RASPRAVE INSTITUTA ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE 30 (2004

)

Izvorni znanstveni članak Rukopis primljen 7. IX. 2004. Prihvaćen za tisak 1. X. 2004.

UDK 811.163.42'282'355

Željko Jozić

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Strossmayerov trg 2, HR-10000 Zagreb zeljko.jozic@zg.htnet.hr

NAJSTARIJI NAGLASNI TIP POSAVSKOGA GOVORA DANAS
Početkom prošloga stoljeća Stjepan Ivšić prikazao je posavske govore u Slavoniji, pri čemu su određene granice ondašnjeg najstarijeg naglasnog tipa. Suvremenim je terenskim istraživanjem naglasno stanje najarhaičnijega naglasnoga tipa koje je donio Ivšić podvrgnuto provjeri te se na temelju suvremenih podataka prikazuje današnja naglasna situacija toga područja.

Slavonskim se dijalektom govori najvećma u Slavoniji, ali se područje njegove rasprostranjenosti ne ograničuje samo na Slavoniju: prostire se i na baranjsko-bačko područje južno od mađarske granice, zatim na skupinu sela oko Orašja u susjednoj bosanskoj Posavini, a značajke slavonskoga tipa djelomično su sačuvali Hrvati u nekoliko hrvatskih sela južno od Kaloče u Mađarskoj. Slavonski se dijalekt dijeli na tri osnovna poddijalekta: podravski (na sjeveru, uz rijeku Dravu), posavski (na jugu, uz rijeku Savu) i južnobaranjski ili baranjskobački (južno od granice s Mađarskom). U Slavoniji su prisutni i govornici drugih dijalekata, u prvome redu novoštokavskoga (i)jekavskoga dijalekta, koji se prostire središnjim slavonskim pojasom, između posavskoga i podravskoga.1 Posavski se pak govori prema refleksu nekadašnjega glasa ě dijele na ikavske, ekavske i ikavskojekavske.2 Ikavski posavski govori prostiru se na zapadu
“Govori Vuke, Širokoga Polja i Punitovaca su ikavski novoštokavski idiomi, pa pripadaju zapadnom dijalektu. Sjeveroistočno od Virovitice govori se ijekavski šćakavski (istočnobosanski dijalekt), a na slavonskom sjeverozapadu nalazimo i govornike kajkavskih idiomä (Lisac, 2003:9). 2 Za neka je sela oko Vinkovaca (npr. Stari i Novi Mikanovci) i u Baranji (npr. Topolje, Luč) karakterističan ikavskoekavski refleks glasa ě.
1

73

4 Već je M. Inst. ali ni lopäta. letĩm (Ivšić. U Današńem posavskom govoru “čakavski akut” (poznat u literaturi i kao novi akut. a u toj je zoni zabilježen i govor s nezamijenjenim jatom u jednome dijelu sela Gradišta (Finka i Šojat. 73–83 i krajnjem istoku posavske zone. što je metnuo Posavinu u drugu svoju grupu. jezikosl. Posavini. j. vodõm. str. jez. jer sam slušao na pr.. vodę. vodę. Ivšić je tako u radu Današńi posavski govor (Rad JAZU 196 i 197) iz 1913. sesträ. a “ja nijesam dosad nigdje u posavskom govoru opazio. 1975: 21). da bi zatvoreni kratki slogovi zadržavali stariji akcenat duļe nego otvoreni. žèna pored jezďk. jezďk. godine primijenio naglasnu klasifikaciju posavskih govora temeljeći je na stupnju očuvanosti starohrvatskih naglasnih značajki. 4 3 74 . I: 145). t. Podolje). bočno obuhvaćajući ikavskojekavske i ekavske govore u središnjoj Posavini. Ivšić drži “da Rešetar nije pogodio pravo ni u tome. c) samo u dugim slogovima: neprâvda. u kojoj je stariji akcenat ostao ne samo u dugim slovima nego i u kratkima u sredini riječi i na kraju u zatvorenim slogovima” (Ivšić. sesträ. da bi se gdjegod govorilo na pr. 1911: 144). ispravivši dotadašnja (pa i Rešetarova) bilježenja u primjerima tipa vodé. koläc i dr. gdje se nalazi osobiti akcenat ˜” (Ivšić. hrvat.3 Ekavski govori ograničeni su na 11 sela jugozapadno od Vinkovaca. ni sv•lä. metatonijski akut ili neoakut) poslužio mu je kao osnovna distinktivna značajka “posavskih” govora u odnosu na “neposavske”: “Posavskim govorom zovem ja čitav niz govórā u Slav. 1900: 26) u vodẽ. pri čemu razlikuje tri stupnja određujući ih prema tome je li stariji naglasak ostao: a) u svim slogovima bez iznimke: sv•lä. letím (Rešetar. Ikavskojekavski govor najrasprostranjeniji je posavski govorni tip. 1913.: vòda. utvrdio kako je “čakavski” naglasak. Rešetar u radu Die serbokroatische Betonung südwestlicher Mundarten iz 1900. neprâvda. ali na osnovi vlastitih opsežnih terenskih istraživanja. isto). podijelio neke štokavske govore prema tome koliko je koji sačuvao stariju akcentuaciju. i Dońoj Bos. Poznato je da je Ivšić već u Prilogu za slavenski akcenat iz 1911. smješten uglavnom u središnjem dijelu Posavine (uključujući i sedam sela u bosanskoj Posavini oko Orašja). vodóm. jezďk. Osim ispravljanja Rešetara u bilježenju novoga akuta.: vodä uporedo s jezďk ili vòda uporedo s jèzik” (Ivšić. kako ga on naziva. Batina. b) u svim slogovima osim otvorenih dočetnih: lopäta. knj. lopäta. U svojem je radu posavski govor podijelio na devet Ikavski je govor i u nekoliko mjesta u Baranji (npr. 30 (2004). 1913. I: 128). neprâvda. sesträ. a već je Ivšić zabilježio da je govor Siča u zapadnome dijelu Posavine također ikavskojekavski.Željko Jozić: Najstariji naglasni tip posavskoga govora danas Raspr. ali ne sv•lä. jezďk. prisutan i u posavskome govoru. Sekerešova je naknadna klasifikacija slavonskih govora proširila ikavskojekavsku zonu i na nekoliko mjesta sjevernije od Požege.

1913. Sikerevci (Sikirevci). Jaruge. I: 146). rūkä: “. da se u sredini ńegovoj. òstō. “najstarija”. Novigrad. 73–83 skupina. koja u “Tumaču” označuje “neodređenu granicu područja posavskoga govora ili koje ńegove akcenatske grupe”. 146): otäc (kratki naglasak u dočetnom položaju). hrvat. pa takve modele nije ni uzimao kao naglasni kriterij. pripadaju 24 sela: Andrijevci (Donji). I. I: 148). Beravci. knj. oko Broda pa do Štitara čuje u glavnom najstariji akcenat” (Ivšić. 5 U vrijeme istraživanja nigdje (osim u rijetkim primjerima) nije naišao na naglaske tipa glāvä. a I. kāzäli. jez. Prema priloženoj karti toj najstarijoj.Željko Jozić: Najstariji naglasni tip posavskoga govora danas Raspr. selo zapadno od Slavonskog Broda. str. Strizivojna. I:146). s dobro očuvanim starohrvatskim naglascima i naglasnim položajima (vodẽ.. otäc. u kojima bi se pored primjera kao kāzäli govorilo i na pr. koji nemaju uopće akcenta ` (ili u kojima se taj akcenat nije još potpuno razvio)” (Ivšić. nema danas” (Ivšić. rūkôm i kaz•vô) (Ivšić. Čajkovci. kázali. ostô (dugi silazni naglasak u dočetnom položaju iza kratkog sloga). sačũvām. vodẽ (novi akut u dočetnom položaju) i sačũvām (novi akut u središnjem položaju). Trnava i Zoljano (Zoljani) (karta br. kaz•vô (dugi silazni naglasak u otvorenom dočetnom slogu iza dugog sloga). Svilaj. Na temelju prikupljenih podataka Ivšić je oformio devet naglasnih skupina. 75 . rūkôm (dugi silazni naglasak u zatvorenom dočetnom slogu iza dugog sloga). j. jednako kao i današnji Gornji Andrijevci. 1). Divoševci. sačũvām. ostô.. òtac. nòsili. Stružani. 30 (2004). Stari i Novi Perkovci. Inst. Sredanci. rúkōm i kazívō). kāzäli (kratki naglasak u središnjem slogu iza dugog sloga). Prnjavor.. t.. nosďli. 6 U Ivšićevo vrijeme Donji Andrijevci zvali su se samo Andrijevci. nosďli (kratki naglasak u središnjem slogu iza kratkog sloga). Kupina. Šamac. s prevladavanjem novoštokavskih naglasaka i naglasnih položaja (vòdē.: rūkä i nāröd. 1913. Važno je reći da je u ono vrijeme bilo u Posavini “i takih govora. str. od kojih je IX. jezikosl. No. Kruševica. U svakom je posavskome mjestu provjeravao naglasne tipove koji su oprimjereni modelima (Rad 196. “najmlađa”. Ivšićevoj naglasnoj skupini. isto). na karti je naznačeno da je zapadna granica nejasna pa je od Andrijevaca pa do Save povučena točkasta crta. takvih govora. Velika i Mala Kopanica. Vrpolje. 1913.6 Babina Greda.5 “Iz pomenute se diobe posavskoga govora u nekoliko grupa vidi. Gundinci.

) Stariji se akcenat (kao i druge jezične osobine) gubi. Šamac i Zoljane. Prnjavor. Perkovcima. tako imam iz nekih sela sigurne potvrde za akcenat ` na drugom 7 I kod nabrajanja mjesta koja pripadaju drugim naglasnim skupinama nisu navedena sva mjesta premda su sva ucrtana na zemljovidu. Beravcima. i to ne samo poradi svojega unutrašńega razvijańa i pomlađivańa. Novigrad.Željko Jozić: Najstariji naglasni tip posavskoga govora danas Raspr. Kupinu.. te neki govori čine kao neki prijelaz iz jedne grupe u drugu. izostavio 11 mjesta:7 (Donje) Andrijevce. knj. 73–83 Karta br.. ali zasad ne mogu odrediti pravo granice .. (. koji su danas jači nego što su bili prije” (ibid. 30 (2004). Za neke od navedenih napomenuo je: “Gdjegdje se u toj grupi može čuti već rúkōm pored rūkôm (na pr.. Svilaj. Kopanici. Inst. grupom.. isto). I dalje kaže Ivšić: “IV. Trnavi)” (Ivšić. Jaruge. str. 76 . 148). str. jez. ali točkastom crtom. V. jezikosl. Sredance. i N. hrvat. nego i poradi spoļašńih utjecaja. Malu Kopanicu. skupini (1913. se grupa sastaje na istoku s I. Ivšić je iz popisa mjesta koja pripadaju I. St.. u Gundincima. I: 146). 1: Dijalektologijska karta današńega posavskoga govora (fragment) Da nema i da ne može biti stroge crte razgraničenja i između ostalih naglasnih skupina. Stružane. Ivšić je opisao riječima: “Često je akcenat nepostojan na granicama koje grupe. a koja su na priloženoj karti obuhvaćena tom skupinom.

S. Sredanaca. 146-147).” (ibid. Novigrada. 73–83 slogu od kraja. Iz naše akcentuacije i dijalekatske problematike. knj. Ivšić. Junković. Čakavsko narječje. godine. gdje također prevladava dugouzlazni naglasak tipa kazívō. Inst. odnosno rūkõm. Zbornik radova Filozofskog fakulteta. Moguš. 1951. IX. Današnje je stanje u vezi s tim modelom takvo da je potpuno prevladao novoštokavski dugouzlazni naglasak sa zanaglasnom duljinom. jez. str.. odlučiti. te Stari Perkovci i Velika Kopanica iz središnjeg dijela i naposljetku Gundinci iz istočnog i Sikirevci iz jugoistočnog dijela Ivšićeve I. 9 Ivšić je. da su se posebno nakon objavljivanja nekih dijalektoloških radova s čakavskoga područja vodile znatne raspre o bliskosti južnočakavskih i posavskih govora. 359-378. O čakavskoj osnovnoj akcentuaciji. str. Prńavora. hrvat. prednaglasna duljina u posavskim je govorima uglavnom Više o tome: Belić.. u koju grupu treba metnuti pomenuta sela” (ibid. a pronalazila se i podudarnost sjevernočakavskih govora s govorima Siča i Magića Male na sjeveru posavske zone. Krenimo ponajprije od Gundinaca (Gu). I. Lapovaca i dr. Najnovijim terenskim istraživanjem. Z. koji se čuva u NSK. 147). za koje nije zabilježio takvo kolebanje.Željko Jozić: Najstariji naglasni tip posavskoga govora danas Raspr. Glas SAN.: iz Jaruga. Jednak je slučaj i s modelom kaz•vô. ali se zato usmjeravamo na druga naglasna pitanja. Ivšiću je problem u klasifikaciji govora u mjestima od Donjih Andrijevaca do Šamca predstavljao zapravo drugi naglasni model. Poznato je. odnosno dugosilaznoga naglaska u primjera tipa rūkõm – rūkôm. na pr. za koje je. Ivšićevu dvojbu danas uopće ne možemo razriješiti.9 Nakana je bila da se na taj način ustanovi kojoj Ivšićevoj naglasnoj skupini pripada tih nekoliko mjesta te da se utvrdi naglasno stanje i u mjestima koja su nesporno pripadala najkonzervativnijoj naglasnoj skupini. M. knj. A. naglasne skupine. kako je već navedeno.. Kako je već rečeno. do 2000. 1935.. naglasne skupine – Donji Andrijevci i Svilaj. Andrijevaca. to područje posjetio godine 1906 8 77 . prema rukopisnim bilješkama iz sveščića br. 1977. 168.. jezikosl. pa i kaz•vãl – kaz•vô. 1973. provedenim u nekoliko navrata od 1998. Prilog za suvremenu čakavsku dijalektologiju i dr. naime. s dugim naglaskom u dočetnom zatvorenom slogu: rūkôm. Velike Kopanice (VK) i Starih Perkovaca (SP). Ondje je provjeren (uz ostale dijalektne osobitosti) naglasni sustav u usporedbi sa stanjem koje je zatekao Ivšić prije gotovo stotinu godina. 139. 30 (2004).8 Jedna od bitnih naglasnih osobitosti bilo je upravo postojanje novoga akuta. Budući da se u velikom dijelu Posavine gdje su nekada prednaglasne duljine bile vrlo stabilne danas one vrlo rijetko ili gotovo nikako ne čuju. Ivšić napisao da se u modelu tipa rūkôm čuje i rúkōm te Sikirevaca (Si). obuhvaćena su upravo dva rubna sela sa zapadne strane I. I sam je Ivšić istaknuo: “… potańa će istraživańa . str.

otĩć. 180). i to dugouzlazni. dobrö. bolẽ.Željko Jozić: Najstariji naglasni tip posavskoga govora danas Raspr. rźâv (Gu). tako je i u Donjim Andrijevcima (DA) i Svilaju (Sv) u modelu rūkôm naglasak redovito rúkōm te kazívō umjesto kaz•vô. knj. tećẽ (SP). 10 78 . 203). str. staklö. danäs. ispälo. jezikosl. 12 Dugo zatvoreno ẹ u Gundincima je također zabilježio Ivšić (Rad 176. rastrančĩrā se. onä. vrućinä (SP). jedận. Ivšić je zabilježio da ima sigurne potvrde za kratkouzlazni naglasak na drugom slogu otkraja. Velikoj Kopanici. naglasne skupine.11 Ercëgovina. vsšďli. 73–83 preuzela naglasak.12 zovũ. podojďt. sikëra. jezďk. źecẽ. ćität. prisköč•m. krevët. 30 (2004). ovô (VK). pletẽm. sirotďńa. sesträ. četvrtā. napräv•t (glag. Jednak je slučaj i s kratkosilaznim naglaskom kojemu prethodi nenaglašena duljina: kázali. otäc. Za Andrijevce. u šamc/. pristô. oponãšā. kopät. Starim Perkovcima i Sikirevcima. pušãć. smijät se. pletenďce. 11 Pojava izjednačivanja afrikatnih parova u ć i ź karakteristična je za sjeveroistočni dio posavskoga govora. nedďļa. sļezinä (Gu). koļëno. pekmëz. u vodď. ostäla. uštrojďt (Si) vod¨: ov¨.10 imô (Si) nosďli: as/re. 179). večëra (Si) otäc: Božďć. udät (VK). sestr¨ (Gu). volöve. prodät. selö. kukur/ze. pakôv. sarmä. sesträ. str. betõn. koļëba. udăm se. rubďne (SP). Svi ostali modeli odgovaraju stanju otprije stotinu godina. imäli smo. na “nestabilnoj” zapadnoj granici najstarije. ženẽ (VK). po led/. vTšili umjesto kāzäli. onď. pijân. pametnďj•. u pakl/. Donjim Andrijevcima u nedavnom sam istraživanju pridodao i Svilaj te u oba mjesta naišao na poprilično novoštokavizirano naglasno stanje. orä. šjerök. poštĩvāmo. kosä. prepustďo. spomẽn•š (Si). pok/pū. UskUs. razmũtē se. friškô.). starďj•. kako je također ranije spomenuto. odmaknďt. poprskā. Od ostalih modela najveću je nestabilnost pokazao kratkosilazni naglasak. I. izďšla. třb/. kakö. jez. po sel/. Kao i u Gundincima. dor/čak. ožëg. ovôj (SP). bolũ. koji je u dočetnom položaju u obama mjestima redovito pomaknut za jedan Već je Ivšić zabilježio da se u nekim mjestima posavskoga govora čuje zatvorenije dugo ạ. str. prepovĩdāmo. str. nogõm. danas jednako kao i u Ivšićevo vrijeme (Rad 196. skorö. trpni). posô. dojďt. pečẽ (Si) sačývĺm: pokãžē. dopäst. zanĩmā me (VK). Takav je slučaj i kad je prednaglasna duljina ispred kratkosilaznoga naglaska: model kāzäli u svim istraženim je mjestima naglašen kao kázali. nogä. oženďo. sprdā se. momäk.. pa osim drugih sela navodi i Sikirevce (Rad 196. volďle smo. końë. rodďla. prid. nećestďt. vjenčäla se. potUgā se. ocä. ńegöva. un/ka (VK). Inst. jesäm. hrvat. bolesnä. naprävit (inf. onď. daskä. pa tako imamo primjere tipa: ostô: ńegôv. drukćďjē. na krevëtu. narãstō. pečẽmo. batvö. źecä. źecä. godďšte. kosä. jezďk. devenďca. izubãdān (SP). cipële.

jezikosl.. počeo bilježiti vlastitim znakom. jedân. najstarije. naglasnoj skupini bile opravdane. zelęn. Registrirani su pomaci u naglasnom sustavu prema novoštokavskomu. Inst. objës•. pèrine.). ali su u oba mjesta u upotrebi i dubletni oblici s kratkouzlaznim naglaskom na trećem slogu otkraja. dakle: krãļ. otäc: ćòvjek. domàćica. uzgalãm•. òna. 73–83 slog prema početku riječi. zavẽžē. dSžat. jd. naime. ostô. ńegôv. skupina i graniči na zapadu. ležĩ (Sv) sačývĺm: zakãžē. njegovu rukopisnu ostavštinu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. pét•. sèstre N mn. a budući da su prednaglasne duljine ionako čak i u I. takva je korekcija sasvim opravdana.) novi akut bilježio kao što ga bilježi Rešetar. posô (Sv) vod¨: ležĩ. tòplijē (DA). što je Ivšiću znak neodređene granice područja koje naglasne skupine. dànas. nàpit se. str. nalòžio.Željko Jozić: Najstariji naglasni tip posavskoga govora danas Raspr. 30 (2004). s karte objavljene na kraju Rada JAZU 197 (karta br. hrvat. četvrtā (Sv). otĩć. (DA). iz velikog broja zabilježaka i skica s brojnih terenskih istraživanja13 pronašao sam Ivšićevom rukom crtan zemljovid posavskoga go13 Zanimljivo je da je Ivšić spočetka (1906. křštènice. skupini ustupile mjesto novoštokavskom dugouzlaznom naglasku pa ne mogu biti distinktivan model. 1) skrenula bi iznad Donjih Andrijevaca ukoso prema jugoistoku do ispod Sikirevaca kako bi se zaokružilo i suzilo i danas relativno stabilno područje najkonzervativnije naglasne skupine. i to kao novoštokavski kratkouzlazni. Suvremena su. istraživanja potvrdila da su Ivšićeve dvojbe o pripadnosti više sela tik uz Savu I. otvòriše. sàšit. kukur/žńāk. snoväće. jez. nasũćē se (DA). Ivšićeve naglasne skupine. No. jèdnu. a ona istočkana granična crta. ńegövōj. 79 . prez. l. narẽd•. Zaključak je kako bi ispravnije bilo da je tih 11 mjesta (za ovo su istraživanje ispitani neki reprezentativni punktovi) pribrojeno IV. nèstalo. sirćëtom.. zakrẽćē. ponèsi. Potonji je zaključak donesen na temelju vlastitih istraživanja. zàvarō (Sv) ostô: pijân. naglasnoj skupini. dakle: kráļ. ìmali. nòsit. vodẽ. Pretražujući. jedno malo otkriće ipak umanjuje slast znanstvenoga upotpunjivanja i za današnje doba nenadmašnoga hrvatskog dijalektologa Stjepana Ivšića. oräsi. pakô (DA). s kojom I. karakteristično da se “čuje” i kratkouzlazni naglasak. naprävit. zemļënē. gotövo. màsnica. Ostali se modeli nisu promijenili od Ivšićeva vremena. izläz•. ostäv•. isprätila. čètiri. naime. zagrn• se (3. gòtovo. pẽt•. ùbio se. a uspoređujući Ivšićeve postavke s današnjim naglasnim stanjem mogla bi se ucrtati nešto drugačija karta I. sìrće. je naglasnu skupinu. òtišla. a tek ga je od 1907. Za IV. pòńave. U središnjem je položaju kratkosilazni naglasak zadržao svoju poziciju. odnĩt. knj. maglẽ (DA). večëra. dojĩm. lòmaču. suknënē. žèna (Sv) nosďli: isprätit. dakle.

73–83 vora bez nadnevka i godine izrade.Željko Jozić: Najstariji naglasni tip posavskoga govora danas Raspr. koja su pokazala da bi crta razgraničenja trebala biti. objavljene 1913. str. zašto je Ivšić promijenio mišljenje kad je prema njegovim dostupnim bilješkama jasno da naknadna terenska istraživanja ondje nije provodio. Riječ je najvjerojatnije o zemljovidu koji je Ivšić nosio na svojim posavskim istraživanjima i na kojemu je nakon obavljena posla ucrtao granice pojedinih naglasnih skupina. u Radu br. Inst. Prema Ivšićevim bilješkama s terenskih istraživanja po Posavini vidljivo je da je u tom “problematičnom” području provodio vrlo malo vremena i da je u nekima od tih mjesta zabilježio samo nekoliko pri80 . jer je malo vjerojatno da bi rukom crtao već objavljenu i tiskanu kartu pa je logično da je ovo što je rukom nacrtano nastalo prije tiskane inačice. već je upozorio na nedovoljno jasnu određenost pripadnosti narisavši točkastu crtu razgraničenja) jer je takva. 30 (2004). tj. naglasne skupine jer mu podaci koje je prikupio na terenu nisu dopuštali da egzaktno utvrdi granicu. drukčija u odnosu na onu koja je objavljena u tiskanom izdanju (doduše. 2: Ivšićevom rukom crtan zemljovid posavskoga govora (fragment) Budući da je taj zemljovid očito poslužio za crtanje Dijalektologijske karte današńega posavskoga govora. knj. kako je već rečeno. Spomenuti rukom crtan zemljovid dobiva na vrijednosti pogotovo nakon najnovijih terenskih istraživanja. Očito je držao da je bolje ostaviti neriješen problem zapadne granice I.. drukčija crta upravo jasno povučena na tom Ivšićevom rukom crtanom zemljovidu! (karta br. 2) Karta br. nije jasno zašto je došlo do te promjene. jez. hrvat. jezikosl. 197.

Sikirevci (Ana Radovanović.. str. k/l•n. Gundinci (Kata Knežević. tô ďmā jèdna sašďtā kësa. naglasne skupine. ako je toplďjē. s/tra ďmāš sďra. ônda se poć/pā. Mëtnē slämu i täko svíńče. i to u autentičnom živom govoru. ńegövo önō batvö. i IV. 1920. rođ. 73–83 mjera. Donji Andrijevci (Janja Markovac. Onď znäjē köj su bîli oko mëne. Tô se istrésē. ônda se za dân i nôć. Lîpo plávo se iscvatẽ. ônda se zavẽžē i objës• i òno se täko cĩd• i b/dē sîr.) Prerada lana – Sďjali smo lân.) Svinjokolja – Dõźū ļűdi /jutro pa b/dē döručak. E ônda b/dū 81 . bîlo je böljē. 30 (2004). kako je zabilježen u audiozapisu. Tô je mâst i škvárci.) O bolesti – Nöge me bolẽ još od möj• dv@deset ösam göd•na. rođ. a /še i köže i tô devenďce prävē u debëlā crĩva. vodä b/dē vrëla u oranďjē i svíńče zaköļū nóžem. što potvrđuje i današnje stanje dotičnoga govora. a möže se naprävit sîr od töga. Bîla sam bolesnä jâko. još säd i pãlē. jez. tj. ódala sam. naglasne skupine objavljena u Radu 197 trebala biti povučena kao na Ivšićevu rukopisnom zemljovidu. Ônda ga š/rē u vodď vrëlōj. 1954. hrvat. a sad kakösam starďjā. Inst. jă sam dobďla tű ńëkū rëumu. Níje u rédu. Ďma tko je pálio slämōm. Ônda ďdū näpoļe. Bîla sam jă i na smUtnōj pöstelje. Kad ôn säzrijē. knj. líčila se. prďjē su stãr• ìmali zemļënē tégle. Većèras ako si naprävio. i mët•mo tű mlíko da se kďsnē. Ônda se to nakďsel• i prëtisn• se tämo kamẽńem pa tô tämo b/dē ösam dân u tôj vodë. E kad ôn b/ dē onô da säzrijē. suvremenim istraživanjima dolazi do odgovora na pitanje kako bi zapravo trebala izgledati karta I. što je očit razlog nejasnoća u prikazu naglasnog sustava tih mjesta. rođ. ovdje donesenom u fonološkoj transkripciji. Męso sitnô izrëžū pa samëļū. Stari Perkovci (Ivica Zmaić. a möže bďt kìselō mlíko. Slanďna se rëžē na köcke pa se topĩ u oranďjē. al ëto požívila sam se. kobasďce se prävē. Tô b/dē pUvō jëlo. 1924. 1927. sk/p• se kàjmak gör. prëkrāsno. KVv se uvät• za devenďce.) Spravljanje sira – Pa mët• se mlíko. šűnka k/vāna. Svíńče se raspräv• pa se slanďna odrëžē. da je granična crta I. jă nëznām. a mĩ sad ďmāmo fläše d/nst. jezikosl. ëto. Tek se ovim. Tô je vďšē tämo u nëma sëlima oko Bjëlovāra. i nös• se u vödu kisëlit. ônda ga poć/pāmo i ônda se povẽžē onäkō. rođ. i dok sam bîla mläźā.Željko Jozić: Najstariji naglasni tip posavskoga govora danas Raspr. donosim kratke odlomke razgovora s informatorima iz istraživanih sela kako bi slika govora bila potpunija te kako bi se Ivšićevi naglasni modeli vidjeli i u suvremenosti. /palu zglöbōva. ônda se tô strésē. tô níje kod nâs. I na kraju.

Zagreb. a ôn tô níje mögō. Jednö stänē na tű st/pku pa neprestäno jednõm nogõm udärā. ŽELJKO 2003. STJEPAN 1951. I. STJEPAN 1913. Zagreb. Migracijske i etničke teme 19. ANTUN ŠOJAT 1975. Rad JAZU 222. što níje bîla sesträ i dân-danäs poštĩvāmo se kao da smo roźën•. MILAN 1971. STJEPAN 1911. Svilaj (Kata Pavić. ne rúkōm nego nogõm. 194–269. IVŠIĆ. JOSIP 2003a. 1922. Zagreb. 73–82. jez. Zbornik radova Filozofskog fakulteta I. hrvat. Literatura: BROZOVIĆ. 73–83 st/pke što se túčē. LISAC. Rad JAZU 197. mĩ smo bîli máli. LISAC. Devedesẽtā. FINKA. Zagreb. 7–16. Zagreb. c/rica je bîla. Velika Kopanica (Janja Vučković. Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja. i 17. Vinkovci. hrvatski ili srpski. Näša tâ mäća ćëla je da mõj tâj nâjmläź• brät ńű ožën• tű pölusestr/. Inst. 133–208. PAVLE IVIĆ 1988. srpskohrvatski/hrvatskosrpski. st.Željko Jozić: Najstariji naglasni tip posavskoga govora danas Raspr. znâte köjē su tô gödine. òna je välda nâjstarďjā sad u sèlu. I mĩ tu sestr/ näšu. jezikosl. Zagreb. Rad JAZU 196. dvajstõsmō godďšte. Zagreb. Zagreb. tô je svë u jednõj k/ ći. 97–102. IVŠIĆ. O istraživanju dijalekatske sintakse. Hrvatski ekavski govori jugozapadno od Vinkovaca. knj. ŽELJKO 2000. Hrvatska dijalektologija 1. 1923. ônda se otäc ožën• i näša mäća dovedẽ. Zagreb. 359–378. DALIBOR. JOZIĆ. u škôlu sam ďšla kad je /msla. 35–131. Hrvatski dijalektološki zbornik 12. Kãžē: Mĩ smo otrãn•ti i jã ńű poštĩvām kao sestr/.. 9–138 (II). rođ. PAVIČIĆ. Fonološki razvoj hrvatskoga jezika. 30 (2004). Zagreb. MOGUŠ. Jezik. STJEPAN 1920. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 26. Fonološki sustav govora Svilaja. bîla je dvî gödine. Prilog za slavenski akcenat. O govoru u Slavoniji do turskih ratova i velikih seoba u 16. Današnji posavski govor. rođ.. Iz naše akcentuacije i dijalekatske problematike. str. 82 . BOŽIDAR.) O polusestri – Näša mâjka je /msla. 124–254 (I). trídeset i nëznām köjē gödinē. JOSIP 2003. I sîn ńďov i ùnuk. Radovi Centra za znanstveni rad Vinkovci. Eto bäba Gälovačkā. IVŠIĆ. Nẽmā täko stãr• ljúd•. Üjāka ďmām devẽto godďšte. Rad JAZU 187. JOZIĆ. A dr/g• mi je jedanãjstō godďšte /jāk. Möžda ste bîli tämo da òni štàgod prĩčaje.) O rodbini i selu – Ďmām dvâ /jāka žîv•. Slavonski dijalekt: između autohtonosti i utjecaja. Tô su bîle m/ke.

Ivšićeve naglasne skupine Key words: Slavonian dialect. Beč. Beč. giving special concern to the data Ivšić provided. Zagreb. Zbornik za filologiju i lingvistiku 10. Novi Sad. Ling. Ikavojekavian vernaculars. jezikosl. simultaneously drawing the borderlines of the oldest accentual type of the Posavian vernacular. str. Ključne riječi: slavonski dijalekt. Der štokavische Dialekt. hrvat. Inst. VIII. 73–83 PAVIČIĆ. Abt. STJEPAN 1953. Today. the same data have undergone verification and this paper considers the present-day accentual situation in that region in the light of the most recent data. Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i govora u Slavoniji. Schriften der Balkankommission. 133–145. Schriften der Balkancommission. Die serbokroatische Betonung südwestlicher Mundarten. REŠETAR. ikavskojekavski govori. following the field work in the region. SEKEREŠ. knj. STJEPAN 1967. I. jez. 30 (2004). posavski govor.Željko Jozić: Najstariji naglasni tip posavskoga govora danas Raspr. MILAN 1900. Klasifikacija slavonskih govora. MILAN 1907. Abt. REŠETAR. Posavian vernacular. The oldest present-day accentual type of the Posavian vernacular Abstract At the beginning of the last century Stjepan Ivšić provided data on the accentual picture of the Posavian vernaculars in Slavonia.. Ling. Ivšić’s accentual groups 83 .