Vjeˇzbe iz matematike 1

B. Ivankovi´c
N. Kapetanovi´c
8. rujna 2005.
Uvod Vjeˇzbe su tijekom dugog niza odrˇzavanja nadopunjavane. Osnovu
vjeˇzbi napravila je Nataˇsa Kapetanovi´c, ing. matematike, a podebljao ih je
mr. Boˇzidar Ivankovi´c.
ˇ
Citanje ”Vjeˇzbi iz matematike 1” zahtijeva paralelno koriˇstenje udˇzbenika
”Matematika 1” kojeg je napisala prof.dr. Sanja Maruˇsi´c i redovito pohadanje
predavanja i vjeˇzbi kolegija ”Matematike 1”.
Velik broj zadataka rijeˇsen je postupno, a svaki zadatak trebao bi imati
rjeˇsenje. Sloˇzeniji zadaci imaju i uputu. Skica nema, iako se radi o geometri-
jskim zadacima i one su ostavljene ˇcitaocu koji ih moˇze napraviti prema
uputama za rjeˇsavanje zadataka.
Koriˇstenje zbirke svodi se na samostalno rjeˇsavanje zadataka. Idealno
vrijeme za rjeˇsavanje zadataka je na vjeˇzbama i neposredno nakon dolaska s
vjeˇzbi.
Nemojte izbjegavati zadatke koji se ˇcine laganim. Nema lakˇsih i teˇzih
zadataka, ve´c se dijele na zadatke koje ste rijeˇsili na one koje joˇs niste rijeˇsili.
Ako imate poteˇsko´ca u rjeˇsavanju novih zadataka, nauˇcite napamet rjeˇsavati
zadatke koji su vam pokazani na vjeˇzbama, predavanjima ili vam ih je pokazala
neka struˇcna osoba.
Ako ste primorani uzimati instrukcije, nastojte na instrukcije odlaziti s
pripremljenim pitanjima i odmah poslije instrukcija rijeˇsite nove zadatke ili
nauˇcite napamet zadatke koje vam je pokazao instruktor.
Trudili smo se napisati zbirku bez greˇske. Ukoliko vam se ˇcini da
je negdje greˇska napravljena, bit ´cemo vam zahvalni ako ´cete nam
to javiti. Idu´ce izdanje proˇsirit ´cemo s joˇs viˇse zadataka za samostalno
rjeˇsavanje.
1
Sadrˇzaj
1 Brojevi brojevnog pravca 5
1.1 Prirodni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.2 Cijeli brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.3 Racionalni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.4 Realni brojevi. Broj e. Broj π. . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
2 Kompleksni brojevi 16
2.1 Standardni zapis kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . 17
2.2 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
2.3 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . 23
2.4 Operacije s kompleksnim brojevima u trigonometrijskom obliku 27
2.4.1 Potenciranje kompleksnog broja u trigonometrijskom
obliku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
2.4.2 Korjenovanje ili radiciranje . . . . . . . . . . . . . . . . 29
2.5 Problemski zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3 Determinante 40
3.1 Determinante drugog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
3.2 Determinante tre´ceg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
3.3 Zadaci za samostalno rjeˇsavanje . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
3.4 Determinante ˇcetvrtog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
3.5 Razni zadaci izraˇcunavanja determinanti . . . . . . . . . . . . 47
4 Vektori u ravnini i prostoru 50
4.1 Usmjerena duˇzina. Vektor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
4.2 Zbrajanje vektora i mnoˇzenje vektora skalarom . . . . . . . . . 51
4.3 Linearna kombinacija i linearna nezavisnost vektora . . . . . . 52
4.4 Koordinate vektora u koordinatnom sustavu ravnine . . . . . 54
4.5 Duljina vektora u koordinatnoj ravnini . . . . . . . . . . . . . 57
4.6 Pravokutne koordinate u prostoru . . . . . . . . . . . . . . . . 57
4.7 Vektori u pravokutnom koordinatnom sustavu prostora . . . . 58
4.8 Skalarni produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
4.9 Zadaci za samostalno rjeˇsavanje . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
4.10 Vektorski produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
4.11 Mjeˇsoviti produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
4.12 Ispitni zadaci s vektorima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
2
4.13 Zadaci za vjeˇzbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
4.14 Zadaci iskljuˇcivo za samostalno rjeˇsavanje . . . . . . . . . . . 86
5 Funkcije jedne realne varijable 89
5.1 Ponavljanje elementarnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . 90
5.2 Domena, slika, parnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
5.3 Uvodni zadaci o funkcijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
5.4 Grafovi elementarnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
5.5 Zadaci konstrukcije grafova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110
5.6 Operacije s funkcijama. Kompozicija funkcija. . . . . . . . . . 113
5.7 Dekompozicija funkcije. Inverz funkcije . . . . . . . . . . . . . 115
6 Limesi 120
6.1 Limes niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
6.2 Limes funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
6.3 Zadaci za samostalno raˇcunanje graniˇcnih vrijednosti . . . . . 134
6.4 Mjeˇsoviti zadaci o funkcijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
6.5 Neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
6.6 Hiperbolne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
7 Derivacija funkcije 146
7.1 Tehnika deriviranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
7.1.1 Deriviranje op´ce potencije . . . . . . . . . . . . . . . . 151
7.1.2 Deriviranje formule mnoˇzene konstantom . . . . . . . . 153
7.1.3 Derivacija zbroja i razlike . . . . . . . . . . . . . . . . 153
7.1.4 Derivacija umnoˇska funkcija . . . . . . . . . . . . . . . 154
7.1.5 Derivacija kvocijenta funkcija . . . . . . . . . . . . . . 155
7.2 Derivacija inverzne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
7.3 Derivacija kompozicije funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
7.4 Ponavljanje tehnike deriviranja . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
7.5 Tangenta i normala na graf funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 167
7.6 Derivacija implicitno zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . 169
7.7 Diferencijal funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174
7.8 Logaritamsko deriviranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177
7.9 Derivacija funkcije zadane parametarski . . . . . . . . . . . . . 179
7.10 Derivacije viˇseg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
7.11 Primjena derivacija u geometriji . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
3
8 Primjene derivacija 197
8.1 Ekstremi. Intervali monotonosti . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
8.2 Toˇcke infleksije. Intervali konveksnosti i konkavnosti . . . . . . 210
8.3 L’Hospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
8.4 Asimptote grafa funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224
8.5 Kvalitativni graf funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233
9 Integrali i primjene 237
9.1 Definicija odredjenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
9.2 Neposredno integriranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240
9.3 Metoda supstitucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247
9.4 Integral racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256
9.5 Zamjena varijabli u odredenom integralu . . . . . . . . . . . . 260
9.6 Integral trigonometrijskih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . 263
9.7 Integrali iracionalnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268
9.7.1 Trigonometrijska supstitucija . . . . . . . . . . . . . . 270
9.8 Parcijalna integracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272
9.9 Primjene neodredenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . 277
9.10 Primjene odredjenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280
9.10.1 Primjene odredjenog integrala u geometriji . . . . . . . 280
9.10.2 Volumen rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . 285
9.10.3 Duljina luka krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286
10 Ogledni primjerci ispitnih zadataka 289
11 Algebarski dodatak 296
11.1 Potenciranje binoma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 296
11.2 Potenciranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297
11.3 Trigonometrijski identiteti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298
4
1 Brojevi brojevnog pravca
1.1 Prirodni brojevi
Peanovi aksiomi zadaju skup prirodnih brojeva:
1 ∈ ^
n ∈ ^ ⇒n + 1 ∈ ^
Raˇcunske operacije koje se mogu definirati u ^ su zbrajanje i i mnoˇzenje.
Zbrajanje prirodnih brojeva je raˇcunska operacija koja ima svojstvo aso-
cijativnosti
a + (b + c) = (a + b) + c
i komutativnosti
a + b = b + a,
ali nema neutralnog elementa, jer ne postoji prirodan broj e sa svo-
jstvom
a + e = e + a = a.
Kaˇze se da skup ^ ima strukturu polugrupe
Zadatak 1.1 Zbrojite prvih 100 prirodnih brojeva.
Rjeˇsenje.
1 + 2 + 3 +. . . + 98 + 99 + 100 =
(1 + 100) + (2 + 99) + (3 + 98) +. . . =
101 +. . . 101 = 5050.
U rjeˇsavanju zadatka koriˇsteno je svojstvo komutativnosti i asocijativnosti zbrajanja prirod-
nih brojeva.
Mnoˇzenje prirodnih brojeva uz asocijativnost i komutativnost ima je-
diniˇcni element. To je broj 1, jer vrijedi
a 1 = 1 a = a
5
Nemogu´ce je za prirodni broj a ,= 1 na´ci prirodni broj c tako da vrijedi:
a c = c a = 1,
pa se kaˇze da mnoˇzenje prirodnih brojeva nema svojstvo inverza. Tako
prirodni brojevi obzirom na mnoˇzenje imaju strukturu polugrupe s je-
dinicom.
Oduzimanje i dijeljenje ne mogu se definirati u skupu ^.
Matematiˇcka indukcija je princip kojim se dokazuju tvrdnje koje vrijede
za prirodne brojeve.
Zadatak 1.2 Dokaˇzite da za prirodne brojeve vrijedi
1 + 2 + 3 + . . . + n =
n(n + 1)
2
.
Rjeˇsenje:
Baza matematiˇcke indukcije dokazuje da tvrdnja vrijedi za n = 1:
1 =
1 2
2
.
Ako je baza dokazana, ostaje za dokazati korak matematiˇcke indukcije:
iz pretpostavke da tvrdnja vrijedi za n
1 + 2 + 3 +. . . +n =
n(n + 1)
2
,
dokazuje se da tvrdnja vrijedi za n + 1:
1 + 2 + 3 +. . . +n +n + 1 =
(n + 1)(n + 2)
2
.
Koriˇstenje pretpostavke indukcije sastoji se u uvrˇstavanju koje daje:
n(n + 1)
2
+n + 1 =
(n + 1)(n + 2)
2
,
a svodenje na zajedniˇcki nazivnik dokazuje tvrdnju.
Dokaˇzite principom matematiˇcke indukcije istinitost slijede´cih tvrdnji
za svaki prirodni broj n:
1. 1 + 3 + 5 + . . . + (2n −1) = n
2
.
6
2.
1
2
+ 3
2
+ 5
2
+ . . . + (2n −1)
2
=
n(4n
2
−1)
3
.
3.
1 2 + 2 3 + . . . + (n −1) n =
(n −1)n(n + 1)
3
.
4.
1
1 3
+
1
3 5
+ . . . +
1
(2n −1)(2n + 1)
=
n
2n + 1
.
5.
1
3
+ 2
3
+ . . . + n
3
=
n
2
(n + 1)
2
4
.
6.
1
5
+ 2
5
+ . . . n
5
=
n
2
(n + 1)
2
(2n
2
+ 2n −1)
12
1.2 Cijeli brojevi
Skup cijelih brojeva, u oznaci Z prirodno je proˇsirenje skupa prirodnih
brojeva. Skup ^ mogu´ce je proˇsiriti nulom kao neutralnim elementom
za zbrajanje:
0 + a = a + 0 = a, ∀a ∈ Z.
Svakom je prirodnom broju n mogu´ce pridruˇziti suprotan broj u oz-
naci −n, tako da vrijedi:
n + (−n) = −n + n = 0.
Skup cijelih brojeva, u oznaci Z prirodno je proˇsirenje skupa prirodnih
brojeva:
Z = ^ ∪ 0 ∪ ¦−1, −2, . . . −n, . . .¦.
Zbrajanje u skupu Z definira se kao prirodno proˇsirenje zbrajanja prirod-
nih brojeva. U Z zbrajanje ima neutralni element i svaki cijeli broj
ima inverz obzirom na zbrajanje:
∀a ∈ Z ∃ −a ∈ Z, a + (−a) = −a + a = 0,
jer vrijedi −(−a) = a
7
Oduzimanje u skupu Z kao raˇcunska operacija prelazi u raˇcunsku operaciju
zbrajanja suprotnim brojem.
Mnoˇzenje cijelih brojeva prirodno je proˇsirenje mnoˇzenja prirodnih brojeva.
Apsolutna vrijednost cijelog broja je funkcija
[ [ : Z →^ ∪ 0
zadana formulama:
[a[ =
_
a, a ≥ 0
−a a < 0
1.3 Racionalni brojevi
Skup racionalnih brojeva , u oznaci Q je skup
Q =
_
m
n
, m ∈ Z, n ∈ ^¦
brojeva koji se daju zapisati kao razlomci.
Konaˇcni decimalni brojevi mogu se zapisati kao razlomci.
Zadatak 1.3 Napiˇsite u obliku razlomka 3.625
Rjeˇsenje:
3.625 =
3625
1000
=
145
40
=
29
8
= 3
5
8
Beskonaˇcno periodiˇcki decimalni brojevi mogu se napisati u obliku ra-
zlomaka.
Zadatak 1.4 Napiˇsite u obliku razlomka 0.66 . . . = 0.
˙
6.
Rjeˇsenje:
10 0.66 . . . −0.66 . . . = 9 0.66 . . .
6.66 . . . −0.66 . . . = 9 0.66 . . .
6 = 9 0.66 . . . [ : 9
6
9
= 0.66 . . .
8
Zadatak 1.5 Napiˇsite slijede´ce periodiˇcko beskonaˇcne decimalne bro-
jeve u obliku razlomaka:
a) 0.55 . . . b) 0.
˙
1
˙
8
c) 3.
˙
1
˙
5 d) 23.3
˙
4
Rjeˇsenja: a) 5/9; b) 2/11 c) 3
5
33
d) 23
67
90
.
Beskonaˇcno decimalni brojevi koji nisu periodiˇcki, ne mogu se napisati
u obliku razlomka.
Postotak je racionalan broj.
Zadatak 1.6 Prepiˇsite i popunite tablicu:
postotak 12%
decimalni zapis 0.25 2.3 π
razlomak 1
Rjeˇsenje: prvi red: 25%, 100%, 230% i 100π%; drugi red: 0.12, 1; tre´ci red:
6
5
,
1
4
, 2
3
10
i π se ne moˇze napisati kao razlomak
Zadatak 1.7 Ako je cijena kruha u du´canu 6, 00 kn, a PDV je 22% ,
kolika je porezna osnovica, a koliko je kuna iznos PDV-a?
Rj. Zadatak se rjeˇsava jednadˇzbom
x + 22% x = 6,
gdje je x iznos porezne osnovice u kunama. Porezna osnovica je 4.92kn a PDV
1.08kn.
Zadatak 1.8 Kolika bi bila porezna osnovica, a koliki PDV u kunama,
ako se stopa PDV-a za kruh iz prethodnog zadatka promijeni na 20%?
Rj. p.o. 5kn, PDV 1kn.
9
Zadatak 1.9 Ako je piva u pivovari 3, 00 kuna, a u gostionici 10, 00
kuna, izraˇcunajte marˇzu na jednoj boci i kunski iznos PDV-a kojeg je
gostioniˇcar duˇzan platiti?
Rj. Kad gostioniˇcar plati pivo u pivovari, plati PDV 0.54kn. Taj iznos odbija se
od iznosa PDV-a kod pive u gostionici, koji iznosi 1.80kn. Konaˇcno, za pivo i PDV
gostioniˇcar izdvoji 3 + 1.80 − 0.54 = 4.26 kuna. Marˇza je 5.74kn, a PDV 1.26kn i
vrijedi da je 1.26kn = 22% 5.74kn. Posljednja jednakost opravdava naziv PDV.
1.4 Realni brojevi. Broj e. Broj π.
Zadatak 1.10 Samostalno rijeˇsite slijede´ce zadatke:
1. Napiˇsite 2
2
3
u obliku decimalnog broja.
2. Napiˇsite decimalne brojeve:
a) 0.3333 . . .
b) 0.353535 . . .
c) 4.532323232 . . .
u obliku razlomaka.
3. Konstruirajte decimalni broj koji se ne bi mogao zapisati u obliku ra-
zlomka. Koja se znamenka nalazi na 1000. mjestu u tom decimalnom
broju?
Rj.
1. 2.66. . .
2. (a) 1/3
(b) 4/11
(c) 4
1757
3300
3. jedan od mogu´cih je 0.12345678910111213141516171819 . . .. Na 1000. mjestu ne
moˇze do´ci znamenka iz dopisanog ˇcetveroznamenkastog broja, jer je 9 + 2 90 + 3
900 > 1000. Znaˇci, na 1000. mjestu je znamenka nekog dopisanog troznamenkastog
broja. Treba otkriti kojeg.
Neka je x posljednji dopisani troznamenkasti broj ˇcije su znamenke ispred 1000.
decimalnog mjesta. Oˇcito je 9 + 2 90 + 3 x ≤ 1000, pa se iz rezultata x ≤ 270
zakljuˇcuje da je dopisano 270 troznamenkastih brojeva koji su zajedno sa jedno i
dvoznamenkastim brojevima popunili 9 + 2 90 + 3 270 = 999 decimalnih mjesta.
Prvi troznamenkasti broj je 100, drugi je 101, a 270. je 100 + 270 − 1 = 369.
Znamenka dopisana na 1000. mjestu je 3.
10
Broj e
Zadatak 1.11 Netko dobije milijun kuna i uloˇzi ih u banku na godinu dana
uz 12% godiˇsnjih kamata. Kojom svotom raspolaˇze nakon godine dana?
Rj. Ako se oznaˇci
C
0
= 1, 000.000kn glavnica
p = 12% godiˇsnji postotak
C
1
=? svota nakon godine dana
C
1
= C
0
+C
0
p = C
0
(1 +p); C
0
= 1, 120.000kn
Zadatak 1.12 Netko je dobio milijun kuna, ali ih je uloˇzio na godinu dana u
banku uz dogovor, da mu se mjeseˇcno
p
12
= 1% kamata pripisuje glavnici.Kojom
´ce svotom raspolagati na kraju godine?
Rj. Neka je
C
0
= 1, 000.000kn - poˇcetna svota
p = 12% - godiˇsnja kamatna stopa
Koncem prvog mjeseca svota na raˇcunu biti ´ce
C
1
= C
0
+
p
12
C
0
= C
0
(1 +
p
12
).
Krajem drugog mjeseca:
C
2
= C
1
+
p
12
C
1
= C
1
(1 +
p
12
) = C
0
(1 +
p
12
) (1 +
p
12
) = C
0
(1 +
p
12
)
2
.
Induktivno, krajem tre´ceg mjeseca:
C
3
= C
0
(1 +
p
12
)
3
,
a krajem godine, nakon 12 ukama´civanja:
C
12
= C
0
(1 +
p
12
)
12
.
Uvrˇstavanjem podataka
C
12
= 1, 000.000 (1 +
0.12
12
)
12
= 1, 126.825, 03kn.
Uoˇciti da je pove´canje u odnosu na proˇsli zadatak iznosom od 6.825, 03kn vrlo solidna
svota.
11
Zadatak 1.13 Kolika ´ce biti svota od milijun kuna na kraju godine, ako
p
360
ukama´cujemo svaki dan, uz p = 12% godiˇsnjeg kamatnjaka?
Rj. Analognim razmatranjem dobiva se formula
C
360
= C
0
(1 +
p
360
)
360
,
gdje je C
0
= 1, 000.000kn, p = 12%, a broj dana u godini se u naˇsim bankama obraˇcunava
kao 360, po ugledu na Njemaˇcke banke. Konaˇcna svota je c
360
= 1, 127.474, 31kn Uoˇciti
da pove´canje i nije drastiˇcno u odnosu na prethodni zadatak
Promatranjem tri prethodna zadatka naslu´cuje se postojanje graniˇcne
vrijednosti za ukama´civanja koja bi se vrˇsila svakog trenutka.
Zadatak 1.14 Neka je f : ^ →1 niz zadan formulom:
f(n) = (1 +
1
n
)
n
.
Odredite f(100), f(10000), f(1000000), f(10
8
) zaokruˇzeno na 5 decimala.
Rjeˇsenje:
f(1) = 2, f(10) = 2.593742, f(100) = 2.704813, f(1000) = 2.716923, f(10000) =
2.718145, f(1000000) = 2.718280, f(10
8
) = 2.718281
Napomena 1.1 Zadatkom 1.14 pokazano je da za n > 10
6
vrijednost funkcije
zaokruˇzena na 5 decimala iznosi 2.71828.
Baza prirodne eksponencijalne progresije e je realni broj ˇcija vrijed-
nost zaokruˇzena na 5 decimala glasi
e = 2.71828
Zapis tvrdnje da se vrijednost broja e moˇze po volji toˇcno dobiti raˇcunanjem
formule
f(n) = (1 +
1
n
)
n
odabirom dovoljno velikih brojeva n je izraz:
lim
n→∞
(1 +
1
n
) = e,
12
gdje se oznaka lim
n→∞
ˇcita kao graniˇcna vrijednost izraza u koji se umjesto
n uvrˇstavaju (beskonaˇcno) veliki brojevi. Dobro je zapisati i drugi, izvedeni
limes:
lim
n→∞
(1 +
p
n
) =
_
_
lim
n→∞
(1 +
1
n
p
)
n
p
_
_
p
= e
p
.
Ukama´cuje li se svota svaki trenutak, to ´ce svota nakon godine dana neprekidnog
ili kontinuiranog ukama´civanja godiˇsnjim kamatnjakom p biti:
lim
n→∞
C
0
(1 +
p
n
) = C
0
e
p
.
Broj π
Broj π je omjer opsega kruga i promjera. Broj π ne moˇze se napisati u obliku
razlomka.
Postoji formula za pribliˇzni raˇcun broja π:
π = 4(1 −
1
3
+
1
5

1
7
. . . +
(−1)
n+1
2n −1
).
Uzimanjem ve´ceg broja pribrojnika postiˇze se ve´ca toˇcnost za π.
13
Problemski zadaci
1. U beskonaˇcno neperiodiˇckom decimalnom broju
0.112123123412345 . . .
odredite znamenku na 1000. decimalnom mjestu.
2. Izraˇcunajte poreznu osnovicu i porez u kunama ako je konaˇcna cijena
proizvoda 133 kune, a primjenjuje se porezna osnovica od 18%.
3. Odredite poreznu osnovicu i PDV u kunama za prodajnu cijenu od
15kn i stopu PDV-a 22%. Ako je nabavna cijena proizvoda bila 4kn,
izraˇcunajte marˇzu u kunama i konaˇcni iznos pla´cenog PDV-a
4. Cijena automobila u salonu je 14000, dok je cijena u tvornici 8000.
Porez na dodanu vrijednost neka je 25%. Kolika je ˇcista dobit u eurima,
a koliki je iznos poreza koji je trgovac automobilima platio? Provjerite
da li dodana vrijednost (ˇcista dobit) i vrijednost poreza zaista oprav-
davaju naziv poreza na dodanu vrijednost.
5. Kamata na ”minus” kod American Expressa je 22% godiˇsnje. Raˇcun
koji treba platiti ima iznos 4000kn.
(a) Na koju svotu raˇcun naraste nakon godinu dana neprekidnog ukama´civanja?
(b) Koliki je iznos kamata koje bi platili da smo dva mjeseca duˇzni
4000 kuna, a ukama´civanje je kontinuirano?
(c) Koliki bi bio iznos raˇcuna, a kolike kamate nakon 5 godina neprekidnog
ukama´civanja?
6. Principom matematiˇcke indukcije dokaˇzite:
1
2
+ 2
2
+ 3
2
+ n
2
=
n(n + 1)(2n + 1)
6
.
14
Rjeˇsenja.
1. Prvih 45 decimala popunjeno je tako da je svaki put dopisivana po jedna znamenka:
0, 1[12[123[123412345 . . . 123456789 . . .
U slijede´cem koraku dopunjava se 11 znamenaka, jer se dopisuje prethodni slog s
pripisanim dvoznamenkastim brojem:
0.112123 . . . 123456789[12345678910 . . . .
Nadalje, sve dok se ne bi dopisalo postepeno svih devedeset dvoznamenkastih bro-
jeva, popunilo bi se:
11 + 13 + 15 + +17 + 11 + 89 2 =
11 + 11 + 2 + 11 + 2 2 + 11 + 3 2 + + 11 + 89 2 =
90 11 + 2 (1 + 2 + 3 + + 89) =
990 + 2
89 90
2
≥ 1000,
ˇsto dovodi do zakljuˇcka da je tisu´cito dopunjavanje unutar sloga koji zavrˇsava dopisi-
vanjem dvoznamenkastog broja. Zadatak je na´ci pretposljednji slog koji se dopisuje
u cijelosti i svodi se na nejednadˇzbu za n ∈ ^:
45 + 11 + 13 + 15 + + 11 + (n −1) 2 ≤ 1000
45 + 11 + 11 + 1 2 + 11 + 2 2 + 11 + 3 2 + 11 + (n −1) 2 ≤ 1000
45 +n 11 + 2 (1 + 2 + 3 + (n −1)) ≤ 1000
45 + 10n +n
2
≤ 1000
n ≤ 26,
iz koje se zakljuˇcuje da je s posljednjim slogom koji se upisuje u cijelosti popun-
jeno ukupno 981 decimalno mjesto. Do tisu´citog mjesta potrebno je upisati joˇs 19
znamenaka:
1234567891011121314
Prema tome, na 1000. mjestu stoji znamenka 4.
2. p.o: 112, 71kn; PDV 20, 29kn.
3. Nakon prodaje, mora se platiti 1, 98kn PDV-a, a ˇcisti prihod-marˇza je 9, 02kn.
4. Marˇza je 4800 Eura, PDV: 1200 Eura.
5. Odgovori:
(a) 4.984, 00kn
(b) 149, 39kn
(c) 12.016, 66kn.
6. Dokaz baze: n = 1 oˇcito. Dokazati uz pretpostavku treba formulu:
1
2
+ 2
2
+ 3
2
+ +n
2
+ (n + 1)
2
=
(n + 1)(n + 2)(2n + 3)
6
.
15
2 Kompleksni brojevi
Imaginarna jedinica je matematiˇcki objekt u oznaci i, za koji vrijedi:
i i = i
2
= −1.
Rijeˇsite jednadˇzbe i obavezno provjerite rjeˇsenja.
1. Rijeˇsite jednadˇzbu: x
2
+ 1 = 0.
2. Rijeˇsite jednadˇzbu: x
2
+ 9 = 0.
3. Rijeˇsite: x
2
−6x + 13 = 0.
Rjeˇsenja zadataka 1-3:
1. x
2
= −1; x
1
= i x
2
= −i.
Provjera:
i
2
+ 1 = 0 ⇒ −1 + 1 = 0.
(−i)
2
+ 1 = 0 ⇒ i
2
+ 1 = 0, −1 + 1 = 0.
2. x
2
= −9; x
1
= 3i, x
2
= −3i.
Provjera:
(3i)
2
+ 9 = 0 ⇒ 9i
2
+ 9 = 0 9 (−1) + 9 = 0.
(−3i)
2
+ 9 = 0 ⇒ 9i
2
+ 9 = 0, −9 + 9 = 0.
3. Kvadratna jednadˇzba
ax
2
+bx +c
rjeˇsava se algoritmom:
s
1,2
=
−b ±

b
2
−4ac
2a
koji primjenjen na zadanu jednadˇzbu daje:
x
1,2
=
6 ±

36 −52
2
x
1,2
=
6 ±

−16
2
Ako je po dogovoru i
2
= −1, tada je 4i
2
= −16, pa se u algoritam smije uvrstiti:
x
1,2
=
6 ±4i
2
x
1,2
= 3 ±2i,
16
ˇsto daje rjeˇsenja:
x
1
= 3 + 2i
x
2
= 3 −2i.
Provjera rjeˇsenja provodi se u duhu algebre tako da se s imaginarnom jedinicom
raˇcuna kao sa bilo kojim op´cim brojem uz uvaˇzavanje i
2
= −1 :
(3 + 2i)
2
−6(3 + 2i) + 13 = 0
9 + 12i + 4i
2
−18 −12i + 13 = 0
22 −18 + 4i
2
= 0
4 + 4 (−1) = 0.
Analogno se provjeri i drugo rjeˇsenje ˇsto je ostavljeno kao obavezna zada´ca ˇcitaocu
Zadaci:
1. Pokaˇzite da je neprimjereno algebri zapisivati ”alternativnu” definiciju:
i =

−1.
Rjeˇsenje: tada je i i =

−1

− =
_
−1 (−1) =

1 = 1.
2. Izraˇcunajte potencije imaginarne jedinice i.
Rjeˇsenje: i
0
= 1, i
1
= i, i
2
= −1, i
3
= i i
2
= −i, i
4
= i
2
i
2
= 1
3. Izraˇcunajte
i
83
+ i
61
+ 2i
123
−i
64
.
Rjeˇsenje: −i +i −2i −1 = −1 −2i.
2.1 Standardni zapis kompleksnog broja
Skup kompleksnih brojeva je
( = ¦a + bi, a, b ∈ 1, i
2
= −1¦.
Zapis z = a + ib naziva se standardnim zapisom kompleksnog broja.
Gaussova ili kompleksna ravnina je ravnina u kojoj se kompleksni bro-
jevi poistovje´cuju s toˇckama pravokutnog koordinatnog sustava u ravnini:
a + bi →T(a, b),
gdje je T(a, b) toˇcka u XOY ravnini. Imaginarnoj jedinici pripada
toˇcka (0, 1) standardnog koodinatnog sustava.
17
Realni i imaginarni dio kompleksnog broja realni su brojevi:
Ako je z = a + bi, onda je
Re(z) = a
Im(z) = b
i vrijedi
z = Re(z) + iIm(z).
Operacije u ( su:
1. zbrajanje, oduzimanje, mnoˇzenje i dijeljenje
2. potenciranje
3. konjugiranje
4. raˇcunanje modula ili apsolutne vrijednosti
Jednakost kompleksnih brojeva:
a + bi = c + di ⇔ a = c, b = d
ili
z
1
= z
2
⇔ Re(z
1
) = Re(z
2
), Im(z
1
) = Im(z
2
).
U skupu kompleksnih brojeva gubi se uredaj u smislu usporedivanja
svaka dva kompleksna broja.
Osnovne raˇcunske operacije izvode se u duhu algebre, uvaˇzavaju´ci defini-
ciju i potenciranje imaginarne jedinice:
(1) zbrajanje ili oduzimanje
(a + bi) ±(c + di) = (a ±c) + i(b ±d)
(2) mnoˇzenje
(a + bi) (c + di) = (ac −bd) + i(ac + bc)
18
(3) dijeljenje
(a + bi) : (c + di) =
a + bi
c + di

c −di
c −di
=
ac + bd
c
2
+ d
2
+ i
bc −ad
c
2
+ d
2
,
a posebno:
1
z
=
1
a + bi
=
a
a
2
+ b
2
−i
b
a
2
+ b
2
Zadatak 2.1 Neka su z = 2 + 4i, w = −3 + i zadani kompleksni
brojevi. U kompleksnoj ravnini istaknite brojeve z, w i z w
Rj. z w = −10 + 10i.
Zadatak 2.2 Neka je z = 2 + 3i i w = 3 −4i. Izraˇcunajte:
z w, z + w, w −z,
z
w
.
Prikaˇzite brojeve u Gaussovoj ravnini (.
Rj:18 +i; 5 −i; 1 −7i,
−6
25
+
17
25
i
Potenciranje kompleksnog broja zadaje se iterativno, svaku je potenciju
mogu´ce definirati preko prethodne:
z
0
= 1
z
n+1
= z
n
z
Konjugirano kompleksni brojevi analogon su suprotnih realnih brojeva.
Za brojeve:
z = a + bi, ¯ z = a −bi
se kaˇze da su konjugirano kompleksni brojevi. U kompleksnoj ravnini
z i ¯ z smjeˇsteni su simetriˇcno obzirom na realnu os. Oˇcito je:
Re(¯ z) = Re(z)
Im(¯ z) = −Im(z)
i vrijedi:
Re(z) =
1
2
(z + ¯ z)
Im(z) =
1
2i
(z − ¯ z).
19
Zadatak 2.3 Dokaˇzite da vrijedi:
1. z
1
+ z
2
= z
1
+ z
2
2. z
1
−z
2
= z
1
−z
2
3. z
1
z
2
= z
1
z
2
4.
(
1
z
) =
1
¯ z
5.
(
z
1
z
2
) =
¯ z
1
¯ z
2
6. f(¯ z) =
¯
f(z) za svaki polinom.
Dokazivanje se ostavlja ˇcitaocima koji imaju dovoljno algebarskog predznanja.
Apsolutna vrijednost ili modul kompleksnog broja definira se formulom
[z[ =

z ¯ z.
Budu´ci je
z ¯ z = (a + bi)(a −bi) = a
2
+ b
2
,
tada [z[ =

a
2
+ b
2
ima u kompleksnoj ravnini geometrijsko tumaˇcenje
udaljenosti toˇcke broja z do 0 kompleksne ravnine. Nadalje, vrijedi:
[z
1
z
2
[ = [z
1
[ [z
2
[.
2.2 Zadaci
Zadatak 2.4 Odredite z ∈ ( ako je 4z + z + 9i ∈ 1 i [z −3[ = 5.
Rjeˇsavanje poˇcinje pretpostavkom z = x + iy i svodi se na nalaˇzenje nepoznanica
x i y koje zadovoljavaju uvjete zadatka. Prvi uvjet
4¯ z +z + 9i ∈ 1
uz pretpostavku za z prelazi u uvjet
4(x −iy) +x +iy + 9i = 5x +i(9 −3y) ∈ 1
20
koji je ispunjen samo ako je 9 −3i = 0, odakle se doznaje da je y = 3, a z = x +3i
se uvrˇstava u drugi uvjet:
[z −3[ = 5
[x −3 + 3i[ = 5
_
(x −3)
2
+ 3
2
= 5[
2
(x −3)
2
= 25 −9
x −3 = 4 ili x −3 = −4
x
1
= 7 x
2
= −1
z
1
= 7 + 3i
x
2
= −1 + 3i
Zadatak 2.5 Neka je f(z) = 2 + z + 3z
2
. Izraˇcunajte (z) i f(z), ako
je z = 3 + 2i.
Rjeˇsavanje se provodi uvrˇstavanjem:
f(3 + 2i) = 2 + 3 + 2i + 3((3 + 2i)
2
= 5 + 2i + 3(9 + 12i −4) = 20 + 38i.
Budu´ci za svaki polinom vrijedi f(¯ z) = f(z), ti je f(3 −2i) = 20 −38i. Ostavlja se
ˇcitaocu obavezno provjeriti posljednju jednakost
Zadatak 2.6 Odredite sve kompleksne brojeve za koje vrijedi: z
2
= z.
Rjeˇsenje se ponovo traˇzi u obliku z = x +iy. uvjet
z
2
x
2
+ 2ixy −y
2
= x
2
−y
2
+i 2xy = x −iy
daje sistem dvije jednadˇzbe za x i y:
_
x
2
−y
2
= x
2xy = −y
Druga jednadˇzba ima dvije mogu´cnosti. Ako je y = 0, tada je
x
2
= x
x
1
= 0
x
2
= 1
i prva dva rjeˇsenja su z
1
= 0 i z
2
= 1. Druga jednadˇzba sistema zadovoljena je i za
x = −1/2. Tada prva jednadˇzba daje
1
4
−y
2
= −
1
2
−y
2
= −
1
4
y
1
=
1
2
y
2
= −
1
2
21
i ostala dva rjeˇsenja su
z
3
= −
1
2
+
1
2
i, z
4
= −
1
2

1
2
i.
Zadatak 2.7 Na´ci geometrijsko mjesto toˇcaka u ( za koje vrijedi:
a) −3 ≤ Re(z) ≤ 1
b) z z = 1
c) [z −2 −i[ ≤ 9
d) [z[ ≤ Rez + 1
e) Rez + Imz = 1
Rjeˇsenja podzadataka:
1. Pruga omedena pravcima x = −3 i x = 1.
2. Kruˇznica sa srediˇstem u ishodiˇstu i polumjerom 1, jer je
z ¯ z = x
2
+y
2
= 1
zadani uvjet.
3. Kruˇznica sa srediˇstem u toˇcki T(2, 1) polumjera 3, ˇsto slijedi iz zapisa z =
x +iy uvrˇstenog u uvjet:
[z −2 −i[ = 9
[x −2 +iy −i[ = 9
_
(x −2)
2
+ (y −1)
2
= 9 [
2
(x −2)
2
+ (y −1)
2
= 9,
koji prelazi u eksplicitnu jednadˇzbu navedene kruˇznice.
4. Toˇcke ravnine unutar parabole okrenute prema pozitivnom kraju osi OX, s
tjemenom u (−
1
2
, 0), koja os OY sijeˇce u (0, 1) i (0, −1). Rjeˇsenje izlazi iz
uvjeta:
[z[ ≤ Re(z) + 1
_
x
2
+y
2
≤ x + 1
x
2
+y
2
≤ x
2
+ 2x + 1
y
2
≤ 2x + 1.
Rjeˇsenje nejednadˇzbe s dvije nepoznanice mogu´ce je jedino geometrijski predoˇciti.
Transformacijom nejednakosti u jednakost dobiva se jednadˇzba krivulje u ko-
ordinatnoj ravnini
y
2
= 2x + 1.
22
Krivulja u ovom sluˇcaju je parabola. Parabola dijeli ravninu na dva podruˇcja.
Jedno podruˇcje sadrˇzi toˇcke koje zadovoljavaju nejednadˇzbu. Provjera se
izvodi izabirom toˇcke koja se nalazi na jednom od podruˇcja i uvrˇstavanjem
koordinata odabrane toˇcke u nejednadˇzbu. Ovdje se moˇze odabrati T(3, 0),
ˇsto daje 0
2
≤ 2 3 +1, istinitu tvrdnju. Tako je rjeˇsenje navedeno na poˇcetku
opravdano.
5. Toˇcke ravnine omedene pravcem y +x = 1 koje se nalaze s one strane pravca
s koje je ishodiˇste:
Re(z) +Im(z) < 1
x +y < 1.
Rjeˇsavanje nejednadˇzbe svodi se na crtanje pravca y = −x+1 i uvrˇstavanjem
ishodiˇsta (0, 0) u nejednadˇzbu.
Zadatak 2.8 Pokazati da je [z[ = 1, ako je
z =
r + i
r −1
,
gdje je r ∈ 1.
Dokaz se provodi algebarski uvrˇstavanjem r = a +bi:
[z[ = [
r +i
r −i
[ =
[r +i[
[r −i[
=

r
2
+ 1

r
2
+ 1
= 1
2.3 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja
Trigonometrijske funkcije raˇcunaju se za vrijednosti kuteva. Kutevi se
mogu mjeriti u stupnjevima, u radijanima ili u gradima.
Stupnjevi su najstarija mjera za kuteve. Potiˇcu iz Mezopotamije i vezani
su za mjerenje vremena. Najstariji naˇcin mjerenja vremena je suncem.
Na pijesku se nacrta jednakostraniˇcan trokut u ˇcijem je vrhu zaboden
ˇstap. Smatra se da je prva jedinica za vrijeme bio interval potreban
sjeni ˇstapa da se pomakne s jedne stranice na drugu. Stupnjevi su
neprikladni, jer se raˇcunaju u heksagezimalnom sustavu u kojem je
za prvi okrugli broj ve´ci od 10 izabran broj 60. Primjer mjere: α =
36
0
24

40

.
23
Radijani mjere kut duljinom luka jediniˇcne kruˇznice sa srediˇstem u vrhu
kuta. Kutevi se zato u matematici predoˇcavaju kao toˇcke jediniˇcne
kruˇznice sa srediˇstem u ishodiˇstu. Kruˇznica se naziva trigonometri-
jskom. Primjer mjere i oznake kuta: x = 2 ukazuje da se taj kut
mjeri u radijanima. Vrijednosti kuta u radijanima mogu se nanositi na
brojevni pravac.
Preraˇcunavanje u stupnjeve vaˇzno je samo iz pedagoˇsko-psiholoˇskih ra-
zloga proizaˇslih iz ˇskolskih trauma koje su prouzroˇcili kutevi od π/4, 3π/2 . . ..
Tako je
x = 2 = 2
180
0
π
= 114
0
35

30

Gradi se upotrebljavaju u gradevinarstvu. Nalaze se na prometnim znakovima
ispred uzbrdica i nizbrdica. Mjere kuteve izmedu 0 i pravog kuta i jed-
naki su sinusu kuta. Izraˇzavaju se u postocima: k = 12%.
Sinus kuta x je ordinata toˇcke koja je na trigonometrijskoj kruˇznici pridruˇzena
kutu x i vrijedi:
−1 ≤ sin x ≤ 1.
Kosinus kuta je apscisa toˇcke koja pripada kutu x na trigonometrijskoj
kruˇznici i vrijedi:
−1 ≤ cos x ≤ 1.
Po Pitagorinom pouˇcku:
sin
2
x + cos
2
x = 1.
Tangens kuta definira se formulom:
tgx =
sin x
cos x
.
Modul kompleksnog broja u oznaci r raˇcuna se po formuli:
r = [z[ =

a
2
+ b
2
,
gdje je z = a + bi standardni oblik kompleksnog broja.
Argument kompleksnog broja je kut u oznaci ϕ koji spojnica 0z zatvara s
pozitivnim smjerom Realne osi.
24
Zapis u trigonometrijskom obliku sada je:
z = r(cos ϕ + i sin ϕ).
Vrijedi i da je
tgϕ =
b
a
,
ali radi postojanja viˇse rjeˇsenja:
ϕ = ϕ
0
+ kπϕ = ϕ
0
+ k 180
0
,
treba nacrtati kompleksan broj u kompleksnoj ravnini.
Zadatak 2.9 Prikaˇzite kompleksne brojeve:
z
1
= 1 + 4i, z
2
= −2 + 3i, z
1
z
2
,
z
1
z
2
u trigonometrijskom obliku.
Rjeˇsenje. Modul broja z
1
:
r
1
=
_
1
2
+ 4
2
=

17 = 4.12.
Iz odnosa
tgϕ
1
=
4
3
dobiva se
ϕ
1
= tg
−1
4 +k 180
0
= 76
o
,
za k = 0, jer se z
1
nalazi se u prvom kvadrantu, pa je
0 ≤ ϕ
1
≤ 90
o
.
i konaˇcno z
1
= 4.1(cos 76
o
+i sin 76
o
).
Analogno,
r
2
=
_
(−2)
2
+ 3
2
=

13 = 3.60.
Slijedi raˇcun za ϕ
2
:
tgϕ
2
=
3
−2
ϕ
2
= tg
−1
(−1.5) +k 180
o
= −56
o
+k 180
o
25
Broj z
2
nalazi se u drugom kvadrantu. pa je
90
o
≤ ϕ
2
≤ 180
o
i postiˇze se za k = 1:
ϕ
2
= −56
o
+ 180
o
= 124
o
,
ˇsto daje z
2
= 3.6(cos 124
o
+i sin 124
o
)
Uobiˇcajenim algebarskim raˇcunanjem dobiva se z
1
z
2
= −14 −5i. Modul umnoˇska
r =
_
(−14)
2
+ (−5)
2
=

221 = 14.87,
a zbog poloˇzaja umnoˇska u tre´cem kvadrantu, dobiva se:
tgϕ =
−5
−14
ϕ = tg
−1
0.35714 +k 180
o
= 20
o
+k 180
o
= 200
o
,
za izbor k = 1.
Potrebno je iz zapisa
z
1
z
2
= 14.87(cos 200
o
+i sin 200
o
)
uoˇciti da je
14.87 · 4.12 3.60
do na desetinku i da je
200
o
= 76
o
+ 124
o
.
Koliˇcnik
z
1
z
2
=
1 + 4i
−2 + 3i

−2 −3i
−2 −3i
=
10 −11i
13
=
10
13

11
13
i.
Modul koliˇcnika
ρ =
_
100
169
+
121
169
= 1.14,
dok je argument
φ = tg
−1
(−1.1) +k 180
o
= −48
o
+k 180
o
= −48
o
,
jer je koliˇcnik u ˇcetvrtom kvadrantu. Zapis koliˇcnika
z
1
z
2
= 1.14(cos(−48
o
) +i sin(−48
o
)
pokazuje da je
1.14 = 4.12 : 3.60
na desetinku i da je
−48
o
= 76
o
−124
o
.
26
2.4 Operacije s kompleksnim brojevima u trigonometri-
jskom obliku
Mnoˇzenje kompleksnih brojeva u trigonometrijskom obliku:
z
1
= r
1
(cos ϕ
1
+ sin ϕ
1
)
z
2
= r
2
(cos ϕ
2
+ sin ϕ
2
)
z
1
z
2
= r
1
r
2
[cos ϕ
1
cos ϕ
2
−sin ϕ
1
sin ϕ
2
+ i(cos ϕ
1
sin ϕ
2
+ cos ϕ
2
sin ϕ
1
)]
= r
1
r
2
[cos(ϕ
1
+ ϕ
2
) + i sin(ϕ
1
+ ϕ
2
)]
Dijeljenje kompleksnih brojeva u trigonometrijskom obliku izvodi se pomo´cu
mnoˇzenja:
z
1
z
2
= z ⇔ z
1
= z z
2
⇒ r
1
= r r
2
ϕ
1
= ϕ + ϕ
2
⇒ r =
r
1
r
2
ϕ = ϕ
1
−ϕ
2
.
Konaˇcna formula koja opisuje dijeljenje z
1
: z
2
je:
z
1
z
2
=
r
1
r
2
[cos(ϕ
1
−ϕ
2
) + i sin(ϕ
1
−ϕ
2
)].
Primjer 2.1 Napisati u trigonometrijskom obliku
(1 + i

3)(cos ϕ + i sin ϕ) =
1 + i
,
gdje je ϕ kut u radijanima.
Rjeˇsavanje zadatka mora uvaˇziti radijane kao mjeru za kuteve. Zato:
z
1
= 1 + i

3 r
1
=

1 + 3 = 2
tgϕ
1
=
b
a
=

3 ⇒ ϕ
1
=
π
3
(I kvadrant)
27
z
1
= 2(cos
π
3
+ i sin
π
3
)
z
2
= (cos ϕ + i sin ϕ)
z
3
= 1 + i, r
3
=

2, tgϕ
3
= 1 ⇒ϕ
3
=
π
4
z
3
=

2(cos
π
4
+ i sin π4)
z =
z
1
z
2
z
3
=
2(cos
π
3
+ i sin
π
3
)(cos ϕ + i sin ϕ)

2(cos
π
4
+ i sin
π
4
)
=
2[cos(
π
3
+ ϕ) + i sin(
π
3
+ ϕ)]

2(cos
π
4
+ i sin
π
4
)
=

2(cos(ϕ +
π
12
) + i sin(ϕ +
π
12
)).
2.4.1 Potenciranje kompleksnog broja u trigonometrijskom obliku
Neka je
z = r(cos ϕ + i sin ϕ).
Tada je
z
n
= r
n
(cos nϕ + i sin ϕ).
Formula se naziva Moivreovom i izlazi iz definicije potenciranja:
z
n+1
= z
n
z
[z
n
[ = r
n
Arg(z
n
) = n Arg(z)
Zadatak 2.10 Izraˇcunajte
1. (1 + i

3)
6
2. (

3 −i)
21
Rjeˇsenja:
1. Koriste´ci se rezultatima prethodnog zadatka:
(1 +i

3)
6
= [2(cos
π
3
+i sin
π
3
)]
6
= 2
6
(cos

3
+i sin

3
)
6
= 64
28
2. Iz trigonometrijskog zapisa kompleksnog broja:

3 −i ⇒[tgϕ = −
1

3
, ϕ = −
π
6
, IV kvadrant]
slijedi, jer je r = 2:
(

3 −i)
21
= [2(cos(−
π
6
) +i sin(−
π
6
))]
21
= 2
21
(cos(−
21π
6
) +i sin(−
21π
6
))
= 2
21
i
2.4.2 Korjenovanje ili radiciranje
Korjenovanje kompleksnog broja u oznaci
n

z je nalaˇzenje svih onih
kompleksnih brojeva w za koje vrijedi
w
n
= z.
Rjeˇsavanje problema koristi trigonometrijski zapis zadanog komplek-
snog broja:
z = r(cos ϕ + i sin ϕ)
i svodi se na nalaˇzenje modula ρ = [w[ i argumenta ψ nepoznatog
kompleksnog broja koji bi zadovoljio jednakost:
ρ
n
(cos nψ + i sin nψ) = r(cos ϕ + i sin ϕ).
Oˇcito je jednakost zadovoljena ako vrijedi:
ρ
n
= r ⇒ ρ =
n

r
nψ = ϕ + 2kπ ⇒ ψ =
ϕ + 2kπ
n
Postoji toˇcno n kompleksnih brojeva w za koje vrijedi navedeno svo-
jstvo, a oni se dobivaju po drugoj Moivreovoj formuli:
w = (
n

z)
k
=
n

r(cos
ϕ + 2kπ
n
+ i sin
ϕ + 2kπ
n
),
uvrˇstavanjem vrijednosti za k = 1, 2, . . . n −1.
Geometrijska mjesta svih n-tih korijena su u vrhovima pravilnog n-
terokuta upisanog u kruˇznicu polumjera
n

r, u kompleksnoj ravnini.
29
Zadatak 2.11 Izraˇcunajte
3

−1 i rjeˇsenja prikaˇzite u standardnom obliku.
Rjeˇsenja je mogu´ce napisati iz trigonometrijskog zapisa:
z = −1
r = 1
ϕ = π
3

−1 =

1(cos
π + 2kπ
3
+i sin
π + 2kπ
3
)
k = 0 ⇒ z
1
= cos
π
3
+i sin
π
3
=
1
2
+i

3
2
k = 1 ⇒ z
2
= cos

3
+i sin

3
= −1
k = 2 ⇒ z
3
= cos

3
+i sin

3
=
1
2
−i

3
2
Zadatak 2.12 Odredite
4

1
Rjeˇsenja: 1, i, −1, −i.
Zadatak 2.13 Rijeˇsite jednadˇzbu: x
6
+ 64 = 0 i rjeˇsenja napiˇsite u stan-
dardnom obliku.
Rjeˇsavanje:
x
6
= −64
−64 = 64(cos π +i sin π)
x
k
=
6

64(cos
π + 2kπ
6
+i sin
π + 2kπ
6
)
x
0
=

3 +i
x
1
= 2i
x
2
= −

3 +i
x
3
= −

3 −i
x
4
= −2i
x
5
=

3 −i
Zadatak 2.14 Skicirajte sva rijeˇsenja
4
_
−8 + 8i

3.
30
Rjeˇsenje se traˇzi u trigonometrijskom obliku
z = −8 + 8i

3
r = 16
tgϕ = −

3, ϕ = −
π
3
+π =

3
4

z =
4

16(cos

3
+ 2kπ
4
+i sin

3
+ 2kπ
4
), k = 1, 1, 2, 3
z
0
=

3 +i
z
1
= −1 +i

3
z
2
= −

3 −i
z
3
= 1 −i

3
Zadatak 2.15 Na´ci geometrijsko mjesto toˇcaka:
a)
2 < [z[ < 3;
π
4
≤ ϕ ≤
π
3
b)
[z[ ≥ 1;
π
4
< b ≤
π
2
Rjeˇsenja: nisu nacrtana, ve´c su opisana kao dijelovi koordinatne XOY ravnine:
a) dio omeden kruˇznicama x
2
+y
2
= 4 i x
2
+y
2
= 9, te pravcima y = x i y =

3x.
b) neograniˇceni dio izvan x
2
+y
2
= 1 i izmedu y = x i x = 0.
Zadatak 2.16 Ako je z
1
=

3 −i, a z
2
= −
1
2


3
2
, napiˇsite
(
z
1
z
2
)
7
u standardnom obliku.
Rjeˇsenje:
r
1
= 2 r
2
= 1
tgϕ
1
= −
1

3
tgϕ
2
=

3
ϕ
1
=
11π
6
ϕ
2
=

3
.
Slijedi:
z
1
z
2
= 2(cos π +i sin π)
(
z
1
z
2
)
7
= 128(cos 7π +i sin 7π) = −128i.
31
Zadatak 2.17 Na´ci realni i imaginarni dio kompleksnog broja
z =
z
1
z
9
2
,
ako je
z
1
= 32(cos
π
2
+ i sin
π
2
); z
2
= −

3 + i.
Rjeˇsenje:
[z
2
[ = 2
tgφ = −

3
3
⇒φ =

6
z
9
2
= 2
9
(cos
9 5π
6
+i sin
15π
2
) = 2
9
(cos

2
+i sin

2
)
z
1
z
9
2
=
32
2
9
(cos(
π
2


2
) +i sin(−π)) = −
1
16
,
ukazuje da je realni dio −
1
16
, dok je imaginarni dio jednak 0
Zadatak 2.18 Izraˇcunajte z
6
, ako je [z + i[ =

3, a arg(z + i) = π.
Rjeˇsenje zadatka mogu´ce je kad se uoˇci da podaci zadaju kompleksni broj z+i u trigonometri-
jskom obliku:
z +i =

3(cos π +i sin π) = −

3,
odakle slijedi:
z = −

3 −1
z = 2(cos

6
+i sin

6
)
z
6
= 2
6
(cos

6
6 +i sin

6
6) = −64
Zadatak 2.19 U standardnom obliku napiˇsite sve vrijednosti kompleksnog
broja
z =
3
¸
(1 + 2i)
2
+
1 −i
1 + i
−i
5
+ i
16
.
Rjeˇsenje: poˇcinje tako da se sa z
1
oznaˇci izraz ispod korjena:
z
1
= 1 + 4i −4 +
(1 −i)
2
2
= −2 + 3i +
1 −2i −1
2
= −2 + 2i
[z
1
[ =
_
2
2
+ 2
2
= 2

2
32
tgϕ = −1 ⇒ϕ =

4
z
1
= 2

2(cos

4
+i sin

4
)
z =
3

z
1
=

2(cos

4
+ 2kπ
3
+i sin

4
+ 2kπ
3
).
z
0
=

2(cos
π
4
+i sin
π
4
) = 1 +i
z
1
=

2(cos
11π
12
+i sin
11π
12
) · −1.37 + 0.37i
z
2
=

2(cos
19π
12
+i sin
19π
12
) = 0.37 −1.37i.
Algebra:
3
_
2

2 =
3
_

8 =
_
3

8
Zadatak 2.20 Odredite kompleksne brojeve z
1
i z
2
ako je argz
1
=
π
4
, argz
2
=
π
6
, a z
1
+ z
2
=

3 + i.
Rjeˇsavanje je mudro zapoˇceti idejom o traˇzenju nepoznanica u trigonometrijskom obliku
i koristiti podatke:
z
1
+z
2
= r
1
(cos
π
4
+i sin
π
4
) +r
2
(cos
π
6
+i sin
π
6
)
=

2
2
r
1
+i

2
2
r
1
+

3
2
r
2
+i
1
2
r
2

3 +i =

2r
1
+

3r
2
2
+

2r
1
+r
2
2
i.
Kompleksni su brojevi jednaki ako se podudaraju u realnom i imaginarnom dijelu:

2r
1
+

3r
2
2
=

3

2r
1
+r
2
2
= 1
1
2
(

3 −1) r
2
=

3 −1
r
2
= 2
r
1
= 0
Konaˇcno rjeˇsenje: z
1
= 0, z
2
=

3 +i.
Zadatak 2.21 Izraˇcunajte vrijednost z
1
6
za k = 3, ako je
z = 8(
1
2
−2i)
3
−46i
26
+ 52i
35
.
33
Rjeˇsenje:
z = 8(
1
8

3
2
i + 6i
2
−8i
3
) −46i
2
+ 52i
3
=
= 1 −12i
2
−48 + 64i + 46 −52i = −1
z = −1 = 1 (cos π +i sin π)
z
1/6
= 1
1/6
(cos
π + 2kπ
6
+i sin
π + 2kπ
6
), k = 0, 1, . . . , 5
k = 3
z
1/6
k=3
= 1(cos

6
+i sin

6
) =

3
2
+
i
2
Zadatak 2.22 Odredite realni i imaginarni dio kompleksnog broja
z = (
z −z
2
[z[
2
)
3
,
ako je z = 1 + i

3.
Rjeˇsenje. Neposrednim uvrˇstavanjem:
z
1
= (
1 −i

3 −(1 +i

3)
2
4
)
3
= (
1 −i

3 −(1 + 2i

3 −3)
4
)
3
= (
3
4

3

3
4
i)
3
.
Transformacijom u trigonometrijski oblik:
r
1
= [z
1
[ =
3
2
tgϕ = −

3 ⇒ϕ = −
π
3
z = z
3
1
=
27
8
(cos(−π) +i sin(−π))
= −
27
8
,
pa je realni dio −
27
8
, a imaginarni je 0.
Zadatak 2.23 U Gaussovoj ravnini ( prikaˇzite z
5
ako je
z =
2
(1 −i)
3
+
1
2
i
2

1
2
i
15
.
Rjeˇsenje: z
5
= 4 −4i
Zadatak 2.24
(
3

z
1
z
2
)
k=2
=: z
1
= −

2
2


2
2
i, z
2
= −i.
Rjeˇsenje: cos 15
o
+i sin 15
o
= −0.97 + 0.26.
34
2.5 Problemski zadaci
1. Izraˇcunajte:
(−1 + i

3)
15
(1 −i)
20
+
(−1 −i

3)
15
(1 + i)
20
=
2. Nadite sva rjeˇsenja jednadˇzbe
(−2 −5i)z
3
−2i + 5 = 0
3. Izraˇcunajte sve vrijednosti izraza
3
¸
(
3
1 −i
−i +
2
i + 1
)
2
4. Odredite sve one kompleksne brojeve z koji zadovoljavaju uvjete:
Arg(z
4
+ 4) =
11π
6
[z
4
+ 4[
2
= 48
5. Izraˇcunajte
(1 +
1
i
+
1
i
2
+
1
i
3
+
1
i
4
+
1
i
5
)
15
.
6. Nadite kocku ˇciji je volumen brojˇcano za ˇcetiri manji od poluzbroja
duljina njenih bridova.
(Uputa: jednadˇzba x
3
+ px + q = 0 rjeˇsava se Cardanovom formulom:
x =
3
¸

q
2
+
_
(
q
2
)
2
+ (
p
3
)
3
+
3
¸

q
2

_
(
q
2
)
2
+ (
p
3
)
3
)
7. Izraˇcunati z
6
ako je [z + 4

2[ = 4, a arg(z + 4

2) =

4
.
8. Izraˇcunajte z
15
ako je z kompleksan broj za koji vrijedi 9i−[z[ = z−3

3
9. Odrediti kompleksne brojeve z
1
i z
2
ako je
z
1
= (
i
34
−i
71
2
+
2
(1 −i)
3
)
6
,
Arg(z
2
) =
π
4
, a Im(z
1
−z
2
) = 4.
35
10. Odredite sve vrijednosti kompleksnog broja
z =
3
¸
(1 −2i)
2

1 + i
1 −i
+ i
5
−i
16
.
11. Rijeˇsite jednadˇzbu z
4
+ 8 = 8i

3.
12. Odredite sve kompleksne brojeve z, sa svojstvima: arg(

2 z
3
) =
π
4
i
[z[ = 1.
13. Rijeˇsite jednadˇzbu
(¯ z + i)
3
=
1 −i
1 + i
.
14. Ako je z kompleksan broj za koji vrijedi da je z − 8i

3 ∈ 1 i da je
[z[ = 16. Koji sve kompleksni brojevi mogu biti
3

z.
15. Rijeˇsite jednadˇzbu z
4
+ z
2
+ 1 = 0. Skicirajte dobivena rijeˇsenja u
Gaussovoj ravnini.
16. Upotrebom Moivreove formule izraˇcunajte
(1 + cos
π
4
+ i sin
π
4
)
6
.
17. Skicirajte sve vrijednosti
3
¸
1 −i

3 + 1
u kompleksnoj ravnini.
Rjeˇsenja problemskih zadataka
1. Koristiti trigonometrijski zapis:
z
1
= 1 −i =

2(cos

4
+i sin

4
)
z
2
= 1 +i =

2(cos
π
4
+i sin
π
4
)
z
3
= −1 +i

3 = 2(cos

3
+i sin

3
)
z
4
= −1 −i

3 = 2(cos

3
+ ı sin 4π3)
z
20
1
=

2
20
(cos
20 7π
4
+i sin
20 7π
4
) = 2
10
(cos 35π +i sin 35π) = −2
10
36
z
20
2
=

2
20
(cos
20 π
4
+i sin
20 π
4
) = 2
10
(cos 5π +i sin 5π) = −2
10
z
15
3
= 2
15
(cos
15 2π
3
+i sin
15 2π
3
) = 2
10
(cos 10π +i sin 10π) = 2
15
z
15
4
= 2
15

2
15
2
10

2
15
2
10
= −64
2. Nastavak jednadˇzbe:
(−2 −5i)z
3
= −5 + 2i
z
3
=
−5 + 2i
−2 −5i

−2 + 5i
−2 + 5i
z
3
=
10 −10 −4i −25i
4 + 25
z
3
=
−29i
29
z
3
= −i = 1 (cos

2
+i sin

2
)
z
k
=
3

1(cos

2
+ 2kπ
3
+i sin

2
+ 2kπ
3
),
z
0
= i; z
1
= −

3
2
+
1
2
i; z
2
=

3
2

1
2
i.
3. Izraz se sreduje algebarski:
3
_
(
3
1 −i

1 +i
1 +i
−i +
2
1 +i

1 −i
1 −i
)
2
=
3
_
(
3 + 3i
2
−i +
2 −2i
2
)
2
=
3
_
2 + 3i + 2 −4i
2
)
2
=
3
_
24 −10i
4
=
3
_
6 −
5
2
i;
r =
_
36 +
25
4
=

169
2
=
13
2
tgϕ =

5
2
6
= −
5
12
⇒ϕ = −22.6
o
z
k
=
3

6.5(cos
−22.6
o
+k 360
o
3
+i sin
−22.6
o
+k 360
o
3
), k = 0, 1, 2,
z
0
= 1.85 −0.24i; z
1
= −0.86 + 1.66i; z
2
= −1.26 −1.38i.
4. Podaci daju u trigonometrijskom obliku broj
z
4
+ 4 =

48(cos
11π
6
+i sin
11π
6
= 4

3

3
2
+i 4

3
−1
2
37
= 6 −2i

3
z
4
= 2 −2i

3 = 4(cos(−
π
3
) +i sin
(

π
3
))
z
k
=
4

4(cos

π
3
+ 2kπ
4
+i sin

π
3
+ 2kπ
4
); k = 0, 1, 2, 3;
z
0
= 1.4 −0.4i; z
1
= 0.4 + 1.4i; z
2
= −1.4 + 0.4i; z
3
= −1.4 −0.4i.
5. Nakon potenciranja imaginarne jedinice dobiva se:
(1 +
1
i
+
1
−1
+
1
−i
+
1
1
+
1
i
)
15
= (1 −i)
15
=
= [

2(cos
−π
4
+i sin
−π
4
)]
15
= 128

2(cos
−15π
4
+i sin
−15π
4
) = 128 −128i
6. Uvjet da je volumen jednak poluzbroju bridova umanjenom za 4, uz nepoznatu
duljinu brida x daje:
x
3
= 6x −4
x
3
−6x + 4 = 0
x =
3
_
−2 +

−4 +
3
_
−2 −

−4
=
3

−2 + 2i +
3

−2 −2i
z = −2 + 2i =

8(cos

4
+i sin

4
)
w = −2 −2i =

8(cos

4
+i sin

4
)
z
k
=

2(cos

4
+ 2kπ
3
+i sin

4
+ 2kπ
3
), k = 0, 1, 2
w
k
=

2(cos

4
+ 2kπ
3
+i sin

4
+ 2kπ
3
), k = 0, 1, 2
ˇsto daje
x = z
k
+w
k
∈ ¦2, −1 +

3 = 0.732, −1 −

3 = −2.8¦.
U obzir za duljinu brida ne moˇze do´ci −2.8.
7. z
6
= −4096i
8. Pretpostaviti z = x+iy. Odmah je y = 9, z = −18

3+9i. Trigonometrijski oblik:
r =

3 324 + 81 = 9

13 = 32.45
tgϕ =
9
−18

3
= −0.28867
ϕ = 164
o
z = 32.45(cos 164
o
+i sin 164
o
z
15
= 2.4 10
22
−4i 10
22
38
9. z
1
= 8i, z
2
= 2

2 + 2i

2
10. z
0
= 0.46 + 1.72i; z
1
= −1.72 −0.46i; z
2
= 1.26 −1.26i
11.

3 +i; −1 +i

3; −

3 −i; 1 −i

3.
12. Iz

2 z
3
=

2(cos
π
4
+i sinπ4)
rjeˇsenja su
z
0
= 0.97 + 0.26i
z
1
= −0.71 + 0.71i
z
2
= −0.26 −0.97i
13. ¯ z
0
= 0; ¯ z
1
= −

3
2

1
2
i; ¯ z
2
=

3
2

3
2
i.
14. Dva su mogu´ca kompleksna broja z koja zadovoljavaju uvjete:
z
1
= 8 + 8i

3
3

z
1
∈ ¦2.37 + 0.86i, −1.93 + 1.62i, −0.44 −2.48i¦
z
2
= −8 + 8i

3
3

z
2
∈ ¦1.93 + 1.62i, −2.37 + 0.86i, 0.44 −2.48i¦
15.
1
2
±i

3
2
; −
1
2
±

3
3
.
16. −28 + 28i.
17. −0.21 −0.20i, 0.14 −0.10i, −0.10 −0.21.
39
3 Determinante
Determinante su funkcije koje kolekciji od n
2
brojeva zapisanih u tablicu
s n redaka i n stupaca pridruˇze broj. Postupak raˇcunanja je induktivan.
Za n = 1 govorimo o determinanti prvog reda u oznaci
[a
11
[ = a
11
gdje je teˇsko oznaku ne zamijeniti s funkcijom apsolutne vrijednosti,
no determinante prvog reda se ne prouˇcavaju.
3.1 Determinante drugog reda
Determinante drugog reda raˇcunaju se po formuli:
¸
¸
¸
¸
¸
a
11
a
12
a
21
a
22
¸
¸
¸
¸
¸
= a
11
a
22
−a
12
a
21
.
Zadatak 3.1 Izraˇcunajte vrijednost determinante
¸
¸
¸
¸
¸
3 4
5 6
¸
¸
¸
¸
¸
Rjeˇsenje: po definiciji
¸
¸
¸
¸
3 4
5 6
¸
¸
¸
¸
= 18 −20 = −2.
Zadatak 3.2 Rijeˇsite jednadˇzbu:
¸
¸
¸
¸
¸
sin x cos x
−4 1
¸
¸
¸
¸
¸
= 3.
Rjeˇsenje se dobiva nakon razrjeˇsenja determinante, kada se jednadˇzba:
sin x + 4 cos x = 3
rjeˇsava univerzalnom trigonometrijskom supstitucijom:
tgt = t sin t =
2t
1 +t
2
, cos t =
1 −t
2
1 +t
2
40
nakon koje se dobiva jednadˇzba:
7t
2
−2t −1 = 0
t
1,2
=
1 ±2

2
7
tg
x
1
2
=
1 + 2

2
7
tg
x
2
2
=
1 −2

2
7
x
1
2
= 0.50047 +kπ
x
2
2
= −0.2612 +kπ,
gdje su rjeˇsenja dana u radijanima.
Rijeˇsite samostalno slijede´ce zadatke:
1. Izraˇcunajte determinantu:
¸
¸
¸
¸
¸
1 2
3 4
¸
¸
¸
¸
¸
.
Rjeˇsenje: -2
2. Izraˇcunajte vrijednost determinanti:
(a)
¸
¸
¸
¸
¸
3 2
8 5
¸
¸
¸
¸
¸
(b)
¸
¸
¸
¸
¸
n + 1 n
n n −1
¸
¸
¸
¸
¸
(c)
¸
¸
¸
¸
¸
1 log
b
a
log
a
b 1
¸
¸
¸
¸
¸
Rjeˇsenja: a)-1, b)-1, c)0
3. Odredite nepoznati broj x ako je
¸
¸
¸
¸
¸
9
x+1
3
x+2
−1 1
¸
¸
¸
¸
¸
= 810
Rjeˇsenje: x = 2
41
4. Rijeˇsite jednadˇzbu:
¸
¸
¸
¸
¸
log x log 10x
2 log x
¸
¸
¸
¸
¸
= 6
Rjeˇsenja: x
1
= 10
4
; x
2
=
1
100
5. Odredite x u radijanima tako da jednadˇzba bude zadovoljena:
¸
¸
¸
¸
¸
sin x cos x


3 1
¸
¸
¸
¸
¸
= 2.
x =
π
6
+ 2kπ, k ∈ Z
Determinante viˇseg reda raˇcunaju se Laplaceovim razvojem po i-tom retku:
DetA =

j
a
ij
(−1)
i+j
M
ij
gdje je
- a
ij
- element i-tog retka determinante
- minora M
ij
determinanta za jedan manjeg reda koja nastaje kad
iz zadane determinante iskljuˇcimo i-ti redak i j-ti stupac.
3.2 Determinante tre´ceg reda
Determinanta tre´ceg reda raˇcuna se pomo´cu determinanti drugog reda:
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
a b c
d e f
g h k
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
= a
¸
¸
¸
¸
¸
e f
h k
¸
¸
¸
¸
¸
−b
¸
¸
¸
¸
¸
d f
g k
¸
¸
¸
¸
¸
+ c
¸
¸
¸
¸
¸
d e
g h
¸
¸
¸
¸
¸
.
1. Izraˇcunajte vrijednost determinante:
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
−2 4 1
3 −1 2
−1 3 5
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
Rjeˇsenje: -38
42
2. Rijeˇsite determinantu
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
3 2 1
2 5 3
3 4 2
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
Rj: -3
3. Izraˇcunati
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
1 z 1
1 z
2
1
z
2
1 z
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
,
gdje je
z =
z
1
z
2
, z
1
=

3
6

1
6
i, z
2
= −

3
6

1
6
i
Rjeˇsenje: z = cos

3
+i sin

3
, vrijednost determinante iznosi 3
4. Koliki je x?
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
1 3 x
1 5 −1
1 x 3
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
= 0
Rjeˇsenje: (x
1
= 3, x
2
= 1)
Sarrusovim pravilom mogu se rjeˇsavati iskljuˇcivo determinante tre´ceg reda.
Nadopiˇsu se prva dva stupca zadane determinante:
a b c a b
d e f d e
g h k g k
Zbroju umnoˇzaka trojki brojeva smjeˇstenih dijagonalno u smjeru sjeverozapad-
jugoistok:
aek + bfg + cdk
pribroje se brojevi suprotni umnoˇscima trojki uzetih sa suprotnih di-
jagonala:
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
a b c
d e f
g h k
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
= aek + bfg + cdk −gec −hfa −kdb
43
Zadatak 3.3 Nadite sva rjeˇsenja jednadˇzbe
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
2x
3
1 4
x
3
1 2
1 2x
3
1
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
= −2i.
Rjeˇsenje.
Sarrusovim pravilom:
2x
3
1 4 2x
3
1
x
3
1 2 x
3
1
1 2x
3
1 1 2x
3
= −2i
2x
3
+ 2 + 8x
6
−4 −8x
6
−x
3
= −2i
x
3
−2 = −2i
x
3
= 2 −2i
z = 2 −2i
[z[ =

8
tgϕ = −1 ⇒ϕ =

4
x =
3

z =

2(cos

4
+ 2kπ
3
+i sin

4
+ 2kπ
3
), k = 0, 1, 2
3.3 Zadaci za samostalno rjeˇsavanje
1. Izraˇcunajte vrijednost determinanti:
a)
¸
¸
¸
¸
¸
3 −2
4 6
¸
¸
¸
¸
¸
= b)
¸
¸
¸
¸
¸
2 3
6 −10
¸
¸
¸
¸
¸
=
c)
¸
¸
¸
¸
¸
3 −2
4 5
¸
¸
¸
¸
¸
= d)
¸
¸
¸
¸
¸

a −1
a

a
¸
¸
¸
¸
¸
=
2. Rijeˇsite determinante:
a)
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
2 3 4
5 −2 1
1 2 3
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
= b)
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
1 2 5
3 −4 7
−3 12 −15
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
=
c)
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
12 6 −4
6 4 4
3 2 8
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
=
44
3. Rijeˇsite jednadˇzbe:
(a)
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
x
2
4 9
x 2 3
1 1 1
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
= 0
(b)
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
x
2
3 2
x −1 1
0 1 3
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
= 0
(c)
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
x −3 x + 2 x −1
x + 2 x −4 x
x −1 x + 4 x −5
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
= 0
(d)
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
sin(x +
π
4
) sin x cos x
sin(x +
π
4
cos x sin x
1 a 1 −a
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
=

2 −2
4
4. Rijeˇsite jednadˇzbu:
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
2 1 −3
x + 1 x −3
2 1 −x −2
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
= 1
Rjeˇsenja:
1. (a) 26
(b) -38
(c) 7
(d) 2a
2. (a) -10
(b) 144
(c) 72
3. (a) x
1
= 2; x
2
= 3
(b) x
1
= 0; x
2
= −2
(c) x = 2/3
(d) x = π/6 + 2kπ, k ∈ Z
4. x
1
= 1 +i; x
2
= 1 −i
45
3.4 Determinante ˇcetvrtog reda
Determinante ˇcetvrtog reda rjeˇsavaju se iskljuˇcivo razvojem po odabra-
nom retku ili stupcu. U [1] su detaljno dokazana svojstva determinanti
- ako se jedan redak ili stupac u determinanti pomnoˇzi ili podijeli
brojem λ, tada se vrijednost determinante pove´ca ili smanji λ puta
- vrijednost determinante se ne mijenja ako se jedan redak pomnoˇzen
nekim brojem doda drugom retku ili oduzme od njega
- vrijednost determinante se ne mijenja ako se jedan od stupaca
pomnoˇzen nekim brojem doda drugom stupcu ili oduzme od njega
Navedena svojstva mogu pojednostaviti ruˇcno raˇcunanje ve´cih deter-
minanti.
Zadatak 3.4 Odredite vrijednost determinante
∆ =
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
−3 9 3 6
−5 8 2 7
4 −5 −3 −2
7 −8 −4 −5
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
.
Rjeˇsavanje zadatka moˇze se pojednostaviti izluˇcivanjem faktora -3 iz prvog retka:
∆ = −3
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
1 −3 −1 −2
−5 8 2 7
4 −5 −3 −2
7 −8 −4 −5
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
.
Ako se prvi redak pomnoˇzi brojem 5 i doda drugom retku, vrijednost determinante ne´ce
se promijeniti, no determinanta ´ce imati manje elemente:
∆ =
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
1 −3 −1 −2
0 −7 −3 −3
4 −5 −3 −2
7 −8 −4 −5
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
.
Ako se, nadalje, prvi redak najprije pomnoˇzi s -4 i doda tre´cem retku, a onda se opet prvi
redak pomnoˇzi sa -7 i doda ˇcetvrtom, dobiva se determinanta
∆ = −3
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
1 −3 −1 −2
0 −7 −3 −3
0 7 1 6
0 13 3 9
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
,
46
podatna za razvoj po prvom stupcu, jer se dobiva samo jedan pribrojnik u razvoju:
∆ = −3 1 (−1)
1+1

¸
¸
¸
¸
¸
¸
−7 −3 −3
7 1 6
13 3 9
¸
¸
¸
¸
¸
¸
.
Mudro je drugi redak pomnoˇzen s 3 dodati prvom i oduzeti od tre´ceg retka
∆ = −3
¸
¸
¸
¸
¸
¸
14 0 15
7 1 6
−8 0 −9
¸
¸
¸
¸
¸
¸
,
a zatim novo dobivenu determinantu razviti po drugom retku:
∆ = −3 (−1)
2+2
1
¸
¸
¸
¸
14 15
−8 −9
¸
¸
¸
¸
= −3 (−126 + 120) = 18.
3.5 Razni zadaci izraˇcunavanja determinanti
1. Izraˇcunajte:
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
2 −5 1 2
−3 7 −1 4
5 −9 2 7
4 −6 1 2
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
.
2. Odredite:
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
3 −3 −5 8
−3 2 4 −6
2 −5 −7 5
−4 3 5 −6
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
.
3. Rijeˇsite:
¸
¸
¸
¸
¸
6 3
7 4
¸
¸
¸
¸
¸
.
4. Koliko ima prirodnih brojeva x i y za koje vrijedi:
¸
¸
¸
¸
¸
x + y x −y
x −y x + y
¸
¸
¸
¸
¸
= 720
5. Dokaˇzite ¸
¸
¸
¸
¸
a + bi c + di
−c + di a −bi
¸
¸
¸
¸
¸
= a
2
+ b
2
+ c
2
+ d
2
47
6. Izraˇcunajte ∆
1
, ∆
2
i ∆
3
:

1
=
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
2 1 3
5 3 2
1 4 3
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
, ∆
1
=
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
3 4 −5
8 7 −2
2 1 8
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸

1
=
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
1 1 1
4 5 9
16 25 81
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
.
7. Odredite nepoznanicu x za koju vrijedi
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
4 2 −1
x x −2 −2
3 2 −1
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
= 1.
8. Rijeˇsite jednadˇzbu:
¸
¸
¸
¸
¸
log
2x
1
2
log
x
2
1 log
x
4
4
¸
¸
¸
¸
¸
= 0.
9. Dokaˇzite da za svaki n ∈ ^ vrijedi:
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
1 2 3 n
−1 0 3 n
−1 −2 0 n
.
.
.
.
.
.
.
.
. . . .
.
.
.
−1 −2 −3 0
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
= 1 2 3 n = n!
10. Joˇs jedan zadatak
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
x y 0 0 0 0
0 x y 0 0 0
0 0 x y 0 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
0 0 0 0 x y
y 0 0 0 0 x
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
= .
Rjeˇsenja:
1. -9
2. 18
3. 3
4. 18 uredenih parova
48
5. samostalno se uvjerite
6. ∆
1
= 40, ∆
2
= −68; ∆
3
= 20
7. x = 5
8. x
1
= 2; x
2
=
1
4
9. Uputa: dodavati prvi redak drugom, tre´cem, . . . i napokon posljednjem. Dobije se
determinanta koja na glavnoj dijagonali ima brojeve 1, 2, 3, . . . , n.
10. Razviti po prvom stupcu. Rjeˇsenje: x
n
−(−y
n
).
49
4 Vektori u ravnini i prostoru
4.1 Usmjerena duˇzina. Vektor
Usmjerena duˇzina
−→
AB predstavlja vektor a
- svojom duljinom ili modulom: [a[
- smjerom - pravcem kojem pripada
−→
AB i
- orijentacijom - okrenutosti na tom pravcu.
Jednakost vektora definira kao podudarnost u duljini, smjeru i orijentaciji.
Dvije usmjerene duˇzine predstavljaju jedan te isti vektor
−→
AB =
−−→
CD =a
ako su paralelne, iste duljine i iste orijentacije. Karakterizira ih za-
jedniˇcko poloviˇste spojnoca zavrˇsetaka i poˇcetaka takovih duˇzina. Uobiˇcajeno
je re´ci da se vektor ne mijenja paralelnim pomakom.
Kolinearni vektori su paralelni.
Suprotni vektori a i

b imaju istu duljinu i smjer, ali su suprotne orijentacije:
a = −

b.
Oˇcito je
−→
AB = −
−→
BA.
Nul-vektor je vektor kojem je modul jednak nuli.
Jediniˇcni vektor je vektor kojem je duljina jednaka 1. Reprezentanti nul
vektora su toˇcke
−→
AA,
−→
TT . . .
50
4.2 Zbrajanje vektora i mnoˇzenje vektora skalarom
Zbrajati se mogu vektori ako su ulanˇcani (preko B):
−→
AB +
−−→
BC =
−→
AC.
Mnoˇzenje vektora a skalaromλ daje vektor λa koji je kolinearan poˇcetnom
vektoru, orijentacije suprotne za λ < 0 i iznosa
[λ a[ = [λ[ [a[.
Zadatak 4.1
Neka je S sjeciˇste dijagonala paralelograma ABCD. Izraˇcunajte
−→
AB +
−→
SD +
−→
AS.
Rjeˇsenje: je mnogo lakˇse ako se nacrta paralelogram. Tada iz ˇcinjenice da se
dijagonale raspolavljaju slijedi da je
−→
SD =
−→
BS
i da je
−→
AS =
−→
SC.
Suma iz zadatka uvrˇstavanjem prelazi u izraz
−−→
AB +
−→
BS +
−→
SC,
podesan za zbrajanje ulanˇcavanjem. Rjeˇsenje:
−→
AC.
Mnoˇzenje vektora a koji je zadan svojom duljinom [a[, svojim smjerom i
orijentacijom sa zadanim skalarom α ∈ 1 definira se opisom modula,
smjera i orijentacije vektora αa:
- duljina novog vektora
[αa[ = [α[ [a[,
gdje su [α[ i [a[ poznati nenegativni brojevi
- smjer novog vektora αa podudara se sa smjerom zadanog vektora
a
51
- orijentacija novog vektora jednaka je orijentaciji zadanog vektora
a za sluˇcaj α > 0, dok je suprotna orijentaciji a za α < 0.
Jediniˇcni vektor a
0
u smjeru vektora a dobiva se mnoˇzenjem vektora a
skalarom
1
[a[
:
a
0
=
1
[a[
a.
Zadatak 4.2 Duˇzina AM je simetrala kuta α trokuta ABC, sa strani-
cama [AB[ = 6, [BC[ = 9 i [AC[ = 11 jediniˇcnih duljina. Odredite
skalar λ, tako da je
−−→
BM = λ
−−→
BC i skalar ν za koji je
−−→
CB = ν
−−→
MC.
Rjeˇsenje:
Iz geometrije srednje i osnovne ˇskole poznato je i dostupno u boljim logaritamskim
tablicama:
[BM[ : [MC[ = [AB[ : [AC[,
iz ˇcega slijedi:
[BM[ : [MC[ = 6 : 11
[BM[ =
6
17
[BC[,
−−→
BM =
6
17
−−→
BC
λ =
6
17
.
Analogno,
−−→
CM =
11
17
−−→
CB
17
11
−−→
CM =
−−→
CB

17
11
−−→
CM =
−−→
BC
radi suprotne orijentacije.
4.3 Linearna kombinacija i linearna nezavisnost vek-
tora
Neka su a,

b i c vektori zadane duljine, smjera i orijentacije. Neka su α, β i
γ zadani realni brojevi - skalari.
52
Linearnom kombinacijom vektora a,

b i c naziva se vektor dobiven mnoˇzenjem
svakog od vektora nekim skalarom i zbrajanjem tako dobivenih vektora:
αa + β

b + γc.
Rezultat linearne kombinacije opet je vektor.
Linearno nezavisna kolekcija vektora je ona koja rezultira nul-vektorom
samo trivijalnim odabirom skalara.
Primjer linearno zavisnih vektora su vektori

AB,

AC i

AD paralelograma
ABCD.
Primjer linearno nezavisnih vektora su
- vektor i kojeg reprezentira orijentirana duˇzina
−−→
OE
1
- vektor j kojeg reprezentira orijentirana duˇzina
−−→
OE
2
,
gdje je
O-ishodiˇste
E
1
-toˇcka (1, 0)
E
2
-toˇcka (0, 1)
pravokutnog koordinatnog sustava u ravnini.
Zadatak 4.3 Nacrtajte pravokutnik ABCD tako da je [AB[ = 2, a [BC[ =
3. Neka je L poloviˇste duˇzine AB, P poloviˇste duˇzine CD, M poloviˇste AD
a toˇcke N i K su na tre´cinama duˇzine BC. Ako je

AB = a, a

AD =

b
izrazite slijede´ce vektore kao linearne kombinacije vektora a i

b:
−→
AL=
−−→
BN=
−→
AC=
−−→
MN=
−−→
AM=
−−→
BK=
−−→
AK=
−−→
LM=
−−→
PD=
−−→
KN=
−→
PA=
−−→
MK=
−−→
CD=
−→
PC=
−−→
AN=
−−→
KP=
Rjeˇsenja redom:
1
2
a,
1
3

b, a+

b, a−
1
6

b,
1
2

b,
2
3

b, a+
2
3

b, −
1
2
a+
1
2

b, −
1
2
a, −
1
3

b, −

b −
1
2
a, a+
1
6

b, −a,
1
2
a, a+
1
3

b,
1
3

b −
1
2
a
Zadatak 4.4 Toˇcka T je sjeciˇste dijagonala paralelograma ABCD,
−→
AB =a,
−−→
AD =

b. Izrazite vektore
−→
TA,
−→
TB,
−→
TC i
−→
TD preko vektora a i

b.
53
(Rjeˇsenje:
−→
TA = −
1
2
(a +

b),
−→
TC =
1
2
(a +

b),
−→
TB =
1
2
(a −

b),
−−→
TD = −
1
2
(a −

b)
Zadatak 4.5 Neka je T teˇziˇste teˇziˇsnica ABC. Odredite zbroj vektora
−→
TA +
−→
TB +
−→
TC.
Rjeˇsenje:

0.
Zadatak 4.6 Stranica AB trokuta ABC podijeljena je toˇckama M i N na
tri jednaka dijela: [AM[ = [MN[ = [NB[. Napiˇsite vektor
−−→
CM kao linearnu
kombinaciju vektora a =
−→
CA i

b =
−−→
CB.
Rjeˇsenje:
Ako se nacrta pregledna slika trokuta sa navedenim toˇckama nije teˇsko zakljuˇciti da je:
−→
CA+
−−→
AB =
−−→
CB
a +
−−→
AB =

b
−−→
AB =

b −a
Budu´ci je po uvjetima zadatka toˇcka M na prvoj tre´cini duˇzine AB vrijedi vektorski zapis:
−−→
AM =
1
3

−−→
AB =
1
3
−−→
AB =
1
3
(

b −a).
Konaˇcno, koriste´ci joˇs jednom zbrajanje vektora, izlazi rjeˇsenje:
−→
CA+
−−→
AM =
−−→
CM
a +
1
3
(

b −a) =
−−→
CM
a +
1
3

b −
1
3
a =
−−→
CM
2
3
a +
1
3

b =
−−→
CM
4.4 Koordinate vektora u koordinatnom sustavu rav-
nine
Zadatak 4.7 Neka je

i vektor predstavljen poˇcetkom u ishodiˇstu, a krajem u
toˇcki na apscisi s koordinatom 1. Neka je

j vektor ˇciji je reprezentant orijen-
tirana duˇzina s istim poˇcetkom i zavrˇsetkom u toˇcki na ordinati s koordinatom
1. Izrazite:
1. Vektor
−→
0A gdje je 0 ishodiˇste koordinatnog sustava, a toˇcka A = (4, 5).
Vektor
−→
OA naziva se radijus vektorom toˇcke A.
54
2. Vektor
−→
AB, gdje je toˇcka A = (2, 1), a toˇcka B = (3, 6).
Rjeˇsenja zadatka
1.
−→
OA = r
A
= 4

i + 5

j.
2. Zakljuˇcivanje:
−→
OA+
−−→
AB =
−−→
OB
−−→
AB =
−−→
OB −
−→
OA
−−→
AB = 3

i + 6

j −(2

i +

j) =

i + 5

j
Vektori

i i

j ˇcine bazu linearnog prostora V
2
, kojeg ˇcine svi vektori u ko-
ordinatnoj ravnini obzirom na operaciju zbrajanja vektora i mnoˇzenja
vektora skalarom.
Zadatak 4.8 Vektor c = 2

i + 6

j rastavite u smjerovima vektora a = 2

i i

b = 3

i + 3

j.
Rjeˇsenje se svodi na nalaˇzenje skalara λ, ν ∈ 1 koji zadovoljavaju jednakost:
c = λ a +ν

b
2

i + 6

j = 2λ

i +ν(3

i + 3

j)
2

i + 6

j = (2λ + 3ν)

i + 3ν

j.
Radi linearne nezavisnosti vektora

i i

j dobiva se izjednaˇcavanjem koeficijanata iz kompo-
nenti sustav:
2λ + 3ν = 2
3ν = 6
ν = 2
λ = −2
ˇcija rjeˇsenja daju traˇzenu linearnu kombinaciju
c = 2

b −2a.
Zadaci
1. Za zadane toˇcke A = (−3, 3), B = (4, −1), C = (−1, 0) odredite
koordinate vektora: a)
−→
AB; b)
−→
BA; c)
−→
AB +
−→
BA; d)
−→
AB +
−−→
BC; e)
−−→
BC
2

−→
AC; f) 2
−→
AC −3
−−→
BC; g) 2
−→
AB −3
−−→
BC + 4
−→
CA.
55
2. Zadan je ˇcetverokut s vrhovima A = (−3, −1), B = (3, −3), C = (5, 1)
i D = (−1, 3). Dokaˇzite da je
−→
AB =
−−→
DC i
−−→
AD =
−−→
BC, dakle da je taj
ˇcetverokut paralelogram.
3. Toˇcke A = (−1, −4), B = (6, 1) i C = (4, 1) tri su uzastopna vrha
paralelograma. Koriste´ci koordinatizaciju vektora u ravnini odredite
koordinate ˇcetvrtog vrha D tog parelelograma.
4. Toˇcke A = (2, 1) i B = (5, 7) dva su susjedna vrha paralelograma
ABCD. Toˇcka S = (3, 4) sjeciˇste je njegovih dijagonala. Odredite
koordinate vektora
−→
AC i
−−→
BD, pa pomo´cu njih koordinate vrhova C i
D tog paralelograma.
5. Zadani su vektori a =

i + 2

j,

b = −3

i −

j i c = 3

i + 5

j. Izraˇcunajte
slijede´ce linearne kombinacije:
a) a+

b; b) a−

b; c) a+

b +c; d) a+

b −c; e)
1
2
a+
3
2

b; f) −
1
2
a+
1
3

b −
1
5
c.
6. Zadani su vektori a = −2

i +

j,

b =

i −

j i c = 7

i −5

j. Prikaˇzite vektor c
kao linearnu kombinaciju vektora a i

b, u obliku c = αa +β

b, α, βin1.
7. Zadane su toˇcke A = (−1, −1), B = (0, 2), C = (1, 6) i D = (5, 3).
Prikaˇzite vektor
−−→
AD kao linearnu kombinaciju vektora
−→
AB i
−→
AC.
8. Vektor c = 2

i + 6

j rastavite u smjeru vektora a = 2

i i

b = 3

i + 3

j.
Upute i rezultati 1-7. zadatka
1. a) 7

i −4

j; b) −7

i + 4

j; c)

0; d) 2

i −3

j; e) −
9
2

i +
7
2

j; f) 19

i −9

j; g) 21

i +

j.
2. Vektori su jednaki ako su im jednaki koordinatni zapisi
3. D = (−3, −4)
4.
−→
AS =

i+3

j,
−→
AC = 2
−→
AS = 2

i+6

j. Ako je C = (x, y), onda je
−→
AC = (x−2)

i+(y−1)

j,
pa je C = (4, 7). Analogno se dobije D = (1, 1)
5. a) −2

i +

j; b) 4

i + 3

j; c)

i + 6

j; d) −5

i −4

j; e) −4

i −
1
2

j; f) −
21
10

i −
7
3

j.
6. Iz 7

i−5

j = α(−2

i+

j)+β(

i−

j) = (−2α+β)

i+(α−β)

j izlazi sustav: −2α+β = 7,
α −β = −5, dakle α = −2, β = 3, pa je c = −2a + 3

b.
7.
−−→
AD = 34
−−→
AB −14
−→
AC.
8. c = 2

b −2a
56
4.5 Duljina vektora u koordinatnoj ravnini
Duljina vektora zapisanog u pravokutnim koordinatama kao
a = α
1

i + α
2

j
raˇcuna se po Pitagorinom pouˇcku:
[a[ =
_
α
2
1
+ α
2
2
Zadatak 4.9 Za zadane vektore a = −3

i + 4

j i

b = 5

i −12

j izraˇcunajte:
a) [a[; b) [

b[; c) [a +

b[; d) [a −

b[.
Rjeˇsenja
a) [a[=5; b) [

b[ c) [a +

b[ = 2

17 d) [a −

b[ = 8

5.
Zadaci za samostalno rjeˇsavanje:
1. Zadan je trokut s vrhovima A = (−2, 2), B = (2, 1) i C = (5, 3). Neka
je
−→
AB = c,
−−→
BC =a. Odredite vektore:
a) [a[c +[c[a; b) [c[a −[a[c.
2. Zadana je toˇcka A = (2, −3). Odredite ordinatu y toˇcke B = (3, y)
tako da je [
−→
AB =

5.
3. Zadani su vektori a = 2

i −λ

j,

b = λ

i +5

j. Odredite realan broj λ zako
da bude [a −2

b[ =

97.
Rjeˇsenja 1,2,3:
1. a) 35

i + 5

j; b) −5

i + 35

j.
2. B
1
= (3, −1), B
2
= (3, −5).
3. λ
1
= −1, λ
2
= −
7
5
.
4.6 Pravokutne koordinate u prostoru
Pravokutni Kartezijev koordinatni sistem u prostoru Oxyz zadan je s
ishodiˇstem O i s tri okomita brojevna pravca: x-osi ili osi apscisa, y-osi
ili osi ordinata i z-osi ili osi aplikata.
57
Svakoj toˇcki M jednoznaˇcno je pridruˇzena uredena trojka:
M = (x, y, z).
Udaljenost toˇcke M od ishodiˇsta koordinatnog sustava raˇcuna se po Pitagori-
nom pouˇcku:
d(OM =
_
x
2
+ y
2
+ z
2
.
Zadatak 4.10 Skicirajte toˇcku M = (5, −3, 4) u pravokutnom koordinat-
nom sustavu. Odredite njezinu udaljenost od srediˇsta koordinatnog sustava,
udaljenost do osi OZ i udaljenost do ravnine XOY .
Rjeˇsenje:
[OM[= 7, d(M, z −os) =

34 i d(M, z = 0) = 4.
4.7 Vektori u pravokutnom koordinatnom sustavu pros-
tora
Koordinatni vektori

i,

j i

k su jediniˇcni vektori usmjereni prema pozi-
tivnim smjerovima koordinatnih osi.
Vektor a jednoznaˇcno se moˇze prikazati u obliku
a = a
x

i + a
y

j + a
z

k,
gdje su a
x
, a
y
i a
z
projekcije vektora a na odgovaraju´ce koordinatne
osi. Vektore a
x

i, a
y

j i a
z

k nazivaju se komponentama vektora a u
smjerovima koordinatnih osi.
Vektori

i,

j i

k ˇcine ortonormiranu bazu prostora svih vektora
prostora u oznaci V
3
.
Duljina ili modul [a[ raˇcuna se po formuli:
[a =
_
a
2
x
+ a
2
y
+ a
2
z
.
Smjer vektora a zadan je kosinusima kuteva koje vektor a zatvara s koor-
dinatnim osima:
cos α
x
=
a
x
[a[
, cos α
y
=
a
y
[a[
, cos α
z
=
a
z
[a[
.
Kosinusi smjerova zadovoljavaju jednakost
cos
2
α
x
+ cos
2
α
y
+ cos
2
α
z
= 1.
58
Ako su vektori a i

b zadani svojim rastavom po komponentama:
a = a
x

i + a
y

j + a
z

k

b = b
x

i + b
y

j + b
z

k,
onda su komponente sume i razlike vektora zadane formulama:
a +

b = (a
x
+ b
x
)

i + (a
y
+ b
y
)

j + (a
z
+ b
z
)

k
a −

b = (a
x
−b
x
)

i + (a
y
−b
y
)

j + (a
z
−b
z
)

k
Mnoˇzenje vektora a skalarom λ odredeno je formulom:
λ a = λa = λa
x

i + λa
y

j + λa
z

k.
Jediniˇcni vektor vektora a u oznaci a
0
dobiva se mnoˇzenjem vektora a
skalarom 1/[a[:
a
0
=
1
[a[
a
u smislu navedenog mnoˇzenja. Komponente jediniˇcnog vektora a
0
po-
dudaraju se s kosinusima smjera vektora a.
Vektor
−→
AB s poˇcetkom ili hvatiˇstemu toˇcki A = (x
A
, y
A
, z
A
) i zavrˇsetkom
ili ciljem u toˇcki B = (x
B
, y
B
, z
B
) po komponentama ima zapis:
−→
AB = (x
B
−x
A
)

i + (y
B
−y
A
)

j + (z
B
−z
A
)

k.
Radijus vektor toˇcke M = (x
M
, y
M
, z
M
) u oznaci r
M
ima komponente:
r
M
= x
M

i + y
M

j + z
M

k.
vrijedi:
−→
AB = r
B
−r
A
.
Zadatak 4.11 Radijus vektori vrhova trokuta ABC su redom: r
A
, r
B
, r
C
.
Napiˇsite radijus vektor teˇziˇsta trokuta.
59
Rjeˇsenje:
Teˇziˇste trokuta je toˇcka u kojoj se sijeku teˇziˇsnice trokuta. Teˇziˇsnica trokuta je duˇzina
koja spaja vrh s poloviˇstem nasuprotne stranice. Teˇziˇste dijeli svaku od teˇziˇsnica u omjeru
2 : 1 gledano od vrha trokuta. Navedene ˇcinjenice nalaze se u svakim boljim logaritam-
skim tablicama, odnosno matematiˇckom priruˇcniku [7]. Ako se pregledno nacrta trokut i
ishodiˇste koordinatnog sustava, tada je jasno da vrijedi:
−−→
OB +
−−→
BC =
−−→
OC
−−→
BC = r
C
− r
B
.
Ako je P
a
poloviˇste stranice a, tada je
−−→
BP
a
=
1
2
−−→
BC =
1
2
( r
C
− r
B
)
i vrijedi
−−→
AB +
−−→
BP
a
=
−−→
AP
a
r
B
− r
A
+
1
2
( r
C
− r
B
) =
−−→
AP
a
1
2
r
B
+
1
2
r
C
− r
A
=
−−→
AP
a
Teˇziˇste T trokuta ABC nalazi se na 2/3 teˇziˇsnice AP
a
iz vrha A. Vektorski zapis te
ˇcinjenice izgleda:
−→
AT =
2
3
−−→
AP
a
,
odakle slijedi slijede´ci raˇcun:
−→
OT =
−→
OA+
−→
AT
r
T
= r
A
+
2
3
−−→
AP
a
r
T
= r
A
+
2
3
(
1
2
r
B
+
1
2
r
C
− r
A
)
r
T
= r
A
+
1
3
r
B
+
1
3
r
C

2
3
r
A
r
T
=
1
3
r
A
+
1
3
r
B
+
1
3
r
C
Zadatak 4.12 Odredite komponente vektora a =
−→
AB ako je A(1, 3, 2) i
B(5, 8, −1).
Rjeˇsenje slijedi neposredno iz definicije radijus vektora i definicije zbrajanja vektora:
−→
OA+
−−→
AB =
−−→
OB
−−→
AB = r
B
−r
A
= 4

i + 5

j −3

k
60
Zadatak 4.13 Izraˇcunajte duljinu vektora a = 20

i + 30

j − 60

k i kosinuse
smjera zadanog vektora.
Rjeˇsenje se dobiva neposrednim uvrˇstavanjem u formulu navedenu u uvodu:
[a =
_
20
2
+ 30
2
+ 60
2
= 70
cos α =
20
70
=
2
7
cos β =
30
70
=
3
7
cos γ =
−60
70
= −
6
7
Zadatak 4.14 Toˇcke A(2, 2, 0) i B(0, −2, 5) zadane su svojim pravokutnim
koordinatama. Raspiˇsite vektor
−→
AB po komponentama u smjeru vektora baze
i odredite duljinu vektora.
Rjeˇsenje se dobiva neposrednim uvrˇstavanjem:
−−→
AB = (0 −2)

i + (−2 −2)

j + (5 −0)

k = −2

i −4

j + 5

k,
kao i duljina vektora:
[
−−→
AB[ =
_
−−→
AB
2
=

4 + 16 + 25 = 6.71
Zadatak 4.15 Vektor r zatvara s koordinatnim osima jednake ˇsiljaste kuteve.
Odredite kuteve i komponente vektora r, ako je [r[ = 2

3.
Rjeˇsenje.
Jednakost kuteva povlaˇci jednakost kosinusa:
cos α
x
= cos α
y
= cos α
z
.
Uvjet ˇsiljatih kuteva povlaˇci pozitivnost kosinusa:
cos α
i
> 0.
Kosinusi kuteva zadovoljavaju jednakost
cos α
2
x
+ cos α
2
y
+ cos α
2
z
= 1
3 cos α
2
x
= 1
cos α
x
= +
_
1
3
= 0.57735
α
x
= α
y
= α
z
= 54
o
44

8

61
Jediniˇcni vektor u smjeru vektora r ima komponente:
r
0
= cos α
x

i + cos α
y

j + cos α
z

k
a za vektor r vrijedi
r = 2

3 r
0
2

3 = 2

3(
_
1
3

i +
_
1
3

j +
_
1
3

k)
= 2

i + 2

j + 2

k
Zadatak 4.16 Zadana su tri uzastopna vrha paralelograma ABCD: A =
(1, −2, 3), B = (3, 2, 1) i C = (6, 4, 4). Odredite ˇcetvrti vrh i opseg paralelo-
grama.
Rjeˇsenje je lakˇse na´ci nakon dobre skice na kojoj se istakne ishodiˇste i tri zadane toˇcke.
Po definiciji zbrajanja vektora ulanˇcavanjem
−−→
OD =
−→
OA+
−−→
AD.
Iz definicije paralelograma
−−→
AD =
−−→
BC.
Slijedi raˇcun:
−−→
OD =
−→
OA+
−−→
BC
r
D
=

i −2

j + 3

k + 3

i + 2

j + 3

k
r
D
= 4

i + 6

k
D = (4, 0, 6).
Opseg je zbroj duljina svih stranica. Koriste´ci se rijeˇcnikom vektorskog raˇcuna, opseg
paralelograma ´ce biti:
O = 2 [
−−→
AB[ + 2 [
−−→
BC
O = 2[2

i + 4

j −2

k[ + 2[3

i + 2

j + 3

k[
O = 2

4 + 16 + 4 + 2

9 + 4 + 9
O = 4

6 + 2

22 = 19.18
jediniˇcnih duljina.
Zadaci za samostalno rjeˇsavanje.
1. Izrazite u bazi V
3
vektor
−→
AB, gdje je A = (2, 1, 0) i B = (−2, 3, 3).
Izraˇcunajte duljinu vektora i kosinuse kuteva koje zatvara s koordinat-
nim osima.
62
2. Zadan je vektor a =
−→
AB svojim komponentama a
x
= 2, a
y
= 4, a
z
= −1
i hvatiˇstem u A = (0, 4, 2). Nadite kraj B vektora
−→
AB.
3. Zadani su radijus vektori vrhova trokuta ABCD: r
A
=

i + 2

j + 3

k,
r
B
= 3

i+2

j+

k i r
C
=

i+4

j+

k. Dokaˇzite da je trokut jednakostraniˇcan.
4. Odredite projekcije vektora a na koordinatne osi, ako je a =
−→
AB+
−−→
CD,
a zadane su toˇcke: A(0, 0, 1), B(3, 2, 11), C = (4, 6, 5) i D = (1, 6, 3).
5. Izraˇcunajte modul vektora
a =

i + 2

j +

k −
1
5
(4

i + 8

j + 3

k
i odredite kosinuse smjerova.
6. Zadane su toˇcke M
1
(1, 2, 3) i M
2
(3, −4, 6). Nadite duljinu i jediniˇcni
vektor u smjeru
−−−−→
M
1
M
2
.
7. Zadan je vektor a = 4

i − 2

j + 3

k. Odredite vektor

b, ako je [

b[=[a[,
b
y
= a
y
i b
x
= 0.
8. Radijus vektor toˇcke M zatvara kut od 60
o
prema y-osi i kut od 45
o
prema z-osi. Duljina vektora jednaka je 8 jediniˇcnih duljina. Izraˇcunajte
koordinate toˇcke M ako je apscisa toˇcke M negativna.
Rjeˇsenja zadataka 1-7.
1.
−−→
AB = −4

i + 2

j + 3

k, [
−−→
AB[ = 3

3, (−0.77, 0.38, 0.58).
2. B = (2, 8, 1)
3.
−−→
AB = r
B
−r
A
= 2

i −2

k, [
−−→
AB[ = [
−−→
BC[ = [
−→
AC[ = 2

2
4. a
x
= 0, a
y
= 2, a
z
= −2
5. [a[ = 3/5, cos α = 1/3, cos β = cos γ = 2/3.
6. [
−−−−→
M
1
M
2
[ = 7; (
−−−−−→
M
1
, M
2
)
0
= 2/7

i −6/7

j + 3/7

k.
7. Dva su rjeˇsenja:

b = −2

j + 5

k i

b = −2

j −5

k.
8. M = (−4, 4, 4

2)
63
4.8 Skalarni produkt
Neka je [a[ duljina vektora a. Skalarni produkt definira se formulom:
a

b = [a[ [

b[ cos ϕ
gdje je ϕ kut medu vektorima. Svojstva skalarnog produkta su:
- komutativnost: a

b =

b a
- distributivnost a (

b +c) =a

b +a c
- kvaziasocijativnost: αa β

b = αβa

b
- a
2
= [a[
2
- a

b = 0 ako su vektori okomiti ili ako je jedan od njih

0 nulvektor.
Skalarna projekcija vektora a na smjer vektora

b je broj:
a

b
a

b
[

b[
.
Predznak projekcije je negativan ako vektori zatvaraju tupi kut.
Vektorska projekcija vektora a na smjer vektora

b je vektor
a =
a

b

b
2

b
kolinearan vektoru

b.
Zadatak 4.17 Vektori p i q su jediniˇcni vektori koji zatvaraju kut od π/3.
Vektori a = 3 p − 2q,

b = −2 p + q i c = 7 p − 4q dobiveni su kao linearne
kombinacije vektora p i q. Izraˇcunajte zbroj duljina vektora a,

b i c. Odredite
kutove koje zatvaraju vektori a,

b i c.
Rjeˇsenje se dobiva koriˇstenjem definicije skalarnog produkta.
64
- duljina vektora a dobiva se iz svojstva
[a[
2
=a
2
= (3 p −2q)
2
koriste´ci se svojstvima kvaziasocijativnosti i komutativnosti:
(3 p −2q)
2
= 9 p
2
−12 p q + 4q
2
= 9 1 −12 1 1 cos
π
3
+ 4 1
= 7
[a[ =

7 = 2.65
- duljine vektora

b i c dobivaju se analogno:
[

b[
2
=

b
2
= (−2 p +q)
2
= 4 p
2
−4 p q +q
2
= 4 −4 cos
1
2
+ 1
[

b[ =

3 = 1.73
[c[ =

51 = 7.14,
pa je zbroj dobivenih duljina vektora u iznosu 11.52 jediniˇcne duljine.
- kut izmedu vektora a i

b dobiva se kao jedina nepoznanica u jednadˇzbi iz definicije
skalarnog produkta:
a

b = [a[ [

b[ cos γ
(3 p −2q) (−2 p +q) =

7

3 cos γ
−6 p
2
+ 4q p + 3 pq −2q
2
=

21 cos γ
−6 + 2 +
3
2
−2 =

21 cos γ[ :

21

4.5

21
= cos γ
−0.98198 = cos γ
γ = 169
o
6

23

,
gdje je γ kut izmedu vektora a i

b.
- kut se moˇze dobiti uvrˇstavanjem u formulu koja je u nekim priruˇcnicima izvedena:
cos(

b, c) =
a

b
[

b[ [c[
=
(−2 p +q)(7 p −4q)

3

51
=
−14 p
2
+ 8 pq + 7q p −4q
2

153
65
=
−14 + 4 +
7
2
−4

153
= −0.84887
α = 148
o
5

22

.
- bilo kako raˇcunali kut izmedu vektora a i c iznosi 32
o
8

11

.
Zadatak 4.18 Nadite skalarnu i vektorsku projekciju vektora a = 2 p − 3q
na smjer vektora

b = p +q, ako je [ p[ = 2, [q[ = 3 i

( p, q) = 60
o
.
Rjeˇsenja izlaze iz definicije. Skalarna projekcija
a

b
=
a

b
[

b[
dobiva se nakon raˇcunanja:
p q = [ p[ [q[ cos
π
3
= 2 3
1
2
= 3;
a

b = (2 p −3q)( p +q)
= 2 p
2
−3 pq + 2 pq −3q
2
= 8 −9 + 6 −27 = −22.
[

b[
2
=

b
2
= ( p +q)
2
= p
2
+ 2 pq +q
2
= 4 + 6 + 9 = 19
[

b[ =

19.
a

b
=
−22

19
= −5.05.
Vektorska projekcija dobiva se jednim zahvatom viˇse. Uvaˇzavaju´ci dobivene rezultate:
a

b
=
a

b
[

b[
2

b
=
−22
19
( p +q)
zadatak je priveden zavrˇsetku.
4.9 Zadaci za samostalno rjeˇsavanje
1. Napiˇsite tablicu skalarnog mnoˇzenja za baziˇcne vektore.
Rjeˇsenje:

i

i =

j

j =

k

k = 1;

i

j =

i

k =

j

k = 0.
66
2. Izraˇcunajte duljine dijagonala paralelograma razapetog vektorima a =

i +

j i

b =

k −3

j.
Rjeˇsenje: duljine dijagonala iznose 2.4 i 4.2 jediniˇcnih duljina.
3. Odredite kut izmedu vektora a = −

i +

j i

b =

i −2

j + 2

k.
Rjeˇsenje: kut ima 3π/4 radijana.
4. Odredite λ tako da vektori 2

i −3

j i λ

i + 4

j budu okomiti.
Rjeˇsenje: λ = 6.
5. Nadite duljine stranica i kuteve trokuta s vrhovima A(−1, 2, 3), B =
(2, 1, 2) i C = (0, 3, 0).
Rjeˇsenje: dvije su stranice po 3.3, jedna je 3.5 jediniˇcne duljine, kutevi: dva po
58.5
o
, jedan od 63
o
.
6. Odredite skalarnu projekciju vektora a =

i +

j + 2

k na smjer vektora

b =

i −

j + 4

k.
Rjeˇsenje: a

b
= 1.86
7. Na´ci duljine dijagonala paralelograma razapetog vektorima a = 2 m+n,

b = m−2n ako su m i n jediniˇcni vektori koji zatvaraju kut 60.
Rjeˇsenje: duljine dijagonala su 2.6 i 3.6 jediniˇcnih duljina.
8. Izraˇcunajte duljine dijagonala paralelograma razapetog vektorima a =
2 m+n i

b = m−2n, ako su m i n jediniˇcni vektori, a kut koji zatvaraju
,
( m, n) =
π
3
.
Rjeˇsenje: [a +

b[ = 2.19, [a −

b[ = 3.90.
Zadatak 4.19 Odredite parametar λ tako da moduli vektora a(2a
λ
, λ, λ−1)
i

b = (λ + 1, λ −2, 0) budu jednaki i odredite kut izmedu njih.
Rjeˇsenje zadatka mogu´ce je tek nakon pravilne interpretacije naˇcina na koji su zadani
vektori. U razliˇcitim knjigam i zbirkama mogu´ce je nai´ci na razliˇcite naˇcine zapisivanja
vektora u pravokutnoj bazi:
a(2a
λ
, λ, λ −1) = 2a
λ

i +λ

j + (λ −1)

k

b = (λ + 1, λ −2, 0) = (λ + 1)

i + (λ −2)

j
Nakon toga, jednakost modula vodi na raˇcun:
[a[ = [

b[
_
4a


2

2
−2λ + 1 =
_
λ
2
+ 2λ + 1 +λ
2
−4λ + 4[
2
4a

= 4
λ = 0.
67
Nakon nalaˇzenja komponenti vektora i zapisa u ekonomiˇcnom obliku a = (2, 0, −1) i

b = (1, −2, 0), neposrednim uvrˇstavanjem dobiva se
cos ϕ =
a

b
[a[ [

b[
=
2

5

5
= 0.4,
iz ˇcega slijedi ϕ = 66
o
25

19

Zadatak 4.20 Zadani su vrhovi paralelograma: A(−3, −2, 0), B(3, −3, 1), C(5, 0, 2)
i D(−1, 1, 1). Izraˇcunajte kut medu dijagonalama.
Rjeˇsavanje zadatka treba poˇceti provjerom vektora koji razapinju paralelogram:
−−→
AB = (6, −1, 1)
−−→
CD = (−6, 1, −1)
i daju poredak toˇcaka u paralelogramu: ABCD. Tada su dijagonale:
−→
AC = (8, 2, 2)
−−→
BD = (−4, 4, 0).
Konaˇcno je traˇzeni kut:
cos ϕ =
−32 + 8 + 0
6

24

2
= −
24
48
ϕ =

3
,
no kako se za kut izmedu pravaca op´cenito uzima manji od dva vrˇsna kuta, to je u ovom
sluˇcaju kut medu dijagonalama
π
3
= 60
o
Zadatak 4.21 Zadane su toˇcke A(3, 3, −2), B(0, −3, 4), C(0, −3, 0) i D(0, 2, −4).
Izraˇcunajte vektorsku projekciju
−−→
CD−→
AB
.
Rjeˇsavanje zadatka poˇcinje nalaˇzenjem komponenti vektora
−−→
AB = (−3, −6, 6)
−−→
CD = (0, 5, −4)
a zavrˇsava uvrˇstavanjem u formulu:
−−→
AB−−→
CD
=
−−→
AB
−−→
CD
[
−−→
AB[
2
(−3

i −6

j + 6

k)
=
−30 −24
9 + 36 + 36
(−3

i −6

j + 6

k)
=
−2
3
(−3

i −6

j + 6

k)
= 2

i + 4

j −4

k
68
4.10 Vektorski produkt
Vektorski produkt u R
3
binarna je operacija
: R
3
R
3
→R
3
definiran opisom vektora
c =a

b
koji ima smjer, orijentaciju i iznos opisane tvrdnjama:
1) c je okomit na ravninu odredenu vektorima a i

b
2) a,

b i c u navedenom poretku ˇcine desnu bazu
3) [c[ = [a

b[ = [a[[

b[ sin ϕ odgovara povrˇsini paralelograma razapetog
vektorima a i

b.
Svojstva vektorskog produkta su
a) antikomutativnost a

b = −

b a
b) distributivnost a (

b +c) =a

b +a c
c) kvaziasocijativnost λa ν

b = λνa

b
1. mnoˇzenje jednakih vektora a a =

0
Zadatak 4.22 Nadite duljinu kra´ce visine i povrˇsinu paralelograma raza-
petog vektorima 2

b −a i 3a + 2

b, ako je [a[ = 5, [

b[ = 4 i kut

(a,

b) =
π
4
.
Rjeˇsavanje zadatka dobro je poˇceti nalaˇzenjem formule koja pokazuje odnos povrˇsine,
duljine stranice i visine na tu stranicu. Formula se moˇze na´ci u boljem matematiˇckom
priruˇcniku i glasi:
P = a v
a
,
gdje je a duljina jedne od stranica, a v
a
visina paralelograma okomita na tu stranicu.
Vektorski raˇcun povrˇsinu paralelograma raˇcuna kao duljinu vektora dobivenog vek-
torskim produktom vektora odredenih stranicama paralelograma:
P = [(2

b −a) (3a + 2

b)[.
Distributivnost omogu´cava mnoˇzenje zagrada ”svaki sa svakim”, no budu´ci da komuta-
tivnost ne vrijedi, vaˇzno je pisati produkt u pravilnom poretku. Vrijedi kvaziasocijativnost.
P = [6

b a + 4

b

b −3a a −2a

b[.
69
Mnoˇzenje jednake vektore poniˇstava, a antikomutativnost daje:
P = [6

b a + 2

b a[
= [8

b a[
= [8[ [

b[ [a[ sin
π
4
= 8 4 5

2
2
= 80

2
Za izraˇcunavanje duljine visine nedostaje duljina stranice. Budu´ci se iz podataka ne otkriva
koja je dulja stranica, treba izraˇcunati duljine obje stranice. Skalarno mnoˇzenje jednakih
vektora daje
(2

b −a)
2
= [2

b −a[
2
4

b
2
−4

b a +a
2
= [2

b −a[
2
4 16 −4 5 4

2
2
+ 25 = [2

b −a[
2
_
89 −40

2 = [2

b −a[
duljinu prve stranice, dok raˇcun:
[3a + 2

b[
2
= (3a + 2

b)
2
= 9a
2
+ 12a

b + 4

b
2
= 225 + 120

2 + 64
[3a + 2

b[ =
_
289 + 120

2
daje duljinu druge stranice paralelograma. Po formuli koja povezuje povrˇsinu i visinu
paralelograma sa duljinom stranice, dobivaju se dvije visine:
v
1
=
80

2
_
89 −40

2
= 19.87
v
2
=
80

2
_
289 + 120

2
= 5.28
Traˇzena je duljina kra´ce i ona iznosi 5.28 jediniˇcnih duljina.
Zadaci
1. Izraˇcunajte povrˇsinu paralelograma ˇcije dijagonale odreduju vektori
3 m + 3n i m − n, gdje su m i n jediniˇcni vektori koji zatvaraju kut
π
6
.
Rjeˇsenje. Za dijagonale paralelograma vrijedi a +

b = 3 m + 3n, a −

b = m − n
gdje su a u

b vektori koji odreduju stranice paralelograma. Rijeˇsiti sustav po a i

b
i povrˇsina je 1.5 kvadratnih jedinica.
70
2. Napiˇsite tablicu vektorskog produkta za baziˇcne vektore.
Rjeˇsenje je tablica:

i

j

k

i

0

k −

j

j −

k

0

i

k

j −

i

0
3. Pokaˇzite da je vektorsko mnoˇzenje koordinatno zapisanih vektora moˇze
raˇcunati formalno kvazideterminantom:
a

b =
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸

i

j

k
a
x
a
y
a
z
b
x
b
y
b
z
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
.
4. Neka su a =

i +

j i

b = −

i + 2

j. Izraˇcunajte a

b.
Rjeˇsenje: 3

k
5. Nadite povrˇsinu i visinu paralelograma razapetog vektorima a = 2

j +

k
i

b =

i + 2

k.
Rjeˇsenje: P = 4.6, v = 2.05, a radi se o rombu.
6. Odredite povrˇsinu trokuta ˇciji su vrhovi A(1, 1, 1), B(2, 3, 4) i C(4, 3, 2).
Rjeˇsenje P = 4.9 kvadratnih jedinica
7. Odredite jediniˇcni vektor okomit na vektore a =

i+

j+2

k i

b = 2

i+

j+

k.
Rjeˇsenje: n
0
= ±
1

11
(−

i + 3

j −

k
Zadatak 4.23 Odredite skalarnu i vektorsku projekciju vektora a =

b

b na
vektor

d =
−→
AB, ako je A = (2, −2, −1), B = (0, −1, −3),

b = −2

i −

j + 3

k i
c = 2

i +

j +

k.
Rjeˇsenje. Potrebno je na´ci zapise vektora a i
−−→
AB:
a =
¸
¸
¸
¸
¸
¸

i

j

k
−2 −1 3
2 1 1
¸
¸
¸
¸
¸
¸
= −4

i + 8

j.
−−→
AB = −2

i +

j −2

k.
Skalarna projekcija:
a−−→
AB
=
8 + 8 + 0

4 + 1 + 4
=
16
3
,
a vektorska projekcija:
a−−→
AB
=
16
9
(−2

i +

j −2

k).
71
Zadatak 4.24 Zadani su vektori a = (1, 1, 1),

b = (1, 1, 0) i c = (1, −1, 0).
Odredite nepoznati vektor x koji zadovoljava uvjete:
x a = 3
x

b = c
Rjeˇsenje. Nepoznati vektor x treba traˇziti po komponentama pretpostavkom da je
x = α

i +β

j +γ

k
i zadatak se svodi na nalaˇzenje nepoznanica α, β i γ . Jednadˇzbe izlaze iz uvjeta:
x a = α +β +γ = 3
x

b =
¸
¸
¸
¸
¸
¸

i

j

k
α β γ
1 1 0
¸
¸
¸
¸
¸
¸
=

i −

j
α +β +γ = 3
−γ

i +γ

j + (α −β)

k =

i −

j.
Koriste´ci se nezavisnosti vektora baze trodimenzionalnog prostora, dobiva se
γ = −1
α = β,
ˇsto uvrˇstavanjem u prvi uvjet daje
2α −1 = 3
α = 2
β = 2
i traˇzeni vektor viˇse nije nepoznat:
x = (2, 2, −1).
4.11 Mjeˇsoviti produkt
Definicija i raˇcunanje mjeˇsovitog produkta u koordinatnom zapisu vektora
dani su relacijom:
(a

b) c =
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
a
x
a
y
a
z
b
x
b
y
b
z
c
x
c
y
c
z
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
Geometrijski, apsolutna vrijednost mjeˇsovitog produkta je volumen paralelepipeda
razapetog vetorima a,

b i c.
72
Volumen tetraedra odradenog vektorima a,

b i c raˇcuna se po formuli:
V
tetraedra
=
1
6
[(a

b) c[.
Komplanarni vektori su oni vektori koji leˇze u jednoj ravnini.
Svojstva mjeˇsovitog produkta:
a) Cikliˇckom zamjenom poretka vektora mjeˇsoviti se produkt ne mi-
jenja. Zamjena bilo koja dva vektora u mjeˇsovitom produktu
povlaˇci promjenu predznaka.
b) Zamjenom vektorskog i skalarnog produkta mjeˇsoviti produkt se
ne mijenja
c) Mjeˇsoviti produkt jednak je nuli kod komplanarnih vektora.
Zadaci
1. Na´ci volumen i visinu paralelepipeda razapetog vektorima
a = 2

i −

j −

k

b =

i + 3

j −

k
c =

i +

j + 4

k
.
(rj: V = 33, v = 4.4)
2. Koliki je volumen tetraedra razapetog vektorima iz prvog zadatka? (rj:
V = 5.5)
3. Pokaˇzite da su vektori a = −

i + 3

j + 2

k,

b = 2

i − 3

j − 4

k i c =
−3

i+12

j+6

k komplanarni i rastavite vektor c na komponente u smjeru
vektora a i

b. (rj: V = 0, c = 5a +

b)
4. Zadani su vektori a = (1, 1, 1) i

b = (1, −2, 0). Nadite takav vektor c
koji je komplanaran s a i

b, okomit na a i c

b = 14. (rj: c = (4, −5, 1))
Zadatak 4.25 Dokaˇzite da toˇcke A(2, −1, −2), B(1, 2, 1), C(2, 3, 0) i D(5, 0, −6)
pripadaju jednoj ravnini.
73
Rjeˇsenje. Istinita je ˇcinjenica da je volumen tetraedra s vrhovima ABCD jednak nuli
samo u sluˇcaju da sve ˇcetiri toˇcke leˇze u jednoj ravnini. Dokaz tvrdnje slijedi iz jednakosti
1
6
(
−−→
AB
−→
AC)
−−→
AD = 0
(
−−→
AB
−→
AC)
−−→
AD = 0.
Vektorski produkt raˇcuna se pomo´cu determinante tek kad se vektori raspiˇsu po kompo-
nentam ortonormirane baze:
−−→
AD = 3

i +

j −4

k
−−→
AB = −

i + 3

j + 3

k
−→
AC = 4

j + 2

k.
Raˇcunanjem determinante
¸
¸
¸
¸
¸
¸
3 1 −4
−1 3 3
0 4 2
¸
¸
¸
¸
¸
¸
= 3(6 −12) −(−2) −4(−4)
= 3(−6) + 2 + 16
= −18 + 18
= 0
dokazuje se tvrdnja zadatka.
Zadatak 4.26 Odredite onaj od jediniˇcnih vektora okomitih na vektore a =
(−2, −6, −1) i

b = (1, 2, 0), koji s vektorom c = (2, −1, 0) zatvara ˇsiljasti
kut. U smjeru tog vektora odredite vektor

d tako da vektori a,

b i

d razapinju
paralelepiped volumena 18 kubiˇcnih jedinica.
Rjeˇsenje zadatka slijedi nakon nekoliko etapa. Prvi korak je nalaˇzenje jednog od vektora
koji su okomiti na vektore a i

b:
a

b =
¸
¸
¸
¸
¸
¸

i

j

k
−2 −6 −1
1 2 0
¸
¸
¸
¸
¸
¸
= 2

i −

j + 2

k.
Postoji beskonaˇcno mnogo vektora koji su okomiti na a i na

b, jer vektor 2

i −

j + 2

k
pomnoˇzen bilo kojim skalarom, ponovo ´ce biti vektor okomit na a i

b.
Slijede´ci uvjet je ˇsiljastost kuta koji dobiveni vektor zatvara sa zadanim vektorom
c = (2, −1, 0):
cos ϕ =
(a

b) c
[a

b[[c[
=
2 + 1

4 + 1 + 4

4 + 1
=
3
3

5
,
odakle je
ϕ = cos
−1
1

5
= 63
o
,
74
pa slijedi da dobiveni vektor 2

i −

j + 2

k zatvara ˇsiljasti kut s vektorom c.
Budu´ci je
[a

b[ =

4 + 1 + 4 = 3,
jediniˇcni vektor okomit na vektore a = (−2, −6, −1) i

b = (1, 2, 0), koji s vektorom c =
(2, −1, 0) zatvara ˇsiljasti kut je vektor
(a

b)
0
=
1
3
(2

i −

j + 2

k).
Vektor

d koji se u zadatku traˇzi ima isti smjer, pa je

d = λ
1
3
(2

i −

j + 2

k).
Zahtjev da

d s vektorima a i

b razapinje paralelepiped volumena 18 kubiˇcnih jedinica daje
jednadˇzbu za λ:
[
¸
¸
¸
¸
¸
¸

3
−λ
3
λ
3
−2 −6 −1
1 2 0
¸
¸
¸
¸
¸
¸
[ = 18
[
λ
3
[ [
¸
¸
¸
¸
¸
¸
2 −1 1
−2 −6 −1
1 2 0
¸
¸
¸
¸
¸
¸
[ = 18
[λ[
3
(2 2 + 1 + 2) = 18
[λ[ =
18 3
9
λ
1
= 6 λ
2
= −6.
Zadatak ima dva vektora kao konaˇcno rjeˇsenje:

d
1
= 4

i −2

j + 2

k

d
2
= −4

i −2

j + 2

k.
Zadatak 4.27 Izraˇcunajte volumen paralelepipeda ˇciji su bridovi odredeni
vektorima m =a +

b +c, n =a +

b −c i p =a −

b +c, ako je poznato samo
to da vektori a,

b i c razapinju paralelepiped volumena 3/4 kubiˇcne jedinice.
Rjeˇsenje. Budu´ci vektori a,

b i c nisu ortonormirani, ne moˇze se koristiti determinanta u
nalaˇzenju mjeˇsovitog produkta. Ostaje samo definicija:
V = [( mn) p[
= [((a +

b +c) (a +

b −c)) (a −

b +c)[.
75
Budu´ci je vektorsko mnoˇzenje distributivno glede zbrajanja smije se vektorski mnoˇziti
zagrade po naˇcelu ”svaki sa svakim” uz obavezan oprez poˇstivanja poretka u vektorskom
umnoˇsku:
V = [(a

b −a c +

b a −

b c +c a +c

b) (a −

b +c)[
= [(2c a + 2c

b) (a −

b +c)[,
jer je mnoˇzenje antikomutativno, pa svaka zamjena mjesta vektora u vektorskom produktu
povlaˇci promjenu predznaka.
Skalarno mnoˇzenje je distributivno, pa se zagrade ponovo mnoˇze po naˇcelu ”svaki sa
svakim”. Izostavljeni su monomi u kojima se dvaput javlja isti vektor, jer imaju vrijednost
nula.
V = [ −2(c a)

b + 2(c

b) a[
= [2(c

b) a + 2(c

b) a[,
jer svaka zamjena vektora u mjeˇsovitom produktu povlaˇci promjenu predznaka produkta.
Konaˇcno:
V = [4(c

b) a)[
= 4
3
4
= 3
po uvjetu u zadatku.
Problemski zadaci
U slijede´cim zadacima pokuˇsajte dokazati tvrdnje. Zadaci nemaju rjeˇsenja.
Ispravnost dokaza sastoji se u logiˇcnom slijedu tvrdnji koje proizlaze iz defini-
cija i teorema koji su dokazani i prethodnom dijelu zbirke.
1. Dokaˇzite da su za svaka tri po volji odabrana vektora a,

b i c vektori
a −

b,

b −c i c −a komplanarni.
2. Dokaˇzite da za vektore napisane po komponentama ortonormirane baze
trodimenzionalnog sustava
a = a
x

i + a
y

j + a
z

k

b = b
x

i + b
y

j + b
z

k
c = c
x

i + c
y

j + c
z

k
vrijedi
(a

b) c =
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
a
x
a
y
a
z
b
x
b
y
b
z
c
x
c
y
c
z
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
.
76
3. Dokazati da za bilo koja 4 trodimenzionalna vektora vrijedi
(a

b) (c

d) =
¸
¸
¸
¸
¸
ac a

d

bc

b

d
¸
¸
¸
¸
¸
.
Uputa: Svaki se trodimenzionalni vektor moˇze raspisati po komponentama ortogo-
nalne baze. Algebarska razrada lijeve i desne strane vodi na podudarnost.
4.12 Ispitni zadaci s vektorima
Na ispitu dolaze zadaci kojima se provjerava razumijevanje vektorskog raˇcuna
u ˇsto ve´cem opsegu. Zadaci se u pravilu ne ponavljaju.
Zadatak 4.28 Vektor n komplanaran je s vektorima ¯ p i ¯ q, pri ˇcemu je [ ¯ p[ =
2, [¯ q[ = 4 i

(¯ p, ¯ q) = π/4. Ako je ¯ n ¯ p = 8 i ¯ n ¯ q = 16 odredite
a) jediniˇcni vektor vektora n kao linearnu kombinaciju vektora p i q,
b) [n +q[
c)

(n, p).
Rjeˇsenje.
Komplanarnost vektora n, p i q podrazumijeva da se vektor n moˇze napisati kao lin-
earna kombinacija vektora p i q:
n = α p +βq.
Nepoznati skalari α i β dobivaju se iz uvjeta koji prelaze u jednadˇzbe. Prvi uvjet daje
prvu jednadˇzbu za α i β:
n p = 8
(α p +βq) p = 8
α p
2
+βq p = 8
4α +β 2 4
1
2
= 8
4α + 4β = 8,
a drugi uvjet drugu jednadˇzbu:
n q = 16
(α p +βq) q = 16
α p q +βq
2
= 16
4α + 16β = 16.
77
Sustav
_
4α + 4β = 8
4α + 16β = 16
ima rjeˇsenje α = 4/3, β = 2/3, pa je vektor n linearna kombinacija
n = 4/3 p + 2/3q.
Sada se mogu rjeˇsavati zahtjevi zadatka.
a) Vektor n = 4/3 p + 2/3q nije jediniˇcni:
[n[ =
_
(4/3 p + 2/3q)
2
=
_
16/9 p
2
+ 16/9 p q + 4/9q
2
= 2/3
_
4 p
2
+ 4 p q +q
2
= 2/3

16 + 16 + 16 = 8

3/3.
Jediniˇcni vektor u smjeru n dobiva se nakon mnoˇzenja
n
0
=
1
[n[
n =
3
8

3

2
3
(2 p +q)
i daje rjeˇsenje pod a):
n
0
=

3
6
p +

3
12
q.
b) Raˇcunanjem
n +q = 4/3 p + 2/3q +q
= 4/3 p + 5/3q.
[n +q[ = 1/3
_
16 p
2
+ 40 p q + 25q
2
= 1/3

64 + 160 + 400 = 1/3

624 = 4

39/3
dolazi se do rjeˇsenja.
c) Analogno, koriste´ci rezultat b) dijela zadatka i uvjet zadatka,
cos ϕ =
n p
[n[ [ p[
=
8
8

3
3
2
=

3
2
ϕ =

(n, p) =
π
3
Zadatak 4.29 Nadite vektor c, kolinearan vektoru a +

b, ako je a

b = 5,
c

b = 18 i [

b[ = 2. Napiˇsite vektor c kao linearnu kombinaciju vektora a i

b.
78
Rjeˇsenje. Kolinearnost vektora c i vektora a +

b algebarski se zapisuje:
c = λ(a +

b),
gdje λ ∈ 1 treba otkriti. Jednadˇzba koja otkriva λ izlazi iz uvjeta:
c

b = α(a +

b)

b = 18,
koji zbog a

b = 5 prelazi u
α(a

b +

b
2
) = 18
α(5 + 4) = 18
α = 2,
pa je vektor
c = 2a + 2

b.
Zadatak 4.30 Nadite vektor x okomit na vektore
a = (3, 2, 1)

b = (2, −1, 3)
c(1, 1, −1)
Rjeˇsenje. Nepoznati vektor traˇzimo u op´cenitom zapisu
x = (α, β, γ)
uz uvjete da skalarni produkt poniˇstava okomite vektore:
x a = 3α + 2β −γ = 0
x

b = 2α −β + 3γ = 0
x c = α +β −γ = 0.
Sustav jednadˇzbi ima samo jedno rjeˇsenje:
α = β = γ = 0
pa je jedini vektor okomit na tri oˇcito nekomplanarna vektora nuˇzno jedino nulvektor:
x =

0.
Zadatak 4.31 Zadani su vektori
−→
OA = (1, 1, 1),
−−→
OB = (4, 4, 4),
−→
OC =
(3, 5, 5),
−−→
OD = (2, 2m, 3m + 1) i vektor a = 3

i −5

j + 2

k.
a) Odredite m tako da
−−→
AD bude okomit na vektor a.
79
b) Izraˇcunajte volumen tetraedra ABCD.
Rjeˇsenje.
a) Vektor:
−−→
AD =
−−→
OD −
−→
OA =

i + (2m−1)

j + 3m

k
i uz uvjet okomitosti koji poniˇstava skalarni produkt:
−−→
AD ⊥a ⇒
−−→
AD a = 0
3 −5(2m−1) + 6m = 0
3 −10m+ 5 + 6m = 0
8 = 4m
m = 2
b) Za nadenu vrijednost m = 2 vektori koji razapinju tetraedar su:
−−→
AB = (3, 3, 3)
−→
AC = (2, 4, 4)
−−→
AD = (1, 3, 6)
i volumen tetraedra
V =
1
6
[
¸
¸
¸
¸
¸
¸
3 3 3
2 4 4
1 3 6
¸
¸
¸
¸
¸
¸
[
V =
1
6
[(3 12 −3 8 + 3 2)[
V =
1
6
[(36 −24 + 6)[
iznosi 3 kubiˇcne jedinice.
Zadatak 4.32 Izraˇcunajte veliˇcinu kuta ˇsto ga zatvaraju jediniˇcni vektori m
i n, ako su vektori s = m + 2n i

t = 5 m−4n okomiti.
Rjeˇsenje. Postupak nije dugaˇcak, ali je zahtjevan za razumijevanje:
s ⊥

t ⇒s

t = 0
( m+ 2n)(5 m−4n) = 0
5 m
2
+ 10 mn −4 mn −8n
2
= 0
6 mn = 3
[ m[[n[ cos ϕ =
1
2
⇒ϕ =
π
3
80
Zadatak 4.33 Tri jediniˇcna, ali ne i ortogonalna vektora

i,

j i

k zatvaraju
kuteve:

(

i,

j) = π/4,

(

j,

k) = π/2 i

(

k,

i) = 2π/3. Ako je a =

i −

j +

k, a

b =

i +

j, nadite [a

b[.
Rjeˇsenje. Poznata svojstva distributivnosti i antikomutativnosti redom daju
a

b = (

i −

j +

k) (

i +

j)
= −

j

i +

k

i +

i

j +

k

j
= 2

i

j +

k

i +

k

j
[a

b[ =
_
(a

b)
2
=
_
4(

i

j)
2
+ (

k

i)
2
+ (

k

j)
2
+ 4(

i

j)(

k

i) + 2(

k

j)(

k

i)
=

7/2,
jer je, primjerice:
(

i

j)
2
= [

i

j[
2
= [

i[
2
[

j[
2
sin
2
(π/4) = 1/2,
dok je po 3. problemskom zadatku:
(

k

j)(

k

i) =
¸
¸
¸
¸
¸

k

k

k

i

j

k

j

i
¸
¸
¸
¸
¸
,
a skalarne produkte valja raˇcunati po definiciji:

k

i = [

k[[

i[ cos(2π/3) = −1/2.
Zadatak 4.34 Toˇcke A(2, 0, 0), B(0, 3, 0), C(0, 0, 6) i D(2, 3, 8) vrhovi su
piramide. Izraˇcunajte
a) volumen piramide
b) visinu na stranicu ABC
Rjeˇsenje.
a) Vektori koji odreduju trostranu piramidu su:
−−→
AB = −2

i + 3

j
−→
AC = −2

i + 6

k
−−→
AD = 3

j + 8

k
81
a volumen piramide dobiva se raˇcunom:
V = [
1
6
¸
¸
¸
¸
¸
¸
−2 3 0
−2 0 6
0 3 8
¸
¸
¸
¸
¸
¸
[
=
1
6
[(−2 (−18) −3 (−16))[
1
6
[ −84[ = 14
b) Visina na stranicu ABC kao na osnovicu dobiva se iz srednjoˇskolske formule
V =
B v
3
,
gdje je V - volumen piramide, B - povrˇsina osnovice i v - visina piramide mjerena od
osnovice povrˇsine B. Povrˇsina osnovice dobiva se kao polovica apsolutne vrijednosti
vektorskog produkta:
B =
1
2
[
−−→
AB
−→
AC[
=
1
2
[
¸
¸
¸
¸
¸
¸

i

j

k
−2 3 0
−2 0 6
¸
¸
¸
¸
¸
¸
[
=
1
2
[18

i + 12

j + 6

k[
= 3[3

i + 2

j +

k[
= 3

9 + 4 + 1 = 3

14
Sada ostaje izraˇcunati duljinu visine v:
v =
3V
B
=
42
3

14
=

14 = 3.7
i zadatak je rijeˇsen.
Zadatak 4.35 Zadani su vektori a = (2λ, 1, 1 − λ),

b = (−1, 3, 0) i c =
(5, −1, 8). Odredite parametar λ tako da vektor a zatvara jednake kutove s
vektorima

b i c. Za takav λ odredite nagib vektora a prema ravnini odredenoj
vektorima

b i c. Za isti λ odredite volumen i jednu od visina paralelepipeda
konstruiranog nad vektorima a,

b i c.
Rjeˇsenje. Budu´ci se kut izmedu vektora nalazi u intervalu [0, π], to ´ce jednakost kosinusa
povlaˇciti jednakost kutova:
a

b
[a[[

b[
=
a c
[a[[c[
.
82
Mnoˇzenje modulom vektora a i uvrˇstavanje koordinata vektora a,

b i c daje:
−2λ + 3

10
=
2λ + 7

90
[ 3

10
−6λ + 9 = 2λ + 7
−8λ = −2
λ =
1
4
i prvi dio zahtjeva je zadovoljen.
Nagib vektora a prema ravnini odredenoj vektorima

b i c u stvari je kut pravca koji
ima smjer vektora a i jedne od ravnina paralelnih vektorima

b i c. Taj kut definira se
kao ˇsiljasi kut pravca i njegove vertikalne projekcije (sjene) u ravnini. Vektorski raˇcun
omogu´cava nalaˇzenje kuta koji zatvaraju vektor a i vektor okomit na vektore

b i c:

b c =
¸
¸
¸
¸
¸
¸

i

j

k
−1 3 0
5 −1 8
¸
¸
¸
¸
¸
¸
= 24

i + 8

j −14

k.
Kut se raˇcuna po standardnoj formuli:
cos ϕ =
a (

b c)
[a[[

b c[
=
12 + 8 −
21
2
_
1
4
+ 1 +
9
14


836
=
9.5

1.8125

836
= 0.24405
ϕ = 76
o
i daje komplement kuta kojeg zatvara smjer vektora a i ravnina odredena vektorima

b i c.
Traˇzeni kut:
ψ = 14
o
.
Volumen paralelepipeda kojeg zatvaraju vektori a,

b i c raˇcuna se pomo´cu determinante:
V =
¸
¸
¸
¸
¸
¸
1
2
1
3
4
−1 3 0
5 −1 8
¸
¸
¸
¸
¸
¸
=
1
2
24 + 8 +
3
4
(−14) = 9.5,
ˇsto je bilo i za oˇcekivati iz prethodnog raˇcunanja kuta.
Ako se za visinu odabere upravo visina na bazu - paralelogram razapet vektorima

b i
c, koriste´ci rezultat
B = [

b c[ =

836
i srednjeˇskolsku formulu
V = B v
83
dobiva se
v =
V
B
=
9.5

836
= 0.32
i zadatak je u potpunosti rijeˇsen.
4.13 Zadaci za vjeˇzbu
Zadaci su namijenjeni samostalnom rjeˇsavanju. Zadatke koje ne moˇzete
rijeˇsiti sami, rijeˇsite u suradnji s demonstratorom, asistentom, profesorom
ili instruktorom. Ipak, prije no ˇsto potraˇzite struˇcnu pomo´c, bilo bi dobro
kad bi samostalno rijeˇsili barem tri postavljena zadatka.
Zadaci
1. Pokaˇzite da su vektori a = −

i+3

k,

b = 2

i−3

j −4

k i c = −3

i+12

j +6

k
komplanarni, pa rastavite vektor c na linearnu kombinaciju druga dva
vektora.
Rjeˇsenje: c = 5a +

b.
2. Vektori a i

b zadani su tako, da je [a[ = 3, [

b[ = 4, a kut medu njima
je 120
o
. Kolika je duljina vektora c = 2a −1.5

b?
Rjeˇsenje: [c[ = 10.4 jediniˇcne duljine.
3. Odredite volumen i oploˇsje trostrane piramide ˇciji su vrhovi toˇcke
A(0, 0, 1), B(2, 3, 5), C(6, 2, 3) i C(3, 7, 2).
Rjeˇsenje: V = 20 kubiˇcnih, a O = 56.2 kvadratne jedinice (Oploˇsje tijela je ukupna
povrˇsina ploha koje omeduju tijelo).
4. Toˇcke A(−3, −2, 0), B(3, −3, 1) i C(5, 0, 2) tri su uzastopna vrha par-
alelograma ABCD. Odredite opseg i povrˇsinu tog paralelograma. Nadite
koordinate ˇcetvrtog vrha D.
Rjeˇsenje. O = 20 jediniˇcnih duljina, P = 21 kvadratna jedinica, D = (−1, 1, 1).
5. Zadani su vrhovi trokuta A(2, 1, 1), B(3, 1, 4) i C(0, 2, 1). Izraˇcunajte
povrˇsinu zadanog trokuta i duljinu visine spuˇstene iz vrha C:
Rjeˇsenje. P = 3.4 kvadratne jedinice, h = 2.1 jediniˇcne duˇzine.
6. Odredite parametar t tako da toˇcke A(t+2, 7, −2), B(3, 2, −1), C(9, 4, 4)
i D(1, 5, 0) leˇze u istoj ravnini. Odredite povrˇsinu ˇcetverokuta ABCD.
Rjeˇsenje: t = −
89
13
, P = 24.3 kvadratne jedinice.
84
7. Zadani su vektori a =

i −

j + 3

k,

b = −

i + 3

j i c = 5

j −2

k. Prikaˇzite
vektor c kao linearnu kombinaciju vektora a,

b i a

b.
Rjeˇsenje: komponente vektora c su redom (−
25
47
,
121
47
, −
19
94
).
8. Na osi OZ nadite toˇcku A, tako da toˇcka A zajedno s toˇckama: B =
(2, 3, 5), C = (6, 2, 3) i D = (3, 7, 2) odreduje trostranu piramidu vol-
umena 20 kubiˇcnih jedinica. Odredite duljinu visine zadane piramide
koja je spuˇstena iz vrha A.
Rjeˇsenja: z
A
= 257/17, h = 5.3 jediniˇcne duljine.
9. Zadani su vektori a =

i +

j,

b =

i −

j i c = −

j +2

k. Odrediti vektor

d
iz uvjeta c

d = 1 i

d a =

b, a zatim na´ci skalarnu projekciju vektora

d na smjer vektora c.
Rjeˇsenje:

d = (−3, −3, −1),

d
c
= (0, −1/5, 2/5).
10. Koordinate toˇcke D tri su uzastopna prirodna broja. Nadite koordinate
toˇcke D tako da toˇcka D zajedno s toˇckama A = (1, −2, 4), B =
(0, −2, −3) i C = (4, 5, −1) zatvara tetraedar volumena 35/3 kubiˇcnih
jedinica.
Rjeˇsenje provjerite sami.
11. Nadite skalarnu i vektorsku projekciju vektora a =

b c na vektor

d =
−→
AB, ako je

b = −2

i −

j + 3

k, c = 2

i +

j +

k, A(2, −2, −1),
B(0, −1, −3).
Rjeˇsenje: skalarna projekcija
16
3
, vektorska: a

d
= −
16
9
(2

i −

j + 2

k)
12. Zadani su vektori a =

i +

j + 4

k,

b =

i − 2

j i c = 3

i + m

j + 4

k.
Odredite m tako da vektori a,

b i c budu komplanarni i izrazi c kao
linearnu kombinaciju vektora a i

b.
Rjeˇsenje: m = −3, c =a + 2

b.
13. Zadane su toˇcke A(1, 1, 1), B(4, 4, 4), C(3, 5, 5) i D(2, 2m, 3m + 1), te
vektor a = 3

i −5

j + 2

k. Odredite:
(a) m, tako da vektor
−−→
AD bude okomit na a
(b) volumen tetraedra ABCD
rjeˇsenje: m = 2, V = 3.
14. Izraˇcunajte veliˇcinu kuta ˇsto ga zatvaraju jediniˇcni vektori m i n ako
su vektori s = m + 2n i

t = 5 m−4n medusobno okomiti.
Rjeˇsenje: kut je 60.
85
15. Odrediti m tako da vektor a =
1
2

i +m

j +
3
4

k zatvaraju jednake kutove
s vektorima

b = −

i + 3

j i c = 5

i −

j + 8

k.
Rjeˇsenje: m = 1.
4.14 Zadaci iskljuˇcivo za samostalno rjeˇsavanje
Slijede´ci zadaci bili su ispitni na rokovima prijaˇsnjih godina. Rjeˇsenja su
dana u slijede´coj toˇcki. Ne gledajte prerano rjeˇsenja. U sluˇcaju da neki od
zadataka ne znate rijeˇsiti, pronadite sliˇcan zadatak rijeˇsen uz struˇcnu pomo´c,
nauˇcite ga napamet i onda probajte rijeˇsiti zadatak s kojim imate problema.
Zadaci:
1. Zadani su vektori: m = 2a +

b − c i n = −3a +

b − c, gdje su a,

b i c jediniˇcni vektori koji zatvaraju kuteve:

(a,

b) =
π
6
,

(a, c) =
π
3
i

(

b, c) =
π
6
. Izraˇcunajte duljine dijagonala paralelograma kojeg
razapinju vektori i n.
2. Tri uzastopna vrha paralelograma su A(−1, −1, 2), B(0, 1, −3), C(−4, 0, −2).
Nadite ˇcetvrti vrh i odredite duljinu kra´ce visine paralelograma.
3. Pokaˇzite da toˇcke A(2, 3, 4), B(1, 3, −2), C(−1, 0, 2) i D(3, −3, 4) ne
leˇze u jednoj ravnini. Koliko bi visok bio tetraedar odreden tim toˇckama,
kad bi ga postavili na plohu odredenu toˇckama ABC?
4. Vektori a,

b i c razapinju paralelepiped volumena V = 8 kubiˇcnih je-
dinica. Koliki volumen ´ce imati paralelepiped koji ´ce razapinjati vektori
2a +

b +c, a + 2

b +c i 3a −2

b −c?
5. Neka su a i

b vektori za koje vrijedi: [a[ = 4, [

b[ = 5, a kut izmedu
vektora a i

b iznosi 60
o
. Nadite ve´ci kut u paralelogramu kojeg razapinju
vektori 3a + 2

b i 2a −3

b.
6. Pokaˇzite da su vektori a = −

i + 3

j + 2

k,

b = 2

i − 3

j − 4

k i c =
−3

i + 12

j + 6

k komplanarni, po rastavite vektor c na komponente u
smjerovima druga dva vektora.
7. Zadane su toˇcke: A = (2, −3, 3), B = (0, 2, 1) i C = (−3, −2, t). Odred-
ite parametar t, pa da trokut ∆ABC ima povrˇsinu 16 kvadratnih je-
dinica.
86
8. Zadane su toˇcke: A = (t, −2, 1), B = (0, 2, 0) i C = (−1, 2, −3). Odred-
ite parametar t, pa da trokut ∆ABC ima povrˇsinu 18 kvadratnih je-
dinica.
9. Odredite volumen i oploˇsje trostrane piramide (tetraetdra) ˇciji su vrhovi
A(0, 0, 1), B = (2, 3, 5), C(6, 2, 3) i D(3, 7, 2).
10. Odredite prvu koordinatu x =? toˇcke D, ako toˇcke A = (2, 3, 1), B =
(4, 0, 3), C = (5, 5, −2) i D = (x, 1, 2) odreduju tetraedar u kojem
visina spuˇstena iz vrha D ima duljinu v = 18 jediniˇcnih duljina.
11. Odredite drugu koordinatu y =? toˇcke C, ako toˇcke A = (5, 1, 4),
B = (−1, −1, −1), C = (2, y, 3) i D = (3, 2, 1) odreduju tetraedar u
kojem visina spuˇstena iz vrha C ima duljinu v = 15 jediniˇcnih duljina.
12. Da li toˇcke A(−2, 1, −3, B(1, 1, 0), C(3, 6, 9), i D(1, 8, 2) leˇze u istoj
ravnini. Ako leˇze, izrazite vektor
−→
AB kao linearnu kombinaciju vektora
−→
AC i
−−→
AD. Ako ne leˇze, izraˇcunajte volumen tetraedra ˇciji su to vrhovi.
13. Izraˇcunajte skalarnu projekciju vektora a = (3, −12, 4) na vektor

b =
cqtimes

d, ako je c = (−1, 0, 2) i

d = (1, 3, −4).
14. Tetraedar ABCD ima V = 12.5 kubiˇcnih jedinica. Ako su poznata tri
vrha tetredra: A(2, 0, −1), B(3, −1, 5) i C(4, 4, 4), odredite koordinate
ˇcetvrtog vrha D, ako je vektor
−−→
AD u smjeru vektora 3

i + 2

j +

k.
15. Izraˇcunajte duljine stranica i povrˇsinu paralelograma razapetog vek-
torima a = 2 m +n i

b = m− 2n, ako je [ m[ = 2, [n[ = 4, dok je kut

( m, n) = π/3. Vektori m i n su takvi da je [ m[ = 2, [n[ = 3, a kut

( m, n) = π/4. Kakav kut zatvaraju vektori= 3 m−2n i

b = 4 m+5n
koji predstavljaju linearne kombinacije vektora m i n?
16. Napiˇsite komponente vektora x za koji je xa = 4, x

b = −2 i xc = −7,
ako su zadani vektori a = 2

i −3

j,

b = −

j −

k i c =

i +

j −

k.
17. Odredite vektor duljine 7, koji je okomit na vektore a = 2

i + 3

j −4

k i

b = 3

i −

j +

k.
18. Toˇcke A(1, 0, 2), B(−3, −2, 1), C(2, 1, 1) i D(−1, −1, 1) vrhovi su tetrae-
dra. Odredite volumen tetraedra i duljinu visine spuˇstene iz vrha D.
87
19. Toˇcke A(3, 2, 0), B(−3, 3, −1) i D(1, −1, −1) vrhovi su paralelograma
ABCD. Odredite opseg, povrˇsinu i koordinate vrha C u zadanom
poretku vrhova paralelograma.
Rjeˇsenja zadataka iskljuˇcivo za samostalno rjeˇsavanje
1. Kra´ca dijagonala ima 0.78 i dulja 5 jediniˇcnih duljina.
2.
ˇ
Cetvrti vrh D = (−5, −2, −3), a kra´ca visina je ona na stranicu AB i iznosi 3.4
jediniˇcne duljine.
3. V = 24 ,= 0, a visina na ABC iznosi 5.9 jediniˇcnih duljina.
4. V = 16 kubiˇcnih jedinica.
5. Ve´ci kut je 180
o
−71
o
= 129
o
.
6. c = 9a + 3

b.
7. Dva su rjeˇsenja: t
1
= 2.36, t
2
= 1.78.
8. Analogno: t
1
= 11.57, t
2
= −10.90
9. V = 20 kubiˇcnih, a O = 11.292 + 12.247 + 13.693 + 18.974 = 56.2 kvadratnih
jedinica.
10. x
1
= 63.99, x
2
= 68.39.
11. y
1
= −17.46, y
2
= 19.50.
12. Ne leˇze, V = 19.5 kubiˇcnih jedinica.
13. Skalarna projekcija: −6/7.
14. D = (11, 6, 2).
15. Duljine stranica: [a[ = 4

3 ∼ 7, [

b[ = 2

13 ∼ 7.2 jediniˇcnih duljina. P = 20

3 ∼
34.6 jediniˇcnih duljina.
16. Tupi kut, jer je kosinus negativan.
17. Rjeˇsenje: x = (−1, −2, 4).
18. Traˇzeni vektor je
7

366
(7

i −14

j −11

k).
19. V = 7/6 kubiˇcne jedinice, a visina iznosi h =
7

38
76
∼ 0.6 jediniˇcne duljine.
20. O = 2

38 +2

14 = 19.8 jediniˇcnih duljina, P =

432 = 20.8 kvadratnih jedinica,
C = (−5, 0, −2).
88
5 Funkcije jedne realne varijable
U ovom poglavlju zadaci su vezani uz prouˇcavanje osobina funkcija jedne
realne varijable.
Realni brojevi su racionalni ili iracionalni. Svi realni brojevi mogu se
predoˇciti kao poloˇzaji toˇcaka na brojevnom pravcu.
Apsolutna vrijednost realnog broja x je nenegativni broj [a[ definiran
formulama:
_
a za a ≥ 0
−a za a < 0
Neka su X i Y neprazni skupovi. Ako postoji pravilo koje svakom
elementu skupa X pridruˇzuje jedan i samo jedan element skupa Y , govori
se o funkcijskom preslikavanju skupa X u skup Y ili funkciji :
f : X →Y.
Uobiˇcajen je zapis
y = f(x)
gdje je
x ∈ 1 - varijabla
y ∈ 1 - vrijednost funkcije
f(x) - pravilo koje svakom elementu x pridruˇzi element y ∈ Y .
Zadatak 5.1 Izraˇcunajte izraz
f(b) −f(a)
b −a
za funkciju f : 1 →1 zadanu formulom f(x) = x
2
.
Rjeˇsenje. Najprije se izraˇcunaju vrijednosti funkcije za x = a i x = b:
f(a) = a
2
, f(b) = b
2
.
Nakon toga slijedi:
f(b) −f(a)
b −a
=
b
2
−a
2
b −a
= a +b
89
Zadatak 5.2 Neka je f : Z ⇒1 funkcija zadana formulom:
f(z) =
_
1 +
1
z
_
z
.
Popunite tablicu:
z −10 −1000 −100, 000 −1.000, 000 −100.000, 000
f(z)
Rjeˇsenje: 2.86797, 2.71964, 2.71829, 2.71828, 2.71828
5.1 Ponavljanje elementarnih funkcija
Za studente koji su propustili nauˇciti u srednjoj ˇskoli detalje vaˇzne za nas-
tavak ˇskolovanja na tehniˇckim fakultetima.
Elementarne funkcije su funkcije koje se ne mogu napisati kao kompozicije
jednostavnijih funkcija.
Polinomi su funkcije oblika
f(x) = a
n
x
n
+ a
n−1
x
n−1
+ . . . + a
1
x + a
0
.
Polinomi se dijele prema stupnju. Polinom je normiran, ako je a
n
= 1.
Polinomi su definirani na cijelom 1. Grafovi polinoma nultog, prvog i
drugog stupnja trebali bi biti poznati iz dosadaˇsnjeg ˇskolovanja. Ostali
polinomi crtaju se prema orijentirima:
- nultoˇckama, za ˇcije nalaˇzenje nema algoritma u sluˇcaju da stupanj
polinoma prelazi ˇcetiri.
- vrijednostima za x = 0 koje predstavljaju ordinatu sjeciˇsta s osi
0Y .
Nacrtati grafove slijede´cih funkcija:
1. y = 3
2. y = −
1
2
x + 3
3. y = x
2
−x −2
90
4. y = x
2
−x + 2
5. y = −x
2
+ x −2
6. y = x
3
−x
2
−4x + 4
7. f(x) = x
3
−3x + 2
8. f(x) = x
3
+ 3x
2
+ 2x
9. f(x) = (x
2
+ x)(x −2)
10. f(x) = x
3

3
2
x
2
11. y = x
2
(x
2
−1)
12. y = 2x
4
−x
3
−16x −3x + 18
Uputa. Orijentiri za grafove polinoma su nultoˇcke. Ako su racionalne, nultoˇcke
su medusobni omjeri djelitelja koeficijenta uz ˇclan najve´ceg eksponenta i djelitelja
slobodnog ˇclana.
Racionalna funkcija omjer je dvaju polinoma. Funkcija nije definirana u
nultoˇckama nazivnika.
Prikaˇzite grafiˇcki slijede´ce racionalne funkcije:
1. f(x) =
x
2
x
2
−4
2. f(x) =
x
3
x
2
−1
3. y =
x
2
+8x+15
x
2
(x
2
−9)
Linearna kombinacija Racionalnih funkcija f(x) i g(x) i realnih brojeva
A i B je funkcija
h(x) = Af(x) + Bg(x).
Rastav na parcijalne razlomke je prikaz racionalne funkcije kao lin-
earne kombinacije racionalnih funkcija ˇciji je nazivnik najviˇse polinom
drugog stupnja.
Zadatak 5.3 Rastavite na parcijalne racionalne funkcije funkciju:
f(x) =
x
2
+ 2
x
3
+ 5x
2
+ 6x
91
Reˇsenje. Prvi korak je rastav nazivnika na proste faktore:
f(x) =
x
2
+ 2
x(x + 2)(x + 3)
.
Postupak je obratan svadanju na zajedniˇcki nazivnik:
f(x) =
A
x
+
B
x + 2
+
C
x + 3
=
x
2
+ 2
x(x + 2)(x + 3)
.
Nepoznati brojevi A, B, C i D dobivaju se nakon mnoˇzenja posljednje jednakosti
zajedniˇckim nazivnikom, pozivaju´ci se na teorem o jednakosti polinoma:
A(x + 2)(x + 3) +Bx(x + 3) +Cx(x + 2) = x
2
+ 2
iz ˇcega izlazi sistem od tri jednadˇzbe s tri nepoznanice:
A+B +C = 1
6A+ 3B + 2C = 0
6A = 2,
ˇcije rjeˇsenje je:A =
1
3
, B = −3 i C =
11
3
. Rastav je
x
2
+ 2
x
3
+ 5x
2
+ 6x
=
1
3
1
x
−3
1
x + 2
+
11
3
1
x + 3
.
Odredite slijede´ce rastave racionalnih funkcija na parcijalne razlomke:
1.
2x+1
x
3
+x
2.
2
(x−1)(x−2)(x−3)
.
3.
x
2
(x−1)
2
(x+1)
.
4.
4
(x
2
−1)
2
.
5.
1
x
4
−1
.
6.
x
2
+1
(x
2
+x+1)
2
.
7.
x
4
+1
x
3
(x
2
+1)
.
8.
8
x
4
+4
.
Rastave provjerite algebarskim zbrajanjem racionalnih funkcija na desnim
stranama rastava.
Upute.
92
1. Rastav ide sliˇcno kao u zadatku:
2x + 1
x
3
+x
=
A
x
+
Bx +C
x
2
+ 1
,
a treba uoˇciti da je stupanj brojnika za jedan manji od stupnja nazivnika.
2. Klasika:
2
(x −1)(x −2)(x −3)
=
A
x −1
+
B
x −2
+
C
x −3
.
3. Zbog dvostrukog prostog faktora x −1 u nazivniku:
x
2
(x −1)
2
(x + 1)
=
A
(x −1)
2
+
B
x −1
+
C
x + 1
.
Brojnik prve racionalne funkcije polinom je za jedan manji od polinoma koji
se u nazivniku kvadrira.
4. Sluˇcaj dva dvostruka prosta faktora:
4
(x
2
−1)
2
=
A
(x −1)
2
+
B
x −1
+
C
(x + 1)
2
+
C
x + 1
.
5. Sjetiti se algebarskih izraza:
1
x
4
−1
=
Ax +B
x
2
+ 1
+
C
x −1
+
D
x + 1
.
6. Rastav
x
2
+ 1
(x
2
+x + 1)
2
=
Ax +B
(x
2
+x + 1)
2
+
Cx +D
x
2
+x + 1
.
7. Sluˇcaj trostrukog prostog faktora x:
x
4
+ 1
x
3
(x
2
+ 1)
=
A
x
3
+
B
x
2
+
C
x
+
Dx +E
x
2
+ 1
.
8. Konaˇcno, vrlo sloˇzen rastav koji moˇze malo tko pogoditi:
8
x
4
+ 4
=
Ax +B
x
2
+ 2x + 2
+
Cx +D
x
2
−2x + 2
izlazi iz rjeˇsavanja jednadˇzbe
x
4
+ 4 = 0
u polju kompleksnih brojeva.
Rjeˇsenja: Rastavi zadanih racionalnih funkcija u zadacima 1-8:
1.
1
x
+
2−x
x
2
+1
93
2.
1
x−1

2
x−2
+
1
x−3
3.
1
2(x−1)
2
+
3
4(x−1)
+
1
4(x+1)
4.
1
(x−1)
2

1
x−1
+
1
(x+1)
2
+
1
x+1
5. −
1
2(x
2
+1)
+
1
4(x−1)

1
4(x+1)
6.
1
x
2
+x+1

x
(x
2
+x+1)
2
7.
1
x
3

1
x
+
2x
x
2
+1
8.
x+2
x
2
+2x+2

x−2
x
2
−2x+2
Funkcije op´ce potencije zadaju se formulom
f(x) = x
a
,
gdje je a ,= 1 fiksan pozitivan realan broj. Definirane su za nenegativne
brojeve. Funkcije obuhva´caju razliˇcite korjene. Graf je dio parabole iz
ishodiˇsta.
Eksponencijalna funkcija je oblika
f(x) = a
x
,
gdje je a > 0, a ,= 1. Domenu funkcije ˇcine svi realni brojevi, dok
slici funkcije pripadaju samo pozitivni brojevi
1(f) =< 0, +∞> .
Istiˇce se prirodna eksponencijalna funkcija
f(x) = e
x
.
Primjer 5.1 Nacrtajte graf funkcije
y = 2
x
uzimaju´ci za istaknute vrijednosti argumenta ¦−2, −1, 0, 1, 2¦.
Logaritamska funkcija inverz je eksponencijalne funkcije. Zadana je for-
mulom
f(x) = log
a
x
94
i rjeˇsava jednadˇzbu
x = a
y
po y:
y = log
a
y.
Efektivno raˇcunanje dˇzepnom raˇcunaljkom izvodi se pomo´cu (uglavnom)
zaboravljenog srednjoˇskolskog identiteta:
log
a
x =
log x
log a
=
ln x
ln a
,
gdje su
- log x = log
10
x: Briggsov logaritam po bazi 10, poznat iz logarita-
mskih tablica i
- ln x = log
e
x: prirodni logaritam koji za bazu ima e
logaritmi koji imaju u raˇcunaljkama programe po kojima se raˇcunaju.
Primjer 5.2 Nacrtajte graf funkcije
y = log
2
x
uzimaju´ci istaknute vrijednosti iz domene: ¦1, 2, 4, 8, 16, 1/2, 1/4, 1/8, 1/16¦
Trigonometrijske funkcije primjenjuju se u opisu periodiˇckih pojava. Tri
su osnovne trigonometrijske funkcije ˇciji se programi nalaze u dˇzepnim
raˇcunalima.
Domene funkcija y = sin x i y = cos x su cjeli skupovi realnih brojeva,
dok funkcija y = tgx ima prekide:
D(tg) = 1¸ ¦
π
2
+ kπ, k ∈ Z¦,
kao i funkcija y = ctgx:
T(ctg) = 1¸ ¦kπ, k ∈ Z¦,
koja nema program raˇcunanja u raˇcunaljkama radi jednostavne kom-
pozicije:
ctgx =
1
tgx
.
95
Ciklometrijske funkcije inverzi su posebno definiranih glavnih vrijednosti
trigonometrijskih funkcija.
Arkus-sinus inverz je bijektivne funkcije
Sin : [−
π
2
,
π
2
] →[−1, 1]
i predstavlja preslikavanje:
arcsin : [−1, 1] →[−
π
2
,
π
2
]
definirano opisno:
y = arcsin x ⇔x = sin y.
Graf funkcije konstruirajte na milimetarskom papiru uzimaju´ci
istaknute vrijednosti za argumente:
¦−1, −

3
2
, −

2
2
, −
1
2
, 0,
1
2
,

2
2
,

3
2
, 1¦
Posljedica definicije je raspon kutova koji se na dˇzepnoj raˇcunaljci
mogu dobiti programom sin
−1
: od −90
o
do 90
o
. Vrijednosti kutova
raˇcunajte u radijanima!!!
Arkus-kosinus inverz je bijektivne funkcije
Cos : [0, π] →[−1, 1]
i predstavlja preslikavanje
arccos : [−1, 1] →[0, π]
definirano opisno
y = arccos x ⇔x = cos y.
Graf funkcije konstruirajte na milimetarskom papiru uzimaju´ci
istaknute vrijednosti za argumente:
¦−1, −

3
2
, −

2
2
, −
1
2
, 0,
1
2
,

2
2
,

3
2
, 1¦
i raˇcunaju´ci vrijednosti funkcije u radijanima! Posljedica definicije
je i raspon kutova od 0 do 180
o
koji se moˇze dobiti na dˇzepnoj
raˇcunaljci pritiskom na Shift cos
−1
.
96
Arkus-tangens definiran je na cijelom 1, no ograniˇcen je vrijednos-
tima −
π
2
i
π
2
koje su mu nedostiˇzne. Inverz je bijektivne funkcije
Tg : (−
π
2
,
π
2
) →1
koja pokazuje da polukruˇznica ima dvije toˇcke viˇse od cijelog
pravca. Na milimetarskom papiru nacrtajte graf funkcije
y = arctgx
uzimaju´ci za argumente:
¦−100, −10, −

3, −1, −

3
3
, 0,

3
3
, 1,

3, 10, 100¦.
Dˇzepnu raˇcunaljku prebacite obavezno na radijane.
Arkus-kotangens nema programa na raˇcunalu, jer je
arcctgx =
_
¸
_
¸
_
arctg
1
x
, x > 0
π
2
, x = 0
π + arctg
1
x
, x < 0
5.2 Domena, slika, parnost funkcije
Domena funkcije je skup X iz definicije pojma funkcije. Ograniˇcavanje
prouˇcavanja funkcija na funkcije realne varijable, znaˇci
X ⊂ 1.
Zadatak 5.4 Odredite domenu funkcije
f(x) =
x −2
2x −1
.
Rjeˇsenje. Dijeljenje nulom nije definirano, pa iz uvjeta
2x −1 ,= 0
slijedi da je se u formulu mogu uvrˇstavati svi realni brojevi osim
1
2
. Domena funkcije
zapisuje se skupovno:
D(f) = 1¸ ¦
1
2
¦ =< −∞, 1/2 > ∪ < 1/2, +∞> .
97
Zadatak 5.5 Odredite domenu definicije funkcije zadane formulom
f(x) =
ln(1 + x)
x −1
.
Rjeˇsenje. Funkcija je definirana za x −1 ,= 0 i za 1 +x > 0 Domena je unija intervala:
T =< −1, 1 > ∪ < 1, ∞>
Zadatak 5.6 Nadite domenu funkcije
f(x) =

1 −2x + 3 arcsin
3x −1
2
.
Rjeˇsenje. Prvi pribrojnik definiran je u sluˇcaju 1 − 2x ≥ 0, ˇsto povlaˇci 1 ≥ 2x i x ≤
1
2
.
Drugi pribrojnik definiran je za
−1 ≤
3x−1
2
≤ 1[ 2
−2 ≤ 3x −1 ≤ 2[ + 1
−1 ≤ 3x ≤ 3[ : 3

1
3
≤ x ≤ 1.
Domena funkcije je skup realnih brojeva koji su ve´ci od −
1
3
i manji od 1 i od
1
2
. Slijedi da
je domena interval
D = [−
1
3
,
1
2
].
Zadatak 5.7 Odredite podruˇcje definicije funkcije
y =

x
2
−5x + 6
x −1
Rjeˇsenje. Nazivnik ne smije biti jednak nuli, pa je oˇcito da mora biti x ,= 0.
Drugi korjeni mogu se vaditi samo iz nenegativnih brojeva:
x
2
−5x + 6 ≥ 0.
. Izraz pod korjenom moˇze biti pozitivan, negativan ili nula. Prvo se izraˇcunaju vrijednosti
x za koje je
x
2
−5x + 6 = 0
x
1,2
=
5 ±

25 −24
2
x
1
= 3, x
2
= 2.
98
Predznak trinoma x
2
−5x + 6 analizira se pomo´cu nultoˇcaka na brojevnom pravcu:
x −∞ < −∞, 2 > 2 < 2, 3 > 3 < 3, +∞> +∞
x
2
−5x + 6 + 0 − 0 +
Ako se na brojevni pravac nanesu nultoˇcke 2 i 3, tada je skup realnih brojeva, koji je
pravcem predoˇcen, podijeljen na tri intervala:
(−∞, 2) ∪ (2, 3) ∪ (3, +∞).
Neki od intervala sadrˇze rjeˇsenja nejednadˇzbe, a neki ne.
Testiranje intervala (−∞, 2) sastoji se u tome, da se jedna vrijednost unutar intervala,
primjerice x = −10 uvrsti u nejednadˇzbu
x
2
−5x + 6 ≥ 0.
Iz ˇcinjenice da tvrdnja
100 + 50 + 6 ≥ 0.
vrijedi, zakljuˇcuje se da je nejednadˇzba
x
2
−5x + 6 ≥ 0
zadovoljena za svaki broj iz (−∞, 2).
Analogno, iz intervala (2, 3) nasumice odabran broj 2.5 daje
6.25 −12.5 + 6 ≥ 0
kao neistinitu tvrdnju i zakljuˇcak da (2, 3) nije dio domene.
Posljednji interval provjerava se testiranjem
x
2
−5x + 6 ≥ 0
za x = 10 koji se nalazi unutar intervala (3, +∞). Test
100 −50 + 6 ≥ 0
daje istinitu tvrdnju i rjeˇsenje nejednadˇzbe
x
2
−5x + 6 ≥ 0
u zapisu
(−∞, 2) ∪ (3, +∞).
Ako se uvaˇzi zahtjev x ,= 1, dobiva se domena
T = (−∞, 1) ∪ (1, 2] ∪ [3, +∞),
gdje obiˇcna zagrada uz granicu intervala znaˇci da domena ne sadrˇzi rubnu toˇcku, dok
uglata zagrada potvrduje da rubna toˇcka smije biti uvrˇstena u formulu funkcije.
99
Zadatak 5.8 Nadite domenu funkcije
y = ln(1 + e
−x
.
Rjeˇsenje. Prirodni logaritam raˇcuna se samo za pozitivne brojeve:
1 +e
x
> 0
ˇsto je ispunjeno za svaki realan broj x, pa je
T = 1.
Zadatak 5.9 Napiˇsite domenu funkcije zadane formulom
y = arcsin(ln x)
Rjeˇsenje. Prvi je uvjet x > 0 radi raˇcunanja logaritma.
Drugi je uvjet
−1 ≤ ln x ≤ 1
zbog domene arkus sinusa. Budu´ci je eksponencijalna funkcija f(x) = e
x
monotono
rastu´ca, vrijedi
e
−1
≤ e
ln x
≤ e,
odakle slijedi
1
e
≤ x ≤ e.
Domena funkcije tako je
D(f) = [
1
e
, e]
budu´ci su svi brojevi iz intervala pozitivni.
Zadatak 5.10 Nadite podruˇcje definicije funkcije
y = log[1 −log(x
2
−5x + 16)]
Rjeˇsenje. Prvi je uvjet:
x
2
−5x + 16 ≥ 0.
Realnih nultoˇcaka
x
1,2
=
5 ±

5 −64
2
nema, pa ili svi brojevi zadovoljavaju nejednadˇzbu ili niti jedan. Provjera za x = 0 daje
0
2
−5 0 + 16 > 0
stoga nejednadˇzbu zadovoljava svaki realan broj.
100
Drugi uvjet je
1 −log(x
2
−5x + 16) > 0
radi raˇcunanja logaritma. Rjeˇsavanje nejednadˇzbe
1 −log(x
2
−5x + 16) > 0
log(x
2
−5x + 16) < 1
log(x
2
−5x + 16) < log 10
uz uvaˇzavanje logaritma kao rastu´ce funkcije,
x
2
−5x + 16 < 10
x
2
−5x + 6 < 0
svodi se na nalaˇzenje nultoˇcaka
x
2
−5x + 6 = 0
x
1
= 2, x
2
= 3
i testiranje intervala
(−∞, 2), (2, 3), (3, ∞)
od kojih jedino toˇcke
x ∈ (2, 3)
zadovoljavaju nejednadˇzbu i to ujedno domena.
Zadatak 5.11 Odrediti podruˇcje definicije funkcije
y = −
x
4 −x
2
+ ln(x
3
−x).
Rjeˇsenje. Prvi pribrojnik definiran je za
x ,= ±2.
drugi pribrojnik je definiran na rjeˇsenju nejednadˇzbe
x
3
−x > 0.
Rjeˇsavanje nejednadˇzbe svodi se na rjeˇsavanje jednadˇzbe
x
3
−x = 0
x(x
2
−1) = 0
x(x −1)(x + 1) = 0
x
1
= 0, x
1
= 1, x
2
= −1
i ispitivanje podobnosti intervala:
(−∞, −1) (−1, 0) (0, 1) (1, +∞).
Konaˇcno, uz uvaˇzavanje uvjeta prvog pribrojnika, domena je
T = (−1, 0) ∪ (1, 2) ∪ (2, +∞)
101
Zadatak 5.12 Ispitajte domenu definiranosti funkcije
y = ln sin(x −3) +

16 −x
2
Rjeˇsenje. Drugi pribrojnik moˇze se raˇcunati za
x ∈ [−4, 4].
Prvi pribrojnik definiran je za rjeˇsenja nejednadˇzbe
sin(x −3) > 0
0 + 2kπ ≤ x −3 ≤ π + 2kπ[ + 3, k ∈ Z
3 + 2kπ ≤ x ≤ 3 +π + 2kπ, k ∈ Z.
Beskonaˇcno mnogo intervala realnih brojeva zadovoljava nejednadˇzbu, no samo za k = 0
interval
(3, 3 +π)
i za k = −1 interval
(3 −2π, 3 −π)
imaju zajedniˇckih elemenata sa segmentom
[−4, 4]
iz prvog zadatka.
Konaˇcno rjeˇsenje je unija intervala:
x ∈ (3 −2π, 3 −π) ∪ (3, 4].
Zadatak 5.13 Treba istraˇziti podruˇcje u kojem je definirana funkcija
y =
_
3 −log
2
(x −1).
Rjeˇsenje. Logaritam je definiran samo za pozitivne brojeve pa
x −1 > 0
povlaˇci prvi uvjet na varijablu x:
x ∈ (1, +∞).
Drugi je zahtjev na raˇcunanje parnih korjena:
3 −log
2
(x −1) ≥ 0
log
2
(x −1) ≤ 3
log
2
(x −1) ≤ log
2
8
x −1 ≤ 8
x ≤ 9.
Oba uvjeta zadovoljavaju toˇcke poluotvorenog intervala
(1, 9]
i to je podruˇcje na kojem je funkcija definirana.
102
Zadatak 5.14 Istraˇzite domenu
y = x
1
x
+ arctg ln(x
2
+ 1).
Rjeˇsenje. Prvi pribrojnik je mogu´ce raˇcunati kao
e
1
x
ln x
i stoga je potrebno da x bude pozitivan broj.
Logaritam u drugom pribrojniku mogu´ce je raˇcunati za svaki realan broj budu´ci je
x
2
+ 1 > 0, ∀x ∈ 1.
Arkus-tangens mogu´ce je definirati na cijelom 1
Konaˇcno
D(y) = (0, ∞).
Zadatak 5.15 Odredite domenu funkcije
y =
¸
(x −1)
2
(x + 1)
x
2
−4x + 3
.
Rjeˇsenje. Domena se, radi drugog korjena, podudara s rjeˇsenjem nejednadˇzbe:
(x −1)
2
(x + 1)
x
2
−4x + 3
≥ 0.
Rjeˇsavanje se svodi na nalaˇzenje nultoˇcaka brojnika: x
1
= 1 i x
2
= −1, a zatim i nazivnika:
x
1,2
=
4 ±

16 −12
2
; x
3
= 1, x
4
= 3.
Ispitivanjem intervala
(−∞, −1) (−1, 1) (1, 3) (3, +∞)
dolazi se do domene:
- za x = −2
(x −1)
2
(x + 1)
x
2
−4x + 3
< 0,
pa interval (−∞, −1) nije u domeni
- za x = 0
(x −1)
2
(x + 1)
x
2
−4x + 3
> 0
i interval [−1, 1) dio je domene, a vrijednost x = 1 iskljuˇcena je radi nazivnika,
103
- za x = 2
(x −1)
2
(x + 1)
x
2
−4x + 3
< 0
i interval otpada kao dio domene
Konaˇcno
T = [−1, 1).
Slika funkcije je skup vrijednosti koje funkcija moˇze posti´ci. Oznaka za
kodomenu:
R(f) = ¦f(x) : x ∈ D(f)¦
.
Zadatak 5.16 Nadite sliku funkcija
1. f(x) = x
2
−6x + 5
2. f(x) = 2 + 3 sin x
Rjeˇsenje.
1. Izluˇcivanjem potpunog kvadrata iz formule
f(x) = x
2
−6x + 5 = (x −3)
2
−9 + 5 = (x −3)
2
−4
dobiva se izraz u kojem se od uvijek pozitivne vrijednosti (x − 3)
2
oduzima 4.
Najmanja vrijednost funkcije moˇze biti −4, dok najve´ca nije ograniˇcena:
1(f) = [−4, +∞> .
2. Budu´ci je
−1 ≤ sin x ≤ 1,
mnoˇzenjem s tri i dodavanjem 2 svakoj strani sloˇzene nejednakosti dobiva se :
−1 ≤ 2 + 3 sin x ≤ 5
i konaˇcno
R(f) = [−1, 5].
Periodiˇcka funkcija.
Funkcija f(x) naziva se periodiˇckom , ako postoji pozitivni realni
broj T zvani period funkcije, koji ima svojstvo da za svaki broj x iz
domene vrijedi
f(x + T) = f(x).
Najmanji pozitivni realni broj τ s navedenim svojstvom naziva se temeljni
period funkcije.
104
Trigonometrijske funkcije primjeri su periodiˇckih funkcija. Funkcije sin i
cos imaju period 2kπ, k ∈ Z, a tg i ctg imaju period kπ, k ∈ Z.
Zadatak 5.17 Odredite osnovni period funkcija
1. f(x) = cos 8x
2. f(x) = sin x + tg4x
Rjeˇsenje
1. Period T nalazi se po definiciji:
cos 8(x +T) = cos 8x
8(x +T) = 8x + 2π
8x + 8T = 8x + 2π
T =

8
2. Temeljni period prvog pribrojnika je

6
=
π
3
a drugog
π
4
, pa je temeljni period
funkcije najmanji zajedniˇcki viˇsekratnik
π
3
i
π
4
, ˇsto ispada π.
Parnost funkcije.
Funkcija f(x) je parna ako ne mijenja vrijednost uvrˇstavanjem suprot-
nih brojeva:
f(−x) = f(x),
neparna je ako pri uvrˇstavanju suprotnih varijabli vrijednost funkcije
mijenja predznak:
f(−x) = −f(x).
Ve´cina funkcija nije niti parna, niti neparna, no svaku je funkciju
mogu´ce napisati kao zbroj parne i neparne funkcije:
f(x) =
f(x) + f(−x)
2
+
f(x) −f(−x)
2
.
Zadatak 5.18 Ispitajte parnost i neparnost slijede´cih funkcija:
1. f(x) = x
2 3

x + 2 sin x
2. f(x) = 2
x
+ 2
−x
105
3. f(x) = [x[ −5e
x
2
4. f(x) = x
2
+ 5x
5. f(x) = log
x+3
x−3
Rjeˇsenje.
1. Uvrstiti −x na mjesto x i koristiti se srednjoˇskolskim znanjem:
f(−x) = (−x)
2 3

−x + 2 sin(−x)
= x
2
(−
3

x) −2 sin x
= −x
2 3

x −2 sin x
= −(x
2 3

x + 2 sin x)
= −f(x),
pa je funkcija neparna.
2. Ponovo se raˇcuna
f(−x) = 2
−x
+ 2
−(−x)
= 2
−x
+ 2
x
= f(x)
i funkcija je parna po definiciji.
3. Raˇcun
f(−x) = [ −x[ −5e
(−x)
2
= [x[ −5e
x
2
= f(x)
dokazuje da je funkcija parna.
4. U ovom sluˇcaju
f(−x) = (−x)
2
+ 5(−x) = x
2
−5x,
pa funkcija nije niti parna, jer je f(x) ,= f(−x), a niti neparna: f(x−) ,= f(x).
5. Koriste´ci srednjoˇskolsku matematiku:
f(−x) = log
−x + 3
−x −3
= log
−(x −3)
−(x + 3)
= log
x −3
x + 3
= log(
x + 3
x −3
)
−1
= −log
x + 3
x −3
= −f(x),
pokazuje se neparnost funkcije.
106
5.3 Uvodni zadaci o funkcijama
Zadaci su vezani uz osnovne pojmove o funkcijama i korisni su za prijelaz
iz srednjoˇskolske elementarne matematike prema ciljevima viˇse matematike.
Ako nauˇcite rjeˇsavati slijede´ce zadatke, savladat ´cete osnove algebre elemen-
tarnih funkcija.
1. Odredite domene slijede´cim funkcijama:
(a) f(x) =

4 −x
2
+
1
x
(b) f(x) = arccos(
x
2
−1)
(c) f(x) =
1
xe
2
(d) f(x) =
x−2
cos 2x
(e) f(x) =
2x
2
+3
x−

x
2
−4
(f) f(x) = log(3x −1) + 2 log(x + 1)
(g) f(x) =
_
x
2−x


sin x
(h) y = ctg ln x
(i) y =
_
ln
x−4
x+2
+

4 −3x −x
2
2. Odredite slike slijede´cih funkcijskih preslikavanja:
(a) f(x) = [x[ + 1
(b) f(x) =
5
x
(c) f(x) =

16 −x
2
(d) f(x) = −x
2
+ 8x −13
(e) f(x) = 1 −3 cos x
(f) f(x) = 4
−x
2
3. Ispitajte parnost i neparnost funkcija zadanih formulama:
(a) f(x) = x
4
sin 7x
(b) f(x) = 5[x[ −3
3

x
2
(c) f(x) = x
4
−3x
2
+ x
(d) f(x) = [x[ + 2
107
(e) f(x) = [x + 2[
(f) f(x) = log cos x
(g) f(x) =
16
x
−1
4
x
4. Odredite temeljne perione funkcija zadanih formulama:
(a) f(x) = sin 5x
(b) f(x) = −2 cos(x/3) + 1
(c) f(x) = log cos 2x
(d) f(x) = tg3x + cos 4x
Rjeˇsenja uvodnih zadataka
1. Domene:
(a) [−2, 0) ∪ (0, 2]
(b) [0, 4]
(c) (−∞, 0) ∪ (0, ∞)
(d) x ,=
2k+1
4
π, k ∈ Z
(e) (−∞, −2] ∪ [2, +∞)
(f) (1/3, ∞)
(g) [0, 2]
(h) x ,= e

, k ∈ Z
(i) [−4, −2), jer ln
x−4
x+2
≥ 0 ⇒
x−4
x+2
≥ 1 iz ˇcega slijedi
x−4
x+2
−1 ≥ 0, a svodenjem
na zajedniˇcki nazivnik
−6
x+2
≥ 0 ⇒ x + 2 < 0, a zajedno s uvjetom drugog
pribrojnika slijedi predloˇzeno rjeˇsenje.
2. Slike:
(a) [1, +∞)
(b) (−∞, 0) ∪ (0, ∞)
(c) [−4, 4]
(d) (−∞, 3)
(e) [−2, 4]
(f) (0, 1]
3. Parnost
(a) neparna
108
(b) parna
(c) niti parna niti neparna
(d) parna
(e) niti parna niti neparna
(f) parna
(g) neparna
4. Temeljni periodi:
(a)

5
(b) 6π
(c) π
(d) π
5.4 Grafovi elementarnih funkcija
Graf funkcije y = f(x) je skup uredenih parova
Γ = ¦(x, y) : y = f(x)¦.
Ako su uredeni parovi interpretirani kao koordinate toˇcaka, dobiva se krivulja
u koordinatnoj ravnini iz koje se zorno mogu uoˇciti osobine funkcije.
Parna funkcija ima graf simetriˇcan u odnosu na os 0Y . Primjeri su: y = x
2
,
y = [x[, y = cos x.
Neparnoj funkciji graf je centralno simetriˇcan preko ishodiˇsta. Primjeri:
y = x
3
, y = x
3
+ x, y = x
3
−x, y = sin x, y = tgx.
Rastu´ca je ona funkcija za koju vrijedi:
x
1
< x
2
⇒f(x
1
) < f(x
2
)
Iz grafa se vidi da je y = e
x
primjer rastu´ce funkcije. Rastu´ce su joˇs
y = lnx, y =
2
3
x + 1 i y =

x.
Padaju´ca je funkcija za koju vrijedi suprotna tvrdnja:
x
1
< x
2
⇒f(x
1
) > f(x
2
).
Primjer padaju´ce funkcije je y = ctgx, ali i y = −
2
3
x + 2, y = e
−x
,
y =
12
x
.
109
Ograniˇcena je ona funkcija kojoj je slika
¦f(x), x ∈ T¦
ograniˇcen skup:
∃m, M ∈ 1, ∀x ∈ T(f)m ≤ f(x) ≤ M.
Primjer ograniˇcene funkcije je y = arcsin x. Ograniˇcene funkcije su i
y = arccos x, y = arctgx i y = arcctgx.
Injekcija je epitet funkcije za koju vrijedi:
x
1
,= x
2
⇒f(x
1
) ,= f(x
2
).
Primjer injektivne funkcije je funkcija zadana formulom y = 2x + 1 +
cos x. Graf injektivne funkcije ima osobinu da ga pravac paralelan s osi
0x sijeˇce u najviˇse jednoj toˇcki.
Surjekcija je ona funkcija kod koje se podudaraju slika i kodomena. Za
takve funkcije
f : X →Y
uobiˇcajeno je govoriti da predstavljaju preslikavanja skupa X na skup
Y . Primjer surjektivne funkcije je y = log x. Funkcija y = tgx takoder
je surjektivna. Graf surjektivne funkcije uvijek ima presjek s pravcima
paralelnima osi apscisa.
Bijekcija je funkcija koja ima svojstvo injektivnosti i surjektivnost. Bijek-
cija je funkcija
tg : (−
π
2
,
π
2
) →1.
Bijekcije su mogu´ce samo u sluˇcaju da domena i kodomena imaju jed-
nak broj elemenata.
5.5 Zadaci konstrukcije grafova
Konstrukcija grafova na poˇcetnoj razini oslanja se na predznanje iz srednje
ˇskole. Grafovi linearnih funkcija su pravci i njihovo crtanje spada u op´cu kul-
turu. Grafovi polinoma su parabole. Grafovi racionalnih funkcija su hiper-
bole. Crtaju se nalaˇzenjem karakteristiˇcnih toˇcaka: sjeciˇsta s koordinatnim
toˇckama, rubova domene...
110
Zadatak 5.19 Konstruirajte graf funkcije
y =
_
2 −x, x ≤ 3
0.1x
2
, x > 3
Rjeˇsenje. Lijevo od x = 3 graf funkcije je pravac i toˇcka (3, −1) pripada pravcu. Desni
dio grafa je dio parabole. Ova funkcija ima prekid prve vrste.
Sinusoida je krivulja koja opisuje pojave koje se periodiˇcki mijenjaju, a
karakteristiˇcnog je valnog izgleda. Karakterizira je poˇcetak periode,
zavrˇsetak periode i sredina periode u kojima je vrijednost funkcije nula.
Prva ˇcetvrtina periode poprima prvu vrijednost amplitude, a posljed-
nja ˇcetvrtina drugu, suprotnu vrijednost periode. Uvrijeˇzeno je jednu
vrijednost amplitude zvati brijegom, a drugu dolom vala. Jedan period
obiˇcni ljudi nazivaju jednim valom.
Zadatak 5.20 Konstruirajte graf funkcije
y = 3 sin(2x −
π
3
).
Rjeˇsenje. Sinusoida ima amplitudu A = 3. Period sinusoide je
T =

2
= π.
Poˇcetak jedne od perioda sinusoide je rjeˇsenje jednadˇzbe
2x
0

π
3
= 0
x
0
=
π
6
.
Zavrˇsetak periode tada je
x
4
=
π
6
+π =

6
.
Sredina periode je
x
2
=
π
6
+

6
2
=

3
.
Prva amplituda dostiˇze se u toˇcki
x
3
=
π
6
+

3
2
=

12
i iznosi 3. Druga amplituda je u
x
3
=

3
+

6
2
=
11π
12
111
i iznosi −3. Ostaje nacrtati pravokutni koordinatni sustav u ravnini i istaknuti na ordinati
toˇcke 0, 1, 2, 3, −1, −2, −3, a na apscisi 0, π, 2π, −π, vode´ci raˇcuna da je π ∼ 3. Zatim
ucrtati toˇcke
(
π
6
, 0); (

3
, 0); (

6
, 0); (

12
, 3), (
11π
12
, −3)
i provu´ci jednu periodu. Zatim nastaviti po potrebi na jednu, odnosno drugu stranu.
Crtanje grafova pretpostavlja i umjetniˇcku crtu. Obzirom na toˇcnost i
pouzdanost, crteˇzi se u matematici smatraju netoˇcnim i nepouzdanim i sluˇze
samo kao izvor kvalitativnih informacija.
Svejedno, okuˇsajte se u crtanju grafova u slijede´cim zadacima. Danas
grafove crtaju i bolje dˇzepne raˇcunaljke. Doduˇse, toˇcku po toˇcku.
1. U istom koordinatnom sustavu nacrtajte redom grafove: y = x
2
, y =
(x −1)
2
, y = x
2
−4.
2. Nacrtajte u istom koordinatnom sustavu grafove funkcija: y = x
3
,
y = (x −1)
3
, y = x
3
+ 2, y = [x
3
[
3. Odredite domenu i nacrtajte graf funkcije
y =
2 −x
1 + x
.
4. Kostruirajte grafove slijede´cih funkcija:
(a) y =
x
3
−x
3
na zatvorenom intervalu [−4, 4].
(b) y = x
2
(2 −x)
2
na zatvorenom intervalu [−3, 3].
(c) y =

x +

4 −x na podruˇcju definicije funkcije.
(d) y = 0.5x + 2
−x
na zatvorenom intervalu [0, 5].
(e) y =
1
x
2
+4
(f) y =
x
2
+1
x
(g) y = sin(3x −
π
2
) + 1
(h) y = −2 cos(2x + 1)
(i) y = arcsin(x −2)
(j) y = x + 1 + sin(x −1)
(k) y = sin x + cos x
112
(l) y =
_
−x
2
, x < 0
3x x ≥ 0
(m) y =
_
¸
_
¸
_
4 −x, x < −1
5 −1 ≤ x ≤ 0
x
2
+ 5 x > 0
5. Nacrtajte graf funkcije y = sin x, graf funkcije y = sin 2x i graf y =
sin
1
2
x.
6. Koriste´ci se identitetom cos α = sin(α +
π
2
), nacrtajte graf funkcije
y = cos(x −
π
4
)
Slike rjeˇsenja bit ´ce u slijede´cem izdanju vjeˇzbi. Provjeru korektnosti grafa
traˇzite na konzultacijama ili na vjeˇzbama.
5.6 Operacije s funkcijama. Kompozicija funkcija.
Funkcije jedne realne varijable zadane formulama f(x) i g(x) mogu se zbra-
jati:
(f + g)(x) = f(x) + g(x),
oduzimati:
(f −g)(x) = f(x) −g(x),
mnoˇziti
(f g)(x) = f(x) g(x)
i dijeliti
((
f
g
)(x) =
f(x)
g(x)
, g(x) ,= 0.
Kompozicija funkcija f(x) i g(x) u oznaci
(g ◦ f)(x) = g(f(x))
mogu´ca je samo u sluˇcaju da je slika funkcije f(x) sadrˇzana u domeni
funkcije g(x).
Identiteta je funkcija zadana formulom
i(x) = x
i ima svojstvo da je
i ◦ f = f ◦ i = f.
113
Inverzna funkcija funkcije f(x) je funkcija u oznaci f
−1
(x) sa svojstvom
f ◦ f
−1
= f
−1
◦ f = i,
gdje je i identiteta. Samo bijekcije imaju inverzne funkcije. I inverzne
funkcije su bijekcije.
Funkcije y = lnx, ln : (0, +∞) → 1 i y = e
x
, e
()
: 1 → (0, +∞)
primjeri su inverznih funkcija.
Definiciji funkcije arcsin x prethodi definicija funkcije glavnih vrijed-
nosti sinusa:
Sin : [−
π
2
,
π
2
] →[−1, 1]
Sin(x) = sin x,
pa je
arcsin : [−1, 1] →[−
π
2
,
π
2
].
Analogno se definiraju funkcije arccos, arctg ˇcije programe koristimo u
raˇcunalima.
Zadatak 5.21 Ako je f(x) = cos
x
2
, g(x) = −πx, koliko je f ◦ g)(x)(−113)?
Rjeˇsenje. Uvrˇstavanjem u formulu za raˇcunanje
(f ◦ g)(x) = f(g(x)) = f(−π (−113) = f(113π) = cos
113π
2
= 0.
Zadatak 5.22 Odredite kompozicije f ◦ g, g ◦ f, f ◦ f i g ◦ g za funkcije
1. f(x) = 2x −3, g(x) = x + 3
2. f(x) = −
1
2
x + 1, g(x) =
2
3
x −
5
3
3. f(x) = 2x + 1, g(x) = x
2
−1
Rjeˇsenje.
1.
(f ◦ g)(x) = f(g(x)) = f(x + 3) = 2(x + 3) −3 = 2x + 3
(g ◦ f)(x) = g(f(x)) = g(2x −3) = 2x −3 + 3 = 2x
(f ◦ f)(x) = f(f(x)) = f(2x −3) = 2(2x −3) −3 = 2x −9
(g ◦ g)(x) = g(g(x)) = g(x + 3) = x + 3 + 3 = x + 6
114
2. analogno: (f ◦ g)(x) = −
1
3
x +
11
6
, (g ◦ f)(x) = −
1
3
x − 1, (f ◦ f)(x) =
1
4
x +
1
2
,
(g ◦ g)(x) =
4
9
x −
25
9
.
3. (f ◦g)(x) = 2x
2
−1, (g ◦f)(x) = 4x
2
+4x, (f ◦f)(x) = 4x+3, (g ◦g)(x) = x
4
−2x
2
.
Zadatak 5.23 Za realne funkcije f(x) = [x[ i g(x) = log
2
x odredite kom-
pozicije f ◦ g i g ◦ f. Nacrtajte grafove funkcija.
Rjeˇsenje. Kompozicija (f ◦ g)(x) = [ log
2
x[ ima graf funkcije y = [ log
2
x[ smjeˇsten u
prvom kvadrantu. Nultoˇcka je (1, 0). Izmedu y-osi i nultoˇcke, funkcija pada po krivulji
sliˇcnoj grafu kvadratne funkcije, dok od nultoˇcke raste po krivulji sliˇcnoj grafu drugog
korjena. U toˇcki (1, 0) ima ”ˇsiljak”.
5.7 Dekompozicija funkcije. Inverz funkcije
Nakon ponavljanja osnovnih elementarnih funkcija, ˇcitalac kroz niz zadataka
stiˇce vrlo vaˇznu vjeˇstinu razluˇcivanja formula sloˇzenih funkcija bitnih za
savladavanje tehnike deriviranja sloˇzenih funkcija.
Zadatak 5.24 Slijede´ce funkcije napiˇsite u obliku kompozicije niza elemen-
tarnih funkcija:
1. y = log
2
x
2. y =
3

sin
2
x
3. y = 5
(3x+1)
2
4. y = ln(2x
2
−3)
5. y = ln

2x −1
6. f(x) = sin ln arccos(x
2
+ 2)
Rjeˇsenje.
1. y = (f ◦ g)(x), gdje su: f(x) = x
2
, g(x) = log x.
2. y = (f ◦ g ◦ h)(x), gdje su: f(x) =
3

x, g(x) = x
2
i h(x) = sin x.
3. y = (f ◦ g ◦ h)(x), gdje su: f(x) = 5
x
, g(x) = x
2
i h(x) = 3x + 1
4. y = (f ◦ g)(x), gdje je g(x) = 2x
2
−3 polinom, a f(x) = ln x
5. y = (f ◦ g ◦ h)(x), gdje je h(x) = 2x − 1 linearna funkcija, g(x) =

x = x
1
2
op´ca
potencija i f(x) = ln x
115
6. f(x) = (f
1
◦ f
2
◦ f
3
◦ f
4
)(x), gdje su f
1
(x) = sin x, f
2
(x) = ln x, f
3
(x) = arccos x i
f
4
(x) = x
2
+ 2
traˇzene elementarne funkcije koje se ne mogu viˇse rastaviti na kompoziciju funkcija.
Zadatak 5.25 Odredite formulu funkcije inverzne funkciji
y =
x −2
x + 1
Rjeˇsenje. Algebarskim metodama transformira se jednakost tako da na jednoj strani
ostane sam x. Mnoˇzenjem jednakost nazivnikom x + 1 dobiva se:
y(x + 1) = y −2.
Mnoˇzenje zagrade i prebacivanje pribrojnika koji sadrˇze x na desnu stranu daju novu
jednakost:
xy −x = −2 −y.
Izluˇcivanje x:
x(y −1) = −y −2
i dijeljenje s y −1:
x =
−y −2
y −1
=
−(y + 2)
−(1 −y)
daju formulu inverzne funkcije koja se obiˇcno zapisuje kao:
y
−1
=
x + 2
1 −x
,
radi isticanja da se radi o inverznoj funkciji.
Zadatak 5.26 Napiˇsite formulu inverzne funkcije i odredite domenu inverzne
funkcije za funkciju zadanu formulom:
y =
e
x
−2e
−x
e
x
+ e
−x
+ 2
Rjeˇsenje. Algebarskim metodama do´ci do eksplicitne formule za x:
y =
e
x
−2e
−x
e
x
+e
−x
+ 2[ (e
x
+e
−x
)
(e
x
+e
−x
) = e
x
−2e
−x
+ 2e
x
+ 2e
−x
e
−x
y = e
x
(3 −y)
ln(e
−x
y) = ln(e
x
(3 −y))
−x + ln y = x + ln(3 −y)
ln y −ln(3 −y) = 2x
x =
1
2
ln
y
3 −y
y
−1
=
1
2
ln
x
3 −x
116
Domena inverzne funkcije podudara se s rjeˇsenjem nejednadˇzbe
x
3 −x
> 0
i zapisuje se kao
T = (0, 3).
Zadatak 5.27 Odredite inverz funkcije
y = 2 sin(3x −
π
3
) + 1.
Rjeˇsenje. Analogno prethodnom:
y −1 = 2 sin(3x −
π
3
)[ : 2
y −1
2
= sin(3x −
π
3
)[ arcsin
arcsin
y −1
2
= 3x −
π
3
arcsin
y −1
2
+
π
3
= 3x[ : 3
y
−1
=
1
3
arcsin
x −1
2
+
π
9
Zadatak 5.28 Napiˇsite formulu inverzne funkcije za
y =
e
cos x
−1
2 + ecos x
Rjeˇsenje. Mnoˇzenje formule nazivnikom daje
(2 +ecos x)y = e
cos x
−1
ye
cos x
−e
cos x
= −1 −2y
e
cos x
(y −1) = −1 −2y[ : (1 −y)
e
cos x
=
1 + 2y
1 −y
[ln
cos x = ln
1 + 2y
1 −y
[ arccos
x = arccos ln
1 + 2y
1 −y
y
−1
= arccos ln
1 + 2y
1 −y
117
Implicitno zadana funkcija y = y(x) je formula u dvije varijable
F(x, y) = 0.
Uz odredenje uvjete nedegeneracije mogu´ce je iz formule implicitno
zadane funkcije izraziti eksplicitno funkciju
y = f(x).
Zadatak 5.29 Funkciju
2 sin(y −1) + 2x −1 = 0, y = y(x)
napiˇsite u eksplicitnom obliku i odredite joj podruˇcje definicije.
Rjeˇsenje.
2 sin(y −1) = 1 −2x[ : 2
sin(y −1) =
1 −2x
2
[ arcsin
y −1 = arcsin
1 −2x
2
y = arcsin
1 −2x
2
+ 1
Podruˇcje definicije rjeˇsenje je sistema nejednadˇzbi
−1 ≤
1 −2x
2
≤ 1[ 2
−2 ≤ 1 −2x ≤ 2[ −1
−3 ≤ −2x ≤ 1[ : (−2)
3
2
≥ x ≥ −
1
2
koji daje
T = [−
1
2
,
3
2
].
Zadatak 5.30 Napiˇsite inverznu funkciju y
−1
za funkciju implicitno zadanu
formulom:
y
3
−2 + log
3
(x −1) = 0
118
Rjeˇsenje. Algebarski se nastoji eksplicitno izraziti x. Koristi se inverzibilnost x =
3
log
3
x
:
log
3
(x −1) = 2 −y
3
[3
()
x −1 = 3
2−y
3
x = 1 + 3
2−y
3
y
−1
= 1 + 3
2−x
3
Zadatak 5.31 Napiˇsite eksplicitni oblik inverzne funkcije y
−1
funkcije y =
y(x) zadane implicitno:
y
2
+ sin
3
x −2y + 5 = 0.
Odredite domenu inverzne funkcije.
Rjeˇsenje. Eksplicitni izraz za x dobiva se algebarskim zahvatima:
sin
3
x = −y
2
+ 2y −5[
3

x = arcsin
3
_
−y
2
+ 2y −5
Domena se dobiva rjeˇsavanjem sistema nejednadˇzbi
−1 ≤ −y
2
+ 2y −5 ≤ 1.
Desna nejednadˇzba daje
0 ≤ −y
2
+ 2y −4
y
1,2
=
−2 ±

4 −16
−2
,
nepostojanje realnih nultoˇcaka, ˇsto znaˇci da je izraz
−y
2
+ 2y −4
negativan za svaki y ∈ 1. Domena je prazan skup i funkcija, iako ima algebarski zapis,
nije definirana.
Uostalom, jednadˇzba
y
2
+ sin
3
x −2y + 5 = 0
nije rjeˇsiva po y:
y
1,2
=
2 ±
_
4 −4(5 + sin
3
x)
2
nema realne korjene ni za jedan x ∈ 1.
119
6 Limesi
Poglavlje uvodi prvi pojam matematiˇcke analize. Nizovi sluˇze za ispitivanje
ponaˇsanja formula u nedefiniranim situacijama.
Primjer 6.1 Ispitati dijeljenje nulom.
Konstruira se niz varijabli
1, 0.1, 0.01, . . . 10
−n
. . .
koje uvrˇstavanjem u formulu f(x) =
1
x
generiraju niz
1, 10, 100, . . . 10
n
. . .
Prirodno je re´ci da niz varijabli teˇzi k nuli, dok niz vrijednost funkcija teˇzi
beskonaˇcnost. Zapis rezultata analize:
lim
x→0
1
x
= ∞.
Pedantnosti radi, ispravno bi analizu trebalo napisati kao
lim
x→0
+
1
x
= +∞,
radi razlike u odnosu na niz varijabli
−1, −0.1 . . .
koji takoder teˇzi k nuli, no niz vrijednost funkcija
−1, −10, −100 . . .
teˇzi u minus beskonaˇcnost:
lim
x→0

1
x
= −∞.
120
6.1 Limes niza
Niz realnih brojeva je takvo nabrajanje brojeva kod kojeg postoji algori-
tam za dobivanje ˇclana u nizu ovisno o rednom broju na kojem se taj
ˇclan nalazi. Postoji funkcija
a : N →R
u oznaci
a(n) = a
n
.
Limes niza , ako postoji, je broj a koji ima svojstvo
∀ > 0∃n
0
∈ N, n ≥ n
0
⇒[a
n
−a[ < .
Oznaka:
lim
n→∞
a
n
= a.
Niz koji ima limes naziva se konvergentnim. Limes nazivamo graniˇcnom
vrijednosti niza.
Divergentni nizovi imaju beskonaˇcan limes, ˇsto obiljeˇzavamo
lim
n→∞
a(n) = ∞,
ili se limes ne moˇze odrediti, kao primjerice
lim
n→∞
sin n.
Svojstva limesa vrlo su prirodna:
1. lim
n→∞
(a
n
+ b
n
) = lim
n→∞
a
n
+ lim
n→∞
b
n
2. lim
n→∞
(k a
n
) = k lim
n→∞
a
n
3. lim
n→∞
(a
n
b
n
) = lim
n→∞
a
n
+ lim
n→∞
b
n
4. lim
n→∞
an
b
n
=
limn→∞
lim
n→∞
Neki osnovni limesi:
1. lim
n→∞
1
n
= 0
121
2. lim
n→∞
a
n
= 0, [a[ < 1
3. lim
n→∞
[a[
n
= ∞
4. lim
n→∞
n

a = 1, a > 0
5. lim
n→∞
|a|
n
n!
= 0
6. lim
n→∞
n

n = 1
7. lim
n→∞
(1 +
1
n
)
n
= e
8. lim
n→∞
(1 +
x
n
)
n
= e
x
Neodredeni oblici:
0
0
,


, ∞−∞, 1

.
Zadaci odredivanja graniˇcnih vrijednosti nizova.
1. Odredite limes niza ˇciji je op´ci ˇclan
a
n
=
n + 1
2n
Rjeˇsenje.
lim
n→∞
n + 1
2n
:
n
n
= lim
n→∞
1 +
1
n
2
=
1
2
,
jer je
lim
n→∞
1
n
= 0
2. Izraˇcunajte limes niza zadanog op´cim ˇclanom
a
n
= (
3n
2
+ n −2
4n
2
+ 2n + 7
)
3
.
Rjeˇsenje.
lim
n→∞
(
3n
2
+n −2
4n
2
+ 2n + 7
)
3
= ( lim
n→∞
3n
2
+n −2
4n
2
+ 2n + 7
:
n
n
)
3
= ( lim
n→∞
3 +
1
n

2
n
2
4 +
2
n
+
7
n
2
)
3
= (
3
4
)
3
=
27
64
122
3. Izraˇcunajte:
lim
n→∞
3

2n
3
−1

2n
2
−1
=
Rjeˇsenje.
lim
n→∞
3

2n
3
−1

2n
2
−1
:
n
n
= lim
n→∞
3
_
2 −
1
n
3
_
2 −
1
n
2
=
3

2

2
4. Nadite
lim
n→∞
n

3n
Rjeˇsenje:
lim
n→∞
n

3
n

n = 1.
5. Odredite
lim
n→∞
8
2n+1
3n−2
Rjeˇsenje:
8
lim
n→∞
2n+1
3n−2
= 8
2
3
= 4
6. Odredite
lim
n→∞
(
n −2
n
)
n
Rjeˇsenje.
lim
n→∞
(1 −
2
n
)
n
= lim
n→∞
(1 +
1
n
−2
)
n
=
_
lim
n→∞
(1 +
1
n
−2
)
n
−2
_
−2
= e
−2
.
7. Rijeˇsite:
lim
n→∞
(
2n + 3
2n
)
n
Rjeˇsenje:
= lim
n→∞
(1 +
3
2n
)
n
= e
3
2
8. Utvrdite
lim
n→∞
(

n
2
+ 5n + 1 −

n
2
−n) =
Rjeˇsenje.
lim
n→∞
(
_
n
2
+ 5n + 1 −
_
n
2
−n)

n
2
+ 5n + 1 +

n
2
−n

n
2
+ 5n + 1 +

n
2
−n
= lim
n→∞
6n + 1

n
2
+ 5n + 1 +

n
2
−n
:
n
n
=
6
2
= 3
123
9. Izraˇcunajte
lim
n→∞
n + sin n
2n + sin n
.
Rjeˇsenje: koristiti
lim
n→∞
sin n
n
= 0
radi ograniˇcenosti funkcije sin x i dijeliti brojnik i nazivnik s n:
lim
n→∞
n + sin n
2n + sin n
:
n
n
= lim
n→∞
1 +
sin n
n
2 +
sin n
n
=
1
2
.
10. Doznajte
lim
n→∞
3
n
+ 4
n
+ 5
n
2
n
+ 6
n
.
Rjeˇsenje. Dijeliti najve´com potencijom:
lim
n→∞
3
n
+ 4
n
+ 5
n
2
n
+ 6
n
:
n
n
= lim
n→∞
(
1
2
)
n
+ (
2
3
)
n
+ (
5
6
)
n
(
1
3
)
n
+ 1
= 0.
6.2 Limes funkcije
Primjer 6.2 Odrediti domenu funkcije f(x) =
sin x
x
. Konstruirajte niz vari-
jabli x
n
, sa svojstvom
lim
x→∞
x
n
= 0.
Pretpostavite
lim
n→∞
f(x
n
).
Rjeˇsenje. Raˇcunati vrijednosti sinusa za kutove u radijanima:
x
n
0.1 0.01 0.001 0.0001
sin xn
xn
0,998334 0,9999833 0,9999998 0,9999999
Pretpostavka:
lim
x→0
+
sin x
x
= 1.
Zbog parnosti funkcije:
f(−x) =
sin(−x)
−x
=
−sinx
−x
= f(x),
slijedi
lim
x→0

sin x
x
= 1.
124
Konaˇcno, moˇze se pisati
lim
x→0
sin x
x
= 1.
Limes funkcije f(x) kada x teˇzi broju c je A u zapisu
lim
x→c
= A
ako
∀ > 0∃δ > 0 : [x −c[ < δ ⇒[f(x)[ < .
Beskonaˇcan limes funkcije:
Primjer 6.3 Funkcija
f(x) =
1
x
ima limese
lim
x→0
− = −∞
lim
x→0
+ = +∞
Funkcija f(x) ima limes u toˇcki c ako je
lim
x→c

f(x) = lim
x→c
+
f(x).
Svojstva limesa funkcije:
1. lim
x→c
[f
1
(x) + f
2
(x)] = lim
x→c
f
1
(x) + lim
x→c
f
2
(x)
2. lim
x→c
[f
1
(x) f
2
(x)] = lim
x→c
f
1
(x) lim
x→c
f
2
(x)
3. lim
x→c
[
f
1
(x)
f
2
(x)
] =
lim
x→c
f
1
(x)
lim
x→c
f
2
(x)
.
Neodredeni oblici:
0
0
,


, ∞−∞, 1

.
Odredeni oblici:
A
0
→∞,
A

→0,

0
→∞. . .
125
Zadatak 6.1 Odredite eksperimentalno
lim
x→0
ln(1 + x)
x
.
Rjeˇsenje. Promatranjem nizova varijabli i pripadnih vrijednosti funkcije
f(x) =
ln(1 +x)
x
:
x
n
0.1 0.01 0.001 0.0001
f(x
n
) 0,953101 0,995033 0,999500 0,999950
odnosno
x
n
-0.1 -0.01 -0.001 -0.0001
f(x
n
) 1,053605 1,005034 1,000500 1,000050
opravdano je pretpostaviti da je
lim
x→0
ln(1 +x)
x
= 1,
jer je
lim
x→0
+
ln(1 +x)
x
= lim
x→0

ln(1 +x)
x
= 1.
Zadatak 6.2 Odredite konvergentnim nizovima
lim
x→0
e
x
−1
x
Rjeˇsenje. Ispitivanja nizova varijabli i vrijednosti funkcija
f(x) =
e
x
−1
x
daju primjerice:
x
n
0.1 0.01 0.001 0.0001
f(x
n
) 1,051709 1,005017 1,000500 1,000050
odnosno
x
n
-0.1 -0.01 -0.001 -0.0001
f(x
n
) 0,951626 0,995017 0,999500 0,999950
iz ˇcega se zakljuˇcuje da funkcija ima limes i da vrijedi:
lim
x→0
e
x
−1
x
= 1.
126
Zadatak 6.3 Izraˇcunajte
lim
x→0
(1 + x)
1
x
.
Rjeˇsenje. U poglavlju o realnim brojevima istraˇzeno je
lim
n→∞
(1 +
1
n
)
n
= e ∼ 1.271828.
Transformacijom izraza dobiva se
lim
x→0
(1 +
1
1
x
)
1
x
,
koji supstitucijom
1
x
→t
prelazi u
lim
t→∞
(1 +
1
t
)
t
= e.
Zadatak 6.4 Izraˇcunajte
lim
x→0
a
x
−1
x
.
Rjeˇsenje. U rjeˇsavanju zadataka koriste se svojstva limesa funkcija i eksperimentalno
dobiveni limesi:
lim
x→0
e
x ln a
−1
x
= lim
x→0
(e
x ln a
−1) ln a
xln a
= /xln a = t/
= lim
t→0
e
t
−1
t
ln a = ln a 1
Zadatak 6.5 Izraˇcunajte limes funkcije
lim
x→3
x
2
+ 4
x
2
+ 2x + 2
Rjeˇsenje. Analiza limesa funkcije poˇcinje uvrˇstavanjem vrijednosti kojoj teˇzi varijabla x:
lim
x→4
9 + 4
9 + 6 + 2
.
Ako je oblik funkcije unutar limesa odreden, analizi je kraj:
lim
x→4
x
2
+ 4
x
2
+ 2x + 2
=
13
17
.
127
Zadatak 6.6 Analizirajte
lim
x→1
+
x
1 −x
.
Rjeˇsenje. Uvrˇstavanjem x = 1 u formulu funkcije ˇciji limes treba na´ci, dobiva se:
1
−0
,
jer je 1 −x < 0 za x > 1. Limes se moˇze odrediti. Korektna analiza izgleda:
lim
x→1
+
x
1 −x
=
lim
x→1
+ x
lim
x→1
+ 1 −x
=
1
−0
= −∞.
U raˇcunanju se obiˇcno drugi korak preskaˇce ako je iz konteksta jasno o ˇcemu se radi.
Zadatak 6.7 Odredite
lim
x→∞

1 + x
2
−1
x
Rjeˇsenje. Uvrˇstavanjem sve ve´cih i ve´cih brojeva u brojnik i nazivnik, dobivaju se i u
brojniku i u nazivniku sve ve´ci i ve´ci brojevi, pa je oblik limesa neodreden:


.
Dijeljenjem brojnika i nazivnika s x, dobiva se
lim
x→∞
_
1
x
2
+ 1 −
1
x
1
= 1
Zadatak 6.8 Nadite
lim
x→a

x −

a
x −a
Rjeˇsenje. Uvrˇstavanjem se dobiva neodredeni oblik


.
Mnoˇze´ci brojnik i nazivnik izrazom

x +

a iracionalnost ´ce se prebaciti iz brojnika u
nazivnik:
lim
x→a

x −

a
x −a


x +

a

x +

a
= lim
x→a
x −a
(x −a)(

x +

a)
=
1
2

a
128
Zadatak 6.9 Izraˇcunajte
lim
x→0
sin 2x
x
Rjeˇsenje. Koriste´ci limes dobiven eksperimentalno i supstituciju:
lim
x→0
sin 2x
x

2
2
= 2 lim
x→0
sin 2x
2x
/t = 2x/
= 2 limt →0
sin t
t
= 2
Zadatak 6.10 Odredite
lim
x→∞
sin x
x
.
Rjeˇsenje. Zadani limes ima oblik
A

,
gdje A poprima vrijednost
−1 ≤ A ≤ 1,
limes ima odredljivi oblik i jednak je nuli, jer se ograniˇcene vrijednosti dijele sve ve´cim i
ve´cim vrijednostima.
Zadatak 6.11 Dokuˇcite
lim
x→0
sin 5x
sin 2x
.
Rjeˇsenje. Dosjetka se sastoji u proˇsirivanju brojnika i nazivnika:
lim
x→0
sin 5x
sin 2x

5
5x
2
2x
= lim
x→0
sin 5x
5x
sin 2x
2x

5
2
=
5
2

1
1
= 1.
Zadatak 6.12 Iznadite
lim
x→0
1 −cos x
x
2
.
Rjeˇsenje. U svakom boljem matematiˇckom priruˇcniku postoji identitet
sin
2
α =
1 −cos 2α
2
129
Lukavom transformacijom formule pod limesom dobiva se
lim
x→0
1 −cos x
x
2
= lim
x→0
2 sin
2 x
2
x
2
= 2 lim
x→0
sin
2 x
2
4 (
x
2
)
2
=
2
4
( lim
x→0
sin
x
2
x
2
)
2
=
1
2
(1)
2
=
1
2
Zadatak 6.13 Rijeˇsite
lim
x→0
(
sin 3x
x
)
x+1
.
Rjeˇsenje. Analizira se baza u nadi da ´ce dobiveni oblik biti odreden:
( lim
x→0
(
sin 3x
3x
3))
lim
x→0
1+x
= (3 1)
1
= 3
Zadatak 6.14 Odredite limes funkcije:
lim
x→∞
(
x + 1
2x + 1
)
x
2
.
Rjeˇsenje. Analogno prethodnom zadatku:
( lim
x→∞
x(1 +
1
x
)
x(2 +
1
x
)
)
limx→∞x
2
= ( lim
x→∞
1 +
1
x
2 +
1
x
)

= (
1
2
)

= 0
Zadatak 6.15 Za proizvoljnu realnu vrijednost konstante c ,= 0, dokaˇzite
lim
x→∞
(1 +
c
x
)
x
= e
c
.
Rjeˇsenje. Trik je u jednostavnoj algebarskoj preobrazbi:
lim
x→∞
(1 +
1
x
c
)
x
= lim
x→∞
((1 +
1
x
c
)
x
c
)
c
= ( lim
x→∞
(1 +
1
x
c
)
x
c
)
c
= /supstitucija
x
c
= t/
= ( lim
t→∞
(1 +
1
t
)
t
)
c
= e
c
Supstitucija je korektna jer je
lim
x→∞
x
c
= lim
t→∞
t = ∞.
130
Zadatak 6.16 Izraˇcunajte
lim
x→∞
(
x −1
x + 1
)
x
Rjeˇsenje. Dijeljenjem brojnika i nazivnika unutar zagrade s x, dobiva se:
lim
x→∞
(
1 −
1
x
1 +
1
x
)
x
= lim
x→∞
(1 −
1
x
)
x
(1 +
1
x
)
x
=
=
e
−1
e
= e
−2
Zadatak 6.17 Odredite
lim
x→∞
(
x −1
x + 3
)
x+2
Rjeˇsenje. Poˇcetna analiza daje neodredenost tipa
1

.
Nizom algebarskih transformacijama navodimo na oblik iz jednog od prethodnih zadataka:
lim
x→∞
(
x + 3 −4
x + 3
)
x+2
= lim
x→∞
(1 −
4
x + 3
)
x+2
= lim
x+3→∞
((1 +
−4
x + 3
)
x+3
)
x+2
x+3
= (e
−4
)
limx→∞
x+2
x+3
= (e
−4
)
1
= e
−4
Zadatak 6.18 Izraˇcunajte
lim
x→0
(1 + sin x)
1
x
Rjeˇsenje. Pozivaju´ci se na zadatak 5.33 koji je rezultirao
lim
x→0
(1 +x)
1
x
= e,
rjeˇsava se analogno prethodnom zadatku:
lim
x→0
(1 + sin x)
1
sin x
·
sin x
x
= ( lim
sin x→0
(1 + sin x)
1
sin x
)
lim
x→0
sin x
x
= e
1
= e
Zadatak 6.19 Odredite
lim
x→0
tgx −sin x
x
3
131
Rjeˇsenje.
lim
x→0
sin x
cos x
−sin x
x
3
= lim
x→0
sin x
cos x

1 −cos x
x
3
= lim
x→∞
1
cos x
lim
x→0
sin x
x
lim
x→0
2 sin
2 x
2
4 (
x
2
)
2
= 1 1
2
4
=
2
2
Jednostrani limesi raˇcunaju se kad naˇcin konvergencije niza varijabli x
n
daje razliˇcite rezultate, pa je potrebno posebno naznaˇciti naˇcin konvergencije.
Jednostranim limesima ispituje se ponaˇsanje funkcija na rubovima domene
Zadatak 6.20 Ispitajte limese:
1.
lim
x→−∞
x

x
2
+ 1
2.
lim
x→−∞
x

x
2
+ 1
Rjeˇsenje. U oba sluˇcaja valja podijeliti brojnik i nazivnik i pritom imati na umu da za
negativne vrijednosti varijable x vrijedi:
x = −

x
2
.
1. Nakon dijeljenja:
lim
x→−∞
1

_
1 +
1
x
2
= −1
2. Analogno, no ovaj put je x =

x
2
:
lim
x→∞
1
_
1 +
1
x
2
= 1
Zadatak 6.21 Ispitajte funkciju
f(x) =
1
1 + e
1
x
u toˇcki prekida, odnosno ispitajte:
lim
x→0

1
1 + e
1
x
132
i
lim
x→0
+
1
1 + e
1
x
.
Rjeˇsenje. Postepena analiza daje:
1
1 +e
lim
x→0

1
x
=
1
1 +e
−∞
=
1
1 + 0
= 1,
dok u drugom sluˇcaju:
1
1 +e
lim
x→0
+
1
x
=
1
1 +e
+∞
=
1

= 0.
Kaˇze se da funkcija
f(x) =
1
1 +e
1
x
ima u nuli prekid prve vrste.
Zadatak 6.22 Ispitajte ponaˇsanje funkcije u toˇcki x = 2. Odredite
a)
lim
x→2
+
x
x −2
b)
lim
x→2

x
x −2
Rjeˇsenje.
a) Neposredna analiza:
limx →2

x
x −2
=
2
−0
= −∞,
gdje
2
−0
predstavlja niz
2
−0.1
,
2
−0.01
,
2
−0.001
, . . .
sve negativnijih brojeva u ˇsto se moˇzete i sami uvjeriti.
b) Sliˇcno je
limx →2
+
x
x −2
=
2
+0
= +∞.
133
6.3 Zadaci za samostalno raˇcunanje graniˇcnih vrijed-
nosti
Zadaci su provjera razumijevanja graniˇcnih vrijednosti nizova i funkcija. Za-
datke pokuˇsajte rijeˇsiti samostalno. Ako ne ide, ponovo prouˇcite rijeˇsenje
zadatke. Ako treba, nauˇcite napamet zadatke koji su rijeˇseni.
1. Zadan je niz:
3,
5
2
,
7
3
,
9
4
,
11
5
, . . . ...
Nastavite niz s bar tri nova ˇclana. Odredite op´ci ˇclan niza i 1000. ˇclan
niza. Odredite limes niza.
2. Nastavite niz
7
3
,
10
5
,
13
7
, . . .
Odredite formulu za dobivanje op´ceg ˇclana niza i graniˇcnu vrijednost
niza.
3. Odredite graniˇcnu vrijednost niza
1
2
,
5
3
,
9
4
, . . . ,
4n −3
n + 1
. . .
4. Ispitajte konvergenciju niza
1,
1
3
,
1
5
, . . .
5. Nadite
lim
x→4
5x + 2
2x + 3
.
6. Odredite
lim
x→∞
3x + 5
2x + 7
.
7. Izraˇcunajte
lim
x→3
x
2
−9
x
2
−3x
.
134
8. Ispitajte
lim
x→1
x
3
−x
2
−x −1
x
3
+ x
2
−x −1
.
9. Pokuˇsajte odrediti
lim
x→0
5
_
(1 + x)
3
−1
x
supstitucijom 1 + x = y
5
.
10. Nadite
lim
x→0
1 −cos 5x
x
2
.
Koristite se trigonometrijskim identitetima.
11. Rijeˇsite
lim
x→∞
x
3
+ 2x
2
+ 3x + 4
4x
3
+ 3x
2
+ 2x + 1
.
12. Nadite
lim
x→∞
3x
4
−2

x
8
+ 3x + 4
.
13. Otkrijte
lim
x→∞
(

x
2
+ 8x + 3 −

x
2
+ 4x + 3).
14. Istraˇzite
lim
x→∞
(
x
2
+ 5x + 4
x
2
−3x + 7
)
x
.
15. Ispitajte limese s lijeva i s desna funkcije
f(x) =
1
x + 2
1
x−3
u toˇcki x = 3.
16. Odredite limese s lijeva i s desna funkcije
f(x) = e
1
x−a
za x = a.
135
Rjeˇsenja.
1.
13
6
,
15
7
,
17
8
, . . ., a
n
=
2n+1
2
, a
1000
=
2001
1000
, lim = 2.
2.
16
9
,
19
11
, . . ., lim
n→∞
3n+4
2n+1
= 3/2
3. Nakon uvrˇstavanja dobiva se
22
11
= 2.
4. Dijeljenjem brojnika i nazivnika s x i analize dobiva se 3/2.
5. Rastavom na proste faktore brojnika i nazivnika, skra´civanjem se ukida neodredenost:
lim
x→3
(x−3)(x+3)
x(x−3)
= lim
x→3
x+3
x
= 2.
6. Rastaviti brojnik i nazivnik izluˇcivanjem x iz prva dva pribrojnika i x − 1 nakon
toga. Skra´civanjem se dobiva graniˇcna vrijednost 0.
7. Nakon supstitucije limx →1
y
3
−1
y
5
−1
= limy →1
(y−1)(y
2
+y+1)
(y−1)(y
4
+y
3
+y
2
+y+1)
=
3
5
.
8. Koristiti identitet sin
2 5x
2
=
1−cos 5x
2
i raˇcunati: lim
x→0
2 sin
2 5x
2
x
2
= 2 lim
x→0
(
sin
5x
2
x
)
2
=
2 (
5
2
)
2
=
25
2
.
9. Ovdje je neodredenost tipa


koja se uklanja dijeljenjem brojnika i nazivnika na-
jve´com potencijom x
3
:
lim
x→∞
1 +
2
x
+
3
x
2
+
4
x
3
4 +
3
x
+
2
x
2
+
1
x
3
=
1
4
.
10. Dijeljenje brojnika i nazivnika s x
4
povlaˇce
lim
x→∞
3 −
2
x
4
_
1 +
3
x
7
+
4
x8
=
3
1
= 3.
11. U ovom zadatku neodredenost oblika ∞− ∞ uklanja se mnoˇzenjem i dijeljenjem
izraza izrazom (

x
2
+ 8x + 3 +

x
2
+ 4x + 3), nakon ˇcega se dobiva:
lim
x→∞
4x

x
2
+ 8x + 3 +

x
2
+ 4x + 3
i dijeljenjem brojnika i nazivnika s x, limes je jednak 2.
12. Dijeljenjem brojnika i nazivnika unutar zagrade:
x
2
−3x + 7
x
2
−3x + 7
+
8x −3
x
2
−3x + 7
= 1 +
8x −3
x
2
−3x + 7
i transformacijom u granicama dopustivog:
lim
x→∞
[(1 +
8x −3
x
2
−3x + 7
)
x
2
−3x+7
8x−3
]
x(8x−3)
x
2
−3x+7
prelazi u
e
lim
x→∞
8x
2
−3x
x
2
−3x+7
= e
8
.
13. Kada x → 3

, tada
1
x−3
→ −∞ i 2
1
x−3
→ 0, pa je lim
x→3
− f(x) =
1
3
. U drugu
ruku, x →3
+
, onda
1
x−3
→+∞, 2
1
x−3
→∞
, pa je lim
x→3
+ f(x) = 0.
14. Analogno, lim
x→a
− f(x) = 0 i lim
x→a
+ f(x) = +∞.
136
6.4 Mjeˇsoviti zadaci o funkcijama
Slijede´ci zadaci poredani su sistemom sluˇcajnog odabira. Zadatke koje ne
znate rijeˇsiti, preskoˇcite. Ako Vam se rijeˇsenje ne podudara s ponudenim,
poˇsaljite zadatak na E-mail. ivankovb@fpz.hr. Zadaci u kojima je potrebno
dokazati tvrdnju nemaju rjeˇsenja. Zadaci u kojima treba nacrtati nemaju
sliku rjeˇsenja, ve´c samo njen opis.
1. Odredite domenu racionalne funkcije
f(x) =
x
2
+ 8x + 15
x
2
(x
2
−9)
,
ispitajte ponaˇsanje u rubnim toˇckama domene i rastavite funkciju na
parcijalne razlomke.
2. Neka je f(x) = tgx, g(x) = ctgx, h(x) = sin x i h(x) = cos x. Dokaˇzite
da je
f(x) + g(x) =
1
h(x) k(x)
.
3. Odredite (f ◦ g)(x) i (g ◦ g)(x), ako je
f(x) =
2 −x
3x −1
, g(x) =
x + 1
2x −1
.
4. Ako je
f(x) = log
1 + x
1 −x
, g(x) =
2x + x
3
3x
2
+ 1
,
dokaˇzite da je
(f ◦ g)(x) = 3 f(x).
5. Neka su f(x) = 2x + 1, g(x) = x
3
i h(x) =
1
x
. Uvjerite se da je
kompozicija funkcija asocijativna operacija.
6. Za slijede´ce funkcije odredite elementarne funkcije f(x) i g(x) koje ˇcine
njihovu kompoziciju (f ◦ g)(x). Nadalje, odredite domenu i nacrtajte
grafove funkcija y = (f ◦ g)(x).
(a) (f ◦ g)(x) =

1 −x
2
(b) (f ◦ g)(x) = sin 2x
137
(c) (f ◦ g)(x) = arcsin
1+x
x−3
(d) (f ◦ g)(x) =
1
x
2
+x+2
(e) (f ◦ g)(x) = e
1
1−x
(f) (f ◦ g)(x) = ln
2x+1
3x
2
−x+1
Upute i rjeˇsenja:
1. Domena: (−∞, −3) ∪ (−3, 0) ∪ (0, 3) ∪ (3, +∞). Nadalje: lim
x→±∞
f(x) = 0;
lim
x→0
f(x) = +∞, limx →3
+
f(x) = +∞, limx →3

f(x) = −∞i lim
x→−3
f(x) =
−1/27. Nultoˇcka funkcije je (−5, 0). Funkcija se moˇze neprekidno dodefinirati:
f(−3) = −1/27. Rastav na parcijalne razlomke: −
8
9x

5
3x
2
+
8
9(x−3)
2. Tvrdnja je toˇcna.
3. Traˇzene kompozicije: (f ◦ g)(x) =
3x−3
x+4
, (g ◦ f)(x) =
2x−1
5−5x
.
4. Jednakost vrijedi.
5. Asocijativnost je svojstvo poznato iz mnoˇzenja realnih brojeva:
(a b) c = a (b c).
Tako treba provjeriti da vrijedi
((f ◦ g) ◦ h) = (f ◦ (g ◦ h))(x)
(f ◦ g)(
1
x
) = f((g ◦ h)(x))
f(g(
1
x
)) = f(g(
1
x
))
f(
1
x
3
) = f(
1
x
3
)
2
x
3
+ 1 =
2
x
3
+ 1
6. Rjeˇsena redom:
(a) Funkcije sastavnice su polinom g(x) = −x
2
+ 1 i funkcija drugog korjena:
f(x) =

x. Domena: T = [−1, 1]. Graf je gornja polukruˇznica sa centrom u
ishodiˇstu radijusa 1 s toˇckama (−1, 0) i (1, 0).
(b) Funkcija je sloˇzena od g(x) = 2x i f(x) = sin x. Domena je 1, a graf je
sinusoida amplitude 1, perioda π i nultoˇckama u ¦±

2
, k ∈ Z¦.
(c) Radi se o slaganju racionalne funkcije g(x) =
1+x
x−3
i ciklometrijske funkcije
f(x) = arcsin x. Domena je rjeˇsenje sistema
−1 ≤
1 +x
x −3
≤ 1
138
uz obavezno iskljuˇcenje: x ,= 3. Rjeˇsavanje lijeve nejednadˇzbe:
−1 ≤
1 +x
x −3
0 ≤ 1 +
1 +x
x −3
0 ≤
x −3 + 1 +x
x −3
0 ≤
2x −2
x −3
daje ograniˇcenje: x ∈ (−∞, 1] ∪ (3, +∞). Analogno, desna nejednadˇzba:
1 +x
x −3
−1 ≤ 0
4
x −3
≤ 0
daje x ∈ (−∞, 3). Zajedno, domena je (−∞, 1] O grafu se zna da je jedina
nultoˇcka (−1, 0). Toˇcka (1, −
π
2
) rubna je toˇcka grafa s desna. Iz lim
x→∞
(f ◦
g)(x) = arcsin 1 =
π
2
. Ispitivanja se mogu opisati krivuljom koja sdesna
poˇcinje u (1, −
π
2
), os 0y sijeˇce u arcsin
1
3
= −0.34, os 0x u toˇcki −1 i
priljubljuje se pravcu y =
π
2
za x →−∞.
(d) Funkcija se moˇze promatrati kao kompozicija polinoma g(x) = x
2
+ x + 2
i racionalne funkcije g(x) =
1
x
. Domena je 1. Za x → ±∞ vrijednosti
kompozicije teˇze k nuli. Svodenjem nazivnika na potpun kvadrat:
(f ◦ g)(x) =
1
(x +
1
2
)
2
+
7
4
dobiva se informacija da su vrijednosti kompozicije pozitivni brojevi i da se
najve´ca vrijednost dobiva za x = −
1
2
u iznosu
4
7
. Graf je zvonolika krivulja
iznad osi x, s maksimumom u (−
1
2
,
7
4
), koja os y sijeˇce u toˇcki s ordinatom
1
2
. Graf je bez ˇsiljaka.
(e) Slaganjem racionalne g(x) =
1
1−x
i eksponencijalne f(x) = e
x
funkcije dobiva
se funkcija definirana na cijelom 1 izuzem x = 1. Ispitivanjem jednostranih
limesa dobiva se lim
x→1
+(f ◦ g)(x) = 0 i lim
x→1
−(f ◦ g)(x) = +∞ dobiva se
prekid druge vrste, jer je limes s jedne strane konaˇcan, dok s druge strane
nije. Ispitivanjem se dobiva da je lim
x→±∞
(f ◦ g)(x) = 1, ˇsto znaˇci da se
krivulja grafa s desne i s lijeve strane priljubljuje pravcu y = 1. Os y graf
sijeˇce u toˇcki (0, 1). Krivulja grafa crta se slijeva i poˇcinje uz pravac y = 1,
pa se kroz toˇcku (0, 1) penje prema vertikali x = 1 uz koju se priljubljuje.
Desna strana poˇcinje u (1, 0) i kao parabola se priljubljuje pravcu y = 1.
(f) Funkcija je nastala slaganjem racionalne funkcije g(x) =
2x+1
3x
2
−x+1
i prirodnog
logaritma f(x) = ln x. Domena je rjeˇsenje nejednadˇzbe
2x + 1
3x
2
−x + 1
> 0[ (3x
2
−x + 1) > 0
139
x > −
1
2
Nultoˇcka se traˇzi jednadˇzbom
2x + 1
3x
2
−x + 1
= 1[ (3x
2
−x + 1)
3x
2
−3x = 0
3x(x −1) = 0
x
1
= 0, x
2
= 1
koja daje dvije nultoˇcke. Ispitivanje:
lim
x→
1
2
ln
2x + 1
3x
2
−x + 1
= ln 0 = −∞,
daje zakljuˇcak da graf funkcije poˇcinje uz vertikalu x = −
1
2
, raste preko
ishodiˇsta, dostiˇze maksimum izmedu 0 i 1 u nepoznatoj toˇcki, spuˇsta se kroz
(1, 0) ispod osi x i, budu´ci je lim
x→+∞
ln
2x+1
3x
2
−x+1
= ln 0 = −∞, odlazi u −∞
kao obrnuta kvadratna parabola.
6.5 Neprekidnost funkcije
Promjena varijable moˇze uzrokovati promjenu vrijednosti funkcije. Neka je
y = f(x)
formula koja raˇcuna vrijednost funkcije y za vrijednost varijable x. Kaˇze se
da je funkcija f(x) neprekidna u toˇcki x
0
ako
∀ > 0∃δ > 0[x −x
0
[ < δ ⇒[f(x) −f(x
0
)[ < .
Analogna je definicija pomo´cu limesa. Funkcija je neprekidna u toˇcki x
0
svoje domene, ako je
lim
x→x
+
0
f(x) = lim
x→x

0
f(x) = f(x
0
).
Elementarne funkcije, funkcije dobivene raˇcunskim operacijama i komponi-
ranjem elementarnih funkcija neprekidne su u toˇckama za koje su definirane.
Primjer 6.4 Funkcija zadana formulama
f(x) =
_
−2x
2
, x ≤ 3
3x, x > 3
140
ima u toˇcki x
0
= 3 prekid prve vrste:
lim
x→3
+
f(x) = lim
x→3
+
3x = 9,
dok je
lim
x→3

f(x) = lim
x→3

−2x
2
= −18.
Iz ispitivanja se vidi da su limesi konaˇcni, ali se razlikuju.
Napomena 6.1 Uvjet neprekidnosti po prvoj definiciji nije ispunjen jer >
0, primjerice = 2, za koji vrijedi:
∀δ > 0∃x [x −3[ < δ ⇒[f(x) + 18[ > 2.
za svaki δ > 0 dovoljno je uzeti x > 0
Primjer 6.5 Funkcija
y =
sin x
x
neprekidna je na cijelom podruˇcju definicije, jer je dobivena kvocijentom el-
ementarnih funkcija.
Primjer 6.6 Funkcija
f(x) =
_
sin x
x
, x ,= 0
1 x = 0
je neprekidna u nuli, jer je, doduˇse eksperimentalno, pokazano da je
lim
x→0
+
sin x
x
= lim
x→0

sin x
x
= 1.
Primjer 6.7 Funkcija
f(x) =
_
e
x
−1
x
, x ,= 0
3 x = 0
ima prekid u toˇcki x = 0, jer je eksperimentalno pokazano:
lim
x→0
+
e
x
x
= lim
x→0
+
e
x
x
= 1 ,= 0.
Isto tako, mogu´ce je na´ci > 0 tako da
∀δ > 0∃x [x −0[ < δ ⇒[f(x) −3[ > .
Taj moˇze biti i
1
2
.
141
Primjer 6.8 Funkcija
f(x) = [x[
neprekidna je u svakoj toˇcki domene 1. Funkcija [x[ definirana je formulama:
f(x) = [x[ =
_
x, x ≥ 0
−x, x < 0
Budu´ci je
lim
x→0

−x = 0 = lim
x→0
+
x = 0 = f(0)
funkcija je neprekidna.
Primjer 6.9 Funkcija
f(x) =
3 −2x
1 + x
nije definirana za x = −1. Ispitivanja limesa:
lim
x→−1

3 −2x
1 + x
= −∞, lim
x→−1
+
3 −2x
1 + x
= +∞
pokazuju da graf funkcije ima u toˇcki x = −1 prekid druge vrste.
Zadatak 6.23 Odredite parametar a, tako da funkcija
f(x) =
_
sinx
x
, x < 0
5x
4
−2x + a, x ≥ 0
bude neprekidna na 1.
Rjeˇsenje. Oˇcito je a = 1.
6.6 Hiperbolne funkcije
Funkcijama se pokuˇsavaju opisati pojave u prirodi i druˇstvu sa ciljem da
se otkrivanjem veze uzroka i posljedice predvide ponaˇsanja bez provociranja
pojave pokusima. Hiperbolne funkcije uvedene su u matematiku kao rjeˇsenja
jednadˇzbi gibanja. Naknadno je uoˇcena geometrijska analogija trigonometri-
jskih funkcija na jediniˇcnoj kruˇznici i hiperbolnih funkcija na jediniˇcnoj hiper-
boli x
2
−y
2
= 1.
142
Kosinus hiperbolni je funkcija definirana formulom:
chx =
e
x
+ e
−x
2
.
Zadaci:
1. Odredite domenu funkcije y = chx.
2. Ispitajte limese na rubovima domene.
3. Odredite sjeciˇsta s koordinatnim osima.
4. Ispitajte parnost funkcije
5. Nacrtajte graf funkcije y = chx.
Rjeˇsenje. 1. Domena je 1; 2. lim
x±∞
chx = +∞; 3. Os 0y sijeˇce u (0, 1); 4. Parna
je; 5. Graf je sliˇcan paraboli y = x
2
+ 1.
Sinus hiperbolni je funkcija definirana formulom:
shx =
e
x
−e
−x
2
.
Zadaci
1. Odredite domenu funkcije y = shx.
2. Ispitajte limese na rubovima domene.
3. Odredite sjeciˇsta s koordinatnim osima.
4. Ispitajte parnost funkcije
5. Nacrtajte graf funkcije y = shx.
Rjeˇsenje. 1. T = 1; 2. lim
x→±∞
shx = ±∞; 3. Graf ide toˇckom (0, 0); 4. Neparna
je; 5. Graf je sliˇcan y = x
3
.
Tangens hiperbolni definira se analogno trigonometrijskom:
thx =
shx
chx
.
Zadaci
143
1. Odredite domenu funkcije y = thx.
2. Ispitajte limese na rubovima domene.
3. Odredite sjeciˇsta s koordinatnim osima.
4. Ispitajte parnost funkcije
5. Nacrtajte graf funkcije y = thx.
Rjeˇsenja. 1. T = 1. 2. lim
x→±∞
thx = ±1; 3. S = (0, 0); 4. Neparna; 5. Graf se
nalazi u pruzi izmedu y = ±1 i sliˇcan je okrenutoj y = x
3
.
Kotangens hiperbolni definira se poput trigonometrijskog:
cthx =
chx
shx
.
Zadaci
1. Odredite domenu funkcije y = cthx.
2. Ispitajte limese na rubovima domene.
3. Odredite sjeciˇsta s koordinatnim osima.
4. Ispitajte parnost funkcije
5. Nacrtajte graf funkcije y = cthx.
Rjeˇsenja: 1. T = 1; 2. lim
x→0
± cthx = ±∞, lim
x→±∞
cthx = ±1; 3. Nema
sjeciˇsta; 4. Neparna; 5. Poput dviju grana hiperbole: donja u III kvadrantu ispod
y = −1, gornja u I kvadrantu iznad y = 1.
Osnovne formule hiperbolnih funkcija:
ch
2
x −sh
2
x = 1
thx cthx = 1
sh2x = 2shx chx
ch2x = ch
2
x + sh
2
x
Zadatak 6.24 Dokaˇzite algebarski vjerodostojnost formula hiperbolnih
funkcija.
144
Zadatak 6.25 Dokaˇzite Moivreovu formulu:
(chx ±shx)
n
= chnx ±shnx
Uputa: dokaz provedite matematiˇckom indukcijom.
Area funkcije inverzne su funkcije hiperbolnih funkcija.
Zadatak 6.26 Izrazite funkcije Archx, Arshx, Arthx i Arcthx.
Rjeˇsenja.
Archx = ln(x +
_
x
2
−1)
Arshx = ln(x +
_
x
2
+ 1)
Arthx =
1
2
ln
1 +x
1 −x
Arcthx =
1
2
ln
x + 1
x −1
145
7 Derivacija funkcije
Definicija derivacije
Definicije
x . . . nezavisna varijabla, nerijetko zvana argument
y . . . vrijednost funkcije koja se raˇcuna po
f(x) . . . formuli u kojoj je jedina varijabla x
y = f(x) . . . uobiˇcajeni zapis
y = y(x) eksplicitni zapis raˇcunanja vrijednosti Y u ovisnosti o x.
dx . . . promjena nezavisne varijable, mala veliˇcina u odnosu na veliˇcinu x.
dy . . . promjena vrijednosti funkcije koja nastaje pri promjeni nezavisne var-
ijable od dx.
U duhu navedenih oznaka, vrijedi:
dy = y(x + dx) −y(x)
Zadatak 7.1 Izraˇcunajte omjer
dy
dx
za funkciju zadanu formulom:
y = x
2
.
Rjeˇsenje
dy
dx
=
y(x +dx) −y(x)
dx
=
(x +dx)
2
−x
2
dx
=
2xdx +dx
2
dx
= 2x +dx
= 2x
jer je dx zanemarivo malo prema 2x.
Prva derivacija funkcije zadane formulom
y = f(x)
146
u oznakama
y

= f

(x)
je formula koja raˇcuna omjer
y

=
dy
dx
za zadanu formulu.
Zadatak 7.2 Odredite formule prvih derivacija funkcija:
1. y = 12
2. y = x
3. y =
1
x
4. y =

x
5. y = sinx
6. y = cosx
Rjeˇsenja.
1. Funkcija je konstanta, pa vrijedi:
y(x) = y(x +dx) = 12 ⇒ dy = y(x +dx) −y(x) = 12 −12 = 0
y

=
dy
dx
=
0
dx
= 0
bez obzira na dx.
2. Sliˇcno kao u prethodnom:
y(x) = x
y(x +dx) = x +dx
y

=
dy
dx
=
x +dx −x
dx
= 1.
147
3. Sada je
y(x) =
1
x
y(x +dx) =
1
x +dx
dy =
1
x +dx

1
x
=
x −(x +dx)
x(x +dx)
=
−dx
x(x +dx)
.
y

=
−dx
x(x+dx)
dx
= −
1
x
2
,
jer je dx << x.
4. U ovom sluˇcaju racionalizirat ´ce se brojnik:
y(x) =

x
y(x +dx) =

x +dx
dy = y(x +dx) −y(x) =

x +dx −

x
y

=
dy
dx
=

x +dx −

x
dx


x +dx +

x

x +dx +

x
=
x +dx −x
dx(

x +dx +

x)
=
dx
dx(

x +dx +

x)
=
1
2

x
,
jer je dx << x, pa je

x +dx =

x
5. Adicione formule i provjereni limes
limdx →0
sin x
x
= 1
koriste se u deriviranju funkcije sinusa:
y(x) = sin x
y(x +dx) = sin(x +dx) = sin xcos dx + sin dxcos x
dy = sin x −sin xcos dx −sin dxcos x
= −sindxcos x,
zbog cos dx →1 za dx →0. Nadalje je
y

=
dy
dx
= −
sindxcos x
dx
= −
sin dx
dx
cos x
y

= −cos x
148
6. Potpuno analogno prethodnom zadatku, koriˇstenjem istog limesa i adicione formule:
cos(x +dx) = cos xcos dx −sinxsindx dobiva se
y

= sin x.
Derivacija funkcije jedne varijable y = f(x) je nova funkcija varijable x
jednaka za svaku vrijednost x za koju postoji:
f

(x) = lim
dx→0
f(x + dx) −f(x)
dx
.
Definicija je tehniˇcke prirode. Uvjete u kojima je definicija opravdana
pogledajte u udˇzbeniku [1].
Zadatak 7.3 Odredite derivaciju eksponencijalne funkcije
f(x) = e
x
preko limesa koriste´ci limes dobiven eksperimentalno:
lim
x→0
e
x
−1
x
= 1
Rjeˇsenje.
(e
x
)

= lim
dx→0
e
x+dx
−e
x
dx
= lim
dx→0
e
x
e
dx
−e
x
dx
= lim
dx→0
e
x
e
dx
−1
dx
= e
x
lim
dx→0
e
dx
−1
dx
= e
x
Zadatak 7.4 Nadite formulu derivacije funkcije prirodnog logaritma
f(x) = ln x
koriste´ci algebru i eksperimentalno dobiven
lim
t→0
ln(1 + t)
t
= 1.
149
Rjeˇsenje:
(ln x)

= lim
dx→0
ln(x +dx) −ln x
dx
= lim
dx→0
ln
x+dx
x
dx
= lim
dx→0
ln(1 +
dx
x
)
dx

1
x
1
x
=
1
x
lim
dx
x
→0
ln(1 +
dx
x
)
dx
x
=
1
x
7.1 Tehnika deriviranja
Deriviranje se moˇze shvatiti kao operator na skupu svih funkcija u smislu da
svakoj napisanoj funkciji f jedne realne varijable operator deriviranja
pridruˇzi toˇcno jednu formulu df = f

koja se naziva derivacijom poˇcetne
fomule.
Deriviranje ima dva svojstva koja se istiˇcu:
• Linearnost
d(αf + βg) = αdf + βdg
• Newton-Leibnitzovo svojstvo
d(fg) = df g + f dg
Budu´ci se svaka formula dobiva zbrajanjem, oduzimanjem, mnoˇzenjem,
dijeljenjem ili komponiranjem formula koje se nazivaju elementarne, potrebno
je znati derivaciju svake elementarne funkcije posebno i postupke u sluˇcaju
da se formule zbrajaju, oduzimaju, mnoˇze, dijele ili se radi o kompoziciji
formula.
Do sada su pokazane derivacije eksponencijalne funkcije:
f(x) = e
x
⇒f

(x) = e
x
,
koja je jedina jednaka svojoj derivaciji, zatim prirodne logaritamske funkcije:
y = ln x ⇒ y

=
1
x
,
trigonometrijske funkcije sinusa:
(sin x)

= cos x
150
i neˇsto drugaˇcije derivacije kosinusa
(cos x)

= −sin x.
7.1.1 Deriviranje op´ce potencije
Op´ca potencija je funkcija oblika
f(x) = x
n
gdje je n fiksirani realni broj. Deriviranje je lagano pokazati u sluˇcaju
da je n prirodni broj.
Zadatak 7.5 Odredite formulu derivacije potencije
f(x) = x
n
koriste´ci se formulom za potenciranje binoma navedenom u algebarskom do-
datku.
Rjeˇsenje.
(x
n
)

= lim
dx→0
(x +dx)
n
−x
n
dx
= lim
dx→0
x
n
+nx
n−1
dx +
n(n−1)
2
x
n−2
dx
2
+. . . +dx
n
−x
n
dx
= lim
dx→0
+nx
n−1
dx +
n(n−1)
2
x
n−2
dx
2
+. . . +dx
n
dx
= lim
dx→0
(nx
n−1
+
n(n −1)
2
x
n−2
dx +. . . +dx
n−1
)
= nx
n−1
.
Veliki broj funkcija moˇze se svesti na oblik op´ce potencije
f(x) = x
a
,
gdje je a negativan broj, razlomak, a moˇze biti i nula. Derivacija op´ce po-
tencije tako postaje ˇsiroko primjenjiva. Vaˇzno je upamtiti:
y = x
a
⇒ y

= a x
a
.
Samostalno rijeˇsite slijede´ce zadatke.
151
1. Derivirajte op´ce potencije:
a) y = x
4
b) y = x
10
c) y = x
−3
d) y = x
−6
e) y = x
2
3
f) y = x
7
5
g) y = x

3
4
h) y = x

5
3
k) y = x
2,5
2. Slijede´ce funkcije napiˇsite u obliku potencija, pa derivirajte:
a) y =
3

x b) y =
6

x c) y =
5

x
3
d) y =
1
x
4
e) y =
1
x
5
f) y =
1
4

x
g) y =
1
7

x
4
h) y = x
2
5

x
4
k) y =
x
5
6

x
7
Rjeˇsenja zadataka 1 i 2:
1. Neposredno, po formuli:
(a) y

4x
3
(b) y

= 10x
9
(c) y

= −3x
−4
(d) y

= −6x
−7
(e) y

=
2
3
x

1
3
(f) y

=
7
5
x
2
5
(g) y

= −
3
4
x

7
4
(h) y

= −
5
3
x

8
3
(i) y

= 2.5x
1.5
2. Svaku je funkciju potrebno prevesti u oblik op´ce potencije, a onda derivirati po
ugledu na prvi zadatak. U algebarskom dodatku se podsjetite osnovnih stvari iz
algebre.
(a) y = x
1
3
⇒y

=
1
3
x

2
3
=
1
3
3

x
2
(b) y = x
1
6
⇒y

=
1
6
x

5
6
=
1
6
6

x
5
(c) y = x
3
5
⇒y

=
3
5
x

2
5
=
3
5
5

x
2
(d) y = x
−4
⇒y

= −4x
−5
= −
4
x
5
(e) y = x
−5
⇒y

= −5x
−6
= −
5
x
6
(f) y = x

1
4
⇒y

= −
1
4
x

5
4
= −
1
4x
4

x
(g) y = x

4
7
⇒y

= −
4
7
x

11
7
= −
4
7x
7

x
4
(h) y = x
2
x
4
5
= x
14
5
⇒y

=
14
5
x
9
5
=
14x
4

x
4
5
(i) y =
x
5
6

x
7
=
x
5
x
7
6
= x
23
6
⇒y

=
23
6
x
17
6
=
23x
2 6

x
5
6
152
7.1.2 Deriviranje formule mnoˇzene konstantom
Uz uvjet da je poznata derivacija formule f(x) mogu´ce je derivirati formulu:
y = c f(x), y

= c f

(x).
Dokaz je vrlo oˇcit:
(cf(x))

= lim
dx→0
c f(x + dx) −c f(x)
dx
= lim
dx→0
c
f(x + dx) −f(x)
dx
= cf

(x).
Derivacija logaritamske funkcije proizvoljne baze, zahvaljuju´ci identiteti:
log
b
x =
ln x
ln b
iz srednje ˇskole jednaka je:
f(x) = log
b
x f

(x) =
1
ln b

1
x
=
1
x ln b
.
Zadatak 7.6
Derivirajte slijede´ce funkcije:
a) y = 3x
2
b) y = 6
3

x c) y =
5
x
4
d) y = 6e
x
e) y =
sin x
3
f) y =
5x
3
9
Rjeˇsenje: a) y

= 6x; b) y

=
2
3

x
2
; c) y

= −
20
x
5
; d) 6e
x
; e) y

=
1
3
cos x; f) y

=
5
3
x
2
7.1.3 Derivacija zbroja i razlike
Uz uvjet poznavanja derivacija formula f(x) i g(x) mogu´ce je derivirati
y = f(x) + g(x)
y

= f

(x) + g

(x)
Dokaz je jednostavan i nalazi se u [1]. Derivirajte slijede´ce funkcije:
1.
y = 3x
3
+ 4x
2
−5x −2
2.
y = 2

x −
3x
2
+
2
x
153
3.
y =
1
x
+
2
x
2
+
3
x
3
4.
y =
1
x
+
1
2

x
+
1
3

x
5.
y = sinx −cosx
6.
y = x

x
7.
y =
3

x
2

2

x
8.
y = (2 −x)x + (x −1)(x + 2)
9. Napiˇsite prvu derivaciju funkcije
f(x) =
x
3

3

x.
Rjeˇsenja:
1. y

= 9x
3
+8x−5; 2. y

=
1

x

3
2

2
x
2
; 3. y

= −
1
x
2

6
x
3

9
x
4
; 4. y

= cos x+sin x;
5. y

=
3
2

x; 6. y

=
2
3
3

x
+
1
x

x
; 7. y

= 3; 8. f

(x) =
1
3

1
3
3

x
2
.
7.1.4 Derivacija umnoˇska funkcija
Ako su poznate derivacije funkcija f(x) i g(x), tada je mogu´ce derivirati
njihov umnoˇzak:
(f(x) g(x))

= f

(x) g(x) + f(x) g

(x).
Primjer 7.1 Derivirati funkciju
y = x
3
arctgx
Rjeˇsenje:
y

= 3x
2
arctgx +x
3

1
1 +x
2
.
154
Zadatak 7.7 Derivirati slijede´ce umnoˇske
1. y = xlnx
2. y = x
2
e
x
3. y = (2 −x
2
)cosx + 2xsinx
Rjeˇsenja.
1. y

= ln x + 1
2. y

= 2xe
x
+x
2
e
x
3. y

= x
2
sinx
7.1.5 Derivacija kvocijenta funkcija
Ukoliko je mogu´ce derivirati formulu f(x) koja se nalazi u brojniku i g(x)
iz nazivnika, tada je mogu´ce odluˇciti se na derivaciju kvocjenta tih dviju
funkcija:
y =
f(x)
g(x)
y

=
f

(x) g(x) −f(x) g

(x)
(g(x))
2
Dokaz je egzibicionistiˇcki:
(
f
g
(x))

= (
f(x)
g(x)
)

= lim
dx→0
f(x+dx)
g(x+dx)

f(x)
g(x)
dx
= lim
dx→0
g(x) f(x + dx) −f(x) g(x + dx) −g(x) f(x) + g(x) f(x)
dx g(x) g(x + dx)
=
1
g(x)
lim
dx→0
1
g(x + dx)
[ lim
dx→0
f(x + dx) −f(x)
dx
g(x) − lim
dx→0
g(x + dx) −g(x)
dx
f(x)]
=
1
g(x)

1
g(x)
[f

(x)g(x) −g

(x)f(x)]
Primjer 7.2 Derivirati funkciju
y =
arcsin x
x
155
Rjeˇsenje.
y

=
x
1

1−x
2
−arcsin x 1
x
2
.
Primjer 7.3 Odrediti formulu prve derivacije funkcije
f(x) =
sin x −cos x
sin x + cos x
.
Rjeˇsenje.
f

(x) =
(cos x + sin x)(sin x + cos x) −(sin x −cos x)(cos x −sin x)
(sin x + cos x)
2
=
2
(sin x + cos x)
.
Odredite formule prvih derivacija slijede´cih funkcija:
1.
y =
x + 2
x −3
2.
y =
x
lnx
3.
y =
e
x
x
2
4.
y =
ln
2
x
x
5.
y =
sinx
cosx
6.
y =

x
lnx
7. Izraˇcunajte vrijednost y

(−2) funkcije
y =
x
3
x
2
+ 3
.
156
8. Napiˇsite formulu prve derivacije funkcije:
y

=
cos x −1
cos x −sin x
.
Rjeˇsenja:
1.y

=
−5
(x−3)2
; 2. y

=
ln x−1
ln
2
x
; 3. y

=
e
x
(x−2)
x
3
; 4. y

=
2 ln x−ln
2
x
x
2
; 5. y

=
1
cos
2
x
; 6.
y

=
2

x(ln x−1)
2x ln
2
x
; 7. y

=
x
4
+9x
2
(x
2
+3)
2
=
52
49
; y

=
1−sin x−cos x
(cos x−sin x)
2
.
7.2 Derivacija inverzne funkcije
Ako je
y = f(x)
formula koja opisuje funkcijsko pridruˇzivanje varijable x vrijednosti funkcije
y, onda je
y

=
dy
dx
= f

(x)
formula koja opisuje kako se varijabli x pridruˇzuje vrijednost prve derivacije
y

.
Inverz funkcije dobiva se formalno izraˇzavanjem varijable x preko oznake
za vrijednost funkcije y koja postaje varijabla inverzne funkcije:
f
−1
(x) = y.
Tada je
x

=
dx
dy
=
_
f
−1
(y)
_

=
1
f

(x)
=
1
f

(f
−1
(y))
.
Formula derivacije inverzne funkcije u sluˇcaju da je varijabla funkcije uobiˇcajeno
oznaˇcena s x glasi:
_
f
−1
(x)
_

=
1
f

(f
−1
(x))
.
Primjer 7.4 Derivirati funkciju inverznu funkciji sinusa.
Rjeˇsenje. Funkcija sinusa zapisuje se formulom
y = sin x.
Formula dobivanja vrijednosi funkcije glasi:
f(x) = sin x.
157
Slijedi raˇcunanje:
y

=
da
dx
= cos x
x = arcsin y
x

=
dx
dy
= (arcsin y)

=
1
cos x
=
1

1 −sin
2
x
=
1

1 −y
2
,
pa u sluˇcaju da je funkcija zadana formulom
f(x) = arcsin x)
njena derivacija glasi:
f

(x) = (arcsin x)

=
1

1 −x
2
.
Zadatak 7.8 Izvedite derivaciju funkcije
f(x) = arccos x.
Rjeˇsenje. Funkcija je inverz funkcije
y = cos x.
Slijedi raˇcun:
y

=
dy
dx
= −sin x
x

=
dx
da
= −
1
sin x
(arccos y)

= −
1
sin x
= −
1

1 −cos
2
x
= −
1
_
1 −y
2
koji daje rjeˇsenje
f

(x) = (arccos x)

= −
1

1 −x
2
.
Zadatak 7.9 Derivirajte
y = ln x.
Rjeˇsenje. Uobiˇcajeni formalni raˇcun daje:
y = ln x
x = e
y
x

= e
y
y

=
1
x

=
1
e
y
=
1
e
ln x
=
1
x
158
Zadatak 7.10 Izvedite derivaciju funkcije
y = arctgx.
Rjeˇsenje. Analogno prethodnom zadatku:
y = arctgx
x = tgy
x

=
1
cos
2
y
y

= cos
2
y =
1
tg
2
y + 1
=
1
x
2
+ 1
.
7.3 Derivacija kompozicije funkcija
Kompozicije funkcija su formule u kojoj jedna funkcija za argument ima ci-
jelu formulu neke druge funkcije.
Ukoliko je poznata derivacija funkcije argumenta i funkcije kojoj je ona ar-
gument, mogu´ce je derivirati:
y = f(g(x))y

= f

(g(x)) g

(x).
Formalno, kompoziciju
y = (f ◦ g)(x) = f(g(x))
mogu´ce je dekomponirati kao
y = f(z), z = g(x)
i formalno pokazati:
y

=
dy
dx
=
dy
dz

dz
dx
= f

(z) g

(x) = f(g(x)) g

(x).
Primjer 7.5 Derivirati funkciju
y = (x
2
−3x + 4)
3
.
Mogu´ce je kubirati zagradu, pa onda derivirati kao produkt. Jednostavniji je
pristup kao funkciji sloˇzenoj od formula
f(z) = z
3
z = g(x) = x
2
−3x + 4
159
koje se znaju derivirati:
f

(z) = 3z
2
z

= g

(x) = 2x −3.
Postupak derivacije sloˇzene funkcije daje:
y

= 3(x
2
−3x + 4)
2
(2x −3).
Primjer 7.6 Napisati formulu prve derivacije funkcije
y = ln sin x
mogu´ce je tretiranjem funkcije kao sloˇzene. Deriviranje teˇce s lijeva na desno:
y

=
1
sin x
cos x = ctgx.
Primjer 7.7 Napisati prvi izvod funkcije
y = 2
x
2
.
Rjeˇsenje:
y = 2
x
2
y

=
dx
dy
=?
dekompozicija : y = 2
z
z = x
2
dy
dz
= 2
z
ln 2
dz
dx
= 2x
y

=
dy
dx
=
dy
dz
dz
dx
= 2
z
ln 2 2x
= 2
z+1
xln 2
= 2
x
2
+1
xln 2
Zadatak 7.11 Odredite derivaciju op´ce eksponencijalne funkcije:
y = a
x
.
Rjeˇsenje. Op´ca eksponencijalna funkcija je kompozicija:
y = a
x
= e
a ln x
,
koja se derivira postupno:
y

= e
x ln a
ln a = a
x
ln a.
160
Zadatak 7.12 Odredite formulu prve derivacije funkcija:
1. y =

x
2
+ 1
2. y =

2x
3
−1
3. y = sin2x
4. y = sin
2
x
5. y = e
x
2
−x
6. y = ln
x−2
3−2x
Rjeˇsenje:
1. y

=
x

x
2
+1
2. y

=
3x
2

2x
3
−1
3. y

= 2 cos 2x
4. y

= 2 sin xcos x = sin 2x
5. y

= (2x −1)e
x
2
−x
6. y

=
3−2x
x−2

7−4x
(3−2x)
2
=
7−4x
(x−2)(3−2x)
7.4 Ponavljanje tehnike deriviranja
Ova toˇcka namijenjena je samostalnoj vjeˇzbi nalaˇzenja formula prve derivacije.
1. Derivirajte funkciju
y = arcsin 2x.
Rjeˇsenje:
y

=
1
_
1 −(2x)
2
(2x)

=
2

1 −4x
2
.
2. Nadite prvu derivaciju funkcije
y = 5 e
−x
2
Rjeˇsenje.
5 e
−x
2
(−x
2
)

= −10xe
−x
2
.
161
3. Derivirajte
y = ln
2
x −ln(ln x).
Rjeˇsenje.
y

= 2 ln x(ln x) −
1
ln x
(ln x)

=
1
x
(2 ln x −
1
ln x
).
4. Na´ci derivaciju:
y =
1
5
x
2
.
Rjeˇsenje. Priprema derivacije:
y = 5
−x
2
olakˇsava deriviranje:
y

= 5
−x
2
(−x
2
)

ln 5 = −
2x ln 5
5
x
2
.
5. Odredite prve derivacije slijede´cih sloˇzenijih funkcija
(a) y =

xe
x
+ x
(b) y =
3

sin
2
x −(arcsin x)
3
(c) y = arctg(ln x) + ln(arctgx)
(d) y = ln cos
x−1
x
Rjeˇsenje.
(a) y

=
1

xe
x
+x
(e
x
+xe
x
+ 1)
(b) priprema olakˇsava deriviranje:
y = sin
2
3
x −(arcsin x)
3
y

=
2
3
sin

1
3
x −3(arcsin x)
2
y

=
2
3
3

sinx
−3 arcsin
2
x
(c) y

=
1
1+ln
2
x

1
x
+
1
arctgx

1
1+x
2
(d) y

=
1
cos
x−1
x
(−sin
x−1
x
)
1
x
2
, a izraz je mogu´ce i dotjerati.
6. Nadite derivacije slijede´cih funkcija:
(a) y =
7
x
3
162
(b) y =
3
4
x
3

x
(c) y =
2
7
x
3

x −
4
11
x
5

x +
2
15
x
7

x
(d) y = (x
2
+ 2x + 2)e
−x
(e) y = 3x
3
ln x −x
3
(f) y =
2
3x
3
2x
(g) y = x
2
sin x + 2x cos x −2 sin x
(h) y = ln(2x
3
+ 3x
2
)
(i) y =

1 −3x
2
(j) y = x arccos
x
2


4 −x
2
(k) y =

x arcsin

x +

1 −x
(l) y = (sin
x
2
−cos
x
2
)
2
(m) y = cos
3 x
3
(n) y = ln tg
2x+1
4
(o) y = ln
_
1+sin x
1−sin x
Rjeˇsenja:
(a) y

= −
21
x
4
(b) y

=
3

x
(c) y

= x
2

x(1 −x
2
)
2
(d) y

= −x
2
e
−x
(e) y

= 9x
2
ln x
(f) y

=
_
8
9
_
ln
_
8
9
_
(g) y

= x
2
cos x
(h) y

= 6
x+1
2x
2
+3x
(i) y

= −
3 x

1−3x
2
(j) y

= arccos
x
2
(k) y

=
1
2

x
arcsin

x
(l) y

= −cos x
(m) y

= −cos
2 x
3
sin
x
3
(n) y

=
1
sin
2x+1
2
163
(o) y

=
1
cos x
7. U slijede´cim zadacima izraˇcunajte vrijednosti prvih derivacija u zadanim
toˇckama.
(a) Odredite y

(1) ako je funkcija zadana formulom
y = x
3
.
(b) Za
y = 2x
4


3
odredite y

(2).
(c) Izraˇcunajte y

(−1) za
y =
1
x
.
(d) Kolika je vrijednost y

(0), ako je
y =

1 + 2x.
(e) Funkcija je zadana formulom
f(x) = x
3
+
3

x +
1
3

x
.
Izraˇcunajte f

(−1).
(f) Koliko je f

(64) ako je
f(x) =
6

x.
(g) Ako je
y =
1
5
x
5

2
3
x
3
+ 4x −

10,
koliko je y

(0)?
(h) Neka je
z =
1

x
.
Odredite y

(4).
164
(i) Nadite vrijednost prve derivacije funkcije
f(x) =
4
3

x
2

3
x
3

x
.
(j) Na´ci y

(0) za funkciju
y =
2x + 3
4
.
(k) Neka je
z = (

2 −

t)
2
.
Odredite brzinu
dz
dt
= z

(t)
u toˇcki t =
1
4
(l) Jednadˇzba gibanja glasi
s =
_
1 −
1
3

t
_
2
.
Izraˇcunajte s

(8), odnosno brzinu na kraju 8. sekunde.
(m) Broj uplata lota Q ovisi o broju dobitnika k po formuli
Q =
1000k
2
k
2
+ 1
.
Izraˇcunajte Q

(5), tj. graniˇcnu vrijednost broja uplata kod poz-
natog broja od 5 dobitaka.
(n) Funkcija ima formulu
f(x) =

x

x + 1
.
Treba izraˇcunati y

(0).
(o) Izraˇcunati y

(−1) za graf funkcije y = f(x) formule
f(x) =
3

x + 1
3

x −1
.
165
(p) Za vrijednost argumenta x = π/3, izraˇcunajte vrijednost prve
derivacije funkcije
y =
x sin x
1 + tgx
.
(q) Ako je x = 1, y = x arcsin x, koliko je y

?
(r) Neka je
y = arctgx −
x
1 + x
2
.
Izraˇcunati y

(−1).
(s) Formula za raˇcunanje vrijednosti funkcije glasi:
y =
1
(1 −x
2
)
5
.
Odredite y

(2).
(t) Za formulu
y =

2x −1
x
izraˇcunajte y

(5)
(u) Raˇcunajte y

(0) ako je
y =
¸
1 −x
1 + x
.
(v) Funkcija je zadana formulom
f(x) = sin
2
x
3
.
Izraˇcunajte y

(−1.5).
(w) Zavisna varijabla raˇcuna se po formuli y = arccos(1 −2x). Koliko
je y

(1/4)?
(x) Odredite y

(4) iz formule
y = arcsin
2
x
.
(y) Ako je y = ln sin x i x = π/4, koliko je y

?
166
(z) Za
y = ln(x +

x
2
+ 9)
izraˇcunati y

(−4).
Rjeˇsenja: a)y

(1) = 3; b)y

(2) = 64 c)y

(−1) = −1; c)y

(0) = 1; d)f

(−1) = 1/3;
e)y

(64) = 1/12; f)y

(0) = 4; g)y

(4) = −1/16; h)y

(27) = −
20
3
7
; i)y

(0) = 1/2;
k)
dz
dt
(
1
4
) = 1 − 2

2; l)s

(8) = −1/12; m)Q

(5) = 14.79, (znaˇci da svaki slijede´ci
dobitak kod poznatih 5 dobitaka donosi otprilike 15 novih uplata); n)y

(0) →+∞;
o)−1/6; p)

3
2

π
2

3
9
(1+

3)
2
≈ −0.14; q)y

(1) → ∞ r)y

(−1) = 3/4; s)−
20
3
6
≈ −0.027;
t)y

(5) = 1/75; u)y

(0) = −1; v)−13.5 sin 3.375 cos 3.375 ≈ 6.727; w)y

(
1
4
) = 4/

3;
x)y

(4) = −1/4

3; y)y

(π/4) = 1; z)y

(4) = 1/5.
8. Izraˇcunajte f(3) i f

(3) za funkciju zadanu formulom
f(x) = ln
4
¸
x −1
x + 1
+ 3 ln
4
¸
x
2
+ 1
x
2
−1
+
1
2
arctan x.
Rjeˇsenje. Jednostavnosti raˇcunanja radi, treba iskoristiti svojstva logaritma:
f(x) =
1
4
ln
x −1
x + 1
+
3
4
ln
x
2
+ 1
x
2
−1
+
1
2
arctan x
f(3) = −
1
4
ln 2 +
3
4
ln 5 −
3
2
ln 2 +
1
2
arctan 2 = 0.5476
f(x) =
1
4
ln(x −1) −
1
4
ln(x + 1) +
3
4
ln(x
2
+ 1) −
3
4
ln(x
2
−1) +
1
2
arctan x
f

(x) =
1
4(x −1)

1
4(x + 1)
+
6x
4(x
2
+ 1)

3x
2(x
2
−1)
+
1
2(x
2
+ 1)
f

(x) = 0.1875
7.5 Tangenta i normala na graf funkcije
Tangenta na graf funkcije y = f(x) je pravac koji se najbolje priljubljuje
krivulji grafa:
Γf = ¦(x, y), y = f(x)¦
Jednadˇzba tangente pretpostavlja poznavanje triju veliˇcina:
x
0
. . . apscise diraliˇsta
y
0
= f(x
0
) . . . ordinate diraliˇsta
y

(x
0
) = f

(x
0
) = k. . . brojˇcana vrijednost prve derivacije u x
0
Jednadˇzba tangente je jednadˇzba pravca koji prolazi diraliˇstem s koeficijen-
tom smjera
k = tgϕ = y

(x
0
),
167
gdje je ϕ kut koji pravac zatvara s pozitivnim smjerom osi 0x:
y −y
0
= k(x −x
0
).
Normala je pravac koji diraliˇstem prolazi okomito na tangentu. Jednadˇzba
normale
y −y
0
= −
1
k
(x −x
0
).
1. Nacrtajte grafove slijede´cih funkcije i napiˇsite jednadˇzbe tangenata na
grafove u toˇckama koje su zadane slijede´cim podacima:
(a) graf y = 2x −x
2
, u toˇcki s x =
1
2
(b) krivulja y =
12
x
u toˇcki x = 4
(c) funkcija y =

x, u toˇcki y = 3
2. Nadite jedndˇzbu tangente i normale
(a) na krivulju y =
3

x −1 u toˇcki (1, 0).
(b) na krivulju y = arcsin
x−1
2
u sjeciˇstu s x-osi.
(c) na krivulju y = e
1−x
2
u sjeciˇstima s pravcem y = 1.
3. Formula glasi
y = ln
x +

1 −x
2
x
.
Koliko je y

(1)? Napiˇsite jednadˇzbu tangente i jednadˇzbu normale na
graf funkcije zadane formulom.
4. Zadana je formula
f(x) = ln(2 + e
−x
+

e
x
+ e
−x
+ 4)
Odredite toˇcku u kojoj graf funkcije y = f(x) sijeˇce os 0y i koeficijent
smjera tangente na graf u toj toˇcki.
5. Odredite koordinate toˇcke u kojoj os apscisa sijeˇce tangenta povuˇcena
na graf funkcije y = x
2
u toˇcki s ordinatom y = 4.
6. Izraˇcunajte koordinate toˇcaka u kojima koordinatne osi sijeˇce tangenta
povuˇcena na y = lnx u toˇcki s apscisom x = 1.
168
7. Kolika je povrˇsina koju s koordinatnim osima odredjuje tangenta povuˇcena
na graf sinusoide y = 3sin(2x −
π
4
) u toˇcki s apscisom x =

4
.
Rjeˇsenja zadataka
1. a)4x −4y + 1 = 0; b)y = −
3
4
x + 6; c)y =
1
6
x +
3
2
2. Tangenta i normala redom: a)x = 1, y = 0; b)x − 2y − 1 = 0, 2x + y − 2 = 0;
c)2x +y −3 = 0, x −2y +1 = 0 za (1, 1); 2x −y +3 = 0, x +2y −1 = 0 za (−1, 1).
3. Iz y

=
1
x+

1−x
2

−1−x
2
x

1−x
2
oˇcito je y

(1) →∞, ˇsto daje za tangentu vertikalu x = 1,
a za normalu y = 0.
4. y
0
= f(0) = ln(3 +

6, y

(0) = −
1
3+

6
.
5. Uvjete da im je ordinata y = 4 imaju dva diraliˇsta: (2, 4) i (−2, 4), pa postoje dvije
tangente: y = 4x −4 i y = −4x −4 koje sijeku os apscisa u x
1
= 1 i x = −1.
6. Diraliˇste je (1, 0), tangenta y = x−1, sjeciˇsta s koordinatnim osima su (1, ) i (−1, 0).
7. Diraliˇste (

4
, −
3

2
2
), tangenta
y +
3

2
2
= −9

2(x −

4
),
a traˇzena povrˇsina P =

2
16
(9π −2)
2
.
7.6 Derivacija implicitno zadane funkcije
Formula u kojoj su dvije varijable, izjednaˇcena s nulom predstavlja u ravnini
R
2
krivulju u smislu da jednadˇzba F(x, y) = 0 provjerava da li toˇcka T =
(x, y) pripada krivulji. Primjeri su jednadˇzbe parabole, hiperbole, elipse i
kruˇznice iz srednje ˇskole.
Uz odredene uvjete jednadˇzba
F(x, y) = 0
implicitno definira y kao funkciju od x. Jedan od uvjeta je da vertikala sijeˇce
pripadnu krivulju samo u jednoj toˇcki.
Primjer 7.8 Jednadˇzba jediniˇcne kruˇznice
x
2
+ y
2
= 1
definira funkciju
y =

1 −x
2
169
na gornjoj polukruˇznici i funkciju
y = −

1 −x
2
na donjoj.
Derivaciju y

implicitno zadane funkcije nalazimo deriviraju´ci
F(x, y) = 0
po varijabli x smatraju´ci y funkcijom koja ovisi o x po nepoznatoj formuli.
Geometrijska interpretacija y

je koeficijent smjera tangente na krivulju
F(x, y) = 0
Primjer 7.9 Odrediti y

implicitno zadane funkcije formulom
x
2
+ y
2
= 1.
Derivacija lijeve i desne strane po varijabli x daje:
2x + 2y y

= 0
y

= −
x
y
formulu za raˇcunanje koeficijenta smjera tangente na kruˇznicu
x
2
+ y
2
= 1.
Koeficijent smjera y

→∞ za y →0 ˇsto je oˇcito, jer su jednadˇzbe tangenata
u tim toˇckama x = 1 i x = −1.
Primjer 7.10 Napisati jednadˇzbu y

ako je y zadana implicitno formulom
x
3
+ y
3
−6xy = 0.
Deriviranjem lijeve i desne strane po x dobiva se:
3x
2
+ 3y
2
y

−6(y + xy

) = 0
3x
2
−6y = 3y

(2x −y
2
)[ : 3(2x −y
2
)
y

=
x
2
−2y
2x −y
2
170
Zadatak 7.13 Odredite formulu prve derivacije funkcije y(x) zadane im-
plicitno:
ln x + e

y
x
= 9.
Rjeˇsenje. Deriviranjem po x dobiva se traˇzena ovisnost y

o koordinatama (x, y):
1
x
−e

y
x

y

x −y
x
2
= 0[ x
2
x = e

y
x
(y

x −y)[e
y
x
xe
y
x
+y = xy

y

= e
y
x
+
y
x
Zadatak 7.14 Nadite y

iz formule
tgy = xy.
Rjeˇsenje. Deriviranje lijeve i desne strane:
1
cos
2
y
y

= y +xy

y

=
y cos
2
y
1 −xcos
2
y
daje traˇzenu formulu.
Zadatak 7.15 Napiˇsite prvu derivaciju formule y

zadanu implicitno:
x
y
= y
x
.
Rjeˇsenje. Logaritmiranjem lijeve i desne strane formulu pripremiti, a onda derivirati:
x
y
= y
x
[ ln
y lnx = xln y [

y

ln x +
y
x
= ln y +x
y
x
y

=
xln y −y
y ln x −x

y
x
Rijeˇsite slijede´ce zadatke
171
1. Nadite y

ako je y zadana formulom
y
3
=
x −y
x + y
.
2. Funkcija y zadana je implicitno formulom
e
y
= x + y.
Napisati formulu za y

.
3. Na´ci formulu y

iz formule
3

x
2
+
3
_
y
2
=
3

a
2
,
gdje je a proizvoljna konstanta.
Rjeˇsenja:
1. y

=
2y
2
3(x
2
−y
2
)+2xy
2. y

=
1
e
y
−1
3. y

= −
3
_
y
x
.
Primjer 7.11 Izraˇcunati vrijednost y

u toˇcki (−1, 0) krivulje
arctg
y
x
−ln
_
x
2
+ y
2
= 0
zadane implicitno.
Rjeˇsenje. Formulu kojom je zadana krivulja treba derivirati po varijabli x:
1
1 +
_
y
x
_
2

y

x −y
x
2

1

x
2
+ y
2
1
2

x
2
+ y
2
(2x + 2yy

) = 0
Zatim se uvrˇstavanjem vrijednost koordinata toˇcke: x = −1, y = 0, dobiva
jednadˇzba u kojoj je jedina nepoznanica y

:
1
1 + 0
−y

−0
1

1
1
1
2
(2 + 0) = 0
iz koje izlazi
y

(−1, 0) = −1.
172
Zadatak 7.16 Odredite y

(1, 1) funkcije
x
y
= y
x
.
Rjeˇsenje. Implicitna formula treba se logaritmiranjem svesti u oblik pogodan za derivi-
ranje:
ln x
y
= ln y
x
y ln x = xln y [

y

ln x +y
1
x
= ln y +x
1
y
y

y

= 1
Izraˇcunajte vrijednosti derivacije implicitno zadanih funkcija.
1. Funkcije
x
2
9
+
y
2
4
= 1
u toˇcki s ordinatom y = 2.
Rjeˇsenje. Dva su rjeˇsenja: y

(2, 3) = −
2
3
i y

(2, −3) =
2
3
.
2. Funkcije
x
2
+ xy + y
2
= 6,
u toˇcki s apscisom x = −2.
Rjeˇsenje. Ponovo su dva rjeˇsenja: y(−2, 3) =
1
4
i y(−2, −1) = −
5
4
.
3. Funkcije
xy −tgy = 0
u toˇcki (0, π).
y

(0, π) = π.
4. Funkcije

x +

y = 4
u toˇcki za koju je y = 4.
Rjeˇsenje. y

(4, 4) = −1
5. Funkcije
e
y
+ xy = e
u toˇcki (0, 1).
Rjeˇsenje. y

(0, 1) = −e
−1
173
6. Funkcije
x ln y −y ln x = 1
u toˇcki za koju je x = 1.
Rjeˇsenje. y

(1, e) = e
2
−e
Zadatak 7.17 Odrediti vrijednost prve derivacije y

funkcije
e
x
sin y −e
−y
cos x = 0
u toˇcki s ordinatom y = 0.
Rjeˇsenje. Apscisa toˇcke moˇze biti bilo koji x = (2k + 1)
π
2
i nije jednoznaˇcna, pa
postoji beskonaˇcno mnogo rjeˇsenja ovog zadatka. Derivacija po x daje
e
x
sin y +e
x
cos y y

+y

e
−y
cos x +e
−y
sinx = 0.
Uvrˇstavanjem se dobiva za proizvoljni k ∈ Z:
y

((2k + 1)
π
x
) = (−1)
k+1
e
(2k+1)
π
2
.
7.7 Diferencijal funkcije
Prirast funkcije zadane formulom y = f(x) pri promjeni varijable ∆x
raˇcuna se oduzimanjem
∆y = f(x + ∆x) −f(x).
Diferencijal funkcije u oznaci dy = df = df(x) je glavni dio prirasta
funkcije koji linearno ovisi o infinitezimalnoj promjeni varijable ∆x =
dx preko koeficijenta proporcionalnosti koji ovisi o vrijednosti varijable
x kod koje se diferencijal raˇcuna:
dy = f

(x) dx.
Primjer 7.12 Odrediti formulu diferencijala funkcije
y = arcsin x
za vrijednost argumenta x = 1/2. Odredite arcsin 0.45 pomo´cu prvog
diferencijala:
174
Rjeˇsenje.
y

=
1

1 −x
2
dy =
1

1 −x
2
dx
y

_
1
4
_
=
2

3
dx = 0.45 −0.5 = −0.05
dy =
2

3

−1
20
= −
1
10

3
arcsin 0.2 = arcsin 1/2 + d arcsin 1/2(−0.05) =
π
6

1
10

3
Rijeˇsite slijede´ce zadatke:
1. Nadite prve diferencijale slijede´cih funkcija:
(a) y = (3x
2
−x)
3/2
u toˇcki x = −1
(b) y = 2
x
−3
−x
+

x u toˇcki x = 1
(c) y = ln(cos
1
x
) −
1
x
za x =
4
π
2. Odredite pomo´cu diferencijala odgovaraju´cih funkcija:
(a)

101
(b) ln 3
(c) e
0.05
(d) arctg2
(e) sin 69
o
(f) tg40
o
3. Ako je
y =
1 + ln x
x −x ln x
,
provjerite da vrijedi:
2x
2
dy = (x
2
y
2
+ 1)dx.
175
4. Provjerite da
arctg
y
x
= ln
_
x
2
+ y
2
zadovoljava diferencijalnu jednadˇzbu:
x(dy −dx) = y(dx + dy).
5. Izraˇcunajte df
x=2
ako je
f(x) =

x + 1 −ln(1 +

x + 1).
6. Kako glasi formula za dy, ako je
y = (x −3)

x.
Rjeˇsenja.
1. Diferencijali:
(a) dy = −21dx
(b) dy =
1+2 ln 324
2
dx = 6.28dx
(c) dy =
π
2
8
dx
2. Pribliˇzno raˇcunanje:
(a)

101 =

100 +
1
2

100
1 = 10 +
1
20
= 10.05
(b) ln 3 = ln e +
1
e
(3 −e) = 1 +
3
e
−1 =
3
e
≈ 1.1
(c) e
0.05
= e
0
+e
0
0.05 = 1.05
(d) arctg2 = arctg

3+
1
1+(

3)
2
(2−

3) =
π
3
+
2−

3
4
=
4π+6−3

3
12

18.56−5.19
12
=
13.35
12
= 1.11
(e) sin 69
o
= sin 60
o
+cos 60
o
9
o

π
180
o
=

3
2
+
1
2

π
20

1.73
2
+
0.157
2
= 0.865+0.078 =
0.943
(f) tg40 = tg45 +
1
cos
2
45
(−5
o
)
π
180
= 1 −2
π
36
≈ 1 −
3.14
18
= 1 −0.174 = 0.826
3. provjera potvrduje jednakost
4. dokaz zavrˇsava traˇzenom jednakosti
5. df
x=2
=

1+x
4
1−x
4
[
x=2
dx = −

17
15
.
6. dy =
3x−3

x
176
7.8 Logaritamsko deriviranje
Logaritamsko deriviranje neophodno je kad se varijabla javlja u bazi i ekspo-
nentu, a moˇze biti i zgodno, jer algebarski pojednostavljuje izraze potenci-
ranja i korjenovanja.
Primjer 7.13 Derivirati
y = x
x
.
Rjeˇsenje. Logaritmiranjem lijeve i desne strane dobiva se
ln y = x ln x
koji deriviramo kao implicitno zadanu funkciju:
1
y
y

= ln x + x
1
x
.
Mogu´ce je iskoristiti poˇcetnu jednakost i dobiti y

eksplicitno:
y

= x
x
(ln x + 1).
Zadatak 7.18 Napiˇsite prvu derivaciju funkcije
y = (sin x)
x
.
Rjeˇsenje. Potpuno isti postupak kao u prethodnom primjeru daje:
ln y = xln sin x
1
y
y

= ln sin x +x
1
sin x
cos x
y

= (sin x)
x
(ln sin x +x tgx
Zadatak 7.19 Derivirati
y = x

x
.
Rjeˇsenje. Logaritmiranje i implicitno deriviranje daje
ln y =

xln x
1
y
y

=
1
2

x
ln x +

x
1
x
y

= x

x

_
ln x
2

x
+
1

x
_
177
Zadatak 7.20 Derivirajte funkciju i napiˇsite formulu prve derivacije:
y = x
x
x
.
Rjeˇsenje.
ln y = x
x
ln x [ ln
ln ln y = xln x + ln ln x [

1
ln y

y

y
= ln x + 1 +
1
ln x

1
x
y

= y ln y
_
ln x + 1 +
1
xln x
_
= x
x
x
x
x
(ln x)(ln x + 1 +
1
xln x
)
= x
x
x
x
x
(ln
2
x + ln x +
1
x
)
Logaritamski derivirajte slijede´ce funkcije:
1.
y = cos
sin x
x.
2.
y =
_
1 +
1
x
_
x
.
Primijenite logaritamsku derivaciju:
3. Odredite podruˇcje definicije funkcije
y = x
3
¸
¸
¸
_
(x −2)
2
(x + 1)
(x −1)
5
.
Napiˇsite jednadˇzbe tangente i normale na graf zadane funkcije u toˇcki
T(3, ?). Koliku povrˇsinu omeduju tangenta, normala i os ordinata.
Rjeˇsenja: 1. y

= (cos x)
sin x
_
cos x ln cos x −
sin
2
x
cos x
_
; 2. y

=
_
1 +
1
x
_
x

_
ln(1 +
1
x
)
x

1
x+1
_
3. Jedino ograniˇcenje predstavlja nultoˇcka nazivnika:
T = 1¸ ¦5¦.
Vrijednost funkcije u zadanoj toˇcki:
y(3) = 3
3
_
1 4
2
5
=
3
2
.
178
Logaritmiranje prije deriviranja:
ln y = ln x +
1
3
(2 ln(x −2) + ln(x + 1) −5 ln(x −1))
1
y
y

=
1
x
+
2
3

1
x −2
+
1
3

1
x + 1

5
3

1
x −1
2
3
y

=
1
3

2
3
+
1
12

5
6
y

= −
13
8
- tangenta: 13x + 8y −51 = 0;
- normala: 16x −26y −9 = 0
- sjeciˇste tangente s osi 0y: y
t
=
51
8
- sjeciˇste normale s osi 0y: y
n
= −
9
26
- povrˇsina trokuta:
P =
a v
2
= 25
35
52
.
4. Izraˇcunajte y

(−2) ako je
y =
3
¸
1 + x
3
1 −x
3
.
Rjeˇsenje. y

(−2) =
8
63
3
_
7
9
≈ 0.12
7.9 Derivacija funkcije zadane parametarski
Postoje krivulje ˇcije toˇcke po koordinatama generira parametar t. Uz uvjet da
na intervalu x ∈ [a, b] svaki vertikalni pravac sijeˇce krivulju u samo jednoj
toˇcki, mogu´ce je govoriti o funkcijskoj ovisnosti koordinate y o koordinati
x.
Poznata krivulja koju bi opisivala svjetiljka zalijepljena na rub kotaˇca
bicikla polumjera a dok se vozi po ravnoj cesti je cikloida. Koordinate
cikloide generirane kutom t za koji se zakrenuo kotaˇc bicikla raˇcunaju se po
formulama
x = a(t −sin t)
y = a(1 −cos t)
Toˇcka cikloide dobiva se uvrˇstavanjem parametra t u formule koje daju njene
koordinate.
179
Derivacija isto tako mora ovisiti o parametru t. Formula derivacije kao
funkcije od parametra t jest:
y

=
dy
dx
=
dy
dt
dx
dt
=
˙ y
˙ x
,
gdje su ˙ y i ˙ x derivacije koordinatnih funkcija koje ovise o t.
Derivacija y

na parametarski zadanoj cikloidi tako je
y

=
sin t
1 −cos t
i definirana je za svaki t, osim u nultoˇckama nazivnika.
Zadatak 7.21 Odredite toˇcke u kojima prva derivacija ima prekid. Ispitajte
lim
t→0
+
y

i lim
t→0

y

i generalizirajte limese u toˇckama prekida.
Rjeˇsenje. Limesi:
lim
t→0
+
y

= lim
t→0
+
sin t
1 −cos t
= lim
t→0
+
sin t
t
sin
2 t
2
·t
(
t
2
)
2
·4
=
=
1
1
0
4
= +∞
lim
t→0

y

= −∞
ukazuju da cikloida u toˇckama prekida prve derivacije ima ”ˇsiljke”
Odredite derivacije y

koje predstavljaju koeficijente smjera tangenti param-
etarski zadanih krivulja u slijede´cim zadacima.
1. Krivulja je zadana parametarski
_
_
_
x =
1
t+1
y =
_
t
t+1
_
2
Odredite derivaciju y

=
dy
dx
.
180
2. Parametarski zadanoj funkciji
_
x =

t
y =
3

t
odredite derivaciju. Rijeˇsite se parametra t i napiˇsite implicitnu i ek-
splicitnu jednadˇzbu za funkciju y = y(x).
3. Ako je
_
x = e
−t
y = e
2t
parametarski zadana krivulja, odredite formulu prve derivacije i izraˇcunajte
vrijednost derivacije za toˇcku odredenu parametrom t = 0.
4. Krivulja je zadana parametarski:
_
x =
2at
1+t
2
y =
a(1−t
2
)
1+t
2
Odredite derivaciju
dy
dx
.
5. Dokaˇzite da funkcija y zadana parametarski jednadˇzbama
_
x = 2t + 3t
2
y = t
2
+ 2t
3
zadovojava diferencijalnu jednadˇzbu:
y =
_
dy
dx
_
2
+ 2
_
dy
dx
_
3
.
Rjeˇsenja zadataka 1-4.
1. Derivacija
dy
dx
=
−2t
t+1
2. Derivacija: y

=
2
3
6

t
. Formula: y
3
= x
2
, graf se sastoji od dva gornja dijela dviju
parabola sa ”ˇsiljkom” u iskodiˇstu i osima duˇz osi OX.
3.
dy
dx
= −2e
3t
, vrijednost y

(0) = −2.
4.
dy
dx
=
−2t
1−t
2
.
181
7.10 Derivacije viˇseg reda
Derivacija funkcije ponovo je funkcija. Deriviranjem derivacije dobiva se
funkcija koja se naziva drugom derivacijom u oznaci y

.
Analogno se definira tre´ca derivacija u oznaci y

, ˇcetvrta u oznaci y
(IV )
i tako dalje . . .
Rijeˇsite zadatke:
1. Odredite ˇcetvrtu derivaciju y
(IV )
polinoma
y = 3x
5
−2x
4
+ 4x
3
+ x
2
−6x + 1.
2. Izraˇcunajte vrijednost y

(0) za funkciju
y = e
x
2
.
3. Odredite formulu pete derivacije funkcije
y = ln 2x.
Kako bi glasila formula 10. derivacije? A n-te?
4. Pokaˇzite da funkcija
y =
1
2
x
2
e
x
zadovoljava diferencijalnu jednadˇzbu
y

−2y

+ y = e
x
.
Rjeˇsenja zadataka 1-3.
1. y
(IV )
= 360x −48
2. y

= 2e
x
2
(1 +x
3
)
3. y
(V )
=
24
x
5
, y
(X)
= −
9!
x
10
; y
(n)
= (−1)
n−1
(n−1)!
x
n
Formalno, zapis druge derivacije je derivacija po x prve derivacije:
y

=
dy

dx
=
d
_
dy
dx
_
dx
=
d
dx
_
dy
dx
_
=
d
2
y
dx
2
,
gdje je
d
2
y
dx
2
formalni zapis koji se ˇcita: ”Dvaput deriviran y po varijabli x.
182
Primjer 7.14 Pokazati da formula druge derivacije
d
2
y
dx
2
kod funkcije koja je parametarski zadana glasi:
y

=
¨ y ˙ x − ˙ y¨ x
˙ x
3
.
Primjena formalnog raˇcuna daje:
y

=
d
dx
_
dy
dx
_
=
d
_
dy
dx
_
dx
=
d
(
dy
dx
)
dt
dx
dt
=
d
dt
_
˙ y
˙ x
_
˙ x
¨ y ˙ x−¨ x ˙ y
˙ x
2
˙ x
=
¨ y ˙ x − ˙ y¨ x
˙ x
3
Zadatak 7.22 Odredite y

na elipsi zadanoj parametarski:
_
x = a cos t
y = b sin t
Rjeˇsenje. Druga derivacija y

= −
b
a
2
sin
3
t
.
7.11 Primjena derivacija u geometriji
Derivacija u geometriji ima znaˇcajnu ulogu u prouˇcavanju kvalitativnih
osobina krivulja i ploha. Ideja tangente u svojoj generalizaciji omogu´cava
lokalnu organizaciju zakrivljenih ploha u ravninske.
1. Odredite domenu funkcije
y = ln
x + 1
x −1
i napiˇsite jednadˇzbu tangente u toˇcki s apscisom x = 2.
2. Izraˇcunajte povrˇsinu ˇsto je tangenta na krivulju
y = x arcsin
¸
x
1 + x
+ arctg

x −

x,
povuˇcena u toˇcki s apscisom x = 3 zatvara s koordinatnim osima.
183
3. Odredite domenu funkcije
y =
¸
4 −x
2x −1
+ x sin 4x
i napiˇsite jednadˇzbu tangente u toˇcki s apscisom x = 1.
4. Odredite jednadˇzbu tangente koja je na kruˇznicu x
2
+ y
2
= 25
povuˇcena u toˇcki (3, y < 0).
5. Izraˇcunajte veliˇcinu povrˇsine koju s koordinatnim osima zatvara
tangenta povuˇcena na hiperbolu 9x
2
− 16y
2
= 144 u toˇcki (x <
0, 3)
6. U kojoj je toˇcki krivulje y
2
= 2x
3
tangenta okomita na pravac
4x −3y + 2 = 0?
7. Napiˇsite jednadˇzbu tangente i normale na krivulju
ye
y
= e
x+1
u toˇcki T(0, 1) zadane krivulje. Koliku povrˇsinu zatvaraju tan-
genta i normala s osi apscisa?
8. Funkcija je zadana formulom
f(x) = 2 arccos
x −1
2
+
π
3
.
Nadite formulu inverzne funkcije. Nacrtajte inverznu funkciju i
odre-dite jednadˇzbu tangente u toˇcki T(
π
3
, ?) grafa inverzne funkcije.
9. Odredite jednadˇzbe tangenata na graf funkcije
y =
1 −x
2x + 3
okomitih na pravac 5x −y −2 = 0.
10. Izraˇcunajte vrijednost parametra k =? za koju je tangenta na graf
funkcije
y = ln(kx
2
−x + 1)
povuˇcena u toˇcki s apscisom x = 3 okomita na pravac x+y+5 = 0.
184
11. Koliku duljinu na tangenti, povuˇcenoj na krivulju
arctg
x
y
+
x
y
= ln(x
2
+ y
2
)
u toˇcki (0, 1), odreduju toˇcke u kojima tangenta sijeˇce koordinatne
osi?
12. Odredite domenu funkcije
y = ln
x −1
x + 1
i nacrtajte u koordinatnom sustavu tangentu na graf funkcije
povuˇcenu u toˇcki s apscisom x = 2. Koliku duljinu ima dio tan-
gente izmedu njenih sjeciˇsta s koordinatnim osima?
13. Napisati jednadˇzbu tangente i normale povuˇcene na graf funkcije
y = (2x)
3x
u toˇcki s apscisom x =
1
2
.
14. Napiˇsite jednadˇzbe tangente i normale na krivulju
x
3
+ y
2
+ 2x −6 = 0
u toˇcki u kojoj je ordinata y = 3.
15. Odredite jednadˇzbu tangente i normale na krivulju
y
4
= 4x
4
+ 6xy
u toˇcki (1, 2).
16. Na´ci jednadˇzbu tangente na krivulju
xy −tgx = 0
u toˇcki A(
π
4
, ?).
17. Izraˇcunajte povrˇsinu koju s osi 0x zatvaraju tangente na krivulju
3x
2
−xy
2
−3y + x = 0
u toˇckama s ordinatom y = 1.
185
18. Krivulja je zadana jednadˇzbom:
e
y
sin x −e
−x
cos y = 0.
Pokaˇzite da toˇcka x = 0, y =
π
2
pripada krivulji. Napiˇsite jed-
nadˇzbu tangente povuˇcene u zadanoj toˇcki na zadanu krivulju.
19. Funkcija f(x) = ln(x +

x
2
+ 1) naziva se area-sinus hiperbolni.
Napiˇsite formulu inverza i prvu derivaciju inverza zadane funkcije.
Odredite jednadˇzbe tangente i normale na graf inverzne funkcije
u toˇcki s apscisom x = 0.
20. Funkcija je zadana formulom
y =
1
2
arcsin
y −1
3
+
π
2
.
Napiˇsite jednadˇzbu normale na graf funkcije inverzne zadanoj
funkciji u toˇcki s apscisom x =
π
4
. Nacrtajte graf inverzne funkcije.
21. Funkcija je zadana formulom
f(x) = ln
1 −
3

x
_
1 +
3

x +
3

x
2
.
Odredite domenu. Izraˇcunajte f(0). Nadite jednadˇzbu tangenta
na graf u ishodiˇstu.
Kut pod kojim se sijeku krivulje u sjeciˇstu raˇcuna se kao kut
izmedu tangenata na krivulje u njihovom sjeciˇstu. Za kut
ϕ izmedu krivulja y = f(x) i y = g(x) u zajedniˇckoj toˇcki
(x
0
, y
0
= f(x
0
) = g(x
0
)) vrijedi:
tgϕ =
f

(x
0
) −g

(x
0
)
1 + f

(x
0
)g

(x
0
)
.
22. Pod kojim kutevima sinusoide y = sin x i y = sin 2x sijeku os
apscisa u ishodiˇstu koordinatnog sustava?
23. Pod kojim se kutom sijeku parabole y = (x−2)
2
i y = −4+6x−x
2
?
24. Pod kojim se kutem sijeku parabole y = x
2
i y = x
3
?
25. Pokaˇzite da se krivulje y = 4x
2
+ 2x + 8 i y = x
3
−x + 10 diraju
u toˇcki 3, 34). Ho´ce li se dirati u u toˇcki (−2, 4)?
186
26. Pokaˇzite da se hiperbole xy = a
2
i x
2
−y
2
= b
2
sijeku pod pravim
kutom.
Upute i rjeˇsenja prethodnih zadataka.
1. Domena je rjeˇsenje nejednadˇzbe
x + 1
x −1
> 0
koja se rjeˇsava, nakon nalaˇzenja nultoˇcaka brojnika i nazivnika, analizom
predznaka na brojevnom pravcu:
x : −∞ −1 1 ∞
x+1
x−1
+ 0 − ! +
i glasi: T =< −∞, −1 > ∪ < 1, +∞ >. Za tangentu imamo x-koordinatu
diraliˇsta x
0
= 2. Druga koordinata dobiva se po formuli
y
0
= ln 3.
Koeficijent smjera tangente jednak je iznosu prve derivacije u toˇcki diraliˇsta:
y

=
x −1
x + 1

x −1 −(x + 1)
(x −1)
2
=
−2
x
2
−1
k = y

(x
0
) = −
2
3
,
tako da jednadˇzba tangente moˇze biti
y = −
2
3
x +
4
3
+ ln 3.
2. Koeficijent smjera tangente dobiva se postepeno:
y

= arcsin
_
x
1 +x
+x
1
_
1 −
x
1+x

1 +x −x
(1 +x)
2
+
1
1 +x

1
2

x

1
2

x
y

(3) = arcsin
_
3
4
+ 3
1
_
1 −
3
4

1
16
+
1
4

1
2

3

1
2

3
=
π
6
+
3
8

3
8

3
=


3 + 9

3 −9
24

3
Druga koordinata diraliˇsta dobiva se uvrˇstavanjem u funkcijsku formulu:
y
0
= 3 arcsin
_
3
4
+arctg

3 −

3 =
4π −3

3
3
.
187
Jednadˇzba tangente za one koji, kao i vaˇsi autori, nemaju raˇcunaljku, glasi:
y −
4π −3

3
3
=


3 + 9

3 −9
24

3
(x −3).
Bez digitrona, sjeciˇsta pravca s osi 0x i 0y su vrlo egzotiˇcna:
x =
45 + 27

3 −20π

3


3 + 9

3 −9
y =
12π + 9 −4

3
8
Traˇzena povrˇsina je povrˇsina pravokutnog trokuta i glasi:
P =
1
2

45 + 27

3 −20π

3


3 + 9

3 −9

12π + 9 −4

3
8
=
260π

3 + 27

3 + 63 + 144π −240π
2
64π + 144 −48

3
,
pribliˇzno u apsolutnoj vrijednosti 1.4958, odnosno 1.5 kvadrata.
3. Domena je rjeˇsenje
4 −x
2x −1
≥ 0.
Nultoˇcke brojnika i nazivnika na brojevnom pravcu daju
x : −∞
1
2
4 +∞
4−x
2x−1
− ! + 0 −
domenu: T =<
1
2
, 4 >. Za tangentu treba:
x
0
= 1
y
0
=
_
3
1
+ sin 4 =

3 + sin 4
y

=
1
2
_
4−x
2x−1

−(2x −1) −2(4 −x)
(2x −1)
2
+ sin 4x +xcos 4x 4
y

(1) =
1

3

−1 −6
1
+ sin 4 + 4 cos 4
Jednadˇzba tangente glasi
y −

3 −sin 4 =
_

7

3
+ sin 4 + 4 cos 4
_
(x −1)
ili pribliˇzno y = −7.4x + 8.4.
4. Deriviranjem lijeve i desne strane po x dobiva se
2x + 2yy

= 0
y

= −
x
y
.
188
Toˇcka diraliˇsta ima koordinate (3, −4), pa je
y

(3, −4) =
3
4
i jednadˇzba tangente glasi:
y =
3
4
x −
25
4
.
5. Prva koordinata diraliˇsta dobiva se uvrˇstavanjem druge u jednadˇzbu hiperbole
9x
2
= 144 + 16 9
x
2
= 32
x = −4

2
Koeficijent smjera tangente dobiva se iz derivacije implicitno zadane funkcije:
18x −32yy

= 0
y

=
18 (−4)

2
32 3
= −
3

2
4
otkuda jednadˇzba tangente glasi:
y −3 = −
3

2
4
(x + 4

2).
Rjeˇsavanjem jednadˇzbi nakon uvrˇstavanja x = 0, odnosno y = 0 dobivaju se
sjeciˇsta s osi 0y u y =
12−9

2
4
i s osi 0x u x =
4

2−3
2
. Povrˇsina je pravokutnog
trokuta
P =
¸
¸
¸
¸
¸
1
2

12 −9

2
4

4

2 −3
2
¸
¸
¸
¸
¸
=
108 −75

2
16
= 0.12 kvadrata.
6. Formula za raˇcunanje koeficijenta smjera tangente u proizvoljnoj toˇcki krivulje
dobiva se deriviranjem:
2yy

= 6x
2
y

=
3x
2
y
Zahtjev za okomitost tangente i zadanog pravca daje uvjet:
y =
4
3
x +
2
3
⇒k =
4
3
⇒y

= −
3
4

3
4
=
3x
2
y
y = −4x
2
189
koji se uvrsti u jednadˇzbu krivulje:
16x
4
= 2x
3
[ : 2x
2
,= 0
x =
1
8
y = −4
1
64
= −
1
16
i daje rjeˇsenje.
7. Koeficijent smjera tangente, tangenta i normala dobivaju se:
e
y
y

+ye
y
y

= e
x+1
[(0, 1)
y

e +y

e = e
y

=
1
2
tangenta . . . y =
1
2
x + 1
normala . . . y = −2x + 1
Tangenta sijeˇce os 0x u toˇcki (−2, 0), a normala u (1/2, 0). Traˇzena povrˇsina
P =
2.5 1
2
= 1.25 kvadrata.
8. Inverz je formula koja raˇcuna x preko y:
y
2

π
6
= arccos
x −1
2
cos
_
y
2

π
6
_
=
x −1
2
2 cos
_
y
2

π
6
_
+ 1 = x
f
−1
(x) = 2 cos
_
x
2

π
6
_
+ 1 [ cos α = sin(x +
π
2
)
f
−1
(x) = 2 sin
_
x
2
+
π
3
_
+ 1
Crta se sinusoida amplitude 2, periode 4π, poˇcetka u −2π/3, koja je podignuta
za 1. Toˇcka grafa
y = 2 sin
_
x
2
+
π
3
_
+ 1
u kojem treba povu´ci tangentu je
x
0
=
π
3
y
0
= 2 sin
π
2
+ 1 = 3,
koeficijent smjera je
y

= 2 cos
_
x
2
+
π
3
_

1
2
= 0,
190
pa jednadˇzba tangente glasi:
y −3 = 0.
9. Koeficijent smjera tangente na pravac
y = 5x −2
oˇcito je
y

= −
1
5
y

=
−(2x + 3) −2(1 −x)
(2x + 3)
2
=
−5
(2x + 3)
2

1
5
=
−5
(2x + 3)
2

2x + 3 = 5 2x + 3 = 5
2x = 2 2x = −8
x = 1 x = −4
y = 0 y =
5
−5
= −1,
stoga postoje dvije tangente:
t
1
. . . x + 5y + 9 = 0
t
2
. . . x + 5y −1 = 0.
10. Tangenta povuˇcena na zadani graf u toˇcki x = 3 ima koeficijent smjera
y

=
1
kx
2
−x + 1
(2kx −1)
y

(3) =
1
9k −2
(6k −1)
y = −x −5 ⇒ y

= 1
9k −2 = 6k −1
k =
1
3
11. Derivacija lijeve i desne strane po varijabli x:
1
1 +
_
x
y
_
y −xy

y
2
+
y −xy

y
2
=
1
x
2
+y
2
(2x + 2yy

)
1
1

1
1
+
1
1
=
1
1
(0 + 2y

)
2 = 2y

y

= 1
Tangenta y−1 = x odsjeca koordinatne osi u (0, 1) i (−1, 0), pa po Pitagorinu
teoremu traˇzena duljina iznosi:
d
2
= 1 + 1
oko 1.4 jediniˇcne duljine.
191
12. Domena je rjeˇsenje nejednadˇzbe
x −1
x + 1
> 0
i dobiva se nakon nalaˇzenja nultoˇcaka brojnika i nazivnika na brojevnom
pravcu:
x : −∞ −1 1 +∞
x−1
x+1
+ ! − 0 +
Domena je T =< −∞, −1 > ∪ < 1, +∞ >. Ordinata diraliˇsta dobiva se
raˇcunanjem vrijednosti funkcije:
y
0
= ln
1
3
= −ln 3,
a koeficijent smjera tangente je vrijednost prve derivacije:
y

=
x + 1
x −1

x + 1 −(x −1)
(x + 1)
2
y

(2) = 3
2
9
=
2
3
,
a iz jednadˇzbe tangente y +ln 3 =
2
3
(x −2) odrede se sjeciˇsta s koordinatnim
osima: (0, −
4
3
−ln 3) i
3 ln 3
2
+ 2, 0). Pitagorin pouˇcak daje
d
2
= (
4
3
+ ln 3)
2
+ (
3 ln 3
2
+ 2)
2
d
2
=
13 ln
2
3
4
+
26 ln 3
3
+
52
9
d ≈ 74.4
13. Diraliˇste:
x
0
=
1
2
y
0
= (2
1
2
)

3
2
= 1
Koeficijent smjera tangente logaritamskim deriviranjem:
ln y = 3x ln 2x [

1
y
y

= 3 ln 2x + 3x
1
2x
2x
y

= 3.
Jednadˇzba tangente je
y −1 = 3(x −
1
2
),
a normale glasi
y −1 = −
1
3
(x −
1
2
).
192
14. Apscisa diraliˇsta dobiva se iz jednadˇzbe
x
3
+ 2x + 3 = 0
pogadanjem: x = −1. Talijanski matematiˇcar Cardano naˇsao je postupak
za rjeˇsavanje jednadˇzbi tre´ceg reda, ali to naˇzalost prelazi okvire kolegija
”Matematike 1”. Koeficijent smjera tangente:
3x
2
+ 2yy

+ 2 = 0
y

= −
5
6
daje jednadˇzbe:
tangente . . . y −3 = −
5
6
(x + 1)
normale . . . y −3 =
6
5
(x + 1)
15. Derivacija implicitno zadane funkcije daje koeficijent smjera tangente:
4y
3
y

= 16x
3
+ 6y + 6xy

16y

= 16 + 12 + 6y

y

= 2.8 =
14
5
nakon ˇcega jednadˇzba tangente glasi:
y −2 =
14
5
(x −1),
a normale
y −2 = −
5
14
(x −1).
16. Ordinata toˇcke dobiva se rjeˇsavanjem jednadˇzbe:
π
4
y −1 = 0
y =
4
π
≈ 1.273,
dok se nakon koeficijenta smjera
y +xy


1
cos
2
x
= 0
y

=
8
π

16
π
2
≈ 0.925
dobiva jednadˇzba tangente y −1.3 = 0.9(x −0.8) s pristojnom pouzdanoˇs´cu.
193
17. Dvije su toˇcke krivulje s istom ordinatom
3x
2
−x −3 +x = 0
x
1
= 1 x
2
= −1
y
1
= 3 y
2
= 3
Koeficijenti smjerova dobivaju se derivacijom implicitno zadane funkcije:
3x
2
−xy
2
−3y +x = 0
6x −y
2
−2xyy

−3y

+ 1 = 0
6x −y
2
+ 1 = y

(2xy + 3)
y

=
6x −y
2
+ 1
2xy + 3
y

(1, 3) =
6 −9 + 1
6 + 3
= −
2
9
y

(1, 3) =
−6 −9 + 1
−6 + 3
=
14
3
i daju dvije tangente:
y −3 = −
2
3
(x −1)
y −3 =
14
3
(x + 1)
Tangente sijeku os apscisa u toˇckama (11/2, 0) i (−23/4, 0), a sjeciˇste je u
toˇcki (−3/4, 25/6). Iz lijepog i preglednog crteˇza mogu´ce je dobiti povrˇsinu
trokuta:
P =
45
4

25
6
2
= 23.4375 kvadrata.
18. Provjera je trivijalna. Koeficijent smjera tangente nakon deriviranja:
e
y
y

sin x +e
y
cos x +e
−x
cos y +e
−x
sin y y

= 0 [(0, π/2)
e
π/2
+y

= 0
y

= e
π/2
≈ 4.810
daje tangentu:
y −
π
2
= e
π
2
.
19. Area-sinus hiperbolni Arshx = ln(x +

x
2
+ 1) ima inverz:
y = ln(x +
_
x
2
+ 1)
e
y
= x +
_
x
2
+ 1
(e
y
−x)
2
= x
2
+ 1
e
2y
−2xe
y
+x
2
= x
2
+ 1
194
e
2y
−1 = 2xe
y
x =
e
2y
−1
2e
y
x = f
−1
(y) =
e
y
−e
−y
2
shx =
e
x
−e
−x
2
,
sinus hiperbolni. Prva derivacija sinusa hiperbolnog je
1
2
(e
x
−e
−x
(−1)) =
e
x
+e
−x
2
= chx
ili kosinus hiperbolni. U toˇcki
x
0
= 0
y
0
= 0
y

(x
0
) = 1
y = x
20. Inverz:
2y −π = arcsin
y −1
3
sin(2y −π) =
y −1
3
3 sin(2y −π) −1 = x
f
−1
(x) = 3 sin(2x −π) + 1.
Tangenta na graf inverza:
x
0
= π/4
y
0
= f
−1
(x
0
) = 3 sin(π/2 −π) + 1 = −3 + 1 = −2
y

= 3 cos(2x −π) 2
y

(x
0
) = 0
tangenta . . . y = −2
normala . . . x = π/4.
21. Domena se dobiva rjeˇsavanjem nejednadˇzbe
1 −
3

x
_
1 +
3

x +
3

x
2
> 0.
Nejednadˇzba se rjeˇsava analizom predznaka brojnika:
1 −
3

x = 0
x = 1,
195
koji je pozitivan za x < 1. Nazivnik je uvijek pozitivan, kao rezultat drugog
korjena. Pitanje je da li se korjenovati uvijek moˇze. Analiza izraza pod
korijenom poˇcinje traˇzenjem nultoˇcaka:
1 +
3

x +
3

x
2
= 0
/
3

x = t/
1 +t +t
2
= 0
t
1,2
=
−1 ±

1 −4
2
t ∈ ø.
Nepostojanje nultoˇcaka ukazuje da je izraz ispod korijena uvijek pozitivan.
T = 1.
Nadalje, f(0) = 0. Za jednadˇzbu tangente potrebno je odrediti koeficijent
smjera:
f

(x) =
_
1 +
3

x +
3

x
2
1 −
3

x


1
3
3

x
2
_
1 +
3

x +
3

x
2
−(1 −
3

x)
1
2

1+
3

x+
3

x
2
_
1
3

x
2
+
2
3
3

x
_
1 +
3

x +
3

x
2
=

1+
3

x+
3

x
2
3
3

x

1
2
(1 −
3

x)
1+2
3

x
3
3

x
2
1 −x
=
−2 −2
3

x −2
3

x
2
−(1 −
3

x + 2
3

x −2
3

x
2
)
6
3

x(1 −x)
=
−3 −3
3

x
6
3

x(1 −x)
= −
1 +
3

x
2
3

x(1 −x)
koji u ishodiˇstu nije izraˇcunljiv. Analizom graniˇcne vrijednosti:
lim
x→0

1 +
3

x
2
3

x(1 −x)
= ±∞
dobiva se beskonaˇcno velik koeficijent smjera, ˇcije je geometrijsko znaˇcenje
vertikala x = 0.
22. Vrijednosti:
y

1
= cos x ⇒ y

1
(0) = 1
y

2
= cos x 2 ⇒ y

2
(0) = 2
tgϕ =
2 −1
1 + 2
=
1
3
ϕ = 18
o
23. Sjeciˇste parabola:
(x −2)
2
= −4 + 6x −x
2
196
2x
2
−10x + 8 = 0
x
2
−5x + 4 = 0
x
1,2
=
5 ±

25 −16
2
=
5 ±3
2
= 4, 1
y

1
= 2(x −2) ⇒y

1
(4) = 4 y

2
(1) = −2
y

2
= 6 −2x ⇒y

2
(4) = −2 y

2
(1) = 4
tgϕ(4) =
6
−7
, ϕ = −41
o
⇒41
o
tgϕ(1) =
6
7
, ϕ = 41
o
.
Kutevi su u obje toˇcke jednaki jer se za kut izmedu pravaca uzima ˇsiljasti
kut.
24. Parabole imaju dva sjeciˇsta: (0, 0) i (1, 1). Koeficijenti smjerova tangenti u
sjeciˇstima:
y

1
= 2x y

1
(0) = 0 y

1
(1) = 3
y

2
= 3x
2
y

2
(0) = 0 y

2
(1) = 3
ukazuju da se krivulje u ishodiˇstu diraju, dok se u (1, 1) sijeku pod kutem:
tgϕ =
1
1 + 6
=
1
7
⇒ϕ = 8
o
.
25. Toˇcka (3, 4) zajedniˇcka je za obje krivulje. Iz raˇcuna:
y

1
= 8x + 2 y

1
(3) = 26 y

1
(−2) = −14
y

2
= 3x
2
−1 y

2
(3) = 26 y

2
(−2) = 11
ispada da se u prvoj toˇcki diraju, a u drugoj toˇcki ne.
26. Raˇcunaje koeficijenta smjera za obje hiperbole:
y +xy

= 0 2x + 2yy

= 0
y

= −
y
x
y

=
x
y
vodi na uvjet okomitosti tangenti u zajedniˇckim toˇckama
y

1
y

2
= −
y
x

x
y
= −1.
8 Primjene derivacija
Jednostavnost i razradenost tehnike deriviranja omogu´cavaju primjenu derivacija
u svim podruˇcjima ljudske djelatnosti. U ovoj zbirci su obuhva´cene primjene
u geometriji.
197
8.1 Ekstremi. Intervali monotonosti
Funkcije koje se obraduju u ovoj toˇcki eksplicitno su zadane formulom
y = f(x).
Funkcija raste na intervalu < a, b > ako vrijedi:
x
1
, x
2
∈< a, b >, x
1
< x
2
⇒ f(x
1
) < f(x
2
).
Ako na intervalu < a, b > vrijedi
f

(x) > 0 x ∈< a, b >,
tada je funkcija rastu´ca na intervalu < a, b >.
Funkcija pada na intervalu < a, b > ako vrijedi:
x
1
, x
2
∈< a, b >, x
1
< x
2
⇒ f(x
1
) > f(x
2
).
Ako na intervalu < a, b > vrijedi
f

(x) < 0 x ∈< a, b >,
tada je funkcija padaju´ca na intervalu < a, b >.
Interval monotonosti funkcije je interval na kojem funkcija stalno raste
ili stalno pada.
Lokalni maksimum funkcije je vrijednost funkcije f(x
1
) za koju postoji
δ > 0 tako da
[x −x
1
[ < δ ⇒f(x) < f(x
1
).
Lokalni minimum funkcije je vrijednost funkcije f(x
2
) za koju postoji δ >
0 tako da
[x −x
1
[ < δ ⇒f(x) > f(x
2
).
Singularna toˇcka domene je ona vrijednost varijable x
0
za koju je
f

(x
0
) = 0.
Lokalni minimumi i maksimumi nazivaju se lokalnim ekstremima funkcije.
Lokalni ekstremi funkcije vrijednosti poprimaju samo u singularnim
toˇckama, no postoje singularne toˇcke u kojima funkcija ne poprima
ekstremnu vrijednost.
198
Primjer 8.1 Toˇcka x
0
= 0 singularna je toˇcka funkcije y = x
3
, no
funkcija u toj toˇcki ne postiˇze lokalni ekstrem.
Dokaz. Prva derivacija y

= 3x
2
oˇcito pokazuje da je x
0
= 0 stacionarna
toˇcka. No, na intervalu x ∈< −∞, 0 > vrijedi da je y(x) < 0 = y(0) =
0, dok na intervalu x ∈< 0, +∞> vrijedi y(0) = 0 < y(x).
Nuˇzan uvjet za postojanje ekstrema u toˇcki x
0
je:
f

(x
0
) = 0.
Dovoljan uvjet za postojanje ekstrema je promjena predznaka prve derivacije
u nultoˇcki.
Druga derivacija svojom pozitivnoˇs´cu u singularnoj toˇcki ukazuje na lokalni
minimum, a svojom negativnoˇs´cu ukazuje na lokalni maksimum. Slabe
strane provjere drugom derivacijom su obaveza deriviranja i sluˇcaj kad
je i druga derivacija jednaka nuli, kao u primjeru.
Zadatak 8.1 Odredite intervale monotonosti funkcije
y = x
2
−2x + 5.
Rjeˇsenje. Domena funkcije je 1. Nuˇzan uvjet:
y

= 2x −2
y

= 0 ⇔x = 1
Analiza predznaka na brojevnom pravcu:
x : −∞ 1 +∞
y

− 0 +
y ¸ 4 ¸
daje:
interval pada: < −∞, 1 >
interval rasta: < 1, +∞>
minimum u toˇcki T
min
= (1, 4).
Zadatak 8.2 Odredite intervale monotonosti funkcije
y =
x
x −2
.
199
Rjeˇsenje. Domena funkcije oˇcito je
T =< −∞, 2 > ∪ < 2, +∞>,
jer jedini uvjet na raˇcunanje vrijednost funkcije predstavlja dijeljenje koji u nuli nije defini-
rano.
Prva derivacija
y

=
x −2 −x
(x −2)
2
= −
2
(x −2)
2
definirana je na cijeloj domeni. Oˇcito je da prva derivacija poprima samo negativne vri-
jednost, jer je nazivnik kao kvadrat, uvijek pozitivan broj.
Odgovor: Intervali pada funkcije su < −∞, 2 > i < 2, +∞>.
Zadatak 8.3 Za funkciju
f(x) = x ln x
odredite intervale monotonosti.
Rjeˇsenje. Budu´ci se logaritmirati mogu samo pozitivni brojevi, domena funkcije je
T =< 0, +∞> .
Prva derivacija
y

= ln x +x
1
x
= ln x + 1
ima nultoˇcku za
ln x + 1 = 0
lnx = −1[
e
x = e
−1
=
1
e
= 0.36788
Domena se ovom nultoˇckom dijeli na dva dijela:
T =< 0,
1
e
> ∪ <
1
e
, +∞> .
Ni na jednom dijelu nultoˇcaka viˇse nema. Uzimanjem toˇcke:
0.1 ∈< 0, 0.36788 >
i uvrˇstavanjem u prvu derivaciju dobiva se
y

(0.1) = ln 0.1 −1 = −1.30
negativna vrijednost, koja zbog neprekidnosti prve derivacije na intervalu < 0,
1
e
> povlaˇci
da je prva vrijednost negativna na cijelom intervalu. Naime, promjena predznaka neprekidne
funkcije povlaˇci nuˇzno postojanje nultoˇcke.
Analogno, uvrˇstavanjem vrijednosti varijable 10 ∈<
1
e
, +∞>u formulu prve derivacije:
y

(10) = ln 10 + 1 = 3.30
pozitivna vrijednost ukazuje da je prva derivacija pozitivna na cijelom intervalu <
1
e
, +∞>.
Odgovor: Interval rasta funkcije je
1
e
, +∞>, a interval pada < 0,
1
e
>.
200
Napomena 8.1 Promjena vrijednosti neprekidne funkcije sliˇcna je promjeni temperature. Negativna
temperatura pri prirodnom, neprekidnom, prijelazu u pozitivnu mora bar u jednom trenutku biti nula.
Eksplozija mine u snijegu ili puˇstanje CO
2
iz boce u poˇzaru nisu neprekidne promjene temperature.
Zadatak 8.4 Ispitajte monotonost funkcije
y = arcsin(1 + x).
Rjeˇsenje. Domena funkcije dobiva se iz ograniˇcenja:
−1 ≤ 1 +x ≤ 1[ −1
−2 ≤ x ≤ 0
T = [−2, 0]
Prva derivacija
y

=
1
_
1 −(1 +x)
2
> 0
daje rast funkcije na cijeloj domeni [−2, 0].
Zadatak 8.5 Odredite lokalne ekstreme funkcije
y =
x
2
−2x + 2
x −1
.
Rjeˇsenje. Funkcija nije definirana u nultoˇcki nazivnika:
x −1 ,= 0
x ,= 1
T = R ¸ ¦1¦ = < −∞, 1 > ∪ < 1, +∞> .
Nultoˇcke prve derivacije:
y

=
(2x −2)(x −1) −(x
2
−2x + 2)
(x −1)
2
=
2x
2
−4x + 2 −x
2
+ 2x −2
(x −1)
2
= 0
x
2
−2x
(x −1)
2
= 0[ (x −1)
2
x(x −2) = 0
x
1
= 0
x
2
= 2
Nultoˇcke i toˇcka prekida dijele skup realnih brojeva na tri dijela:
< −∞, 0 > ∪ < 0, 1 > ∪ < 1, 2 > ∪ < 2, +∞> .
201
Uvrˇstavanjem u prvu derivaciju po jedne toˇcke svakog segmenta dobiva se
−2 ∈< −∞, 0 > ⇒ y

(−2) =
8
9
> 0
0.5 ∈< 0, 1 > ⇒ y

(0.5) =
−0.75
0.25
< 0
1.5 ∈< 1, 2 > ⇒ y

(1.5) =
−2.75
0.25
< 0
3 ∈< 2, +∞> ⇒ y

(3) =
3
4
> 0
- toˇcka lokalnog maksimuma (0, −2), budu´ci funkcija raste do 0, a zatim pada
- toˇcka lokalnog minimuma (2, 2), jer funkcija pada za manje, a raste za vrijednosti
varijable ve´ce od 2.
Zadatak 8.6 Na´ci ekstreme funkcije
y =
x
3
x
2
+ 3
.
Rjeˇsenje. Budu´ci je funkcija definirana na cijelom 1, nuˇzan uvjet traˇzi nultoˇcku prve
derivacije:
y

=
3x
2
(x
2
+ 3) −x
3
(2x)
(x
2
+ 1)
2
=
x
2
(x
2
+ 9)
(x
2
+ 3)
2
= 0
x
2
= 0
x
0
= 0
Nultoˇcke druge derivacije dijeli domenu T = 1 na dva dijela
< −∞, 0 > ∪ < 0, +∞> .
Uvrˇstavanjem broja −1 ∈< −∞, 0 > u formulu
y

(−1) =
1 10
16
> 0,
a zatim 1 ∈< 0, +∞>:
y

=
1 10
14
> 0
postaje jasno da funkcija ne mijenja tok, ve´c je rastu´ca na oba dijela. Zbog toga singularna
toˇcka nije toˇcka ekstrema.
Zadatak 8.7 Nadite lokalne ekstreme funkcije zadane formulom
y = x
2
e
−x
.
202
Rjeˇsenje.
T = 1
y

= 2xe−x +x
2
e
−x
(−1) = xe
−x
(2 −x)
y

= 0 ⇔xe
−x
(2 −x) = 0
x
1
= 0
x
2
= 0.
Analiza na brojevnom pravcu daje:
x −∞ 0 2 +∞
y

− 0 + 0 −
y ¸ 0 ¸
4
e
2
¸
min max
Zadatak 8.8 Odredite intervale monotonosti i lokalne ekstreme funkcije
y = x ln
2
x.
Rjeˇsenje. Domena je ograniˇcena logaritmom:
T =< 0, +∞> .
Nultoˇcke prve derivacije:
y

= ln
2
x +x 2 ln x
1
x
= 0
ln x(ln x + 2) = 0
x
1
= 1
x
2
= e
−2
vode na analizu predznaka prve derivacije na domeni:
x 0
1
e
2
1 +∞
y

+ 0 − 0 +
y ¸
4
e
2
¸ 0 ¸
Analiza daje rast funkcije na intervalima
< 0,
1
e
2
> ∪ < 1, +∞>
i pad funkcije na intervalu
<
1
e
2
, 1 > .
Lokalni maksimum iznosi
4
e
2
i postiˇze se za x
1
=
1
e
2
, a lokalni minimum je toˇcka (1, 0).
203
Zadatak 8.9 Odredite i klasificirajte lokalne ekstreme funkcije
y = 2 sin 2x + sin 4x.
Rjeˇsenje. Domena je 1. Prva derivacija:
y

= 2 cos 2x 2 + cos 4x 4 = 0
4 cos 2x + 4 cos 4x = 0[ : 4
cos 2x + cos
2
2x −sin
2
2x = 0
cos 2x + cos
2
2x −(1 −cos
2
2x) = 0
2 cos
2
2x + cos 2x −1 = 0, cos 2x = t
2t
2
+t −1 = 0
t
1,2
=
−1 ±

1 + 8
4
=
−1 ±3
4
t
1
= −1; t
2
=
1
2
daje beskonaˇcno mnogo nultoˇcaka:
cos 2x = −1 cos 2x =
1
2
2x = π + 2kπ, k ∈ Z 2x = ±
π
3
+ 2kπ, k ∈ Z
x =
π
2
+kπ, k ∈ Z x = ±
π
6
+kπ, k ∈ Z
pomo´cu kojih se analizira predznak prve derivacije na brojevnom pravcu:
x . . . −
π
2

π
6
π
6
π
2

2
· −
π
2
. . .
y

+ 0 − 0 + 0 − 0 + 0 −
y ¸ 0 ¸ −
3
2

3 ¸
3
2

3 ¸ 0 ¸ 0 ¸
Analiza pokazuje da su lokalni minimumi funkcije u toˇckama ¦
π
2
+2kπ, −
π
6
+2kπ¦, k ∈ Z,
dok lokalne maksimume funkcija postiˇze u toˇckama ¦−
π
2
+ 2kπ,
π
6
+ 2kπ¦, k ∈ Z.
U slijede´cim zadacima samostalno odgovorite na zahtjeve.
1. Odredite intervale monotonosti i ekstreme funkcije zadane formulom:
y =
ln x
x
2
.
2. Odredite domenu i intervale monotonosti funkcije
y =
x
ln
2
x
3. Odredite domenu i intervale monotonosti funkcije
y =
x
x
2
−1
204
4. Odredite domenu, intervale monotonosti i lokalne ekstreme funkcije
y = ln
2x −3
x −1
5. Odredite intervale monotonosti i lokalne ekstreme funkcije
y = xe
x−x
2
6. Odredite intervale monotonosti i lokalne ekstreme slijede´cih funkcija:
(a)
y =
2
3
x
3
−2x + 1
(b)
y =
x
3
−x
2
e
−x
(c)
y = ln
4
x −ln
2
x
7. Odredite podruˇcje definicije i klasificirajte lokalne ekstreme funkcije
y = x −2 sin
2
x
8. Odredite lokalne ekstreme funkcije:
y =
x
3
x
2
+ 3
9. Odredite intervale monotonosti funkcije:
f(x) =
ln x −x
x
Upute i rjeˇsenja zadataka 1.-9.
205
1. Domena T = (0, +∞). Prva derivacija i njena nultoˇcka:
y

=
1
x
x −2xln x
x
2
=
x(1 −2 ln x)
x
2
=
1 −2 ln x
x
y

= 0 ⇔
1 −2 ln x = 0
1
2
= ln x
x = e
1/2
≈ 1.649
Analiza predznaka na brojevnom pravcu:
x : 0 e
1/2
+∞
y

! + 0 −
y ! ¸
1
2e
¸
daje odgovore:
- interval rasta: (0, e
1/2
)
- interval pada: (e
1/2
, +∞)
- (lokalni) maksimum M = (e
1/2
,
1
2e
)
2. Zbog nazivnika koji ne smije biti nula,
T =< 0, 1 > ∪ < 1, +∞> .
Prva derivacija:
y

=
ln
2
x −x 2 ln x
1
x
ln
4
x
=
ln x(ln x −2)
ln
4
x
=
ln x −2
ln
3
x
.
Analiza predznaka provodi se nakon nalaˇzenja nultoˇcaka brojnika i nazivnika:
ln x = 2 ln x = 0
x = e
2
≈ 7.389 x = 1.
Na brojevnom pravcu:
x : 0 1 e
2
+∞
y

! + ! − 0 +
y ! ¸ ! ¸
e
2
4
¸
dobivaju se odgovori:
intervali rasta < 0, 1 > ∪ < e
2
, +∞>
interval pada < 1, e
2
>
lokalni minimum (e
2
,
e
2
4
)
206
3. Domena: T = 1¸ ¦−1, 1¦ Iz formule prve derivacije
y

=
x
2
−1 −2x x
(x
2
−1)
2
= −
1 +x
2
(x
2
−1)
2
zakljuˇcuje se da je prva derivacija uvijek negativna, pa je funkcija padaju´ca na
cijeloj domeni.
4. Domena je rjeˇsenje nejednadˇzbe:
2x −3
x −1
> 0.
Nultoˇcke brojnika i nazivnika na brojevnom pravcu daju
x
x : −∞ 1 3/2 +∞
2x−3
x−1
+ ! − 0 +
domenu
T =< −∞, 1 > ∪ < 3/2, +∞> .
Prva derivacija
y

=
x −1
2x −3

2(x −1) −(2x −3)
x −1
=
2x −1 −2x + 3
(2x −3)(x −1)
=
2
(2x −3)(x −1)
nakon analogne analize daje rastu´cu monotonost funkcije na cijeloj domeni.
5. Funkcija je definirana na cijelom 1. Prva derivacija i nultoˇcke:
y

= e
x−x
2
+x e
x−x
2
(1 −2x) = e
x−x
2
(1 +x −2x
2
)
y

= 0
2x
2
−x −1 = 0
x
1,2
=
1 ±

1 + 8
4
=
1 ±3
4
= 1, −
1
2
,
brojevni pravac:
x : −∞ −1/2 1 +∞
y

− 0 + 0 −
y ¸ −
e
−3/4
2
¸ 1 ¸
intervali monotonosti:
intervali pada : < −∞, −1/2 > ∪ < 1, +∞>
interval rasta : < −1/2, 1 >
lokalni minimum (−1/2,
−e
−3/4
2
), lokalni maksimum (1, 1)
207
6. Rjeˇsenja:
(a) T = 1.
y

= 2x
2
−2
y

= 0 ⇔ x
=
1, x
2
= −1
x : −∞ −1 1 +∞
y

+ 0 − 0 +
y ¸
7
3
¸ −
1
3
¸
raste < −∞, −1 > ∪ < 1, +∞>
pada < −1, 1 >
T
max
= (−1,
7
3
) T
min
= (1, −
1
3
)
(b) Podruˇcje definicije 1. Slijedi analiza prve derivacije. Radi jednostavnosti
deriviranja, mudro je algebarski dotjerati formulu funkcije:
y = e
x
(x
3
−x
2
).
Nadalje:
y

= e
x
(x
3
−x
2
) +e
x
(3x
2
−2x) = e
x
(x
3
+ 2x
2
−2x) = xe
x
(x
2
−2x −2)
y

= 0
x
1
= 0
x
2,3
=
−2 ±

4 + 8
2
=
−2 ±2

3
2
x
2
= −1 −

3
x
3
= −1 +

3 = 0.73
x : −∞ −1 −

3 0 −1 +

3 +∞
y

− 0 + 0 − 0 +
y ¸ e
−1−

3
(−14 −4

3) ¸ 0 ¸ −2e
−1+

3
(13 −8

3) ¸
intervali pada < −∞, −1 −

3 > ∪ < 0, −1 +

3 >
intervali rasta < −1 −

3, 0 > ∪ < −1 +

3, +∞>
lokalni minimumi : (−1 −

3, −e
−1−

3
(14 + 4

3) ≈ −1.36),
(−1 −

3, −2e
−1+

3
(13 −8

3) ≈ 3.56)
lokalni maksimum (0, 0)
(c) Domena je < 0, +∞>. Prva derivacija:
y

= 4 ln
3
x
1
x
−2 ln x
1
x
=
2 ln x(2 ln
2
x −1)
x
208
daje nultoˇcke:
ln x = 0 ln
2
x =
1
2
x
1
= 1 ln x
2
=
1

2
ln x
3
= −
1

2
x
2
= e
1

2
≈ 2 x
3
= e

1

2
≈ 0.5
koje na brojevnom pravcu daju analizu:
x : 0 e

1

2
1 e
1

2
+∞
y

! − 0 + 0 − 0 +
y ! ¸ −
1
4
¸ 0 ¸ −
1
4
¸
koja iznjedruje
- intervale pada: < 0, e

1

2
> ∪ < 1, e
1

2
>
- intervale rasta: < e

1

2
, 1 > ∪ < e
1

2
, +∞>
- lokalni maksimum: (1, 0)
- lokalni minimumi: (e

1

2
, −
1
4
), (e
1

2
, −
1
4
).
7. Podruˇcje definicije je 1. Prva derivacija
y

= 1 −4 sin xcos x = 1 −2 sin 2x
daje kandidate za ekstreme u stacionarnim toˇckama:
y

= 0
1 = 2 sin 2x
2x
1
=
π
6
+ 2kπ
x
1
=
π
12
+kπ
2x
2
=

6
+ 2kπ
x
2
=

12
+ 2kπ
Analiza predznaka y

najoˇcitija je na trigonometrijskoj kruˇznici. Radi neznanja o
crtanju kruˇznice, autori su prisiljeni analizu napraviti na dijelu pravca:
x :

12
−π
pi
12

12
π
12

12
+π ≡

12
−π
y

0 + 0 − 0 + 0 − 0
Analiza klasificira
• lokalni maksimumi za x =
π
12
+kπ
• lokalni minimumi za x =

12
+kπ
209
8. Domena 1. Iz formule
y

=
3x
2
(x
2
+ 3) −2x x
3
(x
2
+ 3)
2
=
x
4
+ 9x
2
(x
2
+ 3)
2
.
slijedi da je nemogu´ce na´ci nultoˇcku, pa time ni ekstrem.
9. Domena
T =< 0, +∞> .
Prva derivacija
f

(x) =
(
1
x
−1)x −(ln x −x)
x
2
=
1 −x −ln x +x
x
2
=
1 −ln x
x
2
je pozitivna na intervalu < e, +∞ >, a negativna na < 0, e >, pa su to i intervali
rasta, odnosno pada.
8.2 Toˇcke infleksije. Intervali konveksnosti i konkavnosti
Konveksno prema gore je zakrivljen graf funkcije koji odozdo omeduje
konveksni dio ravnine. Na intervalu konveksne zakrivljenosti druga
derivacija je pozitivna.
Konkavno prema gore je zakrivljen graf funkcije koji odozdo omeduje
konkavni dio ravnine. Na intervalu konkavne zakrivljenosti druga je
derivacija negetivna.
Toˇcka infleksije je toˇcka grafa (x
0
, f(x
0
)) u kojoj funkcija mijenja naˇcin
zakrivljenosti. U toˇcki infleksije druga derivacija jednaka je nuli, no
obrat ne vrijedi.
Zadatak 8.10 Odredite toˇcke infleksije grafa funkcije
y = e
−x
2
.
Rjeˇsenje. Domena funkcije cijeli je 1.
Prva derivacija
y

= e
−x
2
(−2x) = −2xe
−x
2
.
Druga derivacija
y

= −2e
−x
2
−2xe
−x
2
(−2x).
210
Nultoˇcke druge derivacije:
−2e
−x
2
(1 −2x
2
) = 0
1 −2x
2
= 0
x
2
=
1
2
x
1
=

2
2
x
2
= −

2
2
.
Analiza predznaka druge derivacije izvodi se na brojevnom pravcu:
x −∞ −

2
2

2
2
+∞
y

+ 0 − 0 +
y ∪ e
−1/2
∩ e
−1/2

Zakljuˇcak je da su toˇcke infleksije (−

2
2
, e
−1/2
) i (

2
2
, e
−1/2
).
Zadatak 8.11 Nadite toˇcke infleksije polinoma
y = 3x
4
−10x
3
−12x
2
+ 12x −7.
Rjeˇsenje. Domena je 1. Kandidate za toˇcke infleksije nakon deriviranja su:
y

= 12x
3
−30x
2
−24x + 12
y

= 36x
2
−60x −24
36x
2
−60x −24 = 0[ : 12
3x
2
−5x −2 = 0
x
1,2
=
5 ±

25 + 24
6
x
1
= 2
x
2
= −
1
3
.
Analiza na brojevnom pravcu:
x −∞ −
1
3
2 +∞
y

+ 0 − 0 +
∪ −
322
27
∩ −43 ∪
pokazuje da se infleksija postiˇze u toˇckama domene x
1
= −
1
3
i x
2
= 2.
Zadatak 8.12 Odredite intervale monotonosti i toˇcke infleksije funkcije
y =
x
1 + x
2
.
211
Rjeˇsenje. Funkcija je definirana na svim realnim brojevima. Prva i druga derivacija daju:
y

=
1 +x
2
−2x
2
(1 +x
2
)
2
=
1 −x
2
(1 +x
2
)
2
y

=
−2x(1 +x
2
)
2
−(1 −x
2
) 2(1 +x
2
) 2x
(1 +x
2
)
4
=
2x(1 +x
2
)(1 +x
2
+ 2(1 −x
2
))
(1 +x
2
)
4
−2x(3 −x
2
)
(1 +x
2
)
3
= 0
x
1
= 0
x
2
= −

3
x
3
=

3
Analiza predznaka druge derivacije na brojevnom pravcu daje:
x −∞ −

3 0

3 +∞
y

− 0 + 0 − 0 +
y ∪ −

3
4
∩ 0 ∪

3
4

intervale konveksnosti:
< −

3, 0 > ∪ <

3, +∞>,
intervale konkavnosti:
< −∞, −

3 > ∪ < 0,

3 >
i toˇcke infleksije:
(−

3, −

3
4
), (0, 0), (−

3, −

3
4
)
Slijede´ce zadatke pokuˇsajte rijeˇsiti samostalno. Nemojte se zadrˇzavati na
zadatkima koji su vam teˇski, ve´c nastojte rijeˇsiti ˇsto viˇse zadataka.
1. Odredite intervale zakrivljenosti i toˇcke infleksije grafova funkcija:
(a)
y = 3x
5
−2x
6
(b)
y =
x
4
x
3
−1
(c)
y = xe
1−x
(d)
y =
x
x
2
+ 1
212
(e)
y =
3

2x
2
−x
3
(f)
y = ln

x
2
+ 1 −x

x
2
+ 1 + x
(g)
y = arcsin
1
x −1
2. Nadjite toˇcke infleksije funkcija:
(a)
y = e
−x
2
(b)
y = 3x
4
−10x
3
−12x
2
+ 12x −7
(c)
y =
x
1 + x
2
(d)
y = sin
3
x
Upute i rjeˇsenja
1. Prvi zadatak
(a) Domena je 1. Slijedi
y

= 15x
4
−12x
5
y

= 60x
3
−60x
4
= 60x
3
(1 −x)
y

= 0 ⇔x
1
= 0, x
2
= 1
x : −∞ 0 1 +∞
y

− 0 + 0 −
y ∩ 0 ∪ 1 ∩
konveksna : < 0, 1 >
konkavna : < −∞, 0 > ∪ < 1, +∞>
Infleksija : (0, 0) i (1, 1)
213
(b) Domena je 1¸ ¦1¦. Nadalje:
y

=
4x
3
(x
3
−1) −x
4
3x
2
(x
3
−1)
2
=
x
6
−4x
3
(x
3
−1)
2
y

=
(6x
5
−12x
2
)(x
3
−1)
2
−2(x
3
−1) 3x
2
(x
6
−4x
3
)
(x
3
−1)
4
=
6x
2
(x
3
−1)[(x
3
−2)(x
3
−1) −x
3
(x
3
−4)]
(x
3
−1)
4
y

=
6x
2
(x
3
+ 2)
(x
3
−1)
3
y

= 0 ⇔x
1
= 0, x
2
= −
3

2
x : −∞ −
3

2 0 1 +∞
y

+ 0 − 0 − ! +
y ∪
2
3

2
−3
∩ 0 ∩ ! ∪
konveksnost :< −∞, −
3

2 > ∪ < 1, +∞>
konkavnost :< −
3

2, 1 >
Infleksija : (−
3

2, −
2
3

2
3
)
(c) Domena je opet 1 bez ograniˇcenja. Dalje slijedi prva, druga derivacija, anal-
iza i odgovor:
y

= e
1−x
+xe
1−x
(−1) = e
1−x
(1 −x)
y

= −e
1−x
−e
1−x
= e
1−x
(x −2)
y

= 0 ⇔ x = 2
x : −∞ 2 +∞
y

− 0 +
y ∩
2
e

konkavnost : < −∞, 2 >
konveksnost : < 2, +∞>
Infleksija : (2,
2
e
)
(d) Raˇcunanje vrijednosti funkcije nema ograniˇcenja, pa je T = 1. Prva i druga
derivacija:
y

=
1
3
3
_
(2x
2
−x
3
)
2
(4x −3x
2
) =
4x −3x
2
3
3
_
(2x
2
−x
3
)
y

=
1
3

(4 −6x)
3
_
(2x
2
−x
3
)
2

2(4x−3x
2
)
3
3

(2x
2
−x
3
)
2
(4x −3x
2
)
_
(2x
2
−x
3
)
4
=
3(4 −6x)(2x
2
−x
3
) −2(4x −3x
2
)
2
3
3
_
(2x
2
−x
3
)
4
3
3

2x
2
−x
3
214
=
6x
2
(4 −6x)(2 −x) −2x
2
(4 −3x
2
)
2
9
3
_
(2x
2
−x
3
)
4
=
2x
2
[3(8 −12x −4x + 6x
2
) −(4 −24x + 9x
2
)]
9
3
_
(2x
2
−x
3
)
5
=
2x
2
(9x
2
−24x + 20)
9
3
_
(2x
2
−x
3
)
5
.
Analiza predznaka druge derivacije slijedi nakon otkrivanja nultoˇcaka brojnika
i nazivnika. Nultoˇcke brojnika:
x
1,2
=
24 ±

576 −720
18
∈ ( ¸ 1
x = 0
Nultoˇcke nazivnika:
2x
2
−x
3
= 0
x
2
(2 −x) = 0
x
1
= 0 x
2
= 2
Analiza zakrivljenosti na brojevnom pravcu
x : −∞ 0 2 +∞
y

+ ? + ? −
y ∪ 0 ∪ 0 ∩
daje interval konveksnosti < −∞, 2 > i interval konkavnosti < 2, +∞ >.
Toˇcka (2, 0) je toˇcka grafa u kojoj funkcija mijenja zakrivljenost, pa je to
toˇcka infleksije.
(e) Domena funkcije je rjeˇsenje nejednadˇzbe

x
2
+ 1 −x

x
2
+ 1 +x
> 0.
Budu´ci ni brojnik ni nazivnik nemaju nultoˇcaka, rjeˇsenje nejednadˇzbe je cijeli
1 ili nejednadˇzbu uop´ce nije mogu´ce zadovoljiti. Budu´ci postoji y(0),
T = 1.
Deriviranje:
y

=

x
2
+ 1 +x

x
2
+ 1 −x

_
2x

x
2
+1
−1
_
(

x
2
+ 1 +x) −
_
2x

x
2
+1
+ 1
_
(

x
2
+ 1 −x)
(

x
2
+ 1 +x)
2
=
2x −

x
2
+ 1 +
2x
2

x
2
+1
−x −(2x +

x
2
+ 1 −
2x
2

x
2
+1
−x)
x
2
+ 1 −x
2
215
=
4x
2

x
2
+ 1
y

=
8x

x
2
+ 1 −
1
2

x
2
+1
2x 4x
2
x
2
+ 1
=
8x(x
2
+ 1) −4x
3
(x
2
+ 1)

x
2
+ 1
=
4x
3
+ 8x
_
(x
2
+ 1)
3
Nazivnik je uvijek pozitivan. Nultoˇcke brojnika omogu´cavaju analizu predz-
naka druge derivacije na brojevnom pravcu:
4x(x
2
+ 2) = 0
x = 0
x : −∞ 0 +∞
y

− 0 +
y ∩ 0 ∪
Infleksija : (0, 0)
konveksnost : < 0, +∞>
konkavnost : < −∞, 0 >
(f) Prvi je problem domena:
−1 ≤
1
x −1
≤ 1.
Rjeˇsava se posebno lijeva, posebno desna nejednadˇzba:
−1 ≤
1
x−1
1
x−1
≤ 1
0 ≤ 1 +
1
x−1
1
x−1
−1 ≤ 0
0 ≤
x−1+1
x−1
1−x+1
x−1
≤ 0
0 ≤
x
x−1
2−x
x−1
≤ 0
Rjeˇsenje lijeve nejednadˇzbe je < −∞, 0 > ∪ < 1, +∞ >, rjeˇsenje desne
< −∞, 1 > ∪ < 2, +∞ >, a obje nejednadˇzbe mogu zadovoljiti brojevi iz
intervala
< −∞, 0 > ∪ < 2, +∞> .
Konveksnost, konkavnost i toˇcke infleksije zahtijevaju deriviranje:
y

=
1
_
1 −
1
(x−1)
2

−1
(x −1)
2
=
−1
_
(x −1)
4
−(x −1)
2
= −
_
(x −1)
4
−(x −1)
2
_

1
2
y

=
1
2
_
(x −1)
4
−(x −1)
2
_3
2

_
4(x −1)
3
−2(x −1)
_
=
(x −1)(4x
2
−8x + 4 −2x + 2)
2
_
[(x −1)
4
−(x −1)
2
]
3
=
(x −1)(2x
2
−5x + 3)
_
[(x −1)
4
−(x −1)
2
]
3
216
Nultoˇcke brojnika su x
1
= 1 i x
2
=
3
2
. Nultoˇcke nisu u domeni. Analiza
predznaka druge derivacije na domeni:
x : −∞ 0 2 +∞
y

− ! izvan domene ? +
y ∩ −
π
2
?
π
2

daje konveksnost za < 2, +∞> i konkavnost za < −∞, 0 >. Toˇcaka infleksije
nema.
2. Rjeˇsenja drugog zadatka:
(a) Domena polinoma je 1. Derivacije:
y

= 12x
3
−30x
2
+ 12
y

= 36x
2
−60x
odmah daju toˇcke infleksije, jer je oˇcito da za x
1
= 0 i za x
2
= 5/6 druga
derivacija mijenja predznak, a graf funkcije zakrivljenost.
(b) Domena funkcije je 1. Derivacije:
y

= 3 sin
2
x cos x
y

= 6 sin xcos
2
x −3 sin
3
x = 3 sin x(2 cos
2
x −sin
2
x)
ukazuju na nultoˇcke druge derivacije:
sin x = 0 2 cos
2
x −sin
2
x = 0
x = kπ, k ∈ Z 2 cos
2
x −(1 −cos
2
x) = 0
3 cos
2
x = 1
cos
2
x =
1
3
cos x = ±
1
3
x
1
= ±arccos
1
3
+ 2kπ
x
2
= ±arccos
−1
3
+ 2kπ
Budu´ci su sve nultoˇcke druge derivacije jednostruke, istina je da su toˇcke
infleksije funkcije nultoˇcke druge derivacije:
(kπ, 0), k ∈ Z
(±arccos
1
3
+ 2kπ, ±
16

2
27
), k ∈ Z
(arccos −
1
3
+ 2kπ,
16

2
27
), k ∈ Z
(arccos
1
3
+ (2k + 1)π, −
16

2
27
), k ∈ Z
217
8.3 L’Hospitalovo pravilo
Neodredjenost u raˇcunanju limesa dolazi kada uvrˇstavanje vrijednosti c
dovodi do diskusije tipa
lim
x→c
f(x)
g(x)
=
0
0
,
odnosno
lim
x→c
f(x)
g(x)
=


.
L’Hospital je dokazao da, ako u tom sluˇcaju postoji
lim
x→c
f

(x)
g

(x)
onda je taj limes jednak poˇcetnom.
Primjer 8.2 L’Hospitalovo je pravilo oˇcito na primjeru
lim
x→0
sin x
x
= L

H = lim
x→0
cos x
1
= 1,
ˇsto je u poglavlnu o limesu funkcije pokazano pokusom.
Zadatak 8.13 Primjenom L’Hospitalovog pravila odredite
lim
x→0
ln sin 2x
ln sin x
Rjeˇsenje. Oˇcito da uvrˇstavanje u formulu funkcije ˇciji se limes traˇzi dovodi do
nedoumice:
lim
x→0
ln sin 2x
ln sin x
=
−∞
−∞
.
L’Hospital predlaˇze deriviranje posebno brojnika i nazivnika:
lim
x→0
ln sin 2x
ln sin x
= lim
x→0
1
sin 2x
cos 2x 2
1
sin x
cos x
= 2 lim
x→0
tg2x
tgx
=
0
0
= L

H = 2 lim
x→0
1
cos
2
x
2
1
cos
2
x
= 4
218
Zadatak 8.14 Odrediti
lim
x→0
ln x
ctgx
.
Rjeˇsenje. Budu´ci uvrˇstavanje
lim
x→0
ln x
ctgx
=
−∞

daje neodredenost, Pokuˇsava se deriviranjem brojnika i nazivnika do´ci do odredljivog
izraza
lim
x→0
ln x
ctgx
= L

H = lim
x→0
1
x

1
sin
2
x
= − lim
x→0
sin
2
x
x
= −
0
0
.
Primjena L’Hospitalovog pravila nije ograniˇcena:
− lim
x→0
sin
2
x
x
= L

H = − lim
x→0
2 sin xcos x
1
=
0
1
= 0,
a uzastopno ponavljanje pravila garantira da je konaˇcni limes jednak poˇcetnom.
Primjenom L’Hospitalovog pravila, odredite slijede´ce limese:
1.
lim
x→∞
x
20
e
2x
= (0)
2.
lim
x→∞
ln x
x
= (0)
3.
lim
x→∞
x + arctgx
x
= (1)
4.
lim
x→0
x cos x −sin x
x
3
= (−
1
3
)
5.
lim
x→∞
3

x
ln x
= (∞)
6.
lim
x→0
(1 −cos x) cot x = (0)
219
7.
lim
x→∞
e
x
x
5
= (∞)
8.
lim
x→q
ln x
x −1
= (1)
9.
lim
x→0
tan x −sin x
sin
3
x
= (
1
2
)
10.
lim
x→0
cot x
ln x
= (−∞)
Oprezno s L’Hospitalovim pravilom:
11.
lim
x→∞
x + sin x
x −sin x
Rjeˇsenje. L’Hospitalovo pravilo u ovom sluˇcaju daje
lim
x→∞
1 + cos x
1 −cos x
koji se ne moˇze odrediti. Stoga poˇcetni limes rjeˇsavamo pouzdanom klasikom:
lim
x→∞
x + sin x
x −sin x
:
x
x
= limx


1 +
sin x
x
1 −
sin x
x
= 1,
jer je
lim
x→∞
sinx
x
= 0
zbog ograniˇcenih vrijednosti sin x i neograniˇcene vrijednosti kojom se sin x dijeli.
U neodredjene oblike spadaju:
lim
x→c
f(x) g(x) = 0 ∞
lim
x→c
f(x) −g(x) = ∞−∞
lim
x→c
f(x)
g(x)
= 1

; 0
0
; ∞
0
.
Elementarnim transformacijama i koriˇstenjem zamjene limesa i
neprekidnih funkcija navedeni se oblici transformiraju u izraze na
koje se smije primijeniti L’Hospitalovo pravilo.
220
Zadatak 8.15 Izraˇcunajte
lim
x→0
arcsin xctgx.
Rjeˇsenje. Trigonometrijskim identitetom
ctgx =
1
tgx
dobiva se zapis funkcije na koji se moˇze primijeniti L’Hospitalovo pravilo:
lim
x→0
arcsin xctgx = lim
x→0
arcsin x
tgx
=
0
0
= L

H = lim
x→0
1

1−x
2
1
cos
2
x
= lim
x→0
cos
2
x

1 −x
2
=
1
1
= 1
Zadatak 8.16 Nadite
lim
x→∞
x(e
1
x
−1)
Rjeˇsenje. U ovom sluˇcaju izraz se nasilno, ali pravilno transformira u podobnu
formulu:
lim
x→∞
x(e
1
x
−1) = lim
x→∞
e
1
x
1
x
= L

H = lim
x→∞
e
1
x

−1
x
2

1
x
2
= lim
x→∞
e
1
x
= e
0
= 1
Zadatak 8.17 Odredite
lim
t→0
+
_
1
t

ln(1 + t)
t
2
_
.
Rjeˇsenje. Uvrˇstavanjem kritiˇcne vrijednosti dobiva se zaista
∞−∞.
Za primjenu L’Hospitalovog pravila funkcija mora imati oblik razlomka:
lim
t→0
+
_
1
t

ln(1 +t)
t
2
_
= lim
t→0
t −ln(1 +t)
t
2
=
0
0
= L

H = lim
t→0
1 −
1
1+t
2t
=
1
2
lim
t→0
t
t(t + 1)
= L

H =
1
2
lim
t→0
1
t + 1 +t
=
1
2
Rijeˇsite nadalje:
221
12.
13.
lim
x→
π
2
(π −2x) tgx = (2)
14.
lim
x→0
x ln x = (0)
15.
lim
x→∞
x
6
e
−x
16.
lim
x→0
(
1
x

1
e
x
−1
) = (
1
2
)
17.
lim
x→0
(
1
x sin x

1
x
2
) = (
1
6
)
18.
lim
x→+∞
_
x −x
2
ln
_
1 +
1
x
__
= (1)
dosjetka je bizarna:
lim
x→+∞
_
x
2
_
1
x
−ln(1 +
1
x
)
__
= lim
x→∞
1
x
−ln(1 +
1
x
)
1
x
2
= . . .
Zadatak 8.18 Odredite
lim
x→0
(sin x)
tgx
Rjeˇsenje. Uvrˇstavanjem se dobiva upravo neodredeni oblik 0
0
. Prispodoba na oblik
pogodan za raˇcunanje limesa zahtijeva transformaciju
(sin x)
tgx
= e
ln(sin x)
tgx
= e
tgx·ln sin x
koja se poziva na odnos medusobno inverznih funkcija:
e
ln a
= a.
Nadalje, zbog neprekidnosti eksponencijalne funkcije, mogu´ce je zapisati:
lim
x→0
e
tgx·ln sin x
= e
lim
x→0
ln sin x
ctgx
,
222
pa se raˇcunanje svodi na nalaˇzenje
e
limx→0
ln sin x
ctgx
=
L

H
e
lim
x→0
1
sin x
cos x

1
sin
2
x
= e
−lim
x→0
sin
2
x·tgx
1
= e
0
= 1
Odredite i posljednje limese:
19.
lim
x→0
x
x
= (1)
20.
lim
x→0
x
1
x−1
= (e)
21.
lim
x→0
(ctgx)
1
ln x
= (1)
22.
lim
x→0
(1 + x
2
)
1
x
= (1)
23.
lim
x→0
(e
2x
+ x)
1
x
= (e
3
)
24.
lim
x→1
(tan
πx
4
)
tan
πx
2
= (e
−1
)
Konaˇcno, samo za najzahtjevnije:
25.
lim
x→0
(
π
2
−arctgx)
1
ln x
= (1)
26.
lim
x→0
x
1
ln(1−e
−x
)
= (e)
223
8.4 Asimptote grafa funkcije
Postoje vertikalna
x = c ⇔ lim
x→c
f(x) = ±∞
horizontalna
y = d ⇔ lim
x→∞
f(x) = 0
moˇzebitno kosa
y = kx + l
k = lim
x→∞
f(x)
x
l = lim
x→∞
(f(x) −ax)
Zadatak 8.19 Na´ci asimptote grafa funkcije
y =
x
2

x
2
−1
.
Rjeˇsenje. Domena funkcije bit ´ce rjeˇsenje nejednadˇzbe:
x
2
−1 > 0.
Nejednadˇzba se rjeˇsava nalaˇzenjem onih toˇcaka x na brojevnom pravcu, za koje je
x
2
−1 = 0
x
2
= 1
x
1
= 1 x
2
= −1
Analiza predznaka izraza x
2
− 1 na brojevnom pravcu dat ´ce interval u kojem je izraz
x
2
−1 pozitivan:
x : −∞ −1 1 +∞
x
2
−1 : + 0 − 0 +
Budu´ci da nazivnik iskljuˇcuje nultoˇcke, domena je:
T = (−∞, −1) ∪ (1, +∞).
Vertikalne asimptote traˇze se u rubovima domene:
lim
x→−1
x
2

x
2
−1
=
1
0
= +∞,
pa je pravac x = −1 prva vertikalna asimptota
224
Raˇcunanje
lim
x→1
x
2

x
2
−1
=
1
0
= +∞,
daje i drugu vertikalnu asimptotu x = 1 i to su jedine vertikalne asimptote.
Horizontalna asimptota traˇzi se ispitivanjem limesa u beskonaˇcnim rubovima domene
lim
x→+∞
x
2

x
2
−1
:
x
2
x
2
= lim
x→+∞
1
_
x
2
x
4

1
x
4
/x
2
=

x
4
/
=
1

0 −0
= +∞,
pa nema horizontalne asimptote prema +∞. Posve analogno nema je ni prema −∞, jer
je zbog parnosti funkcije graf simetriˇcan:
(−x)
2
_
(−x)
2
−1
=
x
2

x
2
−1
.
Svejedno je da li se uvrˇstavaju pozitivni ili njima suprotni, negativni x-evi.
Kosa asimptota traˇzi koeficijent smjera:
a = lim
x→+∞
x
2

x
2
−1
x
= lim
x→+∞
x

x
2
−1
:
x
x
a = lim
x→+∞
1
_
x
2
x
2

1
x
2
/x > 0 ⇒x =

x
2
/
a = lim
x→+∞
1

1 −0
= 1
i odsjeˇcak na osi y:
b = lim
x→+∞
_
x
2

x
2
−1
−x
_
= lim
x→+∞
x
2
−x

x
2
−1

x
2
−1
=
∞−∞

.
Omiljeno L’Hospitalovo pravilo ovdje nema uporiˇsta za primjenu, budu´ci je neodreden
brojnik. Preostaje pokuˇsaj prebacivanja iracionalnosti iz brojnika u nazivnik, odnosno
racionalizacija brojnika:
lim
x→+∞
x
2
−x

x
2
−1

x
2
−1

x
2
+x

x
2
−1
x
2
+x

x
2
−1
= lim
x→+∞
x
4
−x
2
(x
2
−1)
x
2

x
2
−1 +x(x
2
−1)
= lim
x→+∞
x
2
x
2

x
2
−1 +x
3
−x
:
x
3
x
3
= lim
x→+∞
1
x
1
_
x
2
x
2

1
x
2
+ 1 −0
b =
0
1 + 1 −0
= 0
225
Rezultati pokazuju da postoji kosa asimptota za x →+∞:
y = x.
Asimptota se za drugu stranu domene, x →−∞ traˇzi analognim postupkom:
a = lim
x→−∞
x
2

x
2
−1
x
= lim
x→−∞
x

x
2
−1
:
x
x
/x < 0 ⇒x = −

x
2
/
a = lim
x→−∞
1

_
x
2
x
2

1
x
2
a = lim
x→−∞
1


1 −0
= −1.
Analogno se raˇcuna koficijent b u jednadˇzbi kose asimptote y = ax +b:
b = lim
x→−∞
_
x
2

x
2
−1
+x
_
= lim
x→−∞
x
2
+x

x
2
−1

x
2
−1
b = lim
x→+∞
x
2
+x

x
2
−1

x
2
−1

x
2
−x

x
2
−1
x
2
−x

x
2
−1
= lim
x→−∞
x
4
−x
2
(x
2
−1)
x
2

x
2
−1 −x(x
2
−1)
= lim
x→−∞
x
2
x
2

x
2
−1 −x
3
+x
:
x
3
x
3
= lim
x→−∞
1
x
1 (−
_
x
2
x
2

1
x
2
) −1 + 0
b =
0
−1 −1 + 0
= 0,
pa je asimptota kojoj se graf funkcije priljubljuje za izuzetno negativne vrijednosti argu-
menta:
y = −x.
Zadatak 8.20 Nadite asimptote krivulje
y =
2x
3
x
2
−4
.
Rjeˇsenje.
Vertikalna asimptota nalazi se na temelju domene:
T = 1¸ ¦−2, 2¦.
Ispitivaju´ci
lim
x→−2

2x
3
x
2
−4
=
−16
−0
= +∞
226
lim
x→−2
+
2x
3
x
2
−4
=
−16
+0
= −∞
lim
x→2

2x
3
x
2
−4
=
16
−0
= −∞
lim
x→2
+
2x
3
x
2
−4
=
16
+0
= +∞
dobivaju se dvije vertikalne asimptote:
x = −2 i x = 2.
Horizontalne asimptote dobiti se mogu nakon ispitivanja
lim
x→−∞
2x
3
x
2
−4
:
x
3
x
3
=
2
1
x

4
x
3
=
2
−0
= −∞
lim
x→+∞
2x
3
x
2
−4
:
x
3
x
3
=
2
1
x

4
x
3
=
2
+0
= +∞
koje pokazuje da ih nema.
Kose asimptote postoje ako postoje konaˇcni limesi:
a = lim
x→+∞
2x
3
x
2
−4
x
= lim
x→+∞
2x
2
x
2
−4
:
x
2
x
2
= lim
x→+∞
2
1 −
4
x
2
= 2
b = lim
x→+∞
_
2x
3
x
2
−4
−2x
_
= lim
x→+∞
2x
3
−2x(x
2
−4)
x
2
−4
b = lim
x→+∞
8x
x
2
−4
:
x
2
x
2
= 0
koji u ovom zadatku daju desnu kosu asimptotu
y = 2x.
Lijeva beskonaˇcnost ispituje se u nadi da postoji i lijeva asimptota:
a = lim
x→−∞
2x
3
x
2
−4
x
= lim
x→−∞
2x
2
x
2
−4
:
x
2
x
2
= lim
x→−∞
2
1 −
4
x
2
= 2
b = lim
x→−∞
_
2x
3
x
2
−4
−2x
_
= lim
x→−∞
2x
3
−2x(x
2
−4)
x
2
−4
b = lim
x→−∞
8x
x
2
−4
:
x
2
x
2
= 0.
Asimptota kojoj se graf funkcije priljubljuje teˇze´ci u beskonaˇcnost s lijeve strane je isti
pravac
y = 2x.
227
Zadatak 8.21 Odredite asimptote funkcije
y =
¸
x
3
x + 3
.
Rjeˇsenje. Domena funkcije dobiva se rjeˇsavanjem nejednadˇzbe
x
3
x + 3
≥ 0.
Rjeˇsenja nejednadˇzbe nalaze se analizom predznaka izraza
x
3
x+3
na brojevnom pravcu. Analiza se provodi nakon nalaˇzenja nultoˇcaka brojnika i nazivnika,
jer je za te x-eve nemogu´ce odrediti predznak razlomka:
x
3
= 0 ⇒x
1
= 0
x + 3 = 0 ⇒x
2
= −3.
Analiza na brojevnom pravcu:
x : −∞ −3 0 +∞
x
3
x+4
+ ! − 0 +
daje domenu kao uniju podruˇcja na kojim razlomak poprima pozitivne vrijednosti. Toˇcka
-3 iskljuˇcuje se iz domene, jer dijeljenje nulom nije definirano. Domena je tako:
< −∞, −3 > ∪[0, +∞> .
Vertikalna asimptota dobiva se ispitivanjem limesa:
lim
x→−3
_
x
3
x + 3
=
_
−27
0
= +∞
lim
x→0
_
x
3
x + 3
=
_
0
3
= 0.
U ovom sluˇcaju, jedina vertikalna asimptota je
x = −3.
Slijedi ispitivanje horizontalne asimptotiˇcnosti:
lim
x→−∞
_
x
3
x + 3
=
_
lim
x→−∞
x
3
x + 3
:
x
3
x
3
=
_
lim
x→−∞
1
0 −0
= +∞
lim
x→+∞
_
x3
x + 3
=
_
lim
x→−∞
x
3
x + 3
:
x
3
x
3
=
_
lim
x→+∞
1
0 −0
= +∞.
228
Kosa asimptota zahtijeva nalaˇzenje koeficijenta smjera i odsjeˇcka na osi y:
a = lim
x→+∞
_
x
3
x+3
x
= lim
x→+∞
_
x
x + 3
:
_
x
x
a = lim
x→+∞
¸
1
1 +
1
x
= 1
b = lim
x→+∞
_
_
x
3
x + 3
−x
_
= lim
x→+∞

x
3
−x

x + 3

x + 3


x
3
+x

x + 3

x
3
+x

x + 3
= lim
x→+∞
x
3
−x
2
(x + 3)
_
x
3
(x + 3) +x(x + 3)
= lim
x→+∞
−3x
2
_
x
3
(x + 3) +x(x + 3)
:
x
2
x
2
= lim
x→+∞
−3
_
x
3
x
3
(
x
x
+
1
x
) + 1 (1 +
3
x
=
−3
1 + 1
= −
3
2
.
Slijedi da je desna kosa asimptota
y = x −
3
2
.
Lijeva asimptota dobiva se nakon sliˇcne analize. Koeficijent smjera dobiva se analogno:
a = lim
x→−∞
_
x
3
x+3
x
= lim
x→−∞

_
x
x + 3
:
_
x
x
/jer je x < 0 ⇒x = −

x
2
/
a = − lim
x→−∞
¸
1
1 +
1
x
= −1
Sliˇcan raˇcun za b:
b = lim
x→−∞
_
_
x
3
x + 3
+x
_
= lim
x→−∞

x
3
+x

x + 3

x + 3


x
3
−x

x + 3

x
3
−x

x + 3
= lim
x→−∞
x
3
−x
2
(x + 3)
_
x
3
(x + 3) −x(x + 3)
229
= lim
x→−∞
−3x
2
_
x
3
(x + 3) +x(x + 3)
:
x
2
x
2
= lim
x→−∞
−3
_
x
3
x
3
(
x
x
+
1
x
) + 1 (1 +
3
x
)
=
−3
1 + 1
= −
3
2
,
naˇzalost, ne pali, jer se u raˇcunanju javljaju nedefinirani izrazi poput

x
3
koji za x →−∞
ipak nije definiran. Stoga navedeno nema smisla, ali se malim trikom moˇze prispodobiti
na analogiju:
lim
x→−∞
_
_
x
3
x + 3
+x
_
= lim
x→+∞
_
_
−x
3
−x + 3
−x
_
= lim
x→+∞
_
_
x
3
x −3
−x
_
Korektan raˇcun za b:
b = lim
x→+∞
_
_
x
3
x −3
−x
_
= lim
x→+∞

x
3
−x

x −3

x −3


x
3
+x

x −3

x
3
+x

x −3
= lim
x→+∞
x
3
−x
2
(x −3)
_
x
3
(x −3) +x(x −3)
= lim
x→+∞
3x
2
_
x
3
(x −3) +x(x −3)
:
x
2
x
2
= lim
x→+∞
3
_
x
3
x
3
(
x
x
+
1
x
) + 1 (1 +
3
x
)
=
3
1 + 1
=
3
2
,
pa je lijeva asimptota
y = −x +
3
2
.
Slijede´ce zadatke pokuˇsajte rijeˇsiti samostalno. Nemojte odmah gledati
u rjeˇsenja. Odredite prvo domenu, a zatim ispitajte limese na rubovima
domene. Oni ukazuju na postojanje ili izostanak vertikalnih i horizontalnih
asimptota. Postojanje horizontalne asimptote iskljuˇcuje kosu asimptotu.
1. Odredite asimptote slijede´cih krivulja:
(a)
y =
x
3
x
2
−1
230
(b)
y =
x + 1

x
2
+ 2
(c)
y =

x
2
−4
(d)
y =
x
3
2(x + 1)
2
(e)
y = x
¸
x −1
x −2
(f)
y = xe
1
x
(g)
y = ln(e +
1
x
)
x
(h)
y =
sin x
x
(i)
y = 2x + arctan
x
2
1. Rjeˇsenje.
(a) Vertikalne asimptote: x = 1 i x = −1, horizontalnih nema, kosa asomptota:
y = x.
(b) Vertikalnih asimptota nema. Horizontalne asimptote: y = 1 i y = −1.
(c) Vertikalnih i horizontalnih nema. Kose asimptote su: y = x za x → +∞ i
y = −x za x →−∞.
(d) Vertikalna asimptota je x = −1. Kosa asomptota: y =
1
2
x −1.
(e) Vertikalna asimptota: x = 2. Horizontalne nema. Kosa asomptota: y = x+
1
2
.
231
(f) Vertikalna: x = 0. Kosa asimptota: y = x + 1. Raˇcun:
lim
x→0
+
x e
1
x
= 0 e
+∞
= 0 ∞= neodr.
lim
x→0
+
x e
1
x
= lim
x→0
+
e
1
x
1
x
= L

H = lim
x→0
+
lim
x→0
+
e
1
x

−1
x
2
−1
x
2
= lim
x→0
+
e
1
x
= ∞
lim
x→0

x e
1
x
= 0 e
−∞
= 0 0 = 0.
lim
x→∞
x e
1
x
= ∞ e
0
= ∞
k = lim
x→∞
x e
1
x
x
= lim
x→∞
e
1
x
= e
0
= 1
l = lim
x→∞
_
xe
1
x
−x
_
= lim
x→∞
e
1
x
−1
1
x
= L

H = lim
x→∞
e
1
x

−1
x
2
−1
x
2
= lim
x→∞
e
1
x
= e
0
= 1.
(g) Vertikalna asimptota ex + 1 = 0. Kosa asimptota: y = x +
1
e
.
Svojstvo logaritmiranja potencija daje zapis formule:
y = xln
_
e +
1
x
_
.
Domenu ˇcine brojevi koji zadovoljavaju
e +
1
x
> 0
Nejednadˇzba se rjeˇsava analizom predznaka izraza
e +
1
x
na brojevnom pravcu:
e +
1
x
= 0
x = −
1
e
x : −∞ −1/e 0 ∞
e +
1
x
+ 0 − ! +
Domena je T =< −∞, −
1
e
> ∪ < 0, +∞>. Ispitavanje rubova domene:
lim
x→−1/e
x ln
_
e +
1
x
_
= −
1
e
(−∞) = +∞
lim
x→0
x ln
_
e +
1
x
_
= 0 (−∞) = neodr.
232
lim
x→0
ln
_
e +
1
x
_
1
x
= L

H = lim
x→0
1
e+
1
x

−1
x
2
−1
x
2
= lim
x→0
1
e +
1
x
= 0
lim
x→±∞
x ln
_
e +
1
x
_
= ±∞ ln e = ±∞
Kosa asimptota:
k = lim
x→∞
xln
_
e +
1
x
_
x
= 1
l = lim
x→∞
_
xln
_
e +
1
x
_
−x
_
= lim
x→∞
ln(e +
1
x
) −1
1
x
L

H = lim
x→∞
1
e+
1
x

−1
x
2
−0
−1
x
2
=
1
e
(h) Vertikalne asimptote nema. Horizontalna asimptota je x-os.
(i) Vertikalne i horizontalne asimptote nema. Kosa asimptota je y = 2x +
π
2
:
k = lim
x→∞
2x + arctan
x
2
x
= lim
x→∞
_
2 +
arctan
x
2
x
_
= 2 +
π
2

= 2 + 0 = 2
l = lim
x→∞
_
2x + arctan
x
2
−2x
_
=
π
2
8.5 Kvalitativni graf funkcije
Crtanje kvalitativnog grafa podrazumijeva grafiˇcki opis domene, intervala
rasta, pada i ekstreme, konveksne, konkavne zakrivljenosti i toˇcaka infleksije
te konaˇcno asimptota.
Zadatak 8.22 Ispitajte tok i nacrtajte graf funkcije:
y = x
2
e
1
x
.
Rjeˇsenje.
i Domenu funkcije ˇcine svi brojevi osim 0: T = 1¸ ¦0¦.
ii Analiza predznaka prve derivacije
y

= 2xe
1
x
+x
2
e
1
x

−1
x
2
233
vodi na rjeˇsavanje jednadˇzbe:
y

= 0
e
1
x
(2x −1) = 0
x
1
=
1
2
nakon koje slijedi ispitivanje monotonosti:
x : −∞ 0
1
2
+∞
y

− ! − 0 +
y ¸ ! ¸
e
2
4
¸
Druga derivacija
y

=
1
x
2
e
1
x
(2x
2
−2x + 1)
nema nultoˇcku a predznak ne mijenja ni u toˇcki prekida, pa je pozitivna na cijeloj
domeni, ˇsto znaˇci da je graf konveksan.
iii Ponaˇsanje na rubovima domene:
lim
x→−∞
x
2
e
1
x
= ∞ e
0
= ∞
lim
x→0

x
2
e
1
x
= 0 e
−∞
= 0
lim
x→0
+
x
2
e
1
x
= 0 e
+∞
= lim
x→0
+
e
1
x
1
x
2
= L

H = lim
x→0
+
−1
x
2
e
1
x
−2
x
3
=
= lim
x→0
+
e
1
x
1
x
= L

H = lim
x→0
+
−1
x
2
e
1
x
−1
x
2
== e
+∞
= +∞
lim
x→−∞
x
2
e
1
x
= ∞ e
0
= ∞
lim
x→∞
x
2
e
1
x
= ∞
Kvalitativni graf je jednostavan i nalazi se u prilogu.
Zadatak 8.23 Ispitajte tok i skicirajte graf funkcije
y =
x
3
2(x + 1)
2
.
Rjeˇsenje. Domena funkcije
T = 1¸ ¦−1¦.
Prva derivacija ima formulu
y =
x
2
(x + 3)
2(x + 1)
3
234
iz koje se oˇcitavaju nultoˇcke: x
1
= 0 i x
2
= −3 koje su potrebne u analizi rasta i pada
funkcije:
x −∞ −3 0 +∞
y

− 0 + 0 +
y ¸ −
27
8
¸ 0 ¸
iz koje je vidljiva toˇcka minimuma (−3, −
27
8
).
Druga derivacija:
y

=
3x
(x + 1)
4
ima nultoˇcku u nuli. Analiza predznaka druge derivacije:
x : −∞ 0 +∞
y

− 0 +
y ∩ 0 ∪
daje toˇcku infleksije (0, 0).
Vertikalnu asimptotu x = −1 pokazuje
lim
x→−1
x
3
2(x + 1)
2
= +∞.
Horizontalne asimptote nema, a kosa asimptota:
a = lim
x→∞
x
3
2(x+1)
2
x
= lim
x→∞
x
2
2(x + 1)
2
=
1
2
b = lim
x→∞
_
x
3
2(x + 1)
2

1
2
x
_
= lim
x→∞
x
3
−x(x + 1)
2
2(x + 1)
2
= −1
ima jednadˇzbu
y =
1
2
x −1
i asimptota je kojoj graf prijanja na obje strane prema beskonaˇcnosti. Graf se nalazi u
prilogu, na kraju zbirke.
1. Nacrtajte grafove slijede´cih funkcija:
(a)
y = x
3
+
x
4
4
(b)
y =
x
x
2
+ 1
235
(c)
y = x +
1
x
(d)
y =
x
3
−3x + 2
x
2
+ 1
(e)
y =
x −2

x
2
+ 2
(f)
y = xe
−x
(g)
y =
e
x
x
(h)
y = xe
1
x−2
(i)
y = x
2
ln x
(j)
y =

x
ln
2
x
(k)
y =
1 −ln x
1 + ln x
2. Ispitajte tok funkcije i skicirajte graf:
(a)
y =
2x
ln
2
x
(b)
y =
e
−3x
1 −x
(c)
y = xe

1
x
236
(d)
y = arctan
x
x + 1
(e)
y =
x
2
+ 1
2x + 1
(f)
y =
(3x + 2)
2
3x −1
(g)
y = x

1 −x
2
3. Ispitati tok i nacrtati graf funkcije zadane formulom
y = x
2
e
1
x
.
4. Nacrtajte kvalitativni graf funkcije
y = arcsin
1
1 + x
2
5. Ispitati tok i nacrtati graf
y =
¸
x
3
x −2
9 Integrali i primjene
Integralni raˇcun rjeˇsava vrlo jednostavno izreciv, no i netrivijalno rjeˇsiv prob-
lem izraˇcunavanje povrˇsine ravninskog lika. Osim u geometriji, integralima
se rjeˇsavaju problemi gibanja, potroˇsnje energije, pa i ekonomski problemi.
9.1 Definicija odredjenog integrala
Primjer 9.1 Izraˇcunajte povrˇsinu omedenu u koordinatnoj ravnini vertikalama
x = 2, x = 4, osi apcisa i grafom funkcije f(x) = 3.
Rjeˇsenje. Nakon crtanja, povrˇsina je jednaka 6 kvadratnih jedinica.
237
Odredeni integral u oznaci
_
4
2
3dx
predstavlja zadatak naveden u primjeru. Rjeˇsenje zadatka zapisuje se
_
4
2
3dx = 6.
Zadatak 9.1 Izraˇcunajte povrˇsinu omedenu pravcem y = 3x, ver-
tikalama x = 0 i x = 3, te osi 0x. Zapiˇsite zadatak pomo´cu oznake
za odredeni integral.
Rjeˇsenje. Nakon crtanja, zadatak se svodi na raˇcunanje povrˇsine pravokutnog
trokuta i dobiva se 13.5 kvadratnih jedinica. Zapisano integralom:
_
3
0
3xdx = 13.5
Zadatak 9.2 Odredite povrˇsinu omedenu pravcem y = 2x + 5 odozgo,
vertikalama x = −2 i x = 3 slijeva i sdesna, te osi apscisa odozdo.
Izrazite zadatak integralom.
Rjeˇsenje. Nakon crtanja, povrˇsina dobivenog trapeza jednaka je
P =
a +c
2
v =
11 + 1
2
5 = 30
kvadratnih jedinica. Zadatak iskazan integralom:
_

2
3
(2x + 5)dx = 30kv.
Zadatak 9.3 Izraˇcunajte
_
10
0
(10 −x)dx =
Rjeˇsenje. U koordinatnoj ravnini nacrta se pravac x + y = 10 i traˇzeni integral
upravo je povrˇsina pravokutnog trokuta i iznosi 50 kvadrata.
238
Newton-Leibnitzova formula daje uputu za raˇcunanje povrˇsine ispod grafa
funkcije y = f(x), iznad osi apscisa, lijevo od vertikale x = b i desno
od x = a:
_
b
a
f(x)dx = F(x)[
b
a
= F(b) −F(a),
gdje je
F

(x) = f(x)
najve´ci problem koji se sastoji u nalaˇzenju antiderivacije podintegralne
funkcije.
Antiderivacija je problem koji se naziva neodredjenim integralom:
_
f(x)dx
Antiderivaciju potenciranja uvijek je mogu´ce prona´ci:
_
x
n
dx =
x
n+1
n + 1
+ c, n ,= −1
_
1
x
dx = ln [x[ + c,
gdje je [[ radi ˇsire definicije podintegralne od primitivne funkcije.
Jedino pravilo koje vrijedi prilikom integriranja je
_
(α f(x) + β g(x))dx = α
_
f(x)dx + β
_
g(x)dx.
Integriranje se izvodi pogadanjem antiderivacije. Algebarskim meto-
dama, supstitucijom i parcijalnom integracijom podintegralna funkcija
moˇze se pripremiti do oblika prepoznatljivog za pogadanje.
Rijeˇsite Newton-Leibnitzovom formulom nekoliko slijede´cih zadataka.
1. Izraˇcunati povrˇsinu koju omedjuju graf funkcije
y = x
2
,
vertikalni pravci x = 1 i x = 3 i os apscsa: y = 0.
2. Izraˇcunajte povrˇsinu koju omeduju parabola xy = 12, os apscisa i
vertikale x = 2 i x = 6.
239
3. Odredite veliˇcinu jednog od dijelova koje parabola
y = x
3
−4x
zatvara s koordinatnom x-osi.
4. Odredite veliˇcinu povrˇsine ispod grafa funkcije
y =

x
koja se duˇz x-osi proteˇze od 0 do 9.
5. Koliko je velika jedna od povrˇsina koju sinusoida y = sin x zatvara s
x-osi?
Rjeˇsenja.
1. P = 26/3; 2.
9.2 Neposredno integriranje
Jedini naˇcin rjeˇsavanja integrala je pogadanje formule koja derivirana daje
podintegralnu formulu. Diferencijal dx ukazuje na varijablu u podintegralnoj
funkciji. Ostali brojevi koji se javljaju ispod integrala su konstante. Integri-
rati se moˇze samo po jednoj varijabli.
Tablica neodredjenih integrala
1. _
dx = x + c
2.
_
x
n
dx =
x
n+1
n + 1
+ c, n ,= −1
3.
_
dx
x
dx = ln [x[ + c
4.
_
e
x
dx = e
x
+ c;
_
a
x
dx =
a
x
ln a
+ c
240
5. _
sin x dx = −cos x + c;
_
cos x dx = sin x + c
6.
_
dx
cos
2
x
dx = tgx + c;
_
dx
sin
2
x
dx = −ctgx + c
7.
_
dx
x
2
+ a
2
=
1
a
arctg
x
a
+ c
8.
_
dx
x
2
−a
2
=
1
2a
ln [
x −a
x + a
[ + c
9.
_
dx

x
2
+ A
= ln [x +

x
2
+ A[ + c
10.
_
dx

a
2
−x
2
= arcsin
x
a
+ c
11.
_

a
2
−x
2
dx =
x
2


a
2
−x
2
+
a
2
2
arcsin
x
a
+ c
12.
_

x
2
+ A dx =
x
2


x
2
+ A +
A
2
ln x +

x
2
+ A + c
Ostali neodredjeni integrali, ako su rijeˇseni, moˇzda se nalaze u nekom od
priruˇcnika namjenjenog inˇzenjerima ili studentima. Opet valja napomenuti
da nije svaki integral rjeˇsiv.
Zadatak 9.4 Odredite _
_
2pxdx
Rjeˇsenje. U podintegralnoj funkciji broj p je konstanta, pa zbog linearnosti operatora
antiderivacije:
_
_
2pxdx =
_
_
2p

xdx =
_
2p
_
x
1
2
dx =
_
2p
x
3
2
3
2
+c,
ˇsto se moˇze, ali i ne mora srediti. Ovisno o zadatku.
241
Zadatak 9.5 Nadite
_
(x
2
+ 1)(x
2
−2)
3

x
2
dx.
Rjeˇsenje.
_
(x
2
+ 1)(x
2
−2)
3

x
2
dx =
_
x
4
−x
2
−2
x
2
3
dx
=
_
_
x
10
3
−x
4
3
−2x
−2
3
_
dx
=
x
13
3
13
3

x
7
3
7
3
−2
x
1
3
1
3
+c
=
3x
4 3

x
13

3x
2 3

x
7
−6
3

x +c
gdje je posljednji redak radi ˇsminke, a i da pokaˇze algebarsku spretnost autora zbirke.
Zadatak 9.6 Odredite
_
dx
x
2
+ 7
.
Rjeˇsenje. Jednostavnom primjenom tablice
_
dx
x
2
+ 7
=
1

7
arctg
x

7
+c.
Zadatak 9.7 Rijeˇsite
_
tg
2
xdx
Rjeˇsenje. Pomo´cu osnovnih trigonometrijskih identiteta podintegralna funkcija poprima
oblik pogodan za pogadanje primitivne funkcije:
_
tg
2
xdx =
_
sin
2
x
cos
2
x
dx =
_
1 −cos
2
x
cos
2
x
dx
=
_ _
1
cos
2
x

cos
2
x
cos
2
x
_
dx
=
_
1
cos
2
x
dx −
_
dx = tgx −x +c
Zadatak 9.8 Integrirajte
_
dx
3x
2
+ 5
.
242
Rjeˇsenje. Nasilnim izluˇcivanjem 3 u nazivniku dobiva se
_
dx
3x
2
+ 5
=
1
3
_
dx
x
2
+
5
3
=
1
3
1
_
5
3
arctg
x
_
5
3
+c
Zadatak 9.9 Odredite
_
(a
x
−b
x
)
2
a
x
b
x
dx
Rjeˇsenje.
_
a
2x
−2a
x
b
x
+b
2x
a
x
b
x
dx =
_
_
a
b
_
x
dx −2
_
dx +
_ _
b
a
_
x
dx
=
1
ln
_
a
b
_
_
a
b
_
x
−2x +
1
ln
_
b
a
_
_
b
a
_
x
Zadatak 9.10 Izraˇcunajte
_
1
0
3
x
e
x
dx.
Rjeˇsenje. Raˇcunanje odredenog integrala izvodi se po Newton-Leibnitzovoj formuli i sas-
toji se od nalaˇzenja primitivne funkcije za podintegralnu funkciju. Pravilom o potenciranju
potencija jednakih baza, mogu´ce je podintegralnu funkciju svesti na oblik iz tablice:
_
1
0
3
x
e
x
dx =
_
1
0
(3e)
x
dx =
(3e)
x
ln 3e
¸
¸
¸
¸
1
0
=
3e
ln 3e

1
ln 3e
= 3.40932
Zadatak 9.11 Odredite vrijednost odredenog integrala:
_
−1
−2
x −2
x
3
dx.
Rjeˇsenje. Algebarskom transformacijom:
_
−1
−2
_
x
x
3

2
x
3
_
dx
integral se svede na dva integrala op´cih potencija:
_
−3
−2
x
−2
dx −2
_
−3
−2
x
−3
dx.
243
Primjenom tablice, po Newton-Leibnitzovoj formuli dobiva se:
x
−1
−1
¸
¸
¸
¸
−1
−2
−2
x
−2
−2
¸
¸
¸
¸
−2
−1 =
= 1 −
1
2
−2
_
1
−2

1
−8
_
=
=
1
2
−2
−3
8
=
5
4
Zadatak 9.12 Izraˇcunajte
_ 3e
2
e
2
_
1
x(1 −

x)

1 +

x

x(1 −x)
_
dx
Rjeˇsenje: svodenjem podintegralnog izraza na zajedniˇcki nazivnik dobiva se:
_ 3e
2
e
2
1 +

x −

x(1 +

x)
x(1 −x)
dx =
_ 3e
2
e
2
1 −x
x(1 −x)
dx
= ln x[
3e/2
e/2
= ln
3e
2
−ln
e
2
= ln 3
Primjenom tablice i jedinog nam pravila odredite formule u slijede´cim
zadacima:
1. Neposredno integrirajte:
(a)
_
(
1 −x
x
)
2
dx =
(b)
_
x + 1

x
dx =
(c)
_

x
4
+ x
−4
+ 2
x
3
dx =
(d)
_

1 −sin 2x dx =
244
2. Odredite vrijednost odredenih integrala:
(a)
_
1
0
dx
1 + x
=, ln 2 −1
(b)
_ π
6

π
3
tg
2
x dx =,
3. Izraˇcunajte vrijednosti odredenih integrala:
(a)
_
8
−1
3

x dx =,
(b)
_
2
1
dx

1 + x
2
=,
Rjeˇsenja.
1. zadatak:
(a) −1/x −2 ln x +x +c
(b)
2

x
3
(x + 3) +c
(c)
_

x
4
+x
−4
+ 2
x
3
dx =
_
_
x
4
+
1
x
4
+ 2
x
3
dx =
_
_
x
8
+1+2x
4
x
4
x
3
dx =
_

(x
4
+1)
2
x
2
x
3
dx =
_
x
4
+ 1
x
5
dx =
_ _
1
x
+x
−5
_
dx = ln x +
x
−4
−4
+c = ln x −
1
4x
4
+c
(d)
_

1 −sin 2x dx =
_
_
sin
2
x −2 sin xcos x + cos
2
xdx =
_
_
(sin x −cos x)
2
dx =
_
[ sin x −cos x[dx =
_
sin x −cos x, x ∈ [−

4
+ 2kπ,
π
4
+ 2kπ], k ∈ Z
cos x −sin x, x ∈ [
π
4
+ 2kπ,

4
+ 2kπ], k ∈ Z
2. Odredeni integrali: a) 0.693, b) 0.73.
3. Analogno a) 11.25 b) 0.56
245
Slijede´ci zadaci su sloˇzeniji zadaci neposrednog integriranja. Integrirajte
algebarskim svodenjem integrala na tabliˇcne.
1. Integrirajte
a)
_
(3 −x
2
)
3
dx = b)
_
_
a
x
+
a
2
x
2
+
a
3
x
3
_
dx =
c)
_
(1 −x
2
)
_
x

xdx = d)
_
2
x+1
−5
x−1
10
x
dx =
e)
_
e
3x
+1
e
x
+1
dx = f)
_
ctg
2
xdx =
g)
_
x
2
dx
1+x
2
= h)
_

x
2
+1−

x
2
−1

x
4
−1
dx =
2. Izraˇcunajte
a)
_
1
0
x
3

xdx = b)
_
256
1
_
x
_
x

xdx =
c)
_
−1
−3
dx
x
3
= d)
_
−2
−4
dx
3

x
=
e)
_
3
1
dx
x

x
= f)
_
0
2
(2 + x
2
)
3
dx =
g)
_
−3
−1
x
3
−2x+4
x
dx = h)
_
4
3
x
2
1−x
2
dx =
i)
_

0
(2 sin x + 3 cos x)dx = j)
_
1
−3
(x
2
+ 2x −3)dx =
3. Izraˇcunajte:
a)
_
1
0
(3
x
−4
x
)dx
_
1
−1
5
x
3
−x
dx
Rjeˇsenja:
1. zadatak:
a)27x −9x
3
+
9x
5
5

x
7
7
+c b)a ln x −
a
2
x

a
3
2x
2
+c
c)
4
7
x
4

x
3

4
15
x
3
4

x
3
+c d)
2
−5
x
ln 5
+
1
5·2
x
ln 2
+c
e)
1
2
e
2x
+e
x
+x +c f) −ctgx −x +c
g)x −arctgx +c h) ln [x +

x −1[ + ln [x −

x −1[ +c
2. zadatak:
a)
3
4
; b)
8
15
(2
15
−1); c)−
4
9
; d)−
9
2
; e)1; f)−4
4
35
; g)1
1
3
+ 4 ln 3; h)−1.09; i)0; j)−7
2
3
3. zadatak:
a)
2
ln 3

3
ln 4
; b)
16
15(ln 5−ln 3)
246
9.3 Metoda supstitucije
Metoda supstitucije sastoji se u zamjeni dijela formule u podintegralnoj
funkciji koja ovisi o x, zapisanog kao k(x), formulom koja ´ce ovisiti o novoj
varijabli t:
k(x) = ϕt
Izbor k(x) mora biti takav, da je mogu´ce potpuno uvesti varijablu t pod
integral:
k(x) = ϕ(t)
x = k
−1
(ϕ(t))
Potrebno je zamijeniti i diferencijal dx sa dt, zamijeniti debljinu niti integri-
ranja. Preslikavanje
x −→k(x)
mora biti bijektivno definirana funkcija.
Zadatak 9.13 Supstitucijom odredite
_
3

5 −6xdx
Rjeˇsenje. Nema pravila koji dio podintegralne funkcije zamijeniti i koju funkciju izabrati
za zamjenu. U ovom sluˇcaju mudro je uzeti:
5 −6x = t
3
−6dx = 3t
2
dt
dx = −
t
2
2
dt,
jer nakon uvrˇstavanja dobiva se prepoznatljiva podintegralna funkcija
_
3

t
3

−t
2
dt
2
= −
1
2
_
t
3
dt = −
1
2
t
4
4
+c
Budu´ci zadatak traˇzi nalaˇzenje primitivne funkcije za
3

5 −6x, u rezultat se mora vratiti
varijabla
x =
5 −t
3
6
,
pa je traˇzena primitivna funkcija:
_
3

5 −6xdx = −
1
8
_
5 −t
3
6
_
4
+c
247
Zadatak 9.14 Odredite
_
2x −5
x
2
−5x + 7
dx.
Rjeˇsenje. Ovaj integral posebno je znaˇcajan, jer je u brojniku sadrˇzana derivacija
nazivnika. Lukavo je cijeli nazivnik zamijeniti novom varijablom:
x
2
−5x + 7 = t
(2x −5)dx = dt
jer je tada integral po novoj varijabli bitno jednostavniji:
_
dt
t
= ln [t[ +c = ln [x
2
−5x + 7[ +c.
Zadatak 9.15 Odredite _
x
2
e
x
3
dx.
Rjeˇsenje. U ovom je zadatku faktor x
2
prispodobiv do na konstantu, derivaciji argumenta
eksponencijalne funkcije:
_
x
2
e
x
3
dx = /x
3
= t
3x
2
dx = dt/
=
_
x
2
e
t

dt
3x
2
=
1
3
_
e
t
dt =
1
3
e
t
+c
=
1
3
e
x
3
+c
Zadatak 9.16 Pogodnom supstitucijom rijeˇsite
_
xdx

1 −x
4
Rjeˇsenje. Metodom izrazito upornog gledanja mogu´ce je u brojniku otkriti derivaciju
izraza x
2
, pa izvrˇsiti zamjenu:
x
2
= t
2xdx = dt
_
x
dt
2x

1 −t
2
=
1
2
_
dt

1 −t
2
=
1
2
arcsin t +c =
1
2
arcsin x
2
+c
Ovaj zadatak je vrlo teˇzak i zahtijeva puno iskustva.
248
Zadatak 9.17 Rijeˇsite
_
e
x
e
x
−1
dx
Rjeˇsenje. Supstitucija
e
x
−1 = t
e
x
dx = dt
_
e
x
e
x
−1
dx =
_
e
x
t

dt
e
x
=
_
dt
t
= ln [t[ +c ln [e
t
−1[ +c
Zadatak 9.18 Zgodnom supstitucijom otkrijte
_
¸
arcsin x
1 −x
2
Rjeˇsenje. Ponekad je zgodno zamijeniti nezgodnu funkciju jednostavnom:
_
_
arcsin x
1 −x
2
= / arcsin x = t
1

1 −x
2
dx = dt
dx =
_
1 −x
2
dt/
=
_

t

1 −x
2

_
1 −x
2
dt
=
_
t
1
2
dt =
t
3
2
3
2
+c
=
2
3
(arcsin x)
3
2
+c
Zadatak 9.19 Rijeˇsite neodredeni integral:
_
x −

arctg2x
1 + 4x
2
dx.
Rjeˇsenje. Prije supstitucije integral se rastavi:
_
x −

arctg2x
1 + 4x
2
dx =
_
x
1 + 4x
2
dx −
_ √
arctg2x
1 + 4x
2
dx
_
1 + 4x
2
= t arctg2x = s
8xdx = dt
1
1+(2x)
2
2dx = ds
dx =
dt
8x
dx =
(1+4x
2
)ds
2
_
=
_
x
t

dt
8x

_ √
s
1 + 4x
2

(1 + 4x
2
)ds
2
=
1
8
_
dt
t

1
2
_
s
1
2
ds
=
1
8
ln(1 + 4x
2
) −
1
2

2
3
arctgx
3
2
+c
249
Zadatak 9.20 Odredite _
a e
−mx
dx.
Rjeˇsenje. Supstitucija −mx = t daje:
_
a e
t

dt
−m
= −
a
m
e
t
+c = −
a
m
e
−mx
+c
Zadatak 9.21 Odredite
_
(cos x + sin x)
2
dx.
Rjeˇsenje. Nakon kvadriranja:
_
(cos
2
x + 2 cos xsin x + sin
2
x)dx =
_
dx +
_
cos 2xdx
= /2x = t, dx =
dt
2
= x +
_
cos t
dt
2
= x +
1
2
(−sin t) +c
= x −
1
2
sin 2x +c
Zadatak 9.22 Na´ci _
tgxdx.
Rjeˇsenje. Definicija tangensa i ˇcinjenica da je sinus derivacija kosinusa:
_
tgxdx =
_
sin x
cos x
dx =
_
cos x = t
−sin xdx = dt
dx =
dt
−sin x
_
=
_
sin x
t

dt
−sinx
= −
_
dt
t
= −ln t +c
= −ln cos x +c
kao primitivnu funkciju.
Zadatak 9.23 Nadite _
sin
2
x cos xdx
250
Rjeˇsenje. Supstitucija
sin x = t
cos xdx = dt
daje
_
t
2
dt =
t
3
3
=
sin
3
x
3
+c.
Zadatak 9.24 Odredite primitivnu funkciju:
_
cos
2
xdx.
Rjeˇsenje. Koristiti identitet
cos
2
x =
1 + cos 2x
2
i supstituciju:
_
1 + cos 2x
2
dx =
1
2
_
dx +
1
2
_
cos 2xdx
= 2x = t, 2dx = dt
=
1
2
x +
1
2
_
cos t
dt
2
=
1
2
x +
1
2

1
2
(−sin t)
=
1
2
x −
1
4
sin 2x +c
Kod rjeˇsavanja neodredenog integrala rezultat nije jednoznaˇcan. Toˇcnost
primitivne funkcije dovoljno je provjeriti deriviranjem. Derivacija mora biti
jednaka podintegralnoj funkciji.
1. Zamijenom varijabli integrirajte:
(a)
_
xdx

1 −x
2
=
(b)
_
x
2

1 + x
3
dx =
(c)
_
dx

x (1 + x)
=
251
(d)
_
sin
1
x

dx
x
2
=
(e)
_
dx
_
x(1 −x)
=
(f)
_
dx
x ln x ln ln x
=
(g)
_
arctg
x
2
4 + x
2
dx =
(h)
_
e
1
x
x
2
dx =
(i)
_
e
x

a −be
x
dx =
(j)
_
sin
5
x cos x dx =
2. Pogodno odabranom supstitucijom integrirajte:
(a)
_
sin(ln x)
x
dx
(b)
_
1 + sin 3x
cos
2
3x
dx
(c)
_
sin x −cos x
sin x + cos x
dx
(d)
_
x ctg(x
2
+ 1)dx
252
(e)
_
1
x ln x
dx
(f)
_
dx
x(4 −ln
2
x)
(g)
_
e
sin
2
x
sin 2xdx
(h)
_
e
arctgx
+ x ln(1 + x
2
) + 1
1 + x
2
dx
Rjeˇsenja.
1. Supstitucija:
(a)
_
xdx

1 −x
2
=
_
1 −x
2
= t
2
−2xdx = 2tdt
_
=
_
−tdt
t
= −t = −
_
1 −x
2
+c
(b)
_
x
2
_
1 +x
3
dx =
_
1 +x
3
= t
2
3x
2
dx = 2tdt
_
=
_
x
2
t
2tdt
3x
2
=
2
3

t
3
3
=
2
9
_
(1 +x
3
)
3
(c)
_
dx

x (1 +x)
=
_
x = t
2
dx = 2tdt
_
=
_
2tdt
t(1 +t
2
)
= 2arctg

x +c
(d)
_
sin
1
x

dx
x
2
=
_
1
x
= t
−1
x
2
dx = dt
_
=
_
sin t
−x
2
dt
x
2
= cos
1
x
+c
(e)
_
dx
_
x(1 −x)
=
_
x = t
2
dx = 2tdt
_
=
_
2tdt
t

1 −x
2
= 2 arcsin

x +c
253
(f)
_
dx
xln xln ln x
=
_
ln x = t
1
x
dx = dt
_
=
_
xdt
x t ln t
=
=
_
ln t = s
1
t
dt = ds
_
=
_
tds
t s
= ln(ln(ln x)) +c
(g)
_
arctg
x
2
4 +x
2
dx =
_
¸
_
¸
_
arctg
x
2
= t
1
1+
x
2
4

1
2
dx = dt
dx =
4+x
2
2
dt
_
¸
_
¸
_
=
_
t
4 +x
2

4 +x
2
2
dt
=
1
2

t
2
2
=
1
4
arctg
2
x
2
+c
(h)
_
e
1
x
x
2
dx =
_
1
x
= t
−1
x
2
dx = dt
_
=
_
e
t
x
2
(−x
2
)dt = −e
1
x
+c
(i)
_
e
x

a −be
x
dx =
_
a −be
x
= t
2
−be
x
dx = 2tdt
_
=
_
e
x
t
2tdt
−be
x
= −
2
b

t
3
3
= −
2
3b
_

a −be
x
_
3
+c
(j)
_
sin
5
x cos x dx =
_
sinx = t
cos xdx = dt
_
=
_
t
5
dt =
1
6
sin
6
x +c
2. Prikladno je odabrati:
(a)
_
sin(ln x)
x
dx =
_
ln x = t
1
x
dx = dt
_
=
_
sin t
x
xdt = −cos ln x +c
(b)
_
1 + sin 3x
cos
2
3x
dx =
_
1
cos
2
3x
dx +
_
sin 3x
cos
2
3x
dx
=
_
3x = t
3dx = dt
cos 3x = t
−sin 3x 3dx = dt
_
=
_
1
cos
2
t
dt +
_
sin 3x
cos
2
3x

ds
−3 sin 3x
=
1
3
tg3x −
1
3

s
−1
−1
=
1
3
tg3x +
1
3 cos 3x
+c
254
(c)
_
sin x −cos x
sin x + cos x
dx =
_
sin x + cos x = t
(cos x −sin x)dx = dt
_
=
_
sinx −cos x
t

dt
cos x −sin x
= −ln [ sin x + cos x[ +c
(d)
_
x ctg(x
2
+ 1)dx =
_
x
2
+ 1 = t
2xdx = dt
_
=
_
x ctgt
dt
2x
=
1
2
_
cos t
sin t
dt
=
_
cos t = s
−sintdt = ds
_
=
1
2
_
−ds
s
= −ln [ cos(x
2
+ 1)[ +c
(e)
_
1
xln x
dx =
_
ln x = t
dx
x
= dt
_
=
_
1
x t
xdt = ln(ln x) +c
(f)
_
dx
x(4 −ln
2
x)
=
_
ln x = t
1
x
dx = dt
_
=
_
xdt
x(4 −t
2
)
= −
_
dt
t
2
−4
= −
1
2 2
ln
¸
¸
¸
¸
ln x −2
ln x + 2
¸
¸
¸
¸
+c
(g)
_
e
sin
2
x
sin 2xdx =
_
_
_
sin
2
x = t
2 sin xcos xdx = dt
sin 2xdx = dt
_
_
_
=
_
e
t
dt = e
sin
2
x
+c
(h)
_
e
arctgx
+xln(1 +x
2
) + 1
1 +x
2
dx =
_
e
arctgx
1 +x
2
dx +
_
xln(1 +x
2
)
1 +x
2
=
_
arctgx = t
1
1+x
2
dx = dt
ln(x
2
+ 1) = s
1
x
2
+1
2xdx = ds
_
=
_
e
t
1 +x
2
(1 +x
2
)dt +
_
x s
1 +x
2

(x
2
+ 1)ds
2x
+arctgx
= e
arctgx
+
1
2

s
2
2
+arctgx
= e
arctgx
+
1
4
ln
2
(x
2
+ 1) +arctgx +c
255
9.4 Integral racionalne funkcije
Racionalne funkcije su omjeri polinoma. Racionalne funkcije jedine su koje
moˇzemo raˇcunati pomo´cu ˇcetiri osnovne raˇcunske operacije. Racionalne
funkcije se mogu u potpunosti integrirati. Integriranje se provodi direktno
ili metodom supstitucije.
Primjer 9.2 Dokazati neodredeni integral iz tablice
_
1
x
2
−a
2
dx =
1
2a
ln
¸
¸
¸
¸
x −a
x + a
¸
¸
¸
¸
+ c
Rjeˇsenje. Racionalnu funkciju potrebno je rastaviti na parcijalne razlomke:
1
x
2
−a
2
=
A
x −a
+
B
x + a
[ (x −a)(x + a)
1 = A(x + a) + B(x −a)
x = a ⇒
1
2a
= A
x = −a ⇒
1
−2a
= B
1
x
2
−a
2
=
1
2a
x −a

1
2a
x + a
Nakon ˇcega je integriranje lagano supstitucijom:
_
dx
x
2
−a
2
=
1
2a
_
dxx −a −
1
2a
_
dx
x + a
=
1
2a
(ln [x −a[ −ln [x + a[) =
1
2a
ln
¸
¸
¸
¸
x −a
x + a
¸
¸
¸
¸
+ c
Zadatak 9.25 Integrirajte
_
dx
x
3
+ 1
Rjeˇsenje. Potrebno je rastaviti racionalnu funkciju u jednostavnije racionalne funkcije:
1
x
3
+ 1
=
A
x + 1
+
Bx +C
x
2
−x + 1
[ (x
3
+ 1)
1 = A(x
2
−x + 1) + (Bx +C)(x + 1)
x = −1 :
1 = A 3
A =
1
3
256
x = 0 :
1 =
1
3
+C
C = −
2
3
x = 1 :
1 =
1
3
+ 2B −
4
3
B = 1
Integriranje je jednostavnije:
_
dx
x
3
+ 1
=
1
3
_
dx
x + 1
+
_
x −
2
3
x
2
−x + 1
dx
=
1
3
ln [x + 1[ +
1
2
_
2x −1 + 1 −
4
3
x
2
−x + 1
=
1
3
ln [x + 1[ +
1
2
_
2x −1
x
2
−x + 1

1
6
_
dx
x
2
−x + 1
=
_
_
_
x
2
−x + 1 = t
(2x −1)dx = dt
x −
1
2
= s
dx = ds
x
2
−1 +
1
4
= s
2
_
_
_
=
1
3
ln [x + 1[ +
1
2
_
dt
t

1
6
_
ds
s
2
+
3
4
=
1
3
ln [x + 1[ +
1
2
ln(x
2
−x + 1) −
1
6

1

3
2
arctg
x −
1
2

3
2
=
1
3
ln [x + 1[ +
1
2
ln(x
2
−x + 1) −
1
3

3
arctg
2x −1

3
+c
Zadatak 9.26 Odredite
_
x
3
+ 1
x
3
−5x
2
+ 6x
dx
Rjeˇsenje. Brojnik ima stupanj jednak nazivniku. Mogu´ce je dijeljenje brojnika i nazivnika:
(x
3
+ 1) : (x
3
−5x
2
+ 6x) = 1
−x
3
+ 5x −6x
5x
2
−6x + 1
x
3
+ 1
x
3
−5x + 6x
= 1 +
5x
2
−6x + 1
x
3
−5x
2
+ 6x
Zadatak je sada jednostavniji:
_
x
3
+ 1
x
3
−5x + 6x
dx =
_
dx +
_
5x
2
−6x + 1
x
3
−5x
2
+ 6x
dx.
Integral racionalne funkcije zahtijeva faktorizaciju nazivnika:
x
3
−5x
2
+ 6x = x(x
2
−5x + 6) = x(x
2
−3x −2x + 6) = x(x −3)(x −2).
257
Racionalna funkcija rastavlja se na parcijalne razlomke:
5x
2
−6x + 1
x
3
−5x
2
+ 6x
=
A
x
+
B
x −2
+
C
x −3
[ (x
3
−5x
2
+ 6x)
5x
2
−6x + 1 = A(x −2)(x −3) +Bx(x −3) +Cx(x −2)
x = 0 :
1
6
= A
x = 3 : −
9
2
x = 2 :
28
3
i integral sada glasi:
_
x
3
+ 1
x
3
−5x
2
+ 6x
dx =
_
dx +
_
1
6
x
dx +
_

9
2
x −2
dx +
_
28
3
x −3
dx
= x +
1
6
ln [x[ +
28
3
ln [x −3[ −
9
2
ln [x −2[ +c
Supstitucijom se velik broj integrala svodi na integrale racionalnih funkcija.
Zadatak 9.27 Na´ci primitivnu funkciju:
_
dx
e
2x
−e
x
.
Rjeˇsenje. Supstitucija e
x
= t, e
x
dx = dt daje
_
dt
t
t
2
−t
=
_
dt
t
2
(t −1)
1
t
2
(t −1)
=
A
t
+
B
t
2
+
C
t −1
[ t
2
(t −1)
1 = At(t −1) +B(t −1) +Ct
2
t = 0 : B = −1
t = 1 : C = 1
t = 2 : A = −1
_
dt
t
2
(t −1)
= −
_
dt
t

_
dt
t
2
+
_
dt
t −1
= −ln [t[ +
1
t
+ ln [t −1[
= −x +e
−x
+ ln [e
x
−1[ +c
1. Integrirajte slijede´ce racionalne funkcije.
258
(a)
_
5x −8
x
3
−4x
2
+ 4x
dx =
(−2 ln x + 2 ln(x −2) −
1
x−2
+c)
(b)
_
2x + 3
(x −2)(x + 5)
dx =
ln(x −2)(x + 5) +c
(c)
_
x
4
x
3
−1
dx =
(
x
2
2
+
1
3
ln [x −1[ −
1
3
ln(x
2
+x + 1) +
4
3

3
arctan
2x+1

3
+c)
(d)
_
x
2
+ 1
x
2
−5x + 6
dx =
x −15 ln [x −2[ + 20 ln [x −3[ +c
(e)
_
x
2
+ 1
(x + 1)
2
(x −1)
dx =
1
2
ln [x
2
−1[ +
1
x+1
+c
(f)
_
x
2
+ 5x + 4
x
4
+ 5x
2
+ 4
dx =
5
4
ln(x
2
+ 4) +
25
18
arctan
x
2

5
24
ln(x
2
+ 1) +
11
36
arctan x +c
2.
_
dx
1 −x
2
=
(
1
2
ln [
1+x
1−x
[)
3. Izraˇcunajte odredene integrale slijede´cih racionalnih funkcija:
(a)
_
2
1
dx
x
2
+ 5x
= (
1
5
ln
12
7
)
259
(b)
_
4
3
x
2
x
2
−3x + 2
dx = (3.5 + 13 ln 2 −5 ln 3)
(c)
_
0
−2
2x −3
(x −2)
2
dx = (
1
4
−2 ln 2)
(d)
_
0
−1
x
3
x
2
+ x + 1
dx = (−
3
2


3

3
)
(e)
_
0

1
2
x
6
x
2
−1
dx =, (−0, 0014)
(f)
_
3
2
x
3
+ x
2
x
3
−3x + 2
dx = (2.23)
(g)
_
1
0
x
4
x
2
+ 3
dx = (2.77)
9.5 Zamjena varijabli u odredenom integralu
Rezultat odredenog integrala je broj. Promjena varijable integriranja povlaˇci
i promjenu granica:
_
b
a
f(x)dx =
_
β
α
f(ϕ(t))dt;
a = ϕ(α)
b = ϕ(β)
Primjer 9.3 Treba izraˇcunati
_
a
0
x
2

a
2
−x
2
dx
Rjeˇsenje. U ovom zadatku pogodna je trigonometrijska supstitucija:
x = a sin t
dx = a cos tdt
t = arcsin
x
a
α = arcsin 0 = 0
β = arcsin 1 =
π
2
.
260
Nakon supstitucije i promjene granica:
_
a
0
x
2
_
a
2
−x
2
dx =
_ π
2
0
sin
2
t
_
a
2
−a
2
sin
2
tdt
=
_ π
2
0
sin
2
t a
_
1 −sin
2
tdt
= a
_ π
2
0
sin
2
t cos tdt
_
sin t = s s
D
= sin 0 = 0
cos tdt = ds s
G
= sin
π
2
= 1
_
= a
_
1
0
s
2
ds = a
s
3
3
¸
¸
¸
¸
1
0
=
a
3
Zadatak 9.28 Izraˇcunati
_
ln 5
0
e
x

e
x
−1
e
x
+ 3
dx
Rjeˇsenje. Supstitucija mijenja granice:
e
x
−1 = t
2
e
x
dx = 2tdt
e
x
+ 3 = t
2
+ 4
t
D
=

e
0
−1 = 0
t −G =

e
ln 5
−1 = 2
i novi integral glasi:
_
2
0
e
x
t
t
2
+ 4

2tdt
e
x
= 2
_
2
0
t
2
t
2
+ 4
dt
= 2
_
2
0
t
2
+ 4 −4
t
2
+ 4
dt = 2
_
2
0
dt −8
_
2
0
dt
t
2
+ 4
= 2t[
2
0
−8
1
2
arctg
t
2
[
2
0
= 4 −4(0 −
π
4
) = 4 +π
Zadatak 9.29 Izraˇcunajte
_
5
0
dx
2x +

3x + 1
.
261
Rjeˇsenje. Supstitucija
3x + 1 = t
2
3dx = 2tdt
dx =
2
3
tdt
x =
t
2
−1
3
t =

3x + 1
t
D
= 1
t
G
= 4
daje integral racionalne funkcije:
_
4
1
2
3
tdt
2
t
2
−1
3
+t
=
_
4
1
tdt
t
2
−1 +
3
2
t
=
1
2
_
4
1
2t +
3
2

3
2
t
2
−1 +
3
2
t
=
1
2
_
4
1
2t +
3
2
t
2
−1 +
3
2
t
dt −
1
2

3
2
_
4
1
dt
(t +
3
4
)
2

25
16
=
t
2
−1 +
3
2
t = v
(2t +
3
2
)dt = dv
v
D
=
3
2
v
G
= 21
t +
3
4
= s
dt = ds
s
D
=
7
4
s
G
=
19
4
=
1
2
_
21
3
2
dv
v

3
4
_ 19
4
7
4
ds
s
2

25
16
=
1
2
ln v[
21
3
2

3
4

1
2
5
4
ln
¸
¸
¸
¸
s −
5
4
s +
5
4
¸
¸
¸
¸
[
19
4
7
4
=
1
2
_
ln 21 −ln
3
2
_

3
10
_
ln
7
2
6
−ln
1
2
3
_
=
1
2
ln 14 −
3
10
ln
7
2
≈ 0.94
Izraˇcunajte vrijednosti odredenih integrala:
1.
_
9
5
x
2


x −5 dx =
(
524
3
)
2.
_
ln 2
0

e
x
−1dx =,
(2 −
π
2
)
262
3.
_
e
1
ln xdx
x

1 + ln x
=
(8/3)
4. Izraˇcunajte
a)
_
4
3
x(x
2
−13)
23
b)
_
0
−2
(5 −2x)
9
dx
c)
_
6
2

2x −3dx d)
_
10
2
x

2x+5
dx
e)
_
0
−1
2x−3
1−x
dx f)
_
2
0
e

5
2
x
dx
g)
_
π/2
0
sin 2xdx h)
_
3
0
2x+3
x
2
+3x−10
dx
i)
_
e
1
ln x
x
dx j)
_
1
−2
2x+5
x
2
+5x+4
dx
j)
_
π/2
π/3
sin
3
xdx k)
_
π/2
π/6
sin
5
x cos xdx
Rjeˇsenja. a)−5.86 10
12
; b)1.73 10
8
; c)8
2
3
; d)11
1
3
; e)−2.69; f)0.4; g)0.5; h)−ln 5;
i)
1
2
; j)
11
24
; k)
21
128
9.6 Integral trigonometrijskih funkcija
Integrali trigonometrijskih funkcija rjeˇsavaju se neposredno, primjenom iz
srednje ˇskole nauˇcenih trigonometrijskih identiteta.
Primjer 9.4 Izraˇcunajte:
_
1
0
sin(2t + 3) cos(3t −1)dt
Ovakav zadatak rjeˇsava se primjenom formula za pretvaranje produkta trigonometri-
jskih funkcija u zbroj:
• sin αcos β =
1
2
[sin(α + β) + sin(α −β)]
• sin αsin β =
1
2
[cos(α −β) −cos(α + β)]
• cos αcos β =
1
2
[cos(α −β) + cos(α + β)]
263
Rjeˇsenje primjera:
_
1
0
sin(2t + 3) cos(3t −1)dt =
1
2
_
1
0
sin(5t + 2)dt +
1
2
_
1
0
sin(4 −t)dt
=
1
2

−cos(5t + 2)
5
[
1
0
+
1
2

−cos(4 −t)
−1
[
1
0
= −
1
10
(cos 7 −cos 2) −
1
2
(cos 3 −cos 4) ≈ 0.05
1. Izraˇcunajte primjenom formula za pretvaranje umnoˇska trigonometri-
jskih funkcija u zbroj:
(a)
_

0
3 sin(2x −π) 6 sin(
x
3
+
π
2
)dx
(-24)
(b)
_
1
0
−3 cos(2πϕ +
π
2
) 3 cos(−3πϕ −
π
4
)dϕ
(0)
(c)
_
π/6
0
sin 5x cos xdx =

1
24
(d)
_
π/2
0
sin x sin
x
2
sin
x
3
dx =
1
173
385

123
770

3
Integrali tipa
_
sin
m
x cos
n
xdx
trivijalni su ako je bar jedan od cijelih brojeva m ili n neparan. Prim-
jerice, za m = 2k + 1 integral prelazi u
_
sin
2k
cos
n
x sin xdx = −
_
(1 −cos
2
x)
k
cos
n
xd(cos x)
264
koji supstitucijom cos x = t prelazi u rjeˇsivi integral polinoma:
_
(1 −t
2
)
k
t
n
dt.
Analogno u sluˇcaju da je n = 2k + 1 neparan broj:
Primjer 9.5
_
sin
6
x cos
9
xdx =
_
sin
6
x cos
8
x cos xdx
=
_
sin
6
x(1 −sin
2
x)
4
d(sin x) = / sin x = t/
=
_
t
6
(1 −t
2
)
4
dt =
_
t
6
(1 −4t
2
+ 6t
4
−4t
6
+ t
8
)dt
=
t
7
7
−4
t
9
9
+ 6
t
11
11
−4
t
13
13
+
t
15
15
+ c
=
sin
7
x
7
−4
sin
9
x
9
+ 6
sin
11
x
11
−4
sin
13
x
13
+
sin
15
x
15
+ c
Integrali tipa
_
sin
m
x cos
n
xdx
u kojim su potencije parne rjeˇsavaju se identitetima
• sin
2
x =
1
2
(1 −cos 2x)
• cos
2
x =
1
2
(1 + cos 2x)
• sin x cos x =
1
2
sin 2x.
Primjer 9.6
_
cos
2
3x sin
4
3xdx =
_
(cos 3x sin 3x)
2
sin
2
3xdx
=
sin
2
6x
4

1
2
(1 −cos 6x)dx =
1
8
_
sin
2
6xdx −
1
8
_
sin
2
6x cos 6xdx
=
1
8
_
1
2
(1 −cos 12x)dx −
1
8
_
sin
2
6x
1
6
d(sin 6x)
=
1
16
x −
1
16

sin 12x
12

1
48
sin
3
6x
3
+ c
265
2. Izraˇcunajte slijede´ce integrale:
(a)
_
1
0
sin
5
xdx
(b)
_
π
2
sin
4
x cos
3
xdx
(c)
_
4.5
2
dx
cos x
(d)
_

1
sin
4
5x cos
6
5xdx
Rjeˇsenja: a)0.089; b)0; c)−3.76; d)

2
7
.
U rjeˇsavanju se primjenjuje i posebna, trigonometrijska, supstitucija:
tg
x
2
= t
dx =
2dt
1 + t
2
sin x =
2t
1 + t
2
cos x =
1 −t
2
1 + t
2
kojom trigonometrijski integral prelazi u integral racionalne funkcije koji je
uvijek mogu´ce razrijeˇsiti.
Primjer 9.7 Rijeˇsite
_
dx
1 + sin x + cos x
.
Rjeˇsenje. Univerzalna supstitucija daje
_
dx
1 + sin x + cos x
=
_ 2dt
1+t
2
1 +
2t
1+t
2
+
1−t
2
1+t
2
=
_
2dt
2 + 2t
=
_
dt
1 + t
= ln [1 + t[ + c = ln [1 + tg
x
2
[ + c
Zadatak 9.30 Univerzalnom trigonometrijskom supstitucijom integrirajte
_
dx
cos x + 2 sin x + 3
266
Rjeˇsenje.
_
dx
cos x + 2 sin x + 3
=
_
2dt
1+t
2
1−t
2
1+t
2
+
4t
1+t
2
+ 3
=
_
2dt
2t
2
+ 4t + 4
=
_
dt
t
2
+ 2t + 2
=
_
dt
(t + 1)
2
+ 1
= arctan(t + 1) = arctg(1 +tg
x
2
) +c
Ipak, osnovna metoda integriranja je paˇzljivo gledanje:
Primjer 9.8 Integrirati
_
1 + 2 cos x
sin x(3 −cos x)
dx.
Rjeˇsenje. Integral rjeˇsava supstitucija:
_
1 + 2 cos x
sin x(3 −cos x)
dx =
_
cos x = t
−sin xdx = dt
_
=
_
1 + 2t
sin x(3 −t)

dx
−sin x
=
=
_
1 + 2t
(1 −t
2
)(t −3)
dt
rastav :
1 + 2t
(1 −t)(1 + t)(t −3)
=
A
1 −t
+
B
1 + t
+
C
t −3
1 + 2t = A(1 + t)(t −3) + B(1 −t)(t −3) + C(1 −t)(1 + t)
t = 1 : A = −
1
4
t = 3 : C =
7
8
t = −1 : B =
1
8
integral :
_
1 + 2t
(1 −t
2
)(t −3)
dt = −
1
4
_
dt
1 −t
+
1
8
_
dt
1 + t
+
7
8
_
dt
t −3
=
1
4
ln [1 −t[ +
1
8
ln [1 + t[ +
7
8
ln [t −3[
=
1
4
ln [1 −cos x[ +
1
8
ln [1 + cos x[ +
7
8
ln [ cos x −3[ + c
U slijede´cim zadacima integrirajte primjenom univerzalne trigonometrijske
supstitucije:
267
1. U slijede´cim zadacima integrirajte primjenom univerzalne trigonometri-
jske supstitucije, ako ne ide drugaˇcije:
(a)
_
dx
(2 + cos x) sin x
=
(b)
_
sin xdx
cos x

1 + sin
2
x
=
(c)
_
sin
2
x
sin x + 2 cos x
dx =
2. Integrirajte:
_
cos
3
x + cos
5
x
sin
2
x + sin
4
x
dx
3. Supstitucijom t = tgx rijeˇsite:
(a)
_
sin
2
x
1 + sin
2
x
dx =
(b)
_
π
0
2
dx
4 sin
2
x + 9 cos
2
x
=, (
π
12
)
4. Izraˇcunajte:
a)
_
π/2
−π/2
dx
2+cos x
b)
_
π/2
π/3
dx
5+4x
c)
_
2π/3
π/2
cos x
1+cos x
dx d)
_
π/2
0
sinx
sinx+cos x
dx
Rjeˇsenja: a)
1

3
ln

3+1

3−1
; b)0.0877; c)1 +
π
6


3; d)−4(−
3+6

2
8
ln 2 +
243

2+216
1024
π +
2+

2
4
ln

2

2−1
+
2−

2
4
ln

2
1+

2
9.7 Integrali iracionalnih funkcija
Funkcije u kojima se javljaju maˇstovite kombinacije korjena integriraju se
supstitucijama. Ruski matematiˇcar
ˇ
Cebiˇsev otkrio je uvjete pod kojima
postoje primitivne funkcije iracionalnih funkcija, no to prelazi okvire ovog
kolegija.
268
Primjer 9.9 Rijeˇsite
dx
x
4

1 + x
2
Rjeˇsenje. Supstitucija je vrlo egzotiˇcna:
_
dx
x
4

1 + x
2
=
_
¸
¸
¸
¸
_
¸
¸
¸
¸
_
1
x
2
+ 1 = z
2

2
x
3
dx = 2zdz
1+x
2
x
2
= z
2
1 + x
2
= x
2
z
2
_
¸
¸
¸
¸
_
¸
¸
¸
¸
_
=
_
−zx
3
dz
x
4
xz
= −
_
dz
x
2
= −
_
(z
2
−1)dz = z −
z
3
3
+ c
=
¸
1
x
2
+ 1
_
2
3

1
3x
2
_
+ c
Nisu ipak sve supstitucije egzotiˇcne. Ve´cinom su prirodne:
Primjer 9.10 Integrirati
_
x
3
dx
_
(1 + 2x
2
)
3
Rjeˇsenje. Prirodna supstitucija uklanja drugi korjen:
_
x
3
dx
_
(1 + 2x
2
)
3
=
_
1 + 2x
2
= z
2
4xdx = 2zdz
_
=
_
x
3

zdz
2x
z
3
=
=
1
2
_ z
2
−1
2
dz
z
2
=
1
4
_
dz −
1
4
_
z
−2
dz
1
2

1 + 2x
2
+
1
4(1 + 2x
2
)
+ c
Zadatak 9.31 Pogodnom supstitucijom rijeˇsite integral:
_
64
1
3

x
x(

x +
3

x)
dx
Rjeˇsenje.
_
64
1
3

x
x(

x +
3

x)
dx =
_
x = t
6
t
D
= 1
dx = 6t
5
dt t
G
= 2
_
=
_
2
1
t
2
6t
5
dt
t
6
(t
3
+t
2
)
=
_
2
1
dt
t(t + 1)
1
t(t + 1)
=
A
t
+
B
t + 1
269
1 = A(t + 1) +Bt
t = 0, A = 1 t = −1, B = −1
_
64
1
3

x
x(

x +
3

x)
dx = 6
_
2
1
1
t
−6
_
2
1
1
t + 1
= 6(ln t −ln t + 1)[
2
1
≈ 1.73
Integrali koje je
ˇ
Cebiˇsev prouˇcavao imaju zapis
_
x
m
(a + bx
n
)
p
dx, m, n, p ∈ Q
i rjeˇsiv je u tri sluˇcaja:
• p ∈ Z

m+1
n
cijeli broj, supstitucija
a + bx
n
= z
q
, p =
s
q
.

m+1
n
+ p cijelobrojno, supstitucija
ax
−n
+ b = z
q
.
9.7.1 Trigonometrijska supstitucija
Iako nisu uvijek pogodne, mogu´ce je primijeniti ih u situacijama ako integral
sadrˇzi iracionalnosti:

a
2
−x
2
x = a sin t

x
2
−a
2
x =
a
cos t

x
2
+ a
2
x = a tan t.
Tada se podintegralna funkcija svodi na trigonometrijsku, trigonometrijska
na racionalnu, a racionalna se funkcija moˇze integrirati.
Primjer 9.11
_

1 −x
2
dx =
_
x = sin t
dx = cos tdt
_
=
_
cos t cos tdt =
_
1 + cos 2t
2
dt
=
1
2
t +
1
4
sin 2t =
1
2
arcsin x +
1
2
+
1
2
sin t cos t
=
1
2
+
1
2
x

1 −x
2
+ c
270
Primjer 9.12
_
dx
(x
2
+ a
2
)
3
2
=
_
x = a tan t
dx =
a
cos
2
t
dt
_
=
_ a
cos
2
t
dt
(a
2
tan
2
t + a
2
)
3
2
=
1
a
3
_
adt
cos
2
t
_
1
cos
2
t
_3
2
=
1
a
2
_
dt
cos
2
t
1
cos
3
t
=
1
a
2
_
cos tdt =
1
a
2
sin t + c =
_
sin t =
tan t

1 + tan
2
t
=
a tan t

a
2
+ a
2
tan
2
t
_
=
x
a
2

a
2
+ x
2
+ c
Primjer 9.13
_
x
2

x
2
−2
=
_
x =

2
cos t
dx =

2 sint
cos t
dt
_
=
_ 2
cos
2
t
_
2
cos
2
t
−2


2 sin t
cos
2
t
dt
=
_ 2
cos
2
t

2
_
sin
2
t
cos
2
t


2 sin t
cos
2
t
dt =
_
2dt
cos
3
t
=
_
2 cos tdt
cos
4
t
= / sin t = s cos tdt = ds/ = 2
_
ds
(1 −s
2
)
2
1
(1 −s)
2
(1 + s)
2
=
A
1 −s
+
B
1 + s
+
C
(1 −s)
2
+
D
(1 + s)
2
[ (1 −s
2
)
2
1 = A(1 −s)(1 + s)
2
+ B(1 + s)(1 −s)
2
+ C(1 + s)
2
+ D(1 −s)
2
t = 1 ⇒C =
1
4
, t = −1 ⇒D =
1
4
t = 0 ⇒A + B =
1
2
, t = 2 ⇒3A −B =
1
2
⇒A = B =
1
4
2
_
ds
(1 −s
2
)
2
=
1
4
_
ds
1 −s
+
1
4
_
ds
1 + s
+
1
4
_
ds
(1 −s)
2
+
1
4
_
ds
(1 + s)
2
=
1
4
(−ln [1 −s[ + ln [1 + s[) +
1
1 −s

1
1 + s
=
1
4
ln
¸
¸
¸
¸
1 + sin t
1 −sin t
¸
¸
¸
¸
+
2 sin t
cos
2
t
=
1
4
ln
¸
¸
¸
¸
¸
¸
1 +
_
1 −
a
2
x
2
1 −
_
1 −
a
2
x
2
¸
¸
¸
¸
¸
¸
+
2
_
1 −
a
2
x
2
a
2
x
2
+ c
271
Sloˇzeniji integrali koji se rjeˇsavaju pogodnom supstitucijom.
1. Rjeˇsite supstitucijom:
a)
_
x(3x
2
−1)dx b)
_
cos xdx

1+sin
2
x
c)
1+x
1+

x
dx
d)
_
ln 2x
xln4x
dx e)
_
dx

e
x
−1
f)
_
dx
x

x
2
−1
Rjeˇsenja.
1. zadatak
a)
1
42
(3x
2
−1)
7
+c, b)ln| sin x+
_
1 + sin
2
x| +c; c)
2
3
(1+

x)
3
−3(1+

x)
2
+8(1+

x) −4 ln(1+

x) + c; d)ln x + ln 2 · ln | lnx + ln 2| + c e)ln
¸
¸
¸

e
x
−1−1

e
x
−1+1
¸
¸
¸
+ c f)arccos
1
x
+ c
9.8 Parcijalna integracija
Primjenjuje se kada je mogu´ce u podintegralnoj funkciji razluˇciti dva faktora:
_
f(x) =
_
u(x) dv(x) ,
gdje je
dv(x) = v

(x) dx
Metoda porcijalne integracije ne nalazi primitivnu funkciju odmah, ve´c nalaˇzenje
prebacuje na drugi faktor podintegralne funkcije u nadi da ´ce tada biti jed-
nostavnije:
_
u(x) dv(x) = u(x) v(x) −
_
v(x) du(x).
Primjer 9.14 Integrirati
_
x ln xdx
Rjeˇsenje. funkciju u(x) mudro je izabrati tako, da se deriviranjem pojednos-
tavni. Faktor koji ostaje dv(x) treba biti mogu´ce integrirati. Budu´ci je ovo
jedini univerzalni naputak, odabir je prepuˇsten rjeˇsavaˇcu. Pogreˇske nema,
jedino nije poˇzeljno dobiti sloˇzeniju podintegralnu funkciju od prethodne.
Odluka
u = ln x dv = xdx
du =
1
x
dx v =
x
2
2
272
prebacuje integraciju na jednostavniju funkciju:
_
x ln xdx =
x
2
2
ln x −
_
x
2
2

1
x
dx
=
x
2
ln x
2

1
2

x
2
2
+ c
Primjer 9.15 Treba odrediti
_
arcsin xdx
Rjeˇsenje. U primjeru je iskljuˇcena svaka dvojba:
u = arcsin x dv = dx
du =
1

1−x
2
dx v = x
Dobiveni integral integrira se supstitucijom:
_
arcsin xdx = x arcsin x −
_
xdx

1 −x
2
=
_
1 −x
2
= t
2
−2xdx = 2tdt
_
= x arcsin x −
_
x
tdt
−x
t
= x arcsin x +

1 −x
2
Zadatak 9.32 Izintegrirati
_
ln(x +

1 + x
2
)dx
Rjeˇsenje:
_
ln(x +
_
1 +x
2
)dx =
_
u = ln(x +

1 +x
2
) dv = dx
du =
1

1+x
2
dx v = x
_
= xln(x +
_
1 +x
2
) −
_
xdx

1 +x
2
=
_
1 +x
2
= t
2
2xdx = 2tdt
_
= xln(x +
_
1 +x
2

_
tdt
t
= xln(x +
_
1 +x
2

_
1 +x
2
+x
Mogu´ce je zavrtiti se u krug
Zadatak 9.33 Izraˇcunajte
_
e
x
cos xdx
273
Rjeˇsenje:
_
e
x
cos xdx =
_
u = cos x dv = e
x
dx
du = −sin xdx v = e
x
_
= e
x
cos x +
_
e
x
sin xdx
=
_
u = sin x dv = e
x
dx
du = cos xdx v = e
x
_
= e
x
cos x +e
x
sin x −
_
e
x
cos xdx
Poˇcetak i zavrˇsetak daju neodredeni integral kao rjeˇsenje jednadˇzbe s jednom nepoznani-
com:
_
e
x
cos xdx = e
x
cos x +e
x
sin x −
_
e
x
cos xdx
_
e
x
cos xdx +
_
e
x
cos xdx = e
x
cos x +e
x
sin x
_
e
x
cos xdx =
e
x
(cos x + sin x)
2
Zadatak 9.34 Izraˇcunajte
_ 3π
4
π
4
x cos x
sin
2
x
dx
Rjeˇsenje. Kombinacija parcijalne integracije i supstitucije
_ 3π
4
π
4
xcos x
sin
2
x
dx =
_
u = x dv =
cos x
sin
2
x
dx
du = dx v = −
1
sin x
_
= −
x
sinx
[

4
π
4
+
_ 3π
4
π
4
dx
sinx
=
_
cos x = t t
D
=

2
2
−sin xdx = dt t
G
= −

2
2
_
= −
π

2
+
_


2
2

2
2
1
sinx

dt
−sinx
= −
π

2

_


2
2

2
2
dt
1 −t
2
= −
π

2
+
1
2
ln
¸
¸
¸
¸
t −1
t + 1
¸
¸
¸
¸
[


2
2

2
2
= −
π

2
+
1
2
_
ln
¸
¸
¸
¸
¸


2
2
−1


2
2
+ 1
¸
¸
¸
¸
¸
−ln
¸
¸
¸
¸
¸

2
2
−1

2
2
+ 1
¸
¸
¸
¸
¸
_
= −
π

2
+ ln

2 + 2
2 −

2
≈ 0.19195
274
Zadatak 9.35 Izraˇcunajte
_
e
1
sin ln xdx.
Rjeˇsenje. Vrtuljak s odredenim integralom:
_
e
1
sin ln xdx =
_
u = sin ln x dv = dx
du = cos ln x
dx
x
v = x
_
= xsin ln x[
e
1

_
e
1
cos ln xdx
=
_
u = cos ln x dv = dx
du = −sin ln x
dx
x
v = x
_
= e sin 1 −(xcos ln x[
e
1
+
_
e
1
sin ln xdx)
2
_
e
1
sin ln xdx = e sin 1 −e cos 1 + 1
_
e
1
sin ln xdx ≈ 0.9
Zadaci:
1. Parcijalnom itegracijom integrirajte:
(a)
_
(
ln x
x
)
2
dx =
(b)
_
x
2
sin 2x dx =
(c)
_
e

x
dx =
(d)
_
x sin
2
x dx =
(e)
_
x arctgx dx =
(f)
_
cos
2
ln xdx =
2. Izraˇcunajte vrijednost odredjenog integrala primjenom parcijalne inte-
gracije:
275
(a)
_
e
2
e
ln xdx =, (e
2
)
(b)
_
2e
e
x ln xdx =, (
1
4
e
2
(8 ln 2 + 3)
(c)
_
e
1
ln
2
x dx =, (0.718)
(d)
_
1
−1
x
2
e
−x
dx =, (e −
5
e
)
(e)
_
1
0
x
2
arctan x
x
2
+ 1
dx = (−0.08)
(f)
_
π/2
0
x sin xdx =, (1)
(g)
_
π
0
e
−x
cos xdx =, (
1
2

1
2e
π
)
Zahtjevnost zadataka integriranja svodi se na primjenu identiteta koji nisu
uobiˇcajeni.
Zadatak 9.36 Otkrijte
_
e
arctgx
(1 + x
2
)
3
2
dx
Rjeˇsenje.
_
e
arctgx
(1 +x
2
)
3
2
dx =
_
t = arctgx
dt =
1
1+x
2
dx
_
=
_
e
t
_
1 +tg
2
t
dt =
_
cos t =
1
_
1 +tg
2
t
_
_
e
t
cos tdt =
_
u = e
t
dv = cos tdt
du = e
t
dt v = sin t
_
e
t
sin t −
_
e
t
sin tdt =
_
u = e
t
dv = sin tdt
du = e
t
dt v = −cos tdt
_
= e
t
sin t +e
t
cos t −
_
e
t
cos tdt
_
e
t
cos tdt =
e
t
2
(sin t + cos t) =
e
arctgx
2

1 +x
2
(x + 1),
a nejasno´ce pojasnite u trigonometrijskom dodatku.
276
9.9 Primjene neodredenog integrala
Diferencijalna jednadˇzba je jednadˇzba u kojoj se traˇzi formula funkcije,
a u jednadˇzbu ulaze formule derivacija traˇzene funkcije. Neodredeni
integral je sredstvo za rjeˇsavanje jednostavnih diferencijalnih jednadˇzbi.
Gibanje je promjena poloˇzaja u odnosu na fiksiranu toˇcku prostora 0. Jed-
nadˇzba gibanja je funkcija koja raˇcuna poloˇzaj tijela s(t) u odnosu na
za zadani trenutak t. Brzina gibanja u trenutku t raˇcuna se po formuli
v(t) = ˙ s(t) za proizvoljni trenutak t. Akceleracija u trenutku t:
a(t) = ˙ v(t) = ¨ s(t).
ˇ
Cesto je poznatom silom ili impulsom odredena akceleracija tijela, kao
u svemiru pri paljenju motora.
Zadatak 9.37 Tijelo se giba pravocrtno s ubrzanjem koje se mijenja po for-
muli
a = 6t −12.
U poˇcetnom je trenutku t = 0 imalo poˇcetnu brzinu v
0
= 9m/s i nalazilo se
na s
0
= 10m desetom metru od toˇcke orijentira. Nadite:
a) brzinu i zakon gibanja toˇcke i
b) iznos ubrzanja, brzine i poloˇzaj toˇcke u 2. sekundi gibanja.
c) trenutak u kojem je brzina najmanja.
Rjeˇsenje.
a) brzina je rjeˇsenje diferincijalne jednadˇzbe po varijabli t:
˙ v = 6t −12 [
_
dt
v =
_
(6t −12)dt
v = 3t
2
−12t +c
gdje je c konstanta koja se nalazi iz takozvanog poˇcetnog uvjeta:
v
0
= v(t
0
) = 9
3 0
2
−12 0 +c = 9
c = 9
277
pa je formula za raˇcunanje trenutaˇcne brzine:
v(t) = 3t
2
−12t + 9.
Jednadˇzba gibanja koja raˇcuna trenutaˇcan poloˇzaj tijela na pravcu u odnosu na
toˇcku orijentira rjeˇsenje je jednadˇzbe
˙ s = 3t
2
−12t + 9 [
_
dt
s(t) = t
3
−6t
2
+ 9t +c
s
0
= s(0) = c = 10
s(t) = t
3
−6t
2
+ 9t + 10
b) vrijednosti ubrzanja, brzine i poloˇzaj tijela u drugoj sekundi ubrzanja jesu redom
a(2) = 0
v(2) = −3m/s
s(2) = 12.m
c) nuˇzan uvjet lokalnog ekstrema funkcije v = v(t) je
˙ v = 0
6t −12 = 0
t = 2,
pa je u drugoj sekundi brzina najmanja. Ovdje se radi o brzini suprotnoj od smjera
akceleracije, jer se do druge sekunde tijelo usporava, ali sve blaˇze i blaˇze. Nakon
druge sekunde tijelo se poˇcinje ubrzavati.
Zadatak 9.38 Na visini od 30 metara izbaˇcen je kamen vertikalno brzinom
od 20m/s. Odredite formulu za raˇcunanje trenutne brzine i visine leta u polju
sile teˇze s g = 9.81m/s
2
. Izraˇcunajte najve´cu visinu leta i vrijeme za koje ´ce
pasti. Otpor zraka zanemariti.
Rjeˇsenje.
a(t) = g = −9.81
v(t) =
_
adt =
_
−gdt = −gt +c
v(0) = 20m/s = −g 0 +c
v(t) = −gt + 20
h(t) = s(t) =
_
(−gt + 20)dt = −g
t
2
2
+ 20t +c
h(0) = 30 = −g 0 + 20 0 +c
h(t) = −g
t
2
2
+ 20t + 30
278
Najve´ci domet je maksimum funkcije h(t). Nuˇzan uvjet maksimuma daje mogu´ci trenutak
t:
˙
h(t) = 0 = −gt + 20 ⇒t =
20
g
≈ 2.04s,
h(2) = −g
4
2
+ 20 2 + 30 = 50m.
Iz jednadˇzbe gibanja mogu´ce je izraˇcunati trenutak t u kojem ´ce tijelo biti na visini h(t) =
0:
0 = −g
t
2
2
+ 20t + 30
t
1,2
=
−20 ±

400 + 600
−5
=
−20 ±

1000
−5
= 10.3; −2.3
Budu´ci je izuzetno mala vjerojatnost puta u proˇslost, let ´ce trajati malo viˇse od 10 sekundi.
U sluˇcaju da se tijelo ne giba pravocrtno, nastoji se gibanje rastaviti na
komponente i odrediti jednadˇzba gibanja za svaku komponentu.
Primjer 9.16 Granata iz haubice ispaljena je poˇcetnom brzinom v
0
, pod ku-
tom ϕ prema horizontali. Odrediti gibanje granate.
Rjeˇsenje. Gibanje se rastavlja u komponentu visine h(t) na kojoj je granata
i komponentu horizontalne udaljenosti od mjesta lansiranja s(t). Visina u
trenutku t jednaka je
h(t) = v
0
t sin ϕ −
g
2
t
2
,
dok se udaljenost od mjesta ispaljivanja raˇcuna po formuli
s = v
0
t cos ϕ.
Dobivene jednadˇzbe predstavljaju parabolu u hs koordinatnom sustavu, a
parabola se dobiva eliminacijom parametra t:
t =
s
v
0
cos ϕ
h = v
0
s
v
0
cos ϕ
sin ϕ −
g
2
s
2
v
2
0
cos
2
ϕ
h = s tan ϕ −
g
2v
2
0
cos
2
ϕ
s
2
Zadatak 9.39 Izraˇcunajte za koji kut se pri istoj brzini granate ostvaruje
najve´ci domet?
279
Rjeˇsenje. Domet je druga nultoˇcka jednadˇzbe parabole u (h, s) koordinatnom sustavu:
s
2
= D =
2v
0
g
sin 2ϕ
i najve´ci je za ϕ = 45
o
.
Zadaci
1. Svemirski brod ubrzava po formuli a = 12t
2
+ 6t. Sekundu nakon
poˇcetka ubrzavanja brod je imao brzinu 8m/s i nalazio se na 6. metru
od toˇcke orijentira. Odredite jednadˇzbu gibanja broda i izraˇcunajte
brzinu i poloˇzaj u trenutku ubrzavanja. Izraˇcunajte brzinu i poloˇzaj 5
sekundi od poˇcetka ubrzavanja. Koloki je put brod preˇsao u 5. sekundi
od poˇcetka ubrzavanja?
Rjeˇsenje. s = t
4
+t
3
+t+3, v = 4t
3
+3t
2
+1, s(0) = 3pc, v
0
= 1pc/s, v(5) = 576m/s,
s(5) = 758m, put u 5. sekundi je 758 −305 = 453m
2. Tijelo je izbaˇceno u zrak brzinom v
0
. Odredite formulu za raˇcunanje
trenutne brzine i visine.
Rjeˇsenje. v(t) = −gt +v
0
t, s = −
g
2
t
2
+v
0
t.
9.10 Primjene odredjenog integrala
Odredjeni integrali primjenjuju se za izraˇcunavanje ukupnosti veliˇcina koje
nisu pravilne homogene.
9.10.1 Primjene odredjenog integrala u geometriji
Newton-Leibnitzova formula modificira se u sluˇcaju da je povrˇsina u x0y
ravnini omedena vertikalama x = a i x = b slijeva i sdesna, grafom funkcije
y = f(x) s gornje, a grafom funkcije y = g(x) s donje strane:
P =
_
b
a
(f(x) −g(x))dx.
Ako se dio ravnine nalazi izmedu horizontala y = c i y = d, a lijeva i desna
krivulja imaju implicitne jednadˇzbe x = ϕ(y) i x = ψ(y), tada se povrˇsina
tog dijela ravnine moˇze raˇcunati formulom
_
d
c
(g(y) −f(y))dy.
280
Primjer 9.17 Povrˇsina koju zatvaraju y = x
3
, pravac y = 8 i os 0y raˇcuna
se integralom
_
8
0
3

ydy =
y
4
3
4
3
¸
¸
¸
¸
¸
¸
8
0
= 12
Primjer 9.18 Dio ravnine omeden hiperbolom
x
2
a
2

y
2
b
2
= 1
i pravcem x = 2a ima povrˇsinu koja se rjeˇsava integralom:
P =
b
a
_
2a
a

x
2
−a
2
dx =
_
x =
a
cos t
a =
a
cos t
⇒t = 0
dx =
a sin t
cos
2
t
2a =
2a
cos t
⇒t = π/3
_
= 2
b
a
_
π/3
0
_
a
sin t
cos t

a sin t
cos t
dt = 2ab
_
π/3
0
sin
2
t
cos
3
t
dt
=
_
sin t = s sin 0 = 0
cos tdt = ds sin π/3 =

3
2
_
= 2ab
_

3
2
0
s
2
(1 −s
2
)
2
s
2
(1 −s
2
)
2
=
A
1 −s
+
B
1 + s
+
C
(1 −s)
2
+
D
(1 + s)
2
(1 −s
2
)
2
s
2
= A(1 + s)
2
(1 −s) + B(1 −s)
2
(1 + s) + C(1 + s)
2
+ D(1 −s)
2
s = 1 ⇒C =
1
4
, s = −1 ⇒D =
1
4
s = 0 ⇒A + B = −
1
2
, s = 2 ⇒3A −B = −
1
2
; A = B = −
1
4
=
ab
2
_
ln(1 −s) −ln(1 + s) +
1
1 −s

1
1 + s
_
¸
¸
¸
¸
¸

3
2
0
=
ab
2
ln
_
2 −

3
2 +

3
_
+

3
1
4
Zadatak 9.40 Izraˇcunajte povrˇsinu obaju dijela na koje parabola y = 2x
dijeli krug x
2
+ y
2
≤ 8.
Rjeˇsenje. Toˇcke u kojim se sijeku parabola i kruˇznica su
_
y
2
= 2x
x
2
+y
2
= 8
⇒x
2
+ 2x −8 = 0
x
1,2
=
−2 ±

4 + 32
2
=
−2 ±6
2
= 2
y = ±2
281
Radi oˇcite simetriˇcnosti, raˇcuna se povrˇsina omedena parabolom, kruˇznicom i osi 0x:
P =
_
2
0
_
_
8 −y
2

y
2
x
_
dy =
_
y = 2

2 sin t 0 = 2

2 sin t ⇒t = 0
dy = 2

2 cos tdt 2 = 2

2 sin t ⇒t = π/4
_
= 8
_
π/4
0
cos
2
tdt −
1
2
y
3
3
¸
¸
¸
¸
2
0
= 4
_
π/4
0
(1 + cos 2t)dt −
8
6
= π + 2 −
4
3
= π +
2
3
Jedan od traˇzenih dijelova ima duplo ve´cu povrˇsinu od traˇzene i iznosi
P
1
= 2π +
4
3
,
dok je povrˇsina drugog, ve´ceg dijela dopunjak do povrˇsine ˇcitavog kruga
6π −
4
3
.
Zadatak 9.41 Izraˇcunajte povrˇsinu zatvorenu pravcem y = 2x izmedu parabola
y = x
2
i y =
x
2
2
. Rjeˇsenje. Iz crteˇza je jasno da se povrˇsina raˇcuna u dva dijela:
P =
_
2
0
(2x −x
2
)dx +
_
4
2
(2x −
x
2
2
)dx = (x
2

x
3
3
)
¸
¸
¸
¸
2
0
+ (x
2

x
3
6
)
¸
¸
¸
¸
4
2
= 4 −
8
3
+ 16 −
64
6
−4 +
8
6
=
16
3
Zadaci raˇcunanja povrˇsine dijela ravnine omedjenog grafovima funkcija i
koordinatnih osi:
1. Izraˇcunajte povrˇsine koje su omedjene:
(a) parabolom y = 4x −x
2
i osi apscisa. (10.67)
(b) grafom funkcije y = ln x, osi OX i pravcem x = e.(1)
(c) lukom krivulje y = tgx, x =
π
4
i osi x. (0.35)
(d) dijelom grafa y = x
3
− 3x + 2, osi x i vertikalama u toˇckama
ekstrema funkcije.(4)
2. Izraˇcunati povrˇsinu ograniˇcenu krivuljama:
(a) y = sin x, y = cos x osi apscisa i pravcem 2x = π (0.6)
(b) y = e
x
, y = e
−x
i pravcem x = 1. (1.1)
282
(c) y =
1
1+x
2
i y =
x
2
2
. (1.2)
3. Izraˇcunajte povrˇsinu lika omedjenog krivuljom y = x
2
i pravcem y = 4.
(10
2
3
.)
4. Izraˇcunati veliˇcinu povrˇsine koju omedjuje os ordinata i grafovi funkcija
y = tgx i y =
2
3
cos x. (0.2)
5. Izraˇcunajte veliˇcinu povrˇsine omedjene pravcima x = 0, y = e, lukom
hiperbole xy = 4 i normalom u toˇcki (1, 4) zadane hiperbole. Normala
je okomica na tangentu u diraliˇstu. (36)
6. Izraˇcunati veliˇcinu povrˇsine koju odredjuju grafovi funkcija y = ln x i
y = ln
2
x. (0.3)
7. Izraˇcunajte povrˇsinu izmedju hiperbole xy = 2 i pravca 2y + x = 5.
(0.98)
8. Odredite veliˇcinu povrˇsine omedjene krivuljom
y = sin(
x
2
+
π
6
)
i pravcima y = 1 i x = 0. (0.36)
9. Odredite veliˇcinu povrˇsine omedjene krivuljama y
2
= x, xy = 1, x = 3
i osi apscisa. (1.7)
10. Odredite veliˇcinu povrˇsine omedjene krivuljama: y = 1 − x
2
, y =
3 + 2x −x
2
i osi apscisa. (6)
11. Izraˇcunajte povrˇsinu omedjenu krivuljama y =

x + 2 i y =
1
2
x + 1.
(4)
12. Nadjite veliˇcinu povrˇsine omedjene:
(a) krivuljama 2 + x = y
2
i 2y = x + 2. (6)
(b) parabolom y = 2x −x
2
i pravcem x + y = 0. (4.5)
(c) grafom y = 2
x
, horizontalom y = 2 i osi x = 0. (0.56)
13. Odredite veliˇcinu povrˇsine omedjene
283
(a) grafom funkcije y = [ log x[ i osi apscisa od x = 0.1 do x = 10.
(6.4)
(b) krivuljama y = (x + 1)
2
i x = sin(πx) i osi apscisa y = 0 za
0 ≤ y ≤ 1. (0.97)
Zadatak 9.42 Izraˇcunajte povrˇsinu omedenu krivuljom x = y
2
−2y+2
i pravcem 2x + y = 9.
Rjeˇsenje. Krivulja je parabola okrenuta, zbog pozitivnosti y
2
, prema pozitivnom
dijelu osi 0x. Jednadˇzba y
2
− 2y + 2 = 0 nema rjeˇsenja, pa parabola ne presijeca
os 0y. Iz modificirane jednadˇzbe x = (y −1)
2
+ 1 dobiva se tjeme u (1, 1). Sjeciˇsta
pravca i elipse su:
_
x = y
2
−2y + 2
2x +y = 9

9 −y
2
= y
2
−2y + 2
2y
2
−3y −5 = 0
y
1,2
=
3 ±

9 + 40
4
= −1;
5
2
x
1
= 5; x
2
=
13
4
T
1
= (−1, 5) T
2
= (
5
2
,
13
4
)
Iz ovih podataka mogu´ce je nacrtati pravac i parabolu. Traˇzenu povrˇsinu lakˇse je
dobiti integralom duˇz osi 0y:
P =
_
5/2
−1
_
9 −y
2
−(y
2
−2y + 2)
_
dy =
_
5/2
−1
_
5
2
+
3
2
y −y
2
_
dy
=
_
5
2
y +
3
2
y
2
2

y
3
3

¸
¸
¸
5/2
−1
=
25
4
+
3
2
25
8

125
24

_

5
2
+
3
4
+
1
3
_
= 7
7
48
Zadatak 9.43 Izraˇcunati povrˇsinu koja je omedena krivuljama y
2
=
2x + 1 i y = x + 1.
Rjeˇsenje. Za x = 0 u jednadˇzbi parabole dobivaju se sjeciˇsta s osi ordinata: (0, 1)
i (0, −1). Sjeciˇsta s pravcem su (0, −1) i (4, 3).
P =
_
3
−1
(y + 1 −
y
2
−1
2
)dy = 3.5
14. Izraˇcunajte povrˇsinu ograniˇcenu krivuljama 2x = y
2
i 2y = x
2
. (4/3)
284
9.10.2 Volumen rotacionog tijela
Rotaciono tijelo nastaje rotacijom geometrijski odredene povrˇsine oko neke
istaknute osi.
Ako se povrˇsina u koordinatnoj ravnini nalazi s jedne strane osi 0x, ako
je slijeva i sdesna omedena vertikalama x = a, x = b, ako se gornja granica
moˇze opisati jednadˇzbom y = f(x), a donja y = g(x), tada se volumen tijela
koje nastaje rotacijom povrˇsine oko osi 0x raˇcuna integralom
V = π
_
b
a
_
f
2
(x) −g
2
(x)
_
dx
Primjer 9.19 Treba izraˇcunati volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi
x povrˇsine omedene krivuljama y = [x
3
[ i y = −x
2
+ 2.
V = 2π
_
1
0
_
(−x
2
+ 2)
2
−x
6
_
dx = 2
_
1
0
(x
4
−4x
2
+ 4 −x
6
)dx
= 2π
_
x
5
5
−4
x
3
3
+ 4x −
x
7
7

¸
¸
¸
¸
1
0
=
572
105
πjed
3
Zadatak 9.44 Izraˇcunati volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi 0x
povrˇsine omedene krivuljama 4y = x
2
i y
2
= 4x.
Rjeˇsenje. Nakon nalaˇzenja sjeciˇsta
_
_
_
y =
x
2
4
x
4
16
= 4x
x(x
3
−4
3
) = 0
⇒x = 4 y = 16 ⇒ T(4, 16)
i crtanja parabola, volumen je jednak
V = π
_
4
0
_
(

4x)
2

_
x
2
4
_
2
_
dx = π
_
4
x
2
2

1
16
x
5
5

¸
¸
¸
4
0
=
96
5
π
Povrˇsina koja rotira moˇze biti smjeˇstena u potpunosti s desne strane osi 0y
i biti odredena s
0 ≤ a ≤ x ≤ b
i
g(x) ≤ y ≤ f(x).
285
Ako takva povrˇsina rotira oko osi 0y, volumen kroz koji povrˇsina u prostoru
prolazi raˇcuna se po formuli:
V = 2π
_
b
a
(f(x) −g(x))dx.
9.10.3 Duljina luka krivulje
Duljina krivulje grafa y = f(x) od toˇcke (a, f(a)) do (b, f(b)) jednak je
l
a,b
=
_
b
a
_
1 + (f

(x))
2
dx.
Primjer 9.20 Na´ci duljinu krivulje y = arcsin e
−x
od toˇcke x = 0 do toˇcke
x = 1 znaˇci izraˇcunati integral
l =
_
1
0
¸
1 +
e
−2x
1 −e
−2x
dx =
_
1
0
¸
1
1 −e
−2x
dx =
_
1 −e
−2x
= t
2
2e
−2x
dt = 2tdt
=
_

1−e
−2
0
tdt
e
−2x
t
=
_

1−e
−2
0
dt
1 −t
2
=
1
2
ln
¸
¸
¸
¸
1 −t
1 + t
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸
¸

1−e
−2x
0
= ln(e +

e
2
−1)
Zadaci.
1. Odredite duljinu luka grafa funkcije
y = x
3/2
.
izmedu nultoˇcke i toˇcke s apscisom x = 4.
2. Izraˇcunajte duljinu grafa eksponencijalne funkcije
y = e
x
za −1 ≤ x ≤ 3.
Rjeˇsenje.
1.
_
4
0
_
1 +
9
4
xdx = 9.07
2.
_
3
−1

1 +e
2x
dx = /1 +e
2x
= t
2
/ = 20.72
286
Zadatak
1. Izraˇcunajte duljinu luka parabole y
2
= 5x −x
2
izmedu nultoˇcaka.
2. Izraˇcunajte duljinu lanˇcanice y =
e
x
+e
−x
2
ok toˇcke s apscisom x = 0 do
toˇcke u kojoj je x = a
3. Odredite opseg astroide
x
2
3
+ y
2
3
= a
2
3
.
4. Izraˇcunajte duljinu luka krivulje
x =
y
2
4

ln y
2
od y = 1 do y = e.
5. Izraˇcunajte duljinu krivulje
y = ln sin x
izmedu toˇcaka x =
π
3
i x =

3
.
Rjeˇsenja.
1. 8.23
2. s =
1
2
_
a
0
_
e
2x
a + 2 + e
−2x
a dx =
1
2
a(e −
1
e
)
3. 6a
4.
e
2
+1
4
5. ln 3
Parametarski zadanoj krivulji duljina se raˇcuna po formuli
s =
_
t
2
t
1
_
˙ x
2
(t) + ˙ y
2
(t)dt,
gdje su x(t) i y(t) formule koje raˇcunaju koordinate toˇcke krivulje po
parametru t.
287
Primjer 9.21 Odrediti duljinu cikloide
x = 2(t −sin t)
y = 2(1 −cos t)
izmedu toˇcke s parametrom 0 i toˇcke s parametrom 2π.
Rjeˇsenje.
˙ x = 2(1 −cos t)
˙ y = 2 sin t
˙ x
2
+ ˙ y
2
= 4(2 −2 cos t)
s =
_

0
_
8(1 −cos t)dt =
_
1 −cos t
2
= sin
2
t
2
_
s = 2

2
_

0
sin
t
2
dt = 2

2
−cos
t
2
1
2
¸
¸
¸
¸
¸

0
= 8

2
288
10 Ogledni primjerci ispitnih zadataka
Matematika 1
1. Odredite najve´ci kut u trokutu u kojem su vrhovi toˇcke:
A = (2, 3, 4) B = (5, 9, 8), C = (3, 6, −1).
2. Odredite intervale monotonosti i lokalne ekstreme funkcije zadane for-
mulom:
y =

x
ln x
.
3. Nacrtajte tangentu povuˇcenu na graf funkcije
y = e
x
2
+x−2
u toˇcki s apcisom x = 1. Odredite duljinu dijela tangente izmedju
njenih sjeciˇsta s koordinatnim osima.
4. Izraˇcunajte
_ π
2
0
cos x
1 + 2 sin x
= .
5. Kolika je veliˇcina povrˇsine koju omedjuju krivulje:
x
2
+ y
2
= 2 i y = x
2
289
Matematika 1
1. Zadane su toˇcke A = (2, 3, 1) i B = (0, −2, −3). Zadan je i vektor
− →
a = 3
−→
i + 2
−→
j −
−→
k .
Izraˇcunajte:
((
−→
AB
−→
a ) −
−→
a )
−→
AB = .
2. Odredite intervale konveksnosti i konkavnosti, kao i toˇcke infleksije
funkcije zadane formulom:
y = ln
2
x.
3. Nacrtajte tangentu na krivulju
y + ln(3 −2x) = 4
u toˇcki s koordinatom x = 1. Koliko je velika povrˇsina koju s koordi-
natnim osima zatvara tangenta?
4. Izraˇcunajte i rezultat zaokruˇzite na stotinku:
_
3
0
x
2
e
−x
dx =
5. Kolika je veliˇcina jedne od povrˇsina koju sinusoida
y = 2 sin(3x −π)
zatvara s koordinatnom osi OX?
290
Matematika 1
1. Izraˇcunajte volumen i oploˇsje tetraedra ˇciji su vrhovi odredjeni toˇckama:
O = (0, 0, 0); A = (2, 3, −1); B = (3, 3, 3); C = (−1, −2, 4).
2. Nacrtajte tangente na graf funkcije
y = x
4
−10x
3
+ 24x
2
+ 6x −6
u toˇckama infleksije grafa.
3.
_
4
2
ln
1
2x −3
dx =
Rezultat zaokruˇzite na desetinku.
4. Kolika je veliˇcina povrˇsine koju omedjuju:
x + y = 8 i xy = 12.
5. Odredite domenu, ispitajte monotonost i zakrivljenost grafa, ponaˇsanje
na rubovima domene i nacrtajte graf funkcije:
y = x e

1
x
291
Matematika 1
1. Neka je
−→
a = 3
− →
i −2
−→
j +
−→
k i
−→
b = −
−→
i −
−→
j + 4
− →
k . Odredite:
(a)
− →
a
− →
b
(b) [
− →
a [
(c) kut izmedju
−→
a i
− →
b
2. Napiˇsite jednadˇzbu tangente i nacrtajte tangentu na graf funkcije y =
x
2
− ln x u toˇcki s x = 1. Odredite koordinate sjeciˇsta tangente i osi
apscisa.
3. Odredite intervale monotonosti i lokalne ekstreme funkcije
y = x e
x−x
2
.
4. Izraˇcunajte i rezultat zaokruˇzite na stotinku:
_
1
−1
(1 +
x
2
)
3
dx = .
5. Kolika je povrˇsina jednog od likova omedjenog krivuljama y = cos x i
y = sin x.
292
Matematika 1
1. Toˇcke A(3, 0, 2), B(−1, 0, 1); C(2, 0, 3) i D(0, −5, 0) odredjuju tetraedar.
Odredite volumen tetraedra i njegovu visinu ako on leˇzi na trokutu
ABC.
2. Napiˇsite jednadˇzbu tangente na graf funkcije
y = e
2x
+ e
x
+ 1
u toˇcki s apscisom x = 0. Odredite povrˇsinu koju tangenta zatvara s
koordinatnim osima.
3. Nacrtajte graf funkcije
y = x

1 −x
2
tako da ispitate domenu, monotonost, zakrivljenost i ponaˇsanje na kra-
jevima domene.
4. Izraˇcunajte i zaokruˇzite do na stotinku:
_
e
1
ln x
x
dx =
5. Koliku povrˇsinu zatvaraju graf funkcije
y = 2 sin(3x + π)
i krivulja 3(x
2
+ y) = πx.
293
Matematika 1
1. Toˇcke A(3, 0, 5), B(0, 1, 0) i O(0, 0, 0) odredjuju ravninu u kojoj se nalaze.
Nadjite bar jedan vektor okomit na ravninu. Odredite bar jedan kut u
trokutu OAB.
2. Kolika je povrˇsina trokuta kojeg s koordinatnim ravninama zavara tan-
genta na
y = sin
2
x
u toˇcki za ˇciju apscisu vrijedi
tgx = 1, 0 ≤ x ≤
π
2
.
3. Odredite domenu, intervale monotonosti i lokalne ekstreme funkcije
y = ln
2x −3
x −1
.
4. Rezultat zaokruˇzite na desetinku:
_
7
4
x

x
2
−13dx =
5. Odredite povrˇsinu omedjenu krivuljama y = e
x
, y = e
−x
i y = e.
294
Matematika 1
1. Za zadane toˇcke A = (2, 3, 0), B = (3, 2, 1) i C = (4, 4, 1) izraˇcunajte
(
−→
AB
−−→
BC)
−→
CA.
2. Odredite jednadˇzbu tangente na graf funkcije
y = ln(x +

x
2
+ 9)
u toˇcki s apscisom x = 4. Koliku duljinu na tangenti odsijecaju njena
sjeciˇsta s koordinatnim osima?
3. Izraˇcunajte i zaokruˇzite na stotinku:
_ π
6
π
4
sin x
1 −2 sin x
dx = .
4. Ispitajte tok i nacrtajte graf funkcije
y =
ln x

x
.
5. Odredite povrˇsinu koju zatvaraju grafovi funkcija zadanih sa: y = ln x
i y = ln
2
x.
295
11 Algebarski dodatak
11.1 Potenciranje binoma
U prvom razredu srednje ˇskole u programu je algebra. Poznata je formula
kvadrata binoma:
(a + b)
2
= a
2
+ 2ab + b
2
.
Neˇsto manje ostaje u sje´cannju formula
(a + b)
3
= a
3
+ 3a
2
b + 3ab
2
+ b
3
.
Pogotovo
(a + b)
4
= a
4
+ 4a
3
b + 6a
2
b
2
+ 4ab
3
+ b
4
.
Prouˇcavanjem koeficijenata, Pascal je dobio ”trokut” koji daje koeficijente
za slijede´cu potenciju:
(a + b)
1
⇒ 1 1
(a + b)
2
⇒ 1 2 1
(a + b)
3
⇒ 1 3 3 1
(a + b)
4
⇒ 1 4 6 4 1
(a + b)
5
⇒ 1 5 10 10 5 1
(a + b)
6
⇒ 1 6 15 20 15 6 1
.
.
.
Zadatak 11.1 Nastavite trokut.
Rjeˇsenje. Prvi koeficijenat u rastavu (a+b)
7
bit ´ce 1. slijede´ci ´ce biti jednak zbroju prvog
i drugog u rastavu (a + b)
6
i iznosi 7 Tre´ci koeficijent rastava (a + b)
7
jednak je zbroju
drugog i tre´ceg koeficijenta u prethodnom rastavu (a +b)
6
i iznosi 21.
ˇ
Cetvrti koeficijent
u 7. redu jednak je zbroju tre´ceg i ˇcetvrtog koeficijenta u 6. redu, ˇsto iznosi 35. Za njim
slijedi na petom mjestu ponovo 35 kao zbroj ˇcetvrtog i petog ˇclana u redu iznad. Potom
opet 21, pa 7 i na kraju 1:
(a +b)
7
= a
7
+ 7a
6
b + 21a
5
b
2
+ 35a
4
b
3
+ 35a
3
b
4
+ 21a
2
b
5
+ 7ab
6
+b
7
.
Prvi i posljednji koeficijent uvijek je 1.
Drugi i pretposljednji koeficijent uvijek je:
n.
296
Tre´ci i pretpretposljednji koeficijenti su rezultati
n(n −1)
1 2
.
ˇ
Cetvrti gledani s obiju strana su
n(n −1)(n −2)
1 2 3
.
Zanimljivo je da se koeficijenti podudaraju s brojevima kombinacija na lotu. Tako je broj
kombinacija pri izvlaˇcenju 3 razliˇcite kuglice iz bubnja sa 7 razliˇcitih kuglica:
7 6 5
1 2 3
= 35.
Primjer 11.1 Broj kombinacija na izvlaˇcenju lota 6/45 bio bi
45 44 43 42 41 40
1 2 3 4 5 6
,
dok bi na lotu 7/39 bio
39 38 37 36 35 34 33
1 2 3 4 5 6 7
.
Binomni koeficijent u oznaci
_
n
k
_
koji se ˇcita n povrh k raˇcuna se na raˇcunaljci programom nCr kao broj
kombinacija na lotu k/n. Viˇse o tome doznat ´ce oni koji budu upisali
”Vjerojatnost i statistiku”.
11.2 Potenciranje
Potenciranje prirodnim eksponentom definira se induktivno:
x
1
= x
x
n
= x x
n−1
Mnoˇziti i dijeliti mogu se potencije jednakih baza:
x
m
x
n
= x
m+n
, x
m
: x
n
= x
m−n
297
i jednakih eksponenata:
x
n
y
n
= (xy)
n
x
n
: y
n
=
_
x
y
_
n
Potenciranje negativnim eksponentom:
x
−n
=
1
x
n
prirodno je proˇsirenje mnoˇzenja i dijeljenja potencija, kao na primjeru
x
3
: x
7
= x
−3
=
1
x
3
.
Korjenovanje m-tim korjenom prirodno je proˇsirenje potencija na razlomljene
eksponente:
m

x
n
= x
n
m
,
a prirodnost se vidi na primjeru
3

x
6
= x
6
3
= x
2
.
11.3 Trigonometrijski identiteti
Trigonometrijski identiteti izvode se iz definicija:
tgx =
sin x
cos x
, ctgx tgx = 1,
a mogu biti posljedica Pitagorina pouˇcka:
sin
2
x + cos
2
x = 1.
Slijedi izvod
tg
2
x =
sin
2
x
cos
2
x
=
1 −cos
2
x
cos
2
x
=
sin
2
x
1 −sin
2
x
cos
2
x tg
2
x = 1 −cos
2
x
cos
2
x(tg
2
x + 1) = 1
cos
2
x =
1
tg
2
x + 1
sin
2
x =
tg
2
x
tg
2
x + 1
298
Literatura
[1] Maruˇsi´c S.:Matematka I: udˇzbenik s rijeˇsenim primjerima, FPZ, Zagreb,
2003.
[2] Kurepa S.: Matematiˇcka analiza, Tehniˇcka knjiga, Zagreb, 1984.
[3] Danko P.E., Popov A.G., Kozhevnikova T.YA.: Higher mathematics in
problems and exercises, Mir Publishers, Moscow, 1983.
[4] Horvati´c K.:Linearna Algebra I, II, III, Matematiˇcki odjel PMF-a
Sveuˇciliˇsta u Zagrebu i HMD, Zagreb, 1995.
[5] Kovaˇc Striko E.: Matematika II, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb,
1999.
[6] Pavkovi´c-Svrtan-Veljan: Matematika-zbirka zadataka s uputama i
rjeˇsenjima,
ˇ
Skolska knjiga, Zagreb, 1983.
299

Sadrˇaj z
1 Brojevi brojevnog pravca 1.1 Prirodni brojevi . . . . . . . . 1.2 Cijeli brojevi . . . . . . . . . . 1.3 Racionalni brojevi . . . . . . . . 1.4 Realni brojevi. Broj e. Broj π. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 . 5 . 7 . 8 . 10 16 17 20 23 27 28 29 35 40 40 42 44 46 47 50 50 51 52 54 57 57 58 64 66 69 72 77

2 Kompleksni brojevi 2.1 Standardni zapis kompleksnog broja . . . . . . . . . . . . . . . 2.2 Zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.3 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja . . . . . . . . . . . 2.4 Operacije s kompleksnim brojevima u trigonometrijskom obliku 2.4.1 Potenciranje kompleksnog broja u trigonometrijskom obliku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.4.2 Korjenovanje ili radiciranje . . . . . . . . . . . . . . . . 2.5 Problemski zadaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Determinante 3.1 Determinante drugog reda . . . . . . . . 3.2 Determinante tre´eg reda . . . . . . . . . c 3.3 Zadaci za samostalno rjeˇavanje . . . . . s 3.4 Determinante ˇetvrtog reda . . . . . . . c 3.5 Razni zadaci izraˇunavanja determinanti c . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

4 Vektori u ravnini i prostoru 4.1 Usmjerena duˇina. Vektor . . . . . . . . . . . . . . . . z 4.2 Zbrajanje vektora i mnoˇenje vektora skalarom . . . . . z 4.3 Linearna kombinacija i linearna nezavisnost vektora . . 4.4 Koordinate vektora u koordinatnom sustavu ravnine . 4.5 Duljina vektora u koordinatnoj ravnini . . . . . . . . . 4.6 Pravokutne koordinate u prostoru . . . . . . . . . . . . 4.7 Vektori u pravokutnom koordinatnom sustavu prostora 4.8 Skalarni produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.9 Zadaci za samostalno rjeˇavanje . . . . . . . . . . . . . s 4.10 Vektorski produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.11 Mjeˇoviti produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s 4.12 Ispitni zadaci s vektorima . . . . . . . . . . . . . . . . 2

4.13 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84 z 4.14 Zadaci iskljuˇivo za samostalno rjeˇavanje . . . . . . . . . . . 86 c s 5 Funkcije jedne realne varijable 5.1 Ponavljanje elementarnih funkcija . . . . . . . 5.2 Domena, slika, parnost funkcije . . . . . . . . 5.3 Uvodni zadaci o funkcijama . . . . . . . . . . 5.4 Grafovi elementarnih funkcija . . . . . . . . . 5.5 Zadaci konstrukcije grafova . . . . . . . . . . . 5.6 Operacije s funkcijama. Kompozicija funkcija. 5.7 Dekompozicija funkcije. Inverz funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 90 97 107 109 110 113 115

6 Limesi 6.1 Limes niza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.2 Limes funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.3 Zadaci za samostalno raˇunanje graniˇnih vrijednosti c c 6.4 Mjeˇoviti zadaci o funkcijama . . . . . . . . . . . . . s 6.5 Neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6.6 Hiperbolne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Derivacija funkcije 7.1 Tehnika deriviranja . . . . . . . . . . . . . . . . 7.1.1 Deriviranje op´e potencije . . . . . . . . c 7.1.2 Deriviranje formule mnoˇene konstantom z 7.1.3 Derivacija zbroja i razlike . . . . . . . . 7.1.4 Derivacija umnoˇka funkcija . . . . . . . s 7.1.5 Derivacija kvocijenta funkcija . . . . . . 7.2 Derivacija inverzne funkcije . . . . . . . . . . . 7.3 Derivacija kompozicije funkcija . . . . . . . . . 7.4 Ponavljanje tehnike deriviranja . . . . . . . . . 7.5 Tangenta i normala na graf funkcije . . . . . . . 7.6 Derivacija implicitno zadane funkcije . . . . . . 7.7 Diferencijal funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 7.8 Logaritamsko deriviranje . . . . . . . . . . . . . 7.9 Derivacija funkcije zadane parametarski . . . . . 7.10 Derivacije viˇeg reda . . . . . . . . . . . . . . . s 7.11 Primjena derivacija u geometriji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

120 . 121 . 124 . 134 . 137 . 140 . 142 146 . 150 . 151 . 153 . 153 . 154 . 155 . 157 . 159 . 161 . 167 . 169 . 174 . 177 . 179 . 182 . 183

3

8 Primjene derivacija 8.1 Ekstremi. Intervali monotonosti . . . . . . . . . . . 8.2 Toˇke infleksije. Intervali konveksnosti i konkavnosti c 8.3 L’Hospitalovo pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . 8.4 Asimptote grafa funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 8.5 Kvalitativni graf funkcije . . . . . . . . . . . . . . . 9 Integrali i primjene 9.1 Definicija odredjenog integrala . . . . . . . . . . . 9.2 Neposredno integriranje . . . . . . . . . . . . . . 9.3 Metoda supstitucije . . . . . . . . . . . . . . . . . 9.4 Integral racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . 9.5 Zamjena varijabli u odredenom integralu . . . . . 9.6 Integral trigonometrijskih funkcija . . . . . . . . . 9.7 Integrali iracionalnih funkcija . . . . . . . . . . . 9.7.1 Trigonometrijska supstitucija . . . . . . . 9.8 Parcijalna integracija . . . . . . . . . . . . . . . . 9.9 Primjene neodredenog integrala . . . . . . . . . . 9.10 Primjene odredjenog integrala . . . . . . . . . . . 9.10.1 Primjene odredjenog integrala u geometriji 9.10.2 Volumen rotacionog tijela . . . . . . . . . 9.10.3 Duljina luka krivulje . . . . . . . . . . . . 10 Ogledni primjerci ispitnih zadataka . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

197 . 198 . 210 . 218 . 224 . 233 . . . . . . . . . . . . . . 237 237 240 247 256 260 263 268 270 272 277 280 280 285 286 289

11 Algebarski dodatak 296 11.1 Potenciranje binoma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 296 11.2 Potenciranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297 11.3 Trigonometrijski identiteti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298

4

1
1.1

Brojevi brojevnog pravca
Prirodni brojevi

Peanovi aksiomi zadaju skup prirodnih brojeva: 1∈N n∈N ⇒n+1∈N Raˇunske operacije koje se mogu definirati u N su zbrajanje i i mnoˇenje. c z Zbrajanje prirodnih brojeva je raˇunska operacija koja ima svojstvo asoc cijativnosti a + (b + c) = (a + b) + c i komutativnosti a + b = b + a, ali nema neutralnog elementa, jer ne postoji prirodan broj e sa svojstvom a + e = e + a = a. Kaˇe se da skup N ima strukturu polugrupe z Zadatak 1.1 Zbrojite prvih 100 prirodnih brojeva.
Rjeˇenje. s 1 + 2 + 3 + . . . + 98 + 99 + 100 = (1 + 100) + (2 + 99) + (3 + 98) + . . . = 101 + . . . 101 = 5050. U rjeˇavanju zadatka koriˇteno je svojstvo komutativnosti i asocijativnosti zbrajanja prirods s nih brojeva.

Mnoˇenje prirodnih brojeva uz asocijativnost i komutativnost ima jez diniˇni element. To je broj 1, jer vrijedi c a·1=1·a=a

5

+ n = dokazuje se da tvrdnja vrijedi za n + 1: 1 + 2 + 3 + . 2 Koriˇtenje pretpostavke indukcije sastoji se u uvrˇtavanju koje daje: s s n(n + 1) (n + 1)(n + 2) +n+1= ... c Dokaˇite principom matematiˇke indukcije istinitost slijede´ih tvrdnji z c c za svaki prirodni broj n: 1. . Oduzimanje i dijeljenje ne mogu se definirati u skupu N . + n + n + 1 = (n + 1)(n + 2) . 2 2 a svodenje na zajedniˇki nazivnik dokazuje tvrdnju. + (2n − 1) = n2 . .Nemogu´e je za prirodni broj a = 1 na´i prirodni broj c tako da vrijedi: c c a · c = c · a = 1.. 2 n(n + 1) .. 2 Rjeˇenje: s Baza matematiˇke indukcije dokazuje da tvrdnja vrijedi za n = 1: c 1= 1·2 .. Zadatak 1. Matematiˇka indukcija je princip kojim se dokazuju tvrdnje koje vrijede c za prirodne brojeve. 6 . ostaje za dokazati korak matematiˇke indukcije: c iz pretpostavke da tvrdnja vrijedi za n 1 + 2 + 3 + .. + n = n(n + 1) . 2 Ako je baza dokazana. 1 + 3 + 5 + .2 Dokaˇite da za prirodne brojeve vrijedi z 1 + 2 + 3 + . pa se kaˇe da mnoˇenje prirodnih brojeva nema svojstvo inverza. Tako z z prirodni brojevi obzirom na mnoˇenje imaju strukturu polugrupe s jez dinicom.

a + (−a) = −a + a = 0. jer vrijedi −(−a) = a 7 . 15 + 25 + . . u oznaci Z prirodno je proˇirenje skupa prirodnih s brojeva: Z = N ∪ 0 ∪ {−1. Svakom je prirodnom broju n mogu´e pridruˇiti suprotan broj u ozc z naci −n. 6. 1·3 3·5 (2n − 1)(2n + 1) 2n + 1 13 + 23 + . ∀a ∈ Z. . . . + (2n − 1) = . U Z zbrajanje ima neutralni element i svaki cijeli broj ima inverz obzirom na zbrajanje: ∀a ∈ Z ∃ − a ∈ Z. . + (n − 1) · n = 4.2. . + = . 1 · 2 + 2 · 3 + . n(4n2 − 1) 1 + 3 + 5 + . u oznaci Z prirodno je proˇirenje skupa prirodnih s brojeva. + n3 = n2 (n + 1)2 . . Skup N mogu´e je proˇiriti nulom kao neutralnim elementom c s za zbrajanje: 0 + a = a + 0 = a. 3 1 1 1 n + + . −2.. Skup cijelih brojeva. (n − 1)n(n + 1) . . n5 = n2 (n + 1)2 (2n2 + 2n − 1) 12 1. . − n.. tako da vrijedi: n + (−n) = −n + n = 0.}.2 Cijeli brojevi Skup cijelih brojeva. 4 5. Zbrajanje u skupu Z definira se kao prirodno proˇirenje zbrajanja prirods nih brojeva. . 3 2 2 2 2 3. . . . .

| : 9 6 = 0. .66 .66 . . . .6. = 0.Oduzimanje u skupu Z kao raˇunska operacija prelazi u raˇunsku operaciju c c zbrajanja suprotnim brojem.66 . Konaˇni decimalni brojevi mogu se zapisati kao razlomci. = 9 · 0.3 Napiˇite u obliku razlomka 3. c Zadatak 1.66 . . 6 = 9 · 0. s Rjeˇenje: s 10 · 0. z s z Apsolutna vrijednost cijelog broja je funkcija | |:Z →N ∪0 zadana formulama: |a| = a.625 = 3625 145 29 5 = = =3 1000 40 8 8 Beskonaˇno periodiˇki decimalni brojevi mogu se napisati u obliku rac c zlomaka.66 . = 9 · 0. .66 .66 .625 s Rjeˇenje: s 3. . . − 0. a ≥ 0 −a a < 0 1. . . . n Skup racionalnih brojeva . ˙ Zadatak 1. 6. . . n ∈ N} brojeva koji se daju zapisati kao razlomci. − 0.66 .66 . 9 8 . Mnoˇenje cijelih brojeva prirodno je proˇirenje mnoˇenja prirodnih brojeva.3 Racionalni brojevi m . . . . . . u oznaci Q je skup Q= m ∈ Z.4 Napiˇite u obliku razlomka 0.

9 .1 d) 23. ne mogu se napisati c u obliku razlomka. PDV 1kn.6 Prepiˇite i popunite tablicu: s postotak 12% decimalni zapis 0. Zadatak se rjeˇava jednadˇbom s z x + 22% · x = 6.3 π razlomak 1 Rjeˇenje: prvi red: 25%. p. 90 c Beskonaˇno decimalni brojevi koji nisu periodiˇki.25 2. 230% i 100π%. ako se stopa PDV-a za kruh iz prethodnog zadatka promijeni na 20%? Rj. kolika je porezna osnovica.34 Rjeˇenja: a) 5/9. 00 kn. b) 0. Porezna osnovica je 4.12. . 4 . 1. 2 10 i π se ne moˇe napisati kao razlomak z 5 c Zadatak 1. 100%.Zadatak 1. a PDV je 22% .92kn a PDV 1.55 . a koliki PDV u kunama.18 ˙5 ˙ ˙ c) 3.7 Ako je cijena kruha u du´anu 6. Zadatak 1. s b) 2/11 5 c) 3 33 d) 23 67 . gdje je x iznos porezne osnovice u kunama. Zadatak 1. 5kn.8 Kolika bi bila porezna osnovica. .o. drugi red: 0. tre´i red: s c 6 1 3 . Postotak je racionalan broj.5 Napiˇite slijede´e periodiˇko beskonaˇne decimalne bros c c c jeve u obliku razlomaka: ˙˙ a) 0.08kn. a koliko je kuna iznos PDV-a? Rj.

Neka je x posljednji dopisani troznamenkasti broj ˇije su znamenke ispred 1000. . pa se iz rezultata x ≤ 270 c zakljuˇuje da je dopisano 270 troznamenkastih brojeva koji su zajedno sa jedno i c dvoznamenkastim brojevima popunili 9 + 2 · 90 + 3 · 270 = 999 decimalnih mjesta. izraˇunajte marˇu na jednoj boci i kunski iznos PDV-a kojeg je c z gostioniˇar duˇan platiti? c z Rj. b) 0. . 00 kuna. . mjestu u tom decimalnom broju? Rj. Marˇa je 5. Posljednja jednakost opravdava naziv PDV. (a) 1/3 (b) 4/11 (c) 4 1757 3300 3. Prvi troznamenkasti broj je 100. mjestu ne c moˇe do´i znamenka iz dopisanog ˇetveroznamenkastog broja. a 270.26 kuna. Znamenka dopisana na 1000. drugi je 101.4 Realni brojevi.54 = 4. c) 4.9 Ako je piva u pivovari 3. c decimalnog mjesta. 2.532323232 . mjestu je znamenka nekog dopisanog troznamenkastog c broja. Broj e. na 1000. mjestu je 3. 1. . u obliku razlomaka.10 Samostalno rijeˇite slijede´e zadatke: s c 1. 3.66. jer je 9 + 2 · 90 + 3 · z c c 900 > 1000.26kn = 22% · 5. . Oˇito je 9 + 2 · 90 + 3 · x ≤ 1000.80kn. 2. Broj π.74kn. jedan od mogu´ih je 0. Taj iznos odbija se c od iznosa PDV-a kod pive u gostionici.. je 100 + 270 − 1 = 369. Konaˇno. a PDV 1. a u gostionici 10. s 3 s 2.26kn i c z vrijedi da je 1.80 − 0. 10 .353535 . Konstruirajte decimalni broj koji se ne bi mogao zapisati u obliku razlomka. . . Treba otkriti kojeg.Zadatak 1.12345678910111213141516171819 . . . 1.54kn.74kn. Koja se znamenka nalazi na 1000. Znaˇi. Napiˇite 2 2 u obliku decimalnog broja.3333 . Napiˇite decimalne brojeve: a) 0. . Na 1000. za pivo i PDV c gostioniˇar izdvoji 3 + 1. plati PDV 0. koji iznosi 1. Zadatak 1. 00 kuna. Kad gostioniˇar plati pivo u pivovari.

Kojom c ´e svotom raspolagati na kraju godine? c Rj.000kn .825. 12 Uoˇiti da je pove´anje u odnosu na proˇli zadatak iznosom od 6. 126.12 Netko je dobio milijun kuna. 120.12 12 ) = 1. C0 = 1. Kojom svotom raspolaˇe nakon godine dana? s z Rj. 12 p p · C0 = C0 · (1 + ). 11 . 12 p 12 ) . 000. 12 12 Induktivno. 03kn vrlo solidna c c s svota. 12 12 12 12 12 p 3 ) . Neka je C0 = 1. krajem tre´eg mjeseca: c C3 = C0 · (1 + a krajem godine. Ako se oznaˇi c C0 = 1.000 · (1 + 0.godiˇnja kamatna stopa s Koncem prvog mjeseca svota na raˇunu biti ´e c c C1 = C0 + Krajem drugog mjeseca: C2 = C1 + p p p p p · C1 = C1 · (1 + ) = C0 · (1 + ) · (1 + ) = C0 (1 + )2 . 000. ali ih je uloˇio na godinu dana u z p banku uz dogovor.poˇetna svota c p = 12% .825.000kn Zadatak 1.11 Netko dobije milijun kuna i uloˇi ih u banku na godinu dana uz 12% godiˇnjih kamata. nakon 12 ukama´ivanja: c C12 = C0 · (1 + Uvrˇtavanjem podataka s C12 = 1.000kn glavnica p = 12% godiˇnji postotak s C1 =? svota nakon godine dana C1 = C0 + C0 · p = C0 · (1 + p). 000.Broj e z Zadatak 1. 03kn. da mu se mjeseˇno 12 = 1% kamata pripisuje glavnici.

z Rjeˇenje: s f (1) = 2. f (10000) = 2.13 Kolika ´e biti svota od milijun kuna na kraju godine.Zadatak 1. f (10000).716923.718281 Napomena 1.000kn. n Odredite f (100). Analognim razmatranjem dobiva se formula C360 = C0 · (1 + p 360 ) . uz p = 12% godiˇnjeg kamatnjaka? c s Rj. f (1000) = 2.14 Neka je f : N → R niz zadan formulom: f (n) = (1 + 1 n ) .1 Zadatkom 1. 127.71828 Zapis tvrdnje da se vrijednost broja e moˇe po volji toˇno dobiti raˇunanjem z c c formule 1 f (n) = (1 + )n n odabirom dovoljno velikih brojeva n je izraz: n→∞ lim (1 + 1 ) = e. 31kn Uoˇiti c c c da pove´anje i nije drastiˇno u odnosu na prethodni zadatak c c Promatranjem tri prethodna zadatka naslu´uje se postojanje graniˇne c c vrijednosti za ukama´ivanja koja bi se vrˇila svakog trenutka. c s Zadatak 1. f (1000000). Konaˇna svota je c360 = 1.718145. z Baza prirodne eksponencijalne progresije e je realni broj ˇija vrijedc nost zaokruˇena na 5 decimala glasi z e = 2. 000.14 pokazano je da za n > 106 vrijednost funkcije zaokruˇena na 5 decimala iznosi 2.704813. n 12 .593742. f (10) = 2. a broj dana u godini se u naˇim bankama obraˇunava s c kao 360. f (108 ) zaokruˇeno na 5 decimala. f (1000000) = 2. f (108 ) = 2. f (100) = 2.718280. 360 p 360 gdje je C0 = 1. p = 12%. ako c ukama´ujemo svaki dan.474. po ugledu na Njemaˇke banke.71828.

Postoji formula za pribliˇni raˇun broja π: z c π = 4(1 − 1 1 1 (−1)n+1 + − .. c z c c 13 . Dobro je zapisati i drugi. n Broj π Broj π je omjer opsega kruga i promjera. n→∞ n p Ukama´uje li se svota svaki trenutak. 3 5 7 2n − 1 Uzimanjem ve´eg broja pribrojnika postiˇe se ve´a toˇnost za π. to ´e svota nakon godine dana neprekidnog c c ili kontinuiranog ukama´ivanja godiˇnjim kamatnjakom p biti: c s n→∞ lim C0 · (1 + p ) = C0 · ep .gdje se oznaka limn→∞ ˇita kao graniˇna vrijednost izraza u koji se umjesto c c n uvrˇtavaju (beskonaˇno) veliki brojevi. + ). Broj π ne moˇe se napisati u obliku z razlomka.. izvedeni s c limes:  p p 1 n lim (1 + ) = n→∞(1 + n ) p lim = ep .

. Ako je nabavna cijena proizvoda bila 4kn. Kolika je ˇista dobit u eurima. Principom matematiˇke indukcije dokaˇite: c z 12 + 22 + 32 + · · · n2 = n(n + 1)(2n + 1) . 2. dok je cijena u tvornici 8000. .Problemski zadaci c c 1. a ukama´ivanje je kontinuirano? c (c) Koliki bi bio iznos raˇuna. a kolike kamate nakon 5 godina neprekidnog c ukama´ivanja? c 6. c a koliki je iznos poreza koji je trgovac automobilima platio? Provjerite da li dodana vrijednost (ˇista dobit) i vrijednost poreza zaista opravc davaju naziv poreza na dodanu vrijednost. Odredite poreznu osnovicu i PDV u kunama za prodajnu cijenu od 15kn i stopu PDV-a 22%. c c (a) Na koju svotu raˇun naraste nakon godinu dana neprekidnog ukama´ivanja? (b) Koliki je iznos kamata koje bi platili da smo dva mjeseca duˇni z 4000 kuna. Raˇun s c koji treba platiti ima iznos 4000kn. a primjenjuje se porezna osnovica od 18%. Cijena automobila u salonu je 14000. 5. odredite znamenku na 1000. Izraˇunajte poreznu osnovicu i porez u kunama ako je konaˇna cijena c c proizvoda 133 kune. Porez na dodanu vrijednost neka je 25%.112123123412345 . izraˇunajte marˇu u kunama i konaˇni iznos pla´enog PDV-a c z c c 4. U beskonaˇno neperiodiˇkom decimalnom broju 0. Kamata na ”minus” kod American Expressa je 22% godiˇnje. 3. 6 14 . decimalnom mjestu.

sve dok se ne bi dopisalo postepeno svih devedeset dvoznamenkastih brojeva. 1|12|123|123412345 . c z 4. s 1.o: 112. 29kn. . 71kn. 6 15 . 39kn (c) 12. 3. 2. 00kn (b) 149.Rjeˇenja. mjestu stoji znamenka 4. U slijede´em koraku dopunjava se 11 znamenaka. p. Dokazati uz pretpostavku treba formulu: c 12 + 22 + 32 + · · · + n2 + (n + 1)2 = (n + 1)(n + 2)(2n + 3) . . a ˇisti prihod-marˇa je 9. mora se platiti 1. popunilo bi se: 11 + 13 + 15 + +17 · · · + 11 + 89 · 2 = 11 + 11 + 2 + 11 + 2 · 2 + 11 + 3 · 2 + · · · + 11 + 89 · 2 = 90 · 11 + 2 · (1 + 2 + 3 + · · · + 89) = 89 · 90 990 + 2 · ≥ 1000. Zadatak je na´i pretposljednji slog koji se dopisuje c u cijelosti i svodi se na nejednadˇbu za n ∈ N : z 45 + 11 + 13 + 15 + · · · + 11 + (n − 1) · 2 45 + 11 + 11 + 1 · 2 + 11 + 2 · 2 + 11 + 3 · 2 + · · · 11 + (n − 1) · 2 45 + n · 11 + 2 · (1 + 2 + 3 + · · · (n − 1)) 45 + 10n + n2 n ≤ ≤ ≤ ≤ ≤ 1000 1000 1000 1000 26. . z 5. Do tisu´itog mjesta potrebno je upisati joˇ 19 c s znamenaka: 1234567891011121314 Prema tome. . Marˇa je 4800 Eura. 123456789 . 02kn. Dokaz baze: n = 1 oˇito. . 123456789|12345678910 . 98kn PDV-a. . 2 ˇto dovodi do zakljuˇka da je tisu´ito dopunjavanje unutar sloga koji zavrˇava dopisis c c s vanjem dvoznamenkastog broja. jer se dopisuje prethodni slog s c pripisanim dvoznamenkastim brojem: 0.112123 . PDV: 1200 Eura. .984. na 1000. Odgovori: (a) 4. . Nakon prodaje. 6. iz koje se zakljuˇuje da je s posljednjim slogom koji se upisuje u cijelosti popunc jeno ukupno 981 decimalno mjesto. 66kn. Prvih 45 decimala popunjeno je tako da je svaki put dopisivana po jedna znamenka: 0. PDV 20. Nadalje. .016.

tada je 4i2 = −16. x2 = −1.2 = −b ± ax2 + bx + c √ b2 − 4ac 2a √ koji primjenjen na zadanu jednadˇbu daje: z x1. ⇒ −1 + 1 = 0. x2 = −3i. pa se u algoritam smije uvrstiti: x1.2 Kompleksni brojevi i · i = i2 = −1. Provjera: x1 = i x2 = −i. 3. Imaginarna jedinica je matematiˇki objekt u oznaci i. = 16 . Rijeˇite jednadˇbu: x2 + 1 = 0. s z 2. s z 3. ⇒ i2 + 1 = 0. (3i)2 + 9 = 0 ⇒ 9i2 + 9 = 0 9 · (−1) + 9 = 0.2 x1. i2 + 1 = 0 (−i)2 + 1 = 0 2.2 = = 6± 36 − 52 √2 6 ± −16 2 Ako je po dogovoru i2 = −1. za koji vrijedi: c Rijeˇite jednadˇbe i obavezno provjerite rjeˇenja. −9 + 9 = 0. s Rjeˇenja zadataka 1-3: s 1. x2 = −9. s z s 1. (−3i)2 + 9 = 0 ⇒ 9i2 + 9 = 0. Rijeˇite jednadˇbu: x2 + 9 = 0. Provjera: x1 = 3i. Kvadratna jednadˇba z rjeˇava se algoritmom: s s1.2 x1. −1 + 1 = 0. Rijeˇite: x2 − 6x + 13 = 0.2 6 ± 4i 2 = 3 ± 2i.

b) toˇka u XOY ravnini. Analogno se provjeri i drugo rjeˇenje ˇto je ostavljeno kao obavezna zada´a ˇitaocu s s c c Zadaci: 1. Rjeˇenje: tada je i · i = s √ −1 · √ −= −1 · (−1) = √ 1 = 1. i3 = i · i2 = −i. Provjera rjeˇenja provodi se u duhu algebre tako da se s imaginarnom jedinicom s raˇuna kao sa bilo kojim op´im brojem uz uvaˇavanje i2 = −1 : c c z (3 + 2i)2 − 6(3 + 2i) + 13 = 9 + 12i + 4i2 − 18 − 12i + 13 = 22 − 18 + 4i2 = 4 + 4 · (−1) = 0 0 0 0. Imaginarnoj jedinici pripada c toˇka (0. s 2. b ∈ R. Izraˇunajte i83 + i61 + 2i123 − i64 .ˇto daje rjeˇenja: s s x1 x2 = 3 + 2i = 3 − 2i. Izraˇunajte potencije imaginarne jedinice i. 2. Gaussova ili kompleksna ravnina je ravnina u kojoj se kompleksni brojevi poistovje´uju s toˇkama pravokutnog koordinatnog sustava u ravnini: c c a + bi → T (a. 1) standardnog koodinatnog sustava. i4 = i2 · i2 = 1 s c 3. c 17 . gdje je T (a. i1 = i. b). c Rjeˇenje: i0 = 1. i2 = −1}. i2 = −1. a. Rjeˇenje: −i + i − 2i − 1 = −1 − 2i. Skup kompleksnih brojeva je Zapis z = a + ib naziva se standardnim zapisom kompleksnog broja. Pokaˇite da je neprimjereno algebri zapisivati ”alternativnu” definiciju: z √ i = −1.1 Standardni zapis kompleksnog broja C = {a + bi.

konjugiranje 4. U skupu kompleksnih brojeva gubi se uredaj u smislu usporedivanja svaka dva kompleksna broja. Osnovne raˇunske operacije izvode se u duhu algebre. Im(z1 ) = Im(z2 ). mnoˇenje i dijeljenje z 2. zbrajanje. onda je Re(z) = a Im(z) = b i vrijedi z = Re(z) + iIm(z). Operacije u C su: 1. uvaˇavaju´i definic z c ciju i potenciranje imaginarne jedinice: (1) zbrajanje ili oduzimanje (a + bi) ± (c + di) = (a ± c) + i(b ± d) (2) mnoˇenje z (a + bi) · (c + di) = (ac − bd) + i(ac + bc) ⇔ a = c.Realni i imaginarni dio kompleksnog broja realni su brojevi: Ako je z = a + bi. potenciranje 3. b=d 18 . oduzimanje. raˇunanje modula ili apsolutne vrijednosti c Jednakost kompleksnih brojeva: a + bi = c + di ili z1 = z2 ⇔ Re(z1 ) = Re(z2 ).

w Prikaˇite brojeve u Gaussovoj ravnini C. Izraˇunajte: c z z · w. Oˇito je: ¯ s c c Re(¯) = Re(z) z Im(¯) = −Im(z) z i vrijedi: 1 (z + z ) ¯ 2 1 Im(z) = (z − z ). 1 − 7i. svaku je potenciju mogu´e definirati preko prethodne: c z0 = 1 z n+1 = z n · z Konjugirano kompleksni brojevi analogon su suprotnih realnih brojeva.2 Neka je z = 2 + 3i i w = 3 − 4i. . z = a − bi ¯ se kaˇe da su konjugirano kompleksni brojevi. 2 c + di c − di c +d c + d2 1 b 1 a −i 2 = = 2 z a + bi a + b2 a + b2 Zadatak 2. U kompleksnoj ravnini z z i z smjeˇteni su simetriˇno obzirom na realnu os.1 Neka su z = 2 + 4i. −6 25 + 17 25 i Potenciranje kompleksnog broja zadaje se iterativno. w = −3 + i zadani kompleksni brojevi. w − z. U kompleksnoj ravnini istaknite brojeve z. ¯ 2i Re(z) = 19 .(3) dijeljenje (a + bi) : (c + di) = a posebno: a + bi c − di ac + bd bc − ad · = 2 +i 2 . Zadatak 2. z · w = −10 + 10i. z Rj:18 + i. w i z · w Rj. z + w. 5 − i. Za brojeve: z = a + bi.

( z1 z1 ¯ )= z2 z2 ¯ ¯ 6. Nadalje. ¯ Budu´i je c √ tada |z| = a2 + b2 ima u kompleksnoj ravnini geometrijsko tumaˇenje c udaljenosti toˇke broja z do 0 kompleksne ravnine.3 Dokaˇite da vrijedi: z 1. vrijedi: c |z1 · z2 | = |z1 | · |z2 |.Zadatak 2. z1 + z2 = z1 + z2 2. Rjeˇavanje poˇinje pretpostavkom z = x + iy i svodi se na nalaˇenje nepoznanica s c z x i y koje zadovoljavaju uvjete zadatka. 1 1 ( )= z z ¯ 5. z Dokazivanje se ostavlja ˇitaocima koji imaju dovoljno algebarskog predznanja. z1 − z2 = z1 − z2 3. ¯ 2. f (¯) = f (z) za svaki polinom. Prvi uvjet 4¯ + z + 9i ∈ R z uz pretpostavku za z prelazi u uvjet 4(x − iy) + x + iy + 9i = 5x + i(9 − 3y) ∈ R 20 .4 Odredite z ∈ C ako je 4z + z + 9i ∈ R i |z − 3| = 5. c Apsolutna vrijednost ili modul kompleksnog broja definira se formulom √ |z| = z · z . z1 · z2 = z1 · z2 4. z · z = (a + bi)(a − bi) = a2 + b2 .2 Zadaci Zadatak 2.

6 Odredite sve kompleksne brojeve za koje vrijedi: z 2 = z.5 Neka je f (z) = 2 + z + 3z 2 . Druga jednadˇba sistema zadovoljena je i za s z x = −1/2. Izraˇunajte (z) i f (z).koji je ispunjen samo ako je 9 − 3i = 0. a z = x + 3i se uvrˇtava u drugi uvjet: s |z − 3| |x − 3 + 3i| (x − 3)2 + 32 (x − 3)2 x−3=4 x1 = 7 z1 x2 = = 5 5 = 5|2 = 25 − 9 ili x − 3 = −4 x2 = −1 = 7 + 3i = −1 + 3i Zadatak 2. Tada prva jednadˇba daje z 1 − y2 4 −y 2 y1 y2 = = = = 1 2 1 − 4 1 2 1 − 2 − 21 . Ako je y = 0. uvjet s z z 2 x2 + 2ixy − y 2 = x2 − y 2 + i · 2xy = x − iy daje sistem dvije jednadˇbe za x i y: z x2 − y 2 = x 2xy = −y Druga jednadˇba ima dvije mogu´nosti. Rjeˇavanje se provodi uvrˇtavanjem: s s f (3 + 2i) = 2 + 3 + 2i + 3((3 + 2i)2 = 5 + 2i + 3(9 + 12i − 4) = 20 + 38i. ako c je z = 3 + 2i. Rjeˇenje se ponovo traˇi u obliku z = x + iy. tada je z c x2 x1 x2 = x = 0 = 1 i prva dva rjeˇenja su z1 = 0 i z2 = 1. Budu´i za svaki polinom vrijedi f (¯) = f (z). ti je f (3 − 2i) = 20 − 38i. Ostavlja se c z ˇitaocu obavezno provjeriti posljednju jednakost c Zadatak 2. odakle se doznaje da je y = 3.

+ y2 2 x +y y2 Rjeˇenje nejednadˇbe s dvije nepoznanice mogu´e je jedino geometrijski predoˇiti. jer je z s s z · z = x2 + y 2 = 1 ¯ zadani uvjet. koja os OY sijeˇe u (0. z z 4.i ostala dva rjeˇenja su s 1 1 z3 = − + i. ˇto slijedi iz zapisa z = z s c s x + iy uvrˇtenog u uvjet: s |z − 2 − i| = 9 |x − 2 + iy − i| = 9 (x − 2)2 + (y − 1)2 (x − 2)2 + (y − 1)2 = 9 |2 = 9. 3. −1). s z c c Transformacijom nejednakosti u jednakost dobiva se jednadˇba krivulje u koz ordinatnoj ravnini y 2 = 2x + 1.7 Na´i geometrijsko mjesto toˇaka u C za koje vrijedi: c c a) −3 ≤ Re(z) ≤ 1 b) z · z = 1 c) |z − 2 − i| ≤ 9 d) |z| ≤ Rez +1 e) Rez + Imz = 1 Rjeˇenja podzadataka: s 1. 22 . Kruˇnica sa srediˇtem u ishodiˇtu i polumjerom 1. koji prelazi u eksplicitnu jednadˇbu navedene kruˇnice. 2. 1) i (0. Rjeˇenje izlazi iz c s 2 uvjeta: |z| x2 2 ≤ ≤ ≤ ≤ Re(z) + 1 x+1 x2 + 2x + 1 2x + 1. 2 2 Zadatak 2. 1) polumjera 3. Toˇke ravnine unutar parabole okrenute prema pozitivnom kraju osi OX. Kruˇnica sa srediˇtem u toˇki T (2. s c tjemenom u (− 1 . 0). 2 2 1 1 z4 = − − i. Pruga omedena pravcima x = −3 i x = 1.

Kutevi se mogu mjeriti u stupnjevima. istinitu tvrdnju. r−1 2. u radijanima ili u gradima. Provjera se c z c z izvodi izabirom toˇke koja se nalazi na jednom od podruˇja i uvrˇtavanjem c c s koordinata odabrane toˇke u nejednadˇbu. s z Zadatak 2. 23 . Parabola dijeli ravninu na dva podruˇja. Ovdje se moˇe odabrati T (3. jer se raˇunaju u heksagezimalnom sustavu u kojem je c za prvi okrugli broj ve´i od 10 izabran broj 60. Primjer mjere: α = c 0 36 24 40 . c z z ˇto daje 02 ≤ 2 · 3 + 1. 5. 0) u nejednadˇbu. Dokaz se provodi algebarski uvrˇtavanjem r = a + bi: s √ |r + i| r2 + 1 r+i |= =√ =1 |z| = | r−i |r − i| r2 + 1 r+i . c Na pijesku se nacrta jednakostraniˇan trokut u ˇijem je vrhu zaboden c c ˇtap. ako je z= gdje je r ∈ R. Tako je rjeˇenje navedeno na poˇetku s s c opravdano. Rjeˇavanje nejednadˇbe svodi se na crtanje pravca y = −x + 1 i uvrˇtavanjem s z s ishodiˇta (0. Toˇke ravnine omedene pravcem y + x = 1 koje se nalaze s one strane pravca c s koje je ishodiˇte: s Re(z) + Im(z) < x+y < 1 1.Krivulja u ovom sluˇaju je parabola. Stupnjevi su s neprikladni. c c Jedno podruˇje sadrˇi toˇke koje zadovoljavaju nejednadˇbu.3 Trigonometrijski oblik kompleksnog broja c Trigonometrijske funkcije raˇunaju se za vrijednosti kuteva. Najstariji naˇin mjerenja vremena je suncem. Potiˇu iz Mezopotamije i vezani c su za mjerenje vremena. Smatra se da je prva jedinica za vrijeme bio interval potreban s sjeni ˇtapa da se pomakne s jedne stranice na drugu. Stupnjevi su najstarija mjera za kuteve. 0).8 Pokazati da je |z| = 1.

Kutevi se zato u matematici predoˇavaju kao toˇke jediniˇne c c c kruˇnice sa srediˇtem u ishodiˇtu. 3π/2 . s s c Tako je 1800 x=2=2· = 1140 35 30 π Gradi se upotrebljavaju u gradevinarstvu. cos x Modul kompleksnog broja u oznaci r raˇuna se po formuli: c √ r = |z| = a2 + b2 . Kosinus kuta je apscisa toˇke koja pripada kutu x na trigonometrijskoj c kruˇnici i vrijedi: z −1 ≤ cos x ≤ 1.Radijani mjere kut duljinom luka jediniˇne kruˇnice sa srediˇtem u vrhu c z s kuta. Kruˇnica se naziva trigonometriz s s z jskom. Tangens kuta definira se formulom: tgx = sin x . Izraˇavaju se u postocima: k = 12%. Vrijednosti kuta u radijanima mogu se nanositi na brojevni pravac. Primjer mjere i oznake kuta: x = 2 ukazuje da se taj kut mjeri u radijanima. . Argument kompleksnog broja je kut u oznaci ϕ koji spojnica 0z zatvara s pozitivnim smjerom Realne osi. Mjere kuteve izmedu 0 i pravog kuta i jednaki su sinusu kuta. z Sinus kuta x je ordinata toˇke koja je na trigonometrijskoj kruˇnici pridruˇena c z z kutu x i vrijedi: −1 ≤ sin x ≤ 1. 24 . Nalaze se na prometnim znakovima ispred uzbrdica i nizbrdica. Preraˇunavanje u stupnjeve vaˇno je samo iz pedagoˇko-psiholoˇkih rac z s s zloga proizaˇlih iz ˇkolskih trauma koje su prouzroˇili kutevi od π/4. gdje je z = a + bi standardni oblik kompleksnog broja.. . Po Pitagorinom pouˇku: c sin2 x + cos2 x = 1.

60. c Analogno.5) + k · 180o −56o + k · 180o 25 . a ali radi postojanja viˇe rjeˇenja: s s ϕ = ϕ0 + kπϕ = ϕ0 + k · 1800 . i konaˇno z1 = 4. Zadatak 2. z1 z2 4 3 ϕ1 = tg −1 4 + k · 1800 = 76o . z2 = −2 + 3i. Vrijedi i da je b tgϕ = . Slijedi raˇun za ϕ2 : c tgϕ2 ϕ2 = = = 3 −2 tg −1 (−1. za k = 0. Modul broja z1 : s r1 = Iz odnosa tgϕ1 = dobiva se 12 + 42 = √ 17 = 4. jer se z1 nalazi se u prvom kvadrantu. pa je 0 ≤ ϕ1 ≤ 90o . z 1 · z2 . treba nacrtati kompleksan broj u kompleksnoj ravnini.9 Prikaˇite kompleksne brojeve: z z1 = 1 + 4i. u trigonometrijskom obliku. √ r2 = (−2)2 + 32 = 13 = 3.12. Rjeˇenje.Zapis u trigonometrijskom obliku sada je: z = r(cos ϕ + i sin ϕ).1(cos 76o + i sin 76o ).

60 na desetinku i da je −48o = 76o − 124o . = za izbor k = 1.14 = 4. dobiva se: z s c tgϕ ϕ −5 −14 = tg −1 0. Modul umnoˇka c c s √ r = (−14)2 + (−5)2 = 221 = 14. z1 1 + 4i −2 − 3i 10 − 11i 10 11 = · = = − i. 26 .6(cos 124o + i sin 124o ) s Uobiˇajenim algebarskim raˇunanjem dobiva se z1 · z2 = −14 − 5i.60 200o = 76o + 124o . 169 169 Modul koliˇnika c dok je argument φ = tg −1 (−1.12 : 3. Potrebno je iz zapisa z1 · z2 = 14. a zbog poloˇaja umnoˇka u tre´em kvadrantu. jer je koliˇnik u ˇetvrtom kvadrantu.87 do na desetinku i da je Koliˇnik c 4. z2 −2 + 3i −2 − 3i 13 13 13 ρ= 100 121 + = 1.14.87.1) + k · 180o = −48o + k · 180o = −48o . ˇto daje z2 = 3.87(cos 200o + i sin 200o ) uoˇiti da je c 14.Broj z2 nalazi se u drugom kvadrantu.35714 + k · 180o = 20o + k · 180o = 200o .12 · 3.14(cos(−48o ) + i sin(−48o ) z2 pokazuje da je 1. Zapis koliˇnika c c c z1 = 1. pa je 90o ≤ ϕ2 ≤ 180o i postiˇe se za k = 1: z ϕ2 = −56o + 180o = 124o .

4 Operacije s kompleksnim brojevima u trigonometrijskom obliku Mnoˇenje kompleksnih brojeva u trigonometrijskom obliku: z z1 = r1 (cos ϕ1 + sin ϕ1 ) z2 = r2 (cos ϕ2 + sin ϕ2 ) z1 · z2 = r1 · r2 [cos ϕ1 cos ϕ2 − sin ϕ1 sin ϕ2 + i(cos ϕ1 sin ϕ2 + cos ϕ2 sin ϕ1 )] = r1 · r2 [cos(ϕ1 + ϕ2 ) + i sin(ϕ1 + ϕ2 )] Dijeljenje kompleksnih brojeva u trigonometrijskom obliku izvodi se pomo´u c mnoˇenja: z z1 =z z2 ⇔ z1 = z · z2 ⇒ r1 = r · r2 ϕ1 = ϕ + ϕ2 r1 ⇒ r= r2 ϕ = ϕ1 − ϕ2 . z2 r2 Primjer 2. Konaˇna formula koja opisuje dijeljenje z1 : z2 je: c z1 r1 = · [cos(ϕ1 − ϕ2 ) + i sin(ϕ1 − ϕ2 )].2.1 Napisati u trigonometrijskom obliku √ (1 + i 3)(cos ϕ + i sin ϕ) = . Rjeˇavanje zadatka mora uvaˇiti radijane kao mjeru za kuteve. Zato: s z √ √ z1 = 1 + i 3 r1 = 1 + 3 √ 2 = b tgϕ1 = a = 3 ⇒ ϕ1 = π (I kvadrant) 3 27 . 1+i gdje je ϕ kut u radijanima.

Formula se naziva Moivreovom i izlazi iz definicije potenciranja: z n+1 = z n · z |z n | = rn Arg(z n ) = n · Arg(z) Zadatak 2. Koriste´i se rezultatima prethodnog zadatka: c √ π π 5π 6π 6 (1 + i 3)6 = [2(cos + i sin )]6 = 26 · (cos + i sin ) = 64 3 3 3 3 28 .10 Izraˇunajte c √ 6 1. (1 + i 3) √ 2.z1 = 2(cos z2 = z3 = z3 = z= z1 · z2 = z3 = = 2. Tada je z n = rn (cos nϕ + i sin ϕ). r3 = 2. ( 3 − i)21 Rjeˇenja: s 1.4. tgϕ3 = 1 ⇒ ϕ3 = 4 √ π 2(cos + i sin π4) 4 2(cos π + i sin π )(cos ϕ + i sin ϕ) 3√ 3 π 2(cos 4 + i sin π ) 4 2[cos( π + ϕ) + i sin( π + ϕ)] 3 √3 2(cos π + i sin π ) 4 4 √ π π 2(cos(ϕ + ) + i sin(ϕ + )). 12 12 Potenciranje kompleksnog broja u trigonometrijskom obliku z = r(cos ϕ + i sin ϕ).1 Neka je π π + i sin ) 3 3 (cos ϕ + i sin ϕ) √ π 1 + i.

n n uvrˇtavanjem vrijednosti za k = 1. Iz trigonometrijskog zapisa kompleksnog broja: √ 1 3 − i ⇒ [tgϕ = − √ . . 3 π ϕ=− . Rjeˇavanje problema koristi trigonometrijski zapis zadanog kompleks snog broja: z = r(cos ϕ + i sin ϕ) i svodi se na nalaˇenje modula ρ = |w| i argumenta ψ nepoznatog z kompleksnog broja koji bi zadovoljio jednakost: ρn (cos nψ + i sin nψ) = r(cos ϕ + i sin ϕ). a oni se dobivaju po drugoj Moivreovoj formuli: √ √ ϕ + 2kπ ϕ + 2kπ w = ( n z)k = n r(cos + i sin ). .2.4. 2. . z 29 ρn = r ⇒ ρ = √ n . 6 IV kvadrant] slijedi. s u Geometrijska mjesta svih n-tih korijena su √ vrhovima pravilnog nterokuta upisanog u kruˇnicu polumjera n r. u kompleksnoj ravnini. Oˇito je jednakost zadovoljena ako vrijedi: c r ϕ + 2kπ nψ = ϕ + 2kπ ⇒ ψ = n Postoji toˇno n kompleksnih brojeva w za koje vrijedi navedeno svoc jstvo.2 Korjenovanje ili radiciranje √ n z je nalaˇenje svih onih z Korjenovanje kompleksnog broja u oznaci kompleksnih brojeva w za koje vrijedi wn = z. jer je r = 2: √ ( 3 − i)21 π π = [2(cos(− ) + i sin(− ))]21 6 6 21π 21π 21 = 2 · (cos(− ) + i sin(− )) 6 6 = 221 i 2. n − 1.

s √ 4 1 Zadatak 2.11 Izraˇunajte c √ 3 −1 i rjeˇenja prikaˇite u standardnom obliku.14 Skicirajte sva rijeˇenja √ −8 + 8i 3. s z Rjeˇenja je mogu´e napisati iz trigonometrijskog zapisa: s c z r ϕ √ 3 −1 = = = −1 1 π √ π + 2kπ π + 2kπ = 1(cos + i sin ) 3 3√ π π 1 3 k = 0 ⇒ z1 = cos + i sin = + i 3 3 2 2 3π 3π k = 1 ⇒ z2 = cos + i sin = −1 3 3 √ 5π 1 3 5π + i sin = −i k = 2 ⇒ z3 = cos 3 3 2 2 Zadatak 2.Zadatak 2. i. −1. 30 . −i.12 Odredite Rjeˇenja: 1.13 Rijeˇite jednadˇbu: x6 + 64 = 0 i rjeˇenja napiˇite u stans z s s dardnom obliku. Rjeˇavanje: s x6 = −64 = xk x0 x1 x2 x3 x4 x5 = = = = = = = −64 64(cos π + i sin π) √ π + 2kπ π + 2kπ 6 64(cos + i sin ) 6 6 √ 3+i 2i √ − 3+i √ − 3−i −2i √ 3−i 4 s Zadatak 2.

π π ≤ϕ≤ 4 3 π π <b≤ 4 2 √ 3x. 2. 3 Zadatak 2. 3 ( z1 7 ) z2 31 . Rjeˇenja: nisu nacrtana. ϕ = − + π = 3 3 2π 2π √ √ + 2kπ + 2kπ 4 4 z = 16(cos 3 + i sin 3 ).Rjeˇenje se traˇi u trigonometrijskom obliku s z √ z = −8 + 8i 3 r = 16 √ π 2π tgϕ = − 3. Rjeˇenje: s r1 = 2 1 tgϕ1 = − √3 ϕ1 = 11π 6 Slijedi: z1 z2 = 2(cos π + i sin π) = 128(cos 7π + i sin 7π) = −128i. b) |z| ≥ 1. r2 = 1 √ tgϕ2 = 3 ϕ2 = 4π . 4 4 √ z0 = 3+i √ z1 = −1 + i 3 √ z2 = − 3 − i √ z3 = 1 − i 3 k = 1. 2 napiˇite s u standardnom obliku.15 Na´i geometrijsko mjesto toˇaka: c c a) 2 < |z| < 3.16 Ako je z1 = √ 3 − i. a z2 = − 1 − 2 ( z1 7 ) z2 √ 3 . ve´ su opisana kao dijelovi koordinatne XOY ravnine: s c a) dio omeden kruˇnicama x2 + y 2 = 4 i x2 + y 2 = 9. c Zadatak 2. 1. te pravcima y = x i y = z b) neograniˇeni dio izvan x2 + y 2 = 1 i izmedu y = x i x = 0.

9 z2 √ π π + i sin ).Zadatak 2. a arg(z + i) = π.18 Izraˇunajte z 6 . dok je imaginarni dio jednak 0 Zadatak 2. Rjeˇenje zadatka mogu´e je kad se uoˇi da podaci zadaju kompleksni broj z+i u trigonometris c c jskom obliku: √ √ z + i = 3(cos π + i sin π) = − 3. z2 = − 3 + i. 2 2 = 2 = − z1 9 z2 3 5π ⇒φ= 3 6 15π 3π 9 · 5π 3π 9 = 2 (cos + i sin ) = 29 (cos + i sin ) 6 2 2 2 32 π 3π 1 = (cos( − ) + i sin(−π)) = − . ako je |z + i| = c √ 3.19 U standardnom obliku napiˇite sve vrijednosti kompleksnog s broja 1−i − i5 + i16 . 29 2 2 16 √ 1 ukazuje da je realni dio − 16 .17 Na´i realni i imaginarni dio kompleksnog broja c z= ako je z1 = 32(cos Rjeˇenje: s |z2 | tgφ 9 z2 z1 . z = 3 (1 + 2i)2 + 1+i Rjeˇenje: poˇinje tako da se sa z1 oznaˇi izraz ispod korjena: s c c z1 = 1 + 4i − 4 + (1 − i)2 1 − 2i − 1 = −2 + 3i + = −2 + 2i 2 2 √ 22 + 22 = 2 2 |z1 | = 32 . odakle slijedi: z z z6 √ − 3−1 7π 7π = 2(cos + i sin ) 6 6 7π 7π = 26 (cos · 6 + i sin · 6) = −64 6 6 = Zadatak 2.

37 + 0.tgϕ = z1 −1 ⇒ ϕ = √ 3π 3π = 2 2(cos + i sin ) 4 4 3π 3π √ + 2kπ + 2kπ √ z = 3 z1 = 2(cos 4 + i sin 4 ). 12 12 √ √ √ 3 3 3 Algebra: 2 2= 8= 8 3π 4 Zadatak 2.37i. 2 2 u realnom i imaginarnom dijelu: √ 1 √ 2 0 3−1 3 Kompleksni su brojevi jednaki ako se podudaraju √ √ 2r1 + 3r2 = √ 2 2r1 + r2 = 2 1 √ ( 3 − 1) · r2 = 2 r2 = r1 = √ Konaˇno rjeˇenje: z1 = 0.37i 2(cos 12 12 √ 19π 19π z2 = 2(cos + i sin ) = 0. argz2 = 4 √ π . ako je c 1 z = 8( − 2i)3 − 46i26 + 52i35 . 3 3 √ π π z0 = 2(cos + i sin ) = 1 + i 4 4 √ 11π 11π z1 = + i sin ) −1. c s 1 Zadatak 2.37 − 1.21 Izraˇunajte vrijednost z 6 za k = 3. 2 33 . z2 = 3 + i. a z1 + z2 = 3 + i. 6 Rjeˇavanje je mudro zapoˇeti idejom o traˇenju nepoznanica u trigonometrijskom obliku s c z i koristiti podatke: z1 + z2 = = √ 3+i = π π π π r1 (cos + i sin ) + r2 (cos + i sin ) 4 √ 4 √ 6 6 √ 1 2 2 3 r1 + i r1 + r2 + i r2 2 2 √ √2 √2 2r1 + 3r2 2r1 + r2 + · i.20 Odredite kompleksne brojeve z1 i z2 ako je argz1 = π .

24 ( z1 · z2 )k=2 =: √ 3 √ 2 2 z1 = − − i. Neposrednim uvrˇtavanjem: s s √ √ √ √ √ 1 − i 3 − (1 + i 3)2 3 1 − i 3 − (1 + 2i 3 − 3) 3 3 3 3 3 z1 = ( ) =( ) =( − i) . . s 34 .Rjeˇenje: s z z z 1/6 k 1/6 zk=3 1 3 = 8( − i + 6i2 − 8i3 ) − 46i2 + 52i3 = 8 2 = 1 − 12i2 − 48 + 64i + 46 − 52i = −1 = −1 = 1 · (cos π + i sin π) π + 2kπ π + 2kπ + i sin ). 5 = 11/6 (cos 6 6 = 3 √ 7π 7π i 3 = 1(cos + i sin )= + 6 6 2 2 Zadatak 2. |z|2 √ − 3 3 2 ⇒ϕ=− = = 27 (cos(−π) + i sin(−π)) 8 27 − . Rjeˇenje: cos 15o + i sin 15o = −0. .22 Odredite realni i imaginarni dio kompleksnog broja z=( √ ako je z = 1 + i 3. 4 4 4 4 Transformacijom u trigonometrijski oblik: r1 = |z1 | = tgϕ = 3 z = z1 z − z2 3 ). a imaginarni je 0. Rjeˇenje. 8 Zadatak 2. 1. . 8 π 3 pa je realni dio − 27 .23 U Gaussovoj ravnini C prikaˇite z 5 ako je z z= Rjeˇenje: z 5 = 4 − 4i s 2 1 1 + i2 − i15 . 2 2 √ z2 = −i. .26. 3 (1 − i) 2 2 Zadatak 2. k = 0.97 + 0.

Nadite kocku ˇiji je volumen brojˇano za ˇetiri manji od poluzbroja c c c duljina njenih bridova. 4 35 . 4 √ √ 7. Odrediti kompleksne brojeve z1 i z2 ako je z1 = ( 2 i34 − i71 + )6 .5 Problemski zadaci √ √ (−1 + i 3)15 (−1 − i 3)15 + = (1 − i)20 (1 + i)20 1. Odredite sve one kompleksne brojeve z koji zadovoljavaju uvjete: Arg(z 4 + 4) = |z 4 + 4|2 5. Izraˇunajte: c 2. a Im(z1 − z2 ) = 4. i i i i i 6. Izraˇunajte sve vrijednosti izraza c 3 ( 3 2 2 −i+ ) 1−i i+1 4. Izraˇunati z 6 ako je |z + 4 2| = 4. (Uputa: jednadˇba x3 + px + q = 0 rjeˇava se Cardanovom formulom: z s x= 3 q − + 2 q p ( )2 + ( )3 + 2 3 3 q − − 2 q p ( )2 + ( )3 ) 2 3 7π . Izraˇunajte z 15 ako je z kompleksan broj za koji vrijedi 9i−|z| = z−3 3 c 9. Nadite sva rjeˇenja jednadˇbe s z (−2 − 5i)z 3 − 2i + 5 = 0 3. 2 (1 − i)3 Arg(z2 ) = π .2. Izraˇunajte c (1 + 11π 6 = 48 1 1 1 1 1 + 2 + 3 + 4 + 5 )15 . a arg(z + 4 2) = c √ 8.

Rjeˇenja problemskih zadataka s 1. Skicirajte sve vrijednosti 3 π π + i sin )6 . Odredite sve kompleksne brojeve z. 4 4 1−i √ 3+1 u kompleksnoj ravnini. Upotrebom Moivreove formule izraˇunajte c (1 + cos 17. Koristiti trigonometrijski zapis: z1 z2 z3 z4 20 z1 7π 7π + i sin ) 4 4 √ π π = 1 + i = 2(cos + i sin ) 4 4 √ 2π 2π = −1 + i 3 = 2(cos + i sin ) 3 3 √ 4π = −1 − i 3 = 2(cos + ı sin 4π3) 3 √ 20 20 · 7π 20 · 7π + i sin ) = 210 (cos 35π + i sin 35π) = −210 = 2 (cos 4 4 = 1−i= 2(cos √ 36 . 13. Skicirajte dobivena rijeˇenja u s z s Gaussovoj ravnini. 16. Rijeˇite jednadˇbu z 4 + 8 = 8i 3. sa svojstvima: arg( 2 · z 3 ) = |z| = 1. 15. Koji sve kompleksni brojevi mogu biti 3 z. Rijeˇite jednadˇbu z 4 + z 2 + 1 = 0. Odredite sve vrijednosti kompleksnog broja z= 3 (1 − 2i)2 − 1+i + i5 − i16 .10. 1+i π 4 i √ 14. s z √ 12. Ako je z kompleksan broj za koji vrijedi da je z − 8i 3 ∈ R i da je √ |z| = 16. Rijeˇite jednadˇbu s z (¯ + i)3 = z 1−i . 1−i √ 11.

√ z2 = −1. Nastavak jednadˇbe: (−2 − 5i)z 3 z3 z3 z3 z3 zk z0 = i. 2. Izraz se sreduje algebarski: 3 ( ( 3 1+i 2 1−i 2 · −i+ · ) 1−i 1+i 1+i 1−i = = r tgϕ = = 3 + 3i 2 − 2i 2 3 2 + 3i + 2 − 4i 2 −i+ ) = ) 2 2 2 5 3 24 − 10i 3 = 6 − i. z1 = − √ 3 2 1 + 2 i.85 − 0. 4 2 √ 25 169 13 36 + = = 4 2 2 5 −2 5 =− ⇒ ϕ = −22.6o + k · 360o 3 zk = 6. 1. 3 3 3 k = 0. = −5 + 2i −5 + 2i −2 + 5i · = −2 − 5i −2 + 5i 10 − 10 − 4i − 25i = 4 + 25 −29i = 29 3π 3π = −i = 1 · (cos + i sin ) 2 2 3π 3π √ + 2kπ + 2kπ 3 1(cos 2 = + i sin 2 ).86 + 1.26 − 1.24i.6o 6 12 √ −22.5(cos + i sin ). z1 = −0.20 z2 15 z3 15 z4 20 · π 20 · π + i sin ) = 210 (cos 5π + i sin 5π) = −210 4 4 15 · 2π 15 · 2π = 215 (cos + i sin ) = 210 (cos 10π + i sin 10π) = 215 3 3 = 215 215 215 − 10 − 10 = −64 2 2 = 2 (cos 20 √ z 2. Podaci daju u trigonometrijskom obliku broj z4 + 4 = 11π 11π 48(cos + i sin 6 6 √ √ −1 √ 3 +i·4 3· = 4 3· 2 2 37 .6o + k · 360o −22.38i. 4. 2 3. z0 = 1. 3 3 z2 = √ 3 2 − 1 i.66i.

3 3 3 −2 + √ k = 0. z = −18 3 + 9i. 1.45 9 √ = −0. Nakon potenciranja imaginarne jedinice dobiva se: 1 1 1 1 1 + + + + )15 = (1 − i)15 = i −1 −i 1 i √ −π −π 15 + i sin )] = [ 2(cos 4 4 √ −15π −15π = 128 2(cos + i sin ) = 128 − 128i 4 4 (1 + 6.4i. 5. 2 k = 0.√ = 6 − 2i 3 √ ( π π )) z 4 = 2 − 2i 3 = 4(cos(− ) + i sin 3 −3 π π √ − + 2kπ − + 2kπ 4 zk = 4(cos 3 + i sin 3 ). z2 = −1. 1. z 6 = −4096i = = = = √ 3 −4 + −2 − −4 √ √ 3 −2 + 2i + 3 −2 − 2i √ 3π 3π −2 + 2i = 8(cos + i sin ) 4 4 √ 5π 5π + i sin ) −2 − 2i = 8(cos 4 4 3π 3π √ + 2kπ + 2kπ 2(cos 4 + i sin 4 ). Trigonometrijski oblik: √ √ r = 3 · 324 + 81 = 9 13 = 32.8}. z1 = 0. Uvjet da je volumen jednak poluzbroju bridova umanjenom za 4. z c √ 8. U obzir za duljinu brida ne moˇe do´i −2. 4 4 z0 = 1. −1 + 7. 3.4i.732.4i.4 − 0. −1 − √ 3 = −2. uz nepoznatu duljinu brida x daje: x3 = 6x − 4 x3 − 6x + 4 = 0 x = = z w zk wk ˇto daje s x = zk + wk ∈ {2. 2 √ 3 = 0.45(cos 164o + i sin 164o z 15 = 2.4 − 0.4 + 0. k = 0. 3 3 5π 5π √ + 2kπ + 2kπ 2(cos 4 + i sin 4 ).4 · 1022 − 4i · 1022 38 .28867 tgϕ = −18 3 ϕ = 164o z = 32. 2. z3 = −1. 1. Pretpostaviti z = x + iy.8.4i.4 + 1. Odmah je y = 9.

48i} √ z2 = −8 + 8i 3 √ 3 z2 ∈ {1.26 − 1. Iz rjeˇenja su s z0 = 0.86i. 1 − i 3. 0. 17.44 − 2. Dva su mogu´a kompleksna broja z koja zadovoljavaju uvjete: c √ z1 = 8 + 8i 3 √ 3 z1 ∈ {2.86i.44 − 2.72 − 0.62i.97i 13. z2 = 2 2 + 2i 2 10.46 + 1.71i z2 = −0.37 + 0. − 3 − i.26i z1 = −0.20i. 16.10 − 0.21 − 0. 39 . z0 = 0.93 + 1. z0 = 0.48i} 15. z1 = − ¯ ¯ √ 3 2 √ 2 · z3 = √ 2(cos π + i sin π4) 4 − 1 i.10i.37 + 0. z2 = ¯ 2 √ 3 2 − 3 i. −1. −0.26 − 0. z2 = 1.71 + 0. −1 ± 2 √ 3 3 .14 − 0.√ √ 9.72i. 0.62i. 3 + i.21. −2. −0.97 + 0. z1 = −1. 1 2 ±i √ 3 2 . z1 = 8i.93 + 1. −0. −1 + i 3.46i. 2 14.26i √ √ √ √ 11. 12. −28 + 28i.

Postupak raˇunanja je induktivan. c 3. s no determinante prvog reda se ne prouˇavaju.1 Determinante drugog reda a11 a12 a21 a22 Determinante drugog reda raˇunaju se po formuli: c = a11 a22 − a12 a21 .1 Izraˇunajte vrijednost determinante 3 4 5 6 Rjeˇenje: po definiciji s 3 4 5 6 = 18 − 20 = −2. 1 + t2 cos t = 1 − t2 1 + t2 40 . c Zadatak 3. z c Za n = 1 govorimo o determinanti prvog reda u oznaci |a11 | = a11 gdje je teˇko oznaku ne zamijeniti s funkcijom apsolutne vrijednosti.2 Rijeˇite jednadˇbu: sin x cos x = 3. s z Zadatak 3.3 Determinante Determinante su funkcije koje kolekciji od n2 brojeva zapisanih u tablicu s n redaka i n stupaca pridruˇe broj. −4 1 Rjeˇenje se dobiva nakon razrjeˇenja determinante. kada se jednadˇba: s s z sin x + 4 cos x = 3 rjeˇava univerzalnom trigonometrijskom supstitucijom: s tgt = t sin t = 2t .

2 Rijeˇite samostalno slijede´e zadatke: s c 1.2612 + kπ.nakon koje se dobiva jednadˇba: z 7t2 − 2t − 1 = 0 √ 1±2 2 t1. Odredite nepoznati broj x ako je 9x+1 3x+2 −1 1 Rjeˇenje: x = 2 s = 810 41 .50047 + kπ 2 gdje su rjeˇenja dana u radijanima. c)0 s 3. Izraˇunajte determinantu: c 1 2 . 3 4 Rjeˇenje: -2 s 2.2 = 7√ x1 1+2 2 tg = 2 7 x1 = 0. b)-1. Izraˇunajte vrijednost determinanti: c (a) 3 2 8 5 (b) n+1 n n n−1 (c) 1 logb a loga b 1 Rjeˇenja: a)-1. s √ x2 1−2 2 tg = 2 7 x2 = −0.

minora Mij determinanta za jedan manjeg reda koja nastaje kad iz zadane determinante iskljuˇimo i-ti redak i j-ti stupac.4.element i-tog retka determinante . − 3 1 x= π 6 + 2kπ. c 3.2 Determinante tre´eg reda c a b c d e f g h k Determinanta tre´eg reda raˇuna se pomo´u determinanti drugog reda: c c c =a· e f d f d e −b· +c· . Rijeˇite jednadˇbu: s z log x log 10x =6 2 log x Rjeˇenja: x1 = 104 . k∈Z Determinante viˇeg reda raˇunaju se Laplaceovim razvojem po i-tom retku: s c DetA = j aij · (−1)i+j Mij gdje je .aij . Odredite x u radijanima tako da jednadˇba bude zadovoljena: z sin x cos x √ = 2. h k g k g h c 1. Izraˇunajte vrijednost determinante: −2 4 1 3 −1 2 −1 3 5 Rjeˇenje: -38 s 42 . x2 = s 1 100 5.

Koliki je x? 1 3 x 1 5 −1 = 0 1 x 3 Rjeˇenje: (x1 = 3.2. z2 1 z z1 z= . vrijednost determinante iznosi 3 3 3 4. Izraˇunati c 1 z 1 1 z2 1 . x2 = 1) s Sarrusovim pravilom mogu se rjeˇavati iskljuˇivo determinante tre´eg reda. z2 3 1 z1 = − i. s c c Nadopiˇu se prva dva stupca zadane determinante: s a b c a b d e f d e g h k g k Zbroju umnoˇaka trojki brojeva smjeˇtenih dijagonalno u smjeru sjeverozapadz s jugoistok: aek + bf g + cdk pribroje se brojevi suprotni umnoˇcima trojki uzetih sa suprotnih dis jagonala: a b c d e f g h k = aek + bf g + cdk − gec − hf a − kdb 43 . Rijeˇite determinantu s 3 2 1 2 5 3 3 4 2 Rj: -3 3. 6 6 √ √ z2 = − 3 1 − i 6 6 gdje je Rjeˇenje: s z = cos 2π + i sin 2π .

2 3. 1.3 Nadite sva rjeˇenja jednadˇbe s z 2x3 1 4 x3 1 2 = −2i. 1 2x3 1 Rjeˇenje. Izraˇunajte vrijednost determinanti: c a) c) 3 −2 = 4 6 3 −2 = 4 5 b) d) 2 3 = 6 −10 √ a √ −1 = a a 2. Rijeˇite determinante: s a) 2 3 4 5 −2 1 = 1 2 3 c) b) 1 2 5 3 −4 7 = −3 12 −15 12 6 −4 6 4 4 = 3 2 8 44 . s Sarrusovim pravilom: 2x3 x3 1 1 1 2x3 4 2x3 2 x3 1 1 1 1 = −2i 2x3 = −2i = −2i = 2 − 2i = 2 − 2i √ = 8 −1 ⇒ ϕ = 7π 4 2x3 + 2 + 8x6 − 4 − 8x6 − x3 x3 − 2 x3 z |z| tgϕ = x= √ 3 z= √ 2(cos 7π 4 + 2kπ + i sin 3 7π 4 + 2kπ ).3 Zadaci za samostalno rjeˇavanje s 1.Zadatak 3. 3 k = 0.

4. (b) x1 = 0. x2 = 1 − i k∈Z x2 = 3 x2 = −2 45 . Rijeˇite jednadˇbu: s z 2 1 −3 x+1 x −3 =1 2 1 −x − 2 Rjeˇenja: s 1. Rijeˇite jednadˇbe: s z (a) x2 4 9 x 2 3 =0 1 1 1 x2 3 2 x −1 1 = 0 0 1 3 x−3 x+2 x−1 x+2 x−4 x =0 x−1 x+4 x−5 √ sin(x + π ) sin x cos x 4 2−2 π sin(x + 4 cos x sin x = 4 1 a 1−a (b) (c) (d) 4. (a) x1 = 2.3. (a) -10 (b) 144 (c) 72 3. (a) 26 (b) -38 (c) 7 (d) 2a 2. x1 = 1 + i. (c) x = 2/3 (d) x = π/6 + 2kπ.

nadalje. no determinanta ´e imati manje elemente: c 1 0 4 7 −3 −7 −5 −8 −1 −3 −3 −4 −2 −3 . dobiva se determinanta z c 1 −3 −1 −2 0 −7 −3 −3 .vrijednost determinante se ne mijenja ako se jedan redak pomnoˇen z nekim brojem doda drugom retku ili oduzme od njega .3. 4 −5 −3 −2 7 −8 −4 −5 Rjeˇavanje zadatka moˇe se pojednostaviti izluˇivanjem faktora -3 iz prvog retka: s z c 1 −3 −1 −2 −5 8 2 7 4 −5 −3 −2 7 −8 −4 −5 ∆ = −3 · . prvi redak najprije pomnoˇi s -4 i doda tre´em retku. 0 7 1 6 0 13 3 9 ∆ = −3 · 46 . tada se vrijednost determinante pove´a ili smanji λ puta c .4 Determinante ˇetvrtog reda c Determinante ˇetvrtog reda rjeˇavaju se iskljuˇivo razvojem po odabrac s c nom retku ili stupcu.ako se jedan redak ili stupac u determinanti pomnoˇi ili podijeli z brojem λ.4 Odredite vrijednost determinante −3 9 3 6 −5 8 2 7 ∆= . a onda se opet prvi z c redak pomnoˇi sa -7 i doda ˇetvrtom. U [1] su detaljno dokazana svojstva determinanti . Zadatak 3. −2 −5 ∆= Ako se. Ako se prvi redak pomnoˇi brojem 5 i doda drugom retku. vrijednost determinante ne´e z c se promijeniti.vrijednost determinante se ne mijenja ako se jedan od stupaca pomnoˇen nekim brojem doda drugom stupcu ili oduzme od njega z Navedena svojstva mogu pojednostaviti ruˇno raˇunanje ve´ih deterc c c minanti.

Koliko ima prirodnih brojeva x i y za koje vrijedi: x+y x−y x−y x+y z 5.5 Razni zadaci izraˇunavanja determinanti c 2 −5 1 2 −3 7 −1 4 . 2 −5 −7 5 −4 3 5 −6 6 3 . 5 −9 2 7 4 −6 1 2 1. Rijeˇite: 4. Odredite: 3 −3 −5 8 −3 2 4 −6 . jer se dobiva samo jedan pribrojnik u razvoju: ∆ = −3 · 1 · (−1)1+1 · −7 −3 −3 7 1 6 .podatna za razvoj po prvom stupcu. 13 3 9 Mudro je drugi redak pomnoˇen s 3 dodati prvom i oduzeti od tre´eg retka z c ∆ = −3 · 14 0 7 1 −8 0 15 6 . −9 a zatim novo dobivenu determinantu razviti po drugom retku: ∆ = −3 · (−1)2+2 · 1 · 14 15 −8 −9 = −3 · (−126 + 120) = 18. 7 4 s 3. 3. Izraˇunajte: c 2. Dokaˇite = 720 a + bi c + di = a2 + b2 + c2 + d2 −c + di a − bi 47 .

. . . . . 3 4. Dokaˇite da za svaki n ∈ N vrijedi: z 1 2 3 −1 0 3 −1 −2 0 . Joˇ jedan zadatak x 0 0 . . 18 3. . . . Izraˇunajte ∆1 . ··· 0 =. . . 0 0 0 0 ··· x y y 0 0 0 ··· 0 x Rjeˇenja: s 1. . 0 0 y . . 0 y x . . ··· n ··· n · · · n = 1 · 2 · 3 · · · n = n! . . Odredite nepoznanicu x za koju vrijedi 4 2 −1 x x − 2 −2 = 1. 1 4 3 3 4 −5 ∆1 = 8 7 −2 2 1 8 1 1 1 ∆1 = 4 5 9 . 16 25 81 7. Rijeˇite jednadˇbu: s z log2x 1 1 2 logx 2 = 0. . . y x 0 . ··· 0 0 ··· 0 0 ··· 0 0 . 18 uredenih parova 48 .. . 3 2 −1 8. ··· .6. -9 2. . . .. log x 4 4 9. −1 −2 −3 s 10. . ∆2 i ∆3 : c 2 1 3 ∆1 = 5 3 2 . .

5. samostalno se uvjerite 6. ∆1 = 40, 7. x = 5 8. x1 = 2; x2 =
1 4

∆2 = −68;

∆3 = 20

9. Uputa: dodavati prvi redak drugom, tre´em, . . . i napokon posljednjem. Dobije se c determinanta koja na glavnoj dijagonali ima brojeve 1, 2, 3, . . . , n. 10. Razviti po prvom stupcu. Rjeˇenje: xn − (−y n ). s

49

4
4.1

Vektori u ravnini i prostoru
Usmjerena duˇina. Vektor z

− → Usmjerena duˇina AB predstavlja vektor a z - svojom duljinom ili modulom: |a| − → - smjerom - pravcem kojem pripada AB i - orijentacijom - okrenutosti na tom pravcu. Jednakost vektora definira kao podudarnost u duljini, smjeru i orijentaciji. Dvije usmjerene duˇine predstavljaju jedan te isti vektor z − → −→ − AB = CD = a ako su paralelne, iste duljine i iste orijentacije. Karakterizira ih zajedniˇko poloviˇte spojnoca zavrˇetaka i poˇetaka takovih duˇina. Uobiˇajeno c s s c z c je re´i da se vektor ne mijenja paralelnim pomakom. c Kolinearni vektori su paralelni. Suprotni vektori a i b imaju istu duljinu i smjer, ali su suprotne orijentacije: a = −b. Oˇito je c − → − → AB = −BA.

Nul-vektor je vektor kojem je modul jednak nuli. Jediniˇni vektor je vektor kojem je duljina jednaka 1. Reprezentanti nul c vektora su toˇke c − → − → AA, T T . . .

50

4.2

Zbrajanje vektora i mnoˇenje vektora skalarom z
− → − − → − → AB + BC = AC. Mnoˇenje vektora a skalarom λ daje vektor λa koji je kolinearan poˇetnom z c vektoru, orijentacije suprotne za λ < 0 i iznosa |λ · a| = |λ| · |a|. Zadatak 4.1 Neka je S sjeciˇte dijagonala paralelograma ABCD. Izraˇunajte s c − → − → − → AB + SD + AS.
Rjeˇenje: je mnogo lakˇe ako se nacrta paralelogram. Tada iz ˇinjenice da se s s c dijagonale raspolavljaju slijedi da je − → − → SD = BS i da je − → − → AS = SC. − − → − → − → AB + BS + SC, podesan za zbrajanje ulanˇavanjem. Rjeˇenje: c s − → AC.

Zbrajati se mogu vektori ako su ulanˇani (preko B): c

Suma iz zadatka uvrˇtavanjem prelazi u izraz s

Mnoˇenje vektora a koji je zadan svojom duljinom |a|, svojim smjerom i z orijentacijom sa zadanim skalarom α ∈ R definira se opisom modula, smjera i orijentacije vektora αa: - duljina novog vektora |αa| = |α| · |a|, gdje su |α| i |a| poznati nenegativni brojevi - smjer novog vektora αa podudara se sa smjerom zadanog vektora a 51

- orijentacija novog vektora jednaka je orijentaciji zadanog vektora a za sluˇaj α > 0, dok je suprotna orijentaciji a za α < 0. c Jediniˇni vektor a0 u smjeru vektora a dobiva se mnoˇenjem vektora a c z
1 skalarom |a| :

a0 =

1 a. |a|

Zadatak 4.2 Duˇina AM je simetrala kuta α trokuta ABC, sa straniz cama |AB| = 6, |BC| = 9 i |AC| = 11 jediniˇnih duljina. Odredite c −→ − − − → − − → −→ − skalar λ, tako da je BM = λBC i skalar ν za koji je CB = ν M C.
Rjeˇenje: s Iz geometrije srednje i osnovne ˇkole poznato je i dostupno u boljim logaritamskim s tablicama: |BM | : |M C| = |AB| : |AC|, iz ˇega slijedi: c |BM | : |M C| = 6 : 11 6 |BM | = |BC|, 17 6 −→ − −→ − BC BM = 17 6 λ = . 17 Analogno, − → 11 −→ − − CM = CB 17 17 − → −→ − − CM = CB 11 17 − → −→ − − − CM = BC 11 radi suprotne orijentacije.

4.3

Linearna kombinacija i linearna nezavisnost vektora

Neka su a, b i c vektori zadane duljine, smjera i orijentacije. Neka su α, β i γ zadani realni brojevi - skalari. 52

Linearnom kombinacijom vektora a, b i c naziva se vektor dobiven mnoˇenjem z svakog od vektora nekim skalarom i zbrajanjem tako dobivenih vektora: αa + β b + γc. Rezultat linearne kombinacije opet je vektor. Linearno nezavisna kolekcija vektora je ona koja rezultira nul-vektorom samo trivijalnim odabirom skalara. Primjer linearno zavisnih vektora su vektori AB, AC i AD paralelograma ABCD. Primjer linearno nezavisnih vektora su −→ − - vektor i kojeg reprezentira orijentirana duˇina OE1 z −→ − - vektor j kojeg reprezentira orijentirana duˇina OE2 , z gdje je O-ishodiˇte s E1 -toˇka (1, 0) c E2 -toˇka (0, 1) c pravokutnog koordinatnog sustava u ravnini. Zadatak 4.3 Nacrtajte pravokutnik ABCD tako da je |AB| = 2, a |BC| = 3. Neka je L poloviˇte duˇine AB, P poloviˇte duˇine CD, M poloviˇte AD s z s z s a toˇke N i K su na tre´inama duˇine BC. Ako je AB = a, a AD = b c c z izrazite slijede´e vektore kao linearne kombinacije vektora a i b: c − → −→ − − → −→ − AL= BN = AC= M N = −→ − −→ − −→ − −→ − AM = BK= AK= LM = −→ − −→ − − → −→ − P D= KN = P A= M K= −→ − − → −→ − −→ − CD= P C= AN = KP =
Rjeˇenja redom: s 1 2 2 1 a, 1 b, a + b, a − 1 b, 1 b, 3 b, a + 3 b, − 1 a + 1 b, − 1 a, − 1 b, −b − 2 a, a + 1 b, −a, 1 a, a + 1 b, 2 3 6 2 2 2 2 3 6 2 3 1 1 3b − 2a

− → c s Zadatak 4.4 Toˇka T je sjeciˇte dijagonala paralelograma ABCD, AB = a, − − → − − − → → → − → AD = b. Izrazite vektore T A, T B, T C i T D preko vektora a i b. 53

Neka je j vektor ˇiji je reprezentant orijenc c tirana duˇina s istim poˇetkom i zavrˇetkom u toˇki na ordinati s koordinatom z c s c 1. T B = 1 (a − b). c 54 . Rjeˇenje: 0. − → Vektor OA naziva se radijus vektorom toˇke A.6 Stranica AB trokuta ABC podijeljena je toˇkama M i N na c −→ − tri jednaka dijela: |AM | = |M N | = |N B|. 5). koriste´i joˇ jednom zbrajanje vektora. 3 3 3 Konaˇno. Rjeˇenje: s Ako se nacrta pregledna slika trokuta sa navedenim toˇkama nije teˇko zakljuˇiti da je: c s c − → − − → CA + AB = − − → a + AB = − − → AB = −→ − CB b b−a Budu´i je po uvjetima zadatka toˇka M na prvoj tre´ini duˇine AB vrijedi vektorski zapis: c c c z −→ 1 − − − → 1− − → 1 AM = · AB = AB = (b − a). izlazi rjeˇenje: c c s s − → −→ − CA + AM 1 a + (b − a) 3 1 1 a+ b− a 3 3 1 2 a+ b 3 3 = = = = −→ − CM −→ − CM −→ − CM −→ − CM 4. a toˇka A = (4. T C = 1 (a + b). Vektor 0A gdje je 0 ishodiˇte koordinatnog sustava. Odredite zbroj vektora zs zs → − → − → − T A + T B + T C. s Zadatak 4. Izrazite: − → s c 1. a krajem u c s toˇki na apscisi s koordinatom 1. Napiˇite vektor CM kao linearnu s − → − − → kombinaciju vektora a = CA i b = CB.7 Neka je i vektor predstavljen poˇetkom u ishodiˇtu. T D = − 1 (a − b) s 2 2 2 2 Zadatak 4.− → − → −→ − − → (Rjeˇenje: T A = − 1 (a + b).4 Koordinate vektora u koordinatnom sustavu ravnine Zadatak 4.5 Neka je T teˇiˇte teˇiˇnica ABC.

Radi linearne nezavisnosti vektora i i j dobiva se izjednaˇavanjem koeficijanata iz kompoc nenti sustav: 2λ + 3ν 3ν ν λ = 2 = 6 = 2 = −2 ˇija rjeˇenja daju traˇenu linearnu kombinaciju c s z c = 2b − 2a. c) AB + BA. Zadaci 1. gdje je toˇka A = (2. OA = rA = 4i + 5j. d) AB + BC. 6).8 Vektor c = 2i + 6j rastavite u smjerovima vektora a = 2i i b = 3i + 3j. 1). 3). Rjeˇenje se svodi na nalaˇenje skalara λ. B = (4. Za zadane toˇke A = (−3. Zadatak 4. kojeg ˇine svi vektori u koc c ordinatnoj ravnini obzirom na operaciju zbrajanja vektora i mnoˇenja z vektora skalarom. AC BC. a toˇka B = (3. 0) odredite c − → − → − → − → − → − − → koordinate vektora: a) AB. C = (−1. c c Rjeˇenja zadatka s − → 1. e) − − → → → − → → − → → BC − − f) 2− − 3− g) 2− − 3− + 4− AC. Vektor AB. 2 55 .− → 2. b) BA. AB BC CA. ν ∈ R koji zadovoljavaju jednakost: s z c 2i + 6j 2i + 6j = λ·a+ν·b = 2λi + ν(3i + 3j) = (2λ + 3ν)i + 3ν j. 2. −1). Zakljuˇivanje: c − → − − → −→ − OA + AB = OB − − → −→ − − → AB = OB − OA − − → AB = 3i + 6j − (2i + j) = i + 5j Vektori i i j ˇine bazu linearnog prostora V 2 .

2 2 3 5 6. α. −1). β = 3. c 3. 2 6. e) − 9 i + 7 j. βinR. Koriste´i koordinatizaciju vektora u ravnini odredite c koordinate ˇetvrtog vrha D tog parelelograma. Toˇka S = (3. −1). b) a − b. Vektor c = 2i + 6j rastavite u smjeru vektora a = 2i i b = 3i + 3j. −→ − − − → − → 7. Vektori su jednaki ako su im jednaki koordinatni zapisi 3. b = −3i − j i c = 3i + 5j. Zadani su vektori a = i + 2j. f) − 10 i − 3 j. c 7. Toˇke A = (2. e) 1 a + 2 b. b) −7i + 4j. Izraˇunajte c slijede´e linearne kombinacije: c 3 a) a + b. 1) i B = (5. f) − 1 a + 1 b − 1 c. AD = 34AB − 14AC. c) i + 6j. dakle α = −2. 1) c − → −→ − − − → − − → i D = (−1. Dokaˇite da je AB = DC i AD = BC. AC = 2AS = 2i+6j. B = (0. zadatka 1. 3). Iz 7i−5j = α(−2i+ j)+β(i− j) = (−2α +β)i+(α −β)j izlazi sustav: −2α +β = 7. 2). pa je c = −2a + 3b. Zadane su toˇke A = (−1. c) 0. d) 2i − 3j. AS = i+3j. 3). − − → − → − → Prikaˇite vektor AD kao linearnu kombinaciju vektora AB i AC. a) −2i + j. g) 21i + j. Upute i rezultati 1-7. Ako je C = (x. dakle da je taj z ˇetverokut paralelogram.2. 2 2 2. Odredite c s − → −→ − koordinate vektora AC i BD. c 4. c) a + b + c. z 8. B = (3. 5. 1) 21 7 5. e) −4i − 1 j. 7). d) −5i − 4j. B = (6. onda je AC = (x−2)i+(y−1)j. −4) − → − → − → − → 4. Prikaˇite vektor c z kao linearnu kombinaciju vektora a i b. c = 2b − 2a 56 . C = (5. 1) i C = (4. a) 7i − 4j. y). D = (−3. 6) i D = (5. 4) sjeciˇte je njegovih dijagonala. b = i − j i c = 7i − 5j. Toˇke A = (−1. α − β = −5. b) 4i + 3j. C = (1. 8. 1) tri su uzastopna vrha c paralelograma. −4). −3). Zadani su vektori a = −2i + j. 7) dva su susjedna vrha paralelograma c ABCD. d) a + b − c. pa pomo´u njih koordinate vrhova C i c D tog paralelograma. pa je C = (4. u obliku c = αa + β b. Analogno se dobije D = (1. Zadan je ˇetverokut s vrhovima A = (−3. f) 19i − 9j.

B = (2. b) |b|. λ2 = − 7 .5 Duljina vektora u koordinatnoj ravnini a = α1 i + α2 j raˇuna se po Pitagorinom pouˇku: c c |a| = 2 2 α1 + α2 Duljina vektora zapisanog u pravokutnim koordinatama kao Zadatak 4. y-osi s ili osi ordinata i z-osi ili osi aplikata. Zadaci za samostalno rjeˇavanje: s 1. y) c c − → √ tako da je |AB = 5.9 Za zadane vektore a = −3i + 4j i b = 5i − 12j izraˇunajte: c a) |a|. Zadani su vektori a √ 2i − λj.3: s 1. −5). Odredite vektore: a) |a|c + |c|a. 57 . 5 4. Zadana je toˇka A = (2. 2. −3). Rjeˇenja s √ √ a) |a|=5. 2).2.4. b) |c|a − |a|c. 3). a) 35i + 5j. 3. 2. BC = a. c) |a + b|. 1) i C = (5. −1). b = λi + 5j.6 Pravokutne koordinate u prostoru Pravokutni Kartezijev koordinatni sistem u prostoru Oxyz zadan je s ishodiˇtem O i s tri okomita brojevna pravca: x-osi ili osi apscisa. Odredite ordinatu y toˇke B = (3. Rjeˇenja 1. b) |b| c) |a + b| = 2 17 d) |a − b| = 8 5. Neka − → − − → je AB = c. Odredite realan broj λ zako = da bude |a − 2b| = 97. B2 = (3. λ1 = −1. 3. Zadan je trokut s vrhovima A = (−2. b) −5i + 35j. d) |a − b|. B1 = (3.

Vektor a jednoznaˇno se moˇe prikazati u obliku c z a = ax i + ay j + az k. cos αy = . x y z Smjer vektora a zadan je kosinusima kuteva koje vektor a zatvara s koordinatnim osima: ax ay az cos αx = .7 Vektori u pravokutnom koordinatnom sustavu prostora c Koordinatni vektori i. d(M. cos αz = . −3. 58 . Zadatak 4. Rjeˇenje: s √ |OM |= 7. Odredite njezinu udaljenost od srediˇta koordinatnog sustava. j i k su jediniˇni vektori usmjereni prema pozitivnim smjerovima koordinatnih osi. gdje su ax . 4) u pravokutnom koordinatc nom sustavu. ay i az projekcije vektora a na odgovaraju´e koordinatne c osi. Vektori i. Vektore ax i. y. |a| |a| |a| Kosinusi smjerova zadovoljavaju jednakost cos2 αx + cos2 αy + cos2 αz = 1.Svakoj toˇki M jednoznaˇno je pridruˇena uredena trojka: c c z M = (x. z − os) = 34 i d(M. z). s udaljenost do osi OZ i udaljenost do ravnine XOY . Duljina ili modul |a| raˇuna se po formuli: c |a = a2 + a2 + a2 . ay j i az k nazivaju se komponentama vektora a u smjerovima koordinatnih osi. Udaljenost toˇke M od ishodiˇta koordinatnog sustava raˇuna se po Pitagoric s c nom pouˇku: c d(OM = x2 + y 2 + z 2 . z = 0) = 4.10 Skicirajte toˇku M = (5. j i k ˇine ortonormiranu bazu prostora svih vektora c prostora u oznaci V 3 . 4.

Ako su vektori a i b zadani svojim rastavom po komponentama: a = ax i + ay j + az k b = bx i + by j + bz k, onda su komponente sume i razlike vektora zadane formulama: a + b = (ax + bx )i + (ay + by )j + (az + bz )k a − b = (ax − bx )i + (ay − by )j + (az − bz )k

Mnoˇenje vektora a skalarom λ odredeno je formulom: z λ · a = λa = λax i + λay j + λaz k. z Jediniˇni vektor vektora a u oznaci a0 dobiva se mnoˇenjem vektora a c skalarom 1/|a|: 1 a0 = ·a |a| u smislu navedenog mnoˇenja. Komponente jediniˇnog vektora a0 poz c dudaraju se s kosinusima smjera vektora a. − → Vektor AB s poˇetkom ili hvatiˇtem u toˇki A = (xA , yA , zA ) i zavrˇetkom c s c s ili ciljem u toˇki B = (xB , yB , zB ) po komponentama ima zapis: c − → AB = (xB − xA )i + (yB − yA )j + (zB − zA )k. Radijus vektor toˇke M = (xM , yM , zM ) u oznaci rM ima komponente: c rM = xM i + yM j + zM k. vrijedi: − → AB = rB − rA .

Zadatak 4.11 Radijus vektori vrhova trokuta ABC su redom: rA , rB , rC . Napiˇite radijus vektor teˇiˇta trokuta. s zs

59

Rjeˇenje: s Teˇiˇte trokuta je toˇka u kojoj se sijeku teˇiˇnice trokuta. Teˇiˇnica trokuta je duˇina zs c zs zs z koja spaja vrh s poloviˇtem nasuprotne stranice. Teˇiˇte dijeli svaku od teˇiˇnica u omjeru s zs zs 2 : 1 gledano od vrha trokuta. Navedene ˇinjenice nalaze se u svakim boljim logaritamc skim tablicama, odnosno matematiˇkom priruˇniku [7]. Ako se pregledno nacrta trokut i c c ishodiˇte koordinatnog sustava, tada je jasno da vrijedi: s −→ −→ − − OB + BC = −→ − BC = Ako je Pa poloviˇte stranice a, tada je s − → 1 −→ 1 − − BPa = BC = (rC − rB ) 2 2 i vrijedi − − → −→ − AB + BPa = 1 rB − rA + (rC − rB ) = 2 1 1 rB + rC − rA = 2 2 −→ − APa −→ − APa −→ − APa − − → OC rC − rB .

Teˇiˇte T trokuta ABC nalazi se na 2/3 teˇiˇnice APa iz vrha A. Vektorski zapis te zs zs ˇinjenice izgleda: c − → 2−→ − AT = APa , 3 odakle slijedi slijede´i raˇun: c c − → OT rT rT rT rT − → − → = OA + AT 2−→ − = rA + APa 3 2 1 1 = rA + ( rB + rC 3 2 2 1 1 = rA + rB + rC − 3 3 1 1 1 = rA + rB + rC 3 3 3

− rA ) 2 rA 3

− → Zadatak 4.12 Odredite komponente vektora a = AB ako je A(1, 3, 2) i B(5, 8, −1).
Rjeˇenje slijedi neposredno iz definicije radijus vektora i definicije zbrajanja vektora: s − → − − → OA + AB = − − → AB = −→ − OB rB − rA

= 4 i + 5 j − 3k

60

Zadatak 4.13 Izraˇunajte duljinu vektora a = 20i + 30j − 60k i kosinuse c smjera zadanog vektora.
Rjeˇenje se dobiva neposrednim uvrˇtavanjem u formulu navedenu u uvodu: s s |a = cos α cos β cos γ = = = 202 + 302 + 602 = 70 20 2 = 70 7 3 30 = 70 7 −60 6 =− 70 7

Zadatak 4.14 Toˇke A(2, 2, 0) i B(0, −2, 5) zadane su svojim pravokutnim c − → koordinatama. Raspiˇite vektor AB po komponentama u smjeru vektora baze s i odredite duljinu vektora.
Rjeˇenje se dobiva neposrednim uvrˇtavanjem: s s − − → AB = (0 − 2)i + (−2 − 2)j + (5 − 0)k = −2i − 4j + 5k, kao i duljina vektora: − − → |AB| = − 2 √ − → AB = 4 + 16 + 25 = 6.71

s Zadatak 4.15 Vektor r zatvara s koordinatnim osima jednake ˇiljaste kuteve. √ Odredite kuteve i komponente vektora r, ako je |r| = 2 3.
Rjeˇenje. s Jednakost kuteva povlaˇi jednakost kosinusa: c cos αx = cos αy = cos αz . Uvjet ˇiljatih kuteva povlaˇi pozitivnost kosinusa: s c cos αi > 0. Kosinusi kuteva zadovoljavaju jednakost
2 2 2 cos αx + cos αy + cos αz = 1 2 3 cos αx = 1

cos αx = +

1 = 0.57735 3 αx = αy = αz = 54o 44 8

61

Jediniˇni vektor u smjeru vektora r ima komponente: c r0 = cos αx i + cos αy j + cos αz k a za vektor r vrijedi √ = 2 3 · r0 √ √ 1 i+ 2 3 = 2 3( 3 = 2 i + 2 j + 2k r

1 j+ 3

1 k) 3

Zadatak 4.16 Zadana su tri uzastopna vrha paralelograma ABCD: A = (1, −2, 3), B = (3, 2, 1) i C = (6, 4, 4). Odredite ˇetvrti vrh i opseg paraleloc grama.
Rjeˇenje je lakˇe na´i nakon dobre skice na kojoj se istakne ishodiˇte i tri zadane toˇke. s s c s c Po definiciji zbrajanja vektora ulanˇavanjem c −→ − − → −→ − OD = OA + AD. Iz definicije paralelograma Slijedi raˇun: c −→ − OD rD rD D − → −→ − = OA + BC = i − 2j + 3k + 3i + 2j + 3k = 4 i + 6k = (4, 0, 6). −→ −→ − − AD = BC.

Opseg je zbroj duljina svih stranica. Koriste´i se rijeˇnikom vektorskog raˇuna, opseg c c c paralelograma ´e biti: c O O O O jediniˇnih duljina. c − − → −→ − = 2 · |AB| + 2 · |BC = 2|2i + 4j − 2k| + 2|3i + 2j + 3k| √ √ = 2 4 + 16 + 4 + 2 9 + 4 + 9 √ √ = 4 6 + 2 22 = 19.18

Zadaci za samostalno rjeˇavanje. s − → 1. Izrazite u bazi V 3 vektor AB, gdje je A = (2, 1, 0) i B = (−2, 3, 3). Izraˇunajte duljinu vektora i kosinuse kuteva koje zatvara s koordinatc nim osima. 62

− → 2. Zadan je vektor a = AB svojim komponentama ax = 2, ay = 4, az = −1 − → i hvatiˇtem u A = (0, 4, 2). Nadite kraj B vektora AB. s 3. Zadani su radijus vektori vrhova trokuta ABCD: rA = i + 2j + 3k, rB = 3i+2j+k i rC = i+4j+k. Dokaˇite da je trokut jednakostraniˇan. z c − → −→ − 4. Odredite projekcije vektora a na koordinatne osi, ako je a = AB + CD, a zadane su toˇke: A(0, 0, 1), B(3, 2, 11), C = (4, 6, 5) i D = (1, 6, 3). c 5. Izraˇunajte modul vektora c 1 a = i + 2j + k − (4i + 8j + 3k 5 i odredite kosinuse smjerova. 6. Zadane su toˇke M1 (1, 2, 3) i M2 (3, −4, 6). Nadite duljinu i jediniˇni c c −−→ −− vektor u smjeru M1 M2 . 7. Zadan je vektor a = 4i − 2j + 3k. Odredite vektor b, ako je |b|=|a|, by = ay i bx = 0. 8. Radijus vektor toˇke M zatvara kut od 60o prema y-osi i kut od 45o c prema z-osi. Duljina vektora jednaka je 8 jediniˇnih duljina. Izraˇunajte c c koordinate toˇke M ako je apscisa toˇke M negativna. c c
Rjeˇenja zadataka 1-7. s √ − − → − − → 1. AB = −4i + 2j + 3k, |AB| = 3 3, (−0.77, 0.38, 0.58). 2. B = (2, 8, 1) √ − − → − − → −→ − − → 3. AB = rB − rA = 2i − 2k, |AB| = |BC| = |AC| = 2 2 4. ax = 0, ay = 2, az = −2 5. |a| = 3/5, cos α = 1/3, cos β = cos γ = 2/3. −−→ −− −− − − −→ 6. |M1 M2 | = 7; (M1 , M2 )0 = 2/7i − 6/7j + 3/7k. 7. Dva su rjeˇenja: b = −2j + 5k i b = −2j − 5k. s √ 8. M = (−4, 4, 4 2)

63

8 Skalarni produkt Neka je |a| duljina vektora a. b i c. Predznak projekcije je negativan ako vektori zatvaraju tupi kut.komutativnost: a · b = b · a .a2 = |a|2 .a · b = 0 ako su vektori okomiti ili ako je jedan od njih 0 nulvektor.kvaziasocijativnost: αa · β b = αβa · b .distributivnost a · (b + c) = a · b + a · c . b = −2p + q i c = 7p − 4q dobiveni su kao linearne kombinacije vektora p i q. Skalarni produkt definira se formulom: a · b = |a| · |b| · cos ϕ gdje je ϕ kut medu vektorima. Svojstva skalarnog produkta su: . c Vektori a = 3p − 2q. Izraˇunajte zbroj duljina vektora a. Zadatak 4. Skalarna projekcija vektora a na smjer vektora b je broj: ab a·b |b| .4. Vektorska projekcija vektora a na smjer vektora b je vektor a= kolinearan vektoru b. Rjeˇenje se dobiva koriˇtenjem definicije skalarnog produkta.17 Vektori p i q su jediniˇni vektori koji zatvaraju kut od π/3. s s a·b b2 ·b 64 . Odredite c kutove koje zatvaraju vektori a. b i c.

65 π +4·1 3 .duljina vektora a dobiva se iz svojstva |a|2 = a2 = (3p − 2q)2 koriste´i se svojstvima kvaziasocijativnosti i komutativnosti: c (3p − 2q)2 = 9p2 − 12p · q + 4q 2 = = |a| = 9 · 1 − 12 · 1 · 1 · cos 7 √ 7 = 2. c . pa je zbroj dobivenih duljina vektora u iznosu 11.98198 γ gdje je γ kut izmedu vektora a i b.52 jediniˇne duljine.5 −√ 21 −0.kut izmedu vektora a i b dobiva se kao jedina nepoznanica u jednadˇbi iz definicije z skalarnog produkta: a · b = |a| · |b| · cos γ √ √ (3p − 2q) · (−2p + q) = 7 · 3 · cos γ √ −6p2 + 4qp + 3pq − 2q 2 = 21 · cos γ 3 −6 + 2 + − 2 2 4.73 √ |c| = 51 = 7..duljine vektora b i c dobivaju se analogno: |b|2 = b2 = (−2p + q)2 = 4p2 − 4p · q + q 2 1 = 4 − 4 cos + 1 2 √ |b| = 3 = 1. c) = = = a·b |b| · |c| (−2p + q)(7p − 4q) √ √ 3 · 51 −14p2 + 8pq + 7qp − 4q 2 √ 153 = = √ 21 · cos γ| : √ 21 cos γ = cos γ = 169o 6 23 .14. .kut se moˇe dobiti uvrˇtavanjem u formulu koja je u nekim priruˇnicima izvedena: z s c cos(b. 65 .

Uvaˇavaju´i dobivene rezultate: s z c ab = = zadatak je priveden zavrˇetku.9 Zadaci za samostalno rjeˇavanje s 1. Napiˇite tablicu skalarnog mnoˇenja za baziˇne vektore.α −14 + 4 + 7 − 4 2 √ = −0. c Zadatak 4. (2p − 3q)(p + q) 2p2 − 3pq + 2pq − 3q 2 8 − 9 + 6 − 27 = −22. s a·b ·b |b|2 −22 (p + q) 19 4.84887 153 = 148o 5 22 .bilo kako raˇunali kut izmedu vektora a i c iznosi 32o 8 11 . i · j = i · k = j · k = 0. Rjeˇenja izlaze iz definicije. = . q) = 60o . s z c Rjeˇenje: i · i = j · j = k · k = 1. |b| −22 ab = √ = −5.05. Skalarna projekcija s ab = dobiva se nakon raˇunanja: c p·q = |p| · |q| · cos 1 2 π 3 a·b |b| = 2·3· a·b = = = = 3. s 66 . 19 Vektorska projekcija dobiva se jednim zahvatom viˇe.18 Nadite skalarnu i vektorsku projekciju vektora a = 2p − 3q na smjer vektora b = p + q. |q| = 3 i (p. ako je |p| = 2. |b|2 = b2 = (p + q)2 = p2 + 2pq + q 2 = 4 + 6 + 9 = 19 √ = 19.

Rjeˇenje: kut ima 3π/4 radijana.5o . λ − 2. |a − b| = 3. Rjeˇenje: ab = 1. λ. jedan od 63o . π 3 Rjeˇenje: |a + b| = 2.2.2 jediniˇnih duljina. λ. jednakost modula vodi na raˇun: c |a| 4a2λ + λ2 + λ2 = |b| − 2λ + 1 = λ2 + 2λ + 1 + λ2 − 4λ + 4|2 4a2λ = 4 λ = 0. a kut koji zatvaraju c (m. 1. 3. 0) = (λ + 1)i + (λ − 2)j Nakon toga.4 i 4. Rjeˇenje zadatka mogu´e je tek nakon pravilne interpretacije naˇina na koji su zadani s c c vektori. 2. s c 8. n) = . Rjeˇenje: duljine dijagonala iznose 2.6 i 3. 67 .3. Izraˇunajte duljine dijagonala paralelograma razapetog vektorima a = c 2m+n i b = m−2n. Rjeˇenje: dvije su stranice po 3.6 jediniˇnih duljina. B = (2. 3). U razliˇitim knjigam i zbirkama mogu´e je nai´i na razliˇite naˇine zapisivanja c c c c c vektora u pravokutnoj bazi: a(2aλ . Odredite skalarnu projekciju vektora a = i + j + 2k na smjer vektora b = i − j + 4k.90. kutevi: dva po s c 58. Izraˇunajte duljine dijagonala paralelograma razapetog vektorima a = c i + j i b = k − 3j. s 5. c Rjeˇenje: duljine dijagonala su 2. ako su m i n jediniˇni vektori.86 s 7. c b = m − 2n ako su m i n jediniˇni vektori koji zatvaraju kut 60. Na´i duljine dijagonala paralelograma razapetog vektorima a = 2m+n. λ − 2.5 jediniˇne duljine. λ − 1) = 2aλ i + λj + (λ − 1)k b = (λ + 1. Odredite λ tako da vektori 2i − 3j i λi + 4j budu okomiti. s Zadatak 4. λ − 1) i b = (λ + 1. 2) i C = (0. Odredite kut izmedu vektora a = −i + j i b = i − 2j + 2k. s 4. 6. s c 3. Nadite duljine stranica i kuteve trokuta s vrhovima A(−1. jedna je 3. Rjeˇenje: λ = 6.19.19 Odredite parametar λ tako da moduli vektora a(2aλ . 0). 0) budu jednaki i odredite kut izmedu njih.

1. 0). Tada su dijagonale: c − → AC = (8. −1) i daju poredak toˇaka u paralelogramu: ABCD. c Rjeˇavanje zadatka treba poˇeti provjerom vektora koji razapinju paralelogram: s c − − → AB = (6. 6) −→ − CD = (0. −2. −3. 0). −1. neposrednim uvrˇtavanjem dobiva se s cos ϕ = iz ˇega slijedi ϕ = 66o 25 19 c 2 = √ √ = 0. 1) −→ − CD = (−6. C(0. B(3. 0). 2) −→ − BD = (−4. −2. Izraˇunajte vektorsku projekciju c −→ − CD− .21 Zadane su toˇke A(3. 4. 2) i D(−1. −6. 0) i D(0. 5. 1). 0. −4). 1. 2. 2.4. −3. 0.Nakon nalaˇenja komponenti vektora i zapisa u ekonomiˇnom obliku a = (2. Izraˇunajte kut medu dijagonalama. −1) i z c b = (1. 5 5 |a| · |b| a·b Zadatak 4. −4) a zavrˇava uvrˇtavanjem u formulu: s s − − → AB−→ − CD − − −→ → − AB · CD · (−3i − 6j + 6k) − − → |AB|2 −30 − 24 = · (−3i − 6j + 6k) 9 + 36 + 36 −2 = (−3i − 6j + 6k) 3 = 2i + 4j − 4k = 68 . 1). 3. −2). 4).20 Zadani su vrhovi paralelograma: A(−3. 3 no kako se za kut izmedu pravaca op´enito uzima manji od dva vrˇna kuta. Konaˇno je traˇeni kut: c z cos ϕ = ϕ = −32 + 8 + 0 24 √ √ =− 48 6 24 2 2π . −3. → AB Rjeˇavanje zadatka poˇinje nalaˇenjem komponenti vektora s c z − − → AB = (−3. C(5. to je u ovom c s π o sluˇaju kut medu dijagonalama 3 = 60 c c Zadatak 4. B(0.

10 Vektorski produkt × : R3 × R3 → R3 Vektorski produkt u R3 binarna je operacija definiran opisom vektora c=a×b koji ima smjer. vaˇno je pisati produkt u pravilnom poretku.4.22 Nadite duljinu kra´e visine i povrˇinu paralelograma razac s petog vektorima 2b − a i 3a + 2b. ako je |a| = 5. 69 . b) = π . gdje je a duljina jedne od stranica. Formula se moˇe na´i u boljem matematiˇkom z c c priruˇniku i glasi: c P = a · va . no budu´i da komutac z c tivnost ne vrijedi. |b| = 4 i kut (a. orijentaciju i iznos opisane tvrdnjama: 1) c je okomit na ravninu odredenu vektorima a i b 2) a. a va visina paralelograma okomita na tu stranicu. Svojstva vektorskog produkta su a) antikomutativnost a × b = −b × a b) distributivnost a × (b + c) = a × b + a × c c) kvaziasocijativnost λa × ν b = λνa × b z 1. mnoˇenje jednakih vektora a × a = 0 Zadatak 4. Vektorski raˇun povrˇinu paralelograma raˇuna kao duljinu vektora dobivenog vekc s c torskim produktom vektora odredenih stranicama paralelograma: P = |(2b − a) × (3a + 2b)|. z P = |6b × a + 4b × b − 3a × a − 2a × b|. b i c u navedenom poretku ˇine desnu bazu c 3) |c| = |a × b| = |a||b| · sin ϕ odgovara povrˇini paralelograma razapetog s vektorima a i b. Vrijedi kvaziasocijativnost. Distributivnost omogu´ava mnoˇenje zagrada ”svaki sa svakim”. s c z s duljine stranice i visine na tu stranicu. 4 Rjeˇavanje zadatka dobro je poˇeti nalaˇenjem formule koja pokazuje odnos povrˇine.

Mnoˇenje jednake vektore poniˇtava. Izraˇunajte povrˇinu paralelograma ˇije dijagonale odreduju vektori c s c 3m + 3n i m − n. z c c Zadaci 1. treba izraˇunati duljine obje stranice. dobivaju se dvije visine: √ 80 2 v1 = √ = 19. dok raˇun: c |3a + 2b|2 = (3a + 2b)2 = 9a2 + 12a · b + 4b2 √ = 225 + 120 2 + 64 √ = 289 + 120 2 |3a + 2b| daje duljinu druge stranice paralelograma. π 6 Rjeˇenje. Budu´i se iz podataka ne otkriva c c koja je dulja stranica. gdje su m i n jediniˇni vektori koji zatvaraju kut c .28 289 + 120 2 Traˇena je duljina kra´e i ona iznosi 5. s 70 . a − b = m − n s s gdje su a u b vektori koji odreduju stranice paralelograma. Za dijagonale paralelograma vrijedi a + b = 3m + 3n. Po formuli koja povezuje povrˇinu i visinu s paralelograma sa duljinom stranice.87 89 − 40 2 √ 80 2 v2 = √ = 5. a antikomutativnost daje: z s P = = = |6b × a + 2b × a| |8b × a| π |8| · |b| · |a| · sin 4 √ √ 2 = 8·4·5· = 80 2 2 Za izraˇunavanje duljine visine nedostaje duljina stranice.5 kvadratnih jedinica. Rijeˇiti sustav po a i b i povrˇina je 1.28 jediniˇnih duljina. Skalarno mnoˇenje jednakih c z vektora daje (2b − a)2 = |2b − a|2 4b2 − 4b · a + a2 = |2b − a|2 √ 2 4 · 16 − 4 · 5 · 4 · + 25 = |2b − a|2 2 √ 89 − 40 2 = |2b − a| duljinu prve stranice.

Napiˇite tablicu vektorskog produkta za baziˇne vektore. b = −2i − j + 3k i c = 2i + j + k. Pokaˇite da je vektorsko mnoˇenje koordinatno zapisanih vektora moˇe raˇunati formalno kvazideterminantom: c i j k a × b = ax ay az . −1. s c Rjeˇenje je tablica: s × i j k i 0 −k j j k 0 −i k −j i 0 z z z 3. Rjeˇenje: P = 4. B(2. v = 2.05. − − → Rjeˇenje. −3). 3. −2.6. Rjeˇenje P = 4. Odredite jediniˇni vektor okomit na vektore a = i+j+2k i b = 2i+j+k. a− = √ − → AB 3 4+1+4 16 a− = (−2i + j − 2k). ako je A = (2. 2). bx by bz 4. Izraˇunajte a × b. Odredite povrˇinu trokuta ˇiji su vrhovi A(1. s s c 6. Nadite povrˇinu i visinu paralelograma razapetog vektorima a = 2j + k s i b = i + 2k. −1). 1. c Rjeˇenje: 3k s 5.9 kvadratnih jedinica s 7. 3. Potrebno je na´i zapise vektora a i AB: s c a= i j k −2 −1 3 2 1 1 = −4i + 8j. Skalarna projekcija: 16 8+8+0 = . 1). − − → AB = −2i + j − 2k. a radi se o rombu.2.23 Odredite skalarnu i vektorsku projekciju vektora a = b × b na − → vektor d = AB. B = (0. 4) i C(4. c Rjeˇenje: n0 = ± √1 (−i + 3j − k s 11 Zadatak 4. − → AB 9 a vektorska projekcija: 71 . Neka su a = i + j i b = −i + 2j.

0) i c = (1. Jednadˇbe izlaze iz uvjeta: z z x·a=α+β+γ x×b= i j k α β γ 1 1 0 α+β+γ −γ i + γ j + (α − β)k = 3 = i−j = 3 = i − j. b i c. −1. ˇto uvrˇtavanjem u prvi uvjet daje s s 2α − 1 = 3 α=2 β=2 i traˇeni vektor viˇe nije nepoznat: z s x = (2. β i γ .24 Zadani su vektori a = (1. Odredite nepoznati vektor x koji zadovoljava uvjete: x·a = 3 x×b = c Rjeˇenje. b = (1. apsolutna vrijednost mjeˇovitog produkta je volumen paralelepipeda s razapetog vetorima a. 72 . 1. 2. dobiva se c γ = −1 α = β. 4. −1). 1). Nepoznati vektor x treba traˇiti po komponentama pretpostavkom da je s z x = αi + β j + γ k i zadatak se svodi na nalaˇenje nepoznanica α. Koriste´i se nezavisnosti vektora baze trodimenzionalnog prostora. 0).11 Mjeˇoviti produkt s koordinatnom zapisu vektora az bz cz Definicija i raˇunanje mjeˇovitog produkta u c s dani su relacijom: ax ay (a × b) · c = bx by cx cy Geometrijski. 1.Zadatak 4.

C(2. c = 5a + b) 4. c = i + j + 4k (rj: V = 33. −2). 3.25 Dokaˇite da toˇke A(2. Na´i volumen i visinu paralelepipeda razapetog vektorima c a = 2i − j − k b = i + 3j − k . b i c raˇuna se po formuli: c 1 Vtetraedra = |(a × b) · c|.Volumen tetraedra odradenog vektorima a. b = 2i − 3j − 4k i c = z −3i+12j +6k komplanarni i rastavite vektor c na komponente u smjeru vektora a i b. Pokaˇite da su vektori a = −i + 3j + 2k. −5. 0) i D(5. 1) i b = (1. (rj: V = 0. 0. Nadite takav vektor c koji je komplanaran s a i b. 6 Komplanarni vektori su oni vektori koji leˇe u jednoj ravnini. okomit na a i c · b = 14. 73 . v = 4. −2. 1). Zamjena bilo koja dva vektora u mjeˇovitom produktu s povlaˇi promjenu predznaka. 1. z Svojstva mjeˇovitog produkta: s a) Cikliˇkom zamjenom poretka vektora mjeˇoviti se produkt ne mic s jenja. (rj: c = (4. −1.5) 3.4) 2. Koliki je volumen tetraedra razapetog vektorima iz prvog zadatka? (rj: V = 5. Zadani su vektori a = (1. 2. s Zadaci 1. 0). −6) z c pripadaju jednoj ravnini. 1)) Zadatak 4. c b) Zamjenom vektorskog i skalarnog produkta mjeˇoviti produkt se s ne mijenja c) Mjeˇoviti produkt jednak je nuli kod komplanarnih vektora. B(1.

z c Slijede´i uvjet je ˇiljastost kuta koji dobiveni vektor zatvara sa zadanim vektorom c s c = (2. 0) zatvara ˇiljasti s kut. 0): (a × b) · c 2+1 3 √ cos ϕ = =√ = √ . Raˇunanjem determinante c 3 1 −4 −1 3 3 0 4 2 = 3(6 − 12) − (−2) − 4(−4) = 3(−6) + 2 + 16 = −18 + 18 = 0 dokazuje se tvrdnja zadatka. 2.26 Odredite onaj od jediniˇnih vektora okomitih na vektore a = c (−2. −1) i b = (1. Dokaz tvrdnje slijedi iz jednakosti c c c z 1 − − → − → −→ − (AB × AC) · AD = 0 6 − − → − → −→ − (AB × AC) · AD = 0. ponovo ´e biti vektor okomit na a i b. U smjeru tog vektora odredite vektor d tako da vektori a. Prvi korak je nalaˇenje jednog od vektora s z koji su okomiti na vektore a i b: a×b= i j k −2 −6 −1 1 2 0 = 2i − j + 2k. Vektorski produkt raˇuna se pomo´u determinante tek kad se vektori raspiˇu po kompoc c s nentam ortonormirane baze: −→ − AD = 3i + j − 4k − − → AB = −i + 3j + 3k − → AC = 4j + 2k. Postoji beskonaˇno mnogo vektora koji su okomiti na a i na b. 4+1+4· 4+1 3 5 |a × b||c| odakle je 1 ϕ = cos−1 √ = 63o . −1.Rjeˇenje. b i d razapinju paralelepiped volumena 18 kubiˇnih jedinica. Zadatak 4. −1. Istinita je ˇinjenica da je volumen tetraedra s vrhovima ABCD jednak nuli s c samo u sluˇaju da sve ˇetiri toˇke leˇe u jednoj ravnini. 5 74 . −6. c Rjeˇenje zadatka slijedi nakon nekoliko etapa. koji s vektorom c = (2. jer vektor 2i − j + 2k c pomnoˇen bilo kojim skalarom. 0).

Zadatak ima dva vektora kao konaˇno rjeˇenje: c s d1 = 4i − 2j + 2k d2 = −4i − 2j + 2k. c Rjeˇenje. 0).27 Izraˇunajte volumen paralelepipeda ˇiji su bridovi odredeni c c vektorima m = a + b + c. koji s vektorom c = c (2. −1. Ostaje samo definicija: z s V = = |(m × n) · p| |((a + b + c) × (a + b − c)) · (a − b + c)|. Zadatak 4. jediniˇni vektor okomit na vektore a = (−2. n = a + b − c i p = a − b + c. Budu´i vektori a. 3 Zahtjev da d s vektorima a i b razapinje paralelepiped volumena 18 kubiˇnih jedinica daje c jednadˇbu za λ: z | −2 1 λ | |·| 3 2λ 3 −6 2 −λ 3 −1 | = 18 0 λ 3 2 −1 1 −2 −6 −1 | = 18 1 2 0 |λ| (2 · 2 + 1 + 2) = 18 3 18 · 3 |λ| = 9 λ1 = 6 λ2 = −6. pa je z 1 d = λ · (2i − j + 2k). b i c nisu ortonormirani. 0) zatvara ˇiljasti kut je vektor s (a × b)0 = 1 (2i − j + 2k). b i c razapinju paralelepiped volumena 3/4 kubiˇne jedinice.pa slijedi da dobiveni vektor 2i − j + 2k zatvara ˇiljasti kut s vektorom c. s Budu´i je c √ |a × b| = 4 + 1 + 4 = 3. ako je poznato samo to da vektori a. 3 Vektor d koji se u zadatku traˇi ima isti smjer. 75 . −1) i b = (1. ne moˇe se koristiti determinanta u s c z nalaˇenju mjeˇovitog produkta. −6. 2.

Zadaci nemaju rjeˇenja. cx cy cz 76 .Budu´i je vektorsko mnoˇenje distributivno glede zbrajanja smije se vektorski mnoˇiti c z z zagrade po naˇelu ”svaki sa svakim” uz obavezan oprez poˇtivanja poretka u vektorskom c s umnoˇku: s V = = |(a × b − a × c + b × a − b × c + c × a + c × b) · (a − b + c)| |(2c × a + 2c × b) · (a − b + c)|. s c Konaˇno: c V = |4(c × b) · a)| 3 = 4· =3 4 po uvjetu u zadatku. Izostavljeni su monomi u kojima se dvaput javlja isti vektor. jer imaju vrijednost nula. V = | − 2(c × a) · b + 2(c × b) · a| = |2(c × b) · a + 2(c × b) · a|. c Skalarno mnoˇenje je distributivno. Dokaˇite da su za svaka tri po volji odabrana vektora a. jer je mnoˇenje antikomutativno. b i c vektori a − b. Dokaˇite da za vektore napisane po komponentama ortonormirane baze z trodimenzionalnog sustava a = ax i + ay j + az k b = bx i + by j + bz k c = cx i + cy j + cz k vrijedi ax ay az (a × b) · c = bx by bz . c s s Ispravnost dokaza sastoji se u logiˇnom slijedu tvrdnji koje proizlaze iz definic cija i teorema koji su dokazani i prethodnom dijelu zbirke. 2. Problemski zadaci U slijede´im zadacima pokuˇajte dokazati tvrdnje. b − c i c − a komplanarni. pa svaka zamjena mjesta vektora u vektorskom produktu z povlaˇi promjenu predznaka. pa se zagrade ponovo mnoˇe po naˇelu ”svaki sa z z c svakim”. z 1. jer svaka zamjena vektora u mjeˇovitom produktu povlaˇi promjenu predznaka produkta.

Dokazati da za bilo koja 4 trodimenzionalna vektora vrijedi (a × b) · (c × d) = ac ad . bc bd Uputa: Svaki se trodimenzionalni vektor moˇe raspisati po komponentama ortogoz nalne baze. Prvi uvjet daje z prvu jednadˇbu za α i β: z n·p=8 (αp + βq) · p = 8 αp2 + βq · p = 8 1 4α + β · 2 · 4 · = 8 2 4α + 4β = 8. Algebarska razrada lijeve i desne strane vodi na podudarnost. s c Zadatak 4. 77 . Rjeˇenje. Nepoznati skalari α i β dobivaju se iz uvjeta koji prelaze u jednadˇbe.28 Vektor n komplanaran je s vektorima p i q . a drugi uvjet drugu jednadˇbu: z n · q = 16 (αp + βq) · q = 16 αp · q + βq 2 = 16 4α + 16β = 16. q ) = π/4.12 Ispitni zadaci s vektorima Na ispitu dolaze zadaci kojima se provjerava razumijevanje vektorskog raˇuna c u ˇto ve´em opsegu. |¯| = 4 i (¯. Zadaci se u pravilu ne ponavljaju. c b) |n + q| c) (n. p i q podrazumijeva da se vektor n moˇe napisati kao linz earna kombinacija vektora p i q: n = αp + βq. 4.3. p). Ako je n · p = 8 i n · q = 16 odredite q p ¯ ¯ ¯ ¯ ¯ a) jediniˇni vektor vektora n kao linearnu kombinaciju vektora p i q. s Komplanarnost vektora n. pri ˇemu je |¯| = ¯ ¯ c p 2.

= 1/3 16p2 + 40p · q + 25q 2 √ √ √ = 1/3 64 + 160 + 400 = 1/3 624 = 4 39/3 dolazi se do rjeˇenja. ako je a · b = 5. c √ 8 n·p 3 cos ϕ = = √ = 8 3 |n| · |p| 2 3 ·2 π ϕ = (n. pa je vektor n linearna kombinacija s n = 4/3p + 2/3q. p) = 3 Zadatak 4.29 Nadite vektor c.Sustav 4α + 4β = 8 4α + 16β = 16 ima rjeˇenje α = 4/3. kolinearan vektoru a + b. 6 12 √ b) Raˇunanjem c n+q |n + q| = 4/3p + 2/3q + q = 4/3p + 5/3q. Napiˇite vektor c kao linearnu kombinaciju vektora a i b. s c) Analogno. koriste´i rezultat b) dijela zadatka i uvjet zadatka. β = 2/3. Jediniˇni vektor u smjeru n dobiva se nakon mnoˇenja c z n0 = i daje rjeˇenje pod a): s 1 3 2 · n = √ · (2p + q) |n| 8 3 3 √ 3 3 n0 = p+ q. Sada se mogu rjeˇavati zahtjevi zadatka. c · b = 18 i |b| = 2. s 78 . s a) Vektor n = 4/3p + 2/3q nije jediniˇni: c |n| = (4/3p + 2/3q)2 = 16/9p2 + 16/9 · p · q + 4/9q 2 = 2/3 4p2 + 4p · q + q 2 √ √ = 2/3 16 + 16 + 16 = 8 3/3.

30 Nadite vektor x okomit na vektore a = (3. 1. − → − − → − → Zadatak 4. pa je vektor c = 2a + 2b. 2m. 2. Zadatak 4. β. 3m + 1) i vektor a = 3i − 5j + 2k. 4). − − → a) Odredite m tako da AD bude okomit na vektor a. 5.31 Zadani su vektori OA = (1. koji zbog a · b = 5 prelazi u α(a · b + b2 ) = 18 α(5 + 4) = 18 α = 2. 3) c(1. Nepoznati vektor traˇimo u op´enitom zapisu s z c x = (α. OD = (2. Jednadˇba koja otkriva λ izlazi iz uvjeta: z c · b = α(a + b) · b = 18. 1. = 0 = 0 = 0. Kolinearnost vektora c i vektora a + b algebarski se zapisuje: s c = λ(a + b). −1) Rjeˇenje. 1) b = (2. gdje λ ∈ R treba otkriti. OB = (4. 5). γ) uz uvjete da skalarni produkt poniˇtava okomite vektore: s x · a = 3α + 2β − γ x · b = 2α − β + 3γ x·c=α+β−γ Sustav jednadˇbi ima samo jedno rjeˇenje: z s α=β=γ=0 pa je jedini vektor okomit na tri oˇito nekomplanarna vektora nuˇno jedino nulvektor: c z x = 0. 79 . OC = −→ − (3.Rjeˇenje. 1). 4. −1.

ako su vektori s = m + 2n i t = 5m − 4n okomiti. 3) − → AC = (2. s a) Vektor: −→ −→ − − − → AD = OD − OA = i + (2m − 1)j + 3mk −→ − −→ − AD ⊥ a ⇒ AD · a 3 − 5(2m − 1) + 6m 3 − 10m + 5 + 6m 8 i uz uvjet okomitosti koji poniˇtava skalarni produkt: s = = = = 0 0 0 4m m = 2 b) Za nadenu vrijednost m = 2 vektori koji razapinju tetraedar su: − − → AB = (3. 3. Rjeˇenje.b) Izraˇunajte volumen tetraedra ABCD. 3. c = = = 3 3 3 1 | 2 4 4 | 6 1 3 6 1 |(3 · 12 − 3 · 8 + 3 · 2)| 6 1 |(36 − 24 + 6)| 6 Zadatak 4. 4) −→ − AD = (1. 4. c Rjeˇenje.32 Izraˇunajte veliˇinu kuta ˇto ga zatvaraju jediniˇni vektori m c c s c i n. 6) i volumen tetraedra V V V iznosi 3 kubiˇne jedinice. Postupak nije dugaˇak. ali je zahtjevan za razumijevanje: s c s⊥t⇒s·t = 0 (m + 2n)(5m − 4n) = 0 5m2 + 10mn − 4mn − 8n2 = 0 6mn = 3 π 1 ⇒ϕ= |m||n| cos ϕ = 2 3 80 .

s a) Vektori koji odreduju trostranu piramidu su: − − → AB = −2i + 3j − → AC = −2i + 6k −→ − AD = 3j + 8k 81 . i) = 2π/3. Izraˇunajte c a) volumen piramide b) visinu na stranicu ABC Rjeˇenje. (j. dok je po 3. Poznata svojstva distributivnosti i antikomutativnosti redom daju s a×b = (i − j + k) × (i + j) = −j × i + k × i + i × j + k × j = 2i × j + k × i + k × j |a × b| = = = jer je. kk jk ki . primjerice: √ (a × b)2 4(i × j)2 + (k × i)2 + (k × j)2 + 4(i × j)(k × i) + 2(k × j)(k × i) 7/2. 6) i D(2. 0. (i × j)2 = |i × j|2 = |i|2 |j|2 sin2 (π/4) = 1/2. problemskom zadatku: (k × j)(k × i) = a skalarne produkte valja raˇunati po definiciji: c k i = |k||i| cos(2π/3) = −1/2. ali ne i ortogonalna vektora i. a b = i + j. 0. C(0. 3. Ako je a = i − j + k. j) = π/4. 3. 0). j i k zatvaraju c kuteve: (i. k) = π/2 i (k.33 Tri jediniˇna.Zadatak 4. 8) vrhovi su c piramide. ji Zadatak 4. 0).34 Toˇke A(2. nadite |a × b|. Rjeˇenje. B(0.

8).35 Zadani su vektori a = (2λ. −1. Povrˇina osnovice dobiva se kao polovica apsolutne vrijednosti s s vektorskog produkta: B = = = = = 1− − → − → |AB × AC| 2 i j k 1 | −2 3 0 | 2 −2 0 6 1 |18i + 12j + 6k| 2 3|3i + 2j + k| √ √ 3 9 + 4 + 1 = 3 14 Sada ostaje izraˇunati duljinu visine v: c v= i zadatak je rijeˇen. Za takav λ odredite nagib vektora a prema ravnini odredenoj vektorima b i c. b = (−1.a volumen piramide dobiva se raˇunom: c V = = 1 | − 84| = 14 6 | 1 6 −2 3 0 −2 0 6 | 0 3 8 1 |(−2 · (−18) − 3 · (−16))| 6 b) Visina na stranicu ABC kao na osnovicu dobiva se iz srednjoˇkolske formule s V = B·v .7 B 3 14 Zadatak 4. Budu´i se kut izmedu vektora nalazi u intervalu [0. to ´e jednakost kosinusa s c c povlaˇiti jednakost kutova: c a·b a·c .povrˇina osnovice i v . 3 gdje je V . Odredite parametar λ tako da vektor a zatvara jednake kutove s vektorima b i c. 1. Rjeˇenje. s √ 3V 42 = √ = 14 = 3. 3.visina piramide mjerena od s osnovice povrˇine B. 0) i c = (5.volumen piramide. π]. Za isti λ odredite volumen i jednu od visina paralelepipeda konstruiranog nad vektorima a. b i c. = |a||c| |a||b| 82 . 1 − λ). B .

8125 836 = 0.paralelogram razapet vektorima b i c. Nagib vektora a prema ravnini odredenoj vektorima b i c u stvari je kut pravca koji ima smjer vektora a i jedne od ravnina paralelnih vektorima b i c. 2 4 ˇto je bilo i za oˇekivati iz prethodnog raˇunanja kuta. Volumen paralelepipeda kojeg zatvaraju vektori a. b i c raˇuna se pomo´u determinante: c c V = 1 −1 3 5 −1 1 2 0 8 3 4 = 1 3 · 24 + 8 + · (−14) = 9.5.5 √ 1. s c c Ako se za visinu odabere upravo visina na bazu . Vektorski raˇun s c omogu´ava nalaˇenje kuta koji zatvaraju vektor a i vektor okomit na vektore b i c: c z b×c= i j k −1 3 0 5 −1 8 = 24i + 8j − 14k. Traˇeni kut: z ψ = 14o . koriste´i rezultat c √ B = |b × c| = 836 i srednjeˇkolsku formulu s V =B·v 83 .24405 ϕ = 76o √ i daje komplement kuta kojeg zatvara smjer vektora a i ravnina odredena vektorima b i c. Kut se raˇuna po standardnoj formuli: c cos ϕ = = = a · (b × c) |a||b × c| 12 + 8 − 1 4 21 2 +1+ 9 14 · √ 836 9.Mnoˇenje modulom vektora a i uvrˇtavanje koordinata vektora a. Taj kut definira se kao ˇiljasi kut pravca i njegove vertikalne projekcije (sjene) u ravnini. b i c daje: z s √ −2λ + 3 2λ + 7 √ √ = | · 3 10 10 90 −6λ + 9 = 2λ + 7 −8λ = −2 1 λ = 4 i prvi dio zahtjeva je zadovoljen.

4 kvadratne jedinice.1 jediniˇne duˇine.3 kvadratne jedinice. asistentom. b = 2i−3j −4k i c = −3i+12j +6k z komplanarni. C(9. profesorom s s ili instruktorom. 0). Vektori a i b zadani su tako. −3. 1). a O = 56. prije no ˇto potraˇite struˇnu pomo´. 1). 3. Odredite parametar t tako da toˇke A(t+2. B(2. s 84 . Zadatke koje ne moˇete s z rijeˇiti sami. Izraˇunajte c povrˇinu zadanog trokuta i duljinu visine spuˇtene iz vrha C: s s Rjeˇenje.4 jediniˇne duljine.5 =√ = 0. Odredite volumen i oploˇje trostrane piramide ˇiji su vrhovi toˇke A(0. 1. B(3. 2. 1. rijeˇite u suradnji s demonstratorom. 4) c i D(1. Zadani su vrhovi trokuta A(2. Pokaˇite da su vektori a = −i+3k. 1) i C(5. 2) tri su uzastopna vrha parc alelograma ABCD.dobiva se v= i zadatak je u potpunosti rijeˇen. Nadite s koordinate ˇetvrtog vrha D. 0. D = (−1. 1). −2. s V 9. 1. 0) leˇe u istoj ravnini.2 kvadratne jedinice (Oploˇje tijela je ukupna s c s povrˇina ploha koje omeduju tijelo). c Rjeˇenje. −2). Odredite opseg i povrˇinu tog paralelograma. s c 5. Rjeˇenje: c = 5a + b.5b? Rjeˇenje: |c| = 10. s 4. 2. 2. 5. 7. a kut medu njima je 120o . s c z 6. Ipak. z s c 89 Rjeˇenje: t = − 13 . 4) i C(0. P = 24. P = 3. pa rastavite vektor c na linearnu kombinaciju druga dva vektora. 1). 2). s 2. h = 2. |b| = 4. Rjeˇenje: V = 20 kubiˇnih. da je |a| = 3. O = 20 jediniˇnih duljina. B(3. P = 21 kvadratna jedinica. C(6. bilo bi dobro s z c c kad bi samostalno rijeˇili barem tri postavljena zadatka. 3) i C(3. 4.32 B 836 4. Toˇke A(−3. 5). B(3. 0. 7. −1). Kolika je duljina vektora c = 2a − 1. s c s c c 3.13 Zadaci za vjeˇbu z Zadaci su namijenjeni samostalnom rjeˇavanju. s Zadaci 1. Odredite povrˇinu ˇetverokuta ABCD.

A(2. 1. V = 3. B(0. 3m + 1). b = −i + 3j i c = 5j − 2k. 2m. Nadite koordinate c toˇke D tako da toˇka D zajedno s toˇkama A = (1. 4. −2. Rjeˇenje: m = −3. Rjeˇenje: skalarna projekcija s 16 3 . s 47 47 94 8. 2. c = a + 2b. Odredite m tako da vektori a. −2. −1). 121 . −1) zatvara tetraedar volumena 35/3 kubiˇnih c jedinica. Zadani su vektori a = i + j + 4k. −1). −1. −2. b = i − 2j i c = 3i + mj + 4k. b = i − j i c = −j + 2k. 2) odreduje trostranu piramidu volumena 20 kubiˇnih jedinica. − 19 ). 5). 5) i D(2. −3) i C = (4. B(4. Odrediti vektor d iz uvjeta c · d = 1 i d × a = b. Koordinate toˇke D tri su uzastopna prirodna broja. te c vektor a = 3i − 5j + 2k. s 11. Rjeˇenje: kut je 60. Zadani su vektori a = i − j + 3k. −3). b i c budu komplanarni i izrazi c kao linearnu kombinaciju vektora a i b. Rjeˇenje: d = (−3. tako da vektor AD bude okomit na a (b) volumen tetraedra ABCD rjeˇenje: m = 2. 5. ako je b = −2i − j + 3k. −1/5. s 14. Rjeˇenje: komponente vektora c su redom (− 25 . B = c c c (0. C = (6. 4). 5. dc = (0. Odredite duljinu visine zadane piramide c koja je spuˇtena iz vrha A. C(3. 3. s 10. s c 9. Prikaˇite z vektor c kao linearnu kombinaciju vektora a. 3) i D = (3. Rjeˇenje provjerite sami. vektorska: ad = − 16 (2i − j + 2k) 9 12. a zatim na´i skalarnu projekciju vektora c d na smjer vektora c. −3. Nadite skalarnu i vektorsku projekciju vektora a = b × c na vektor − → d = AB. 2/5). Odredite: − − → (a) m. s Rjeˇenja: zA = 257/17. h = 5. Izraˇunajte veliˇinu kuta ˇto ga zatvaraju jediniˇni vektori m i n ako c c s c su vektori s = m + 2n i t = 5m − 4n medusobno okomiti. Zadani su vektori a = i + j. Zadane su toˇke A(1. Na osi OZ nadite toˇku A. tako da toˇka A zajedno s toˇkama: B = c c c (2. 1). s 13. b i a × b.7. s 85 . c = 2i + j + k. 7. 4).3 jediniˇne duljine.

b i c jediniˇni vektori koji zatvaraju kuteve: (a. 6. Koliko bi visok bio tetraedar odreden tim toˇkama. Zadani su vektori: m = 2a + b − c i n = −3a + b − c. po rastavite vektor c na komponente u smjerovima druga dva vektora. c c 3. 4). |b| = 5. pa da trokut ∆ABC ima povrˇinu 16 kvadratnih jes dinica. a kut izmedu vektora a i b iznosi 60o . Tri uzastopna vrha paralelograma su A(−1. 2. Rjeˇenje: m = 1. Nadite ve´i kut u paralelogramu kojeg razapinju c vektori 3a + 2b i 2a − 3b. 4) ne z c leˇe u jednoj ravnini. c) = c 6 π π i (b. Izraˇunajte duljine dijagonala paralelograma kojeg c 3 razapinju vektori i n. Pokaˇite da su vektori a = −i + 3j + 2k. Vektori a. 0. c 7. c s Zadaci: 1. s c s c c nauˇite ga napamet i onda probajte rijeˇiti zadatak s kojim imate problema. B = (0. gdje su a. Odredite parametar t. (a. C(−1. −2). Nadite ˇetvrti vrh i odredite duljinu kra´e visine paralelograma. Pokaˇite da toˇke A(2. B(1.15.14 Zadaci iskljuˇivo za samostalno rjeˇavanje c s Slijede´i zadaci bili su ispitni na rokovima prijaˇnjih godina. Koliki volumen ´e imati paralelepiped koji ´e razapinjati vektori c c 2a + b + c. −3. 1. 86 . s 4. 1) i C = (−3. b = 2i − 3j − 4k i c = z −3i + 12j + 6k komplanarni. 2). 0. −2). pronadite sliˇan zadatak rijeˇen uz struˇnu pomo´. 3. Odrediti m tako da vektor a = 1 i + mj + 3 k zatvaraju jednake kutove 2 4 s vektorima b = −i + 3j i c = 5i − j + 8k. 2. c) = 6 . 3. Zadane su toˇke: A = (2. −3). t). Rjeˇenja su c s s dana u slijede´oj toˇki. 2) i D(3. z c kad bi ga postavili na plohu odredenu toˇkama ABC? c 4. Neka su a i b vektori za koje vrijedi: |a| = 4. 3). a + 2b + c i 3a − 2b − c? 5. B(0. Ne gledajte prerano rjeˇenja. U sluˇaju da neki od c c s c zadataka ne znate rijeˇiti. b) = π . b i c razapinju paralelepiped volumena V = 8 kubiˇnih jec dinica. C(−4. −1. −3. −2.

B(1. ako toˇke A = (2. Da li toˇke A(−2. 1. 1). 0. n) = π/3. 6. 0). −1. Ako ne leˇe. 1). izraˇunajte volumen tetraedra ˇiji su to vrhovi. B = c c (4. 3. 4). dok je kut (m. −3. 0) i C = (−1. Ako leˇe. ako toˇke A = (5. 14. i D(1. b = −j − k i c = i + j − k. 0. ako je c = (−1. 3. 1) vrhovi su tetraec dra. Kakav kut zatvaraju vektori = 3m − 2n i b = 4m + 5n koji predstavljaju linearne kombinacije vektora m i n? 16. pa da trokut ∆ABC ima povrˇinu 18 kvadratnih jes dinica. −3). 1) odreduju tetraedar u kojem visina spuˇtena iz vrha C ima duljinu v = 15 jediniˇnih duljina. Izraˇunajte duljine stranica i povrˇinu paralelograma razapetog vekc s torima a = 2m + n i b = m − 2n. 1. s 87 . c c B = (−1. a kut (m. 7. Vektori m i n su takvi da je |m| = 2. 2). 2) leˇe u istoj − → ravnini. C(6. 1. Odredc ite parametar t. Odredite volumen i oploˇje trostrane piramide (tetraetdra) ˇiji su vrhovi A(0. y. −1). 3) i D(3. odredite koordinate − − → ˇetvrtog vrha D. −1. Ako su poznata tri c vrha tetredra: A(2. ako je vektor AD u smjeru vektora 3i + 2j + k. −2) i D = (x. s c 9. B = (2. Toˇke A(1. 5. 5) i C(4.5 kubiˇnih jedinica. Izraˇunajte skalarnu projekciju vektora a = (3. −4). s c 11. 2). |n| = 3. x· b = −2 i x·c = −7. 2. Odredite drugu koordinatu y =? toˇke C. ako je |m| = 2. −2. Odredite volumen tetraedra i duljinu visine spuˇtene iz vrha D. s c c z 12. C = (2. 4. 10. B(3. 0.8. n) = π/4. −12. 1. 0. −1). 8. 1. Tetraedar ABCD ima V = 12. 1). 5). 18. |n| = 4. z c c 13. Napiˇite komponente vektora x za koji je x·a = 4. 1). 2. 3) i D = (3. c 15. 2) odreduju tetraedar u kojem visina spuˇtena iz vrha D ima duljinu v = 18 jediniˇnih duljina. 2. 4) na vektor b = c cqtimesd. C = (5. B(−3. 2. koji je okomit na vektore a = 2i + 3j − 4k i b = 3i − j + k. s ako su zadani vektori a = 2i − 3j. 17. 4). Odredite prvu koordinatu x =? toˇke D. 3). 2) i d = (1. izrazite vektor AB kao linearnu kombinaciju vektora z − → − − → AC i AD. −2. Odredite vektor duljine 7. 0. B = (0. C(3. C(2. 9). 3. −1. Zadane su toˇke: A = (t. 1) i D(−1.

14. 17. −2). x1 = 63. c 5. a visina iznosi h = 7 76 ∼ 0. 366 √ 38 19.57. −1) vrhovi su paralelograma c ABCD. 2. Analogno: t1 = 11. a visina na ABC iznosi 5. a O = 11. z c 12. c 16. Dva su rjeˇenja: t1 = 2. c c √ √ √ 20.19. t2 = 1. 0. c 6. D = (11. V = 16 kubiˇnih jedinica. 11.6 jediniˇne duljine.8 kvadratnih jedinica. Rjeˇenja zadataka iskljuˇivo za samostalno rjeˇavanje s c s 1. 88 . −3). −1) i D(1.90 9. Skalarna projekcija: −6/7. 0). 7. −1. O = 2 38 + 2 14 = 19. 13. Ne leˇe. Duljine stranica: |a| = 4 3 ∼ 7.78. 3. c C = (−5. V = 19. |b| = 2 13 ∼ 7. P = 432 = 20.46. −2. 2). Kra´a dijagonala ima 0. 4). s 18.2 kvadratnih c jedinica. jer je kosinus negativan. povrˇinu i koordinate vrha C u zadanom s poretku vrhova paralelograma.693 + 18.99.50.2 jediniˇnih duljina.292 + 12. Ve´i kut je 180o − 71o = 129o . P = 20 3 ∼ c 34. V = 24 = 0. −2. Cetvrti vrh D = (−5. s 8. t2 = −10. Traˇeni vektor je z √ 7 (7i − 14j − 11k).247 + 13. V = 7/6 kubiˇne jedinice. 4. x2 = 68.78 i dulja 5 jediniˇnih duljina. y2 = 19.4 c jediniˇne duljine.8 jediniˇnih duljina. Toˇke A(3. a kra´a visina je ona na stranicu AB i iznosi 3. Rjeˇenje: x = (−1. 6.5 kubiˇnih jedinica.6 jediniˇnih duljina. c = 9a + 3b. y1 = −17. B(−3. c c 3. c c ˇ 2. Odredite opseg.9 jediniˇnih duljina. V = 20 kubiˇnih. Tupi kut.36.974 = 56. 10.39. √ √ √ 15.

varijabla y ∈ R .1 Izraˇunajte izraz f (b) − f (a) b−a za funkciju f : R → R zadanu formulom f (x) = x2 . Realni brojevi su racionalni ili iracionalni. Ako postoji pravilo koje svakom elementu skupa X pridruˇuje jedan i samo jedan element skupa Y . Najprije se izraˇunaju vrijednosti funkcije za x = a i x = b: s c f (a) = a2 . f (b) − f (a) b2 − a2 = =a+b b−a b−a 89 . Svi realni brojevi mogu se predoˇiti kao poloˇaji toˇaka na brojevnom pravcu. Uobiˇajen je zapis c y = f (x) gdje je x ∈ R .5 Funkcije jedne realne varijable U ovom poglavlju zadaci su vezani uz prouˇavanje osobina funkcija jedne c realne varijable. Rjeˇenje.vrijednost funkcije f (x) .pravilo koje svakom elementu x pridruˇi element y ∈ Y . govori z se o funkcijskom preslikavanju skupa X u skup Y ili funkciji : f : X → Y. c z c Apsolutna vrijednost realnog broja x je nenegativni broj |a| definiran formulama: a za a ≥ 0 −a za a < 0 Neka su X i Y neprazni skupovi. Nakon toga slijedi: f (b) = b2 . z c Zadatak 5.

2.nultoˇkama. y = x2 − x − 2 90 . Ostali s s polinomi crtaju se prema orijentirima: . 2. Polinomi su funkcije oblika f (x) = an xn + an−1 xn−1 + .71964. Nacrtati grafove slijede´ih funkcija: c 1. 2.71828. . 000 −1. s c Elementarne funkcije su funkcije koje se ne mogu napisati kao kompozicije jednostavnijih funkcija. Grafovi polinoma nultog.2 Neka je f : Z ⇒ R funkcija zadana formulom: 1 f (z) = 1 + z Popunite tablicu: z −10 −1000 −100. + a1 x + a0 . .000. Polinomi se dijele prema stupnju.71828 s z . ako je an = 1. Polinomi su definirani na cijelom R.000.86797. 5. c .vrijednostima za x = 0 koje predstavljaju ordinatu sjeciˇta s osi s 0Y .71829.Zadatak 5. Polinom je normiran. za ˇije nalaˇenje nema algoritma u sluˇaju da stupanj c c z c polinoma prelazi ˇetiri. prvog i drugog stupnja trebali bi biti poznati iz dosadaˇnjeg ˇkolovanja. 000 f (z) Rjeˇenje: 2.1 Ponavljanje elementarnih funkcija Za studente koji su propustili nauˇiti u srednjoj ˇkoli detalje vaˇne za nasc s z tavak ˇkolovanja na tehniˇkim fakultetima. 000 −100. y = 3 2. 2. y = − 1 x + 3 2 3.

f (x) = 2. f (x) = x3 − 2 x2 11. y = x2 − x + 2 5. nultoˇke c c su medusobni omjeri djelitelja koeficijenta uz ˇlan najve´eg eksponenta i djelitelja c c slobodnog ˇlana. y = x3 − x2 − 4x + 4 7. f (x) = 3. c Racionalna funkcija omjer je dvaju polinoma. y = 2x4 − x3 − 16x − 3x + 18 Uputa. f (x) = x3 + 3x2 + 2x 9.3 Rastavite na parcijalne racionalne funkcije funkciju: f (x) = x2 + 2 x3 + 5x2 + 6x 91 . Ako su racionalne. Orijentiri za grafove polinoma su nultoˇke.4. y = x2 x2 −4 x3 x2 −1 x2 +8x+15 x2 (x2 −9) Linearna kombinacija Racionalnih funkcija f (x) i g(x) i realnih brojeva A i B je funkcija h(x) = Af (x) + Bg(x). Zadatak 5. f (x) = (x2 + x)(x − 2) 3 10. Rastav na parcijalne razlomke je prikaz racionalne funkcije kao linearne kombinacije racionalnih funkcija ˇiji je nazivnik najviˇe polinom c s drugog stupnja. c Prikaˇite grafiˇki slijede´e racionalne funkcije: z c c 1. y = −x2 + x − 2 6. y = x2 (x2 − 1) 12. f (x) = x3 − 3x + 2 8. Funkcija nije definirana u nultoˇkama nazivnika.

x x+2 x+3 x(x + 2)(x + 3) Nepoznati brojevi A. x4 −1 x2 +1 . = 1 = 0 = 2. 6. C i D dobivaju se nakon mnoˇenja posljednje jednakosti z zajedniˇkim nazivnikom. (x−1)(x−2)(x−3) x2 . 92 . 3. x(x + 2)(x + 3) Postupak je obratan svadanju na zajedniˇki nazivnik: c f (x) = A B C x2 + 2 + + = . pozivaju´i se na teorem o jednakosti polinoma: c c A(x + 2)(x + 3) + Bx(x + 3) + Cx(x + 2) = x2 + 2 iz ˇega izlazi sistem od tri jednadˇbe s tri nepoznanice: c z A+B+C 6A + 3B + 2C 6A ˇije rjeˇenje je:A = 1 . 2x+1 x3 +x 2 . B.Reˇenje. Upute. 4. Rastav je x2 + 2 11 1 11 1 = −3 + . (x−1)2 (x+1) 4 . Prvi korak je rastav nazivnika na proste faktore: s f (x) = x2 + 2 . 8. B = −3 i C = c s 3 x3 11 3 . (x2 +x+1)2 x4 +1 . x3 (x2 +1) 8 . 5. 2 + 6x + 5x 3x x+2 3 x+3 Odredite slijede´e rastave racionalnih funkcija na parcijalne razlomke: c 1. 7. x4 +4 Rastave provjerite algebarskim zbrajanjem racionalnih funkcija na desnim stranama rastava. (x2 −1)2 1 . 2.

Sluˇaj trostrukog prostog faktora x: x4 + 1 A B C Dx + E = 3+ 2+ + 2 . Sjetiti se algebarskih izraza: 1 Ax + B C D = 2 + + . c 2. Konaˇno. (x − 1)2 (x + 1) (x − 1)2 x−1 x+1 Brojnik prve racionalne funkcije polinom je za jedan manji od polinoma koji se u nazivniku kvadrira. 3+x x x x +1 a treba uoˇiti da je stupanj brojnika za jedan manji od stupnja nazivnika. x3 (x2 + 1) x x x x +1 8. Rjeˇenja: Rastavi zadanih racionalnih funkcija u zadacima 1-8: s 1. Rastav (x2 x2 + 1 Ax + B Cx + D = 2 + 2 .1. (x − 1)(x − 2)(x − 3) x−1 x−2 x−3 3. + x + 1)2 (x + x + 1)2 x +x+1 c 7. (x2 − 1)2 (x − 1)2 x − 1 (x + 1)2 x+1 5. vrlo sloˇen rastav koji moˇe malo tko pogoditi: c z z 8 Ax + B Cx + D = 2 + x4 + 4 x + 2x + 2 x2 − 2x + 2 izlazi iz rjeˇavanja jednadˇbe s z x4 + 4 = 0 u polju kompleksnih brojeva. Zbog dvostrukog prostog faktora x − 1 u nazivniku: x2 A B C = + + . Klasika: A B C 2 = + + . Rastav ide sliˇno kao u zadatku: c A Bx + C 2x + 1 = + 2 . x4 − 1 x +1 x−1 x+1 6. 1 x + 2−x x2 +1 93 . Sluˇaj dva dvostruka prosta faktora: c 4 A B C C = + + + . 4.

Domenu funkcije ˇine svi realni brojevi. 1.1 Nacrtajte graf funkcije y = 2x uzimaju´i za istaknute vrijednosti argumenta {−2. 3. Istiˇe se prirodna eksponencijalna funkcija c f (x) = ex . Zadana je formulom f (x) = loga x 94 . s Eksponencijalna funkcija je oblika f (x) = ax . −1. c Logaritamska funkcija inverz je eksponencijalne funkcije. +∞ > . a = 1. Funkcije obuhva´aju razliˇite korjene. 4.2. gdje je a = 1 fiksan pozitivan realan broj. 1 x2 +x+1 1 x3 − + x (x2 +x+1)2 2x x2 +1 x−2 x2 −2x+2 − 1 x x+2 x2 +2x+2 − Funkcije op´e potencije zadaju se formulom c f (x) = xa . 8. 7. 1 x−1 − 2 x−2 + 1 x−3 1 2(x−1)2 1 (x−1)2 + 3 4(x−1) + 1 4(x+1) − 1 x−1 + 1 (x+1)2 + 1 x+1 1 5. 2}. 0. Primjer 5. dok c slici funkcije pripadaju samo pozitivni brojevi R(f ) =< 0. Definirane su za nenegativne brojeve. gdje je a > 0. Graf je dio parabole iz c c ishodiˇta. − 2(x2 +1) + 1 4(x−1) − 1 4(x+1) 6.

ln x = loge x: prirodni logaritam koji za bazu ima e logaritmi koji imaju u raˇunaljkama programe po kojima se raˇunaju. koja nema program raˇunanja u raˇunaljkama radi jednostavne komc c pozicije: 1 . log a ln a . dok funkcija y = tgx ima prekide: π D(tg) = R \ { + kπ. 2 kao i funkcija y = ctgx: D(ctg) = R \ {kπ. 1/2. 16.log x = log10 x: Briggsov logaritam po bazi 10. c Domene funkcija y = sin x i y = cos x su cjeli skupovi realnih brojeva. 8. 4.2 Nacrtajte graf funkcije y = log2 x uzimaju´i istaknute vrijednosti iz domene: {1. k ∈ Z}. 1/16} c Trigonometrijske funkcije primjenjuju se u opisu periodiˇkih pojava. k ∈ Z}. 1/8. 2. Efektivno raˇunanje dˇepnom raˇunaljkom izvodi se pomo´u (uglavnom) c z c c zaboravljenog srednjoˇkolskog identiteta: s loga x = gdje su . Tri c su osnovne trigonometrijske funkcije ˇiji se programi nalaze u dˇepnim c z raˇunalima. ctgx = tgx 95 log x ln x = .i rjeˇava jednadˇbu s z x = ay po y: y = loga y. c c Primjer 5. 1/4. poznat iz logaritamskih tablica i .

1] i predstavlja preslikavanje arccos : [−1. π] → [−1. − . ] → [−1. − 2 2 2 2 2 2 i raˇunaju´i vrijednosti funkcije u radijanima! Posljedica definicije c c je i raspon kutova od 0 do 180o koji se moˇe dobiti na dˇepnoj z z −1 raˇunaljci pritiskom na Shif t cos . Graf funkcije konstruirajte na milimetarskom papiru uzimaju´i c istaknute vrijednosti za argumente: √ √ √ √ 3 2 1 1 2 3 {−1. Vrijednosti kutova raˇunajte u radijanima!!! c Arkus-kosinus inverz je bijektivne funkcije Cos : [0. 0. . . π] definirano opisno y = arccos x ⇔ x = cos y. ] 2 2 definirano opisno: y = arcsin x ⇔ x = sin y. . 1] → [− .− . − . 0. − . 1] 2 2 i predstavlja preslikavanje: π π arcsin : [−1.− . c 96 . Graf funkcije konstruirajte na milimetarskom papiru uzimaju´i c istaknute vrijednosti za argumente: √ √ √ √ 1 2 3 3 2 1 . .Ciklometrijske funkcije inverzi su posebno definiranih glavnih vrijednosti trigonometrijskih funkcija. 1} {−1. . 1} 2 2 2 2 2 2 Posljedica definicije je raspon kutova koji se na dˇepnoj raˇunaljci z c −1 o o mogu dobiti programom sin : od −90 do 90 . 1] → [0. Arkus-sinus inverz je bijektivne funkcije π π Sin : [− . .

2x − 1 Rjeˇenje. π . +∞ > . Domena funkcije 1 D(f ) = R \ { } =< −∞. 1. Inverz je bijektivne funkcije z π π T g : (− . 100}. Ograniˇavanje c prouˇavanja funkcija na funkcije realne varijable. −10.4 Odredite domenu funkcije f (x) = x−2 . 1/2 > ∪ < 1/2. . slika. 3 3 √ Dˇepnu raˇunaljku prebacite obavezno na radijane. − 3. 0. x < 0 √    5. 3. 10. z c Arkus-kotangens nema programa na raˇunalu. parnost funkcije Domena funkcije je skup X iz definicije pojma funkcije. Dijeljenje nulom nije definirano.2 Domena. x=0 arcctgx =  2  1 π + arctg x . Zadatak 5. 2 97 . Na milimetarskom papiru nacrtajte graf funkcije y = arctgx uzimaju´i za argumente: c √ 3 3 √ {−100. no ograniˇen je vrijednosc π π tima − 2 i 2 koje su mu nedostiˇne.Arkus-tangens definiran je na cijelom R. −1. znaˇi c c X ⊂ R. jer je c 1 x>0 arctg x . ) → R 2 2 koja pokazuje da polukruˇnica ima dvije toˇke viˇe od cijelog z c s pravca. pa iz uvjeta s 2x − 1 = 0 slijedi da je se u formulu mogu uvrˇtavati svi realni brojevi osim s zapisuje se skupovno: 1 2. − .

s c Drugi korjeni mogu se vaditi samo iz nenegativnih brojeva: x2 − 5x + 6 ≥ 0.2 = 2 x1 = 3. 2 1 Rjeˇenje. ∞ > Zadatak 5. Slijedi da c 3 2 je domena interval 1 1 D = [− . 3 2 Zadatak 5.7 Odredite podruˇje definicije funkcije c √ x2 − 5x + 6 y= x−1 Rjeˇenje.5 Odredite domenu definicije funkcije zadane formulom f (x) = ln(1 + x) .6 Nadite domenu funkcije f (x) = √ 1 − 2x + 3 arcsin 3x − 1 .Zadatak 5. Prvi pribrojnik definiran je u sluˇaju 1 − 2x ≥ 0. . Funkcija je definirana za x − 1 = 0 i za 1 + x > 0 Domena je unija intervala: s D =< −1. pa je oˇito da mora biti x = 0. negativan ili nula. x2 = 2. Nazivnik ne smije biti jednak nuli. 3x−1 2 Domena funkcije je skup realnih brojeva koji su ve´i od − 1 i manji od 1 i od 1 . s c s c Drugi pribrojnik definiran je za −1 ≤ −2 ≤ −1 ≤ 1 − ≤ 3 ≤ 1| · 2 3x − 1 ≤ 2| + 1 3x ≤ 3| : 3 x ≤ 1. 1 > ∪ < 1. ]. Prvo se izraˇunaju vrijednosti z c x za koje je x2 − 5x + 6 = 0 √ 5 ± 25 − 24 x1. ˇto povlaˇi 1 ≥ 2x i x ≤ 2 . 98 . x−1 Rjeˇenje. Izraz pod korjenom moˇe biti pozitivan.

da se jedna vrijednost unutar intervala. 3) nije dio domene. +∞). dok c c z c uglata zagrada potvrduje da rubna toˇka smije biti uvrˇtena u formulu funkcije. +∞). podijeljen na tri intervala: c (−∞. +∞). vrijedi. zakljuˇuje se da je nejednadˇba c z x2 − 5x + 6 ≥ 0 zadovoljena za svaki broj iz (−∞.25 − 12. 2 > 2 < 2. tada je skup realnih brojeva. Ako se uvaˇi zahtjev x = 1. 2). 2) ∪ (3. +∞ > 0 + +∞ Ako se na brojevni pravac nanesu nultoˇke 2 i 3. gdje obiˇna zagrada uz granicu intervala znaˇi da domena ne sadrˇi rubnu toˇku. Analogno. 3) ∪ (3. z s z Testiranje intervala (−∞. 2] ∪ [3. c s 99 . 1) ∪ (1.Predznak trinoma x2 − 5x + 6 analizira se pomo´u nultoˇaka na brojevnom pravcu: c c x x2 − 5x + 6 −∞ < −∞.5 + 6 ≥ 0 kao neistinitu tvrdnju i zakljuˇak da (2. +∞). Iz ˇinjenice da tvrdnja c 100 + 50 + 6 ≥ 0. 2) sastoji se u tome. 3) nasumice odabran broj 2. 2) ∪ (2. Test 100 − 50 + 6 ≥ 0 daje istinitu tvrdnju i rjeˇenje nejednadˇbe s z x2 − 5x + 6 ≥ 0 u zapisu (−∞. c Posljednji interval provjerava se testiranjem x2 − 5x + 6 ≥ 0 za x = 10 koji se nalazi unutar intervala (3. primjerice x = −10 uvrsti u nejednadˇbu z x2 − 5x + 6 ≥ 0. koji je c pravcem predoˇen.5 daje 6. a neki ne. dobiva se domena z D = (−∞. Neki od intervala sadrˇe rjeˇenja nejednadˇbe. 3 > + 0 − 3 < 3. iz intervala (2.

odakle slijedi 1 ≤ x ≤ e.8 Nadite domenu funkcije y = ln(1 + e−x . Budu´i je eksponencijalna funkcija f (x) = ex monotono c rastu´a. x1. c c Zadatak 5.10 Nadite podruˇje definicije funkcije y = log[1 − log(x2 − 5x + 16)] Rjeˇenje. Zadatak 5.2 = 5± √ 5 − 64 2 nema.9 Napiˇite domenu funkcije zadane formulom s y = arcsin(ln x) Rjeˇenje. e Domena funkcije tako je 1 D(f ) = [ . vrijedi c e−1 ≤ eln x ≤ e. pa je s D = R. Rjeˇenje. Prirodni logaritam raˇuna se samo za pozitivne brojeve: s c 1 + ex > 0 ˇto je ispunjeno za svaki realan broj x. Prvi je uvjet: s Realnih nultoˇaka c x2 − 5x + 16 ≥ 0. Prvi je uvjet x > 0 radi raˇunanja logaritma. s c Drugi je uvjet −1 ≤ ln x ≤ 1 zbog domene arkus sinusa.Zadatak 5. pa ili svi brojevi zadovoljavaju nejednadˇbu ili niti jedan. e] e budu´i su svi brojevi iz intervala pozitivni. z 100 . Provjera za x = 0 daje z 02 − 5 · 0 + 16 > 0 stoga nejednadˇbu zadovoljava svaki realan broj.

4 − x2 Rjeˇenje. 2) ∪ (2. 3). x1 = 1. +∞) 101 .Drugi uvjet je 1 − log(x2 − 5x + 16) > 0 1 − log(x2 − 5x + 16) log(x − 5x + 16) log(x2 − 5x + 16) 2 radi raˇunanja logaritma. (3. Konaˇno.11 Odrediti podruˇje definicije funkcije c x y=− + ln(x3 − x). Rjeˇavanje nejednadˇbe svodi se na rjeˇavanje jednadˇbe s z s z x3 − x = 0 x(x2 − 1) = 0 x(x − 1)(x + 1) = 0 x1 = 0. 1) (1. +∞). ∞) od kojih jedino toˇke c x ∈ (2. Prvi pribrojnik definiran je za s x = ±2. 0) (0. x2 = −1 i ispitivanje podobnosti intervala: (−∞. i testiranje intervala (−∞. z x2 = 3 Zadatak 5. z c x2 − 5x + 16 < 10 x2 − 5x + 6 < 0 svodi se na nalaˇenje nultoˇaka z c x2 − 5x + 6 = 0 x1 = 2. 2). (2. −1) (−1. 0) ∪ (1. domena je c z D = (−1. Rjeˇavanje nejednadˇbe c s z > 0 < 1 < log 10 uz uvaˇavanje logaritma kao rastu´e funkcije. uz uvaˇavanje uvjeta prvog pribrojnika. 3) zadovoljavaju nejednadˇbu i to ujedno domena. drugi pribrojnik je definiran na rjeˇenju nejednadˇbe s z x3 − x > 0.

x−1>0 povlaˇi prvi uvjet na varijablu x: c x ∈ (1. 4]. Prvi pribrojnik definiran je za rjeˇenja nejednadˇbe s z sin(x − 3) > 0 0 + 2kπ ≤ x − 3 ≤ π + 2kπ| + 3. c Rjeˇenje. Oba uvjeta zadovoljavaju toˇke poluotvorenog intervala c (1. 4] iz prvog zadatka. Drugi pribrojnik moˇe se raˇunati za s z c x ∈ [−4. +∞).13 Treba istraˇiti podruˇje u kojem je definirana funkcija z c y= 3 − log2 (x − 1). Zadatak 5. 3 + π) i za k = −1 interval (3 − 2π. Drugi je zahtjev na raˇunanje parnih korjena: c 3 − log2 (x − 1) ≥ 0 log2 (x − 1) ≤ 3 log2 (x − 1) ≤ log2 8 x−1≤8 x ≤ 9. k∈Z 3 + 2kπ ≤ x ≤ 3 + π + 2kπ. k ∈ Z.12 Ispitajte domenu definiranosti funkcije √ y = ln sin(x − 3) + 16 − x2 Rjeˇenje.Zadatak 5. 9] i to je podruˇje na kojem je funkcija definirana. Logaritam je definiran samo za pozitivne brojeve pa s 102 . no samo za k = 0 c z interval (3. 3 − π) imaju zajedniˇkih elemenata sa segmentom c [−4. 4]. 3 − π) ∪ (3. Konaˇno rjeˇenje je unija intervala: c s x ∈ (3 − 2π. Beskonaˇno mnogo intervala realnih brojeva zadovoljava nejednadˇbu.

∀x ∈ R. x4 = 3. 1 1 Arkus-tangens mogu´e je definirati na cijelom R c Konaˇno c D(y) = (0. radi drugog korjena. x2 − 4x + 3 Rjeˇenje.za x = 0 (x − 1)2 (x + 1) >0 x2 − 4x + 3 i interval [−1. ∞).14 Istraˇite domenu z y = x x + arctg ln(x2 + 1). x2 − 4x + 3 Rjeˇavanje se svodi na nalaˇenje nultoˇaka brojnika: x1 = 1 i x2 = −1. 2 Ispitivanjem intervala (−∞. 1) dolazi se do domene: . Zadatak 5. x3 = 1. Prvi pribrojnik je mogu´e raˇunati kao s c c e x ln x i stoga je potrebno da x bude pozitivan broj.15 Odredite domenu funkcije y= (x − 1)2 (x + 1) . −1) (−1. +∞) pa interval (−∞. Rjeˇenje. Logaritam u drugom pribrojniku mogu´e je raˇunati za svaki realan broj budu´i je c c c x2 + 1 > 0.Zadatak 5.2 = . 3) (3. a vrijednost x = 1 iskljuˇena je radi nazivnika. 1) dio je domene. podudara s rjeˇenjem nejednadˇbe: s s z (x − 1)2 (x + 1) ≥ 0. c 103 .za x = −2 (x − 1)2 (x + 1) < 0. x2 − 4x + 3 (1. −1) nije u domeni . Domena se. a zatim i nazivnika: s z c √ 4 ± 16 − 12 x1.

s 1. 1). 104 . Konaˇno c Slika funkcije je skup vrijednosti koje funkcija moˇe posti´i. Najmanji pozitivni realni broj τ s navedenim svojstvom naziva se temeljni period funkcije. Oznaka za z c kodomenu: R(f ) = {f (x) : x ∈ D(f )} . dok najve´a nije ograniˇena: z c c R(f ) = [−4. Izluˇivanjem potpunog kvadrata iz formule c f (x) = x2 − 6x + 5 = (x − 3)2 − 9 + 5 = (x − 3)2 − 4 dobiva se izraz u kojem se od uvijek pozitivne vrijednosti (x − 3)2 oduzima 4. koji ima svojstvo da za svaki broj x iz domene vrijedi f (x + T ) = f (x). f (x) = 2 + 3 sin x Rjeˇenje. f (x) = x2 − 6x + 5 2. +∞ > . Periodiˇka funkcija. Budu´i je c −1 ≤ sin x ≤ 1. 2.16 Nadite sliku funkcija 1. c Funkcija f (x) naziva se periodiˇkom . 5]. Najmanja vrijednost funkcije moˇe biti −4. Zadatak 5. mnoˇenjem s tri i dodavanjem 2 svakoj strani sloˇene nejednakosti dobiva se : z z −1 ≤ 2 + 3 sin x ≤ 5 i konaˇno c R(f ) = [−1.za x = 2 (x − 1)2 (x + 1) <0 x2 − 4x + 3 i interval otpada kao dio domene D = [−1. ako postoji pozitivni realni c broj T zvani period funkcije..

f (x) = 2x + 2−x 105 . 2 2 Zadatak 5. k ∈ Z.Trigonometrijske funkcije primjeri su periodiˇkih funkcija. niti neparna. a tg i ctg imaju period kπ. Period T nalazi se po definiciji: cos 8(x + T ) = cos 8x 8(x + T ) = 8x + 2π 8x + 8T = 8x + 2π 2π T = 8 2.17 Odredite osnovni period funkcija 1. s Parnost funkcije. f (x) = sin x + tg4x Rjeˇenje s 1. Ve´ina funkcija nije niti parna. Zadatak 5. f (x) = cos 8x 2. k ∈ Z. no svaku je funkciju c mogu´e napisati kao zbroj parne i neparne funkcije: c f (x) = f (x) + f (−x) f (x) − f (−x) + . neparna je ako pri uvrˇtavanju suprotnih varijabli vrijednost funkcije s mijenja predznak: f (−x) = −f (x). Funkcija f (x) je parna ako ne mijenja vrijednost uvrˇtavanjem suprots nih brojeva: f (−x) = f (x). Temeljni period prvog pribrojnika je 2π = 6 funkcije najmanji zajedniˇki viˇekratnik π i c s 3 π 3 π 4. f (x) = x2 3 x + 2 sin x 2. pa je temeljni period 4 ˇto ispada π. Funkcije sin i c cos imaju period 2kπ.18 Ispitajte parnost i neparnost slijede´ih funkcija: c √ 1. a drugog π .

106 . U ovom sluˇaju f (−x) = (−x)2 + 5(−x) = x2 − 5x. pa je funkcija neparna. Ponovo se raˇuna c f (−x) = 2−x + 2−(−x) = 2−x + 2x = f (x) i funkcija je parna po definiciji. f (x) = |x| − 5ex 4. s 2 1. Raˇun c f (−x) = | − x| − 5e(−x) = |x| − 5ex = f (x) 2 2 dokazuje da je funkcija parna. Koriste´i srednjoˇkolsku matematiku: c s f (−x) = log −x + 3 −(x − 3) = log −x − 3 −(x + 3) x−3 x + 3 −1 = log = log( ) x+3 x−3 x+3 = − log x−3 = −f (x). 2. 5. a niti neparna: f (x−) = f (x). jer je f (x) = f (−x). c 4.3. 3. f (x) = x2 + 5x 5. pa funkcija nije niti parna. pokazuje se neparnost funkcije. Uvrstiti −x na mjesto x i koristiti se srednjoˇkolskim znanjem: s √ f (−x) = (−x)2 3 −x + 2 sin(−x) √ = x2 · (− 3 x) − 2 sin x √ = −x2 3 x − 2 sin x √ = −(x2 3 x + 2 sin x) = −f (x). f (x) = log x+3 x−3 Rjeˇenje.

s s Ako nauˇite rjeˇavati slijede´e zadatke.5. Odredite slike slijede´ih funkcijskih preslikavanja: c (a) f (x) = |x| + 1 (b) f (x) = (c) f (x) = √ 5 x 16 − x2 (d) f (x) = −x2 + 8x − 13 (e) f (x) = 1 − 3 cos x (f) f (x) = 4−x 2 3.3 Uvodni zadaci o funkcijama Zadaci su vezani uz osnovne pojmove o funkcijama i korisni su za prijelaz iz srednjoˇkolske elementarne matematike prema ciljevima viˇe matematike. 1. savladat ´ete osnove algebre elemenc s c c tarnih funkcija. Odredite domene slijede´im funkcijama: c √ 1 (a) f (x) = 4 − x2 + x (b) f (x) = arccos( x − 1) 2 (c) f (x) = (d) f (x) = (e) f (x) = 1 xe2 x−2 cos 2x 2x2 +3 √ x− x2 −4 (f) f (x) = log(3x − 1) + 2 log(x + 1) √ x (g) f (x) = 2−x − sin x (h) y = ctg ln x (i) y = ln x−4 + x+2 √ 4 − 3x − x2 2. Ispitajte parnost i neparnost funkcija zadanih formulama: (a) f (x) = x4 sin 7x √ 3 (b) f (x) = 5|x| − 3 x2 (c) f (x) = x4 − 3x2 + x (d) f (x) = |x| + 2 107 .

0) ∪ (0. 4] (d) (−∞. +∞) (b) (−∞. ∞) (c) [−4. 2] (h) x = ekπ . 1] 3. 0) ∪ (0. ∞) (d) x = 2k+1 4 π. Slike: (a) [1. −2). 4] (c) (−∞. jer ln x−4 ≥ 0 ⇒ x−4 ≥ 1 iz ˇega slijedi x−4 − 1 ≥ 0. a zajedno s uvjetom drugog c pribrojnika slijedi predloˇeno rjeˇenje. Odredite temeljne perione funkcija zadanih formulama: (a) f (x) = sin 5x (b) f (x) = −2 cos(x/3) + 1 (c) f (x) = log cos 2x (d) f (x) = tg3x + cos 4x Rjeˇenja uvodnih zadataka s 1. 4] (f) (0. Domene: (a) [−2.(e) f (x) = |x + 2| (f) f (x) = log cos x (g) f (x) = 16x −1 4x 4. Parnost (a) neparna 108 . 0) ∪ (0. a svodenjem c x+2 x+2 x+2 −6 na zajedniˇki nazivnik x+2 ≥ 0 ⇒ x + 2 < 0. ∞) (g) [0. −2] ∪ [2. k∈Z (i) [−4. 3) (e) [−2. k∈Z (e) (−∞. z s 2. 2] (b) [0. +∞) (f) (1/3.

dobiva se krivulja c u koordinatnoj ravnini iz koje se zorno mogu uoˇiti osobine funkcije. y) : y = f (x)}. Rastu´e su joˇ ex c c s 2 y = lnx. y = cos x. Graf funkcije y = f (x) je skup uredenih parova Ako su uredeni parovi interpretirani kao koordinate toˇaka. Primjer padaju´e funkcije je y = ctgx. y = tgx. Primjeri su: y = x2 . 109 .4 Grafovi elementarnih funkcija Γ = {(x. ali i y = − 2 x + 2. y = e−x . y = x3 − x. c 3 12 y= x. c y = |x|. Rastu´a je ona funkcija za koju vrijedi: c x1 < x2 ⇒ f (x1 ) < f (x2 ) Iz grafa se vidi da je y = √ primjer rastu´e funkcije. Padaju´a je funkcija za koju vrijedi suprotna tvrdnja: c x1 < x2 ⇒ f (x1 ) > f (x2 ). Temeljni periodi: (a) 2π 5 (b) 6π (c) π (d) π 5. y = 3 x + 1 i y = x.(b) parna (c) niti parna niti neparna (d) parna (e) niti parna niti neparna (f) parna (g) neparna 4. y = sin x. y = x3 + x. Primjeri: c s y = x3 . Neparnoj funkciji graf je centralno simetriˇan preko ishodiˇta. c Parna funkcija ima graf simetriˇan u odnosu na os 0Y .

Grafovi polinoma su parabole. Graf surjektivne funkcije uvijek ima presjek s pravcima paralelnima osi apscisa. x ∈ D} ograniˇen skup: c ∃m.5 Zadaci konstrukcije grafova Konstrukcija grafova na poˇetnoj razini oslanja se na predznanje iz srednje c ˇkole.. rubova domene.Ograniˇena je ona funkcija kojoj je slika c {f (x). y = arctgx i y = arcctgx. Grafovi racionalnih funkcija su hiperbole. 5. ∀x ∈ D(f )m ≤ f (x) ≤ M. Funkcija y = tgx takoder je surjektivna. Primjer ograniˇene funkcije je y = arcsin x. c 110 . c s c Surjekcija je ona funkcija kod koje se podudaraju slika i kodomena.. Crtaju se nalaˇenjem karakteristiˇnih toˇaka: sjeciˇta s koordinatnim z c c s toˇkama. M ∈ R. ) → R. Ograniˇene funkcije su i c c y = arccos x. Bijekcija je funkcija koja ima svojstvo injektivnosti i surjektivnost. Injekcija je epitet funkcije za koju vrijedi: x1 = x2 ⇒ f (x1 ) = f (x2 ). Za takve funkcije f :X→Y uobiˇajeno je govoriti da predstavljaju preslikavanja skupa X na skup c Y . Grafovi linearnih funkcija su pravci i njihovo crtanje spada u op´u kuls c turu. 2 2 Bijekcije su mogu´e samo u sluˇaju da domena i kodomena imaju jedc c nak broj elemenata. Primjer surjektivne funkcije je y = log x. Primjer injektivne funkcije je funkcija zadana formulom y = 2x + 1 + cos x. Graf injektivne funkcije ima osobinu da ga pravac paralelan s osi 0x sijeˇe u najviˇe jednoj toˇki. Bijekcija je funkcija π π tg : (− .

Karakterizira je poˇetak periode.Zadatak 5. 3 Rjeˇenje. Druga amplituda je u x3 = + 7π 2π 6 = . a posljedc nja ˇetvrtina drugu. c c zavrˇetak periode i sredina periode u kojima je vrijednost funkcije nula. x ≤ 3 0. a c karakteristiˇnog je valnog izgleda. Desni s c dio grafa je dio parabole. Sinusoida je krivulja koja opisuje pojave koje se periodiˇki mijenjaju. Lijevo od x = 3 graf funkcije je pravac i toˇka (3. 2 Poˇetak jedne od perioda sinusoide je rjeˇenje jednadˇbe c s z 2x0 − π =0 3 π x0 = . a drugu dolom vala. 6 π 7π +π = .20 Konstruirajte graf funkcije y = 3 sin(2x − π ). x > 3 Rjeˇenje.1x2 . Sinusoida ima amplitudu A = 3. s Prva ˇetvrtina periode poprima prvu vrijednost amplitude. suprotnu vrijednost periode. Jedan period obiˇni ljudi nazivaju jednim valom.19 Konstruirajte graf funkcije y= 2 − x. c Zadatak 5. Ova funkcija ima prekid prve vrste. Uvrijeˇeno je jednu c z vrijednost amplitude zvati brijegom. 6 6 π 6 Zavrˇetak periode tada je s x4 = Sredina periode je x2 = Prva amplituda dostiˇe se u toˇki z c x3 = i iznosi 3. Period sinusoide je s T = 2π = π. −1) pripada pravcu. 2 3 + 2π 5π 3 = 2 12 7π 6 π 6 2π 3 + 2 = 11π 12 111 .

2. (e) y = (f) y = 1 x2 +4 x2 +1 x (g) y = sin(3x − π ) + 1 2 (h) y = −2 cos(2x + 1) (i) y = arcsin(x − 2) (j) y = x + 1 + sin(x − 1) (k) y = sin x + cos x 112 . okuˇajte se u crtanju grafova u slijede´im zadacima. Obzirom na toˇnost i c c pouzdanost. Danas s c grafove crtaju i bolje dˇepne raˇunaljke. 2π. vode´i raˇuna da je π ∼ 3. π. −3. Nacrtajte u istom koordinatnom sustavu grafove funkcija: y = x3 . Kostruirajte grafove slijede´ih funkcija: c (a) y = x3 −x 3 2 na zatvorenom intervalu [−4. Odredite domenu i nacrtajte graf funkcije y= 2−x . z c s c c 1. c (d) y = 0. y = |x3 | 3. (b) y = x (2 − x)2 na zatvorenom intervalu [−3. 3]. −π. −3) ( . 0). toˇku po toˇku. Doduˇe. √ √ (c) y = x + 4 − x na podruˇju definicije funkcije. 0). 2. odnosno drugu stranu. 5]. 3). 3.5x + 2−x na zatvorenom intervalu [0. y = x2 − 4. a na apscisi 0. crteˇi se u matematici smatraju netoˇnim i nepouzdanim i sluˇe z c z samo kao izvor kvalitativnih informacija. 1. ( . −1. −2. y = (x − 1)3 . ( . y = x3 + 2. y = (x − 1)2 . U istom koordinatnom sustavu nacrtajte redom grafove: y = x2 . ( 6 3 6 12 12 i provu´i jednu periodu. ( . Zatim nastaviti po potrebi na jednu. 1+x 4. 0). Svejedno. Ostaje nacrtati pravokutni koordinatni sustav u ravnini i istaknuti na ordinati toˇke 0. Zatim c c c ucrtati toˇke c 2π 7π 5π 11π π . 4].i iznosi −3. c Crtanje grafova pretpostavlja i umjetniˇku crtu.

Kompozicija funkcija. Koriste´i se identitetom cos α = sin(α + π ).  −x2 . g g(x) g(x) = 0. 113 . Funkcije jedne realne varijable zadane formulama f (x) i g(x) mogu se zbrajati: (f + g)(x) = f (x) + g(x). Kompozicija funkcija f (x) i g(x) u oznaci (g ◦ f )(x) = g(f (x)) mogu´a je samo u sluˇaju da je slika funkcije f (x) sadrˇana u domeni c c z funkcije g(x). mnoˇiti z (f · g)(x) = f (x) · g(x) i dijeliti f f (x) (( )(x) = . 6.6 Operacije s funkcijama. oduzimati: (f − g)(x) = f (x) − g(x). graf funkcije y = sin 2x i graf y = 1 sin 2 x. Identiteta je funkcija zadana formulom i(x) = x i ima svojstvo da je i ◦ f = f ◦ i = f. Provjeru korektnosti grafa s c c z traˇite na konzultacijama ili na vjeˇbama.(l) y = x < −1 5 −1 ≤ x ≤ 0 (m) y =  2  x +5 x>0 5. nacrtajte graf funkcije c 2 y = cos(x − π ) 4 Slike rjeˇenja bit ´e u slijede´em izdanju vjeˇbi. z z   4 − x. x < 0 3x x ≥ 0 5. Nacrtajte graf funkcije y = sin x.

]. 2 2 Analogno se definiraju funkcije arccos. e() : R → (0. I inverzne funkcije su bijekcije. f (x) = 2x − 3.21 Ako je f (x) = cos x . 1 2. Rjeˇenje. gdje je i identiteta. Funkcije y = lnx. 2 Zadatak 5.22 Odredite kompozicije f ◦ g. ln : (0.Inverzna funkcija funkcije f (x) je funkcija u oznaci f −1 (x) sa svojstvom f ◦ f −1 = f −1 ◦ f = i. Samo bijekcije imaju inverzne funkcije. s 1. g(x) = x + 3 2 g(x) = 3 x − 5 3 3. 1] 2 2 Sin(x) = sin x. (f ◦ g)(x) g(x) = x2 − 1 = f (g(x)) = f (x + 3) = 2(x + 3) − 3 = 2x + 3 (g ◦ f )(x) = g(f (x)) = g(2x − 3) = 2x − 3 + 3 = 2x (f ◦ f )(x) = f (f (x)) = f (2x − 3) = 2(2x − 3) − 3 = 2x − 9 (g ◦ g)(x) = g(g(x)) = g(x + 3) = x + 3 + 3 = x + 6 114 . ] → [−1. f ◦ f i g ◦ g za funkcije 1. Uvrˇtavanjem u formulu za raˇunanje s s c (f ◦ g)(x) = f (g(x)) = f (−π · (−113) = f (113π) = cos 113π = 0. pa je π π arcsin : [−1. f (x) = − 2 x + 1. g ◦ f . c Zadatak 5. +∞) Definiciji funkcije arcsin x prethodi definicija funkcije glavnih vrijednosti sinusa: π π Sin : [− . g(x) = −πx. arctg ˇije programe koristimo u c raˇunalima. f (x) = 2x + 1. 1] → [− . +∞) → R i y = ex . koliko je f ◦ g)(x)(−113)? 2 Rjeˇenje. primjeri su inverznih funkcija.

√ 2. Nultoˇka je (1. Rjeˇenje. a f (x) = ln x 5. analogno: (f ◦ g)(x) = − 1 x + 3 4 (g ◦ g)(x) = 9 x − 25 .2.24 Slijede´e funkcije napiˇite u obliku kompozicije niza elemenc s tarnih funkcija: 1. dok od nultoˇke raste po krivulji sliˇnoj grafu drugog c c c korjena. s 1. (g ◦ f )(x) = 4x2 + 4x. c s 5. 3. Izmedu y-osi i nultoˇke. z Zadatak 5. funkcija pada po krivulji c c sliˇnoj grafu kvadratne funkcije. y = sin2 x 3. Inverz funkcije Nakon ponavljanja osnovnih elementarnih funkcija. g(x) = x2 i h(x) = sin x. y = (f ◦ g ◦ h)(x). (g ◦ g)(x) = x4 − 2x2 . g(x) = log x. y = (f ◦ g ◦ h)(x). gdje su: f (x) = x2 . (f ◦ g)(x) = 2x2 − 1.7 Dekompozicija funkcije. gdje su: f (x) = 5x . gdje su: f (x) = 3 x. (f ◦ f )(x) = 4x + 3. y = ln(2x2 − 3) √ 5. y = (f ◦ g ◦ h)(x). y = 5(3x+1) 2 4. g(x) = x2 i h(x) = 3x + 1 4. U toˇki (1. (g ◦ f )(x) = − 1 x − 1. g(x) = potencija i f (x) = ln x √ x = x 2 op´a c 1 115 . (f ◦ f )(x) = 3 1 4x + 1. f (x) = sin ln arccos(x2 + 2) Rjeˇenje. Kompozicija (f ◦ g)(x) = | log2 x| ima graf funkcije y = | log2 x| smjeˇten u s s prvom kvadrantu. Nacrtajte grafove funkcija. Zadatak 5. 2 3. ˇitalac kroz niz zadataka c stiˇe vrlo vaˇnu vjeˇtinu razluˇivanja formula sloˇenih funkcija bitnih za c z s c z savladavanje tehnike deriviranja sloˇenih funkcija. gdje je h(x) = 2x − 1 linearna funkcija.23 Za realne funkcije f (x) = |x| i g(x) = log2 x odredite kompozicije f ◦ g i g ◦ f . y = log2 x √ 3 2. 0). gdje je g(x) = 2x2 − 3 polinom. 0) ima ”ˇiljak”. y = (f ◦ g)(x). y = ln 2x − 1 6. y = (f ◦ g)(x). 9 11 6 .

26 Napiˇite formulu inverzne funkcije i odredite domenu inverzne s funkcije za funkciju zadanu formulom: y= ex − 2e−x +2 ex + e−x = Rjeˇenje.6. Mnoˇenjem jednakost nazivnikom x + 1 dobiva se: z y(x + 1) = y − 2. x+2 . f (x) = (f1 ◦ f2 ◦ f3 ◦ f4 )(x). Izluˇivanje x: c x(y − 1) = −y − 2 i dijeljenje s y − 1: −y − 2 −(y + 2) = y−1 −(1 − y) daju formulu inverzne funkcije koja se obiˇno zapisuje kao: c x= y −1 = radi isticanja da se radi o inverznoj funkciji. z s Zadatak 5. Mnoˇenje zagrade i prebacivanje pribrojnika koji sadrˇe x na desnu stranu daju novu z z jednakost: xy − x = −2 − y. f3 (x) = arccos x i f4 (x) = x2 + 2 traˇene elementarne funkcije koje se ne mogu viˇe rastaviti na kompoziciju funkcija. 1−x Zadatak 5. Algebarskim metodama transformira se jednakost tako da na jednoj strani s ostane sam x. f2 (x) = ln x. gdje su f1 (x) = sin x. Algebarskim metodama do´i do eksplicitne formule za x: s c ex − 2e−x + 2| · (ex + e−x ) ex + e−x (ex + e−x ) = ex − 2e−x + 2ex + 2e−x e−x · y = ex (3 − y) ln(e−x · y) = ln(ex (3 − y)) y −x + ln y = x + ln(3 − y) ln y − ln(3 − y) = 2x y 1 ln x = 2 3−y 1 x y −1 = ln 2 3−x 116 .25 Odredite formulu funkcije inverzne funkciji x−2 y= x+1 Rjeˇenje.

3). Zadatak 5. 3 π )| arcsin 3 = 3x| : 3 y −1 Zadatak 5. Analogno prethodnom: s y − 1 = 2 sin(3x − y−1 2 y−1 arcsin 2 y−1 π arcsin + 2 3 1 x−1 π = arcsin + 3 2 9 = sin(3x − = 3x − π 3 π )| : 2 3 π ) + 1.28 Napiˇite formulu inverzne funkcije za s ecos x − 1 y= 2 + ecos x Rjeˇenje.Domena inverzne funkcije podudara se s rjeˇenjem nejednadˇbe s z x >0 3−x i zapisuje se kao D = (0. Mnoˇenje formule nazivnikom daje s z (2 + ecos x)y = ecos x − 1 yecos x − ecos x = −1 − 2y ecos x (y − 1) = −1 − 2y| : (1 − y) 1 + 2y ecos x = |ln 1−y 1 + 2y cos x = ln | arccos 1−y 1 + 2y x = arccos ln 1−y 1 + 2y = arccos ln 1−y y −1 117 .27 Odredite inverz funkcije y = 2 sin(3x − Rjeˇenje.

Implicitno zadana funkcija y = y(x) je formula u dvije varijable F (x. Zadatak 5. s 2 sin(y − 1) = 1 − 2x| : 2 1 − 2x sin(y − 1) = | arcsin 2 1 − 2x y − 1 = arcsin 2 1 − 2x y = arcsin +1 2 Podruˇje definicije rjeˇenje je sistema nejednadˇbi c s z 1 − 2x ≤ 1| · 2 2 −2 ≤ 1 − 2x ≤ 2| − 1 −3 ≤ −2x ≤ 1| : (−2) 3 1 ≥x≥− 2 2 −1 ≤ koji daje 1 3 D = [− . s c Rjeˇenje. ]. y = y(x) napiˇite u eksplicitnom obliku i odredite joj podruˇje definicije.29 Funkciju 2 sin(y − 1) + 2x − 1 = 0. Uz odredenje uvjete nedegeneracije mogu´e je iz formule implicitno c zadane funkcije izraziti eksplicitno funkciju y = f (x). y) = 0. 2 2 s Zadatak 5.30 Napiˇite inverznu funkciju y −1 za funkciju implicitno zadanu formulom: y 3 − 2 + log3 (x − 1) = 0 118 .

Rjeˇenje. 119 .2 = 2± 4 − 4(5 + sin3 x) 2 nema realne korjene ni za jedan x ∈ R. Algebarski se nastoji eksplicitno izraziti x.31 Napiˇite eksplicitni oblik inverzne funkcije y −1 funkcije y = s y(x) zadane implicitno: y 2 + sin3 x − 2y + 5 = 0. Uostalom. −2 y1. Domena je prazan skup i funkcija.Rjeˇenje.2 nepostojanje realnih nultoˇaka. iako ima algebarski zapis. jednadˇba z y 2 + sin3 x − 2y + 5 = 0 nije rjeˇiva po y: s y1. nije definirana. Odredite domenu inverzne funkcije. ˇto znaˇi da je izraz c s c −y 2 + 2y − 4 negativan za svaki y ∈ R. Desna nejednadˇba daje z 0 ≤ −y 2 + 2y − 4 √ −2 ± 4 − 16 = . Koristi se inverzibilnost x = s 3log3 x : log3 (x − 1) = 2 − y 3 |3() x − 1 = 32−y 3 x = 1 + 32−y y −1 = 1 + 32−x 3 3 Zadatak 5. Eksplicitni izraz za x dobiva se algebarskim zahvatima: s sin3 x = −y 2 + 2y − 5| 3 x = arcsin 3 √ −y 2 + 2y − 5 Domena se dobiva rjeˇavanjem sistema nejednadˇbi s z −1 ≤ −y 2 + 2y − 5 ≤ 1.

100. . Prirodno je re´i da niz varijabli teˇi k nuli. 10n . . 10−n .1. dok niz vrijednost funkcija teˇi c z z beskonaˇnost. koje uvrˇtavanjem u formulu f (x) = s 1 x generiraju niz 1. . . Nizovi sluˇe za ispitivanje c z ponaˇanja formula u nedefiniranim situacijama. x 120 . x→0 x lim Pedantnosti radi. x radi razlike u odnosu na niz varijabli −1. . 10. . .1 . −100 .01. ispravno bi analizu trebalo napisati kao x→0 lim + 1 = +∞. .6 Limesi Poglavlje uvodi prvi pojam matematiˇke analize. Zapis rezultata analize: c 1 = ∞. −10. . . 0. −0. .1 Ispitati dijeljenje nulom. teˇi u minus beskonaˇnost: z c x→0 lim − 1 = −∞. Konstruira se niz varijabli 1. . . 0. s Primjer 6. no niz vrijednost funkcija z −1. . koji takoder teˇi k nuli.

6. ako postoji. kao primjerice z n→∞ lim sin n. limn→∞ (k · an ) = k · limn→∞ an 3.1 Limes niza Niz realnih brojeva je takvo nabrajanje brojeva kod kojeg postoji algoritam za dobivanje ˇlana u nizu ovisno o rednom broju na kojem se taj c ˇlan nalazi. lim an = a. limn→∞ (an + bn ) = limn→∞ an + limn→∞ bn 2. Limes nazivamo graniˇnom c vrijednosti niza. Postoji funkcija c a:N →R u oznaci a(n) = an . Oznaka: n→∞ n ≥ n0 ⇒ |an − a| < . ili se limes ne moˇe odrediti. Svojstva limesa vrlo su prirodna: 1. Limes niza . ˇto obiljeˇavamo c s z n→∞ lim a(n) = ∞. limn→∞ an bn = limn→∞ limn→∞ Neki osnovni limesi: 1. limn→∞ 1 n =0 121 . limn→∞ (an · bn ) = limn→∞ an + limn→∞ bn 4. Niz koji ima limes naziva se konvergentnim. Divergentni nizovi imaju beskonaˇan limes. je broj a koji ima svojstvo ∀ > 0∃n0 ∈ N.

a > 0 5. limn→∞ n a = 1. |a| < 1 3. Odredite limes niza ˇiji je op´i ˇlan c c c an = Rjeˇenje.2. c 1. 1∞ . s 1+ n+1 n : = lim n→∞ n→∞ 2n n 2 lim jer je 1 =0 n→∞ n lim n+1 2n 1 n = 1 . limn→∞ 6. 4n2 + 2n + 7 n→∞ 122 . limn→∞ an = 0. limn→∞ |a|n n! =0 √ n n=1 1 7. 0 ∞ . 2 2. Izraˇunajte limes niza zadanog op´im ˇlanom c c c an = ( Rjeˇenje. ∞ ∞ − ∞. s lim ( 3n2 + n − 2 3 ) 4n2 + 2n + 7 = = = 3n2 + n − 2 n 3 : ) n→∞ 4n2 + 2n + 7 n 1 2 3 + n − n2 3 ( lim ) n→∞ 4 + 2 + 7 n n2 3 27 ( )3 = 4 64 ( lim 3n2 + n − 2 3 ). limn→∞ |a|n = ∞ √ 4. Zadaci odredivanja graniˇnih vrijednosti nizova. limn→∞ (1 + n )n = ex Neodredeni oblici: 0 . limn→∞ (1 + n )n = e x 8.

Rjeˇenje: s n→∞ lim 3· √ n 5. s 7.3. Utvrdite Rjeˇenje. Odredite n→∞ lim 8 3n−2 2n+1 3n−2 2n+1 Rjeˇenje: s 8limn→∞ = 83 = 4 2 6. Rijeˇite: lim ( n→∞ Rjeˇenje: s n→∞ 2n + 3 n ) 2n 3 3 n ) = e2 2n = lim (1 + 8. Izraˇunajte: c √ 3 2n3 − 1 lim √ 2 = n→∞ 2n − 1 √ 3 2n3 − 1 n lim √ : = lim n→∞ 2n2 − 1 n n→∞ 3 Rjeˇenje. s 2 1 lim (1 − )n = lim (1 + n )n = n→∞ n→∞ n −2 ) n −2 n→∞ = e−2 . Odredite n→∞ lim ( n−2 n ) n lim (1 + 1 n −2 −2 Rjeˇenje. s 2− 2− 1 n3 1 n2 √ 3 2 = √ 2 4. Nadite n→∞ lim √ n √ n 3n n = 1. s n→∞ n→∞ √ √ lim ( n2 + 5n + 1 − n2 − n) = lim ( n2 √ √ n2 + 5n + 1 + n2 − n √ + 5n + 1 − − n) · √ n2 + 5n + 1 + n2 − n 6n + 1 n √ = lim √ : n→∞ n2 + 5n + 1 + n2 − n n 6 = =3 2 n2 123 .

x→∞ Konstruirajte niz vari- Pretpostavite n→∞ lim f (xn ). 2n + sin n Rjeˇenje: koristiti s sin n =0 n radi ograniˇenosti funkcije sin x i dijeliti brojnik i nazivnik s n: c n→∞ lim 1+ n + sin n n : = lim n→∞ 2n + sin n n n→∞ 2 + lim sin n n sin n n = 1 .1 0.01 0. 2 10.9.001 0. n→∞ 2n + 6n ( 1 )n + ( 2 )n + ( 5 )n 3n + 4n + 5n n 3 6 = 0.9999833 0. Doznajte 3n + 4n + 5n lim .998334 0. Rjeˇenje.9999999 Pretpostavka: x→0+ lim sin x = 1.9999998 0.2 Limes funkcije sin x .2 Odrediti domenu funkcije f (x) = jabli xn . Dijeliti najve´om potencijom: s c 6. x Primjer 6. x Zbog parnosti funkcije: f (−x) = slijedi x→0 sin(−x) − sin x = = f (x). : = lim 2 n→∞ 2n + 6n n n→∞ ( 1 )n + 1 3 lim Rjeˇenje. x 124 . Izraˇunajte c n→∞ lim n + sin n . Raˇunati vrijednosti sinusa za kutove u radijanima: s c xn sin xn xn 0. sa svojstvom lim xn = 0.0001 0. −x −x lim− sin x = 1.

1∞ .Konaˇno. 0 Odredeni oblici: A → ∞. limx→c [ f1 (x) ] = f2 (x) limx→c f1 (x) . x→0 x lim Limes funkcije f (x) kada x teˇi broju c je A u zapisu z x→c lim = A ako ∀ > 0∃δ > 0 : Beskonaˇan limes funkcije: c Primjer 6. + x→c Svojstva limesa funkcije: 1. ∞ ∞ − ∞. limx→c [f1 (x) · f2 (x)] = limx→c f1 (x) · limx→c f2 (x) 3.3 Funkcija f (x) = ima limese limx→0− = −∞ limx→0+ = +∞ c Funkcija f (x) ima limes u toˇki c ako je x→c− |x − c| < δ ⇒ |f (x)| < . moˇe se pisati c z sin x = 1. 0 A → 0. ∞ 125 . limx→c [f1 (x) + f2 (x)] = limx→c f1 (x) + limx→c f2 (x) 2.. limx→c f2 (x) Neodredeni oblici: 0 . ∞ → ∞.. 1 x lim f (x) = lim f (x). 0 ∞ .

x x x→0 Zadatak 6.1 Odredite eksperimentalno ln(1 + x) .001 0.999950 odnosno xn f (xn ) -0. Promatranjem nizova varijabli i pripadnih vrijednosti funkcije s f (x) = xn f (xn ) 0.005034 -0.999950 0. x jer je x→0+ lim ln(1 + x) ln(1 + x) = lim− = 1.000500 -0.051709 0.001 1.953101 0.999500 -0.053605 -0. x→0 x lim 126 .000050 opravdano je pretpostaviti da je x→0 lim ln(1 + x) = 1. x→0 x lim Rjeˇenje.1 1.001 0.0001 1. Ispitivanja nizova varijabli i vrijednosti funkcija s f (x) = daju primjerice: xn f (xn ) odnosno xn f (xn ) -0.951626 -0.999500 ln(1 + x) : x 0.01 0.005017 0.01 1.995033 0.1 0.000500 0.2 Odredite konvergentnim nizovima ex − 1 x→0 x lim Rjeˇenje.0001 0.1 0.000050 ex − 1 x iz ˇega se zakljuˇuje da funkcija ima limes i da vrijedi: c c ex − 1 = 1.Zadatak 6.0001 0.01 1.0001 1.01 0.001 1.1 1.995017 -0.

9+6+2 Ako je oblik funkcije unutar limesa odreden.Zadatak 6. n Transformacijom izraza dobiva se x→0 lim (1 + 1 1 x )x . x→4 x2 + 2x + 2 17 lim 127 .5 Izraˇunajte limes funkcije c x2 + 4 x→3 x2 + 2x + 2 lim Rjeˇenje.271828. analizi je kraj: x2 + 4 13 = .4 Izraˇunajte c ax − 1 . Analiza limesa funkcije poˇinje uvrˇtavanjem vrijednosti kojoj teˇi varijabla x: s c s z x→4 lim 9+4 . x→0 x lim Rjeˇenje. U poglavlju o realnim brojevima istraˇeno je s z n→∞ lim (1 + 1 n ) = e ∼ 1. 1 koji supstitucijom 1 →t x 1 lim (1 + )t = e. 1 Rjeˇenje.3 Izraˇunajte c x→0 lim (1 + x) x . U rjeˇavanju zadataka koriste se svojstva limesa funkcija i eksperimentalno s s dobiveni limesi: ex ln a − 1 x→0 x lim (ex ln a − 1) ln a = /x ln a = t/ x→0 x ln a et − 1 = lim · ln a = ln a · 1 t→0 t = lim Zadatak 6. t prelazi u t→∞ Zadatak 6.

c c c c Zadatak 6. Korektna analiza izgleda: z lim+ limx→1+ x 1 x = = = −∞. Uvrˇtavanjem se dobiva neodredeni oblik s s ∞ .8 Nadite x→a √ lim √ x− a x−a Rjeˇenje. Uvrˇtavanjem x = 1 u formulu funkcije ˇiji limes treba na´i. dobiva se: s s c c 1 .7 Odredite lim x→∞ √ 1 + x2 − 1 x Rjeˇenje. −0 jer je 1 − x < 0 za x > 1. dobiva se lim 1 x2 +1− 1 1 x x→∞ =1 Zadatak 6. ∞ Dijeljenjem brojnika i nazivnika s x. Uvrˇtavanjem sve ve´ih i ve´ih brojeva u brojnik i nazivnik. pa je oblik limesa neodreden: c c ∞ . dobivaju se i u s s c c brojniku i u nazivniku sve ve´i i ve´i brojevi. Limes se moˇe odrediti. 1−x limx→1+ 1 − x −0 x→1 U raˇunanju se obiˇno drugi korak preskaˇe ako je iz konteksta jasno o ˇemu se radi. 1−x Rjeˇenje. ∞ √ √ Mnoˇe´i brojnik i nazivnik izrazom x + a iracionalnost ´e se prebaciti iz brojnika u z c c nazivnik: √ √ √ √ x− a x+ a x−a √ √ √ ·√ lim = lim x→a x→a (x − a)( x + x−a x+ a a) 1 √ = 2 a 128 .Zadatak 6.6 Analizirajte x→1 lim + x .

Dosjetka se sastoji u proˇirivanju brojnika i nazivnika: s s sin 5x · x→0 sin 2x lim 5 5x 2 2x = = sin 5x 5x x→0 sin 2x 2x lim · 5 2 5 1 · = 1. ∞ −1 ≤ A ≤ 1. U svakom boljem matematiˇkom priruˇniku postoji identitet s c c sin2 α = 129 .12 Iznadite 1 − cos x .11 Dokuˇite c sin 5x .10 Odredite x→∞ lim sin x .Zadatak 6. Zadani limes ima oblik s A . gdje A poprima vrijednost limes ima odredljivi oblik i jednak je nuli. Koriste´i limes dobiven eksperimentalno i supstituciju: s c x→0 lim sin 2x 2 · x 2 sin 2x 2x /t = 2x/ sin t =2 = 2 lim t → 0 t = 2 · lim x→0 Zadatak 6. x Rjeˇenje. c Zadatak 6. 2 1 Zadatak 6. x→0 x2 lim 1 − cos 2α 2 Rjeˇenje. jer se ograniˇene vrijednosti dijele sve ve´im i c c ve´im vrijednostima. x→0 sin 2x lim Rjeˇenje.9 Izraˇunajte c x→0 lim sin 2x x Rjeˇenje.

t→∞ c 130 .14 Odredite limes funkcije: x + 1 x2 lim ( ) . dokaˇite c x lim (1 + ) = ec . Analizira se baza u nadi da ´e dobiveni oblik biti odreden: s c ( lim ( x→0 sin 3x · 3))limx→0 1+x 3x Zadatak 6. x→∞ x Rjeˇenje.15 Za proizvoljnu realnu vrijednost konstante c = 0.13 Rijeˇite s x→0 lim ( sin 3x x+1 ) . Trik je u jednostavnoj algebarskoj preobrazbi: s x→∞ lim (1 + 1 x c )x = x→∞ lim ((1 + 1 x c ) c )c ) c )c x = t/ c x x = ( lim (1 + x→∞ 1 x c = /supstitucija 1 = ( lim (1 + )t )c = ec t→∞ t Supstitucija je korektna jer je x→∞ lim x = lim t = ∞. x→∞ 2x + 1 Rjeˇenje. x = (3 · 1)1 = 3 Rjeˇenje. Analogno prethodnom zadatku: s ( lim 1 x(1 + x ) limx→∞ x2 ) x→∞ x(2 + 1 ) x 1+ x→∞ 2 + 1 = ( )∞ = 0 2 = ( lim 1 x ∞ 1) x z Zadatak 6.Lukavom transformacijom formule pod limesom dobiva se 1 − cos x x→0 x2 lim 2 sin2 x 2 x→0 x2 sin2 x 2 = 2 lim x→0 4 · ( x )2 2 sin x 2 2 2 = · ( lim ) 4 x→0 x 2 1 1 = · (1)2 = 2 2 = lim Zadatak 6.

Dijeljenjem brojnika i nazivnika unutar zagrade s x. dobiva se: s lim ( 1− 1+ 1 x x 1) x x→∞ = = 1 (1 − x )x = x→∞ (1 + 1 )x x lim e−1 = e−2 e Zadatak 6. Pozivaju´i se na zadatak 5.17 Odredite x→∞ lim ( x − 1 x+2 ) x+3 Rjeˇenje.19 Odredite tgx − sin x x→0 x3 lim 131 . Poˇetna analiza daje neodredenost tipa s c 1∞ .18 Izraˇunajte c x→0 lim (1 + sin x) x 1 Rjeˇenje. rjeˇava se analogno prethodnom zadatku: s x→0 1 lim (1 + sin x) sin x · 1 sin x x = = ( lim (1 + sin x) sin x )limx→0 e =e sin x→0 1 1 sin x x Zadatak 6. Nizom algebarskih transformacijama navodimo na oblik iz jednog od prethodnih zadataka: x→∞ lim ( x + 3 − 4 x+2 ) x+3 = = 4 x+2 ) x+3 −4 x+3 x+2 lim ((1 + ) ) x+3 x+3→∞ x+3 x→∞ lim (1 − = (e−4 )lim x→∞ x+3 = (e−4 )1 = e−4 x+2 Zadatak 6.Zadatak 6.33 koji je rezultirao s c limx→0 (1 + x) x = e.16 Izraˇunajte c x→∞ lim ( x−1 x ) x+1 Rjeˇenje.

1. s lim sin x cos x x→0 − sin x x3 sin x 1 − cos x · cos x x3 2 sin2 x 1 sin x 2 · lim · lim = lim x→∞ cos x x→0 x x→0 4 · ( x )2 2 2 2 = 1·1· = 4 2 = x→0 lim Jednostrani limesi raˇunaju se kad naˇin konvergencije niza varijabli xn c c daje razliˇite rezultate. Analogno. pa je potrebno posebno naznaˇiti naˇin konvergencije. no ovaj put je x = √ x2 : x→∞ lim 1 1+ 1 x2 =1 Zadatak 6.20 Ispitajte limese: 1. c c c Jednostranim limesima ispituje se ponaˇanje funkcija na rubovima domene s Zadatak 6. x→−∞ lim √ x x2 + 1 x x2 + 1 2. x→−∞ lim √ Rjeˇenje.Rjeˇenje. U oba sluˇaja valja podijeliti brojnik i nazivnik i pritom imati na umu da za s c negativne vrijednosti varijable x vrijedi: √ x = − x2 .21 Ispitajte funkciju f (x) = u toˇki prekida. odnosno ispitajte: c x→0 1 1 + ex 1 1 lim − 1 + ex 1 132 . Nakon dijeljenja: x→−∞ lim 1 − 1+ 1 x2 = −1 2.

Postepena analiza daje: s 1 1+ dok u drugom sluˇaju: c 1 1+ Kaˇe se da funkcija z f (x) = ima u nuli prekid prve vrste...001 sve negativnijih brojeva u ˇto se moˇete i sami uvjeriti.i x→0 lim + 1 1 + ex 1 . Odredite s c a) x→2 lim + x x−2 x x−2 b) x→2− lim Rjeˇenje. s z b) Sliˇno je c lim x → 2+ x 2 = = +∞.22 Ispitajte ponaˇanje funkcije u toˇki x = 2.01 −0. +∞ 1+e ∞ 1 1 + ex 1 Zadatak 6. −0. Rjeˇenje. . . elimx→0+ 1 x elimx→0− 1 x = 1 1 = 1. s a) Neposredna analiza: lim x → 2− gdje x 2 = = −∞.. x−2 −0 2 −0 predstavlja niz 2 2 2 . x−2 +0 133 . = 1 + e−∞ 1+0 = 1 1 = = 0.1 −0.

. . . 2. .. Zac datke pokuˇajte rijeˇiti samostalno... Nastavite niz 3. c s 1.. 3 9 . Izraˇunajte c x2 − 9 .3 Zadaci za samostalno raˇunanje graniˇnih vrijedc c nosti Zadaci su provjera razumijevanja graniˇnih vrijednosti nizova i funkcija.. x→4 2x + 3 lim lim x→∞ 3x + 5 ... . 7 10 13 . ˇlan c c c c niza. . ..6. Ispitajte konvergenciju niza 1. 3 1 .. Odredite graniˇnu vrijednost niza c 1 . Odredite 7. nauˇite napamet zadatke koji su rijeˇeni.. n+1 4. 2 5 . Zadan je niz: 5 7 9 11 . Nadite 1 . 4 4n − 3 . 5.. 2x + 7 6. 2 3 4 5 Nastavite niz s bar tri nova ˇlana. 3. . Ako treba. x→3 x2 − 3x lim 134 ... Odredite op´i ˇlan niza i 1000. . ponovo prouˇite rijeˇenje s s c s zadatke. 3 5 7 Odredite formulu za dobivanje op´eg ˇlana niza i graniˇnu vrijednost c c c niza.. 5 5x + 2 . Ako ne ide. Odredite limes niza.

Otkrijte 14. c 16. Istraˇite z x→∞ √ √ lim ( x2 + 8x + 3 − x2 + 4x + 3). 4x3 + 3x2 + 2x + 1 3x4 − 2 . Ispitajte x3 − x2 − x − 1 . Rijeˇite s lim x→∞ 12. x2 Koristite se trigonometrijskim identitetima. 10. Odredite limese s lijeva i s desna funkcije f (x) = e x−a za x = a. x→1 x3 + x2 − x − 1 lim 5 9. Pokuˇajte odrediti s x→0 lim (1 + x)3 − 1 x supstitucijom 1 + x = y . x8 + 3x + 4 x→∞ lim √ 13. x→0 5 lim 11.8. Nadite x3 + 2x2 + 3x + 4 . x2 − 3x + 7 x→∞ lim ( 15. Nadite 1 − cos 5x . Ispitajte limese s lijeva i s desna funkcije f (x) = u toˇki x = 3. x2 + 5x + 4 x ) . 135 1 1 x + 2 x−3 1 .

. 4. Ovdje je neodredenost tipa jve´om potencijom x3 : c koja se uklanja dijeljenjem brojnika i nazivnika na2 x 3 x 1+ x→∞ 4 + lim + + 3 x2 2 x2 + + 4 x3 1 x3 = 1 . = 1 3. tada ruku. 8 . Dijeljenjem brojnika i nazivnika unutar zagrade: x2 − 3x + 7 8x − 3 8x − 3 + =1+ 2 x2 − 3x + 7 x2 − 3x + 7 x − 3x + 7 i transformacijom u granicama dopustivog: x2 −3x+7 x(8x−3) 8x − 3 lim [(1 + 2 ) 8x−3 ] x2 −3x+7 x→∞ x − 3x + 7 prelazi u e 13. Dijeljenjem brojnika i nazivnika s x i analize dobiva se 3/2. 16 9 .Rjeˇenja. limn→∞ 2n+1 = 3/2 22 11 = 2001 1000 . . limx→a− f (x) = 0 i limx→a+ f (x) = +∞. Dijeljenje brojnika i nazivnika s x4 povlaˇe c x→∞ lim 3− 1+ 2 x4 3 x7 + 4 x8 = 3 = 3. 2 2 5x 2 = 1−cos 5x 2 ∞ ∞ i raˇunati: limx→0 c 2 sin2 x2 5x 2 = 2 limx→0 ( sin 5x 2 2 x ) = 9. Koristiti identitet sin2 2 · ( 5 )2 = 25 . Skra´ivanjem se dobiva graniˇna vrijednost 0.. . 136 . c 5. Analogno. pa je lim x→3+ f (x) = 0. c c (y−1)(y 3 7.. 2. Rastaviti brojnik i nazivnik izluˇivanjem x iz prva dva pribrojnika i x − 1 nakon c toga. x→∞ lim √ x2 12. Kada x → 3− . Nakon uvrˇtavanja dobiva se s = 2. . lim = 2. 1 → 0. 3. an = 2 . U ovom zadatku neodredenost oblika ∞ − ∞ uklanja se mnoˇenjem i dijeljenjem z √ √ izraza izrazom ( x2 + 8x + 3 + x2 + 4x + 3). pa je limx→3− f (x) x−3 → −∞ i 2 1 1 x−3 →∞ . . limes je jednak 2. 13 6 . Nakon supstitucije lim x → 1 y5 −1 = lim y → 1 (y−1)(y4 +y3 +y+1) y −1 +y 2 +y+1) = 5 . 4 10. Rastavom na proste faktore brojnika i nazivnika. 15 17 2n+1 7 . 2 1 x−3 U drugu 14. skra´ivanjem se ukida neodredenost: limx→3 (x−3)(x+3) = limx→3 x+3 = 2. a1000 19 3n+4 11 . x−3 → +∞. nakon ˇega se dobiva: c 4x √ + 8x + 3 + x2 + 4x + 3 i dijeljenjem brojnika i nazivnika s x. 3 2 8. . onda + limx→∞ 8x2 −3x x2 −3x+7 = e8 . x(x−3) x 6. x → 3 . s 1. 1 11.

s c 1. ivankovb@fpz. g(x) = x3 i h(x) = kompozicija funkcija asocijativna operacija. h(x) = sin x i h(x) = cos x. √ (a) (f ◦ g)(x) = 1 − x2 (b) (f ◦ g)(x) = sin 2x 137 . 1−x g(x) = x+1 . 2. s c s poˇaljite zadatak na E-mail. x2 (x2 − 9) ispitajte ponaˇanje u rubnim toˇkama domene i rastavite funkciju na s c parcijalne razlomke. Odredite domenu racionalne funkcije f (x) = x2 + 8x + 15 . Neka su f (x) = 2x + 1. Zadatke koje ne c c znate rijeˇiti. Ako Vam se rijeˇenje ne podudara s ponudenim. 3x2 + 1 g(x) = Uvjerite se da je 6. g(x) = ctgx. odredite domenu i nacrtajte grafove funkcija y = (f ◦ g)(x). x 2−x . Nadalje. ako je f (x) = 4. Odredite (f ◦ g)(x) i (g ◦ g)(x).6. Neka je f (x) = tgx. 3x − 1 1+x . Zadaci u kojima treba nacrtati nemaju s sliku rjeˇenja.hr.4 Mjeˇoviti zadaci o funkcijama s Slijede´i zadaci poredani su sistemom sluˇajnog odabira. 2x − 1 2x + x3 . ve´ samo njen opis. 1 . preskoˇite. Ako je f (x) = log dokaˇite da je z (f ◦ g)(x) = 3 · f (x). 5. h(x) · k(x) 3. Za slijede´e funkcije odredite elementarne funkcije f (x) i g(x) koje ˇine c c njihovu kompoziciju (f ◦ g)(x). Zadaci u kojima je potrebno s dokazati tvrdnju nemaju rjeˇenja. Dokaˇite z da je 1 f (x) + g(x) = .

3) ∪ (3. +∞). 0). Rjeˇena redom: (a) Funkcije sastavnice su polinom g(x) = −x2 + 1 i funkcija drugog korjena: √ f (x) = x. Jednakost vrijedi. s c (b) Funkcija je sloˇena od g(x) = 2x i f (x) = sin x. lim x → 3− f (x) = −∞ i limx→−3 f (x) = −1/27. (g ◦ f )(x) = 2x−1 5−5x . Tvrdnja je toˇna. Rastav na parcijalne razlomke: − 9x − 3x2 + 9(x−3) 2. Asocijativnost je svojstvo poznato iz mnoˇenja realnih brojeva: (a · b) · c = a · (b · c). limx→0 f (x) = +∞. Domena je rjeˇenje sistema s −1 ≤ 1+x ≤1 x−3 1+x x−3 3x−3 x+4 . c 2 (c) Radi se o slaganju racionalne funkcije g(x) = f (x) = arcsin x. Nultoˇka funkcije je (−5. lim x → 3+ f (x) = +∞. Domena: D = [−1. = (f ◦ (g ◦ h))(x) = f ((g ◦ h)(x)) 1 = f (g( )) x 1 = f( 3 ) x 2 = +1 x3 i ciklometrijske funkcije 138 . Graf je gornja polukruˇnica sa centrom u z ishodiˇtu radijusa 1 s toˇkama (−1. Traˇene kompozicije: (f ◦ g)(x) = z 4. Funkcija se moˇe neprekidno dodefinirati: c z 8 5 8 f (−3) = −1/27. z 5. Domena je R. 0). Tako treba provjeriti da vrijedi ((f ◦ g) ◦ h) 1 (f ◦ g)( ) x 1 f (g( )) x 1 f( 3 ) x 2 +1 x3 s 6.(c) (f ◦ g)(x) = arcsin 1+x x−3 (d) (f ◦ g)(x) = 1 x2 +x+2 1 (e) (f ◦ g)(x) = e 1−x (f) (f ◦ g)(x) = ln 3x2x+1 2 −x+1 Upute i rjeˇenja: s 1. k ∈ Z}. perioda π i nultoˇkama u {± kπ . Domena: (−∞. −3) ∪ (−3. Nadalje: limx→±∞ f (x) = 0. 1]. a graf je z sinusoida amplitude 1. c 3. 0) ∪ (0. 0) i (1.

1] ∪ (3. − π ) rubna je toˇka grafa s desna. c Desna strana poˇinje u (1. ˇto znaˇi da se s c krivulja grafa s desne i s lijeve strane priljubljuje pravcu y = 1. Graf je zvonolika krivulja c 2 1 7 iznad osi x. 0) i kao parabola se priljubljuje pravcu y = 1. Os y graf sijeˇe u toˇki (0. 1) penje prema vertikali x = 1 uz koju se priljubljuje. c c c pa se kroz toˇku (0. jer je limes s jedne strane konaˇan. +∞). os 0y sijeˇe u arcsin 1 = −0. Za x → ±∞ vrijednosti kompozicije teˇe k nuli. − π ). 1] O grafu se zna da je jedina nultoˇka (−1. dok s druge strane c nije. Svodenjem nazivnika na potpun kvadrat: z (f ◦ g)(x) = 1 1 (x + 2 )2 + 7 4 dobiva se informacija da su vrijednosti kompozicije pozitivni brojevi i da se 4 najve´a vrijednost dobiva za x = − 1 u iznosu 7 . 0). Zajedno. s 2 1 (e) Slaganjem racionalne g(x) = 1−x i eksponencijalne f (x) = ex funkcije dobiva se funkcija definirana na cijelom R izuzem x = 1. Krivulja grafa crta se slijeva i poˇinje uz pravac y = 1. desna nejednadˇba: c z 1+x −1≤0 x−3 4 ≤0 x−3 daje x ∈ (−∞. c (f) Funkcija je nastala slaganjem racionalne funkcije g(x) = logaritma f (x) = ln x. Rjeˇavanje lijeve nejednadˇbe: c s z 1+x x−3 1+x 0≤1+ x−3 x−3+1+x 0≤ x−3 2x − 2 0≤ x−3 −1 ≤ daje ograniˇenje: x ∈ (−∞. 4 ). s maksimumom u (− 2 . Domena je rjeˇenje nejednadˇbe s z 3x2 2x + 1 > 0| −x+1 · (3x2 − x + 1) > 0 2x+1 3x2 −x+1 i prirodnog 139 . 3). Ispitivanjem se dobiva da je limx→±∞ (f ◦ g)(x) = 1. Graf je bez ˇiljaka. 2 (d) Funkcija se moˇe promatrati kao kompozicija polinoma g(x) = x2 + x + 2 z 1 i racionalne funkcije g(x) = x .uz obavezno iskljuˇenje: x = 3. domena je (−∞. os 0x u toˇki −1 i c c c 2 3 priljubljuje se pravcu y = π za x → −∞. Toˇka (1. koja os y sijeˇe u toˇki s ordinatom c c 1 . Ispitivanja se mogu opisati krivuljom koja sdesna 2 poˇinje u (1. 1). Ispitivanjem jednostranih limesa dobiva se limx→1+ (f ◦ g)(x) = 0 i limx→1− (f ◦ g)(x) = +∞ dobiva se prekid druge vrste. Analogno. Domena je R.34. Iz limx→∞ (f ◦ c c c 2 g)(x) = arcsin 1 = π .

Kaˇe se c z da je funkcija f (x) neprekidna u toˇki x0 ako c ∀ > 0∃δ > 0|x − x0 | < δ ⇒ |f (x) − f (x0 )| < . Analogna je definicija pomo´u limesa. budu´i je limx→+∞ ln 3x2x+1 = ln 0 = −∞. x2 = 1 koja daje dvije nultoˇke. Ispitivanje: c lim ln 1 1 2 x→ 2 2x + 1 = ln 0 = −∞. ako je x→x+ 0 lim f (x) = lim− f (x) = f (x0 ). x > 3 140 . 0) ispod osi x i. dostiˇe maksimum izmedu 0 i 1 u nepoznatoj toˇki. 3x2 − x + 1 daje zakljuˇak da graf funkcije poˇinje uz vertikalu x = − 1 . spuˇta se kroz s z c s (1. odlazi u −∞ c 2 −x+1 kao obrnuta kvadratna parabola. 6. Neka je z formula koja raˇuna vrijednost funkcije y za vrijednost varijable x. x→x0 Elementarne funkcije. raste preko c c 2 ishodiˇta. Funkcija je neprekidna u toˇki x0 c c svoje domene.x>− Nultoˇka se traˇi jednadˇbom c z z 2x + 1 = 1| 3x2 − x + 1 · (3x2 − x + 1) 3x2 − 3x = 0 3x(x − 1) = 0 x1 = 0. x ≤ 3 3x. funkcije dobivene raˇunskim operacijama i komponic ranjem elementarnih funkcija neprekidne su u toˇkama za koje su definirane.5 Neprekidnost funkcije y = f (x) Promjena varijable moˇe uzrokovati promjenu vrijednosti funkcije.4 Funkcija zadana formulama f (x) = −2x2 . c Primjer 6.

jer je dobivena kvocijentom elc ementarnih funkcija. ali se razlikuju.5 Funkcija sin x x neprekidna je na cijelom podruˇju definicije. . jer je.6 Funkcija f (x) = sin x . x Primjer 6. c Napomena 6. x 1 x=0 x=0 je neprekidna u nuli. za svaki δ > 0 dovoljno je uzeti x > 0 Primjer 6. x→0 x x→0+ x Isto tako. pokazano da je s x→0 lim + sin x sin x = lim = 1.1 Uvjet neprekidnosti po prvoj definiciji nije ispunjen jer > 0. primjerice = 2. doduˇe eksperimentalno. z 2 141 |x − 0| < δ ⇒ |f (x) − 3| > . − x→3 Iz ispitivanja se vidi da su limesi konaˇni. jer je eksperimentalno pokazano: c ex ex = lim = 1 = 0.7 Funkcija f (x) = 3 x=0 x=0 ima prekid u toˇki x = 0. x→0− x x ex −1 . mogu´e je na´i > 0 tako da c c lim + ∀δ > 0∃x Taj moˇe biti i 1 . za koji vrijedi: ∀δ > 0∃x |x − 3| < δ ⇒ |f (x) + 18| > 2. + x→3 dok je x→3− lim f (x) = lim −2x2 = −18.ima u toˇki x0 = 3 prekid prve vrste: c x→3+ lim f (x) = lim 3x = 9. y= Primjer 6.

Rjeˇenje. Oˇito je a = 1. Hiperbolne funkcije uvedene su u matematiku kao rjeˇenja s jednadˇbi gibanja. tako da funkcija f (x) = bude neprekidna na R. Ispitivanja limesa: f (x) = x→−1 Primjer 6. Funkcija |x| definirana je formulama: c f (x) = |x| = Budu´i je c x→0− x.9 Funkcija lim − 3 − 2x = −∞. s c x<0 5x − 2x + a.Primjer 6. 1+x x→−1 lim + 3 − 2x = +∞ 1+x pokazuju da graf funkcije ima u toˇki x = −1 prekid druge vrste. c Zadatak 6. 142 . x < 0 lim −x = 0 = lim x = 0 = f (0) + x→0 funkcija je neprekidna. x ≥ 0 4 sin x . x 6. 3 − 2x 1+x nije definirana za x = −1.8 Funkcija f (x) = |x| neprekidna je u svakoj toˇki domene R. Naknadno je uoˇena geometrijska analogija trigonometriz c jskih funkcija na jediniˇnoj kruˇnici i hiperbolnih funkcija na jediniˇnoj hiperc z c 2 2 boli x − y = 1.6 Hiperbolne funkcije Funkcijama se pokuˇavaju opisati pojave u prirodi i druˇtvu sa ciljem da s s se otkrivanjem veze uzroka i posljedice predvide ponaˇanja bez provociranja s pojave pokusima. x ≥ 0 −x.23 Odredite parametar a.

5. Odredite domenu funkcije y = shx. Ispitajte parnost funkcije 5. Parna s c je. s 4. 1). s 4. Odredite sjeciˇta s koordinatnim osima. 4. Graf je sliˇan paraboli y = x2 + 1. limx→±∞ shx = ±∞. 5. 2. c Sinus hiperbolni je funkcija definirana formulom: shx = ex − e−x . Os 0y sijeˇe u (0. 3. Ispitajte parnost funkcije 5. 3. Ispitajte limese na rubovima domene. 2. c Tangens hiperbolni definira se analogno trigonometrijskom: thx = shx . Odredite sjeciˇta s koordinatnim osima. 0). 1. 1. 2. limx±∞ chx = +∞. 2 Zadaci 1. Rjeˇenje. Odredite domenu funkcije y = chx. Ispitajte limese na rubovima domene. 4. 3. chx Zadaci 143 . Nacrtajte graf funkcije y = shx. 2. Graf ide toˇkom (0. Rjeˇenje. Domena je R. Graf je sliˇan y = x3 . Nacrtajte graf funkcije y = chx.Kosinus hiperbolni je funkcija definirana formulom: chx = ex + e−x . D = R. 3. Neparna s c je. 2 Zadaci: 1.

s 4. 2. Osnovne formule hiperbolnih funkcija: ch2 x − sh2 x = 1 thx · cthx = 1 sh2x = 2shx · chx ch2x = ch2 x + sh2 x Zadatak 6. Nacrtajte graf funkcije y = cthx. D = R. Ispitajte limese na rubovima domene. 5. Ispitajte parnost funkcije 5. 3.24 Dokaˇite algebarski vjerodostojnost formula hiperbolnih z funkcija. Neparna. limx→±∞ cthx = ±1. 3. Poput dviju grana hiperbole: donja u III kvadrantu ispod s y = −1. Rjeˇenja: 1.1. 2. 3. Kotangens hiperbolni definira se poput trigonometrijskog: cthx = chx . 144 . limx→0± cthx = ±∞. S = (0. Nema s sjeciˇta. 2. D = R. shx Zadaci 1. Odredite sjeciˇta s koordinatnim osima. gornja u I kvadrantu iznad y = 1. 0). 2. Graf se s c nalazi u pruzi izmedu y = ±1 i sliˇan je okrenutoj y = x3 . 3. Nacrtajte graf funkcije y = thx. Odredite domenu funkcije y = cthx. s 4. 4. 5. 4. Rjeˇenja. limx→±∞ thx = ±1. Ispitajte limese na rubovima domene. 1. Odredite domenu funkcije y = thx. Ispitajte parnost funkcije 5. Odredite sjeciˇta s koordinatnim osima. Neparna.

25 Dokaˇite Moivreovu formulu: z (chx ± shx)n = chnx ± shnx Uputa: dokaz provedite matematiˇkom indukcijom. Arthx i Arcthx. Arshx.Zadatak 6.26 Izrazite funkcije Archx. s Archx = ln(x + Arshx = ln(x + x2 − 1) x2 + 1) 1 1+x Arthx = ln 2 1−x 1 x+1 Arcthx = ln 2 x−1 145 . Rjeˇenja. c Area funkcije inverzne su funkcije hiperbolnih funkcija. Zadatak 6.

c c dy . U duhu navedenih oznaka. nezavisna varijabla. promjena vrijednosti funkcije koja nastaje pri promjeni nezavisne varijable od dx.7 Derivacija funkcije Definicija derivacije Definicije x . Prva derivacija funkcije zadane formulom y = f (x) 146 . . vrijedi: dy = y(x + dx) − y(x) Zadatak 7. formuli u kojoj je jedina varijabla x y = f (x) . nerijetko zvana argument y . . . . . . mala veliˇina u odnosu na veliˇinu x. promjena nezavisne varijable.1 Izraˇunajte omjer c dy dx za funkciju zadanu formulom: y = x2 . c dx . vrijednost funkcije koja se raˇuna po c f (x) . . . . Rjeˇenje s dy dx = = = = = y(x + dx) − y(x) dx (x + dx)2 − x2 dx 2xdx + dx2 dx 2x + dx 2x jer je dx zanemarivo malo prema 2x. . . . uobiˇajeni zapis c y = y(x) eksplicitni zapis raˇunanja vrijednosti Y u ovisnosti o x.

y = 4. y = dx dx ⇒ dy = y(x + dx) − y(x) = 12 − 12 = 0 147 . y = cosx Rjeˇenja.u oznakama y = f (x) je formula koja raˇuna omjer c y = za zadanu formulu. 2. y = 12 2. y = sinx 6. pa vrijedi: y(x) = y(x + dx) = 12 dy 0 y = = =0 dx dx bez obzira na dx. Zadatak 7.2 Odredite formule prvih derivacija funkcija: 1. Sliˇno kao u prethodnom: c y(x) = x y(x + dx) = x + dx x + dx − x dy = = 1. y = x 3. s 1. y = √ 1 x dy dx x 5. Funkcija je konstanta.

−dx x(x+dx) dx =− 1 . x(x + dx) y = jer je dx << x. U ovom sluˇaju racionalizirat ´e se brojnik: c c √ y(x) = x √ y(x + dx) = x + dx √ √ dy = y(x + dx) − y(x) = x + dx − x y = = = jer je dx << x. x2 4. 2 x 5. Nadalje je y = dy sin dx cos x sin dx =− =− · cos x dx dx dx y − sin dx cos x.3. Sada je y(x) = y(x + dx) = 1 x 1 x + dx dy = = 1 1 x − (x + dx) − = x + dx x x(x + dx) −dx . sin x =1 x = − cos x 148 . pa je √ x + dx = √ x √ √ √ √ dy x + dx − x x + dx + x = ·√ √ dx dx x + dx + x x + dx − x dx √ √ √ = √ dx( x + dx + x) dx( x + dx + x) 1 √ . Adicione formule i provjereni limes lim dx → 0 koriste se u deriviranju funkcije sinusa: y(x) = sin x y(x + dx) = sin(x + dx) = sin x cos dx + sin dx cos x dy = sin x − sin x cos dx − sin dx cos x = zbog cos dx → 1 za dx → 0.

dx→0 dx Definicija je tehniˇke prirode.6. z Zadatak 7. Potpuno analogno prethodnom zadatku.4 Nadite formulu derivacije funkcije prirodnog logaritma f (x) = ln x koriste´i algebru i eksperimentalno dobiven c lim ln(1 + t) = 1. koriˇtenjem istog limesa i adicione formule: s cos(x + dx) = cos x cos dx − sin x sin dx dobiva se y = sin x. Uvjete u kojima je definicija opravdana c pogledajte u udˇbeniku [1]. t→0 t 149 . Derivacija funkcije jedne varijable y = f (x) je nova funkcija varijable x jednaka za svaku vrijednost x za koju postoji: f (x) = lim f (x + dx) − f (x) . s (ex ) ex+dx − ex ex edx − ex = lim dx→0 dx→0 dx dx edx − 1 = lim ex dx→0 dx dx e −1 = ex lim dx→0 dx = ex = lim Zadatak 7.3 Odredite derivaciju eksponencijalne funkcije f (x) = ex preko limesa koriste´i limes dobiven eksperimentalno: c ex − 1 =1 x→0 x lim Rjeˇenje.

Rjeˇenje: s (ln x) = ln(x + dx) − ln x dx→0 dx ln x+dx ln(1 + dx ) x x = lim · = lim dx→0 dx→0 dx dx lim = = ln(1 + 1 lim dx x dx →0 x x 1 x dx x ) 1 x 1 x 7. x . mnoˇe. c z dijeljenjem ili komponiranjem formula koje se nazivaju elementarne. zatim prirodne logaritamske funkcije: y = ln x trigonometrijske funkcije sinusa: (sin x) = cos x 150 ⇒ y = 1 . oduzimaju. Do sada su pokazane derivacije eksponencijalne funkcije: f (x) = ex ⇒ f (x) = ex . potrebno je znati derivaciju svake elementarne funkcije posebno i postupke u sluˇaju c da se formule zbrajaju. koja je jedina jednaka svojoj derivaciji.1 Tehnika deriviranja Deriviranje se moˇe shvatiti kao operator na skupu svih funkcija u smislu da z svakoj napisanoj funkciji f jedne realne varijable operator deriviranja pridruˇi toˇno jednu formulu df = f koja se naziva derivacijom poˇetne z c c fomule. Deriviranje ima dva svojstva koja se istiˇu: c • Linearnost d(αf + βg) = αdf + βdg • Newton-Leibnitzovo svojstvo d(f g) = df · g + f · dg Budu´i se svaka formula dobiva zbrajanjem. mnoˇenjem. oduzimanjem. dijele ili se radi o kompoziciji z formula.

Samostalno rijeˇite slijede´e zadatke. Rjeˇenje.i neˇto drugaˇije derivacije kosinusa s c (cos x) = − sin x.5 Odredite formulu derivacije potencije f (x) = xn koriste´i se formulom za potenciranje binoma navedenom u algebarskom doc datku. s c 151 . s (xn ) = = = = = (x + dx)n − xn dx→0 dx n x + nxn−1 dx + lim lim dx→0 n(n−1) n−2 x dx2 2 + . Derivacija op´e poz c tencije tako postaje ˇiroko primjenjiva. . a moˇe biti i nula. Vaˇno je upamtiti: s z y = xa ⇒ y = a · xa . .1 Deriviranje op´e potencije c Op´a potencija je funkcija oblika c f (x) = xn gdje je n fiksirani realni broj. + dxn dx n(n − 1) n−2 x dx + . . gdje je a negativan broj. + dxn − xn dx + . 7. Deriviranje je lagano pokazati u sluˇaju c da je n prirodni broj. . razlomak. Zadatak 7. .1. dx→0 lim +nx n−1 dx + n(n−1) n−2 x dx2 2 Veliki broj funkcija moˇe se svesti na oblik op´e potencije z c f (x) = xa . + dxn−1 ) lim (nxn−1 + dx→0 2 nxn−1 . .

Slijede´e funkcije napiˇite u obliku potencija.5 2. po formuli: (a) y 4x3 (b) y = 10x9 (c) y = −3x−4 (d) y = −6x−7 (e) y = 2 x− 3 3 (f) y = 7 x 5 5 (g) y = − 3 x− 4 4 (h) y = − 5 x− 3 3 (i) y = 2.1. Svaku je funkciju potrebno prevesti u oblik op´e potencije. U algebarskom dodatku se podsjetite osnovnih stvari iz algebre.5 2. a onda derivirati po c ugledu na prvi zadatak.5x1. Derivirajte op´e potencije: c a) y = x4 b) y = x10 c) y = x−3 2 7 d) y = x−6 e) y = x 3 f ) y = x 5 3 5 g) y = x− 4 h) y = x− 3 k) y = x2. (a) y = x 3 (b) y = x 6 (c) y = x 5 (d) y = x−4 (e) y = x−5 (f) y = x− 4 (g) y = x− 7 4 4 1 3 1 1 8 7 2 1 ⇒ y = 1 x− 3 = 3 1 √ 3 2 x 5 1 ⇒ y = 1 x− 6 = √ 5 6 6 6 x 3 −2 3 ⇒ y = 5x 5 = √ 2 5 5 x 4 ⇒ y = −4x−5 = − x5 5 ⇒ y = −5x−6 = − x6 5 1 √ ⇒ y = − 4 x− 4 = − 4x14 x 3 4 ⇒ y = − 7 x− 7 = − 14 11 2 7x 4 √ 7 4 x (h) y = x2 · x 5 = x 5 (i) y = x5 √ 6 7 x ⇒y = 14 9 5 5 x = √ 4 14x x4 5 = 7 x6 x5 = x 23 6 ⇒y = 23 17 6 6 x = √ 6 23x2 x5 6 152 . Neposredno. pa derivirajte: c s √ √ √ 5 a) y = 3 x b) y = 6 x c) y = x3 1 1 1 e) y = x5 f ) y = √x d) y = x4 4 √ 5 x5 g) y = √1 4 h) y = x2 x4 k) y = √x7 7 6 x Rjeˇenja zadataka 1 i 2: s 1.

3 Derivacija zbroja i razlike Uz uvjet poznavanja derivacija formula f (x) i g(x) mogu´e je derivirati c y = f (x) + g(x) y = f (x) + g (x) Dokaz je jednostavan i nalazi se u [1]. d) 6ex .1. √ 3x 2 y =2 x− + 2 x 153 .2 Deriviranje formule mnoˇene konstantom z Uz uvjet da je poznata derivacija formule f (x) mogu´e je derivirati formulu: c y = c · f (x). zahvaljuju´i identiteti: c logb x = iz srednje ˇkole jednaka je: s f (x) = logb x f (x) = Zadatak 7. Dokaz je vrlo oˇit: c (c·f (x)) = lim c · f (x + dx) − c · f (x) f (x + dx) − f (x) = lim c· = c·f (x). Derivirajte slijede´e funkcije: c 1. Derivacija logaritamske funkcije proizvoljne baze.1. ln b x x ln b y = c · f (x). f) y = 3 x2 7. e) y = 1 3 5 cos x. y = 3x3 + 4x2 − 5x − 2 2. dx→0 dx→0 dx dx ln x ln b 1 1 1 · = . b) y = s 2 √ . 3 2 x 20 c) y = − x5 .6 Derivirajte slijede´e funkcije: c √ 5 a) y = 3x2 b) y = 6 3 x c) y = x4 3 d) y = 6ex e) y = sin x f ) y = 5x 3 9 Rjeˇenje: a) y = 6x.7.

1. y= 8. y= 5. Napiˇite prvu derivaciju funkcije s f (x) = x √ − 3 x. 2 √ 1 1 1 2 5. y= 4. y = 3 √x + x√x . Primjer 7. 1 2 3 + 2+ 3 x x x 1 1 1 + √ +√ 3 x 2 x x y = sinx − cosx 6. y = − x2 − x3 − x4 . 2. y = 3 x. 7. 1 + x2 154 .4 Derivacija umnoˇka funkcija s Ako su poznate derivacije funkcija f (x) i g(x). y = (2 − x)x + (x − 1)(x + 2) 9.1 Derivirati funkciju y = x3 arctgx Rjeˇenje: s y = 3x2 arctgx + x3 · 1 . y = 9x3 + 8x − 5. y = cos x + sin x. 3 √ y=x x √ 3 2 x2 − √ x Rjeˇenja: s 1 2 1 6 9 1. tada je mogu´e derivirati c njihov umnoˇak: z (f (x) · g(x)) = f (x) · g(x) + f (x) · g (x). y = 3. y = √x − 3 − x2 .3. 3. 7. 4. 8. 3 3 2 3 x 7. 6. f (x) = 3 − √ 2 .

y = ln x + 1 2. y = 2xex + x2 ex 3. y = xlnx 2. y = x2 ex 3. s 1. y = x2 sin x 7. tada je mogu´e odluˇiti se na derivaciju kvocjenta tih dviju c c funkcija: y = y f (x) g(x) f (x) · g(x) − f (x) · g (x) = (g(x))2 Dokaz je egzibicionistiˇki: c f ( (x)) g = = = = f (x+dx) − f (x) f (x) g(x+dx) g(x) ( ) = lim dx→0 g(x) dx g(x) · f (x + dx) − f (x) · g(x + dx) − g(x) · f (x) + g(x) · f (x) lim dx→0 dx · g(x) · g(x + dx) 1 1 f (x + dx) − f (x) g(x + dx) − g(x) lim [ lim g(x) − lim f (x)] dx→0 g(x) dx→0 g(x + dx) dx→0 dx dx 1 1 · · [f (x)g(x) − g (x)f (x)] g(x) g(x) Primjer 7.5 Derivacija kvocijenta funkcija Ukoliko je mogu´e derivirati formulu f (x) koja se nalazi u brojniku i g(x) c iz nazivnika.7 Derivirati slijede´e umnoˇke c s 1.2 Derivirati funkciju y= arcsin x x 155 .1.Zadatak 7. y = (2 − x2 )cosx + 2xsinx Rjeˇenja.

y= 5.Rjeˇenje.3 Odrediti formulu prve derivacije funkcije f (x) = Rjeˇenje. y= 3. Primjer 7. (sin x + cos x)2 (sin x + cos x) sin x − cos x . s f (x) = (cos x + sin x)(sin x + cos x) − (sin x − cos x)(cos x − sin x) 2 = . x2 + 3 156 . y= 6. s y = x· √ 1 1−x2 − arcsin x · 1 x2 . y= 2. y= 4. y= x+2 x−3 x lnx ex x2 ln2 x x sinx cosx x lnx √ 7. sin x + cos x Odredite formule prvih derivacija slijede´ih funkcija: c 1. Izraˇunajte vrijednost y (−2) funkcije c y= x3 .

cos x − sin x ex (x−2) . 6. y 2x ln2 x y = = ln x−1 . 7. 3. x2 5. 2.2 Ako je Derivacija inverzne funkcije y = f (x) formula koja opisuje funkcijsko pridruˇivanje varijable x vrijednosti funkcije z y. Tada je dx 1 1 = f −1 (y) = = . Napiˇite formulu prve derivacije funkcije: s y = Rjeˇenja: s 1.4 Derivirati funkciju inverznu funkciji sinusa. Funkcija sinusa zapisuje se formulom s y = sin x. Rjeˇenje.y = y = cos x − 1 . y ln2 x 4 2 x +9x 52 (x2 +3)2 = 49 . Formula dobivanja vrijednosi funkcije glasi: f (x) = sin x.8. √ 2 x(ln x−1) . y = 1 cos2 x . Inverz funkcije dobiva se formalno izraˇavanjem varijable x preko oznake z za vrijednost funkcije y koja postaje varijabla inverzne funkcije: f −1 (x) = y. f (f −1 (x)) x = Primjer 7. −1 (y)) dy f (x) f (f Formula derivacije inverzne funkcije u sluˇaju da je varijabla funkcije uobiˇajeno c c oznaˇena s x glasi: c 1 f −1 (x) = . onda je dy y = = f (x) dx formula koja opisuje kako se varijabli x pridruˇuje vrijednost prve derivacije z y. 4. 157 . y = = = 2 ln x−ln2 x . 7. −5 (x−3)2 . y x3 1−sin x−cos x (cos x−sin x)2 .

9 Derivirajte y = ln x.8 Izvedite derivaciju funkcije f (x) = arccos x. 1 − x2 1 . Uobiˇajeni formalni raˇun daje: s c c y = ln x x = ey x = ey 1 1 1 1 y = = y = ln x = x e e x 158 . Funkcija je inverz funkcije s y = cos x. Slijedi raˇun: c y x (arccos y) koji daje rjeˇenje s f (x) = (arccos x) = − √ = = = dy = − sin x dx 1 dx =− da sin x 1 1 − =− = −√ sin x 1 − cos2 x 1 .Slijedi raˇunanje: c da = cos x dx x = arcsin y dx 1 1 1 x = =√ . Rjeˇenje. 1 − x2 1 1 − y2 Zadatak 7. = (arcsin y) = =√ 2 dy cos x 1 − y2 1 − sin x y = pa u sluˇaju da je funkcija zadana formulom c f (x) = arcsin x) njena derivacija glasi: f (x) = (arcsin x) = √ Zadatak 7. Rjeˇenje.

z = g(x) i formalno pokazati: y = dy dy dz = · = f (z) · g (x) = f (g(x)) · g (x).10 Izvedite derivaciju funkcije y = arctgx. Jednostavniji je c pristup kao funkciji sloˇenoj od formula z f (z) = z 3 z = g(x) = x2 − 3x + 4 159 Primjer 7. dx dz dx y = (x2 − 3x + 4)3 . kompoziciju y = (f ◦ g)(x) = f (g(x)) mogu´e je dekomponirati kao c y = f (z). Rjeˇenje. tg 2 y + 1 x +1 7.5 Derivirati funkciju .3 Derivacija kompozicije funkcija Kompozicije funkcija su formule u kojoj jedna funkcija za argument ima cijelu formulu neke druge funkcije.Zadatak 7. Ukoliko je poznata derivacija funkcije argumenta i funkcije kojoj je ona argument. mogu´e je derivirati: c y = f (g(x))y = f (g(x)) · g (x). pa onda derivirati kao produkt. Mogu´e je kubirati zagradu. Formalno. Analogno prethodnom zadatku: s y x x y = arctgx = tgy 1 = cos2 y = cos2 y = 1 1 = 2 .

7 Napisati prvi izvod funkcije y = 2x . Postupak derivacije sloˇene funkcije daje: z y = 3(x2 − 3x + 4)2 · (2x − 3). Op´a eksponencijalna funkcija je kompozicija: s c y = ax = ea ln x . Primjer 7. Deriviranje teˇe s lijeva na desno: c z c y = 1 · cos x = ctgx.6 Napisati formulu prve derivacije funkcije y = ln sin x mogu´e je tretiranjem funkcije kao sloˇene. Rjeˇenje: s y y dekompozicija : y = 2z dy = 2z ln 2 dz dy dy dz y = = dx dz dx = 2x dx =? = dy z = x2 dz = 2x dx = 2z ln 2 · 2x = 2z+1 x ln 2 2 = 2x +1 x ln 2 2 Zadatak 7.koje se znaju derivirati: f (z) = 3z 2 z = g (x) = 2x − 3. 160 . Rjeˇenje. sin x 2 Primjer 7.11 Odredite derivaciju op´e eksponencijalne funkcije: c y = ax . koja se derivira postupno: y = ex ln a · ln a = ax ln a.

y = ln 3−2x Rjeˇenje: s 1. 1 − 4x2 2. y = 2x3 − 1 3.4 Ponavljanje tehnike deriviranja Ova toˇka namijenjena je samostalnoj vjeˇbi nalaˇenja formula prve derivacije. y = 2. y = x2 + 1 √ 2. Rjeˇenje: s y = 1 1− (2x)2 2 · (2x) = √ . s 2 2 5 · e−x · (−x2 ) = −10xe−x . y = sin2 x 5.Zadatak 7.12 Odredite formulu prve derivacije funkcija: √ 1. y = √ x x2 +1 √ 3x 2x3 −1 2 3. y = sin2x 4. y = (2x − 1)ex 6. 2 161 . c z z 1. Derivirajte funkciju y = arcsin 2x. y = 2 sin x cos x = sin 2x 5. Nadite prvu derivaciju funkcije y = 5 · e−x Rjeˇenje. y = 2 cos 2x 4. y = 3−2x x−2 2 −x · 7−4x (3−2x)2 = 7−4x (x−2)(3−2x) 7. y = ex 2 −x x−2 6.

Nadite derivacije slijede´ih funkcija: c (a) y = 7 x3 162 . s y = 2 ln x(ln x) − 1 1 1 · (ln x) = (2 ln x − ). Na´i derivaciju: c y= Rjeˇenje. · (− sin x−1 ) · x a izraz je mogu´e i dotjerati. 5x2 5. ln x x ln x 4. Rjeˇenje. Priprema derivacije: s 1 . Derivirajte y = ln2 x − ln(ln x). 5x2 2 y = 5−x olakˇava deriviranje: s y = 5−x · (−x2 ) · ln 5 = − 2 2x · ln 5 .3. Odredite prve derivacije slijede´ih sloˇenijih funkcija c z xex + x √ 3 (b) y = sin2 x − (arcsin x)3 (a) y = (c) y = arctg(ln x) + ln(arctgx) (d) y = ln cos x−1 x Rjeˇenje. s (a) y = √ 1 xex +x √ · (ex + xex + 1) (b) priprema olakˇava deriviranje: s y = sin 3 x − (arcsin x)3 y y (c) y = (d) y = 1 1+ln2 x 1 cos x−1 x 2 = = 1 2 sin− 3 x − 3(arcsin x)2 3 2 √ − 3 arcsin2 x 3 3 sin x · 1 x + 1 arctgx · 1 1+x2 1 x2 . c 6.

√ (b) y = 3 x 3 x 4 √ (c) y = 2 x3 x − 7 (d) y = (x2 + 2x + 2)e (e) y = 3x3 ln x − x3 (f) y = 23x 32x 2 4 5√ x x 11 −x + 2 7√ x x 15 (g) y = x sin x + 2x cos x − 2 sin x (h) y = ln(2x3 + 3x2 ) √ (i) y = 1 − 3x2 √ (j) y = x arccos x − 4 − x2 2 √ √ √ (k) y = x arcsin x + 1 − x (l) y = (sin x − cos x )2 2 2 (m) y = cos3 (n) y = (o) y = ln Rjeˇenja: s 21 (a) y = − x4 √ (b) y = 3 x √ (c) y = x2 x(1 − x2 )2 x 3 2x+1 ln tg 4 1+sin x 1−sin x (d) y = −x2 e−x (e) y = 9x2 ln x (f) y = (g) y = x cos x x+1 (h) y = 6 2x2 +3x x (i) y = −3 √1−3x2 8 9 2 ln 8 9 (j) y = arccos x 2 (k) y = 1 √ 2 x arcsin x 3 √ x (l) y = − cos x (m) y = − cos2 (n) y = sin 2x+1 2 · sin x 3 1 163 .

√ 3 1 x+ √ . ako je √ y = 1 + 2x. 164 .(o) y = 1 cos x 7. c (a) Odredite y (1) ako je funkcija zadana formulom y = x3 . c (f) Koliko je f (64) ako je f (x) = (g) Ako je √ 6 x. x √ 3 (d) Kolika je vrijednost y (0). 3 x √ 1 2 y = x5 − x3 + 4x − 10. 5 3 koliko je y (0)? (h) Neka je 1 z=√ . (b) Za y = 2x4 − odredite y (2). U slijede´im zadacima izraˇunajte vrijednosti prvih derivacija u zadanim c c toˇkama. (c) Izraˇunajte y (−1) za c y= 1 . x Odredite y (4). (e) Funkcija je zadana formulom f (x) = x3 + Izraˇunajte f (−1).

graniˇnu vrijednost broja uplata kod pozc c natog broja od 5 dobitaka. odnosno brzinu na kraju 8.(i) Nadite vrijednost prve derivacije funkcije 4 3 f (x) = √ − √ . dz = z (t) dt u toˇki t = c (l) Jednadˇba gibanja glasi z 1 s= 1− √ 3 2 t . c (m) Broj uplata lota Q ovisi o broju dobitnika k po formuli 1000k 2 Q= 2 . c (o) Izraˇunati y (−1) za graf funkcije y = f (x) formule c √ 3 x+1 f (x) = √ . Izraˇunajte s (8). (n) Funkcija ima formulu f (x) = √ Treba izraˇunati y (0). x+1 √ . sekunde. 3 2 x3x x (j) Na´i y (0) za funkciju c y= (k) Neka je Odredite brzinu 1 4 2x + 3 . 3 x−1 165 x . k +1 Izraˇunajte Q (5). 4 √ √ z = ( 2 − t)2 . tj.

1 + tgx (q) Ako je x = 1. c (s) Formula za raˇunanje vrijednosti funkcije glasi: c y= Odredite y (2). izraˇunajte vrijednost prve c derivacije funkcije x sin x y= .5). Izraˇunajte y (−1.(p) Za vrijednost argumenta x = π/3. koliko je y ? 166 1−x . y = x arcsin x. 1 + x2 . koliko je y ? (r) Neka je y = arctgx − Izraˇunati y (−1). (t) Za formulu y= izraˇunajte y (5) c c (u) Raˇunajte y (0) ako je y= (v) Funkcija je zadana formulom f (x) = sin2 x3 . c (w) Zavisna varijabla raˇuna se po formuli y = arccos(1 − 2x). 1+x √ 2x − 1 x 1 . (1 − x2 )5 x . Koliko c je y (1/4)? (x) Odredite y (4) iz formule 2 y = arcsin . x (y) Ako je y = ln sin x i x = π/4.

f)y (0) = 4. y)y (π/4) = 1. y). √ ≈ −0. 167 . b)y (2) = 64 c)y (−1) = −1. u)y (0) = −1. . s)− 20 ≈ −0.5476 4 4 2 2 1 1 3 3 1 f (x) = ln(x − 1) − ln(x + 1) + ln(x2 + 1) − ln(x2 − 1) + arctan x 4 4 4 4 2 1 6x 3x 1 1 − + − + f (x) = 4(x − 1) 4(x + 1) 4(x2 + 1) 2(x2 − 1) 2(x2 + 1) f (x) = 0. ordinate diraliˇta s y (x0 ) = f (x0 ) = k.5 sin 3. y = f (x)} Jednadˇba tangente pretpostavlja poznavanje triju veliˇina: z c x0 . c)y (0) = 1.79. z)y (4) = 1/5.375 cos 3. brojˇana vrijednost prve derivacije u x0 c Jednadˇba tangente je jednadˇba pravca koji prolazi diraliˇtem s koeficijenz z s tom smjera k = tgϕ = y (x0 ). c √ x2 + 9) Rjeˇenja: a)y (1) = 3. l)s (8) = −1/12. 37 √ k) dz ( 1 ) = 1 − 2 2. . x2 − 1 2 Rjeˇenje. .027. treba iskoristiti svojstva logaritma: s c 1 x − 1 3 x2 + 1 1 ln + ln + arctan x 4 x + 1 4 x2 − 1 2 1 3 3 1 f (3) = − ln 2 + ln 5 − ln 2 + arctan 2 = 0. q)y (1) → ∞ r)y (−1) = 3/4.5 Tangenta i normala na graf funkcije Tangenta na graf funkcije y = f (x) je pravac koji se najbolje priljubljuje krivulji grafa: Γf = {(x. d)f (−1) = 1/3. p) π 3 3 2 − √9 (1+ 3)2 2 8. √ x)y (4) = −1/4 3. .375 ≈ 6. h)y (27) = − 20 . w)y ( 4 ) = 4/ 3. 36 √ 1 t)y (5) = 1/75. (znaˇi da svaki slijede´i c c dt 4 dobitak kod√poznatih 5 dobitaka donosi otprilike 15 novih uplata). . i)y (0) = 1/2. g)y (4) = −1/16. m)Q (5) = 14. v)−13. .1875 f (x) = 7.(z) Za y = ln(x + izraˇunati y (−4). o)−1/6. Jednostavnosti raˇunanja radi. apscise diraliˇta s y0 = f (x0 ) .727. s e)y (64) = 1/12.14. n)y (0) → +∞. Izraˇunajte f (3) i f (3) za funkciju zadanu formulom c f (x) = ln 4 x−1 + 3 ln x+1 4 x2 + 1 1 + arctan x.

c 6. Izraˇunajte koordinate toˇaka u kojima koordinatne osi sijeˇe tangenta c c c povuˇena na y = lnx u toˇki s apscisom x = 1.gdje je ϕ kut koji pravac zatvara s pozitivnim smjerom osi 0x: y − y0 = k(x − x0 ). s 2 s (c) na krivulju y = e1−x u sjeciˇtima s pravcem y = 1. Nacrtajte grafove slijede´ih funkcije i napiˇite jednadˇbe tangenata na grafove u toˇkama koje su zadane slijede´im podacima: c c (a) graf y = 2x − x2 . c c c c 5. c c 168 . u toˇki y = 3 c z 2. Formula glasi y = ln x+ 1 − x2 . x Koliko je y (1)? Napiˇite jednadˇbu tangente i jednadˇbu normale na s z z graf funkcije zadane formulom. 3. Normala je pravac koji diraliˇtem prolazi okomito na tangentu. 4. Odredite koordinate toˇke u kojoj os apscisa sijeˇe tangenta povuˇena 2 na graf funkcije y = x u toˇki s ordinatom y = 4. 0). c (b) na krivulju y = arcsin x−1 u sjeciˇtu s x-osi. k c s z 1. Zadana je formula f (x) = ln(2 + e−x + √ ex + e−x + 4) √ 2 Odredite toˇku u kojoj graf funkcije y = f (x) sijeˇe os 0y i koeficijent c c smjera tangente na graf u toj toˇki. Jednadˇba s z normale 1 y − y0 = − (x − x0 ). Nadite jedndˇbu tangente i normale √ (a) na krivulju y = 3 x − 1 u toˇki (1. u toˇki s x = c (b) krivulja y = (c) funkcija y = √ 12 x 1 2 u toˇki x = 4 c x.

x + 2y − 1 = 0 za (−1. izjednaˇena s nulom predstavlja u ravnini c R2 krivulju u smislu da jednadˇba F (x. elipse i z kruˇnice iz srednje ˇkole.7. y) pripada krivulji. 1). y0 = f (0) = ln(3 + 6. y = 0. hiperbole. c Rjeˇenja zadataka s 1. Jedan od uvjeta je da vertikala sijeˇe c pripadnu krivulju samo u jednoj toˇki. tangenta 4 y+ a traˇena povrˇina P = z s √ 2 16 (9π √ √ √ 3π 3 2 = −9 2(x − ). − 3 2 2 ). 4). y) = 0 implicitno definira y kao funkciju od x. 2 5. Uvjete da im je ordinata y = 4 imaju dva diraliˇta: (2. b)y = − 3 x + 6.6 Derivacija implicitno zadane funkcije Formula u kojoj su dvije varijable. 2x − y + 3 = 0. 0). pa postoje dvije s tangente: y = 4x − 4 i y = −4x − 4 koje sijeku os apscisa u x1 = 1 i x = −1. c)y = 1 x + 4 6 3 2 2. c z c z Primjer 7. Diraliˇte je (1. 4) i (−2. c)2x + y − 3 = 0. a)4x − 4y + 1 = 0. Kolika je povrˇina koju s koordinatnim osima odredjuje tangenta povuˇena s c π 3π na graf sinusoide y = 3sin(2x − 4 ) u toˇki s apscisom x = 4 . 1). y (0) = − 3+1 6 . Diraliˇte ( 3π . b)x − 2y − 1 = 0. Tangenta i normala redom: a)x = 1. x − 2y + 1 = 0 za (1. z s Uz odredene uvjete jednadˇba z F (x. −1−x 3. ) i (−1. 7. √ √ 4. 2x + y − 2 = 0. tangenta y = x−1. 2 4 − 2)2 . 0). y) = 0 provjerava da li toˇka T = z c (x. Primjeri su jednadˇbe parabole. ˇto daje za tangentu vertikalu x = 1. s s s 7. 6. c s 1−x a za normalu y = 0. sjeciˇta s koordinatnim osima su (1. Iz y = x+√1 2 · x√1−x2 oˇito je y (1) → ∞.8 Jednadˇba jediniˇne kruˇnice x2 + y 2 = 1 definira funkciju y= √ 1 − x2 169 .

9 Odrediti y implicitno zadane funkcije formulom x2 + y 2 = 1.na gornjoj polukruˇnici i funkciju z √ y = − 1 − x2 na donjoj. c Primjer 7. Koeficijent smjera y → ∞ za y → 0 ˇto je oˇito. Derivacija lijeve i desne strane po varijabli x daje: 2x + 2y · y = 0 y = − x y formulu za raˇunanje koeficijenta smjera tangente na kruˇnicu c z x2 + y 2 = 1. Deriviranjem lijeve i desne strane po x dobiva se: 3x2 + 3y 2 y − 6(y + xy ) = 0 3x2 − 6y = 3y (2x − y 2 )| : 3(2x − y 2 ) x2 − 2y y = 2x − y 2 170 . Derivaciju y implicitno zadane funkcije nalazimo deriviraju´i c F (x. jer su jednadˇbe tangenata s c z u tim toˇkama x = 1 i x = −1. c Geometrijska interpretacija y je koeficijent smjera tangente na krivulju F (x.10 Napisati jednadˇbu y ako je y zadana implicitno formulom z x3 + y 3 − 6xy = 0. y) = 0 po varijabli x smatraju´i y funkcijom koja ovisi o x po nepoznatoj formuli. y) = 0 Primjer 7.

Rjeˇenje.14 Nadite y iz formule tgy = xy. a onda derivirati: s xy y ln x y y ln x + x y = y x | ln = x ln y | y = ln y + x x x ln y − y y · = y ln x − x x Rijeˇite slijede´e zadatke s c 171 . y): s z y 1 y x−y − e− x · x x2 x = 0| · x2 = e− x (y x − y)|e x = xy y y xe x + y y y y = ex + x y Zadatak 7.Zadatak 7. Deriviranjem po x dobiva se traˇena ovisnost y o koordinatama (x. Logaritmiranjem lijeve i desne strane formulu pripremiti. Deriviranje lijeve i desne strane: s 1 y cos2 y y daje traˇenu formulu. Rjeˇenje.13 Odredite formulu prve derivacije funkcije y(x) zadane implicitno: y ln x + e− x = 9. Rjeˇenje. z = = y + xy y cos2 y 1 − x cos2 y Zadatak 7.15 Napiˇite prvu derivaciju formule y zadanu implicitno: s xy = y x .

x+y 2.1. y = 0. Formulu kojom je zadana krivulja treba derivirati po varijabli x: s 1 1+ y 2 x · yx−y 1 1 √ −√ 2 (2x + 2yy ) = 0 2 2 2 x2 + y 2 x x +y Zatim se uvrˇtavanjem vrijednost koordinata toˇke: x = −1. 172 . y = − 3 Primjer 7.11 Izraˇunati vrijednost y u toˇki (−1. Na´i formulu y iz formule c √ 3 √ 3 x2 + 3 y2 = a2 . dobiva s c jednadˇba u kojoj je jedina nepoznanica y : z 1 −y − 0 1 1 − (2 + 0) = 0 1+0 1 12 iz koje izlazi y (−1. 3. gdje je a proizvoljna konstanta. Rjeˇenja: s 1. 0) = −1. y = 2y 2 3(x2 −y 2 )+2xy 1 ey −1 y x. Funkcija y zadana je implicitno formulom ey = x + y. y = 2. Nadite y ako je y zadana formulom y3 = x−y . 3. 0) krivulje c c arctg y − ln x x2 + y 2 = 0 zadane implicitno. Rjeˇenje. Napisati formulu za y .

s s x2 + xy + y 2 = 6. y (4. π) = π. Funkcije ey + xy = e u toˇki (0. 1) = −e−1 s 173 . 3. 3) = s s 1 4 5 i y(−2.16 Odredite y (1. Rjeˇenje. Funkcije u toˇki za koju je y = 4. 1) funkcije xy = y x . −1) = − 4 . c 1. c y (0.Zadatak 7. c Rjeˇenje. −3) = 3 . Implicitna formula treba se logaritmiranjem svesti u oblik pogodan za derivis ranje: ln xy y ln x 1 y ln x + y x y = ln y x = x ln y | 1 = ln y + x y y = 1 Izraˇunajte vrijednosti derivacije implicitno zadanih funkcija. π). u toˇki s apscisom x = −2. Funkcije x2 y 2 + =1 9 4 u toˇki s ordinatom y = 2. 3) = − 3 i y (2. Funkcije 2 2 Rjeˇenje. c Rjeˇenje. c Rjeˇenje. Funkcije xy − tgy = 0 u toˇki (0. y (0. Dva su rjeˇenja: y (2. 4) = −1 s √ x+ √ y=4 5. 4. Ponovo su dva rjeˇenja: y(−2. 1). c 2.

e) = e2 − e s Zadatak 7. Odredite arcsin 0. Diferencijal funkcije u oznaci dy = df = df (x) je glavni dio prirasta funkcije koji linearno ovisi o infinitezimalnoj promjeni varijable ∆x = dx preko koeficijenta proporcionalnosti koji ovisi o vrijednosti varijable x kod koje se diferencijal raˇuna: c dy = f (x) · dx. c Rjeˇenje. x 7.45 pomo´u prvog c diferencijala: 174 .7 Diferencijal funkcije Prirast funkcije zadane formulom y = f (x) pri promjeni varijable ∆x raˇuna se oduzimanjem c ∆y = f (x + ∆x) − f (x). y (1.12 Odrediti formulu diferencijala funkcije y = arcsin x za vrijednost argumenta x = 1/2. Uvrˇtavanjem se dobiva za proizvoljni k ∈ Z: s π π y ((2k + 1) ) = (−1)k+1 e(2k+1) 2 . pa s c z c 2 postoji beskonaˇno mnogo rjeˇenja ovog zadatka. Derivacija po x daje c s ex sin y + ex cos y · y + y e−y cos x + e−y sin x = 0.6. Apscisa toˇke moˇe biti bilo koji x = (2k + 1) π i nije jednoznaˇna. Primjer 7. Funkcije x ln y − y ln x = 1 u toˇki za koju je x = 1. c Rjeˇenje.17 Odrediti vrijednost prve derivacije y funkcije ex sin y − e−y cos x = 0 u toˇki s ordinatom y = 0.

05 2 −1 1 √ · =− √ 3 20 10 3 π 1 − √ 6 10 3 dy = y 1 = 4 dx = dy = arcsin 0. Odredite pomo´u diferencijala odgovaraju´ih funkcija: c c √ (a) 101 (b) ln 3 (c) e0.45 − 0. 175 1 + ln x .5 = −0. s y = √ 1 1 − x2 1 √ dx 1 − x2 2 √ 3 0.05 (d) arctg2 (e) sin 69o (f) tg40o 3. Ako je y= provjerite da vrijedi: 2x2 dy = (x2 y 2 + 1)dx. x − x ln x . Nadite prve diferencijale slijede´ih funkcija: (a) y = (3x2 − x)3/2 u toˇki x = −1 c √ (b) y = 2x − 3−x + x u toˇki x = 1 c 1 (c) y = ln(cos x ) − 1 x za x = 4 π 2.Rjeˇenje.05) = Rijeˇite slijede´e zadatke: s c c 1.2 = arcsin 1/2 + d arcsin 1/2(−0.

dokaz zavrˇava traˇenom jednakosti s z 5.05 = 1.19 12 = = 1. Izraˇunajte dfx=2 ako je c f (x) = √ x + 1 − ln(1 + √ x + 1).11 √ 3 1 π 2 + 2 · 20 π 36 π (e) sin 69o = sin 60o +cos 60o ·9o · 180o = 0.865+0. · dx = − 3x−3 √ x 176 .73 0.35 12 + 2−4 √ 3 = √ 4π+6−3 3 12 ≈ 18. ako je √ y = (x − 3) x.4.05 √ √ 1 (d) arctg2 = arctg 3+ 1+(√3)2 ·(2− 3) = 13.1 π 3 (c) e0. Kako glasi formula za dy.56−5. 5.14 18 = 0.826 3. dy = √ 1+x4 1−x4 |x=2 √ 17 15 . Diferencijali: (a) dy = −21dx (b) dy = (c) dy = 1+2 ln 324 dx 2 π2 8 dx = 6.05 = e0 + e · 0. Rjeˇenja.157 2 + 2 3. 6.05 3 e (3 − e) = 1 + −1= ≈ 1. s 1.078 = (f) tg40 = tg45 + 1 cos2 45 · (−5o ) · π 180 =1−2· ≈1− = 1 − 0.174 = 0. dfx=2 = 6. Pribliˇno raˇunanje: z c √ √ (a) 101 = 100 + (b) ln 3 = ln e + 1 e · 0 √1 2 100 · 1 = 10 + 3 e 1 20 = 10.28dx 2. Provjerite da y = ln x2 + y 2 x zadovoljava diferencijalnu jednadˇbu: z arctg x(dy − dx) = y(dx + dy).943 ≈ 1. provjera potvrduje jednakost 4.

Rjeˇenje. Rjeˇenje. y x Mogu´e je iskoristiti poˇetnu jednakost i dobiti y eksplicitno: c c y = xx (ln x + 1). Zadatak 7. a moˇe biti i zgodno. Logaritmiranjem lijeve i desne strane dobiva se s ln y = x ln x koji deriviramo kao implicitno zadanu funkciju: 1 1 · y = ln x + x · .19 Derivirati y=x √ x .7.8 Logaritamsko deriviranje Logaritamsko deriviranje neophodno je kad se varijabla javlja u bazi i eksponentu. Rjeˇenje.18 Napiˇite prvu derivaciju funkcije s y = (sin x)x . jer algebarski pojednostavljuje izraze potenciz ranja i korjenovanja. Potpuno isti postupak kao u prethodnom primjeru daje: s ln y = x ln sin x 1 1 y = ln sin x + x cos x y sin x y = (sin x)x (ln sin x + x · tgx Zadatak 7. Logaritmiranje i implicitno deriviranje daje s √ ln y = x ln x √ 1 1 1 · y = √ · ln x + x · y x 2 x √ ln x 1 √ +√ y =x x· 2 x x 177 .13 Derivirati y = xx . Primjer 7.

Jedino ograniˇenje predstavlja nultoˇka nazivnika: c c 2 1 x · x 1 ln(1 + x )x − 1 x+1 D = R \ {5}. y = 1 + s cos 3. s x Rjeˇenja: 1. Koliku povrˇinu omeduju tangenta. ?). 2.20 Derivirajte funkciju i napiˇite formulu prve derivacije: s y = xx . y = (cos x)sin x cos x · ln cos x − sin x . normala i os ordinata. 5 2 2 178 . (x − 1)5 Napiˇite jednadˇbe tangente i normale na graf zadane funkcije u toˇki s z c T (3. (x − 2)2 (x + 1) . Rjeˇenje. Vrijednost funkcije u zadanoj toˇki: c y(3) = 3 · 3 3 1·4 = . y = cossin x x. 2. s ln y ln ln y 1 y · ln y y y = = xx ln x | ln x ln x + ln ln x 1 = ln x + 1 + ln x = = = x | 1 · x 1 x ln x 1 ) x ln x y ln y ln x + 1 + x xx · xx (ln x)(ln x + 1 + xx · xx (ln2 x + ln x + x 1 ) x Logaritamski derivirajte slijede´e funkcije: c 1. Odredite podruˇje definicije funkcije c y =x· 3 1 x x .Zadatak 7. y = 1+ Primijenite logaritamsku derivaciju: 3.

sjeciˇte normale s osi 0y: yn = − 26 s a·v 35 = 25 . b] svaki vertikalni pravac sijeˇe krivulju u samo jednoj c toˇki.9 Derivacija funkcije zadane parametarski Postoje krivulje ˇije toˇke po koordinatama generira parametar t.povrˇina trokuta: s P = 51 8 9 . Koordinate cikloide generirane kutom t za koji se zakrenuo kotaˇ bicikla raˇunaju se po c c formulama x = a(t − sin t) y = a(1 − cos t) Toˇka cikloide dobiva se uvrˇtavanjem parametra t u formule koje daju njene c s koordinate. Uz uvjet da c c na intervalu x ∈ [a. 2 52 4.sjeciˇte tangente s osi 0y: yt = s . 179 .12 7.tangenta: 13x + 8y − 51 = 0. y (−2) = s 8 63 3 3 1 + x3 . Poznata krivulja koju bi opisivala svjetiljka zalijepljena na rub kotaˇa c bicikla polumjera a dok se vozi po ravnoj cesti je cikloida. Izraˇunajte y (−2) ako je c y= Rjeˇenje.normala: 16x − 26y − 9 = 0 . mogu´e je govoriti o funkcijskoj ovisnosti koordinate y o koordinati c c x.Logaritmiranje prije deriviranja: ln y 1 ·y y 2 ·y 3 y = ln x + = = = 1 (2 ln(x − 2) + ln(x + 1) − 5 ln(x − 1)) 3 1 2 1 1 1 5 1 + · + · − · x 3 x−2 3 x+1 3 x−1 1 2 1 5 − + − 3 3 12 6 13 − 8 . 1 − x3 7 9 ≈ 0. .

Derivacija isto tako mora ovisiti o parametru t. c Rjeˇenje. c c Zadatak 7. ˙ ˙ Derivacija y na parametarski zadanoj cikloidi tako je y = sin t 1 − cos t i definirana je za svaki t. osim u nultoˇkama nazivnika. Limesi: s lim y = lim sin t = lim 1 − cos t t→0+ sin t t t sin2 2 ·t t→0+ t→0+ = ( ) t 2 2 ·4 = t→0− 1 0 = +∞ 1· 4 lim y = −∞ ukazuju da cikloida u toˇkama prekida prve derivacije ima ”ˇiljke” c s Odredite derivacije y koje predstavljaju koeficijente smjera tangenti parametarski zadanih krivulja u slijede´im zadacima. Krivulja je zadana parametarski   x=  y= 1 t+1 2 t t+1 Odredite derivaciju y = dy . dx 180 . Formula derivacije kao funkcije od parametra t jest: y = dy = dx dy dt dx dt = y ˙ .21 Odredite toˇke u kojima prva derivacija ima prekid. Ispitajte t→0+ lim y i t→0− lim y i generalizirajte limese u toˇkama prekida. x ˙ gdje su y i x derivacije koordinatnih funkcija koje ovise o t. c 1.

4. Krivulja je zadana parametarski: 2at x = 1+t2 2 y = a(1−t2 ) 1+t Odredite derivaciju dy . s s z 3.2. dy dx dy dx = −2e3t . vrijednost y (0) = −2. graf se sastoji od dva gornja dijela dviju 6 parabola sa ”ˇiljkom” u iskodiˇtu i osima duˇ osi OX. Ako je x = e−t y = e2t parametarski zadana krivulja. Derivacija dy dx dy dx 2 dy +2 dx 3 . z 3. odredite formulu prve derivacije i izraˇunajte c vrijednost derivacije za toˇku odredenu parametrom t = 0. dx z z 5. Parametarski zadanoj funkciji √ x = √t y= 3t odredite derivaciju. s 1. Rijeˇite se parametra t i napiˇite implicitnu i eks s splicitnu jednadˇbu za funkciju y = y(x). Dokaˇite da funkcija y zadana parametarski jednadˇbama x = 2t + 3t2 y = t2 + 2t3 zadovojava diferencijalnu jednadˇbu: z y= Rjeˇenja zadataka 1-4. = −2t 1−t2 . = −2t t+1 2 2. c 4. Derivacija: y = 3 √t . 181 . Formula: y 3 = x2 .

y (n) = (−1)n−1 (n−1)! 10 xn Formalno. Kako bi glasila formula 10. . y (IV ) = 360x − 48 2. zapis druge derivacije je derivacija po x prve derivacije: y = gdje je dy d dx d dy = = dx dx dx dy dx = d2 y .10 Derivacije viˇeg reda s Derivacija funkcije ponovo je funkcija. Odredite formulu pete derivacije funkcije y = ln 2x. dx2 d2 y dx2 formalni zapis koji se ˇita: ”Dvaput deriviran y po varijabli x. ˇetvrta u oznaci y (IV ) c c i tako dalje . Odredite ˇetvrtu derivaciju y (IV ) polinoma c y = 3x5 − 2x4 + 4x3 + x2 − 6x + 1. Rijeˇite zadatke: s 1. . 3. c 182 . Pokaˇite da funkcija z 1 y = x2 ex 2 zadovoljava diferencijalnu jednadˇbu z y − 2y + y = ex . Rjeˇenja zadataka 1-3. 2 2 y (X) = − x9! . s 1.7. derivacije? A n-te? 4. y = 2ex (1 + x3 ) 3. 2. Analogno se definira tre´a derivacija u oznaci y . Izraˇunajte vrijednost y (0) za funkciju c y = ex . Deriviranjem derivacije dobiva se funkcija koja se naziva drugom derivacijom u oznaci y . y (V ) = 24 x5 .

s z c 2. s 7.Primjer 7. 1+x povuˇena u toˇki s apscisom x = 3 zatvara s koordinatnim osima. Izraˇunajte povrˇinu ˇto je tangenta na krivulju c s s y = x · arcsin √ √ x + arctg x − x.22 Odredite y na elipsi zadanoj parametarski: y x−¨y ¨˙ x ˙ x2 ˙ x = a cos t y = b sin t b Rjeˇenje. c c 183 . Druga derivacija y = − a2 sin3 t . Ideja tangente u svojoj generalizaciji omogu´ava c lokalnu organizaciju zakrivljenih ploha u ravninske. 1.11 Primjena derivacija u geometriji Derivacija u geometriji ima znaˇajnu ulogu u prouˇavanju kvalitativnih c c osobina krivulja i ploha. Odredite domenu funkcije y = ln x+1 x−1 i napiˇite jednadˇbu tangente u toˇki s apscisom x = 2.14 Pokazati da formula druge derivacije d2 y dx2 kod funkcije koja je parametarski zadana glasi: y = Primjena formalnog raˇuna daje: c d y = dx dy dx = = d d dt dy dx y x − y¨ ¨˙ ˙x . 3 x ˙ dy d( dx ) dt dx dt dx y ˙ x ˙ = x ˙ y x − y¨ ¨˙ ˙x = 3 x ˙ x ˙ Zadatak 7.

Napiˇite jednadˇbu tangente i normale na krivulju yey = ex+1 u toˇki T (0. Odredite jednadˇbe tangenata na graf funkcije z y= 1−x 2x + 3 okomitih na pravac 5x − y − 2 = 0. c c 5. s z c 4. Funkcija je zadana formulom f (x) = 2 arccos x−1 π + . 3) 6. Izraˇunajte vrijednost parametra k =? za koju je tangenta na graf c funkcije y = ln(kx2 − x + 1) povuˇena u toˇki s apscisom x = 3 okomita na pravac x+y+5 = 0. 2 3 Nadite formulu inverzne funkcije. Odredite jednadˇbu tangente koja je na kruˇnicu x2 + y 2 = 25 z z povuˇena u toˇki (3. Odredite domenu funkcije y= 4−x + x sin 4x 2x − 1 i napiˇite jednadˇbu tangente u toˇki s apscisom x = 1. 1) zadane krivulje. ?) grafa inverzne funkcije. z c 3 9. U kojoj je toˇki krivulje y 2 = 2x3 tangenta okomita na pravac c 4x − 3y + 2 = 0? s z 7. Izraˇunajte veliˇinu povrˇine koju s koordinatnim osima zatvara c c s tangenta povuˇena na hiperbolu 9x2 − 16y 2 = 144 u toˇki (x < c c 0.3. 10. c c 184 . Nacrtajte inverznu funkciju i odre-dite jednadˇbu tangente u toˇki T ( π . Koliku povrˇinu zatvaraju tanc s genta i normala s osi apscisa? 8. y < 0).

Odredite jednadˇbu tangente i normale na krivulju z y 4 = 4x4 + 6xy u toˇki (1. c 4 c s 17. Na´i jednadˇbu tangente na krivulju c z xy − tgx = 0 u toˇki A( π . Napisati jednadˇbu tangente i normale povuˇene na graf funkcije z c y = (2x)3x u toˇki s apscisom x = 1 . povuˇenoj na krivulju c arctg x x + = ln(x2 + y 2 ) y y u toˇki (0. ?). c 2 14. odreduju toˇke u kojima tangenta sijeˇe koordinatne c c c osi? 12. 1). Koliku duljinu ima dio tanc c gente izmedu njenih sjeciˇta s koordinatnim osima? s 13. c 185 .11. Koliku duljinu na tangenti. Odredite domenu funkcije y = ln x−1 x+1 i nacrtajte u koordinatnom sustavu tangentu na graf funkcije povuˇenu u toˇki s apscisom x = 2. c 16. c 15. 2). Izraˇunajte povrˇinu koju s osi 0x zatvaraju tangente na krivulju 3x2 − xy 2 − 3y + x = 0 u toˇkama s ordinatom y = 1. Napiˇite jednadˇbe tangente i normale na krivulju s z x3 + y 2 + 2x − 6 = 0 u toˇki u kojoj je ordinata y = 3.

Napiˇite jedz c s 2 nadˇbu tangente povuˇene u zadanoj toˇki na zadanu krivulju. Napiˇite formulu inverza i prvu derivaciju inverza zadane funkcije. 34). Funkcija je zadana formulom f (x) = ln √ 1− 3x √ . Za kut s ϕ izmedu krivulja y = f (x) i y = g(x) u zajedniˇkoj toˇki c c (x0 . Pokaˇite da se krivulje y = 4x2 + 2x + 8 i y = x3 − x + 10 diraju z u toˇki 3. c 4 21. Pokaˇite da toˇka x = 0. s Odredite jednadˇbe tangente i normale na graf inverzne funkcije z u toˇki s apscisom x = 0. 1 + f (x0 )g (x0 ) 22. y = π pripada krivulji. Pod kojim kutevima sinusoide y = sin x i y = sin 2x sijeku os apscisa u ishodiˇtu koordinatnog sustava? s 23. Funkcija je zadana formulom y= 1 y−1 π arcsin + . Nacrtajte graf inverzne funkcije. y0 = f (x0 ) = g(x0 )) vrijedi: tgϕ = f (x0 ) − g (x0 ) . Izraˇunajte f (0).18. Pod kojim se kutem sijeku parabole y = x2 i y = x3 ? 25. Krivulja je zadana jednadˇbom: z ey sin x − e−x cos y = 0. s Kut pod kojim se sijeku krivulje u sjeciˇtu raˇuna se kao kut s c izmedu tangenata na krivulje u njihovom sjeciˇtu. Nadite jednadˇbu tangenta c z na graf u ishodiˇtu. 4)? c c c 186 . 2 3 2 Napiˇite jednadˇbu normale na graf funkcije inverzne zadanoj s z funkciji u toˇki s apscisom x = π . Pod kojim se kutom sijeku parabole y = (x−2)2 i y = −4+6x−x2 ? 24. c 20. √ 3 1 + 3 x + x2 Odredite domenu. Ho´e li se dirati u u toˇki (−2. Funkcija f (x) = ln(x + x2 + 1) naziva se area-sinus hiperbolni. z c c √ 19.

Pokaˇite da se hiperbole xy = a2 i x2 − y 2 = b2 sijeku pod pravim z kutom. 3 3 2. s 1. Za tangentu imamo x-koordinatu diraliˇta x0 = 2. Koeficijent smjera tangente jednak je iznosu prve derivacije u toˇki diraliˇta: c s y = x − 1 x − 1 − (x + 1) −2 · = 2 2 x+1 (x − 1) x −1 2 − . analizom s z c predznaka na brojevnom pravcu: x: x+1 x−1 −∞ + −1 1 0 − ! ∞ + i glasi: D =< −∞. Koeficijent smjera tangente dobiva se postepeno: y = arcsin x +x· 1+x 3 +3· 4 1 1− 3 4 1 1− · x 1+x · 1+x−x 1 1 1 + · √ − √ 2 (1 + x) 1+x 2 x 2 x y (3) = arcsin √ 1 1 1 1 π 3 3 + · √ − √ = + − √ 16 4 2 3 2 3 6 8 8 3 = √ 4π 3 + 9 3 − 9 √ 24 3 Druga koordinata diraliˇta dobiva se uvrˇtavanjem u funkcijsku formulu: s s √ √ √ 3 4π − 3 3 + arctg 3 − 3 = . 3 k = y (x0 ) = tako da jednadˇba tangente moˇe biti z z 2 4 y = − x + + ln 3. Domena je rjeˇenje nejednadˇbe s z x+1 >0 x−1 koja se rjeˇava. nakon nalaˇenja nultoˇaka brojnika i nazivnika. −1 > ∪ < 1. Druga koordinata dobiva se po formuli s y0 = ln 3. Upute i rjeˇenja prethodnih zadataka. y0 = 3 · arcsin 4 3 187 . +∞ >.26.

Za tangentu treba: 2 x0 y0 y = 2 1 4−x 2x−1 = 1 = √ 3 + sin 4 = 3 + sin 4 1 · −(2x − 1) − 2(4 − x) + sin 4x + x cos 4x · 4 (2x − 1)2 y (1) = 1 −1 − 6 √ · + sin 4 + 4 cos 4 1 3 Jednadˇba tangente glasi z y− √ 3 − sin 4 = 7 − √ + sin 4 + 4 cos 4 (x − 1) 3 ili pribliˇno y = −7. z s 3. kao i vaˇi autori. odnosno 1. glasi: z s c √ √ √ 4π − 3 3 4π 3 + 9 3 − 9 √ y− = (x − 3). Domena je rjeˇenje 4−x ≥ 0. 4 >. 2 4π 3 + 9 3 − 9 8 64π + 144 − 48 3 pribliˇno u apsolutnoj vrijednosti 1. z 4.Jednadˇba tangente za one koji.5 kvadrata. y 188 . 2x − 1 Nultoˇke brojnika i nazivnika na brojevnom pravcu daju c x: 4−x 2x−1 −∞ − 1 2 ! 4 + 0 +∞ − domenu: D =< 1 . nemaju raˇunaljku. Deriviranjem lijeve i desne strane po x dobiva se 2x + 2yy = 0 x y =− .4958.4. sjeciˇta pravca s osi 0x i 0y su vrlo egzotiˇna: s c √ √ 45 + 27 3 − 20π 3 √ √ x = 4π 3 + 9 3 − 9 √ 12π + 9 − 4 3 y = 8 Traˇena povrˇina je povrˇina pravokutnog trokuta i glasi: z s s √ √ √ √ √ 1 45 + 27 3 − 20π 3 12π + 9 − 4 3 260π 3 + 27 3 + 63 + 144π − 240π 2 √ √ √ P = · · = .4x + 8. 3 24 3 Bez digitrona.

Prva koordinata diraliˇta dobiva se uvrˇtavanjem druge u jednadˇbu hiperbole s s z 9x2 x2 x = 144 + 16 · 9 = 32 √ = −4 2 Koeficijent smjera tangente dobiva se iz derivacije implicitno zadane funkcije: 18x − 32yy y = 0 = √ √ 18 · (−4) 2 3 2 =− 32 · 3 4 otkuda jednadˇba tangente glasi: z y−3=− √ √ 3 2 (x + 4 2). = 2 4 2 16 c c 6. 4 4 5. 4 Rjeˇavanjem jednadˇbi nakon uvrˇtavanja x = 0. Formula za raˇunanje koeficijenta smjera tangente u proizvoljnoj toˇki krivulje dobiva se deriviranjem: 2yy y = 6x2 3x2 = y Zahtjev za okomitost tangente i zadanog pravca daje uvjet: y= 4 2 x+ 3 3 ⇒k= 4 3 ⇒y =− 3 4 3 − 4 y = = 3x2 y −4x2 189 . Povrˇina je pravokutnog s 4 trokuta √ √ √ 1 12 − 9 2 4 2 − 3 108 − 75 2 P = · · = 0. −4) = i jednadˇba tangente glasi: z y= 3 4 3 25 x− . pa je c s y (3. odnosno y = 0 dobivaju se s z s √ √ 12−9 2 2−3 sjeciˇta s osi 0y u y = s i s osi 0x u x = 4 2 . −4).Toˇka diraliˇta ima koordinate (3.12 kvadrata.

poˇetka u −2π/3. Toˇka grafa c x π y = 2 sin + +1 2 3 u kojem treba povu´i tangentu je c x0 y0 koeficijent smjera je y = 2 cos = π 3 = 2 sin π + 1 = 3. a normala u (1/2. 1 x+1 2 y = −2x + 1 y= = ex+1 = e 1 = 2 |(0. tangenta i normala dobivaju se: ey y + yey y y e+y e y tangenta . Inverz je formula koja raˇuna x preko y: c y π x−1 − = arccos 2 6 2 y π x−1 cos − = 2 6 2 y π 2 cos − +1 = x 2 6 x π f −1 (x) = 2 cos − +1 2 6 x π f −1 (x) = 2 sin + +1 2 3 | cos α = sin(x + π ) 2 Crta se sinusoida amplitude 2. Koeficijent smjera tangente.koji se uvrsti u jednadˇbu krivulje: z 16x4 x y i daje rjeˇenje. . normala . koja je podignuta c za 1. .5 · 1 = 1. . 2 3 2 190 . 0).25 kvadrata. 1) = 2x3 1 = 8 = −4 | : 2x2 = 0 1 1 =− 64 16 Tangenta sijeˇe os 0x u toˇki (−2. 0). periode 4π. 2 1 x π + · = 0. 2 8. . s 7. Traˇena povrˇina c c z s P = 2.

pa jednadˇba tangente glasi: z y − 3 = 0. . 10. . − ⇒ stoga postoje dvije tangente: t1 . 9. 1) i (−1. Koeficijent smjera tangente na pravac y = 5x − 2 oˇito je c y y −5 1 = 5 (2x + 3)2 = = − 1 5 −5 −(2x + 3) − 2(1 − x) = 2 (2x + 3) (2x + 3)2 2x + 3 = 5 2x + 3 = 5 2x = 2 2x = −8 x=1 x = −4 5 y=0 y = −5 = −1. pa po Pitagorinu teoremu traˇena duljina iznosi: z d2 = 1 + 1 oko 1. Derivacija lijeve i desne strane po varijabli x: 1 1+ x y · y − xy y − xy + y2 y2 = 1 1 1 1 · + = · (0 + 2y ) 1 1 1 1 2 = 2y y =1 Tangenta y −1 = x odsjeca koordinatne osi u (0. x + 5y + 9 = 0 t2 . c 191 . x + 5y − 1 = 0. .4 jediniˇne duljine. Tangenta povuˇena na zadani graf u toˇki x = 3 ima koeficijent smjera c c y = kx2 1 · (2kx − 1) −x+1 y (3) = y = −x − 5 ⇒ 9k − 2 = k = 1 · (6k − 1) 9k − 2 y =1 6k − 1 1 3 1 (2x + 2yy ) x2 + y 2 11. 0). .

Pitagorin pouˇak daje c 3 2 4 3 ln 3 = ( + ln 3)2 + ( + 2)2 3 2 13 ln2 3 26 ln 3 52 d2 = + + 4 3 9 d ≈ 74. 9 3 y = s a iz jednadˇbe tangente y + ln 3 = 2 (x − 2) odrede se sjeciˇta s koordinatnim z 3 osima: (0. 2 1 1 y − 1 = − (x − ). − 4 − ln 3) i 3 ln 3 + 2.4 d2 13.12. 1 y − 1 = 3(x − ). 0). Domena je rjeˇenje nejednadˇbe s z x−1 >0 x+1 i dobiva se nakon nalaˇenja nultoˇaka brojnika i nazivnika na brojevnom z c pravcu: x : −∞ −1 1 +∞ x−1 + ! − 0 + x+1 Domena je D =< −∞. Ordinata diraliˇta dobiva se s raˇunanjem vrijednosti funkcije: c 1 = − ln 3. 3 a koeficijent smjera tangente je vrijednost prve derivacije: y0 = ln x + 1 x + 1 − (x − 1) · x−1 (x + 1)2 2 2 y (2) = 3 · = . +∞ >. −1 > ∪ < 1. Diraliˇte: s x0 y0 = 1 2 1 3 = (2 · )3· 2 = 1 2 Koeficijent smjera tangente logaritamskim deriviranjem: ln y 1 y y y Jednadˇba tangente je z a normale glasi = 3x · ln 2x | = 3 ln 2x + 3x = 3. 3 2 1 2x 2x 192 .

Koeficijent smjera tangente: 3x2 + 2yy + 2 = 0 y daje jednadˇbe: z tangente . Apscisa diraliˇta dobiva se iz jednadˇbe s z x3 + 2x + 3 = 0 pogadanjem: x = −1. π dok se nakon koeficijenta smjera y + xy − 1 cos2 x y = = 0 8 16 − ≈ 0. . Ordinata toˇke dobiva se rjeˇavanjem jednadˇbe: c s z π y−1=0 4 4 y = ≈ 1.8) s pristojnom pouzdanoˇ´u.273.925 π π2 dobiva jednadˇba tangente y − 1. Talijanski matematiˇar Cardano naˇao je postupak c s za rjeˇavanje jednadˇbi tre´eg reda. 5 5 (x − 1). ali to naˇalost prelazi okvire kolegija s z c z ”Matematike 1”. 5 y − 3 = − (x + 1) 6 6 y − 3 = (x + 1) 5 = − 5 6 15. normale . 14 16.8 = 5 nakon ˇega jednadˇba tangente glasi: c z y−2= a normale y−2=− 14 (x − 1).9(x − 0.14. .3 = 0. z sc 193 . . Derivacija implicitno zadane funkcije daje koeficijent smjera tangente: 4y 3 y 16y y = 16x3 + 6y + 6xy = 16 + 12 + 6y 14 = 2. .

3) = = −6 + 3 3 i daju dvije tangente: 2 y − 3 = − (x − 1) 3 14 y−3= (x + 1) 3 Tangente sijeku os apscisa u toˇkama (11/2. a sjeciˇte je u c s toˇki (−3/4. 0). Koeficijent smjera tangente nakon deriviranja: ey y sin x + ey cos x + e−x cos y + e−x sin y · y eπ/2 + y y daje tangentu: y− = 0 |(0. 0) i (−23/4.4375 kvadrata. Dvije su toˇke krivulje s istom ordinatom c 3x2 − x − 3 + x = 0 x1 = 1 x2 = −1 y1 = 3 y2 = 3 Koeficijenti smjerova dobivaju se derivacijom implicitno zadane funkcije: 3x2 − xy 2 − 3y + x = 0 6x − y 2 − 2xyy − 3y + 1 = 0 6x − y 2 + 1 = y (2xy + 3) 6x − y 2 + 1 y = 2xy + 3 6−9+1 2 y (1. π/2) = 0 = eπ/2 ≈ 4. Provjera je trivijalna.17. Area-sinus hiperbolni Arshx = ln(x + x2 + 1) ima inverz: y ey (ey − x)2 e2y − 2xey + x2 = ln(x + = x+ = x2 + 1 = x2 + 1 x2 + 1) x2 + 1 194 . 2 √ 19. 25/6).810 π π = e2 . 2 18. 3) = =− 6+3 9 −6 − 9 + 1 14 y (1. Iz lijepog i preglednog crteˇa mogu´e je dobiti povrˇinu c z c s trokuta: 45 25 · P = 4 6 = 23.

= π/4 = f −1 (x0 ) = 3 sin(π/2 − π) + 1 = −3 + 1 = −2 = 3 cos(2x − π) · 2 = 0 y = −2 x = π/4. . . Prva derivacija sinusa hiperbolnog je 1 ex + e−x · (ex − e−x · (−1)) = = chx 2 2 ili kosinus hiperbolni. . 21. normala . √ 3 1 + 3 x + x2 Nejednadˇba se rjeˇava analizom predznaka brojnika: z s √ 1− 3x = 0 x = 1. sin(2y − π) = Tangenta na graf inverza: x0 y0 y y (x0 ) tangenta .e2y − 1 = 2xey e2y − 1 x = 2ey y e − e−y x = f −1 (y) = 2 ex − e−x . 195 . U toˇki c x0 = 0 y0 = 0 y (x0 ) = 1 y=x 20. shx = 2 sinus hiperbolni. Inverz: 2y − π = arcsin y−1 3 y−1 3 3 sin(2y − π) − 1 = x f −1 (x) = 3 sin(2x − π) + 1. Domena se dobiva rjeˇavanjem nejednadˇbe s z √ 1− 3x √ > 0. .

Nazivnik je uvijek pozitivan. Nadalje. Vrijednosti: y1 = cos x ⇒ y1 (0) = 1 y2 = cos x · 2 ⇒ y2 (0) = 2 2−1 1 tgϕ = = 1+2 3 ϕ = 18o 23. Nepostojanje nultoˇaka ukazuje da je izraz ispod korijena uvijek pozitivan. Pitanje je da li se korjenovati uvijek moˇe. Analiza izraza pod z korijenom poˇinje traˇenjem nultoˇaka: c z c √ √ 3 1 + 3 x + x2 = 0 √ / 3 x = t/ 1 + t + t2 t1. Sjeciˇte parabola: s (x − 2)2 = −4 + 6x − x2 196 . Za jednadˇbu tangente potrebno je odrediti koeficijent z smjera: 1+ − 1+ x+ √ 1− 3x √ 3 √ 3 x2 − · 3 1 √ 3 2 x 1+ √ 3 x+ √ 3 f (x) = = = = √ √ 3 3 x+ x2 √ 3 3 x √ 1 x2 − (1 − 3 x) · √ √ √ 2 3 2 1+ 3 x+ x √ √ 3 3 1 + x + x2 1 √ 3 2 x + 3 2 √ 3 x − 1 (1 − 2 √ 3 x) · √ 1+2 3 x √ 3 2 3 x 1−x √ √ √ √ √ 3 3 −2 − 2 3 x − 2 x2 − (1 − 3 x + 2 3 x − 2 x2 ) √ 6 3 x(1 − x) √ √ −3 − 3 3 x 1+ 3x √ =− √ 6 3 x(1 − x) 2 3 x(1 − x) koji u ishodiˇtu nije izraˇunljiv. f (0) = 0. c D = R. kao rezultat drugog korjena.koji je pozitivan za x < 1. ˇije je geometrijsko znaˇenje c c c vertikala x = 0. 22. Analizom graniˇne vrijednosti: s c c √ 1+ 3x lim − √ = ±∞ 3 x→0 2 x(1 − x) dobiva se beskonaˇno velik koeficijent smjera.2 t = 0 √ −1 ± 1 − 4 = 2 ∈ ø.

Raˇunaje koeficijenta smjera za obje hiperbole: c y + xy = 0 2x + 2yy = 0 y y = −x y =x y vodi na uvjet okomitosti tangenti u zajedniˇkim toˇkama c c y1 · y2 = − y x · = −1. ϕ = 41o . 7 Kutevi su u obje toˇke jednaki jer se za kut izmedu pravaca uzima ˇiljasti c s kut. U ovoj zbirci su obuhva´ene primjene c c u geometriji. a u drugoj toˇki ne. 1) sijeku pod kutem: s tgϕ = 1 1 = ⇒ ϕ = 8o . 1 2 2 y1 = 2(x − 2) ⇒ y1 (4) = 4 y2 (1) = −2 y2 = 6 − 2x ⇒ y2 (4) = −2 y2 (1) = 4 6 tgϕ(4) = . Toˇka (3. 197 . 1+6 7 25. 24. 1).2x2 − 10x + 8 = 0 x2 − 5x + 4 = 0 √ 5±3 5 ± 25 − 16 x1. 0) i (1. Koeficijenti smjerova tangenti u s sjeciˇtima: s y1 = 2x y1 (0) = 0 y1 (1) = 3 y2 = 3x2 y2 (0) = 0 y2 (1) = 3 ukazuju da se krivulje u ishodiˇtu diraju. x y 8 Primjene derivacija Jednostavnost i razradenost tehnike deriviranja omogu´avaju primjenu derivacija c u svim podruˇjima ljudske djelatnosti. ϕ = −41o ⇒ 41o −7 6 tgϕ(1) = . Iz raˇuna: c c c y1 = 8x + 2 y1 (3) = 26 y2 = 3x2 − 1 y2 (3) = 26 y1 (−2) = −14 y2 (−2) = 11 ispada da se u prvoj toˇki diraju. Parabole imaju dva sjeciˇta: (0. dok se u (1. 4) zajedniˇka je za obje krivulje.2 = = = 4. c c 26.

Lokalni ekstremi funkcije vrijednosti poprimaju samo u singularnim toˇkama. b > vrijedi f (x) > 0 x ∈< a. Lokalni maksimum funkcije je vrijednost funkcije f (x1 ) za koju postoji δ > 0 tako da |x − x1 | < δ ⇒ f (x) < f (x1 ). no postoje singularne toˇke u kojima funkcija ne poprima c c ekstremnu vrijednost. x 1 < x2 ⇒ f (x1 ) < f (x2 ). tada je funkcija rastu´a na intervalu < a.1 Ekstremi. b >. x2 ∈< a. b > vrijedi f (x) < 0 x ∈< a. b >. Singularna toˇka domene je ona vrijednost varijable x0 za koju je c f (x0 ) = 0. b >. c Funkcija pada na intervalu < a. b >. Lokalni minimumi i maksimumi nazivaju se lokalnim ekstremima funkcije. Ako na intervalu < a. Ako na intervalu < a. Intervali monotonosti y = f (x). x 1 < x2 ⇒ f (x1 ) > f (x2 ). 198 . Funkcije koje se obraduju u ovoj toˇki eksplicitno su zadane formulom c Funkcija raste na intervalu < a. Lokalni minimum funkcije je vrijednost funkcije f (x2 ) za koju postoji δ > 0 tako da |x − x1 | < δ ⇒ f (x) > f (x2 ). b >. b > ako vrijedi: x1 .8. b > ako vrijedi: x1 . x2 ∈< a. b >. tada je funkcija padaju´a na intervalu < a. c Interval monotonosti funkcije je interval na kojem funkcija stalno raste ili stalno pada.

kao u primjeru. Rjeˇenje. Zadatak 8. na intervalu x ∈< −∞. Domena funkcije je R.Primjer 8. no c c funkcija u toj toˇki ne postiˇe lokalni ekstrem. dok na intervalu x ∈< 0. 0 > vrijedi da je y(x) < 0 = y(0) = c 0. +∞ > vrijedi y(0) = 0 < y(x). 4). x−2 199 .2 Odredite intervale monotonosti funkcije y= x . c −∞ − 1 0 4 +∞ + Zadatak 8. Dovoljan uvjet za postojanje ekstrema je promjena predznaka prve derivacije u nultoˇki. c z Dokaz.1 Toˇka x0 = 0 singularna je toˇka funkcije y = x3 . Nuˇan uvjet: s z y y = 2x − 2 = 0 ⇔x=1 Analiza predznaka na brojevnom pravcu: x: y y daje: interval pada: < −∞. +∞ > minimum u toˇki Tmin = (1. a svojom negativnoˇ´u ukazuje na lokalni maksimum. Nuˇan uvjet za postojanje ekstrema u toˇki x0 je: z c f (x0 ) = 0. Prva derivacija y = 3x2 oˇito pokazuje da je x0 = 0 stacionarna c toˇka. 1 > interval rasta: < 1.1 Odredite intervale monotonosti funkcije y = x2 − 2x + 5. Slabe sc strane provjere drugom derivacijom su obaveza deriviranja i sluˇaj kad c je i druga derivacija jednaka nuli. No. c Druga derivacija svojom pozitivnoˇ´u u singularnoj toˇki ukazuje na lokalni sc c minimum.

e Odgovor: Interval rasta funkcije je 1 .36788 e 1 = ln x + 1 x Domena se ovom nultoˇkom dijeli na dva dijela: c 1 1 > ∪ < .1 ∈< 0. Oˇito je da prva derivacija poprima samo negativne vric jednost. uvrˇtavanjem vrijednosti varijable 10 ∈< 1 . 1 > povlaˇi c e da je prva vrijednost negativna na cijelom intervalu. 2 > ∪ < 2. 0. +∞ >. Prva derivacija 2 x−2−x y = =− 2 (x − 2) (x − 2)2 definirana je na cijeloj domeni. Prva derivacija y = ln x + x · ima nultoˇku za c ln x + 1 = 0 ln x = −1|e x = e−1 = 1 = 0.3 Za funkciju f (x) = x ln x odredite intervale monotonosti. +∞ > . Uzimanjem toˇke: c s c D =< 0. 2 > i < 2. promjena predznaka neprekidne funkcije povlaˇi nuˇno postojanje nultoˇke. Rjeˇenje. jer je nazivnik kao kvadrat. Budu´i se logaritmirati mogu samo pozitivni brojevi. Naime. +∞ >. jer jedini uvjet na raˇunanje vrijednost funkcije predstavlja dijeljenje koji u nuli nije definic rano. c z c Analogno. Odgovor: Intervali pada funkcije su < −∞. 0. koja zbog neprekidnosti prve derivacije na intervalu < 0.Rjeˇenje. e e 200 . +∞ >. Zadatak 8.36788 > i uvrˇtavanjem u prvu derivaciju dobiva se s y (0. +∞ > . a interval pada < 0. +∞ >. uvijek pozitivan broj. e e Ni na jednom dijelu nultoˇaka viˇe nema.30 pozitivna vrijednost ukazuje da je prva derivacija pozitivna na cijelom intervalu < 1 . domena funkcije je s c D =< 0.30 negativna vrijednost. +∞ > u formulu prve derivacije: s e y (10) = ln 10 + 1 = 3.1) = ln 0. Domena funkcije oˇito je s c D =< −∞.1 − 1 = −1. 1 >.

Zadatak 8. x−1 Rjeˇenje. 1 > ∪ < 1.5 Odredite lokalne ekstreme funkcije y= x2 − 2x + 2 . s z Zadatak 8. +∞ > . 0] Prva derivacija y = 1 1 − (1 + x)2 >0 daje rast funkcije na cijeloj domeni [−2. prijelazu u pozitivnu mora bar u jednom trenutku biti nula. 0 > ∪ < 0. Rjeˇenje.1 Promjena vrijednosti neprekidne funkcije sliˇna je promjeni temperature. Funkcija nije definirana u nultoˇki nazivnika: s c x−1=0 x=1 D = R \ {1} = < −∞. Eksplozija mine u snijegu ili puˇtanje CO2 iz boce u poˇaru nisu neprekidne promjene temperature. 1 > ∪ < 1. Domena funkcije dobiva se iz ograniˇenja: s c −1 ≤ 1 + x ≤ 1| − 1 −2 ≤ x ≤ 0 D = [−2. = 0 = 2 201 . +∞ > .4 Ispitajte monotonost funkcije y = arcsin(1 + x). Negativna c temperatura pri prirodnom.Napomena 8. neprekidnom. Nultoˇke prve derivacije: c y = (2x − 2)(x − 1) − (x2 − 2x + 2) 2x2 − 4x + 2 − x2 + 2x − 2 = = 0 2 (x − 1) (x − 1)2 x2 − 2x = 0| · (x − 1)2 (x − 1)2 x(x − 2) = 0 x1 x2 Nultoˇke i toˇka prekida dijele skup realnih brojeva na tri dijela: c c < −∞. 0]. 2 > ∪ < 2.

toˇka lokalnog minimuma (2. 0 > ∪ < 0. 202 .5) = <0 0. +∞ >: 1 · 10 > 0.6 Na´i ekstreme funkcije c y= x3 . c c y = Zadatak 8. 16 = 0 = 0 1 · 10 >0 14 postaje jasno da funkcija ne mijenja tok. jer funkcija pada za manje.toˇka lokalnog maksimuma (0.7 Nadite lokalne ekstreme funkcije zadane formulom y = x2 e−x . Budu´i je funkcija definirana na cijelom R. −2).Uvrˇtavanjem u prvu derivaciju po jedne toˇke svakog segmenta dobiva se s c −2 ∈< −∞. +∞ > . nuˇan uvjet traˇi nultoˇku prve s c z z c derivacije: y = 3x2 (x2 + 3) − x3 (2x) x2 (x2 + 9) = (x2 + 1)2 (x2 + 3)2 x2 x0 = 0 Nultoˇke druge derivacije dijeli domenu D = R na dva dijela c < −∞.5 ∈< 0.25 3 3 ∈< 2.25 −2. +∞ > ⇒ y (3) = > 0 4 . 1 > ⇒ y (0. 2). 0 > u formulu s y (−1) = a zatim 1 ∈< 0.75 1. Uvrˇtavanjem broja −1 ∈< −∞. 0 > ⇒ y (−2) = 8 >0 9 −0. a raste za vrijednosti c varijable ve´e od 2. Zbog toga singularna c c toˇka nije toˇka ekstrema. ve´ je rastu´a na oba dijela. budu´i funkcija raste do 0. a zatim pada c c . x2 + 3 Rjeˇenje.5) = <0 0.75 0. 2 > ⇒ y (1. c Zadatak 8.5 ∈< 1.

e2 1 e2 . Domena je ograniˇena logaritmom: s c D =< 0. +∞ > . i postiˇe se za x1 = z a lokalni minimum je toˇka (1.1 > . Nultoˇke prve derivacije: c y = ln2 x + x · 2 ln x · 1 x ln x(ln x + 2) x1 x2 = 0 = 0 = 1 = e−2 vode na analizu predznaka prve derivacije na domeni: x y y 0 + 1 e2 0 − 4 e2 1 0 0 +∞ + Analiza daje rast funkcije na intervalima < 0. +∞ > e2 1 . s 2 −x −x y = 2xe−x + x e · (−1) = xe D=R (2 − x) y = 0 ⇔ xe−x (2 − x) = 0 x1 = 0 x2 = 0.8 Odredite intervale monotonosti i lokalne ekstreme funkcije y = x ln2 x.Rjeˇenje. Rjeˇenje. i pad funkcije na intervalu < Lokalni maksimum iznosi 4 e2 1 > ∪ < 1. Analiza na brojevnom pravcu daje: x y y −∞ − 0 0 0 min + 2 0 max 4 e2 +∞ − Zadatak 8. 0). c 203 .

9 Odredite i klasificirajte lokalne ekstreme funkcije y = 2 sin 2x + sin 4x.Zadatak 8. − Analiza pokazuje da su lokalni minimumi funkcije u toˇkama { π + 2kπ.2 = = 4 4 1 t1 = −1. c 1. k ∈ Z. k ∈ Z 3 x = ± π + kπ. + − + 0 √ 3 2 − 3 0 0 + 0 0 −π 2 . k ∈ Z x = π + kπ. − π + 2kπ}.. Odredite intervale monotonosti i ekstreme funkcije zadane formulom: y= ln x . c 2 6 dok lokalne maksimume funkcija postiˇe u toˇkama {− π + 2kπ... Odredite domenu i intervale monotonosti funkcije x y= 2 ln x 3.. Odredite domenu i intervale monotonosti funkcije x y= 2 x −1 204 . Rjeˇenje. z c 2 6 U slijede´im zadacima samostalno odgovorite na zahtjeve. k ∈ Z 2 −π 2 0 0 −π 6 0 √ 3 −2 3 cos 2x = 1 2 2x = ± π + 2kπ. cos 2x = t 0 pomo´u kojih se analizira predznak prve derivacije na brojevnom pravcu: c x y y . t2 = 2 daje beskonaˇno mnogo nultoˇaka: c c cos 2x = −1 2x = π + 2kπ. k ∈ Z 6 π 6 π 2 3π 2 = = = = = = 0 0| : 4 0 0 0. Prva derivacija: s y = 2 cos 2x · 2 + cos 4x · 4 4 cos 2x + 4 cos 4x cos 2x + cos2 2x − sin2 2x cos 2x + cos2 2x − (1 − cos2 2x) 2 cos2 2x + cos 2x − 1 2t2 + t − 1 √ −1 ± 1 + 8 −1 ± 3 t1. π + 2kπ}. x2 2. k ∈ Z. Domena je R.

4. Odredite domenu. intervale monotonosti i lokalne ekstreme funkcije y = ln 2x − 3 x−1 5. Odredite lokalne ekstreme funkcije: y= x3 x2 + 3 x3 − x 2 e−x (b) 9. Odredite intervale monotonosti i lokalne ekstreme slijede´ih funkcija: c (a) 2 y = x3 − 2x + 1 3 y= (c) y = ln4 x − ln2 x 7. s ln x − x x 205 .-9. Odredite podruˇje definicije i klasificirajte lokalne ekstreme funkcije c y = x − 2 sin2 x 8. Odredite intervale monotonosti i lokalne ekstreme funkcije y = xex−x 2 6. Odredite intervale monotonosti funkcije: f (x) = Upute i rjeˇenja zadataka 1.

+∞). Prva derivacija i njena nultoˇka: c y y =0⇔ = 1 x · x − 2x ln x x(1 − 2 ln x) 1 − 2 ln x = = x2 x2 x 1 − 2 ln x = 0 1 2 = ln x x = e1/2 ≈ 1. Prva derivacija: y = ln2 x − x · 2 ln x · ln x 4 1 x = ln x(ln x − 2) ln x − 2 = . +∞ > . +∞) 1 . Na brojevnom pravcu: x: 0 y ! y ! dobivaju se odgovori: intervali rasta interval pada lokalni minimum < 0. +∞ > < 1. 1 > ∪ < e2 . Domena D = (0. 2e ) + e1/2 0 1 2e +∞ − 2.(lokalni) maksimum M = (e1/2 .interval rasta: (0.interval pada: (e1/2 . Zbog nazivnika koji ne smije biti nula. 4 ln x ln3 x Analiza predznaka provodi se nakon nalaˇenja nultoˇaka brojnika i nazivnika: z c ln x = 2 ln x = 0 x = e2 ≈ 7.389 x = 1. e2 > e2 (e2 .1. 1 > ∪ < 1. e1/2 ) .649 Analiza predznaka na brojevnom pravcu: x: 0 y ! y ! daje odgovore: . D =< 0. ) 4 + 1 ! ! − e2 0 e2 4 +∞ + 206 .

c c 5. −1/2 > ∪ < 1. − . 1 > ∪ < 3/2. pa je funkcija padaju´a na c c cijeloj domeni. 1} Iz formule prve derivacije y = x2 − 1 − 2x · x 1 + x2 =− 2 (x2 − 1)2 (x − 1)2 zakljuˇuje se da je prva derivacija uvijek negativna.3. +∞ > < −1/2. x−1 Nultoˇke brojnika i nazivnika na brojevnom pravcu daju c x domenu D =< −∞. 4. Domena: D = R \ {−1. Prva derivacija y = 2x − 1 − 2x + 3 2 x − 1 2(x − 1) − (2x − 3) · = = 2x − 3 x−1 (2x − 3)(x − 1) (2x − 3)(x − 1) x: 2x−3 x−1 −∞ + 1 3/2 ! − 0 + +∞ nakon analogne analize daje rastu´u monotonost funkcije na cijeloj domeni.2 = = = 1. 1 > ). Prva derivacija i nultoˇke: y = ex−x + x · ex−x · (1 − 2x) = ex−x · (1 + x − 2x2 ) y = 0 2 2x − x − 1 = 0 √ 1± 1+8 1±3 1 x1. 4 4 2 brojevni pravac: x: y y intervali monotonosti: intervali pada : interval lokalni minimum rasta : −e −3/4 2 2 2 −∞ − −1/2 0 −3/4 −e 2 + 1 0 1 +∞ − < −∞. 2 207 . Domena je rjeˇenje nejednadˇbe: s z 2x − 3 > 0. +∞ > . lokalni maksimum (1. 1) (−1/2. Funkcija je definirana na cijelom R.

6. Rjeˇenja: s (a) D = R. y y =0⇔ +∞ + raste pada 7 = (−1, ) 3 = 2x2 − 2 x= 1, x2 = −1

x: y y

−∞ +

−1 0
7 3

1 0 −1 3

Tmax

< −∞, −1 > ∪ < 1, +∞ > < −1, 1 > 1 Tmin = (1, − ) 3

(b) Podruˇje definicije R. Slijedi analiza prve derivacije. Radi jednostavnosti c deriviranja, mudro je algebarski dotjerati formulu funkcije: y = ex (x3 − x2 ). Nadalje: = ex (x3 − x2 ) + ex (3x2 − 2x) = ex (x3 + 2x2 − 2x) = xex (x2 − 2x − 2) = 0 = 0 √ √ −2 ± 4 + 8 −2 ± 2 3 x2,3 = = 2 2 √ x2 = −1 − 3 √ x3 = −1 + 3 = 0.73 √ √ x : −∞ −1 − 3 0 −1 + 3 y − 0 + 0 − 0 + √ √ √ √ −1− 3 −1+ 3 y e (−14 − 4 3) 0 −2e (13 − 8 3) y y x1 intervali pada intervali rasta lokalni minimumi : lokalni maksimum √ √ < −∞, −1 − 3 > ∪ < 0, −1 + 3 > √ √ < −1 − 3, 0 > ∪ < −1 + 3, +∞ > √ √ √ (−1 − 3, −e−1− 3 (14 + 4 3) ≈ −1.36), √ √ √ (−1 − 3, −2e−1+ 3 (13 − 8 3) ≈ 3.56) (0, 0)

+∞

(c) Domena je < 0, +∞ >. Prva derivacija: y = 4 ln3 x · 1 1 2 ln x(2 ln2 x − 1) − 2 ln x · = x x x

208

daje nultoˇke: c ln x = 0 x1 = 1 ln2 x = 1 2 1 ln x2 = √2 x2 = e
1 √ 2

1 ln x3 = − √2
1 −√ 2

≈ 2 x3 = e

≈ 0.5

koje na brojevnom pravcu daju analizu: x: 0 y ! y ! koja iznjedruje - intervale pada: < 0, e
1 −√ 2

e −

1 −√

2

0 1 −4

+

1 0 0

e −

1 √ 2

+∞ +

0 −1 4

> ∪ < 1, e

1 √ 2

>

- intervale rasta: < e 2 , 1 > ∪ < e - lokalni maksimum: (1, 0) - lokalni minimumi: (e
1 −√ 2

1 −√

1 √ 2

, +∞ >

, − 1 ), (e 4

1 √ 2

, − 1 ). 4

7. Podruˇje definicije je R. Prva derivacija c y = 1 − 4 sin x cos x = 1 − 2 sin 2x daje kandidate za ekstreme u stacionarnim toˇkama: c y = 0 1 = 2 sin 2x π 2x1 = + 2kπ 6 π x1 = + kπ 12 5π 2x2 = + 2kπ 6 5π x2 = + 2kπ 12 Analiza predznaka y najoˇitija je na trigonometrijskoj kruˇnici. Radi neznanja o c z crtanju kruˇnice, autori su prisiljeni analizu napraviti na dijelu pravca: z x: y
5π 12

−π 0

+

pi 12

0

5π 12

0

+

π 12

0

5π 12

+π ≡ 0

5π 12

−π

Analiza klasificira • lokalni maksimumi za x = • lokalni minimumi za x =
π 12 + kπ 5π 12 + kπ

209

8. Domena R. Iz formule y = 3x2 (x2 + 3) − 2x · x3 x4 + 9x2 = 2 . 2 + 3)2 (x (x + 3)2

slijedi da je nemogu´e na´i nultoˇku, pa time ni ekstrem. c c c 9. Domena D =< 0, +∞ > . Prva derivacija f (x) =
1 ( x − 1)x − (ln x − x) 1 − x − ln x + x 1 − ln x = = x2 x2 x2

je pozitivna na intervalu < e, +∞ >, a negativna na < 0, e >, pa su to i intervali rasta, odnosno pada.

8.2

Toˇke infleksije. Intervali konveksnosti i konkavnosti c

Konveksno prema gore je zakrivljen graf funkcije koji odozdo omeduje konveksni dio ravnine. Na intervalu konveksne zakrivljenosti druga derivacija je pozitivna. Konkavno prema gore je zakrivljen graf funkcije koji odozdo omeduje konkavni dio ravnine. Na intervalu konkavne zakrivljenosti druga je derivacija negetivna. Toˇka infleksije je toˇka grafa (x0 , f (x0 )) u kojoj funkcija mijenja naˇin c c c zakrivljenosti. U toˇki infleksije druga derivacija jednaka je nuli, no c obrat ne vrijedi. Zadatak 8.10 Odredite toˇke infleksije grafa funkcije c y = e−x .
Rjeˇenje. Domena funkcije cijeli je R. s Prva derivacija 2 2 y = e−x · (−2x) = −2xe−x . Druga derivacija y = −2e−x − 2xe−x · (−2x).
2 2

2

210

Nultoˇke druge derivacije: c −2e−x (1 − 2x2 ) = 0 1 − 2x2 = 0 1 x2 = 2 √ x1 x2 = =
2

2 2√

2 . 2

Analiza predznaka druge derivacije izvodi se na brojevnom pravcu: x y y −∞ − + 0 ∪ e−1/2
√ 2 2 √

− ∩

0 i(

2 2

+∞ + ∪

e−1/2

Zakljuˇak je da su toˇke infleksije (− c c

√ 2 −1/2 ) 2 ,e

√ 2 −1/2 ). 2 ,e

Zadatak 8.11 Nadite toˇke infleksije polinoma c y = 3x4 − 10x3 − 12x2 + 12x − 7.
Rjeˇenje. Domena je R. Kandidate za toˇke infleksije nakon deriviranja su: s c y = 12x3 − 30x2 − 24x + 12 y = 36x2 − 60x − 24 36x2 − 60x − 24 = 0| : 12 3x2 − 5x − 2 = 0 √ 5 ± 25 + 24 x1,2 = 6 x1 = 2 1 x2 = − . 3 Analiza na brojevnom pravcu: x y −∞ −1 3 + 0 ∪ − 322 27 − ∩ 2 0 + −43 ∪ +∞

pokazuje da se infleksija postiˇe u toˇkama domene x1 = − 1 i x2 = 2. z c 3

Zadatak 8.12 Odredite intervale monotonosti i toˇke infleksije funkcije c x y= . 1 + x2 211

Rjeˇenje. Funkcija je definirana na svim realnim brojevima. Prva i druga derivacija daju: s 1 + x2 − 2x2 1 − x2 = (1 + x2 )2 (1 + x2 )2 2 2 2 2 2 2 −2x(1 + x ) − (1 − x ) · 2(1 + x ) · 2x 2x(1 + x )(1 + x + 2(1 − x2 )) y = = (1 + x2 )4 (1 + x2 )4 −2x(3 − x2 ) = 0 (1 + x2 )3 x1 = 0 √ x2 = − 3 √ x3 = 3 y = Analiza predznaka druge derivacije na brojevnom pravcu daje: √ √ x −∞ − 3 0 3 +∞ y − 0 + 0 − √ 0 + √ 3 ∩ y ∪ − 43 ∩ 0 ∪ 4 intervale konveksnosti: intervale konkavnosti: i toˇke infleksije: c √ √ < − 3, 0 > ∪ < 3, +∞ >, √ √ < −∞, − 3 > ∪ < 0, 3 > √ √ 3 3 (− 3, − ), (0, 0), (− 3, − ) 4 4 √ √

Slijede´e zadatke pokuˇajte rijeˇiti samostalno. Nemojte se zadrˇavati na c s s z zadatkima koji su vam teˇki, ve´ nastojte rijeˇiti ˇto viˇe zadataka. s c s s s 1. Odredite intervale zakrivljenosti i toˇke infleksije grafova funkcija: c (a) y = 3x5 − 2x6 (b) y= (c) y = xe1−x (d) y= 212 x2 x +1 x4 x3 − 1

Slijedi y y y =0 +∞ = 15x4 − 12x5 = 60x3 − 60x4 = 60x3 (1 − x) ⇔ x1 = 0. +∞ > (0. 0) i (1. Nadjite toˇke infleksije funkcija: c (a) y = e−x (b) y = 3x4 − 10x3 − 12x2 + 12x − 7 (c) y= (d) y = sin3 x Upute i rjeˇenja s 1. 1) 213 .(e) y= (f) √ 3 2x2 − x3 √ x2 + 1 − x y = ln √ 2 x +1+x y = arcsin 1 x−1 (g) 2. Prvi zadatak (a) Domena je R. 0 > ∪ < 1. x2 = 1 2 x 1 + x2 x : −∞ y y − ∩ 0 0 + 0 ∪ 1 0 − 1 ∩ konveksna : konkavna : Inf leksija : < 0. 1 > < −∞.

− ) 3 y = c (c) Domena je opet R bez ograniˇenja. x2 = − 2 √ x : −∞ −32 0 1 +∞ y + 0 − 0 − ! + √ 3 y ∪ 2−32 ∩ 0 ∩ ! ∪ √ 3 konveksnost :< −∞.(b) Domena je R \ {1}. analiza i odgovor: y = y = y =0⇔ −∞ 2 +∞ − 0 + ∩ 2 ∪ e konkavnost : konveksnost : Inf leksija : e1−x + xe1−x · (−1) = e1−x (1 − x) −e1−x − e1−x = e1−x (x − 2) x=2 x: y y < −∞. 2 > < 2. − 2 > ∪ < 1. +∞ > √ 3 konkavnost :< − 2. Dalje slijedi prva. Nadalje: 4x3 (x3 − 1) − x4 · 3x2 x6 − 4x3 = 3 3 − 1)2 (x (x − 1)2 (6x5 − 12x2 )(x3 − 1)2 − 2(x3 − 1) · 3x2 · (x6 − 4x3 ) y = (x3 − 1)4 6x2 (x3 − 1)[(x3 − 2)(x3 − 1) − x3 (x3 − 4)] = (x3 − 1)4 6x2 (x3 + 2) y = (x3 − 1)3 √ 3 y = 0 ⇔ x1 = 0. pa je D = R. +∞ > 2 (2. Prva i druga c c derivacija: y = 1 3 3 (2x2 − x3 )2 1 · 3 (4 − 6x) · 3 · (4x − 3x2 ) = 4x − 3x2 3 3 (2x2 − x3 ) 2 y = = 2(4x−3x ) (2x2 − x3 )2 − √ 2 3 2 · (4x − 3x2 ) 3 3 (2x −x ) (2x2 − x3 )4 3(4 − 6x)(2x2 − x3 ) − 2(4x − 3x2 )2 √ 3 3 (2x2 − x3 )4 · 3 3 2x2 − x3 214 . 1 > √ √ 232 3 Inf leksija : (− 2. ) e (d) Raˇunanje vrijednosti funkcije nema ograniˇenja. druga derivacija.

2 = ∈C\R 18 x = 0 Nultoˇke nazivnika: c 2x2 − x3 = 0 x2 (2 − x) = 0 x1 = 0 x2 = 2 Analiza zakrivljenosti na brojevnom pravcu x: y y −∞ 0 2 +∞ + ? + ? − ∪ 0 ∪ 0 ∩ daje interval konveksnosti < −∞. Toˇka (2. +∞ >. Deriviranje: y = = √ √ √ 2x √ 2x − 1 ( x2 + 1 + x) − √x2 +1 + 1 ( x2 + 1 − x) x2 + 1 + x x2 +1 √ √ · x2 + 1 − x ( x2 + 1 + x)2 √ √ 2 2 2x − x2 + 1 + √2x+1 − x − (2x + x2 + 1 − √2x+1 − x) x2 x2 x2 + 1 − x2 215 .= = = 6x2 (4 − 6x)(2 − x) − 2x2 (4 − 3x2 )2 9 3 (2x2 − x3 )4 2x2 [3(8 − 12x − 4x + 6x2 ) − (4 − 24x + 9x2 )] 9 3 (2x2 − x3 )5 2x2 (9x2 − 24x + 20) 9 3 (2x2 − x3 )5 . Analiza predznaka druge derivacije slijedi nakon otkrivanja nultoˇaka brojnika c i nazivnika. rjeˇenje nejednadˇbe je cijeli c c s z R ili nejednadˇbu uop´e nije mogu´e zadovoljiti. 2 > i interval konkavnosti < 2. x2 + 1 + x Budu´i ni brojnik ni nazivnik nemaju nultoˇaka. Budu´i postoji y(0). Nultoˇke brojnika: c √ 24 ± 576 − 720 x1. c s z (e) Domena funkcije je rjeˇenje nejednadˇbe √ x2 + 1 − x √ > 0. pa je to c c toˇka infleksije. z c c c D = R. 0) je toˇka grafa u kojoj funkcija mijenja zakrivljenost.

0 > ∪ < 1. x−1 Rjeˇava se posebno lijeva. +∞ >. a obje nejednadˇbe mogu zadovoljiti brojevi iz z intervala < −∞. 1 > ∪ < 2. Konveksnost. 0 > ∪ < 2. +∞ >. Nultoˇke brojnika omogu´avaju analizu predzc c naka druge derivacije na brojevnom pravcu: 4x(x2 + 2) = 0 x = 0 0 +∞ 0 + 0 ∪ Inf leksija : konveksnost : konkavnost : (f) Prvi je problem domena: (0. 0) < 0. +∞ > . rjeˇenje desne s z s < −∞. 0 > x: y y −∞ − ∩ 1 ≤ 1. posebno desna nejednadˇba: s z −1 ≤ 1 −1 ≤ x−1 1 0 ≤ 1 + x−1 x−1+1 0 ≤ x−1 x 0 ≤ x−1 1 x−1 ≤ 1 1 x−1 − 1 ≤ 0 1−x+1 x−1 ≤ 0 2−x x−1 ≤ 0 Rjeˇenje lijeve nejednadˇbe je < −∞. +∞ > < −∞. konkavnost i toˇke infleksije zahtijevaju deriviranje: c y y = = = = 1 1− 1 (x−1)2 · −1 = (x − 1)2 −1 (x − 1)4 − (x − 1)2 = − (x − 1)4 − (x − 1)2 −1 2 3 1 (x − 1)4 − (x − 1)2 2 · 4(x − 1)3 − 2(x − 1) 2 (x − 1)(4x2 − 8x + 4 − 2x + 2) 2 [(x − 1)4 − (x − 1)2 ]3 (x − 1)(2x2 − 5x + 3) [(x − 1)4 − (x − 1)2 ]3 216 .= y = = 4x2 x2 + 1 √ 8x x2 + 1 − √ 4x3 + 8x (x2 + 1)3 √1 2 x2 +1 x2 + 1 · 2x · 4x2 = 8x(x2 + 1) − 4x3 √ (x2 + 1) x2 + 1 Nazivnik je uvijek pozitivan.

Nultoˇke nisu u domeni. Rjeˇenja drugog zadatka: s (a) Domena polinoma je R.c Nultoˇke brojnika su x1 = 1 i x2 = 3 . 3 27 k∈Z k∈Z k∈Z k∈Z 217 . istina je da su toˇke c c c infleksije funkcije nultoˇke druge derivacije: c (kπ. 2. 0). 0 >. Analiza c 2 predznaka druge derivacije na domeni: x : −∞ y y 0 − ! ∩ −π 2 izvan domene ? 2 ? π 2 +∞ + ∪ daje konveksnost za < 2. Derivacije: y y = 3 sin2 x · cos x = 6 sin x cos2 x − 3 sin3 x = 3 sin x(2 cos2 x − sin2 x) ukazuju na nultoˇke druge derivacije: c sin x = 0 x = kπ. √ 1 16 2 (± arccos + 2kπ. (b) Domena funkcije je R. 3 27 √ 1 16 2 (arccos − + 2kπ. Toˇaka infleksije c nema. k ∈ Z 2 cos2 x − sin2 x = 0 2 cos2 x − (1 − cos2 x) = 0 3 cos2 x = 1 cos2 x = 1 3 cos x = ± 1 3 1 x1 = ± arccos 3 + 2kπ x2 = ± arccos −1 + 2kπ 3 Budu´i su sve nultoˇke druge derivacije jednostruke. Derivacije: y y = 12x3 − 30x2 + 12 = 36x2 − 60x odmah daju toˇke infleksije. ). − ). 3 27 √ 1 16 2 (arccos + (2k + 1)π. +∞ > i konkavnost za < −∞. jer je oˇito da za x1 = 0 i za x2 = 5/6 druga c c derivacija mijenja predznak. a graf funkcije zakrivljenost. ± ).

g(x) 0 f (x) ∞ = . s Zadatak 8.13 Primjenom L’Hospitalovog pravila odredite ln sin 2x x→0 ln sin x lim Rjeˇenje. x→0 x x→0 1 lim ˇto je u poglavlnu o limesu funkcije pokazano pokusom. ako u tom sluˇaju postoji c x→c lim f (x) g (x) onda je taj limes jednak poˇetnom. g(x) ∞ lim L’Hospital je dokazao da.3 L’Hospitalovo pravilo Neodredjenost u raˇunanju limesa dolazi kada uvrˇtavanje vrijednosti c c s dovodi do diskusije tipa lim x→c odnosno x→c f (x) 0 = .8.2 L’Hospitalovo je pravilo oˇito na primjeru sin x cos x = L H = lim = 1. c c Primjer 8. Oˇito da uvrˇtavanje u formulu funkcije ˇiji se limes traˇi dovodi do s c s c z nedoumice: ln sin 2x −∞ lim = . x→0 ln sin x −∞ L’Hospital predlaˇe deriviranje posebno brojnika i nazivnika: z ln sin 2x x→0 ln sin x lim = = 1 sin 2x · cos 2x · 2 = 2 lim 1 x→0 x→0 sin x · cos x 1 2x · 2 L H = 2 lim cos 1 =4 x→0 cos2 x lim tg2x 0 = tgx 0 218 .

x→0 lim (1 − cos x) · cot x = (0) 219 . (0) 3. x→∞ 6. Budu´i uvrˇtavanje s c s −∞ ln x = x→0 ctgx ∞ lim daje neodredenost. x→0 ctgx x→0 x→0 − 1 x 0 sin2 x Primjena L’Hospitalovog pravila nije ograniˇena: c − lim sin2 x 0 2 sin x cos x = L H = − lim = = 0.Zadatak 8. c c Primjenom L’Hospitalovog pravila. x→0 ctgx lim Rjeˇenje.14 Odrediti ln x . x→0 x→0 x 1 1 a uzastopno ponavljanje pravila garantira da je konaˇni limes jednak poˇetnom. x→∞ (1) 1 (− ) 3 (∞) 4. x20 = x→∞ e2x lim ln x = x→∞ x lim lim x + arctgx = x (0) 2. x cos x − sin x = x→0 x3 lim lim x = ln x √ 3 5. odredite slijede´e limese: c 1. Pokuˇava se deriviranjem brojnika i nazivnika do´i do odredljivog s c izraza 1 ln x sin2 x 0 x lim = − lim = L H = lim =− .

∞0 . ex = x→∞ x5 lim ln x = x→q x − 1 lim lim tan x − sin x = sin3 x cot x = ln x (∞) 8. (1) 1 ( ) 2 (−∞) 9. c c x→∞ lim U neodredjene oblike spadaju: x→c x→c lim f (x) · g(x) = 0 · ∞ lim f (x)g(x) = 1∞ . lim f (x) − g(x) = ∞ − ∞ x→c Elementarnim transformacijama i koriˇtenjem zamjene limesa i s neprekidnih funkcija navedeni se oblici transformiraju u izraze na koje se smije primijeniti L’Hospitalovo pravilo.7. Stoga poˇetni limes rjeˇavamo pouzdanom klasikom: z c s 1+ x + sin x x : = lim x→ ∞ x→∞ x − sin x x 1− lim jer je sin x x sin x x = 1. 220 . x→∞ lim x + sin x x − sin x 1 + cos x 1 − cos x Rjeˇenje. L’Hospitalovo pravilo u ovom sluˇaju daje s c x→∞ lim koji se ne moˇe odrediti. 00 . x→0 10. sinx =0 x zbog ograniˇenih vrijednosti sin x i neograniˇene vrijednosti kojom se sin x dijeli. x→0 lim Oprezno s L’Hospitalovim pravilom: 11.

Uvrˇtavanjem kritiˇne vrijednosti dobiva se zaista s s c Za primjenu L’Hospitalovog pravila funkcija mora imati oblik razlomka: t→0 lim + 1 ln(1 + t) − t t2 = t→0 lim t − ln(1 + t) 0 = t2 0 1− 1 1+t t→0 = L H = lim 1 t lim 2 t→0 t(t + 1) 1 1 1 = L H = lim = t→0 t + 1 + t 2 2 2t = Rijeˇite nadalje: s 221 .17 Odredite t→0 lim + 1 ln(1 + t) − . 1 tgx Rjeˇenje. Rjeˇenje.Zadatak 8. t t2 ∞ − ∞.15 Izraˇunajte c x→0 lim arcsin xctgx. ali pravilno transformira u podobnu s c formulu: x→∞ lim x(e x − 1) = = 1 x→∞ 1 x lim ex e x · −1 1 x2 = lim e x = e0 x→∞ − 1 x→∞ 2 x 1 1 L H = lim = 1 Zadatak 8.16 Nadite x→∞ lim x(e x − 1) 1 Rjeˇenje. U ovom sluˇaju izraz se nasilno. Trigonometrijskim identitetom s ctgx = dobiva se zapis funkcije na koji se moˇe primijeniti L’Hospitalovo pravilo: z x→0 lim arcsin xctgx = = x→0 lim 0 arcsin x = tgx 0 √ 1 1−x2 1 x→0 cos2 x L H = lim cos2 x 1 = lim √ = x→0 1 1 − x2 = 1 Zadatak 8.

. mogu´e je zapisati: c x→0 lim etgx·ln sin x = elimx→0 ln sin x ctgx . x→+∞ lim x − x2 ln 1 + dosjetka je bizarna: lim x2 1 1 − ln(1 + ) x x = lim 1 x 1 − ln(1 + x ) 1 x2 x→+∞ x→∞ = . Prispodoba na oblik s s pogodan za raˇunanje limesa zahtijeva transformaciju c (sin x)tgx = eln(sin x) tgx = etgx·ln sin x koja se poziva na odnos medusobno inverznih funkcija: eln a = a.. x→0 lim ( 18. x→0 1 1 lim ( − x )= x e −1 1 1 − 2) = x sin x x 1 x = 1 ( ) 2 1 ( ) 6 (1) 17. zbog neprekidnosti eksponencijalne funkcije. 13. 222 .18 Odredite x→0 lim (sin x)tgx Rjeˇenje.12. x→ π 2 lim (π − 2x) · tgx = (2) 14. x→0 lim x · ln x = lim x6 · e−x (0) 15. Nadalje. x→∞ 16. Uvrˇtavanjem se dobiva upravo neodredeni oblik 00 . Zadatak 8.

x→0 lim x ln(1−e−x ) = 1 (e) 223 . x→0 lim x x−1 = 1 21. x→0 lim (e2x + x) x = 24. x→0 lim xx = 1 (1) (e) (1) (1) (e3 ) (e−1 ) 20. x→0 (1) 26.pa se raˇunanje svodi na nalaˇenje c z e limx→0 ln sin x ctgx = LH e limx→0 1 cos x sin x 1 − sin2 x = e = 1 − limx→0 sin2 x·tgx 1 = e0 Odredite i posljednje limese: 19. x→0 lim (ctgx) ln x = 1 22. πx tan πx ) 2 = x→1 4 Konaˇno. x→0 lim (1 + x2 ) x = 1 23. samo za najzahtjevnije: c lim (tan lim ( 1 π − arctgx) ln x = 2 25.

8.4

Asimptote grafa funkcije
x=c ⇔ ⇔ lim f (x) = ±∞ lim f (x) = 0

Postoje vertikalna
x→c

horizontalna y=d moˇebitno kosa z y = kx + l f (x) k = lim x→∞ x l = x→∞(f (x) − ax) lim Zadatak 8.19 Na´i asimptote grafa funkcije c y=√ x2 . x2 − 1
x→∞

Rjeˇenje. Domena funkcije bit ´e rjeˇenje nejednadˇbe: s c s z x2 − 1 > 0. Nejednadˇba se rjeˇava nalaˇenjem onih toˇaka x na brojevnom pravcu, za koje je z s z c x2 − 1 = 0 x2 x1 = 1 = 1 x2 = −1

Analiza predznaka izraza x2 − 1 na brojevnom pravcu dat ´e interval u kojem je izraz c x2 − 1 pozitivan: x: −∞ −1 1 +∞ x2 − 1 : + 0 − 0 + Budu´i da nazivnik iskljuˇuje nultoˇke, domena je: c c c D = (−∞, −1) ∪ (1, +∞). Vertikalne asimptote traˇe se u rubovima domene: z lim √ x2 1 = = +∞, 2−1 0 x

x→−1

pa je pravac x = −1 prva vertikalna asimptota

224

x2 1 = = +∞, x→1 0 x2 − 1 daje i drugu vertikalnu asimptotu x = 1 i to su jedine vertikalne asimptote. Horizontalna asimptota traˇi se ispitivanjem limesa u beskonaˇnim rubovima domene z c lim √
x→+∞

Raˇunanje c

lim √

x2 x2 : 2 = x2 − 1 x √ /x2 = x4 / =

x→+∞

lim

1
x2 x4

1 x4

1 = +∞, 0−0

pa nema horizontalne asimptote prema +∞. Posve analogno nema je ni prema −∞, jer je zbog parnosti funkcije graf simetriˇan: c (−x)2 (−x)2 − 1 =√ x2 . x2 − 1

Svejedno je da li se uvrˇtavaju pozitivni ili njima suprotni, negativni x-evi. s Kosa asimptota traˇi koeficijent smjera: z a = lim
√x x2 −1
2

x→+∞

x a

= =

x→+∞

lim √

x x2
x2 x2

x→+∞

lim

−1 1 −

:

x x

/x > 0 ⇒ x =

1 x2

x2 / a =
x→+∞

lim √

1 =1 1−0

√ x2 − x x2 − 1 √ b = lim = lim x→+∞ x→+∞ x2 − 1 ∞−∞ = . ∞ Omiljeno L’Hospitalovo pravilo ovdje nema uporiˇta za primjenu, budu´i je neodreden s c brojnik. Preostaje pokuˇaj prebacivanja iracionalnosti iz brojnika u nazivnik, odnosno s racionalizacija brojnika: √ √ x2 − x x2 − 1 x2 + x x2 − 1 x4 − x2 (x2 − 1) √ √ √ lim · = lim x→+∞ x→+∞ x2 x2 − 1 + x(x2 − 1) x2 − 1 x2 + x x2 − 1 x2 √ −x x2 − 1 = lim
x→+∞

i odsjeˇak na osi y: c

x2

x2 x3 : 3 x2 − 1 + x3 − x x b

= =

x→+∞

lim

1 x

x2 x2

1 x2

+1−0

0 =0 1+1−0

225

Rezultati pokazuju da postoji kosa asimptota za x → +∞: y = x. Asimptota se za drugu stranu domene, x → −∞ traˇi analognim postupkom: z a = lim
√x x2 −1
2

x √ /x < 0 ⇒ x = − x2 /
x→−∞

=

x→−∞

lim √

x x2 −1 1

:

x x

a a

= =

x→−∞

lim

x2 x2

1 x2

x→−∞

lim

1 √ = −1. − 1−0

Analogno se raˇuna koficijent b u jednadˇbi kose asimptote y = ax + b: c z √ x2 x2 + x x2 − 1 √ √ b = lim +x = lim x→−∞ x→−∞ x2 − 1 x2 − 1 √ √ 2 4 2 − 1 x2 − x x2 − 1 x +x x x − x2 (x2 − 1) √ √ √ b = lim · = lim x→+∞ x→−∞ x2 x2 − 1 − x(x2 − 1) x2 − 1 x2 − x x2 − 1 = lim
x→−∞

x2

x3 x2 : 3 2 − 1 − x3 + x x x

=

x→−∞

lim

1 x

1 · (−

x2 x2

1 x2 )

−1+0

b =

0 = 0, −1 − 1 + 0

pa je asimptota kojoj se graf funkcije priljubljuje za izuzetno negativne vrijednosti argumenta: y = −x.

Zadatak 8.20 Nadite asimptote krivulje y= 2x3 . x2 − 4

Rjeˇenje. s Vertikalna asimptota nalazi se na temelju domene: D = R \ {−2, 2}. Ispitivaju´i c lim − −16 2x3 = = +∞ x2 − 4 −0

x→−2

226

2x3 −16 = = −∞ +0 x→−2 x2 − 4 16 2x3 lim− 2 = = −∞ −0 x→2 x − 4 2x3 16 lim+ 2 = = +∞ +0 x→2 x − 4 lim + dobivaju se dvije vertikalne asimptote: x = −2 i x = 2. Horizontalne asimptote dobiti se mogu nakon ispitivanja 2x3 x3 : 3 = x→−∞ x2 − 4 x lim 2x3 x3 : 3 = x→+∞ x2 − 4 x lim
1 x 1 x

2 2 4 = −0 = −∞ − x3 2 2 4 = +0 = +∞ − x3

koje pokazuje da ih nema. Kose asimptote postoje ako postoje konaˇni limesi: c a = lim
2x3 x2 −4

x→+∞

x

= lim

x2 2x2 2 : 2 = lim =2 x→+∞ x2 − 4 x→+∞ 1 − 4 x x2 2x3 − 2x(x2 − 4) x→+∞ x2 − 4 8x x2 b = lim 2 : 2 =0 x→+∞ x − 4 x = lim

b = lim

x→+∞

x2

2x3 − 2x −4

koji u ovom zadatku daju desnu kosu asimptotu y = 2x. Lijeva beskonaˇnost ispituje se u nadi da postoji i lijeva asimptota: c a = lim
2x3 x2 −4

x→−∞

x

= lim

2x2 x2 2 : 2 = lim =2 x→−∞ x2 − 4 x→−∞ 1 − 4 x x2 2x3 − 2x(x2 − 4) x→−∞ x2 − 4 x2 8x : 2 = 0. b = lim 2−4 x→−∞ x x = lim

b = lim

x→−∞

2x3 − 2x x2 − 4

Asimptota kojoj se graf funkcije priljubljuje teˇe´i u beskonaˇnost s lijeve strane je isti z c c pravac y = 2x.

227

Zadatak 8.21 Odredite asimptote funkcije y= x3 . x+3

Rjeˇenje. Domena funkcije dobiva se rjeˇavanjem nejednadˇbe s s z x3 ≥ 0. x+3
x Rjeˇenja nejednadˇbe nalaze se analizom predznaka izraza x+3 s z na brojevnom pravcu. Analiza se provodi nakon nalaˇenja nultoˇaka brojnika i nazivnika, z c jer je za te x-eve nemogu´e odrediti predznak razlomka: c
3

x3 = 0 ⇒ x1 = 0 x + 3 = 0 ⇒ x2 = −3. Analiza na brojevnom pravcu: x:
x3 x+4

−∞

−3 0 + ! − 0 +

+∞

daje domenu kao uniju podruˇja na kojim razlomak poprima pozitivne vrijednosti. Toˇka c c -3 iskljuˇuje se iz domene, jer dijeljenje nulom nije definirano. Domena je tako: c < −∞, −3 > ∪[0, +∞ > . Vertikalna asimptota dobiva se ispitivanjem limesa: lim x3 −27 = = +∞ x+3 0 x3 0 lim = = 0. x→0 x+3 3

x→−3

U ovom sluˇaju, jedina vertikalna asimptota je c x = −3. Slijedi ispitivanje horizontalne asimptotiˇnosti: c lim x3 = x+3 = lim x3 = x+3 = x3 x3 : 3 x→−∞ x + 3 x 1 lim = +∞ x→−∞ 0 − 0 lim x3 x3 : 3 x+3 x 1 = +∞. lim x→+∞ 0 − 0
x→−∞

x→−∞

x→+∞

lim

228

2 Lijeva asimptota dobiva se nakon sliˇne analize. Koeficijent smjera dobiva se analogno: c a /jer je x < 0 ⇒ x = − √ x2 / a Sliˇan raˇun za b: c c b x3 +x x→−∞ x+3 √ √ √ √ x3 + x x + 3 x3 − x x + 3 √ ·√ = lim √ x→−∞ x+3 x3 − x x + 3 x3 − x2 (x + 3) = lim x→−∞ x3 (x + 3) − x(x + 3) = lim = − lim x→−∞ = x→−∞ lim x3 x+3 x = lim − x→−∞ x : x+3 x x 1 1+ 1 x = −1 229 .Kosa asimptota zahtijeva nalaˇenje koeficijenta smjera i odsjeˇka na osi y: z c a a b = = = lim x3 x+3 x→+∞ x 1 1+ = lim =1 x→+∞ x : x+3 x x x→+∞ lim 1 x x3 −x x+3 √ √ √ √ x3 − x x + 3 x3 + x x + 3 √ = lim ·√ √ x→+∞ x+3 x3 + x x + 3 x3 − x2 (x + 3) = lim x→+∞ x3 (x + 3) + x(x + 3) x→+∞ lim = = = x→+∞ lim −3x2 x3 (x + 3) + x(x + 3) −3 x3 x3 : x2 x2 3 x x→+∞ lim 1 · ( x + x ) + 1 · (1 + x −3 3 =− . 1+1 2 Slijedi da je desna kosa asimptota 3 y =x− .

2 Slijede´e zadatke pokuˇajte rijeˇiti samostalno. ali se malim trikom moˇe prispodobiti z na analogiju: lim x3 +x x+3 = lim −x3 −x −x + 3 = lim x3 −x x−3 x→−∞ x→+∞ x→+∞ Korektan raˇun za b: c b = = = = = = pa je lijeva asimptota x3 −x x→+∞ x−3 √ √ √ √ x3 − x x − 3 x3 + x x − 3 √ lim ·√ √ x→+∞ x−3 x3 + x x − 3 x3 − x2 (x − 3) lim x→+∞ x3 (x − 3) + x(x − 3) lim x→+∞ lim 3x2 x3 (x − 3) + x(x − 3) 3 x3 x3 : x2 x2 x→+∞ lim 1 3 · ( x + x ) + 1 · (1 + x ) x 3 3 = . Odredite asimptote slijede´ih krivulja: c (a) y= 230 x3 x2 − 1 . Stoga navedeno nema smisla.= = = x→−∞ lim lim −3x2 x3 (x + 3) + x(x + 3) −3 x3 x3 : x2 x2 x→−∞ 1 3 · ( x + x ) + 1 · (1 + x ) x −3 3 =− . Oni ukazuju na postojanje ili izostanak vertikalnih i horizontalnih asimptota. Postojanje horizontalne asimptote iskljuˇuje kosu asimptotu. Odredite prvo domenu. Nemojte odmah gledati c s s u rjeˇenja. jer se u raˇunanju javljaju nedefinirani izrazi poput x3 koji za x → −∞ z c ipak nije definiran. 1+1 2 √ naˇalost. 1+1 2 3 y = −x + . c 1. a zatim ispitajte limese na rubovima s domene. ne pali.

Horizontalne nema.(b) x+1 y=√ 2 x +2 y= √ x2 − 4 (c) (d) y= (e) x3 2(x + 1)2 x−1 x−2 1 y=x (f) y = xe x (g) 1 y = ln(e + )x x y= (i) y = 2x + arctan 1. Kosa asomptota: y = 1 x − 1. Kosa asomptota: y = x+ 1 . s (a) Vertikalne asimptote: x = 1 i x = −1. (d) Vertikalna asimptota je x = −1. Rjeˇenje. horizontalnih nema. Horizontalne asimptote: y = 1 i y = −1. 2 (e) Vertikalna asimptota: x = 2. (c) Vertikalnih i horizontalnih nema. (b) Vertikalnih asimptota nema. kosa asomptota: y = x. 2 (h) sin x x x 2 231 . Kose asimptote su: y = x za x → +∞ i y = −x za x → −∞.

232 .(f) Vertikalna: x = 0. Raˇun: c x→0+ lim x · e x 1 x 1 = = = = = = = 0 · e+∞ = 0 · ∞ = neodr. Ispitavanje rubova domene: e x→−1/e lim 1 x 1 lim x · ln e + x→0 x x · ln e + = = 1 − · (−∞) = +∞ e 0 · (−∞) = neodr. x→∞ ∞ · e0 = ∞ lim e x = e0 = 1 lim ex − 1 1 x 1 x 1 1 k = lim l = lim x · ex x→∞ x xe − x 1 x x→∞ x→∞ x→∞ x→∞ = L H = lim ex · 1 x→∞ −1 x2 −1 2 x lim e = e = 1. − 1 > ∪ < 0. Nejednadˇba se rjeˇava analizom predznaka izraza z s e+ na brojevnom pravcu: e+ = 0 − 1 e x = x: 1 e+ x −∞ + −1/e 0 − 0 ! + ∞ Domena je D =< −∞. +∞ >. Kosa asimptota: y = x + 1. lim+ ex 1 x→0 x→0 lim+ x · e x→0 lim− x · e x lim x · e x 1 1 1 0·e 1 x −∞ = L H = lim+ lim+ x→0 x→0 ex · 1 −1 x2 −1 x2 = lim+ e x = ∞ x→0 1 = 0 · 0 = 0. e Svojstvo logaritmiranja potencija daje zapis formule: y = x ln e + Domenu ˇine brojevi koji zadovoljavaju c e+ 1 >0 x 1 x 1 x 1 x . Kosa asimptota: y = x + 1 . 0 (g) Vertikalna asimptota ex + 1 = 0.

Horizontalna asimptota je x-os. Kosa asimptota je y = 2x + π : 2 k = lim 2x + arctan x 2 x→∞ x x − 2x 2 = x→∞ lim 2+ arctan x 2 x =2+ π 2 ∞ l = lim x→∞ 2x + arctan = 2+0=2 π = 2 8. s i Domenu funkcije ˇine svi brojevi osim 0: D = R \ {0}.x→0 lim ln e + 1 x 1 x =LH= = 1 −1 1 · x2 e+ x lim −1 x→0 x2 = lim x→0 1 e+ 1 x =0 x→±∞ lim x · ln e + 1 x ±∞ · ln e = ±∞ Kosa asimptota: k = lim l = lim x→∞ 1 x ln e + x x→∞ x 1 x ln e + −x x = 1 = = = x→∞ 1 1 e+ x lim 1 ln(e + x ) − 1 1 x · −1 x2 −1 x2 LH x→∞ lim −0 1 e (h) Vertikalne asimptote nema. (i) Vertikalne i horizontalne asimptote nema. Rjeˇenje. c ii Analiza predznaka prve derivacije y = 2xe x + x2 e x · 1 1 1 −1 x2 233 . c Zadatak 8. konkavne zakrivljenosti i toˇaka infleksije c te konaˇno asimptota.5 Kvalitativni graf funkcije Crtanje kvalitativnog grafa podrazumijeva grafiˇki opis domene. pada i ekstreme.22 Ispitajte tok i nacrtajte graf funkcije: y = x2 e x . konveksne. intervala c rasta.

ˇto znaˇi da je graf konveksan. 2(x + 1)2 234 . s c y = s iii Ponaˇanje na rubovima domene: x→−∞ x→0− lim x2 e x = ∞ · e0 = ∞ lim x2 e x = 0 · e−∞ = 0 1 −1 x x2 e −2 x3 1 1 x→0+ lim x e = 0 · e = lim+ x→0 2 1 x +∞ 1 = lim ex 1 x2 1 x→0+ = L H = lim x→0+ = ex 1 x =LH= 1 −1 x x2 e lim −1 == e+∞ = +∞ x→0+ x2 1 lim x2 e x = ∞ · e0 = ∞ x→−∞ x→∞ lim x2 e x = ∞ 1 Kvalitativni graf je jednostavan i nalazi se u prilogu.vodi na rjeˇavanje jednadˇbe: s z y = 0 e · (2x − 1) = 0 1 x1 = 2 1 x nakon koje slijedi ispitivanje monotonosti: x: y y Druga derivacija −∞ − 0 ! ! − 0 e2 4 1 2 +∞ + 1 1 e x (2x2 − 2x + 1) x2 nema nultoˇku a predznak ne mijenja ni u toˇki prekida. Domena funkcije s D = R \ {−1}. Zadatak 8.23 Ispitajte tok i skicirajte graf funkcije y= Rjeˇenje. Prva derivacija ima formulu y= x2 (x + 3) 2(x + 1)3 x3 . pa je pozitivna na cijeloj c c domeni.

iz koje se oˇitavaju nultoˇke: x1 = 0 i x2 = −3 koje su potrebne u analizi rasta i pada c c funkcije: x −∞ −3 0 +∞ y − 0 + 0 + y − 27 0 8 iz koje je vidljiva toˇka minimuma (−3. Graf se nalazi u c prilogu. na kraju zbirke. y= 1. Analiza predznaka druge derivacije: c x: y y −∞ 0 − 0 + ∩ 0 ∪ +∞ daje toˇku infleksije (0. 0). c Vertikalnu asimptotu x = −1 pokazuje x3 = +∞. a kosa asimptota: a = lim b = lim ima jednadˇbu z x3 2(x+1)2 x→∞ x→∞ 1 x3 − x 2 2(x + 1) 2 1 x2 = 2 x→∞ 2(x + 1) x 2 x3 − x(x + 1)2 = lim = −1 x→∞ 2(x + 1)2 = lim 1 x−1 2 i asimptota je kojoj graf prijanja na obje strane prema beskonaˇnosti. − 27 ). c 8 Druga derivacija: y = 3x (x + 1)4 ima nultoˇku u nuli. Nacrtajte grafove slijede´ih funkcija: c (a) y = x3 + (b) y= x2 x4 4 x +1 235 . x→−1 2(x + 1)2 lim Horizontalne asimptote nema.

(c) y =x+ (d) y= (e) 1 x x3 − 3x + 2 x2 + 1 x−2 y=√ 2 x +2 y = xe−x (f) (g) y= (h) y = xe x−2 (i) y = x2 ln x (j) y= (k) y= x ln x 2 1 ex x √ 1 − ln x 1 + ln x 2. Ispitajte tok funkcije i skicirajte graf: (a) y= (b) y= (c) y = xe− x 236 1 2x ln2 x e−3x 1−x .

Nacrtajte kvalitativni graf funkcije y = arcsin 5. Nakon crtanja. Ispitati tok i nacrtati graf y= x3 x−2 1 1 + x2 1 9 Integrali i primjene Integralni raˇun rjeˇava vrlo jednostavno izreciv.1 Definicija odredjenog integrala Primjer 9.(d) y = arctan (e) x x+1 x2 + 1 y= 2x + 1 y= (3x + 2)2 3x − 1 (f) (g) √ y = x 1 − x2 3. osi apcisa i grafom funkcije f (x) = 3. Rjeˇenje. Osim u geometriji. pa i ekonomski problemi. integralima c s se rjeˇavaju problemi gibanja.1 Izraˇunajte povrˇinu omedenu u koordinatnoj ravnini vertikalama c s x = 2. Ispitati tok i nacrtati graf funkcije zadane formulom y = x2 e x . no i netrivijalno rjeˇiv probc s s lem izraˇunavanje povrˇine ravninskog lika. povrˇina je jednaka 6 kvadratnih jedinica. potroˇnje energije. x = 4. s s 9. 4. s s 237 .

3 Izraˇunajte c 10 0 (10 − x)dx = Rjeˇenje. Nakon crtanja.1 Izraˇunajte povrˇinu omedenu pravcem y = 3x. − Zadatak 9. Izrazite zadatak integralom. zadatak se svodi na raˇunanje povrˇine pravokutnog s c s trokuta i dobiva se 13. Rjeˇenje. povrˇina dobivenog trapeza jednaka je s s P = a+c 11 + 1 ·v = · 5 = 30 2 2 kvadratnih jedinica. Zapisano integralom: 3 3xdx = 13.5 0 s Zadatak 9. vertikalama x = 0 i x = 3. s 238 . te osi 0x. Rjeˇenje.5 kvadratnih jedinica.2 Odredite povrˇinu omedenu pravcem y = 2x + 5 odozgo.Odredeni integral u oznaci 2 4 3dx predstavlja zadatak naveden u primjeru. Zadatak iskazan integralom: 23 (2x + 5)dx = 30kv. te osi apscisa odozdo. vertikalama x = −2 i x = 3 slijeva i sdesna. c s Zadatak 9. Rjeˇenje zadatka zapisuje se s 4 2 3dx = 6. Zapiˇite zadatak pomo´u oznake s c za odredeni integral. Nakon crtanja. U koordinatnoj ravnini nacrta se pravac x + y = 10 i traˇeni integral s z upravo je povrˇina pravokutnog trokuta i iznosi 50 kvadrata.

s Jedino pravilo koje vrijedi prilikom integriranja je (α · f (x) + β · g(x))dx = α · f (x)dx + β · g(x)dx. Algebarskim metodama. Antiderivacija je problem koji se naziva neodredjenim integralom: f (x)dx Antiderivaciju potenciranja uvijek je mogu´e prona´i: c c xn dx = xn+1 + c. a a gdje je F (x) = f (x) najve´i problem koji se sastoji u nalaˇenju antiderivacije podintegralne c z funkcije. s c 1. lijevo od vertikale x = b i desno od x = a: b f (x)dx = F (x)|b = F (b) − F (a). z Rijeˇite Newton-Leibnitzovom formulom nekoliko slijede´ih zadataka.Newton-Leibnitzova formula daje uputu za raˇunanje povrˇine ispod grafa c s funkcije y = f (x). Izraˇunajte povrˇinu koju omeduju parabola xy = 12. 239 . c s 2. Integriranje se izvodi pogadanjem antiderivacije. n+1 n = −1 1 · dx = ln |x| + c. iznad osi apscisa. x gdje je || radi ˇire definicije podintegralne od primitivne funkcije. supstitucijom i parcijalnom integracijom podintegralna funkcija moˇe se pripremiti do oblika prepoznatljivog za pogadanje. vertikalni pravci x = 1 i x = 3 i os apscsa: y = 0. Izraˇunati povrˇinu koju omedjuju graf funkcije c s y = x2 . os apscisa i vertikale x = 2 i x = 6.

dx = x + c 2. Ostali brojevi koji se javljaju ispod integrala su konstante. n+1 n = −1 dx · dx = ln |x| + c x ex · dx = ex + c. Integrirati se moˇe samo po jednoj varijabli. xn+1 + c. 4. Diferencijal dx ukazuje na varijablu u podintegralnoj funkciji. 240 . s 1. Odredite veliˇinu povrˇine ispod grafa funkcije c s √ y= x koja se duˇ x-osi proteˇe od 0 do 9. z Tablica neodredjenih integrala 1. z z 5. xn · dx = 3. Koliko je velika jedna od povrˇina koju sinusoida y = sin x zatvara s s x-osi? Rjeˇenja. 2. Odredite veliˇinu jednog od dijelova koje parabola c y = x3 − 4x zatvara s koordinatnom x-osi.3. 9. P = 26/3.2 Neposredno integriranje Jedini naˇin rjeˇavanja integrala je pogadanje formule koja derivirana daje c s podintegralnu formulu. ax dx = ax +c ln a 4.

cos2 x cos x · dx = sin x + c dx dx = −ctgx + c sin2 x 7. s Zadatak 9. √ x2 + A · dx = √ x √ 2 A · x + A + · ln x + x2 + A + c 2 2 Ostali neodredjeni integrali.4 Odredite 2pxdx Rjeˇenje. Ovisno o zadatku. 6. ali i ne mora srediti. √ dx = ln |x + x2 + A| + c x2 + A √ dx x = arcsin + c 2 a −x x √ 2 a2 x · a − x2 + · arcsin + c 2 2 a a2 11. ako su rijeˇeni. U podintegralnoj funkciji broj p je konstanta. pa zbog linearnosti operatora s antiderivacije: 2pxdx = 2p · √ xdx = 2p · x 2 dx = 1 2p · x2 3 2 3 + c. ˇto se moˇe. √ 10. s z 241 . dx · dx = tgx + c. sin x · dx = − cos x + c. dx 1 x = · arctg + c x2 + a2 a a dx 1 x−a = · ln | |+c 2 −a 2a x+a 8. Opet valja napomenuti c z da nije svaki integral rjeˇiv.5. √ a2 − x2 · dx = 12. x2 9. moˇda se nalaze u nekom od s z priruˇnika namjenjenog inˇenjerima ili studentima.

3x2 + 5 242 . s (x2 + 1)(x2 − 2) √ dx = 3 x2 = = = x3 13 x4 − x2 − 2 x3 10 4 2 dx −2 3 x 3 − x 3 − 2x 13 3 √ 4 3 dx − x3 7 3 7 −2 x1 3 1 3 +c √ √ 3x x 3x2 3 x − −63x+c 13 7 gdje je posljednji redak radi ˇminke.8 Integrirajte dx .7 Rijeˇite s tg 2 xdx Rjeˇenje. a i da pokaˇe algebarsku spretnost autora zbirke.6 Odredite x2 Rjeˇenje. +7 x dx 1 = √ arctg √ + c.5 Nadite (x2 + 1)(x2 − 2) √ dx. Jednostavnom primjenom tablice s dx . 3 x2 Rjeˇenje.Zadatak 9. Pomo´u osnovnih trigonometrijskih identiteta podintegralna funkcija poprima s c oblik pogodan za pogadanje primitivne funkcije: tg 2 xdx = = = sin2 x 1 − cos2 x dx = dx cos2 x cos2 x 1 cos2 x − dx cos2 x cos2 x 1 dx − dx = tgx − x + c cos2 x Zadatak 9. s z Zadatak 9. x2 + 7 7 7 Zadatak 9.

Pravilom o potenciranju z potencija jednakih baza. Rjeˇenje. Nasilnim izluˇivanjem 3 u nazivniku dobiva se s c dx 1 = 3x2 + 5 3 dx x2 + 5 3 = 1 1 x arctg +c 3 5 5 3 3 Zadatak 9.Rjeˇenje. 243 .9 Odredite (ax − bx )2 dx ax bx x Rjeˇenje. Raˇunanje odredenog integrala izvodi se po Newton-Leibnitzovoj formuli i sass c toji se od nalaˇenja primitivne funkcije za podintegralnu funkciju. mogu´e je podintegralnu funkciju svesti na oblik iz tablice: c 1 0 3x ex dx 1 = 0 (3e)x dx = (3e)x ln 3e 1 0 = 1 3e − = 3.11 Odredite vrijednost odredenog integrala: −1 −2 x−2 dx.10 Izraˇunajte 0 1 3x ex dx. x3 Rjeˇenje. Algebarskom transformacijom: s −1 −2 x 2 − 3 3 x x dx integral se svede na dva integrala op´ih potencija: c −3 −2 x−2 dx − 2 −3 −2 x−3 dx.40932 ln 3e ln 3e Zadatak 9. s a2x − 2ax bx + b2x dx = ax bx = 1 ln a b a b · x dx − 2 a b x dx + 1 ln b a b a · dx b a x − 2x + c Zadatak 9.

12 Izraˇunajte c 3e 2 e 2 √ 1 1+ x √ −√ dx x(1 − x) x(1 − x) Rjeˇenje: svodenjem podintegralnog izraza na zajedniˇki nazivnik dobiva se: s c 3e 2 e 2 1+ √ √ √ x − x(1 + x) dx = x(1 − x) 3e 2 e 2 1−x dx x(1 − x) 3e/2 = ln x|e/2 = ln e 3e − ln = ln 3 2 2 Primjenom tablice i jedinog nam pravila odredite formule u slijede´im c zadacima: 1. Neposredno integrirajte: (a) ( (b) 1−x 2 ) x x+1 √ x √ dx = dx = (c) x4 + x−4 + 2 x3 dx = (d) √ 1 − sin 2x dx = 244 .Primjenom tablice. po Newton-Leibnitzovoj formuli dobiva se: x−1 −1 =1− −1 −2 −2 x−2 −2 −1 = −2 1 −2 2 1 1 − = −2 −8 1 −3 = −2· 2 8 5 = 4 Zadatak 9.

25 b) 0.73. k ∈ Z 4 4 245 . zadatak: (a) −1/x − 2 ln x + x + c (b) (c) √ x4 + x−4 + 2 x3 x4 + 1 x4 x3 √ 2 x 3 (x + 3) + c √ dx = dx = +2 dx = x8 +1+2x4 x4 x3 (x4 +1)2 x2 x3 dx = x4 + 1 dx = x5 (d) √ 1 − sin 2x dx = 1 x−4 1 + x−5 dx = ln x + + c = ln x − 4 + c x −4 4x sin2 x − 2 sin x cos x + cos2 xdx = (sin x − cos x)2 dx = | sin x − cos x|dx = 2. 3. x ∈ [− 3π + 2kπ. Analogno a) 11. Izraˇunajte vrijednosti odredenih integrala: c (a) 8 −1 √ 3 x · dx =. k ∈ Z 4 4 cos x − sin x. 1+x π 6 ln 2 − 1 (b) −π 3 tg 2 x · dx =. 3. 1 + x2 Rjeˇenja. 5π + 2kπ]. b) 0. Odredeni integrali: a) 0. x ∈ [ π + 2kπ.56 sin x − cos x. (b) 2 1 √ dx =.2. π + 2kπ]. s 1.693. Odredite vrijednost odredenih integrala: (a) 1 0 dx =.

zadatak: 1 −1 5x 3−x dx a a)27x √ 9x3 + 9x √ x + c − b)a ln x − a − 2x2 + c 5 − 7 x 4 4 4 2 1 c) 4 x x3 − 15 x3 x3 + c d) −5x ln 5 + 5·2x ln 2 + c 7 1 2x x e) 2 e + e + x + c f √ ) − ctgx − x + c √ g)x − arctgx + c h) ln |x + x − 1| + ln |x − x − 1| + c 5 7 2 3 2. Integrirajte c z algebarskim svodenjem integrala na tabliˇne. e)1.Slijede´i zadaci su sloˇeniji zadaci neposrednog integriranja. g)1 1 + 4 ln 3. c)− 9 . d)− 9 . zadatak: 2 a) ln 3 − 3 ln 4 . b) 15 (215 − 1). b) 15(ln 16 3) 5−ln 246 . c 1. i)0. Izraˇunajte c a) c) e) g) i) 1 0 √ x 3 xdx = = = = b) d) f) h) j) 256 1 √ x x xdx = = −1 dx −3 x3 3 dx √ 1 x x −2 √ dx −4 3 x 0 2 (2 + x2 )3 dx = = −3 x3 −2x+4 dx −1 x 2π 0 (2 sin x 4 x2 3 1−x2 dx 1 2 −3 (x + 3 cos x)dx = + 2x − 3)dx = c 3. f)−4 35 . Izraˇunajte: a) 01 (3x − 4x )dx Rjeˇenja: s 1. h)−1.09. j)−7 3 4 2 3 3. zadatak: 8 4 4 2 a) 3 . Integrirajte a) c) e) g) (3 − x2 )3 dx = √ (1 − x2 ) x xdx = e3x +1 dx ex +1 x2 dx 1+x2 b) d) f) h) a x + a2 x2 + a3 x3 dx = 2x+1 −5x−1 dx 10x = = ctg 2 xdx = √ √ x2 +1− x2 −1 √ dx 4 −1 x = = 2.

da je mogu´e potpuno uvesti varijablu t pod c integral: k(x) = ϕ(t) x = k −1 (ϕ(t)) Potrebno je zamijeniti i diferencijal dx sa dt.9. U ovom sluˇaju mudro je uzeti: c 5 − 6x −6dx dx = t3 = 3t2 dt t2 = − dt. Nema pravila koji dio podintegralne funkcije zamijeniti i koju funkciju izabrati s za zamjenu. 2 √ 3 jer nakon uvrˇtavanja dobiva se prepoznatljiva podintegralna funkcija s −t2 dt 2 1 1 t4 =− t3 dt = − +c 2 24 √ Budu´i zadatak traˇi nalaˇenje primitivne funkcije za 3 5 − 6x.3 Metoda supstitucije Metoda supstitucije sastoji se u zamjeni dijela formule u podintegralnoj funkciji koja ovisi o x. formulom koja ´e ovisiti o novoj c varijabli t: k(x) = ϕt Izbor k(x) mora biti takav. zapisanog kao k(x).13 Supstitucijom odredite √ 3 5 − 6xdx Rjeˇenje. zamijeniti debljinu niti integriranja. u rezultat se mora vratiti c z z varijabla 5 − t3 x= . Zadatak 9. Preslikavanje x −→ k(x) mora biti bijektivno definirana funkcija. 6 pa je traˇena primitivna funkcija: z t3 · √ 3 5 − 6xdx = − 1 8 5 − t3 6 4 +c 247 .

pa izvrˇiti zamjenu: s x2 = t dt 1 dt √ 2 1 − t2 1 1 arcsin t + c = arcsin x2 + c 2 2 2xdx = dt x 2x √ = 1 − t2 = Ovaj zadatak je vrlo teˇak i zahtijeva puno iskustva.16 Pogodnom supstitucijom rijeˇite s √ xdx 1 − x4 Rjeˇenje. Metodom izrazito upornog gledanja mogu´e je u brojniku otkriti derivaciju s c izraza x2 . Rjeˇenje. t Zadatak 9. z 248 .Zadatak 9. U ovom je zadatku faktor x2 prispodobiv do na konstantu. derivaciji argumenta s eksponencijalne funkcije: x2 ex dx 3 3 = /x3 = t 3x2 dx = dt/ dt x2 · et · 2 3x 1 1 et dt = et + c 3 3 1 x3 e +c 3 = = = Zadatak 9. Lukavo je cijeli nazivnik zamijeniti novom varijablom: x2 − 5x + 7 = t (2x − 5)dx = dt jer je tada integral po novoj varijabli bitno jednostavniji: dt = ln |t| + c = ln |x2 − 5x + 7| + c.15 Odredite x2 ex dx. Ovaj integral posebno je znaˇajan.14 Odredite x2 2x − 5 dx. − 5x + 7 Rjeˇenje. jer je u brojniku sadrˇana derivacija s c z nazivnika.

Ponekad je zgodno zamijeniti nezgodnu funkciju jednostavnom: s arcsin x 1 − x2 = / arcsin x = t √ 1 dx = dt 1 − x2 t · 1 − x2 dt 1 − x2 3 1 t2 2 dt = t 3 +c √ 2 3 2 (arcsin x) 2 + c 3 dx = = = = √ 1 − x2 dt/ s Zadatak 9.17 Rijeˇite s ex dx ex − 1 ex − 1 = ex dx = dt = ln |t| + c ln |et − 1| + c t t dt Rjeˇenje. Supstitucija s ex dx = ex − 1 ex dt · = t ex Zadatak 9. 1 + 4x2 Rjeˇenje.18 Zgodnom supstitucijom otkrijte arcsin x 1 − x2 Rjeˇenje.19 Rijeˇite neodredeni integral: √ x − arctg2x dx. Prije supstitucije integral se rastavi: s √ x − arctg2x x dx = dx − 1 + 4x2 1 + 4x2 1 + 4x2 = t 8xdx = dt dx = dt 8x √ arctg2x dx 1 + 4x2 arctg2x = s 1 1+(2x)2 · 2dx = ds dx = (1+4x2 )ds 2 2 = = = √ s (1 + 4x )ds x dt · − · t 8x 1 + 4x2 2 1 1 dt 1 − s 2 ds 8 t 2 3 1 2 1 ln(1 + 4x2 ) − · arctgx 2 + c 8 2 3 249 .Zadatak 9.

Supstitucija −mx = t daje: s a · et · a dt a = − et + c = − e−mx + c −m m m Zadatak 9. Definicija tangensa i ˇinjenica da je sinus derivacija kosinusa: s c tgxdx = sin x dx = cos x = = = kao primitivnu funkciju. Nakon kvadriranja: s (cos2 x + 2 cos x sin x + sin2 x)dx = = = = dx + /2x = t. x+ x− cos 2xdx dx = dt 2 cos t · dt 1 = x + · (− sin t) + c 2 2 1 sin 2x + c 2 Zadatak 9. cos x = t − sin xdx = dt dt dx = − sin x sin x dt · t − sin x dt − = − ln t + c t − ln cos x + c Zadatak 9.21 Odredite (cos x + sin x)2 dx.20 Odredite a · e−mx dx.22 Na´i c tgxdx. Rjeˇenje. Rjeˇenje. Rjeˇenje.23 Nadite sin2 x cos xdx 250 .Zadatak 9.

Rjeˇenje.24 Odredite primitivnu funkciju: cos2 xdx. 1. 3 3 Zadatak 9. 2dx = dt 1 1 dt = x+ cos t 2 2 2 1 1 1 = x + · · (− sin t) 2 2 2 1 1 = x − sin 2x + c 2 4 1 + cos 2x 2 Kod rjeˇavanja neodredenog integrala rezultat nije jednoznaˇan. Supstitucija s sin x = t cos xdx = dt daje t2 dt = t3 sin3 x = + c. Koristiti identitet s cos2 x = i supstituciju: 1 + cos 2x 1 1 dx = dx + cos 2xdx 2 2 2 = 2x = t.Rjeˇenje. Zamijenom varijabli integrirajte: (a) √ (b) xdx = 1 − x2 dx = √ x2 1 + x3 (c) √ 251 dx = x (1 + x) . Toˇnost s c c primitivne funkcije dovoljno je provjeriti deriviranjem. Derivacija mora biti jednaka podintegralnoj funkciji.

Pogodno odabranom supstitucijom integrirajte: (a) sin(ln x) dx x (b) 1 + sin 3x dx cos2 3x sin x − cos x dx sin x + cos x x · ctg(x2 + 1)dx 252 (c) (d) .(d) sin (e) 1 dx · = x x2 dx = x(1 − x) (f) dx = x ln x ln ln x arctg x 2 dx = 4 + x2 ex dx = x2 1 (g) (h) (i) √ ex a − bex dx = (j) sin5 x · cos x dx = 2.

s 1. Supstitucija: (a) √ (b) x2 1 + x3 dx = = (c) √ (d) sin (e) dx x(1 − x) = x = t2 dx = 2tdt = √ 2tdt √ = 2 arcsin x + c 1 − x2 1 dx · = x x2 1 x =t −1 x2 dx = xdx = 1 − x2 1 − x2 = t2 −2xdx = 2tdt = −tdt = −t = − 1 − x2 + c t 1 + x3 = t2 3x2 dx = 2tdt 2 9 (1 + x3 )3 = x2 · t · 2tdt 2 t3 = · 3x2 3 3 dx = x (1 + x) x = t2 dx = 2tdt = √ 2tdt = 2arctg x + c 2) t(1 + t dt = sin t · −x2 dt 1 = cos + c 2 x x t· 253 .(e) 1 dx x ln x dx x(4 − ln2 x) esin 2 (f) (g) x · sin 2xdx (h) earctgx + x ln(1 + x2 ) + 1 dx 1 + x2 Rjeˇenja.

Prikladno je odabrati: (a) sin(ln x) dx x (b) 1 + sin 3x dx cos2 3x = 1 = 1 x =t −1 x2 dx = dt = 1 et · (−x2 )dt = −e x + c 2 x a − bex = t2 = −bex dx = 2tdt 3 2 √ a − bex + c − 3b sin x = t cos xdx = dt ex · t · 2tdt 2 t3 =− · −bex b 3 = = t5 dt = 1 sin6 x + c 6 1 x dx ln x = t = dt = sin t · xdt = − cos ln x + c x = = = = 1 sin 3x dx + dx cos2 3x cos2 3x 3x = t cos 3x = t 3dx = dt − sin 3x · 3dx = dt ds sin 3x 1 dt + · 2t 2 3x −3 sin 3x cos cos 1 1 s−1 1 1 tg3x − · = tg3x + +c 3 3 −1 3 3 cos 3x 254 .(f) dx x ln x ln ln x = = (g) arctg x 2 4 + x2 dx = 1 x dx 1 t dt ln x = t = dt = = ln t = s = ds xdt = x · t · ln t tds = ln(ln(ln x)) + c t·s  arctg x = t  2  1 · 1 dx = dt x2 = 2   1+ 4   4+x2 dx = 2 dt    1 t2 1 x · = arctg 2 + c 2 2 4 2 t 4 + x2 dt · 4 + x2 2 = (h) ex dx x2 (i) √ ex a − bex dx = = (j) sin5 x · cos x dx 2.

(c) sin x − cos x dx = sin x + cos x = (d) x · ctg(x2 + 1)dx = = (e) 1 dx x ln x (f) dx x(4 − ln2 x) = = − (g) esin 2 sin x + cos x = t (cos x − sin x)dx = dt dt sin x − cos x · = − ln | sin x + cos x| + c t cos x − sin x x2 + 1 = t 2xdx = dt cos t = s − sin tdt = ds = x · ctgt · = 1 2 1 cos t dt = dt 2x 2 sin t −ds = − ln | cos(x2 + 1)| + c s = ln x = t dx x = dt = 1 · xdt = ln(ln x) + c x·t 1 x dx ln x = t = dt = xdt =− x(4 − t2 ) dt t2 − 4 1 ln x − 2 ln +c 2·2 ln x + 2 x · sin 2xdx  sin2 x = t  = = 2 sin x cos xdx = dt   sin 2xdx = dt   et dt = esin 2 x +c (h) earctgx + x ln(1 + x2 ) + 1 dx 1 + x2 = = = = = earctgx dx + 1 + x2 arctgx = t 1 1+x2 dx = dt x ln(1 + x2 ) 1 + x2 ln(x2 + 1) = s 1 x2 +1 2xdx = ds x · s (x2 + 1)ds et · (1 + x2 )dt + · + arctgx 1 + x2 1 + x2 2x 1 s2 earctgx + · + arctgx 2 2 1 earctgx + ln2 (x2 + 1) + arctgx + c 4 255 .

Primjer 9. Racionalne z c c c c funkcije se mogu u potpunosti integrirati.25 Integrirajte dx +1 x3 Rjeˇenje. Racionalnu funkciju potrebno je rastaviti na parcijalne razlomke: s 1 A B = + | · (x − a)(x + a) 2 −a x−a x+a 1 = A(x + a) + B(x − a) 1 x=a⇒ =A 2a 1 x = −a ⇒ =B −2a 1 1 1 2a 2a = − x2 − a2 x−a x+a x2 Nakon ˇega je integriranje lagano supstitucijom: c dx 1 1 dx = dxx − a − x2 − a2 2a 2a x + a 1 1 x−a = (ln |x − a| − ln |x + a|) = ln +c 2a 2a x+a Zadatak 9. Racionalne funkcije jedine su koje moˇemo raˇunati pomo´u ˇetiri osnovne raˇunske operacije.2 Dokazati neodredeni integral iz tablice x2 1 1 x−a +c dx = ln 2 −a 2a x+a Rjeˇenje.4 Integral racionalne funkcije Racionalne funkcije su omjeri polinoma. Potrebno je rastaviti racionalnu funkciju u jednostavnije racionalne funkcije: s A Bx + C 1 = + | · (x3 + 1) x3 + 1 x + 1 x2 − x + 1 1 = A(x2 − x + 1) + (Bx + C)(x + 1) 1=A·3 x = −1 : 1 A= 3 256 .9. Integriranje se provodi direktno ili metodom supstitucije.

Mogu´e je dijeljenje brojnika i nazivnika: s c (x3 + 1) : (x3 − 5x2 + 6x) = 1 −x3 + 5x − 6x 5x2 − 6x + 1 x3 + 1 5x2 − 6x + 1 = 1+ 3 x3 − 5x + 6x x − 5x2 + 6x Zadatak je sada jednostavniji: x3 + 1 dx = x3 − 5x + 6x dx + 5x2 − 6x + 1 dx.26 Odredite x3 + 1 dx x3 − 5x2 + 6x Rjeˇenje. Brojnik ima stupanj jednak nazivniku.x=0 x=1 : : 1= 1 +C 3 C = −2 3 1= 1 3 + 2B − B=1 4 3 Integriranje je jednostavnije: dx x3 + 1 = = = = = = = x− 2 1 dx 3 + dx 3 x+1 x2 − x + 1 2x − 1 + 1 − 4 1 1 3 ln |x + 1| + 3 2 x2 − x + 1 1 1 1 2x − 1 dx ln |x + 1| + − 3 2 x2 − x + 1 6 x2 − x + 1   1 x− 2 =s  2  x −x+1=t dx = ds  (2x − 1)dx = dt  x 2 − 1 + 1 = s2 4 1 1 dt 1 ds ln |x + 1| + − 2+ 3 3 2 t 6 s 4 x− 1 1 1 1 1 ln |x + 1| + ln(x2 − x + 1) − · √ · arctg √ 2 3 3 3 2 6 2 2 1 1 1 2x − 1 ln |x + 1| + ln(x2 − x + 1) − √ arctg √ +c 3 2 3 3 3 Zadatak 9. 257 . x3 − 5x2 + 6x Integral racionalne funkcije zahtijeva faktorizaciju nazivnika: x3 − 5x2 + 6x = x(x2 − 5x + 6) = x(x2 − 3x − 2x + 6) = x(x − 3)(x − 2).

Integrirajte slijede´e racionalne funkcije.27 Na´i primitivnu funkciju: c e2x dx . Zadatak 9. ex dx = dt daje s dt t t2 − t 1 t2 (t − 1) = = dt t2 (t − 1) A B C + 2+ t t t−1 | · t2 (t − 1) 1 = t=0 : t=1 : t=2 : dt = t2 (t − 1) = = At(t − 1) + B(t − 1) + Ct2 B = −1 C=1 A = −1 dt dt dt − − + t t2 t−1 1 − ln |t| + + ln |t − 1| t −x + e−x + ln |ex − 1| + c 1.Racionalna funkcija rastavlja se na parcijalne razlomke: 5x2 − 6x + 1 A B C = + + | · (x3 − 5x2 + 6x) 3 − 5x2 + 6x x x x−2 x−3 5x2 − 6x + 1 = A(x − 2)(x − 3) + Bx(x − 3) + Cx(x − 2) 1 x=0 : =A 6 9 x=3 : − 2 28 x=2 : 3 i integral sada glasi: x3 + 1 dx 3 − 5x2 + 6x x 28 −9 2 3 dx + dx x x−2 x−3 1 28 9 = x + ln |x| + ln |x − 3| − ln |x − 2| + c 6 3 2 = dx + 1 6 dx + Supstitucijom se velik broj integrala svodi na integrale racionalnih funkcija. c 258 . − ex Rjeˇenje. Supstitucija ex = t.

dx = 1 − x2 1+x ( 1 ln | 1−x |) 2 3.(a) x3 (−2 ln x + 2 ln(x − 2) − 1 x−2 5x − 8 dx = − 4x2 + 4x + c) (b) 2x + 3 · dx = (x − 2)(x + 5) ln(x − 2)(x + 5) + c (c) x4 dx = x3 − 1 (x + 2 2 1 3 ln |x − 1| − 1 3 ln(x2 + x + 1) + 4 √ 3 3 √ arctan 2x+1 + c) 3 (d) x2 + 1 · dx = x2 − 5x + 6 x − 15 ln |x − 2| + 20 ln |x − 3| + c (e) x2 + 1 · dx = (x + 1)2 · (x − 1) 1 2 ln |x2 − 1| + 1 x+1 +c (f) x2 + 5x + 4 · dx = x4 + 5x2 + 4 5 4 ln(x2 + 4) + 25 18 arctan x − 2 5 24 ln(x2 + 1) + 11 36 arctan x + c 2. Izraˇunajte odredene integrale slijede´ih racionalnih funkcija: c c (a) 2 1 x2 dx = + 5x 1 12 ( ln ) 5 7 259 .

x2 − 1 x3 + x2 dx = x3 − 3x + 2 1 0 (f) 3 2 (2.3 Treba izraˇunati a 0 √ x2 a2 − x2 dx Rjeˇenje.23) (g) x4 dx = x2 + 3 (2.(b) 4 3 x2 dx = x2 − 3x + 2 0 −2 (3. Promjena varijable integriranja povlaˇi c i promjenu granica: b a f (x)dx = β α f (ϕ(t))dt.5 + 13 ln 2 − 5 ln 3) 1 ( − 2 ln 2) 4 3 2π (− − √ ) 2 3 3 (−0. 0014) (c) 2x − 3 dx = (x − 2)2 (d) 0 −1 x3 dx = x2 + x + 1 0 −1 2 (e) x6 dx =. a = ϕ(α) b = ϕ(β) c Primjer 9.5 Zamjena varijabli u odredenom integralu Rezultat odredenog integrala je broj. U ovom zadatku pogodna je trigonometrijska supstitucija: s x = dx = a sin t a cos tdt x t = arcsin a α = arcsin 0 = 0 π β = arcsin 1 = .77) 9. 2 260 .

Nakon supstitucije i promjene granica: a 0 x2 a2 − x2 dx = 0 π 2 sin2 t · a2 − a2 sin2 tdt 1 − sin2 tdt = 0 π 2 sin2 t · a · π 2 = a 0 sin2 t cos tdt sin t = s sD = sin 0 = 0 cos tdt = ds sG = sin π = 1 2 1 = a 0 s2 ds = a · s3 3 1 = 0 a 3 Zadatak 9. Supstitucija mijenja granice: s ex − 1 = t2 ex dx = 2tdt x e +√ = t2 + 4 3 tD = √ 0 − 1 = 0 e t − G = eln 5 − 1 = 2 i novi integral glasi: 2 0 ex · t 2tdt · t 2 + 4 ex 2 = 2 0 t2 dt t2 + 4 2 2 t +4−4 dt = 2 t2 + 4 0 1 t = 2t|2 − 8 · arctg |2 0 2 20 π = 4 − 4(0 − ) = 4 + π 4 = 2 2 2 dt − 8 0 0 dt t2 + 4 Zadatak 9.29 Izraˇunajte c 5 0 dx √ .28 Izraˇunati c ln 5 0 √ ex ex − 1 · dx ex + 3 Rjeˇenje. 2x + 3x + 1 261 .

94 2 10 2 Izraˇunajte vrijednosti odredenih integrala: c 1. 262 .Rjeˇenje. 0 (2 − π ) 2 ln 2 √ ex − 1dx =. Supstitucija s 3x + 1 = t2 3dx = 2tdt dx = 2 tdt 3 2 −1 x= t3 √ t = 3x + 1 tD = 1 tG = 4 daje integral racionalne funkcije: 4 1 2 3 tdt t2 −1 3 + 4 2· t = 1 t2 4 1 4 1 tdt − 1 + 3t 2 3 2t + 2 − 3 2 t2 − 1 + 3 t 2 = = 1 2 1 2 2t + 3 1 3 2 dt − · 2 − 1 + 3t 2 2 t 2 4 1 dt (t + 3 2 4) − 25 16 = 3 t2 − 1 + 2 t = v 3 (2t + 2 )dt = dv vD = 3 2 vG = 21 t+ 3 =s 4 dt = ds sD = 7 4 sG = 19 4 19 4 = = = = 1 2 21 3 2 dv 3 − v 4 7 4 s2 ds 25 − 16 5 4 5 4 7 2 s− 1 3 1 ln v|21 − · 3 5 · ln 2 2 4 2· 4 s+ | 74 4 19 1 1 3 3 ln 21 − ln − ln − ln 2 2 2 10 6 3 1 3 7 ln 14 − ln ≈ 0. 5 ( 524 ) 3 9 x2 · √ x − 5 · dx = 2.

a)−5.3.5.4. s 3 1 11 21 i) 2 .4 Izraˇunajte: c 1 0 sin(2t + 3) cos(3t − 1)dt Ovakav zadatak rjeˇava se primjenom formula za pretvaranje produkta trigonometris jskih funkcija u zbroj: • sin α cos β = 1 [sin(α + β) + sin(α − β)] 2 • sin α sin β = 1 [cos(α − β) − cos(α + β)] 2 • cos α cos β = 1 [cos(α − β) + cos(α + β)] 2 263 . b)1. s c Primjer 9. k) 128 9. d)11 3 . Izraˇunajte c x(x2 − 13)23 √ c) 26 2x − 3dx a) e) g) i) j) 0 2x−3 −1 1−x dx π/2 0 4 3 b) d) f) h) j) k) 0 −2 (5 − 2x)9 dx 10 √ x dx 2 2x+5 2 −5x 2 dx 0 e 3 2x+3 0 x2 +3x−10 dx 1 2x+5 −2 x2 +5x+4 dx π/2 π/6 sin 2xdx e ln x 1 x dx π/2 π/3 sin3 xdx sin5 x cos xdx 1 Rjeˇenja. primjenom iz s srednje ˇkole nauˇenih trigonometrijskih identiteta. c)8 2 . g)0. f)0. j) 24 . 1 (8/3) e ln xdx √ = x 1 + ln x 4.69. e)−2.86 · 1012 .6 Integral trigonometrijskih funkcija Integrali trigonometrijskih funkcija rjeˇavaju se neposredno.73 · 108 . h)− ln 5.

Rjeˇenje primjera: s 1 0 sin(2t + 3) cos(3t − 1)dt = 1 1 1 1 sin(5t + 2)dt + sin(4 − t)dt 2 0 2 0 1 − cos(5t + 2) 1 1 − cos(4 − t) 1 = · |0 + · |0 2 5 2 −1 1 1 = − (cos 7 − cos 2) − (cos 3 − cos 4) ≈ 0. za m = 2k + 1 integral prelazi u sin2k · cosn x · sin xdx = − (1 − cos2 x)k cosn xd(cos x) 264 .05 10 2 c s 1. Primjerice. Izraˇunajte primjenom formula za pretvaranje umnoˇka trigonometrijskih funkcija u zbroj: (a) 0 2π x π 3 sin(2x − π) · 6 sin( + )dx 3 2 (-24) (b) 0 1 −3 cos(2πϕ + π π ) · 3 cos(−3πϕ − )dϕ 2 4 (0) (c) π/6 0 1 − 24 sin 5x cos xdx = (d) π/2 173 1 385 − 123 770 √ 0 sin x · sin x x · sin dx = 2 3 3 Integrali tipa sinm x cosn xdx trivijalni su ako je bar jedan od cijelih brojeva m ili n neparan.

Analogno u sluˇaju da je n = 2k + 1 neparan broj: c Primjer 9.6 cos2 3x sin4 3xdx = = (cos 3x sin 3x)2 · sin2 3xdx sin2 6x 1 1 1 · (1 − cos 6x)dx = sin2 6xdx − sin2 6x cos 6xdx 4 2 8 8 1 1 1 1 (1 − cos 12x)dx − sin2 6x · d(sin 6x) = 8 2 8 6 3 1 1 sin 12x 1 sin 6x = x− · − +c 16 16 12 48 3 265 .koji supstitucijom cos x = t prelazi u rjeˇivi integral polinoma: s (1 − t2 )k · tn dt.5 sin6 x · cos9 xdx = = = = sin6 x · cos8 x · cos xdx sin6 x(1 − sin2 x)4 · d(sin x) = / sin x = t/ t6 (1 − t2 )4 dt = t6 (1 − 4t2 + 6t4 − 4t6 + t8 )dt t7 t9 t11 t13 t15 −4 +6 −4 + +c 7 9 11 13 15 sin9 x sin11 x sin13 x sin15 x sin7 x −4 +6 −4 + +c = 7 9 11 13 15 Integrali tipa sinm x cosn xdx u kojim su potencije parne rjeˇavaju se identitetima s • sin2 x = 1 (1 − cos 2x) 2 • cos2 x = 1 (1 + cos 2x) 2 • sin x cos x = 1 sin 2x. 2 Primjer 9.

Univerzalna supstitucija daje s dx = 1 + sin x + cos x = 2dt 1+t2 2 2t + 1−t2 1+t2 1+t 1+ 2dt = 2 + 2t dt x = ln |1 + t| + c = ln |1 + tg | + c 1+t 2 Zadatak 9. d) 3π .30 Univerzalnom trigonometrijskom supstitucijom integrirajte dx cos x + 2 sin x + 3 266 .2. c s Primjer 9.76. c)−3. 1 + sin x + cos x Rjeˇenje. s 27 U rjeˇavanju se primjenjuje i posebna. supstitucija: s tg x = t 2 2dt 1 + t2 2t sin x = 1 + t2 1 − t2 cos x = 1 + t2 dx = kojom trigonometrijski integral prelazi u integral racionalne funkcije koji je uvijek mogu´e razrijeˇiti. Izraˇunajte slijede´e integrale: c c (a) (b) (c) (d) 1 5 0 sin xdx π 4 3 2 sin x cos xdx 4.089. trigonometrijska. b)0.5 dx 2 cos x 2π 4 6 1 sin 5x cos 5xdx Rjeˇenja: a)0.7 Rijeˇite s dx .

s dx cos x + 2 sin x + 3 = = 1−t2 1+t2 2dt 1+t2 4t + 1+t2 +3 dt (t + 1)2 + 1 dt = t2 + 2t + 2 x = arctan(t + 1) = arctg(1 + tg ) + c 2 2dt = 2t2 + 4t + 4 Ipak. sin x(3 − cos x) Rjeˇenje. osnovna metoda integriranja je paˇljivo gledanje: z Primjer 9. Integral rjeˇava supstitucija: s s 1 + 2 cos x dx = sin x(3 − cos x) = cos x = t − sin xdx = dt 1 + 2t dt (1 − t2 )(t − 3) = 1 + 2t dx · = sin x(3 − t) − sin x rastav : 1 + 2t A B C = + + (1 − t)(1 + t)(t − 3) 1−t 1+t t−3 1 + 2t = A(1 + t)(t − 3) + B(1 − t)(t − 3) + C(1 − t)(1 + t) 1 t=1 : A=− 4 7 t=3 : C= 8 1 t = −1 : B = 8 integral : 1 + 2t 1 dt 1 dt 7 dt dt = − + + 2 )(t − 3) (1 − t 4 1−t 8 1+t 8 t−3 1 7 1 ln |1 − t| + ln |1 + t| + ln |t − 3| = 4 8 8 1 1 7 = ln |1 − cos x| + ln |1 + cos x| + ln | cos x − 3| + c 4 8 8 U slijede´im zadacima integrirajte primjenom univerzalne trigonometrijske c supstitucije: 267 .8 Integrirati 1 + 2 cos x dx.Rjeˇenje.

Supstitucijom t = tgx rijeˇite: s (a) sin2 x · dx = 1 + sin2 x π 0 (b) 2 dx 4 sin x + 9 cos2 x 2 =. 268 . Ruski matematiˇar Cebiˇev otkrio je uvjete pod kojima c ˇ s postoje primitivne funkcije iracionalnih funkcija.1.7 Integrali iracionalnih funkcija Funkcije u kojima se javljaju maˇtovite kombinacije korjena integriraju se s supstitucijama. d)−4(− 3+6 8 √ 2 π/2 sin x dx 0 sin x+cos x 2+216 ln 2 + 243 1024 π + √ 1 3+1 Rjeˇenja: a) √3 ln √3−1 . b)0. U slijede´im zadacima integrirajte primjenom univerzalne trigonometric jske supstitucije. ( π ) 12 b) π/2 dx π/3 5+4x a) 4. c)1 + π − s 6 √ 2+ 2 4 2 ln √2−1 + √ √ 2− 2 4 2 ln 1+√2 √ 9. Izraˇunajte: c c) √ π/2 dx −π/2 2+cos x 2π/3 cos x π/2 1+cos x dx d) √ 3. ako ne ide drugaˇije: c (a) dx = (2 + cos x) · sin x sin xdx √ = cos x · 1 + sin2 x sin2 x · dx = sin x + 2 cos x cos3 x + cos5 x dx sin2 x + sin4 x (b) (c) 2. no to prelazi okvire ovog kolegija.0877. Integrirajte: 3.

10 Integrirati x3 dx (1 + 2x2 )3 Rjeˇenje. Ve´inom su prirodne: c c Primjer 9.Primjer 9. s 64 1 x √ dx √ x( x + 3 x) 1 t(t + 1) √ 3 = = x = t6 tD = 1 dx = 6t5 dt tG = 2 A B + t t+1 2 = 1 t2 · 6t5 dt = t6 (t3 + t2 ) 2 1 dt t(t + 1) 269 . Supstitucija je vrlo egzotiˇna: s c dx √ 4 1 + x2 x  1 2   x2 + 1 = z    − 2 dx = 2zdz 3 =  x1+x2 = z2  x2    1 + x2 = x2 z 2 =  −zx3 dz =− x4 · xz dz x2 = − = (z 2 − 1)dz = z − z3 +c 3 1 2 1 +1 − 2 +c 2 x 3 3x Nisu ipak sve supstitucije egzotiˇne.31 Pogodnom supstitucijom rijeˇite integral: √ 3 64 x √ dx √ x( x + 3 x) 1 Rjeˇenje.9 Rijeˇite s x4 dx √ 1 + x2           Rjeˇenje. Prirodna supstitucija uklanja drugi korjen: s x3 dx (1 + 2x2 )3 = 1 = 2 1 + 2x2 = z 2 4xdx = 2zdz z 2 −1 2 = 1 4 x3 · zdz 2x = z3 dz − 1 4 z −2 dz · dz 1√ 1 1 + 2x2 + +c 2 4(1 + 2x2 ) z2 = s Zadatak 9.

supstitucija ax−n + b = z q . i rjeˇiv je u tri sluˇaja: s c • p∈Z • m+1 n m. mogu´e je primijeniti ih u situacijama ako integral c sadrˇi iracionalnosti: z √ 2 2 √a − x x = a sin t a 2 2 x = cos t √x − a x2 + a2 x = a tan t. B = −1 2 2 1 1 = 6 −6 1 t 1 t+1 = 6(ln t − ln t + 1)|2 ≈ 1.1 Trigonometrijska supstitucija Iako nisu uvijek pogodne. a racionalna se funkcija moˇe integrirati. supstitucija a + bxn = z q . p= s .11 √ 1 − x2 dx = 1 + cos 2t x = sin t = cos t · cos tdt = dt dx = cos tdt 2 1 1 1 1 1 t + sin 2t = arcsin x + + sin t cos t = 2 4 2 2 2 1 1 √ = + x 1 − x2 + c 2 2 270 . z Primjer 9.64 1 t = 0. trigonometrijska na racionalnu. 9. p ∈ Q cijeli broj. √ 3 x √ √ dx x( x + 3 x) 1 = A=1 A(t + 1) + Bt t = −1.7. Tada se podintegralna funkcija svodi na trigonometrijsku. n.73 1 ˇ s Integrali koje je Cebiˇev prouˇavao imaju zapis c xm (a + bxn )p dx. q • m+1 n + p cijelobrojno.

2 ds = 2 (1 − s2 )2 (1 − s)2 (1 = = 1 x = cos2t √ = 2 sin dx = cos t t dt √ 2 2 sin t 2t cos dt = √ sin2 t · cos2 t 2 2 cos t √ 2 cos2 t 2 − cos2 t √ 2 · 2 sin t dt cos2 t 2dt cos3 t ds 2 cos tdt = / sin t = s cos tdt = ds/ = 2 4t cos (1 − s2 )2 A B C D + + + | · (1 − s2 )2 2 1 − s 1 + s (1 − s) (1 + s)2 A(1 − s)(1 + s)2 + B(1 + s)(1 − s)2 + C(1 + s)2 + D(1 − s)2 1 t = −1 ⇒ D = 4 1 1 t = 2 ⇒ 3A − B = ⇒ A = B = 2 4 1 ds 1 ds 1 ds 1 ds + + + 2 4 1 − s 4 1 + s 4 (1 − s) 4 (1 + s)2 1 1 1 (− ln |1 − s| + ln |1 + s|) + − 4 1−s 1+s 1 1 + sin t 2 sin t ln + 4 1 − sin t cos2 t 1− 1− 271 a2 x2 a2 x2 1+ 1 ln = 4 1− + 2 1− a2 x2 a2 x2 +c . 4 1 t=0⇒A+B = .13 x2 √ = x2 − 2 = = = + s)2 1 = 1 t=1⇒C= .12 dx (x2 + a2 ) 2 3 = = = = 1 a3 1 a2 a2 x = a tan t a dx = cos2 t dt adt cos2 t · = 3 2 1 cos2 t (a2 tan t + a2 ) 2 1 dt = 2 2t· 1 a cos cos3 t sin t = √ a tan t tan t =√ 2 2 + a2 tan2 t 1 + tan t a a dt cos2 t 2 3 cos tdt = √ 1 sin t + c = a2 x +c a2 + x2 Primjer 9.Primjer 9.

272 .Sloˇeniji integrali koji se rjeˇavaju pogodnom supstitucijom. funkciju u(x) mudro je izabrati tako. s 1. ve´ nalaˇenje c z prebacuje na drugi faktor podintegralne funkcije u nadi da ´e tada biti jedc nostavnije: u(x) · dv(x) = u(x) · v(x) − v(x) · du(x). z z Odluka u = ln x dv = xdx 2 1 du = x dx v = x 2 u(x) · dv(x) . zadatak √ √ √ 1 a) 42 (3x2 − 1)7 + c. Faktor koji ostaje dv(x) treba biti mogu´e integrirati. z s s 1. Pogreˇke nema. s s c s jedino nije poˇeljno dobiti sloˇeniju podintegralnu funkciju od prethodne. odabir je prepuˇten rjeˇavaˇu. Primjer 9. c) 2 (1 + x)3 − 3(1 + x)2 + 8(1 + x) − 4 ln(1 + 3 √ x √ 1 x) + c. d)ln x + ln 2 · ln | ln x + ln 2| + c e)ln √ex −1−1 + c f)arccos x + c e −1+1 x(3x2 − 1)dx b) ln 2x dx x ln 4x cos √ xdx e) 1+sin2 x √ dx ex −1 c) f) 1+x √ dx 1+ x √dx x x2 −1 9. b)ln | sin x + 1 + sin2 x| + c.14 Integrirati x ln xdx Rjeˇenje. Budu´i je ovo c c jedini univerzalni naputak. da se deriviranjem pojednoss tavni. Rjeˇite supstitucijom: a) d) Rjeˇenja.8 Parcijalna integracija Primjenjuje se kada je mogu´e u podintegralnoj funkciji razluˇiti dva faktora: c c f (x) = gdje je dv(x) = v (x) · dx Metoda porcijalne integracije ne nalazi primitivnu funkciju odmah.

32 Izintegrirati ln(x + Rjeˇenje: s ln(x + 1+ x2 )dx = = = √ u = ln(x + 1 + x2 ) 1 du = √1+x2 dx 1 + x2 = t2 2xdx = 2tdt x ln(x + dv = dx v=x √ 1 + x2 )dx = x ln(x + tdt t 1 + x2 ) − √ xdx 1 + x2 = x ln(x + 1 + x2 − 1 + x2 − 1 + x2 + x Mogu´e je zavrtiti se u krug c Zadatak 9.33 Izraˇunajte c ex cos xdx 273 . U primjeru je iskljuˇena svaka dvojba: s c u = arcsin x dv = dx 1 du = √1−x2 dx v = x Dobiveni integral integrira se supstitucijom: arcsin xdx = x arcsin x − √ xdx 1 − x2 tdt x −x t 1 − x2 = t 2 = = x arcsin x − −2xdx = 2tdt √ = x arcsin x + 1 − x2 Zadatak 9.15 Treba odrediti arcsin xdx Rjeˇenje.prebacuje integraciju na jednostavniju funkciju: x ln xdx = x2 x2 1 ln x − · dx 2 2 x x2 ln x 1 x2 = − · +c 2 2 2 Primjer 9.

Kombinacija parcijalne integracije i supstitucije s 3π 4 π 4 x cos x dx sin2 x = = − = cos u=x dv = sin2 x dx x 1 du = dx v = − sin x x 3π | π4 + sin x 4 3π 4 π 4 dx sin x √ cos x = t tD = 22 √ − sin xdx = dt tG = − 22 √ π = −√ + 2 π = −√ − 2 − √ 2 2 2 2 dt 1 · sin x − sin x dt 1 − t2 √ √ − √ 2 2 2 2 π 1 t − 1 − 22 = − √ + ln |√ t + 1 22 2 2 π 1 = −√ + 2 2 ln √ √ 2 2 √ − 22 − −1 +1 − ln √ 2 2 √ 2 2 −1 +1 π 2+2 √ ≈ 0.Rjeˇenje: s ex cos xdx = = u = cos x dv = ex dx du = − sin xdx v = ex u = sin x dv = ex dx du = cos xdx v = ex = ex cos x + ex sin xdx ex cos xdx = ex cos x + ex sin x − Poˇetak i zavrˇetak daju neodredeni integral kao rjeˇenje jednadˇbe s jednom nepoznanic s s z com: ex cos xdx ex cos xdx + ex cos xdx ex cos xdx = = = ex cos x + ex sin x − ex cos x + ex sin x ex (cos x + sin x) 2 ex cos xdx Zadatak 9.34 Izraˇunajte c 3π 4 π 4 x cos x dx sin2 x Rjeˇenje.19195 = − √ + ln 2 2− 2 274 .

Rjeˇenje. Parcijalnom itegracijom integrirajte: (a) ( (b) x2 · sin 2x · dx = (c) e (d) x · sin2 x · dx = (e) x · arctgx · dx = (f) cos2 ln xdx = 2.Zadatak 9.9 Zadaci: 1. Izraˇunajte vrijednost odredjenog integrala primjenom parcijalne intec gracije: 275 √ x ln x 2 ) x dx = · dx = . Vrtuljak s odredenim integralom: s e sin ln xdx 1 = = u = sin ln x du = cos ln x · dx x u = cos ln x du = − sin ln x dx x dv = dx v=x dv = dx v=x = x sin ln x|e − 1 e cos ln xdx 1 e = e sin 1 − (x cos ln x|e + 1 sin ln xdx) 1 e 2 1 e sin ln xdx sin ln xdx 1 = e sin 1 − e cos 1 + 1 ≈ 0.35 Izraˇunajte c e 1 sin ln xdx.

s earctgx (1 + x2 ) 3 2 3 dx dx = = t = arctgx 1 dt = 1+x2 dx = et 1+ tg 2 t dt = cos t = et sin tdt = 1 1 + tg 2 t u = et dv = sin tdt du = et dt v = − cos tdt et cos tdt u = et dv = cos tdt du = et dt v = sin t et sin t − = et sin t + et cos t − et cos tdt = et cos tdt et earctgx (sin t + cos t) = √ (x + 1).(a) e2 e ln xdx =. (1) 1 1 ( − π) 2 2e (g) 0 π e−x cos xdx =. Zahtjevnost zadataka integriranja svodi se na primjenu identiteta koji nisu uobiˇajeni. (e) 1 0 x2 arctan x dx = x2 + 1 π/2 0 (f) x sin xdx =. e 1 (c) ln2 x · dx =. (d) 1 −1 x2 e−x dx =. c 276 .36 Otkrijte earctgx (1 + x2 ) 2 Rjeˇenje.718) 5 (e − ) e (−0. 2 2 1 + x2 a nejasno´e pojasnite u trigonometrijskom dodatku. c Zadatak 9. (e2 ) 1 ( e2 (8 ln 2 + 3) 4 (0.08) (b) e 2e x ln xdx =.

s a) brzina je rjeˇenje diferincijalne jednadˇbe po varijabli t: s z v ˙ v v = 6t − 12 | = (6t − 12)dt dt = 3t2 − 12t + c gdje je c konstanta koja se nalazi iz takozvanog poˇetnog uvjeta: c v0 = v(t0 ) = 9 3 · 0 − 12 · 0 + c = 9 2 c = 9 277 . z c c) trenutak u kojem je brzina najmanja. Nadite: c a) brzinu i zakon gibanja toˇke i c b) iznos ubrzanja. U poˇetnom je trenutku t = 0 imalo poˇetnu brzinu v0 = 9m/s i nalazilo se c c na s0 = 10m desetom metru od toˇke orijentira. Zadatak 9. Akceleracija u trenutku t: ˙ a(t) = v(t) = s(t).37 Tijelo se giba pravocrtno s ubrzanjem koje se mijenja po formuli a = 6t − 12. Rjeˇenje. sekundi gibanja. z z z a u jednadˇbu ulaze formule derivacija traˇene funkcije. kao u svemiru pri paljenju motora. brzine i poloˇaj toˇke u 2. s z Gibanje je promjena poloˇaja u odnosu na fiksiranu toˇku prostora 0.9. Neodredeni z z integral je sredstvo za rjeˇavanje jednostavnih diferencijalnih jednadˇbi. Jedz c nadˇba gibanja je funkcija koja raˇuna poloˇaj tijela s(t) u odnosu na z c z za zadani trenutak t. Brzina gibanja u trenutku t raˇuna se po formuli c v(t) = s(t) za proizvoljni trenutak t.9 Primjene neodredenog integrala Diferencijalna jednadˇba je jednadˇba u kojoj se traˇi formula funkcije. ˙ ¨ ˇ Cesto je poznatom silom ili impulsom odredena akceleracija tijela.

81 = adt = −gdt = −gt + c v(0) = 20m/s = −g · 0 + c v(t) = −gt + 20 h(t) = s(t) t2 + 20t + c 2 h(0) = 30 = −g · 0 + 20 · 0 + c t2 h(t) = −g + 20t + 30 2 = (−gt + 20)dt = −g 278 . ali sve blaˇe i blaˇe. Odredite formulu za raˇunanje trenutne brzine i visine leta u polju c sile teˇe s g = 9.pa je formula za raˇunanje trenutaˇne brzine: c c v(t) = 3t2 − 12t + 9.m c) nuˇan uvjet lokalnog ekstrema funkcije v = v(t) je z v = 0 ˙ 6t − 12 = 0 t = 2. Izraˇunajte najve´u visinu leta i vrijeme za koje ´e z c c c pasti. Nakon z z druge sekunde tijelo se poˇinje ubrzavati. Rjeˇenje. Ovdje se radi o brzini suprotnoj od smjera akceleracije. c Zadatak 9. Otpor zraka zanemariti. s a(t) v(t) = g = −9. pa je u drugoj sekundi brzina najmanja. brzine i poloˇaj tijela u drugoj sekundi ubrzanja jesu redom z a(2) = 0 v(2) = −3m/s s(2) = 12. jer se do druge sekunde tijelo usporava.38 Na visini od 30 metara izbaˇen je kamen vertikalno brzinom c od 20m/s. Jednadˇba gibanja koja raˇuna trenutaˇan poloˇaj tijela na pravcu u odnosu na z c c z toˇku orijentira rjeˇenje je jednadˇbe c s z s ˙ = 3t2 − 12t + 9 | dt s(t) = t3 − 6t2 + 9t + c s0 = s(0) = c = 10 s(t) = t3 − 6t2 + 9t + 10 b) vrijednosti ubrzanja.81m/s2 .

c s c s U sluˇaju da se tijelo ne giba pravocrtno. −2. nastoji se gibanje rastaviti na c komponente i odrediti jednadˇba gibanja za svaku komponentu.3. Gibanje se rastavlja u komponentu visine h(t) na kojoj je granata s i komponentu horizontalne udaljenosti od mjesta lansiranja s(t).3 −5 −5 Budu´i je izuzetno mala vjerojatnost puta u proˇlost. g 4 −g + 20 · 2 + 30 = 50m. 2 dok se udaljenost od mjesta ispaljivanja raˇuna po formuli c s = v0 t cos ϕ.Najve´i domet je maksimum funkcije h(t).39 Izraˇunajte za koji kut se pri istoj brzini granate ostvaruje c najve´i domet? c 279 . Dobivene jednadˇbe predstavljaju parabolu u hs koordinatnom sustavu. 2 Iz jednadˇbe gibanja mogu´e je izraˇunati trenutak t u kojem ´e tijelo biti na visini h(t) = z c c c 0: 0 = t1. z Primjer 9. Odrediti gibanje granate. a z parabola se dobiva eliminacijom parametra t: s v0 cos ϕ s g s2 h = v0 sin ϕ − 2 v0 cos ϕ 2 v0 cos2 ϕ g s2 h = s tan ϕ − 2 2v0 cos2 ϕ t = Zadatak 9. Rjeˇenje.16 Granata iz haubice ispaljena je poˇetnom brzinom v0 .04s.2 = −g t2 + 20t + 30 2 √ √ −20 ± 1000 −20 ± 400 + 600 = = 10. let ´e trajati malo viˇe od 10 sekundi. pod kuc tom ϕ prema horizontali. Visina u trenutku t jednaka je g h(t) = v0 t sin ϕ − t2 . Nuˇan uvjet maksimuma daje mogu´i trenutak c z c t: ˙ h(t) = 0 = h(2) = −gt + 20 ⇒ t = 20 ≈ 2.

v(5) = 576m/s. Svemirski brod ubrzava po formuli a = 12t2 + 6t.10 Primjene odredjenog integrala Odredjeni integrali primjenjuju se za izraˇunavanje ukupnosti veliˇina koje c c nisu pravilne homogene. v = 4t3 +3t2 +1. put u 5. v(t) = −gt + v0 t. Tijelo je izbaˇeno u zrak brzinom v0 . v0 = 1pc/s. Ako se dio ravnine nalazi izmedu horizontala y = c i y = d. grafom funkcije y = f (x) s gornje. s) koordinatnom sustavu: s c z s2 = D = i najve´i je za ϕ = 45o . Odredite formulu za raˇunanje c c trenutne brzine i visine. metru c od toˇke orijentira. Domet je druga nultoˇka jednadˇbe parabole u (h. s s(5) = 758m.1 Primjene odredjenog integrala u geometriji Newton-Leibnitzova formula modificira se u sluˇaju da je povrˇina u x0y c s ravnini omedena vertikalama x = a i x = b slijeva i sdesna. 9. s = t4 +t3 +t+3. Koloki je put brod preˇao u 5. Rjeˇenje. s(0) = 3pc. tada se povrˇina z s tog dijela ravnine moˇe raˇunati formulom z c d c (g(y) − f (y))dy. c 2v0 sin 2ϕ g Zadaci 1. sekundi c s od poˇetka ubrzavanja? c Rjeˇenje. a grafom funkcije y = g(x) s donje strane: P = b a (f (x) − g(x))dx. s = − g t2 + v0 t. a lijeva i desna krivulja imaju implicitne jednadˇbe x = ϕ(y) i x = ψ(y). sekundi je 758 − 305 = 453m 2.Rjeˇenje. Odredite jednadˇbu gibanja broda i izraˇunajte c z c brzinu i poloˇaj u trenutku ubrzavanja. Sekundu nakon poˇetka ubrzavanja brod je imao brzinu 8m/s i nalazio se na 6. s 2 9.10. 280 . Izraˇunajte brzinu i poloˇaj 5 z c z sekundi od poˇetka ubrzavanja.

A=B=− 2 2 4 √ = 2 1 1 ab ln(1 − s) − ln(1 + s) + − = 2 1−s 1+s √ √ 3 ab 2− 3 √ + 1 = ln 2 2+ 3 4 3 2 0 Zadatak 9. Toˇke u kojim se sijeku parabola i kruˇnica su s y 2 = 2x ⇒ x2 + 2x − 8 = 0 x + y2 = 8 2 x1. pravac y = 8 i os 0y raˇuna s c se integralom 8 0 √ 3 ydy = y3 4 3 4 8 = 12 0 Primjer 9. c z Rjeˇenje.18 Dio ravnine omeden hiperbolom x2 y 2 − 2 =1 a2 b i pravcem x = 2a ima povrˇinu koja se rjeˇava integralom: s s P = b a b a 2a a π/3 √ x2 − a2 dx = a x= dx = a cos t a sin t cos2 t a a = cos t ⇒ t = 0 2a 2a = cos t ⇒ t = π/3 π/3 sin2 t sin t a sin t · dt = 2ab dt cos t cos t cos3 t 0 0 √ 3 sin t = s sin 0 = 0√ s2 2 = = 2ab cos tdt = ds sin π/3 = 23 (1 − s2 )2 0 s2 A B C D = + + + (1 − s2 )2 2 )2 2 2 (1 − s 1 − s 1 + s (1 − s) (1 + s) 2 2 2 s = A(1 + s) (1 − s) + B(1 − s) (1 + s) + C(1 + s)2 + D(1 − s)2 1 1 s=1⇒C= .Primjer 9.40 Izraˇunajte povrˇinu obaju dijela na koje parabola y = 2x c s dijeli krug x2 + y 2 ≤ 8. s = 2 ⇒ 3A − B = − .2 y = = −2 ± ±2 √ 2 4 + 32 = −2 ± 6 =2 2 281 .17 Povrˇina koju zatvaraju y = x3 . s = −1 ⇒ D = 4 4 1 1 1 s=0⇒A+B =− .

(1) (c) lukom krivulje y = tgx. y = e−x i pravcem x = 1. (10.35) (d) dijelom grafa y = x3 − 3x + 2.6) (b) y = ex . osi x i vertikalama u toˇkama c ekstrema funkcije. x = π 4 i osi x. (1. (0. Izraˇunati povrˇinu ograniˇenu krivuljama: c s c (a) y = sin x. 3 dok je povrˇina drugog.1) 282 . y = cos x osi apscisa i pravcem 2x = π (0.41 Izraˇunajte povrˇinu zatvorenu pravcem y = 2x izmedu parabola c s x2 2 y=x iy= 2 . Iz crteˇa je jasno da se povrˇina raˇuna u dva dijela: s z s c P x2 x3 )dx = (x2 − ) 2 3 0 2 64 8 16 8 −4+ = = 4 − + 16 − 3 6 6 3 = (2x − x2 )dx + (2x − 2 4 2 4 2 + (x2 − 0 x3 ) 6 Zadaci raˇunanja povrˇine dijela ravnine omedjenog grafovima funkcija i c s koordinatnih osi: 1. 3 Zadatak 9. Rjeˇenje. Izraˇunajte povrˇine koje su omedjene: c s (a) parabolom y = 4x − x2 i osi apscisa.(4) 2.67) (b) grafom funkcije y = ln x. raˇuna se povrˇina omedena parabolom. ve´eg dijela dopunjak do povrˇine ˇitavog kruga s c s c 4 6π − .Radi oˇite simetriˇnosti. osi OX i pravcem x = e. kruˇnicom i osi 0x: c c c s z √ √ 2 y2 y = 2 2 sin t 0 = √ 2 sin t ⇒ t = 0 2 √ P = 8 − y2 − dy = dy = 2 2 cos tdt 2 = 2 2 sin t ⇒ t = π/4 x 0 π/4 = 8 0 cos2 tdt − 1 y3 2 3 2 π/4 =4 0 0 (1 + cos 2t)dt − 8 4 =π+2− 6 3 = 2 π+ 3 Jedan od traˇenih dijelova ima duplo ve´u povrˇinu od traˇene i iznosi z c s z 4 P1 = 2π + .

c s 2 (10 3 . (0. Odredite veliˇinu povrˇine omedjene krivuljom c s x π y = sin( + ) 2 6 i pravcima y = 1 i x = 0. y = e. Izraˇunajte povrˇinu lika omedjenog krivuljom y = x2 i pravcem y = 4. Izraˇunajte povrˇinu omedjenu krivuljama y = x + 2 i y = 1 x + 1.2) 5.36) 9. (4.) 4. xy = 1. (6) (b) parabolom y = 2x − x2 i pravcem x + y = 0. Izraˇunati veliˇinu povrˇine koju omedjuje os ordinata i grafovi funkcija c c s 2 y = tgx i y = 3 cos x. c s (0.3) 7. (36) s c c s 6. (0. 4) zadane hiperbole. Normala c je okomica na tangentu u diraliˇtu. y = c s 3 + 2x − x2 i osi apscisa. (0. Odredite veliˇinu povrˇine omedjene c s 283 . horizontalom y = 2 i osi x = 0. x = 3 c s i osi apscisa. lukom c c s hiperbole xy = 4 i normalom u toˇki (1. Nadjite veliˇinu povrˇine omedjene: c s (a) krivuljama 2 + x = y 2 i 2y = x + 2. 2 (1.2) 3. Izraˇunajte veliˇinu povrˇine omedjene pravcima x = 0. Izraˇunajte povrˇinu izmedju hiperbole xy = 2 i pravca 2y + x = 5.(c) y = 1 1+x2 iy= x2 . c s 2 (4) 12. Odredite veliˇinu povrˇine omedjene krivuljama: y = 1 − x2 . (0.98) 8. Izraˇunati veliˇinu povrˇine koju odredjuju grafovi funkcija y = ln x i y = ln2 x. (6) √ 11. Odredite veliˇinu povrˇine omedjene krivuljama y 2 = x.5) (c) grafom y = 2x .7) 10. (1.56) 13.

−1).97) Zadatak 9. 4 2 13 x1 = 5.1 do x = 10.5 2 14. prema pozitivnom s dijelu osi 0x. ) 2 4 Iz ovih podataka mogu´e je nacrtati pravac i parabolu. 1) s z s i (0.(a) grafom funkcije y = | log x| i osi apscisa od x = 0. Sjeciˇta z s pravca i elipse su: 9−y x = y 2 − 2y + 2 ⇒ 2x + y = 9 2 = y 2 − 2y + 2 2y 2 − 3y − 5 = 0 √ 3 ± 9 + 40 5 y1. Sjeciˇta s pravcem su (0. Traˇenu povrˇinu lakˇe je c z s s dobiti integralom duˇ osi 0y: z 5/2 P = −1 9−y − (y 2 − 2y + 2) dy = 2 2 3 5/2 −1 5/2 −1 5 3 + y − y 2 dy 2 2 = 5 3y y y+ − 2 2 2 3 25 3 25 125 5 3 1 = + − − − + + 4 2 8 24 2 4 3 7 = 7 48 Zadatak 9. (4/3) c s c 284 . (0. Jednadˇba y 2 − 2y + 2 = 0 nema rjeˇenja. 3). Za x = 0 u jednadˇbi parabole dobivaju se sjeciˇta s osi ordinata: (0.2 = = −1. s 3 P = −1 (y + 1 − y2 − 1 )dy = 3. Rjeˇenje.43 Izraˇunati povrˇinu koja je omedena krivuljama y 2 = c s 2x + 1 i y = x + 1. 5) T2 = ( .42 Izraˇunajte povrˇinu omedenu krivuljom x = y 2 −2y+2 c s i pravcem 2x + y = 9. Izraˇunajte povrˇinu ograniˇenu krivuljama 2x = y 2 i 2y = x2 .4) (b) krivuljama y = (x + 1)2 i x = sin(πx) i osi apscisa y = 0 za 0 ≤ y ≤ 1. Rjeˇenje. pa parabola ne presijeca z s os 0y. Iz modificirane jednadˇbe x = (y − 1)2 + 1 dobiva se tjeme u (1. Krivulja je parabola okrenuta. (6. zbog pozitivnosti y 2 . x2 = 4 5 13 T1 = (−1. −1) i (4. 1).

10. Nakon nalaˇenja sjeciˇta s z s  2 y=x  4 x4 ⇒x=4 16 = 4x  3 x(x − 43 ) = 0 i crtanja parabola. volumen je jednak 4 y = 16 ⇒ T (4. s Rjeˇenje. 16) V = = π 0 √ ( 4x)2 − x2 4 2 dx = π 4· x2 1 x5 − 2 16 5 4 0 96 π 5 Povrˇina koja rotira moˇe biti smjeˇtena u potpunosti s desne strane osi 0y s z s i biti odredena s 0≤a≤x≤b i g(x) ≤ y ≤ f (x). ako se gornja granica moˇe opisati jednadˇbom y = f (x).9. x = b.19 Treba izraˇunati volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi c x povrˇine omedene krivuljama y = |x3 | i y = −x2 + 2.44 Izraˇunati volumen tijela koje nastaje rotacijom oko osi 0x c povrˇine omedene krivuljama 4y = x2 i y 2 = 4x. 285 . tada se volumen tijela z z koje nastaje rotacijom povrˇine oko osi 0x raˇuna integralom s c V =π b a f 2 (x) − g 2 (x) dx Primjer 9. Ako se povrˇina u koordinatnoj ravnini nalazi s jedne strane osi 0x. s V = 2π = 2π 1 0 5 (−x2 + 2)2 − x6 dx = 2 3 7 1 1 0 (x4 − 4x2 + 4 − x6 )dx x x x − 4 + 4x − 5 3 7 = 0 572 πjed3 105 Zadatak 9. a donja y = g(x).2 Volumen rotacionog tijela Rotaciono tijelo nastaje rotacijom geometrijski odredene povrˇine oko neke s istaknute osi. ako s je slijeva i sdesna omedena vertikalama x = a.

4 0 9 1 + 4 xdx = 9. Rjeˇenje.72 −1 1 0 √ 1+ 1−e−2 e−2x dx = 1 − e−2x √ 1 0 1 dx = 1 − e−2x 1 − e−2x = t2 2e−2x dt = 2tdt 1−e−2 tdt dt = e−2x · t 1 − t2 0 0 √ −2x √ 1 1 − t 1−e ln = ln(e + e2 − 1) 2 1+t 0 286 . volumen kroz koji povrˇina u prostoru s s prolazi raˇuna se po formuli: c V = 2π 9.20 Na´i duljinu krivulje y = arcsin e−x od toˇke x = 0 do toˇke x = 1 znaˇi izraˇunati integral c c l = = = Zadaci. f (a)) do (b. Duljina krivulje grafa y = f (x) od toˇke (a. f (b)) jednak je c la. Izraˇunajte duljinu grafa eksponencijalne funkcije c y = ex za −1 ≤ x ≤ 3.10. 1. c c c Primjer 9. Odredite duljinu luka grafa funkcije y = x3/2 . izmedu nultoˇke i toˇke s apscisom x = 4. s 1.b = b a 1 + (f (x))2 dx.07 3 √ 1 + e2x dx = /1 + e2x = t2 / = 20.Ako takva povrˇina rotira oko osi 0y.3 Duljina luka krivulje b a (f (x) − g(x))dx. c c 2. 2.

23 2. Odredite opseg astroide x3 + y 3 = a3 . 8. Izraˇunajte duljinu krivulje c y = ln sin x izmedu toˇaka x = c Rjeˇenja. 2. Izraˇunajte duljinu luka krivulje c y 2 ln y x= − 4 2 od y = 1 do y = e. Izraˇunajte duljinu luka parabole y 2 = 5x − x2 izmedu nultoˇaka. ln 3 Parametarski zadanoj krivulji duljina se raˇuna po formuli c s= t2 t1 x2 (t) + y 2 (t)dt. 287 . Izraˇunajte duljinu lanˇanice y = c c toˇke u kojoj je x = a c 3. s = 3. e2 +1 4 1 2 a 0 2 2 2 ex +e−x 2 ok toˇke s apscisom x = 0 do c π 3 ix= 2π . 6a 4. 5.Zadatak c c 1. ˙ ˙ gdje su x(t) i y(t) formule koje raˇunaju koordinate toˇke krivulje po c c parametru t. 4. s 1. 3 e 2x a +2+e −2x a dx = 1 a(e 2 − 1) e 5.

Primjer 9. s x = 2(1 − cos t) ˙ y = 2 sin t ˙ 2 2 x + y = 4(2 − 2 cos t) ˙ ˙ t 1 − cos t = sin2 2 2 0 t 2π √ 2π √ − cos √ t 2 s = 2 2 sin dt = 2 2 · =8 2 1 2 0 2 0 s = 2π 8(1 − cos t)dt = 288 .21 Odrediti duljinu cikloide x = 2(t − sin t) y = 2(1 − cos t) izmedu toˇke s parametrom 0 i toˇke s parametrom 2π. c c Rjeˇenje.

10 Ogledni primjerci ispitnih zadataka Matematika 1 1. 1 + 2 sin x c s 5. ln x 3. C = (3. −1). 2. 8). Nacrtajte tangentu povuˇenu na graf funkcije c y = ex 2 +x−2 u toˇki s apcisom x = 1. Odredite intervale monotonosti i lokalne ekstreme funkcije zadane formulom: √ x y= . 3. Odredite duljinu dijela tangente izmedju c njenih sjeciˇta s koordinatnim osima. 4) B = (5. s 4. Odredite najve´i kut u trokutu u kojem su vrhovi toˇke: c c A = (2. 9. Izraˇunajte c 0 π 2 cos x =. 6. Kolika je veliˇina povrˇine koju omedjuju krivulje: x2 + y 2 = 2 i y = x2 289 .

Zadane su toˇke A = (2. −3). Zadan je i vektor → → → → = 3 − + 2− − − . − a i j k Izraˇunajte: c − → → − → → ((AB × − ) − − ) × AB = . Izraˇunajte i rezultat zaokruˇite na stotinku: c z 3 0 x2 e−x dx = c s 5. kao i toˇke infleksije c funkcije zadane formulom: y = ln2 x. a a 2.Matematika 1 c 1. Koliko je velika povrˇina koju s koordic s natnim osima zatvara tangenta? 4. Odredite intervale konveksnosti i konkavnosti. Nacrtajte tangentu na krivulju y + ln(3 − 2x) = 4 u toˇki s koordinatom x = 1. 3. −2. 3. 1) i B = (0. Kolika je veliˇina jedne od povrˇina koju sinusoida y = 2 sin(3x − π) zatvara s koordinatnom osi OX? 290 .

3. Odredite domenu. Nacrtajte tangente na graf funkcije y = x4 − 10x3 + 24x2 + 6x − 6 u toˇkama infleksije grafa. 3. 1 · dx = 2x − 3 2 Rezultat zaokruˇite na desetinku. z 4 ln c s 4. ispitajte monotonost i zakrivljenost grafa. A = (2. c 3. 3). 5. 0. B = (3. Kolika je veliˇina povrˇine koju omedjuju: x + y = 8 i xy = 12. ponaˇanje s na rubovima domene i nacrtajte graf funkcije: y = x · e− x 1 291 .Matematika 1 c s c c 1. 2. 0). −2. Izraˇunajte volumen i oploˇje tetraedra ˇiji su vrhovi odredjeni toˇkama: O = (0. 4). C = (−1. −1).

Matematika 1 → − → − − − − → → → − − → → → a 1. Kolika je povrˇina jednog od likova omedjenog krivuljama y = cos x i s y = sin x. 292 . 3. Odredite koordinate sjeciˇta tangente i osi c s apscisa. Napiˇite jednadˇbu tangente i nacrtajte tangentu na graf funkcije y = s z 2 x − ln x u toˇki s x = 1. Odredite intervale monotonosti i lokalne ekstreme funkcije y = x · ex−x . 2 −1 1 2 5. Odredite: − − → (a) → × b a − (b) |→| a − → → a (c) kut izmedju − i b 2. 4. Neka je − = 3 i − 2 j + k i b = − i − j + 4 k . Izraˇunajte i rezultat zaokruˇite na stotinku: c z x (1 + )3 · dx = .

B(−1. 2). 1). zakrivljenost i ponaˇanje na kras jevima domene. C(2. 0. 3.Matematika 1 c 1. 0. 293 . monotonost. Odredite povrˇinu koju tangenta zatvara s c s koordinatnim osima. −5. 0) odredjuju tetraedar. Koliku povrˇinu zatvaraju graf funkcije y = 2 sin(3x + π) i krivulja 3(x2 + y) = πx. Toˇke A(3. 0. Nacrtajte graf funkcije y =x· √ 1 − x2 tako da ispitate domenu. 4. Napiˇite jednadˇbu tangente na graf funkcije s z y = e2x + ex + 1 u toˇki s apscisom x = 0. Izraˇunajte i zaokruˇite do na stotinku: c z e 1 ln x · dx = x s 5. Odredite volumen tetraedra i njegovu visinu ako on leˇi na trokutu z ABC. 3) i D(0. 2.

0) odredjuju ravninu u kojoj se nalaze. 0≤x≤ π . Odredite povrˇinu omedjenu krivuljama y = ex . Odredite bar jedan kut u trokutu OAB. Odredite domenu. Kolika je povrˇina trokuta kojeg s koordinatnim ravninama zavara tans genta na y = sin2 x u toˇki za ˇiju apscisu vrijedi c c tgx = 1. 2. 1.Matematika 1 c 1. 0) i O(0. 294 . Rezultat zaokruˇite na desetinku: z 7 4 2x − 3 . 5). x−1 √ x x2 − 13dx = y = e−x i y = e. intervale monotonosti i lokalne ekstreme funkcije y = ln 4. Toˇke A(3. 2 3. s 5. 0. 0. B(0. Nadjite bar jedan vektor okomit na ravninu.

1) izraˇunajte − → − − → − → (AB × BC) × CA. B = (3. Za zadane toˇke A = (2. Koliku duljinu na tangenti odsijecaju njena c sjeciˇta s koordinatnim osima? s 3. x 5. 295 . Odredite povrˇinu koju zatvaraju grafovi funkcija zadanih sa: y = ln x s 2 i y = ln x. 3. 2. Ispitajte tok i nacrtajte graf funkcije ln x y= √ . 4. Izraˇunajte i zaokruˇite na stotinku: c z π 6 π 4 sin x · dx = . 2. 1 − 2 sin x 4. 1) i C = (4.Matematika 1 c c 1. 0). Odredite jednadˇbu tangente na graf funkcije z √ y = ln(x + x2 + 9) u toˇki s apscisom x = 4.

Pogotovo (a + b)4 = a4 + 4a3 b + 6a2 b2 + 4ab3 + b4 . Potom c c opet 21. ˇto iznosi 35. redu jednak je zbroju tre´eg i ˇetvrtog koeficijenta u 6. Rjeˇenje.1 Algebarski dodatak Potenciranje binoma U prvom razredu srednje ˇkole u programu je algebra. Neˇto manje ostaje u sje´annju formula s c (a + b)3 = a3 + 3a2 b + 3ab2 + b3 . Prvi i posljednji koeficijent uvijek je 1. . Prouˇavanjem koeficijenata. pa 7 i na kraju 1: (a + b)7 = a7 + 7a6 b + 21a5 b2 + 35a4 b3 + 35a3 b4 + 21a2 b5 + 7ab6 + b7 . Za njim c c s slijedi na petom mjestu ponovo 35 kao zbroj ˇetvrtog i petog ˇlana u redu iznad.11 11. Cetvrti koeficijent c u 7.1 Nastavite trokut. . Pascal je dobio ”trokut” koji daje koeficijente c za slijede´u potenciju: c (a + b)1 (a + b)2 (a + b)3 (a + b)4 (a + b)5 (a + b)6 ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ . Drugi i pretposljednji koeficijent uvijek je: n. Poznata je formula s kvadrata binoma: (a + b)2 = a2 + 2ab + b2 . slijede´i ´e biti jednak zbroju prvog s c c c i drugog u rastavu (a + b)6 i iznosi 7 Tre´i koeficijent rastava (a + b)7 jednak je zbroju c ˇ drugog i tre´eg koeficijenta u prethodnom rastavu (a + b)6 i iznosi 21. Prvi koeficijenat u rastavu (a + b)7 bit ´e 1. 296 . 1 1 1 1 1 1 1 2 3 4 5 6 1 3 6 10 15 1 4 1 10 5 1 20 15 6 1 Zadatak 11. redu.

xm : xn = xm−n 297 . 1·2·3·4·5·6 dok bi na lotu 7/39 bio 39 · 38 · 37 · 36 · 35 · 34 · 33 . Tako je broj kombinacija pri izvlaˇenju 3 razliˇite kuglice iz bubnja sa 7 razliˇitih kuglica: c c c 7·6·5 = 35. Viˇe o tome doznat ´e oni koji budu upisali s c ”Vjerojatnost i statistiku”.Tre´i i pretpretposljednji koeficijenti su rezultati c n(n − 1) . 1·2·3·4·5·6·7 Binomni koeficijent u oznaci n k koji se ˇita n povrh k raˇuna se na raˇunaljci programom nCr kao broj c c c kombinacija na lotu k/n. 1·2·3 Primjer 11.2 Potenciranje x1 = x xn = x · xn−1 Potenciranje prirodnim eksponentom definira se induktivno: Mnoˇiti i dijeliti mogu se potencije jednakih baza: z xm · xn = xm+n . 1·2 ˇ Cetvrti gledani s obiju strana su n(n − 1)(n − 2) . 1·2·3 Zanimljivo je da se koeficijenti podudaraju s brojevima kombinacija na lotu. 11.1 Broj kombinacija na izvlaˇenju lota 6/45 bio bi c 45 · 44 · 43 · 42 · 41 · 40 .

3 Trigonometrijski identiteti sin x . x3 prirodno je proˇirenje mnoˇenja i dijeljenja potencija.i jednakih eksponenata: x · y = (xy) n n n x :y = n n x y n Potenciranje negativnim eksponentom: x−n = 1 xn 1 . a prirodnost se vidi na primjeru √ 3 x6 = x 3 = x2 . a mogu biti posljedica Pitagorina pouˇka: c sin2 x + cos2 x = 1. Slijedi izvod tg 2 x = cos2 x · tg 2 x = cos2 x(tg 2 x + 1) = cos2 x = sin2 x = sin2 x 1 − cos2 x sin2 x = = cos2 x cos2 x 1 − sin2 x 1 − cos2 x 1 1 2x + 1 tg tg 2 x tg 2 x + 1 298 . 6 11. kao na primjeru s z x3 : x7 = x−3 = Korjenovanje m-tim korjenom prirodno je proˇirenje potencija na razlomljene s eksponente: √ n m xn = x m . cos x Trigonometrijski identiteti izvode se iz definicija: tgx = ctgx · tgx = 1.

s 299 . Zagreb.. 1995.: Higher mathematics in problems and exercises. Skolska knjiga. Popov A. 1984.G. [2] Kurepa S. Mir Publishers. Moscow. c 1999. [4] Horvati´ K..Literatura [1] Maruˇi´ S. 1983. Zagreb.: Matematika II.:Matematka I: udˇbenik s rijeˇenim primjerima.YA. Zagreb. sc z s 2003.: Matematiˇka analiza. c s [5] Kovaˇ Striko E. Kozhevnikova T. [6] Pavkovi´-Svrtan-Veljan: Matematika-zbirka zadataka s uputama i c ˇ rjeˇenjima. Zagreb. II. Fakultet prometnih znanosti.E. Matematiˇki odjel PMF-a c c Sveuˇiliˇta u Zagrebu i HMD. Tehniˇka knjiga. FPZ. III. c c [3] Danko P. 1983.:Linearna Algebra I. Zagreb.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful