Sto godina samoće

Sto godina samoće (španski: Cien años de soledad) je roman nobelovca Gabriela Garcíe Márqueza, koji je objavljen u Španiji

1967. Knjiga je postigla nevjrovatan svjetski uspjeh, te je prevedena na preko 27 različitih jezika. Ovo djelo predstavlja najveće otkriće postmodernog stila pisanja. Postiglo je također i komercijalni uspjeh, sloveći se za drugu najprodavaniju knjigu u cjelokupnoj historiji španske književnosti, odmah nakon Don Kihota. Sto godina samoće Marquezovo je najslavnije djelo, na kojem je radio punih 15 mjeseci bez prestanka, otuđivši se od ostatka svijeta, u svojoj sobi zajedno s listovima papira, kojih je uvijek manjkalo, i cigaretama. Roman hronološki prati obitelj Buendía i historiju mitskog sela Macondo. Iako naslov knjige direktno upućuje na to radnja romana traje stotinu godina, ona zapravo nije strogo ograničena u tom vremenskom periodu, i mnogi kritičari se slažu u tvrdnji da je "sto godina" upotrebljeno kao metafora. Ova neodređenost vremena pridonosi tumačenju vremena na način svojstven samom romanu, u kojem se isprepliću pomisli i utisci da se vrijeme ponavlja, mijenja brzinu, ili potpuno prestaje teći u različitim dijelovima priče, i da se svi događaji na neki način zbivaju istovremeno. Kao i mnogi drugi Márquezovi romani, Sto godina samoće, je sebi svojstvenog žanra, u kojem se kombinovani elementi romantike, historije i fantastike. Djelo obiluje metaforama i ironijom, te je savršeno oblikovano na temeljima magijskog realizma.

Sadržaj
[sakrij]
 

1 Radnja 2 Likovi o 2.1 Prva generacija  2.1.1 José Arcadio Buendía  2.1.2 Úrsula Iguarán o 2.2 Druga generacija  2.2.1 José Arcadio  2.2.2 Pukovnik Aureliano Buendía  2.2.3 Remedios Moscote  2.2.4 Amaranta  2.2.5 Rebeca o 2.3 Treća generacija  2.3.1 Arcadio 3 Vanjski linkovi

Radnja [uredi]
Radnja romana Sto godina samoće ne podređuje se granicama koje stvarnost postavlja. Ona ih nadilazi, s takvom smjelošću, brišući njene granice da sama stvarnost pruža vlastite korijenje u fantastiku. Odnos stvarnosti i fantakstike je savršeno usklađen, na razini nevjerovatne objektivnosti. Tako je stvoren efekt prividne stvarnosti koja ruši sve zidove sputanosti (kakve postavlja kruta stvarnost lišavajući čitaoca doživljavanja djela u potpunosti). Postupnim ponavljanjem jedne te iste teme kroz roman, Márquez zapravo svjedoči o cikličnoj prirodi historije, koju svakako ne treba zaboraviti, jer takav zaborav povlači dosta lošeg za sobom. Roman prati

sudbinski obilježenu obitelj Buendía. ostavlja utisak vječnosti. Macondo je također jedan od plodova Márquezove mašte koji. José Arcadio Buendía je čovjek jake volje. u selu zvanom Macondo. iako je stvoren na početku. a uništen na kraju romana. Razlog tome je vjerovatno činjenica da ovo mitsko selo ne zauzima svoje mjesto samo u ovom Márquezovom romanu. koji se "otuđuje" od svoje obitelji (i fizički i psihički) u trenutku kad postaje vođen interesom za filozofske misterije. Buendía je vodio selo . Likovi [uredi] Porodično stablo Buendía Prva generacija [uredi] José Arcadio Buendía [uredi] Patrijarh obitelji Buendía.

je jedan od glavnih likova romana. Pridružuje se Ciganima i odlazi od obitelji. žena Joséa Arcadia Buendíe. On nije samo borac već i umjetnik koji piše poeziju te s velikim umijećem izrađuje fine zlatne ribice. Udala se za pukovnika Aureliana kad je imala samo 12 godina. Umire pod drvetom za koje njegov otac godinama bio privezan. potpisuje mirovni ugovor i vraća se kući. Úrsula Iguarán [uredi] Úrsula. Provodi dane u radionici izrađujuci zlatne ribice. Prije smrti njegova žena. Don Apolinara Moscotea. S vremenom je izgubio razum. Remedios Moscote [uredi] Remedios je najmlađa kći konzervativca i upravnika. Ono što ju je najviše činilo privlačnom bila je njena prekrasna put i smaragdno-zelene oči. Od tada. ali se njegovo prisustvo u priči gubi kad on počinjeti luditi. Izgubivši interes za ratovanje. tvrdeći da je plovio morima svijeta. i počeo govoriti na latinskom. Ona je ta koja nadzire obitelj. U podmakloj dobi postepeno gubi pamćenje i postaje neosjetljiv na dogadanja oko sebe. Po dolasku se ženi svojom posvojenom sestrom Rebecom. Pukovnik Aureliano Buendía [uredi] Aureliano Buendía je bio drugi sin José Arcardia Buendía i prva osoba koja je rođena u Macondu. Smatrao je da posjeduje nadnaravnu moć predskazivanja onog što ce doći jer ono što je rekao bivalo je istinom. s kojom je protjeran iz obiteljskog doma. tražeći kamen mudraca. vodi kućne poslove i stara se i o samom José Arcadiu Buendíji. Ljubavnica mu je bila Pilar Ternera koju on ostavlja na početku njene trudnoće. čiji se životni vijek proteže kroz gotovo sve generacije obitelji. on je ostaje vezan za drvo kestena. Bori se na strani konzervativaca i učestvuje u 32 rata te više puta uspijeva umaći smrti.Macondo u svoje ranim godinama. No on se pred sami trenutak smrti vraća pod stablo kestena i tu umire. Druga generacija [uredi] José Arcadio [uredi] José Arcadio je bio prvorođeni sin Josea Arcadia Buendíe od kojeg je naslijedio upornost i impulzivno ponašanje. ga oslobađa i vodi u njegovu sobu. Vraća se u Macondo nekoliko godina kasnije kao velik i odrastao čovjek. Umire od rane zadobivene od nepoznatog hica. Bila je toliko mlada kad se pukovnik zaljubio u nju da su morali pričekati s . Aureliano je proplakao u majčinoj utrobi i rodio se otvorenih očiju. Úrsula. Mijenjao ih je za novčiće koje je talio i ponovo izrađivao nove ribice. Pokazao se nesposobnim za ljubav. Umire u dobi između 114 i 122 godine (u to vrijeme nije bila veća od fetusa). par dana nakon spašavanja svog brata od smrtne kazne. Ime je dobio po svom pretku.

Amaranta je čak izjavila da će ubiti Rebecu ako se uda za Pietra Crespia. Dobio je kopiju Kafkine "Metamorfoze" koja je imala dubok utisak na njega jer je shvatio da knjizevnost ne mora da prati strogu naraciju i radnju. dolascima i odlascima tetaka i nezakonioj kceri njegovog djeda. Rebeca [uredi] Rebeca je siroče koje obitelj Buendía posvaja. Ona je u početku bila veoma povučena. 1940 dobio je stipendiju koju su dodeljivali jezuiti za nadarenu djecu. ubrzo umire pri porođaju.vjenčanjem do njenog ulaska u pubertet. Godine 1928. no nakon Remediosine smrti. Ljubav i nježnost koju je gajila prema njoj prerasli su u ljubomoru i pakost kad se u njihovom životu pojavljuje Pietro Crespi. sto ce bitno uticati na njegov zivot i stvaralastvo. Amaranta je počela tkati svoj pogrebi pokrov.marta 1928. Predosjetivši dolazak smrti. José Arcardijina misteriozna smrt je na zamršen način povezana s Rebecom. Kad je završila s tkanjem.opcinjen pricama svog djede i praznovjerju svoje babe. Kad se Rebeca udaje za Jose Arcadia umjesto za Pietra. masakru. Obje su ga žarko željele. Pojavljuje se nakon što José Arcardio odlazi s Ciganima. i po zelji roditelja upisao je Nacionalni univerzitet prava u Bogoti. BIOGRAFIJA I DJELO Gabrijel Garsija Markes rodjen je 6. Ona sa sobom donosi vreću s kostima svojih roditelja i razgovara jedino sa slugama Visitacion i Cataureom. Iako se nisu trebali vjencati za sledecih 14 godina.Mali Garsija odrastao je kao tiho i stidljivo dijete. U ovom perioduupoznao je svoju buducu zenu. . prici o gradjanskom ratu. Jedan od udvarača bio je i najbliskiji prijatelj njenog brata Aureliana. u Arakataki preko hiljadu strajkaca bilo je ubijeno i baceno u zajednicku grobnicu. Maturirao je 1946. Mercedes je obecala ostati vjerna. Amaranta [uredi] Amaranta je bila treće dijete José Arcardia Buendíe i odrasla je zajedno sa svojom polusestrom Rebecom. Isti lik se pojavljuje u Márquezovim novelama čija se radnja također odvija u Macondu. i imala je neobičnu naviku da jede zemlju i kreč sa zidova kuće. Ona je bila jedina osoba koja se brinula za José Arcardia Buendíu za vrijeme njegove bolesti. luckom gradu.Sva sjemena buducih dijela bila su posadjenja u kuci u kojoj je zivio. Kao i mnogi. biva istjerana iz nje nakon što se udala za José Arcardia. umire kao djevica i osamljena usidjelica. Imao je reputaciju stidljivog momka koji je pisao smijesne pjesme. pukovnik Gerineldo Marquez. ona postaje divnom i simpatičnom suprugom i zadobija svačiju naklonost. te siše prst. Imala je i incestne mada neseksualne odnose sa svojim nećacima. Amaranta odbija svakog udvarača pa čak i Pietra Crespia. Na svačije iznenađenje. odbijala je govoriti. Amaranta se kaje zbog toga i proživljava emocionalnu krizu. Aurelianom José and José Arcardiom. ali donekle i zadovoljna jer se pomirila sa svojom sudbinom. ali ona odbija i njegovu prosidbu zbog neodređenog razloga. skolovao se u Barankuili. u Arakataki. 13-godisnju zdjevojcicu. Ipak. koja nakon toga živi izolirana od ostatka svijeta. Iako je odrasla u kući obitelj Buendía. koji se zbog toga u očaju ubija. i Markes se nije interesovao za svoje studije. Djed mu je umro kad je on imao 8 godina i kad mu je baka oslijepila otisao je da zivi sa roditeljima u Sukreu. jer se pretpostavlja da je ona kćerka Ursulinih daljnjih rođaka.

Fokner ga je zadivio sposobnoscu da preobrati djetinjstvo u mitsku proslost. koji je izjavio: "Upravo sam procitao osamdeset strana remek djela. Ranije je skicirao pricu o svom iskustvu u kuci. bas kao sto je to radila njegova baka. prica je odbijena od prvog izdavaca. U januaru 1965. ne mijenjajucu izraz lica za vrijeme pricanja. Ovaj put je bila objavljena. Inspiraciju za djelo "Sto godina samoce" dobio je kada se vratio u babinu kucu u Arakataki. Od Sofokla je preuzeo zloupotrebu moci. a cijeli grad izgledao je kao mrtav i zale|en u vremenu. Fabula je smjestena u mitskom gradu koji se zvao Makondo." Nakon godinu dana rada Markes je poslao prva tri poglavlja Karlosu Fuentesu. "Taj glas koji sam koristio u romanu 'Sto godina samoce" pricao je stvari koje su zvucale natprirodno i fantasticno. Sofokle i Fokner su. izvrsili veliki uticaj na njega. stoga se roman trebao zvati "Kuca". Markes i njegova porodica su se vozili na odmor u Akapulko kad ga je obuzela inspiracija: nasao je svoj glas.Tada pocinje da pise i prvu pricu objavljuju liberalne novine . je. njegovi prijatelji su uzeli pricu sa skrivenog mjesta i dali je izdavacu. a 1958. dok je Markes bio u istocnoj Evropi. To je ime plantaze banana blizu Arakatake. Za prvi put u dvadeset godina kao da je udarac groma potpuno osvijetlio njegov Makondo. zapoceo prijateljstvo sa Fidelom Kastrom koje traje do danas. a on postaje genije kolumbijske knjizevnosti. U Evropi je radio kao novinar za razlicite listove. 1952. Nazalost. 1955. takodje. izmisljajuci grad u kome ce se radnja desavati. Ukleta kuca evocirala je uspomene. ali ih je pricao sa potpunom prirodnoscu." Sa priblizavanjem kraja . inspirisan revolucijom na Kubi.

Parizu. Kuernavaki. Nobelovu nagradu za knjizevnost je dobio 1982. sa preko deset hiljada dolara u dugu. svoji zenu i prijatelje u roman. Sada je jedan od naslavnijih pisaca sa lagodnim nacinom zivota. Barseloni i Barankili. i na posljednjoj strani otkrio je ime svog romana "Sto godina samoce" . Sa trinaest hiljada strana u rukama. obajvio je roman u junu 1967. Djelo je prevo|eno na desetine jezika i osvojilo je cetiri me|unarodne nagrade. gotovo otrovan nikotinom. sa rezidencijama u Meksiku.smjestao je sebe. Tokom prve sedmice svih odstampanih 8000 primjeraka je bilo prodano. . Danas zivi sa suprugom Mercedes u Meksiku.

Postoji vrlo vazna veza izmedju fantasticnog i realnog u romanu. Masta i stvarnost preplicu se u romanu od pocetka do kraja. Dok prica. a onda stice brzinu u trci sa zivotom kroz sto godina. sadasnjost i buducnost. vrijeme u ovom romanu odbija da se podijeli na proslost. a u sredistu svega je samoca. okrutnost i ocajanje. pa do stalnog ponavljanja dogadjaja i licnosti. S druge strane u romanu se osjecaju tonovi ironije. U ovu utopiju su dosli bjezeci od smrti i sudbine rodoskrvnih brakova. kao sto ne mogu predskazati buducnost. jeste da sjemena i jednog i drugog nose u sebi. Grad Makondo je dobrim dijelom magican i prije proizvod uma i maste. on izgleda kao utopija. Preplitanje maste i stvarnosti citaoca uvijek drzi napetim. Fantasticni elementi cesto prikazuju neobicne situacije. Zivot u selu znacajno napreduje i ovaj napredak ogleda se u cinjenici da u Makondu dugi niz godina nema groblja. uvijek u stanju iscekivanja. od originalnih kao sto je trag leptirova. preko satiricnih kao sto je dokazivanje Boga ispijanjem cokolade.MAGIJA I STVARNOST Roman "Sto godina samoce" nam otkriva jedan cudesan svijet pune nevjerovatnih i neocekivanoh likova i dogadjaja. ali jednom kad dodje vise je nista ne zaustavlja. Kad su Ursula i Hose Arkadio osnovali Makondo. Leteci tepisi su neki od tih pronalazaka i Markes o njima prica tako kao da i inace ljudi svakodnevno lete na njima. nego samoce koja ih fizicki i psihicki odvaja od onih koji ih okruzuju. Smrt traga za njima i prati ih u stopu. Prvi nevjerovatni dogadjaji desavaju se sa dolaskom Cigana i njihovim "pronalascima". "Sto godina samoce" je moderna bajka o stvaranju i usponu jednog grada i porodice osnivaca i neminovnom padu i grada i porodice koji su uprkos njihovoj vitalnosti zbrisani s lica zemlje. Osjecaju magicnog doprinosti nerazdvojivost proslosti. U drugim slucajevima buducnost postaje jasna i predvidljiva bas kao i proslost. sadasnjosti i buducnosti. ali ono sto ni Hose Akradio Buendija. pisac ni u jednom trenutku ne dozvoljava da postane ocigledno da je nesto nestvarno unoseci cudjenje ili divljenje. na rubu. a ni Ursula ne znaju. SMRT U ROMANU Smrt polako pristize u Makondo. tuge i tragicne besmislenosti. Ljudi se ne mogu sjetiti proslosti (zaboravnost). ali ne u obliku fizicke smrti. a Ursula je prva koja primjecuje da vrijeme u Makondu nije ograniceno. pa do scena vulgarnog i nenormalnog seksa ili likova ciji su vjetrovi tako jaki da ubijaju cvijece. U pocetku se polako useljava u zajednicu. Uprkos svoj fantaziji i upravo u sred tog fantasticnog svijeta je nasilje. Pocevsi od imena koja se ponavljaju generacijama. Kvalitetu i stilu romana doprinjeo je i "magicni realizam" koji se suprotstavlja nasem tradicionalnom osjecaju za prirodnu pricu. nego stvarno geografsko mjesto. . vec se kao tocak vrti u krug.

u toku njegovog ludila. Smrt je u romanu usko povezana sa samocom. ali on tamo ne umire. Aurelijano postaje utjelovljenje smrti i tako. Apsurd zivota ogleda se u tome sto pukovnik Aurelijano Buendija umire naslonjen na kesten dok je mokrio. Ursulin sin koji u romanu simbolizuje zivot. Iako je zivio najnasilnijim zivotom. se u sustini nista nije promijenilo: i dalje je u trenucima lucidnosti razgovarao sa Ursulom. a Agilarov duh se vracao i razgovarao sa njim. To je samo jedna od epizoda u kojoj ce doci oci u oci sa smrcu.Hose Arkadio Buendija Prvo dijete rodjeno u Makondu je Aurelijano. Samoca ih sve vise uvlaci pod svoje okrilje. Pukovnik Aurelijano ostaje bez naslijednika. svi sinovi Aurelijana su ubijeni mladi. koje je za njih smrtonosno. Smrt se moze izbjegavati jedno vrijeme. ali je smrt ta koja nije izdrzala pogled. Hladnoca njihove izolacije je gotovo ista kao hladnoca groba. ali se ne moze potpuno izbjeci i kad smrt dodje u zivote porodice Buendija i konacno dovodi duh Prudensija Agilara. Buendija muskarci su vodeni nekim unutrasnjim ludilom da do smrti zive u samoci. u samom zacetku utopije zivot poradja smrt. naslina smrt dolazi samo drugima iz njegove porodice. . U svojim zrelim godinama. Buduci da smrt ne moze prouzrokovati zivot. Aurelijano Buedija na pocetku romana stoji ispred streljackog voda. Za Hose Arkadija Buendija.

motive. strastan. Tako je prvi put Hose Arkadio Buendija samocu osjetio u Ursulinom odsustvu. postepeno se navikavajuci na nju. Kasnije ce. mladi ili starci. produzavali samocu. samoca cesto zahvata ovaj narod. mozda vise nego bilo koji drugi. Iako im se. Koristili su se razlicitim sredstvima protiv nje ili se nisu uopste borili i zeljni je. legendi. temperamentan. vezan ispod kestena. Svi likovi ovog romana zivjeli su u sopstvenoj samoci ili samoci u saucesnistvu s nekim. a lijek za nju potrazio u zabravljenoj alhemijskoj laboratoriji. u ovom djelu na prvi pogled jezivog naslova "Sto godina samoce" . iako imaju dugogodisnju duhovnu tradiciju kolektivnih mitova. protivrijecan. a fantasticno je izmijesano sa trivijalnim. kao sto je Hose Aurelijano Segundo dijelio samocu sa Petrom Kotes. vradzbina i kazivanja. narocito nocu. i usamljen provesti ostatak zivota razgovarajuci povremeno sa Prudensiom Agilarom . privid takmici sa opipljivim. ideje. Iako je narod Latinske Amerike nepredvidiv. . likove bilo da su muski ili zenski.Ursula (Inguaran) Buendija SAMOCA U "STO GODINA SAMOCE" Sam pisac priznaje da je roman "Sto godina samoce" samo jedna velika knjiga prave ljudske samoce i da je u romanu ispricana burna i tragikomicna istorija stogodisnje samoce porodice Buendija. Rebeka sa sluskinjom itd. Aurelijano Babilonio sa Hose Arkadiom. Samoca je jedini element koji se prozima kroz teme.

Melem za samocu. A vec sutradan ce Hose Arkadio napustiti kucu i pridru ziti se ciganima na duze vrijeme. Rebeka je izgledala kao neko ko ce svojom vedrinom. Ona tri metra udaljen od Ursule i porodice. osjecali su isti prezir prema alhemiji i mudrosti njihovog oca i jos tad se povukli u samocu. bez gorcine i bijesa. a ona bukvalno ostaje u samoci. Pukovnik Aurelijano Buendija za dvadeset godina rata dolazio je kuci. Ali brak se kobno zavrsava.Markes je samocu okarakterisao kao bolest nasljednu. njihova majka. u toj silnoj moci i vjecito okruzen ljudima. Amaranta: u svojoj samoci nije nikom priznala ljubav koju je osjecala prema Krespiju. Aurelijano je grebao po tvrdoj ljusci sopstvene samoce. tako da je samoca kod najjaceg lika ovog romana bila najmanje primjetna. zatvorio se u sobu praveci zlatne ribice. tudjincem i samcem. recimo Mauricio Babilonio. Vidjeli smo da je samoca kod pukovnika presla u rdjavu naviku da gradi . pa opet pravio produzujuci zivot. Pa npr. pracen vojnim aparatom i sa oreolom slave i legende.Jos kao djeca Hose Arkadio i Aurelijano Buendija. a pri tom i prenosivu na likove koji nisu dio loze. koji nakon ssto je upucan. pa cak ni Ursula. narocito u braku sa Hose Arkadijem biti srecna . nastavio zivjeti kao invalid. koje je zatim topio. ali se ipak osjecao. kasnije sa sljepilom. po zavrsetku rata. dosivajuci dugmad pokusavala ubiti samocu ili je mozda produziti? Ursula je samocu izjednacila sa radom. ali uvijek brzinom. ali sa samocom duboko u sebi. ali je ona bila jaca. koju niko nije shvatio. vec kad je bila u zrelim godinama bio je Aurelijano Hose kad bi joj se uvukao u postelju. osjecajuci zudnju za Pilar Terner. zakljucana u kuci iz koje nikad nije ni izlazila. produzujuci samocu.Kasnije je sijuci haljine.bila su ustvari tri metra samoce koja ga je dijelila od cjelokupnog covjecanstva. pa je koa i Rebeka zapala u dilerijum. tj. Uopste samoca se proteze kroz svih 338 stranica i svaki lik po naosob ugledao je bijedno lice samoce. . Kasnije.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful