ROBERT K. G.

TEMPLE

TAJNA ZVIJEZDE SIRIUS
Štampa »STVARNOST« Zagreb SADRŽAJ Zahvala Piščeva napomena Obraćanje čitaocu U čemu se sastoji tajna? PRVI DIO Postavlja se pitanje o Siriusu Prvo poglavlje Dogonsko znanje Sudanski siriusov sustav M. Griaulea i G. Dieterlen DRUGI DIO PITANJE O SIRIUSU POSTAVLJA SE DRUKČIJE Uvod Drugo poglavlje Bajka Treće poglavlje Svetih pedeset Četvrto poglavlje Psi podzemlja Peto poglavlje Proročka središta Šesto poglavlje Dogonsko porijeklo Sedmo poglavlje Izlazak zmijskog zuba TREĆI DIO S ONE STRANE TAJNE Osmo poglavlje - Basna DODACI Prvi dodatak Planetski sateliti, planete oko zvijezda te revolucija i rotacija svemirskih tijela — kako ih je prikazao novoplatoničarski filozof Proklo Drugi dodatak Sačuvani Berosovi odlomci u engleskom prijevodu Treći dodatak 1

Zašto baš šezdesetih godina Četvrti dodatak Značenje E u Delfima Peti dodatak Zašto su Hetiti bili u Hebronu u Palestini? Šesti dodatak Dogonski stupnjevi upućivanja Bibliografija Indeks

Pri stvaranju ove knjige bili su puni razumijevanja i spremni na pomoć i suradnju moja britanska urednica, gospoda Jan Widdows, i američki urednik, Thomas Dunne. Kartograf Daniel Kitts veselo je pripremao zemljopisne karte i dijagrame, udovoljavajući zahtjevima koji bi nekoga drugog često tjerali u očaj. Gospodica Mary Walsh je pokazala dosjetljivost pri traženju slika. Pomogao je i Stephen de Sautoy i ispoljio bogatu maštu pri stvaranju zaštitnog omota za britansko izdanje knjige, dopustivši piscu da znatno sudjeluje u onome što mu je često zabranjeno. Posredno dugujem zahvalnost afričkim svećenicima Mandi, Yebénéu i Ongnonlouu, te svećenici Innekouzou, bez kojih ne bi, iskreno rečeno, bilo ni jasno izražene teme za ovu knjigu. Posebno treba spomenuti dva rana pionira: pokojnog Sir Normana Lockyera, koji je uspio zajedno razmatrati astronomiju i arheologiju, nekoć odvojene naučne grane, i pokojnog Thomasa Taylora iz Londona, koji je svoj život posvetio prevodenju i tumačenju zapisa što su preživjeli stoljeća zlobe, zloupotreba, spaljivanja knjiga i pokolja što su kroz dva tisućljeća bili sudbina onih koji su prihvaćali "veliku predaju" — a ni Taylor osobno nije, što se tiče boli i patnji, izbjegao posljedice svog položaja. Zahvaljujem i filozofu Proklu što je objelodanio određene nagovještaje o tajnim predajama koje je mogao zatajiti.

R. K. G. T.
PIŠČEVA NAPOMENA U drugom je dijelu nakon svakog poglavlja kratak pregled. S obzirom na opseg materijala koji knjiga obrađuje, preporučuje se čitaocu da taj materijal sagleda cjelovito, tako što će pročitati te kratke preglede koji mu mogu i osvježiti pamćenje. Pisac nije mogao izbjeći zamršenost materijala, ali može pružiti tu malu pomoć da bi se knjiga lakše razumjela. Učinjeno je sve što se moglo kako bi se utvrdilo vlasništvo svih ilustracija što su reproducirane u ovoj knjizi. Ako se negdje pogriješilo ili je netko izostavljen pri izražavanju zahvalnosti, pisac se ispričava i u buduća će izdanja unijeti potreban ispravak. OBRAĆANJE ČlTAOCU U čemu se sastoji tajna? Ova knjiga postavlja pitanje: jesu li Zemlju u prošlosti posjetila razumna bića iz područja zvijezde Sirius? Kad sam 1967. počeo pisati knjigu, cijelo se pitanje postavljalo u vezi s afričkim plemenom Dogon, koje živi u Maliju, bivšem Francuskom Sudanu. Dogoni imaju tako nevjerojatne podatke o sustavu zvijezde Sirus da sam svakako htio istražiti taj materijal. Posljedica je toga da sam poslije sedam godina, 1974; uspio dokazati kako su podaci koje imaju Dogoni stari više od pet tisuća godina i kako su ih u doba prije dinastija, prije 3200. prije n, e,, imali drevni Egipćani, a od toga naroda, kao što dokazujem, potječe djelomično dogonska kultura, a vjerojamo i Dogoni. Prema tome, ja sam prvobitno pitanje premjestio više od pet tisuća godina u prošlost, tako da je ono postalo još mučnije. No, pošto sam to učinio, teže je odgovoriti na nj. Dogoni su, čini se, očuvali predaju o dodiru s izvanzemaljskim bićima. Dobro je, svakako, što se ne mora kao pretpostavka uzeti besmislena pomisao da su se razumna bića iz svemira iskrcala u Africi, saopćila određene podatke jednom zapadnoafričkom plemenu i vratila se u svemir, ostavivši na miru ostatak svijeta. 2

Takva mi se teorija nikada nije činila mogućom. No, u početku je morala poslužiti kao radna postavka. Uostalom, nisam slutio da su Dogoni sačuvali u svojoj kulturi drevne egipćanske vjerske tajne. Isto tako nisam slutio da su drevni Egipćani znali bilo što o Siriusu. Bio sam neznalica kao i mnogi koji o starom Egiptu znaju samo to da su Egipćani sagradili piramide, ostavili mumije, imali faraona Tutankhamona i pisali hijeroglifima. Dok sam studirao, bavio sam se Orijentom, ali nikada nisam dotaknuo Egipat osim u vezi s islamskim razdobljem poslije 600. n. e. Nisam znao gotovo ništa o drevnom Egiptu. Da jesam, možda bih uštedio sebi mnogo vremena. Bili su potrebni mjeseci i mjeseci da bi mi se napokon dva-tri sitna, ali važna podatka vrzla dovoljno dugo po glavi i prisilila me da proučavam stari Egipat i cijeli niz tema koje nisam prije toga ni dodirnuo. Sumnjam da bih čak i tada pristao da trošim znatne svote novca, kao što je pedeset funti za prijeko potreban i rasprodan »Rječnik egipatskih hijeroglifa Wallisa Budgea, koji ima 1356 stranica i ne može ga podići sa stola ni desetogodišnje dijete. Međutim, sudbina je htjela da dobijem jedan od tih golemih rječnika, a i mnoge druge važne knjige o temama kojima je trebalo da se bavim. Tako sam lakše savladao svoju urođenu nesklonost prema pomisli da bih morao postaviti poljski krevet u neku školsku knjižnicu i useliti se u nju na nekoliko godina. Dakle, treba da zahvalim svojoj dragoj prijateljici, pokojnoj gospodici Mary Brendi Hotham-Francklyn, što mi je u svojoj devedeset četvrtoj godini poklonila prilično veliku zbirku knjiga, koje su tako zanimljive da ih nisam mogao zanemariti — i posljedica je sada pred nama. Cijela ova Siriusova tajna prvi put mi je privukla pozornost oko 1965. Bavio sam se nekim filozofskim i naučnim problemima, surađujući s Arthurom M. Youngom iz Philadelphije, izumiteljem helikoptera »Bell« i u novije vrijeme (1972) jednim od urednika i tvoraca knjige »Svijest i stvarnostt. Arthur mi je sam samcat dao, istodobno s mojim službenim studiranjem od 1961—1967, više znanja nego što bi ga mogao pružiti cijeli jedan fakultet. Dok sam krčio sebi put kroz jezik sanskrt i druge teške teme na službenoj sveučilišnoj razini, stjecao sam od Arthura znatnu znanstvenu izobrazbu u društvu nekoliko prijatelja sa sveučilišta, s kojima sam godinama sudjelovao u nizu izvanredno poticajnih seminara i istraživačkih projekata kojima je rukovodio Arthur Young i koji su povremeno bili povezani s dobrotvornom ustanovom što ju je on utemeljio: Ustanovom za proučavanje svijesti. Arthur Young je naročito rado čitao o mitologijama iz cijelog svijeta, uključivši i mitologiju malo poznatih plemena. Jednog mi je dana pokazao knjigu »Afrički svjetovi», koja ima nekoliko poglavlja, a svako prikazuje po jedno pleme, njegove poglede na život, njegove običaje i mitologiju. Jedno se poglavlje bavi Dogonima, prevedeno s francuskog na engleski, a autori su Marcel Griaule i Germaina Dieterlen, slavni antropolozi.1 Arthur mi je svratio pozornost na jedan odlomak koji je upravo pročitao u tom poglavlju, a u kojem ti antropolozi opisuju dogonske kozmološke postavke. Navest ću retke koje sam tada pročitao i koji su mi prvi put skrenuli pažnju na cijelo to izvanredno pitanje, tako da će čitalac, baš kao i ja, načeti tu temu ovim kratkim odlomkom: »Početna točka stvaranja jest zvijezda koja kruži oko Siriusa i zove se 'zvijezda Digitaria', Dogoni je smatraju najmanjom i najtežom od svih; zvijezda; ona sadrži klice svega. Njeno okretanje oko vlastite osi i kruženje oko Siriusa potpomažu sve stvaranje u svemiru. Vidjet ćemo da njena putanja određuie kalendar«. To je bilo sve. Antropolozi nisu spomenuli da zaista postoji takva zvijezda koja se okreće oko Siriusa. Međutim, Arthur Young i ja znali smo za bijelu patuljastu zvijezdu Sirius B koja doista kruži oko Siriusa. Znali smo da je "najmanja i najteža" vrsta zvijezde dotada poznata. (O neutronskim zvijezdama i "crnim rupama" nije se još mnogo raspravljalo, a pulsari još nisu ni bili otkriveni.) Obojica smo se, dabome, složili da je vrlo čudno što takva nagovijest stiže iz navodno primitivna plemena. Kako da se to objasni? Zbog drugih djelatnosti i briga u to vrijeme morao sam napustiti tu temu. Oko dvije godine poslije toga, u Londonu, iznenada me obuzela neodoljiva želja da ispitam taj problem. Na takvu me odluku potaknulo čitanje uzbudljivih futurističkih eseja Arthura C. Clarkea, kojega sam već upoznao. U to se vrijeme nisam više mogao sjetiti ni kako se zove afričko pleme, pa sam pisao Arthuru Youngu i zamolio ga da mi javi taj podatak. On mi je odgovorio i ljubazno mi poslao fotostat cijelog poglavlja koje sam vidio u »Afričkim svjetovima«. Tako sam, oboružan spoznajom da se pleme koje me zanima zove Dogon, hrabro krenuo u Kraljevski antropološki institut kako bih ustanovio što mogu doznati o tom neobičnom plemenu. Knjižničar je sa mnom pregledao katalog, ali sam naišao na jednu poteš-koću: sve je bilo na francuskom jeziku, a ja nisam znao francuski. Ipak, ustrajao sam i našao na popisu jedan članak koji je u svom naslovu imao riječ »Sirius«. Probudio je u meni nade (dok druga djela nisu ništa obećavala). Zatražio sam fotostat. Kad sam ga uzeo za tjedan-dva (početkom studenog 1967), nisam mogao, naravno, ništa razumjeti. Stoga sam napokon potražio nekoga tko će mi za plaću prevesti članak. Kad sam dobio materijal na en-gleskom, shvatio sam da je onakav kakav sam samo poželjeti mogao.2 Jer, taj se članak isključivo 3

U početku sam pripremao knjigu o svim tim uzbudljivim zagonetkama. otkrio tragove babilonske matematike na Novoj Gvineji i mnogo pričao o »Raffle-sovoj brodskoj olupini«. profesor povijesti nauke na Sveučilištu Yale. Derek Price.3 i to pošto su plemenski svećenici najprije održali poseban sastanak i donijeli »političku odluku« da svoje tajne saopće Marcelu Griauleu. što su. Stoga sam napustio sve te tajne i odlučio se usredotočiti na rješavanje zaista teške i konkretne zagonetke s kojom sam se u početku suočio: kako su Dogoni doznali tako izuzetne podatke i znači li to da su Zemlju nekoć po-sjetila nezemaljska bića? Nastojanje da se ozbiljno ispita mogućnost izvanzemaljskog dodira sa Zemljom ima tu nezgodnu stranu što će mnoge razumne ljude odbiti već sama ta pomisao. i ako me netko za tih godina uporno ispitivao što radim i ako je uspio izvući od mene priznanje da pripremam knjigu. vođeni nekim jakim instinktom. Zatim dra Alana McKaya. prvom strancu u njihovoj povijesti koji je stekao njihovo povjerenje. pitanje kako ljudi koji nemaju nikakvih instrumenata mogu znati kretanje i odredene osobine zvijezda koje su gotovo nevidljive. antropolozi su odali svoje nepotpuno znanje o astronomiji.bavio najtajnijom dogonskom predajom koju su antropolozi Griaule i Dieterlenova. Sirius B je osme veličine — potpuno nevidljiv čak i da ga Sirius A ne pokriva sasvim. (U to vrijeme još nitko nije čuo za von Dänikena. tJ današnje se doba mogu tajne predaje prvi put otkriti bez opasnosti da će se pri tome zatrti. osim toga. »o mitologiji nekog afričkog plemena — zapravo. govoreći baš to. zatim suvremenim medijima i masov-nim umnožavanjem knjiga i časopisa. i to se ime upotrebljava u članku kao naziv zvijezde umjesto pravog dogonskog naziva: po. pošto se prije toga ponudio da provjeri činjenice: »Usput. pa su vidjeli o čemu je riječ. On je. Od toga sam časa bio potpuno zaokupljen nastojanjima da doprem do dna tajne. Gotovo bih se htio ispričati zbog te-me. te tajanstvena slitina što je pronađena u jednom kineskom grobu i divlji predjeli oko rijeke Amu-Darje. svaka se misao može objelodaniti i usaditi potrebno sjemenje u mozgove širom svijeta bez posredovanja bilo kakve porote koja bi to odobrila i bez filtra prevladavajućeg mišljenja koje se temelji na općenito prihvaćenim gledištima klike zastarjelih umova. te u najnovije doba "revolucijom džepnih knjiga". nipošto nije »gotovo nevidljiva". Slijedećih mi je nekoliko mjeseci izvanredno pomogao Arthur C. Pisao je iz Šri Lanke i bio prilično često u Londonu. To mi je napomenuo Arthur Clarke u pismu od 17. čak i u tom članku koji obrađuje isključivo tu temu. U članku što sam ga dobio od Kraljevskog antropološkog instiruta Griaule i Dieterienova su zabilježili da Dogoni govore kako se zvijezda Digitaria okrene oko Siriusa svakih pedeset godina. Bitno je da se taj neobični materijal potanko predoči javnosti. kristalografa s koledža Birkbeck pri Londonskom sveučilištu. Otkad je znanje oslobođeno tiranije malobrojnih izabranika i otvoreno širokim slojevima. raširenih ruku. pa čak ni postavilo. dakle. Kako se lako zaboravi da nije uvijek bilo tako! Nije čudno. otkrio je pravu prirodu danas čuvenog mehaničkog kompjutora iz otprilike 100. Sve najtajnije dogonske predaje tiču se zvijezde koju su Dogoni prozvali prema najsitnijem sjemenu njima poznatom. nisam govorio o čemu je riječ. neizbježno svrstati u vrlo nezavidnu ka-tegoriju »onih ljudi koji pišu o malim zelenim ljudima iz svemira«. koje je poslije istaknuo u javnosti švicarsko-njemački pisac Erich von Däniken u svom bestseleru »Sjećanja na budućnost« i njegovim nastavcima.Ona je potpuno nevidljiva i otkrivena je tek u prošlom stoljeću s pomoću teleskopa. srpnja 1968. koji je na prijelazu stoljeća pronađen u brodskoj olupini kod Antikitere i kojemu se nije poklanjala dovoljna pažnja sve dok nije u Ateni pao na pod i raspuknuo se. Ustanovio sam da mi. najprije izumom tiskarstva. prije nego što je sve to postalo moguće. No. godinama živjevši u tom plemenu. možda. Ipak. snimio je Sirius B uspješno Irving Lindenblad iz Pomorskog opservatorija Sjedinjenih Država."No. S druge strane. Dogoni spoznali otprilike baš to kad su se. poslije vijećanja najviših svećenika. Clarke. Zbog toga sam se donekle kolebljivo latio obrađivanja te teme. slici. koja se okreće oko Siriusa. odlučili na potez bez presedana: objavljivanje svojih najvećih tajni? Znali su da se mogu 4 . koje su se stoljećima prenosile usmeno u neprekinutom lancu i brižljivo čuvale da ih ne bi uhvatila neka cenzura i da se ne bi izgubila poruka. e. Nije mi trebalo mnogo vremena da bih našao podatke o Siriusu B i otkrio da njegovo okretanje oko Siriusa traje zaista pedeset godina. Jesu li.« Tek 1970. mnogi medu onima koji će oduševljeno. zanimali su »Disk iz Festosa« s Krette. Sada sam znao da sam uistinu na važnom tragu. prije tog stadija. tako da smo nas dvojica na dugačko i široko raspravljali i o mnogim zagonetnim činjenicama iz cijelog svijeta. koje ima botaničko ime Digitaria. prije n. budući da sam na svakom koraku sretao takve ljude. brojne blještave zagonetke brzo skreću pažnju s moje prave potrage. no bilo bi to besmisleno. postojale tajne predaje među sveće-nicima. činjenicu da zvijezda zaista postoji i da čini ono što Dogoni pripisuju Digitariji spominju Griaule i Dieterlenova samo u uzgrednoj fusnoti i ovoj kratkoj napomeni: »Nije se riješilo. Ova će me knjiga.) Arthur Clarke me upoznao s više zanimljivih profesora — a svaki je imao neku svoju omiljenu zagonetku. snimak se prikazuje na 1.. uspjeli izvući od četvoro glavnih svećenika. vjerojatno. već bih samo promrmljao da je riječ »o starim Egipćanima« ili. niočemu zanimljivom«. ovo bi trebalo da bude ozbiljno istraživanje. jer zvijezda Sirius B. prihvatiti moja istraživanja takvi su da su najmanje poželjni kao istomišljenici.

. oko četvrt milijuna pripadnika tog plemena okupilo se na njegovu pogrebu u Maliju. nepobitno je da se. Javnosti su dosadila svemirska istraživanja još prije nego što su pravo počela. ili su izašla iz ljušture i uspostavila vezu s drugim razumnim bićima na drugim planetama. počinje se stvarati u nama i nsizbježni zaključak koji slijedi poslije svega toga. čini se.. pretpostavi li se ili ne da su u Egipat upali napredniji ljudi koji su donijeli svoju kulturu. kojem su Dogoni mogli slijepo vjerovati. koje je bezazleno započelo jednim afričkim plemenom. ponajvise prazan prostor. Vidimo da je čak i članovima Kongresa potrebno ubrizgavati neprestano u umorni krvotok injek. udaljenog nekoliko svjetlosnih godina. Znamo da je bilo mnogo ljudi.« Dakle. Sve je to postignuto u razmjerno kratkom razdoblju. U svjetlu dokaza što su povezani 5 . A ako se to zaista zbiva širom svemira. poklonile sav svoj novac svemirskim programima i astronomskom istraživanju. Čak ako se u budućnosti i ustanovi da je objaš-njenje Siriusove tajne potpuno drukčije (iako ne mogu zamisliti kakvo bi bilo). No. postoji vjerojatnost da bismo mogli otkriti tajne o svom vlastitom porijeklu. pomogla da razmišljamo kako treba i naše prirođeno lijene mozgove učinila mnogo pristupačnijima za važno pitanje o izvanzemaljskim civilizacijama koje zacijelo postoje. Samo ćemo povećati svoje neuroze ako budemo još introspektivniji i narcisoidniji. svakako. Uzmimo kao primjer ove riječi pokojnog profesora W. prilično skoro povezati s našim drugovima negdje drugdje — stvorenjima koja žive kraj neke druge zvijezde u tom golemom praznom prostoru koji rađa planete. U isto se vrijeme javlja pismo. naravno. ni iz čega. međutim. u praznom prostoru. iskazujući počast čovjeku kojega su poštovali kao velika mudraca — izjednačenog s njihovim visokim svećenicima. Povezane kulture Egipta i Sumera u Sredozemlju rodile su se. jest otkrivanje moguć-nosti da je takva civilizacija kakvu znamo uvezena najprije s neke druge zvijezde. zacijelo. Ne samo šačici izuzetnih ljudi (izuzetno pametnih ili izuzetno ludih) sinulo je već ovo: ako se mi. A ljudi i civilizacija nipošto nisu isto. Već godinama smatram da bi bolje bilo kad bi organizacije. Psihološki utjecaj Zemljinih snimaka iz svemira. svi se sastojimo od atoma koji su. a mo-numentalno građevinarstvo. kad se vraćamo tom povijesnom razdoblju. koje mnogi medu njima smatraju dosadnima. da su se primitivni ljudi najednom našli u uspješnim i bogatim civilizacijama i da se sve to dogodilo prilično naglo. Odgovor na pitanje: »Je li čovječanstvo perverzno?« — znat će se kad se budemo mogli usporediti s drugim razumnim vrstama i ocijeniti sebe prema nekom drugom mjerilu. ukazuju na dodir u dalekoj prošlosti izmedu naše planete Zemlje i neke razvijene vrste razumnih bića s nekog drugog planetskog sustava. B. Nema nikakva smisla ići naprijed ako ne znamo gdje smo bili. Ukratko. kao mi. onda ima možda mnogo planeta širom svemira na kojima postoje razumna bića koja su ili prepuštena svojoj sudbini. ono će. počeo je odjekivati u dugačkim i sanjivim hodnicima naše uglavnom omamljene psihe. borimo međusobno jer nemamo nikakve bolje razbibrige. koje troše mi-lijune dolara na »mir« i pokušaje da se ustanovi što ne valja u čovječjoj naravi kad dopušta nešto tako perverzno kao što su ratovi. neće biti obično. Znamo. Svi smo na kugli koja lebdi. umjetnost i obrt razvijaju se do zapanjujuće razine. valja zahvaliti osobinama Marcela Griaulea za to što su nam otkrivene svete dogonske predaje. U isto vrijeme treba. progonimo utvare. i kad je Marcel Griaule umro 1956. Čovječanstvo se neprimjetno probija prema novoj i nepobitnoj spoznaji da svi mi zajednički sudjelujemo u toj igri. da bi se u svom groznom letargičnom stanju potakli na to da izglasaju nova: za svemirske programe.cije kao što su »spašavanje svemira« i »nedovoljan broj satelita«. jedan od rezultata moga istraživanja. Na primjer. Ne bismo se smjeli čuditi što u našoj galaksiji i u cijelom svemiru ima. i drugih civilizacija. te svi dokazi upućuju na postojanje dobro uređene i čak raskošne civilizacije.. sa svim bratoubilačkim implikacijama takva napeta stanja. Takvo poštovanje odaje da je riječ o izvanrednu čovjeku. Osim toga. i — prije svega — jedina smo uistinu razumna stvorenja koja su nam neposredno poznata. od kojih je jedno obuhvaćalo deltu Nila. bez dovoljno uzbuđenja i napetosti. budući da nesumnjivo nismo sami u svemiru.. da se osvrnemo iza sebe i da uporno promatra-mo svoju vlastitu prošlost. Nesumnjivo. Privremeno svi mi nalikujemo na ribe u staklenoj posudi i tek povremeno iskočimo iz vode kad se vinu u zrak naši astronauti. čučeći na ovoj planeti. a ne prema mjerilu koje stvaramo iz zraka. Umjesto seminara o "istraživanju mira" trebalo bi da napravimo više teleskopa. čini se. biti još neočekivanije nego ovo. onda ćemo se. jednostavno. a drugo dolinu Nila. ali nismo našli nikakvih tragova civilizacije. Zasada se borimo s iz-mišljenim protivnicima. poput injekcija heroina. Treba da budemo okrenuti van. optočene oblacima i blistave zbog mora. Uspio sam utvrditi da one potječu još iz starog Egipta i da. istodobno dok svi mi polako to uviđamo. treba da zadržimo na umu da je Siriusova tajna. sami smo jedni s drugima. Bez sumnje. također. Ako postoji neko drugo rješenje Siriusove tajne. odgovori su negdje na drugim zvijezdama i kod drugih vrsta bića. Emeryja iz njegove knjige »Drevni Egipat«: »Oko 3400 godina prije nove ere zbila se u Egiptu velika promjena i zemlja je brzo prešla iz stanja razvijene neolitičke kulture sa složenim plemenskim obilježjima u dva dobro uređena kraljevstva. To ne znači da prije toga nije bilo ljudi. sunca i umove. snimaka goleme i lijepe kugle koja ne počiva ni na čemu. jer se čini da taj temeljni razvoj pisma i građevinarstva ima vrlo oskudnu ili nikakvu podlogu.pouzdati u francuske antropologe. suočavamo s toliko neocjenjivih pojedinosti da ne možemo gotovo ništa tvrditi pouzdano. možda.

sa Siriusovim problemom, a i drugih dokaza kojima su se bavili drugi pisci ili kojima bi se morali pozabaviti u budućnosti, mora se smatrati ozbiljnom mogućnost da civilizacija na ovoj planeti duguje ponešto posjetu razvijenih izvanzemaljskih bića. Nije baš neizbježno da se kao polazna točka prihvate leteći tanjuri, pa ni bogovi u svemirskim odijelima. Moj je osobni dojam da se ta tema dosada nije obrađivala onako kako treba. No, umjesto da se upustimo u puko teoretiziranje o tome kakvi su se Nezemljani spustili itd., prijeđimo na dokaze koji barem pokazuju da su možda bili ovdje. U Trećem dijelu razmotrit ćemo neke pojedinosti i uporišta u prilog tome da su izvanzemaljski posjetioci sa Siriusa, postojanje kojih uzimam kao pretpostavku, možda bili vodozemna bića koja su osjećala potrebu da žive u vodenoj okolini. Međutim, sve to vodi u spekulacije gdje je tlo vrlo varljivo. Moje je načelo, a i sklonost temperamenta, uvijek bilo da se držim čvrstih činjenica. Vidjet ćemo, kad nastavimo, Koliko su čvrste činjenice, iako je zasada sve to prilično čudno. Kao i obično, istina se pokazala čudnijom nego maštanje. Čitaocu se preporučuje, ako traži neka »luda nagađanja«, da pročita Treći dio ove knjige. Knjiga koja sada slijedi postavlja jedno pitanje. Ne daje, već samo predlaže, odgovor. U Prvom se dijelu pitanje postavlja u prvobitnom obliku, a u Drugom se dijelu izražava drukčije. No, nigdje se ne odgovara na nj sasvim određeno. Najbolja su pitanja ona koja često ostaju dugo bez odgovora i vode nas niz nove avenije misli i iskustva. Tko zna kamo će nas na kraju odvesti Siriusova tajna? Ipak, pratimo je neko vrijeme. Ako ništa drugo, bit će to pustolovina. . . Napomene
1. Afrički svjetovi, urednik Daryll Forde, Oxford University Press, 1954, str. 83—110. Htio bih napomenuti čitateljima da je u članku u Afričkim svjetovima pogrešno prevedena francuska riječ arche kao »svod« umjesto kao »kovčeg«. 2. Prijevod je, kao što se pokazalo, bio izvanredno neprikladan. Stoga je cijeli članak preveo ponovno profesionalni prevodilac kako bih ga uključio u ovu knjigu. Osim toga, pregledala ga je osobno gospoda Germaine Dieterlen, koja ie ljubazno dopustila da se cijeli članak, koji su napisali ona i Marcel Griaule, objavi na engleskom jeziku. On je u knjizi neposredno iza Prvog poglavlja. 3. Snimci to četvoro plemenskih svećenika prikazani su na 2. slici. Smatrao sam osobito važnim da te izvorne domorodačke izvjestitelje vide čitatelji. Osim što su im lica izvanredno zanimljiva, to nas je četvoro i veoma zadužilo. Bez njih ne bi široka javnost možda nikada doznala ništa o Siriusovoj tajni, a cijela bi predaja možda, poslije tisućljeća postojanja nestala bez traga.

PRVI DIO Postavlja se pitanje o Siriusu PRVO POGLAVLJE Dogonsko znanje Ako pogledate nebo, najsjajnija je zvijezda koju možete vidieti Sirius! Venera i Jupiter su često sjajniji, ali oni nisu zvijezde; oni su planete i okreću se oko svoga sunca; koje je zvijezda. Nijedan vam astronom neće reći da postoji bilo kakav osobit razlog da u području Siriusa budu razumni životni oblici. Sirius je tako sjajan zato što je velik i blizak, veći nego Sunce i veći nego nekoliko drugih bliskih zvijezda. Međutim, pametan će vam astronom reći da možda zvijezde Tau Ceti i Epsilon Eridani, koje prilično sliče našem Suncu, imaju planete s razumnim bićima. To je dobra pretpostavka. No, među zvijezde o kojima se najčešće raspravlja kao mogućim utočištima razumnih oblika života nije uključen Sirius. On nije osobito »očit« izbor. Projekt Ozma u proljeće 1960. i, u novije doba, druga radijska traganja za razumnim bićima u svemiru služili su osluškivanju suvislih signala sa zvijezda Tau Ceti i Epsilon Eridani. No, nisu uhvaćeni nikakvi signali. To, doduše, ne dokazuje ništa drugo nego da su neki razboriti astronomi zaključili kako bi u našem susjedstvu u svemiru mogla razumna bića postojati na tim dvjema bliskim zvijezdama.1 Prema projektu Ozma obje te zvijezde osluškivale su se samo zato da bi se ustanovilo da li s njih stižu bilo kakvi signali na određenoj valnoj dužini, u određeno vrijeme i s velikom energijom zračenja, Nije se dogodilo ništa. Poslije su takvi pokušaji postali realističniji i donekle proširili opseg, no astronomi su potpuno svjesni toga da tapkaju u mraku i da se njihova nastojanja mogu, zapravo, smatrati pukim prkošenjem s obzirom na vrlo malu vjerojatnost da se uspije. Ne mogu biti sigurni da prilaze zadatku kako treba, ali se nadaju da čine 6

ono što je najbolje. Poslije projekta Ozma golemi radio-teleskop u Arecibu u Puerto Ricu, najveći na svijetu, osluškivao je selektivno nekoliko zvijezda — ali ne i Sirius. Pisac se nada da će dokazi, predočeni u ovoj knjizi, biti dovoljni da potaknu temeljitije astronomsko istraživanje Siriusova sustava nego što su bila sva dosadašnja i da će podloga biti nedavna proučavanja Irvinga Lindenblada.2 Osim toga, smatram da bi trebalo na nekom većem radio-teleskopu ostvariti program osluškivanja Siriusova sustava kako bi se tražili nagovještaji bilo kakvih mogućih razumnih signala. Osnova spekulacija o razumnom životu u svemiru uvijek će uključivati mogućnost da je u dodir sa životom na našoj planeti stupilo već neko razvijenije društvo odnekuda iz svemira.3 U ovoj će se knjizi raspravljati o mogućnosti da je naša planeta imala dodir s nekom kulturom, po svoj prilici, iz Siriusova područja. Čini se da postoje čvrsti dokazi da se to moglo dogoditi razmjerno nedavno — u razdoblju prije sedam do deset tisuća godina — i da bilo kakvo drugo tumačenje tih dokaza ne bi imalo smisla. Prije nego što prijeđemo na dokaze,treba da kažem malo više o Siriusu. Sredinom prošlog stoljeća jedan je astronom promatrao prilično uporno Sirius određeno vrijeme i uznemirio se zato što Sirius nije mirovao.4 Klimao se. Astronom se mučio odgonetavajući to i napokon je zaključio da se Sirius klima zbog neke izvanredno teške i masivne zvijezde koja se okreće oko njega. Samo, oko Siriusa se ne okreće nikakva velika zvijezda! Naprotiv, pokažalo se da se oko njega okrene svakih pedeset godina nešto sićušno, pa je tako Sirius nazvan Sirius A, a ono sićušno postalo je Sirius B. U to je doba, prema tadašnjem stupnju znanja, Sirius B bio jedinstven u svemiru. Međutim, do danas se opazilo već više od stotinu takvih tijela, raspršenih po cijelom nebu, a ima ih još mnogo tisuća koje ne možemo vidjeti ni kroz suvremene teleskope jer su vrlo sićušni i jer im je svjetlo vrlo slabo. Zovu se bijeli patuljci.5 Bijeli su patuljci neobični zato što su, iako slaba svjetla, zapravo jaki. Ne isijavaju mnogo svjetla, ali imaju fantastično jaku silu težu. Na bijelom patuljku ne bismo bili visoki ni centimetar. Bili bismo spljošteni, uvučeni silom težom*. Vidite, pokazalo se da je »velika« zvijezda zbog koje se klima Sirius A patuljak, no taj patuljak ima, očito, masu i težinu kao obična zvijezda mnogo većeg obujma. Ukratko, riječ je o tako gustoj i zbijenoj zvijezdi da se čak i ne sastoji od obične tvari. Sastoji se od takozvane »degenerirane« ili »superguste« tvari, u kojoj su atomi stisnuti medusobno, a elektroni zgnječeni. Ta je tvar 'tako teška da se ne može zamisliti. U našem Sunčevom sustavu, koliko znamo, nema materije poput nje. Međutim, fizičari su je razmotrili teoretski, a u ovom smo se stoljeću donekle približili njenu poimanju. Neki astronomi čak tvrde da je u Siriusovu sustavu i Sirius C, odnosno treća zvijezda. Fox je izjavio da je vidio tu zvijezdu 1920, a 1926, 1928. i 1929. vidjeli su je, navodno, van den Bos, Finsen i drugi s opservatorija Union. No, nakon toga se godinama, kad je trebalo da se vidi, nije vidjela. Zagar i Volet rekoše da postoji, jer na nju upućuju klimanja. Znači, možda postoji, a možda i ne6. U novije je doba Siriusov sustav temeljito proučavao astronom Irving W. Lindenblad s Pomorskog opservatorija Sjedinjenih Država u Washingtonu. Nas smo se dvojica dopisivali, pa mi je poslao svoje publikacije (najnovije su se pojavile 1973) i snimak što se u ovoj knjizi reproducira na 1. slici, koji je napravio 1970. poslije višegodišnjih priprema i na kojem se prvi put vidi zvijezda Sirius B, na fotografiji svijetla točkica kraj glavne zvijezde Sirius A, 10.000 puta sjajnije. Kako je Lindenblad uspio snimiti tu zvijezdu, opisuje se u "Napomenama uz slike". Proučavao je Siriusov sustav sedam godina i nije našao nikakvih dokaza o trećoj zvijezdi, Siriusu C. On veli7: »Dakle, nema mkakvih astrometrijskih dokaza o blisku pratiocu bilo Siriusa A, bilo Siriusa B.« U ovom času, dok se ova knjiga priprema za tiskanje, Sirius B proučava dr Paul G. Murdin s Kraljevskog griničkog opservatorija i pokušava izmjeriti svjetlo te zvjezdice. Početkom 1974, kad smo se on i ja počeli dopisivati, nije još uspio u svojim nastoianjima. Obavijestio me da jedan drugi astronom, D. Lauterborn, vjeruje da je u Siriusovu sustavu i treća zvijezda8.
*Na primjer, 0,02832 kubičnog metra tvari sa Siriusa B težilo bi 2000 tona. Kutija šibica, puna tvari s te zvijezde, težila bi tonu i četvrt. No, kutija šibica, napunjena tvari iz zvijezdine jezgre, težila bi oko 50 tona. Zvijezda je 65.000 puta gusća od vode dok naše Sunce ima gustoću otprilike jednaku gustoći vode.

Murdin dodaje:"Je li nezamijećeni pratilac Siriusa A istovjetan s Aitkenovom zvijezdom C9, to ne znam« (iz pisma koje mi je napisao 12. veljače 1974.) Lindenbladovi su dokazi, što se toga tiče, konačni, ali se nipošto nije jasno utvrdilo da ne postoji Sirius C. To je zanimljiva tema za buduća proučavanja, pa će možda biti potrebna dulja promatranja nego što je Lindenbladovih sedam godina (za tih sedam godina ja sam pripremao ovu knjigu). Lindenblad mi je napisao: »Kao što je Jakov morao služiti za Rahelu, tako i Siriusove tajne, čini se, zahtijevaju sedam godina naporna rada; nadajmo se da nećemo dobiti Leu!« No, kao i Jakovu, tih sedam godina možda je tek uvod. Dakle, vidimo da je Siriusov sustav prilično zanimljiv i zamršen. Tek u ovom smo se stoljeću, istraživanjima u nuklearnoj fizici, približili spoznaji o degeneriranoj materiji i razumijevanju bijelih 7

patuljaka. Stoga bismo se, ako je netko bez naše suvremene nauke znao o Siriusovu sustavu koliko i mi, svakako iznenadili, zar ne? Na ovom bih mjestu htio navesti odlomak iz zanimljive knjige "Razumna bića u svemiru" dvojice uglednih astronoma, Carla Sagana s Cornella i prije sa Smithsonova astrofizičkog opservatorija, te I. S. Šklovskog iz Sovjetske akademije znanosti. (Sagan je vidio knjigu Šklovskoga i, proširivši je, napisao ju je na engleskom jeziku.) U vrlo zanimljivu poglavlju »Moguće posljedice neposrednog dodira« Sagan veli10: »[Čovječja evolucija], koju nam je teško rekonstruirati s udaljenosti od milijuna godina, zacijelo je bila mnogo jasnija tehničkoj civilizaciji, mnogo naprednijoj nego što je današnja na Zemlji, koja nas je posjećivala otprilike svakih stotinu tisuća godina kako bi vidjela da li se u posljednje vrijeme dogodilo bilo što zanimljivo. Možda je prije otprilike 25 milijuna godina zapazio jedan galaktički istraživački brod, posjetivši kao i obično treću planetu razmjerno obične patuljaste zvijezde G [našeg Sunca], zanimljivu posljedicu razvoja koja je mnogo obećavala: Proconsula [pretka /homo sapiensa ili suvremenog čovjeka/. Obavijest se brzinom svjetlosti proširila polako galaksijom i zabilježena je u nekom središnjem spremištu podataka, možda u galaktičkom središtu. Ako pojava razumnih bića na nekoj planeti ima za galaktičke civilizacije opće naučno ili drugo značenje, po svoj je prilici, kad se pojavio Proconsul, uzimanje uzoraka s naše planete postalo češće, možda jednom u deset tisuća godina. Početkom najnovijeg postglacijalnog razdoblja razvoj društvene strukture, umjetnosti, religije i osnovnih tehničkih vještina izazvao je, vjerojatno, još češće dodire. Međutim, ako je razmak između uzimanja uzoraka samo nekoliko tisuća godina, onda postoji mogućnost da se dodir s izvanzemaljskom civilizacijom zbio u povijesno doba.« To je vrlo zanimljiv uvod u naš prikaz i vjerujem da se sa Saganom i Šklovskim slaže većina astronoma. Bilo kako bilo, nisam još sreo nijednog suvremenog astronoma koji bi ozbiljno sumnjao u to da ima, zacijelo, bezbroj civilizacija razumnih bića širom svemira na drugim planetima koje se okreću oko drugih zvijezda.11 Oni ljudi koji još vjeruju da su čovječja bića kao razumni životni oblici jedina u svemiru nemaju zaista veze s pouzdanim i obaviještenim mišljenjima znanstvenika i astronoma. Stav da je čovjek jedino razumno biće u svemiru danas je nepodnošljivo ohol, iako je prije dvadeset godina bio još, vjerojatno, potpuno uobičajen. No, tko je do danas zadržao takvo mišljenje taj na sreću onih koji priželjkuju kakav-takav napredak u čovječjim shvaćanjima, donekle sliči intelektualnim čudacima poput onih koji vjeruju u teoriju da je Zemlja ravna. Spominjem tu teoriju zato što sam jednom upoznao neku ženu koja je izgledala duševno potpuno zdravom, a ipak je pripadala kultu koji smatra Zemlju ravnom. Bio je to vrlo čudnovat doživljaj i korisna pouka za mene. Spoznao sam da ne smijem potcjenjivati sposobnost čovječjeg mozga da, usprkos bilo kakvim dokazima, vjeruje u ono u što želi vjerovati. Dr Melvin Calvin iz Kemijskog odjela s Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu rekao je: »U vidljivom svemiru ima najmanje 100 000 000 planeta koje su bile ili su sada vrlo slične Zemlji.... a to znači, svakako, da nismo sami u svemiru. Budući da čovjekovo postojanje na Zemlji traje samo trenutak kozmičkog vremena, zacijelo su se na nekima od tih 100 000 000 planeta razvili razumni životni oblici daleko iznad naše razine.«12 Dr Su Šu Huang iz Goddardova astronautičkog centra u Marylandu napisao je: ». . . planete se stvaraju oko zvijezda glavnog niza spektralnog tipa iza F5. Dakle, stvaraju se baš ondje gdje su najveće mogućnosti za procvat života. S obzirom na to možemo predvidjeti da je prilično velika vjerojatnost da gotovo sve pojedinačne zvijezde glavnog niza ispod F5 i možda iznad K5 omogućuju život na svojim planetama. Kako ima određen postotak takvih zvijezda, život bi zaista trebalo da bude obična pojava u svemiru.«13 Dr A. G. W. Cameron, profesor astronomije sa Sveučilišta Yeshiva, bavio se zvijezdama Tau Ceti Epsilon Eridani, koje se smatraju najprikladnijim mjestima za razumna bića u našem neposrednom svemirskom susjedstvu (pet »parseka« od nas, a parsek je astronomska jedinica udaljenosti). No, na kraju je rekao: »Na toj udaljenosti ima, međutim, oko 26 drugih pojedinačnih zvijezda manje mase, pa je, prema dosadašnjoj analizi, podjednaka vjerojatnost da i svaka od njih ima planetu na kojoj je život.«14 Dr R. N. Bracewell s Radioastronomskog instituta Sveučilišta Stanford rekao je: 15 »Budući da je u našoj galaksiji oko bilijun zvijezda, planeta bi moglo biti oko 10 bilijuna.... Dakako, nisu sve planete pogodne za život, neke su prevruće, a neke prehladne, ovisno o udaljenosti od njihove središnje zvijezde; stoga treba da obratimo pažnju samo na one planete koje su, s obzirom na sunce, smještene kao naša zemlja. Možemo reći da je riječ o položaju unutar pojasa prikladnog za život. To ne znači da se izvan tog pojasa ne može naći života. Možda ima živih bića koja postoje u vrlo teškim fizičkim okolnostima.... Izdvojivši smrznute planete i planete sterilizirane vrućinom, procjenjujemo da u galaksiji ima oko 1010 [deset tisuća milijuna] pogodnih planeta [za život]...Otvoreno govoreći, ne znamo na koliko od tih 1010 planeta ima razumnih bića. Stoga ispitujemo sve mogućnosti, počevši od mogućnosti da su razumna bića česta i da se pojavljuju gotovo na svim planetama. Ako bi tome bilo tako, 8

. Sve se to može dogoditi za života jedne jedine osobe. po svoj prilici. Nalazeći se na prijelaznom stupnju. »magična«.. Na spomenuta se opažanja nadovezuje još jedna misao. gotovo nesumnjivo posjetili tjelesno Nezemljani za svojih putovanja. nevažan s obzirom na razvoj civilizacija."16 Ako se to dogodilo. kao što nijedan londonski otmjeni klub ne želi imati u svojim prostorijama nekog divljaka s komadićem tkanine oko bokova koji će mahati kopljem i otrovnim strijelama. po svoj prilici. netehnoloških društava gotovo besmislena. Dakle. jer ne mogu saobraćati ni s kim drugim. koju bi i priglup izvanzemaljski astronom negdje u našem susjedstvu mogao ocijeniti za prikladno mjesto za život. No. Ta su društva.. satelita. po svoj prilici. tako je rijedak događaj u svemirskoj povijesti da smo možda jedino društvo razumnih bića u cijeloj galaksiji koje u ovom času prolazi kroz taj stadij u svojoj evoluciji. onda postoji mogućnost da se dodir s izvanzemaljskom civilizacijom zbio u povijesno doba. ali se ipak događa. tako razvijena da imaju podatke o iskrslim primitivcima poput nas. i ne može govoriti o istovremenosti u galaksiji. pećinske ljude. Nema sumnje da su barem naše daleke pretke. Stoga je nesumnjivo da svaka zajednica koja je ispred naše ima vrlo veliku prednost. i fantastično razvijenija. saobraćanje s nekim tko je udaljen 10 svjetlosnih godina ne bi naličilo na telefonski razgovor. ja ne želim samo stvoriti u čitaocu dojam da u međuzvjezdanom klubu svake galaksije postoji vjerojatno stroga hijerarhija. u svemiru su dvije vrste društava razumnih bića: manje razvijena od našeg. Bilo bi glupo pretpostavljati da je bilo koje razvijenije društvo samo nekoliko godina ispred nas. dva oblika društava. zapravo. ako je razmak između uzimanja uzoraka samo nekoliko tisuća godina. možda jednom u deset tisuća godina. tada su »primitivna« društva očito zanimljiva samo razvijenijima od sebe. da bi prevalio tu udaljenost. pa se mogu tjelesno prenijeti barem preko skromnih međuzvjezdanih udaljenosti od nekoliko svjetlosnih godina do svojih bliskih susjeda.. a pojam osnovne higijene bio je novost. uvući odmah u svoj krug kao potpuno dozrelog člana. udaljena oko 1 godinu svjetlosti. raketa. bilo koje vrste.. Deset svjetlosnih godina vrlo je velika udaljenost. tako ni nas neće meduzvjezdani klub. Čim dosegnu »točku uzleta«. vjerojatno vrlo krvožedna i samozadovoljna. automobila. na razvođu izmedu »primitivnog« i »magičnog«... ali ih ne možemo slati dok ne sagradimo skupe i naročite uređaje za takve svrhe. Htio bih istaknuti naglost takva napretka. ako je od tog vremena do danas prošlo nekoliko tisuća godina. A tehhologija i priroda takva društva nadmašuju našu sposobnost zamišljanja. Naći se na točki na kojoj smo mi sada. pored našeg čudnog prijelaznog stadija. Zacijelo postoji uobičajena procedura s obzirom na bića poput nas. oni koje je mučila zubobolja nisu mogli očekivati suvremeno zubarsko liječenje. to je već druga tema i ovdje ćemo je zanemariti. društva razumnih bića razvijaju tako brzo tehnološke sposobnosti da je usporedba između njih i. dakle. Kad civilizacije bilo gdje u svemiru stignu do »točke uzleta« kod njih započinje tehnološka eksplozija. najbliža je zvijezda. »primitivna«. tragovi utjecaja na čovjekovu kulturu vjerojatno su se 9 . Ona su onakva kakvi smo mi bili prije samo stotinu godina: provincijalna. nego bih htio i istaknuti zaključak koji se nameće. suočeni smo s još jednim činiteljem: u našoj je povijesti tehnološki razvitak bio brz u kratkom razdoblju. Radi usporedbe. s povremenim vidovnjacima koje spaljuju na lomači ili razapinju zato sto su uzburkali ćudorede. To znači. doživjele ili će je doživjeti.. No. Međutim. nepokretna.. Starijim je pripadnicima našeg roda danas dobro poznato da za njihove mladosti nije bilo aviona. a možda su već započeli svoje operacije s dalekosežnom namjerom da nas uvedu u svoj klub. Međutim. barem što se tiče ograničenja prema novajlijama. ona ne mogu slati ni primati međuzvjezdane poruke. električne struje. životni je vijek pojedine osobe. Jesmo li sigurni da možemo poslati radijski signal čak 10 svjetlosnih godina daleko? Na to se pitanje može potvrdno odgovoriti. Pošto smo to ustanovili.. Vrlo je mala vjerojatnost da u našoj galaksiji nisu prilično česta razumna bica. mi možemo sadašnjom opremom primati takve poruke. Vjerojatnije je da je ispred nas nekoliko desetaka tisuća godina. Sagan i Šklovski vele u onom navodu iz svoje knjige: "Po svoj je prilici. Stoga bi trebalo da se osjećamo povlaštenima što smo očevici takva dogadaja. promatrale izvanzemaljske sonde i zabilježile da se nešto dogada na ovoj planeri — da se događa polako. Zajednice razumnih bića u cijelom svemiru već su je. onda su našu planetu. A zaključak je da su tako razvijena društva možda dosegla takvu razinu tehnologije da su im postala moguća meduzvjezdana putovanja. u okviru velike svemirske vremenske skale. Međutim.. Radijskom signalu treba. Ljudi su umirali od bolesti koje danas ne shvaćamo ozbiljno. uzimanje uzoraka s naše planete postalo češće. No. radija ni atomskih bombi. Ako je tome tako. zacijelo je utjecalo na čovjeka i nekako se uključilo u njegove predaje. To se moglo dogoditi u bilo kojem trenutku u podugačkoj povijesti naše planete. a pogotovu s obzirom na nastanak planeta.onda bi zajednice razumnih bića bile međusobno udaljene prosječno 10 svjetlosnih godina. Ne spominjem sva ta čuda kao puko obredno zaklinjanje našem novom bogu napretku. "Točka uzleta" vjerojatno je općenita pojava. jer je situacija već očita. Prema tome. Pretpostavi li se da su u svemiru. Dabome. No. 10 godina. tu treba opet imati na umu prirodu vremena i činjenicu da se." Nije potrebno da nastavim nizati riječi uglednih znanstvenika i astronoma u prilog mogućnosti da u svemiru ima razumnih bića. da je međuzvjezdani razgovor moguć jedino »magičnim« društvima.

kad bi se mogao naći ključ. Usprkos sljepoći. Sumerska je kultura vrlo važna. to nas zasada ne zanima. On veli da su bila zadovoljnija ako su se noću mogla povući u more. Treba posebno napomenuti da u ono doba kad su »živjeli« poznati biblijski likovi Noa i Abraham nisu još postojali Hebreji. i što su izmedu njih postojale znatne tjelesne razlike.18 Baš o tim Sumeranima govorio je maloprije Sagan. o kojem se govori u drevnim zapisima što smo ih pribavili iz ranog Sumera. Zatim su grad Babilon sa svojim Babiloncima i na sjeveru oblast Asirija sa svojim asirskim ratnicima — a poslije. Jedan primjer koji je u vezi s temom kojom se bavimo jest domorodački izvještaj o prvom dodiru plemena Tlingit sa sjeveroistočne obale Sjeverne Amerike s evropskom civilizacijom — ekspedicijom koju je 1786. pa su sačuvali svoju povijest u prvom redu u obliku folklora. pa bi se moglo reći da je riječ o čudnoj igri slučaja što se spominju baš tako. no nikada se ne nazivaju bogovima. baš nikakvih jezičnih sličnosti). što ih nepismeni ljudi prenose s pokoljenja na pokoljenje. Ne znam zašto se stanovnici Afrike južno od Sahare — kojima se bave naši prvi dokazi — spominju na tom mjestu u Saganovoj knjizi. U svim se prikazima opisuju kao poludemoni. brodovi su se opisivali kao goleme crne ptice bijelih krila. jer se u tom poglavlju više ne pojavljuju. otkrio sam u jednom antropološkom časopisu 10 . No. ' Bila su »nadljudska« što se tiče znanja i dužine života. jednostavno zbog shvaćanja koja su prevladavala u doba dodira. daleka oblast Fars sa svojim Perzijancima — vladali mezopotamskim područjem. ni Arapin. Sagan nastavlja raspravljati o nekim zanimljivim stvorenjima kojima se pripisuje da su osnovala sumersku civilizaciju (koja je nikla ni iz čega. dok se sačuvani izvještaji o njima. osim ako bi se pronašao neki određen i očevidan ostatak. zaključio je da su na brodovima ljudi. kao osobe ili kao životinje obdarene razumom. Abrahamovim potomcima. Vratimo se nastavku onoga odlomka Sagana i Šklovskog. T. a danju se vratiti na kopno. Noa. koji nisu imali pisma do kolonijalnog razdoblja. Bilo kakav izvještaj o ranijem dodiru zacijelo je opterećen donekle maštovitim uljepšavanjem. Služeći se usporedbom s provjerljivim prikazom o susreru Francuza s izvjesnim Indijancima 1786. su se brodom vratila »k bogovima» i odvela sa sobom predstavnike zemaljskog životinjskog carstva. je samo hebrejsko ime jednog mnogo starijeg junaka iz potopa. Zapravo. O tim predajama raspravljam posebno u Osmom poglavlju. a Sumerani nisu.uglavnom raspršili i po svoj prilici gotovo ih je nemoguće protumačiti. u okolnostima koje bi vjerojatno bile neobične. Raspravljat ćemo o njoj u ovoj knjizi poslije. Kad sam počeo istraživanje o Dogonima. iako su se mnoge pojedinosti izmijenile u mitološkom okviru — na primjer. u kojem su kao osnova ostali francuski jedrenjaci. koji je jednom suvremenom antropologu ispričan u obliku plemenskog mita. Dodat ću samo da se Židovi i Arapi smatraju. Akađani i Sumerani se izmiješaše i napokon se tako stopiše kao što su danas stopljeni u Britaniji nekoć odvojeni Normani i Anglosasi. s njim. jedno stoljeće poslije susreta pripovijedao je o tom događaju američkom antropologu G. Prikaz je dobio mitološki okvir. Pravi jezik Sumerana istisnut je prilično rano od akadskog jezika (koji je semitski. Nadanja da bi se mogle ponovno sastaviti razbacane niti i djelići prvobitne predaje čini se uzaludnom. kako protiv volje priznaju mnogi arheolozi koji se bave Sumerom). mogu naći u Drugom dodatku. u tom se odlomku nagovješćuje kako se uspomena na susret s izvanzemaljskim bićima mogla sačuvati na Zemlji od pretpovljesnog ili ranog povijesnog doba:17 »Nema pouzdanih izvještaja o neposrednom dodiru s nekom izvanzemaljskom civilizacijom za posljednjih nekoliko stoljeća kad su se prilično proširili kritična učenost i nepraznovjerno rasudivanje. No. No. Takve legende i mitovi. Najbliži su im gradovi Timbuktu. Jedan slijepi stari ratnik svladao je strah u doba susreta. a Abraham nije bio ni Židov. ovisi o vremenu i prilikama. Usmena je predaja zadržala dovoljno podataka tako da se poslije mogla spoznati prava priroda susreta. ukrcao se na jedan od francuskih brodova i trampio stvari s Evropljanima. a žive u današnjoj državi Mali. Izvor naših prvih očaravajućih podataka jesu stanovnici Afrike južno od Sahare. čini se. imaju uglavnom veliku povijesnu vrijednost. Drugi su primjer stanovnici Afrike južno od Sahare. koja je većini ljudi poznatija zbog mnogo kasnijih Babilonaca i Asiraca koji su naslijedili velik dio sumerske kulture. sumerski jezik nije semitski i nema. samo što su Akađani bili Semiti. spominjući njihovu legendu o vodozemnom stvorenju koje im je osnovalo civilizaciju. Koliko će kasnije promjene i uljepšavanja izmijeniti osnovnu građu prikaza. Tlingiti nisu imali nikakvih zapisa o tome. upada u oči da se vjerno sačuvala prava priroda susreta. vodio francuski moreplovac La Perouse. prema predaji. na istoku. Ti se ljudi zovu Dogoni. U klasičnom izvještaju Aleksandra Polihistora ta se stvorenja opisuju kao vodozemci. Bamako i Ouagadougou u Gornjoj Volti. Emmonsu glavni tlingitski poglavica. Stvorila je prvobitnu osnovu mezopotamske civilizacije. zacijelo bi se utvrdilo nešto. Njegovo je tumačenje dovelo do živahna trgovanja između La Perouseove ekspedicije i Tlingita. a napokon. kao grom iz vedra neba. Iz sumersko-akadske sredine potječu i Semiti koji su poznati kao Hebreji ili Židovi.

uključivši i određene podatke o tom zvjezdanom sustavu koje. Kakav je. koja svojom najtajnijom vjerskom predajom smatraju znanje o sustavu zvijezde Sirius.članak francuskih antropologa Marcela Griaulea i Germaine Dieterlen. dakle. po tolo . i sasvim jasno to prikazali na svojim crtežima (vidi 2.. izvorni bi članak mogli pročitati samo oni koji znaju francuski.« No. U članku čitamo: "Međutim. crtež. CRTEŽ Kad sam prvi put čitao članak. Oni priznaju da je nevidljiva. Tako nije potrebno da ukratko prepričavam njegov sadržaj. a čiji je službeni botanički naziv Digitaria exilis. govoreći to. a i ilustracije uz članak)" izričito se opisuje takvom da je glavna zvijezda Sirius »jedno od žarišta«. ta tvrdnja veoma zbunjuje. 1. Odlučio sam objaviti cijeli članak zato što bi većina zainteresiranih čitalaca teško pronašla francuski časopis u kojem je on prvobitno objelodanjen. onda. pristupačan svima koji ga žele osobno pročitati. i to prvi put. koju Dogoni drugdje opisuju kao jajoliku ili eliptičnu (vidi 6. Kako. ispod Egipta). koja je tisuću i pol kilometara istočno. gotovo nisam mogao vjerovati očima. preda mnom je bio antropološki izvještaj o četirima plemenima. koji se zove "Sudanski Siriusov sustav" (i odnosi se na područje Francuskog Sudana. odgovor? Griaule i Dieterlenova jasno daju na znanje da velika i sjajna zvijezda Sirius nije Dogonima tako važna kao sićušni Sirius B. Griaule i Dieterlenova nagovješćuju da je Sirius B samo »gotovo nevidljiv«. a ne na Republiku Sudan. niti se čak postavio. Po je žitno zrno koje se u Zapadnoj Africi ponajčcšćc zove »fonio«. i 7. već jedno od orbitnih žarista zvjezdice Digitarije.. i zbog toga je zvijezda prozvana po. Jer. Naravno.. da je putanja Siriusa B oko 11 . No. . doduše. preveden. Osim toga. Griaule i Dieterlenova je nazivaju »zvijezda Digitaria« ili samo »Digitaria«. crtež). s napomenama i svim crtežima." Dakle. veže pažnju upućenih muškaraca. Površan čitatelj. A rekli su. Kad spominju zvijezdu po. i 6. osim kroz jak teleskop. Digitarijina putanja. Stoga je cijeli članak. vjerno su preveli značenje onoga što su Dogoni rekli na svom jeziku. kao nastavak Prvog poglavlja u ovoj knjizi. zapravo. No. Važna je činjenica da je zrno po najmanje zrno poznato Dogonima. ne može znati nijedno primitivno pleme. koja se ne može vidjeti. koji nazivaju po tolo (tolo znači »zvijezda«). možda i ne zapaža kako je neobično što jedno afričko pleme ima baš takvo gledište. a njegov se engleski prijevod objavljuje. znaju da postoji? Griaule i Dieterlenova vele: »Problem kako ljudi bez ikakvih instrumenata mogu znati kretanje i određene osobine gotovo nevidljivih zvijezda nije se riješio. 19 Članak je bio napisan na francuskom jeziku. dok mi znamo da je potpuno nevidljiv. tehnički izraz »žarište« unijeli su tu antropolozi. izvanredno je sićušno i nepoznato je kao hrana u Evropi i Americi. prema zrnu. Dogonima predstavlja to sitno zrno sitnu zvijezdu. osnova sustava nije Sirius.. Dogoni misle da je najvažnija zvijezda na nebu Sirius B. koja. o Dogonima i trima srodnima.

Međutim. plemenski i suvremeni. a ne bilo gdje u elipsi? Kako znaju da nije u središtu? Zar ne bi prirodan primitivan zaključak bio. Jer. da je Sirius ipak u središtu? Medutim. nije bilo potrebno da Dogoni znaju baš za Keplera. primijenili tu misao na neku nevidljivu zvijezdu daleko u svemiru? Osim toga. Kad bi se mogla uhvatiti ta elipsa i pritisnuti izbočene strane. CRTEŽ Elipsa je neka vrst »rastegnutog kruga».Dogoni misle drukčije. . s obzirom na to da žive na ovoj planeti. Nije ga izumio. Svaki od tih dvaju dijelova rascijepljenog središta zove se žarište. a zajedno su »žarišta elipse«. inače nije ništa kako treba. onako kako se vidi u linearnoj 12 . nije bio zapravo potreban Kepler. Čak ako su i naučili istinu u školi. 2. Prema tome. proširenim na druga tijela koja se kreću po putanjama.Siriusa A takva da se slaže s jednim od Keplerovih zakona o gibanju planeta. bit je Keplerova zakona ne samo u tome da su putanje elipse nego i da sunce mora uvijek biti u jednom žarištu. a ne kružne — i kako su. uspoređuje se isti podatak. Očito znaju suviše da bi tako pogriješili. Genijalno je uočio da se planete. Johannes Kepler (1571—1630) prvi je spoznao da se nebeska tijela ne gibaju po savršeno okruglim stazama. Može se zamisliti kao da se uhvatilo središte kruga i rastrgalo nadvoje i da su se zatim oba dijela povukla u stranu. prije svega. Na 6. crtežu uspoređujem dogonske skice putanje Siriusa B oko Siriusa A sa suvremenim astronomskim dijagramima te putanje (koje su upravo potvrdili kao ispravne Lindenbladovi najnoviji radovi). Eliptične su putanje univerzalna istina. pomisao da postoje eliptične putanje. kreću po eliptičnim putanjama. a oba dijela rascijepanog središta našla bi se na pravcu koji spaja dvije najudaljenije točke. kako su pogodili da je Sirius A u jednom žarištu. čak ako je putanja i eliptična. istinite su ovdje kao i na drugoj strani galaksije ili čak u nekoj drugoj galaksiji. krug spljoštio gore i dolje i izbočo na objema stranama. Traži se samo objašnjenje kako su mogli to univerzalno načelo upoznati iz nekog drugog izvora. zna o tome? Odakle im. A mnogi i ne znaju što je elipsa dok im se ne pokaže. Tako bi se. već odavno su zaboravili sve to. Da bi se znalo sve to. dobio bi se opet pravi krug. gibajući se oko Sunca. kojemu nisu bile pristupačne Keplerove teorije ni teorije njegovih nasljednika. dok je Sunce u jednom od dvaju žarišta svake elipse. Većina ljudi s kojima saobraćam nemaju pojma o tome da se planete ne kreću u krugu oko Sunca. Kepler je samo otkrio prirodno načelo. a mi ne znamo na ovoj planeti (na primjer. pogotovu. u Africi) nikoga drugoga tko je otkrio ta načela. osim toga. naravno. ja molim sve čitatelje da obrate pažnju na ovo: odakle pleme Dogon.

već blizu jednog žarišta tog lika koji sliči elipsi — a to je jedna od najneobičnijih pojedinosti u njihovu znanju i opasno se podudara sa shemom na desnoj strani. jer se Siguiji sabiru u parove 'blizanaca'. naravno. rastegnut kroz vrijeme. ali bi mogla biti riječ o godini dana. ne može se isključiti takva pretpostavka. Stoga nije potrebno da cjepidlake vade svoja logaritamska računala i vrpcu za mjerenje. kako bi se istaklo osnovno načelo blizanaštva. sličnost ie tako uočljiva da i neuvježbano oko može odmah vidjeti da je opća predodžba istovjetna. CRTEŽ 4. odgovorio da ne možemo utvrditi to vrijeme.perspektivi. On je. da li bi jedna godina mogla biti razumna procjena vremena koje je potrebno da bi se Sirius B okrenuo oko svoje osi. SuvremenoJ astronomiji nije poznato koliko traje rotacija Siriusa B.sam jednog astronoma. govore da se Sirius B vrti oko svoje osi. 3. Digitaria se okrene i oko sebe za godinu dana" i to se okretanje slavi obredom bado". Dieterlenova i Griaule nam vele: »Ophodno se vrijeme računa dvostruko. Wegnera s oksfordskog Odjela za astrofiziku i sveučilišnog opservatorija. koje iznosi pedeset godina. podaci o godinama označuju položaj Siriusa B na putanji u tim godinama. U stvarnosti se sve zvijezde zaista vrte oko svoje osi. CRTEŽ Dogoni. CRTEŽ: S lijeve strane: putanja Digitarije (Siriusa B) oko Siriusa prema dogonskim crtežima na pijesku. to jest stotinu godina. Pred nama je očevidna činjenica da Dogoni imaju ispravno opće znanje o vrlo skrivenim i zamršenim načelima gibanja Siriusa B oko Siriusa A." Dogoni. u svim pojedinostima. Ne tvrdim da su dogonske skice naučno potpuno ispravne. ta je zvijezda tako malena da smatramo uspjehom što je uopće vidimo. CRTEŽ 4. Pitao . No. 13 . osim toga. G. drugim riječima. S desne strane: suvremena astronomska shema Siriusove putanje. 6. Zanimljivo je da Dogoni ne postavljaju Sirius u središte svog crteža. Kako Dogoni znaju takvu neobičnu činjenicu? U članku je zabilježeno da su Dogoni rekli: "Osim što se kreće kroz svemir. te time pokazuju da znaju da se zvijezda može gibati tako. znaju pravo ophodno vrijeme te nevidljive zvijezde. osim toga. Govoreći o svetom plemenskom obredu Sigui. a baš to sam i htio ustanoviti.

kao što znamo. Sastoji se od kovine sagala.7.. Linearna ekstenzija na lijevoj strani nije naučno pouzdana. Naime. Stoga se te linearne ekstenzije ne mogu smatrati čvrstim dokazom o medusobnom odnosu. sve sjemenje ili sve željezo na Zemlji. Dogoni opisuju Sirius B kao »beskrajno sićušan«. Međutim. Ona je najteža zvijezda'. CRTEŽ: Dogonska skica planeta koji kruži oko Siriusa C (Emme ya) Dakle. ali znaju da ipak postoji. CRTEŽ: Linearna ekstenzija na desnoj strani znanstveno je pouzdana i osniva se na mjerenjima okretanja Siriusa B oko Siriusa A. Riječ je o pretpostavljenom medusobnom odnosu.svih dogonskih izjava najviše zapanjuje ova: »Zvijezda koja se smatra najmanjom na nebu ujedno je i najteža : 'Digitaria' je najmanja stvar koja postoji. . oni predočuju teoriju o Siriusu B koja se slaže sa svim poznatim naučnim činjenicama i čak iznosi na vidjelo neke još nepoznate.. . bijeli patuljak i najmanji oblik vidljive zvijezde u svemiru. No. jer se iz dogonskih podataka ne može sigurno utvrditi brzina Digitarijina okretanja. od . 8. i to je istina. Znaju da Sirius A nije u 14 . koja je malo svjetlija od željeza i tako teška 'da je sva zemaljska bića zajedno ne mogu podići'. tada bi trebalo da se slaže i ophodno vrijeme).« (sve je to iz članka Griaulea i Dieterienove koji slijedi). A Sirius B je. zvijezda je teška kao. Znaju da je zvijezdino ophodno vrijeme pedeset godina. Oni znaju da je zvijezda nevidljiva. kao što vidimo. vjerojatno su u medusobnom odnosu jer se Digitariji pripisuje brzina okretanja koja ima smisla s astronomskog gledišta (ako se slažu oblik putanje i udaljenost.

Sirius B se. razvila poslije 1950. Ova druga zvijezda ima satelit. Sve je to najsvetija i najtajnija dogonska predaja. Medutim. i sve je to potpuno istinito.«21 Njena se znatiželja.« Oko astronomskih činjenica tog izvanrednog sustava Dogoni su izgradili zamršen mitološki sistem. No. Zapravo. što pokazuje da Dogoni ona tijela koja nisu zvijezde smatraju zvjezdanim satelitima. U tom konačnom kompendiju20 većine zajedničkih otkrića do kojih su došli ona i Marcel Griaule (to je tek prva u nizu knjiga koje bi trebalo da ukratko prikažu njihov rad). gospođa Dieterlen je čak dodala kratku dopunu na stranicama 529—531. treba da istaknem da ni Marcel Griaule.nije riješen. No. Ona veli: »Izvaci se bave otkrićem. Znaju da se Sirius B sastoji od osobite vrste tvari koji nazivaju sagala. ne izvlačeći nikakve zaključke.. osnova njihove religije i njihovih života. a ta tvar ne postoji na Zemlji. Sjeo sam i preradio ovu knjigu u svjetlu djela »Le Renard pale« (nisam uspio ustanoviti je li objavljeno na engleskom jeziku.središtu njene putanje. no ona je suviše opsežna da bi se uključila u ovu knjigu kao dodatak. čitatelj sada već uviđa vjerojatno sasvim jasno zašto sam uključio cijeli članak u ovu knjigu. ni gospođa Dieterlen nisu nikada (koliko ja znam) izjavili da je riječ o nekom dodiru Dogona s izvanzemaljskim bićima. kao pravi profesionalac. CRTEŽ: Dogonska skica Jupitera i njegovih četiriju glavnih satelita Bio bih pornislio da su nepouzdani. prava je ironija da se ponekad može otkriti neki podatak baš zato što je umalo nestao zbog skromnosti. »četiri puta lakša i putuje po većoj putanji u istom smjeru i za isto vrijeme kao Digitaria (pedeset godina). očito. objavljeno 1965. u rujanskom broju »Astronomije«. Razmotrimo jednu kasniju i potpuniju publikaciju u obliku knjige. Sa svim su tim činjenicama povezane mitološke priče i likovi. "neumorno okreće oko Siriusa . Da su se raspričali na sav glas o onome što su otkrili. i zaista je tako (ako se izuzmu potpuno nevidljive kolabirajuće neutronske zvijezde). 1931. ophodnim vremenom i gustoćom Siriusove pratilice. putanjom. naime. Pokušao sam izvući iz članka gole činjenice i predočiti ih ovdje čitatelju. i on zaista nije. a nikada ga ne može dosegnuti". tako je neobična da je najveći činilac u prilog otkrićima Griaulea i Dieterlenove. prema korijenu koji znači »jak«.« Mislim da takva suzdržljivost zaslužuje medalju. niti čak upućujući na povezanost te teme s dogonskim predajama. Baizea što se pojavio g. Velik dio tog materijala naći će se unutar uznapredovale rasprave u Osmom poglavlju. O emme ya vele: »Ona je 'žensko sunce'. koje daje potpunije podatke.. Štoviše. Ja ne bih mogao. ili Kozar. Znaju da je Sirius A u jednom od žarišta eliptične putanje Siriusa B..'sunašce' . pročitao sam rukopis prijevoda).. gospoda Dieterlen samo navodi astronomske činjenice u kratkom dodatku na kraju knjige22. kako čitatelj ne bi pomislio drukčije. . . Eto. u kojoj o Siriusu i njegovoj zvijezdi pratilici daje podatke u obliku izvatka iz članka dra P. 9. Sirius B zaista se sastoji od superguste materije kakve nema nigdje na Zemlji. Sadrži najnovija razmišljanja gospođe Dieterlen o dogonskom Siriusovu sustavu. Znaju da je Sirius B najmanja vrst zvijezde. u usporedbi s Digitarijom. vjerojatno ih ne bih shvatio ozbiljno. Sa svim tim povezane su njihove izjave o postojanju treće zvijezde u Siriusovu sustavu. pođimo i dalje od članka "Sudanski Siriusov sustav" Griaulea i Dieterlenove. reći samo (kao oni u članku): »Problem kako ljudi bez ikakvih instrumenata mogu znati . 15 . Prati je 'jedan satelit (kao vodič) koji se zove 'ženska zvijezda'.. Znaju da je ta tvar teža nego sve željezo na Zemlji itd. i objavljivanja »Sudanskog Siriusova sustava«. . i on je doista ondje. pošto bih otkrio ono što su otkrili Griaule i Dieterlenova. nisu ni pokušali izravno protumačiti čudnovatu činjenicu da Dogoni znaju ono što zapravo ne bi smjeli znati. prema njihovu mišljenju. koju zovu emme ya i koja je. Njihov je medusobni položaj takav da su im polumjeri pod pravim kutorm. niti je čak postavljen. Ta knjiga Griaulea i Dieterlenove nastala je deset godina poslije smrti Marcela Griaulea. . Mislim na djelo »Le Renard pâle« (»Blijedi lisac«). podaci su tako nevjerojatni da bi mogao pomisliti kako sam sve to izmislio ako mu ne predočim izvor i omogućim mu da ga osobno pročita. Jer.

23 Na njihovoj je skici prsten oko planeta Saturna. .28 Dogonima su. crtežu u ovoj knjizi. jer su prije bili asteroidi koje je u neko nepoznato vrijeme u prošlosti zarobila Jupiterova gravitacija. Dogoni tvrde da je oko zvijezde stalni halo. Ta četiri tijela nalaze se u našem Sunčevu sustavu. Jupiterova satelita. nastadoše od kapljica krvi iz Liščevih unakaženih spolnih organa. ali ju je Amma podigao na nebo kao četiri satelita što se okreću oko dana tolo. ." Saturn je poznat kao 32 »zvijezda koja ograničuje mjesto« u nekakvoj vezi s Mliječnom stazom. krv je još Tekla. Kuće se ne grade od drveta sene jer bi ih ono 'okrenulo'. »Galilejeva«.. prikazanog na 10. koji je. i ona se prikazuje u ovoj knjizi kao 10.) Dogoni govore: "Kad je osakaćen (Lisac). 'Micanje' sene noću privlači navodno duše mrtvih koje se 'sele'. Naime. Zvijezda se uvijek dovodi u vezu s Mliječnom stazom. Dogoni imaju četiri različita kalendara.Venerin i Siriusov. Dogoni ističu njegov čuveni halo koji se vidi jedino kroz teleskop.. Jupitera. određeno kažu: »Jupiter slijedi Veneru okrećući se polako oko Sunca.«25 Na razne Venerine položaje podsjećaju na vrlo veliku području brojni žrtvenici. Budući da je Saturn krajnja planeta koju spominju Dogoni. na primjer. osim Siriusa B i njegovih mogućih pratilaca u Siriusovu sustavu. sene se okrene oko svoje osi (za godinu dana) kao satelit. to ne znači okretanje oko Zemlje. Kad se prikazuje kao stijena. Griaule i Dieterlenova opisuju tu skicu ovako:30»Ovaj crtež prikazuje planetu— krug — okruženu četirima satelitima koji se zovu dana tolo unum.« 10. 5. odvajajući ga i istodobno spajajući s Mliječnom stazom u kojoj se Sunčev sustav nalazi. Prema Griauleu i Dieterlenovoj:31 ". 'djeca dana tolo (Jupitera)'. možda 16 . i to Mjesečev. drukčiji od onoga što se katkad vidi oko Mjeseca. CRTEŽ: Saturn i njegov prsten — dogonska skica Što se tiče Saturna. Četvrti je kalendar ratarski. O Mjesecu vele da je »suh i mrtav kao suha mrtva krv«. zvijezde koje se okreću (oko nečega)«. Dogonima su poznata četiri najveća. koji se dovode u vezu sa četiri vrste sene (bagrema). .. poznata još četiri nevidljiva nebeska tijela. .27 Zapravo. Značenje nije jasno.26 Venerini položaji određuju Venerin kalendar." no čini se da Dogoni žele izraziti misao da Saturn »ograničuje mjesto« Sunčeva sustava. 'Četiri su zvjezdice Jupiterovi klinovi' . (Smatra se da potječu iz asteroidnog pojasa između Marsa i Jupitera. naslagano kamenje i aranžmani u spiljama i zaklonima. nekoć tvorio planetu što se rasprsnula. Ta četiri satelita.Iz djela "Le Renard pale" može se doznati mnogo više o dogonskim vjerovanjima i znanju s obzirom na astronomiju i Siriusov sustav. Tri su obredna: Sunčev. Sateliti se okreću oko Jupitera i njihovo kretanje potpomaže rast lišća sene.24 No. Ta se četiri satelita zovu »Galilejevi« zato što ih je otkrio Galilei kad je počeo upotrebljavati teleskop. Krv njegovih spolnih organa kapala je na tlo. crtež. Oni znaju da se planete okreću oko Sunca.« U fusnoti Griaule i Dieterlenova dodaju da su »stabla određenih vrsta sene spiralna.Sektori između satelita predstavljaju godišnja doba. pa antropolozi vele da tu temu treba iscrpnije ispitati. jer sene se noću miče na tlu kao zvijezde na nebu..‘Četiri su zvjezdice Jupiterove ljuske' . Planete se zovu tolo tanaze.«29 Dogonska skica Jupitera s njegova četiri satelita reproducirana je na 9. Ostali su Jupiterovi sateliti maleni i nevažni. crtežu. prema mišljenju nekih astronoma. Jupiter je ukliješten četirima kamenima. Dogoni. .

izjednačuju zrak s »riječi« koja. I planete. na šestoj 'krilati ljudi'. Na drugim 'Zemljama' žive stvorenja baš kao i na našoj.. stvoritelj svemira. planete spadaju u 'obitelj zvijezda koje se okreću' (oko druge zvijezde).» Dogoni kažu: ». te Sunce i Mjesec koje je Amma postavio izvan njegova dohvata.«51 "Poučna ploha« koja se tu spominje ima dvanaest odjeljaka i tvori Mjesečev kalendar. ulazi u krvotok donoseći »unutrašnju hranu» tako što je »tjera srce«.. a ipak izmjerljivi. pošto mu je objavljena knjiga 'Kolanje krvi'. inneu dullogu. stvarajući. John Aubrey."46 ». crtežu iz djela »Le Renard pale«. Tih su dvanaest mjeseci.«40 Osim toga vele: »Srž hrane prelazi u krv. koji se sastojao od nekoliko zvjezdanih svjetova što su se spiralno okre-tali. Oni vele:48 »Svjetovi spiralno gibajućih zvijezda bili su naseljeni. 'Mnoge su stvari vrele u Ammi »pri stvaranju. bubrege. . vrenje tekućine tvori 'uskrsnuće' žitarica uništenih varenjem. crijeva i spolne organe. uspoređena — kao što rekoh — s kolanjem krvi. i sateliti. hranu koju jedete i piće koje pijete pretvara Amma u crvenu krv. jetru i slezenu."44 Amma je za Dogone glavni bog.. udaljenije nego planete. . te nam priča:38 »Govorio mi je da ga je puk.«36 Nebeska se gibanja usporeduju s kolanjem krvi.. Amma je. Dogoni su svjesni toga da je u Mliječnoj stazi Zemlja:34 » . ista teorija. Mliječna staza . ali i čvrsto uvjerenje da taj život postoji. Ima jedan zanimljiv prikaz Amme i stvaranja: »Na aktivnu ulogu vrenja u doba stvaranja podsjeća današnje varenje piva . ta se slika uspoređuje s kretanjem Zemlje koja se vrti oko svoje osi. Kad lisac hoda po plohama za proricanje.45 Zatim: »Vrteći se i plešući.« Međutim.. ne navodi i Dogone na pomisao da su njihovi mudraci ludi. sateliti se zovu tolo gonoze ..42 Kao da čak shvaćaju ulogu kisika — ili barem zraka — što ulaži u krvotok.. (ona sadrži) umnožavanje i gotovo beskrajan razvoj spiralnih zvjezdanih svjetova koje je stvorio Amma . Svi su dišni i probavni organi povezani s tim uključivanjem. (postoje) svjetovi koji se kreću u obliku spirale i ispunjavaju svemir — beskonačni. smatrao ludim.« i tako dalje. na petoj 'repati ljudi'. opisuje se zatim ovako: ». . čini se. os ('Ammine rašlje') oko koje se kreću zvijezde povezuje Polarnu zvijezdu. zabilježenog njihovim vlastitim riječima:39 »Kretanje krvi u tijelu.«47 Dogonima nije čak teško zamisliti razumna bića širom svemira. Doznajemo da35 »za Dogone postoji beskonačan broj zvijezda i svjetova koji se kreću u obliku spirale«. . dao svijetu oblik i kretanje i stvorio živa bića.. veli se :'Lisac je okrenuo rep. . . sama je po sebi slika zvijezda koje se kreću u spirali unutar 'svijeta spiralno gibajućih zvijezda' u kojem se nalazi Zemlja. jer. dakle. Ma kako nam se to sada činilo čudnim.. prije njega ta pomisao očito nije pala nikome na um.37 A to nas dovodi do vrlo neobičnog zaključka da Dogoni iz svoje vlastite predaje znaju o kolanju krvi u tijelu. . •Time se jasno pokazuje neznanje o tome kakav je život u drugim svjetovima. nacrtanima na pijesku. Amma je stvorio sve zvjezdane svjetove u svemiru što se okreću spiralno. Vodena krv — ili bistra — prolazi kroz srce. Amminim se djelom postepeno stvarao svemir. Život. uljevita krv prolazi kroz gušteraču. zatim kroz pluća. ... se može usporediti s vrenjem. tu rasprostranjenost života zorno prikazuje mit u kojem se govori: čovjek je na četvrtoj Zemlji. pisac »Kratkih života«.«50»Tako ploha za proricanje prikazuje Zemlju 'koja se okreće zbog djelovanja Liščevih šapa' dok on hoda po odjeljcima.. Riječ je o 96.. . koja kola u organima u trbuhu s jedne strane kao 'bistra'krv a s druge kao "ulje" spaja ih obje (riječi u čovjeku): tako napreduje riječ. U tom 'zvjezdanom svijetu'. a 'poučna ploha' predstavlja prostor u kojem se kreće Zemlja.'zvijezde koje kruže'. inneu gammurugu. Zemlja se okrenula oko svoje osi '. U našoj je kulturi kolanje krvi otkrio Englez William Harvey (1578—1657)..«43 Mliječna staza. »prostor u kojem se 17 . . ali na trećoj su 'rogati ljudi'.. .baš to značenje je pravo.49 »Kad se vide jedino tragovi repa. pri čemu svaki odjeljak predstavlja jedan mjesec. Evo dogonskog izvještaja o toj teoriji. dobro je poznavao Harveya. "planeta se počinje okretati zbog djelovanja (lisčevih) šapa«. Jer. . itd. bijela krv ne valja. . kažu.. .«41 Znaju da krv prelazi u unutrašnje organe »počevši od srca«. i pratioci jesu »krv što kola«. Oni pažljivo razlikuju tri vrste tolo ili »zvijezda" »'Nepomične zvijezde pripadaju 'obitelji zvijezda koje se ne okreću' (oko druge zvijezde). »Uključivanje 'riječi' (zraka) u tijelo ima ujedno veze s hranom koja jača krv. inneu bummo. . izraz yalu ulo označava našu Mliječnu stazu ona obuhvaća zvjezdani svijet kojem pripada Zemlja i koji se vrti spiralno . . Mliječna se staza opisuje kao »udaljenije zvijezde« — to jest.« Dogoni znaju da se Zemlja okreće oko svoje osi.

Orbita oko Sunca je «Zemljin prostor. ne (naša) nečista Zemlja. ne namjeravam ovdje obrađivati te vjerske elemente. Ja samo napominjem da smo. i mogu se samo nadati da nećemo zauvijek morati ostati takvi. čini se. barem koliko sam ja mogao ustanoviti poslije obilna traženja. izvijestio nijedan povjesničar znanosti. onakvu kakvo vide ljudi«.63 koji je »izišao iz krvi što je pala na posteljicu». a u drugome. umro Nommo i uskrsnuo. i 34) u ovoj knjizi. O svemu tome raspravlja se u Osmom poglavlju.54 Nommo je 'zajedničko ime velikog prosvjetitelja i osnivača civilizacije koji je došao iz Siriusova sustava kako bi postavio na noge društvo na Zemlji. sjećamo se da 'stazu krvi' predstavlja Mliječna staza.kreće Zemlja" — to jest.. što su katkad povezani međusobno. Naša planeta Zemlja. na svoj vlastiti poticaj. više zanima dogonsko astronomsko i drugo naučno znanje. Oni govore o ». kao što smo spomenuli.67 Drugim riječima. posebno se zove »dvostruka posteljica na nebu«. . možda svemirske parije. koji su smatrali da se nebo i zvijezde okreću oko Zemlje (iako je među takvim primitivnim mišljenjima u Evropi bio jedan izuzetak o kojem nije. Nommoi — bili su vodozemna bića i mogu se vidjeti na dvama plemenskim crtežima (32.66 Naš se Sunčev sustav. naziva Ogovom posteljicom. No. svemirskog nadziratelja. a boja joj je postepeno blijedjela«.« Dogoni vrlo dobro znaju da se zbog Zemljina okretanja oko osi čini da se okreće nebo. Oduvijek mi se čini da među iskrivljivanja kršćanstva spadaju iskrivljeni pojam »grijeha« i sredstva kojima se "grijeh" može iskorištavati za zemaljsko ucjenjivanje drugih ljudi. Čini se da Ogo. isprepliću se i izvor su raznih kalendara. da budemo precizniji. I planeta Venera nastala je iz krvi što je pala na posteljicu. spominje kao »Ogova posteljica«. te bi mogli čak imati pravo oni pisci koji su umovali o tome kako imamo neki genetički nedostatak. na planeti s kojom je u našem Sunčevu sustavu spojena velika pupkovina. takoder. na Zemlji se. . Ako je to istina. . što teče s krvi.. jest "mjesto gdje je Ogova pupkovina bila spojena s njegovom posteljicom. čini se. priređuje pričesni obrok za čovječanstvo i zatim uskrsne.60 Nommovo prispjeće na našu Zemlju zove se riblji dan«. svakako. . »ukopčao"i u ovaj planetski sustav. koji je poznat kao »riblja zemlja«58 i koji je Nommova posteljica. Dogoni pričaju da je." Zaprepašćuje nas spoznaja da smo mi Ogo. Podudara se s Luciferom u našoj predaji na kršćanskom Zapadu. Nommo — ili.52 Dakle. Sunce je vidljiv ostatak Ogove posteljice. nisu opterećeni opsjenama naših evropskih predaka.. ukratko sam izložio tu "tajnu« predaju u Prvom dodatku i istaknuo njenu povezanost sa Siriusovom tajnom).65) Mars je. Sunce je os. dok se tijela uspoređuju s krvnim ugrušcima.53 dok se sustav zvijezde Sirius. dajući ritam životu i čovječjim djelatnostima.. ono što sliči tome — ostavljeno je za Osmo poglavlje. predstavlja zapravo čovjeka. Usporedbe s "Kristom vrlo su neobične. posteljicom Lisca. Evo kako su Griaule i Dieterlenova zabilježili dogonska vjerovanja o dvjema svemirskim posteljicama koje sam maloprije spomenuo:55 "Dva sustava. možda bi bilo razumnije smatrati »grijeh« manje kao nekakvo kršenje društvenih pravila. Tako se govori o planeti Jupiteru. .59 uzimajući u obzir činjenicu da je riječ o dvojnim zvijezdama. Dogoni. Ogo smo mi. Ogo se pobunio pri svom stvaranju i ostao je nedovršen. planete i sateliti (i pratioci) u vezi su s kolanjem krvi i 'sjemenjem'. daju nade u »otkupljenje« baš kao što ih je dao i Isus Krist u svojoj velikoj poruci svijetu. daljem. 'nametljiv. izopćen. To se načelo primjenjuje i na veće sustave: »Što se tiče stvaranja zvijezda. dok je »Zemlja« u našem Sunčevu sustavu »nečista Zemlja". sva naša svemirska nečistoća. . Njihovi opisi »svemiraca« i slijetanja »svemirskih brodova« ili. Zasada nas. Ti Nommoi odgovaraju manje-više sumerskoj i babilonskoj predaji o Oannesu.«. žrtvujući se za nas kako bi očistio i popravio Zemlju. Neka se svaki čitatelj bavi njima onako kako mu odgovara.61 a planeta u Siriusovu sustavu s koje je stigao poznata je kao »(čista) Zemlja ribljeg dana .. Jednom od njih. jesmo li zaista u ovom času u svemirskoj karanteni? 18 . a više kao oblik nečistoće kakav predstavlja Ogo. prividnom kretanju zvijezda od istoka prema zapadu."62 U našem Sunčevu sustavu sve su planete izišle iz posteljice našeg Sunca.. Otkupljenje može značiti ono što želite da znači. Lisac. spominje Kao»Nommova posteljica».. koji je nečist.«57 Siriusov sustav. No. Dogoni se koriste posteljicom kao simbolom »sustava« skupine zvijezda ili planeta. koji je nesavršen. Nommo je čak raspet na drvetu. stvoren od ugrušaka »krvi«. kao Ogo. i podsjeća na njegov prvi silazak«. Naš se Sunčev sustav.64 (Venera je »bila krvavocrvena kad je stvorena.. . što je vrlo zanimljivo. njene zvijezde pratilice i satelita itd. Možda je potrebnije da se oslobodimo nekakve nečistoće. nesavršenu razumnu vrstu koja je »sišla« na ovu planetu ili je nastala na njoj. barem. »Zemlja« u Siriusovu sustavu jest »čista Zemlja«. . A na toj se orbiti Zemlja svakog dana vrti oko svoje vlastite osi. bližem Zemlji. Sirius je ostatak posteljice Nommoa.« Kretanje nebeskih tijela unutar tih »posteljica« uspoređuje se s kolanjem krvi u pravoj posteljici. da bi se ispravila naša nečistoća. jednogodišnja orbita oko Sunca.56 ». gdje se razmatraju pojedinosti o tome kakva bi stvorenja mogla živjeti u Siriusovu sustavu. tako reći.

240—241. koje Dogoni nazivaju Nommoima. obložena već gotovo čvrstom paučinom. (Drake) 2. Op. 205—207. Kad je prvi put prispio na Zemlju. U vezi sa Siriusom B razvila se teorija o bijelim patuljcima. Gubitak mase i evolucija bliskih dvojnih zvijezda. prenoseći »naredbe« Siriusa B. Op.. br. Zbog nekog razloga. cit. New York. 1963 Vidi 75. na primjer. o čemu bismo mogli naći dokaze u našim drevnim kultrama. gušće i ljepljivije. napomenu). i Šklovski. Kroz njena vrata. S. poslije potrebnih promatra-nja. New York. A. a ona djeluje kao nekakav posrednik. da li bi se time konačno potvrdila valjanost dogonskih tvrdnji? Kod Dogona se aluzija na besmrtnost i postojanost velikog Stvoritelja izriče u dobrim željama pri pozdravu ili rastanku što se upućuju prijatelju ili rođaku: »Neka te besmrtni Amma pusti da sjediš. vraćamo sa svjetlijeg sirupa na gustu i vrlo mirisnu melasu. Možda su ti posjetioci.. možda otkrijemo i to da drevni svijet. čini se. napomena). i borimo se protiv Ogoa u nama. 33. da što potpunije ispitamo pojedinosti u dogonskom znanju. (Seminar koji se održao u dvorcu Kronborg i na kojemu je sudjelovao Lautenborn 9. ima sve čudniji i čudniji okus.72 Postoji li takvo tijelo? Možemo li dogonska nagovješćivanja smatrati dokazom koji valja provjeriti? Dr Lindenblad veli da ne može naći dokaze o onakvu Siriusu C kakav su do sada držali vjerojatnim astronomi. Cameton. str. tražeći porijeklo šećera. Zemlja se okreće oko svoje osi. S. Irving—"Relativni fotografski položaji i razlike u veličini Siriusovih komponenata» u Astronomskom časopisu. tako je i s prošlošću."70 Sunce je »ostatak Ogove posteljice»71 i središte našeg sustava. str.: Dvojne zvijezde. New York. str. Tajne postaju zbijenije. zaključio je da je kod Siriusa zacjelo riječ o dvojnim zvijezdama. ali mu je masa samo malo manja od Sunčeve. Vidi pređašnju napomenu.. str.69 Tako je. 841—848 i Mnogostrukost Siriusova sustava u Astronomskom časopisu. 78. 110. str. Sunce zrakama širi svjetlo u svemiru i na Zemlji. Inc. str. a drugi su bijeli patuljci otkriveni poslije. gledao je Amerikanac Alvan Clark kroz najveći teleskop koji je tada postojao i opazio blijedu svijetlu točku ondje gdje bi trebalo da bude Sirius B.. cit. dopire ustajali zrak što su ga nekoć udisali preci koje smo svi zaboravili. vidi Nebo i teleskop. što se dalje vraćamo kroz vrijeme. Kopenhaško sveučilište. 3. I.. G. W. Ostali smo čudna mješavina životinjskog i civiliziranog.: Razumna bića u svemiru. poglavlje 19 . usred zapanjujuće raznolikih nebeskih kretanja oko njih: ». G. 7 (rujan 1970). 7. str.«73 Najbolje je da i mi ostanemo sjediti. 437. koja kao da ima osobine što se veoma razlikuju od onoga što smo očekivali na početku. (Huang). koje bi mogle znatno izmijeniti naše uobičajene predodžbe o njoj. 1970. mogu li se naći dokazi o onakvu Siriusu C kakav nagovješćuju Dogoni? A ako bi se otkrilo takvo nebesko tijelo. da li će se Nommo vratiti? Uistinu bi trebalo. Što se tiče odnosa prema Siriusu B: »Položaji su im ravni«. Prikaz o Siriusu proteže se od 237. možda. 6. str. 440—464. U djelu »Le Renard pale«. str. Napomene 1. Zašto? Može li zaista biti riječ o razlogu koji spominju? Ako je tome tako. navodno zbog toga što su Zemlju posjetili vodozemni donosioci civilizacije odande. da je temperatura Siriusa B 8000°. A.. 190—194. Dogoni ne usredotočuju svoj život i vjeru na svu tu blještavu Sunčevu i planetsku aktivnost koja im je poznata. Baš kao što se. (Calvin). Aitken. 2 (ožujak 1973). Dell Publishing Co. Malo prije smrti 1844. 8. jer se spremamo uroniti u tamne vode prošlosti naše planete. str. Adams s opservatorija Mt Wilson utvrdio je. nego na sustav jedne obližnje zvijezde i njene nevidljive pratioce. do 241. Nad njom bdije Sirius B. napomena) 10. dr W. čovjekova životinjska narav dovoljno obuzdana već u dalekoj prošlosti. Tada se počelo uviđati da je Sirius B vrlo vruća zvijezda i da zrači tri do četiri puta vise topline i svjetla po četvornoj stopi nego naše Sunce. upola manja od Sunčeve temperature.. 88. 1834. 4. zaista »zgnječili Lisca« u nama. Dover Publications.Navodno će se Nommo vratiti. te je tako potvrdio njegovo postojanje. str. W. 1954. Bio je to astronom Johann Friedrich Bessel. Jer. R. Mjesec se okreće u obliku čunjaste spirale oko Zemlje. 354. lipanj 1973.. 5. 75. nasuprot ranijem članku koji se ovdje ponavlja. Što se tiče izvještaja. koji ima samo tri puta veći polumjer nego Zemlja. Godine 1915. govori se. Međuzvjezdani saobraćaj. Potom se mogla izračunati veličina Siriusa B. gotovo uništili Ogoa i dali nam sve najbolje civilizacijske elemente koje imamo. str. osim činjenice da je možda došlo do dodira izmedu nas i neke strane civilizacije iz svemira. Godine 1862. Mnogostrukost Siriusova sustava. i pravi velik krug (oko Sunca). da zvijezda emme ya u Siriusovu sustavu ima možda ophodno vrijeme od trideset dvije godine umjesto pedeset godina kao što tvrde drugi. (Cameron) i osobito 176. navedeni članak (vidi 2. 3.. Nommo je "zgnječio Lisca i tako označio svoju buduću vlast nad Zemljom koju je stvorio Lisac". br. Dogoni su. No. Publikacije: Lindenblad.. načisto sa životom. 1966.. C. Na nebu će se još jednom pojaviti određena zvijezda68 i bit će »dokaz o Nommovu uskrsnuću«. Veća je od Siriusa B i »četiri puta lakša«. (6. Benjamin. Sagan. za početak.

75. To su. 1955. str. 68.. Devet se napomena odnosi na Baizeove publikacije.. Ibid. op. str. Ibid. 40. 381. str. Sudanski Siriusov sustav M. 264. 440. Pritchard: Zapisi s drevnog Bliskog istoka u vezi sa Starim zavjetom. 67. Ibid. Ibid. str. str.. str.. 480—481. 291.. Ibid. 248—249. Vidi. Ibid. svezak XX. 20 . 239. 279. str. 57. Ibid. Engleski je prijevod tog članka iza prvog Poglavlja u ovoj knjizi. 384.: Un Systeme Soudanais de Sirius. Ibid. str. Ibid.. Str. 32. Ibid. str. Ibid.. str. 62. Ibid. 321. 273—294. Sveučilište Princeton. 168. str. Ibid. 440. 287. str. 170. G. M... dio). 1. (3. str.. str. str. str. Journal de la Societe des Africainistes. 232—5. London. str.. Ibid. str. 110. Ibid. str. str. DIETERLEN Napomena: Slijedeći je članak preveden i objavljen u cijelosti. Ibid. Ibid.. 73. 64. 65. str. 335.. Institut d'Ethnologie. 34. str.. str. 70. cit. 477. prikaz Opće poplave. 141. 478. 16. Ibid. str. 480—481. 53. Ibid. 55.. 475. Ibid. str. 43. 323. J. str. GRIAULEA I G. 1950. str. Place du Trocadiro. 381. str. 35.: Kratki životi.. str. Vidi napomenu o Williamu Harvevu.... 292. dio. 14... 46.. Bambara i Bozoa u Segouu1 i Minianka u Koutiali.. 292. 18. 141. 41.. 33.11. na primjer. 60. Ibid.. nap. str. Ibid. 1972. str. 52. 384. Ibid. 28. str.. Ibid. 45. str.. 102—104. 71.. 42. 38. 364—369. 92. 48. 69. Ibid. 280. (1. str. Ibid. 440—464. str. 17. Ibid. 529.. sežući do 1938. dopunska objavještenja. Aubrey. Ibid. Ibid. Ibid. Ibid. 141. Ibid. Ibid. 29. 470.. 163. str. Ibid.. 63. PREDGOVOR Domorodačko znanje o Siriusovu sustavu koje se prikazuje u ovom poglavlju prikupljeno je od četiriju sudanskih etničkih skupina: Dogona u Bandiagari. Str. 58. Ibid. Ibid.. 499. 36. Ibid.. str.. cit. Napisan je za profesionalne antropologe i etnografe. pa nisu bitna za čitatelje koji žele samo pratiti razlaganje. dakle. Le Renard pale 348. 1965. 49... str. Le Renard pâle. Ibid. 226. str.. str. i Dieterlen. a predočuje se ovdje za one čitatelje koje toliko zanima tema da žele vidjeti izvorni materijal. 72.. 1. str. 93—95. 22.. 2. 37. 59. Ibid... Marcel Griaule i Germairie Dieterlen: Le Renard pale (svezak I. Ibid. str. 51... Ibid. J. 42. 39. str. Musee de l'Homme. Op. 544. Griaule. str. 248. 47. nap. 321. str. str. 50. 56. 24. Vidi na primjer.. 486. 470. 20. 26. str.. Pariz 16 (75016 Pariz). 21. Ibid. B. 31. Ibid.. 15.. 27. napomena). Ibid. nap.Palais de Chaillot... antologiju s prilozima devetnaest astronoma i znanstvenika. 477. 219. str. 287. uvodne napomene o prijevodu Potopa.. 249. 23. str.. 276. 30. 481. Ibid. 13. uključeno u nap. str. Ibid. Ibid. Penguin. Ibid. 323. str. str. napomena). str 54. Ibid.. Ibid. Ibid.. str. 25.a i str. 290—291. Ibid. Ibid. knjigu Međuzvijezdani saobraiaj. 470. 1. 128. str. str. 381.. 12. 61. 66. 44. 489.. Ibid.. str. ajedna na Schatzmana u L'Astronomie 1965.. 19. str. 323. 2.

i proročica.. pri čemu su obavještenja ponajviše dali: Innekouzou Dolo. pripadnici plemena Arou:6 vijeće staraca određuje vrijeme između Siguija pomoću trideset pijanki koje se priređuju svake druge godine i na kojima se pije pivo od prosa. uspio dobiti dodatna obavjestenja. u šatoru ili zaklonu podignutom sjevemo od središta sela. Jezik: sanga. Jezik: wazouba. Od početka ovog istraživanja suočili smo se s problemom utvrđivanja postupka što se upotrebljava za izračunavanje razdoblja između dvaju obreda Sigui. živi u Bari (Gornja Sanga). računanje Siguija bilježi se nad vratima svetišta Binou dvama likovima od prosene kaše. Osim toga. Spojeni su jednostavno tako da su se prikazi četvoro glavnih izvjestitelja stopili u jednu izjavu. koju ćemo spomenuti poslije. jedno mjesto izvan sela prekriju dugoljaste tikvice. četrdeset petogodišnjak. pedesetogodišnjak. pa to treba zadržati na umu. svećenik Binou Yébénéa iz Gornjeg Ogola. ali koji nisu posebno nadležni za proračune u vezi s tim dijelom neba. Kad se opaze ti znakovi. ODREĐIVANJE VREMENA ZA SIGUI Svakih šezdeset godina3 priređuju Dogoni obred koji se zove Sigui (obred). Ongnonlouovo je znanje. privlači mu pogled i najvažniji je pri izračunavanju Siguija. Opće je mišljenje. koji prikazuju boga Ammu i njegova sina Nommoa. koje vuče korijen iz mita o stvaranju. ammayana. Njegov je smisao obnavljanje svijeta. kakve nitko ne sadi. koje je nedavno izgradila skupina Aroua na jugozapadu Donjeg Ogola. »Ammina svećenica«. s jedne strane. započinje naoko jednostavan postupak računanja.10 Prvi 21 . Poslije 1931.8 priređena je samo jedna pijanka. otprilike u svibnju ili lipnju. Pleme: Dyon. predoče neobrađeni dokumenti. kako bi se odvratila pažnja od proračuna koji su mnogo tajniji. s druge strane.7 No. školjke su se pripremale za svake dvije godine i stvorile hrpu koja predstavlja prvih trideset godina. proslavljenog početkom stoljeća. Sirius najsjajnija zvijezda na nebu. koja živi u Dozyou-Oreyu. a potanko su ga opisali Dogoni 1931. u okviru izvanredno tajnih spoznaja tek početno upoznavanje tih spoznaja. Ongnonlou je upoznat s načelima koja se pri tom uzimaju u obzir.2 Ongnonlou je zapravo starješina porodice iz koje će se. Yébéné. Manda. pa je. Jezik: sanga. području Ogol-du-Bas (Donjeg Ogola) u Sangadu-Haut (Gornjoj Sangi). »bog pomaže«. smještenoj u središtu sela Yougo Dogorou. učitelja novog svijeta. ili da se poslužimo izrazom Bambara. Kao što je.5 zasja rumenim žarom godinu dana prije svečanosti. sredinom tog razdoblja. Problem kako ljudi bez ikakvih instrumenata mogu znati kretanje i određene osobine gotovo nevidljivih zvijezda nije riješen. Što se nas tiče. Pleme: Dyon. pijanke se priređuju svake druge godine. koji obavljaju samo Yougo Dogoroui. osobito poprsja Andoumbouloua (ime ljudi niska rasta koji su nekoć živjeli na stijenju). a djelomično se zamršuju. »slabašno upoznavanje». od Aroua u Yougo Dogorouu. to je pravilo samo teoretsko: između posljednjeg Siguija. Sistem je kao cjelinu razložio Ongnonlou. Stoga treba shvatiti jednom za svagda da je ovdje opisani sustav samo jedan stupanj otkrivenja što su dopuštena upućenima koji zauzimaju vrhovne položaje. dok su istraživači bili ondje. u tim naročitim okolnostima. odrediti slijedeći nosilac tog počasnog naslova. Kad se sakupi druga hrpa od petnaest školjki. i 1931. da rasjedna pukotina u stijeni Yougo. do 1950. a. proslavit će se drugi Sigui u dvadesetom stoljeću. tako se i pravila Siriusova sustava onima koji se tek upućuju u tajne odmah djelomično pojednostavnjuju. nazvana amma bara. Činilo se prikladnijim da se. Te se pijanke pripremaju oko jedan mjesec prije prvih kiša. izmedu šezdeset i šezdeset pet godina života. od stalnog opunomoćenika vrhovnog poglavice Aroua u Arou-by-Ibiju. Premda nije nadležan za sastavljanje kalendara Siguija. no. žena izmedu šezdeset pet i sedamdeset godina života. svećenik Binou Mande.9 Prema riječima svećenika Mande. niti je čak postavljen. i jedna slika na stijeni. živi u Orosongu u Wazoubi. Pleme: Arou. kad dođe slijedeći blagdan. za neupućenog.Glavno je istraživanje obavljeno medu Dogonima od 1946. U toj su pukotini razni žrtvenici. Ongnonlou Dolo. Jezik: sanga. prikupljeni nas dokumenti nisu doveli ni do kakve originalne hipoteze ni ispitivanja. dakle. dok su razne njegove pojedinost objasnili drugi. starješina sela Go. najstariji starac bilježi svaku pijanku školjkom kaurija. prije nego što se pojavi taj rumeni žar.

Ta se maska — ponajčešće vrlo velika15 — rijetko upotrebljava. ta dva znaka treba »čitati« obrnutim redom: Amma. a prije njih su. odozgo prema dolje. tu se urez na koji pada Sigui računa ponovo. koji prikazuje masku kanaga. »proseni Sigui«. RAČUNANJE OBREDA SIGUI Kad dođe vrijeme Siguija. »sirkov Sigui«.17 potjecao je. od kojih najstarija potječe otprilike iz 1780. Taj se niz može čitati na dva načina: ili tako da se "urezi" (trokuti) broje samo s jedne strane (na primjer. Za drugog se tridesetgodišnjeg razdoblja lijeva noga malo produžuje svake godine tako da je do Siguija dugačka kao i desna. označujući tri Siguija. bez obzira na njegov položaj (desni niz brojeva na crtežu II). jame zatrpavaju. Za prvih trideset godina. odnosno 1720. već se čuva u nekom zaklonu ili skrovištu među stijenjem. Pouzdaniji je dokaz o slavljenju Siguija velika drvena maska. »računanje Siguija«. starci — okupljeni u zaklonu tana tono u Yougouu— crtaju crvenim okerom simbol na stijeni (crtež I). ljudi govore da se Sigui za tog drugog razdoblja »diže na noge". slijedeći će se zvati yu sigi. te tako pokazuje da su nebo i Zemlja stvoreni. crvi i životinja. tako je u Ibiju 1931. iz Yougo Dogoroua (domorodačka slika) Jama se tumači i kao jama koju treba iskopati da bi se stavilo u nju sjemenje. smještene svaka pod onim od triju znakova sjemena prema kojem su prozvane. U praksi se. čije rezbarenje spada među glavne konkretne svrhe tog obreda. Na desnoj je polovini svaka godina. kao neko produženje linije točkica. Taj se crtež ponavlja četiri puta. postojala još tri. počevši odozdo. seoski arhiv — nije neobično ako se naiđe na tri-četiri takve maske. a slika se ponajčešće obnavlja umjesto da se stvara nanovo i tako bude dio prebrojiva niza.l6 U izuzetnim slučajevima." Grafički izraženo. otkriva sebe ljudima (crveni crtež) u svom stvaralačkom stavu (maska prikazuje bogovu konačnu kretnju kojom prikazuje svemir). pri čemu svaki urez znači dvadeset godina (tu se trokut na koji pada Sigui prenosi u slijedeći niz). u sjeni jajeta (jame). s početka petnaestog 22 . Najstariji među tih devet kolaca. Uzimajući u obzir to gledište. a sastoji se od okomitog niza trokuta koji su naizmjenično obojeni crno. a treća sirku (crtež II). Zbog brige koja se poklanja tim maskama — jer one su. na kojima se. na proče1jima je svetišta jedan crtež koji otkriva određenije podatke. Teoretski bi se. lijeve). Tako se Sigui na početku ovog stoljeća zvao emme sigi. Zapravo. omogućujući da se izračuna razdoblje od šezdeset godina. Tako se izbroji četrnaest godina: sedam dvostrukih godina za vrijeme kojih je stvoren svijet i kojima se dodaje jedan element što simbolizira cjelinu. ali još vidljivi. crveno i bijelo. prati ga Učiteljev lik. ako je zaklon bio dobro izabran i pod stalnim nadzorom. a onaj poslije njega bit će nu sigi. izbrojano devet izrezbarenih kolaca. No. jame su po tri u nizu. »grahov Sigui«. Siguiji mogli bilježiti tim jednostavnim postupkom. Misleći baš na taj lik. druga grahu. svaka boja odgovara određenom sjemenu. dakle. potpuno zaštićena od vlage. pretvoreni u komadiće i prašinu. lik ima samo desnu nogu. ili tako da se uzme cijeli crtež i računa dvadeset godina za svaki urez. dakle. koje se bilježe na oba ovala.14 CRTEŽ I: Znak kanaga koji označuje obrede svakih šezdeset godina. može broj pronadenih predmeta biti još veći. Isto se učini na lijevoj strani. vidjelo postepeno starenje. ispod nje se iskopa jama koja simbolizira Sigui i time Ammu u »svjetskom jajetu».se sastoji od okomita ovala — »svjetskog jajeta» — i glavne osi: Amme u prvobitnom mraku. još su se jasno razabirala posebna mjesta u stražnjem dijelu zaklona. prva prosu.13 ona pak prikazuje boga Ammu.12 koji se sastoji od dviju okomitih nogu što nose glavu na dugačku vratu. zove se sigi lugu. moglo bi se reći. namijenjena njima. označena točkicom. lik prikazuje bogovu posljednju kretnju: digao je jednu ruku i spustio drugu. od primjerka do primjerka. očito. Kod sedme se godine povuče izvana neka vrst trozuba. s onim maskama koje su bile izrezbarene za prijašnjih obreda. međutim.

te se tako jamči istovrsnost piva koje pije zajednica. 23 . umetak se upotrebljava dok se priređuje prvo obredno pivo. koji se izrađuje u vezi s tim obredima Sigui i koji bi. pa i vrhovni Hogon Aroua. taj Hogon. tvrdi da je njegov pradjed vidio još osam predmeta koji su prethodili najstarijem u sadašnjem nizu. u jednom jedinom obliku. Pa ipak.20 Gore opisani postupci za bilježenje obreda i računanje razdoblja između Siguija jednostavni su i uglavnom pomažu pamćenju. mogao biti važan putokaz u postupku računanja. ako se računa da između dvaju Siguija protekne šezdeset godina. ispleten od baobabovih vlakana. Za upućenoga su oni povezani s drugim. također. tada su ostaci najranijeg potjecali iz prve polovice trinaestog stoljeća. To se pivo dijeli u malim količinama svakoj obitelji. onda bi prvi — koji gotovo nesumnjivo ne označuje prvi obred što se održao u tom području — bio ispleten u dvanaestom stoljeću. nabrojao osam umetaka u nizu. Ongnonlou ih je vidio šest ili sedam u službenom prebivalištu Hogona Sanga. Pripremajući se za svetkovinu. da bi »trebalo« da ih bude dvadeset četiri. Osim toga. Osim toga. koji je izuzetno velik: promjer poklopca mu je 40 cm. u Arou-by-Ibiju. Ongnonlou je u kući vrhovnog Hogona Aroua. jedan od najstarijih ljudi u dogonskom području. Zbog toga može taj umetak ući samo u velike posude. taj broj postojao u stvarnosti da se vlakna nisu pretvorila u prašinu. naprotiv.21 ili yasigi tolo. zvijezda Siguija. koji se zbiva svakih šezdeset godina.18 Teško je naći materijalne dokaze koji bi bili stariji od tih kolaca iz Ibija. ima umetak za vrenje. ima još jedan predmet. Dogonski nazivi te zvijezde — sigi tolo. gdje vise o glavnoj gredi i tako tvore neprekidan niz. uzmu li se u obzir i ostala tri. međutim. CRTEŽ II: Računanje Siguija Ti se predmeti čuvaju u Hogonovoj kući. a četiri su »ručke« velike kao normalan umetak. zvijezda Yasiguija22 — dovoljno ukazuju na njenu povezanost s obredom Obnavljanja svijeta. svaki mjesni Hogon. Dodaje.stoljeća. svi su umeci za vrenje spojeni s glavnim umetkom. složenijim metodama i znanjem s obziromna Siriusov sustav.19 Pretpostavi li se da su ih poglavice Sanga imale ukupno četrnaest. iako ne može objasniti da li postoji idealan broj koji je cilj potpunog niza ili bi.

23 ili zvijezde Yourougou. Taj je sustav tako važan da nije. Sunce bi trebalo da se dodijeli najmoćriijem plemenu. oni su zajednički svim ljudima. nacrtanoj u vodoravnom položaju: elipsa (promjer po dužini je oko 100 cm) sadrži 24 . CRTEŽ III: Putanja zvijezde Digitarije oko Siriusa CRTEŽ IV: Simbo ličnos t Digitarijine put anje. i na taj se položaj aludira u jednom vrlo uobičajenom obredu u kojem su važne maske: laba ozu pọ ozugo pọ ya (staza maske (je) ravna (okomita) ta staza vodi ravno). Naime. prema obzorju. po tolo. ako se uzme u obzir igra riječi — poznata upućenima — između po25 (ravno) i põ (Digitaria) prijevod je ovakav: staza maske (je zvijezda) Digitaria staza vodi (poput) Digitarije. A = nož. Arouima. koja ima presudnu ulogu i koja. Što se tiče zvijezde Digitarije i sustava kojem pripada. no. već jedno od orbitnih žarišta zvjezdice. koji nisu tako plemeniti.Digitarije. a drugome pripada Orionov pojas. kako ne bi bili okrivljeni zbog neumjerenosti. zvijezdama upravljaju plemena Ono i Dommo.Siriusa okomita je. medu atribute prvoga spada izlazeća Venera. te zadržali za sebe Mjesec. Aroui su predali Sunce Dyonima. DIGITARIJINA PUTANJA Putanja kojom se Digitaria kreće oko . dodijeljen nijednoj posebnoj skupini. "tako reći bez ičije pomoći.Međutim. za razliku od sustava na drugim dijelovima neba. veže pažnju upućenih muškaraca. S = Sirius . osnova sustava nije Sirius.24 yurugu tolo. B = prepucij Crtež napravljen prosenom kašom (crtež III) u sobi s podijem u kući Hogona Aroua stvara predodžbu o toj putanji. No.

moglo dodirnuti.na lijevoj strani kružić. tojest stotinu godina. da zna njene tajne i da će od sada svaki Hogon vladati šezdeset godina — to će razdoblje poslije odvajati jedan Sigui od drugoga. Digitaria postaje svjetlija. Lijevi je dio elipse prepucij (ili klitoris ). Na drugom kraju elipse malen skup točkica (DL) predstavlja zvijezdu kad je najdalje od Siriusa. operaciju koju prikazuje najbliže i najdalje prolaženje Digitarije kraj Siriusa. ali čiji izgled nije bio otkriven čovjeku. prepucij. prema korijenu monye (sjediniti). nož. kad je najudaljenija od Siriusa. jer je ta zvijezda bila nevidljiva. Da bi se mogla oživiti žrtva. A == nož. računao na osnovi petodnevnog razdoblja. Crta E je penis. Do tog su se vremena obredi kojima se slavi obnavljanje svijeta pripremali zapravo svake sedme 32 žetve. a to je počasni naslov što se daje dostojanstveniku koji je proslavio (sjedinio) dva Siguija. B i B' = prepucij Ta se simbolika izražava i jednim crtežom koji se upotrebljava za druge svrhe27 (crtež V). crtež IV): A. To je pravilo vrijedilo četrdeset devet godina za prvih sedam poglavica. D = Digitaria T = Digitarijina putanja. podigao je razinu neba. međutim. Vodoravni element povezan je s okomitom osi koja spaja dva kruga: S (Sirius) i D (Digitariju). prikazuje Digitariju u najbližem položaju. prenosila su se njena duhovna i materijalna načela Digitariji. nabrojao je 25 .30 Vrativši se na svoj položaj. Hogon je. objavio je da je bio na Digitariji. iz kojega je izvedena riječ muno.31 te potpuno preinačio računanje vremena i brojenje. iznad kojeg drugi krug (DP). koje je dotada bilo tako blizu Zemlje da se. osmi je poglavica odlučio izbjeći sudbinu svojih prethodnika: uzevši sina kao suučesnika. No. Tako je Siriusov sustav povezan s postupcima obnavljanja ljudi i prema tome — u skladu s crnačkim mentalitetom — s obredima koji slave obnavljanje svijeta. pretvarao se da je mrtav. sa središtem. Kad je blizu Siriusa. koji prikazuje Digitarijinu putanju. o kojoj se znalo da postoji. A kako je on bio osmi po redu. a desni je nož (crtež IV).29 Zbog tog se razloga putanja zove munu. E = penis. Sirius (S). središte je tog elementa krug T. i B. mirno je ležao nekoliko mjeseci i ponovo se pojavio pred poglavicom koji ga je naslijedio. Ophodno vrijeme računa se dvostruko.26 Ta putanja simbolizira izrezivanje i obrezivanje. pošto je otkrio zvijezdu. CRTEŽ V: Digitarijina simbol ičnos t : S = Sirius. te na osnovi pet žetvenih ciklusa. koji su tako hranili zvijezdu i omogućavali joj da periodično obnavlja svijet. Iz kruga strše dva roga i opet prikazuju dva dijela putanje (usp. još se nije utvrdila godina kao jedinica. Prema dogonskoj mitologiji. jedinice koja je utemeljila onakav tjedan kakav je još i danas. Bio je to jedini poznati način računanja.28 jer se Siguiji sabiru u parove »blizanaca« kako bi se istaklo osnovno načelo blizanaštva. a kuka B' prepucij. prije otkrića Digitarije žrtvovao bi se vrhovni poglavica potkraj sedme godine svoje vladavine (poslije sedme žetve). Digitaria trepće i izaziva u promatraču dojam da je riječ o nekoliko zvijezda.

Digitaria se prikazuje u Wazoubi ili točkom ili ovojem koji obavija koncentričan krug od deset točaka (osam pradjedovskih Nommoa i početni par Nommoa). nazvana »život svijeta«. Taj se dan zove badyu. eufemistično nazvano kize uzi. krećući se u obliku čunjaste spirale. koja ih šalje dalje k Nommou. stvoreno je biće. To se kretanje oponaša rombom koji raspršuje stvaranje zvijezde Yourougou u svemiru. mikrokozam koji sažeto prikazuje univerzum. rodila je sve što postoji. te je broj četrdeset postao osnova računanja: mjesec je imao četrdeset dana. drugim riječima četrdeset godina. Tada ona izbacuje iz svojih triju spirala bića i stvari koje sadrži. vatra i voda. 26 . neizmjerno maleno. o Siriusovu sustavu. vidljivo i nevidljivo. a Digitaria bijela. postojanost u jednom stanju. »Bog je stvorio Digitariju prije bilo koje druge zvijezde. ipak se računa šezdeset godina između dvaju obreda. Premda Digitarijino kretanje po putanji traje približno pedeset godina i premda ono odgovara prvim sedam vladavina po sedam godina. Napokon. te okružuje osnovicu okomite crte. pa je taj broj protumačen kao zbroj četrdeset (osnova računanja) i dvadeset (dvadeset prstiju na rukama i nogama simboliziralo je osobu i tako. »stvarčica". Digitaria se okrene (rotira) i oko sebe za godinu dana. prikaz) Cijelo je Digitarijino djelo prikazano sažeto na jednom crtežu čiji su različiti dijelovi složeni ovako:40 jedna okomita crta izlazi iz ovala — to je prvi izdanak što se pojavljuje iz ovoja.34 Osim što se kreće kroz svemir. slijedeći je izdanak u poprečnom položaju. Tako je šezdeset postalo osnova računanja33 i prvi je put primijenjeno za utvrdivanje vremenskog razdoblja izmedu dvaju Siguija. sve dužima. jer je obilježen općim kretanjem svijeta koje uznemiruje ljude i dovodi ih u nesiguran odnos prema sebi i prema drugima. ta krivulja nagovješćuje preobrazbu i napredak. a godina četrdeset tjedana (petodnevnih). Prvih sedam sjemenki ili izdanaka prikazano je na crtežu sedmorim crtama. Sirius se čini oku crven.37 Najprije je postojalo samo sjeme Digitaria exilis. Njeno stalno kretanje stvara bića čije duše povremeno izlaze iz točaka i vode se prema zvijezdi Sirak41.39 a sastojalo se od središnje jezgre koja je. aduno tal. pokretna sila. Ona je izvor svega. Hogon je živio šezdeset godina. u ovalu koji simbolizira »svjetsko jaje«. Činjenica da su obje crte ravne simbolizira neprekidnost. općenitije.38 põ. DIGITARIJINO PORIJEKLO I OSOBINE Osmi je Hogon poučio svoj narod o zvijezdinim osobinama i. Kao težak zametak svijeta koji nastaje svake godine. u najuzvišenijem smislu riječi. Nasuprot ravnim crtama.osam ciklusa. »mrzovoljni otac«. izbacivala sve veće i veće sjemenke ili izdanke (crtež VI).36 Tvore je tri od četiri osnovna elementa: zrak. i to se okretanje slavi obredom bado. pa tako te dvije crte pokazuju četiri glavne stranesvijeta. stvara oval kojem je donji dio otvoren.«35 Ona je »svjetsko jaje«. pojavivši se na mjestu prvoga. treći izdanak. Međutim. Tako dobivena ličnost. a kad se razvila. CRTEŽ VI: P orijeklo spirale stvaranja (domorod. Element zemlju zamjenjuje metal. poglavicu).

Zbog te uloge ta zvijezda. teoretski. sastoji od dvadeset odjeljaka. Ona je najteža zvijezda. Zapravo. 27 . Zvijezda je rezervoar i izvor svega: "Ona je spremište svega na svijetu."8 Prema verziji što se priča muškarcima. dvaput veću nego što su one kojima se služe žene. koje se zove nun goro. povrće i vodu. Prema verziji koja se priča ženama.000 kg). »Digkaria je os cijelog svijeta. u obliku beskonačno malih čestica.46 Ona je početno vrtložno kretanje svijeta.45 Spirala nosi mrežu dvostrukih polumjera. prikazane košarastim cjedilom. prvobitno je djelo simbolički prikazano košarastim cjedilom. čije središte započinje na dnu. stvaralačko kretanje. drugi kopnena. odjeljka su četiri i sadrže žito. prikaz) Oko kruga je nanizano šest znakova.grahova kapa".CRTEŽ VII: Zvijezda Digitaria (domorod. Svaki se odjeljak. DIGITARIJIN POLOŽAJ Digitarijina je putanja u središtu svijeta. koja se smatra najmanjom na nebu. a treći stvorenja što žive u zraku. Ta se sprava sastoji od korica u obliku neprekidne spirale."51 Drugim riječima. odvaja je od drugih zvijezda tako što je obuhvaća svojom putanjom. osobito upravlja položajem Siriusa. napravljenim od slame. ukupno ima osamdeset osnovnih elemenata.53 koja je malo svjetlija od željeza i tako teška »da je sva zemaljska bića zajedno ne mogu podići«."50 Sadržaj zvijezde-posude izbacuje centrifugalna sila. opet. koje se brzo razvijaju: »Stvar koja ide (koja) se pojavljuje izvan (zvijezde) postaje svakog dana velika kao što jest. dok polumjeri predstavljaju unutrašnje treperenje svega. usporedivih sa sjemenjem Digitarije exilis.4* Isto tako.. kao sve sjemenje ili sve željezo na Zemlji. . velika kao razapeta volovska koža ili stupa. kovinu.«56 i bez njena kretanja ne bi nijedna druga zvijezda mogla ostati na svom putu." Sastoji se od kovine sagala.55 iako je. najneposlušnije zvijezde.47 Tako stvorena masa podsjeća na stupu. Dakle. ta stupa ima tri odjeljka: prvi sadrži vodena bića. kao da su izbačeni iz njega (crtež VII):42 o o o o o o dvokrake rašlje: drveće peteljka sa četiri kose crte: malo proso četiri točke nanizane kao trapez: krava kojoj je glava obilježena kratkom crtom43 četiri divergentne crte što počinju od podnožja savijene peteljke: domaće životinje četiri točke i crta: divlje životinje os kojoj su sa strane četiri točke: biljke i njihovo lišće. zvijezda je zamišljena kao debeo oval čiju donju polovinu tvori spirala s tri zavoja (tri odjeljka). Njen prvi proizvod je izvanredno teška tvar koja se taložila izvan krletke kretanja. Tb znači da je ona ceremonijar nebeskih položaja. ono što izlazi iz zvijezde povećava se svakog dana za svoj obujam. izvorno je Digitaria materijalizirano. Naime. zvijezda je teška kao 480 magarećih tovara54 (oko 38. ujedno je i najteža": »Digitaria je najmanja stvar koja postoji.

hvataju duše. Zapravo. nay dagi. vanjska je staza muških duša. anam tõnu." Eufemistično se opisuju tako kao da su u vodama obiteljskih jezeraca: zvijezda izbacuje dva para polumjera (zrake) (ženski lik) koji. dakle. nazvana »uzorak Ženskog Sirka«. dosegnuvši površinu voda. enegirin (doslovce: vodič koza). sustav Ženskog Sirka prikazan je krugom s križem (četiri glavne strane svijeta) čije se središte sastoji od okrugle točke (zvijezde) i čiji krakovi služe kao spremište za muške i ženske duše svih bića. što ih okružuje sedam točaka. a taj je izraz igra riječi s obzirom na emme girin (doslovce: vodič sirka). Ženski Sirak predstavljen je trima točkama. Prema imenu bi. nyãn nay. Osim toga. četiri puta lakša i putuje po većoj putanji u istom smjeru i za isto vrijeme kao i ona (pedeset godina). ili Kozar. Njihov je medusobni položaj takav da su im polumjeri pod pravim kutom. nyãn tolo. Ta je skica. emme ya tõnu. Položaj te zvijezde utječe na razne obrede u Yougo Dogorouu. kraj koje su dvije crte obilježene točkicama. »sunašce«. veća je od nje. koja se sastoji od pune crte nazvane «kozarov put«. muškim simbolom vlasti.DRUGE ZVIJEZDE U SIRIUSOVU SUSTAVU Medutim. Digitaria nije jedina Siriusova pratilica: zvijezda emme ya. Ženski Sirak. Ženski je Sirak sjedište ženskih duša svih živih ili budućih bića. Ženska se zvijezda prikazuje križem.58 dinamičnim znakom koji podsjeća na kretanje cijelog Siriusova sustava (crtež VIII). u jednom od središta elipse nazvane »muški uzorak«. jer ona je »žensko sunce«. koja je dobro poznata svima. prati je jedan satelit koji se zove "ženska zvijezda". odnosno četiri (ženske) plus tri (muške) koje su ženska i muška duša (crtež IX). bio važniji kao vodič Ženskog Sirka. a unutrašnja ženskih (crtež X). Emme ya je jedina zvijezda koja ispušta zrake poput sunčanih zraka. Gledan kao cjelina. 28 . donekle se brka s većom zvijezdom Kozar. enegirin ozu.

sastavljena od kružnog luka i ravne crte. dok je lijevi krak Ženski Sirak (E). na dvije trećine svoje visine. Obilježena su oba naizmjenična Digitarijina položaja u doba Siguija. smještena je u središte jajeta. budući da je »žensko sunce«. CRTEŽ XI: P utanja zvijezda u Siriusovu sustavu Siriusov se sustav kao cjelina crta u Sangi na razne načine. simbolizirajući zrake koje isijava zvijezda. tako smješ-ten da zorno prikazuje kako Sirius povezuje obje gore opisane zvijezde. znak se. ravno se spustio. dolje otvoreni oval označuje izlaže-nje tvari koja se širi svijetom. Premda ženskog roda (u originalu — nap. koji se sastoji od elipse (svijeta) u kojoj je jedno središte Sirius. ne dosegnuvši cilj. Na pročelju prebivališta velikog Hogona Arouâ i u službenim kućama dodijeljenima Hogonima Dyona. tvori izduženu osnovu što pod pravim kutom strši ulijevo: to je putanja zvijezde Postolar (C). Sastoji se od ovala. key — siječe savijeni krak y čiji je donji dio Yasigui. sastavljenim od okomite osi koja. Digitarijin pandan. mrav je tu obilježen ravnom crtom. podsjeća na to da je Postolar (C) udaljeniji od drugih zvijezda nego Sirius i da se okreće u suprotnom smjeru. oval uokviruju po dvije okomite crtice. pogotovu za obreda bado. Os je pokrivena poluelipsom čiji se krakovi spuštaju prilično nisko.59 ili "uzorak vrha i dna svijeta«. Digitarije i Sirka.. Donji dio osi (SC). Za vrijeme obreda bado najstarija žena u porodici crta na kućnom ulazu "uzorak ženskog svijeta«. kojem ravni krak — mrav. Time se označuje njegova prevlast nad Yasiguijevom ženskom prirodom. kao što pokazuje desna crta.Sustav Siriusa. u kojem je devet znakova: Da — Digitaria. sastoji od neke vrsti X. Sirius (S). prev. a istodobni položaji Ženskog Sirka obilježeni su na dva koncentrična kruga što obuhvaćaju Sirius. aduno dale donule tõnu (crtež XII). čija je putanja obilježena desnim krakom (F). otvorena krivulja na desnoj strani upućuje na prihvaćanje svih tvari i sadržaja koje stavi u nju Stvoritelj. A i B pokazuju također krajnje Digitarijine položaje s obzirom na Sirius E— zvijezda Ženski Sirak. jer Yasigui je osakaćen. kao što je Sunce u središtu Sunčeva sustava. prikazuje se "Siguijevim uzorkom" sigi tõnu. Db — Digitaria na drugom položaju. i koja. ima izbočinu. dodirna točka (D) s tom elipsom simbolizira Digitariju.60 29 . dyãn tolo bana tõnu (crtež XI). taj je krak i »ženska zvijezda«. ukazuje na to da je Yourougou najprije opisao krivulju oko neba. kuka. a drugi je dio komad organa što je odvojen pri izrezivanju. No. put tih zvijezda prikazuje se »uzorkom gospodara zvijezde Postolar». nyãn aduno tõnu. »zvijezda Siguija« ili »zvijezda Yasiguija«. kao da je muško. duži od gornjeg dijela (SD). slomljena u podnožju. »svjetskog jajeta«. R — Yourougou. S— Sirius.. koja je istodobno dio otrgnute posteljice.

Tako se Digitaria u mitovima smatra Yourougouom kojega u svemiru drži Nommo i koji se neumorno okreće oko Siriusa ili. Digitaria se. a treći živih duša. oko Yasiguija. drugim riječima.62 Yourougouova je sudbina da zauvijek slijedi svog blizanca — blizanca koji je ujedno njegova ženska duša. sastoji se od kose crte. Fb — "ženski znak«. koji su izašli iz druge posteljice i silazak na Zemlju njegova blizanca s kišom koja daje život i čisti. ženom. to je biće otkinulo komad te posteljice. dogodilo se da je iz jedne posteljice izašlo samo jedno muško biće. kao "svjetsko jaje" (vidi ranije). crta prelomljena na tri nejednaka dijela. no nikada ga ne može doseći. muško se biće pretvorilo u životinju. na koju se naslanja. blijedog lisca. presiječene crtom koja završava ispupčenom krivuljom. Međutim. muškarca. prvi je sjedište budućih ženskih duša. i on postade Zemlja. podijelila na dvije blizanačke posteljice iz kojih je trebalo da se rodi po par Nommoa. Učitelja. nyãn tõlo. tako da je postala suha i neplodna. N — Nommov se lik sastoji od okomite crte. da bi našlo svog blizanca.Zapravo. To pokazuje dodir između spolova. yuruga. Učitelja. nyãn tõnu. Nommoa osobno.61 i prenijelo svoju nečistoću na Zemlju. malo ispod gornjeg kraja. nagoviještena spirala podsjeća da je riječ o satelitu Ženskog Sirka. drugi je sjedište duša umrlih. Fa — "ženska zvijezda". Lijek protiv tog stanja bilo je žrtvovanje nebu jednog od Nommoa.63 »Štap« je uspravan zbog 30 . CRTEŽ XII: Siriusov sustav To je uplitanje poremetilo red stvaranja.

SIRIUSOV SUSTAV KOD BOZOA Sustav je poznat i Bozoima. Ili 1933. Te likove opisuju M.«66 Sigi dolo je prikazan najprije sam »u hladnom razdoblju i nečistoći«. i dalje. Griaule i G. Taj je podatak dobiven od jednog uglednog Yougo Dogoroua. Deveti niz. Ta su četiri plemena Aroui (proroci). simbolizira Mliječnu stazu.. Mousso Koroni Koundye se u svakom pogledu može usporediti s Yasiguijem. usp. 1949. Siriusov se sustav prikazuje na kockastom gunju zvanom koso wala.zadivljenosti koju izaziva prizor stvaranja. rastvorena dolje kako bi prosula sjeme. To se mjesto zove tăna tõne. 3. Prema mišljenju svih upućenih. blizanka Pembe. tako što se ista kretnja ponavlja pod 31 . usp. zatim je prikazan u petnaestom pravo-kutniku (osmi niz) tako da su mu. 171. gdje se ta rasjedna pukotina opisuje potanko. a s druge strane svastiku. u mraku. 2. Griaule: Masques Dogons. to je svijet kao maternica. Sirius je Mousso Koroni Koundye. »šarena slika«. op. započetog sustavom žena.. 8. Što se tiče opisa te maske. stvoritelja Zemlje. Što se tiče rasprave o tom zamjeniku Boga Stvoritelja. Peti niz u sredini. U tim su nizovima raspršena dvadeset tri pravokutnika raznih šara. a kao i oni zovu zvijezdu Digitariju fini dolo. sigi dolo. pa je kao posljedica toga. postavljenih u smjeru utkanih niti. maska kanaga prikazuje. »dvije zvijezde znanja«. te. koji simboliziraju tamu i svjetlo. str. Napomene 1. i dalje. Travaux et Mimoires de l' Institut d'Ethnologie de l'Universite de Paris. 4. Sirius zvijezda obrezivanja. sastavljenih od tridesetak pravokutnika obojenih naizmjenično plavo i bijelo. Mi smo 1931. L'Homme. Editions du Ch êne. 12. Griaule: »Dieu d'eau».. str. prihvatili taj broj i on se zasada može zadržati kao pouzdan. Pembu i Fara. i 1950. ili 1963. Pariz. od kojih je svako imalo svojevremeno drukčiju ulogu. 9. 11. Ibid.67 U mitologiji Bambara.i Dogone. Dieterlen u napisu Signes graphiques soudanais.) Općenito je poznato da se slijedeći Sigui neće proslaviti još desetak godina (to su nam rekli potkraj 1950). 3 (Pariz: Hermann).65 To ime ujedno nagovješćuje da je zvijezda sjedište sveg znanja. devetim pravokutnikom (treći niz). jer »ona predstavlja na nebu Farovo nevidljivo tijelo". što se tiče njihove uloge. baš kao što se u francuskom jeziku sedmodnevni tjedan spominje kao »osam dana». 5. bogovu statičnu kretnju.64 Izraz fã dolo fla. spremna za rađanje. 7. Fc — ženski je spol prikazan ovalom kojem je donji dio otvoren. koje će se dogoditi kad se pojave buduće vode. tuču i kišu. što je isti izraz koji upotrebljavaju i Dogoni. zemlju i nebo. ako taj proračun vrijedi. brkali s Onoima). 14. dok ostala tri predstavljaju dugu. bijela i crvena boja. spreman da rodi. s jedne strane. knjiga XXXIII (1938). Griaule. 1. podjednako za Bambare. općenito se primjenjuje na Digitariju. koji nazivaju Sirius sima kayne (doslovce: sjedeće hlače). Razne podatke dali su neposredno ljudi iz Yougo—Dogoroua 1931. na jednom kraju. (Podatak je dobiven od jednog uglednog Yougoa u dobi između pedeset pet i šezdeset godina. 10. u mitologiji Bambara. 1848. Onoi (trgovci) i Dommoi (koji su se. poglavlje. 1948. cit. Simbol žene je iz profila velik trbuh. pri čemu se izmjenjuju plava. 470. 1936. Dogoni su podijeljeni na četiri plemena. str. Vjerojatno 1961. mitska žena koju je progonio kroz svemir i nije ju uspio uhvatiti. Usp. a dva tjedna kao "petnaest dana". koji se sastoji od deset nizova. 6. Dvadeset ih prikazuje zvijezde i zviježđa. 13. Jedan Bambara koji živi u Bandiagari takoder je potvrdio najvažnije osobine sustava. Dyoni (ratari). Masques Dogons. Dogoni računaju petodnevni tjedan kao šest dana. zamišljeno kao par blzanaca. SIRIUSOV SUSTAV KOD BAMBARA Bambare zovu Sirius »zvijezdom postanka«. sadrži pet crnih (ne plavih) pravokutnika koji ukazuju na »peto stvaranje. 167. u kojem nema šarenih pravokutnika. usp. a njegov satelit tonõ nalema (doslovce: očna zvijezda).68 Ona je uvela obrezivanje i izrezivanje. sa strane fã dolo fla (dvije crvene crte).

Griaule: Masques Dogons. Griaule: Signes graphiques des Dogon u napisu M. usp. L'Homme. 3. G. 44. str. ustoličen 1935. Izrekom da se čini. vidi dalje u tekstu. usp. S jedne strane. Vrhovne se poglavice plemena Arou biraju zapravo dok su još mladi. U nekim je sudanskim jezicima broj 60 poznat kao "mandeovo računanje». 27. kao što tvrdi. 39. a i kod mnogih drugih plemena. «zvijezda Digitaria». M. usp. koji je. Vidi i Griaule: L'image du monde au Soudan. 60 str. 81—89. Sigõ dolo kod Bambara. Siguiji se održavaju u razmacima od šezdeset godina. 65—79. Usp. Što se tiče rasprave o tom mitskom liku. kao i drugi crnački narodi.. koji se proslavio na početku dvadesetog stoljeća. Treba imati na umu da Dogoni. podudara s nizom od šezdeset vladavina svih Hogona. upotrebljavaju nekoliko različitih simbola ili čak nekoliko različitih nizova slika da bi izrazili jednu jedinu misao ili stvar. koji odgovara Mousso Koroni kod Bambara. 23. Usp. Donijela ga je misionarska organizacija iz Dakara i Djiboutija i predala Musee de l'Homme u Parizu. 2. põ tolo. Digitaria exilis. Najveći poznati primjerak dugačak je deset metara. str. U sistemu bilježenja koji se osniva na 80. 29. Tako su u udubini Yendoumman Damma tri primjerka. i to vanjski omot.). Dogoni prihvaćaju da se Digitaria kreće putanjom pedeset godina i da taj broj odreduje računanje Siguija. 35. str. 30. bio je najstariji čovjek u tom području u to doba (tj. str. Prema riječima Innekouzou. Griaulca i G. 43. zbog sporednih razloga. u Barni četiri i u Ennguel-du-Basu tri. 34. (Pariz: Hermann). Griaule: Dieu d'eau. i dalje. Što se tiče još jednog pokazatelja koji nam omogućuje da utvrdimo minimalnu starost nekog sela. 37. põ tolo amma tolo lā woy mānu 36. Što se tiče rasprave o tom mitskom liku. 234. Što se tiče tog načela. Broj 60 stara je osnova sistema bilježenja što se još upotrebljava u Sudanu za mnoga obredna računanja. 42. 21. vuče skriveno etimolosko porijeklo od riječi polo to. No. 17. 24. Pedesetogodišnje razdoblje vrlo je blisko ophodnom vremenu Siriusova pratioca. Ibid. To vjerovanje još postoji kod Dogona. Ostala su tri poznata kao yolo. počevši od najvišeg znaka na desnoj strani. Tim se izrazom uvijek služio Manda. i 1780. Usp. vjerojatno rodio između 1770. a takvom se i smatra. 26. Griaule: Signes graphiques des Dogos. vidi dalje u ovom članku. str.kutom od 90° u odnosu prema prvoj. po svoj prilici. 41. dvadeset pet godina. tada se njegov pradjed. 16. Usp. jedan simbol često ima nekoliko različitih značenja. Griaule: Jeux Dogons Travaux et Mémoires de l'Inslilut d’Ethnologie de l’Unvversité de Paris knjiga XXXII. 20. treba napomenuti da je datum prošlog Siguija. i dalje. Journal de la Société des Africainistes. i dalje. i dalje. Griaule: Dieu d'eau. 32. 19. taj se zbroj zove »80 i 20«. 183. koji obuhvaća razdoblje od oko 1500 godina. Prosječna je vladavina. 385. dolje. Griaule: Le Verger des Ogol (Soudam français). prev. bio vrlo star dok je on još bio mlad kozar. Dieterlen: Essai sur la religion bambara (Pariz: PUF). str. L'Astronomie (rujan 1931). str. jer se smatra da se taj sistem proširio iz mandea (zasebna grupa među nigero-senegalskim jezicima — nap. najčešće se naziva fonio u Zapadnoj Africi. Sjeme Digitarije sastoji se od četiri dijela. To znači da ti predmeti tvore niz koji za ljude nema samo brojčano značenje. 28. 38. XIX. navodno bio pomaknut naprijed. Ta krava je Nommovo utjelovljenje. slučajno skraćeno na pola stoljeća. kao da se vrti svijet» (põ tolo yeneñe aduno gõnode ginwo). usp. čiji izvanredno oprezan um tako izbjegava čak spominjanje imena jednog od osnovnih tabua totemskkh svećenika. u Yondoumman Di tri. M. od kojih samo jedan. Usp. Dieterlen: Signes graphiques soudanais. Vidi dolje. 18. 22. Hogon Sange. 31. 32 . Griaule: Masques Dogons. Ako prihvatimo da se rodio oko 1855. U pjesmi postaje samoglasnik malo nazalan. Obrnuto. U današnje se doba uzima 80 kao osnova računanja u raznim krajevima. Ono se očito. Joumal de la Société des Africainistes. Što se tiče simboličnosti broja 7. 40. suprotno običajima u drugim plemenima. »duboki početak». vjerojatno se želi saopćiti taj dojam. najstariji Dyon). Põ. 245. Svaka je posuda za vrenje dokaz o Siguiju za koji je ispletena. Prethodni se mit spominje ovdje kao indikacija o promjenama ili kombinacijama u sustavu računanja koje se javljaju u «povijesti» crnačkih naroda. Drugi lik predstavlja boga koji se vrti spuštajući se na Zemlju kako bi reorganizirao zbrkani svijet. Yendoumman Banami četiri. Nabrajaju se u smjeru kazaljke na satu. 25. 242. XVII. S druge strane. Nagovješćuje li to da se za svaki obred datum redovno pomicao naprijed? Neupućeni bi tako ostali uvjereni da je službeno razdoblje šezdeset godina i da je. M. Nakon te reforme zamijenjeno je žrtvovanje Hogona životinjskom žrtvom. Tu postoji protuslovlje koje dosada nije riješeno. Baize: Le Compagnon de Sirius. usp. »ako se pogleda Digitaria. Što se tiče drugih pojedinostii usp. Razdoblje na koje upućuje takav niz iznosilo bi 1440 godina u vrijeme slijedećeg Siguija. ima ime: kobu. 15. 33.

oni su dokaz o znanju onoga tko ih nosi. 55. 33 . To se odnosi na budući svijet koji će nagovijestiti poplava. 65. Joumal de la Société des Africainistes. zbog tematike koju obrađuje. Pokušao ju je uhvatiti tako što je majci. koji kod Bambara ima jednako značenje kao dogonski Nommo. 60. Osim što imaju ekonomsku vrijednost. jer je smatrao da je to njegova duša blizanka. 1. suđeno je da za sva vremena slijedi žensku dušu koja mu je idealan blizanac. Gunj koso wata. ali nije bila košara. usp. Muškarac bi taj znak mogao. 47. U vezi s Mousso Koroni Koundye. Što se tiče činjenice da Bambare i Dogoni pridaju veliku važnost tkanju i raznim pamučnim vrpcama. usp. Dogoni imaju slične gunjeve. 5. Usp. usp. Usp. i 2. 66. Dieterlen: Essai. kize wogonode para gwāy wokuwogo dega bay tuturu byede 52. 3. nazvati anam tõnu. koji se zove yanunu. no molim čitaoce da mi oproste ako nisam u tome uspio. “muški crtež”. poglavlje. XX. koji se rodio kao osamljeno biće. Dieterlen: Essai sur la religion Bambara. DRUGI DIO Pitanje o Siriusu postavlja se drukčije UVOD Obratit ćemo sada pažnju na ulogu koju je zvijezda Sirius imala u povijesti Je li imala nekakvu važnost. 64.45. 1.” 68. 48. Što se tiče sličnosti izmedu Mousso Koroni Koundye i Yasiguija. 2. ustrajati uza nj. (dyo). M. osobito za svadbenih svečanosti. poglavlje. pripada nizu od osam obrednih gunjeva sa šarama i bojama koje prikazuju mitologiju. pa će čitaoci. Oblik te košare otprilike sliči stupi.. ili Fanra. Yourougouu. Dieterlen: Essai. Što se tiče Fara. ovisno o položaju. 54. drevne: su kulture mnogo čudnovatije nego što se ponajčešće misli. Dieterien: Essai. Riječ fini. Dieterlen: Essai sur la religion Bambara. Izraz možda ukazuje na grupiranje Siriusa i Digitarije ili Digitarije i nekog drugog pratioca. 59. Griaule i Dieterien: Le harpe-luth des Dogon. poglavlje. Ljudi imaju dvije duše blizanke različitih spolova. Nastojao sam ga učiniti čitljivim. Jedan. 61. Mande i Ongnonloua. isto tako. aduno kize fū guyoy 50. Journal de psychologie normale et pathologique (travanj/lipanj 1949). Upotrebljavaju se noću ili se nose kao odjeća. 183. koji se nekoć upotrebljavao. vjerojatno. Griaule: Dieu d'eau. i 2. iz koje je izvedena riječ fonio. 49. Ima isti korijen kao sagatara. Vulpes pallida ć2. kozmologiju i društveni sustav. Upućeni imaju drukčije mišljenje o tirn dimenzijama. poglavlje. 63. 58. Smatra se da je Digitaria imala oblik košare. U vezi sa sustavom simbola koje prikazuje ta košara. Taj je crtež Ongnonlou naučio od Hogona Sange u kolovozu 1950. jednaka je riječi põ. Pembom i Farom. Verzije Innekouzou. Taj umnožak simbolizira ovdje najveći zamislivi broj. poglavlje. neka je vrst vrlo pojednostavljene karte svijeta na kojoj se vide najvažnije zvijezde. koja se upotrebljava u djelom sudanskom području Afrike. S. Broj 480 je umnožak osnovnog broja 80 i broja desetica u osnovnom broju 60. Usp. u drevnim religijama? Postoje li dokazi iz drevnih kultura da su zagonetne pojedinosti o Siriusovu sustavu bile poznate i drugima. põ tolo kize woy wo gayle be dedemogo wo sige be 53. usp. 1. de Ganay: Aspect de mythologie et de symbolique bambara. Ovdje prikazani crteži upotrebljavaju se u Wazoubi. usp. Taj se crtež izrađuje u Wazoubi u svetištima za vrijeme svetkovine agu. ibid. 1. 67. otrgnuo dio posteljice što se pojavila pošto se on rodio. i dalje. str. koji nose stariji upućeni na najvažnijim svečanostima Bannbara. poglavlje. dužnostima i namjerama onih koji se njima koriste. »jak. 51. 46. Javno se upotrebljavaju u obredima. a ne samo dogonskom plemenu? Možemo li otkriti odakle Dogonima podaci? Moram upozoriti čitatelje da je Drugi dio težak. moćan» (domorodačka edmologija). i kakvu. Jer. Zemlji. Ista je misao općenito prihvaćena kod Bambara. Riječ je o uzbudljivu materijalu. 56. i Griaule: “Dieu d'eaui. põ tolo aduno fū dudun gowoy 57. Uvjeren sam da će iz tunela izići vrlo zapanjeni.

11. nebo izgledalo pusto i sumorno! Nestanak te slavne ljepotice s nebeskog svoda činio se nepodnošljivim gubitkom. CRTEŽ: Siriusov helijački izlazak — dogonska skica o sjedinjenju Sunca i Siriusa u tom trenutku Kako je sada. Tako je veliko bilo Sunce. gorko je zaplakala. u balzamu smrti. Kad se približio kraj. Bila je teško bolesna. neusporediva izgleda. ali je otkrivala da i one osjećaju tu pogubnu slabost i da tonu u neku vrst slatka sna. vrlo malaksala. prvi put bacila svoje izvanredno prodorne i blještave zrake koso na Zemlju — gotovo kao da će svojom plamenom ljepotom spržiti tlo. Međutim. Počivala je pod zemljom. jer se neposredno iza nje ukazalo veliko Sunce. najednom se nije osjećala dobro. neprestano se penjući sve više i postajući sve savršenijom. ta sjajna i lijepa besmrtnica (barem se takvom doimala). Malaksala. Ipak. kad je više nije bilo. divna kao što može biti samo božica. izgubila je svoj položaj u središtu svijeta i ljepota joj je stalno blijedjela. na priprostoj Zemlji. ni približno tako blistavi. Stigla je noć. Noć na noć padala je sve dalje i dalje od svog visokog. a plamena božica Sotis oduševljavala je i očaravala noć na noć smrtnike.. Svake je noći izlazila sve više i više ispred Sunca. Gotovo nestrpljivo čekala je svoju kob — i napokon je ona grozna crta od zemlje i bregova. Noći i noći gledali su sa strahopoštovanjem lijepu Sotis dok je još bila u naponu snage. više nije gotovo mogla sjaji onako kako je željela. crvena kao djetešce iz maternice ili kao Sunce na izlasku svakog dana. a oči su joj pocrvenjele od stida zbog buduće pomrčine. a sada se osjećala nevrijednom kao svaka starica. Što da učini? Osjećala je kako joj snaga kopni svake noći. nenadmašivo veličanstveno. Neki su čak vidjeli njeno rodenje kad je. Nekoć je bila najčarobnija. najblistavija kraljica noćnog neba koja je ikada viđena. Dugo je imala glavni položaj na nebu i svi su joj se divili zbog ljepote. gordog mjesta na nebu — sve bliže obzoru. potpuno progutala njen sjaj. što joj je nagovještavalo neizbježnu smrt.. Ta njena prva pojava bila je kratka. Sunce se svake noći povlačilo u svoje počivalište. budući da je ta nebeska kraljica bila dobra dok je vladala i nije bila suviše ohola ni prostačka. tako neodoljiva njegova pojava — Sunce koje su neki uspoređivali s velikim divljim bikom što riče i vlada nebom i zemljom. Dolje. Ne obazirući se na Sotis. obuzeta jakom tjeskobom. mnogi su obožavatelji njene ljepote oplakivali njenu smrt.DRUGO POGLAVLJE Bajka Bila jednom lijepa sjajna zvi|ezda Sotis. hvatala se za svaku zvijezdu koju bi uspjela naći. dražesnim 34 . Kako je nedostajala božica! Mnogi su smrtnici ronili gorke suze zbog toga što više nisu vidjeli ljepoticu koja ih je zanijela svojim svjetlucavim očima.. ono je ubrzo pobijelilo nebo svojim sjajem. živjeli su smrtnici. a nje više nije bilo. No. koje se odavno bojala. činilo joj se da joj se gasi život. Sve su se zvijezde rasplinule kao što mliječne kapljice nestanu kad se vrč iznenada napuni do ruba.

Lijepa Sotis. zapravo.smiješkom. »Probudila se! Probudila se! Božica se vratila! Ponovo se rodila. stavovi i dojmovi drevnih naroda važni su baš kao i suhoparni opis činjenica u koje su vjerovali. oči mu je opržila svježa zvijezda. Sunce tek što nije izišlo. Odavno su napuštene nade i prihvaćene činjenice. Siriusovo bi svjetlo. Egipćani su imali Sotisin kalendar. jer je zaista bio crven za 35 . zbog nevijerojatno precizne usmjerenosti građevine i zbog toga što je u hramu inače bilo potpuno mračno. on svojim probojnim blijeskom lako prodire u njihove redove. Tako je zvijezda bila prisutna u svom hramu. opečenih dana potječu donekle od Siriusova »prženja«. Prošlo je sedamdeset dana. ugasle osjećaje. bila tako veličanstvena da se gotovo činilo da bi bilo pretjerano zahtijevati od šarolike i promjenljive sudbine njenu stvarnu pojavu. Pastir je pogledao prema obzorju na istoku i dok je gledao. Sotis je staroegipatsko ime Siriusa. sasvim mračnu hramu. kao što nam nalažu pobožnost i savjesnost. koliko je provela u podzemlju. upućeno kroz prolaz (zahvaljujući točnoj usmjerenosti). usredotočena samo na žrtvenik u golemu. Čuli su vijest. Jedan takav hram. a ljudi je zovu Sirius. drveće ga više ne ometa slabašnom svježinom svog lišća. približavala se zora. Kad Sirius izlazi sa Suncem [helijački izlazak]. starima već punih šest mjeseci. Pastir je ukočeno stajao. tuga je postala tupa. i prva pojava Siriusa na istočnom obzorju neposredno prije Sunca — poslije 70 dana u Duatu (podzemlju) — zvala se Siriusov helijački izlazak (ili izlazak “sa Suncem”). onakvo kako su ga čitali Grci. morala je biti ona! Nijedna druga zvijezda nije imala tu auru. posvećen zvijezdi Sirius. iako je riječ o jednoj jedinoj zvijezdi. svi su je se sjećali. čije pojedinosti nije potrebno da razmatramo. vratila se iz smrti!« Svi se štovaoci uzbuđeno okupiše i opet se ponadaše. U čast sedamdeset dana. Zar više nikada neće vidjeti njen laki korak u nebeskom kolu zvijezda? Slijedili su dani i noći. te nekima daje snagu. i Dogonima1) da su goleme hramove gradili tako da glavne lađe budu usmjerene baš prema onom mjestu na obzorju gdje će se Sirius pojaviti očekivanog jutra. kako bih saopćio čitatelju ne samo određene činjenice nego i određene jednako važne i. besmrtna. Dok se brzo Sunce penjalo iza Sotis. koje se zbiva svake godine. U to se doba smatralo da okrutnost i suhoća tih vrućih. * Napisao sam tu bajku sa stajališta jednog staroegipatskog svećenika. što se usjekla duboko u pamćenje. Siriusov je helijački izlazak bio tako važan starim Egipćanima (kao što je. Taj svjetlosni učinak bio je moguć. O Siriusu je nikla predaja da je »crven«. Jer. nestala je samo s vidika. bez sumnje. zapazili drevni narodi. mokra od životne vode i istodobno u plamenu vatrenog uskrsnuća. darovateljke sloge i milosti svom narodu. jer je u zviježdu Canis ili »Pas«): »Vrh njegove [Pasje] strašne gubice obilježen je zvijezdom čiji je sjaj najprodorniji i čiji plamen prži. Jedan je pastir prije svitanja krenuo k svojim janjcima. Ta se svetkovina održala do dana današnjega. a tugu brojnih žalobnika ublažila su ljekovita krila vremena. Posvuda u starorimskoj književnosti spominju se »Pasji dani« što su slijedili poslije Siriusova helijačkog izlaska u ljeto. takvu prodornu ličnost. Nesumnjivo je da je svjetlost jedne jedine zvijezde.) Siriusov helijački izlazak bio je važan i drugim drevnim narodima. a njena je slika. Evo kako je starogrčki pjesnik Arat iz Solija dramatično opisao "izlazak Siriusa" (često poznatog kao Pasja zvijezda. sutradan ujutro provjerili je svojim očima — i tada su utemeljili svetkovinu koja se prireduje jedanput u godini. pastir se okrenuo i potrčao prema najbližem naselju. To je bila ona. vidio je kako obzor gori sjajnom vatrom i vidio je svjetlucavo crveno rađanje božice. mnogo je svećenika koji se u mjesecu srpnju okupljaju po cijeloj našoj zemlji Egiptu kako bi prisustvovali posvuda objavljenom ponovnom rođenju velike Sotis. uveli smo sedamdesetodnevne obrede balzamiranja i mumificiranja za naše mrtve. zaboravljivosti i novih zanimanja koja mora donijeti život. kako bi izbrisalo njenu mučno kratku pojavu. Jer. na žalost. premda oplakivana.« Vidimo da taj dramatičan opis izlaska zvijezde ukazuje na događaj koji su. koja se polako sklapaju oko patnika u nevidljivim slojevima sna. Taj se dogadaj zbivao jednom u godini i doveo je do Sotisina kalendara." (Ra je staroegipatsko ime Sunca. ostavljala jak dojam na prisutne. a drugima potpuno uništava koru. Drevan hijeroglifski natpis iz tog hrama izvješćuje nas ovako:2 "Ona sija u svoj hram na Novu godinu i miješa svoje svjetlo sa svjetlom svog oca Ra na obzorju. Jer. i mnogo je hramova. preplavilo žrtvenik u unutrašnjem svetištu kao da se upalio reflektor s uskim snopom zraka. tankim strukom i nježnim nožicama. bio je Izidin hram u Denderi. majke Izide.

Krećemo . mi to razumijemo izvana (kao kad se opipava narančina kora). Ono što je nekoć bilo integralna narav života. sigurni da se ne možemo utopiti. ustanovio sam da je to izvanredno teško. A on nije zarobljenik smogom okovanih gradova. Jer. programirani za svojevoljan niz ciklusa. dublji razlozi. ali ne nalaze vezu s vanjskim svijetom. o pukom čuđenju. Tu bih novu bolest. poput nekakve bakterijske otopine u kojoj se kuhamo od rođenja. Sateliti nas zanimaju zato što smo ih mi napravili. mnogi će ljudi pažljivo pratiti kretanje vidljiva satelita nasuprot zvijezdama u pozadini. Današnje povećano zanimanje za astrologiju nema kao posljedicu neko osobito buljenje u zvijezde. s popratnim učinkom "otuđenje mladih". spustilo na takvu razinu. nošenoj strujom. skicirani ne nebu. gdje treba brzo ustanoviti imena i osnovna načela. Stoga se pretvaraju u unutra okrenute i osujećene cikluse koji se ne povezuju s našom okolinom. još je jedna posljedica dementije temporalis. jednostavno. Ja sam već prešao taj neobičan slap i uvjeravam vas da je uzbudenje zaista divno ako se samo prepustite vodi. prikazani su nam. Naši unutrašnji tjelesni satovi. ali zvijezde su strane i nedirnute čovječjim rukama — stoga i nezanimljive. Pitao sam se u čemu bi mogla biti pogreška.helijačkog izlaska. Kad bi retorički aludirali na »Pasje dane«. Što se nas tiče. U nekakvu odnosu prema zvijezdama može bili samo sastavni dio krajolika.. čak ako i napustimo sumporne pare svojih Gomora i osmjelimo se otići u prirodan krajolik. više nema mjesta u našim pogledima na svijet. Imajući na umu ta opažanja i dječju bajku koja nas uvodi u predsoblje egipatske psihe. ništa ne zna o kretanju zvijezda. izvlačeći sebe iz konteksta. otkrio sam da ih "razumijem". a takav je i bio. osjećamo strahopoštovanje i čudimo se što ih je toliko. kao što se još živo srce čupalo iz tijela aztečkih žrtava. shvaćanje se sastoji od razumijevanja iznutra i izvana. pripremimo se za spuštanje niz slap. zvijezde ne ulaze ni u jednu našu zamisao o povratku prirodi. stari bi Rimljani često spominjali Sirius kao crven u to vrijeme. Njima. kažu nam:4 36 . vodiči karavana deva i zrakoplovci. rade i dalje u nama. kako može. bez sumnje. S nebom uspostavljaju odnos seljaci. Postoje. mlake kožne osjete i neugodu mrežnice. i stoga smo zapravo odvojeni od stvarnosti. omamljeni sredstvima za umirenje. cjelokupno je njihovo djelovanje povezano s osnovnim načelom orijentiranja — danas gotovo zaboravljenim. On živi u svijetu koji je sve više i više njegova vlastita tlapnja. Jer. ostaje nam strano. za jedno su mu okretanje potrebna 24 sata umjesto 12). No. Sami stvaramo od sebe besmislene tjelesne strojeve koji kao da su. A broj ljudi u zavodima za umobolne i broj onih koji žive kod kuće. neizbježno izvršavamo nasilje nad svojom psihom. koji je cijelog života promatrao život u divljini i prirodi. Riječ je.. no na tome se sve i završava. A što se tiče utjecaja svemirskog programa na naše nazore o nebu. iznenadio sam se doznavši da čak i takav čovjek. dok smo bili djeca. mi kao da i ne opažamo izlaženje i zalaženje zvijezda. Drevni mitološki likovi. jednostavno.. Međutim. pojma nije imao o tome da Mali Medvjed može poslužiti kao pouzdana noćna ura dok se u malim krugovima okreće oko Polarne zvijezde (i djeluje kao nebeska kazaljka za sate s pola brzine — to jest. i odmah smo u zapjenjenim bujicama. Nije uzrok tome samo okolnost da živimo u velikim gradovima u kojima bliješte električna svjetla i od naših se isparavanja. kao starinske “pastirske tlapnje” koje ne zaslužuju pažnju zrelih umova. nesumnjivo je da ćete morati plivati prilično naporno. No. Profesori Parker i Neugebauer. svjedoči o našoj besciljnoj metafizici. no ne uspostavljamo nikakav inherentan odnos. Eto. koji su stručnjaci za takve teme. Naša suvremena civilizacija ne zanemaruje zvijezde samo zato što ih većina nas više ne može vidjeti. naše nas je tehnološko ludilo. poznati kao cirkadijski ritmovi. I o tome da smo se zaboravili orijentirati što se tiče godišnjih doba (osim što uključujemo klimatizaciju ako se znojimo ili grijanje ako drhturimo) ili što se tiče smjera (naše jedino prividno prihvaćanje svemirske strane očituje se time što nosimo sunčane naočale zato što je Sunce »ondje«). Jer. Ono što nam nije uistinu važno ili ono u što ne projiciramo stvaralački svoju svijest. Na primjer. nazvao dementia temporalis. ali ih ne shvaćam. kulturna snijet na koju se gotovo općenito žali »civilizirani» svijet. dima i umjetne sumaglice odražavaju prema nama. određena svemirskom orijentacijom—cjelina—mi smo sveli samo na oslabljene. Jer. Raspravljajući o zvijezdama s jednim poznatim prirodnjakom. ako se promatraju izdvojeno. Čitajući suvisla objašnjenja. Ta povećana odvojenost i otuđenost. a isto tako pomorci. u gotovo posve sekularnom i umjetnom svijetu orijentacija se smatra suvišnom. izuzevši pjesnike. s njegovim ciklusima i prirodnim događajima? Tko je izvan prirode istodobno je izvan svega. Kad sam prvobitno pokušao ispraviti svoje potpuno neznanje o toj temi. kojih im položaji baš ništa ne znače. Čovjek više nije takav dio. Mi ih gledamo zabacivši glavu. baš kao što je i svako drugo tijelo crveno na obzorju. uostalom. ući u nešto netko tko više nije ni u svom vlastitom lokalnom univerzumu.

Lepus (Zec). slike. jer je Argo tako velik da se gotovo nikad ne može naći na jednoj jedinoj potankoj zvjezdanoj karti. Brodski oblik Arga može se prikazati gotovo kako se hoće da se ipak ostane "unutar pravila". Uobičajena mana dosadašnjih knjiga o »svemircima što su došli u posjet« često je to što se ne mogu provjeriti njihove tvrdnje o drevnim kulturama (da se i ne spominju brojne očite pogreške). poslije kojih je slijedilo pet dodatnih dana. uzevši kao podlogu mišljenje spomenutih profesora. Kao što ćemo vidjeti poslije . na čijoj su osnovi sagrađeni dijagonalni zvjezdani satovi (dosada zvani 'dijagonalni kalendari'). Posljednja Orionova zvijezda diže se iznad obzorja jedan "»sat" prije Siriusa. te se zbog toga egipatska godina polako pomicala u prirodnoj godini. Canis Maior (Veliki Pas. da je zvijezda Sirius zapravo poistovjećivana sa čuvenom božicom Izidom. Sirius) i golemo zviježde Argo (Brod). Katkad se piše kao Sept i tako se izgovara. Baš zbog tog razloga postao je Orion važan u egipatskoj mitologiji i religiji. kao što se prikazuje na grčkoj vazi s 19. zvijezdom čiji je izlazak bio osnova cijelog njihovog kalendara. u kojem je "Pasja zvijezda". što nije neobično.. ili Sah i tako se izgovaralo.« 12. Osnova tih ura bio je izlazak zvijezda (za koje se uobičajio naziv 'dekani') u intervalima od dvanaest 'sati' tokom noći i u desetodnevnim tjednima tokom godine.. koje su Egipćani zvali 'dani na godinu'.. Sada kad smo utvrdili nekoliko imena i činjenica. Neki takvi pisci tvrde da postoje tajanstvene hijerarhije "upućenih" — djelomično u tajnim spiljama duboko u središtu planina — i da su neki od tih »upućenih« u neposrednoj vezi s »letećim tanjurima« i dobivaju naredbe od njih! 37 .»Egipatska kalendarska godina. napredak u našem traganju za istinom. Trebamo ustanoviti. i to prosječno jedan dan za čeiiri godine. A Sirius su Egipćani zvali Śpd ili Śpdt (nastavak »t« označuje ženski rod). što se transkribiralo kao Sah. Glavna zvijezda ili dekan bio je Sirius. razmotrimo slijedeću bitnu pojedinost. ta je komplikacija neprestano stvarala poteškoće pri prilagođivanju zvjezdanih satova. Bit će to vrlo važan. Katkad se čak spominju novinski članci koji i ne postoje ili tajanstveni profesori iz istočnoevropskih zemalja koji se skrivaju. ponijevši sa sobom svoje neobjavljene rukopise. Zanimljivo je da je Orion nad Zecom. Egipćani su se toliko bavili Siriusom. dobro je poznata građanska ili 'putujuća' godina koju je tvorilo dvanaest mjeseci što su se sastojali od tri desetodnevna tjedna i koja je bila podijeljena na tri četveromjesečna godišnja doba. Orion su Egipćani zvali S3h. da se dekan neposredno prije Siriusa smatrao Siriusovim »prethodnlkom«. CRTEŽ: Zvjezdana karta na kojoj se vide zviježda Orion. poglavaricom egipatskog panteona. Moramo biti oprezni i ne smijemo ništa govoriti bez dokaza. Pisac i kartograf donekle su izmijenili poredak zvijezda u Argu na ovoj zvjezdanoj karti. Ukupan zbroj od 365 dana nije se mijenjao. Četiri dekana što su po redoslijedu neposredno ispred njega tvore zviježđe Orion.

« Vrlo se pomnjivo raspravlja o tome što As—Ar ne znači. čije je egipatsko ime 3st. čini se. opisuju Sirius A kao "sjedeći" — a sjedalo je znak za Izidu. Nijedan se drugi egipatski bog nije nikada spominjao ni nagovještavao tako i nijedan drugi bog nije nikada zauzimao tako uzvišeno mjesto u mislima Egipćana. (ili skenirano ) »Iz hijeroglifskih zapisa svih razdoblja u egipatskoj dinastijskoj povijesti doznajemo da je bog mrtvih. znali o prvobitnom značenju imena As—Ar tako malo kao i mi i nisu imali nimalo bolje izvore za dobivanje obavještenja nego što ih i mi imamo.Vratimo se Egipćanima: Siriusov helijački izlazak zove se na egipatskom jeziku prt Śpdt. srodno Dogonima.. Wallis Budge zatim veli... kao Izidin muž. ili . ili . Najstariji i najjednostavniji oblik tog imena što znači da se piše pomoću dvaju hijeroglifa. Neugebauer i Parker vele:5 »Mi mislimo da je Śpdt bila izvorno oznaka podrijetla śpd. bez dodavanja bilo kakva imena. ili . jedna je od rijetkih izvjesnosti u egipatskoj astronomiji. Sotis se poistovjećuje i s božicom koja nam je poznata kao Izida. par excellence. niti su mu se pripisivale tako naročite osobine. No. ili .” Oziris se. Slučajna podudarnost? Bozoi osim toga. As-Ar ili . . iz razloga koji nisu jasni. Poslije dviju stranica završava on ovako: »Stari su Egipćani. i vrlo je vjerojatno je da je prvobitno je znak u imenu As-t.. prije n. drugi 'oko'. izjednačavao sa zviježdem Orion.« Dalje dodaje:8 »Pločica iz Hemake dokazuje da je u doba I dinastije središte Ozirisova kulta bilo u Abidu. a ovdje vidimo da Egipćani označuju Ozirisa okom. bio bog kojega su Egipćani nazivali imenom što bi se moglo pokušati transkribirati kao As-Ar ili Us—Ar a nama je općenito poznat kao'Oziris'. no pravo značenje koje su kombinaciji tih dviju slika pridavali oni koji su je prvi put upotrijebili da bi izrazili ime božje. spominju se igre riječi koje su osobito oduševljavale egipatske svećenike itd. e.* Pleme Bozo iz Malija. Da se śpd i śpdt Sotis poistovjećuju sa Siriusom. podloga objema imenima bila ista predodžba. od kojih prvi predstavlja 'prijestolje'. odnoseći se na Izidu kao na 'onu od śpd'. . što se transkribira kao Ast. Iz toga zaključujemo da je priznavanje Ast i Asara (Izide i Ozirisa) vrlo staro i da potječe znatno prije dinastijskog razdoblja u Egiptu. kao i predodžba tog imena u glavama onih koji su ga izmislili. prvi . 38 . ali to nam ne daje pravo da zaključimo da se taj bog prvi put štovao ondje i. Wallis Budge kaže :9 »Izidin simbol na nebu bila je zvijezda Sept. Malo poslije toga Budge dodaje: »." Profesor Wallis Budee iznosi slijedeće zanimljivo zapažanje:6 »Prijestolje ili sjedalo. a jest. opisuje Sirius B kao »očnu zvijezdu«. to se ne može razjasniti. u nekim se odlomcima (As—Ar ili 'Oziris') spominje jednostavno kao 'bog'. pokazavši najprije slijedeće hijeroglifske oblike Ozirisova imena:7 Osiris. ženskom pandanu Ozirisa.«* * Emery ocjenjuje da I dinastija počinje oko 3200.« Sotis je božica koja se postojano poistovjećuje sa Śpd i prebiva ondje. teško je zamisliti da se već za I dinastije nisu na raznim mjestima u Egipru podizali žrtrvenici u Ozirisovu čast. A Oziris je »pratilac« zvijezde Sirius.

koji su prozvali Izida. Mnogo prije nego što su napisani primjerci tekstova iz piramida koji su se očuvali*. jer se zapazilo da je ta životinja budna kako danju.. Simbol Izidina imena u egipatskom jeziku jest sjedalo ili prijestolje. Ukazavši na gledište da je Anubisa rodila Neftis. može se reći da je Izida bila od prvih do posljednjih dinastija najviša egipatska božica. nesumnjive su bile Izidine osobine. jer je ona. tj. 61) o nekim zanimljivim vjerovanjima. možda predstavljala Sirius B. i 3000. moram priznati da nisam očekivao da ću otkriti slijedeći odlomak:11 »Što se tiče Anubisa. kao što se uvjerismo. poistovjećivala sa Siriusom) kao »rub svjetla» i »vidljivoga«. možda. (ili skenirano tj. nijednom egiptologu nije ni na kraj pameti da pobija tu činjenicu. dok njenu sestru Neftis prikazuje kao "rub tame" i »nevidlji-voga". prije n. Kao takva. Jasno prikazuje Izidu (koja se. Plutarh izvješćuje (44. od vidljivoga. ali mi ga ne možemo tako povezati s božičinim osobinama da bismo dobili razumno objašnjenje njena imena. Izida se smatrala pratilicom Ozirisa.. nesumnjivo utvrđena). jasno je da o značenju njena imena nisu znali više negoli i mi . već kad su joj svećenici iz Heliopolisa dodijelili položaj koji je zauzimala u krugu njihovih bogova izmedu 4000. (Upravo smo vidjeli da su Egipćani vrlo jasno izjednačavali Izidu sa Siriusom. zvanim »Pasja zvijezda». . str. . budući da taj krug podjednako dodiruje rubove svjetla i tame. stvara putanja tamne pratilice oko svijetle zvijezde? I tu je jedno objašnjenje simboličnosti psa koji se uvijek povezuje sa Siriusom. Ispitivanje zapisa iz svih razdoblja dokazuje da je Izida uvijek imala u mislima Egipćana sasvim drukčiji položaj nego bilo koja druga božica.IZIDA. on nastavlja: 'Anubisom smatraju vodravan krug koji odvaja nevidljivi dio svijeta. e. ništa se pouzdano ne zna o osobinama koje su joj se pripisivale u najranije doba. uklju-čivši zapise I dinastije. kojima su pribjegavali Egipćani. Orionu. .« Taj bi se opis mogao shvatiti kao opis Siriusova sustava. koji zovu Neftis. a objema im je zajednički vodoravni krug koji ih odvaja — vodoravni krug koji. Wallis Budge veli i ovo:10 »AST. vidi 117.« * Wallis Budge vjeruje da su tekstovi V i VI dinastije prijepisi ranijih zapisa. i premda je nesumnjivo da su se njihovi nazori o njoj mijenjali od vremena do vremena i da su se neki oblici ili faze te božice štovali više u jednom razdoblju. u njegovoj knjizi. 39 . tako i noću'. pa sve izvode koji su dosada predloženi treba smatrati samo nagadanjima. Ipak. a to je navješćivalo zemlji ponovno 'blagostanje i uspjeh. jedna od najčešće spominjanih božica u hijeroglifskim zapisima. a prema igrama riječi. kao i Asar. može se smatrati zajedničkim njima oboma — a iz te okolnosti izvire sličnost koju vide između Anubisa i psa. odolijeva zasada svim pokušajima tumačenja. iako se Izida smatra njegovom majkom. kao što znamo.vrlo omiljena zato što je njena pojava označivala ne samo početak nove godine nego je najavljivala i skoru poplavu Nila. ili ili (ili skenirano ) . a bile su istovjetne s onima koje su joj pripadale u grčko-rimsko doba. tamnu zvijezdu pratilicu koja kruži oko Siriusa. jasno su bile određene njene dužnosti u vezi s mrtvima."čija je duša prebivala u zvijezdi Sah.. a neki u drugom. Neftis. Izida. Počeo sam sumnjati da je Izidina posestrima božica. Ime Ast. ) Premda je As ili Ast.. .

Slična riječ. je stranici opis zvijezde iz tog zviježđa. većina znanstvenika priznaje da su to puka nagađanja.. Oannes je vodozemno biće što ga je astronom Carl Sagan spomenuo iz sumerske predaje i donosilac civilizacije čovjeku.. Pouzdano se zna samo to da se nebo gotovo stalno povezuje sa Siriusovim sustavom i opisuje kao bogato raslinjem i vodom. »Težini«. koje sadrži Sirius. Anpu u egipatskom jeziku) slična po imenu i također povezana s IzidomSotis (Siriusom) jest Anukis. 'Luk i Strelica« i da su se luk i strelica javljali kod Egipćana kao motiv povezan sa Siriusovim sustavom. poput Seiriosa. u raspravi o zviježdu Canis Major (Pas). Prema jednoj poznatoj priči. Treba napomenuti da bismo. Seistron. koje većina učenjaka smatra. postala je u latinskom jeziku sistrum. prenošenjem mjesnih egipatskih prilika oko Nila u idealno nebesko područje. Wallis Budge o tome dodaje:12 »Sigurno je. koje je još opsežnije nego njegovi »Životi«) "Izida i Oziris" (356) možemo pročitati: ».. Seirēnes (množina). morali ozbiljno uzeti u obzir mogućnost da su tamošnja bića vodozemci. Da. vrijedi napomenuti da Allen napominje kako su Kinezi nju i neke zvijezde u Argu nazivali »Hu Ši. on je balzamirao Ozirisovo mrtvo tijelo. O toj temi raspravljam opširnije u Trećem dijelu ove knjige. U toj knjizi..« Drugim riječima.) Zanimljivo je da je Sirius u grčkom jeziku Seirios. poput morskih vila i vodenjaka — i mogla bi donekle sličiti našim razumnim prijateljima dupinima..« U izdanju te knjige koje je pripremila »Loeb Library«. Anubis se prikazuje kao Neftisin i Ozirisov sin. Drugim riječima. Međutim. C. u Oksirinhu i Kinopolisu bio je Oziris poznat kao Anubis.. nitko ne zna zapravo pouzdano što znače sva ta spominjanja Izide i Sotis i »vlažnih predjela«.. prema (arapskom) Al Wazn. a Liddell i Scott je objašnjavaju kao »čegrtaljku što se upotrebljavala u Izidinu čast. No. sasvim razborito. Eust.13 Anubisu (koji je. nalazimo u knjizi »Istraživanja o porijeklu i značenju imena zvijezda« dra Christiana Ludwiga Idelera.15 na 130. U Denderi B drži ta božica napet luk i strijelu. Liddell i Scott u svom konačnom grčkom rječniku tumače gornju riječ Seirēn kao »zviježde. a ponekad se izjednačuje s Ozirisom...« Druge podatke o Al Waznu. da su u drevno doba Egipćani iskazivali vrlo veliko poštovanje i čast psu. označene grčkim slovom 8 (delta): To je »današnji Wezen. svakako.« Božica Anukis drži dva vrča iz kojih lijeva vodu. koju sam spomenuo u Prvom dijelu.. bogate vodom. možda predstavljaju Sirius A. (Platon je zaključio da ih je osam. Zanimljivo bi bilo provjeriti otkad se ta bića zovu tako. zbor morskih vila koje se pamte iz ranijeg doba. kao i njena družica Anukis. već prije Sotisinom družicom. jer se taj broj podudara s brojem muzičkih tonova u oktavi. Neugebauer posebno napominje:14 »Božica Satis. teško se može smatrati zasebnim zviježđem. 'jer se čini kao da se ta zvijezda teško diže s obzorja'. Sotisina božanska družica. s obzirom na ono što mi znamo. otprilike. Da bi naglasio tu pojedinost. Babbitt dodaje na tom mjestu fusnotu: »Značenje je neizvjesno. No.. « Osim toga. figurativno. prevodilac F. Međutim. Homer je znao za dvije sirene. Mnogi su arheolozi pomislili da je riječ o nekom određenom egipatskom kraju.Anubis se u egipatskoj umjetnosti prikazuje katkad s pasjom glavom. Istodobno je u zoologiji siren »pripadnik vrste (Siren) jeguljastih vodozemaca koji imaju male prednje udove. Možda su to »sirene«. »Vlažni predjeli« mogli bi isto tako biti pokušaj da se opišu neke planete bogate vodom. teško se može smatrati zasebnim zviježđem. no Ideler smatra to ime zvijezde čudnovatim«. koja—s božicom Satis—plovi na egipatskim slikama u istoj nebeskoj lađi u kojoj i Sotis. nitko nije načisto s tim. možda ukazuje na dvije planete. govori se o raju koji obiluje vodom i trskom. već prije Sotisinom družicom. i prvi se put spominju u Homerovoj »Odiseji«. Što se tiče sirena koje pjevanjem mame mornare na hridine. zapravo. 1709. Izida se rodila u predjelima koji su uvijek vlažni. 54«. a netko je dodao četvrtu. Sirius B i Sirius C i ističu da se Siriusov sustav doista smatrao sustavom triju zvijezda.takva bi bića bila. koju Allen naziva »najvažnijim kritičnim 40 . zaista je čudno! Prije nego što ostavimo tu zvijezdu. predaja o njima i značenje« Richarda Hinckleya Allena. Težina. ali poslije su bile tri. Kod Neugebauera možemo pročitati:16 »Božica Satis. izdanoj u Berlinu 1809. ako planete u Siriusovu sustavu obiluju vodom. one se zovu na grčkom Seirēn (jednina).. a uz to imaju trajne vanjske škrge i pluća«.«. kao i njena pratilica Anukis. oko svoje zvijezde? Kad god se spominje Sotisino nebo. Tako su na okupu tri božice. obratimo sada pažnju zanimljivoj knjizi »Imena zvijezda. To se slaže s legendom o Oannesu. ali nemaju stražnjih nogu ni zdjelice. U Plutarhovoj čuvenoj i podugačkoj raspravi (iz njegova golemog djela »Moralia«. a katkad sa čagljevom.

Lađa (putanja) s pedeset vesala (pedeset »oznaka« ili godišnjih razdoblja)! A kako nam ne bi promakla važnost broja pedeset. On dodaje: »Prema egipatskoj predaji. jer je. Da li pri tom spominjanju »teške zvijezde« misle možda na Sirius B oni koji su naslijedili malo iskrivljenu predaju o Siriusu B kao supergustoj zvijezdi. kako piše Allen. na neobičan način kao Dogoni. opisali njenu težinu. te ga uzeo kao osnovu svojih 'Istraživanja. Odatle potječu mnogi podaci u mojoj knjizi. 41 . (Drugi se primjeri. treba da sada potražimo taj pojam superteške zvijezde u egipatskim predajama! Od početka sam slutio da je ta dogonska najtajnija predaja doprla do tog plemena iz Egipra isto onako kako je iz Egipta" stiglo do "Arapa učenje o zvijezdama. vrlo važnu ulogu. Zainteresirani čitatelj neka pogleda »Seoski mlin Santillane i von Dechendove. čini se. Stoga je zanimljiva činjenica da se lađa »Argo« povezivala s Izidom i Ozirisom. A budući da je »Argo« Izidina i Ozirisova lada. stoljeću. .. kojim nam donekle pokazuje odnos Arga prema zviježdu Canis Major. '. napisanog u 13. čitalac će u nastavku otkriti da je takav zaključak sve očitiji i očitiji. Treba da imamo na umu da je sasvim moguće da se u egipatskim prilikama izrazila putanja Siriusa B oko Siriusa A nebeskom lađom..) Iz Monier-Williamsova sanskrtskog rječnika doznajemo da »išu« znači ne samo »strelica« nego i »svjetlosna zraka«. Anukis i Satis — sjedile su sve u istoj ladi. Veliki Pas repom Vuče Arga.« Drugim riječima. nisu važni ljudi. »Argo« ima. čiji je broj jednak broju vesala na lađi. zadržala. moraju biti strpljivi. Tri Siriusove božice — Sotis. Allen navodi odlomak starogrčkog pjesnika Arata. mogu se prikupiti neke zanimljive činjenice.« Allenov zastarjeli oblik »Isvara« odnosi se na riječ "Išvara". nevidljivoj golom oku. ali se bit misli. Veliki Pas: »Okrenutog krmom naprijed. s dodacima i objašnjenjima iz klasičnih i drugih izvora. Zapravo. »Lučnoj zvijezdi«. prilično neodređeno. zar se nije pedesetogodišnje ophodno vrijeme moglo najbolje izraziti tako da se lađi dade pedeset veslača? A baš to ima »Argo« prema predaji je pedeset veslača ili Argonauta. ime je jednog zviježđa! Monier-Williams veli da je riječ »možda o Orionovu pojasu« (koji ima tri upadljive zvijezde). i za zvijezdu Canopus u zviježdu Argo. nego broj vesala postavljenih duž broda. ali i Noinu lađu. Dobro je poznato da drevno arapsko astronomsko učenje potječe iz Egipta i da u arapskoj predaji postoji u iskrivljenom obliku. navest ću Allenov precizni opis: '8 »Mitologija postojano ističe da je brod sagradio Glauko ili Argos za Jazona. Ime Wazn upotrebljava se.« Zviježde Argo predstavlja Jazonov brod s pedeset Argonauta. doznajemo da se na »Argu« vozilo iz Egipta Danajevih pedeset kćeri! (Oni čitaoci koje zanima kakva bi još mogla postojati povezanost između grčkog »Arga« i starog Egipta. »prevezao Danaja i njegovih pedeset kćeri iz Egipta na Rod«. Prikazivanje jedne zvijezde u istoj konstelaciji u kojoj je Sirius »preteškom da bi se mogla lako dići iznad obzorja« sumnjivo naliči na pokušaj da se opiše »teška zvijezda« poput Siriusa B.« Ideler opravdano napominje da je Al Wazn »čudnovato ime zvijezde«. kao što sada vidimo. bez sumnje. Sjetimo se triju božica i uzmimo u obzir ovo: Išustrikanda. Sjetimo se povezanosti luka i strelice sa Siriusom kod Egipćana i Kineza. Istražujući značenja sanskrtske riječ »išu« (ishu).. Ima još mnogo drugih zaključaka koje nam donosi ne samo »Argo« nego i broj pedeset. tajnoj kao i kod Dogona'. No. čije je osnovno značenje »strelica«. Ja slutim da je riječ o ostatku predodžbe o pedesetogodišnjem ophodnom vremenu Siriusa B oko Siriusa A. Prema tome.) Dakle. jer »Arga« osobito uporno prati broj pedeset.kompendijem podataka o imenima zvijezda — osobito arapskim. ta je lađa nosila po vodi Izidu i Ozirisa za vrijeme potopa. riječ o izvanredno ezoteričnoj i tajnoj nauci Egipćana.. mogu naći u knjizi »Seoski mlin«. već smo sreli tu egipatsku predodžbu o nebeskim lađama u kojima plove njihovi bogovi po nebeskim vodama. vođu pedeset Argonauta.. i koji su potom izabrali neku od Siriusovih prividnih pratilica (vidljivu sa Zemlje) i pripisali joj opis koji se odnosi na nje-govu pravu pratilicu? Arapi ne spominju »480 magarećih tovara« da bi. Da bih potkrijepio svoju tvrdnju. Ideler je preveo originalni arapski tekst Kazvinijeva djela 'Opis zviježđa'. što doslovce znači »trostruka strelica«. Jazonov je »Argo«. vratimo se nebeskoj lađi (ili arki) »Argo«.. Nećemo lako otkriti ono što nas zanima. gdje se opširno raspravlja o Siriusu. a i zanimljive slike. grčkim i latinskim. »Išvaza« znači »luk« ili »strijelac lukom i strelicom«.17 Opisujući Argo.. Taj zaključak nipošto nije nategnut kao što se možda doima na prvi pogled. dok Hindusi smatraju da su se njome jednako poslužili njihovi odgovarajući bogovi Izi i Isvara. .

tim ćemo se filološkim temama baviti poslije. U vezi s tim oslanjamo se prije svega na izvrsno djelo Samuela Noaha Kramera sa Sveučilišta Pennsylvania. vrijedi objasniti pojam »veslača« u nebeskoj lađi na temelju jednog staroegipatskog zapisa na lijesu. Sada treba da obratimo pažnju sumerskoj civilizaciji (koja se poslije razvila u babilonsku civilizaciju). u isto vrijeme kad i stari Egipat i zna se da su te zemlje bile u dodiru s Egiptom. ja sam neumorni veslač u barci Reovoj. Sjetimo se. kad će se pokazati da su vrlo važne. ali do njih ćemo stići postepeno.21 Anua predstavlja čagalj. Anu je kralj nekih nižih božanstava koja se zovu Anunnaki.. »nebom«. bez obzira na ovu očevidnu usporedbu.... ona koja je nastala u Babiloniji i Asiriji kad se u tim zemljama naselilo semitsko stanovništvo. ma kakve veze imale te dvije civilizacije. Pri tome pogledajmo sanskrt.No. a u Egiptu u riječima Anpu (Anubis) i Anukis. te se uključila u mir o »Argu« i postala simbolična: ». Wallis Budge veli22 da se egipatski bog Nu često izjednačivao s Nutom. zajednički simbol »Anua« u objema zemljama. a naziva se i »An u An-tesu. Prva bi riječ mogla opisivati putanju. treba da najprije ispitamo sumersku religiju i mitologiju. kad umre. vratimo se Anuu! Katkad se Oziris spominje kao An. odnosno pas.) Osoba koja u tom zapisu govori u prvom licu jest pokojni faraon.19 Vrlo je vjerojatno da se iz takvih pojmova razvila predodžba o veslaču i njegovu veslu. pogotovu zato što ta sličnost ne može biti posljedica posuđivanja.. to nazivanje Anom naročito je povezano s nebom. treba da opet obratimo pažnju na Anubisa.To je jedan od primjera uobičajene egipatske predodžbe da faraon. Veliki. Čak je i čagalj. obratimo pažnju činjenici da se u Sumeru pojavljuje "Anu" u riječima Anu i Anunnaki. niti da su književnici u vrijeme Setija I posudili svoje ideje od pisaca u Babiloniji i Asiriji. Nakon Keplera znamo da se naše planete gibaju prije po eliptičnim putanjama negoli po kružnim i da je putanja Siriusa B elipsa. zapisa "Rajsko polje". a animan znači »sićušnost. 42 . Što se tiče drugih dviju riječi: anu i animan. Ubrzo ćemo se vratiti u Egipat.24 U jednom hvalospjevu u njegovu čast Oziris25 se naziva »bogom Anom od milijuna godina«. Zanimljivo je da on jasno izjavljuje:23 »Dakle. postao važan kao simbol. Ipak. Sumer i Akad su postojali. Dakle. Na sanskrtu riječ anda znači "elipsa" dok riječ anu znači »sićušan. bila sasvim drukčija nego . otprilike. Dabome.. dakle.. u Plutarhovu izvještaju kao da se Anubis jasno odnosi na putanju Siriusa B. Ne dolazi u obzir pomisao da su Asurbanipalovi urednici posudili sistem iz Egipta.« (Re je drugi oblik poznatijeg Ra. nadljudska snaga da se postane malen kao atom«. U sumerskom jeziku riječ »an« znači »nebo« a Anu je bog neba. Potječe od tog egipatskog motiva. odnosno vesala. Očito je. njihovo značenje kao da se opasno približuje opisu onakva stanja materije (atomskog) kakvo pokazuje prirodu Siriusa B. Uskoro ćemo vidjeti zbog čega su ona vrlo važna za Siriusovo pitanje. 'fin'. atomska narav. No. No. povezanim sa Siriusovim pitanjem. Privremeno ću se pozabaviti još nekim usporedbama koje me zapanjuju. Heru-kuti. prije nego što prijeđemo na te zaključke. No. pa nam se stoga nameće zaključak da su i Sumerani i rani Egipćani dobili svoje iskonske bogove iz nekog zajedničkog. kako je pojam »pedeset veslača» na pedeset položaja. Veoma sam se zaprepastio kad sam otkrio da Alexander Heidel kaže u »Postanku Babilonije* ovo: ». čagalj je simbol (naizmjenično sa psom) egipatskog Anpua (Anubisa)! Poslije ću objasniti zbog čega smatram Anua.. nesumnjivo je da je družba iskonskih bogova .. zasada treba da idemo na istok. ali izvanredno starog izvora. Ja držim uže za dizanje jedara na lađi božjoj. iznenađuje činjenica da se može utvrditi velika sličnost između sumerskih i egipatskih iskonskih bogova. Baveći se Anom i Anuom.« Medutim. U jednom važnom izvoru možemo pročitati20 o sumerskoj riječi »Magan«: »Zemlja Magan većinom se poistovjećuje ili s Arabijom ili s Egiptom. Ima i drugih podudarnosti. atom tvari«. na mjestu gdje Re (Sunce) plovi veslanjem. najmanja čestica. a dugački koraci znače nebesko kretanje. Sumerski bog neba zove se Anu. U svim tim primjerima upleten je Sirius." Osobno sam stvorio sve te zaključke još prije nego što sam vidio ovaj odlomak Wallisa Budgea.baš kao što su se otišle duše Enlila i Anua prikazivale kao divlji magarac i čagalj«. atomski. Mnogo kasnije vidjet ćemo u ovoj knjizi da postoje i druge sličnosti između određenih sanskrtskih izraza u vezi sa Siriusovim pitanjem i odgovarajućih izraza u Egiptu i na Bliskom istoku. ti koji ideš po nebu velikim koracima«. postaje nebeski veslač. s novim materijalom o »Argu«. SIičnost tih dviju božjih družbi čini se prevelikom da bi bila slučajna . (Na sanskrtu "anupa" znači »vodom bogata zemlja«)..

koja se katkad upotrebljava kao vlastito ime vremena. ali ne možemo ustanoviti kako je ondje dugo ostao i koliko je doznao.«30 Chronos. Činjenica da se Plutarhova rasprava obraća Klei ukazuje. Babbitt kaže: »[Plutarh] je jednom posjetio Egipat. a koristilo se. Njoj je posvećena i njoj se obraća njegova rasprava »Izida i Oziris«. pobrinula za to da Plutarh dobro upozna glavne egipatske svećenike. naravno. prema jednoj rasprostranjenoj kasnijoj legendi. Tajna se učenja ne zapisuju baš često i ostavljaju potomstvu. Po svoj prilici njegova rasprava odražava znanje koje je postojalo u njegovo doba. izgovorenom sa h. Navedeni odlomak iz teksta Wallisa Budgea jest njegov navod iz Plutarhova. prev. Ni Egipćani nisu bili budale. 43 . ističe tu. No. a izvjesno je da je bio upućen u tajne Delfa. postigao kod egipatskih svećenika ono što su Griaule i Dieterienova kod Dogona — doznao je od njih neke tajne predaje.” Ovo donekle pokazuje kakav je čovjek bio Plutarh. osim posrednim zaključivanjem. nije stran ni Egipćanima. vjerujem da Anubis predstavlja putanju Siriusa B oko Siriusa A. hroniku itd.).28 Prema tome. radi proučavanja egipatske religije i astronomije. pametni ljudi moraju tražiti od bogova.« Osim toga. gospodara neba'« i »vjerovalo se. vrijeme rađa sve iz sebe i nosi to u sebi kao u maternici. jasnog prikaza Izide i Ozirisa. bilo je. »proždrljivo vrijeme«. Stoga se moramo pouzdati u Plutarha. i faraon ga je poslao k svojim svećenicima. No. pas] ne aludira toliko na njegovu sličnost sa psom. Umio se sprijateljiti sa svećenicima i "svećenicama". pa gotovo i ne smijemo očekivati da su ostavili papiruse ili druge zapise u kojima otkrivaju baš ono što su htjeli zatajiti. U znanstvenim se krugovima mnogo raspravlja o tome ima li Kron (Saturn). Plutarh kaže: »Neki misle da je Anubis Kron (Cronos — nap. Već sam napomenuo da se on opisuje kao krug ili putanja koja odvaja tamnu Neftis od svijetle Izide. da je Apis oživljen Ozirisovom dušom i da utjelovljuje Ozirisa«. odnosno Zeus. izgovoreno sa h. djela »Izida i Oziris«. Sumerski je bog Anu vrlo sličan grčkom Kronu. a baš Anubisova glava prikazuje se sibolično čagljem ili psom. misle da Anubis označuje vrijeme i da njegovo ime Kuon [grč. opet. Bio je to uobičajen postupak. jeo Izidina muža! U okviru dramatičnog mitološkog izražavanja prikazano je to vrlo ukrašeno. glavni bog prije Zeusa (Jupitera). u našem traganju. a i na zajedničku vjersku zanesenost. kao i drugdje. koliko na drugo značenje: 'rađanje'. osobito molimo te moćne bogove da nam. Mnogi su egiptolozi zapazili kakva je ironija što nigdje u egipatsklm izvorima — pa čak ni u svim izvorima zajedno — nemamo potpunog. Oziris osobno! U “Egipćanskim bogovima” možemo pročitati: »Apis se zove 'život Ozirisa. koja je imala vrlo važan položaj u Delfima.« Dabome.Vratimo se Anubisu. bez sumnje. Wallis Budge kaže o njemu:26 »Njegov je kult vrlo star i nema sumnje da su ga već vrlo rano štovali širom Egipta. Dogoni su svoje najtajnije učenje otkrili tek nakon mnogo. dvama izvorima: knjigama i svećenicima. Iz te riječi izvodimo hronologiju. odnosno Siriusa. No. namijenjenu posljednjem domaćem faraonu. Stoga se ne smijemo iznenaditi što se Anubis prikazuje i kao žderač! Točnije. mnogo godina — i to vrlo kolebljivo. u biti je božanstvo »bik Apis« (u doba Ptolemejevića poznato kao Serapis) Asar-Hāpi. možda. draga moja Klea. grčkom jeziku. Tajno učenje! Što bi se dalo za potankiji izvještaj! U tome je nevolja većine naših izvora. iako je to uobičajen prijevod riječi. C. ako smo spremni prihvatiti da u staroj pretklasičnoj Grčkoj Kron i Chronos nisu bili potpuno odvojene riječi i pojmovi. to je jedno od tajnih učenja koja su poznata samo upućenima u štovanje Anubisa. jer su obojica »stari« bogovi koje su smijenili mladi: Enlil. ali značenje je jasno. žderući Apisa. Anubis je. jer. On se opisuje i kao »vrijeme«. tako je i nekoliko stoljeća prije toga grčki učenjak Eudokso (Platonov i Aristotelov kolega) dobio. napisavši ga na svom materinjem. vjerojatno je stariji od Ozirisova kulta. nema sumnje. Među njegove najbolje prijatelje spadala je svećenica Klea iz proročišta u Delfima. Nektanebu. pošto su se najprije posavjetovali upućeni. Kron je na latinskom Saturn. Dalje čitamo:29 »Drugi. optužen je da ždere bika Apisa. zašiven mrtvi Oziris i tako prenesen. zapravo. koji je ipak ostavio dugačak izvještaj. Drugim riječima. vidjet ćemo kako se naše indicije na kraju pretvaraju u pravu pravcatu lavinu. dadu spoznaje o sebi koliko su one dokučive ljudima. Možemo samo nastojati prikupiti indicije. Stoga se ne smijemo čuditi što njegovu eseju posvećuju veću pažnju egiptolozi nego klasičari. motiv koji nam je svima blizak. Tako se javlja još jedna moguća veza između Anua i Anubisa. A u bika Apisa je. pismenu preporuku spartanskog vojskovođe Agesilaja. »Proždrljivo vrijeme«. Plutarh je. Rasprava započinje ovim riječima: »Sve dobro. U uvodu »Loebova« izdanja »Izide i Ozirisa« F. da se lice umrlog čovjeka poistovjećuje s Anubisom.27 što pokazuje da se putanja vrlo pronicavo smatra postepenom u vremenu. odaju malo.« Zacijelo se prijateljica Klea. neke odredene veze s riječi chronos. na to da mu je ona pomogla pri pripremanju rasprave. Vjeruje se da je i on bio svećenik.

kao što se željezo ponekad ponaša tako kao da ga mami i vuče k sebi magnet.. kao prikladnu oznaku čistoće i sjaja gore. utemeljio Deukalion. Jasniji je Babbittov prijevod. prema grčkom vjerovanju iskočila potpuno odrasla iz Zeusova čela. protivljenje i mijenjanje. Bebon i Smu. na kojem su bijela nebeska tijela šafranove boje kad se »rađaju« i »umiru«. Plutarh nam daje jedan važan i bitan podatak koji povezuje Izidu s »Argom« i Argonautima te upućuje na vjerojatan izvor jedne predodžbe koja je grdno zbunila klasičare (poslije ćemo vidjeti da su veze između Izide i "Arga" prilično zamršene): »Takva su i egipćanska vjerovanja. uzela drvenu gradu hrasta u Dodoni (Zeusovu proročkom središtu) i umetnula je u kobilicu. oni (Egipćani) izvješćuju da je u takozvanim Hermesovim knjigama (trismegističkoj literaturi?) zapisano u vezi sa svetim imenima da silu kojoj se pripisuje da upravlja okretanjem Sunca zovu Horus. pošto se iskrcao iz svoje arke) u kobilicu »Arga«. a ponekad kao da ga ne prihvaća i odbija na suprotnu stranu. prema Manetovim zapisima.« To je važno. onda je zaista Izidin pratilac! Neprestano je obilazi kao pas čuvar. božica duševnih sposobnosti i mudrosti. Nije se rodila. a ne o mašti. Pasja zvijezda (Kyon). a ne »općim razumom koji prožima« svijetli i tamni svijet.'zove 'Anubis. Heru-em-Anpu)'. Parke u svojim knjigama »Grčka proročišta« i »Zeusova proročišta«: »Atena je. Posljedica je bila da je 'Argo' 44 . Vratit ćemo se tom odlomku. jer tu vidimo da Sunčevu putanju izričito nazivaju božjim imenom. »niže oblasti« mogle bi biti i obzorje. magnet zovu Horusovom kosti. a ta imena ukazuju na neko snažno i preventivno obuzdavanje. dobivši ime Anubis. Eudokso kaže da prema jednoj egipatskoj mitskoj predaji Zeus nije mogao hodati jer su mu noge bile srasle. navodno. Međutim. Tu imamo posla s jednim presedanom. uvjeravanjem. mami i privlači k sebi i ublažuje grubo i tifonsko kretanje. Ako se Anubis zamisli kao putanja oko Siriusa. Putanja je baš »združeni odnos« između zvijezde koja se okreće i zvijezde oko koje se ona okreće. kad se gradio 'Argo'.« Ovo poistovjećivanje Izide s Atenom u vezi s magnetima i »kretanjem na vlastiti poticaj« podsjeća na to da je Atena stavila kibernetičku* hrastovinu iz svetišta u Dodoni (koje je. silu koja je dodijeljena vjetru neki zovu Oziris. jer. Sotis u egipatskom jeziku znači 'trudnoća' (kyesis) ili 'biti trudna' (kyein): stoga se u grčkom jeziku zvijezda zove. a neki Serapis. Nastala je sama od sebe.«33 To veoma podsjeća na sumerskog vodozemca Oannesa. a katkad i Hermanubis (tj. često zovu Izidu Ateninim imenom. Ako su božjim imenom mogli prozvati Sunčevo okretanje.”34 Treba da se sjetimo da je grčka božica Atena. koji je imao rep za plivanje umjesto nogu za hodanje. Kako bih jasnije pokazao da je riječ o činjenici.. onda su i okretanju Siriusa B (uz pretpostavku da su doista znali za nj) mogli dati božje ime. Osim toga. te drugog žutog poput šafrana. s pomoću pasa koji su doveli do njega Neftis. a željezo. Tifonovom kosti. s promijenjenim naglaskom. kao izraz mješavine i raznolikosti u nižim oblastima... Anubis se precizno naziva »združenim odnosom stvari«31. a smatraju je posebnom Izidinom zvijezdom. a u drugom se trenutku skuplja i izaziva suprotno gibanje koje završava poteškoćama. prvo ime izražava njegov odnos prema višem svijetu. Neftisino i Ozirisovo dijete). te navodno štiti bogove kao što psi štite ljude. treba da nastavimo navod kako bismo istakli ono što je važno: »Kao što rekosmo.. No. Zbog toga mu žrtvuju dva pijetla. jednog bijelog.« To smatram mogućom aluzijom na bijeli Sirius A i »tamniji« Sirius B.on [Plutarh] kaže da se... ali Grci je zovu Apolon. Tifon se naziva Set. W. "Plutarh nam prenosi jednu zanimljivu priču: »Osim toga. a drugo prema nižem. osim toga. koja nagovješćuje kretanje na vlastiti poticaj. othranjeno je i potom je postalo njen čuvar i pratilac. navest ću Plutarhove riječi iz njegova slijedećeg odlomka (Babbittov prijevod): »Osim toga. To spominje H. jer je zanimljiv i zbog drugih razloga: ». tako i ljekovito. dobro i svrsishodno kretanje svijeta u jednom trenutku.S obzirom na Plutarha Wallis Budge nastavlja: »Spominjući Ozirisa kao 'opći razum koji prožima više i niže oblasti univerzuma' . grčki Noa. Jer. kad izriču otprilike misao 'ja sam nastao od samog sebe'.« Evo još nekih Plutarhovih podataka o Anubisu:32 »A kad je nakon mnogo truda i nevolja pronadeno dijete (Anubis.

»Leob Classical Library" nije još ni danas objavila sva Plotinova djela. sačuvan u neobičnu izvoru. neoplatonisti su toliko prezreni zbog današnjih predrasuda. Zapisi sadrže neke »mistične« i svakako neke sublimne elemente. Platon bi bio zgodan. načisto s izrazom »trismegistička literatura« ni s neoplatonistima. Međutim. da je i trismegistička literatura opterećena optužbom da se suviše udaljila od stvarnosti i logike i da naginje mističnome. Neoplatonisti su grčki filozofi koji su živjeli toliko vremena nakon Platona da su za suvremene znanstvenike izgubili naziv »platonisti« (iako su bili Platonovi duhovni sljedbenici i smatrali sebe platonistima). Prvobitni se ep izgubio. Vidimo. izvadaka koje su Stobej i »crkveni očevi« izvukli iz izgubljenih zapisa itd. »kršćanskim platonistima«.mogao govoriti i voditi ili upozoravati Argonaute u kritičnim trenucima. većina čitalaca nije. Trismegistička će se literatura. kako bi je odijelio od drugih. a ako je tome tako. prije toga napustimo pedeset Argonauta i njihov čarobni brod te obratimo pažnju na jedan prilično precizan egipatski opis Siriusova sustava. onih platonista koji su živjeli u razdoblju od 150 godina poslije Platonove smrti. Cosimo je znao da umire. dokle god se bude smatrala neoplatonističkom. Naravno. Norbert Wiener je rekao: »Odlučili smo da cijelo područje teorije o kontroli i komunikaciji. kao što se i prikazuje u očuvanim epovima s tom temom. međutim. "pedeset velikih bogova" itd. razgovora. koji se sastoje od brojnih izvanredno neobičnih propovijedi. Predlažem čitaocima da pogledaju moj Prvi dodtak. u kojoj se već spominju 'Argo' i njegove zgode. neoplatonisti su stalno u nemilosti. Ficino je obavijestio starog Cosima de Medici da mu može prevesti ili »hermetičnu literaturu«. bilo u strojevima. Mead (koji je bio prijatelj pjesnika Yeatsa i spominje se pod nadimkom »Stari Crore« [crore == deset milijuna rupija — nap. “sirijskim platonistima”.« Parke zatim osobito ističe da kao vodič djeluje baš drvo. pionirskom priručniku o kompjutorskoj teoriji. Prava je ironija.. i ja mislim da je tu riječ baš o takvu materijalu. nazovemo "kibernetika".35 * U Kibernetici. zacijelo.” Sada je prikladan trenutak da se vratimo Sumeranima. čije djelo »Triput najveći Hermes«36. R. Suvremeni su učenjaci po svojoj volji dodali »platonistima«" prefiks "neo" da bi ih razlikovali od njihovih prethodnika. Oklijevam da dadem njihov kratki pregled i predlažem zainteresiranim čitateljima da se osobno pozabave tom temom. koju mu je ugradila Atena (koju Plutarh izjednačuje s Izidom). Ono je nezavisno. (prema grčkoj riječi) kormilar. u tri knjige. Rekao je otprilike: »Kad bih mogao pročitati Hermesove knjige.” I Ficino se prihvatio. S. kad je Marsilio Ficino preveo i tako sačuvao za potomstvo (moraju se priznati zasluge porodici Medici zbog toga što je pronalazila i kupovala rukopise!) takve neoplatoniste kao što su Jamblih i ti trismegistički zapisi. Prihvatite se Hermesa. znanstvenici govore o »srednjim platonistima«. trismegistička literatura nije zbog toga sama po sebi manje vrijedna kao izvještaj o egipatskoj religiji nego “Izida i Oziris” Grka Plutarha koji je živio samo malo prije grčkih neoplatonista. ali nemamo nikakvih razloga da posumnjamo da ta čudnovata osobina potječe iz njega. Zapravo. Naziva je »trismegističkom« umjesto da se koristi njenom dotadašnjom oznakom »hermetična« (prema imenu grčkog boga Hermesa). Kao što opširno objašnjavam u Prvom dodatku. ali ne odmah jedno i drugo. umro bih sretan. Mead potanko objašnjava na početku svog djela »Triput najveći Hermes« što je “trismegistička literatura”. Neki materijali nisu prikladni za sažete preglede. dakle. jer ćemo u njihovoj kulturi naći mnogo važnih spominjanja »pedeset junaka«. što su očuvani izvorni egipatski zapisi očito mistični.] u »Pjevanjima« Ezre Pounda). Platonova je akademija postojala u Ateni više od devet stoljeća. ili Platonove dijaloge.»aleksandrijskim platonistima« i tako dalje. da je »Argo« imao jedinstvenu sposobnost da se »kreće na vlastiti poticaj«. koji će im otkriti mnogo o neoplatonistima i njihovoj povezanosti sa Siriusovom tajnom i koji se bavi prije svega Proklom. Taj nam izvor daje G. Velik dio 45 . ali nije tako važan. prezirati zato što je mistična. S. ali se prihvaćaju. G. a ne puko proročko sredstvo. manje zahimljivih zapisa kao što su egipatske Hermesove molitve i »hermetična alkemička literatura«. smatrajući ih neoplatonističkim krivotvorinama. No. dabome. Ficino. sadrži — s opširnim predgovorom i napomenama — prijevod opskurne i uglavnom zanemarene drevne hermetične "trismegističke literature". Danas postoje samo odlomci trismegističkih zapisa. Te zapise ponajčešće preziru klasičari. olabavjelim) sponama determinističkog naučnog prejudiciranja iz devetnaestog stoljeća. Ako i jest neoplatonistička. prev. R.. Ne pristaje baš osobito u kruti racionalizam doba koje je još sputano (doduše. ma kako čudne bile te predrasude. nakon neoplatonističkog poleta za vrijeme talijanske renesanse. Stoga treba da objasnim o čemu je riječ. bilo u životinjama. onda je star najmanje kao 'Odiseja'. Vrijeme je da znanstvenici obrate pažnju na taj žalosno zanemareni materijal.

U raspravi »Svjetska djevica« opisuje se Hermes koji očito predstavlja vrst bića što su zemaljskim stanovnicima donijeli civllizaciju i koji se potom. No. »naredivši svojim božjim rodacima da budno paze. prije n. Riječ je o stupnju (tu se uzima “stupanj” u smislu »stupnja« u masonskim »misterijima«. Mead ga prikazuje kao misterij "koji je obavljao arhohijerofant. da ta rasprava zacijelo ima neki istinski egipatski izvor. a koja se zove »Svjetska djevica«. prikazuje Izidu kako poučava svog sina Horusa. pa se nije moglo tvrditi da je čovjek koji je ostavio zapise zaista bog.. opet.« 46 . prema nekima. bio je.. jer je to zaista jedna od njegovih najčešćih oznaka. Mead je naveo onaj magični papirus koji sam već bio spomenuo. nevidljivim svijetom. kada su. bila je u Egiptu jedna osoba ili nekoliko osoba koje su se zvale »Tat« (Thoth). a ubrzo potom Asklepije-Imut. ljudi su zadavali takve neprilike da ih je trebalo nadzirati i. nije imao pojma o Siriusovu pitanju. iz originalnih izvora i kompilacija kao što je Manetovo izgubljeno djelo »Sotis«. i svi ostali koji su trebali da istraže pouzdanu izvjesnost nebeske namjere. miračnim bogom«. ali je naveo taj magični papirus kako bi usporedbom osvijetlio neke neobične odlomke u trismegističkoj raspravi koju je preveo. Sudeći prema toj raspravi. on koji je gospodar u potpunoj tmini. to jest nevidljivog pratioca s kojim je sjedinjena: Siriusa B. baš se Oziris izrazito povezuje s takozvanim 'podzemljem'. (Ne mogu ovdje raspravljati o ranijim oblicima zodijaka. vjerojatno. otkriva«. u »nevidljivom svijetu. miješajući se u zemaljske poslove kad ovdje stanje postane beznadno itd. gospodarice Izido. prvoj kamenoj građevini na svijetu. u sadašnjem obliku. treba znati tko je bio izvanredni Imhotep. kao što je bio onaj u Denderi. Poput Muhameda i Zaratustre. Ili je. On je gospodar ondje . Smatram da je riječ o egipatskim svećenicima. Pošto je Hermes napustio Zemlju da bi se vratio na zvijezde. pa tu možda imamo pred sobom opis njene zvijezde pratilice koja je »gospodar u potpunoj tmini«.) Mead navodi jedan egipatski magični papirus. On objašnjava »crni obred« tako što ga povezuje s Ozirisom. filozof. kao što znamo.. evo cijelog onog važnog odlomka: »Poslije njega (Hermesa) slijedio je Tat. koji mu je bio istodobno sin i nasljednik tog znanja [ovo gotovo nesumnjivo ukazuje na svećenstvo]. Mead. e. Jedan od razloga zbog kojih se njegovo proglašenje bogom odgodilo za nekoliko tisuća godina možda je bilo to što su preživjeli njegovi zapisi.trismegističke literature potječe. ocijenjeni dostojnima. po volji Ptaha koji je Hefest. (Riječ je o čuvenoj stepeničastoj piramidi u Sakkari. a ovi ga. govoreći. poučavajući novajliju. a bile su upućene u nebeske tajne. te ga usporeduje s jednim odlomkom iz trismegističke literature: »Zazivam te. “ Pokušavajući objasniti Izidin tajanstveni »crni obred« na najvišem stupnju egipatskih misterija. za rijetkih kriza. nakon dugog iskušavanja u nižim stupnjevima. U svojim napomenama o magičnom papirusu Mead veli: »Prirodno je povezati Agatodaimona ('dobrog Daimona') s papirusa s Ozirisom. nadareni genij.. možda. čini mi se. prvoj sagradenoj piramidi i. Stalno se ističe hijerarhijsko načelo nižih i viših bića u svemiru — i naglašava se da zemaljskim smrtnicima povremeno upravljaju druga. čiji je grob i hram on zamislio i sagradio. u doba kralja Zosera. Štoviše. Izida kaže u raspravi: »Stoga treba da manji misteriji ustupe mjesto većima«.« Mead dodaje: “Zbog toga slutim da se tu spominje najezoteričniji običaj u predaji o Izidi . jer nikakav kasni Grk ne bi mogao umetnuti takav odlomak. Tako svećenik. tada bi jedan njen dio. mogao potjecati najranije iz doba Ptolemejevića. s kojom se sjedinjuje dobri Daimon. jedan od najvažnijih odlomaka u raspravi slijedi neposredno poslije toga izvještaja i pokazuje. pa je jedna od drevnih misterijskih izreka glasila:' Oziris je mračni bog'. liječnik i predsjednik vlade (da upotrijebimo naše izraze) za vrijeme Treće dinastije u Egiptu oko 2600. viša bića. 'tajanstvenim mrakom'. Da bi se to spoznalo. Taj se obred obavljao samo za one koji su. dobili iz Babilona. Ono što otkriva Horusu veliki je misterij. kraljica svega.) Imhotep se tokom stoljeća pretvorio postupno u boga i »Ptahova sina«. Imhotep je zbog očuvanih spisa ostao neka vrst »proroka«. kao što je preživjelo i Zaratustrino djelo »Gathas«.«37 Znamo da se Izida poistovjećuje sa Siriusom A. posredovati. ta literatura čak vrlo stara. tajanstvenom mraku«. očito.. koji je nepobitno autentičan. A sada. popeo prema zvijezdama”. koji je »gospodar u potpunoj tmini«. koji su beznadno iskrivljena i razvodnjena verzija negdašnjih izvornih misterija) »nazvanom 'mračni misterij' ili 'crni obred'. zodijak uveli u Egipat Grci. naravno. mnogo svetiji nego poučavanje u misterijima koji bi se događali danju. Rasprava započinje tvrdnjom da je to “najsvetije saopćenje« koje »Izida. onako kako je htjelo Predviđanje (ili Sudbina).« »Svjetska djevica« je neobična trismegistička rasprava u obliku razgovora izmedu hijerofanta (visokog svećenika) kao Izidina predstavnika i neofita koji predstavlja Horusa.

Drugim riječima. Imhotep je živio za vrijeme Treće dinastije. bio povezan s Thothom (Tatom) kao svećenstvom koje smo prije spomenuli i čiji je najviši misterij bio »crni obred«. Sethe se mnogo puta poziva na tu literaturu i pokazuje da je Imhotep.. Nema baš nikakve sumnje da se tu misli na Imhotepa. e. Tajanstvenog »Hermesa« nasljeđuje egipatsko svećenstvo Thoth. tj. sin Hermesov. ma kako ugledan on bio. njega su zanimale takoder astronomija i astrologija. Te je tekstove trebalo da objavi 1976. mnogo stoljeća poslije njegova života na Zemlji — čini se zagonetkom. e. a njegov je hram bio utočište bolesnih i nesretnih ljudi«. to je uistinu upadljiv odlomak. poznat Grcima kao Hefest.. prije. Ako pogledamo onaj navod iz »Svjetske djevice«: ». Tko je god napisao »Svjetsku djvicu«. kao glavni svećenik za vrijeme kralja Zosera (jer je zauzimao i taj položaj). koji govori ili poučava«. Proglašenje božanstvom čovjeka. stranici u svojoj knjizi Hurry govori o očitim nasljednicima. Edwards39 ocjenjuje da je ona započela oko 2686.« Jesu li možda bili Imhotepovi nasljednici pri »istraživanju«? Vjerojatno će nam buduća iskopavanja u Egiptu pomoći da doznamo više o tim ljudima. Početak Prve dinastije postavlja oko 3100. za Prve dinastije poslije Menesa. Imhotep se često prikazuje kao prvi pravi filozof kojemu se zna ime. Imothes. Ptahova sina. »Egipatsko istraživačko društvo«. Jer.. O trismegističkoj (hermetičnoj) literaturi Hurry govori ovo: »Ako možemo vjerovati podacima o Imhotepu u hermetičnoj literaturi. iako mu se ne pripisuju nikakva posebna opažanja. e. koje je započelo 525. Imutep itd. da su Egipćani smatrali Imhotepa u velikom dijelu tog razdoblja do proglašenja bogom nekom vrstom junaka ili poluboga i iskazivali mu počasti predvidene za polubožanstva.. Apolonov sin (Imhotep je bio Ptahov sin). Erman je natuknuo da je taj polubožanski položaj dobio Imhotep u doba Nove države. Tako se Imhotep pojavio doslovce »ubrzo potom«. e. Riječ je o Imhotepu! Ptah se.. Na 30. U takvu svjetlu postaju i neke druge tvrdnje u tom odlomku vrlo zanimljive. otkrivamo da se spominju Imhotepovi nasljednici koji su »istraživali« svemirske zagonetke. ali noviji dokazi kao da pokazuju da je taj polubožanski stupanj dosegao u mnogo ranijem razdoblju. i Kaleoibis. prije n. prije n. poslije stvaranja egipatskog svećenstva. nije spadao među prave egipatske bogove do perzijskog razdoblja. ne zna se tko su oni bili. Odatle oblik u toj raspravi: »Asklepije-Imut«. onakvo kakvo je prvi predložio Erman... moje se astronomsko tumačenje potvrđuje i iz tog izvora.«.« Ima tu još nešto. koji je živio u doba kralja Zosera. e. što ga je sagradio Ptolemej III Euerget (237. oko 1580. vjerojatno onakvog kakvo je postojalo nakon ujedinjenja Egipta. spomenutima na jednom papirusu iz Oksirinha (na grčkom jeziku. Lijepo je kad se jedno povezuje s drugim. nalazimo istinsku potvrdu da se svećenstvo bavilo astronomijom. oko 2900. bio povezan s bogom Thothom (Hermesom) što se tiče astronomskih promatranja. Hurry kaže: »Imhotepa su smatrali 47 .i svi ostali (tj.40 Očito. iznesen je u Sakkari na vidjelo spomena vrijedan niz tekstova koje je napisao neki Hor (od Horus) i u kojima opisuje svoj život u jednom egipatskom hramu u doba Ptolemejevića. »Svjetska djevica" ispravno pokazuje da je Imhotep stigao »ubrzo potom«. znao je egipatsku kronologiju i nije nazivao Imhotepa »Ptahovim sinom. Natpisi u hramu u Edfuu. koji odgovara Imhotepovu kasnom obliku kao egipatskom bogu liječništva). dakle. Tu. Hurry nastavlja: »Druge su osobe Horus. Imhotep se zove i Imouthes. poslije Imhotepa) koji su trebali da istraže pouzdanu izvjesnost nebeske namjere. po svoj prilici. Objašnjenje je. prije n.” Tu može pomoći kronologija.) opisuju Imhotepa kao »velikog svećenika Imhotepa. a objavili su ga Grenfell i Hunt). prije n. »po volji Ptaha«. e. Zapravo. Imhotep je bio poznat Grcima i poslužio je kao osnova za njihova boga Asklepija (grčki bog liječništva. prema predaji. a i Imhotepovo se djelovanje opisuje kao »istraživačko«. Godine 1971. na početku Stare države. Imhotep je. Hurry veli:38 »Godinama su egiptolozi zbunjeno pokušavali objasniti zbog čega Imhotep. To je takoder umjesno i odražava znatno poznavanje teme. zanimljivo je da ovaj tekst izbjegava kasni oblik »Ptahov sin« kao Imhotepov opis. i 1972. priča o svojim snovima i svojim političkim sukobima. tj. n. pisci bili pretjerano suzdržljivi i izbjegavali nazivanje AsklepijaImhotepa »sinom Ptaha-Hefesta«.Dakle. E. Možda to zaista ukazuje na neki istinski rani izvor iz vremena kad su Egipćani još smatrali Imhotepa smrtnikom. »Ubrzo potom« javlja se nekakav Asklepije-Imut. I. gdje se božanska imena razbacuju kao sjemenje za ptice. Već smo spomenuli da su u takvim raspravama kao što je »Svjetska djevica«. koji izvješćuje da se »Imhotep štovao već za Četvrte dinastije. smatrao u kasnom egipatskom razdoblju Imhotepovim ocem. prije n. S.

ne preostaje više ništa drugo doli Zemlji najdalja područja. možemo se nadati da ćemo još ponešto doznati o njemu — jer njegov grob još nije otkriven.. Postat će jasno značenje »crnog obreda«. što dalje? Da. Tada ćemo se suočiti s granicama našeg Sunčeva sustava i s preprekom koja ga odvaja od zvijezda. neka vas ne nađe nitko tko bude koračao nizinama ove zemlje. smatra se da je stvorio djela o medicini i arhitekturi. on je bio prvi veliki filozof. “još skroman. želeći utvrditi prirodu nebeskog kretanja. skrivenu prirodu svetih prostora u koje ne može koraknuti ničija noga i jurnut će u visinu. Vjeruje se da mu je grob u Sakkari. Rasprava ima pravo i onda kad kaže da je to »još skromno«. otkrit ćemo »noć«. raspadajući se.. a pokojni je profesor Emery nekoliko puta pomislio da je na pragu otkrića.. crtežu u toj knjizi. knjiga. Što se tiče tog mogućeg budućeg otkrića Imhotepova groba. prije povratka na nebo. Vasco da Gama je možda čestitao sebi zbog sjajnih pomorskih pothvata. iskopavanja na tom mjestu nastavio je profesor Smith. str. Za svog je života.” Sudeći prema raspravi.'jednim od najvećih egipatskih mudraca'. Mariette: Dendera. zatvorio ih je u njihovu vlastitom području. I zaista »utvrđujemo prirodu nebeskog kretanja«.. začaravši ih pomoću svojih djela..« U raspravi se najviši cilj neukih ljudi koji tragaju za istinom opisuje ovako: »(Ljudi) će potražiti. u knjizi u kojoi su Kalimah i Likofron. To se vidi na 109. Vidi bibliografiju. Kako je to istinito! Iskrcali smo se na Mjesec. . To je još skromno. mi ćemo poslije tog skromnog početka. koji prikazuje «susret Siriusa i Sunca». Jer. očito. 2. a neka su njegova djela postojala još na početku kršćanskog razdoblja. »govorio i poučavao«. ali baš nam njegov primjer jasno pokazuje da je početak samo početak. začarao i izrekao ove riječi: '.« »Jurnut ćemo u visinu« svemira da bismo utvrdili "prirodu nebeskog kretanja". kaže se u toj staroj (neodređeno staroj) raspravi.. str. Čovjek će se zaustaviti tek kad upozna cijeli Sunčev sustav i ovlada njime. Arat: Pojave. 1. Le Renard pale.. doznati i najveću tajnu . najdaljoj noći. Možda je bio prototip prvog klasičnog Grka. I prošlo je već mnogo vremena otkad su sakrivene. svakako šalje u okolni svemir? Što onda ako se to dogodi? Imat ćemo dojam kao da se ruši nebo. oni smjeli.. ono što smo dosada učinili svakako se može smatrati »još skromnim«. 3. 325. odjekuju kroz prostor dugačak devet svjetlosnih godina i koje svaka kultura. Zar bi čovjeka poput Imhotepa pokopali bez njih? Imajući na umu te knjige (a ja sam uvjeren da nas one čekaju pod zemljom kao tempirana bomba). nalazeći se barem približno na našem stupnju razvoja. 48 . ali i o općenitijim temama. koje će Stvoritelj nazvati dušama'.. čarolijom neporočnosti. njegov je ugled kao pisca doveo do toga da su ga prihvatili kao 'zaštitnika pisara'. str. O svete knjige. 206. čak će. Što se tiče njegova djelovanja kao pisca. zanimljivo je pročitati ovaj odlomak iz »Svjetske djevice« koji slijedi ubrzo poslije onoga prije navedenog: »Svete simbole svemirskih elemenata skrivale su Ozirisove tajne.41 slava što ju je stekao mudrošću ostavila je tako dubok dojam na njegove sunarodnjake da se stoljećima održala u narodnoj predaji. 331—336. Tako je govorio on i. kao što svi znamo. ući u trag noći. može li nas itko optužiti zbog senzacionalizma ako napomenemo da ništa neće uzdrmati čovječji rod toliko kao prvi put dokazano postojanje razumnih životnih oblika negdje drugdje u svemiru? Što onda ako Siriusov tamni pratilac uistinu skriva rješenje te tajne? Što onda ako je najbliže civilizacijsko središte zaista u Siriusovu sustavu i motri nas s vremena na vrijeme? Što onda ako se to dokaže tako što ćemo svojim radio-teleskopom uhvatiti istinske tragove lokalnog radijskog saobraćaja.nepodložne propadanju ostanite vječno i zaštićene od vremena! Postanite nevidljive. . »mi smjeli«..« Drugim riječima. te se proročanstvo jasno odnosi na nebo. ljudi koji se bave svemirskim programom imaju dojam kao da su tek na početku. golem val signala koji. Jer. koji zrači takvom neobičnošću da jasno stvara dojam kako bi mogao doći do otkrića koje bi bilo najvažnije u povijesti arheologije i kraj kojeg bi manji i kasniji grob mladog faraona Tutankhamona potpuno izblijedio. zar ne? Napomene 1. stvorene mojim besmrtnim rukama. engleski prijevod u seriji Leob Library.. možda je najzanimljivije to što će gotovo nesumnjivo biti pun knjiga. . Hermes ih je. (na tom je mjestu praznina jer se tekst ne može odgonetnuti) . Budući da se taj obred i taj misterij tiču Izide i zvijezde Sirius. Osim toga.. dok staro nebo ne stvori pogodno oruđe za vas. što je »jurnjava u visinu« u pravom smislu riječi.

Ibid. 17. Staroegipatski se kalendar osnivao na Siriusovu izlasku. 2. 2. iz toga se može zaključiti da je on »očna 49 . 18. Ibid. str. naziva Sirius B »očnom zvijezdom".. predaja o njima i značenje. knjiga. 19. Drevni bliskoistočni zapisi u vezi sa Starim zav jetom. Ibid. 13. 27. S. 33. Prva knjiga. Princeton University Press. Ibid. 95. KRATAK PREGLED Za stare je Egipćane Sirius bio najvažnija zvijezda na nebu. 39. Imena zvijezda. str. 117. Allen. I. Ibid. Edwards: Egipatske piramide. Ibid. str. 107. knjiga. 284. 38. 1963. Нurrуја. 264—265. Ibid. cit. op.. knjiga. Ibid. Egipćanski bogovi. Mead. 215. str.. Utvrđeno je da su stari Egipćani katkad poistovjećivali Sirius sa svojom glavnom božicom Izidom. 2.. 14. njenoga pratioca treba. 16. 1955. 40. Parke. str. 139. str. str. str. G. doznajemo. Ibid. cit. 5. 2. 1. 265. Stoga se lako može zamisliti da je Oziris kao Orion. Pritchard. Tako je Oziris ponekad poistovjećivan sa zviježđem Orion. Izidin je pratilac bio Oziris. 13. 290. 28. Ibid.i 20. 41. str.. 36. Triput najveći Hermes. John Watkins. 32. 31.. 39. str. str.4. Ibid. R. Budući da je Izida izjednačivana sa Siriusom. 25. izjednačiti sa Siriusovim pratiocem. 261.. knjiga. knjiga. str. Ibid. Zeusova proročišta. Ibid. Ibid. 25. str. str. 34. srodno Dogonima... 1926. 22. knjiga. 40. knjiga. knjiga. 113. knjiga. str. 1.. 20. str. Neugebauer i Parker. Loeb Library. New York. knjiga. isto tako. str. Dakle. University of Chicago Press. 9. glavni egipatski bog. 21. 2. R. str. str. str. 446. Ibid. 12. Нurrу. op. 264—265. Izida i Oziris. str.. "oko" je Ozirisovo bitno obilježje. 147. 1964. Imena zvijezda. knjiga.. 1. str. predaja o njima i značenje. Alexander Heidel: Postanak Babilonije. 1904. 1960—1967. »Najstariji i najjednostavniji oblik imena« Oziris. 1.. pomoćnik i liječnik kralja Zosera i potom egipatski bog liječništva Jamiesona B. Ibid. 1965. 7. 33.. 6. 68. Ibid.. E. knjiga. Neugebauer i Parker. 15. knjiga. H. 2. 130. Znamo da je »Siriusov pratilac» u stvarnosti Sirius B. 2. Ibid. 114. knjiga. H. str. Ibid.. Wallis Budge.. 149. Budući da se Oziris prikazuje kao oko i katkad se smatra »Siriusovim pratiocem«... 26. 2.. cit. Vidi Imhotep. knjiga. i 1. 2. knjiga. 202—203. 37. str. Egipatskih astronomskih zapisa Otta Neugebauera i Richarda Parkera. Ibid. 2. Brown University Press. 29. Pleme Bozo iz Malija. 145. Str. Penguin. 35. London. 30. knjiga. jest hijeroglif koji prikazuje prijestolje i oko. op. knjiga. 8.... 195—200. Dover Publications. 10. Ibid. 3. S. James B. str. 41. »Siriusov pratilac«. str. knjiga. W. str. 2. 2. str. str. 1970. str. Oxford University Press. 154.. »Pratilac« zviježda Veliki Pas (u kojem je Sirius) bilo je zviježde Orion. London. cit. str. 24. 65. str. op. Ibid. 1. 154. 2. 264.. 11. zamjena za nevidljivog pravog pratioca Siriusa B. Ibid. str. 86. 23.

To je vrlo jasan drevni opis putanje (nazvane »Anubis«) tamne i nevidljive zvijezde (»Neftis«) oko njene »sestre«. budući da taj krug podjednako dodiruje rubove svjetla i tame. U Egiptu su Ozirisa zvali takoder An. Anua su Sumerani zvali i An (jedna varijanta). koji piše o Anubisu. iako se je smatrao Izidinim sinom. Arapi primjenjuju naziv »Težina« i na zvijezdu Canopus u zviježdu Argo. zanimljiva je napomena da na sanskrtu riječ Anda znači »elipsa«. sastoji se od superguste tvari koja je teža nego bilo koja normalna tvar u svemiru. sin božice Neftis. zbog jednostavnog razloga što se nevidljiva majka nije mogla opaziti. prema mišljenju nekih astronoma. što ima smisla i može se očekivati. Wallis Budge veli da Anubis predstavlja vrijeme. a Izida »vidljiva«. U mitologiji je »Argo« brod koji je prevezao na Rod Danaja i njegovih pedeset kćeri. pas i čagalj su se. Anubisov je kult bio tajna misterijska religija. katkad je poistovjećivan i s putanjom Siriusova pratioca. dva pratioca: Sirius B i Sirius C. Nedostaju slijedeći elementi. može se smatrati zajedničkim njima oboma«. Sumerani su. e. prikazivao se kao čagalj. A kao što znamo. drugim riječima. što je varijanta pasjeg motiva i upotrebljavala se i u Egiptu za Anubisa. prije n. Stari Egipat i stari Sumer (Babilonija) imaju mnogo zajedničkih božanskih imena i drugih elemenata. Drevni bog Anubis bio je »bog-pas«. »Ideler smatra to ime zvijezde čudnovatim«. Sirius B. izmjenjivali kao simboli.zvijezda«. ili ranije. Izidu kao Sirius prikazivali su stari Egipćani na svojim slikama ponajčešće kako putuje s dvjema družicama u istoj nebeskoj lađi. Kroz cijelo povijesno doba bio je za Sirius uobičajen naziv »Pasja zvijezda«. I Dogoni. (Drugim riječima. prave majke. pa je težina te sićušne zvijezde jednaka težini goleme normalne zvijezde. to jest imao je čovječje tijelo i pasju glavu. prije n. i to nas ne iznenađuje. koji moraju zasada ostati još pretpostavka: a) krug je zapravo putanja. zvali Egipat »Magan« i bili u dodiru s njim. Čuveni egiptolog Wallis Budge bio je uvjeren da su Sumer i Egipat dobili svoju kulturu iz nekog zajedničkog. vele da je Sirius B "težak" i govore o njegovoj »težini«. zapravo. a kraj svakoga je po jedan veslač. (On je bio Grk. Složeno značenje »vremena« i »kruga« za Anubisa izrazito ukazuje na “kružno kretanje”. To navodi na pomisao na »krug« kao putanju — »združeni odnos« zvijezde koja se kreće po putanji i zvijezde oko koje se kreće. koji zovu Neftis. Značenje egipatskih hijeroglifa i imena Izide i Ozirisa bilo je nepoznato i Egipćanima na početku dinastijskog razdoblja. a obojica su »bogovi-čagljevi«. Anubis i Oziris katkad su poistovjećivani jedan s drugim. Argonaut. ali samo ako se prihvati pretpostavka da su stari Egipćani zaista znali da postoji Sirius B i da se stoga spominjanja »Siriusova pratioca« odnose na nj. Egipatski je oblik Anubisova imena »Anpu« i sliči : sumerskom »Anuu«. Izidin pratilac i ponekad »Siriusov pratilac«. pa se čini da ta imena i znakovi potječu iz doba prije dinastija — što znači oko 3200. Raspravljajući o egipatskim vjerovanjima. Sumerski glavni bog. naročito u tom kontekstu. Anu. od vidljivoga. Oziris. Arapi su jednu Siriusovu zvijezdu pratilicu (u istom zviježdu: Veliki Pas) zvali »Težina« i smatrali je izvanredno teškom — gotovo preteškom da bi se mogla dići iznad obzorja. nije više bilo u predaji objašnjenja o imenima i znakovima za Izidu i Ozirisa. »izvanredno starog« izvora. kao što znamo. e. Izidine sestre. Kretanje Siriusa B oko Siriusa A traje pedeset godina. čini se. stari su najmanje 5000 godina. Božanski veslač jest stari sredozemni motiv i ima vjersko značenje. Neftis je bila »nevidljiva«. Najkasnije od 2800. Stvarni Siriusov pratilac. doznajemo. vidljiva je majka bila zamjena nevidljive. što se može povezati s upotrebom broja pedeset pri opisivanju »Arga«.) Plutarh veli da je Anubis »vodoravan krug koji odvaja nevidljivi dio svijeta. Na njemu je i pedeset vesala. nazvanih Argonautima. koji su prozvali Izida. očito. pa se opravdano može vjerovati da njegovi podaci potječu iz dobro obaviještenih izvora. b) božanski su likovi zapravo zvijezde. 50 . Sirius ima. Možda je to puka slučajnost. bio je upućen u nekoliko misterijskih religija. Imajući na umu da je Plutarh rekao kako je Anubis (Anpu u egipatskom jeziku) krug. a živio je u doba Rimskog Carstva. Na "Argi" je pedeset veslača pod Jazonovim vodstvom.) Jedan drukčiji prijevod Plutarhova opisa Anubisa govori da je Anubis »združeni odnos« Izide i Neftis. svijetle i vidljive zvijezde (»Izide«) — a znamo da je Izida poistovjećivana sa Siriusom. Plutarh. Plutarh kaže da je Anubis bio. ograničena na upućene (stoga ne znamo njegov sadržaj).

bez znanja o supergustoj materiji što nam ga daje atomska fizika. Velik dio materijala o Sumeranima i Babiloncima pojavio se u javnosti tek potkraj pedesetih i tokom šezdesetih godina ovog stoljeća. Deukalionom. Dakle. To zvuči kao da je riječ o vodozemnom biću koje ima rep za plivanje umjesto nogu za hodanje. ne bi bila moguća ni naša rasprava o Siriusovu sustavu. Sumerani su imali »pedeset junaka«. povezan sa »crnim« Ozirisom. s grčkom verzijom biblijskog Noe. Tako je »Argo« dobio očito »kretanje na vlastiti poticaj« od Atene. zapisa koji nisu prevedeni s raznih drevnih jezika. Ta činjenica. i sada ima dojam da nedostaje mnogo potrebnih obavještenja: još ima neotkopanih arheoloških nalazišta. Prve verzije epa o »Argu«. koja je vodila brod. mogu nadati da će shvatiti sadržaj »crnog obreda«. osim toga. te mu je žao što nije bio mnogo osposobljeniji za takav zadatak. upotrebljavali ime Horus da bi opisali »silu kojoj se pripisuje da upravlja okretanjem Sunca«. te se zbog toga pitamo na kojega egipatskog boga misli — vjerojatno na Ozirisa) nije mogao hodati jer »su mu noge bile srasle«. Astronomsko znanje današnjeg svemirskog doba čini nas sposobnima da spoznamo pravu srž »crnog obreda«. Ne smijemo zaboraviti da bez današnjeg znanja o bijelim patuljastim zvijezdama koje se vide samo kroz suvremene teleskope. predodžba psa čuvara koji obilazi i prati baš je kao stvorena za to. koje su napisane prije Homerova doba. Prema jednom egipatskom papirusu Izidin pratilac je »gospodar u potpunoj tmini«. vratio se kući i ostavio iza sebe egipatsku misterijsku religiju s nebeskim tajnama koje će jednog dana biti odgonetnute. zamišljali su takve osobite sile i davali im imena — što je bitna pojedinost. koju Plutarh — baš s obzirom na tu osobinu — povezuje s Izidom. Postoje dokazi da se »crni obred« zaista bavio astronomijom. Plutarh povezuje Izidu s grčkom božicom Atenom (Zeusovom kćerkom) i kaže da su obje opisane kao »nastale same od sebe" i kao »kretanje na vlastiti poticaj«. U njoj se vrlo jasno kaže da su Izida i Oziris poslani da pomognu Zemlji tako što će primitivnom čovje-čanstvu dati civilizaciju: 51 . na žalost su se izgubile. imalo rep umjesto nogu i noću se povlačilo u more. Dakle. Atena je nadzirala »Argo« i stavila u njegovu kobilicu hrastovinu iz Dodone (mjesta gdje je pristala grčka arka. čije ime upotrebljava Eudokso govoreći o odgovarajućem egipatskom bogu. što dovodi do zaključka da je tako bio možda povezan s postojanjem Siriusa B. Pitanje o Siriusu nije se zaista moglo postaviti mnogo ranije. crnog Ozirisa i Izidu. prema Plutarhu. U raspravi »Svjetska djevica* postoji proročanstvo da se ljudi. Stoga je prijeporno je li ova knjiga mogla biti napisana mnogo ranije.. a bilo je vodozemno. ne bismo uopće mogli nagovijestiti takvo objašnjenje »crnog obreda« — niti bismo mogli načeti Siriusov problem. još više upućuje na pojam putanje. odnosi se na astronomiju. Plutarh kaže da je Anubis čuvao Izidu kao pas i pratio je. Trismegistička rasprava »Svjetska djevica« iz Egipta ukazuje na »crni obred«. Autor je. To podsjeća na nevidljivi Sirius B.Egipćani su. kao najviši mogući stupanj upućivanja u tajne u staroegipatskoj religiji—on je najveća tajna u Izidinim misterijima. donijelo Sumeranima civilizaciju. »pedeset velikih bogova« itd. Prema toj raspravi Hermes je došao na Zemlju da bi ljudima donio civilizaciju i potom se opet “popeo prema zvijezdama”. koji je. pored podatka da je Anubis »vrijeme« i »krug«. Pisac se ozbiljno latio posla 1967. a buduća će otkrića na mnogim poljima bitno pomoći da se ono potpuno razmotri. ako je ta srž onakva kakvu je slutimo. To je bilo nemoguće u dosadašnjoj povijesti naše planete. a naše je znanje o pulsarima još mlađe. Očuvana se verzija epa lako čita. Aristotelov prijatelj Eudokso (koji je posjetio Egipat) pričao je da kod Egipćana postoji predaja prema kojoj Zeus (glavni grčki bog. tek kad se počnu baviti nebeskim tijelima i »jurnu u visinu«. a astronomska su istraživanja vječno nepotpuna. i njegovom ženom Pirhom). imao poteškoća pri ovladavanju materijalom s vrlo različitih naučnih područja. prema predaji. bez zamršene tehnologije itd. ali je razmjerno nova (treće stoljeće prije nove ere). a knjigu je dovršio 1974. Podsjeća nas na polubožansko biće Oannes. baš kao što su poslije Grci na svom »Argu« imali »pedeset junaka" i »Argo« je prevozio »pedeset kćeri Danajevih«. Pa ipak. Izidin pratilac Oziris »je mračni bog«. TREĆE POGLAVLJE Svetih pedeset Treba da se vratimo raspravi »Svjetska djevica«.

začeli umjetnost. u svemu usavršen. obratimo pažnju na sumersku kulturu ili. za Sumerane je ta zemlja. izmislili proročki soj. koja je. uredivač i graditelj svega. s određenim skrivenim utjecajem koji uređuje prilike dolje i izaziva rast«. s naređenim gibanjima i vremenskim razmacima. nad kojima su misteriji na nebu. s nečim tajanstvenim što se zove »noć« — »koja plete svoju mrežu brzim svjetlom. što je izrazit opis objekta koji se kreće. da ne bi ljudi doznali kako se rađaju besmrtni bogovi. Siriusov tamni pratilac je zvijezda i ima svjetlo. o Horuse. Govori se. Očito je da »noć« nije noćno nebo. znanost i sva zanimanja kojima se ljudi bave i dali su zakone. Oni su prekinuli divljačko međusobno ubijanje ljudi. te nas pozvaše natrag oni koji borave na nebu. bolje rečeno. o tome da su naučili ljude kako da se brinu o mrtvima na izrazito egipatski način. hranu i krov nad glavom'. Oni su ispunili život životom. . [Činjenica da je izostala bučna propaganda u prilog astrologiji pokazuje da ta rasprava potječe iz doba prije Ptolemejevića. Stoga je i zaokupila pažnju suvremenih znanstvenika koji ispituju sumerske 52 . znajući da su (smrtnička) tijela razoriva. (sine) moćni. Oni su.« I tako dalje. nije dopušteno opisivati porijeklo tvoje. na sumersko-akadsku kulturu. Treba da pažljivo ispitamo opis onoga što se u toj raspravi naziva »noć«. kako se čini. iako manje nego što je Sunčevo«. Dakle. Od te tri planete najbrži je Uran i njegovo je ophodno vrijeme osamdeset četiri godine. Kramer smatra da je Dilmun bio dolina Inda. Jer. poslao na kratko vrijeme tvog moćnog oca Ozirisa i najmoćniju božicu Izidu da pomognu svijetu. Oni su dali ljudima zakone. iako manjim nego što je Sunčevo«. jer se kreće po nebu s »drugim misterijima po redu što se kreću na nebu. pa se postavlja pitanje kako je neki Grk mogao napisati ovo ako nije živio u doba Ptolemejevića: »Oni su naučili ljude kako će one koji su prestali živjeti zamotati kao što treba. a ne grčki običaj. kako nijedan prorok koji ispruži ruke prema bogovima ne bi bio neupućen u nešto. osim toga. Pošto smo učinili sve to. Oni su učinili svetima ograđene prostore za bogove. Bibby se slaže s Peterom B. riječ je o zvijezdi koja prođe svojom putanjom brže nego planeta! To se zaista može nazvati »pletenjem mreže brzim svjetlom»! A sada. već neka šifrirana riječ. Nije mi poznat nijedan sumerolog koji se bavio tim osobitim problemom. Oziris i ja opazismo da je svijet (sada) potpuno ispunjen. a medicina štiti tijelo kad pati. svoje pretke. No. majko. Cornwallom i vjeruje da je riječ o otočju Bahrain u Perzijskom zaljevu.»Horus na to reče: 'A kako je. kojem su bili vrlo potrebni. Zemlja primila Božje isijavanje?' Izida odgovori: 'Ne smijem pričati o (tom) rođenju. te mjesta za posvećene obrede. Sirius B se giba čak brže nego tri planete u našem vlastitom Sunčevu sustavu: Pluton. sine moj. reći ću ti samo da je Bog Vladar. Potom sam otkrio da je Wallis Budge. imala golemu važnost. . pošto ih je Hermes uputio u Božja skrivena pravila. a znali su i to da magija i filozofija hrane dušu. Neptun i Uran. uveli na Zemlji svete obrede. »Noć«. Taj opis pokazuje sasvim jasno da »noć« nije noć. te pitanju gdje je bio Dilmun. pošto ih je Hermes poučio da je Bog odredio da prilike dolje budu u skladu s prilikama gore. Koji bi neoplatonist uključio takvu tvrdnju u svoje zapise ako je ne bi izvukao iz nekog ranog izvora kojim se služio i koji je napisao netko tko je zaista živio u Egiptu? Taj dugi odlomak u raspravi završava ovako: »Baš oni su. Budući da obiđe Sirius A za pedeset godina. bila na suprotnoj strani od Egipta. kao istaknut egiptolog. »plete svoju mrežu brzim svjetlom«. govori se da ima »svjetlo. Mnogo se veća pažnja pridaje poznatim trgovačkim vezama što su postojale izmedu Sumera i civilizacije u dolini Inda. nakon grčkih i babilonskih utjecaja takva bi suzdržljiva izjava bila gotovo nemoguća i autor bi uvukao u raspravu sve pojedinosti astrološkog ludila kasnog Egipta. osim toga. a već sam natuknuo da su njeni osnovni religijski pojmovi tako slični egipatskim pojmovima da po svoj prilici imaju zajedničko porijeklo.« Svi znamo da je to egipatski. Povezan je.« U toj raspravi Izida tvrdi da »crni obred« slavi nju i »daje savršenstvo«. Postojala je otprilike u vrijeme starog Egipta. sa svog gledišta zaključio to isto.] Oni su. premda manje nego Sunce. zatim.

sastavljenih od tri razdoblja (ako se ne pretjeruje baš suviše i tvrdi bez bilo kakvih razloga da su ta tri razdoblja nejednaka.. od kojih je svaki »označen« zviježđem. takav je astronomski sustav složen niz naročitih podataka. i da svakom od tih »tjedana« odgovara jedno zviježđe ili nebesko »područje«. izrečenoga njegovim vlastitim riječima na početku 5. Dokaze ćemo potražiti u akadskom epu o stvaranju. pripadnika XIX. što se tiče Egipta. Egipatski zvjezdani satovi potječu najkasnije iz doba vladavine Setija I (1303—1290. prvoj polovici drugog tisućljeća prije nove ere). Postupimo li tako. Dodir između Egipta i Sumera zacijelo se zbio mnogo prije ako je bio neposredan. tekst otkriva istovjetan sustav s onim kod egipatskih zvjezdanih satova: dvanaest mjeseci. brzo prelazeći preko njega i zanemarujući neke važne pojedinosti. možemo nastaviti. jer iz ranog sumerskog razdoblja nema nijedne prave astronomske rasprave) istovjetni su. sadrži tako složen astronomski. u čijim su grobnicama nađeni na zidovima. »dani na godinu«. ako se upustimo u raspravu o astronomiji Maja. Pošto je utvrdio dane u godini [pomoću] (nebeskih) likova. preostalih kako bi nastalu godinu od 360 dana pretvorili u godinu od 365 dana. profesor Neugebauer barem ne taji svoje sklonosti. Tekst izričito otkriva da postoji dvanaest mjeseci. situacija je obrnuta. No. nije se mogao zbiti poslije toga. nagovješćuje se vrijeme koje bi moglo biti gornja granica. Budući da je tri puta dvanaest trideset i šest. što se opet poklapa s egipatskom predajom. Kramer smatra da je zemlja »Magan« bila vjerojatno Egipat i da je Sargon čak slao onamo vojsku. Neugebauera zanima. i pet »dodatnih« dana. Vidimo da su astronomski sustavi u Egiptu i Sumeru bili u svojoj biti potpuno istovjetni. Medutim. prije n. kao i u Egiptu.« Dakle.« itd. sustav. može se pogledati knjiga »Egzaktne znanosti u davnini« profesora Otta Neugebauera. tada je gornja granica prvo tisućljeće prije n. . Činjenica da taj akadski tekst. onda se svaki sastoji od deset dana — dakle. od kojih svaki ima tri desetodnevna tjedna. Uvijek se može tvrditi da ljudi na raznim dijelovima zemaljske kugle stvaraju spontano iste zvukove kad su puni strahopoštovanja prema božanskim pojmovima. Neka gornja granica bude najkasniji datum koji prihvaća za zapis »Enuma eliš«. čuli smo mnogo puta. spominje se u retku: »Pošto je utvrdio dane u godini (nebeskih) likova«. noviji materijal. kao što priznaje. Te su sličnosti između Egipta i Sumera nešto sasvim drugo nego sličnosti božanskih imena i vjerskih pojmova. za vrijeme kojega je saopćena ta infbrmacija. nego o zajedničkom podrijetlu (što je omiljena pomisao Wallisa Budgea). e. imamo trideset šest dekana. Drugim riječima. Odredio je godinu označivši područja: Postavio je tri zviježda za svaki od dvanaest mjeseci. e. Povijesni ćemo razvoj prikazati tek u grubim crtama. Osim toga. a čini se da vuku porijeklo još 53 . Rastavši se s jednim stručnjakom koji je dobrovoljno abdicirao. pa je nepravedan prema starijem. Bez sumnje.) i Ramsesa IV (1158—1152. Osim toga. Tih pet dana izvanredno su važni i u astronomiji Maja.zemljopisne podatke. Međutim. A. ti zvjezdani satovi potječu najkasnije iz 1300. Što se tiče brojnih razlika u onome što više nije osnovno. istovjetan sa sustavom egipatskih zvjezdanih satova. Međutim. »zvjezdana slika« jednog velikog boga. koji se zove »Enuma eliš«. Na primjer. Ona nije bitna za ciljeve ove knjige. poglavlja: »Naš opis babilonske astronomije bit će prilično nepotpun. u kojoj se pet preostalih dana veže uz pet različitih bogova ili nebeskih likova i tako se označuje. Dodir dviju kultura. odnosno XX dinastije. prema prvim dvjema riječima iz teksta koje znače "kada gore" (prijevod E. koji Speiser oprezno pripisuje starobabilonskom razdoblju (tj. »Svi na svijetu govore majci 'mama'. U Egiptu se tih pet preostalih dana zovu. Čudno je što nijedan učenjak nije uvidio da taj odlomak u »Enuma elišu« opisuje vrlo potanko egipatski sustav zvjezdanih satova. Evo primjera njegova stava. prije n. e. a možda i nije riječ o dodiru. čak i za one koji zahtijevaju nepobitne dokaze. a trideset šest zviježda ili »dekana« označuju zvjezdane likove bogova. Osnovao je . Osnovni pojmovi egipatske astronomije i sumersko-akadske astronomije (tu se pretpostavlja da postoji nekakav kontinuitet. prije n. Dakle. imamo' »desetodnevne tjedne« kao u Egiptu). dirnut ćemo osinje gnijezdo. e.).. može se smatrati dokazom o dodiru između tih dviju civilizacija ili o zajedničkom podrijetlu sustava. što se tiče kasnog razdoblja. svaki je dekan. Speisera1) Odmah na početku toga zapisa čitamo: »Sagradio je stajališta za velike bogove Tako što je njihove zvjezdane slike učvrstio kao zviježda. potanko razmatranje nekoliko sačuvanih ranih tekstova ne samo što bi zahtijevalo previše prostora već bi se i pretjerano uveličala njihova važnost.

. veličina i vladanje sudbinom. budi.-drvo. Vjerujem da bi trebalo prijevod još obradivati... U jednom ranom sumerskom odlomku (iz vremena davno prije babilonske civilizacije). no to je teško. nalazimo prethodnicu grčke predaje o Argonautima. na koljenu božice Ninsun. prema opisu. opasuje i stoji kao bik na »velikoj Zemlji«. tko je imao majku ode k majci. da bi mu se divili. Zaputi se on prema kovačevoj kući. pedeset. neka ide kući! Tko ima majku. istisnut pojmovima koji su bili očitiji i manje skriveni nestrpljivim svećenicima. U sumerskom odlomku nalazimo i ovaj iznenadujući redak: "Junak. dade ondje izliti. koji pripada materijalu o epskom junaku Gilgamešu. . A neoženjeni muškarci koji će činiti što i on. što je stalan motiv u egipatskoj umjetnosti. jer u sumerskom jeziku ima mnogo riječi čije se značenje ne razumije sasvim. ako dodirne ustima tlo i ako mu se tresu zubi. Možda su neki puristi. Nijedan se važan sumerski bog jasno ne izjednačuje s nekim od Anunnakija. U sumerskom odlomku prati Gilgameša takoder pedeset pratilaca! Evo bitnog pasusa (u kojem govori Gilgameš): 'Tko ima kuću. a nastavak je ovakav: »Dodirnuo je (svojim) ustima tlo. htio otići u »zemlju života«. kojom je. kad se to počelo dogadati.. Bila tu riječ o Gilgamešovim vlastitim ustima i zubima ili ne. 'Sinovima' svoga grada koji ga pratiše [stavi ih] u ruke. podsjeća na Horusa koji sjedi na koljenu svoje majke. Gilgameš.. pedeset. pa je zbog toga još neugodnija činjenica da nigdje nisu jasno objašnjeni. zubi su (mu) se tresli. čini se da tu postoji mutna. moje majke koja me rodila.) U pripovijesti o Jazonu prati Jazona za vrijeme potrage pedeset Argonauta.. Lako je zamisliti da su zbog povećane popularnosti boga Sunca Ra postale zvijezde i naročito Sirius manje važnima. a ističu se njihov broj. Međutim. sjedi na koljenu Ninsun. ali važna aluzija na to da junak. U prvom su se tisućljeću prije nove ere izmijenili. ode kući. stanu kraj njega. svoju 'junačku moć'.. Neka postanem jedan koji. Nesumnjivo je da se svojstveni integritet Siriusova sustava u Egiptu počeo raspadati i zanemarivati u prvom tisućljeću prije nove ere. Zaklinjem životom Ninsun. U priči o Jazonu i Argonautima junak Jazon želi potražiti zlatno runo. evo cijelog tog odlomka: »Dodirnuo je (svojim) ustima tlo. u njihovu očiglednu važnost za Sumerane ne može se posumnjati. Taj je odlomak preveo Kramer2 . koje se tumači kao Sunčev sustav. jabuku. Vratit ćemo se toj misli poslije i predočiti neke iznenađujuće podatke. Tih Anunnakija bilo je pedeset i zvali su se »pedeset velikih bogova«. pločici »Enuma eliša« nalazimo zanimljiv odlomak. Zapravo. nazvanom »Gilgameš i zemlja života". njegovi zubi su zmajski zubi. U njemu se spominju Anunnaki. već samo uzgred (što ću opisati poslije). U . vrt ravnice [zaputi] korak svoj. vrbu. pa je sustav počeo propadati i pretvorio se u relikviju. poznatog i kao veliki bog Anu. Na 6. svoje majke koja me rodila čistom Lugulbandi..s početka egipatske kulture.« Neovisno o činjenici da Gilgamešova želja da sjedi na majčinu koljenu. . posto je zbog nekog nepoznatog razloga zaspao. .. nesumnjivo je da Gilgameš traži snagu dodirujući zubima tlo 54 . otišli nekamo drugdje. mom ocu. Novo svjetlo na motiv sijanja zmajskih zubi baca odlomak gdje se Gilgameš. neka ide majci! Neka neoženjeni muškarci koji će činiti što i ja. zasada poklonimo pažnju Sumeru. kojom ćemo se baviti poslije.. stanu kraj mene'. Zapravo. -sjekiru. Gotovo uvijek su anonimni. [-drvo posiječe] ondje. božice Izide. Tko je imao kuću. Nisu »identificirani« i nitko ne zna točno što predstavljaju. zubi su (mu) se tresli. jer je dodatke u zagradama oba puta stavio prevodilac. U odlomku se priča da je junak.« Pedeset se pratilaca spominje nekoliko puta. Poslije su se dogodile i druge promjene. No. Fragmentarni je tekst vrlo isprekidan i zbrkan. šimširovo drvo. može prizvati ponovo rođenje snage. No. mislim da smijem reći kako je taj sumerski odlomak najstariji poznati oblik pripovijesti o tom junaku koji je poslije dobio ime Jazon. nadajući se da će tako zadržati predaje i izbjeći upletanje dekadentnih faraona. Često se pojavljuju u zapisima." U priči o Jazonu junak sije zmajske zube! (To čini i Kadmo u jednoj drugoj grčkoj priči.. sinovi Ana (An znači »nebo«).« Očito nije baš sasvim sigurno da su usta i zubi zaista njegovi. upravljao bog Sunca Utu. . Anunnaki su zbunili sve sumerologe. te je petnaestodnevni tjedan zamijenio desetodnevni.

koji je odmah prije upravo navedenog pasusa rekao Gilgamešu: »O. dodirujući zubima tlo. 34) kažu da su Friks i Hela (koji su odletjeli na ledima zlatnog ovna prema Kolhidi. dakle. Egipatski je bog Anubis postao kod Grka Hermes. To zlatno runo dobili su Friks i Hela od boga Hermesa. Kuću (i) kolibu neće uništiti vatra. Jer. odbij ga. tvrdilo da su oni letjeli na zlatnom ovnu. pasusa o lađi: »Za mene neće umrijeti drugi.— bilo svojima. U . svi su potjecali od Minija. bila egipatska i Sumerani bi je zvali »maganska lađa«. a iz njih niču naoružani vojnici i počinju se boriti — kao i u pripovijesti o Kadmu. Vidimo. Zatim. Diodor Sicilski (IV. kralja grada Orhomena u Beotiji u Grčkoj. 47) i Tacit (»Anali«.. neće biti nadvladan. kako se govori u priči. Ta bi lada. da se u oba grčka mita. što se broj pedeset. Nije čudno. bilo tuđima. treba da prikupi snagu. gospodaru moj. na putu je Hela pala u Helespont. Ako bude jeze.. »stavio ih u ruke« pedesetorici svojih pratilaca bila vjerojatno njihova vesla! (U četrnaest redaka baš na tom mjestu tekst je suviše isprekidan da bi se bilo što moglo pouzdano tvrditi. Razmotrimo malo pobliže priču o Jazonu i zlatnom runu. Osim toga. a i povezanošću zemlje Kolhide. u kojem se Gilgamešova lađa izričito spominje kao »maganska lađa«! Mogao bih dodati da su drveta koja je posjekao Gilgameš i. U tvoj . Činjenica da se u raširenijem mitu. potonula. obavijeni nekakvom tajnom bezimenošću koja podsjeća na sumerskih pedeset Anunnakija. prema tekstu. VI. Kad je potonula maganska lada. jer su svi bili u medusobnom srodstvu i iz iste porodice. izvire iz jedne egipatske svete igre riječi) i što sve to znači. Poslije ćemo vidjeti u ovoj knjizi odakle potječe ta neobična zbrka (naime. Vrijedi također spomenuti da su se pedesetorica Argonauta zvali i Minijci. što nam se može dogoditi? Kad je potonula. Kad je lađa. najprije treba da do kraja razmotrimo priču o Gilgamešu i »zemlji života«. ako bude straha. pri čemu ćemo se poslužiti svjedočenjem povjesničara Herodota. i starog Egipta. odnosno putovanje uvis. odbij je. natovarena lađa neće potonuti. 'Magilumova moć'. ja ću putovati u grad. Dođi. Tako su Jazon i Argonauti.. objašnjavajući porijeklo zlatnog runa.. dakle.« Moram naglasiti da tu postoji zbrka. u tom se odlomku spominje čak i lađa. putuj ti u 'zemlju'. jer se često spominju samo kao »Minijci« — kao skupina pedeset srodnih veslača u nebeskoj lađi. te nakon toga slijedi borba u kojoj junak pokazuje nadčovječju snagu. cilja njegova traganja. a i u sumerskom odlomku. dakle. .. Anubisov. pa tu misao treba sada imati na umu u vezi sa slijedećim pasusom. ako prihvatimo ono u što vjeruju Kramer i drugi. . U priči o "Argu" Jazon sije zmajske zube. lađa je bila »Hermesov dar« — drugim riječima. krenimo naprijed.. krenimo naprijed. Tako bi svi imali pravo. njegovi zubi su zmajski zubi«.. dodi. to jest da je Magan Egipat.) Evo. Ova je knjiga anabaza. njih pedeset. 55 . kad je potonula. svojstven Siriusu. ako bude jeze. možda je povezana s predodžbom o nebeskoj lađi.. lađi živih bića. možemo pretpostaviti da je vjerojatno riječ o Gilgamešovim zubima — o njegovim vlastitim zubima koji su prije toga opisani kao zmajski zubi! Iz redaka poslije dodirivanja tla zubima doznajemo da Gilgameš. Trostruko sukno neće biti prerezano. No. svakako. Ako krenemo naprijed. a nisu jahali na čarobnom ovnu. pa su te vode dobile njeno ime) zapravo plovili na brodu s ovnovom glavom na pramcu. Nije jasno je li maganska lađa uistinu potonula ili tu tvrdnju ubacuje Gilgamešov »vjerni sluga«. Poslije ćemo se izvanredno pažljivo baviti pričom o »Argu«. Budući da je prije u istoj priči rečeno jasno: »Junak. U jednoj napomeni Kramer ističe da poslije retka »kad je potonula« više nije sigurno je li još govori Gilgameš. u kojem je pravi ovan.. povezuje i sa zlatnim runom i s Anubisom. (I) ako bude straha. bacimo pogled na nj. zmajski zubi spajaju s tlom. sjede oni koji su izišli iz maternice. jer se mora boriti. Pomozi ti meni (i) pomoći ću ja tebi. Maloprije sam izjednačio »Argo« s egipatskom nebeskom barkom. analogna »Argu«. U međuvremenu moramo ostati na sadašnjoj razini istraživanja. .

To nije nipošto kraj tog zanimljivog istraživanja. i ako je riječ o »onima koji su izišli iz maternice«. takoder. ujedno je i Nintu ili »božica koja rađa«. Noina je arka na Srednjem istoku bila. srodne su »Argu«. o čemu ću poslije imati priliku da kažem više.Pričat ću ti majci o tvojoj slavi. prije nego što su i postojali Hebreji i Noino ime. Jer. onda se oni mogu neposredno izjednačiti s Anunnakima. a prve su mu riječi »dođi. te započinje riječima »kad je potonula« hipotetičan izvještaj Gilgamešovoj majci. možda se odnosi na djecu božice Nintu (poznate i kao Ninmah. Zaključak je da postojanje baš pedeset Anunnakija nije. (Koga uistinu zanima podrijetlo grčke i hebrejske civilizacije. čudnom »brdu«. grčki Noa. koja je postojala tisuće godina prije nastanka Grka i Hebreja. pedesetorica su junaka »herojski« pandan nebeskih Anunnakija. ako ne i iz nekog ranijeg razdoblja (o čemu ćemo govoriti na drugom mjestu). Anunnaki su i djeca Anove stare žene Ki ili Nintu. da bi se izrazilo Horus-sin-od-itd. prestrašen. što znači »Horus sin Agge«. a riječ »arhe« je u grčkom jeziku jasno povezana s »arkom«. »božica brda«. a iz njih su nastajali ljudi kao iz zubi u drugim pričama. To su dva različita imena istog božanstva. a Ninhursag »božica brda«. tada nam upada u oči da bi neobična i zbunjujuća riječ hursag mogla. biti egipatski oblik Heru-sa-Agga. krenimo naprijed«. U svojoj knjizi »Sumerani« Kramer ističe4 da je vladar Gudea naredio da se napravi kultno i simbolično oružje: buzdovani s pedeset glava. zato da bi se pokazalo da argonautski motiv pedeset junaka na lađi u herojskoj potrazi postoji u Sumeru i da se podudara s »pedeset velikih bogova«.) Deukalionova je lađa pristala na planini kraj svetog proročkog luga u Dodoni. aluzija na djecu božice zemlje koja potječu iz zemljine maternice — jer Ki. Enkidu i podzemni svijet”. I ima. Osim toga. pogotovu Deukalionova. Sve više se ističe golema važnost broja pedeset. Uto upada opet sluga. Slučajno je Agga egipatski sinonim Anubisa. kao što ćemo se svi uvjeriti mnogo kasnije u ovoj knjizi) potječe najkasnije iz Sumera. U kasnijoj babilonskoj verziji te priče izostavljeno je tih pedeset pratilaca. u Egiptu se Anubis takoder zvao »Anubis brda«. Jer. Treba napomenuti da u egipatskom jeziku riječ tu znači »brdo«. (Kao što zna svatko tko je pročitao cijeli »Ep o Gilgamešu«. Kao Anova djeca. a Hebreji svog Nou — obje su te priče vrlo kasni oblik jedne izvanredno stare pripovijesti. Izraz »oni koji su izišli iz maternice«. A »Anubisa brda« već smo spomenuli. neka kliče. Štoviše. a i bacanja »zemljinih kosti« (kamenja) preko ramena. ako pedeset junaka s maganske lađe sjedi. uzevši u obzir i čudno spominjanje zubi. baš iz tog ranog izvora dobili su Grci svog Deukaliona. ima i drugih dodirnih točaka izmedu Deukaliona i priča o Jazonu. obje su lađe čarobne. Ninhursag i Ki — »zemlja«). Taj se broj pojavljuje i u zapisu “Gilgameš. istovjetna s Nintu. božica zemlje (ki znači »zemlja« u sumerskom jeziku). Potom progovara ponovno Gilgameš. [neka] lije gorke suze.'3) Sve to spominje se. iz kojeg je »Argo« dobio »kibernetičko« drvo što ga je vodilo. zapravo. dakle o djeci božice Nintu. »božicom koja rađa«. (Ninmah znači »velika božica«. sjetit ćemo se da je Ninhursag. po svoj prilici. a zasada je dovoljna napomena da bi se »Anubis brda« kod Sumerana zvao Anpu-hursag. No. Jer. Drugim riječima. Vratimo li se za tren onom zanimljivom sumerskom hursagu.. U to se doba zacijelo već zaboravilo na pravo simbolično značenje broja pedeset. pa ako uzmemo riječ nin koja znači »božica« i dodamo egipatsku riječ tu. ako uzmemo u obzir da je egipatski oblik Horusa (Izidina i Ozirisova sina) Heru (što donekle zvuči kao Heroj. kamene je bacao Deukalion. (I zubi su kosti!) Zapravo. što je zapravo sinonim. To kao da je. slučajna podudarnost. pripovijest o potopu i arki (na kojoj su bili parovi »arhetipova« svih živih bića. Tu Gilgameš stavlja na sebe ratnu opremu koja je teška »pedeset mina«.) Dakle. kao što bi se moglo pomisliti. kao što ponajčešće sjede Anunnaki.« Čini se da tu Gilgameš priča svom prestrašenom sluzi (koji je baš malo prije toga opisan u tekstu kao »obuzet strahom«) da nitko drugi neće umrijeti za njega i da »natovarena lađa neće potonuti«. neka pročita izvrsnu knjigu »Zajednička podloga grčke i hebrejske civilizacije« profesora Cyrusa Gordona. zar ne?) i da se u egipatskom jeziku upotrebljava stalno oblik Heru-sa-itd. kojim se označuju oni koji sjede u maganskoj ladi. Pričat ću joj o tvojoj budućoj smrti. Ziusudrova lađa ili Utnapištimova lađa. božica koja rađa i božica zemlje kao da su preteče vojnika koji niču iz zmajskih zubi posijanih u zemlju. »božice koja rada«. a u njima sjede »oni koji su izišli iz maternice« i nanovo naseljuju svijet nakon potopa. pojam Noine arke poklapa se s pojmom Deukalionove arke. zapravo. imamo »božicu brda«. Obje lađe. pedeset pratilaca. te je unesena u ep kao ustaljen element mitskog porijekla. jer je hursag ili brdo podigao njen sin i nazvao je po njemu u spomen jednog važnog mitskog događaja. stariji 56 .

Isto tako. prebivalištu bogova«. posjekao Gilgameš. jer u devedeset osmom retku doznajemo da je »pramac 'magurru-lade'1 odrezan«. Pogledajmo. CRTEŽ Veze između egipatskih i sumerskih riječi u vjerskom kontekstu postaju tako mnogostruke da se ne mogu zanemariti zajedničke osobine tih dviju kultura. kakvu zanimljivu ulogu ima cedar koji je. kao što se može vidjeti u »Postanku Babilonije« Alexandera Heidela. kao i u onoj prvoj. pločici piše: »[Gilgameš] uze [sjekiru u (svoju) ruku] [. Na 5. 13. [No. u »Epu o Gilgamešu«. kad Huvava] čuo je buku. a poslije je prikazan kao »onaj koji je srušio cedar« itd. . Postoji prijevod jednog kratkog teksta (115 redaka) iz sumerskog razdoblja. na primjer. i] posiječe [cedar]. Gilgameš odlazi na Cedrovu goru i ubija čudovište Humbaba (ili Huvava) na »Cedrovoj gori. Začudo. 57 . gdje se govori o božici Ninhursaggi. slučajno je Agga ugledno sumersko ime. Kad je lađa. To je rani sumerski tekst. Međutim. . prikazuje lađa tako kao da je zaista doživjela najgoru sudbinu. i to gotovo jednako kao maganska lađa u zapisu »Gilgameš i zemlja života«.je sumerski oblik riječi hursag zaista hursagga. i u ovoj se priči. potonula«.5 U osamdesetom retku tog teksta spominje se »magurru-lađa«. kao što se neprestano tvrdi. koji se zove »Gilgameš i Agga«. tako se i u ovom drugom tekstu raspravlja o tome da li će »magurru-lađi« biti odrezan pramac ili ne. U zapisu »Gilgameš i zemlja života« Gilgameš veli: »Ući ću u zemlju posječenog cedra«. Baš kao što se u tom prijašnjem tekstu raspravljalo o tome da li će maganska lađa potonuti ili ne. baš kao što smo u pređašnjem tekstu pročitali: »Kad je potonula maganska lađa. u drugom poglavlju: »Sumerski izvještaj o stvaranju iz Nipura«. onakvu kakav imamo danas. 'Magilumova' moć.

Sjetimo se da je u jednom ranom sumerskom odlomku Gilgamešova majka božica Ninsun. Napustimo sada zagonetnog Huvavu. Pokušah je udaljiti.8 Među najvažnije izmjene spada prijevod onoga što je prije njega Heidel prikazao kao »mnoštvo s neba«. no htio sam samo ukazati na još jednu egipatsku igru riječi kao izvor u vezi s jednim bitnim sumerskim motivom. Zemlja Uruk skupila se oko toga. Santillana i von Dechcndova izjednačuju Huvavu s planetom Merkurom. Oko [nje] stajala je zemlja Uruk. jer planeta Merkur i cedar imaju u egipatskom jeziku isti naziv—to jest seb. već kao An (ili 58 . pločici piše: »Zaista Gilgameš ustade da bi otkrio snove i reče svojoj majci: 'Majko moja. . asirska verzija. Pritisnuh čelo [čvrsto] uz [to]. [Omalovažio drveta koja] rastu u mojim gorama I posjekao cedar?'« U 22. pa je bolje očuvala prvobitno značenje: »Gilgameš ustade da bi otkrio snove I reče svojoj majci: 'Majko moja. Drugim riječima. [Lju] di se tiskahu [da bi je zaštitili].« Postoji druga verzija tog dogadaja (obje je preveo Heidel)7 na početku 2. »koja je upućena u sve znanje« i na čijem je koljenu Gilgameš htio sjediti (kao Horus na Izidinu koljenu).] dok su joj moji drugovi ljubili noge.'« Kramer prevodi obje verzije malo drugačije. [Mno]štvo s neba pade prema meni. koja je starija nego gornja. Pokušah je podići. Kramer ne prevodi »An« kao »nebo«. Pokušah to pomaknuti. koje je on izrazio u svojoj raspravi »Ep o Gilgamešu i njegovi sumerski izvori«. Na nebu bijahu zvijezde. [Ljudi se gu]rahu oko nje. Podigoh to i odnesoh k sebi. [A ti si je osobno] izjednačila sa mnom'. sinoć Sam se osjećao sretnim i šetao S junacima. te obratimo pažnju na »Ep o Gilgamešu« zbog jednog drugog razloga. ali nisam mogao.6 da je »već u prvoj polovici drugog tisućljeća prije nove ere kolao spjev uglavnom onakav kakav je nama poznat". zanimljivo je da u egipatskom jeziku riječ seb znači »cedar«. Pokušah to podići. Huvava je povezan i s Merkurom (planetom) i sa cedrom. a i "planeta Merkur"! Tema je još mnogo zamršenija. pločice u starobabilonskoj verziji. Pojaviše se zvijezde na nebu. boga-čudovište. No. ali mi je bilo preteško. ali mi je bila preteška. ali [je] nisam mogao ukloniti. Nagnuh se nad nju [kao] [nad] ženu [1] stavih je pred [tvoje] noge. poglavlju »Seoskog mlina«. Imajući na umu da je Huvava i bog cedrove šume. A oni mi pomogoše.[On] se razljutio: 'Tko je [došao]. Dok su junaci ljubili noge tome. . Kao da je mnoštvo s neba [jedna] pade na mene. [Zemlja se skupila oko nje]. pri tome uzmimo u obzir Kramerovo mišljenje. Na 1. [. noćas sam snivao san.

[Jer ja sam je navela] da se natječe s tobom. ali je nisi mogao ukloniti.. [Ti si je smjestio] pred moje noge. Anuova se srž spusti prema meni. Vjerujem da na pravilan smisao upućuje upotreba tog izraza u medicinskom kontekstu kao 'koncentracija. 'Srž'. ali opće se značenje čini dovoljno jasnim. srž'. Nastojah je podići. prevodi »mnoštvo s neba« kao »Anuovu srž«. Mijenja i posljednje retke u prvoj verziji: »[Bio] sam privučen k njoj kao da je žena. boga rata Ninurtu. Sada povlačim taj prijedlog..« Dodaje još jednu napomenu. [Ti si je nastojao podići]. mogla bi se primijeniti i na božanstva i na ono što pada s neba. Privukla te k sebi kao da je žena. bila mi je preteška! Nastojah je pomaknuti. dakle.. pomaknuti je nisam mogao!« Sve ovo što smo ispitali u dva prijevoda dviju verzija isplatilo se razmotriti s tih nekoliko stajališta. ovaj put onakav kako ga predočuje Kramer:9 »Majko moja. Tu bi mogao biti važan naglasak na izrazu »privučen k njoj«. bog koji je otac Anunnakija. Naš je pjesnik imao na umu. Govori svom gospodaru. Ebeling: JCS. Jer ti si je navela da se natječe sa mnom. boga neba Anua. koja je upućena u sve znanje.Anu). [Ti si je htio otjerati]. On kaže: »Kao Anuova srž spustilo se to na mene. Pojaviše se zvijezde na nebu. bez sumnje. bila je presnažna za tebe. Čini se očitim da se govori o zvijezdi povezanoj s "Anuovom srži". Osim toga. ono koje je prihvaćeno za ovaj odlomak (‘ki-sir Ninurte’ postoji već prije ovog odlomka) moglo bi se takoder primijeniti na . E. 59 . koja] je upućena u sve znanje.. Tako možemo lakše obuhvatiti sva moguća značenja. I smjestih je pred [tvoje] noge. suviše je mogućih značenja. IV (1950).« Kramer. [Mudra Ninsun]. Govori Gilgamešu: 'Tvoj suparnik — zvijezda s neba. ili neka nijansa tog izraza. U prijašnjem sam izdanju pokušao opravdati prevođenje riječi kişru kao 'sljedbenik' u nekoliko prijepornih odlomaka. Uobičajena pretpostavka da je u tim odlomcima autor možda upotrijebio isti izraz u nekoliko značenja ne zadovoljava. O riječi koju Heidel prevodi kao »mnoštvo« raspravlja Kramer vrlo opširno u jednoj fusnoti: »Što se tiče riječi ki-sir. Koja se spustila na tebe kao [Anuova srž]. usp.'« Pogledajmo još jednom dio iz druge verzije. Enkidua i nešto što je palo s neba. u kojoj raspravlja o riječi »to« i pita se je li riječ o nekoj zvijezdi. a nalazi se u području (pedeset) junaka — i superteška je. On nastavlja »[Mudra majka Gilgamešova.. u noćno se doba Osjetih veselim i šetah U krugu plemenitih. koja »privlači junaka k sebi«. 219. neku određenu aluziju.

Sjetimo se egipatske božice Sati (ili Satis) i njena luka. da je hijeroglifski znak za Ast (ili Izidu) prijestolje.. te se može prihvatiti kao pokusna osnova objašnjenja.]. drugo je [. retku. čak u Kini.Vidimo. Nijedan sumerolog nije za sve to našao neko zadovoljavajuće objašnjenje.]. Njen helijački izlazak 60 .. Sjetimo se da i u Sumeru i u Egiptu svaki bog koji je važan u astronomiji ima svoje desetodnevno razdoblje ili »tjedan«. Prije nego što nastavimo dobro bi bilo da pogledamo tko su »sedam bogova sudbine». da je tu Lučnu zvijezdu — svoju kćerku — postavio An na uzvišeno prijestolje među pedeset Anunnakija.« (U egipatskom jeziku riječ Sept. pločici »Enuma eliša« čitamo10 o Anunnakima i nekakvoj "Lučnoj zvijezdi". jedne od triju božica (ostale dvije su Sotis i Anukis) koje se voze u nebeskoj lađi božice Sotis (Sirius). Sjetimo se i drugih povezanosti luka sa Siriusom.11) Imajući na umu tri božice koje Neugebauer smatra Sotisinim varijantama (»Božica Satis. ime zvijezde Sirius. pokušajmo se dosjetiti nečega što je povezano s nebeskim Anunnakima i Siriusom. koja im je brat i među njima je kad sjede u nebeskim predjelima. teško se može smatrati zasebnim zviježđem. Strogo nebeski Anunnaki poznati su i kao Igigi.. Njegovi očevi hvališe djelo koje je stvorio. da se u Sumeru vežu uz tu zvijezdu pojam teške zvijezde (poslije »Al Wazn«) i broj »pedeset«. astronomski gledano.) Čini se da se tu govori o Siriusu. no može se samo nagadati je li riječ o »dugom drvetu« ili nije. (Sjetimo se »Anuove srži«. osim toga. Ljubeći lûk: 'Ovo je moja kćerka!' Spomenuo je imena luka ovako: 'Dugo Drvo (drvo za građenje lađa — nap. Jasno se govori. I to ima. već prije Sotisinom družicom. Treće je ime Lučna Zvijezda. A sada. Enlil diže lû[k. što pokazuje ženski posvojni prefiks u 94. Dok gledahu luk. obratimo pažnju na to da se ističu tri imena zvijezde. dakle. (O tome se mogu naći brojni primjeri u knjizi »Seoski mlin«. svoje oru]žje.) je prvo. koji je podiže medu njih. koji se čak zvao Sotisin kalendar. kao što vidimo. Nije ni potrebno reći da nijedan od tih sedam Anunnakija nije nikada identificiran kao neki pojedinačni bog.. Bogovi. kao što smo vidjeli u našoj bajci.« Izraz »skup bogova« odnosi se stalno na skup pedeset Anunnakija koji sjede. Parker i Neugebauer vele:12 »Tu se jasno vidi da Sirius (Sotis) daje primjer za sve druge dekanske zvijezde. kao i njena družica Anukis.. Uvijek se govori o »sedam« podzemnih bogova koji odlučuju o sudbini. a sedamdesetodnevno razdoblje vrlo je važno u njemu i blisko je povezano sa Siriusom. Podigavši [ga].« O riječi »toga« iz posljednjeg retka kaže se u napomeni: »Odnosi se na l ûk. Anu progovori skupu bogova.) Nastavljamo: »Pošto je Anu odlučio o sudbini L ûka I postavio uzvišeno kraljevsko prijestolje pred bogove. i položi (ga) pred njih. Ne zvuči li to poznato? Na 6.« Sirius je. Anu posjedne to na skupu bogova. Ta je Lučna zvijezda ujedno kćerka boga Anua. prev..«). vidjet ćemo. njegovi očevi.' Odredio je mjesto koje bogovi. Nebesko gibanje te zvijezde odredivalo je egipatski kalendar. a slaže se ujedno s predodžbom o sedam bogova Anunnakija u podzemlju. Je li to razdoblje ima bilo kakvu važnost za podzemlje u Sumeru ili Egiptu? Ima! U Egiptu se podzemlje zove Duat (ili Tuat). vidješe mrežu koju je napravio. braća toga. od kojih je samo jedno »Lučna zvijezda«: »Pedeset je velikih bogova sjelo. Često se spominju kao sedam Anunnakija podzemlja. U Egiptu se Izida kao Sotis prikazivala takoder kako sjedi na bijelu kraljevskom prijestolju na nebu. dobivamo sedamdeset dana. na nebu je postavih da sja. A hijeroglif kojim se prikazuje njen muž Asar (ili Oziris) jest prijestolje nad okom. Sjetimo se. ta upotreba izraza "Anunnaki" ističe potpunu bezimenost Anunnakija. znači i »vrsta drveta«. [. Sedam bogova sudbine postavi tri stotine [na nebo]. bio osnova cijelog egipatskog religijskog sustava.. I ona je bila kćerka boga neba. Ako pomnožimo sedam (bogova) s deset dana. No. Sve je užasno neodređeno i zbrkano — ako se ne pribavi građa koja pristaje pod vanjski plašt i odgovara obrisima. veze sa Siriusovim problemom. kako je spretan njegov oblik.

očito nisu jednodušno pozdravili Madukov uspon.označavao je početak egipatske godine i otprilike se podudarao s poplavom Nila. A baš to se događa sa Sotisinom mumijom. Osim toga. Neka oni vječno. ona (Sotis. Kada će to uzeti u obzir profesor Neugebauer i prestati čeprkati po kasnim Babiloncima i Perzijancima? Poslije je bog Marduk prigrabio za sebe središnji položaj u panteonu babilonskih bogova. »veliki Anunnaki« opisuju se kao »oni koji su stvorili predjele. jadnici. Parker i Neugebauer vele i ovo:13 »Za cijelo vrijeme svog čišćenja. Štoviše. Vidimo. Opet se pojavljuje pojam prijestolja. stroži pristup. vodeći iz »tjedna« u »tjedan« dok ponovno ne iziđe Sirius. od kojih je svaki imao svoga boga. Bila je to zaista novost. tih sedam bogova podzemlja ne smiju imati osobnost kako ne bi njihove osobne osobine odvraćale pažnju od sasvim brojčanog značenja tog pojma. a kao što smo već vidjeli. usprkos njihovoj neprikladnosti. dakle. »Enuma eliš« opširno opisuje taj razvoj i zapravo je. odnosno podzemlju. i u starom Meksiku vjerovalo se da podzemni svijet ima sedam pećina. te je tako bilo sedam bogova.« No.« Na ovom mjestu zapažamo. »Crnoglavi ljudi«. Očito je da je sedamdesetodnevno razdoblje. Čini se da se sav posao Anunnakija sastoji u tome da sjede i budu simbol. nekoj vrsti Nove godine i Uskrsa istodobno. Helijačkim izlaskom nazivao se trenutak kad bi se Sirius ponovno pojavio na nebu pošto je sedamdeset dana bio izvan vidokruga. a prikazuje se kao Igigi. dovelo do razbijanja sedamdeset dana u desetodnevne tjedne. ističući očiglednu međusobnu zamjenljivost izraza Igigi i Anunnaki. mogla se opet smatrati živom. Neka vodi crnoglave. zvijezda) smatrala se mrtvom i tek kad bi ponovno izišla iz Duata. Tu nailazimo na još jednu vezu s Anubisom. Kao što svi znamo. svoje osobnosti. pozdravljaju radosno njegove putove. svoja stvorenja. neka grade svoja svetišta. ne zaboravljajući. Dobri mali Anunnaki sjede. »Sirius daje primjer za sve druge dekanske zvijezde«. Reklo bi se. skrušeno zovu sebe »zamračenima«. sedam prostorija sedmorice bogova jedna su iza druge. u slijedećem se trenutku javlja opet nagodba u obliku prividne tr-peljivosti: »Neka brane svakako svoje bogove! Neka im se poboljša zemlja. No. prava pravcata centralizacija moći. posvećen Marduku. smatralo se da će balzamirana mumija opet oživjeti. kroz cijelu se egipatsku povijest provlači običaj da balzamiranje čovječje mumije traje baš sedamdeset dana — kao oponašanje Siriusa. 61 . Tako smo našli objašnjenje sedam Anunnakija podzemlja! Začudo. Dabome. te se smiješe Anuu. još jednu bitnu vezu između ranih sumerskih pojmova i egipatskih pojmova. medutim. kako sebe ponajčešće nazivaju Sumerani u svojim zapisima (kad je kontekst vrlo pobožan. koji je vladao ubrzo poslije potopa i morao se popeti na nebo kako bi izliječio svoju nesposobnost da ima djecu (a pri tom je dobio sina i nasljednika). Čak za kasnog razdoblja Ptolemejevića trajanje postupka balzamiranja ostalo je nepromijenjeno: sedamdeset dana. te se smatralo da je za tih sedamdeset dana bio u Duatu.« U »Ištarinu silasku u podzemni svijet«15 govori se da su Anunnaki stvoreni (spominju se tako kao da su punjene životinje koje su izvađene iz ormara. za vrijeme kojega je — prema vjerovanju Egipćana — Sirius bio u podzemlju. (Plutarh kaže da se i Nil ponekad nazivao Siriusom. jer se vjerovalo da Anubis balzamira Sotis za to sedamdesetodnevno razdoblje u Duatu. očišćene od prašine i izložene na natjecanju nadjevača životinja) i da sjede na zlatnim prijestoljima. poput pudlica. spominje »božanskih sedam«. Ovdje vidimo kako ih autor nastoji predobiti:16 »Neka njegova vrhovna vlast bude nedostižna i nema suparnika. Nikada nemaju. Sotis se ponovno rađa prigodom svog helijačkog izlaska. naizmjence pokušavajući da obrati ljude i da im zaprijeti. koji su utvrdili uređenje. Treba da spomenem da u toj priči ima podzemlje sedmora vrata koja vode u sedam prostorija (ili pećina) što su jedna iza druge. »Enuma eliš« često širi bučnu propagandu u prilog Marduku. pričajući o njegovoj slavi. pa se slatki smiješak gubi: »Neka naredi crnoglavima da [ga] poš[tuju]. odnosno »crnonogi ljudi«!). Vrijedi napomenuti da se u priči »Etana«14 o legendarnom kralju Etani.« Egipćani su se tvrdoglavo držali uobičajenih sedamdeset dana kao prauzora podzemnog iskustva.) Taj helijački izlazak bio je povod važnoj svetkovini. zanimljivo je i to da su Grci nazivali Egipćane »melampodes«.

. Slutim da su ta imena srodna egipatskom Asaru (Ozirisu).. ali je poistovjećivana s mnogim drugim božicama kakve su Izida i Mehurt. Osim toga. kao što je dobro poznato. biti svemoćan. oba se izraza upotrebljavaju kao oznaka Sunca. Asarualimnunna i grupa od tri imena u čijem je središtu slično ime Asaruludu (ostala dva su Namtillaku i Namru). Heidel u svom prijevodu »Enuma eliša« daje Asaruluduu rani sumerski epitet namšub nasuprot kasnom babilonskom obliku namru — oba znače »svijetao« — i dalje u tekstu objašnjava: »Svijetli bog koji osvjetljava naš put. ellu i namru. očito. sumerski se šuba odnosi na Asarluhi. Bez sumnje. više su kabalistička i simbolična nego strogo jezična. (Wallis Budge kaže da je Neit bila »jedna od najstarijih egipatskih božica. Marduk »razveseljava srce Anunnakija i umiruje njihov [duh]«. objašnjenja porijekla riječi.. ta gotovo istovjetna zaokupljenost potrebom da se nabroje baš sva magična imena jednog boga u objema zemljama ima zajedničko podrijetlo — pogotovu jer je ime Tutu na popisima obiju zemalja. iako su neka jezično ispravna. ako bude imalo imao sreće. papirus Nesi-Amsu ima u dodatku popis tih imena. tekući suglasnici »r« i »1« potpuno zamjenljivi međusobno u egipatskom i prikazuju se istim hijeroglifom. Vidimo. Ako Asaru u Sumeru odgovara riječi Asar-uu u Egiptu.« U jednoj napomeni Heidel tumači: »Tu pjesnici.18 Jedno od tih imena je Tutu. U jednoj fusnoti Speiser otkriva: »Zapis se bavi etimologijom imena slično kao Biblija. Međutim.« Zanimljiva je. ali su. To bi značilo »Oziris rastućih biljki«. a iza svakog je kratak komentar. Mardukove su pristalice smatrale da će najbolje slaviti svoga boga ako mu dadu pedeset imena. imamo Asar-ludu. dobivši završetak »u«. i Egipćani su imali ime Asaru. koji se izjednačuje s babilonskim riječima ebbu. Tutu je ime jednog egipatskog boga. Kao Marukka.« Drugim riječima..Neka crnoglavi ljudi služe svojim bogovima. Bila je božica lova i tkanja. Egipatsko čudovište mraka. Zatim. Njegove slijedeće riječi pokazuju stav: »oni nam nisu ni potrebni. nabrajaju se ovdje.17 Postoji u Egiptu čak precedens upotrebe Tutua kao imena boga koji ima mnogo imena. »imalo je mnogo imena. tvorac žita i trava. koji tjera bilje da niče«. kojima supopraćena gotovo sva imena na dugačkom popisu. dakle. autor gubi nadu i postaje zlovoljan. medutim. Među pedeset spomenutih imena jedna je skupina imena osobito zanimljiva. I Asaru se zaista prikazuje u sumerskom zapisu kao »darovatelj obradivanja . Tada će. Spominje se svih pedeset imena. da šu u egipatskom znači isto što i šuba u sumerskom jeziku. Wallis Budge ga prikazuje kao »boga-lava. trebalo ga je prokleti baš svim imenima pod kojima je bilo poznato. a sve te riječi znače 'svijetao'. te su joj se pripisivale njihove osobine«. ciljaju na sumerski izraz šuba. Tako bi Asar-rutu mogao biti i Asar-lutu.. činjenica da u egipatskom jeziku riječ šu znači »svijetao« i ujedno označuje boga Sunca — koji je zaista »svijetli bog koji osvjetljava naš put«. koje Wallis Budge prikazuje kao “Ozirisov oblik koji se štovao u Donjem Egiptu”. Neitina sina«. Stoga nije baš nerazumno smatrati ime Asaru sumerskim oblikom riječi Asar kojoj je dodan isti završetak »u«. Apep. ili točnije Asar-uu. Asarualim. Kako bi potpuno osigurao da će se to moći učiniti uspješno.« Ta završna napomena još jednom ističe važnost vrhovnog boga s titulom »Pedeset« i označivanje pedesetorim imenima.« Popis se završava i čitamo u zapisu: »Nazivom 'Pedeset' veliki bogovi Proglasiše njega čijih je imena pedeset i učiniše njegov put najvišim. To su Asaru.. učinit ćemo to sami«: »A što se nas tiče. Ako transkribiramo tako. što je sa sumerskim Asaruluduom? U egipatskom bi jeziku Oziris kao bog plodnosti bio Asar-rutu. da bi se uništilo. samo što je mekši. on je naš bog! Proglasimo stoga njegovih pedeset imena!« Drugim riječima. a budući da su ona osnova mnogih magičnih imena na koja se nailazi u kasnijim papirusima. a mi se suočavamo s još 62 . No. Neposredno poslije jednog od tih Mardukovih imena koja sadrže »Asaru« u »Enuma elišu« otkrivamo da mu je trinaesto ime Tutu. Vrijedi razmotriti egipatskog boga Tutua još pomnjivije. koliko god mu imena izricali. Već smo vidjeli da je egipatski An bio u Sumeru poznat ne samo kao An nego kao Anu. a lingvalni se »t« nasuprot dentalnom »t« izgovara gotovo kao »d«.

. 13. 106. koji podsjećaju na pedeset Argonauta što su pratili Jazona. Ibid. 514. prema mišljenju Wallisa Budgea.. ima manje svjetla nego naše Sunce i jasno plete mrežu brzim kretanjem. str.. 3. neki objekt koji se kreće po nebu s »drugim misterijama što se kreću na nebu. str. očito. Tako složeni istovjetni sustavi u tim objema kulturama otkrivaju da treba temeljitije istražiti vezu izmedu Egipta i Sumera. str. prijašnje je izdanje te knjige imalo drukčiji naslov: Prije Biblije. Poslije ćemo u knjizi vidjeti kako sve to dosiže vrhunac koji ima svoj smisao. U Sumeru postoji »pedeset velikih bogova«. 1. Ibid. Sirius B se po nebu kreće u skladu s određenim gibanjem i vremenskim razmakom. 326. pa se godina od 365 dana dobivala tako da se na kraju dodavalo još pet dana. a to je. Prema tome. što nije bila cijela godina. jer se okrene oko Siriusa A za mnogo manje vremena nego što se planete Uran. W. str.. London. govoreći suvremenim jezikom. 7. doznajemo — i prisjećamo se Jazona koji je sijao zmajske zube. 1969. Ima manje svjetla nego Sunce i »plete mrežu brzim svjetlom«. 176. cit. U Egiptu i Sumeru (Babiloniji) postojali su jednaki sustavi dijeljenja kalendarske godine na dvanaest mjeseci.. Pritchard: Drevni bliskoistočni zapisi Ibid. istražujući materijal.I Gilgameš spaja svoje zube s tlom (toliko možemo razabrati. Doslovce su se sveli na puku brojčanu vrijednost. 14. Giorgio de Santillana i Hertha von Dechend: Seoski mlin. Trideset šest tih tjedana tvorilo je samo 360 dana. 6. Ibid. Wallis Budge: Egipćanski bogovi. Neptun i Pluton okrenu oko našeg Sunca. 64 (1944). Pritchard. KRATAK PREGLED »Crni obred« se bavio nečim što se zvalo »noć«. 1. 114. op. str. Pritchard. Egipatski astronomski zapisi. University of Chicago Press. U jednoj ranoj sumerskoj priči o epskom junaku Gilgamešu. Neprestano se prizivaju i važni su — ali jedino što čine jest da sjede na svojim prijestoljima i da ih je »pedeset«. str. knjiga. str. Napomene 1. Knjiga mrtvih. 1963. Alexander Heidel: Gilgamešov ep i usporedba sa Starim zavjetom. str. pa on možda i sije zube). Ibid. U početno su doba osnovni pojmovi egipatske i sumerske astronomije bili istovjetni. 16. Norton & C. nap. str. Sumerani. 73.. vidi i dodatak Odlomci iz novih zapisa u istoj knjizi. Stručnjaci za drevnu astronomiju posvećuju malo vremena početnom razdoblju. Macmillan & Company Ltd. Wallis Budge. »simbol boga Šua. Časopis Američkog orijentalnog društva. pri čemu se ističe njihov broj. tog sumerskog junaka prati u njegovim pustolovinama pedeset junaka. Ibid.. New York. 1965. no odlomak je nejasan. koji su bezimeni kao pojedinci i koji se uvijek spominju samo kao »pedeset velikih bogova«. 67. Poslije su se pojavile brojne razlike. str. 11. »Njegovi su zubi zmajski zubi«. zvanih Anunnaki. preveo Wallis Budge. str. 17. 15. 74. 9. 18. 106. 10. Izdavač W. pa su zbog toga sličnosti između obiju kultura na tom polju ostale prilično nezapažene. 11. mogli nazvati »nekom vrstom zodijaka«). 1170. Svaki od njegovih 63 .. knjiga.. cit. s naređe-nim gibanjima i vremenskim razmacima«. 19. 2. Ibid. cit. Ibid. »noć« bi se mogla odnositi na Sirius B. 12. 5. University of Chicago Press. kako u jezičnom tako i u vjersko-astronom-skom smislu. 4.jednom iznenadujućom činjenicom da je egipatski bog Tutu.19 Dakle. knjiga. op. nailazimo na sve složenije tkanje zajedničkih šara u Egiptu i ranom Sumeru. 15. od kojih se svaki sastojao od tri desetodnevna tjedna. baš kao i "crni Oziris" i »nevidljiva Neftis«.. čiji je simbol bio lav koji hoda«. 463—464. Svakom je tjednu pripadalo jedno zviježde na noćnom nebu (što bismo. 1. op.

Žena sumerskog boga Anua bila je božica »brda«. Svi grčki Argonauti bili su u medusobnom srodstvu i manje-više bezimeni kao pojedinci — što podsjeća na starijih sumerskih "pedeset junaka" što su pratili Gilgameša. sjede uvijek i sveti veslači ili Argonauti dok veslaju. Riječ koja je prevedena kao »srž« upotrebljava se drugdje. poznatih kao Anunnaki. očito. »Ep o Gilgamešu« govori o »Anuovoj srži« koju ima zvijezda. U ranoj sumerskoj priči o Gilgamešu povezani su nekako Gilgameš i njegovih pedeset praArgonauta s brodom (tekst je vrlo isprekidan) koji se zove »maganska lada«. govoreći o Anunnakima. hursagga. lađa ima veze s Egiptom. da smo pronašli bliskoistočnu priču na čijoj su osnovi poslije otprilike dvije tisuće godina Grci stvorili priču o Argonautima. b) superteška zvijezda povezana s Anom (povremenim egipatskim imenom Ozirisa. praćena brojem pedeset (oznakom njena ophodnog vremena?) — i povezana s Anom (Anuom). Bilo je to isto ono Zlatno runo za kojim su tragali Jazon i Argonauti i kojega su se uspjeli dokopati i odnijeti ga. u babilonsko doba. Ima i mnogo drugih sličnosti izmedu egipatskih i sumerskih riječi i imena. pogotovu zato što postoji odredena povezanost s brodom. odakle je »Argo« dobio drvo što ga je vodilo. Anubisa. Sumerskih »pedeset velikih bogova». ne može podići. ili su katkad. ni tada nisu činili ništa drugo. muža Izide koja se izjednačuje sa Siriusom).) Egipatski Anubis (Anpu) bio je bog »brda«. i drugih sličnosti. prvobitno pretvorio Zlatno runo u zlato. Čini se da je ustaljen motiv »pedeset koji sjede« i »pedeset koji sjede i veslaju«. da bi bilo malo dramatičnije. govorili da »pedeset velikih bogova sjedaju«. u Egiptu (i Gilgamešova je »maganska lađa« po svoj prilici egipatska) dovodio u vezu sa Siriusom. Čini se. c) opis zvijezde prema kojem se ona sastoji od "koncentrirane srži" i ima izvarednu privlačnu moć koja se prikazuje tako da podsjeća na gravitacijsko privlačenje. samo kao brojčani element u priči i poslije su odbačeni kao neupotrebljivi. prema grčkom mitu. posječeno baš za tu prigodu — pa se kao jedini razuman razlog zbog kojeg su nosili drveta čini objašnjenje da su se ta drveta upotrebljavala kao vesla. drugi je element prijestolje. Dakle. Prema tome. I to podsjeća na Argonaute.pedeset junačkih pratilaca nosi na put po jedno drvo. 64 . Sjetimo se da je Magan sumerski naziv Egipta. u vezi s Gilgamešom naišli smo na slijedeće: a) pedeset bezimenih pratilaca koji su važni. odbačeni). Naravno. uvijek sjede. Prijestolje je božansko sjedalo. onima koji znaju da je »teška zvijezda« poput Siriusa B ne samo »teška« nego ima i jaku gravitaciju). čini se. sastavljena od koncentrirane superguste materije (»srži«). jake gravitacije. naglašavali da ovi »sjede na svojim prijestoljima«. Anunnaki. U grčkoj priči Jazon sije zube i iz njih niču jaki vojnici — što je još jedna sličnost. u medicinskom kontekstu. koji će svoju zvijezdu u Velikom Psu (i drugu u Argu) nazvati »Težina« i opisati je kao »tešku zvijezdu«. Profesor Cyrus Gordon je napisao jednu važnu knjigu o zajedničkom porijeklu grčke i hebrejske kulture iz egipatsko-sumerske sredine u kozmo-politskom drevnom Sredozemlju (vidi bibliografiju). a i na »pedeset velikih bogova«. Treba da se prisjetimo da je u ranim verzijama epa Gilgameš imao pedeset pratilaca (koji su poslije. Stariji oblik sumerske riječi koja znači »brdo«. ma koliko se trudio. Sumerani su često. gdje se »agga« odnosi na Anubisa (koji je poznat kao »Anubis brda«). je li ona nagovještaj superguste tvari? Ta »koncentrirana Anuova zvjezdana srž« bila je Gilgamešu preteška u snu da bi je digao. pa taj opis kao da upućuje na nekakvu gravitacijsku privlačnost (dabome. Grčka Deukalionova arka pristala je poslije potopa u Dodoni. Hermes je. Gilgameš nekako dobiva snagu dodirujući zubima tlo. možda ima veze s egipatskim izrazom »Heru-saagga«. koje je ujedno hijeroglifski znak za Izidu. (Naravno. kao »koncentracija. Gilgameša neodoljivo privlači ta teška zvijezda. Tako nailazimo u Babiloniji na pojam »teške zvijezde« mnogo prije nego što su i postojali Arapi. dakle. Ti elementi sadrže gotovo potpun opis Siriusa B: superteška zvijezda. U »Epu o Gilgamešu« opisuje se Gilgamešov san u kojem on susreće tešku zvijezdu koju. izjednačivali su Grci sa svojim bogom Hermesom (kod Rimljana poznatim kao Merkur). Ta zvijezda silazi k njemu s neba i prikazuje se kao povezana s Anuom (koji je bog neba). Arka i »Argo« imaju. koji nam je poznat već iz Egipta. koji se. kao što znamo. Osim oka u hijeroglifu kojim se označuje Ozirisovo ime. srž«.

ČETVRTO POGLAVLJE Psi podzemlja Budući da je Sirius Pasja zvijezda, obratimo pažnju na pasoglavu sumersku božicu Bau. Thorkild Jacobsen kaže1: »Bau je, čini se, izvorno bila božica psa i njeno je ime, Bau, oponašalo pseći lavež, poput engleskog 'bowwou' (vau, vau — nap. prev.).«* Bau je, osim toga, bila Anova kćerka. Tu je, dakle, pasja božica Anova kćerka, dok je u Egiptu pasji bog osobno An-pu (Anubis). Kako je An povezan sa Siriusom, ne bismo se smjeli iznenaditi što u Sumeru ima pasju božicu kao kćer. Dosada se, medutim, smatralo da u Sumeru nije postojala predaja o Siriusu kao Pasjoj zvijezdi.
* U egipatskom jeziku riječ "pas, čagalj" glasi Auau i vjerojatno potječe od psećeg laveža kao i sumerska riječ Bau.

Budući da su pedeset Anunnakija bili Anova djeca, a Bau mu je kćerka, nije pretjerana pomisao da je Bau (jer ona je stara božica, ali je poslije izblijedjela i pala u zaborav) ostatak predodžbe o božici-Pasjoj zvijezdi koja odgovara Izidi kao Sotis. Zanimljivo je da je imala samo pasju glavu. Jer, ni Anubis nije bio potpuno čagalj ni pas, već je imao samo čagljevu ili pasju glavu. Bauin muž Ninurta bio je Enlilov sin. Kao što je Marduk prigrabio za sebe položaj glavnog boga, tako je i Enlil nešto prije toga oteo taj položaj Anu. (Situacija se podudara s grčkom mitologijom u kojoj je Kron oteo položaj Uranu, a potom ga je srušio Zeus.) Postoji jedan zanimljiv hvalospjev od 170 redaka, posvećen Enlilu2, u kojem kao da se opisuje božje zvjezdano prebivalište. »Uzdignuto oko« ili »uzdignuto svjetlo« koje motri i istražuje zemlje podsjeća na dogonsku predodžbu o Digitarijinoj zraci koja jednom na godinu prijeđe preko Zemlje. Bilo kako bilo, »uzdignuto svjetlo« koje istražuje i motri svakako je zraka, i zanimljivo je samo po sebi što su ga Sumerani smjestili u nebesko prebivalište. Treba da unaprijed napomenem čitateljima da su Sumerani smatrali da lazurit prikazuje noćno nebo. Evo, dakle, važnih izvadaka iz hvalospjeva: "Enlil, čija zapovijed daleko seže, čija riječ je sveta, Gospodar čija je izjava nepromjenljiva, koji za sva vremena odlučuje o sudbinama, Čije uzdignuto oko motri zemlje, Čije uzdignuto oko istražuje srce svih zemalja, Enlil koji sjedi udobno na bijelom postolju, na uzvišenom postolju...." Uzvišeno bijelo postolje Sotis-Siriusa je egipatska predodžba. Ono je Ast (Izida). Ono je i Asar (Oziris), s dodanim hijeroglifskim okom. Dalje se u tom sumerskom hvalospjevu uspoređuje hram iz grada Nipura: »Nipur — svetište gdje boravi otac, 'velika gora', Postolje obilja, Ekur koji se diže...., Visoka gora, čisto mjesto....., "Njegov vladar, 'velika gora', otac Enlil, Postavio je svoje sjedište na Ekurovu postolju, uzvišenom svetištu; Hram — njegovi božanski zakoni poput neba ne mogu se srušiti, Njegovi čisti obredi poput zemlje ne mogu se razbiti, Njegovi su božanski zakoni poput božanskih zakona ponora, nitko ih ne može vidjeti, Njegovo je 'srce' poput daleka svetišta, nepoznato kao nebeski zenit. . .« Zatim: »Ekur, lazuritna kuća, uzvišeno prebivalište, izvor strahopoštovanja, Strahopoštovanjem i jezom najbliži nebu, Njegova se sjena širi preko svih zemalja, 65

Njegova uzvišenost doseže nebesko srce.« To spominjanje lazurita u vezi s Enlilovim prebivalištem, a i dosezanje nebeskog srca, pokazuju sasvim očito da nije riječ o pukom opisu Sunca. Ne opisuje se izravno Sunce, nego zvjezdano prebivalište. Stoga spominjanje zrake postaje još zanimljivije, jer se ne odnosi na Sunčevo svjetlo kako bi se moglo pomisliti pri površnom čitanju. Nastavimo: »Nebo — on mu je poput kneza; Zemlja — on je njen veliki, Anunnaki — on im je uzvišeni bog; Kad, okružen strahopoštovanjem, odlučuje o sudbinama, Nijedan ga se bog ne usudi pogledati.« Tu vidimo da se Enlil naziva bogom uzvišenim nad Anunnakima (u drugim se tekstovima njegov sin Enki, ili Ea, hvali da im je »veliki brat« i vođa). Osim toga, ovdje se Enlilu pripisuje moć da odlučuje o sudbinama, što inače čine Anunnaki. U četvrtom retku poslije gornjeg izvatka »nebo« je An, a »zemlja« je Ki. An i Ki su bili vjenčani. Sumerska složenica an-ki (nebo-zemlja«) znači »svemir«. Obratimo pažnju na sličnost između riječi an-ki i imena egipatske božice Anukis koja se izjednačuje sa Sotis-Siriusom. Naravno, ne smije se zanemariti ni sličnost s imenom Anunnaki. Našli smo, dakle, gornji zvjezdani opis Enlila, svekra pasoglave božice .koju pokusno izjednačujemo sa Siriusom. Našli smo i pedeset neizbježnih Anunnakija, koji se, eto, opet uvlače. Oni se, čim im se ukaže bilo kakva prilika, uspijevaju pojaviti svugdje gdje se dotakne tema o Siriusu. Na brojne sličnosti izmedu Sumera i Egipta koje smo već zapazili (a bit će ih još) i koje su nas navele na pomisao da su ta dva naroda bila nekako povezana, možda se odnosi vrlo zanimljiv odlomak iz Josipova djela3, u kojem se spominju »Setova djeca«. Mnogi su stari pisci vjerovali da je Set zapravo Hermes Trismegistus. Ta je činjenica najednom postala važnija nego prije zbog slutnji koje su se počele rađati u nama s obzirom na oskudnu sačuvanu istinsku hermetičnu predaju (oklevetanu i zasjenjenu zbrkanom hrpom nevrijednih, plitkih zapisa što su se očuvali iz kasnijih razdoblja). Evo tog odlomka: »'Setova djeca' izmisliše onu osobitu vrst mudrosti koja se bavi nebeskim tijelima i njihovim poretkom; a kako njihov izum ne bi nestao prije nego što postane dovoljno poznat, napravili su — imajući na umu Adamovo proročanstvo da će svijet jednom uništiti snaga vatre, a drugi put sila i količina vode — dva stupa: jedan od opeke, a drugi od kamena. Opisali su svoja otkrića na oba stupa kako bi, ako potop uništi stup od opeke, kameni stup predočio ta otkrića čovječanstvu i ujedno ga obavijestio da je bio podignut i stup od opeke. Taj je stup do dana današnjega u zemlji Siriji ili Seiradu.« Taj odlomak izaziva brojne napomene. Prije svega, upada u oči da je »stup od opeke« u zemlji Siriji, odnosno u Sumeru /Akadu / Babiloniji. Dakle, riječ je baš o pravoj zemlji opeke! O zemlji zigurata od opeke ili »velike gore« — golema stupa, moglo bi se reći. No, gdje je zemlja kamena? Pa, takva je zemlja očito Egipat, zemlja velikih kamenih piramida. To je, ' dakle, opis dviju povezanih kultura, od kojih jedna podiže velike građevine od opeke, a druga od kamena. U Egiptu imamo Veliku piramidu koja, prema vjerovanju velikog broja ljudi, u svojoj osnovnoj konstrukciji sadrži proporcije i mjere kao dokaz da su je sagradili vrlo napredni i civilizirani ljudi. I veliki zigurati iz Babilona i drugih gradova, premda u ruševnijem stanju, kao da uključuju u svojoj konstrukciji mnogo zagonetnog. Je li možda Josip Flavije sačuvao jednu predaju o vezi između Egipta i Sumera i o njihovim vrstama građevina? On veli da se veza ticala astronomije. »Setova djeca« prva su posjedovala »onu naročitu vrst mudrosti koja se bavi nebeskim tijelima«. Već smo otkrili da su osnovni astronomski i astronomsko-vjerski pojmovi bili zajednički ranom razdoblju Egipta i Sumera. A sada nam, evo, to govori i Josip, i što-više, govori nam ono u što nas je htjela uvjeriti rasprava »Svjetska djevica« — da je sve započelo s Hermesom Trismegistusom, na način koji smo već bili razmotrili. Medutim, ispitajmo sada druge bitne egipatske ogranke koji su nađeni drugdje. Vratimo se pri tome »Argu« i pedesetorici Argonauta, koji su svi bili Minijci (Minijevi potomci), predvođeni Jazonom (također Minijevim. potomkom) u potrazi za Zlatnim runom u tajanstvenoj zemlji Kolhidi, koja je uistinu postojala i bila tako neobično poprište kakvo se samo poželjeti može. Jer, ako se kroz Helespont (prozvan prema Heli koja je tu pala sa zlatnog ovna) uplovi u Crno more (koje su Grci zvali Euksinsko more) i produži duž obale 66

današnje Turske do granice današnjeg Sovjetskog Saveza, stigne se u Kolhidu. Prilično je čudno što su baš tom predjelu pridavali Grci tako veliku važnost. On je u podnožju golemog Kavkaskog gorja, a nedaleko od njega su Gruzijci, koji u svojim planinama doživljuju čudnovatu starost od stotinu i deset godina i koji imaju svoju posebnu kulturu. Nedaleko odatle na jugu leži ono čudno mjesto, Ararat, gdje je pristala Noina lađa nakon potopa. Zaista, ta je zemlja vrlo neobična i daleka grčkom svijetu. Je li uistinu daleka? Minij je imao praunuka Friksa. A Friks je imao četiri sina koji su živjeli u Kolhidi, kamo je on bio pobjegao na leđima zlatnog ovna i gdje je dao Zlatno runo kolhidskom kralju, te je zauzvrat naišao na srdačnu dobrodošlicu i oženio se kraljevom kćerkom. Očito je da su ta četiri sina bila samo napola Kolhiđani i da nisu bili ravnodušni prema očevoj domovini na grčkom kopnu. Friks ih je na samrtnoj postelji zamolio da se vrate u Orhomen, njegov zavičaj u Grčkoj, te zatraže svoja prava što su ih stekli rođenjem. Pristali su da to učine. Jer, Friksov je otac bio orhomenski kralj (kao i Minij), pa su ti sinovi imali pravo na počasti i položaje (da se i ne govori o materijalnim dobrima). No, znali su da neće baš lako postići ono što žele, jer su njihov otac i njegova sestra Hela (koja je pala u Helespont) napustili Orhomen prilično žurno na zlatnom ovnu, s Hermesovim blagoslovom, ali i svjesni toga da u Orhomenu ne rone za njima suze. Tako su krenula ta četiri sina i doživjela brodolom, no na sreću su spašeni. A tko ih je spasio? Nitko drugi nego naših pedeset Argonauta, koji su baš prolazili tuda. Zapravo, Argonauti — rođaci četvorice braće — upravo su plovili prema Kolhidi gdje su se htjeli dočepati runa. Četiri se momka složiše s tom zamisli, pogotovu zato što su i oni potjecali od Minija. Argonauti su već izgubili nekoliko svojih ljudi (na primjer, Herkul i Hilas su nestali; Hilasa je povukla u rječicu strastvena nimfa, a Herkul se razbjesnio i odlutao u Tursku dozivajući ga uzalud, zatim je osnivao gradove i bavio se raznim herkulskim pothvatima). Stoga su ta četiri momka iz Kolhide došla kao naručena da popune redove. Medutim, što je s tom Kolhidom? Možda nađemo, ako je ispitamo, neke veze s Egiptom. U takvoj čarobnoj zemlji sve je moguće. Zapravo, ako zavirimo u Herodotove “Povijesti4”, možemo pročitati: »Nesumnjiva je činjenica da su Kolhiđani egipatskog podrijetla. Zapazio sam to osobno prije nego što mi je to bilo tko drugi spomenuo, a kad mi je pala na pamet ta misao, počeo sam se propitkivati u Kolhidi i u Egiptu, te sam ustanovio da se Kolhidani sjećaju Egipćana jasnije negoli Egipćani njih. Međutim, Egipćani su rekli da Kolhiđane smatraju potomcima Sezostrisovih vojnika.” Tog Sezostrisa učenjaci kolebljivo izjednačuju s Ramsesom II. Herodot nastavlja: »Moje vlastito mišljenje o toj temi zasnivalo se, prvo, na činjenici da oni imaju tamnu put i vunastu kosu (doduše, to ne znači mnogo, jer i drugi narodi imaju takvu put i kosu), a drugo, što je važnije, na činjenici da su Kolhiđani, Egipćani i Etiopljani jedini narodi koji od davnine obavljaju obrezivanje. Feničani i palestinski Sirijci priznaju sami da su taj postupak preuzeli od Egipta, a Sirijci koji žive uz rijeke Termodon i Partenij naučili su ga tek nedavno od Kolhiđana. Ni kod jednog drugog naroda ne postoji obrezivanje, a svi ovi narodi slijede, bez sumnje, egipatski primjer. Što se tiče Egipćana i Etiopljana, ne bih mogao reći tko je od koga učio, jer je taj običaj, očito, vrlo star; no, čvrsto sam uvjeren da su ga drugi narodi prihvatili kao posljedicu svog saobraćanja s Egiptom, a u tom me uvjerenju snažno podržava činjenica da Feničani koji se druže s Grcima napuštaju taj egipatski običaj i dopuštaju svojoj djeci da budu neobrezana. Osim toga, ima još jedna sličnost između Kolhiđana i Egipćana: jednako tkaju platno, drukčije nego bilo koji drugi narod; a slični su jedni drugima i što se tiče jezika i načina života.«*
* Obrezivanje je zbog vjerskih razloga nesumnjivo bitno za dogonsku kulturu.

Tu vidimo, dakle, vjerojatno (zapravo, gotovo sasvim sigurno) objašnjenje povezanosti Kolhide s pričom o Argonautima. Nije čudo što je Zlatno runo, koje je poklonio Hermes (to jest, Anubis), bilo u Kolhidi. Jer, Kolhida je bila potpuno egipatska zemlja. No, budući da junaci grčke priče moraju biti Grci, a ne Egipćani, svi su Argonauti Minijci iz Grčke. Poznata bezimenost »pedesetorice«, koju smo zapazili kod sumerskih Anunnakija, prevladava i kod Argonauta. Razni epski pjesnici koji su obrađivali tu priču ubacivali su različite epske junake. U glavnom sačuvanom epu »Argonautika« Apolonija Rođanina, u posadi su Orfej i Heraklo (Herkul), iako je Herkul napustio lađu kao što sam maloprije bio napomenuo. Zapravo, očito je da je Herkul posuđen kao mamac za publiku i kao »zvijezda« koja je samo gost, igrajući omanju ulogu, pa ga i ne možemo prihvatiti ozbiljno. 67

koja se. neobično velika količina materijala u egipatskom stilu. Pindar kaže (212): »Među Kolhiđanima tamnih lica u prisutnosti Ejeta osobno. Našla bi se. očito je već iz onoga što sam prije rekao da je Argonaute prvobitno obilježavalo to što ih je bilo pedeset i što su bili u rodu (vrlo prikladan oblik bezimenosti — rođaci!). na umu da je Sumer između Egipta i Kolhide. Preostaje nam da pokušamo odrediti vrijeme. Osim toga. koje je nastojalo istisnuti glavno proročište u Dodoni i zauzeti prvo mjesto u očima grčke javnosti. Apolonije izričito napominje da je superzvijezda Tezej bio u to doba u Hadu. To određivanje vremena samo nas upućuje na opću starost izvora našeg materijala. Približavamo se srži priče o »Argu«. na graničnom području izmedu Sovjetskog Saveza i Turske.. A Herkul je izvorno bio Brijarej.« (Hrast i gaj su aluzija na Dodonu. na koje one potpuno sliče što se tiče kalendara. Baš kao Anunnaki i kao pedeset Gilgamešovih bezimenih pratilaca! A u odlomcima o Gilgamešu iz ranog sumerskog doba spominje se lađa kao "maganska lađa". S lijeve su im strane bili visoki Kavkaz i grad Eja. Zanimljivo je da Homer ne spominje poimence nijednog drugog Argonauta. izmijenili su se već (na primjer. Ne samo Herodot već i Pindar opisuje Kolhiđane kao tamne. ne postoji baš nikakva suglasnost što se tiče pitanja tko su bili Argonauti. osim toga.Nastavimo razmatrati priču i Argonaute. Jer. u kojem je zmija stražarila i čuvala runo. Parke ističe da su apolonski vidovnjaci očito ubačeni u priču o Argonautima kao propaganda u prilog sve moćnijem Delfijskom proročištu. Herodota što se toga tiče. suparnički raspoložen filmski redatelj. spominjući u »Odiseji« (XII. Bilo ih je pedeset. ali na sovjetskoj strani. Tada sam istaknuo da se babilonske pločice pripisuju drugom tisućljeću prije nove ere i da je time određena gornja vremenska granica za sumersko područje. a gotovo nesumnjivo obiluje plemenitim kovinama i lijepim radovima od metala. H. To bi nalazište bilo zacijelo zanimljivo s obzirom na drevnu umjetnost. jer to razdoblje smatra John A. očito. Evo opisa toga mjesta za one koji ga žele potražiti: »Stigoše do Fazina širokog ušća. imali prednost.) Vraćajući se problemu određivanja vremena (i imajući pri tom na umu Homerovo rano uzgredno spominjanje »slavljenog Arga«). tu bi iskopavanja svakako bila zanimljiva. U četvrtoj »Pitijskoj odi«. W. sjetimo se o kojem sam vremenu govorio kad sam upućivao na istovjetnost sumerskih i egipatskih astronomskih sustava s obzirom na njihove bitne pojedinosti. u doba Sokrata i klasične Grčke. osobito od zlata. 68 . Izuzev Jazona. Vidjet ćemo da će ta sličnost poslije postati izvanredno važna. Parke je pokazao da su. dabome.. i 1234. drugi. pripadao drugom studiju) ipak je poslije stvorio od Tezeja Argonauta. Prema mišljenju Roberta Gravesa u »Grčkim mitovima«. niti su kao takvi zamišljeni. odnosno egipatska lađa. Vjerojatno nisu bili u onom epu o »Argu« na koji misli Homer kada. koja se uglavnom bavi Argonautima. Ferekid. vladavinom Ramsesa II. ali Stacije (koji je. a s desne Aresova nizina i Aresov sveti gaj. kolhidskom glavnom gradu. po svoj prilici. Rekoh da je veliki filmski redatelj Apolonije Rođanin uključio u glumačku družinu Orfeja. Treba da imamo. prije nove ere. da Argonauti nisu bili pojedinci. veliki pristaša ženske ravnopravnosti. gdje se završava Crno more. Wilson5 . 69—72) »slavljeni Argo« te Jazona i »stijene što se sudaraju«. ujedno dokazuje da je legenda o »Argu« drevna. dakle. Ne vjerujem da je itko dosada dopro do tako dubokih slojeva te priče. Čini mi se da nema nikakvih arheoloških podataka o neotkrivenom lokalitetu Eja. vjerojatno bi se naišlo na nalaze koji bi potvrdili Herodotov izvještaj. pomiješanog s armensko-kavkaskim stilovima. tvrdio je da Orfej nije Argonaut. i zaveslaše ravno u tu snažnu rijeku. pjeneći se. Uostalom.. Slutim da Eju nije nikada nitko tražio! Međutim. Ako Herodot ima pravo i Kolhiđani su bili potomci egipatskih vojnika iz doba vladavine Sezostrisa (Ramsesa II).« Potvrduje. A Diodor Sicilski. u srodstvu. koji je na obali Crnog mora (neposredno kraj rijeke koja se u staro doba zvala Faza). onda su ti vojnici stigli u Kolhidu negdje izmedu 1301. ponajčešće su sjedili i plovili u čarobnoj lađi. razapeto na lisnatim granama jcdnog hrasta. Delfi su bili pravi skorojević u stoljećima neposredno prije klasičnog razdoblja i u početku nisu bili važniji od Dodone. Egipatski zvjezdani satovi. Istaknuti helenski junaci ubačeni su u njihove redove zbog hirova kasnijih epskih pjesnika koji su htjeli stvoriti dobro poznat ugodaj. svi središnji proročki elementi u priči o »Argu« povezani s Dodonom. No. smatrao je da je Atalanta bila Argonautica. uveden je petnaestodnevni tjedan umjesto desetodnevnog. zapravo. a i inače zauzet (drugim ugovorom). što pokazuje da je uznapredovalo izopačavanje predaja) u Egiptu u prvom tisućljeću prije nove ere. Poslije ćemo vidjeti u ovoj knjizi da je u blizini bilo čuveno drevno metalurško središte. talasala prema objema obalama dok je kroz nju napredovao 'Argov' pramac. Parke zaključuje da su svi delfijski i apolonski elementi u priči o »Argu« kasni dodaci iz vremena kad su Delfi već oteli Dodoni prvenstvo. Jazon je izvorno bio Herkul. Odgovor je. a ne s Delfima. iako su poslije.

nije teško ako su vulkanske erupcije oslabile Minojce. kao gornju granicu širenja (i početak kasnijeg izopačavanja) u cijelom Sredozemlju našeg materijala u vezi sa Siriusom. no. No. Minojci su se. Jer. »sfere utjecaja« moreplovaca Minojaca nisu mogli odmah preuzeti Mikenci. Htio bih se poslužiti izrazom fizičara i podsjetiti čitaoce da ti datumi pripadaju »redu veličina« koji je usporediv s vremenom vladavine Ramsesa II. naravno. U poglavlju. pouzdavali u to da će njihovo nenadmašivo brodovlje zadržati neprijatelje podalje. vjerojatno pod Tezejevim vodstvom) već neko vrijeme prije kataklizme. Stubbings kaže: »Uistinu je sigurno. to je povoljniji bio položaj Minojaca kad su se »udostojali« nagoditi se. da su Minojci. Egipat se nesumnjivo našao u položaju u kojem nije mogao birati: ili će razviti vlastito pomorstvo ili će nastati velika nestašica uvozne robe. Sicilija je tako bila uzrok dviju velikih povijesnih katastrofa koje su neopisivo izmijenile tok događaja drugdje. Budući da se zna da je mnogo trgovao s Kretom za vrijeme Minojaca. ta se tri datuma nisu slučajno stopila s istim materijalom! Ne preostaje nam ništa drugo nego da prihvatimo približno 1200. Minojski su gradovi bili bez zidina.« A možemo biti sigurni da se otvorio put i neizmjerno povećanoj egipatskoj pomorskoj aktivnosti.jer su uvidjeli da im je nepoznata ta vještina. da je možda minojska moć već opadala. uperen protiv mikenskih trgovačkih interesa u središnjem dijelu Sredozemlja. izvan nje. Medutim. Minojcima zacijelo nije preostalo ništa drugo nego da se nagode s Mikencima. Bilo koje drugo rješenje bilo bi jednako samoubojstvu. dakle. odredena područja domorodačkim Minojcima. pokusno uzetim kao doba kad su egipatski naseljenici prispjeli u Kolhidu. To nas podsjeća. Druga je mogućnost. Nije Mikencima nedostajalo odlučnosti ni volje. Osim toga. Zbog svih tih razloga. učvršćivanje vlasti na tek zauzetom otoku oduzimalo je Mikencima. novi kretski vladari nisu mogli potpuno doseći velićinu svojih prethodnika i sasvim zavladati Sredozemnim morem. vjerojatno. Imajući na umu širenje materijala o Siriusu. ne vjerujem da su oni bili jedini izvor materijala o Siriusu. ali nevjerojatna. baš kao što su u kasno klasično doba Spartanci u svom neutvrđenom gradu Sparti na grčkom kopnu vjerovali da će njihova nenadmašiva kopnena vojska zaustaviti neprijatelje podalje od grada. pa tako dobivamo u Egiptu kao gornju vremensku granicu kraj drugog tisućljeća prije nove ere. čini mi se. medutim. čini se. Sklon sam tome da povjerujem sve čvršćim i sve obilnijim dokazima da su minojskoj kulturi zadale smrtni udarac erupcije vulkana Tera. očiglednom činjenicom: kad je minojska pomorska moć. Možda ima čak ime Minij 69 . u skladu sa sporazumima koje sam spomenuo. pa Minojci. Bez sumnje. F. Najnoviji zaključci o Teri kao da otkrivaju da su gradovi na tom otočiću blizu Krete napušteni zbog potresa već nekoliko godina prije konačne vulkanske erupcije koja je uništila minojsku civilizaciju. e. na poznati atenski pohod na Siciliju koji je bio prava katastrofa i izazvao je Atenin poraz u Peloponeskom ratu. prije n. nisu mogli biti ugroženi u svojoj domovini. opisivao je žabare Lidijce koji odustaju od namjere da sagrade brodove i osvoje i otoke. Do otoka Krete nisu neprijatelji mogli stići pješice. Možda je donekle važna i činjenica da se to vrijeme otprilike podudara s krajem minojske prevlasti na Sredozemlju. raširili svoju kulturu u raznim područjima Sredozemlja gdje su se naselili. iz kojeg god izvora on potjecao. H. jer im je nedostajala pomorska vještina (da i ne spominjemo brodove) koja bi im omogućila da na moru prošire uspjeh što su ga postigli zauzevši veći dio otoka Krete i vjerojatno ostavivši. A ako su Mikenci tradicionalno osjećali donekle strahopoštovanje prema profinjenim Minojcima. da egipatski zvjezdani satovi u prvom tisućljeću nisu više postojali u odgovarajućem obliku. no minojsko je brodovlje bilo uništeno. dakle. istovjetnu s gornjom granicom u Sumeru. samo to da je pad Krete otvorio put neizmjerno povećanom mikenskom djelovanju. budući da su imali potpunu prevlast na moru. propala» Egipćani i stanovnici Bliskog istoka mogli su razviti (a i razvili su) svoje pomorstvo i ispuniti prazninu što je nastala nakon raspada minojskog brodovlja. Vidimo. Stubbings6 nas izvješćuje da su Minojci pripremili »poguban pohod na Siciliju«. Ako su im brodovlje potopili veliki valovi nakon vulkanskih erupcija. Mikenci su se natjecali s Minojcima koliko su god mogli (i napadali ih. Matz veli: »Teško je objasniti miran prijelaz moći na Kreti s Minojaca na Mikence«. bježeći poslije propasti svoje države. čija je osnova bila Kreta. a ni najpopustljiviji minojski pomorci nisu mogli za mikenske osvajače zaploviti na nepostojećim brodovima.Vidimo. povezao bih to širenje s jednom. »Zrelost i vrhunac minojske kulture« u publikaciji »Cambridge o drevnoj povijesti« F. dakle. Herodot nam u Prvoj knjizi svojih »Povijesti« zorno prikazuje kako su bili beznadni pokušaji kopnene sile da zaprijeti pomorskoj sili na moru. mnogo vremena i odvraćalo im pažnju. Po svoj su prilici sklopili dostojanstven sporazum ili niz sporazuma koji su neizbježnom dali privid dobrovoljnog.

u našem stoljeću. ili još više. Ti duhovi pokazuju drevnost na koju rijetko nailazimo. čiji je simbol bio soko. a i Heziodu i Homeru. ali su se istodobno miješale kulture. Uostalom. Heziod kaže (»Postanak bogova«. Grci su isticali njene razorne moći na štetu stvaralačkih. (Iskopavanja bi jednog dana mogla otkriti kolhidsku nekropolu. Hekatom. Poduzetni su ljudi gotovo svugdje — neotesanci s grčkog kopna.. Horusov jastreb ili soko vladao je egipatskom nekropolom u Memfisu. Duboko ukopan kao oštri zmajski zubi što su se zarili u žilavo meso bojnog konja. na grčkom jeziku zvan Kirke (Circe). . imale su egipatska i sumerska kultura mnogo zajedničkih tajni. blizu grada Eje. Kanaana. dignu od mrtvih pod pokroviteljstvom egipatskog boga uskrsnuća. izlazio je svakog jutra iz svoje veličanstvene palače blizu Kolhide.(pa stoga i Minijci kao Argonauti) neke veze s Minosom (od kojega nam potječe riječ Minojci). a imala je groblje u Kolhidi. Da bismo još bolje rasvijetlili argonautski kompleks. U grčkoj mitologiji je Kirka Helijeva i Perzina kćerka i sestra kolhidskog kralja Ejeta. ispitajmo spomenuti podatak koji nam daje Graves. pa je sasvim jasno da je mogao vladati i egipatskom nekropolom u Kolhidi. a sada su te tajne puštene iz Pandorine škrinje i spojiše se s budućom grčkom kulturom koja će se razviti u žaru ratničkih mikenskih pothvata kod Troje i drugdje. Nicanje iz zemlje magično posijanih vojnika u priči o Argonautima zacijelo se djelomično odnosi na egipatske vojnike pokopane na »Kirkinom groblju« koji su trebali da se. Svi su ti ljudi. odnosno uskrsnuća. izazvali neizbježno uzajamno oplođivanje kultura. iskovat će se krvlju i željezom arete (klasičnogrčki uzor kreposti u svemu) u izgubljenoj »Tebajadi« i sačuvanoj »Ilijadi«. Palestine — uočili veliku priliku i pronalazili nešto na čemu će se otisnuti na pučinu. na kojem dobro poznata božica smrti pjeva dok prede. otkrivamo da Kirka. te dopunskim izvorima velike "Odiseje" i ostacima priča o »Argu«. Što se tiče »otoka« Eje. Grci su povezali sokola sa svojom božicom smrti. Zapravo. koji je bio simbol ustajanja mrtvih. Horusa. Ta su bića obrasla paučinom iz stoljeća što su prethodila klasičnoj Grčkoj. Prema tome. Horusov je soko zacijelo utjecao na njih snažno kao simbol.) * »Opisujući Hekatu. odnosno Siriusa. Vjerojatno se utapljalo mnogo više mornara i mnogo više je trgovaca doživljavalo brodolom. najvišu na nebu. Heziod je opisuje kao prvobitno trostruku božicu. 31. Jazon u Kolhidi prinosi na Medejin prijedlog žrtvu božici Hekati. na zemlji i u Tartaru. Prema legendi o Argonautima. Imamo pred sobom žive fosile iz svijeta koji je gotovo potpuno nepojmljiv za naša suvremena shvaćanja. pas je utjelovljavao Pasju zvijezdu Sirius* (Robert Graves: »Grčki mitovi». Vidjet ćemo poslije da je Hekata izopačen oblik božice Sotis. obratimo sada pažnju dragocjenom kompendiju svih neobičnosti i divota iz svijeta starih Grka. Isplatilo se razmotriti sve te pojedinosti o minojskoj propasti otprilike u doba gornje vremenske granice koju smo odredili na drugi način.. Jer. što je na kraju postao ženski lik. velik je broj drugih naroda mogao krenuti morskim putovima i pridonijeti uspostavljanju brojnih raznolikih veza između kultura koje su zbog minojskog monopola na moru bile dotada prignječene i bezlične. kad je nestala minojska prevlast na moru. u kojoj je preko noći spavao i držao svoje konje. Minojci su održavali živahne odnose s Egipćanima i bili najbolji moreplovci svog vremena. kostur našeg materijala o Siriusu nazirao se kroz opnu grčke epske tradicije i iskočio sada. zasađeno vrbama što su bile posvećene Hekati. pa se moramo suočiti s njima. te su ga prenijeli na jedan ženski lik u svojoj mitologiji. a Horus predstavlja sunce što 70 . ona je Medejina teta (Medeja je pobjegla s Jazonom). Vratili su se na bojno polje. jer o njemu nisu ništa znali. profinjeni stanovnici riječnog dijela Egipta i spretni Semiti iz Libanona. Naravno. sjećamo se. a kojim je vladao Horusov soko. pasju i konjsku glavu. Kirkin otac Helij je sunce. znači »soko«.« U »Argonautici«. mogla bi biti riječ o Lošinju nedaleko od Pule. (Imala je) lavlju. Tu čitamo7: »Eeja ('jadikovanje') je tipičan otok smrti. Dva tisućljeća. osim u egipatskim grobnicama i grobovima u Uru. odnosno »kirke«. Umjesto da se upustimo u bitku. No. vjerujem da je riječ o otočiću na rijeci Fazi.* Nisu imali razloga da sačuvaju muški rod boga Horusa. koja ima vrlo važnu ulogu u "Argonautici". iako je zacijelo gusarstvo poprimilo zabrinjavajuće razmjere. upitajmo radije te strance o njihovu porijeklu. ono Kirkino groblje u Kolhidi gotovo nesumnjivo je egipatsko groblje iz doba egipatskih Kolhiđana o kojima govori Herodot. I otac egipatskog Horusa je sunce.. Prije svega. iznenada pušteni na more.7). u obliku prijepornih naoružanih ljudi. koji se zove kao i grad što ga je Jazon posjetio u Kolhidi i iz kojega potječe Medeja. no. Kirka (Circe) znači 'soko'. pri čemu je naš materijal o Siriusu procurio izvan egipatskih i sumerskih granica.» Kirka je živjela na otoku Eji. To podsjeća na istaknutog egipatskog simboličnog »Horusova sokola«. nalazi se u gornjem dijelu Jadranskog mora. prema vjerovanju. 416): »Na zvjezdanom nebu ima ona svoje mjesto i besmrtni je bogovi vrlo poštuju. veličanstvenom djelu »Grčki mitovi« Roberta Gravesa. Počinjalo je »junačko doba«. No.

.. . kao što sam otkrio u jednoj dragocjenoj torbi punoj podataka. Zatim. Nije dovoljno navesti samo rječnik Liddella i Scotta. govoreći o »štovanju jastrebova u Egiptu« i navodeći Herodota i Elijana. To je vrlo primjerena reakcija Grka na Horusova sokola — njima nepoznat ptičji simbol. Čini se da je ponavljani motiv kamena u nekakvoj naročitoj vezi s Minijcima. prema predaji. izjednačavana sa Siriusom. uz riječ hierax. Levi nas u fusnotama obavještava: »Nitko ne zna koja je to planina. «Tu se upućuje na Porfirija.4): »Orhomenci su imali jednu legendu o Akteonu. U njemu piše uz riječ kirkos: »Pjesnički i mistični naziv jastreba: sveti Apolonov jastreb. očito su mistične. Porf: 'De Abst'.. A Orion je kao zviježde poistovjećivan (kao Sah) s Ozirisom.. Elijan i Filon nisu dovoljan dokaz da je to ime bilo kada upućivalo na neku određenu vrstu. odlomak ψυζνή-λιος-Θεός = ίεραξ. ni nejasna spominjanja njena navodnog neprijateljstva i osobine o kojima govore Aristotel. jer im je očito što je to prema k izgledu. zatim: »(Orhomen je) na sjeverozapadu starog jezera Kopais.3). što Thompson izričito napominje kad. Od tih riječi ima jedino vlastita imenica Κίρκη (Kirke) posebno značenje »čarobnica Kirka«. XV. orhomenskog kralja. kaže: »U 'Rig-vedi' se Sunce često usporeduje s jastrebom koji lebdi u zraku . naravno.. mislim na grčkog pisca Pauzanija i njegov »Vodič kroz Grčku«. . uglavnom astronomski. koji je obišao većinu predjela što ih opisuje Pauzanij i koji neprestano objašnjava u kakvu su stanju danas ruševine i znamenitosti (i nalazišta). amblem . U vezi s tom temom pozvat ćemo u pomoć »Glosar grčkih ptica« D'Arcyja Thompsona8. Prema Heremonu. bio Orhomen u Beotiji. možda Sunčev. Kod Homera.. Njihovo se srce jede da bi se dobila proročka moć. Na obližnjoj planini Lafistion bilo je (34. Riječ je pjesnička .. Svi Pauzanijevi navodi kojima ću se poslužiti uzeti su iz izvrsnog prijevoda Petera Levija.. 48 9. Vidjet ćemo sada da se taj motiv opet pojavljuje i povezuje na drugi način (38. Osobito štuju stijene i govore da su pale s neba zbog Eteokla.« Na drugom mjestu. Neka utvara s kamenjem 71 . Tu opet nailazimo na motiv kamena koji se susreće kod Deukaliona (grčkog Noe) i drugdje. a sjetimo se da su svi Argonauti bili Minijci i potomci Minija. baš kao što i mrtvi na kolhidskom groblju treba da se ponovo rode iz zemlje.. Apolonova ptica . ali i oni su bili od kamena. pa su pobjegla na tom ovnu.. u moje su se vrijeme posvećivali bogovima lijepo izradeni kipovi. Oblik κίρκοςkirkos) ima značenje ( »vrsta jastreba ili sokola«.« Levi dodaje: »Ruševine tih svetišta su na mjestu starog samostana (sada.. Ta se ptica ne može identificirati kao zasebna vrsta. 525 . razrušenog). čitamo: »S druge strane planine Lafistion je Orhomen. U ovom nam je trenutku potreban »pravni savjet«. što je vrlo važno.1) o Minijcima iz Orhomena: »Orhomen ima Dionizovo svetište..izlazi. Priča se da je tu Atamant baš htio zaklati Friksa i Helu kad je Zeus poslao djeci ovna sa zlatnim runom.. takoder.. »krug« (što je u latinskom postalo circus) ili »prsten« i nepoznat kamen«. mužem Izide koja je. Nalikovao je na neku vrstu jastreba ili sokola. Učeni čitatelji koji žele pratiti sve to treba da potraže Thompsonovu knjigu.. što su zaključili Scaliger i drugi. »nepoznata ptica« — ako pogledamo (što ćemo od sada činiti) u grčki rječnik Liddella i Scotta. II. Grčka je riječ κίρκη (kirke je u latinskom circe) znači. s opširnim napomenama tog učenog prevodioca. slavan i divan kao svi gradovi u Grčkoj«... Što se tiče svetosti jastrebova u Egiptu i Sunčeve simbolike povezane s njima. Thompson otkriva još neke zanimljive podatke. trudeći se da budu određeniji. Κίρκαία (kirkaia) znači »neodređena biljka«. 'Odiseja'. iako ista riječ općenito znači »nepoznata ptica«. ali najstarije je svetište posvećeno Haritama... Minijev grad je..« U Orhomenu »su Minijev i Heziodov grob« (38. ali nisu načisto kakvo su mu osobito simbolično značenje pripisivali Egipćani. Jastreb je u Egiptu ušao u bezbroj hijeroglifa . vjerojatno ona iznad Hagios Georgiosa i suvremenog Lafistiona«. a ne o grčkoj.. Riječ hierax je generičan naziv svih jastrebova. Plutarha.Glavne aluzije u vezi s κίρκος . ne može se odgonetnuti. 8. 34. »vrsta vuka«.. Čini se kao da i ona ima Horusov prizvuk. Kip je od kamena. knjizi. no simboličnost koju skrivaju .. stvaraju od riječi κίρκος? ( irkos) »vrstu jastreba ili sokola«.4) »sveto područje lafistionskog Zeusa . koji je pravi doživljaj. a ovaj drugi je Plutarhovo οίκος Ωρον. U 9. (kao) Horus i Hat-Hor. što ga je u dvije knjige objavio »Penguin« 1971. vidi također.. Ipak.. no Grci nisu bili spremni da točno odrede vrstu — jer riječ je bila o egipatskoj predodžbi..« Dakle. isusovca. čini mi se da se to neobično zapažanje o minijskoj zaokupljenosti kamenjem vrlo dobro slaže s ponavljanjem motiva kamena u našem materijalu. Euzebija i Klementa Aleksandrijskog. 5. Ni kratka napomena o njenoj veličini u jednom iskrivljenom odlomku iz devete knjige 'Historije životinja'.« A sada obratimo pažnju na ono što Pauzanij veli (38. Kirkos znači i »nepoznat kamen«. Iz Deukalionova kamenja nastaju ljudi — ljudi rodeni iz zemlje. Kirka je sa Siriusovim kompleksom povezana i činjenicom10 da je na njenu otoku umro Orion..

osim toga. slici. Uzmimo.. Ukupno ima. vidimo isti običaj »sparivanja poput blizanaca» svetih razdoblja (50 x 2 = 100). gdje se sedam dana stvaranja odnosi na sedam eona. svakako i izvanredno civilizirani i imamo kao podlogu profinjene mislioce. Uostalom.. bog im je naredio da nađu sve Akteonove ostatke i pokriju ih zemljom. što se slaže s njegovom nepostojanom naravi (u vezi s nekim jetkim napomenama o Jazonu vidi predgovor koji je Rieu napisao za svoj prijevod »Argonautike« što ga je objavio 72 . kako bi se istaklo osnovno načelo blizanaštva» (vidi prvo poglavlje). dok se kupala gola.u ruci pustošila je zemlju. a Robert Graves nam kaže da je »Akteon bio. [Kurziv prevoditelja]. pretvorila ga u jelena i ubila svojim lukom i strijelom (ne samo što su psi povezani s Pasjom zvijezdom već je i luk dobro poznat simbol. misliti tako da možemo razumjeti drevne mitove. htjeli su da se te tajne očuvaju. Akteon je slučajno vidio božicu Artemidu (kod Rimljana poznatu kao Dijana). Ophodno je vrijeme Siriusa B oko Siriusa A pedeset godina. Prikrivajući svoje tajne. pa je najbolje da se pretvaramo da smo razumna i izvanredno moralna stvorenja i da se opet vratimo toj temi. stari su Egipćani bili tako uspješni u tome da su Grci često čuvali egipatske tajne o čijem pravom značenju nisu pojma imali. e.** ** Dogonsko pleme često opisuje pedesetogodišnje ophodno vrijeme Siriusa B ovako: »Ophodno vrijeme računa se dvostruko. vladavina žrtvovanog kralja-jelena trajala je pedeset mjeseci. Međutim. Opće uzbuđenje 1973. Ujedinjuje ih Hekata (»jedna stotina»). dakako. U stvarnosti smo nisko na ljestvama razvoja uma. ovoj knjizi nije cilj da propovijeda o zlima šuplje civilizacije. Vidio sam taj prikovani kip. zbog Tizianove slike »Akteonova smrt« valjda je podsjetilo britanske ljubitelje umjetnosti na podlogu. Sokrat. po svoj prilici.. prije n. No. sastavljenu od dviju vladavina. Ovdje. te da izrade brončan kip duha i prikuju ga željezom uz stijenu. božicu sa srebrnim lukom. odnosno pola Velike godine . * Taj se prizor prikazuje na 17. također povezan sa Siriusom koji se u drevno doba nazivao vrlo često i Lučnom zvijezdom). budući da smo odrasli u našoj strogo doslovnoj civilizaciji u kojoj nema skrivenih značenja i sve je na površini. Znamo da u drevnim predajama broj vremenskih razdoblja često ostaje stalan dok se njihova kvaliteta (trajanje pojedinih razdoblja) mijenja. zahvatilo ludilo Mjesečeva kalendara. to je vjerojatno postalo jasno čitaocima već onda kad smo počeli proučavati Anunnakije. kod Grka. kad su zatražili savjet od Delfa. zadržavši samo zbog prirođene konzervativnosti određene arhaične pojedinosti koje su. Priče nisu mitske i simbolične samo po tome što se ne smiju shvatiti doslovce nego sadrže čak »likove« i »dogadaje« koji imaju sasvim brojčano značenje. Mi pogrešno smatramo da smo. Klasični su primjeri u Babiloniji. kralj posvećen predhelenističkom kultu jelena. Teško nam je. rastrgan potkraj svoje vladavine od pedeset mjeseci. Stari narodi nisu iz inata sakrili pred nama podatke. vrlo važne. e. to jest stotinu godina . a u koječemu (na primjer. Možda je sada već donekle očigledno pravo značenje mitova.. na kojem su tada živjeli Hebreji. Hadovih pasa koji su progonili Akteona bilo je pedeset. prije samo jednog stoljeća tvrdili su tobože pametni ljudi da je Zemlja stvorena 4004. te se ne može učiti u školama. Buda i drugi koje svaki čitatelj može umetnuti prema svom ukusu. kao što sada otkrivamo. nego kao Mjesečevi mjeseci ili Mjesečeve godine dugačke jedan mjesec (u kasnije je doba područje Bliskog istoka. u obzir spomenutu »Veliku godinu« od dva puta po pedeset mjeseci. a »godine« života hebrejskih pratioca poput Metuzalema ne smiju se tumačiti kao Sunčeve godine. Artemida ga je tada progonila s pedeset pasa. dakle. na mit koji prikazuje ta čuvena slika.. i to na osnovi onoga što navodno piše u Bibliji! A prije samo pola stoljeća sudovi u Tennesseeju zaključili su u vezi sa čuvenim »procesom Scopes« da je terorija o evoluciji ne samo bezbožna nego i protuzakonita. pa su ljudi u tom kraju određivali sva vremenska razdoblja radije prema Mjesecu nego prema Suncu). jednom na godinu prinose žrtve paljenice Akteonu kao božanskom junaku. na kojoj Artemida i psi ubijaju Akteona.* Osim toga. Sve je to velika opsjena. što se tiče morala i težnje prema savršenstvu) nazadovali smo od vremena davnih mutanta u našoj kukavnoj intelektualnoj povijesti na ovoj planeti kao što su Konfucije.11« Obratimo pažnju na to da se tu broj »pedeset« primjenjuje na vremensko razdoblje. Mi ispitujemo imena nekoliko glavnih likova iz »Argonautike«. Ime Jazon znači »umirivač«. zato što imamo vrhunsku tehnologiju i znanost. stotinu mjeseci.. prije n. Ne smijemo se stoga začuditi što ime grčke božice Hekate znači na grčkom doslovce »jedna stotina«. Na njoj vidimo slikariju na starogrčkoj vazi iz ot-prilike 470. Zaista.

očito. no. Zapravo.) 14. No. Ima i drugih veza. izišao Herkul sa psom iz Hada" Dakle. prev. koji donekle sliči na šafran kad je u cvatu. Od Pauzanija (34. područja u kojem se ponajviše proizvodio. i broj tri je. Poznato je da se upotrebljavao za liječenje kostobolje u starom Egiptu i u cijelom drevnom Sredozemlju. tek suvremena botanika ističe takvu razliku izmedu njih da ih više ne miješamo službeno. Mrazovac.12 "Medeja" znači »lukavost«. pa su se te dvije biljke brkale u davnini kao i danas. iz Kolhide (Colchis — nap. obojeno zlatnožuto šafranovom bojom. jer se pedeset glava vjerojatno činilo besmislenima i jer ih je bilo suviše teško naslikati na vazama. poslije je bio troglav. gdje je kažu Beoćani.4) doznajemo da je na planini Lafistion ovakvo mjesto: »Više (od mjesta gdje je ovan sa zlatnim runom skočio u zrak i poletio) jest vatrenooki Herkul. »Ejet« znači »moćan« ili »огао«. pa je Kerber dobio tri glave.« (Troglava Hekata predstavlja tri božice Sotis stopljene u jednu i podzemni je pandan.1). naravno. s duhom koji baca kamenje (odjek mita o Deukalionu). а bio je Medejin otac. Šafran se i danas brka s mrazovcem (colchicum) čiji naziv potječe. kao njegova gospodarica Hekata (vidi 134. taj »pas iz Hada" je Kerber koji je prvobitno imao pedeset glava! (Poslije je ta predodžba pojednostavnjena. s pedeset Hadovih pasa i s pedesetomjesečnom vladavinom. kao i Hekata koja je također bila iz Hada. kao sablasni čopor koji je ubio Akteona (vidi 22. Budući da se mrazovac mogao naći u Kolhidi. kolhidski kralj od kojega je Jazon ukrao runo. a i mrazovca. Egipćani su prikazivali tri božice u Sorisinoj lađi: Sotis. bio je vrlo važan drevnom svijetu. Bio je jedini poznat lijek protiv kostobolje (a zapravo je još i danas).). CRTEŽ Graves nas izvješćuje13 da je »Kerber imao u početku pedeset glava. nije čudno što je Zlatno runo. baš kao i sumerski »Anunnaki podzemlja«. važan.1). navodno bilo u Kolhidi! Osim toga. možda je u tome objašnjenje zbog čega su se Egipćani najprije naselili ondje! Po svoj je prilici u Kolhidi bilo šafrana u izobilju. Vidjeli smo već da je Akteon bio povezan s Minijevim Orhomenom. Budući da se od šafrana dobivala vrlo cijenjena boja.čuveno Medejino travarsko znanje vrlo se dobro slagalo s Kolhidom u kojoj se proizvodio jedini lijek za jednu od bolesti kojih su se 73 .) A što je s runom? Postoji očigledna povezanost Zlatnog runa i Kolhide s poznatom zlatnožutom bojom što se dobiva od šafrana (crocus sativus).»Penguin«). Anukis i Satis.

. gdje se ono pretvorilo u zlato i postalo cilj argonautske potrage. za bolest koja izaziva strašne bolove i uznemirenost i koju je mogla ublažiti samo čarobna biljka iz tajanstvene daleke zemlje Kolhide. Ovidije ga je nazivao phrixea ovis. Upotrebljava se baš u smislu »heroja« (nasuprot bogovima) u ranoj »Rig-vedi«. Ako se uzme Helu i doda grčki završetak. Aries se jasno poistovjećivao sa Zlatnim runom.. istisnuo Apolon.16 znatno potkrepljuje moju tvrdnju. Allen predočuje u vezi s tim mnogo podataka: »Za Rimljane je bio uvijek Aries. prije n.18 Riječ heru znači i »lice«. Egipatska upotreba te riječi namijenjene faraonima održala se gotovo neprimijenjena u grčkom i sanskrtskom jeziku. Liddell i Scott objašnjavaju da se ta riječ nije upotrebljavala samo za ratnike koji bi se istakli u boju nego se njome označavao i pjevač Demodok. Raspravljajući o Ariesu (Ovnu). prema predaji. te je tako potvrđena u vrijeme prvih seoba Arijaca u Indiju. pripisujem im objema (a vidjet ćemo o tome još primjera u ovoj knjizi) zajednički izvor: egipatsku riječ heru. Od Wallisa Budgea doznajemo da je Heru »staro ime boga Sunca«. glasnik Mulije. Kod Homera su »heroji bili uzdignuti nad običnim pukom«. Kolumela pecus athamantidos helles. Riječi heru daje Wallis Budge20 značenje koje je gotovo istovjetno značenju riječi »heroj« i vira te ga opisuje ovako: »Primjenjuje se na kralja kao predstavnika boga Sunca na Zemlji. 7. štovali šafran i upotrebljavali njegovu boju.)! Ista riječ označuje boga Sunca i u egipatskoj religiji (ranoj) i u grčkoj (ranoj). nije se vidjelo. To se osobito zapaža pri primjeni oznake »težak« i »težina« na razne zvijezde povezane nekako sa Siriusom. jeziku stare Indije poslije 1200.. prev. U objema je zemljama napokon zamijenjeno to ime. na primjer: s predajom o »pedeset«. svoje konje u Kolhidi i imao ondje veličanstvenu palaču iz koje se dizao svakog jutra. te tamošnje egipatske predaje. Burkill. te u novo latinskom Chrysovellus. Richard Allen17 napominje da »gospođica Clerke kaže da su se zvijezde (egipatskog zvjezdanog ovna) zvale Runo. improvizirano tumačenje. jer prvobitno tijelo kojem je ta oznaka bila namijenjena.« Budući da je runo bilo Sunčev simbol. no naročito kod pjesnika Pindara nalazimo tu riječ kao oznaku soja »izmedu bogova i ljudi«. Čini se da neobična grčka riječ »heroj« potječe također od riječi heru. Na takav ćemo postupak nailaziti neprestano — imena i opisi zvijezda primjenjuju se na susjedne ili slične zvijezde kad se zamuti izvorna predaja. već »heroj«. Sirius B. jer je Friks (Phrixus — nap. Grčki bog Sunca Helij držao je. Nema sumnje da su te dvije riječi srodne. no. razmotrimo slijedeće: Heru (Horus) i njegov jastreb/soko vladali su kolhidskim grobljem i dali ime Kirki (koje znači »jastreb/soko«). Sanskrtska riječ koja znači »heroj« je vira. Friks je žrtvovao ovna i objesio njegovo runo u Aresovu gaju. e. Sjećamo se da su u egipatskom jeziku slovo »l« i slovo »r« potpuno zamjenljivi međusobno i imaju isti hijeroglif.15 Taj podatak. Prema tome. a predaja je. Tu imamo. u biti konzervativna. O davnoj povijesti šafrana daje nam zanimljiv podatak I. još jednu vezu između grčke predaje usredotočene oko Kolhide.14 On kaže da su se obožavatelji Sunca. A u Kolhidi je bilo i Sunčevo Zlatno runo. Isto se događalo s predajom o brojevima. a drugi phrixeum pecus i phrixi vector. jutrom i večeri«. Bio je dijete što se iznova rađalo svakog jutra (a kod Grka se Helij 74 . Heru bi mogao biti isto tako Helu. U toj raspravi o Ariesu Allen spominje »da su se neka Ariesova imena u drugo doba primjenjivala na zvijezdu Capellu u zviježđu Kočijaš*. u Grčkoj ga je. koji su govorili arijskim jezikom. te poslije u latinskom i indoevropskim jezicima.najviše bojali ljudi u starom vijeku. U Liddellovu i Scottovu tumačenju riječi »Helij« zanimljivo je da je Homer upotrebljavao taj izraz u vezi s »izlaskom i zalaskom. Odatle potječu ostali Ariesovi nazivi: ovis aurea i auratus. na primjer. dobro bi bilo da još jednom razmotrimo predodžbu o Horusu. Dodaje da je bog Zeus-Amen (Amon)-Jupiter »poprimio oblik Ovna kad su svi stanovnici Olimpa pobjegli pred divovima koje je predvodio Tifon«. Međutim. U egipatskom jeziku Horus je Heru. Medejinoj teti. Završivši putovanje.) Atamamov junački sin koji je na leđima tog ovna pobjegao sa sestrom Helom u Kolhidu . svjetlom i tamom.19 Medutim. 44) »tako su se zvali miroljubivi Feačani«. iako riječ slična »heroju« postoji u sanskrtu. zadržala tu oznaku i primijenila je na druge zvijezde srodne Siriusu koje su se mogle vidjeti. U Egiptu je prava djelatnost Horusa kao boga Sunca bilo izlaženje i zalaženje. kad se zaboravilo pravo značenje. »To je baš prikladna oznaka čovječjeg bića na Zemlji koje nije ni bog ni demon. prev. koji su objelodanili Tackholm i Drar. dakle. pa čak (u »Odiseji«. proširili iz Turske u Indiju. chrysomallus. baš u onakvu smislu kakav se mogao očekivati od riječi heru u nekom drugom jeziku. dobivamo Helios (Helij— nap. phrixus i portitor phrixi. samo što je ovaj put dokaz jezični. simbolu ili pojmu davalo se novo.

Prepuštam čitaocima samostalan zaključak s obzirom na tu jasnu upotrebu riječi Helio kao Serapisova prefiksa. Dovoljno je da se prisjetimo već spomenutih Horusovih veza sa Siriusovim sustavom i da uzmemo u obzir činjenicu da postoje Heru-ami-Sept. Smisao se može naći samo ako se »Gospodar zemalja« (koji se kod Speisera i Heidela. od koje potječe Sirius. također. Općenito se smatra da je riječ o nazivu planete Jupitera. »Horus. značenje: Sunce. Jedno od njih je Nebiru. ne bih htio. Horus. »planet Jupiter«. grčkoj riječi za »Sunce« itd. naziv žezla i čagljoglava uzora u drugom svijetu. U egipatskom se jeziku sasvim uobičajeno spominjanje »Horus-Ozirisa" spajanjem Herua i Asara. On koji neumorno prelazi sredinu mora. Neka 'Prijelaz' bude njegovo ime jer on vlada sredinom mora. Liddell i Scott smatraju da je taj skup riječi odvojen od Helijeva skupa. a on bi nam mogao biti zanimljiv). A sada. Oziris. Ne zaboravimo Sumerane. . Heru-ur-šefit je Horus u obliku čaglja. a Seirios "onaj koji prži" (zbog navodnog »prženja« Pasje zvijezde) itd. baš na onakav način kakav bismo mogli očekivati prije od nekog egipatskog nego grčkog pjesnika. Na sanskrtu sura znači »heroj«. Kod Liddella i Scotta nalazimo neposredno iza Helija. Ustanovili smo da je grčka riječ za pojam »vuneno runo« srodna egipatskoj riječi za »Horus«. Ako uzmemo starije egipatsko značenje riječi »Heru«. heru je. dobivamo izvedenicu (u kojoj je ispao glas "h". Homer je upotrebljavao riječ Helij. Drugi je Heru-Neb-pāt. gospodar dviju zemalja«. Nakon tog očito pedesetog imena slijedi još jedno ime. razmotrimo još jednom egipatski jezik. Čitaoci su sada. »Sotisin Horus«. južna zvijezda (tj.. postoji kao Heru-ami-u. tada je Ea pedeseto ime i sve je u redu. . a i činjenicu da se. Zatim se napominje da Marduk ima pedeset imena. »Gospodara Sunca«: »Nebiru neka drži sjecišta neba i zemlje . stvoriti preveliku zbrku. Pas je povezan sa Siriusom. »Horus Pasja zvijezda«. Stoga će. bez sumnje. i u »Enuma elišu« se Nebiru jasno prikazuje kao »zvijezda«. naravno. ne znam sumerski oblik. Prema tome. opet u vezi s Nebiruom koji je — kao što se predpostavlja — Jupiter. te njegova zaštitnica. koji za nas nema nikakvoga značenja. ako skratimo »e« (iz eta u epsilon) u grčkom. što pokazuje da bi i te riječi mogle biti srodne. već otporni na šokove što ih izazivaju beskrajna »iznenadenja« tokom ovog ispitivanja. odjednom skidajući previše slojeva. Helio-Serapisa — »egipatsko božanstvo«. imalac najviše krune«.. vjerojatno u vezi sa skraćenjem samoglasnika) erion. jer je upravo dobio pedeset jedno ime. prikriven izrazito zvjezdani element koji je iza očitijeg Sunčevog elementa. To kao da nema baš smisla. božica Hera (Zeusova žena i nebeska kraljica) — izvedeni od riječi heru. i sa sanskrtskim riječima svar. Vratimo se runu. Jupiter)« i Heru-up-Šet.« i tako dalje. u egipatskom jeziku nalaze Herusba-res.. suryas itd. itd. Bez okolišanja izjavljujem da vjerujem kako sumerski Nebiru potječe od egipatskog Neb-Herua. pa se u »Seoskom mlinu« i mnogim drugim knjigama o toj riječi raspravlja kao o jednoj od onih sumerskih riječi koje nas tjeraju u bijes i čije bismo značenje rado otkrili. Asar je. Heru-Neb-taui je »Horus. Odakle potječe? Što znači? Zašto spada među pedeset imena? Neposredno iza tog četrdeset devetog imena naziva se Marduk »Gospodar zemalja« (akadski oblik. (jest Bel Matati. prema Gravesu prvobitni kapetan »Arga«. a znači »Horus. a Hep je. Medutim. Postupimo li tako. suprotno svim drugim imenima. kao i predajom o Horusu. ako prihvatimo moju postavku o potjecanju riječi »Helio« od riječi helu ili heru. Toliko o zagonetnoj prirodi neriješenog pitanja: zašto baš runo? Prihvatimo se opet vjerskih igri riječi koja nas neprestano salijeću. Otkrivamo da je izvanredno uobičajena riječ Neb i da se upotrebljava u mnogim složenicama.rađao nanovo svakog jutra u Kolhidi). s repom koji završava pasjom glavom«. Sūrana znači "vatren". a znači »gospodar«. Sjetimo se Nebiruova sinonima — »Gospodar zemalja«! 75 . izvedenu iz riječi heru. Pogledajmo ponovno onaj popis pedeset Mardukovih imena. Jedan od nekoliko Horusovih oblika u kojima se upotrebljava česta riječ »Neb« jest Heru-Neb-urr-t. to jest Ea (Enki). gospodar ljudi«. no situacija nije bistra. koja znači — »vuneno runo«! Postoji mogućnost da su Heraklo (»Herina slava«). i Heru-Sept. a zna se da su povezani s riječi Seirios. Ovdje nalazimo to u grčkom. osim toga. spominje na engleskom jeziku) shvati kao Nebiruov sinonim. sa značenjem »Horus. time je. u grčkom bik Apis. Serapis je grčki oblik Asar-Hepa. no njihovo je mišljenje samo mišljenje. što je »krokodil jastrebove glave. po svoj prilici. kao što se zna. tada se Nebiruov opis u babilonskom »Enuma elišu« može prihvatiti kao potpuno odgovarajući opis Neb-Herua. spremno prihvatiti spoznaju da od heru.

str. str. Robert Graves smatra da Jazon znači »umirivač«. koja je bila pasoglava božica. uključivši O odricanju.. Harvard. Grčka riječ »kirka« (Circa). op.. 31. napomenu. Burkill je bio poznat botaničar. posebno znači »vrsta jastreba ili sokola« ili »nepoznat kamen« — a takvu smo zbrku i mogli očekivati kod Grka s obzirom na pojam koji potječe iz egipatske kulture i koji nije potpuno shvaćen. London 1911. 273. cit. . 19. cit. Akteona. 15. Graves. 11. 103. jer je Kolhida bila egipatska naseobina). 273. 2 knjige. Napomene 1. Ibid. cit. 3. 3. str. što se održao i kod Kolhiđana koje je bio posjetio (Hebreji su preuzeli obrezivanje od Egipćana dok su bili u ropstvu). 20. Ibid. 170.5. koji predstavlja žrtvenog kralja-jelena. napomenu. 2. Egipatski bog Anubis (Anpu) bio je pasoglavi bog. ključne riječi i imena itd. Porfirije:O odricanju od životinjske hrane. 1969. op. uglavnom usredotočen na obrede obrezivanja.. Cambridge o drevnoj povijesti 7. O Tamuzovoj predodžbi i drugi eseji. Budući da bi Bau mogla biti božica Pasje zvijezde Siriusa. Herodot ističe da su Egipćani uveli običaj obrezivanja. simbolizirao je soko ili jastreb. poglavlje 4. 1823. Sve se to vrti oko neobičnog Siriusova kompleksa. Njegova publikacija iz 1936. 13. 6. knjiga. gdje ga je potražio Jazon sa svojim Argonautima. 17. Ibid. jer Sirius B ima ophodno vrijeme od pedeset godina. knjiga. 12. 8. New York. Vrijedi spomenuti da je dogonski obred Sigui. Porfirije je rani neoplatonist. 8. kao Anova kćerka.. London. e. Tackholm i Drar: Egipatska flora. Vidi 15. A Horus. I Horusa. 271. koji je vladao memfiskim grobljem u Egiptu. važna je činjenica dajeona sestra "pedesetorice". Kramer: Povijest počinje u Sumeru. Thomas Taylor je preveo velik dio očuvanih Porfirijevih vlastitih zapisa. 6. Pritchard: Drevni bliskoistočni zapisi.ući u trag njegovoj publikaciji. Vidi riječ »Her«. 170. 1896.. A. u Odabranim Porfirijevim djelima. 9. koji je prepisao Eneade. nije ona prava. 3. 2. Kolhida je prije 1200. Spominje se I.. Bau (njeno ime oponaša pseće lajanje kao i staroegipatska riječ »pas«. Zlatno je runo bilo u Kolhidi na Crnom moru. P lotinov učenik. London. iako sam se veoma trudio. Doubleday Anchor Book. auau). Kirka je vladala kolhidskim grobljem (koje je prvobitno bilo egipatsko. ali nisam uspio. Herodot. 2. 10. 76 . U priči o »Argu« ističe se ženski lik Kirka (čije ime znači »soko« ili »jastreb«). knjiga. 1. Imena zvijezda. 14. prev. str. op. Burkill (1935). a tako se sve više približavamo rješenju tajne — tajne koja je izvor naše teme. 16. Robert Graves: Grčki mitovi. 1. Wallis Budge: Hijeroglifski riječnik uz tebansku recenziju Knjige mrtvih. riječ Her KRATAK PREGLED Sumerski bog Anu imao je kćerku. Kirka je očito grčka izvedenica od Horusa. 1954. sestra je pedeset velikih bogova (Anunnakija) koji su takoder Anova djeca. prije n. Što li ćemo još otkriti? Možda treba da se odmorimo od svih tih egipatskih riječi. Uspon mikenske civilizacije. U vezi s izvorom vidi 15. 1959. vidi riječ »Aries«.Prodiremo sve dublje u legendu o Zlatnom runu i otkrivamo u Egiptu izvore grčkih i srednjoistočnih predodžbi. Penguin Books. Židovski stari vijek. S. 22. 18. bila staroegipatska naseobina. koju često pišemo »Circa« zbog navike da mijenjamo grčko »k« u latinsko »c«. Sumerska Bau. de Selincourt. N. navodno je vladao i kolhidskim grobljem dok je egipatski utjecaj bio još neposredan. 1970. Graves. str. 5. broj 30» Cairo University Press.. Izidina i Ozirisova sina. progonilo je pedeset pasa (pasji motiv povezan s pedeset) i potom je ubijen srebrnim lukom (Sirius je u predaji također bio poznat kao »Lučna zvijezda«. Oxford. za one koji ne razumiju uobičajene skraćenice.. D'Arcy Wentwort Thompson: Glosar grčkih ptica.. 91—94. koji je povezan s dogonskim tajnama o Siriusu. «Bilten Fakulteta znanosti«. a u Egiptu božica Sirius drži luk). Naša se tema može razmatrati i s mnogih drugih gledišta.

Horusov egipatski oblik Heru može postati Helu i postati ime grčkog boga Sunca. A Horus je bog Sunca. kao kod Olimpijskih igara. zašto je i Noina arka pristala na planini koju nitko ne posjećuje i koja je još mnogo zabačenija od Dodone? Arka i »Argo« i njihova povezanost sa Siriusovom tajnom u bliskoj su vezi. imao je »svetu vladavinu« od pedeset mjeseci. Ispitivanje proročkih središta pokazat će da postoji veza s brodom »Argom« i pomoći će nam da donekle ispunimo još nepotpunu podlogu cijelog sustava drevnih religijskih misterija. To je. A ophodno je vrijeme Siriusa B. a ta je riječ slična riječi Heru. pa 49 mjeseci itd. Zar je moglo Geodetski uzorak (lijevo) kao da se podudara sa zvjezdanim uzorkom Arga (desno) biti zabačenijeg mjesta od Dodone u Grčkoj? Geografski se nalazila izvan sfere grčke civilizacije — suviše sjeverozapadno da bi se mogla nazvati pogodnom za Grke. Pedeset pasa iz podzemlja koji su progonili Akteona imaju kao pandan Kerbera. u početku ih je. pogotovu. što bi se u mitološkom načinu izražavanja moglo vrlo lako smatrati »vladavinom«. čini nam se da su razbacana nasumce. a i inače je povezana sa Siriusom kao »podzemna verzija«. bilo godina) što tvore »vladavinu«. ponudila kao »objašnjenje« neupućenima. psa iz podzemnog svijeta koji je prema ranijoj predaji imao pedeset glava. (U praksi se.Žrtveni kralj. Slova »l« i »r« su međusobno zamjenljivi tekući suglasnici. usprkos očiglednim nedostacima. pedeset godina koje tvore »orbitu«. Mrazovac (colchicum) sliči na šafran (koji također raste duž crnomorskih obala). u njihovoj raspodjeli postoji zapravo uzorak koji je. Helija. To ukazuje na pokušaj da se »mjesečni. Može se zaključiti da položaji na kojima su nastajala nisu bili plod puke slučajnosti. U drevno je doba. Prijeporno je da li je pedeset mjeseci skraćenica »pedeset godina«. vjerojatno je poslije prekrila lunarna predaja koja se. osim toga. samo što je ispušten »h«. Zapravo. kao i Gilgamešovih prvobitnih pedeset pratilaca. ali njegova lunarna teorija ne objašnjava izmjenjivanje 49 i 50 ni druge zagonetne pojave. Ono je odvajalo jedne igre od drugih i približno je odgovaralo četirima Sunčevim godinama. prema Heziodovu opisu. pedesetomjesečno se razdoblje poslije primijenilo na Olimpijske igre kad su ustanovljene. na primjer: božicom Hekatom kao Siriusovom podzemnom verzijom. Zlatno je runo Sunčev simbol. ali u teoriji se upotrebljavao okrugli broj: 100 mjeseci.) Jedini poznati lijek protiv kostobolje (teške bolesti u starom Egiptu) jest tvar što se dobiva iz biljke mrazovca. PETO POGLAVLJE Proročka središta Sada će nam u našem istraživanju pomoći razmatranje drevnih proročkih središta. zapravo upotrebljavalo 99 mjeseci. kao što ćemo vidjeti. jer zbroj 49 i 50 jednak je zbroju 49 i pol i 49 i pol. dobio se pravi rezultat.) Ime grčke božice Hekate (Hecate) znači doslovce »jedna stotina«. bili izabrani zbog prikladnosti. u određenoj vezi s našom temom i koji ukazuje na vrlo visok stupanj poznavanja zemljopisa i srodnih naučnih grana u starom svijetu. Pravo objašnjenje. pa su se Kerberu pripisivale tri glave. Smatralo se da Helij drži svoje konje u Kolhidi. naravno. No. bilo pedeset. Grčka riječ koja znači »vuneno runoe jest erion. nazvane prema Kolhidi gdje je rasla. kod« još više približi ophodnom vremenu Siriusa B koje iznosi 49 i pol godina. Olimpijske su igre naizmjence odvajala razdoblja od 49 mjeseci zatim 50 mjeseci. 77 . Kao što se objašnjava u Šestom poglavlju. bilo uobičajeno da se dvije svete vladavine od pedeset mjeseci spajaju u »Veliku godinu« od stotinu mjeseci. Zašto je tako važno i staro kultno mjesto bilo u divljini? Zaista. niti su. Proročka su središta bila glavna mjesta gdje se primjenjivala religija u starom svijetu. Robert Graves je predočio dosada jedinu teoriju o objašnjenju »pedeset mjeseci« u staroj Grčkoj. pa bi se time moglo objasniti »zlatno« runo. Ta činjenica možda objašnjava naseljavanje u Kolhidi. Tih pedeset glava poslije je odbacila predaja. ali nesumnjive su drevne predaje koje povezuju Sirius s pedeset vremenskih razdoblja (bilo mjeseci. još jedan pseći motiv povezan s pedeset (Sirius je Pasja zvijezda) i na razne načine spojen sa Siriusom. shvaćen kao »dvije vladavine«. dakle. Upletena je u priču o »Argu« i Robert Graves je izjednačuje s Izidom. Upotrebljavajući naizmjence dva susjedna cijela broja. kad već govorimo o tome. kojemu je osnova Siriusova tajna. Medutim. onakav kakvoga predstavlja Akteon. Pedeset u podzemlju kao »pandani iz svijeta smrti« ili kopije pedesetorice na nebu tvore jednu stotinu — što je baš značenje Hekate. kao što ćemo vidjeti. (Pedeset podzemnih Anunnakija također je imalo svoje pandane u podzemnom svijetu. od kojega se dobiva zlaćana boja. Pogledamo li površno ta središta na Srednjem istoku.

no na njegovu je mjestu naselje Al Bekūr.sa cijelom geografskom strukturom obavljanja svetih obreda u Sredozemlju. Uostalom.. kao što nas obavještava Allen. U ranije je doba čuven poput Kanoposa bio grad Behdet. čuveno zbog bitke lorda Nelsona na Nilu 1.* * Behdet je na istoj zemljopisnoj širini kao i Hebron u današnjem zapadnom području Jordana koje je zauzeo Izrael. zanimljivo je napomenuti da je baš tu. e.). kolovoza 1798. a isto tako i mnoge predaje što su bile zapravo vezane uz Behdet. Ta se misao možda čini čudnom. lađa je nebeska. Za Grke je Kanopos bio najpoznatiji egipatski grad na sjevernoj obali prije osnutka Aleksandrije. tada već zapušteno mjesto i nepoznato Grcima. W.l 15. saveznici izraelskog plemena Juda. na terasastim zidinama Serapeuma.« U svojoj knjizi »Helenistička civilizacija« W. Tarn piše o Kanoposu u vrijeme kad je Aleksandar Veliki utemeljio u blizini Aleksandriju i kaže da su se od Aleksandrije »vrtovi imućnih protezali do Kanoposa. Ptolemej stvorio svoja zapažanja. Serapisova hrama. Približimo mu se jednostavnijim putem nego što je bio put koji je mene prvobitno doveo do tog spleta. U četvrtom poglavlju »Bijele božice» Robert Graves priča o ». a Hebron je istočni pandan Behdeta. koji — čini nam se — ipak možemo odgonetnuti. 78 . no. pedalion. Svakako treba da temeljito ispitamo te izvanredne podatke. koji su oteli hebronsko svetište u južnoj Judeji od Kalebova edomskog plemena. kao što je Aleksandrija istisnula Kanopos. bio najvažniji grad na egipatskoj obali. godine prije n. prev. preddinastijski egipatski glavni grad — prije ujedinjenja Egipta i premještanja glavnog grada južnije. u Memfis. Pasjom zvijezdom. namjeravamo razmotriti vrlo težak i zamršen splet drevnih običaja. Pogledajmo lađu »Argo« tako kao da se njena projekcija prostire po povržini zemaljske kugle. tako je i Kanopos istisnuo vrlo stari Behdet koji je prije 3200. Kalebovci ('Pasji ljudi'). Eudokso i Hiparh (vodeći grčki astronomi prije Ptolemeja) zvali »Kormilo«. ali neka čitaoci budu strpljivi sa mnom.« Vjerojatno su «Pasji ljudi« povezani sa Siriusom.. ponovno ga osvojiše poslije dvjesta godina . i zbog Napoleonove pobjede nad Turcima godinu dana poslije toga.. Dakle. Filistejcima. odnosno Abukir. koju su Arat. CRTEŽ Na sjevernoj obali Egipta postojao je grad Kanopos (Canopus — nap. Dakle. pa zašto se ne bi odozgo projicirala na Zemljinu površinu? Najistaknutija u tom zviježđu jest zvijezda Canopus. U raspravi koja slijedi treba da imamo na umu da se neposredno prije klasičnog razdoblja u Grčkoj i za vrijeme tog razdoblja slava što je nekoć pripadala Behdetu prenijela na Kanopos.. koji Allen opisuje ovako: »Drevni Kanopos je sada u ruševinama. vrlo dobro poznat Grcima. Aleksandrijina igrališta«.

16. pristao u Egiptu. e. koji je. umro dvadesetak kilometara sjeveroistočno od Aleksandrije i kojem je. Staroegipatska geodetska shema na osnovi Behdeta prema Skilaksu. 1183.. prije. zahvalni gospodar podigao u čast spomenik. te prozvao njegovim 79 . n. CRTEŽ Richard Allen govori o gradu Kanoposu i ovo: »Ime kojim nazivamo taj grad jest ime glavnog kormilara Menelajeva brodovlja. kad je Menelaj poslije propasti Troje.

postojati nikakva stvarna veza. određena potpuno svojevoljno. Osim toga. nekoliko kilometara zapadno od Ečmiadzina. bio je njegov grad. to jest imaju istu geografsku širinu. odnosno egipatski izraz Kahi Nub. a zainteresiranim čitateljima preporučujem za početak »Seoski mlin« i relevantan odlomak u »Brzoj kornjači« — vidi Bibliografiju] iz Eridua. upozorivši prauzor Noe iz sumerske priče o potopu da sagradi arku. Između njih nije moglo biti nikakve povezanosti. astrologije i primitivne magije u doba prije najmanje pet tisuća godina.. jednim od svojih Rišija. a nadomak Araratu i Alagözu. i Hadar. Eridu. Parke u svojoj knjizi »Zeusova proročišta« jasno povezuje ptice što ih je poslao Jazon s Dodonom.imenom grad i sjajnu zvijezdu koja se u to doba digla oko sedam i pol stupnjeva iznad obzorja. te povremenih kasnijih latinskih naziva Ponderosus i Terrestris. koji je prema sumerskom mitu zaista živio na dnu Abzua. potkrijepljeno Aristidovim mišljenjem. a Enki sumersko. W. kojega je upozorio bog Enki. I Dodona i Delfi su tvrdili da je »grčki Noa«. odnosno Abisusa. sjetimo se sada povezanosti izmedu Dodone i gore Ararat na koju upućuje zajednička priča o »Noi« u arki. s nejasnim pričama i besmislicama. znanosti i učenosti u Zakavkazju. koje nam je prilično poznato: »Spomenuto izvođenje riječi Canopus je staro i omiljeno. najjužniji sumerski grad.". 'Težina'. u slatkoj (ne slanoj) vodi. Iako se ne tumači prikladnost tih imena. o zvijezdi ε (eta): »(Jensen) je smatra jednom od (babilonskih) hramskih zvijezda. i Jazon šalje ptice da pronađu put izmedu stijena što se sudaraju.« Sir Norman Lockyer govori u "Zori astronomije" da su drevni egipatski hramovi bili orijentirani prema izlasku zvijezde Canopus. Allen spominje da su »Hindusi zvali (Canopus) Agastja. čovjeka koji je upravljao brodom na čelu flote. Nije li tako? Može li itko pobiti takvo mišljenje? Ne može. možda jednako staro i vjerojatnije. Opet se. H. zacijelo je baš zbog te druge osobine Eratosten nazvao zvijezdu Пερίγειος Perigeios — 'blizu zemlje'«. odnosno nadahnutih mudraca i kormilarom njihove Arghe . Noa je. dakle. zar ne? Židovi i Grci nisu nikada bili u dodiru. Jahve iz Starog zavjeta. izjednačeno sada s bogom Enkijem. s razvijenom djelatnošću na polju metalurgije. Tako je izvršio ono što je i vrhovno hebrejsko božanstvo.. astronomsko i industrijsko središte. odnosno Noin prauzor. naravno. »Težina«.. zvao se ili Ziusudar ili Utnapištim. i njen latinski oblik Ponderosus pojavljuju kad god postoji neka veza sa Siriusom. 'zlatna zemlja'. dakle. hermetično zatvorenim kulturama. Koliko Židova zna da je njihov bog prvobitno bio vodozemac? Taj rani Noa. tajanstvena čovječja riba i najviši bog kraljevstva. s golim liticama. ovisno o tome iz kojeg razdoblja potječe predbiblijska literatura kojom se služimo. koji je pronašao oba ta mjesta tako što je poslao pticu koja je otkrila planinu. štoviše. Tu nailazimo. Allen predočuje još jedno zanimljivo gledište o nazivu te zvijezde. Riječ je o posve zasebnim. A baš je bog Enki pomogao čovjeku prije potopa. o toj temi lako bi se mogla napisati cijela knjiga. koji mu je pronašla ptica. lako se može zaključiti da bi ona mogla imati veze s veličinom te zvijezde i sa činjenicom da je zvijezda blizu obzora. U vezi s našim dosadašnjim otkrićima zanimljivo je i ono što Allen govori o jednoj drugoj zvijezdi iz Arga. a druga sasvim hebrejska. što se upadljivo podudara sa sredozemnim predodžbama. U ranim pričama o potopu šalje Noin prauzor ptice iz svoje arke da potraže kopno baš kao i Noa. povezanom s Eom ili lom [Ea mu je bilo akadsko ime. Ključno je mjesto selo Metsamor. Sve je to mit i bajka. podzemnim spremištima i pretpovijesnim nastambama. Između Dodone i Ararata ne može. to su mjesta. Blizu sela je stjenovita uzvisina čiji je opseg oko jedan kilometar.2 Upamtimo iz gornjeg izvještaja o kormilaru Canopusu da se izričito napominje kako su imena grada i zvijezde istog podrijetla i kako potječu od jednog čuvenog kormilara. vjerojatno. Zove se Metsamor. 'Tlo'. Gospodarom mora. no drugo izvođenje. dabome. Deukalion. a danas je očito da je tu bilo vrlo važno naučno. uzima kao osnovu koptski. Uostalom. inače poznatim kao Oannes. Uzvisina je prošarana pećinama. pristao sa svojom lađom na planinskim vrhuncima u njihovoj blizini. opet. Obratimo pažnju tome da se nezatomljiva riječ Al Wazn. zvijezda (i naselje) poistovjećuju s kormilom. pristao sa svojom arkom na Araratu. opet na vodozemno stvorenje Oannes. s Araratom je povezano jedno središte koje je služilo Kavkažanima otprilike onako kao Dodona Grcima. Evo kako ga opisuju profesor David Lang i doktor Charles Вurneу:3 »Arheološko istraživanje za prošlih pola stoljeća bitno je izmijenilo našu predodžbu o povijesti književnosti. Ideler je tvrdio da su te riječi izvor i drugih Canopusovih imena: arapskih riječi Wazn. Istina je da je jedna priča sasvim grčka. Stoga je zanimljiva činjenica da su Dodona i Ararat na istoj paraleli. No. 80 . Uskoro ćemo spoznati važnost tih ptica i položaja koje su otkrile. Slažući se s time. koje je bilo drugo ime iste zvijezde.

(Važna je činjenica da su Grci priznali da je prvobitni Heraklo bio Egipćanin.« Baveći se »Argovom« projekcijom. dok su ga neki smatrali prauzorom Noe.. a ne 81 . osim toga. i delfijsko proročište uspoređuje grčkog Herakla vrlo nepovoljno s izvornim egipatskim. da je navodno u prvim verzijama priče vodio Argonaute Heraklo. hijeroglifsko pismo u Armeniji potječe iz vrlo ranog razdoblja. onda ukazuju i na poticaje s Bliskog istoka. . opisuje zvijezdu Canopus ovako: »Budući da se zviježde (Argo) povezivalo na Nilu s velikim bogom Ozirisom.Metsamorski 'opservatorij' je prekriven zagonetnim.. sredozemnoj obali Egipta. Razmotrimo Dodonu.. vrlo malo istočno. ako se središte kruga postavi u Tebu u Egiptu luk prolazi kroz Dodonu i Metsamor. smjesta počinjala razvijati mjesna industrija kad bi došli strani trgovci u potrazi za izvorima kovina. Atena ju je stavila na nebo. možda iz mladog kamenog doba. sjetimo se. Canopus je južno od Siriusa (koji je »blizu Orionovih zvijezda«). Krmu lađe i kormilo stavljamo na očigledno mjesto — Kanopos (zapravo. Čudna je činjenica da.« Allen. Posvuda u Armeniji nailazimo na piktograme i petroglife. pa donijeli bakrene a poslije brončane proizvode. Zakavkazje možda i nije bilo prvobitno središte. koji je malo istočno od Kanoposa na sjevernoj. što je jasno priznanje da se Canopus naziva imenom neke druge zvijezde. duž cijelog broda. Allen kaže u vezi s tim ovo: »Mitologija uporno tvrdi da je ('Argo') sagradio Glauko ili Argos za Jazona. koja je osobno stavila u pramac komad hrasta iz Dodone koji govori. Lađa je prevezla čuvenu ekspediciju iz Jolka u Tesaliji do Eje u Kolhidi. također. koji se u jednoj suvremenoj kronici pojavljuje kao Sihil Ponderosa. polazimo od Behdeta.. Metsamor pokazuje da se.. pa se potkraj trećeg tisućljeća prije nove ere počelo jasno razvijati. a u mitologiji je bio čak stvoritelj čovjeka. dobrovoljno ili drukčije. »nekoć smještenu blizu Orionovih zvijezda«. sada već neovisno o vanjskim poticajima. a kad se putovanje završilo.« Spominje još jednu primjenu oznake »težak«: »U 'Alfonsovim tablicama je (Canopus) bio Suhel Ponderosus ('kod Perzijanaca je Suhail sinonim mudrosti. trgovce više ništa nije moglo spriječiti da dopru do srednjoevropskih središta u kojima se prerađivao bakar. a i kao sredstvo obrednog i umjetničkog samoizražavanja. pa je očito opis nevidljivog Siriusa B »pobjegao na jug« na prikladnu vidljivu zvijezdu: Canopus. . vratimo se »Argovoj« projekciji na Zemljinoj površini. te objasnili. Iako se geografski nalazilo unutar Bliskog istoka. A sada. i to uz pomoć Atene Palade. / pa je postojao i 'Suhel Sirius'). Ne postoji gotovo nikakva sumnja da su ti znakovi služili kao sredstvo saobraćanja. mjesnom stanovništvu svoje postupke prerađivanja metala.. Zapravo. Ako predočeni dokazi zaista ukazuju na Armeniju kao na najstarije metalurško središte u Zakavkazju. baš kao prije toga u Evropi. rano zakavkasko kulturno područje bilo je odijeljeno samo visokim. njegova je velika zvijezda postala Ozirisova zvijezda. Međutim. vođu pedeset Argonauta.« Oni opisuju i metsamorske dalekosežne veze s vanjskim svijetom:4 »Ne smiju se potcijeniti dostignuća Sumerana kao pionira u metalurgiji bakra i bronce.) Zapravo. prijevod izraza Al Suhail al Wazn. i da je »morao pobjeći na jug«. kabalističkim znakovima. Tako su Gruzija i njeni susjedni predjeli bili možda izloženi podjednako utjecajima iz Evrope i s Bliskog istoka. no u klasičnoj se Grčkoj uobičajilo zamjenjivati zaboravljeni Behdet Kanoposom. ali uskim Kavkazom od sjevernih stepa...« Allen zatim spominje nekoliko priča koje pokazuju da se taj naziv prije upotrebljavao za jednu drugu zvijezdu.. Protezalo se. očito. gdje je prvobitni grad Behdet). Vratimo se sada Allenu i još nekim njegovim napomenama5 o Oannesu: »Beros je prikazao Oannesa kao učitelja koji je prvobitnog čovjeka poučio u svemu. već prije područje u koje je talioničarstvo stiglo s dviju različitih strana i ukorijenilo se. 'Argo' je tako stekao sposobnost da opominje i vodi svoju posadu'. urezane ili ugrebene na kamenima. ima i izvještaja prema kojima je bilo u pramcu. koji prikazuju pojednostavnjene čovječje i životinjske likove. pošto su se našli ondje. u potrazi za Zlatnim runom.. čiji je broj bio jednak broju vesala na ladi. Doznali smo da je Atena stavila hrastovo drvo iz Dodone »u sredinu 'Argove' kobilice«. primjer je "kanoposki Heraklo" koji je išao u Delfe i kojeg Pauzanij spominje kao preteču mnogo kasnijeg grčkog Herakla iz Tirinta. pećinskim zidovima i liticama.

koji je dodirivao Dodonu. analogno glazbi. Osim toga. u geodeziju. Zapravo. Nesumnjivo je da geodezija nije sasvim jednostavna. a Dodona je dala pramac. Baš kad je ova knjiga bila spremna za tiskanje. a pramac na zemaljskom izvoru pramca. O tom stanju stvari mogu se pročitati brojni jetki prigovori u "Zori astronomije". uperi prema Metsamoru. drugi kraj stavljamo mu u Dodonu. Zbog određenih razloga vjerujem da su stari Egipćani shvaćali udaljenost od 7 stupnjeva kao oktavu. Dakle. dakle. ako projiciramo »Argo« na Zemlji tako da mu je kormilo u Kanoposu (zapravo Behdetu). Zadržimo li kormilo na istom mjestu i okrenemo lađu na zemljopisnoj karti tako da se pramac. jer je hrastovina u pramcu potjecala odande. Bavi se zemljopisnim širinama i dužinama. otkrivamo da je tako dobiveni kut baš pravi kut od 90°. Egipat je dugačak 7 stupnjeva — geografske širine — od Behdeta do Velikog katarakta. danas mnogi znanstvenici smatraju da je Heraklo u mnogočemu ostatak Gilgameša. Prosječan arheolog ponajčešće ne zna ni osnovne astronomske činjenice. Ulazimo. nitko ne bježi pred tom temom tako prestrašeno kao arheolozi.Jazon. Većina čitalaca zna da oktava sadrži osam nota na ljestvici sa sedam intervala (zapravo. Gotovo ništa nije tako mrsko arheolozima kao podsjećanje na to kako malo znaju o Zemlji kao svemirskom tijelu i o astronomiji. u novinama se pojavila potvrda da su drevni sredozemni narodi zaista poznavali načela naše glazbene oktave. Londonski »Times«7 je objelodanio članak 82 . Stoga nije puko maštanje ako projiciramo »Argovu« sliku tako da je kormilo na kormilu na Zemlji. pet tonova i dva polutona. a u novije su vrijeme izrekli neke zajedljive napomene Santillana i von Dechendova u »Seoskom mlinu«. treba da prijeđemo na još neka izvanredno zanimljiva otkrića. jer su neobične pobude i djela istovjetni kod obojice junaka. 17 CRTEŽ No. a većina ljudi bježi glavom bez obzira čim se one spomenu (izuzev pomoraca i zrakoplovaca). što ju je napisao Sir Norman Lockyer6. no zadržimo se na sedam intervala). Kanopos-Behdet je prozvan prema kormilu. istaknuti viktorijanski astronom i prijatelj Sir Wallisa Budgea. u područje koje izaziva strah.

a »prsten«. sinovi Geje. do sada nismo znali da je imala istu heptatonsku dijatonsku skalu koja je svojstvena suvremenoj zapadnjačkoj glazbi i grčkoj glazbi iz prvog tisućljeća prije nove ere. Napokon. Nije s Delfima povezana samo Deukalionova lađa. Samo uzgred bih htio napomenuti da je prsten prema predaji bio ne samo Sunčev simbol (kao Zlatno runo i soko) nego su i jednooki Kiklopi imali zapravo prstenasto oko. božice zemlje. baš kao i tri pedesetoglava čudovišta (o tome će se mnogo raspravljati poslije). Cook u svom 'Zeusu' (str. i doktorice Anne D. a sedam žica na njegovoj lutnji bilo je povezano sa sedam samoglasnika kasnijeg grčkog alfabeta i imalo mistično značenje. Slijedeće Gravesove napomene teže odvajanju jednih Kiklopa od drugih.) U vezi s geodetskom oktavom proročišta stigao sam do slijedećeg niza (vidi 25. Geja. Delfi (sa svojim čuvenim omfalosom. štovao se kao Sunce.8 Moje je mišljenje da su Egipćani postavili »geodetsku oktavu«. pa su se upotrebljavale za liječenje glazbom. prije n.” Štoviše. Sunčevom predodžbom. Štoviše.) Uzmimo tu u obzir i spominjanje Horusa. Graves kaže:10 »Jednookom Polifemu . Jer. »soko«.. nekoć proročko središte (takoder s omfalosom) 5. zbog poistovjećivanja s malim Horusom. dvoje profesora je na rekonstruiranoj drevnoj liri odsviralo pred publikom. Dodona 7. pa bi bilo dobro da ih donekle nagovijestim kako bih umirio čitaoce koji su opravdano zbunjeni. Graves9 nas upoznaje s nekim zanimljivim činjenicama o Apolonu. B. odnosno Pupak. astronomija. profesorice asiriologije i dekana Filozofskog fakulteta.. također bili Sunčevi. El Merg (Barca Ш Barce) Spomenuta su mjesta odvojena međusobno jednim stupnjem geografske širine i za odreden su cijeli broj stupnjeva geografske širine udaljena od Behdeta. može se porijeklo svesti na Kavkaz . No. Del. kao što ću objasniti malo poslije. ili Tera 4. od Geje« i »Sunčev« kao da uvijek pristaju jedno uz drugo u tu shemu. jedno značenje riječi »kirkos«. službenom bogu pokrovitelju Delfa i Dela (dvaju središta s našeg popisa): »U klasično se doba nađoše glazba. on je utjelovljavao umjerenost u svemu. dr Crocker je izjavio: »Oduvijek smo znali da je u ranijoj asirsko-babilonskoj civilizaciji postojala glazba. Što mi daje pravo da govorim o vezi izmedu proročkih središta i muzičke oktave? Imam nekoliko razloga. Crokera. Kiklop znači »prstenooki«. pjesništvo. poznato Apolonovo svetište. Jezero Triton (ili Tritonis) u Libiji 1. e. prema mom »sistemu«. divlji i prstenooki. jer je Deukalionova lađa pristala na gori Parnas iznad Delfa (prema delfijskoj propagandi) a »majka« mu je bila Geja. mjesto na sjeveroistočnoj obali (vidi poslije).. medicina i prirodne znanosti pod Apolonovim nadzorom.. Kao neprijatelj barbarstva. Kilmer. Zapravo. kao što doznajemo od Godfreya Higginsa:11 »Za vjerskih svečanosti u Delfima nosio se u procesijama golem čamac.. »rođen od zemlje.« 83 .u kojem se opisuje rad dra Richarda L.. Uostalom. je prije Sunčeva Apolona bila glavno božanstvo u Delfima. koje su nam poznate. koje potječu otprilike iz 1800. matematika.. muzički zapis što se osniva na dobro nam poznatoj oktavi. Prema članku.« Nakon petnaest godina istraživanja Crocker i Kilmerova su dokazali da je na nekim glinenim pločicama iz Ugarita na obali današnje Sirije. A.. imao je oblik mjesečeva srpa i bio podjednako šiljast na oba kraja. Ma kakvo bilo značenje kavkaske priče. koji je. Dodona je točno osam stupnjeva geografske širine sjeverno od Behdeta! A srodno proročko središte u Delfima je točno sedam stupnjeva geografske širine sjeverno od Behdeta! (Te dvije činjenice otkrio je Livio Stecchini. pronađenu melodiju. čije je »kosti« bacao iza sebe kako bi ponovo naselio pustu Zemlju. Neotkriveno mjesto na južnoj ili jugozapadnoj obali Cipra? (Paphos?) (Rt Gata?) 2. Omfalos (Tene) blizu Knososa na Kreti (u ravnici Omfalej) 3. filozofija. bio geodetsko središte starog svijeta (slično Greenwichu u današnje doba). čiji je soko vladao kolhidskim mrtvacima koji su pokopani u nadi da će uskrsnuti. kojim se do sada nisam bavio. To i nije iznenađenje. 302—23) pokazuje da je kiklopsko oko bilo grčki Sunčev znak. Povezan je i »Argo«. kamenim pupkom) 6. oboje sa Sveučilišta California u Berkeleyu. zvao se Omfalos. « (Kurziv )e autora. Doktorica Kilmer je jezgrovito zaključila: “To su najstarije tiskane note. Oni bi. a i preddinastijski glavni grad Egipta. nakon stanke od samo 3700 godina. Kitera. crtež): 8. čiji korintski kult je bio preuzeo Sunčev Zeus . jest »prsten«. počevši jedan stupanj sjeverno od Behdeta (da bi istakli njenu odvojenost od Egipta) i dosegnuvši vrhunac u Dodoni. profesora muzičke povijesti. kao što ćemo vidjeti. stariji Kiklopi bili su trojica. što možda nije ispravno s obzirom na sva ova nova zapažanja. ili brod 'Argo'.

... prije nego što je odgonetnuto klinovo pismo. Parkera određuje Petoj dinastiji razdoblje od 2501.« Dovodi sve to u vezu sa svetom glazbom i tradicionalnim svetim božjim imenom koje se sastoji od sedam samoglasnika što izgovoreni jedan za drugim tvore jednu riječ. »riječ koja se ne smije izgovoriti«.13 Pri kraju Drugog poglavlja Gordon nam kaže slijedeće: »Katkad su kultna središta privlačila ljude iz dalekih područja. isklesani iz žive stijene. otprilike na sredini istočne obale. Kitera je počela privlačiti strance već u doba piramida. Takva su svetišta ostala dobro poznata kroz vjekove.. φήαη (?) fēmē. Cijelo je područje pokriveno lončarijom koja pokazuje da je to mjesto bilo naseljeno u 3. bez sumnje. Herodot (1:105) izvješćuje da su Feničani podigli na Kiteri hram božici neba. [To je jedan od razloga za pretpostavku da su oba teksta poslana na Kiteru u davnini. korijen grčkog glagola faō. a koju nisu uspjeli naći nigdje bliže. sedam žica na Apolonovoj liri. kao peto u mom nizu geodetski smještenih proročkih središta. kralja Ešnune. očišćenog prije nekoliko godina. bio je to zapravo samo jedan od mnogo pupaka. »reći«. jer je Naram-Sinov tekst naden na Kiteri 1849. znači doslovce »proročište«. psihološka pouka ili liječnička pomoć. Na dnu jednog bunara. Danas Lourdes privlači sa svih kontinenata ljude kojima je potrebna pomoć. Posjetio sam to mjesto 1958. Osim toga. poput onog u Dodoni. »govoriti ili izgovarati.. kasno minojsko razdoblje (oko 1400—1100) je mikensko doba'] i poslije u klasično doba (5—4. Kitera nije poznata ni po kakvim prirodnim bogatstvima. e. božanski glas. omfē znači »govorenje Oma«.« Higgins veli da je φη fē. sveti zvuk — a od toga je nastala riječ όμφαλός (omfalos). Babilonci i Feničani kako bi štovali veliku božicu. osim toga. No. dok je nije istisnuo Apolon. do 2342. Drevni su se hramovi gradili u blizini Palajopolisa. mistično i neizgovorljivo božje ime što se sastoji od sedam samoglasnika spojenih u jednom dahu — sve su to dijelovi jedinstvenog skupa elemenata koji tvore sustav. posvećen je na Kiteri 'životu' tog mezopotamijskog vladara..] Zanimljivo je da oba teksta pronadena na Kiteri imaju vjersko obilježje. ne može se otkriti nikakav praktičniji razlog. (Mogao bih dodati da je (φηγός fēgos. Nekakva suvremena prijevara nije vjerojatna. koje se pročulo pomažući ljudima kojima su bili potrebni praktični savjeti.12 Čitaoci su. [postoje] drevni kameni zidovi.Higgins. jer je ondje govorio hrast. slici može se vidjeti omfalos s Dela. riječ koja označuje hrast. On kaže: »Kao što pobožni Židov neće upotrijebiti riječ 'Ieue'. u klasično je doba Kitera bila važno središte Afroditina kulta. i fēmi. Potrebne sam podatke pronašao čitajući zanimljivu knjigu »Zajednička podloga grčke i hebrejske civilizacije« profesora Cyrusa H. koji je kraj južne obale Peloponeza.. [U to je doba i velika božica Geja upravljala Delfima. (U fēmē Dodoni fégos je doslovce prakticirao omfē. prije nove ere. Prije nego što krenemo dalje treba da obrazložim zbog čega sam pokusno izabrao jedno mjesto na otoku Kiteri. odnosno Omfovo mjesto.. i ustanovio da je prostrano i da mnogo obećava što se tiče iskopavanja. Tu su dolazili Egipćani.) Delfi su se smatrali omfalosom. kasnom minojskom razdoblju (oko 1570—1100) [napomena:' 3. mogu se i danas vidjeti drevni kultni uređaji.. povezuje s Delfima sveti slog om iz indoevropskog jezika. kao što većina zna). Otok je prilično udaljen od Egipta i Azije.) Prema tome. Gordona..] Na uzvisini na sjevernoj strani.. Problem koji postavlja drevna Kitera nije još riješen. 84 . na 12. U međuvremenu treba da prihvatimo Kiteru kao mjesto gdje svi dokazi zasada ukazuju na to da je bila važno vjersko središte i da je privlačila razne narode. Sedam samoglasnika. koji spada medu proročka središta iz »geodetske oktave« što su udaljena za određen broj stupnjeva geografske širine od Behdeta.. Napokon. srednjem minojskom razdoblju (oko 1700—1570). stoljeće prije n. Vjerojatno je najčešći uzrok takva magnetizma bilo djelotvorno svećenstvo. tako ni pobožni Hindu neće upotrijebiti riječ 'Om'. o kojem kaže da »nije daleko od grčkog divina vox. osam proročkih središta u »sjevernoj oktavi« proročišta.] Početkom druge četvrtine drugog tisućljeća jedan babilonski natpis Naram-Sina. U klasično doba dolazili su u Delfijsko proročište ljudi iz daleka.. No. sedam stupnjeva zemljopisne širine što obilježavaju službenu dužinu starog Egipta.). 1—3. Na njoj je pronađen kameni pehar na kojem je egipatskim hijeriglifima upisano ime jednog Sunčevog hrama [faraona Uzerkafa iz Abusira] iz vremena Pete dinastije [kronologija Richarda A. Hesihije tumači riječ omf kao Θεΐα χληδων (theia chlēdōn). zapazili da postoji jedan Omfalos blizu Knososa na Kreti. pa je teško zamisliti da su ljudi plovili tamo samo zbog vjerskih razloga. »pupkom«.. bili su drevni kipovi. blizu obale. svijeta.. egipatskog preddinastijskog glavnog grada. sedam nota oktave (osma je ponavljanje prve za oktavu više.

Ta se doktrina pojavila prvi put u homerskoj 'Himni Apolonu'..' .. nego kultno središte iz mikenskog doba. Određenu potvrdu u prilog mojoj slutnji da je treće mjesto na jugu Cipra daje čuveno spominjanje »Afrodite Kiterske čak na Cipru« u drevnoj književnosti. njegova proročanstva nisu mogla biti tako važna kao izjave oca bogova i ljudi. naravno.. po nalogu muzeja Sveučilišta Pennsylvania. taj dio homerske himne.. predodžba o Apolonu kao Zeusovu proroku možda je potekla iz Dela. W. otkopava Kiteru..Kitera je tako postala središte za Egipćane i Semite.. Što se tiče hrama na Cipru.. tvrdili su da je Apolon njegov izabrani. Iako je poslije bio uglavnom poznat kao (Apolonovo) rodno mjesto. Apolon je bio u najboljem slučaju Zeusov sin.« Toliko o Kiteri. Što se tiče Dela. Ne pokušavajući da potcijene Zeusov vrhovni položaj. mjesto gdje je jedan 85 . pa je možda Apolonov kult uvezen morem s Krete. Dok je još razmišljao. W. kao što spomenusmo.. uključivši i glavnu priču u »Znanstvenom Amerikancu«). Međutim. spazio je na moru. Takvi su posjetioci utjecali na egejsku kulturu. odnosili su ponešto iz te kulture. Dakle. Delfi su odgovorili dobro smišljenom teološkom propagandom. očito potječe iz ranog doba antike . i Ciprani priznaju da on potječe od askalonskog hrama. U delskoj himni mali bog izlazi iz povoja i uzvikuje: 'Neka harfa i savitljiv luk budu moja radost i proricat ću ljudima nepogrešivu volju Zeusovu'. a vraćajući se kući..« U knjizi piše i ovo: ». no nesumnjivo je da su je Delfi preuzeli i znatno razvili. drugo moguće mjesto jest na otoku Teri. bili suvremenici starih Egipćana i trgovali s njima) uveli Apolona iz Knososa u Delfe..« U drugom (nenavedenom) dijelu gore spomenute napomene Gordon objašnjava da izraz »Feničani« u Herodotovu jeziku obuhvaća Minojce. 105) spominje hram Afrodite Uranije u Askalonu u Siriji i kaže: »[To je]. to jest na mjestu klasičnog svetišta Atene Pronaje istočno od Kastalije. tamnom kao vino. Zanimljivo je s arheološke strane da mnogi važni nalazi iz ranijih antičkih razdoblja otkrivaju jasne sličnosti s Kretom ili čak porijeklo s nje. umetnut donekle nespretno u grčki panteon. Knososa i Cipra povezana jedna s drugima i tvore niz — neovisno o očiglednoj činjenici da su sva središra odvojena međusobno jednim stupnjem geografske širine i za odreden cijeli broj stupnjeva širine udaljena od Behdeta u Egiptu. koji pripadaju tom dijelu Sirije. te da su u jasnoj vezi s Egiptom što se tiče predaje i arheologije— potkrepljuje još jedan odlomak iz knjige H.« U navedenoj homerskoj himni tvrdi se izričito da su minojski Krećani (koji su.. a i druge narode od Abusira na Nilu do Ešnune s druge strane Eufrata.. prije n.. a ta je djelatnost nestala u klasično doba. Parkea:16 »U Delfima. Dela. Usput bih htio spomenuti da se otočić nasuprot Kiteri zove Antikitera i da je ondje pronađena čuvena brodska olupina u kojoj je bio minijaturni mehanički kompjutor iz prvog stoljeća prije nove ere (o njemu je mnogo pisao profesor Derek Price sa Sveučilišta Yale. Kitere. S obzirom na to. sa svojim opisom delske svečanosti.. Herodot (Prva knjiga. homerska 'Himna Apolonu' završava opisom kako se 'Feb Apolon tada zapitao koje će ljude izabrati kao svoje štovatelje koji će mu služiti u stjenovitom Pitou. najstariji hram te božice. Osim toga. Neki učenjaci su zaključili da su očite arheološke veze između ranih antičkih Delfa i Krete činjenična osnova ispod te legendarne fasade. Parkea14. nije bilo — kao što je pokazalo iskapanje — naselje.. e.. očito je da је Del nekoć bio središte vračanja.. Taj mali kompjutor samo je jedan od brojnih ostataka iz drevnog doba koji jasno pokazuju da je današnji uobičajeni stav prema drevnoj tehnologiji neprimjeren i da veoma potcjenjuje davne narode. prorok.«15 Moju tvrdnju da su proročka središta iz Dodona.. Raduje nas činjenica što sada profesor George Huxley. Delfa. brz brod u kojem su bili valjani i brojni ljudi — Krećani iz minojskog Knososa koji prinose žrtve gospodaru Apolonu i objavljuju proročanstva Feba Apolona zlatnog mača kad god on prorekne nešto s lovorova drveta. Ili su možda oba mjesta povezana. koji će pokazati važnost tog proročkog središta u mojoj pretpostavljenoj »sjevernoj oktavi« geodetskih središta: »Drugi argument koji je Dodona mogla iznijeti protiv Delfa u svoju korist bila je činjenica da je ona bila proročište Zeusa osobno..vjerojatno oko 700. ali ne u dijelovima koji se odnose na Delfe. predočit ću ovdje podatke iz mjerodavne knjige »Grčka proročišta« H. Jer. Drugdje u istoj pjesmi spominje se Del kao proročko središte. koliko sam čuo. a onaj na Kiteri sagradili su Feničani.

U meduvremenu. .24. . Činjenica da se Sirius B. kreće brže nego Uran. dok je u »Argovu« pramcu bila hrastovina iz osmog proročkog 86 . imao je nekoć važno apolonsko proročište. Zaista bi suviše zahtijevao pokušaj da se potanko pokaže sav zamršeni splet podataka o »sjevernoj oktavi« i o njenim brojnim vezama s predajom o Siriusu. Zatim. kad se želi opisati 'pas'. mogla bi se napisati cijela knjiga. koji je vratio Zlatno runo. a ona je jedan stupanj južno od Dela. kako sam već bio spomenuo. Miroljubivu zmiju na omfalosu uznemiruje piton. Zatim. poštovali proročanstva. najbližim Suncu. jer Pindar tvrdi da je on 'pas. gore desno). da je ondje bilo pod okriljem (planete?) Marsa i da se vratilo pod okriljem Siriusa. Osim toga. O čudnovatom značenju Siriusa kao vođe planetâ. Može se pretpostaviti da je ta ustanova postojala. čija zemlja nije nikada utvrđena pouzdano. Treba obratiti naročim pažnju tome da je runo dospjelo u Kolhidu pod okriljem prve planete. U Drugoj knjizi Diodora Sicilskog opisuju se Hiperborejci kako promatraju nebeska tijela kroz nešto što meni i nekim drugim znanstvenicima jasno nalikuje na teleskop. Sirius B se kreće oko Siriusa A kao što se planet giba oko Sunca. već prestalo i nije obnovljeno. blizu Knososa je mjesto Omfalos. Sirius B se na neki nejasan način uspoređivao sa sićušnom planetom Merkurom. .) Razmotrimo tu temu »osme planete« s obzirom na proročka središta. Parke nam kaže: »Del. Ne možemo se ovdje upustiti u raspravu o ranom pitagorizmu nasuprot neopitagorizmu i o postanku različitih pojmova o "harmoniji sfera. Neptuna i Plutona. sliku." Evo tog odlomka: »Aristotel kaže ('Retorika'. koji je planet. vladara 'triju svjetova'. tvrdi se. . »osme planete«. Dodona je osmo proročko središte u »sjevernoj oktavi«. koji je opet jedan stupanj južno od Delfa. i Pana. učitelja plesa (horeuta) i pravog kozmokrata. 1401al5) da se. kao — tako reći — osme planete. (Zapravo.omfalos. omfalos je jednak omfalosu s Dela (vidi 12. Kad su Pizistrat i Polikrat u drugoj polovici šestog stoljeća oživili Del kao svetište proricanje je. potkraj osmog stoljeća i vjerojatno iščezla u sedmom stoljeću. jer je njegovo ophodno vrijeme kraće nego vremena naših planeta Urana. Ne mogu u ovoj knjizi posvetiti astronomskom znanju drevnih naroda onoliko prostora koliko ga ono zaslužuje. ima nekih dokaza koji nagovješćuju da je drevnim narodima bilo poznato da postoji osmi planet Uran. koji je zvijezda. čini se. čiju su putanju simbolizirala čovječja crijeva — u vezi s tim vidi 13. promjenjljiva oblika. to nazivanje Siriusa »tako reći. jer su ga Egipćani možda uspjeli opaziti onako kao što je natuknuo Peter Tompkins u »Tajnama Velike piramide«. II. A u pramac »Arga«.21 A ja mislim da je to vjerojatno ne samo istina nego i da se Uran katkad usporedivao sa Siriusom B jer su oba bila »nevidljiva«. dok je bilo u Kolhidi. .17 Spominje dobro poznate veze između Dela i Dodone što su ih stvarali »hiperborejski darovi« koje su preko Dodone slali u Del zagonetni Hiperboreici sa sjevera. crtež — a Uran je bio »oktavni« izraz Merkura. Zlatno se runo nalazilo u »Aresovu (Marsovu) gaju«. Osim toga. Prema tome bi »osma planeta« ponavljala prvu planetu koja je bila Hermes (na latinskom: Merkur)..«20 Dakle. Upravo je Hermes (Merkur) pribavio zlatnog ovna Friksu tako da je on mogao pobjeći u Kolhidu. osmom planetom« izvanredno je zanimljivo. bila je umetnuta hrastovina iz Dodone. ali mnogi smatraju da je riječ o Britaniji. Čitaoci treba da prihvate s povjerenjem kako su se u drevno doba sedam nota oktave i sedam planeta smatrali međusobno povezani.19 U »Seoskom mlinu« imamo jedan odlomak koji nam je važan na ovom mjestu. u otočnoj skupini Cikladi. Velike božice [Geje]'. Roscher. još je jedan razlog da se ta dva nebeska tijela smatraju sličnima. U glazbi osma nota zatvara oktavu ponavljajući prvu notu povišenu za oktavu. Zainteresirani čitatelji neka pogledaju taj opis. koje je jedan stupanj geografske širine južno od Kitere. . Parke daje još neka obavještenja. 2.«18 18. može upotrijebiti 'Pasja zvijezda' (Sirius) ili Pan. ti su ljudi iz Knososa.. CRTEŽ: Detalj s jedne zidne slikarije iz Pompeja koji prikazuje W.

jedino proročko središte o čijem djelovanju imamo neke dokaze u šestom stoljeću. uperen je ravno prema Metsamoru blizu Ararata. Dodonu i Metsamor. priča se da ga je utemeljio prorok Abraham. nošenje »Arga« u procesiji i svojatanje Deukalionove lađe za sebe nasuprot dodonskim tvrdnjama da je Deukalion pristao kraj Dodone (oba ta središta borila su se medusobno za moć i pažnju. Što se tiče Meke. Baš je delfijsko proročanstvo nagovijestilo da Zlatno runo treba vratiti iz Kolhide u Jolk i baš je jedan niz delfijskih upornih proročanstava doveo zapravo do toga da smo u današnje doba doznali od Dogona predaju 87 . tvore istostraničan trokut. (Na primjer. Crte koje povezuju Tebu. Crta od Behdeta do Dodone siječe Teru. CRTEŽ Povezanost Delfa s predajom o Siriusu nije ograničena samo na posjet kanopolskog egipatskog Herakla. ako je središte kruga u Behdetu. baš kao što je Sard na istoj paraleli na kojoj i Delfi23 A vidjeli smo već da je gora Ararat (sa svojim središtem Metsamorom) na istoj paraleli kao Dodona. Vidjeli smo već da »Argo« dodiruje pramcem Dodonu. Drugi elementi predaje o Siriusu koji su u vezi s Delfima odnose se na »Argo« i Minijce. Crta od egipatske Tebe do Dodone prolazi u blizini Omfalosa i Knososa na Kreti. a određene su Behdetom. kružnica koja prolazi kroz Eju u Kolhidi. pravac prolazi kroz tri točke: Behdet. a ako se okrene za 90°. vidjet ćemo poslije da su geodetske točke raspodijeljene po velikom teritoriju. No. vjerujem da se mnogi muslimanski učenjaci neće nimalo iznenaditi kad saznaju te vidove svoga svetog središta. ako se "Argo" produlji tako da pramcem dodiruje Dodonu. drevnim Greenwichom. Meku i Dodonu. Parke veli: »U Maloj je Aziji Didima. i Ararat/Metsamor. ako se okrene. a kormilom egipatsku Tebu. kao što već rekoh). tada dodiruje pramcem. Osim toga.središta.«22 Milet je otprilike na istoj paraleli na kojoj i Del. Međutim. Oni vrlo dobro znaju da to središte ima veze s geodezijom i da središnje svetište Ćaba potječe iz pretpovijesnog doba. prolazi i kroz Meku.) 19. blizu Mileta. Možda i postoji »sjeveroistočna oktava« koja odgovara »sjevernoj oktavi«.

namjerno su se gradili na takvim udaljenostima od obratnice i glavnog meridijana koje su se mogle izraziti okruglim brojevima i jednostavnim razlomcima. mogli — pošto bi opazili koja je zvijezda u svom zenitu u određenom trenutku — javiti svjetlosnim signalima podatke drugim promatračima. Tompkins nas izvješćuje:24 »Glavni egipatski meridijan podijelio je zemlju po dužini baš napola. naden u Horsabadu. košara je ispletena tako da sliči mreži koja ponajčešće prekriva omfalose. mnogo stupnjeva istočno i zapadno.o Siriusu. Memfis. očito. Pomoću vrlo jednostavnog sistema brzojavljanja. Egipćani su. Sva su ta mjesta. kaže Stecchini. pa. preko 3000 kilometara. uključivši takve glavne gradove kao što su Nimrud... objavljenom 1971. Prema hebrejskim povjesničarima. Delfi su odredili kasniju sudbinu Minijaca i njihova se predaja do danas održala u Sudanu. Druge su zemlje odredile položaj svojih svetišta i glavnih gradova s obzirom na egipatski »nulti« meridijan. starim je Egipćanima zacijelo bio potreban golem broj ljudi i pažljivo astronomsko promatranje. U vezi s tim temama moramo se poslužiti neobičnom knjigom "Tajne Velike piramide" Petera Tompkinsa (s naučnim dodatkom Livija Stecchinija). baš na glavnom meridijanu. odnosno kameni pupak. Perzepolis. bio je takoder na glavnom meridijanu i na 29° 51'. kaže Stecchini... na 31° 30'. grčka i arapska kultna središta. Da bi povukli potpuno ravan meridijan od 30° zemljopisne širine.. protežući se od Behdeta na Sredozemnom moru preko otoka na Nilu malo sjeveroistočno od Velike piramide sve do ponovnog ukrštanja s Nilom kod Drugog katarakta. na jednakoj udaljenosti s istočne i zapadne strane.. kao granice zemlje [vidi ilustracije u knjizi].... obilježenu meridijanima i paralelama što su pokazivali položaj i udaljenost drugih takvih pupkova. Sard. prvobitno židovsko kultno središte nije bio Jeruzalem. u Behdetu.. Gradovi i hramovi. Budući da je svako od tih geodetskih središta bilo politički i geografski 'pupak' svijeta. koju uvijek nosi Oannes. samo premješteno u Jeruzalem. izrazito geodetska točka 4 stupnja istočno od glavne egipatske osi. i dodali još dva meridijana. postao je Egipat geodetsko središte poznatog svijeta.. Na košari. e. već gora Gerizim. To se odnosi i na židovska. važan je dokaz koji povezuje Oannesa s tradicijom omfalosa. Preddinastijski glavni grad Egipta bio je smješten blizu ušća Nila. od Sredozemnog mora do ekvatora. Osim toga. prije n. odabrana na osnovi vrlo točnih mjerenja visine zvijezda. vide se dva goluba koji su okrenuli glavu — što je motiv s omfalosa.. 88 . Još rafiniraniji bio je njihov postupak utvrđivanja geografske dužine. postavljen je ondje omfalos. Središte je poslije 980. a i Behdetu. kao što ćemo vidjeti pri kraju knjige.. Objašnjenje o tome predočit ćemo malo poslije. koji je rekonstruirao Stecchini. koji se sastojao od niza signalnih vatri.. veli Stecchini. čak i stari kineski glavni grad Anjang. gdje se baš ukrštaju meridijan i paralela. Prvi glavni grad ujedinjenog Egipta. CRTEŽ: Ovaj prikaz svete košare. točno 6° sjeverno od obratnice. 20. koji je trebalo da prikaže sjevernu polukuglu od ekvatora do pola. Zbog razvijene geodetske i zemljopisne znanosti. Zasada obratimo pažnju kamenom omfalosu.. Suza. U Tebi je kameni omfalos postavljen u glavnoj prostoriji Amonova hrama.

doletjeli u Dodonu iz Tebe. Na 12. koji su jasno prikazani na grčkim (vidi 12. bili su golubovi pismonoše jedino raspoloživo sredstvo. Neuvjerljiva je pretpostavka da su grčka i hebrejska predaja. gdje se ukrštaju meridijan i paralela. no činjenica je da crte koje spajaju Tebu s Dodonom i Araratom tvore istostraničan trokut. Tako sporo napreduje istina u svim znanostima. Po svoj prilici političari nisu imali pojma o »vrućoj liniji za prenošenje vijesti« koja je tajno kuckala u mjesnom hramskom proročkom središtu. neka sada uzmu u obzir da se iza Amenofisove želje da sagradi nov geodetski glavni grad. nije do kraja života prihvatio Harveyevu doktrinu o krvotoku. Taj je kamen bio postavljen u glavnoj hramskoj prostoriji. Lako mogu zamisliti da je takvo brzo »prenošenje vijesti« prodrlo potajno u proročka saopćenja u raznim središtima i imalo znatan politički utjecaj. a hebrejska na Araratu. »osnova i potka« Oannesove / Dagonove svete košare — koja se sačuvala kao košara »liknos« grčke Demetre (koja je naslijedila filistejskog Dagona ribljeg repa kao božanstvo poljodjelstva. ali je pri tom razbjesnio svećenike. a Dodona 8 stupnjeva sjeverno od Behdeta. pronicavo napomenuo: »Zapaženo je da nijedan liječnik u Evropi. zadržavši Dagonovu »košaru«) — izvrsno prikazuju ukrštene paralele i meridijane. koji je prešao četrdeset godina. prvi put pala na um misao o »sjevernoj oktavi«. osim toga. ipak nije bilo gotovo nijednog kralja ni vladara bilo gdje u drevnom svjetu koji se nije obazirao na proročku naredbu »bogova«. Jasno mi je da će priznavanje svih tih činjenica izazvati tjeskobne povike i vapaje svih onih arheologa kojima je temeljito mijenjanje njihovih predodžbi bolnije nego što bi im bilo amputiranje svih udova bez anestezije. sastoji od polaska iz Tebe i kretanja na sjever prema jednom od dvaju mjesta koja su 8 stupnjeva zemljopisne širine sjevernije i koja su međusobno udaljena koliko i od Tebe. crtež) kamenim omfalosima i koje je očigledno potvrdio Herodot. geodetske oznake. što je i učinio. i 9. a sve se to opisuje na mnogo mjesta u knjizi »Le Renard pâle«. čak i kad joj se ne suprotstavljaju klike i praznovjerne predrasude!«30 Treba posebno istaknuti da su Dodona i Metsamor/Ararat jednako udaljeni od egipatske Tebe. Delfi su 7 stupnjeva.26 Tu mrežu vjerojatno nosi uvijek Oannes (vidi 6. govoreći o revolucionarnom otkriću kolanja krvi do kojega je došao William Harvey. Harveyev se krug pacijenata u Londonu veoma smanjio zbog prigovora koje je izazvalo njegovo veliko i bitno otkriće. Možda to zvuči zamršeno. 7. Kod Dogona postoji predaja o vjerskoj i mitološkoj važnosti »osnove i potke« u tkanju i o svetim košarama »koje nisu košare«. slici može se vidjeti i omfalos koji je Reisner našao u velikom Amonovu hramu u Tebi u Egiptu. međusobno odvojene. koje donosi uronjavanje u priznatu teoriju. a ti su međaši jasno svjedočili o njegovoj namjeri! Na 12. na glavnom egipatskom meridijanu. Grčka je arka pristala kod Dodone.« Očito je da mi je tu. to zacijelo znači da na vrh arkina pramca dotiče oba ta mjesta kad se lađa okreće s krmom u Tebi. najsjevernijeg dijela Egipta.29 Naravno. To je jasno prikazao kartograf na 19.28 Riječ je o ona dva goluba što su. na osnovi tog pronicavog Stecchinijeva zapažanja. dakle. a i kao smještena na istoj geografskoj širini. »Pristajanje arke« se. prema Herodotovu izvještaju. 89 . slučajno. To ne može biti slučajnost. skrivala geodetsko-vjerska prepirka. što je bilo bitno za uspješno djelovanje jedinstvene »svjetske« vjerske mreže koja se prostirala preko tisuća kilometara. to su zapravo golubovi pismonoše. Da bi se prešla takva udaljenost morem i kopnom bili bi potrebni mjeseci. Za održavanje veze preko golemih udaljenosti i brzo izmjenjivanje saopćenja izmedu proročkih središta. na kojima su dva goluba. Doznao sam da golubovi pismonoše mogu preletjeti udaljenost od Tebe do Dodone za jedan dan. prema Stecchiniju. Jer. Jer. Budući da su dodonska gora Tamaros i gora Ararat »pristajališta« arke. Čitaoci koje je natjerala na razmišljanje čudna priča o faraonu Tutankhamonu — koji se prije zvao Tutankhaton — te o njegovu tastu Amenofisu IV i punici Nefertiti. crtežu. sliku) kao »košaru«. Zašto su granični kameni tog grada poslije tako divlje unakaženi? Zato što je taj faraon pokušao izmijeniti egipatski geodetski sustav (naravno. spominjale svaka za svoje područje baš takva mjesta pristajanja arke da su se oba poslije. sliku) i egipatskim (vidi i 24. Svakidanji saobraćaj između egipatskog vjerskog središta Tebe i svih njenih proročkih »kolonija« vjerojatno se obavljao baš pomoću golubova pismonoša. opojnih kao droga.I oba velika grčka proročka središta — Delfi i Dodona — bila su. Te su opasnosti popratna pojava užitaka. Ta su dva goluba uobičajeni glif koji znači »položiti paralele i meridijane«. 8. zbog nekih vrlo osnovanih razloga). slici mogu čitatelji svojim očima vidjeti sačuvane kamene omfalose iz Delfa i s Dela25 — oba su prekrivena »mrežom« koja predstavlja stupnjeve geografske dužine i širine. Filozof David Hume je.27 Na 23. crtežu prikazani su omfalosi s jednog egipatskog papirusa. pokazala kao jednako udaljena od Tebe i jednako udaljena jedno od drugoga.

pri kojemu je polazna točka Behdet i koji saopćava druga značenja — no uvijek treba imati na umu medusobnu povezanost mjestâ. Rawlinson je zaključio da je riječ o zodijaku.33 (Politička se strana epa. U oba primjera polazna nam je točka "Argovo" kormilo: na nebeskom uzorku počinjemo od zvijezde Canopus. da je najsjevernija točka Egipta i da je (vidi 16. postoji i drugi način projiciranja »Arga«. čije očuvane pločice ptječu iz prve polovice drugog tisućljeća prije nove ere.32 21. redak) »pticu koja se udaljuje«. parlamenta koji je Kramer u svojoj izvrsnoj knjizi "Povijest počinje u Sumeru"34 iscrpno prikazao kao jedan od »početaka« u povijesti čovječanstva. pa neću ovdje izazivati sudbinu. CRTEŽ: Motivi koji su urezani na babilonskom omfalosu. Kad je "Argovo" kormilo u Behdetu (blizu Kanoposa). U trećem smo poglavlju naveli odlomak u drugom kontekstu. Taj sumerski ep sadrži. Na 15. redak).) Ep spominje (104. u okviru mjesne političke žučljive prepirke. vjerujem. u oazi Siva. činjenicu da je Behdet jednako udaljen od Sive i Tebe. a ne u Tebi. ako okrenemo pramac prema Dodoni i tako stvorimo kut od točno 90 stupnjeva (pravi kut). suviše istakla zbog Jacobsenova i Kramerova razumljivog uzbudenja kad su u pjesmi pronašli istinski dokaz o postojanju dvodomnog parlamenta prije 4000 godina. Međutim. izvanredno stare. bilo prema Araratu. Behdet. pri čemu je.Prema Herodotu. ali to još ne mora značiti da se htjelo točno prikazati nebo. a na geodetskom uzorku počinjemo od Tebe. Zapravo. utemeljili su golubovi što su doletjeli iz Tebe. crtežu možemo čak vidjeti usporedbu izmedu uzorka što nastaje ako se crtama povežu medusobno Teba. Potječe iz kratke sumerske epske pjesme »Gilgameš i Agga«. možda riječ o aluziji na mrežu golubova listonoša o kojoj smo maloprije raspravljali. Pokušaji da se protumače takve zamršene karte (poznat primjer o tome jest egipatski zodijak iz Dendere) najčešće ne postižu cilj. Smatrao je očitim da likovi prikazuju zviježđa. 2) »Pramac 'magurru-lađe' je odrezan« (98. Možda je oaza Siva izabrana samo zbog tog razloga. iz jedne druge pjesme. čini mi se.31 i Amonovo proročište u Libiji. čini mi se. u koju pada zemaljsko »Argovo« kormilo kad se lađa projicira bilo prema Dodoni. redak). Dodona i Siva i uzorka koji dobivamo ako se povežu jedna s drugom određene zvijezde u zviježdu Argo. najvažniji su elementi u tom epu. Čini se nesumnjivim da je riječ o zvjezdanoj karti. a ja ću se ovdje vratiti na nj. određenu čudnu jezgru koju nije dosada nijedan znanstvenik protumačio tako da bismo mogli biti zadovoljni. No. dvije očito proturječne tvrdnje: 1) »Pramac 'magurru-lađe' nije odrezan (80. 90 . ustanovit ćemo. da je tada pramac predug i da ga treba skratiti. zapravo ona lađa koja je poslije postala poznata kao »Argo«. izjednačene s »Argovim« kormilom. o toj osobitosti postoji i dokaz u jednom babilonskom zapisu. Očito je da su uzorci istovjetni. U trećem sam poglavlju razglabao o tome zbog čega su magurru-lađa i maganska lađa. crtež) na glavnom meridijanu koji dijeli Egipat kao što je pokazao Livio Stecchini. i pramac dodiruje goru Ararat.

jer sumerski jezik nije semitski. možda se »vezanje konopaca« odnosi na konopčastu mrežu koju vidimo. Tu bi nam samo neki sumerolog mogao reći da li postoje još neka značenja ili se tekst može drugačije pročitati tako da bi odlomak postao jasniji. pticu koja se udaljuje nasitio si žitom" (drugim riječima.« Izrazivši nekoliko vrlo kritičnih napomena o Cyrilu Aldredu i drugima. »Argova« projekcija je potpuno napustila Mezopotamiju. nastavlja: »Odbijajući da prihvate činjenice.. Jer. i tada se »mnoštvo pokrilo prašinom«. Oni kojima se Amenofis IV ne sviđa. Stecchini kaže:37 »Zbog toga što su egiptolozi zanemarili geodetske točke i linije. Medutim. projekcija nije pala na strance poput onih koji su živjeli u Grčkoj. Budući da je predodžba o Amenofisu IV ostala neodređena i mutna. jer svatko može pogriješiti. lik revolucionarnog Amenofisa IV postao je najtajanstveniji i najprijeporniji u dugačkoj povijesti egipatskog kraljevstva. neki povjesničari tvrde da su obaviješteni o intimnim odnosima između njega i njegove žene. kako se »Argo« ne bi protezao iza Dodone. Cijela se pjesma vrti oko jednog ponavljanog refrena koji Kramer naziva »zagonetkom«. U tom času kaže Gilgameš Aggi: "O. nahranio je goluba pismonošu pripremajući ga za let do drugog i drukčijeg proročkog središta — to jest do Dodone a ne do Metsamora). Dokle god nije odrezan pramac u »Gilgamešu i Aggi«. grada 91 . u toj pjesmi piše da. spljošten prikaz cijelog tog čunjastog oblika vidi se na prethodnoj ilustraciji. potkrijepljene čvrstim dokazima.Vjerujem da se prva tvrdnja odnosi na »Argo« projiciran iz Behdeta prema Аraratu. tada se vidi da je najvažnije djelo za Amenofisove revolucionarne vladavine bilo utemeljenje novog egipatskog glavnog grada. već ih je zasjenila ili prešla preko njih. Mogu li »male zdjele zemlje« biti geodetske točke ili njihove oznake.. Drugim riječima. »nisu svladani narodi svih stranih zemalja«. koje smatram petim istočnim proročištem. Čak ni stručnjaci za akadski jezik ne mogu nam tu pomoći. umjesto da pokušamo zamisliti kakve su bile hijeroglifske bilješke psihoanalitičara kraljevske obitelji. upravo kameni omfalosi koji sliče na male zdjele? Jesu li možda »male zdjele« bile uobičajen izraz za omfalose u sumerskom načinu govora? Odgovore na ta pitanja moglo bi dati samo desetak učenjaka na svijetu. kad je skraćen pramac. uzdahnuvši nad težinom ove teme. odnosno skratiti pramac. Naravno. i odgovor nekog stručnjaka mogao bi biti pogrešan. projekcija se još protezala preko sjeverozapadne Mezopotamije. Ako razmotrimo dokazima potkrijepljene činjenice. 22. ili homoseksualac. lijepe Nefertiti. а druga na »Argovu« projekciju iz Behdeta prema Dodoni. vratimo Egiptu. Osim toga. jer. priznati su znanstvenici posvetili svoje snage raspravljanju o teorijama je li Amenofis IV bio impotentan. na primjer. pa je sumerska domovina bila u blizini barem u širem smislu. učenjaci se služe njome da bi projicirali svoje vlastite osjećaje. Ona nije doslovce »svladala« narode stranih zemalja. čitamo da se »mnoštvo nije pokrilo prašinom« u znak žalosti. Pravac Behdet-Ararat prolazi kroz čuveno proročko središte Hijerapolis35 na 36° 30'. Pri toj drugoj projekciji treba odrezati. a narodi su stranih zemalja svladani. prikazuju ga kao psihopata i natežu se oko kliničke definicije njegove bolesti.. na omfalosima iz Delfa i Dela. dok nije odrezan pramac.36 a koji se bavi kopanjem i dovršavanjem bunara. ili žena koja se prerušila u muškarca. CRTEŽ: Babilonski omfalos (prema Rawlinsonu). Stoga se. “malim zdjelama zemlje” i željom da se “dovrši vezanje konopaca”. Agga.

. te su svećenice bile za ambiciozne povjesničare uistinu dobar izvor obavještavanja. vladajući nacionalnim proročištem.. na paraleli koja je na 2/7 udaljenosti od ekvatora do pola (25° 42'51" sjeverne širine).Timareta. utemeljen je na položaju koji nam se ne čini prikladnim za glavni grad. koje su se protezale od vjere do umjetnosti i obiteljskih odnosa. što se tiče problema »Teba nasuprot Behdetu«. već se dopunjuje s Behdetom. nalazimo ovaj zanimljivi izvještaj: »U Dodoni. dva crna goluba. poistovjećenim s bogom tog hrama.. Očito. a drugi u Libiji. koji su. Novi glavni grad posvećen bogu Atonu koji je uzdignut i pretvoren u jedinog istinskog boga.. počevši od Behdeta. Neki su znanstvenici protumačili tu činjenicu kao još jedan dokaz o duševnoj poremećenosti njegova utemeljitelja. koji još nisu prigrlili modu psihologiziranja. No. i Nikandra. Delfijski omfalos sliči na predmet koji je prikazivao boga Amona u Tebi.« Zaista je zanimljivo što je Herodot bio tako prisan s dodonskim svećenicama jer je — kao što smo već vidjeli — nekoliko stoljeća poslije toga i Plutarh bio slično prisan s delfijskom svećenicom Kleom. uzimajući kao polaznu točku ono što je on osobno smatrao početnim korakom u svom programu pravog i istinskog uskladivanja s 'maetom'. »sjeverna oktava« ako se osnivala na »behdetskom sustavu«. i jedan je sletio u Dodoni. ali ne na osnovi »behdetskog sustava« koji je Amenofis IV očito pokušao oživiti. Kilometrima dugački ostaci gradevina tog grada pronađeni su i otkopani na mjestu koje se danas zove Tell el Amarna.. prigrabili kraljeve funkcije. Taj su mi podatak ispričale tri dodonske svećenice — Promeneja. Ona pokazuje kako je stara. spoznali su barem političko značenje premještanja egipatskog glavnog grada. u Drugoj knjizi (54).. Amenofis IV je htio u korijenu sasjeći moć svećenika iz Amonova hrama u Tebi. Prvi. na 'pupak' Egipta. svećenice koje prenose proročanstva. Medutim.« Upamtimo činjenicu da je Teba postala »pupak« Egipta. Novi grad koji je trebalo da zamijeni Tebu kao egipatski glavni grad i geodetsko središte. Taj zaključak ukazuje na to da bi trebalo ponovno ocijeniti cijelu Amenofisovu povijesnu ulogu. zacijelo. Koliko je zapravo točna dodonska priča postat će uskoro još jasnije. S obzirom na sustav što se osnivao na preddinastijskom glavnom gradu Behdetu.. Isto tako. Taj je predmet jajolik kamen. Zeusovo proročište. čije ime znači 'kamen'. Amenofis IV je htio dokazati da Teba zapravo ne može tvrditi kako je ona egipatsko geodetsko središte i da je on izabrao geodetsko središte u skladu s nesumnjivo strogim tumačenjem pojma 'maet'.. dopustite mi da ne diram to prijeporno pitanje. spustivši se na hrast i govoreći čovječjim glasom. Treba da uzmemo u obzir slijedeće Stecchinijeve napomene o Delfima:38 »Delfijski bog Apolon. kažu.. »pupak« Egipta. 'omfalosom'. također.. povezanog s Amenofisovim problemom. srednja. Behdeta. bio je smješten na 27° 45' sjeverne zemljopisne širine. i južne egipatske granice na 24° 00' sjeverne širine. najstarija. Oni koji su ga čuli shvatili su riječi kao zapovijed s neba i odmah su je poslušali.. računao u geografskim laktovima. i da je bog Amon poistovjećivan s polukuglastim kamenom koji je označivao tu točku. nesumnjivo je bilo da je Ahetaton 'pravi i istinski' pupak Egipta. Kako bi se pridržavao potpuno egzaktnih pravila mjerenja. predočio sam na godišnjem 92 . vratio se preddinastijskom geodetskom sustavu koji je. ti učenjaci nisu znali da je Amonov hram bio egipatsko geodetsko središte. golub koji je doletio u Libiju rekao je Libijcima da osnuju Amonovo proročište — koje je.. shvaćene kao opći povratak preddinastijskim predodžbama i postupcima.Ahetatona. baš na tom mjestu. Kod Herodota. Jasno obuhvaćanje Tebe sustavom »sjeverne oktave« nije isključeno. na sredini izmedu najsjevernije točke. Godine 1966. Za Amenofisove je vladavine znatan postotak nacionalnog dohotka bio namijenjen građenju tog grada. a Teba nije. Svrstajte me među one koji o tome »nemaju nikakvog mišljenja«. rekao im je da tu. Učenjaci u prošlom stoljeću. 'pupkom'. smješten ondje gdje istočna os (32° 38' istočne dužine) siječe Nil.. treba da bude Zeusovo proročište. 'Atonova počivališta'. poistovjećivan je s jednim pronađenim predmetom.. svemirskog poretka koji utjelovljuju dimenzije Egipta. najmlada — a njihove su riječi potvrdili i drugi Dodonci koji imaju neke veze s hramom. Možda su njegove revolucionarne reforme. pričaju slijedeće: iz Tebe u Egiptu odletjela su.

Proučavajući drevna računala. crtežu i na 12. bio je postavljen u središte na vrhu omfalosa. i 24. no vjerojatno je starija. do 55° 12' sjeverne geografske širine. CRTEŽ 24. Zbog toga su Grci slikali Delfa. otkrio sam da su se upotrebljavala i za dobivanje proročkih odgovora. Tu je podrijetlo mnogih sredstava za proricanje kojima se služimo još i danas. Delfijski kotač rulete prvobitno je bio neka vrst računaljke s kuglicama za izračunavanje kutova. Kolhidi itd. ima i drugih izvora o osnovnoj liniji koji ukazuju na to da je obilježena vrlo davno. koja se osniva na tom sustavu. kao crnca. Ta osnovna linija počinjala je kod ušća Dunava. bilo kako bilo. omfalosa.« Stecchini objašnjava i svoju teoriju da su proročišta prvobitno djelovala pomoću odredenih računala: »Jedan predmet koji sliči na kotač rulete. prelazila preko Krima i završavala u podnožju Kavkaza. slici. O postojanju tog geodetskog sustava doznajemo iz opisa jedne zemljopisne karte Rusije. premjerena je Rusija u dužini od 10 stupnjeva. tako da su se čak prenosili egipatski nazivi mjesta u Rusiju. pa i neki delfijski spomenici. zajedno s tri meridijana koji su bili tri egipatske osi. Opis te zemljopisne karte pokazuje da se ona upotrebljavala potkraj šestog stoljeća prije nove ere. Sasvim je drukčije kad se može vidjeti svojim očima kako su fantastični ti predmeti. CRTEŽ U Tompkinsovoj i Stecchinijevoj divnoj knjizi40 ima prvorazrednih snimaka i crteža kamenih pupaka.:39 »Vrlo je zanimljiva činjenica da je osnovna linija bila obilježena duž paralele na 45° 12' sjeverne zemljopisne širine na sjevernoj strani Crnog mora. kao što su karte i ploče 'ouija'. mitovi i legende.« Slijedeće Stecchinijevo obavještenje koliko je iznenađenje toliko i vrijedan podatak s obzirom na priču o »Argu«. svaka od 36 žbica kotača odgovarala je određenom slovu. Osim toga. Ključni položaji duž Dnjepra poistovjećivali su se s odgovarajućim ključnim položajima duž Nila. jer teče između istih meridijana. Ziusudrovom (ili Utnapištimovom) arkom. Rijeka Dnjepar smatrala se simetričnim pandanom Nila. zanimljivo je u vezi s Noinom arkom. kao što smo vidjeli." 23... pokazuju kako su ondje utemeljili proročište faraoni egipatske dinastije. Omfalosi se ovdje prikazuju na 23. koji veoma pomažu da se lakše shvati sve to. Počevši od te osnovice.sastanku Američkog arheološkog instituta jednu raspravu u kojoj sam tvrdio da povijesni izvještaji. a zapravo je njen preteča. delfijskog eponimičkog junaka. Deukalionovom arkom i »Argom« — sa svih su poslane ptice preko vode (kao što su se i iz Tebe slale ptice) — da uobičajeni egipatski hijeroglif za polaganje paralela i meridijana prikazuje. dva 93 . Odgovori su se dobivali vrćenjem kuglice. predstavnici jedne visoko razvijene drevne nauke koja je još nedavno bila potpuno nepoznata.

Bilo koje mjesto u Libanonu. te ću se teme prihvatiti nekom drugom zgodom. Vidimo... odnosno divljom akacijom. CRTEŽ: Pojasevi zemljopisne širine — poput onih koji se pružaju preko omfalosa (vidi 12. Od Roberta Gravesa smo doznali da je proročko središte Hebron — koje je na istoj zemljopisnoj širini kao Behdet i doima se kao njegov istočni pandan — bilo povezano s drvetom »sant«. ali ovo je barem nekakav početak. te se vjeruje da će svatko tko otkine makar grančicu umrijeti najkasnije za godinu dana.. Sokar je važan bog orijentiranja i groblja. još jednu povezanost Egipta s grčkim i bliskoistočnim pričama u kojima se puštaju ptice da odlete i potom brod pronalazi planinu proročkog središta. kao što su gorje Libanon i vjerojatno srodno središte Sidon. dakle.«43 94 .. A iz »Elegija« pjesnika Teognida iz šestog stoljeća prije nove ere i iz homerskih »Himni« doznajemo da se Apolonovo proročko središte na Delu osobito povezivalo sa palminim drvetom. sliku) — slikovito prikazuju proročke oktave od Dodone do Behdeta i od Ararata do Hebrona.« Graves dodaje: »Akacija je i danas sveto drvo u Arapskoj pustinji.« 25.. Međutim. Ponajčešće su na Sokaru. proročki 'gorući grm' u kojem se Jahve ukazao Mojsiju.. On i geodetska točka prikazivali su se kamenim predmetom koji su Grci zvali 'omfalos'. uobičajeni simbol za odredivanje meridijana i paralela. S Delfima se dovodio u vezu lovor. u drevnoj ikonografiji te su dvije ptice. S proročkim je središtima bio vjerojatno povezan i “kod drveća”. Pri sastavljanju sheme drveća suočavamo se sa znatnim problemima.42 Vrba je u vezi s kolhidskim grobljem i Kirkinim otokom Eejom. »vrstom koja ima zlaćane cvjetove i oštro trnje. kako ne bih ovu knjigu opteretio svakakvim sitnicama. prikazane dvije ptice okrenute jedna prema drugoj. To je. Brojni podaci o »abecedi drveća« mogu se naći u knjigama Roberta Gravesa "Grčki mitovi"41 i još više u njegovoj »Bijeloj božici«. kao na vrhu svakog omfalosa. koji su nam i iz »Epa o Gilgamešu« poznati kao blisko povezani s Gilgamešovim pothvatima na »Cedrovoj gori« u Libanonu. Stecchini kaže: »U religiji Stare države (egipatske). uglavnom golubovi.goluba okrenuta jedan prema drugome. no predaja je osobito povezuje s otokom Kretom. 'pupak'. svakako je u vezi sa čuvenim cedrovima. a koji se sastojao od polukugle (sjeverne polukugle) na valjku (svemirskom temelju). Dodona je imala svoj hrast.

No. ovisilo je..... pa njegovo svjetlo teži tome da se proširi preko Siriusa B i učini ga nevidljivim.. izviriti je mogao tek pošto ga je Lindenblad pronašao! Očito je. »jak« nasuprot bijelom Siriusu A. Stoga je izmišljena druga metoda za određivanje stezanja emulzije. Napomene uza slike) Dr Irving Lindenblad. vidi Bibliografiju): ». s obzirom na svoju veličinu. nisu mu to bili jedini problemi.Simboličnost u vezi sa Siriusovom tajnom djelo je prave genijalnosti..« Ti su proračuni omogućili Lindenbladu da prilagodi šesterokutni otvor tako da Sirius B »pogodi« oslabljeno područje Siriusova svjetla i da izviri. a slikovito je objašnjava Teofrast:44 »Postoje dvije vrste. »crni« je Sirius B. Pomorski opservatorij SAD 1. Upotrijebivsi šesterokutne leće u svom teleskopu.. Lindenblad kaže (1970.04 cm sa šesterokutnom maskom).. Zahvaljujući svojoj dosjetljivosti. i ona koja se naziva bijelom. I o vrbi (četvrta središta) izvješćuje nas Teofrast:45 »Postoji vrba koja se naziva crnom.. bijela i crna. slika: Taj izvanredni snimak veliko je znanstveno dostignuće... koji je sićušna točkica dolje desno od velike zvijezde Siriusa (s lijeve i desne strane vide se Siriusovi odrazi)..... Do 1970. nitko nije uspio snimiti malu bijelu patuljastu zvijezdu: Sirius B.. o mjerenjima [slika] drugog reda . prema van Albadinu postupku.” 95 . okrugle leće od 66.. Budući da je Sirius A mnogo sjajniji od Siriusa B. Sjajna slika Siriusa A (slika 'nultog reda') tako je velika da Lindenblad nije mogao izmjeriti položaj Siriusa B s obzirom na Sirius A. a crna je jača i ne propada tako brzo. Lindenblad je uspio stisnuti sliku zvijezde u određenim smjerovima.. Pri takvu je snimanju bitno ovo: Sirius A je oko 100 puta sjajniji od Siriusa B. kako je domišljat morao biti Lidenblad da bi postigao bilo kakve rezultate. Crna vrsta ima ljepše i korisnije grane. usprkos nastojanjima tokom desetljeća. taj se postupak nije mogao ovdje primijeniti zato što disperzija općenito čini slike drugog reda neizmjerljivima. te zbog različitih emulzijskih učinaka». Lindenblad (1970) kaže: “Važno poboljšanje odvajanja Siriusovih komponenata uslijed stezanja emulzije. odnosno Rossova učinka (1924). izmjerio je Sirius B s obzirom na njih i uspio izračunati gdje je Sirius B s obzirom na sliku nultog reda Siriusa A... lako je razumljivo da on briše manju zvijezdu koja se kreće oko njega. okrenuo je šesterokut tako da je Sirius B dospio u jedno od stisnutih područja i mogao se vidjeti . Međutim. Ozbiljne je teškoće donosilo i stezanje fotografske emulzije. ali su premali da bi se vidjeli). bijela je slaba i lako propadne. Postoji jedan (patuljast) oblik. dakle. Obiteljski portret: prvi snimak (1970) Siriusa B. « To je savršena usporedba dviju zvijezda.... Prema tome. No. (v.. Napravio je slike prvog i drugog reda.« SLIKOVNI PRILOG 1. Žičana rešetka koju spominje Lindenblad stvara male odraze Siriusa A s obiju strana (postoje i mali odrazi Siriusa B. dr Irving W. Lindenblad s vašingtonskog Pomorskog opservatorija SAD napokon je smislio postupak koji je omogućio takvo snimanje. istodobno promatranje Siriusa A i B uobičajenim načinom snimanja uvijek je bilo problem zbog male odvojenosti i velike razlike u veličini tih komponenata. (zapravo. kako da se uopće snimi ta manja zvijezda ? Lindenbladov je snimak protumačio dr Paul Murdin s Kraljevskog griničkog opservatorija i dopustio mi da to tumačenje navedem ovdje: »Šest šiljaka na Siriusu A prouzrokovalo je šesterokut na prednjoj strani teleskopa.

Dogonsko selo u Maliju: levo: selo Songho desno: stijena i selo Banani. Stoga se jos više čudimo Dogonima koji. bogovima je ponuđen napitak. Dogonska svećenička kuća. ne znajući kakve su se teškoće javljale na putu do tih rezultata. Lindenbladov sam snimak mogao prikazati bez ikakvih napomena i objašnjenja. Sirius tako čuva svoje tajne da nam je uskraćivao čak taj snimak sve do 1970. iako nemaju pojma o našim znanstvenim naporima.To je izvrstan primjer o tehnološkim pothvatima koji se stalno zbivaju iza scene kako bi se stvorili rezultati koje potom javnost prihvaća kao gotovu činjenicu. oduvijek crtaju na pijesku Sirius i njegova pratioca — kao da je to razumljivo samo po sebi! Manda d' Orosongo Innekouzou Ongnonlou Yébéné 3. A Costa 4. pa teče niz pročelje kuće 96 . ali je njegova pozadina dio snage o nastojanjima da se odgonetnu Siriusove tajne.

a na jednom se vide ostaci Oannesova golema kipa. s malim ribljim repom u ukrasu na glavi 6. Egipatska božica Izida. dva su s asirskih pečatnih valjaka. Berlinski državni muzeji. Još neki prikazi vodozemnog nebeskog bića. Babilonski poludemon Oannes. Oannesa. Knjižnica Pierponta Morgana. 1z Nimrod-a 7. 8. pronađenog na Kujundiku.5. Layard (1853) 97 . nebesko vodozemno biće ribljeg repa koje je osnovalo civilizaciju na Zemlji. i 9.

(Tom se teorijom. osobito Stecchinijev Dodatak. istaknuto vjersko kultno središte i astronomsko središte koje nije dosada proučeno kao što bi trebalo 12. Omfalosi («pupkovi svijeta») I— Delfi (Scala) II— Del III—Milet (Sharing). koji prikazuje delski motiv palme (reproduciran je u djelu "Nova proučavanja omfalosa" W. palmin motiv na istoj geografskoj širini na kojoj je i Del IV — Babilonija (Michael Holford) V — Napata. 98 . gdje je pristala biblijska arka.10. Roschera. Visoka gora Ararat u Turskoj. 11. slika: Gore lijevo: lijepi kameni omfalos naden u Delfima u Grčkoj. iscrpno bave »Tajne Velike piramide« Tompkinsa i Stecchinija. 1915). Leipzig. Obližnje mjesto Metsamor. H. prekriven mrežom koja je — smatra se — simbol paralela i meridijana na Zemlji.) Gore desno: divni omfalos otkriven na Delu. Amonov hram VI — Egipat 12.

. slike u knjizi »Omfalos« W.. 1913).). str. Prikazuje ga W. 3. Dolje lijevo: egipatski omfalos koji je pronađen u Amonovu hramu u Napati u Nubi (vidi "Časopis o egipatskoj arheologijie. čini se. 13. proročke funkcije koje su prvobitne bile povezane s Miletom. 1913). dok se u prednjem planu vidi drugi. Leipzig. pronašao u hramu nubijsko-merotskih kraljeva jedan kamen koji je omfalos iz Amonova proročišta u Napati. slike u knjizi »Omfelos« W.. 99 . Kawerau i Rehm kažu u vezi s njim (410. sa zmijom. I tu se ističe palma.« Dolje desno: još jedan egipatski omfalos: prikazuju. što je uobičajeno za te prizore (sa 7. H. Del je zapadno. kojim me obavijestio da je Reisner (Harvardsko sveučilište). 1916. s ruševinama proročišta. a palma je »kod drveća» za tu geografsku širinu.. Milet je na istoj geografskoj širini kao Del. slika (posljednja u knjizi) na 411. Leipzig. svezak. koji je općenito poznat. prekrivenom mrežom. pa nije nimalo neobično što je pronaden taj delfinionski kultni prizor: omfalos i zmija. danas upravitelja muzeja 'Pelizaeus' u Hildesheimu. u shemi proročkih oktava. Obližnje mjesto Branhide (poznato i kao Didima) na jugu preuzelo je. Gore u desno: zavjetni reljef s Egine prikazuje omfalos s dva goluba koji su okrenuli glavu (sa 8. Roscher kao 6. Veličanstveni Delfi u Grčkoj. Apolon se odmara na omfalosu (u Miletu je otkriven i pravi omfalos). Prikazuje ga i Roscher. Roschera.U sredini lijevo: reljef otkriven u Miletu u Maloj Aziji. manji omfalos. Leipzig. objavljenog u Berlinu 1914. H. ga Tompkins i Stecchini (vidi Bibliografiju). Apolonova hrama. pri iskopavanjima što ih je za Bostonski muzej obavio u Džebel Barki (Napata) u Sudanu. dobio sam pismo od prof'esora Gunthera Roedera. sliku u »Razmišljanju o omfalosima». On veli o tom kamenu: "Dvadeset prvog travnja 1917. 4. dio. a Milet istočno središte na 37° 30'. Rochere. stranica) ovo: »Ovdje smo već zapazili u kasnijim razdobljima jasnu sličnost s pitijskim Apolonom. 255. stranici »Delfiniona u Miletu» Georga Kaweraua i Alberta Rehma.» U sredini desno: dva babilonska žrtvenika boga Anua na kojima kao da su omfalosi. Taj se reljef pojavljuje kao 101. Alinari Gore lijevo: zavjetni reljef iz petog stoljeća prije nove ere iz Sparte prikazuje Apolona i Artemidu i izmedu njih omfalos kraj kojega su dva goluba koji su okrenuli glavu. 1918. H.

(v. slika: Slika s antičke vaze u rimskom Etrusčanskom muzeju. a njegova današnja sudbina nije poznata piscu ove knjige. kojega očito povraća zmija-zmaj. Na ulazu visi slovo »E«. Drugi je novčić u Kopenhaškom muzeju. Jazon. a Del i Milet ističu palmu. naslanja se na zmijske zube. Na kacigi joj je grčka sfinga (mitološko biće povezano s grčkom Tebom). mogla bi biti Medeja ili neka božica. a ne uzlazna — nepoznavanje te činjenice odvelo je s pravog puta mnoge suvremene stručnjake kad su pokušali odgonetnuti zamršenu pitagorističku teoriju o harmoniji). dok je prvi u prošlom stoljeću bio u privatnoj zbirci dra Imhoof-Blumera. Obratimo pažnju na jasno razlikovanje drveća ovdje i na prijašnjim delskim i miletskim primjerima sa 12. Gleda ga ženski lik u odjeći sa zmijskim glavama i drži proročkog goluba. Medeja i zmajski zubi na jednoj drevnoj slici na vazi.14. a Delfi su drugo proročko središte odozgo (drevna je oktava bila silazna. slika: Novčić prvi: novčić iz Delfa prikazuje Apolona kako sjedi na omfalosu i naslanja se na svoju liru. Taj je novčić uzet iz Imhoof-Blumerova »Nuzmamitičkog komentara o Pauzaniju«. obješeno u gaju. koja je "kod drveća" za Delfe. koje čuva zmija. Oba ta novčića prikazuju se i kod Imhoof-Blumera (gore). "Zmijski zub" јe eutemizam za Sirius (vidi Sedmo poglavlje). 15. Obratimo pažnju na činjenicu da se oklop za prsa ženskog lika. oba su u Britanskom muzeju. Jazon. Dva donja novčića četvrti i peti: oba ta novčića iz Delfa prikazuju ulaz Apolonova hrama u drevno doba. Dva donja novčića drugi i treći: to su još dva primjera omfalosa na drevnim novčićima na kojima se vide zmije i geodetska mreža. sastoji od ljuski poput onih koje ima zmija/zmaj. Jedan јe iz Delfa a drugi iz Pergama. ono je drugi samoglasnik. slike. u Delfima se pokazuje — kao što je i primjereno — lovor. Drži lovorovu granu. U pozadini se vidi zlatno runo. na kojem je iskešeno gorgonsko lice. Iako se mogu raspoznati pojedini 100 . Napomene uz slike) Mansell 15.

Dresden). gađa strijelom Pitona (Mansell). Jazon i Medeja alkemijski pretvaraju runo živog ovna u zlato. Gore: Artemida (Dijana) i pedeset pasa podzemlja ubijaju Akteona (Njemačka fototeka. (v.elementi. (Nijedan srednjovjekovni alkemičar nije. stavio u posudu ovna!) 17. 16. a više simbolično obilježje. (v. Napomene uza slike) (Michael Holford) 16. Je li u to doba postojala alkemija? Općenito se alkemija smatra srednjovjekovnom disciplinom. koga drži njihova majka Leta. teško je odgonetnuti što znače kao cjelina. kao što pretpostavljamo ovdje. da bi stvorio zlato. Napomene uza slike) 101 . a njegovo se runo vjerojatno pretvara alkemijski u zlato. slika: U loncu za taljenje je ovan. manje kemijsko. pa je u antici imalo. No možda nastojanje da se neplemeniti materijali pretvore u zlato nije vezano samo uz odredeno vrijeme. Pisac nije uspio doznati na koje se mitološke dogadaje odnosi ta neobična vaza. dolje: Artemida gleda kako mali Apolon.

17. u tom ruhu. 18. odvojene jedan stupanj zemljopisne širine. e. Drži luk Siriusa. gađa iz majčina naručja zmiju Pitona. prije n. Argos marljivo radi na pramcu u kojem će biti hrastova greda. slika: Gore: božica Artemida pušta pse podzemlja na Akteona i ubija ga. već zaboravljenog simboličnog sustava (slika s jedne crvene vaze u Berlinskom muzeju iz razdoblja oko 470. Čikaško sveučilište). što nam jasno ukazuje na veliku starost tog sustava. Artemida uglavnom ne predstavlja Sirius. Luk i psi su samo ostaci jednog starijeg. Ako je Piton bio ne samo u Delfima nego i na Delu. Dolje: bog Apolon još kao dijete. e. grčka verzija božice Sirius. nego Mjesec. Lučne zvijezde. Ona je osobno. jer palme su delski »kod drveća». kad je Sokrat koračao atenskom agorom. Gore: drevni prikaz građenja broda »Argo«. (v.. Prizor ukrašava hrast kojemu upadljivo nedostaje jedna grana (Alinari).). Dolje: drevni babilonski pečatni valjak prikazuje možda sijanje zmijskih-zmajskih zuba (Orijentalni institut. Ta atička slika na vazi važna je kao potvrda da je zgoda koja se navodno zbila u Delfima bila povezana i s Delom. Pasje zvijezde. Psi su psi Siriusa. Napomene uza slike) 102 . četiri dana poslije rođenja. No Grci su pobrkali predaju i razbili je na elemente koje su upotrijebili za gradenje drugih mitova. Del je prestao djelovati kao proročko središte oko 600. To je još jedan dokaz u prilog geodetskoj proročkoj oktavi koja obuhvaća Delfe i Del. onda je on prije predodžba negoli biće. u klasičnoj Grčkoj. Na lijevoj strani božica daruje Ateni hrastovinu iz Dodone. prije n. na Delu se nisu više izricala nikakva proročanstva. No taj prizor nije delfijski nego delski.

zbog oranja. Zecom. a potječe iz kasnog agadskog razdoblja. Kadmo sa zecom. jedan drži plug. «Sirijsku božicu« Stronga i Gartanga). na primjer. slika: Vrlo važan prikaz iz Louvrea. koje je udaljeno od Siriusa otprilike za trećinu nebeske "kugle". Taj je pečatni valjak tako važan dokaz da zahtijeva opširno tumačenje. Njen izlazak jednom na godinu bio je osnova egipatskog kalendara. dobro poznat kao simbol božice Zemlje na drevnom Bliskom istoku (vidi. Sirius. Očito se misli na zviježde Škorpion. stranici. No obratimo pažnju činjenici da se neposredno pod zvjezdanim simbolom ore i da se ravno do rala pruža neobičan oblik zmijolikog zmaja. koja brzo nestaje. Napomene uz slike) 19. osmerokraka zvijezda i polumjesec. što je — kao što znamo — u egipatskom jeziku bila hijeroglifska igra riječi za "božicu Sirius".. dok desna ruka (zapad) guta »zmijski zub». dva boga upravljaju plugom. znamo da je rast «zmijskog zuba« iz tla igra riječi koja označuje dizanje iznad obzorja one zvijezde čije je drugo značenje "zmijski zub". jer liku koji predstavlja nebo pretvorila se lijeva ruka (istok) u Škorpiona. tjera Sirius i Orion ispod obzorja. osim toga.18. (v. Polumjesec se može shvatiti kao znak da je zvjezdino svjetlo oslabilo. Opisuje ga ovako (»Pojave«. zemaljski lav glavom i vuče plug koji stvara brazde (tri se vide) koje će progutati zvijezdu. tada se može protumačiti lik čija se ruka pretvorila u štipavca. Od Arata. Prihvatimo li to. slika: Dolje: to je jedan od najzanimljivijih sačuvanih pečatnih valjaka iz babilonske kulture. kad na istoku iziđe Škorpion. a drugi tjera zapregu (koja se sastoji od zmijolikog zmaja i lava) lijevom rukom. Čini se. 634—80): «Krivudava će se Rijeka (zviježde Eridanus blizu Oriona) odmah spustiti u more koje teče kad se pojavi Škorpion. neposredno iznad rala. kao što se moglo i očekivati. jer mu se pod nogama 103 . koji možda vuku lav i crvolik zmaj«. na nestanak »zmijskog zuba« koji ulazi u tlo (kako bi ponovno »izrastao« iz njega za 70 dana u vrijeme svog heličkog izlaska)." U novijoj Frankfortoj knjizi «Slojeviti pečatni valjci» nalazi se taj prizor na 62. 19. Zubi se ističu gotovo više nego cijelo tijelo. Frankfort pise o tom pečatu ovo: »Dva boga oru. slici. Kadmo iz Tebe (to jest grčke Tebe) ubija zmiju-zmaja. Zbog toga ljudi i govore da Orion. (Kramer je.. on podsjeća na položaj Oriona koji je na nebu nad Lepusom.. kad izlazi. starogrčkog pisca koji se bavio astronomijom. Prikazuju ga Henri Frankfort u "Pečatnim valjcima» na 20.. koja ili drži štipavca ili ima oblik štipavca: vide se još ptica. Gotovo se čini kao da se gubica zmije-zmaja zaorava u tlo. Lav je zemaljski lav. Vjerujem da se baš to i htjelo prikazati. Taj Siriusov zalazak nadzire. Dakle. Očito je riječ o oranju i sijanju zmijskih zubi. tj. doznajemo da Škorpion. tada slabe sve zrake noćnog Psa (u tom je zviježdu Sirius) i gasi se Orionovo svjetlo. gdje Kramer kaže o njemu: ". slici i Samuel Noah Kramer u »Sumerskoj mitologiji« na 12.. već gotovo nestalo — to nas ne smije iznenaditi ako imamo na umu da u mnogim mitovima Mjesec zamjenjuje Sirius. da Kadmo predstavlja zviježde Orion. čini se da se ovdje ukazuje na nestanak "zmijskog zuba" (Siriusa) ispod zapadnog obzorja. čiji izlazak tjera u bijeg čak moćnog Oriona . kojega pas progoni u beskrajnoj trci«. a blijedi i Zec (zviježde Lepus). Izrađen je u akadskom stilu. smatrao da taj prizor prikazuje »bogove vegetacije»). bježi na zapadni rub ..

Kod Rodenwaldta se. kao što se poslije ustanovilo. 104 . mogu vidjeti čeoni i bočni snimak poprsja koje. prikazuje starijeg novoplatoničarskog filozofa Jambliha. Stječe se dojam da se želi naglasiti zvjezdana simboličnost. a prikazuje se (doduše. imamo dokaz (ako prihvatimo tumačenje zvjezdane karte) da je Grcima zacijelo bila poznata egipatska igra riječi u kojoj je "zmijski zub« u hijeroglifima sinonim »božice Sirius». 21. koju nam Herodot prikazuje kao egipatsku naseobinu. slika: Identifikacija se može naći u klasičnoj "Enciklopediji". crtežu u ovoj knjizi zvjezdana karta tog dijela neba koja pomaže da se lakše zamisle zviježda. Prvi dodatak. a ova zmija ima istaknut niz zubi (zanimljivo je da se ne ističu otrovni zubi. Napomene uza slike) Atenski muzej 21.) Budući da znamo da su Kadmo i Jazon sijali zmijske zube. neidentificirano) u “Grčkim portretima” Gerharta Rodenwaldta. Pauly-Wissove pod »Proklom«. Golubovi i svetište sa zmijama su elementi proročkih sredista povezanih s predajom o Siriusu u Grčkoj. Glava filozofa Prokla. vjerojatno su slični kipovi stajali na egipatskom groblju u Kolhidi i uzrokovali grčke predaje o Kirki ("jastrebu") u legendama o Argonautima i njihovoj potrazi za Zlatnim runom u Kolhidi. koji po svoj prilici prikazuje zviježde Lepus. Kip Horusa. v. iako nisu ucrtani uobičajeni likovi čovjeka. zeca itd. odgovara položaju koji ima Sirius na nebu. jer su s obje strane Lepusa — čini se — zvijezde. (vidi Napomene uza slike) Michael Holford 20. s lijeve strane i malo niže od Kadma. nego niz zubi) i zauzima položaj zvijezde Sirius na toj slikovitoj zvjezdanoj karti. 20. (Čitateljima napominjem da je na 12. Skulptura glave je u Atenskom rnuzeju.vidi zec. božanskog jastreba pred hramom u Edfuu u Egiptu. slika: Veliki jastreb Horusov pred hramom u Edfuu u Egiptu. Prema tome zmija. osim toga.

negdje na južnoj okolica Tripolija? obali Cipra? (u vezi s Palmira? Paphosom? Akrotirijem?) rt Gata? 2. a) negdje na Hijerapolis sjeveroistočnoj obali (Bambik) Kitere? b) Rod? c) Tera na otoku Teri? (razorio ju je vulkan) 4. Delfi (gora Parnas) ISTOČNA SREDIŠTA Metsamor (gora Ararat) Sard (gora Sipil) DRVEĆA KOD hrast (fegos) lovor "PLANETSKI" KOD ROĐENJE BOGOVA Ljudski rod rođen iz kamenja (»zemljinih kostiju«) u Dodoni (Ljudski rod rođen iz kamenja u Delfima. prev. prema suparničkoj predaji) Saturn? Sunce? 6.nap. Del (gora Kint) Milet (Didima. Behdet Sidon (gorje Libanon) čempres (riječ Venera čempres (сураrissus . vrba je rasla iz kretske pećine u kojoj se rodio Zeus) Jupiter Zeus (Jupiter) rodio se na Kreti 3. 105 .) izvedena je od Cipra) cedar Afrodita (Venera) rođena na Cipru Merkur? (seb u Atena (Palada) rodena egipatskom jeziku na jezeru Tritonis znači i »cedar«. a ne Apolon. i »planeta Merkur») ?? Zemlja? ? — Babilon Hebron ?? divlja akacija Napomena: Jedan stupanj geografske širine sjeverno od Dodone i Ararata nalazi se središte kabirskih misterija na otoku Samotraka.PROROČKA SREDIŠTA PREGLED PROROČKIH OKTAVA ZAPADNA SREDIŠTA 8. s njim povezano proročko središte) ? Mjesec (Artemida Artemida (Dijana) i se rodila prva. palma Mjesec poznata i kao Branhide. rođeni na Apolon) Delu 5. Omfalos (Tene) okolica Latakije? blizu Knososa na Kreti Mars? ? vrba (prema Pliniju. Dodona (gora Tomaros) 7. jezero Tritonis (poznato i kao Triton) u Libiji/ /Tunisu) 1. El Merg (Barca) Libija 0.

str. 29. objavio u Londonu Cassell. (navodi iz 2. možda i prijeko potrebna knjiga o toj temi jest Seoski mlin Santillane i von Dechendove (vidi 3. 6. str.. božica zemlje bila je prvobitno žensko božanstvo. uz ime William Harvey. Hutchinson (džepno izdanje).Vidi 20.. 1913. op. 11. ožujka. 17. London. 7. 8. 38 str 15. op. Naravno. Galpina zbog toga što je stvorio svoje zaključke na drukčijoj osnovi nego što je njihova. napomenu). Godfrey Higgins: Anakalipsa. 1967. 19. Cambridge University Press. 26.. Mjesec dana nakon toga pojavilo se u Timesu pismo dra Crockera i doktorice Kilmer. Press* u Americi šezdesetih godina ovog stoljeća (vidi 2. 21. 9. 5. čarobno djelo Sir Normana Lockyera. Crocker i Kilmerova su. napomenu.. 298. str. Ibid. Hume je mnogo 106 . Porter i Coates. i John Garstang: Sirijska božica. 3.. odlomak. može biti je kultu pripadalo proročište. Seoskt mlin. 95. David Hume: Engleska povijest. još jedna izvrsna. 2. Parke. str. pojavilo se u Timesu pismo Briana Galpina. 124. a pri čitanju zbunjuje više nego što bi smjela. Geja (kod Grka). 27..). 57. Op. 1971. 7. 2.. Sirius je pupak svijeta.. u kojem je tvrdio da je već njegov otac. Velika božica. Vidi u ovoj knjizi Sudanski Siriusov sustav Griaulea i Dieterienove. Tjedan dana poslije toga.. Čitaoce koji osjećaju neodoljivu želju da se oslobode neznanja upućujem na Zoru astrono mije. 10 10. str. 3 11. cit. 13. babilonska i asirska glazba.. str.. niz grčkih izvještaja koji povezuju Delfe sa Sardom. op. W. knjige. str.. cit. džepna knjiga u izdanju »Penguin«. 20. Tu je knjigu 1894. Ibid. Narodi s brda. Prema Dogonima. 73. 4. Vjerujem da je s tim geodetskim središtem povezana gora Sipil. Otvorili su sasvim novo polje za suvremene znanstvenike i zaslužili su odlikovanje kao pioniri na tom području. poglavlje. utvrdio starost heptatonske dijatonske skale u svojoj knjizi Sumerska. 1894. cit. I.Tompkins. dugačko i ne baš jasno. 1971. 349. (Stecchinijev dodatak) kod Tompkinsa. Grčki mitovi. 1937. htjeli su zahvaliti profesoru Gurneyu s Oxforda na određenoj pomoći i osuditi F. 324—325. i 22. str„ Vidi i John Aubrey: Kratki životi. T. Autori su. str. napomenu). Imena zvijezda. više sa Sardom nego s Delfima). Ibid. 170. dolazak Apolona kao boga proricanja bio je u početku neprijateljski upad. New York. Koliko se moglo zaključiti. str. dopustili da ih materijal zatrpa. str.. još jedno iz niza proročkih središta.... I. 182. 32. op. 22. 67. Harper and Row. 14. Na gori Sipil je vrlo star golemi lik Velike božice isklesan iz žive stijene.. namjeravali razbistirti neke nesporazume. svezak. 14. W.. Peter Tompkins: Tajne Velike piramide. str. 33—34. New York. 286. svezak (kraj 62.. 16. 21. iskreno rečeno. Herodot: Povijesti. str. 4. Ibid.. 3. 25. ožujka 1974. 28. 94—95. sjeveroistočno od Smirne (današnjeg Izmira). 36.Vidi i Četvrti dodatak. 226.. Philadelphia.. str. 13. London. iako je mjestimice izrazito tehnička (čitaoci koji nisu tehnički izobraženi neka samo površno prelete preko tih dijelova). poglavlje. knjiga. 1927. Op. drevni Ararat i Kavkaz. str. str. cit. uhvatili su se u koštac s mnogo opsežnijim materijalom nego Lockyer.) 3. 1. London. Vjerujem da je Malatia (Malatya). ali ju je na poticaj profesora Santillane ponovno objelodanio »M. T.. prije nego što ju je istisnuo Apolon (». a glavno središte te božice postao je Hijerapolis. str. dodatak je napisao Livio Stecchini. s predgovorom profesora de Santillane. Sir Norman Lockyer: Zora astronomije. 5 svezaka. 12. Galpin... Iako je knjiga dugačka. str. London. Vidi “Le Renard pâle”. Vidi: Pauzanij. P. bez datuma (devetnaesto stoljeće). London. 1971. Livio Stecchini spominje: ». cit. poglavlja). ali su uspjeli samo zamutiti vodu (barem je mene pismo zbunilo). Ibid. Trebalo bi da se ta knjiga čita u svim školama.. str. Parke. op. u kasno mikensko doba. op.... 14—15. 24... H. 54—59) 30. cit. možda povezana nekako s Delfima i Sardom (očito. dublje na kopnu nego Sard na istoj paraleli. 5. Ibid. Vidi 2. U vezi s tim vidi kod Garstanga. autori priznaju da je ona tek uvodna rasprava. cit.. poglavlje. Parke: Grčka pro ročišta. cit..Napomene 1. 4.Vjerojatno o takvoj mreži govore Dogoni kad spominju "košaru koja nije košara". glavnim gradom Lidijskog kraljevstva u Maloj Aziji. koji je na istoj paraleli (38° 28' sjeverne širine)«.. bila je prvobitna pokroviteljica Delfa. knjiga. London. pa ih je on preplavio kao golemi val. Allen: Imena zvijezda. (Knjigu je ponovo tiskao šezdesetih godina ovog stoljeća izdavač »M.. napomenu. 18.«. str. 23. očito. 22. 94. cit. 73. Press» u SAD. op. W.

. 40. koje je posjetio Aleksandar Veliki pošto je osvojio Egipat (ako se može govoriti o osvajanju). a vjerojatno u dugom razdoblju prije 3200. F. 41. Teofrast je bio »otac botanike« i naslijedio je svog prijatelja Aristotela kao upravitelj peripatetičke škole na atenskom Liceju. nestalo u doba klasične Grčke) sjeverno je od Behdeta točno 6 stupnjeva. 2 sveska. str.) 44. Ibid. Vintage. vidi stranice koje su u kazalu navedene uz "akaciju". 33. knjiga. poglavlje. Tompkins. Ibid. medutim. str. 38. 13. imao Graves).. cit. besramno iskrivljuje pobude generala Morika usprkos Aubreyevu jasnom izvještaju. 42. 4. Teofrast: Ispitivanje biljaka. Pritchard. cit. imala veze s Egiptom iz ranog dinastijskog razdoblja i da je oko 5 stupnjeva sjeverno od Behdeta. New York bez datuma (prvobitno pravo izdavanja je 1948. povijesna načela poetskog mita. svezak. op. 181. Enki je bog koji spava na dnu ponora ispunjenog 107 . str. nazvan »geodetska oktava«. Ibid. str. str. 7. Hort.. Vodozemno biće Oannes. spominju se na 45. N. (1. napomenu. 37. Ako se »Argo« projicira na zemaljsku kuglu tako da mu je kormilo blizu staroegipatskog grada Kanoposa na sredozemnoj obali (zvijezda Canopus je kormilo nebeskog »Arga«) a pramac u Dodoni (odakle potječe hrastovina što je umetnuta u »Argov« pramac). 336.. Vidi 20. da je zviježde Argo povezano sa Siriusom. op. bio Greenwich drevnog svijeta i služio je kao geodetsko glavno sjedište. cit. Kramer: Povijest počinje u Sumeru (prvobitan naslov Sa sumerskih pločica. 35. Ararat je 8 stupnjeva sjeverno od Behdeta i na istoj paraleli kao Dodona. napomenu. Vidi 32. Op.. možda je otok Tera bio proročko središte. Vidi 28. i ako držimo krmu čvrsto na Kanoposu. (Humeu se ne može uvijek vjerovati. str. e. Garstangova knjiga sadrži prijevod Lukijanova djela De Dea Syria u vezi s Velikom božicom u Hijerapolisu. kao misterijsko središte.. Behdet je do 3200. (vidi 23. 249. 44. op. Povezanost svih tih mjesta koja čine niz.. str. ali okrećemo vrh lađe na istok dok se pramac ne uperi prema Araratu. gdje su još sačuvane neke ruševine. 43. 45. uključivši Jacobsena. gdje je navodno pristala Noina arka..) 31. 1956) Doubleday Anchor Book (džepno izdanje). S obližnjim Araratom bio je povezan. na zemaljsku kuglu. 34. Vidi i zemljopisne karte u ovoj knjizi. 39. e. 349. e.. 1959.) KRATAK PREGLED Druga zvijezda koju su Arapi zvali »Težina« bila je u zviježdu Argo. napomenu. No. otkrila je projekcija »Arga«. e. Živio je od 370.. Sirius je bio bitan element najsvetijih predaja ne samo kod Dogona i starih Egipćana nego očito i u cijelom civiliziranom i kozmpolitskom Sredozemlju barem do 3000. Delfi su baš 7 stupnjeva sjeverno od Behdeta. William Heinemann Ltd. Uništila ga je poznata vulkanska erupcija u minojsko doba. Robert Graves: Bijela bo žica. napomenu). London.. 346. cit. kao vjersko središte. 3. Tompkins. Umjesto Kanoposa treba da se zapravo poslužimo susjednim položajem danas potpuno iščezlog grada Behdeta.. Dodona je baš 8 stupnjeva geografske širine sjeverno od Behdeta. 36. S. str. cit. bilo je u oazi Siva. knjiga. Loeb Classical Library. i dalje. op. 8. koji je prije osnivanja Memfisa bio glavni grad preddinastijskog Egipta. prije n. New York. baš kao i prva zvijezda nazvana »Težina« koja je u zviježđu Veliki Pas i vidljiva je Siriusova pratilica. i Harvard University Press SAD. Del (još jedno važno davno proročko središte. Zna se da je Kitera. poglavlje. Garstang. katkad se izjednačivalo s bogom Enkijem (Eom) koji je vladao zvijezdom Canopus iz Arga. do otprilike 285. (Prepuštam to čitaocima. koje je donijelo civilizaciju Sumeranima. Ibid. 32. a na vrhuncu svoje nastavničke kanjere imao je 2000 učenika. otkrivamo da tako opisan luk tvori pravi kut od 90 stupnjeva. str. 2. prije n..podataka preuzeo od Aubreya. preveo A. prije n. danas malo poznati Metsamor. Poznato Amonovo proročište u Libiji. učenjaci. Neka čitaoci koje ne zanima povijest Engleske iz sedamnaestog stoljeća oproste zbog tog skretanja. Vidimo. koji ima veze sa Siriusom. prije n. jer moje izdanje te knjige nije označeno datumom i vjerojatno se stranice ne bi podudarale sa stranicama u knjigama koje imaju čitaoci.

kad se spoje. u Eritri u Joniji i u Tiru. i to zato što vjerujem da su drevni narodi pridavali veliku važnost glazbi. te podsjeća na Oannesa koji se noću povlačio u more. barem djelomično geodetska. Osim toga. kaže on. ili barem srednjoistočnog područja. mjestom nedaleko od obale danažnjeg Libanona. Osim toga. Ta oaza i Teba jednako su udaljene od Behdeta. Dakle. On zove Testija imenom Tespij i prilično opšimo razmišlja o njegovu značenju. Te tri točke. određen dokaz iz antičkog doba o vezama izmedu beskrajnih grčkih neobičnih predaja o broju pedeset i njihovih pandana na Srednjem istoku. zapravo. 108 . Budući da bismo. pa ta činjenica objašnjava premještanje njegova glavnog grada. Nadam se da je čitaocima upalo u oči da Pauzanij jasno ističe povezanost te priče s važnim gradom Tirom. Uvidjeli smo već da je upotreba oktave bitna tema u našim razmatranjima i uočili smo moguću povezanost omfalosa i oma — ova druga riječ je indoevropski sveti slog koji se pjeva zbog svog »božanskog zvuka« i koji se sačuvao u kršćanstvu i islamu kao »amen«. Objašnjavaju da je uzrok tome okolnost što je Heraklo u jednoj jedinoj noći spavao sa svih pedeset Testijevih kćeri osim sa jednom. čija sam svetišta otkrio. to nam se značenje nipošto ne čini neprikladnim. Nastavlja ovako: »Imaju Heraklovo svetište u kojem služi djevičanska svećenica dok ne umre. Samo ona nije htjela općiti s njim. Herodot nas obavještava da je Dodona (prema riječima njenih svećenica koje je poznavao) osnovana iz Egipta — točnije. i od gore Ararat. ne mogu povjerovati u onu prvu priču. U Delfima i na Delu sačuvali su se kameni omfalosi (»pupkovi«). u starom su Egiptu obavljena izvanredno točna geodetska mjerenja u skladu sa spoznajom da je Zemlja okruglo svemirsko tijelo i projekcije na njoj trebalo je da utjelove predaju o Siriusu za potomstvo. zadovoljan tumačenjem »božanski zvučan«. gdje je pristala hebrejska arka. tvore istostraničan trokut. iz Tebe je osnovana i oaza Siva s Amonovim proročištem. također.vodom. bili poznati po tome što su glazbu smatrali najvišom umjetnošću. Čuo sam i jednu drugu legendu o tome: Heraklo je u jednoj jedinoj noći općio sa svim Testijevim djevičanskim kćerima i sve su mu rodile mušku djecu. Enki daje uputstva o gradnji arke u ranim sumerskim i babilonskim pričama iz kojih potječu biblijska arka i pripovijest o potopu. Ja sam. U procesiji u Delfima nosila se neka »arka«. Zaključivši da ga želi uvrijediti. Heraklo je. kraju u kojem je Orhomen. Tu imamo. a pitagoristi su od harmonije i ritma stvorili pravu religiju. Uostalom. ali rado bi pronašao neko drugo značenje. e. godina prije n. Zapravo stekao sam dojam da to svetište potječe iz vremena prije Amfitrionova sina Herakla i da pripada idskom Daktilu zvanom Heraklo. na primjer. barem. Reforma egipatskog faraona Amenofisa IV bila je. ali su mu najmlađa i najstarija rodile blizance. dok je bio još na zemlji. A Teba je jednako udaljena od Dodone.) »uveli Apolona iz Knososa u Delfe«. O »grčkoj arki« se tvrdilo da je pristala i u Dodoni i u Delfima. gdje se raspravlja o jednom-gradu u Beotiji. po svoj prilici izabrali vlastito ime koje znači »božanski zvučan«. Grci su. Možda se želio vratiti »čistom« sustavu iz preddinastijskog doba. iz egipatske Tebe. kažnjavao oholost pogotovu ako bi bila uperena protiv vjere. stoga nije vjerojatno da je utemeljio svoj vlastiti hram i postavio u nj svećenicu kao da je bog. medutim. Iz homerske "Himne Apolonu" doznajemo da su Minojci (prije 1200. ne mogu povjerovati da bi Heraklo postupio tako oholo prema prijateljevoj kćeri. osudio ju je da bude njegova djevičanska svećenica cijelog života. Taj se grad zove Tespije "pod planinom Helikon". Međutim.2 Tumači ga kao »božanski zvučan«. te nabraja i druge izvore. Veza izmedu njih očituje se u Pauzanijevoj Devetoj knjizi (27.1 Vratimo se Heraklovu napornom ljubavničkom poslu. jer govore da je zaštitnik svetišta mikaleske Demetre baš idski Heraklo. Omfalos blizu Knososa na Kreti jest 4 stupnja sjeverno od Behdeta.« Levi dodaje u fusnoti da tirsko svetište spominje Herodot (2. kad bismo tražili grčku riječ kojom se može izraziti sveti slog »om«. 45). ŠESTO POGLAVLJE Dogonsko porijeklo Vratimo se sada Heraklu i broju pedeset. Prema Herodotovu obavještenju. gdje je pristala grčka arka. i Beoćanima je poznato to ime. zvuku i harmoniji. Dobro bi bilo da sada provjerimo što nam o toj priči veli Robert Graves. 5).

što je vrlo kasni datum u usporedbi s velikom starošću broja pedeset gdje se god on pojavljuje. stvorena je da bi izrazila harmonijski oktavni odnos dva prema jedan?* * Frekvencija tona udvostručuje se kad se on povisi na jednu oktavu — odatle odnos 2:1.' rekao mu je gostoljubivo Tespij. koji je prvobitno imao pedeset glava. koji tu spominje Graves. što je srodan oblik od istog korijena. Vjerujem da je ciklus od pedeset razmaka od mlađaka do mlađaka. smio pristupiti sveti kralj u lavljoj koži. na žalost. za vrijeme njihovih erotičnih orgija oko kamenog falosa nazvanog Eros ('erotična želja'). bitan je broj pedeset. navodno su započele 776. odnosno dana? Nesumnjiva je namjera da se naglasi niz od pedeset vremenskih razdoblja što ih utjelovljuju »kćeri« s kojima je spavao svugdje prisutni Heraklo. već kao obilježje pedeset uzastopnih vremenskih razdoblja — konkretno. To se može vidljivo pokazati na jednoj jedinoj žici i nisu potrebna suvremena mjerenja frekvencije. a to je očito. kao polovica od stotinu. premda je samo polovica »Velike godine«. Arnejevom kćerkom. kojima je jednom na godinu. pripremale svake četiri godine. ali je poslije pojednostavnjen. bez obzira na to da li je riječ o danima. No.« doznajemo iz pouzdanog izvora. Prokrida. Heraklo je spavao u Tespijama pedeset noći uzastopce. e. u Homerovo doba. Da li možda »jedna vladavina« odgovara »jednom ophodnom vremenu«. Palantida i Nereida ili pedeset djevojaka s kojima je keltski bog Bran (Foronej) spavao u jednoj jedinoj noći — vjerojatno su bile zbor svećenica što su služile božici Mjeseca. znači "prva izabrana". Neki pak govore da ih je posjedovao sve u jednoj jedinoj noći. a nad tim snažnim udovima dizalo se pedeset glava. jer. odlučio je da sve imaju dijete s Heraklom. rodila Uranu. Na primjer. najveselijih u Tespijama. kao i danas. istovjetan s pedesetomjesečnom vladavinom žrtvenog kralja. [Obratimo pažnju činjenici da se tu broj pedeset upotrebljava za niz dana. Od tog uzora potječu vjerojatno i druga pedesetomjesečna i pedesetodnevna razdoblja. nebu. dvadeset četverosatnih razdoblja. Dakle. nije bilo Olimpijada. kad su »o 'Argu' svi pričali« i kad su se pedesetorica Minijaca spremala da uđu u književnost budućeg zapadnog svijeta i postanu besmrtni.Graves nam kaže slijedeće:3 »Kralj Tespij imao je pedeset kćeri sa svojom ženom Megamedom (Mega--Medejom?). A riječ »prokrossoi«. a i zbog istog razloga zbog kojeg je Hekata (kojoj je Kerber bio pas mezimac. No. da se kćeri ne smiju smatrati kao pojedine osobe. predstavlja svojim udvostručenjem odnos dva prema jedan kao nagovještaj glazbene oktave u kojoj također postoji odnos dva prema jedan?* Je li to možda razlog zbog kojega se smatra da se »Argo« nalazi »sav na nebu« (Arat). prije n. mjesecima ili godinama. Graves dodaje:4 »Tespijevih pedeset kćeri — poput pedeset Danaida. Zvala su se Kot. Njihov je broj odgovarao broju mlađaka između Olimpijskih svečanosti. 'Zbog toga su se zvali Hekatonhejri ili Centimani. Bojeći se da bi mogle izabrati nepogodne momke. a zviježde ipak prikazuje samo stražnji dio broda? Jesu li te očito dvosmislene riječi možda još jedan nagovještaj odnosa dva prema jedan? Važnim se čini i to što se svako pedesetomjesečno razdoblje izričito spominje kao »jedna vladavina«. dok nije napokon spavao sa svima. »'Iz njihovih je ramena raslo stotinu nesavladivih ruku.] 'Možeš uzeti moju najstariju kćer Prokridu u svoj krevet. Da li možda pedeset. povezan na razne načine sa Siriusovim kompleksom. spojenih s leđima. Brijarej i Gig. svake je noći posjećivala Herakla druga kćerka. Gravesov hrabar pokušaj da nađe lunarnu osnovu broja pedeset. ona nosi sa sobom te razmake.5 Ta čudovišta sliče na čudovišnog Kerbera. ne zadovoljava. koji je u to doba lovio od zore do mraka lava. Međutim. zemlja. te koja je 109 . Olimpijske su se igre.« Tu nailazimo na Gravesovu nezatomljivu božicu Mjeseca — i njene razmake od mlađaka do mlađaka! Kamo god pošla. a Olimpijade.« Zanimljivo je da ime najstarije kćerke. Brojevi pedeset i stotina pojavljuju se i u vezi s trima čudovištima što ih je Geja. koja je navodno »pola Velike godine od stotinu mjeseci«. a "Velika godina". sastavljena od dvaju ophodnih vremena.. psa podzemnog svijeta. zar se moglo dati razumljivije ime najstarijoj kćeri nego što je ime s takvim prizvukom i značenjem ako se jasno htjelo istaknuti. odnosno razmaci od četiri godine. Mnogo je vjerojatnije da je razdoblje od pedeset razmaka od mlađaka do mlađaka nastalo prema odavno ustanovljenoj predaji — ezoteričnom pedesetogodišnjem razdoblju. pa je imao samo tri glave — vjerojatno zbog istog razloga zbog kojeg su ta čudovišta tri. znači »poredan u pravilnim razmacima kao stepenice«.

međutim. ona ne stvara smetnje koje su joj se pripisivale prije sedmogodišnjeg promatranja što ga je nedavno završio astronom Irving Lindenblad. ili qeti. prema grčkoj predaji. a primjenjivala se na »božanske veslače«. i baš kao što su Jazon i Kadmo sijali zube iz kojih su nicali »ljudi rođeni iz zemlje«. ustanovit ćemo da njegovo značenje ima isto porijeklo kao izraz gigantelos. Gdje smo već susreli tu misao? Uzmimo u obzir činjenicu da Hipolita znači »pustiti konje«. bilo isčupano iz majke zemlje. što bi mogao biti opis supergustog tijela od degenerirane materije. Osim toga. Vjerojatno nećemo nikada otkriti sve u vezi s tim. vjerojatno je riječ o istom razlogu zbog kojega Dogoni uporno tvrde da su u Siriusovu sustavu tri zvijezde. bili preko noći u staji. * Simplicija i Prokla potcjenjuje pravovjerni način mišljenja. jer su oni bili neoplatoničari. riječ hipopedé. što smo samo poželjeti mogli. iako s naročitim prizvukom koji ukazuje na značenje da se snaga i moć izvlače iz zemlje. moć«. što znači »snaga. »Gejina potomstva« iz kolhidskih zubi i "Gejinih sinova" koji su bili divovski rod. imena trećeg čudovišta. poput ranih Rimljana. tako je i Gig "iz zemlje rođen". A iz Kolhide su se svakog jutra puštali Sunčevi konji. upotrebljava se i u jednom zaista neobičnom smislu: svemirskom. ta riječ znači "putanja". supergusta materija je »jaka zemlja«. koje su Deukalion i njegova žena Pirha bacali preko ramena. U Liddellovu i Scottovu rječniku čitamo da je tu riječ upotrebljavao astronom Eudokso (onaj koji je posjetio Egipat i kojega smo spomenuli prije) kao oznaku krivulje koju opisuje planeta.« koji je. (britos) znači »težina«. a »pojas je pripadao kćeri Brijareja ('jakog'). Zapamtimo njegovo ime: Jaki! Riječ βριαρός (briaros) znači »jak«. 1): »Kot je eponimički [po kojem je dobiveno ime] predak Kotijanaca koji su štovali orgijastičku Kotis i proširili njen kult s Tracije kroz sjeverozapadnu Evropu. Drugim riječima. Baš kao što je kamenje. »ići uokolo«. (Iako je astronomija nedavno zaključila da ne postoji treća zvijezda. tako otkrivamo da riječ gigas znači »moćan« ili »jak« i da je Heziod upotrebljava spominjući »sinove Geje (Zemlje)«. poput Danaida i Nereida. Ta se plemena opisuju kao 'storuka'. i predstavljalo njene kosti što su se pretvarale u ljude kako bi se ponovno naselila Zemlja nakon potopa i putovanja grčke arke.. Doznajemo to iz Simplicijeva komentara uz Aristotelovo djelo »O nebu« i Proklova komentara o Euklidu. nipošto nije izrečena o tome posljednja riječ. no nesumnjivo je da značenje tog izraza nije nipošto bilo samo »gigant«. te Giga. a i taj smo pojam već sreli u mitovima u vezi sa Siriusom. od kojeg potječe današnja riječ »gigantski«. Graves nas obavještava da ono nije grčko. koja znači »veslači«. imao i pedeset glava. a drugi je oblik βριαρόνης (briarotēs).6) Sjetimo se da se u početku smatralo kako je Heraklo vodio ekspediciju na "Argu". jer su potrebni tekstovi nestali. a možda zato što su muškarci bili okupljeni u vojnim četama od stotinu članova. jer su ondje. možda zato što su njihove svećenice bile okupljene u zborovima od pedeset članica. »okretanje«. jer se očituje nepobitna i svjesna veza između Deukalionove »Gejine djece«. poput Brijareja. Kod Gravesa možemo. naravno.7 Krenuo je »u potragu za Hipolitinim pojasom na Crno more«. ime jednog od triju čudovišta među koja je spadao Brijarej. i zbog kojeg su u starom Egiptu sjedile u Siriusovu čamcu tri božice zajedno. Primjenjivala se i na skupinu odredenih ljudi u određenom području.8 Ispitamo li ime Gig..« Ime Kotijanaca potječe možda od jedne egipatske riječi. Što se tiče imena Kot. Geje. S drukčijim determinativumom i kad se ne upotrebljava za čovjeka. jednog od Storukih. može značiti »snaga« »moć«. koje Wallis Budge 110 . Mogla bi biti posrijedi riječ . Graves pridaje Gigu značenje »rođen iz zemlje«. Uostalom. teret«. a βρίσοςύνβ (britosinē) znači »težina. U verziji Apolonija Rođanina on prati ekspediciju. pročitati o još jednom Heraklovu tradicionalnom pothvatu na Crnom moru. Treba da upamtimo i to da Gig ima pedeset glava.bila oblik Izide-Siriusa i čije ime znači doslovce »jedna stotina«) imala tri glave ili oblika. Vidi Prvi dodatak. I kao što je Gilgameš tražio snagu iz zemlje tako što su mu se "zubi tresli" pri dodiru sa zemljom. Kaže (3. Ako postoji treća zvijezda. dok srodan oblik βρίσος. Qetu su bili stanovnici predjela Qeti. čija je majka bila Geja. Ne smijemo zaboraviti da Gig.* Svakako je bolje imati dva izvora nego jedan. čije je obično zemaljsko značenje »konjska spona«..

naučili su ga tek nedavno od Kolhiđana. nije loše da to ponovim. Ono je na južnoj obali Gornjeg Nigera. prema Robertu Gravesu u »Grčkim mitovima«. što mi je dosjetljivo skrenuo pažnju na to da gotovo ne može biti prikladnijeg simbola za »odreden prostorni i vremenski razmak« nego što je zaveslaj. a u drugom stoljeću nove ere našli su se pod vlašću srodnih Lemta Berbera. Čitajući »Argonautiku«. Vidi 35. Zahvaljujem svom prijatelju Michaelu Scottu. što se vrlo često događalo. predstavlja pouzdanje u samoga sebe. a udvostručeno ime Qetqet označuje jednog od trideset šest dekana. Veslanje je točno odmjerena disciplina kad se netko ozbiljno bavi njime. prije n. Graves kaže:9 »Libijci.. Osim toga. Ono. to jest "sjevernom sirijskom obalom oko zaljeva Is i pustinjama izmedu Eufrata i Sredozemnog mora". Feničani i palestinski Sirijci priznaju sami da su taj postupak preuzeli od Egipta.« Pažljivim je čitaocima gotovo suvišna napomena da je južna obala Gornjeg Nigera dogonski zavičaj! Treba. koji je nekoć veslao na Oxfordu. za jednu orgijastičku božicu i za pojmove u vezi sa Siriusom uključivši veslače i putanju.) i Garstang. pedeset godina na putanji. Tu otkrivamo u egipatskom jeziku da putanja ima naziv koji se isto tako prikladno upotrebljava i za božanske veslače. Ta se riječ sačuvala u imenu pedesetoglavog Kota! Pedeset veslača. Na vrlo detaljnoj francuskoj karti tog područja postoji selo Korienze. Osim toga. e. Qetšu se odnosi izričito na »'golu'. vidi Bibliografiju. Zatim. odmah ispitati kakvi su odnosi između tih kukavnih ostataka Garamanata i okolnih Dogona i drugih plemena. usred dogonske zemlje. prev. upotrebljavalo se za jedan strani narod. a Graves kaže da je Kotis bila orgijastička božica. južno od Fezana. dvije predodžbe koje sam već dosada često povezivao. Već u egipatsko vrijeme imalo je to ime sva svoja značenja. Poslije su se stopili sa crnačkim starosjediocima na južnoj obali Gornjeg Nigera i prihvatili njihov jezik. odnosno sirijsku božicu«. žrtvovao majci Zemlji (Geji) slatki žir. drvo u »Argovu« pramcu i kolhidski gaj! Iz Gravesove napomene10 doznajemo nešto što ima za nas uistinu golemu važnost: »Garamas je eponimički predak libijskih Garamanata. Kako je to jednostavno i kako skladno! ** Kad se spominje ta «sirijska božica». Dakle. Ni kod jednog drugog naroda ne postoji obrezivanje. te da je već u egipatsko doba doveden u vezu s jednim sirijskim narodom koji se naselio na Traciji. te njihovi susjedi Makronci. Treba da napomenem da je izvorno ime lika koji nam je poznat kao Heraklo bilo. čije ime znači »težina« i čiji se brat zvao »veslač« i »putanja«.** što je čini se — jasan orgijastički element. Navodno su bili kušitsko-berberskog podrijetla. bez sumnje. pedeset glava Siriusova čudovišta. osim toga. baš Brijarej. prividno kretanje na vlastiti podcaj). gdje se spominju Lukijanovo djelo »De Dea Syria« (»O sirijskoj božici« — nap. međutim.smatra »Krugom«. napomenu uz Peto poglavlje. Osim triju pedesetoglavih čudovišta. i koje je pokorio rimski vojskovođa Balb 19. koji su živjeli u oazi Djado [sic]. a svi ovi narodi slijede. egipatski primjer. Kolhiđani. Egipćani i Etiopljani su jedini narodi koji od davnine obavljaju obrezivanje.« Žir je hrastov plod — a hrast predstavlja Dodonu. što objašnjava kretanje svemirskog tijela na vlastiti poticaj (odnosno. Geja je rodila i Garamasa. kad je izrastao na poljani.. Do danas su se održali u jednom jedinom selu koje se zove Koromance. samo stotinu kilometara od Bandiagare. i 106): »Nesumnjivo je da su Kolhiđani egipatskog podrijetla. pa je vjerojatno riječ o naselju na koje misli Graves. Tako otkrivamo da je pedesetoglavi Brijarej bio prvi kapetan »Arga« s pedeset vesala — Brijarej. Isto tako smo doznali da je izvorni oblik Jazona bio Heraklo (čiji je prvobitni oblik Brijarej). a Sirijci koji žive uz rijeke Termodon i Partenij. prilično je očito da je Kot egipatskog podrijetla i da se prvobitno primjenjivao na putanju Siriusa B.« Obrezivanje je bitno obilježje dogonske kulture i središnji je dio obreda Sigui koji Dogoni priređuju svakih šezdeset godina — i premda sam sve to istaknuo već prije. U vezi s tim važnim otkrićem napomenut ću što Herodot govori u Drugoj knjizi (103. postojao je u Egiptu jedan raniji primjer upotrebe istog imena za boga. možda se ustanovi da i stanovnici sela Koromance imaju predaju o Siriusu. tvrde da se Garamas rodio prije Storukih i da je. Qeti je »bog abisusa«. međutim. koji je bio ne samo roden iz zemlje nego je i »izrastao na poljani« poput kolhidskih ljudi rođenih iz zemlje. svakako treba da uzmemo u obzir činjenicu da su Argonauti skrenuli s kursa i privremeno se nasukali u Libiji. U svojoj knjizi »Herodotova istraživanja«11 Seth Benardete 111 . zacijelo se misli na veliku božicu iz Hijerapolisa (jednog od proročkih središta). kao što su se zacijelo bavili njime ljudi u drevno doba kad je ono bilo jedan od dvaju osnovnih načina plovljenja po moru i jedini pouzdan ako bi iznevjerio vjetar.

sasvim je jasno da su narodi koji su bili blisko povezani s predajom o Siriusu stigli iz Grčke u Libiju i odande na jug do libijskih oaza u Sahari. U Kireni su se miješali egipatski. Herodot ih opisuje u Četvrtoj knjizi (poslije 178. a treće pokoljenje tih Argonauta protjerali su s Lemnosa isti oni Pelazgi koji su poslije oteli Atenjanke iz Braurona. tako da se — što se tiče izgleda i govora — više nisu razlikovali od mjesnog afričkog stanovništva. Graves nastavlja: »U jedanaestom stoljeću naše ere preselili su se još južnije. koja je antropolog i godinama je proučavala gansko pleme Akan.« Htio bih istaknuti da put seobe iz Timbuktua u Ganu vodi ravno kroz dogonsko područje. neposredno južno od Dogona. Put kojim su se selili vidi se na 27. potaknuli slanje jedne kolonije u Libiju. poglavlju Herodot povezuje Jazona i argonautsku posjetu Libiji s mogućim utemeljenjem u Libiji »stotinu grčkih gradova«.14 112 . kako u tebanskoj tako i u kirenskoj verziji. Skitija i Grčka. CRTEŽ Robert Graves je svoje podatke12 o seljenju Garamanata iz Libije na Gornji Niger saznao iz niza knjiga Eve Meyrowitz. u današnju Ganu. južnije. poglavlja) kao stanovnike »dublje na kopnu. U 179. no Kolaksaj ih je uspio odnijeti kući. koje je neposredno na jugu od Timbuktua. a o Jazonu se priča da je s kursa skrenuo prema Libiji. u onom dijelu Libije gdje se mogu naći divlje životinje«.spominje Garamante i daje im drugo ime: Gamfazanti.« 26. Benardete povezuje u svojoj knjizi »Argovu« posjetu Libiji i libijski grad Kirenu: »Herodot najprije pokazuje kako su blisko povezani Libija. gdje su se pomiješali sa crncima iz dogonskog područja i prihvatili njihov lokalni jezik. Preci osnivača grada Kirene bili su potomci Jazonovih pratilaca koji su plovili u Kolhidu.13 Graves prepričava njene knjige: »Akani su posljedica drevnog seljenja na jug libijskih Berbera — rođaka prethelenskog stanovništva Grčke — iz saharskih pustinjskih oaza (vidi 3. Navodno su s neba pala dva zlatna predmeta. čini se. crtežu. Tim nebeskim stvorenjima [sic: poiēmata] ovdje odgovaraju delfijski proročki stihovi koji su. gdje je — baš kao kod Tauriđana na Krimu — postojao kult Artemide-Ifigenije. O njenu utemeljenju izvješćuje. libijski i skitski elementi. prvobitno egipatsku naseobinu na istočnoj obali Crnog mora. koji su sipali vatru kad su im se približila Kolaksajeva dva starija brata. zatim su kroz Saharu produžili na jugozapad do Timbuktua i dogonskog područja. Dakle. ali su zadržali svoje stare predaje kao najtajnije učenje. Egipat. jedna skitska pripovijest.« Timbuktu je Dogonima najbliži veliki grad. 3) i njihova miješanja sa crncima iz okolice Timbuktua na riječi Niger.

« Evo opet aluzije na tri božice. potječe neposredno od sredozemnih naroda upućenih u Siriusov kompleks! Poslije ću se malo opširnije baviti Pelazgima koji su živjeli. Osim toga. ti narodi. očito su izravni potomci Grka s Lemnosa koji su tvrdili da su unuci pravih Argonauta! Gotovo suviše čudnovatom da bi bila istina čini se činjenica da smo ovu knjigu započeli razmatranjem jednog neobičnog afričkog plemena.. Zeusova kćerka. koji je poistovjećen sa Zeusom. Graves kaže:15 »Prema Pelazgima. a velik broj libijskih izbjeglica sa Zapadne delte.. koji su — čini se — prvobitno bili borbene Atenine svećenice". kamo je odletjela druga od dviju ptica što su krenule iz egipatske Tebe.' .u Arkadiji i koje. zatim se bavili sličnim sredozemnim predajama o Siriusu koje potječu iz starog Egipta i nakon toga se vratili k afričkom plemenu koje. CRTEŽ: Pravac dogonske seobe Atena je bila poznata i kao Atena Palada.. izjednačena je sa kćerkom Amona. No. stigao je 113 . tako nas izvješćuje Herodot. ovdje ih spominjem da bih predočio još neke važne podatke o toj vezi s Libijom.. 189): 'Atenine haljine i plašt posudili su Grci od Libijki. s libijskom božicom Neit. sjetimo se da je u Libiji bilo Amonovo svetište analogno dodonskom Zeusovu proročištu. gdje je Solon bio dobro prihvaćen samo zato što je bio Atenjanin. Tritone znači 'treća kraljica'. VI. i to im je jedan od izvora uzdržavanja). Ponovno se pojavljuje broj pedeset. pokroviteljicu grada Atene. obavještava nas: »Platon je izjednačivao Atenu.. Graves nam otkriva nešto zanimljivo:16 »Pronađena lončarija ukazuje na doseljavanje Libijaca na Kretu već 4000.Zaista zvuči prilično nevjerojatno da su se Argonauti održali u skrivenim predjelima Sudana! Jer.. a razloge spominje Graves. Mlade Etiopljanke još nose takvu odjeću. koji su štovali božicu. Tezejevih neprijatelja (vidi 97.. A Atena.. g i 99... 297—301) bili libijskog podrijetla. prije n. božica Atena se rodila kraj jezera Tritonis u Libiji.. kao što otkrivamo. 27.. Neit je imala hram u Saisu (u Egiptu).« Osim toga.. Herodot je napisao (IV. među koje — prema mom mišljenju — spadaju Dogoni i njihovi neposredni južni susjedi (Dogoni prodaju luk Gani. nisu pokorili dorski osvajači Grčke u pretklasično doba. Herodot dodaje da su pobjedonosni povici olulu i ololu u Ateninu čast (»Ilijada«... e. On dodaje da je »treći Palant« bio otac "pedeset Palantida. a).

zvijezda koja se ν kreće! Drugi je oblik ili Tifeus. Otkrili smo. prvobitno bio božica smrti Hekata ili Hekaba. posebno izjednačuje sa Siriusom. Prvo minojsko razdoblje započelo je ubrzo nakon toga. a Egipćani su gotovo sasvim zaboravljeni osim u mutnim legendama kao što je ona o čuvenom posjetu kanoposkog Herakla Delfima. kalendarska objašnjenja za ono što se nije moglo drukčije protumačiti.. na Sredozemlju sve elemente iz opisa Siriusova sustava koje imaju Dogoni. Siriusa/psa. Kerbera u pojednostavnjenom obliku itd. kod Dorana povezan s pasoglavim Anubisom koji je vodio duše u Podzemlje. dovoljno što smo ustanovili da Tifon gotovo nesumnjivo potječe od egipatske riječi koja označuje šupljinu ili jamu u zemlji.. ležao Piton trunući i dimeći iz zemlje. naravno. Zasada je. Nadam se da je čitateljima upao u oči u gornjim odlomcima podatak koji povezuje Anubisa (kojega sam ja mnogo prije poistovjetio. šupljina.« Tri glave Hekate. Isplati nam se pogledati što u Liddellovu i Scottovu "Grčkom rječniku" piše o značenju imena Tifon i o srodnim oblicima te riječi. otkrivamo da ona znači »usta«.onamo — čini se — kad su se Gornji i Donji Egipat prisilno ujedinili u vrijeme Prve dinastije oko 3000. možda. mi smo tiflos (slijepi) s obzirom na Tifona. oba ta oblika znače »pećina. No. Glagol tifloō znači »oslijepiti. prvobitnu godinu koja je imala tri doba i potjecala iz Egipta gdje su postojala tri tradicionalna godišnja razdoblja: poplava. Znači i "oviti dimom". učiniti slijepim« ili »zaslijepiti. jer su Egipćani utemeljili tep. dakle. zašto tri božice plove na Siriusovoj lađi na egipatskim slikama koje nemaju baš nikakve veze s kalendarom? Ukratko. Graves veli:17 »Ehidna je rodila strašno potomstvo Tifonu. prikazivali su je kao kuju jer psi jedu mrtva tijela i tule na mjesec. Međutim. slijepi (tiflos) kao da smo obavijeni dimom (tifloō). smatram da sve aluzije na nejasnost i nevidljivost upućuju na to da Tifon predstavlja Sirius B. Sjetimo se da se Tifon izjednačavao s Pironom18 u homerskoj »Himni Apolonu« i drugdje. s putanjom Siriusa B) s njegovom grčkom verzijom. možda prikazuju staru. A Piton se. Međutim. a jedna od neobjašnjenih definicija njegova imena može se shvatiti kao zvijezda koja se kreće. odnosno proročište u Delfima i. Piton je čudovište koje je. upotrijebili svoju vlastitu riječ da bi označili šupljinu. Otac Orta. pa smo zbunjeni. No. međutim. pedesetoglavim psom podzemnog svijeta. pomračuje čovječji um)«. ovdje je napokon izišla na vidjelo jasna veza koja — čini mi se — blistavo potvrđuje moje poistovjećivanje! Osim toga.. Uzmemo li egipatsku riječ tep.. 114 . nekoć izjednačivao s Tifonom. Možda je izvor riječi Tifon egipatska riječ tephit. Jer. Graves nastavlja:19 »Čini se da je Kerber. jer on kao da je sakriven tifosom (parom. ubio Apolon i čije je tijelo. ili Tifos. nemaju uopće kalendarsko obilježje. taština (jer ta osobina zamagljuje.« Budući da smo opet dotakli temu o broju pedeset.. та se misao ne čini vjerojatnom. a oblik tep ra znači doslovce »usta boga«. Ta egipatska riječ izvrsno označuje ponor u Delfima u kojem je. Jedno je značenje riječi Τΰφω (Tifon). da riječ qeti znači »veslač« i »putanja«. u vrlo kasno atensko doba uobičajila su se. Imao je dvije glave. a ne tri. Tep је teph bez aspiracije. sjetva i žetva. to jest Kerbera.. htio bih predočiti još neke podatke u vezi s Kerberom. Budući da se Tifon izričito spominje kao Siriusov (Ortov) otac. i jasno se odnosi na najmlađeg sina Geje. dimom). navodno. pedesetoglavog psa. U egipatskoj predaji nisam naišao ni na kakvu jasnu vezu između Anubisa i broja pedeset. Putujući preko tisuća kilometara i kroz tisuće godina. Pronašli smo. jama u zemlji«. koja je bila i majka triju pedesetoglavih čudovišta i Garamasa. Ort [potomak Ehidne i Tifona] bio je Sirius. dok mu sin ima pedeset glava. začudo »vrst kometa«—drukčije rečeno. odnosno teph-t. Drugim riječima. iz sasvim drukčijih razloga. i njegova brata Kerbera. koji je bio Kerberov brat. tri božice i troglavost. a osobito njene najstarije egipatske izvore u nerasvijetljenom preddinastijskom Behdetu (koji nije otkopan i vjerojatno se izgubio u mulju delte Nila). otkrili smo izvor te neobične predaje. jer je preinačena atenska godina imala dva doba. Tifos znači »dim.. prije n. približili smo se identificiranju na čvrstoj osnovi. ležalo neposredno pod Delfijskim proročištem. i nagovješćivao je atensku novu godinu. Isto smo tako pratili put sredozemne predaje o Siriusu do Dogona preko Libije. koja se javlja uvijek u vezi sa Siriusom.« itd. Budući da su Delfi ušli u grčku kulturu. još nedirnute kod jednog plemena duboko u »mračnoj Africi«. e. kojega smo spomenuli malo prije. Delfijski tep ima ispod sebe tephit. zbuniti«. a kretska se kultura proširila na Traciju i ranu heladsku Grčku. bio je čudovišni Tifon. poput Jana. doduše. pedesetoglavim Kerberom. možemo još štošta doznati. a i »samodopadljivost. para«. prema legendi. Poslije ću razmotriti i neke druge veze s egipatskom riječi tep. kao što smo vidjeli. Pasja zvijezda. koji je Siriusov tamni pratilac i nama nevidljiv. ali pravo je značenje "božansko proročište".. ponor. raspadajući se. Timbuktua do južne obale Gornjeg Nigera i dogonskog područja. vidimo da se pas Ort. a budući da je u grčkoj u sumerskoj legendi uvijek pedeset veslača na lađama što su povezane sa Siriusom. Treba da pažljivije ispitamo sredozemnu predaju. saharskih oaza.

mrakom« itd. Egipatske su se mumije. Druga su se značenja te riječi zatim razvila odatle. kao utjelovljenje putanje Siriusa B. odnosno podzemlju« i nije se vidjela na noćnom nebu. po svoj je prilici riječ o zboru Mjesečevih svećenica. Omeo je Perzejevo vjenčanje s Andromedom. očito. kao što je upotreba te riječi za pojam »taština«.« Često ponavljani broj pedeset objašnjava Graves u vezi s predajom o Mjesecu. ako je Ort Sirius.izvorni se naziv delfijske šupljine vjerojatno zadržao zbog konzervativnih sklonosti vjerskih organizacija. koji je bio Sirius. kao i obično. postojala jedinstvena predodžba o podzemlju. upotrebljavanje oblika te riječi u značenju »skrivati dimom. a odatle i s mrakom kakav je u šupljini u zemlji. skrivenost« upotrebljavala u predaji o Siriusu koja je prihvaćena u Grčkoj. Razmotrimo sada malo pažljivije psa Orta.21 i Danaja je imala veze s jednom arkom. On prvobitno nije bio predviđen kao bog smrti i već smo objasnili njegovu povezanost s mumijama i podzemljem. koje su poznate po tome što čuvaju vrlo dugo stare izraze i jezik. Dakle. veličanstveno proširenje značenja tako da se ono može upo-trebljavati kao pjesnički i kao svagdanji izraz. zaboravivši već njihovo podrijetlo. Uostalom.. I Eurition i Enkidu su dlakavi i rustični likovi. Anubis je. jer taština zamućuje čovječji razum — što je. nastalo u grčko doba podzemno obilježje pedesetoglavog Kerbera-Anubisa. da se sumerska riječ koja označuje »šupljinu. Kao što doznajemo od Gravesa. Ta predodžba o nevidljivosti i tami vjerojatno je postajala s vremenom sve važnija i važnija. Motiv »nametljivca« i »ometanja« i izazivanja da se provjeri snaga zacijelo ima veze sa činjenicom da sjajnu zvijezdu Sirius izaziva njena jaka zvijezda pratilica. Naravno. Graves dodaje: »Još jedan nametljivac je Agenor«. a Agenor znači "vrlo muževan". Poslije je Perzeja pratila u njegovim pothvatima "kiklopska družina". ponor«. Njen je otac »zatvorio nju i malog Perzeja u drvenu škrinju koju je bacio u more«. Graves kaže:23 »Kasiopeja se hvalila da su ona i njena kćerka ljepše od Nereida koje su se požalile zbog te uvrede. a pastir Eurition ga prati. bio nevidljiv cijelo vrijeme. Enkidu je snažan dlakav divlji čovjek koji je izdržao odmjeravanje snage s Gilgamešom i koji je. Prauzor takvih božanstava jest osobito Anubis. ta sedamdesetodnevna Siriusova »smrt« svake je godine osnova i izvor elemenata podzemnog svijeta u predaji o Siriusu. čemu se ne smijemo čuditi. onda je Eurition »Siriusov pratilac«. Perzej se zaljubio u Andromedu. pa se čini da su srodni i bogu Panu koji im sliči svojom dlakavošću i rustičnom naravi. koji nisu imali pojma o egipatskoj kulturi ni o tome da je ona nekoć prodrla u njihovu domovinu. a ne samo sedamdeset dana u godini. iz koje su se dizale sumporaste pare. Perzej je bio sin Danaje. Tifonovom jamom — prema izvornom egipatskom nazivu tephit. bilo pedeset. izuzev očita popularna značenja. postao Gilgamešov pratilac. prigodom helijačkog izlaska zvijezde. koji je bio dlakav i divlji. kao što rekoh.« Vrlo je zanimljivo što Graves uspoređuje grčkog pratioca Siriusa sa sumerskim Enkiduom.22 To je još jedna dobro poznata primjesa. kako bi se to razdoblje podudaralo s brojem dana svake godine kad je zvijezda Sirius bila »u Duatu. potjecao je iz stepe i bio obdaren nevjerojatnom snagom:20 »Eurition je 'nametljivac'. sačuvala u grčkom jeziku kao abisos i prešla u druge jezike. dakle. Nereida je. Jer. balzamirale sedamdeset dana. nazivali šupljinu u Delfima..« itd. Stoga su i Grci. koja je ušla u grčki jezik i dobila prošireno značenje »tama. Gilgamešovim pratiocem. Graves zanimljivo uspoređuje tog Euritiona sa sumerskim Enkiduom. Kod ranijih Egipćana nije. Zbog toga se mogla u kasnijoj predaji još više proširiti trajna tifonska tama i povećati važnost podzemnog svijeta. Eurition je baš “Siriusov pratilac”. praunuke Danaja koji je imao pedeset kćeri. iako su Dogoni čak do danas sačuvali podatke u razmjerno čistom obliku. Prvi mitski primjer nametljivca je baš Enkidu: omeo je Gilgamešovo sveto vjenčanje s božicom Uruka i izazvao ga na borbu. Širokoj su javnosti sasvim dovoljni za objašnjenje podzemlja bili Siriusov nestanak na sedamdeset dana — činjenica koju su svi mogli opaziti — i njegova ponovna pojava u zoru nakon tog razdoblja. koja imaju veze sa Siriusom. zapazili su već i drugi. svećenici su znali da se Siriusov mračni pratilac nikada ne vidi... Tako je. To je hrabro. ali neuvjerljivo rješenje. a pravu prirodu tih tajni sve nepotpunije i nepotpunije poimala su pokoljenja upućenih što su bila sve dalje od prvobitnih izvora podataka. A uzrok bliskom povezivanju personificiranog Tifona sa Siriusom zacijelo je činjenica da se ta riječ. Kasiopejinu kćerku. O njima Graves govori:24 »Što se tiče pedeset Nereida. kojega takoder izjednačujem sa Siriusovim pratiocem.. Dabome. zaista. nakon rvanja. Ort je pas pastira Euritiona. bogatiji znanjem nego ja. Medutim. poslije pripisivalo nekim božanstvima. no koliko je učenjaka dosada pokušalo pronaći rješenje? 115 . da žive u mračnom podzemlju. Vjerojatno se zbog značenja takvih izraza kao što je riječ »tifonski« u smislu povezanosti Siriusa B s tamom i skrivenošću. abzu. koji je balzamirao mumije. uobičajen lik. Pare što su se dizale iz delfijske šupljine potakle su.

da je Danajev brat blizanac imao pedeset sinova. a to se dogada osobito u djelu »Životi filozofa«26 povjesničara Eunapija. na geografskoj širini od 36° 30'.S obzirom na to da znamo da je Danaj imao pedeset kćeri. no. a tu nailazimo na istu stvar i kod kasnog Pindara. te na mjestu Kanoposa naselili svoje crno odjevene redovnike kako bi ondje istisnuli poganstvo. naravno. jer se naselio na kanoposkom ušću Nila i potpuno posvetio vjerskim obredima na tom mjestu. Danajev brat blizanac zvao se Egipt. vratimo se gornjem Pindarovu navodu. pedeset Argonauta. pogotovu različite očeve. na žalost. Tamošnji poganski misteriji. A Danaj je imao pedeset kćeri. Obratimo pažnju činjenici da tu postoje dvije srodne. da je pedeset sumerskih Anunnakija sjedilo na prijestoljima itd. A što se tiče ovdje spomenutih Harita (Gracija — nap. diveći se. koja se opširno bavi gradom Argosom (ime je srodno »Argu«. bježeći pred bratom. Danaj je »poslan da vlada Libijom«. da su ga bogovi odredili da bude kralj Argosa. dakle. Zajedno čine stotinu — hekatu — i imaju istog djeda i baku. izgubila. Argusa. Vidimo. pedeset Anunnakija itd. Arabljankama. 116 . kao i ime »Argova« graditelja. gdje objavljuje. zanimljivo je pročitati početak Pindarove desete "Nemejske ode"25. Dobio je pedeset sinova s raznim ženama: Libijkama. čija se »Opća povijest«. da je to osobito mjesto imalo izuzetnu važnost. prev. izjednačenu sa Siriusom. one su se prvi put počele štovati u Orhomenu. U spomenutom djelu Eunapije nam priča nešto izvanredno zanimljivo o behdetskom i kanoposkom području u Egiptu.30 Osim toga. što su ih uništili kršćani. pripada početku grčkog klasičnog doba. vjerojatno su bili nastavak behdetske predaje i povezani s našim pitanjem o Siriusu. Argos itd. * Možda to pokazuje da Rod. ali i jasno odvojene pedesetočlane skupine. Sjetimo se da je prijestolje hijeroglif za Ast ili Izidu. Stoga Danaj bježi sa svim kćerima na Rod* i zatim u Grčku. dakle. plovi lađom koju je sagradio uz Ateninu pomoć — baš kao što su i Argonauti sagradili uz Ateninu pomoć »Argo«.«28 Zanimljivo je što su u Kanoposu postojali naročiti obredi kojima se moglo isključivo posvetiti. domu Herinu. Svakako bi ga trebalo otkopati. Često su se dovodile u vezu s Hermesom i nazivale »Hermesovim Haritama«. s Argosom. jaka je i povezanost s Egiptom. Obratimo pažnju tome da je izabrao Argos. tako zavolio ušće Nila kod Kanoposa da se potpuno posvetio štovanju bogova ondje i njihovim tajnim obredima. To i njegova povezanost s brojem pedeset osobito su važni poslije kad se bavim porijeklom riječi »Argo«. Malo poslije29 Eunapije spominje da su kršćani razorili hramove u blizini i uništili aleksandrijski Serapeum. Danaj doznaje da njegov brat želi oženiti svojih pedeset sinova s njegovih pedeset kćeri i da mu je namjera da sinovi pobiju Danajeve kćeri poslije vjenčanja. Ne samo što imaju različite roditelje. Postoje još neke veze izmedu Siriusova sustava. Vidimo. U svim ranijim predajama veoma se isticalo prijestolje u vezi s materijalom o Siriusu. Nazivajući ga »kasnim«. već se jasno razlikuju i spolom. zaista pripada nizu proročkih središta kao što sam pokusno nabacio u Pregledu na kraju Petog poglavlja. pokorio je i zemlju Melampoda ['crnonogih ljudi' —Egipćana] i prozvao Egipat prema sebi. Danajev otac bio je »Posejdonov sin Libije«. Eunapije nam veli: »Stigao je do Aleksandrije i tada je. pošto su se iskrcali. no u biti su dvije zasebne grupe. o kojem možemo pročitati:32 »Egipt je dobio Arabiju kao svoje kraljevstvo. i riječ »arka«): »O Danajevu gradu I pedeset njegovih kćeri na sjajnim prijestoljima Pjevajte. domu božanskom. Feničankama i drugima«.«27 Dalje piše: »Antonin je bio dostojan svojih roditelja. O Argosu. te Argosa i Danaja. Time se ruši Gravesova tvrdnja da su one vjerojatno zbor pedeset Mjesečevih svećenica i ističe veza s pedeset Gilgamešovih pratilaca. A veze s minijskim Libijcima mnogostruke su. jer on inače. sinu znamenite i nadarene žene Sozipatre.). U tom Pindarovu odlomku osobito je važan izraz »i pedeset njegovih kćeri na sjajnim prijestoljima«. također. uzimam u obzir našu vremensku ljestvicu u vezi sa Siriusom. No. Govoreći o Antoninu.31 Međutim. Harite. Naročito je zanimljiva činjenica da Danaj.« Perzej i Danaja povezani su.

Naziv »Licej« potječe od Likejskog Apolona. Tu je Telefasa [koja je bila Kadmova majka i čije ime znači »daleko sjajna«. baš kao što Orion »stoji« na Lepusu. (Treba pročitati što piše Herodot u Drugoj knjizi. prev.. povezanom s Pasjom zvijezdom.34 zmijski zubi koje je sijao Jazon bili su zubi »što su preostali Kadmu pri sijanju u Tebi«. donio egipatske misterije: Tezmoforije. Zbog toga su se neke starije predaje sačuvale u tom odvojenom kraju pošto su već prestale postojati drugdje u Grčkoj. »Danaj je.«33 Dobro je poznato da su se poslije dorskog osvajanja Pelazgi održali u Grčkoj samo u zabačenoj Arkadiji. uvjeren da je taj vuk bio prerušeni Apolon. njen muž. zapamtimo ime Argiopa..). Vučjeg Apolona. No. Budući da u Evropi nema čagljeva. na noćnom nebu. 4) da su blizu Argosa »pristaništa gdje se navodno iskrcao u Argolidi Danaj sa svojim sinovima«. Napokon je (krava) legla ondje gdje je sada grad Teba. o kojem ćemo uskoro raspravljati u vezi sa skupom riječi »Argo«] iznenada umrla i nakon njena pokopa zaputio se Kadmo sa svojim pratiocima pješice u Delfijsko proročište. bio je »Agenor. Aristotelova poznata škola u Ateni. zvanom i Argiopa ('sjajno lice'). Baš to je postao Anubis kad je prenesen u Grčku. i o nebeskim prijestoljima. bila je na tlu hrama Likejskog Apolona. bio je čovjek s vučjom glavom. 165—170. o čemu ću ubrzo raspravljati.. osim kod Arkadijaca. u obzir je ušao vuk. zauzelo Tebu i zavladalo zemljom. On je očiti evropski nadomjestak nepostojećeg Anubisova čaglja. te su napokon stigli do zemlje tracijskih Edonaca koji su ih dočekali gostoljubivo. Arkadija je u izvjesnom smislu bila grčki Wales... U vezi s Kadmovim sijanjem Graves kaže:35 »Čini se da se jedno malo pleme. A od Pindara smo doznali da je potomstvo sjedilo na pedeset prijestolja. Prema Gravesu. slijedi jednu kravu i sagradi grad gdje bude krava legla zbog umora. Tu ima Danaj sinove. koje su se u pretklasično doba pretvorile u predodžbe o vukodlacima. koji katkad zamjenjuje psa u predaji s obzirom na Pasju zvijezdu. nazvane Tezmoforije. namijenio čuveno svetište u Argosu vučjem Apolonu i postao tako moćan vladar da su se svi Pelazgi u Grčkoj prozvali Danajcima. Mit o posijanim ljudima. Osim toga. a ne kćeri. a njegove su kćeri donijele iz Egipta Demetrine misterije. Kadmov otac. Činjenica da je egipatski Egipt imao takoder pedeset sinova i da su Danajeve kćeri (ili sinovi) upoznale Grke s egipatskim misterijima ukazuje na presadivanje vrlo važne predaje iz Egipta u Grčku kako bi ona od tada bila zajednička objema zemljama —predaje o broju pedeset. koje je govorilo nekim semitskim jezikom.Danaj je postao kralj Argosa tako što je s brda sišao vuk i zaklao bika predvodnika. prije nego što nastavim njegovo objašnjenje. umjesto čovječjeg tijela sa čagljevom glavom. Baš to mijenjanje čaglja u vuka uslijed prilagođivanja evropskom podneblju izazvalo je u divljoj Arkadiji nastanak naročitih predaja o vuku. s mnoštvom fantastičnih događaja i likova. (koji) je napustio Egipat da bi se naselio u Kanaanu. Izričito se govori da je Danaj. [Kao i Danaj. upotreba češnjaka kao zaštitnog sredstva protiv njih i vukodlačka likantropija bujali su u pretklasično vrijeme u arkadijskoj divljini među Pelazgima koji su se održali nakon dorskog upada. Upozorivši pratioce da treba da 117 . Pelazgi su sebe smatrali »rođenima iz zemlje«. navest ću njegov opis dogadaja. nakon dorskog upada Tezmoforije se više ne obavljaju na Peloponezu. A ni hramovi Vučjeg (odnosno Likejskog) Apolona nisu nipošto bili rijetki u Grčkoj. umjesto toga. koja mu je rodila Kadma« itd. slici je na jednoj starogrčkoj vazi prikazan Kadmo kako stoji nad zecom. 38. Siriusom. Upamtimo da se izričito spominje da su egipatski tajni obredi preneseni u Grčku medu Pelazge. Graves nam kaže:36 »Kadmo je doplovio s Telefasom na Rod [gdje se i Danaj zaustavio bježeći prema Argosu].) Važan je element vuk. gdje se oženio Telefasom. Kadmo je uvodio vjerske obrede gdje bi god došao. pa je tu (Kadmo) podigao Atenin kip i dao mu feničko ime Onga. te su stanovnici Argosa shvatili to kao znamenje. sagradio je tvrđavu u Argosu. Kad je upitao gdje bi mogao pronaći Europu (svoju nestalu sestru). Vjerojatno se tako prenio Siriusov kompleks. preselilo iz sirijske ravnice u Kadmeju u Kariji — Kadmo je semitska riječ koja znači 'istočni' — a odande je potkraj drugog tisućljeća prešlo u Beotiju. Licej (Lykeion — nap. Apolon kao vuk zapravo je čagalj. Vrlo je zanimljivo pročitati kod Pauzanija (Druga knjiga. Što je vukodlak? Čovječje tijelo s vučjom glavom. To je jak indicij da bitno obilježje Danajeva potomstva nije bio spol. Na 15..] Zatim su pristali na Teri [mjestu gdje su poslije Minijci napustili svoje naselje i otišli u Libiju] i sagradili sličan hram. jer u Grčkoj nema čagljeva. te ostavio nasljedno svećenstvo da se brine o njemu. Zecu. Vampiri koji sišu ljudima krv. sin Libije i Posejdona i blizanac Bela. gdje je posvetio Ateni Lindskoj mjeden kotao i sagradio Posejdonov hram. već broj pedeset. Ta pojava podsjeća na obilje bajki u Irskoj.. pobjegavši iz Egipta u Argos.« Međutim. i uputile u njih Pelazgijke. neposredno pred atenskim vratima Diohar. Pitija (delfijska proročica) savjetovala mu je da odustane od potrage i da.

optužujući jedan drugoga da je bacio kamen. i Kadmo je smrskao zmiji glavu kamenom. pa joj se on osvetio tako što joj je smrskao glavu stijenom. Puka okolnost da je ona tamna sestra ne znači još da se u Horusovoj kući ne osjeća kod kuće kao i Izida. Udej. tamnom zvijezdom u sustavu. donesu vode za čišćenje od grijeha. koji znači »Horusova kuća«. Jer. Zapamtimo ovdje da je motiv zmijskih zubi opet povezan s brojem pedeset. Dakle.) 28. Drugim riječima. Ta je zmija ubila većinu Kadmovih ljudi. koju sam već poistovjetio sa Siriusom B. ali nije znao da taj izvor čuva velika zmija. odmah su nikli naoružani vojnici. kao što sam već prije spomenuo. Velika godina traje stotinu mjeseci i sastoji se od dva zasebna ciklusa od pedeset mjeseci. nailazimo opet na motiv kamena. Važna je činjenica da je Izidina sestra. 118 . Isto tako. Neb-t je samo ženski oblik te riječi i znači »gospodarica«. naš oblik izvorne egipatske riječi Neb-t-He-t. Htonij. koja znači »Gospodarica kuće«. a oba ta mjesta čuvale su zmije. Ares je zahtijevao osvetu zbog zmijine smrti. poistovjećenu s Izidom. te se počeli boriti tako žestoko da ih je napokon preživjelo samo pet. Dobro je šio su nam Higin i Apolodor sačuvali te zanimljive podatke. CRTEŽ: Hijeroglifi zuba i trna Zanimljivo je što se krava Hator — »Horusova kuća« — izjednačuje s Izidom. Bacio je među njih kamen [baš kao i poslije Jazon]. pojavila se božica. Uostalom. Čini se da Hator predstavlja stvarni Siriusov sustav — »kuću«. a sjećamo se da je bacanje kamena bitno u priči o Deukalionu i u priči o orhomenskom duhu itd. Međutim. pohvalila ga zbog onoga što je učinio i naredila mu da posije zmijske zube u zemlju. »Aresov izvor« podsjeća na »Aresov gaj« u kojem je visjelo Zlatno runo. Hiperenor i Pelor jednodušno ponudiše svoje usluge Kadmu. danas zvanog Kastalija. koja je — kao Sotis — zvijezda Sirius i također Horusova majka.odmah žrtvuju kravu Ateni. odnosno područје u nebeskim oblastima. Ehion. »Hator« je oblik koji upotrebljavamo umjesto izvornog egipatskog oblika He-t-Her. zveckajući oružjem. Kuća u kojoj je Neftis gospodarica vjerojatno je Horusova kuća. i u priči o »Argu« i u ovoj priči junak baca kamen među posijane ljude. (Horus je. Kadmo ih je poslao da s Aresova (Marsova) izvora. gospodarica je stanovnik Siriusova područja koliko i Sirius. Čitaoci se svakako sjećaju rasprave o riječi Neb koja znači »gospodar«. pa je božanski sud osudio Kadma da mu služi jednu Veliku godinu. Čim ju je poslušao. krava u priči o Kadmu podsjeća na egipatsku svetu kravu Hator. Osim toga. te su se posvađali. Tek što je prinio žrtvu Ateni. naš oblik egipatske riječi Heru ili Her. Neftis. naravno. koje je potom Graves preuzeo od njih.

a taj je pojam vrlo važan u svim kasnijim grčkim predajama o Siriusu.« Na tom ću ga mjestu ponovno prekinuti. cit. Sjetimo se Gilgameša koji je čeljust priljubio uz tlo "i zubi su mu se tresli". cit. ludens.. g i 131. 9 svezaka. koji je povremeno tiskao u malim nakladama djelo Thomasa Taylora. u popisu hijeroglifa. »čeljusnu kost sa zubima«. prstenast oblik. sokola ili jastreba (Kirku) itd. kirke znači »prsten«.Toliko o kravi koja je dovela Kadma do zmijskih zubi.38 Razmotrimo to čudno ime Udej. u skladu s uobičajenom sklonošću egipatskih svećenika prema igri riječi. 131. osvojili Beotiju tako što su se uspješno umiješali u gradanski rat medu pelazgičkim plemenima koja su tvrdila da su autohtona ['nikla iz zemlje'] i što su prihvatili tamošnje pravilo o osmogodišnjoj [stotinu lunarnih mjeseci. Ibid„ 120. vrlo rijetki. itd. 5. 3.) drevnog svijeta.. 12). Da bismo shvatili negdašnju sklonost prema igri riječima treba da se oslobodimo svojih suvremenih predrasuda s obzirom na igre riječi kao oblik humora. u starom su se Egiptu pisale te riječi istim znakom. op. koji znači »gristi (kad se govori o psima)«! Možda je to indicij o važnosti zubi. ali takvo značenje ima i riječ daktilios. prema Gravesovim lunarnim teorijama. nagnutim oblikom znaka kojim se označavao Sirius! Napomene 1. Slijedeći primjer o tome nalazimo u egipatskim hijeroglifima. Bez sumnje. Lindenblad. Vidimo. op.39 obavještava da je znak za »trn« (koji je biljkin zub) gotovo istovjetan sa znakom za Sotis-Sirius. tiskano je samo pedeset primjeraka i ni jedan jedini svezak tog djela ne može se naći u knjižnici Britanskog muzeja ni u oksfordskoj Sveučilišnoj knjižnici. Geoffrey Watkins. Ibid. zamršeno učenje o Siriusu obuhvaćajući zube. Imena posijanih ljudi — Ehion ('guja'). Larousse: Enciklopedija mitologije. tada čine par koji znači »cijeli Egipat«. Jer. Svakako treba da uzmemo u obzir činjenicu da slična riječ όδά (odaks) znači "grizući zubima" i potječe od glagolskog ξ korijena ΔΑΚ (dak) i njegova infinitiva dakein. Objavljivanje su prvobitno pomogli novčanoWilliam i George Meredith. 90—91. ali sveta igra. (vidi napomene uz Prvo poglavlje). 2. U sredini gdje su bile prijeko potrebne šifre i alegorije igre riječi bile su kao stvorene za prikrivanje istine upotrebom sinonima. koja označava »bilo što prstenasto«. London. op. Lako je moguće da sve te igre riječi u vezi s bitnim hijeroglifskm znakom za Sirius čine. otkad su postala dobročinstva njujorškog fonda »Bollingen«. sada je u mirovini. Zapravo. londonski izdavač i knjižničar.. čini se. i s njom su biliblisko povezani ludi (igre — nap. a njegovi su nasljednici napustiti njegovu politiku da se osobito pažnja pridaje ekologiji. ima potpuno jednak hijeroglif kao i riječ »Zemlja«. dakle. vidi i raspravu u Osmom po-glavlju. rođenje iz zemlje. op. gotovo nesumnjivo.. još jedno zajedničko značenje u spletu izraza što su povezani s predajama o Siriusu. Graves: Grčki mitovi.. Isti znak. Stoga se ne smijemo nimalo iznenaditi što staro-egipatska riječ »zub«. Baš isti znak uključen je u znak za ārt. U drevno doba nisu igre riječi imale neposrednu humorističku svrhu. str. Sve će biti još suvislije kad nastavimo. isti pojedinačni znak koji znači »zemlja s jedne strane Nila« i sliči na nagnuti zub ima i opće značenje »zemlja«. 120. svoje značenje. mecene s početka devetnaestog stoljeća. 8. Wallis Budge nas u »Egipatskom jeziku«. Spomenutih devet svezaka sadrže jedini engleski prijevod većine novoplatoničarskih komentara o Aristotelu. postoje dva prijevoda: Thomasa Taylora (1792) i Glenna Morrovva (1960). Osim toga. cit. Levijev prijevod Pauzanija. »zemlju s jedne strane Nila«. Međutim. Grčki mitovi. 6. predstavlja atẹb. kao što spomenusmo maloprije. Udej ('iz zemlje'). pa je lako moguće da je u rano prethelensko doba ušao pasji aspekt u predaju o Pasjoj zvijezdi na osnovi jedne od brojnih igri riječi kojima su obilovale sve visoko razvijene civilizacije u Sredozemlju. no zapravo je riječ o samo devedeset šest mjeseci vladavini žrtvenog kralja. Paul Hamlyn. ne samo što se ne tiskaju ti prijevodi već se oni ne mogu pronaći ni u najuglednijim svjetskim knjižnicarna. Taylorov prijevod velikog dijela Simplicijeva komentara o Aristotelovu djelu De Caelo (O nebu) nalazi se u Aristotelovim djelima. Odatle potječe. Pričekajmo da otkrijemo što zapravo znače »zmijski zubi«. London. abeh. povezanost zubi i Zemlje! Jer. kad se naheri za 45 stupnjeva. 1. Takvi su pokrovitelji u današnje doba. 4. 7.. (Zaista bi trebalo da se te knjižnice malo potrude i nabave fotostate 119 . nadirući. Kadmo je ubio zmiju u istom smislu kao što je Apolon ubio Pitona u Delfima (vidi 21. Vratimo se opet Gravesovu izvještaju o Kadmovim pustolovinama u Tebi:37 »Mit o posijanim ljudima i Kadmovu robovanju Aresu nagovješćuje da su Kadmejci. 1. sve to ima. jer je u grčkom jeziku postojala riječ "gristi" koja se izričito odnosila na pasje grizenje. cit. Bila je to igra. a ako se postave jedan na drugi. Proklo o Enklidovim Elementima. 1806—1812. Teba je bila na mjestu izvora Kastalija. 2.1965. No. prev. sve je preveo Thomas Taylor i "tiskano je za prevodioca".

a jednom se znancu ukazala prilika da na Sothebyjevoj dražbi kupi neke sveske. C.. u to je vrijeme svatko tko je nosio crnu halju i pristao da se u javnosti vlada neobično. Zemljopisna karta izradena je prema jednoj karti u toj knjizi. 30. da su i preostala tri imena baš onakva kako se moglo i očekivati.« Među neizrecive zločine na koje je mislio Eunapije spada djelo biskupa Teodozija koji je uništio veliku aleksandrijsku knjižnicu zato što se u njoj bile poganske knjige». Grčki mitovi. Vidimo. a ne slučajan požar u doba Marka Antonija. prev. Ibid.. 1969. objavio je londonski »Faber«. medutim. koji su po izgledu bili ljudi. 12. imao tiransku moć. 1951. Ibid. The Hague. koji se sada pojavljuje. U četvrtom svesku. 60. 126. b 33. Ibid. M. op. u južnoj polovici Gane i u određenim dijelovima Toga.3.. Sveta akanska država [1951].. 3. C. Ibid. Ibid. Vidi kraj uvoda u Grčkim mitovima. 60. ali su živjeli kao svinje. London. Routledge. 58. str. Jer. e-g 38. tvrdili kako se su rodili tako. 3. objašnjava se da akanska vjera. Većina je u Gani. London 1960. za kojima danas mnogi žale. SAD. prev. 21. Hiperenor (čovjek koji niče) i Pelor ('zmija') — obilježja su proročkih junaka. 152. c 22. kako su ih nazivali. 8. Ibid. A. Četiri knjige Eve Meyrowitz već su rasprodane. 25. cit. Seth Benardete: Herodotova istraživanja. Ibid. do 18. koja se spominje u 14. Ibid. cit. (u tekstu 471) 28. i tako sputali ljudski rod da mora štovati ropstvo. (u tekstu 470) 29. Ibid.ili mikrofilmove tih knjiga. University Press. pokazuje razvoj njihove vjere. 58. ali je rekao da su dosegli takvu groznu cijenu da su postali nedohvatljivi za njega. Ibid. prvobitan naslov: Akanska kozmološka drama]. op.. u kojoj prvi svezak. svesku serije Loeb Library (Filostrat i Eunapije). 20. 417. op. Penguin. (u tekstu 472): »Zatim su na sveta mjesta doveli redovnike..1961. 2. f 34. akansko božansko kraljevstvo i njegov prauzor u starom Egiptu). Graves. bavi se ranom poviješću ljudi koji danas nazivaju sebe Akanima. Božansko kraljevstvo u Gani i stari Egipat (prvobitan naslov Ganski Akam. 60. 27. 11.. uglavnom potječe iz starog Egipta. 421—425. U četvrtoj knjizi iz toga niza (vidi 14. Paber. b 32. Eunapije: Životi filozo fa i sofista. Eva Meyrowitz je antropolog iz Cape Towna. Ibid. W. a radila je na Zlatnoj obali (današnja Gana) od 1936. gubitak stotina tisuća knjiga iz drevnog svijeta.2. do 1945. E.Htonij ('iz tla'). 196. Pindarove ode. Ibid. 73. 419. Dovršit ću navod iz Gravesova djela ovdje: ». stoljeća. Ibid. Heinemann. 15. 13. j 24. Ibid. eto. skrivio je fanatičan kršćanski biskup nastojeći da izbriše sve tragove povijesti prije Krista.1. 3. p 23. Pelor nagovješćuje da su svi Pelazgi... Ibid. London. njihova zajednička svetkovina jest Peloria (vidi 1. 73. Naselili su te redovnike i u Kanoposu.5. Smatrali su pobožnošću pokazivanje prezira prema svemu božanskom. 18. 33. e-g 37. Harvard. prikazuje staru akansku civilizaciju. Kegan Paul Ltd. Akanske predaje o podrijetlu [1952]. Wallis Budge: Egipatski jezik. u 134. Ibid. Sve gornje Meyrowitzine knjige i četvrtu knjigu. 43—94. Ibid.3.. str. Grčki mitovi. Drugi svezak. i proučavala tamošnje stanovništvo. 60. Što se tiče Akana. Gore spomenuti treći svezak (1958) sadrži završno poglavlje koje ima naslov Sličnost akanskih vjerovanja i običaja u libijskom dijelu Sjeverne Afrike. rasprodano u veljači 1963. te su činili i dopuštali bezbrojne neizrecive zločine. str. 2 )«. 19. 39. a ne samo Tebanci. Međutim. cit. 34.5 21. oni govore jezicima ogranka »tvi« podrazreda "kva" zapadne sudanske jezične skupine i žive u istočnom dijelu Obale Bjelokosti. 14. Dakle. gdje su se naselili u uzastopnim valovima od 11. Treći. 1969. Bowra. 58. napomenu) autorica opisuje seriju: »Ovo je četvrti svezak serije. 120 . 73. koja obuhvaća kult bažanskog kralja i glavne osobine njihova društvenog uređenja.) Jedan moj prijatelj ima nekoliko svezaka. do takvih je uzvišenih vrlina stiglo čovječanstvo! Sve sam to. Wright. napomeni. 143. str. 17. a 31. dakle. Ibid. kao što se obično priča.c 10. 36. str. 8. Ibid. 26.. opisao u Općoj povijesti. 34. i 34. Ibid. 9. Grčki mitovi. e 35. 16. Ganski Akani i njihova drevna vjerovanja [1958.

imao je pedeset kćeri koje su se zvale Nereide (a nabraja ih Heziod u svom »Postanku bogova«. Čudovišta Kot. gdje su se pomiješali s tamošnjim crncima. očito ukazuje na pedesetogodišnje ophodno vrijeme Siriusa B.) Danaj se. Ort (Sirius) bio je pas pastira Euritiona kojega Robert Graves uspoređuje s Enkiduom. U Sedmom poglavlju vidjet ćemo da se ta riječ spominje u vezi sa Siriusovim kompleksom. predaju o Siriusu. Možda ime Ort potječe od egipatske riječi urt. a i »putanja«. povezana nekako sa Siriusom i s nečim što se naziva »Težina« (već nam je poznato da su Arapi tako nazivali Siriusova vidljivog pratioca). (I Dogoni tvrde da im sadašnja domovina u Maliju nije pravi zavičaj. kao ime pedesetoglavog čudovišta. a ne spol. koja znači »jedna stotina«. a Egipt je imao pedeset sinova. zapravo. Ti su Garamanti bili stanovnici Libije i preselili su se odande preko Alžira na obale rijeke Niger u Maliju. Činjenica da su u egipatskom jeziku riječi za »veslača« i "putanju" iste objašnjava možda zbog čega pedeset veslača simbolizira pedesetogodišnje ophodno vrijeme. što su je sada predočili Dogoni. Gilgamešovim pratiocem. 241). koja znači »zalazak zvijezde«. Katkad Danaj ima pedeset sinova umjesto pedeset kćeri. s kojima je Heraklo. što podsjeća na pedeset Anunnakija na njihovim sjajnim prijestoljima i na Izidu na njenu sjajnom prijestolju. kao što se može dokazati. vidimo. A njegov sin Ort jasno se poistovjećivao sa Siriusom i imao je pedesetoglavog brata. a posljedica toga bilo je utemeljenje »stotinu grčkih gradova« u Libiji. Psa Orta. brata triju gore spomenutih čudovišta. koji je navodno Jazonov preteča kao vođa »Arga« i koji. I Gig znači »snaga«. kralja Egipta (koji je prema njemu dobio ime). djelomično potječe od Gilgameša. da bi se ta riječ mogla odnositi na pokretnu. Očito je bio važan njihov broj. Graves veli da ono nije grčko. (Prijestolje je hijeroglifski znak za Izidu koja se izjednačuje sa Siriusom. u to područje svoju najtanju i najsvetiju predaju.) prikazuje pedeset Danaida »na sjajnim prijestoljima«. koji je Sirius. očito. Danaj je »poslan da vlada Libijom« i imao je brata blizanca Egipta. 121 . Čini se. čije ime može značiti »vrst kometa« ili »zvijezda koja se kreće«. Pasja zvijezda. U grčkom se jeziku egipatska riječ koja znači »putanja« i "veslači" sačuvala. Ime Brijarej izvedeno je od riječi koje znače »snaga« i »težina«. pedesetoglavim psom. pa su savršeni simboli razmaka na putanji. Ti su Garamanti tokom stotina — zapravo tisuća — godina svoje seobe u Mali donijeli. Grci su jasno poistovjećivali sa zvijezdom Sirius. spolno općio pedeset uzastopnih noći.) Libijska verzija grčke božice Atene imala je »pedeset Palantida« kao svećenice i očita je veza u davno doba s Garamantima. Brijarej je izvorno ime lika koji se poslije zvao Heraklo. Zaveslaji su idealni stalni vremenski razmaci povezani sa stalnim prostornim razmacima (prijeđenom udaljenošću). prihvatili su Garamanti. koja znači »veslači« (što nije čudno. kojega su Grci zvali Nerej. a budući da je Heraklo prvobitni Jazon. opet je broj pedeset povezan s vremenskim razmacima — u ovom primjeru danima umjesto mjesecima — i opet je u vezi sa skupom mitova što se tiču Siriusa. Dakle. Robert Graves izjednačuje međusobno Anubisa. Kerbera i Hekatu. Drugo je značenje »slijep« ili "zamračen". e. Grčki pjesnik Pindar (peto stoljeće prije n. koji su se naselili u Libiji. a taj se motiv odnosi na Pasju zvijezdu. Ortov je otac bio Tifon. Sirius. brata boga Kerbera koji je imao pedeset glava. To povezuje Anubisa. jer je Brijarej bio prvobitni zapovjednik pedeset veslača). O »Argu« doznajemo da se privremeno zaustavio u Libiji. dakle. Što se tiče imena Kot. Zaključak je ovakav: putanja od pedeset razmaka (godina). Brijarej i Gig iz grčke mitologije imala su po pedeset glava. vjerojatno njihovi potomci. može se zaključiti da je prvobitni zapovjednik »Arga« s pedeset vesala imao pedeset glava. osim toga. putanju. ali nevidljivu zvijezdu.KRATAK PREGLED U grčkoj je mitologiji kralj Testij (ili Tespij) imao pedeset kćeri. Libijci od kojih su potekli Garamanti smatraju se "potomcima Argonauta" preko Grka s Lemnosa. »Starac iz mora». a i s Ortom. te Hekatom. Ime Garamasa. Na »Argu« je plovilo pedeset Danajevih kćeri. čini se. Nerej podsjeća na Oannesa i Enkija — na vodozemne mudrace općenito. s Kerberom. da ono porječe od egipatske riječi qeti. povezue s motivom vuka ili psa.

Međutim. Drugo sijanje zmijskih zubi zbilo se u grčkoj Tebi (ondje ih je posijao Kadmo) zato što su egipatska Teba i Eja u Kolhidi jednako udaljene od grčke Tebe (vidi 14. crtež). rezultat bi bio ovakav: a to bi se (igrajući se riječima) moglo sasvim doslovce pročitati i kao »zmijski zub«! Pored te egipatske igre riječi ima i jedna grčka igra riječi. koju Dogoni pokazuju u svim svojim." prihvatiti isto tako doslovan prijevod »Sirius. Znamo da je.. Zapravo. kad bi neki Egipćanin htio hijeroglifima napisati »božica Sirius«. i razlog zbog kojega se u Grčkoj jedan grad zvao Teba. izlazi helijački na istočnom obzorju. Kad se to uzme u obzir. Te riječi označuju. jer riječ je o zvijezdama i zviježđima. Onim stručnjacima za grčku mitologiju koji se osjećaju na sigurnom tlu dok raspravljaju o mitološkim bićima "rođenima iz zemlje" kao da su doslovno niknula iz zemlje. udaljenim samo nekoliko kilometara. to jest temelj rađa zub. upotrebljavaju se i za označivanje izlaska zvijezde i zviježđa. od igre riječi ili iskrivljavanja egipatskog određenog obllika za »božicu« koji se odnosio na božicu Sotis-Izidu (Sirius). bila zbog toga za Grke arhetipsko mjesto izlaska Sunca na istoku. provodi noć i zatim izlazi. kada igra riječi prestaje biti igra riječi i postaje samo pogrešan prijevod koji se osniva na nepoznavanju pravog sadržaja? Možda su neke igre riječi što su se prenosile iz egipatskog u grčki jezik pratili nesporazumi kao i pri našem prevođenju s grčkog na engleski. već o sebi samima. a osnovno im je značenje »izazvati izlazak« ili »roditi«. već kao da se dižu nad obzorje. Dvadeseto se stoljeće osobito ističe stvaranjem takvih bolesnih duhova — duhova kod kojih su se izvanredno spojili neznanje i oholost. Putovanje 122 . takvim izjavama ne izriču racionalisti mišljenje o simboličnom pogledu na svijet.SEDMO POGLAVLJE Izlazak "zmijskog zuba" Razmotrimo sada potanko otkrića do kojih smo nedavno došli. Drugdje se ārā pojavljuje često u uobičajenom općenitom značenju »božica«! Često uključivanje zmije u kasnu predaju o Siriusu kod Grka potječe. Međutim. prema grčkoj mitološkoj predaji. Tako postoji možda dvostruk sloj koji današnjim čitateljima zamračuje pravi sadržaj. onda njihovi neobični oblici i osobine postaju odmah manje čudni i imaju očitiji smisao. Uporni hiperracionalisti dvadesetog stoljeća rugali bi se teoriji o podudarnostima u svagdanjem životu kao »primitivnom praznovjerju«. A ako su ta bića svemirske pojave.. povezana s pričom o Jazonovu sijanju zubi. izišao je nad obzorje«. Helij. dakle. može se preporučiti da uzmu u obzir činjenicu da ta bića nisu zamišljena uistinu kao da izlaze iz jama. Sijanje zubi u grčkoj Tebi bilo je kolhidski čin na grčkom tlu. U grčkom se jeziku rast zuba iz desni izriče riječju anatolē. to jest 'zub'. svagdanjim činima.1 Smatram da je zdrav duh koji može obavljati simbolične čine unutar duševnih okvira koji nisu očiti na prvi pogled. Budući da je Kolhida. osobito sa Siriusom. Takav se stav osniva na teoriji o podudarnostima. inačica je anatelō. ako se htjelo reći da zvijezda Sirius izlazi na obzorju. A bolestan je onaj duh koji više ne shvaća tu vrst spoja i neće priznati bilo kakvu osnovu za takvo simbolično mišljenje. pokazujući da su živi mrtvaci. vjerojatno. onda je razumljivo zašto je Jazon ondje posijao »zmijske zube«. Ići u Tebu u Grčkoj značilo je simbolično koraknuti na kolhidsku os. rast zubi iz temelja. u Kolhidi Helij držao u staji svoje konje i dizao se svakog jutra.« A budući da Sunce neposredno prati tu zvijezdu pri njenu helijačkom izlasku. i sasvim neznatnim. iz čije je luke Jazon na "Argu" isplovio prema Kolhidi. Grčka je Teba u izvjesnom smislu »šifra« za Kolhidu. Kobrin hijeroglif ārā znači i »zmija« i »božica»«. Zapravo. jer se znala međusobna geodetska veza tih mjesta. mogla se izabrati igra riječi i kazati: »Zub raste iz temelja kao iz desni. jer sve što se događa u njoj može se smatrati događajem unutar simboličnog okvira što ga čini trokut Teba-Kolhida-Teba (14. Treba da uzmemo u obzir da u egipatskom jeziku zmijin hijeroglif čet znači istodobno »zmija« i »tijelo«. Grčka Teba Ftiotska — sasvim različita od glavne grčke Tebe — gotovo graniči s Jolkom u Tesaliji. Jer. to je još jedan razlog da »zmijski zub« nikne ondje gdje Sunce. nalazeći se na istočnom kraju Crnog mora — za grčke pojmove »najistočnije dokle se može doći«. To je. predstavljala je zapravo »istok«. poznata u tajnom pismu kao 'zmijski zub'. koje simbolično predstavlja Kolhida. Ukratko. postavlja se pitanje nije li pri prevođenju danas izgubljenih davnih priča o »Argu« s grčkog na engleski jezik trebalo umjesto "zubi u temelju rodiše. vjerojatno. rast zubi iz tla baš na tom mjestu značio je simbolično ovo: »Zvijezda (božica) Sirius. crtež). Prema tome.« Odatle sve ona brojna stvorenja “rođena iz zemlje” i povezana sa zvijezdama. kože još oblijepljene blatom i prijavštinom kad su poskočila u zrak.

Baš je Ija. u smislu zatvorenog kruga. poslije mnogo godina. naravno. to jest s njegovom snagom? Nećemo se razočarati. koje ukazuje na nešto oko središta. dakle. odnosno »egipatske« lađe. vjerujemo. veze s kalendarom. krava. prema Liddellovu i Scottovu rječniku. gdje su posijani »zmijski zubi«. Kod Wallisa Budgea nalazimo2 opis (preuzet od Maua) jednog talijanskog hrama iz prvog stoljeća prije nove ere. jer ta je riječ i u sanskrtu. kasniji oblik maganske lade. gdje je u Amonovu hramu bio smješten glavni omfalos. Ārqit znači »završetak nečega«. jednako je udaljena od Kolhide. koje spada među najstarija u grčkoj književnosti. Možda je važna. Tu je »Argus« u ranoj grčkoj predaji pjesnički sinonim za ārqi. vidimo da se "Argus" upotrebljavao kao sinonim egipatske riječi ārq. mudrac. primijeniti na kulminaciju nekog razdoblja. Našu sumnju da se jasno misli na ophodno vrijeme Siriusa B pothranjuje još jedno značenje riječi ārq: »pojas«. Taj izraz ima. Herino čudovište Argus ima stotinu očiju. Može se. zatim Iju dok je čuva Argus i Iju kad je prima Izida u Egiptu. ārq renpet znači »svetkovina posljednjeg dana u godini«. posljednji dan u mjesecu«. a današnja riječ »arc« u engleskom jeziku također izražava predodžbu o kružnom kretanju. koji je. činjenica da je egipatski hijeroglifski znak za vjetar ili zrak. gdje se štovao »zmijski zub«. Grčka Teba. [Slika Ije dok je čuva Argus vidi se na 29. Nitko drugi nije prepoznao Odiseja nakon dvadesetogodišnjeg izbivanja osim tog vjernog starog psa. uginuo. Znači i »posljednji« ili »kraj nečega«. pošto je pozdravio gospodara kojega odavno nije vidio. sagrađenog pod egipatskim utjecajem. Danaja je povezana sa Siriusovim kompleksom i također se našla na moru u arci. Stoga se onaj koji je znao što znači riječ ārq zvao ārqu. onda potječu zacijelo od riječi arq i arqi koje su i Te srodne riječi imaju razna neobična značenja u egipatskom jeziku i mogu se napisati na mnogo drugih načina pored najjednostavnijeg. Obratimo pažnju na završni odredujući znak (koji ne služi kao slovo) . Sva ta značenja podsjećaju na značenje »Argusa« kod Homera — psa koji prisustvuje Odisejevu povratku i odmah ugiba pošto je još jednom. gdje je posijao zmijske zube. Lako je zamisliti da su svi oni koji su bili obaviješteni o tajnama ārqa ujedno bili znalci. s kojim se navodno sjedinila Danaja. Na primjer. isto tako. odvela Kadma iz Delfa u Tebu. Brod koji plovi jednom od tih linija. u rimskom stilu i umjetnički je sasvim osrednja. A kao što smo vidjeli. put od grčke Tebe — bilo prave. putuje zapravo objema. što je jasna aluzija na kružno kretanje. upućeni i mudri ljudi. plovila je kako u Kolhidu tako i u jednako udaljeno egipatsko središte Tebu. »kraj razdoblja« — njegova kulminacija. U tom djelu. koji je s pedeset kćeri (ili sinova) pobjegao iz Egipta u Argos. jedro. Grčki glagol άρκέω (arkeo) znači. I Argus smjesta ugiba. ukupnost kad se završi. kao što ćemo vidjeti ubrzo). i od egipatske Tebe. koji je prepoznao svog gospodara Odiseja kad se on napokon vratio sa svojih putovanja i koji je.»Arga« može se shvatiti kao simbolično putovanje. Nije nikakvo čudo što je ārqu »izobražen čovjek. Naslikana je. na krug s točkom u sredini. znalac«. e. prije n. Znamo već da je srodna riječ »Argo« naziv broda s pedeset vesala koji je. opasati«.] U toj su 123 . Latinska riječ arcere znači »okružiti. a Velika se godina sastoji od stotinu mjeseci (dva niza po pedeset). u kojem je bilo »sedam velikih slika što su prikazivale egipatske krajolike. Jer. čije je sjedinjenje sa zrakom koji oplođuje prikazano u pripovijesti o Zeusu i Danaji". Argus itd. bilo istoimene zamjene — do Kolhide bio je jednak putu od grčke do egipatske Tebe: udaljenost je ista. Značenje je te riječi »kraj razdoblja. Tako se zvao Odisejev (Uliksov) stari lovački pas. stručnjak. Lađa »Argo«. »Argo«. a možda i nije. »biti dovoljno snažan«! Riječ »Argus« upotrebljavala se za jednog psa. gore spomenutog. Ako se riječi arka. Veliki je krug dovršen — Odisej je kod kuće. smjesta izdahnuo. Ārq znači »dopuniti. pozdravivši ga. Grci su Argusom zvali i stooko čudovište kojem je Hera dala zadatak da čuva Iju. mogu doista protumačiti kao izvedenice iz staroegipatskog jezika (koji je svakako morao postojati neko vrijeme prije upada Indoevropljana u Indiju oko 1500. crtežu. Čini se da ime Danaja. potječe od riječi Δανάη (Danae). simbolizirao Sirius B na pedesetogodišnjoj putanji.. Još je važnija egipatska riječ ārqi. Ārq ima i glagolsko značenje »vezati okolo«. dovršiti«. Što se tiče riječi »arka«. vidio gospodarevo lice. ona je tako zanimljiva da se isplati ispitati je. Ima li možda ta riječ »arka« veze i s drugim obilježjima Siriusa B. koja je — prema Liddellu i Scottu — "mitološko ime 'suha zemlja'. gdje su također posijani »zmijski zubi«.

pedeset veslača na »Argu« itd. opet. Kakvi su bili ti Izidini misteriji? Čini se da su bili srodni Tezmofbrijama. jasan arheološki dokaz da je stooki Argus bio naslikan na zidu unutrašnjeg svetišta u Izidinu hramu. gotovo istim riječima. o istoj onoj Iji koja je dovela Kadma do grčke Tebe (postojala je i egipatska Teba. odnosno ustanovljeno. stoku i gmizavce. naravno. Naslikana je bila i Ija. Jer. no upotrebljavalo se u Grčkoj i za Izidu. stoljeća prije nove ere. Dogoni tvrde isto. jednako bogove i ljude« i koje su izljev sjemenja duše. 29. što jasno upućuje na zaključak da postoje sjedala oko Siriusa — a sjedala su. čija su sjedala čista«. riječ je. a Izida je. sjemenje koje daje snagu svijetu struji iz Siriusova sustava. a ova je.. ono nas ne bi smjelo suviše zbuniti. naravno. Na brojeve »pedeset« i »stotinu«. Izida se u vezi s tim misterijima prikazivala kao Demetra. a to nas značenje zacijelo ne iznenađuje. Pasjoj zvijezdi). sjedeći na tlu.« Tu imamo..se prostoriji obavljali vjerojatno Izidini misteriji. To se ime najčešće davalo grckoj božici Demetri. CRTEŽ: Ija s Hermesom.. Što se tiče imena Tezmoforos. kao što znamo. koja — između ostaloga — ima i značenje današnje "teze". koju sam već usporedio s egipatskom Hator..«5 Kod Wallisa Budgea čitamo3 u jednom egipatskom zapisu o »zvijezdi Septet (Sotis. gdje je u unutrašnjem svetištu naslikan stooki Argus. Ukratko.* *Plutarh nas u »Izidi i Ozirisu« (378 D) izvješćuje: »I Grci obavljaju mnoge obrede koji su slični egipatskim obredima u Izidinim svetistima. ali u spomenutom je talijanskom hramu bila očito prikazana baš kao ona osobno. kao što se čitatelji dobro sjećaju). Kod Wallisa Budgea4 možemo pročitati i izvatke iz egipatskih zapisa o svetim emanacijama iz Siriusa i Oriona koje »oživljuju bogove. a tezmos znači »ono što je postavljeno ili utemeljeno. a čuva je Argus. dakle. a obavljaju ih otprilike u isto doba. povezivana sa Siriusovim sustavom.« Glagol tezmōdeō znači »davati proročke upute«. Prema njihovu mišljenju. ljude. koje su Danajeve kćeri navodno donijele iz Egipta u Argos. povezane — kao što smo vidjeli — s Danajem. Potječe od riječi »Tezis«. 124 . U Ateni žene poste za vrijeme Tezmoforija. nailazi se i u ruševinama tog talijanskog hrama. dovela do pedeset prijestolja Anunnakija. prizor se sačuvao na zidu unutrašnjeg svetišta u talijanskom Izidinu hramu iz 1. u Liddellovu i Scottovu rječniku možemo pročitati da se ime Tezmoforos (»zakonodavac«) pripisivalo Izidi. poistovjećivana sa Siriusom. Dabome.

Árkin znači »isijavati svjetlosne zrake«. Stoga je zanimljiv podatak da se pokojnik. ali znači ujedno »bijel. Dok se okreće. Ako čitatelji mogu podnijeti još neke riječi. Gurneyem s Oxforda. Pasja zvijezda)«. Budući da je prema mišljenju uglednog stručnjaka — taj izraz na grčkom jeziku potječe od izraza "ārq ur (ur znači »glavni« ili »veliki«). Možda se čitaoci neće previše začuditi ako ih sada obavijestim da je ārq heh „nekropola". Odavno smo izjednačili tamnu Neftis sa Siriusom B. Fala znači »zrno« ili »sjeme«. možda zato što je uobičajeno da se u ārq-hehttu mjere duhovi. predlažem da razmotrimo nekoliko riječi koje su važne na drugi način. u grčkom je jeziku Arktos postao naziv današnjeg zviježđa Ursa Maior (Veliki Medvjed— nap. prema kojem su Dogoni prozvali Sirius B — naravno. u »obzorju«. Fal-granta je djelo koje opisuje djelovanje nebeskih pojava na čovječju sudbinu. Nadam se da su čitatelji zapazili da tu piše "u obzorju" — a ja sam već odavno izrazio svoje uvjerenje da se izraz »obzorje« odnosi izričito na putanju Siriusa B. s određenim ciljem. Sanskrt je povezan i s jednim izrazom koji se tiče stegna. Wallis Budge napominje: "Zanimljivo je spominjanje Oriona i Sotis. To veoma nalikuje na značenje u egipatskom jeziku »kraja razdoblja« i kalendarsku primjenu na kraj mjeseca. prilično jasan astronomski opis. prema Wallisu Budgeu ima u grčkom jeziku srodnu riječ argiros (»srebro«). Arkaja znači »rođen od Sunca. koje nam je sada već prilično dobro poznato7. počinje »okretati kao sunce« — što je. Ne vjerujem da su se Egipćani mogli izraziti jasnije i odredenije. a može značiti i izazvati sjaj«. porijeklom sa Sunca. kao što smo upravo saznali. Arkaparna je ime zmijskog demona.). divljenje«. vratimo se riječi ārq. Árki je postalo ime Saturna. čim posjeti Neftis i čim se njegov »dvojnik« (ka) zabilježi u nebu. uključivši i Sunce«.* * Raspravljajući s profesorom O. bistar« i »srebrn« — ovo drugo značenje očito je povezano s izrazom ārq ur. Čitaoci neka imaju na umu da se približujemo kraju 125 . Arjuna je ime poznatog hinduskog mitskog lika. prev. svijetliti«. Kao još jednu tajanstvenu primjesu dodat ću da ārq može značiti »uvijati se (poput zmije)« — što je u vezi sa značenjem »vezati okolo« — a ārq ur je naziv tajne nad tajnama: sfinge! Ista riječ znači i »srebro«. koja je — prema mom mišljenju — izvor »arke«. a ujedno je i vjerska svetkovina. te su izvedenice ušle iz Egipta u indoevropski jezik prije upada Indoevropljana u Indiju. pokojnik okreće poput sunca. osobito na zrno Digitaria. jer u sanskrtu ārqša znači »zvjezdani«. Budući da je Argo zviježđe na nebu. a ta riječ i arkanandana mogu se upotrijebiti za planet Saturn. na svetkovinu Arka i biljku arka s »plodom u obliku zrna« kojem se pridaje određena važnost. od koje smo dobili latinski izraz argentum i naziv zemlje Argentine. kao što rekoh. Htio bi opet ukazati na djelo Wallisa Budgea. davni Egipćani smjes-tili na zvijezdu Sirius! (Sjetimo se.6 Doznajemo da duh pokojnog čovjeka »odlazi k Neftis« i k nebeskoj lađi. koji se u to vrijeme smatrao najdaljim planetom. jednim od egipatskih oblika riječi arq. Osim toga. ustanovio sam da on smatra Budgeovo mišljenje mogućim na dvjema osnovama: a) riječ je tehnička. a Wallis Budge tvrdi da od nje potječe grčka riječ άργυρος (argiros). Tu se. b) ispravno je moje tumačenje o povezanosti s Kolhidom kao geografskim središtem gdje su bili mogući takvi jezični utjecaji. Arka-kara je »sunčana zraka«. Arkam znači »daleko kao Sunce. koji znači »srebro« — o čemu sam govorio maloprije — i koji." Pošto smo doznali to (kao što znamo.Wallis Budge nam daje još jedno osobito zanimljivo obavještenje. dakle. R.) Ārq znači i »mjera«. osim toga. Arka znači »zraka«. "Arga" i »Argusa« u grčkom jeziku. smatram. Arc znači »sjati. No. koji pripada zvijezdama ili zviježđima ili je određen njima« a ārqša-varša je »zvjezdana godina ili okretanje zviježda«. a ārq hehtt »drugi svijet« — koji su. koji je bio sumnjičav što se tiče egipatskog podrijetla indoevropskih riječi. Pravo je ime tog zviježđa Falguni. jer pokazuje da su svojedobno Egipćani smatrali te zvijezde prebivalištem pokojničkih duša. smatram da se ne može prigovoriti mojem zaključku da i druge grčke riječi potječu od izraza ārq i njegovih oblika. Arka-putra je takoder Saturn. na svom jeziku! Arcā znači »štovanje. Dogoni imaju ista vjerovanja). ne bismo se smjeli začuditi što se u Indiji sanskrtska riječ Arjuna odnosi na određeno zviježde u »Vedama«. jer sam ga često navodio na prethodnim stranicama. »vodi dalje Tuat (podzemlje ili nebo)« — a taj neobični izraz nagovješćuje ples uokolo ili barem kretanje koje ima neki cilj — »i 'čist od života' je u obzorju kao Sahu (Orion) i Sept (Sirius. povezanih sa Siriusom. Oblici te riječi odnose se i na razne astronomske događaje. što podsjeća na dogonsko zrnje (koje se može pobliže upoznati ako se pročita o Dogonima više nego što sam napisao u ovoj knjizi). da je čuvarica nekropole u grčkoj priči o »Argu« bila Kirka. u sanskrtu ārqa znači »pripadati Suncu ili biti u vezi s njim«. koje je Egipćanima bilo poznato kao »stegno«.

teme i neka prikupe posljednje ostatke strpljivosti za završni mučni pohod po hijeroglifskom tlu, ma kako neravno bilo ono. Dakle, kod Wallisa Budgea nailazimo na odlomak iz jednog teksta iz piramida, u kojem se Oziris opisuje kao muž božice Sotis (Sirius) i preklinje: »Ne budi ljutit u ime Čenterua.« Treba da ispitamo tu plačnu molbu. Zbog čega je, zaboga, tako strašan taj »Čenteru«? Riječ čenč, da počnemo objašnjavanje, znači »ljutnja, srdžba«. Prema tome, očito je i značenje riječi »Čenteru«. No, nastavimo istraživanje. Malo dalje čitamo u istom tekstu iz piramide o rođenju Horusa, Ozirisova i Sotisina sina: »HorusSept [Horus-Sirius] izlazi iz tebe u obliku 'Horusa, stanovnika Septa [Siriusa]'. Ti mu daješ 'duh koji živi u Čenteru’« Dakle, sada vidimo u zanimljivom novom svjetlu taj Čenteru, koji nam se na prvi pogled učinio važnim iako se razlozi nisu mogli odmah vidjeti. Postoji neka veza sa Siriusom. Samo, kakva? Očito bliska povezanost mjesta Čenteru i Siriusova sustava navela me na ispitivanje te riječi i njenih srodnih oblika. Ustanovio sam da čentha znači »prijestolje«. Zatim sam doznao da čenh-t znači »greda (brodska)« — što je već drugo važno značenje. A otkrio sam i treće. Naime, čens znači »težina«! To je ipak previše da bi bilo puka slučajnost. Najprije se Siriusov sustav prikazuje kao mjesto Čenteru, zatim otkrivamo da srodni oblici te riječi označuju tri pojma koji su jasno povezani sa Siriusom: »prijestolje«, »brodska greda« i »težina«. Čenteru je »mjesto težine« i Egipćani ga poistovjećuju sa Siriusovim sustavom! Otkrio sam, osim toga, da je Čenti dvoglav bog (poslije je to ime postalo jedno od Raovih sedamdeset pet imena i izgubilo prvobitnu važnost). Međutim, dvoglavi bog, kojem svaka glava predstavlja jednu putanju i ima pedeset očiju, zapravo je stooki bog, a kod Grka je stooko čudovište bio Argus. Wallis Budge kaže da drugi oblik riječi čens, »težina«, glasi tens i znači također »težina«. A već slijedeća riječ u golemom rječniku je teng, što znači »patuljak«! Vidimo, dakle, da očito slične izvedenice iste riječi znače "težak" i »patuljast«, dok se ta riječ izričito upotrebljava za Siriusov sustav. No, ako ipak ima još nekih sumnjičavaca (a uvijek ih ima), mogla bi nam pomoći egipatska riječ šenit. Ona znači »Ozirisov božanski dvor«. Ujedno znači i »krug, opseg«, a šent znači "kruženje, obilaženje, okretanje". Šenu znači »opseg, krug, obodnica, putanja, okretanje«, a postoji poseban izraz koji se, kao što nas obavještava Budge, piše ovako: (ili skenirano ) a znači »dva opsega« — dva puta pedeset je stotinu, pa tako dobivamo Veliku godinu. Šen-ur znači „Veliki krug" ili „opseg Velikog kruga" ili otoci Šen-ura«; to posljednje značenje osobito je zanimljivo zato što nagovješćuje da to mjesto »Veliki krug« nije samo »božanski dvor Ozirisa«, muža božice Sotis (Sirius), nego i mjesto s otocima (zvijezdama ili planetama) gdje se vjerojatno može živjeti. Čini se da su Egipćani imali o Siriusovu sustavu jasnu predodžbu kao i Dogoni. Glagol šenu znači »obići, okružiti«, a glagol šen znači »lebdjeti nad nečim«; po svoj je prilici velika putanja iznad nas na nebu i lebdi nad nama u prostoru. Egipatska riječ hemut znači »vrući suhi vjetrovi, hamasin ili hamsin, tj. vjetrovi 'pedeset' vrućih dana«. To je vrlo zanimljivo.*Poslije su se »pasji dani« u vrijeme Siriusova izlaska, nazvani »pasjim danima« prema Pasjoj zvijezdi, smatrali vrućim i suhim. Često ih spominju Plinije i Vergilije. Tu, međutim, imamo jednu stariju predaju o vrućim danima koja sadrži Siriusov broj pedeset. Izvedenice riječi hemut imaju dobro poznata značenja. Hemšu-urtu znači "zvijezde koje ne miruju". Hemiu-hepu znači “vrsta zvijezda”. I hemiu--hemu znači »vrsta zvijezda«. Ukratko, hemiu znači »zvijezde«. Tako hem (iako se očito ne upotrebljava samostalno u sačuvanim zapisima) zapravo znači »zvijezda«, a odnosi se i na pedeset dana.
* Arapska riječ hamsin, »pedeset«, te hebrejska hamšin, »pedeset«, očito potječu iz tog egipatskog izvora.

Hem ima i ova značenja: »žrtvenik, svetinja nad svetinjama, svetište", zatim »malen, sitan«, zatim »onaj čije je ime nepoznato, tj. bog«, zatim »bog rađanja i stvaralačke moći«, te »biti vruć« i »nepoznat«. Sva su ta značenja važna s obzirom na Siriusove tajne. Siriusov se sustav, kao što smo već vidjeli, smatrao izvorom stvaralačke moći i sposobnosti rađanja, a Sirius B je, naravno, bio »nepoznat« i »malen, sitan« i bio je zvijezda koja ne miruje (to jest, stalno se kreće po putanji, što nije nipošto uobičajeno za zvijezde). Spominjući zvijezdu koja ne miruje, na što se moglo misliti ako ne na Sirius B ? Jer,osim upadljivog izuzetka: Siriusa B— jedino planete »nisu mirovale«, a njih su stari Egipćani dobro poznavali i razlikovali. Dakako, pri tome izuzimamo komete i meteore koje su Egipćani također svrstali u zasebnu skupinu. 126

Na steli iz doba XVIII dinastije oko 1500. prije n. e., smještenoj u pariškoj Nacionalnoj biblioteci, sačuvana je jedna himna posvećena Ozirisu, koju možemo pročitati kod Wallisa Budgea. Otkrivamo da se u toj zanimljivoj himni upotrebljava hem u slijedećem odlomku:9 Taj je odlomak izvanredno zanimljiv zbog teme »prijestolja« (ta je riječ kao vlastita imenica u jednini Izidino ime) što se ponavlja u vezi s Ozirisovim nebeskim područjem — koje je kao što znamo, Siriusov sustav. Naravno, pri površnom se pogledu možda čini da se u tom odlomku samo spominje neodređeno neki veliki bog koji je negdje na nebu i ima nebesko prijestolje i mnoštvo zvijezda što trepere tu i tamo oko njega, dajući poseban čar. No, ako se pažljivo ispita ono što je tu rečeno, tada se ne može održati takvo tumačenje. Egipćani su bili nevjerojatno precizni u izražavanju i sve što su zapisali ima neko značenje. Ne smiju se svojevoljno tumačiti nezgodni precizni izvještaji koji nam se čine nerazumljivi i dovode nas u iskušenje da ih zanemarimo kako bismo »izišli na kraj« s tim tekstom. U gornjem odlomku otkrivamo da su hem, odnosno zvijezde povezane — zapravo, poistovjećene — s prijestoljima, jasno odvojenima od Ozirisova prijestolja. To se potpuno podudara sa sumerskim opisom Anuova prijestolja i prijestolja Anunnakija koja ga okružuju. I ovdje postoji veza s nebom i Siriusom. Osim toga, i ovdje su prijestolja »zvijezde koje nikada ne miruju« — a to bi mogao biti opis kretanja Siriusa B, pri čemu se dobro poznato značenje godišnjeg »koraka« na putanji izjednačuje s »prijestoljem«. Nedostaje samo broj pedeset. Međutim, ista riječ, hemut, ima veze s pedeset dana, a i sa Siriusom! Prema tome, sada imamo i onaj jedini sastavni dio koji je nedostajao! Još jedna egipatska riječ mogla bi malo rasvijetliti našu temu. Možda se zmijski zubi iz kojih su niknuli vojnici mogu objasniti igrom riječi što se osniva na egipatskoj riječi meni. Ta riječ znači »vojnik« i »orati, obrađivati zemlju, gajiti«. Spoj obaju značenja stvara neobičnu predodžbu o vojnicima koji nastaju oranjem. A u »Argonautici« mora Jazon najprije upregnuti bikove i uzorati polje — i tek tada može posijati zmijske zube. To je, zacijelo, poznato svima koji su pročitali »Argonautiku«. Jazon nije tek tako došao na neko polje, razbacao zmijske zube kao ptičju hranu i pričekao da se odmah dogodi sve! Morao je uzorati polje. Morao je izvršiti meni da bi stvorio meni.

aukhemu Zvijezde koje nikada ne slabe

— seku

her åst su pod prijestoljem

hrá—f njegova lica

ili skenirano

ast—f njegova prijestolja

pu su 127

åukhemu — urtu zvijezde koje nikada ne miruju.

ili skenirano Sada obratimo pažnju tajanstvenoj egipatskoj riječi čām. Uobičajeno je značenje te riječi »žezlo«, možda zato što je čām en Anpu »Anpuovo (Anubisovo) čarobno žezlo«. Čāmti su »strijelci lûkom«, a Sirius je, kao što znamo, Lu čna zvijezda. Međutim, osobito e j zanimljivo slijedeće značenje riječi čām: "vrsta plemenite kovine". U zapisima postoje razni izrazi — na primjer: »najfiniji čām «, »pravi čām « i čām s vrha brda«. Stječe se dojam da je taj čām nešto izuzetno. Vjerojatno je Anubisovo žezlo, čām žezlo, izrađeno od tog materijala čām. Žezlo je izraz vladanja i moći. Činjenica da postoji " čām s vrha brda« može, jednostavno, značiti da je riječ o kovini koja se iskopava u brdima, no vjerojatnije je da je povezana s Anubisom, i to ne samo preko njegova žezla nego i preko vrha brda kao božjeg prebivališta u smislu zigurata iz Sumera. Jer, Anubis je bio poznat kao »Anubis brda«. Kod Wallisa Budgea nalazimo u tekstovima iz piramida10 još neke podatke o čāmu. Tu se on spominje izričito u vezi sa zvijezdama. Opisuje se pokojni faraon, u tom primjeru Pepi I. Pepijev otac je Tem, »veliki bog Ana (Heliopolisa) i prvi čovjek-bog, stvoritelj neba i zemlje«. I u Sumeru je veliki bog An bio stvoritelj neba i zemlje, ali nije, koliko znamo, postojao grad prozvan po njemu poput egipatskog grada Ana, koji je Grcima bio poznat kao Heliopolis. O Pepiju čitamo u tom tekstu da je »izgled tog boga na nebu jednak Temovu izgledu na nebu«. Sve je to očigledno laskanje — svojstveno zapisima u kojima se oplakuju umrli faraoni. Svaki faraon nalikuje na velikog boga Ana i sve druge velike bogove i čini na nebu sve što se može zamisliti. Faraon je mrtav, živio faraon! Dakle, razni bogovi, uključivši vladara Lučne zemlje i Septa (Siriusa) »pod njegovim drvećem«, nose ljestve Pepiju. Nakon toga se Pepi »pojavljuje na Izidinim dvama bedrima. Pepi se odmara na Neftisinim dvama bedrima«. Tem postavlja Pepija na čelo svih bogova i »Pepi kreće na put svojom lađom«, a prati ga Horus. Potom stoji "medu vječnim zvijezdama, koje stoje na svojim čām žezlima i podupiru se na svojim prečkama". Tu kao da se jasno nagovješćuje da je kovina čām ujedno određena zvjezdana tvar koja »podupire« zvijezde*
* U grčkoj je predaji postojala "najčvršća kovina» i zvala se adamant. Kron se poslužio njome da bi uškopio Urana; u mitologiji je ona bila najčvršća moguća kovina.

Dalje čitamo:11 »Ovaj Pepi živi više nego vaša žezla āu. Izraz au au znači »pas, čagalj«, pa naslućujem vezu s Pasjom zvijezdom i Anubisom, koji je čagalj/pas. Osim toga, au-t en athen je au-t Sunca, odnosno »Sunčev put«. No, da nastavimo: »O, vi., bogovi nebeski, vi koji ste vječni, koji plovite zemljom Tehenu [Tehentiu su »iskričavi bogovi, zvjezdani izvori svjetla«, prema riječi tehen koja znači »iskriti se, svjetlucati«] u svojim lađama i upravljate njima svojim žezlima, ovaj Pepi medu vama upravlja svojom lađom žezlom uas [Uasar je drugi oblik Asara, Ozirisova imena, a uas-t je »vrsta životinje, pas (?)«12] i čām žezlom, i on je četvrti među vama [što pokazuje da se pridružuju skupini od triju zvijezda!]. O, vi, bogovi nebeski, vi koji ste vječni, koji plovite zemljom Tehenu, koji prenosite sebe pomoću svojih žezla, ovaj Pepi među vama prenosi sebe pomoću uasa i čāma, i četvrti je među vama.... Ovaj Pepi je tvar anes koja izlazi iz Neftis.... Pepi je zvijezda.... Pepi je Sept, pod drvećem sebt... Zvijezda Septet 128

'kraja jednog ciklusa i početka sledećeg — lako bi moglo izazvati zbrku. dakle. svakako. to jest s Izidom-Sotis. Osim toga. Kao što spomenuh maloprije. prvi dan. te je očito povezan s Anubisovim svetim balzamiranjem.« On postaje zvijezda i za ruku ga uzima zvijezda Sirius. A magnetično željezo je »kost« Horusa. »težina«. Baš takva se predaja i mogla očekivati. Imajmo na umu da je Anubis naš oblik pisanja izvorne egipatske riječi Anp ili Anpu. a ja sam već prije zaključio da vršci »Argova« pramca i krme (i između njih pedeset mjesta za veslače) simboliziraju putanju Siriusa B. postoji još jedna veza između riječi tepi i Siriusova kompleksa. osim toga. upravo smo izjednačili čām s Anubisom. koja bi mogla biti istovjetna sa »Ženskim Sirkom«. ujedno. ženskog roda. a treća se naziva »dvojnikom svih bogova« — jer je pratilica koja kruži i arhetipski »dvojnik« mnogih likova od Izide do Gilgameša. posljednji dan. Potom se po redu izjednačuje s ostalim trima zvijezdama u Siriusovu sustavu. Glagol anp znači »omotati«. Zatim. jasno poistovjećuje s moći boga Anubisa kojega smo već izjednačili s putanjom Siriusa B. on i tepi su jedan kraj drugoga i gotovo se stapaju. Tepi znači »najistaknutija točka na brodskom pramcu. patuljaste zvijezde što se sastoji od superteške »zvjezdane kovine«. ti si dvojnik svih bogova. Što se tiče te zvjezdane kovine. da ārqi znači “posljednji dan nekog razdoblja”. Ozirise [tim se imenom oslovljava Pepi]. Vrlo je zanimljiv skup riječi u vezi s tepi. Sjetimo se da su »zemljine kosti« u drevnoj predaji kameni. [Uas je. Za proučavanje razvoja geometrijskih pojmova zanimljivo je. Pepi ore zemlju. I Pepi se pretvara u zvijezdu. Izričito se opisuje kako ga zvijezda Sirius uzima za ruku. patuljak«. On odlazi u zvjezdane predjele i. kojega smo već prije spoznali kao utjelovljenje putanje Siriusa B. Budući da je posljednji dan starog ciklusa ārqi. te njenim srodnim oblicima tens. Prva ispušta »tvar anes«.. a Tifona smo već prije spoznali kao prikaz Siriusa B. pa ga treba ispitati. Zanimljivo je što je jedna teška kovina Tifonova »kost«. opisuju nebeski posmrtni doživljaji mrtvog faraona Pepija.(Sotis) uzima Pepija za ruku. Tu je sasvim očito riječ o Siriusu B. Anubisov oblik«. postoji čām. »četvrta među njima«. postaje "četvrta". od kojeg čak potječe riječ »Argo«. Izidina i Ozirisova sina. Stoga se ne smijemo iznenaditi što je jedan Anubisov naziv: Tepi tu-f »onaj koji je na brdu«. Čām je vrlo sličan prije spomenutoj riječi čens. Neftis i Ozirisom. S »Argom« imaju veze kako tepi tako i ārq. uas (ujedno ime Tebe. i ārqi. Sjetimo se. Moglo bi se reći da je pravi kraj jednog ciklusa već početak slijedećeg.]« Tu se.. Izraz tep ra znači »osnovica trokuta«. zagonetna. Poredamo li te očite srodne riječi: čens tens teng čām. prema Manetovim zapisima. jaka zvjezdana »kovina« koja se prikazuje kao moć boga Anubisa. a trokut je njegov hijeroglif. lako bi se mogao najednom ārqi shvatiti kao početak — uostalom. pa je vrlo zanimljivo što se Anubis. egipatsko ime Tebe. Dakle. to jest dogonskim Siriusom C (iako se drugdje povezuje ponekad sa Siriusom B). i značenje u vezi s putanjom. navedenih u »Rječniku«14 Wallisa Budgea. a željezo. Tifonovom kosti« (Manetov fragment 77). Kod nas se Nova godina prikazuje starcem 129 . jer jasno piše: »Pepi je zvijezda. što može značiti jedino to da postaje zvijezda u Siriusovu sustavu. Štoviše. a prvi dan novog ciklusa tepi. Sjećamo se da je jedan od izraza u kojima je riječ čām. svako razdoblje ima u egipatskom jeziku tepi. najstražnji dio krme« — i izvanredno se podudara s mojim mišljenjem što je bilo važno na brodu »Argo«. te sličnoj riječi teng. Osim toga. zovu magnet Horusovom kosti. Upotrebljava tri žezla moći: āu (slično riječi koja označuje psa/čaglja). izričito spominje kao čuvar te vatrene rijeke. »'krokodilska usta'— jedna očna bolest«). pri čemu ne smijemo zaboraviti da se čām.. čini se da je posrijedi predodžba o ziguratu kao u Mezopotamiji. Osnovno je značenje riječi tep »usta« (odatle značenje tep ra sebek. osim toga. Zanimljivo je da je Anp heni »čagljoglavi bog koji je čuvao vatrenu rijeku. a još osnovnije je značenje »početak nečega«. tensmen »biti težak«. A riječ »omotati« ima možda. Već smo zaključili da bi »vatrena rijeka« mogla biti prikaz putanje zvijezde Sirius B. što su Egipćani smatrali osnovicu trokuta njegovim »ustima« ili početkom. kojega smo već spoznali kao putanju. Tepi znači i “prvi dan nekog razdoblja”. tada bi značenje bilo — ako zanemarimo gramatička načela — »težina teške patuljaste zvjezdane kovine«. Tepi je dio bitnog opisnog naziva Anubisa kojega sam izjednačio s »Argom«. »težina«. »čām s vrha brda«. dok riječi septu i sepč znače »trokut« — Septit je Sirius. Povezivan]e ārqija i tepija — tojest. pridruživši se trima zvijezdama. osim očiglednog značenja »poviti nešto«. slično jednoj drugoj riječi koja označuje psa i srodno jednom obliku Ozirisova imena) i čām (tajanstvena kovina i žezlo boga Anubisa pasje/čagljeve glave). treba da uzmemo u obzir i činjenicu da u »Izidi i Ozirisu« (376 B) Plutarh kaže o Egipćanima ovo:13 »Osim toga. druga je Neftis.

zanimljiva rasprava »O imenima rijeka i planina i onome što se može pronaći u vezi s tim«. čini se. No. Tako su ārqi i tepi. nerazdvojivi suputnici. Napominjem samo da je Faza nekoć bila Arktur. zvan vedski jezik. što je također važno. Vraćajući se riječi tepi. bez sumnje. također Ormuzd i Arejmanij. a ta se imena upotrebljavaju u Plutarhovoj raspravi. Osim toga. imala baš prikladno ime. Na još jednu povezanost skupa riječi s korijenom »ark« i priče o Argonautima nailazimo na jednom neobičnom mjestu. rijeka kojom je Jazon doplovio do Eje u Kolhidi.« i koja se sačuvala u našim riječima »arhitektura« i »arhetip«. jer glagol άρχομαι(arhomai) znači "treba početi". koji se do danas održao kao vjera Persa u Bombaju u Indiji. nazvanog avestijski jezik. Zanimljivo je. i neka ostane na tome. iranskog boga Mitru koji posreduje između tame i svjetla. da je Anubis krug koji — prema egipatskoj vjeri — odvaja svjetlo od tame. možda. Veliki Medvjed. Arejmanij je stvorio jednak broj suparnika. Allen smatra Arktura u Bootesu njegovim pratiocem i veli da je bio povezan s Ozirisom i možda Horusom. koja znači »početak. meni se ona čini oštrom satirom na vrst pisanja koje je tada bilo uobičajeno. "ubojica golubova". O toj rijeci možemo pročitati: »Nekoć se zvala Arktur. Oblici te riječi odnose se na golubove. također. perzijska je religija prije islama bio mazdaizam. blagostanja i časnih užitaka. i Arejmanij. jer je bio završetak starog. valja napomenuti da je u grčkom jeziku faso-fonos. A tepi-āui-ker-en-pet bili su »božanski preci nebeskog kruga«. kao što rekoh.. tada je zanimljiva činjenica da on (369 E—F) s tom predodžbom izjednačuje. Kao što mnogi znaju. Arktur znači vjerojatno »čuvanje medvjeda« i odnosi se na čuvanje medvjeda koji je nama poznat kao Ursa Maior. Perzijanci nisu semitski Arapi. početni oblik sanskrta. zacijelo se ārqi lako počeo shvaćati kao pravi početak novog ciklusa. ali je očito da nije njegovo djelo.sa srpom ili kosom koji odlazi i djetetom koje utjelovljuje novu godinu. Stoga nije čudno što su povezani Faza i fasa. početak koje označujem riječju tepi. ne bih htio skrenuti s puta i razglabati o imenu Arktur i svemu onome što bi ono obuhvatilo. zvala se ona Faza ili Arktur. Čini se da je ta rijeka. Poznato je da je Zaratustra postavio dva osnovna božanska načela: Ahura Mazdu. te bogove mudrosti. opisujući ga sličnim riječima. kao što smo već vidjeli. zatim. To je zanimljiva veza s proročištima koja su u Plutarhovo doba bila u Egiptu još »u pogonu«. (Perzijanci) pričaju mnoge legende o svojim bogovima. što smo ga prije naveli. a sada otkrivamo da se »proročište« u egipatskom jeziku naziva tep ra. osobito je zanimljiv slijedeći odlomak. na primjer: s izrazom »fazan«. Ormuzd je stvorio šest bogova — boga dobrih misli. Možda je riječ o posjetiocima? Na bogove nebeskog kruga odnosi se. 15 Ta se rasprava sačuvala u zbirci Plutarhovih zapisa. boga istine. boga reda. te su im jezik i prvobitna religija blisko povezani s indoevropskim Indijcima i sanskrtom. rođen iz najčistijeg svjetla. neposredno poslije spomenutoga: »Tada se 130 . na primjer poput ove: Ormuzd. Međutim. To je još jedan dokaz da riječi od korijena »ark« u indoevropskim jezicima potječu od egipatskih riječi s korijenom »arq«. Pretpostavio sam već da su proročišta povezana s »Argom« kao simbolom putanje Siriusa B. Zapravo. početna točka itd. Ta se dva načela zovu.. Među rijekama o kojima se raspravlja u toj raspravi nalazi se i Faza. upamtimo još i ovo: u "Izidi i Ozirisu" on nam otkriva da je Ozirisovo ime bilo Omfis. Zatim nailazimo (370) na ovaj zanimljivi odlomak: »Osim toga.« Ne upuštajući se u potanko razglabanje o tome.. Među najčudnije sačuvane rasprave iz antike spada. Srodan je riječi arhe. nekoć ime koje bi moglo biti povezano sa skupom riječi »ark«. Po svoj je prilici to još jedna među brojnim zbrkama što nastaju međusobnim uspoređivanjem »pratilaca«. Vjerujem da se baš to dogodilo u grčkom jeziku. spomenimo da tep ra znači ne samo »osnovica trokuta« nego i »božansko proročište«. vrlo se malo razlikuje od početnog oblika iranskog jezika. No. htio bih samo istaknuti činjenicu da je baš ta rijeka u Kolhidi imala.« Tih dvanaest bogova mogli bi biti zodijak. načela zla i tame. Sjetimo se Kirkine povezanosti s Kolhidom. Osim toga. da je »fasa« u grčkom jeziku »golub grivnjaš«. neprestano ratuju medusobno. blisko povezani s omfaloskim proročkim središtima koja su određena iz Behdeta. rođen iz tame. Sjetimo li se Plutarhova prikaza. a golubovi su. Tepi ā je postala riječ »preci«. kamo su pobjegli iz svoje domovine Perzije kad su je počeli zauzimati muslimanski osvajači. Zapravo. zbog povezanosti s riječi tepi kao početkom. Oba ta lika su zajedno. ime jedne vrste jastreba. koja je na rijeci Fazi i tako ima veze s »Argom« i proročištima. što je također vrlo važno. znamo da je kolhidska Eja. Plutarhov izvještaj o perzijskoj religiji u »Izidi i Ozirisu« (370 A—B). već Indoevropljani. Kako je vrijeme prolazilo i predaje postupno blijedjele. A takvu pticu označuje i Kirka! Prije nego što se rastanemo od Plutarha. načelo svjetla i dobrote te Ahrimana. povezana s golubovima ne samo time nego i činjenicom da su golubovi pušteni s arki i »Arega«. Ime Faza imalo je veze s pticama.

vidimo da se naizmjence upotrebljavaju »četrdeset devet« i »pedeset« za mjerenje vremena. što je ukupno dvadeset pet. To prilično nalikuje na kolebanje izmedu četrdeset devet i pedeset u gornjem perzijskom opisu. dakle. Što je. kad se općenito govori o putanji Siriusa B. oni očito predstavljaju pedeset godina kretanja Siriusa B po jajolikoj putanji oko Pasje zvijezde. Na što to podsjeća? Izričito se tvrdi da je Sirius bio glavni. niti berite grožđa s neobrezane loze. Naravno. te je ukrasio nebo zvijezdama. 25. ja. Aitkenova nas knjiga. ne kaže se »elipsa«. Pasju zvijezdu. probiše jaje i prodriješe unutra. Bilo kako bilo. Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu. To neka vam bude jubilej. nemojte žeti što samo od sebe uzraste. Sedam sedmica godina iznosit će ti četrdeset devet godina. iznosi 49. »svijetli« bog Ormuzd i »tamni« bog Arejmanij stvorili su svaki po dvadeset pet bogova. Medutim. Imamo i u Bibliji. Sirius bi zapravo trebalo da bude pedeset prvi element). dojam da žele saopćiti baš to — različitost mjesta. Jahve. stoga su sada zla pomiješana dobrim. A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu. osim toga. prema malo iskrivljenoj predaji. ophodno vrijeme koje je izračunao Volet 1931. Raspravljajući o dužini ophodnog vremena Siriusa B oko Siriusa A. prema onom što smo već doznali iz drugih takvih opisa.42 godine. oni koje je stvorio Arejmanij i koji su se svojim brojem podudarali s Ormuzdovim bogovima. a Arejmanij je stvorio također dvadeset pet. Čini se da su u tome sudjelovali i Izraelci.« U napomeni u tom izdanju "Loeb Library" dodaje se: »Očito je da su se obje skupine bogova pomiješale. no smatram da je riječ o iskrivljenoj predaji jer. barem. Vrlo se određeno prikazuje da se sve to zbiva u području koje se razlikuje od našeg Sunčeva sustava. Perzijancima je. ali koje neću navesti (jer svatko može pogledati u Bibliju i pročitati cijeli tekst). oprosna godina. Sirius. nije li tako? A što se tiče pedeset bogova raspoređenih oko Siriusa (govoreći samo na osnovi tog teksta. Potom su ih smjestili u jaje. oni su moji službenici koje sam ja izveo iz zemlje egipatske. pouzdano izvješćuje da je putanja elipsa. Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim što njiva donese od sebe. Još je važnije što se mnogo poslije toga u istom govoru. trebalo bi reći: četrdeset devet bogova raspoređenih oko Siriusa. nijedan rabin. a riječ je o Jahvinim uputama Izraelcima što moraju učiniti. desetoga dana toga mjeseca. u Levitskom zakoniku. iako tu pomisao neće mirno prihvatiti. zatrubite u trubu širom svoje zemlje.« Taj odlomak uistinu zaslužuje da mu obratimo pažnju. kao što su putanje svih nebeskih tijela. Kod Gravesa možemo naći ove zanimljive napomene:16 »Glavne su se svećenice izabirale natjecanjem u trčanju (porijeklo Olimpijskih igara). dok Auwers spominje 49. Sirius — no svakako je Ormuzd stvorio Pasju zvijezdu. Stvorio je još dvadeset četiri boga i smjestio ih u jaje.« Bitno je to da je ophodno vrijeme Siriusa B između četrdeset devet i pedeset godina i da je malo kraće od pedeset godina. on veli: »Dakle. s kolebanjem između četrdeset devet i pedeset? Možda treba da potražimo objašnjenje u knjizi »Dvojne zvijezde« Roberta Aitkena17. Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobađanje svim njezinim stanovnicima. "stražara i čuvara". i koje se vrlo malo razlikuje od mojega vremena. te su se svi pomiješali u jajolikom obliku. izvora predaje o Siriusu. zacijelo je njegova tvorevina nasuprot Siriusu bio »tamni« Sirius. objavljenog 1918.94 godine. na Dan pomirenja. već se kaže 131 .« Neovisno o činjenici da Graves tu spominje »pedeset mjeseci« kao preteče Olimpijada. ukupno pedeset. 8—13. koje je eliptično baš poput putanje. Bog vaš. o čemu smo raspravili mnogo prije. »odnio« Danaj Siriusove misterije i predaje u Argos itd. koji je sav posvećen pedesetogodišnjem jubileju i onome što treba da povodom tog jubileja učine Izraelci. čini se. Budući da je Arejmanij bio »tamni« bog i njegove su tvorevine bile »tamne«. vjerojatno. a trčanje se priređivalo naizmjenično na kraju pedeset mjeseci. takav primjer: »Nabroj sedam sedmica takvih godina. izgovorio je Bog Mojsiju na Sinajskom brdu. ali iz teksta nije jasno jesu li zli bogovi ušli unutra ili su dobri izišli. bilo sasvim jasno da su zvijezde stajačice izvan sustava našeg Sunca.« Gornje riječi i mnoge koje još slijede. Jednu je zvijezdu postavio ondje prije svih drugih stražara i čuvara. odnosno četrdeset devet.” Sjetimo se da je iz Egipta. Jedan od dvadeset pet bogova koje je stvorio Ormuzd bio je. Stječe se. U drevnim predajama ima još nekih primjera o kolebanjima između četrdeset devet i pedeset. i još dvadeset četiri boga. neka se svatko vrati k svome rodu! Ta pedesetogodišnjica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati. sedam puta sedam godina. pripisuju Jahvi ove riječi: “Jer Izraelci su moji službenici.Ormuzd trostruko povećao i udaljio toliko od Sunca koliko je Sunce udaljeno od Zemlje.

dakle. izmjenjuju uzastopce pedeset godina.” premda znamo da su im putanje eliptične. hen-t henti bi bio Sigui. Već na početku ove knjige ustanovili smo da Dogoni znaju ne samo da je putanja Siriusa B oko Siriusa A elipsa nego im je poznato i čudnovato načelo eliptičnih putanji po kojem je ono tijelo oko kojeg se kreće drugo tijelo neizbježno u jednom od dvaju žarišta elipse... također. To je jak indicij o prirodi legendarnog predjela.. U svagdanjem govoru velimo: “Planete kruže oko Sunca. No. znači »dvojina«. od kojih sasvim doslovce potječu — te su tako Minijci usred Zapadne Afrike. je jedno od središta putanje sićušne zvijezde Digitarije. pa su dva dogonska Siguija jedan egipatski henti. zaista. što je zanimljivo. i što nas je dovelo do dvostruke Svete godine od jedne stotine. Ili iz Gravesovih "Grčkih mitova"! Može li još biti bilo kakvih sumnji da su obje predaje istovjetne? I da su Dogoni donijeli predaju iz Sredozemlja u skrivenu divljinu. pa ne mora biti baš u podzemlju.»krug«. a ona je povezana sa Siriusom i ima dvojno obilježje. uzimajući u obzir maloprije spomenuto kolebanje izmedu četrdeset devet i pedeset te natuknicu da sedam puta sedam iznosi četrdeset devet. ovisno o kontekstu. pa pedeset godina itd. pa četrdeset devet godina. Na 6. Kako ne bi čitatelji pomislili da je to tumačenje nategnuto. Dogoni izričito vele: »Sirius. u širem je smislu hen-t »mitološko mjesto«. Hen-t znači i »završetak. zaključiti da je legendarni Hen-t mjesto koje je imalo pandan u podzemlju i koje je. Dakle. zatim "bog s krokodilskom glavom u Tuatu". a i jednostavno "krokodilski bogovi". gdje je razorno djelovanje vremena i vladavina ta predaja preživjela čudnovato nedirnuta i jasna? I da se sredozemna predaja uistinu bavila Siriusom i putanjom Siriusa B? Dogoni su. egipatske) predaje koju su prenijeli dogonski preci iz garamantskog kraljevstva u Libiji. predjel koji je blisko povezan sa Siriusom i čije ime znači »dvojina« podsjeća svakako na Plutarhov opis kruga. Taj odlomak iz Griauleova izvještaja o onom što su mu ispričali Dogoni doimlje se gotovo kao doslovan navod iz biblijskog Levitskog zakonika. kamo su je donijeli minijski doseljenici. (Riječ »dvojni« može se upotrebljavati dvojako i tumačiti kao prepolovljivanje ili udvostručavanje.« Tu se javlja i predodžba o žrtvovanju svetog poglavice. ovisno o tome kakvoj se gramatici daje prednost. A činjenica da su tako postupili i Dogoni i narodi u Sredozemlju pokazuje gotovo nesumnjivo da je dogonska predaja o Siriusu ostatak sredozemne (to jest. egipatskom podzemlju. određeno mjesto u podzemlju i znači »predjel u Tuatu«. koji su tako hranili zvijezdu i omogućavali joj da periodično obnavlja svijet. Moglo bi se. pošto je osmi poglavica otkrio zvijezdu. ostaci Argonautâ. te misleći na to da se taj vremenski razmak može prilagoditi tako da se.« Kepler je prvi izrekao to načelo kao zakon o planetskom gibanju — bio je to revolucionaran korak naprijed u zapadnjačkoj znanosti. kao što Graves govori o Svetoj godini. (»naizmjenično pedeset mjeseci. koju neprestano ističe Graves spominjući često pedesetomjesečnu Svetu godinu. što Dogoni izričito kažu: »Digitarijino je ophodno vrijeme oko pedeset godina i odgovara prvih sedam sedmogodišnjih vladavina prvih sedam poglavica. a henti je vremenski odsjek od 120 godina. Ime tog predjela — Hen-t — kad se uzme kao obična imenica. 132 . Hent je »Setov krokodil«: a hen-t je. a ne kao ime. ustanovit ćemo da je ona Ozirisovo ime.. treba da odmah dodam još jedno značenje riječi hen-t: "granica. do grčke božice Hekate koja znači »stotina«. odnosno elipse koja ima dvojno obilježje razdvajajući svjetlo od tame.. krajnja granica». očito. Dogoni — naravno — crtaju na pijesku izrazitu elipsu kad prikazuju putanju Digitarije (Siriusa B). crtežu jasno se uspoređuje dogonska plemenska skica putanje Siriusa B oko Siriusa A sa suvremenom astronomskom skicom te putanje.. međa". a i značenje »dva nebeska završetka«. prikazuju putanju “ženske zvijezde” (planete koja se kreće oko Siriusa C) kao elipsu kojoj je u jednom središtu Sirius C. nekako povezano blisko i s Ozirisom i s krokodilima. Zapravo... Naime. Sjetimo se da se dogonski Sigui priređuje svakih šezdeset godina. čini se da se sve to odnosi na krug. kao što vele Dogoni i kao što se radilo u Egiptu i Grčkoj..) I taj dvojni vremenski odsjek prilično sliči na dva pedesetomjesečna razdoblja koja tvore stomjesečnu svetu Veliku godinu. osim toga. odnosno četrdeset devet«). te da se ističu hen-t (»dvojna«) priroda vanjskog i unutrašnjeg i dvije krajnosti povezane promjerom. Važno je. Medutim. Obratimo li sada pažnju egipatskoj riječi henti. ili možda obrnuto. Stoga se i u većini naših izvora spominje putanja Siriusa B kao »krug«. No. do Storukih iz grčke mitologije i tako dalje! Sve to izazvala je okolnost što se ophodno vrijeme Siriusa B moralo računati dvostruko kako bi se približilo cijelom broju. pa povezujući to sa činjenicom da je ophodno vrijeme Siriusa B između četrdeset devet i pedeset godina. Dogoni.« Zatim: »To je pravilo vrijedilo četrdeset devet godina za prvih sedam poglavica. — možemo razumjeti zašto se ophodno vrijeme Siriusa B oko Siriusa A »računa dvostruko da bi bilo stotinu godina«.

a hennti je »orač«. »beskrajan« — pa se možda odnosi na beskrajno kruženje Siriusa B oko Siriusa A. Za pobliže označivanje upotrebljavali su se opisni pridjevi. Ukratko.. No. Može se izgovoriti mnogo lingvalniji. Bio sam već nestrpljiv što ne mogu naći odgovora. napustimo ih i suočimo se s nekoliko preostalih egipatskih riječi. Medutim.) Pojavljuju se. Pitao sam sokolare kakva je razlika izmedu jastrebova i sokolova. i njegovu henu lađu. Jastreb ima navodno zlaćane oči (sunčane?). kao što ni Aristotel nije. ako su čitateljima dosadile te ptice kao što su piscu. Naravno. Treba istaknuti da se jastreb i soko neprestano brkaju međusobno ne samo u naučnim raspravama o Egiptu. ali treba da imamo na umu da u drevnom svijetu nije postojala aristotelska podjela biljki i životinja na rodove i vrste i da se još nije pridavala osobita važnost jezičnom. pa možda nije srodna riječima hen s jednim »n«. vratimo se temi. Seton Gordon. Bilo kako bilo. postaviti medu". no vjerojatnije je da je ona povremeno ime Siriusa B. taj podatak otkriva da je kao ciklus koji se beskrajno ponavlja prihvaćen vremenski razmak od 120 godina. ali teško zamjetljiva. pokušavali odvojiti jastrebove od sokolova. boga-jastreba. doznao da između jastreba i sokola ipak postoji razlika. navike im nisu jednake. Henmemit su "muškarci i žene minulog doba". U vezi s mogućnošću da je Sirius B dlakavi.. oblik Izide. koji je nekoć htio postati ornitolog. pa budući da ima raznih vrsta jastreba i sokola — vlada potpuna zbrka. pa i značenje »krokodilski bogovi« itd. priznajem da ne mogu prisiliti jezik da izgovori taj glas.18 Medutim. Osim što je riječ henti ime Ozirisa. pa se slaže s dogonskom predodžbom o Siriusu B kao zrnu. a Aristotel je tvrdio da su egipatski manji nego grčki. a henti je posebno »bestijalan čovjek«. Lako je moguće da se motiv »zmijskih zubi«. barem ne onako kao šafran i mrazovac. Preživjeli smo spuštanje niz slap. arhetipski »dlakavim«. a označuje i božice Izidu i Neftis. Značenje »orati« riječi henn i značenje »međa« riječi hen-t povezani su preko »oraće zemlje« (henb-t) u riječ hen-b koja znači "ograničiti. zanimljivo je da hen znači »vladati se poput životinje«. ženske zvijezde koja je također nevidljiva. na primjer. što se tiče francuskog "r". vjerojatno najveći stručnjak na svijetu što se tiče orla zlataša. zasnovano na određenim astronomskim činjenicama. koji je u igri riječi imao veze s »božicom Sirius«.Henti znači. nisu mogli razlikovati ta dva likvidna glasa. a i hentija. Međutim. ovo nas podsjeća na skup riječi »kirke« i kolhidskog boga smrti. te su dvije riječi bile u terminologiji medusobno zamjenljive kao »1« i »r« — što se tiče izgovora i simbola — u egipatskom jeziku. jer kako bi inače mogla ista riječ značiti istodobno »beskrajan« i »120 godina«? Možda je riječ o »beskrajnoj« putanji Siriusa B ili o cikličkoj osnovi Siguija. Budući da henti ima sva ta značenja. odnosno semantičkom razlikovanju pojmova. Ne znam je li to vrijedi za sve brojne vrste. riječ hennu s dvostrukim »n« ima osnovno značenje »falos« i falički determinativni hijeroglif. Zapravo. Odmah pomišljamo na Jazona kako ore polje da bi posijao zmajske (krokodilske?) zube. spominje se kao Hennu-Neferit. Ta lađa (odraz nebeskog »Arga«) jest »sveta lađa Sekera. spomenuvši različitu boju očiju i činjenicu da je soko manji. U Trećem dodatku predlaže se jedno tumačenje prave prirode Siguija. Osim toga. proširio u nekom drugom sloju igri riječi na »zmajske zube« kao aluzija na krokodile. dok je sokolu duže drugo ili treće pero i tvori šiljasto krilo. Henu označuje Sekera. Dakle.. dakle. iznenaduje nas podatak da henn znači »orati«. što ukazuje na činjenicu da se razdoblje od 120 godina zacijelo smatralo vrlo važnim. a soko smeđe. no odgovorili su mi prilično neodređeno. nove mogućnosti za igre riječi.. bestijalni Enkidu. nije mi znao objasniti kako se mogu razlikovati te dvije ptice. Stoga smo već otkrili u grčkom jeziku da Kirka znači »jastreb ili soko«. otkad postoji svijet. Prema njegovoj tvrdnji. i kod »1« bi se mogla razlikovati dva oblika da su nam uha uvježbanija. Čini se da Egipćani. mogao izgovoriti grčko »ro« — koje su Grci smatrali šuškavim. osim toga. božica-krava. izmjeriti zemlju. kao današnji Kinezi koji govore »piljana liža« umjesto »pirjana riža«. ona označuje i »bestijalna čovjeka« koji je arhetipski pratilac u legendama što su povezane sa Siriusom. ali sistematske suvremene biološke terminologije nije još bilo. Siriusova pratioca. memfiskog boga smrti«. Stječe se dojam da su ljudi. Čini mi se da se može naći rješenje pitanja o jastrebovima i sokolovima. (Neferit znači jednostavno »lijepa«. a povremeno Siriusa C. (To kao da ipak povezuje riječi s jednim »n« s riječima s dvostrukim »n«. a manje dentalan »1« nego što ga mi izgovaramo u engleskom jeziku. a onda sam od jednog prijatelja. božica Hator. Robina Baringa. Možda se Neftis poistovjećuje sa Siriusom B. U »Glosaru grčkih ptica«19 D'Arcy Thompson napominje da je starogrčki pjesnik Kalimah (koji je bio vrlo učen čovjek) tvrdio da postoji deset vrsta jastrebova. jastrebu je četvrto ili peto letno pero duže i tvori zaobljeno krilo.Siriusa.) No. jer s jedne 133 . a baš to se i moglo očekivati. Čini se da drevni narodi nisu razlikovali jastreba i sokola. a možemo li sada prikupiti toliko snage da se izvučemo na obalu? Hensekti znači »dlakav«. Nije mi to znao objasniti ni prijatelj koji je iskusan sokolar. u praksi su se uočile razlike. Vjerojatno je posrijedi neka takva predodžba. Hen-ta znači — što je zanimljivo — »zrno«.

zato što jedna opisuje putanju oko druge. on je bio na čelu ostale sedmorice. tada app ab-t em ap znači »prijeći stazu koracima«. Nintu. u kojoj je osmi poglavica na čelu prethodne sedmorice poglavica koji su simbol ophodnog vremena Siriusa B. nego što je ime izvedeno iz tog aspekta božice? Budući da se Pasja zvijezda. »pasji bog«.« Tu imamo usporedbu s dogonskom pričom u vezi sa Siriusom. Ako mi se dopusti da zanemarim gramatiku. te nam ukazuje na još jednu igru riječi u vezi sa zmijom. Sjećamo se da su prijestolje i veslo dvije najčešće aluzije na godišnje »korake« na pedesetogodišnjoj putanji Siriusa B. posebno je označena složenim oblikom Ast Anpu (Izida-Anubis) Drugo ime Izide kao božice Sirius jest Aahu-t. Izida i Neftis nazivaju se i Aār-ti. a istodobno je zajedničko ime Izide i Neftis — zajedničko je. baš zato što je Enkidu povezan sa Siriusom B. Osim toga. jer to je njeno ime. »dvije božice s ureusima. Graves kaže da su se morali povući u Fezan. zatim. Tu je. izvedeno iz egipatskog oblika. ša-t. ophodnog vremena koje započinje opet dolaskom osmog poglavice poslije sedam poglavica od kojih je svaki vladao sedam godina. odnosno četrdeset devet godina. Još jedan oblik Izidina (Astina) imena je Aas-t. a ap su »koraci«. ako api-abu izmijenimo u api-abt. Ninmah itd. koja se poistovjećivala sa Siriusom. a s druge strane "oranje" u vezi s oranjem tla da bi se posijali zmijski zubi — kao što znamo. Postoji jedan vrlo srodan oblik te riječi. a ša je »vrsta psa«.. Zatim. ona je bila Izidin pandan u Sumeru. Važno je. ša-t znači "jedna stotina".. napisano istim hijeroglifsldm znakom prijestolja. tada dobivamo značenje »brojilac mjeseci«. Fagea: 20 134 . dobro bi bilo predočiti još neke podatke o putu sredozemne predaje o Siriusu na jug. Osim toga. prikazuje hijeroglifom »zub«. u pustinjske predjele južne Libije. poznata i kao Anubis. a Henb-Reku bog-čagalj. Gilgamešova pratioca. Aärārut. Stoga i riječi u vezi s tom putanjom moraju biti zajedničke objema. nasljednik«. koje je podjednako važno ako obratimo pažnju na činjenicu da aasten znači »jedan od osam bogova-majmuna u Thothovoj pratnji. Dalje bi ispitivanje egipatskog jezika bilo suvišno s obzirom na naše ciljeve. šai. a zvala se i Ninhursag. ime Aruru bliže je Siriusu B. a maloprije smo vidjeli da je druga riječ koja označuje »ureuse« povezana s obzorjem putanje Siriusa B. pojavljuje se ona pod tim imenom u »Epu o Gilgamešu«. Na tu predodžbu o Siriusu odnosi se ovdje drugi oblik egipatskog imena Izide. Osim toga. Herodot nas obavještava da su libijski Garamanti bili potisnuti sve dalje i dalje na jugozapad. još jedan dokaz o povezanosti Siriusova sustava s »tajnim obzorjem« putanje Siriusa B i o njegovoj velikoj važnosti za Egipćane. D. Isto bi tako suvišno bilo neprestano tumačenje sumerskih vjerskih imena koja potječu iz egipatskog jezika. aba znači »učiniti jakim«. »zub«. u egipatskom jeziku Ast. »kuja«. putanja im je zajednička objema i odvaja njihova područja. što nas povezuje sa čagljoglavim/pasoglavim Anubisom i putanjom Siriusa B. a kao što smo vidjeli već nekoliko puta. očito. nije čudno što se taj bog zvao "brojilac srdaca". znači »jedan na mjestu drugoga. a srodan oblik iste riječi znači »čagalj«. Iz toga nastaje niz međusobno isprepletenih igri riječi koje zbunjuju. »Zub« označuje i riječ abeh.strane imamo putanju Siriusa B koja ograničuje. da as-ti. kojega prikazuje i Enkidu. To jasno upućuje na niz prijestolja. a abu znači »srca«. a Neftis je povezanija sa Siriusovim pratiocem. — što pokazuje porijeklo glavnog faraonskog znaka vlasti. Zar su Sumerani mogli pronaći prikladnije ime za tu božicu kao stvoriteljicu Enkidua. A putanja koju predstavljaju. Međutim. Bez sumnje. a ab-t znači »staza«. A aahu-t šeta-t znači »tajno obzorje«. dok je Šaāit oblik božice Hator koja se izjednačuje s Izidom. Podatke nalazimo i u »Povijesti Zapadne Afrike« J. što iznosi sedam puta sedam. Aahuti su “dva duha. zmijski su zubi igra riječi s obzirom na božicu Sirius. koji je putanja. važan je takoder podatak da u egipatskom jeziku postoji riječ koja znači i »zub« i »pas«. Mislim na riječ »šaār. pa je egipatski sinonim grčke Hekate. iz Libije do rijeke Niger. App znači »prijeći«. Dodajmo još i to da je Hen-b ujedno zmijski bog Tuata. Što se tiče toga novog imena. tj. Budući da se Anubis poistovjećivao s putanjom Siriusa B. jer abt je »mjesec«. od kojega vjerojatno potječe ime sumerske božice Aruru. a to se baš podudara s onim što čini Sirius B na svojoj putanji. Izida i Neftis”. znači »prijestolje« i prikazuje se hijeroglifskim znakom prijestolja. u bliskoj vezi s predajom o Siriusu. Gilgamešova tamnog pratioca. negoli neko drugo ime božice Sirius koje nije zajedničko i tamnoj pratilici Neftis. Medutim. Izida i Neftis«. što nije velika promjena. dok prelazi svoju ab-t em ap. a tiče se »stotinu mjeseci« (ili godina) što ih »broji« Anubis. To je još jedna igra riječi s dubljim značenjem. svoju »stazu koracima«. Sirius. Jer.. ne čudimo se što ono znači "bog koji prebiva u obzorju". pri čemu je »brojilac« riječ api. Imenom Aruru osobito se isticalo da je ona stvorila dlakavog Enkidua. ime božice Izide. dakle. Budući da je Aār-ti zajedničko ime Izide i Neftis. aahu-t su »ureusi na kraljevskoj kruni« itd. Ta riječ znači »ureusi«.

. pet kilometara. tada imamo. Ti doseljenici (koji su prvobitno. Herodot spominje Garamante. (sustav možda) ukazuje na dovoljnu i redovitu kišu. Danas su u Vadi el Ajalu jedini izvor vode bunari i oni su dovoljni za današnjih 7000 stanovnika.. »Na putu što se proteže od Sebhe. narod sa četveroprežnim bojnim kolima. prije n. e. koji bi mogli biri preci Sanhajâ. što ih vuku četiri konja napadaju u Sahari 'Etiopljane'. b) baš blagostanje tih nezaštićenih Afrikanaca potaklo je bijele doseljenike na libijskoj obali da zauzmu Fezan. Wellard opisuje tu civilizaciju na prikladno tajanstven način.. Kad se gledaju iznutra. i 1000.»Pišući oko 450. govoreći o moći egipatskih svećenika. a prosječna im je dužina.« U svom djelu »Izgubljeni afrički svjetovi«22. Grci su njihova pretka Garamasa smatrali 'prvim čovjekom'.. računajući i bočne rovove. Oko 400 godina poslije toga piše jedan drugi davni veliki geograf. O Amonovu hrastu brinulo se pleme Garamanata.. a potječu iz vremena »graditelja vodenog sustava«. od stijene gdje počinju do oaza gdje se završavaju.. tvrdi Herodot. jer se pretpostavlja da se određen nasip proteže cijelom dužinom tunela. tj.. "Narod s bojnim kolima". Mogu li 'fogare' biti tako stare?. Prije svega. Još nismo načisto kako je djelovao taj sustav. gradnja tako golemog hidrauličkog kompleksa ukazuje na vješt i tehnološki napredan narod koji je dosegao viši stupanj kulture nego što ga je imala sjeverna Evropa prije rimskog osvajanja.. i premda se rješenje čini na prvi pogled lakim.. Zeus iz Amonova proročišta bio je neka vrst Herakla ovnovske glave. ne nestaju potpuno 135 . e. iskopani su u vapnenačkoj stijeni jednostavnim oruđem i nije se ni pokušala izgladiti površina stropa i zidova.. putnik prelazi preko podzemnog vodenog sustava koji. Jedan od najzanimljivijih dijelova u tom prikazu bavi se nekom očito nestalom civilizacijom pod saharskim pijeskom koja je nekoć bila središte garamantskog carstva i koju su razbili upadači. Nakon toga se naizmjence pojavljuju i nestaju tokom klasičnog doba sve dok. Koliko ih se zapravo sačuvalo. Pretpostavimo li — na osnovi 230 rovova koji su još vidljivi — da ih je bilo 300 u tom pustinjskom području.. otprilike isto o Faruzijcima iz zapadne Sahare. Najvažnije je obilježje tih crteža što se gotovo svi nalaze samo duž dvaju putova kroz Saharu: duž zapadnog puta iz južnog Maroka prema Gornjem Nigeru i duž središnjeg od Fezana do istočne strane Nigerove okuke. Stoga možemo pouzdano zaključiti ovo: a) između 5000. prije n.. premda ih se još vidi više od dvije stotine. glavni su tuneli visoki najmanje tri metra.. e. poletjeli crni golubovi u Amonovo proročište i Dodonu. prije n. stigli u Afriku iz Male Azije) bili su Garamanti.. srodan Ozirisu ovnovske glave i Amon-Rau. James Wellard prilično opširno raspravlja u Trećoj knjizi. oko 1600 kilometara tunela iskopanih u stijenju pod pustinjom. do oaze Ghat na alžirskoj granici. suvremenog fezanskog glavnog grada. gdje je ulaz u te tunele? Mogu se potrošiti sati i sati tražeći otvor. što se tiče domišljatosti i truda. te ih prikazuje kako u bojnim kolima na dva kotača.. živjelo je u velikom dijelu pustinje Sahare stočarsko i ratarsko negroidno stanovništvo koje je pomoću 'fogara' učinilo to područje plodnim i prikladnim za život.. Strabon. Osim toga. prvi ih spominje Herodot i opisuje ih kao već vrlo brojan narod u njegovo doba. oko 700. oko 3000. n.« U »Bijeloj božici« govori Robert Graves također o Garamantima:21 »Herodot je imao pravo kad je. arapski muslimani. napokon se stigne do hrpe kamenja u podnožju strmine i ne može se odgonetnuti kamo je nestao rov.. čini se. Ponegdje nisu medusobno udaljeni ni šest metara. a široki četiri metra. no vrlo je zanimljivo da je Herodotove i Strabonove izvještaje o djelovanju Garamanata i Faruzijaca potvrdilo i upotpunilo nekoliko stotina jednostavno nacrtanih ili urezanih vozila s dva kotača i četiri konja koja su pronađena na saharskim stijenama. nije još sigurno.000 ili više grobova što su dosada pronađeni u Vadiju. nepogodna za prevoženje robe. možemo steći određenu predodžbu o tome kako je bilo naseljeno to područje. a takva je morska klima u pustinji Sahari mogla postojati davno. Profesor Flinders Petrie stavlja sveti savez izmedu Libije i kopnene Grčke duboko u treće tisućljeće prije nove ere. e. stanovnike oaze Djerma u Fezanu (koji bi se u suvremenom jeziku zvali Tuarezi). o Garamantima i srodnim temama. Garamantska i faruzijska bojna kola bila su vrlo laka vozila. crnopute narode. Usporedimo li taj broj sa 100... koje zaista očarava. tvrdio da su crni golub i kultovi Zeusova/Amonova proročkog hrasta u Libijskoj pustinji i Zeusova proročkog hrasta u Dodoni jednako stari... gotovo i nema premca u afričkoj povijesti. ovnoglavom bogu Sunca iz egipatske Tebe odakle su.

te ga zadržati na pravom putu. Napomene 1. Plutarh. 1. Ibid. str. 7. Samo neprestano i neumorno primjenjivanje slobodne volje i pažnje može ispravno usmjeriti taj vrlo loše sačinjen organizam. Taj odlomak prikazuje vrlo dobro kakav je mentalitet potreban u takvu društvu koje se na svim razinama osniva na stvarnosti. »tvorac svijeta« je posjetio Zemlju i. malo jasnije kako su se Dogoni i srodna crnačka plemena s Gornjeg Nigera dokopali čudnovatih podataka.« Da bi se više doznalo o tome kako se okosnica simboličnih međusobnih veza proteže čak na najmanja svagdanja dogonska djela. str. (Treba li da dodam da tu izraz "uspješan" nema nikakve veze s računom u banci?) 2. prihvatila spasonosnu etiku. 4. bez takvih pobuda ne bi vjerojatno ni mogli preživjeti svoju vlastitu tehnologiju. 93.« Treba da dodam da je prije dolaska muslimana uništio sjevernoafričku civilizaciju car Justinijan.. 389—390. Sve to rasvjetljava mit. i svi su podjednako beskorisni za nebudnog pojedinca. jedna nad drugom. Pa ipak. o toj raspravi može se čitati u mom četvrtom dodatku. Walis Budge: Oziris i egipatsko uskrsnuće. Priča je stara tisuće godina. Posjetio je. piramida. za Dogone je veza s bogom i sa svjetskim poretkom koji je on stvorio. 40—50. trebalo bi da nas to potakne da i mi postanemo tvorci svjetova. 1911. 2 svezak. arheološka su istraživanja u Fezanu tek započela. kao što nas obavještava Graves u »Grčkim mitovima«23. da na garamantskom području postoji velik broj grobova. na primjer. Tokom vremena pojavljuju se postupno strukture. To daje smisao nizu kategorija i klasifikacijskim stupnjevima koji svjedoče o odnosima između čovjeka i onoga što nije čovječje u svemiru. 1. cit. svezak. a razlog je očigledan: kad je propalo Rimsko Carstvo..kad njihovoga posljednjeg vladara odvode u zarobljeništvo arapski osvajači Fezana. op. cit.24 Sada nam je. op... utvrda i napuštenih gradova koje još nije dirnula arheološka lopata. 136 . bitnu za život. 6. željom koja potiče najbolje među nama. str. u knjizi Le Renard pâle. dakle. svezak.. što im daje njihove vlastite životne funcije. Afrika je postala 'izgubljeni' kontinent. koji leži u pustinji i postepeno tone u pijesak. jer je podalje od karavanskih putova. 1. Oziris. Zapravo. podudarnosti stvara okosnicu koja se može usporediti s građevinskim skelama ili čovječjim kosturom. Ako je Sirius zaista zavičaj "tvorca svijeta". a drama se odigravala na tisućama kilometara. u kojem žive obuzeti željom za doznavanjem.. sve do početka devetnaestog stoljeća. to jest s načinom kako je organiziran svemir i kako funkcionira danas. cit. trebalo bi pročitati cijeli odlomak »Dogonsko mišljenje«. o Garamantima ne znamo gotovo ništa.. Sve ima svoje opasnosti. Wellard kaže. ali bez ljubavi svaki svijet otruje sam sebe. što se čini baš u skladu s naravi poruke koja se prenosila u sasvim različit svijet — u kulturu dvadesetog stoljeća. str. 3. To je mjesto posjetilo najviše nekoliko desetaka evropskih putnika. osim toga. Ibid. Jedina je mana takva načina mišljenja što može okoštati ako se pretjerano usavrši poput baroknog labirinta i što može učiniti bezvrijednim bilo kakvo slobodno istraživanje. spremni smo ozbiljno razmisliti o susjedima koji su možda nekoliko svjetlosnih godina od nas i imaju svoj vlastiti sunčev sistem. bila riječ o mišljenju ili društvu. Griaule i Dieterien: Le Renard pâle. Prema Dogonima. str: »Određ ivanje kategorija klasifikacije. op. te se »pomiješali sa starosjediocima. 44. a to je doznao iz knjiga antropologa Eve Meyrowitz. u jednoj prilično nepristupačnoj udolini pješčanog mora Murzuk. 156. svezak. svezak.. Stoga se nameće zaključak da su bića sa Siriusa.. spoznavanjem. 106—107. str. Ibid. 1. Sir E. a prije svega željom da stvore pravu etičku civilizaciju. svezak. »utvrđeni grad Šarabu. str. Ono što ih oživljuje. 294—295. Njihovo je saharsko carstvo trajalo više od tisuću godina. akrobat na nategnutoj žici arhetip je uspješnog čovjeka. koji nije daleko na jugu. London.« Pošto su Arapi zauzeli garamantsko carstvo. 5. nijedan sistem mišljenja nije savršen. vratio se u Siriusov sustav.. Jer. mogao je odmah zapaliti sebi lomaču. čovječju ličnost. kao što se u srednjem vijeku dogodilo u Evropi kad je Crkva imala odgovor na sve. pa tko se god nije slagao s njenim odgovorom. A. tako da nijedan evropski putnik nije dopro čak ni do Fezana. a svaka ima svoje naročito značenje i blisko je povezana s drugim strukturama.. ako postoje ondje. na južnoj obali Gornjeg Nigera i prihvatili njihov jezik«. pošto je dao ljudima kulturu. Svi su »sistemi« panaceje. Sada kad je naš rod koraknuo na drugo nebesko tijelo i kad počinjemo istraživati svoj Sunčev sustav. Učenje o umjerenosti što ga sadrže sve zdrave filozofije zapravo je učenje o pridavanju pažnje u svako doba. preživjeli su Garamanti pobjegli na jugozapad. crncima. U ljubavi se može živjeti. 2. učenjem..

Osim toga. 15. osim toga. str. da se okreće »u obzorju« i da se »okreće kao sunce«. Drugi Argus ima stotinu očiju i čuva Iju. Tražeći egipatske izvore. str. grčka riječ »izlazak zvijezde« ima veze s »rastom zubi iz desni«. 1920. što ga u »Odiseji« utjelovljuje Argus. 137 . 1969. Op. Vidi Sir E. uz riječ »hierax« 20. dakle. 60.) i konfučijevski je izraz za vrlinu. međutim. napomenu. 238. Sirius je u Egiptu »Lučna zvijezda«. cit. cit. tiskao i The Travel Book Club. prema predaji. Egipćani su govorili da je pokojnički duh »otišao k Neftis«. 3. 16. 2. U tom unutrašnjem svetištu slavili su se Izidini misteriji. koja je povezana s predajom o Siriusu i s Izidom. svezak.. J. Vidi 6. kruga« i izvor je latinske riječi arcere. povezanu s Anubisom (koji je.. 21. Rani su Egipćani vjerovali da je Sirius prebivalište pokojnih duša. London. 14—16. »arka«. 22. cit. London. str. tvrdili da emanacije iz Siriusova područja oživljuju stvorenja na Zemlji. str. cit. U Izidinu hramu u južnoj Italiji postoji u unutrašnjem svetištu slika stookog Argusa (ima. 13. cit. a Sirius B se. Ibid. Ibid. 1967.. op. 65. Dvojne zvijezde. a to vjeruju i Dogoni. a i na “zvijezdu koja ne miruje” — očito je riječ o zvijezdi koja se giba. 14. A. 12. U 5. »L« je sasvim uobičajen. svezak. Hutchinson. Egipatska riječ ārq odnosi se na predodžbu »ciklusa. Grčki mitovi. Osim toga. kao što smo već naslutili. James Wellard: Izgubljeni afrički svjetovi.. normalno lice i oči).1967. 2. London. 19. Egipatska riječ ārqi odnosi se na kraj ciklusa. Egipatska riječ »strijelac lukom« odnosi se i na tešku zvjezdanu kovinu. koje su — prema Plutarhu — bile Izidini misteriji. pa ta predodžba potječe vjerojatno iz te egipatske igre riječi. 2. Vidi 12. Dakle. Iza mitova se skrivaju značenja koja se mogu odgonetnuti ako se vratimo hijeroglifima i pronađemo sinonime koji tvore igru riječi. svesku Goodwinova prijevoda Plutarhovih Moralia. 10. 182. "Argos" itd. putanja Siriusa B. »zmijski zub« je igra riječi u vezi s »božicom Sirius«. Oziris. osim toga. 9. No i srodne riječi u grčkom jeziku daju važne podatke: Argus je pas povezan sa ciklusom. Tako misle i Dogoni. op. To je prilično jasan opis tamne Neftis koja se kao »sunce« okreće oko Siriusa. 3. Riječ koja označuje tešku zvjezdanu kovinu slična je riječima "patuljak" i »težina«. U priči o »Argu« posijao je Jazon »zmijske zube«. 341. upotrebljavajući opet poznatu riječ ārq. KRATAK PREGLED U staroegipatskom jeziku znak hijeroglifi riječ koja označuje »božicu« znače istodobno »zmija«.. prev. a slična je riječi »patuljak«. napomenu. Egipćanski bogovi. 23.. »prijestolje« i »težina«. Prema tome. to jest o Siriusu B i njegovu pedesetogodišnjem ophodnom vremenu. cit. op. 1874. Budući da su Egipćani smatrali Sirius drugim svijetom pokojnih duša. A Siriusov hijeroglif znači i »zub«.8. 17.. uostalom. str. Egipatska riječ »pedeset« (od koje su izvedene arapske i hebrejske riječi koje znače »pedeset«) odnosila se na pedeset vrućih Siriusovih "pasjih dana". str. 164. da je Izida u vrlo tajnom i svetom kontekstu bila blisko povezana s »pedeset« i »jednom stotinom (Hekatom) — a Izida se izjednačivala sa Siriusom. U egipatskom se jeziku označuje Siriusovo područje riječju koja znači. Op. 18. napomenu uz prošlo poglavlje. Cambridge University Press. Vidimo. Op. sastoji od »teške zvjezdane kovine«). poput »jen« koja se u engleskom jeziku izgovara gotovo kao »run« (ran—nap. Wallis Budge: Rječnik egipatskih hijeroglifa. a glas koji je prilično sličan "r" upotrebljava se u riječima što ih ponajčešće transkribiramo sa »j«. 3. Te riječi potječu od egipatske riječi ārq. Vidi 13. i 14. svezak. 11. str. 311. op.. Nesposobnost Kineza da razlikuju dva likvida osobito je čudna zato što u svom jeziku imaju manje-više oba ta glasa. Vidimo tu na djelu mitološki šifrirani jezik u svetim igrama riječi. Fage: Povijest Zapadne Afrike. Egipćani su. pronalazimo objašnjenja riječi »Argo«. kad su se zmijski zubi posijali u tlo. zanimljivo je što su drugi svijet zvali ārq-hehtt. Danajevih pedeset kćeri donijelo je iz Egipta u Grčku (i odatle u južnu Italiju) Tezmoforije. 24. cit. izrasli su iz njega kao iz desni — to jest zvijezda Sirius (»zmijski zub«) digla se nad obzorje. D..

a upotrebljava se u vezi s Anubisom tako da se može dobiti značenje »brojilac mjeseci dok prelazi stazu«. Očito. ili njihovi (nepoznati) prethodnici doznali sve to?« Kakav je odgovor na Siriusovo pitanje? Ne znamo ga.Egipatska riječ koja znači »početak ciklusa« (i koja se slaže s riječi ārq. premda ne i odgovoriti na nj. mnogo razvijeniju kulturu nego što je naša — da i ne spominjemo tehnologiju koja im je omogućila međuzvjezdana putovanja! Možda ćemo morati prihvatiti misao koja nas vrlo uznemiruje. u Mali. postoje geodetski trokuti. Brojna istraživanja koja bi trebalo da započnu pošto se postavilo pitanje o Siriusu. možda nas nadziru u ovom trenutku automatskom sondom negdje u našem Sunčevu sustavu i možda se namjeravaju jednog dana vratiti osobno da bi provjerila kako napreduje civilizacija koju su ona utemeljila. Tako smo urvrdili da izvor vrlo neobičnog znanja o sustavu zvijezda Sirius A. Stoga imamo: »brojenje stotinu mjeseci dok se prelazi kružna Siriusova staza«. leži čak u preddinastijskom Egiptu mnogo prije 3000. tada imamo dva pedesetogodišnja ophodna vremena Siriusa B. preselili se na zapad kao Garamanti (koje je opisao Herodot). 138 . povezani s arkom. "bog koji prebiva u obzorju" i »Izida kao Sirius«. Ista riječ znači. Dogoni čuvaju kao svoju najsvetiju tajnu predaju baš onu predaju koju je iz preddinastijskog Egipta donio »Danaj« Grcima. da bi se napokon shvatilo bilo što. Egipatska riječ »pas« znači i »zub« (hijeroglif »trokut« znači »Sirius« i »zub«). potrebno je znati prava pitanja. potom bili potisnuti na jug i poslije mnogo. razumljiva samo društvu koje je tehnološki razvijeno kao naše današnje. Tako dobivamo: "brojenje stotinu mjeseci dok se prelazi Siriusova staza". Siriusa. izmijeniti pitanje o Siriusu. koji su je prenijeli u Libiju i odande. Arheologe očekuje težak zadatak da pokušaju protumačiti brojne sličnosti izmedu Sumera i Egipta. e. Jedan sinonim znači »stotina« i »Sirius«. kojima su početna točka Teba. mnogo stoljeća stigli do rijeke Niger u Maliju i pomiješali se s tamošnjim crnačkim stanovništvom. osim toga. treba svakako da uzmemo u obzir mogućnost da su primitivni ljudi kamenog doba dobili civilizaciju na pladnju od izvanzemaljskih bića koja su posjetila Zemlju i ostavila nam svoje tragove da ih odgonetnemo. nisu shvatili pedesetogodišnje ophodno vrijeme Siriusa B koje je Mojsije (upućen u egipatske tajne i "odrastao kod faraona") vjerojatno imao na umu. U egipatskom jeziku riječ »tajno obzorje« znači ujedno »dva duha« — to jest svijetla Izida i tamna Neftis. Zamijenimo li mjesec godinama (kao što ih je možda zamijenio Mojsije?). ali i »pasji bog« i “jedna stotina”. napokon. okružene pedesetoricom bogova koji tvore jajolik oblik (eliptičnu putanju) u kojem se »svijetli bog« suočava s »tamnim bogom«. Plutarh nas upoznaje s perzijskim prikazom Pasje zvijezde. Uspjeli smo. potomci Grka s Lemnosa koji su tvrdili o sebi da potječu “od Argonauta” i koji su doplovili u Libiju. U biblijskom Levitskom zakoniku naređuje Mojsije Hebrejima da svakih pedeset godina slave jubilej. predaju koja se bavi »Siriusovom tajnom«. no nisam nikada čuo da su postupili tako. Razmatrajući početne elemente onoga što možemo nazvati čovječjom civilizacijom na ovom planetu. Čini se da se tajno obzorje odnosi na putanju Siriusa B u kojoj Sirius B živi. Ista riječ znači i »osnovica trokuta« (a riječ »trokut« je varijanta Siriusova imena. znaju već da postojimo. koje se označuje hijeroglifom »trokut«). prije nove ere. Ti tragovi sadrže potanka obavještenja o sustavu zvijezde Sirius. koje ukazuju na neki još neotkriven zajednički izvor obiju kultura — na neku potpuno zaboravljenu civilizaciju čiji ostaci zacijelo negdje postoje. Znamo da su Dogoni što se tiče kulture. odnosno Behdet. možda nam dadu više odgovora nego što u ovom času možemo zamisliti. prije n. »kraljem ciklusa«) znači ujedno »proročište« i "prednji i stražnji vršak broda" — što potvrduje moju postavku o »Argu« i proročištima. Kucnuo je čas kad treba da se suočimo s neizbježnom činjenicom da postoje izvanzemaljske civilizacije i da imaju. Anubis (koji to čini) jest »krug«. Sirius B i možda Sirius C. Druga egipatska riječ koja označuje »zub« znači »prelaziti stazu koracima« i »učiniti jakim«. Više se ne postavlja pitanje: »Kako su Dogoni doznali to?« Sada pitanje glasi: »Kako su Egipćani iz preddinastijskog doba prije 3200. koje imaju Dogoni. Vidimo da su stari Egipćani imali istu predaju o Siriusu na koju smo naišli kod plemena Dogon u Maliju. dakle. ali i uzbuđuje: razumna bića odnekuda iz naše galaksije posjetila su već Zemlju. Vjerujem da je sada kucnuo čas kada treba da otkrijemo te šifrirane podatke. Međutim. a vjerojatno i fizički. Osim toga. vrlo vjerojatno. Međutim.

sivom.. koja se činila smeđom. Nad vodom se pojave ženine grudi. Vjerojatno su joj puknule naramenice kupaćeg kostima. što li će učiniti? Sada ga je jasnije vidjela u vodi. te skoči naprijed. Uto žena ispusti tih. iskrivivši tijelo. Sirena je još pljuskala repom po vodi i promatrala djevojčicu. Iznenada se probudila. čak crnom. ali ovaj put tiše. srebrnastom. dakle. a dupin se opet približi. gotovo sjajan. Tiho zapljuskivanje valova sličilo je uspavanki. dvije dugačke uske pukotine koje su se otvorile i zvučno zatvorile kao da njima upravljaju mišići. Događa se nešto zbog čega će upamtiti taj dan. izgledala je 139 . Rep mu se trznuo uvis i spustio. djevojčica vidje da su ženi nad grudima. Nije se. Vidjela mu je za tren repnu peraju. Izgledale su kao dva otvora kroz koje se može nebo vidjeti. na leđima joj je lepršala nekakva dlaka poput morske trave. Sliči majci kad žurno oblači kućnu haljinu prije kupanja. Sve su se te boje miješale. — Tko si ti? — zapita djevojčica. pomisli djevojčica. približavao se sve više pijesku. Imala je na licu srebrnastu šminku i pogledala uvis. poput golemih kitova koji to ponekad čine u očaju? Zar se taj dupin zaista želi ubiti? Užurbano je potrčala prema mjestu koje je.. bilo dupinov cilj. Više neće morati tupo sjediti na morskoj obali i dosadivati se. Opet joj pucne naramenica kupaćeg kostima. on se malo povuče. već vrlo blizu. Nije imala nogu. Oči joj bijahu poput vrućeg sunca. mislila je: »Kad bi mi se barem dogodilo danas nešto divno!« Sunce je obasjavalo vrlo toplim zrakama žal i omamilo je. Ponovno se začuje pucketanje. Činilo se da puže po pijesku.. baš ispod lijepih ključnih kosti. uznemirila se. Naslonivši se na lakat. Bila je sirena. No. sumaglica od vrućine se raspršila i sve se vidjelo neobično bistro.TREĆI DIO S one strane tajne OSMO POGLAVLJE Basna Sjedila tako jednom jedna djevojčicana morskoj obali. medutim. podigla je malo svoj dupinski rep i blago pljusnula njime nekoliko puta po plitkoj vodi. Taj je dupin bio svijetao. Odgovorila je djevojčici ukočenim pogledom i visokim tuljenjem. Prsa su joj bile lijepe srebrnasto zelene boje i sjajna na suncu. Djevojčica sjede na pijesak i pokuša je bistrije pogledati. probijajući se kroz valove. pomisli djevojčica. Jadni se dupin nasukao na pijesak! Obuzeta sažaljenjem. Djevojčicu poče hvatati san. Bila je ono biće koje je djevojčica u početku smatrala dupinom. pa pljusne u vodu blizu onog mjesta gdje je sjedila djevojčica. djevojčica zagazi u vodu i krene prema njemu. koliko je mogla zaključiti. gledao ju je. Sirena nije imala ljusaka kao obična riba. Opet je ugledala nešto — nešto što se približavalo obali. Djevojčica opazi da su se duge uske pukotine na ženinim prsima otvorile i odmah zatvorile. Potom je ostao nepomičan. dok su se valovi valjali mimo nje i povlačili se. Ovaj put. — Uhvatila si dupina? — zapita ženu. svjetlucanje nečega na suncu. Zadrijemala je. Tada se začuje opet pucketanje kupaćeg kostima. Majka ju je bila poslala da se igra. Nalazeći se pod vodom. Oči su joj bile bistro-plave. Zrak je postao svjež. zelenom.. Koža joj je nalikovala na kožu dupina što u akvariju skaču kroz kolutove. Zar se namjerava zaletjeti na pijesak. nasukao. zatim još jedan blijesak. ne skidajući pogleda s nje. Gledala je djevojčicu i bila nepomična. U daljini je spazila neki blijesak u moru. sličan zujanju. Krenula je prema djevojčici. Neposredno ispod ženinih ramena začuje se takav zvuk kao da su joj naramenice kupaćeg kostima pucnule o kožu. Osim toga. Učinilo joj se da vidi u vodi i nekakvu morsku travu koju vuče za sobom. Zaustavio se. bila je srebrnastija i zelenija. Ženine su oči naličile šumu valova. Ispružila je tijelo. dugačko.. No. kao što je djevojčica kuckala ponekad prstima po klupi u školi. Izgledala je nezadovoljna. Budući da se dupin sve više približavao. Veoma je sličila goloj ženi. nalik na pjesmu. Činilo se da ne može dalje. Veoma se uzbudila. Što li želi? Djevojčica se vrati na obalu. ali joj se izraz lica ne promijeni. Žena se promeškolji kao da sjedi neudobno na visokoj stolici. glatko i sjajno na suncu. Uto izroni tik kraj njega neka ženska glava. Djevojčica je bila zabrinuta zbog dupina. poput neba. Vjerojatno je riječ o dupinu. ugodan glas. Ženino lice kao da je zaista bilo srebrnasto. — Doplivala si s neke lađe? Žena dugo zacvili. osim što se blago njihala.. Promatrajući valove. Bile su gole.

dušo. — Mama! — uzvikne panično. — Ne budi smiješna. vidjela si je! Majka pogleda kćerku tako kao da bi se i djevojčica mogla svaki čas pretvoriti u sirenu.pospana. pa to je živo! Miče se! Ne! — okrenula se majka i pokušala gurnuti djevojčicu prema kući. djevojčica joj umakne i potrči prema moru. — To je nešto s neke brodske olupine — reče majka. to je sirena! Dođi i pogledaj je! Osjećajući mučninu i strah u želucu. dok ju je kćerka uzbuđeno vukla za suknju. uhvati se objema rukama za glavu i pade na koljena. vraća u duboku vodu. Djevojčica ustade i reče joj: — Još nikada nisam vidjela sirenu. — Kako si meka — reče — nisi poput riba. gledala to užasno sluzavo morsko biće s nasadenim čovječjim tijelom. — Nije. okrenuvši se. sirene ne postoje. to je sirena — odvrati djevojčica. Zaista je vidjela pred sobom srebrnastu sirenu! — Nemoj. i odmah nestaje s vidika. te ispustila dug šaputav glas koji je podsjećao na šum mora u daljini. tu grozotu. — Mama! Mama! U tom času začuše pljuskanje vode i. Za dijete »može ono bolje plivati«. krikne: — Nemoj! Bježi! Bježi od toga! Tada potrči i opazi da je to biće zaista napola žena. One žive samo u pričama. — O. Nagne se naprijed i vjerojatno grlom. stvori čudnovat niz coktanja i pucketanja. ispruživši ruku kako bi je gurnula prema kući. Majci je ono odvratno i strašno. vidješe još sirenu kako se munjevito. a oči kao da joj pozelenješe.. koje se stezalo i micalo. Bilo je grozno.. oštri pijesak. — O. bože! — prozbori majka. Djevojčica ubrzo stigne do svoje prijateljice iz mora. već je samo gledala za njom. ljuljajući se i zujeći otegnuto i glasno. mama. — Nećeš otići. Medutim. a napola riba. Sirena je otišla. nemoj! Bježi od nje! Grozna je! Djevojčica joj poslušno priđe. On će najbolje znati što treba učiniti. to čudovište. Svidjela joj se sirena. — Što je. Smijem li pozvati mamu? Sirena kao da je odgovorila lupkanjem peraje o kožu negdje iza sebe. Sirena se nije ni pomaknula. 140 . — Ne. mama? — zapita djevojčica koju je sada takoder obuzimao strah. — O. srebrnasto je i divno. Otvorila je usta. Djevojčica brzo otrči. i ribe su meke. ispunjena gađenjem. Žena kao da je kimnula u znak slaganja. djevojčica je dotakne. mama. Tada je rukom i prstima s opnom za plivanje pozvala k sebi djevojčicu. razumno vodozemno biće. — Otišla je. — O. — Idi kući! Idi kući! — izusti i žustro gurne kćerku kako bi je natjerala da potrči. Mislim. Stojeći u plićaku. Otrčat ću k mami i reći joj da si ovdje! — Poče se povlačiti. Možda je to stvorenje ranjeno. što je to bilo. nagnula se naprijed misleći da će povraćati. crpio podatke iz hramskih zapisa (naravno. koji je — čini se — poznavao Aristotela i koji je. mama. srebrnastog i lijepog. dušo. tako da su joj se na ružičastim desnima vidjeli šiljasti zubići. ali ti si glatka. bez napora. — Kladim se da plivaš bolje od običnih ljudi.. majka krene za kćerkom. No. Majka je iz daljine opazila da nešto leži u morskoj pjeni na obali. Još nikada nije vidjela nikoga tako glatkog. što si pronašla? U to se ono na obali iznenada pomakne. — Idem po tatu. dok je ona. poput zmije.. U drugom dodatku naći će čitaoci prijevod sačuvanih odlomaka iz nestale »Babilonske povijesti« što ju je na grčkom jeziku napisao babilonski svećenik Beros. Pođi sa mnom. a majka. vidjevši je kako stoji kraj tog stvorenja koje se micalo. dušo? Reci mi da nije istina! — prostenje i spusti glavu na vrući. Još više se nagne naprijed i pogleda djevojčicu. no majka joj se gušila i iskolačenih očiju teturala prema njoj. * To je pričica o djetetu i odrasloj osobi i o njihovoj različitoj reakciji na nepoznato. dozivajući je slabim glasom.. osvrćući se često kako bi vidjela da li je sirena čeka. zar ne? Čekaj me ovdje! Smiješila se i nastojala saopćiti svoje namjere. Dakle. bože! — prostenje. Osjetivši da joj se grči želudac. pišući povijest svoje zemlje na osnovi izvornih dokumenata.

objavljenom posmrtno 1876). crtež). zbog svojih razloga. Nisam to opazio ni u Apolodorovu izvještaju koji navodi Carl Sagan u svojim »Razumnim bićima u svemiru«. Glavni pojedinac u toj skupini vodozemaca zove se Oannes.1 30. pa vjerojatno nećemo nikada doznati da li ju je Beros spomenuo ili nije. Ako na nekoj planeti u Siriusovu sustavu žive razumna bića. Prikazuje ih kao poludemone. Bilo mi je stalo do toga da imaju neko ime jer. Babilonci su utemeljenje svoje civilizacije pripisivali skupini stranih vodozemnih bića. obratio osobitu pažnju pojedinosti koju je Abiden. U nešto kasnijim predajama nego što su one kojima se služio Beros pretvorio se Oannes u filistejskog ribljeg boga Dagona. slika.. dobro poznatog mnogim čitateljima Biblije. Još jednom sam pročitao Berosov fragment koji je sačuvao savjesni Apolodor i pažljivo sam ispitao prijevod tog teksta. Riječ je. postao božanstvo poljodjelstva. U svom djelu Beros opisuje predaju iz svoje domovine o porijeklu njene civilizacije. iznenada sam se upitao što bi zapravo mogla značiti riječ »Anedot«.. Dogoni tvrde da su vodozemna stvorenja ribljih repova utemeljila i njihovu kulturu. nastalog osvajanjima Aleksandra Velikog. Perzijski zaljev i Indijski ocean. 8. Anedot. Što li su značile neprevedene riječi »Muzar« i »Anedot«? Začudo. Prema Apolodorovu vrlo pomnjivu izvještaju. Stoga je. o izvanredno važnoj pojedinosti. što nije spomenuo da je osim Oannesa bilo i drugih vodozemnih bića. dok nisam nabavio svoj vlastiti primjerak Coryjevih »Drevnih fragmenata«2. kao što ćemo odmah doznati. Jer. Beros naziva vodozemce skupnim imenom »Anedoti«. nisam ni zapazio da riječ i »Muzar« i »Anedot« nisu prevedene. konačnom izdanju Coryjeve knjige. u Berosovim odlomcima koje je sačuvao povjesničar Apolodor čitamo da se »iz Eritrejskog mora pojavio još jedan lik poput prvoga. Dabome. baveći se Berosom. Apolodor prigovara Abidenu. Međutim.3 Zbog svih tih razloga smatrao sam da treba da uključim kao dodatak ovoj knjizi sve Berosove sačuvane fragmente (osim onih nekoliko koji nemaju veze s našom temom. U knjižnicama. zanemario.« Stoga je. kao što ćemo sada vidjeti. Aristotelovu učeniku. U očuvanim se Berosovim odlomcima ne govori o filistejskoj predaji.. CRTEŽ: Oannes ribljeg repa na gemama u Britanskom muzeju. a mogu se naći u trećem. ako »Dagon« nije iskrivljen oblik »Odakona«.« Eritrejskim morem nazivali su stari narodi vodeno područje koje danas dijelimo na Crveno more. egipatski hijeroglif na babilonskoj gemi. potrebno neko ime za ta bića. Kaže: »Što se tiče tih bića. ako namjeravamo povremeno raspravljati o njima. 7. Neko sam vrijeme smatrao da je riječ »Anedoti« prikladno i u predaji potvrđeno vlastito ime tih bića. uvijek u žurbi. Jer. i 31. U knjizi ima nekoliko njegovih slikovnih prikaza (6. Prilično je očito da je to iskrivljen oblik »Dagona«. lako izmaknu takve pojedinosti. Već smo imali priliku da ga upoznamo. koja nije nigdje prevedena u Coryjevim prijevodima Berosovih odlomaka.u čije se doba pojavio iz Eritrejskog mora Muzar Oannes. Čitatelji su bili kozmopolitski stanovnici helenističkog svijeta. a ne kao bogove. imao je isti zamršeni oblik između ribe i čovjeka i zvao se Odakon«. na desnoj se vidi zvijezda i Ozirisovo oko — nalazimo. u kojem piše: ». ona su — sudeći prema svemu — vodozemna i izgledaju kao nekakav križanac između čovjeka i dupina. Ta je pripovijest neobična. Tada je Oannes. dakle. Imajući to na umu. kao Dagon. Abiden ih nije spomenuo. i 9. te da su stigla iz sustava zvijezde Sirius. ako nije nadohvat ruci sav materijal uvijek izmakne nešto i ne 141 .napisanih klinovim pismom) u svom zavičaju. te 30.

Vjerojatno je odvratnost djelomično posljedica onoga što smo naučili u mladosti. kojima duguju sve. smatram zaista velikom ironijom što u našem bliskom susjedstvu postoji možda vrsta razumnih bića koja su 142 . 31. mogli mnogo više reći psiholozi. Jer. A takva zamjena ukazuje na maštu koja se vjerojatno može smatrati bolesnom. O tome bi. ma kakvi bili izvori gađenja.uspoređuju se tekstovi onako često kao što je potrebno da bi se postupno počelo čitati između redaka i da bi se stekle dodatne spoznaje. Poznavao sam jednu djevojku koja je u svojoj spavaćoj sobi. na svoje iznenadenje. Ništa ne ukazuje tako uvjerljivo na istinitost tih izvještaja kao baš ta babilonska predaja da su vodozemci. Stoga sam potražio značenje tih riječi u rječniku.4 No. stoji pred omfalosom koji je prekriven geodetskom mrežom sa silaznim oktavama na objema stranama. zvan Anedot. odvratni i strašni i da ih je grozno pogledati. Izmišljena bi predaja o podrijetlu civilizacije po svoj prilici veličala divne bogove ili junake koji su je osnovali. iako ne i opasnom (izuzev miša). Ne želim osuđivati tu djevojku zbog njena čudnog ukusa. No. ustanovio sam. ali vjerujem da će se većina čitatelja složiti kako je ona zanimanje za zmiju pretvorila nekako u nešto drugo. to ju je veoma uzbuđivalo. No. umjesto toga nalazimo jasne opise »životinja obdarenih razumom« (izvještaj Aleksandra Polihistora) koje u svojim zahvalnim i strahopoštovanjem ispunjenim štićenicima izazivaju mučninu svojom odvratnošću. u mraku... Štoviše.. a dolje lijevo su »Nommova usta«. oni ljudi koji pokazuju izrazitu sklonost prema takvim stvorenjima ponajčešće su bolesni. skloni smo osjećaju odbojnosti prema svim sluzavim stvorenjima... Nekako se najčešće navodi ona verzija Berosova izvještaja koju je sačuvao Aleksandar Polihistor. Zapravo. bez sumnje. bilo bi potrebno vrlo mnogo uvjeravanja da bi se izmijenio taj stav.. u njegovo je vrijeme jedan poludemon. nade da se uspije zaista su minimalne. predaja to otvoreno priznaje! Problem odvratnosti je težak. Pretpostavio sam da bi ih Cory preveo na engleski da im je značenje jednostavno i očigledno. Kao ljudska bića. A najviše je uživala u tome kad bi noću. »Muzar« je »grozota«. baš tu počinju problemi. da je njihovo značenje sasvim jednostavno i jasno. Gore je očna zvijezda. držala šarenog udava radi »društva«. nju Abiden uopće ne upotrebljava. čula zmiju kako se skliže niz bočnu stranu svog spremišta. No. CRTEŽ: Oannes ribljeg repa s asirskog pečatnog valjka. kraj kreveta. izišao drugi put iz mora. slika) otvoreno nazivali »odvratnim grozotama«.« Što se tiče riječi »muzar«. Ako se nekome gade zmije ili pauci. zapravo. njime se više ne može gotovo nikako vladati kad se ono jednom razvije. a »anedot« je »odvratan«. A u verziji koju je sačuvao Abiden upotrebljava se riječ »anedot« samo kao vlastito ime: ». stvorenjima koja pužu i uvijaju se. jer Aleksandar Polihistor ne upotrebljava u svom prikazu riječi »anedot« i »muzar«. Možda čitaoci sada razumiju zašto sam napisao onu malu basnu. Imajući na umu taj čovječji odnos prema ljigavim stvorenjima i problem odvratnosti općenito. Svakog ga je četvrtka hranila živim mišem i uživala je gledajući kako ga udav proždire živoga. Babilonci su ona stvorenja kojima su pripisivali utemeljenje civilizacije na Srednjem istoku i koja su poštovali i podizali im goleme kipove (9. vrlo sličan Oannesu.

jer bilo je vodozemno. a i noge.. Prema Berosovu prikazu koji je sačuvao Aleksandar Polihistor.. slične čovječjima. glas i govor bili su joj razgovijetni i čovječji. ispravljajući jedne prema drugima.. Čini se da se Berosov original izgubio mnogo prije izvornih izdanja Abidena. takoder izgubljenu.skliska i odvratna..« Tko je bio Beros i koliko se možemo pouzdati u njega? Najbolje je da podatke o tome potražimo u Coryjevu predgovoru: »Babilonac Beros bio je u naponu snage za vladavine Aleksandra Velikog i živio je neko vrijeme u Ateni. pod ribljom je glavom imala još jednu glavu. dodane ribljem repu. bizantskog povjesničara iz devetog stoljeća nove ere. Kad bi zašlo sunce. iskoristio je hramske zapise i kaldejsko znanje i predaje. njena se slika sačuvala do dana današnjeg. i Anedotima. prikazom Babilonije. ili na nekom egipatskom papirusu iz helenističkog doba. kad svi drugi užici u životu izostanu. Megastena i Aleksandra Polihistora. ostaje nam uvijek uživanje u ironiji. čini se. što je razumljivo. mnogi tvrde da je kaldejsku povijest napisao na grčkom jeziku.. Osim toga. Apolodora. kršćanskog povjesničara iz četvrtog stoljeća nove ere. vjerojatno pripadaju toj knjizi prva dva odlomka.« 32. Ni jednome od četvorice pisaca koji su sačuvali Berosove odlomke nisu ni vlastiti zapisi ostali nedirnuti do današnjeg doba. ali koja su udarila temelje mnogim elementima naše čovječje civilizacije i imaju tako razvijenu tehnologiju da mogu putovati između zvijezda. obuhvaćala povijest svijeta prije potopa. a Megasten je napisao »Indijsku povijest«. čini se da je stvorio svoje djelo iskreno poštujući istinu. Prva knjiga te povijesti započinje. vodozemci izgledaju ovako: »Cijelo je tijelo te životinje nalikovalo na riblje tijelo. stvorio je neobično povijesno djelo. CRTEŽ: Dogonski prikaz Nommoa Što se tiče dvojice kasnijih pisaca koji su sačuvali Berosove odlomke. Ako u nekoj skrivenoj bizantskoj redovničkoj knjižnici. Povijest davnog doba skicirao je na osnovi slika na hramskim zidovima: u zapisima i predaji potvrdile su se mnoge pojedinosti kao istinite. sačuvali su opet sve Berosove odlomke koje su raniji pisci naveli u svojim djelima. tako da se nije moglo sumnjati u njih.. danas izgubljenu.. Abiden — Aristotelov učenik — napisao je »Asirsku povijest«.. Kasniji pisci. to bi biće opet uronilo u more i provelo cijelu noć u dubini. ili na nekoj babilonskoj 143 . poput Euzebija. Druga je knjiga.. i Sinkela. Preporučučujem je i ljudima. Kao Belov svećenik. Zaista.

Vodozemce je poslao na Zemlju Amma (čije je ime. vođu. naravno. ostatak imena boga Amona iz oaze Siva). čije je boravište takoder u vodi i koji se ponekad povezuje s Oannesom.. a što oni opisuju kao pojavu nove zvijezde na nebu. Dogoni opisuju i vidljive učinke arkina spuštanja:9 »Arka se spustila na Liščevu suhom tlu i premjestila hrpu prašine što ju je podigao vihor koji je izazvala. Međuzvjezdani bi svemirski brod vjerojatno 144 . prema našoj pretpostavci. bog svemira.. kad je pristao. tako i Dogoni često govore samo o »Nommou« kao pojedincu. još neke odlomke. uvjeren sam. Oni se zovu Nommoi. može i očekivati. vjerojatnije o njegovoj arci. Dogoni kao da jasno razlikuju arku kojom su se Nommoi spustili na Zemlju i ono što bi. crtežu vidi se kako Dogoni prikazuju izgled tih bića. kao što su Babilonci. ona je zastrugala po tlu. najprikladnije sredstvo za slijetanje na neku рlanetu rakete.7 odakle su Dogoni — prema svojim vlastitim tvrdnjama — nekoć došli (prije nego što su otišli u Mande). Spuštanje arke zacijelo je bilo bučno kao i uzlijetanje mlažnjaka ako se stoji u blizini. Dogoni opisuju zvuk pri arkinu spuštanju. Što više. * Čitaoci se vjerojatno sjećaju da sam potkraj Prvog poglavlja spomenuo da je »riječ« za Dogone poput logosa.5 Pogledajmo sada što nam može reći pleme Dogon o vodozemnim bićima koja su navodno utemeljila i njegovu kulturu.«10 Otuda se razvilo i odredeno narodno vjerovanje: "Albin je zemaljski dokaz o Nommovim opekotinama dok se spuštao: kaže se da je on 'trag opekline'. Može se lako zamisliti kakva je buka u toj pećini. nego skupno »Anedote«.« Osim toga. kaže se: »On je poput plamena što je izišao kad je dodirnuo Zemlju. pobijelio je. Kažu da je Nommo bacio svoju »riječ« na četiri strane dok se spuštao* i da je ona odjekivala kao kad djeca bacaju u određenom ritmu kamenove u četiri velike stijene u vrlo maloj pećini kraj jezera Debo. mogao biti pravi međuzvjezdani svemirski brod koji je lebdio u daljini na nebu. Pristajanje arke opisuje se izvanredno potanko. Dalje nas izvješćuju: »Od snažnog sudara postalo je tlo hrapavo. crtež.« O Nommou. Dogoni vele: »Nommo je bio 'crven kao vatra'. zvijezde koja je otišla s Nommoima kad su oni napustili Zemlju.. jer znači »zrak«. a i »Učiteljima« ili »Nadzirateljima«. Imajmo na umu da su. izuzev antigravitacijskih strojeva (koji možda i nisu mogući).8 Vjerojatno žele saopćiti da proizvode zaglušnu buku. otprilike pravac prema Egiptu i Srednjem istoku. CRTEŽ: Nommov silazak s neba (dogonski prikaz) Čini se da se Dogoni služe izrazom »štrcanje krvi« za ono što bismo mi nazvali »ispuhom rakete«. Nommoi se skupno nazivaju »Gospodarima vode«. ipak.«6 To veoma sliči babilonskoj predaji o bogu Ei (Enkiju kod Sumerana). Takav se opis. Nommov ožiljak. Oni moraju živjeti u vodi: »Boravište Nommoa je u vodi. Možemo zaključiti da se taj opis ne odnosi samo na buku nego i na jak vjetar. Pripisuju im da su se spustila arkom. radije spominjali Oannesa. bez obzira na to koliko je usavršen međuzvjezdani matični brod i koliko se razlikuje od raketa i bez obzira na to kako je razvijena civilizacija koja priprema spuštanje na planetu.« U vezi s tim pogledajmo 33. raketno je načelo tako jednostavno da se vjerojatno neće odbaciti sasvim ni u predvidivoj budućoj tehnologiji. Berosovi se odlomci objavljuju ovdje prvi put poslije 1876."11 33.. Na 32. crtežu kako se »brzo okreće dok se spušta«. a došla su — čini se — sa Siriusa. No. Priča se da se arka spustila na Zemlju sjeveroistočno od dogonskog područja.. a to je.. zapravo. Jer.. možda nećemo nikada znati o Berosu više nego što znamo sada iz treće ruke. koju prikazuju na 35. i 34.pločici ne pronademo.

Stoga ne vjerujem da su »leteći tanjuri« svemirska vozila. Nisam zanesen »letećim tanjurima«. zar bismo tratili vrijeme i novac na takve očite besmislice? Meni se čini da NLO-ima nedostaje smisla koji bi se mogao uvjerljivo spojiti s posjetom izvanzemaljskih bića.16 Nisu svi Nommoi došli na Zemlju. Doći će do »Nommova uskrsnuća«. 'otac' čovječanstva.izgledao poput neke sjajne nove zvijezde. Čini se da je na njima zvijezda u trima odijeljenim stanjima koja se razlikuju s obzirom na količinu »krvi koju štrca« zvijezda. u parovima.14 Navodno će se Nommoi vratiti. težina arke izazvala je štrcanje 'krvi' prema nebu. Dogoni spominju krug crvenkastih zraka oko nje. treba da dodam ovo: vjerujem da u ovom času nadzire Zemlju neka naprednija izvanzemaljska civilizacija i slutim da to nadziranje obavljaju automatske kompjutorske sonde. Dogoni možda označuju međuzvjezdani svemirski brod koji lebdi visoko iznad Zemlje izrazom ie pelu tolo. crtežu možemo vidjeti tri različita plemenska prikaza ie pelu tolo koji se međusobno dopunjuju. prev. Nommo je »nadziratelj svemira. odnosno svemirski brod. ostavljene u ovom sunčevu sustavu jednom u prošlosti. Stoga se ne smijemo iznenaditi što je »nebeski simbol uskrsnuća 'zvijezda desetog mjeseca'1. Međutim. Ne vjerujem da bi se svemirski brodovi ponašali tako hirovito kao što se ponašaju NLO-i.. Jedan koji se zove Nommo Die. on je čuvar »duhovnih načela živih stvorenja na Zemlji. a vozilo za iskrcavanje bilo bi jednostavna raketa.13 Na 37. Premda smatram većinu takozvanih opažanja NLO-a pukom histerijom ili običnom zabludom. ona će se oblikovati kad se spusti Nommova arka. ne baš osobito drukčija — što se tiče načela — od naših današnjih letjelica kojima se služimo za spuštanje na Mjesec. Oni kažu: "Kad je (arka) pristala. Kad bismo mi krenuli na neku drugu naseljenu planetu. Osim toga..«19 145 . ie pelu tolo. nalaze se unutar kruga zato što zvijezda nije još 'izišla'. naravno. Treba da ovdje istaknem kako ne vjerujem da u ovom času jure našim nebom svemirski brodovi izvanzemaljskih civilizacija. odnosno »Veliki Nommo«... pošto sam napisao knjigu o nezemaljskim bićima i čak zaključio da su svemirski brodovi u prošlosti posjetili Zemlju. to »štrcanje krvi« (plamena?) navodno se pojavilo i kod ie pelu tolo i »dalo zvijezdi istinitost i sjaj«. jer ona je simbolično i uskrslo Nommovo 'oko'. Zaista je šteta što je ta tema tako opterećena opresivnim zanosom ljudi koje mogu nazvati jedino fanaticima.). govoreći o »zvijezdi«. i on je njegov zamjenik". ali je ostao jednako velik. Deset zraka. da se moja knjiga bavi letećim tanjurima. CRTEŽ: Nommov svemirski brod se brzo okreće dok se spušta (dogonski prikaz). CRTEŽ: Dogonski prikaz Nommoa 35. a oni koji ne mogu ni za tren prihvatiti pomisao da su posjetili Zemlju svemirski brodovi smatraju. a taj krug zraka bio je »poput mrlje koja se širi«. »zvijezda desetog mjeseca« (u smislu prirodnog satelita — nap. 34. mogao bi ipak malen postotak NLO-a biti baš ono što tvrde odane pristalice NLO-a.17 On se očituje dugom koja se zove »Nommova staza«. »zvijezda« nije zvijezda i moći će se vidjeti samo kad se vrati Nommo i kad se njegova arka spusti na Zemlju. djelitelj kiše i općenito gospodar vode«."12 To nalikuje na prizemljenje raketnog vozila. Ne vidim nikakvoga smisla u tome što bi svemirski brodovi godinama letjeli besposleno uokolo i priređivali nekakve — nedovoljno jasne — spektakle. čuvar njegovih duhovnih načela.18 Osim toga. iako spremno priznajem da se možda varam. No.«15 Drugim riječima. ostao je "u nebu s Ammom. možda vidljive danju i noću. U vezi s tim dočekala me paljba s obiju strana — oni koji vjeruju u leteće tanjure ne mogu shvatiti da nisam njihov istomišljenik. Ta se zvijezda ne vidi lako.

36.. Pojavilo se nešto opisano istodobno kao »konj« i sasvim jednostavno kao »četveronožac«. budući da je svemir 'pio njegova tijela'. vodeni kukac. CRTEŽ: Tri stadija ie pelu tolo na nebu (dogonski prikaz) Treću vrstu Nommoa predstavlja O Nommo. on (izvršava) njegova velika djela..Postoje još tri različite vrste Nommoa... napunilo vodom.«27 146 . CRTEŽ: Dogonski uzorci maske sirigi Pošto je. Nommo Titiyayne je »glasnik (ili izaslanik) Nommoa Die.. odnosno Nommo Anagonno. nalaze se unutar kruga zato što zvijezda nije još »izišla«. Ta su bića prikazana na 32. što je užetima odvuklo arku do jedne udubine.. No. u arci. zatim će poprimiti svoj prvobitni oblik. ali nije mogao doseći rub arke. vladati vodama i roditi mnogo potomaka.. s precima ljudi. »On će biti žrtvovan radi čišćenja i preuređivanja svemira. deset zraka u parovima. htio je 'ugristi' Nommoa za glavu. i 34.. prema Dogonima.. koje je također umrlo i uskrsnulo.. »Nommo s jezera«. Dići će se u čovječjem obliku i sići na Zemlju.«26 Udubina se zatim napunila vodom. tada se zbila jedna nezgoda: »Poslije prve kiše. stoga se priča takoder da je. »Baš kad je trebalo da bude dovršen (stvoren). slika svog pada.«23 On je razapet na drvetu kilena..25 »U tom se stadiju arka privremeno pretvorila u kola koja vuče užetima četveronožac.ušao je u vodu.. arka pristala. dao je ljudskim bićima sva svoja životna načela. Priča se da je »Nommo razdijelio svoje tijelo među ljude da bi ih nahranio. a svaku utjelovljuje pojedinac. CRTEŽ: Dogonski prikaz ie pelu tolo.«21 Četvrti Nommo je neposlušni smutljivac Ogo.. Osim toga. crtežu... kad se jezerce. pobunio se protiv svog stvoritelja i unio nered u svemir. Na kraju će postati Blijedi Lisac (le Renard pâle).«22 U mnogočemu Lisac sliči egipatskom božanstvu Setu.24 38.. 37. zbio se niz zanimljivih doga-đaja koji su objašnjivi ako se ima na umu da je riječ o vodozemnim bićima. napojio i ljude. Ime Nommo potječe od dogonske riječi koja je povezana s korijenom nomo.«20 Nommoi koji su stigli svemirskim brodom na Zem-lju pripadaju vjerojatno toj vrsti.. "napojiti nekoga"..

33 Možda zbog toga kažu Dogoni: »Kad se arka spuštala. kad bi bio sam na istoj udaljenosti od Zemlje na kojoj je sada i kad ne bi bio bijeli patuljak. prešli taj stupanj. da su druga i treća vrsta Nommoa zapravo iste.«34 Uzorak sirigi prikazuje »'kuću na katove'. jer im je — ako nemaju škrga kao ribe — potreban zrak. To znači da je vrlo vruć. mnogo je udaljenije od Siriusa nego od našeg Sunca. Izričito se napominje da svi ti različiti uzorci predstavljaju »arkino spuštanje i udar o tlo«. bilo neobično kad bi tako malo nebesko tijelo davalo toliko topline i svjetla. arka je plutala na njoj kao golema piroga. i takoder se preobraziti u jezeru. velika i sjajna zvijezda. a i u 'ženskoj' morskoj vodi. punoj pare.»Zli 'vodeni kukac'. Nesumnjivo je da bi Sirius B. postoji sličnost u drevnoj babilonskoj i sumerskoj predaji gdje je Apsu (Ab-zu) bio muško slatkovodno božanstvo.32 Spuštanje arke bilo je poput romba. dakle. što se podudara s opisom Enkija/Ee kojega sam spomenuo prije.35 Prema tome. već ga umjesto toga zovu di tigi. Čini mi se da bi se tako mogao opisati dolazak u naš Sunčev sustav iz Siriusova sustava i zamjenjivanje tih zvijezda našom zvijezdom. Sjajniji je trideset pet i pol puta od našeg Sunca. (i) pokazuje arku i njeno spuštanje«. važno sačuvati svježinu (hladnokrvnost — igra riječi. Lako se može zamisliti da ti vodozemci žive na vodenoj površini. bio je prostor četverouglast. prijevoz i tako dalje. Planeta na koju mislimo po svoj je prilici vrlo topla. Dogoni vele30 da "O Nommo boravi u zemaljskim vodama". Suncem. Dogoni vele36 da su »po tolo (Sirius B) i Sirius nekoć bili ondje gdje je sada Sunce«. osim toga. iako Venera. Tada se vratio vodi... nema takve temperature ni oblaka koji bi bili prikladni za živa bića. ne bi bio bijeli patuljak.. Sirius A. prev. možda su Dogoni nacrtali baš raketni brod. 'gospodar vode'. Priča se: 'Velika je arka izišla iz neba i spustila se.. Možemo biti uvjereni da mu planeta vodozemaca nije osobito blizu.) Tko zna. štetno kao i gledanje u lučnu svjetiljku. nap. No. kad se arka spustila. riječnoj. trokuta itd.. Od tada se zove O Nommo. dakako. sa svojom masom.. (Već odavno su. 'Nommo s jezera' — ali ga zbog poštovanja ljudi ne zovu tim imenom. Zapravo. ali isijava otprilike jednaku količinu topline. nije uspio ostvariti svoju želju da naškodi. dakle. ima dva i pol puta veću masu nego naše Sunce. Krenimo onamo gdje su sunca Sirius i njegov bijeli patuljasti zvjezdani pratilac i gdje je naše Sunce samo obična zvijezda na nebu. Vjerujem da u ovoj knjizi svakako treba da pokažem dogonski prikaz četiriju uzoraka dogonske maske sirigi (38. manji na nebu nego naše Sunce.«28 Vidimo. vjerojatno. Kad Sirius B. o kojem smo raspravljali u Prvom poglavlju. Po svoj prilici borave mnogo u močvarama. Štoviše. crtež).. Jasno se vidi da sliče raketnim brodovima. mogli bismo ga lako vidjeti sa Zemlje kao zvijezdu druge veličine. Zacijelo je na toj prilično vrućoj planeti. Nama bi. mnogo je manji. Griaule i Dieterlenova31 potanko izvještavaju o značenju rombova. ali predstavljaju uzastopna stanja. Imat će mnogo potomaka i bit će uvijek prisutni u slatkoj 'muškoj' potočnoj. bio jedna od najsjajnijih zvijezda na nebu.. Sirius je. možda je njihov početni način života. To je još jedan razlog da se živi pod vodom i izbjegne napast. Dakle. Što se tiče veličine Siriusa A.). A što se tiče budućnoti. kojega se možda čeznutljivo sjećaju kao »dobrih starih vremena kad su živjeli 147 . što mu i nije teško s obzirom na njegovu strašnu vrućinu i sjaj. ali se to ne zamjećuje zato što se sastoji od degenerirane materije i što je vrlo malen. U stvarnosti je Sirius A deset tisuća puta sjajniji od Siriusa B. 'žrtvinim blizancem'. vjerojatno su neka vrsta sisavaca kako bi se mogao razviti velik mozak i druge osobine što prate razum.«29 Što se tiče tog spominjanja slatke vode kao muške i morske kao ženske. njegov polumjer iznosi malo više od jednog i pol Sunčevog polumjera.. Stoga su se razumna bića vjerojatno razvila kao vodozemci i nisu zavoljela kopno. pa su prvobitno stvorili način života prilagođen toj okolini. doznajemo ovo: »Poslije će sići njegov blizanac s Kovačem. U središtu je stajao Nommo i spustio se. jezerskoj i izvorskoj vodi. što znači zapravo da se Sirius B okreće oko Siriusa A po eliptičnoj putanji.. upotrebljavajući pletenu trsku za kolibe. oprostimo se sada sa svojim prijateljima Dogonima. vjerojatno je ponajčešće ili uvijek prekrivena čak slojem pare u obliku oblaka. Možda iz daljine sliči donekle Veneri. Pošto je voda napunila jezerce. naravno. Sirius B ima devedeset pet posto mase našeg Sunca.'. Kakva su sunca Sirius i Sirius B? Znamo da se okreću oko zajedničkog središta. a udar poput trokuta. naravno. gledan s planete. prostor je imao četiri strane. iako bismo ga zbog paralakse teško odvojili od Siriusa A. Gledanje ravno u nj bilo bi. »Područje u kojem se može živjeti«. a Tiamant žensko božanstvo morske vode. Posjetimo planetu vodozemaca.

ljudska bića imaju mjesta u svojima nastambama ili blizu njih koja zaudaraju na njihove izmetine i mokraću. Vjerojatno bi se na glavi razvili hrskavični dijelovi i ukočili. sličio donekle životu iz knjige »Arapi iz močvara«37 . istaknuli crte lica. budući da živimo u vodi. Mogu se kretati velikom brzinom po kopnu (to nazivaju »trčanjem«). Pouzdajemo se u njuh kao nosorog. premda ne tako osjetljiv. Njihova se koža ne bi stalno ispirala kao što bi našu kožu stalno čistila voda u kojoj živimo. Kao vodozemcima čije se otpadne tvari raspršuju u vodi takva nam se pomisao gadi. a koža bi nam bila otpornija na sunčane zrake i stoga sličnija koži kopnenih sisavaca. »Kušali« bismo mirise i tragove nekih životinja pod vodom na golemoj udaljenosti. prema predaji. u blizini proveli većinu vremena Oannes i njegovi prijatelji!). vjerojatno. suha koža. Međutim. Budući da bismo se često zadržavali na vodenoj površini. Već poslije nekoliko sati koži bi bila prijeko potrebna vlaga. a mogu čak preskočiti prepreke. Kao vodozemci. Kad se miču. Suprotno nama. ali bismo na gornjoj polovici tijela imali dobro razvijene udove i prste. ali kad se pritaje i ne miču. a sva voda je prikladna za život. Muči nas pomisao kako bi grozno bilo da se mi »raskolimo« i postanemo bogalji u vodi. ali glasno i brzo. sposobnih da se hrane manjim ribama kojih ima dovoljno. te tako zamijenili jednostavni aerodinamični oblik potreban za isključivo podvodni život. pa bismo i mi bili druželjubivi. ne ističu na pozadini onako kao što bi se moglo poželjeti. Otvor bi se otvorio i gotovo u istom času zatvorio. bili slabi u usporedbi sa zubima divljih mesoždera kakvi su morski psi. koje prikazuje ovaj dogonski prikaz. to izaziva u nama blagu mučninu i uznemiruje nas. No. u jatima poput dupina. vid ne bi bio osobito dobar na daljinu. u kojoj Wilfred Thesiger opisuje stanovnike južnog Iraka u močvarama donjeg Tigrisa i Eufrata (teško je zanemariti činjenicu da su. bio vrlo dobar. Kad bismo bili neko od tih bića. prema dogonskoj predaji Nommoi su disali kroz ključne kosti. kad bi se koža osušila. i to zbog mnogih razloga. Kao takvo biće možda bismo smatrali ljude odvratnima. a ne može se reći da su mora pretrpana. Po svoj prilici razvili bismo se iz miroljubivih stvorenja. i to nas se duboko doimlje. neizbježno bi se znatno razlikovala gornja polovica tijela od donje. Mogli bismo dugo zadržati dah. Zubi bi nam. procjenjuje se. našli bismo se u agoniji — goroj nego što je čovječja uslijed opekotina od sunca. osim toga. na ta mjesta odlaze redovito da bi obavila nuždu. disali bismo rijetko. ali se dobro snalaze. a njuh bi nam. dugačkih i uskih. Kao vodozemci. imali bismo osim usta i otvor za disanje. kad se iznenada »raskole« nadvoje i počnu hodati. osjećali bismo se otprilike kao dupin s rukama. vjerojatno bismo na gornjem dijelu tijela imali nesto poput dlake — možda poput dlake morževa. Vjerojatno bi nam veoma smetala njihova gruba dlaka. čuo bi se dahtaj. ljudi se. Ne bi nas mučio problem prenapučenosti. Čak i na Zemlji ima dupina. Mogu se popeti na drveće i stijene. Kako mogu ljudi podnijeti da se dan na dan vraćaju istom smradu? Među pojedinosti koje bi nam najviše smetale spadao bi čovječji hod. dvostruko više nego ljudi. dabome. Kad stoje skupljenih nogu. 148 . Takvu situaciju prikazuje vrlo dobro predaja o sirenama. nisu onako hitri na kopnu kao što smo mi u vodi. kad nam ne pomaže vjetar.jednostavno i bezbrižno«. budući da su suhi. Zapravo. ako ne bismo imali pri ruci svoje naočari ili tehnička pomagala. jer najveći dio planete pokriva voda. Golotinja bi vjerojatno bila nešto sasvim prirodno za našu vrstu. tako se stope s pozadinom da se ne mogu razabrati golim okom. zacijelo. Čovjek na kopnu može nas lako spriječiti da ga vidimo ako zna kako treba da se vlada. Osim toga. Naši bi preci živjeli. može se odmah otkriti micanje iako se ne vide jasno. nemoćni smo. Katkad ih ne bismo vidjeli dobro jer nam. tik ispod ključnih kosti. Možda bi se taj otvor sastojao od dviju pukotina. Divimo se spretnosti ljudi na kopnu. koščati udovi i pogotovu oštri mirisi. CRTEŽ: Nommo diše kroz rupe za zrak na ključnim kostima. a kad bismo disali kroz taj otvor. ljudi izgledaju gotovo normalno.38 39. imali bismo izvanredno razvijen osjet njuha i okusa. Naši donji udovi veoma bi sličili ribljima. Ne bismo se mogli gole kože dugo izlagati djelovanju atmosfere.

Stoga su i naša mora veća. misleći da možemo pričekati i vidjeti što će se jednog dana pojaviti u nekom svemirskom brodu. osim u etnografskom smislu. Više kušamo i njušimo svoju okolinu nego što je vidimo. koja je uhvatila vijest u nekom radijskom ili televizijskom programu sa Zemlje. na Zemlji vježbaju astronauti pod vodom). Nema smisla upotrebljavati eufemizam »Anedoti«.. lako je moguće da nam je prepušteno da sami odlučimo kada će se uspostaviti taj dodir. Samo ako budemo pripremljeni. neizbježno ćemo morati prihvatiti činjenicu da se »kulture« i »tehnologije« mogu ograničiti na neko područje. trebalo bi da razmislimo barem o njihovim tjelesnim osobinama i potrebama — ako ni zbog čega drugog. ali veći problemi u vezi s naravi života i s odnosom pojedinca prema svemiru — egzistencijalni problemi — ne mogu. da bi prešli udaljenost od deset svjetlosnih godina. a tehnologija će biti »Siriusova tehnologija«.. jer nema ledenih kapa — zbog obilnijeg zračenja dviju ili triju zvijezda u našem višesunčanom sustavu. zapravo. pa im je.Ako nas očekuje neposredan dodir s vodozemnim Nezemljanima. Ako ikada stupimo ponovno u dodir s njima. Neće. Ako budemo govorili o »Siriusovu bogu«. Tu se može srušiti cijela zgradurina naše civilizacije. Tu se mogu temelji naših vjerovanja raspasti već pri prvom udarnom valu. doznaju da je upravo objavljena knjiga o 149 . odnosno nadzire. Čini mi se da bi prikladnija i nepristranija oznaka bio jednostavan izraz »Siriusovci«. s obzirom na to da se pod vodom možemo često približiti bestežinskom stanju (uostalom. Novac koji curi u državne fondove što su namijenjeni programima za sprečavanje vojne agresije.Imali bismo izvanredan smisao za matematiku. moći ćemo sačuvati svoj kulturni integritet. Zvat ćemo je »Siriusovom vjerom« i vladat ćemo se kao da ona nema nikakve veze s nama. a njihova će civilizacija biti "Siriusova civilizacija". zato što živimo u okolini koja ponajčešće samo nagovješćuje činjenice. A baš smo na tom području lako drobljivih predrasuda najranjiviji. »Nadziratelj« je određenija riječ nego »Učitelj«. kad znamo da on znači »Odvratni«. pa su obroci pravi doživljaj.«39 Kritična bi ispitivanja trebalo da potaknu vlade najmoćnijih država i da stvore službene programe. Naše su potrebe malobrojne i živimo jednostavno. Drugim riječima. Carl Sagan potpuno ispravno kaže: ». Ne smijemo spekulacije poput ovih u koje smo se ovdje upustili odbaciti kao traćenje vremena. Poljodjelstvo se u nas sastoji uglavnom od uzgajanja ukusnih ribica. a »Gospodari mora« je predugačak naziv. ipak je potrebno — prije svega — da se mi pripremimo za kontakt. izvanzemaljska civilizacija iz Siriusova sustava i da promatra naš razvoj kako bi ustanovila kad ćemo pripremiti sami sebe za njihov dodir s nama. Raspon pogodne klime na našoj planeti veći je čak nego na Zemlji. Ma kako pažljiva bila neka nadmoćna izvanzemaljska civilizacija u ophođenju s nama. zaslužuju da se mnogo kritičnije ispitaju nego dosada. Objed je obiteljska zabava. ni postojati »Siriusova vjera« kao nekakav konačan pojam. Ne jedemo kuhanu hranu i nemamo peći za grijanje. Međutim. Naša sposobnost da zadržimo na umu zapletene matematičke strukture dok obavljamo s njima matematičke operacije zaista je izvanredna. trebalo bi da se dodijeli i programima kojima bi bila svrha da pripreme našu planetu za iznenadan susret s Nezemljanima. Svemirski je let manje neugodan za nas nego za ljude. Eto. Što imamo na umu kad govorimo o »židovskom« ili o »kršćanskom« bogu? Nema sumnje da će nas dodir s izvanzemaljskom civilizacijom najjače uzdrmati na onom polju koje ima za nas najdublje značenje — na polju religije i filozofije. vjerojatno ćemo ih službeno zvati »Siriusovci«. potrebno deset godina) pomisliti moguća vodozemna izvanzemaljska bića u Siriusovu sustavu kad od neke automatske nadzorne sonde. Lako poimamo nevidljive čak i nezamjetljive sile. Zanima me što će za desetak godina (radijski valovi kreću se brzinom svjetlosti. Umjetnost će im se obuhvatiti pojmom »Siriusova kultura». to bi bile usporedbe između vodozemaca i stanovnika Zemlje. koji se može zbiti bez gotovo ikakva upozorenja. Naše su telepatske sposobnosti izvanredno razvijene — i po svoj su prilici svojstvene našoj vrsti još od davnine. što će biti s njihovom vjerom? To je škakljiva tema. Usudio bih se čak reći da nas već u ovom času motri. jer ih ne stežu ledene kape na polovima. za kemijsko ratovanje i nuklearne eksplozije. U svemiru se lakše može stvoriti vodeni ambijent nego kopneni. priče poput legende o Oannesu.. No. Vodozemci moraju imati neko ime i čini se da je najprikladnije ime koje su im dali Dogoni: »Nadziratelji«. a ne otkriva ih jasno. jer nam se sviđa lov i zadovoljstvo nam je da sami uhvatimo svoju hranu. upast ćemo u neprilike. a ono da ih dočekamo kako treba. Naši su se preci razvili iz primitivnog stanja tako što su računanjem spoznavali zamršene astronomske pojave i zračenja što su padala na planetu iako ih nisu mogli neposredno promatrati. te da spriječe slom naše planete kao cjeline. Tako je mozak naše vrste potaknut na poimanje i rješavanje vrlo zamršenih apstrakcija. Imamo fenomenalnu moć shvaćanja i uopćavanja.. Stoga je naš krvotok bolje prilagoden bestežinskom stanju negoli u ljudi i nimalo nam nije teško živjeti u golemim tankovima s vodom što kruže oko naše planete i pripadaju brojnim satelitskim svemirskim gradovima..

U početku sam samo ispitivao. Stoga mu je prvo pitanje bilo: »Gospodine Temple. Nadam se da će mnoge ljude zainteresirati ogranci onoga što sam predočio ovdje. kad je to pisao. pročitao je početni koncept ove knjige. No. profesoru McCrea nije.. a Vi ste (kao i oni koje navodite) čvrsto potkrijepili postavku da je dogonsko zanimanje za Sirius povezano s tom okolnošću. Dobro je poznato naročito zanimanje Egipćana i drugih za Sirius. Lindenblad s vašingtonskog Pomorskog opservatorija Sjedinjenih Država. s astronomskog gledišta javljaju se poteškoće s obzirom na dogonsko mišljenje da treća Siriusova komponenta ima ophodno vrijeme od 32 ili 50 godina. jer je to poglavlje — kao i štošta drugo — dodano u kasnijoj verziji knjige. koje nisam ovdje naveo. D. oni nisu ograničeni predrasudama.] Htio bih dodati da mi je jasno da su neke teme o kojima pišete možda bile vjerske tajne. smatram Vaša ispitivanja zanimljivima. poznat na tom polju u međunarodnim krugovima. sumerskih... Usprkos svemu tome. Tražio sam prijevare.. 'veću putanju' mora pratiti veće ophodno vrijeme. imate pravo da zastupate svoje stajalište. Donekle sam advocatus diaboli. Međutim. navest ću neke njegove reakcije iz pisma koje mi je napisao 20. mitova. Tim materijalom treba da se pozabave osobito astronomi. H. a knjigu uzbudljivom. vjerujem. Premda se od tada knjiga znatno izmijenila. Međutim. Kad je riječ o takvoj novoj temi. Ne znam da li taj dojam ima neko značenje. vjerujete li vi u to? Vjerujete li vi osobno?« Odgovorio sam: »Da. Čini mi se da Vaše djelo ističe osobito jasno dojam da se. koji mi je u pismu od 14. Nije mi jasno kako bi to moglo imati bilo kakve veze sa svemirskim putnicima. [Na žalost.« Velik broj zamjerki. C. lipnja 1974. kvadrati ophodnih vremena razmjerni su trećoj potenciji većih osi ophodnih staza. vjerujem. Dijelove knjige ili određene verzije knjige pročitao je već znatan broj ljudi. Dakle. U to me uvjerilo vlastito istraživanje.« Što se tiče obavještenja koja donosi ova knjiga. Da li će pomisliti da im je to mig? Ako je ono što predočujem u knjizi zaista istina onda povlačim svemirski okidač? Kad je ova knjiga prihvaćena za objavljivanje. Osim toga. Prema trećem Keplerovu zakonu. Osobno je bio odlučio da se prihvati knjiga i osobno ju je pročitao. očito je postojala sklonost prema igrama riječi. kao što kažete. Profesor W. I potpuno neizobražen čovjek može izreći vrlo duboku misao o nekom aspektu tog pitanja. kolovoza 1973: »Moje su napomene ovakve: A. gustoj zvijezdi koja bi mogla biti povezana sa Siriusom. No. gotovo svatko može zapaziti nešto novo. i gotovo svi su izrekli korisne napomene. grčkih. Pri svom vrlo pronicavom ispitivanju egipatskih. Bio sam sumnjičav. Zbog toga je moj odgovor potvrdan: da.vodozemnim Nezemljanima koji žive u Siriusovu sustavu. jer ih se ona neposredno tiče. napredak se očekuje — prije svega — od stručnjaka. misleći da to ne može biti istina. ona nipošto nisu dovršena njenim objavljivanjem. No. 150 . Na sreću. To probuđeno zanimanje očitovalo se već ne-koliko mjeseci prije objavljivanja knjige. imao sam na umu kad sam potpuno prerađivao knjigu pošto su mi profesor McCrea i drugi ljubazno ukazali na određene elemente. B. dopustite da to kažem. bio poznat materijal iz Osmog poglavlja ove knjige. tada sam počeo otkrivati sve više i više dijelova koji se podudaraju. možda zato što nije ograničen ni svemir koji proučavaju. Stoga nam možda dogonska otkrića predočuju ono što je bilo tajna 6000 godina. te Vam pokazujem sa čime ćete se suočiti kad Vam djelo bude objavljeno. no treba ga ispitati. istaknuo ove napomene: »Slažem se da se dogonski podaci ne mogu olako odbaciti.. No. nijedan astronom nije izrazio tako potanko ocjenu dogonskih izvještaja kao dr Irving W. kao što rekoh. ali 'veću putanju'. pokazali ste — čini mi se — da su neki od tih naroda možda imali predodžbu o nekoj tamnoj. Vjerojatno će zanimati čitatelje primjer kako je na ovu knjigu reagirao jedan ugledan astronom. pa ne možemo očekivati ništa odredenije od Vašeg opisa. U cjelini su za tu temu pokazali najveće zanimanje astronomi. drevne kulture nisu razvile postupno. McCrea. umirovljeni profesor astronomije sa Sveučilišta Sussex i bivši predsjednik Kraljevskog astronomskog društva. Manje sam sreće imao tražeći takve napomene od stručnjaka za drevnu povijest. kao što Vi velite. ništa drugo nije — čini mi se — utvrdeno.. pozvao me direktor izdavačkog poduzeća u svoj ured na prvi sastanak.

Promjene kojima sam se bavio tako su sićušne da se mogu otkriti samo pomoću velikih teleskopa. nasuprot predaji koja određuje ophodno vrijeme od 32 godine... moj rad ne bi nimalo utjecao na njih. a ne oslabio moju postavku. Osim toga. Znajući da veća tijela mogu nositi veći mozak... I neka bića s morskog dna mogla bi razviti organe poput čovječjih ruku. crtež) kojc prikazuju usporedbu između dogonskih i suvremenih astronomskih predodžbi o odnosu putanji Siriusa A i Siriusa B.. koji je pročitao neki francuski izvještaj u kojem se spominjao rad Griaulea i Dieterlenove. Oceani su izvrsna okolina za životinjske životne oblike. s razvijenom civilizacijom.. možemo pretpostaviti da bi se nadmoćan razum mogao naći kod većih morskih životinja. i 7.Promatrajući mnoge trojne zvijezde koje kruže oko zajedničkog gravitacijskog središta.. pokazuju sklonost tome da budu mali.. rado zamišljaju razum u vezi s kopnenim životinjama. Zaključujemo da se većina razumnih bioloških vrsta ne razlikuje znatno od čovjeka što se tiče osnovnih morfoloških osobina. Roger MacGowan i Frederick Ordway napisali su u svojoj knjizi »Razum u svemiru« ovo:40 »Teško se može reći bilo što odredeno o općim tjelesnim osobinama. ja sam pribavio velik dio materijala pošto sam napisao knjigu. Ako su ophodna vremena tijela B (Digitaria) i C (emme ya) slična. Bio bi to dokaz u prilog prihvaćanju predaje koja dodjeljuje emme ya pedesetogodišnje ophodno vrijeme. Dogoni su vjerojatno spoznali da polumjeri ophodnih staza Digitarije i emme ya ne mogu ostati pod pravim kutom jedan prema drugom ako ophodna vremena nisu ista. McCrea je potrošio mnogo vremena proučavajući dogonsku predaju. Stoga je teško reći je li vjerojatnije da neki razumni životni oblici izvan Sunčeva sustava žive u moru. on je — sasvim neovisno o mom djelu — otkrio da Dogoni znaju da postoji Siriusova nevidljiva zvijezda pratilica.. to bi uzrokovalo nestabilnost sustava (nebeska mehanika). pa očekujem njegovo mišljenje kad bude pregledao sav materijal.« Dr Lindenblad nije pročitao ovu knjigu prije tiskanja. Može se očekivati da su neke upola 151 . a natjecanje izmedu brojnih vrsta potiče brzu evoluciju.. kao što tvrde Dogoni. kao kopnene životinje. Savršene za kretanje u moru. hobotnica — vrlo dobro poznato morsko stvorenje — mogla bi u daljoj evoluciji razviti sposobnost rukovanja alatom. peraje nisu osobito pogodne za razvoj alata (a time i mozga). Imajući u vidu potencijalno veća tijela. onda i njihove putanje moraju biti podjednake (Keplerov zakon)... Još 1966...« Što se tiče skica u ovoj knjizi (6. no znamo da more sadrži vrlo raznolike oblike života. koji zasada nije još prikupio. dosada nije bila nepoznata.) Što se tiče materijala koji sam objelodanio u ovoj knjizi. nadam se da će ozbiljni znanstvenici imati na umu da misao o postojanju vrlo inteligentnih vodozemaca.. O tome ga je obavijestio jedan prijatelj iz Argentine. A malo je morskih vrsta razvilo druge tjelesne dodatke koji bi bili prikladniji za služenje alatom. No. Novi je materijal samo potkrijepio. a ne na kopnu. svi dokazi ukazuju na zaključak da život vjerojatno i potječe iz iskonskih mora. ali je pročitao prikaz o dogonskom Siriusovu sustavu što su ga napisali Griaule i Dieterlenova i vidio je skice.. veliku raznolikost života. samostalni i vrlo pokretljivi. ožujka 1974. Ljudi. pa sam je morao preraditi kako bih uključio u nju nove podatke. životni oblici. Nebeska mehanika objašnjava tu pojavu činjenicom da je trojni sustav nestabilan ako su obje sekundarne zvijezde gotovo jednako udaljene od gravitacijskog središta tog sustava. pogotovu inteligentniji. Očito visoka inteligencija određenih kitova i dupina nameće pitanje jesu li privjesci za rukovanje alatom uistinu bitni za razvitak nadmoćnog razuma. a i tada dugotrajno promatrati. povoljnu stabilnu okolinu u morima i natjecanje među vrstama. a i protuslovilo bi dogonskoj postavci da emme ya ima 'veću putanju'. ovakvo mišljenje o njima: »S obzirom na Vaše skice putanji. ustanovljeno je da je uvijek trećem članu mnogo veća udaljenost i ophodno vrijeme nego drugim dvjema komponentama. Tekućina kao okolina daje životinjskim tijelima veću gipkost i bolje ih podupire nego atmosferski plin. u prvi smo čas skloni zaključku da većina razumnih životnih oblika izvan Sunčeva sustava živi u moru. (Zapravo. A što se tiče profesora McCrea.. Stoga se može očekivati da u morskoj okolini nastaju mnoge vrste koje su veće nego većina vrsta kopnenih životinja. Međutim. Lindenblad — koji je proučavao Siriusov sustav sedam godina — izražava u pismu od 7.

podudarnost ophodnih vremena Siriusa B i Siriusa C možda ukazuje na istovremenost koja daje stabilnost takvu složenu sustavu. no stvarna udaljenost i vrijeme ipak bi se slagali s Keplerovim trećim zakonom i ne bi bili veći od udaljenosti i vremena Siriusa B. crtežu prikazujem njegovu skicu približnih putanja onih planeta na kojima se može razviti život u sustavima dvojnih zvijezda. S tim kretanjem višestrukih zvijezda povezana je tako zamršena nebeska mehanika da potrebni proračuni znatno 152 . Međutim. ako ga bacimo u zrak. Da li bi na takvu tijelu bio moguć život? Astronom Su Šu Huang napisao je raspravu »Područja u blizini dvojnih zvijezda koja su pogodna za život«. Zapravo.manje od čovjeka. jer bi njena osmica obuhvaćala obje druge zvijezde. ubrzo će se prevrnuti. čini se. Trebalo bi da sada neki stručan astronom izvrši brojne proračune i ustanovi kakvoj bi količini zračenja bila izložena planeta koja prati zvijezdu Sirius C na putanji u obliku osmice. također zaključio da planete prikladne za život mogu lako postojati u dvojnim i višestrukim zvjezdanim sustavima. Dogoni. doznao sam da je nedavno jedan astronom. možda se Sirius C kreće oko Siriusa A i Siriusa B po putanji u obliku broja osam. U malobrojnim su slučajevima moguće i četveronožne životinje nalik na centaure.« Kao što sam napomenuo u Prvom poglavlju. rekavši da novčić. a neke i nekoliko puta veće. Upravo kad je knjiga bila napokon spremna za tiskanje. odnosno trideset dvogodišnja eliptična staza Siriusa C u ravnini koja je okomita na ravninu putanje Siriusa B. s dvjema rukama sa šakama i prstima. dr B. CRTEŽ: Shema dra Su Šu Huanga o mogućim putanjama planete prikladne za život u sustavu dvojnih zvijezda. ponajčešće. M. Na 40. Obratimo pažnju činjenici da jedna takva putanja ima oblik osmice baš kao i putanja koju predlažem za Sirius C i planetu koja ga prati. dokle bi god postojala međusobna okomitost obiju ravnina gibanja. ma kako nam privlačna bila u teoriji. ili četveronožne životinje nalik na slonove. s jednom rukom ili rilom. Siriusa C. tako da vjerojatnost da će bačeni novčić pasti na brid nema nikakve važnosti u stvarnosti. Moguća je. 25. po svoj se prilici ubrzo pretvorila u neki drugi oblik — mnogo prije nego što se u Siriusovu sustavu mogao razviti život. Oliver u članku "Blizina galačkih civilizacija« u "Icarsu". Situaciju je izvrsno ocijenio dr Paul Murdin s Kraljevskog griničkog opservatorija. A i B su zvijezde. No. Tako ni naša putanja u obliku osmice ne može. Jer. vjerojatno. a sada ponavljam. krivulje s različitim vrijednostima za C su predložene putanje. može zaista pasti na svoj brid. objavljenu u knjizi "Međuzvjezdani saobraćaj". tvrde da se planeta na kojoj žive vodozemci kreće po eliptičnoj stazi oko zvijezde emme ya. dvije noge i dvije ruke sa šakama i prstima. Stoga je potpuno moguća pedesetogodišnja. U toj se raspravi ispituju prilike u kojima mogu planete pogodne za život postojati u sustavima koji nemaju samo jedno sunce. Riječ bi bila zaista o »većoj putanji«. a vrijeme veće petlje je 32 godine. takva bi putanja vjerojatno bila nepostojana. moja misao o putanji Siriusa C pod pravim kutom s obzirom na ravninu gibanja Siriusa B (ali bez osmice) po svoj je prilici. Moguće je da je ravnina njegove putanje pod pravim kutom s obzirom na ravninu staze Siriusa B. pretpostavljena bi zvijezda mogla prodrijeti u ravninu gibanja Sirius B na vrlo velikom broju mjesta ne poremećujući putanju Siriusa B. Druga su mogućnost neki morski životni oblici s perajama i dvjema kratkim rukama sa širokim šakama i prstima spojenima opnom. te da imaju. ali ako je i postojala u nekom stadiju. ali ako i padne. idealno rješenje. postojati kao stalna osobina Siriusova sustava.41 40. a jedna od njih ima oblik osmice. 360—367 (1975). Možda je njegovo ukupno ophodno vrijeme 50 godina. kao što me uvjerio Murdin.

9. Nakon jednog uspostavljenog dodira postoji uvijek mogućnost da se uspostavi veza s nekom novom civilizacijom. Bez sumnje. a iza tih vrata opet slijedeća vrata. Svaka razvijena civilizacija ima. Ibid. zatražio mišljenje R. 18. pa možda ne možemo privremeno vidjeti smetnje«. tj. 1966. str. str. možda još jedan bijeli patuljak. Možemo priuštiti sebi da idemo od tezge do tezge u trgovini velikoj kao svemir. odnosno 2. Pretpostavimo sve to. sir. 157-160. 441. 441. Dokazali smo hrabrost tijekom povijesti. Uzmimo da doista postoji neka razvijenija civilizacija u Siriusovu sustavu. 156—160. str. Znaju da smo bili na Mjesecu. Le Renard pâle. poglavlje. Imali smo u svojoj povijesti izvanrednih ličnosti i imat ćemo ih još. Čitatelji se možda pitaju je li ime plemena Dogon nekako povezano s imenima »Dogoni« i »Odakon«. ali neograničen. 19. već neki drugi. 309—310. Thomas Stanley dodaje jedan zanimljiv podatak o Berosovoj obitelji: »Berosovu kćerku spominje Justin babilonski prorok koji je proricao u gradu Cumae. str. Ibid. na udaljenosti od Siriusa A koja je četiri stotine puta veća od polumjera našeg Sunca. Ibid. str. To je puka spekulacija. Dell. 4. 1662. Ibid. usprkos svim svojim manama. 157—160. ma kako veličanstveni i uzvišeni bili. 440. Možda posjedujemo neku osobitu prirođenu darovitost koja njima nedostaje. Ne zaboravimo načelo hijerarhije. 10. str. Pretpostavimo čak to da će stupiti u dodir s nama jednog dana kad zaključe da smo spremni za taj dodir — ili pošto ih mi otkrijemo istražujući Siriusov sustav kao što ja predlažem i pronalazeći dokaze o njihovu postojanju. 20.75 ako je retrogradna. str. 7. 13. no ophodno je vrijeme veće od ophodnog vremena Siriusa B. U svojoj Povijesti kaldejske filozofije London. Na primjer. Ibid. Ibid. Ma što se mislilo o onome što je poslije smrti. 153 . Ibid. (To se odnosi na Lindenbladove negativne rezultate. str. 8.nadmašuju sposobnost većine profesionalnih astronoma. Uhvatili su naše radijske signale. Vidi kraj Drugog dodatka i Bibliografiju. ipak smrtna bića u svemiru koji je i njima još tajanstven. Huanga i D. 440. Napomene 1. S. Ibid. str. 23. New York. 11. ako upoznamo neku drugu civilizaciju na nekoj drugoj zvijezdi — ne smijemo zaboraviti jedno. 309—310. dr Paul Murdin s Kraljevskog griničkog opservatorija zaključuje: »Čini mi se da nema nikakvih razloga zbog kojih ne bi mogao postojati Sirius C. očekivao se potpun nestanak. 284.« Osim toga. U vezi s mogućom putanjom treće zvijezde u nekim sustavima dvojnih zvijezda izrađene su skice. S. Samo bi neki astronomi. Dakle. Ne mogu znati sve odgovore. Svemir je konačan. Imajući to na umu. str. 3. Ako ikada budemo potlačeni. 5. Ibid. 21. 458. imamo neke osobine koje zaslužuju poštovanje. U vezi s tim vidi Drugi dodatak. str. 460. str.) Na 10. Ibid. 440. Ibid. 16. 22. Ibid. možda. Možda imamo neke tako vrijedne osobine da nećemo biti kraj njih nevrijedni primitivci.. 2. str. Mi smo sposobni da prihvatimo izazove. reinkarnacija ili nebo i pakao. str. genetska rijeka teče dalje. mogli obaviti takav posao. Harringtona. znajmo da ima drugih — negdje — koji će nas osloboditi. 156—160. iza sebe neku još razvijeniju civilizaciju koja je zanima. stručnjaci. 156—160. str. 15. 462. Lauterborna o tim hipotetičnim problemima. Ibid. vidi 33. Ibid. Po svoj prilici ima samo u našoj galaksiji od deset do stotinu milijuna civilizacija razumnih bića. Bit će još ljudi. Možda čak mi imamo neke odgovore koje oni nemaju. Nemojmo smatrati sebe primaocima svemirskog milosrđa. kod Kennetha Demaresta u Svijesti i stvarnosti 351. 14. Carl Sagan i J. Prihvatimo sve postavke. stranici opisuje Stanley Barosa kao čovjeka "koji je prvi donio kaldejsko učenje u Grčku". str. 12. str. pa sam.. Ibid. Uvijek moramo imati na umu da su oni.5 ako je putanja direktna. kaže da »njegova putanja vjerojatno pokazuje zbog Siriusa B određen vremenski pomak. str. imajmo uvijek na umu mogućnost da su iza jednih vrata druga vrata. I bez sumnje. 12. ako osvane taj dan — ili ako ne osvane taj dan. Harrington je pokazao da je sustav trojnih zvijezda postojan kad periastarska udaljenost na vanjskoj putanji podijeljena većom osi unutrašnje putanje nije manja od 3. Ibid. ali mislim da nije nevjerojatna. 17. Možda vladamo nekim vještinama kojima oni ne mogu ovladati. stalno nas nadziru. premda se ona privremeno ne očituje. kad je knjiga bila napokon spremna za tiskanje. Pretpostavimo da je sve ono što sam natuknuo u ovoj knjizi zaista istina. 24. znaju otprilike na kojem smo stupnju razvoja. Ibid. 440. s orbitalnom ravninom u nebeskoj ravnini tako da ne smeta brzini Siriusa A. Ibid. niti će ih ikada doznati. str. Šklovski: Razumna bića u svemiru.. Š. 156—150. 6.) Na kraju bih htio istaknuti još nešto vrlo važno. Mi smo ljudi i. Pretpostavimo da nam žele dobro. S. 287. a bit će ih i velikih. str.

39. str.. 461. (Nije istina — kao što on tvrdi na 460. str. Čitatelji koji nisu stručnjaci vjerojatno da nisu nikada čuli za Prokla. u što se može uvjeriti svatko tko pročita Prvi dodatak.4 No. koji su nam najpoznatiji. 1967. 436—439. Stoga je. Što se tiče Akademije. 444—445. godišnjicu. Ibid. 1966. Možda bi bilo dobro da navedem mišljenje Thomasa Taylora o Proklu. tko uporno traži. 37. planete oko zvijezda te revolucija i rotacija svemirskih tijela — kako ih je prikazao novoplatoničarski filozof Proklo ». libd. Jedini lako nabavljiv engleski prijevod iz golemog opusa tog grčkog filozofa jesu njegovi »Elementi teologije«1 (koji nisu važni s obzirom na ono što razmatramo ovdje). Ibid. str. do 485. London 1964. 444—445. 506. 444—445. nove ere. PRVI DODATAK Planetski sateliti. 437—439. Euripid. str. . 29. 27. . SAD. Tukidid i Ksenofont. jednog od najvećih umova u povijesti filozofije. 28. U svakoj planetskoj sferi ima nevidljivih zvijezda koje se okreću sa svojim sferama. Sofoklo. 439. Ibid. 438. Cameron. str. 444. str. prethodnoj stranici — da »misao o kruženju planeta oko sunca i zvijezda u biti potječe od Kopernika«. Platon. 26. stranici. cit. a druga iz Nizozemske). 474. 36. zanemare i potcijene — čak zataje i poreknu. 438. antička znanost u grčko Zlatno doba« ovo:5 »Kad je (car) Justinijan zatvorio njena vrata. str. 370. Ibid.) 40.« To je izrekao Proklo. str. Drugi su se učenjaci. uredio A.. Eshil. 436. pa je nepobitna težnja da se Grci prije i poslije "zlatnih Grka". A iz Liechtensteina se sada može nabaviti na engleskom kraj sedme knjige njegova »Kometara o Platonovu 'Parmenidu'«. 25. Mnogi su se znanstvenici strastveno posvetili ismijavanju svih grčkih umova prije i poslije tog »zlatnog doba«. London. 31. 38. W.. svakako. str.« Mnogi klasičari rado zaključuju da je grčko »zlatno doba« jedino važno razdoblje u grčkoj filozofiji. ljepote izražavanja. Aristotel. George Sarton kaže u djelu »Povijest znanosti. Ta blistava imena lako zaslijepe i dovedu do zablude da je Grčka u svim drugim periodima svoje povijesti rađala samo drugorazredne umove. Demosten i povjesničari Herodot. cit. 444—445. evo što Taylor kaže o Proklu: »Za ljubitelje grčke mudrosti uvijek će imati neprocjenjivu vrijednost svaki Proklov sačuvani zapis. 32. određenim klasičarima neugodna činjenica da je Platonova Akademija djelovala u Ateni još devet stotina godina. 41. izrazili zajedljivo u vezi s tim. op. (Akademija) je upravo mogla proslaviti svoju 916. . str. Ibid. 242— 244. Akademija se tijekom stoljeća izmijenila znatno. 35. opet. op.. Ibid. Prentice—Hall Inc. New Jersey. 93.. 30. str. str. nove ere. Treba da imamo na umu da je Taylor prvi preveo na engleski sva Platonova djela — što je bio golem posao. G. str. Ibid. Penguin Books. Arapi iz močvara Wilfreda Thesigera.. ali ne tako zamoran kao prevođenje većine Proklovih radova! Dakle. str. Međuzvjezdani saobraćaj. samo Stara akademija može se 154 . Platonov nasljednik. Le Renard pâle. Ibid. vjerojatno se ni iz jednog skupa podataka o toj temi ne može doznati da je većinu Proklovih djela preveo u Engleskoj na engleski jezik Thomas Taylor na prijelazu između osamnaestog i devetnaestog stoljeća i da se mogu naći u nekoliko knjižnica (premda ni Britanski muzej nema ni približno potpunu zbirku Taylorova životnog djela). Ibid. dr Huang je sada na opservatoriju u Dearbornu u SAD. Robert MacGowan i Frederick Ordway: Razum u svemiru. koji je živio od 410. str. veličanstvenosti misli i rasvjetljavanja mutnih drevnih dogmi — nema premca među Platonovim učenicima. . 34. jer on — zbog raznolikosti svojih sposobnosti. str. U taj se vremenski odsjek mogu smjestiti Sokrat.33. Međutim. libd. Sagan i Šklovski. prvobitno Longmans Green. Ibid.. može naći na engleskom jeziku »Komentar o Euklidu«2 i »Komentar o Platonovu 'Prvom Alkibijadu'«3 (prva knjiga potječe iz Amerike.

»bio neobičan spoj«. možemo stvoriti ovaj zaključak: atenska Akademija. To je pravo značenje tih problema. o strahu od konstruktivne promjene (odnosno. oni je neprestano pokušavaju uništiti. Jedna takva tema jest Proklo. pa što duže ona živi. to je kao da smo izvukli neku sramotnu tajnu i počeli prijetiti njome. Na kasnim carskim sarkofazima nalazi se često lik mudraca koji zamišljeno gleda uvis.. na istom mjestu) u Ateni toliko koliko do sada postoji na engleskom tlu Vestminsterska opatija. Dakako. predaja koja je uperena protiv institucija i koju njene pristalice zovu »Velika predaja«. zanimljiv samo zato što je bio »neobičan spoj moguć u to doba«. prev. Čim se spomene ličnost poput Prokla. Platonistička tradicija u širem smislu. Odbijanjem doktrinarnih dogmi ona podsjeća na Društvo prijatelja (kvekere). 916 godina postojanja Akademije kao filozofske ustanove jednako je vremenu od normanskog osvajanja Britanije 1066. Učinci ne bi morali biti onako razorni kao u političkoj ili socijalnoj revoluciji. a u bibliografiji nas upućuje samo na bezazlene i teške »Elemente teologije«. bio na svoj način blistav mislilac poput Platona? Što bi tada bilo s »hermetično zapečaćenim grčkim čudom«? Ako se platonizam održao dvije tisuće godina i više kao progonjeni tajni pokret. kao što pročitasmo. u velikoj privrednoj organizaciji ili na televizijskoj stanici (ili u biskupiji). Dudley: »On je bio neobičan spoj — moguć u to doba — filozofa. ne ubire desetinu. što se mora zaključiti o navodnoj otvorenosti pravovjerne zapadne kulture? Ako se pokaže da se naš općenito prihvaćeni uzorak civilizacije osniva na laži. Kako bi neko "intelektualno uređenje" moglo priznati da je ta skrivena struja duhovnosti tekla izvan pravovjernih granica službene kršćanske vjere poslije trećeg stoljeća i Origenova vremena? Osim toga. dakle. to se veće promjene mogu očekivati. s gnostičkim i heretičkim prizvucima i s bezbroj kasnijih očitovanja u neobičnim i očaravajućim likovima poput Giordana Bruna. Proklo je. Vrlo se malo povjesničara bavi petim stoljećem nove ere.) — da se i ne spominju provansalski trubaduri. ništa iz njegovih izvanredno opsežnih djela. zapravo. ništa o njegovim mislima. Nitko se ne usuđuje raspravljati o tome za što se Proklo zapravo zauzimao i što on — neovisno o svojim osobitim mislima — predstavlja. logičara. na poricanju nepravovjernog. čak i Sir Philipa Sidneya i grofa od Leicestera (Roberta Dudleya — nap. kako da se prizna da je Proklo. postojala je više od devet stoljeća. no bili bi temeljitiji i stoga dalekosežniji. moglo bi izazvati opću pobunu duhova.« Obratimo pažnju izrazu »moguć u to doba«. Proklo ne zaslužuje čak da bude zasebno spomenut u djelu »Penguinov priručnik uz književnost« od 4 sveska. da je Platonova Akademija postojala na jednom mjestu duže nego što Britanija postoji poslije Vilima Osvajača. Neoplatonizam je dao intelektualcima u posljednjem stadiju poganstva metafizičku religiju. Dante u Italiji i poubijani deseci tisuća albigenza u Francuskoj. koje se bavi klasičnom književnošću. do 1982. o strahu od nepoznatog). odnosno. Posljedice bi vjerojatno osjetili svi koji imaju neka ovlaštenja.. ma kakvo bilo njihovo vjerovanje. Istinski je slobodna. nema pape ni kalifa. koji nagovješćuje da u današnje doba izopačene pretjerane specijalizacije nitko i ne pomišlja na to da pokuša doznati nešto na toliko područja. Oni ujedno objašnjavaju zbog čega čitatelji nisu dosada čuli ništa o brojnim temama koje su neposredno povezane s onim čime se bavimo. Treba da zaključimo da je Proklo bio nekakva izumrla vrsta poput dodovke. koju je osnovao Platon. Riječ je. Akademija je nastavila živjeti »u izgnanstvu« u Iranu itd. 155 . plaši one slabije duhove koji čeznu za čvrsto odredenim vjerskim sustavom. živeći sedam stotina godina nakon Platona. Johna Deeja. platonizam je uglavnom vjerovanje koje poriče vjerovanje. mučan je i nerješiv problem za pravovjerne. moglo bi pomoći ovo: Platonova Akademija postojala je (očito. Na to se može odgovoriti da se svaka ustanova mora mijenjati usporedo s mijenjanjem prilika. Marsilija Ficina. ali uspijevaju uništiti samo pojedince i pojedinačne »pokrete« unutar te predaje koja je mnogo šira. Proklo — o kojem nismo doznali ništa važno — potpuno je nevažan. a ona je trajala stoljeće i pol ili manje. to bi moglo imati goleme posljedice. Zar bi »Penguinov priručnike doveo u zabludu svoje čitatelje? To je nezamislivo.R. Jer.smatrati Platonovom Akademijom. Prema onom što nam kaže Dudley.) Vidimo. Imajući na umu te napomene. matematičara i mističara. nema članstva. Međutim. na sveučilišnoj katedri ili u nekom tjedniku.« Onima koji teško poimaju kronologiju bez usporedbi. templari i beskrajan niz beznadnih pokušaja tokom dva i pol tisućljeća. čini se da bi jedino njih mogao zanimati »neobičan spoj moguć u to doba«. Dudley nam ne otkriva ništa o tome što je Proklo napisao. Spominje se u okviru pojma »neoplatonizam« o kojem piše D. ne nameće pravila. (Čak i pošto je razbijena.

postavio iznad filozofije. O njoj se može čitati u dvama djelima: 'Elementima teologije' i 'Platonovoj teologiji'. Sheldon-Williamsa — koji su se odavno bavili tim tajnim ispitivanjima zbog puke zainteresiranosti — kako bi odredili granice unutar kojih bi nov naraštaj studenata imao neka nova polja za svoje doktorske radnje.« Čini se da je raspaljivost imala veze s nestrpljivošću koju je pokazivao prema onima koji su sporo shvaćali ono što je govorio ili koji su zapinjali na nevažnim pojedinostima. on je filozofiju smatrao samo vraćanjem. Može li to biti istina? Ubrzo ćemo razmotriti neka Proklova mišljenja o nebeskim tijelima. Nastavimo prikaz profesora Lloyda o Proklu: »Proklo se kretao u utjecajnim političkim krugovima. vratimo se profesoru Lloydu i njegovu zanimljivom pokušaju da prikaže Prokla i neke aspekte njegovih misli i zapisa. a na koja se nije obazro nijedan povjesničar znanosti kojega sam dosada susreo (vjerojatno zato što nitko zapravo ne čita knjižurinu »Komentar o Platonovu 'Timeju'« koju sam maloprije spomenuo). privlačila ga je filozofija. Lloyd sa Sveučilišta Liverpool dobio je zadatak da obradi Prokla u svom prilogu za »Cambridgeovu povijest kasne grčke i rane srednjovjekovne filozofije«6.« Sada se počinjemo baviti Proklovom vezom sa širom temom iz naše knjige. Objelodanjivanje te velike knjige od 715 stranica označilo je stadij u izučavanju klasike u kojem mnogi znanstvenici službeno izjavljuju da su iscrpli teme u uobičajenim područjima i da bi trebalo da počnu prikupljati podatke za proučavanje dugo zanemarene teme iz spomenute knjige. Nikada se nije oženio. međutim. No. čak je slavio egipatske svete dane. No. osim te slabašne činjenice koja bi mogla povezati Prokla s općom sredinom naše predaje o Siriusu. iako taj sustav ne bi bio stvoren da nije bilo religije kao njegova opravdanja. P. morala biti potpuno jasna svima koji nisu sasvim nepismeni. i koja je. iako je njegova filozofija puna apstraktnih kretanja naprijed i natrag.« Potom se opisuje njegovo učenje na Platonovoj Akademiji. Na primjer. 'Timeju' i 'Alkibijadu'. a mogao je — prema vlastitoj tvrdnji — dozvati sjajne prikaze božice Hekate. njegova vrijednost ne ovisi o religiji. Nesumnjivo je da je osobno vjerovao u vjerske običaje. Njeno se mjesto može vidjeti u gotovo fantastično razrađenom metafizičkom sustavu. koje je bilo očevo zanimanje. molitava suncu. No. Osim toga. Philipa Merlana i pokojnog I. kao oslobođenje duše. Profesor Lloyd nam daje još neke zanimijive podatke: »Proklo je vjerovao da je njegova metafizika pravo. povratkom k jedinome. no ostao je na njenu čelu dok nije umro 485. zbirku kakva nije postojala do 1967.Profesor A. C. ali je — kao i drugi vodeći platonisti — podržavao poganstvo protiv carske politike i zbog toga je upadao u neprilike. a i profesorima — koji su prilično dobro sredili razdoblje prije Sokrata — potrebno je neko novo područje na kojem će rješavati prave probleme. gdje će poslije postati upravitelj: »Ne zna se kad je preuzeo upravljanje tom školom. niti mu je Proklo namijenio takvu ovisnost.7 Evo jednog odlomka iz Lloydova prikaza: »Proklo se rodio u Carigradu 410. koja svakako zapanjuju. s nekim ispravcima. Umjesto prava. Navodno je od kćerke Plutarha [platonista. Slijedeći je stupanj bila Atena. raspravljajući o njoj od početka do kraja. premda skriveno značenje Platonovih zapisa i da ona. svoje golemo djelo »Komentar o Platonovu 'Timeju'« započinje ovom vrlo mrzovoljnom rečenicom: »Čini mi se da bi činjenica da Platonov 'Timej' obuhvaća cijelu fiziologiju i da se odnosi na teoriju o svemiru. obreda kaldejskih upućenih. Važno nam je da doznamo više o Proklu kao čovjeku. potječe od tajnih pitagorističkih i orfičkih učenja. ispitajmo i druge dokaze. Zatražena je pomoć od osamljenih učenjaka poput Richarda Walzera. a ne pisca »Života] stekao praktično znanje o teurgiji. premda ona dovodi samo do nepotpuna sjedinjenja. No. roditelji — patriciji iz Likije u jugozapadnom dijelu Male Azije — poslaše ga na školovanje u svoju zemlju i zatim u Aleksandriju da bi studirao književnost i govorništvo. a jedine su mu mane bile ljubomora i raspaljivost. Vrlo se savjesno držao vegetarijanske dijete. nesumnjivo je da je teurgiju. te mjestimice u komentarima o 'Parmenidu'.« 156 . pa je slušao predavanja o matematici i Aristotelu. kao i cjelokupna grčka 'teologija'.« Spominjanje Hekatinih misterija i Proklova obavljanja egipatskih i kaldejskih misterija budi odmah u pažljivim čitateljima sumnju da je Proklo možda znao nešto o Siriusovoj tajni. ili ubrzo poslije toga. ponovno objavljena 1970.

. um čija su razmišljanja o slobodnoj volji tako suvremena da sam ih odmah usporedio s djelima iz našeg modernog kiberneričkog doba.«) kao izvoru u kojem je izrazio svoja gledišta o svemiru i o platonskom preuzimanju ezoterične predaje iz drevnih misterijskih religija. Ono što je Orfej mistično izrekao u tajnim pričama doznao je Pitagora pošto ga je Aglajofem upoznao s mističnom mudrosti koju je Orfej stekao od majke Kaliope. otkrit ćemo da vatra i zemlja postoje analogno i na nebu. sve naše odluke i namjere zapravo neizbježnost i ne ovise o nama. knjizi u »O Tim. koje sadrži sve što je u skladu s vatrenim obilježjem. To je jedan pokušaj da se izvrgne ruglu ono što se ne može ili ne želi ocijeniti.« To mišljenje povezuje sa svojom raspravom o nebeskim pojavama u »O Tim. knjizi veli »Pitagoristi govore. uzrocima izvan nas.Treba istaći da su u obliku takvih komentara objelodanili neoplatonisti velik dio sasvim izvorne i stvaralačke filozofije. Zapravo. čije se značenje nipošto ne ograničuje samo na njegovo doba. Osim toga.« A u 3. pitagoristički je držati se orfičkog rodoslovlja. Za nas je posebno zanimljivo što u njima Proklo uporno tvrdi da nesumnjivo postoje određena nevidljiva nebeska tijela. Zašto bi inače. pri Londonskom sveučilištu. knjige u »O Tim. vatra je. Pri kraju 4. I i II svezak. bit neba. knjiga (II. U napomeni uz posljednji navedeni odlomak profesor Lloyd ne upućuje na te elemente.« Malo poslije kaže: »Elementi.« Proklo veli (II. Te su teorije tako neobične da ih treba prikazati. Napada »bihevioriste« svog vremena jasnim i snažnim riječima. U Prvom poglavlju govori Simplicije o »onima koji pogrešno tvrde da su naša mišljenja i želje i. Kao primjer može se spomenuti prikaz profesora Roberta Browninga s koledža Birkbeck.« Činjenica da se to mišljenje odnosi na misterijske religije očituje se u njegovim napomenama u djelu »O Tim. u cijeloj svojoj raspravi o Proklu spominje Lloyd oskudno i površno »O Tim«.«. tvore u prvoj mješavini nebo... a opažanja tako duboka da mi nije jasno zbog čega se ni od jednog izdavača na svijetu ne može dobiti na engleskom jeziku ni jedna jedina riječ iz njegovih zapisa.Pa ipak. a s druge kao pomiješani. i ne potječu od naše vlastite volje«. zadivio me bistar um što se očituje u tom komentaru. Budući da spominjanje stranica iz grčkog teksta ne bi pomoglo većini čitalaca. Izraz »pogrešno zamišljeni« otkriva nam odmah da se profesor Browning ne slaže s njima načelno i stoga im se izruguje. ustanovio sam da mnoge njegove teorije kao da odražavaju tu tajnu i osnivaju se na pretpostavci o nevidljivoj zvijezdi. općenito govoreći.. u »Penguinovu priručniku« u kojem komentare Proklova nasljednika Simplicija naziva "pogrešno zamišljenima i dosadnima". na primjer.« Izričući takva mišljenja i izjavljujući da je osobito Hekatin štovalac (sačuvana je Proklova »Himna Hekati« u kojoj je naziva »Čuvaricom vrata«—što je staroegipatsko Horusovo ime — i »Majkom bogova« — što je drevno Izidino ime. (da) je Mjesec eterična zemlja.«. Proklo je — čini se — nevjerojatno obaviješten i o drugim nebeskim pojavama. kad sam osobno pročitao. Mnogi su mu zaključci tako oštroumni. no osim nje postoje i svi drugi elementi.. Koliko sam mogao ustanoviti nigdje to ne spominje.. Proklo kao da je upućena osoba i zna nešto o Siriusovoj tajni. zapravo. 4.. zamišljeni s jedne strane kao nepomiješani. 157 . Jer. spominjem brojeve stranica iz Taylorova engleskog prijevoda. U 3. bacao sjenu i zašto ne prolazi kroza nj sunčano svjetlo?. takve su orfičke predaje. 307): »No. Simplicijev "Komentar o Epiktetu". osvijetljen. na primjer s fascinantnim knjigama Norberta Wienera.« Proklo veli (I. 312): »No. Među Proklovim djelima treba da obratimo pažnju naročito »Komentaru o Platonovu 'Timeju'« (koji ću od sada spominjati skraćeno kao »O Tim. kao što Pitagora osobno kaže u 'Svetom razgovoru'. već upućuje na druga Proklova djela. Ubrzo nakon gornjeg odlomka kaže: »Jer Orfej naziva Mjesec nebeskom zemljom. IV. vidi Grantove »Helenističke religije«. Jer. znanje o bogovima stiglo je iz orfičke predaje preko Pitagore Grcima. nas zanima baš to djelo. Privremeno je u modi ismijavanje njihovih komentara kao izvedenog i nižerazrednog pisanja. a vjerojatno bi smatrao bezbožništvom otvoreno spominjanje takva ezoteričnog učenja. б)8. Međutim. Ta tijela su planetski sateliti i planete drugih zvijezda. No. 425): »Mjesec se sastoji od nebeske zemlje.. 5. da su izazvani vanjskim uzrocima. sve je na nebu u skladu s vatrenim oblikom«.

jer u 4. već je zvjezdana vatra prije »vatra koja je energija«. tko ne može izmjeriti spiralno kretanje oko valjka. Jupiter i Saturn. pred sobom jasan Proklov opis (manje mutan nego Platonov vlastiti neodređeni izvještaj) planeta što se kreću po orbitama koje su jasno zamišljene kao prostor putanji. no osim nje postoje i svi drugi elementi«. C.Iz drugih gornjih navoda doznali smo da je teorija da je Mjesec »nebeska zemlja«. neizbježno je da srednji elementi budu u nebeskim tijelima. Proklo sasvim jasno ističe da. zvijezde mogu opisati riječima: »vatra je. Međutim. ali to nije uobičajeno. U 4. »pitagorističko-orfička«. ali ne i planetske sfere. ali i vrlo raširen (nije riječ o staromodnom »eteru«!). Sunce. zvijezde — kao što je poznato — sadrže sve elemente. no Proklo se bunio protiv njegovih epicikla i davao prednost spomenutim gledištima. Ptolemej je živio trista godina prije njega. 425): »Osim toga. ne postoji nikakav razlog da i mi ne učinimo isto. a i suviše je neodređen. knjizi »O Tim. epicikle i ekscentre pri jednostavnim kretanjima da bi otkrili raznoliko gibanje. Nebo je zaista "vatreno". kao što Proklo kaže. stranici: »Različite sfere u kojima je bilo sedam 'planeta': Mjesec. Što-više. svesku djela »Augustin Galileju« (iako na 33. koju je prihvatio Proklo. što je svakako smiono) na 49. čini se.« (273. suvremene teorije o tome kako u svemiru postoji neki međuzvjezdeni medij koji je tako rijedak da se teško može zamijetiti. Venera. dakle. Merkur. govori u prenesenom smislu. Platonov bi se tekst mogao protumačiti isto tako. pretpostavi kretanje pravca oko valjka i jednom točkom na pravcu izmjeri to kretanje. pomiču naprijed. one — kao što ćemo vidjeti — očito nisu staklene kuglice. knjizi »O Tim. Benjamin Jowett upotrebljava riječ »orbita« u svom prijevodu Platonova teksta (38—39) koji komentira ovdje Proklo. Proklo izražava o sferama mišljenje koje veoma iznenađuje. nepobitno je da on zvijezde smatra skrutnutim tijelima u nebeskom mediju i da je između njih »vatrena tvar« koja je nama nevidljiva. 293) Proklo se podsmjehuje epiciklima i veli da su »izvrstan izum« za analiziranje i poimanje pravih jednostavnih gibanja zvijezda. Činjenica da on tu proširuje to opažanje na opću prirodu nebeskih tijela nagovješćuje da te misli potječu iz istog izvora. On veli (280. Što se tiče spomenutih sfera. Istina je da se.« 158 .« (II. dakle. dobro nam poznate iz uobičajenije antičke astronomije. da Proklo — premda je živio kasno — nije bio zarobljenik Ptolemejeve teorije o svemiru. knjige »O Tim. stranica) kaže: »Planete se. govoreći o "vatri" na nebu. ali da drugim elementima obiluju drugi dijelovi nebeskih područja. stranici prikazuje vrlo odlučno »Timeja« kao »pitagorističku alegoriju«. kao kod zvjezdanih tijela. Imamo. kao u sferama koje nose zvijezde. te tako ustanovi količinu kretanja u spirali u određenom vremenu. stranica) da je vatra na nebu »vatra koja nije sasvim vatra«. Premda plamte. Na nekim je mjestima neizbježno da vatrena narav daleko širi svoj sjaj. Tipičan primjer standardnog tumačenja odlomka iz Platonova »Timeja« daje nam profesor A. odnosno u zemaljskom području]. zapravo. imaju neugodnog preteču u ovoj Proklovoj neobičnoj tvrdnji iz 3. Zapravo. Proklov se opis nebeskih tijela podudara. okretale su se različitom jednoličnom brzinom koja je predstavljala zamijećeno kretanje tih tijela. Te predodžbe uistinu zapanjuju s obzirom na suvremenu znanost.« Ma kako se tumačile te Proklove napomene.« To je sasvim jasna tvrdnja da se planete kreću. Mars.« Vidimo. stranica): »Stoga je tamošnja vatra (u nebeskim tijelima) svijetla. bit neba. a na drugima je ona skrivena od nas. tu i ne moramo biti suviše oprezni. Crombie u 1. dok su njihove »sfere« ili — smijemo li to reći? — orbite zapravo prostor u kojem se zbiva to kretanje. dakle. sasvim s današnjim naučnim spoznajama.« A kako bi isključio bilo kakav nesporazum. danas znamo — na osnovi naučnih istraživanja—da zvijezde imaju sve uobičajene kemijske elemente u obliku vatre. Tako postupaju oni koji primjenjuju evolvente. Ta je predodžba naučno tako točna i napredna i tako suprotna tada pomodnom gledištu da se kreću planetske »sfere« i nose sa sobom planete da moramo cijeniti Proklovu ranu zrelost koju je pokazao predočivši tu misao tako jasno i uporno. dodaje (281. zbog krutosti. Dodaje: »To je kao da netko.« (I. ne bi bilo ispravno ometati raspravu o njoj skrećući nam pažnju na gustu i tamnu vatru u sublunarnom području [ispod Mjeseca. Prema tome.

II. jednolično kretanje na istom mjestu. str.). a planete čine to isto zajedno s njom. opis planeta koji im dodaje gibanje pod pravim kutom s obzirom na njihovo očigledno okretanje zaista kao da ukazuje na neko središte njihova okretanja.« što se odnosi na okretanje Zemlje oko svoje osi. Što se tiče nekih tema.To je samo tumačenje jednog mutnog teksta. Prije svega. i svaka se kreće sa svojom sferom na istok i okreće se sama od sebe u širinu i dubinu. međutim.« (293.. to ne privlači osobito pažnju. Zaista je neobično što je Proklo imao znanje koje nam je teško shvatljivo i što je na osnovi tog znanja pripisao svim nebeskim tijelima vrtnju oko osi. to mišljenje.. kruži oko motke koja se pruža kroz svemir. koliko se može zaključiti. kad je riječ o našoj temi. osim njega ima još nekoliko gibanja: prvo. kao što jasno izjavljuje Proklo (očito vjerujući da je tako mislio i Platon). knjige u »O Tim.. Proklo. No. drugo.. spominje samo dva. tako se vrte i planete: treće. time bi se mogla objasniti ta neodređenost. središte koje nije Zemlja. Isto bi se tako moglo reći da je Platon tvrdio da se sfere ne kreću.): »(Platon) očito smatra da se planete same od sebe udaljuju i približuju Zemlji i da je njihovo okretanje u širinu izazvano njihovim vlastitim napredovanjem. Osim toga. drugo. zvijezde stajačice vrte se oko svoje osi. planete se okreću zajedno s postojanom sferom. kao što su evolvente i epicikli. što se tiče zvijezda. U jednoj raspravi iz svojih »Platonističkih pitanja« (koja još nisu objavljena u seriji Loeb Library — budući da od predviđenih četrnaest radova nije izdano još samo to djelo. doslovce dodaje novu dimenziju svim teorijama o planetskom gibanju. i oko svog vlastitog središta.No. A ta dubina planetskog gibanja. jer on je pripisivao Zemlji kružno gibanje« (»O Tim. a ne nosi ih nešto drugo. Doznajemo da je to bilo poznato Proklu: »Dopustimo stoga Heraklidu s Ponta.« Time je Proklo zauzeo pri tumačenju Platonova teksta stajalište sasvim suprotno stanovištu profesora Crombiea. priznaje proturječnost i oprezan je što se tiče okretanja oko Sunca. Bilo kako bilo. kad se u vezi s jednom drugom temom dopisivao s piscem ove knjige. Što se mene tiče.. priznajmo da je Platon zaključio da je ona nepomična« (ibid. one koje su stajačice okreću se oko svog vlastitog središta. . »postojana sfera« zvijezda stajačica okreće se oko Zemlje. čini se. koji je bio Platonov učenik. Nesumnjivo je. i tu vidimo da se platonističkim naučnim radovima pridaje najmanja važnost — ali su objavljena na engleskom 18749) Plutarh nam 159 . Jer. svaki je podatak bitan za odgonetavanje pravog smisla Platonovih tvrdnji. a djelomično ga zastupao Platonov prijatelj Heraklid s Ponta. kretanjem koje je odvojeno od svih drugih zvijezda i planeta. a nije bio potpuno upoznat s materijalom. bojim se da moram u toj prepirci stati na Proklovu stranu.« Isplati nam se pažljivije ispitati te napomene. str. dok svatko tko dugo promatra nebo može vidjeti da planete postaju mutnije i svjetlije kao da se »udaljuju i približuju Zemlji«.« Time se prilično neodređeno izriče da se zvijezde okreću i da nebo kruži. naša hraniteljica.. da je spreman promijeniti mišljenje ako mu se predoče novi dokazi. Platonov je tekst suviše kratak i maglovit da bi bilo sasvim jasno što je mislio. planete se gibaju i drukčije: svaka se planeta »sama od sebe« (tj. koju Proklo jasno naziva kretanjem "u širinu i dubinu". Blizu kraja 4. (Ako je Platon umetnuo — kao što se tvrdilo — tuđu raspravu u svoj dijalog. koje je iznio Aristarh iz Samosa.. No. kretanje naprijed.. smatrao je da se Zemlja okreće oko nekog drugog središta kao što je Sunce. i dalje) Proklo veli: »Međutim. U vezi s tim treba da imamo na umu da u »Timeju« Platon spominje okretanje nebeskih tijela oko osi (40 a—b): »I (Stvoritelj) je dao svakoj (zvijezdi) dva kretanja: prvo.. dakle.) U istom odlomku nailazimo i na ovaj Platonov opis: »Zemlja. To je najjednostavnije gibanje. što je očito u vezi s napomenom iz prošlog navoda da se one »same od sebe udaljuju i približuju Zemlji«. dodaje po svojoj volji druga kretanja — jer Platon. da je Proklo upotrijebio tisuće i tisuće riječi tumačeći smisao Platonovih tvrdnji na svim poljima i objašnjavajući ih više nego što je Platon mogao ili htio. možemo se upitati nije li Proklo stvorio prikladan zaključak — da se Zemlja vrti i da nam se zbog toga čini da se nebo okreće oko nas. ». iako se Platon ne snalazi bolje ni u »Zakonima« i pokazuje da je loš astronom. a kreću se planete u njima. .. No. Ukratko. Proklo. a i od »sfera«) "okreće u širinu i dubinu". Proklo čak kaže ovo (279. Prema predaji Platon je prihvatio to mišljenje. A budući da je Zemlja nebesko tijelo. profesor Crombie je već pokazao. 288).

no vjerojatno nije Proklo znao za nj.« Međutim.) To Teofrastovo svjedočenje je neoborivo. premda vide da nijedno njegovo gibanje. drugo zavojitim okretanjem ili kosom vrtnjom van i unutra. čovjeka koji je u šesnaestom stoljeću otkrio tri zakona o planetskom gibanju (koji su nam i danas jedini). riječ je o stihu koji brani Krates. prvo gibanje nazivaju matematičari neposrednim okretanjem. koje on zbog njihova gibanja naziva vremenskim organima ili instrumentima? Ili je Zemlja pričvršćena uz svemirsku os. koju je mutno izrazio u »Timeju«. a u slijedećem se odlomku suprotstavlja drugi govornik koji podupire pomodniju teoriju da se zapravo kreću sfere. a i u vezi sa suvremenim povjesničarima znanosti koji su skloni tome da zanemare mogućnost da je Platon možda prihvatio heliocentričnu teoriju o okretanju Zemlje oko Sunca. Mjesec i druge vremenske instrumente? Da li se Zemlja kreće kao Sunce. a Seleuk je tvrdio. u djelu »Moralia«) da je pažljivo pročitao Teofrastova izvorna djela.predočuje bitan dokaz o tome da se Platon. na primjer. Jer. Usput je zanimljivo da tu govornik spominje i Aristarha iz Samosa. 42 D] kad govori da su duše raspršene u Zemlju. koji Plutarh navodi. jer se u njegovo doba većina Teofrastovih djela već bila izgubila. ne potječe od Prokla. koje se sastojalo od šest knjiga. usprkos Proklovu uznemirenom oklijevanju. je kao što vidimo ovdje. te nepobitno pouzdan izvor. a nedostaje u današnjem Homerovu tekstu. pa tu ne dolazi u obzir pogrešan navod ili izvještaj iz druge ruke. sve dok kao osamdeset dvogodišnjak nije umro »zbog ozljeda što ih je dobio padnuvši noću preko neke sprave«. u potrazi za njim htio bih spomenuti njegov utjecaj na Johannesa Keplera.« (Plutarh potom izriče svoje vlastito mišljenje da se Zemlja ne kreće. gdje joj nije mjesto. Teofrast piše da se Platon. širinu i dubinu. Njegovo izlaganje nije onako jasno kako bi se moglo poželjeti. i to u vezi s prepirkom oko jednog stiha iz Homerove "Ilijade".« Svakako. koje — kao što vidjesmo — ne spominje Platon. ali ne tako da bude nepomična.11 Nesumnjivo je da treće gibanje pod pravim kutom prema okretanju. kao što nas izvješćuje Diogen Laertije. na cijelom njegovu putu. 24. Mjesec i pet planeta. a zastupao ga je Platonov učenik Ksenokrat. dok o Mjesecu. Plutarh kaže u Osmom pitanju: »Što misli Timej [vidi Platonova »Timeja«. stranici: »Poznat nam je samo jedan [astronom] koji je prihvatio [Aristarhov] sustav poslije jednog stoljeća: Seleuk iz Seleukije. a treće (ne znam zašto) nejednakošću.12 On kaže ondje: »Ni Mjesec se ne kreće samo jednim gibanjem. ili iz knjige »O pitagorizmu«. »neki pretpostavljaju da se ne kreće«. a manje suzdržljivo složio se s njom »kad je ostario«. Ne smijemo se previše udaljiti od Prokla. već — kao što su ga običavali zvati Trivia ili Tri Puta — putuje kroz zodijak u dužinu. Platonovo nas mišljenje o Zemljinu položaju u svemiru ne zanima samo po sebi tako kao u vezi s tumačenjem koje mu pridaje Proklo.« Plutarhovi izrazi »nazivaju matematičari« i »kao što su ga običavali zvati» pokazuju da on spominje neka neutvrđena i danas izgubljena astronomska djela. No. nijedno veće Keplerovo djelo nije prevedeno na engleski 160 . U istoj Plutarhovoj raspravi (29) nalazimo dokaz da se uvjerenje da svemir ne sadrži samo jedan element zadržalo i poslije Platona. a napada Aristarh. epikurejca«. 14. Teofrast je bio Aristotelov nasljednik i upravitelj atenskog Liceja. Bit Ksenokratovih teorija izvučena je vjerojatno iz izgubljenog djela "O astronomiji". Seleuka drukčije opisuje Giorgio de Santillana. a George Sarton10 ga opisuje ovako: »Taj je Babilonac bio sljedbenik Aristarha iz Samosa. I tu imam jedan prigovor. No Proklo. o stihu u kojem se ispravno tvrdi da more pokriva "najveći dio Zemlje". Ksenokrat je bio dvadeset pet godina upravitelj Akademije. orijentalni Grk iz Perzijskog zaljeva. kad je ostario. nije jednolično. znatno nadmašio Platonovu i Ksenokratovu ograničenu teoriju. pripisujući mu drugu narodnost u »Izvorima znanstvene misli« na 250. ustaljeno i izvjesno. već da se okreće i vrti oko sebe kao što su u meduvremenu istakli Aristarh i Seleuk? Aristarh je to samo pretpostavljao. jasno odrekao svojih ranijih geocentričnih predodžbi. Spomenuti Seleuk bio je matematičar i astronom. a Plutarh jasno napominje (vidi »Protiv Kolota. Spominje ga Plutarh u dijalogu »O licu koje se pojavljuje na Mjesečevu krugu«. pokajao što je smjestio Zemlju usred svemira. pri čemu treba da imamo na umu da »Timej« ne spada medu njegova rana djela.

nismo još ni stigli do najzanimljivijih gledišta. Ja ni za tren ne sumnjam u golem napredak na mnogim područjima. Kepler je duboko prožet Proklovim mislima. onda nešto — očito — ne valja sa sistemom. budući da Aristotel istražuje zašto sfera zvijezda stajačica. Stoga upućujem na načine i izvore nadahnuća. prednje je ispred stražnjega. S obzirom na ono što već znamo o Proklovim teorijama i što ćemo ubrzo otkriti. ali se ne može uspoređivati s Taylorovim prijevodom jer u prijevodu nema brojčanih oznaka. kakav su učinak imale te tajne na Keplerovo razmišljanje? Je li iza Keplera bio Proklo kao Aristarh iza Kopernika? Kad će se sva Keplerova i Proklova djela moći dobiti na engleskom jeziku tako da ih svatko razuman može osobno ocijeniti. Inače ćemo se nastaviti zavojito spuštati. bio oduševljen Proklovim »poštovanja vrijednim tajnama«. kakve veze ima Kepler s Proklom? Dakle. Da li se možda spominjanje “nevidljivih kolanja” odnosi na nevidljiva kolanja Siriusova pratioca? Na to se pitanje ne može odlučno odgovoriti niječno. imena i izrazi.. prije svega. koju je posvetio Suncu i ispunio poštovanja vrijednim tajnama.« To je povezano s razmišljanjem o tome »što su mislili stari pitagoristi kod Aristotela nazivajući svjetsko središte (koje su spominjali kao 'vatru'. samo je jedna zvijezda. Kopernik i Kepler"14 i uvjere se na svoje oči. nisam nipošto prikupio iz njih iscrpan pregled njegovih pogleda. odlučno tvrdim da je naš sistem dobivanja poticaja za razmišljanje o svemiru bezuman. Medutim. Međutim. 4. Djelo na grčkom jeziku ima kazalo. Proklova su djela tako opširna da. a mogućnost da je tome tako postaje veća kad pročitamo slijedeće Proklove nazore iz »O Tim. ne onemogućujemo li onda nagli napredak potiskujući one izvore koji su možda potakli početni napredak? Zar možemo. kao što nas je razdražljivo upozorio već u prvoj rečenici svoje knjižurine. kao što nam ti instrumenti i sjene omogućuju da započnemo razmišljanje o nebeskim tijelima tako nam i sjećanja na nevidljive prirode omogućuju da se prisjetimo nevidljivih kolanja.«. 281): "No. moram priznati. poslije kojih Kepler kaže: »Osim toga. jedno je tijelo ispred drugoga. kojih je mnogo. jesu li najveći napredak na početku suvremenog kozmološkog mišljenja potakli prigušeni i nepravovjerni antički izvori kao što su Proklo i Aristarh? Je li »tajna« strana antičke astronomije od pitagorista do Prokla zaista začela naša suvremena učenja o svemiru? Iz toga izvire ovakav zaključak: ako je tome tako. Jer.« Postoje i »njihove pomrčine pod suncem i njihovo pretvaranje u svjetlo«. No. često punim stručnih izraza? No. ali mutnu aluziju. koja je samo jedna.« Nije lako shvatiti na što misli Proklo. I. prolaze jedno ispod drugoga. a u svakoj planetskoj sferi.jezik. Iznenada nabacivši tu opsežnu. malo dalje u ovom dodatku. niti utvrđivati postojanje mnogih njegovih najvažnijih izvora. svesku izdavača Encyclopaedia Brittanica: "Ptolomej. režući Keplerov korijen.13 To je dovoljno da zainteresirane natjera u očaj. Jedan od tih izvora bio je Proklo. Ovaj je dodatak samo pokazivanje uzorka. obuhvaća mnoge zvijezde. često spominjanog u prethodnim knjigama. Naći će napomene o Proklu. Newtonov veliki preteča. a mislit ćemo da se dižemo. a da ne mora najprije ovladati srednjovjekovnim latinskim. očekivati da će grana i dalje cvasti? Ako činjenice o Proklovim teorijama koje predočujemo u ovom dodatku nisu zapazili vodeći povjesničari znanosti. rješenje spojivo s 161 . koja ćemo sada razmotriti: »Pri zasjenjenju su (planete) u takvu položaju da zamrače nas i sve drugo. Nećemo ovdje proučavati njegov način mišljenja. Zainteresirani čitatelji neka pogledaju završne stranice "Svjetskog sklada" u 16. Tko je spreman da se muči sa srednjovjekovnim latinskim da bi pročitao Keplera — a i tko ga može pročitati? Međutim. jer je nepotpun i stoga neuravnotežen. knjiga (11. u koje se svi ponajčešće pouzdajemo kako bismo od njih posredno doznali sve one činjenice za koje nemamo dovoljno vremena da ih otkrivamo neposredno. Zanimljivo je da se tu vraća temi: »Treba da se u vezi s vidljivim pojavama prisjetimo nevidljivih priroda. a u prijevodu Thomasa Taylora nema nikakva kazala ni popisa sadržaja koji bi pomogli da se u tekstu pronađu određene teme. uobičajilo se da se oni koji čitaju Keplerove prijevode iz druge ruke izruguju tom znanstveniku. nedavno sam naišao na himnu platoničara Prokla. To njegovo neobično djelo čita se izvanredno teško. zacijelo nije želio da je razumiju svi — čak ni oni »koji nisu sasvim nepismeni«.. Trebalo bi da smo dosada formulirali već više zakona ili načela o gibanju planeta. On je bio »ćaknut«. ali su podrazumijevali Sunce«) 'Jupiterovim stražarskim tornjem'?« Tu vidimo da je Kepler. Treba da temeljito pregledamo stroj. Jer.

to jest sateliti našeg planetskog sustava. spiralno okretanje.«. "nevidljiva kolanja" koja spominje zacijelo su nevidljive orbite nebeskih tijela. svi imaju svoja vlastita prikladna kolanja' (275. kao što nas je izvijestio Proklo. (i) 'oko svake planete je određen broj (satelita). što se tiče važnosti. u svakoj (planetskoj sferi. II. II.«. slijedi da svaka planeta ima.. Međutim. slično zboru zvijezda stajačica. koje su nevidljive putanje nevidljivih nebeskih tijela tako važne da nam mogu. prema njihovim je izjavama riječ o slijedećem. a to je prema Platonu. međutim. da bi se uvjerili u to. No. koji dopunjuju njezino neobično kolanje..« No. str. kao predgovor svom prijevodu Platonova »Timeja«. svugdje postoji cjelina i vođa kojem je dodijeljena izuzetna nadmoć. potaknulo na to da stvore o drevnoj teologiji tako smiješne hipoteze da one ne zaslužuju veću pažnju negoli luđačko trabunjanje ili dječja neobuzdana maštanja. dakle..«.]. koji skupljaju podatke iz kazala.]. novoplatoničari. odakle god stigao taj podatak. 281. Na drugom mjestu Proklo kaže (»O Tim.. kao što znamo. 281. svima njima vlada vidljiva zvijezda. Tim riječima Proklo odlučno poistovjećuje te misli s teološkom.) ima nevidljivih zvijezda koje se okreću zajedno sa svojim sferama.. koji žive medu nama. koji se slažu s osobinama sfera u kojima žive. Budući da Proklo tu i u odlomku iz »O Tim. smatrali da postoje dvije osnovne vjerske tajne: nevidljiva »Tama« i nevidljivo kolanje određenih nebeskih tijela.. jer nam pokazuje na prvi pogled zbog čega se isti bog vrlo često slavio pod imenom drugih bogova.. anđelima i demonima. 260): »Ima.. stranici u »O Tim. Jer. Dakle.. svaka je sfera jedan svijet.. Iz jednog odlomka novoplatoničara Damaskija16 doznajemo da su »egipatski filozofi. bitan je izraz: »teolozi nas to uče«. Proklo je — kao što smo već vidjeli — nastojao protumačiti Platona u smislu ezoterične predaje s kojom je. No. 162 . kao što smo već zapazili. i da je svaka sfera ispunjena bogovima. nepobitno je da su Proklo i njegove kolege. a ne filozofskom predajom. a sada — u skladu s onim što smo tvrdili prije izjavljujemo daje svaka planeta svijet za sebe i sadrži mnoge božanske vrste. saopćava nam malo-prije. sadržavale su u svom tajnom učenju bit Siriusove tajne.. Thomas Taylor je napisao ovo:15 »(Za) svaku od tih sfera. već smo rekli nešto u vezi s tim. raspravlja Proklo o podrijetlu tog znanja iz »svetih glasina« što se bave »nevidljivim kolanjima«." Taylor to opravdano naziva u napomeni »izvanrednim odlomkom« raspra-ve! Kurziv sam ja umetnuo. II. te misterijske religije. danas zovu sateliti. međutim. I na 247. bio neposredno povezan.« U jednoj drugoj publikaciji. i teolozi nas to uče kad govore da su u svakoj bogovi jači od demona. Osim toga. »omogućiti da započnemo razmišljanje o nebeskim tijelima« i obratno? Nije li to vrlo neobična misao? Kako je zaključio da ima nevidljivih putanji koje.iz svega toga je očigledno da je svaka planeta uistinu vođa mnogih bogova.... kao upućeni. Ta je teorija zaista važan ključ za teologiju drevnih naroda.njegovim gledištem može se naći u njegovim djelima. a oni se okreću i vraćaju u svom kolanju zajedno sa svojim vođama. čiji su vođe sedam planeta. neka čitaoci obrate pažnju slijedećim izvanrednim odlomcima iz divnih Proklovih komentara o 'Timeju'.... baš kao što zvijezdama stajačicama upravlja kolanje postojane sfere' [279.. jasno naziva orbite nebeskih tijela njihovim »kolanjima« (tu je riječ u engleskom jeziku izabrao Taylor). Dakle. što je nekoć navelo Makrobija na pomisao da su svi bogovi samo različite sunčeve sile. i tako ih povezuje s jednom ili više misterijskih religija... a govori nam da ima i nevidljivih nebeskih tijela. ne zaostaju za vidljivim putanjama i da jedne dopunjuju druge tako da čak utječu na našu sposobnost da razmišljamo o nebu? Za odlomak iz Proklova djela. kao što smo već objasnili. str. drugih božanskih živih bića koja slijede kolanje planeta. Prije svega. Na istom nas mjestu obavještava da je okretanje tih satelita slično okretanju planeta koje prate. od kojih su neka bila tako malo ezoterična da su se mogla pobliže označiti. čiji su vođe sedam planeta. Baš takav nam je dokaz potreban. među kojima su neki opet pod vlašću drugih . drugih božanskih živih bića koja slijede kolanje planeta. Jedinstveno svemirsko načelo slavi se kao Nepoznata Tama i triput se izgovara.. oko sebe određen broj satelita.. činjenica da svaku planetu prati velik broj satelita očita je iz ovog navoda: 'Ima. a naše je površne suvremenike. II. nama nevidljive.” Neka čitatelji obrate pažnju na činjenicu da Thomas Taylor naziva to znanje »važnim ključem za teologiju drevnih naroda».« Taylor dodaje u napomeni: »Oni se. objasnili svoju okultnu istinu što su je dobili iz nekih egipatskih rasprava.

A vidljiva zvijezda. Ne vjerujem da smo. Pri prenošenju su riječi zacijelo ispuštane kao nerazumljivo zastranjivanje ili umetak. Smijemo li iz toga zaključiti da je i Proklo bio upućen u Siriusovu tajnu? Proklo je na jednom drugom mjestu određeniji što se tiče planetskih satelita. 4. Ako u Platonovoj vlastitoj Akademiji nije imao pouzdanoga primjerka Platonova teksta. poglavlje u 7. vjerovao da postoje nevidljive »zvijezde« koje prate planete i da je svaka planeta jedan svijet.« U jednoj napomeni u »O Tim. pa se čini da je znanje o satelitima bilo sastavni dio Siriusove tajne. slučajno naišli na izgubljen dio teksta iz Platonova dijaloga »Timej«. One četiri riječi ispuštene su iz teksta vjerojatno zato da bi se izbjegle goleme posljedice koje bi slijedile da su riječi zadržane: očito bi bilo da je Platon. koji ne samo što spada među najnejasnije Platonove odlomke (»Ne očekujte od mene da tumačim te zagonetke. Činjenica da su te riječi ispuštene baš iz tog dijaloga — a sva su Platonova djela inače potkrijepljena vrlo dobro brojnim komentarima i navodima kroz stoljeća — jasno ukazuje na prijepornu narav naše teme kao i sve druge »slučajnosti« na koje smo već naišli u ovoj knjizi. određen broj satelita koji imaju svoja vlastita prikladna kolanja. a o njima Tajylor veli: "Međutim. str. koje je već nekoliko puta spomenuo Proklo. Nadalje.« Ne bismo se. a njih slijede nepotpune duše poput naših. A tumačenje mu je ovakvo: »Jer prirode koje slijede zvijezde očito su njihovi sateliti. spiralno. 140—1. te se riječi ne mogu naći u Platonovu tekstu. svakako »vlada« nevidljivim satelitima. okretanje tih satelita sliči okretanju planeta koje prate. Ne možemo ih prisiliti da se okamene. cit. Stoga je u svakoj planetskoj sferi. možemo pročkati: »No. to jest planeta. jer je prije toga preveo sve Platonove dijaloge. Koji je pisar mogao dokučiti značenje? Pri prepisivanju rukopisa tokom stoljeća uvlače se u njih iskrivljavanja... prema Platonu. može se zamisliti da je imao u Akademijinoj knjižnici pouzdan primjerak Platonova teksta. a ponekad nestanu. budući da je bila ezoterična. 451. pokazujući da te teme ne žele mirovati i biti proglašene mrtvima. tražeći kod Prokla materijal koji je važan s obzirom na Siriusovu tajnu. U njegovu djelu »Platonova teologija«. kao i planete. pa su čudnovat dodatak" Taylor bi to morao znati. uključivši i taj. knjizi (II svezak. Osim toga.«. str.. planete se zovu Vladari Svijeta (kozmokratori) i dodijeljena im je potpuna moć. Što se god činilo sređeno i ustaljeno nije uspjelo zadržati svoj oblik. knjiga (II. prvi su oko svake planete bogovi.« kuka zbunjeni George Sarton. kao da nije imala 163 .« Na istoj stranici dodaje u drugoj napomeni: »Iz onoga što ovdje govori Proklo moglo bi se zaključiti da zvijezde stajačice. nakon njih se okreću demoni u sjajnim okruglim tijelima. gdje nitko nije dirao tekst. imaju satelite i da se taj opis odnosi na zvijezde koje se ponekad vide. Siriusova nas tajna ne ostavlja na cjedilu. 14. Taylor tumači: »Jer 'prirode koje slijede' zvijezde očito su njihovi sateliti. 299). Zanimljivo je da taj odlomak ima oblik komentara o određenom odlomku iz Platonova »Timeja« (40—c). U njima se žare silfi i tajne. op. Spominjanje zvjezdanih satelita vjerojatno je suviše zaprepaštavalo. a to je okretanje. i Dogonima je poznato da postoje sateliti barem oko jedne planete. dakle. Iz brojnih okoštalih tema ispuzala su tajanstvena mala stvorenja i bez poštovanja zaplesala na svojim pretpostavkama.Proklo je. nekako bio povezan s predajom koja. Budući da je Proklo bio upravitelj Akademije. što se tiče tih satelita.« To nas dovodi na rub otvorenog objavljivanja načela Siriusove tajne — ali bez imena. smatralo se suviše čudnim. svaka je planeta vođa mnoštva živih bića ili određenih drugih stvari te vrste. One žive. Te se napomene odnose na odlomak koji je neposredno iza odlomka što smo ga maloprije naveli. zapravo. Te izvorne riječi sačuvale su se samo u Akademijinoj vlastitoj knjižnici. koje je već nekoliko puta spomenuo Proklo. u Taylorovu prijevodu). čiji je onda pouzdan tekst mogao uopće naći? Stoga te riječi treba priznati kao možda ispravnu verziju i vjerojatno bi trebalo da ih klasičari dodaju danas prihvaćenom tekstu.) već u njemu Proklo navodi riječi kojih inače nema u današnjem Platonovu tekstu! Još je čudnije što su »nestale« riječi koje Proklo navodi: kai ta toutois ephexēs. iako nije poznavao astronomiju kao stručnjaci na tom polju. Taylor je te riječi preveo kao "prirode koje slijede"— to jest slijede zvijezde. gdje smo prvi put naišli na Proklovo mutno spominjanje »nevidljivih kolanja«. slično zboru zvijezda stajačica. Čak i Platonov čvrst tekst počinje podrhtavati kao hladetina. Samo u Akademiji je uništavanje učiteljeva teksta bilo zabranjeno. Svaka tema koju smo načeli u vezi s njom preobrazila se iznenada kao u čarobnom ogledalu u zabavištu. Kako to sliči predaji o Siriusu! Kao što znamo iz Prvog poglavlja ove knjige. smjeli čuditi što su iz Platonova ortodoksnog teksta ispuštene riječi koje upućuje na satelite zvijezda. Kako i postojana sfera ima velik broj zvjezdanih živih bića.

treba da imamo na umu da je vrlo vjerojatno istinska predaja prema kojoj najveći dio dijaloga. Kako ne bi ta rasprava pala u zaborav. prema Hermipu.. pogotovu političke postavke koje je Aristotel ispravno smatrao odbojnima. Stoga navodim iz »Života uglednih filozofa« Diogena Laertija. str. str. pa su toliko razljutile Sartona da se okomio i na jadnog »Timeja«. treba dodati da je njegova astrologija ostala nepomućena i duhovna i nije se izopačila u prezira vrijedno vračanje« (421. prije opažanja. Općenito su Sartonove ocjene o Platonu nevjerojatno oštre i neprijateljske. Što se tiče zbunjenosti ili srdžbe koju »Timej« izaziva u mnogima koji ga pokušaju proučiti. U mnogim se drevnim izvorima tvrdi da je taj dio dijaloga zapravo pitagoristička rasprava koju je Platon pribavio za vrijeme jednog posjeta Siciliji.). a Platonova je astrologija bila izdanak babilonske. jer je to bilo prije Aleksandra Velikog] i da je iz nje prepisao 'Timeja'. kad je posjetio Dionizijev dvor na Siciliji. str. Da bismo bili pravedni prema Platonu. Platonov dijalog »Timej« nesumnjivo je najteži i najčudniji među svim nepobitnim Platonovim djelima (još čudniji je »Epinom«. na osnovi opažanja. Prvi je izjavio da se Zemlja kreće u krugu (oko središnje vatre).. iako to neki pripisuju Hiketu iz Siracuse. knjiga.". prema tome. jedan od najistaknutijih i najuglednijih povjesničara znanosti svih vremena. koja je mnogo naštetila Zapadu i truje još i danas slaboumne. koje su poučili bogovi. No. »Astrološka besmislica. napomena). Prema Demetrijevoj tvrdnji u djelu 'Ljudi istog imena'. Što se tiče pitagorista. Jer proročanstva ne samo jednom nego često govore o pomicanju naprijed zvijezda stajačica.'” S tom predajom da je rasprava u Platonovu »Timeju« pitagorističkog podrijetla — i. Nesumnjivo je da su Platonove teorije imale mnogo mana. Neki pričaju da je Platon dobio to djelo kao poklon zato što je uspio nagovoriti Dionizija da pusti iz tamnice jednog mladog Filolajeva učenika. Napisao je jednu knjigu. a još prije Egipćana Kaldejci (Babilonci). Pogledajmo nekoliko napomena Georgea Sartona (op. pod naslovom 'O prirodi'. katkad se raspukne krinka i izviri osjetljiv živac.nikakva smisla izvan tajnog »misterijskog« konteksta.. str. kupio od Filolajevih rođaka za četrdeset aleksandrinskih srebrnih mina [riječ je o »ekvivalentnoj vrijednosti». knjiga (II. već ga je umetnuo kao riječi očito imaginarnog (ili prerušenog) lika. to je uobičajeno medu vrsnim znanstvenicima. nije napisao Platon. imali slično mišljenje kao i Platon o kretanju zvijezda stajačica. »Timej« očito izaziva oštru reakciju kod nekih! Tu vidimo da Sarton. potječe iz 'Timeja'. »Utjecaj 'Timeja' na kasnije doba bio je golem i uglavnom opak« (423.). histerično bulazni da je »opaki Timej« skrivio »sprečavanje napretka znanosti«. 8. 273): »Prije (Hiparha i Ptolemeja) Egipćani su.« 164 . iako su mnogi njegovi prigovori Platonu sasvim opravdani i prihvatljivi ako se zanemari žučljiv jezik. koji se sastoji od Timejeva dugačkog govora o naravi svemira.). Ponajčešće se moraju obuzdavati zbog profesionalnog držanja i »objektivnog postupka«.) o tom neobičnom djelu: »U 'Timeju' ima više orijentalne predaje nego grčke mudrosti«(423. pa tako i cijeli svemir i sve u njemu. 4. Njegovo je učenje da se sve događa neizbježno i u međusobnom skladu. no čini se da ga je napisao Platonov učenik Filip Opuntski). To je istina bez obzira na to je li Platon osobno napisao odlomke ili je umetnuo pitagorističku raspravu kao što se pretpostavljalo (vidi dalje). cit. Baš ta navodno pitagoristička rasprava sadrži sve ono što nam je zanimljivo u vezi sa Siriusovom tajnom. 85 (u prijevodu Loeb Library) ovo: “Filolaj iz Krotona bio je pitagorist i Platon je zatražio od Diona da kupi njegove pitagorističke rasprave. Ta je zabluda spriječila napredak znanosti. »Mnogi su se učenjaci prevarili i prihvatili maštarije iz te knjige kao pravu istinu. oni su bili vjerska zajednica i imali su misterijsku predaju čiji su korijeni bili u Egiptu i Babilonu (Pitagora je navodno bio upućen u tajne obiju tih zemalja). 'Timej' je ostao do dana današnjeg izvor mračnjaštva i praznovjerja« (430. i baš je o toj knjizi. Pa ipak. potječe iz Egipta i Kaldeje (Babilonije) — slažu se slijedeće Proklove zanimljive napomene u "O Tim. Filolaj je prvi objavio pitagorističke rasprave. navodno ju je Platon umetnuo u dijalog kao riječi jednog lika i iskoristio je razglabanje drugih likova tako da ju je mogao prikladno istaknuti. Dužan sam predočiti čitateljima dokaz da onaj odlomak iz »Timeja« koji nam je vrlo važan i na kojem se osniva Proklov komentar o nebeskim tijelima nije ni napisao Platon. To su teške riječi. koje počinju ovako: 'Priroda u sređenom svemiru sastojala se od neograničenih elemenata. rekao jedan pisac da ju je filozof Platon.

O'Neill. Možda se jedino tako može postići da se tiskaju ta djela — čak na engleskom jeziku. koristeći se tankom. 1973. Stoga možemo zaključiti da nam je Proklo zanimljiv u našem neumornom traganju za Siriusovom tajnom. Kad tri čovjeka. Budući da je bio izvanredno pobožan.. Komentar o Platonovu Prvom Alkibijadu. uredio A. nadam se da su čitaoci stekli dovoljno jasnu predodžbu o srži te teme. može se očekivati da je poštovao takve zakletve. kako je istodobno bio strastveno sklon objavljivanju općih svemirskih načela. da su epicikli i druga pomodna sredstva za objašnjavanje astronomskih gibanja puka besmislica. No. da i zvijezde imaju satelite. ali nije predočio razloge koji bi nas mogli zadovoljiti. Zacijelo će se isplatiti pažljivije proučavati Prokla u budućnosti. London. takoder su napisali napredne astronomske teorije i obojica su se držali novoplatoničarske predaje. preveo profesor Glenn Moriow. E. a nagovijestio je i rotaciju Zemlje oko osi. 1953.17 Mreža Siriusove tajne širi se sve više i više kroz drevne predaje i književnost svih razdoblja. sačuvanom u »Timeju«. Niti su se potrudili da nas pobliže obavijeste o Ivanu Skotu Eriugeni iz devetog stoljeća nove ere. jer Proklo je pokazao da je "Timej" tajanstvenije djelo nego što su slutili i najogorčeniji znanstvenici. 3. Armstrong. Zar se ne bi moglo pronaći još nekoliko zemljica koje traže svoje slavne sinove i potom im dodijeliti sinove? Tako bismo možda doživjeli neku vrstu kulturnog preporoda. Lalovskog. pripremio i napisao pošto je rukopis knjige već prihvaćen za objavljivanje. H. sadrži engleski prijevod G. Anscombea i L. prije opažanja». već samo planete u njima. izvanredno važne. 1970. 6. No. Osim toga. Nendeln. Renesansa je nastala zahvaljujući tome što su Firentinci ponovo otkrili platonističku predaju. 5. str. u isto vrijeme pišu i raspravljaju o tako naprednom materijalu. The Hague. pošto su zaključili da je Eriugena (što znači »rodom iz Irske«) jedan od velikih sinova njihove zemlje i da bi trebalo da ga prikažu u što ljepšem svjetlu. Šteta što se i Proklo nije rodio u Irskoj. Makrobije i Marcijan Kapela. božice koja je — kao što već doznasmo — bila oblik zvijezde Sirius. U pustinji nitko ne odbija kap vode. orfizmu i onom što Proklo naziva »proročanstvima«. pripadnici iste predaje. zna se da je Proklo bio upućen u egipatske i babilonske misterijske kultove i da je bio posebno povezan s obredima Hekate. Cambridgeova povijest kasne grčke i rane srednjevjekovne filozo fije. To djelo sada objavljuje polako na engleskom jeziku irska vlada. Možda mu je ona bila poznata. 1965. Vidimo da je Proklo. Klibansky.Zapamtimo upadljiv izraz »poučili bogovi. Vjerojatno ima u njegovim djelima i drugih važnih odlomaka kojima bi se trebalo pozabaviti. povjesničari znanosti nisu još uspjeli zapaziti tu nezgodnu sitnicu. svezak Plato Latinus (Parmenides. 3. Elementi teologije. ali ipak bitnom osnovom: Platonovom očito drevnom pitagorističkom knjigom »O prirodi«. On ističe da su predaju saopćili ljudima »bogovi« i da su je potom nastavili u skladu s opažanjima stari Egipćani. vidjeli smo da sada treba ponovno ispitati i Platona.18 Naravno. da u svemiru ima nevidljivih tijela s nevidljivim putanjama koje su nam. Vidi Bibliografiju. Cambridge. Može se nabaviti kao Krausovo novo izdanje. 1970. Liechtenstein. Zbog toga je prilično oskudan. Kad ćemo je mi otkriti? Ovaj sam dodatak zamislio. R. sačuvanim kao »pitagoristička i orfička« predaja u grčkom svijetu. onda se već može reći da postoji određena pozadina. preveo W. Princeton University Press. da su »bogovi« poučili stare srednjoistočne narode o tim astronomskim činjenicama. uredio i preveo E. uporno tvrdio da planete imaju satelite. Međutim. 2. Riječ je o 400. Dva Proklova suvremenika. Proclus in Parmenidem). 4. Dodds. M. 1963. bolje je barem malo upoznati Prokla nego nikako. Warburg Institute. koji je proglasio teorije Makrobija i Marcijana Kapele na dvoru Karla Ćelavog i napisao golemo filozofsko djelo »Periphyseon« od pola milijuna riječi. uredio R. da se »sfere« ne okreću. Zastupali su mišljenje da se Zemlja okreće oko Sunca. Napomene 1. vjerojatno je učinio baš ono što pretpostavljamo — ispričao nam je priču. nekako. pa je zaobilazno objelodanio načela te tajne predaje u svojim djelima koja imaju općenitije obilježje — nagovijestio je »nevidljive putanje« ne odredivši ih pojedinačno i tvrdio je da su one važne. Stječe se dojam da je htio otkriti načela ne prekršivši svetu zakletvu da neće odati pojedinosti. Komentar o prvoj knjizi 'Euklidovih elemenata'. Obford. 165 . Serija Corpus Platonicum Medii Aevi. Ne upuštajući se u potanko razglabanje o pita-gorizmu. ali nam nije odao imena likova.

7. Postoji Proklov životopis koji je napisao njegov učenik i sljedbenik Marin. Preveo ga je Thomas Taylor i objavljen je u 1. svesku Proklovih filozo fskih i matematičkih komentara o prvoj knjizi 'Euklidovih elemenata', London, 1792. Novije se izdanje na engleskom može naći u Proklovoj filozofiji L. J. Rosana, Cosmos, New York, 1949. 8. Helenistička religija, uredio F. C. Grant, Bobbs-Merrill, Indianopolis i New York, 1953. Engleski prijevodi četiriju Proklovih himni nalaze se na 170—172. str. (Do danas se sačuvalo sedam Proklovih himni i odlomak iz osme.) 9. U 5. svesku Plutarhovih Morala, uredio W. W. Goodvrin, Boston, 1874. Platonistička pitanja, koja je preveo R. Brown, nalaze se na 425—449. str. 10. Povijest znanosti, vidi 16. napomenu, 159. str. 11. Vidi Ksenokratov život u Životima uglednih filozo fa Diogena Laertija, 2 sveska, preveo R. D. Hicks, serija Loeb Library: Heinemann, London: Harvard University Press, SAD, 1966. 12. Prijevod je u istom svesku kao u 9. napomeni. Takoder u Loeb Libiary. 13. Na engleski su jezik prevedena tri kratka cjelovita Keplerova djela: Keplerov san, koji su iz Somnium, Sive Astronomia Lunaris preveli cijeli, s napomenama, John Lear i P. F. Kirkwood, University of California Press, Berkeley i Los Angeles, 1965, Keplerov razgovor s Galilejevim sideričnim glasnikom, preveo Edward Rosen bro) 5 iz serije Izvori znanosti, Johnson Reprint Corp., London i New York, 1965; Keplerova kratka rasprava Šesterokutna snježna pahuljica, preveli Colin Hardie i L. L. Whyte, Oxford University Press, 1965. Na engleskom postoje i dva poglavlja (4. i 5) iz Keplerov Epitoma iz Kopernikove astronomije i jedno poglavlje (5) iz njegova Svjetskog sklada, koje je preveo C. G. Wallis u 16. svesku: Ptolomej, Kopernik, Kepler iz serije Velike knjige Zapada, Encyclopaedia Britannica, Inc., Chicago, London, Toronto, 1952. Pojavio se drugi prijevod Keplerova sna, s napomenama prevodioca Edwarda Roscna, University of Wisconsin Press, 1967. 14. Vidi prethodnu napomenu. 15. Kratil, Fedon, Parmenid i Timej, s napomenama o Kratilu, engleski prijevod Thomasa Taylora s napomenama; London, 1793. Navod je s 388. stranice., iz Taylorova predgovora Timeju. Primjerak knjige kojim sam se služio pripadao je nekoć pjesniku Реrсујu Byssheu Shelleyu i može se naći u Shelleyevoj zbirci u Oksfordskoj knjižnici. 16. Sačuvano i prevedeno u Coryjevim Drevnim frag mentima, 2. izdanje, 320. str. 17. Marin nas u Proklovu životopisu obavještava da je Proklu bilo dvadeset osam godina kad je napisao O Tim., što ukazuje na 438. n. e. s početka ovog dodatka. 18. Smatrao sam da ne bi bilo ispravno da zauzimam ovdje prostor raspravljajući opširno o općenito zanemarenim drevnim heliocentričnim teorijama Makrobija Marcijana Kapele, cara Julijana (Apostate), Nikole Kuzanskog i t. d. Kao primjer te predaje (koju je Proklo spomenuo i odbacio, pogrešno misleći da je nije prihvatio ni P laton) navodim odlomak iz Četvrtog govora (Heliju) cara Julijana Apostate, 146 C—D, koji se može naći u seriji Loeb Library' u kojoj su objavljena Julijanova djela u tri sveska: »Jer očito je da planete, dok plešu u krugu oko (Sunca), čuvaju kao mjeru svog gibanja sklad izmedu tog boga i svojih vlastitih kretnji.... Grcima je možda ono što govorim neshvatljiv o — kao da im se mora govoriti samo ono što je poznato i blisko.« To ukazuje na izrazito ezoteričnu predaju koju je Julijan preuzeo od svog prijatelja i učitelja, novo-platoničara Jambliha, Proklova prethodnika. Neposredno prije tog odlomka Julijan veli: "Jamblih iz Kalkisa, koji me svojim djelima upoznao ne samo s drugim filozofskim učenjima nego i s ovim... nipošto ne zaostaje za (Platonom) što se tiče genijalnosti...." Osim toga, upućujem čitatelje na 135 B u istom Julijanovom govoru, kako bi bolje upoznali njegove heliocentrične predodžbe, koje možemo smatrati odlomcima iz Jamblihovih izgubljenih djela. Isto tako predlažem knjigu Makrobije Thomasa Whittakera, Cambridge, 1923. Na 75. stranici nalazimo sažetak Makrobijevih pogleda: »Merkur i Venera (imaju) putanje.... po kojima prate sunce kao sateliti.» Na žalost, na engleskom jeziku nema nijednog djela Martianusa Capelle.

KRATAK PREGLED Što je znao Proklo? 1. Ptolemejeva teorija o nebu potpuno je pogrešna. 2. Mjesec se sastoji od »zemlje« koja je postavljena na nebo, pa je ona »nebeska zemlja«. 3. Planete se okreću, a ne njihove »sfere«. Okreću se "u svojim sferama (odnosno orbitama)". 4. Sve se zvijezde vrte oko svoje osi. 5. Sve se planete vrte oko svoje osi. 6. Planete se, okrećući se, »udaljuju od Zemlje i približuju joj se«. 7. Nebo sadrži sva četiri elementa u raznim omjerima, ali u »vatrenom obliku«. »Vatra« u zvijezdama drukčija je od zemaljske vatre i zapravo je više »energija«. (Zemaljska je vatra taman i pokvaren oblik prave vatre, ili kao što se Proklo izražava: »ostatak i talog vatre«.) 166

8. Proklo spominje heliocentričnu teoriju Heraklida s Ponta, ali je odbacuje zato što ju je odbacio Platon. (Iako nas Teofrast izvješćuje da ju je Platon prihvatio kad je ostario, što Proklo nije znao.) 9. Planete imaju nevidljive satelite koji se okreću oko njih. 10. I neke zvijezde stajačice imaju nevidljive satelite. 11. Te nevidljive putanje važne su za nas kao i vidljive, i mogu »nam omogućiti da započnemo razmišljati o nebeskim tijelima«. 12. Svaka planeta ili zvijezda je »jedan svijet«. 13. Proklo je bio upućen u egipatske i babilonske misterije, pa mu je tako, vjerojatno, bila poznata Siriusova tajna.

DRUGI DODATAK Sačuvani Berosovi odlomci u engleskom prijevodu Napomena: Slijedeći se odlomci objavljuju prvi put poslije 1876. kako bi bili pristupačni svim čitateljima. Na žalost, ovdje nije uključen izvorni grčki tekst, ali se može naći u Coryjevim »Drevnim fragmentima« (u vezi s njima vidi Bibliografiju). Ti drevni fragmenti izvještavaju o babilonskoj predaji da su civilizaciju prvobitno utemeljila vodozemna bića poznata kao Oannes, Muzari ili Anedoti (na grčkom). Ta se predaja upadljivo slaže s dogonskom predajom o vodozemnim Nommoima, odnosno »Nadzirateljima«, koji su stigli iz Siriusova sustava da bi osnovali civilizaciju na Zemlji. BEROSOV ODLOMAK - KOD APOLODORA O kaldejskim kraljevima Ovo je povijest koju nam je prenio Beros. Govori nam da je prvi kralj bio Alor iz Babilona, Kaldejac — vladao je deset sarija; nakon njega je vladao Alapar, te Amelon koji je došao iz Pantibiblona; zatim Amenon, Kaldejac, u čije se vrijeme pojavio iz Eritrejskog mora Muzar Oannes, Anedot. (Aleksandar Polihistor veli, ubrzavši događaj, da se pojavio prve godine, a Apolodor kaže da se to zbilo poslije četrdeset sarija; kod Abidena se, međutim, drugi Anedot pojavljuje poslije dvadeset šest sarija.) Potom je slijedio Megalar iz grada Pantibiblona i vladao osamnaest sarija; a poslije njega je Daon, pastir iz Pantibiblona, vladao deset sarija; u njegovo doba pojavio se iz Eritrejskog mora četvrti Anedot, a imao je isti oblik kao prethodni, riblji oblik pomiješan sa čovječjim. Zatim je vladao Euedoreshije iz Pantibiblona, i to osamnaest sarija; u njegovo se vrijeme pojavio iz Eritrejskog mora još jedan lik poput prijašnjih, imajući isti zamršeni oblik između ribe i čovjeka, a zvao se Odakon. (Svi su oni, kaže Apolodor, iscrpno pripovijedali sve o čemu ih je obavijestio Oannes; Abiden to, međutim, ne spominje.) Tada je vladao Amempsin, Kaldejac iz Laranhe; kao osmi po redu, vladao je deset sarija. Potom je vladao Otiart, Kaldejac iz Laranhe; vladao je osam godina. Nakon Otiartove smrti vladao je osamnaest sarija njegov sin Ksizutar; u njegovo se vrijeme dogodio veliki potop. Dakle, kraljeva je ukupno bilo deset i ukupno su vladali stotinu i dvadeset sarija. — Sinkel Chron. 39 — Euzebije Chron. 5. BEROSOVI ODLOMCI - KOD ABIDENA O kaldejskim kraljevima i potopu Toliko o mudrosti Kaldejaca. Priča se da je prvi kralj zemlje bio Alor, koji je objavio da ga je Bog postavio kao pastira naroda; vladao je deset sarija — jedan sarus se ocjenjuje kao tri tisuće šest stotina godina, neros kao šest stotina, a sosus kao šezdeset. Poslije njega je Alapar vladao tri sarija; naslijedio ga je Amilar iz grada Pantibiblona, koji je vladao trinaest sarija; u njegovo je vrijeme jedan poludemon, zvan Anedot, vrlo sličan Oannesu, izišao drugi put iz 167

mora; nakon njega je Amenon, iz grada Pantibiblona, vladao dvanaest sarija; potom je Megalar, iz istog grada, vladao osamnaest sarija; a onda je pastir Daos vladao deset sarija; on je bio iz Pantibiblona; u njegovo su vrijeme izišla iz mora na kopno četiri bića dvostrukog lika, koja su se zvala Euedok, Eneugam, Eneuboul i Anement; nakon tih bića došao je Anodaf, u Euedoreshijevo doba. Potom je bilo drugih kraljeva, a posljednji je bio Sizitar; ukupno je bilo deset kraljeva, a njihova je vladavina trajala stotinu i dvadeset sarija. (Izmedu ostalog, što nije nevažno za našu temu, on govori i o potopu:) Nakon Euedoreshija su vladali neki drugi, zatim Sizitar. Njemu je bog Kron unaprijed najavio da će petnaestog dana mjeseca dezija nastati potop i naredio mu da sve zapise koje ima pohrani u gradu Sunca u Sipari. Poslušavši te zapovijedi, Sizitar je odmah otplovio u Armeniju i smjesta ga je nadahnuo Bog. Dok su vode prekrivale zemlju, Sizitar je poslao ptice kako bi ocijenio da li se vode povlače. No, ptice su letjele nad bezgraničnim morem i, ne našavši mjesto gdje bi se odmorile, vratile su se Sizitru. Ponovio je to. Kad je poslije trećeg pokušaja uspio, jer su se ptice vratile blatnih nogu, premjestili su ga bogovi iz ljudske sredine na nebo. Što se tiče lađe, koja je još u Armeniji, tamošnji sranovnici izraduju od njena drveta narukvice i amulete. — Sinkel 38 — Euzebije Praep. Evan., 9. knj. — Euzebije Chron. 5. 8. O babilonskom tornju Priča se da su prvi stanovnici zemlje, hvaleći se svojom snagom i veličinom i prezirući bogove, odlučili sagraditi — ondje gdje je danas Babilon — toranj čiji će vrh dosegnuti nebo; no, kad se toranj približio nebesima, pomogoše bogovima vjetrovi i srušiše ga na one koji su ga smislili; navodno su njcgove ruševine još u Babilonu; bogovi uvedoše razne jezike među ljude, koji su do tada govorili svi istim jezikom; a između Krona i Titana izbio je rat; no mjesto na kojem su gradili toranj zove se danas Babilon zbog zbrke jezika — zbrka je na hebrejskom jeziku »babel«. — Euzebije Praep. Evan., 9. knj. — Sinkel Chron. 44 — Euzebije Chron. 13. BEROSOVI ODLOMCI - KOD ALEKSANDRA POLIHISTORA O kozmogoniji i uzrocima potopa Beros nas u svojoj prvoj knjizi, koja se bavi poviješću Babilonije, obavještava da je živio u doba Aleksandra, Filipova sina. Spominje da su se u Babilonu vrlo brižljivo čuvali pisani izvještaji, koji su obuhvaćali razdoblje od stotinu i pedeset tisuća godina. Ti su zapisi sadržavali povijest neba i mora, povijest rođenja čovječanstva, te povijest vladara i njihovih djela. Prije svega opisuje Babiloniju kao zemlju između Tigrisa i Eufrata. Spominje da je ona obilovala pšenicom, ječmom, sezamom; a u jezerima je bilo korijenja zvanog »gonga«, pogodnog za jelo i po hranjivosti sličnog ječmu. Bilo je, osim toga, palmina drveća i jabuka, te mnogih vrsta voća, zatim riba i ptica, onih koje samo lete i onih koje žive na vodi. Onaj dio Babilonije koji graniči s Arabijom bio je gol i bez vode, dok je dio na drugoj strani bio brdovit i plodan. U Babilonu su se (u to doba) okupljali ljudi raznih narodnosti, koji su prebivali u Kaldeji i živjeli bez reda i zakona kao životinje s polja. Prve se godine pojavila, iz onog dijela Eritrejskog mora koji graniči s Babilonijom, neka životinja obdarena razumom, koja se zvala Oannes. (Prema Apolodorovu izvještaju) cijelo je tijelo te životinje nalikovalo na riblje tijelo; pod ribljom je glavom imala još jednu glavu, a i noge, slične čovječjima, dodane ribljem repu. Osim toga, glas i govor bili su joj razgovijetni i čovječji; njena se slika sačuvala do dana današnjeg. To je biće danju razgovaralo s ljudima, ali nije u tom razdoblju ništa jelo; dalo im je osnovno znanje, nauke i sve vrste umjetnosti. Naučilo ih je graditi kuće, osnivati hramove, sastavljati zakone i objasnilo im je načela geometrije. Protumačilo im je kako se može razlikovati zemaljsko sjemenje i pokazalo im kako se beru plodovi; ukratko, poučilo ih je svemu što je moglo ublažiti način života i humanizirati ljudski rod. Njegove su pouke bile tako univerzalne da od tada nije dodano nikakvo bitno poboljšanje. Kad bi zašlo sunce, to bi biće opet uronilo u more i provelo cijelu noć u dubini; jer bilo je vodozemno. Nakon toga su se pojavile i druge životinje poput Oannesa; Beros obećava da će izvijestiti o njima kad prijeđe na povijest kraljeva. Osim toga, Oannes je pisao o podrijetlu ljudskog roda, o njegovu različitom načinu života i o političkom sustavu; ovo je smisao onoga što je rekao: »Nekoć nije bilo ničega osim tame i vodenog ponora u kojem su živjela vrlo odvratna bića, stvorena na osnovi dvostrukog načela. Ljudi su imali dva krila, neki i 168

kojim je bila premazana lađa. oblikovao zvijezde. * Ili Kordijskom gorju — Corduarum montibus BEROSOVI ODLOMCI . Tada je Bel. neki su opet. no.« (Takav je sadržaj prve Berosove knjige.) (U drugoj je knjizi bila povijest deset kaldejskih kraljeva i njihovih vladavina. U takvoj je situaciji došao Bel i prerezao tu ženu nadvoje. te uredio svemir. Bel je. podijelio je tamu i odvojio nebo od Zemlje. a od druge nebo. imali otraga konjske udove.) i široku dva. O svima njima sačuvali su se crteži u Belovu hramu u Babilonu. razvoja i završetka svega i da zakopa taj izvještaj na sigurnom mjestu u gradu Sunca u Sipari. te da uzme na lađu sve što mu je potrebno za život i sve vrste životinja koje lete ili se kreću kopnom i da se otisne na more. Držeći se kaldejskih zapisa koji nabrajaju kraljeve do Ksizutra. Odmah se poklonio zemlji. I neki drugi organi bili su im istodobno muški i ženski. Ksizutar i oni koji izidoše s njim iz lade nestadoše. sa zemljom. U nju je stavio sve što je pripremio. Mjesec. prema najispravnijoj ocjeni. našavši zapise u Sipari. da je lađu donijela voda do jednog obronka. a jednu žensku. ali su razabrali njegov glas u zraku i čuli ga kako ih opominje da poštuju bogove. 5. iz toga je zaključio da je zemljina površina opet iznad vode. objasnio je da su sada u zemlji Armeniji. a Grci joj ime izgovaraju Talasa (more). Poslije nekoliko dana poslao ih je drugi put. no sprijeda su imali čovječji oblik i nalikovali su na hipocentaure. Međutim. Taj Bel. koje su poprimale jedna od druge oblik i izgled. sada mu se ptice nisu vratile. podigavši žrtvenik. i pasa sa četverostrukim tijelima i ribljim repovima. Svima njima vladala je žena Omoroka. pošto je pogledao van. istovremeno je uništio životinje u ponoru. koja se na kaldejskom jeziku zove Talat. kojega nazivaju desetim vladarom. spomenuti bog (Bel) odrezao je sam sebi glavu. 8. budući da nisu nigdje našle hrane niti se mogle odmoriti. pet planeta. Oni koji su bili u lađi iziđoše jadikujući kad su uvidjeli da se ostali ne vraćaju i neprestano dozivahu Ksizutara. koje treba objaviti cijelom čovječanstvu. još su neki njeni dijelovi u armenskom Korkirejskom gorju*. i Babilon je tako bio opet naseljen. smjesta ju je napustio. Neki su imali konjske noge. cijeli se svemir sastojao od vlage i u njemu su neprestano nastajale životinje. vratile su mu se. od jedne njene polovice stvorio je Zemlju. kćerkom i kormilarom. ljudi stružu s njih bitumen. odnosno četiri stotine trideset dvije tisuće godina. Pošto je to obavio kako treba. Poslušao je božanski savjet i sagradio lađu. Tako su se preostali s lađe vratili u Babilon. te kormilar. ona odgovara Seleni (Mjesecu). Kad je upitao božanstvo kamo da zaplovi. Čuvši te riječi. odatle su nastali ljudi. praćen ženom. Tome je dodao da bi htio da se što prije vrate u Babiloniju i potraže zapise u Sipari. Dodajmo tome ribe. Drugi su ljudski likovi imali kozje noge i rogove. ispričao im je da je zbog svoje pobožnosti prenesen k bogovima i da su istu počast doživjeli njegova žena i kćerka. Napravivši otvor na lađi i ustanovivši. Ukazao mu se bog Kron i obavijestio ga da će petnaestog dana mjeseca dezija nastati potop koji će uništiti ljudski rod. a ostali su bogovi pomiješali krv. Ukratko. prinio je žrtve bogovima. — Sinkel Chron. prev. Zbog toga su oni razumni i imaju donekle božansko znanje. ovaj su se put vratile blatnih nogu. isto tako ljudi i drugih živih bića s konjskom glavom i tijelom te ribljim repom. ali dvije glave. Ksizutar je poslao nekoliko ptica s lađe. bikova sa čovječjorn glavom. te ga upotrebljavaju kao protuotrov i amulet. Aleksandar Polihistor nastavlja ovako: Ardata je poslije smrti naslijedio sin Ksizutar i vladao osamnaest sarija. zmije i druge čudne životinje. osim toga. jednu mušku. čija je povijest ovakva. bilo je bića s udovima svih vrsta životinja. zatim da sagradi lađu i povede u njoj sa sobom prijatelje i rodbinu. koje su ukupno trajale stotinu i dvadeset sarija. počeše graditi gradove i podizati hramove. Zatim. djecu i prijatelje. neka pomiješaju krv sa zemljom i od te mješavine stvore druge ljude i životinje. koji će moći podnijeti svjetlo. kojega ljudi zovu Dis. kad je šiknula. gmazove.četiri. životinje nisu mogle podnijeti prevlast svjetla i uginule su. osim toga. 28 — — Euzebije Chron. Imali su jedno tijelo. Pokušao je to i treći put. sve do potopa. Jer. Više ga nisu ugledali. te dva lica. vidjevši da je golem prostor potpuno pust iako je vrlo plodan. naredio jednom bogu da mu odreže glavu. Stoga mu je zapovjedio da napiše povijest nastanka. dugačku pet stadija (stadij je 178 metara — nap. Pošto je na zemlji nastao potop i nakon nekog se vremena počela voda povlačiti. Sunce. osim toga. dobio je odgovor: »K bogovima!« Nakon toga je izrekao molitvu za dobro čovječanstva. 169 . ostali su prinijeli žrtve bogovima i otputovali prema Babiloniji. Budući da se lađa nasukala u Armeniji. Za njegova se vremena dogodio veliki potop. bilo je konja s pasjom glavom. kad mu je odrežu. Sve to bio je alegorijski opis prirode.KOD JOSIPA ITD. Bilo je. napokon je smjestio u nju ženu.

1. te je povjerio neke dijelove vojske sinu Nebukadnezaru.. O Nebukadnezaru Kad je Nabapolasar. te tako preuredio Babilon da nitko u budućnosti.. posadivši takozvani viseći rajski vrt i napunivši ga svim vrstama drveća. 9. te upućenosti u nebeske znanosti. pa je poslije samo dvije godine vladanja ubijen u zavjeri koju je pripremio protiv njega sestrin muž Neriglisor. knj. kako bi oni odveli teško naoružane jedinice i preostalu vojnu opremu u Babiloniju. te ga zadržao devet mjeseci. knj. postigao je to tako što je sagradio tri zida oko unutrašnjeg grada i tri zida oko vanjskog. te ponovno zavladao zemljom. Neke je zidove sagradio od pečene opeke i bitumena. 220 — Euzebije Praep. — Sinkel Chron. taj je dvorac spojen s tim starim zdanjima. pogl. Naredio je da se zarobljenici raspodjele u naseobine na najprikladnijim mjestima Babilonije. — Josip Contr. pošto je vladao dvadeset devet godina. jer Nabonazar je sakupio i uništio sve što je podsjećalo na kraljeve prije njega. Od njega je naslijedio prijestolje sin Laborosoarhod. Ukrasio je raskošno i pobožno Belov hram i druge hramove plijenom koji je stekao u ratu. završen je za petnaest dana. 9. — Josip Contr.O Abrahamu U desetom pokoljenju poslije potopa bio je kod Kaldejaca jcdan čovjek slavan zbog svoje pravednosti i velikih pothvata. 1 knj . iako još dijete. knj. dodao je nov dvorac palačama u kojima su mu nekoć živjeli preci. te je naš grad bio pust sedamdeset godina. kad je došao. ustanovio da su Kaldejci dobro upravljali i da mu je njihov vođa sačuvao prijestolje. Poslije njegove smrti njegovo je mjesto zauzeo Neriglisor. te ga poslao protiv pobunjenika. a neke samo od opeke. Sirijce i pripadnike egipatskih naroda nekim svojim prijateljima. Feniciju i Arabiju te svojim pothvatima nadmašio sve vladare prije sebe u Babilonu i Kaldeji. te ga nakon mučenja ubili. premda golem i veličanstven. Pošto je tako utvrdio izvrsno zidinama grad i veličanstveno ukrasio njegova vrata. pokorio ih je i zapalio hram u Jeruzalemu. Nabapolasar. medutim. otjerao je sav naš narod iz njegove vlastite zemlje i odveo ga u Babilon. razbolio i umro u gradu Babilonu. Feničane. nije više mogao podnositi njegove prijestupe. Baš tada se njegov otac.. Ondje je. koji se bio urotio protiv njega i vladao je četiri godine. (Zatim kaže da) je taj babilonski kralj osvojio Egipat. 207. O razaranju židovskog hrama On (Nabapolasar) poslao je sina Nebukadnezara s velikom vojskom protiv Egipta i Judeje. Nebukadnezar se razbolio i umro poslije četrdeset tri godine vladavine. tako je zavladao svim očevim područjima. — Sinkel Chron. pošto je doznao da su se te zemlje pobunile protiv njega. koji je tada bio još mlad. obnovio je stari grad i dodao mu grad s vanjske strane. požurio s malom pratnjom kroz pustinju u Babilon. Osim toga. urotili su se protiv njega prijatelji. koje su podupirali kameni stupovi.. ali ih je nadmašio visinom i velikim sjajem. on je. Siriju. U tom je dvorcu napravio vrlo visoke staze za šetnju. 19. 170 . Evan. tada je kraljevstvo pripalo njegovu sinu Evilmerodahu. O Nabonazaru Od Nabonazarove vladavine ispravno su upoznati s nebeskim gibanjem samo Kaldejci (od kojih prepisuju grčki matematičari). budući da se pokazao kao loš vladar. Appion. pogl. 19. doznao da se zapovjednik kojega je postavio da upravlja Egiptom i dijelovima Sirije i Fenicije pobunio. njegov (Nebukadnezarov) otac. On je upravljao državom suprotno zakonima i neprikladno. kako bi nabrajanje kaldejskih kraljeva moglo početi od njega. međutim. Nebukadnezar je sredio stanje u Egiptu i drugim zemljama i predao zarobljene Židove. Doznavši ubrzo o očevoj smrti. To je učinio da bi ugodio kraljici. stvorio je dojam kao da je riječ o planinskom kraju. Evan. — Euzebije Praep. tko bude opsjedao grad. Nebukadnezar se borio s pobunjenikom i porazio ga. neće moći skrenuti rijeku i tako olakšati sebi ulazak u nj. O kaldejskim kraljevima poslije Nebukadnezera Pošto je počeo graditi spomenuti bedem. do vremena perzijskog kralja Kira. koja je odrasla u Mediji i voljela planine. Moralo bi se predugo pričati kad bi se htio opisati. Appion. no.

a Neriglizar je ostavio iza sebe sina Labasoaraska. slavila u Babilonu pet dana svetkovina Sakeja. od kojih bi jednoga. kad se popeo u svoj dvorac. okupio je svoju vojsku i suprotstavio mu se. požurio je prema Babiloniji. osim toga. s mjedenim vratima. za mene je. Za njegove su vladavine pomnjivo sagrađeni od pečene opeke i bitumena bedemi grada Babilona.). Nebukadnezar je sagradio trostruke babilonske bedeme za petnaest dana. a nad gradom Siparom iskopao je spremište za vodu. no. ja vam. Doći će perzijska mula i uz pomoć bogova nametnuti vam jaram ropstva. ta vrata zovu Ehetognomon (brane). No. Poslije nekih drugih napomena kaže ovo: Naslijedivši prijestolje. a kad ih je prisilio da mu plaćaju danak. pri tom je postojao običaj da gospodari slušaju svoje sluge. ODLOMAK CARA JULIJANA (Vladao od 360.. prev. 14. pritok Eufrata. međutim kad mu se Naboned predao bez otpora. —Euzebije Praep. napao Libiju i Iberiju. Tako je Naboned proveo ostatak života u toj zemlji i u njoj je umro. e. čovjeka iz Babilona i jednog od vođa pobune. A što se tiče Nebukadnezarove obnove Babilona. a ni Bel. bio je u početku blag prema njemu. pogl. čiji je opseg bio četrdeset parasanga (parasanga je imala oko 30 stadija — nap. za njegove je vladavine Kir zauzeo Babilon i dodijelio mu jednu kneževinu u Karmaniji. s vremenom je taj zid nestao. i ukrasio je dvorac drvećem koje je nazvao visećim vrtovima. postao je kraljem Nabanidoh. No. i okružio je Babilon zidom. Kaldejci pričajii da je jednom. te da je Bel prekinuo to stanje i odredio svemu pravo mjesto. 1. Potom je krenuo prema Borsipu i opkolio Naboneda. knj. Nebukadnezar je ponovno ogradio zidom grad i taj se zid. MEGASTENOV ODLOMAK . neka ga proguta neko more i neki vir i izbriše zauvijek uspomenu na njega. knj. jer mu je grad zadao mnogo muke i teško ga je osvojio. gdje žive samo zvijeri i ptice. zatim je podigao nasipe kao obranu od provala Eritrejskog mora i sagradio je grad Teredon kao zaštitu od arapskih upada. — Euzebije Praep. vodili oko kuće i zvali ga Zogan. zatim ga je protjerao iz Babilonije i dopustio mu da živi u Karmaniji. O. njegov će tvorac biti jedan Medijac. prije nego što tako izda moje podanike. 10. ni njegova kraljica Beltis nemaju takve moći da bi mogli božice sudbine odvratiti od nje. i Akrakan. do 363. prije nego što njegov um smisli te nesreće.. on piše ovo: Priča se da je na početku svega postojala voda. ovladao njime neki bog i da je tada uzviknuo: »O! Babilonci. postavši moćniji od Herakla. ali je doživio poraz i pobjegao sa svojom malobrojnom pratnjom. — Euzebije Chron. te se zatvorio u grad Borsip. predviđen sretniji završetak. App. zvanom loos. Evan. natapala se nizina. — Josip Contr. podvrgnuo je svojoj vlasti i stanovnike na obalama na desnoj strani mora. koji nije bio ni u kakvu srodstvu s kraljevskom obitelji..) 171 . izdahnuo je. skrenuo je rijeku Armakal. Nebudaknezar. ili neka bude prognan da luta pustinjom gdje nema gradova ni ljudskih tragova. neka bude osamljeni izopćenik medu stijenama i pećinama. Kir je zauzeo Babilon i naredio da se vanjske zidine sruše. Osim toga. knj. knj.. glupi ponos Asirije. Kad je Naboned opazio da ga namjerava napasti. obučenoga u kraljevsku odjeću. a dubina dvadeset lakata. — Athenaeus. kad je i on ubijen. 20. n. O svetkovini Sakeja U prvoj knjizi svoje babilonske povijesti Beros kaže da se u jedanaestom mjesecu. pošto je zauzeo sav ostali dio Azije.« Prorekaši to.KOD ABIDENA O Nebukadnezaru Abiden je u svojoj asirskoj povijesti sačuvao slijedeći Megastenov odlomak u kojem piše: Nebukadnezar je. proričem veliku nesreću koja će se uskoro dogoditi. sačuvao do makedonskog osvajanja.Poslije njegove smrti okupiše se urotnici i jednoglasno okruniše Naboneda. na ulazu spremišta postavio je vrata — kad bi se ona otvorila. Evan. naslijedio ga je sin Evilmaluruh. u sedamnaestoj godini njegove vladavine došao je iz Perzije Kir s velikom vojskom i. moj predak. zvana more (Talat?). 10. 49. kojega je ubio rođak Neriglizar.

Jupitera i Saturna. Kaldejci mogu takoder pričati o Oannesovim i Belovim učenicima. To nagovješćujem samo zbog povezanosti obrezivanja s dogonskim obredima Sigui. dok su bile na nebu. Kao što su se te posjetiteljske kapsule u vodi upamtile kao 'jaja' iz kojih su izišli viši ljudi u ribljem odijelu. Zahvalan sam Kennethu Demarestu što mi je u svojoj raspravi »Krilata moć« skrenuo pažnju na taj skriveni odlomak kod bizantskog patrijarha Focija.. imalo neke veze s falosom (henn).. vrlo je strašno njegovo ime 'Asar' (Oziris)..'S. e. 3. jer se ona mogu smjestiti u okvir od šezdeset godina. Trajanje njegova postojanja jest vječno henti razdoblje u njegovo ime 'Un-Nefer'.. a i dogonskim običajem da govore o "sjedinjavanju dvaju Siguija": "Henti razdoblje sastojalo se od dvaju razdoblja." To se razdoblje opisuje u "Himni Ozirisu" ». čijem rodu pripadaju imena ne malog broja mudraca. U drugoj varijanti (koja se nalazi u komentaru Germanikova izdanja Arata) snaga svete ribe izbacila je na obalu Eufrata blizu Babilona 'jaje' iz kojega se pojavilo 'božanstvo'. Ujedno navodim dio njegovih vlastitih napomena nakon odlomka: »Heladijev je izvještaj izvanredno vrijedan. Dakle. u usporedbi sa svim tim. a i dva puta trideset je šezdeset. I Egipćani.1 Osim toga. Prije nego što je pala u vodu jajolika je lađa bila sjajna. a imao je riblje tijelo i čovječju glavu. Meada: »Triput najveći Hermes«. svezak. govoreći o bogovima u čiju se čast smatra svetim riblji oblik i koji su s neba uronili u vode Eufrata.) Sačuvan u obliku sažetka (kodeks 279) (Heladij) priča o nekom čovjeku koji se zvao Oe i koji je izišao iz Crvenog mora.. čini da se Hebreji samo hvališu svojim dostignućima. poučavao je o astronomiji i davao opće znanje. R.. noge i ruke. Riječ je o pukoj spekulaciji. ali je izgledao kao riba zato što je bio odjeven u »kožu morskog bića«. Manilije i Ksanat. on ih je uputio u prirodne tajne i upoznao ih s božanskim. vjerojatno zato što se trajanje Ozirisova postojanja smatralo »vječnim henti razdobljem«. od kojih je svako obuhvaćalo šezdeset godina. 176 (Migne) nalazimo ovaj odlomak iz Julijanova izgubljenog djela »Protiv kršćana«: "No. a Grci o desecima tisuća onih koji su dobili mudrost od Hirona. Danas bismo ih nazvali 'posjetiocima iz svemira'. Tako nas povjesničar Sozomen izvješćuje da se istovrsno božanstvo spustilo u Eufrat kao 'plamena zvijezda' s neba. mogu reći da su imali mnoge koji su slijedili Hermesove stope..U Kirilovu djelu »Contra Julianum V«. Prema nekim je izvještajima izišao iz velika jajeta — odatle mu potječe ime — i bio je zapravo čovjek.. dok je nama dao mnogo veće i bolje darove. 199.« Henti razdoblje je možda. a Saturnovo otprilike trideset. Pet puta dvanaest je šezdeset. Mislim na Trećeg Hermesa koji je običavao doći k njima u Egipat. n. Henti je ujedno Ozirisov naziv. To potkrepljuju drugim pojedinostima Higin. stranica (1964)." Taj se prijevod može naći u djelu G. slikovito opisivale kao velike plamene ptice ili grifoni. kod njih nailazimo na udvostručeni šezdesetogodišnji period... pogotovu zato što ga potvrđuju očuvane slike tog mudrog bića (nazvanog 'Roden iz jajeta') koje je izišlo u neobičnu odijelu iz neke vrste lađe — uspoređene s jajetom — što je 'pala' u more. igrom riječi. ili pak kao krilati likovi ili deificirani ljudi koji lete u krilatu kolutu ili kapsuli.« TREĆI DODATAK Zašto baš šezdeset godina? Dogonski se obred Sigui slavi svakih šezdeset godina. U vezi sa šezdesetogodišnjim razdobljem pomišljam na usklađenost ophodnih vremena dviju planeta. šezdeset godina tvore razdoblje koje dovodi do vremenskog podudaranja gibanja obiju 172 . tako su se kapsule. iz onoga što slijedi može se vidjeti da se taj bog nije brinuo samo o Hebrejima već u svojoj ljubavi prema svim narodima nije podario Hebrejima ništa osobito vrijedno spomena. HELADIJEV ODLOMAK Sačuvan kod Fociја (oko 820-893. Jupiterovo je ophodno vrijeme otprilike dvanaest godina. a udvostručenje nam je dobro poznato u vezi s dvostrukim pedesetogodišnjim ophodnim vremenom Siriusa B. stoga se.. Jer.. Kakvi se primjeri o tom odsjeku vremena s vjerskim obilježjem mogu naći u drevnom svijetu? Egipćani su takvo razdoblje povezivali s Ozirisom.

« Ta Olimpiodorova zapažanja.. gdje je poznatiji kao Brihaspatijev ciklus. 60«. ispitajmo taj indijski Vrihaspatijev ciklus.).velikih vanjskih planeta koje se mogu vidjeti golim okom. Nastavivši istraživanje.. novoplatoničar Olimpiodor je napisao ovo:3 »Jupiterovo... pa se »sjedinjavanje dvaju Siguija« prihvaća kao slavljenje dvaju obreda Sigui za vrijeme jednog čovječjeg života. Nimalo ne sumnjam da je to šezdesetogodišnje razdoblje bilo vrlo važno u davnini i da su ga pronicavi Egipćani dobro poznavali. Dalje čitamo:». Stoga nije čudno što Dogoni tvrde da je svećenik koji je »sjedinio dva Siguija« zaista nešto posebno. onda je očito da. Da bi se steklo znanje o takvu ciklusu. izumljena je neprozirna noć da bi životinje dobile počinak koji po prirodi žele.. spominje da je broj 60 desetina perioda neros. ima nekih kruženja zvijezda koja se stalno drže pravilnog puta..« Poslije pisac napominje: »Na broju 60 temelji se poznati krug saros od 3600 godina kod Kaldejaca u Babilonu. Otkriće i provjera — tokom nekoliko pokoljenja — ezoteričnog ciklusa kad se sjedinjuju dvije velike vanjske planete zacijelo su drevnim svećenicima bili uzbudljivi kao i otkriće DNA (dezoksiribonukleinskih kiselina — nap... Ubrzo otkrivamo da on doista postoji u indijskoj predaji.... stisnutih tako da tvore jednu veliku oprugu. prev. Stoga se duše kažnjavaju na takva razdoblja. a Saturnova za trideset godina. njihova se kruženja sjedinjuju za šezdeset godina.. s drevnog Bliskog istoka... crtežu. Vrihaspatijev ciklus.. bilo je potrebno neprekidno promatranje. Slučajno sam u jednoj vrlo nejasnoj staroj knjizi5 s početka devetnaestog stoljeća naišao na spominjanje šezdesetogodišnjeg razdoblja u davnini. i 42. Pripremio ih je 173 . kao što ističe pisac — nap.« Taj ezoterični ciklus koji sjedinjuje Saturnovo i Jupiterovo gibanje činio se. Jer.. Brihaspati (odnosno Vrihaspati) je na sanskrtu ime planete Jupitera.. Sjedinjenjem dvaju ciklusa postiže se henti. čini se da je pisca zbunilo objašnjenje indijskih brahmana da je taj ciklus "nastao od 5 kruženja planete Jupitera. jer dvaput trideset je šezdeset. Saturnova i Jupiterova sfera sjedine se u svom kruženju za šezdeset godina. se završi za dvanaest godina. primjer koji nije daleko od drugih (tekst je nejasan. da bi se upoznale vremenske mjere i okretanja te postala vidljiva namotavanja svijeta... Međutim. stvoren je mjesec (odsjek vremena — nap. Drugim riječima. Brojanje tih kolanja koja se vraćaju u sebe i ponovno nastavljaju otkriveno je primjenom sposobnosti rasuđivanja. drugo je dodijeljeno Saturnu. ”Dešifriranje” tajni o gibanjima dviju vanjskih planeta pravi je pothvat.« Osim toga. u Oxfordshireu... kao i pet puta dvanaest. koji su Egipćani — kao što malo prije vidjesmo — opisivali kao 120 godina i kao »vječan«.. Ciklus od šezdeset godina tako je dugačak da nitko ne može živjeti dovoljno dugo da bi provjerio njegovo ponavljanje.. vjerojatno.) suvremenim biokemičarima. uobičajeno je da se pomoću naročite astrološke sheme računaju međusobni položaji Saturna i Jupitera. (taj) vanjski krug je istočnjački Vrihaspatijev ciklus.) tako što se Mjesec. Nisam uspio pronaći uzorak te sheme. Neovisno o činjenici da se vrlo teško može doživjeti 120 godina."9 Ostavivši staru neobičnu knjigu koja nam je poslužila kao izvor.. izvanredno važnim svim drevnim astronomima koji su dobro vladali svojim naučnim područjem.. Baveći se Jupiterovim i Saturnovim kruženjem. a ta činjenica ukazuje na svećenstvo s astronomskim sklonostima. Kako mogu 120 godina biti "vječnost"? Mogu ako se vječnost shvati kao niz ciklusa. a ciklus koji je nazvan prema toj planeti traje šezdeset godina. prev. treće Jupiteru. Ta knjiga sadrži prije svega labirint teorija o Stonehengeu i britanskim kamenim krugovima. Stoga se zvijezde rijetko sjedinjuju u svom kruženju. što se tiče »poznatog indijskog Vrihaspatijeva ciklusa». vraća na isto mjesto s kojega je krenuo. dok Jupiter obavi pet kruženja. navodi Thomas Taylor kao tumačenje uz Apulejev odlomak (Apulejevo je najpoznatije djelo “Zlatni magarac”) u jednoj Apulejevoj platonističkoj raspravi:4 »Jer. se završi za trideset godina. prema tome.6 Pisac potom dodaje:7 »Veliki hram Rolrich. Tu se ističe da Stonehenge ima šezdeset kamenova u svom vanjskom krugu. A. Saturnovo. ali činjenica da ona postoji pokazuje mi još jasnije da se tu možda misli na podudarnost pet Jupiterovih kruženja i dvaju Saturnovih. vječnost nije pravac što vodi u beskrajnost. udvostručenje ciklusa može se shvatiti kao znak da se ciklus može provjeriti samo ako se gleda da li će se dogoditi i drugi put.8 okružen je sa 60 uspravnih kamenova. iz njegova komentara u obliku skolije o Platonovu »Gorgiji«. ali ih čovječji um teško može pojmiti. Saturn obavi dva. i čija je pokretna sila događanje. zapaljeno je Sunce. Pa ipak. završivši svoje okretanje. i obratno. najviše je kruženje (zvijezda stajačica). prev. Dvije takve sheme prikazu-jem ovdje na 41. Jer... A godišnja su razdoblja određena time što Sunce prolazi kroz četiri različita doba i stiže u isti znak. već beskrajan niz podjednakih spirala. otkrio sam da Brihaspati-kakra ima dva specifična značenja: šezdesetogodišnji ciklus »hinnu« i »osobita astrološka shema«. ako se Jupiterova sfera nađe na istom položaju za dvanaest godina.. Na primjer.. ciklusa od 600 godina. poznatu kao vrijeme. Osim toga.

10 U vezi baš s tim shemama Santillana i von Dechendova kažu nam u »Seoskom mlinu« ovo:11 'Veliko sjedinjenje' tako odgovara okretanju jednog vrha ili kuta trokuta Jupiterovih i Saturnovih sjedinjenja — što nastaju svakih šezdeset godina (točnije: 59. koji je otkrio tri zakona o gibanju planeta i o kojem sam površno raspravljao u Prvom dodatku. dakle.. (u) Grčkoj.. To mi nije bilo poznato kad sam pomislio isto....« 41. koje su se priređivale u razmacima od šezdeset godina — šezdesetogodišnji ciklusi u Indiji i u Zapadnom Sudanu teško se mogu razumjeti ako su znanstvenici skloni prešućivanju trokuta Jupiterovih i Saturnovih sjedinjavanja. 174 .. gdje žive Dogoni.6 godina) — kroz cijeli zodijak. Vidimo.. gdje imamo — osim rvanja Krona i Saturna u Olimpiji — i 'Daidalije'. s podudaranjem Jupitera i Saturna svakih šezdeset godina.. da Santillana i von Dechendova izričito poistovjećuju šez-desetogodišnje cikluse iz Zapadnog Sudana. CRTEŽ: Detaljan prikaz kretanja trokuta »velikih sjedinjenja» od 1583. do 1763.Johannes Kepler.. čitatelji zacijelo uviđaju da me takvo slaganje gledišta navelo na zaključak da je ta misao ispravna.« Dalje čitamo: ».

vidjeti da se šezdesetogodišnja razdoblja Siguija dijele na odsjeke od 20 godina. Dogoni povezuju šezdesetogodišnje razdoblje s Amminim stvaranjem svijeta. Zeusovo sakaćenje Krona i razna bića koja su 175 .42. Čitatelji mogu. a donekle su se sačuvale i u Sredozemlju. Za Dogone je obrezivanje simbol putanje Siriusa B oko Siriusa A. nad ženskom prirodom Yasiguija«.12 S obzirom na to. I Dogoni dijele šezdesetogodišnje razdoblje na manje odsjeke od 20 godina. i 42. CRTEŽ: Shema «velikih sjedinjenjae Saturna i Jupitera. Svakih dvadeset godina. te njihov skok kroz osmi znak i prolaz kroz sva četiri trostruka zodijaka. kako pokazuju sheme. a za tu su temu važna i djela »De Stella Nova« i »De Vero Anno« Johannesa Keplera. U djelu »Le Renard pâle« spominju se često osakaćenja spolnih organa. nastaje »veliko sjedinjenje« Jupitera i Saturna. Te neobične predodžbe o nasilju nad genitalijama. To objašnjavaju vrlo dobro Santillana i von Dechendova13.14 Zanimljive su i sheme na 41. očito su stigle k Dogonima s ostalim drevnim predajama. crtežu prema kojima Saturn daje Jupiteru (vremenske) mjere stvaranja. Crtež XII iz članka Griaulea i Dieterienove u ovoj knjizi prikazuje »Siriusovu vlast. škopljenja. Lako je moguće da ta sklonost prema upotrebljavanju genitalnih simbola u vezi s nebeskim gibanjima objašnjava Zeusovo »škopljenje« Krona u grčkoj mitologiji. zanimljivo je da u zapadnoj astrološkoj predaji Saturn »daje mjere stvaranja« Jupiteru međusobnom povezanošću njihovih putanja onako kako smo opisali. ako prelistaju ponovno članak Griaulea i Dieterlenove neposredno iza Prvog poglavlja u ovoj knjizi i pogledaju crtež II uz članak. obrezivanja muškaraca i žena i tako dalje. koja osakaćuje. simbolično povezane s nebeskim gibanjima.

O prirodnoj filozofiji.). 67. pa su naš Sunčev sustav i njegove planete posteljica. što nagovješćuje prilično jasno da naša postavka ima čvrstu osnovu. zaglušivat će nas naša unutrašnja buka i imat ćemo na licu »suvremeni« patnički izraz. Ibid. čemu se ne bismo smjeli čuditi. Uskrs je određen Mjesecom. 4. Treba samo da čitatelji izvade iz ušiju vatu i osluhnu.. Jupiterove su noge bile spojene zato što je svaka "noga" predstavljala jedno tridesetogodišnje ophodno vrijeme njegova oca Saturna (Krona — nap. a taj broj ujedno označuje usklađivanje Saturnovih i Jupiterovih giba-nja. koju ne čuju uši može ponekad čuti duša. na 333. Činjenicu da svaka »noga« predstavlja odreden broj godina otkriva podatak da se »lijeva noga malo produžuje svake godine tako da je u vrijeme Siguija jednako dugačka kao i druga noga«. Harmonija nadmašuje osjetilno opažanje. Pojavljuje se ponovno i posteljica. pa odredujemo Sunčev sustav — možda »pjesnički« — njihovim kretanjem kao udovima. Uostalom.. Oni govore da je 60 »broj posteljice« i zaista je tako. Nommo nije imao noge. Dogoni čak razbijaju broj 60 na »5 nizova po 12«16 i dva puta trideset. preveo Thomas Taylor. a tri se bave Platonovom filozofijom. Kraj tog prikaza je prikaz Nommoa. 240. 1822. od kojih se tri inače ne mogu dobiti u engleskom prijevodu. prev. tko opaža to? Svemirska tijela proizvode svoju tihu glazbu.) 5. stranici u knjizi koja se spominje u slijedećoj napomeni. a kako Dogoni smatraju Saturn i Jupiter krajnjim planetama našeg sustava. Stoga je zanimljivo što Dogoni kažu da je 60 broj svemirske posteljice. London. Čak i danas činimo to. dokle nam god budu uši začepljene. 6. str. ovdje je važna prva od tih triju rasprava. govoreći da je ograničen kretanjem sićušnog nebeskog tijela zvanog Pluton to ne znači nikome ništa. 176 . To podsjeća na Plutarhovu napomenu mnogo prije u ovoj knjizi da su Zeusu (Jupiteru) noge bile spojene. ali više nismo svjesni toga. A kao što znamo. Ibid. Iz priznavanja dubokog glasnog basa šezdesetogodišnjeg ciklusa potekao je osnovni pjesnički mit o Sunčevu sustavu. Imao je ud u obliku ribljeg repa. no mi smo začepili uši. Wallis Budge: Oziris i egipatsko uskrsnuće. glazbu. Saturna i Jupitera. (Rasprava o Sokratu prevedena je i za Bohnovu seriju. tada sviramo skriven akord iz glazbe o sferama. naš Sunčev sustav. cit. No. Ako danas određujemo naš sustav. Ne želimo se.. o kojoj smo čuli svakakve čudnovate priče. 241. jedna se bavi »Sokratovim bogom». Čut će tišinu. sjedinjavanje tih nebeskih tijela određuje za njih našu svemirsku posteljicu. str. London. a to je jedinstvo dalo čovjeku dostojanstvo i smisao u svijetu čije je periode i cikluse odredio i slavio u vjerskim svetkovinama. te zaključke potkrepljuje i crtež nad vratima dogonskog svetišta u Binouu17. promatrajući velika kretanja iznad sebe. 3. podijeljenog na dva dijela: desna mu »noga« označuje prvih trideset godina. Promatranje nebeske harmonije u starim kulturama pridonijelo je zdravom pogledu na svijet. a i putanjama drugih nebeskih tijela. No. 333—334. Ukratko. str. što je razborko. Noge su spojene tako da pokazuju kako ta dva tridesetogodišnja razdoblja imaju smisao samo kad se shvaćaju zajedno. Ibid.se stvorila iz nastale krvi i sjemena pripadaju istoj predaji kao i svi slični elementi koji se mogu naći kod Dogona i koji su povezani s međusobno usporedivim putanjama Saturna i Jupitera. a lijeva drugih trideset godina. izražen golemom mrežom koja je istkana oko svih nebeskih tijela i koja povezuje čovjeka i planete tako da su svemirsko jedinstvo. Jer Saturn je potpomogao Jupiterovo stvaranje dajući mu vremenske mjere. op. ali nam je danas nepoznata. Apulej: Metamorfoza ili Zlatni magarac i filozofska djela. 2. Bez broja 60 ne bismo mogli odrediti naš Sunčev sustav u skladu s tradicionalnim gledištem o njemu — a to tradicionalno gledište osniva se na sposobnostima opažanja.18 Tu zamršenu predaju očuvali su najbolje Dogoni. a na svom ocu je stajao. ta knjiga sadrži četiri Apulejeve rasprave. No. Godfrey Higgins: Keltski svećenici. Vidjeli smo u glavnom tekstu knjige da je za Dogone posteljica simbol planetskog sustava. potpuno povezati sa svemirskom okolinom. svezak. 1827. A ako se držimo teških i jednoličnih gibanja dviju vidljivih planeta. glazba se i ne mora uvijek čuti. navodi ga Taylor u fusnoti uz Apulejevu raspravu o Platonovim doktrinarna. Svaki je sustav odreden granicama. na primjer. A ciklusi i periodi te tišine lijepa su svemirska glazba. str.15 Time se jasno ukazuje na 60 godina kao broj koji obilježava naš planetski sustav. Napomene 1. Uostalom. 2. 7. kao što objašnjavaju Santillana i von Dechendova. Odlomak iz njegova komentara o Platonovu Georgiji što gaje preveo Thomas Taylor.

.. Gardnera na 10. Ispravno je.. otkriven u delfijskom Apolonovu hramu.. Ipak. Roscher. stranici i nasuprot 268. slovo E je bilo sasvim samostalno urezano u kamen u Delfima i tako je izazvalo brojna nagađanja klasičnih Grka. Engleska. op.. delfijske svećenice u njegovo doba. Budući da se to slovo nije moglo razumijeti.. Higgins. To je slovo pronađeno na starom omfalosu što je 1913. Lagercrantz.) F. koje je bilo upadljiv natpis na delfijskom svetištu. svakako treba ispitati ta tri značenja EI ('pet'. u Little Rollrightu. str. op. također i grčka riječ 'ako'. Schultz. 83—34. cit. Vidi 11. 14. str.. 1. 9. napomenu.. 10. cit. ne samo u Delfima nego i drugdje. C. Stručnjaci bi trebali imati na umu da je prikazano slovo E. ČETVRTI DODATAK Značenje E u Delfima Plutarh je napisao veoma zanimljivu raspravu "E u Delfima". Ibid. Robert. i mogu se naći ondje nasuprot 134. C. a ne EI. i da gotovo svi Grci izjednačuju Apolona sa Suncem. slici (u tekstu na 119..). (To jest. op. Središnja je tema te rasprave slovo E. N. 'ako'. a Sunce druga planeta poslije Mjeseca. koji nisu sačuvali nikakvu predaju o značenju negdašnjeg ispisivanja tog zasebnog slova. Sjetimo se da je Plutarh bio bliski prijatelj Klee.. U suvremeno su doba pokušali objasniti to slovo Gottling.. a i riječ koja označuje drugo lice jednine glagola 'biti' (ti si). osim što se u Plutarhovo doba upotrebljavao kao naziv slova E (oznaka broja pet). a na kojima E visi između dvaju srednjih hramskih stupova. str. 17. te da je E drugi po redu samoglasnik.. povezano je. 16.8. cit. da u alfabetu ima sedam samoglasnika i da postoji sedam zvijezda čije je gibanje nezavisno i slobodno. zapravo. 23.« 177 . Evo što on kaže: »Amonij se nijemo osmjehne.. 144. o tim Keplerovim djelima raspravljaju Santillana i von Dechendova.. Grčki je naziv tog slova EI.. Netko drugi među prisutnima reče da sve to sliči besmislici koju je nedavno izrekao jedan posjetitelj iz Kaldeje: to jest. Marcel Griaule i Germaine Dieterlen: Le Renard pâle.. XXIX (1925). Tko ga god želi pažljivo razgledati.. a u njoj se pojavljuju Plutarh i nekoliko sugovornika. a taj je dvoglas.. 'ti si') kako bi se vidjelo da li bi neka postavka koja se temelji na bilo kojem od njih mogla donijeti razumno objašnjenje. str. Ibid. 239—246. Graham Terrace. Tražeći objašnjenje nerazumljivog.... drugo tumačenje koje nam predlaže Plutarh. jer je u njima bio jedan od dvojice Apolonovih svećenika. Babbitt kaže u svom predgovoru razgovora ovo:2 »Plutarh nam u ovoj raspravi o E u Delfima govori da osim dobro poznatih natpisa u Delfima postoji i prikaz slova E. neka stupi u dodir s vlasnicom: Pauline Flick. Vidi Sudanski Siriusov sustav u ovoj knjizi. Le Renard pâle. kao i sve drugo u Delfima. Ibid. str. Ti crteži potječu iz Seoskog mlina Santillane i von Dechendove.1 koja ima zapravo oblik razgovora. 185. London S. 177. Zanimljiva su dva novčića što se prikazuju u 'Numizmatičkom komentaru o Pauzaniju' Imhoff-Blumera i P. s Apolonom. prema tome. Plutarh iznosi sedam mogućih tumačenja tog slova. 11... W. 1 Sparke's Cottages.. Oxfordshire. Vidi 11. W. Bates nastoji u 'Američkom arheološkom časopisu'. Engleska. dokazati da E potječe od minojskog slova E. O. petog slova grčkog alfabeta. u duši sluteći da Lamprijad uživa u svom mišljenju i da izmišlja povijest i predaju u vezi s temom o kojoj ne može mjerodavno govoriti. stranici. Spomenik koji Higgins naziva Rolrichom danas je poznat kao Rollright. dodatak 12.. te da je znao mnogo i uvijek nastojao doznati još više o naravi i povijesti proročišta.. napomenu. Spomenik je Rollright Stones. str.. i da je poslije preneseno u Delfe.. 18. ponajviše su ga zanimali Delfi. 15. tumačenja koja se osnivaju na pravom dvoglasu vjerojatno su pogrešna. 13. On je u privatnom vlasništvu.

(Vidi 12. od Herodota smo doznali da su Dodonu. Možda su ti podaci već poznati stručnjacima ili propadaju. London.Čini se da se vrlo dobro slažu međusobno činjenice da su Delfi drugo središte odozgo u geodetskoj oktavi i da ih simbolizira drugi samoglasnik: E... i SAD. Čini se. vidi 14. svesku Plutarhova djela »Moralia« (ukupno 15 svezaka). trebalo ispitati omfalos s Dela. O slovu E može se ne samo čitati kod Plutarha nego se ono može i vidjeti na starim novčićima i na kamenom omfalosu (jedno i drugo se prikazuje na 14. u podrumu nekog muzeja. objavljeno je otkriće koje ukazuje na postojanje heptatonske dijatonske ljestvice na starom Bliskom istoku. Ibid. Je li na tom omfalosu napisano jedno jedino slovo kao na delfijskom omfalosu? Osim toga. Kad je ova knjiga bila spremna za tiskanje. Demetrije iz Falerona. slici. Treba da tragamo za prikazima drugih samoglasnika ili povezanošću drugih samoglasnika s drugim središtima. slici). a preveo ga je Frank Cole Babbitt. Možemo čak pretpostaviti da je upotrebljavanje sedam samoglasnika uzastopce odgovaralo možda sedmorim tonovima oktave (ali možda nećemo nikada znati to pouzdano). sliku u ovoj knjizi. Izvanredno je važno da svi koje je zainteresirala ta mogućnost nastave pažljivo tražiti nove dokaze. (Obratimo pažnju na činjenicu da je E drugo slovo. Ako se ubroji i temeljno proročko središte (koje je — u usporedbi s glazbom — oktavni izraz gornjeg središta). poglavlju »Bijele božicee. što je sa svim drugim omfalosima. koji se može vidjeti u ovoj knjizi na 12. 178 . (Stoga se čini bitnim i. Isto tako znamo da su određeni egipatski svećenici pjevali sedam samoglasnika uzastopce (odnosno osam samoglasnika. Sedam samoglasnika uzastopce (od kojih je svaki odgovarao jednom proročkom središtu) upotrebljavali su egipatski svećenici kao sveto »neizgovorljivo« božje ime. Mislim da bi. slike u ovoj knjizi. Taj oblik imena glasi: JEHUOVAŌ. prema mom mišljenju. U istom su svesku i Plutarhova djela "Izida i Oziris". Ili će možda izići na vidjelo takvi dokazi jednom u budućnosti. između ostalog. onda je cijeli sustav povezan s geodetskim sricanjem — preko osam stupnjeva geografske širine — — neizgovorljivog svetog božjeg imena. Svezak se prvi put pojavio 1936. uvjerljivim Babbittovo odbacivanje dvoglasa na osnovi drevnih novčića sa 14. poput onoga iz egipatske Tebe (vidi 12. Razgovor “E u Delfima” može se naći na engleskom jeziku u 5. gornje proročko središte. A ako je to istina. Tu povezanost drugog samoglasnika s Delfima nije nitko uspio protumačiti. bio upadljivo povezan s drugim proročkim središtem odozgo. Svakako treba da istaknemo kako povezanost pojedinog samoglasnika s pojedinim proročkim središtem.) Osim toga. onda povezanost drugog samoglasnika s drugim središtem vjerojatno nagovješćuje odgovarajuće veze drugih središta. William Heinemann Ltd. »Delfijska proročanstva koja više nisu u stihovima» i »Zastarjelost proročanstva». 2. kakav se zaključak nameće? Ako je sa svakim proročkim središtem bio povezan jedan samoglasnik. ma kako nam čudna ona bila. nerazvrstani i neprotumačeni.« O tome razglaba i Robert Graves u 16. nije naš izum ni pretpostavka. navodno utemeljile egipatske svećenice iz Tebe u Egiptu. Prihvatimo li sve što smo spomenuli. kod Hebreja općenito poznatog kao »Jehova«. Vidjeli smo već da geodetska proročka središta imaju po svoj prilici oktavnu osnovu. Osim toga.) Suočeni smo s arheološkim dokazom da je drugi samoglasnik. a taj zvuk stvara u onima koji ga slušaju takav dojam kao da sviraju frula i lira. te navodi Demetrija. sliku u ovoj knjizi. govori nam u svojoj očuvanoj raspravi »O stilu« ovo: »U Egiptu pjevaju svećenici himne bogovima upotrebljavajući sedam samoglasnika uzastopce. E. uključivši jednu aspiratu). spominje oblik svetog imena od osam slova. tada se dobiva osmeroslovni oblik. Harvard University Press. učenik Aristotelova Liceja i osnivač čuvene velike aleksandrijske knjižnice kad je poslije bio prognan u Egipat. da je delfijsko slovo E sastavni dio nekog jedinstvenog sustava poput onoga koji predlažem i da objašnjenje zagonetke treba povezati s Plutarhovim drugim objašnjenjem — objašnjenjem koje ističe činjenicu da je E drugi samoglasnik. objavljenom u “Loebovoj” seriji klasične književnosti.) Napomene 1. dakle. sliku)? Jesu li tako dobro očuvani da bi se na njima mogao vidjeti neobičan zasebni hijeroglif nekog samoglasnika? Dosada se nisam osobno bavio takvim istraživanjima.

u biblijskim knjigama pronalazimo jasan dokaz da su Hetiti živjeli u Palestini. premda su stigle do Damaska... U njemu kaže: "Treba da se sada pozabavimo paradoksalnom činjenicom da se. jer nagovješćuje vezu izmedu Hebrona i Egipta. s jedne strane. sigurno je da je tu riječ o skupini Hetita (tj. Nezgoda je jedino u tome što. osim toga. treća kćerka faraona Amenofisa IV. Hetitska se osvajanja nisu nikada proširila toliko na jug. ali i to da je postojalo nešto osobito u Hebronu što se moglo označiti kao »osnovano«). ovdje navedeni tekst izričito tvrdi da su za Šupiluliumove vladavine neki ljudi iz tog opskurnog sjevernog grada ušli u 'zemlju egipatsku'. 27:46 (gdje Rebeka veli Izaku: »Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hetitkinja! Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove urođenice. egipatska kraljica Ankhezenamun. duboko pokloni«. a taj se izraz vjerojatno odnosi na cijelo područje pod egipatskom vlašću. ti ljudi izvješćuju Mojsija da su u Hebronu vidjeli Hetite. prije nove ere neki Hetiti otišli iz grada Kurustame na sjeveroistoku Anatolije u Egipat. dakle. Nijedna novohetitska država nije bila južno od Hamaha. nikada nisu ušle u Palestinu. dok nismo njegov zavičaj otkrili u srcu Anatolijske visoravni. Tu ljudi koje je Mojsije po Božjoj zapovijedi poslao da izvide Hebron (u Brojevima. koji se dočepao egipatskog prijestolja i prisilio Ankhezenamun da se uda za njega kako bi ozakonio svoju otimačinu.) seoba anatolijskih Hetita u Palestinu zacijelo nije bila čest događaj. str. Poslao joj je jednog sina.) pod naslovom »Hetiti u Palestini«. ali spominjanje boga vremena Hatija kao začetnika seljenja ukazuje više na namjerni državni čin nego na uzmak bjegunaca pred hetitskim osvajačima." U Bibliji se Hetiti spominju. obrisi početne hetitske povijesti pokazuju da prije Šupiluliumove vladavine nije bilo hetitske države južno od Taurusa. prije nove ere. Na još jedno bitno spominjanje Hetitâ nailazimo u Knjizi brojeva. do 62. ne tiče. a sve naše prikupljeno znanje o hetitskom narodu samo zamršuje još više taj problem. što ćemo s tom zagonetkom? U svojoj knjizi »Hetiti« profesor Oliver Gurney posvećuje toj temi cijeli jedan odlomak (od 59. vjerojatno je to učinio Hor-em-heb. Gurney veli: »Tko su. pa se stanovnicima tog kraja. Forrer. Tekst ne objašnjava okolnosti u kojima se to dogodilo. 13:29.. zapravo. poslala plačno pismo i zamolila ga da joj jedan njegov sin postane mužem. kao što pretpostavlja Forrer. To je tužna priča. Hetitkinjom.« Bit je u tome da su mnogo prije 1335. (te) postoji stanovita nada da će buduća iskapanja [tekstova] u arhivima u Bo ğazkaleu donijeti nova objašnjenja. Bilo kako bilo. do 1346.« Treba istaknuti da je Šupiluliumova vladavina. o čemu postoje pismeni dokazi: »Ma kako to neobično bilo.PETI DODATAK Zašto su Hetiti bili u Hebronu u Palestini? U Knjizi postanka (23:7) napisano je da se »Abraham diže. nije smjelo biti Hetita u »tom kraju« — to jest u Hebronu u Palestini. Postanku. pa se ne smije zanemariti mogućnost da su se naselili u rijetko naseljenim palestinskim brdima. 13:22—3 doznajemo da je Hebron »osnovan sedam godina prije nego Soan u Egiptu« — što je zanimljiva napomena. 26:9—11. pojavljuju Hetiti u Starom zavjetu kao palestinsko pleme. Zasada smo daleko od njegova rješenja. ali nas se ovdje. bili ti Hetiti iz palestinskih brda? Vrlo oštrouman odgovor predočio je E. (Međutim. podanika kralja Hatija) koji ulaze u egipatsko područje. da su sirijske vazalne države hetitskog carstva bile ograničene na područje sjeverno od Kadeša na Orontu i da hetitske čete. a s druge strane. prema našem izvanredno pouzdanom arheološkom znanju. Hetitima. ali je taj sin napadnut iz zasjede na putu u Egipat i ubijen. Znači. Dakle. trajala od 1380. 34— 5. Dakle. u Postanku.. 23 (cijelo poglavlje). Spominjem je samo kako 179 . a Hamah nije obuhvaćao nijedan dio Palestine jer je bio odvojen od nje aramejskim damaškim kraljevstvom. A naselja su im u hebronskim brdima. postojanje Hetita u Palestini prije izraelskog osvajanja postavlja pred nas neobičan problem. Osim toga. onda. za vrijeme koje se zbila spomenuta seoba. naše sve bogatije znanje o povijesti tog starog naroda vodilo nas je sve dalje od Palestine. što će mi onda život!«) i 36:1—3. Baš njemu je Tutankhamonova udovica.

). božice Izakova plemena. prije n. To je sasvim prirodno ako su njihovi postupci bili povezani s proročkim središtima.. Nije čudno što su se u tom razdoblju doselili Hetiti na područje koje je službeno pripadalo Egiptu. protjerao Anakovce iz svetišta Makpele. bitno je vrijeme. 242. vidi Bibliografiju). ako je Abraham sreo Hetite kad je stigao u Hebron. Jer. a onda im se pridružio. što se tiče rase i kulture. Roux još jednom određuje isto vrijeme i daje podatke na 215. One koji žele pročitati cijelo to pismo i upoznati tu zanimljivu osobnu tragediju upućujem na »Drevne bliskoistočne zapise« (uredio Pritchard. 23. str. prije n.. čini se očitim da se postojanje Hetita u Hebronu može objasniti vjerskim razlozima. Saru je drugo pleme istjeralo iz Beer Lahaj Roia. stranici u svojoj knjizi. pa je Kaleb išao u nju da bi tražio savjet od njegova duha. zbog čega su se uopće selili Hetiti u Hebron? S obzirom na naše tumačenje geodetskih proročkih oktava. On kaže: »'Abraham' je u tom smislu pleme izdaleka. No. Nijedno se hetitsko naselje u Hebronu nije moglo osjećati sasvim sigurnim. Od Georga Rouxa doznajemo u njegovoj knjizi »Stari Irak«.) da je »Abraham« bio zapravo pleme i da je to pleme stiglo iz Armenije (blizu Ararata). a ne državni pothvat nisu se ni mogli upustiti bez božanske naredbe. a i zato što pokazuje kako su u to doba možda bile prisne veze između Hetita i Egipta.« Usprkos tome što se može tvrditi da je Abrahamov Ur neki drugi Ur. pa je u Palestini zavladala zbrka.. u Jošuino vrijeme. Hetitima priča se u Postanku. neovisno o činjenici što je on na istoj zemljopisnoj širini kao i Behdet. u takav isključivo božanski. e. Jer. najprije se borio protiv Apirua. »No. pobunivši se protiv faraona pred kojim se još nedavno.. očajnička pisma — da bi se upoznala anarhija koja je u to doba zahvatila Palestinu. O njenu kupovanju od Efrona.bih oživio kronologiju seobe u Hebron. ovo: »Abraham i njegova obitelj dođoše iz sumerskog Ura u kanaanski Hebron vjerojatno oko 1850.. poglavlju raspravlja vrlo opširno o Hebronu. a koja je proživljavala teške dane. str. i 395. « Budući da imamo pismeni dokaz da su Hetiti po božjoj zapovijedi krenuli u 14. Dovoljno je pročitati prevedene Amarnske dokumente u »Drevnim bliskoistočnim zapisima« — živopisna. bila je Abrahamova grobnica. a ne uzmak bjegunaca. jer kod Gurneya. a znamo da to kraljevstvo i Hetiti nisu bili potpuno tuđi jedno drugome. znamo da je Hebron bio »temeljno proročko« središte u istočnoj geodetskoj proročkoj oktavi. Postojala je namjera kao i kad su »golubovi doletjeli u Dodonu«. doznajemo: »Sjevernosirijske hetitske države. str. stoljeću prije nove ere u kraj koji smatramo Hebronom. u pismu. e. te njihovih saveznika. potresna. 44—45.. Zapravo. napadača koji su preplavili zemlju. 319. donekle povezane s Urartuom.. Šuvardata.. Imam jasan dokaz da je u Hebronu zaista bilo proročko središte. obratimo pažnju »Bijeloj božici« Roberta Gravesa.). je donio Duh sveti u Hebron kad je. i to vjerojatno u Hebron. hetitska seoba za Šupiluliumove vladavine nije mogla biti prvobitno hetitsko naseljavanje u Hebronu. koje se doselilo iz Armenije u Palestinu potkraj trećeg tisućljeća prije nove ere. pola tisućljeća nakon Abrahama. Egipat je bio slab.. onda su zacijelo bili ondje već nekoliko stotina godina prije Šupiluliumove vladavine koja je trajala od 1380. jer je Abraham došao u Hebron i sreo ondje Hetite već pet stotina godina prije seobe koju spominje Gurney. treba da malo razmislimo o »odabranom narodu« — poslije poznatom kao Hebreji — jer se njegova »odabranost« vjerojatno sastojala u tome što je bio osobito 180 . štovalaca božice Het (Hator? Tetis?) kojima je pripadalo svetište. Da bismo ispitali to... No. ni Jakov. prije nove ere.. i o.. proročka pećina u stijeni. Makpela. koji su se za Šupiluliumove vladavine selili na »egipatski teritorij«. Medutim. pa je potražila utočište u obližnjem Hebronu (162.« Graves tvrdi (164. Kaleb. zaključujemo da su slušali proročki nalog. potjecali iz nekog opskurnog sjeveroistočnog grada (jer je sjeveroistočni dio hetitskog područja bio najbliži Araratu). Iako je novijeg datuma i mnogo redigirano. Vladar hebronskog područja.« Zapravo. Predjel oko Ararata postao je poslije kraljevstvo Urartu. Po svoj su se prilici. preselili Hetiti na egipatsko područje za vrijeme Šupiluliumove vladavine. do 1346. licem prema zemlji i licem prema nebu«. gdje pisac u 9. možda su bile.. vjerojatno nisu u početku ni Izak. Gornje središte te oktave bio je Metsamor na Araratu. o čemu imamo dokaze. sjeveroistočno od hetitskog područja. str. to poglavlje ipak kao da izvješćuje o prijateljskoj nagodbi izmedu štovalaca božice Sare. str.. kako bi pojačali hetitsku zajednicu koja je ondje postojala već stoljećima. Možda Gurney ima potpuno pravo kad veli da je putovanje bilo namjerni čin. a Josipova se seoba u Egipat može opravdano smjestiti u razdoblje Hiksâ (1700—1580. pa su vjerojatno baš zbog toga Hetiti. »klanjao sedam puta i još sedam puta. a ni njihove 'žene' imali nikakve veze s tom pećinom.

onda pripovijest iz Postanka govori o tome kako je Saulovo pleme Benjamin otelo Kalebovcima hebronsko proročko svetište. Kalebovci (Pasji ljudi') saveznici izraelskog plemena Juda. ne baš iznenađeni. poslije nekoliko stoljeća. U Talmudu je zabilježena jedna židovska heretička sekta. ti su Melhizedekijanci možda bili sljedbenici jednog čistijeg. vjerojatno je Kaleb tražio savjet od njegova duha. osobito izražene u drevnim geodetskim proročkim oktavama. N.. Ilija Levit. Takva se Hebronova oznaka mogla baš očekivati. 'Nesavladivi' ili 'Neumoljivi'. posuden od božice smrti. neiskrivljenog oblika štovanja. o čemu nam priča Graves u tom poglavlju.): »J. Međutim. I predaje o tome kako je u Hebronu stvoren Adam i kako je ondje bio rajski vrt. zvana Melhizedekijanci. jer je blizu mjesta gdje se spajaju dva mora i tri kontinenta Starog svijeta”. Ako ima pravo. pa su tako nastale vjerske predaje šarolikog izraelskog plemenskog saveza. 181 . indoevropskim i azijskim mitom. premda su se smatrali hereticima. obratiti pažnju na činjenicu da su čuvari hebronskog svetišta. Psi su čuvari i štite tajne Pasje zvijezde . Bio je istočni pandan Behdeta. kao da je Hebron onaj pravi. Kaleb je pripadao Edomcima. osim ako su Adam i Abraham imena istog junaka. onda se može očekivati predaja da je u Hebronu bila zakopana i glava Ezava. a ne Abrahamova. Graves nastavlja: »Čini se da je Adam. koji su Kalebovu edomskom rodu oteli hebronsko svetište u južnoj Judeji.. imaju smisla kad se računa s tim da je Hebron bio osnova cijele istočne geodetske oktave proročkih središta. u Egiptu zvana 'ljudi s mora' prodrli su u Siriju i Kanaan. ako je Adam uistinu bio Edom.Sirijusa. a takvu nam predaju predočuje Talmud. Na početku Četvrtog poglavlja izvješćuje nas Graves o kasnijoj povijesti Hebrona: »Udružena trgovačka plemena.) Graves govori: »Premda su Kalebovci tumačili 'Adama' kao semitsku riječ Edom ('crven'). Zbog toga ih je vjerojatno »poslala božanska zapovijed«.« Na drugom mjestu (167 str. u skladu s predajom (161. koji nazivaju 'Novim Jeruzalemom'. Kalebovci. Kako ta oznaka »središta zemlje« sliči delfijskom epitetu »pu-pak svijeta«! Sva glavna proročka središta bila su pupčana. hebrejski komentator iz petnaestog stoljeća. njegove majke. možda je ipak prvobitni hebronski junak bio danajski Adam ili Adamast. str. koja je posjećivala Hebron kako bi štovala Adamovo tijelo (tražila savjet od duha?) zakopano u pećini Makpeli. otkriva nam da su Ezavovo tijelo odnijeli sinovi na goru Seir da ga pokopaju i da mu je glavu zakopao u Hebronu Josip. praoca Edomaca.. no.« Zapravo.« Graves kaže da se. ubrzo ga osvojiše ponovo Ta su posuđivanja poslije usklađena u Petoknjižju sa semitskim.. Možda je David veoma izopačio židovsku vjeru premjestivši Sveti Salem iz Hebrona. Schofield napominje u svom djelu 'Povijesna podloga Biblije' da stanovnici Hebrona ni do danas nisu oprostili Davidu što je premjestio glavni grad u Jeruzalem ('Sveti Salem'). označuje ih ista riječ: 'crven'. Što se tiče Hetita.povezan s nekim proročkim središtem ili središtima. da zaštite baš to mjesto od opasnosti nemirnih vremena kad je oslabila egipatska vlast u doba Amenofisa IV. 'crveni čovjek'.« Na kraju trebamo. bio prvobitni proročki junak iz Makpele. oni su bili u Hebronu — i samo na tom mjestu u Palestini zbog tamošnjeg proročkog središta. zabilježio je predaju da su kućni kumiri koje je Rahela ukrala ocu Labanu bili mumificirane proročke glave i da je među njima bila Adamova glava. odnosno omfaloska središta zemlje. što upućuje na istovjetnost Edoma i Adama. Je li Abraham otišao u Hebron zbog istih razloga zbog kojih i Hetiti? Graves veli (164. među njima Filistejci. str. bili »Pasji ljudi«.). što je kod Homera Hadov epitet. “može Hebron smatrati središtem zemlje.

Naslov originala Robert K. 1976 Copyright © 1976 by Robert Kyle Grenville Temple Preveo Tomislav Odlešić Opremio Svetozar Domić Fotografija na. simbol koji im je za život prijeko potreban kao hrana i voda. s jedne strane dopunjuje prethodno učenje. ni filozofije. . zbog svoje važnosti za život. Bolo so. upućeni se postupno približava svjesnom i potpunom načinu života u svom društvu. gdje su im doživljaji pojednostavnjeni i izmišljeni.. Njihovo je znanje podijeljeno — prema važnosti — na četiri stupnja: giri so. No.. a s druge daje sinteze za veću cjelinu. znaju kakvu mitu i kakvu kontekstu pripada (njihov) čin. bavi se cijelim znanjem i njegovim zamršenim sastavnim dijelovima. Tako ulazi u život Dogona 'četvrta dimenzija'. Ono je i više od toga. obuhvaća 'riječi u giri so' i temeljito proučavanje određenih dijelova obreda i prikaza. jer stvara pojedinca. ni način mišljenja. . 182 . prvi je stupanj znanja i obuhvaća jednostavna objašnjenja ondje gdje su mitski likovi često prerušeni... Njihova se sukladnost očituje samo u velikim odsjecima učenja koji nisu sasvim otkriveni. ustanovili su slojevitu hijerarhiju učenja koja prenose upućenima. So dayi. 'riječ koja ima vrijednost sprijeda'. 1963. ni taj stupanj ne obuhvaća još učenje o pravim tajnama predaje. Izdavač: Zvjezdarnica Zagreb. Bavi se nevidljivim događajima u vezi s uobičajenim obredima i materijalima. benne so. u onakvu svijetu kakav je zamislio i stvorio bog. ali i duboko svjesni stalne prisutnosti nevidljivog koje prizivaju. London. . Tatjana i Gustav Kren. Temple: THE SIRIUS MYSTERY Sidgwick and Jackson. dimenzija u kojoj se kreću lako i gipko. oblikuje ga dok on usvaja znanje što ga tako stječe. Giri so. a i nepovezani međusobno. Benne so. koji sve razvrstavaju. i u datom trenutku. 'riječ sa strane'. ovitku: Dr Hans Vehrenberg. svojstvena mitu. Ono ima odgojno obilježje. kad se priprema ovaj ili onaj obred. Autori. Düsseldorf. upoznavajući svemirsku gradju i sustav. upućivanje nije samo prikupljanje znanja.Photographiser Stern Atlas. bolo so i so dayi. G. 'riječ straga'. Međutim.ŠESTI DODATAK Dogonski stupnjevi upućivanja Slijedeći opis dogonskog sustava postupnog upućivanja u tajne plemenske vjere uzet je iz djela »Le Renard pâle« (Blijedi lisac) Marcela Griaulea i Germaine Dieterlen: »Dogoni. 'jasna riječ'..

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful