Bismillahirahmanirahim

Izdava Kulturno-umjetniko udruenje Sejfullah, Konjic Za izdavaa ukle Muamer Tehniki urednik Ale Puzi Korektura Jasminko arac Design Acid DTP studio Stolac Ilustracija na korici Kalki Avatar jae na tigru, skulptura tampa Sabah-print, Sarajevo Za tampariju eo Elezovi Tira 300 primjeraka

Jasminko arac

Kalki Avatar
Stolac, 2012. godine

Neznanje je temelj postojanja. Kada bi svi ljudi bili prosvjetljeni ivot na Zemlji bi bio nepotreban.

Srca tee Istini, sebe je najtee prevariti.

Sjeme zajednitva

Bratstvo svih ljudi postoji oduvijek ali ga neznanje pokriva.

Osnovne karakteristike Kali Yuge (tamnog doba) jesu neznanje, pohlepa i razdori svih vrsta, mrnja i netrepeljivost meu ljudima. To je doba u kojemu sada ivimo i sadanje vrijeme je posljednja treina zadnje treine univerzumskog sna. Zbog zamiranja temeljnih duhovnih i moralnih istina (pravde, istinoljubivosti i milosra) dolazi do rasne, nacionalne i vjerske netrepeljivosti koja je (u biti) strana svakoj religiji. Nemogunost teofanike percepcije ovjeka, posljednjeg vremena je kako evidentna tako i posve logina. Jer, Bog je Jedan a puteva do Njega je mnogo. Zato je temeljni cilj svih velikih

Jedinstvo religija po uenju Sai-Babe

religija duhovno bratstvo ljudi odnosno jedinstvo ovjeanstva u miru, nenasilju i harmoniji. Zloupotreba (institucionalne) vjere za druge ciljeve je konstanta sadanjih okolnosti i vremena a nikako religije kao takve. Pripovijest o Isusu nam kazuje: ''Dooe k njemu majka i njegova braa, ali nisu mu mogli prii zbog mnotva. Dojavie mu: ''Tvoja majka i tvoja braa stoje vani i ele te vidjeti!'' A on im odgovori: ''Moja majka i moja braa su oni koji sluaju rije Boju i vre je''. (Luka, 8;19) U pomenutom iskazu Isus daje prednost duhovnoj rodbini u odnosu na krvnu. Ovo uprkos tome to je po njegovim rijeima (u Evanelju Esena)

Papa Ivan Pavao II, mirotvorac koji je obiljeio XX vijek

10

majka ''najpotovanije bie nakon Boga''. U tom smislu je i Muhammed a.s. rekao: ''Raj je pod majinim nogama''. Ovi iskazi kazuju kako je velika moralna dunost koju nosimo prema eni koja nas je rodila, te se prema njoj iskazuje poseban i jedinstven obzir. Ku'ran ostavlja mogunost neprijateljstva od strane oeva, brae i sinova ali je majka izuzeta od takvih tenji jer ona (osim patolokih izuzetaka) ne moe biti neprijatelj svome djetetu. Ljubav prema stvorenjima je temeljna oznaka svih posveenika koji sav svemir promatraju kao mjesto oitovanja Boanskog u kome smo svi povezani u ''veliku porodicu''. Vidimo da uprkos svemu tome Isus ''majkom i braom svojom'' smatra iskljuivo one koji ''sluaju rije Boju i vre je''. Ovo zato jer je duhovno bratstvo izabrano po slobodnoj volji dok krvne veze (ba kao i nacija, rasa i pol) dolaze iz svijeta neslobode i niko ih nije izabrao. Ono to nije svjesno odabrano kao dobro ne moe uveavati ljudsku vrijednost. U Evanelju Esena Isus kae: ''I vaa prava braa su svi oni koji ispunjavaju volju Nebeskog Oca i Zemaljske majke; a ne vaa braa po krvi. Zaista vam kaem da e vas prava braa po volji Nebeskog Oca i Zemaljske Majke voljeti hiljadu puta vie nego braa po krvi. Jer od dana Kaina i Abela, kada su se braa po krvi ogrijeila o Boju volju, nema vie istinskog bratstva po krvi. I braa brai ine kao to ine stranci. Zbog toga vam kaem volite svog pravog brata po volji Boijoj hiljadu puta vie nego svoju brau po krvi. Jer va nebeski otac je ljubav. Jer vaa zemaljska majka je ljubav. Jer sin ovjeiji je ljubav''. U iskazu se jasno naznaava vrijednost duhovnog bratstva koje je vanije od

11

bratstva po krvi jer je rije o udruivanju slobodnih ljudi koje vee zajednika sklonost ka dobru to samo po sebi nadilazi sve oblike vezanosti koje nijedan ovjek ne izabire. Porodica, rasa, nacija i pol imaju svoje mjesto u ivotu ali ih duhovno srodstvo nadilazi. Nebeska priroda ovjekova tei iskljuivo dobru i svi ljudi posjeduju boanski duh u sebi i svako je bie sa svrhom sputeno na zemlju ak i kad nije svjesno svog zemaljskog zadatka (to je najei sluaj u Kali Yugi). Dananji eljezni ovjek je odavno izgubio vezu sa sveukupnou i umilja da je dovoljan sebi, te ga ne zanima budunost ovjeanstva nakon njega. To je dovelo do barbarskog odnosa spram prirode i postojanja uope. Svoju transcedentnu sutinu niko ne moe napustiti sve i da hoe premda zamraenja koja dolaze od puti (due i tijela) mogu dovesti do takve nesvjesnosti da i samo ljudsko bie (povremeno) povjeruje kako i osobno nije nita drugo do ''prilagoena ivotinja''. ivotinjski nain ivota je danas stanje veine ovjeanstva. Mrak koji pokriva izvornu ljudskost duha ponekad moe biti tako velik da je oienje mogue tek u onostranom svijetu (pakla) no, poslije duhovne katarze svako e se (na neki nain) vratiti svom vlastitom nebeskom biu. Smisao onostranih patnji je u dosezanju vlastite i izvorne prirode kojoj se nuno vraamo. Ukoliko se sagledaju moralni principi svih religija lako je uvidjeti da je moralni zakon isti te da savjest (kao unutarnji ''poslanik Boji'') djeluje i na najokorjelije jedinke. Jevrejstvo, hinduizam, budizam, kranstvo i islam predstavljaju pet latica istog cvijeta i kuda god da se okrenemo tamo je ''Lice Boje''. Razlike koje se potenciraju vjerskim ili nacionalnim fanatizmom karakteristine su za eljezno doba i plod su neznanja i kolektivnih manipulacija emu je um robotiziranog, ''praktinog'' ovjeka itekako podloan. Dananje ljude je openito vrlo lako ubijediti u bilo ta jer je transcedentnost posve izgubljena, a mogua ''kritinost'' zaposijeda efikasno tek ono to je u dosegu vidljivog. Bez sumnje, ''moderni'' ovjek je itekako spretan i lukav.

12

U zlatnom dobu sve razlike meu ljudima e biti prevaziene a duhovnost odnijeti prevagu nad materijalnim koje e (jo uvijek postojati) i zadobiti onu razinu kakvu zasluuje u sveukupnoj realizaciji ovjekovoj. Ovo znai da svijet materije biva prisvajan u skladu sa nepromjenjivom biti ovjekovom. Taj svijet nee ni tada biti odbaen ali e intuicija koja sagledava metafiziku prozirnost stvorenog staviti sve na svoje mjesto. Ku'ran muslimanima poruuje kako su njima ''najblii oni koji govore: ''Mi smo krani...'' te se prema njima i treba odnositi kao prema najbliima. Pripadnici Islama moraju (iznova) izgraditi odnos potovanja prema kranima te pripadnicima svih religija kao i ateistima. Sljedbenici Islama su openito izgubili mo tolerancije i uspjenog dijaloga.

Sveti Sava, znamenita linost Srpskog naroda

13

U smislu jedne strogo duhovne individualnosti koja slijedi iznutarnji i uroeni poriv za povratkom Bogu Muhammed a.s. je rekao: ''Puteva do Boga je koliko i dahova ljudskih". Dah je vezan za plua a plua su sjedite ruh - a (Duha). Kako je svaki duh unekoliko razliit shodno svom preegzistentnom izriaju o Bojem Jedinstvu tako je (shodno tome) razliit i ''dah'' u fizikom svijetu. Na ovaj nain plua su u fizikom svijetu sjedite ivota. ''Dah'' predstavlja simbolizam kosmikog gibanja koje podrazumijeva ''udahnue ivota'' (jer je kisik ''ivot'' za ovjeka) te ''izdahnue'' (ugljen dioksida) koje treba biti motreno kao kosmika neizbjenost oitovanja stvorenog jer bi zadravanje daha (kod ovjeka) znailo smrt. ''Smrt'' ovdje treba biti shvaena kao negacija onog najvrijednijeg u svakoj osobi. Strogo individualna putanja koja vodi do Boga ne znai da ljudsko bie ne pripada nijednoj religiji ve da nijedna religija ne ''pripada njemu''. Ovo u smislu zablude o njenoj izvrnosti koja bi nadmaivala drugaije puteve do Boga a to tako esto vidimo u ovom dobu pomraenosti. Svaa oko ispravnosti puteva do Boga je znak duhovne zaostalosti. Akcenat se u Muhammedovom a.s. iskazu stavlja na fitret, ovjekovu izvornu prirodu po kojoj je Islam definiran kao vjera kojoj ''ljudska srca po prirodi tee''. Kako je srce izgubljeno sredite bia da bi ono bilo pronaeno Duh koji je sainjen od najprofinjenije svjetlosti mora asimilirati duu putem usvajanja moralnih vrlina kako bi se ona liila animalnog te se preobrazila zahtjevima tog istog Duha (Ruh). Put do toga je jako teak te zbog toga definiran kao ''Veliki Sveti Rat'', odnosno ''borba protiv sebe''. Zbog toga ''dah'' kao savrena ravnotea udisaja i izdisaja predstavlja prirodnu tenju srca, te je u tom smislu ''puteva do Boga koliko i dahova ljudskih'' poto ovjek prirodnu vjeru nikada ne moe u potpunosti napustiti. On iskonski tei Bogu na nain kako mala beba tei majci. Ukazujui na ''prvobitno stanje'' ravnotee velikog i malog svemira (''udisaja'' i ''izdisaja'') gdje je ovjek ''svemir u malom'' Ku'ran u suri ''Krava'' (sura 2,

14

286 ajeta), ajet 213 kae: ''Svi ljudi su sainjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima o onome u emu se oni ne bi slagali. A povod neslaganju je bila meusobna zavist, ba od strane onih kojima je data, i to kada su im ve bili doli jasni dokazi, i onda bi Allah, voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u emu se nisu slagali - A Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoe''. Poetak ajeta kae kako su ''svi ljudi sainjavali jednu zajednicu''. Upotrijebljena je rije ''ljudi'' (i to svi ljudi) a da pri tome nije izdvojena nikakva posebna grupa, rasa ili nacija. Pojam ''zajednica'' svakako moe ukazivati na ''prvobitnu'' zajednicu, naravno ne u Darvinovom smislu te rijei ve u smislu spiritualne virilnosti koja je kod svih ljudi (tada) bila jednaka. Motreno na nain velikih duhovnih ciklusa (JUGA) koji se smjenjuju ''jedna zajednica'' bi predstavljala stanje jednakosti, pravde i milosra koje dominira zlatnim dobom. Nema podjela, svae ni zavisti. Ljudi su mirni, dobroduni i neiskvareni te ''drava'' (u onom smislu kako danas razumijevamo tu rije) uopte nije (bila) potrebna. Nepravda je minimalna a stvorena bia se posveuju vlastitom duhovnom napretku. Nemoralnost gotovo da i ne postoji. Vlada maksimalna posveenost duhovnim vrijednostima a spoznaja dosee nesluene razmjere. U Islamskom smislu rije je o zajednici na poziciji fitreta (prvobitne nebeske prirode) odnosno vjere kojoj ''srca po naravi svojoj tee'', kako je to rekao Muhammed a.s. pojanjavajui kakav je Islam. Pravi put je (sam po sebi jasan), vladaju unutarnja ravnotea i harmonija sa prirodom i drugim stvorenjima, zajednica ne poznaje nasilje niti uzurpaciju tueg. Poto su usmjereni duhovnom napretku ljudi omoguavaju ostalim stvorenjima da se realiziraju na ljestvici postojanja. Bog alje Navjestitelje vjere (''Vjerovjesnike'') kako bi obnovio svoj savez sa ovjekom i podsjetio ga na zavjet dat Njemu. Jo uvijek nema Bojih

15

Poslanika, Poslanika koji obznanjuju Boanske zakone i ue udoreu. Obznanjuju se navjestitelji vjere govorei ljudima preko njihovih srca. Vjerovjesnici donose najprije radosne vijesti, potom opomene te se po njima alje Knjiga, sama istina. ''Radosne vijesti'' jesu vijesti o porodici Bojeg Poslanika Muhammeda a.s. Kako se Ku'ran tumai samim Ku'ranom (i to je praksa i metod Kue iste) potrebno je navesti jedan drugi ajet u kome Isus (Isa a.s.) navjeuje Muhammeda kao ''Radosnu Vijest''. On naime kae: ''... i da vam donesem radosnu vijest o Poslaniku koji e poslije mene doi i ije e ime biti Ahmed''. Znamo da je Muhammed a.s. (u povijesnom vremenu) doao na ovaj svijet poslije Isusa, i njih dvojica su, ne sluajno, ''najblii meu ljudima''. Rije ''Ahmed'' je korijen rijei ''Muhammed'' i ukazuje na nebesku prirodu Poslanika Muhammeda odnosno Muhammedansku svjetlost kao ono prvostvoreno, ili prvoodsjevnuto iz ega je kasnije nastala kreacija. Ta svjetlost sadrava cijeli plerom od 14 Bezgrijenih Osoba (Muhammed, Fatima i 12 Svetih Imama). Dakle, ''radosne vijesti'' (iz ajeta 213 sure ''Krava'') su vijesti o Poslanikovoj Porodici, vijesti koje su i sami Boji Poslanici primili prije svojih poslanstava jer svaki Poslanik je ''otkrio'' Poslanstvo u ''mjestu Poslanike Poruke'', to je Ehli - Bejt navlastito. Jo u prapostojanju oni su bili superiorni ostalim stvorenjima. Nakon radosnih vijesti Vjerovjesnici donose ''opomene''. ''Mudra opomena'' iz ajeta 12 sure ''Ja'sin'' jeste Dvanaesti Imam, Muhammed-el-Mehdi a.s., koji je Spasitelj ovjeanstva. Kako e on rasvijetliti uenja svih vjera i svih Bojih Poslanika ta uenja jesu ''opomene''. Potom Bog po vjerovjesnicima alje ''Knjigu''. Bojih Knjiga je bilo nekoliko (Ibrahimovi i Musaovi listovi, Zebur, Tevrat, Indil i Ku'ran). No, u ajetu 213 se spominje jednina: ''Knjigu''. Ovo zato jer je ovjeanstvo (budui da su svi ljudi sainjavali jednu zajednicu) bilo u stanju primiti iznutarnjost svih Objava zajedno jer podjele meu ljudima (jo) nisu postojale. Spiritualna virilnost je u potpunosti ouvana, kao i svijest o metafizikoj prozirnosti stvorenog. Zbog toga je Knjiga ''sama istina''.

16

Peinsko slikarstvo je divan primjer povezanosti okultnog i estetskog, u dobu koje je prethodilo eljeznom ovjeku kojim dominira kvantitet. Iako se zidne slikarije (jo i danas) zovu ''primitivnim'' rije je o formama umjetnosti koje daleko nadilaze mogunosti dananjeg ovjeka. Vratimo se ajetu 213 sure ''Krava''. Po Knjizi se sudilo ljudima o onome u emu se oni ne bi slagali. Ovo ve ukazuje na razmimoilaenja u ''prvobitnoj'' zajednici te dolazi do razliitih sporova. U zlatnom dobu nema nikakve potrebe za ''privatnim vlasnitvom'' u onom smislu kako mi to danas shvatamo. Stanovnici zemlje koriste prirodna bogatstva koliko je potrebno, ne postoji iskoritavanje prirode niti drugih bia. Povod neslaganju je meusobna zavist, i to ba kada su im doli jasni dokazi (o Imametu i Vilajetu). Valja naglasiti kako postoje 2 vrste zavisti. Za dozvoljenu zavist Muhammed a.s. je rekao: ''Dozvoljeno je zaviditi dvojici; onome kome je Bog dao imetak pa ga dijeli na Bojem Putu i onome kome je Bog dao znanje pa ga on iri i pouava druge''. Zatim Bog Voljom Svojom upuuje vjernike da shvate pravu istinu, o onome u emu se nisu slagali. Ovdje se po prvi put spominju ''vjernici'' dok se poetak ajeta odnosi na sve ljude. Za razliku od muslimana (koji svjedoe Boju jednou) vjernik (mumin) je na odreenom stepenu uvjerenosti to opet podrazumijeva odreenu svijest o Imametu i Vilajetu. Svako ko svjedoi Boju jednost i Poslanstvo Muhammedovo je musliman dok je ''vjernik'' za openitu svijest nedokuiv. Ovo stoga jer je rije o dosezanju (manje ili vie) iznutarnjih nebesa, spoznaji ezoterijskih istina koje izmiu prosjenoj svijesti. To je ''prava istina'' a budui da je volja Boja (kojom Bog upuuje vjernike) preegzistentna i nedjeljiva ovo ukazuje kako na aspekt sudbine tako i na injenicu preegzistentnog oitovanja 14 Preistih (Muhammed, Fatima i 12 Imama). Jer, Bog Uzvieni nije spomenuo Boju uputu, mo ili svjetlost ve upravo Volju. Oni su kao savreni ljudi utjelovljenje istine, odnosno ''prava istina'' koju vjernici treba da shvate.

17

Savren ovjek je stjecite Bojih Atributa i Imena a Poslanikova Porodica je od savrenih najsavrenija. ''Ono o emu se nisu slagali'', poelo je jo za vrijeme Muhammedovog a.s. ivota. Pravo Imama Alija je osporeno i oduzeto a kasnije i svih Svetih Imama. No, kraj ajeta ukazuje da su upravo Ali i njegovi sljedbenici spaena grupa jer su oni Pravi Put navlastito (''A Allah ukazuje na Pravi Put kome ''On hoe''). Ajet u suri ''Fatiha'' (''Uputi nas na Pravi Put'') ukazuje na Imame koji su vodii i uitelji. Oni su svjetlo Boije, strana Boija, jezici Boji. Po njima je sve poelo i po njima e se sve vratiti. To je mogue i brojano pokazati. Naime, ukupan broj ajeta sure ''Krava'' je 286. Ajet koji smo razmatrali je rednog broja 213. Razlika izmeu njih je broj 73 jer 286 - 213= 73. To je upravo broj muslimanskih pravaca na koji e se podijeliti ummet Muhammedov a.s. i sve e propasti osim jedne. Duni smo pronai spaenu grupu meu 73 pravca u Islamu. Jer Poslanik a.s. je rekao: ''Jevreji su se podijelili u 71 grupu, krani u 72 a moj ummet e se podijeliti u 73, sve e u vatru osim jedne''. Naravno, hadis ne prioava da e u vatri vjeno ostati ve da e u nju ui jer ''ko ne zna Imama umire smru neznaboca''. Ova spaena grupa jesu Ali a.s. i njegovi sljedbenici. Za Ku'ranski ajet (''A oni koji vjeruju i ine dobra djela - oni su najbolja stvorenja'') Poslanik je rekao Imamu Aliju - ''Ovo se odnosi na tebe i tvoje sljedbenike i vi ste spaeni na Sudnjem Danu. Podjele koje meu ljudima stvara sama logika Tamnog Doba onemoguavaju vienje stvarne ravnopravnosti koja see do prvog ovjeka i prve ene (Adama i Eve). Izokrenuta i pogrena percepcija je prisutna pogotovo meu muslimanima za koje Imam Ali (navjeujui Ahiri Zeman) kae kako e (u svojstvu posjetilaca damija) biti ''najgori stanovnici zemlje''. To doba je odavno poelo i stanje e bivati sve gore. U tom smislu

18

treba naglasiti kako je Amerika pomo u ratu (i nakon njega) za Bosnu i Hercegovinu bila presudna. Amerikanci su najvie pomogli obnovu ratom razruene zemlje i pokazali se kao istinski prijatelji Bosanaca i Hercegovaca. To je vano shvatiti prije svega zbog vulgarizacije poimanja duhovnosti na istoku a ''nemorala'' na zapadu. ''Istok'' i ''zapad'' su u nama a Boja Strana tamo ''kuda se god okrenemo''. Kraj Mranog razdoblja jo se ne nazire, ali kada doe obiljeit e ga Kalki Avatar. On je spomenut u svim svetim Knjigama i on je oekivani, onaj koji e svojim uenjem preobraziti ljudski rod. Zlatno doba ovjeanstva se blii i jaha na konju bijelcu e obznaniti svrhu svih stvari, te e svako bie do kraja upoznati razlog svog postojanja.

Sai-Baba

19

Na granici smrti

Smrt ne trai nas ve mi nju, uvijek dolazei kada smo za odlazak najspremniji

Islamska predaja nam priopava kako boansku ekstazu od sotonske rzalikuje jedino djelo. Dakle, nae djelovanje je presudno za razlikovanje otkrovenja a vii svijet je (budui suptilniji od ovog svijeta grubih, vrstih tijela) ''mjesto'' teeg razlikovanja istinitog od lanog. Zacijelo, to je jedan od razloga zbog kojega mnogi ''mistici'' zavre u bespovratnom rascijepljenju, odnosno ludilu. Da je tako, potvruje jedna druga predaja koja kae kako Sotona (prilikom lane ekstaze koju doivljava posveenik) moe ak ''prikazati (mu) dijelove Boanskog prijestolja'' dok Ku'ranski ajet potvruje kako je ak i Poslanika svijest podlona tom (djeliminom) uticaju. Jer ''Bog nije objavljivao a da ejtan u ono to je objavljivao nije neto svoje ubacivao. Poslije bi Bog ono to je ejtan ubacivao otklonio i rijei Svoje uvrstio''. Ovdje je rije o niim razinama poslanike svijesti dok za Poslanike koji su bili ''ljudi Knjige'' i 14 Preistih (Muhammed, Fatima i 12 Imama) vai pravilo Bezgrijenosti. Sve naprijed navedeno odslikava zapravo kako je ''tanka linija'' koja (autentino) mistino iskustvo odjeljuje od satanskih podsticaja i vizija koji to iskustvo mogu djelimino preoblikovati kako bi se ekstatino stanje na duhovnoj razini posuvratilo u svoju suprotnost. Zbog toga svako iskustvo te vrste mora biti potvreno od strane ovlatenog autoriteta (Imam, uitelj, ili ejh) inae se odbacuje kao autentino. Uzimajui u obzir pomenute opasnosti kao realne u tekstu emo se pokuati osvrnuti na fenomen ''klinike smrti'', fenomen koji postaje sve zapaeniji i ei (pogotovu) u Zapadnom svijetu. Najprije valja rei da svako promiljanje o smrti pred nas postavlja dvije injenice. Prva je da je od svih bia na zemlji jedino ovjek svjestan smrti kao kraja zemaljskog postojanja, i druga koja predstavlja pitanje o smrti kao takvoj; da li je ona potpuni zavretak ivota ili se pak ivot nastavlja u nekom obliku u kojemu besmrtni duh (nadivljavajui raspad tijela) i dalje optrajava uprkos dezintegraciji na materijalnoj razini!? 21

Ova druga mogunost, nasuprot prvoj koja je ''evidentna'' na ravni osjetilnog svijeta (i koja je osnov svake materijalistike filozofije), dakle mogunost nadivljavanja fizike smrti tijela nalazi se u osnovi svih monoteistikih religija svijeta i duhovnih pravaca, openito. (Budizam tako negira Boga kao vrhovno bie ali vjeruje u nastavak ivota, odnosno reinkarnaciju). Transcedentna bit ovjekova hiljadama godina optrajava posve nepromijenjena, i tako e biti do kraja vremena. Po uenju Islama i Kranstva Bog je stvorio ovjeka na Svoju ''sliku i priliku'' te Mu se nakon ivota na ovom svijetu ljudsko bie neminovno vraa preuzimajui svoju eshatoloku sudbinu koja ponajprije ovisi o zemaljskom djelovanju (mada Boanska Milost ostaje presudna). Boanske Objave se kontinuirano javljaju kroz povijest da podsjete i vrate duu Izvoru. Filozofi i pjesnici su u svim vremenima vjerno zapaali svu besmislicu sluajnog postojanja ''ukoliko nema Boga'' zakljuujui sasvim ispravno da (jedino) metafizika sudbina ovjekova daje smisao ljudskom ivotu. Duhovna i spiritualna nastojanja uzdiu ovjekovo postojanje iznad puke sluajnosti animalnog stavljajui ga u ire okvire Kosmikog zakona (Hinduska - darma, odnosno Staroegipanski maat), zakona (ili Islamski erijat), koji osmiljava ulogu ovjeka kao namjesnika Bojeg na ovoj zemlji. Jer, ukoliko je ''sve ovdje'' ovjek u najboljem sluaju biva ''prilagoenja ivotinja'' ili kako je to dijalektiki materijalizam Marksa i Engelsa formulirao na socijalnom planu, ovjek kao ''bie potreba'' to je u osnovi isto, jer se prosta neobuzdanost due nastoji drutveno racionalizirati. Obrazac je (potpuno zanemarivi boansku prirodu ovjekovu) kao to znamo doivio istorijski poraz i nije ni mogao drugaije zavriti ''zamirivi'' naivno na duhovnu stranu ovjekovu. Vezano za temu smrti u ovom dobu vlada prava poplava pseudoduhovne literature koja opisuje ''otkrovenja'' samozvanih proroka i proricatelja. Ovo je posve logina posljedica uzaludnog pokuaja ''modernog'' ovjeka da progna smrt iz postojanja na ta se teomorfna ljudska priroda osvetila te je osakaeni eljezni ovjek posljednjeg vremena dospio u stanje uasne duhovne gladi.

22

Posljedice su posvuda vidljive a osnovna karakteristika tamnog doba je da se (izgubljeni) kvalitet nadomjeta kvantitetom. U tom smislu treba promatrati i sve ee pojave raznih ''izvantjelesnih iskustava'' (skraeno ''ITI'') koja su za mistike svih vremena bila uobiajena pojava. Deavalo se to u prijanjim vremenima kada se istina potvrivala samim ivotima a cjelovito mistino iskustvo inicijacijom prenosilo direktno sa uitelja na uenika. Dananja iskustva (neiniciranih osoba) samo potvruju prirodu tamnog doba u kojem se onostrano bespotedno racionalizira kao neto to je ''tamo'' i ''negdje'' dok nauka tvrdi da je sve spiritualno iskljuivo vezano za mozak i njegove funkcije. Obje tvrdnje ukazuju na pomraenost. Autentina iskustva su pak u suprotnosti sa javnim obznanjivanjem to je jasno po samoj prirodi spiritualnog ivota (''Kada se znanje potpuni, govor se umanji'' - kae Imam Ali a.s. ukazujui na pravu prirodu mistinog iskustva koja je jezikom nepriopiva).

Padre Pio, veliki kranski svetac koji je nosio "Kristove rane"

23

Kao to znamo, spiritualna pregnua nalazimo u svim velikim religijama. Sama priroda inicijacijskog postupka (ukoliko je ono autentino) jeste oslobaajua na nain preobrazbe koja inklinira viim oblicima svjesti kada se mogunosti satanskih (a tako i egoistinih) tenji bitno reduciraju. Vidjet emo da iskustva ''klinike smrti'' odudaraju od bilo kakve autentine duhovnosti. Kada Isus kae da ''ne treba bacati bisere pred svinje'' on (ezoterijski) smjera rei kako openita svijest nije kadra razumjeti mistino iskustvo te da je vertikalno izjednaavanje i usklaivanje svetog i profranog praktiki nemogue. Vanjsko slovo Zakona naravno vai za sve (''Ne ubij'' ''Ne ukradi''...) i taj egzoterijski pit je kako neizbjean tako i jedini dostupan prosjenim nastojanjima. Zbog toga manjina posveenih (u svim religijama) oduvijek prakticira ''zakon tajne'' i tako e biti sve do kraja vremena. Naravno, i ''biseri'' i ''svinja'' ostaju biti to to jesu, nije problem u svojstvima ve u nesamjerljivosti. Ovo stoga jer je sama priroda inicijacijske duhovnosti takva da je samo mali broj ljudi (danas je to elita ljudskog roda) sposoban za dosezanje konanih istina u okviru zemaljskih okolnosti. Zapravo, veinska svijest nije nikada a danas ponajmanje bila prosvjetljujua. Dananja, izvantjelesna iskustva ne samo da nisu svjesno kontrolirana ve su i potpuno nepoznata ispitanicima koji su doivjeli ''kliniku smrt''. Svijet grubih, vrstih tijela je tako suptilno razdvojen od svijeta aktivne imaginacije (Berzah, u Islamskom shvatanju) da postaje moguim prilazak samoj ''granici'' razdvajanja, no ponavljamo, on je za mistinu svijest uvijek kontroliran. Svi ispitanici se zapravo vraaju iz klinike a ne stvarne smrti, te je nakon potpunog prelaska povratak u ovozemaljsko stanje nemogu. Islamska Sveta Knjiga to potvruje kad kae kako ''Bog nikome nee povratiti duu kada mu doe njegov smrtni as''. Ovo jasno ukazuje da je povratak iz stvarne smrti (za razliku od klinike) nemogu.

24

Iskustvo klinike smrti obuhvata nekoliko taaka koje su zajednike (gotovo) svim iskuenicima. Osjeaj mira i spokojstva nakon izlaska iz tijela, vizualne slike minulog ivota te susret sa ve prije umrlim roacima i prijateljima. Na kraju se pojavljuje veliko sjajno svjetlo koje zrai nezamislivom ljubavlju i toplinom. Nakon susreta sa svjetlou (koje neki doivljavaju i kao ''granicu'' dva svijeta) slijedi povratak u tijelo, prije kojega se umiruem (esto) sugerira da jo nije zavrio zemaljsku misiju te da se mora vratiti u ovozemaljski ivot. Opisujui izlazak due iz tijela Tibetanska knjiga mrtvih kae: ''S obzirom na neiju dobru ili lou karmu, vitalna snaga otie dole, ili u desni ili u lijevi nerv, i izlazi kroz bilo koji od otvora na tijelu. Onda dolazi do bistrog stanja uma''. Prema lamaistikom uenju ovo stanje se javlja prije nego (nad umrlim) osvanu uasavajue - karmike iluzije odnosno vizualizacije moralnog djelovanja na ovom svijetu. Sufijskim jezikom reeno, u pitanju su ''zaodijevanja due u likove'' odnosno u svijet meustanja kojega neki smatraju ''mjestom'' oitovanja aktivne, kosmike imaginacije. Rije je o svijetu gdje se materijalno oduhovljuje a duhovno biva suptilnom ''materijom''. Veliki Andaluanski mistik i filozof, Ibn Arebi o tome kae: ''U berzahu svako biva talac onoga to je uradio (na zemlji) i biva zarobljen u likove svojih djela sve do Sudnjeg Dana''. Berzah je upravo meusvijet (doslovno - granica) u koji ulazimo nakon smrti. To je svijet objektivne mate koja stvari pokazuje onakvima kakve jesu (''itaj svoju Knjigu'' - kae Ku'ran ukazujui na ovo stanje). Dajui komentar pomenutom citatu iz Tibetanske knjige mrtvih Lama Kazi Dava Samdup kae: ''Vitalna snaga, koja dolazi preko pupanog, psihikog, nervnog centra i princip svijesti koji dolazi preko modanog psihikog/ nervnog centra sjedinjuju se u sranom psihikom/nervnom centru, a pri izlasku iz tijela odatle, normalno - kroz otvor brame, uzrokuju u umiruoj osobi stanje ekstaze najveeg intenziteta. Sljedei stupanj je manje intenzivan''. Ovdje opisana vitalna snaga u Islamskom sufizmu se motri pod obzirom

25

''ivotinjskog duha'' ije je sjedite fiziko srce (ruh - al - hajwani). Taj duh se sastoji od srdbe i poude te njima pripadajuih snaga koje ga odravaju i pokreu. Valja podsjetiti kako su Stari Egipani prilikom mumificiranja umrlih od svih organa u tijelu jedino ostavljali srce, smatrajui ga sjeditem due. Izlazak ovog duha (iz tijela) treba promatrati tek kao prvu fazu umiranja kada stvarna granica koja razdvaja dva svijeta jo nije niti dosegnuta. Opisano ekstatiko stanje (umirueg) predstavljeno u Tibetanskoj knjizi mrtvih na izvjestan nain sukladira stanjima kakva susreemo prilikom ''klinike smrti'', no stanje klinike smrti nema inicijacijski karakter niti je svjesno kontrolisano to je vano za pretpostavku o moguem satanskom uplitanju u stanje onoga ko je medicinski proglaen ''mrtvim''. Inae, smatra se da je bistro stanje uma oko 9 puta jae (intenzivnije) od razine uobiajene svjesnosti (u budnom stanju). Ukazujui na posthumno podizanje koprena materijalne iluzije (na Sudnjem Danu) Ku'ran kae: ''Skinuli smo ti koprenu tvoju, danas ti je otar vid''. Osvrui se na postmortalnu ''otrinu vida'', odnosno novonastalo stanje (relativne budnosti) Muhammed a.s., je izrekao poznati hadis: ''Ljudi spavaju, a kada umru probude se''. Poslanik a.s. nije u svom iskazu izdvojio nijednu kategoriju ljudi (kao ''muslimani'', ''nevjernici'' i td.) ve je obuhvatio sve (ljude). Ovo zato jer iz smrtnog sna postojanja niko nije izuzet. Budnost koju moe postii ljudsko bie uopte, po svemu je strogo relativna i nepotpuna, jer budnost kao takva je rezervirana za Boansko (''Ne obuzima ga ni drijeme ni san'' - kae Ku'ran za Boga d..). ''Ko nas iz grobova probudi'' govori jedan ajet naglaavajui kako je svijet berzaha budnost u odnosu na stanje ovoga svijeta ali san u odnosu na Sudnji Dan. Na taj nain se ljudska egzistencija odvija u razliitim etapama sna nikada ne doseui potpunu budnost. Blagoslovljeni su (ovdje) oni koji jo za vrijeme ovosvjetskog ivota mogu postii kakvu - takvu budnost, a ona se uvijek sastoji u pobjedi duha nad tijelom koje se odvija u etapama.

26

Zato je Uzoriti Poslanik rekao: ''Umirite prije smrti'' ukazujui na to da fizika smrt za neralizirane osobe moe predstavljati uasan oblik nasilja. Da bi preduprijedio tekoe smrti Muhammed a.s. kao to vidimo preporuuje borbu protiv sebe odnosno ponitenje tjelesne due jo za ivota. Zbog toga je stjecanje znanja osnovni zadatak ovjekov dok ivi na zemlji. Prema Tibetanskoj knjizi mrtvih stanje (poetnog) ushienja (kod umrlog) biva zamjenjeno blistanjem karmikih iluzija kad se princip svjesti susree sa posljedicama ovosvjetskog i djelovanjima iz prolih ivota to tvori ukupnu karmu umirueg. Pomenute ''iluzije'' u Islamskom sufizmu se motre pod obzirom likova u koje se djela uinjena na ovom svijetu zaodijevaju. Uzrono - posljedini zakon se tako manifestira precizno i stroije nego to ljudski um moe i zamisliti. Po sufijskom uenju svijet berzaha (meustanja) na Sudnjem Danu preuzima novo ''steeno tijelo'' te nakon svijeta materije (ovaj svijet) i svijeta aktivne imaginacije (meustanje)slijedi svijet ''istog'' duha, odnosno Sudnji Dan. Za ''novo stvaranje'' je karakteristino potpuno oduhovljenje tjelesnih ula. Ku'ran jasno kae kako e tog Dana i ''sluh i vid i koe njihove svjedoiti'' na nain oduhovljenja cijelog ovosvjetskog postojanja. Ve smo kazali kako ''klinika'' smrt nipoto ne znai i stvarnu smrt poslije koje nema povratka na ovaj svijet. Ku'ran to potvruje i kae kako nema vraanja na ovu zemlju (''Gospodaru moj povrati me, da u onom to sam ostavio uradim kakvo dobro''... i dalje - ''Nikada, to su rijei koje e uzalud ponavljati, pred njima e prepreka biti sve do Dana kad e oivljeni biti''). Ova pregrada jeste svijet meustanja (rije berzah doslovno znai, kao to smo ve rekli - prepreka, pregrada), svijet kosmike ili velike mate, razliite od one koju svi imamo kao mo zamiljanja a koja dolazi iz modane sfere. U svijetu aktivne imaginacije forma biva ''materijom'' naih djela koje na taj nain (poslije smrti) susreemo u njima sukladnim likovima. Sama priroda tog svijeta (ukoliko su na ovom svijetu prevladavala zla djela i nakane) moe biti zastraujua ali takva iskustva se (uglavnom) ne javljaju prilikom klinike smrti. Ovo zato jer kliniki ''mrtav'' ovjek zapravo nije niti umro te ne prosee tako duboko u onostranost da bi susreo likove

27

vlastitog djelovanja. Zbog toga se milosrdna priroda ekstatike svjetlosti s pravom moe motriti (i) kao sotonsko djelovanje jer je posve jasno da sve due ne eka dobrodolica mada se to tako moe priviati kliniki ''mrtvim'' osobama koje nemaju nikakvo iskustvo svjesnog naputanja tijela. Ponavljamo, iskustva klinike smrti nemaju inicijacijski karakter i nisu svjesno kontrolirana a prava poplava takvih ''vizija'' samo svjedoi da ivimo u posljednjoj treini zadnje treine tamnog doba. Kako su nae aktivnosti na ovome svijetu razliite iz tog proizilazi da je i eshatoloka sudbina za svakog razliita te ne moe biti nikakvog izjednaavanja. Na to je smjerao asni Poslanik a.s. kada je rekao:''Ovaj svijet je ahiretska njiva''. Ovdje sijemo, radimo i uzgajamo ali plodove svog rada ubiremo (tek) na onom svijetu. ''Saosjeajnost'' svjetlosnog bia prema svim (ak i velikim) grekama koje smo poinili za ivota rezultat je poviene ekstaze, kada prema Tibetanskoj knjizi mrtvih ''um postaje bistar''. Radi se tek o prvoj etapi umiranja iza koje slijede faze kada je povratak u tijelo nemogue. Tibetanska knjiga mrtvih ukazuje na posthumno (bardo) postojanje (perioda izmeu smrti i ponovnog roenja) gdje je dezintegracija Bardo ''tijela'' posve realna a karmike iluzije isijavaju svom estinom osviui nad umrlim. Valja podsjetiti kako je veliki Pakistanski filozof i mistik Muhammed Igbal shvatao pakao (motreno sa Islamske take gledita) kao ''raspad za manje srene ego - e'' to sukladira pomenutoj realnosti u Tibetanskoj Knjizi Mrtvih. ''Razbuktala Allahova vatra koja e do srca dopirati'' (Ku'ran) je prema Igbalu ''alosna realizacija ovjekovog posrnua'' a ''karmike iluzije'' tibetanske Kinjige Mrtvih sljedstveno tome imale bi analogiju u ''likovima meustanja'' sufijski motreno. U oba sluaja, dakle po uenju lama i sufija proivljena stvarnost nakon smrti je ''balansiranje'' izmeu dobra i zla poinjenog na ovom svijetu gdje dua katkad oajniki pokuava novonastalu stvarnost promijeniti u svoju korist, no, to biva nemogue. Karma se svom silinom obara na umirueg

28

nemilosrdno obznanjujui zakon uzroka i posljedice, zakon koji je kosmikog karaktera te ba zato (i po tome) neizmjenjiv. Teoretiari medicinskih znanosti, pak tvrde da se iskustvo ''klinike smrti'' moe u cjelini objasniti znanstveno, odnosno da je pomenuto iskustvo posljedica hemijskih reakcija u mozgu umirueg. Rije je o oaju eljeznog ovjeka spram smrti i svega vezano uz nju te scijentistikom pristupu koji aktivira ''svemogui'' razum u pokuaju da objasni metafizike pojmove isto znanstveno. Potreba ''moderne'' svijesti da ba sve objasni, svodi i pitanje klinike smrti na puku ''robotiku mozga'' to je samo jedna od ilustracija spiritualne nemoi i duhovnog nazadovanja ovjeka ovog posljednjeg vremena. I kvazispiritualnost i vjera u svemo injenica svjedoe o tamnom dobu i obo-

Kvaziduhovnost je osnovna crta mranog razdoblja

29

je obznanjuju retrogradnu ideju progresa, koji se samo manifestuje pod razliitim obzirima. Pseudoduhovnost ne posjeduje inicijacijsku mo i tek ''otkriva'' puke obrazce spiritualnog ''napretka'' dok nauka (liena svake duhovnosti) svodi ljudsko bie na ''prilagoenu ivotinju'' koja se na zemlji pojavljuje sluajno i bez svrhe te nakon ivota odlazi u prainu nepostojanja. Rije je dakle o tehnolokom napretku ali je ta nauka ''bez due''. Zbog svega ovoga biva jasno zato nauka oajno nastoji (u cjelini) objasniti fenomen ''tik do smrti'', jer dananji znanstvenici uopte ne uvaavaju mogunost da postoji bilo ta to se ne moe objasniti. Ali ivot i smrt se nikada nee moi znanstveno objasniti, ta pitanja spadaju u podruje metafizike. Nikakve modane reakcije ne mogu proizvesti efekte poput lebdenja u prostoru i promatranja vlastitog tijela, ulaska u mrani tunel te suoenja sa biem od svjetlosti. Usput spomenimo kako su neki od ispitanika opisali tunel kao neto to se ''okree'' ili ''zavija'' (prema unutra) to je mogui ekvivalent aneoskoj ''ruci'' koja prihvata duu umirueg. No, oni koji su bili u klinikoj ''smrti'', naglasimo to jo jednom i nisu bili stvarno mrtvi te nisu niti dosegnuli dublja postmortalna stanja kada karmike iluzije (likovi meustanja) ponu isijavati i zaodijevati duu umrlog. Oni su iskusili tek ekstatiku snagu prvog stepena umiranja i zapravo nisu ni bili mrtvi. Muhammed a.s. je rekao: ''ovjek umire onako kako je ivio a bit e proivljen onako kako je umro''. Uzrono - posljedini zakon se neumoljivo obznanjuje iako promjena od strane Boanske Milosti uvijek ostaje kao utoite i za najvee grijenike (''Ta svi e oni... u Milostivog traiti utoite'' - kae Ku'ran ukazujui na sveopti karakter boje Milosti). Koliko su opasnosti meusvijeta realne pokazuje jedan iskaz Imama Alija a.s. gdje on pored ostalog kae kako su pred ljudima (nakon smrti) ''boravita puna straha i opasnosti'', kod kojih se mora zaustaviti i kroz koja se mora proi. Poznato je da je i sam Poslanik a.s. traio zatitu od ''iskuenja kabura'' (groba) pouavajui nas tako da se jo za ivota suoimo sa odgovornou za vlastita djela.

30

Na temu klinike smrti snimljen je (pored ostalih) i dokumentarni film ''ivot poslije smrti'' (film je Zapadne proizvodnje i preveden je na Hrvatski jezik). Promatrajui ljude koji su bili ''tik do smrti'' teko se oteti utisku da su neki od njih (postali) psihotini. Jedna ena, naime, izjavljuje kako ju je onostrani glas oslovio ''kravom'' to samo potvruje pretpostavke o pravoj satanskoj igri. Mogunost da su doivljaji izofrenog karaktera je posve realna, iako ne vai za sve sluajeve. to je jo gore, odreen broj ispitanika koji su doivjeli ''izvantjelesno iskustvo'' u kasnijem razdoblju ivota ozbiljno naginje samoubistvu nastojei povratiti ve doivljeno stanje mira i spokojstva. Ovi samonasilni pokuaji su jo jedna potvrda (mogueg) satanskog karaktera pomenutih ''otkrovenja'' jer stvarno mistino iskustvo osigurava cjelovit i netaknut integritet due koja se posve nepromjenjena vraa u ovosvjetsko stanje i nastavlja ivjeti uobiajenim ivotom. Za razliku od kvaziduhovnog doivljaja koji uvijek (na ovaj ili onaj nain tei ''dole''), mistino iskustvo ide ka ''gore'', tanije govorei ono se ''sputa'' (sa neba mistikove due) onoliko koliko ta dua tei ka tom nebu. Istinsko iskustvo poveava znanje (u njegovoj dubini) irei njegov opseg. Budui da je mistik potpuno svjestan da se ozbiljuje u granicama ljudskog spiritualno je iskljueno da (nerealiziranim duama) priopava svoje iskustvo, jo manje da se (pred drugima) oholi kako to (esto) ine ispitanici koji su doivjeli kliniku smrt. Veina njih uobraava da su ''malo zavirili'' na drugu stranu no znakovito je kako esto zapravo njihov krajnje optimistian doivljaj vodi ka samoubistvu nakon povratka iz ''mrtvih''. Teina iskustva sama po sebi ukazuje na satansko uplitanje, jer cjelovito duhovno iskustvo osigurava upravo ''lakou'' u daljem ivotu. Mistina svijest uvijek posjeduje neophodnu snagu da se nosi sa novonastalom situacijom a vraanje uobiajenom stanju ne prate nikakve promjene (u) linosti. Promjene linosti, ponekad katastrofalne, naroito se daju primijetiti kod djece koja su doivjela ''izvantjelesno iskustvo'' tokom klinike smrti. Djeca novonastalu situaciju ne mogu nikako racionalizirati niti odgovoriti zahtjevima okoline koja trai suvislo ''objanjenje'' esto pripisujui doivljaj djeijim matarijama.

31

Nasuprot tome, Sveti tekstovi prave preciznu razdiobu postmortalnih stanja vezano za ovosvjetsko djelovanje sasvim jasno ukazujui na razliite oblike umiranja. Ku'ran spominje anele smrti koji ljudske due (u asu smrti) ''vade blago'' i na one koji te due ''upaju grubo''. Ove mogunosti naravno nisu date same po sebi ve su vezane za nain ivota na ovom svijetu. Produhovljena osoba koja nije vezana za grubi svijet materije doivljava blaeno uznesenje dok onaj ko ivi ivotinjskim nainom ivota (usljed prijanjanja za svijet tame i oblika) osjea izvjesnu grubost prilikom odvajanja due upravo srazmjerno vezanosti za ovaj svijet. Nije Bog taj koji alje ovakve ili onakve anele shodno nekoj nama nepoznatoj providnosti ve smo mi ti koji svojom blizinom ili udaljenou od Boga formiramo (u dui) lakou odnosno grubost posmrtnog odvajanja. Sukladno naoj (od Boga datoj) slobodnoj volji kadri smo initi i dobro i zlo i sami (za vrijeme ovosvjetskog ivota) gradimo vlastitu postmortalnu sudbinu. U svijetu protenosti gdje forma biva ''materijom'' due djela se nemilosrdno predoavaju umrlom. Bez sumnje, smrt moe biti doista teka. Govorei o toj temi, Imam Ali a.s. je kazao kako ''smrt ima muke koje se ne mogu iskazati niti shvatiti umom ljudi na svijetu ovome''. Ova strahotnost smrti potie prije svega od pomenute sklonosti due ka svijetu materije i njenoj udnji da tu vjeno ostane. Takav, animalni nain ivota je danas stanje veine ovjeanstva, ak tavie, dobar dio onog to zovemo ''civilizacijom'' zasnovan je na egoistinim instiktima pohlepe i volje za moi, ugnjetavanja drugih te shvatanja prirode kao ''mjesta iskoritavanja''. Nasuprot tome, istinska civilizacija poiva na tri temelja: nenasilje, pravednost i milosre. U tom smislu je Isus rekao: ''Ne ini drugom ono to ne bi volio da drugi ine tebi''. ovjeanstvo na ovom stepenu duhovne evolucije jo uvijek nije zrelo za aktivno ivljenje (iz) ovog iskaza, no u zlatnom dobu (koje je pred nama) prevladae (u cijelom ovjeanstvu) pomenuta 3 principa ivljenja:

32

nenasilje, pravednost i milosre. U ovom vremenu duhovna samorealizacija je mogua tek za mali broj ljudi. Spiritualna oholost i duhovna prostitucija dominiraju tamnim dobom i to e se nastaviti. Broj ''lanih proroka'' e se drastino uveavati i oni e shodno Isusovom iskazu dolaziti kao vukovi u jagnjeoj koi. Vratimo se temi smrti. Odlazak due iz tijela moe dakle (prema iskazu Imama Alija a.s.) biti dosta teak. Jasno je da se u meusvijetu duh suoava sa svim (moguim) aspektima vlastite nesavrenosti a tu nesavrenost (ili ''tamne take'' na srcu, po jednom hadisu) neizbjeno motri sa pozicije primordijalne neukaljanosti, odnosno ''prirodne vjere''. Ta narav ovjekova (fitret) po kojoj je on i stvoren ''upija'' u sebe sva zemaljska zatamnjenja i oitovanja due u ovom svijetu. Ukoliko je poistovjeenje sa svijetom slijepih

Hijeronimus Bo, Uzdizanje u raj

33

nagonskih sila potpuno, animalne forme naih dijela (budui utisnute u duu i ''srasle'' s njom) vre neizdrljiv pritisak na nau nebesku prirodu. Takva dua (zbog poistovjeenja sa svijetom materije) mora doslovno biti ''isupana'', i u tome lei sutina samrtnih muka, ba kao i sutina (budueg) paklenog stanja gdje mrlje primljene od puti moraju ''sagorjeti'' u vlastitoj nesavrenosti. ''Blago vaenje'' (due) se odnosi na produhovljene i moralne duhove koji su se oslobodili (bar relativno) okova materijalnosti jo na ovom svijetu. Takve due (posve svjetlosnog karaktera) prema rijeima Imama Alija a.s. ''ni asa ne bi ostale u tijelima'' (da ne moraju ispuniti svoju ovosvjetsku zadau). injenica je da broj ''izvantjelesnih iskustava'' (ITI) u ''modernoj'' kulturi raste i uveava se te se moe konstatovati kako je u pitanju univerzalni fenomen a arhetipska slika blistavog svjetla, iako optrajava kroz vijekove, njena autentinost je upitna kada je rije o masovnim ''otkrovenjima'' i vizijama, kako je to oduvijek bilo. Ipak, prava ''zaraza'' pseudoduhovnim ''vizijama'' ljubavlju ispunjenog nebeskog svijetla svakako govori o nedostatku te ljubavi meu ljudima te se s tog aspekta vizije mogu motriti (i) kao kompenzacijske. Savremena znanost pomenuta iskustva do kraja pokuava objasniti isto fizioloki, tj. reakcijama mozga na traumatini doivljaj smrti, to je jo jedan u nizu pokuaja eljeznog ovjeka da sve objasni i svede na nivo pragmatinog racionalizma. No, kako nauka ima svoje mjesto i znaaj potrebno je fenomene ''izvantjelesnih iskustava'' promotriti i sa te strane. U Islamu, konkretno, nikada nije postojala suprotnost vjere i nauke. Dananja medicina, naime tvrdi da se u nedostatku kiseonika umirui mozak brani te da dolazi do njegove prestimulacije to rezultira razliitim vizuelnim efektima halucinantnog karaktera. Spominje se serotonin a posebno je akcentiran endorfin (takozvani ''hormon sree''), neurotransmiter koji se lui kao odgovor na traumatinu blokadu i nedostatak kiseonika u mozgu. Ovo otvara put za povezivanje modanih i duhovnih funkcija (unutar) svjetlosnog tijela. Fiziologija suptilnog tijela je dananjem ovjeku posve nepoznata jer je on odavno nesposoban za tako suptilna opaanja duhovnim ulima.

34

S tim u vezi napravljen je zanimljiv eksperiment. Nekim pacijentima je davan morfij, koji blokira djelovanje endorfina pa su se javljala zastraujua iskustva, neto to bi se uvjetno reeno zvalo ''pakao''. Tom prilikom vizije jasnog svjetla punog ljubavi i razumijevanja bi redovito izostajale. Ovo poimanje koje u sutini nita ne objanjava i spada u oblast materijalistikog redukcionizma i scijentizma prihvaeno je kao ''spasonosno''. Stvarni eksperiment je dakako nemogu jer iz (potpune) smrti nema povratka te se takvo stanje ne moe iskustveno potvrditi ili zanijekati. Ispitanici, svi redom naglaavaju toplinu i razumijevanje od strane jasnog svijetla to je takoer u suprotnosti sa svim Svetim spisima. Tako Ku'ran kae kako ''od kazne Gospodara tvoga niko siguran nije''. Neizvjesnost prije konanog Obrauna vrijedi za (gotovo) sve ljude i ta vrsta napetosti prije Dana Suda (i) ne moe biti razrijeena. Ne postoji ovjek koji bi za sebe mogao ustvrditi kako je siguran od Boje kazne. Ovo stoga jer obraun dijela spada u domen Boanskog a ne ljudskog poto ljudsko bie takav (potpuno pravedan) obraun nije niti u stanju izvriti niti je on uopte mogu dok traje ovosvjetsko postojanje. Zbog toga i postoje dvije pravde. Ljudska, koja je djelimina, ovisna o okolnostima i promjenjiva, i druga, Boanska, koja je potpuna, nepotkupljiva i nepromjenjiva. Nekim preivjelim (kliniku smrt) je (telepatski) saopeno da se moraju vratiti na zemlju te dovriti svoj ivotni zadatak (koji svaka osoba ima). Kako ''zadaa'' ivota po pravilu nije precizno naznaena to otvara niz mogunosti u smislu autentinosti. Ve smo spomenuli da znaajan broj ispitanika pokua samoubistvo (nakon ''izvantjelesnog iskustva''), ne bi li se vratili nebeskom biu to ponovo govori u prilog pretpostavci da je ekstatiki doivljaj (u klinikoj smrti) u cjelini satansko nadahnue. Valja naglasiti da sa Islamskog stajalita postoji dvostruki aspekt sotonskog djelovanja. ''Fiziki'' obzir demonskog nadahnua podrazumijeva krenje zakona za fiziko (''Ne ubij'', ''ne ukradi'' i td.) dok je ''duhovni'' obzir mnogo suptilniji jer se radi o prilaenju na planu spoznaje i otkrovenja a ve smo ukazali kako je tu tanka linija koja razdvaja boansko

35

od sotonskog. Ovo zato jer su duhovni zakoni suptilniji pa je mogunost satanskog razobliavanja tea dok na gruboj razini i openita svijest moe prepoznati demonsko (svaka vjerujua osoba moe u sebi razotkriti porive koji ga nadahnjuju na krenje uobiajenih normi ponaanja). Vezano za fizioloke funkcije mozga jasno je da e taj organ iskoristiti sav kiseonik koji mu je preostao kada disanje umirueg prestane, a elije e poeti nasumice okidati. Dokazano je da mozak (prilikom klinike smrti) otputa razne hemikalije. Jedna od njih je glutamin a (u pomenutom filmu) govori se i o otputanju tvari koja ''napada'' sami glutamin te dolazi do halucinacija. Ovo polje nauke tek treba biti istraeno. Nedvojbeno je meutim da mozak (umirueg) aktivira neke hormone koji su neurozatitne prirode te da se ''izvantjelesno iskustvo'' (jednim manjim dijelom) moe i tako objasniti jer se mozak zasigurno oajniki brani od oteenja. No, ako je ''sve u mozgu'' onda bi bilo logino da svi koji su preivjeli ''kliniku smrt'' imaju doivljaj izvantjelesnog iskustva. Meutim, znamo da to nije sluaj jer postoje brojni primjeri ljudi koji u klinikoj smrti nisu doivjeli nita. Oaj eljeznog ovjeka pred smru i dalje e ii u pravcu strogog racionalizma i ''naunog'' objanjenja vantjelesnih iskustava jer je duhovnost zaboravljena a spiritualna virilnost naputena. ''Moderni'' ljudi koriste tek oko 7% mozga i nove injenice e se zasigurno otkrivati to e samo poveavati duhovno neznanje i ope beznae koje je u samoj prirodi mranog doba. Stvari e se neumoljivo pribliavati svom kraju pri tom dobijajui na brzini ba kao to je i tama prije svitanja zore najvea. Razlog vie da malobrojni ne klonu duhom i da hrabro usmjere pogled naprijed.

36

Izmeu ivotinje i anela

Tatina je majka svih zabluda

Mitoloka predaja nam kazuje kako je Edipu, sinu Laja, kralja Tebe i njegove ene Jokaste proroanstvo namijenilo sudbinu oceubice koji se eni vlastitom majkom. Laju je proreeno da e ga ubiti sin. On uzima novoroene te ga ostavlja na jednu divlju planinu, kod nepoznatog pastira. Na kraju Edip zavri na dvoru kralja Poliba i njegove ene Merope. Kako mu je otac (jo prije) ozlijedio noge po njegovim oteklim nogama je dobio ime ''Oidipus''. Edip pokuava saznati istinu o sebi u Delfskom proroitu gdje mu se potvruje budue oceubistvo te enidba majkom. U strahu da se to ne obistini on naputa Poliba i Meropu (mislei da su to njegovi pravi roditelji). Nakon to pobjegne on kree prema Tebi, ije je stanovnitvo terorisala Sfinga. Edip je ubija i za nagradu biva proglaen za nasljednika kralja Laja. Postavi kralj Tebe na taj nain dobija za enu Jokastu, svoju majku i ona mu raa etvero djece. Jednog dana pojavi se zaraza u Tebi i bogovi saopavaju da se mora pronai ubica kralja Laja kako bi poast prestala. Edip otkriva da je on taj koji je ubio svog oca, kralja i oenio se vlastitom majkom. Saznavi to Jokasta se odmah objesila a Edip je sam sebi iskopao oi. Kreon, Jokastin brat ga protjeruje iz grada. Oslijepljen i u pratnji svoje kerke Antigone Edip luta nekoliko godina i umire u Kolonu, svetoj umi pored Atine. Ukratko opisani mit biva kamenom temeljcem psihoanalize. ''Ako ne mogu da spustim nebo, uzdignuu pakao'' - napisao je jedanput Sigmund Frojd. Rene Genon lucidno uoava da Frojdova teorija (ovjeka) u svemu tei ''nadole'' a tome dodajmo da ovo ''uzdignue pakla'' biva posve jasnim ukoliko sagledamo njemu srodna uenja koja su mu prethodila. Naime, ono to je za Hegela gospodarea i sluea svijest, odnosno za Marksa 37

burujska i proleterska ''objektivnost'' materijalnih odnosa u Frojdovom sluaju se obznanjuje kao odnos svijesti i podsvijesti. Antagoniziranost je u sva tri sluaja povijesna neminovnost, datost utkana u materijalne energije bez ikakve perspektive eshatolokog razrjeenja. ''Podsvjest'' tako postaje (sva) mrana strana ovjekova, tamni i nepoznati ugao u koji su prognane i zatvorene sve nepriznate elje (po Frojdu) svemonog libida. Eshatoloka drama ivljenja biva predmetom uma, a sve posljedice ljudskog djelovanja gube etiku dimenziju jer su djela determinirana erupcijom nekontroliranih nagona. Za Karla Marksa povijesni hod ovjekov (polazei od retrogradne ideje progresa koja je, to se ve sada moe zasigurno utvrditi bila puka tvorevina uma naivnih optimista) zavrava u viziji zemaljskog raja. ''Besklasno'' drutvo obilja je vrhunac svih istorijskih tokova, komunizam traje vjeno i nema ni razloga ni potrebe za njegovim mijenjanjem. Svugdje gdje je eshatoloki raj prognan i kada god je zbiljska veza ovjeka i Boga prekinuta javlja se zemaljski raj kao projekcija ljudske due koja zna vlastitu besmrtnost i upravo zato je tako snano i posvjedouje, makar na izokrenut nain. Marskov ''zemaljski raj'' je Frojd neizbjeno reducirao te tako ope blagostanje (budui nemogue zbog opstruktivnog djelovanja podsvijesti) postaje lina srea a sam libido sredstvo ostvarenja te (jedine mogue) sree. Svoju teoriju psihoanalize Sigmund Frojd je utemeljio na seksualnoj motivaciji djeteta, traumama iz djetinjstva te (posljedino tome) fiksaciji na roditelja suprotnog pola. Sin oca doivljavao kao rivala (a kerka majku) te nastojei da se oajniki rijei suparnika pribjegava oceubistvu. Odnos aktivnosg i pasivnog kosmikog principa time je reduciran iskljuivo na razinu animalnog (seksualnog) gdje seksualnost determinira sve odnose meu ljudima a sve okultno i spiritualno biva ''Patologijom'' koja je bolesna nadgradnja primarnih nagona. Istonjaka uenja, pak, nude tu istu sliku ali na mnogo dubljoj razini. Lutajui mentalnim slikama Bardo-a, a prema Tibetanskoj knjizi mrtvih umrli panino trai utoite i zatitu od razarajuih projekcija njegovih

38

vlastitih dijela poinjenih za vrijeme ivota na ovom svijetu. U komarnom magnovanju koje se ini beskrajnim kao utoite i zaklon se javlja materica (budue majke). Ukoliko je sljedea inkarnacija u mukom tijelu umrli e osjeati ljubav prema majci a ljubomoru i mrnju prema ocu. I suprotno, ukoliko treba da se radi o enskom tijelu naklonost se raa prema ocu a odbojnost prema majci. Dualnost je, vidimo, mnogo dublja i sloenija i obuhvata mnoge inkarnacije u prethodnim tijelima. Ovdje je u pitanju arhetipska slika kosmikog gibanja, lutanja samsarom koja je svijet suprotnosti, mate i iluzija. Tako sve do konanog osloboenja a ono (na kraju) eka svako bie. Ne treba ni spominjati kako ovo predstavlja ''razrjeenje'' Frojdovog Edipovog kompleksa ali na zbiljskoj razini spiritualnog znanja koje seksualnost motri tek kao jednu (i to niu) stanicu vlastitog razvoja i konane samorealizacije. Karma upravlja sudbinom a svijet suprotnosti treba biti razgraen i prevazien kao puka iluzija.

Jin i Jang

39

Seksualna napetost u drami suprotnosti je tek stepenica u ukupnom razvoju ovjekovom i ona se motri pod obzirom metafizike prozirnosti. Za Frojda je pak seksualnost ne samo objektivizirana u predmetu ve je jedina realnost. Frojdovo (ba kao i Darvinistiko i Marksistiko) otjelotvorenje ''zlatnog teleta'' (iz Mojsijevog) doba dolazi kasnije, u posljednjem stadiju mranog doba u kojem caruju 3 idola koja zajedniki tvore ''svetu kravu'' lane boanstvenosti. Ti idoli su: nisko ja, strasti i materijalno posjedovanje jednom rjeju puna afirmacija animalnog ovjeka, bia koje je potpuno izgubilo kontakt sa viim svjetom i svrhom postojanja. U taoizmu se pak, sva stvorenja promatraju kao ona koja ''u sebi imaju smirujui jin i pokretaki jang'' te je to ''pratemelj koji tvori harmonino jedinstvo''. Jin i jang predstavljaju polarnost muke i enske energije a zajedniki tvore naelo taa. Svemir je po taoistikom uenju u neprestalnom dinamizmu gdje je sve povezano sa svim. Spolna energija se moe sublimirati i transformirati u duhovnu. Gledano sa Islamskog stajalita Imam Ali a.s. kae kako ovaj svijet ''oslijepi oba oka'' (onom ko se srcem vezuje za njega). Materijalni svijet s druge strane daruje vid onome ko ''gleda kroz njega''. Jer svi su svjetovi zapravo forme hidab-a, koprene koje zastiru Lice Realnosti. Na ovaj nain treba motriti i Edipovo samooslijepljivanje jer ''majka'' je jasan simbol ovog svijeta. Kroz majku i preko nje dojene faktiki poinje doivljavati (i kasnije shvaati) ovaj svijet. Ukazujui na tu nevinu podlonost i nedunu prijemivost djetetovu Isus je rekao: ''Postanite poput djece''. Vezano uz to, vano je napomenuti kako je povijesno gledano kult ''velike majke'' (kojega neki zovu ''matrijarhat'') predstavljao racionalizaciju ospoljenosti i fascinacije ulnim svijetom. Frojdova teorija nikada u stvarnosti nije potvrena iako je posve jasno da traume u djetinjstvu imaju ogroman znaaj za kasniji razvoj linosti ba kao to je injenica da emocionalne ozljede (vezano za roditelje) mogu proizvesti

40

duevne bolesti. Osniva psihoanalize je meutim otiao mnogo dalje; ak je i sama civilizacija proizvod otpora, odnosno potiskivanja svemonog libida. Napetost izmeu seksualnog nagona i njegova potiskivanja (koje je neizbjeno zbog moralnih normi i koje Frojd djetinjasto naziva ''super ego'') raa sva nauna i umjetnika djela, kulturu openito. Oprenost erosa i tanatosa (nagona smrti) trasira put za cijeli zemaljski hod ovjekov i sva ljudska zbunjenost, sav strah pred svetim jesu rezultat trauma iz djetinjstva i neuroza koje se kasnije razvijaju. Cijeli svijet mraka i slijepih nagona koje psihoanalitiari motre kao ljudsku dominantu i ''podvodni dio sante leda'' (spram koje je tek maleno ostrvo svjesnog na povrini) jeste tek dio ukupnog ljudskog bia. U Islamskom sufizmu se taj dio naziva ivotinjskim duhom (u ovjeku) a sam ovjek je sin-

Sigmund Frojd

41

teza (duhova) te se tako on kao Boji namjesnik na zemlji, odnosno ''svemir u malom'' obznanjuje u svojoj idealnoj formi. Upravo to je naznaio Imam Ali a.s. rekavi: ''Ti misli da si jedno tjelace, u tebi je sazdan veliki svijet''. Frojdov redukcionizam koji ovjeka svodi na iskljuivo nagonsko bie negira ''dramu ivota'' koja je na zemlji jedinstvena i neponovljiva a pitanje roenja i smrti, smisla ivota i razloga postojanja bivaju posljedicama iskrivljenih nagonskih oblika. Moral, savjest i umjetnost jesu ''odbrane'', bjekstvo od tiranije nagona, i naini da mu se umakne. Dobro i zlo, runo i lijepo, dakle sve ono to ovjeka razdvaja od ivotinje otac psihoanalize shvata iskljuivo kroz represiju tiranskih nagona i njihovo obuzdavanje, sama civilizacija je plod otpora i umaknue od ''prvobitnog stanja'' nereguliranih polnih odnosa. Ukazujui na pogubnu zaslijepljenost ovim svijetom Ku'ran kae: ''Neka vas nikako ivot na ovom svijetu ne zaslijepi i neka vas ejtan u Allaha ne pokoleba...'' Kao to vidimo zasljepujua priroda ovozemnih ukrasa je stavljena na prvo a sotonsko zavoenje (tek) na drugo mjesto u smislu odvraanja od Boga d.. Ukoliko nema (iznutra) nametnutih ogranienja, dua nije u stanju da se izbori sa vlastitim strastima. Na tu injenicu je smjerao asni Poslanik a.s. kada je rekao: ''Da ovjek dobije dolinu zlata poelio bi i drugu''. ovjek kao Boji namjesnik na zemlji dakle u sebi objedinjuje (najee) aktualnu ivotinju i potencijalnog anela. Ukoliko realizira sebe (kao savrenog ovjeka) biva vii od anela a ukoliko padne ispod nivoa ljudskog biva gorim od ivotinje koja u potpunosti ozbiljuje vlastito savrenstvo upravo po tome to ne posjeduje razum i slobodnu volju, te nije ni odgovorna pred Bogom. Stvorivi ljudske duhove (u preegzistenciji) Bog d.. je zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe o emu Ku'ran govori: ''Nisam li Ja Gospodar va?'' - ''oni su odgovarali'' - ''Jesi, mi svjedoimo''. ''Ovo je zato da kasnije ne bi rekli'' - ''Mi za ovo nismo znali'' - dodaje Sveta Knjiga. Svi duhovi su priznali (i prepoznali) Jednost Boju te shodno tome znanje je prisjeanje a roenje u ovom tamnom svijetu san i zaborav. ovjek je

42

na zemlji da oivi (u sebi) to prvobitno sjeanje, zavjet dat Bogu. Kako se obim svijesti moe proiriti (tek) spoznajom dobra i zla dua silazi u najnii svijet gdje je sukob dobra i zla jedino (i) mogu. Neminovnost baenosti u svijet tame i vrstih tijela je naznaio Uzoriti Poslanik a.s.: ''Vi ste u najmranijem svijetu''. Rekavi ''vi'', on je izostavio sebe jer savren ovjek boravi u svijetu radi drugih a ne sebe i njegovo bie lieno je tame. ovjek je namjesnik Boji na zemlji Njegovoj. Iako se ljudsko bie moe spustiti ispod nivoa ivotinje (usljed snage zastrtosti) ono nikada ne postaje ivotinja (bukvalno) jer puna ljudskost (iako zatamnjena) optrajava realno. Ovo pomraenje je bit paklenog iskuavanja jer ''tamne take'' na srcu, odnosno mrlja primljena od puti mora ''sagorjeti'' u (vlastitom) plamenu animalnog. Naznaavajui svu dubinu tog pada Ku'ran kae kako su ''oni poput stoke, ak i gori''. Bez ikakve sumnje, veini ljudi eljeznog doba je strast oblik boanstva ali to ne predstavlja potvrdu Frojdove teroije ve samo potvrdu izopaenosti ovjekove koja se ciklino obznanjuje kroz svu povijest roda ljudskog. Ukazujui na to optrajavanje (snage) animalnog duha Ku'ran kae: ''Zar e ti uputiti onoga koji je strast svoju za boanstvo uzeo?'' Ovdje se ne ukazuje (samo) na dimenziju seksualnog, strast je prije svega sve to odvraa od Boga d.. Prijanjanje uz idola i panina urba u obogotvorenju plod su ovjekovog pada na zemlju, zastrtosti srca. Koprene treba ukloniti i to je svrha ljudskog ivota. Roenje je prema Ku'ranskoj koncepciji upravo ono to je Platon u Antikom dobu dobro shvatio; naime, san i zaborav. Budui da je iz vieg svijeta sputena u nii dua zaboravlja svoju domovinu a poto je mjesto sputanja osjetilni svijet ivot je san i smisao ivota je probuditi se (jo) ovdje. Rije je zaista o ''rascjepu'' ali ne na psiholokoj ve metafizikoj razini, u pitanju je drama borbe protiv sebe i suoavanja sa dobrom i zlom gdje je zlo primarna ''bolest'' utkana u samu duu. Razrjeenje ove drame je i bolnije i znaajnije nego je to promatrao Frojd (kao borbu instikata i nadgradnje linosti koja

43

je sastavljena od ''odbrana'' naspram tih istih nagona) i rije je o kako prenatalnoj tako i eshatolokoj sudbini ovjekovoj. Izmeu sna i budnosti te izmeu zaborava i obnavljanja, cilj ovjekov na zemlji biva stjecanje znanja. U velikoj borbi protiv sebe libido predstavlja tek jedno od brojnih boanstava koja se tiranski nemau svijesti, svijesti koja se budui pomraena zemaljskim postojanjem mora prihvatiti Boanskih Objava kako bi se vratila uroenoj svjetlosti. Razum je sam po sebi nemoan razbuditi svjetlo duha, njegova priroda je dvostrana i esto u funkciji zla. Da bi se vratio Izvoru ovjek u sebi mora oiviti prvobitno sjeanje na (preegzistentni) ugovor s Bogom kada su due posvjedoile Njegovu Jednost. Svjedoanstvo su obznanili svi duhovi, te tako i oni koji su na ovom svijetu ''najgori ljudi'', no, udaljenost i blizina (od Boga) a to znai i nain svjedoenja Jedinstva spadaju u domen sudbine te budui da svjetovi jo nisu ni postojali (osim u znanju Bojem) na izvjestan nain to je podruje gdje ljudska misao prestaje. Kada je Muhammed a.s. zabranio ljudima da raspravljaju o sudbini on je smjerao na openitu svijest koja nije kadra pomiriti Boje (pred)odreenje i ljudsku slobodnu volju, te zbog toga svaka rasprava zavrava u bezdanu strogog racionalizma koji ne vodi nigdje. Valja naglasiti kako je ivot na zemlji posljedica naeg potvrivanja Jedinstva Bojeg (u preegzistenciji) te sve sklonosti, radnje i uvjerenja proistiu iz naina na koji smo potvrdili svijet Jednoe. U tom smislu nema nikakvog protuslovlja izmeu Bojeg pred(odreenja) i ljudske slobodne volje te je sve zaista odreeno ali je i ovjek potpuno slobodan. Kako puki obrazci razmiljanja ne mogu pomiriti ovo dvoje, Poslanik a.s. je kako smo rekli zabranio raspravljanje o sudbini to se opet odnosi na veinsku svijest (a ne sve ljude). Ve smo spomenuli kako osniva psihoanalize ovu temu naprasno otvara odmah je zatvarajui na nain posvemanjeg skepticizma koji ostaje ''lebditi''

44

njegovom teorijom (''Ako nisam u stanju spustiti nebo uzdignut u pakao''). Drugaije nije ni moglo biti jer se ''nebo'' transcedentnog ovjeka na zemlju sputa preko Bojih Objavljenja koja obnavljaju sjeanje na ovjekov savez s Bogom. Eshatoloki pakao se takoer nikamo ne ''uzdie'', on se formira unutar due shodno namjerama i djelovanjima na ovom svijetu, ali se iskazuje tek na onom. Ipak, Frojd je prilino jasno ocrtao stanje svog vremena kada se strast ve uveliko tovala kao boanstvo a u razuzdanosti koja je uslijedila (sredinom 20 - tog vijeka) mnogi bi zacijelo nali potvrdu njegove teorije. No, to je tek potvrda stanja tamnog doba, doba konzumacije i kvantiteta, ospoljenja u kojem e kako Vede kau ''ena postati predmetom''. Opredmeenje je zamijenilo viteku ast, upotrebna ''vrijednost'' strpljivost ljubavi. Teorija prishoanalize podrazumijevala je ''prenos'' (ili ''transfer''), relaciju u kojoj pacijent na terapeuta nesvjesno projicira svoje seksualne potrebe i konfilkte. Lijenik, pak i sam mora proi analitiku terapiju kako ne bi pao u zamku tretiranja vlastitih kompleksa na pacijentu, te ga tako (nenamjerno) uveo u svijet podsvijesti gdje caruju nagonske sile. Svo sadanje iskustvo govori da je ''transfer'' pravi ponor (izmeu dvije osobe) koji je nepremostiv te se iznad njega odvija neprestalno spajanje i odvajanje. To esto traje do kraja ivota i uspjeno razrijeen transfer izmeu psihoterapeuta i pacijenta gotovo da je nezabiljeen. Ovo zato jer svaki ''apat tajni'' ukljuuje razne dijelove bia to samo po sebi nadilazi puku mehaniku seksualnog ije razrijeenje je u teoriji Sigmunda Frojda posve predvidivo. Meutim, u toj (esto) lascivnoj igri ne postoji podudarnost dua dva subjekta u procesu. Oni se susreu tek ''profesionalno'' te je ''prenos'' (budui emocionalno stvaran a ne tek sluajan) nemogue razrijeiti. U pitanju su dva razliita ljudska bia ije je reakcije nemogue predvidjeti to priznaju i sami psihoanalitiari potvrujui kako je esto lijeenje ''zapelo'' u prenosu. Sada emo se osvrnuti na sufijsko uenje koje pomenutu temu zahvata kompleksno i sveobuhvatno.

45

Naime, kao to je poznato klju sufijskog duhovnog putovanja je u odnosu uitelja (ejh) i uenika (murid). Uitelj uenika uvodi u tajne puta te uenik postaje dijelom lanca duhovnog rodoslova koji see do samog Poslanika a.s., i u ijem hakkikatskom centru je on sam. Duhovna pedagogija u suodnosu ejha i murida takoer podrazumijeva specifinu vrstu ''transfera'' ali se prenos ovaj put tie ne podsvijesti i svijeta nagona ve transvijesti (odnosno nadsvijesti). Taj odnos see do preegzistencije kada su duhovi (specifino grupisani po slinosti) posvjedoili Jednost Boju, odnosno sklopili savez s Bogom d... ''Oblik'' tog potvrivanja bio je za svakog razliit shodno vrsti ''ilovae'' od koje je stvoren. To je ono to odreuje nau (kasniju) zemaljsku sudbinu i ve ''tamo'' su se due formirale po skupinama. U tom smislu je Muhammed a.s. rekao: ''Vi se ovdje niste upoznali, vi ste se ovdje samo prepoznali''. Kako se ovo prepoznavanje odvija pod jednim strogo svjetlosnim obzirom te kako ono slino trai neizbjeno vlastitu istovjetnost susret dvije jednake zbilje je sudbinski neizbjean. Poslanik a.s. je to pojasnio rekavi: ''Due su kao mobilizirana vojska, koje se upoznaju zdrue se, koje se ne upoznaju raziu se''. Po sufijskom uenju ejh je ''otac due'' koji posebnom duhovnom energijom (himmet) koja lancem duhovnog rodoslova see do Poslanika a.s. prenosi duhovni blagoslov (barakkah) na novoobraenika. Rije je o nadsvjesnom, bolje rei transsvjesnom uplivu koji je preegzistentnog karaktera i koji daleko prevazilazi sluajnost profesionalnog transfera ljekara i pacijenta u psihoanalitikom odnosu. Sufijski put takoer podrazumijeva transfer ali tu je rije o prenosu ivot duhovnog blagoslova koji je uenik 'okusio'' jo u prapostojanju, blagoslova na koji ejh murida treba da podsjeti i (kasnije) duhovnim vostvom preoblikuje ivotinjske elemente njegove due. Rije je o temeljnom duhovnom prepoznavanju na osnovi same prirode prvobitne ilovae te sljedstveno tome(preko ejha) povezivanju sa samim Poslanikom a.s.

46

Zbog nebeske prirode veze (ejh - murid) javljaju se fenomeni potpuno nepoznati dananjoj psihologiji koja praktino i ne dotie predmet. Psihike konekcije, itanje misli te upoznavanje sa stanjem (hal) murida bez ijedne izgovorene rijei, predvianje buduih dogaaja i sl. samo su neke osobine koje duhovnim usavravanjem stie duhovni uitelj. Ne treba ni naglaavati kako su ove moi neuporedive sa sposobnostima bilo kog psihoterapeuta. Na duhovnom putu uenik osvaja razliite stepene (mekam) uspinjui se ka savrenstvu vlastite due to predstavlja neprestalnu borbu protiv sebe ili ''veliki sveti rat''. Kao to je poznato, na povratku iz jedne bitke Poslanik je rekao: ''Vratili smo se iz malog svetog rata u veliki sveti rat''. Upitan ta je veliki sveti rat Muhammed a.s. je odgovorio: ''Rat protiv sebe'', a svakako, sebe je najtee pobjediti.

ejh Halid Salihagi

47

U ratu sa samim sobom uenik prolazi sedam stepeni due; od kojih svaki ima svoje postaje (menzil). Ti stepeni su: 1. Dua sklona zlu 2. Dua koja sebe kori 3. Dua nadahnuta 4. Dua smirena 5. Dua zadovoljna 6. Dua potpuna 7. Dua savrena Prvi stepen due (''dua sklona zlu'') je openito stanje svijesti (u tamnom dobu) i samo taj poetni stepen uspinjanja na duhovnom putu je Sigmund Frojd razmatrao kao realnost. Neobraena i nekultivirana dua (koju Rumi poredi sa divljim sokolom otrih kandi i agresivnog kljuna) te sve pripadajue snage ivotinjskog duha, dua koju neprestalno prate satanski podsticaji i svijet neureenih mentalnih slika, to je bilo svo carstvo oca psihoanalize. Sufizam pak razgrauje sjenku ovjekovu suoavajui se s njom u njenoj punoj snazi te je preoblikuje u via stanja svijesti. Ve na narednom stepenu (''due koja sebe kori'') sjenka due nije primarna i duhovni putnik balansira linijom izmeu dobra i zla to izotrava savjest i priprema salik - a za stepen nadahnua. Pojanjavajui prvi stepen putovanja ka vlastitom savrenstvu (''dua sklona zlu'') Ku'ran kae kako ''pakao okruuje poricatelje''. Sveta Knjga dakle govori u sadanjem vremenu a ne u smislu (samo budueg) ''ulaska'' u pakao. Ovo zato jer se sva naa djela kao efekti (i ''otisci'' u imaginalnom tijelu) formiraju u dui ve sada a tek na onom svijetu e se ispoljiti. Nakon smrti dua boravi u meusvijetu iskuavajui likove svojih dijela na ovom svijetu i iz tih likova e ''ustati'' (formirati novosteeno tijelo) na Sudnjem Danu. Vatra tog Dana e biti metafizika i osjetilna, no metafizika je primarna.

48

Metafizika (paklena) vatra predstavlja stupnjeve udaljenosti i odvojenosti od Boga to punom estinom iskuava nae primordijalno bie. ''Naglom'' prisutnou Bojom na onom svijetu dua se suoava ne samo sa vlastitom nesavrenou ve i sa svim proputenim (spoznajnim) mogunostima i to je ''razbuktala Allahova vatra koja e do srca dopirati''. Za ljudsko bie e jaz i ponor odvojenosti od Boga (koji je uspostavio vlastitim djelima) predstavljati izvor nezamislive patnje, tim prije jer se proputena prilika nikako ne moe vratiti. Dua oajniki trai izlaz no povratka na ovaj svijet nema niti se pokajanje prima. Zbog toga je Boji Poslanik a.s. rekao: ''Putovanje je dio dehennema''. Put od krajnje udaljenosti od Boga sve do Njegove blizine mora se premostiti animalnim aspektima due koji su tu udaljenost i prouzroili i u tome je simbolizam ''sirat - uprije'' vie nego jasan jer se pad (u svijet ivotinjskog) sa mosta izvorne ljudskosti desio na ovom svijetu a na onom se tek oituje. Kako svako ljudsko bie tei Bogu ono Mu se na kraju i vraa. Ali oni koji su udaljili sebe od Njega (animalnim nainom ivota na ovom svijetu) moraju proi kroz duge periode patnje jer jezive projekcije koje dolaze od puti ukoliko je ona na ovom svijetu dominirala u potpunosti oblikuju onosvjetsko postojanje. Pakao udaljenosti od Boga je pak, najtei njegov oblik, nastao usljed odvajanja od Izvora, odvajanja tako stranog naoj primordijalnoj vjeri, kojoj ''srca po prirodi tee''. ''Uzdignue'' ovog pakla je na ovom svijetu nemogue jer je rije o transcedentnoj sutini ovjekovoj. No kako spiritualno nerazumijevanje mora biti shvatljivo racionalizirano javlja se (kod Frojda jednako kao i kod Marksa) teza o religiji kao ''odbrani'' od represivne snage animalnog. Prosta redukcija transcedentnog bia ovjekovog na isto ivotinjsko u ovoj ili onoj formi (bez obzira radi li se o Frojdovom svemonom libidu ili Markosvom ''biu potreba'') nije ni mogla dati bilo kakve trajne rezultate. Kako je sam priznao,

49

Sigmund Frojd nije mogao ''spustiti nebo''. No za takvim poduhvatom nije ni bilo potrebe i dovoljno je osvrnuti se na ono to ve imamo, u rukama. Jer ''nebo'' je sputeno i to su Boje Objave dostavljene ljudima preko Njegovih Poslanika. Ibrahimovi i Musaovi listovi, Zebur, Tevrat, Indil i Ku'ran jesu ''sputeno nebo'' navlastito, upute, put i smisao, ono to daruje sreu ljudskom biu na oba svijeta. Vjera otvara beskraj ljudskih mogunosti, bez duhovne dimenzije je cjelovito samoostvarenje za ovjeka nemogue. Frojd je ''uzdigao pakao'' afirmiui i apsulutizirajui svijet nagonskih sila i tako otvorio put obogotvorenju animalnog ivota u kasnijim vremenima. Takozvana seksualna ''revolucija'' (nastala sredinom 20 - tog vijeka) koja je

Dananji hipik

50

seksualnost ''poboljala'' samo kvantitativno (na utrb kvaliteta) pri tom u potpunosti zanemarujui etiki faktor je neto ve vieno prilikom raspada prijanjih civilizacija. Ideja ''moralne povrede'' kao mogueg uzroka duevne bolesti se javila bukvalno prije par mjeseci to je samo alostan pokuaj obnove cjeline bia u Kali - Yugi. I dakako, uzaludan. Osniva psihoanalize posebno apostrofira strah od kastracije kao primarni uzrok duevnih oboljenja. Iako su prijetnje te vrste (za dijete) bez ikakve sumnje traumatine nikako ne moemo ustvrditi kako je takav strah (i) uroen. U tom smislu valja se osvrnuti na injenicu da neki pedagoko - spiritualni postupci razrjeavaju strah od kastracije na simbolinom planu te tako preduprijeuju negativne posljedice (moguih) strahova te vrste. Mislimo na obrezivanje djeaka prisutno kod Jevreja i muslimana te nekih ''primitivnih'' plemena u Africi, Aziji i Australiji. Vie je nego jasna terapeutska uloga obrezivanja kojom prilikom djeak iskuava strah ali ne vie u negativnoj dimenziji prijetnje ve u pozitivnom smjeru odstranjenja ''vika tjelesnosti'', vika koji u kasnijem ivotu tako esto stie premo i dominira cijelim biem. Slinu ljekovitu ulogu imaju i inicijacijski obredi uvoenja mladia u svijet odraslih koje jo uvijek susreemo u tradicionalnim zajednicama. Izvorna snaga obreda se od strane eljeznog ovjeka (ovog vremena) esto naziva ''primitivnim'' postupanjem jer dananji ljudi tako plastino uobraavaju da tehnoloka premo znai i svaku drugu. Nita nije dalje od istine. Obredi uvoenja djeaka u svijet odraslih predstavljaju dublju spiritualnu realnost vie od svih teorija koje nude dananja psihologija i pedagogija. Te radnje suoavaju dijete sa svijetom kakvim on jest osposobljavajui ga da u tom i takvom svijetu preivi. Nije rije o voenom procesu na misaonom planu kako to podrazumijeva pedagogija niti o teoretskom uenju iz knjiga, radi se o asu ''velikog podviga'',

51

duhovnoj preobrazbi koja se iskuava praktino i neponovljivo. Inicijacijski obredi esto ukljuuju periode dugog posta, dane samoe u peini ili lov na divlju ivotinju, jednom rjeju radi se o postupcima prilikom kojih se (ak) moe izgubiti ivot. Na taj nain dijete zbiljski odrasta dok u ''modernoj'' kulturi ovjek ostaje djetetom cijeli ivot. Vratimo se Sigmundu Frojdu. On je kao to smo to ve kazali promatrao ovjeka iskljuivo kao nagonsko bie kojim upravljaju (esto) iracionalne sile iz podsvjesti. Njegova teorija Edipovog kompleksa (i simptoma kao zadovoljenja nepriznate elje) nikada nije znanstveno potvrena u pravom smislu te rijei. ak tavie, kod brojnih duevnih oboljenja (naroito depresije i izofrenije) rije je o patolokim promjenama u mozgu (to je dananja znanost nedvojbeno potvrdila) i nije daleko dan kada e se otkriti kako su (neke) duevne bolesti ustvari fizike ali sa duevnom simptomatologijom. Sasvim je izvjesna mogunost da ih ak izazivaju (jo nepoznate) bakterije ili virusi. Frojd se ustvari pozabavio umnim bolestima a ne bolestima due kao to su krtost, oholost, zavist i druge. Drugaije nije ni moglo biti jer je on zanemario cjelinu ljudskog bitisanja koja je sloena i sastavljena od materije, due i duha. Ibn Arebi spominje umne bolesti (koje se danas tako ''izopaeno'') smatraju duevnim i kao metodu lijeenja preporuuje odgovarajui zikr (spominjanje Boga) te mirno okruenje uz dijetalnu ishranu. Uzbuenje svih vrsta treba maksimalno izbjegavati. Ovome dodajmo kako se danas u nekim najmodernijim psihijatrijskim klinikama kao terapija primjenjuju post i teak fiziki rad, dakle ono to duhovni iscjelitelji praktikuju vijekovima. to se tie uticaja duhovnih bia (dinni) na mentalno zdravlje ovjekovo Ku'ran ih spominje na (svega) par mjesta. Kada je rije o dva anela iz Babilona (Harutu i Marutu) koji su ''otkazali'' poslunost Bogu, Sveta Knjiga kae kako su ''ljudi od njih dvojice uili kako e mua od ene rastaviti''. Rije je o specifinoj vrsti sihra koji se vie odnosi na jednu socijalno - drutvenu dimenziju (razvod braka) u moralno negativnom smislu nego to je to rije o duevnim oboljenjima.

52

Drugi sluaj predstavljaju dvije posljednje Ku'ranske sure koje su objavljene kao odgovor na jedno iznenadno Muhammedovo a.s. stanje, odnosno bolest. Naime, jedan ovjek (Lebed Bint Esam) je zajedno sa svojom kerkom napravio sihr Bojem Poslaniku a.s. Palmina grana sa jedanaest vezanih vorova baena je u jedan bunar i Muhammed a.s. je kao posljedicu te magije osjeao slabost i jo neke simptome. Nakon to je to stanje potrajalo neko vrijeme, doao mu je melek Dibril a.s. i rekao: ''Allah ti alje 11 ajeta za odrijeenje 11 uzulova'' (vezanih za palminu granu i baenih u bunar). Nakon uenja ove 2 sure Muhammed a.s. je potpuno ozdravio a Imam Ali a.s. je otiao do bunara te izvadio palminu granu poklopljenu jednim kamenom. Treba naglasiti da pomenuto stanje nije oduzimalo svijest Poslaniku niti na bilo koji nain uticalo na Objavu. Pomenute 2 sure glase: Sura ''Svitanje'' 1 - Reci: ''Utiem se Gospodaru svitanja 2 - Od zla onoga to On stvara, 3 - i od zla mrkle noi kada razastre tmine, 4 - i od zla smutljivca kad smutnju sije, 5 - i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!'' Sura ''Ljudi'' 1 - Reci: ''Traim zatitu Gospodara ljudi, 2 - Vladara ljudi, 3 - Boga ljudi, 4 - od zla ejtana - napasnika, 5 - koji zle misli unosi u srca ljudi, 6 - od dinnova i od ljudi''. Od 114 sura koliko ih Ku'ran sadri, ovo su dvije posljednje. Preostaje dakle 112 (114-2=112) to predstavlja 100 Lijepih Bojih Imena i 12 Imama

53

(100+12=112) (ire o ovoj temi pogledati knjigu ''Kapije istih'' od istog autora). Kao to je poznato, Boji Poslanik a.s. je rekao: ''Allah ima 100 Lijepih Imena, ko ih postigne ui e u dennet''. Ovo postignue je preduvijet za spoznaju svjetlosne biti Dvanaestorice Svetih Imama a.s. Muhammed a.s. nije govorio (u pomenutom hadisu) o ''spoznaji'' 100 Bojih Imena ve upravo o njihovom postignuu. Rije je dakle o vertikalnom (svjetlosnom) usponu gdje svaku od postaja preuzima jedan od Dvanaestorice Imama a.s. Jer, Imami su rekli: ''Mi smo Lijepa Allahova Imena''. Ko spoznaje 12 Imama postignue 100 Lijepih Bojih Imena. Postignuem 100 Lijepih Imena duhovni putnik se usmjerava na svjetlosnu bit 12 Imama kada se oni spoznaju u stanju iste svjetlosti. To je ono to ih razdvaja od ostalih stvorenja za razliku od manifestacije fizike osobnosti koja je identina drugim ljudima. Iznutarnje, to otvara (dalji) put za spoznaju tamnog doba (u kojem sada ivimo), jer dvije zadnje sure govore o tom vremenu i sudbini eljeznog ovjeka. Ajet 1 sure ''Svitanje'' kao to smo vidjeli nalae utjecanje Gospodaru svitanja. ''Svitanje'' je i sami naslov sure i radi se o ponovnom dolasku Imama Mehdija a.s. (iz svijeta skrivenosti). On je kao to znamo ''Gospodar vremena'' (Sahib - al - Zaman) i njegovom obznanom raa se zora zlatnog doba. Utjecanje se dalje odnosi na ''zlo onoga to Bog stvara'', jer sa Imamom Mehdijem prestaje zlo na zemlji. U prvom ajetu je spomenuta rije ''Gospodar'' to se (batinski) jasno odnosi na Imama Mehdija a.s., dok je u drugom ajetu upotrijebljena zamjenica (''On'') poto je zlo onoga to Bog stvara neodreeno po svojim mogunostima a tako i u vremenu te prostoru. Zlo je prisutno jedino u ljudima a oni su ''svugdje''. Ajet 3 dalje utjecanje usmjerava na ''zlo mrkle noi kada razastre tmine''. Radi se o posljednjem stadiju kali - ljuge, odnosno ovaj ajet pojanjava upravo dananje stanje svijeta kada je tmina potpuna. Mrkla no (tamnog doba)

54

e bivati sve mranija a openiti tok stvari sve gori do konane Obznane Imama, odnosno ''svitanja''. U ajetu 3 se ne spominju niti ''Gospodar'' niti ''On'' jer zlo onoga to On stvara biva u maksimumu kada mrkla no neznanja razastre svoje tmine, a znamo da je tama prije svitanja najgua. Nakon toga se u ajetima 4 i 5 spominju ''zlo smutljivca'' (kad smutnju sije) te ''zlo zavidljivca'' (kad zavist ne krije). Sijanje smutnje je usljed etike neutemeljenosti uobiajeno u tamnom dobu i to je postalo (ak) oblikom ''socijalizacije'' na nain sveopteg iskoritavanja, kako prirode tako i ljudi. Onaj ko se opire postaje vrstom izgnanika koji se ne zna ''snalaziti'' te otuda potie i apsurdna izreka ovog vremena (prije nepoznata) da su ''dobar i lud'' jedno te isto. Ovo zato jer ''moderni'' ovjek nastoji sve opredmetiti pa i moralno ponaanje koje je upravo suprotno svakoj koristi. U eljeznom dobu zavist se ak ne uspijeva niti sakriti, bolje rei, nema se potrebe za ustruavanjem te vrste. U naem vremenu to vidimo faktiki posvuda i do te mjere da je to postalo ''normalnim'' obrazcem ponaanja. Nakon utjecanja Bogu od pomenutih stanja (to znai njihovu razgradnju na duhovnom nivou) sada se u suri ''Ljudi'' trai zatita od izvanjskih aspekata koji poraaju zlo, smutnja i zavist. Time se dobija cjelovita zatita na nain batin - a (unutarnjeg) i zahir - a (vanjskog), zatita koja izmie obinim ljudskim moima i kojom Pol svijeta opsee postojanje, sada na posve vidljiv nain. U ajetu 1 (sure ''Ljudi'') najprije se trai zatita Gospodara ljudi (dok se u suri ''Svitanje'' vidjeli smo utjee Gospodaru svitanja). ''Gospodar ljudi'' je naravno (prije svega i u bitku jedini) Bog Uzvieni. No, u ovom kontekstu to je Imam el - Mehdi a.s. Poznato je da je Imam el - Mehdi rekao: ''Ja sam zatita za ljude na zemlji''. U pomenutom iskazu, svojom blagoslovljenom zatitom on je obuhvatio sve ljude ne izuzimajui pri tom nijednu kategoriju (kao ''vjernici'', ''muslimani'' i sl.). Ovo zato jer je Imam Pol svijeta i stub oko kojeg se razastire postojanje. Bez Imama (jednog

55

od Dvanaest) svijet se ne bi mogao odrati. Zato se (u ajetu 2) trai zatita ''Vladara ljudi''. Imam Ali a.s., tj. zapovijednik vjernih je ''Vladar ljudi'' i od svih Imama jedino je on obnaao zemaljsku vlast, i to na zahtjev vjernika. Unutarnja dimenzija uticaja Svetih Imama a.s., tj. njihova kosmika vlast nad kreacjiom od strane ljudi ne moe biti ni data niti oduzeta. Na ovaj nain se (na samom kraju postojanja svijeta) duhovno razotkriva cjelina Imamologije, spajaju se Peat Muhammedanskog Vilajeta (Imam el - Mehdi a.s.), te Imam Ali a.s. kao Peat Apsulutnog Vilajeta (spomenut kao ''Vladar ljudi''). Najprije je spomenut Imam el - Mehdi a.s. zbog toga jer se on obznanjuje na kraju tamnog doba a iza njega slijedi Imam Ali a.s. koji e se vratiti na zemlju zajedno sa Imamom Husejnom a.s. (te mogue jo nekim Imamima). Povratak na zemlju (el - reda) je karakteristian za uenje Imamijske kole i nema ga u drugim Islamskim pravcima. On podrazumijeva da e se neki od Svetih Imama prije Sudnjeg Dana vratiti na ovu zemlju, a postoji miljenje da e to biti svih dvanaest. Ajet 3 (sure ''Ljudi'') nadalje nalae traenje zatite ''Boga ljudi''. Kako je Bog d.. ujedno i Gospodar i Vladar posebno izdvajanje u ajetu 3 koje ukazuje na Njegovu transcedentnost upravo potvruje ono to smo rekli, da se ''Gospodar ljudi'' (batinski) odnosi na Imama Mehdija a.s. a ''vladar ljudi'' na Imama Alija a.s. To je potpuno u skladu sa Kudsi Haddisom koji kae: ''Kada zavolim Svoga roba, Ja bivam njegov vid, njegov sluh, njegova ruka, njegova noga...''. Da nije tako rije ''Bog'' se ne bi u ajetu 3 posebno spominjala jer je jasno da je Bog ujedno Gospodar i Vladar. U tom smislu je asni Poslanik rekao: ''Okitite se Boanskim svojstvima''. Na ovaj nain Boanska svojstva (''Gospodar'' i ''Vladar'') bivaju osobinama Svetih Imama. Isijavanje ta dva Boanska Imena (koja jesu Sveti Imami navlastito, Mehdi a.s. i Ali a.s.) na Kraju tamnog doba rezultiraju njihovim ''smirivanjem'' u transcedentnoj nedosezljivosti koja se ba zato oituje preko dvojice Imama, Alija a.s. kao Peata Apsulutnog Vilajeta i Mehdija a.s. kao

56

peata Muhammedanskog Vilajeta. Postojanje se dakle suoava sa realnou Imama kao ''Lijepih Allahovih Imena'' na nain posve zemaljskog. Ovo biva neizbjenim jer se ljudski rod primie svom kraju, Mehdi a.s. zatvara povijest kao peatni Imam. Zbog toga se u obje posljednje sure na samim poecima njihovim nalae Imamu Mehdiju a.s. da do kraja obznani smisao svih Bojih Objavljenja (jer obje sure poinju jednom te istom rjeju - ''Reci...'') U ajetu 4 se potom trai zatita od ''zla ejtana - napasnika'', koji unosi zle misli u srca ljudi, od dinova i od ljudi'' (ajeti 5 i 6). Realizacijom religije ljubavi (u dobu Imama Mehdija a.s.) zlo ostaje (samo) u srcima ljudi i vie ga nema u vanjskom svijetu (kao dominirajue sile). ovjeanstvo biva prosvjetljeno no (jo uvijek) je mogue ubacivanje zlih

Djeca cvijea, pseudoduhovni pokret karakteristian za eljezno doba

57

misli od ljudi i dinna koji su vrsta ''ejtana napasnika''. Ova ''ubacivanja'' predstavljaju sva iskrivljenja uenja koja zavode i stavljaju se pred ovjeka. Upitan jedanput da li se ejtani mogu pojaviti u ljudskom liku Muhammed a.s. je rekao: ''Da, i tada su najgori''. Logikom najgoreg vremena, vremena pomraenosti (ahiri zeman po Islamskom uenju) uveava se i broj ''najgorih ejtana'' odnosno onih koji se pojavljuju u ljudskom obliju. Tu spadaju sva kvazispiritualistika uenja kojima je tamno doba preplavljeno. Njihov broj e se uveavati shodno tami koja e bivati jo veom. Koliko su te moi potencijalno jake govori jedan hadis Muhammedov a.s. gdje on kae: ''Sudnji Dan nee nastupiti dok se ne pojave lani Boji Poslanici, njih oko trideset''. Neki su se ve pojavili no ''glavni'' tek treba da dou. Neizbjenost svitanja zore i dolazak Zlatnog Doba su pred nama. Iako sve oi usljed posvemanjeg oaja gledaju u nebo, svitanje se nee desiti za ivota ove generacije niti emo mi koji sada hodimo zemljom doekati puni i toliko prieljkivani duhovni preobraaj jer potpuni mrak jo nije dosegnut. To se tek ima desiti. Mudar ovjek stavi kamen na isto tlo znajui da e neko staviti drugi. Tako nastaje svaka zgrada, jer ''ti u Bojim Zakonima nee nai izmjene'' (Ku'ran).

58

Princ muenika

Po svojoj najdubljoj nakani muenitvo je uvijek pobjeda.

Svaka rasprava o Poslanikovoj a.s. porodici treba poeti vezano za njihovu nebesku (primordijalnu) prirodu koja je trajna egzistencija Ehlul - bejta, dok je zemaljsko oitovanje u granicama ljudskog vremena i prostora. Nebeska svjetlosna priroda etrnaest Preistih (Muhammed a.s., Fatima a.s. i 12 Svetih Imama a.s.) jeste ono to ih razdvaja od ostalih stvorenja odreujui ih kao Bezgrijene (Masum). Naime, ono prvostvoreno odnosno prvoodsjevnuto jeste Muhammedanska Svjetlost koja se u stvoreni svijet sputa preko 12 Svjetlosnih zastora (uosobljenih u tijela 12 Svetih Imama). Oni su dakle, jo u preegzistenciji bili superiorni nad ostalim stvorenjima. Posljednji, Dvanaesti Imam, el-Mehdi a.s. u ovom vremenu se nalazi u stanju okultacije (velike skrivenosti). Imam Husejn Ibn Ali a.s. je trei Imam i uzvieni poloaj Imameta je preuzeo nakon smrti svoga brata, Imama Hasana a.s. ivio je u vrlo tekim okolnostima. Za vrijeme prve trojice halifa Husejnov otac Imam Ali a.s. je ivio povueno a njegova vlast (data od Muhammeda a.s.) bila je oduzeta specifinim oblikom vojnog udara da bi kasnije prvi halifa dao vlast drugome na nain ''vraanja usluge''. Kada je (kasnije) data prisega Aliju a.s. on je pokuao ispraviti negativne tokove ali je ubijen i to rukom (formalno gledano) muslimana. U Husejnovo a.s. doba hilafet je uzurpirao Jezid kojega je na taj poloaj postavio njegov otac Muavija. Jezid je bio nemoralna i nesposobna osoba, pio je alkohol, kockao i ivio razvratnim ivotom. Za razliku od svog oca koji je bio lukav i slatkorjeiv spletkaro i taktiar on je otvoreno ispoljavao netrepeljivost prema Poslanikovoj a.s. porodici, Domu kojega je (po Kur'anu) Allah d.. potpuno oistio od grijeha i svake neistoe. Uz to, Sveta Knjiga kae kako smo duni pokoravati se ''Allahu, Poslaniku i onima kojima je povjerena vlast''. 59

Vezano za ove posljednje Poslanik a.s. lino je pojasnio ajet rekavi da se to odnosi na Svete Imame, onih Dvanaest i tom prilikom je pobrojao njihova imena. Valja rei kako su Sveti Imami a.s. poimenice spomenuti u Indilu a u Tevratu se o njima govori kao o ''Dvanaest Kneeva''. Svi Boji Poslanici su svoje Poslanstvo donijeli iz mjesta Poslanike Poruke, to je Kua ista. U tom kontekstu, Muhammed a.s. je posljednji u Poslanju ali prvi u stvaranju o emu svjedoi slavni hadis: ''Bijah Poslanik jo dok je Adem bio izmeu vode i zemlje''. Zbog njegove izuzetne uloge kao Princa Muenika, neki mistici i arifi su ustvrdili kako svi Imami a.s. potjeu iz ''Husejnovih Krsta''. Kako god, Sveti Imami su Svjetlo Boje, Nalog Boji, Strana Boja, Lice Boje okrenuto nama, oni su oi kojima Bog gleda ovu zemlju. Nakon Muavijine smrti porastao je pritisak na Imama Husejna a.s., ne bi li dao svoju prisegu na vjernost Jezidu. Imam je to odbio jer se radilo o tlaiteljskoj vlasti koja je od Islama zadrala tek neke aspekte formalne spoljanjosti. Jezid je ak i to odbacio otvoreno se rugajui i ismijavajui Islamske propise. U takvoj situaciji bilo je nezamislivo da Poslanikov unuk koji je bio primjer ljudskosti i estitosti prisegne uzurpatoru hilafeta. Jezidu je pak, zakletva na vjernost trebala jer su se mase ljudi poele talasati uviajui neispravnost njegove vladavine a neki su joj i otvoreno prigovarali. Bilo mu je dakle stalo pokazati kako je Poslanikova a.s. porodica uz njega. Odolijevajui pritiscima Imam Husejn a.s. se uputio ka Mekki ne bi li izbjegao sukob jer je u Svetom Gradu zabranjeno prolijevanje krvi. Zadravi se tu neko vrijeme primio je brojna pisma podrke od stanovnika Iraka koji su ga pozivali da doe, uvjeravajui ga u svoju lojalnost i odanost. Kako su pisma stalno stizala Imam je poslao svog izaslanika (Muslima Ibn Akila) u Kufu da provjeri situaciju i izvjesti ga. U poetku je Muslim doekan od velikog broja ljudi ali je Jezid (preko svog upravitelja Zijada) uspio zastraiti i ucijeniti ljude te je Muslim na kraju ostao sam. Tu je i poginuo muenikom smru.

60

Imam Husejn a.s. je krenuo u pravcu Iraka. On nije ustao protiv Jezida da bi zadobio vlast kao takvu koja bi sebi sama bila cilj ve je ustao da bi se zajednica muslimana vratila Islamskim propisima i vjeri njegova djeda, Bojeg Poslanika a.s. S tim u vezi treba rei kako je vlast Svetih Imama a.s. kosmika i ne podlijee ljudskim sudovima i procjenama. U tom kontekstu potpuno je nevano da li je Imam priznat ili ne, njegova metafizika i spiritualna uloga ostaje biti osom zemlje (i svijeta) i u konanici razlog njihova odranja. ak tavie, Imam moe biti i potpuno nepoznat kao to je sluaj sa Imamom ovog vremena, Mehdijem a.s., meutim to nimalo ne umanjuje njegovu ulogu odravatelja svijeta. Budui da je vlast Svetih Imama kako smo kazali kosmika, ona je iznutarnja njihovim svetim osobama te od strane ljudi ne moe biti niti data niti oduzeta, to spada u Boansku jurisdikciju. U ovom smislu, (kosmiku) vlast Imama Jezid nije oduzeo niti ju je mogao oduzeti, on je uzurpirao hilafet i Husejn a.s. je to nastojao popraviti. Davanje prisege takvom tlaiteljskom vladaru bilo je nezamislivo. Imam se zaputio ka Iraku, praen svojom porodicom i malom grupom odanih prijatelja. Muenika smrt Husejnova a.s. bila je najavljena od strane Bojeg Poslanika a.s. i o tome postoji vie predaja. Poznato je takoer da su svi Boji Poslanici doli na Kerbelu i plakali za unukom Posljednjeg Poslanika to treba biti motreno kroz obzir jednog strogo metahistorijskog dogaaja jer je ''pla na Kerbeli'' vapaj svakog obespravljenog i potlaenog sve do Smaka Svijeta. Imam Husejn je nastavio put ka Kerbeli. U meuvremenu je, kako smo istakli, Muslim Ibn Akil u Kufi ostao sam gdje je i izgubio ivot. Imam Husejn a.s. je tim povodom rekao: ''Ljudi su robovi ovoga svijeta a vjera im je samo na jeziku''. Svojim plemenitim iskazom on je ukazao na ljude kao takve pri tom ne izdvojivi nijednu kategoriju (kao ''muslimani'', ''vjernici'' i slino) upravo zato to openita svijest ovjeanstva obino ostaje na razini svjedoenja vjere dok u srcu ona nije niti zaivjela. Ovakva vjera koja ostaje biti puki iskaz (izgovoren jezikom) upravo i jeste posljedica robovanja ovome svijetu, svijetu boja i mirisa koji zavodi svojim vanjtinom i ukrasima. Zato

61

je Imam Husejn a.s. jedanput kazao: ''Ljubav prema ovom svijetu je glava svakog grijeha''. Kur'an spominje oblik vjerovanja koji ostaje na razini (izvanjskog) pokoravanja pa dodaje kako ''u vaa srca prava vjera uope nije doprla''. Dospijevanje ''vjere u srca'' ezoterijski motreno podrazumijeva ne samo tovanje izvanjskog zakona za fiziko (erijat) ve i duhovno putovanje (tarikat) te u konanici cjelovitu samorealizaciju na tom putu (hakkikat). Daavi na Kerbelu zajedno sa svojom porodicom i malobrojnim saborcima Imam Husejn a.s. se naao opkoljen a put ka rijeci je bio presjeen, tako da je u maloj grupi odabranih vladala nesnosna e. Bio je Sveti mjesec Muharem i no uoi bitke (koja je bila ispunjena obraanjem Bogu i molbama) neprijateljski vojnici su iz tabora uli glasove sline zujanju pela. Desetog dana Muharema Imam Husejn a.s. izlazi na borbenu liniju, manje od 100 ljudi naspram 30000 (neki podaci nam priopavaju da je na strani Imama bilo 72 ovjeka). Poslanikov unuk je naredio svojim suborcima da ne odapinju strijele niti da prvi otpoinju bitku. Neki vojnici u Jezidovim redovima su osjetili kolebanje u srcima vidjevi Imama Husejna a.s. i malu grupu ali je zapovjednik Jezidove vojske (Omer Ibn Saad) bio okrutan i nemilosrdan ovjek. Sveti Imam se obratio neprijateljskim borcima pokuavajui ih urazumiti ali su svi argumenti bili uzlaludni - prisega ili smrt. Nakon toga su Omerovi vojnici poeli bitku i dvije vojske su se sukobile u pustinji Kerbele. Jedan za drugim, Imamovi roaci i vjerni prijatelji padali su u neravnopravnoj bitci. Velika praina, krv posvuda, mjesto tuge i bola, mjesto stradanja. Husejn a.s. se lavovski borio lino savladavi desetine protivnikih vojnika. Na njegovoj strani, meu ostalima, izginuli su Ali Ekber, Kasim Ibn Hasan koji je bio maloljetan i Ebu Abdulah, koji je bio dojene. e bijae uasna. Bitka se bliila kraju, Imam Husejn a.s. je ubijen posljednji. Brojne rane na tijelu i ubodi strijela svjedoili su o njegovoj izuzetnoj hrabrosti.

62

ene i djeca su zarobljeni i okovani a atori opljakani. Meu preivjelima je bio i Husejnov a.s. sin (Sedad a.s.) koji e kasnije postati etvrti Imam. On zbog bolesti nije mogao uestvovati u bitci. Zarobljenici su odvedeni u Damask. Ovaj nezamislivi dogaaj u kome je poginulo osamnaest lanova Poslanikove Porodice ostavio je neizbrisiv trag na muslimane kroz vijekove i postao uzor potlaenih i ponienih. U tom smislu je bitka na Kerbeli arhetipska slika borbe izmeu dobra i zla i njene pouke daleko nadvisuju sami povijesni dogaaj. Da je u pitanju metaistorija svjedoi izreka koju su Sveti Imami stalno ponavljali - ''Svaki dan je Aura, sva je zemlja Kerbela''. Jer, zlo ne moe odnijeti pobjedu nad dobrom. Ono je u samoj biti stvaranja sekundarno i princip je otpora dobru bez kojega bi ovo posljednje ostalo nepoznato poto u ovom dualnom svijetu stvari prepoznajemo preko njihovih suprotnosti. Bog na taj nain eli zlo, u smislu doputenja pa ono ue u postojanje ali ga ne voli. Zlo je akcident dok je Boja Milost utkana u samo postojanje i obuhvata sve. Svevinji je udaljen od nas (tek) toliko koliko se mi svjesno udaljavamo od njega to svjedoi i Sveta Predaja u kojoj Bog govori u prvom licu: ''Moja Milost je pretekla Moju srdbu''. Otpor tiraniji i nasilju nikada nije uzaludan. Tek kada uzmognemo gledati djela pri njihovoj punoj Svjetlosti (na Sudnjem Danu) shvatit emo kako esto je pobjeda poraz a poraz pobjeda. Husejnov a.s. duh ivi.

63

Dvanaest kamenova Ilijinih

Samo onaj ovjek koji je vri od stijene moe se nazvati ovjekom

U Starom Zavjetu (kraljevi 1, 17, 14) vezano za Proroka Iliju, (Poslanik Ilijas) u poglavlju "rtva na karmelu" pie: "Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu. Ilija pristupi svemu narodu i ree: "Dokle ete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega". A narod mu nije nita odgovorio. Ilija nastavi: "Ja sam jo jedini ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka etiri stotine i pedeset. Dajte nam dva junca. Neka oni sebi izaberu jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeu ognja. Ja u spremiti drugoga junca i neu podmetati ognja. Vi zazovite ime svoga boga a ja u zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog". Sav narod odgovori: "Dobro". Potom ree Ilija prorocima Baalovim: "Izaberite sebi jednoga junca i ponite, jer vas je mnogo vie. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja". Oni uzee junca koji je njima pripao i pripremie ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govorei: "O, Baale, uslii nas". Ali nije bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prebijahu koljena pred rtvenikom koji su nainili. U podne im se Ilija naruga i ree: "Glasnije viite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; moda spava pa ga treba probuditi". A oni okrenue vikati jo glasnije i parati se noevima i sulicama, kako je u njih obiaj, sve dok ih nije oblila krv. Kad je prolo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese rtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod slua. Tada Ilija ree svemu narodu: "Priite k meni!" I sav mu narod pristupi. On popravi rtvenik Jahvin koji bijae sruen. Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao "Izrael e biti ime tvoje". I sagradi od toga kamenja rtvenik Imenu Jahvinu i iskopa jarak oko rtvenika, irok da bi se mogle posijati dvije mjere penice. Sloi drva, rasijee junca i stavi ga na drva. Tada ree: "Napunite vodom etiri vra i izlijte na paljenicu i na drva!" Uinie tako. Zapovijedi im: "Ponovite", i oni ponovie. Tada ree:"Uinite i trei put". Oni tako i trei put. Voda je tekla oko rtvenika i jarak se ispunio vodom. Kad bijae vrijeme da se prinese rtva, pristupi prorok Ilija i ree: "Jahve, Boe Abrahamov, 65

Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj uinio sve ovo. Uslii me, Jahve; uslii me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da e ti obratiti njihova srca". I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prainu, ak i vodu u jarku isui. Sav narod se uplai, ljudi padoe niice i rekoe: "Jahve je Bog! Jahve je Bog!" Ilija im ree: "Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!" I oni ih pohvatae. Ilija ih odvede do potoka Kiona i tu ih pobi". Ovaj tekst pored svoje istorinosti treba biti motren kao zbiljski dogaaj na "nebu due", dogaaj u suptilnom vremenu kada simbolizam izvanjskih injenica biva doivljen kao stvarnost izvornog znaenja. Na samom poetku pripovijesti Ilija kae narodu svome - "Dokle ete hramati na dvije strane". On ih dakle vraa pitanju usreditenja kako bi se izbjegle dvije opasnosti - utjelovljenje boanskog u ljudsku put i problem metafizike idolatrije, dva velika problema monoteizma. Broj Baalovih proroka je 450. Pobunjeniki elementi due , oni koji su utonuli u tamu materije. "Dva junca" koja treba rtvovati (na duhovnom putu) jesu ivotinjski i racionalni (mislei duh) i na nivou rtve lijeva noga koja "hrama" je ivotinjski a desna racionalni duh. Ispravljanjem te sakatosti spoznavalac je na viem nivou spreman da se suoi sa dubljim obzirima tih nedostataka, tj. preprekama puta. Put na kojem se zastajkuje i "hrama", problem utjelovljenja boanskog u zemaljsku put i problem metafizike idolatrije (antropomofizam prije svega, kada se bez Imama, boanski atributi neminovno spoznaju projekcijom ljudskog na nivo Apsuluta). "ivotinjski duh" (u ovjeku) ovdje se nadaje u liku Baalovih svetenika, no Ilijina rtva "racionalne due" koja uspijeva i pobjeuje tom pobjedom integrie te nie dijelove jastva, te na taj nain i oni bivaju "progutani ognjem" boanskog otkrivanja (raskrivanja). "Sasijecanje junca" jeste "rastavljanje" duha na njegove sastavne dijelove, duhovna pedagogija postepenog spoznavanja gdje tako razloena cjelina moe da primi "oganj istine". "Sunce" je Poslanika Misija, osoba Poslanikova. Svjetlost od "jutra do podne" prelazi pola puta, "polovina neba" u duhu ostaje neosvojena ("Baal") te se dokazi jasni ("noevi" i "sulice") ne prepoznaju i

66

odatle bolna samookrenutost, povreda bia. Ilija dalje, popravlja rtvenik Jahvin koji bijae sruen. Ova "poruenost'' jesu "ruevine nefsanske egzistencije" (Rumi) gdje je i jedino mogue pronai Boga. U Kur'anu se spominje "zid, koji samo to se nije sruio". Hidr, tajanstveni uitelj ga je prezidao, popravio. Jer je ispod zida bilo blago dvojice djeaka. Poto su i Ilijas (Ilija) i Hidr jo uvijek ivi i nisu prosegnuli granicu smrti ve su uzdignuti i poto su obojica sada dva koia kosmikog atora, (u kojemu prebiva Pol Svijeta) u tom kontekstu, "srueni rtvenik Jahvin" je jednak "zidu koji samo to se nije sruio" a "dva junca" su u Kur'anu spomenuta pod prilikom "dva djeaka". Potom, Ilija uzima dvanaest kamenova prema broju "plemena sina Jakova" ime poinje izgradnja hrama Boanskog Jedinstva unutar ljudskog duha koji treba biti pripravan za samortvovanje. "Dvanaest kamenova" jesu Dvanaest Svetih Imama i svaki "kamen" je jedan dio hrama potpunog znanja (uroenog) te je na taj nain svaki "kamen" po jedan Svjetlosni zastor ponaosob, jedan dio Muhammedanske svjetlosti u njenom sputanju u stvoreni svijet. Ta svjetlost se kroz zemaljske likove 14 Preistih dalje predstavlja kao pravo ili stvar Ehli-Bejta (Poslanikove Porodice). Poto je Kua ista "mjesto Poslanike poruke", svi Boji Poslanici prije Muhammeda su imali (odreeni) stepen svjesnosti o "Pravu Kue", te su u tom smislu i na taj nain (preko njih) upuivali svoje molbe Bogu. Tako predaje kau da je Abraham kada je baen u vatru zazivao pravo Ehli-Bejta, kada je Mojsije izveo Izraeliane iz Egipta i tapom rastavio more zazivao je pravo Ehli-Bejta. Kada je Isus bio u rukama Jehuda zazivao je pravo Ehli-Bejta, kada je Jona progutan od ribe (kita) zazivao je pravo Ehli-Bejta. Jakovljev (Jakubov) sin Jusuf (Josip) bijae usnio san, u kome mu se "poklonie 11 Zvijezda, Sunce i Mjesec". Historijski, Josip je imao jedanaestero brae, od toga samo jednog sa "obje linije", ostala su bila polubraa. U tekstu se navodi broj od "12 plemena" to je izvanjska historija tog dogaaja. No, 11 zvijezda koje bijae usnio Josip jesu 11 Svetih Imama, Sunce je asni Poslanik a Mjesec dvanaesti Imam u zakrivanju, ba kao to je i mjesec skriven po danu i svijetli samo nou, jer je i Imam svjetlost u "noi ezoterije" koja traje do Njegove konane obznane.

67

Svaka od ovih zvijezda bijae (spoznajni) "kamen" kojega je Ilija ugradio u Hram Jedinstva, zajedno sa "dvanaestim kamenom", Mjesecom koji je u nadolasku i prima svjetlo od Sunca (Poslanika Muhammeda). Od tog kamenja, pie dalje, sagradi Ilija rtvenik "Imenu Jahvinu". Vrlo jasno stoji da je rtvenik sagraen imenu Jahvinu (a ne Jahvi). Ovo zato jer su Sveti Imami Imena Boja te tako, dvanaest svjetlosnih osobnosti se Boanskim Imenima navlastito uzdiu tvorei Svjetlosni Hram Jedinstva (do poslanika Muhammeda to je Vjeni Imam koji hodi kroz istoriju, "Jahvino Ime", Imam (Ali) koji je sa svakim Poslanikom poslan tajno, a sa Muhammedom javno). Zatim Ilija iskopa jarak irok da bi se mogle posijati "dvije mjerice ita". "Jarak" je Zakon za fiziko ('arijat) koji opasava unutarnje jezgro duhovnosti (hakikat), pridravanje izvanjskog zakona je preduslov za mistini put, ljuska koja omotava jezgro. "irina" jarka je tolika da bi se "mogle posijati dvije mjerice penice". Ovo su dvije mjere znanja koje poinju zakonom umjerenosti, nuna je umjerenost (po pravilu apsolutna ali ako je nemogue a za veinu jeste, onda relativna). Kao Zakon vrline, irina puta mora imati obzir u "dvijema mjerama" (penica je "hrana duha") koje su krajnosti i opasna odstupanja od sredine. Zato je u predajama reeno da je "pravi put" put srednji. Dareljivost je vrlina. Desno skretanje ("mjera") je rasipnost, dok je lijevo skretanje ("mjera") krtost. Ili, hrabrost je vrlina a bezumnost i kukaviluk su desno odnosno lijevo skretanje. Zato je za duhovni put kao uslov uzdizanja nuna horizontalna usreditenost, "Jerusalem duha". Nakon toga Ilija "sloi drva", rasijee junca i stavi ga na drva". Drvo Vilajeta, drvo "ljubavi Kue" jeste zabranjeno stablo spomenuto u Kur'anu. Samo "Mjesec'' moe oitovati tu ljubav u cjelini, Dvanaesti Imam u nadolasku i zato je u Josipovom snu 11 zvijezda (Mjesec je dvanaesta "zvijezda" koja je zakrivena) dok Ilija gradi porueni hram sa 12 kamenova. "Rasijecanje junca" jeste cjelovita pedagogija spram misleeg duha koji e biti "zapaljen Ljubavlju kue". Kao to i dim (kad se zapali vatra) ide prema "gore", tako i "sagaranje" misleeg i ivotinjskog duha vodi integraciji bia. "Napunite vodom 4 vra i izlijte na paljenicu i na drva" kae Ilija. Ovo je veoma vaan detalj "natprirodne" slike mistinog putovanja, znanja koje nije zamaljsko, onog znanja koje se daruje ljubavlju. Povodom Kur'anskog ajeta koji glasi: "Ne traim od

68

vas nikakvu nagradu, osim ljubavi prema rodbini", neko je upitao Poslanika Muhammeda koja je to rodbina koju su vjernici duni voljeti? Odgovorio je: "Ali, Fatima, Hasan i Husejn". To su etiri osobe koje su sa Poslanikom bile "pod ogrtaem" kada je objavljen ajet o potpunoj istoti Ehli-Bejta. Te etiri osobe jesu "etiri vra vode" koja treba da se izliju na paljenicu i na drva. Vr je "sauvano znanje", ono znanje koje je uroeno, i iz te posude znanja se izlijeva voda spoznaje (na paljenicu i drva). Upravo "protivljenje" prirodnim zakonima koje je ovdje naznaeno (jer vatra ne moe zapaliti mokra drva) govori u prilog tog uroenog znanja, istote (bezgrijenosti) koja ima dominaciju i mo nad svakom izvanjskom opasnou "racionalne argumentacije" te se ovdje nadaje kao udo (keramet). Ilija nareuje da se voda izlije 3 puta zaredom. To je trostruko svjedoanstvo vjere: 1. Vjera u Boga 2. Vjera u Poslanstvo 3. Vjera u Imamet. "Voda je tekla oko rtvenika i jarak se ispunio vodom", kae se u tekstu. Trostrukim svjedoanstvom vjere koje je cjelina vjerovanja unutarnjost (batin) biva do kraja obuzeta ljubavlju. Sada se izvanjsko i unutarnje dodiruju u potpunoj stopljenosti jer je vanjsko oitovanje izjednaeno sa unutarnjom ispunjenou. Vilajet, gorljiva ljubav je opasala "hram imenu" (Jahvinu, a Imami su, vidjeli smo, Lijepa Boja Imena). Zatim Prorok Ilija zaziva Boga Abrahamovog, Izakovog i Izraelovog. Ime Jimaela, Abrahamovog sina se ovdje ne spominje. U Knjizi Postanka, (odjeljak 17) pie: "I za Jimaela usliah te. Evo ga blagosljivam: rodnim u ga uiniti i silno ga razmnoiti: dvanaest e knezova od njega postati i velik narod e izrasti". Ovo je dvanaest Svetih Imama koji su od Ismailova (Jimaelova) potomstva. U Ilijinoj molitvi oni su zazvani snagom duhovnog rodoslova a ne fizikog i zato je Jimaelovo ime izostavljeno, vjeni Imam koji je sa svakim Poslanikom prije Muhammeda (pa tako i sa Ilijom) poslan tajno tvori navlastito hram znanja kroz 12 kamenova (12 Svetih Imama). Ovdje se valja prisjetiti predaje Poslanika Muhammeda u kojoj on kae kako je svaki Poslanik prije njega ugradio (u lijepo zdanje vjere) po jednu ciglu, te da je ostala jo jedna, posljednja cigla: "Ja sam ta cigla" - rekao je Muhammed. Posljednja "cigla", zadnji Boji Poslanik koji je dobio puninu znanja, Objavu koja sadri sva prethodna Objavljenja.

69

Analogno tome, Ilija ugrauje "12 kamenova", svaki od dvanaest Svetih Imama jeste dio hrama, mjesta poslanike poruke, mjesta odakle svi Poslanici dobivaju i crpe Objavu. Kao to je Muhammed a.s. "posljednja cigla" ciklusa Poslanstva tako je i Dvanaesti Imam "posljednji kamen" Ilijinog hrama. Poto je svaki Boji Poslanik imao svjesnost o mjestu Poslanike poruke svaki je preko njih gradio svoj hram, obraao se svom narodu kojemu je poslan i ti djelimini obziri ljubavi Kue su prikazani kao "dvanaest kamenova hrama" ili "jedanaest zvijezda, Sunce i Mjesec" u Josipovom snu, "dvanaest vrela" Mojsijevih koja su potekla iz stijene. U Kur'anu stoji, kako "ima kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, i kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom rui" (2,74). Taj stavak se nadovezuje na prethodna dva iji je povod objave dogaaj iz Mojsijevog vremena kada je jedan ovjek ubijen dok su ostali sakrili ubicu. Nareeno im je da zakolju kravu i da ga (mrtvaca) udare jednim dijelom njezinim. Mrtvac je nakon toga oivio, rekao ko ga je ubio i ponovo umro, na ovaj dogaaj se potrebno vratiti na nain odigravanja na "nebu due", zbiljske unutarnje hermeneutike. Na kraju pripovijesti o Iliji "oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prainu, ak i vodu u jarku isui". Zatim narod prihvata vjeru u Jednog Boga a Ilija odvodi proroke Baalove do potoka Kion i tu ih pogubljuje. "Mislei duh" (paljenica) biva progutan ognjem Boanske ljubavi. Kako je oganj progutao i "sve ostalo" (drva, kamenje, prainu itd.) jasno je da je progutan i "drugi junac" ("ivotinjski duh" u ovjeku koji bez vjere koja se obraa razumu niti ne moe biti rtvovan. Zato Balovi sveenici, "otpadniki elementi due" nisu u stanju da zazovu oganj Boanske ljubavi). I ne samo on (drugi, tj. ivotinjski duh), ve i "sve ostalo" biva Boanskom Ljubavlju integrisano u VIE JASTVO. Sada pogledajmo kako se "sve" gubi u Boanskoj ljubavi. Oganj Jahvin, vidjeli smo, guta "paljenicu i drva, kamenje i prainu, ak i vodu u jarku isui". Odmah se nadaje spajanje odreenih elemenata, paljenice i drva te kamenja i praine, to znai da je jedno s drugim u uskoj vezi, neodvojivo. "Drvo" je svakako snaga "stabla kue" te je i spojeno sa "paljenicom" koja je vrhunac samortvovanja u velikom Svetom

70

ratu protiv sebe, i ovdje se "progutanost" Boanskom ljubavlju nadaje kao fena, samoponitenje (Oganj Jahvin koji guta sve). "Kamenje" i "praina" se takoer zajedno spominju, praina po prvi put, i tu je potrebno prisjetiti se jednog dogaaja iz rane istorije Islama. Naime, jedanput su Imam Ali i Amar leali na zemlji. Priao im je Poslanik Muhammed i poeo otresati prainu sa Imama Alija, govorei: "Ustaj Upraeni, ustaj Upraeni!", i tom prilikom je obojici kazao: "Hoete li da vam kaem koja su dva najgora ovjeka na zemlji? Onaj koji je zaklao Semudovu devu i onaj koji e ubiti tebe" (tj. Imama Alija). Poslije ovoga su Imama Alija nazvali Otac Praine (Ebu Turab), odnosno Otac Zemlje. Dakle, praina je spomenuta jer se ponitenjem (fena) neminovno kristalizira lik Peata Apsolutnog Vilajeta, Boanske ljubavi (a to je Imam Ali) koji se sada novootkriven (na kraju puta duhovnog putnika) spaja sa "12 kamenova" (12 Svetih Imama) kao Otac svih duhovnih puteva. Svi derviki redovi (osim jednog) vode do Alija. "Voda u jarku" se na kraju "isui", sva spoznaja doivljava apsorpciju, biva upijena snagom "due potpune". Baalove sveenike na kraju Ilija pogubljuje kod "potoka Kion". Pobunjeniki elementi due su konano poraeni, "potok duha" se pripojio "Velikom Duhu", vratio se rijeci Boanske Milosti. Veliki ovjek, poput zemlje nosi sve terete na sebi i kao to se po zemlji hoda, gradi ali i grijei i pljuje po njoj tako i Boanski ovjek podnosi tegobe i nedae svijeta kao njihov Otac. I zato je "otac zemlje" otac cijelog stvorenog svijeta, njegov Pol, odrednica, os oko koje se sve okree. Malo je vano da li ljudi to znaju ili ne znaju i da li ga priznaju ili ne. Sada pogledajmo Kur'anske ajete o temi rtvovanja. U suri "Bekare" se kae: "I kada ste jednog ovjeka ubili, pa se oko njega prepirati poeli - Allah je dao da izie na vidjelo ono to ste bili sakrili. Mi smo rekli: 'Udarite ga jednim njezinim djelom!' - i eto tako Allah vraa mrtve u ivot i prua vam dokaze Svoje da biste shvatili. Ali srca vaa su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili jo tvra, a ima kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista i kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom rui. - A Allah motri na ono to radite".

71

Istorinost doslovnog teksta sugerie da je povod objave ovih stavaka dogaaj iz Mojsijevog vremena. Jedno pleme je ubilo nekog ovjeka a ubicu su sakrili. Bog im nareuje da zakolju posebnu kravu te da umrlog ovjeka udare jednim dijelom njezinim. Nakon toga je mrtvac oivio, rekao ko ga je ubio i ponovo umro. Batinski (iznutarnje) gledano ovaj mrtvac (ubijeni ovjek) je "zamrlo srce" ubijeno od strane pobunjenikih elemenata due (nefs) koji su u stalnoj "prepirci" jer haotini slijed elja u promjenjivom i nestalnom svijetu nikada ne moe doi do vlastite usrediteosti i umjerenosti. Jer, srce je vladar i ukoliko je ono mrtvo, "ivot" svega ostalog u rubnim dijelovima due biva neminovno borba protuslovnih tenji koje ele zauzeti mjesto "cara" (srca). Ono nastojanje koje "usmrti srce" (dominantna srast koja je uzeta za "boga" te kao takva neminovno nastoji vladati i komandovati zauzimajui upraviteljski poloaj ve "mrtvog srca") nastoji to "sakriti" od ostalih dijelova pohotne due jer ono to se sakrije po prirodi stvari biva samo nae. No, kako se skrivene tenje uvijek pokau i to neminovno (svjesno ili nehotimino) time se ostvaruje Boanski Imeperativ da "Bog daje da skriveno izae na vidjelo". Kada se ovlada poudnom duom ("zakolje krava") iz nje se izdvaja dio "najblii srcu" sa kojim se srce "udara" kako bi ga se oivjelo iz smrti koja je nastupila usljed smrtnog sna due u tamnici ulnog. To vraanje u ivot zamrlog srca je jedan od najveih Boanskih znakova, to su najjasniji "dokazi Njegovi" a koji dokazi se najbolje vide kroz gotovo trenutano preobraanje grijenika i otpadnika, promjenu koja potresa cijelo ljudsko bie i koja se deava "preko noi". Iako srazmjerno "rijetka" ta promjena je najdirektniji i najjasniji dokaz Boanskog porijekla due. No i "postupni" udarci na zamrlo srce (duhovni odgoj) jesu plodonosni a za veinu iskuenika bolji i ak neminovni. Zadnji stavak (74) poglavlja "Krava" pokazuje svu mnogostrukost "tvrdoe srca" koja se izvanjski pokazuje kao nehajno istrajavanje u zabludi (po pitanju neiniciranih ljudi) a unutarnje kao izgradnja "hrama srca". (kod iniciranih ljudi, a svaki dobar hram se gradi "kamen po kamen", postupno, uporno i strpljivo). Tako se dakle, "srca jo tvra i od kamena" mogu promatrati na dva naina, nas ovdje zanima ovaj drugi, "tvrdoa" srca ugraenog

72

u hram 12 kamenova Ilijinih. vrstina i snaga koje se stiu oivljavanjem i svjedoenjem trostrukog svjedoanstva. U stavku se nabrajaju razliite vrste kamenja. 1. KAMENJE IZ KOJEG RIJEKE IZBIJAJU (Sukladira mu prvo svjedoanstvo vjere - VJERA U BOGA) 2. KAMENJE KOJE PUCA I IZ KOJEG VODA IZLAZI (Sukladira mu drugo svjedoanstvo vjere - VJERA U POSLANSTVO) 3. 3. KAMENJE KOJE SE OD STRAHA PRED ALLAHOM RUI (Sukladira mu tree svjedoanstvo vjere - VJERA U IMAMET) Iznutarnji obzir stavka (gore navedeno) se i odnosi samo na one koji su ozbiljili u sebi prethodna dva stavka o oivljavanju srca. Tako ovdje, "tvrdo" srce, vidjeli smo ne znai nikakvu moralnu ravnodunost ili bezobzirnost ve vrstinu srca ije inicijacijsko preoblikovanje dovodi do toga da ta vrstina postane kamen u velikom Hramu Boanskog Jedinstva. Ma kako "neznatan" bio, svaki taj kamen je velik jer je dio Hrama. "Kamenje iz kojega rijeke izbijaju" jeste temelj hrama Jedinstva. Poznato je da 4 rajske rijeke (od vode, mlijeka, meda i vina) "izbijaju" ispod Boanskog prijestolja. Ovdje se pod obzirom svijeta preegzistentnih duhova 12 kamenova Ilijinih pokazuju kao iste svjetlosti (Muhammed, Fatima i 12 Svetih Imama) a 4 rajske rijeke su sukladne sa 4 vra proroka Ilije, odnosno 4 svete osobe "koje smo duni voljeti" (Ali, Fatima, Hasan i Husejn). Svaka od 4 rajske rijeke prua odreene oblike spoznaje a sauvanost tog znanja je u "4 vra" pomenutih osoba gdje bezgrijena istota (Masum) garantira netaknutost izvornog znanja (za Kur'an jedan ajet kae da ga "mogu dotaknuti samo isti". Mada ovaj stavak sugerie i izvanjsku istotu (tijela), mnogo je vanije unutarnje znaenje po kojem je "raskrivanje Knjige", njeno autentino tumaenje rezervisano samo za one koji su isti od grijeha). Poto 4 rajske rijeke izviru ispod Boanskog prijestolja ovaj dio stavka je sukladan vjeri u Boga d.. jer je etiri broj poela, 4 su elementa svijeta (voda, vatra, zemlja, zrak), 4 su strane svijeta (istok, sjever, zapad, jug), itd. Zatim slijedi "kamenje koje puca i iz kojeg voda

73

izlazi". Nakon poelnog obzira (14 preistih kao preegzistentnih duhova) sada rijeke bivaju vodom spoznaje, kamenje preegzistentnog hrama jedinstva je "raspuklo" jer mjesto poslanike poruke (Ehli-Bejt, ista kua) mora biti "otpeaeno", kamenje hrama mora "raspuknuti" kako bi "voda" pozivanja Bogu dola u ovaj svijet. Zato je ovaj dio stavka sukladan vjeri u Poslanstvo i ovdje se 12 kamenova Ilijinih pokazuje pod obzirom iste svjetlosti i to je sredina, tj. srednji dio hrama gdje se Muhammed, Fatima i 12 Svetih Imama motre u njihovim svjetlosnim formama. Zato je Mojsije udario tapom po stijeni iz koje je poteklo 12 vrela vode; Vlau zakodonavnog Poslanika ("tap") on je pokucao na kapiju Ehli-Bejta (stijena) i poteklo je 12 izvora spoznaje (Vjeni Imam koji je sa svakim Poslanikom do Muhammeda, pa tako i sa Mojsijem poslan tajno, a to je Imam Ali) iz mjesta Poslanike Poruke (14 Bezgrijenih navlastito). Na kraju se spominje kamenje "...koje se od straha pred Allahom rui. A, ima ga, doista, i koje se..." kae ajet, pritom ne spominjui rije "kamenje". Vidimo da se ovdje 12 kamenova Ilijinih pokazuje pod formom uvjetovanosti zemaljskog, kao 14 Masum - a u ovome svijetu materije. Zato je rije "kamenje" izostavljena ba kao to su i Imena Svetih Imama "izostavljena" u Kur'anu. Naime, fizike osobnosti Imama nisu poimenice spomenute mada su svi oni navlastito spomenuti na jedan drugi nain. U dijelu stavka se nadaje "strah od Allaha" kao vrlo vaan detalj. Na jednom drugom mjestu, u Kur'anu se kae: "A Allaha se, od robova Njegovih boje ueni". Prema iskazu Osmog Imama "ueni" jesu Sveti Imami, stavak se odnosi na njih. U oba sluaja je prisutan "strah od Boga", bojazan, zebnja onih uenih, onih koji znaju. Na ovoj (treoj) razini "motrenja Imama" jasno je da je strah od Boga izjednaen spoznaji i da se "strah" u smislu njegove konkretne posebnosti ne odnosi na njih (Imame) ve na nas, ostale ljude. Jer, oni su zabrinuti za sljedbenike, nezamislivo je da oni, lica Boja i nalog Boji budu zabrinuti za sebe (mada u ovozemnom svijetu mogu pokazivati takvu brigu u svrhe pouke). Zato se ovdje kamenje rui, jer trei dio hrama Jedinstva koji znai Imamat na zemaljskoj razini nuno mora podrazumijevati i mogunost nepriznavanja Imama, (to se dogaalo i dogaa se) njihovo

74

"ruenje". No, to izvanjsko "ruenje" (nepriznavanje) Imameta nipoto nije i iznutarnje ruenje jer vlast Imama obuhvata cijelu kreaciju i ba zato i opstoji na "strahu od Boga" a koji strah je, vidjeli smo izjednaen sa "uenou", sa znanjem kao njegovom potvrdom. A poto su stepen i status unutarnje kategorije "ruenje" je nemogue. Sada pogledajmo kraj pripovijesti o proroku Iliji, njegovo uznesenje na nebo. Ilijin nasljednik je bio Elizej kojemu je on navjestio svoj odlazak i uzdignue. Ilija mu govori kako ga "Jahve alje do Jordana", te da Elizej ne bi trebao da ga prati to ovaj odbija, te pou obojica. U dijelu VI (Elizejevo doba) stavak 7, pie: "I pedeset prorokih sinova poe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadravala na obali Jordana. Tada Ilija uze svoj ogrta, smota ga i udari njime po vodi a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeoe po suhu. A kad prijeoe, Ilija e Elizeju: "Trai to da ti jo uinim prije nego to budem uznesen ispred tebe!" A Elizej odgovori: "Neka mi u dio padne obilje tvoga duha". Ilija odgovori: "Mnogo trai: ako me bude vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit e ti tako; ako pak ne bude vidio, nee ti biti". I dok su tako ili i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoe meu njih i Ilija u vihoru uzie na nebo. Elizej je gledao i vikao: "Oe moj, oe moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I vie ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. I podie Ilijin plat, koji bijae pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. Uze onda Ilijin plat i udari po vodi govorei: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijee". Dalje se kae kako su proroki sinovi traili dozvolu od Elizeja da krenu u potragu za Ilijom te da su se nakon tri dana bezuspjeno vratili. Slinost sa svetom povjeu Mojsijevom je ono to se odmah nadaje na samom poetku ovog zadnjeg dijela pripovijesti. Kao to Hidr, tajanstveni uitelj kae Mojsiju da ga ne prati (jer nee moi izdrati s njim) to isto Ilija kae Elizeju. Odnos vanjskog i unutarnjeg, zakonodavnog (Mojsije i Elizej) i duhovnog (Hidr i Ilija) ovdje se preplie svom snagom posvetnog tajanstva. U oba sluaja prisutna je upornost i arka elja vanjskog, zakonodavnog da prati ono unutarnje, duhovno znanje. Hidr je, pak rekao Mojsiju kako "nee moi izdrati s njim", no kako je ovaj i dalje insistirao Savreni Uitelj to uslovljava

75

potpunom pokornou. ("ne pitaj me ni za ta dok ti ja ne kaem"). Zato na sufijskom putu, u odnosu uenik (murid) - uitelj (ejh) postoji pravilo potinjavanja koje je neminovno u odgoju due - "budi u rukama duhovnog uitelja poput mrtvaca u rukama onoga koji ga kupa". to znai da uenik "umire za ovaj svijet" i "umire" za izbor vlastitog djelovanja ba kao to i mrtvac biva okretan i pomjeran ("Mi smo ih okretali as na desnu, as na lijevu stranu" - kae Kur'an za spavae u peini) rukama onoga koji ga kupa i ne protivi se niemu to se s njim radi. Ovo je vaan element duhovne pedagogije jer ego sprijeava ovjeka da se potini bilo kome i sve dok duhovni putnik iskustveno ne oblikuje znaaj i smisao hijerarhije u "prenoenju znanja" nema mu napretka. Ilijin sluaj je slika tog arhetipa. Elizej insistira da ga prati, to on na kraju ipak dozvoljava ali za razliku od Hidra (koji od Mojsija zahtijeva sasvim preciznu obavezu) Ilija niim ne uslovljava saputnitvo. Kad su doli do obale Jordana, Ilija uzima svoj ogrta, smota ga i udara njime po vodi. Ponovo slika Mojsijevog "razdvajanja mora", odnosno razdioba svijeta zakona (eriat) i svijeta istine (hakikat) da bi se prolo putem izmeu njih (tarikat). No, za razliku od Ilije kojega prati samo Elizej, iza Mojsija ide itav narod. I upravo zato jer je Mojsije (za razliku od Ilije) zakonodavni Poslanik, ovjek koji donosi Knjigu, upravo zato on vodu (spoznaje) razdvaja "tapom" vlasti koja je (i) izvanjska na nain prenoenja Objave. Jer, Mojsiju je objavljena TORA (Tevrat) i on je jedan od 7 Velikih Poslanika, "ljudi odluke". (Adam, Noa, Abraham, David, Mojsije, Isus, Muhammed). U "rijeci ivota" Poslanici su razliito zahvatali. Zbog toga Ilija vodu spoznaje razdvaja ogrtaem, tj. iskljuivo duhovnom vlau koja se prenosi sa uitelja na uenika. Poznato je da u nekim sufijskim redovima ejh zaogre ogrtaem novoobraenika prenosei (simbolino) tim gestom na uenika znanje i mo duhovnog uticaja. Mijenjanje odjee je uvijek znak inicijacije i uvoenja u novo stanje kojim se dua "oblai" zadobijajui novi status svojim drugim roenjem. Ovdje je neophodno prisjetiti se dogaaja vezanog za Obitelj Plata. Sporei se sa kranima iz Nedrana oko stvarne prirode Isusove, Muhammed je slijedei rijei Objave poao u susret njima sa platom na sebi ispod kojega su bile jo etiri osobe, Ali, Fatima, Hasan i Husejn. Na kraju su krani odustali

76

od dogovorenog, no, ono to je u ovom kontekstu vano jeste da je Poslanik platom pokrio one koji su "njegov dio", batinike i nasljednike svoga znanja (usput, kranska delegacija je obavila molitvu u Poslanikovoj damiji, u Medini, Muhammed im je to dozvolio kada je dolo vrijeme molitve). Ovaj primjer meuvjerske tolerancije i uvaavanja je naroito vaan u dananjem tamnom dobu razdora i netrepeljivosti. Takoer, jedan ogrta je po Muhammedovu nalogu nakon njegove smrti predat Uvejsu-el-Karniju, nepoznatom bogougodniku iz Jemena, koji je ivio kao goni deva, ime je Poslanik na njega prenio dio znanja. Ali, dok je Muhammed rairio ogrta (kako bi ispod njega stale jo 4 osobe) Ilija ga je smotao. Smotavanje ogrtaa je "suavanje" vlastitih duhovnih moi od strane Ilije, njihovo prilagoavanje Elizejevom inicijacijskom stepenu, njegovoj mogunosti primanja znanja. Nakon to razdvaja zakon za fiziko i zbilju istine kako bi Elizej proao (svojim) duhovnim putem, ta objektivna "skuenost" znanja koje je Elizej u stanju primiti biva potpuno vidljiva u Ilijinim rijeima: "Trai to da ti jo uinim prije nego to budem uznesen ispred tebe". A Elizej odgovara na nain koji je Ilija ve navijestio motanjem ogrtaa: "Neka mi u obilje padne dio tvog znanja", oito i sam ve svjestan da moe imati samo djelimini obzir Ilijinog znanja, jer rije "padne" (umjesto recimo da je reeno "dadne", "pripadne" i sl.) sugerie na visinu Ilijinog znanja koje je iznad Elizejevog, jer pasti na nas (nama) moe samo ono to je iznad. To znanje, pak, pada u ve postojee obilje to znai da je Elizejeva vjera u cjelosti ispravna mada on ne moe doivjeti punu inicijaciju. Zato Ilija kae Elizeju da prije konanog rastanka trai da mu ovaj "jo ta uini". Rije "uini" jasno sugerie da se ponuda odnosi (i) na konkretne poslove a ne (samo) na duhovnost ili kontemplaciju. Jer, ogrta je smotan i znanje koje Elizej ima primiti nema snagu Ilijine "dubine" niti viziju njegove "irine", ogrta se ne moe "potpuno obui" a to se jasno nazire u Ilijinim rijeima: "mnogo trai..." pa dodaje - "ako me bude vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit e ti tako, ako pak ne bude vidio, nee ti biti". Ovo je savreno sukladno sa nestankom Dvanaestog Imama Muhammeda

77

el-Mehdija u sutrenu Kue gdje se silazi stubama sa vie strana. Taj mali oratorij je sluio njegovom ocu i njemu za pobona djela i kontemplativna usamljivanja, daleko od oiju ljudi. Poto odlazak u svijet meustanja (mundus imaginalis) ne spada u povijest materijalnih injenica niti podlijee opaanjima fizikih ula, vienje takvog dogaaja biva nemoguim. Tanije, samo osoba predodreena Boanskom voljom za primanje takvog dara (vienja) moe da odkrine pod vodstvom Svetog ovjeka kapiju teofanijskog vienja, vrata kroz koja se prosee u svijet "gdje se oduhovljavaju ula i gdje ulno biva oduhovljeno". To se jasno vidi u Ilijinim rijeima: "Ako me bude vidio kad budem uznesen ispred tebe..." (moi e primiti to znanje) Da je Ilijino uznesenje predstavljalo fiziki dogaaj u materijalnom svijetu (ma ta to znailo) svako ko ima fizike oi mogao bi vidjeti takav dogaaj. No, ovdje se radi o prelasku na drugaiju razinu postojanja, prelasku koji se neminovno mora manifestovati kao nestanak koji uklanja svaki trag u materijalnom postojanju. Sveti Ilija (Poslanik Ilijas) nije prosegnuo kapiju smrti i jo uvijek je iv i to je smisao rijei uznesen. (jer da se radi o prestanku fizikog ivota bila bi upotrebljena rije "smrt"). Prorok Ilija je i sada jedan od 4 stuba, "koia" kosmikog atora, zajedno sa jo tri osobe koje nisu (jo) okusile fiziku smrt i prosegnule su kroz kapiju onostranog zajedno sa tijelom: Isus,Hidr i Henok (Poslanik Idris). Skupa s njima su 40 PLEMENITIH DUHOVNJAKA i 30 DUHOVNIH prineva, dakle 70 odabranih ljudi. U samom atoru je Pol Svijeta. Sedmerica odabranih iz ove skupine su u stalnom nadziranju svih dogaaja na zemlji o emu izvjeuju Pola u smislu hitnosti njegove izravne intervencije. Sama okultacija Imama el Mehdija dijeli se na malu i veliku skrivenost. Mala skrivenost je trajala oko 70 godina (dakle, broj koji odgovara broju odabranih ljudi uz njega) nakon koje je nastupilo "veliko skrivanje" koje e trajati do pred Smak svijeta, kada e doi do ponovne obznane Imama. Niko ne zna kada e se to desiti, ali svakako onda kada ovjeanstvo bude duhovno zrelo da primi znanje koje Pol ima priopiti i donijeti ga. Okultacija kao i njen prestanak pripadaju svetoj geografiji due i suptilnom vremenu. I oboje se moe djelimino ozbiljiti kod svakog onog ko eka Obznanu a u skladu sa

78

njegovim duhovnim i spoznajnim mogunostima. Zato je "ekanje Imama" spoznajni proces unutar dua, koji ima doivjeti svoj vrhunac upravo pred sami povratak Pola u ovaj svijet. Tada e se ostvariti jedinstvo svih vjera. Entuzijazam koji se vijekovima osjeti i pulsira kod najireg broja sljedbenika na nain izvanjskog ekanja koje se ima desiti "jednoga dana", nema odjeka u zbiljskim injenicama svete realnosti koja je nevidljiva (te prema tome i neprepoznatljiva) svemu to se moe okarakterisati kao "drutveno dogaanje", "socijalna situacija" ili "politiki interes". Takoer, sablja Imama je jedno "drugaije eljezo", jedna drugaija snaga, mo koja nema nikakvo uporite u materijalnom svijetu jer ga samom svojom prirodom svetih injenica (svjetlosnih svjetova) nadrasta. Anri Korben, piui o tome primjeuje vaan detalj. Naime, u suri "Gvoe", ajet 25, pie: "Mi smo izaslanike Nae s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali, - a gvoe smo objavili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi, - i, da bi Allah ukazao na one koji pomau vjeru Njegovu i poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, uistinu moan i silan". (U prijevodu Kur'ana od Besima Korkuta umjesto "objavili" gvoe stoji "stvorili" ali to je netaan prijevod). Taj detalj govori da je objavljeno gvoe u stvari sablja Imama, dakle "nebesko" oruje, na ta se Korben s pravom osvre. Upravo ovo govori kako su sve Imamove bitke neto sasvim drugo od onog to najira svijest o tome zamilja i kako predoava sebi. Spasiteljeva sablja nije otrica koja ree "vratove ljudi" ve je ona velika (duhovna) snaga koja ljudima koristi (kako je i navedeno u stavku). Ta velika duhovna korist se snagom Pola prenosi na druge ljude, ("da bi Bog ukazao na one koji pomau vjeru Njegovu") na pomagae, one nalik Isusovim pomagaima koji su odgovorili, kada je on traio pomo za vjeru: "Mi, mi emo pomoi..." Pored "pomaganja vjere" navodi se i "pomaganje Poslanika" i to "kada Ga (Boga Uzvienog) ljudi ne vide". Poto su Poslanici sa posljednjim od njih, Muhammedom otili sa ovoga svijeta, "pomaganje Poslanika" jeste pomaganje njihovih nasljednika (Svetih Imama). Boga se nikad nije vidjelo ("pogledi do Njega ne dopiru"). ta onda znai dio ajeta koji kae - "kad Ga ne

79

vide", kada je potpuno jasno da ga se nikad ne vidi?! Poto je Pol Svijeta Lice Boje, sada, u zakrivanju ga je nemogue vidjeti a Muhammed je pak rekao: "Ko vidi mene, vidio je Boga". Kako se to odnosi na itavu njegovu porodicu jasno je da se "vienje Imama" moe posmatrati kao "vienje Boga". U tom kontekstu treba motriti rijei: "Kad Ga ne vide", jer Imam je sada nevidljiv i upravo zato je sada tako vano "pomaganje vjere i Poslanika Njegovih" jer je zvanian (javno priznat) pristup Imamu nemogu. Razmotrimo sada odnos "kamenja" i "gvoa" u ovom kontekstu. Neke predaje kau kako e vlast Imama Mehdija trajati 17 godina i komentatori motre tu vlast kao godine hronolokog vremena. No, da ta vlast ima svoje potpuno drugaije znaenje, svoju iznutarnju dimenziju govori nam sami Kur'an. Sura 17, u Kur'anu jeste sura Nono putovanje. Poto je redni broj sure sukladan sa brojem godina vlasti Imama (broj 17) onda je jasno da je ta vlast "nono putovanje" svakog ezoteriste koji u sebi ozbiljuje neto od duhovne snage i koristi (ovjeanstvu) koji dolaze od upliva Imama. Sama sura ima 111 ajeta, dakle 100+11. Stotinu Lijepih Bojih Imena i jedanaest Svetih Imama koji su ve otili sa ovoga svijeta. Dvanaesti je iv i skriven i on je nono putovanje navlastito za svakog duhovnog putnika, njegova no ezoterije do dana obznane i to je smisao Spasiteljeve vlasti ije metafizike dimenzije nadilaze svaki oblik zemaljskog vladanja. Sada pogledajmo dva ajeta ve spomenute sure "Nono Putovanje": "Oni govore: Zar kad se u kosti i prainu pretvorimo, zar emo, kao nova bia, doista oivljeni biti? Reci: 'Hoete i da ste kamenje ili gvoe'". Prvi ajet iskazuje nevjericu po pitanju oivljenja novih bia nakon pretvaranja u kosti i prainu, dakle sumnja u Sudnji Dan i ponovno "sakupljanje" i odgovornost nakon smrti. To je vanjski obzir ajeta, no iznutarnji kontekst ovdje i sada povezuje 12 kamenova proroka Ilije i sablju Imamovu a to je u narednom ajetu potpuno vidljivo. Prije Obznane Spasitelja ljudi se "pretvaraju u kosti i prainu", sva "meka tkiva due" su propala, milosre je napustilo ljude, samo okotala tradicija jo "dri" vjeru uspravnom ("kosti" spomenute u ajetu). Sami Imam je najavio to stanje u posljednjoj pisanoj poruci a vezano

80

za svoj ponovni dolazak: "Srca e postati okrutna, bezosjeajna". "Praina" koja pada po kostima jeste mo vremena koja sama po sebi nita ne moe izmijeniti ali je taj prah i trag peata Apsolutnog Vilajeta (Imam Ali kojega su zvali "otac praine"). Taj trag je neminovan i neumitan i upravo pred dolazak Imama tako vaan jer je Mehdi peat Muhammedanskog Vilajeta te se tako spajaju prvi i posljednji u samom oekivanju konanog kraja. "Nova bia" jesu sami ljudi, ovjeanstvo biva oivljeno obznanom Spasitelja, njegovim duhovnim uplivom koji se sada obznanjuje bez zastora. Preporod ljudskog roda obuhvata sve, kosmika evolucija prodire u svaki atom svjetova. Naredni ajet tu evoluciju jasno naznaava kao spajanje (u obznani) Proroka Ilije i Imama Mehdija. "Hoete i da ste kamenje ili gvoe". "Kamenje" jeste 12 kamenova Ilijinih a "gvoe" je objavljena sablja Imamova. Vidjeli smo da ajet o "kamenju" govori o hramu Boanskog Jedinstva na nain trostrukog svjedoanstva Vjere. Sada se Hram trostrukog svjedoanstva obznanjuje preko ezoterijskih hijerarhija jer broj ajeta o "kamenju" iz sure Bekare je broj 74, a to je broj cijele mistine skupine (40 plemenitih duhovnjaka, 30 duhovnih prineva i 4 koia atora u kojemu prebiva Pol). "Gvoe" je sablja Imamova koja je objavljena, dakle duhovna snaga, mo mistinog upliva koji se Obznanom podie na nivo preporoda ovjeanstva I taj preporod obuhvata i same (do tada) skrivene hijerarhije ("hoe i da ste kamenje ili gvoe", dakle, ak i kao takvi, povlateni, bivate jo vie uzdignuti). "Kamenje" kao trostruko Svjedoanstvo sada se obznanjuje redosljedom tajnih hijerarhija u njihovom otkrivanju. 1.KAMENJE IZ KOJEG RIJEKE IZBIJAJU - sukladira mu vjera u Boga, obznanjena duhovnom snagom 40 plemenitih duhovnjaka 2.KAMENJE KOJE PUCA I IZ KOJEG VODA IZLAZI - sukladira mu vjera u Poslanstvo, obznanjena duhovnom snagom 30 duhovnih prineva. 3.KAMENJE KOJE SE OD STRAHA PRED ALLAHOM RUI - sukladira mu vjera u Imamet, obznanjena duhovnom snagom "etiri stuba" Imamovog atora (Ilija, Isus, Henok i Hidr). Obznanom tajnih ezoterijskih hijerarhija,

81

njihovim izlaskom iz okultacije zajedno sa Imamom a kroz preporod ljudskog roda, 3 svjedoanstva navlastito se otkrivaju preko osoba koje su jo u skrivenosti ivjele njihov ezoterijski smisao. Sada pogledajmo ajet 70, iste sure ("Nono putovanje"): "Mi smo, Sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili". Broj ajeta (70) je broj mistinih osoba ezoterijskog, nonog putovanja (40 plemenitih duhovnjaka i 30 duhovnih prineva). "Sinovi Ademovi" jesu potomci nebeskog Adema, svjetlosno ovjeanstvo iz "kime" Vjenog Imama, i zato su oni odlikovani jer su elita meu stvorenjima. "Putovanja kopnom i morem" jesu njihove nepoznate zadae iz svijeta nevidljivog (7 ebdala neprestalno obilazi zemlju "putujui kopnom i morem" o emu izv'etavaju Pola). "Opskrbljeni su ukusnim jelima", (ezoterijskih istina i njima sukladnih duhovnih sutina) jer Poslanikove sobe u kojima se "pripremaju jela" otvorene su u svakom vremenu. Poto su ezoterijske hijerarhije pod direktnom komandom Pola oni ne moraju "ekati da im on izae" niti spadaju u kategoriju "nedovoljno pametnih" koji Poslanika (u ajetu se kae - veina koja te doziva ispred soba nije dovoljno pametna, dakle, on je Vjerovjesnikov nasljednik, moe se odnositi i na nie rangiranog uenjaka. Jer, gdje je trebalo stajati Poslanikovo ime ili obiljeje Vjerovjesnitva i Poslanstva ono i stoji. Svako ti ili tebe koje su u Kur'anu spominje a odnosi se na Objavu ima mnogostruka ezoterijska znaenja) dozivaju "ispred njegovih soba". Budui da ne moraju ekati ve imaju dostupna jela zahvaljujui duhovnom uplivu Pola, (niti s druge strane spadaju u masu nestrpljive i lakomislene veine koja Poslanika "doziva" ispred soba) ta njihova jela se nazivaju ukusnim. "I dali im velike prednosti nad mnogima koje Smo stvorili", zavrava ajet. Velike prednosti su posljedica blizine Pola i njegove posebne brige za njih, svi skupa jesu "oi kojima Bog jo uvijek gleda na ovu zemlju" i svijet se bez njih ne bi mogao odrati. Vratimo se nakratko na kazivanje o Ilijinom uzdignuu. Izmeu Ilije i Elizeja prije samog uzdignua stali su "ognjena kola i konji". "Kola" imaju 4 toka, to

82

je analogno sa 4 osobe koje smo duni voljeti (Ali, Fatima, Hasan i Husejn), odnosno sa 4 vra vode za koje Ilija nareuje da se prospu u jarak, po drvima. Sam "toak" ima oblik kruga. Krug je sastavljen od 2 luka, jedna polovina je silazak due u ovaj svijet, druga polovina je njen uzlazak, zajedno sa onim to je ozbiljila na zemlji (djela). No, "krug" je kretanje "u sebi", znanje koje se "okree" sa 4 vra, (4 svete osobe) koje se sa njih prenosi. "Konji" jesu duevne snage Ilijine, ivotinjski i mislei duh koji su kod njega potpuno "pokorni" i stavljeni u slubu spoznaje (i po tome su "plamtei", tj. takvi da su izgubili zemaljske nedostatke). "Kola i konji" su stali izmeu njih, ba kao to je suteren (u koji se silazi stubama sa vie strana) "stao" izmeu Imama Mehdija i ljudi. Jer, zakrivanje i odlazak iz zemaljskog u svijet meustanja uvijek ima "pregradu" nakon koje se gubi svaki trag materijalnim injenicama. Elizej Iliju oslovljava rijeima: "Oe moj, Oe moj!"- dakle dva puta. Ovdje su sjedinjeni fiziki i duhovni rodoslov (zato ponavlja dva puta). Zatim glasi: "kola Izraelova i konjanici njegovi". Poto je Ilija poslat Izraelianima (a ne cijelom ovjeanstvu) taj djelimini obzir (Izrael) mora biti spomenut kao ono "to ostaje", jer Ilija uzdignuem presee materijalni svijet a da ne umire, to jasno naznaava njegovu dalju metafiziku i duhovnu ulogu u budunosti. Nakon toga ga Elizej vie ne vidi. On, potom "uzima svoje haljine i razdera ih nadvoje". Uznesenjem Ilije koji vie nije u materijalnom svijetu fiziki i duhovni rodoslov se cijepaju na dvoje (Elizejeve "haljine"), kako bi se utvrdila granica Elizejevog daljeg djelovanja. Elizej podie (sa zemlje) Ilijin plat, dakle uzima znanje, tajnu duhovne posveenosti koja je u njegovom sluaju djelimina inicijacija. Plat nije sputen na Elizejeva lea niti je zategnut na zemlji kao u sluaju Muhammedove "obitelji plata", ispod kojeg su se posveeni lanovi nalazili (i time dobili cjelinu znanja). Ilijin plat je pao sa njega u asu uznesenja, ime Ilija ostavlja znak, tek naznaku svijeta u koji prelazi, dakle djeliminu inicijaciju, koju prenosi na Elizeja. "Padanje" Ilijinog plata jeste upravo slika tog novog svijeta koji se motri "izmeu neba i zemlje" ba

83

kao to je i plat u asu padanja "lebdee tijelo" koje nije ni "na nebu ni na zemlji". Zatim se Elizej vraa i zaustavlja na obali Jordana. Svaki duhovni put je vraanje (sebi). "Jordan" je rijeka ivota u kojoj je polazna i zavrna taka ovosvjetskog puta. Kada su prelazili vodu Jordana, Ilija i Elizej razdvajaju svijet zakona (erijat) i svijet istine (hakikat) Ilijinim ogrtaem, dok se na kraju pripovijesti, kada je Ilija ve uzdignut upotrebljava izraz plat. Ovo nije sluajno, jer je pri rastavljanju vode (fizike i duhovne komponente u rijeci ivota a u cilju otkrivanja duhovnog puta) Ilija na Elizeja prenio duhovnu vlast koja je iskljuivo za Elizeja dok na kraju iza sebe ostavlja plat, onaj isti kojim e Muhammed pokriti 4 lana Kue (zajedno sa sobom) i tako prenijeti na njih duhovnu vlast i znanje. Bivajui "zaustavljen" (usrediten u znanju koje mu je ostavio Ilija), Elizej uzima Ilijin plat, udara njime po vodi, govorei: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin? I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej pree". Nakon Ilijinog uzdignua Elizej "podie plat" da bi ga sada "uzeo" (i udario njime po vodi). Djelimina inicijacija (podizanje plata) sada biva dovedena do svojih krajnjih granica, do tajne Elizejeve gnoze (uzimanje plata). To se jasno vidi iz rijei Elizejevih: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" On to ne pita u smislu Boanskog "mjesta" postojanja ve znanja o Njemu, a to znanje i jeste u "mjestu poslanike poruke" (14 Preistih). Tek tada, svjestan mjesta (Poslanike Poruke) Elizej udara po vodi jer je sada siguran da, iako djelimino iniciran, moe napraviti razdiobu svijeta fizikog i svijeta duhovnog i proi putem (tarikat izmeu erijata i hakikata). Nakon toga "proroki sinovi" (njih 50) trae dozvolu od Elizeja da trae Iliju i potraga traje tri dana. Broj prorokih sinova (50) je identian broju Kur'anskog stavka koji govori o "kamenju i gvou" (takoer, 50), a rije je o jedinstvu Imama Mehdija i Ilije, odnosno o oivljavanju znanjem. Ovo zato jer iza svakog poslanika ostaju tragai znanja, ezoterijske hijerarhije koji su "duhovni sinovi", tog poslanika i ija potraga je voena iz mjesta Poslanike poruke. Njihova "fizika potraga" traje tri dana, tano onoliko vremena koliko svjetlosno tijelo svetog ovjeka nakon smrti jo uvijek prebiva sa fizikim (a nakon toga se uzdie), to znai da je dalje traganje za znanjem uslovljeno okrenutosti sebi. Sada pogledajmo ta o Iliji kae "Jevanelje po Mateju": "Preobraenje". "I poslije est dana uzme Isus sa sobom Petra, Jakova

84

i Ivana, njegova brata, te ih povede na visoku goru nasamo. I preobrazi se pred njima: njegovo lice zasja kao sunce, a haljine mu postadoe bijele kao svjetlost. I gle: ukazae im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. Petar na to ree Isusu: "Gospode, dobro nam je ovdje biti; ako hoe, nainit u ovdje tri sjenice: tebi jednu i Mojsiju jednu, i Iliji jednu". Dok je on jo govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, i gle, glas iz oblaka stade govoriti: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni, koji mi je omilio. Njega sluajte!" uvi to, uenici padoe niice i veoma se prestraie. A Isus pristupi k njima, dotaknu ih i ree: "Ustanite, ne bojte se!" Podigavi tad oi, ne vidjee nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, Isus im zapovijedi: "Nikome nemojte rei ovo vienje sve dok Sin ovjeji ne bude uskrien od mrtvih" (Pitanje o Iliji). "Nato ga uenici zapitae: "Zato dakle pismoznanci govore da najprije treba doi Ilija?" A on im odgovori: "Ilija, dodue, dolazi i sve e obnoviti. Ali, kaem vam, Ilija je ve doao, samo ga ne prepoznae, nego mu uinie to su htjeli. Tako e i Sin ovjeiji mnogo od njih trpjeti". Tada uenici razumjee da im to ree o Ivanu Krstitelju". U Jevanelju po Barnabi, pak, Isus (odjeljak 145) kae: "Tako mi Boga ivog, u vrijeme Ilije, prijatelja i proroka Bojeg, bilo je dvanaest planina nastanjenih sa sedamnaest hiljada Farizeja; i bilo je tako da se tamo u tako velikom broju nije mogao nai ni jedan prokletnik, ve su svi bili Boji izabranici. Ali sada, kada Izrael ima vie od sto hiljada farizeja, neka Bog bude zadovoljan, to iz svake hiljade ima jedan odabranik". Obje predaje se mogu motriti na nain iznutarnjeg doivljaja na "nebu due", kao zbilje u mjestu Poslanike poruke gdje svaka izvanjska realnost ima svoju nebesku sliku, arhetip, svjetlosnu formu jednog drugaijeg svijeta. U prvom predanju, (Preobraenje) na poetku se susreemo sa brojem 6 (dana): "U 6 vremenskih razdoblja On je zemlju stvorio a onda se prema nebu dok je jo maglina bila, usmjerio..." (Kur'an). Nakon to su se Isusovi uenici (za "6 dana") uvrstili u zakonu za fiziko slijedi im duhovni put, koji je ovdje dramatino prosezanje u svijet Melekuta

85

kroz Isusovu preobrazbu. Duhovnom preobrazbom Isus se posuvraa u mjesto Poslanike poruke kroz dimenziju Muhammedanske svjetlosti u sebi. (jer je svaki Poslanik prije Muhammeda donio dio njegove due u svom poslanstvu). Imam je Lice Boje, ono Lice Boje okrenuto ljudima, preko kojega ljudi jedino imaju spoznavati Boga. Ta dimenzija Ta'vila (duhovne hermenautike) zasja u Isusu kao sunce (dio due Poslanika Muhammeda koju Isus motri kao svijet "nebeskog Ahmeda" a to on i najavljuje u Kur'anu pod Obzirom "Poslanika poslije mene"). Ovim Isus biva pripravan za prosezanje u svijet Melekuta. "A haljine (Isusove) mu postadoe bijele kao svjetlost", kae se dalje u tekstu Jevanelja po Mateju. Tako spreman on se "oblai" u novo stanje due, "haljine" kao inicijacijsko uvoenje u novi svijet su odvie jasan simbol. On ne oblai nove haljine, (jer je ve iniciran) "haljine due" zadobijanjem "druge boje" imaju znaenje ulaska u drugi svijet, onaj svijet koji je u rasponu materijalnog i svijeta istog duha. Samim tim i trojica njegovih drugova bivaju (djelimino) inicirana za svijet meustanja jer prate Isusovu preobrazbu. Uenika je prisutno troje a to je polovina od broja 6, (est je "vremenskih" razdoblja stvaranja zemlje) a to opet govori o "polovinoj" inicijaciji Petra, Jakova i Ivana budui da oni i ne mogu primiti vie jer nemaju podrku Svetog Duha (koju je Isus imao). Trojica, takoer, nose znak trostrukog svjedoanstva (vjera u Boga, Poslanstvo i Imamat) ali i znak osame (Isus ih vodi nasamo) - one svete osame, koja je nuna pri svakom duhovnom uspinjanju, one osame koja je posveena misterija nepriopiva zemaljskim jezikom ("neka Bog posveti njegovu tajnu" - pie na nianima mnogih istaknutih sufija i duhovnjaka koji, istina mogu priopavati, o svom stanju ali samo stanje ne mogu drugima predoiti nikad. Stanje bivanja "Bojom rukom", "Bojom nogom", itd.; ono zauvijek ostaje biti tajnom, osamom u svijetu formi i predoavanja). Bijela svijetlost Isusove odjee jeste upravo sami svijet meustanja u koji Isus prosee. Tek tada se svima ukazuju Mojsije i Ilija ali razgovaraju jedino sa Isusom jer je on jedini prosegnuo u Melekut u potpunosti. Dokaz samo djelimine inicijacije trojice uenika jeste Petrov prijedlog o gradnji 3 sjenice (kue ovog svijeta) to znai da uenici nisu u stanju motriti cijeli

86

dogaaj u (samo) duhovnoj zbilji pa dolazi do prekidanja Petrovog govora na narednom stupnju inicijacijskog uvoenja, i sputanja svijetlog oblaka, koji ih zasjeni. "Oblak" kao zgusnuta boja milost (ovdje znanja, jer kia je tako jasan simbol oivljenja zamrle zemlje) je svijetao, to je "znanje due", ono boansko znanje koje tee iz ivog duha u drugi (ljudski) duh. Zato ih je taj oblak "zasjenio", jer tim znanjem inicirani duhovni putnik se suoava sa svojom sjenom koju sainjavaju tri neprijatelja, tri prepreke: poudna dua, ego i satansko zavoenje. "Oblak" kao uspinjui simbol u svijet imaginalne stvarnosti vidimo (u hronolokom vremenu mnogo "kasnije") i na jednom drugom primjeru; prosezanju u svijet Melekuta Imama Alija i njegovih drugova u Medini, kada je oblak bio bijeli. U Isusovom sluaju oblak znanja se "sputa" dok Ali i njegovi drugovi "sjedaju" na oblak koji ih uzdie. U oba sluaja gusta Boanska Milost neposrednog znanja (oblak) biva posrednikom prosezanja u duhovne svijetove i sponom materijalnog postojanja sa tim istim svjetovima. U duhovnom svijetu Alijevi drugovi (dva njegova sina, Hasan i Husejn te Salman isti) najprije motre trostruku zbilju ovjeka (vegetativni, animalni i mislei duh) dok je u Isusovom sluaju rije o trostrukoj zbilji spoznaje koja se (simboliki) odslikava kroz 3 uenika. Ta zbilja se motri iz mjesta poslanike poruke i nju sainjavaju: Mojsije kao zakonodavno poslanstvo, Ilija kao vjerovjesniko poslanstvo, te sami Isus kao duhovni put navlastito. U ovom smislu to je navjetenje Ahmeda, koje je smjeteno izmeu 12 vrela Mojsijevih iz stijene i 12 kamenova Ilijinih u "obnovi hrama". Kristologija i Imamologija se cijelo vrijeme dodiruju i prepliu a to se tako jasno vidi kada im glas iz oblaka kae: "Ovo je sin moj ljubljeni, koji mi je omilio. Njega sluajte". Tekst ne kae iji je glas. Jedanput je Muhammed rekao kako je poslan ''kao navjestitelj svojega eda, Imama El Mehdija", te da e se "on (Mehdi) boriti za duhovno privoenje kako se sam Muhammed borio za prihvatanje", tj. ''sputanje objave" (u svijet). Dakle, u oba sluaja imamo "trojstvo", Otac, Sin i Duh Sveti. Iz ovog ugla motreno, "duh sveti" (ruh) jeste posebna zbilja presvetog duha koja nastanjuje "istu kuu" i koja uzviena Boanska podrka

87

smru Muhammedovom prelazi i nastanjuje Imama Alija te svakog Imama poslije njega i sada je Duh Sveti u istom tijelu Imama El Mehdija. Razlika u "Svetom Trojstvu" lei u injenici da Islam potpuno negira mogunost utjelovljenja boanskog u ljudsku put te se onda "otac, sin i Duh Sveti" motre u potpunosti vertikalno, dakle, bez "horizontalnog" kraka svjetlosnog "kria" a koji otklon upravo i govori o nemogunosti utjelovljenja. No, ba tu treba traiti elemente jedinstva (i zbliavanja) svih religija a ne izgovore za prepreke i razdvajanja jer je Religija Ljubavi u svakom srcu, potrebno je samo nai put do nje. Pogledajmo sada bliskost pomenute trostrukosti, vidljivu sponu Islama i Kranstva, njihov zajedniki kri. U oba sluaja Duh Sveti je nebeska, prefinjena svjetlosna bit koju kranstvo motri kao utjelovljenje boanskog u ljudsku put, a Islam (izvorni) kao Imama koji je Lice Boje okrenuto ljudima dakle, kao teofaniju koja iskljuuje utjelovljenost. "Horizontalno" poimanje boanskog koje biva u ljudskom, Islam razrjeava Licem Bojim kao neminovnim Polom svijeta u kojemu prebiva Sveti Duh, ali koji se manifestuje kao Boanska "energija" iskljuujui time "mijeanje" boanskog i ljudskog na materijalnoj ravni postojanja (i inae, mada je taj odnos na viim razinama suptilniji). Zato Isus i Imam Mehdi dolaze na zemlju skupa, ime se definitivno realizira Religija Ljubavi (i) na zemaljskoj razini. Duhovno, ona je i sada (i uvijek) mogua. Isusova obznana razrijeava problem utjelovljenja boanskog u ljudsku put a obznana Imama Mehdija problem metafizike idolatrije (Islam bez Imama, to moe voditi u teke oblike antropomorfizma koji neki mistici motre kao neshvatljivo bogohuljenje). Obznanom Isusa i Imama El Mehdija spoj kristologije i imamologije e zasjati punim sjajem. Prosvjetljeni pojedinci na nebu vlastite due to jedinstvo mogu ozbiljiti i sada. Vratimo se dogaaju sa Isusovim uenicima. Oni, budui veoma prestraeni, padaju niice. Kur'an kae kako se "Boga boje ueni", a ti ueni jesu prema predaji sveti Imami. Ponovo se nadaje "predokus" Imamologije (kod uenika) te oni ak i fiziki oituju Muhammedansko svijetlo padanjem niice a to je molitva "budunosti" u razmjerama hronolokog vremena (jer Muhammed, vremenski dolazi nakon Krista). Jer, sa Muhammedom je salat (padanje niice) upotpunjen. Tada Isus pristupa njima, u potpunosti se vraajui iz zbilje melekuta u ovaj

88

svijet, dotie ih, to ovima treba biti znak njegovog potpunog zemaljskog prisustva. Govori im da se "ne boje". Nakon toga, uenici podiu oi. Poto nisu u mogunosti u potpunosti prosegnuti u melekut njihove srane oi su bile (djelimino) sputene, oborene do one razine koja je njima dostupna. Zato Kur'an nareuje vjernicima da "obore poglede" ime jasno stavlja do znanja da svako presezanje iznad (spoznajnih mogunosti) moe imati suprotan efekat "obuzetosti" onim to se vidi. Naravno, stavak o "oborenim pogledima" ima svoju izvanjsku, moralnu dimenziju suzdrljivosti od fizikog gledanja koje duu odvodi u pogubnu rasprenost imaginacije, no taj obzir ajeta nas ovdje ne zanima. Nakon to podignu oi, uenici vide Isusa samog, jer je zbiljski dogaaj due nestao. Silazak sa gore (duhovnog svijeta) u ovaj, materijalni svijet "nizine" prati zakon tajne {nikome nemojte rei za ovo vienje..." kae Isus, a to neodoljivo podsjea na zabranu "uputanja u meusobni razgovor" u Muhammedovim sobama, nakon jela). Zatim slijedi pitanje o Iliji, gdje uenici konstatuju kako pismoznanci tvrde da najprije treba doi Ilija (ovo pitaju nakon to je Isus najavio svoju smrt). Rije "pismoznanci" upuuje na to da postoje pisani tragovi o Ilijinom ponovnom dolasku. Slijedi Isusova kljuna reenica kao odgovor: "Ilija, dodue dolazi, i sve e obnoviti..." Rije "dodue" jasno sugerie da je u pitanju zbiljnost koja nije svakome dostupna (dolazi ali ipak je ta stvar tajnovita, kao da hoe rei Isus). Ilija dolazi to je identino ekanju Imama u nadolasku, spoznajne realnosti jesu te koje snagom Pola istjeu iz okultacije. I sve e obnoviti. Ovdje je vrlo jasno naznaena velika obnova ovjeanstva kada se blagodat kosmikog atora iznutra otvara cijelom postojanju, jer Henok, Hidr, Ilija i Isus koji jesu stubovi, "koii" tog atora, podiu plat ispod kojeg je (bio) zakriven Pol svijeta. "Otkrivanje" nevidljivih ezoterijskih hijerarhija zbit e se onda kada ovjeanstvo bude u stanju da ih primi, kada mo iznutarnjeg raskrivanja njihove tajne kod ljudi doivi svoj maksimum, svoj procvat. No, ta obznana ba zbog takvih zakonitosti ima svoju postepenost otkrivanja u srcima koja su mona da (jo sada) prime te tajne, teki polog kojega su "odbili nebesa, zemlja i planine", ali ga je prihvatio ovjek. Zato Isus vrlo znakovito dodaje:

89

"Ali, kaem vam, Ilija je ve doao, samo ga ne prepoznae, nego mu uinie to su htjeli". To da je Ilija ve doao jeste upravo naznaka Ilijinog bivanja u meusvijetu, u svijetu gdje se materija oduhovljuje, a duhovi otjelovljuju i koji svijet Ilija povremeno i u svakom vremenu naputa te je na taj nain stalne prisutnosti on ve doao. injenica da ga se ne prepoznaje "kad doe" (ve kasnije) jeste prije svega osobina Pola sa kojim je bilo kakav zvanian kontakt (na nain odnosa koji vladaju u materijalnom svijetu) nemogu, te duhovni putnik koji ima sreu i dar da stupi u vezu s njim ne izlazi iz okvira "privatnog" pristupanja. Kako su stvari takve kakve jesu (sada u doba Velike Skrivenosti) i kako se inom kontakta sa Imamom "mijeaju" svijet ulnog i imaginalnog, posveenik koji je doao u kontakt s Polom obino naknadno zadobija svijest o tom. "Nego mu uinie to su htjeli", - kae Isus dalje, o Iliji, a to predstavlja nepoznavanje Ilijinog poloaja, negaciju njegova bivanja u meustanju. Istovjetnu trpnju ima podnijeti i Sin ovjeji. "Mnogo trpjeti" ovdje nema izvanjsku dimenziju proganjanja od strane neprijatelja ve "trpnju njihova neznanja", onu bol koju Isus iskuava do svoje ponovne obznane. Zadnja reenica koju Matej dodaje, kako uenici shvatie da im "to ree o Ivanu Krstitelju" potpuno je van konteksta i ubaena je iz ko zna kojih razloga kao Matejevo tumaenje. Jer ime Ilijino je tri puta spomenuto direktno i ostaje nejasno ime je motivirano Matejevo "naslanjanje" Isusovog iskaza na Ivana Krstitelja. Oito je Matej osjetio zebnju i zbunjenost pred mogunou bivanja, u meusvijetu (od strane Ilije). Pogledajmo sada Isusovo spominjanje Ilije u Jevanelju po Barnabi. (citat ve naveden). Cijeli odjeljak se moe motriti kroz prizmu Imamologije. Isus izlaganje zapoinje zakletvom Bogom ivom. Atribut "ivota", "ivljenja" Bojeg koji je jedini u stvarnom smislu iv, taj atribut se "sputa" u postojanje preko 14 Preistihkako poznata predaja i kae: "radi njih sam sve stvorio..." to znai oivio, dao mu ivot. Zatim Isus kae: "U vrijeme Ilije, prijatelja i proroka Bojeg, bilo je dvanaest planina nastanjenih sa 17 hiljada farizeja; "Vrijeme Ilije" je suptilno vrijeme due u kojemu Ilija motri vlastiti vizionarski doivljaj sa pozicije prijateljstva s Bogom koje je u tekstu navedeno prije njegove Poslanike funkcije (prijatelja i Proroka Bojeg). "Prijateljstvo s Bogom" (Vilajet) izvorno pripada samo obitelji kue (14 preistih) i to je

90

solarni Vilajet. Lunarni Vilajet je za druge po njima. Tako i Ilija po njima, dakle iz mjesta poslanike poruke postaje Poslanik (prorok). Iz tog mjesta Ilija motri 12 planina. (Isus ih motri kroz Ilijino Vienje i predoava uenicima. Hronoloko vrijeme ovdje nema nikakvog znaaja). Tih dvanaest planina jesu osobe 12 Svetih Imama koje Ilija kao Prijatelj Boji neizbjeno vidi iznad sebe (kao to u fizikom svijetu ovjek vidi planinu kao veliinu ispred i iznad sebe). Te planine su bile nastanjene sa "17 hiljada farizeja; i bilo je tako da se tamo u tako velikom broju nije mogao nai ni jedan prokletnik, ve su svi bili Boji izabranici". Broj 17 je broj godina vlasti Imama Mehdija. 1 je poetni broj a 7 savreni broj, tako da ta "vlast" objedinjuje poetak i kraj u savrenstvu te je jasno da 17 godina hronolokog vremena znak iznutarnje vlasti Pola, gospodstva nad svjetovima. Pravda koju uspostavlja Spasitelj je kosmika a ne socijalna, o emu sljedea predaja vjerno svjedoi: "(u to doba) tigar prebiva s devom, lav sa goveetom a djeca e se igrati sa zmijama". Dakle, sveopta harmonija, krajnja evolucija svijesti, puni doseg koji je ovjek u stanju ostvariti, znanje iznutarnjosti svih Boanskih Objava. Zato Isus govori o 17000 farizeja (na 12 planina, osobnosti Svetih Imama), gdje je rije o "17 dana", (ako se uzme da je jedan Boji Dan po Kur'anu 1000 godina, po naem raunanju vremena) kojima sukladira 17 noi ezoterije sve dok je svjetlo Imama skriveno, vidjeli smo da je sura 17 u Kur'anu sura "Nono Putovanje", te da ima 111 stavaka (ajeta). Jer, 11 Svetih Imama je ozbiljilo svoje ovozemaljsko vrijeme, ono vrijeme "naeg raunanja" i prelo u svijet njihove stvarnosti (12 svjetova koje nastanjuje svaki od Imama nakon svoje smrti, nakon ozbiljenja svog fizikog obzira u ovom, hronolokom vremenu. Sada je nono putovanje potraga za 12 - tim, Imamom El Mehdijem i zato odjeljak "Nono Putovanje" ima 111 stavaka, jer je 11 Imama otilo sa ovog svijeta preuzevi stoto (100) Boje ime (koje je tajna). (100+11 = 111). I zbog toga je ezoterijsko ime Imama ovoga vremena tajna i u tome je smisao zabrane spominjanja njegovog Imena, sada u dobu Velike Skrivenosti. To

91

ezoterijsko Ime je "kod" ovoga vremena i tajna te iznutarnjosti ostaje biti pokrivena sve dok Henok, Hidr, Ilija i Isus ne podignu "atorska vrata" gdje prebiva pol. Poto je Pol srce stvorenog svijeta (jer preko njega Boanska ljubav ulazi u svijet) i ator je kosmikih razmjera, "ator" je sama egzistencija koja do dana obznane biva pokrivena neznanjem, "ator" koji "nose" etiri poela (zemlja, voda, vatra i zrak), gdje je svaki "koi" sukladan sa po jednim poelom. Henok je stub (poelni) zemlje, Hidr vode, Ilija vatre te Isus, poelni stub zraka. "4 poela" jesu kostur kosmikog atora, a plat tog atora je Jemenski ogrta Muhammedov, ispod kojega je bilo 5 preistih osoba, dakle cjelina uroenog znanja, istota bezgrijenosti koja je utkana u samo postojanje. "ator Pola" nije dakle "komad platna", negdje na "nepristupanom mjestu" (zemaljske geografije) kako to prosjena svijest esto snuje, ekajui u izvanjskom hronolokom vremenu "veliki dogaaj". "Dogaaj" je mogua preobrazba (svake) due u skladu sa njenim kvantumom, sposobnost samorealizacije koja je voena rukom Imama bia. Izvanjskost tog "dogaaja" kao krajnji stepen preobrazbe svijesti CIJELOG ljudskog roda veoma malo e liiti na ono o emu entuzijazisti nostalgino sanjare i razmiljaju. Kada se desi veliki dogaaj, "nae raunanje" vremena bit e blizu svog kraja, a peat na istoriju ovjeka ve spreman, hod zemljom prigrlit e cilj svoj. Mnotvo eshatolokih znakova preplavit e cijelo postojanje u tolikoj mjeri da e i oni koji (u ovom obliku, dakle jo na zemlji) doive podrku zastati u velikom udu, pitajui se ta je (to) obznana Spasitelja iz svijeta Zakrivanja. Njegova sablja je objavljena, sputena, ona je "objavljeno gvoe velike snage", (sura "Gvoe") gvoe ija je snaga nezemaljska. To "gvoe" je Duh Sveti koji se rasprostire zemljom, "gvoe" Posljednjeg Prijatelja Bojeg koje je okomica svakog bia, konani rasplet svake ljudske sudbine (a ne gvoe koje "juria na tenkove" u izvanjskom toku istorije). Taj rasplet je Ilijina velika obnova, o kojoj Isus govori, obnova svega, suoavanje sa drugom i drugaijom egzistencijom u predvorju eshatologije. Ljudi, kao i njihove moi su razliiti. Ali velika obnova dat e ansu svima ba kao to i kia pada na cijelu zemlju ali je svako bie ne upija jednako ili kako Ibn Arebi divno kae aludirajui na spoznajne mogunosti ovjekove: "Jednom tepsijom ne moe zahvatiti cijelo more, ali i ono to zahvati je more". To je i smisao Isusovog iskaza kako je u Ilijino doba bilo 17000 farizeja bez ijednog prokletnika, na 12 planina,

92

motreno kao zbiljski dogaaj na nebu due. Jer, Pol Svijeta postoji u svakom vremenu i duhovna snaga kojom opsee postojanje daleko je od "jue" ili "sutra" po "naem raunanju vremena", a prokletstvom svijet nije ni nastao niti se njime odrava. Dvanaest planina je pred nama u vremenu svakom. I svako uspinjanje je i nada i milost, ak i onda kada su putevi posuti trnjem a staze prepune zapreka i odustalih putnika. Moda ponajprije, ba tada. Bonjak. I on, u tradiciji ima i nosi znanje o 12 kamenova Ilijinih. Uenje o Dvanaest Svetih Imama stotinama godina postoji u Bosni, svi sufijski redovi (sem jednog) svoj duhovni rodoslov veu za Imama Alija. Batin Boanske Objave niko ovdje nije "donio" niti "misionarenje religije" u ovom vremenu ima znaaj i smisao koji je nekad imalo. Unutar Bosanskog Islama oduvijek su se mogle pronai skrivene zbilje i istine i duhovni putnici su na nebeskoj ogrlici to opasava svijet u svim vremenima pronalazili dragulje spoznaje. Neko e rei da ih je bilo malo. Da, ali tako je svugdje. I oduvijek.

93

Posljednji Avatar
Sedma trublja

Savrenstvo opstoji samo po sebi ali u vremenu raste, uvijek se oitujui posljednje.

I sedmi aneo zatrubi, te jaki glasovi odjeknue na nebu i rekoe: "Kraljevstvo svijeta postade sad kraljevstvom Gospoda neega i Pomazanika njegova, i kraljevat e u vijeke vjekova". A dvadeset i etiri starjeine, koji sjede pred Bogom na svojim prijestoljima, padoe niice i poklonie se Bogu, govorei: "Zahvaljujemo ti, gospodaru, Boe, Svevladaru, Ti to si 'Ja jesam i bijah' jer si uzeo mo svoju veliku i zakraljevao!" I narodi se razgnjevie, ali doe gnjev tvoj i as da se sudi mrtvima i dade plaa tvojim slugama - prorocima i svetima, i onima koji se boje imena tvojega, - malima i velikima, a da se upropaste zemlje upropastitelji. I otvori se hram Boji to je na nebu, i u hramu se njegovu pokaza Koveg saveza njegova, te nastadoe munje i glasovi i gromovi i potres i tua velika. ena i zmaj I veliki se znamen pokaza na nebu: ena zaodjenuta suncem, mjesec ispod njezinih nogu, a vijenac od dvanaest zvijezda na njezinoj glavi. I trudna je, i vie trpei trudove i muke raanja. Tad se pokaza drugi znamen na nebu, i gle: Zmaj, velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova, a na njegovim glavama sedam kruna; rep njegov povue treinu nebeskih zvijezda i baci ih na zemlju. 1 zmaj stajae pred enom koja tek to ne rodi da joj, im rodi, prodre Dijete. I porodi sina, muko, koji e upravljati svim narodima eljeznom palicom. I njezino Dijete bi odneseno k Bogu i njegovu prijestolju. A ena pobjee u pustinju, onamo gdje joj je Bog pripravio sklonite, da bude zbrinuta ondje tisuu dvjesta i ezdeset dana. I nastade rat na nebu: Mihael i njegovi aneli morali su zaratiti sa Zmajem; Zmaj zaratova, i aneli njegovi, ali ne nadjaa niti se vie za njih nae mjesta 95

na nebu. I bi zbaen Zmaj Veliki, Stara zmija, ona koju nazivaju avo i sotona, Zavodnik cijeloga svijeta; zbaen bi na zemlju, i njegovi su aneli zbaeni s njime. I zauh na nebu jaki glas: "Sada nastade spasenje i mo i kraljevstvo, Boga naeg, i vlast Pomazanika njegova! Jer zbaen je tuitelj nae brae, onaj koji ih dan i no optuivae pred Bogom naim. A oni ga pobijedie krvlju jaganjevom i rijeju Svojega svjedoanstva. I ne omilje im ivot - ak ni pred smru. Stoga se veselite, nebesa, i vi koji nastavate u njima! Jao zemlji i moru, jer avao sie k vama u velikom bijesu, znajui da malo vremena ima!" A kad zmaj vidje da je zbaen na zemlju, stade progoniti enu koja je porodila muko. eni se tada dadoe dvoja krila Velikoga orla kako bi odletjela u pustinju u svoje sklonite, gdje je, daleko od Zmije, bila zbrinuta jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena. Tada Zmija izbaci iz svojih usta za enom vodu kao rijeku, kako bi je rijeka odnijela. Ali zemlja pomoe eni te otvori svoja usta i proguta rijeku koju Zmaj izbaci iz svojih usta. I Zmaj se razgnjevi na enu te ode i zapodjenu rat s ostatkom njezina potomstva - s onima koji dre zapovijedi i imaju svjedoanstvo Isusovo. I stade na morski al." (I. otkrovenje: 11,12) O Ivanovom otkrovenju se mnogo pisalo, Apokalipsa je stotinama godina obraivana u djelima raznih pisaca i umjetnika, bila je tema mnogih slikara. Strahotnost. Njena strahotnost i jeza svakog bia pred konanim krajem, posljednja truba, "i svi e se Gospodaru Tvome vratiti". Ali zvuk posljednje trube moe se uti i sada, u svakom vremenu postoje oni "koji uju jer imaju uho" (Isus) i svako doba ima uvara Knjige, nad njom bdije "uho koje pamti" (Imam Ali). Apokalipsa se moe sagledavati na nain jedinstva svih religija, integrativno i kroz religiju ljubavi, Ivanovo vienje je i dublje i ire od onog to uvaju listovi papira i skrivena znaenja obznanjuje doba svako. Drugaije je nemogue, jer je istinska vizija slika za sva vremena i traga svaki moe pratiti mousov mirisni trag samo svog jelena, svoju boju i ton, detalj koji je samo njegov. Ezoterijski, sve su vjere jedno. Na poetku predaje odmah vidimo kako na zemlji treba da se ozbilji

96

savrenstvo duha, a konani obraun dobra i zla uvodi zemlju u kraljevstvo koje traje "u vijeke vijekova". Ono obuhvata cijelu kreaciju, jer spoznaja biva potpunom a pravda kosmikom. Sedam anela i sedam trubalja daju broj etrnaest, broj oienih od grijeha i za onoga ko ovdje i sada ustaje na svoj "Sudnji Dan" svaka aneoska inteligencija iz svijeta presvetih duhova razbuuje u smrtnom snu zaspali duh ovjekov zvukom posebnim. Kraljevstvo Boje zapoinje "jakim glasovima" koji odjeknue na nebu. U svom posljednjem pismu etvrtom predstavniku, prije poetka Velike Skrivenosti, Imam El Mehdi mu pie: "U Ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Umrijet e za est dana, neka Allah podari strpljenje tvojoj brai po vjeri pri tvom odlasku. Zato, budi spreman, ali nikog ne odreuj ko e te zamijeniti, jer od dana tvoje smrti poet e period moje Velike skrivenosti. Vie me niko vidjeti nee, dok Allah ne odredi drugaije. Ja u se ponovo pojaviti nakon jako dugog perioda kada e ljudi biti umorni od ekanja, a oni slabi u svojoj vjeri, rei e: "ta, pa zar je on jo iv?"; kada e biti okrutni i bezosjeajni, a svijet pun nepravde i nasilja. Uskoro e neki rei da su me vidjeli. Pazite! Ko god tvrdi takvo neto prije no to izae Sufijani i prije no to se uje zvuk s nebesa da objavi moj dolazak, laov je. Nema moi i sile osim kod Allaha Uzvienog". Dio pisma koji govori o "zvuku sa nebesa" identian je "zvuku sedme trublje" u Ivanovom otkrovenju. U oba sluaja rije je o predznaku Obznane, prethodnici Apokalipse, "vezu" koji objedinjuje Kristologiju i Imamat. Da je tako, potvruje vaan, naredni detalj u tekstu, 24 starjeine sjede pred Bogom na svojim prijestoljima, te padoe niice i poklonie se Bogu. Broj 24 jeste zbir, odnosno skupnost 12 Kristovih apostola i 12 Svetih Imama. Oni jesu starjeine navlastito, vodii i uvoditelji u Boanske tajne, riznice znanja. "Prijestolje" i "sjedenje" pred Bogom svakako ukazuju na povlateni poloaj, na njihovu posebnost, odabranost. Iz tog poloaja oni "padaju niice" to je salat iz Muhammedovog (kronolokog) vremena i to "padanje" jeste uzdignue na stvarni poloaj (njihov) koji se sada obznanjuje stvorenjima kroz njihovu hvalu Bogu. Nakon izricanja hvale a to je na nain preplitanja kristologije i imamologije, vidjeli smo jedinstvo svih ezoterijskih puteva, otvara se "hram boji to je na nebu" koji je svjetlosni obzir tog jedinstva, njegov "arhetip". Tu se pokazuje koveg saveza. Prema

97

Islamskom predanju u kovegu su bili: Musaova (Mojsijeva) obua i tap, ostaci Sinajskih ploa sa 10 Bojih zapovijedi, te Harunov (Aronov) turban. Svaki od predmeta je naznaka odreene gnostike zbiljnosti, njen putokaz i stepen koji osvaja. Integrativni simbol koji je u "savezu" sa sebi slinima i sa kojima tvori cjelinu mistinog ozbiljenja. Jedanput je Muhammed rekao Imamu Aliju: "Ti si prema meni isto to je bio Harun prema Musau, samo to poslije mene nema Poslanika" to znai da je u kovegu saveza (skrivena kao u riznici) pohranjena objedinjenost sputanja Objave i njene duhovne hermenautike. "Obua" je svakako, uz tap, simbol zakonodavnog aspekta Boanske Objave, vlast nad izvanjskim dostavljanjem (tap) i jeste horizontalna dostupnost sputenog, (obua) hod zemljom Poslanika koji obznanjuje zakon za fiziko. No, turban (kapa) je vlasnitvo njegova brata. "Kapa" svakako mora biti motrena kao simbol duhovne vlasti, znanja, unutarnje dimenzije (ta'avil) onog ve sputenog i dostavljenog (ta'anzil). Tako se dobija cjelina svjetlosti od "nogu do glave" od obue do turbana. Unutarnja dragocijenost gnoze i omota oko nje. "Ostatke ploa" se treba promatrati kao nepromjenljivost Boje Rijei koja moe biti napadana i negirana od strane ljudi (te tako djelimino "okrnjena" njihovim nepriznavanjem i zaboravom koji je u svezi s tim) ali koja optrajava i hodi i koja se kontinuirano "pokazuje" kao koveg saveza. "Ploa, pomno uvana" je nebeski arhetip Objavljenosti i ne moe biti "razbijena" ili "slomljena". Ono to se kao takvo nadaje na planu zemaljskog je Boanska srdba kroz srdbu savrenog ovjeka. U tekstu se zatim spominju munje, glasovi, gromovi, potres i tua velika. Ova "uzbuna prirode" je svakako apokaliptina priprema izmjene svjetova, utiranje puta Spasitelju koji e iznutarnjom snagom duha smiriti uzbunjenosti prirode (unutar) ljudi; (ovdje je potrebno spomenuti Imama kao "Veliki Potres"). Analogno Velikom Potresu, u Ivanovom Otkrivenju se pojavljuje veliki znamen, vizija nadolaska Spasitelja. Ivan opisuje enu, zaodjenutu suncem, mjesec ispod njenih nogu a vijenac od 12 zvijezda na njenoj glavi. Ovo je Fatima, Muhammedova ker, majka Svetih Imama. "Sunce" je asni Poslanik, Izvorna svjetlost od koje ovisi

98

postojanje, Muhammedansko svjetlo u njegovoj punini. To sunce, budui da se rasprostire stvorenim svjetovima mora se prikazati kao zaodijevanje, ogrtanje. Svjetlosni plat Fatimu odreuje kao lana Kue, majku Svetih Imama te tako i majku pleromatskog svjetlosnog ovjeanstva. Vidjeli smo da je 5 Svetih osoba (Muhammed, Fatima, Ali, Hasan i Husejn) bilo ispod plata (poznati dogaaj kada je Poslanik doao na raspravu sa kranima sa svojom obitelji). "Mjesec" ispod njenih nogu je dvanaesti Imam, Muhammed El Mehdi, ime vertikalna svjetlost spaja oca (sunce) i sina (mjesec), Poslanika Muhammeda i 12 - tog Imama njegove kue. "Stajanje" na mjesecu, "ispod njenih nogu" je znak Obznane, ponovnog dolaska, "sputanja" Imama na tvrdo tlo zemlje iz svijeta meustanja, njegov izlazak iz svijeta okultacije. Vezano za vertikalno prosezanje i odnos "onog gore" i "onog ispod nogu", ajet 66 sure " Trpeza" (sura 5, 120 ajeta) kae: "Da se oni pridravaju Tevrata i Indila i onoga to im objavljuje Gospodar njihov, imali bi ta da jedu, i od onoga to je iznad njih i od onoga to je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali runo je ono to radi veina njih". Izvanjski obzir ajeta (konzumacija fizike hrane te umjerenost u tome) ovdje neemo razmatrati. Svjetlosno prosezanje kroz lik Fatime, majke Svetih Imama ovdje (za duhovne putnike) jasno pokazuje povezanost Poslanikog Sunca (imali bi ta da jedu, i od onoga to je iznad njih) i Imamskog mjeseca (i od onoga to je ispod nogu njihovih). Noge ("njihove") jesu duhovne stope putnika koji ekaju Obznanu, "noge" vrstog stajanja na poelu to razlikuje duhovne putnike istinskog znanja, od onih koji se "stopama svojim vraaju" (Kur'an, stavak govori o Muhammedovoj smrti). Na poetku stavka 66, odmah se da uoiti naglaavanje kontinuiteta Objave, pridravanje Tevrata, Indila i "onog to im objavljuje Gospodar njihov". Druge Boje Knjige, Davidov Zebur, Kur'an, te Abrahamovi i Mojsijevi listovi, nisu spomenuti. Tevrat je ovdje upravo zakonodavna dimenzija Poslanika Muhammeda, dostava zakona za fiziko kroz djeliminu svjetlost Mojsijevu, a Indil duhovna dimenzija Poslanikova, spoznajni put dat kroz djeliminu svjetlost Isusovu ba kao to su Tevrat (Tora) i Indil ((evanelje) djelimini obziri Kur'ana koje Kur'an sabira kao zadnja Boja Objava. Zatim slijedi nepridravanje onoga

99

to "im objavljuje Gospodar njihov". "Gospodar" je svakako Bog Uzvieni, no ta rije ovdje treba biti motrena drugaije. U jednoj nadahnuto]" predaji Bog kae: "Moj Rob ne prestaje da mi se pribliava dobrovoljnom pobonou, sve dok gaja ne zavolim. A kad ga zavolim,ya bivam njegova ruka kojom radi, njegova noga kojom hoda, njegov vid, njegov sluh..." Valja napomenuti da je putnik koji se ovako pribliava Bogu ve na poziciji robovanja. Dakle, kod krajnjeg stepena pokornosti Bogu (robovanje) sami Bog "postaje" ovjekom jer je ovaj potpuno utrnuo u ljubavi prema Njemu. Kako Bog djeluje preko ovjeka (biva njegova ruka, noga i td) onda je jasno da rije "Gospodar" spomenuta u ajetu moe na ovaj nain biti motrena kao osobnost savrenog ovjeka, (koji je kao Pol svijeta gospodar zemlje) onog ovjeka kojemu sami Bog podaruje gospodstvo nad svjetovima. A ono to Pol objavljuje ljudima jesu spoznaje koje nepretrgnuto istjeu iz okultacije a to se u ajetu spominje kao jelo ("imali bi ta da jedu...") Danas su ta, duhovna jela, potrebnija nego ikad, u vremenu kada stravina duhovna glad hara zemljom, no oni koji su predodreeni za takva znanja ve su napustili sve stepene i postaje. Upravo nepridravanje cjeline vjere ("Tevrata, Indila i onoga to im objavljuje Gospodar njihov") dovodi do "nedostatka hrane", jer tek cjelovito poimanje (izvanjsko i unutarnje) daje izvorne plodove gnoze u rasponu Poslanikog "Sunca" i Imamovog "Mjeseca". Da je Ivan u svom Otkrovenju vidio upravo ovo dokaz je i redni broj spomenutog Kur'anskog stavka, broj 66, a koji broj sabira u sebi dvije treine apokalipse, sami taj broj je dvotreinska apokalipsa (nedostaje jo jedna estica da bi se dobile tri estice, Antikrist). Kasnije emo vidjeti kako e Ivanovo otkrivenje otkriti i tu treu esticu (ajet je 66, a u Ivanovom otkrivenju zmajev rep rui "treinu zvijezda" a to je ovdje broj 6, 6+66=666). Govorei o ajetu "A kad izazvae Na gnjev, M ih kaznismo i sve ih potopismo", esti Imam je rekao kako "Bog ne zapada u srdbu poput nas, ve je On stvorio za Sebe prijatelje koji su radi Njega u srdbi i zadovoljstvu. Oni su stvorenja Boja i upravljaju upravljanjem Bojim. On je njihovu srdbu i zadovoljstvo uinio Svojom srdbom i zadovoljstvom". Nadalje, Sadik a.s. kae kako "takvo to (srdba i zadovoljstvo) nije pripisivo Bogu kao to je pripisivo stvorenjima Njegovim". Ovi navodi su od kljune vanosti da bi se shvatio sav znaaj Bojeg ovjeka na zemlji i izbjegla zamka antropomorfizma, te u tom smislu treba shvatiti sve stavke u Kur'anu koji govore o

100

Bojem zadovoljstvu i srdbi. Time biva jasnija uloga Gospodara Vremena kao "Boje Ruke", "Jezika Bojeg", "Strane Boje". Zadovoljstvo Bojeg ovjeka je zadovoljstvo samog Boga. Vratimo se ajetu 66, sure "Trpeza". Na kraju stavka kae se kako ih "ima i umjerenih" ali kako je "runo to radi veina njih". Ova umjerenost upravo i jeste usreditenost kroz koju prolazi okomito svjetlo koje povezuje "Sunce i Mjesec", sputanje Objave i njen Ta'vil, srednji put koji je put pravi, prema rijeima Imama Alija. Veina pak "radi runo" djelujui samo po izvanjskom i pri tom se utapajui u morima antropomorfizma i alegorizma, te agnosticizma to je neizbjeno ako se Objava motri bez Imama, Savrenog ovjeka koji je Poslanikov nasljednik. Svi ovi oblici metafizike idolatrije jesu duhovna runoa, usljed odsustva "srednjeg puta". U Ivanovoj viziji se dalje kae kako "ena ima vjenac od dvanaest zvijezda na svojoj glavi". To su 12 Svetih Imama koji se sada, nakon to je ozbiljen otvor vertikalne svjetlosti ("Sunce" i "Mjesec") pojavljuju kao znakovi duhovne astronomije na mistinom nebu duhovnih putnika, kao "zvijezde" po kojima se upravlja. Imami se dakle pojavljuju kao vodii. Sam Muhammed je usporedio zvijezde na nebu i njegov Ehli-Bejt kao spas od utapanja. Vijenac takoer sugerira horizontalu zemaljske pojave dvanaestorice, njihovu obznanu u privremenom fizikom tijelu. Kako se vijenac i pravi od svjeeg cvijea i prua on simbolizira tu besprijekornu "prirodnu" obznanu, utjelovljenje u prirodnost koje ima duhovni obzir vodstva, zvijezde kao "prirodna" svjetlost za orjentaciju putnika. Tek kada "ena", Fatima (ena je jasan simbol ovozemaljskog obilja, raanja i obnavljanja) "stane nogama" na Mjesec, tj. kada Zemlja doivi krajnju opainu i nemoral (sa jedne, te spoznajni procvat sa druge strane) tek tada e se desiti obznana kao krajnji oblik preobrazbe svijesti koja se treba motriti dvostrano, ba kao to i "sablja Imamova" ima dvije strane (ovdje se valja prisjetiti uloge koju "sveta stopala" imaju u hinduizmu). ena je trudna i vie, trpei trudove i muke raanja. "Trudnoa" je narastanje "dogaaja" u svijetu okultacije, hod ka vrhuncu preobrazbe, probijanje sunca iza oblaka ija punina svjetlosti se oekuje. Vika ene i njene muke raanja jesu muke raanja novog ovjeka. Time se zavrava veliki znamen u Ivanovoj viziji koja se nastavlja drugim znamenom, zmajem. Sve skupa je uvod u "veliki dogaaj". Zmaj je odvie jasan simbol

101

zemaljskog stanja. Zmaj je velik, ognjen, sa 7 glava i 10 rogova, a na njegovim glavama je 7 kruna, rep njegov povue treinu nebeskih zvijezda i baci ih na zemlju. "Rep" je precizna naznaka posljednjeg vremena, ovjeanstvo na "repu dogaaja", priprema za "veliki potres". Openito narastanje nemorala i krajnja granica duhovnog mraka predstavljeno je dakle, u liku "zmaja". Da se ovom zmaju suprostavlja Spasitelj, Imam El Mehdi jasno je iz zbira zmajevih glava i rogova, a to je broj 17 (7 glava + 10 rogova) a to je broj godina vlasti Spasitelja. Jer sama apokalipsa i jeste posljednji sukob najboljih i najgorih te u tom smislu podudarnost dva broja govori o konanosti tog sukoba, njegovoj "ravnotei" (17 protiv 17) kao zadnjeg odmjeravanja. Na 7 glava je 7 kruna, to opet daje broj 14 najboljih (preistili) protiv najgorih, tj. najgoreg jer 7 je savren broj te "7 kruna na 7 glava" zmajevih govori o krajnjem padu svake duhovnosti, nesavrenstvu duha koje je takvo da se "nee moi na zemlji ni spomenuti Boje Ime". Hronoloko vrijeme je ovdje vie naznaka ba kao i zmajevi dijelovi tijela. I duhovnost (glava) i namjesnitvo (kruna) padaju na najnii nivo. Zmajev rep povlai treinu zvijezda i baca ih na zemlju - kae se dalje u Ivanovom otkrovenju to se savreno "naslanja" na gubitak duhovne hrane "iznad i ispod nogu" (Kur'an). Vidjeli smo da je Kur'anski ajet koji govori o svjetlosnom i zemaljskom obziru namjesnitva ("ono iznad" i "ono ispod nogu" kao duhovna hrana) rednog broja 66 (sura 5, "Trpeza"). A taj broj predstavlja dvije treine od broja antikristovog (666). Zmajev rep koji povlai treinu zvijezda jeste ova zadnja treina (posljednja estica) ime se dobiva cjelina Antikristove priprave i ime zemlja ostaje u potpunom mraku, bez ijedne zvijezde po kojoj se upravlja. Poto su dvije estice (ajet 66, Trpeza) predstavljene kao "nepridravanje Tevrata, Indila i onoga to objavljuje Gospodar", ova zadnja treina (predstavljena kao zvijezde, koje obara zmajev rep) jeste konani kraj, peat na lanu duhovnost (ba kao to su "zvijezde" duhovni putokazi koji se rue, a zmajev "rep" posljednja horizontalna la i obmana jer je i rep posljednji organ na fizikom tijelu ivotinje). Tako se dobije broj 666, Antikrist. Sva lana duhovnost pada na zemlju suoavajui se sa svojim stvarnim licem lanosti a to je predvorje obznane Lica Bojeg. Dokaz te sueljenosti jeste i u brojanom zbiru tri estice, a to je broj 18, ivot Fatimin.

102

ena, dalje, poraa dijete, muko koje e upravljati svim narodima eljeznom palicom, dok zmaj eli da prodre dijete. "eljezna palica" jeste vlast Imama Mehdija a.s., ono gvoe koje je "objavljeno i u kojemu je velika snaga". Tom duhovnog snagom (tj. rasvjetljavanjem iznutarnjeg jedinstva svih religija kroz religiju ljubavi) se "upravlja svim narodima" od strane Pola. Tanije, oni (narodi) se upravljaju po njoj; duhovna obnova se (samo) izvanjski nadaje kao "palica". Nema ni govora ni o kakvoj prisili jer to onda ne bi ni bila velika obnova ve diktatura sa vjerskim predznakom, to je nezamislivo, poto ovjeanstvo usvaja do tada neviena znanja, uzdie se svojoj krajnjoj taki, a to uzdizanje i jeste upravo (po) preko unutarnjeg. Zato je svaki vanjski oblik sile iskljuen, jer se ljudska unutarnjost ne moe prisiliti ni na ta ("U vjeri nema prisile" - kae Kur'an. Ako se ovo odnosi i na puko izvanjsko oitovanje vjere, ta tek rei za ljudsku nutrinu koja zauvijek ostaje nedotaknuta vanjskim). Ono to danas zovemo vlau (politika, ekonomska ili dravna dimenzija) tada e biti lieno svakog smisla. Velika obnova i jeste potpuno jedinstvo ovjeanstva, religija ljubavi koja (budui da i sada moe biti proivljena od strane duhovnih pojedinaca i grupa) stie do svoje krajnje take. "Boja crkva je sveta, a to ste vi" - kae Isus. "Njezino dijete bi odneseno k Bogu" - kae se dalje u Ivanovom otkrivenju, "i Njegovom prijestolju". Ovo je okultacija Imama, njegovo zakrivanje prije "vladanja eljeznom palicom", kako Ivan kae ali ukazuje i na samu bliskost Bogu koja je preegzistentnog karaktera. Bog je 14 preistih osoba stvorio od Svoje Svjetlosti a due njihovih sljedbenika od traaka njihove svjetlosti, dakle njihovi sljedbenici imaju u odnosu na njih "prijestolni" poloaj kakav oni imaju u odnosu na Boga. ena zatim bjei u pustinju, gdje joj je Bog pripravio sklonite i da tu bude zbrinuta 1260 dana. Ovo "zbrinjavanje" jeste "sklonite" pleromatskog ovjeanstva, odakle se linijom otac-sin, dakle "horizontalno" pojavljuje 9 svetih Imama, Husejnovih potomaka. Jednom prilikom je Poslanik stavio ruku na Husejnovu glavu (koji je tada bio jo dijete) i rekao: "Devet e Imama biti poslije njega, od kojih je posljednji Podrka".

103

Da je to tako, vidimo ukoliko napravimo zbir "brojeva sklonita" a to je broj 9 (1 +2+6+0=9) i ovim zbirom se hronoloko vrijeme posuvrauje svetoj suptilnoj vertikalnoj "formi". Ako pak broj 9 saberemo sa njim samim (a to je vertikalno, duhovno srodstvo) dobijemo broj 18 (9+9) a to je ivot Fatimin (umrla sa 18 godina). Kako je broj 18 zbir 3 estice "Boje sklonite" najboljih se suprostavlja najgorim (ili najgorem stanju). Ovaj broj sklonita takoer daje jedan Boji dan (1000 god po Kur'anu)+260 dana. Ako na taj broj dodamo 100 Bojih imena dobijamo broj 360, a to je broj dana u godini. Ovo ukazuje na razliite kategorije vremena a to Ivan, dalje, naziva "jedno vrijeme", "dva vremena" i "pola vremena". Tu ena, daleko od zmije, biva zbrinuta. "Jedno vrijeme" je Fatimin zemaljski obzir, "dva vremena" jesu "vremena" dvije svjetlosti ija je ona nositeljica (Poslanstva i Vilajeta) a "pola vremena" jeste "meuvrijeme" Imama El Mehdija. Budui da su to "3 vremena", svako je suprostavljeno jednoj estici i kao takvo istjee iz "Bojeg sklonita", i to istjecanje, sami "kraj" vremena je poetak posljednjeg obrauna. Tada, po Ivanu, nastaje rat na nebu. Aneo Mihael (melek Mikail) protiv Zmaja. Mihael upravlja svijetom prirode, egzistencijom "ivog bez due". Sva materija se u svojoj nebeskoj praslici ("nebo" je mjesto gdje se vodi rat) razbuuje, vraa svojoj prvobitnoj prirodi u borbi protiv zmaja "tehnologije" i lanosti, "zemlja e mu (Mehdiju) izruiti riznice svoje" - kae Poslanik Muhammed. I "bi zbaen Zmaj Veliki, stara zmija, ona koju "nazivaju avao i sotona, Zavodnik cijeloga svijeta". Potpuni pad lanih vrijednosti, spiritualna dimenzija njihova razobliavanja, priprema za Armagedon jer jaki glas s neba govori: "avao sie k vama u velikom bijesu, znajui da malo vremena ima". Sada, na zemlji, zmaj progoni enu, "nositeljicu dva svjetla" koja je "porodila muko". (Mehdi je od njenog potomstva). eni se tada dadoe dvoja krila velikoga orla kako bi odletjela u pustinju, u svoje sklonite! "Veliki orao" jeste cjelina vlasti iste Kue, orao kao vladarska ptica je odvie jasan simbol. Jedno krilo orlovo je Poslanik Muhammed; njen otac i prvo svjetlo, drugo krilo jeste Imam Mehdi, njen "sin" i drugo svjetlo, te tako Fatima na krilima Poslanstva i Vilajeta (Oca i Sina i Duha Svetog koji je ovdje predstavljen u liku

104

orla) odlazi u pustinju, gdje je njeno sklonite. Ova "osamljenost" je svakako slika posljednjeg vremena u kojoj su oni najdubljeg znanja nepovratno izdvojeni (te "pustinje" za pobone ljude su osobenost svakog vremena a naroito sada, kada je raskol oficijelne vjere i ivuih mistika tako oit i paradoksalan u toj oitosti. Kako vrijeme bude prolazilo taj raskol e bivati sve vei sve do asa kada e "vjera zavriti sa pojedincima kako je i poela"). Dakako, unutarnja stvarnost "sklonita", vidjeli smo, znai bit svjetlosnog ovjeanstva. Zatim zmija "izbaci iz usta vodu kao rijeku, kako bi je odnijela". Ope stanje zla postaje "spoznajom" uronjenom u rijeku ivota, no zemlja guta vodu jer je "mjesec pod nogama ene", duhovna snaga Pola odnosi prevagu. Rat sa ostatkom enina potomstva upravo je rat sa Polom, El Mehdi je ostatak Fatiminog potomstva. S njim su oni "koji se dre Zapovijedi" (Imamove) i imaju svjedoanstvo Isusovo koji se na zemlju vraa zajedno s Polom. Vidjeli smo da Ivan motri 24 starjeine pred Bogom, Muhammedove Imame i Kristove apostole. "Morski al" je identian "pjeni koju more odnosi", (Imam Ali je naime, rekao: Mi Imami smo vodii, mi pouavamo nae sljedbenike, ostali su samo pjena koju more odnosi) onoj pjeni koju odnosi more ivota natrag u sebe, sva prozirnost i neutemeljenost znanja koja se horizontalno raspruje. al, obala sa koje se promatra kraj, konanica i svi talasi Poslanikih poruka se vraaju moru Boanske Mlosti, no oni "bez Vodia" ostaju tek pjena. al, dakle treba motriti dvostrano, kao Boansku Mlost i ivot sam koji je uronjen u tu Milost. Zatim Ivan opisuje zvijer iz mora. Ona ima 10 rogova i 7 glava, i na njezinim rogovima 10 kruna a na njezinim glavama bogohulna imena. Na poetku se pojavljuje identinost sa zmajem (7 glava i 10 rogova) a na rogovima 10 kruna. Ponovo imamo broj 17 (7+10) kao simbol zla paralelan broju godina vlasti Imama (takoer 17 god.), no, za razliku od zmaja koji treba biti motren neistotom opeg stanja (jer je u zmaja na "7 glava 7 kruna" a to je broj 14, istih od grijeha, koji su nasuprot zmaju, tj. svemu to on predstavlja) zvijer iz mora ima krune (dakle, "namjesnitvo" zla) na rogovima. Aluzija na Armagedon, posljednji obraun. Ukupan zbir (glava, rogova i kruna zvijeri) je broj 27 (14+13), a to je 14 nebeskih osobnosti odnosno svjetlosni zbir kue i 13 zemaljskih osobnosti koji Obznanjuju (Poslanik i 12 Imama). Fatima nije imala zadatak da bilo ta javno obznanjuje (nije bila ni Poslanik ni Imam) te

105

je zato izostavljena u fizikom obziru koji ima javni odnos spram vanjskog svijeta, bilo kroz Poslanstvo ili Imamat. Matematika dimenzija se nuno pojavljuje kao zakonitost uspostave sklada. Poto prema Islamskom Uenju vjera ima 10 stepeni koji se kao stepenice uzdiu jedan ponad drugog, 10 kruna na rogovima zvijeri jesu" 10 stepeni Antikristovih", suprostavljajue snage su u posljednjem vremenu dakle u "ravnotei", sve do konane pobjede. "More" nam predoava sve mrane dubine ulne egzistencije, onu najdublju tamu "podsvijesti", haotino izranjanje zla iz mraka apokalipse. Bogohulna imena na glavama zvijeri jesu svakako znakovi krajnje duhovne izopaenosti koja je takva da se ovdje predoavaju i vizualno. Poto su Imami Boja Imena, nasuprot njih su bogohulna imena (Islamske predaje kau kako e Dedal, Antikrist imati na elu ispisana slova KFR - to je aluzija na poricateljsku mo). Dakle, poricateljska mo spram moi Istine, "glava" je odvie jasan znak duha. Zvijer je nalik leopardu to treba biti motreno kao brzina "pola vremena" u koje se sklanja ena (nadolazak Imamov). Leopard je ivotinja "crnog kontinenta" to je vraanje prapoelu, poetku ljudskog hoda jer je Adam krenuo iz Afrike da susretne Evu; historija "svete afrike", ne geografske injenice. Takoer, "crnina" ukazuje na krajnju granicu zla, jer "njihove koe e svjedoiti". "Leopardova koa" je sveopta povezanost i isprepletenost u zlu, dok noge zvijeri koje su kao u medvjeda nagovjetavaju hod istorije koji nalikuje "buenju iz zimskog sna", proljea koje se (ipak) raa. Ralje zvijeri su poput lavljih. Lav kao kralj ivotinja svakako govori o moi Antikristovoj kojom on "guta" sve uspostavljene odnose i vrijednosti, bezskrupulozna vlast rui sve obrazce i do tada uspostavljene sisteme. Vladar "pustinje u duhu" prodire tiranski cijelo ovjeanstvo (ideje, ideologije i si). Zmaj daje zvijeri svoju mo i prijestolje i veliku vlast. Jedna od njezinih glava kao da je nasmrt priklana, ali joj smrtonosna rana zacijeli i sva se zemlja zanese za zvijeri, te se poklonie i Zmaju i zvijeri. Brojano, sve opet govori o Imamu u dolasku. Vlast dana zvijeri je 42 mjeseca (4+2=6), 7 glava zvijeri, jedna "kao priklana", (7-1=6) 6+6=12 (Dvanaesti Imam). Ovaj "zanos" cijele zemlje, put lanog spiritualizma i opijenosti moe se pratiti ve sada (sva se zemlja zanese za zvijeri). Antikrist dakle, zadobija brojne sljedbenike. Zvijer huli protiv Boga i dano joj je da zapodjene rat sa svetima, dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom, i jezikom i narodom, poklonit e joj se svi

106

stanovnici zemlje ija imena nisu zapisana u Knjizi ivota Jaganjca koji je bio zaklan, od postanka svijeta - pie Ivan. "Ima li ko uho, neka pouje: Je li ko za suanjstvo, u suanjstvo e ii; ima li ko da maem bude pogubljen, maem e biti pogubljen. U tome je ustrajnost i vjera svetih". Navjeuje se uspostava pravde, koja opet treba biti motrena kao kosmika, jer "uho koje pamti", ono "uho koje uva od zaborava" jeste Imam Ali, veliki potres, peat Apsolutnog vilajeta (kada je sputen Kur'anski stavak - "I, da to sauva od zaborava uho koje pamti", Poslanik je rekao Aliju - Molio sam Boga da ti bude to uho). Zatim Ivan u svom otkrovenju vidi zvijer iz zemlje. Ona ima dva roga nalik jaganjcu, a govorae kao zmaj. Polaritet pred konani obraun (samo su 2 roga, za razliku od zvijeri iz mora) biva sve jasniji, mijeaju se rtva (jaganjac) i strahotnost izvanjskog (zmaj). Izvrna snaga zla, potpuno zemaljsko zlo, slika dualnosti dobra i zla se izotrava i cijeli svijet se povodi za tim. Zvijer ini veliki znamen i zavodi ljude (Islamski Antikrist se zove Dedal, rije "dedele" znai zavoditi, obmanuti). "I dano joj je da podari duh liku zvijeri, kako bi lik Zvijeri progovorio..." - nastavlja Ivan. Lana spiritualnost (kao i prava sa druge strane) doivljava svoj zenit. Islamsko uenje o Antikristu kae kako e on imati mo proivljenja ljudi, ali samo jedanput. Prema istim izvorima Antikrist nee imati jedno oko i jednu obrvu, a "nedostatak oka" je identian "zacijeljenoj rani" Zvijeri, onoj glavi koja samo to nije bila presjeena, obzir cjeline i potpunosti koji moe biti opaen jedino na suprotnoj strani (glava zvijeri je 7, a to je savren broj, dok Dedal, Antikrist "nema oko" upravo zato jer mu u potpunosti nedostaje dimenzija istinitosti). Ono "nutarnje oko" koje on "nadomjeta" udima. Zavoenje kao savrenstvo. Naredbom Zvijeri svima (ljudima) se udara znak na "njihovoj desnoj ruci ili na elu, te da niko ne mogne ni kupovati ni prodavati, osim onoga ko ima ig, ime Zvijeri ili broj njezina Imena. Ovdje treba mudrosti; u koga je uma, neka izrauna broj Zvijeri, jer to je broj ovjeka. Njegov je broj 666". Desna ruka je svakako aneoska strana, svjetlosni obzir ljudske aktivnosti, njena neporonost (nasuprot lijevoj strani koja je Sotonska). Misli se na dimenzije ovjekove raspoluenosti u tvarnom svijetu a ne prostorne odrednice na ljudskom tijelu. elo je "organ poklonjenja" Bogu, te se upravo zato Sotonski duh i "obara" na ta mjesta (desna ruka i elo) ime

107

se sugerie krajnji gubitak svega moralnog kod veine ovjeanstva, ljudska bia sve vie postaju nalik ivotinjama, zbiljski ali i fiziki. Kupovina i prodaja samo za one koji imaju satanski ig ukazuje koliko e sve ono to mi danas zovemo "robno-novani odnosi" ili ekonomija svijeta nai utoita pod okriljem lane spiritualnosti, i biti stavljeno u slubu neistine. Mikro pojavu te vrste danas moemo vidjeti u obliku sluenja raznim osnivaima sekti, od kojih su mnogi milijarderi zahvaljujui prilozima sljedbenika. Sutinski, u pitanju je ista stvar, koja u doba Antikrista biva dovedena do perfekcije; "Ime zvijeri" u sebi, svaki sljedbenik sekte stavlja na vlastito elo, ini ga javnim i to je jedna od osnovnih karakteristika pseudoduhovnosti, razobliavanje linosti u svrhu manipulacije i vladanja jer grijeh koji preokretom ivota treba da bude distanca ka zlu i polazite ka dobru u sekti postaje "opim dobrom". Stanje sljedbenika je vlasnitvo gurua, time on postaje ovisan i gubi slobodnu volju. U izvornoj, pak duhovnosti se takoer trai poslunost, ali ona niim i nikako ne treba biti materijalizirana, a svaki sljedbenik moe napustiti uitelja bez ikakvih posljedica. Pokornost je nuna ali ona nikada nije nametnuta. Broj Zvijeri je broj ovjeka, 666. U odjeljku 19 Ivanovog Otkrovenja a prije "tisuugodinjeg kraljevstva" govori se o posljednjem sukobu dobra i zla; gdje Ivan opisuje Imama Mehdija a.s., odnosno Kalki Avatara. Konjanik na bijelcu "I vidjeh otvoreno nebo, i gle: konj bijelac. A njegov se konjanik zove Vjerni i Istiniti, po pravednosti on sudi i vojuje. Njegove su pak oi kao plam ognjeni, a na glavi njegovoj mnoge krune. On nosi napisano ime koje niko ne zna do on sam. Zaodjenut je ogrtaem natopljenim krvlju. A ime mu glasi: Rije Boja. I vojske su ga nebeske pratile na konjima bijelcima, odjevene u najfiniji lan, bijel i ist, iz njegovih usta izlazi britak ma da njime udari narode i upravljat e njima eljeznom palicom. I on gazi vinski tijesak srdbe i gnjeva Boga Svevladara. Na njegovu ogrtau i na njegovu stegnu napisano ime: Kralj kraljeva i Gospodar Gospodara". "Otvoreno nebo", u Ivanovom vienju jeste kraj okultacije Imama, nebeski otvor svjetlosti, one Suneve

108

svjetlosti kojom je Fatima zaogrnuta dok je Mjesec (Imam na zemlji) ispod njenih nogu. Sada, u doba okultacije, Pol je koristan zemlji poput sunca iza oblaka, "otvor" je kraj zakrivanja. Konj bijelac je jasan simbol vlasti, pobjede i istote izvorne vjere. Konjanik se zove vjerni i istiniti, vjernost izvornom monoteizmu i vjernost sljedbenika tokom okultacije, onih koji su "na istini". U Kur'anu jedan odjeljak nosi naslov "Vjernik". Ta sura je prepoznatljiva po vjerniku iz Mojsijevog vremena, lanu faraonove porodice koji je "krio vjerovanje svoje". Taj princip tajnosti je od izuzetnog znaaja kao naznaka vee tajnosti, vjernosti tajni Svetih Imama, a o emu govore i neki stavci sure "Vjernik", stavci koji ukazuju na posljednje vrijeme i konano razrjeenje tajne Boanskog Jedinstva. Ajet 11 kae: "Gospodaru na" - rei e oni, "dva puta si nas usmrtio i dva puta si nas oivio, mi priznajemo grijehe nae, pa ima li ikakva naina da se izae". Ajet 12: "To vam je zato to niste vjerovali kad se pozivalo Allahu Jedinom, a vjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim. Odluka pripada jedino Allahu, uzvienom i velikom". Ivan kae da se konjanik zove Vjerni i Istiniti, dakle vitez (Imam) vien dok je (ili kad je) na konju, to je "dogaaj Imama" kojega Ivan sasvim ispravno motri pod obzirima vjere i istine jer snaga koja je (i) izvanjski dogaaj neminovno spaja vjeru sa istinom budui da se sama istina vjere obznanjuje. Ajet 11, jasno govori o "dvije smrti" i "dva proivljenja". Poto Islam ne priznaje reinkarnaciju ovdje se radi o ponovnom vraanju (na zemlju) nekih ljudi. Broj ajeta (11) jasno ukazuje na 11 Imama ije je vrijeme ve ozbiljeno na zemlji i sada se (neki od njih) vraaju. Imami, Ali i Husejn sigurno dolaze dok za ostale postoje podijeljena miljenja i "nejasne" naznake. Zajedno s njima (najboljim ljudima) vraaju se i najgori ljudi to Ivan vrlo jasno motri u svom otkrovenju a to smo ve vidjeli. Ovo uenje o "ponovnom vraanju" (El-Reda) koje mnoge Islamske kole uopte ne poznaju prisutno je u cijeloj Ivanovoj Apokalipsi, neminovnost tog povratka istjee iz savrenosti forme ljudske, njene nebeske istine. Da je ponovno vraanje direktno vezano za "istinu onog ko ispravno vjeruje" (viteza na konju bijelom) potvruje naredni ajet, ajet 12, sure "Vjernik" koji ukazuje da je nemogunost izlaska iz zablude

109

(uprkos pokajanju) posljedica neispravnog vjerovanja u Boju Jednost. U ajetu 11 zablude su predoene kroz "paklene muke" to potvruje da je Imam kao lice Boje, svaiji raj ili pakao. Ajet ne kae da ljudi nisu vjerovali u Boga ve da ne mogu izai na svjetlo istine jer nisu prihvatili poziv Boanskom Jedinstvu iji realitet bez Imamologije propada u bezdane antropomorfizma i agnosticizma. Jer, nastavak ajeta ("a vjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim") upravo i govori o antropomorfistikoj slici, gdje se Boanski Atributi motre kao ljudski, a to bez priznanja i prihvatanja uloge Pola, biva neminovnost. Jer kada se na kraju ajeta kae kako "odluka pripada jedino Allahu, uzvienom i velikom" jasno je da je Imam ta odluka (podrka) ili nalog Boji, jer "Bog ima ljude iju srdbu je uinio Svojom, i zadovoljstvo Svojim". I zato se ta odluka vezuje za Boanske Atribute Uzvienosti i Veliine jer Boanska Bit ostaje zauvijek nedosezljiva. Iz ovog se vidi da je Ivanova vizija istinita, jer "on po pravednosti sudi i vojuje" ("Ko eli veliinu, pa sva veliina je u Boga" - kae Kur'an, ime se jasno ukazuje na nedosezljivost Biti). Oi su mu kao plam ognjeni a na glavi mnoge krune. Ovo je izmjena ljudskog pogleda na sve stvari, zadobijanje sranog vida (ovjeanstva) jer Isijavanje iz Imamove zapovijedi spaljuje svu fatamorganu ulnog i imaginativnog, shvaenog na nain jedine ili prevlaujue realnosti. Mnoge krune na glavi sugeriu mnogostrukost, cjelinu znanja ali i podinjavanje "izdvojenih" obzira motrenja (volju za mo prije svega) te svih nauka koje se promatraju kao "odvojene od vjere". Zabluda scijentizma, svakako je vidljiva forma tog. Nosi napisano ime koje ne zna niko osim njega. Ime Imama Vremena je ezoterijska tajna, jer je on nosilac najveeg pologa "kojega odbie nebesa, zemlja i planine" i unutarnjost te "stvari" koju je tegobno nositi ostaje biti tajnom, te zbog toga vrijedi pravilo da je u dobu okultacije zabranjeno spominjati Ime Imama Vremena (jasno je da se ovo odnosi na posezanje u duhovno ime, optepoznato je da mu je izvanjsko ime Muhammed, a njegovom ocu Hasan). Zaodjenut je ogrtaem natopljenim krvlju. Iako ovo neodoljivo asocira na oblik rata, smisao je puno dublji. Krv je tenost ivota, i kao to krv raznosi hranljive materije (fizikim) organizmom tako i "tenost" duhovnog organizma (ogrta je jasan simbol) biva "razneena", tj. rasprostranjena zemljom. Ta "duhovna tenost" jesu sva do

110

tada nepoznata znanja, zemlja tim znanjima biva preplavljena, "natopljena". Do obznane Pola samo dva ogranka (cjelokupnog) znanja e biti poznata, dok e on objelodaniti jo dvadeset pet dijelova, "natopiti" ovjeanstvo do tada nevienim spoznajama. Da se kojim sluajem radi o znacima fizike borbe, Ivan bi zacijelo vidio konjanikov ma natopljen krvlju (a ne ogrta). No, sami ma Ivan vidi kao "britki ma koji izlazi iz usta", (Imamovih) jasan znak duhovne (koja je najprije verbalna) borbe a kako je i navijestio Poslanik Islama govorei o Imamu Mehdiju: "On e se boriti za duhovno privoenje, onako kako sam se ja borio za njegovu doslovnu primjenu" (obznanu sputenog). Tako unutarnje biva vanjsko (ogrta natopljen krvlju). A ime mu glasi - Rije Boja, nastavlja se u Ivanovom Otkrovenju. Dok je Imam na konju (vlast duhovnog koja se jo nije "dotakla" zemlje, istota vjere) Vjerni i Istiniti su njegova Imena (koja su i Boja Imena preko kojih se on navlastito i obznanjuje). Nakon takve obznane Imamovo "ime glasi - Rije Boja". Poto je u pitanju dimenzija oglaavanja (dostupnost iznutarnjih smislova svih Bojih Knjiga) Imam se obznanjuje kao Rije Boja ime se "spaja" sa Isusom, njih dvojica, skupa dolaze na zemlju, upravo to je dvostruki aspekt borbe za "duhovno privoenje". Za Isusa Kur'an kae kako je "Rije Boja udahnuta u Merjemu", (Mariju) znak Milosti Boije, rije dostavljena preko anela Gabrijela. Ovim Imenom se postie zemaljska identinost Isusa i Mehdija. Ova "transformacija" Imamovog Imena u "Rije Boju", ponovo se nadaje kao spoj Kristologije i Imamata. No, "rije" ili "Rijei Boje" jeste oznaka i za Mojsija (onaj sa kojim je Bog razgovarao). Na ovaj nain se Zakon (Mojsije) i Put (Isus) objedinjuju na nain ezoterijskog imena Imama Mehdija a.s. To je britki ma Imamov kojim "udara narode", gdje je "gornji dio" Put (Isus), a "donji dio" maa Zakon za fiziko (Mojsije), onaj otri dio kojim se udara po zabranjenom. No, kako Imamov ma "izlazi iz usta" to je ustvari duhovno privoenje koje ima dvostruku dimenziju. "eljezna palica" kojom upravlja je, vidjeli smo, duhovna snaga, "gvoe koje je objavljeno i u kojem je velika snaga" (Kur'an) te nema ni govora o bilo kakvoj "vlasti sile", niti rije "drava" ima ikakvog smisla u Kraljevstvu Nebeskom. "I on gazi vinski tijesak srdbe i gnjeva Boga Svevladara. Na njegovu ogrtau i na njegovu stegnu napisano ime: Kralj Kraljeva i Gospodar Gospodara". Isus

111

kao utjelovljenje Samilosti ne moe preuzeti Atribut Boje srdbe i gnjeva Boga Svevladara, to preuzima Imam. No, vinski tijesak je jasna aluzija na tajnu veeru, na groe koje tek treba da se pretvori u vino. Upravo je ovo "gaenje" od strane Imama zamjena za hljeb posljednje veere jer mudrost (hljeb) postaje javna i sveopta, i zato on "gazi" (razjanjava) ono to je Isus razlomio rukama. Ivan prije toga vidi vojske nebeske koje prate Imama, na konjima bijelcima, odijevene u najfiniji lan, bijel i ist. Nevidljive ezoterijske hijerarhije se obznanjuju, Armagedon je njihov rat i nita iz vanjskog svijeta ne dopire do njih niti ih moe ugroziti svjetovna sila i sve to ona znai. Lan je jasan simbol te nedotaknutosti vjere jer ainski mudraci (u Indiji) i danas nose laneno platno na usnama dok jedu i piju kako ne bi povrijedili nijedno ivo bie (paze da tokom konzumacije jela i pia ne bi povrijedili muicu ili mikroorganizme). Tako je "bijeli lan" stanje najveeg vitetva, sile koja se usmjerava samo ka sebi. Bog se opisuje kao Svevladar. Poto je Boji ovjek "ruka Boija" i "Nalog Boiji" jasno je da je ovo vlast Pola, vlast koja je plod transformacije "groa u vino" to je sublimna snaga Boanske srdbe i gnjeva koji se ozbiljuju na zemlji preko Bojeg Imena Vladar. Zatim se na Imamovu ogrtau (duhovna inicijacija) i stegnu (duhovno rodbinstvo, oni na koje se ta inicijacija odnosi) obznanjuje napisano Ime: Kralj Kraljeva i Gospodar Gospodara. Obje naznake ukazuju na krajnost, na kraj (posljednji od kraljeva i gospodara) ali i na prvenstvo (prvi od kraljeva, gospodara). Tako se na samom kraju spajaju, peat Apsolutnog Vilajeta, Vjeni Imam kroz istoriju, Ali a.s. i peat Muhammedanskog Vilajeta, Muhammed El Mehdi a.s. kroz realizaciju Boanske Svevlasti (ona postoji i sada, tada biva kosmikom pravdom). Ivan zatim govori o anelu koji poziva na "veliku gozbu Boju" sve ptice to lete vrh neba, da se najedu mesa ime se navjeuje konani obraun u kome duh pobjeuje tijelo (ptice due se obaraju na "ostatke" pokorene tjelesnosti) to je tada openito stanje "pobjede", tj. trijumfa duha. "I Zvijer bi uhvaena i s njom Lani prorok - onaj koji je u njezinu prisustvu uinio znamenja i njima zavodio one koji su primili ig Zvijeri i klanjali se njezinu liku. Oboje bjehu ivi baeni u ognjeno jezero to gori sumporom. A ostali bijahu pogubljeni Konjanikovim maem - onim to izae iz njegovih usta - i sve se ptice nasitie njihovim mesom".

112

Ovaj dio vizije je potpuno identian Islamskim predajama o posljednjim danima. "Lani prorok" (Dedal) je "inio znamenja i zavodio", vidjeli smo da samo ime Antikristovo znai zavoenje (dedele - zavoditi, obmanjivati). Satanske snage bivaju poraene, Antikrist biva iv baen u ognjeno jezero to gori sumporom. Titus Burckhardt pie kako se "muki" karakter sumpora moe gledati u njegovoj "plahovitosti", "vatrenosti", ali isto tako i injenici da on "ustaljuje" i "boji" nestalnu ivu. Sumpor u odreenom smislu korespondira Duhu a iva dui, pie on, te dodaje kako "sumpor ima, oevidno dva kontradiktorna aspekta, ovrsnue tijela ali i njegovu suhou i tvrdou. On se tako pojavljuje kao prepreka proienju, i samo kad je "supstancija" u potpunosti rastvorena, sumpor se pojavljuje, otkriva se kao kreativni uzrok nove i "plemenite" forme. Prije samog Suda, Ivan u svom vienju otkriva kako "avao, njihov Zavodnik, bi baen u jezero ognjeno i sumporno, gdje

Kalki Avatar na bijelom konju

113

ve bijahu Zvijer i Lani Prorok. "I bit e mueni dan i no u vijeke vjekova". "Supstancija" je sami oganj te se i sumpor spojen s njom otkriva kao uzrok nove i "plemenite" forme. Jer Boja Milost nadvladava Boju Srdbu i obuhvata cijelo postojanje bez izuzetka i tako se mora promatrati i "vjenost" pakla. "Nova nebesa i nova zemlja" (ovdje se Ivanovo vienje u potpunosti poklapa sa Kur'anom) znae i obznanu "novih" Boijih Imena jer je Poslanik, obraajui se Bogu rekao: "Jednog dana e Te proslavljati Imenima koja sada ne znam". A "nova Imena" su nove realnosti, ivot je jedan i on se nastavlja, "stvoreni ste za vjenost, vi se samo selite iz jedne kue u drugu", kae Poslanik. Kalki avatar je Imam el - Mehdi a.s.

114

Vitez

Viteka ast negira nasilje ali se najbolje iskazuje u ratu

esto moemo uti kako je protekli rat iznenadio ljude. Vjerovalo se u Jugoslaviju (iz ovih ili onih razloga) a ''bratstvo i jedinstvo'' bijae logina posljedica nade u komunizam. Mlai narataji zanemaruju (neke) blagodati biveg reima dok starije generacije previaju evidentne slabosti i sa nostalgijom mataju o nekadanjoj utopiji. U Bosni su se ljudi opirali ratu a mitinzi sa pozivima na mir bijahu esta pojava 90 - tih godina. No, nacionalizam je ve uzeo korijena a suprostavljene politike volje su sve opasnije razmiljale o sukobu. Danas, kada je (nadati se) sve zavreno, uestalo se javljaju teorije zavjere u kojima se jasno naziru prsti velikih sila u raspadu zajednike nam drave. To ne samo da nije iskljueno ve je i vrlo vjerovatno budui da planetom zemljom caruje mo pa su i ciljevi kreirani shodno interesima monih. No, da bi bili bar prividno prihvatljivi zaodijevaju se u ruho ''pravde''. Povijest e takoer dati svoj sud, sud koji se u svakom momentu tek ''eka'' jer uesnici ratova umiru a arhive se po pravilu otvaraju pedesetak godina kasnije, kada od injenica i fakata vie nema nikakve koristi. Doivjet e neko - lakonski odmahuju rukom svi koji sanjaju ''koricu hljeba'' i naine kako do nje doi. Borci i radnici izdani, nesvjesni da prolaznost gazi sve i sve oprata. Ipak, nita nas ne sprijeava da dogaaje pamtimo, ak i protiv svoje volje jer je priroda duboke patnje uvijek neizbrisivost. ak i kada mislimo da smo zaboravili (i one male) nevolje one najedanput izrone iz mraka, dolutaju iz tame i nametnu se jer se tuge esto vraaju a radosti nikada. Zato grabimo sreu, svjesni da brzo nestaje. Kako god, rat je poeo 1992. godine. Stolac, gradi poput bilo kog drugog. Svaki prividno nevaan a poznat po neemu svom i svaki tvrdo uvjeren da ono to se u njemu dogaa ''nema nigdje'' (drugo). Razumljivo, jer malograantina obiluje komplimentima na svoj raun, nita specijalno za nae 115

sokake. Tako se smjenjuju provincijske zablude i istine a ivot optrajava i vrijeme odnosi sve. I ljude i dogaaje. Sve do posljednjeg prijeratnog dana se vjerovalo u izbjegavanje sukoba, htjelo se vjerovati. Zateeni granatama i paljevinama graani su se nastojali pribrati jer je neprestalni strah neizdrljiv a mo navike jaka pa se na kraju prihvata i ono ega se poslije stidimo. Nevjerica je lebdila nad zemljom (''ko zakuha?'') ali ne dugo jer su smrt i ubijanje postali svakodnevnica. Uskoro smo poeli koriti sebe zbog ''naivnosti'' koja je poslovina i tradicionalna. Ipak, zajedniki ivot je trajao decenijama i zajednitvo nije bilo lako sruiti. Vojnici su hapsili dojueranje komije a civili zgaeno okretali glavu od dugogodinjih prijatelja, nalazei opravdanja u koja ni sami nisu vjerovali. ''Mora se'' - bila je obavezujua mantra a malobrojni koji su imali hrabrosti odupirati se postajali bi izdajnicima svog naroda i preko noi ''nestajali''. Danas se mnogi neodluno pitaju ''zato nam je sve ono trebalo?'' - zaboravljajui da je ratova bilo i prije te da zlo ne trai niiju dozvolu za svoje postojanje. Preivjeli sudionici Drugog Svjetskog rata su meutim uvjereni kako se nita ne bi desilo da je ''Tito iv'', gunajui tiho i pakosno protiv nacionalnih stranaka. Oronuli starci se ude, jer sve je trebalo stati s njima. I vrijeme i rijeke nevolja. Muhammed a.s. je rekao: ''Smutnja spava, neka je Boje prokletstvo na onog ko je probudi''. Iz ovog proistie da je smutnja stalno prisutna (kao mogunost) ali ''spava'' usljed mnogih okolnosti jer ljudi po prirodi tee mirnom i spokojnom ivotu. Zato drugi dio hadisa izrie prokletstvo na onog ko je probudi poto tek jedan mali plamiak zapali cijelu vatru. Distanca od bilo kakvog izazivanja nasilja je u osnovi svih velikih religija. Zato je Isus rekao kako je ''svakom danu dosta njegova zla'' jer je i malo zla previe za svakog ovjeka. Kako je rat odmicao dolo je do formiranja Stolake brigade ''Bregava''. Prijavljivali su se kako Stoani, tako i momci iz okoline, obavezna mobilizacija jo se nije sprovodila u cijeloj Bosni i Hercegovini.

116

Evidentan priliv veeg broja dobrovoljaca je ohrabrivao ali oruja nije bilo dovoljno, ak ni pjeadijskog a o tenkovima i artiljeriji i da ne govorimo. Ipak, ljudi se u nevolji snalaze i iste puteve i staze za koje do juer nisu ni vjerovali da postoje. Tako je poeo ''ilegalni'' uvoz oruja jer je Bosna bila pod embargom. Amerika je bila kljuni faktor i pomagala narodu a zeleno svjetlo za doturanje oruja je redovito davano. Znalo se i ''zamiriti'' na neke poiljke, to je oduvijek dio politike i razliitih interesa. Bez Amerike pomoi opstojnost Bosne bi bila dovedena u pitanje. Rat, najokrutnija zemaljska stvarnost. Postoji jedino na ovom svijetu, na drugim svijetovima nasilja nema ili ga bar ne poznajemo. No, uprkos tome, ovjek je Boji namjesnik na zemlji (''Ja znam ono to vi ne znate'' kae Bog melecima vezano za zlo ovjekovo). Ljudsko bie je svakako najpovlatenije u cijelom svemiru.

Smotra brigade "Bregava"

117

Govorei o izgonu iz raja Adema i Have (te cijelog jo neroenog ljudskog roda) Ku'ran govori: ''Izlazite iz njega svi, jedni drugima bit ete neprijatelji''. Suprostavljenost je dakle neizbjena posljedica silaska a bipolarnost stvorenog ''metod'' spoznaje. Stvari na ovom svijetu spoznajemo preko njihovih suprotnosti, drugog puta nema. Posljedica ovjekovog pada jesu i ''ego'' te ljudske strasti koje potiu od tijela te je zlo na zemlji neizbjeno, utkano (kao mogunost) u ljudske due. Postojanje kao takvo trai odgovore na pitanja smisla ivota, a odgovora nema bez potrage. U prvobitnom dennetskom stanju nema neprijateljstva, duhovi (jo neroeni na zemlji) borave u jedinstvu s Bogom i drugima budui da izdvo-

Senad Zeo, jedan od istaknutih boraca Stolakog kraja

118

jeni individualiteti ne postoje u smislu pune i svjesne razdiobe i odvajanja od drugog i drugaijeg. Duh je nesposoban za razlikovanje dobra od zla i poznaje samo ''dobro'' u njegovom iznutarnjem optrajavanju kada svjesnost ovjekova (osim u Bojem znanju) nije niti uspostavljena na nain razluivanja koje bi rezultiralo posve jasnim naznakama (kao na ovom svijetu). Due ne prebivaju izvan granica uspostavljene samodovoljnosti niti postoji zapitanost koja bi bila ''vanjska''. Tek silaskom na zemlju, najniu taku univezuma, odnosno najmraniji svijet, ljudsko bie razaznaje dobro i zlo te razlike izmeu ovo dvoje. Bez silaska duh bi bio bezgranino siromaniji i on na zemlji proiruje i mijenja svoj opseg. irenje svijesti je nemogue bez tenje ka dobru a takva tenja opet nemogua bez otpora njoj samoj. Taj otpor jeste zlo. Ma koliko ono prevladavalo (u odreenim drutveno - istorijskim okolnostima) zlo ne moe pobijediti dobro jer je dobrota (Boja) osnov i pokreta sve egzistencije. Ku'ran kae kako Boja Milost ''obuhvata sve'' pri tom ne izdvajajui bukvalno nita jer je posve jasno da neto to bi bilo izvan Boje Milosti ne bi niti moglo ui u postojanje. Prelazak iz Bojeg znanja u stvorene svijetove odvija se kroz kapiju Milosti. Iskljuivo na ovjeka (kao najznaajnije stvoreno bie) se odnosi Atribut ''Samilosni'' dok ''Milostivi'' kako smo kazali obuhvata svo postojanje. Nita u kreaciji ne moe egzistirati izvan Boje Milosti niti je ona uskraena ikom. U ovom dobu (Kali - Yuge) zavist, zloba i svaa se vide na svakom koraku te je meusobno neprijateljstvo u usijanju (mada jo nije doseglo svoj zenit i stvari e bivati sve gore). Era materijalizma je dovela do toga da se osobe mrze i zbog najsitnijih interesa a dragocjeno vrijeme se troi na teak fiziki (i psihiki) rad iji plodovi se uivaju nou. Umjesto djelatnosti nudi se ''posao'', umjesto nadarenosti mehanicizam, umjesto vrijednosti praktinost. Onaj ko se opire biva ''neprilagoen'' a psihijatrija se sve vie javlja kao realna prijetnja za sve vrste nekomformistikog ponaanja pa originalnost biva definirana ''boleu''. Izraena individualnost koja bi u drugom vremenu bila pohvalna danas se smatra neim nastranim.

119

Kako jedna elja smjenjuje drugu te kako je njihovo ispunjavanje svrha ivota vrijeme stalno ''izmie'' to je karakteristika mranog razdoblja. Brzina modernog ivljenja je simptomatina po odsutstvo bilo kakvog smisla samog ubrzanja. Superiornost animalnog ovjeka (nad duhovnim) raa stalno nezadovoljstvo, podstie nemir i strahove. Uz to, metafizika tjeskoba predstavlja veliki teret jer je (materijalistikom koncepcijom ivota) sutinski nerazrjeiva. Aludirajui na tu injenicu Imam Ali a.s. je rekao: ''Oni koji su za ovaj svijet nikada nisu zadovoljni onim to dobijaju od njega, budui da jo ima onog to nisu uzeli''. Kako je zahvalnost Bogu nepostojea ono to je ve posjeduje nema vrijednost. Oito je rije o stanju ''ednog koji pije slanu vodu'' (to mu samo pojaava e) te ljudi ovog vremena bivaju tako snano rastrzani, iz-

Emir Eminovi

120

nutra podivljali i puni bijesa, bez milosti za druge. To je i razlog zato eljezni ovjek ne uvia promjenu (svega na svijetu) te zato je nesvjestan svog kraja i odgovornosti za svoja djela. Zbog toga se bezskrupuloznost svake vrste smatra mudrou a prevara ''normalnim'' oblikom ponaanja. Bilo kakva tenja usmjerena ka spiritualnoj virilnosti je ''sanjarenje'' i idealizacija bez vidljivih posljedica. Duhovna glad se, pak mora utoliti te sumnjivi uetilji stiu sljedbenike i oboavatelje. Kvazispiritualni pokreti (poput new age, ''Novog Doba'') samo su pokazatelj posljednjeg stadija Kali - Yuge jer je dananji ovjek nesposoban za bilo kakvu duhovnu obnovu (izuzev rijetkih pojedinaca). Uprkos gorljivim nastojanjima ''modernih'' pseudoduhovnjaka praktini um caruje i to e se

Prof. dr. Kasim Korjeni u jedinici ''Zulfikar''

121

nastaviti. Inercija e uzeti svoj danak i vapaji malobrojnih nee se uti. Tama e postajati sve vea, i varaju se svi oni koji misle da je ''dno'' ve dosegnuto. Vratimo se ratu. Po Islamskom uenju dozvoljen je jedino odbrambeni rat, dakle rat kojim se ljudi suprostavljaju nasilju nad sobom. Ku'ran to potvruje pa kae: ''Doputa se odbrana onima koji su napadnuti jer im se nasilje ini...'' Odbrana dakle kao vrsta nunosti jer nasilje vodi u ponienje a ponienje predstavlja neprihvatljivu degradaciju ljudskog bia, negaciju njegove ljudskosti. Zbog toga se protiv ugnjetaa ustaje ne ekajui da mu ''Bog vrati'' jer ovaj svijet je mjesto uzroka i posljedice. Onoga Dana kada Bog bude obraunavao ''svaki ovjek e samo o sebi misliti'' (Ku'ran). Zbog njegove spiritualne osnove i duhovne borbe koja i ini ''ovjeka ovjekom'' Islam stavlja mnogo vei akcenat na rat protiv sebe koji se definira Velikim Svetim Ratom. Borba protiv izvanjskog neprijatelja je naspram Velikog (tek) mali sveti rat koji je sporadian, srazmjerno rijedak i u sutini statian. Jer poslije svakog rata zlo ostaje prisutno u svijetu, kako je to bilo od vajkada. Iako patnja moe imati proiavajuu ulogu rat ne sadri nikakve etike elemente koji bi bili dinamini. Pravo znaenje dihada je dakle rat protiv sebe i to predstavlja istinsko vitetvo due. Snaga je usmjerena na vlastite slabosti, ne na druge ljude. Svi ajeti koji se odnose na borbu protiv ''nevjernika'' ezoterijski smjeraju na borbu duha i due, viih i niih snaga u nama samima, sa punom svijeu da je u poetnom stadiju borbe pobunjenika snaga vrlo intenzivna. Sufijska misao borbu protiv sebe motri kao postepeno osvajanje razliitih stepeni (mekam) potinjavanja tjelesne due sve dok ona ne postane posve mirna i pokorna. Pojedini komentatori koriste analogiju ''dresiranog psa'', koji jede, pije i razmnoava se ali u postavljenim granicama. Dua istrenirana duhovnim vjebama biva omekana i milostiva.

122

U Svetoj Knjizi su spomenuti neki oblici borbe protiv sebe odnosno etape duhovnog putovanja kojim se dua kultivira i napreduje od svijeta (aktualne) animalnosti ka svijetu (potencijalnog) svjetla i aneoske prirode. Na ovaj nain ljudsko bie moe pasti nie od ivotinje i biti vee od anela. Tako je spomenuta ''dua sklona zlu'', ''dua koja sebe kori'', te ''dua smirena'', odnosno ''dua zadovoljna''. Jusufova a.s. ena Zulejha (u Ku'ranu) kae kako ne pravda sebe, ''ta dua je sklona zlu, izuzev one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prata i samilostan je''. Kao to vidimo, u ovom ajetu je spomenuta ''dua sklona zlu''. Ovo je prvi mekam due, to je danas openita svijest ovjeanstva. Kako je takvu duu neophodno oplemeniti Knjiga naglaava da je neophodna Boja Milost da bi se dua (iz prvobitnog stadija tvrdoe i grubosti) transformisala i primila boansku naklonost, kada smekava i prosvjetljuje se. Ku'ran spominje ''omekavanje srca'' i vezuje ga za spominjanje Boga (Zikkrullah). Takvoj dui se oprata te se na nju sputa Boanski Atribut ''Samilosni'' jer izlaskom iz svijeta sklonosti zlu ona zadobija stvarnu ljudskost a znamo da se Boji Atribut Samilosni odnosi jedino na ljudski rod. Ovo predstavlja znak (iaret) da je dua spremna primiti Boansko svjetlo. Sljedei stepen (mekam) na duhovnom putu je ''dua koja sebe kori'' i o njoj Ku'ran kae: ''...kunem se duom koja sebe kori...''. Prethodni ajet predstavlja zakletvu Sudnjim Danom (''Kunem se Danom kad smak svijeta nastupi'') a u ovom kontekstu to je smak svijeta iluzija i materijalnih priina. Takva dua doivljava smak svijeta (animalnosti) u sebi samoj i priprema se za duhovnu ''trudnou'' kako bi razvila svjetlosni zametak u sebi samoj. Boja zakletva ovom duom ukazuje na njenu (djelimino) oplemenjenu ljudskost te je potrcana kriza savjesti kao karakteristika ovog stepena, kada

123

se ona intenzivno budi i preispituje djelovanje razuma. Balansiranje izmeu dobra i zla ukazuje da je (iskljuiva) sklonost zlu po pravilu nepovratno naputena te se javlja intenzivno kajanje. Naredni mekam (dua nadahnuta) nije spomenut (direktno) ali jesu dva sljedea, etvrti i peti. Ku'ran kae: ''A ti, o duo smirena vrati se svome Gospodaru zadovoljna a i On s tobom zadovoljan...'' Dva stepena (''dua smirena'' i ''dua zadovoljna'') spomenuta su u ovom jednom ajetu, dakle, oba mekam - a su objedinjena u jednom stavku. Smiraj due, njena umirenost je preduvjet zadovoljstvu. Nije rije o (isto) emocionalnim stanjima ve (osvojenom) stepenu due na putu duhovne pro-

Sarajevski ratni tunel

124

ienosti kada moralne osobine vie nisu pojedinane i nevezane akcije ve sama priroda due. Zavravajui puni krug, dua se na svom putu vratila svojoj izvornoj prirodi, kraj je sustigao poetak. U Ku'ranu se dakle spomenuti prvi, drugi, etvrti i peti stepen preobrazbe due to u zbiru ukazuje na Dvanaestog Imama, Mehdija a.s. ija inicijacijska uloga je presudna u ovom vremenu (1+2+4+5=12). Imam el - Mehdi a.s. je kao Pol Svijeta stoer svih bogougodnika i svi duhovni putevi vode do njega. Hidr, tajanstveni uitelj koji je ispio ''vodu ivota'' takoer ima inicijacijsku mo a tako isto (na niem nivou) i svi istinski ejhovi koje slijede ispravan uvodniki lanac te prebivaju na stepenu due zadovoljne (odnosno potpune).

Mostar, ratna razaranja

125

Veliki Sveti Rat je kako smo rekli ''rat protiv sebe''. Onaj ko pobijedi sebe ostvario je svrhu ivota jer nam je ivot (i) dat kako bi spoznali sebe (odnosno svoga Gospodara). Bez spoznaje egzistiramo tek kao ''prilagoene ivotinje'', znanje je cilj postojanja. Spram Velikog Svetog Rata svi mali ratovi su tako neznatni i nijedan sukob nikada nije izmijenio nita sutinsko niti moe, volja za mo i pohlepa su uzrok svih ratova. Rat u Bosni i Hercegovini je zavren. Neki kau da je tako ''za sada'' ali je svaka budunost neizvjesna, bremenita zlim slutnjama jer zlo nee napustiti ljudske due sve dok ovjek bude postojao. Ne znamo ta e uraditi generacije koje dolaze ba kao to nai preci nisu ni sanjali da se neto ovakvo (poput rata) uopte moe desiti. U tom smislu su i optimizam i pesimizam besmisleni jer niko ne moe uticati na ono to tek predstoji. Iako se ljudi na zemlji smjenjuju i ivot uvijek ide dalje, ludost u srcima ostaje ista. Ni prezir ni utjeha, tek injenica.

126

Sveta srdba

Bijes je satansko nadahnue ali je sveta srdba boanski uzviena

Srdba je uroena ljudskom biu i ona je sastavni dio vitalnog duha u ovjeku, koji pored srdbe sadri i poudu, odnosno nagonske snage u irem smislu. Rije je o podruju koje spada u nepromjenjivi dio due od kako ovjek postoji. Dananji ovjek je mnogo dalji od svoje izvorne prirode od ''peinskih'' ljudi te razvitak ide nanie, nita se zapravo niti ne mijenja. Strast je natjerala Ademovog sina Kabila da (iz zavisti) ubije svoga brata Habila. To je bilo prvo ubistvo koje se desilo u samoj zori raanja ovjeanstva. Sva kasnija ubistva ''nasljeuju'' (po strogim pravilima duhovne ''genetike'' i snagom samog primjera) ovo koje se desilo prvo. Ukazujui na optu povezanost i meuzavisnost te mo iskonskih slika oprimjeravanja Muhammed a.s. je rekao: ''Nema ni jednog bespravnog ubistva do Sudnjeg Dana a da u njemu nee imati udjela prvi Ademov sin'' (Kabil). Ovo predstavlja granicu poslije koje kosmiko zlo ulazi u postojanje. Nakon ovog zlodjela vie nita nije bilo isto. Zbog toga se protiv vlastite srdbe treba boriti i savladavati je (u Velikom Svetom ratu protiv sebe). Rat je teak i posve neizvjestan do kraja ivota. Neke predaje govore kako sotona prilazi svakom umiruem ne bi li ga odvratio od vjere, tako da niko nije siguran po pitanju vlastite postmortalne sudbine. Ku'ran o toj borbi protiv sebe govori pohvalno naglaavajui je - ''...koji srdbu savlauju i oprataju ljudima...''. Nije reeno kako ljudi srdbu nemaju jer to je za prosjenu svijest nemogue ve koji je ''savlauju''. Oprostom su obuhvaeni (svi) ljudi i nijedna kategorija (kao ''muslimani'' ili ''vjernici'') se ne izdvaja iz opteg pravila. Kako svi ljudi sudjeluju u Bojem oprostu Ademu, to vie zasluuju oprost jedni od drugih. Zbog toga se opratanje drugom smatra jednom od osnovnih vrlina. ivotinjski duh (ruh - al - hajwaniy) je inae oblast najteeg samosavladavanja i ''mjesto'' oitovanja vitalnih snaga ovjekovih. Seksualni nagon je 127

najsnanija djelatna sila u kojoj uestvuje cijelo tijelo. Za prosjenu svijest je karakteristino potinjavanje ivotinjskim silama (ije je boravite fiziko srce) i Ku'ran o tome kae: ''Oni su poput stoke, ak i gori...''. U tamnom dobu ovo je stanje veine ovjeanstva i slijepe animalne sile e uzimati sve vie maha, stanje e bivati sve gore i nikakvog izlaza prije obznane Spasitelja nee biti, jer po tom pitanju moemo govoriti u strogo fizikalnom smislu, da ''sila masi daje ubrzanje''. Srdba je dakle pokuena i pohvalno ju je savladavati jer njene posljedice mogu biti stravine (ubistva, nasilje i slino). Savladavanje je pak vrlo sloeno upravo zbog uroenosti agresivnih instikata. Stravine uinke srdbe danas vidimo posvuda. Ovo pod pretpostavkom da je srdba posljedica djelovanja nagonskih sila (neprosvjetljene) due, egoistine prirode koja srdbu koristi kao sredstvo i oruje. U tom sluaju srdba se moe nazvati bijesom, stanjem izmijenjene svijesti kada je ona bitno suena a kritinost smanjena, tako da ljutnju Imam Ali a.s. naziva ''vrstom ludila''. No, postoji i sveta srdba, kada onaj ko (tako) djeluje nije potaknut sebinim ciljevima ili povrijeenou nego se pokree i umiruje shodno boanskim podsticajima. Tada on biva Boje oruje, bilo to za uspostavljanje pravde, bilo za otklon nedostataka odnosno ukazivanje na njih, a to je sukladno sa jednim Kudsi - hadisom gdje Bog d.. govori u Prvom Licu. On naime kae: ''Moj mi se rob pribliava pored obaveznog i neobaveznim bogotovanjem sve dok ga Ja ne zavolim. A kada ga zavolim Ja bivam njegova ruka, njegova noga, njegov vid i njegov sluh....'' Znaenje je da Bog djeluje preko svog vjernog sluge te na taj nain Boja srdba biva njegovom srdbom. Ovo naravno ne predstavlja ''utjelovljenje'' boanskog u ljudsku put i ovjek (ma kakve spoznajne moi imao) ostaje biti ovjekom. Mijeanje dva svijeta je nezamislivo budui da svako drugaije objanjenje (djelovanja Boga unutar i preko ovjeka) vodi u obogotvorenje ljudskog. U konanici, svi ljudi i svo postojanje jesu boansko orue kojim

128

on djeluje u kreaciji. Pogledajmo primjer iz Isusovog (Isaovog a.s.) ivota koji nam predoava fenomen svete srdbe. (ienje hrama) ''Bijae blizu idovska Pasha i Isus izae u Jerusalem. I nae u Hramu prodavae volova, ovaca i golubova i mijenjae gdje sjede, pa naini bi od ueta i istjera sve iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mijenjaima prosu novac i prevrnu stolove, a onima to su prodavali golubove ree: ''Nosite to odavde! Ne inite od Kue Oca mojega kuu trgovine''. (Ivan) Ovo predstavlja prikaz Svete srdbe a u skladu sa Kudsi Hadisom koji smo ve spomenuli (kada Bog biva vid, sluh, ruka i noga svoga vjernog sluge). Uavi u hram Isus pravi bi od ueta kako bi istjerao one koji su od hrama napravili mjesto trgovanja. Ezoterijski motreno, ''bi'' je jasan simbol duhovne vlasti naspram koje su okipljenja materijalnog svijeta i njegovi ukrasi. Zato je bi sredstvo duhovne snage kojom se rue idoli. Bi je kao to smo vidjeli napravljen od ueta. Kao i svi Poslanici prije Muhammeda a.s., tako je i Isa a.s. (Isus) bio svjestan Prava Kue iste (Muhammed, Fatima i 12 Svetih Imama). Kada je prijetila opasnost da ga ubiju (razapnu) on je molio Boga da bude spaen posredstvom Prava Kue. To isto su radili drugi Poslanici u opasnim situacijama. Stoga je ''ue'' Ehli - Bejt,, to emo vidjeti u narednom Ku'ranskom ajetu. U suri ''Imranova Porodica'' (sura 3, 200 ajeta) ajet 103 kae: ''Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte. I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On sloio srca vaa i vi ste postali milou Njegovom, prijatelji, i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On spasio. Tako vam Allah objanjava Svoje dokaze da biste na pravom putu istrajali''. Tumaei ovaj ajet, Imam Sadik a.s. je rekao kako je ''Allahovo ue'' Ehli Bejt, Kua ista. Jer Poslanikova porodica je ista od svakog grijeha i ljage i njeni lanovi su Bezgrijeni (masum). U tom kontekstu nema nijednog stvorenja koje im se moe pribliiti, oni su svjetlosti Boje i stubovi svijeta. Bog nareuje da se Njegovog ueta dre ''svi''. Ovo (ezoterijski) podrazumi-

129

jeva blizinu Kui istoj jer se (u fizikom svijetu) ueta mogu drati samo oni koji su blizu njega (kako bi ga mogli dohvatiti). Na taj nain, analogno fizikoj blizini uetu (kako bi ga se dralo) postoji duhovna blizina Kui istoj za one koji vole Muhammeda a.s., Fatimu a.s. i Dvanaest Svetih Imama a.s. Ne radi se (ezoterijski motreno) ni o kakvom ''jedinstvu'' opeg karaktera i dokaz toga je injenica da broj sljedbenika svakog od Imama nikada nije prelazio cifru od 313 ljudi. Za one koji su blizu ''ueta'' nema razjedinjavanja ni pod kakvim okolnostima jer su njihove ruke zajedno poloene na uetu jedinstva. Njima je nadalje nareeno da se ''sjeaju Boje Milosti''. Ovo sjeanje jeste prisjeanje na prvobitni ugovor, kada su due (u Prapostojanju) sklopile savez s Bogom (''Nisam li Ja va Gospodar?'' - ''Jesi; mi svjedoimo). Ovo svjedoenje nipoto nije bilo istovjetno i prisutne su temeljne razlike pri izriaju. Na kraju su svi duhovi posvjedoili Jednost Boju. Neki su nosili mrnju u srcima i odbili Vilajet Svetih Imama dok su oni koji bijahu stvoreni ''od traaka njihove svjetlosti'' njihovi sljedbenici i na ovom svijetu. Sve dok ovjek ne upozna svoju izvornu prirodu (fitret) on je u (moguem) neprijateljstvu ak i sa svojim (potencijalnim) prijateljima. No, kada se vrati sebi (iz svijeta neznanja) Bog njegovo srce '''slae'' u isti red sa njegovim izvornim prijateljima jer njihova srca su od iste ''ilovae''. Zato ajet kae kako su ''Milou Bojom postali prijatelji'', nakon to su njihova srca poslagana na njihova stvarna (eshatoloka) mjesta. ''I bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio'' - nastavlja ajet. Ivica vatrene jame jeste zid koji odvaja raj od pakla. U jednoj Ku'ranskoj suri se spominju ''ljudi bedema'' (zida) koji prepoznavaju ostale po ''njihovim obiljejima'' na razmeu izmeu raja i pakla. Ti ljudi jesu Sveti Imami koji su (zbog poznavanja ili nepoznavanja) svaiji raj ili pakao navlastito (pogedati suru ''Bedemi'', koja obrazlae ovu temu). U tom smislu Imam Ali a.s. je rekao: ''Nee ui u dennet niko osim onoga ko ih (Imame) zna i koga oni znaju i nee ui u dehennem niko osim onoga ko ih ne zna i koga oni ne znaju''. Oni su dakle, svaiji raj ili pakao. Zbog toga jedna predaja kae: ''Ko spozna svog Imama, spoznao je Allaha'', jer su Imami kao savreni ljudi stjecite Bojih Atributa i Imena.

130

Kada se (po)slau srca onih ''koji ih znaju'' takav red se uspostavlja pod Vrhovnim Bojim Imenom - ''On''. Muhammed a.s. je rekao: ''Allah ima stotinu Lijepih Imena, ko ih postigne ui e u dennet'', dok su Imami ponavljali: ''Mi smo Lijepa Allahova Imena''. Postii ta Imena znai spoznati Svete Imame u njihovoj svjetlosnoj dimenziji. Boji Poslanik nije rekao da e ui u dennet onaj ko spozna (ili naui) 100 Lijepih Imena ve upravo onaj ko ih ''postigne'', to znai rasvjetljavanje svjetlosne gnoze 12 Imama u vlastitom srcu a poznato je da je prema sufijskom uenju Stoto (Vrhovno) Boje Ime - ''On''. Zbog toga se u ajetu kae kako je ''On sloio vaa srca'' jer oni koji su stvoreni (jo u prapostojanju) od traaka Imamske svjetlosti, jo tada su bili svjesni Lijepih Bojih Imena (koja istjeu iz Vrhovnog Imena) a to su Sveti Imami navlastito. Takvi se nalaze na stupnju primanja izravne Boje milosti i upravo zato ''On'' (dakle cjelina Bojih Imena a to su Imami navlastito) spaava vatrene jame poto je poznavanje (ili nepoznavanje) Imama ''ivica'' (zid) izmeu raja i pakla kako smo ve spomenuli. Imami stoje na zidu izmeu raja i pakla i prepoznaju ljude po obiljejima njihovim. Zato ajet dalje kae kako nam Bog na taj nain objanjava ''Svoje dokaze'' jer dokazi Boji na zemlji Njegovoj jesu Dvanaestorica Imama. Ovaj izraz (dokaz) se posebno odnosi na Dvanaestog Imama, Muhammeda - el Mehdija a.s. koji je Hudet (dokaz) i on je Muntazir (Oekivani Imam). Imam Ali a.s. je rekao: ''Mi smo izravni primatelji Milosti Naeg Gospodara'', te se to odnosi i na sljedbenike. Sve ovo vodi ''istrajavanju na pravom putu'' (kraj ajeta). ''Pravi Put'' spomenut u prvoj Ku'ranskoj suri (''Pristup'') takoer su Sveti Imami. ''Istrajavanje'' na njihovom putu za pretpostavku ima spoznaju samih Imama (Bojih Imena) jer puko deklarativno oitovanje jezikom (ezoterijski) nije dovoljno. Vie puta su mnogi teolozi i arifi naglaavali kako Imame zna samo onaj ko ih spoznaje u stanju njihove iste svjetlosti, i to predstavlja ''istrajavanje'' (u znanju) na Pravom Putu, odnosno spoznaju svjetlosne gnoze 12 Imama. U irem smislu, upravo je iznutarnjost ovjekova ono po emu ga prepoznajemo jer (fiziki) osobu moe poznavati

131

svako, ak i neprijatelj (svi koji su se borili protiv Muhammeda a.s. vidjeli su njegovo lice ali ne i svjetlost). Svjetlost Ehli - Bejta (odnosno odsustvo te svjetlosti) je ''obiljeje'' svakog ovjeka na Danu Suda, Imami su ljudi koji stoje na vrhovima bedema, odnosno sa pozicije, vlastite savrenosti bivaju svaiji raj ili pakao. Isus je dakle putem ''Prava Kue'' iz Hrama (srca) istjerao ''sve'' jer cijela egzistencija iluzije (materijalnog svijeta) nema stvarno postojanje za onoga ko je ''postigao'' stotinu Lijepih Bojih Imena odnosno dosegao Svijetlosnu gnozu 12 Imama. Duhovni bi takvog (savrenog) ovjeka je ue (iste Kue) za koje se on dri i odakle ne odstupa. Isus tako dosee puninu gnoze kada u hramu srca vie ne ostaje nita. Upravo snagom svjetlosti Kue iste isti hram od ''svega'', poto je (djelimian) uvid u njihovo Pravo osobina svakog Poslanika prije Muhammeda a.s. Muhammedova a.s. zajednica je posljednja i (potencijalno) najupuenija u Pravo Ehli - Bejta o emu svjedoi poznati Poslanikov iskaz: ''Uenjaci moje zajednice su poput Vjerovjesnika Benu - Israila''. Ovo izjednaavanje je posljedica znanja koje moe dosegnuti Poslanikov ummet jer se tokom njihovih ivota (povijesno) istina o Ehli - Bejtu obistinjuje. Kako su Muhammedovi a.s. sljedbenici savremenici Svetih Imama oni imaju mogunosti najdublje spoznaje. Isus (Isa) je u Ku'ranu najavio Poslanika Ahmeda (Hvaljenika, Muhammeda) a poznato je da je Muhammed a.s. rekao: ''Ostavljam vam dvije stvari; Ku'ran, ue rastegnuto od neba do zemlje i moju Porodicu''. Zatim je Poslanik 3 puta ponovio: ''Opominjem vas Allahom na moju Porodicu'', naglasivi tako vanost buduih dogaaja kada je Pravo Ehli - Bejta pogaeno i oduzeto. Vezano za neasne dogaaje nakon Muhammedove a.s. smrti uzalud su sva ''izjednaavanja krivice'' jer kako je rekao sam Imam Ali a.s. ''istina i neistina'' mogu ii ''uporedo ali ne zajedno''. Imam Ali je oduzimanje prava otrpio mirno povukavi se iz javnog ivota. ''Ue'' u pomenutom hadisu je ''rastegnuto izmeu neba i zemlje'' i ono

132

predstavlja, vidjeli smo Ku'ran. Isus je podignut sa zemlje i sada se (i tjelesno) nalazi na treem nebu ekajui ponovni povratak na zemlju. Budui da e doi (ponovo) kao sljedbenik Muhammedov a.s. on je na taj nain identian Ku'ranu a poto boravi u meustanju on je poput ''ueta'' iz Poslanikovog iskaza ''ispruenog'' izmeu neba i zemlje. Time simbolika ueta postaje jasnija. ''Ue'' je jasan simbol Isusovog ''meustanja'' jer je rastegnuto izmeu neba i zemlje. Upravo zbog svega navedenog Isus vri ienje hrama upravo u Jerusalimu koji je mjesto Muhammedovog a.s. duhovnog putovanja. Naime, u ''noi uspenja'' (mirad) Muhammed a.s. je (na Buraku) najprije putovao horizontalno (iz Mekke u Jerusalem) a onda vertikalno, u ''nebo'' i to sa Solomonove (Sulejmanove) stijene u (nekadanjem) Jerusalimskom hramu. Vertikalno usreditenje je dakle izvreno u hramu kojeg je Isus oistio. Na posljednjem nebu Muhammed a.s. se susreo sa Allahom d..

Isus izgoni trgovce iz hrama

133

Poznato je da izmeu Isusa i Muhammeda nije bilo Poslanika to je (ezoterijska) naznaka da je mjesto duhovnog (vertikalnog) uspenja (ve) bilo oieno. Burak na kome je Poslanik putovao simbilizira brzinu (jer BRK je korijen rijei MUNJA). Prije Isusovog ulaska Hramu je (bila) oskrnavljena svetost jer je pretvoren u mjesto trgovine. Ovo je neizbjean slijed dogaaja kada se religija ''institucionalizira'' a umjesto individuacije se javlja socijalizacija. Isus pronalazi prodavae volova, ovaca i golubova, te mijenjae novca i izgoni ih iz hrama. Ovo zato jer aktualno stanje nije doputalo kompromis niti kolebanje. Spomenute ivotinje je naravno mogue motriti pod obzirom simbolizma koji nadilazi puko izvanjsko tumaenje ba kao to je i ''Jerusalemski hram'' duhovno sredite mistinog putnika. To je posebno aktualno u vremenu animalnog ovjeka, vremenu u kojem sada ivimo. Isus iz Hrama, vidjeli smo istjeruje ''sve'' poto srce kao izgubljeno sredite mora biti rezervirano za Boga d.. To dokazuje poznati Kudsi - Hadis koji kae: ''Ne obuhvataju Me ni Moje nebo ni Moja zemlja ali Me obuhvata srce Mog vjernog sluge''. Srce je dakle ''stanite Boje'' u smislu oitovanja (tadaliI) Bojih Atributa i Imena. Suvino je naglaavati kako se ne radi o fizikom ''obuhvatanju'' jer Islamska koncepcija ovjeka negira utjelovljenje boanskog u ljudsku put. Zajedno sa ''svim'' Isus iz Hrama istjeruje ''ovce'' i ''volove''. Cilj svakog duhovnjaka je istjerati ''ivotinje'' iz hrama srca, odnosno potiniti animalne elemente due. ''Ovca'' je simbol naivnosti i zavedenosti, one svijesti koja je prijemiva i podlona svakom uenju to se danas vidi na mnogobrojnim primjerima sekti gdje se prakticiraju razni oblici pseudoduhovnosti. U primarnom obliju ''neodraslosti'' ovca je (kao jagnje) simbol nevinosti i djeije prostodunosti koja osvaja te se stoga Isusa oslovljava kao ''jaganjac Boji'' to predstavlja posve nedunu prijemivost, onu spremnost na rtvu koja ne sadri ''zadnje namjere''. Simbolika kurbana (u Islamu) kao due koja se ''kolje'' ima isti smisao, pobjedu nad svim ivotinjskim aspektima. ivotinjski duh mora biti ''zaklan'', to e rei potinjen i aktivno preoblikovan.

134

''Volovi'' su umna ogranienost na materijalno, jaram rada bez svrhe i smisla, dakle jedna duhovna rasprenost kojoj je putnik u poetku putovanja itekako podloan. Istjerivanje ''ovaca i volova'' (iz hrama duha) moe predstavljati kraj prve etape sufijskog puta - dua sklona zlu. U toj prvoj etapi koju karakterie nemar (gaflet) iskuenik je preplavljen egoizmom i nestabilnou. Dua polako naputa tamu stvorljivog svijeta i usredotouje se na sljedei stepen - ''dua koja sebe kori''. Svjesnost o vlastitim grekama se izotrava i javlja se osjeaj probuenosti, izlaska iz velikog sna zabluda. Upravo taj stepen simboliziraju ''mijenjai novca'' jer se radi o razmjeni snaga u dui, balansiranju izmeu dobra i zla gdje jo uvijek postoji sklonost grijeenju ali je savjest posve razbuena i osjetljiva. ak i manji grijesi bivaju analizirani a kajanje je esto i dobija snagu koja je priprema za nadahnua. Novac se ''prosipa'' to predstavlja trei stepen na putovanju - dua nadahnuta. Dua prima boanska nadahnua (ILHAM) koja je nenadano zasipaju a stanja irenja (BAST) poinju dominirati nad stanjima stegnutosti (KABD). Iako se stanja ''saimanja i irenja'' jo uvijek smjenjuju osjeaji smirene radosti poinju dominirati. Potom Isus ''prevre stolove'' to predstavlja iznutarnju dimenziju znanja, mekam due zadovoljne. Vanjski (zakon za fiziko) ''pada'' dole a iznutarnjost (batin) odlazi ''gore''. U tom smislu je Imam Ali a.s. rekao: ''Ko gleda vanjtinu svijeta ovog on e ga oslijepiti. A onaj ko gleda nutrinu njegovu, on e mu darovati vid''. Rije je o sranom vidu (basiret) koji je vrsta nadracionalne intuicije to je polje transsvijesti. ''Stol'' je jasan simbol gozbe i ovosvjetskog obilja ali i zakona za fiziko. Nije nimalo sluajno to to je Bog Isusu s neba spustio trpezu o emu Ku'ran opirno govori. Isus se potom obraa rijeima onima koji su prodavali golubove: ''Nosite to odavde! Ne inite od Kue Oca mojega kuu trgovine''. Isus se ovdje obznanjuje kao Rije (Boja) udahnuta u Merjemu i ta Rije se odnosi na sve lane

135

tvorevine uma (ega je golub kao donosilac vijesti odvie jasan simbol) te masovnu ''psihologiju'' i fantazmagorije kolektivnog duha. Meutim, golub kao simbol mira takoer navjeuje sljedei mekam duhovnog putovanja, stepen due smirene. ''Kua njegova Oca'' egzoterijski ukazuje na Hram Boji. Ali ezoterijski motreno, ''Kua'' je Kua ista (Ehli - Bjet) a otac Isusov je (ezoterijski motreno) Muhammed a.s. Naime, svi Boji Poslanici (prije Muhammeda) su donijeli (dobili) svoje Poslanstvo iz mjesta Poslanike poruke a to je Ehli - Bejt a.s. navlastito. Zbog toga je svaki Poslanik (djelimino) bio svjestan njihove veliine i znaaja. Svi oni su kroz svoja poslanja obznanili (tek) po dio Muhammedove due, njegova znanja i morala. Rije je dakle o jednom strogo duhovnom oinstvu (a nikako fizikom) jer je Merjema bila (i ostala) djevica, ''ona koju nijedan mukarac nije ni dotaknuo''. Nikakav fiziki odnos se nije desio te se u tome Kranstvo i Islam potpuno slau. Kako joj se melek Dibril ukazao u liku savreno stvorena mukarca jasno je da je rije o Muhammedu a.s. jer je on savren ovjek (insan - al - kjamil) koji je kao takav u konanici razlog stvaranja svijeta (''Da nije za tebe Ja svjetove stvorio ne bih'' - saopava Bog Muhammedu). U tom smislu je Uzoriti Poslanik rekao: ''Prvo to je Bog stvorio bila je moja svjetlost'' (u nekim predajama Poslanik kae ''moj Duh''). Muhammedanska svjetlost je razdijeljena na 14 pojedinanih svjetlosti (Muhammed, Fatima i 12 Imama) i ono prvostvoreno se na zemlji oitovalo uosobljeno u Kuu istu. Zbog toga su Imami ponavljali: ''Svi mi smo jedna te ista svjetlost''. Nakon to joj se melek Dibril ukazao u Muhammedijskom liku Merjema ga kao takvog nije prepoznala budui da nije pripadala ummetu Muhammedovom te je zato rekla: ''Utjeem se Milostivom od tebe ako se Njega boji''. Iako do odreenom stepena svjesna prava Kue iste Sveta Marija ne percipira oitovanje Muhammedanske zbilje (preko savreno stvorena mukarca a to je Muhammed a.s. navlastito) te se ''utjee Milostivom'' od prikazanog joj oblika. Ovo zato jer Isus oituje samo dio (cjeline) Muhammedanske svjetlosti.

136

Upotrebljavajui Atribut ''Milostivi'' Merjem se zakriva (utjee) od mogueg zla ukazanog lika jer Boja Milost obuhvata sve te tako i ono to ona vidi a boja Milost nadvladava Boju Srdbu te upotrebom Imena ''Milostivi'' ona ukazuje kako i njena vizija ukljuuje Milost (te titi od mogue srdbe lika pred njom). Pretpostavke egzoterijske svijesti o tome da je ona slutila kako (bukvalno) vidi mukarca ne treba ni komentirati. Ovo utjecanje Merjema ini sa strahom (''Ako se Njega boji''). Iako potencira strah ona ga nije povezala sa nekim Bojim Imenom koje bi ukazivalo na odmazdu (recimo ''Osvetnik'') ve sa Imenom Milostivi koje se manifestuje na cijelo postojanje. U drugom dijelu iskaza, Merjem upotrebljava ime ''On'' (''Njega'') koje je vrhovno Ime iz kojeg istjeu ostala. Od stotinu Bojih Imena to ime je nepoznato ba kao to je i Merjemi nepoznat (Muhammedijski) lik koji joj se ukazao. Sufijsko uenje, pak, priopava kako je Vrhovno Boje Ime ''On'' osnov za sva ostala imena, upravo kao to je i Merjemina vizija osnov za raanje Isa - a. U Ku'ranu je reeno da se ''Allaha boje ueni''. Imam Reza a.s. je pojasnio da su ''ueni'' Sveti Imami a.s. Ono pak to je sputeno iz svijeta duhovnog na razinu osjetilne zbilje mora predstavljati emanaciju nekog od 100 Lijepih Imena. Sljedstveno ovome rijei ''ako se Njega boji'' ezoterijski znae ako ''se njih boji'', tj. ako si spoznao Svete Imame u njihovoj svjetlosnoj zbilji zato mi to ne saopi. No, obznana Muhammeda a.s. kao savrenog ovjeka ukljuuje razne stupnjeve bitka, te i ono to Merjemi ostaje zakriveno. Melek Dibril joj odgovara: ''A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga, da ti poklonim djeaka ista''. U ajetu nema ni pomena o ''raanju djeteta'' ve se govori o djeaku istom kao daru. Dibril je izaslanik ''Gospodara'' to ukazuje da je Merjem na stupnju robovanja Bogu. On joj ne saopava hakkikatske zbilje Muhammedijskog lika (koje ona ne moe dosegnuti) ve ograniava ukazani lik na ''izaslanstvo''. Ovo zato jer e Merjemin sin, Isa a.s. biti poslan (dakle biti ''izaslanik'') za 12 plemena Izraelskih. Navjeuje se roenje Isa - a a.s. ''Djeak isti'' je Imam el - Mehdi a.s. On je ''poklon'' jer je Poslanik a.s. rekao: ''Ja sam poslan kao navjetitelj svojega eda, Imama Mehdija''. Na ovaj nain

137

se povezuju ''Izaslanik Gospodara'' te ''Izaslanik Imama Mehdija a.s.''. cjelina Muhammedanske zbilje se (iako djelimino) neizbjeno pokazuje Merjemi, jer njen sin (Isa a.s.) i Imam Mehdi na zemlju dolaze skupa. Imam el - Mehdi je nekoliko dana nakon roenja vien kao djeak (star nekoliko godina) a posve je jasno da se ljudsko bie raa kao dijete (a ne djeak) pa se rije ''djeak'' ezoterijski ne moe odnositi na Isusa. Rije ''isti'' ukazuje na potpunu oienost od grijeha koja je rezervirana za Muhammeda, Fatimu i 12 Imama. Egzoterijski motreno, svakako da se navjeenje o ''djeaku istom'' odnosi na Isusa. Ali ezoterijski rije je o Imamu Mehdiju te se tako u Merjeminom srcu oituje cjelina Imamologije, od Muhammeda a.s. (savreno stvorena mukarca) do Mehdija a.s. (djeaka istog). Kako su svi Boji Poslanici dobili svoja Poslanstva u ''mjestu Poslanike poruke'' (to je Kua ista) ovaj obzir Imamologije se preplie sa Kristologijom (jer je Krist imao Dvanaest Apostola a Muhammed Dvanaest Imama). Puno jedinstvo Kristologije i Imamologije ostvarit e se u Zlatnom Dobu kroz religiju ljubavi. U Tamnom dobu su Boji hramovi ''mijenjanice novca'' vie nego ikada, te su se pretvorili u suprotnost (djeliminu ili potpunu) izvornim uenjima. Organizirane religije vie ne mogu da ispune duhovne potrebe dananjeg ovjeka pa se ljudi sve vie okreu sektama to je takoer znak pomraenosti. Sekte nipoto ne predstavljaju povratak izvorima Objave ve znak krajnje degeneracije spiritualnog. Naravno, latentan sukob egzoterijskog i ezoterijskog postoji oduvijek (nekada se burno manifestujui). No, danas je forma dominantan oblik ispovjedanja vjere i zbog toga esto njena suprotnost. Ovakva prevaga vanjskog nad unutarnjim i formalnog nad sutinskim govori o (sadanjem) stadiju Kali - Yuge kada su principi religije gotovo zapostavljeni a forma dominira nad sadrajem. Nije u pitanju nemo religije kao takve, upravo obrnuto, uzrok je odsustvo pravog izvora. Na koji nain forma dominira eljeznim ovjekom moemo vidjeti posvuda, od ukraavanja do ureenje ivotnog prostora gdje je nesklad sa estetikom posve evidentan a prevaga kvantiteta nad kvalitetom posve vidljiva. Zbog toga se ljudske potrebe stalno ''ire'', srazmjerno ubrzanju vremena.

138

Sakupljaki duh koji je danas doveden do savrenstva proizvela je bezona (niim ograniena) pohlepa zaprijetivi samom opstanku ovjeanstva. Oko 90% misli robotiziranog ovjeka se odnosi na kupovinu i izgled. U tom smjeru i opsjednutost vanjskim izrazima poprima drastine razmjere, jer je samo ljudsko bie kvalitativno postalo ''vanjskim'' ovjekom. To se najbolje vidi na tehnikama ''podmlaivanja'' lica gdje mukarci i ene oajniki nastoje ponititi neumitne uinke vremena. Pokuaj dosezanja vjenosti na ovakav nain ima za rezultat ''stalnu smrt'' koja se tek odgaa. Ovo posebno vai za ene koje su na mnogo specifiniji nain suoene sa gorinom prolaznosti. U drugim epohama ukraavanje je imalo za cilj da istakne ensku ljepotu dok je ono danas preuzelo zadau zaustavljanja u vremenu fizikog dijela bia to je dakako nemogue. Sam pokuaj ukazuje na nedostatak spiritualne virilnosti i eshatoloke perspektive. Kada je meutim ivot smjeten izvan granica vidljivog svijeta a njegov sadraj ispunjen metafizikim istinama i sutinama stvari se odvijaju posve drugaije. Kako danas ivotu nedostaje smisao usljed ega vrijeme uvijek ''izmie'' nikakvi trenutni efekti (poboljanja ljepote pseudokozmetikog karaktera) ne mogu popraviti stanje i oaj pred prolaznou e se uslonjavati i bivati sve dublji. Robotika kvantitativnog ivota e sve vie unitavati ljudskost i krize svih vrsta e bivati sve vee. Uas prolaznosti nipoto nije postojao oduvijek. ak i danas, ene u izvornim tradicionalnim zajednicama mirno prihvataju starost bez ikakve pobune unutar sebe doivljavajui ljepotu kroz prizmu kosmikog gibanja koje je trajnog karaktera, i gdje smjenjivanje oblika nikada ne gubi smisao za lijepo. Nagovjetavajui tamno doba, Muhammed a.s. je rekao: ''Sudnji Dan nee nastupiti sve dok vrijeme ne izgubi smisao''. Da bi neto imalo smisao ono mora imati razloge postojanja koji su objektivnog karaktera. Stoga smisao vremena (ve danas) gotovo i da ne postoji a ''ritam'' ivljenja e se sve vie ubrzavati. Inercija e uzimati danak tako da e ovjekova kvalitativna izgubljenost u prostoru i vremenu bivati sve vea. Poslanik je u svom iskazu ciljao na prevagu subjektivnog obzira vremena (ovjek i kosmos u potpunom neskladu) i na stanje neravnotee koje e dovesti do duhovnog haosa.

139

Bilo kakav smisao (vremena) podrazumijeva granice ivota izvan vidljivog svijeta po kojem (fiziko) vrijeme i raunamo, te metafiziku usmjerenost koja mora biti u skladu sa onim nepromjenjivim u ovjeku. U ovom dobu pomraenja te su granice pokidane a umjesto nepromjenjivog svjetla Duha bie potresaju varljive i prolazne mentalne slike i obrazci ivljenja koji su u neskladu sa sveukupnim postojanjem. Nikakvi pozivi na ''razum'' (vezano za ope unitenje moralnih i duhovnih vrijednosti) nee dati efekta jer je razum eljeznog ovjeka okovan tek praktinim umom koji isijava iz dubina divlje i neoplemenjene due. Takozvani povratak zdravom nainu ivota je jo jedan u nizu oajnikih koraka koje proizvodi posvemanja nezrelost ''modernog'' ovjeka. Sama ideja se sasvim logino (i) pojavila kada je priroda nepovratno zagaena i unitena i kada vie naprosto nemamo emu da se ''vratimo''. Pritisak koji beznadene okolnosti vre na umove ljudi nee uroditi nikakvim plodom jer je unitenje prirode stvar pohlepe i moi a ne elje usamljenih grupa. Po tom pitanju (kao i svemu ostalom) bivat e sve gore a ''kontrolirani'' haos e biti zaustavljen tek intervencijom iz duhovnog svijeta. To e se desiti na pragu zlatnog doba prije kojega e ''mjera ljudskosti'', kako vanjska tako i ona unutar ovjeka dosegnuti dno. Nikakvi ''dogovori'' o zaustavljanju unitenja prirode nee se sprovesti u djelo jer pohlepa due moe biti zaustavljena jedino iznutra a nikako izvana (''proglasima'' i ''pozivima''). Za takav pokuaj se meutim nema ni snage ni volje jer bi to podrazumijevalo izuzetan duhovni napor i ogranienje moi to je u postojeim okolnostima nezamislivo. Upravo suprotno, bez duhovne kultivizacije i oplemenjenja neobuzdana strast due biva sve gora. U tom smislu je Uzoriti Poslanik rekao: ''Da ovjek dobije dolinu zlata poelio bi i drugu''. U kontekstu gubljenja smisla (vremena) valja spomenuti fenomen katastrofinih vizija, apokaliptine najave i razna uenja o skorom kraju svijeta. Ukoliko promotrimo raspad prijanjih civilizacija lako emo uoiti da je ideja katastrofalnog obrata uvijek pratila njihov kraj, te se ne radi o neem ''novom'' to bi bila karakteristika (samo) naeg doba. Apokalipsa je ciklinog karaktera samo to krunice njene obznanjenosti bivaju sve manje. Navest emo par primjera iz novije povijesti kako bi fenomen ''skore propasti'' bio jasniji. Po Mielu Nostradamusu je godine 1999. trebao poeti Trei Sv-

140

jetski Rat za kada je najavljeno sputanje ''Kralja uasa'. Slina najava se desila i od Bugarske proroice Vange za ovu godinu (2011) kada je (pretpostavljeni) sukob dvije Koreje trebao eskalirati i pretvoriti se u svjetski. Kao to znamo, u oba sluaja nije se desilo nita. Francuski vidovnjak je pogrijeio a tako i poznata proroica. Kali - Yuga je kao to znamo, sama po sebi doba nasilja, unitenja i tame no vizije koje se fiksiraju na tano odreeni dan ukazuju na intelektualnu krhkost i spiritualnu nemo dananjeg ovjeka. Posljedica je potpuna duhovna dezorijentiranost usljed ega umovi bivaju preplavljeni apokaliptinim ''predznacima''. Iako postoji iskustvena potvrda o neispunjenju takvih proroanstava ljudi u njih (jo uvijek) slijepo vjeruju jer se kolektivna ''anksioznost'' mora neim hraniti. Strahovi se objektiviziraju no njihova uspjena racionalizacija biva nemoguom bez svijesti o metafizikoj prozirnosti stvorenog i znanja o samoj prirodi ovoga svijeta koji je mjesto nesree i bola. Budui da je duhovni skok jo uvijek (evolutivno) nemogu svijet u vienju dananjeg robotizovanog bia zavrava u katastrofi opeg karaktera. U tom smislu je manipulativna priroda raznih ''vizionarskih'' poruka krajnje problematina poto svjesna zloupotreba ope ''naivnosti'' nikada nije iskljuena (najnoviji i krajnje alostan primjer jeste panika prouzroena virusom H1N1 kojom prilikom su se jasno predviali katastrofini dogaaji bez ikakvog stvarnog osnova). Na ovaj nain napetost unutar ljudi koja je strogo metafizikog karaktera nalazi oduka u kolektivnim strahovima no to nikada ne razrjeava fobino stanje ve ga pojaava. Kroz cijelu Kali - Yugu kvalitativna obnova ovjekove svjetlosne dimenzije biva praktino nemogua i stoga je simboliko razrjeenje metafizike tjeskobe katastrofa koja se eka. Neizvjesnost je pak, mnogo dublja od najavljenog kraja te se nakon svakog promaaja trai novo proroanstvo. Ono to su sve autentine religije sasvim ispravno smjetale na eshatoloki plan (u okviru Sudnjeg Dana) danas se ima desiti ''sada i ovdje''. Poto je sami strah vei od snage pretpostavljenog dogaaja, bolna nagaanja se lako pomjeraju. Strahovi koji iznutra unitavaju bie projektuju se na razinu opeg budui da je opustoeni i osiromaeni duh nesposoban da se djelotvorno izbori s njima. Za takvo neto ne postoji ni minimum pretpostavki, provalija e bivati sve vea. U tom kontekstu, zabrinutost je glavna karakteristika mranog doba.

141

Ciljajui na meuzavisnost razliitih strahova a vezano za izvorno utemeljenje due, Muhammed a.s. je rekao: ''Ko se Allaha boji On uini da se sve drugo njega boji. A ko se boji neeg mimo Allaha On uini da se taj boji svega drugog''. Iz hadisa je posve jasno da usmjerenje ka boanskom preduprijeuje sve strahove jer ako postoji smisao ivljenja sve nedae izgledaju lagane. Neto slino je rekao i Imam Ali a.s. kazavi: ''Uini svoje brige jednom brigom''. Ova jedna briga je briga za svoju vjeru, duhovno napredovanje. Ukoliko metafiziki smisao hrani duh i ako svjetlo Objave obasjava bie, nema strahova. Duhovni ovjek je neustraiv jer je svjestan svoje uloge kao namjesnika Bojeg na zemlji, zna zato ivi i gdje ide nakon smrti. Za onoga ko je svjestan cilja putovanja sve brige su ''uinjene jednom brigom''. Robotizirani homo - ekonomikus pati od svih vrsta strahova koji se stalno umnoavaju, i sumnje u sve i svata e bivati sve vee. Vratimo se Svetoj Srdbi. Kako za Isusa (Isa - a) ona je karakteristina i za Mojsija (Musa - a). Pogledajmo neke Ku'ranske ajeta koji govore o tome. Ajeti se nalaze u suri ''Bedemi'' (sura 7, 206 ajeta). Ajet 142: ''Mi odredismo da as susreta sa Musaom bude kad se napuni trideset noi i dopunismo ih jo sa deset, pa se vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za etrdeset noi. A Musa je bio rekao bratu svome Harunu: ''Zastupaj me u narodu mome i ne slijedi puteve onih koji su smutljivci''. Ajet 143: ''I kad Nam Musa doe u odreeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on ree: ''Gospodaru moj, ukai mi se da Te vidim!'' - ''Ne moe Me vidjeti'' - ree - ''ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjee Me!'' I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvjeen strovali. im se osvijesti, ree: ''Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!'' Ajet 145: ''I Mi mu na ploama napisasmo pouku za sve, i objanjenje za svata. ''Primi ih svojski, a narodu svom zapovijedi da se pridrava onoga to je u njima ljepe!'' A pokazau vam i zemlju grenika''. Ajet 148: ''I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvatie i prema sebi se ogrijeie''.

142

Ajet 150: ''A kad se Musa srdit i alostan narodu svome vrati, povika: ''Kako ste runo poslije odlaska moga postupili! Zato ste se pourili i o nareenje Gospodara svoga se ogluili?'' - i ploe baci, i brata svoga za kosu dohvati i poe ga vui sebi. ''O sine moje majke'' - ree Harun - ''narod nije nimalo do mene drao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dumani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogrijeili''. Ajet 151: ''Gospodaru moj'' - zamoli Musa - ''oprosti meni i bratu mome i uini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji''. Ajet 155: ''I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi da u odreeno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on ree: ''Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene unititi jo prije. Zar da nas uniti zbog ono ga to su uradili bezumnici nai? To je samo iskuenje Tvoje kojim Ti, koga hoe u zabludi ostavlja, a kome hoe, na pravi put ukazuje; Ti si Gospodar na, pa nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti prata najvie''. Razmotrimo najprije ajete 142 i 143 koji govore o nemogunosti (izravnog) vienja Boga d.., ajete koji su bili predmetom mnogih komentara i meditacija u prolosti od strane raznih gnostika i sufija. Valja rei da je Musa a.s. kelimullah - onaj sa kojim je Allah razgovarao jer svaki od 7 velikih Poslanika ima svoju odrednicu razliitu od drugih. ''as susreta'' predstavlja vrijeme Odredbe ili No odredbe kada se aneli i Ruh sputaju u srce Bezgrijenika, no koja je ''bolja od 1000 mjeseci'' (Ku'ran). To je no iz koje istjee no ezoterije koja traje (sve) do Obznane Imama Mehdija a.s. ''as susreta'' jeste susret s Bogom koji se odvija sa pozicije due savrene (insan - al - kjamil) i taj susret se ozbiljuje kada se duhovni putnik popne na ''vrh planine'' (mudrosti) odnosno Sinaj svog bia. Prema tome, ''as susreta'' predstavlja hakkikatsku zbilju odnosno dosezanje najdubljih duhovnih istina to opet za pretpostavku ima ''nono putovanje'' duhovnjaka. Susret s Bogom vidimo (u ajetu 142) podrazumijeva ispunjenje 30 noi koje se dopunjuju sa jo 10, te se dobija cjelina od 40 noi. ''Dan'' se uopte ne spominje jer je rije o tami koju u sebi nosimo i koja treba biti prevladana.

143

''Noi'' su ispunjene ezoterijskim istinama (jer svjetiljka koristi jedino u tami) a u skladu sa Ku'ranskim ajetom koji nareuje nono bdijenje te se dodaje ''...a ti po danu ima mnogo posla''. ''Dan'' predstavlja egzoterijski obzir religije a ''posao'' kao takav je vezan za ono izvanjsko, dosezanje iznutarnjih zbilja nosi nepokretnost, budnost i potpunost. One se i doseu nakon dana ispunjenog ''poslom'' odnosno uenjem bogotovlja i ostalih radnji koje su neophodne pretpostavke za duhovni uspon. U ''noi ezoterije'' (koja je u ovom vremenu no Imama Mehdija a.s.) svaki od Poslanika i duhovnjaka spoznaje ''Pravo Kue'' (Poslanikove a.s. porodice) te je u tom smislu ''no koja je bolja od 1000 mjeseci'' ustvari no metahistorijskog dogaaja koji je (za svakog razliito) spoznaja Ehli - Bejta. Zato je kroz cijelu povijest znanje vezano za Kuu istu, gdje nema Ehli - Bejta nema ni spoznaje. U tom smislu je i Imam Ali a.s. ''sa svakim Poslanikom poslan tajno a sa Muhammedom javno''. Poznato je da je Musa a.s. molio Boga pravom Kue iste (da razdvoji more kako bi Izraelski narod mogao proi suhim putem). To isto su inili i drugi Boji Poslanici u raznim nevoljama i Bog je primao njihove molbe upuene posredstvom ''Prava Kue''. Prvobitni susret Musaov sa Allahom d.. bio je predvien kada se ''ispuni 30 noi''. Iako se u potpunosti Musa osamljuje 40 noi, najprije je odreena brojka od 30 dana. Imam Sadik a.s. je rekao: ''Vjera ima deset stupnjeva koji se poput ljestvi uzdiu jedan iznad drugog, zato ako vidi nekog ispod sebe njeno ga privuci i nemoj ga opteretiti sa onim to ne moe nositi jer e ga slomiti''. Zbog toga 30 Musaovih noi predstavlja (svih) 10 stupnjeva vjere na nain spoznaje erijata, tarikata i hakkikata, jer 3x10=30. Ovo svakako predstavlja ezoterijski obzir ''30 noi'' samoe a ne brojku koja bi oznaavala kretanje astronomskih tijela na fizikom nebu.

144

erijat sukladira prvom svjedoanstvu vjere, - Vjeri u Boga, tarikat drugom - vjeri u Poslanstvo a hakkikat treem - vjeri u Imamat. Musa a.s., tako za 30 (predvienih) noi sazrijevanja (uspinjui se na svoj ''Sinaj'') zadobija svih 10 stepeni vjere kroz obzir trostrukog svjedoanstva Vjere. Nakon toga slijedi dopuna od jo 10 noi ime se dobija broj 40. Dopunjavanje znanja slijedi nakon to Musa spozna tajne imamologije. Poznato je da je Muhammed a.s. primio Poslanstvo u etrdesetoj godini a takoer se dua (nakon smrti) odvaja od svijeta materija za 40 dana. Cjelinom od 40 dana Musa a.s. dakle ''ispunjava'' (iznutra - u sebi) Pravo Kue, dakle zadobija svojim ve steenim znanjem svijet Muhammedanske svjetlosti, onu prvostvorenu zbilju na koju se mora osvrnuti kao Boji glasnik. Tako zavrava odvajanje (svog duha) od ovog svijeta postajui za taj isti svijet ''mrtvim''. Eto zato je Muhammed a.s. rekao: ''Umirite prije smrti''. Drugom prilikom, ukazujui na osobu koja je postigla ponitenje (''fena'') Poslanik je Imama Alija a.s. okvalificirao kao ''mrtvaca koji hoda''. Rije je o smrti tjelesne due koja oivljava duh i ini ga budnim i pripravnim za gnostike istine. Musaovo osamljivanja od 40 dana je prauzor, odnosno arhetipska slika utrnua, mistine svijesti odvajanje te je to pojava u mnogim sufijskim redovima. Po svojoj sklonosti samoi sufijski red halvetija je i dobio ime (halvet znai samoa). Harun a.s. je ostao u narodu kao Musaov zastupnik. Zastupnitvo se odnosi na iznutarnjost Objave a to je funkcija Imama u najdubljem smislu te rijei. Muhammed a.s. je to posebno naglasio: ''Ali je sa svakim Poslanikom poslan tajno a sa mnom je poslan javno''. Njegova uloga je jasno naznaena u jednoj drugoj poznatoj predaji: ''Ti si prema meni isto to i Harun prema Musau samo to poslije mene nema Poslanika'' (kae Muhammed a.s. Imamu Aliju). Musa Harunu savjetuje da ''ne slijedi puteve onih koji su smutljivci'', jer je Harun a.s. (ezoterijski) obzir tarikata dok je hakkikatska zbilja oliena u Imamu Aliju a.s. Pravi Put je jedan a krivih puteva je mnogo i zato je u ajetu spomenuta

145

mnoina (''puteve''). Uzoriti Poslanik je jednom prilikom zacrtao liniju u pijesku, pokrio je rukom i rekao: ''Ovo je Pravi Put''. Potom je zacrtao nekoliko manjih linija dodavi: ''Ovo su krivi putevi''. Budui da su to krivi putevi oni sa pravim mogu ii uporedo ali nikad zajedno. Svi putevi dakle koji su izvan Pravog Puta (a to su Dvanaestorica Imama navlastito) predstavljaju ''puteve smutljivaca'', one puteve koji budui da su izvan ''djelokruga'' Svetih Imama nikako ne mogu biti ispravni. Za takve puteve je vezana ''smutnja'' jer ako nema pravoputnosti nema ni unutarnjeg mira niti sklonosti istini. U ajetu 143 Musa a.s. dolazi Gospodaru u ''odreeno vrijeme'' nakon ozbiljenja najdubljih hakkikatskih istina (kroz 40 noi halvet - a). To predstavlja ''as Sudbine'' o kome smo ve govorili, no (ezoterije) kada se ruh (nebeska Priroda Muhammedova) sputa u srce Bezgrijenika (jednog od Dvanaest Imama). Bog d.. najprije za sebe kae ''Mi'' (''kad Nam Musa doe u odreeno vrijeme'') to ukazuje na to da je Musa postigao 100 Lijepih Bojih Imena uspinjui se na Sinaj svoga bia a zatim se upotrebljava rije ''Gospodar'' to znai da se Musa a.s. obraa Bogu sa pozicije robovanja (odnosno ponitenja). On je dosegnuo ''fena'' i preostaje mu jedino da ''vidi'' svog Gospodara. Nakon to mu Gospodar Njegov progovori, dakle nakon to dobija odziv na postaji vlastitog ponitenja (fena) Musa a.s. kae: ''Gospodaru moj, ukai mi se da Te vidim!'' Rije ''vidim'' znai ''spoznam'' jer bi svako drugo objanjenje bilo apsurdno i nezamislivo. Ovdje je potrebno vratiti se na jednu predaju Imama Sadika a.s. Neki ovjek je boravei sa Imamom upozorio na ljude koje tvrde kako e se Boga (moi) vidjeti na onom svijetu. Imam Sadik a.s. mu je odgovorio: ''Boga je mogue vidjeti i na ovom svijetu, ba kao to ga ti upravo sada gleda''. Prisutni je htio obznaniti ljudima ovu predaju ali mu je Imam to zabranio

146

dodavi da ljudi to ''ne bi razumjeli i da bi zalutali''. Musa a.s. na ovaj nain a u skladu sa citiranim hadisom eli oitovanje cjeline vilajeta Imama. Naravno, ovdje se ne radi o utjelovljenju boanskog u ljudsku put ve o tome da je vienje savrenog ovjeka (kao jedino mogue dosezanje boanskog) ustvari vienje Boga samog. No, kako je za prosjenu svijest takvo ''poistovjeenje'' nezamislivo Imam kao to smo vidjeli zabranjuje svom sagovorniku da dalje govori o tom. Spoznaja Bojih Atributa i Imena oduvijek je bila karakteristika malog broja ljudi. Sljedstveno ovome, Musaova molba da ''vidi Gospodara'' jeste zahtjev za oitovanjem cjeline Vilajeta Svetih Imama a.s., cjeline koja ima biti oitovana tek sa Imamom Mehdijem a.s. Ovo je razlog zato Allah d.. kae Musau kako Ga ne moe vidjeti. Zbog toga se Bog otkriva ''brdu'' (gnoze) to znai da ukazuje Musau da Vilajet Imama (u njegovo vrijeme) moe biti tek parcijalno oitovan no i to je (bilo) dovoljno da Musa izgubi iluziju odvojenog postojanja te se ''unesvjeuje''. Gubljenje (svijesti o sebi samom) je est motiv sufijskih inspiracija i zadubljenja, i ono se moe promatrati kao stepen jedinstva. Pretpostavke (egzoterijske svijesti) kako je Musa a.s. traio da vidi svoga Gospodara fizikim (ili sranim) oima nisu vrijedne ni pomena. ''Vienje'' Boga je nemogue ne samo fizikim ve i sranim oima. Takvo neto ne bi poelio niti ''obian'' vjernik jer Ku'ran jasno kae kako ''pogledi do Njega ne doseu''. Nesamjerljivost ljudskog i boanskog je apsulutna i neupitna te ostaje takva zauvijek. ''Brdo'' (gnoze) ne biva na svom mjestu koje je ''mjesto Poslanike Poruke'' (Ehli - Bejt) te se ''pomjera'' na Musaovoj dezbi (otkrovenju) jer kako smo kazali, cjelina Vilajeta Imama (jo) ne moe biti oitovana. Ne ostajui na svom mjestu brdo (gnoze) se smjeta u ''budunost'' obznane Imama Mehdija a.s. Brdo gnoze je ''sravnjeno sa zemljom'' to Musaa stavlja u njegovu vlastitu zemaljsku ravan (kada cjelina Vilajeta) jo ne moe biti oitovana. Musa to shvaa te se zbog toga kaje i kae: ''Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi''. ''Brdo'' spoznaje i Musa a.s. bivaju dakle, (usljed sravnjena brda) poravnati, Musa biva svjestan svojih mogunosti.

147

Muhammed a.s. (Ahmed) je onaj koji je hvaljen, hvalitelj (to znai njegovo ime na Arapskom jeziku). Upotrebljavajui ovaj izraz Musa zadobija znanje o Posljednjem Poslaniku iji e Dvanaesti Imam oitovati cjelinu vilajeta. Imam el - Mehdi peati povijest ljudskog roda na zemlji. A kako je to jedino peaenje ono je po tom i prvo te zbog toga Musa a.s. kae kako je on ''vjernik prvi''. Ku'ran naglaava kako su u raju ''oni prvi uvijek prvi'' te da e ih biti mnogo od naroda drevnih a malo od kasnijih''. Musa a.s. je svakako drevni ovjek. Nakon cjelovitog duhovnog iskustva Musa se vraa svom narodu koji je u meuvremenu prihvatio kip zlatnog teleta. Ovo govori o varljivosti i nepostojanosti prosjenih nastojanja u svijetu koji se stalno mijenja.

Zlatno tele

148

Duhovnjak je pak, uvijek onaj koji se vraa (narodu za njegovu dobrobit) nakon to je doivio prosvjetljenje. Tanije treeno, sami Bog ga vraa jer se po slobodnoj volji niko ne bi vratio iz prostranstva gnoze u blato ovosvjetskog. Eto zato je Muhammed a.s. rekao: ''Ja i oni koji su bogobojazni iz mog ummeta osloboeni smo optereenja''. Zakon za fiziko nije suprostavljen biu i odvija se nesmetano dok se duh posveuje drugim jedinkama. Ova duhovna pedagogija ukras je svakog velikana. Zlatno tele je postalo ''teret''. Ovo ukazuje da svako istrajavanje na materijalistikoj koncepciji (iznutra) stvara optereenja koje se onda sumblimno (vrlo esto) iskazuju na idolopokloniki nain. Oboavanje je dio ljudske prirode i u korijenu je svakog bia ba kao i fiziko oitovanje te ljubavi (Islamski salat podrazumijeva niz fizikih kretnji odakle je i proistekao puki izraz ''klanjanje''). Narodni nakit se dakle opredmetio u zlatnom teletu. Melek Dibril je doao na konju a ispod ''stope izaslanikove'' (ovjek po imenu Sammirija) bijae uzeo aku zemlje koju je potom bacio u vatru. Na taj nain je izlio tele od zlata koje je davalo glas kao da je ivo. ''Civilizacija'' gvozdenog ovjeka u potpunosti slijedi iskljuivo zlatne ''glasove'' i zov ivotinjskog duha koji vlada ljudima. ''aka zemlje'' je analogna ''aci vode''. Naime, kada Dalut nastupa sa svojom vojskom (Ku'ranska pripovijest) i prelazi rijeku on svojim borcima kae da ''onaj ko se napije osim ako akom zagrabi'' (nije njegov). Sugerira se skromnost za svakog ko je uronjen u rijeku ivota, dostatnost malim udjelom od ovog svijeta i zadovoljstvo onim to se ima. No, ukoliko doe do doticaja sa vatrom pohlepe javlja se obogotvorenje materije i sluenje idolima. U tom smislu ''zlatno tele'' se ciklino opredmeuje kada tama nadolazi i pribliava se svom dnu. Neto slino se desilo prilikom uruavanja Egipatske i Rimske kulture. Dananja ''civilizacija'' u potpunosti predstavlja oboavanje zlatnog teleta odnosno punu afirmaciju animalnog ovjeka, ovjeka koji je posve izgubio vezu sa svojom svetom prirodom. Sammir (ija) inae (i) znai ''veernji zabavlja'' to tako divno odslikava prirodu tamnog doba gdje su ''stope''

149

nekontroliranih tenji ostavljene posvuda (kao svjedoci). Opojna mo idolopoklonstva e jaati jo vie i unitavati kosmos, kako vanjski tako i unutarnji. Valja podsjetiti kako su Sjevernoameriki Indijanci doba pomraenja prepoznali kao nadolazak ''gvozdenog konja'', odnosno pojavu eljeznog ovjeka (aluzije na ''voz'' kao simbol gvozdenog konja nije potrebno ni komentirati). ''Moderni'' ovjek, tako prijemiv zabludama svih vrsta je jednostavno iskonstruisao priu o neukim ''domorocima'' koje je gvozdena civilizacija (po njima) trebala da spasi. No, svi (jo uvijek) ''primitivni'' narodi su duhovno i moralno miljama daleko od prosjenog ''civiliziranog'' ovjeka. U ajetu 150 (sure ''Bedemi'') dat je prikaz svete srdbe koja ima svoje vanjsko i niz iznutarnjih tumaenja a skladu sa poznatim Muhammedovim a.s. iskazom: "Ku'ran ima 7 razina znaenja a svaka dubina do 70 drugih''. Musa svog brata Haruna ''za kosu dohvati i poe ga vui sebi''. Privlaenje slova izvanjskog zakona i mistine svijesti je kontrolirano i uvijek racionalno. ''Kosa'' je u mnogim kulturama bila znak snage i povezanosti sa svetim. Jo i danas ona se u nekim plemenima smatra sjeditem spiritualne moi. Musa vue Haruna snagom ezoterijskog ne bi li mu tako prenio duhovne istine koje su jezikom nepriopive, ovo zato jer je Harun batin njegove objave, njena iznutarnjost. Musa se prije toga vratio narodu svome ''srdit i alostan'' jer su kipovi odnijeli prevagu nad oboavanjem Boga. U pitanju je Sveta Srdba kojom prilikom su individualni motivi iskljueni a egoizam nezamisliv. Harun Musa - a oslovljava kao ''sina majke njegove'' te dodaje: ''Narod nije nimalo do mene drao i umalo me nije ubio; nemoj da mi se svete dumani i ne smatraj mene jednim od onih koji su se prema sebi ogrijeili''. Najprije se valja osvrnuti na Harunovu ''smrtnu opasnost'' karakteristinu za mnoge sufije i gnostike koji su kroz povijest ubijani. Kako su erijat i tarikat jedno u okviru Islama Harun to naglaava oslovljavajui Musa - a kao ''sina majke njegove'', uopte ne upotrebljavajui izraz ''brat''. Ovo zato jer ''majka'' jeste zajednica (umma) erijata i tarikata (te hakkikata) pa dio ajeta naglaava to jedinstvo. ''Narod'' je openita svijest

150

koja je nestabilna i kolebljiva i koja po Imamu Aliju ''kree za pozivateljem svakim i okree se u smjeru vjetra svakog''. ''Nemoj da mi svete dumani'' kae dalje Harun ukazujui kako prosjena svijest (usljed neznanja) moe iskazati (ak) neprijateljstvo, prema nepromjenjivom i svetom. Govorei o latentnom otporu koji dolazi od nesposobnosti racionalnog shvaanja, Muhammed a.s. je rekao: ''ovjek je neprijatelj onome to ne poznaje''. Harun trai od Musa - a da ne smatra njega ''jednim od onih koji su se prema sebi ogrijeili''. Grijeh prema sebi jeste mnogobotvo koje je uvijek svjesni stav i djelovanje cijelog bia dok se vlastitoj izvornoj prirodi (fitret) ovjek u sutini nikad ne suprostavlja. Ma koliko grijeio niko ne naputa svoju temeljnu narav po kojoj je i stvoren. Oni koji su pak (trenutno) izdali svoju teomorfnu prirodu jesu oni ''koji su se prema sebi ogrijeili''. Harun se kao zastupnik iznutarnjeg sadraja Objave od njih ograuje. U ajetu 151 Musa a.s. trai od Gospodara svoga da oprosti njemu i bratu njegovu to predstavlja svijest o nemogunosti dosezanja cjeline Vilajeta Svetih Imama ma koliko (inae) bilo jako jedinstvo vanjskog i unutarnjeg (jer u ajetu 151 Musa Haruna oslovljava ''bratom'' dok je Harun upotrijebio drugaiji izraz rekavi kako je Musa ''sin majke njegove''). Zatim Musa a.s. moli Boga: ''...i uini da budemo pod okriljem Tvoje Milosti, Ti si od milostivih najmilostiviji...'' Kao to znamo Boja Milost obuhvata sve te Musa (niti) ne trai milost kao takvu ve boravak pod okriljem (te Milosti). Samu Boju Milost ovjek ne moe napustiti (sve i da hoe) jer bi to znailo izii iz postojanja to je nemogue. ''Okrilje'' Boje Milosti jeste konano utrnue (u Bogu) tj. ''okrilju'' Kue iste'' koje je za mistinu svijest poput ''intimnog dijela'' kue u odnosu na cijelu zgradu. Tada se Milostivi Bog manifestuje kao ''od milostivih najmilostiviji''. Ovo zato jer se Milost kao Atribut Boji sputa na sva stvorenja te su i ona milostiva kako meusobno tako i prema drugim vrstama. Zbog toga ovo poreenje jer je hakkikatski ovjek najmilostiviji (od stvorenja) s obzirom na njegovu proienost i golemo znanje koje posjeduje. A znanje i blagost su uvijek povezani i neodvojivi. Najsnaniji su i najmilostiviji.

151

Musa - a ''srdba minu'' te on ponovo uzima ploe. Ponovo sakupljanje znanja predstavlja stupanj Jedinstva kada se odvojene egzistencije vide povezanima, i kada se uvia da ''ne postoji nita osim Allaha''. To je i razlog zato srdba naputa Musa-a. Razbijanje ploa te njihovo ponovno sakupljanje predstavlja saetak duhovnog puta jer Kudsi Hadis priopava: ''Ja sam sa onima ija su srca slomljena''. Nakon to je srce slomljeno nevoljama ono se ponovo reintegrira u cjelinu bia. Dosee se dakle puni krug i putovanje zavrava tamo gdje je i poelo, razlomljeni elementi postojanja se iznova okupljaju. Velika avantura spaja kraj sa poetkom i duh je ispunio razlog postojanja na zemlji. Poslanstvo je staro koliko i ljudski rod te dotle dosee i Sveta Srdba. I uvijek e biti onih ija e ljutnja biti Boanskom a njihovo zadovoljstvo zadovoljstvom Bojim.

152

uvar i tuma

Dogma je otrov vjere i prepreka duhovnom napretku

Jedino ispravno tumaenje Ku'rana (na nain objedinjavanja egzoterijskog i ezoterijskog) jeste tumaenje Ku'rana samim Ku'ranom, kada se ajeti tumae (drugim) ajetima. Ovo je bila praksa i metod Poslanikove a.s. porodice i on lino je ovako poduavao i odobravao ovakav postupak (prilikom tumaenja). Ova metodologija praena odgovarajuom duhovnom pedagogijom je (gotovo) nestala sa povijesne scene. Razlog je oduzimanje prava na naslijee Kue, pravo koje je oduzeto Aliju a.s. i svim kasnijim Imamima. Zbog devijacija koje su tim povodom nastale muslimani su danas (u svim naukama) najzaostaliji a intelektualna i kulturna zaputenost kod njih su najvea. Magloviti aspekti (odreenog) napretka su povijesno zavreni oko Osmog stoljea i od tada sljedbenike Islama prati stalni nazadak. Veliko je pitanje da li je kolektivni napredak muslimana ikada postojao. Zbog toga je potrebno osvrnuti se na Ku'ran, Svetu Knjigu objavljenu posljednjem Bojem Poslaniku Muhammedu a.s. Kao to je poznato Objava je trajala 23 godine i ajeti su sputani razliitim povodima. Njegovu cjelovitost i nepromjenjivost jami sami Bog, te u Svojoj Knjizi jasno kae: ''Mi doista Ku'ran objavljujemo i Mi emo nad njim bdjeti''. ''Bdijenje'' nad njim garant je njegove cjelovitosti do Dana Suda. Dakle, Ku'ran koji imamo u rukama je identian onom koji je objavljen Plemenitom Poslaniku a.s. i nikakvih promjena nema u tekstu koji je objavljen. Ovo se odnosi na cjelinu Objave, odnosno na ono to se nalazi izmeu dvije korice Knjige. injenica je meutim da ono to posjedujemo ne sukladira izvornom prijepisu. Jedini (originalno) sabrani Ku'ran je onaj kojeg je Poslanik a.s. (prije svoje smrti) ostavio Imamu Aliju a.s. i koji se (u utom povezu) nalazio kraj Muhammedovog a.s. uzglavlja. Taj prijepis je (jedini) pisan Imamovom rukom lino i u njemu su sadrana melekova (Dibrilova) tumaenja ajeta (kako izvanjskog tako i iznutarnjeg sadraja) te opte, posebno i pojedinano vezano za svaki stavak Knjige. Jedino u tom Ku'ranu 153

su ajeti poredani na nain kako je to bilo objavljeno Poslaniku a.s. Dananji raspored ajeta (u nama dostupnom Ku'ranu) i povrnom promatrau ukazuje na nepovezanost ajeta sa drugima, naglo prelaenje s teme na temu i nedoreenosti usljed (svjesnog i nesvjesnog) premjetanja ajeta. Sam nain sakupljanja ajeta nije mogao jamiti uspjeh u poretku ajeta. Naime, Ku'ran koji danas imamo u rukama je sastavljen u doba halife Osmana i proces kompilacije je trajao nekoliko godina. Bilo je odreeno savjetodavno vijee koje je pratilo tok dogaaja. Za vrijeme Objave (i kasnije) ljudi su zapisivali ajete na papirusu, koi ili drvetu, i to uvali u svom vlasnitvu. Neko bi posjedovao 2 ajeta, drugi desetak te se tako nastojala sakupiti Knjiga. U Osmanovo vrijeme je doneeno sve to je bilo u rukama naroda te je sastavljen (cijeli) Ku'ran. Postavlja se pitanje emu je sluilo ovo haotino, neprovjereno i nepovezano sakupljanje listova Knjige kada je (ve) Imam Ali a.s. posjedovao originalni prijepis pisan njegovom rukom?! Ovu situaciju pojanjava jedan povijesni dogaaj. Naime, nakon Muhammedove a.s. smrti Imam Ali a.s. je u Medinsku damiju donio Kur'an u utom povezu i ponudio ga muslimanima. Oni su (ukljuujui i dvojicu prisutnih halifa) to odbili rekavi da imaju ''isti takav'' , te da nemaju potrebe za Alijevim prijepisom. Nakon toga se Imam Ali a.s. povukao zaklevi se Bogom d.. da ga (Kur'an) vie nikada nee vidjeti to se i obistinilo do dananjeg dana. Izvorni prijepis je ostao u posjedu Poslanikove Porodice i (tajno) je prenoen sa jednog na drugog Imama te se sada nalazi u rukama Dvanaestog Imama, Muhammeda el - Mehdija a.s. On je Gospodar Vremena i uvar Knjige. Dibrilovo a.a. tumaenje Kur'ana bilo je oito takvog karaktera (pojanjavajui znaaj i smisao postupaka nekih ashaba) da je veini muslimana (to) bilo potpuno neprihvatljivo. Zbog tih okolnosti jedini originalni prijepis Kur'ana je ostao u posjedu (iskljuivo) Poslanikove Porodice a.s. jer da je javno predoen bio bi u potpunosti odbijen. Ne postoje povijesni zapisi o (eventualnom) objelodanjivanju izvornog prijepisa Kur'ana (od strane Svetih Imama) no ukoliko je toga i bilo radilo se o nekolicini odabranih.

154

Za puku svijest izvorna Knjiga je ostala potpuno nedostupna to ima svoje duboke razloge, ne samo egzoterijskog ve i ezoterijskog karaktera. Samo rijetki koji su dostojni toga mogu vidjeti izvorni Kur'an. To se prije svega odnosi na one osobe koje stalno borave sa Imamom el - Mehdijem a.s. a to obuhvata 40 plemenitih duhovnjaka, 30 duhovnih prineva te 4 ''koia'' (Imamova) atora (Hidr, Idris, Ilijas te Isa a.s.). Broj ovih ljudi se nikada ne mijenja i kada jedan umre zamijeni ga drugi. Oni su elita ljudskog roda zbog (i preko) kojih Bog jo uvijek gleda na ovu zemlju. Integralni Kur'an bit e predoen ovjeanstvu u zlatnom dobu kada e svi ljudi duhovno ojaati i dosegnuti prosvjetljenje. Na dananjem stupnju duhovne evolucije izvorni Kur'an bi bio ne samo nerazumljiv (veini ljudi) ve bi i pravilan poredak ajeta u surama objelodanio postupke i radnje (u doba Poslanika) koji bi mnogima izgledali nevjerovatno te bi s toga bila odbaena i sama Knjiga. Dogme koje su se vremenom razvile i ukorijenile u Islamskom svijetu tako su jake i arhaine da bi svako drugaije vienje odmah bilo odbaeno. U zlatnom dobu Ku'ran e biti predoen ljudima kao (izvorno) sabrana Knjiga (na nain pravilnog rasporeda ajeta u surama te punim objanjenjem opteg, posebnog i pojedinanog) i tek tada e se ''K'' i ''R'' moi sastaviti (kao Kur'an). No i ovaj dananji Kur'an je dovoljan za moralno ivljenje i duhovnu samorealizaciju za onoga ko ga slijedi. Bez ikakve sumnje, Boja Knjiga je netaknuta i nita nije izbaeno ili dodavano. No, opet ponavljamo, raspored ajeta u surama ne sukladira izvornom prijepisu. Ova misao za veinsku svijest svakako izgleda ''bogohulna'', no okotale i dogmatske fraze su odavno jedina ''istraivaka'' nastojanja u Islamskom svijetu. Nadati se promjeni.

155

ejh halil Brzina

156

Bitka na Bedru

Tajne se ne odnose u grob, one se u njemu razotkrivaju

Bitka na Bedru odgirala se 15. marta 624. godine i predstavlja kljuni momenat za opstanak samog Islama. Za ovu bitku postoje etiri imena (naziva): ''Veliki Bedr'', ''Znameniti Bedr'', ''Krvavi Bedr'' i ''Drugi Bedr''. Poznato je da postoje etiri stuba vjerovanja od kojih svaki sukladira po jednom ''Bedru'', ezoterijski motreno. Prenesena znaenja posjeduju brojne ezoterijske dubine, a svaka dubina opet po nekoliko drugih te je rije o neiscrpnom moru znaenja. Pomenuta etiri svjedoanstva jesu: Vjera u Boga, vjera u Poslanstvo, vjera u Imamat te vjera u Drugi Svijet. Ovako je prema uenju Imamijske kole a svaki pravac (mezheb) je dobar i ima svoju tradicionalnu osnovu. Kulturoloki i geografski smisao. Razlike meu pravcima se mogu sagledavati integrativno jer je Poslanik a.s. rekao: ''Razmimoilaenje mog ummeta je milost''. Dakle, sukladnost moemo promatrati na sljedei nain: 1. Vjera u Boga - Veliki Bedr 2. Vjera u Poslanstvo - Znameniti Bedr 3. Vjera u Imamat - Krvavi Bedr 4. Vjera u Onaj svijet - Drugi Bedr. Na ovaj nain Bitka na Bedru obuhvata cjelinu Islama na egzoterijski i ezoterijski nain, kada se svaki ''Bedr'' moe promatrati kao jedna etapa duhovnog putovanja. Ono je za svakog mistika razliito i neponovljivo iskustvo. Prvo svjedoanstvo vjere (vjera u Boga) sukladira ''Velikom Bedru'' jer kako veliina pripada samo Bogu tako i veliina meu bitkama pripada bici na Bedru. Ku'ran kae: ''... ako neko trai veliinu, pa sva veliina pripada Allahu...''. Svoju vlastitu veliinu (kao Bojeg namjesnika na zemlji, duhovni putnik doivljava ''Velikim Bedrom''. U tom smislu je Imam Ali rekao: 157

''Propao je ovjek koji ne poznaje vrijednost svoju''. A najdublja vrijednost ljudska jeste u shvatanju vjere i ivljenju prema svojoj izvornoj prirodi. Drugo svjedoanstvo vjere (vjera u Poslanstvo) sukladira vidjeli smo ''znamenitom Bedru''. Ovo zato jer je Poslanik Muhammed a.s. posljednji i najznamenitiji od Poslanika, poznat kako po posljednjoj Bojoj Knjizi i vlastitom savrenstvu tako i po sveobuhvatnoj Objavi koja je doprla u sve dijelove svijeta. U smislu pomenute znamenitosti Muhammed a.s. je rekao: ''Cijela zemlja mi je uinjena damijom'' (mesdidom). Svi poslanici prije njega su donijeli po dio Muhammedove due, jednu njegovu dimenziju. Tree svjedoanstvo vjere (vjera u Imamat) sukladira ''Krvavom Bedru''. Pravo Ehli - Bejta je nakon smrti Poslanika Muhammeda pogaano a svi Sveti Imami su ubijeni (ili otrovani) te otuda ''krvavi Bedr''. Krv Ehli - Bejta se prosipala kroz cijelu povijest Islama a najstraniji primjer je bitka na Kerbeli, koja je zaprepastila muslimane po brutalnosti. etvrto svjedoanstvo vjere (vjera u Onaj svijet) sukladira ''Drugom Bedru'' jer je (onaj) svijet ''drugi svijet'', ivot nakon smrti. Tako se simbolika znaenja obznanjuje ezoterijski. Bitka na Bedru odigrala se dvanaestog dana Svetog mjeseca Ramazana kada je grupa ashaba (na elu sa Poslanikom) krenula iz Medine u namjeri da presretne bogati karavan koji je dolazio iz Sirije i koji je predvodio Ebu Sufjan. Muslimani su se nadali lakoj pobjedi i bogatom plijenu. Veinu boraca dali su Ensarije. Kako je Ebu - Sufjan shvatio namjere muslimana on alje poruku u Mekku koja se die na oruje. Cijeli grad je opremio oko 1000 ljudi, 100 konja te 700 deva. Ovakva premo je izgledala nedosezljiva i murici su se nadali sigurnoj pobjedi. Grupa oko Poslanika je brojala 313 ljudi to sukladira broju prijatelja Imama Mehdija a.s. kada se bude pojavio iz svijeta okultacije (broj je takoer 313). Zato se izlazak Poslanika a.s. i drugova zbio dvanaestog dana mjeseca Ramazana jer Imam el - Mehdi a.s. je Dvanaesti (po redosljedu u fizikom obziru vremena). Muslimani su posjedovali

158

svega 3 konja i 70 deva. U zbiru cifara (sa brojem ljudi - 313) dobije se broj 17, to sukladira broju godina (vlasti) Imama Mehdija a.s. Jer, 3+1+3+3+7+0=17. Na ovaj nain je najavljena duhovna bitka za Islam, ''spiritualni Bedr'', za svakog posve razliit. Ta bitka se na duhovnom nebu mistikove due odvija shodno njegovoj proienosti i duhovnim sposobnostima. Kako se vojska iz Mekke pribliavala, postavilo se pitanje odabira; presresti karavanu (to je bio prvobitni cilj) ili se suprostaviti nevjernikoj vojsci. Poslanik a.s. je (nakon podrke ashaba) odabrao Bedr. Naroitu podrku su mu dali drugovi poput Amara i Muaza. Bedr je bila neplodna dolina prekrivena pijeskom. Voda (bunari Bedra) se nalazila u rukama Kurejija koji su pristigli prije vjernika. e je bila njihov glavni adut no iznenada je pala obillna kia, spas za ljude i ivotinje. Vjernici su ugasili e i okrijepili se a kia je uvrstila pijesak te je skliski teren postao pogodan za kretanje. Bitka je poela kao sukob ''trojice protiv trojice''. Naime, idolopoklonici su odabrali trojicu svojih prvaka da se sukobe sa trojicom muslimana. Avf, Muaz i Abdullah ibn Revaha su izali na dvoboj. Nezadovoljni izborom protivnika murici su traili borbu sa ''sebi ravnima'' (po porijeklu i tradiciji), jer je plemenska ast u to doba bila vrhunac ponosa. Tada je Muhammed a.s. odredio ljude: Ebu Ubejde, Hamza i Ali. Trojica junaka poznatih po snazi i hrabrosti. I, sva trojica, plemenitog porijekla. Njih trojica su bili u srodstvu i sa mnogim mnogobocima no duhovna (bratska) veza je jaa od krvne i to je povijest pokazala vie puta. Bratstvo ''u duhu'' je jae od bratstva po krvi, te su se na Bedru meusobno sukobili mnogi roaci. Na strani idolopoklonika su izali Rabiini sinovi Utbe i ejbe te Utbeov sin Velid. Borba se odvijala na sljedei nain: EBU UBEJDE - VELID HAMZA - UTBE ALI - EJBE Kako je iz svega to je u svijetu mogue izvui znak (iaret) razmotrit emo imena uesnika sa pozicije prenesenog znaenja.

159

Utbe i ejbe su bili Rabiini sinovi. ''Rab'' (na Arapskom jeziku) znai Gospodar dok je ''ena'' (njihova majka) simbol ovoga svijeta. Dakle, oni se u svojstvu ''gospodara svijeta'' ele nametnuti vjernicima, zagospodariti njima. Unititi monoteistiku vjeru i vratiti muslimane ''gospodstvu'' ovoga svijeta. U vezi s tim treba spomenuti izreku Imama Alija a.s. kada on kae: ''Budite sinovi onoga a ne sinovi ovoga svijeta''. Odnos dva svijeta i razliiti svjetonazori se dakle oituju u vidu iareta (aluzije) a znamo da je Boji Poslanik promatrao iarete i iz njih crpio poruku. Ta znanost je danas naputena i svako sagledavanje cjeline svijeta kao simbola openito bi se smatralo ''izofrenijom''. Ovo stoga jer je dananji ovjek nesposoban sagledavati sebe unutar sveukupnosti koja se oituje posve smisleno i spram koje on mora prepoznavati zakone vlastitog odgovora svemiru oko sebe. Pogledajmo sada iarete koji se kriju u imenima uesnika dvoboja kojim je otpoela bitka na Bedru. Ovo je vano jer ime je oznaka ovjekova i njegovo temeljno odreenje. Ubejdullah (na Arapskom jeziku) ima znaenje Bojeg sluge dok ime Velid ukazuje na mladost, odnosno sina. U sukobu pobjeuje dakle Boji sluga, sluenje Bogu zadobija prednost nad fizikom mladou. No, ''mladost'' ima i svoje drugaije znaenje u svjetlu duhovnog vitetva kada mladost predstavlja stanje duha, odnosno stepen priblienosti Bogu d.. U tom svjetlu Ku'ran spominje Poslanika Ibrahima a.s. (''uli smo jednog mladia kako boanstva naa huli'' - Ku'ran). ''Mladi'' se treba shvatiti u znaenju duhovnog vitetva. Sljedstveno tome, odlika ovog dvoboja (izmeu Ebu - Ubejde i Velida) jeste mladost kao prvi stepen duhovnog vitetva, ona ''mladost'' duha koja se oituje u svijetu oblika ali je neprolazna. Trajna. Slijedi sukob h. Hamze i Utbe. Rije Hamza znai lav ali ukazuje i na estinu dok korijen imena Utbe (TB) aludira na nesalomljivost. Kako je Hamza izaao kao pobjednik znaenje je da u sukobu sa lavom Bojim nema nesalomljivih. Odlika ovog dvoboja je snaga kao drugi stepen vitetva. Rije je o snazi koju duhovni vitez po rijeima Ibn - Arebija primjenjuje prvenstveno prema sebi. Na kraju se sukobljavaju Ali i ejbe. U znaenju imena (Ali) je visina, prvoraz-

160

rednost. Ali a.s. je prvi Imam ali i Peat Apsulutnog Vilajeta koji je sa svim Poslanicima dolazio tajno a sa Muhammedom a.s. javno. Ime ejbe ima isti korijen kao i uajb a znamo da je Boji Poslanik uajb a.s. bio punac i ejh Musa - a a.s. uajb je bio slijep to je znak duhovne zaslijepljenosti koja je napsram (Alijeve) visine. U tom smislu Ali a.s. je rekao: ''Oba oka ovaj svijet oslijepi onome ko se strasno zaljubi u njega''. Naspram istine su poricatelji koje kao takve karakterizira niskost. Oka u glavi su dva kao to su i dva brata (Musa i Harun) bili Boji Poslanici i oni posjeduju srani vid naspram sljepila poricatelja. Musa a.s. simbolizira zakon za fiziko a Harun iznutarnju dimenziju Objave, njen duhovni smisao. Muhammed a.s. je rekao Imamu Aliju a.s.: ''Ti si prema meni isto to i Harun prema Musau, samo to poslije mene nema Poslanika''. Ovo zato jer je Imam Ali a.s. batin Objave, nosilac ''7 dubina Ku'rana od kojih svaka ima do 70 drugih''. Odlika ovog dvoboja je duhovno siromatvo. U dvoboju ''trojice protiv trojice'' (na Bedru) realizirane su 3 odlike duhovnog vitetva: mladost, snaga i duhovno siromatvo. Tek nakon toga otpoinje bitka. Iznutarnje gledano, tri mekam - a vitetva se ozbiljuju na duhovnim nebesima gdje borba za ''opstanak Islama'' ima svoja (brojna) ezoterijska znaenja. Bitka ''trojice protiv trojice'' je priprema duhovnih vitezova za konani okraj. Imam Ali se u aru bitke vraao do Poslanika a.s. i nalazio bi ga na seddi kojom prilikom je Muhammed a.s. izgovarao Boja Imena - JA HAJJ, JA KAJJUM, to ukazuje na ivot i uvanje. Time je on molio Allaha d.. da sauva ivote vjernika jer da su borci Bedra izginuli Bogu vie ne bi imao ko da se obraa. U jeku bitke Poslaniku bi sputen Ku'ranski ajet: ''...skup e sigurno poraen biti, a oni e se u bijeg dati'' (sura ''KAMER'', 5). Nakon objave ovog ajeta Muhammed a.s. oblai tit. Poznato je da je Davud a.s. pravio titove i od toga se izdravao. On je imao mo suditi po unutarnjem, sposobnost koju e (osim njega) imati jo jedino Imam el - Mehdi a.s. Zbog toga je Muhammedovo a.s. oblaenje tita (nakon realizacije tri me-

161

kama vitetva) iaret na Dvanaestog Imama koji e (kako smo ve kazali) takoer imati 313 prijatelja. On e se boriti za duhovno prihvatanje Islama, kao to se Muhammed borio za njegov opstanak. Krenuvi u bitku Poslanik je uzeo aku pijeska i bacio ga prema nevjernicima rekavi: ''Neka im lica budu crna''. Kako su u pitanju ljudi koji ne poznaju svog Imama (kao Lice Boje) njihova lica su crna. Za stanovnike dehennema Sveta Knjiga kae kako e im ''lica crna biti, kao da su se na njih spustili dijelovi mrkle noi''. No ezoterije e za poricatelje biti ''mrkla'', nerazumljiva. Sretnici se pak oslovljavaju kao oni ''svijetlog lica'' a poznato je da je Imam Lice Boje okrenuto ljudima i svaiji raj ili pakao navlastito. Zbog toga predaja kae - ko ne pozna svog Imama umire smru bezbonika. Na ovaj nain Muhammed a.s. je nainio iaret na one koji e odbiti Vilajet Svetih Imama a.s., poto Ku'ran kae kako e sve ''osim Lica Njegova propasti''. Boje lice je Imam navlastito. Vojske na Bedru su se sukobile. Udarci, rzanje deva i konja, odsjaj elika. Velika praina se podigla, zagluujua buka ratnikih bubnjeva i poklii. Na idolopoklonike se spustilo olujno nevrijeme, koje je unijelo zabunu i poremetilo planove neprijatelja. Imam Ali je jednu od dvije crne zastave pronio do Bedr sela to ukazuje na njega kao hakkikatskog Imama te se crna boja (pobjede) suprostavlja ''crnini lica'' (onih na koje su pale estice praine iz Muhammedove a.s. ruke). ''Crnina lica'' ukazuje na paklene, nepopravljive due pune zla. Meleci su dolazili u pomo, obueni u bijelo i sa bijelim sarucima na glavama. Neki zapisi o bici na Bedru priopavaju kako su se na vratovima i prstima onih koje su ubili meleci mogle vidjeti crne mrlje. ''Vrat'' simboliki predstavlja emanet, odnosno povjerenje a ''prsti'' doticanje ovog svijeta, doticanje koje je prema rijeima Imama Alija ''poput doticanja zmije'' (izvana dodir njean a iznutra otrov poguban). Rije je o zmijskoj prirodi poricatelja i dvolinjaka ija je nutrina ''zmijska''.

162

Znakovi su se dakle ukazali na onima koji su prihvatili ovaj svijet i odbili Vilajet Svetih Imama a.s. Bezgrijenost Kue iste je tako ostavila trag vlastite aneoske prirode kao znak raspoznavanja. Bitka na Bedru se zavrila porazom nevjernika i vie od 1000 njih je potueno do nogu. Bio je to neoekivani obrat koji je Mekkance potpuno zatekao i bacio ih u oajanje. Muslimani su likovali. Jedan Ku'ranski ajet o tome kae: ''Niste vi njih ubijali nego Allah, i nisi ti bacio kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kunjom iskuao - Allah zaista sve uje i sve zna'' (ENFAL - 17). Sveta Predaja kae da kada Bog zavoli Svog slugu, ''on biva njegova ruka, noga, sluh, vid...'' tako da djelovanje Bojeg (sluge) biva istovjetno djelovanju Boga Uzvienog. Zbog toga se kunja opisuje kao ''lijepa'' jer (po hadisu) ''Bog je lijep i voli ljepotu''. Neka iskuenja su gorka dok neka druga (ukoliko su vidljiva drugima) esto znae Boju kaznu. No, ''jedinstvo akcije'' Boga i ovjeka je svakako ''Lijepa kunja'' koju razumiju jedino bogougodnici. Bog ''sve uje i sve zna''. Sluh (kao ljudska odlika) se vezuje za had (''i pozovi ljude na had''). Kako je iznutarnja Kaba srce (jer Bog kae kako ga ne obuhvataju ni Njegova nebesa ni Njegova zemlja ve ga obuhvata srce vjernog sluge) te kako je sluh put do nje, jedinstvo akcije (Boga i ovjeka) JE ONO TO Bog ''uje'' kao sranu frekvenciju. Na kraju se spominje Atribut Sveznanja jer izvrne snage (ni u dobru ni u zlu) nema bez Boje Moi, te se eli priopiti da i oni koji djeluju po ''svom'' nahoenju to ustvari ine sa Bojim (sve)znanjem i upravljanjem. Nema mogunosti da stvorenje ''izie'' izvan Boanske odredbe. Ajet je rednog broja 17 to ukazuje na vlast Imama Mehdija a.s. (koji e kao to znamo vladati 17 godina). Ovo nije sluajno jer Imam el - Mehdi a.s. je lijepa kunja koja e zadesiti vjernike. Njegova obznana (iz svijeta skrivenosti) e biti kunja, kako za one koji ga oekuju tako i za one koji sumnjaju. O bici na Bedru govore neki ajeti sure ''Plijen'' (sura 8, 75 ajeta). Ajet 5: ''Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo - to jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji''.

163

Ezoterijski motreno ''dom'' je Kua ista (Muhammed, Fatima i 12 Imama). ''Pravo'' jeste Pravo Kue, pravo nasljeivanja Muhammeda a.s., pravo koje je Imamu Aliju te lanovima Kue oduzeto. Obznanom Imama Mehdija to pravo se ''izvodi'' (prema vanjskom svijetu) na nain njegova vraanja Kui istoj. ''Unutar doma'' je uvijek mala, odabrana skupina vjernika i u vezi s tim valja napomenuti kako niko od Svetih Imama nije imao vie od 313 sljedbenika sa sobom. Sve vizije o velikom broju svjesnih (vjernika) tokom istorije Islama su obine zablude. U bici na Uhudu je sa Poslanikom a.s. ostalo tek etvero ljudi a na Huneju dvanaest osoba to je dovoljna slika ''masovne'' podrke. ''Pravo Kue'' poznaju svi (ispravni) ejhovi svih 12 tarikata i u njihovoj duhovnoj zbilji je Imam Ali a.s. kao proelnik duhovnog rodoslova (Sillsilah). Poslanik a.s. je rekao: ''Ali je sa istinom a istina je sa Alijem ma gdje bili''. Ezoterijski, smjera se ukazati na prisutnost Imama kao savrenog ovjeka izvan prostorno - vremenskog ustroja stvari. Prema tome, Imam el - Mehdi a.s. e se boriti za duhovni obzir Islama u bici na ''svom Bedru'' kao to se Muhammed a.s. borio za njegov fiziki opstanak. ''Dva Bedra'' zbog toga u zbiru cifara ukazuju na cjelinu pleroma od 14 Preistih. Jer 3+1+3+3+1+3=14. ak i danas (kada ivi milione muslimana) nema (ni) 313 osoba koje objedinjuju vanjsko i unutarnje znanje, na nain spoznaje ajeta u njihovoj punoj objedinjenosti. ''Gospodar'' iz ajeta 5 je svakako Bog Uzvieni (zahirski gledano). No, batinski obzir ukazuje na Imama Mehdija koji je Gospodar Vremena. Rije ''TI'' se odnosi na svakog od 313 prijatelja koji izlaze sa Pravom Kue iste i daju zakletvu Imamu Mehdiju a.s. On izlazi iz okultacije, svog skrivenog doma i sa njim e biti 313 njegovih prijatelja. To ''jednoj skupini vjernika nikako nije po volji''. Vie je nego sigurno da e biti muslimana koji e ustati protiv Mehdija, i o tome postoje vjerodostojne predaje. Svaka organizirana religija otplauje ''duh vremenu'', sama dogma postaje Boanstvo. Ajet govori u prolom vremenu (''nije bilo'') no bitka na Bedru se odvija u

164

svakom vremenu (na nebu mistikove due) a zamka historicizma se pokazala kao jedna od najpogubnijih za Islamsku (istraivaku) misao. U tom smislu je Imam Bakir a.s. rekao: ''Ako bi neki stavak bio objavljen radi nekog ovjeka pa taj ovjek umre s njim zajedno bi umro i objavljeni ajet. Tako bi cijeli Kur'an bio (do sada) mrtav''. Prema tome, svaki stavak je aktualan u svakom vremenu. Vratimo se izlasku Imama Mehdija a.s., izlasku koji e biti posve drugaiji nego openita svijest oekuje. Jedna skupina muslimana (iskljuivo izvanjskog poimanja Islama) e se usprotiviti Imamu i pokuati da ga zaustavi. Iako ovo izgleda nevjerovatno s druge strane je posve oekivano. Predaja kae kako e mu se oni obratiti rijeima: ''Vrati se Fatimin sine, nemamo potrebu za Fatiminim sinom''. Ovo je skupina vjernika iz ajeta 5 sure ''Plijen'' kojoj ''nikako nije (bilo) po volji'' da Pravo Kue iste (ezoterijski) ''izae'' (iz Doma) u vanjski svijet. Rije je o okotaloj svijesti znalaca prava i uenjaka koji poznaju samo formalno slovo Zakona odnosno obredni dio Islama. Zbog toga neke predaje sugeriu kako e se ljudima initi da je Mehdi donio novu vjeru. Neznalice (meu muslimanima) e ustati protiv Imama i suprostaviti mu se. Oni e se estoko usprotiviti izvornom tumaenju Kur'ana i zato neke predaje kako smo upravo kazali, kau kako e se ljudima uiniti da je Imam Mehdi donio ''novu vjeru''. Razlike koje e se pokazati na drastian nain e obznaniti nepodudarnost formalnog i sutinskog te e religija (tog) vremena izgledati kao novo (tek objavljeno) uenje. To e biti ''religija ljubavi'' koja e ujediniti sve vjere. Ajet sure ''Plijen'' (o kojemu govorimo) je rednog broja 5. U zbiru cifara sa rednim brojem sure (8) te ukupnim brojem ajeta (75) dobije se broj 25, jer 5+7+5+8=25, to je broj dijelova znanja koji e biti nepoznati do dolaska Imama Mehdija a.s. Jer, Imam Sadik a.s. je rekao: ''Bog je podijelio znanje na 27 dijelova. Samo e 2 dijela biti poznata do obznane Imama Mehdija. On e kada se pojavi donijeti jo 25 dijelova i pridruiti ih ovim dvojema''.

165

Nauna i tehnoloka ''uda'' naeg vremena predstavljaju nauku ''bez due'' i to e se jasno obznaniti kada Imam donese jo 25 dijelova znanja. Da je tako potvruje zbir cifara ajeta koji govori o ''izlasku iz doma'' (5) te ukupnog broja ajeta sure ''Plijen'' (75) a to je broj 17 (5+7+5=17), dakle broj godina vlasti Imama Mehdija. Porodica Poslanikova e u tom vremenu zadobiti znaaj i pravo kakvo zasluuje. Koliko je Pravo Kue od presudne vanosti za Islam pokazuje i sljedee; ukupan zbir tri broja (5, 75 i 8) je broj 88 (5+75+8=88). Ukoliko od tog broja oduzmemo broj nepoznatih dijelova znanja (25) dobit emo broj 63 (8825=63) a to predstavlja Muhammedov a.s. ivot (jer je preselio na Ahiret u ezdeset treoj godini ivota). Dakle, nepoznato znanje (koje obznanjuje Imam Mehdi) i Muhammedov ivot, zajedno daju Pravo Doma (a to je cjelina od 14 Preistih Osoba). Eto zato je Poslanik rekao: ''Ja sam poslan kao navjestitelj svojega eda, Imama Mehdija''. Onako kako je Poslanik zaduen za primanje Objave, Imam je zaduen za njeno duhovno tumaenje. U zlatnom dobu e (kako nam predaja kae) ''lav prebivati sa devom, tigar sa goveetom a djeca e se igrati sa zmijama''. To e biti doba sveopte harmonije svih bia na nain njihove kosmike uloge. Ve smo vidjeli kako se prije finalne bitke na Bedru (u dui duhovnjaka) ozbiljuje vitetvo kao ''duhovna slava Vjerovjesnikova'', vitetvo koje ima 3 razine: mladost, snagu i duhovno siromatvo. Oni koji (ovo) ne uspijevaju realizirati spadaju u onu skupinu vjernika kojima izlazak (iz Poslanikovog Doma) ''nije bio po volji'' a to su oni isti koji trae da se ''Fatimin sin'' vrati nazad. Trostruki aspekt duhovnog vitetva je preduslov za spiritualni Bedr. Preimo na ajet 6 sure ''Plijen''. Ajet glasi: ''Raspravljali su se s tobom o borbi, iako im je bilo jasno da e pobijediti, nekima od njih je izgledalo kao da se na oi svoje u smrt gone''. Bitka na Bedru je (ezoterijski) bitka za spas vlastite due. Govorei o

166

mistinim dubinama Svete Knjige Muhammed a.s. je rekao: ''Ku'ran ima 7 razina znaenja od kojih svaka ima do 70 drugih''. Svaki duhovnjak bitku na Bedru (duhovno) iznova proivljava kao da se deava ''ba sada''. Pobjeda izvornog Islamskog uenja (nad onima koji to unutar Islama nisu) je jasna, no kolebljivost je naglaena kao mogunost sukoba razliitih obzira due i ovo se odnosi na openitu, egzoterijsku svijest koja takoer izlazi ''iz Doma'' (ali ne vertikalno) ve horizontalno. Neki su ipak izuzeti. Naime, nekima je izgledalo kao da se ''na oi svoje u smrt gone''. Mistina svijest manjine je naglaena. Poslanik je naime rekao: ''Od vaeg svijeta uinjeno je da zavolim dvoje; miomirise i ene a radost moga oka je u namazu''. ''Radost oka'' ima iznutarnja znaenja vertikalnog duhovnog puta. Vidimo dakle da su ''oi" uporeene sa namazom a jedan drugi hadis nam pojanjava kako namaz predstavlja duhovno uspenje vjernika (''Mirad''). Dakle, duhovna dimenzija je preduvjet hitanju ka (mistinoj) smrti jer je Muhammed a.s. rekao: ''Umirite prije smrti''. Nedovoljno izgraenim duama se dakako priinjava kako ih se u to stanje ''ugoni'' jer nisu u stanju da smru tjelesne due dovedu do kraja ve zapoetu duhovnu nadgradnju. Ovo ukazuje na neophodnu pomo ve realiziranih dua. Spiritualna realizacija vanjske egzoterijske svijesti postoji ali je uvijek djelimina. ''Pobjeda'' ezoterijskih istina je jasna premda su aspekti izvanjskog slova zakona (upravo zbog toga) uvijek spremni na ''raspravljanje''. Ajet 7: '''I kad vam je Allah obeao da e vaa biti jedna od dvije skupine - a vi ste voljeli da vam padne aka ona koja nije bila naoruana - Allah je htio da rijeima Svojim istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi''. Izvanjski motreno, ''dvije skupine'' jesu karavana iz Sirije koju su muslimani namjeravali presresti i velika grupa poricatelja u ijim su rukama bili izvori Bedra. Bog d.. je onaj koji ispunjava obeanja, a On kae da e dovesti ljude ''koji Njega vole i koje On voli'' to se (u ovom kontekstu) odnosi na prijatelje

167

Imama Mehdija a.s. Poslanik a.s. je rekao: ''Sin je tajna svog oca''. Tajna Imama Mehdija jeste ezoterijska bit koju je izvanjski donio njegov otac. Kako je Mehdi a.s. Muhammedovo ''edo'' (radi kojega je on poslan kao najvestitelj) sve ezoterijske tajne (Ku'rana) koje su prebivale u oevom srcu obistinjuju se na sinu. Muslimani su prije bitke na Bedru ''voljeli da im padne aka ona (grupa) koja nije bila naoruana''. Ovo ukazuje na egzoterijski obzir vjere koji je nesposoban da se uzdigne do razine ''Velikog Svetog Rata'' (sa samim sobom) te sljedstveno tome nema ni oruja za borbu (a to su srane snage naspram snaga due). Umjesto borbe sa samim sobom ljudi Zakona e uvijek izabrati ono svjetovno (a to je u ajetu predstavljeno kao karavana koja se ima zaplijeniti bez upotrebe oruja). No, ''Bog Svojim Rijeima utvruje istinu'' (nastavak ajeta). ''Rijei Boje'' jesu Sveti Imami a.s. dok je ''istina'' Imam el - Mehdi a.s. osobno. Na njegovoj blagoslovljenoj ruci je (kada se rodio) bio ispisan ajet - ''Reci, dola je Istina a lai je nestalo''. Utvrivanje te istine predstavlja dakle ''istinu u tvravi'', Imama Mehdija a.s. kao peata Muhammedanskog Vilajeta. Iza kapije Imama Alija a.s. kao peata Apsulutnog Vilajeta dva peata se susreu kroz utvrivanje istine Imameta i Vilajeta. Jer Muhammed a.s. je rekao: ''Ja sam grad znanja a Ali je kapija tog grada''. Onaj ko eli znanje mora ui na kapiju grada (znanja) a to je Imam Ali. Boji Poslanik je u tom smislu rekao: ''Znanje ima 10 dijelova a 9 je dato Aliju''. Kraj ajeta 7 govori o ''istrebljenju poricatelja u korijenu''. Ne radi se naravno ni o kakvom fizikom istrebljenju, te je potrebno razmotriti znaenje ''korijena''. Jedan drugi Ku'ranski stavak kae: ''Lijepa rije je kao lijepo drvo, korijen mu je u zemlji a grane se diu ka nebu'', te dodaje - ''A runa rije je kao runo drvo, isupanom drvetu sa povrine zemlje nema opstanka''. Ku'ran kae da ''Boga spominjemo mnogo''. Spominjanje je putem imena a Imami su Boja Imena. Sljedstveno tome, ''lijepa rije'' (spominjanja Boga) ima korijen u zemlji Imameta a grane se diu ka nebu Vilajeta (Svetih Imama). Ovo nebo Vilajeta je takoer pojanjeno samim Ku'ranskim tekstom. Naime, ajet 1 u suri ''Sazvijea'' kae: ''Tako mi neba sazvijeima okienog''. Poslanik lino je

168

objasnio ovaj ajet rekavi: ''Nebo je moja osoba a sazvijea su Sveti Imami, njih Dvanaest''. Iz pomenutih ajeta se moe shvatiti sama priroda spominjanja Boga d.. kad to spominjanje najprije odlazi u zemlju Imameta stvarajui neraskidivu (korijensku) vezu s njim te se potom die ka nebu Vilajeta u obliku ''grana'' (tog zikra). Razgranati uinci stabla Zikrullaha su vidljivi na srcu onoga ko Ga spominje. Spominjanje Boga nije vezano za uslove. U zlatnom dobu, meutim, ''runa rije'', koja nema opstanka upravo po tom pitanju jer je odvie zemaljska, takva rije prestaje postojati jer je izgubila vezu sa svojim metafizikim korijenom. Zbog toga je ''isupano drvo'' jednako ''istrijebljenju poricatelja'', gdje samo poricateljstvo prestaje postojati u vanjskom smislu. Kada svi ljudi doive prosvjetljenje nestat e svih ''runih rijei'' u obliku rasizma, nacionalizma i raznih ideologija kojma je (ovo) tamno doba preplavljeno. Sva bia e ivjeti u harmoniji i jedinstvu sa kosmosom. Ajet 9 (sure ''Plijen''): ''I kad ste od Gospodara svoga pomo zatraili, On vam se odazvao; ''Poslau vam u pomo hiljadu meleka koji e jedni za drugima dolaziti''. ''Hiljadu meleka'' se sputa u noi Kadr koja je ''bolja od 1000 mjeseci'' gdje (jedna) aneoska inteligencija ima ekvivalent u jednom mjesecu. Kako mjesec ima 30 dana a vjera 10 stupnjeva, trostruko svjedoanstvo vjere (Vjera u Boga, Poslanstvo i Imamat) ozbiljeno na svih 10 stupnjeva daje broj 30 (3x10=30). Svaka pojedinana no ezoterije ima po jednog anela ''uvara'' koji se sputa kao Boji odaziv tragaocu koji ga trai. Ajet 10: ''Allah je to zato uinio da bi vas obradovao i da bi se time vaa srca umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah je Silan i Mudar''. Sputanje ruh - a u srce Masum - a je zato da bi ih ''Bog obradovao''. Sadanji Imam, Muhammed el - Mehdi je onaj u ije srce se sputa presveti duh (ruh) jer Ku'ran kae: ''... podari nam u djeci naoj radost'', a ''dijete'' je Imam el - Mehdi a.s. (primio Imamet u petoj godini ivota). Iz ovog slijedi smiraj

169

srca (''i da bi se time vaa srca umirila'') to predstavlja sjeanje na Boga Uzvienog jer Ku'ran kae ''...a srca se smiruju sjeanjem na Allaha''. ''Sjeanje'' (na Allaha) moe se (na ljudskoj razini) dogaati jedino spoznajom Bojih Atributa i Imena to su Sveti Imami navlastito. Jer, Imami su rekli: ''Mi smo Allahova lijepa Imena''. Postaja ''due smirene'' predstavlja mekam uitelja koji je sposoban voditi druge i pouavati ih. Zato se pobjeda pripisuje (direktno) Allahu (a ne uzrocima) jer je Boja Bit nedosezljiva a ono to moemo spoznati jesu Imena odnosno Imami navlastito. Uzroci su potpuno ''spreni'' jer pobjeda u Velikom Svetom Ratu pripada Bogu. Ovo je u skladu sa poznatim Kudsi Hadisom: ''Ko mi se priblii jedan korak, ja prema njemu idem dva''. Na kraju ajeta 10 navode se Boanski Atributi Sile i Mudrosti (''Allah je Silan i Mudar''). Oba atributa se vezuju za Boansku pobjedu jer u Bitku i nema snage ni mudrosti osim Boje. Sila je zadnji i najvei stupanj snage a u Bitku ponovimo nema nikakve sile niti moi osim Boje niti postoji ita drugo sem Njegove egzistencije. Odnos Boje Biti i (posve relativnog) bivanja stvorenja u postojanju iskazan je u poznatom Poslanikovom iskazu: ''Ne postoji nita osim Allaha''. Ovaj iskaz smjera na postojanje Bitka dok je relativnost postojanja stvorenja stavljena u drugi plan. Vezano za mudrost Muhammed a.s. je rekao: ''Mudrost je izgubljeno blago vjernikovo''. I jo - ''Traite znanje makar i u Kini''. Kako je Bog Uzvieni u Svetoj Predaji rekao da je On bio ''skriveno blago'' te je stvorio svijet kako bi bio poznat jasno je da se Atribut Mudrosti odnosi na spoznaju Allaha, to znai Imama. To pojanjava poznati hadis ''Ko spozna svog Imama spoznao je Allaha''. Upitan o ajetu koji kae da je onaj kome je dato znanje darovan blagom neizmjernim jedan od Imama je rekao: ''Vjera u Allaha i poznavanje Imama''. U ovom se nalazi sutina religije te je za onog ko ne spozna Imama svog vremena reeno da umire neznaboakom smru. Slijedi ajet 11 sure ''Plijen": ''Kad je On uinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kiu spustio da bi vas njome oistio i da bi od vas

170

ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaa jakim uinio i njome korake vae uvrstio''. Na poetku ajeta se upotrebljava Vrhovno Boje Ime - On (HU). On je dakle uinio da se vjernici ''radi sigurnosti svoje u san zavedu''. Poto se zavoenje u san sputa sa pozicije Vrhovnog Bojeg Imena potrebno je vidjeti kakva sigurnost je u pitanju. Poslanik a.s. je rekao: ''Sigurnost je kompletno vjerovanje''. Doseui ovaj mekam ozbiljeni hakkikatski ovjek (insan kjamil) se iznova vraa ljudima radi njihove dobrobiti. Drugim rijeim on se (budui probuen) iznova zavodi u (smrtni) san postojanja koji je stanje veine ljudi. U tom smislu je Muhammed a.s. rekao: ''Ljudi spavaju a kada umru probude se''. Probueni ovjek koji se vraa openitoj svijesti nemara (gaflet) iznova se zavodi u njihovo grozniavo magnovanje, tumaranje svijetom koje za obinog ovjeka traje do smrti ukoliko mu srce ne razbudi savreni uitelj. ''Kia'' zato treba biti motrena simbolom Boje Milosti, nakon ijeg sputanja neplodni predjeli (zamrlih srca) zadobijaju svoj novi ivot. Ku'ran govori o ''mrtvim predjelima koje kia oivljava'' to su srca oivjela milou. Kia boanske Milosti ''isti''. Sveta Knjiga za sami Ku'ran kae: ''Smiju ga dotaknuti samo oni koji su isti'' a znamo da su to Muhammeda a.s., Fatima a.s. i 12 Svetih Imama a.s. ''Doticanje'' u ajetu jeste duhovno tumaenje jer je jasno da je fiziki dodir dostupan svima. Preko njih se Boja Milost sputa u stvorene svjetove i preko njih se iste zamrla srca, jer Porodica Poslanikova je oiena od svake neistoe (''Allah hoe o porodice Poslanikova da od vas svaku neistou otkloni i da vas potpuno oisti'' - Ku'ran). Sljedstveno tome, oni koji su njima bliski takoer postiu zavidan stupanj istote. Poto je njima onemoguen ejtanov pristup, zahvaljujui tome se javlja obzir ''odstranjenja ejtanovog uznemiravanja'' kod obinih vjernika kao njihovih sljedbenika. ejtan ostavlja one na visokim stupnjevima znanja ali je jo u blizini. Dio ajeta ne kae kako je vjernicima ejtanov pristup onemoguen (jer se to moe odnositi jedino na Ehli - Bejt

171

i Boje Poslanike) ve da je odstranjeno (od vjernika) ejtanovo uznemiravanje. ''Uznemiravanje'' podrazumijeva relativnu ali ne i potpunu blizinu. To znai da on vie ne moe unositi nemir u srca vjernika i ovo se odnosi na zlatno doba mira, sigurnosti i nenasilja. Kraj ajeta priopava ''... i da bi srca vaa jakim uinio i njome korake vae uvrstio''. Kia boanske milosti ini srca jakim i uvruje korake duhovnog putnika. Poznato je da e prijatelji Imama Mehdija imati srca ''vra od eljeza'', to ukazuje na njihovu duhovnu snagu. To se odnosi na 313 prijatelja. U suri ''Gvoe'' se kae: ''... i gvoe smo objavili, u kome je velika snaga...''' (neki prevodioci Ku'rana su rije ''objavili'' preveli kao ''stvorili'' to je potpuno pogreno), velika snaga je jednaka ''uvrenju koraka'' Bojih Prijatelja. Ovo se odnosi na sablju Imama Mehdija koja predstavlja ''objavljeno gvoe'' odnosno duhovnu snagu, snagu koja se posvetnim tajanstvom prenosi na prijatelje Imama Mehdija a.s. Na jednom drugom mjestu Ku'ran kae kako ''opskrbu daje jedino Allah, Moni i Jaki'' a duhovna opskrba jeste mo koja se od Pola iri prema njegovim sljedbenicima. Prema tome, duhovna mo Imama Mehdija je ono to ''srca ini jakim''. Nije spomenuta dua niti duh ve upravo srce koje ima biti preoblikovano snagom Imama. Na kraju ajeta se spominje ''uvrivanje koraka'' kiom Boanske Milosti. Izvanjski gledano, kia je ''stegla'' zemlju odstranjujui prainu a time i klizavost, u bici na Bedru. Jedan Ku'ranski stavak kae: ''... i ne sluite se zakletvama svojim kako bi jedni druge varali i da se ne bi pokliznula noga koja vrsto stoji''. ''Noga koja vrsto stoji'' jednaka je ''uvrenim koracima'', u oba sluaja rije je o snazi Imama Mehdija. ''Zakletva'' jeste zakletva na vjernost (koja e biti) data Imamu Mehdiju a.s. Oni koji ''jedni druge varaju'' se odnosi na openitu svijest (koja poznaje jedino slovo Zakona) dok su noge koje ''vrsto stoje'' poloaji (mekam) Imamovih prijatelja. vrstina njihovih koraka je u skladu sa Kudsi Hadisom gdje Bog d.. kae: ''Ko Mi se priblii jedan korak, Ja se njemu pribliim dva...'' Zakletva Imamu se ne moe spojiti sa prevarom drugih (koji poriu Imamet) u smislu bilo kakvog nametanja duhovnog obrazca openitoj svijesti.

172

Slijedi ajet 12: ''Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ''Ja sam s vama pa uvrstite one koji vjeruju''. U srca nevjernika Ja u strah uliti, pa ih po ijama udarite i udarite ih po prstima''. Umjesto ''uvrenja koraka'' sada se javlja uvrenje same vjere to ukazuje na posve racionalni smisao vjerskih istina. U jednom Kudsi Hadisu Bog d.. kae: ''Jer sam sa onima koji Me spominju...'' On nije rekao kako Ga spominju ve je to preputeno ovjeku. Ovo se dakle odnosi na aneoska nadahnua koja dolaze na mekam - u due savrene (insani kjamil). Zbog toga Bog u ajetu za sebe kae ''JA'' a ne ''MI''. Bog ulijeva strah u srca nevjernika. Poslanik a.s. je rekao: ''Kada bi se vjernikova nada i strah vagali bili bi u ravnotei''. Ovo stoga jer nada bez straha moe odvesti u poricanje a strah bez nade u prekid ovosvjetskog (tj. svih poslova). Nema nade bez straha niti straha bez nade. Kako su u pitanju poricatelji koji nemaju niti nade u Boga niti straha od Njega, Bog taj strah u njihova srca ''ulijeva'' kao to se potok ulijeva u rijeke te ono manje postaje veim ili kao to se tenost koja nema oblik ulijevajui u posudu poprima oblik te posude. Posljedica je udaranje po "ijama i prstima'' a ''udaranje'' i u duhovnom svijetu je mnogo snanije nego u fizikom. ''ija'' je vrat, ''mjesto'' povjerenja i povezanosti tjelesnog sa racionalnim (jer vrat povezuje mozak sa ostatkom tijela). Takoer, vrat nosi svu ''teinu'' glave (racionalnog duha), a znamo da su Imami ponavljali: ''Naa stvar je teka i oteana. Mogu je nositi jedino aneo vieg reda, Poslani Vjerovjesnik ili vjernik ije e srce Bog iskuati''. Teina Vilajeta je teki emanet kojeg ''odbie planine, nebesa i zemlja'' (Ku'ran). Aneoska nadahnua dakle obiljeavaju spremnost srca za noenje teke i oteane stvari, odbacujui one koji su odbili Vilajet Imama. ''Prsti'' su simbol doticanja ovoga svijeta, onog doticanja koje je po rijeima Imama Alija a.s. ''poput doticanja zmije'' izvana dodir njean ali iznutra otrov poguban''. Otrov iznutarnjosti due takoer mora biti obiljeen to ukazuje na nepopravljivost idolopoklonike svijesti. Zbog toga ''udaranje po prstima'' predstavlja sustegnutost od ovoga svijeta, sustegnutost od strane onih iji su ''prsti'' izbjegli udarce ovosvjetskih kunji i pohlepe. Bedr kao duhovna bitka e nastanjivati

173

nebesa mistika i duhovnjaka dok svijet bude postojao, i to je ona bitka (u nama) koja se zove ''Veliki Sveti Rat''. Na taj nain e se sputati i obistinjavati Boja Imena to je mogue dokazati i matematiki. Ukoliko od broja boraca Bedra (313) oduzmemo broj Ku'ranskih sura (114) dobit emo broj 199, to znai puninu svih Bojih Imena (100) i broj poznatih Bojih Imena (99) (313-114=199). Vrhovno Ime i sva poznata imena se kroz Ku'ran sputaju na srce duhovnjaka. Poznata Boja Imena predstavljaju izvanjski a nepoznato Boije Ime iznutarnji obzir bitke na Bedru. Oboje se ostvaruje kroz Ku'ran, jer vidjeli smo - 100+99+114= 313. Kako je zbir Ku'ranskih sura, poznatih Imena te ukupnog broja Bojih Imena jednak broju boraca Bedra jasno je zato e broj prijatelja Imama Mehdija (takoer) biti 313. To su oni duhovni vitezovi koji su dosegnuli ezoterijske dubine Ku'rana te puninu Bojih Imena. Upravo zato je duhovno vitetvo snaga i pokreta vrline u svim velikim religijama, i ono e postojati sve do kraja vremena. U tamnom dobu duhovni vitezovi su nevidljivi, upravo onoliko koliko je njihovo djelovanje snanije. Jer, to je tama vea to je snanija i svjetlost ma kako slaba bila.

P.S. Zbog svega iznesenog (u svojim Knjigama) obino rastavljam ''K'' i ''R'' (kao Ku'ran a ne Kur'an) jer Knjiga jo uvijek nije sabrana na izvorni nain. itaocima dugujem pojanjenje. Naime, u mojoj posljednjoj knjizi (''FAKIR'') pie kako sam u svim svojim knjigama rastavljao ''K'' i ''R'' to je netano. U nekim knjigama je ''K'' i ''R'' sastavljeno (kao Kur'an) dok u drugima nije. Takoer, sastavljena slova se u nekim pripovijetkama pojavljuju stalno dok u drugima ne. Razloge takvog postupka preputam itaocima na razmatranje.

174

Srea
ovjekova najdublja udnja jeste svijet koji bi bio izvan boli i zadovoljstva. Ali kako je nesrea u samom postojanju i ne treba je traiti ne preostaje nam nita drugo nego udjeti za sreom ma ta to bilo. Upravo zbog toga ona se poigra sa svakim i svakog iznevjeri.

175

Sadraj
Sjeme zajednitva....................................................................................................... 9 Na granici smrti ....................................................................................................... 21 Izmeu ivotinje i anela .......................................................................................... 37 Princ muenika ....................................................................................................... 59 Dvanaest kamenova Ilijinih ................................................................................... 65 Posljednji Avatar ....................................................................................................... 95 Vitez ............................................................................................................................ 115 Sveta srdba ............................................................................................................... 127 uvar i tuma ......................................................................................................... 153 Bitka na Bedru ........................................................................................................ 157 Srea ......................................................................................................................... 175

177

Jasminko arac roen je 1961. godine u Stocu. Studij sociologije zavrio je na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu. Godine 2001. u izdanju izdavake kue DID objavljuje svoje prvo djelo No mrtvih. U januaru 2004. godine u izdanju BZK Preporod Stolac izlazi zbirka poezije Melanholija u plavim daljinama Ferare, potom u februaru 2005. godine Kristova nevjesta, njegovo slijedee nadahnue, takoer u izdanju BZK Preporod Stolac. Slijede Ljubiica Kazablanke i Svijetlost Betlehema 2006. godine, zatim Bonjak 2007. godine, Pero i skrivenost i Put u Magdalu 2008. godine, Kapije istih 2009., Tajna svetog imena i Keopsova poruka 2010. godine, Fakir 2011. godine i napokon, pred nama je Kalki Avatar. 178