na količinama nakon promjene) S ekonomskog gledišta. 86 . Prema našem grafičkom prikazu možemo reći da je ekonomski racionalno trošiti input X u intervalu od točke B' do točke C'. Na modelu neoklasične funkcije proizvodnje može se odrediti interval ekonomski prihvatljivih utrošaka varijabilnog inputa s dvije točke. Gornja granica ovog intervala jest maksimalni ukupni proizvod (točka C).uzrokovana zadnjom jediničnom promjenom inputa: MP = ∆y/∆x. svako dodavanje inputa će rezultirati iznad proporcionalnim rastom outputa. cilj nam je utrošiti onu količinu inputa koja će polučiti najbolju isplativost kroz količinu učinka ili proizvoda. nakon točke C'. točke B'. pri čemu je ∆y promjena količine učinka a ∆x promjena količine inputa Prosječni proizvod (oznaka AP na grafikonu): ukupni učinak ili proizvodnja po jedinici varijabilnog inputa: pp ili AP = Y/X = Q/X $ Prikaz promjene utroška inputa i promjene učinka ∆: slučaj povećanja i slučaj smanjenja (pune crvene crte su na početnim količinama. Ovaj interval čine sve količine između najvišeg i najnižeg ekonomski racionalnog utroška inputa. svako dodavanje inputa rezultira smanjenjem proizvodnje. S druge strane.

∆Q ili ∆Y) • vrijednost jedinice inputa (cijena inputa.Određivanje optimalne količine utroška varijabilnog inputa Ekonomske zakonitosti nam omogućuju ne samo određenje intervala racionalnog trošenja varijabilnog inputa. ekonomski je opravdano povećavati utrošak inputa. p · ∆Y ili PY · ∆Y) Kod neoklasičnog modela funkcije proizvodnje vrijedi slijedeće pravilo pri određenju optimalne količine ulaganja varijabilnog inputa: Dok je cijena inputa manja od vrijednosti promjene proizvodnje uzrokovane jednom jedinicom inputa. (PY ⋅ ∆Y/∆X) > PX isplati se povećavati utrošak varijabilnog inputa X vrijednost promjene (povećanja) proizvodnje je veća od troška povećanja inputa za tu prozvodnju 2. q ili PX) • cijena jedinice proizvoda p ili PY • vrijednost promjene proizvodnje (cijena i količina proizvoda. (PY ⋅ ∆Y/∆X) = PX postignuta je optimalna razina utroška varijabilnog inputa X trošak jedne dodatne jedinice inputa jednak je ostvarenom povećanju vrijednosti proizvodnje 87 . PY·∆Y/∆X=PX ili p·∆Y=q·∆Y ili ∆Y/∆X= q/p gdje su: p = cijena proizvoda i q = cijena inputa Ukratko možemo reći da vrijede slijedeća pravila pri donošenju odluke o povećanju utroška varijabilnog inputa u proizvodnji: 1. Temeljni pojmovi analize su: • promjena (povećanje) količine inputa (∆X) • ostvarena promjena proizvodnje (količinski. Optimalnu razinu utroška ili točku ravnoteže inputa i outputa nalazimo tamo gdje su jednake vrijednosti cijene inputa i vrijednost povećanja proizvodnje zbog utroška nove jedinice inputa. To znači da možemo odrediti koja je to količina inputa X pri kojoj se postiže maksimalna ekonomska korist uz odgovarajuće cijene inputa i proizvoda. već i točke pri kojoj se postiže optimalni ili najbolji ekonomski rezultat.

00 10.285 0.76 19.00 44.00 10.00 10.16 42.347 0.00 10.97 0.04 29.00 7.Y).31 3.00 10.84 37.71 1.99 10.20 2.45 2.75 33.31 40. U tablici funkcije proizvodnje u stupcima se unose parovi vrijednosti utroška inputa i količine učinaka (X.61 0.71 4.57 3.94 3.3.00 10. Promjene vrijednosti mogu biti jedinične ili bilo koje druge.08 1.xi-1 0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 0.09 3.719 0. a u drugom stupcu su odgovarajuće količine učinka.99 ∆yi /∆xi 0.59 U tablici se količina inputa povećava za deset jedinica u svakoj slijedećoj razini.19 6.57 5.19 13.00 10. Vidljivo je da učinak u početku raste za 688 .47 2. U tablici koja slijedi predstavljen je hipotetski odnos količine inputa i količine inputa za primjer izračuna ekonomski najprihvatljivije razine ulaganja inputa X.00 yi .161 0.71 25.00 10.39 44.409 0. Primjer tabličnog prikaza funkcije proizvodnje s veličinama potrebnim za određivanje optimalne razine ulaganja varijabilnog inputa x Količina inputa xi 1 Količina učinka yi 2 Dodatni utrošak Dodatni učinak Marginalni proizvod MP 5 Vrijednost marginalnog proizvoda VMP 6 (promjena) (promjena) ∆xi 3 ∆yi 4 xi .099 (6 ⋅ ∆yi) /∆xi 4.83 2.yi-1 7.23 1.471 0.533 0.657 0. Funkciju proizvodnje možemo prikazati i tabličnim prikazom. (PY ⋅ ∆Y/∆X) < PX potrebno je smanjiti utrošak varijabilnog inputa X trošak jedne dodatne jedinice inputa je veći o ostvarenog povećanja vrijednosti proizvodnje.85 2.33 4.223 0.595 0.34 0. ovisno o tome s kojim vrijednostima raspolažemo.00 10.95 5.00 10.

Faze neoklasične funkcije proizvodnje Područje funkcije proizvodnje možemo podijeliti na četiri faze s obzirom na prirodu odnosa inputa i učinka. S obzirom da cijena inputa q iznosi 1. marginalni proizvod (stupac 5) i c. vrijednost marginalnog proizvoda (stupac 6). promjene inputa i učinka između pojedinih faza (stupci 3 i 4) b. Za određivanje ekonomski optimalne razine inputa potrebno je izračunati: a.50. Svaka promjena u cijeni inputa ili cijeni proizvoda uzrokovala bi i promjenu optimalne razine utroška. Tada će vrijednost marginalnog proizvoda iznositi upravo kako je navedeno u stupcu 6.50. Upravo je ovaj interval jedna od četiri faza funkcije proizvodnje. Neka je cijena proizvoda p=6.00. 89 . Nakon toga. Već smo prije vidjeli da je ekonomski racionalno trošiti input u intervalu od najvećeg prosječnog proizvoda do najvećeg ukupnog proizvoda. Stoga je u ovom slučaju i pri zadanim cijenama optimalna razina utroška 80 jedinica inputa X. a cijena inputa q=1. da bi s porastom utroška inputa taj rast bivao sve manji. svaka nova jedinica inputa proizvodi novi učinak koji donosi manje no što vrijedi jedinica inputa. Sve što trebamo pogledati ako tražimo optimalnu količinu inputa u ovom slučaju jesu vrijednosti u stupcu 6 koje uspoređujemo s cijenom inputa. vidimo da je sve do utroška od 80 jedinica inputa VMP veći od cijene inputa.7 jedinica po razini.

90 .Grafički prikaz neoklasične funkcije proizvodnje s naznačenim fazama Obilježja pojedine faze možemo sažeti u slijedeće četiri točke: I. rast ukupne proizvodnje. zona: opada prosječni proizvod. pad marginalnog proizvoda. zona: rast prosječnog proizvoda. III. opada marginalni proizvod do nule. ukupni proizvod raste do maksimuma. II. rast ukupne proizvodnje. IV. rast marginalnog proizvoda do najviše vrijednosti. zona: rast prosječnog proizvoda do najviše vrijednosti. zona: opada prosječni proizvod.

Analiza odnosa između dva varijabilna inputa U okviru ove analize promatra se problem odnosa kojeg nazivamo odnos input-input. Polazište za ovu analizu daje nam analiza proizvode funkcije s dva varijabilna inputa. S obzirom da se u ovom slučaju radi o funkciji s dvije nepoznanice. pri čemu simboli x1 i x2 označavaju dva različita varijabilna inputa. grafički prikaz ovakve funkcije sadrži tri osi. ukupni proizvod opada. Sve moguće najviše vrijednosti funkcije proizvodnje koje možemo ostvariti različitim kombinacijama količina inputa x1 i x2 prikazujemo zakrivljenom ravninom (označeno plavom bojom ili osjenčano na grafikonu). x2). a na dvije osi apscise mjerimo količinu pojedinog varijabilnog inputa. Ovakvu funkciju matematički označavamo kao: y = f(x1. Na osi ordinate mjerimo količinu učinaka (proizvodnju). odnosno o varijabli ovisnoj o dvije veličine.opada marginalni proizvod od nule. y y x2 0 x1 Grafički prikaz proizvodne funkcije s dva varijabilna inputa Za analizu odnosa između dva varijabilna inputa. pretpostavimo slijedeće uvjete: Neka su X1 i X2 dva varijabilna inputa koja su međusobno barem dijelom zamjenjiva: 91 .

za odgovor na postavljeno pitanje služimo se ekonomskom veličinom koju nazivamo marginalna stopa supstitucije ili granični zamjembeni odnos (marginalna stopa supstitucije). Iz njega vidimo koliko bi X2 mogli smanjiti ako povećamo količinu X1 za jednu jedinicu. a dodamo kukuruz. % Temeljno pitanje analize jest: o S obzirom da istu količinu proizvodnje možemo postići različitim kombinacijama količina inputa X1 i X2. 92 . i ako smo pri tome održali istu proizvodnju mlijeka po kravi. smanjenje utroška X2. koliko sijena nam je zamijenila jedna jedinica kukuruza? . a za potrebnu količinu povećamo utrošak drugog inputa. količina proizvodnje ostati će ista ako smanjimo utrošak jednog inputa. krivuljama koje predstavljaju sve kombinacije X2 i X1 s kojima možemo ostvariti istu proizvodnju. S tehnološkog gledišta.% ako smanjimo utrošak inputa X2. tada za održanje iste razine proizvodnje ili učinka moramo povećati uporabu inputa X1. dakle. Ovaj odnos ili omjer možemo objasniti primjerom: o Ako smanjimo količinu sijena u obroku za krave.∆X2 / ∆X1 (znak “-” ispred razlomka daje nam kao rezultat pozitivan broj) Omjer čitamo na slijedeći način: Smanjenje inputa X2 kroz povećanje inputa X1. marginalna stopa supstitucije inputa X2 inputom X1 ili granični zamjembeni odnos inputa (GZO) X2 i X1. dakle. koja je od tih kombinacija ekonomski najisplativija? Naime.odgovor možemo pisati kao: .neka je sijeno X2 a kukuruz X1 . Grafički se GZO prikazuje na koordinatnom sustavu s ucrtanim izokvantama. To je upravo granični zamjembeni odnos. a da pri tome količina proizvodnje ostane nepromijenjena. Opisani odnos nazivamo. koje znači uštedu. «poništava» se povećanjem utroška X1 . tj.

a zatim i utrošku pojedinih inputa. a u stočarstvu kombiniramo različite vrste krmiva kako bi dobili što jeftiniji obrok za određenu razinu proizvodnje. Tako. gdje. na primjer. moramo. tada smo s istom ograničeni u nabavci. pa kažemo da je optimalna kombinacija ona pri kojoj se izjednače GZO i obrnuti odnos cijena9 dvaju varijabilnih inputa. voditi računa o novčanoj vrijednosti pojedine kombinacije i zamjene inputa. Zato pri traženju optimalne kombinacije inputa uzimamo u obzir tehnološke značajke zamjene inputa i odnos njihovih cijena u okviru raspoloživih sredstava. 93 .∆X2/∆X1 = PX1/PX2 Vidimo da izraz s lijeve strane znaka jednakosti odgovara formuli za izračun GZO-a. Ako imamo na raspolaganju određenu količinu financijskih sredstava.x2 Granični zamjembeni odnos = 100 ∆x2 ∆x1 80 ∆x2 ∆x1 Različite količine x1 i x2 za istu količinu proizvodnje! 0 0 20 40 60 20 40 60 80 100 120 140 x1 Izokvanta: grafički prikaz kombinacija različitih količina dvaju inputa pri određenoj razini proizvodnje Ekonomski je optimalna ona kombinacija dvaju varijabilnih inputa koja ima najmanje troškove. moguće slučajeve možemo sažeti na slijedeći način: 9 Primijetite da se položaj vrijednosti u brojniku i nazivniku razlikuje na lijevoj i desnoj strani. S ekonomskog gledišta. Isto vrijedi i za industriju hrane. To znači da moramo znati cijene inputa koje kombiniramo kako bi odredili optimalnu kombinaciju. možemo kombinirati različite udjele pojedinih sastojaka za dobivanje željenog proizvoda uz što manji trošak. na primjer. pri gnojidbi kombiniramo različite vrste gnojiva tako da ostvarimo željeni prinos uz što niže troškove. Ukratko. Za optimalnu kombinaciju količina dvaju inputa pri određenoj proizvodnji vrijedi odnos: . znači.

Vidimo da izokvanta I2 ima zajedničku točku. No. a koeficijent smjera izokvante je jednak GZO kod vrlo malih promjena količina inputa. u njoj su koeficijenti smjerova pravca i krivulje jednaki. pretpostavka je da raspolažemo s 12 novčanih jedinica.1. PX1/PX2. U ovom slučaju. 3. I2 i I3) koje predstavljaju moguće kombinacije inputa za tri različite razine proizvodnje. Koeficijent smjera pravca određen je odnosom cijena inputa. Crvenom bojom je ucrtan pravac koji nazivamo budget line. S obzirom da izokvante udaljenije od ishodišta znače veću proizvodnju. točku dodira s pravcem proračuna. Kako je to točka tangiranja. Dakle. Vidimo da i pri grafičkoj analizi vrijedi jednakost za optimalnu kombinaciju inputa: GZO = PX1/PX2 => optimalna kombinacija inputa 94 . Stoga će nas zadovoljiti jedna od točaka na crvenoj crti. jer su one najudaljenije od ishodišta. možemo nabaviti samo one kombinacije inputa koje se nalaze lijevo dolje od crvene crte ili na samoj crti. 2. a cijene su: px1 = 3 i px2 = 1. tražimo točku koja je što udaljenija od ishodišta. GZO > PX1/PX2 GZO < PX1/PX2 GZO = PX1/PX2 => isplativo je povećavati količinu inputa X1 u => treba smanjiti količinu X1 i povećati količinu X2 => optimalna kombinacija inputa kombinaciji Grafički prikaz traženja optimalne kombinacije inputa Na grafičkom prikazu imamo tri izokvante (I1. ili pravac proračuna: predstavlja kombinacije inputa koje si možemo priuštiti s raspoloživim sredstvima. u graničnim slučajevima možemo kupiti ili 4 jedinice prvog inputa ili 12 jedinica drugog inputa.

konkurentski Nezavisni ili paralelni odnos postoji kad količina proizvodnje proizvoda y1 ne uvjetuje proizvodnju proizvoda y2. nezavisni (paralelni) b. Konkurentski odnos je uobičajen slučaj na većini gospodarstava.Analiza odnosa između različitih proizvoda na istom gospodarstvu Uravnoteženje ili optimiranje proizvodnog programa razumijeva odabir različitih proizvodnji na način da što bolje iskoristimo raspoložive proizvode resurse u zadanim gospodarskim uvjetima. Zbog toga je težnja za uravnoteženjem proizvodnog programa od izuzetne važnosti za poslovni uspjeh. ako se oslobode dodatni resursi. šećerna repa-glave šećerne repe i sl. ili kad proizvodnja proizvoda y1 neizbježno daje i određenu količinu proizvoda y2 (nus-proizvodi). To znači da proizvodi međusobno ne konkuriraju za isti proizvodni resurs. porast proizvodnje proizvoda y1 je moguć samo ako se smanji proizvodnja proizvoda y2 odnosno. jer se obično za više proizvoda koriste isti ograničeni resursi. komplementarni: nadopunjujući i vezani c. i obratno. razlikujemo tri različita tipa odnosa između proizvoda s obzirom na proizvodne resurse: a. Primjer su proizvodnja jaja i proizvodnja jabuka na diverzificiranoj farmi. U takvom slučaju. Komplementarni odnos srećemo kada proizvodnja proizvoda y1 pogoduje proizvodnji proizvoda y2. Poznato nam je da na prosječnom poljoprivrednom gospodarstvu vrijedi slijedeće: % % % obično postoji više proizvodnih jedinica postoji snažna povezanost proizvodnji poslovanje se odvija na gotovo savršeno konkurentnom tržištu. Primjere imamo u proizvodnjama mlijeko-telad. 95 . Što se tiče međusobnog odnosa između proizvoda na gospodarstvu.

ili analiza odnosa učinak . a kod GZO proizvoda se razumijeva raspoloživa količina resursa.učinak. gubi sve više proizvodnje drugog proizvoda. Moguće kombinacije dvaju proizvoda prikazuju se izokvantama za određenu količinu raspoloživih resursa. ako se ne mijenja razina utroška inputa. smanjenje količine proizvoda y1 i povećanje količine y2 u proizvodnji predstavlja zamjenu proizvoda y1 proizvodom y2. Naravno da pri tome treba voditi računa o prirodi i mogućnosti zamjene jednog proizvoda drugim u uvjetima postojećih resursa. 96 . To znači da pri svakoj razini jedna jedinica proizvoda y1 mijenja istu količinu proizvoda y2. Pri traženju optimalne kombinacije se smanjuje količina najmanje profitabilnog proizvoda i nastoji povećati proizvodnja profitabilnijeg proizvoda. Kod GZO inputa razumijeva se konstantan učinak ili količina proizvodnje. Analiza odnosa između dva proizvoda. se obavlja kao i pri kombinaciji dvaju inputa. Naime. Postoji više vrst GZO-a s obzirom na trend promjene: a) konstantni GZO b) rastući GZO c) opadajući GZO Kod konstantnog GZO rast proizvodnje proizvoda y1 kod bilo koje količine proizvodnje traži jednako odricanje proizvodnje proizvoda y2. Optimalna je kombinacija ona pri kojoj se granični zamjembeni odnos izjednači s obrnutim odnosom cijena proizvoda: GZO = py1/py2. Ovo je slučaj kad se uslijed negativnog utjecaja prevelikog udjela u proizvodnji jedne biljne kulture. Rastući GZO imamo u slučaju kad jedinično povećanje proizvodnje proizvoda y2 traži odricanje od sve veće količine proizvoda y1.Optimalna kombinacija ili asortiman proizvodnje ovisi o tehnološkim i ekonomskim čimbenicima. Uvjeti zamjene i u ovom su slučaju definirani marginalnom stopom supstitucije.

odnos između mogućih proizvoda. Te se metode temelja na uporabi računala. U današnje vrijeme postoje metode koje omogućuju dublji uvid u optimalnu organizaciju gospodarstva. 97 . Ova tri odnosa potrebno je uravnotežiti istovremeno.odnos između varijabilnih inputa i .Grafički prikaz izokvante i pravca jednakih vrijednosti za odnos između dva proizvoda Opadajući GZO imamo u slučaju kad za dodatno povećanje proizvodnje proizvoda y1 treba žrtvovati sve manju količinu proizvoda y2. dok se simulacijske tehnike koriste puno rjeđe. jer se na gospodarstvima nalazi veliki broj inputa i proizvoda čije kombinacije treba uskladiti. Na primjer. .odnos varijabilnog inputa i učinka. Rekli smo da za optimalnu proizvodnju na gospodarstvu moramo uravnotežiti slijedeća tri odnosa: .U stvarnim slučajevima to nije lako. modeli linearnog programiranja jedna su od široko zastupljenih tehnika.

Podjela troškova prema složenosti 7. Koja su dva osnovna načina mjerenja ekonomičnosti? 23. 2. Podjela troškova prema ulaganju u proizvodni proces 6. Što je proizvodnost? 24. Koje su osnovne mjere za povećanje rentabilnosti? 98 . Podjela troškova prema podrijetlu i funkciji 4. Što je kalkulacija? 17. Zakonitosti varijabilnih troškova 13. Što je reagibilnost troškova i čime se određuje ? 11. Podjela troškova u odnosu prema stupnju iskorištenja kapaciteta 8. Koji činitelji određuju visinu troškova? 3. Koja su temeljna načela kalkulacija? 18. Podjela kalkulacija prema vremenukada se izračunava cijena 20. Što je diferencijalni trošak? 10. Što su granični troškovi? 14. Zakonitosti fiksnih troškova 12. Što ima najznačajniji utjecaj na proizvodnost rada? 25. podjela troškova prema načinu snimanja i uračunavanja u cijenu 5. Što je ekonomičnost? 23. Što je rentabilnost? 26. 5. Koje su kritične točke u kretanju troškova? 16. Što su troškovi? 2. 3.ISPITNA PITANJA Management i poduzetništvo u poljoprivredi 1. 4. Podjela kalkulacija prema cijeni koja se izračunava 19. Podjela troškova prema ukupnosti troškova 9. Što je financijski rezultat? 15. Koja su najvažnija mjerila poslovnog uspjeha? 22. Podjela kalkulacija prema sustavu obračuna troškova koji se izračunavaju 21. Management? Funkcije managementa? Farm Management? Poduzetništvo i poduzetnik Razlikovne osobine poduzetnika spram managera? Teorija troškova 1.

manji od nule 3. kg 15 11 8 6 5 99 . Utrošak varijabilnog inputa je potrebno smanjiti ako je: 1. proporcionalnom 3. Ako je cijena proizvoda 1 kn. Utrošak inputa je povećan s 500 na 600 kg. U IV. O kakvoj vrsti odnosa input-učinak se radi u ovom slučaju: 1. zoni neoklasične funkcije proizvodnje marginalni proizvod je: 1. cijena inputa je jednaka VMP 7. a marginalni proizvod iznosi 10 kg. maksimum prosječnog proizvoda i maksimum ukupnog proizvoda 8. a proizvodnja je porasla s 3200 na 3520 kg. je li potrebno povećati ili smanjiti utrošak varijabilnog inputa čija sijena iznosi 11 kn? 1. kg 3 4 5 6 7 Krmivo 2. iznad proporcionalnom 2.000 kg? 5. iznad proporcionalnom 3. potrebno je smanjiti utrošak 6.000 na 20. o kakvoj vrsti odnosa input-učinak se radi: 1. proporcionalnom 2. ispod proporcionalnom 3. potrebno je povećati utrošak 2. cijena inputa veća od VMP 2.Osnove teorije ekonomike proizvodnje 1. veći od nule 9. Ako smo pri povećanju utroška varijabilnog inputa od 3% ostvarili povećanje učinka od 4%. minimum ukupnog prozvoda i maksimum ukupnog proizvoda 2. ispod proporcionalnom 2. Koliko iznosi marginalni proizvod pri povećanju proizvodnje vina s 10000 litara na 15000 litara ako je utrošak grožđa povećan s 15. maksimum prosječnog proizvoda i maksimum marginalnog proizvoda 3. cijena inputa manja od VMP 3. Interval ekonomski racionalne proizvodnje je određen točkama: 1. jednak nuli 2. Koliko iznosi prosječni proizvod po kilogramu za proizvodnju od 10 tona i utrošak od 500 kg sjemena u nekoj proizvodnji? 4. Ucrtajte u koordinatni sustav s osima za Krmivo 1 i Krmivo 2 izokvantu za slijedeće kombinacije krmiva za prirast od 1.000 g dnevno u proizvodnji junadi: Krmivo 1.

5 kn/l. kolko iznosi GZO u tom slučaju? 11. Povećali smo utrošak jeftinijeg inputa s 500 l na 450 l i. jabuka i kruška 3. smanjili utrošak skupljeg inputa s 250 l na 220 l. slama i zrno zobi 4. Je li se učinjena promjena isplati? 13. Proizvodnja pšenice i proizvodnja ječma na gospodarstvu su međusobno: 1. uz održavanje iste proizvodnje. a skupljeg 7. konzumna jaja i mlijeko 5. Neka je cijena jeftinijeg inputa iz prethodnog zadatka 5 kn/l. U kakvom su odnosu proizvodi: 1. Ako smo uz smanjenje jednog inputa za 2 kg i povećanje drugog inputa od 1 kg uspjeli održati istu količinu prozvodnje. vezane proizvodnje 14. grožđe i lozova rakija ________________________ ________________________ ________________________ ________________________ ________________________ 100 . Koliko iznosi GZO? 12.10. nezavisne prozvodnje 3. konkurentne proizvodnje 2. sirovi šećer i repini rezanci 2.