Pripreme za državnu maturu HRVATSKI JEZIK

Neli Mindoljević, prof. Zagreb

HRVATSKI JEZIK 1. GLAS (FONETIKA I FONOLOGIJA) 1.1. Jezik i govor (govorno priopćavanje) …………………………………………........ 2 1.2. Hrvatski standardni jezik …………………………………………………….. ..........3 1.3. Glasovi (nastajanje i podjela glasova, funkcija glasova u jeziku, fonem) ……….4 1.4. Pismo (grafija) i pravopis (ortografija), grafem, pisanje i izgovor č i ć, dž i đ……5 1.5. Morfonologija (morfem) ……………………………………………………...............8 1.6. Glasovne promjene ……………………………………………………………. …….9 1.7. Naglasni sustav hrvatskoga standardnog jezika …………………………….. ....17 1.8. Vrednote govorenoga jezika, interpunkcija………………………………….. …..20 1.9. Stilistika pisma i glasova; hrvatski standardni jezik i narodni govori, idiom……20 1.10. Hrvatska narječja …………………………………………………………. …….24 2. RIJEČ – OBLICI I VRSTE RIJEČI (MORFOLOGIJA) 2.1. Morfem. Podjela morfema …………………………………………………… ……26 2.2. Osnova riječi. Vrste osnove ………………………………………………….. …...27 2.3. Gramatičke kategorije. Vrste riječi …………………………………………...........28 2.4. Promjenjive vrste riječi………………………………………………………………29 2.5. Nepromjenjive vrste riječi …………………………………………………………..44 3. REČENICA (SINTAKSA) 3.1. Odnosi u gramatici. Sintaksa. Sintagma ………………………………………. …46 3.2. Rečenica kao jezična jedinica. Gramatičko ustrojstvo rečenice…………………47 3.3. Vrste rečenica ………………………………………………………………………...48 3.4. Tekst. Ustrojstvo teksta. Red riječi. Interpunkcijski znakovi u tekstu ………......50 4. LEKSIK/ RJEČNIČKI SUSTAV (LEKSIKOLOGIJA) 4.1. Semiologija, semantika. Leksikologija. Leksem …………………………………..52 4.2. Raslojenost jezika (vremenska, područna, funkcionalna – stilovi) ……………...53 4.3. Leksičko posuđivanje. Purizam. Onomastika. Frazeologija ……………………..54 4.4. Tvorba riječi …………………………………………………………………………..56 5. POVIJEST HRVATSKOGA JEZIKA …………………………………………………...58 6. STILISTIKA (Pjesničke figure) ……...…………………………………………………...63 7. VERSIFIKACIJA (Stihotvorje) - kvantitativna; silabičko-tonska ………….................65 8. HRVATSKI PRAVOPIS (kratka povijest) ……………………………………………….67 KNJIŽEVNOST 1. Književnost. Znanosti o književnosti. Podjela književnosti. Rodovi i vrste ………….68 2. Temeljna civilizacijska djela (Stari Istok) ………..……………………………………...74 3. Klasična/antička književnost (grčka književnost, rimska književnost) ...…………….75 4. Srednjovjekovna književnost …………………….………………………………...........78 5. Hrvatski humanizam ………………………………………………………………………83 6. Renesansa …………………….…………………………………………………………...84 7. Barok ………………………………………………………………………………………..89 8. Klasicizam ………………………………………………………………………………….94 9. Prosvjetiteljstvo ……………………………………………………………………………95 10. Hrvatska književnost 18. st. ……………………………………………………………...96 11. Romantizam ……………………………………………………………………………….99 12. Protorealizam (Šenoino doba) …………………………………………………………104 13. Realizam i naturalizam ………………………………………………………………….106 14. Modernizam ………………………………………………………………………………112 15. Moderna književnost 20. st. Avangarda. Moderna poezija, proza i drama ………..117 16. Hrvatska književnost od 1914. do 1929. ………………………………………………125 17. Hrvatska književnost od 1929. do 1952. ………………………………………………126 18. Druga moderna (1952. – 1969.) ………………………………………………………..129 19. Postmodernizam (1970. – 1995.) ………………………………………………………133 20. Časopisi i novine ...……………………………………………………………………….138

1

HRVATSKI JEZIK
1. GLAS (fonetika i fonologija) 2. RIJEČ – oblici i vrste (morfologija) 3. REČENICA (sintaksa) 4. LEKSIK/RJEČNIČKI SUSTAV (leksikologija)

GLAS (fonetika i fonologija)
JEZIK I GOVOR
GOVORNO PRIOPĆAVANJE – SPORAZUMIJEVANJE (KOMUNIKACIJA) • To je proces prenošenja poruke, slanje poruke i primanje poruke od pošiljatelja do primatelja (od govornika do slušatelja ili sugovornika). • Sporazumijevanje je osnovna funkcija jezika. • Poruka je obavijest koju prenosimo. • Priopćajni ili komunikacijski kanal jest put kojim poruka ide od govornika sugovorniku, od pošiljatelja poruke do primatelja poruke. • Put poruke: i proces slanja i proces primanja poruke ide u tri faze: psihološka, fiziološka i fizička (i obrnuto). Bukom u kanalu nazivamo smetnje i teškoće u sporazumijevanju do kojih dolazi ukoliko samo jedan segment ili odsječak poruke nije primljen onako kako je poslan (lonac/konac). Stvara se nesporazum u komunikaciji. JEZIK. GOVOR. JEZIČNI ZNAK. • JEZIK je sustav znakova kojima se ljudi sporazumijevaju. • KOD je sustav znakova (zbornik) za sporazumijevanje. • JEZIČNI ZNAK odnosi se na stvarni svijet, a ima sadržaj i izraz. Jezične znakove ostvarujemo kao razlikovne glasove (foneme), u pismu kao slova (grafeme), a značenje ili sadržaj ostaje isti. • Riječ ima IZRAZ (označitelj ili oznaka) i ZNAČENJE ili SADRŽAJ (označeno). • Izraz jezičnog znaka: njegova materijalna strana, oblik (glasovi, slova). • Sadržaj jezičnog znaka: njegovo značenje. • GOVOR je ostvarivanje jezika u izgovoru. Jezik se mijenja kroz vrijeme (dijakronija) i na prostoru (dijatopija). • JEZIČNA (LINGVISTIČKA) EKONOMIJA jest nastojanje da se sa što manje izraza izreče što više sadržaja. • ZALIHOST ili redundancija jesu oni elementi koje možemo razumjeti zahvaljujući okolini ili kontekstu (ostalim elementima poruke) i koji su, zato što su pretkazivi, suvišni (ova crven_ jabuka, mi bi__). To je veći broj znakova, jezičnih sredstava, nego što je potrebno za razumijevanje. Zalihost je, dakle, višak obavijesti zbog konteksta.

2

mjerilo. a što nije. pravilo). govori između organskog idioma i književnog (standardnog) jezika. dobne žargone (naraštajne. znanstveni. značenje jezičnoga znaka. HRVATSKI STANDARDNI JEZIK • Književni jezik jednoga naroda (i pisani i govorni oblik) služi tom narodu kao univerzalno sredstvo sporazumijevanja. tisućljeću prije Krista na baltičku i slavensku (praslavensku). Uz taj termin rabi se i termin standardni jezik (standard = norma. MORFOFONOLOGIJA (MORFONOLOGIJA) proučava funkciju fonema u morfemima. Normu čini skup pravila. ortoepska (pravogovorna). FONOLOGIJA proučava foneme. leksička i stilistička. rječnik i jezični savjetnik. • Substandardni idiomi: govori koji nisu usko vezani uz određenu sredinu. roda) i neorganski idiomi (substandardni idiomi i standardni jezik). rečenicu i tekst. LEKSIKOLOGIJA proučava i opisuje rječnički sustav. stoljeća Slaveni su govorili jednim jezikom. To je književni jezik Konstantina Ćirila utemeljen na jednom južnoslavenskom narječju. • Standardni je jezik autonoman vid jezika. Staroslavenski je prvi zapisani slavenski jezik. uglavnom učeničke i studentske).HRVATSKI STANDARDNI JEZIK • Indoeuropski jezici: većina jezika kojima se nekad govorilo od Indije do zapadne Europe. tj. uči se! • Normiran je. sustav propisa. gramatika. stručne ili profesionalne žargone. LEKSIKOGRAFIJA se bavi sastavljanjem rječnika. slovenski. Sve do 3. 3 . Praslavenska jezična zajednica jedna je od najsrodnijih unutar indoeuropske jezične zajednice. ZNANSTVENE DISCIPLINE U OKVIRU LINGVISTIKE • • • • • • • • • • FONETIKA proučava glas sam po sebi (fon). i nastalo je više srodnih skupina: indoiranska. SEMANTIKA proučava sadržaj. Funkcionalni stilovi: književnoumjetnički. Kr. njihova funkcionalna svojstva. STILISTIKA se bavi stilom. SINTAKSA proučava spojeve riječi ili sintagme. Značajke hrvatskoga književnog (standardnog) jezika • Potpuno je autonoman (samostalan) u odnosu na bilo koji idiom. šatrovački jezik kao jezik rubnih društvenih skupina. najčešće seoske sredine. svjesno normiran i polifunkcionalan. • IDIOMI HRVATSKOGA JEZIKA (idiom = govor) • Idiom je zajednički termin za svaki pojedini idiolekt (govor pojedinca). keltska. povezana je i s teorijom književnosti. bugarski i staroslavenski jezik. • Mora biti funkcionalan u svim komunikacijskim situacijama. artikulacijska i akustička svojstva glasova. Indoeuropska jezična zajednica raspala se oko 2000. • Vrste norma: ortografska (pravopisna). MORFOLOGIJA proučava morfeme i riječi. gramatička (morfološka – morfemi i riječi. Slavenska skupina: istočnoslavenska. zapadnoslavenska i južnoslavenska. administrativni i razgovorni. pr. ETIMOLOGIJA proučava podrijetlo i razvoj pojedinih riječi. italska (današnji romanski jezici). glasove u funkciji. makedonski. Norma i normiranje standardnoga jezika • Norma: sustav propisa kojima se određuje što je u standardnome jeziku pravilno. sintaktička – rečenice). g. Nema pisanih spomenika. germanska i baltoslavenska. srpski. lokalni jezični sustav. • Ostvaruje se u određenom prostoru (stabilan u prostoru) i prilagodljiv u vremenskom slijedu (elastično stabilan u vremenu). plemena. Baltoslavenska skupina raspala se u 2. Substandardnim idiomima pribrajamo: razgovorni ili kolokvijalni jezik. • Idiomi hrvatskoga jezika: organski idiomi (govor uže. grčka. publicistički. dijalekt i jezik. Južnoslavenska skupina: hrvatski. albanska. • Normativni priručnici: pravopis.

srednji (e. rijeka. svijet (1 slog!). nepce (palatum) i to tvrdo (palatum durum) i meko (palatum velum) i resica (uvula). Pri izgovoru je suglasnika prolaz zračnoj struji potpuno otvoren i ona nesmetano prolazi iz pluća do usana. dž • tjesnačni (frikativi) s. alveolari: r. z. Jačina glasa ovisi o otvoru glasiljaka.) 4 . Zatvornici se dijele na zvonačnike ili sonante (nastaju ako je prolaz zračnoj struji djelomično zatvoren) i šumnike ili konsonante (prolaz potpuno zatvoren). t. eksplozivi) b.desni (alveoli). p. g. lj. i. Ostvaruje se različito u hrvatskim narječjima: kao ije. nj. ć. f. Dalje dolazi u grlo. k • poluzatvorni (sliveni. reka. naglašeni ili nenaglašeni OTVORNICI • Otvornici hrvatskoga jezika su: a. srednji (a) i stražnji (o. f (lat. Ponekad je zatvornik – samoglasnik (slogotvorno r).GLASOVI Nastajanje glasova • Glas je najmanji odsječak izgovorene riječi. Pri njezinu oblikovanju sudjeluju jezik. rika. • Glas stvara zračna (fonijska) struja koja nastaje skupljanjem i širenjem pluća. Podjela otvornika prema stupnju uzdignutosti jezika prema nepcu: • visoki (i. m (lat. j. l. v • zatvorni (praskavi. nj (nosnici. • Govorni organi se dijele na pomične i nepomične. zubni. bijel (svet. n. n. • Slogovi mogu biti otvoreni (ako završavaju samoglasnikom) ili zatvoreni (ako završavaju suglasnikom). • Pri izgovoru suglasnika govorni su organi potpuno ili djelomično zatvoreni. f. r. o) i niski (a) Podjela otvornika prema vodoravnom položaju jezika prema nepcu: • prednji (i. nad grlom je ždrijelo koje vodi u usnu ili nosnu šupljinu gdje dobiva konačan oblik. v (m. nj = nazali ili nosnici). grm. š. z. p. š. slova od dva znaka i još samo j. k. r. zadnjonepčani. dž. m. h. h Podjela zatvornika prema MJESTU tvorbe dvousneni. bel. Ovako nastali glasovi zovu se otvornici. dž. bilabijali: b. svit. s. c. đ. je. p. dentali: d. e. u). z. u i dvoglasnik ie (na mjestu jata). • ŠUMNICI (konsonanti): b. d. lj. l srednjojezični. labiae: usne) • usneni (labijali) usnenozubni. ž. o. SLOG je dio riječi koji se izgovara kao cjelina. ć. dušnik. j. • Prema funkciji u riječi glasovi se dijele na samoglasnike ili vokale (slogotvorne glasove) i suglasnike (neslogotvorne glasove). g. približavanjem organa suzi se i djelomično zatvori prolaz zračnoj struji. t. o-ti-ći.u) ZATVORNICI Pregled zatvornika hrvatskoga jezika • ZVONAČNICI (sonanti. Ona se modificira prolazeći kroz dušnice. Podjela glasova po načinu kako nastaju • Prema načinu nastajanja svi se glasovi dijele na otvornike i zatvornike. • Nositelj sloga je otvornik (kao jezgra). đ. d. Podjela zatvornika prema NAČINU tvorbe • zvonačnici (sonanti) m. • Dvoglasnik ie izgovara se kao dva glasa. On je samoglasnik jer tvori slog: svijet. ž . zvonki zatvornici): j. palatali: č. t. a uz njega obično dolazi i zatvornik: od-la-zi-ti. bil). l. donja (pomična) i gornja (nepomična) čeljust. • Glasovni oblik dobiva provlačeći se kroz glasiljke. usnu (i nosnu) šupljinu. nazalni). s • jezični desnici. c. č. lj. e ili i. dodirivanjem govornih organa potpuno se zatvori prolaz zračnoj struji ili nastane tjesnac o koji se tare. n. prednjonepčani. velari (jedrenici): k. usne (labiae). n. š. afrikate) c. nj (palatum: nepce) stražnjojezični. zubi (dentes). ć. ie). ž. đ. h (Zapamti! Palatali ili nepčanici su sva slova s kvačicom ili crticom. labiodentali: v. • Visina glasa ovisi o broju i dužini titraja glasiljki. g. dentes: zubi) prednjojezični. Ovako nastali glasovi zovu se zatvornici. grlo. dugi ili kratki. č. e.

U svim navedenim podjelama glas se ne promatra u kombinaciji s drugim glasom. ili jedan glas. sami po sebi nemaju značenja. suprotstavljanjem (oponiranjem) jednih drugima. već se promatra fon – glas sam po sebi./miti/ . • JEZIKOSLOVLJE (lingvistika).Podjela zatvornika prema ZVUČNOSTI • zvučni b d g z ž dž đ • bezvučni p t k s š č ć f c h • zvonačnici. mjesto i način tvorbe (npr. na istom (premda bilo kojem) mjestu u riječi. npr. npr. sonanti (neutralni): m. nj. k. • Fonološku okolinu čine svi glasovi koji se nalaze oko suprotstavljenih fonema. j. zvučni se suglasnik ne može ostvariti ispred bezvučnoga pa prelazi u svoj bezvučni par (vrabac – vrapca). od kojih se sastoje riječi i koji razlikuju riječi. ali ima razlikovnu ulogu. • FONOLOGIJA je dio jezikoslovlja koji proučava foneme u funkciji (razlikovne glasove). spavati – spajati. a ta je – razlikovanje značenja riječi. razlikuje posebnu vrstu znakova – razlikovne glasove. phone: glas. služi za stvaranje riječi i za razlikovanje njihova značenja. njihovu zvučnost (npr. imaju značenje). • Kontekst je okolina jezične jedinice u kojoj ona dobiva određeni smisao (lat. nema značenja. /kvar/ . odnosno leksičkoj. odnosno riječi. /biti/ . Glasovi imaju funkciju u jeziku – mogu mijenjati značenje riječi. /kovač/ . a). b i p su dvousneni.Zbog ovih svojstava glasova nastala je glasovna promjena jednačenje suglasnika po zvučnosti./piti/ .) Fonem i riječ pripadaju različitim jezičnim razinama. njihovu funkciju. uzvici (u. • FONEM je razlikovni glas. Neutralni zvonačnici nisu ni zvučni ni bezvučni./kolač/ ili 4. ulogu. Bezvučni suglasnici nastaju kad su glasiljke opuštene pa je prolaz zračnoj struji nesmetan. Zvučni nastaju kad su glasiljke zategnute pa titraju. sustavima – fonološkoj (fonološke jedinice. njegova svojstva. /spavačica/ /spavaćica/. Za sporazumijevanje glas sam za sebe nije dovoljan – potreban je glas u funkciji. a bezvučni ispred zvučnoga prelazi u svoj zvučni par (glas – glazba). (Foneme pamtimo kao 30 slova abecede + otvornik ie i samoglasno r. Zvonačnici su neutralni što znači da se ostvaruju bez promjene. artikuliraju ih obje usne) i akustička svojstva. Proučava njihova funkcionalna svojstva. zvuk) • RIJEČ je izgovoren ili napisan skup glasova. /b/ i /p/. Uz neke iznimke. U našem jeziku od jednoga glasa mogu biti sastavljeni samo veznici (i./kvas/ ili 3. FONETIKA je znanstvena disciplina koja proučava artikulacijska (mjesto i način tvorbe) i akustička (zvučnost) svojstva glasova. Fonetika proučava artikulacijska svojstva glasova. Fonem FON je glas sam po sebi. • 5 . i to dio fonologije koji proučava glasove bez obzira na njihovu funkciju u jeziku. b je zvučni./siti/ . l. a p bezvučni glas). glasovi. o. Važno: glasovi mogu mijenjati značenje drugim riječima samo ako se nalaze u istoj fonološkoj okolini (u istom kontekstu). s). lj. FONEM (grč. riječi. tj. • Foneme tako i izdvajamo iz riječi. • je glas koji sam NEMA značenje. e) i zamjenica nj. npr. ali razlikuju značenje riječi biti od piti. bez obzira na to je li fonem ili nije. v Ova se podjela glasova temelji na položaju i načinu rada glasiljki. 1. proučava glas sam po sebi. tj. prijedlozi (u. neovisno o njegovoj funkciji. Fonem je najmanja jezična jedinica koja ima samo izraz. FONETIKA je dio jezikoslovlja. mlad – mlak). s istim naglaskom (duga – tuga./viti/ ili 2. r. Glas razlikuje značenje. nemaju značenja) i morfološkoj (morfološke jedinice. o. contextum: skupa tkano. rječničkoj. znanost o jeziku. FUNKCIJA GLASOVA U JEZIKU (funkcionalna svojstva glasova) Fonološka opreka ili opozicija • Biti / piti – glasovi /b/ i /p/ imaju ulogu (funkciju) da razlikuju (jednu riječ od druge). koji nešto znači. a. ton. bez obzira na zvučnost odnosno bezvučnost glasova ispred ili iza njih. tj. n. a druge vrste riječi ne. Fonemi. veznik i. prepleteno).

npr. orthos=pravilan. svjedočba > svjedoč/iti/. smrznute kapi kiše) • Dužina: Tamo nije bilo vojnika. (izjavna). • To su glasovi čija razlika je uvjetovana mjestom (pozicijom) u riječi ili glasovnom lancu. ali se ono ne provodi dosljedno. Tamo nije bilo vojnika. • Slova hrvatske latinice dijele se u četiri skupine: temeljna slova (jednoslovni grafemi). • Alofon je izgovorna varijanta fonema. -ni). (genitiv jednine). • Različiti fonemi mogu se bilježiti istim grafemom. grapho= pišem) • PRAVOGOVOR ili ortoepija (grč. kazalištni > kazališt/e/. U pisanju riječi najčešće poštujemo fonološko načelo. [tanak] i [tanka]. dužina. š. • Fonološki (glasovni) pravopis traži da svako slovo (grafem) u riječi točno odgovara glasu (fonemu) koji izgovaramo (predvorje> dva d stopila su se u jedan glas. /t/ i /s/ u bratski ostvarujemo kao /c/: (bracki) itd. [šuma] i [ušće]. dvoslovi (digrafi): dž. unatoč tome što se izgovor riječi promijenio (preddvorje > pred. Stoga se fonem naziva i odsječnim ili segmentnim razlikovnim sredstvom. riječi i skupova riječi. • GRAFEMATIKA je znanstvena disciplina koja proučava prijenos fonema u grafeme (prijenos fonemske strane jezika u grafemsku). • Etimološki (korijenski) pravopis traži da riječ pišemo tako da se vidi njen nastanak. [tramvaj] i [bomba]. svjedodžba > jednačenje suglasnika po zvučnosti. razlika je uvjetovana mjestom fonema u riječi. kazalište – kazališni. ć. npr. a fonemske varijante (alofone) uglatim! NAGLASAK. Pao je grad. on je odsječak toga istog lanca. epos = govor) obuhvaća pravila o izgovoru riječi. npr. sladak – slatka. kazališni > ispadanje suglasnika). nj. Fonem – odsječno razlikovno sredstvo • Fonem je dio smislenog lanca (lanac glasova čini riječ). Iz mnoštva izgovornih varijanata izdvaja one koje proglašava književnima (normativnima). ALOFONI ili FONEMSKE VARIJANTE jesu dvije izgovorne varijante istoga glasa. troslov (trigraf): ije. Pišemo i izgovaramo: Rab – rapski. Za naš jezik ne vrijedi pravilo «Piši kao što govoriš». • Norma je skup osobina kojima se utvrđuje jezik jezične zajednice kao uzor kojemu se treba prilagoditi. đ. (grč. To znači da različito izgovaramo isti glas na različitim mjestima u riječima – npr. Grafemski sustav jest sustav pisanih znakova za foneme – to je sustav slova kojima bilježimo foneme hrvatskoga jezika. • PRAVOPIS ili ortografija propisuje pravila o pisanju grafema. izvedena slova (izvode se s pomoću dijakritičkih znakova): č. • Naš je pravopis FONOLOŠKO-ETIMOLOŠKI. pravilo da silazni naglasak ne može biti u sredini riječi. s čežnjom (š). odcijepiti). (genitiv množine) • Intonacija: Tamo nije bilo vojnika. Događa se da jednomu fonemu odgovaraju dva grafema ili da uzastopnu pojavu fonema. s brigom /z/. allos: drugi) Foneme inače označavamo kosim zagradama. ž. Tamo nije bilo vojnika? (upitna rečenica) PISMO (GRAFIJA) I PRAVOPIS (ORTOGRAFIJA) GRAFEMSKI SUSTAV • Fonem je glas. 6 . -ba. Ili još [Ana] i [Anka]. pravila o pisanju velikog i malog slova. intonacija. orthos = pravilan. Načela na kojima je zasnovan PRAVOPIS Glasovi se mogu bilježiti na dva osnovna načina: etimološki i fonološki. • Naglasak: Pao je grâd. glas /m/ izgovaramo dvousneno u riječi [mati].Odnos fonetike i fonologije • Fonetika proučava glasove ljudskoga govora neovisno o njihovoj funkciji. • Jedan fonem može se bilježiti različitim grafemima: fonem t (potvrda. a slovo je GRAFEM. (veliko naseljeno mjesto). kračini/dužini slogova i intonaciji. (grč. • Nadodsječna (prozodijska) obilježja: naglasak. Fonologija proučava kako jezik iskorištava ove glasove (koje je fonetika opisala) radi priopćavanja (komunikacije). DUŽINA I (REČENIČNA) INTONACIJA • PROZODIJA je znanost o naglascima. Grafem s znak je za tri fonema: s mukom /s/. Načelo da jednomu fonemu odgovara jedan grafem prihvatila je i naša hrvatska jezična znanost. (tuča. a usneno-zubno u riječi [tramvaj]. dvor. lj. Lanac d-u-g-a sastoji se od četiri odsječka (segmenta).

Prema tom nazivlju. zec. kao alternanta glasa c (c/č). -ič: ribič. večer…. najgorče. Pišemo kod kuće. naranča. GLAS Ć • Suglasnik ć nalazi se u oblicima riječi kojima osnova završava na t. čitati. čovjek. platiti – plaćati. zemljopisni pojmovi i sl. kao alternanta glasa k (k/č). srce – srčan. ljut – ljući. -ičina: dobričina. gracki. kazališni. korijenski) – riječi se pišu onako kako su se pisale u prošlosti (prema etimologiji/podrijetlu ili korijenu riječi/izvornom obliku riječi bez obzira na izgovor). • Suglasnik č dolazi u oblicima riječi kojima osnova završava na c. Postoji i druga podjela: 1. -ački: đakovački. kolac – kolčiti Glas č nalazi se: • u riječima kojima postanak nije vidljiv: Brač. ulica – ulični. junaštvo. -če: kumče. početi. ruka – ručni. dovući – dovukoh – dovuče. kremičak). moć. brat – braća. punačak. radit ću. kretati – krećem. • Ima mnogo riječi u kojima dolaze glasovi č i ć. (rjeđi imenički sufiksi: -ečak: grmečak. junačtvo. • u slavenskim prezimenima (bugarska. historijski pravopis (etimološki. pomičući. reći – rekoh – reče. pamtiti – pamćah. jačina. zečji. plakati – plačem. pečen. -čiv: prijemčiv. Split – Splićanin. -jača: kremenjača. Črnomerec. plakati – plačem. kamenčić. Pišemo podšišati. zagrebački. Rijeka – Riječanin. -ičan: ironičan. te u izvedenicama od tih riječi: vuk – vuče. radiću. mlačenje (od mlačiti): mlaćenje (od mlatiti). te u izvedenicama od tih riječi: pamet – pameću (i pameti). gonič /uvijek označuje vršitelja radnje/. čovjek. najžuće. Vinkovci – Vinkovčanin. junak – junačan. gorko – gorče. vrapca. gozba. znak – značiti . ali: oni peku. kovčeg. grč.• • Ima i riječi koje su pisane po etimološkom načelu.. peći (pek-ti) – pečem. plesač. trijeska – triješće. klicati – kličem. a čitamo potšišati. grančica. bespapira. čovjek. peći /pek-ti/ – pečem. spavačica (žena koja spava): spavaćica (košulja za spavanje). čelo. pamtiti – pamćenje. simpatičan. ljubica – ljubičica. 3. klicati – kliči. dječurlija. morfonološki pravopis – isti se morfem piše uvijek istim slovima: obći. bez papira. -ičak: krajičak. plakati – plači. pridjevski sufiksi: -ačak: dugačak. mrak – mračan. pacifistički. -čina: cjevčina. slovačka. 7 . ruska: Župančič. -ična: sestrična). Glasovne promjene koje nastaju među riječima u govornome nizu ne provode se u pisanju. nije vidljivo prema čemu: čekati. žuto – žuće. jedamput. linč. vodič. plavičast). pljeskati – plješćem. posjetiti – posjećivati. majka – majčica. stric – stričevi. kreč. vrabca. plamečak. jak – jači. Začretje). naš sadašnji pravopis je FONOLOŠKO-MORFONOLOŠKI. čipka. označen. mrak – mračiti. -čaga: rupčaga. (rjeđi pridjevski sufiksi: -ačan: ubitačan. • kajkavsko č u imenima (vlastita imena. fonološki pravopis – isti se fonem piše istim slovom: opći. ptica – ptičji. kratiti – kraćen. ptica – ptičurina. kolac – kolčina. zec – zeče. plač. čedo. stanbeni. -ički: humanistički. najljući. mrak – mračan. Npr. pomrčina. čiji. (Ali! Iznimke: lijeska – liješće. jak – jačati. jak – jači. slovenska. pamtiti – pamćen. Čegec. srdžba. mačak. cvijet – cvijeće. srčba. češka. odpjevati. a izgovaramo kotkuće. čast. robski. pritiskati – pritišćem. čekati. ključ. kao alternanta glasa t (t/ć). retka. peći /prema peku i pekao/ pečen. -čica: cjevčica. otok – otočanin. -ača: cvjetača. točka. -ičast: modričast. mračiti se. pokrivač. • u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k : buka – bučan. tvrdoglavost – tvrdoglavošću (i tvrdoglavosti). -ičar: alkoholičar. GLAS Č • Suglasnik č dolazi u oblicima riječi kojima osnova završava na k. stambeni.: Čakovec. s bratom. peče…. najjači. bič. zbratom. kazalištni. ropski. hlače. mjesec – mjesečina. peći /pek-ti/ – pečah. štetočina. krojač. čarati itd. branič. elegičar. Fjodor Mihajlovič Dostojevski). biću. jabukovača. čuti. • u sufiksima – imenički sufiksi: -ač: igrač. čaša. noć itd. • u riječima prema osnovnom c: djeca – dječji. gradski. micati – mičem. bit ću. otpjevati. redka. kretati – kreći. -čić: balončić. plačljiv. oraščić. čaj. ruka – ručetina. 2. iglica – igličast. savijača. IZGOVOR I PISANJE GLASOVA Č I Ć • Glasovi č i ć dva su različita fonema i sudjeluju u razlikovanju značenja riječi. jedanput. a da. s gledišta suvremenoga stanja jezika. čudo. mjesečno. skakati – skači. kič. kuhača. mač. gostba. pjesnik – pjesniče. zečevi. stiskati – stišćem). te u izvedenicama od tih riječi: stric – striče.

opazit ćemo da one imaju jedinice po kojima se razlikuju – škol .sk . kandža. džus. na-oblač-i-ti (P+K+S+S). sljepoća. đuveč. GLAS DŽ • u riječima kojima postanak nije vidljiv (uglavnom posuđenice iz engleskog i turskog jezika): budžet. • • 8 . đavao. Đurđevac. K+K K+S S+S S+S Primjeri morfemske analize: oblak (K). put (K). prilagoditi – prilagođavati se. • pridjevski sufiks: -aći: crtaći. arapskog) i • u novije vrijeme najbrojniji anglizmi ili anglicizmi (posuđenice iz engleskoga jezika). gl. Kyrillos. smeđ. žeđ – žećca (pravopisna norma dopušta i oblike sa slovom đ: smeđkast. grad – građanin. džoging. grad-sk-i (K+S+S). ploditi – plođah. posuda – pođe. svet – svećenik. Đakovo. džepar. žeđca). buditi – buđen. • u imenima (vlastita imena. Podjela morfema po položaju: korijenski (obilježavamo: K). pidžama. džojstik. zapamtiti – zapamćen. • prema osnovnom d: mlad – mlađi.o slav en . ćilim perz. leća. džuboks. škol-a (K+S). džip. ćevabdžinica. đak. džungla. predočiti – predodžba.: dolazeći. hladnoća (rjeđi imenički sufiksi: -ać: golać. glad – glađu (i gladi). oblač-ak (K+S). Suprotstavimo li riječi škola i zima. • prema osnovnom đ u riječi (jednačenje suglasnika po zvučnosti): smeđ – smećkast. među. • sufiksi podrijetlom iz turskoga jezika: -džija: šeširdžija. pileći). nećak. đurđevački. džokej. -dać: srndać. (u nekim stranim imenima grčkoga i orijentalnoga podrijetla ć je nastalo od glasa k : Ćiril od grč. džemper. patlidžan. menadžer. pisaći (rjeđi pridjevski sufiks: -eći: srneći. domaći. cvijet – cvijeće. noć. tisuća. • u nekim stilski obilježenim riječima: buniti se – bundžija. zemljopisni pojmovi i sl. računati – račundžija.) MORFONOLOGIJA MORFEM. turskog.star . džep. pužić. prilog sad.Glas ć nalazi se: • u riječima kojima postanak nije vidljiv: ćuk. To su: • turcizmi (posuđenice iz turskoga jezika). Trakošćan. kuća. glodati – glođem.): Drašković. morphe = oblik) • • Morfem je najmanja jezična jedinica koja IMA značenje. đavolski. feredža. učiti – udžbenik. GLAS Đ • u riječima kojima postanak nije vidljiv: anđeo. zim i jedinice po kojima se poistovjećuju – a. grozd – grožđe. konjić. tinejdžer. svjedočiti – svjedodžba. džudo. teći. džihad. evanđelje. • prema osnovnom č: naručiti – narudžba. džez. ljut – ljući. roditi – rođen. gaće. vjeđa…. -bać: zelembać. kajkavsko ć: Šćitarjevo. već. • orijentalizmi (iz svih orijentalnih jezika – perzijskog. džamija. IZGOVOR I PISANJE GLASOVA DŽ i Đ Glasovi dž i đ većinom se nalaze u riječima stranoga podrijetla. Morfemi P K K S S S pred . labud – labuđi…(Pri jotaciji d se stapa s glasom j u palatal. ćelav. slaveći.i Granice morfema: P+K spojnik o. đon (potplat). prefiksalni (prefiks = predmetak – P) i sufiksalni (sufiks = dometak – S). kći. pluća. džeparac. • u riječima i izvedenicama prema osnovnom t: brat – braća. I ovdje vrijedi pravilo da se neka imena mogu pisati dvojako: Pešćenica i Peščenica. -aća: mokraća). pro-hlad-n-o (P+K+S+S). doći. Mihanović. šećer. voće…. pekući. radost – radošću. Suglasnik ć nalazi se u sufiksima • imenički sufiksi: -ić: komadić. džem. đački. kilim). -oća: čistoća. • glagolski završetak -ći: infinitiv glagola: peći. đurđica. ALOMORF (grč. -džinica: buregdžinica. galamiti – galamdžija. obal-n-i (K+S+S). buregdžija. lađa.

padež – padežom. Alternacije (zamjene) jednoga fonema drugim u morfemu proučava znanost koja se zove morfonologija ili morfofonologija. To je dio gramatike koji proučava fonemski sastav morfema i veze između sastava morfema. zavisni padeži pridjeva: dobrog – dobroga. Alomorfi jednoga morfema mogu biti i potpuno različiti. pred – preda. siguran. vječan. sibilarizacija (oblak – oblaci). kad – kada. vrapca. NAVEZAK ili POKRETNI SAMOGLASNIK jest samoglasnik na kraju pojedinih riječi bez kojih dotična riječ može biti. dugačak (neodređeni vid). bistra. naranča. zovu se supletivni alomorfi: ja – pek(ao). Sremec – Sremca. Tkalec – Tkalca • U nekim je kajkavskim prezimenima samoglasnik e postojan i javlja se u svim padežima: Maček – Mačeka – Mačeku …. uvećanica. sigurni … • u N jd. Ivanec – Ivanca. dobrim – dobrima 2. što znači da čine isti morfem. izložaba … • u N jd. a sadržajem jednaka. oblike): peč(en). mužem. Morfološki uvjetovane alternacije (zamjene) nisu uvjetovane prirodom samog fonema. palatalizacija (prah – prašina). odnosno drugačije raspodjele fonema unutar morfema. duždevi … Prijeglas se ne provodi u jednosložnih i dvosložnih imenica muškoga roda koje u slogu ispred nastavka imaju samoglasnik e: Beč – Bečom. zadržavaju neka svoja izvorna obilježja. nikad – nikada 4. ražnjevi. Čakovec – Čakovca. Javlja se • u N i A kajkavskih imena mjesta: Belec – Belca. naranče. i u svim padežima množine imenica muškoga roda kojima osnova završava na palatale: ražnjem. nad – nada.. jež – ježom. pe(ći). jotacija (cvijet – cvijeće) te alternacije ije. ražnjevima …. k – ka. sad – sada. nekakva … NEPOSTOJANO E je onaj e koji se u kajkavskim imenima mjesta i prezimenima javlja samo u nekim oblicima. i G mn. izložbe. suglasnika c i suglasničkih skupova št. naranče. naranača. mom – momu – mome. vječni. njim – njime 3.). bistar. temeljni morfem pek ima morfe (izraze. a da se njezino značenje nimalo ne mijenja.. GLASOVNE PROMJENE • • Fonološki uvjetovane alternacije (zamjene). prištevi. NEPOSTOJANO A se gubi i ponovno javlja u različitim oblicima iste riječi: • u N jd. uz – uza. npr. modar. izložbe. duždem. igralištem. e i i (zvijer – zvjerad). kraljevi.Alomorfi ili morfemske varijante • Alomorfi su različiti oblici istog morfema kojih su razlike uvjetovane mjestom u riječi. Klanjec – Klanjca. Kada se mjesna imena (toponimi) prenose iz mjesnih govora u književni jezik. sav. prištem. modra. • Izraz morfema zove se morf. Prijeglas se provodi • u I jd. dugački (određeni vid). pec(ivo). navezak (tad – tada). vrabaca. kakva. iz – iza 9 . mojim – mojima. prilozi: tad – tada. pod – poda. Šodec – Šodeca – Šodecu … PRIJEGLAS je zamjenjivanje samoglasnika o samoglasnikom e iza palatalnih suglasnika. Do njih dolazi zbog prirode samoga fonema. svega. prijeglas (poljom > poljem). nepostojano e (Čakovec – Čakovca). zavisni padeži zamjenica: mog – moga. zbirna imenica i sl. vrapci. imenica srednjega roda: poljom>poljem. lice) ili tvorbenom kategorijom (umanjenica. zamjena l sa o (čitao – čitala). čovjek – ljudi. Morfološki je uvjetovano nepostojano a (kratak – kratki). nekakav. pridjeva (neodređeni oblik): umoran. Ovoj skupini pripadaju jednačenja suglasnika (po zvučnosti i po mjestu tvorbe) te udvajanje i ispadanje suglasnika. žd. izložba. nekih zamjenica: kakav. kraljem. muževi. prijedlozi: s – sa. U riječima oblak. Jedinice od i ot u riječima odbiti i otpustiti imaju isto značenje. je. oblačić i oblaci također zamjećujemo dio koji je u svakoj riječi vrlo sličan – izrazom je djelomično različit zbog neke glasovne promjene. • Alomorf je varijanta morfema izrazom djelomično različita. Do alomorfa dolazi jer je jedan fonem u riječi zamijenjen drugim (zbog glasovne promjene). dobrom dobromu – dobrome. Navezak imaju: 1. • mene. ražnjeva. nekih imenica: vrabac. godištem … • u I jd. umorna. suncem. nego nekom gramatičkom kategorijom (padež. Vrbovec – Vrbovca … • u N nekih kajkavskih prezimena: Gubec – Gupca.

N mn. uza zid. sa Ksenijom. (Bog) Bože. G. (Bog) Božji. • u nekih imenica sa suglasnikom l na kraju kratkoga sloga: molba. (dići = dig+ti. anđeoski i anđelski. nada mnom. jelka. duh – duše.: hodala. radio. r. • u N jd. ž. (muškarac) muškarčina. sijeku) • u 2. digoh) diže • u tvorbi imenica ispred nekih sufiksa: uvećanice – (junak) junačina. sa školom. r. dio. poda sa pšenicom. z. i 3. i ) => Č. z. š: vuk – vuče. odnosno riječ koja se u rečenici upotrebljava kao da je nepromjenljiva: Sebičnjaci svaku rečenicu počinju sa ja. i G mn. sa rzanjem. (muha) mušica. Š. koje završavaju na k. (ispeći = ispek+ti. mio. pred i uz akuzativ jednine zamjenice on može glasiti i nj. bijel. i ) => Č. h: pečem (peći – osnova je pek +ti – peku). seoce i selce. rak – račić. prid. prah – prašina. Izmijenjena osnova koja je nastala palatalizacijom naziva se palatalizirana osnova. (knez) knežev. umanjenice – (ruka) ručica. (prah) prašiti • u tvorbi pridjeva ispred nekih sufiksa: (vuk) vučji. S takvim a ponekad se upotrebljavaju i prijedlozi iz. (noga) nožica. prevodilaca. nada nj … Prijedlog s naveskom dolazi i ako iza njega slijedi samo jedan glas: To se piše sa č. Ž. g. npr. ž : sa sobom. a ne sa ć.• • • • • Uz prijedloge kroz. pridjeva muškoga roda: cio.viteže. žalac. žetelac … Alternacija imenica na -lac ne provodi se samo u N jd. (mjesec) mjeseče. žalba … Neke imenice i pridjevi imaju dvostruke likove: anđeo i anđel. (trbuh) trbušast. htjela. uz : iza sna. odnosno suglasničkim skupom u kojem je drugi suglasnik k ili g: ka gradu. Z (ispred e ) => Ž. (knez) kneže • u prezentu glagola s osnovom na k. • ispred sufiksa -ba: dijeliti – dioba.reče. nekih imenica muškoga roda: čavao. Luca – Lucin. (puh) puše. sa psom. Navezak može doći i onda ako iza prijedloga slijedi nepromjenljiva riječ. Palatalizacija se provodi: • u V jd. ka školi. prevodioca. š ili ž ili suglasnički skupovi gdje je drugi suglasnik s. Prijedlog k može glasiti ka ako iza njega slijedi riječ koja počinje suglasnikom k ili g. g. ali tada prijedlog dobiva navezak -a: kroza nj. (drug) druže. nad. poda nj. sa strahom. sa Brˇezine (Bžezine). ogledalce. h: (vojnik) vojniče. • dental (zubnik) c ispred samoglasnika e i katkada ispred i prelazi u palatal č: mjesec – mjeseče. bio. C (ispred e. imenica m. • dental z ispred samoglasnika e prelazi u palatal ž: vitez . Prijedlozi nad. Alternacija l/o ne provodi se: • u imenica i pridjeva u kojima je suglasnik l na kraju dugoga sloga: bolnica. Prijedlog s može glasiti sa ako iza njega slijede suglasnici s. pod. h ispred samogl. (stric) stričev. Palatalizacija se ne provodi uvijek. seliti – selidba i seoba … • u zavisnim padežima imenica na -lac: gledalac.: N jd. preda mnom. pjega – pjegica. ka zgradi. cio i cijel. (stric) striče. siječem (sjeći – sjek+ti. mjesečina. rekoh . K. G jd. tužilac. prevodioci. htio. (prah) prašak te (srce) srčan … • u tvorbi glagola ispred nekih sufiksa: (buka) bučiti. e i katkada ispred i prelaze u palatale (nepčanike) č. preda nj. ptica – ptičica. prevodilac. ka knjizi. buha – buhica. odio i odjel. • u umanjenica sa sufiksom na -ce: odijelce. Alternacija l/o provodi se: • u muškome rodu glag. kotao. pod. Jozo – Jozin … mnom. znalac. stalan. draga – dražica. š. pred imaju takvo a pred nekim zamjenicama: preda se. G mn. ispekoh) ispeče. (knjiga) knjižica. velik – veličina. pisao. zec – zeče. posao. predio i predjel. licu aorista istih glagola: (sjekoh) siječe. mnogo – množina. plug – pluže. seoski i selski… PALATALIZACIJA je glasovna promjena u kojoj: • velari (mekonepčani suglasnici) k. H (ispred e. uza nj. prevodilac. (krug) kružić. nada nj. • u N jd. g. čitao. ZAMJENA L SA O (VOKALIZACIJA) jest zamjenjivanje suglasnika l samoglasnikom o na kraju nekih riječi ili na kraju sloga. niz. hodao. (drug) družiti se. 10 . baka – bakin. niza stranu.

Gliha – Glihi … • u etnicima ž. puhati>pušem (puh+-jem). Ladika – Ladiki. vođah • u glagolskom pridjevu trpnom (nastavak -jen): izrađen. g. lagati > lažem (lag + -jem > laz + -jem) Kako ćemo znati je li u prezentu došlo do palatalizacije ili jotacije? • Stavimo glagol u 3.: Bečanka – Bečanki. mazga – mazgi … • u nekih posuđenica: Bask – Baski. frizerka – frizerki. s. skakati > skačem (skak + -jem) l + j > lj sol > solju (sol + -ju). Dubravka – Dubravki. pedagozima. novinarka – novinarki. • u N i V kratke množine imenica muškoga roda: đak – đaci. L i I množine imenica muškoga roda: pjesnik – pjesnici. -čka. duh – dusi. JOTACIJA (jota . peći (pek+ti. pisati – pis +ju – pišu – pišem).. suh(+-ji) > suši k+j>č jak > jači (jak + -ji). majka – majci. Aljaska – Aljasci i Aljaski.SIBILARIZACIJA je glasovna promjena u kojoj velari (mekonepčani. zec > zečji (zec + -ji) d+j>đ mlad > mlađi (mlad + -ji). Volga – Volgi … • u većini tvorenica ženskoga roda na -ka: bolničarka – bolničarki. svrha – svrsi. od peći – pek+ti – peku – pečem). recite….. pišu (pis + -ju). 11 . Požega – Požezi i Požegi. V. Bračanka – Bračanki … • u nekim zemljopisnim imenima: Krka – Krki. -zga: kocka – kocki. voćka – voćki. onda je to palatalizacija.: slika – slici. psiha – psihi. Gradiška – Gradišci i Gradiški. • Ako promjene nema (npr. gran(a) + -je > granje. propusima. lice množine prezenta i vidimo je li došlo do promjene. humoreska – humoresci i humoreski. Olga – Olgi.. Luka – Luki. bronh – bronhi … Dvostruke likove imaju: • neke tuđice: flamingo – flaminzi i flamingi. roditi > rođen (rod + -jen) g+j>ž blag > blaži (blag + -ji). Kartaga – Kartagi. r. baka – baki.. knjiga – knjizi. brz > brži (brz + -ji) h+j>š mahati > mašem (mah+-jem). patka – patki.. recimo. r. u imenicama odmila (hipokoristici): seka – seki. mačka – mački. tekao) – teci. Izmijenjena osnova koja je nastala sibilarizacijom naziva se sibilarizirana osnova. g. pedagog – pedagozi. papiga – papigi. pameću • u zbirnim imenicama (nastavak -je): cvijeće.. visok > viši (vis + -ji) t+j>ć smrt > smrću (smrt + -ju) z+j>ž brz > brži (brz + -ji). pjesnicima. -ćka. D. leći (leg+ti. blaži.grčki naziv slova j) jest stapanje nepalatalnog suglasnika s glasom j u nov palatalni suglasnik. srednjoškolka – srednjoškolki. • neke opće imenice na -ska. zeko – zeki. -tka.intelektualki • u imenica na -cka. Sibilarizacija se provodi: • u D i L jednine imenica ž. rekao) – reci. intelektualka . kolega – kolegi. Vukovarka – Vukovarki. Z. Anka – Anki. S. tiši • u prezentu i imperfektu glagola (nastavak -jem. zapamćen • u instrumentalu jednine imenica ženskog roda (nastavak -ju): radošću. teći (tek+ti. G. • u imperativu nekih glagola kojima osnova završava na k. • u N. vrag – vrazi. onda je to jotacija. legao) lezi. jesen + -ji > jesenji s+j>š pisati > pišem (pis + -jem). h: reći (prema rek+ti. -tka. Jotacija se provodi: • u komparaciji pridjeva (nastavak -ji): slađi. K. zagrliti > zagrljaj (zagrl + -jaj) n + j > nj tanak > tanji (tan + -ji). • Ako promjena postoji (npr. juha – juhi. Sibilarizacija se ne provodi: • u mnogim općim imenicama: liga – ligi. • neka zemljopisna imena: Lika – Lici i Liki. h ispred samoglasnika i prelaze u sibilante (piskavce) c. • u nekim imenima i prezimenima: Đuka – Đuki. -vka: guska – gusci i guski. pripovijetka – pripovije(t)ci i pripovijetki. Grga – Grgi. jedrenici) k. granje nepalatal + j > palatal c+j>č klicati > kličem (klic + -jem). pekao) – peci …. -jah): mičem. propuh – propusi. travka – travci i travki. H (ispred i ) => C. z.

predturski. a onda se provodi jednačenje: gost+-ba>gosba=>gozba. gib+ka > gipka. jurisdikcija. podtip. Habsburgovci. 2. odseliti. poddijalekt. odsutan. ć. naddruštveni. mravlji (mrav + l + ji). postdiplomski. d/t: slad+ka > slatka. To su glasovne promjene koje nastaju kad se između usnenih suglasnika b. Kad osnova riječi završava na bezvučne skupove st i žd. č/dž: naruč+ba> narudž+ba.EPENTEZA ili epentetsko (umetnuto) L jest vrsta jotacije. kosit+ba > kosidba. predsjednik. npr. podcrtati. odčepiti. JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO ZVUČNOSTI Zvučni suglasnici Bezvučni suglasnici • b p d t g k z s dž č đ ć ž š f c h Do jednačenja dolazi kada se dva suglasnika različita po zvučnosti nađu jedan pokraj drugoga. odcijepiti. nadčovječan. pisanje u nekim oblicima: • u složenicama u kojima su prvi dio brojevi. prijeći će u svoje zvučne parnjake i obrnuto. zdravlje (zdrav + l + je) f + l + j > flj Vakuf > Vakufljanin (Vakuf + l + janin) JEDNAČENJE SUGLASNIKA (ASIMILACIJA) (po zvučnosti i po mjestu tvorbe) 1. predstava. podtekst 2. f umeće suglasnik l (epentetsko l ) koji s glasom j čini novi suglasnik lj : b + l + j > blj groblje (grob + l + je). nadšumar. u imenima i u nekim složenicama: adhezija. JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE (po tvorbenom mjestu) Do glasovne promjene dolazi kada se jedan do drugoga nađu dva suglasnika različita po mjestu tvorbe. t/d: svat+ba > svadba. odsjek. 12 . odćutjeti. (Sz = suglasnik zvučni. š : nadcestar. d u predmecima ispred bezvučnih c. h. I ovdje se prvi glas uvijek ravna prema drugome. d u složenicama s predmecima ispod. č. • Jednačenje po mjestu tvorbe provodi se kod samo četiri suglasnika: s. postgalenski. odćušnuti. s+biti>zbiti. podtajnik. s/z: glas+ba>glazba. podstavljen. Sz + Sb > SbSb => zvučni ispred bezvučnoga prelazi u svoj bezvučni par: b/p: rob+stvo > ropstvo. Sb = suglasnik bezvučni) Sz+Sz > Sz Sz => zvučni suglasnik može stajati samo ispred zvučnoga suglasnika: iz+graditi > izgraditi Sb+Sb> SbSb =>bezvučni suglasnik može stajati samo ispred bezvučnoga: s+topiti > stopiti 1. vješt + -ba > vješba => vježba. Uvijek se prvi suglasnik ravna prema drugomu (mijenja se prvi suglasnik)! • Općenito pravilo: kad se bezvučni suglasnici nađu ispred zvučnih. d u drugim složenicama zbog jasnoće: naddržavni. v. Sb+Sz > SzSz =>bezvučni suglasnik ispred zvučnoga prelazi u svoj zvučni par: p/b: top+džija > tobdžija. katkad k/g: burek+džija>buregdžija. narudžbenica Odstupanja od drugoga pravila. podčiniti.. petgodišnji. nadsvoditi. u tvorbi ispred zvučnoga suglasnika najprije ispada t.. podcijeniti. vrab+ca > vrapca. n. g/k: bog+ca > bokci. m. p. grublji (grub + l + ji) p + l + j > plj gluplji (glup + l + ji). uz+put > usput Odstupanja u pisanju zvučnoga suglasnika d (ne prelazi u t ili ne ispada) u trima slučajevima: 1. snoplje (snop + l + je) m + l + j > mlj grmlje (grm + l + je) v + l + j > vlj življi (živ + l + ji). odšetati se. iznadprosječan … 3. z. dvadesetgodišnji. s. z/s: odlaz+ka > odlaska. tisućgodišnji … • u predmecima stranoga podrijetla. odšuljati se. 2. podšiti. iz+kopati > iskopati.i iznad-: ispodprosječan.

ne jednače se: • ako njima završava predmetak (prefiks). • ako su l i j rezultat jotacije (l + j. U nekim se oblicima ispadanje ne provodi u pisanju: • u superlativu pridjeva koji počinju zvonačnikom j: najjednostavniji. iznjušiti. jotacije: grozd – (grozdje – grozđe) > grožđe. npr. trbuh – (trbuhčić)>trbuščić. nj prelazi u svoj (srednjojezični) parnjak. • jotacije: list + je > (listje – lisće) > lišće. od kojih jedan ispada: bez + zvučan > bezzvučan > bezvučan.. obran + beni > obrambeni. dž. nepčanik: misao – (mislju) > mišlju. miraz+džijka>miraždžijka. nastali stapanjem s glasom j nakon kraćenja korijenskoga sloga. obeznaniti. izvanbračni … ISPADANJE (GUBLJENJE) SUGLASNIKA STAPANJE SUGLASNIKA Kada se jedan uz drugoga nađu dva ista suglasnika.. šest + deset > šesddeset > šezddeset > šezdeset. z + đ. s + čepati > ščepati. od + tud > ottud >otud. n + j). iz + shod > isshod > ishod. bjesnjeti (prema bijesan). dž. lj. razljutiti. • Pridjev bezvučan složenica je nastala od predmetka bez. odijeliti. najjači. a lj i nj su na početku korijena: • sljubiti. • jednačenja po zvučnosti: izčupati – (isčupati) > iščupati. raz + žariti > ražžariti > ražariti. tzv. crmpurast . dahćemi dršćem. voziti – (voznja)>vožnja.1. najjužniji … 13 .) isšarati > (mjesno jedn. npr. ž > ž Šumnik z zamjenjuje se ispred đ. a onda dolazi do stapanja/ispadanja: pet + deset > peddeset > pedeset. JEDNAČENJE I STAPANJE / ISPADANJE SUGLASNIKA • U nekim se riječima najprije provodi jednačenje suglasnika po zvučnosti. odahnuti. iscrpiti … • U nekim se riječima najprije provodi jednačenje po mjestu tvorbe. ć. oni se stapaju u jedan suglasnik. ozljeda (prema ozlijediti). raznjihati. izljubiti. bezakonje. š > š (Prednjojezični) šumnik s ispred (srednjojezičnih) nepčanika č. Odstupanja od pravila: s i z ispred lj i nj ne prelaze u š i ž. n + b. razžariti > ražžariti > ražariti. dašćem (vrijede oba lika) 4. lj. nj. s + č. izvanbrodski. sljepoća (prema slijep). iseljenje. najjasniji. a sufiks započinje usnikom b. prehrambeni. ć. Rus + ski > russki > ruski. a zatim stapanje/ispadanje: iz + šarati > (zvučno jedn. Zamjena suglasnika z nepčanikom ž događa se i poslije neke druge promjene. drhtati i dahtati – drhćem. Jednačenje se ne provodi u pisanju složenica kad je n na kraju prvoga dijela složenice (u pismu n. npr.i pridjeva zvučan: pojavila su se dva jednaka suglasnika (-zz-). najjeftiniji.) iššarati > (stapanje) išarati. vodenbuba. 2. snježiti (prema snijeg). • U nekim riječima provedena su oba jednačenja suglasnika. Slično i preddvorje > predvorje. mp/np Kad je zvonačnik n na kraju korijenskoga morfema. bijesan – (bjesnji) > bješnji To se jednačenje katkad provodi poslije neke druge promjene. 3. nositi – (nosnja) > nošnja. nj nepčanikom ž: kazniti – (kaznjiv) > kažnjiv. hiniti – (hinba) – himba. paziti – (pazljiv) > pažljiv. u izgovoru uvijek m): jedanput. nj. (iz+šarati) >isšarati > iš(š)arati. lj. mlaz-njak > mlažnjak. kukuruz-njak > kukuružnjak. Englez + ski > englesski > engleski. udvajanje (geminiranje). Odstupanje od ispadanja. ć > š Suglasnik h zamjenjuje se nepčanikom š ispred nepčanika č i ć: orah – (orahčić)> oraščić. p > mb/nb. a onda ispadanje: bez + žični > bežžični > bežični. iz + sipati > issipati > isipati. raz + širiti > ras + širiti > rašširiti > raširiti. zelembać. zamjenjuje se nosnikom m (n /m): stan + beni > stambeni. lj. h + č.

dolazi dvoglasnik ie (ije): letjeti: lijetati. zapovijedanje. tu se piše ije. njihovih složenica i složenica sa -zreti u položajima u kojima se taj slog dulji. Ima razlikovnu ulogu: U prvom dijelu knjige govori se o umjetničkom djelu. svetčev > svečev 2. bolesno. tj u pismu se suglasnik t ne gubi u nekim riječima stranoga podrijetla: aorist + ni > aoristni. superrevizija.brat + -stvo> bratstvo. d i t ispred sufiksa –ština (u izvedenicama): Hrvat + ština – (hrvatština) > hrvaština. kadšto. sveci. mlatac – mlatci /mlaci. a korijen im završava na -č ili ć): pjevač + -ski – pjevačski => pjevački. zasjedanje…). ljudski. KRAĆENJE I DULJENJE KORIJENSKOGA SLOGA (alternacije ije /je / e/ i) Do različitih realizacija (odraza ili refleksa) jata najčešće dolazi jer se dugi slog krati (ije u je. npr. i u riječima letjeti. liti. odolijevanje. ISPADANJE (GUBLJENJE) SUGLASNIKA D. S U nekim oblicima može doći do ispadanja suglasnika d i t:: 1. e (vredniji) ili i (vidio). pokadšto • ALTERNACIJE ije / je / e / i • • Na mjestu staroslavenskog odnosno starohrvatskog samoglasnika jata (ě. leći: lijegati. razumijevanje. • U nekim oblicima može se i ne mora provesti ispadanje suglasnika d i t. svetac – (svetca) > sveca. Nekad se pisao ie. d i t u suglasničkim skupovima st. jedna dvadesettrećina (1/23). već ostaje suglasnički skup st na kraju korijena. mjesto – namjestiti: namještati. liti: lijevati. d i t ispred c i č sudac – (sudca) > suca. Dvojako pisanje • Dopušteno je dvojako pisanje nekih riječi. igrački. s čuvanjem ili bez čuvanja polazne osnove u pisanju: mladac – mladci /mlaci. nuzzarada. odoljeti: odolijevati. (Iznimke: mjera – zamjeriti: zamjerati. Gdje se (uvijek dugi) dvoglasnik izgovara. v ): bolestan – (bolestna) > bolesna. suci. zadaci i zadatci. tzv. a posljednjih stotinu godina piše se ije. bijel – bjelji) ili se kratki slog dulji (je prelazi u ije: razumjeti – razumijevati). zamjeranje. ribič + -ski – ribičski – ribički. što ne znači da se ti oblici različito i izgovaraju. Dopušteno je dvojako pisanje trosložnih i višesložnih imenica na –dac. T. lijetanje. dozreti: dozrijevati. namještanje. kilogrammetar. št. Gospić + -ski > gospićki. kreppapir. godište – (godištnji) >godišnji. sudski. zaprešićki Odstupanje od ispadanja: • u pridjeva stranoga podrijetla izvedenih sufiksom -ni ne ispada t. lijevanje… 14 . dozrijevanje. protestni • t i s ne ispadaju u riječima koje završavaju sufiksima -ski. suci. -tac. s u sufiksu -ski kada se ovaj sufiks nađe iza suglasnika č i ć (suglasnik s ispada u pridjeva koji su izvedeni sufiksom –ski. DULJENJE SLOGA S KRATKIM je (je < ije) Duljenjem postaje dvoglasnik ie (piše se ije) u sljedećim tipovima i riječima: 1. brodski. izvannastavni. npr. hrvatstvo. bratski. sredstvo. osnivački plemić + -ski – plemićski => plemićki. žd ispred nekog drugog suglasnika (osim r. lijeganje. je (svjetlost). -dak. rogatog e) danas se nalazi ije (svijet). leći. sjesti – zasjesti: zasjedati. svetak (blagdan) – svetci/sveci. Na mjestu osnovnoga e. nužno 4. -tak. oci. azbestni. 2. mjesto i sjesti): dospjeti: dospijevati. sudstvo • d ne ispada u složenica na -što: budšto. razumjeti: razumijevati. nuždan – (nuždna) > nužna. tj. Duljenje kratkoga je daje dvoglasnik ie (ije) u nesvršenim glagolima i glagolskim imenicama (ako u svršenom obliku nije u osnovi riječ mjera. hrvatski.u nekim složenicama (radi jasnoće) čiji korijen počinje istim suglasnikom kojim završava predmetak: naddržavni. otac – (otca) > oca. pogodak – pogodci/pogoci. sveci (od svetac). -stvo: grad + -ski > gradski. zapovjediti: zapovijedati. pogoci i pogodci. hiperromantičan. godišnje. U hrvatskom standardnom jeziku postoji dvoglasnik ie koji se bilježi troslovom ije. dospijevanje. Izuzete su tri riječi: oci. zd. Buzet – ( Buzetština) > Buzeština 3. e ili i.

uspjeti – uspijem …. obazreti. mjesto i sjesti : zamjerati. brijati – brijem … • glagoli bdjeti. sazrem.bolje je upotrijebiti likove sa prije-. presjeći. uz kolebanje jer je: naslijediti – naslijeđe i nasljeđe. sječen . u više posuđenica: dijeta. vještica. a u drugima dvoglasnik ie (ije): sjeći. novijega G jd. hijena. sazrim) ima i likove s troglasovnim slijedom: zrijem. pjev (pjevati). pijevac. garsonijera. probdijem. U tvorbi imenica od glagola s predmetkom pre-: u jednih se imenica to pre.) • u imenica izvedenih sa -je: bezvjerac – bezvjerje. u drugih ostaje -pre : pregib. • 15 . piti. ali samo korijenje. šiti. preplet. lj. orijentacija… odsjeći. korijeni. proturječiti – proturječje. n. sasjeći. djed: djedo • u nesvršenih glagola i izvedenica od njih ako su im u osnovi riječi mjera. prekid. npr. bdiš…. Iznimka! Ako je naglasak u jednini nepostojan. higijena. medvjed – medvjeda … • ispred dva suglasnika od kojih je prvi l. odsjekao… Tako je i u glagola isjeći. 5. koje su u pretežnoj većini. riječ provrijem… dragijem(a)… KRAĆENJE KORIJENSKOGA SLOGA S DVOGLASNIKOM ije (ije < je/ e/ i) Imenice i imenske riječi • U množinskih oblika jednosložnih imenica muškog roda: svijet – svjetovi. biti. vrijem. prijelaz prema prelaziti. piti . duljenjem ne postaje dvoglasnik. odijelo (odjeti). tijem. razumjeti – razumijem. prebjeg. krivovjerac – krivovjerje. pretek…. gore točku 1. prijevoz (prevoziti). vrim. odsjekoh. poriječje … • i u riječima: mjerov (mjera). u dugoj množini neke imenice ne krate korijenski slog. glag. v : djelo – djelce. vriš. prozreti ima prezent nazrem. prevrat. liti. smijeh – smijeha – smijehovi. djevac. prepjev. sijecijah. • • • • • • • Glagol zreti u značenju gledati u složenici nazreti. vjera – vjera.: liti – lijem.. opijelo (opjevati). probdiš…. prispjeti – prispijem. U ostalim riječima. rasjeći. pa se taj -pre samo produljio. prohtjeti – prohtijem. imenica na -ija kao kutije. prepad. a nije se zamijenio dvoglasnikom. dospijeće i prispijeće.. Također i u trosložnih izvedenica s dvoglasnikom u osnovi: • izvijestiti – izvješće. brijezi. sijelo (sjesti). prijenos (prenositi). siječeš…. namještati. tijeh. prijedlog (predložiti). prelet. odsiječeš…. nasjeći. preskok… To je zato što se neke takve imenice govore i s kratkim naglascima na -pre. rakije… prilog prije ženski lik broja dva – dvije (izgovara se i s dvoglasnikom: dvie) zastarjeli zamjenički i pridjevni likovi na -ijeh. Dvoglasnik ie (ije) imaju glagolske imenice umijeće. dio – dijela – dijelovi. U pojedinačnim riječima: htijenje (uz htjenje) prema htjeti. 4. vjernik … • u složenicama tipa kutomjer. presjek. odsiječe. nema u korijenu odraz jata. prozrem… U značenju sazrijevati (uz zrem i zrim. pregled. sjekao. prijevod (prevoditi). nego samo dugo je: • u genitivu množine: mjesto – mjesta.. sporazumjeti – sporazumijem. prijelom (prelomiti). obrježje / obrežje. dragijeh. polumjer. U kolebanju između likova sa -pre i prije. prijepis (prepisati). složenica sa -htjeti. dakle.dulji pa u prijeimamo dvoglasnik ie (ije) – prijekor prema prekoriti. r. garderobijer. dobro je spomenuti da se javlja u sljedećim kategorijama i riječima: • u prez. htjenje/ htijenje Glagol sjeći i njegove složenice imaju u jednim oblicima je. mnim). sazrijem … pridjevi s mofemnom granicom u padežima: ničijega. Kratka množina svih imenica ima dvoglasnik: bijesi. obazrem. orijent. vreti i njihove složenice. djelo – djela. brijeg – brijega – bregovi / brjegovi. vjera – vjerna. premaz. mnijenje (mniti. zasjeći… Premda se troglas ije jasno razlikuje od dvoglasnika ie (koji se piše troslovom ije). u prezentu (uz bdim. pijetao (pjevati). bijes – bjesovi. vještac.pijem. sijeci. siječem. prerez. usjeći. bdjenje (bdjeti). umjeti – umijem. provrim. zasjedati … (V. -spjeti i smjeti. odsjekavši. imaju i troglasovni slijed ije: bdijem. dvoglasnik ostaje: lijek – lijeka – lijekovi. sjekla. odsijeci. posjeći. provriš…). smjeti – smijem. dospjeti – dospijem. šiti – šijem. -ijem(a). odsjekosmo. podsjeći.3. umjeti (i složenica). djevin. npr. licemjer – licemjerje. tijek – tijeka – tijekovi. brijati i sl. probdim. odsiječem. sijekući. toplomjer … • u imenicama od milja i izvedenicama od njih: djevojka: djeva.

skupocjen. Kad se je i ije nađu ispred o. -ica. prijelaz – prijelazni. razumjeti – razumijevati. crvenjela se. stidjelo se. ostaje oblik -je: zamjeriti se – zamjerati. prohtijem. npr. najbjelji. razmijeniti – razmjenjivati. -it: bijel – bjelkast. Iznimke: sjeo. -čić. razriješiti – razrješavati. premjestiti – premještati. pril. zapriječiti – zapr(j)ečivati. bijedan – (naj)bjedniji.) Pravilo ne vrijedi samo za glagole. kolijevka – koljevaka. umrijeti – umrem … 16 . spriječiti – spr(j)ečavati. crvenjelo se. mijeh – mješina. -spjeti: dospjeti. zreti: sazrijevati. korjenit U složenih pridjeva tipa gologlav: dugovjek. vidjeti: vidio. vijek – vječit. rječit – rječitost. dospijem. procijeniti – procjenjivati. posjeći – posiječem. Iznimka! U prezentu imaju ije glagoli – umjeti: umijem. Glagoli • Ije prelazi u je kada od svršenoga glagola koji u osnovi ima ije tvorimo nesvršeni glagol sufiksima -iva(ti). željeti: želio. sjedokos. dio – dijela. slijep – sljepoća. rječit.. lijek – ljekar. odsjeo. nasjesti – nasjedati. riješiti – rješavati. obično kada od svršenoga glagola koji u osnovi ima je tvorimo nesvršeni glagol sufiksima -iva(ti). htjela. brijeg – br(j)ežina … U pridjeva na -ast. drijeti – drem (zast. -ava(ti): dospjeti – dospijevati. prelaze u i . grijeh – gr(j)ehota. zapodjeo i vreo. griješili. vidjelo.) – sljedeći (pridjev). • Iznimka! Ako je u osnovi svršenoga glagola mjera. krati se korijenski slog): dijete – djeteta. popijevka – popjevaka… U komparativa i superlativa pridjeva i priloga: bijel – bjelji. svijetleći – svjetleći (npr. derati). -ava(ti). -htjeti: prohtjeti. htjelo. ljevoruk. drijeti i mrijeti i njihove složenice (posjeći. • E ili i prelazi u ije.. željela. grijeh – gr(j)ešić. umrijeti. bijel – bjeloput. • Ije ili je prelazi u i.!)– (naj)trjezniji. htjeti: htio. lijep – ljepota. tijelo – tjelesa.. trijezan (trezven. (naj)ljepše… • • • • • • • Izvođenje iz već izvedenih riječi ne zahtijeva promjenu korijenskoga sloga: cjelovit – cjelovitost. vrijedan – vrjedniji – najvrjedniji. Pridjevi su samo vreo i zreo. voljela. živjelo. Isto se događa u riječima: cijeo >od cijel > cio – cijela. -cat . • Je prelazi u ije pri promjeni glagolskoga vida. ušao je sljedeći učenik. Glagolski pridjevi radni od glagola voljeti: volio. prodrijeti. -čica: mijeh – mješić. mrijeti – mrem. prodrijeti – prodrem. pripovijetka – pripovjedaka. U izvedenica na -ar i -ak: cvijeće – cvjećar. crvenjeti se: crvenio se. lijeganje. voljelo. primijeniti – primjenjivati. bjelokos. ocijeniti – ocjenjivati. riješiti – rješavati. • Krati se jer je jat tada u prednaglasnom položaju: dodijeliti – dodjeljivati. Slijedeći učitelja. vrijeme – vremena/vrjemena… U oblika s tri uzastopna duga sloga: slijedeći (glag. sad. cijel – cjelcat. griješim. zreo (uz glagole vrio. U prednaglasnome položaju: primijeniti – primjenjivati. bijel – bjelina. sagorjeti – sagorijevati. brijeg – br(j)egovit. standardnom jeziku nema u komparativu i superlativu ije. cijel – cjelovit. stidjela se. zrio. željelo. živjeti: živio. svjetleći objekt). lijepo – Nijedan pridjev u hrv.. vidjela. • Iznimke: sjeći. podsjeći – podsijecati.. zvijer – zvjerad. korijen – korjenčić. Isto se ponašaju glagoli koji imaju skup -je (tjerati. Prema osnovnom e i i – letjeti: lijetati.. živjela. liti: lijevati. lijetanje. odijeliti –odjel. smjeti: smijem. leći: lijegati.) Glagoli koji u infinitivu imaju -ije zadržat će ga i u ostalim oblicima: griješiti. srb.): sjeći – siječem. lijev – ljevak (ljevoruk čovjek) U deminutiva (umanjenica) na -ić. tjerali…). tjeram…. lijepiti – ljepilo U zbirnih imenica na -ad: ždrijebe – ždr(j)ebad. stidjeti se: stidio se. mjesto ili sjesti.• • • • • U imenica s nejednakim brojem slogova (u obliku koji se za jedan slog produžuje. lijev – ljevoruk… U imenica i pridjeva izvedenih iz glagola: promijeniti – promjena. trijeska – tr(j)eščica … U augmentativa (uvećanica): svijet – svjetina. razumjeti: razumijem. lijevanje.

mâjstorica. visìna. (3 cjeline) VRSTE NAGLASAKA Hrvatski standardni jezik ima 4 naglaska: kratkosilazni dugosilazni kratkouzlazni dugouzlazni ̏ ^ ` ́ l̏av. sèlo. 17 . i to u posuđenicama iz stranih jezika: bi-cik-l.NAGLASNI SUSTAV HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA NAGLAŠENE I NENAGLAŠENE RIJEČI • SLOG je najmanja izgovorna jedinica. razjápiti. dio riječi koji se izgovara kao cjelina. Naglasnu (izgovornu) cjelinu čini • naglašena riječ i nenaglašena riječ ispred ili iza nje koja se uz nju veže u izgovoru. slobòda. odvòditi. bômba. počétak. p ̏as. mekúšac.. • Fonem koji može biti nosilac sloga naziva se slogotvornim ili silabičkim fonemom. pàra. Tri (odnosno četiri) su osnovna pravila: 1. n. • Naglasni sustav hrvatskog standardnog jezika zasniva se na novoštokavskom četveroakcenatskom sustavu (staroštokavski ima tri akcenta). s ̏ir mâjka. pîtam. Naglasni sustav (akcentuacija) hrvatskoga standardnoga jezika sastoji se od PROZODEMA: • četiri naglaska (dva duga i dva kratka. Razdioba (distribucija) naglasaka U načelu jedna riječ ima samo jedan naglasak. • Dobro mi je. prílika. Ona je dio fonologije. 3. • U riječi je onoliko slogova koliko riječ ima samoglasnika. • Jačina (intenzitet) – naglašeni dio riječi izgovaramo jače. nôž. na Hvaru). elektrotehnika. l ̏uk . Naglašeni slog ističe se jačinom. l. prepisívanje MJESTO NAGLASKA U HRVATSKOM STANDARDNOM JEZIKU Ne može svaki naglasak stajati na svakom mjestu u riječi. ̏oštar. pâs . šètalište. • Jedan je naglasak primaran. organizírati. lj.. sj ̏enica. kned-l. To su samoglasnici i neki sonanti (r. gȑad . a na sljedećima samo uzlazne: Kârlovac. hladòvina. poduzéće. púštati. pedesetogodišnjak. nakupòvati itd. • Uz samoglasnike. kazalište. naslágati. Krem-lj. • Trajanje (kvantiteta) – naglašeni slog može biti dug ili kratak. danas je) ili s riječju iza sebe (u kući. njut-n. rúžan. trajanjem i intonacijom. s̏an. zapùstiti. j ̏agoda. polusloženice: spomen-ploča • superlativi. svijetlozelen. • Nenaglašene riječi nemaju svoj naglasak. npr. brôd sèlo. džen-tl-men. (1 cjelina) Žuri ti se? (1 cjelina) Ne želim vam/ smetati/ u radu. r ̏iba. • PROZODIJA je znanstvena disciplina (grč. npr. ȑiba. NAGLASAK (AKCENT) jest isticanje sloga visinom i jačinom glasa. dva uzlazna i dva silazna) • nenaglašene kračine i (zanaglasne) dužine. • Većina hrvatskih narodnih govora ima tri naglaska: obično dva duga. najpoznatiji. pòstojanost. • Slogotvorni mogu biti i l. lûk . lêt. najplemenitiji. lj. žèna. n ̏ov . dân. prosodia = naglasak + trajanje/kvantiteta) koja proučava prozodijske jedinice ili prozodeme: naglaske. pȁra. c r n . monok-l. u HSJ nosilac sloga može biti i r (br-do). pòsljedica. nòga. 2. sjènica. plâv. npr. t r g . ali samo jedan kratak. trajanje i intonaciju. n). glavni. Odstupaju od toga dulje riječi. d ̏obar. Trosložne i višesložne riječi imaju na prvome slogu sva četiri naglaska. zàdati. i to: • složenice. Jednosložne riječi imaju samo silazne naglaske: ) ) grâd . g ̏odina. p ̏uniti. Na posljednjem slogu u hrvatskim standardnim riječima ne stoji naglasak. u superlativu je na osnovi. planìna tórba. izmàknuti. Dvosložne riječi imaju sva četiri naglaska na prvome slogu: mâjka. 4. ako vam se. npr. rúka. nego se izgovaraju zajedno s riječju ispred sebe (doći ću. • Intonacija (kretanje tona) može biti silazna (ton se spušta) ili uzlazna (ton se podiže). jačinu. táma itd. obično kao završni suglasnici iza dugoga sloga.

ih.: támē. do. su. • u dativu: mi. smo. na tvorbenom sufiksu (čùdāk) ili na nastavku (dòbrīh).: pôljā. • Nemaju vlastitoga naglaska. ti. bismo. kazalište. Vidim ga.NENAGLAŠENA (ZANAGLASNA) DUŽINA • U riječima pamćenje.. a izgovaraju se dulje – to su samoglasnici s nenaglašenim dužinama: pâmćēnje. • Kada se proklitika nađe ispred riječi sa silaznim naglaskom. oblici prezenta pom. je. glag. Zar bi i oni došli? • nenagl. G mn. b.: gledām. ga (nj). vas. biti: bih. ž. slogova (i brat će). bi. • nenagl. 18 . će. • U naglasnoj (izgovornoj) cjelini uvijek je samo jedan naglašeni slog uz jedan ili više nenaglašenih. nam. stavim naprijed). vòdōm. i. ju (je). nas.. Naglasak koji prelazi na proklitiku može biti: kratkouzlazni (Ništa nè znām.) • Naglasak obvezatno prelazi: a. prilog prošli: pročìtāvši. nada. biste. • čestica (riječca) li : Želiš li to uistinu? • hrvātskō. mu. s. • nenaglašeni oblici povratne zamjenice: se.. je. iznad.) i kratkosilazni (Žurim u grād. bi. između • veznici: a. svih r. si. si. bi. mimo. píšūći. Danas će doći. bijêlōga. htjeti: ću. će. gledāš. gledā itd. • određeni oblik pridjeva: bijêlī. naglasak može prijeći na proklitiku: Žurim u grad. • nastavci za prezent. Enklitike su: • glagolske – nenagl. nas. bijêlōme itd. Ona se veseli. poda. pa se s riječju (naglašenom) ispred sebe spajaju u jednu naglasnu cjelinu (grč. u gen. • zamjeničke – nenagl. ni. cijeli. ZANAGLASNICE) (postpozitivne atoničke) jesu nenaglašene riječi koje se nalaze iza naglašenih. prilog sadašnji: čìtajūći. svi trosložni s prefiksom iz-: ispod. ćemo. Prelazak naglaska na proklitiku • Prednaglasnice su nenaglašene kad se nađu ispred riječi s uzlaznim naglaskom. ste. oblici aorista pom. ćeš. preko. ENKLITIKE (NASLONJENICE. S riječju (naglašenom) iza sebe spajaju se u jednu naglasnu cjelinu (grč. pozornicu označeni samoglasnici nisu naglašeni. vodē. ga. • negacija: ne Ne očekuj previše. te. da. biti: sam. prijedlog i mnom: predā mnōm. • Dvosložni veznici (ili. Nenaglašena dužina nalazi se iza naglašenoga sloga (veže se uz naglasak ispred sebe). ih. Može se nalaziti u osnovnom obliku neke riječi (kàzalīīšte). naslanjam). pokraj. niti) i neki prijedlozi (iznad) imaju svoj naglasak. napísāvši. za. gl. oblici prezenta pom. *(kad) (*kad može biti i naglašen) Nema ni nje ni njega. oblici osobnih zamj. PREDNAGLASNICE) (prepozitivne atoničke) jesu nenaglašene riječi ispred naglašenih (toničkih). hrvatsko. Najčešći nastavci na kojima se nalazi nenaglašena dužina: • padeži imenica: G jd. joj. • glag. u. gl. niječnica ne i glagol: nè čujēm. S obzirom na naglasak. ćete. s(a)… Tko je uz tebe bio na izložbi? dvosložni prijedlozi: među. NENAGLAŠENE RIJEČI • Naglasnu (izgovornu) cjelinu čini jedna naglašena i jedna ili više nenaglašenih riječi koje se izgovaraju zajedno s naglašenim riječima ispred ili iza sebe. Označuje se crtom iznad samoglasnika na kojem se nalazi. prema.r.: me. I jd. te. enklino. r. proklino. oko: Požurimo prema školi! Oko škole skaču djeca.: támōm. Čini mi se da je tako. • glag. vas. Tu mi je. • u akuzativu: me. riječi mogu biti: • naglašene riječi ili naglasnice (toničke riječi) ili klitike (riječi s vlastitim naglaskom) • nenaglašene riječi ili nenaglasnice (atoničke riječi) – enklitike i proklitike (riječi bez svog vlastitog naglaska koje se s riječju ispred ili iza sebe spajaju u jednu naglasnu cjelinu) PROKLITIKE (PRISLONJENICE. im. Želim te nešto pitati. vam. Proklitike su: • prijedlozi – svi jednosložni prijedlozi: od.

• Odsječci koji znače obavijesni predikat nose novu obavijest. (izjavna rečenica – intonacija uglavnom uzlazno-silazna). • Psihološka. Zato ih i izgovaramo jače od odsječaka koji znače obavijesni subjekt. iza naglašene cjeline i stanke ne može stajati enklitika nego samo naglašena riječ! Pravilno je: Prošle subote bila sam u kinu.Enklitiku često stavljamo na mjesto gdje ne može stajati! U rečenici Prošle subote sam bila u kinu. Saznali su. Ivan (poznato. a prema kraju se spušta). Ne valja: Ivan Vidović je bio… Treba: Ivan Vidović bio je… ili Ivan je Vidović bio… Pogrešno: U novoj godini me mnogo toga veseli. uvijek idemo od poznatoga (staro) k nepoznatom (novo). npr. obavijesni predikat). posve (sasvim). pa tako i iza zamjeničke: Poželio mu je sreću. zamjenička enklitika u dativu pa zamjenička enklitika u genitivu i akuzativu: Smatraš li da će mu ih pokazati? Kako li će mu se obradovati! Želiš li reći da joj ih je dao? VREDNOTE GOVORENOGA JEZIKA RAZLIKOVNA SREDSTVA NA RAZINI RIJEČI • Fonemi (glasovi) su odsječna (segmentna) razlikovna sredstva – sami nemaju značenje. Ili: Ono što su djeca namjeravala učiniti psu. I o njoj ovisi smisao rečenice. Hodati. lice jedn. pak. RAZLIKOVNA SREDSTVA NA RAZINI REČENICE Obavijesni subjekt i obavijesni predikat.). • Misao. intonacija) istovremeno su i važne vrednote govorenoga jezika – u svakodnevnim govornim situacijama našim riječima dajemo dodatno značenje. potpuno itd. Prva je sintagma (Drugi dio moga školovanja) nezavršna. naziva se logička melodija. Po obavijesti koju nosi (obavijesno ustrojstvo). enklitika sam nalazi se iza stanke (pauze) – prošle subote izgovaramo zajedno. • Od dvije zamjeničke enklitike. • Između je sintagmatska ili logička pauza (stanka). • Svaka riječ u rečenici. Rečenični naglasak (logički naglasak). Dakle. iza naglasne cjeline dolazi stanka pa se enklitika nema na što nasloniti. poredak je ovakav: riječca li. Redoslijed enklitika Pravila: • Prvo dolazi glagolska pa zamjenička: Molio bih te. • Kad sastavljamo neki tekst. bit će sretan. savršeno. dakle. Osim fonema. pom. dužina i intonacija. ili Prošle sam subote bila u kinu. a druga (započeo je prošle godine) završna. slično i neke zamjenice i prilozi. rečenica se dijeli na obavijesni subjekt (staro. Saznali su! (usklična rečenica – intonacija obično uzlazna. psu nije bilo bolno. nije mogao. Logički naglasak je najčešće upravo na onom dijelu obavijesnog predikata koji nosi novu obavijest. pa onda i rečenica. • Budući da razlikuje značenje rečenice (ima razlikovnu ulogu). kreće se od poznatoga ka nepoznatome. Saznali su? (upitna rečenica – intonacija obično uzlazna). *glagolska enklitika (osim je – na zadnje mjesto). obavijesni subjekt) je prošle godine bio u Zagrebu (nova obavijest. npr. gl. na kraju rečenice. O njemu ovisi smisao rečenice. ali kao najmanji odsječci glasovnoga lanca služe razlikovanju riječi. Logička pauza (stanka) • Rečenične sintagme su skupovi riječi. 19 . O njoj ponekad ovisi smisao rečenice (Hodati dugo. Ono što su djeca namjeravala učiniti. prez. • Ako se nađu zajedno sljedeće enklitike. (Iznimka! Glagolska enklitika je – 3. pa su prema tome i smisleno ili logičko središte rečenice. poznato) i obavijesni predikat (novo). Pravilno: U novoj godini mnogo me toga veseli. dijelovi rečenice koji imaju određeno značenje i određenu intonaciju (a odvojeni su određenom pauzom). On je potpuno lud. pauza naglašava emociju. biti – uvijek dolazi na zadnje mjesto.). Ima riječi koje na sebe privlače logički naglasak. iznadodsječna (suprasegmentna) razlikovna sredstva – naglasak. može imati logički naglasak. ovisno o situaciji.. sav. Rečenična intonacija (logička melodija) • Kretanje rečeničnoga tona (melodijska linija rečenice) određuje rečeničnu intonaciju (melodiju). dugo nije mogao. Prozodijske jedinice (stanka. razlikovna sredstva su i ona koja bilježimo iznad riječi. nije bilo bolno. najprije ona u dativu: Ako mu je pokloniš.

iza upitnika dolazi malo slovo: Znali smo Upitnik ne pišemo: • na kraju neupravnoga govora: Pitali su ga zašto tako govori. znak više (plus) (+). ali naslov više objašnjava ono što slijedi nego što pita: Tko je čega sit (pjesma Z. • Modulacija. HAZU. trotočje (trotočka) (…).. Rečenični interpunkcijski znak zove se razgodak. stavljaju se dva ili tri uskličnika: Sve znamo!!! Samo tako!! u zagradama. • Intonacija je kretanje rečeničnoga tona. m. kosa crtica ( / ). USKLIČNIK pišemo: • na kraju usklične rečenice. TOČKU pišemo: • na kraju izjavne rečenice. samo – L. uskličnik (!).VREDNOTE GOVORENOGA JEZIKA (sažetak) • Intenzitet je pojačanje napetosti govora. polunavodnici ('). H. Cvijeće u vazi (slika).).). znak ponavljanja (. ali kada? tko bi znao. oznaka mjernih jedinica. • kad se naslov sastoji od nekoliko cjelina: Fonem. znak jednakosti (=). luk ). • iza vokativa i iza usklika na kraju rečenice (ako to želimo posebno naglasiti): Trebao bi to • • • • na početku pisma iza imena onoga kome se obraćamo: Dragi Ivane! Sretno sam stigao. navodnici («»). gotovo je! Uskličnik ne pišemo: • u naslovu: Poplave prijete gradu Ali! Kada se nešto želi posebno istaknuti ili kada je sastavni dio nekog drugog naslova.). postalo je (<). upitnik (?). zvjezdica (*). • Stanka je odsječak govornog vremena u kojem se ne izgovara tekst. Ca UPITNIK pišemo: • na kraju upitne rečenice. znak dužine (–). Ivane!. mn. u pismu je interpunkcija. boja glasa je usklađivanje glasa s emocijom ili smislom. 20 . višetočje (……). vrijeme u kojem se govor odvija) je broj izgovorenih slogova u jedinici vremena. Alofon. zarez (. dr. Uf.. znak manje (minus) (–). znak za više. Točku ne pišemo: • iza trotočja ili crtice koji označuju da misao nije završena: Ali. V. znak množenja (X). • ako se pita samo dijelom rečenice (ili jednom riječju). dalo je (>). da ste došli. `. uf. kada se želi nešto istaknuti ili posebno upozoriti: (sic!). znak diobe (dijeljenja) (:). znak za manje. spojnica (-). kemijskih simbola: PBZ.).. • Ritam je ravnomjerna izmjena ubrzavanja i usporavanja govora. iza složenih (sastavljenih) kratica. križić (+).. crtica (–). dvotočje (dvotočka) (:). • Tempo (govorna brzina. Baloga). • ako je u naslovu upitna rečenica. ´). napetosti i popuštanja napetosti i sl. sam ili uz neke riječi. PRAVOPISNI ZNAKOVI: točka (. iza pojedinih uskličnih riječi u rečenici: A on njega – pljus! i pobjegne. izostavnik (apostrof) ('). ^. i sl. uskličnik se može pisati i u naslovu: Nafta u moru! Naši su prvi! Došla su samo tri (!) učenika. • iza kratica: npr. KAKO ZAPISATI VREDNOTE GOVORENOGA JEZIKA • • Ono što su u govorenom jeziku govorne vrednote. da će doći. kada se usklik posebno ističe. timbar. naglasci (̏ . zagrade ( ) [ ] { }. znati. Fonetika i fonologija. točka sa zarezom (. mi smo samo htjeli… Dobro je • • na kraju naslova: Od rečenice do teksta (naslov knjige).

Gradskoj knjižnici u 12 sati. 101. Točna pravila nisu propisana. u nizanju dijelova jednog ispod drugog bez obzira na oblike označavanja u vezama poput jedan jedini. kako smo se i dogovorili. želim govoriti. inverzija (kad zavisna rečenica dolazi ispred glavne): Dok ostali spavaju. nego: Ulaznice su za Mariju. Naprijed. Volio je more. • 1960. 21 . odvajaju se zarezom: dakako. Prilozi i riječce kojima se izriče stav. tj. • nizanje (nabrajanje) – načelo usporednosti: More je tiho. svibnja 1991. no. nezavisne i zavisne. 30. međutim. Nadu. već u vezi sa ne samo: Ne samo da je zakasnio nego se nije ni javio. Zagreb. neosporno. Zavisna iza glavne kao naknadno objašnjenje: Danas ćemo doći.. O prozi Vladana Desnice. odnosno i čuđenje i pitanje: – I ti misliš da ću te ja tek tako pustiti?! – Ali ja želim ići sama. Iza rečenice. U Zagrebu 1. Zvali smo ga • između brojaka za oznaku omjera. Piše se ispred upravnoga govora: Rekla je: «Idemo!». ali. koja se osjeća naknadno dodanom: Došao je slavni igrač. Bez obzira na načelo suprotnosti. već i dr. Jedni su dolazili. Ne piše se ispred nabrajanja: a) koje se označuje kraticama npr. naknadno dodavanje: Svi su već otišli. Ne. jamačno. ti si budan. Pisanje bibliografskih podataka: Petar Šegedin. • • • • Zarez ne pišemo: • kada pišemo više priložnih oznaka raznovrsnih po značenju: Predavanje je 27. u knjizi Riječ o riječi.. zagonetno i umirujuće. Jasnu. i sunce. sigurno. zelenu. Žućko: imao je žutu dlaku. Nezavisno pisanje imena mjesta i nadnevka: Zagreb. dakle. naravno. idem. DVOTOČJE nagovještava nabrajanje i navođenje tuđih riječi. možda. Dvotočje nije dobro staviti iza prednaglasnica. TROTOČJE se stavlja tamo gdje je tekst: a) izostavljen ili nije naveden: Mnogi su učenici došli: Ivan. tj. isticanje riječima i. šljive. jedva jedvice u sastavnim i rastavnim rečenicama: Htio je kruha i igara. – Želiš!? ZAREZ Tri su glavna načela za pisanje zareza: • nizanje (nabrajanje). doista. Sadržaj itd.UPITNIK I USKLIČNIK / USKLIČNIK I UPITNIK dolazi u upitnim i uskličnim rečenicama koje istovremeno izražavaju i pitanje i čuđenje. Stavlja se: • ispred dijela rečenice u kojem se što nabraja: Kupili smo voće: jabuke. Marija … . Ivan Mažuranić. Marko. zaista. TOČKA SA ZAREZOM ima srednju vrijednost između zareza i točke. Atribut i apozicija (imenički dodaci) odvajaju se kada su iza imenice na koju se odnose: Našla sam olovku. nesumnjivo. ili: Ulaznice su za učenice: Mariju. siječnja 1999. • • • Nadu. str. zarez ne pišemo kada se veznik nego nadovezuje na komparativ: Jesi li danas sretniji nego jučer? te ispred nego. i to: Htio ga je posjetiti. koji je imao plavu kosu. vjerojatno. naprotiv. sastoji se od pet ili više točaka. pomozi! Daj šapu. rujna u • • • • dabome. • naknadno dodavanje • isticanje (posebno suprotnosti). Kazalo. Jasnu. bio je i hrvatski ban. dragi. pa i nekoliko redaka. Ili napiši sve ili ostavi za sutra. nego. nije bilo nikoga. ne: Ulaznice su za: Mariju. suprotnost: Ispred riječi i rečenica sa suprotnim veznicima: a. Jasnu. pa stavljanje ovisi o slobodnoj procjeni onoga koji piše. Pisanje ili nepisanje zareza u nizanju različitih skupova riječi određuje njihovo značenje: Ne želim govoriti. a nisu čvršće povezani s ostalim dijelovima ili su umetnuti. nov novcat. a čita se prema: Izgubili smo s 2 : 0. kruške i lubenicu. a drugi odlazili. Vokativ uvijek odvajamo zarezom: Brate. iza dijela rečenice koji se objašnjava: Svi su se začudili: to nitko nije očekivao. Nadu. npr. b) isprekidan govor: Kako ste … divni! VIŠETOČJE (niz točaka) označuje izostavljanje duljega teksta. velik pjesnik. zacijelo. i to odmah. i borove. Stjepan. b) iza naslova pod kojim se nabraja. npr. Popi! I tako.

• na kraju skraćenoga infinitiva i glagolskoga priloga sadašnjega (iako to nisu književni likovi). knjiga. Osnovna škola «Miroslav Krleža». • Označuje se upravni govor (ili s crticom). npr. Jače odjeljuju dio rečenice ili rečenicu (kojima se što dodaje ili objašnjava) od ostaloga teksta. misleć. moga = mojega. pisat ću = LUK se piše u nabrajanju umjesto točke uz redne brojeve i slova: ću pisati. npr. spomen-ploča. hodajuć. npr. Stavlja se: • pri članjenju riječi (slogovi: Sla-vo-ni-ja. do 12. čovjeka žabe. austro-ugarski car. Skraćeno se označuju dvostruki likovi istih riječi i oblika. c) za kolaž … 2) olovke: a) tvrde. piso < pisao. sjedit. • Crticom su označeni umetnuti dijelovi rečenice. 2. g. IZOSTAVNIK (apostrof) Piše se umjesto ispuštenoga slova. časopisa. koja je veća od one koja je označena zarezom. novina. Pišu se bez navodnika ako je jasno da su imena. riječi u prenesenom značenju. npr. To su hoteli «Marijan» i «Mihanović». umjetničkih djela. našo < našao. Vozili smo 50 km/h. onda se navodnici pišu ako su ime i prezime u nominativu. Da. Smail-age. • Imena poduzeća.. smjer kretanja između dvaju ili više mjesta: Dovršena je autocesta Zagreb – Rijeka. na između oznaka mjere. 1) papir: a) pisaći. škola ima u nazivu ime i prezime znamenite osobe. taj će s tobom ići. veća stanka. POLUNAVODNICI služe za obilježavanje unutar teksta pod navodnicima neke riječi ili rečenice koja također treba navodnike. kao oznaka razdoblja koje obuhvaća dvije uzastopne vremenske jedinice (godine. npr. • U rečenici se označuju pojedine riječi: tuđe riječi. npr. 100-godišnjica. navodnika i dvotočja. bit ću. Stavlja se katkad umjesto zareza. ko < kao. jagod-e). 22 . npr. zagrade. onda između brojeva treba staviti prijedlog do. SPOJNICA (-) se piše bez razmaka (bjeline) s obje strane. 1960-ih. boravak u SAD-u. Praznici su od 2. 80-ih godina. kose / /. hrvatsko-njemački rječnik – kad se prvi dio polusloženice ne sklanja. nastavaka: učenic-a. Služi u pisanju polusloženica. kao puž. ZNAK JEDNAKOSTI stavlja se između riječi koje su po čemu jednake: bijelog = bijeloga. Ili grmi il' se zemlja trese. odnosno umetnuta rečenica. • pri sklanjanju složenih sastavljenih kratica stavlja se između skraćenice i nastavka. umjesto prijedloga po. «brz» si. Kupio je dva «štekera». travnja. program HTV-a./19.» ZAGRADE • Zagrade su: oble ( ). npr./05. plesat. Katkad se zagradama skraćeno pišu različite riječi koje imaju isti dio. poslovnica PBZ-a. Ako ustanova. Pazi! Ako je ispred broja prijedlog od. stoljeća). Naš uspjeh – to su svi znali – nije dolazio u pitanje. (Ne: 80tih jer je: osamdesetih. Jahve reče: «Za koga ti kažem: 'Neka ide s tobom'. • U običnom tekstu upotrebljavaju se oble zagrade.. riječi koje ne pripadaju književnom jeziku. npr. a u stručnim tekstovima i ostale. npr. npr. npr. vozit ćemo se. • pri sažimanju dvaju samoglasnika u jedan. Ustali smo • • • rano – prije sunca – da ne zakasnimo.CRTICA ( – ) Crticom se označuje dulja stanka. uglate [ ] i vitičaste { }. društava i sl. Slušali smo – ništa se nije čulo. mogu biti u navodnicima ako je to potrebno za prepoznavanje.. npr. a • ne pišu ako su u genitivu. (pre)pisati. ustanova. a ne crticu. Ne piše se: • u skraćenom infinitivu na -ti u sastavu futura.st. sad = sada. istog(a) znači istog i istoga. npr. npr. npr. 1. npr. npr. Osnovna škola Miroslava Krleže. čitat ću. npr. • kod riječi složenih s brojem. b) crtaći. 2004. sricanje glasova: u-č-i-t-i. npr. npr. poć. na prijelazu 18. ali se ne piše kad se on sklanja: čovjek žaba. npr. b) mekane … 3) knjige … KOSA CRTICA (/) upotrebljava se: 1. šk. a ne: osamdesettih ). 13-godišnjak. 2. NAVODNICI • Nešto se navodi točno onako kako je rečeno ili zapisano. minus-pol. zamjenjuje navodnike u upravnom govoru.

• Individualne osobitosti izgovora kao postupak karakterizacije likova: lik u romanu Ranka Marinkovića Kiklop govori: Futva mofda bit će kafno. NORMA I KODIFIKACIJA (propisana norma) • Stručnjaci i drugi korisnici izgrađuju i oblikuju standardni jezik svjesno. • publicistički (novinski. Različite varijante glasova obično su uvjetovane individualnim osobinama govornika. (kolokvijalni). stvaraju njegov standard. a može govoriti dijalektom. • Ponekad nailazimo na neobično pisane riječi ili rečenice. • Mjesni je govor organski govor. idiom nastao razvojem kroz vrijeme i na nekom području. jezik ima propisanu normu. za umjetnosti (književnost.) HRVATSKI STANDARDNI JEZIK I NARODNI GOVORI STANDARDNI JEZIK • Jezik koji služi kao opće sredstvo sporazumijevanja jednoga naroda ili jednoga društva naziva se standardni ili književni jezik. gramatičke (morfološke. • Propisana su jasna. (Sutra možda bit će kasno. Ponekad pismo prenosi emocionalna stanja pisca. jezika: književno-umjetnički. IDIOM • Pojedinac može govoriti književnim jezikom. a na drugoj strani imamo narodne govore. ironiju: Njegovo Carsko i Kraljevsko Apostolsko Veličanstvo izdalo je Svoje Previšnje Ručno Pismo. za službeno sporazumijevanje (propisi. film…). • Neki put pisac oblikuje glasove našega jezika slovima (grafemima) kojega drugog jezika (Dvor et Ladanye Gornye) ili uporabom pisma iz prošlosti (Oudi usrid luche nasa mlada plafca). mjesnim govorom. tj. sintaktičke). rječnicima. Funkcionalni stilovi hrvatskoga žurnalistički. • Standardni jezik svi uče. NARODNI GOVORI • Na jednoj strani imamo standardni jezik. na tekstove koji odstupaju od pravopisne norme. znanstveni. bez svjesnoga djelovanja njegovih govornika. hibridni). tvorbene. • Pisci ponekad potpuno izostavljaju interpunkciju. obavijesti). Služi za opće javno sporazumijevanje (vijesti. 23 . stilističke. obavijesti. kodificiran je. slabim poznavanjem nekoga jezika ili lokalnim izgovornim osobinama. varijanta nekoga jezika – i standardni jezik i svaki mjesni govor. on je polifunkcionalan. • U fonološkoj i gramatičkoj osnovi hrvatskoga standardnoga jezika jedan je od novoštokavskih dijalekata – ijekavski novoštokavski dijalekt. • Idiom je svaki oblik. ZNAČAJKE STANDARDNOGA JEZIKA • Standardni jezik ima višestruku funkciju. ugovori). jezični standard.STILISTIKA PISMA I GLASOVA STIL I STILISTIKA • Stil je izbor između različitih mogućnosti za izricanje istoga sadržaja • Stilistika je znanost koja proučava stil. normu. kazalište. • Za pojedina područja razvili su se pojedini funkcionalni stilovi. Standard je opisan i propisan u jezikoslovnim priručnicima: gramatikama. obvezna pravila. pravopisne. za obrazovanje. označena (markirana). pišu sve velikim slovom ili sve malim početnim slovom. stupnjem naobrazbe. FONOSTILISTIKA (STILISTIKA GLASOVA) znanost je koja se bavi stilističkim varijantama glasova (fonema). Norma je uzor kojemu se treba prilagoditi. za pojedine struke. leksičke. • Stilem je stilistička jedinica. za znanost. administrativni i razgovorni GRAFOSTILISTIKA (STILISTIKA PISMA) ili grafostilematika dio je stilistike koji proučava izražajna sredstva grafije (pisma) i pravopisa. npr. pravopisima. Ukupna jezična norma sastoji se od normi jezičnih razina: pravogovorne. • Standardni je jezik neorganski idiom i nastao je svjesnim djelovanjem.

posebno zatvorene (gdje je jezik obično tajni). delati (Zadar) djete (Lastovo) jubav (ljubav). pisani i usmeni (govorni) jezik.ar umjesto slogotvornoga r . • • ČAKAVSKO NARJEČJE • • • Rasprostiralo se nekada na mnogo većem prostoru nego danas. stoljeća.č i ć izgovaraju se meko. Hrvatski narodni govori dijele se na tri narječja: štokavsko. Crnogorci i Srbi. narječja i mjesni govori. nastalo negdje između 4. npr. Šatra ili šatrovački govor jest žargon manje skupine. jor ili meki. tzv. stoljeća. Prvi hrvatski pisani spomenik (Bašćanska ploča.ikavski govori . suprotnom) značenju. super. • To je uporaba posebnih riječi (dijalektizama. meu (među) parst (prst) posal. tri naglaska: dva silazna naglaska i jedan čakavski uzlazno-silazni (akut) dite (Dalmacija) dete (sjeverozapadni dio) dite. Razlike između hrvatskih narječja.ekavski govori . đački.jekavski govori Glasovi . Čakavsko je narječje.u nekim govorima sačuvalo se završno l (nema l u o) . Štokavskim narječjem govore također Bošnjaci. g. kao i štokavsko i kajkavsko. kajkavsko je tronaglasno (nema kratkouzlaznog akcenta) i čakavsko je tronaglasno (dugosilazni.) pisani su čakavskim narječjem. vidin (vidim) ka (kao). oko 1100. kajkavsko i čakavsko) razvila iz praslavenskoga jezika. bolnica.). vojnički. stručni (medicinski. Većina Hrvata govori štokavskim narječjem.) i prvi tekst hrvatske umjetničke književnosti (Judita Marka Marulića.) 24 . Neke fonološke značajke čakavskoga narječja Refleks jata . glazbeni itd. posa (posao) vidit (vidjeti). kratkosilazni i akut). jer). u kajkavskome je nepostojano e (starec). stoljeća.skraćeni infinitiv Naglasni sustav . kao tj . prva liga. m sa n . Na tome je mjestu u staroslavenskome jeziku bio poluglas (tvrdi. napisana 1501. otić (otići) nebo. nekom drugom (prenesenom. Na mjestu gdje je danas u novoštokavskome nepostojano a (starac).troakcenatski. a u čakavskome također nepostojano a (starac). Razdoblje toga jezika trajalo je negdje do početka 8. g. o (od).zamjena glasova: lj sa j.ŽARGON je idiom manje društvene skupine jezične zajednice: sportski. tzv. žargoni. HRVATSKA NARJEČJA GLAVNE OSOBITOSTI FONEMSKOGA I NAGLASNOGA SUSTAVA HRVATSKIH NARJEČJA • • Hrvatska su se narječja (štokavsko. cool. turbo. tuđica) ili uporaba riječi u nestandardnom. Naglasne razlike: (novo)štokavsko je narječje četveroakcenatsko. i 8. HRVATSKI JEZIK čine svi hrvatski idiomi (u sadašnjosti i prošlosti): standardni jezik s funkcionalnim stilovima.ikavsko-ekavski govori . Hrvatski jezik obuhvaća u potpunosti čakavsko i kajkavsko narječje i dio štokavskoga narječja. • guba. kada je zamijenjeno starohrvatskim razdobljem koje je trajalo negdje do kraja 10. čakavsko i kajkavsko.gubljenje glasova . grad e nog ~ (G jd.

st. 17.gubljenje glasova kruv (kruh). jezik starih rječnika. bok obično izgovaraju bezvučno .stezanje ao u o ili a .ikavski govori (zapadni) . Kordunu. Graz. nogi (ruci.zamjena glasa h nekim glasom ko (kao). djelomično u Gorskome kotaru i Žumberku.sibilarizacija . Ljudevit Gaj predložio je štokavsko narječje (novoštokavski govor) za osnovicu budućega književnog jezika. • Jezik djela Miroslava Krleže Balade Petrice Kerempuha (1936. i 18. i najbolje pokazuje bogatstvo kajkavskoga jezika.prijedlog u ostvaruje se kao v ili vu ruki. st. Baranji.KAJKAVSKO NARJEČJE • Do provale Turaka (u 16. dž i đ.jekavski govori (južni) . Staroštokavski imaju troakcenatski sustav (poput čakavskoga). Neke osnovne značajke štokavskog narječja Refleks jata . najveći hrvatski renesansni komediograf. najveći hrvatski barokni pjesnik).ekavski govori (istočni) oću (hoću) Glasovi . 17.očuvalo se završno l (nema l u o) . nako (onako) . Dubrovačka književnost 16.jotacija đe (gdje). i 19. Dikcionar ili reči slovenske. prvi rječnik kajkavskoga jezika /hrvatsko-latinski rječnik/) i prosvjetiteljstva (Tituš Brezovački). na Baniji.stsl.. st. pjesmarica. đedo (djed) obojci . kalendara..troakcenatski: dva silazna i jedan dugouzlazlazni naglasak . protetičko v vučiti (učiti) došel (došao) . jat i poluglasovi (jor i jer) realizirali jesem (jesam) su se uglavnom kao vokal e (zatvoreno) vu kleti (u klijeti) .premetanje i dodavanje glasova ..stezanje glasova poso. 18.zvučni se suglasnici na kraju riječi vrak (vrag).ne provodi sibilarizaciju ..zamjena l sa o raskopčo .) zauzimalo je mnogo veći prostor nego danas (npr. a novoštokavski imaju četveroakcenatski. Ivan Gundulić. već se izgovara srednji glas (č. U 19. posa (posao). u Dalmaciji.javlja se tzv. velik dio Slavonije). došo . Većina Hrvata govori štokavskim narječjem. Neke osnovne značajke kajkavskog narječja Refleks jata Glasovi Naglasni sustav dete . stoljeća pisana je štokavskim narječjem (Marin Držić.silazni može biti na bilo kojem mjestu u riječi (i na zadnjem slogu) ŠTOKAVSKO NARJEČJE • U Hrvatskoj se štokavskim narječjem govori u Slavoniji. ljetopisa. • • • • Novoštokavski govori (4 akcenta) osnovica su hrvatskoga standardnoga jezika.. ovizi (ovi) Naglasni sustav Štokavski govori dijele se na staroštokavske govore i novoštokavske.ijekavski govori (južni) .) spoj je kajkavskog jezika 16. muva (muha) . đ) . umjetno stvoren. 1670. nozi) .u većini govora ne razlikuje se č i ć. 25 . • Posebno bogata bila je kajkavska književnost u doba baroka (Juraj Habdelić.navezak zi njojzi (njoj).većinom ekavski govori .gubljenje samoglasnika na kraju riječi al (ali) jope (opet) .

lijepi. predstava. Glasovne promjene događaju se na granicama morfema i tako mijenjaju izraz samoga morfema (izraz morfema zove se morf): cvijet – cvjetovi. a dalje ima. otploviti. momci. dolaziti. rec. morfem rek (sadržaj=značenje:«usmeno priopćiti») ima alomorfe (djelomično različite morfe): reč. rad-u. žena. SUFIKS i INFIKS (interfiks). neslan. momka. dan. starac. Primjer: Crt-ež-Ø je na škol-sk-oj ploč-i. rad. stan je korijen. Infiksi (interfiksi) mogu biti umetnuti: a) između osnove i nastavka (radovi) i b) između dvije osnove (strojopis). nema nastavka. stol-u…. kao spojnik između dviju osnova u složenici (rukopis). 3: pada-ti. Ivan-Ø. Morfologija je jezična disciplina koja se bavi morfemima. nogometaš. Riječ se može sastojati od jednog ili više morfema (1: mir. Morfemska analiza jest dijeljenje riječi na morfeme: pod-stan-ar-sk-i. AFIKSALNI morfemi (afiksi) jesu tvorbeni morfemi: PREFIKS. • PODJELA MORFEMA PODJELA MORFEMA PREMA POLOŽAJU (mjestu u riječi) • • • • • P + K (+ I) + S = (A + K + A) KORIJENSKI morfem (sadrži temeljno značenje riječi): brodska. Infiks se javlja: kod duge množine imenica muškog roda (domovi). nizak – niska. sk je sufiks. Npr: stol-Ø. radnik. rad-a. momčad. Sufiksalni morfemi (iza korijena riječi): plivač. branič-Ø. rekla. nacrtati. Djelomično različiti izrazi istoga morfema (djelomično različiti morfi) zovu se alomorfi. kap-ic-a. Neke riječi imaju nastavak u svim padežima osim u nominativu: N laž. vrijeme-Ø itd. «jednina». ALOMORF • • Alomorf je varijanta (inačica) istoga morfema. vuk – vuci. D laž-i. Prefiksalni morfemi (ispred korijena riječi): odlazak. izgraditi. bez funkcije. stil-Ø. 4: stan-ar-sk-i …). A laž. gledatelj. • 26 . to je nulti (ili ništični) morfem. rek. čovjek – ljudi. Nastavci: ruža. Potpuno različiti alomorfi istoga morfema zovu se supletivni alomorfi: ja – mene. Jedinica m u riječi moli-m ima značenje: «prvo lice». poći. riječi. kuć-a. Npr. G laž-i. «sadašnje vrijeme». Grčki morphe znači oblik. Alomorfi jednoga morfema mogu biti djelomično ili potpuno različiti. krugØ. obilježava se sa Ø. ispod. nominativu jednine. domaći.Takve najmanje jezične jedinice koje imaju svoje značenje nazivamo MORFEMI. prah – prašina. dobar – bolji itd.RIJEČ – oblici i vrste riječi (morfologija) MORFEM FONEM I MORFEM • • • • • • • Fonem je najmanja jezična jedinica koja sama nema značenje. recimo. Fon je glas (sam po sebi). Ili: momak. i je nastavak. reći. kod nejednakosložne promjene imenica srednjega roda (ramena). prekrižiti. 2: kap-a. ali ima razlikovnu ulogu: m/a/j/k/a – b/a/j/k/a. rad… U nominativu ovakvih riječi nalazi se još jedan morfem. re koji dolaze u oblicima: rečeš. odsjediti – otpasti. stol-a. Ima sljedeće značenje: u tom liku. ar je sufiks. mladić. pod je prefiks. majke. sutra. jelen-Ø.

. Dodavanjem prefiksa ili sufiksa korijen riječi dobiva dodatno značenje. prenosi-ti. a ne zid. prenos-im. • OBLIKOTVORNA osnova jest osnova na koju se dodaje nastavak za oblike iste riječi zove se oblikotvorna osnova. Zovu se još i GRAMATIČKI ili RELACIJSKI (koji stavlja u neke odnose) morfemi. Mijenjajući riječ kroz različite oblike (padeže. • RJEČOTVORNA (tvorbena) osnova jest ona osnova na koju dodajemo sufiks ili prefiks i tako tvorimo novu riječ (mijenja se njezino značenje). infiksi). nos(K) – -iv. rječotvorni morfemi (leksički ili derivacijski) pri – ono što je pri čemu grad – značenje većeg naseljenog mjesta -sk – značenje pripadnosti glav – dio tijela pad – kretanje prema dolje oblikotvorni morfemi (gramatički ili relacijski. Znači. a riječ zidar za tvorbu riječi zidarski. Osnova (oblikotvorna) onaj je dio riječi koji se u promjeni ne mijenja. nošnj-u. pisati – rukopis). nošnj-e. Dakle. uskoč-iti). osnova se može sastojati od jednog ili više morfema. impf. To znači da iza korijenskoga morfema imaju još 2 morfema: sufiksalni morfem i nastavak (prepis-a-ti. Rječotvorne morfeme čine korijenski i tvorbeni morfemi (prefiksi. • OBLIKOTVORNI morfemi riječi stavljaju u međusobne odnose – padeže.) • bi – Svi glagoli u infinitivu zapravo imaju dvomorfemske osnove. sufiksi. glagolska lica. MORFEM I OSNOVA RIJEČI • Riječima se mijenja značenje kad im dodajemo prefiks ili sufiks. u(P) – nos(K) – -i-ti(S). D zidarsk –om(u. sat-u. gramatički) morfem. 27 . N zidarsk –i. a samim time se i mijenja leksičko značenje nove riječi: pre(P) – nos(K) – -i-ti(S). -Ø(S) VRSTE OSNOVE: rječotvorna (tvorbena) i oblikotvorna.. nosač-a. Oblikotvornu osnovu dobijemo kada riječi maknemo oblikotvorni (relacijski. zamol-i-ti. Nastavak je glas ili glasovni skup koji se dodaje osnovi radi tvorbe pojedinih oblika riječi: sat-a. pri(P) – nos(K) – -Ø(S). nosiv-Ø. Zovu se još i LEKSIČKI (koji se odnosi na riječi) ili DERIVACIJSKI (s pomoću kojih izvodimo jednu riječ iz druge). Zid je tvorbena osnova riječi zidar. nošnj-a. ali nemaju istu rječotvornu (tvorbenu) osnovu – riječ zid poslužila je za tvorbu riječi zidar. lica). OSNOVA RIJEČI OSNOVA I NASTAVAK • Na morfološkoj razini riječ se sastoji od osnove i nastavka (nosač-Ø.PODJELA MORFEMA PREMA FUNKCIJI • RJEČOTVORNI i OBLIKOTVORNI morfemi • RJEČOTVORNI morfemi služe za tvorbu novih riječi. l. rječotvorna osnova riječi zidarski je zidar. Ponekad se jedan morfem (sufiksalni) ne vidi pa na tom mjestu označimo nulti morfem (padati. nastavci) -i (morfem padeža) -a (morfem padeža) -am (morfem glagolskog oblika) -jah (morfem glagolskog oblika) prigradski glava padam biti (1. G zidarsk –og(a). • Nove riječi u jeziku nastaju izvođenjem jedne riječi iz druge (brod – brod-ski) ili slaganjem dviju riječi (ruka. ne mijenja se značenje riječi nego samo njezin oblik. Riječi u nizu: zid – zidar – zidarski imaju isti korijen (zid). • OSNOVA je dio riječi koji nosi njezino leksičko značenje (zajednički niz glasova upućuje na ono što je riječima zajedničko u značenju). pas-Ø-ti). prenos-iš…). To su NASTAVCI. e) … • Oblikotvorna osnova riječi zidarski glasi zidarsk. nosiv-og(a). nosiv-a. nosač-u. Dobivamo je micanjem nastavka u genitivu jednine: sat-a. plav-og(a) • NASTAVCI su dijelovi riječi koji se nalaze desno od osnove.

GRAMATIČKE KATEGORIJE
Gramatička kategorija predstavlja razred (vrstu) u koji se svrstavaju pojedine riječi ili oblici riječi s obzirom na njihove gramatičke osobine. Vrste gramatičkih kategorija: 1. kategorija vrste riječi (promjenljive i nepromjenljive riječi) 2. kategorija oblika riječi (morfološke kategorije) 3. kategorija položaja riječi (sintaktičke kategorije) 4. kategorija riječi KATEGORIJA VRSTE RIJEČI Prema sadržaju koji označuju, riječi se dijele u 10 vrsta: • • imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli prilozi, prijedlozi, veznici, čestice (riječce, partikule), uzvici.

PROMJENLJIVE VRSTE RIJEČI zovu se i punoznačne ili leksičke riječi jer imaju i leksičko i gramatičko značenje. IMENICE imenuju bića, stvari i pojave. ZAMJENICE zamjenjuju (najčešće) imenice ili upućuju na nešto označeno imenicama. PRIDJEVI se dodaju imenicama da bi ih pobliže označili. BROJEVI (broje) označuju količinu ili poredak. GLAGOLI označuju radnju, stanje ili zbivanje. NEPROMJENLJIVE VRSTE RIJEČI zovu se i nepunoznačne ili gramatičke riječi. Služe za uspostavljanje odnosa među punoznačnim riječima. PRILOZI se prilažu (najčešće) glagolima i označuju uvjete vršenja glagolske radnje. PRIJEDLOZI pokazuju odnose između onoga što imenuju imenice ili na što upućuju zamjenice. VEZNICI povezuju dvije riječi, skupine riječi ili rečenice. ČESTICE (RIJEČCE, PARTIKULE) same nemaju značenja, ali služe za (pre)oblikovanje rečenice. UZVICI su riječi kojima izražavamo neki osjećaj, oponašamo zvuk u prirodi, dozivamo nekog i sl. KATEGORIJA VRSTE RIJEČI Morfološke kategorije imenskih riječi (imenica, zamjenica, pridjeva, brojeva) • kategorija roda (muški, ženski i srednji rod) • kategorija broja (jednina i množina) • kategorija padeža (sedam padeža hrvatskoga jezika) • *kategorija lica (govornik, sugovornik i negovorna osoba) *Kategoriju lica imaju i zamjenice (1., 2. i 3. lice). Morfološke kategorije glagola • kategorija lica (govornik, sugovornik i negovorna osoba) • kategorija broja (jednina i množina) • kategorija vremena (sadašnjost, prošlost i budućnost) • kategorija vida (trajanje glagolske radnje: svršenost, nesvršenost) • kategorija načina (način vršenja glagolske radnje: izjavni, zapovjedni, pogodbeni i željni)

28

PROMJENJIVE VRSTE RIJEČI
IMENSKE RIJEČI čine četiri vrste riječi: IMENICE, ZAMJENICE, PRIDJEVI i BROJEVI. • • • • • • One se dekliniraju (sklanjaju) po padežima. Promjena riječi po padežima zove se deklinacija ili sklonidba. (lat. declinare: ukloniti, odvraćati) Pridjevi se i kompariraju (uspoređuju). (lat. comparare: usporediti) Imenske kategorije su: rod, broj, padež i lice (zamjenice, 1., 2. i 3. lice). Osnova (oblikotvorna) onaj je dio riječi koji se u promjeni ne mijenja. Dobivamo je micanjem nastavka u genitivu jednine; npr. sat-a, plav-og(a). Nastavak je glas ili glasovni skup koji se dodaje osnovi radi tvorbe pojedinih oblika riječi: sat-a, sat-u..

GLAGOLI se konjugiraju (sprežu) po licima pa se ova promjena zove konjugacija (sprezanje). (lat. coniugare: sklopiti, vezati, upregnuti zajedno) • • • Glagolske kategorije su: lice, broj, vrijeme, vid, način. Glagoli imaju dvije osnove: infinitivnu osnovu koju dobivamo micanjem nastavka -ti (radi-ti) prezentsku osnovu – u 3. licu množine maknemo nastavak za prezent (rad-e) Glagoli na -ći imaju istu infinitivnu i prezentsku osnovu (pek-u, id-u).

IMENICE – riječi kojima se imenuju bića, stvari i pojave.
LEKSIČKE OSOBINE IMENICA 1. Podjela imenica prema značenju – opće i vlastite OPĆE imenice – ime za skup bića, predmeta i pojava koji imaju neke zajedničke osobine (čovjek, stablo). Dijele se u tri skupine: • one koje označuju pojedinu vrstu imenice (jednina momak, množina momci itd.); • zbirne (kolektivne) imenice imenuju skup (imenica, primjeraka iste vrste) koje doživljavamo kao cjelinu (momčad, lišće, zvjerad, perje, šiblje). Zbirna imenica gramatički je u jednini (jer imenuje jedan skup) iako znači množinu. Lakše ćemo zapamtiti da su zbirne imenice gramatički jednina ako pogledamo glagol koji uz njih dolazi: žene su, ali momčad je igrala (ženski rod, jednina), perje se rasulo (srednji rod, jednina). • gradivne imenice imenuju tvar (građu, materijal) u bilo kojoj količini (zrnce soli, kilogram soli, rudnik soli – oblik imenice uvijek ostaje isti). Uvijek se upotrebljava u jednini (sol, zrnce soli, grumen zlata, komadić čokolade, pahulja snijega, gram brašna). Međutim, ako gradivne imenice znače različite vrste neke tvari, iz stilskih razloga mogu se upotrijebiti u množini: kemijske soli, crna brašna i dr. VLASTITE imenice služe kao ime pojedinom čovjeku, životinji, naselju (Davor, Žućo, Zagreb,Mars). 2. Podjela s obzirom na čovjekov dodir s onim što imenice označuju: • • STVARNE (konkretne) – označavaju nešto opipljivo ili nešto što možemo zamisliti kao opipljivo (kuća, jabuka, sjene, listanje, anđeo). NESTVARNE (mislene ili apstraktne) imenuju nešto neopipljivo: osobine, osjećaje, stanja, prirodne i društvene pojave (mudrost, duh, dobrota, bliskost, plemenitost, sreća, umjetnost, sloboda, politika).

29

GRAMATIČKE OSOBINE IMENICA Gramatičke kategorije imenica su rod, broj i padež. KATEGORIJA RODA (muški, ženski i srednji) • Rod je gramatička kategorija koja se očituje u slaganju imenica s drugim imenskim riječima (pridjevima, zamjenicama, brojevima): dobar čovjek, dobra žena, dobro dijete. • Spol i gramatički rod podudaraju se u imenicama koje znače ljude i neke životinje: • Gramatički rod ne podudara se sa spolom u sljedećim slučajevima: a) neke imenice označuju žensku osobu, a muškoga su roda (taj curetak, taj djevojčuljak), b) neke imenice koje označuju žensku osobu mogu biti i srednjeg roda, što se vidi po rodu pridjeva (malo djevojče), c) imenica momče označuje osobu muškoga spola, a srednjeg je roda (mlado momče). Rod se određuje prema nastavku imenice: imenice koje u N jd. završavaju na suglasnik (zapravo imaju nulti morfem) najčešće su muškoga roda (osim manjeg broja imenica ženskoga roda): glas, spol, raspored. Imenice koje u N jd. završavaju na -a ženskoga su roda (osim onih koje znače muško biće): poruka, vožnja, ljepota. Imenice koje u N jd. završavaju na -o i -e srednjeg su roda (osim vlastitih imena i hipokoristika – imena odmila):

mladić, dječak, dijete, mačak, mačka, lane, mače, vjeverica.

su muškoga roda, ali se dekliniraju kao imenice ženskoga roda s nastavkom -a. Da su muškoga roda, vidi se po tome što otvaraju mjesto pridjevu ili zamjenici muškoga roda: odan sluga, njegov kolega, odani sluge, njegovi knjigovođe. KATEGORIJA BROJA (jednina i množina) Gramatička jednina najčešće određuje jedno biće, stvar ili pojavu, ali postoje i iznimke: • zbirne imenice (granje, perad, lišće) po značenju su množina, ali gramatički su jednina. Imenica (ovo) lišće je u jednini (množina imenice list glasi listovi). • Neke imenice imaju samo jedninu: zovu se singularia tantum. To su zbirne imenice (telad, snoplje), a ovamo ulaze i vlastita imena – osobna imena i nazivi naseljenih mjesta (Petar, Dubrovnik) te neke gradivne imenice (brašno, mlijeko, sol, meso, mraz, bakar, neke apstraktne: zdravlje, pjevanje, gnjev, smijeh). • Stilski, ne gramatički, singularia tantum može biti i u množini: Nema mnogo Dubrovnika. Tri su naše Dubravke... Ili za različite vrste iste građe (Poznata su vina dingač i babić.) ili iste pojave (različito mjesto ili doba: Kiše su prestale. Česti su mrazovi.) ili apstraktne (u prenesenom značenju: bjesovi vladaju, smjehovi su kao ljudi) • Pluralia tantum jesu imenice koje se upotrebljavaju samo u množini: grablje, ljestve, Vinkovci, Veliki Zdenci, hlače, škare, usta, prsa, leđa. KATEGORIJA PADEŽA Padežom se izriču različiti odnosi između onoga što riječ znači i sadržaja rečenice. Po padežima se mijenjaju imenske riječi. Promjena po padežima zove se deklinacija ili sklonidba. • Nezavisni (samostalni) padeži: nominativ i vokativ • Zavisni (kosi) padeži: genitiv, dativ, akuzativ, lokativ, instrumental 1. NOMINATIV – tko? što? (radi); nezavis., padež subjekta, imenuje nešto, najčešće vršitelja radnje 2. GENITIV – koga? čega? (nema); izriče podrijetlo, pripadnost, osobinu, djelomičnost, udaljavanje; – prijedlozi uz genitiv: bez, blizu, ispod, izvan, pokraj, prije 3. DATIV – komu? čemu? (prilazim); padež namjene i cilja Obično ne dolazi s prijedlozima, ali kada dolazi, to su: k(a), nasuprot, unatoč, usprkos. 4. AKUZATIV – koga? što? (vidim); najčešće padež objekta (predmeta radnje) – prijedlozi: kroz, među, mimo, na, nad, niz, o, po, pred, uz, za 5. VOKATIV – oj! ej! Nezavisni padež i nije dio rečenice (zato se i odvaja zarezom); padež dozivanja, oslovljavanja, obraćanja. 6. LOKATIV – (o) komu? (o) čemu? (govorim) – padež mjesta; prijedlozi: na, o, po, prema, pri, u 7. INSTRUMENTAL – (s) kim? (s) čim? (putujem) – padež sredstva i društva; pokazuje popratne okolnosti. Prijedlozi: među, nad, pod, pred, s(a), za o Instrumental društva dolazi s prijedlogom: Ivan se igra s bratom. o Instrumental sredstva ne dolazi s prijedlogom: Putujem vlakom. Hvatam rukama.

nebo, olovo, računalo, nepce, more. Imenice tipa sluga (vojvoda, starješina, knjigovođa) označuju osobu muškoga spola. One

30

frizeru/frizere. G rijeke • treća ili -i deklinacija (vrstai – imenice ženskoga roda): N noć. Josipe. jež-om. završavaju na nepalatal dobivaju nastavak -e: Ivane. Domaća imena na -ica u N jd. putevi. G noći Sklonidba nekih imenica muškoga roda vrstea U VOKATIVU jednine u imenica koje u N jd. Nehajev. Domaća imena na -o ili -e imaju vokativ jednak nominativu: Ivo.. -čak. stric-em.. Osječanin-e. poljskim putem). Luka. (grč. imaju samo nastavak -em: prijatelj-em. sličan + onoma: ime) Imenice se dekliniraju prema TRIMA DEKLINACIJAMA pa govorimo o trima imeničkim vrstama. novc-em. -šk: obelisk – obelisku/obelišče. padež-om. konj-em. Stare. synonimos: imenjak) GRAMATIČKA HOMONIMIJA: isti izraz (nastavak) riječima daje tri različita značenja – primjerice D broju. ali prvo se gubi t: zalistak – zalisku/zališče. Vedrane. cucak/cucku. patak/patku. prijatelj-u.. neba • druga ili -e deklinacija (vrstae – uglavnom imenice ženskog roda) N rijeka. u prenesenom je značenju -em (krenuti dobrim putem).. Sikavica. -cak. • Prezimena koja u N jd. zlatarom/zlatarem. Anto.. -tak. U INSTRUMENTALU jednine mogu biti dva nastavka: -om.o o GRAMATIČKA SINONIMIJA jest pojava kada se jedan gramatički sadržaj izražava različitim izrazima: D dobromØ. gospodaru/gospodare. -đak. Mateju.. Ante. Jonke. a može imati i nastavak -u: Bosniću. Naziv su dobile prema nastavku u G jd: • prva ili -a deklinacija (vrstaa –imenice muškog i srednjeg roda) N stol.. Župančiću. (grč. dvojni su oblici za vokativ. -iz: Englez-u. završavaju na -a. sir-om. imenice na -ir: leptiru/leptire. Domaća imena na -a u N jd. Holandez-u. -čac (i još nekih). Karlovčanin. • Nastavak -e imaju imenice s osnovom na nenepčanik: Ivan-e. imaju skraćenu množinu jer u množini odbacuju in na koje im završava osnova u jednini: Osječani. Perice. Francuz-u. jež-om.. čitatelj-em. konj-u. Otočac/Otočcu. ribarom/ribarem. ali se vokativ češće tvori nastavkom -u: predak/pretku. ručak/ručku. • Prezimena koja u N jd. Marko.. a imena na palatal dobivaju nastavak -u: Blažu. -e i Ø imaju vokativ jednak nominativu: Bakota. Zagrepčanin. Stipice.. brat-e. Hrvoj-em. Župančič. kritičarom/kritačarem. Lujo. V broju. pastiru/pastire. muž-u. homoios: jednak.. U imenica koje u N jd. • Imenica put ima oba nastavka: u doslovnom se značenju upotrebljavaju oba nastavka (šumskim putom. završavaju na -ić ili -ič imaju dvojne oblike: vokativ može biti jednak nominativu – Bosnić. omeđak – omeđku/omećku. Vlastita imena i prezimena u vokativu • Imena domaćeg podrijetla koja u N jd. L (o) broju. • Imenice sa završetkom telj. ribaru/ribare. -e) imaju samo riječi u kojima je r na mjestu nekadašnjega palatalnog r. • Nastavak -u imaju imenice kojima osnova završava na nepčanik (palatal): kralj-u. -uz. Stipe. • Dvojni oblici -om i -em kada osnova završava na -ar: novinarom/novinarem.. -ćak.... stećak/stećku. Kamov. imaju nulti nastavak (-Ø) mogu biti dva vokativna nastavka: -e. imaju vokativ jednak nominativu: Jura. dobrome. G stola. tuš-em. završavaju na -dak. imenice na -er: djeveru/djevere. • Imenice koje znače stanovnike naseljenih mjesta: Osječanin. Boban. odušak – odušku/odušče te imenice na -stak i -štak. Množina ove imenice ima dva oblika: putovi. imaju u vokativu nastavak -e: Ivice. Ivanoviću. To su imenice na -ar: gljivaru/gljivare. Mate.. nebo. Dvojne oblike za vokativ imaju i imenice kojima osnova završava na -sk. Tomislave. Nastavak -om imaju i imenice na nepčanik. 31 . Jurju. ali ako je u slogu prije nastavka e: Beč-om. • Nastavak -om imaju imenice kojima osnova završava na nenepčanik: stol-om. • Nastavak -em imaju imenice kojima osnova završava na nepčanik i na -c: nož-em. kutom. dobromu. pekaru/pekare. mornaru/mornare. • Dvojne oblike (-u. -u. -em. iako im je u slogu prije nastavka e. Pariz-u. Nikola. Dobivaju ga i imena naroda i mjesta (etnonimi i toponimi) kojima osnova završava na -ez.

A mater. Kennedy. D materi. neb-a. • Neke imenice mogu imati i više oblika u G mn... kakao.. element. kćerima. glađu. (s) autom. tijel-o. a ako znače osjetila. Danteu. kokoš. Nietzsche. L o materi. kći. gladi. zub-a. Nietzschea (Ničea). Kallaya. nog-u. Tokija.. crkvi.). kći... mrav. s ljubavi. studio.. roda vrstei (N oč-i.. Dantea. oblik s nastavkom -a (osnova s nepostojanim a: sorat-a. kćeri/kćerju. Ako znače predmete.. Leeju. V mati. Rousseaua (Rusoa). Kennedyju.. premda neki prednost daju obliku bez glasovne promjene (bez jotacije ili jednačenja po mjestu tvorbe): s gladi. tempo.. Tako i alibi. auto. oko na mreži ili pletivu. kćeri.. školjk-a.. s misli. ušes-a. ne umeće se j: Nagy. Nagya (Nađ. Prednost uvijek treba dati obliku s nepostojanim a (naranača. čudesa. s kakaom. • Neke imenice mogu imati tri različita oblika u G mn. Rousseau (Ruso). eksperat. uš-i. množina – N matere. (o) autu. • Imenice oko i uho mogu značiti osjetila. hobija. D materima. bez nep. također se ne umeće j: Boccaccio.. zub mogu imati nast. zub-i. G ok-a. studija. Tako i flamenko. Sklonidba nekih imenica vrstei • • U INSTRUMENTALU jednine većina imenica može imati dva nastavka: -i. svjedodžb-a. uh-a. o kćerima. Lee. mrav-a. kćeri. V=N.. Kallay. -i i -a: zub-i i zub-a. svjedodžab-a... uh-a. Shakespeare. studio kojima osnova završava na -i između osnove i nastavka umeću -j: hobi... s ljubavi. kćeri. ali i predmete: uho na loncu. a ne izgovara: Moliere. Ghandi. uš-iju). viski. Vignyja. nokt-iju. Leopardija. crkav-a. Marija. izložb-a. poni. uš-i....: nokat-a. I materama. kakau. izložab-a. nokat. studiju. Diderota (Didroa).. Tokiju.. masti. Leeja.. autu... slug-u. Molierea (Moljera). a: sorta. G matere.. imati nastavak -iju: gost-iju. grudi. recepat. prst. 2.. tijel-a. rodeo.. kakao.... • Osobna i zemljopisna strana imena.. ali se rjeđe upotrebljavaju (stilski su obilježeni). crkava. (rjeđe) zub-iju.. crkv-a. hipi. Ako je i u skupini -io (Boccaccio) samo pravopisni znak.. Vigny (Vinji).. Osobna i zemljopisna strana imena na -o. kćeri. školjki.. Hugou. oč-iju. • Imenice mati u svim padežima osim N jd. tornado. kćeri. kakao. nokat mogu u G mn. Sklonidba nekih imenica srednjega roda • Imenice čud-o. auto.. Mariju. mrav-i. nokt-iju. u množini se sklanjaju kao imenice srednjega roda (N ok-a.: 1. prst-iju.. uh-o samo u množini mogu osnovu proširiti s es: čud-a. Hugoa. hobiju. Vigniju. Ovako osobna strana imena s osnovom na suglasnik koji se piše. Ghandiju. reli. gost-iju (ne može gost-a!). Baudelairea (Bodlera). • Imenice stranoga podrijetla s nastavkom -o (kratkim -o) sklanjaju se ovako: auto. A=N... Liverpoola. Malrauxa (Malroa). kćerima. a imenica kći u svim padežima osim N jd: jednina – N mati. žrtav-a. kakaa. Nađa). U GENITIVU množine sve imenice mogu imati nastavak -i.Ako je -y samo pravopisni znak ili ako se čita kao j (a ne kao i). oči. Deklinacija imenica muškoga roda stranoga podrijetla • Imenice tipa projekt. Cambridgea (Kembridža). -ju (I jd. kćer. recept mogu proširiti osnovu umetanjem -a između posljednjih dvaju suglasnika: projekat... G matere. a nastavak -iju mogu imati samo neke imenice: kost (kost-i/kost-iju).. Voltairea (Voltera).. G oč-i. L o materama. se sklanjaju kao imenice ž. u mn. tjeles-a. nokt-i.. neb-o. Ghandija... Camusa (Kamija).. Maupassanta (Mopasana).. i V jd. krvlju. I materom.. žrtv-a). Shakespearea. Leopardi. Moliereu. -y ili ee između osnove i nastavka umeću j: Mario. • Imenice tipa hobi. Hugo (Igo). Boccaccia (Bokača). o kakau. na bilježnici... 32 . gosti. Kennedyja. Oba su pravilna. oblik s nastavkom -i (sorti.. Tokio. osnovu proširuje s er.. -i.U GENITIVU množine imenice crv. školjak-a. • Imenice gost. prst. mašću. prsi. auta.. martini. Sklonidba nekih imenica vrstee U GENITIVU množine samo tri imenice imaju nastavak -u: ruk-u. s ljubavlju). Racinea (Rasina). žrtava).. krvi.. nebes-a. uh-a). a ne izgovara: Maupassant. elemenat. ekspert. Ovako se pak sklanjaju imena s osnovom na samoglasnik koji se izgovara: Dante.. Imena s osnovom na samoglasnik koji se piše. Dumasa (Dimaa). radio...

Sveto pismo . ovakva. svačiji. lički . tkogod.posvojni pridjevi izvedeni iz vlastitih imena na -ov. povratna. nešto suviše općenito ili nešto niječno) se dijele na: a) imenične: netko. ikoji.zanimanja.objekti. tvoj. tvornica i javnih skupova: . Ujedinjeno Kraljevstvo. bilo tko. ono. naš.. sendvič. čiji. neodređene (nešto neodređeno. (ono) njega. magistar. jorkširac . božićni. sav. povratna zamjenica – sebe. • Gramatička obilježja: rod. broj. Crni. -ev.). Pliva. kralj Zvonimir. nj. oni. titule: profesor. Velikim slovom pišu se: .blagdani: Božić. on. ono.imena stanovnika i naroda: Osječanin. društava. što. Republika 2.). vjeroispovijesti. reda: ilirac.): lične (osobne). taj. aga. odnosne zamjenice – tko. koji. njegov. -in: Petrov. neodređene načinjene od tko. mercedes. Velikim slovom pišu se svi članovi višečlanih imena (osim veznika i prijedloga): osobna imena. Majčin dan. išta. država. kakav.. onaj.. Velikim početnim slovom piše se samo početna riječ. • Dijele se po funkciji i po značenju. njihov 3. one. Dalmatinska zagora.). Društvo hrvatskih književnika ZAMJENICE su riječi koje zamjenjuju imenice ili upućuju na ono što je označeno imenicama. Matica hrvatska. Vrste zamjenica po funkciji 1. a ne meni. iza prijedloga (Ostani uz mene. padež i lice. oni.). nadimci i atributi: Ante Starčević.poosobljeni misleni pojmovi: Riječ . tko? što? Ja. (ona) nju. vaš. ban. Slovenac. ništa. Kraljičin zdenac . onakav. češki. vi. imeničke zamjenice (zamjenjuju imenicu. kakav.nazivi pripadnika pokreta. mi. pokazne zamjenice – ovaj. Drugi svjetski rat.imena božanstava i mitoloških bića: Isus Krist. naslovi: Dom sportova. Malim početnim slovom pišu se: . Zeus . ju. nešto. njezin. OSOBNE/lične zamjenice zamjenjuju osobe/lica: ja. simentalka. suprotstavljanja (Došao si ti.zemljopisni pojmovi: Tihi ocean. • Akuzativ jednine: (ja) mene.pridjevi izvedeni od zemljopisnih imena i blagdana: paški. 33 . Cvjetnica .. Marjan-ekspres. ti. kontinenata: Sveti Petar u Šumi. vi. a od ostalih samo vlastita imena: . ona 2. poduzeća. on.posvojni pridjevi od vlastitih imena na -ski. Dugi otok. tolik.. gradova. kojigod. Južna Amerika Crveni križ. se 1. tebe/te. upitne zamjenice – tko. bilo što b) pridjevne: neki. amper. -čki: hrvatski. nitko. uskrsni Hrvatska. ona. • Imaju naglašeni i nenaglašeni oblik (njemu/mu. ovakav. one. Naglašeni se oblik najčešće upotrebljava: kod isticanja (Njemu reci. svakakav. onolik 4. Hrvat . kolik (dolaze samo u zavisnim rečenicama) 6. me. Anin . povratno-posvojna – svoj 2. petrarkist. franjevac . tolika. prezimena.nazivi pasmina: hrvatski ovčar. posvojne zamjenice – moj.opće imenice nastale od osobnih imena: žilet. ona. Karlo Veliki . Nova godina.jasno određeni povijesni događaj: Bitka kod Siska. te. ga. kolik (dolaze samo u pitanjima) 5.nazivi pokreta i povijesnih razdoblja i događaja: ilirizam. upitnoodnosne tko i što. ga. renesansa. nečiji.imena organizacija. koječiji. koji? čiji? kakav? kolik? Moja. Jakovljev. svatko. matoševski. Družba Isusova. ti. itko. čiji. nj.PISANJE IMENICA (pravopisna pravila) – VELIKO I MALO SLOVO 1. pridjevske zamjenice zamjenjuju pridjeve. ustanova. Vrste zamjenica po značenju 1. grof .. je. -ški. osobne ili lične – ja. takav. nikotin . srednji vijek . Papa 3. što. Stari Grad.imena sela. mi. (ti) tebe. gdjekoji. nekakav. 2. Berlinski zid. koji. (on) njega. što. katolik. Ništa. Domovinski rat 4. svašta. a očekivali smo njega. ovolik.poglavari država bez osobnog imena: Predsjednik. sisački. ona.

u). koji. U pismu se onda takva zamjenica piše velikim slovom: Molim Vas. Posudi mi knjigu koju čitaš. a ti svoju. umivati se. upotrijebit ćemo pokaznu zamjenicu to: Kupila sam kruh i mlijeko. G svojeg(a). što. • Nije dobro: Matoš je napisao pjesmu Notturno. (onu znači da upućuje na 3. • Zanaglasnica se oblikom je ista kao i čestica se. za sva tri lica.. umjesto ti govorimo vi – tada to vi znači jedninu. tvojem(u)/tvom(e. Zbog toga se nazivaju i upućivači. onakav. svog(a). te. • 1. dativ i akuzativ: me. smijati se.. Zamjenjuje sve posvojne zamjenice. • Sa sobom su nosili sve svoje knjige. vaš. nije jasno pripada li knjiga subjektu on. muškog i srednjeg roda i stegnute oblike (oje se steže u dugo o): tvojega(a)/tvog(a). N tko što koji čiji *kakav *kolik G kog(a) čeg(a) kojeg(a) čijeg(a) kakvog(a) kolikog(a) D kom(e. a druga tvoja. Kad se obraćamo osobama (više od jedne). Upitne se zamjenice upotrebljavaju u pitanjima. se zamjenjuje sve lične zamjenice i označuje da radnja ne prelazi na drugoga nego subjekt vrši radnju sam na sebi (Pita se što će sa sobom. takav.) • Ja uzimam svoju knjigu.) • Dolazi uz povratne glagole upravo zbog značenja – označuje da se radnja vrši na subjektu: radovati se. tvoj. • Ima enklitički oblik u genitivu (se). te i dr. a čestica se ne može se zamijeniti oblikom sebe (Smijem se ≠ Smijem sebe). Točno je: Dodaj mi onu knjigu koja je kod Ivana u hodniku. taj. dakle. ali različitu uporabu (funkciju): tko.) • Povratna zamjenica nema nominativa (N --. koji) imaju u G. Daj mi to što nosiš. D sebi.) U rečenicama: On ima njegovu knjigu. svog(a). svom(e. naš. D svojem(u). Kupit ću još i ovo: pisač i tipkovnicu. onaj. Razlika: nenaglašeni oblik se moguće je zamijeniti naglašenim oblikom sebe (Češljam se = Češljam sebe). tvoj. – Ja imam svoju knjigu. čiji. Ta je pjesma poznata. lice (bliže je sugovorniku nego govorniku) taj • 3. dativu (si) i akuzativu (se) – stoga se ponaša kao zamjenička enklitika: Nije si mogao pomoći. ti. Ako želimo uputiti na ono što ćemo tek reći. tolik. • Valja pripaziti na pravilnu upotrebu pokaznih zamjenica kad su upućivači. I (sa) svojim • Svoj se upotrebljava samo kada se želi označiti pripadnost subjektu: • Ja imam moju knjigu. Oni imaju svoju knjigu.. (Prva knjiga je moja. ovakav. (Auto je iza njega.) POVRATNA zamjenica sebe. Ova je pjesma poznata. si. UPITNE i ODNOSNE zamjenice imaju isti oblik. a odnosne uvode zavisnu rečenicu u zavisno složenoj rečenici (zamjenica je u ulozi nepravog veznika ili vezničke riječi). oni ili komu drugomu. POSVOJNE zamjenice označuju kojem licu što pripada.U obraćanju nekom nepoznatom ili nekom starijem. Pogrešno je reći: Dodaj mi tu knjigu koja je kod Ivana u hodniku.u) čem(u) kojem(u) čijem(u) kakvom(e. njihov. • L o svojem(u). POKAZNE zamjenice upućuju na nešto što se nalazi u blizini govornika ili na nešto što je govorniku blisko: ovaj. kolik. G sebe. ovolik. zamjenjuju pridjeve: moj. a on se ljuti. onolik. jasno je da knjiga pripada subjektu: On ima svoju knjigu. Ako želimo uputiti na ono što smo rekli.u) A kog(a) što *kojeg(a) čijeg(a) kakvog(a) kolikog(a) • 34 .) • Ima isti oblik za sva tri roda. svom (e. POVRATNO-POSVOJNA ZAMJENICA samo je jedna: svoj.. njegov. kakav. se. • N svoj. u).u). To je koštalo deset kuna. • Zamjeničke enklitike su nenaglašeni (enklitički) oblici zamjenica (genitiv. A svojeg(a). me. Oni imaju njihovu knjigu. u pravilu pišemo malim slovom: vi. lice) • Pokaznim zamjenicama i upućujemo na ono što smo već rekli ili što ćemo tek reći. njezin (njen). • Zamjenice s osnovom na j (moj.u) kolikom(e. svoj. mi. Tek kada se upotrijebi zamjenica svoj. za oba broja: Mi se šalimo. (Knjige koje su nosili bile su njihove. uplašiti se. Označuje da nešto pripada subjektu (da je vlasništvo subjekta). onda pokaznu zamjenicu ovo: Kupio sam knjige. odgovorite mi potvrdno. • Zamjenjuje sve lične zamjenice: Iza sebe vidi auto. D i L jd. • Pravilno je: Matoš je napisao pjesmu Notturno. Tko je došao? Što nosiš? Koju knjigu čitaš? o Upitne: o Odnosne: Neka uđe tko je došao. lice (nije u blizini ni govornika ni sugovornika) onaj • Često se griješi u uporabi pokaznih zamjenica. V ----. lice (nalazi se u neposrednoj blizini govornika) ovaj • 2.

NEODREĐENE zamjenice upućuju na nešto neodređeno. bilo ili dometanjem čestice god. sva. niječne: nitko. roda. nekakav: Ako tkogod pita. nečiji. ikolik upotrebljavaju s prijedlozima. nikakav 3. nikoji. koji god. svatko. reci. Dobro je reći: ni s kim. broja. neka se javi. svačiji. Mogu se zamijeniti zamjenicama ma tko. nešto. bilo koji. • Zamjenice tko god. stvari i pojava. ičiji. ma kolik. mnogo. itko.. ma kakav. reci mu. nekakav.. sve: svatko. ni od koga.. bilo tko. ti šuti. ti šuti. ni od čega. bilo čiji. Imaju oblike za sva tri roda te za jedninu i množinu.. *sav (*zamjenički pridjev sav. svakakav. nešto.) o Tko. s ničijim. štogod. kakavgod kad znače nešto neodređeno. drven) POSVOJNI ili posesivni: čije je što (sestrin. Jeste li se i za što raspitali? Nemoj me pitati ni za kakav razlog. ma koji. broj i padež. ikakav. ni od čijeg. pred ničijim. kojigod. a rastavljeno od zamjenice kada znači neograničenost. Oni se pridijevaju imenicama i pobliže određuju ono što znači imenica.ili dometanjem čestice god. pred ničim. nešto općenito i na nešto niječno. ni s čijim. neki. ma tko. viđen). nikakav. svaki. i-. išta. koji god. Nije dobro reći: s nikim. svačiji. makar.. Ako netko pita. a akuzativ za neživo jednak je nominativu (autobus koji čekamo). o Kakav i kolik mogu se deklinirati i kao neodređeni pridjevi (N kakav. gdjekakav. kojekakav.Pazi! Akuzativ za živo jednak je genitivu (čovjek kojega čekamo). ničiji. čiji god. državni.i ni. odnosno pridjevi imaju obilježja padeža. ni pred kim. opasan. čelična volja. od ničega. bilo kakav. što za neživo). po-. Javi ako dolaziš i u kojem slučaju. plastičan. • • • • • OPISNI ili kvalitativni: kakvo je što (dobar. pred nikim. svašta. ma što. stupnja. gradivne i posvojne. o PRIDJEVI su riječi koje pobliže označavaju imenice. Tvorene su od upitnih i odnosnih zamjenica na dva načina: o dodavanjem prefikasa: ne-. nekakav. (svatko tko zna) štogod/ što god Znaš li štogod? (znaš li nešto) Što god znaš. što god.. kakav. ni-. kolika. Tada imaju sva obilježja opisnih pridjeva: zlatno doba. čijigod. koječiji. nikoji. Mogu se zamijeniti zamjenicama netko. ništa. čitav: sav život. gdješto. nešto. ičiji.: kogod/tko god Zna li tkogod odgovoriti? (zna li netko odgovoriti) Tko god zna. kakav god znače nešto opće i sastavljene su od dvije naglašene riječi. Gradivni pridjevi često se upotrebljavaju u prenesenom značenju. Pridjevi se dijele na opisne. onda se i. neki/nekoji. Znate li i za kakav put? Ni u kojem slučaju to ne radi.To su padežna pitanja (tko za živo. štogod. velik) GRADIVNI ili materijalni: od čega je što (zlatan. ma što. što. kojigod. ničiji. opće: itko. koješta. 35 . izražavaju različite osobine bića. jako: sav sam pospan) Pisanje neodređenih zamjenica • Zamjenice tkogod. sve ima više značenja: sveukupan. bilo što.. ikoji. ma čiji. neodređene (upućuju na nešto): netko. G kakva. bistar. pišu se sastavljeno i imaju jedan naglasak. ma koji. 1. (reci sve što znaš) • Kada se zamjenice nitko. ma čiji. nečiji. ma kakav. sve veselje (Pogrešno je: svo blago). o Koji. svašta. kakav god. ni pred čim. neutralno. sva radost. općinski. obiteljski) Opisnim pridjevima pripadaju i glagolski pridjevi radni i trpni (poludjela. gdjetko. što god. nečiji. ikoji. • Čestica se god piše sastavljeno sa zamjenicom kada znači: netko. sva-. o dodavanjem čestica ma. od ničijega. kolik pridjevne su upitno-odnosne zamjenice. kolik. nikolik. čijigod 2. što imeničke su upitno-odnosne zamjenice. išta. jedan oblik za jedninu i množinu i nemaju vokativ. gdjekoji. tkogod. svaki. određenosti i neodređenosti. reci mu. kojetko. ni pred čijim. tko god. staklen. čiji. od nikoga. • Gramatička obilježja pridjeva su: rod. Imaju jedan oblik za sva tri roda.odvajaju i dolaze s prijedlozima: Ni za što me nemoj pitati. čiji god. ni s čim. ma kolik: Tko god da dođe. Ma tko da dođe. tj. ništa. s ničim. ikakav.

suši. Određeni oblici pridjeva muškoga i srednjega roda u genitivu. pojava) ima u odnosu na koji drugi predmet. • OPISNI pridjevi označuju različita tvarna (materijalna. 36 . crn-Ø G dobr-a (čovjeka). bratova kaputa. utvrđuje se kakav je (crven). smeđ-ega D dobr-u (čovjeku). muški. sutrašnji. tamošnji). dug – duži /dulji. • Nastavkom -ši (samo 3 pridjeva): mek – mekši. tj. u terminima (bijeli jasen. Krležinu (ne: Krležinom) romanu. psihička) svojstva predmeta: optička (taman. Skupini odnosnih pridjeva pripadaju: posvojni pridjevi (pokazuju pripadnost): hrvatski. kad je dio vlastitog imena (Petar Veliki. pučki. Matoševa eseja. akustička (tih. Dugi otok) ili kad je dio naziva. zečji). gradivni pridjevi (pokazuju građu): voden. kao dio genitiva svojstva (mladić lijepa glasa) ili samo u određenom obliku: kad je uz imenicu pokazna zamjenica (taj glupi običaj. A može se čuti i u neodređenom obliku: Nemamo ni jednoga Krležina ni Matoševa eseja. crn-oga. dvije su vrste pridjeva: opisni ili kvalitativni i odnosni ili relacijski. Božji itd. sestrin. prirodna. D običnu danu). brz).. donji. u) (čovjeku). • Neodređenim pridjevom se predmet kvalificira. Odnosni pridjevi najčešće označuju: podrijetlo i pripadnost (bakin. budući. Navezak je završni samoglasnik padežnoga nastavka koji nije obvezan: crn-og/crnoga. velik – veći. ali upotrebljavaju se i u određenom obliku. staklen . kinetička (pokretan.. kiseo). crnom/crn-omu. intelektualna (pametan. in po svom su obliku neodređeni: Markov-Ø. crn-u D dobr-om(e. vrijeme (prošli. hladan). D hrvatskomu. suh. utvrđuje se koji je (crveni). emocionalna (veseo. glup). Često se u jednakim slučajevima upotrebljava ili jedan ili drugi oblik. onaj visoki čovjek). djedov. neodređeni oblik pridjeva određeni oblik pridjeva N dobr-i (čovjek). Držićev-Ø. narodni. gradski. Prednost treba dati neodređenom obliku: Krležina (ne: Krležinoga) romana. lak – lakši. • ODNOSNI ili relacijski pridjevi izriču svojstva koja predmet (biće. Ipak ima primjera kad se upotrebljava samo u neodređenom obliku: kao dio imenskog predikata (Kaput je nov. npr. splitski. pitomi kesten. L o Deklinaciju neodređenog oblika lakše ćemo zapamtiti ako gledamo nastavke koje dobiva imenica jer iste te nastavke dobiva i pridjev (G obična dana. zao). glasan). neki opisni pridjevi (oni koji izriču prostor i vrijeme): stražnji. dativu i lokativu jednine imaju naveske. duhovna.Po značenju. • Određeni i neodređeni oblik pridjeva imaju različitu deklinaciju i uporabu. smeđ-i N dobar-Ø (čovjek). Ivanovu (ne: Ivanovom) djetinjstvu. lažan) i dr. trogirski. smeđemu . prednji. jučerašnji. Tvorba komparativa • Nepravilna. malen – manji. dativu s naveskom u i lokativu bez naveska ili s nastavkom e: G hrvatskoga. miran). crn-omu. na poseban način (samo 5 pridjeva): dobar – bolji. prostor (gornji. • Tri su stupnja komparacije: pozitiv (oštar. raznostranični trokut). estetska (lijep. ev. lijep – ljepši. smeđ-em/smeđ-emu.. ružan). najsuši. Oblici bez navezaka najčešći su u razgovornom obliku i jeziku medija. Antin-Ø. tužan). Čovjek je osamljen. dječji . svijetao). hrvatsk-og/hrvatsk-oga. jednojezični rječnik. gradivni ako su u ulozi opisnoga pridjeva. • Određenim pridjevom predmet se identificira. najbrži). zavičajni. kalorička (topao. zao – gori. • • • • • hrvatskom/o hrvatskome. ostali ako su u prenesenom značenju: Zlatnijih ruku od njegovih nema. teleći. lanjski). jučerašnji. logička (istinit. komparativ (oštriji. KOMPARACIJA PRIDJEVA (STUPNJEVANJE) • Kompariraju se u pravilu samo opisni pridjevi.) ili uz imenicu u atributskom skupu. kemijska (sladak. etička (dobar. fizička) i netvarna (misaona. Tako se može čuti posvojni pridjev u određenom obliku: Nemamo ni jednoga Krležinoga ni Matoševoga eseja. Posvojni pridjevi na ov. U njegovanom i biranom izrazu prednost treba dati obliku s naveskom: genitivu s naveskom a. dječji. crn-ome. brži) i superlativ (najoštriji. crn-a G dobr-og(a) (čovjeka).. crn-i. Pridjevi mogu biti u određenom ili neodređenom obliku.

sklanjaju se kao dvije). krepak ne odbacuju završetke (kao niz-ak.. Brojka je znak za broj (znamenka). četiri. sklanjaju se kao dva) te obje i obadvije (za ženski rod. triput. četirima/četirma. Glasovne promjene u komparativu: jotacija (ljut-ji> ljući). Glavni brojevi (jedan.: trima. trima. često se mogu čuti nepravilni oblici u kojima broj nije u odgovarajućem padežu: Danas nema dva učenika i tri učenice. Podjela glavnih brojeva: osnovni (od 1 do 9. A jednog(a) – za živo i jedan – za neživo.. D jednom(u. krepak > krepk-ji > krepči (češći je oblik krepkiji. 101. Stotina. 1001 itd. kada se piše sastavljeno. . dvjema. stotina. G jednog(a). biti u rečenici bez svoje imenice. Pridjevi se pridijevaju imenicama pa u rečenici imaju najčešće ulogu atributa. broj sto – nepromjenjivi su.e). • Nastavkom -iji (većina pridjeva): vješt – vještiji. a milijun. dvama. – dvadeset peti. ali i ne mora: Otišao je s dvije prijateljice. 21. • • • • • • Pisanje rednih brojeva. 25... Otišao je s dvjema prijateljicama. MMVI. Redni se brojevi sklanjaju kao određeni pridjevi: prvi. tri. Svi se redni brojevi pišu s točkom: arapski: 2. tri puta itd. Uz redne brojeve dolazi oblik put: prvi put. Ako je broj s prijedlogom. onda je oblik put (N): jedanput. jednačenje suglasnika po zvučnosti (drzak < drskiji). U razredu nema lijenih.) i analitička komparacija (više oštar. vrijedan > vr(j)edniji. ali se sve rjeđe koristi). niz-ji> niži.Nastavkom -ji (jotirane osnove):jak-ji>jači. X. dvama. dvije. • Pridjevi koji u pozitivu imaju dvoglasnik ije. dvaju.... dva. triju. treći. mijenjaju se kao imenice muškog roda. 100 – sto. 99.. Tvorba superlativa: naj+komparativ (najbolji. mrk>mrči (češće mrkiji). nego imaju nepostojano a: gorak > gork –ji > gorči. Pridjev koji je u rečenici samostalan i ima ulogu imenice naziva se poimeničeni pridjev: Maleni su mi najslađi. smjenjivanje ije > je (prijek > pr(j)eči. Pridjevi se mogu i osamostaliti. Iako se brojevi od dva do četiri sklanjaju. Pisanje brojeva: 25 – dvadeset pet (između može doći veznik i.. dvama. drugi put. L jednom(u. Pogrešno je: prvi puta. također krotak>kroči/krotkiji. a od rednih svi (jer su u stvari pridjevi). dubok – dub-ji> dublji. lud-ji> luđi. dviju. • • • • Broj je vrsta riječi. dva. Brojevi od pet i nadalje i svi brojevi složeni s tim brojevima. drugi.. 11/34 – jedanaest tridesetčetvrtina. Uz brojeve dva i dvije postoje i brojevi oba i obadva (za muški i srednji rod.. stoti. XVIII. 12. bistar – bistriji. trilijun itd. 200 – dvjesto. tisuća i milijarda mijenjaju se kao imenice muškog roda. prvomu… 37 . tri i četiri. tri…) izriču točnu količinu čega. Sklonidba rednih brojeva. četirima/četirma. Pravilno je reći: Danas nema dvaju učenika i triju učenica.. Ivana sa starijima ide u kino. trima. 10. brz-ji>brži. debeo – deb-ji> deblji). dvjema. najdrskiji). (uglavnom do četiri). Dvije: dvije. objekt ili priložna oznaka. prijek > pr(j)eči. suh-ji>suši. dva. mrzak>mrži/mrskiji). treći put itd. četiri-ju. smiješan > smješniji. 2006. i rimski: II. Ako komparativ započinje sa j.e). Jedan se mijenja kao neodređeni pridjev i ima sva tri roda i oba broja (N jedan. Dva: dva.. 2. Tada mogu biti subjekt. 100. Četiri: četiri. može se sklanjati. tisućiti. 10. Od glavnih brojeva vlastitu promjenu imaju: jedan.) Sklonidba glavnih brojeva. Uz glavne brojeve dolaze dva oblika: 1. ljut-ji>ljući. nepostojano a (taman > tamniji). • ULOGA PRIDJEVA U REČENICI. redni brojevi (prvi. dalek – dal-ji> dalji.75 – dvanaest cijelih sedamdeset pet Pisanje riječi put(a) uz brojeve. po prvi puta. 18. kada se piše rastavljeno. prvoga. • BROJEVI su riječi kojima se izriče koliko čega ima ili koje je što po redu. 1000 itd) i izvedeni 11. milijarditi…) izriču koje je što po redu. dva puta. dvjesta. 12. bijel > bjelji. dvjema. Ostali se glavni brojevi ne mijenjaju. dvije stotine. Postoje i nazivi: sintetička komparacija (oštriji. dvaput. Tri: tri. onda je oblik puta (G): jedan puta. pokraćuju ga u komparativu: lijep > ljepši. 1/25 – jedna dvadesetpetina. najjeftiniji. oba se j pišu: najjednostavniji.. najjasniji.. manje oštar). čist>čišći (češće čistiji). milijunti. • Pridjevi gorak. I jednim.

kraj radnje – istrčati. izdavati. ručati. Rabe se za izricanje složenih brojeva: tri tisuće… • Broj. • Glagoli radnje označavaju namjerno. a po značenju brojevi. čekati. šetati.. stanovati).BROJEVNE IMENICE su riječi koje su po obliku imenice. • Većina se glagola razlikuje po vidu. im. a dvojica otišla. dvoje tračnice. tipa dvoje imaju posebnu sklonidbu: NAV dvoje. četvero. Glagoli stanja označavaju nedjelovanje.pretrčati ( (baciti. • Tvore se od brojeva: deset. boje (crvenjeti se). petero itd. trojica. petero (glase još i četvoro. «jedno». zbivanje ili stanje. sedamdeset. • Svršeni (perfektivni) glagoli izriču radnju koja je u određenom vremenu već svršena. parkirati. položaj (ležati. a oblici NAV četve/oro. četrdeset. pa svršeni i nesvršeni glagoli čine vidske parnjake: glagolski vid trajni učestali skakati preskakivati skočiti. Po vidu (aspektu) glagoli su: svršeni i nesvršeni te dvovidni. doručkovati. zovnuti). npr. (Neki stalno telefoniraju. četvorica. radnja u cjelini . dočekati. «prirodno» djelovanje: svitati. izraditi. mirovanje (mirovati. troje. četvori /četveri. Isto i: • Brojevne imenice četvero. žalostiti se. glagoli vezani uz jelo: objedovati. troji. stotinjak. D dvojim vratima itd. osloboditi. žuriti. cvjetati. milijarda itd. petnaest. telefonirati itd. dozvati. izdati. pedeset. obojica. u futuru II. petorica. zajutarkovati i većina glagola stranoga podrijetla s nastavkom -irati: akumulirati. raditi. šutjeti). Dvovidni glagoli: biti (dvovidni prezent budem. veseliti se. DLI dvom(a). devedeset i stotinu sufiksom -ak: deset-ak. zvati. DLI četverim(a). • Oni se pridružuju imenicama koje nemaju jednine (pluralia tantum) i imenicama koje znače kakav par ili kakvu cjelinu: dvoja vrata. odmah kreni. Po značenju se razlikuju: glagoli radnje. zbivanja i stanja. G dvojih vrata.: dvojica. skakati. Npr. (grč. stanja svijesti (spavati. grmjeti.. preskakivati. dvoje nožice… • Sklanjaju se kao određeni pridjevi u množini: N dvoja vrata. GLAGOLI su riječi kojima se izriče radnja. • Glagoli zbivanja označavaju nenamjerno. izrađivati.) Vid nije izrečen u nastavcima. petnaestak. ostajati. Kad ti telefoniraju. milijun. BROJEVNI PRILOZI su riječi kojima se izriče približna količina osoba. G dvog(a). dozivati). dati. vidjeti.. petoro. rasti. tisuća. osamdeset. čuti. hotimično djelovanje: bacati. plivati i učestali (iterativni) – radnja traje s povremenim prekidima: pretrčavati. svjesna ili voljna: debljati se. «nekih» pa je oko pedesetak pleonazam (ili pedesetak ili oko pedeset). završen je početak radnje – potrčati. dočekivati. G četve/orga i DLI četve/orma mogu se već smatrati zastarjelicama. isplivavati. ubaciti. (Trojica su došla. petori /peteri itd. dvadeset. • Nesvršeni (imperfektivni) glagoli izriču radnju koja u određenom vremenu još nije svršena (bacati.. pleonazo = imam napretek) BROJEVNI PRIDJEVI: dvoji. boravljenje (biti. čekati. trideset.) • Svojevrsne su brojevne imenice i stotina. Sufiks -ak već znači «oko». troje. nesvršeni glagol svršeni glagol • 38 . doraditi. stvari ili pojava. ubacivati. Dijele se u dvije skupine: trajni (durativni) – trčati. naoblačiti se ili zbivanja u ljudima koja nisu namjerna. stanje. ali prvi oblici imaju prednost) sklanjaju se ovako: NGAV četvero. bdjeti). visjeti). preskočiti zvati zivkati dozvati.: kad budem došao). zovnuti stajati zastajati zastati Neki glagoli mogu biti dvovidni: nesvršeni i svršeni. vid je izrečen u glagolskoj osnovi. organizirati. davati. užinati. • mršavjeti. šezdeset.

mog-u). Ponekad se jedan morfem (sufiksalni) ne vidi pa na tom mjestu pišemo nulti morfem (padati. pas-Ø-ti ). id-ti. kondicionali. Odbijemo li taj nastavak. • Jednostavni oblici tvore se nastavcima (sastoje se od jedne riječi): infinitiv. Tvorba svršenih glagola od nesvršenih zove se perfektivizacija: lupati (nesvršeni)– lupnuti (svršeni). imenicu u akuzativu. id-u. Dakle. ići. tu-ći. sjek-ti. radno (Oni grade brod. imperativ.) Glagolska stanja: aktiv i pasiv. 39 . teći.) glagolsko stanje. licu množine prezenta odbijemo osobni nastavak: pekti. vremenu ili načinu. glagolski prilozi: glagolski prilog sadašnji i glagolski prilog prošli 5. ići (id-Ø-/ti/). (Ivan će biti pozvan. imperfekt.) Glagolski načini: • izjavni (indikativ) (Gosti su došli. Ispred infinitivnog nastavka ti nalazi se infinitivna osnova: čita-ti. sva glagolska vremena su u indikativu (=izjava): Crtam. (Ana čita knjigu. broju. radnog • pogodbeni (kondicional) (Kad bi došao rekao bih ti. 2. nepravi povratni (bez povratnoga značenja: Smijem se. Prava se i potpuna infinitivna osnova u tih glagola vidi tek kada u 3. • Prelazni glagoli mogu imati uza se.. izbjeći). te-ći. tek-ti. pluskvamperfekt. radi. • Infinitivna osnova dio je glagola koji ostaje kad se odbije nastavak -ti. neodređeni glagolski oblik: infinitiv Svi ovi oblici mogu biti u aktivu ili pasivu. glagolu se mijenja vid. tek-u. tj. • Funkcija sufiksalnog morfema. glagolski načini: imperativ. JEDNOSTAVNI GLAGOLSKI OBLICI (jednostavni = jedna riječ!) INFINITIV je neodređeni glagolski oblik kojim se ne daje nikakav podatak o licu (bezličnost). futur II. aorist. 3. moći (mog-Ø-/ti/). dakle pisa. Promjenom sufiksa (tvorbom glagola od glagola). mog-ti. glagolski pridjevi i glagolski prilozi. optativ.) • Pasiv je trpno glagolsko stanje kad subjekt ne vrši radnju. mo-ći. Tvorba nesvršenih glagola od svršenih zove se imperfektivizacija: zarobiti (svršeni)– zarobljavati (nesvršeni). prezentska: pek-u. • zapovjedni (imperativ) (Dođi!). vu-ći. prezent. glagolska vremena: prezent.). pisa-ti. neprelazni i povratni. 3.) i trpno (Brod se gradi.). • željeni (optativ) (Dobro došli! Živjeli! Zdravi bili!). glagolima na -ći jednake su potpuna infinitivna i prezentska osnova (potpuna infinitivna: pek-ti. kondicional II.) • Povratni glagoli uza se imaju povratnu zamjenicu se. 2. pravi povratni glagoli (Umila sam se. perfekt. kao predmet radnje. sje-ći. • Infinitiv završava na -ti (pričati. glagolski pridjevi: glagolski pridjev radni i glagolski pridjev trpni 4.od pisati.. reći. misli-ti.) • Neprelazni glagoli ne mogu uza se imati imenicu u akuzativu na koju bi prelazila radnja. (Djevojčica vozi bicikl. Iz vrlo starih oblika s potpunom infinitivnom osnovom i nastavkom -ti razvili su se zbog starih glasovnih promjena današnji oblici na -ći: peći. sijek-u. Prema načinu tvorbe glagolski oblici su jednostavni i složeni. tuk-u.. kondicional I.Po predmetu radnje su glagoli: prelazni. ubiti. • Složeni oblici sastoje se od dviju ili triju riječi: perfekt. • Aktiv je radno glagolsko stanje kojim se pokazuje da subjekt vrši radnju. • Manji broj glagola u infinitivu ima nastavak -ći. tvori se samo od glagolskog prid.). imperfekt. tuk-ti.) Glagolski oblici 1. dobit ćemo krnju infinitivnu osnovu: pe-ći. a samim tim i značenje. (Žena se iznenadila.. futur II. Takve su (dvomorfemske) sve osnove. uzajamno (recipročno) povratni (radnju vrše dva ili više subjekata jedan na drugome: Iva i Marija su se ugledale.od raditi. nego ju trpi. (Ivan je krenuo prema Splitu. pluskvamperfekt.) Podjela: 1. pa i glagola reći (rek-Ø-/ti/). aorist. hoda-ti. futur I. futur I. nasmijati) i na -ći (ući. vuk-u. i-ći.

mi bi). prezentske osnove nastavcima Ø. neka nose. -ji. neka da. tresti: tresijah. nosite. ali peku. Tako glagoli imaju 4 vrste nastavaka za prezent: perem (-em). bijaše/bješe. vi bi. -e. • Aorist pomoćnog glagola biti: bih. -mo. Tvori se glagolskim pridjevom radnim u samostalnoj uporabi: Dobro došli!. tumači. -mo. -ste. • Neki glagoli ne tvore imperativ. moći. • Danas se aorist rijetko rabi i zamjenjuje se svršenim perfektom (pročitah = pročitao sam). budemo. budućnost/futurski prezent (Sutra mi dolazi sestra. . brojite. vikaste. -ite. tresijaste. htjedoste. djeco! • Glagoli s prezentskom osnovom na -oj. htijaste. budite. mi bismo. rad-e. a čest je i u pitanjima (Tko pobi toliko naroda?). htjede. budeš. -še (pojesti: pojedoh. strižem. Živi bili pa vidjeli! bijaste/bjeste. htjedoše.PREZENT ili sadašnje vrijeme tvori se od svršenih i nesvršenih glagola nastavcima -em. bude. Postoje još dva oblika imperfekta (koji su danas zastarjeli): hoćah/hotijah.). hoćaše/hotijaše. zabrana. -aše. svevremenost (U štediše svega biše. -ite: broj. zoblj-emo). -imo. Imperfekt pomoćnog glagola htjeti: htijah. brojmo. -jite. morati. hoćete/ćete. mogu imati dvojake nastavke za imperativ: -Ø. dajimo. brojte / broji. daj. tresijasmo. Ø. neka nosi. -ijaste. tumačiti: tumačih. Valja pripaziti na pravilnu upotrebu aorista biti jer se često u svim licima nepravilno upotrebljava oblik bi (ja bi.. čita-ti). hoćasmo/hotijasmo. molba. -am. • Imperativ pomoćnog glagola biti: Ø. neka budu. tumači. • Prezentom se izriče: prava sadašnjost (Sjedim i pišem. bijahu/bjehu. vikaše. čit-am (a infinitivna osnova glasi: radi-ti. sviđati se. -asmo. hoćemo/ćemo. tresijaše. buduća radnja/ futurski aorist (Upomoć. IMPERFEKT je prošlo nesvršeno vrijeme. -im. -jimo. pojedosmo. pojede. • Prezentska osnova dio je prezenta koji ostaje nakon što se odbiju njegovi osobni/lični nastavci: rad-im. bismo. budimo. rjeđe. prošlost/pripovjedni prezent (Jučer saznam i – poludim!). budete. neće (ne će) • Nastavci za prezent. ali strigu). -jem. • Nesvršeni prezent pomoćnog glagola biti: jesam/sam. (nositi: Ø. čujaste. -ijahu (vikati: vikah. biste. budu • Prezent pomoćnog glagola htjeti: hoću/ću. htjeti. hoćeš/ćeš. nećete (ne ćete). -j. htjede. -imo. • Danas se imperfekt vrlo rijetko rabi. čujasmo. jest/je. • Aorist pomoćnog glagola htjeti: htjedoh. tumačiše). -e. -te. hoćaste/hotijaste. hoćahu/hotijahu. budi. -smo. -jah. glagolski oblik kojim se izriče želja. nastradah! u značenju nastradat ću). vikaše. -i. neka daju). nosimo.). bi. • Palataliziranu osnovu lako razlikujemo od jotirane – palataliziranu osnovu imaju glagoli kojima infinitiv završava na -ći (pečem. -oše ili -h. -ijah. -aše. čuti: čujah. bijasmo/bjesmo. Ø. klič-e. hoćaše/hoijaše. IMPERATIV ili zapovjedni način tvori se od infinitivne ili. hoće/će • Zanijekani oblik pomoćnog glagola htjeti: neću (ne ću). nećeš (ne ćeš). pojedoste. htijahu. htjedosmo. jeste/ste. hoće/će. -jmo. -ijaše. -j. koja se pojačava zapovijeđu: Zapjevajmo. bi. pjevam (-am). jesi/si. -jte. -oste. • Imperfektom se izriču događaji koji su u prošlosti trajali: On često pisaše i govoraše. -jaše.). • Njime se izriče zapovijed. 40 . svevremenost/ poslovični ili gnomski prezent (Što oko ne vidi. AORIST je prošlo svršeno vrijeme. -aste. neće (ne će). -jahu. -jasmo. čujaše. tumačiste. • Aoristom se izriče: prošla radnja. pišem (-jem). tresijahu). njima poticaj za vršenje radnje ne može doći od sugovornika: • • Pripovjedačkim/historijskim imperativom izričemo prošle događaje: A on udri po njima! OPTATIV je «željni način». htijaše.). • Imperfekt pomoćnog glagola biti: bijah/bjeh. tumačismo. Zamjenjuje se perfektom nesvršenih glagola (pisah = pisao sam). želja. nosi. trčim (-im). Tvori se od nesvršenih glagola nastavcima -ah. neka bude. čujahu. jesmo/smo. jesu/su • Svršeni (dvovidni) prezent glagola biti: budem. htijaše. pojede.. Osnovno je značenje imperativa želja. pojedoše. tresijaše. bijaše/bješe.ahu. biše (bi). opomena. -jaste. dajite. nalazi se uglavnom u jeziku umjetničke književnosti. -ijaše. nećemo (ne ćemo). srce ne želi. Svi glagoli imaju dvomorfemske osnove – iza korijenskoga morfema nalaze se još dva morfema: sufiksalni morfem i nastavak za infinitiv (pjev-a-ti). gleda-ti. brojimo. vikasmo. čujaše. gled-aju. -jaše. vikahu. glođ-u. dati: Ø. a pravilno je: ja bih. a jotiranu osnovu glagoli kojima infinitiv završava na -ti (pis-jem> piš-em. -te i -i. -ijasmo. htijasmo. Tvori se od svršenih glagola nastavcima -oh. vi biste. -osmo. Zdravi bili!.

budi čitana/ pročitana. opazi vrh. -ne. htjele. b) -en. rekla). -ta. suprotnost (Učinio je to ne trepnuvši = a nije/ a da nije ni trepnuo). -na. GLAGOLSKI PRILOZI • Glagolski prilog SADAŠNJI ili particip prezenta tvori se samo od nesvršenih glagola i to tako da se u 3. naduven. doživjevši.: Kad bude studirao. prenesen. -te. izračunat. gledaju+ći >gledajući). Njime se izriče radnja koja se dogodila prije radnje upravnoga glagola. npr. vrijeme (Penjući se. Nastavak -vši dodaje se ako osnova završava na samoglasnik. zagristi glase odnesen. prodat. prodan. -no. rekli.. zatucan. -ena. umiven). a u množini -li.: bit ću nošen. c. način (Došli su pjevajući.). Infinitiv: biti nošen. -jeni. -ta. -na (bacan. -lo. valja pripaziti jer pridjevi trpni glagola dati. rekla. bacivši. d) -ven (mljeven. udati. perfekt: nošen sam. d) -t. -jena. c. gledajući – glagolski prilog koji prati radnju. b. pluskvamperfekt: bio sam nošen. -to. Dakle. htjela. -la. prezent: bivam nošen. prodati glase dan. Nisu pravilni oblici: odnešen. izračunati. jeno. Služi za tvorbu složenih glagolskih oblika radnih (perfekta: On je pisao. kondicionala drugog trpnog: Knjiga bi bila bila čitana/pročitana). -eno. htjelo.GLAGOLSKI PRIDJEVI Glagolski pridjev RADNI (aktivni) tvori se tako da se infinitivnoj osnovi dodaju nastavci. futura II.). -ta (ganut. imperfekt: bijah nošen. ispivši. Njime se izriče radnja koja prati radnju izrečenu glavnim glagolom ili upravnim glagolom. pluskvamperfekta trpnog: Knjiga bijaše/ bješe bila čitana/pročitana. bile. b. • Trpni ili pasivni glagolski oblici tvore se od glagolskog pridjeva trpnog i od oblika glagola biti i bivati. • Služi za tvorbu glagolskih oblika trpnih (prezenta trpnog: Knjiga je čitana/pročitana/biva čitana.: Mogao bih raditi i ja. imperfekta trpnog: Knjiga bijaše/bješe čitana.: Da je bila rekla…). opleten). • Radni pridjev pomoćnog glagola biti: bio. perfekta trpnog: Knjiga je bila čitana/pročitana.. licu množine u prezentu doda nastavak -ći. rekle. futura prvog trpnog: Knjiga će biti čitana/pročitana. Izriče radnju koja može značiti: a.: Gledajući ih duboko se zamislio. kond. aorista trpnog: Knjiga bi pročitana. pluskvamperfekta: bijaše radio. bilo. ugrizen. uzrok (Pogriješio je ne uvažavajući njihove razloge. (Upravni je glagol glagol koji upravlja radnjom glagolskoga priloga sadašnjeg. bila. donešen.) • Kod upotrebe nastavka -t. futur II. -la (rekao.) Glagolski prilog PROŠLI ili particip perfekta tvori se tako da se infinitivnoj osnovi doda nastavak -vši ili -avši (radi-vši). d. udana. kondicional: bio bih nošen.. ispijen). -ti. prenijeti. reklo. donijeti. uvjet (Radeći tako. donesen. uvjet (Krenuvši tim putem = Da ste krenuli tim putem). uzet). aorist: bih nošen. -jeni. glagolski prilog prošli stoji na mjestu zavisnoga dijela složene rečenice i izriče: a. u jednini -o. -jena (ovijen. -ni. uspjet ćete. Glagolski prilozi pomoćnog glagola biti: budući. udata. Tvori se samo od svršenih glagola (rekavši.: budem nošen. htjela. I. bili. futura drugog trpnog: Kad knjiga bude bila čitana/bude pročitana.. kondicionala prvog trpnog: Knjiga bi bila čitana/pročitana. zagrizen. Pogrešno je: data. -le. htjeli. -ene. futur I. imperativ: budi nošen. -eni. -ao. izračunan. prenešen. bivši Glagolski prilozi pomoćnog glagola htjeti: hoteći/htijući. -to. kond.). htjevši • • • 41 . imperativa trpnog: Knjigo. (Zagrižen ima drugo značenje: zadrt. Glagolski pridjev TRPNI (pasivni) tvori se tako da se infinitivnoj osnovi dodaju nastavci: a) -n. • Radni pridjev pomoćnog glagola htjeti: htio. -ena (donesen. • Pridjevi trpnih glagola odnijeti. (idu+ći> idući. vrijeme: (Iskopavši jamu = Kad su iskopali jamu). ugrižen. bila. II. uzrok (Izvadivši trn = Budući da sam izvadio trn). zvan). zagrizen.). d. zamisliti – upravni glagol koji izriče radnju. ugristi. uzevši).. c) -jen.

vi ćete doći. Glagoli na -ći ne gube nijedan glas od infinitiva ni u izgovoru ni u pisanju (doći ću. on će doći. stradao si. bili smo. Nalazimo ga još samo u jeziku umjetničke književnosti. vi ćete čitati. postavio više pitanja. oni će biti /bit će mi ćemo htjeti /htjet ćemo. bijaste /bjeste /bili ste pisali. jesu) rabi najčešće u pitanjima i odgovorima na pitanja: Jesi li pročitao? Jesam. jest prvi glagolski oblik kojim se izriče buduće vrijeme. jesu/ nenaglašenim: sam. išao je. čitati: ja ću čitati. Petar se zabrinuo. pom. Ili: Čitao jesam.). bili ste. bili su Naglašeni se prezent pomoćnoga glagola biti (jesam. Perfektom se mogu zamijeniti sva prošla vremena. jesmo.) • • • bijaše /bješe /bio si pisao. išli smo. jesi. jest. htjeli/htjele/htjela ste. mi ćemo biti Futur I. ti ćeš čitati. on će čitati. Zato se tvori i od nesvršenih i od svršenih glagola: Redovito je obavješćivao svoje o tome što se tamo zbivalo.: Misli kako će umaći (=kako bi umakao). Kad je pomoćni glagol ispred infinitiva. su) i glagolskim pridjevom radnim (ići: išao sam. kao i prezent. jedan mu je slušatelj Pluskvamperfekt pom. upotrebljava se krnji infinitiv – glagoli na -ti gube završno -i – bez završnog –ti u izgovoru (čitaću). mi ćemo doći. bijaste I pluskvamperfekt se danas zamjenjuje perfektom: bijah/bjeh/bio sam govorio = govorio sam. tim se pametan sramio. ću doći). glagola htjeti: bijah htio. Dosta je čest na mjestu gdje se obično nalazi kondicional I. htio/htjela/htjelo si. Je li došao? Jest. htjeli/htjele/htjela smo. vi ćete biti /bit ćete. čest u poslovicama – svevremenski. bio si. ste. svakako je potpun: (ja) ću raditi. bijasmo bili. Futur I. bijaše bio. bijasmo htjeli. jeste. U 3. Tvori se prezentom pomoćnoga glagola biti (naglašenim: jesam. Ili s ponovljenim glagolskim pridjevom: Jesam. si. Perfektom se može izreći i buduća radnja – futurski perfekt: Ako ne odgovoriš. jeste. došao je. Tvori se od imperfekta ili perfekta pomoćnoga glagola biti i odgovarajućega glagolskog pridjeva radnog: bijah /bjeh /bio sam pisao. smo. htjeli/htjele/htjela su. ti ćeš htjeti /htjet ćeš. oni će čitati). PLUSKVAMPERFEKT je pretprošlo (ili davno prošlo) vrijeme. 42 . pom. on će biti /bit će. poslovični ili gnomski perfekt: Čim se budala dičila. jesi. Tvori se od prezenta pomoćnoga glagola htjeti i infinitiva odgovarajućega glagola (doći: ja ću doći. Njime se izriče vrijeme prošle glagolske radnje dovršene prije koje druge prošle glagolske radnje. išao si. bijahu bili FUTUR I. bio je. bijahu /bjehu/ bili su pisali. • • • • htio/htjela/htjelo je.). glagola biti: bijah bio. išli su). bijaše htio. = Vjerojatno je tako. bijaše bio.SLOŽENI GLAGOLSKI OBLICI (složeni = dvije ili više riječi) PERFEKT je prošlo vrijeme. I on je. bijaše htio. išli ste. jest – je. licu jednine perfekta povratnih glagola obično se izostavlja enklitički oblik pomoćnoga glagola: Auto se (bez: je) zaustavio. ali nisam razumio. oni će doći. pročitao sam. Perfektom se izriču i događaji koji su prošlosti trajali i događaji koji su u prošlosti završili. glagola biti: ja ću biti /bit ću. • • /bit ćemo. prošla radnja /pripovjedački ili historijski futur (Na to će reći Ivan… ili: Prije nego li će poći…). pom. ti ćeš biti /bit ćeš. bijaste bili. jesmo. Perfekt pomoćnog glagola htjeti: htio/htjela/htjelo sam. a u pisanju bez krajnjeg -i (čitat ću). mi ćemo čitati. oni će htjeti /htjet će Futurom se izriče: vjerojatna sadašnja radnja /prezentski futur (Bit će da je tako. (Kad nedavno o tome bijaše govorio. glagola htjeti: ja ću htjeti /htjet ću. Napisao sam zadaću. osim prave i neprava budućnost/svevremenost/poslovični ili gnomski futur (Podmuklo će pseto najprije ujesti. bijahu htjeli Pluskvamperfekt. htjeli. bijaše /bješe /bio je pisao. ti ćeš doći. • Perfekt pomoćnog glagola biti: bio sam. vi ćete htjeti /htjet ćete. on će htjeti /htjet će. • U glagola na -ti kad infinitiv prethodi prezentu pomoćnog glagola (odnosno kada pomoćni glagol dolazi iza infinitiva). bijasmo /bjesmo/ bili smo pisali. je.

bili bi ostali). /on/ bi radio. prezent: ne radim.). znali biste.). vidjet ćeš što te zanima.FUTUR II. bio bi ostao. bio bi ostao. izriče se mogućnost ostvarenja radnje koja prethodi mogućnosti ostvarenja koje druge radnje: Kad bi bio učio. bili bismo ostali. nemoj. KONDICIONAL je glagolski pogodbeni način kojim se izriče pogodba ili uvjet.. No prirodnije se danas doimlje na njegovu mjestu kondicional I. /oni/ bi bili pisali. bili bi htjeli.. pomoćnog glagola biti: bio bih. budeš. /oni/ bi radili.). naučio bi. u zavisnim rečenicama nego prezent: Ako prođeš. pomoćnog glagola htjeti: bio bih htio. imperativ: ne radi. glagola htjeti: htio bih.). znati: znao bih. perfekt: nisam radio.). izriče se: želja i mogućnost (Rado bih otputovao nekamo. . Ili s ponovljenim glagolskim pridjevom: Bih. futur prvi: neću raditi. navrati. namjera (Da bi to razumio. bude pisao. bili bi bili Kondicionalom II. pisao bih. bio bi htio. na mjestu futura drugog stoji prezent: Kad prođeš pored njih. htio bi. Naglašeni se oblik aorista pomoćnoga glagola biti rabi najčešće u pitanjima i odgovorima na pitanja: Bi li pisao? Bih. /on/ bi bio pisao. htjeli bismo. navratit ću. bi. biste bili. ili svršenoga prezenta upotrijebiti futur: Ako ću prolaziti. ćemo. znao bi. vidjet ćeš što te zanima. pomoćnoga glagola biti i glagolskim pridjevom radnim odgovarajućega glagola (pisati: /ja/ bih bio pisao. nećeš/ne ćeš. nećete/ne ćete. /mi/ bismo radili. budu) i glagolskoga pridjeva radnog odgovarajućega glagola (pisati: budem pisao. Kondicional I. bili bismo. ili futur egzaktni jest predbuduće vrijeme: služi za izricanje buduće radnje koja prethodi drugoj budućoj radnji. biste. htjeli bi Kondicionalom I. budete pisali. Ispravno je: Ako budem prolazio (futur II. ublažena tvrdnja (Rekao bih da to nije točno. glagolski prilog sadašnji: ne radeći IZNIMKA OD PRAVILA: U glagolskim oblicima nisam. budeš pisao. htio bi. budu pisali). budemo pisali. moraš još mnogo učiti. /mi/ bismo bili pisali. bili bismo htjeli. pom. htjeli biste. naučio bi. bio bi bio. Pravopisna dvojakost: neću/ne ću. neće/ne će. nemam (u svim licima) negacija se piše sastavljeno s glagolom. znali bi). znao bi. nećemo/ne bili biste htjeli. neću. /ti/ bi bio pisao. bili bismo bili. • Futur egzaktni upotrebljava se samo u složenim rečenicama. bi. bio bi. 43 . u pitanjima – mogućnost (Kakav bi to mogao biti znak?). pomoćnog glagola biti: bio bih bio. bili biste. tvori se (naglašenim i nenaglašenim) aoristom pomoćnoga glagola biti (bih. tvori se kondicionalom I. bili bi Kondicional I. bio bi. kondicional prvi: ne bih radio. Tvori se od dvovidnog prezenta pomoćnog glagola biti (budem. • Kad su posrijedi svršeni glagoli. /ti/ bi radio. Svršeni glagoli nemaju futur II. Pravopisna norma dopušta i pisanje negacije odvojeno od glagola u oblicima ne ću. ostati: bio bih ostao. Molio bih te da malo paziš. • Kondicional II. bili biste ostali. bismo. budete.: Kad bi učio. budemo. bude. bio bi htio. bio bi bio. bili • Kondicional II. /vi/ biste radili. /vi/ biste bili pisali. znali biste.. ponavljanje radnje u prošlosti (Sastajali bi se redovito. ili: Ako prođem (prezent). Pogrešno je umjest ćuo futura II. Pisanje složenih glagolskih oblika PRAVILO: Negacija se piše odvojeno od glagola! • infinitiv: ne raditi. • Radnja izražena njime stavlja se nasuprot radnji izraženoj futurom prvim te se može rabiti samo u zavisnom dijelu složene rečenice: Kad budeš prolazio pored njih. Kondicional II.. bi) i glagolskim pridjevom radnim odgovarajućega glagola (raditi: /ja/ bih radio. futur drugi: ne budem radio. neće/ne će. • • Kondicional I.

Razlika: načinski prilozi odgovaraju na pitanje kako? (Govorimo –kako? prilog – hrvatski. donde. neobično marljiv. Jelen trči – kako? – brzo. više. odavna. mimo. ići gore. prije. PRIJEDLOZI su nepromjenjive riječi koje služe da bi se pokazali odnosi među bićima.). davno.kamo označava cilj kretanja (tamo. s akuzativom mjesto.. uoči. k(a). kasno. oduvijek. • Prijedlozi su: bez. s dativom cilj kretanja.kuda označava smjer. odande. dovde. tu): Živim u Osijeku. malo truda. pored mene. Ti načinski prilozi razlikuju se od pridjeva u srednjem rodu jednine – prilozi odgovaraju na pitanje kako? (Dijete se igra – kako? – veselo. uvijek. Trčao je – kako? – sve brže. vrlo • • • • Načinski prilozi nastaju i od pridjeva i to: 1. Olovka je tu (pored tebe). nad. uzrok. svakako. hrvatski. prema. svrhu itd.. nekamo): Putujem u Zadar.). između. pored osobe koja govori o sebi. odavle. pridjevima i prilozima da označe stupanj svojstva označenih njima i glagolima da označe vrijeme. otud. svejedno. odatle. za… • • Uloga prijedloga. Treba razlikovati i priloge ovdje. o. (prilog) – Stanujem blizu parka.). mjesto itd. uslijed. trajati vječno. izvan. (prilog) – Poslije mene ideš ti. način. otud. odmah itd. odatle. odanle. dotud. među. nadomak. blizu. na. izvan. kriomice. radnje. Olovka je ondje (dalje od nas). Posljedični prilozi odgovaraju na pitanja s kojom posljedicom? s kojim ishodom? – uzalud. komparativa ili superlativa opisnih pridjeva: drago. nekada. do. Službu prijedloga mogu imati i neki prilozi: Dođi poslije. pored tebe. (Otišli su u grad. ljuto itd. donde. onuda. često. Vremenski prilozi odgovaraju na pitanja: kada? – sada. trajanje itd. rano. bliže sugovoritelju: tu. Kretnje su bile – kakve? – sve brže. tu. odande. nekako. kuda imaju različitu uporabu: . iznenada. preko. raditi mukotrpno. red uz prozor. tako. prije . 2. nikako. Izuzima se prilog tamo koji znači onamo i ondje. s(a). tj . sretan zbog uspjeha itd. odavde. • Mjesni prilozi odgovaraju na pitanja gdje? kamo? kuda? odakle? otkud? dokle? dokud? To su: ovdje. dotud. onuda): Putujem preko Knina.). Ne dolazi mi blizu. • Prilozi. pored osobe kojoj je govor upućen. Uzročni prilozi odgovaraju na pitanja zbog čega? zašto? – zato.). podalje od govoritelja i sugovoritelja: ondje. . kojekako. (Bio je ispred kuće. duž. ondje. onuda. stoga. teže. imaju stupnjevanje: dobro – bolje – najbolje. nasumce. tu. s instrumentalom društvo.). ispred. iza. dotle. potajice. a pridjevi kakvo? (Dijete se igra – kakvo? – veselo. Matica – čija? pridjev – hrvatska. • Mjesni prilozi gdje. djevojka iz sela. odjednom. ovuda. ljudski. (Stanuje s majkom. onako. podalje od mene i tebe. onamo. Ondje znači: na onom mjestu. (prijedlog). pravac kretanja (ovuda. napamet. dogodine itd. rijetko. umoran od učenja. najdraže. ispod. Olovka je ovdje (pored mene). protiv. danas. namjesto. tuda. pomoću. odavle.. lijepo. radi. onamo. teško. Prolazili su kroza šumu. pisati danas. brzo. Ovdje znači: na ovom mjestu. pred. u. kroz(a). stvarima i pojavama (nered pred vratima. suprotstavljenost i dopuštanje (Krenuli smo k cilju. kao i pridjevi. nikada. a pridjevi na pitanja čiji? koji? kakav? (Naš jezik je – koji? pridjev – hrvatski. dobro. gdjekad. To vrijedi i za druge priloge ove vrste – bliže govoritelju: ovdje. školski itd.). vrh. tj. ovamo. sutra. ovuda. tada.).gdje označava mjesto (ovdje. mjesto.). od pozitiva. ondje. . jedva. vrijeme. Prijedlozi s genitivom znače mjesto. (prijedlog). pod.. iz. dovde. Tu znači: na tom mjestu. jučer. stanja ili zbivanja označenih njima: mnogo ljudi. nakon. Oblaci su nad gradom. kamo. otkad? – odsad. pokraj posred.NEPROMJENJIVE RIJEČI PRILOZI su nesklonjive riječi koje se prilažu imenicama da označe količinu onoga što znače. tuda. naglas. ponekad. lani. Lane je – kakvo? – brzo. onda. 44 . oblaci nad gradom. pri. Načinski prilozi odgovaraju na pitanja kako? kojim načinom? – ovako. odmalena itd. prostor itd. dokad? – dosad. načinski prilozi mogu nastati i od posvojnih pridjeva na –ski: bratski. poslije. najteže. blago. dotad. ovamo. zbog. draže. po.

no. načinski: kako. samo što. Svi će doći. međutim = suprotnost. doziv ili prirodni zvuk. niti-niti. bilo-bilo. premda. atributni: koji. li. kad(a). koji. odakle. a kad odvajaju dvije riječi. kad(a). bljak. samo se on nije pojavio. potvrdne: da (Piše li? Da. subjektni: tko. usklične: li (Mudra li čovjeka!). vjerojatno. kolik. čiji. dokle god. čiji.). a nekmoli. zum. aha. isključni: samo. što. stoga) – uvijek se piše zarez! Veznici zavisno složenih rečenica: u gramatičkom poretku rečenica (glavna pa zavisna) ne dolazi zarez (Gledam te jer si mi zanimljiva. kamoli. a nekima se izražavaju odnosi među rečenicama: naime = uzrok. tek što) – uvijek se piše zarez između rečenica (Svi su došli. Veznici su: i. a. napokon. ako i. zato. Trčim radi zdravlja (namjera: da bih bio zdrav). niti. kako. no. navrati. tres. kamo. posljedični: da. kako. pa. suprotni: a. Čestice nemaju ulogu rečeničnoga dijela. kud(a). što. zaključni: dakle. naprotiv. da. Npr. ili. makar. ni-ni. pa. odakle. otkad(a). oh. zar (Dolaziš li? Zar je došao?). brr. isključivo (Samo on je govorio. te. dokad(a).. otkud(a). • Usklici: ah. prije nego/no što. a radi namjerni prijedlog. što. te. naravno. nekmoli. kolik. hej. zapovjedne: neka (Neka bude svjetlost!). ako. otkako.) VEZNICI su riječi koje povezuju dvije riječi ili dvije rečenice. riječce ili partikule riječi su koje služe samo za oblikovanje ili preoblikovanje rečeničnog ustroja i za isticanje ili davanje drugačijega značenja pojedinim riječima. kamo. dakako. To je posao kakav si želio. ni. mljac. joj. zato. nego. premda. već. čak i (Čak i on je to shvatio. gdje. • 45 . kako što. aj. kada. dok. vremenski: kad(a). hura.: Nije došao na posao zbog zastoja u prometu (uzrok: jer je bio zastoj).• • • Valja razlikovati prijedloge zbog i radi.). rastavni: i.. ali. iako. Samo prijedlozi nasuprot. dok. USKLICI su nepromjenjive riječi kojima se izražava neki osjećaj. čiji. jedino što. Ne valja ga upotrebljavati kao sredstvo: Kroz učenje napredujemo. koji. mada. nego (negoli). suprotni veznici (a.) Nepravi pripadaju i drugim vrstama riječi: odnosne zamjenice. prije nego/no. jer. jedino. navodno. otkad(a). koliko god. predikatni: tko. što. makar. • • Veznici se mogu podijeliti i na prave veznike (služe samo za povezivanje riječi i rečenica) i neprave veznike (povezuju zavisno složene rečenice: Odlaze kamo su željeli. usprkos (uprkos) i radi mogu stajati i iza imenice (uporaba stilski obilježena): Borio se problemima usprkos. eh. ali. tek. ili-ili. konačno si stigao!). Takve se onda čestice ne moraju odvajati zarezom: On je naime učinio sve da se ne svađaju. jedino što. međutim (Hvala Bogu. te. mada. nego. kako. samo što. isključni veznici (samo. kao… • Sastavni: i. tek što. nego. kamo. a u inverziji (zavisna ispred glavne) zarez dolazi uvijek (Kad budeš mogla. tek što. kao da. jedino. (Ispravno je: Učenjem napredujemo. no. dakle. objektni: tko. što. čim. zaključni veznici (dakle. otkad. • • Upitne: li. niječne: ne (Ne želim to. Zbog je uzročni. dopusni: iako. Pravilno je reći: Nije došla jer je bila bolesna. tek. stoga. jao.). Posebnu skupinu čestica čine nepromjenljive riječi koje potiču: daj (Daj požuri!) i neke koje izražavaju kakav odnos. koji. pogodbeni: ako. pojačavajuće: čak. Neki prilozi mogu imati službu veznika: gdje. neki prilozi i neke čestice. Međutim svi neće govoriti. bilo) – ne piše se zarez. ni. kakav. dokle. već. ej. Prijedlog kroz označava kretanje: Prolazim kroz vrata. tako da.). niti) i rastavni veznici (i. koliko. dokle. gdje. halo. kakav. samo. ograničavajuće: samo. te. odakle.). nego (negoli) što. fuj… ČESTICE. kako. ili. Pisanje zareza uz veznike: sastavni (i.). a kamoli. kakav. da. raspoloženje. zarez se ne piše (Sve volim osim matematike. već) – uvijek se piše zarez. ali. pošto. pošto. U uzročnim rečenicama ne valja upotrijebiti vremenski veznik pošto: Nije došla pošto je bila bolesna. već. pa. stav prema sadržaju govora: konačno. hej. kud(a).). možda.).

• Sintaktičke jedinice su: riječi. congruere – podudarati se) jest slaganje riječi u rečenici po rodu. tzv. REČENICA je temeljna sintaktička jedinica koja služi za prijenos cjelovitih obavijesti. Npr. Atribut i apozicija dopune su imenici. veznici. SINTAKSA (grč. a zavisna bilo koja imenska riječ) koja može biti atributna (takva sintagma zapravo je imenica sa svojim sročnim. a ne samo jednom rečeničnom dijelu (subjektu). Odnosi u gramatici koji se tiču razmještaja riječi zovu se sintagmatski odnosi. broju i padežu. broju i rodu – Petar voli pjevati. dopuna isključivo u akuzativu (poljubiti dijete) i slabo upravljanje: glagol samo određuje padež imenici (pjevati djetetu) • imeničko: imenica zahtijeva dopunu (dolazak kući) • pridjevsko upravljanje (pun vedrine) • priložno (malo sreće). zovu se i gramatičkim riječima (prijedlozi. broju. padežu i licu (dobri ljudi. moramo odabrati riječi. grad Vinkovci. • Sintaksa je dio gramatike koji proučava i opisuje rečenično ustrojstvo. a ostale riječi su zavisne sastavnice (zovu se i odrednice). Odnosi u gramatici koji se tiču odabira riječi zovu se paradigmatski odnosi. apozicija ne mora biti sročna po broju i rodu: rijeka Dunav.). syntaxis: slaganje) je znanost koja proučava rečenicu i pravila po kojima se riječi slažu u sintagme i rečenice.REČENICA (sintaksa) ODNOSI U GRAMATICI • Kad želimo prenijeti neku obavijest. dobar čovjek. UPRAVLJANJE ili rekcija – glavna sastavnica «upravlja» gramatičkim osobinama glavne rečenice • glagolsko upravljanje: glavna sastavnica (obično glagol) upravlja gramatičkim svojstvom zavisne sastavnice (pisati pismo). kad je zavisna riječ nepromjenjiva punoznačna riječ (marljivo /prilog/raditi. prvak u šahu. jako upravljanje: izravni objekt. Rečenica je misao izražena riječima. • Vrste sročnosti: subjektno-predikatna sročnost (subjekt se s predikatom slaže u licu. slobodan izbor). Punoznačne su riječi one koje imaju i leksičko i gramatičko značenje (sve promjenjive riječi i prilozi). 46 . sintagma i rečenica. moramo ih razmjestiti u smislenu i gramatički pravilnu rečenicu. Kad odaberemo riječi. • Jedna od tih riječi uvijek je glavna sastavnica sintagme (zove se i određenica). vrh planine. vikati glasno). uzvici i čestice). pridjevnim atributom – zavisna je sastavnica neka imenska riječ: pridjev. glavna je sastavnica uvijek imenica. nedostižan cilj). Naši stari gramatičari nazivali su je skladnja ili rječoslaganje. padeža). imenska sročnost (slaganje sastavnica unutar sintagme u rodu. mjesto Rijeka). kolač od višanja. SINTAGMA ili SPOJ RIJEČI jest sintaktička jedinica sastavljena od najmanje dviju punoznačnica (sastavnica sintagme) koje su međusobno gramatički povezane (moj glas. upravljanje i pridruživanje SROČNOST ili kongruencija (lat. broja. Rečenica je gramatička i značenjska veza riječi kojom se prenosi obavijest. • Nesročni (imenski) atribut ne slaže se u padežu s imenicom koju dopunjuje: čaša vode. broj – dobra žena. GRAMATIČKI ODNOS IZMEĐU SASTAVNICA SINTAGME • sročnost. moja majka. Nepunoznačne riječi uspostavljaju gramatičke odnose među punoznačnima. (tradicionalna gramatika) • Riječi (oblici) – promatra se njihova služba u većim sklopovima: Najbolji (atribut) učenici (subjekt) su dobili (predikat) vrijedne (atribut) nagrade (objekt). PRIDRUŽIVANJE – skup riječi kod kojeg zavisna riječ nema gramatičkih obilježja (roda. prvo dijete) i apozicijska (takva sintagma zapravo je imenica s apozicijom – zavisna je sastavnica imenica – pas Roki. zamjenica. Dobri učenici (sintagma) su položili (nije sintagma) težak ispit (sintagma).

raščlanjivanje) • Diskurz je jezična jedinica najviše razine. Žaba je bila ružna. pažljivo. Samostalni članovi rečenice su: subjekt. • Najčešće kazuje radnju. > Približivši se moru. Samo malo. rezultat je sročnosti i upravljanja. stanje ili zbivanje. objekt i priložna oznaka. • Ciljna usmjerenost odnosno priopćajna svrha – rečenice se prema priopćajnoj svrsi dijele na izjavne. • Predikat ili dio predikata u rečenici najčešće je glagol. • Pojmovi tekst i diskurz često se pojavljuju kao sinonimi. vid. upitne i usklične. atribut apozicija subjekt PREDIKAT (stariji naziv: prirok) PREDIKAT je jezgra rečenice. • Obavijesnost – dio rečenice koji sadrži novu obavijest zove se novo ili REMA. • Imenski predikat sastoji se od pomoćnog glagola biti ili postati – to je njegov glagolski dio i zove se spona ili kopula i neke imenske riječi (imenice. discursus – razgovor. glagol postaje predikat kada dobije predikatna obilježja (predikatne kategorije): lice.). kod kuće izrađuje starinske jedrenjake. Nesamostalni članovi: atribut i apozicija. vrste: pridjevna (rezultat sročnosti. • Modalnost – rečenica nam prenosi obavijest o vremenu i načinu zbivanja radnje. REČENICA KAO JEZIČNA JEDINICA Svojstva rečenice • Članjivost je mogućnost rastavljanja rečenice na sastavne dijelove. Gramatika teksta ili sintaksa diskurza bavi se načinima na koje se rečenice slažu u veće cjeline. okolnosna (adverbijalna) sintagma – glavna je sastavnica predikat.) Neoglagoljene rečenice su one rečenice u kojima predikat nije izrečen (ali je vidljiv iz rečenice): Dobar dan. • Rečenica je takav io diskurza koji i sam može biti diskurz. Osnovna mu je značajka dovršenost. pridjevni atribut: moja Marija). a zavisna sastavnica pokazuje okolnost vršenja glagolske radnje (odnos između predikata i priložne/adverbijalne oznake). temelj rečeničnog ustrojstva.) i glagolski (stezanje u jednu rečenicu preoblikom glagolskog vremena uvrštenog predikata u glagolski prilog sadašnji ili prošli (Postali smo nemirni. imenski atribut: krema od kokosa) dopunska (objektna) sintagma – zavisna sastavnica dopunjuje značenje glavne. priloga) – predikatnog imena:Ti si (spona) zlato (predikatno ime). zamjenice. Zovu se i eliptične (krnje) rečenice: Vatra! U pomoć! SUBJEKT (stariji naziv: podmet) SUBJEKT je ono o čemu se u rečenici govori. postali smo nemirni. odgovara na pitanje: tko? što? priložne oznake: vremena načina mjesta predikat atribut objekt 47 . odmah. način. Vrste predikata: • Glagolski predikat izriče se glagolom (Stigli su uzvanici. rasprava. Izriče na što se odnosi obavijest izrečena predikatom. To nije sve. • Predikatni proširak: imenski (sažimanje dviju rečenica uvrštavanjem predikata jedne rečenice u drugu: Bio sam skriven iza vrata. On je prvi. rezultat je upravljanja: svira gitaru. broj. REČENICA I DISKURZ (lat. nesročnost.VRSTE SINTAGMA PREMA ULOZI (FUNKCIJI) ZAVISNE SASTAVNICE • • • odredbena (atributna) sintagma – zavisna sastavnica pobliže određuje imenicu. potpuni jezični izraz koji sadrži sve što bi trebalo i što se htjelo reći. > Skriven iza vrata. a glavna zavisnoj određuje padež (odnos između glagola i objekta). Evo. Sam sebi otvara mjesto u rečenici. predikat. Naprosto je postao zao. rezultat je pridruživanja: svira odlično. imenska (sročnost. Uvijek je u nominativu. dugo sam čekao. apozicija: sestra Marija. Približili smo se moru. vrijeme. pridjeva. Dio rečenice kojim govorimo nešto poznato zove se poznato ili TEMA. GRAMATIČKO USTROJSTVO REČENICE Moj prijatelj Mario često uvečer. broja. Dugo sam čekao.

Stiže sloboda.). upitne (Je li to dobro?). tj. dopuštanja. • Atribut je najčešće pridjev (Pošteni profesori su omiljeni. prijedlogom i imenicom ili poimeničenom riječju (Pogledao je prema kući. GLAGOLSKE DOPUNE OBJEKT je predmet glagolske radnje. PRILOŽNE OZNAKE su riječi ili skupovi riječi koje dopunjuju glagole da bi označili mjesto. načina. Subjekt je uvijek u nominativu. Ani nije dobro.). Moja sestra Iva luduje za njim.) • Neizravni.). način.• • Subjekt nije isto što i vršitelj radnje. REČENICE PO PRIOPĆAJNOJ SVRSI • • po SADRŽAJU – izjavne. stvari.). s više objekata uz jedan predikat (Slušala je i majku i oca.) ili zamjenica (Volim moju malu zemlju. po JESNOSTI – jesne i niječne. Odnekud bruji. uzroka. s više istovrsnih priložnih oznaka (Hodao je žustro.). a može biti i broj (Kad sam bio tri moja brata…). REČENICE S VIŠE ISTOVRSNIH ČLANOVA – s više subjekata (Nestajali su ljudi. VRSTE REČENICA REČENICE PO SUBJEKTU I PREDIKATU • • • • NEOGLAGOLJENE rečenice – nije izrečen glagolski dio predikata. • Izravni. pogodbe. U službi subjekta najčešće je imenica (Djeca se igraju. vrijeme. pridjevi (Marljivi su uspješni. (Šaljem novac /bliži objekt/ bratu /dalji objekt/. namjere.) • Prijedložni objekt je neizravni objekt izrečen prijedložnim skupom.).). 48 . Zašto dolaze? Recite nam sve. uzrok ili koju drugu okolnost vršenja radnje. društva. pojmovi. količine.>Srce /akuzativ/ nema. • Atributni skup jest skup riječi u službi atributa (Imam punu kuću dosadnih gostiju. • Priložne oznake: mjesta.). izuzimanja. niječne (Ja ne odlazim. IMENIČNE DOPUNE ATRIBUT je riječ koja se dodaje kao bliža oznaka imenici. usklične (Živjela sloboda!). posljedice. snovi.). imeničnoj zamjenici ili poimeničenom pridjevu.).). REČENICE S NEIZREČENIM SUBJEKTOM – subjekt je jasan iz glagolskog oblika i konteksta ili govorne situacije (Nisam znala.). imenica (Bilo je to na obalama ljubavi. lako. BESUBJEKTNE (BEZLIČNE) REČENICE – subjekt se ne može odrediti (Trebalo bi nekamo otputovati.) ili u genitivu koji se može zamijeniti akuzativom (Srca /genitiv/ nema.). jesne (Ja odlazim. usklične/ poticajne. a vršitelj radnje može se izreći i drugim padežima: Spava joj se.).) i brojevi (Jedan se posebno istakao. izjavne (Ljudi su dobri. direktni ili bliži objekt – objekt koji je uz prijelazni glagol u akuzativu (Čitam knjigu /akuzativ/. ali mogu biti i zamjenice (On je otišao. Stari naziv: eliptične ili krnje (Luda noć! Vatra!).).). indirektni ili dalji objekt – nije u akuzativu niti u genitivu koji se može zamijeniti akuzativom (Dolazim kući /dativ/.). APOZICIJA je imenica koja pobliže određuje drugu imenicu s kojom se slaže u padežu (Tenisač Ivanišević sportaš je godine. Govorio je o njemu. veselo. vremena. poticajne (Spoznaj samoga sebe!). upitne. glagoli u infinitivu (Ljubiti je slatko.).

Višestruko složena – ima više zavisnih i nezavisnih rečenica: Došao sam kući i odmah objedovao. što. vremenske/temporalne/(kad. dopusne /koncesivne/ (iako. čije. radi…): Daruje da bi činio dobro. pa sam se dobro odmorio jer mi je to bilo potrebno da bih obnovio snagu. OBJEKTNE. što. no): .sastavne /kopulativne/ . tek.(veznici:samo. Jednostruko složena – ima dvije nezavisne rečenice (Ivan je otputovao i dobro se proveo. kao što. ZAVISNO SLOŽENE REČENICE 1. rastavne.isključne /ekskluzivne/. nisu bili sretni. PREDIKATNE.REČENICE PO SASTAVU JEDNOSTAVNE PROŠIRENE i NEPROŠIRENE SLOŽENE ZAVISNO SLOŽENE NEZAVISNO SLOŽENE (ASINDETSKE) (SINDETSKE) SUBJEKTNE. da. da…): Nikad nije saznao što se tamo dogodilo. rečenični niz sastavne.suprotne /adverzativne/ . pošto. pogodbene. isključne. dakle):Lijep je dan. te…) Tako se smijao da su mu potekle suze. koji. samo da. kao da…): Napravite kako je rečeno. 49 . ako i):Iako su pobijedili.(veznici: a. te.). budući da. 3. jedino. dvije sreće grabi.(veznik: ili): Uči marljivo ili odustani od studija. kakav. da…): Slušam pjesmu koju odavno nisam čula. dokud…): Sve je mračno gdje nema ljubavi. koliko god. NEVEZNIČKE (asindetske) ili rečenični niz (odvajaju se zarezima): Majka čita. povezane su veznicima): Katarina uči za maturu i sluša glazbu. mjesne. gdje. kako. Složena – ima najmanje dvije rečenice.rastavne /disjunktivne/ . kad. ali. kad. VEZNIČKE (sindetske.otkako. kako. samo ako. pa. vremenske. što. 5. zato što. kakvo…): Tko rano rani. PRILOŽNE (adverbne): suprotne. Priložne dopunjuju glagol glavne rečenice služeći mu kao priložne oznake: mjesne/lokalne/(gdje. makar. NEVEZNIČKE VEZNIČKE ATRIBUTNE. kada. Subjektne (tko. tko. uvrštavanje i sklapanje bez veznika (asindetsko sklapanje). nego. uzročne/kauzalne/(jer. posljedične. koji. zbog…): Ostavili smo ih jer kasne. mogu stajati samostalno. dokle. SLOŽENE REČENICE NEZAVISNO SLOŽENE REČENICE 1. . pada kiša. niti): . budući da. već. kolik. Jednostavne rečenice koje se nalaze u sastavu složenih zovu se SUREČENICE ili klauze. a Petar spava. kamo.(veznici: i. Jednostavna proširena – ima subjekt. nego. dva predikata: Ivan čita. tj. Vrste sklapanja jednostavnih rečenica u složenu: povezivanje. a sestrica mu smeta. tek): Idemo kad svane. 2. načinske/modalne/ (jer. Ivan uči. što. kako. dopusne JEDNOSTAVNE REČENICE • • • • • • • Jednostavna neproširena – ima samo subjekt i predikat: Ivan čita. ne bi. zato ćemo otići u prirodu. dok. pogodbene /kondicionalne/ (ako. čije. zaključne namjerne. tko. samo što): zaključne /konkluzivne/-(veznici: zato. premda. otac spava. ukoliko…): Reći ću ti ako budeš iskren.) ili jednu glavnu i jednu zavisnu (Idemo tamo gdje su svi otišli. samo je Antun zaspao. kad. načinske. čiji. kuda. uzročne. Predikatne (da. Atributne (koji. Objektne (što. Svi su stigli. stoga. predikat i barem jednu dopunu: Ivan čita roman. kako. posljedične /konsekutivne/ (da. dokad. namjerne /finalne/ (da. otkuda. 4. kad…): Ni škola više nije što je nekad bila. čim. 2. . ni. otkad. neka.

i to na glavnom trgu..načelo usporednosti: Tamo su se zabavljali. Kasno se saznalo / da se to dogodilo. ako 50 .. aditivni: štoviše. inače. uglavnom i sl. nego služe za uređivanje odnosa na razini teksta. uskličnik. plesali. npr. . RED RIJEČI Osnovni red riječi – promatramo rečenicu izvan konteksta. sigurno. dolazi na istaknutija mjesta u iskazu (prvo i zadnje): Uči Ivan! Automatizirani red riječi je red riječi čija se pravila odnose na zanaglasnice (enklitike) i prednaglasnice (proklitike). . navodnici.Kako najlakše razlikovati pojedine vrste rečnica jedne od drugih? Subjektna rečenica u glavnoj rečenici nema subjekta (izrečenog i neizrečenog): Govori se /(to=subjekt)/ da je taj ispit najteži. a najavili su se. za razvijanje teksta.. opet ćemo dobro proći. i sl. tj. upitnik. Ona se upotrebljava i kao pravopisni znak (skraćenost riječi ili skupa riječi: dr.) i red jedinice uz koju stoji (15.. na sreću. Znam / (to)/ gdje je tvoja škola. Mi smo se borili. Interpunkcijski znakovi su: točka. naprotiv. Obilježeni red riječi – promatramo rečenicu kao govornu jedinicu (iskaz). trotočje. . . polunavodnici i zagrade. TOČKA SA ZAREZOM je znak niži od točke. a viši od zareza. istina. oni sakrivali. Atributna rečenica: u zavisnu rečenicu možemo (kao suodnosnu riječ) uklopiti objekt iz glavne rečenice: Zgazio je na cesti životinju / koja (životinja) spada u zaštićene vrste. odmah kreni. tuđih riječi.Takva vezna sredstva zovu se KONEKTORI (suprotni: međutim. bolje za nas.načelo naknadnog dodavanja: Svima nam je.inverzija (zavisna rečenica dolazi ispred glavne): Kad završiš. dosadio. ako ne prihvate. veselili se. Predikatna rečenica u glavnoj rečenici ima samo sponu ili kopulu. dvotočje. tj. točka sa zarezom. vremenski: prije toga. USTROJSTVO TEKSTA Rečenice se uključuju u tekst REČENIČNIM PRILOZIMA. bolje reći… . kao dio iskaza. zarez.zavisna iza glavne može se odvojiti zarezom kao naknadno objašnjenje: U redu je. objasnidbeni: drugim riječima. prof. Ono što je obavijesno važnije. Oni modificiraju značenje cijele rečenice ispred koje se javljaju: na žalost. DVOTOČJE služi za pojašnjavanje. Bit će/ što biti mora. kao jezičnu jedinicu (S – P – O). čini se. INTERPUNKCIJSKI ZNAKOVI U TEKSTU Interpunkcija (razgodak) jest unutarrečenični ili međurečenični znak u pisanome tekstu. umetnutu zavisnu rečenicu odvajamo samo ako nije u užoj vezi s glavnom: Rekli su da će.načelo isticanja: Kupio je kuću. riječima priložne naravi koje nisu dijelovi rečeničnoga ustrojstva. spojnica.Drugoj vrsti rečeničnih priloga pripadaju MODIFIKATORI. dakle. usprkos tome.načelo suprotnosti : Nisu došli. a kad je u zagradama. . TROTOČJE označuje da je neki tekst namjerno prekinut. za navođenje tzv. pjevali. bez drugog dijela – predikatnog imena: Ona je /(takva=predikatno ime)/ da je na daleko takve nema. - TOČKA kao interpunkcijski znak označuje u pismu dovršenost izjavne rečenice. Njime se odvajaju dvije relativno samostalne složene rečenice: Ako prihvate. Objektnu rečenicu razlikujemo od subjektne po tomu što glavna rečenica ima subjekt (izrečen ili neizrečen): Oni su kasno saznali /(to=objekt)/ da se to dogodilo. dan). PISANJE ZAREZA . crtica. zatim. vjerojatno. zaključni: prema tome. ikako mogu. dopusni: unatoč tome. osim toga. kako sam se i nadao. što pripada remi. . znači da je ispušten dio teksta. pogodbeni: u tom slučaju. a uvjetovan je intonacijom (Jesi li im rekao? Ni o čemu ne želim razgovarati!). doći što prije.

51 . sociološko-psihološki. klubova i sl. a u navodnike se mogu staviti i naslovi knjiga. časopisa. udruga. NAVODNICI se upotrebljavaju kad se tuđe riječi navode doslovno. zatim odvaja riječi izražene brojkom (30-ih godina) ili kratice koje se pišu velikim slovom (UNESCO-a). a i rastavlja riječi ili oblike na sastavne dijelove..CRTICA ( – ) odjeljuje dijelove teksta koji sadrže naknadno objašnjenje – slična je dvotočju. POLUNAVODNICI imaju istu službu kao i navodnici. SPOJNICA (-) povezuje dijelove složenica u kojima sastavnice zadržavaju ravnopravan odnos: hrvatsko-engleski rječnik. nazivi poduzeća. najavljuje dijelove koji se nižu. odvaja umetnute dijelove ili na nižoj razini – između suprotstavljenih pojmova (Dinamo – Hajduk). spomen-ploča i sl. služi i umjesto navodnika. kad se pridaje drugo ili neko specifično značenje. ZAGRADE označuju kakvo dodatno objašnjenje ili kakav usputni komentar. ali u onom dijelu teksta koji je već u navodnicima: «Jeste li čitali Šenoinu 'Branku' u osnovnoj školi?».

LEKSIK/RJEČNIČKI SUSTAV (leksikologija)
KOMUNIKACIJSKI SUSTAVI dijele se na jezik i nejezične kodove. LINGVISTIKA ili JEZIKOSLOVLJE proučava jezik. SEMIOLOGIJA (grč. semeion: znak) proučava nejezične kodove kao sustave znakova (ideograme, piktograme, signale, simbole). SEMANTIKA je dio znanosti o jeziku koji se bavi proučavanjem sadržaja (leksičkih značenja) jezičnog znaka. LEKSIKOLOGIJA je jezikoslovna disciplina (grana lingvistike) koja proučava i opisuje LEKSIK – rječnički sustav, rječnik nekog prirodnog jezika i sva opća pitanja koja se odnose na riječ kao temeljnu jezičnu jedinicu. LEKSEM (grč. lexis: riječ) – ukupnost svih oblika koje ima jedna riječ, tj. oblik punoznačne riječi koji čini ukupnost njezinih gramatičkih oblika i leksičkih značenja (izraz + sadržaj). LEKSIK (grč. lexicos: koji se odnosi na riječ) tvore svi leksemi jednog jezika. Opći ili općeuporabni leksik čine riječi koje svim govornicima jednog jezika znače isto (npr. žena, rad, kiša i sl.). Leksikologiju čini pet osnovnih znanstvenih disciplina: 1. Tvorba riječi – proučava tvorbenu strukturu dosadašnjih riječi dajući pravila za tvorbu novih riječi 2. Frazeologija – proučava frazeme 3. Onomastika – bavi se značenjem i tvorbom vlastitih imena 4. Terminologija (nazivoslovlje) – proučava stručne nazive ili termine 5. Leksikografija – umijeće sastavljanja i pisanja rječnika Jednoznačnice su leksemi kojima se podudaraju opseg sadržaja i opseg jednog značenja. Višeznačnice su leksemi čiji se sadržaj sastoji od dvaju ili više značenja. PUNOZNAČNICE su pretežito promjenljive riječi (imenice, glagoli, zamjenice, pridjevi, brojevi, prilozi) koje u sintaktičke veze stupaju samostalno ili zajedno s nepunoznačnicama – imaju i gramatičko i leksičko značenje. Leksem je oblik punoznačnice u ukupnosti svojih oblika i značenja. NEPUNOZNAČNICE ili odnošajne i gramatičke riječi (prijedlozi, veznici, uzvici i čestice) služe za uspostavljanje sintaktičkih i značenjskih odnosa između punoznačnica. Imaju samo gramatičko značenje. PRENESENO ZNAČENJE jest prijenos (dijela) značenja da bi se istaknula jedna zajednička značajka (lisac > lukavac). METAFORA je figura riječi (trop) prenesenog značenja, skraćena poredba, prijenos značenja po sličnosti (Pravi je lisac.). METONIMIJA je također figura riječi također nastala prijenosom značenja, ali ne po sličnosti, nego po asocijativnom dodirivanju ili povezanosti stvari i pojava; preimenovanje (Markov trg – hrvatska vlada; Čitam Cesarića – Cesarićeve pjesme). DENOTATIVNO (neutralno, prvo, osnovno) ZNAČENJE izravno upućuje na imenovanu stvar ili pojam (lav: afrička zvijer). KONOTATIVNO (obilježeno, preneseno) ZNAČENJE sadrži emocionalne, ekspresivne, semantičko-stilističke i druge oznake ili asocijacije (lav: hrabar čovjek, junak).

52

Hiponim je leksem značenjski podređen drugomu leksemu, hiperonimu (voće je hiperonim kohiponimu jabuka). Kohiponimi su hiponimi istoga reda (kruška, šjliva, naranča). SINONIMI su leksemi koji pripadaju istoj vrsti riječi i imaju različit izraz, a isti ili sličan sadržaj (tuga – žalost; naraštaj – generacija – pokoljenje). Djelomični sinonimi su bliskoznačnice (muž – suprug). Potpuni sinonimi su istoznačnice (sustav – sistem). ANTONIMI su parovi riječi suprotnih značenja (dan – noć). Razdioba po podrijetlu: 1. pravi ili raznokorijenski (istina – laž), 2. tvorbeni ili istokorijenski (istina – neistina). Razdioba po naravi značenjske opreke: 1. binarni (dječak – djevojčica), 2. stupnjeviti (visok – nizak), 3. obratni (djed – unuk). Značenjski suprotstavljeni leksemi mogu se unatoč opreci povezivati: oksimoron (luda pamet, vrući led, umrli život). HOMONIMI su leksemi jednakih izraza, a različita sadržaja. Moraju imati različita značenja, jednak fonemski sastav, iste prozodijske značajke (naglasak…) i moraju se jednako pisati. Razdioba: • oblični ili morfološki (unuka, N jd. ž. r. /G mn. m. r.) i • leksički (kosa, vlasi na glavi /oruđe). HOMOGRAFI ili istopisnice riječi su različita značenja koje se isto pišu, a različito izgovaraju (lûk – luk, pâs – pas). HOMOFONI ili istozvučnice riječi su različita značenja koje se isto izgovaraju, a različito pišu (dunja-Dunja).

VREMENSKA RASLOJENOST LEKSIKA
U životu leksika istovremeno se odvijaju dva procesa: pojavljuju se nove riječi i zastarjele izlaze iz uporabe. AKTIVNI leksik sadrži sve uobičajene općeuporabne riječi razumljive svim govornicima književnog jezika. PASIVNI leksik sastoji se od zastarjelih riječi i od novih koje još nisu ušle u opću uporabu. • • HISTORIZMI su riječi zastarjele zato što su nestali predmeti, pojave ili pojmovi što ih označuju (grof, kotar, krinolina, škuda), dakle iz izvanjezičnih razloga. ARHAIZMI su riječi zastarjele zato što su neke nove riječi zauzele njihovo mjesto u aktivnom leksiku, razlozi su unutarjezični. Postoje: izrazni (lisje < lišće), sadržajni (vrač = liječnik), tvorbeni (davac > davatelj, ljepost > ljepota), fonološki (sarce < srce), grafijski (oudi < ovdi, ovdje). NEKROTIZMI su leksemi pojedinog pisca, leksikografa koji nikad nisu ušli u aktivni leksik (Šulekova množba). KNJIŠKI LEKSEMI se bez obzira na svoju starost pojavljuju samo u knjigama ili samo u rječnicima (mirisnica = parfumerija).

• •

PRIJELAZNI SLOJ LEKSEMA (na granici aktivnog i pasivnog leksika): ZASTARJELICE – riječi koje se sve rjeđe rabe u standardnom jeziku (fiskultura), OŽIVLJENICE ili povratnice – leksemi koji se vraćaju iz pasivnog u aktivni leksik (putovnica, djelatnik, kuna, županija), POMODNICE – leksemi koji označavaju neku prolaznu modu (kokotica, tankerica, tajice), NEOLOGIZMI ili novotvorenice – novostvorene riječi koje su nastale iz društvenih i komunikacijskih potreba (izvanjezični razlozi; vikendica, višestranačje, suživot) i iz purističkih jezičnih razloga kad se hrvatskom riječi nastoji zamijeniti posuđena (dalekovidnica, predočnik, prosvjednik, zaslon). Individualne novotvorenice su novostvorene riječi pojedinih pisaca (uvijek su stilski obilježene), znanstvenika, djece…

53

PODRUČNA RASLOJENOST JEZIKA
LOKALIZMI su riječi svojstvene jednom mjesnom govoru (đir, splitski; gospar, dubrovački). REGIONALIZMI su riječi svojstvene istoj skupini govora (manistra, primorski). DIJALEKTIZMI su prostorno najrašireniji, pokrivaju cijelo područje jednog narječja: čakavizmi, kajkavizmi, štokavizmi. Vrste: potpuni leksički (kuća - hiža, strana - banda), leksičko-semantički – jedno značenje u dijalektu, a drugo u standardu (tovar - magarac, teret), tvorbeni – razlika samo u prefiksu ili sufiksu (ježek, bogatun), fonološki – razlika glasovna i/ili naglasna (pes ,vzeti, crikva), etnografski – karakteristični za pojedine hrvatske krajeve, nemaju zamjenu u književnom jeziku (štrukli, škropec, sukanac, bevanda, trešete, zvizdan).

FUNKCIONALNA RASLOJENOST JEZIKA (FUNKCIONALNI STILOVI)
STIL je način pisanja odnosno izbor jedne od različitih jezičnih mogućnosti za izricanje istog sadržaja. Jezični izbor ovisi o funkciji teksta. STILISTIKA proučava funkcionalnu stranu uporabe jezičnih jedinica. STILEM je stilistički obilježen izraz. Funkcionalni stilovi u hrvatskom standardnom jeziku 1. KNJIŽEVNO-UMJETNIČKI STIL (dramski, prozni, pjesnički) – značajke: subjektivnost, osjećajnost, prenesena značenja; obuhvaća sve leksičke slojeve hrvatskoga jezika; poetizmi – leksemi karakteristični za pjesnički podstil (plam, sanak) 2. PUBLICISTIČKI STIL – s 1. hibridni podstilovi: esejistički, reportažni, polemički, feljtonistički; podstilovi: usko publicistički i novinarski –subjektivnost i objektivnost, poetizmi i stručni leksemi 3. ZNANSTVENI STIL – podstilovi: znanstveno-popularni, strogo znanstveni; značajke: objektivnost, misaonost, stručni nazivi ili termini 4. ADMINISTRATIVNI STIL – podstilovi: poslovni, zakonodavno-pravni, diplomatski, politički; značajke: objektivnost, nema prenesenih značenja, sažetost 5. RAZGOVORNI (kolokvijalni) STIL – svakodnevni leksik: - kolokvijalizmi (leksemi svojstveni jeziku izravne neslužbene komunikacije, nema ih u biranom jeziku; posebna tzv. razgovorna gramatika, poštapalice, redukcija suglasnika (ko, jel), naglasci… - žargonizmi (pripadaju dobno ili profesionalno izdvojenim društvenim skupinama – učenici, liječnici, sportaši, kriminalci, hakeri; kulja,skinuti, popaliti) - vulgarizmi (verba obscena; ekspresivne riječi najniže stilske razine, etički neprihvatljive, izvan norme; prostačke, grube, nepristojne); često iz tabuiziranih područja, npr. seksualnosti.

LEKSIČKO POSUĐIVANJE
To je svako preuzimanje neke jezične jedinice iz jednog jezika u drugi. Razlozi posuđivanja su unutarjezični (preuzimanje jezične jedinice doprinosi jasnoći značenja unutar sustava) i izvanjezični (politički, kulturni, zemljopisni). Načini posuđivanja: izravno posuđivanje (lat. vena – hrv. vena; češ. pokus – hrv. pokus), posredno posuđivanje – leksemi iz jezika davaoca posredstvom trećeg jezika (kefir, ikebana, kiosk), kružno posuđivanje – kombinacija izravnog i posrednog (kravata od franc. cravatte od riječi Hrvat). POSUĐENICE su sve jezične jedinice posuđene iz drugih jezika. Vrste posuđenica: - STRANE RIJEČI – ni jednom se značajkom ne uklapaju u hrvatski standardni jezik, navode se izvorno i ističu drugim tipom slova ili navodnicima (boss, flash, crack, hommage) - TUĐICE – nekom svojom značajkom se ne uklapaju u hrvatski standardni jezik (bistro, šou) - USVOJENICE (prilagođenice) – potpuno su prilagođene jeziku primaocu na svim razinama tako da ih govornici više ne osjećaju posuđenicama (škola, paprika, krumpir, boja, temelj, čarapa, dojam)

54

računalski naziv) EGZOTIZMI – posuđenice koje označavaju posebnosti pojedinih naroda: jela. ktetici – posvojni pridjevi od imena mjesta (zadarski). pridjevski (mrtav umoran. Treba dati prednost posuđenici čiji je izraz prilagođeniji našim normama (kriterij. frazem se može pojaviti u kontekstu u svim sintaktičkim funkcijama (Sad sam ja na konju. stil) PURIZAM I JEZIČNA KULTURA Purizam (lat. majstor. fado. eponimi. repertoar i raspored). političke i društvene pojmove (kibuc. gnu). Požun – Bratislava. oronimi – imena gora i planina (Velebit). 2. a ne efikasan. Posuđenicu treba rabiti samo kad je hrvatski leksem zbog šireg ili užeg opsega sadržaja ne može zamijeniti (autor i pisac. patronimi (prezimena u čijoj je osnovi očevo ime). VRSTE FRAZEMA Vrste frazema: imenički (kamen smutnje. ANTROPONIMI (osobna imena. portret.- - PREVEDENICE – domaće riječi nastale na temelju stranih (brzojav < telegram. frazemi višeznačnice: bog bogova. miš. Jakin – Ankona). frazem se mora sastojati od najmanje dviju punoznačnih riječi (biti na konju. Carigrad – Istambul. Ponovno posuđivanje i prilagođavanje je pogrešno (aktualan prema latinskom. Njemica). tisuća. phrasis: izraz. glagolski (vedriti i oblačiti. sendvič. matronimi (prezimena u čijoj je osnovi majčino ime). Hrvatski leksem ima prednost pred posuđenicom ako su istog opsega sadržaja (djelotvoran. mozaik. Plitvička jezera). klišej ispred izraza kriterijum. frazemske inačice. Vrste imena: 1. kupiti prnje). kod barem jednog leksema dolazi do značenjske preobrazbe (konj: bolji položaj. neboder > eng. • • • • • • Pravila jezičnoga purizma: Egzotizmi. šerif. folklorne pojmove (pončo. frazeološki antonimi: živjeti na kruhu i vodi /kao bubreg u loju. demokracija. hidronimi – imena voda (Sava. Posuđenice bez zamjene ili zastarjele ostaju u standardu (esej. bolja prilika) 4. flamenko). džihad. kronika. egzonimi – hrvatska imena naselja izvan Hrvatske (Beč. scyscreper) ZNAČENJSKE POSUĐENICE – posuđeno je samo značenje i pridruženo izrazu proširujući mu značenje (eng. huligan) INTERNACIONALIZMI – riječi koje u više jezika imaju isto osnovno značenje i u osnovi isti izraz (politika. dolar). gol i bos). votka). Pirineji. priložni (mirne duše. lord) EPONIMI – nazivi nekih otkrića. Gordijev čvor. nepolitički određenih (Panonija. restauracija. građevine (iglu). a ne aktuelan što je ponovna posuđenica iz francuskog). jen. IMENA (ONOMASTIKA) ONOMASTIKA ili imenoslovlje je disciplina koja objašnjava podrijetlo i značenje imena. restoran.bog bogova) 2. nadimci. etnici – imena stanovnika (Splićanka. ne može se mijenjati ni zamjenjivati (biti na konju. ETNONIMI (imena naroda). postojanost veze članova. prezimena). ispraviti krivu Drinu) i prevedene (Judin poljubac. Frazeološki sinonimi: kost i koža /suh kao bakalar. danas sutra). izuma od osobnih imena (giljotina. 55 . portre. FRAZEM (grč. Napulj. bizaran i nastran. kliše). loviti u mutnom) 3. navrat nanos. Frazemske sraslice – barem jedna sastavnica nema svog leksičkog značenja (nema mile lale) Prema podrijetlu frazemi se dijele na: nacionalne ( mnogo će vode proteći Savom. bog i batina). čekati manu s neba). pića (paelja. a ne hiljada). usvojenice i internacionalizmi ostaju u jeziku. nikotin. purus: čist) jest posebna skrb za pravilnost i čistoću hrvatskog standardnog jezika. izričaj) je višečlana jezična jedinica koja se u govoru uvijek ostvaruje kao cjelina (trn u oku). FRAZEOLOGIJA Frazeologija je lingvistička disciplina koja proučava ukupnost frazema nekog jezika. TOPONIMI: ojkonimi (ekonimi)– imena naseljenih mjesta (Zagreb). horonimi – imena većih područja geografski.). mouse – hrv. varijante: hladan kao kamen /hladan kao led. biljke i životinje (avokado. kritika). bendžo. Uvjeti postanka frazema: 1. novčane jedinice (rupija. Mliječna staza).

Njemačko-hrvatski rječnik. 1670.. morski i umoriti se imaju izraznu vezu mor-. mali. rasprava. frazeološki. 1806. Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja I. Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika. Blago jezika slovinskoga. Riječ koja je u tvorbenom procesu tvorbena ili ishodišna riječ zove se osnovna riječ. 2002. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. etimološka. knjigovežnica<…Ove su riječi u tvorbenoj vezi. dijalekatski. Dio tvorenice u kojemu se čuva izrazna i sadržajna veza s polaznom riječi zove se tvorbena osnova. književni diskurs] HRVATSKA LEKSIKOGRAFIJA Faust Vrančić. dìskurs m 1. odostražni. razgovor. Vladimir Brodnjak. jednojezični. 1595. pravopisni. povijesni. stranih riječi. – II. knjižica<mala knjiga. Osnova je. Lexicon latinum. Rječnik pet najuglednijih europskih jezika. ali nemaju sadržajnu. etimološki. Joakim Stulli. dakle. Tvorba riječi ujedno je i dio gramatike koji proučava načine kojima na osnovi dosadašnjih riječi nastaju nove. Graz. Ivan Belostenec. Jednojezični mogu biti: objasnidbeni (najčešći). Novi Liber. raščlanjivanje 2. znanstveni 3. 1991. npr. dvojezični. Rječnik hrvatskog jezika. leksikografska definicija. pridjevi morski i šumski koji su u tvorbenoj vezi s imenicama more i šuma. Gazophylacium. 3. Vladimir Anić. Nemotivirane su one riječi koje se izrazno i sadržajno ne mogu dovesti u tvorbenu vezu ni s jednom riječju. 1901. 1801. Zagreb. veliki).LEKSIKOGRAFIJA LEKSIKOGRAFIJA je dio znanosti o jeziku koji se bavi teorijom i praksom sastavljanja rječnika. Rječnik hrvatskoga jezika. 1991. 1742. knjiž. Sušnik i Jambrešić. knjižara<prodavaonica knjiga. Predmet leksikografije su JEZIČNI RJEČNICI. Venecija. Akademijin rječnik. stilistička. (štokavica) Juraj Habdelić. knjiški<…. (kajkavski čestotnik) Ardelio Della Bella. Venecija. Npr.-1976. Rječnik hrvatskoga jezika. RJEČNIK je samostalan popis leksema nekog jezika s objašnjenjem njihova značenja. 1650. 2. LEKSIKOGRAFSKA JEDINICA u rječniku ima više dijelova: 1. niz glasova zajedničkih osnovnoj riječi i tvorenici. Hrvatski enciklopedijski rječnik. Dizionario italiano-latino-illyrico. Tvorbena veza između osnovne riječi i tvorenice postoji kad je u tvorenici vidljiva izrazna veza (glasovno podudaranje) i sadržajna veza (značenjsko podudaranje). normativna). Trojezični rječnik. diskurs. 56 . književnik<…. TVORBA RIJEČI Promjena oblika riječi po kojoj dobivamo nove riječi naziva se tvorba riječi. 1875. 1810. Broz-Iveković. (štokavica) Bogoslav Šulek. Jakov Mikalja. 1860. Semantička analiza ili preoblika riječi jest pretvaranje njezina izraza i sadržaja u niz riječi od kojih je barem jedna motivirala riječ koja se analizira. srednji. višejezični. odrednica – kratice (podaci uz natuknicu: gramatička. Glosari su prvi rukopisni popisi leksema (rukopisni rječnici) Vrste rječnika: enciklopedijski (enciklopedija. Osnovna riječ je ona koja motivira tvorenicu u tvorbenom procesu. a riječ koja tvorbom nastaje zove se tvorenica. leksikon) i jezični (lingvistički ili filološki. npr. rječnici sinonima. 1742. Zagreb. a tvorenica ona koja je motivirana osnovnom riječju. tekst kao ostvarenje dijaloga između pisca i čitaoca način i stil izlaganja s obzirom na temu ili područje djelatnosti u kojem se ostvaruje [politički diskurs. 1728. stoji uvijek u kanonskom obliku: u infinitivu ili N jd. 2000. 1880.. Dikcionar.).. natuknica ili lema (leksem koji se obrađuje i tumači. pa navedeni par nije u tvorbenoj vezi. Motivirane riječi su tvorbene riječi. Zagreb.. čestotni rječnici.

). uzor-majka. tako zvani>takozvani. TVORBENA ANALIZA je rastavljanje tvorenice na tvorbene dijelove. Sufiksalna tvorba: pliv-ač. ali svaka morfemska granica nije ujedno i tvorbeni šav. a nesvršenih od svršenih imperfektizacija (ograničiti>ograničavati. imenica. Riječi u rječotvornu porodicu povezuje korijen – niz glasova koji je zajednički svim članovima porodice. Za pravilnu analizu riječi treba joj utvrditi osnovnu riječ. npr. Prefiks ili predmetak jest niz glasova na početku tvorenice. odnosno tvorbeni uzorak i usporediti je s nizom riječi iste tvorbene vrste. cestar-ina itd.). dijelovi su povezani crticom. navaliti>navaljivati). U riječi plivačica tri su morfemske granice (pliv-ač-ica). tvorba svršenih od nesvršenih naziva se perfektivizacija (kucati>kucnuti). goliš-av itd. naprstak. Prefiksi su uglavnom prijedlozi i čestice ne i ni (nesreća…). cest-e. dan gubiti>dangubiti).). nadlugar itd. Po njemu se takva tvorba zove prefiksalna tvorba. a samo je jedna od njih i tvorbena granica odnosno tvorbeni šav (plivač-ica). nog-o-met. Slaganje. dokoljenica itd. cest-i itd.. Prefiksalna tvorba određena je smjerovima tvorbe. Polusloženica ima dva naglaska. odnosno tvorbenom vezom (nečist jest prefiksalna tvorenica. Iako je u tvorbenoj vezi s dvjema riječima.). književn-o-teorij-ski itd. 57 . a nečistoća nije nego je sufiksalna). spomen-ploči itd. a svima je zajednički glasovni niz nad-.U tvorbi glagola od glagola. On se poklapa s morfemskom granicom. mir-ovati. npr. a tvorbenim se nastavkom od jedne riječi dobivaju nove (cesta < cest-ar. kuć-ica. mijenjaju se gramatička obilježja i sintaktički položaj): hrvatska. Složeno-sufiksalna tvorba: slaganje+sufiksalna tvorba (srednj-o-škol-ac. upis s upisati. a sam nije ni riječ ni njezina osnova.Rječotvornu ili tvorbenu porodicu čine sve riječi koje imaju zajednički niz glasova i značenjsku vezu. Ona kazuje kako je riječ nastala. Takva se tvorbe zove sufiksalna tvorba. Slaganje je način u kojem je tvorenica u tvorbenoj vezi s dvjema riječima i ona se tada zove složenica. propis s propisati. nadbiskup. Sufiks ili dometak ili tvorbeni nastavak zove se niz glasova koji dolazi na kraju tvorenice. TVORBENI NAČINI. samopouzdanje itd.ploča. glav-urda. riječ nadšumar (uzorak: šumar – nadšumar) može se usporediti s riječima nadbiskup. Izvođenje je način tvorbe u kojem se tvorenica u tvorbenoj vezi s jednom riječi i tada se zove izvedenica. dom-o-ljub. pa govorimo o nultom (ništičnom) sufiksu ili sufiksu nula ( 0 ). a prvi se dio upotrebljava nesklonljivo (spomen. brat-ov. složenica uglavnom ima jedan naglasak (ribolov. Srastanjem se u tvorenicu – sraslicu – spajaju dvije osnovne riječi (doma zet>domazet.). Dva su tvorbena načina: izvođenje i slaganje. Između prvog i drugog dijela složenice obično se nalazi samoglasnik (najčešće o) koji spaja oba dijela u jedan pojam: blat-o-bran. Sve riječi s korijenom knjig. a ipak ih možemo dovesti u tvorbenu vezu. prst-en. osposobiti >osposobljavati. gled-ati. Tvorbeni nastavak valja razlikovati od obličnog nastavka! Oblični nastavak mijenja oblik iste riječi (cest-a. U korijenu se čuva značenjska jezgra riječi. Tvorbeni šav je granica između tvorbenih jedinica. odlučiti>odlučivati. spomen-ploče. Tvorbeni je znak odsutan. Npr. cest-ica. Prefiksalno-sufiksalna tvorba: doživotan. Preobrazba ili konverzija je prijelaz riječi iz jedne vrste u drugu vrstu (glasovni sastav ostaje neizmijenjen. pridjev > Hrvatska.su međusobno srodne. U nekim se riječima ne vidi nikakav sufiks.

na Kvarnerske otoke i u Dalmaciju.. pretežno na jugu Hrvatske te u Bosni i Hercegovini. 7. Poljički statut (1444. Tropismeni su bili do devetnaestoga stoljeća. ćirilica i latinica. g. na hrvatski preveden u 14. Spovid općena. Tako je nastala ćirilica.) Pismo je prijelazni tip glagoljice – s oble na uglatu glagoljicu (hrvatsku). nazvana još i BOSANČICA ili bosanica. počeo rabiti poseban tip ćirilice. slavenski misionari.). Kosinj (Lika). ali ne zna se pouzdano gdje je tiskana (Kosinj?).) Pismo je glagoljica. umjesto glagoljice. hrvatski i latinski i TROPISMENOST: glagoljica. na istom jeziku. Godine 863. Nakon njegove smrti 885. Senjski misal. Hrvati ih imaju devet. 58 . Sveta braća – KONSTANTIN ĆIRIL i METOD – na poziv moravskoga kneza Rastislava.). Glagoljičke inkunabule: Misal po zakonu Rimskoga dvora. dubrovački zbornik Libro od mnozijeh razloga te brojne rasprave i knjige. (PRVO)TISAK Malo europskih naroda ima rane knjige.). Prognani Metodovi učenici bili su u bugarskoj državi prinuđeni. glagoljica). Baromićev brevijar. homiletički (homiletika: vještina propovijedanja). 1184. Rijeka.) Lekcionar Bernardina Splićanina (Venecija. Knjige na glagoljici širile su kršćansku kulturu. Gdje god su došli. Oficij (oko 1490. a misionari su sastavili i prve kršćanske molitve na hrvatskom jeziku: Očenaš i Ispovijed vjere. Kosinj?. STOLJEĆE. živjeli su u agrafijskom razdoblju svoje kulture: nisu imali pisma. STOLJEĆE. Hrvati su prihvatili kršćanstvo i za svoju službenu uporabu LATINSKI JEZIK. liturgijski (liturgija: bogoslužje). Drugi je takav zakonik Poljički statut (1444. 1493. kad je Metod imenovan biskupom srijemskim i legatom (poslanikom) Svete Stolice za slavenske narode. stoljeća objavljeni su Zapis popa Martinca (glagoljaš.).).) i Ljetopis popa Dukljanina (napisan latinskim jezikom. nazvana po njihovu učitelju i sastavljaču glagoljice Konstantinu Ćirilu 12.). Latiničke inkunabule: Molitvenik (oko 1490.. a oni su to pismo uredili za slavenski jezik preuzevši znakove iz glagoljice. To je bila zapadna ćirilica.). STOLJEĆA Hrvati su počeli rabiti latinicu kao svoje nacionalno pismo. Glagoljaške tiskare: Senj. 1491. pisati grčkim pismom.st. stoljeća rabili dva pisma: LATINICU i GLAGOLJICU i dva jezika: LATINSKI I STAROSLAVENSKI s hrvatskim jezičnim osobitostima ( staroslavenski jezik hrvatske redakcije ). na glagoljskom pismu.. ali i zakonski tekstovi. prva hrvatska tiskana knjiga (22. Narod je slijedio poglavare u pokrštavanju. prvotiske ili INKUNABULE (do 1500. širili su i utvrđivali pismo – GLAGOLJICU i obrede na STAROSLAVENSKOM JEZIKU. Staroslavenskim jezikom hrvatske redakcije pisana je Bašćanska ploča (oko 1100. U tim su knjigama bili zapisani biblijski. veljače 1483. Traktat o ispovijedi (1492. STOLJEĆE. Istra. Do kraja 15. Nakon smrti Ćirilove. Već krajem 15. on je u Panoniji (današnjoj Slavoniji) uspostavio svoju crkvenu organizaciju sa slavenskim bogoslužjem. ali pisan bosančicom. 1495. prepisana 1250. SREDNJOVJEKOVNO RAZDOBLJE karakteriziraju TROJEZIČNOST: staroslavenski. a poslani od bizantskoga cara – krenuli su iz Carigrada u Moravsku širiti kršćanstvo i pritom (vjerojatno) prolazili Hrvatskom. priredili su je istarski glagoljaši (o tome svjedoči zapis žakna Jurja iz Roča). Tako su Hrvati već potkraj 9. 9. učenici protjerani iz Moravske došli su s knjigama i obredima u Istru.).). Brevijar po zakonu Rimskoga dvora (druga glagoljička. Najstariji je zakonski spomenik na hrvatskome jeziku Vinodolski zakonik (1288. a jezik čakavsko narječje ikavskoga tipa.Povijest hrvatskoga jezika JEZIK HRVATA DO KRAJA PETNAESTOGA STOLJEĆA Kad su u sedmome stoljeću Hrvati došli u današnju postojbinu. Tim su pismom napisane Povaljska listina (Povlja na Braču. Jedan je dio Hrvata.

. zove naš jezik jazik hrvatski). Grškovićev apostol (12. 59 . st. Supetarski ulomak. senjska ploča. st. st. st. Natpis sa sarkofaga splitskog nadbiskupa Ivana (9.). gotica).).). g. Trpimirova darovnica (852. Šibenska molitva (14.. glagoljica). st.. Povaljski prag (12. rani srednji vijek: Plominski natpis.). najstariji hrvatski zakon. književni: Zapis popa Martinca (1493.). Libro od mnozijeh razloga (Dubrovnik. LATINSKI JEZIK I LATINICA. glagoljica. st. (STARO)HRVATSKI JEZIK I GLAGOLJICA (najčešće epigrafi. glagoljski kameni spomenici): HRVATSKI JEZIK I ĆIRILICA: Povaljska listina (najstarija.). st. Natpis kneza Branimira iz Šopota kod Benkovca (9. Kninski ulomak. Držislavov natpis iz Kapitula kod Knina (10. Baščanska ploča. st. st. Bečki listići (12.) CRKVENOSLAVENSKI JEZIK I GLAGOLJICA: Kločev glagoljaš (9.). Valunska ploča. Jurandvorski ulomci. Pravni i književni tekstovi: Vinodolski zakonik (1288. Hrvojev misal (1403.). Poljica).. 1184.). čakavica. Istarski razvod (glagoljica. Luk iz Kaštel Sućurca (8. prvi dvostruko rimovani dvanaesterci).). st.).ZNAČAJNI HRVATSKI SPOMENICI PISMENOSTI U SREDNJEM VIJEKU Krstionica kneza Višeslava (8. Glagoljički liturgijski tekstovi (misali i časoslovi ili brevijari): Novakov misal (1368.)./1404. Korčulanski lekcionar (14. HRVATSKI JEZIK I LATINICA: prvi latinički tekstovi – Red i zakon zadarskih dominikanki (1345. Natpis sa sarkofaga kraljice Jelene iz Solina (976. hrvatski jezik).). Natpis kneza Trpimira iz Rižinica kod Solina (9. Plastovski ulomak. Grobnik. g.).). st.). Poljički statut (1440. Krčki natpis. st.

Osim ozaljskoga kruga. DO 19. Blago ilirskoga jezika ili Ilirski rječnik. koinos: zajednički). Hektorović. ozaljski književni krug. U njemu djeluju književnici Petar Zrinski. dalmatinskoga – tj. njemačkoga. Rječnike objavljuju Jakov Mikalja.) i Postila (1586. OSAMNAESTO STOLJEĆE Godine 1728. djeluju još književnici Ivan (Dživo) Bunić Vučić. STOLJEĆA Do šesnaestoga stoljeća Hrvati su svoje (uglavnom liturgijske) knjige pisali latinskim. a sastavio je i dva rječnika (latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski). 1649. Najpoznatiji je kajkavski pisac toga razdoblja Juraj Habdelić. Matija Divković (štokavska ikavica). Pisali su trima pismima: latinicom.U Bosni djeluju franjevački pisci. knjiž..) te Kronika kratka (1578. st. Đ. 60 . Držić) primjećuje se štokavska i čakavska stilizacija hrv. Držić. a 1742. Objavio ju je BARTOL KAŠIĆ pod naslovom Institutionum linguae illyricae libri duo (Dvije knjige temelja ilirskoga – tj hrvatskoga – jezika). – 1651. Od šesnaestoga stoljeća latinica je prvo pismo. Objavljen je 65 godina poslije Belostenčeve smrti. ilirski. Objavio ga je 1595. st. g. germanicae. Taj svojevrsni opći (zajednički) hrvatski književni jezik (tj. Pavao Ritter Vitezović zalagao se za jedinstven hrvatski standardni jezik. dolazi do približavanja i prožimanja jezika hrvatskoga sjevera i hrvatskoga juga. U njegovu djelu Zrcalo Marijansko (1662. Ardelio Della Bella objavljuje Rječnik talijanski. staroslavenskim (odnosno crkvenoslavenskim) i hrvatskim jezikom.) primjećuju se i štokavski i čakavski elementi. njemački i mađarski. To je prvi tiskani prijevod cijele Biblije (1831. jezika. U drugoj polovici 16. hrvatskoga – i mađarskoga jezika) SEDAMNAESTO STOLJEĆE Već 1604. te dalmatinski pisci Andrija Kačić Miošić i Filip Grabovac. U djelima velikih hrvatskih pisaca (Zoranić. Vetranović. Menčetić. Marulić. koji stvaraju na hrvatskom književnom jeziku tronarječne osnovice (štokavsko-kajkavsko-čakavske). Oko grada Ozlja javlja se tzv. na latinskom jeziku. U drugoj polovici 18. italicae. g. i Juraj Habdelić Dikcionar ili reči slovenske. dalmaticae et ungaricae (Rječnik pet najplemenitijih europskih jezika latinskoga. FAUST VRANČIĆ pod naslovom Dictionarium quinque nobilissimarum linguarum latinae. 1670.. Tada se pojavljuju pisci koji u književni jezik unose štokavsku ikavicu: slavonski Matija Antun Reljković. S latinskoga na štokavsku ikavicu Matija Petar Katančić preveo je Sveto pismo. Lucić.) Antuna Vramca. Krajem stoljeća pojavljuje se PRVI HRVATSKI TISKANI RJEČNIK. pojavljuje se i PRVA HRVATSKA GRAMATIKA. Katarina Zrinska i jezikoslovac Ivan Belostenec. M..). Antun Kanižlić i Vid Došen. Andrija Jambrešić Latinski rječnik s obzirom na ilirski. talijanskoga. Fran Krsto Frankopan. latinski. pojavljuju se prve tiskane knjige na kajkavskom narječju: prijevod latinskoga djela Decretum tripartitum Ivana Pergošića (1574. pokušao je pojednostavniti naš grafijski sustav. To je vrijeme književne stilizacije novoštokavskoga narječja i početka hrvatskoga standardnoga jezika. npr.HRVATSKI JEZIK OD 16. Ivan Belostenec sastavio je veliki enciklopedijski rječnik latinsko-hrvatski i hrvatsko latinski Gazofilacij ili blago latinsko-ilirskih imena (Gazophylacium. a od sedamnaestoga i jedino hrvatsko pismo.). glagoljicom i ćirilicom (bosanicom). Krnarutić. s čakavskim primjerima. Junije Palmotić i Ivan Gundulić (ijekavski tip štokavskoga narječja). jezik hrvatske knjige) u suvremenome se jezikoslovlju zove hrvatski koine (grč. Krajem stoljeća zadarski kanonik i pisac Šime Budinić rabi latiničku grafiju koju je načinio (vjerojatno) prema češkome sustavu. ŠESNAESTO STOLJEĆE Zbog migracija stanovništva dolazi do miješanja hrvatskih govora svih triju narječja.

odnosno pokušaj uvođenja tzv. pojam. Pogrdno su nazivani ahavcima. sustav. zagovornik oblika na -ah (jelenah). Fran Kurelac držao je da osnovu standardnoga književnog jezika trebaju činiti elementi zajednički većini slavenskih jezika. žen. a nema novina na hrvatskom jeziku. Razvio je polemiku s Tkalčevićem oko pravopisne prakse («veberovci» i «štrosmajerovci»). Kasnije. Ante Kuzmanić zalagao se za ikavicu i za očuvanje dalmatinskoslavonske slovopisne tradicije.) uopće nije uzeo djela suvremenih hrvatskih pisaca. Gramatičari Vjekoslav Babukić (Osnove slovnice slavjanske narečja ilirskoga. VATROSLAV JAGIĆ najpoznatiji je hrvatski slavist uopće. za vrlo zastarjele oblike (puno sokolov. objavljuje brošuru Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku. objavio gramatiku Nova ričoslovnica ilirička Naglašava potrebu za jedinstvenim hrvatskim standardom na štokavskom temelju. uglavnom dosljedno provode revidiranu Gajevu reformu latiničkoga slovopisa. te nije baš imao izgleda na uspjeh. 1859. RIJEČKA filološka škola..svibnja 1843.. a ikavac Ante Kuzmanić i tzv. te kad Sabor 1847. Ivan Broz je 1892. čto. zadarski krug oko časopisa Zora dalmatinska protive se Gajevoj reformi i orijentaciji ka (i)jekavici. ja ispletu. objavljuje u Budimu 1830. idejni preteča ilirizma. 1836. predlaže manje naglu grafijsku promjenu i to za sve Hrvate. Zagovara uvođenje hrvatskoga jezika u javne poslove. prihvaća prijedlog da se hrvatski jezik proglasi «diplomatičkim» (uredovnim) jezikom.). u Trstu je 1812. autor je izuzetno važnih rječnika Njemačkohrvatski rječnik te Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja I. 1871. BOGOSLAV ŠULEK najbolji je hrvatski leksikograf. vsaki). sel. u članku Pravopisz. te cjelovite gramatike hrvatskoga jezika Slovnice hrvatske za srednja učilišta (Zagreb. zemljovid. To je značilo da je standardni jezik izjednačavao s organskim novoštokavskim dijalektom. i Antun Mažuranić (hrvatsko-latinska gramatika Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike. i Slovnica hervatska. Prvi put uspješno je opisan novoštokavski četveronaglasni sustav. Protivnik skrajnje štokavštine. To je pokušaj rješavanja grafijskih (slovopisnih) pitanja u kajkavskom jeziku. Tvorac je mnogih riječi (dojam. ZASLUGE ILIRACA svakako su neprijeporne u ujedinjenju Hrvata u književnom jeziku i zajedničkom pismu. ZAGREBAČKA filološka škola temeljila se na rezultatima iliraca. Kasnije su prihvatili reformirani pravopis. tj.). U njemu se Hrvati definitivno ujedinjuju u književnom (standardnom) jeziku izgrađenom na osnovi štokavskoga narječja.–II. U školama se uče samo latinski i njemački. održao ilirac Ivan Kukuljević Sakcinski. Vođa joj je bio Adolfo Veber Tkalčević sa zadatkom da kajkavce i čakavce privede u kolo štokavacah. JEZIKOSLOVNE (FILOLOŠKE) ŠKOLE (druga polovica 19. naklada. 61 . Kruna njihova rada je prvi politički govor na hrvatskome jeziku koji je 2. st. vođa iliraca. pa za svoju Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga jezika (1899. Antun Mihanović u Beču 1815. ILIRCI I HRVATSKI JEZIK (prva polovica 19. načinio prvi pravopis po fonološkome načelu – Hrvatski pravopis. 1839... ali su ostali dosljedni ikavci. Protivnici ilirizma mogli bi se podijeliti u dvije skupine: kajkavac Ignac Kristijanović (Danica zagrebečka) i skupina javnih djelatnika protive se Gajevoj reformi i ne žele se odreći kajkavske tradicije. Tkalčević je autor prve znanstveno utemeljene sintakse – Skladnja ilirskoga jezika za srednja učilišta (Beč. dijakritičkih znakova za palatalne suglasnike. knjižicu Kratka osnova horvatsko – slavenskoga pravopisanja. a ne samo kajkavce.. LJUDEVIT GAJ. kisik.HRVATSKI JEZIK U 19. STOLJEĆU Devetnaesto je stoljeće presudno u razvoju hrvatskoga jezika.). st. Ilirska slovnica.) Šime Starčević.) ZADARSKA filološka škola. «HRVATSKI VUKOVCI» Glavni predstavnik Tomo Maretić smatrao je da se pravilan jezik može naći samo u narodnoj književnosti te u djelima Vuka Stefanovića Karadžića i Đure Daničića. 1859. Pero Budmani prvi je u svojoj gramatici upotrijebio termin srpsko – hrvatski. 1854. kolodvor.

Srba i Crnogoraca jedan jezik s dva izgovora – ekavskim i ijekavskim. do 20. U nazivu su jezika oba dijela: hrvatskosrpski.).) U doba hrvatskog osamostaljenja i međunarodnog priznanja objavljuje se niz značajnih jezikoslovnih djela. Blaž Jurišić autor je najznačajnijega jezikoslovnog djela: Nacrt hrvatske slovnice 1. Morfonološkim ili korijenskim pravopisom piše sve manje pisaca. Oštro su im se suprotstavljali Vatroslav Jagić. «Vukovci» su bitno pripomogli ujednačavanju hrvatskoga standardnog jezika na osnovi štokavskoga narječja. 1936. Izdavači su Matica hrvatska u Zagrebu i Matica srpska u Novom Sadu. 62 .). Ljubić…) koje svoje vrhunce dostiže u sljedećem razdoblju.) Od stvaranja Kraljevine SHS uveden je i zajednički jezik: srpskohrvatskoslovenački. TREĆE RAZDOBLJE (10. Priređen je zajednički Pravopis hrvatskosrpskog književnog jezika s pravopisnim rječnikom. Praktično je taj JEZIČNI UNITARIZAM učinio srpski jezik službenim na cijelome državnom području. izlazi veliki Hrvatski enciklopedijski rječnik. Milan Rešetar. Odmah je zabranjen. Godine 1967. HRVATSKI JEZIK U 20.) obilježeno je djelovanjem hrvatskih vukovaca. bila ikavska): Vrbovac. Boranić i Stjepan Ivšić) priprema zajednički pravopis hrvatskoga i srpskog jezika. izlaze dva rječnika Vladimira Anića i Vladimira Brodnjaka. Dionice. stoljeća. s jezičnim materijalom sličnim onom u Maretićevoj gramatici. Brozov pravopis priređuje Dragutin Boranić. Krležinim Baladama Petrice Kerempuha. Hrvatski državni ured za jezik imao je savjetodavnu ulogu i brinuo o čistoći i pravilnosti hrvatskoga jezika u javnoj uporabi. travnja 1941. Prekinuli su i tradicionalni razvoj književne štokavštine. Po morfonološkim načelima ovaj je ured sastavio tekst Koriensko pisanje (1942. U mnogobrojnim jezičnim savjetnicima jezikoslovci pokušavaju riješiti mnoge praktične jezične probleme. Pojavljuju se prva djela hrvatskog dijalektalnog pjesništva (Matoš.. Glasovi i oblici u poviesnom razvoju (1944. posebice čakavska i kajkavska. Nikola Andrić u Braniču jezika hrvatskoga (1911. Novosadski dogovor iz prosinca 1954.) Nezavisna Država Hrvatska pojačano je inzistirala na JEZIČNOM PURIZMU (lat. ali i štokavska (ako su npr. srpskohrvatski. Deklaracija i njeni potpisnici doživjeli su oštru političku osudu i progon.. tiskan je prvi razlikovni rječnik hrvatskoga i srpskog književnog jezika: Petar Guberina i Kruno Krstić . Brozov rječnik dovršio je Franjo Iveković i taj je Rječnik hrvatskoga jezika prvi dovršeni jednojezični rječnik hrvatskoga jezika. na temelju građe koju je prikupio Broz. objavio je Rječnik hrvatskoga jezika. te izdan u Londonu («londonac»). izlaze i prva dva sveska Rječnika. puris: čist). DRUGO RAZDOBLJE ( 1819.) Babića.Franjo Iveković. STOLJEĆU PRVO RAZDOBLJE (1901. Godine 2002. Finke i Moguša. – 1918. Godine 1971. ) Unatoč zakonskoj ravnopravnosti jezika. a posve zapostavili vrlo razvijenu kulturnu i znanstvenu nadgradnju od 16. Antun Radić. To su Hrvatski pravopis (izdanje iz 1971. PETO RAZDOBLJE (od 1990. odlučuje da je jezik Hrvata. većina hrvatskih kulturnih ustanova potpisuje i u časopisu «Telegram» objavljuje DEKLARACIJU o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika koja traži stvarnu jezičnu ravnopravnost. Čak su i mijenjali izvorna vlastita imena. Te iste 1967. pojavljuje se Hrvatski pravopis Babića. hrvatske se riječi opet potiskuju. No. Nazor. 1940. (dvosveščani jednojezični. a oba su pisma – latinica i ćirilica – ravnopravna. Godine 1991. a u Hrvatskoj dominira srpski jezik. Finke i Moguša 1990. D. – 1941.. – 1990.). Iste godine izlazi i drugo izdanje Priručne gramatike hrvatskoga književnog jezika skupine autora. do svibnja 1945. U osnovnim i srednjim školama koristi se Gramatika hrvatskoga jezika Stjepka Težaka i Stjepana Babića.) i privremeni Hrvatski pravopis (1944.) pruža otpor vukovcima i afirmira hrvatsku jezičnu praksu. ČETVRTO RAZDOBLJE ( 1945. 1901. a to je značilo želju za čistoćom hrvatskog jezika i povratkom potiskivanih hrvatskih riječi. Spljet. ali su u nedopustivo velikoj mjeri poistovjećivali standardni jezik s novoštokavskim dijalektom. a s rješenjima iz srpskoga pravopisa. Eugen Kumičić. Stručna komisija Ministarstva prosvjete (Tomo Maretić. Postupno prevladavaju načela fonološkoga pravopisa (blisko Vukovu pravilu za srpski jezik Piši kao što govoriš).

PERSONIFIKACIJA – lat. One odstupaju od uobičajenoga načina govora. (S. povećana izražajnost (ekspresivnost). cvrči cvrčak. Vjetar vije. Cesarić. Naziv figura za stilska sredstva potječe iz antike. poosobljavanje – pojavama. zveckati SIMPLOKA – ujedinjenje anafore i epifore: na početku i na kraju stihova: To sada gleda on / To sada misli on / To sada sanja on. (D. ALEGORIJA – metafora proširena na cijelo djelo. šuškati. biljkama pridaju se ljudske osobine: Dan se budi. A meni je put sjevera – u jeseni. skrivena poredba utemeljena na sličnosti. Cvrčak) METONIMIJA – sažeta metafora koja prenosi značenja putem logičkih odnosa. persona: osoba. (Sunce) (V. graktati. oko sokolovo ALITERACIJA – ponavljanje istih suglasnika i suglasničkih skupina: Vijavica. životinjama. Sloboda pjeva. Nazor. pa su zato popisivali sredstva kojima se postizala posebna. toto pro parte: cjelina za dio SINEGDOHA – podvrsta metonimije u kojoj se uzima dio za cjelinu (lat. Božanstvena komedija). ONOMATOPEJA – glasovno oponašanje: kukavica. 63 . Vraz) ANAFORA – ponavljanje riječi na početku stihova: I nema sestre ni brata FIGURE RIJEČI ili tropi ili figure prenesenog značenja METAFORA – skraćena. Dante. Retoričari su se bavili ne samo ispravnošću i točnošću govorenja već i njegovom izražajnošću. stvarima. Riječ također označava predočivanje apstraktnog pojma (predmeta. Iz stare retorike sačuvala su se do danas imena za oko trideset figura: figure dikcije GLAS FIGURE DIKCIJE (GLASOVNE) ASONANCIJA ALITERACIJA ONOMATOPEJA Lirski paralelizmi: ANAFORA EPIFORA SIMPLOKA ANADIPLOZA figure riječi ili trope RIJEČ FIGURE RIJEČI (TROPI) METAFORA METONIMIJA SINEGDOHA PERSONIFIKACIJA EUFEMIZAM EPITET ALEGORIJA SIMBOL PERIFRAZA figure konstrukcije REČENICA FIGURE KONSTRUKCIJE (SINTAKTIČKE) INVERZIJA RETORIČKO PITANJE ELIPSA ASINDETON POLISINDETON figure misli SMISAO FIGURE MISLI POREDBA ANTITEZA HIPERBOLA LITOTA GRADACIJA IRONIJA SARKAZAM PARADOKS OKSIMORON FIGURE DIKCIJE (dictio = govor) ili glasovne. Dio je teorije književnosti. prenošenje pojmova i izraza iz jednog područja života i svijeta u druga: Golema harfa sja. pars pro toto): Pjesma nas je sačuvala. izražava neku opću ili apstraktnu ideju (Ivan Gundulić. Stići će vas naša ruka. iz vještine govorenja koja se u staroj Grčkoj zvala retorika. Ujević) EPIFORA – ponavljanje riječi na kraju stihova: Ždral putuje k toplom jugu – u jeseni. Revolta) I nema oca ni majke I nema drage ni druga. Dubravka.STILISTIKA je znanost koja proučava stil. Krleža. zvučne figure ASONANCIJA – ponavljanje istih samoglasnika: jesenje veče. Djetinjstvo) ANADIPLOZA – ponavljanje jedne ili više riječi s kraja stiha na početku idućeg stiha: … kad prevratom ću smjelim oboriti Bastilju. jedan se pojam zamjenjuje bliskim pojmom: čitati Zagorku (čitati Zagorkino djelo) Lat. (T. ideje) u liku neke osobe: Hitler je personifikacija zla. PJESNIČKE FIGURE su osnovna stilska sredstva. Bastilju sviju kriza: moj mozak! Moj mozak! (M.

česta u slavenskim narodnim pjesmama. Matoš.). Svakidašnja jadikovka) FIGURE MISLI odnose se na širi smisao onog što je rečeno (slične su tropima). Nazor. misli se obrnuto: E. ANTITEZA – poredba koja se zasniva na opreci suprotnosti: Sit gladnu ne vjeruje! Bučni su anđeli tuge…/ Al anđeli radosti šute. i očajan. (V. stalni epiteti: crna zemljica. Prvih šest stihova Hasanaginice: Što se bijeli u gori zelenoj … HIPERBOLA – figura pretjerivanja i preuveličavanja: Rekao sam ti tisuću puta! GRADACIJA / STUPNJEVANJE – postupno pojačavanje ili slabljenje početne predodžbe (klimaks i antiklimaks): Sve više sam. Ujević. smisao se ipak može odrediti: Mladost – ludost! Vatra! ASINDETON – nabrajanje. upućuje na dublji smisao rečenoga: Znam da ništa ne znam. mislima u sivim. /ukraj pruge drač. G. (Dobro ti je.SIMBOL – zamjenjivanje riječi. Mažuranić) FIGURE KONSTRUKCIJE ili rečenične (sintaktičke) figure Kako se sintaksa bavi zakonitostima gradnje rečenice. negacija tog pitanja i odgovor. (A. INVERZIJA – obrtanje reda riječi ili dijelova rečenice (gramatički je najispravnije S–P–O): U dvorani kobnoj. Vagonaši) PARADOKS – misao naizgled u sebi proturječna. Krleža) LITOTA – suprotna hiperboli. Utjeha kose) RETORIČKO PITANJE – upitna rečenica koja je u biti izjavna. POREDBA – uspoređivanje na temelju nekih zajedničkih osobina (komparacija). Matoš. (I. i nemoćan. 64 . umrli život. Vrući led. Novi fosili. (Sokrat) OKSIMORON – stvaranjem proturječnih pojmova stvara se novi pojam (vrsta antiteze): mudra ludost. gorka.) SARKAZAM – okrutna. PERIFRAZA – umjesto jedne riječi rabi se više riječi ili rečenica: ognji neba (zvijezde). Cesarić. nizanje riječi bez gramatičkog povezivanja veznicima: (A. G. (T. EPITET – svaki atribut kojim se postižu življe. rječita tišina. zagrižljiva poruga: I vrt imade naša kuća. umanjuje zamjenjujući pravi izraz slabijim. pitanje koje ne traži odgovor: ELIPSA – izostavljanje iz rečenične cjeline pojedinih riječi koje se. slikovitije predodžbe: Dršću troma stabla… U usmenoj književnosti postoje i tzv. IRONIJA – uporaba riječi suprotna značenja. Mora) POLISINDETON – nabrajanje i nizanje riječi uz pomoć veznika bez gramatičke potrebe: Tko mi je dao udes izvora i ušća. Otišli ste malo predaleko. pojave ili pojma njegovom uvjetnom alegorijskom oznakom: Samo gordi jablan šapće o životu mrakom gluhijem… (pjesnik). ne mogu izostavljati. prijateljice noći umjesto prostitutke. zajedljiva. Jesenje veče). (D. negativnim i suprotnim: Nije ti loše. križ = kršćanstvo) EUFEMIZAM je figura ublažavanja kad nešto nepristojno ili pregrubo izrazimo blažom riječju: otići umjesto umrijeti. Boj se onog tko je viko / bez golema mrijeti jada (Boj se hrabroga). Amblemi su stalni simboli u kulturi i umjetnosti (golub = mir. koja sam beskrajna? Plemići lažni – carski svodnici. rujno vince. Mračnjaci tusti – vragu srodnici… I biti slab. sve luđe sam. (Vesna Krmpotić) meni. Dvoji anđeli) SLAVENSKA ANTITEZA: pitanje. sjajna sablja. / da igrajuć se u njem djeca / zaborave na glad i plač. i nemiran. sve tuđe i sve tužnije… (M. i sam bez igdje ikoga. ali ako ih se izostavi. gramatički gledano. (Matoš. veseo umjesto pijan. to navedeni naziv upućuje na to da je riječ o rečeničnim figurama od kojih je inverzija najčešća figura. baš si pogodio! (Promašio si.

syllabe. 2. Sustavi versifikacije su načini pravljenja stihova u kojima se ritam organizira prema nečemu što se stalno ponavlja u stihu. Dugi slog naziva se arza (dvije more) i označava se znakom makron – . Taj kratki slog naziva se teza (jedna mora). Metamorfoze (Ovidije). označava se znakom breve U. Heksametrom su napisane Ilijada i Odiseja (Homer. silabičko-akcenatski). peta daktil i šesta spondej ili trohej). Najpoznatije antičke strofe: . Grčka). Stopa se sastoji od dva ili više slogova.KVANTITATIVNA VERSIFIKACIJA (ANTIČKA. načelo istog broja slogova u svakom stihu – silabički sustav versifikacije i 2. Između prirodnog čitanja i izgovaranja stihova postojala je razlika koja je baš upućivala na osobitu prirodu stihova za razliku od proze. Kao mjerna jedinica određena je dužina trajanja izgovora kratkoga sloga ili mora. Izvorni heksametar možemo shvatiti jedino ako prihvatimo načela antičkog načina izgovaranja stihova.alkejska (prema grčkom pjesniku Alkeju. 2 jedanaesterca. stih). tetrametar (stih od 4 stope). U antici je bio poznat dvostih od 1 heksametra i 1 pentametra – elegijski distih.VERSIFIKACIJA je znanost o stihu (lat. silabička versifikacija. broj slogova i naglasak. vjerovalo se da je najstariji stih što ga je ljudima otkrio sam bog umjetnosti i ljepote Apolon. najčešće razlikujemo tri metrička sustava. Elegijom se nazivala svaka pjesma tog oblika (kasnije ju je odredio ton tužaljke). Temelj ritmičke organizacije bila je pravilna izmjena dugih i kratkih slogova. Stih od 6 stopa ili HEKSAMETAR ili šestomjer bio je najpoznatiji. a dugi slog trajao je dvostruko duže od kratkoga. Kako su takvi elementi obično dužina sloga. Rim: Eneida (Vergilije). u pravilu bez rime. Naši najpoznatiji prijevodi Homera (Tomo Maretić) duge i kratke slogove zamjenjuju naglašenim i nenaglašenim slogovima. tonska ili akcenatska versifikacija (pri čemu se posljednja dva obično kombiniraju u jedan sustav. načelo pravilne izmjene naglašenih i nenaglašenih slogova – akcenatski (tonski) 65 . vers. Osnovna ritmičko-melodijska jedinica naziva se STOPA. pentametar (stih od 5 stopa). Postoji tridesetak vrsta stopa od kojih su najvažnije: daktil: – UU amfibrah: U – U bakhej: U – – trohej: – U jamb: U – anapest:: UU – kretik: – U – palimbakhej: – – U spondej: – – molos: – – – pirihij: UU tribrah: UUU Prema broju i vrsti stopa određivale su se vrste stihova. METRIČKA) Razvila se u starogrčkoj poeziji te njegovala u latinskoj. metron. pa je danas i iz najboljeg prijevoda teško dobiti pravu predodžbu o tome «kako zvuči» izvorni heksametar. Drugi naziv: METRIKA (grč. mjera. 1 deveterac i 1 deseterac) . nazvane uglavnom prema broju stopa: trimetar (stih od 3 stope). Dio je teorije književnosti. silab = slog) Od srednjega vijeka nadalje. Temelji se na tomu da su se stihovi pjevali ili govorili tako da su se dosta točno mogli razlikovati dugi i kratki slogovi. metar). tzv. To je bio umjetni način govora (sličan pjevanju ili posebnom recitiranju. 1×5). skandiranju). 1. SILABIČKA I TONSKA VERSIFIKACIJA (SILABIČKO-AKCENATSKI SUSTAV) (grč. To su kvantitativna versifikacija. najčešće 5 daktilskih i 1 spondejske (ili prva četiri daktili ili spondeji. KLASIČNA. Tzv. 3×11. daktilski heksametar sastojao se od 6 stopa.safička strofa (prema grčkoj pjesnikinji Sapfi. u ritmičkoj organizaciji stiha veliku ulogu dobivaju dva načela (pa su tako stvorena i dva sustava): 1.

vrana – rana) i srednja rima (3 sloga. provedena u svim stihovima. svečanog i elegičnog tona. Sonetni vijenac ciklus je od 15 soneta. a nenaglašeni U. Vrste rima: parna rima (aabb). čista (podudaraju se i vrste naglasaka. st.tercina (tri jedanaesterca). Npr. nagomilana (aaaa). stih najčešće petnaesterac s cezurom iza 7. osmerac. (šesterac. u tercetima više kombinacija pri čemu je jedino važno da se u tercete ne prenose rime iz katrena i da terceti budu međusobno povezani rimama (npr. Ivan Gundulić) stih bugarštice (stare pučke pjesme dugog stiha. . obgrljena (abba). cezurom podsjeća na narodnu poeziju. zvono – ono). sloga i epski s cezurom iza 4. ali stara kvantitativna stopa sada označava akcenatsku stopu (skupinu slogova koju ritmički vežemo uz naglasak). čista i bogata rima. koja dijeli stih na manje jedinice ili članke. Hrvatski naziv za sonet je zvonjelica. igrahu – lomljahu) bogata rima (podudaraju se i glasovi ispred naglašenoga. unakrsna (abab). deseterac. a epski iza 4. Strofe su prepletene: posljednji stih jednog soneta ponavlja se kao početni stih sljedećeg soneta.SONET je pjesma od 14 stihova u 4 strofe. srama – jama. trava – krava).TALIJANSKI ili Petrarkin sonet (dva katrena i dva terceta – 4+4+3+3 – ili jedna strofa od osam i druga od šest stihova – 8+6). TRADICIONALNI STIHOVI I STROFE U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI deseterac (lirski s cezurom iza 5. od 14 do čak 17 stihova. s refrenom. isprekidana (abcb). Treća podjela: prava ili pravilna rima (podudaraju se naglašeni glasovi i svi glasovi iza naglašenih. sloga. razvio se u Italiji početkom 13. sloga ili šesnaesterac s cezurom iza 8.sestina (šest jedanaesteraca) . 2.ELIZABETSKI ili Shakespeareov sonet (engleski) čine tri katrena i jedan distih (4+4+4+2). U ovakvom sustavu mogu se upotrebljavati i stari nazivi stopa. nešto je slobodniji. sloga. Ponekad prva slova stihova u majstorskom sonetu čine akrostih koji kazuje ime osobe kojoj je sonetni vijenac posvećen. sloga. pseudo: lažan) – zadržava neka svojstva klasičnoga heksametra. podrijetlom iz Provanse.sudnica). Judita) simetrični osmerac (cezura iza 4. Kranjčević) - Najraširenije su STROFE i PJESME ROMANSKOGA PODRIJETLA: . sloga. ženska (podudaraju se 2 sloga. usjek). često na kraju stiha ima i rimu (Milan Begović. Posebno je važna i CEZURA (lat. lirski deseterac ima cezuru iza 5. ludnica. Matošev sonet – jedan od najvećih hrvatskih majstora soneta držao je da u pravom sonetu nije toliko važna izmjena naglašenih i nenaglašenih slogova koliko prava. U pravom sonetu nastoji se da katreni za sebe i terceti za sebe čine cjeline odvojene po smislu.stanca ili ottava rima (osam jedanaesteraca) . a sastoji se od početnih stihova prvih 14 soneta. jedanaesterac. Vladimir Nazor. U tercetima se pojavljuje poanta ili neka suprotnost monotoniji rima u katrenima. . Petnaesti se sonet naziva magistrale ili majstorski sonet. sloga) dvostruko rimovani dvanaesterac (cezura iza 6. Važnu ulogu ima RIMA ili srok. dvanaesterac – 12 slogova u 1 stihu). neprava (glasovno podudaranje počinje iza naglašenog sloga. tama – sama). caesura. trava – glava. ada ada ili cde cde). Marulić. Osnovni oblik je . nečista (ne podudaraju se svi naglasci ili svi suglasnici. stalna granica među riječima iza nekog sloga. bludnica – ludnica).1. put – skut). taktove). Druga podjela: muška rima (podudara se 1 slog. Naglašeni slogovi uobičajeno se označavaju znakom – . Stihovi se dijele na akcenatske mjere (akcenatske jedinice. Raspored je rima abba abba u katrenima. te da njihov odnos bude obrat u obradbi teme. M. Čisti TONSKI sustav razmatra isključivo broj i raspored naglasaka u stihu. S. 66 . sloga) pseudoheksametar (grč. glasovno podudaranje na kraju stihova. SILABIČKI sustav versifikacije vrste stihova razlikuje prema broju slogova. S.

Božidara Finke i Milana Moguša. koje je zastupala zagrebačka filološka škola na čelu s Adolfom Veberom Tkalčevićem. ali zbog političke hajke i progona nije uvezan ni distribuiran za prodaju 1977. gj. 1960. 1835. 67 . nakon svojevrsnoga pravopisnoga vakuma. n. izlazi novo dopunjeno i promijenjeno izdanje pravopisa V. objavljen je dotad najopsežniji pravopisni priručnik Hrvatski pravopis. Drugo izdanje pravopisa objavljeno je sljedeće godine. 1930. u Hrvatskoj ne postoji jedinstvena grafija (slovopis) ni pravopis. zasnovanoga na morfonološkome načelu. umjesto jednoslova d. koje se temelji na pravopisnim rješenjima iz dvadesetih godina. 1941. demokratske promjene donose prvo izdanje Hrvatskoga pravopisa Babića. 1986. odredio je da se izradi školski pravopis utemeljen na fonološkome načelu. 1889. odobren je za školsku uporabu. objavljeno je prvo izdanje Pravopisnoga priručnika hrvatskoga ili srpskoga jezika autora Vladimira Anića i Josipa Silića. 1820. koji će kasnije objavljivati pravopis pod promijenjenim naslovom: Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika. odnosno foneme. lj. za Banovine Hrvatske objavljeno je osmo izdanje Boranićeva pravopisa. nj. prihvaća poljsko ć te ˇe za refleks staroga jata. deveto izdanje Boranićeva pravopisa. g. Finke i Moguša. Boranićevo peto izdanje odstupa od dotadašnje hrvatske pravopisne tradicije i prerađeno je prema naputku tadašnjega Ministarstva prosvjete Kraljevine SHS (1929. sastala se pravopisna komisija u Zadru da bi riješila bitne razlike između dalmatinske i dubrovačke grafije kako bi se istim slovima mogle tiskati knjige. londonac). Matica hrvatska i Matica srpska objavljuju Pravopis hrvatskosrpskoga jezika zasnovan na fonološkome načelu. ž. utemeljen na morfonološkome načelu.KRATKA POVIJEST HRVATSKOGA PRAVOPISA 1801. započela je izrada novoga pravopisa na Katedri za suvremeni hrvatski književni jezik u Zagrebu. a od 1994. prema kojoj se u hrvatskom jeziku «ima pisati po korienskom. 1947. š. Silića pod naslovom … Pravopis hrvatskoga jezika. 1830. Anića i J. otisnut je u Zagrebu Hrvatski pravopis autora Stjepana Babića. 1944. temeljem mišljenja nekih politički moćnih stručnjaka. u članku Pravopisz Ljudevit Gaj donosi nešto drugačije grafeme: umjesto tilde uvodi kvačicu kod slova č. Poslije uspostave Nezavisne Države Hrvatske u kolovozu je donesena Zakonska odredba o hrvatskom jeziku. U njemu su dana neka pravopisna rješenja protivna dotadašnjoj hrvatskoj tradiciji te je postupno odbačen u hrvatskoj jezičnoj praksi.) u kojem se traži izrada jedinstvenoga pravopisa i školske terminologije. 2000. Postavio je temelj za jedinstvenu hrvatsku grafiju zasnovanu na dijakritičkim znakovima (po uzoru na češku grafiju): nepčane suglasnike ili palatale pisao je jednoslovima s tildom (~). Ljudevit Gaj objavio je u Budimu knjižicu (brošuru) Kratka osnova horvatskoslavenskoga pravopisanja. 1971. koji će biti u službenoj uporabi sve do 1960. Gimnazijski profesor Ivan Broz objavio je Hrvatski pravopis. 1862. Pravopis će izaći u pet izdanja. uvodi dvoslove sa zarezom dj. a ne zvučnom pravopisu». l. Nije zaživio zbog propasti NDH i pedesetogodišnjeg prekida pisanja prema tome načelu. Odjel za bogoštovlje i nastavu. ne računajući dva nepotpuna izdanja u Londonu (tzv. kancelar Ivan Mažuranić uime Dvorske kancelarije propisuje izričitu uporabu «ilirskoga» pravopisa. 1990. 1892. Poslije Brozove smrti pravopisni rad nastavit će Dragutin Boranić. autora Franje Cipre i Antuna Bratoljuba Klaića. njegovoj čistoći i o pravopisu. Pisci pišu različitim slovima iste glasove. i 1864.

prema jeziku: hrvatska.KNJIŽEVNOST KNJIŽEVNOST je umjetnost riječi. Beletristika (franc.prema vremenu nastanka: klasična. može biti u stihovima i prozi. TEORIJU KNJIŽEVNOSTI – proučava opće zakonitosti književno-umjetničkog oblikovanja. Književno-umjetničko djelo jezična je tvorevina. c) opću povijest književnosti – koja pak obuhvaća: 2. 68 . Ono što tekstu daje osobitost umjetnički je kontekst (lat. belles lettres) znači lijepa književnost. DRAMA. funkcija vrednovanja. iznosi osjećaje i zasniva se na ritmu. zabavljačka. KNJIŽEVNU METODOLOGIJU – bavi se metodama proučavanja književnosti. a obuhvaća: a) povijest pojedine književnosti – nacionalnu književnost (npr. stih (versifikacija) i dr.prema podrijetlu: usmena i pisana . prepleteno) – misaona cjelina unutar koje napisano dobiva pravi smisao. ESTETIKA i SEMANTIKA. EPIKA. 3. a dijeli se na: 1. odlikuje se obilježjima: slikovitost. rasprava) ili književno-znanstvene vrste povezuju znanstveni izraz s umjetničkim elementima i teže poučavanju. Jezik je građa kojom se oblikuje književno djelo. odnosi se uglavnom na romane i novele. francuska. KNJIŽEVNI RODOVI: LIRIKA. contextum – skupa tkano. b) komparativnu (poredbenu) književnost – istražuje veze i odnose između dvije ili više nacionalnih književnosti. KNJIŽEVNU KRITIKU – bavi se vrednovanjem književnog djela (analiza i interpretacija). littera – slovo) je naziv za skup djela koja se odnose na neku temu ili na neko znanstveno područje. moderna Svako djelo je tekst – ono što je na nekom jeziku napisano. izražajnost. engleska. Lirika je pjesništvo (u stihovima ili prozi) koje je subjektivno. emotivnost. pisana je u obliku dijaloga i namijenjena izvođenju na pozornici. Drama je književno-scensko djelo. povijest hrvatske književnosti). Diskurzivni književni oblici (lat. POVIJEST KNJIŽEVNOSTI – proučava književna djela u povijesnom slijedu. 4. PODJELA KNJIŽEVNOSTI: . stilska sredstva (stilistika). discursus: govor. Analizom književno-umjetnički tekst raščlanjujemo na sastavne dijelove. ZNANOST O KNJIŽEVNOSTI jest znanost koja proučava književnost. zvukovna i asocijativna vrijednost riječi. a po značajkama je objektivna jer iznosi događaje i situacije. estetska. Za razliku od neumjetničkog teksta. razmišljanje. Znanosti SRODNE ZNANOSTI o književnosti jesu: LINGVISTIKA.. Epika je opći naziv za pripovjednu književnost. Literatura (lat. DISKURZIVNI KNJIŽEVNI OBLICI. Interpretacijom tumačimo književno djelo utvrđujući smisao djela u cjelini i ulogu njegovih pojedinih dijelova s obzirom na cjelinu djela. Funkcije književnosti: spoznajna. npr. izražajna. književne rodove i njihove osobitosti (klasifikacija). američka… .

prolaznosti svega (zapisi sa stećaka: Slovo o vremenu.KNJIŽEVNI RODOVI I VRSTE LIRIKA (grč. Prosperu. Pejsažna opisuje krajolik. Vidrić. Svemir. Hrvatska domovina.G. Rilke. izabrane pjesme). Pupačić. zemlja sretnih pastira).iznosi osjećaje (emocionalna) . Matoš. Svemir) 69 . I. pjesničke slike. govedar). često povezan s raspoloženjem lirskoga subjekta (pjesnika) – A. Bog izbija kao svjetlo). F. Nazor. Mažuranić. b) PREMA TRADICIJI: Himna – pjesma uzvišena i svečana izraza posvećena nekome (ili nečemu) koga (ili što) čovjek smatra vrijednim najvećeg poštovanja i divljenja (A. A. Nokturno. Oda radosti) Elegija – lirska pjesma sjetnoga tona koja izražava žaljenje i tugu za nečim nedostižnim.Cesarić. A. razgovore i prepirke pastira. G. glume. opisuje pastirski život i arkadijski ugođaj (Arkadija. Domoljubna izražava ljubav prema domovini. Florentinske elegije. Matoš. U početku je imala obredni karakter. J. ali i za svako djelo koje prikazuje miran život u prirodi. ljubavne izjave. Ljubavna lirika je ona u kojoj pjesnik izražava ljubavne osjećaje (J. Rodu o jeziku. Česmički. Eshaton. društvenoj i ljudskoj nejednakosti i socijalnoj nepravdi (D. V. kasnije nazvane Ekloge (lat. Poimam i shvaćam. stilska sredstva (F. Isus čita novine. eclogae. Nadriknjištvo) Epitaf – nadgrobni natpis u kojem se na pjesnički način izražava odnos prema životu i smrti. Šop. Djed unuku. I. Vraz. Preradović. Ciraki. kratka. Elegija o pustošenju šibenskoga polja. Kranjčević. Po Sv. Schiller. Tvorac idile grčki pjesnik Teokrit prikazivao je prizore iz seoskog života. Matoš. satirična) pjesma. PODJELA LIRIKE a) PREMA TEMI: Misaona lirika je ona u kojoj se iznosi pjesnikovo misaono iskustvo u svezi s nekom pojavom (D. pismu. T. Zdravljica. M.Cesarić. S. govora i plesa. Socijalna lirska pjesma je ona u kojoj pjesnik pjeva o siromaštvu. bukolos. Šižgorić. subjektivnost. Epigram knjižnici. Himna Atonu. Krleža. dijaloški oblik i pripovjedne elemente. ritam. idili srodni nazivi su: bukolika. motivima i stilskim izražajnim sredstvima.lirska pjesma u prozi – kraći prozni tekst s elementima lirskog izraza – ugođaj. Zaljubljen u ljubav). R. a s vremenom je postala pjesma koja izražava radost i životni optimizam (V. tužaljka (F. s neočekivanom poentom (Marcijal. Jutro. Jesenje veče.temelji se na ritmu . narodu.subjektivna je (osobna) . Pjesma mrtvog pjesnika). Ujević. Se leži Hrelja…) Ditiramb – pjesma u kojoj se zanosno iznose životna radost i oduševljenje. Liječnik-grobar. Duhovno-religiozna je ona u kojoj pjesnik izražava religiozne misli i osjećaje (N. Mihanović. zavičaju. Idila – naziv za lirsku pjesmu. pastorala (vrsta drame). izgubljenim ili prošlim. jeziku (S. Ad hominem. Vagonaši). Rimljanin Vergilije u idili Bukolike (grč. F. Cvrčak). Obilježja književnog roda lirike jesu: . I.uglavnom je kratkoga vanjskog oblika. Notturno. Moj dom). lyra: vrsta glazbala) je nastala u sjedinjenju glazbe.bogata je pjesničkim slikama.lirska pjesma u stihovima . S. Krivi izbor. c) PREMA OBLIKU . Crijević. Siromašni pjesnik. Devinske elegije) Epigram – jednostavna i duhovita (šaljiva ili podrugljiva. Notturno). Slovo za Ivana. G. Mažuranić. Česmički. natjecanja u pjevanju. ekloga. Prešeren. bogu-Suncu) Oda – svečana pjesma u čast nekome (ili nečemu) prema kome (ili čemu) osjećamo privrženost ili ljubav (P. Andrić. U smrt majke Barbare. sažeta . To je pjesma koju su stari Grci pjevali u čast boga Dioniza. osjećajnost. osobito na selu. F. M. I. Dakle.

U lirskoj se pjesmi uglavnom nižu asocijacije uz glavni motiv (motivski asocijativni niz ). jezik i stil. Postoje: dikcije ili glasovne figure.dijalektalna lirika – pjesma napisana na jednom od dijalekata (D. b) unutarnja kompozicija – raspored motiva i njihovo značenje za cjelinu pjesme STROFA ili kitica skupina je stihova jednakog ili nejednakog broja slogova povezanih istom misli i osjećajem koji izražavaju. Po broju slogova stihovi su najčešće: osmerci. krvave ciklame. Slobodan stih nema određeni broj slogova i rimu. 70 . istih glasova. a) vanjska kompozicija – odnosi se na vanjske značajke. KOMPOZICIJA je način na koji su dijelovi organizirani u cjelinu. ali ona o nečemu govori i to je vrlo često naznačeno u naslovu (tema je ono o čemu pjesma govori). Gervais. katren. Na ritam utječe i RIMA ili srok – glasovno podudaranje na kraju stiha. D. riječi i rečeničnih dijelova. MOTIV je najmanja tematska jedinica..lirska pjesma na standardnom književnom jeziku . oblik pjesme. JEZIK I STIL Jezik pjesme može biti standardni. Ritam može biti: brz. kompoziciju. Strofična pjesma: stihovi se nižu jedan za drugim. stanke. rečenične ili sintaktične ili figure konstrukcije te figure misli (odnose se na širi smisao). stihična pjesma: stihovi su povezani u strofe. figure riječi ili tropi. septima (7). smiren. najmanji dio neke teme. jedanaesterci. Najčešće ima rimu. ujednačen. Osnovni oblik soneta je talijanski ili Petrarkin sonet. STIH je temeljni dio pjesme. opkoračenje (dio prethodnog stiha prenosi se u sljedeći stih). RITAM nastaje u pravilnoj izmjeni naglaska.lirika na žargonu PRISTUP LIRSKOJ PJESMI Pri analizi lirske pjesme uočavamo: temu. (najčešće) redak u pjesmi. Vezani stih temelji se na određenom broju slogova. dijalekt i žargon. tercet. Osnovna stilska sredstva zovu se FIGURE. spor. nema nikakvih pravila u gradnji stihova i strofa. pentastih (5). se(k)stina (6). Na ritam utječu: prebacivanje (u sljedeći stih prenosi se samo jedna riječ iz prethodnoga stiha). četverostih (strofa od četiri stiha). Domjanić. Strofe: distih ili dvostih (strofa od dva stiha). tercina (od tri stiha). raspored tih dijelova. Ciklame.. deseterci. Sonet je pjesma od 14 stihova u četiri strofe.d) PREMA JEZIKU . Stil je skup jezičnih obilježja koja razlikuju jednog pisca od drugog pisca. Tri nonice) . oktava (8). TEMA – u lirskoj pjesmi nema pripovijedanja.

JEDNOSTAVNI OBLICI – prozni oblici koji oblikuju i izražavaju neku životnu pojavu. To je slijed događaja predočenih onako kako su se dogodili u djelu.statičke ( retardirajuće) motive – zaustavljaju radnju Redoslijed iznošenja događaja može biti: . . ali sadrži i elemente lirskog izraza (I. Šenoa. Zlatarovo zlato. njihov poredak i međusobni odnos. G. Gost. mjesto i vrijeme radnje. Unutar fabule razlikujemo: . a izvorno pripadaju usmenoj književnosti Mit – vjerovanje koje na temelju mitskog iskustva govori o postanku svijeta. jezik i stil. a kraći od romana (P. Pavličić.kronološki (događaji se nižu jedan za drugim kako su se dogodili) . Kovačić. ideju.EPIKA (grč. Lorca. Dobri duh Zagreba) Roman – dulji prozni oblik radnjom koja obuhvaća velik broj epizoda (događaja) i likova (A. kompoziciju. A. FABULA je slijed uzročno-posljedično povezanih događaja. aforizam – izreka koja u obliku tvrdnje iskazuje neko životno iskustvo D. Lovac u žitu) PRISTUP EPSKOM DJELU U svakom epskom djelu treba uočiti: temu. Ciganski romancero) B.simultan (istodobno iznošenje dvaju ili više događaja) 71 . G. Vanjsku kompoziciju djela određuje broj većih samostalnih cjelina koje čine djelo. Unutarnju kompoziciju određuju: fabula. stvari i apstraktni pojmovi Saga – prozna vrsta koja govorio događajima iz obiteljskog života Vic – kratka jezična tvorevina koja izaziva smiješan dojam Zagonetka – poseban oblik postavljanja pitanja Poslovica. Cvijet sa raskršća) Pripovijetka – prozni oblik duži od novele. SLOŽENI OBLICI Novela – prozni oblik kraći od pripovijetke s manjim brojem likova i užeg mjesta radnje (V. Kaleb. J. EPSKO PJESNIŠTVO Epska pjesma – opširnije djelo u stihovima pripovjednog karaktera (iznosi jedan događaj) Ep – opširnije djelo u stihovima pripovjednog karaktera (iznosi više događaja) Epopeja – širi ep koji prikazuje događaje važne za cijeli narod (nacionalna epopeja) C. često s elementima fantastike Bajka – prozna vrsta u kojoj se isprepleću stvarni i nestvarni događaji Basna – kratka prozna vrsta u kojoj su likovi životinje. KOMPOZICIJA je skup dijelova epskoga djela. ephos – riječ. Asanaginica) Romanca – epsko-lirska vrsta uglavnom ljubavnog sadržaja (F. D. likove. Salinger. G. Matoš. EPSKO – LIRSKE VRSTE Poema – iznosi neki događaj.retrospektivan (povratak u prošlost) . pjesnička pripovijest) Značajke književnog roda epike jesu: iznosi događaje i situacije objektivna je služi se pripovijedanjem (naracijom) i opisivanjem (deskripcijom) EPSKE VRSTE A. o bogovima Legenda – priča o ljudima čiji je način ponašanja i pogled na svijet uzor takvog tipa ponašanja. TEMA je ono o čemu govori književno djelo.pokretačke (dinamičke) motive – pokreću radnju naprijed. epizode i međusobni odnos samostalnih cjelina. Jama) Balada – epsko-lirska vrsta tužnog raspoloženja s tragičnim završetkom (narodna. siže.

licu (Er-form). lirski izričaj (izražava svoj emotivni odnos prema onome o čemu pripovijeda). ali važni su i opisivanje ili deskripcija (dio po dio nižu se značajke nekog predjela. Umjetnički oblici izražavanja jesu stilska izražajna sredstva. Vrste motivacije: etička: moralna opredijeljenost lika. Karakterizacija je umjetničko oblikovanje ljudskog lika ili karaktera. refleksije (izražava svoje nazore vrjednosnim sudovima o zbivanjima i pojava o kojima pripovijeda). Motivacija je uvjetovanost postupaka nekoga lika. Vrste karakterizacije: o karakterizacija vanjštinom – iz izgleda se može razabrati karakter nekog lika. IDEJA je piščev stav prema problemima djela. To je kronološki (vremenski stvaran) slijed događaja bez obzira kojim su se redom u djelu dogodili. piščevi komentari. Ključne epizode su bitne epizode u djelu. Stil je umjetnička tvorba jezika nekog pisca.SIŽE je umjetnička organizacija fabule i način slaganja i preplitanja događaja. o karakterizacija likova po govoru – govorom lika upućuje se na njegovo podrijetlo. MJESTO I VRIJEME RADNJE je određenje gdje se i kada odvija radnja. LIKOVI su nositelji fabule. njegova klasna pripadnost. moralnost njegovih postupaka. 72 . To su zaokružene cjeline unutar većega epskog djela. Stvaralački postupci. licu (Ich-form) ili u 3. Pripovjedač koji zna sve što se dogodilo i o čemu razmišljaju likovi zove se sveznajući pripovjedač. pripovijedanje o postupcima lika iz čega zaključujemo kakav je lik. JEZIK I STIL Osoba koja pripovijeda zove se pripovjedač. njegovi moralni nazori. razgovor i monolog. EPIZODE su veća udaljavanja od osnovnoga fabularnog toka. dijalog koji također oslikava likove. o njegovoj društvenoj opredijeljenosti i etičkim načelima. Karakter je psihološki oblikovan lik. osobe). društveni položaj. Najvažniji stvaralački postupak proznoga književnog djela jest pripovijedanje ili naracija (nizanje motiva po načelu onoga što je dalje bilo). psihološka motivacija – način razmišljanja i osjećaji samog lika. sociološka motivacija – podrijetlo lika. od obrazovanja do osjećajnog bogatstva i temperamenta. o književnom pravcu kojem pripada itd. o metaforička karakterizacija – opisani su prostor i sredina u kojima lik boravi te oni upućuju na karakter lika. Stvaralački postupci u karakterizaciji lika: opis (vanjski izgled lika). Pripovjedačevi komentari: apeli (pripovjedač se obraća čitatelju). utjecaj društva i sredine na njegovo ponašanje i stavove. On može govoriti u 1. a ovisi o njegovoj osobi (sposobnosti) sa svim komponentama. socijalnu pripadnost i stupanj obrazovanja.

ti se podaci nalaze i u programu. Treba uvidjeti ostvaruje li se dramska radnja u sljedećim fazama: uvod. Kazališna predstava: . Antigona) Aristotel.plakati. upravlja statistima. glumci (oživljavaju na sceni zamišljena dramska lica). scenograf (osmišljava izgled scene-pozornice te mizanscenu: raspored glumaca na pozornici). drama – radnja) je književno-scensko djelo. smatrao je da tragedija mora izazvati strah i sažaljenje te tako pročišćivati osjećaje gledatelja. DRAMA U UŽEM SMISLU – dramski tekst u kojemu se prikazuje ozbiljan događaj ili problematizira društveni problem vezan za neke osobe ili neku društvenu sredinu (I.sastavni dio dramskoga teksta su didaskalije (upute glumcima i redatelju) . komedija konverzacije (duhovite dosjetke i općenito razgovor i jezik koji izazivaju smijeh). inspicijent (nabavlja stvari potrebne za predstavu ili pokus. Skup). likove karakteriziramo na osnovi njihovih postupaka. To pročišćenje osjećaja nazvao je katarza. MJESTO I VRIJEME RADNJE – gdje se i kada odvija radnja IDEJU – piščev stav prema problemu koji obrađuje JEZIK I STIL – osobitosti piščeva jezika i načina izražavanja.bitno obilježje drame jest dramski sukob i napetost (koja je posljedica razvoja događaja ili suprotnih gledišta i sukoba likova). (Sofoklo. kostimograf (osmišljava kostime za predstavu).dramski tekst uglavnom je podijeljen na činove i prizore .osobe koje sudjeluju u ostvarenju predstave: dramaturg (bira drame za kazališni repertoar). oglasi. vodvilj (posebna vrsta komedije. Ekvinocijo) 73 . zaplet. farsa (posebna vrsta komedije jednostavnog sadržaja ispunjenog jeftinom i često vulgarnom duhovitošću).DRAMA (grč. grotesknost (M. obrat (peripetija) i rasplet.pisan je u obliku dijaloga . komedija situacije (neočekivane. daje znak glumcima kada trebaju izići na scenu). Držić. Vojnović. s komičnim likovima i zapletima i sretnim završetkom. neobične i smiješne situacije). LIKOVE – osim vanjskih osobina likova. redatelj (prema njegovoj se zamisli i uputama drama postavlja na scenu). dramski rod) TRAGEDIJA – dramski tekst kojega karakterizira tragičan sukob likova s tragičnim raspletom (smrt glavnog junaka/glavnih junaka). prvi teoretičar tragedije. Dramski tekst pripada književnosti i kazališnoj umjetnosti (jer se prema njemu radi kazališna predstava). koje su često navedene u didaskalijama. DRAMSKE VRSTE (drama u širem smislu. KOMEDIJA – dramsko djelo komičnoga ugođaja. njihovih međusobnih odnosa i govornih osobitosti. Značajke dramskog književnog roda: radnja se iznosi u dijaloškom obliku i namijenjena je izvođenju na pozornici. afiši (oglasi na plakatima s imenima osoba koje sudjeluju u ostvarenju predstave) . ironičnost. Dramski tekst kao književni tekst: . kulminacija (vrhunac). majstor svjetla (brine se o rasvjeti). odnosno katalogu predstave . PRISTUP DRAMSKOM DJELU U dramskom djelu treba uočiti: TEMU – ono o čemu govori dramsko djelo KOMPOZICIJU – od kojih se dijelova (uglavnom činova) drama sastoji i u kakvom su oni međusobnom odnosu. najčešće pjevna i plesna vesela igra). komedija intrige (neobični i smiješni zapleti). humor. Vrste komedije: komedija karaktera (tipovi karaktera smiješni zbog neke mane ili prenaglašenog osjećaja). Razine smiješnoga: satiričnost. lakrdija (posebna vrsta komedije kojoj je cilj nekoga ismijati ili izrugati). odnosno lica koja se pojavljuju u drami .na samom početku dramskog teksta nabrojene su osobe.

uvjerenja. izražava svoj odnos prema njima i iznosi svoje objašnjenje i viđenje tih događaja Memoari – vrsta teksta u kojemu pisac iznosi svoja sjećanja i uspomene na ljude i događaje te na događaje iz vlastitoga života PUBLICISTIČKE VRSTE (publicistika: objavljivanje u novinama. te ih zato nazivamo književnoznanstvenim oblicima. discurs: govor. umjetnosti. za razliku od tzv.DISKURZIVNI ROD I PUBLICISTIKA (književno-znanstveni rod) (lat. razmišljanje. kad je posvećena književnoj ili umjetničkoj temi. subjektivne) i znanstvene (objektivne. (M. esej kao oblik kritike: R. raščlanjivanje) Diskurzivni književni oblici imaju književne (umjetničke. pojavi koja se može umjetnički obraditi: ne nižu se samo činjenice. časopisima. Pisma mladom pjesniku) Putopis – vrsta u kojoj putopisac nastoji objektivno (znanstvenim stilom) opisati krajeve kojima putuje. osjećaje (subjektivno). O cilju odgoja. uvijek na istome mjestu (ima više nastavaka. sjedinjuje znanstveni pristup i književnoumjetnički način obrade. Nemčić. Putositnice) Biografija – vrsta teksta u kojemu se na umjetnički način prikazuje život znamenite osobe Autobiografija – vrsta teksta u kojemu pisac na umjetnički način prikazuje svoj život Dnevnik – vrsta teksta u kojemu pisac zapisuje dnevne događaje. Rilke. uključujući i svoje viđenje krajeva i ljudi. M. stilski oblikovan ujedinjavanjem umjetničkoga i znanstvenog izraza (otac eseja iz 16. kolumne. stalnoga mjesta istog autora s uvijek novom temom) Reportaža – izvješće o nekom događaju. Feljton ili podlistak – na zanimljiv i popularan način obrađuje teme iz filozofije. povijesti. dojmove 74 . dojmove. rasprava. objavljuje se u nastavcima u novinama. politike. doživljaju. nego pisac iznosi svoje stavove. Francuz Michel de Montaigne. srodna novinarstvu) Rasprava – opsežnija je od eseja i smatra se znanstvenom vrstom. st. činjenične) značajke.. Polemika – u razradi nekog problema na zanimljiv se način sukobljavaju predstavnici različitih mišljenja i uvjerenja. DISKURZIVNE VRSTE Esej ili ogled – kratki prozni oblik s temom iz bilo kojega područja. književnosti.

filozofskih razmišljanja. sveta knjiga islama.) pripada povijesnim biblijskim knjigama.) su pjesme za pjevanje uz glazbenu pratnju.g. polemike. 4. zahvalnice. pr. Jeronima (na latinski. ljudskih vjerovanja. osobni i obiteljski moral. indijska zbirka pripovijedaka. U osnovnu radnju o kraljevim glupim sinovima koje mudrac uči umjetnosti vladanja. INDIJSKA KNJIŽEVNOST VEDE (16. blagdanske obrede. tužbalice. pokorničke. 75 . sadrži izreke Muhamedove koje mu je u Meki i Medini diktirao «melek Džabrail» (arkanđeo Gabrijel). st. Tema je prijateljstvo kralja Gilgameša i poludivljeg čovjeka Enkidua. Biblija sadrži 46 knjiga Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavjeta. Kr. Djela apostolska. na njemu se temelje gotovo svi europski prijevodi). Knjiga Brojeva. Djelo se sastoji od povijesne kronike. – 1. Povijesne knjige. Proroci Dijelovi Novoga zavjeta: Evanđelja (Matej. st. Knjiga Izlaska (Exodus. najvažniji oblik hebrejske religiozne poezije. HEBREJSKA KNJIŽEVNOST BIBLIJA ili Sveto pismo je zbirka poučno-moralističkog i poetskog sadržaja koju kršćani i židovi drže svetom. Biblijske knjige napisane su u vremenu od 13. Kr. vjerojatno zbornik narodnih ljubavnih pjesama. ukupno 73 knjige. Poslanice apostola. – 4. i u Babiloniji do 6. st. do 2. pr. mitološka i povijesna tematika). st. Temeljni i najstariji dio je pravi ratnički ep o borbi za vlast između dviju loza plemena Bharata. st. ARAPSKA KNJIŽEVNOST KUR'AN (612. pr. 3. – 2. RAMAJANA (4.st. Ivan. Kr. Dijalog Zaručnika i Zaručnice uključuje i zbor djevojaka. pretežno svatovskih (epitalam: svatovska pjesma). 2. pr. mitova i legenda. Kr. Levitski zakonik. vjerski najvažnija knjiga vezana uz povijesni lik Mojsija i sklapanje Sinajskoga saveza). po Kr.. pr. pr.).. poučne priče.Kr. himne. presudno utjecao na islamsku kulturu. Prvi cjelovit prijevod Biblije na hrvatski jezik: Matija Petar Katančić (1831.) je dvodijelni ep (12 pjevanja) babilonsko-asirske književnosti.g. Pjesma nad pjesmama (4. st. sastavljena od 5 knjiga. st. Bhagavadgita ili Pjesma o božanskome (Gita) je najvažniji i najpopularniji dio (moralno-filozofski spis).). 3. Oblik: prozni stavci ili verseti (znatan utjecaj na stvaranje slobodnoga stiha u modernoj poeziji). TALMUD (hebr. Luka).) svete staroindijske knjige stoljećima prenošene usmenom predajom.) – Ivan osvjetljuje Isusov duhovni profil i tumači simboliku događaja i Kristovo učenje razrađenim parabolama (priče u kojima se pojava objašnjava drugom. Sastoji se od 114 poglavlja (sura) koja sadrže moralne. Marko. tumačenja i blagoslovi koji se odnose na zakonodavstvo. poučne i proročke pjesme. pr. Njezini su se motivi širili na istok i na zapad te snažno utjecali na europsku folklornu i umjetničku književnost.).st. Veda se u užem smislu sastoji od četiriju zbirki (samhita) stihova i proze od kojih je najstarija i najvažnija Rgveda. pripisivano kralju Salomonu. basne i bajke iz starijih izvora ili folklora. 5. dramatski koncipiran prozni tekst s lirskim umecima (lijepa udovica Judita uspijeva spasiti izraelski grad Betuliju od Nabukodonozorova vojvode Asirca Holoferna).4. Psalmi (11. st. Kr. BABILONSKA KNJIŽEVNOST EP O GILGAMEŠU (1700. MAHABHARATA (4. Apokalipsa Petoknjižje se sastoji od pet dijelova: Knjiga Postanka (Genesis.). i 406. Dijelovi Staroga zavjeta: Petoknjižje (grčki Pentateuh: pet svitaka. prehranu. – 653.pr. pripisivane kralju Davidu. između 386. Primjer je arapskog proznog stila./2.) i Vulgata ili Prijevod sv. Mudrosne knjige. Kr. židovski Tora: Zakon).). osobnu čistoću i sl.TEMELJNA CIVILIZACIJSKA DJELA (književnosti starih civilizacija) 1. PANČATANTRA (3. naoko potpuno različitom) i dužim govorima. Kr. U fantastičnom i mitskom okviru nalazimo jače utjecaje budizma. pravne i religiozne poruke. staroindijski ep od 200 tisuća stihova u 18 knjiga.– 6. Proslov: U početku bijaše Riječ… Najpoznatiji su PRIJEVODI Biblije: Septuaginta ili Prijevod sedamdesetorice (na grčki. (Jeruzalemski i Babilonski Talmud). st. upletene su mnoge priče. Judita (2. liturgijske. zatim rasprave. st.st. pr. bujne metaforike. Ponovljeni zakon. hodočasničke. Psalmi. st. anegdote i legende nastale u židovskim zajednicama u Palestini do 4. najljepše djelo ljubavne poezije staroga Istoka. Zbirka psalama (psaltir) sadrži 150 pjesama: hvalospjeve. st. Kr. Kr. staroindijski ep od 38 tisuća stihova o božanskom junaku i kralju Rami i njegovim borbama protiv demonskog boga Ravane.. Evanđelje po Ivanu (kraj 1. pr. talmud: učenje) – veliki zbornik židovske postbiblijske literature u kojoj su na osnovi usmene predaje zapisane upute i propisi. po Kr.).

Na cijeni su kratki oblici: epilij (kraća epska pjesma). Za razliku od Ilijade. a unitaristi ih pripisuju jednom autoru). Nakon povratka. Alkejska strofa (dva jedanaesterca. heksametar (pet daktila i jedan trohej). i traganje sina Telemaha za ocem. Grčka je kultura uvelike proširila svoje granice.) Omeđeno je procvatom atenske demokracije i smrću Aleksandra Velikoga. Ilijada je epopeja od 24 pjevanja. st. Atena je kulturno i književno središte. a njome se često služio rimski pjesnik Horacije. 6. Sofoklo i Euripid) i komedija (Aristofan). Sve su njene pjesme ljubavne tematike. pr. st. Jedina novija vrsta. ARHAJSKO RAZDOBLJE STARE GRČKE KNJIŽEVNOSTI (750.) – najstariji poznati grčki pjesnik. Glavni motiv je Ahilejeva srdžba. U našoj poeziji. Ilij je drugo ime grada Troje. Mažuranić (Primorac Danici kojom pozdravlja Gajev časopis). lirika. Kr. od smrti Aleksandra Velikoga do propasti Egipta. komedija. Vrste: ep (Homer) i lirika (Alkej. tesalski kralj Ahilej te Odisej.Pjesma Lađi domoljubnog je karaktera kao i većina njegove poezije (mržnja na tirane. Ukus diktira kulturna elita s nametljivom erudicijom. II. pr. Ahejci su: braća Menelaj i Agamemnon. Kr. st. Radnja se zbiva deset godina po padu Troje i to na dva plana – Itaka prije i nakon povratka kralja Odiseja. te samo Odisejevo desetogodišnje lutanje o kojemu priča na dvoru feačkoga kralja Alkinoja. – oko 30. U antici su mu pripisivali autorstvo analitičari brane misao o kolektivnom autorstvu. st. Kr. IV. HELENISTIČKO RAZDOBLJE (323. niz «kikličkih epova» s trojanskom ili tebanskom tematikom. a i basna (Ezop). Bogovi imaju veliku ulogu u razvoju radnje.KLASIČNA/ ANTIČKA KNJIŽEVNOST (književnost starih Grka i Rimljana) Pojam klasična književnost obilježava književnosti starih Grka grčkom i latinskom.) Obuhvaća tri stoljeća.) – pjesnik s otoka Lezba. I. KLASIČNO RAZDOBLJE (oko 450. kratka pastirska pjesma. KAZALIŠTE je glavno mjesto književnoga života. štićenika božice Atene. Alfabet je već poznat. u 18. na Itaci ubija nasrtljive prosce vjerne mu žene Penelope i nalazi smirenje. predstavnik monodijske melike (poezija za solo pjevanje uz pratnju lire).– 323. a u doba hrvatskog preporoda: P. najpoznatija je Ljubavna strast. tragedija književni su rodovi ili vrste koje su nastale u Grčkoj ili su na grčkom tlu stekle konačan oblik. Kr. Sapfa. desete godine rata. pol. Stih je. To je vrijeme velikih povjesničara Herodota i Tukidida. GRČKA EPIKA Ilijade i Odiseje. Anakreont i Pindar). Pisala eolsku monodijsku liriku i korske svadbene pjesme (epitalamije). Kr. politički motivi. 6. majstor stiha i forme. zatim tzv. i Rimljana. RIMSKO (CARSKO) RAZDOBLJE (oko 30.) Grčka književnost razvija se u političkom okružju rimske države. jedan deveterac i jedan deseterac) popularna je i u novovjekoj poeziji. Kr. homerske himne bogovima. Govori o pedeset i jednom danu posljednje. GRČKA LIRIKA ALKEJ (1. prikazuje mirnodopski život starih Grka. ali je književnost u velikom dijelu usmena. pr. cjelinu antičke književne ostavštine. Kr. dakle. a poslije su mu odricali sve osim Ilijade. rat). III. rodom s Lezba. pol. jest roman. premda naslijeđena. pr. pr. na klasičnim jezicima GRČKA KNJIŽEVNOST Epika. Preradović i I. a najpopularniji je epigram. govornika Demostena i filozofa Platona i Aristotela. drama. baštini. šaljiv spjev Batrahomiomahija («Boj žaba i miševa») i mnoga druga djela. Vrhunce doseže i umjetnička proza.) Obilježeno je raznolikošću narječja i množinom književnih središta. SAPFA (1. Ignjat Đurđević. Simbol je nemirnoga duha pa je prisutan i u kapitalnim djelima kao što su Danteov Pakao ili Joyceov Uliks. HOMERSKO PITANJE je pitanje autorstva Ilijade i Odiseje (pluralistiHOMER (oko 800. Povod ratu je Parisova otmica Menelajeve žene Helene. Okreće se slavnim razdobljima kulturne povijesti. Odiseja je mlađi i kraći spjev. pr.– 450. 76 . – VI. pr. a Trojanci su: kralj Prijam i njegovi sinovi Paris i Hektor. Uz himnu Afroditi.) najveća grčka pjesnikinja. Dominiraju dramske vrste: tragedija (Eshil. kao i u Odiseji.

narod je uz nju. ali je Antigona moralna pobjednica. od kojih su najpoznatije Okovani Prometej i jedina sačuvana antička organska (sadržajno povezana) trilogija Orestija. pravedan. Kreont je osuđuje na smrt.Safička strofa (tri jedanaesterca i jedan peterac) bila je popularna i u srednjovjekovnom latinskom crkvenom pjesništvu. Usprkos izričitoj naredbi svojega ujaka. Hipolit. Blizak je učenju filozofa Epikura.) – rodom iz okolice Tebe. Danaida. Okovani Prometej prvi je i jedini sačuvani dio trilogije o Prometeju. Kr. Okean. uzvišena stila. Antigona se već sama ubila. Udaljuje se od općih problema i udubljuje u život i psihu pojedinca. pojačao značenje dijaloga i tako od lirske kantate stvorio prvu pravu grčku dramu. lirske korske partije imaju značajnu ulogu i otkrivaju Eshila kao velikog lirskog pjesnika. Eshil je uveo drugog glumca. – 456. te razvija svoje misli i dijalogu sa zborom i s likovima koji pokraj njega prolaze. No. Antigona pokapa svojega brata Polinika. potom i Hemon.– 442. sa svim nedostacima. Ona ipak predstavlja prvi stupanj dramskog razvoja: radnja je jednostavna i statična. smanjuje partije kora i povećava broj njegovih članova na 15. EURIPID (oko 485. a sačuvano je samo 7 tragedija. strastima i slabostima. Filoktet. sačuvano u cjelini samo 7 tragedija (Ajant. pr. Prave radnje i nema. pretvara u tiranina koji želi uništiti sve što mu se nađe na putu. glavni je protagonist nepokretan. Obrađuje mit o Titanu koji je pomogao Zeusu u borbi protiv starog poretka i starih bogova. Obrađujući mit o Edipu kojemu su bogovi unaprijed odredili sudbinu. Najveći je i najsavršeniji antički tragičar. Od 123 dramska djela. ima ulogu glavnog junaka. SOFOKLO (496. najveći predstavnik grčke korske lirike (sačuvalo se samo oko 500 fragmenata i 4 knjige epinikija . pr. ali mu se usprotivio kad je uvidio da se Zeus. Hermes. u pjesmi Pjesnik o ratu osuđuje rat i zla koja donosi. zasnovanom na razumu i težnji za srećom. njegova i Jokastina djeca: Antigona. Izmena. Kreont ostaje živ. Antigona nosi očevu (Edipovu) tragičnu krivnju. Euripid na svoj način interpretira mitologiju: mitološki junaci nisu ni titanska ni idealizirana bića. junaci su idealizirana bića naglašenih svojstava. Kr. Najpopularnije su: Alkestida.) – tvorac grčke tragedije. Sofoklo zadire u pitanje «pravednog grješnika». Antigonina sestra Izmena. Junaci više nisu titanske ličnosti kojima upravljaju usud i volja bogova. pa tako i ljudski rod.on je moralni pobjednik. suvremenik Perikla i procvata atenskog polisa. 6. prikovan uz stijenu. a čovjek je samo igračka u rukama bogova.) – grčki lirik rodom iz Male Azije. ali on mijenja odluku tek kad ga Tiresija upozori na moguću nesreću. Edip na Kolonu).) – rodom iz Atene. a na kraju i Hemonova majka. Elektra. Kreontova žena Euridika. Hera. Antigona. već obični ljudi. – 406. GRČKA DRAMA ESHIL (525. te u crkvenim himnama 18. Utjecao je na novoatičku komediju i rimsku dramu i više od svih grčkih tragičara utjecao 77 . radosti uživanja u ljubavi.oda u čast pojedinih natjecatelja). zbor nimfa Okeanida. Elektra. Hefest. Premda na kraju stradava (Zeus je srušio stijenu o koju je prikovan). Zbor ili kor u ranoj fazi razvoja grčke tragedije nije bio samo komentator već i nositelj radnje. a u nas u hvarskoj crkvenoj poeziji 16. Sila i Vlast. Kad Edip sazna da je bez svoje krivnje kriv. Ifigenija u Tauridi. Majstor teške forme ode. Likovi: kralj i kraljica Jokasta. jer trijumfira njegova ideja o nepobjedivosti pravde i neumitnosti ljudskoga napretka. uvodi trećeg glumca. Ija. piše prve anorganske ili sadržajno nepovezane trilogije te tako stvara uglavnom definitivnu formu grčke drame. a naročito vino i vinsko raspoloženje. ANAKREONT (2. vinu i veselu društvu. stil svečan i uzvišen s obiljem metafora. pr. došavši na vlast. Pojačava dramsku radnju i ulogu dijaloga. samu vlast te ljubav i odnos prema vjeri. vrač Tiresija. PINDAR (oko 518. smanjio ulogu kora. Antigonin zaručnik. pa tako u njegovoj drami Pribjegarke kor od 50 djevojaka. Kralj Edip najpoznatija je grčka tragedija. već stvarni ljudi koji odlučuju o svojoj sudbini te svoju veličinu zahvaljuju jedino čvrstoći svojega karaktera. Napisao je oko 90 drama (70 tragedija i 20 satirskih igara). Medeja. Hemon pokušava odvratiti oca od kazne. Ostali likovi: Kreontov sin Hemon. Problematizira odnos pojedinca i vlasti. Pjesme Iskren sam i Pijuckajmo tipične su anakreontske pjeme: slave životne radosti. st. pol. mudar i moralan. Kr. st. on ipak ima snage objaviti istinu i kazniti sama sebe. Kralj Edip. st. Njegove kratke pjesme slave vedre strane života. Antigona je tragedija o sukobu zemaljskih i božanskih zakona. Od devedesetak tragedija sačuvano je 17.) – posljednji veliki grčki tragičar. Eteoklo i Polinik. Trahinjanke. Pjesnik je junačkog duha svoje epohe koji oživljava u herojskim likovima svojih junaka. tebanskog vladara Kreonta. likovi titanski komponirani. Ostali likovi: Zeus. i 17. – 406. Edip je simbol ljudskoga duha: istinoljubiv. njihov sin Edip.

znanosti. To u njoj pojačava mržnju na majku i očuha u kojima vidi ne samo očeve ubojice već i krivce za svu bijedu svojega života. Satira: Juvenal. RAZDOBLJE KASNOGA CARSTVA (117. stvorio je Eneidu. te pomirba dvaju svjetonazora. Retorika: Ciceron. I.) Brojni su književni prijevodi i kazališne prilagodbe u čemu prednjače komediografi Plaut i Terencije. U ljubavnoj pjesmi Jadni Katule žali samoga sebe zbog ljubavnog rastanka. Ima dvije dramske radnje: 1. U kazališnu praksu Euripid prvi uvodi kulise. Pjesnik čezne za mirnim seoskim životom. Živeći na Augustovu dvoru. – 476. Basna: Fedro. pjesnik Augustova doba. Napisao je i dvije knjige pjesničkih Poslanica (Epistulae) od kojih je najznačajnija Poslanica Pizonima. Proza: povjesničar Cezar. Temeljno je obilježje rimske književnosti nasljedovanje grčkih uzora i nadmetanje s njima. udala se za njegova bratića Egista i dovela ga na vlast. nove vrste pjesništva (zbirka Bukolike – pastirske pjesme).). Kr. Lirika. II. držali su svojom. pr. ZLATNI VIJEK (80. Filozofski esej i tragedija: Seneka. Enej je prikazan kao praotac Rimljana. Vergilije. Satire. KATUL (87. Povijest:Tacit. – 54. Za razliku od Grka. III. Najuspjelije su Memaechmi. pr. rodoljubne Pjesme stoljetnice. Euklionove kćeri. Kr. crkve i uprave. rimski lirik. – 19. pr. Kr. satiru. pr. Nakon mita u kojem je smrtnica Elektra. Apulej. Likonid je mladić koji prosi Fedru. Kr. pr. Škrtac je komedija karaktera. Kr. TIBUL (oko 54. Pisao je po uzoru na Homera (prvih šest pjevanja prema Odiseji. ARHAJSKO RAZDOBLJE RIMSKE KNJIŽEVNOSTI (240. Elegija i epigram: Katul. Marulić…). Kr. a Megador bogati susjed koji ne traži miraza. Kr. – 19. satire i poslanice: Horacije. – 8. Tibul i Ovidije. junački ep u 12 knjiga o trojanskom junaku Eneju koji se nakon pada Troje spasio i sa sinom Askanijem otplovio u Italiju da bi. Kr. Najdotjeranije djelo mu je Georgike. didaktički ep o ratarstvu. – 14. Epovi: Lukrecije. IV. pr. Epigram: Marcijal. a latinski jezik u cijelom srednjovjekovlju ostaje jezikom književnosti. kći mikenskoga kralja Agamemnona i njegove žene Klitemnestre.udaja Fedre.). pa tako i cara Augusta. nezadovoljne žene koja se smiruje tek nakon strašnoga čina i postaje svjesnom zločina i svoje odgovornosti za njega. Pjesme (Carmina) ili Ode. Ljubavno pjesništvo: Propercije. Oda Lidiji nazvana je «kraljicom oda». pr. VERGILIJE (70. pr. posl. HORACIJE (65. Postala je kanonom europske normativne poetike. rimski pjesnik poznat po svojoj intimnoj lirici. pr. Elektra je psihološki produbljen lik mlade. Ovidije. na ušću Tibera. spasila brata Oresta i potakla ga da osveti oca i ubije majku koja je izdala i.). RIMSKA KNJIŽEVNOST Druga je klasična umjetnost koja je odsudno oblikovala duhovnost zapadnoga svijeta. pjesničkim i proznim poslanicama. Rimska baština nastavlja živjeti u novim. a drugih šest prema Ilijadi). Kr.) – sukob poganske tradicije i kršćanstva. pr. kršćanskim tumačenjima. Rimljani nisu tvorci književnih vrsta: jednu jedinu. a radnju smještava u dvorište seoske kolibe. prozvana već u antici Ars poetica (Pjesničko umijeće).) Doseže svoj vrhunac i u stihu i u prozi. Vergilije je postao uzorom mnogim epskim pjesnicima (Dante. Euripid Elektru opisuje kao poniženu mladu ženu koju su udaljili iz dvora i udali za priprosta seljaka kako bi njezinim nasljednicima onemogućili povratak na prijestolje. – 184. To je svojevrsna klasicistička poetika u kojoj ističe da je bit umjetničkoga djela sklad. satiričkom epigramu. Kr. škrti starac Euklion i njegovo blago i 2. pr. Novi biljeg dali su ljubavnoj elegiji. najveći rimski komediograf. Pjesnička djela: Epode. – 80. PLAUT (oko 254. Ariosto. Napisao je niz elegija u elegijskom distihu. SREBRNI VIJEK (od Tiberija do Trajana). 78 . Ova je komedija nadahnula hrvatskog renesansnog komediografa Marina Držića (Skup) i francuskog klasicističkog komediografa Molierea (Škrtac). uz ljubavnikovu pomoć. Elegija Deliji jednostavna je i melankolična. Kr. psihološki produbljeno opisana je kartaška kraljica Didona i njezina ljubav prema Eneju. Utvrđeno je autorstvo 21 komedije.).). rimski filozof (o Platonu) i književnik (fantastično-satirični roman Zlatni magarac ili Metamorfoze). ubila slavnoga kralja. Kr. Snažno. pjesnik ekloga. Hvalisavi vojnik i Škrtac (Aulularia ili Komedija o lončiću). osnovao rimsko carstvo. Roman: Petronije.na oblikovanje europske drame.

lijepog i dobrog) SV. nakon obraćenja piše filozofsko – teološka djela. st. a izvorno pravni ili povijesni tekstovi pribrojeni su književnosti.. TIPIČNE VRSTE usmena epika (nacionalni epovi) od 9. hagiografije (životopise svetaca). najstarije sačuvano djelo na nekom narodnom jeziku.OVIDIJE (43. st.–430. a od 9. Postali su uzor epigramatskom pjesništvu. i 5. kao i 15 knjiga Metamorfoza. Smještena je između dviju estetički i poetički premoćnih epoha – antike i renesanse. -18. do 12. razvila se iz antičkoga pučkog kazališta . Lirika se dijeli na latinsku i narodnu. simbolika. govori o junaku Beowulfu koji pomaže kralju Hrotgaru i ubija močvarno čudovište Grendela. Siromašni pjesnik).). zatim sage. Vezana je za crkvene kršćanske blagdane. Iako je latinski pisac kasne antike. mediaevalis – medijevalni. viteški romani (12. Po odlasku u progonstvo (August ga je protjerao zbog otklona od društvenih normi). zbirku ljubavnih pisama mitoloških junakinja Heroide itd. ujedno i hvalospjev Gospodu. a stihovani oblici dijelom su samonikli (trubadursko pjesništvo). kao što su basne i bajke. To je njegovo najvažnije djelo od skoro 12 tisuća heksametara u kojima je obradio približno 250 mitoloških priča koje završavaju nekom preobrazbom (npr.). Koncizni su. moralitete. najplodniji rimski pjesnik. Jezična raznolikost: od 4. djela su trebala zadovoljiti kriterij lijepoga. st. alegorije. Danteova Božanstvena komedija i Canterburyjske priče Geoffryja Chaucera (1340.) i trubadurska lirika.. pr. parabole. na nabožnu i svjetovnu.) do pada Carigrada pod Turke i otkrića Novoga svijeta (15. književnosti na narodnim jezicima. lascivni parodično-didaktički ep Ljubavno umijeće (Ars amatoria). Piram i Tizba). teolog i književnik. st.mima. poezija mu je više misaona i osobna. alegorija. stoljeća latinski jezik kao književna matrica. KNJIŽEVNE VRSTE U isključivo nabožnoj književnosti izdvajamo liturgijske tekstove. govori o Rolandu. novele. Augustin je prvi veliki kršćanski pisac. U pripovjednoj književnosti najviše ima epova (na latinskom i na vulgarnim jezicima).). vizije. smatra se rodonačelnikom književne autobiografije. po Kr. SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST (lat. ispuniti didaktičnu funkciju. prvog engleskog pjesnika. VELIKI NACIONALNI EPOVI Beowulf je staroengleski ep iz 8. U prvom. priručnike i zbornike poučnih štiva. s uspjelom završnom poentom. a dijelom preuzeti iz antike (himna. st. Neknjiževna književnost: osim estetskoga. REPREZENTATIVNA DJELA (estetika): francuski Roman o Ruži.) i narodnoga je podrijetla. uglavnom usmenoga podrijetla.). već tvori vlastite oblike – liturgijsku dramu. AURELIJE AUGUSTIN (354. trojedinstvo istinitog. Mim izvode žongleri i glumci (histrioni). duhoviti. najčešća je tema Isusova Muka. srednjovjekovni) Vrijeme omeđuje tisućgodišnje razdoblje – od pada Zapadnoga Rimskog Carstva (4. najveći rimski pjesnik epigrama kojih je sačuvano oko 1500 (npr. Svojevrsna lirska duhovna autobiografija Ispovijesti. rimskom razdoblju piše tri knjige ljubavnih pjesama (Amores). i 13. starofrancuski ep iz 10. mirakule. romani. te manji oblici. 79 . Kr. Iz tog su razdoblja dvije zbirke elegija – Tužaljke (Tristia) i Pisma s Crnog mora ili Poslanice iz Ponta (Ex Ponto).–1400. Zajednička obilježja: narodni jezik. do 9. oda). Pjesma o Rolandu. st. Svjetovna drama razvija se kasnije (15. biti teološki i religijski ispravna. vojskovođi Karla Velikog koji junački pogiba zbog izdajstva svog očuha. legende. pasije.). njeguje parodiju i komičke efekte (farsa i sotija).-104. knjige koje predstavljaju univerzum. MARCIJAL (40. egzemple. Srednjovjekovna drama ne nastavlja antičku tradiciju. odvija se u otvorenom prostoru. apokrife. ispovijesti. st. kršćanski filozof. st.

poštenje. Istodobno se javljaju golijardi i vaganti. s početka 13. žene Siegfridove i poslije Atiline. s knjigama i obredima dolaze u Istru. SREDNJOVJEKOVNO PJESNIŠTVO U 11. jer zastupaju ideju originaliteta i opjevavaju teme ljubavi i vlastite pjesničke sudbine. a drugi je vezan uz dvor kralja Atile i propast burgundskih vladara. Walter von der Vogelweide (1170. a piše i snažnu političku poeziju. redovnik) obrana je slavenskoga pisma (glagoljice) kojega je izumio Konstantin Ćiril. govori o Cidu. španjolski ep iz 12. kad se razvilo dvorsko feudalno društvo i viteški duh. 80 . Opisuje neuspjeli pohod kneza Igora 1185. Nakon pokrštavanja i stvaranja države. Prvi jezik s kojim su se susreli je latinski. živjeli su u agrafijskom razdoblju svoje kulture: nisu imali pisma. pjesnici – lutalice. Edda je islandski ep. staronjemački je ep sastavljen od dva dijela. Učenici Svete braće – Konstantina Ćirila i Metoda – u 9. Kao i trubadursko pjesništvo. Njemački minnesangeri dvorski su ljubavni lirski pjesnici. st. Slovo o Polku Igorevu ruski je ep iz 12. st. Javljaju se u 12. st. st. vjera je drugačija – kršćanska. na Kvarnerske otoke i u Dalmaciju gdje su širili i utvrđivali pismo – glagoljicu i obrede na staroslavenskom jeziku koji je tada bio Hrvatima potpuno razumljiv. Ima 50 pjevanja ili runa. ali na kraju uspijeva obraniti svoju čast i čast svojih kćeri. Značajan je i Roman o Tristanu i Izoldi iz 12. Obje su teme povezane likom Kriemhilde.) najjači je i najkompleksniji njemački srednjovjekovni pjesnik.Pjesma o Cidu. i minnesangersko je oslobođeno nabožnih tema i nema poučne funkcije. st. st. On je prvi vjesnik modernoga lirskog izraza. pastorala. Nadrasta konvenciju. Stvaraju samosvojne oblike (izvorno uz glazbu) i standardiziraju lirske forme kao što su alba (zornica: rastanak ljubavnika u zoru). g. st.. Roman o Aleksandru). Kalevala je zbornik finskih narodnih pjesama iz 12. Teme su mu: užitak. Sastavljene su i prve kršćanske molitve na hrvatskom jeziku: molitva Očenaš i Ispovijed vjere. Srednjovjekovni je viteški ideal: junaštvo. ženidba i smrt Siegfridova. To je tekst na staroslavenskom jeziku pisan za svjetovne potrebe. strah od smrti i vjerski žar. Obrazovan je.). HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST Kad su Hrvati došli u današnju postojbinu. U prvome su opisani podvizi. sa svojim lirskim i epskim pjesmama i pričama i staroslavenskom mitologijom. pjesnici i skladatelji (trobar: pronalaziti. Traktat (rasprava) Crnorisca Hrabra (crnorizac: monah. Pjevali su o viteškoj ljubavi prema uzvišenoj i nedostižnoj gospi. prepirka… Najznačajniji predstavnik francuske provansalske lirike je Bertrand de Ventadorn (2. kojih su najpoznatije pjesme sačuvane u latinskome zborniku Carmina burana i na koje se nadovezuje i poezija najvećega srednjovjekovnoga pjesnika Francoisa Villona. pol. lirske pjesme i balade (Balada obješenih). narodni vladari rabe latinski jezik i latinsko pismo. st. Pjesma o Nibelunzima. pjeva i o sretnoj ljubavi vraćajući se domaćoj pučkoj poeziji. koji obrađuje legendu o ljubavi Tristana i Izolde koja zbog njihove razdvojenosti završava tragično – njihovom smrću. vjernost i vazalna odanost. rima parna. izmišljati glazbu i stihove). Došli su s govorenom riječju. Djela: poeme Mali testament i Veliki testament. u južnoj Francuskoj pojavljuju se trubaduri – plemići. 12. Nazivaju ih prvim modernim pjesnicima. st. Prve zapisane riječi na slavenskom jeziku.–1230. ali je veći dio života proveo po zloglasnim krčmama i po tamnicama. SREDNJOVJEKOVNI ROMANI Roman se najprije pojavljuje u stihu i obrađuje teme iz antike (Roman o Troji. dvaput osuđen na smrt i dvaput pomilovan. jesu riječi Prologa Ivanovu evanđelju: U početku bijaše Riječ – Iskoni bje slovo (Assemanovo evanđelje). španjolskom junaku koji je oklevtan i prognan. Strofa je četverostih. a pisma latinica i grčki alfabet. dvorski pjesnik razapet između strasti i težnje k spiritualnosti (I nije čudo da mi par nijedan od pjevača nije). slavenskim pismom.

a potresno je svjedočanstvo o Krbavskoj bitci 1493. uklesani stihovi na Povljanskom pragu u 12. na pismima glagoljici. sastavljena. ali od kraja 15. likovne i književne vrijednosti. («Turci…nalegoše na jazik hrvatski»). st. litanije (Šibenska molitva) DRAME – mirakul ( Muka svete Margarite). Lovrinca mučenika) Baščanska ploča iz 1100. To je zavjetni govor na latinskom jeziku koji je kralj Zvonimir izgovarao pred papinim poslanikom Gebizonom 1075. To je zapis o darivanju zemljišta od strane kralja Zvonimira crkvi Svete Lucije. S pomoću pape Grgura VII.). Sastavljen je i zapisan 6. romani (Rumanac trojski. Srednjovjekovno razdoblje karakteristično je po trojezičnosti (latinski. općenito poslovno pismo na tom području do kraja 19. 15. a prepisana 1250. siječnja 1288. Napomena: o hrvatskom srednjovjekovlju također vidi Povijest hrvatskoga jezika – do kraja 15. Poljički statut je skup pravnih normi i običaja autonomne. Poljički statut). roman Aleksandrida. Zvonimir postaje prvi okrunjeni kralj Hrvatske i Dalmacije.). st. g. i do tada slobodnih vinodolskih općina. Zapis popa Martinca). Prevoditelj je bio neznani glagoljaš Istranin. Osniva se glagoljaška tiskara u Senju. g. st. dubrovački zbornik Libro od mnozijeh razloga. brojne isprave. tim je pismom napisan Poljički statut (1444. Među tim ranim knjigama (inkunabulama ili prvotiscima) posebno je značajan Lekcionar Bernardina Splićanina. GLAVNA DJELA HRVATSKOGA SREDNJOVJEKOVLJA PROZA – povijesni tekstovi (Baščanska ploča. a koju su Hrvati zvali i «pismo hrvatsko». jezik: hrvatska redakcija staroslavenskoga jezika/starohrvatski. a poslije za potrebe glagoljaške crkve nastaju i nabožne pjesme. na staroslavensko-hrvatskome i na hrvatsko-staroslavenskome. pravni tekstovi i beletristička djela. st. 81 . slobodne Poljičke općine (Poljička republika) s područja srednje Dalmacije. ćirilici (bosančici) i latinici. tiskan latinicom u Veneciji 1495. Mjesto tiskanja je nepoznato. Bogata hrvatska srednjovjekovna književnost razvila se na temelju ćirilometodskih knjiga. i dva jezika: latinski i staroslavenski s hrvatskim jezičnim osobitostima.Tako su potkraj 9. Pronađena je u Jurandvoru pokraj Baške na otoku Krku. Pismo: glagoljica. Hrvojev misal (1404. Isprva su to biblijski i apokrifni tekstovi.).) spomenik je iznimne povijesne. Lucidar je srednjovjekovna enciklopedija. u pisanom obliku prije prelaska te općine pod mletačku vlast. 1491. staroslavenskohrvatski i hrvatski) i po tropismenosti (glagoljica. st. a opat Dobrovit zidao crkvu sa svoje devetero braće. Zavjernica kralja Zvonimira svjedoči kako je latinski jezik u srednjemu vijeku bio jezik hrvatske diplomacije. To je knjiga općega znanja najprije nastala na njemačkom jeziku. poučna proza (Lucidar) LIRIKA – božićne pjesme (Va se vrime godišća). Tim je pismom napisana Povaljska listina iz Povlja na Braču (1184. g. Uređuje pravne odnose između krčkih knezova. ali se pouzdano zna da su je priredili istarski glagoljaši. Nastao je u Grobniku. glagoljicom je tiskan i Brevijar po zakonu Rimskoga dvora (vjerojatno u Kosinju. Zapis popa Martinca je zapis između prvoga i drugoga dijela glagoljskoga brevijara (danas se naziva Drugi novljanski brevijar) koji je pop Martinac prepisivao za pavlinski samostan u Novom Vinodolskom. pravni tekstovi (Vinodolski zakonik. Ljetopis popa Dukljanina. ćirilica i latinica). tiskana je prva hrvatska tiskana knjiga Misal po zakonu Rimskoga dvora. poslije nazvanih Frankopanima. Glagoljaši su dobivali i knjige na ćirilici koju su preuredili prema zapadnim pismima te je tako nastala zapadna ćirilica ili bosančica/bosanica. Pismo: uglata (hrvatska) glagoljica. pol. crkvena prikazanja. Hrvati sve češće rabe latinicu kao svoje pismo. st.) poslužio je kao predložak našoj prvoj tiskanoj knjizi. Pismo je bosančica (hrvatska ćirilica). Pismo: glagoljica. st.. glagoljicom. Misal kneza Novaka (1368. Aleksandrida). što je definirano 1444. satirične pjesme (Svit se konča). Nakon Misala. a zatim sa češkoga prevedena na hrvatski u 1. a čuva se u Novom Vinodolskom.. Vrhunac srednjovjekovlja jest pojava tiska. Opat Držiha je zapisao. Svima trima pismima Hrvati su pisali od srednjega vijeka pa sve do 19. Vinodolski zakon je najstariji zakonski spomenik hrvatskoga naroda. Godine 1483. pasija (Prikazanje života sv. Hrvati rabili dva pisma: latinicu i glagoljicu.

st. Očuvan je na glagoljici u dva zbornika. Dok je boravio u Italiji. st. Va se vrime godišća je vrlo popularna božićna pjesma koje zapis potječe iz 15. dramatizirana je legenda o smrti popularne kršćanske mučenice. moralističke teme. realistični. Motivi su pastoralni. a proslavila su ih upravo njihova djela na narodnom jeziku. zapisana glagoljicom i latinicom. čuvenim trolistom Dante – Petrarca – Boccaccio. a podrijetlom je iz Bribira. Na hrvatski jezik preveden je vjerojatno u 14. Nastala je vjerojatno potkraj 13. a tekst je zapisao fra Pavle Šibenčanin. napisao je svojemu svećenstvu pismo u obranu glagoljice i slavenskog bogoslužja. Književnost napušta alegoričnost. ČOVJEK je aktivan. te mu je tada pridodana građa iz hrvatske povijesti od čega je najznačajnija legenda o smrti kralja Zvonimira. ali ne prema Homerovoj Ilijadi. Svi pisci humanisti pišu na latinskom jeziku. Aleksandrida je srednjovjekovni roman o Aleksandru Velikomu i njegovu osvajanju svijeta. Šibenska molitva ili Gospina pohvala najstariji je latinički tekst na hrvatskom jeziku. prvi je polemički spis u hrvatskoj književnosti napisan hrvatskim jezikom. želi uživati u ovozemaljskom životu. Čovjekovo duhovno oslobađanje znači i njegovo zanimanje za vlastiti unutarnji svijet. Petrarca i Boccaccio sažimaju bogata i raznovrsna iskustva srednjovjekovne kulture i ujedno navješćuju nove težnje. kritičan je – istražuje i provjerava postojeće spoznaje. Rumanac Trojski (Roman o Troji) viteški je srednjovjekovni roman koji opisuje rat za Troju i njezinu propast. poglavito umjetnost. bičevaoci. st. te tako uklanja prigovore da su isti protivni običajima Katoličke crkve. Pismo Nikole Modruškoga. pismo: latinica.. Spada u posebnu vrstu lirike koja se razvila u primorskim gradovima – pohvalne molitve (lauda: pohvalna pjesma. Tiskana je u senjskom Korizmenjaku 1508. i nosi čakavsko-ikavske jezične odlike. Posebice se kritizira pojava simonije i inkvizicije. st. Očuvana su tri latinična rukopisa sa zapisanom crkvenom dramom o mučenici Margariti i njenom mučitelju Olibriju. u Vinodolskom i Petrisovu.). biskupa modruškoga (1461. ljepotu prirode i ovozemaljski život. st. i sadrži rodoslovlje dukljanske dinastije. ritmizirana proza. 82 . st. grada knezova Šubića. Uzor im je antička civilizacija. st. Očuvana je u kajkavskoj i čakavskoj sredini. radoznao. PREDRENESANSA Novo razdoblje počinje pojavom pjesničkih škola na tlu Italije i velikim autorskim imenima. pokornička bratstva u 13. s kraja 14.st. Svit se konča je satirična pjesma o pokvarenosti svećenstva koje ne slijedi duhovne vrijednosti. Tipičan je srednjovjekovni odnos: nebo (Bog) – zemlja (čovjek) – pakao (đavao). Jezik: s izvornog slavenskog jezika preveden na latinski. Bog se rodi v Vitliomi jedna je od najstarijih hrvatskih božićnih pjesama. Narodil se je kralj nebeski spada među najpopularnije hrvatske božićne pjesme (13. Oni su utemeljitelji novovjekovne književnosti. Obuhvaća 13. st. rodom iz Boke Kotorske. Sačuvana je u kodeksu u franjevačkom samostanu u Šibeniku. didaktičnost. Sukob Margarite s đavlom uprizoren u crkvenom prikazanju djelovao je katarzički na gledatelje. ali se nije sačuvao u nas. Razvoj građanstva i ranog kapitalizma djeluje na stvaranje novog pogleda na svijet. već je očuvan u ćiriličnim (bosančica) i latiničnim prijepisima iz 16. Tvorac je nepoznati glagoljaš. i 14. fantastični i biblijski. Kao roman na glagoljici spominje se već u Zadru 1389. sa snažnim utjecajem kršćanske i viteške etike i etikecije. Oblik: recitativna.). i 18. Dante. st.). Muka svete Margarite iz 15. kakve su sastavljali i pjevali flagelanti. i na latinici iz 1623. nego prema zapadnoeuropskom tekstu na latinskom jeziku. Događaji iz grčke mitologije prikazani su na srednjovjekovni način. pučke litanije po uzoru na latinske i talijanske pjesme.Ljetopis popa Dukljanina je spis iz 12.. Nezahvalni sin primjer je mnogih kraćih priča (ežempli/egzempli i prilike) koje su kao moralne i vjerske pouke glagoljaši znali uplesti u svoje propovijedi. a zabilježena u Pariškom zborniku.

uz opus na talijanskom jeziku ostavio je niz latinskih djela (Gozba. Djelo je po mnogočemu srednjovjekovno (alegorijska vizija. Geoffrey Chaucer. uglavnom jedanaesteraca s najčešćom rimom abba cdc cdc. Glavno mu je djelo Decameron (1348. mistika broja 3. On se sastoji od 9 nebesa koja se vrte oko Zemlje. Napisao je prvu Danteovu biografiju. Dva su glavna motiva u zbirci: ljubav i pjesnička slava. Razapetost pjesnika između srednjovjekovnih moralnih načela i moderne težnje za srećom najavljuje novo doba – renesansu.. Giovanni Boccaccio. školovan u Napulju. proždrljivci. i 16. Kroz pakao ga vodi Vergilije. U Avignonu se upoznao s provansalskom lirikom i 1327. U pretpaklu.–1375. kao što su to činili Dante i Petrarca. te stjecanje bogatstva i izrugivanje ljudskoj gluposti i svakom. Francesco Petrarca. Atribut božanstvena dodan je. zbog uzvišenosti sadržaja. U neuzvraćenoj ljubavi pate i uživaju jer im je ona umjetničko nadahnuće. Nastavlja tradiciju srednjovjekovne ljubavne lirike. ali ipak kritičke naravi novoga vremena s razumijevanjem za ljudsku prirodu i njene slabosti i napredne težnje ljudskoga duha. Iznad svih nebesa je nepokretni Empirej koji obuhvaća sav svemir. PISCI SREDNJEGA VIJEKA I PREDRENESANSE: Guilhem IX. Političar. a nakon njezine smrti započinje rad na velebnoj Božanstvenoj komediji (1307. a u njemu je Bog. spajajući provansalsku s petrarkističkom lirikom. Tu po pjesnika dolazi Beatrice (simbol ljepote. trajnu inspiraciju njegovih talijanskih stihova.–1374. ima četiri strofe: dva katrena i dva terceta.). a završavaju sretno. Jaufre Rudel. Limbu. firentinskim narječjem koje je postalo temeljem talijanskog književnog jezika. a živio u Firenzi. te sve uobličio u pjesnički samostalno viđenje vječnog pitanja ljudske egzistencije između Neba i Zemlje. grijeh je veći.) najveći je talijanski nacionalni pjesnik.) talijanski je pripovjedač i humanist. savršenoj ženi. snazi mladosti.–1321. zdrav i vedar humor. Upoznaje grješne duše (preljubnici. 29 kancone. osobito religioznom licemjerju. Kazna je adekvatna i izokrenuta slika grijeha. Boccacciove priče postale su uzorom svim kasnijim novelistima. 7 balade i 4 madrigali. krivovjerci i bezvjerci. čovjekovoj inteligenciji i snalažljivosti. Čistilište je brijeg na otoku. FRANCESCO PETRARCA (1304. fantastika i naturalizam). GIOVANNI BOCCACCIO (1313. st. Najčešća im je tema tjelesna ljubav. škrci.DANTE ALIGHIERI (1265. U najslavnijem sonetu Blažen nek' dan je. Komedijom ju je nazvao prema srednjovjekovnoj poetici koja je tako nazivala djela koja započinju tužno. Dante Alighieri. a što je krug niži. zbirka od 100 novela (simbolika broja 10) uokvirenih pričom o kugi koja je harala Firenzom i prisilila 7 djevojaka i 3 mladića da napuste grad i prikraćuju vrijeme pripovijedajući naizmjence zanimljive priče. Auzias March. galantnom poetikom nagovijestio je učenu poeziju. Walter von der Vogelweide.–1321. To je intiman lirski dnevnik njegove nesretne ljubavi prema Lauri za njezina života i poslije njezine smrti. grč. Rođen u Parizu. Dao je oblik važnom smjeru ljubavne poezije. provansalskih trubadura i slatkog novog stila. Francois Villon 83 . Dijelom puta vodi ga sveti Bernard (simbol vjere). Čistilište i Raj. Alegorijsko putovanje započinje u mračnoj šumi koja simbolizira grješan život. Petrarkin ili talijanski sonet oblik je pjesme od 14 stihova. deka hemeron: deset dana). krugovi se prema vrhu sužavaju. Oživio je čistu antiku bez pomirbe s kršćanstvom. ljupkog novog stila (il dolce stil nuovo). Franjo Asiški. izdajice) i razgovara s njima. ukupno 100 s uvodnim pjevanjem. Oštro osuđuje crkvene velikodostojnike koji su izokrenuli crkvene zakone. razotkrivanje ljudskih poroka. Na vrhu je visoravan – zemaljski raj. Od 366 pjesama 317 su soneti.) talijanski je pjesnik i humanist. i ljeto opisuje presudan trenutak ljubavi «na prvi pogled». realističnost i uvjerljivost. i mjesec. u jednom mletačkom izdanju iz 1555. Pakao ima oblik lijevka s devet krugova. rasipnici. filozof. simbol razuma i pjesnikov uzor. Djelo je pisano narodnim jezikom. O monarhiji).1353. 9 sestine. Kanconijer je zbirka pjesama na talijanskom jeziku. Obilježja: svakidašnji život svih društvenih slojeva. Arhitektonikom nalikuje gotičkoj katedrali. tvorac književnoga talijanskog jezika i ponajprije pjesnik. Dante je usvojio mnoga tadašnja znanja iz raznih struka. Bertrand de Ventadorn. Svaki dio ima 33 pjevanja. pohvala ljepoti prirode. Započeo je zbirkom pjesama i proze Novi život posvećenom ljubavi prema Beatrice Portinari. Novoga je duha – to je ljubav prema konkretnoj ženi. milosti i Božje ljubavi) i vodi ga u sam raj. a umro kao prognanik u Ravenni.. ubojice i samoubojice. religiozno poimanje grijeha. slobodno prikazivanje životnih užitaka i veličanje svega ljudskoga. vrhunskom djelu srednjovjekovne literature i jednom od najvećih djela svjetske književnosti. Ostavio je bogati književni opus na latinskom i talijanskom jeziku. To je trodijelni spjev: Pakao. tzv. Rođen je u Firenzi. nasilnici. zavodnici. duše su nekrštenih koji trpe čežnju bez nade. Petrarkizam je naziv za nasljedovanje Petrarkine poezije u europskoj poeziji 15. prvi put ugledao svoju Lauru.. Pjesnici petrarkisti opjevavaju svoju ljubav prema prekrasnoj.

1506. diplomat i putopisac. Na sjeveru je duhovna obnova tijesno vezana uz temeljne feudalne ustanove i pojedince crkvene velikodostojnike i visoku vlastelu iz državne uprave. poslanice). njegov nećak Ivan Česmički (Kesinački) latinskog pseudonima Ianus Pannonius. te udvostručena perspektiva (osobno i univerzalno). Pouke za čestit život prvi su bestseler. epigrami. i dijelom u 16. javljaju se jasni znaci kulturne mijene kao posljedica razmjernog blagostanja primorskih gradova i stalnog kruženja različitih visokoobrazovanih profesionalaca po objema obalama Jadrana. Već krajem 14. a na sedam različitih jezika više od trideset puta.) rođen je u plemićkoj obitelji u Splitu. epičar Jakov Bunić Split: splitski književni krug oko Marka Marulića. ali njegovi pojavni oblici nisu lišeni nacionalnih i regionalnih obilježja. Najznačajniji Marulićev latinski tekst je. Razvija se u 15. Humanizam se temelji na općeljudskoj odgojnoj pobudi. međunarodnu je slavu još za života stekao svojim (tiskanim) latinskim djelima De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Pouke za čestit život s primjerima). elegije (Elegiae) u elegijskom distihu (U smrt majke Barbare) i epigrame (Epigrammata). glasoviti filozof iz 16. a progonitelj Šaul simbolizira Židove koji progone Krista. Na latinska djela otpada pet šestina njegova književna opusa. filozofska i prirodoznanstvena djela PRIMORSKI KRAJEVI Boka: modruški biskup Nikola (Nikola Kotoranin). latinski i talijanski pjesnik Dubrovnik: Karlo Pucić. U tom vergilijansko-kršćanskom spjevu pjesnički je preoblikovana alegorija o starozavjetnom kralju Davidu koji je zapravo Krist. Quinquaginta parabolae (Pedeset priča) i poslanicom papi Hadrijanu VI. 84 . st. POEZIJA – latinski epovi. Iako je u hrvatskoj književnoj povijesti ponajprije poznat po iznimnom doprinosu na narodnom jeziku. humanističkog kruga. postoji tradicija svjetovnoga javnog školstva. autor najstarije pjesničke inkunabule. izumitelj i leksikograf Faust Vrančić Zadar: ninski biskup i latinski pjesnik Juraj Divnić koji okuplja zadarske humaniste Cres: Frane Petrić (Petris). MARKO MARULIĆ (1450.–1472. prvi rabi naziv enciklopedija u današnjem smislu. Bio je središnja ličnost splitskoga književnog. ljubavna poezija. organiziran je gradski život. lirske pjesme PROZA – epistole (pisma. st. humanista latinista i oca hrvatske književnosti Trogir: obitelji Ćipiko i Andreis Šibenik: Juraj Šižgorić. st. na latinskomu otisnut više od dvadeset puta. Obalno područje gospodarski je jako. IVAN ČESMIČKI (Ianus Pannonius) (1434. fizičar i teolog Istra: filolog Matija Grbac i njegov poznati učenik. enciklopedist Matija Vlačić Ilirik KONTINENTALNA HRVATSKA: Ivan Vitez iz Sredne..) djelovao je kao humanist na dvoru ugarskog kralja Matije Korvina. povjesničar Ludovik Crijević-Tuberon. jedan od najslavnijih latinskih pjesnika europskoga 15. Zagrepčanin Pavao Skalić.–1524. autor najstarije hrvatske prozne inkunabule. za njegova života neobjavljen i donedavno u rukopisu. Mleci. matematičar. stožerna osoba humanističkog kruga na dvoru kralja Matije Korvina. Euangelistarium (Evanđelistar). nadbiskup ostrogonski Antun Vrančić i njegov sinovac. povijesna. st. veliki ep Davidias (Davidijada) u 14 knjiga. protestantski teolog. Kotoranin Ludovik Paskalić. Sva su djela hrvatskog humanizma napisana na latinskom jeziku. Utjecajne su dvije činjenice: podijeljenost hrvatskog sjevera i juga na više država i nezaustavljiv prodor Turaka. Pisao je pjesme (Poemata).HRVATSKI HUMANIZAM Bitno je obilježen povlaštenom blizinom hrvatskih krajeva središtima talijanskoga humanizma. Rab: Markantun Dominis. elegije.svestrani latinski pjesnik Ilija Crijević. Obilježje je humanističke autobiografske literature uvjerljivost i iskrenost izvješća o vlastitome životu.

DRAMSKE VRSTE. papa Grgur XIII. Dundo Maroje). bukolička poezija kao posebna grana arkadijske poezije. lukavi sluga.–1573. osobito se ističu Elegije Flaviji. Elegija o pustošenju šibenskoga polja. Stvoreni su nacionalni jezici i literature na istoj temeljnoj matici. ANTUN VRANČIĆ (1504.. s antičkim asocijacijama. komični starac. Program je bio oponašanje antičkih pisaca i uspostava njihovih estetičkih ideala. jedinstvenu radnju. Djelomično se humanizam i renesansa šire prema Mađarskoj i Poljskoj. Po uzoru na Vergilija nastajali su epovi biblijskog sadržaja (Marulićeva Judita) i epovi viteškog sadržaja (Ariosto) koji su imali razgranatu strukturu. pa i helenske civilizacije. svečano ovjenčan pjesničkim lovorovim vijencem. JURAJ ŠIŽGORIĆ (1420. Komediografija je okrenuta antičkim uzorima Plautu i Terenciju. osobito s plautovskim učenim komadima (Skup. akrobacije. izražava samosvojno obilježje hrvatskoga humanizma: domoljubnost i vezanost za domaće tlo. Renesansa je zahvatila mediteranski obilježena područja s jezicima kojima je latinski temelj (talijanski. a odbijao je i samu pomisao o pisanju na hrvatskom jeziku. Commedia dell' arte – komedija umijeća (vještine. umjesto latinskim. To je i bitna značajka književnoga pokreta koji će zahvatiti Europu u 16. 1477. Osim današnje Francuske. vrijeme i prostor scenskog zbivanja. Renesansni se pisci. 16. Pastirske igre (pastorale) bile su jednostavne forme. LIRIKA: petrarkistička lirika. plodno tlo je imala i u Hrvatskoj čiji su gradovi antičkoga podrijetla imali svoj mediteranski lik. naslijeđu antike i Biblije. zaljubljeni mladić. te putopis koji opisuje njegovo prvo izaslanstvo u Tursku !553. Commedia erudita – učena komedija imala je zadanu dramaturgiju (pet činova). osobito marijanska. preporod. Ishodište mu je i žarište Italija. st. stoljeću.zbirka u Hrvata. Razvili su se bogati gradovi. Poznate su njegove Epistolae. Kraći prozni ogled O smještaju Ilirije i gradu Šibeniku izdvaja Šižgorića među ostalim humanistima po zanimanju za ilirski (hrvatski) jezik i običaje. mecenama). ILIJA CRIJEVIĆ (1463.) šibenski je svećenik koji je objavio pjesnički zbirku Elegiarum et carminum libri tres (Tri knjige elegija i lirskih pjesama). To je prva tiskana pjesnička RENESANSA Naziv potječe od francuske riječi la renaissance (talijanski il rinascimento) što znači ponovno rađanje. katoličkih zemalja ili prostora. ode i epigrame. Vidljivo je da je renesansa uglavnom zapadnoeuropska pojava. religiozna. Obnašao je razne političke i crkvene dužnosti (tajnik na dvoru Ivana Zapolje. Središte renesansnoga života i umjetnosti bila je Italija kao nasljednica rimske. Većinu njegova opusa čine latinske pjesme kojih je oko 240. posvetnice (velikašima.) rođen je u Dubrovniku. hvalisavi vojnik). španjolski. urbana središta s komunalnim ustrojem i kulturnim težnjama. sklada. Sonet je najpovlašteniji oblik. provansalski. Nešto drugačija obilježja ima renesansa u Njemačkoj gdje je utemeljen narodni jezik kao književni medij.. školovao se u Rimu gdje je zbog vještine u pisanju latinskih stihova 1484. portugalski). nekoj Rimljanki. francuski. pol. Pisao je povijesna i etnografska djela. odnosno kult Majke Božje (gospoja – donna. zbirka od oko 1000 pisama. plesa. Gospa – Madonna). Bio je jedan od najmoćnijih ljudi svoga vremena. Mleci. služe svojim pučkim jezicima. zabavna lirika (humoristička. EP je kategorija uzvišenoga stila i predmeta. s najjačim udjelom kršćanskih. obrazovane intelektualce i ustanove javnoga života. ljepote. te Oda Dubrovniku. sloboda čovjekova stvaralačkog duha. a zbirke posvećene jednoj ženi.) rodom je iz Šibenika. katalonski. te posebno u Engleskoj. Španjolske i Portugala. stalne likove (škrtac.-1520. prigodni sastavi. učenu kompoziciju i birani oblik (oktava). nadgrobnice (epitafi). Među velikane europske komediografije ubraja se i naš Marin Držić.. Uz himne. poslanice. obijesna služavka. savršenstva umjetnosti. ga imenuje kardinalom). Jednostavan sadržaj glumci su razvijali slobodnim improviziranjem uz razna umijeća pjevanja. 85 . stajaće. kanconijeri. Tijesno je vezan za svoj uži zavičaj i bolno svjedoči o nadiranju Turaka u šibensko zaleđe. mimike. g. Renesansa je oblikovala sve glavne žanrove. držale su se vrhuncem pjesničkoga umijeća. satirička) i specifična vrsta pokladnih pjesama (maskerate).–1509. Petrarkizam se širio upravo u zemljama koje su njegovale kult žene. lirika. Jedan je od ponajboljih stilista hrvatskoga latiniteta. elegije i epigrame. Renesansa je europeizirala Europu. Postojali su tipizirani likovi Arlekin. umješnosti) također je nastala u Italiji u 2. tajnik kralja Ferdinanda I. Putovanje iz Budima u Drinopolje. pisana u tradiciji antičkih klasičnih pjesnika. Pantalone. ali nastoje poštovati humanistička mjerila i pravila.

Zaljubljeni pastiri izražavaju se vrlo otmjeno. izraz je stilski iznijansiran. ponovo dospijeva u zatvor.).–1553. kojoj treba omogućiti slobodan razvoj na području fizičkog i duševnog života (tzv. engleska). francuska. zdrav i topao. MIGUEL de CERVANTES SAAVEDRA (1547. Uz 30 drama. U mladosti redovnik. Medoro.-1532. fini humor. obješenjak). 1580. dio 1615. Gargamela (majka). st. svoju snagu. Tada su se odvojile velike europske književnosti (talijanska. Iz tragične figure Viteza tužnog lika izbijaju optimizam i duboki humanizam. Pisao je latinske i talijanske stihove. kritizirala i oslobađala od predrasuda. Ponokrat. Tri su tipa romana: viteški. ni jedne glavne radnje. napisao je zbirku pripovijedaka Uzorite novele. Besmrtni roman Bistri vitez don Quijote od Manche (I. st. nadmoćnog i plemenitog junaka.–1533. prošlost i sadašnjost. piščeva osobnost (ironija). Dva romana su sintezu i vrhunac: Cervantesov Don Quijote i Rabelaisov Gargantua i Pantagruel. Roman je pisan tehnikom pikarskih romana (nizanje samostalnih pustolovina vezanih likom glavnog junaka). Renesansno je obilježje Don Quijoteova lika djelatna vjera u sebe.) zamišljen je kao satira. Cervantesov 86 .) Humanizam i renesansa označavaju početak novoga. ali je postupno preraslo u genijalnu satiru srednjovjekovnih zastarjelih pogleda i institucija i postalo ogledalom vjere renesansnog čovjeka u moć znanosti i plemenitost ljudske prirode. izrugivala ljudske mane i poroke. nego opisuje ljubav. ROMAN. Renesansa je dala i kazališnog diva. Djelo mu je već za života donijelo ogromnu slavu. dio 1605. a temeljni je sadržaj imaginarna saracenska opsada Pariza u doba Karla Velikoga. Don Quijoteovi porazi pretvaraju se u pobjedu. pastirski i pikarski. Drugi je takav roman napisao Hrvat Petar Zoranić (Planine).-1564. u kojem započinje Don Quijotea. U domovini živi u oskudici.) u kojem oživljava fantastični srednjovjekovni viteški svijet. zbog «heretičkih» pogleda bio je prinuđen napustiti samostan. borba protiv ideala postaje njihova afirmacija. Radnja je dijelom smještena u Utopiju. LODOVICO ARIOSTO (1474. Radnju vode ljudi iz puka. ali je tijekom stvaranja nadrastao prvotne piščeve intencije i postao djelom općeljudske vrijednosti. gospe. petrarkistički. teško je ranjen u bitki kod Lepanta. Likovi su plastično ocrtani. Picaro je antipod (suprotnost) vitezu. Pantagruel (sin-div). Ep je ispjevan u savršenim stancama (strofama od 8 rimovanih jedanaesteraca). Unaprijedila je i demokratizirala kazalište. modernog doba Europe. II. snagu ideala i dobra koje na kraju mora pobijediti.. Satira je izraz piščeve oslobođene ličnosti. Ep ima 46 pjevanja. protuha s društvenoga dna koji se probija kroz život prilagođavajući se i služeći se svim sredstvima. a humor jednostavan. uz Montaignea najznačajniji predstavnik francuske renesanse. Srednjovjekovni legendarni junaci pretvaraju se u moderne renesansne junake. Panurg. Najvažnije mu je djelo veliki viteški ep Bijesni Orlando (1516. Rinaldo. Tipično renesansna tema: bijeg izvan zbilje. Shakespearea. mašta i stvarnost. pantagruelizam). parodija viteških romana. borbe. Životna radost. ESEJ. Rabelaisovo je djelo najprepoznatljivije po bučnome smijehu koji je istodobno i svjetonazor jer je izraz čovjekove radosti. To su bili tipični ljubavni romani kojih se radnja odvija u izmišljenom svijetu s mnogo sentimentalizma i idealizma. suvremeni ideal prirodne jednakosti ljudi. pobjedu novog mladog naraštaja. u idealni krajolik.–1616. Životno mu je djelo Gargantua i Pantagruel (1532. Likovi: Orlando. Bio je liječnik i znanstvenik. smisao za prirodu – sve je to izraz Ariostove moderne obrade viteških motiva. Isprepleću se ljubavna tematika i pustolovine kršćanskih i saracenskih vitezova. Pastirski roman nastao je početkom 16. Francuz Michel de Montaigne uveo je novu književnu vrstu: esej ili ogled (Eseji. a likovi su: Gargantua (otac-div). Viteški roman potječe iz srednjega vijeka s glavnim likom viteza lutalice. renesansne komedije i društvene satire. razumijevanje čovjekove prirode i njegovih slabosti.) najveći je pjesnik talijanske renesanse. Pikarski roman razvio se u 15. Glavni je lik picaro (prepredenjak. bezbrižnosti.). životnoga optimizma. završio je u petogodišnjem ropstvu u Alžiru. FRANCOIS RABELAIS (1494. Utemeljitelj mu je Jacobo Sannazaro (Arcadia. simpatični varalica. u kojem u likovima seoskog plemića Don Quijotea i seljaka Sancha Panse oživljuje vječna dvojba: sukob između ideala i stvarnosti.Renesansna komedija promicala je poruke aktivizma.) najveći je španjolski pripovjedač. Angelika. Djelo nema ni jednog glavnog junaka. Astolfo. U mladosti je bio vojnik. Pisano iz razonode. njegov individualni protest.) prvi je veliki francuski pripovjedač. fantastično-satirični roman u 5 knjiga od kojih su najpoznatije dvije (Život Gargantuin i Herojska djela i priče velikog Pantagruela). djelo je isprva zamišljeno kao fantastična pripovijest o podvizima jedne porodice divova poznate iz srednjovjekovne literature. sreće. uništavanje viteškog duha parodijom – njegova himna. vitezove. daje realistički vjernu sliku raznih društvenih sredina.1504.

Macbeth. domoljublje i aktualna društvena stvarnost. Hvaru. Rocinante (kljuse) WILLIAM SHAKESPEARE (1564. Juraj Baraković. Likovi: don Quijote. Obrađuje religiozno-biblijske teme (Marulić. Soneti su zbirka od 154 soneta od kojih je veći dio posvećen prijatelju. Mletački trgovac. Regan. Vazetje Sigeta grada). krvavim tragedijama. Likovi i lokaliteti iz poznatijih Shakespeareovih drama: San ivanjske noći – Puck. lady Macbeth. Izgubljeni ljubavni Antonije i Kleopatra. Dva gospodina iz Verone. Hamlet. trud. danski kraljevski dvorac Elsinor Othello – Othello. U razdoblju između 1590. Donkihotizam je filozofski pojam simbolike Don Quijoteova lika (VIII. ali je svakoj ulio dah stvarnoga života. ali i srednjovjekovne alegorijske epske vrste (Mavro Vetranović. ali i zbog toga što su oni bili pošteđeni turskih osvajanja (za razliku od unutrašnjosti Hrvatske). Laert. Goneril. Koriolan Poezija. «kraljevske drame» ili «historije» (pisane na teme iz engleske povijesti od 13. Othello. gospođi. Vila Slovinka). brojni su opisi junaka i junakinja. u Ateni.–1616. 87 . Sve su napisane u stihu bez rime (tzv. Vesele žene windsorske. komedije. tragedije i romantične igre ili idile. Miranda. najveći dramski pisac svjetske književnosti. elizabetskog doba i s tzv. Uzor je Vergilijeva Eneida. Pisao je komade za publiku svojeg doba i ne sluteći da će oni zbog unutarnje dramske snage. Julije Cezar. Stvorio je poseban oblik soneta. st. Zimska priča. Jago. Sancho Pansa. Ukroćena goropadnica. Titanija. Britanija Macbeth – Macbeth. Klaudije. Gertruda. Henrik IV. Mjera za mjeru Romantične igre (idile): Cymbeline. redatelj. Shakespeareov ili elizabetski sonet koji se sastoji od tri katrena i jednog distiha s rimom abab cdcd efef gg. Horacije. Grbac.) engleski je pjesnik i dramatičar. do 16. Mnogo vike ni za što. Tezej. Zastupljene su gotovo sve književne vrste. Banquo. u Mlecima (Venecija) i na Cipru Kralj Lear – britanski kralj Lear. Guildenstern. Frula. Oberon. Razvija se u gradovima uz more: Dubrovniku. a vjerojatno i suvlasnik glasovitoga kazališta Globe. kćeri Cordelia.. Poeme: Venera i Adonis. Splitu. Polonije. Kralj John. U sustavu oblika ep zauzima najviše mjesto. renesansna novelistika. i to zbog utjecaja Italije. Konac djelo krasi. Rikard III. To je stih talijanskoga podrijetla koji se razvio i raširio u renesansi te pod utjecajem Shakespearea i Johna Miltona postao standardni stih engleske dramske poezije. Rikard II. Škotska Shakespaeare je teme preuzimao iz raznih izvora: antička povijest. na otoku blizu Napulja u Italiji Romeo i Giulietta – likovi iz obitelji Montecchi (Romeo) i Capuletti (Julija). a manji dio Crnoj HRVATSKA RENESANSA Renesansa u Hrvatskoj javlja se krajem 15. zbog likova u kojima se prepoznaje vječita čovjekova sudbina ostati zauvijek predmetom divljenja gledatelja i šekspirologa.. već je sažeo iskustva srednjovjekovnoga kolektivnog kazališta s praksom glumišta tzv. Ofelija. Šibeniku. ali on još nije normiran pa pisci pišu na idiomima svojih zavičaja. Silovanje Lukrecije. ukrašen je brojnim figurama i ima jedinstven stih: dvostruko rimovani dvanaesterac. San ivanjske (ljetne)noći. Oluja – Prospero. Kako vam drago. Na tri kralja ili kako hoćete. napisao je 36 ili 37 drama. tzv. Mračne komedije: Troilo i Kresida. Gladnica. Caliban. talijanski grad Verona Hamlet – Hamlet. Piligrin. poglavlje – okršaj s vjetrenjačama). Najjače središte književnosti i umjetnosti bio je Dubrovnik koji je sačuvao samostalnost i slobodu. psihološke razradbe ljudske naravi i osjećaja. blanc verse). kad se definitivno povlači iz kazališnoga života i vraća u rodni grad. Shakespeare se nije dao sputati nikakvim dramaturškim pravilima. Razvijaju se tri osnovne teme: ljubav. U Londonu je živio kao glumac. Povijesne (kraljevske) drame: Henrik VI. Kralj Lear. Korčuli. Komedije: Komedija zabuna. Zadru. stoljeća i traje cijelo 16. škotski kralj Duncan. Vratilo. i 1611. Ep ima jasnu fabulu. Dulcinea od Tobosa.). Rođen je i umro u Stratford-on-Avonu. Rosenkrantz. Desdemona.roman jedno je od najčitanijih i najprevođenijih djela iza Biblije. Oluja Tragedije: Romeo i Giulietta. pričanja suvremenika. Hipolita. Henrik VIII... Književnost je na narodnom jeziku. st. Henrik V. srednjovjekovne kronike i legende. Judita) i povijesne teme (Brne Karnarutić. pisac kazališnih komada. Macduff. Tit Andronik. Drame se mogu podijeliti na tzv.. EPIKA.

Obnovljena je i antička pastirsko – idilična lirika koja veliča život u prirodi i utopijski san o sreći i blaženu životu (Zbornik N. Ep se sastoji od 6 pjevanja (6 libara) u dvostruko rimovanim dvanaestercima. Dominko Zlatarić. Izražavaju se dvostruko rimovanim dvanaestercem i osmercem (stihom narodne lirske pjesme). Džore Držić) i pišu ljubavnu petrarkističku liriku: slave žensku ljepotu. ali nadahnjuju se i usmenim narodnim stvaralaštvom. Bobaljević i dr.. Zlatarićeva Elektra prema Sofoklu). Ribanje i ribarsko prigovaranje. Tada se rodila u drama u suvremenom smislu – to je Robinja Hanibala Lucića. pastirske ekloge (Džore Držić. Ep Judita napisan je 1501. obrada starozavjetne priče o čistoj Joakimovoj ženi Suzani.U stihovima nastaju i romantične stihovane pričice. Posvetilište Abramovo). u Veneciji. Molitva suprotiva Turkom je pjesma u kojoj Marulić moli Boga za pomoć protiv turskih osvajača. Arkulin). Antun Vramec. pojavljuju se i nove vrste: putopisni spjev Petra Hektorovića 88 . Zlatarićev prijevod Tassove pastorale Aminta s naslovom Ljubmir). Hrvatska renesansna komedija od antike (Plaut. Črnko. Venere i Adon. Krajem 16. st. Kako bratja prodaše Jozefa. Dundo Maroje. Podsjedanje i osvajanje Sigeta. pjesme Bogorodici. Često se religioznost preplitala s refleksivnim vrstama (Marko Marulić. Marin Držić u svojim pastoralama (Tirena. Najčešće vrste nastaju po uzoru na antiku: to su komedija i tragedija. Pastirsko – idilični svjetovi pojavljuju se u kraćim oblicima tzv. Prvi je sačuvani dokument takve izrazito svjetovne lirike dubrovački lirski kanconijer Ranjinin zbornik u kojem su sačuvane pjesme prvog naraštaja petrarkističkih pjesnika. Obnavlja se i tragedija po uzoru na antičku. na hrvatskom jeziku piše svoje najznačajnije djelo. Marulić). Pokladnoj poeziji pripadaju i maskerate. Vetranović. učena ili eruditska komedija. Uskrsnuće Isukrstovo. Tripče de Utolče. Uz bogat humanistički opus na latinskom jeziku. Mavro Vetranović piše još i biblijsku dramu (Suzana čista) i mitološke drame (Orfeo. Osim tradicionalnih epskih vrsta. Brojni su prijevodi – prerade klasičnih djela (Držićeva Hekuba prema Euripidu i Dolceu. Mavro Vetranović). Hanibal Lucić). a ne lirski subjekt (Jeđupka Mikše Pelegrinovića. moli papu da okupi gospodu krstjansku i spasi grad od pogana. likove – tipove. Osim svjetovnih tema. Javlja se i anakreontska lirika koja slavi senzualnu ljubav i ovozemaljske užitke (Dinko Ranjina. to jest neka maska. Ranjine. a objavljen 1521. pripadnik nekog naroda. prva hrvatska svjetovna drama. Nikola Nalješković). Srednjovjekovnoga je podrijetla farsa (N. M. a u prozi razne kronike (F.) smatra se ocem hrvatske književnosti. vjersko – poučni epigrami. a glavni su joj predstavnici Nikola Nalješković i Marin Držić (Skup.–1524. D. U podnaslovu djela Marulić naglašava da je u «versih harvacki složena». varirajući petrarkističke postupke i unoseći folklorne elemente (Dinko Ranjina. Vrhunsko djelo hrvatske komediografije je pokladna. moralno – poučne vrste. Napisana je ekspresivnim stilom biblijskih psalama. Nalješković) koja prikazuje banalnosti građanskoga života na komičan i smiješan način. Takva vrsta. pjesme uobličene tako kao da ih govori neka profesija. Tuženje grada Hjeruzolima je pjesma inspirirana biblijskim tužaljkama. Radmio i Ljubmir) i u razvedenim pastoralnim dramama. S. Ranjina. mahom s religiozno – biblijskom tematikom (M. Vetranović. Bile su to šaljive i raspojasane pjesme namijenjene zabavi puka čiji su autori bili iz redova građanskog i obrtničkog staleža. Marulić obrađuje starozavjetnu priču o hrabroj i lijepoj udovici Juditi koja je svojom hrabrošću spasila rodni grad Betuliju od Holofernove vojske. kraće epske pjesme. Dijana). DRAMA. ali uvodi i brojne inovacije. pastoralnim igrama (N. brojne si u religiozne vrste: pjesme Isusu. prepjevi psalama. MARKO MARULIĆ (1450. Kao i u talijanskoj. pjesme s teološkim temama.). Bila je popularna i satirična poezija ( Mavro Vetranović. Kronika). Nalješković. Grižula) prepleće elemente pastoralne idile s elementima seljačke lakrdije. pate zbog neuzvraćene ljubavi. Marulić je idejom spašavanja grada htio u svojim sugrađanima potaknuti nadu u spas u trenutku kad su Turci već u splitskom zaleđu. Na srednjovjekovne se oblike nastavljaju i crkvena prikazanja. Prvi značajni svjetovni pjesnici javljaju se u Dubrovniku (Šiško Menčetić. Sabo Bobaljević). proročica ili gatalica. Suzana je religiozna poema u dvostruko rimovanim dvanaestercima. i u hrvatskoj se književnosti njeguje pokladna lirika. njegovala se osobito u Dubrovniku. pirna komedijica Novela od Stanca. LIRIKA. Terencije) preuzima strukturu. Jezik Judite je splitska čakavština Marulićeva doba. Od poroda Jezusova. dubrovačka se i dalmatinska lirika obogaćuje novim temama i novim umjetničkim rješenjima. lirika vezana za doba karnevala. Posebno mjesto u narativnoj (pripovjednoj) renesansnoj književnosti ima pastoralno-idilični i alegorijski roman Petra Zoranića Planine.

Motivi su: domoljubni. Pjesnik u predgovoru objašnjava da je htio pisati o ljubavi. Grkinju. PETAR ZORANIĆ (1508. Menčetića i drugih danas nepoznatih pjesnika. Putujući planinama.) prvi je hrvatski povijesni ep koji opisuje bitku i tragičnu pogibiju Nikole Šubića Zrinskog i hrabrih branitelja Sigeta (1566. Drama Robinja prva je svjetovna drama na hrvatskom jeziku. te slavi i veliča ljepotu rodnoga kraja. Kori suvremenike da zapostavljaju hrvatski jezik (koji je «pošpuren» latinskim i talijanskim jezikom) i tuguje zbog «rasute bašćine». Držića. Djevojka hodi po zelenoj travi. Veći dio života proveo je u samostanskome miru Dubrovačke Republike (Mljet i manji otoci). pastoralni. HANIBAL LUCIĆ (1458. Draža je od zlata. te alegorijski a izrazitim kršćansko – teološkim značenjem. Potječe iz bogate dubrovačke plemićke obitelji. Svoje najvažnije djelo Ribanje i ribarsko prigovaranje objavio je 1568. Jedan je od najplodnijih renesansnih pjesnika.) rođen je na Hvaru u plemićkoj obitelji. Sastoji se od 4 dijela s malo više od 1000 dvostruko rimovanih dvanaesteraca.–1572. Pjesme: Odiljam se. koje su alegorije kulture i umjetnosti tih naroda (Hrvatica nosi slabašne plodove). ali ga vila koja simbolizira napaćenu Hrvatsku upozorava na teške prilike u domovini. Zapisivač je dubrovački plemić Nikša Ranjina koji je još od djetinjstva počeo zapisivati pjesme. paklena vrata) kao i Ovidijev (umetnute metamorfozne priče). Š. Stric je komediografa Marina Držića. Pjesmom Jur nijedna na svit vila opisuje ljepotu svoje drage biranim leksikom u osmeračkim oktavama. a napisao je i prvu pastoralu Radmio i Ljubmir te se smatra začetnikom hrvatskog petrarkizma i pastoralnog pjesništva. U Hvaru i Starom Gradu proveo je gotovo cijeli život. Orfeo je mitološka drama.–1501.–1572. U zborniku se nalazi 820 pjesama Dž. opsadu i pobjedu Turaka. Njegove najpoznatije pjesme su Blaženi čas i hip (parafraza i preradba Petrarkina soneta) i Prvi pogled. Zabilježio je tekst i note dviju bugarštica koje su ribari 89 . Napisao je prvi hrvatski roman u stihu i prozi Planine. Slobodno je obradio Ovidijevu metamorfozu o Piramu i Tizbi. Leute moj mili. pjesnik se divi ljepoti zavičaja te često citira mudre i duhovite razgovore priprostih ribara. a uočljiv je i utjecaj Danteov (vila Milost. Uz Menčetića čini dvojac naših prvih ljubavnih pjesnika petrarkista. Pjesme mu se nalaze u Zborniku Nikše Ranjine. a stih dvostruko rimovani dvanaesterac.). Pripovijeda o putovanju pastira Zorana. Okušao se u brojnim vrstama: religiozno-refleksivna lirika. MAVRO VETRANOVIĆ (1483. po njegovu zavičaju – zadarskoj okolici. Potječe iz veoma ugledne hvarske plemićke obitelji. To je poslanica-putopis (i ribarska ekloga) koja ima tri dijela. Zbornik Nikše Ranjine najstariji je lirski zbornik hrvatske svjetovne lirike. Povijesna zbivanja. Opisano je trodnevno pjesnikovo putovanje od Hvara do Brača i Šolte u društvu dvojice hvarskih ribara Paskoja Debelje i Nikole Zeta. Pjesme: Grem si. mitološki i biblijski dramski prizori. Kaldejku i Hrvaticu. grem…. Pisao je pjesničke poslanice. Opus mu je nevelik. Lirska zbirka Skladanja izvrsnih pisam razlicih sastoji se od dvadesetak pjesama o ljubavi prema ženi i njezinoj ljepoti koje su remek-djela naše lirike. susreće mnoge pastire. dopisujući se s brojnim prijateljima i književnicima.–1543?1569?) rodom je iz Zadra. u Veneciji.) rodio se u Dubrovniku u građanskoj obitelji. podređenu jedino pjesničkom nadahnuću. a na tragu su Petrarke i naše usmene ljubavne poezije. Putovanje je realistički i dokumentaristički prikazano.–1553. stih je dvostruko rimovani dvanaesterac. maskerate. Najčešće teme su ljubav i ljepota drage.) dubrovački je pjesnik građanskoga podrijetla.) potječe iz stare zadarske plemićke obitelji.–1576.–1527. Vazetje Sigeta grada (Mleci.1584. crkvena prikazanja. vile i stiže do Perivoja od Slave u kojem susreće vile Latinku.) pjesnik je i dramatičar s otoka Hvara. pisac tumači kršćansko-moralistički: kao kaznu za kršćanske grijehe. moralnopolitička satirička poezija. Piligrin je nedovršeni religiozno-alegorijski spjev o fantastičnom putovanju nesretnoga Piligrina. 1536. Bio je izuzetan poznavatelj književnosti. DŽORE DRŽIĆ (1461. Njegove uglavnom ljubavne pjesme sačuvane su u Zborniku Nikše Ranjine. Moli Boga da sačuva djevojčinu ljepotu od starenja i posredno izražava samosvijest da će biti ovjekovječena zahvaljujući njegovoj neprolaznoj umjetnini. PETAR HEKTOROVIĆ (1487. Ima tri čina. a Pjesanca u pomoć poetam svojevrsni je kredo renesansnoga umjetnika koji želi potpunu slobodu stvaranja. Uzor mu je Sannazzarova Arcadia. zapravo samoga pisca.) jedan je od prvih hrvatskih petrarkista. Posvetilište Abramovo je religiozno prikazanje. To je prvo hrvatsko djelo u kojem se susreću hrvatski jug i hrvatski sjever: lijepu Robinju u gusarskom zarobljeništvu u Dubrovniku pronalazi njezin bivši udvarač (sa sjevera) ban Derenčin. BRNE KARNARUTIĆ (1520.ŠIŠKO MENČETIĆ (1457.

razumnim. dva jezika: selo i grad. a komediju je izvodila Držićeva dramska družina Njarnjasi. Renesansni racionalizam zamjenjuju neprirodnost i pretjerana kićenost. maškare Dundo Maroje. MIKŠA PELEGRINOVIĆ (1500. Zaplet započinje u trenutku kad stari Dubrovčanin dolazi u Rim obračunati se sa sinom koji sav kapital troši na kurtizanu Lauru. Započeo je kao ljubavni pjesnik u duhu petrarkizma. a 1566. a u idućih deset i sva ostala djela. dobrim i poštenim) i autorski prolog. pastorali i komediji. Ciganka peterim gospođama govori o budućnosti. gine. Tripče de Utolče (komedija). Likovi dosjetljivih slugu. inteligentni i samosvjesni renesansni junak koji za svoju sreću i osobni probitak upravlja likovima i njihovim sudbinama. Variva. starost i mladost. Držić suprotstavlja dva svijeta. a sastoji se od 6 pjevanja ili sreća. sluga Nijemca Uga Tudeška. Sljedeće godine izvedena je Tirena. «vlaški» i urbani govor. Likovi: Stanac i mladići Dživo. ljuti mizantrop (čovjekomrzac). Gruba te slidom slidi. ali se uskoro sasvim posvetio drami. / da svuda MARIN DRŽIĆ. isusovci su se brzo proširili u Italiji. Pomet. Godine 1548. dva mentaliteta. Okušao se u svim dramskim vrstama: komediji.) rođen je u pučanskoj obitelji u Dubrovniku. a brojni su je pjesnici oponašali ili citirali poznate stihove: Vene. Likovi: dundo Maroje. Dramsku šalu u karnevalskoj noći izvode obijesni dubrovački mladići izvrgavajući smijehu i poruzi Stanca. Krajnje sumnjičav. Popiva. Škrti starac Skup pronašao je «tezoro» (blago). Dundo Maroje (komedija). a najviše o sreći u ljubavi. kiparstvu i graditeljstvu u 17. slikarstvu. U Dubrovniku je bio orguljaš stolne crkve. pokvarenim i ljudima «nazbilj» . U šestoj sreći maska s Cigankina lica pada i otkriva se pjesnik koji se na petrarkistički način obraća svojoj dragoj moleći je za ljubav.–1562. svojim mladim gospodarima utiru put do sreće. Andrijana. ograničenost i slobodu. kopni. komedija karaktera i komedija intrige koje se radnja temelji na sukobu oca.pjevali: baladu o Marku Kraljeviću i bratu mu Andrijašu. Bokčilo. Skup (komedija). pa stalno živi u strahu za nj. Izabran je za vicerektora sienskoga sveučilišta./ sahne. napušta Dubrovnik. Hrvatskoj te drugdje u Europi. mladom Kamilu koji je u ljubavi s Andrijanom.) rođen je i živio u Hvaru. 90 . taje/ i trudeći vik ne staje. Ugo Tudešak. Posljednjih pet godina živi u Veneciji gdje je i pokopan u bazilici Sv. Maro. Komedija ima dva prologa: Prolog Dugog Nosa (negromant-čarobnjak govori o ljudima «nahvao» lošim. praznovjerje i superioran. ćup s novcem. 1562. Kamilo.. Novela od Stanca (komedija). blidi. Španjolskoj. Oblikovana je kao pjesma koju govori Ciganka. Laura. stoljeću. gasne. naopakim. pokladnoj igri. mala komedija pokladnoga karaktera u dvanaesteračkim stihovima. ali im na putu stoji starčeva škrtost. Pera Skup je komedija za koju Držić kaže da je «sva ukradena iz njekog libra starijeg neg je staros – iz Plauta». BAROK Barok je stil u književnosti. samouvjereni. Tirena (pastirska igra). seljaka s rijeke Pive. Portugalu. Pjesni ujedno stavljeni s mnozim druzim lijepim stvarmi (lirske pjesme). a u Sieni sedam godina studira i upoznaje se s talijanskom komediografijom. čezne. a po povratku u Dubrovnik upoznaje austrijskoga grofa Rogendorfa s kojim provodi dvije godine putujući u Beč i Carigrad. Hekuba (tragedija) Novela od Stanca je kratka jednočinka. dunda Maroja i njegova rastrošna sina Mara. Miho. Vlaho. Španjolskoj i drugim katoličkim zemljama zahvaćenim protureformacijom ili pokretom katoličke obnove. Djela: Pomet (komedija). Petrunjela. Njemačkoj. U zapletu radnje glavnu ulogu ima Pomet. svima zagorčava život: kćeri Andrijani koju želi bez miraza udati za starca.–1567. G. bugaršticu o Radoslavu Siverincu i tri kratke zdravice. Vidra (1508. Arkulin (komedija). Predgovor obiluje važnim podacima o kulturnom životu Dubrovnika 16. Pjerin (pastirska igra). Ivana i Pavla. Visokoobrazovani i motivirani. oslobađajući humor. koji su izvor veselog i vedrog pučkog smijeha. Likovi: Skup. Javio se u Italiji. Grižula (pastirska igra). u Firenzi piše urotnička pisma toskanskom vladaru Cosimu de Mediciju pozivajući ga da svrgne vlast dubrovačke vlastele. konzervativno i moderno. služavki Varivi. Autor je maskerate Jeđupka (koja je dugo vremena bila pripisivana Andriji Čubranoviću). glazbi. Popularnost ove maskerate širila se cijelom istočnom obalom Jadrana. u osmeračkim katrenima. Pomet družina izvodi njegovu komediju Pomet koji je tekst u međuvremenu izgubljen. st.

st. Sigizmund pokazuje stvarno tiransku ćud. Pretjerano nježan i osjećajan. bez odlaska u bezbrojne epizode (kao u romantičnim viteškim epopejama). Napisao je nekoliko tisuća stihova i mitološki spjev od 45. Barokni ep vergilijanskog tipa morao je biti religiozno ispravan. Najpopularnija barokna stilska figura je končeto (concetto) koja se temelji na vještini pronalaženja sličnosti između naizgled potpuno različitih pojava i predmeta. a Gundulić se pri pisanju Osmana nadahnuo Oslobođenim Jeruzalemom. Tema je morala biti aktualna i nacionalna. s jasnim tezama. izvrsnom versifikacijom. Pješčani sat. Unatoč izvrsnim opisima bitaka. Naziv MANIRIZAM označava stil u kojem su posebno naglašena formalna obilježja i često se smatra stilskom oznakom cijeloga baroka. i 17. Poezijom želi zapanjiti čitatelja: bogatom fantazijom. a struktura čvrsta. stoljeća. razigrana duhovitost.) talijanski je barokni pjesnik. Calderon de la Barca i Tirso de Molina.–1681.–1625. LUIS de GONGORA y Argote (1561. paradoks i hiperbola. Pjesme: Pjevač. Prije odluke o razbaštinjenju. začetnik pravca koji je po njemu prozvan – marinizma. a vrhunsko mu je ostvarenje ep u 20 pjevanja Oslobođeni Jeruzalem. utjecao je na modernu poeziju 20. razapet između renesansnog slobodoumlja i morala protureformacije. majstorsko umijeće gomilanja ukrasa. Na religiozno-povijesnoj tematskoj podlozi opsade i osvajanja Jeruzalema u prvom križarskom ratu. virtuoznim stilom. Snagom volje i razuma postaje plemenitim i pravednim. raskošna i neobična metaforika.–1627. Pjesme: Sat na zvoniku. TORQUATO TASSO (1544. a što java: O. te pomračena uma luta Italijom i provodi godine zatočen u ludnici. gdje se mladić sutradan budi u nedoumici što je san. Najčešće se smatra pokušajem da se uspostavi naglašeno neprirodan način izražavanja kao umjetnička konvencija. poljski kralj Bazilije. stil u kojem dominira uporaba učenih i novostvorenih riječi). najbolju talijansku pastirsku igru Aminta.) prije nego što je djelo izdano u originalu. Tasso razvija bogatu radnju u kojoj se prepleću fantastika i realnost. Smatra se jednim od glavnih predstavnika «kulteranizma» (culto: učen. malen je dar nam dan. Dominko Zlatarić preveo je njegovu Amintu (Ljubmir./ a san su i sami snovi. neobičnim metaforama i zvučnim efektima. Dijete odrasta u divljini i okovima. otac ga još jednom iskušava te ga uspavana prebacuje u dvorac u kojem mu prividno predaje svu vlast. odmah nakon rođenja dade zatvoriti u samotnu kulu. Španjolski barok zlatno je doba španjolske književnosti: Luis de Gongora. Život je san neobična je i duboka drama o kraljeviću Sigizmundu kojega otac.) najveći je španjolski barokni pjesnik. a u Francuskoj precioznost prema likovima iz Moliereovih komedija Precioze i Učene žene. Najčešći oblici končeta su: antiteza. 91 . Utjecao je i na hrvatsku književnost: nekoliko je pjesama posvetio Cvijeti Zuzorić. Najpoznatije svjetovne drame i danas se s uspjehom izvode: Život je san i Zalamejski sudac. pobožni naglasci. Lope de Vega. Ključna imena barok je dao uglavnom u mediteranskim zemljama. brojne dijaloge. ispjevan u stancama. Polifem i Galatea GIAMBATTISTA MARINO (1569. pravca koji je po njegovim epigonima nazvan i «gongorizam». Napisao je oko 200 drama od kojih su 80 kratka crkvena prikazanja u jednom činu. našto ga otac. 1580. instruktivan (a ne u prvom redu zabavan). Napisao je preko 2000 pjesama.) talijanski je pjesnik kasne renesanse. Ljudski život CALDERON de la BARCA (1600. naziva se u Italiji još i marinizam (G. Kao preteča hermetizma. Navikao samo na okrutnost. vraća u njegovu tamnicu. ali i stvara vlastiti izraz smione metaforike. najljepše je stihove dao u ljubavnim scenama i idiličnim prizorima. putenost i vjerski zanos./ jer sav život – to je san. neko vrijeme podliježe maniji proganjanja. uplašen proročanstvom da će mu sin biti zlotvor i tiranin. nepristupačan nedovoljno obrazovanu čitatelju. Stvara dojam pretjeranosti.–1595. nesretan i neshvaćen. u Španjolskoj gongorizam (Luis de Gongora). Marino).000 stihova Adonis. omamljena. u kojima se autor izruguje maniri neprirodno kićenog načina izražavanja. eksperimentiranje oblicima i zvukovima. prepravlja spjev u mnogo slabiji Osvojeni Jeruzalem.) najveći je dramatičar španjolskoga baroka i posljednji veliki pisac zlatnoga vijeka španjolske književnosti u 16. ali i za končeto bitnog – duhovitosti. pun mitološke simbolike. Na grobu vojvotkinje od Lerme Poeme: Samoća. Talijanski barok obilježavaju Torquatto Tasso i Giambatttista Marino. Napadnut od crkve da je u djelu previše ljubavi i magije. Prema imenima autora.Glavne značajke: bogata kićenost. odnosno tamnici u Ferrari. Usavršio je izraz romanci.

s osobitim jezičnim hibridom čakavice i kajkavice.Varaždinu.Stanca (ottava rima) tipična je strofa talijanskoga epa 15. Michel de Montaigne. osnivanjem škola i visokoškolskih ustanova doživljava početke pisane književnosti. a jezik dubrovačkih pisaca – štokavski govor sa sve izrazitijim ijekavskim izgovorom «jata» . Bavio se književnošću (Odiljenje sigetsko) i poviješću (Kronika. Godine 1694. st. Leksikograf i pisac Pavao Ritter Vitezović napisao je latinsko-hrvatski rječnik. Književnost habsburške ili Banske Hrvatske dijeli se u dvije zasebne struje: jedna. Prve isusovačke škole osnovane su u Dubrovniku (1604. Protestantizam (ili reformacija) je ionako u Hrvatskoj imao slab odjek. koja se proširila Europom zahvaljujući Ariostu i Tassu. Težio je hibridnom jezičnom tipu. i početkom 17. Premda se regije razlikuju po stupnju civilizacijskoga razvoja.. g. pretežno svjetovna. na istom prostoru. Lodovico Ariosto. Protestantizam je zanimljiv zato što je nakratko oživio hrvatsku glagoljašku tradiciju te stoga što je glagoljaš Stjepan Konzul Istranin jedan od prvih boraca za ujedinjenje hrvatskoga književnog jezika. Giambattista Marino. Renesansni svjetonazor sukobljava se s novim općim duhom katoličke obnove.. William Shakespeare. 2. 92 . Dubrovniku je najsličnija Dalmacija s kojom nije bio u političkom zajedništvu. Književnost se odvijala u manjim regionalnim krugovima. tek ponešto u Istri. st. PISCI RENESANSE I BAROKA: Lorenzo de' Medici. pripada isključivo nabožnoj književnosti na kajkavskom jeziku stvaranoj u kurijama i samostanima. Kvarneru. Važnu ulogu u protestantskom pokretu imao je Matija Vlačić Ilirik koji nije djelovao u hrvatskim okvirima. Zagrebu (1607. Pokret katoličke obnove širi pismenost i književnost i na područjima gdje dotad književno stvaralaštvo nije zabilježeno – kajkavska Hrvatska potkraj 16.počeo je utjecati na čakavske pisce u Dalmaciji. Duhovni začetnik hrvatske reformacije bio je Petar Pavao Vergerije. po posebnosti političkoga stanja i društvenoga života.). Đurđević). i to više u lirici. ali dubrovački pisci kao Gundulić i Đurđević bili su uzor dalmatinskim piscima. Katarina Zrinski. Pierre de Ronsard. Francois Rabelais. Jakov Mikalja. dolazi do određene razmjene književnih utjecaja. Torquatto Tasso. Stanca je osmerostih sastavljen od jedanaesteraca.. Kao otpor protestantima (reformatorima) osnovan je protureformacijski isusovački red koji u školama koje otvara širi duh katoličke obnove. Hrvatski je barok nastajao i razvijao se u četiri regionalna književna kruga: 1. st. U hrvatskoj se književnosti javlja u 19.). vrstama. pripada dvorskom ambijentu ozaljskog književnog kruga oko Petra Zrinskoga. do druge polovice 18. zadarskom otočju i Poljičkoj Republici. nastaju djela s naglašenim umjetničkim karakterom. U 17. Ta četiri kruga čine dalmatinsko-dubrovačka skupina pisaca (Gundulić. ozaljski krug pisaca (Zrinski. ipak. 3. st. st. doživjela i mali kulturni procvat. kajkavski krug (Habdelić) i slavonski krug (Kanižlić). Djela se razlikuju po temama. Luis de Camoes. Belostenec). Palmotić. st. Niccollo Machiavelli. pojavljuju se jezikoslovna djela (prve gramatike i rječnici) – Bartol Kašić. Književnost se naslanja na bogatu renesansnu tradiciju 16. preteča je Gajeve grafijske reforme. Književni jezik također je nejedinstven i prilagođen govorima regija. st. ali se u 17. Dubrovnik je glavni i najplodonosniji. Požegi. Pedro Calderon de la Barca. John Milton BAROK U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI Hrvatski književni barok traje od prvih desetljeća 17. Frankopan. Lope de Vega. Vučić. Čvrsto je vezana za protureformaciju (katoličku obnovu) kojom se nastoji suzbiti protestantizam. 4. Luis de Gongora. pa čak i po namjeni: u Dubrovniku npr. Miguel de Cervantes. a glavno mu je obilježje mnogocentričnost književnog života. s rimom abababcc. kad je napokon oslobođena od Turaka. u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u Slavoniji uglavnom nastaju tekstovi namijenjeni vjerskoj pouci ili kršćanskom obredu. st. i 16. javlja novi naraštaj pisaca plemićkoga podrijetla na čijem je čelu Ivan Gundulić. Četvrtu sredinu predstavlja Slavonija koja je nakon 1700. On je utemeljitelj hrvatske tiskare u Urachu kod Tubingena (u kojoj je tiskano oko 25 hrvatskih knjiga). Croatia rediviva). osniva prvu tiskaru u Zagrebu. Jan Kochanovski. a druga.

osim nešto prigodnih Gundulićevih stihova. od Dubrovnika do Zagreba i Požege. Poema ima tri dijela (plača): Sagrješenje. Spoznanje. DRAMA. Nakon 1600. Rim. Religiozne poeme ili «plačevi» su oveće pjesme s kratkim pripovjedačevim uvodom i dugim ispovjedno-pokorničkim monolozima kakva uzorna pokajnika. Spada u red najvećih hrvatskih pjesnika. društvo i slobodu (ideja slobodne države u kojoj vladaju plemeniti – vlastela.) Radnjom je smještena u Dubravu. Baroka je bilo u svih hrvatskih pisaca. IVAN GUNDULIĆ (1589. Nakon njega. Pojavljuju se djela uporabne vrijednosti. ali sa sretnim završetkom(mladi Gundulić i Junije Palmotić). 1621. (Melodrama je sentimentalna drama u kojoj glazba neprekidno.–1638. Temelji se na priči o izgubljenu sinu iz Evanđelja po Luki. Katarina Zrinska (tzv. ljubavni motivi. religioznu poemu u kojoj je progovorio o problemu ljudskoga grijeha i Božjeg oprosta. / dar u kom sva blaga Višnji nam Bog je do… 93 . Skrušenje. LIRIKA. o draga. Tradiciju baroknoga epa utemelji je Ivan Gundulić svojim Osmanom. ali s brojnim stilskim figurama. prati govor glumaca. oksimoron) što je u skladu s dramatičnom razapetošću između dobra i zla. U mladosti je pisao ljubavne pjesme i prerađivao talijanske mitološke drame. U slavonskoj regiji barok je zamjetan tek sredinom 18. Na kraju zbor pastira pjeva himnu slobodi: O lijepa. Tematski su oskudni. a najinteresantiji pisci su Petar Zrinski. Armida. stari. Odgojen je u duhu katoličke obnove. Nakon opće uzbune i intervencije boga Lera. Petrova brata) i lirika Frana Krste Frankopana u zbirci Gartlic za čas kratiti. Prvu religioznu poemu. sa zakašnjenjem. Vitaljić i Đurđević) i u tzv. Tek krajem 17. Prvi i najznačajniji je Dživo Bunić Vučić s lirskom zbirkom Plandovanja. napisao je Ivan Gundulić (Suze sina razmetnoga). dugo nije bilo lirike. Od deset. prevladavaju prozne komedije na koje.) rođen je u Dubrovniku u plemićkoj obitelji. Zavladala je moda stihovanih tragikomedija s burnim i složenim zapletima. postoje još veze s petrarkizmom. najčešće vjersko-prosvjetne ili liturgijske funkcije. osobito u Dubrovniku. ružni ali bogati Grdan potkupio je suce koji su Dubravku dosudili njemu. Prevladavaju svjetovni. Gundulić. sačuvane su četiri: Arijadna. parodiju. ozaljski krug) i Pavao Ritter Vitezović. idealnu državu. na dubrovački barok. Komičnu baroknu poemu. Potkraj 17. st. Suze sina razmetnoga. ali barokna je iznimno bogata figuracija. Dubravka je pastoralna igra s elementima melodrame iz 1628. sve sretno završava. ili na važnijim mjestima. Fran Krsto Frankopan. Važan lik je starac Ljubdrag koji predstavlja savjest Dubrave i nositelj je piščevih pogleda na državu. utječe talijanska commedia dell' arte. Najplodniji je u Dubrovniku i to u lirskom pjesništvu. Najvažnije su iznimke: ep Petra Zrinskoga Obsida sigetska (prijevod mađarskoga epa Obsidio szigetiana Nikole Zrinskoga. Dijana. religioznim poemama. koja je postala uzorom nasljedovateljima.Začetnici pismenosti na kajkavskom jeziku su Juraj Habdelić i Ivan Belostenec. koja svake godine slavi dan slobode i vjenčanje najljepšega para. st. a slijedili su ga Ivan Bunić (Mandaljena pokornica). Religiozne teme pojavljuju se u dvjema specijaliziranim pjesničkim vrstama: u prepjevima psalama (Bunić. Pokopan je u franjevačkoj crkvi u Dubrovniku. EPIKA. g. pojavljuje se plodni i mnogostrani Ignjat Đurđević. st. s mitološkim i kvazipovijesnim temama. a ne bogato građanstvo i korupcija). st. u mnogo većoj mjeri. temama i stilom snažno djelovao na pjesnike hrvatskoga preporoda u 19. napisao je Ignjat Đurđević (Suze Marunkove). u djelima požeškoga isusovca Antuna Kanižlića. Korčulanin Ivan Kanavelić (Sveti Ivan biskup trogirski i Kralj Koloman) i Višanin Andrija Vitaljić (Ostan Božje ljubavi). epsko i dramsko pjesništvo južnohrvatskih baroknih pjesnika svjetovne je tematike. Lirsko. Barokna književnost u Banskoj Hrvatskoj i Slavoniji doima se siromašnom u odnosu na dalmatinski i. grijeha i iskupljenja. a slijede ga: Jaketa Palmotić Dionorić (Dubrovnik ponovljen). No. Ignjat Đurđević (Uzdasi Mandalijene pokornice) i Antun Kanižlić (Sveta Rožalija). Obavljao je visoke državne dužnosti. objavio je u Veneciji 1622. Prozerpina ugrabljena. a svojim je idejama (domoljubljem i slavizmom). Te su godine to trebali biti Dubravka i Miljenko. Na kajkavskom književnom jeziku ističe se proza zagrebačkoga isusovca Jurja Habdelića. osobito zasnovanim na relaciji suprotnosti (antiteza. Njegovo prvo tiskano djelo su prepjevi sedam pokorničkih psalama Pjesni pokorne kralja Davida. o slatka slobodo. dolazi do plodnog razvoja drame. Takve se drame temelje na libretima talijanske barokne opere.

Likovi: Pavlimir. refleksijama o prolaznosti i zvukovnim efektima. Stil je kićen. Pjesme: Nemoj. s bogatim metaforama. Psaltijer slovinski. ali je najpoznatiji kao pisac melodrama. Napojnice pri stolu. objavila je Putni tovaruš (Putni prijatelj/drug. Ali-paša. pastirice./ gori ustaje. pogubljen je u Bečkom Novom Mjestu zajedno sa svojim zetom. pobožni pustinjak Srđ i njegova nećakinja Margarita. Vrhu smrti. Pjevao je i na latinskome. Ostala djela: Dijačke junačke. Bio je leksikograf (latinsko-hrvatski rječnik Dikcionar ili reči slovenske. Preveo je kompletan psaltir (150 psalama).) dubrovački je plemić koji je čak pet puta bio knezom Republike. zagonetke. Zbog urote protiv bečkog centralizma.–1671. JUNIJE PALMOTIĆ (1607. kao isusovac živio je u Italiji. zbornici različitih tekstova: Zrcalo Marijansko.–1737. vojskovođa i pisac iz stare hrvatske obitelji. Pavlimir je domoljubna drama. Najbolje su mu ljubavne pjesme i komična barokna poema Suze Marunkove u kojoj ismijava Mljećane (Mljet!). Gundulić u tome vidi početak pada turske moći: Kolo sriće uokoli/ vrteći se ne pristaje. i 15. Mandalijena pokornica (Mleci. a nakon prijelaza k benediktincima vraća se u Dubrovnik. i Prvi oca našega Adama greh. koje je 1844. 1662. Radnja je vezana uz lik mladog turskog sultana Osmana II. Djelovao je u raznim isusovačkim školama. nadopisao Ivan Mažuranić) pisanih u osmercima. mladić u tuzi piše stihove. Krunoslava. Slika svijeta temelji se na antitezi (kršćanstvo-islam.?–1673. Bila je solidno obrazovana. pastiri. Pavlinski zbornik rukopisni je zbornik kajkavskih liturgijskih tekstova i crkvenih pjesama. U zatočeništvu nastaje i njegovo glavno djelo. banom Petrom Zrinskim. Suputnik) s molitvama i prepjevima psalama. Pjesme: Pozvanje na vojsku. a u jasnim aluzijama pjeva o veoma konkretnoj čežnji seljaka Marunka «užežena» u ljubavi za Pavicom babopoljskom. ma ljubice. Graz. 1674. o crvenom raskolu. Pavlimirova zaručnica. junakinje: Sokolica. Pobožne pjesme. ANA KATARINA ZRINSKA (1625. Sentencije svakojaške. Cvitja razmišlenje i žalosno protuženje.Vjerojatni su mu autori lepoglavski pavlini.) iz imućne je dubrovačke obitelji. Nakon muževe smrti lišena je svih dobara. a ponajviše je djelovao u isusovačkom kolegiju u Zagrebu gdje je i umro.). Objavio je niz opsežnih vjersko-moralističkih i propagandističkih tekstova. satire. Veoma obrazovan (ne zna se gdje./ Tko bi gori. zbirka ljubavne lirike i tužaljki o nesretnoj sudbini Gartlic za čas kratiti. Kazlar-aga..–1657.) podrijetlom je iz turopoljske obitelji.).ropstvo. U tamnici u Beču. 94 . a stih je dvostruko rimovani dvanaesterac. Jedan je od najboljih hrvatskih lirika uopće. 1670. Posmrtno su mu objavljena još dva djela: rasprava Kamen pravi smutnje velike. dobro i zlo. Religiozna poema Uzdasi Mandalijene pokornice barokne je figuracije. uspon i pad…). i njegovo svrgnuće godinu dana poslije.) religiozna je poema o sagrješenju i preobraćenju.Osman je povijesni ep koji se sastoji od 20 pjevanja (nedostaje 14. Glavna su mu djela dvije nabožne knjige. U predgovoru je Katarinina izvorna pjesma Vsakomu onomu.Tema je ljubav prema slobodi i rodnome gradu. Napisao je više stotina lirskih pjesama (rukopisna zbirka Pjesni razlike). Njegov tekst Gizdost mladeh ljudi primjer je propovijednoga govora. s navođenjem peldi (primjera i sl. Očit je i utjecaj T. Dovršen je 1644. i njegov nasilni dolazak na vlast. nemoj.–1658. Slatka dušo mom životu. pjesme. poslovice. JURAJ HABDELIĆ (1609. Ima tri pjevanja (cviljenja) u osmeračkim stihovima. Likovi: Osman. Djelo ima 4 dijela. Molitve su u prozi. te opsežna religiozna alegorijska poema Sveta Rožalija o svetici iz Palerma koja se na dan svojih zaruka odlučuje za pustinjački život. Človičstvo zove se prava lipota. Majstor je crkvenoga govorništva. 1661. Piše posebnim jezikom: čakavskim govorom s čestim kajkavskim i povremenim štokavskim elementima. Iz Ljetopisa popa Dukljanina dramatizirao je legendu o kralju Pavlimiru. 1603. ANTUN KANIŽLIĆ (1699.) isusovac rodom iz Požege. Školovao se kod isusovaca. Vladislav. 1780. IGNJAT ĐURĐEVIĆ (1657.–1678. a od 1641. Tassa i usmene narodne tradicije. tobožnjem osnivaču Dubrovnika. Iz pjesme Pozvanje na vojsku najpoznatiji je Frankopanov stih: Navik on živi ki zgine pošteno. unuku prognanog kralja Radislava koji se vraća iz Rima. a za hrvatsku neovisnost./ sad je doli.–1777. IVAN BUNIĆ VUČIĆ (1592. neke nabožne pjesme./ a tko doli.) sestra je F. ali izravno i otvoreno. vjerojatno preveden s njemačkoga. te poraz u sukobu s poljskom vojskom kraljevića Vladislava kod Hoćima 1621. Zganke za vrime skratiti. umro u rodnom gradu. Frankopana.) bio je ugledan dubrovački plemić. birane elokvencije. Sunčanica. kao isusovac završio je studij filozofije. Graz. G.) plemić. a umire u jednom samostanu u Grazu. prevelika opsega. veliki osvajači nekad i sad. Pisao je prigodne pjesme. sloboda. Lirska zbirka Plandovanja o ljubavi pjeva u petrarkističkoj maniri. ki štal bude ove knjižice. ali je solidno znao pet jezika). prvi u hrvatskoj književnosti prevodi (ulomak) Molierea (Georges Dandin kao Jarne bogati). žena Petra Zrinskoga. K. FRAN KRSTO FRANKOPAN (1643.

U nizu tragedija strogo se pridržava klasicističke poetike. njega kralj šalje u rat protiv Maura. stil je nužno uzvišen. zvanog Cid i njegove zaručnice Himene. 95 . Izraz mu je strog i jednostavan.) francuski je dramski pisac. st. Prirodoznanstvene rasprave pišu se poglavito na latinskom (matematičar Marin Getaldić. Britanika. latinski je zadržao svoj povlašteni položaj u Crkvi. Učenici se samostalno izražavaju na latinskome. novolatinska je književnost tijesno povezana s obrazovnim sustavom. uzvišenost. Duša se niskoći nagona suprotstavlja razumom i voljom. Tema je nesretna ljubav legendarnoga španjolskog srednjovjekovnog junaka Don Rodriga Diaza. Drama je glavna vrsta. Najznačajnije mu je djelo tragikomedija Cid u kojoj veliča patriotizam. Upravo je na latinskome Bartol Kašić sastavio prvu hrvatsku gramatiku. prevlast razuma nad osjećajima.) najslavniji je autor francuske klasicističke tragedije. Za uzor ima starogrčku i starorimsku književnost. staloženost. Filozofija racionalizma (Kant. Prevlasti latinskoga najprije su se oslobodile zemlje romanskoga jezičnog kruga. ST. osobito omiljeni kraći oblici poput epigrama i elegije. Ifigenija. Ostale tragedije s povijesnom tematikom su Cinna i Polyeucte. povijesti. Udovica). Rodrigo ubija u dvoboju Himenina oca. Uspjeh postiže komedijama (Melita.–1684. Fedra . strogo je propisana doličnost na sceni (tragični junak morao je biti kralj ili barem knez. upravi i znanosti. Državni i društveni su interesi uvijek ispred osobnih. No. Razapeti su između vlastite ljubavi i osjećaja dužnosti da osvete čast svojih zavađenih roditelja. stoljeću novolatinsko je pjesništvo ponajprije učeno pjesništvo. Latinski pjesnici slijede antičke uzore. Djelo mora biti: moralistično. izraz ideološkog osamostaljivanja građanskoga društva. Temeljna stilska vrlina je jezična dotjeranost. kompozicija ima pet činova. karakteri su plemeniti. No. To svjesno odstupanje od novina razlogom je što latinska književnost posvuda u Europi uzmiče pred književnostima na narodnom jeziku. Za razliku od humanizma. I u 17. Leibnitz). a građanima. volja i razum upravljaju postupcima glavnih junaka. Newton) i filozofije (Descartes. didaktično (poučno) i racionalno. st. a i u pjesništvu koje nastaje izvan školskih klupa prevladavaju prigodni stihovi. poštuju se načela jedinstva radnje. Descartesovo Cogito ergo sum (Mislim. U 17. a sukob između dužnosti i strasti kojoj podliježu njegovi junaci prikazuje u psihološki fino razrađenim tragedijama KLASICIZAM Andromaha. Značajke: sklad. pišu prigodne sastavke i stihove. filozofije.–1699. jasnoća. U povijesnom značenju klasicizam je pokret u europskoj književnosti i kulturi od sredine 17. st. a vodeći je komediograf Moliere. liječnik Đuro Baljivi).LATINIZAM U 17. do druge polovice 18. pučanima mjesto je bilo u komediji). dakle postojim) dokazuje da je razum na djelu neprijeporna istina. a volja obuzdava strasti. obradba starih motiva i tema. Descartes. Razum prosuđuje. ona se obećava onome tko ubije Rodriga. Pisci klasicističke tragedije su Pierre Corneille i Jean Racine. JEAN RACINE (1639. Clitandra ili oslobođena nevinost. središtu europske književnosti u 17. Stran im je zahtjev za izvornošću. Vjera u razum: vjerovali su da temeljna načela diktira razum. Spinoza. a Pavao Ritter Vitezović iznosio krupne političke ideje zagovarajući jedinstvo svih Hrvata. otac francuske klasicističke tragedije. preciznost. PIERRE CORNEILLE (1606. a temeljno je načelo preinaka naslijeđa. mjesta i vremena. Najznačajniji teoretičar klasicizma Nicolas Boileau u svojem djelu Pjesnička umjetnost utvrdio je kanone klasicističke estetike. a dužnost. Latinski je i jezik humanističkih disciplina: jezikoslovlja. Hobbes. Kepler. Isusovački program Ratio studiorum udružuje duboko humanističko poštovanje prema antici sa strogošću protureformacijske obnove. U hrvatskoj književnosti latinski također uzmiče pred narodnim jezikom. Upravo na latinskomu napisana su prekretna djela moderne znanosti (Galilei. osobito u Francuskoj. paralelno se razvija s književnim stvaralaštvom klasicizma. Locke). Cid je tragikomedija u pet činova. ali priča ipak ima sretan kraj: Rodrigu zbog ratnih junaštava kralj za nagradu određuje Himeninu ruku. nema poznatijega književnika isključivo na latinskom jeziku. Ivan Lučić postavio temelje znanstvenoj historiografiji. Klasicistička tragedija ima čvrsta pravila: mora biti pisana u stihovima.

). komedije karaktera i društvene komedije ili komedije običaja. remek.). imalo je velik uspjeh u Europi. st. Josip II. Čitavo se stoljeće naziva njegovim imenom: Voltaireov vijek. Likovi: bogati i škrti Harpagon. Lockea. brojnih književnih djela (Henrijada. Umro je na kazališnim daskama. korisnome radu. Mizantrop. racionalizam Descartesa i Spinoze. Nositelj pokreta bilo je građanstvo. On je jedini prosvjetitelj koji kritizira apsolutnu nadmoć razuma. ali je za sebe želi i Harpagon. Napisao je ukupno 33 komedije u stihu i u prozi.–1793. i njegov učitelj Pangloss lutaju po Europi i Južnoj Americi tražeći smisao života. povijest (Društveni dogovor. pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin. najslavnijega djela 18. st. Temelje materijalističkoj filozofiji postavlja u djelu Misli o tumačenju prirode.) napredni je mislilac 18. st. građanin-plemić.djelo prosvjetiteljske literature. nastala pod utjecajem Plautove Aulularije. Filozofe okupljene oko Enciklopedije nazivamo enciklopedistima. Zadig. DENIS DIDEROT (1713. Ubija se u očaju ljubomore. Bio je glumac. zaljubljen u lijepu Cunigondu. sinu njezina muža Tezeja. te nešto komedija-baleta za dvorske potrebe. francuskih farsa i talijanske commedije dell' arte. redatelj. Napisao je niz 96 . Tada nastaju mnoge znanosti: politička ekonomija. pronašao u konkretnome.–1784. Radnja se događa u Parizu. Tartuffe. njegova djeca Elise i Cleant. Voltairea i Rosseaua. 1762. 1748. a finom ironijom i blistavom duhovitosti ismijava ljudske mane i predrasude. Zaire.. Candide ili Optimizam. a najmanje u književnosti i umjetnosti. Zabavno i vješto parodira optimističku idealističku Leibnitzovu filozofiju. Reformira talijansko kazalište inzistirajući na vrijednosti samog pisanog teksta. Don Juan. Daje veoma oštru društvenu satiru. Prosvjetiteljstvo je najveće rezultate dalo u filozofiji. MOLIERE (1622. autor brojnih povijesnih i filozofskih spisa. PROSVJETITELJSTVO To je općeeuropski pokret koji se razvio potkraj 17. nastanivši se na kraju s već ostarjelom Cunigondom u Turskoj. ali su ga podupirali i pojedini vladari (Fridrih II. CARLO GOLDONI (1707. rođen u Veneciji. te nudi demokratsku teoriju društva. Didaktičke ideje iznosi u romanu Redovnica iz 1760. Škrtac. Nakon niza komičnih situacija. Za njega je priroda jedini učitelj. obrtnike i stručnjake. da bi ga sam Candide. znanosti i prosvjeti. Idejni utjecaji: empirizam Newtona. ali ju je razradio na sva tri plana. 1754. glavni urednik Denis Diderot okuplja znamenite suradnike: matematičara d' Alamberta. statistika. sociologija. filozofe Holbacha i Helvetiusa. pokušaj nacionalne epopeje u 10 pjevanja.–1673. Mladi i naivni Candide.) prvi je potpuni prosvjetiteljski mislilac. do 1772. ljubavi i mržnje. Od 1746. st. Osnivač je ustavne znanosti.–1778..) također analizira organizaciju društva. Enciklopedija je najslavnije djelo francuskog 18. Škrtac je komedija u pet činova. udaja kćeri bez miraza). psihologija i dr. upravitelj Valere zaljubljen u Elisu i Marianne u koju je zaljubljen Cleant.) talijanski je komediograf. Umišljeni bolesnik. ali se obično ipak dijele na komedije intrige (s primjesama farse). a umro u Parizu.–1778. u Njemačkoj. Micromegas.) francuski je filozof i književnik. kazališni pisac i ravnatelj vlastite glumačke družine. Montesquieu (1689. Djelo O duhu zakona.. 1759. najveći je francuski komediograf. Enciklopedist. zaljubljenom u djevojku Ariciju. te Montesquieua. To je doba učenosti. općeg znanstvenog duha. Julija ili Nova Heloiza najavljuje emocionalnost i sentimentalizam nadolazećeg romantizma. U većini njegovih komedija miješaju se elementi raznih tipova komedija. u obrađivanju vrta. brojne znanstvenike. mladost i ljubav trijumfiraju. Merope).Fedra je tragedija u pet činova u kojoj Racine obrađuje mitološku temu o strastvenoj ljubavi i mržnji kraljice Fedre prema njezinu pastorku Hipolitu. Emile ili O odgoju utječe na modernu pedagogiju. krađa i pronalaženje blaga. Komedije: Kaćiperke. Dosad je objavljeno preko 100. nakon niza laži i nesreća (Hipolitova smrt) koje je prouzročila. a bio je i glavni urednik Enciklopedije od 1751. i najugledniji filozof ateističkoga kruga. u Francuskoj. niza filozofskih pripovijedaka i romana: Candide. Voltaire je obilježio cijelo francusko 18. st. Knjigom iz 1762. g.. st. a slavnim ljubavnim romanom iz 1761.-1755. najpoznatiji je Voltaireov filozofski roman. u Austriji – jozefinizam) pa se još i naziva prosvijećeni apsolutizam. Istakao se slobodarskim duhom i borbom za političku i vjersku toleranciju i čovjekova prava da slobodno misli. a dominira Europom u 18. Fabulu je preuzeo iz Plauta (skrivanje.000 njegovih pisama. VOLTAIRE (1694. JEAN JAQUES ROUSSEAU (1712.

ali jača interes za znanost. i to ona u stihu. akademije koje okupljaju znanstvenike. a pod Austrijom do Prvog svjetskog rata). Njihova djela jedva možemo smatrati klasicističkima.. 97 . religiozni ep još je uvijek proširen i popularan (Antun Kanižlić: Sveta Rožalija. Carlo Goldoni. a Filip Grabovac (1697. Prosvjetiteljsku ulogu odigrala su djela Matije Antuna Reljkovića. tragikomedija i više od 200 komedija. vrijeme je uvoda u romantizam. PISCI KLASICIZMA I PROSVJETITELJSTVA: Pierre Corneille. Jean Racine. Razgovor ugodni naroda slovinskoga napisao je Andrija Kačić Miošić. U stihovima su opjevane razne teme: povijesne. bogati i galantni grof Albafiorita koji je kupio svoju titulu i imućni vitez. Snažna. filozof. PROSVJETITELJSTVO i KLASICIZAM pojavljuju se istovremeno u svoj svojoj raznolikosti. U izvrsnim dijalozima često se služi i venecijanskim dijalektom. postupno oživljava kulturni život. uglavnom prijevodna. to potvrđuje i Jean Jaques Rousseau. grubijan i ženomrzac Ripafratta. epovi Lukrecije Bogašinović). a u drugoj polovici stoljeća možemo prepoznati i neke crte PREDROMANTIZMA. st. polovica 18. Ribarske svađe i Gostioničarka Mirandolina: komedija u tri čina. polako gasi bogatu dubrovačku renesansnu i baroknu tradiciju. Stilske i duhovnopovijesne formacije: BAROK. vedra i mudra gostioničarka osvaja srca trojice muškaraca. To su stari i osiromašeni hvalisavi markiza Forlipopoli. zbog kojega nakon mučenja umire u mletačkom zatvoru. a možemo uočiti primjese prosvjetiteljskih društvenih i didaktičkih teorija. Već 1761. Dubrovnik prestaje biti žarištem hrvatske kulture. ST. dalmatinski fratar. Vojne krajine. šaljivo-komični ep (Antun Ivanošić: Sličnorični natpis groba Zvekanovoga. religiozne. Gotthold Ephraim Lessing. U Slavoniji istovremeno djeluje naš prvi klasicistički pjesnik Matija Petar Katančić. šaljivo-komične. Početkom stoljeća djeluju još Korčulanin Petar Kanavelić i Splićanin Jeronim Kavanjin. građanske drame. su Daniel Defoe s romanom Robinson Crusoe i Jonathan Swift s Guliverovim putovanjima. a najznačajnije su epske vrste: pučko-prosvjetiteljski ep (Grabovac. i Jose II. beletristike je sve manje. intimnog. doista oskudan. Antun Kaznačić: Pad s tovara). st. U kajkavskoj sredini važnu su ulogu odigrale komedije Tituša Brezovačkog.). i Clarissa. Kačić Miošić. Vrijeme 18. (pod Francuzima do 1805. Joso Krmpotić: Katarine II. 1740. EPIKA. kao razumna. a 2. Voltaire. pojavljuje se tek krajem 18. Ivan Andrejevič Krilov HRVATSKA KNJIŽEVNOST 18.melodrama. Engleski pisac Samuel Richards objavljuje svoje epistolarne romane (romane u obliku pisama ispovijednoga. osobnog karaktera) Pamela. st. U Slavoniji koja se oslobađa Turaka krajem 18. a do kraja 18. Moliere. stoljeća. Pjesništvo je slabije vrijednosti. te uspio stvoriti modernu talijansku komediju karaktera i običaja. Vid Došen: Aždaja sedmoglava. Henry Fielding. Grgur Kapucin ili Juraj Maljevac: Nestrančno vezdašnjega tabora ispisivanje). Vitezu je ona prva žena koja ga je oduševila svojim razumom. Sentimentalizam i uzburkani osjećaji ponijeli su europsku publiku. Najveći je svakako Ruđer Bošković. st. Ona se njime poigrava da bi se na kraju. Reljković) u epskom desetercu i stilom usmene folklorne epike. Beaumarchais. Diderot i Lessing zalažu se za građansku tragediju. st. Jonathan Swift. i izravno dolazi pod austrijsku vlast kao dio tzv. Ideje prosvjećivanja povezane s odgojno-didaktičkim tendencijama nailaze na plodno tlo i u hrvatskim krajevima. sretno udala za čovjeka svojega staleža. Najpopularniju knjigu. Grubijani. put u Krim. st. zatim povijesni ep (Kačić Miošić. Jean de la Fontaine. U kraćem epskom obliku prigodnice opjevavaju se suvremeni ratovi i slave vojskovođe. matematičar i pjesnik.-1749. U Dalmaciji koja živi pod Mlecima do 1797. st. napisao je domoljubno djelo Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga oliti rvackoga. još je uvijek najvažniji književni rod. književni je rad tijekom 18. Epika u prozi. a ulaskom Francuza u grad 1806. st. remek-djelo tzv. Komedije: Kavana. 1748. Zasićenost racionalizmom pojavljuje se već sredinom 18. praktično-poučne. Književnost osamnaestoga stoljeća obilježava PLURALIZAM poetoloških koncepcija.. ali se kasnije uglavnom razvija samo pučko-prosvjetiteljski tip književnosti. Mjesto radnje: svratište/krčma u Firenzi.st. U drugoj polovici 18. Još neki pisci 18. klasicistička su načela definitivno dovedena u pitanje. i u prvoj polovici 19. u Dubrovniku se osnivaju tzv. 1747.

ostavilo je jednu značajnu klasicističku zbirku. Ferdinand Putica i Vlaho Stulli (Stulić). te je tako Kačić prvi pisac preko kojega je Europa upoznala našu narodnu pjesmu. u obliku kronike.). Pjesme: Vinobera u zelenoj Molbice dolini. u epskim desetercima. U zarobljeništvu je napisao svoje najznačajnije djelo Satir iliti divji čovik (Dresden. rođen u Davoru kod Nove Gradiške. u 19. Đuro Ferić). MATIJA ANTUN RELJKOVIĆ (1732. često se prevodi tada veoma popularan talijanski dramatik Pietro Metastasio. latinskom. ANDRIJA KAČIĆ MIOŠIĆ (1704. u slavonskoj i kajkavskoj sredini. Izvorne komedije pišu Marko Bruerević (Vjera iznenada). Razgovor ugodni naroda slovinskoga.–1825. 1756.) hrvatski je pjesnik i prosvjetitelj. najviše u onim kajkavskim. U Dubrovniku cvjeta prigodna. u Budimu). U drugom izdanju djela kao sugovornik mu se pojavljuje Slavonac koji satira uvjerava da se slavonski seljak popravio. jednostavnim i pučkim tonom. Pisao je brojne rasprave. Mleci. brodić) je dvodijelna proza u kojoj. adaptacije i lokalizacije stranih predložaka. Djelo je jedno od najpopularnijih djela hrvatske književnosti.–1798. a Kačić je u 98 . u duhu srednjovjekovnih kronika. opisuje svekoliku povijest: od početka svijeta do Kristova rođenja i od Kristova rođenja do svojih vremena. a likovi «ponašeni». Cijeloga se života bavio znanstvenim radom. preveo Sveto pismo na hrvatski (prijevod je objavljen poslije njegove smrti. Povijesne događaje opisuje istinito. Prihvatio je poetiku klasicizma. Horacije). Hrvatske je pjesme tvorio kvantitativnom versifikacijom. čija i danas često izvođena komedija Kate Kapuralica nosi obilježja «crne» groteskne komedije s temom iz života najnižih građanskih slojeva. Napisao je dva književna djela. najznačajniji dramski pisac na prijelazu iz 18. uglavnom nepoznatih autora. njena ljepota i bogatstvo. To su Jesenski plodovi (Fructus auctumnales) Matije Petra Katančića. Visoke su estetske razine lirske pjesme iz Kanižlićevih molitvenika. Uz vojnu službu cijeloga je života pisao i bavio se prosvjetiteljskim radom. često šaljiva i zabavna lirika (Đuro Hidža. Popularna pučka lirika jednostavna sadržaja sačuvana je u brojnim pjesmaricama. a i manje povijesne i religiozne pjesme. DRAMA. a umro u Budimu. pjesme prigodnice. putovao po Dalmaciji i Bosni. 3. pohvalnice i epigrami. Marko Bruerević i dr. a ne prema naglasku pa ga se drži dosljednim klasicistom.). st. 18. Djelo obiluje savjetima i poukama slavonskom seljaku. prijevodi i lokalizacije Moliereovih djela: radnje su im smještene u Dubrovnik. ali i u prozi.) rođen je u Valpovu. Osijek. Aleksandar Tomiković i Grga Ćevapović. franjevci). U Dubrovniku.. u narodu se čitalo i učilo napamet. «popievke narodne». svakako je Tituš Brezovački čije komedije mogu stati uz bok komedijama Marina Držića. Ljubomirovič ili Prijatel pravi Matije Jandrića prema Carlu Goldoniju). U njoj su: 1. proširene su brojne podvrste religiozne lirike. Ipak. U Slavoniji takve drame pišu Ivan Velikanović. Zbirka Fructus auctumnales (Jesenski plodovi) sastoji se od latinskih i hrvatskih pjesama. kao i u Slavoniji. stihove na hrvatskom. smatrajući ih autentičnim narodnim pjesmama. više društvena igra nego intimna potreba. U sjevernim dijelovima Hrvatske. mađarskom. No. no najčešće to nisu originalna djela. frančezarije. 2. Satir od kola sudi. u Njemačkoj provodi niz godina gdje se upoznaje s prosvjetiteljskim idejama. Boravio je u Mlecima. Od takvih djela svakako su najznačajnije tzv. Opjevava i opisuje povijest južnih Slavena i susjednih naroda.) rodio se u Bristu kod Makarske. Ševa. MATIJA PETAR KATANČIĆ (1750. ali i zapuštenost. Opjevana je slavonska zemlja. 1762. Filozofiju i bogosloviju studirao je u Budimu. a umro u samostanu u obližnjem Zaostrogu. pastirske pjesme u kojima slavi život u Slavoniji. Uz porast zanimanja za usmenu poeziju u Europi. On je govornik piščevih ideja i pripovjedač koji se zalaže za napredak i uzdizanje.Vrlo je popularna basna. na latinskom i hrvatskom jeziku. nego prijevodi.. s poučnim i moralno-didaktičkim ciljevima (Reljković. a Herder ih je uvrstio u svoju zbirku Volkslieder. U sjevernoj Hrvatskoj drama se (na latinskom i hrvatskom) razvija u okviru školskih kazališta crkvenih redova (pavlini. U okviru školskih kazališta u Zagrebu se javlja osebujna kajkavska komediografija prosvjetiteljsko-moralizatorskih obilježja. Korabljica (lađica. 1831. Zarobljen u ratu.–1760. LIRIKA ne zauzima više tako visoko mjesto kao nekad. popularna je «pismarica» u epskim desetercima. Satir osuđuje turske običaje. isusovci. nastala prema brojnim stranim uzorima (npr. Ističe važnost poljoprivrede i seljačkoga staleža. Alberto Fortis prevodi tri pjesme iz Kačićeve pjesmarice. st. pozivajući se na brojne izvore. 1779. Želio je probuditi zapuštenu Slavoniju i prosvijetliti slavonskoga seljaka. Jezik djela je slavonska ikavska štokavština. bukoličke. Proširene su brojne dramske vrste. Brojni su prijevodi klasičnih latinskih djela (Vergilije. To je prosvjetiteljski ep u 11 pjevanja.

Na latinskome se i dalje pišu romani. Kad Lida odlazi na selo. pozivajući na svenarodnu slogu. Školski latinski sastavci osposobljavaju učenika da prihvati združeni ideal antičke mudrosti i kršćanske vjere. Najugledniji latinisti su isusovci i njihovi đaci. Prvo dramsko djelo mu je dramatizirana legenda Sveti Aleksij. ali se proslavio komedijama na kajkavskom narječju. Narodni jezici stječu odlučnu prevlast. bio je svećenik i bavio se raznim crkvenim dužnostima. npr. LATINIZAM U 18. a klasični su jezici okosnica školskog sustava. st. Matijaš grabancijaš dijak druga je njegova komedija.predgovoru i naglasio da piše za one neobrazovane koji znaju samo hrvatski jezik i razumiju samo jednostavan stil. TITUŠ BREZOVAČKI (1757. Kajkavski komediograf Tituš Brezovački piše i politizirane latinske prigodnice. Kopinoviča i Veselkoviča. pa tako izvrgava smijehu i poruzi niz karakternih mana i društvenih poroka svojih naizgled poštenih sugrađana: «šoštara» Smolka. stoljeća prednjači Dubrovnik. Brno Zamanja preveo je na latinski Odiseju. Đuro Ferić basnopisca Fedra. Brno Zamanja: O pucanju mužara na dan svetoga Vlaha. a obrađena je stara i poznata priča o dvojici izgubljene pa pronađene braće. 99 . te gradske službenike Jugoviča. da ne bi ostale bez svojih kruna i zaručnika Leopolda Ugarskoga. Radnja se događa u Zagrebu. Likovi: pripovjedač – pjevač starac Milovan (Mjelovan) i Radovan. Dalmacije. U hrvatskoj književnosti latinskoga izraza u 18. Studirao je u Pešti. ali glupa. Neki prevode i s hrvatskoga na latinski. U našoj predaji grabancijaš je mlad čovjek. grčke epigramatičare. Latinski i dalje ima čvrsto uporište u obrazovnim ustanovama. Zanimljivo je da je u cijelom pretpreporodnom razdoblju upravo latinski pouzdan tumač prekretnih političkih i kulturnih ideja. novom banu Ivanu Erdodyju. a «mrtav» efikasna je brana pred opasnim utjecajem susjednih živih jezika. Latinski služi kao najprihvatljiviji nadomjestak za jedinstven nacionalni književni jezik – Hrvati žive u nekoliko državnih zajednica. Utok triju sestara. ovi se autori dokazuju i kao izvorni pjesnici prigodnih epigrama. Od vrsta prevladavaju epigram. U narodnome preporodu dolazi do konačne pobjede hrvatskoga jezika i to je konačan uzmak latinštine. na latinskome piše svoju poznatu opomenu sunarodnjacima da ne zaborave na svoju narodnu i jezičnu samosvojnost.mađarizacije. lirske strofe i didaktički ep.–1805.germanizacije. Može promijeniti identitet ili postati nevidljiv. uporaba latinskoga gotovo zamire. Ivan Mihanović 1818. a Ivan Derkos 1832. koji je završio «trinaestu školu». Dakle. krznara Vuksana. Hrvatske i Slavonije. Latinskim se često i rado služio i osvjedočeni ilirac Pavao Štoos. st. Npr. Đuro Ferić: Zašto je nadimak Mačak zaslužio Zlatarić. Osim što prevode. služi i kao štit protiv talijanizacije. nastala potkraj autorova života. Latinski književni izraz živi i na hrvatskome sjeveru. Rodio se i umro u Zagrebu. najčešće svećenik. Veoma je snažna prevoditeljska djelatnost. Djelo je napisano sočnom. Lidi. školu magije i čarobnjaštva. elegija i poslanica. Francuski jezik preuzima prvenstvo u diplomaciji i kao jezik obrazovanih slojeva. U Europi u 18. Raymundo Kunić prepjevao je Homerovu Ilijadu koji se prijevod i do danas drži najboljim.) bio je pjesnik i komediograf. latinizam pokazuje neočekivanu živost. Rajmundo Kunić: Geliji koja je lijepa. bogatom kajkavštinom. Pisao je latinske i hrvatske pjesme s prigodnim i satiričnim sadržajima. U komediji Diogeneš ili Sluga dveh zgubljenih bratov je igrokaz kakve su izvodila đačka kazališta na Kaptolu. U Hrvatskoj 18. Matijaš je lik koji je Brezovački preuzeo iz brojnih hrvatskih usmenih predaja. Đuro Hidža na hrvatski je prevodio Vergilija. Latinski nepovratno prestaje biti ravnopravnim jezikom hrvatske književnosti. U posljednjem desetljeću samostalnosti dolazi do procvata latinizma. ST. Valpovčanin Matija Petar Katančić piše latinske stihove po uzoru na Horacija i latinske oglede o domaćoj književnosti. znameniti poziv na pretplatu za Gundulićeva Osmana sastavlja dvojezično. Horacija. objavljuje politička proza i pišu satire.

hladan. Glavni su predstavnici Johann Wolfgang Goethe i Friedrich Schiller. G. proslavio romanom Patnje mladoga Werthera i utjecao na duh svoje epohe (tzv. a pejsaž stanje duše). A. Torquato Tasso i Egmont. piše roman Srodne duše i autobiografske zapise Poezija i zbilja. epigrama. ljubav prema slobodi. ROMANTIČNI PESIMIZAM («svjetska bol» ili Weltschmertz). sukob s društvom uz osjećaj suvišnosti i pesimizma). osjećajni zaljubljenik u prirodu. a vrhunac ostvaruje od 1800. Piše tragedije u stihu i prozi Ifigenija. a zavladao je pojavom tzv. zanimanje za EGZOTIKU i MISTIKU. zatim Percy Bysshe Shelley i John Keats. intimne teme (A. Kao antiklasicistički pokret ističe osebujnost POJEDINCA. satirični životinjski ep Reineke Fuchs. Nakon Sturm und Dranga (sedamdesete godine 18. Schiller). de Lamartine. nepoznati. veliča likove buntovnika i boraca za slobodu misli (Prometej. a za povratak prirodi i slobodu osjećaja. osobito POEMA). a vrhunac predstavlja pjesništvo Mihaila Jurjeviča Ljermontova.Nakon Schillerove smrti. Rousseau nagovješćuje romantičarski subjektivizam i povratak prirodi sentimentalnim romanom Julija ili Nova Heloisa i autobiografskim Ispovijedima. daleki. a ne želeći narušiti njihov sklad. Byron. Byron. idilični ep Hermann i Dorothea. Johann Gotfried Herder sakupljač je narodnih pjesama iz različitih zemalja (Volkslieder) među kojima je i Hasanaginica u Goetheovu prijevodu. U pismima prijatelju Werther ispovijeda svoja duševna stanja u rasponu od zanosa do krajnjeg očaja. naglašavanje INDIVIDUALIZMA i PJESNIČKE SLOBODE.–1832. Njezin zaručnik Albert antipod je Wertheru: racionalan. Bore se protiv klasicističke estetike. U Americi je najznačajniji Edgar Allan Poe. T.. Coleridgea.. st. 1805. Slijede Victor Hugo. egzotični krajevi (G. J. niz balada (Vilenjak). Francois-Rene de Chateaubriand. MIJEŠANJE KNJIŽEVNIH RODOVA (roman u stihovima. Građanska klasa vodi borbu sa još živim oblicima feudalizma. U Engleskoj romantizam započinje s pjesnicima Williamom Blakeom i Robertom Burnsom potkraj 18. U Rusiji prvi je izraziti romantičar Aleksandar Sergejevič Puškin. veliki roman Naukovanje Wilhelma Meistera koji postaje uzorkom tzv. SUBJEKTIVIZAM. slikarstvo i književnost. Javlja se u doba značajnih povijesnih događaja: Francuska revolucija 1789.) slijedi faza weimarske klasike (antičke teme i klasicistički oblici) i tek onda dolazi naraštaj čistih romantičara kao što su braća Schlegel i Wilhelm Tieck. engleski «jezerski pjesnici». odlazi u provinciju gdje se zaljubljuje u plemenitu i prelijepu Lottu. Mladi Goethe u zanosu piše o nacionalnoj povijesti. epsko-lirska djela. st. snalažljiv i realan. Muhamedova pjesma). do 1830. Druga generacija George Gordon Byron.. i početkom 19. i našu Hasanaginicu). jezerske pjesničke škole Williama Wordswortha i S. Romantizam se najprije javlja u Njemačkoj pod nazivom Sturm und Drang («oluja i nagon»).) epistolarni je roman (u formi pisama) s ljubavnom tematikom.ROMANTIZAM Romantizam je europski književni umjetnički pokret koji se javlja potkraj 18. Napoleonov uspon i pad. Preteča: francuski prosvjetitelj J. U mladosti stoji na čelu pokreta mladih genija ili Sturm und Dranga. pjesnik. odmetništvo i sukob sa zakonom (F. kao slavni mudrac iz Weimara. NARODNE JEZIKE i navlastito za FOLKLOR. a istodobno proučava prirodne znanosti i prevodi (1775. nacionalno-povijesne teme (Victor Hugo). pripovjedač i teoretičar. na poziv weimarskoga vojvode seli u Weimar i tamo ostaje do smrti. U Francuskoj romantizam započinje lirskom zbirkom Meditacije Alphonsea de Lamartinea 1820. Hoffmann). G. zatim zbirku svoje najzrelije ljubavne lirike Rimske elegije.) najveći je i najsvestraniji njemački književnik. Preko noći se 1774. Tematika: okultna (nedokučiva) i mistična (tajanstvena) tematika (E.) započinje njegova najplodnija faza i početak weimarske klasike ili klasično razdoblje njemačke književnosti. Pokušava pobjeći od siline svoje ljubavi. Mladi pravnik Werther. JOHANN WOLFGANG GOETHE (1749. st. završava dramsku poemu Faust na kojoj radi cijeloga života. priroda (Goethe. Prvi razvija ideju o svjetskoj književnosti kao zajedničkom dobru cijelog čovječanstva. sve se više povlači iz života. Lamartine. Ljermontov). Glavne značajke pokreta su: OTPOR PREMA RACIONALIZMU prethodne epohe. iznimno ŠTOVANJE PRIRODE (otuđenom pjesniku priroda je zamjena za društvo. Goethe). 1775. ali se vraća u Lottin grad. Ne može se pomiriti s činjenicom da ona pripada drugome. Rousseau). odgojnoga romana i prvi je veliki realistički roman iz građanskoga života. Poe. Patnje mladog Werthera (1774. zanimanje za POVIJEST. verterizam: ekstremni osjećaji premoćni nad razumom. 100 . Putovanjem u Italiju i prijateljevanjem sa Schillerom (1794. isticanje vrijednosti ljudskih OSJEĆAJA i unošenje naglašene EMOTIVNOSTI u sve rodove.

ali njoj i njezinoj obitelji donosi samo nesreću. GEORGE GORDON BYRON (1788. duboku i neizlječivu bol povremeno umiruje ljepotama prirode i starih kultura. Napisao je oko 70 pripovijesti pod utjecajem engleskoga «gotskog» romana strave i užasa i fantastike njemačkoga romantizma (Hoffmann). U mladosti se bori za slobodu ličnosti (povijesne teme: Fiescova zavjera u Genovi. simfoniju. Werther je pravi romantičarski junak kojim upravlja strast. Neobuzdan. Faust je dramska poema koju Goethe stvara cijeloga života i koja predstavlja sintezu njegova stvaralaštva. pripovjedač i kritičar. prezire društvo. Annabel Lee i dr. bajronovskog junaka. Pisao je pjesme..–1869.) veliča slobodu i ljubav te stvara lik tzv. smrti i stravične atmosfere ili pak fantastične pripovijetke pune nevjerojatnih zgoda u kojima dolaze do izražaja njegovi prirodoznanstveni interesi i analitički duh (Priče Arthura Gordona Pyma.) francuski je pjesnik. Glavni lik drame Karl Moor (Mor). Već prvom dramom Razbojnici iz 1782. suvremenici vide Byrona i drže ga utemeljiteljem sotonske pjesničke škole ili skupine ukletih pjesnika. Hodočašće Childea Harolda je romantična poema u 4 dijela. godini. postiže ogroman uspjeh. predstavnik jezerske škole mladih romantičara koji su se povukli u miran život u jezersko područje sjeverne Engleske. Mesinska nevjesta i Wilhelm Tell. istočnjačkim pričama u stihu (Kaurin. Lara i dr. koji razočaran napušta rodno tlo.) njemački je dramski pisac. piše isključivo drame: trilogija Walenstein. Privlače ga egzotični krajevi i borbe za nacionalno oslobođenje. nakon bratove klevete i očeva odricanja od njega. EDGAR ALLAN POE (1809. bori se s Grcima protiv Turaka te umire u Grčkoj u 36. Roman je ubrzo postao veoma popularan. Coleridgeom objavio je Lirske balade koja zbirka označava početak engleskog romantizma.) engleski je pjesnik. WILLIAM WORDSWORTH ( 1770. pjesnik je izmučen patnjom i boli čemu ne nalazi lijeka. Portugalu. simbol ljudske težnje za spoznajom i napretkom. suvremena tema: Spletka i ljubav). a od lirike se proslavio Odom radosti koja je nadahnula Beethovena za njegovu IX. pesimistično je naziranje da zlu u svijetu nema lijeka. umire siromašan ali slavan.–1850. Groteskne pripovijesti i arabeske. Bajronizam – svjetska bol. postao je najgrandiozniji lik novije europske književnosti. Zajedno sa S. zajedno s Goetheom izgrađuje estetiku klasične epohe njemačke književnosti. T. Pripovijesti). podrijetlom iz srednjovjekovne legende u kojoj se Mefistofeles okladio s Bogom da će smrtnoga čovjeka učiniti poročnim te za spoznaju svega «kupio» Faustovu dušu. Turskoj i Grčkoj.) prvak je engleskoga romantizma. To je subjektivni putopis putnika. gdje ga otkriva Baudelaire – prvi je američki pisac koji je utjecao na europske književnike. adieu… ALPHONSE de LAMARTINE (1790. Zagovarajući sklad etičkih i estetskih ideala. Pjesma: Sunovrati. čini neodvojivu cjelinu od svojih likova. socijalna i moralna društvena kritika. Strastven je i prkosan pesimist. postaje razbojnikom da bi se borio protiv društvenih nepravdi. Zbirkama Meditacije i Nove meditacije u francusku poeziju unosi svjetsku bol. Od 1790. Nesretna i bohemska života. Marija Stuart. a njegov mlađi i ružniji brat Franz pohlepan je i licemjeran. Legendarni doktor Faust.) američki je pjesnik. Uvodna lirska pjesma Adieu. Tema je smrt drage – zbog smrti voljene Lenore. U kritici odlučno zagovara «čistu umjetnost» te razvija tezu da je poezija «ritmičko stvaranje ljepote» što potvrđuje svojim muzikalnim i formalno savršenim lirskim pjesmama s majstorski dočaranom atmosferom (Gavran. političar i povjesničar. Razbojnici su najpopularnija drama Sturm und Dranga. ponosan i hrabar. kukavica koja bratu pokušava oteti čak i njegovu ljubljenu Amaliju. Nakon sukoba s konzervativnom domovinom. Najpoznatija su mu djela poema Hodočašće Childea Harolda i satiričan ep Don Juan. za njega je ljubav bolesna patnja koja mu muti razum i stvara bol. pjesnik i književni teoretičar. U pjesmama Samoća. Poema Gavran spada u sam vrh svjetske književnosti. Svojom bogatom i bolesnom maštom stvara izvrsne novele pune tajanstvenih i jezovitih zbivanja. zapravo samog Byrona. traga za pustolovinama.odlučuje se na samoubojstvo. Djevica Orleanska. Jezero i Jesen obnavlja ljubavnu liriku u francuskoj poeziji.–1824.) Ubrzo nakon smrti postaje slavan u Europi.–1805. U tzv. Mistična ptica najavljuje mu da neće naći mir «nikad više». putuje po Španjolskoj. izazvao je niz samoubojstava romantičnih duša. FRIEDRICH SCHILLER (1759. a u drami Manfred. Dolina. a u Kini su se na servisima za čaj pojavili portreti Werthera i Lotte. Napisao je i dva epa: Jocelyn i Pad anđela. Pisao je filozofske pjesme i povijesne balade. Gusar. Don Carlos. Faust se zaljubljuje u Margaretu.–1849. Priroda je za nj vrelo životnih spoznaja. sličnoj Goetheovu Faustu. Smatra se jednim od preteča larpurlartizma i simbolizma kao i ocem moderne detektivske priče i znanstvenopopularne književnosti (science-fiction). 101 .

a svih 14 početnih stihova zajedno čine 15. U ranoj klasicističkoj fazi piše slobodarske ode Sloboda. Posljednji stih svakog soneta prvi je u sljedećemu.Crni mačak je pripovijetka o alkoholičaru iskrivljene svijesti koji pomračena uma muči i vješa mačka nakon čega doživljava niz sudbinskih nesreća i nevolja. Mihail Jurjevič Ljermontov. koja predstavlja njegov umjetnički vrhunac. na dvoru.–1849. suvišnog čovjeka. anakreontske pjesme Bakhovo slavlje i Veseli pir. pesimističku liriku. MIHAIL JURJEVIČ LJERMONTOV (1814. Maksim Maksimič. U akrostihu (prva početna slova početnih stihova) je Julijino ime. Heinrich Heine. Roman čini pet samostalnih novela (tri u prvom. Prvi je ruski nacionalni pjesnik. Kneginjica Meri i Fatalist. Walter Scott. on se strastveno zaljubljuje. pokušava zavesti njenu sestru Olgu. ali ga ona. a vjernim opisima sredine predstavlja jedno od prvih djela ruskog realizma. Sandor Petofi 102 . Dvije su teme tipične za romantizam: ljubav prema voljenoj ženi i ljubav prema domovini. U jedinoj zbirci Poezija nalazi se slavni Sonetni vijenac i niz soneta Soneti nesreće. On nastavlja besmislen život. Hoffmann. Puškin je postavio temelje ruskoj realističkoj prozi. unatoč ljubavi. Alphonse de Lamartine. seosku elegiju Selo. majstorski sonet ili magistrale. st.–1837. poeme u byronovskom stilu (Demon) i drame (Maskerata). Roman Junak našeg doba prvi je ruski psihološki roman u prozi. Pri kasnijem susretu s Tatjanom.–1841. Na dramskom polju stvara niz tzv. Aleksandar Sergejevič Puškin. PISCI PREDROMANTIZMA I ROMANTIZMA: Jean Jaques Rousseau. Robert Burns.godini. Prve pjesme objavljuje u almanahu Kranjska čbelica. FRANCE PREŠEREN (1800. Victor Hugo. mladić koji zavodi i ostavlja žene. Percy Bysshe Shelley. ALEKSANDAR SERGEJEVIČ PUŠKIN (1799.) ruski je romantičarski pjesnik. a radnja se zbiva u planinama Kavkaza i u primorskim ljetovalištima. poslanice prijateljima. a dvije u drugom dijelu romana): Bela. Tamanj. Ševčenko. Prikazom društvenog i političkog života Rusije. John Keats. pripovjedač i dramatičar. U poemi Ruslan i Ljudmila pravi ironijski odmak prema klasicizmu i prošlosti. Adam Mickiewicz. «uskrsli» mačak sablasnim krikom otkriva policiji mjesto i predmet zločina. Ernst T. Alessandro Manzoni.) najpoznatiji je slovenski pjesnik 19. plemić i časnik. te svoje osobne probleme projicira na pitanja slavenstva. Edgar Allan Poe. kad je ona već veoma ugledna velegradska dama u braku bez ljubavi. Od folklornih motiva okreće se bajronovskima u elegiji Ugasila se svjetla dana i u poemi Kavkaski zarobljenik. U povodu Puškinove smrti napao je vlast koja ga je prognala na Kavkaz. Jan Kollar. u svojoj 27. Tri godine poslije ponovo je uhićen i prognan na Kavkaz gdje je i poginuo kao žrtva dvoboja. James Macpherson. punu rezignacije. sonet. A. Evgenij Onjegin je roman o mladom plemiću iz grada koji u provinciji slama srce mladoj i plemenitoj Tatjani Larinoj (antologijsko je Tatjanino pismo Onjeginu). a nakon što ubije i ženu koju zazida. William Wordsworth. a kasnije. Taras H. ponosno odbija. Giacomo Leopardi. Svojim nacionalnim optimizmom hrabri Slovence koji ga drže svojim prvim nacionalnim pjesnikom. Hans Christian Andersen. Zbog slobodarstva je osuđen i prognan. Piše osamljeničku. pripovijest iz gradskoga života Pikova dama te roman u stihovima Evgenij Onjegin. Od ljubavnih i nacionalnih motiva kreće ka općeljudskim. Sonetni vijenac je djelo od 15 soneta posvećeno Juliji Primicovoj. Friedrich Schiller. mladi plemić biva ponižavan te pogiba u namještenom dvoboju kao žrtva spletke. pripovjedač i dramatičar. Radnju povezuje glavni lik Pečorin. malih tragedija i shakespeareovsku dramu Boris Godunov Iz pripovjedačkoga opusa su povijesni roman Kapetanova kći. te u dvoboju ubija Olgina udvarača Lenskoga.) ruski je pjesnik. uzalud troši vrijeme i predstavlja prototip ruskog tzv. George Gordon Byron. Alfred de Vigny. Johann Wolfgang Goethe.

svibnja 1843. ilirizam) Polovicom drugog desetljeća 19. 1842. 1832. do 1860. Kroatizam je označavao politički život Hrvatske. st. Ivan Derkos u knjižici Genius patriae…(Duh domovine nad spavajućim svojim sinovima) Antun Mažuranić počinje predavati hrvatski jezik kao neobvezatni predmet na zagrebačkoj gimnaziji. HRVATSKI KNJIŽEVNI I NARODNI PREPOROD traje od 1813. Osnovana je Matica hrvatska. Grof Janko Drašković u spisu Disertacija iliti razgovor darovan gospodi poklisarom na štokavskom narječju iznosi politički program hrvatskog naroda isticanjem hrvatskoga kao ravnopravnog u okvirima Monarhije.). Vjekoslav Babukić (prvi akademski profesor hrvatskoga jezika) piše prvu gramatiku hrvatskoga jezika – Osnovu slovnice slavjanske narječja ilirskoga. do 1843. ILIRIZAM je pojam kojim se u vrijeme preporoda označavala ideja za kulturnim ujedinjenjem južnih Slavena. st. 1836. odnosno za pokretanje ilirskog pokreta. Maksimilijan Vrhovac (proglas svećenstvu o potrebi skupljanja narodnoga blaga). Sve do četrdesetih godina 19. u Hrvatskoj se počinju osjećati nova duhovna kretanja i ideje kao prethodnica budućega NARODNOG PREPORODA. 1834. st.). Pisci se ugledaju u jezik i stil narodnog stvaralaštva. Antun Mažuranić piše raspravu Temelji ilirskog i latinskog jezika. 1839. Poslije pada Napoleona i vraćanja Dalmacije i Istre austrijskoj carevini. Od 1838. Juraj Šporer (traži list na hrvatskom jeziku u Oglasniku ilirskom 1818. Kulturna djelatnost preporoditelja. Dolazi do stagnacije književnog stvaralaštva koje je još uvijek trojezično. od proglasa biskupa Vrhovca do pojave nove generacije na čelu sa Šenoom. No od 1825. Ljudevit Gaj i Stanko Vraz sukobljavaju se i razilaze (Gaj preporod smatra političkim i domoljubnim pokretom. Ivan Kukuljević održao je 2. Zabranjeno je ilirsko ime: Narodne novine i Danica Horvatska. Zagreb. 1830. Uvodi se ilirsko ime: Novine ilirske i Danica ilirska. budućnost ujedinjene Hrvatske vidi u jezičnom spajanju. Stvoreno je ozračje za organizirani nastavak započetog narodnog preporoda. književnost ima prosvjetiteljske. Pojavio se i idejni lider i organizator – Ljudevit Gaj. st. diljem Hrvatske niču ilirske čitaonice (Varaždin. a Vraz u prvom redu – umjetničkim. ILIRSKI POKRET se javlja unutar hrvatskog preporoda i traje od 1830.. Josip Šipuš (1796. Karlovac).). U Sisku je 1839. gotovo utilitarne tendencije – služi buđenju i jačanju narodne svijesti. Počinju izlaziti Novine Horvatszke i kulturno-zabavni prilog Danica Hovatszka. Pavao Ritter Vitezović. 1835. a uzor im je Ivan Gundulić i dubrovačka književnost 17. 103 . odgojno-didaktičke. Za takve ideje zalagao se još krajem 17. tj. 1815. provodi se i mađarizacija – mađarski postaje obvezatni nastavni jezik u školama. Mlada hrvatska inteligencija ipak sve jače spoznaje značenje nacionalnog bića i važnost kodifikacije vlastitog jednog književnog jezika. a glavni ideolog bio je Ljudevit Gaj. Književni pogledi i aktivnost ilirske generacije. 1843. i to ponajprije zbog doživljaja domovine kao idealne Dubrave i apoteoze slobode. Odnarođivanju se suprotstavlja zagrebački kanonik Pavao Štoos svojom elegijom Kip domovine leta 1831.HRVATSKI ROMANTIZAM (hrvatski narodni preporod. Matija Smodek počinje predavati hrvatski jezik na zagrebačkoj Pravoslovnoj akademiji kao neobvezatni predmet. Pokret je imao izrazito političko obilježje. Ljudevit Gaj dobiva dozvolu za izdavanje novina i objavljuje svoj Oglas. prvi politički govor na hrvatskome jeziku u Hrvatskom saboru. Za čistoću jezika i jezično obogaćivanje te za jedan jezik komunikacije u Hrvatskoj zalažu se: leksikografi Ardelije della Bella i Joakim Stulli. Ljudevit Gaj u Pešti objavljuje u hrvatsko-njemačkom izdanju Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja.) Stanko Vraz pokreće prvi književni časopis Kolo. Antun Mihanović (Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku. jača germanizacija. prikazana prva hrvatska povijesna tragedija Juran i Slavonszka i Dalmatinszka. Štokavsko narječje postaje književnim jezikom u cijeloj Hrvatskoj. slavonska i dalmatinska.

Kolo. Kip domovine vu početku leta 1831. Sakcinski. G. 1842. STANKO VRAZ (1810. 104 .–1851. ostale su Horvatov sloga i zjedinjenje (Još Horvatska ni propala) Lj. početkom neoapsolutizma časopis Neven (ur. Slavonac. 1840. Započinje budnicama (programatske pjesme) i davorijama (borbenije. ( u Beču kao Novi pozor. Roman se pojavljuje tek u pokušajima (Antun Nemčić: Udes ljudski. Mirko Bogović). aktivizam. EPSKU POEZIJU obilježili su D. Teme: povijesne. Pogled na Bosnu. Vukotinović). pokretač i urednik Danice i Novina Horvatszkih. uspješna djela. budi narodnu svijest. bit će dan. Po ukidanju neoapsolutizma: Leptir (ur. pojavilo se Kolo s urednikom Stankom Vrazom i «otpadnicima» Dragutinom Rakovcem. Sakcinskog. K. a novelistički opusi Janka Jurkovića i Adolfa Vebera Tkalčevića najavljuju pomake prema realizmu. Blaž Lorković objavio je 1868. Ilir iz Štajera. Kukuljević.). ili Turci kod Siska I. rodoljubne i satirične pjesme. imperativne. Kukuljević Sakcinski (Juran i Sofija ili Turci kod Siska) i D. Mato Vodopić: Marija Konavoka. narodni i književni preporod. Časopisi: Danica ilirska. Antun Nemčić. jakih riječi). Gaja. otmice. bez južnoslavenske opcije. osvete. Demeter poemom Grobničko polje i I. Svećenik. a pisci se još bore (osobito kajkavci) ovladati tim jezikom. Livadića i Gaja Nek se hrusti šaka mala i Preradovićeva Zora puca.) pjesnik je elegija. Pisao je ljubavne. Demetrova Pjesma Hrvata ili Prosto zrakom ptica leti. sva je ta proza s uzorima u narodnom stvaralaštvu i pseudoromantizmu imala karakteristike trivijalne proze (ljubavne fabule. Putositnice. Mažuranić epom Smrt Smail-age Čengića. 1830. godine! Bitna obilježja hrvatske književnosti 19.) lirski je pjesnik i osnivač hrvatske književne kritike (Kritičeski pregled). zadarska Zora dalmatinska (prvi književni časopis u Dalmaciji – Preradović objavio prvu pjesmu Zora puca i bio jedno vrijeme urednikom). PUTOPISE pišu Antun Mažuranić. Književni časopisi i novine. Stanko Vraz. Vukotinović. Vukotinović). Općenito. Naše gore list. st. a umro u Zagrebu. Ideolog je ilirskog pokreta. pokrenuo je prvi književni časopis Kolo i bio tajnik Matice hrvatske. a od 1871. Miroslav Kraljević: Požeški đak. I. Preradović. Demeter (Teuta). refleksije (Preradović) i satirične (Vraz). LIRIKA je svakako glavni žanr. alegorija je odnarođene Hrvatske (tužna mati u crno zavita): Vre i svoj jezik zabit Horvati/ hote. Novoštokavština je prihvaćena kao standardni književni jezik. za ono vrijeme avangardan roman Ispovijest. domoljublje. G. stvara pretpostavke za razvoj moderne nacije. ter drugi narod postati. prigodnica i budnica. jedini Slovenac u hrvatskom preporodu. Proslavio se budnicom Horvatov sloga i zjedinjenje (Još Horvatska ni propala) prema kojoj su nastale sve kasnije budnice kao domoljubne i ilirske programatske pjesme. počinje s radom Hrvatsko narodno kazalište izvedbom Jurana i Sofije. Dragojla Jarnevićeva: Dva pira). Najpoznatija je Mihanovićeva Horvatska domovina.) rođen je u Krapini. Misli o ilirskom književnom jeziku opredjeljuje za punu književnu autonomnost i to putem pjesničkog jezika koji mora zadovoljiti estetske kriterije. Sofija. Svjetska književnost snažno utječe na naše pisce: prevode se i čitaju velika djela europskih klasika i istaknutih romantičara. Kasnije su najčešće teme ljubav (Vraz. PAVAO ŠTOOS ( 1806. reformator pravopisne grafije Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja. netipičan romantizam s obzirom na europski romantizam: kolektivizam nasuprot individualizmu. Već četrdesetih godina mnogi ilirci shvaćaju da je pokret moguće ostvariti jedino kao hrvatski. jezikoslovac. Put u Gornje strane. Pojavljuju se tematski nova. g. 1842. Pisac prvog povijesnog romana Severilla ili slika iz progonstva kršćanah u Sisku jest Ivan Krstitelj Tkalčić (1866. u Sisku kao Zatočenik). svjetlost (amblem iliraca je zvijezda Danica!). Od novina ističe se Pozor pokrenut 1860. zove se Obzor i pod tim imenom izlazi sve do 1941. Oni otvaraju dva presudna problema: pitanje književnog jezika kao stila i potrebu otvaranja hrvatske književnosti europskim uzorima. Ivan Trnski i Dragojla Jarnevićeva te nešto mlađi Vladimir Nikolić. do 1860. dinamika. pjesnik.Raskol među ilircima. Ima odgojno-prosvjetiteljsku funkciju. patetične. Najdalje je otišao Dimitrija Demeter koji se u članku iz 1843. Bitno je obilježje upravo netipičan razvoj.). Glasonoša. Novele od četrdesetih do šezdesetih godina pišu Demeter. trovanja i sl. nasuprot svjetskoj boli i pesimizmu – optimizam. Komediju Kvas bez kruha ili tko će biti veliki sudac napisao je Antun Nemčić.–1862. Ljudevitom Vukotinovićem. slikar i glazbenik. PROZA je čak i u poslijepreporodnom razdoblju skromnih dometa – sve do Šenoe. integracija stilova.–1872. Listovi iz Italije. DRAME pišu I. LJUDEVIT GAJ (1809.

Pjesme su označene brojevima. U zadarskoj Zori dalmatinskoj 1843.–1872. ANTUN NEMČIĆ (1813..1845. Demeter i Gaj nagovorili su vlasnika kazališta da uvede predstave na hrvatskom jeziku. najzrelije su preporodno prozno djelo. opisuje pobjedu Hrvata nad Mongolima 1242.–1872. Početkom šezdesetih godina 19. 1845.Napisao je zbirku ljubavnih pjesama Đulabije. Davorije su programatske pjesme ozbiljnoga patetičnoga tona. pripovjedač. Manzoni. Otkud modre oči je sonet. u obliku krakovjaka. Jezik roda moga. Harač i Kob. ukinut je Bachov neoapsolutizam i pokrenute su stranke: unionistička. prva je preporodna društvena komedija. epsko je djelo koje ima pet pjevanja: Agovanje. Rodio se u Zagrebu. glumište. Studirao je filozofiju i pravo. MATIJA MAŽURANIĆ (1817. Pjesma Ždral putuje k toplom jugu u obliku je gazele.) i pravaška na čelu s Antom Starčevićem. Unutar poeme je poznata davorija Pjesma Hrvata (Prosto zrakom ptica leti). G.–1849. 105 .) pjesnik je i prevoditelj (Dante. Rodu o jeziku. stvorena je Austro-Ugarska država. svaka po 4 šesterca). Tek 1852. Lisinskoga Porin. Poznanstvo s Kukuljevićem urodilo je oduševljenjem za ilirski pokret. st.) i dramu Teuta koja se smatra najboljom ilirskom dramom. To je najbolje Mažuranićevo djelo i najbolje djelo hrvatskoga preporoda. 1848. U poemi iz 1842. Drže ga prvim hrvatskim refleksivnim pjesnikom. PROTOREALIZAM (ŠENOINO DOBA) Traje od 1860. do 1881. Pjesnici se služe jakim riječima.) pjesnik je. Kukuljević i dr. Humorističko-feljtonističkim stilom opisuje svoje putovanje od Ludbrega preko Zagreba do Verone. dramatičar. kao ban-pučanin dočekan s oduševljenjem da bi ga 1881. Godine 1876. nastalu po uzoru na Byrona. objavljuje pjesmu Primorac Danici kojom se pridružuje preporodnim pjesnicima. Njegove lirske teme su ljubavne. Dvije su teme: ljubav prema ženi i ljubav prema domovini (kod njega su to Hrvatska i Slovenija). Brošurom Hrvati Mađarom. kad su Crnogorci ubili agu-nasilnika. i najmlađi brat Ivana Mažuranića. vladajuća narodnjačka (koju su osnovali nekadašnji ilirci – Mažuranić. napisao libreta za prve opere V. Fran). Demeter je napisao (1844. a umro u Zagrebu. Hrvatska ostaje bez književnoga časopisa – 1849. PETAR PRERADOVIĆ (1818. 1846. Putopis je nastao nakon molbe starije braće Ivana i Antuna da ih izvijesti o životu u Bosni. i 15. Nadopjevao je 14. s domoljubnom tendencijom. ali se posvetio književnosti i kazalištu. Potomak je književničke obitelji (Antun. Zajedno s Josipom Užarevićem izdao je 1842. bio je političar i državnik. Četa. Opisuje događaj iz 1840.) pjesnik je rođen u Novom Vinodolskom. Ivan. 1840. Njegove Putositnice iz 1845. prvi hrvatski ban-pučanin. feljtonist. sklopljena je Hrvatsko-ugarska nagodba koju su Hrvati doživjeli kao nasilje protiv kojega su se borili sva do raspada Monarhije 1918. lirske ljubavne pjesme od 8 do 13 stihova. Pisao je prve kazališne kritike. 1854. Demeter je bio zaljubljenik u kazalište: organizirao je prva gostovanja stranih trupa. IVAN MAŽURANIĆ (1814. g. Njemačko-ilirski slovar (rječnik). Početkom šezdesetih dolazi do ozbiljne krize: stari je naraštaj prestao pisati. kazališni djelatnik. recenzent. bio dramaturg i umjetnički voditelj jedinoga kazališta. i Ljubav i zloba.–1881. Podrijetlo naziva je u imenu staroslavenskog boga rata Davora. mnogo borbenije od budnica. Mrtva ljubav. Uči hrvatski tako što prevodi Gundulićeva Osmana na njemački. posvećenih Samoborčanki Ljubici Cantilli. Matija. DIMITRIJA DEMETER (1811. Sve veću ulogu ima DRAMA. novi se tek pojavljuje. pjevanje Gundulićeva Osmana. reformator sudstva i zdravstva. 1842. Smrt Smail-age Čengića. 1868.. poziv u boj za narodnost i slobodu. poziva Mađare da se zauzmu za opće dobro i jednakost u zajedništvu. putopisac i komediograf.–1890. Pedesetih godina došlo je do smjene generacija. Ivan Mažuranić je 1871. Ljudsko srce. To je oblik poljske narodne pjesme (dvije strofe. Prvi su hrvatski dramatičari tog doba utemeljitelji povijesno-romantičarske tragedije: Kukuljević.. Noćnik. U Danici 1835. Pjesnik. završio filozofiju i doktorirao medicinu. prestaju izlaziti Danica i Zora dalmatinska. Poruke su imperativne. Izdao je zbirke Glasi iz dubrave žeravinske i Gusle i tambura. Byron) koji je nakon dugogodišnjega vojnog školovanja gotovo zaboravio materinji jezik.) autor je putopisa Pogled na Bosnu. Kvas bez kruha ili tko će biti veliki sudac. Mirko Bogović pokreće časopis Neven u kojemu objavljuje mlada generacija..) hrvatski je književnik grčkoga podrijetla. rodoljubne i refleksivne. Grobničko polje. Pjesnik. To je prvi ljubavni kanconijer u novijoj hrvatskoj književnosti. mladi radikalni pravaš Ante Kovačić otpratio grubom travestijom Smrt babe Čengićkinje. objavljuje svoju prvu pjesmu na hrvatskom jeziku Zora puca i prvu pjesničku zbirku Prvenci. Bio je profesionalni časnik i kasnije general. Pjesme: Putnik. 1846.

osobito Zagreba.) svestrani je pisac. ali je svu aktivnost usmjerio problemima uže Hrvatske. urednik. komično-satirična komedija.–1893. ANTE STARČEVIĆ snažna je politička ličnost druge polovice 19. FRANJO MARKOVIĆ (1845. 1865. kralj bosanski i Matija Gubec u kojima su glavni likovi nositelji poruke djela. Kapetanova kći. Javlja se i paralelni smjer: zabavna. romanopisac. Šenoina pojava. Šenoina koncepcija književnog jezika. Ipak na prvo mjesto stavlja etičke probleme (drama Benko Bot). Njegova pojava označava potpuni prodor književnosti u široke čitalačke mase kao i stvaranje prvog estetskog književnog kanona u hrvatskoj literaturi. Nadala Bakarka). te tako unosi realizam u svoja djela: ep Kohan i Vlasta. Avelina Bakranina ljuvezne sgode i nesgode. filozof. Urednik je časopisa Književnik. RIKARD FLIEDER JORGOVANIĆ pjesnik je. Šenoini književni pogledi. st.–1881. Njegova poezija nije osobite važnosti. Već na kraju šezdesetih izdvajaju se prozaici Vilim Korajac i Ivan Perkovac koji je aktualnom socijalnom tematikom utjecao i na samoga Šenou. ali je važniji kao pripovjedač i dramatičar u osamdesetima. glorifikator Zagreba AUGUST ŠENOA (1838. u časopisu Glasonoša. idilični ep Dom i svijet. a najbolje djelo mu je društveni roman Melita. LUKA BOTIĆ (1830.). Piše modificiranim desetercem. Ističe ulogu knjige u djelovanju na «naš socijalni život». dramski pisac. Napisao je tri drame: Frankopan. te pučki igrokaz. Kao pravaški ideolog u predgovoru svojih Pisama Madžarolacah zalaže se za realizam u književnosti. Epsku poeziju njeguje fra Grgo Martić (deseterački spjev Osvetnici.) urednik je Nevena. Idejno. Dilber-Hasan. estetičar. te pučku igru Crna kraljica.–1863. JOSIP FREUDENREICH (1827. Dovršio je i Šenoin roman Kletva. Teži za apsolutnom ljepotom. Tada piše romane Zmaj od Bosne. s bosanskom tematikom). Pisao je putopise ( Put na Plitvice.–1914. ali samo verbalno vezao se uz narodnjake (strossmayerovsku južnoslavensku koncepciju). uspješnu pučku dramu: Graničari ili Zbor na lijevu (1857. glumac i redatelj.) piše romantične pripovijesti u stihu (Pobratimstvo. Stjepan. Listovi o Italiji. pripovjedač. pisac udžbenika. Novi književni naraštaj. Velika mu je zasluga što je dotadašnja jezična postignuća konzekventno primjenjivao u svojim djelima. 106 . U relacijama prosječne domoljubne lirike ostaje i lirika Ivana Trnskog i Dragojle Jarnevićeve. Tipičan je građanin koji se opire rastućoj malograđanštini. već stvara svoj. članke i predstavke. mora djelovati na publiku. Po svojim pogledima najizrazitiji je hrvatski romantičar. Narodni duh treba se uvriježiti u svim društvenim segmentima i to jačanjem uloge popularne. Među prvima je oformio jezično-stilski kanon. dosljedno se opredjeljujući za standardni oblik štokavskoga književnog jezika. U novelistici Janka Jurkovića očitovali su se elementi predrealističkog stila.) ostavio je u sjeni sve svoje suvremenike. Eminagina ljuba.Demeter i Mirko Bogović. feljtonist. Hrvatska književnost treba biti analitička i tendenciozna. Još prije Šenoe je shvatio potrebu za kompromisom s umjetnošću u želji da se stvori stalna kazališna publika. objavljenom 1865. Romantičnim rekvizitima progovara o aktualnim problemima (povijesne teme s jasnim aluzijama na germanizaciju i mađarizaciju). piše pravu. Osluškujući govor puka.). dalmatinski pisac Mihovil Pavlinović. a blizak mu je fra Ivan Frano Jukić. Žurnalist. polemičar. kritičar i znanstvenik. Petar Bačić). ADOLFO VEBER TKALČEVIĆ bio je jezikoslovac. tragedije Karlo Drački i Zvonimir. Antun Nemčić prvi je poznati komediograf.). Izravno je utjecao na svoje građansko čitateljstvo i njihovu svakodnevnu konverzaciju. JOSIP EUGEN TOMIĆ pojavio se pjesmama (zbirka Leljinke. Zastupnik je formalističke estetike (Razvoj i sustav općene estetike). Kao pjesnik je pod Šenoinim utjecajem s blagom sklonosti prema egzotičnom i fantastičnom. Svoje junake ne individualizira jezično. te pripovijest u kojoj zagovara vjersku toleranciju. kazališni pisac. VATROSLAV JAGIĆ utemeljitelj je slavenske filologije i jedan od osnivača hrvatske književne povijesti. originalni književni jezik dosljedno provodeći novoštokavski standard. feljtonist i plodan pripovjedač. Put u Carigrad) i pripovijesti (Zagrepkinja. Jezični uzor mu je bio suvremenik. Najzanimljiviji je kao publicist: piše satire. literarno je ostvario gradski štokavski jezični standard. što posebno dolazi do izražaja u pripovijestima Stella Raiva i Ljubav na odru. s glazbenim umecima. govore. poučne i zabavne književnosti. Bijedna Mara. kritičar. MIRKO BOGOVIĆ (1816. Svoje misli o književnosti iznio je u poznatom programatskom napisu Naša književnost.–1871.

psihologiju i svjetonazor. Od 1874. 107 . gospodarski. Branka. godine.stoljeća. stanovi. Realisti se pozivaju na znanstvene spoznaje o čovjeku i društvu. Lovro je darovit mladić seljačkoga podrijetla kojega slama učmala malograđanska sredina. Kugina kuća. Fabula i opis podređeni su stvaranju karaktera koji su u pravilu socijalno motivirani. Smrt Petra Svačića. je pozitivizam (vjera u znanost i razum) čiji je utemeljitelj Auguste Comte. Najčešći relistički postupci: portretiranje (fizički. do 1870. g. portretiranje s pomoću ambijenta. U Zagrebu radi u kazalištu kao umjetnički ravnatelj i dramaturg. suvremeni društveni. uspjeh. Rođen je u Zagrebu. Likovi su obični ljudi iz svakodnevnoga života i iz svih društvenih slojeva. Grga otruje Doru. socijalni i psihološki portret). potpredsjednik Matice hrvatske. a Pavle pogiba u boju s Turcima. Zlatarovo zlato. realisti se okreću PROZI – roman postaje glavnom književnom vrstom. Postolar i vrag. Prokleta klijet. To je povijesni roman o Zagrebu 16. Realistički junak želi društveni uspon. predstavlja začetak realističke pripovijetke. Dvije su fabule: povijesna (sukob feudalca Stjepka Gregorijanca s građanima Zagreba) i ljubavna (nesretna ljubav Dore Krupićeve. Fratarska oporuka. Prostori su također obični: ulice. Karanfil s pjesnikova groba. tržnice. epske pjesme sa sadržajem iz narodne predaje ili povijesti (napisao ih je četrdesetak): Propast Venecije. Ostale pripovijetke: Barun Ivica. urednik je časopisa Vijenac. Naglašavaju SOCIJALNO-MORALNU PROBLEMATIKU. studirao u Zagrebu. a događaji su povezani čvrstim uzročno-posljedičnim vezama. ROMANI. Prosjak Luka. otmjeni saloni. realizam opisuje svakidašnju stvarnost. POVJESTICE. Seljačka buna. povijesni je roman o seljačkoj buni iz 1573. Vodeća filozofska doktrina 19. tavani i podrumi. Realistički pisci svijet prikazuju bez uljepšavanja. Naslutio je nove teme i izravno utjecao na većinu hrvatskih realista – od Kumičića do Kovačića. Umire od iscrpljenosti u punom stvaralačkom naponu.1873.. Prijan Lovro. sina plemića Stjepka Gregorijanca). kazališta. Mladi gospodin. Šenoino doba završava smrću Augusta Šenoe 1881. Kanarinčeva ljubovca. detaljno i precizno opisivanje i pripovijedanje.–1881. iskazan u trećem licu i nenazočan u radnji. Kameni svatovi. politički i kulturni život. Beču i Pragu. Turopoljski top. Nakon romantizma koji ističe izdvojena pojedinca. AUGUST ŠENOA (1838. E.) obilježio je čitavo književno razdoblje. FELJTONI: Zagrebulje. stoljeća. a od 1877. ponašanje. imaju kritički odnos prema stvarnosti. Fabula slijedi kronološki red zbivanja. Dok su romantičari njegovali liriku. Zimzelen i dr. kćeri zlatara Krupića.Šenoino značenje. Tomić) PRIPOVIJETKE. noćni lokali. 1877. pisci unose autentičan govor (narječje. Interijeri otkrivaju socijalnu motivaciju likova koja uvjetuje njihove postupke. Vladimir. Diogenes i Kletva (nedovršena.. U njegovo se doba već pojavljuju pomaci prema predrealističkoj prozi i suvremenoj tematici s realističkim motivacijama literarnih junaka. U težnji za istinitim prikazom. prvi je roman novije hrvatske književnosti. Ostvario je temelje i postao uzorom. Motivacija likova određena je njihovim karakterima i socijalnim okolnostima. realis: stvaran) Realizam je književno razdoblje koje traje od 1830.). i u tematskom i u jezično-stilskom pogledu. Upravo početkom osamdesetih godina ostvarene su pretpostavke za dolazak novoga naraštaja s izrazitijim realističkim tendencijama. nadopunio J. provincijalizmi. postaje gradskim bilježnikom te gradskim senatorom. Realistički pripovjedač najčešće je objektivan. st. žargonizmi…). U Beču uređuje dva časopisa: Glasonoša i Slawische Blatter. Ideju o romanu kao zrcalu stvarnosti izrekao je francuski predrealistički pisac Stendhal u svojem romanu Crveno i crno (1830. Dopisi iz Praga.. Detaljni opisi ambijenta socijalno i psihološki karakteriziraju likove koji su najčešće i uvjetovani srdinom iz koje potječu i koja ih okružuje. i Pavla. 1871. kada je Matija Gubec sa seljacima podignuo bunu protiv susedgradskog feudalca Franje Tahija. Spletkari (intriganti) su Grga Čokolin i samoborska plemkinja Klara Gruberova. daljnjim tokovima hrvatske književnosti sve do kraja 19. Vječni žid u Zagrebu KOMEDIJA: Ljubica REALIZAM I NATURALIZAM REALIZAM (lat. Ostali romani: Čuvaj se senjske ruke.

ali ipak ističe kako književnost ne može prikazati potpunu istinu. Romanopisci su istraživači i povjesničari stvarnosti koji za teme svojih djela često uzimaju istinite događaje. Viktorijansko razdoblje blisko je realističkoj poetici. Gustave Flaubert i Honore de Balzac. romanopisci Dickens. 108 . Najvažniji teoretičar i pisac naturalizma Emile Zola u raspravi Pisci naturalisti. dokumentarne i teorijske razine. Emily Bronte (Orkanski visovi).. Srednju ili razvijenu fazu ruskog realizma predstavlja Ivan Sergejevič Turgenjev koji se proslavio zbirkom novela Lovčevi zapisi u kojima realistički socijalnopsihološki prikaz likova miješa s poetiziranim opisima prirode (poetski realizam). grubu seksualnost. Naturalistički pisci razotkrivaju socijalnu i moralnu izopačenost. Javlja se već sedamdesetih godina 19. Srodan je naturalizmu. sredine (miljea) i povijesne situacije (trenutka).. Poetika francuskog realizma u razvijenijoj fazi zagovara prikazivanje tipičnih ljudi u tipičnim okolnostima. Lewis Carol (Alice u zemlji čudesa). H. George Meredith (Egoist). naturalisti uvode masu kao književni lik. duhovne zasade pronalazi u pozitivističkom poimanju znanosti. g. te djelomično Henrik Ibsen. st. 1881. Za razliku od realista. Realistički roman U FRANCUSKOJ KNJIŽEVNOSTI. Glavni predstavnici naturalizma su: Emile Zola. Glavni je predstavnik Nikolaj Vasiljevič Gogolj s novelama Večeri na majuru kod Dikanjke. tj. VERIZAM (lat.) i predgovoru romana Therese Raquin ističe da je zadaća naturalističkoga pisca preuzimanje eksperimentalnih metoda iz prirodnih znanosti – roman je dokument stvarnosti i prikaz ljudske svakodnevnice (romani Germinal i Therese Raquin). Iako se ne deklariraju kao realisti. a u temama se prepoznaju ostaci romantizma. naturalis: prirodan) je nastavak i produžetak realističkoga doba. Champfleury (manifest Le Realisme.) s idealom fotografske točnosti književne slike. te u djelu Eksperimentalni roman (1880. duševnu bolest. do 1900. William Makepiece Thackeray (Sajam taštine). već svaki pisac stvara vlastitu sliku svijeta. Robert Louis Stevenson (Otok s blagom. smatraju ga i ocem proznog modernizma. Joseph Conrad (Lord Jim) i Thomas Hardy (Tessa iz porodice D'Ubervilles). Posebno mjesto (uz Claudea Bernarda) zauzima francuski teoretičar Hippolyte Taine svojim učenjem da je čovjekovo biće proizvod: naslijeđa (rase). David Copperfield. Viktorijanska književnost kombinira društvenu satiru i moralistički pogled na svijet. radnici u Zolinu Germinalu). Balzac u Ljudskoj komediji u 26 knjiga pokušava klasificirati neiscrpnu ljudsku stvarnost miješajući romaneskne. sestre Bronte i George Eliot ne samo da opisuju i objašnjavaju englesku stvarnost već i prosvjeduju protiv nje. Flaubert je ponudio novi tip kritičkog realizma. August Strindberg i Gerhart Hauptman. Thackeray. st. Obično se dijeli u tri faze: rani. a zbog veoma estetiziranog izraza. zločin. 1857. Guy de Maupassant. Rani realizam obilježava postupni razvoj pripovjednih oblika. 19. kad nastupa vrijeme pripovjedne proze. Glavni je pisac Giovanni Verga koji u romanu Obitelj Malavoglia. Veliko iščekivanje). masa postaje književnim junakom (rudari. Visoki realizam je vrhunac ruskoga realizma. I Zolin sljedbenik Guy de Maupassant u svojim djelima (Medanske večeri) i romanima zastupa naturalističku koncepciju. NATURALIZAM (lat. spisateljica George Eliot (Mlin na rijeci Flosi). nastranost. a u većini europskih zemalja prisutan je kao pokret od 1880. Teoretičar realizma bio je C. Naturalizam nastoji prikazati najtamnije i najružnije strane života (estetika ružnoće). Glavni su predstavnici engleskoga realizma:Charles Dickens (Oliver Twist. Posmrtni spisi Pickwickova kluba. Glavni su predstavnici romanopisci Fjodor Mihailovič Dostojevski i Lav Nikolajevič Tolstoj.Realisti su književnost približili znanosti i uveli analitičku metodu prikazivanja stvarnosti. Glavni su predstavnici francuskoga realizma Henrie Beyle Stendhal. prikazuje propadanje sicilijanske obitelji. Još dosljednije nego realizam. st. Gogoljeva pripovijetka Kabanica važan je datum u povijesti ruskog realizma: pripovjedač podrobno opisuje glavnog junaka i okolinu u kojoj se kreće (Dostojevski: Svi smo mi izišli ispod Gogoljeve Kabanice!). Neobična zgoda s doktorom Jekyllom i gospodinom Hydeom). Realistički roman U ENGLESKOJ KNJIŽEVNOSTI. verus: istinit) se javlja u talijanskoj književnosti druge pol. RUSKI REALIZAM nastaje četrdesetih godina 19. razvijeni i visoki realizam. Charlote Bronte (Jane Eyre). dajući kritički prikaz socijalnih nepravdi i bijede najnižih društvenih slojeva.

–1880. plemića 109 . Već u prvom romanu Therese Raquin uvodi znanstvene metode analizirajući različite temperamente (i rase). provincijskog.) ruski pripovjedač i komediograf. ali je ponajprije poznat kao vrhunski majstor novele. i to na prizore iz privatnog. pet drama.) francuski romanopisac. Površna je i neodgovorna majka djevojčice Upada u dvije strastvene romanse i napuštena od obojice svojih ljubavnika (Rodolphea i Leona). Napisao je nekoliko vrlo dobrih romana (Jedan život. Gospođa Bovary.–1842. do zajedničke smrti. Sestre Rondoli. iz 1834.) francuski je pisac i pripovjedač.–1893. Gospođica Fifi. 1857. ubije se na koncu i na žalost odanog muža koji je još uvijek voli. utemeljitelj je socijalnog i kritičkog realizma. U najpoznatijoj drami Revizor oštro se izruguje ruskoj birokraciji i malograđanštini. Germinal (glavni lik je masa. Najpoznatije novele: Kuća Tellier. pa tako i Napoleona. siromašnog plemića koji je iz provincije došao na studij. Opisuje svijet normandijskih seljaka. i tajanstvenog Vautrina. stvara likove čijim postupcima upravljaju biološki i sociološki motivi. a podijeljene su prema sredinama i temi na šest podskupina ili Prizora.–1852. detaljno opisuje likove i sredine. Smatra se osnivačem ruskog realizma. kroči samome vrhu. Teži potpunoj objektivnosti u prikazivanju likova i prizora iz malograđanskoga života.Nakon kriza vjerskoga misticizma. Ogrlica i Na vodi. gogoljevski smijeh kroz suze). Sentimentalni odgoj i Jednostavno srce. U jedinstvenom ciklusu Ljudska komedija daje zaokruženu sliku francuskog društva. GUSTAVE FLAUBERT (1821.–1850. nekoć bogatog tvorničara i njegovih triju kćeri. ali nadomak sreći gubi kontrolu ne mogavši do kraja odigrati igru velikih i utjecajnih. Preko folklornih i fantastičnih pripovijesti postupno prelazi na realizam u djelima: Mirgorod (s umetnutom pripovijesti iz kozačkog života Taras Buljba). a vrhunskim realizmom daje sliku Rusije u romanu Mrtve duše (glavni lik snalažljivi je pustolov i varalica Čičikov). Kabanica (realističnofantastična pripovijest. Rođak Pons i Otac Goriot. GUY de MAUPASSANT (1850. a to je najizrazitije u romanima Propale iluzije. rudari). Eugenie Grandet. druga Eugenea de Rastignaca. HENRY BEYLE STENDHAL (1783. podrijetlom iz siromašne ukrajinske plemićke obitelji. NIKOLAJ VASILJEVIČ GOGOLJ (1809.) francuski je pripovjedač i romanopisac.–1883.. Osuđen je na smrt. Čovjek-zvijer. Bio je fanatičan obožavatelj energije i uspjeha po svaku cijenu. Jazbina. Snovi su u neskladu s malograđanskim životom kojemu se ne može ili ne želi prilagoditi. a pojavljuje se kao Rastignacov duhovni otac koji ga upoznaje s tajnama uspjeha unutar neumoljivoga poretka. pritisnuta dugovima. Kao imućni plemić putuje Europom i prvi je ruski pisac koji se proslavio na Zapadu. živi povučeno na obiteljskom imanju u Normandiji. niz pripovijesti i novela. vojničkog i seoskoga života).–1902. Dijelovi ciklusa su: Studije iz društvenoga života (u kojima se nalazi glavnina njegova opusa. glavni je lik sitni činovnik Akakij Akakijevič). ogorčen na društvo koje zatvara vrata sposobnima i siromašnima. Ostali romani: Trbuh Pariza. u kojima je oživio galeriju od preko 2000 likova. (Utjecao je na našeg pripovjedača. Izvrstan promatrač. To je roman složene i dramski koncipirane kompozicije. pariškog. U privatnome životu nesretan i živčano bolestan. uz Zolu najznačajniji francuski naturalist.) francuski je pripovjedač i romanopisac. udovca koji ne vidi njezino nezadovoljstvo. a profinjenim poetskim realizmom opisuje rusku prirodu. Ljubimac). Uzica. Mlada i strastvena Therese u strastvenoj je vezi s Laurentom koji joj pomogne ubiti muža. koji svojom inteligencijom. Takav je i Julien Sorel.) ruski je pripovjedač i romanopisac. Drugi Stendhalov značajan roman je Parmski kartuzijanski samostan. Udana je za prostodušnog seoskog liječnika Charlesa. Njegov ogroman opus čini oko 90 romana. Filozofske studije i Analitičke studije. umire poremećena uma. Nos. a kasnije se u braku duboko i krvavo sukobljavaju. nekadašnjeg robijaša. Suvremenu tematiku obrađuje u romanima: Gospođa Bovary. povijest je života mlade žene Emme Bovary koja postaje žrtvom vlastitih iluzija stvorenih na sentimentalnim romanima (tzv. U svim njegovim djelima novac je osnovna pokretačka snaga.) francuski je romanopisac. pripovjedač i dramatičar. bovarizam). Sve tri fabularne osnove vezane su uz stanare pansiona Vauquer – ona J. J. a povijesni su romani: Salambo i Iskušenje sv. političkog. Kišobran.HONORE de BALZAC (1799. koji je vješto upravljao sudbinama ljudi.Gogolj oblikuje jednostavnu fabulu. hladan i objektivan opisivač s pesimističkom vizijom svijeta. a preko crkvenih veza i strastvenih pustolovina s utjecajnim ljubavnicama. a posebno je sklon groteski i kontrastima (tzv. Nana. eksperimentalnog romana. glavni lik u romanu Crveno i crno. IVAN SERGEJEVIČ TURGENJEV (1818. Goriota. U zbirci pripovijedaka Lovčevi zapisi toplo opisuje likove seljaka-kmetova koje je susretao kao lovac. osnivač i najznačajniji predstavnik naturalističkog pokreta. Tvorac je tzv. psihološko-fantastične i ratne teme. Lovačke pripovijetke. Antuna. EMILE ZOLA (1840. parišku sredinu.

Plemićko gnijezdo opisuje tip suvišnog čovjeka. Na kraju ravnodušno prihvaća smrtonosnu zarazu kao posljedicu nemara i tuđeg primitivizma. Tema romana je brak i obiteljski život. njegovu unutarnju dramu i borbu sa samim sobom. (Tucićeve. Idiot (likovi: mladi knez Miškin. te će mu zanimljiv kriminalni zaplet poslužiti samo kao okvir za rasprave o problemu zločina i kazne. Likovi iz romana Ana Karenjina: Ana Karenjina. svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način. Već u mladosti pokazuje interes za moralno-etičke probleme (autobiografska trilogija Djetinjstvo. pojavljuju se modernističke tendencije. likovi: Fjodor Kramazov – otac. nihilista Bazarova koji se sukobljava s plemićima tradicionalistima. odakle se vratio razočaran gradskom civilizacijom. krivnje i odgovornosti. Krleža. Mnogi tumači smatraju ga modernom romanesknom tragedijom. uz Tolstoja. to su sad moralni aspekti ljudske egzistencije. nedovršeno djelo. Raskida i s obitelji i s društvom i s Crkvom te umire na svom posljednjem bijegu. najveći ruski realist. Glavna su mu djela romani: Poniženi i uvrijeđeni. Gjalskog kojega su nazivali hrvatskim Turgenjevom). U mladosti je zastupao napredne društvene poglede i kretao se tragom Gogoljeva realizma (roman Bijedni ljudi). Anin brat Stiv Oblonski i njegova žena Doli te Dolina sestra Kiti i njezin suprug grof Levin (kroz čiji lik Tolstoj iznosi svoje ideje braka. a po povratku s robije ne samo da napušta nego i osuđuje revolucionarnu djelatnost (roman Demoni).–1881. Kosorove i Ogrizovićeve drame). potomak stare i bogate plemićke obitelji. Razumihin. Ostali likovi: Svidrigajlov. LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ (1828. Hrvatski naturalizam svoj vrhunac postiže tek početkom 20. HRVATSKI REALIZAM Hrvatski realizam traje samo desetak godina – otprilike od 1880. U mladosti je sudjelovao u utopijsko-socijalističkom kružoku i bio osuđen na smrt. trajno se nastanjuje na svojem dobru Jasnoj Poljani. Novakovi Posljednji Stipančići. društva i života općenito). Majstorskom psihološkom analizom prodro je do ljudske podsvijesti. i 1902. nesebičnih ličnosti. Likovi iz romana Rat i mir: plemići Andrej Bolkonski. njezin ljubavnik grof Ivan Vronski. Nakon putovanja Europom. Zločin i kazna. te povijesne ličnosti Napoleon. njezin suprug visoki činovnik Ivan Karenjin. Njegovi su likovi cinici i buntovnici protiv društva ili razvratnici i nemoralni tipovi. U najpoznatijem romanu Zločin i kazna razmatra probleme zločina i kazne. Cesarec) i na čitav niz drugih pisaca (Kranjčević.K. Sonja Marmeladova. propovijeda neprotivljenje zlu silom.) ruski je romanopisac i. u formi niza unutarnjih monologa. i ekspresionisti. sinovi Dimitrij.–1910. patnje i pasivne podložnosti. u nas je djelovao na ekspresioniste (Donadini. a zatim pomilovan i poslan u Sibir na deset godina (što je opisao u novelama Zapisi iz mrtvog doma). FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI (1821. faza daljnjega madžariziranja i koloniziranja Hrvatske. Š. na provincijskoj postaji Astapovo. sestra Dunja. pitanja dobra i zla. Od 110 . te nezakoniti sin Smerdljakov. Stvarni početak realizma kao stilskog razdoblja treba promatrati već od Šenoe.). Ivan i Aljoša. a najzrelija realistička ostvarenja nastaju na prijelazu stoljeća (1899. Mijenjaju se i teme njegovih djela. Prekapa po najskrivenijim predjelima ljudske psihe. traži izlaz u pravoslavlju i svjesno pristaje uz carizam i slavenofilstvo. Pjer Bezuhov i njihove velike obitelji. a s druge strane stoje likovi dradih. Društvene prilike od osamdesetih godina do kraja stoljeća vrlo su zaoštrene. pedagoški radi na uzdizanju seljaka i stvara svoja najbolja djela. rješenje nalazi u patrijarhalnome seljačkom životu kojemu se i sam odaje i u prvotnome evanđeoskom kršćanstvu. Roman je vrhunsko djelo ruske i svjetske književnosti. prava i pravde. požrtvovnih. U njemu vide preteču i predstavnici modernoga psihološkog romana toka svijesti. dok u romanu Očevi i djeca stvara lik plebejskog intelektualca. Kovačić. Već početkom devedesetih godina 19. te zapada u misticizam i mesijanizam. u želji da otkrije tajne pobude ljudskih postupaka. Rogožin. Ponovo zapada u moralne krize. st. st. Aglaja) i Braća Karamazovi (posljednje. Kutuzov i dr.) ruski je pripovjedač i dramatičar. Mirno živi. Ujević. isljednik Porfirij. Dječaštvo i Mladost). romane Rat i mir i Anu Karenjinu. Roman započinje poznatom rečenicom: Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu. do 1890. g. grijeha i ispaštanja.U društvenim romanima Rudin. prvi je prikazao tjeskobu i egzistencijalnu osamljenost modernog čovjeka i opisao tmurno ozračje velegrada. To je vrijeme spašavanja nacionalne svijesti. starac Zosima). Kranjčevićeve najbolje zbirke 1898. st. a nakon ubojstva pratimo. Cesarić). Snažno je djelovao na modernu zapadnoeuropsku prozu 20. Nastasja Filipovna. Siromašni petrogradski student Raskoljnikov iz viših ciljeva odlučuje ubiti babu lihvaricu čijim bi novcem pomogao sestri i drugima poniženima i uvrijeđenima. i egzistencijalisti. koje su u životu odabrale put ljubavi.

Već i u razdoblju realizma naslućuje se pojava simbolizma (Gjalski). Gjalski. a od 1883. Gjalski). Kritički progovaraju o trima krugovima važnih društvenih problema: nacionalno pitanje. S. ističe da «temelj romana mora biti shvaćanje istine… Roman koji se zasniva na imaginaciji ne valja(…)». Ante Kovačić. a osobito radikalni stekliši (tako su ih nerijetko nazivali: bijesni) jasno se opredjeljuju za opciju samostalne i neovisne hrvatske države. do svoje smrti 1881. a drama skoro da i nema (Rorauer. s uočljivim regionalnim obilježjem. stvarnost ih je znala demantirati: Šenoa je napisao mnoge realističke stranice. Istra i Hrvatsko primorje: Eugen Kumičić. Izgradili su dvije koncepcije u shvaćanju umjetničke istine: starčevićevska (pravaška) – kritički se odnositi prema stvarnosti i prikazivati stvaran život. Ksaver Šandor Gjalski. Krajem osamdesetih tematika se sužava:pisci prodiru u psihu junaka. vlada ban Khuen Hedervary. Prikaz je panoramski. Kumičić).) uređuje pjesnik August Harambašić. neko vrijeme čak i K. list je objavio ponajbolja djela hrvatskih realista tog vremena. Eugen Kumičić u programatskome članku O romanu (Hrvatska vila. Slavonija: Josip Kozarac. Njihovu liniju 1886. Gjalski). Kranjčević. Premda se pravaši suprotstavljaju odgojno-prosvjetiteljskom i romantičarskom konceptu i Šenoinom idealizmu plemenite tendencije. a plemstvo sve očitije propada. Književnopovijesna i stilska obilježja. No. Također obrađuju problematiku propadanja plemstva i to svaki pisac s vlastite staleške pozicije (Vjenceslav Novak. osobito maloga naroda. Književna kritika. U početku prevladavaju romantičarska obilježja. Književne vrste i teme. ali je potpuno autentičan na dva plana: kritičarsko-programatskome i tematskome. Derenčin). Potpuno se profesionalizirala i izrasla u samostalan žanr. Strossmayer. do 1896. No spor u 111 . Glavni list i dalje ostaje Vijenac koji Šenoa uređuje od 1874. Š. uređuje ga Josip Pasarić. aktualan problem propadanja plemstva i socijalna problematika u odnosu selo-grad. 1883. kakav bi trebao biti s građanskih moralnih stajališta. Kranjčević). Na netipičnost razvoja našega realizma utjecala je činjenica da čitav taj naraštaj ulazi u književnost jedinstven u oporbi prema književnim stavovima (ne i djelima!) Augusta Šenoe. Realizam nije cjelovit po stilskim karakteristikama. podosta konzervativan i oštar prema naturalizmu i verizmu. Sustavno se prevodi i objavljuje svjetska literatura. Jure Turić. seljaštvo siromaši. Lika: Josip Draženović. do 1903. uređuje ga pravaš Fran Folnegović.) koji je nazvan i naturalističkim manifestom. poremećeni odnosi među strankama. K. Književni časopisi predstavljaju najnovija djela i zrcale kompleksan književni život. U početnoj fazi obrađuju se složeni društveni problemi. Druga važna tematska cjelina javlja se osamdesetih i devedesetih godina: gospodarski problemi i odnos selo-grad s deformacijama u psihi pojedinca. Koncept realističke i naturalističke književnosti. Poznata je žestoka polemika krajem sedamdesetih između narodnjaka Šenoe i pravaškog stekliša Ante Kovačića. Uz agrarnu krizu. u formi romana. te šenoinska (narodnjačka) – treba isticati moralni aspekt i prikazivati život idealno. likovi su podređeni simbolima ideje. Š. Hrvatsko zagorje: Ante Kovačić. Milivoj Šrepel i Josip Pasarić. Već sredinom osamdesetih prevladava kritički realizam: obračun s plemstvom (Novak. odnarođivanje (Gjalski).1883. Istaknuti kritičari hrvatskoga realizma su: Janko Ibler. nastavlja časopis Balkan. Nacionalni i društveni kriterij književnosti. Od 1890. a Kumičić je znao zapadati u romantičarske zanose. Pravaši su bili najvažniji pisci hrvatskoga realizma: Eugen Kumičić. glavni je junak zapravo narod. često ironična i satirična. Od 1872. Narodnjačkim prosvjetiteljskim intencijama suprotstavila se pravaška koncepcija kritiziranja i negiranja svega postojećeg. Osamdesetih godina pisci su tematski usmjereni na nacionalnu i socijalnu problematiku. Eugen Kumičić. Kumičić. zamjetno manje poezija (S. Vjenceslav Novak. nepoštedna kritika cijelog društva (Gjalski. To su tri osnovne teme hrvatske književnosti od kraja sedamdesetih pa do devedesetih godina. Svi zapažaju slične ili iste pojave i procese: spašavanje nacionalnog identiteta. Pravašku Hrvatsku vilu (1882. Kovačić. Mladi pravaši iz malograđanskih i građanskih redova. Najviše se razvijaju pripovijetka i roman. Kritičari su unisono isticali društvenu ulogu književnosti. list preuzimaju Vjekoslav Klaić i Mile Maravić. Već 1883. Svi odreda zastupaju jasan stav o potrebi društveno-nacionalne angažiranosti literature ( koju neki nazivaju oruđem ideja). Ivan Mažuranić. Na usmjeravanje hrvatske književnosti prema realizmu presudnu je ulogu imala Stranka prava s Antom Starčevićem na čelu. raspadaju se seljačke zadruge. U to doba osobito se njeguje i : Kukuljević. ali su posve zanemarili esteteske kriterije realističke stilske poetike. Starčević.

Problematika: propadanje plemstva. najčešće s tragične strane s mnogo sućuti za stradanja i patnje. Kumordinar Žorž. Tito Dorčić. Pobornici tzv. protiv naturalizma sveo se na idejno-društveno shvaćanje funkcije književnosti. političkim i kulturnim problemima: U noći i Tri pripovijesti bez naslova. Laura. Kraljica Lepa. Fiškal. Opisivao je dvije sredine: senjsku i zagrebačku. kritičar. U noći je društveni roman iz 1887. b) novele i romani o aktualnim društvenim. To je poluautobiografski roman pisan u prvome licu. romanopisac. tj. Sirota. Nezasitnost i Romani: Pavao Šegota. b) pripovijetke i romani iz istarskoga života (idilično prikazuje patrijarhalni život. Petar Zrinski.borbi za realizam ili protiv njega. Trbuhu. položaj žene u društvu i obitelji. a zapravo malo se govorilo o tome kako bi suvremeni pisac trebao pisati. feljtonist i muzikolog.) novelist je i romanopisac. njihove običaje. pravim imenom Ljubomil Babić. Bio je potpredsjednik Stranke prava. U Beču je završio pravo. U prozi je opisivao sve slojeve hrvatskoga društva. Radio je kao šumarski upravitelj i nadšumar po Slavoniji. lihvarenje. st. st. Gospođa Sabina. Nikola Baretić. požrtvovna majka Valpurga te njihova djeca rastrošni i nemoralni sin Juraj i nesretna i dobra kći Lucija. urednik i političar. Obiteljska tajna. stranačke sukobe. feljtonist.–1904. Objavio je romane Baruničina ljubav. a umro je od tuberkuloze.–1889. EUGEN KUMIČIĆ (1850. pjesnik. Kao najplodnijeg pisca hrvatskog realizma zvali su ga hrvatskim Balzacom. u stilu turgenjevskog poetskog realizma. ANTE KOVAČIĆ (1854. U književnost ulazi 1884. urednik Hrvatske vile i Hrvatske. Pod Nehajem. Plemićkoga je podrijetla. Drame: Sestre. a proslavio se bijeda. Zapreke. Premda tendenciozni. dramatičar. Završio je studij povijesti i zemljopisa. Rođen je u Senju. a negativno strance) i c) nacionalno-povijesne teme ( s pravaškim programatskim idejama).) je romanopisac. siromaštvo… KSAVER ŠANDOR GJALSKI (1854. Kanonik.–1935. darovitog i bistrog seljačkog djeteta i mladića koji u dodiru s gradskim životom doživljava slom iluzija. Nakon toga kao službenik u registraturi završava život u njezinu plamenu doživjevši tjelesni i duševni slom. Podrijetlom je iz siromašne slavonske obitelji. U registraturi je roman koji je izlazio u Vijencu. JOSIP KOZARAC (1858. Posljednji Stipančići. Justa. Iz velegradskog podzemlja. a tematski opisuje životni put i tragičnu sudbinu Ivice Kičmanovića. stranački sukobi. Urota zrinsko-frankopanska. Bio je i vojnik i sudjelovao u okupaciji Bosne i Hercegovine (Pod puškom. vatreni pravaš. feljtonist. 1889. Pobijeljeni grobovi. Ostali: Jožica Zgubidan. Umro je od tuberkuloze. Romani: Olga i Lina. Tri su tematska kruga u njegovoj prozi: a) zagorsko-plemenitaški motivi. Miha. c) povijesni romani: Osvit i Za materinsku riječ. političar. nostalgiju za starim i otpor novomu. 112 . Piše satirične pjesme: Kameleon. rasap obitelji. zdravog realizma (Josip Pasarić) kritiziraju radikalnu naturalističku «estetiku rugobe». Pisao je brojne stručne radove. Izabrane pjesme. Smjenjuju se pripovjedači. Potječe iz istarske pomorske obitelji. život. Mecena. vrlo su uspjeli feljtoni Iz Bombaja i travestija Smrt babe Čengićkinje. nemoral i karijerizam.–1905. kao nadareni mladić sa sela završava studij prava u Zagrebu. U borbi sa životnim problemima doživljava slom i pomračena uma umire u Stenjevcu kod Zagreba. živio u Splitu i Zagrebu. dramatičar. bio je saborski zastupnik i predsjednik Društva književnika. Posljednji Stipančići roman je iz 1899. a radio kao profesor glazbe u Zagrebu. Članovi su autoritarni otac Ante. odnarođivanje. U doba moderne mladi ga prihvaćaju kao svojega pisca. Začuđeni svatovi. Slučaj. Pokornome kljusetu. najčešće u prvom licu. Klara. Pripovijesti: Maca. Rođen u Oplazniku iznad Sutle. najviše u Vinkovcima. Tri skupine njegovih djela: a) naturalistička tematika (moralna izopačenost zagrebačke građanske i aristokratske sredine). koji opisuje početak Khuenova doba. opisi zagorskih kurija i njihovih osobitih stanovnika (to su njegove najbolje stranice.) pripovjedač je. Dvije pripovijesti.). g. e) niz pripovijedaka s mističnim. Pod starim krovovima je novelistička zbirka iz 1886. Preko mora. d) prvi pokušaji psihološkog romana i analize suvremenog intelektualca: Janko Borislavić i Radmilović. kritičar. u kojem prikazuje propadanje ugledne senjske patricijske obitelji Stipančić sredinom 19. Dva svijeta. Dva su glavna lika u zbirci: Illustrissimus Battorych i Cintek. Ferkonja. polemičar. Anica. Pripovijesti: Jelkin bosiljak. Započeo je s pjesmama. pripovijetkom Illustrissimus Battorych. Glavni likovi su narodnjak Živko Narančić i pravaš Krešimir Kačić. Majstor Adam. Simbol je rađanja moderne hrvatske inteligencije u 19. nostalgični je pjesnik i slikar Hrvatskoga zagorja) – zbirke Pod starim krovovima i Iz varmeđinskih dana. te Sabrane pripovijesti. okultnim temama: Tajanstvene priče. pripovjedač. VJENCESLAV NOVAK (1859. Opisuje svijet zagorskih plemenitaša. uspomene. Dvoličniku.–1900. pjesnik. Velikom patuljku. patrijarhalan odgoj.) je pripovjedač. stavove. a tiskan tek 1911. prekrasnu zagorsku prirodu.) je pripovjedač. Podgorka. U registraturi. U glib. Ima tri dijela. te u Parizu dvije godine.

sinestezija. Jose Maria de Heredia i Sully Prudhome. preslikavati objektivnu. mirisa i zvukova. novih simbola. Tena je pripovijetka iz 1894. izrazitije se sukobljavaju stari i mladi.): Leconte de Lisle. a u pjesmama s biblijskim motivima nadahnjuje se i likom Isusa Krista (Eli! Eli! Lama azavtani?!). Baudelaire. Među svjetlom i tminom. Njegov je jezik bogat. otkrivač novih mogućnosti izraza. razvija doktrinu larpurlartizma – umjetnost ne smije služiti nikakvim društvenim. Najpoznatija lirska zbirka: Emajli i kameje. vjeri u ideale. st. njegovati kult forme (besprijekornost stiha i virtuoznost izraza). a od zemlje i šuma mogu dobro živjeti. osobito tzv.–1908. treba biti posvećena sama sebi. st. Moreas objavljuje Manifest simbolizma. On je i pjesnik intimnoga nadahnuća te pjesnik krajolika. Modernisti se nadahnjuju romantičarskim idealima oslobođene književnosti. 113 . a najsvestraniji pisac Hugo von Hofmanstahl. 1886. Teže čistoj umjetnosti radi nje same – pjesnik treba pisati objektivno. Školovao se u Rimu i Zagrebu. Suočava se s novovjekom civilizacijom. snažno je utjecala na hrvatsku modernu. G. u 20. Lik u romanu ekonom Lešić ističe potrebu da Slavonci ostanu na svojoj zemlji koju treba obrađivati. CHARLES BAUDELAIRE ona je epohalna prekretnica u povijesti cjelokupne europske lirike. Poetika je najjasnije iskazana izrazom l'art pour l'art ili umjetnost radi umjetnosti: umjetnost mora biti slobodna od svih socijalnih i drugih vanjskih funkcija. kada su objavljeni Cvjetovi zla Charlesa Baudelairea. Rođen je u Senju. radio kao učitelj. pisao i uređivao književni list Nada. SIMBOLIZAM se javlja osamdesetih godina 19. U Sarajevu je zasnovao obitelj. bogat. Zadnji Adam) traži smisao života. Theophile Gautier. Utemeljitelj je moderne poezije. hladnu ljepotu. a ogorčen odnosom Slavonaca prema mrtvim kapitalima.) francuski je pjesnik i pripovjedač. Spajanje ljepote i zla. ropstvu. SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ (1865. metaforičan i simboličan. trenutni prolazni dojmovi-impresije. a kao politički nepoćudni pravaš učiteljevao je diljem Bosne i Hercegovine. najpopularniji dramatičar Arthur Schnitzler. magičan jezik. ali i samo naizgled idilične prirode u kojoj veliki proždiru male (Iza spuštenijeh trepavica). Pripovijetke: Tena. Piše suzdržanu i impersonalnu poeziju. slikar. SECESIJA (europski umjetnički pokret na prijelazu iz 19. romani: Mrtvi kapitali. naglašena svijest o formi – osobine su modernoga pjesništva do danas. biljna dekorativnost) i BEČKA MODERNA (otvorena impresionizmu. MODERNIZAM Započinje 1857. a umro u Sarajevu. Za njega je poezija prostor ljepote bez granica koji nije rezerviran za dobro i istinito nego se okreće poetici zla i estetici ružnoće. političkim ili moralnim idejama nego samo ostvarenju ljepote. slike sugestivne i snažne.) jedan je od najvećih hrvatskih pjesnika. o beskičmenjacima (Gospodskom Kastoru). Stvorio je nov pjesnički govor i uzdigao hrvatsku liriku na europsku razinu.Paul Verlaine traži glazbu prije svega. živ jezik). klasični i moderni. Slavonska šuma.–1872. pisao i socijalno-satiričnu poeziju. asimetričnost. Oduševljen je ljepotama slavonske prirode. o čovjekovu položaju u svijetu. simbolisti) THEOPHILE GAUTIER (1811. Tri ljubavi. Bio je i kritičar i urednik. MODERNISTIČKA POEZIJA (parnasovci. a Arthur Rimbaud u svojim Samoglasnicima uvodi teoriju obojena sluha. Mrtvi kapitali je roman iz 1890. razmišlja o slobodi. hrvatskim iseljenicima (Iseljenik). Počeo je kao domoljubni pjesnik. zagovornik čiste poezije. Prvak je pjesnik Stephane Mallarme. g. Jezik je u središtu pozornosti. a u predgovoru romana Gospođica Maupin 1835. Od sredine 19. ideolog je dramatičar i romanopisac Hermann Bahr. minhenska slikarska škola. bez isticanja osjećaja.. Kroz sudbinu seoske ljepotice Tene Kozarac prikazuje svoju Slavoniju koju iskorištavaju i uništavaju stranci. depersonaliziran pjesnički iskaz. bečka secesija. Antologijska pjesma: Pastel. Simbolizam teži spajanju poezije i glazbe. sukob s akademizmom. borba protiv škola uopće. Pjevao je o bijedi malih ljudi (Radniku). Oprava. bečku skupinu). U misaonim pjesmama (Mojsije. st. PARNASOVCI predstavljaju pjesnički krug oko zbornika Le Parnasse contemporain (prvi put izlazi 1866.novelama i romanima. snagom zemlje. Ostali modernistički pravci: IMPRESIONIZAM (obilje osjetilnih senzacija i boja. relativizira kategorije lijepog.

. Snažno je utjecao na simboliste i na hermetičnu poeziju 20. Antologijska pjesma: Slonovi. Graditelj Solness i dr. Pobuna.–1867. uglavnom soneta (70). Zbirke: Antičke pjesme. ponire u psihu svojih junaka. Radnja sva tri čina odvija se u istoj sobi u kojoj pratimo rastući sukob mlade žene i majke Nore i njezina muža Torvalda Helmera. Podijeljena je na šest ciklusa: Spleen i Ideal. Iz voljene obiteljske lutkice Nora prerasta u 114 . Alkemijom riječi sugerira apsolutnu ideju u kojoj sadržaj i zvuk imaju istu vrijednost. Marina.) francuski je pjesnik.) francuski je pjesnik. prokleti pjesnik. zbirka je od oko 200 pjesama. Vino. 1873. Objavio je i pjesničku autobiografiju Sezona u paklu. Prerano sazrio i čudesno nadaren. CHARLES BAIDELAIRE (1821. simbolist i dekadent. teško bolestan i ubrzo umire. U drugoj fazi koja predstavlja vrhunac europskog realističkog teatra prelazi na prozni izraz i suvremenu tematiku. Antologijske pjesme: Opajajte se. Zbirke: Romance bez riječi. U prijelaznoj fazi reagira na norveške prilike i približava se tzv. st.–1896. rastrzan krizama i fatalnim prijateljstvom s Rimbaudom. Cijeloga života teži za ljepotom. Alkemija slova. godini svojom poemom Pijani brod. 1857. Sentimentalni razgovor. Barbarske pjesme. jake ličnosti s povijesnom misijom. preteča simbolizma i nadrealizma. Proslavio se zbirkom Cvjetovi zla. Cvjetovi zla. A. razapet između cvjetova i zla. sugestivnost izraza. Lahor s mora mrtvac MODERNISTIČKA DRAMA Već je potkraj 19. Peer Gynt). Jecaj ARTHUR RIMBAUD (1854.. čistoćom i idealom. vođa i teoretičar parnasovaca. Pjesme: Jesenja pjesma. Bog i Sotona. Riječima. Cvjetovi zla. drami ideja (Brand. Pjesme: Samoglasnici. jad. nastoji ostvariti čistu poeziju koja bi doprla do čiste ideje. mirisi i zvuci (sinestezija).–1891. pod utjecajem Parnasa. Jesenska pjesma. st. u posljednjim dramama. teme iz nacionalne povijesti.–1906. Neprijatelj naroda i dr. Rosmersholm. U trećoj fazi. a susreće se s bijedom. Najbolje djelo: poema Faunovo poslijepodne. Vraća se 1891. Njegovu pjesmu Art poetique mladi su simbolisti prihvatili kao svoj manifest. Pjesme su mu formalno savršene. Njegova jedina za života izdana zbirka bila je uzrokom što je pjesnik osuđen za nemoral. Pisao je likovne i glazbene kritike. unosi lirska raspoloženja i sve se više približava simbolizmu: Divlja patka. muzika stiha. najavangardnije: Bacanje kocki nikad neće ukinuti slučaj. nagonima i smrću.) francuski je pjesnik i književni teoretičar.–1898.–1894. napisao Male pjesme u prozi (Spleen Pariza) i već 1859. U početku. Radosni PAUL VERLAINE (1844. Suglasja. prevodio srodnoga E. Hedda Gabler. Postiže ideal mramorne ljepote.) te uz pokušaj da izbjegne splinu (engl. Verlaine bez njegova znanja. a u dvadesetoj napušta umjetnost. Svoja osjetila svjesno dovodi u stanje rastrojenosti i dopire do dubina podsvijesti. brutalni prizori bijede i morbidne slike smrti i raspadanja) nego i nov pjesnički izraz u kojem se slijevaju boje. Pokušava pomiriti larpurlartizam i pozitivistički duh epohe. negirajući vrijednost razuma. Nesretnoga bohemskoga života. Baudelairea i Poea. Žena s mora.) francuski je pjesnik i kritičar.) francuski je pjesnik i jedan od pokretača simbolizma. scene s pariških ulica. Velik dio života proveo je u inozemstvu (skoro trideset godina) gdje je napisao svoja najbolja djela. piše poeziju punu muzikalnosti. Lutkina kuća ili Nora. Albatros. dendi. dosada. ljubav i grijeh. pjesničku je slavu stekao u 17.Charles-Marie LECONTE de LISLE (1818. Prva faza je izrazito romantična: drame u stihovima. sumornost) i dosegne ideal. Nora (Lutkina kuća) je drama koja predstavlja prekretnicu u razvoju europske realističke dramaturgije. suptilnosti i sugestivnosti. ljepota i ružnoća itd. Razboritost. Stranac.) najveći je norveški dramatičar. U poeziju unosi ne samo nove motive (osjetilni užici. Pijani brod STEPHANE MALLARME (1842. Nekoć i sad. Zaboravljeni napjevi. U poeziji traga za novim svjetovima. junaci se suprotstavljaju društvenim konvencijama. simbolima i glazbenim efektima dočarava neizrecivo. Smrt. Pjesme: Azur. spleen: tuga. Oštro kritizira malograđanštinu i lažni moral. stvorio i uporabio riječ modernist. st. Francusku i putuje Europom i Afrikom. HENRIK IBSEN (1828. jedan od najistaknutijih simbolista. a osobito se zanima za probleme braka i društveni položaj žene: Stupovi društva. Glavne stilske oznake: nedorečenost misli. Pronalazi nove mogućnosti jezika i izraza (boju samoglasnika!). a zbirku poetskih fragmenata u prozi i slobodnom stihu Iluminacije izdao je 1886. sa slikama egzotičnih krajeva ili davnih civilizacija. Pariške slike. Tematski je vezan uz metafizičko pitanje dvojnosti ljudske prirode (dobro i zlo. ali je i najznačajniji pjesnički događaj 19. ponudila dva modernistička rukopisa: simbolističku varijantu građanske drame u djelima Ibsena i Čehova. Sablasti. Poea.

njihova čežnja za srećom koja je negdje drugdje pretvara se u pesimizam i rezignaciju. atmosfere i simbolike. Maši i Irini. Vidrić i Domjanić. moderni tip novele stvaraju Matoš (simboličku. Mladi naraštaj pokreće još niz časopisa od kojih je najvažniji Suvremenik. Zastupljeni su socijalno-psihološki i povijesni roman. Polić Kamov (defabulativnu prozu s unutarnjim monologom). Po zanimanju je bio liječnik. život jednostavno teče. a kajkavsku Matoš. odnosno između 1895. sugestivna atmosfera. kad su u znak prosvjeda protiv mađarizacije na Jelačićevu trgu spalili mađarsku zastavu. Šimunović (Porodica Vinčić. Branimir Livadić.). Ivan Kozarac. boja. Leskovar. Proza je u znaku novele i pripovijetke.) ruski je pripovjedač i dramatičar. Domjanić i Galović. Mladi ulaze u javni život 1895. Čehovljeve slike života su obične. ugođaja. Roman hrvatske moderne predstavljaju Cihlar Nehajev (Bijeg. Milan Begović (Giga Barićeva i njenih sedam prosaca). Milan Begović. Nazor. Janko Polić Kamov. Vuci). Vidrić. Milan Šarić i dr. Seosku novelu stvaraju Šimunović. domoljubnu Matoš i Nazor. lirsku prozu) i J. Drame: Galeb. a ističu se još Josip Kosor (Požar strasti). Gradske novele kozmopolitskih motiva pišu Matoš.misleću samostalnu osobu koja na kraju napušta obitelj da bi našla sebe i izgradila se kao ljudsko biće. Cihlar Nehajev. Begović. Najzastupljenija je pejzažna poezija. Antun Gustav Matoš. Tuđinac). Oživljava dijalektalno pjesništvo: čakavsku liriku piše Nazor. Najpoznatiji su novelisti: Matoš. Tri sestre. kćerima pokojnoga generala Prozorova. Taj cilj sve je udaljeniji. Galović. Višnjik Tri sestre je drama u tri čina o trima sestrama. Dramsko stvaralaštvo obilježava ime Ive Vojnovića (koji spada u realističku.–1904. nema neobičnosti i iznenađenja. Nehajev. Književna kritika: Milan Marjanović. Ujak Vanja. ali finim psihologiziranjem nadrasta okvire društveno angažirane drame. Horvat Kiš. modernističku i međuratnu književnost). Bečko-zagrebačku skupinu predvode urednici časopisa Mladost (1898. Stvorene su dvije skupine mladih pisaca: praška i bečka. Pored naturalističke drame (Kosor. i 1914. Maštaju o promjenama i žive u sanjarenjima o odlasku. koji ih svakodnevno posjećuju u obiteljskom domu. Domjanić). Smatraju ga (uz Maupassanta) najvećim europskim novelistom. Započinje odličnim kratkim humoreskama da bi se u novelama i pripovijestima njegov tužan humor pretvorio u rezignaciju i očaj. kolokvijalni jezik. a dramama je snažno utjecao i još utječe na svjetsko kazalište. žive u provincijskom garnizonskom gradiću. Djelo nosi feminističku ideju. Vidrić. junaka i strasti – prevladavaju lirska raspoloženja i profinjena. «radnje». Praška skupina okuplja se oko ideologa kritičara Milana Šarića i časopisa Hrvatska misao (pokrenut u Pragu 1897. svakodnevne. 115 .) Milivoj Dežman Ivanov i Branimir Livadić. poezija ugođaja. Protjerani su sa Zagrebačkog sveučilišta te nastavljaju studij u Beču i Pragu gdje su upoznali nove umjetničke i filozofska struje. ali se približava impresionizmu i simbolizmu i započinje novu epohu. Kozarac. Matoš. Intimnu ljubavnu liriku stvaraju Begović. poezija slika – simbola (Matoš. Stvoren je i nov jezik: jezik osjećaja. Olgi. Javlja se nekoliko književnih naraštaja. socijalnu i socijalno-satiričnu Matoš. zvukova. Prijelaz stoljeća označila je borba uzmeđu starih (tradicionalista) i mladih (modernista). Realističko-impresionističku prozu piše Dinko Šimunović. Šimunović. Milan Ogrizović. lirskih raspoloženja. Moderna osobito njeguje lirsko pjesništvo. ali je ispunjen pritajenim nadama i maštanjima koja se nikad ne ostvaruju. Nema tradicionalnog zapleta i raspleta. ANTON PAVLOVIČ ČEHOV (1860. Svojim opusom zaključuje plodno razdoblje ruskoga realizma. povijesti. Milutin Cihlar Nehajev. S nesposobnim bratom Andrejem (i kasnije s njegovom beskrupuloznom ženom Natalijom) i nizom prijatelja časnika. Radnja se neprimjetno proteže na četiri godine. do 1916. Fran Galović i dr. Srđan Tucić (Povratak). Tucić) razvija se i socijalno-psihološka i socijalna drama. U djela unosi mnogo nedorečenosti. Njihov program predstavlja Šarićev članak Hrvatska književnost. povratku u rodnu Moskvu. HRVATSKA MODERNA Slijedi nakon realizma u razdoblju od 1892. Kamov. Franjo Horvat Kiš.

Rudica. s duševnim stanjem. Francuzi ulaze u grad. dramski pisac. sinestezija. Pripovijetke: Mrkodol. Proza: Začarano ogledalo. Označava neizrecivo. Ispovijed. ljudskim i osobnim. Simbol je hrvatske moderne.–1914. putopisac. Njegova novela Misao na vječnost (Vijenac. je godina. Komponiran je kao 4 godišnja doba. tražeći u njemu plavu krv). Drame: Psyhe. Pjesme: Utjeha kose. Gospođa sa suncokretom. Tvorac je hrvatske impresionističke i stilističke kritike. studirao veterinu. Pisao je štokavsku poeziju. slab i zamišljen. Dubrovniku. a pejsaž izdvaja kao samostalnu temu. opisuje rodnu Podravinu. Pripovijesti: Perom i olovkom.) pripovjedač je i romanopisac podrijetlom iz Dalmatinske zagore gdje je i učiteljevao niz godina. Balkon. Tvorac je novih tema. kozmopolitske teme s neobičnim likovima (Cvijet s raskršća. Dubrovčanin plemenitaškoga podrijetla. očinstvo. novoga stila. Porodica Vinčić: Ostalo: S Krke i Cetine. ali se proslavio kajkavskim stihovima u nedovršenom ciklusu Z mojih bregov. a poginuo je u prvim danima rata. Grijeh. stoljeće kad dubrovačko plemstvo neumitno i nepovratno nestaje.) važan je datum u hrvatskoj književnosti – početak moderne. Ore i Pavle – živi u iluzijama o prošlosti svoje obitelji. Svi njegovi likovi imaju tragične sudbine.–1933. Alkar. Srodnost Proza. plemenitaš gospar Lukša ne želi priznati očinstvo nezakonitom sinu Vuku /on ne sazna da mu je sin/ zbog njegova ignorantska odnosa prema palači.–1914. Osnovne teme su mu ljubav i smrt. slika kako se društvena drama u pravilu pretvara u duboku osobnu i intimnu tragediju. FRAN GALOVIĆ (1887. Stvara nov izraz: strog oblik.) pripovjedač je i dramski pisac. Geranium. naslov je početni stih francuske himne Marseljeze i znači bojni poklič Idemo. Rudica. a ton je elegičan. Childe Harold. ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. konkretno sonet. profinjen ritam. Gnijezdo bez sokola. Rođen je u Tovarniku u Srijemu.. Kraljica zemlje. pejsažne i domoljubne pjesme. pisac psihološke proze. novo je doba nove obijesne gospode koja se zabavlja na sunčanoj terasi. odbijaju ljubav. Pjesme: Crn-bel. Likovi plemića tvrdoglavo. Nagriza ga misao na vječnost (pitanje grijeha i osvete) i na kraju poludi. Iglasto čeljade i dr. Glavni simbol njegove umjetnosti je cvijet. s brojnim lirskim didaskalijama. brak. Dubrovčanin Orsat Veliki nagovara plemiće da se ne predaju. djeco. njegova Deša odustaje od braka i budućnosti). Jesenje veče. 1891. Poslije nesreće. kao kritičar je impresionist. Vojnović suptilno. Maškerate ispod kuplja. u bešćutnoj prirodi i društvenoj sredini osjećaju samo tugu. a onda se vratio u Zagreb gdje je i umro. Umorne priče obrađuje nacionalne teme (Kip domovine leta 188*. tjeskobu i traumatičan doživljaj života: Salko iz Alkara. Miš. Živio je u Beogradu.).) je istaknuti hrvatski pjesnik.) je pripovjedač. karakterom. propadaju zbog svoje introvertiranosti i pasivnosti. Motivi ljubavi i smrti . Ekvinocij. glavni lik novele Misao na vječnost. epigrame i poeme. mučen teretom krivnje zbog smrti djevojke koju je napustio. Krajolik poistovjećuje s unutarnjim pejsažem. Matoš je uz Kranjčevića prvi naš pjesnik koji je skladno povezao naglašeni nacionalni osjećaj s kozmopolitskim. Poezija. Romani: Tuđinac.Janko Leskovar (1861. Takav je i seoski učitelj Đuro Martić. Njegovi su junaci introvertirani i pasivni. 1909. 116 . drugačiji od zdravih seljaka. Pred smrt. učio violončelo. U zbirkama novela Iverje. plemkinja majka Mare Beneša sa svojim trima kćerima – Made. sudac. Romani i novele: Propali dvori.–1929. Jedan je od najboljih hrvatskih putopisaca (Oko Lobora). Sjene ljubavi.). pripovjedač. muzikalnost stiha. DINKO ŠIMUNOVIĆ (1873. Uzor mu je Baudelaire.) pjesnik je. nedohvatno i lijepo. Nekad bilo sad se spominjalo i dr. Ksanta. slični Leskovarovima. Jesenski vetar. Novo iverje. Dubrovačka trilogija. Matoš piše ljubavne. a najmlađa kći Pavle žrtvuje osobnu sreću i ljubav pomorskoga kapetana. IVO VOJNOVIĆ (1857. ali su oni nesložni i nemoćni. Živio je i u Splitu i na kraju u Zagrebu. Đerdan. Bio je gimnazijski profesor u Zagrebu. Živio je u Zagrebu. novih ideja. u ponosnom siromaštvu. profesionalni književnik. budućnost koju ne vide i u kojoj ne žele živjeti «kao robovi». On je prvi modernist. Parizu.. Žanrove doživljava sinestetički. Tri su jednočinke: Allons enfants (1806. Mors regni. Zbirka Pjesme objavljena je postumno 1923. Mati i dr. Muljika. Duga. svjesno ili nesvjesno. rodoljubna i satirična poezija stalni su izraz Matoševih intimnih preokupacija. kritičar i esejist.. po zanimanju učitelj i školski nadzornik. Boja Muljika. Mladi dani. Vrhunac njegova stvaralaštva predstavlja dramska Dubrovačka trilogija u kojoj sentimentalo-lirski slika dramatično 19. pravnik. Mladost. Na taraci (1900. Ženevi i Parizu. pučanina Luje Lasića). Beogradu. izbivao iz Hrvatske punih 14 godina. ključna i najvažnija književna pojava. Drame: Tamara.–1944. prozaist. dezertirao iz vojske. Notturno. naravi. Camao. služi se impresionističko-asocijativnom metodom. pun zlih slutnja smrti. Suton (1832.

pjesnik je kolorističkoga sklada i palete koja je i odsjaj njegove duše.). Spasitelj. grada i planine. romanopisac. Fabulu romana Bijeg čini tragična sudbina mladoga i perspektivnog Đure Andrijaševića koji postaje žrtvom malograđanske sredine. Kopru i Zagrebu. Kraljevo oranje. Prikazuje slavonsku stvarnost krajem 19. iz 1909. Istarske priče. Pejzaž II. Krvavi dani. Od novela je najpoznatija Dva bijela hljeba.–1933. IVAN KOZARAC (1885. Jednostavnim jezikom slika boje u krajoliku. 117 . pejsažne. Vuci. Svjećica. Pazinu.) pjesnik je. st. osobito svojim esejima. kritikama i najboljim romanom hrvatske moderne. te kao dramaturg i redatelj u Hamburgu. Studirao je pravo u Pragu. dnevničku prozu (Dnevnik s partizanima).–1910. Živana. st. pjesme sa staroklasičnim motivima. Predstavio sekao pjesnik erotskih motiva i hedonističkih shvaćanja. VLADIMIR NAZOR (1876. Megle i dr. V suncu i senci. osjeća prijezir prema banalnostima i bježi u fantastičan svijet baroknih dvoraca i porculanskih figurica. erudit. Zagrebu i Grazu. Rođen je u Vrlici. To davno bijaše i dr. Tri priče za djecu. Zbirka pjesama Knjiga Boccadoro iz 1900. Stvarao je preko pedeset godina i stvorio ogroman opus. ali je ipak ponajprije pisac drama.–1949.–1948. Božji čovjek. putopise. nemoral. Priče iz djetinjstva. Boškarina. (uz Nazorove Slavenske legende) označava pjesnički početak hrvatske moderne. Pjesma naroda hrvatskoga. Pustolov pred vratima. bio je slavist i romanist. Roman Vuci obrađuje povijesnu temu (Frankopani u 16. predsjednik Matice hrvatske i zagrebačkog PEN kluba. ubojica oca Šime koji se nakon povratka iz zatvora pokušava popraviti. MILAN BEGOVIĆ (1876. putopisac. Po dragome kraju. Hrvatske pjesme Pripovijetke i romani: Krvava košulja. Poezija: Slavenske legende. pjesnik i romanopisac. Drame: Gospođa Walevska. Knjiga o kraljevima hrvatskijem. školovao se u Splitu. esejist. Od romana mu je najpoznatiji Giga Barićeva i njezinih sedam prosaca koji je dramatiziran pod naslovom Bez trećega. rasipnost. Bio je ravnatelj drame u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Godiva. Prva pjesma u zbirci je "Oblak" (njegov credo). pesimist koji teži za vječnom ljepotom. Galiotova pesan. kritičar i esejist. Grazu i Zagrebu. Radićem nosio je sveučilišnu zastavu na čelu studentske povorke 1895. Pejzaž I. Đuka je simbol zle krvi koja rastače plemeniti narodni organizam: bećar. Pastir Loda. Bio je prvi predsjednik hrvatske vlade – ZAVNOH-a.) je pripovjedač. Nije pripadao ni jednoj književnoj skupini. Bele rože.. Zbirke: Kipci i popevke. Rodom je s otoka Brača. Dolazak. Drama Bez trećega obrađuje tragičan sukob između Gige Barićeve i njezina supruga Marka koji se nakon osam godina ruskog zarobljeništva vraća kući i ljubomornim sumnjama muči Gigu koja ga na kraju ubija. Radio je kao profesor u Zadru i Splitu. Počeo je kao štokavski pjesnik. Drame: Prijelom. (od ukupno četrdesetak napisanih). partizanke MILUTIN CIHLAR NEHAJEV (1880.). a kao profesor službovao u Zadru.–1909. Amerikanska jahta u splitskoj luci. Objavio je samo jednu zbirku s trideset pjesama – Pjesme. Bogata opusa. romanopisac.DRAGUTIN DOMJANIĆ (1875. vijećnik. Iz neznanog kraja. Bio je i dijalektalni pjesnik: Seh duš dan. Uz neke naturalističke stranice (Slavonska krv). Pjesni ljuvene. Adieu. lijenost. Šarko.) je pjesnik i pripovjedač. a do smrti je živio u svojem dvorcu kod Zeline. Pjesme: Otmjena dosada.–1931. Pjesme: Pomona. Pjesme o četiri arhanđela. zagrebačke novele itd Pisao je i članke i eseje. Utva zlatokrila.) dramski je pisac. Bijeg. Lirika.) lirski je pjesnik i uz Matoša najveće pjesničko ime hrvatske moderne. socijalne. Dva levita. Zeleno more. Život. Među prvima Nehajev uvodi defabularizaciju i modernu pripovjednu tehniku unutarnjeg monologa. raspikuća. ali sve dublje propada do konačnoga sloma. Stana. Stvorio je samosvojan svijet u širokom rasponu motiva: intimne pjesme. refleksivne. vrhunac je njegova opusa psihološki roman Đuka Begović iz 1911. gdje je i umro. U novelama prikazuje propadanje slavonskog sela.. Bez trećega. Galiotova pesan i dr. Svadbeni let. pripovjedač. Pripovijetke: Veliki grad. Nove pjesme. Gonzaga. Najviše se bavi ljubavnim i bračnim temama. Medvjed Brundo.) bio je pjesnik i ugledan građanin: doktor prava. Priče s ostrva. Deseterci. Romani: Bijeg. 1907. VLADIMIR VIDRIĆ (1875. feljtonist. Kaj. pripada samom vrhu epohe . Hrvatski Diogeneš. Sa S. Umoran od života. ali je najpoznatiji kao pjesnik kajkavskih stihova. Hrvatski kraljevi (u zbirci su pjesme: Zvonimirova lađa. Intima.

izumljen zrakoplov. a deklarirao se kao zagovornik psovke. Buntovnik i rušitelj svih svetinja. akme: vrh. pobune. nezakonitoj ljubavi. Wirginia je Woolf nakon londonske izložbe impresionista napisala da se «u prosincu 1910. dramski pisac i esejist. stoljeća najavila modernističku promjenu: pjesništvo Walta Whitmana. ruska struja bliska larpurlartizmu. Rođen je na Sušaku (Rijeka). svjetskog rata: ubrzana industrijalizacija. postavljena teorija relativnosti.prožimanje različitih umjetnosti. .–1910. nemirna. Dostojevskog. posebice u poeziji i drami: ekspresionizam. a objavljen tek 1957. ekspresionizma pa i egzistencijalizma. To rezultira pojavom bunta. Javlja se osjećaj općeg kaosa i nemoći te nihilizma. a nakon lutanja umire u 24. ili oko njega ljudska narav promijenila». drame Henrika Ibsena. . PRETEČE (ishodišta moderniteta). . i od suvremenih kritičara uvršten među deset najboljih hrvatskih romana. Psovka. Zajedničko im je nezadovoljstvo tradicionalnim stvaralaštvom. krika i bijesa. Augusta Strindberga i Alfreda Jarryja.stvaranje fragmentarnih tekstova otvorene strukture. Na rođenoj grudi. Moderna književnost predstavlja pravi potres u povijesti kulture. godine pojavljuju se novi umjetnički smjerovi i pokreti. Čovjek se sve više automatizira i mehanizira. proza Henryja Jamesa i Fjodora M. Otkrivena je radioaktivnost. AVANGARDA Oko 1910. godini u Barceloni. Pjesnik je.antiesteticizam. Njegovo je djelo krik pobune protiv malograđanskih norma i društvenoga licemjerja. te reagiranje na novu atmosferu i nov duh koji je zavladao uoči I. osjeća se ugroženim kao ljudsko.depersonalizacija umjetnosti. futurizam.JANKO POLIĆ KAMOV (1886. Neka su zbivanja u drugoj polovici 19. hvalospjev prevratu i preljubu i osuda licemjernih društvenih konvencija (Njihova je duša prazna…) Drame: Tragedija mozgova. psihoze straha pred sveopćim uništenjem. . perfekcionizam)… Zajednička obilježja modernističkih strujanja: . Unutar moderne književnosti javlja se mnoštvo smjerova i strujanja. 118 . imažizam. dadaizam.. Novi postupci i načini stvaralačkog istraživanja javljaju se u svim oblicima društvenog života. složena i proturječna osoba. pripovjedač. uoči 1. Kaos i bitno postaju osnovnom tematskom preokupacijom nove generacije. akmeizam (grč. urbanizacija. humano biće. Zbirke poezije: Ištipana hartija. stekao je priznanja tek mnogo godina po smrti: danas ga drže pretečom europske avangarde. U tim desetljećima javlja se apstraktno slikarstvo. sažetost. atonalna glazba. MODERNA KNJIŽEVNOST 20. neobično moderan pjesnik. svjetskog rata).) najradikalniji je umjetnik svojega doba. . vihor. vortex: vrtlog. U ishodišta moderniteta svakako treba ubrojiti i filozofske misli Friedricha Nietzschea i Henryja Bergsona.stapanje različitih književnih vrsta i uvođenje novih. Pjesma nad pjesmama je anarhistička apologija slobodi strasti. nevjerojatan razvoj tehničkih znanosti.razbijanje sintakse dotadašnjega pjesničkog izraza. .dehijerhizacija žanrovskoga sustava. AVANGARDA. Njihov nastup obilježen je bučnim manifestima (proglasima). krika protiv svih građanskih shvaćanja života i umjetnosti.osporavanje postojećih oblika književnoga stvaranja. održana prva filmska predstava. nadrealizam. otpočeo veliki rat. bludu. . st. engleski kubofuturizam. psihologiju Williama Jamesa i psihoanalizu Sigmunda Freuda. Samostanske drame Roman Isušena kaljuža napisan je 1907. Charlesa Baudelairea i Arthura Rimbauda. vorticizam (lat.

u Zurichu.. Samo tako može razabrati kako se subjektivna stvarnost uopće može izraziti. a s druge ih pobuna zbližuje s idejom društvenog prevrata – revolucije (Vladimir Majakovski). Ruski imažizam: Sergej Jesenjin. ushićeni su i bezobzirni. zanemarivanje pravopisa. Godine 1912. Luis Aragon (bliski su im Federico Garcia Lorca i slikar Salvador Dali). Ključni futuristički postupci su: uvođenje gradske tematike.. tehničku civilizaciju. Javlja se u Austriji i Njemačkoj od 1910. bolest. kombinacija motiva koji se ne mogu smisleno povezati. Teme: od kozmičkih i mističkih do društvenih i političkih.). i 1920. Ernst Stadler. Predstavnik je kubofuturizma i preteča nadrealizma. cubus: kocka) je umjetnički pokret posebice u slikarstvu s početka 20. halucinantno. gradskim žargonom. industrijsku. Najvažniji ruski futurist i jedan od njegovih začetnika je Vladimir Majakovski. Slave nacionalnu snagu i rat. zvukova i šumova. a na čitatelje nastoje utjecati bojom i ritmom. Nadrealisti: Andre Breton (idejni začetnik i autor dvaju manifesta iz 1924. strah. Futuristi prije svega veličaju energiju. g. st. Postupak: stanja bliska snu oblikuju automatskim pisanjem i nizanjem asocijacija. Blizak im je francuski pjesnik Guillaume Apollinaire koji povezuje klasično sa suvremenim. Idejni mu je začetnik Tristan Tzara koji 1918. Tematski motivi: grad. smrt. Nadrealisti traže višu. Proklamiran je u časopisu Cabaret Voltaire. U njemu najavljuje prekid sa svakom tradicijom i zahtijeva umjetnost koja bi bila prilagođena duhu tehničke civilizacije. st. razbijanje tradicionalne strukture stiha. pokušava osloboditi jezik od uobičajenih spona sintakse i interpunkcije i stvaranjem nove orkestracije boja. Franz Werfl. raspadanje. podsvjesno.FUTURIZAM (lat. gradski žargon). Nastoje povezati stvarnost i san u jednu novu realnost (nadrealnost). uzvišeno sa svagdanjim. glazba šumova. KUBIZAM (lat. negiranje tradicije. Paul Eluard. uvođenje nepoetičnih riječi (vulgarizmi. Utemeljitelj mu je Ezra Loomis Pound. metaforika i hiperbole. KRIK i pobuna. Dadaisti: Tristan Tzara. Hans Arp. Za imažiste umjetnost je katalog slika. često se služi vulgarizmima i modernim. objavljuje dadaističke manifeste. a stvarnost pokušava likovno izraziti geometrijskim oblicima (Pablo Picasso). odbacivanje glagola jer usporavaju poruke. razbija njenu strukturu. tehničke civilizacije. montaža fragmenata. Obilježja izraza: razbijanje logičkog reda mišljenja i govora. skrivenu stvarnost u kojoj duh funkcionira bez nadzora razuma – nastoje izraziti iracionalno. Hugo Ball. S jedne strane naginju barbarizaciji umjetnosti (Velimir Hljebnikov i Viktor Kručonih). image: slika) se kao književni pokret javlja 1912. rat. a posebno inovira grafički izgled pjesme (lirski ideogrami – pjesme/slike). brzinu. a u poeziju uvodi urbane teme. razmetljiv nered kao načelo kompozicije («kreativni kaos») NADREALIZAM se javlja u Francuskoj dvadesetih godina 20. EKSPRESIONIZAM je izrazito urbana književna pojava usmjerena protiv bilo kakva književnog oponašanja stvarnosti. Georg Heym DADAIZAM nastaje 1916. Ekspresionisti drže da se umjetnost mora u potpunosti okrenuti prema unutrašnjosti. Georg Trakl. Ruski futuristi također žele stvoriti umjetnost nove. 119 . futurus: budući) se pojavio u talijanskoj i ruskoj književnosti. Cilj: doći do jezgre autentične prirode. u Engleskoj. jaki zvučni efekti. i 1930. slobodan izbor sadržaja. krajnje sažete rečenice. (Prvi) Futuristički manifest objavio je Talijan Filippo Tommaso Marinetti 1909. U Tehničkom manifestu futurističke književnosti iz 1910. IMAŽIZAM (engl. obožavaju dinamiku suvremenog života. franc. slobodan stih. objavio je manifest Pljuska društvenom ukusu. do 1924. i djelomice se nastavlja na dadaističku pobunu. Naziv dada navodno potječe od dječjeg tepanja. Richard Huelsenbeck Obilježja: glasovno pjesništvo s onu stranu razuma. Ekspresionisti: Gottfried Benn.

doviđenja. Pjesnik u New Yorku… Pjesme: Oproštaj. rodom Amerikanac. melankolije i umora od života. b) kao osobita lirska potraga za neposrednim.–1936. Pjesme. Fernando Pessoa. 1943.) hispanoamerički je pjesnik rodom iz Čilea. scenograf). U mladosti piše senzualnu ljubavnu liriku. MODERNA PROZA Nova struktura proze. Izrazom se nastavlja na simbolizam i imaginizam. Duhovni je vođa razočarane anglo-američke poratne pjesničke generacije. Izrazito intelektualistički obrađuje problem jalovosti moderne industrijske civilizacije iz koje traži izlaz u religiji i političkom konzervativizmu. ali je zbog usmjerenosti na 120 . napušta tradicionalno pripovijedanje zgoda s čvrstim zapletom i izbjegava linearno pripovijedanje. Rođen u Granadi. Junaci moderne proze slijede unutarnju logiku svijesti. Španjolska u srcu. c) kao tekstovi tamnih raspoloženja. Dom Bernarde Albe). čitavoga života ostaje vezan za Andaluziju i njezin folklor koji spaja s modernističkim postupcima (osobito nadrealizmom) i španjolskom književnom tradicijom. višestruka simbolika. Svojim je pesimizmom i tragičnim bohemskim životom postao kultnom figurom ruske mladeži (jesenjinština).–1973. Zbirke (19): Dvadeset ljubavnih i jedna očajna pjesma. te dramatičar i redatelj. pripovjedni svjetovi su nejasni i nisu čvrsti poput realističkih – moderni prozaici prikazuju unutarnja stanja svijesti što uvjetuje i prikladne tehnike pripovijedanja: unutarnji monolog. Oda Federiku Garcia Lorci… THOMAS STEARNS ELIOT (1888. snove. osvaja javnost svježinom i snagom svojega talenta. Poetska drama: Ubojstvo u katedrali. najveći u novijoj španjolskoj književnosti. postaje vođom ruskih imažista. pripovijedani monolog. parodija. 1935. Pjesme: Pismo majci. glazbom. esejist i književni kritičar. uspomene. Sve više čezne za zavičajem. prepuni složenih simbola i skrivena značenja. Thomas Stearns Eliot. Stoga su mjerilo vrijednosti ponajčešće individualni.MODERNO PJESNIŠTVO Obuhvaća različita strujanja i različite skupne ili pojedinačne pjesničke postupke koji se najčešće oblikuju: a) kao pjesme nadahnute modernom tehnikom i ostvarene govorom ulice ili uporabom jezika s onu stranu razuma. mučki su ga ubili frankisti na samom početku španjolskoga građanskog rata. stih melodiozan. Svojim bujnim metaforama blizak je nadrealizmu. Federico Garcia Lorca i Pablo Neruda.–1965. redatelj. Zbirke poezije: Knjiga pjesama. nerazumljiva izraza svedena na zvuk. G. Pjesme su mu jednostavne i šarmantne. Poezija: poeme Pusta zemlja iz 1922. pitanja o svijetu u kojemu žive i njegovu smislu. Narav likova u modernoj prozi. seosku idilu. PABLO NERUDA (1904. Rainer Maria Rilke. a posljednjih se godina života intenzivno posvetio kazalištu (glumac. odaje se alkoholu i ubija se. istinskim životom uz motive grada i mučne ratne stvarnosti. ironija. dragi. a onda društvenu i politički angažiranu poeziju.) engleski je pjesnik.) španjolski je pjesnik. (snažno utjecala na mlađe pisce) i Četiri kvarteta. g. Tužaljka za Ignacijem Sanchez Mejiasom. struja svijesti. hermetičnost. prezire grad koji ga je uništio i učinio bohemom. Paul Eluard. ali razvija vlastiti stil: prividno nepovezane slike.–1925. slikarstvom). Konjikova pjesma. Sergej Jesenjin. Zelena frizura… i dr. Moderni roman strukturno je složen. SERGEJ JESENJIN (1895. Romanca mjesečarka. Kao diplomat živio je u Madridu gdje je prijateljevao s Lorkom. Tematski je vezan uz djetinjstvo. Glavni su predstavnici moderne poezije: Paul Valery. Prostorni i vremenski slijed priče posve je razlomljen. Osnovna je tema Lorkine poezije smrt. citati na stranim jezicima. osjećaj samoće u velegradu. Pjesma o kuji. FEDERICO GARCIA LORCA (1989. izraz bogat metaforama. Zgode se više ne odvijaju u svijetu nego su premještene u svijest lika. dobio je Nobelovu nagradu. Shematični nokturno… Napisao je i niz dramskih djela u kojima se lirizam isprepliće s farsom (Ljubav don Perlimpina) i dramske tragedije (Krvava svadba.) ruski je pjesnik. U mladosti dolazi iz patrijarhalnog sela u grad. Kao naprednoga pjesnika. Sveopći spjev… Pjesme: Ljubavna pjesma. prepuštaju se mislima koje se pretvaraju u sjećanja. Svestrano se bavio raznim umjetnostima (poezijom. autorski opusi ili važne zbirke. opise. 1971. Doviđenja. promišljanje vlastita identiteta. Dobitnik je Nobelove nagrade za 1948. Ciganski romancero. logično i kronološko nizanje zgoda. Vrijeme moderne priče obično je kratko i obuhvaća nekoliko sati ili dana.

svijest lika subjektivno, događajno iznimno bogato. Za ovakve svjetove najprikladnije su osjetljive naravi, pa su umjetnici česti junaci moderne proze. Glavni predstavnici moderne proze: ENGLESKA KNJIŽEVNOST: Wirginia Woolf (Gospođa Dalloway, 1925., Svjetionik, 1927.) i James Joyce (Portret umjetnika u mladosti, 1916., Uliks, 1922.) AMERIČKA KNJIŽEVNOST: William Faulkner (Krik i bijes, 1929.) i John Dos Passos (Manhattan Transfer, 1935.) FRANCUSKA KNJIŽEVNOST: Marcel Proust (U traganju za izgubljenim vremenom, 1913.1928.) i Andre Gide (Krivotvoritelji novca, 1925.) NJEMAČKA KNJIŽEVNOST: Thomas Mann (Smrt u Veneciji, 1912.,Čarobna gora, 1924.) i Franz Kafka (Preobražaj, 1915., Proces, 1914.-1915.,objavljen 1925.) RUSKA KNJIŽEVNOST: Andrej Beli (Sankt Peterburg, 1922.), Boris Piljnjak (Gola godina, 1922.) i Mihail Bulgakov (Majstor i Margarita, pisan dvadesetih, objavljen tek 1966.) (Važno je napomenuti da je u Sovjetskom Savezu nakon revolucije 1917. nastupilo vrijeme socijalističkog realizma i trajalo sve do kraja 1950-ih. On je upravo suprotan slobodarskim načelima ruske avangarde /koja je u početku dala izuzetna ostvarenja/: brojni književnici pali su žrtvama staljinističkih progona, sloboda stvaralaštva bila je nepoznat, čak i strogo zabranjen pojam, a iskrivljena, idealizirana slika «dragoga vođe» (kult ličnosti), «silnog naroda», radničkih i seljačkih «uspjeha», «poštene inteligencije» nazivala se – realizmom! Službena staljinistička vlast i njezini poslušnici propagiraju komunističku i socijalističku ideologiju čime se nastoji «odgojno djelovati» na ljude, odnosno provoditi nasilje nad njihovom svijesti. Maksim Gorki (1868.–1936.). bio je glavni «državni pisac» službenog, partijski proklamiranog smjera – roman Mati.) MARCEL PROUST (1871.–1927.) francuski je romanopisac. Podrijetlom iz imućne obitelji, živi mondenim životom visokih krugova. Pretjerano osjetljiv i bolestan, povlači seu samoću svoje sobe i provodi posljednjih desetak godina života u grozničavoj utrci s bolesti i vremenom. Intenzivno stvara svoje životno djelo – ciklus od 7 romana U traženju izgubljena vremena, 1913.-1928. Djelo ima značajnu ulogu u razvoju moderne književnosti upravo svojim novim pristupom građi, tj. ulaženju u područje podsvijesti, i novim izrazom koji je tomu prilagođen. Proustove rečenice, često beskonačno duge a opet kristalno jasne, nikad ne prekidaju tok asocijacija i tako najavljuju tehniku unutarnjih monologa. Roman se ističe izvanrednim zapažanjima, minuciozno dotjeranim poentilističkim opisima, produbljenom psihološkom analizom, smislom za humor itd. Široka je panorama moralne pozadine francuskog visokog društva u doba Drugog carstva. Roman je oblikom blizak autobiografiji glavnog junaka (samog autora). Junak pokušava nadvladati prolaznost i smrt novim poimanjem Vremena (utjecaj H. Bergsona i filozofije intuicionizma). Senzornim podražajima (okusi, mirisi – intuitivno, ne racionalno) pokušava iz podsvijesti izvući pojedine događaje iz vlastite prošlosti. Upravlja njihovim trajanjem, intenzivnije ih proživljava i daje im nove dimenzije. Niz monološkoasocijativnih romana smatra se prvim velikim romansijerskim ciklusom europske književnosti, a sam Proust najvećim francuskim romanopiscem 20. st. Dijelovi ciklusa (romani): Put k Swannu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zavičajna imena – ime), U sjeni procvalih djevojaka (Oko gospođe Swann, Zavičajna imena – zavičaj), Vojvotkinja de Guermantes; Sodoma i Gomora; Zatočenica; Bjegunica; Pronađeno vrijeme Combray je roman kojim započinje čitav ciklus, kronološki početak i ishodište fabule. Ona prikazuje postupno prerastanje boležljiva i osjetljiva dječaka u zrela umjetnika. Uranja u svijet djetinjstva (majka, baka) nenadmašnim impresionizmom opisujući prirodu i emocionalne nijanse. FRANZ KAFKA (1883.–1924.) austrijski je pripovjedač. Piše na njemačkom jeziku, a rođen je i odrastao u Pragu u ortodoksnoj židovskoj obitelji. Provodi nesretno djetinjstvo pod strogim očevim autoritetom koji će zauvijek obilježiti njegovu osjetljivu i osamljeničku psihu. Za života je objavio tek nekoliko pripovijedaka (Preobražaj, 1915.), a u književnoj ostavštini koju je oporučno namijenio spaljivanju (sredio ju je i objavio Max Brod) nalazila su se njegova ponajbolja djela: Proces, 1914.1915., obj. 1926., Dvorac, 1922., obj. 1926. iAmerika, 1912.-1914., obj. 1927. Kafkin opus sadrži elemente ekspresionizma: osjećaj straha i samoće, protest protiv društvenog mehanizma koji ugrožava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje, uporaba groteske. Prepoznajemo i socijalnu kritiku besmisla birokratizacije. Preteča je i nadrealizma: halucinantne, košmarne vizije, san, podsvijest. Kafkijanstvo je opći pojam za stanje duha i atmosferu u Kafkinu svijetu.

121

Preobražaj je Kafkina rana, duža pripovijest u kojoj prepoznajemo sve bitne elemente njegova opusa: teme (osjećaj osamljenosti, bespomoćnosti i straha) i izraz (groteska i halucinacije prikazane neobično vjernim, realističkim i jezično jasnim izrazom). Glavni junak Gregor Samsa u snu se pretvorio u golema kukca i tom preobrazbom odvojio od društva i obitelji koja ga nemilosrdno odbacuje, kao balast, do njegove usamljeničke i tragične smrti. Proces je roman u kojem bankovnoga činovnika Josefa K. na trideseti rođendan dvojica neznanaca obavještavaju da je optužen i uhićen. Počinje beskonačan i apsurdan proces protiv njega: optužen je i pogubljen nikad ne doznavši u čemu je njegova krivnja. WILLIAM FAULKNER (1897.–1962.) američki je pripovjedač, potomak ugledne ali siromašne obitelji s juga SAD-a gdje je proveo cijeli svoj život. Vezan je za svoj zavičaj (Oxford, Mississipi) te opisuje život i probleme američkog Juga: propadanje aristokracije, uspon novih snaga i rasnu diskriminaciju. Napisao je niz pjesama i novela, te romane: Sartoris, Krik i bijes, Ležeći na umoru, Svjetlost u kolovozu te trilogiju Zaselak, Grad i Gospodska kuća. Najviše je vezan uz imaginarni gradić Jefferson. Stil: naturalistički opisi, morbidni junaci, česta uporaba unutarnjih monologa i tehnike struje svijesti. Spada u sam vrh modernog pripovjedaštva. Dobio je Nobelovu nagradu 1949. Krik i bijes je roman iz 1929., naslovom vezan uz Shakespeareova Machbetha («Život je priča idiota, puna buke i bijesa koja ništa ne znači…»). Roman ima četiri dijela i prati propast južnjačke obitelji Compson. Prvi dio: struja svijesti jednog od četvorice braće, maloumnika Benjyja. Drugi dio: unutarnji monolog Quentina Compsona o propasti obitelji, osobito moralnom padu sestre Caddy. Treći dio: realistički, u prvom licu, Jason priča što se zapravo dogodilo s obitelji. Četvrti dio: crna služavka Dilsey pripovijeda kao objektivni promatrač o uzrocima i posljedicama obiteljske propasti. THOMAS MANN (1875.–1955.) najveći je njemački romanopisac prve polovice 20. st. Majstor jezika i izvrstan stilist, humanist i erudit, jedan je od najvećih umjetnika europske građanske kulture. Podrijetlom plemić, opisuje postupno propadanje građanskog društva, te sukob građanina i umjetnika. Po dolasku nacista na vlast, zauvijek napušta Njemačku iživi u Americi i Švicarskoj. Proslavio se već 1901. svojim prvim i najuspjelijim romanom, obiteljskom sagom Buddenbrookovi. Ostala djela: romani Čarobna gora (Začarani brijeg)(1924.), Lotta u Weimaru, Doktor Faustus; pripovijest Smrt u Veneciji. JAMES JOYCE (1882.–1941.) je engleski romanopisac i pripovjedač irskoga podrijetla. Napustio je konzervativnu malograđansku sredinu Dublina, ali tematski zauvijek ostaje vezan uza nj. Djela: zbirka pripovijedaka Dablinci i romani Portret umjetnika u mladosti, Uliks i Finneganovo bdijenje. Uliks je roman iz 1922. u kojem na gotovo 800 stranica, služeći se strujom svijesti i tehnikom unutarnja monologa, opisuje jedan jedini dan u životu troje stanovnika Dublina: Leopolda Blooma, žene mu pjevačice Molly i mladog profesora Stephena Dedalusa. VIRGINIA WOOLF (1882.–1941.) engleska je književnica koja, poput Joycea i Prousta, razvija radnju kroz zbivanja u svijesti i podsvijesti svojih likova. Subjektivno poima vrijeme, a likove opisuje impresionistički (preko dojmova što ih ostavlja na njih). Izrazom je bliska pjesničkoj prozi. Vrsna je esejistica, a najvažnija su joj djela romani:
životu Clarisse Dalloway, prosječne žene pedesetih godina iz visokih krugova (asocijacije, dojmovi, uspomene koje otkrivaju njezin životni put, pitanja života i postojanja). HERMANN HESSE (1877.–1962.) njemački je pripovjedač i romanopisac. Zbog pacifizma 1912. iseljava iz Njemačke u Švicarsku gdje ostaje do smrti. Unuk poznatog indologa, cijeloga života bori se s nerazumijevanjem okoline, protiv građanskih, teoloških i političkih konvencija, nastojeći uskladiti nagonsko i misaono u čovjeku, utječući se psihoanalizi i istočnjačkoj meditaciji. Djela: putopis Iz Indije, Siddharta, Demian, Stepski. vuk, Putovanje na istok, Narcis i Zlatousti, Igra staklenim perlama. Proslavio se tek nakon Nobelove nagrade 1946., a svjetsku slavu stječe tek kao kultna figura hippy generacije šezdesetih godina 20. st. Stepski vuk je roman iz 1927. s tematikom iz suvremenoga života u kojemu u raznim varijantama suprotstavlja nagonsko i duhovno (npr. seks i ljubav, jazz i klasičnu glazbu) i inzistira na pitanjima čovjekove osamljenosti. Glavni je lik Harry Haller, istančani intelektualac i erudit, ali i vuk samotnjak koji se ne može prilagoditi pitomoj i lažnoj svakodnevnici. Likovi: Harry Haller, Hermina, Marija, trubač Pablo.

Gospođa Dalloway, Prema svjetioniku, Valovi, Godine. Gospođa Dalloway je roman iz 1925. g. u kojoj je prikazan jedan običan lipanjski dan u

122

MIHAIL BULGAKOV (1891.–1940.) ruski je romanopisac. Tridesetih godina 20. st. napisao je roman Majstor i Margarita koji je, zbog cenzure, objavljen tek 1967. To je groteskno-satirična priča s fantastičnim elementima, a opisuje društvenu zbilju suvremene Moskve. To je moderna parafraza legende o Faustu, o sukobu intelekta i nagona, dobra i zla u koju je ugrađen Majstorov roman o Ponciju Pilatu, moderno osmišljena evanđeoska legenda o sukobu Pilata kao inkarnacije vlasti i Isusu kao utjelovljenju ljubavi i tolerancije. ERNEST HEMINGWAY (1898.–1961.) američki je pripovjedač. Rano se počeo baviti novinarstvom koje će ostaviti traga u njegovu stilu: kratke rečenice, objektivni i sažeti opisi, česti dijalozi, kolokvijalni jezik bez ukrasa i elokvencije. Zbog odsustva lažne sentimentalnosti, izbjegavanja patetike, figura i klišeja, njegovu prozu nazivaju tvrdo kuhanom – hard boiled prozom. Razočaran društvom i pesimist, kao i cijela izgubljena generacija (američki naraštaj pisaca koji žive u Europi), ali ujedno čovjek akcije i ljubitelj energije (ratni dopisnik, grubi i opasni sportovi – boks, lov, borbe s bikovima), prikazuje pokušaje pojedinca da sam nađe životni smisao. Borba sa životom, prirodnim silama i smrću njegova je životna tema. Na kraju je neumitan poraz, kao i njegov čin samoubojstva 1961. Opisuje Prvi i Drugi svjetski rat, španjolski građanski rat, život izgubljene generacije. Dobitnik je Nobelove nagrade 1954. g. Romani: Zbogom oružje, I sunce se rađa, Komu zvono zvoni, Preko rijeke i u šumu. Najuspjelije mu je djelo Starac i more iz 1952. Komu zvono zvoni je roman iz 1940. u kojem dragovoljac u španjolskom građanskom ratu Robert Jordan, ranije američki sveučilišni profesor engleskoga jezika, dobiva ratni zadatak dignuti u zrak strateški važan most. Akciju vodi stari Anselmo, vođa gerilaca je Pablo, s njima je i postarija, borbena i čvrsta Pilar. Jordan se zaljubljuje u Mariju, djevojku s kojom, usred ratnog kaosa, nasilja i smrti, doživi kratke trenutke ljubavne sreće. JEAN-PAUL SARTRE (1905.–1980.) francuski je književnik i filozof, osnivač i vođa škole francuskog egzistencijalizma. Proslavio se nakon 1945. kad se posvetio isključivo književnosti i filozofiji te se aktivno angažirao u političkom i kulturnom životu. G. 1964. odbio je dodijeljenu mu Nobelovu nagradu. Svoje filozofske ideje o problemima ljudske egzistencije izlaže i u književnim djelima u kojima obrađuje problem egzistencijalne osamljenosti čovjeka u potrazi za svojom slobodom. Opisuje osjećaj tjeskobe ili čak strave što obuzima čovjeka u trenutku kad, suočen jedino sa svojom savjesti, mora odabrati put kojim će realizirati svoju egzistenciju i tako sam preuzeti punu odgovornost za svoje postupke. Sartreov ateistički egzistencijalizam filozofija je slobode i ljudske odgovornosti. Egzistencija prethodi esenciji, čovjeku ne prethodi nikakav plan ili model. Svako ljudsko djelo stvara osobnu sudbinu i sudbinu svijeta, a čovjek ima pravo i dužnost angažirati svoju slobodu. Satre je veći dio života proveo u zajedništvu s poznatom spisateljicom Simone de Beauvoir (roman Gošća). Važnija djela: filozofski esej Bitak i ništavilo, 1943., roman Mučnina, zbirka pripovijedaka Zid, drama Iza zatvorenih vrata, te kasnija društveno i politički angažirana djela: nedovršeni ciklus romana Na putovima slobode, drame Obzirne bludnice i Zatočenik iz Altone. Mučnina je kraći roman iz 1938., oblikom intimni, metafizički dnevnik Antoinea Roquentina. Nakon dugih putovanja nastanio se u jednom lučkom gradu i radi na povijesnoj građi o markizu Rollebonu. No, zahvaća ga neka čudna tjeskoba, osjećaj neizvjesnosti, fizičke i psihičke vrtoglavice. Praćen osjećajem mučnine, sumnja u svoj život i rad, u sve što nije njegova sadašnja egzistencija. Prekida isprazno istraživanje i vezu s bivšom ljubavi Amy, te odlazi u Pariz s namjerom da napiše roman i tako s pomoću kreativne umjetnosti nađe spas od mučnine. ALBERT CAMUS (1913.–1960.) francuski je romanopisac, dramatičar i esejist. Rođen u Alžiru, 1940. dolazi u Francusku kao već formirani filozof i književnik i pridružuje se Pokretu otpora. Nakon rata aktivno društveno angažiran, a u naponu stvaranja strada u automobilskoj nesreći. U prvom stvaralačkom razdoblju, tzv. fazi apsurda, blizak je egzistencijalizmu. U filozofskom eseju Mit o Sizifu, 1942., te u romanu Stranac iz 1942. i u dramama Nesporazum i Kaligula izražava generacijski osjećaj bespomoćnosti te prikazuje život kao niz apsurda (patnje, nasilja, zločina, smrti) pred kojima je čovjek-društveno biće bespomoćan, ali kao čovjek-pojedinac ipak može ostvariti svoju slobodu tako da takvo apsurdno stanje svjesno prihvati kao svoju životnu filozofiju (filozofiju apsurda). Drugo je stvaralačko razdoblje faza pobune (esej Pobunjeni čovjek, 1951.). Smisao čovjekove egzistencije Camus vidi u njegovoj pobuni protiv životnog apsurda i u ljudskoj solidarnosti (romani Kuga i Pad, te drame Opsadno stanje i Pravednici. G. 1957. nagrađen je Nobelovom nagradom. Stranac je kratak dvodijelni roman iz 1942. Radnja se odvija u Alžiru. Opisan je jednoličan i besmislen život francuskog službenika Mersaulta od trenutka kad je doznao za smrt svoje majke pa do iščekivanja vlastitog pogubljenja. Osuđen je zato što je bez pravoga razloga

123

G. Glavni predstavnici. psihološke teme. epsko kazalište kao mjesto političkoga djelovanja i mijenjanja svijeta. Ćelava pjevačica. kaotičnost radnje i dojam improvizacije. eksperimentalna drama. Henrik IV. Tako nas upravo fiktivni likovi. Napisao je ukupno 44 drame (okupljene pod simboličkim naslovom Gole maske) od kojih su najpoznatije Tako je kako vam se čini. Nobelova nagrada dodijeljena mu je 1934. postavljanje scene pred gledateljima. povijesna drama. Likovi: Otac. Dom Bernarde Albe). Garcia Lorca koji piše komedije i lirske tragedije (Krvava svadba. odnosno poetsko-simbolistička. Monološki roman je ispovijed glavnoga junaka koji u tamnici s podjednakim mirom i ravnodušnošću govori o proteklim zbivanjima i o predstojećoj smrti.). Pygmalion. a miješanjem sna i jave. Nezadovoljni svojom nedefiniranom sudbinom oni zahtijevaju od redatelja i glumaca da je prema njihovim uputama uobliče kao kazališni komad. U romanu Pokojni Matija Pascal i zbirci od preko 200 novela majstorski oživljava galeriju likova iz sicilijanske i rimske sredine. pjesnik i pripovjedač. teatra apsurda (Lekcija. vraća se i nastanjuje u Istočnom Berlinu gdje do smrti djeluje kao ravnatelj i redatelj vlastitog teatra. Tvorac je tzv. društvena drama. Šest osoba traži autora drama je iz 1921. Svojim idejama (apsurd) utire put egzistencijalizmu. Motivi su prepoznatljivi iz moderne proze. Redatelj. a avangardistički postupci pripadaju modernom pjesništvu. MODERNA DRAMA Tematski raspon: lirska drama. Srušio je ograde između glumaca i publike pa tako i okvire naturalističkog teatra.) njemački je dramatičar.–1956. g. 124 . ali njegov lik/stvorenje živi vječno – u fantaziji. Gotovo uvijek obrađuje teme apsurdnosti života i relativnosti istine: čovjek ne postoji jednoznačno. radnja bez činova. navode na upitnost o postojanju i iluzornosti istine. Pojavljuje se niz redateljskih osobnosti koji na nov način oblikuju prostor. a lik postoji prije čovjeka. Mersault je stranac u svijetu u kojem živi.). redatelj. BERTOLT BRECHT (1898. glumci među gledateljima. lica. 1933. Bertolt Brecht (Opera za tri groša. Šest osoba traži autora. umjetničkim djelima. Pastorka. Dolazi do promjena u strukturi kazališne izvedbe.–1936. Henrik IV. Majka. Obilježja moderne dramaturgije i modernoga kazališta. politička drama. grotesknost. predstava u predstavi. Na početku se nalaze Anton Pavlovič Čehov (Galeb. replike iz prostora za gledatelje… LIUGI PIRANDELLO (1867. prepletanje iluzije i zbilje. osjećajnog svijeta i stvarnosti. Sin. Lakše je pogubiti pojedinca nego mijenjati društvo puno laži. problemi osobnosti. Našao je sreću u apsurdu. ludila i razbora. Kao pripovjedač najbolji je nastavljač verističke proze. potom pjesnici Thomas Stearns Eliot. Snažno je utjecao na europsku i našu dramu (Begović. Stolice). pokazuje stanje likova i atmosferu trajanja bez promjene i George Bernard Shaw (Đavolov učenik. ne traži smisao izvan sebe i zato ne treba vjeru.ustrijelio nekog Alžirca. Društvo ga osuđuje zbog njegova ignoriranja društvenih pravila. Glavna obilježja: misaona usmjerenost. ali već zarana opisuje sukob između unutarnjeg. dramski pisac i teoretičar doživljava tzv. Glumci i dr.) talijanski je pripovjedač i dramatičar rodom sa Sicilije. Bertolt Brecht tvorac je epskog (narativnog) teatra. Neuobičajenim postupkom uvodi u kazališnu scenu utjelovljene likove obiteljske tragedije koju pisac nije želio dovršiti. fantazije i realnosti približava se nadrealizmu. Čovjek/pisac umire. Priroda nastavlja svoje djelo sredstvima ljudske mašte. Ujak Vanja. Eugene O'Neill (Elektri pristaje crnina) tvorac je novih oblika tragedije. predstavnik lirske tragedije zaokupljen duhovnim i moralnim vrijednostima (Umorstvo u katedrali) i F. osobe. nadahnutih novim pojavama u slikarstvu i arhitekturi. Sveta Ivana). Tri sestre. a Samuel Beckett drugo je veliko ime teatra apsurda i antidrame (U očekivanju Godota). Vojnović i dr. Nastavljaju Luigi Pirandello (Tako je kako vam se čini. a 1948. avangardistička drama. emigrira iz Njemačke u Ameriku. Eugene Ionesco tvorac je tzv. Šest osoba traži autora. Majka Courage i njezina djeca). epskog (narativnog) teatra. Višnjik) koji izbjegava tradicionalni zaplet.

Smithovi i Martinovi. Već na početku drame Narednik kaže da je rat – red! Izopačena priroda rata postaje normalnom. Tako umire dio po dio majčine ljudskosti. Ionesco niže scene pune apsurdnih i nelogičnih situacija u kojima se ništa ne događa: život je besmisleno ponavljanje automatiziranih navika. 1939. tzv. nijemi. Dobri čovjek iz Sečuana. među kojima su najpoznatiji «antikomad» Ćelava pjevačica. Nosorog.) koji je poharao velik dio Europe. ne saznavši da je Govornik – nijem. djece) kao glavnih stradalnika ratnih posljedica (gladi. a profiterka/gubitnica postaje simbolom Majke Njemačke 1939. ali i zaštititi svoju djecu. odsutnost cara. ali se proslavio dramama od kojih su najpoznatije U očekivanju Godota i Svršetak igre. 1938. Stari i Stara se bacaju kroz prozor. Glavni likovi su dva tipična engleska bračna para. (preradba Prosjačke opere Johna Greya.U mladosti eksperimentira kazališnom tehnikom (ekspresionistička groteska Bubnjevi u noći). a jezik nema gramatičku strukturu. Od 1938. godine. Replike su rascjepkane pa čak i proturječne i to zato što nema uzročno-posljedične veze. Lica su Stari (95 godina) i Stara (94 godine) koji za neko izmišljeno predavanje postavljaju stolice. povezanih komentarom (komentatorskim zborovima) i umetnutim pjesmama. 1959. EUGENE IONESCO (1912. spuštaju ploče s natpisima ili statističkim podacima. Antidrama znači dramu koja nema radnju u tradicionalnom smislu (početak. Iako prikazuje tragediju modernog čovjeka koji je izgubio smisao samostalnog rasuđivanja i istinskih emocija. Daje krajnje pesimističku viziju svijeta i prikazuje život kao igru viših sila u kojoj je čovjek sveden na besmisleno «trajanje». Gledatelj je promatrač koji mora odlučiti. spojen principom montaže. 1950. a tradicionalnu dramsku strukturu zamjenjuje nizom epskih scena. život nam se svodi na gomilanje predmeta (stolice). Majka Courage i njezina djeca. pa ne možemo pratiti logički slijed. Uz Ionesca.–1989. same stolice.. Malloy. svega. SAMUEL BECKETT (1906. Drame: Opera za tri groša. Likovi su groteskne marionete (kljasti. Ionescov teatar ne djeluje mračno i tragično – blizak je parodiji i farsi s izrazitim smislom za komiku. godine. Boga. Eilif zbog hrabrosti. songovima. Napisao je nekoliko romana (Murphy. razaranja). teatar apsurda. Svaki prizor je samostalan. Ima 12 slika koje su povezane likom vojne kantinerice Ane Fierling / Majke Courage koja se dvadeset godina pokušava prilagoditi ratu i preživjeti sa svoje troje djece.–1994. odsutnost ljudi. a Kattrin zbog majčinskog osjećaja. 1728. bolesti. Tema drame je zapravo – ništa.–1648. istaknuti predstavnik antiteatra. 1948. a kreću se u ograničenom prostoru (ulica. «komična drama» Lekcija. promjene su kvantitativne. Iznosi izrazit antimilitaristički stav i pokazuje sudbine malih ljudi (vojnika. Prikazujući besmisao suvremenog građanskog života. raskrižje. a humanost i moral neprirodnom pojavom u dehumaniziranom svijetu. male scene se nižu u varijacijama. završetak). a na pozornici se projiciraju filmovi ili dijapozitivi. scena je ispunjena prazninom. 1957. Stari namjerava prenijeti poruku koja će spasiti čovječanstvo. U kasnijim dramama približava se kazališnoj tradiciji (npr. Život Galilejev. Tragedijom jezika nazvao je svoje najpopularnije djelo Ćelava pjevačica. živi u Parizu i počinje pisati francuskim jezikom. 1928. U svojim kazališnim komadima. Dobio je Nobelovu nagradu 1969. Kavkaski krug kredom. i «tragična farsa» Stolice. Zato odbacuje scensku iluziju. Stolice – tragična farsa u jednom činu u kojoj je na groteskan način prikazana nemogućnost komunikacije.) francuski je dramatičar rumunjskoga podrijetla. ali kao uvjereni marksist drži da kazalište mora imati i odgojnu ulogu: gledatelja treba aktivirati i natjerati ga da se kritički odnosi prema zbivanjima na pozornici. Ćelava pjevačica je antidrama (podnaslovljena kao «tragedija jezika») koja ismijava malograđanski život.). ustaje istodobno protiv društvenih i kazališnih konvencija i stvara tzv. Zaokupljen je problemima ljudske egzistencije i otuđenosti modernoga života. žena. sredina. nema komunikacije (samo govorenje) i sve su fraze i klišeji. Izraz je apsurdno ponavljanje istih dijaloga.. Jedno po jedno njezina djeca pogibaju i to od svojih vrlina: Švicarski Sir (Emental) zbog poštenja. Majka Courage (Hrabrost) i njezina djeca drama je nastala uoči Drugog svjetskog rata kao kronika Tridesetogodišnjeg rata (1618. Malone umire).. Kratke. 125 . 1938. U našem svijetu nema komunikacije (samo govorenje).) dramatičar je i romanopisac irskoga podrijetla. ali i tradicionalno kazalište. Dolazi Govornik koji treba prenijeti poruku. te vatrogasac i služavka. 1945. Majka se želi okoristiti ratom. gluhi). seljaka. soba) ili su čak onemogućeni u kretanju (smješteni u kante za smeće ili zatrpani u pijesku).). Ionesco materijalizira apsurd u jeziku: o apsurdu govori apsurdnim jezikom. Beckett je najznačajniji autor kazališta apsurda.. Poruku nema tko izreći. primaju izmišljene goste.

Hercegovina. Pjesme: Pjesnici. označava početak kraja hrvatske moderne: umro je glavni hrvatski simbolist A. rušenje. 1922. S Augustom Cesarcem pokrenuo je 1919. bol. Već 1917.: Ivo Andrić.. u novelama Za novim putem.). Sve do kraja 1916. Opomena.) najznačajniji je pjesnik hrvatskog ekspresionizma.). Ulderiko Donadini. Epilog.) pokušat će nastaviti modernističku. uveo u hrvatsku poeziju pojmovno pjesništvo i slobodan stih. najviše u svom časopisu Kokot iz 1916. HRVATSKI EKSPRESIONIZAM. Kasnije uređuje i časopis Književnik.) koji se oštro. strah. a dvije godine kasnije Juriš. Jedna skupina jugoslavenski orijentiranih omladinaca okuplja se oko pjesnika Vladimira Čerine i njegovih časopisa Val (1911.–1925. Naš najcjelovitiji i najistaknutiji ekspresionist je A. Povratak. Progovorio je posve originalno. posebice modernističkoj. Mnogo je značajnija skupina bučnih mladih pisaca koji su člancima i manifestima počeli iskazivati nezadovoljstvo neplodnošću hrvatske književnosti. objavljuje časopis Vijavica. Matoševi sljedbenici (Wiesner. iracionalnost) prepoznajemo i u djelu Miroslava Krleže: u zbirci pjesama Simfonije. 1919. Izraz mu je neobično sažet. Tin Ujević. te ga zaokupljaju teme o ljudskom tijelu i socijalna tematika (ciklus o siromasima).. Vode se besmisleni razgovori.) i Vihor (1914.g. Karlo Hausler. Vilko Gabarić. Bio je pjesnik. Siromasi koji jedu od podne do podne. Pet likova: dva para likova.. a izostavljajući interpunkciju dao i vizualnu snagu svojim lirskim motivima.–1923. Karlo Hausler.. Ima dva čina u kojima se ništa ne događa. 1922. Hrvatska mlada lirika je pjesnička antologija iz 1914. i Nemiri. tijekom rata u središnjem časopisu Suvremenik i u almanahu Grič iz 1917. Rođen je u Drinovcima u Hercegovini. Muzika forme 126 . zapravo pasatističku (letargičnu) i pejsažnu poeziju. B. skitnice Vladimir (Didi) i Estragon (Gogo) i klaunovi Pozzo i Lucky kreću se na pustom raskrižju. 1918. te u dramama drugog ciklusa: Golgota. a glavne teme ljubav i smrt. koju je izdalo Društvo hrvatskih književnika.-1941. u dramskom ciklusu Legende. kritičar i esejist. živi u Zagrebu od književnoga rada. ANTUN BRANKO ŠIMIĆ (1898. Nove književne tendencije pokrenuo je naraštaj mladih pisaca koji će se vrlo kritički postaviti prema tradiciji. 1926. Napisao je zbirke pripovijedaka Lude priče. Ivo Andrić objavio je ekspresionističke pjesničke proze: Ex ponto. Stjepan Parmačević. u romanu Careva kraljevina. U toj je zbirci zastupljeno dvanaest pjesnika rođenih oko 1890. Ručak siromaha… Eseji: Tehnika pjesme. i Grabancijaš. Prevladava tema lirskog pejsaža. Objavljivali su u kratkovjekim časopisima (Sutla. G. Fran Galović. 1925. U logoru i Vučjak. Nikola Polić. Smrt. ali je njihova uloga više političko-polemička nego umjetnička. Janko Polić Kamov. no to će biti posljednji odbljesci impresionističko-simbolističke poetike. časopis ekspresionističkog naziva Plamen koji izlazi samo te godine.U očekivanju Godota antidrama je iz 1952.): u zbirci Stihovi. 1923. Drama je parodija ljudskoga života u kojemu čovjek traži spas i odgovore na «vječna pitanja» (Godot /God/Bog/smisao). Zvonko Milković. 1920. 1911.1920. roman Kroz šibe i nekoliko drama. Milan Vrbanić i Ljubo Wiesner (pjesnik i urednik). Uzori su im Vladimir Nazor i kipar Ivan Meštrović. bolestan i siromašan. 1917. Vladimir Čerina. Živio je teško. a Dječak je glasnik nevidljivoga Godota. Buni se protiv tradicije. Svi (osim Kamova) ostvaruju kult forme. Šimić.. (do kraja 1920-ih godina) Posljednji sljedbenici moderne. prihvaća načela futurizma i ekspresionizma. DO 1929. Objavio je jednu zbirku pjesama Preobraženja. HRVATSKA KNJIŽEVNOST OD 1914. Potpuno negira tradiciju i pod snažnim je utjecajem njemačkog ekspresionizma i berlinskog časopisa Der Sturm. a od 1915. Zvonko Milković i dr. i njome se svrstao u sam vrh hrvatske književnosti. suprotstavlja građanskom moralu. Godina 1914. Pjesme: Jadni nemir. čeka se Godot koji nikako ne dolazi. Antun Branko Šimić i Miroslav Krleža svojom kritikom i belestristikom najavljuju novo razdoblje u hrvatskoj književnosti – ekspresionizam. 1908. Prvi radikalni potez napravio je Ulderiko Donadini (1894. a ekspresionističke elemente (crne slutnje. Matoš i objavljena je značajna antologija Hrvatska mlada lirika.. Galicija. Ekspresionistički utjecaj vidljiv je i kod Augusta Cesarca (1893. Ljubav.

Tridesete godine doba su procvata i dijalektalne lirike. 1936. Stilsko određenje: formalistički artizam. Sva je ta lirika turobna.HRVATSKA KNJIŽEVNOST OD 1929. slutnja smrti. eskaliraju nemiri i pobune. 1931. Taj tzv... i Djeca božja Petra Šegedina iz 1946. Balade Petrice Kerempuha. tiha bolna poezija. 1919. Pojavljuje se model utilitarnoga realizma koji je proizašao iz pokreta socijalne literature.). st. Prag i Varšavu. On je značajan za tridesete godine.. ništavilo. II. a nastavlja se u brojnim člancima i polemikama vođenim u časopisima Danas (pokrenut 1934. izbačen je iz komunističkih redova. preko Habdelića. a vojnu akademiju u Budimpešti. Drama.. mučno siromaštvo. Nova poetska faza: Knjiga pjesama kasnije proširena pod naslovom Pjesme u tmini: motivi bijede.. Ističu se romani Povratak Filipa Latinovicza Miroslava Krleže iz 1932. modernistički stil kao odjek hermetizma i nadrealizma. Oznaka stvaralaštva je mitski realizam – sadržaji se uzimaju iz stvarnosti. smrt). Tri simfonije. Tridesete godine u našoj esejistici obilježavaju dva velika imena: Miroslav Krleža i Tin Ujević.-1919. čakavske lirike). Ujević.: ratna lirika pisana vezanim i slobodnim stihom. Balade Petrice Kerempuha. Svoj opus proširuju pjesnici prethodnog naraštaja: V. Godine 1950. st.) i Pečat (pokrenut 1938. postaje ravnateljem Leksikografskog zavoda gdje ostaje do smrti. Kadetsku školu polazio je u Pečuhu. plodno su i značajno razdoblje hrvatskog pjesništva. Lirika. 1939. II. Eseji. Proza Prevladavaju realističke teme. Krklec. Najveća vrijednost djela je blistava učena kajkavština preuzeta iz bogate riznice kajkavskih pjesmarica. MIROSLAV KRLEŽA (1893. M. ekspresionistički stil. Nikola Šop i Dragutin Tadijanović. 1918. Belostenca do Tituša Brezovačkog. Rođen je i umro u Zagrebu. Drago Gervais i Pere Ljubić (prva zbirka dijalektalne. umor. Kao kajkavski pjesnici izdvojili su se još Nikola Pavić i Ivan Goran Kovačić. Razmeđe dvadesetih i tridesetih obilježio je Krležin najbolji i najsnažniji dramski opus o obitelji Glembaj. Držali su da je dovoljno književnošću iskazivati progresivne društvene tendencije. Književnosti je nametnuta obveza bavljenja socijalnom tematikom. Putuje u Rusiju. Nazor.. DO 1952. Nakon sukoba na književnoj ljevici. s Predgovorom 'Podravskim motivima' Krste Hegedušića. U Zagrebu je 1915. ali se preko tog stvarnog regionalnog ambijenta želi prikazati nešto univerzalno.. krv.. komunistički intelektualac. 1917. živi u Zagrebu od književnog rada. a vode ga lijevo orijentirani intelektualci. POEZIJA. mračna (temeljne riječi su noć. Drugi svjetski rat provodi u Zagrebu ne priklonivši se ni jednoj političkoj opciji. Ovoj sirovoj tendencioznosti suprotstavio se tada izraziti ljevičar Miroslav Krleža koji u prvi plan stavlja potrebu snažne umjetničke obrade po estetskim načelima. 1917. a na čakavskom pišu Mate Balota. sukob na književnoj ljevici i Krležin otpor započinju 1933.) najveći je i najsvestraniji pisac hrvatske književnosti.III. Knjiga pjesama. Lirika. Tridesetih se osobito izdvajaju tri imena: Dobriša Cesarić.. te neko vrijeme boravi u Galiciji. a zanemarena je umjetnička dimenzija. Tri simfonije: ekspresionistička zebnja. T.. 1938. Djelo izlazi sto godina nakon Gajeve reforme i označava Krležin protest zbog «smrti» kajkavskog književnog jezika. Pan: neposrednost prirode i smirenje u njoj.–1983. Kulminacija sukoba je Krležin Dijalektički antibarbarus iz 1939. Zbirke: Pan. Petrica Kerempuh je predstavnik pučke mudrosti i humora te narodnog otpora 127 . Pjesme I. kao lijevi. impresionističko-simbolistički stil obogaćen novom strukturom stiha i forme. Tridesete i četrdesete godine 20.. III. Pjesme I. Lirika: rezignirana. a četrdesetih se pojavljuje dvoje mladih pjesnika: Jure Kaštelan i Vesna Parun. Poslije rata. Najsnažnije djelo na kajkavskom svakako su Balade Petrice Kerempuha Miroslava Krleže iz 1936. seljaci i radnici bili su na rubu egzistencije.) U tom razdoblju značajno je smirivanje avangardističkih stilova te povratak realističkoj književnoj koncepciji. protest. smrt. teme: kaos. nepravde. (tridesete i četrdesete godine 20. strah. samoća. To je bilo vrijeme političkih i gospodarskih kriza. Pjesme u tmini. Krleža i dr. uglavnom seoske i regionalne. mobiliziran. G.

1926. Ivan pl. Baloczansky. Prostori su zatvoreni salonski interijeri. ROMANI: Povratak Filipa Latinovicza. monumentalnosti (brodovi. Treći dramski ciklus najbolji je i najsnažniji. pitanje umjetnosti. 1932. Književna republika.. sam roman obuhvaća samo nekoliko mjeseci: proljeće. ali i socijalno-etički. povijesni junaci kao simbol univerzalnog u čovjeku. 1929. rezigniranosti i fatalizma do bolnog kerempuhovskog crnog humora i ironije kao jedine obrane. a smrt se nadmoćno i sudbonosno nadvija nad razularenom masom. poluinteligenata i malograđana... U agoniji. Radnja se odnosi na vrijeme između 1920. Vučjak. koja ima više esejistički nego scenski karakter. I. Deset krvavih godina. Leda. i 1963. 1922. otac i sin Fabriczy i dr. javlja se nemoćna čežnja za odlaskom. Aretej ili legenda o svetoj Ancili). putopis Izlet u Rusiju. Ni med cvetjem ni pravice. 1931. Eseji. 1914. Filipov lik motiviran je biološki i psihološki. i 1930. Baba cmizdri pod antiratnih knjiga. (poslije prerađena i nazvana U logoru). realističkim i ekspresionističkim obilježjima. Moj obračun s njima. 1922. 1919. U suludom orgijanju ljudi.. V megli.. 1923. Herkules. koliko unutar njih samih. plemić Liepach.-1927. 1934.. 1963. galgama. Strukturom je veoma složen.. tragičnih ili primitivnih likova intelektualaca. a scena bazirana na kvantiteti: masovnim scenama s desetinama likova. III..nasilju i nepravdama. Kao lik kajkavske usmene priče vjerojatno je preuzet iz njemačke pučke priče o Tillu Eulenspiegelu. Likovi u Gospodi Glembajevima (tri čina): Leon Glembay. Kraljevo. dramski ciklus: Gospoda Glembajevi. dramski ciklus: Golgota. Svoj bogati dramski opus Krleža zatvara još jednom legendom: Aretej ili legenda o svetoj Ancili. dinamici. od ponižavanja i ugnjetavanja.. Tri domobrana… Novele su zbirka s gradskim. pod naslovom Glembajevi. simbolistička i lirska intonacija. Europa danas. Baraka pet be. majka Regina. Bobočka. Krleža je uređivao časopise: Plamen. Pečat. hipersenzibilnog i traumatiziranog slikara Filipa. 1939... Opisuje sudbinu hrvatskih intelektualaca i seljaka kao austrijskih vojnika u Prvom svjetskom ratu: Domobran Jambrek. Planetarijom. na vizualnim i zvučnim efektima. razbijeni prostor i vrijeme.. Krleža iznosi svoju viziju hrvatskog seljaka kroz povijest. 1932.. To je monološkoasocijativni tip romana.. Najpoznatije balade: Na mukah. zagrebačkim temama. ali nosi elemente i romana izričaja odnosno romana-eseja (cijeli fragmenti teksta su eseji o umjetnosti i slikarstvu) s brojnim unutarnjim monolozima i lirskim solilokvijima. Povratak Filipa Latinovicza je prvi moderan roman u hrvatskoj književnosti. Temeljna pitanja vezana uz glavni lik: pitanje identiteta. Anka. 1938. 1939. nema klasičnu kompoziciju i razgranatu fabulu. a govori o umjetniku u službi vlasti. Likovi: Filip Latinovicz. Kerempuh je grabancijaš i skitnica starog varaždinskog pisca Jakova Lovrenčića. «obješenjak» Štijef… Drugi dramski ciklus iz dvadesetih godina na realističko-psihološkoj osnovi tematizira rat i poratnu situaciju. Predgovor 'Podravskim motivima' Krste Hegedušića.Vremenski. Kristofor Kolumbo. 1939. 1923. Novele. Danas.. Khevenhiller. Maskerata... ljeto. slobodom i čistoćom...1937. legendno-mitska. Michelangelo Buonarotti. 1928. Bitka kod Bistrice Lesne. a izražava protest prema svemu što koči napredak i slobodu. Zastave (šest dijelova). 1914. sajmišta. kroz povijest. 1935. NOVELISTIKA.). Ignjat Glembay. Likovi: Janez (mrtvac-samoubojica). boja i zvukova na simboličnom kraljevskom sajmu. Hrvatski bog Mars zbirka je novela s ratnom tematikom i jedna od najboljih europskih 128 . pitanje pripadnosti društvu. Zbirke: Hrvatski bog Mars. Krleža obuhvaća genealogiju jedne patricijske zagrebačke obitelji u njenom usponu i padu. Banket u Blitvi (tri dijela: 1938. ČASOPISI. 1922. 1918. barun Lenbach. Adam i Eva.-1940. 1933. II. Psihološki duboko ponire u svijest i postupke nedorečenih... DRAME. Silberbrandt. Križovec i dr. dramski ciklus: Legenda. Galicija. barunica Charlotte Castelli. Kraljevo je jednočinka s naturalističkim. 1919. Na rubu pameti. Likovi drame U agoniji: barunica Laura Lenbach. katedrale). 1923. Roman je to o povratku u zavičaj glavnoga junaka. Beatrice/sestra Angelica. 1932. oslanjajući se na skandinavsku dramaturgiju Strindberga i Ibsena... Kyriales… ESEJISTIKA. 1922. Proširen je i proznim fragmentima o nekim likovima i zajedno sa sve tri drame objavljen 1932. Prvi dramski ciklus pod zajedničkim nazivom Legende nosi oznake ekspresionističke drame toga doba: opća pitanja čovjekove sudbine. Težište stavlja na kvalitetu: na psihološku motivaciju i analizu junaka. životinja. ljubav. 1918. jesen. Dijalektički antibarbarus. a dramski sukobi ne postoje toliko u međusobnim odnosima likova.

Rođen je u Vrgorcu. Priča o kmetu totalitarne. bitnim stvarima.-III. direktor Drame. a doživljava najdublju osobnu dramu i tragediju pred ravnodušnim i sebičnim sustavom. cikličku (kružnu) strukturu.–1955.) jedan je od najvećih hrvatskih pjesnika. Pobratimstvo lica u svemiru.. a umro u Beogradu. u Zagrebu. čovjek i vlast. 1932. st.–1980. Bio je redovni član HAZU. Fra Rastislav i fra Mijo popisuju stvari pokojnog fra Petra i sjećaju se fra Petrovih pričanja o boravku u tamnici (prokletoj avliji. Roman je mnogostruka vizija realnosti: ideal i zbilja. od 1913. 1920. Glavni lik derviš Ahmed Nurudin sukobi se s redom kojemu pripada i posumnja u režim kojemu je odan tek nakon što mu se mlađi brat Harun zamjerio moćnicima i bio zatvoren. esejist i urednik. Fra Petar priča o ostalima: Haim priča o Ćamilu. 1945. Lica.Ojađeno zvono. urednik. Bio je sveučilišni profesor. kontemplativnu liriku. Izabrani stihovi. Njegova jezična i književna pripadnost i danas su predmetom spora: pisao je na hrvatskom i na srpskom jeziku. Od tridesetih do pedesetih godina 20. Razgovor s Gojom. započeo je pisati u Zagrebu na hrvatskom jeziku. 1954. a umro u Sarajevu. Piše refleksivnu. 1938. Vagonaši. godine. nemoćan i pasivan) priča o Džem sultanu. putovi samospoznaje. Skalpel kaosa. Naše vile. Postoji samo privid pravde jer vlast uklanja sve u koje sumnja i ne može razlučiti stvarnu opasnost od imaginarne. simbol okrutne i slijepe vlasti. Rođen je u Požegi. do 1919. Kolajna. avlija: dvorište) u Carigradu u koju je zabunom dospio. a kasnije se navodno opredijelio za pripadnost srpskoj književnosti i pisao ekavicom.) bosanskohercegovački je pripovjedač rođen u Tuzli. 1926. Pripovetke I.–1982. a zatvorenici se kreću u krugovima. Glavna književna obilježja: istančan umjetnički izraz. Pod Grabićem. Dobitnik je Nobelove nagrade 1961. Pjesnik je grada. ljubavnu. MEŠA SELIMOVIĆ (1910. Balada iz predgrađa. Živio je u mnogim gradovima (Zagreb. Rođen je u Dolu pokraj Travnika. Knjiga Cesarić pjeva o malim. Tako i roman ima tzv. a umro u Zagrebu. st. Krug (nedovršen). Upravitelj zatvora je Karađoz. njemačkog… Zbirke (od 1931.. Priča o vezirovu slonu. ljudsku odgovornost i savjest. urbane tmurne atmosfere. 1938. Pjesme.. Zbirke poezije: Lelek sebra. Jugoslavenski orijentiran. Derviš i smrt netipičan je povijesni roman sa svevremenom problematikom: sukob pojedinca s vremenom u kojem živi. turc. Oproštaj. prevodio s ruskog.–1975. u prvom je planu hrvatske poetske riječi. Slap. austrougarske vlasti ga interniraju i zatvaraju.. život i smrt.. Mrtvačnica najbjednijih… Simanu. Najvažniji dio njegova opusa čine veća prozna djela nastala od sredine pedesetih do osamdesetih godina 20. do 1941. a od 1940. umro u Zagrebu. 1945. Visoki jablani… DOBRIŠA CESARIĆ (1902. Tvrđava. Nižu se priče u priči: okvirna je autorova priča. Zbog pripadnosti pokretu nacionalističke omladine. boravi u Parizu. Svjetla za daljinom. Beču i Krakovu. 1914. prevoditelj. produbljena psihologija likova. Spasena svjetla. početak i kraj priče su u Bosni nakon fra Petrove smrti. te romani: Tišine. Prokleta avlija jest roman. Auto na korzu. policijske države u kojoj su krivi i nevini zajedno u tamnici i jednako stradaju... remek-djelo Andrićeva pripovjedaštva. bezuspješno pokušava spasiti brata.IVO ANDRIĆ (1892. 1954. Moj prijatelju. Ljubav u kasabi Romani: Na Drini ćuprija. kao diplomat službuje od 1920. Pjesma mrtvog pjesnika. Ostrvo. Eseji: Goja. aktivnoga zla. Gospođica. Poslije Drugog svjetskog rata živi u Beogradu kao profesionalni književnik. 1918. Sarajevo). Slap. do 1980. Studirao je u Zagrebu. To je alegorijski prikaz prepjeva. Žedan kamen na studencu. pripovjedač i romanopisac. besprijekorna struktura pripovijetke. U prvom redu je misaoni pjesnik.. pojedinac i svijet. Travnička kronika. pritajene boli. Split. Vjeruje u pravdu.. u konzulatima i veleposlanstvima.. Ex ponto.. Voćka poslije kiše 129 . 1933. 1945. najdulje u Berlinu.): Lirika. 1960.) je pjesnik. Nemiri. 1920. Prokleta avlija.. Eseji: Ljudi za vratima gostionice. Novele: Put Alije Đerzeleza. Beograd.) je pjesnik. ditirampsku. AUGUSTIN TIN UJEVIĆ (1891. Tamnica je izolirana poput otoka. Ćamil (plemenit. Pjesme i pjesnička proza: ciklus pjesama u Hrvatskoj mladoj lirici. pravda i nepravda. rođen (u Bosni) kao Hrvat. impresionističkih pejsaža.: duža pripovijetka Magla i mjesečina. Pjesme: Oblak. Povratak. Voćka poslije kiše. Derviš i smrt. Pjesme: Svakidašnja jadikovka.

tragičnog sukoba sela i grada. Kao uzore ističu Šimića i Ujevića. formalni eksperimenti.) je pjesnik. Obilježja: širenje tematike. Ivan Slamnig. Pjeva na istarskoj čakavštini rodnog Raklja. Ciklusi pjesama su nazvani: Zemlja. Redovni je član HAZU. U drugom dijelu četrdesetih godina 20. Živi u Zagrebu. U srpnju 1943. Slobodan Novak. Vlatko Pavletić. st. KRUGOVAŠI (1952. Dani djetinjstva. Sastoji se od 10 pjevanja nejednake dužine. Iz rodne Istre je nakon Prvog svjetskog rata emigrirao. umjetničkoga poziva kao usuda…Piše slobodnim stihom. Josip Pupačić. Tuga zemlje. a naslijedio ga je nakratko časopis Književnik (1959. 130 .–1973. Dvi daske… Pjesme.).): Sunce nad oranicama. Novela: Dani gnjeva. Pepeo srca. San. kod Foče u Bosni pao je bespomoćan u ruke četnicima koji su ga mučki ubili. Kritika: Puna je Pula. Ognji i rože.) bio je pjesnik. boreći se za život kao mornar i rudar. bez suvišne dekorativnosti. rodnih pejsaža. PJESNIŠTVO 1950-ih čini glavni dio stvaralaštva. Jure Kaštelana i Vesne Parun. Vesna Krmpotić. Zvonimir Golob. Poezija: Jama. Irena Vrkljan. Zbirke (od 1933. DRUGA MODERNA (1952. Stihovi su uglavnom jedanaesterci raspoređeni u pravilno rimovane sestine. označio je definitivnu pobjedu liberalnih snaga koje su se zalagale za umjetnički autonomiju. do 1963. obnova artizma.) jest pseudonim dr.–1943. Ljudi. Vlado Gotovac. Roman: Tijesna zemlja. antologičar. Poezija. – 1960. Prsten. započela je borba za slobodu umjetničkog izraza. Poetiku krugovaša najbolje izražava krilatica Vlatka Pavletića u prvom broju: Neka bude živost. Lirski evocira slike djetinjstva. Vladana Desnice. Prsten. Moje djetinjstvo i dr. u zimsku bijelu noć. Pedesete godine 20. do 1950.-1969. Referat Miroslava Krleže na Trećem kongresu Saveza književnika Jugoslavije. Mati. 1938. 1936. Sabrane pjesme. te živio u Zagrebu do 1942. urednik. Pisao je i na kajkavskom jeziku svojega Gorskoga kotara (zbirka Ognji i rože). esejist. Srebrne svirale. naglašenoga ritma i muzikalnosti stihova. prava na razliku i na vlastiti izraz. Rođen je u Rastušju kod Slavonskog Broda. Ranka Marinkovića.DRAGUTIN TADIJANOVIĆ (1905. prevoditelj. svijest o jeziku kao mediju. st. da bi dospio do doktorata iz ekonomije u Frankfurtu na Majni i do sveučilišne profesure u Zagrebu od 1945. viziju vlastite smrti. 1944.). MATE BALOTA (1898. st. Od 1946.) – pedesete i šezdesete godine 20. Slavko Mihalić. Glavni predstavnici: Nikola Milićević. Vezan je uz teme djetinjstva. Rođen je u Lukovdolu (danas se tamo održava pjesnička smotra Goranovo proljeće). Objavljena su 54 sveska. Dugo u noć. a ponovno se prevode brojni svjetski pisci. Milivoj Slaviček.. Mije Mirkovića. Pjesme: Večer nad gradom. u Hrvatskoj nastupa vrijeme raskida sa staljinizmom i doba oslobađanja umjetnosti od utilitarizacije i pragmatizma. Čedo Prica. romanopisca. Antun Šoljan. Šegedinovim referatom O našoj kritici na Drugom kongresu književnika Jugoslavije u Zagrebu 1949. održanom u Ljubljani 1952. jasan znak umjetničke slobode prepoznaje se u djelima Petra Šegedina. ali pretežu ipak socijalne teme: Koza. U pjesmi Moj grob iznio je jezivu slutnju. Afirmiraju duh tolerancije. Slavko Mađer. Balada o zaklanim ovcama… IVAN GORAN KOVAČIĆ (1913. Raste interes za radove nove američke kritike. 1945. Kulturno-znanstvena proza: Stara pazinska gimnazija. novelist. polemičar i urednik. Glavni pjesnici: Slavko Mihalić i Ivan Slamnig.-1960. Matija Vlačić Ilirik. prevoditelj.. pjesnika. Nov naraštaj okuplja se oko časopisa Krugovi koji je izlazio od 1952. kad s Vladimirom Nazorom odlazi u partizane. Tadijanovićeva je lirika svojevrsna autobiografija u stihovima. Zbirka čakavskih pjesama: Dragi kamen. prva književna generacija. do 1958. Tematske riječi: Krv je moje svjetlo i moja tama. znanstvenika. Blagdan žetve. dječaštva u Rastušju (danas već općem simbolu sretnog djetinjstva). Jama je poema naturalistički precizne naracije u kojoj je vjerodostojno (u prvom licu) ispričan ratni zločin.

Gotovo potpuno se okreću tzv. Teme: suvremena urbana tematika. Vječno nasmijano nebo). romanopisac. redovni član HAZU. Getsemanski vrtovi. Mrkonjić). Salingera (glavni lik je buntovni gradski mladić koji je i pripovjedač. 1956. iskazao je zajednički generacijski osjećaj jeze i straha pred sudbinom. Na istom putu. PROZA 1960-ih: stvara se poseban prozni model mladenačke tzv. Putopisi: Na putu. Eseji (1956. Časopis Republika jedini je hrvatski književni časopis koji od jeseni 1945.. odnos pojedinca i dogme (Šoljan. naglašena intelektualizacija pjesništva. 1952. zagrebačke stilističke škole: I. Fabrio). – 1969... proze u trapericama pod utjecajem J. povijesna zbilja. Osamljenici. Alojz Majetić (Čangi off gottoff) i Ivan Slamnig (Bolja polovica hrabrosti). a umro u Zagrebu u kojem je živio od 1936. Izgubljeni zavičaj.. stari crtač po asfaltu – Bog ili đavo. te dramski rad Mirka Božića i Ivana Raosa. druga književna generacija okuplja se oko časopisa 131 . Zametke nalazimo već u romanima Antuna Šoljana (Izdajice. sudbinskom. Fratar sa zelenom bradom. Zvonimir RAZLOGOVCI (1961. Svi smo mi odgovorni. Dubravko Horvatić. DRAMA 1960-ih: kritika kulta ličnosti. Ante Stamać. Šezdesete godine 20.) je novelist. Novak. 1947. Orfej u maloj bašti. izlazi časopis Umjetnost riječi (afirmacija tzv. Neisplakani). Flaker). put čiste spoznaje. metajezično. Eseji o obliku i sadržaju. Teme: egzistencijalne i etičke. Zvonimir Majdak. izmjenjuju se realistični i mistično-fantastični motivi (samoća neprobojna kao granit. esejist i putopisac. Afirmiraju novi tip kratke proze (po uzoru na E. problemi vlasti i represije sustava. hermetično. Crni smiješak je novela u kojoj glavni lik Charles Maron simultano luta vremenom i prostorom. motiv crnoga granita i đavla. urbani život. PETAR ŠEGEDIN (1909. Tu odmah pored nas. Izvještaj iz pokrajine. a nakon Drugog svjetskog rata kao profesionalni književnik. Tišina. podređivanje pjesničke riječi filozofskim. Proljeće na Badrovcu. Proljeća Ivana Galeba). Tonko Maroević. svjetonazorno i jezično /žargon/ vezan uz svoju klapu). 1950. Rođen je u Žrnovu na Korčuli. Orion). 1986.): Eseji. do 1982. Tonči Petrasov Marović i dr.. beznađe. Crni smiješak. Kao pjesnik. a šezdesetih počinje svoj uspon Akademijin časopis Forum. Radio je kao odvjetnik. a studirao i filozofiju u Parizu. Kratki izlet). Rođen je u Zadru. 1956. Riječ o riječi.. Kao dosljedan borac za hrvatski jezik. 1959. Ivan Raos. Marijan Matković (Na kraju puta.–1967. Dubrovnik. Razlogovci obilježavaju POEZIJU 1960-ih: pluralizam pjesničkih koncepcija. mračnom i tjeskobnom. ČASOPISI. Od 1957. Desnica. Pjesme: Slijepac na žalu. Bio je tajnik Matice hrvatske. Stari dečki). Mrkonjić. 1969. Romani: Djeca božja. Škreb. iracionalnom. D. Sveti vrag. Novele: Olupine na suncu.) ponajprije je romanopisac i novelist. modernizirana ruralna tematika (Mirko Božić. Heraklo). 1955. Razlog koji je pokrenut 1961. A. 1946. Diplomirao je pravo u Zagrebu. neprilagođen i nezadovoljan. Zadarska revija. umro u Zagrebu. Vjetar. Z. Kurlani. Igor Zidić. 1954. st.–1971. Roman započinje uspon tek pedesetih. Frangeš. U ostalim hrvatskim centrima izlaze: Riječka revija. godine. ime dr. predsjednik Društva hrvatskih književnika. nije prestao izlaziti. Zero.–1998. Scenarij: Koncert. Vašar snova. DRAMA ponešto zaostaje. Crni smiješak. Vjeran Zuppa.. Matković). a do procvata jeans proze dolazi u sedamdesetima: Zvonimir Majdak (Kužiš stari moj. mističnom. Zidić. etika i osobni angažman u ratu (Božić. bio je hrabar polemičar. ali i pjesnik i filmski scenarist. Dioklecijanova palača). Novele (od 1953. Iz priča likova izrasta slika urbane civilizacije. Romani: Zimsko ljetovanje. Proljeća Ivana Galeba. S.. VLADAN DESNICA (1905. Najbolji dramatičar ovoga razdoblja je Antun Šoljan (Brdo. U romanu su novele povezane.). teorijskim i idejnim koncepcijama. rasap stvarnosti. ali ipak se ističu Ranko Marinković (Glorija).): Mrtvo more. svijet djetinjstva (S. a ugođaj gradi na podsvjesnom.PROZU 1950-ih piše nekoliko naraštaja. Na njegovo ponašanje i razmišljanje djeluju priroda i prostor. Fitzgeralda). pojmovnom pjesništvu koje je nekomunikativno. Naraštaj razlogovaca čine: Danijel Dragojević. Hemingwaya i F. splitske Mogućnosti i dr. 1957. Čest je oblik pjesme u prozi (Dragojević. Desnica. usamljeni intelektualac i njegove etičke dvojbe (V.

ljepota. aluzije na brojna mjesta iz hrvatske i svjetske književnosti. Ruke. dramatičar. Eseji: Geste i grimase. 2000. prijatelje) i izolirali se na metaforičkom i simboličnom otoku. Pod balkonima. 1948-59. inventivne leksičke igre i stilizacije. prijatelji Maestro. zlato i tamjan jedan je od najznačajnijih romana suvremene hrvatske književnosti. Esejistička proza: Digresije. Redovni član HAZU. rezignirani umirovljeni intelektualac srednjih godina koji sa ženom Dragom živi u ruševnoj patricijskoj kući na otoku i njeguje nekadašnju plemenitašicu. Tri drame. 1977. Kiklop je RAT. Glorija. Poniženje Sokrata. dugovječnošću. Rođen je na Visu. 1951. uglavnom su realističke po fakturi. paradoks i groteska. Romani: Kiklop. Zajednička kupka. od naivne vjere i ideologije zatucanosti. pa ludnica. Romani: Mirisi. tonom razorne ironije. Mirisi. On se nalazi u bolnici. Iza lukobrana. Poezija: Glasnice u oluji. život i smrt) u obliku samostalnih esejističkih digresija (roman-esej). ništa mu se ne «događa». Rođen je u Splitu. mitološki simboli..) je pjesnik. kalamburi (igre riječima koje zvuče jednako ili blisko).) istaknuti je romanopisac. intelektualna. začudni spojevi smiješnog i ozbiljnog. Zbog toga važnu ulogu imaju asocijacije. uranjanje u sebe) i razmišljanje o raznim temama (čovjek i priroda. 1956. smisao umjetnosti i filozofije.. 1965. sjećanja. rekonstrukcije atmosfere. konačan poraz. Ovaj moralistički roman. te na kraju mitski Zoopolis – slom ljudskosti. ljubavi Enka i Vivijana. Kiklop je roman iz 1965. Obilježja autorskog rukopisa: kontemplativna ironija. čisti od grijeha i zabluda svoje prošlosti. kontrasti. Pustinja. Čovječnost gubi. prijatelj iz vojarne Krele… SLOBODAN NOVAK (1924. zlato i tamjan. junak se gotovo ritualno. Never more. 1950. 1968. grad. Glavni je lik i misaoni subjekt. Najbolje novele Ruke. Melkiorovi najcrnji snovi se ostvaruju i počinje dugo putovanje u mrak – do pravog ludila i užasa smrti. zvukova. Pripovjedna je tehnika pod Proustovim utjecajem: lik se retrospektivno vraća u svijet djetinjstva i mladosti želeći rekonstruirati prošlost.–2001. Novele: Proze. 1980. Glavni lik je Mali. s atrofiranom fabulom. 1955. 1993. 1939. kanibalskoga svijeta. Roman je prepun biblijske simbolike (već od naslova!). Fabula je smještena u Zagreb uoči Drugog svjetskog rata. progovara o gubljenju iluzija i vjere u Ideologiju koja je određivala i uništavala egzistencije. tragičnog i komičnog. 1953. bezbožništva i dogmatizma. Novele: Izgubljeni zavičaj. humoristički podton. Nevesele oči klauna. 1981. div koji je zatvorio svijet u pećinu.Proljeća Ivana Galeba tipičan je roman-esej. 2003. Anđeo. novelist. Izgubljeni zavičaj. On je suvremeni Odisej koji pokušava prevariti mitsko jednooko čudovište kiklopa Polifema (simbol infernalnosti rata. Likovi: Melkior Tresić. profesor je na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost. Mali i Draga svjesno su napustili Zagreb (život... Započeo je objavljivati u Krležinu Pečatu uoči Drugog svjetskog rata. intertekstualnost (poigravanje tuđim zapletima). boja i mirisa. 1961. Veći dio romana čine njegove kontemplacije (duboko razmišljanje. potom vojarna. altruistički i mazohistički istovremeno.. Novele iz zbirke Ruke iz 1953.. Jedan je od pokretača Krugova. Umjesto vanjske događajnosti u prvom su planu meditacije.. Fernando.. Kao slika svojega naraštaja. opsjednut egzistencijalnim strahom od rata i nastojanjem da izbjegne katastrofu. a umro u Zagrebu. Tvrdi grad. psihološke reakcije i analitička razmišljanja glavnoga lika – intelektualca i umjetnika glazbenika Ivana Galeba. Zagrljaj. Od 1951. sarkazma i sartreovske metafore mučnine i gađenja. dvosmislenosti. Na pirandellovski način slika provincijsku otočku sredinu (Vis) s nizom psihološki produbljenih portreta «oriđinala» i bizarnih tipova... Oko božje. Protimbe. prastaru Madonu koja ih muči svojim kapricima. Ni braća ni rođaci. Redovni je član HAZU. stilske bravure. manirizam. 1980. svojom fiziologijom i autoritativnom naravi. Prah. novelist i romanopisac. esejist. Ugo.. Složenu simboliku Novak gradi na miješanju sakralnoga i profanoga. Drame: Albatros. 1986. doslovnoga i alegorijskoga. 132 . Sredine: zagrebačka kavanska i bohemska. jedan od najboljih romana hrvatske književnosti. Živi u Zagrebu. Mrtve duše dosljedno razvijaju metaforu života kao glume i svijeta kao kazališta (theatrum mundi). ljudske animalnosti). RANKO MARINKOVIĆ (1913. a glavni lik je mladi novinar Melkior Tresić.

Osjećaji nemira.–1971. Ti i nikad. Tihe lomače. a glavne su joj teme: čovjekova ugroženost. Dječja poezija (od 1958. Mladići. Uspavanka. Crna maslina. Rođen je u Karlovcu. pjesnik prvotnih emocija. a umro u Zagrebu. s bljeskovima čistog lirizma i spontaniteta. Zbirke pjesama (1954. Izbor pjesama. Atlantida. priroda. Približavanje. doživljaj prolaznosti. ali i ranog doživljaja tragizma. Približavanje oluje Mihalić pjeva o strahovima.): Komorna muzika. urednik časopisa Most i Forum.Kaštelan je jedan od tvoraca modernog hrvatskog pjesničkog izraza. Biti ili ne. Pohvala praznom džepu. sveučilišni profesor i književni znanstvenik. Koralj vraćen moru. osjećaj praznine. Izabrane pjesme. Rođen je u Zakučcu pokraj Omiša. Da si blizu. Karneval u Kukljici. Karlovački diptih.–1990. Malo kamena i puno snova. Jezero. Zvjezdana noć. Šum krila. Bitno obilježje: bujna metaforika. Pjesme. Matoša.) piše poeziju. Književno-kritička i esejistička proza: Lirika A. Zaljubljen u ljubav. a neobične efekte postiže i postmodernističkim citiranjem srednjovjekovnih stihova i zapisa. Vidrama vjerna. Oporuka. Put u nepostojanje. originalne i moderne prve zbirke Crveni konj. Pjesnička proza: Čudo i smrt. Redovni je član HAZU. prevoditelj. Skoplje u tvojim očima. Ropstvo. Tvrđava koja se ne predaje. bezizlaznost. Komunikativan je. San u kamenu i druga viđenja. blizak nadrealizmu. narodnog izraza (slobodna metaforika i urbaniziranje folklornoga). gatalica i tužaljki. zapitanost o smislu života vode ga lirskoj apstrakciji i formalnim eksperimentima. Pjesme: SLAVKO MIHALIĆ (1928. Pjesme: Mati čovjekova. boli. Džingiskan i Miki Trasi. a živi u Zagrebu. Njegova je lirika intelektualistička.). Prognana balada. dramski autor. hrabra i originalna satiričarka. političkog i kulturnog života. Pusti da otpočinem. Mladoj vrbi. autobiografsku prozu. a njezina su djela prevedena na brojne strane jezike. drame. sadašnjost i vječnost. Snažna je i moderna u svojoj tradicionalnosti. Iskorak. Baršunasta žena. Pjesničke zbirke: Crveni konj (1940. Godišnja doba. pjesme za djecu. Livada izgubljenih ovaca… i dr. Moj križ svejedno gori i dr.) najkarakterističniji je pjesnik krugovaškoga naraštaja. Darežljivo progonstvo. aludiranje. asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Olovni golub. Miki slavni kapetan. Apokaliptičke basne. ali i jedan od najsnažnijih pjesnika suvremene hrvatske lirike. Tri moja brata. Vodama Cetine. Magareći otok. usamljenosti i nadama svoje generacije. Rođen je u Slimenu pokraj Omiša. povratka u djetinjstvo.): Zore i vihori. Rođena je u Zlarinu kod Šibenika. 133 . ljepota. Ustoličenje. Moj križ svejedno gori Povratak u djetinjstvo.): Kiše pjevaju na jablanima. Pjesničkom rukom pisano. Pijetao na krovu. Ukleti dažd. Pjesme: poema Tifusari. s više svjetla i optimizma. Sto soneta.): Tuga i radost šume. Djevičanstvo JOSIP PUPAČIĆ (1928. Kornjačin oklop. Ti koja imaš nevinije ruke. izrazito moderan. Ispitivanje tišine. Spaja modernizam (Lorca) i tradicionalizam pučkog. grčevitoj ekspresiji. I prolazim životom. kritičarka i kroničarka javnog. Već 1940. Oporuka. zagonetke života i smrti. Pupačić je pjesnik zavičaja. opsesija smrti. Klopka za uspomene. Jao jutro. egzistencijalne tjeskobe i tamnih slutnja. Zavodnička šuma. Stid me je umrijeti. Igre pred oluju i dr. a tragično je poginuo u zrakoplovnoj nesreći na Krku. Zbirke pjesama (od 1955. Bio je novinar. To je lirika prave metafizičke depresije kad čovjek vlastiti poraz pretvara u pobjedu. redovni član HAZU. Konjic bez konjika. eseje.) je bio pjesnik. Rbine sna tlapi jave. Konjanik. Gong Otvorena vrata. G. alegoriziranje.) lirski je pjesnik. sumnje. Ljubav za stvarnu zemlju. Uspavanka. Bezimeni. Vjetar Trakije. Spada u sam vrh hrvatske književne produkcije. Mačak na Mjesecu. Bila sam dječak. Prazor JURE KAŠTELAN (1919. Vrt crnih jabuka. Drame: Marija i mornar. Pjesme. Usnuli mladić. Zbirke poezije (od 1947. Drame: Pijesak i pjena. izvorna i životna. Aktivna je. tjeskoba. U kasnijim pjesmama više je okrenut svakodnevici i malim ljudima. Otvorena pjesma. panteizma. šum vode. Posljednja večera. duhovnim motivima. More.–1996. Lirske preokupacije: ljubav. urednik časopisa Krugovi i Književnik. Početak zaborava. Bio je profesor na Katedri za teoriju književnosti. s naglaskom na smisao i temu. Miki Trasi i baba Pim-Bako. Cetina. Cvijet izvan sebe. strah. kritičar i esejist. pustoši i nemoći. Živi u Zagrebu kao profesionalna književnica. Notturno šumovitog brežuljka. doživio je zapljenu svoje buntovne. spontanog doživljaja rodnoga kraja. Krv i VESNA PARUN (1922. bura. polemike.

Bijeg je «razuman odmak – bolja polovica hrabrosti». žargona. On je i poeta doctus (učeni pjesnik). ruskog. proza i drame. Kratki izlet. Barbara. ljudi. Luka. Junaci govore kolokvijalnim govorom urbane mladeži. studije (1965. Čitanje Ovidijevih Metamorfoza. Relativno naopako. Likovi: Ivan. Izabrane pjesme.): Specijalni izaslanici. Analecta. Ovo i druga mora.Oskudno vrijeme. Kratki izlet predstavlja kao pripovjedača mladog urbanog intelektualca. Dominira dosjetka: neobične rime. Petar. hrvatski književni standard. Rođen je u Metkoviću. znalac brojnih stranih jezika koje uključuje u svoju poeziju. novelističke zbirke: Zaustavljeni kalendar. jezik hrvatske tradicionalne proze 19. citate i parafraze iz starohrvatske lirike i europskoga srednjovjekovlja. feljtoni. To je tipično maniristička pozicija kojoj je od konačnog rezultata važnija praksa pisanja. romanopisac. Metamorfoza. Zbirke poezije (od 1956. igra konstrukcije i dekonstrukcije. A Roma alla romana Bolja polovica hrabrosti roman je iz 1972. dvije Ofelije.–1993.): Izdajice. smjelih eksperimenata. On je član neobične klape koja putuje na arheološko istraživanje glagoljaštva. Glavni junak je mladi intelektualac Flaks koji u prvom licu pripovijeda o svakidašnjem životu. Romani s kolokvijalnom sintaksom pisani su u maniri američke hard boyled proze. Put u nepostojanje. Roman iz 1965. radio je kao lektor na brojnim stranim sveučilištima.) je pripovjedač i pjesnik. bio je profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Umro je u Zagrebu. Njegovi likovi su buntovnici. Hrvatska versifikacija. Gartlic za čas kratiti.): Na rubu svijeta.–1997. Soba za prolaznike realističkim fabuliranjem i svojevrsnim kultom istine ostvaruje suprotstavljanje kolektivne i pojedinačne svijesti. dosjetke. u kojem prepoznajemo elemente proze u trapericama. U kasnijim djelima proniče u psihologiju likova. a u Zagrebu je diplomirao engleski i njemački. rođen je u Beogradu. Zanovijetanje iz zamke. Za njega je poezija ars combinatorica: u jezičnologičnim premetanjima traži novi smisao i odnose. Bježe od konformizma i društvene odgovornosti. Jezični slojevi romana uključuju urbani žargon. Seansa) večera Slamnigovo stvaralaštvo apologija je pjesništva kao vještine i invencije. feljtonist. ANTUN ŠOLJAN (1932.) pjesnik je i pripovjedač. sastavljač antologija. rastače realnost i priklanja se fantastičnim temama (romani Album i Hodnici svijetlog praha. Majstore ugasi svijeću Pjesme: Strah. jedan od najznačajnijih hrvatskih pisaca u Bosni i Hercegovini. kalambur.Obiteljska Pjesme. Sanovnik nasmijane duše. Ja se bojim. romanopisac. dijalekta. humorni obrati. Romani (od 1961. Vladimir. Dronta. Poezija (od 1956. Izvan Fokusa. Radio je kao profesionalni književnik. prevoditelj. Krugovi i Književnik. talijanskog i švedskog i sastavio niz antologija. neologizme. improvizacija. pripovjedač. Podrijetlom s otoka Hvara. dva pijana Slovenca Vitomir Lukić (1929. Stih i prijevod 134 . barbarizme. Slamnig je poeta ludens: pjesnik jezične igre. Naronska siesta. IVAN SLAMNIG (1930. Prošlo nesvršeno vrijeme. Sed scholae. Gazela i druge pjesme. vodič Roko. Povratnik s Mjeseca. U prozi se Šoljan bavi urbanim temama. Kao tipičan pjesnik semiotičkog iskustva. Prolazim Zrinjevcem dotiče me more. U prvoj novelističkoj zbirci iz 1965. ja se užasavam. ironijskih obrata. kolokvijalni idiom. nezadovoljnici i osamljenici koji afirmiraju kolektivni duh klape/škvadre.–1991. Eseji. esejist. ostavlja i djevojku Anitu i «roman» njene tete Matilde koja zapravo na taj način pokušava uspostaviti ljubavnu vezu. Bacač kamena. narodne lirike itd.) pjesnik je. Treba više misliti na osamljene ljude. 1972. urednik. Roman ima obilježja proze u trapericama. Ne nadaj se.–2001. Slamnig već stoji u ishodištu hrvatske postmodernističke poezije. jezični hir i paradoks. Odron. uz brojne arhaizme. Deset kratkih priča za moju generaciju. Roman: Bolja polovica hrabrosti. Veličina poraza. prevoditelj. Prevodio je s engleskog. jezika znanosti i tehnike. antologičar. Koristi se potencijalima standardnog jezika. esejist. intertekstualne veze. Limb.): Disciplina mašte. proza. Uređivao je časopise Međutim. Pjesme: Ubili su ga ciglama.): Aleja poslije svečanosti. st. Drugi ljudi na Mjesecu Ostalo: Devet drama. Junak je antijunak: kad «zagusti». Hrvatski Joyce i druge igre. Životinje. Izabrane pjesme Novele: Neprijatelj. eseji. Novele (od 1957.

hiperbola i bogata simbolika. Neven Jurica. Praška smrt. Sve se doima već viđenim i napisanim. bave se okultnim. Dražen Katunarić. «Stvarnosna» proza koja se bavi stvarnim životom i aktualnim društvenim problemima dala je nekoliko značajnih ostvarenja: Antun Šoljan. Osnovno obilježje hrvatske postmodernističke lirike: iskustvo jezika. okreću se fantastici. dolazi do političke i ideološke represije. gospodarskog. zatim specifično pjesništvo Josipa Severa (Anarhokor) i tzv. Irfan Horozović i dr. Zvonko Maković. naglašena semiotička svijest. permutiranje. Stjepan Čuić. parodije. Kasnije se javljaju i romani. 1978. Zavjera kartografa. a veći dio mogao bi se svesti pod postmodernistički nazivnik. Klačina. Buknuli su potiskivani problemi. Na tom su tragu prvi postrazlogovski pjesnici: Ivan Rogić Nehajev. Drugi ljudi na Mjesecu. Lađa od vode. Goran Tribuson. Naprotiv. npr. Raj za pse. kreiraju «paralelne svjetove». Primjetna je težnja prema jednostavnosti. Anku Žagar) i nasljednike (oko časopisa Quorum) zanima empiričnost jezika i njegovo optičko i akustičko djelovanje. Književni procesi. Josip Broz Tito umire 1980. Vojislav Kuzmanović.POSTMODERNA (1970. Nakon pobjede unitarizma 1971. intertekstualne veze: posuđivanje zapleta). Bulgakov i Kafka. ona postaje «materijal» i inspiracija (citati. Dubravko Jelačić Bužimski. Luka. Avangardizam je u krizi. 135 . Povijesno-društveni okvir. a krajem osamdesetih kriza je na vrhuncu. i to je početak kraja Jugoslavije. a tradicija se više ne negira nego se uključuje u literarnu igru. Vilinski vatrogasci. Bosanski grb. sonetu) te oživljavanje artizma: Luko Paljetak. ponavljanje. simultanosti heterogenih procesa. literarnih koncepata i modela. komunikativnosti i jasnoći izričaja. Veljko Barbieri. oponašanja i miješanja prethodnih stilova. Luko Paljetak. Početkom sedamdesetih godina dolazi do tzv. offovci (časopis Off. pa tako i kulturnog i jezičnog identiteta. Goran Tribuson. Romaneskni eksperiment (tehnika montaže i kolaža): Tomislav Ladan. kulture i iskustva svijeta: Drago Štambuk. Njihova je zasluga što su istakli sam tekst.) jezik je nositelj duhovnosti. Jasno je artikuliran problem nacionalnog. a hrvatskom se narodu nameću kolektivne frustracije. Večernji akt. Zvonimir Mrkonjić. pjesnicima okupljenim oko antologije Insulae (1981. Dobri duh Zagreba. Poeziju kao dosjetku. Ante Stamać. Mijenja se i politička karta Europe: ruše se komunistički sustavi. do umnožavanja različitosti i daljnje razrade tradicionalnoga. Pod utjecajem svjetskih pisaca kao što su Borges. Nedu Mirandu Blažević. Sve te pjesnike. Za hrvatsku postmodernističku poeziju karakterističan je i povratak vezanom stihu i tradicionalnim oblicima (npr. Jozo Laušić. pastiši: imitacije. Efekti su im groteska. problematiziranje jezika kao predmeta pjesme. variranje. znakovnost.) koji zastupaju poetiku semantičnog konkretizma: Branko Maleš. Toranj. aluzije. Pavao Pavličić.) Postmodernizam je vrijeme reciklaže tuđih misli i produkata tradicije. Staljinova slika i druge priče. infantilnu tekstualnu zgodu njeguju Dražen Mazur i Pero Kvesić. Dubravko Jelačić Bužimski. Stjepan Čuić. PROZA. st. Postmodernisti vide tradiciju kao muzej znakova koje stavljaju u nove odnose. Okus mesa. POEZIJA. Naivci. afirmacije raznih poetika. Već početkom sedamdesetih promjene se uočavaju u svim žanrovima. Sead Begović. – 1995. jezik kao predmet. Zbirke novela: Pavao Pavličić. masovnog pokreta. spiritualnim i paralogičnim. Godina noževa. Snijeg u Heidelbergu. Branimir Bošnjak. preostaje oponašanje. Dolazi do postmodernističke eksplozije oblika. pluralizma i disperzije stilova. Hrvatski fantastičari javljaju se početkom sedamdesetih godina: Pavao Pavličić. Sve je češći postupak oponašanja postojećih poetskih govora i postupaka: sve se više inzistira na pjesničkoj memoriji i erudiciji. teme su im iracionalne i bizarne. Ivan Kušan. ali i njihove poetske suputnike (Milorada Stojevića. U posljednjoj trećini 20. pojavljuje se velik broj autora i djela. Goran Tribuson. Branko Čegec. Tonko Maroević.

Miro Gavran. Pojavljuju se i tzv. Gorak je zemje kruv. Kćerka. snažno uporište u konkretnoj zbilji i jasne političke aluzije. citatnost i sl. pastiš. Feđa Šehović. Vježbe u GoetheInstitutu. Egzistencijalnu problematiku obrađuju pisci: Dalibor Cvitan (Polovnjak. Orden. Made in USA. smrtopis. Sto najvećih rupa. Miješaju se postupci trivijalne i problemske. igru. Dolazi do neviđenog procvata tzv. Vinko Nikolić. Stjepan Čuić. persiflaže. Epitaf carskog gurmana. Urotnici. To je bio novi tip dramskog govora: intertekstualnost («posuđivanje» tuđih zapleta). DRAMA. Novela od stranca. improvizaciju. Čedo Prica. Boja željeznog oksida. Tematiziraju traume novije povijesti. Krhotine. Kamov. Za suvremenu dramu ipak je bitna stalna veza sa stvarnošću. Berenikina kosa. žanrovske proze: kriminalističkog. Brojni su hrvatski pisci nakon Drugog svjetskog rata zbog političkih razloga bili prisiljeni napustiti domovinu. Ističu se pjesnici: Viktor Vida (Svemir osobe. Sužanj vremena). Mnogi se okreću biografskim i pseudobiografskim dramama koje su zasnovane na životopisima povijesnih osoba: Tomislav Bakarić. poetika «teatra u teatru». Držićev san. visoke proze. priči. Umjetni orao. Neven Orhel. žensko pismo: Irena Vrkljan. Domagojada. Povratak i dr. avanturističkog ili horror romana: Pavao Pavličić.ROMAN. Zvonimir Majdak.). poigravanje žanrovskim konvencijama i pripovjednim konstrukcijama. Hrvatski Faust. tzv. U Knjižnici hrvatske revije objavljeno je 66 naslova. Rajmund Kupareo (Blagoslov zvijezda) te središnje ime. Veljko Barbieri. Šapudl. analiziraju mehanizam totalitarne vlasti i odnos pojedinca prema njoj: Ivan Aralica. Vladimir Stojsavljević. Šimun Cirenac i humorističke trija Senker-Škrabe-Mujičić. kritiziraju kult ličnosti. kič. Slobodan Šnajder. Vinko Nikolić (Izgubljena Domovina. Grob u katedrali i dr. Opće oznake su raslojenost i komercijalizacija. Rupa na nebu. Brdo iznad oblaka i Dubravka Ugrešić. estetičkog infantilizma. Pavao Pavličić. nečiste forme koje njeguju duh spontanosti. Knjiga gorkog prijekora. Jozo Laušić (Bogumil) i Zvonimir Majdak (Starac. Američka predigra. Miro Gavran.). Postmodernizam izjednačava elitnu (kanoniziranu) i masovnu umjetnost. Pod arkadama neba. Duše robova. Ruski rulet. Triemeron. Afirmira se i tzv. bulevarskog. Ostavka. Krevet). Na tom su tragu drame: Ivan Bakmaz. kolaž. Pavao Pavličić. Gorak okus duše. prerade tuđih tekstova. Glavni časopis Hrvatska revija (1951. Prekretnicu predstavlja dramski tekst iz 1971. narativnoj igri. Katarina Zrinska od Frankopana i dr. Štefica Cvek u raljama života. Majka Marija. Goran Tribuson. Okvir za mržnju. Ervin i luđaci). Postmodernistički dramatičari Lada Kaštelan. Neka najbolja ostvarenja pojavljuju se u zapostavljenoj podvrsti povijesnog i obiteljskogenealoškog romana: Ivan Aralica. Pisci romana vraćaju se pripovijedanju. Oskvrnuto proljeće. Vježbanje života.. kritika autoritarnosti i vladajuće ideologije. Berlinski rukopis. 136 . Lucijan Kordić (Zemlja. Uzbuna na odjelu za rak. Asja Srnec-Todorović poigravaju se teatarskim konvencijama i reteatraliziraju hrvatski teatar. Psi u trgovištu. Sretan kraj. škare. Duga nad porušenim mostovima. Već krajem sedamdesetih brojni romansijeri okreću se stvarnosnoj i iskustvenoj problematici. Svila. Kraj mandata. intertekstualnu parodiju: Željka Čorak. U znaku je suživota različitih dramskih modela. Antun Bonifačić) izlazio je punih 40 godina. višestruko kodiranje. Ivan Kušan. U ovom razdoblju posebnu važnost dobivaju postupci kojima se iskazuje autorska samosvijest i problematizira se sam čin pisanja: autoreferencijalnost. Rakova djeca. Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja Ive Brešana. Graditelj svratišta. Borben Vladović. Vesna Krmpotić. Forsiranje romana reke. Mora. Nedjeljko Fabrio. Potonulo groblje. HRVATSKA KNJIŽEVNOST U PROGONSTVU. Molitva za moju Hrvatsku. Neda Miranda Blažević.

dramatičar i esejist. Apeninski eseji. 1985. Nove groteskne tragedije. dramaturg. Eseji: Odora Talije. Pjesme: Hrvati mi idu na jetra. Ima netko siv i zelen. Filip. Novele: Svemu ima vrijeme. Radio je u Šibeniku kao profesor.) piše romane. Kazalištarije. Antun Nizeteo (novele Bez povratka). Graditelj svratišta). Propast Magnuma Romani: A primjer se zvao Laudina. Analizira istočnjački i zapadnjački mehanizam vlasti. Mač samosjek i Koža za bubanj. novele i eseje. P. školovao se i živio u Splitu i Rijeci gdje je bio urednik. Graditelj svratišta. Labilni položaj. kulture. Fabrio prati živote malih ljudi. Zbirke drama: Groteskne tragedije.). U podnaslovu ima složenicu kronisterija. U ostalim dramama (Nečastivi na Filozofskom fakultetu. 2507. Lavlja usta. Asmodejev šal. Put bez sna.. Tajna sarmatskog orla. Izabrane pripovijetke Drame: Drame. jednu talijanskog.. Napisao je i scenarij za film Maršal. Redovni član HAZU. Radnja se događa u Rijeci koju potresaju burni događaji i mijenjaju se vlasti. a u posljednje vrijeme živi u Zagrebu. socijalistički moral. Rođen je u Vodicama. Vlaji) prati povijesnu sudbinu obitelji Grabovac (Put bez sna. Ante Kadić i Vinko Grubišić. Ispovijedi nekarakternog čovjeka. Bez potrebe za eksperimentom ili modernističkim zahvatima. svjetove. U nizu romana s morlačkom tematikom (Morlaci: stanovnici Dalmatinske zagore. tj. Piše drame. 1994. predsjednik je Društva hrvatskih književnika. Radnja se prekida uključivanjem neliterarne građe (novinski članci. dviju obitelji. Brešan rabi literarne arhetipe i intertekstualne veze stvarajući nove odnose i vrijednosti. Hrvoje Lorković (roman Karakteristika). Smrt Vronskog. Tema je odnos pojedinca prema politici i ideologiji. Esejisti su Bogdan Radica. 1976. Povijesnom romanu na tragu je poetike franjevačkih kronika i Andrićeve proze. do 1995. saborski zastupnik. st. rekonstruira povijesne slike i procese. komunikativnoj lirici sa svakodnevnim temama. a Filozofski fakultet u Zadru. U romanesknoj trilogiji Fabrio problematizira talijansko-hrvatske odnose na jadranskoj obali u dugom povijesnom razdoblju od početka 19. Četverored. 1989. IVO BREŠAN (1936. a drugu hrvatskog podrijetla. Konjanik. Duše robova. a od zbirke iz 1972. Učiteljsku školu završio je u Kninu. Suprotstavlja različita vremena. filmske scenarije i dr. U početku piše ljubavne i domoljubne pjesme (I poslije nas ostaje ljubav). Od 1989. Knjiga gorkog prijekora. Romani: Ptice nebeske.) suvremeni je romanopisac.) u okvirima klasičnih predložaka. U Argentini se priključio krugu oko Hrvatske revije. sultan Sulejman i njegov sin Džihangir. U zabitom selu Dalmatinske zagore seljaci provode odluku političkog rukovodstva o «kulturnom uzdizanju»i uvježbavaju Hamleta. povijesni dokumenti). Ivan Meštrović (memoarska proza Uspomena na političke ljude i događaje).) i Ovako (1992. Likovi: Antun Vrančić. Berenikina kosa. eseje. Duše robova. U Zagrebu je bio urednik dramskog programa HTV. Viđenje Isusa Krista u kasarni V. Brešan kritizira socijalističku birokraciju. Ambra 137 . Smrt predsjednika kućnog savjeta. Triemeron . Raspored snaga u djelu počinje se preklapati sa životnom zbiljom – tragedija se ponavlja. Emigrirao je 1960. Štavljenje štiva. Romani: Vježbanje života. Bio je učitelj u selima Dalmatinske zagore. novelist. NEDJELJKO FABRIO (1937.Jedna od najzanimljivijih pjesničkih osobnosti svakako je BORIS MARUNA (1940. njegova se proza dovezuje na usmenu tradiciju Psi u trgovištu roman je koji ima tri dijela: Nekamo moraš. To je modernizirana varijanta povijesnoga romana: pojedinačne egzistencije redovito su žrtve globalnih odnosa. opušteno i lako: zbirke Ograničenja (1986.) najznačajniji je suvremeni hrvatski dramski pisac. 1996. Majka Marija. partijski birokratizam. Govorim na sav glas okreće se jednostavnoj. romane. profesor u Zadru. Roko Remetić. Bilo je lako voljeti te Kao prozaici se ističu Antun Bonifačić (roman Bit ćete kao bogovi). 1989. Njegova su djela parabole sa snažnim moralističko-didaktičkim nabojem. Rođen je u Splitu. bez patetike. Anera i dr.. Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja groteskna je tragedija.). Koncert za pero i život Novele: Partite za prozu.. opsjednutost vlašću. diplomirao je hrvatski jezik i književnost u Zagrebu. 1990. komika je osnažena satirom i groteskom. IVAN ARALICA (1930. izdaleka Psi u trgovištu. zlouporabe i izopačenja vlasti. Okvir za mržnju. 1979. do vremena nakon Drugog svjetskog rata.

Jezik i stil su istančani. Zeleni tigar. ne-ozbiljne) književnosti (dinamične fabule. Rođen je u Vukovaru. Eter. Tolstojeva junaka iz 19. Prolazna soba Ostalo: Rukoljub. Radovi na krovu. Temelj fabule je otkriće izgubljenih Gundulićevih rukopisa Osmana koje na Lastovu 1989. mandata. Likovi: dječak Irfan. plošni likovi. Oreste i Wanda. Slobodan pad. Fabrio dovodi u Vukovar 1991. Umjetni orao. Emilija (na kraju rastanak od Hrvata Lucijana). st. eufonija) i postmodernističkim efektima. Večernji akt. Lopovska uspavanka Feljtoni: Dunav. Rupa na nebu. iza tih vrata su demoni – sile zla. liječnica Zora. prosvjedima. Stroj za maglu. izraz jednostavan). Novele: Lađa od vode. Kraj Pavličićeve prve novelističke zbirke obrazac su hrvatske fantastične proze sedamdesetih.. Parsifal. Postupke i tehnike preuzima iz tzv. Mafalda i Bruno. Amadeo. zabavne (trivijalne. Dobri duh Zagreba. Svoj svome. Lovro gori na listovima Osmana. KNJIŽEVNOST U DOMOVINSKOM RATU. Sretan kraj. Inventura. don Kuzma Simbolika naslova: koraljna vrata plameni su jezici na slici na kojoj sv. Petlja. O ratu u Hrvatskoj i u BiH zapaženo pišu Miljenko Jergović i Josip Mlakić). Krasopis. jer razmišlja o etici i zlu koje remeti ravnotežu svijeta. Trg slobode. Ideja je bazirana na čovjekovoj težnji ka savršenstvu koje Brodnjak na kraju odbacuje. PAVAO PAVLIČIĆ (1946. Likovi: Carlo i Fanica. neočekivani obrati. provodni motivi. Hrvatski su pisci odgovorili zahtjevu vremena brojnim apelima. U romanu Smrt Vronskog govori o Domovinskom ratu. koji u romanu «Ana Karenjina» suicidalno odlazi u rat u Srbiju.Skandal na simpoziju Romani: Plava ruža. Zaborav Romani za djecu: Trojica u Trnju. Nevidljivo pismo. Alemka Mirković i mnogi drugi). Rakova djeca. koristi se postupcima iz glazbe (kontrapunkti. pisma. Zagrebački odrezak. Vilinski vatrogasci. Brodnjak na kraju ispušta u more pepeo spaljenog Osmana i zamišlja kako prolazi kroz koraljna vrata. Vronskog. Koraljna vrata je roman iz 1990. Šapudl. Čelični mjesec. komponiran na načelu gradacije: događaji su sve neobičniji. Sanader-Stamać: U ovom strašnom času (antologija suvremene ratne lirike). pronalazi zagrebački filolog Krsto Brodnjak. 138 . Redovni je profesor za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kruh i mast.) plodan je suvremeni pripovjedač. Njegova najpopularnija djela bliska su trivijalnom žanru kriminalističkog romana: u osnovi romana je enigma. proza. umjetničkim reportažama i umjetničkim tekstovima (Siniša Glavašević. proza. Koraljna vrata. Fumulo i Ludovica. zapleti imaju elemente fantastike.

). 1863.). do 1906..) «BALKAN» (1886. izlazi u Beču i uređuje ga August Šenoa (u njemu objavljuje svoj poznati programski članak «Naša književnost»). «GLASONOŠA» (1861.-1864. Vraz.) «HRVATSKA MISAO» (1897. Slavonszka i Dalmatinszka» (kajkavski književni jezik i stara grafija) 1836.. Eugen Kumičić – 1873. Bogović «ZORA DALMATINSKA» (1844. feljtonist i urednik. «SLAVONAC» (Požega.-1854. Od 1874.) Urednici: Lj..) HRVATSKA MODERNA (1892. 1860. S. Ljudevit Gaj – «NOVINE HORVATSZKE» s kulturno-zabavnim dodatkom «Danica Horvatszka. zabranjeno ilirsko ime. T. novine i prilog mijenjaju ime u «NOVINE ILIRSKE» i «Danica ilirska» (štokavski književni jezik) 1842. EUROPSKI MODERNIZAM Francuski pjesnici parnasovci nazvani po svojem zborniku «Le Parnasse Contemporain» (od 1866..) – glavni (i jedini) časopis «NEVEN»(1852.) – bečko-zagrebačka skupina (ideolozi: Milivoj Dežman Ivanov i Branimir Livadić) «SUVREMENIK» .) Nakon ukidanja neoapsolutizma. obnovljena 1853. «NAŠE GORE LIST» (1861.–1862. August Šenoa (1838. Mirko Bogović. pokrenuo list «PRIMORAC».–1888. središnji hrvatski književni časopis (1869. 1866. aktivan član uredništva sarajevskog književnog lista «NADA» u kojem se zalagao za suradnju pisaca iz Hrvatske. ur. Šulek i D.) – urednici: August Harambašić i Eugen Kumičić (od 1883. 1881. jedan od urednika Petar Preradović.-1849. do svoje smrti. M. oživljuju i časopisi: «LEPTIR» (almanah = godišnjak.) – Prag. S.-1859.-1896.) 1834. i 1860. hrvatski jezik.–1866. ur. HRVATSKI REALIZAM (1880. – 1890.–1903.–1865. Karlovac. Kraljević). NEOAPSOLUTIZAM (1849. Demeter «KOLO» (1842. Babukić.). 1865.–1881.najznačajniji od časopisa koje pokreće mladi naraštaj. g.ČASOPISI I NOVINE (književnost.). ur. – 1916. «HRVATSKA VILA» (1882. – 1880. a zadnje godine. S.).. A.) nastavlja pravašku liniju «Hrvatske vile». Rakovac. ur. urednici: S.) te Josip Pasarić (1890. prvi hrvatski književni časopis 1843.. Vukotinović).: Abel Lukšić. G. D.–1886. Ljudevit Gaj dobiva dozvolu za izdavanje novina i objavljuje svoj «OGLAS» kojim se obraća svim Južnim Slavenima (osim Bugara) 1835.-1858. uređuje «VIJENAC». uređivao «HRVATSKU VILU» i «HRVATSKU». uređuju ga: Fran Folnegović (1882.). kultura) HRVATSKI NARODNI I KNJIŽEVNI PREPOROD (1813. pokreće «KOLO». glasilo tzv. osnivač hrvatske književne kritike. u Beču uređuje časopise «GLASONOŠA» i «SLAVISCHE BLÄTER». Vraz. Kranjčević – od 1895. U njemu objavljuje svoje feljtone «Zagrebulje» (feljton = podlistak). «Novine ilirske» i «Danica ilirska» dobivaju naziv «NARODNE NOVINE» i «Danica Horvatska.: Lj.–1865. 139 .: Mijo Krešić). V. praške skupine mladih pisaca (ideolog: Milan Šarić) «MLADOST» (1898.). Slavonska i Dalmatinska» «DANICA ILIRSKA» (1836.) – prvi književni časopis u Dalmaciji (Zadar). Gaj.) «VIENAC» je glavni književni časopis i u osamdesetima.. PROTOREALIZAM (predrealizam ili ŠENOINO DOBA. 1859.–1849. B.: M.–1853. Brlić. Vjekoslav Klaić i Mile Maravić (1883. u prvom broju objavljuje svoju poznatu budnicu «Zora puca». – 1860. Nakon Šenoine smrti 1881.

«NOVOSTI» (do 1941.). REVIJA».–1913. G.)... Šoljan. Vrkljan. urednik i gotovo jedini suradnik vlastitog časopisa «KOKOT» (1916. Golob. zagrebačku stilističku školu: Frangeš. 54 sveska). – 1969.1927.) – časopis za kulturu hrvatskoga književnoga jezika. almanahu «GRIČ» (1917. DRUGA MODERNA (1952. Gotovac…) «RAZLOG» (1961. zadane) književnosti.–1901. DO 1929. DO 1952. urednik: Stjepan Babić «OFF» (1978. Matoševi sljedbenici javljaju se u časopisima: «SUTLA» (1908.–1961. do danas. «JEZIK» (od 1954. broju:«Neka bude živost!»). Miroslav Krleža uređivao časopise «PLAMEN» (1919. i 1993. Zidić.) i «KNJIŽEVNA REPUBLIKA» (1923. naslijedio ga je nakratko «Književnik» (1959. Otpor takvom staljinističkom modelu pruža Miroslav Krleža brojnim člancima i polemikama u časopisima «DANAS» (pokrenut 1936.). «ŽIVOT» (1900. Maroević. «MOGUĆNOSTI» (Split). «HRVATSKI SALON» (almanah). «UMJETNOST RIJEČI» (od 1957. Vladimir Čerina izdaje vlastite časopise «VAL» (1911. Matoša «Umjetnost i nacionalizam» (1912.).) «KRUGOVI» (1952. U ostalim hrvatskim centrima izlaze: «RIJEČKA «DUBROVNIK». dvotjedne novine. «FORUM» .–1958.. Ulderiko Donadini izdavač je. pretvorene kasnije u ideje novog realizma (socrealizma). djelomice «KNJIŽEVNIK». 1944. T. «ZADARSKA REVIJA». pragmatične (ideološki korisne.)..) obilježio je poetiku pedesetih godina («krugovaši»).).). – 1969. «OBZOR» (dnevni list) objavljuje esej A.) obilježava šezdesete – drugu književnu generaciju («razlogovci»): Dragojević. Antun Branko Šimić izdaje vlastite časopise «VIJAVICA» (1917.još uvijek središnji književni časopis (1869. Marović… «REPUBLIKA» je jedini hrvatski književni časopis koji nije prestao izlaziti od jeseni 1945. Urednik: Vlatko Pavletić (u 1. Uređuje i «KNJIŽEVNIK».Akademijin (HAZU) časopis koji svoj uspon započinje 1960-ih godina.). «LITERATURA».«VIENAC» . Ivan Goran Kovačić – «HRVATSKI DNEVNIK» (urednik od 1936. Od 1996.) i time obilježava tzv.–1945. obnavljan 1910.. «SUVREMENIK» (središnji časopis tijekom rata) te u najvažnijem. «GRABANCIJAŠ» (1911. Pupačić. HRVATSKA KNJIŽEVNOST OD 1914. Mrkonjić. 140 . Časopisi «KRITIKA». sukob na književnoj ljevici. Horvatić.) i «PEČAT» (pokrenut 1938. urednik kulturne rubrike).). HRVATSKA KNJIŽEVNOST OD 1929. dirigirane. «VIENAC/VIJENAC» središnji je hrvatski književni časopis 1869.). đačka litografirana «Nada» (litografija = način tiskanja). Stamać.) i «JURIŠ» (1919.-1903. Škreb.) – središnje književno glasilo modernista. Flaker.) i «VIHOR» (1914.) afirmira tzv. Glavni predstavnici: Slavko Mihalić i Ivan Slamnig (Novak. «KULTURA» i «IZRAZ» propagirali su ideje utilitarne. Majdak. P. izdavač: Matica hrvatska.–1903.) «QUORUM» «GORDOGAN» «EUROPSKI GLASNIK» «HRVATSKO SLOVO» «15 DANA» «VIJENAC» «ZAREZ» «KONTURE» «POEZIJA» «FANTOM SLOBODE» .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful