You are on page 1of 53

VJE

ZBE IZ ELEKTRODINAMIKE
Pregled formula
Velimir Labinac
Odsjek za ziku, Filozofski fakultet-Rijeka
E-mail: velimir.labinac@ri.t-com.hr
WWW: free-ri.t-com.hr/velimirlabinac
10. studenog 2006.
Sadr zaj
I ELEKTROSTATIKA 4
1 Coulombov zakon. Princip superpozicije 4
1.1 Sila izmedu dva to ckasta naboja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.2 Princip superpozicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.3 Elektri cno polje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.4 Elektri cni potencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.5 Linijska gusto ca naboja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.6 Plo sna gusto ca naboja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.7 Prostorna gusto ca naboja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
2 Gaussov zakon 8
2.1 Integralni oblik Gaussova zakona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
2.2 Diferencijalni oblik Gaussova zakona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
2.3 Rotor elektri cnog polja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
2.4 Osnovni zakoni elektrostatike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
2.5 Poissonova i Laplaceova jednad zba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
3 Rad i energija u elektrostatici. Vodi ci 10
3.1 Rad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
3.2 Elektrostatska potencijalna energija skupa to ckastih naboja . . . . . . . . . . . . . . . . 10
3.3 Energija kontinuirane raspodjele naboja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
3.4 Vodi ci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
3.5 Sila na vodi c u elektri cnom polju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
II METODE ZA PRORA

CUN POTENCIJALA 12
4 Rubni problemi u elektrostatici. Metoda slika 12
4.1 Rubni problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
4.1.1 Dirichletov problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
4.1.2 Neumannov problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
4.2 Rubni uvjeti u elektrostatici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
4.3 Metoda slika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
4.3.1 To ckasti naboj blizu vodljive, uzemljene ravnine . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
4.3.2 To ckasti naboj blizu vodljive, uzemljene sfere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
4.3.3 Linijski naboj blizu vodljivog, uzmeljenog cilindra . . . . . . . . . . . . . . . . 15
5 Metoda separacije varijabli. Laplaceova jednad zba u Kartezijevim koordinatama 16
5.1 Metoda separacije varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
5.2 Potpun i ortogonalan skup funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
5.2.1 Ortogonalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
5.2.2 Potpun skup funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
5.3 Relacija potpunosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
5.4 Funkcije dvije i tri varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
1
6 Laplaceova jednad zba u sfernim koordinatama 18
6.1 Op ce rje senje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
6.2 Rje senje za unutra snjost i vanj stinu sfere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
6.3 Rje senja sa azimutalnom simetrijom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
7 Laplaceova jednad zba u cilindri cnim koordinatama 20
7.1 Dvodimenzionalni problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
7.1.1 Problemi sa simetrijom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
7.2 Kona cni cilindar: pla st na potencijalu nula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
7.3 Kona cni cilindar: baze na potencijalu nula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
8 Multipolni razvoj potencijala 23
8.1 Adicijski teorem za sferne harmonike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
8.2 Razvoj funkcije 1/ |r r

| u red po sfernim harmonicima . . . . . . . . . . . . . . . . . 23


8.3 Multipolni momenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
8.4 Multipolni momenti u Kartezijevim koordinatama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
8.4.1 Ukupni naboj raspodjele . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
8.4.2 Elektri cni dipolni moment . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
8.4.3 Tenzor elektri cnog kvadrupolnog momenta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
8.4.4 Multipolni razvoj potencijala u Kartezijevim koordinatama . . . . . . . . . . . . 25
8.5 Fizikalna interpretacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
8.6 Elektri cni dipol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
8.6.1 Elektri cni potencijal i polje to ckastog dipola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
8.6.2 Sila na dipol, moment sile i potencijalna energija u vanjskom elektri cnom polju . 26
III ELEKTRI

CNO POLJE U TVARIMA 27


9 Vezani naboj i polarizacija. Makroskopske jednad zbe elektrostatike 27
9.1 Izolatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
9.2 Elektri cni potencijal polarizirane tvari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
9.3 Makroskopske jednad zbe elektrostatike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
9.4 Rubni uvjeti u sredstvima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
9.5 Dielektrici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
9.6 Clausius-Mossottijeva relacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
10 Rubni problemi s dielektricima i feroelektricima 30
10.1 Poissonova i Laplaceova jednad zba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
10.2 Rubni uvjeti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
IV MAGNETOSTATIKA 31
11 Lorenzova sila. Bio-Savartov zakon 31
11.1 Struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
11.2 Plo sna gusto ca struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
11.3 Prostorna gusto ca struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
11.4 Lorenzova sila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
11.5 Jednad zba kontinuiteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
11.6 Ohmov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
11.7 Biot-Savartov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
2
12 Ampereov zakon. Magnetski vektorski potencijal (I dio) 33
12.1 Magnetski vektorski potencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
12.2 Tok magnetskog polja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
13 Magnetski vektorski potencijal (II dio) 35
13.1 Jednad zbe za vektorski potencijal u sfernim koordinatama . . . . . . . . . . . . . . . . 35
13.2 Jednad zbe za vektorski potencijal u cilindri cnim koordinatama . . . . . . . . . . . . . . 35
13.3 Rubni uvjeti u magnetostatici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
V MAGNETSKO POLJE U TVARIMA 37
14 Vezane struje i magnetizacija. Makroskopske jednad zbe magnetostatike 37
14.1 Magnetski dipol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
14.1.1 Vektorski potencijal i magnetsko polje magnetskog dipola . . . . . . . . . . . . 37
14.1.2 Sila na dipol, moment sile i potencijalna energija u vanjskom magnetskom polju 37
14.2 Dijamagneti, paramagneti i feromagneti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
14.3 Vektorski potencijal tvari s magnetizacijom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
14.4 Makroskopske jednad zbe magnetostatike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
14.5 Rubni uvjeti u magnetskim sredstvima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
15 Rubni problemi s magnetskim sredstvima 40
15.1 Linearna magnetska sredstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
15.2 Magnetski skalarni potencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
15.2.1 Linearna sredstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
15.2.2 Tvrdi feromagneti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
15.3 Rubni uvjeti za linearna magnetska sredstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
VI PRILOZI 42
16 Diracova delta-funkcija 42
17 Legendrovi polinomi 43
18 Pridru zene Legendrove funkcije i sferni harmonici 44
19 Besselove funkcije 45
20 Modicirane Besselove funkcije 46
21 Vektorska analiza 47
LITERATURA 52
3
I ELEKTROSTATIKA
1 Coulombov zakon. Princip superpozicije
1.1 Sila izmedu dva to ckasta naboja
r
1
r
2
q
1
q
2
O
Slika 1.1
Neka se dva to ckasta naboja q
1
, q
2
nalaze na polo zajima r
1
, r
2
. Coulombska sila F izmedu njih je
F =
1
4
0
q
1
q
2
|r
1
r
2
|
2
r
1
r
2
|r
1
r
2
|
(1.1)
1.2 Princip superpozicije
r
r
i
q
i
Q
O
Slika 1.2
Promotrimo to ckaste naboje q
1
, q
2
, ..., q
k
na polo zajima r
1
, r
2
, ..., r
k
i test-naboj Qna polo zaju r. Ukupna
sila kojom naboji djeluju na Q je prema principu superpozicije jednaka vektorskom zbroju sila izmedu
naboja q
i
i Q
F
Q
= F
1
+ F
2
+ ... + F
k
=
k

i=1
F
i
=
1
4
0
k

i=1
q
i
Q
|r r
i
|
2
r r
i
|r r
i
|
(1.2)
4
1.3 Elektri cno polje
r
r
i
q
i
O
Slika 1.3
Ako jednakost (1.2) podijelimo sa Q dobivamo izraz za elektri cno polje E
Q
u to cki r
F
Q
Q
E
Q
= E
1
+ E
2
+ ... + E
k
=
k

i=1
E
i
=
1
4
0
k

i=1
q
i
|r r
i
|
2
r r
i
|r r
i
|
(1.3)
1.4 Elektri cni potencijal
U izrazu (1.3) polja E
i
mo zemo napisati u obliku
E
i
(r)
r
i
r
|r
i
r|
3
=
_
1
|r r
i
|
_
(1.4)
Uvodimo novu, skalarnu zikalnu veli cinu, elektri cni potencijal
(r) =
1
4
0
k

i=1
q
i
|r r
i
|
(1.5)
takvu da vrijedi
E(r) (r) (1.6)
1.5 Linijska gusto ca naboja
r
r'
O
Dl'
Slika 1.4
Potencijal i elektri cno polje linijske gusto ce naboja (r

) dobivamo iz (1.3) i (1.5) zamjenama


q q =
_
r

_
l

_
q (1.7)
5
Imamo
_
_
dr

_
_
= dl

(r) =
1
4
0
_
(r

) dl

|r r

|
E(r) =
1
4
0
_
(r r

)
|r r

|
3

_
r

_
dl

(1.8)
1.6 Plo sna gusto ca naboja
r
r'
O
DS'
Slika 1.5
Potencijal i elektri cno polje plo sne gusto ce naboja (r

) uz zamjene
q q =
_
r

_
S

_
q (1.9)
postaju
(r) =
1
4
0
_
(r

) dS

|r r

|
E(r) =
1
4
0
_
(r r

)
|r r

|
3

_
r

_
dS

(1.10)
1.7 Prostorna gusto ca naboja
r
r'
O
DV'
Slika 1.6
6
Potencijal i elektri cno polje prostorne gusto ce naboja (r

) uz zamjene
q q =
_
r

_
V

_
q (1.11)
postaju
(r) =
1
4
0
_
(r

) dV

|r r

|
E(r) =
1
4
0
_
(r r

)
|r r

|
3

_
r

_
dV

(1.12)
Napomena: umjesto oznake dV cesto se upotrebljava oznaka d
3
r.
7
2 Gaussov zakon
2.1 Integralni oblik Gaussova zakona
q
in
S
O
r
n
q
out
E E E = +
in out
Slika 2.1
Integralni oblik Gaussova zakona glasi
_
S
E dS =
q
in

0
(2.1)
gdje je q
in
ukupni naboj koji se nalazi unutar zatvorene plohe S. Vektor n je normala na plohu, a dS =
ndS. Plo sni integral na lijevoj strani jednakosti (2.1) naziva se tok (uks) elektri cnog polja kroz S.
Primijetimo da je tok elektri cnog polja E
out
naboja q
out
kroz plohu S jednak nuli, dok je ukupno polje u
to cki r na plohi S po principu superpozicije jednako E = E
in
+ E
out
(Slika 2.1).
Integralni oblik Gaussova zakona osobito je pogodan za ra cunanje elektri cnog polja simetri cnih ras-
podjela naboja. To su, uobi cajno, raspodjele sa sfernom, cilindri cnom (azimutalnom) ili ravninskom
simetrijom. Simetrija naboja ukazuje na simetriju elektri cnog polja, a time dobivamo informaciju o
smjeru polja i njegovoj ovisnosti o pojedinim koordinatama. U skladu s informacijama o elektri cnom
polju, biramo plohu S u Gaussovu zakonu.
2.2 Diferencijalni oblik Gaussova zakona
Uvedemo li gusto cu naboja (r), integralni oblik Gaussova zakona mo zemo promijeniti u diferencijalni
oblik
E =

0
(2.2)
koji vrijedi u to cki prostora.
2.3 Rotor elektri cnog polja
E
C
d = d l t l
Slika 2.2
8
Jednakost
E = (2.3)
ekvivalentna je tvrdnji da rotor elektrostatskog polje E i s cezava
E = 0 (2.4)
Upotrebom Stokesovog teorema, iz jednad zbe (2.4) zaklju cujemo da je krivuljni integral elekrostatskog
polja jednak nuli
_
C
E dl = 0 (2.5)
gdje je dl = tdl. Ovdje je dl diferencijal duljina luka krivulje C, a t tangenta (Slika 2.2). Iz (2.3) mo zemo
izra cunati potencijal ako je poznato elektri cno polje
(r
2
) (r
1
) =
_
r
2
r
1
E dl (2.6)
2.4 Osnovni zakoni elektrostatike
Integralne jednakosti
_
S
E dS =
q

0
_
C
E dl = 0 (2.7)
ili diferencijalne jednakosti
E =

0
E = 0 (2.8)
osnovni su zakoni elektrostatike. Njima je elektrostatsko polje jednozna cno odredeno.
2.5 Poissonova i Laplaceova jednad zba
Uvrstimo li (2.3) u (2.2) dobijemo Poissonovu jednad zbu

2
=

0
(2.9)
Pomo cu Poissonove jedna zbe koja je skalarna, parcijalna, diferencijalna jednad zba drugog reda ra cunamo
potencijal . Ovu je jednad zbu lak se rije siti nego sistem vektorskih jednad zbi (2.8), a nakon sto smo
izra cunali potencijal, elektri cno polje dobivamo pomo cu (2.3).
Partikularno rje senje jednad zbe (2.9) nam je ve c poznato
(r) =
1
4
0
_
V
(r

) dV

|r r

|
(2.10)
Za = 0 Poissonova jednad zba prelazi u Laplaceovu

2
= 0 (2.11)
9
3 Rad i energija u elektrostatici. Vodi ci
3.1 Rad
Rad sile, po iznosu jednake elektri cnoj, ali suprotnog smjera, kojeg izvr simo pomicanjem naboja Q u
elektri cnom polju E, od r
1
do r
2
je
W =
_
r
2
r
1
F dl = Q
_
r
2
r
1
E dl = Q[(r
2
) (r
1
)] (3.1)
Elektri cna sila je konzervativna: rad elektri cne sile ne ovisi o putanji po kojoj se naboj giba. Ako za
referentni potencijal u beskona cnosti odaberemo V (r
1
= ) = 0 tada je rad jednak
W = Q(r
2
) (3.2)
Zato potencijalnu energiju elektri cnog polja mo zemo denirati kao rad potreban za dovodenje naboja iz
beskona cnosti u kona cnu to cku.
3.2 Elektrostatska potencijalna energija skupa to ckastih naboja
Za to ckaste naboje q
1
, q
2
, ..., q
k
na polo zajima r
1
, r
2
, ..., r
k
elektrostatska potencijalna energija skupa
to ckastih naboja jednaka je radu potrebnom da se naboji iz beskona cnosti dovedu u kona can volumen
W =
1
8
0
k

i=1
k

j=1
i =j
q
i
q
j
_
_
r
i
r
j
_
_
(3.3)
3.3 Energija kontinuirane raspodjele naboja
Za zadanu kontinuiranu raspodjelu naboja (r) elektrostatska potencijalna energija glasi
W =
1
2
_
V
dV
=

0
2
_
po cijelom
prostoru
E
2
dV (3.4)
3.4 Vodi ci
Savr seni vodi ci su materijali sa neograni cenim brojem slobodnih elektrona. Sljede ce tvrdnje vrijede za
savr sene vodi ce:
Unutar vodi ca elektri cno polje jednako je nuli. Ako izolirani, savr seni vodi c stavimo u elek-
tri cno polje po njegovoj povr sini inducira se jednaka koli cina pozitivnog i negativnog naboja.
Takva plo sna raspodjela naboja stvara elektri cno polje koje poni stava vanjsko polje u unutra snjosti
vodi ca.
-
-
-
-
-
+
+
+
+
+
E =0
E 0
10
Slika 3.1
Iz Gaussovog zakona i E = 0 slijedi

0
= E = 0
= 0 (3.5)
unutar vodi ca. Vi sak naboja, odnosno naboj koji ne pripada vodi cu, a kojeg ubacimo u vodi c,
gotovo trenutno ote ce na povr sinu.
r 0 r = 0
Slika 3.2
Povr sina vodi ca je ekvipotencijalna povr sina.
F=konst.
E n = E
Slika 3.3
Elektri cno polje na povr sini vodi ca ima smjer normale.
3.5 Sila na vodi c u elektri cnom polju
Stavimo vodi c (nabijen ili nenabijen) u elektri cno polje. Po povr sini vodi ca inducira se plo sna raspodjela
naboja. Pretpostavimo da je ukupna raspodjela naboja po povr sini vodi ca jednaka . Sila na vodi c je
F =
1
2
0
_
S

2
ndS (3.6)
11
II METODE ZA PRORA

CUN
POTENCIJALA
4 Rubni problemi u elektrostatici. Metoda slika
4.1 Rubni problem
Rubni problem zadan je obi cnom ili parcijalnom diferencijalnom jednad zbom i rubnim uvjetom. U elek-
trostatici rje sava se Poissonova i Laplaceova jednad zba koje su parcijalne diferencijalne jednad zbe dru-
gog reda za elektri cni potencijal . Zadatak je elektrostatike na ci rje senje tih jednad zbi u promatranom
podru cju P tako da su zadovoljeni unaprijed postavljeni uvjeti za potencijal na rubnoj plohi S.
4.1.1 Dirichletov problem
Ako su zadane vrijednosti potencijala na rubu S govorimo o Dirichletovom rubnom problemu.
S
V( ) r
P

2
F = r/e
0
Slika 4.1
Ozna cimo vrijednosti potencijala na rubu sa V (r). Dirichletov rubni problem zadan je jednad zbama

2
=

0
_
ili
2
= 0
_
|
S
= V (r) (4.1)
4.1.2 Neumannov problem
Ako su zadane vrijednosti normalne derivacije potencijala na rubnoj plohi S govorimo o Neumannovom
problemu.
S
g( ) r
P

2
F = r/e
0
n
Slika 4.2
12
Ozna cimo vrijednosti normalne derivacije na rubu S sa g (r) . Neumannov rubni problem zadan je jed-
nad zbama

2
=

0
_
ili
2
= 0
_

n
_
_
_
_
S
= n|
S
= g(r) (4.2)
gdje je n normala na plohu S na polo zaju r.
4.2 Rubni uvjeti u elektrostatici
n
E
1
E
2
rubnaploha
1
2
Slika 4.3
Pri prijelazu iz jednog dijela prostora u drugi, normalna komponenta elektri cnog polja je diskontinuirana
ako se po rubnoj plohi koja razdvaja prostore nalazi plo sna gusto ca naboja (r)
n (E
2
E
1
)|
na rubu
=

0
(4.3)
Ovdje je n normala na rubnu plohu koja je usmjerena iz dijela 1 u dio 2. Tangencijalna komponenta
elektri cnog polja uvijek je kontinuirana
n (E
2
E
1
)|
na rubu
= 0 (4.4)
U svim zadacima koje cemo rje savati umjesto uvjeta (4.4), mo ze se upotrijebiti uvjet
(
1

2
)|
na rubu
= 0 (4.5)
4.3 Metoda slika
4.3.1 To ckasti naboj blizu vodljive, uzemljene ravnine
q
z=R z= R -
r
d' d z
F = 0
q' q = -
Slika 4.4
13
Naboj q postavimo na udaljenost z = R od vodljive i uzemljene ravnine. Rje savamo rubni problem

2
=
1

0
q (x) (y) (z R)
|
z=0
= 0 (4.6)
u podru cju z > 0. Postavljamo naboj slike q

= q u to cku z = R. Rje senje problema glasi


(r) =
1
4
0
q
|r d|
+
1
4
0
q

|r d

|
=
q
4
0
_
1
_
x
2
+ y
2
+ (z R)
2

1
_
x
2
+ y
2
+ (z + R)
2
_
(4.7)
4.3.2 To ckasti naboj blizu vodljive, uzemljene sfere
q
a
q
r
d' d
z
F = 0
q' qa/d = -
Slika 4.5
Tra zimo rje senje za potencijal u problemu to ckastog naboja blizu vodljive i uzemljene sfere u podru cju
r a. Rubni problem glasi

2
=
1

0
q
2r
2
sin
() (r d)
|
r=a
= 0 (4.8)
Naboj slike q

= qa/d postavljamo u to cku d

= (a
2
/d)e
z
. Rje senje glasi
(r, ) =
1
4
0
q
|r d|
+
1
4
0
q

|r d

|
=
q
4
0
_
1
_
r
2
+ d
2
2rd cos

a
d
1
_
r
2
+ a
4
/d
2
2r(a
2
/d) cos
_
(4.9)
14
4.3.3 Linijski naboj blizu vodljivog, uzmeljenog cilindra
t t = -t '
b
j
r
d' d
x
y
F = 0
x R =
Slika 4.6
Tra zimo rje senje za potencijal u problemu linijskog naboja jednolike gusto ce blizu beskona cnog, vod-
ljivog i uzemljenog cilindra u podru cju b. Linijski naboj paralelan je s osi cilindra i nalazi se na
polo zaju d = Re
x
. Rubni problem glasi

2
=
1

() ( R)
|
=b
= 0 (4.10)
Naboj slike

= postavljamo u to cku d

= (b
2
/R)e
x
. Rje senje glasi
(, ) =

2
0
ln
_
b
R
_

2
+ R
2
2Rcos

2
+ b
4
/R
2
2
_
b
2
/R
_
cos
_
(4.11)
15
5 Metoda separacije varijabli. Laplaceova jednad zba u Kartezijevim ko-
ordinatama
5.1 Metoda separacije varijabli
Rubni problem s Laplaceovom jednad zbom glasi

2
= 0
+ rubni uvjet (Dirichlet, Neumann) (5.1)
Ovisno o obliku rubnih ploha odabrat cemo koordinate (pravokutne, sferne, cilindri cne,...). Laplaceovu
jednad zbu rje savat cemo metodom separacije varijabli. Osnovna ideja te metode je da se rje senje napi se
kao produkt funkcija tako da svaka od njih ovisi samo o jednoj koordinati. Na primjer, ako su koordinate
(
1
,
2
,
3
) rje senje tra zimo u obliku
(
1
,
2
,
3
) = U (
1
) V (
2
) Z (
3
) (5.2)
i nadamo se da se tada Laplaceova jednad zba mo ze separirati po varijablama (
1
,
2
,
3
) . Za svaku od
funkcija U, V, Z dobijemo obi cnu diferencijalnu jednad zbu drugog reda.
5.2 Potpun i ortogonalan skup funkcija
Ovisno o odabranim koodinatama, tijekom rje savanja Laplaceove jednad zbe metodom separacije varija-
bli, javit ce se potpuni i ortogonalni skupovi funkcija. Na primjer, ako rje savamo Laplaceovu jednad zbu
u pravokutnim koordinatama javit ce se skup trigonometrijskih funkcija sinus i kosinus. Ako rje savamo
Laplaceovu jednad zbu u sfernim koordinatama javit ce se Legendrovi polinomi i sferni harmonici, a kod
cilndri cnih koordinata javit ce se Besselove funkcije. Svi ti skupovi funkcija imaju dva va zna svojstva:
potpunost i ortogonalnost.
5.2.1 Ortogonalne funkcije
Za dvije funkcije u
m
, u
n
ka zemo da su ortogonalne na intervalu (a, b) ako vrijedi
_
b
a
u

m
() u
n
() d = 0 , m = n (5.3)
gdje * ozna cava kompleksnu konjugaciju. Skup funkcija {u
m
, m cijeli broj} je ortogonalan ako svoj-
stvo (5.3) vrijedi za bilo koje dvije funkcije iz skupa. Ako za funkcije navedenog skupa vrijedi
_
b
a
u

m
u
m
d =
_
b
a
|u
m
|
2
d = 1 (5.4)
tada ka zemo da su {u
m
} normalizirane. Svojstva (5.3) i (5.4) mogu se u jednoj jednakosti napisati kao
_
b
a
u
m
() u
n
() d =
mn
(5.5)
pa govorimo o ortonormiranom skupu funkcija.
16
5.2.2 Potpun skup funkcija
Skup funkcija {u
m
()} je potpun na intervalu (a, b) ako bilo koju funkciju f () mo zemo razviti u red
po skupu {u
m
()}
f () =

n
a
n
u
n
() (5.6)
gdje su a
n
konstantni koecijenti reda funkcija. Ako je skup {u
m
()} ortonormiran, koecijenti a
n
mogu
se odrediti na sljede ci na cin:
f () =

n
a
n
u
n
()
_
u

m
()
_
_
b
a
d
_
b
a
u

m
fd =

n
a
n
_
b
a
u

m
u
n
d
.

mn
= a
m
(5.7)
Vidimo da su koecijenti a
n
jednaki
a
n
=
_
b
a
u

n
() f () d (5.8)
5.3 Relacija potpunosti
Svojstvo potpunosti cesto izri ce se relacijom

n
u

m
_

_
u
n
() =
_


_
(5.9)
5.4 Funkcije dvije i tri varijable

Zelimo funkciju f (, ) razviti u red po potpunom ortonormiranom skupu funkcija {u


m
() , v
n
()} na
podru cju (a, b) (c, d), gdje je skup {u
m
()} potpun i ortonormiran na (a, b), a {v
n
()} potpun i orto-
normiran na (c, d). Analogno razmatranju za jednu varijablu imamo
f (, ) =

n
a
mn
u
m
() v
n
()
a
mn
=
_
b
a
d
_
d
c
du

m
() v

n
() f (, ) (5.10)
Sli cno, za funkciju tri varijable g (, , ) vrijedi razvoj po potpunom, ortonormiranom skupu funkcija
{s
l
() , u
m
() , v
n
()}
g (, , ) =

n
c
lmn
s
l
() u
m
() v
n
() (5.11)
gdje su koecijenti c
lmn
c
lmn
=
_
b
a
d
_
d
c
d
_
f
e
ds
l
() u
m
() v
n
() g (, , ) (5.12)
17
6 Laplaceova jednad zba u sfernim koordinatama
6.1 Op ce rje senje
x
q
j
y
z
r
Sfernekoordinate
T
Slika 6.1
Laplaceova jednad zba
2
= 0 u sfernim koordinatama ima oblik
1
r

2
r
2
(r) +
1
r
2
sin

_
sin

_
+
1
r
2
sin
2

2
= 0 (6.1)
Gornju jednad zbu rje savamo metodom separacije varijabli, a za op ce rje senje dobivamo
(r, , ) =

l=0
l

m=l
_
A
lm
r
l
+ B
lm
r
(l+1)
_
Y
lm
(, ) (6.2)
Funkcije Y
lm
(, ) nazivaju se sferni harmonici ili kugline funkcije. Koecijente A
lm
, B
lm
odredujemo
pomo cu rubnih uvjeta.
6.2 Rje senje za unutra snjost i vanj stinu sfere
x
y
z
R
F
out
F
in
F = V(q, j)
Slika 6.2
Zadana ploha je oblika sfere radijusa R po kojoj je speciciran potencijal ili gusto ca naboja. Rje senje
Laplaceove jednad zbe za unutra snjost sfere mora biti regularno u ishodi stu, pa je u (6.2) koecijent
B
lm
= 0. U protivnom je rje senje nezikalno: potencijal je beskona can u ishodi stu. Za r R imamo

in
(r, , ) =

l=0
l

m=l
A
lm
r
l
Y
lm
(, ) (6.3)
18
U podru cju r R, za r potencijal je jednak nuli. Tada koecijent A
lm
mora biti jednak nuli, a
rje senje glasi

out
(r, , ) =

l=0
l

m=l
B
lm
r
(l+1)
Y
lm
(, ) (6.4)
6.3 Rje senja sa azimutalnom simetrijom
Pretpostavimo da je po sferi r = R raspodjela potencijala ili gusto ca naboja cilindri cno-simetri cna. Ako
se os cilindri cne simetrije podudara sa z-osi govorimo o azimutalnoj simetriji jer raspodjela ne ovisi o
koordinati . O cekujemo da ni potencijal ne ce ovisiti o . Tada se rje senja (6.3) i (6.4) pojednostavljuju:
za ksni l, ostaju samo clanovi sa indeksom m = 0. Za r R dobivamo

in
(r, ) =

l=0
A
l
r
l
P
l
(cos ) (6.5)
a za r R

out
(r, ) =

l=0
B
l
r
(l+1)
P
l
(cos ) (6.6)
Funkcije P
l
(cos ) nazivaju se Legendrovi polinomi.
19
7 Laplaceova jednad zba u cilindri cnim koordinatama
7.1 Dvodimenzionalni problem
j
y
x
T
r
Polarnekoordinate
Slika 7.1
Probleme u kojima potencijal ne ovisi od jedne, prostorne koordinate nazivamo dvodimenzionalnim pro-
blemima. Kod cilindri cnih rubnih ploha, dvodimenzionalan je problem u kojem potencijal ne ovisi o
z-koordinati. Ako rje senje za potencijal tra zimo metodom separacije varijable u polarnim koordina-
tama , u obliku (, ) = R () (), parcijalna diferencijalna jednad zba
1

_
+
1

2
= 0 (7.1)
rastavlja se na dvije obi cne diferencijalne jednad zbe za R() i () cija su rje senja
R() =
_
a

+ b

, = 0
a
0
+ b
0
ln , = 0
() =
_
Asin () + Bcos () , = 0
A
0
+ B
0
, = 0
(7.2)
Ovdje je realan broj, a konstante a, b, a
0
, b
0
, A, B, A
0
, B
0
odredujemo iz rubnih uvjeta. U posebnom
slu caju, ako su rubne plohe takve da nema ograni cenja za kut (drugim rije cima, je iz intervala 0 do
2) tada je op ce rje senje superpozicija rje senja (7.2)
(, ) = a
0
+ b
0
ln +

n=1
[a
n
sin (n) + b
n
cos (n)]
n
+

n=1
[c
n
sin (n) + d
n
cos (n)]
n
(7.3)
gdje = n postaje cijeli broj.
7.1.1 Problemi sa simetrijom
Kod zadataka koje rje savamo na vje zbama, javljaju se problemi kod kojih je potencijal parna ili neparna
funkcija po varijabli . Za parna rje senja jednad zba (7.3) postaje
(, ) = a
0
+ b
0
ln +

n=1
a
n

n
cos (n) +

n=1
b
n

n
cos (n) (7.4)
a za neparna
(, ) = a
0
+ b
0
ln +

n=1
a
n

n
sin (n) +

n=1
b
n

n
sin (n) (7.5)
20
7.2 Kona cni cilindar: pla st na potencijalu nula
x
j
y
z
z
T
r
Cilindri nekoordinate
Slika 7.2
Rje senje Laplaceove jednad zbe u cilindri cnim koordinatama (, , z)

2
+
1

+
1

2
+

z
2
= 0 (7.6)
za unutra snjost kru znog, uspravnog cilindra duljine L i radijusa a kojemu su donja baza i pla st na poten-
cijalu nula, a gornja baza na potencijalu V (, ), jednako je
(, , z) =

m=0

n=1
J
m
(k
mn
) sinh (k
mn
z) (A
mn
sin m + B
mn
cos m)
k
mn
=
x
mn
a
; n = 1, 2, ... (7.7)
gdje je x
mn
n-ta nula Besselove funkcije prve vrste J
m
(x). Koecijente A
mn
i B
mn
odredujemo iz vrijed-
nosti potencijala na rubu z = L. Oni su jednaki
A
mn
=
2
a
2
sinh (k
mn
L) J
2
m+1
(x
mn
)
_
2
0
d
_
a
0
dJ
m
(k
mn
) sin (m) V (, )
B
mn
=
2
a
2
sinh (k
mn
L) J
2
m+1
(x
mn
)
_
2
0
d
_
a
0
dJ
m
(k
mn
) cos (m) V (, ) , m = 0
B
0n
=
1
a
2
sinh (k
0n
L) J
2
1
(x
0n
)
_
2
0
d
_
a
0
dJ
0
(k
0n
) V (, ) , m = 0 (7.8)
U slu caju da je gornja baza i pla st na potencijalu nula, a donja baza na potencijalu razli citom od nule
rje senje glasi
(, , z) =

m=0

n=1
J
m
(k
mn
) sinh [k
mn
(L z)] (A
mn
sin m + B
mn
cos m) (7.9)
7.3 Kona cni cilindar: baze na potencijalu nula
Promatramo uspravni, kru zni cilindar duljine L i radijusa a kojemu su baze na potencijalu nula, a pla st
na potencijalu V (, z). Rje senje za unutra snjost cilindra glasi
(, , z) =

m=0

p=1
I
m
_
k
p

_
sin
_
k
p
z
_
(A
mp
sin m + B
mp
cos m)
k
p
=
p
L
, p = 1, 2, ... (7.10)
21
Koecijente A
mp
i B
mp
odredujemo iz relacija
A
mp
=
2
LI
m
_
k
p
a
_
_
2
0
d
_
L
0
dz sin (m) sin
_
k
p
z
_
V (, )
B
mp
=
2
LI
m
_
k
p
a
_
_
2
0
d
_
L
0
dz cos (m) sin
_
k
p
z
_
V (, ) , m = 0
B
0p
=
1
LI
0
_
k
p
a
_
_
2
0
d
_
L
0
dz sin
_
k
p
z
_
V (, ) (7.11)
22
8 Multipolni razvoj potencijala
8.1 Adicijski teorem za sferne harmonike
Zadana su dva vektora polo zaja r, r

u sfernim koordinatama (r, , ) i (r

). Kut izmedu vektora je


. Adicijski teorem glasi
P
l
(cos ) =
4
2l + 1
l

m=l
Y

lm
_

_
Y
lm
(, ) (8.1)
8.2 Razvoj funkcije 1/ |r r

| u red po sfernim harmonicima


Razvijmo, najprije, funkciju 1/ |r r

| u Taylorov red kad je r > r

1
|r r

|
=
1
r
_
1 +
_
r

r
_
2
2
r

r
cos
_
1/2
=

l=0
r
l
r
l+1
P
l
(cos ) (8.2)
Za r < r

dobivamo
1
|r r

|
=
1
r

_
1 +
_
r
r

_
2
2
r
r

cos
_
1/2
=

l=0
r
l
r
l+1
P
l
(cos ) (8.3)
Primijenimo adicioni teorem za sferne harmonike na funkciju P
l
(cos ). Obje formule mo zemo zapisati
u jednoj kao
1
|r r

|
=

l=0
r
l
<
r
l+1
>
P
l
(cos ) =

l=0
l

m=l
4
2l + 1
r
l
<
r
l+1
>
Y

lm
_

_
Y
lm
(, ) (8.4)
gdje je r
<
(r
>
) manja (ve ca) od varijabli r, r

.
8.3 Multipolni momenti
Zadana je lokalizirana gusto ca naboja (r) . Zatvorimo je u sferu radijusa R. Ra cunamo potencijal izvan
sfere, u podru cju gdje je r > R. Izraz za potencijal jednak je
(r) =
1
4
0
_
V
(r

)
|r r

|
dV

(8.5)
Razvoj za funkciju 1/ |r r

| (8.4) uvrstimo u (8.5). Dobivamo


(r) =
1
4
0

l=0
l

m=l
4
2l + 1
Y
lm
(, )
r
l+1
q
lm
(8.6)
gdje su q
lm
multipolni momenti gusto ce naboja (r) jednaki
q
lm
=
_
V
Y

lm
_

_
r
l

_
r

_
dV

(8.7)
Red (8.6) naziva se multipolni razvoj potencijala.
23
8.4 Multipolni momenti u Kartezijevim koordinatama
Ako u izrazu (8.6) prijedemo iz sfernih na Kartezijeve koordinate, zikalna interpretacija multipolnih
momenata postat ce jasnija.
8.4.1 Ukupni naboj raspodjele

Clan sa indeksima l = 0, m = 0 jednak je


q
00
=
1

4
q (8.8)
Ovdje je q ukupni naboj gusto ce naboja (r

) .
8.4.2 Elektri cni dipolni moment
Promatramo multipolne momente sa indeksom l = 1
q
1,1
=
_
3
8
_
p
x
+ ip
y
_
q
10
=
_
3
4
p
z
q
11
=
_
3
8
_
p
x
ip
y
_
(8.9)
U navedenim izrazima p
x
, p
y
, p
z
su komponente elektri cnog dipolnog momenta (kra ce: dipolnog mo-
menta) distribucije (r

)
p =
_
r

_
r

_
dV

(8.10)
8.4.3 Tenzor elektri cnog kvadrupolnog momenta
Promatramo multipolne momente sa indeksom l = 2
q
2,2
=
1
12
_
15
2
(Q
11
+ 2iQ
12
Q
22
)
q
2,1
=
1
3
_
15
8
(Q
13
+ iQ
23
)
q
20
=
1
2
_
5
4
Q
33
q
21
=
1
3
_
15
8
(Q
13
iQ
23
)
q
22
=
1
12
_
15
2
(Q
11
2iQ
12
Q
22
) (8.11)
Veli cine Q
ij
su matri cni elementi tenzora elektri cnog kvadrupolnog momenta
Q =
_
_
Q
11
Q
12
Q
13
Q
21
Q
22
Q
23
Q
31
Q
32
Q
33
_
_
(8.12)
gdje je
Q
ij
=
_
_
3x

i
x

j
r
2

ij
_

_
r

_
dV

(8.13)
24
8.4.4 Multipolni razvoj potencijala u Kartezijevim koordinatama
Prva tri clana multipolnog razvoja potencijala u Kartezijevim koordinatama glase
(r) =
1
4
0
_
q
r
+
r p
r
3
+
1
2

ij
Q
ij
x
i
x
j
r
5
+ ...
_
(8.14)
8.5 Fizikalna interpretacija
Ako smo jako daleko od raspodjele naboja (r

) u multipolnom razvoju za potencijal (8.6) prevladavat


ce prvi nei s cezavaju ci clan.
Pretpostavimo da je ukupni naboj raspodjele razli cit od nule q = 0. Tada je q
00
= 0 i potencijal je
za r jednak
(r)
1
4
0
4
Y
00
(, )
r
q
00
=
1
4
0
q
r
(8.15)
Vidimo da se na velikim udaljenostima potencijal raspodjele naboja pona sa kao potencijal to ckastog
naboja.
Pretpostavimo da je ukupni naboj raspodjele jednak nuli. Tada je q
00
= 0. Neka je barem jedna od
tri komponente dipolnog momenta p
x
, p
y
, p
z
razli cita od nule. Tada je za r prvi nei sezavaju ci
clan oblika
(r)
1
4
0
r p
r
3
(8.16)
Potencijal proizvoljne raspodjele kojoj je ukupni naboj nula, na velikim udaljenostima pona sa se
kao potencijal to ckastog dipola sa dipolnim momentom p.
8.6 Elektri cni dipol
Elektri cni (zikalni) dipol sastoji se od dva naboja +q, q na razmaku d. Ako potencijal ove raspo-
djele promatramo na udaljenostima r d tada je on pribli zno jednak prvom nei s cezavaju cem clanu
multipolnog razvoja
(r)
1
4
0
r p
r
3
(8.17)
gdje je p = qd. U granici d 0, q dobivamo dipolni moment to ckastog dipola
limqd = p = kona cno (8.18)
smje sten u ishodi stu.
8.6.1 Elektri cni potencijal i polje to ckastog dipola
Potencijal to ckastog dipola smje stenog na polo zaju r
0
glasi
(r) =
1
4
0
n p
|r r
0
|
2
(8.19)
a elektri cno polje za r = r
0
E(r) =
1
4
0
3n(p n) p
|r r
0
|
3
(8.20)
25
U (8.19) i (8.20) jedini cni vektor n jednak je (r r
0
) / |r r
0
| . Ako je dipol smje sten u ishodi stu, izraze
(8.19) i (8.20) pogodno je zapisati u sfernim koordinatama
(r, ) =
1
4
0
p cos
r
2
E(r, ) =
1
4
0
2p cos
r
3
e
r
+
1
4
0
p sin
r
3
e

(8.21)
8.6.2 Sila na dipol, moment sile i potencijalna energija u vanjskom elektri cnom polju
Postavimo dipolni moment p u vanjsko, nehomogeno elektri cno polje E(r) . Sila F na dipol i moment
sile N jednaki su
F = (p E)
N = p E (8.22)
gdje su polje i njegova derivacija izra cunati u to cki u kojoj je dipol smje sten.
Potencijalna energija dipola u vanjskom elektri cnom polju glasi
W = p E (8.23)
Energija interakcije dva dipola, odnosno potencijalna energija jednog dipola u elektri cnom polju drugog
iznosi
W
12
= p
1
E
2
(r
1
)
=
1
4
0
p
1
p
2
3(n p
1
)(n p
2
)
|r
1
r
2
|
3
(8.24)
gdje su r
1
, r
2
polo zaji na kojima su smje steni dipoli, a n = (r
1
r
2
) / |r
1
r
2
| .
26
III ELEKTRI

CNO POLJE U TVARIMA


9 Vezani naboj i polarizacija. Makroskopske jednad zbe elektrostatike
9.1 Izolatori
Izolatori su tvari koje, za razliku od vodi ca, ne sadr ze velik broj slobodnih naboja. Elektri cni naboj u
izolatorima vezan je uz atome ili molekule.
Kad izolator stavimo u elektrostatsko polje, stvara se elektri cna polarizacija P (r) . Polarizacija je
prosje cni dipolni moment po jedini cnom volumenu.
Dva su osnovna na cina na koja nastaje polarizacija u izolatoru.
Vanjsko elektri cno polje mijenja raspodjelu naboja u atomima. Prvi nei s cezavaju ci clanovi u mul-
tipolnom razvoju za potencijal u neutralnim atomima ili molekulama su dipolni clanovi. Dakle,
atomi ili molekule u vanjskom polju postaju dipoli sa gotovo jednakim smjerom po cijelom volu-
menu izolatora.
Vanjsko elektri cno polje usmjerava ve c postoje ce dipolne momente u molekulama. Takve izolatore
nazivamo polarnim sredstvima. Najpoznatije polarno sredstvo je voda cije molekule imaju sna zan
dipolni moment. Zbog toga je voda odli cno otapalo.
U oba slu caja pri isklju civanju vanjskog polja, izolator se vra ca u po cetno stanje u kojem je polari-
zacija jednaka nuli.
Tvari koje imaju polarizaciju i u odsutstvu vanjskog polja nazivaju se feroelektrici. Kod rje savanja
zadataka pretpostavit cemo da vanjsko elektri cno polje ne mijenja polarizaciju feroelektrika.
9.2 Elektri cni potencijal polarizirane tvari
Postavimo polariziranu tvar sa polarizacijom P u vakuum, daleko od rubnih ploha, naboja ili vanjskih
elektri cnih polja. Elektri cni potencijal je
(r) =
1
4
0
_
S

b
dS

|r r

|
+
1
4
0
_
V

b
dV

|r r

|
(9.1)
gdje ploha S omeduje volumen V u kojem se nalazi polarizacija. Veli cinu
b
nazivamo plo sna gusto ca
vezanog (polariziranog) naboja i deniramo je relacijom

b
P n (9.2)
gdje je n normala na plohu S. Veli cinu
b
nazivamo prostorna gusto ca vezanog (polariziranog) naboja
i deniramo je kao

b
P (9.3)
Izraz (9.1) je rje senje jednad zbe

2
=

0
(9.3a)
Ako polarizacija na svom rubu kontinuirano pada na nulu tada u prvom integralu u (9.1) mo zemo
uzeti S pa je taj integral jednak nuli.
27
Ukupan vezani naboj u po volji uzetom volumenu V omedenom plohom S u mediju s polarizacijom
P jednak nuli
_

b
dV =
_
PdV =
_
P ndS =
_

b
dS

b
dV +
_

b
dS = 0 (9.4)
9.3 Makroskopske jednad zbe elektrostatike
Osnovne jednad zbe elektrostatike u sredstvima ili makroskopske jednad zbe jesu:
D =
f
E = 0 (9.5)
U jednad zbama (9.5) vektor E(r) je prosje cno ili makroskopsko elektri cno polje, a
f
(r) gusto ca
slobodnog naboja.
Vektor elektri cnog pomaka D(r) deniran je pomo cu jednakosti
D
0
E + P (9.6)
SI naziv za vektor D je gusto ca elektri cnog polja. Primijetimo da druga jednad zba u (9.5) dozvoljava
uvodenje elektri cnog potencijala E = . U integralnom obliku jednad zbe (9.5) glase
_
S
D dS = q
f
_
C
E dl = 0 (9.7)
U (9.7) unutar zatvorene plohe S nalazi se slobodni naboj q
f
. Krivulja C je zatvorena.
Jednad zbe (9.5) ili (9.7) dobivene su usrednjavanjem Maxwellovih jednad zbi za mikroskopska polja
i gusto ce naboja po mikroskopski velikom, ali makroskopski malom volumenu. Za donju granicu takvog
volumena uzima se 10
24
m
3
koji jo s uvijek sadr zi veliki broj molekula. Pri tom se pretpostavlja da su
valjane mikroskopske jednad zbe oblika (2.2) i (2.4).
9.4 Rubni uvjeti u sredstvima
Rubni uvjeti pri prijelazu iz sredstva 1 u sredstvo 2 glase:
(D
2
D
1
) n =
f
n (E
2
E
1
) = 0 (9.8)
Normala n na rubnu plohu usmjerena je od sredstva 1 prema sredstvu 2. Iz (9.8) vidimo da je normalna
komponenta od D diskontinuirana ako na rubnoj plohi postoji plo sna gusto ca slobodnog naboja
f
.
Ako polarizacija ima diskontinuitet pri prijelazu iz sredstva 1 u 2 tada vrijedi jednakost
(P
2
P
1
) n =
b
(9.9)
gdje je
b
plo sna gusto ca vezanog naboja. Usporedimo li s formulom (9.2) vidimo da se dvije formule
poklapaju ako je izvan polarizirane tvari vakuum, odnosno, P
2
= 0.
28
9.5 Dielektrici
Kod dielektrika su elektri cno polje i polarizacija proporcionalni. U slu caju homogenog i izotropnog
dielektrika vrijedi jednakost
P =
0

e
E (9.10)
Konstanta
e
naziva se elektri cna susceptibilnost. Uvr stavanjem (9.10) u (9.6) dobije se
D = E (9.11)
gdje smo denirali dielektri cnu konstantu formulom
=
0
(1 +
e
) (9.12)
Ako je dielektrik nehomogen i anizotropan tada su elektri cna susceptibilnost i dielektri cna konstanta
tenzori drugog ranga cije komponente ovise o vektoru polo zaja. Relaciju (9.11) tada pi semo u obliku
D
i
=
ij
E
j
(9.13)
Relativna dielektri cna konstanta denirana je relacijom

0
= 1 +
e
(9.14)
9.6 Clausius-Mossottijeva relacija
Clausius-Mossottijevom relacijom dan je odnos izmedu molekularne polarizabilnosti
mol
i dielektri cne
konstante

mol
=
3
N
/
0
1
/
0
+ 2
(9.15)
Ovdje je N gusto ca (koncentracija) molekula.
29
10 Rubni problemi s dielektricima i feroelektricima
10.1 Poissonova i Laplaceova jednad zba
Uvrstimo (9.11) u (9.5) te upotrijebimo E = . Ako je dielektrik homogen i izotropan, dobijemo
Poissonovu jednad zbu

2
=

(10.1)
i posebno, za
f
= 0 Laplaceovu jednad zbu

2
= 0 (10.2)
Za prora cun potencijala koristit cemo metode iz drugog poglavlja.
10.2 Rubni uvjeti
U dielektricima se rubni uvjeti (9.8) pojednostavljuju. Na rubnoj plohi S pri prijelazu iz sredstva 1 u 2
imamo
(
2
E
2

1
E
1
) n|
S
=
f
n (E
2
E
1
)|
S
= 0 . (10.3)
gdje je normala n na plohu S usmjerena od sredstva 1 prema sredstvu 2. Drugi rubni uvjet u (10.3)
smijemo zamijeniti jednostavnijim uvjetom
(
1

2
)|
S
= 0 (10.4)
30
IV MAGNETOSTATIKA
11 Lorenzova sila. Bio-Savartov zakon
11.1 Struja
Struja je naboj po jedinici vremena koji prode kroz promatranu to cku. Ako je u toj to cki linijska gusto ca
, a brzina naboja v tada je struja
I =
Q
t
e
v
= v (11.1)
gdje je e
v
jedni cni vektor u smjeru brzine.
11.2 Plo sna gusto ca struje
Plo sna gusto ca struje je naboj po jednici vremena koji prode kroz crtu sirine l

koja je okomita na
struju
K =
I
l

= v (11.2)
Ovdje je plo sna gusto ca naboja, a v brzina naboja u promatranoj to cki.
11.3 Prostorna gusto ca struje
Gusto ca struje je naboj po jednici vremena koji prode kroz plohu povr sine S

s tim da je ploha okomita


na struju
J =
I
S

= v (11.3)
Ovdje je gusto ca naboja, a v brzina naboja u promatranoj to cki.
Napomena: relacije (11.1) do (11.3) odnose se na konvekcijske struje (na primjer, gibanje elektrona
u vakuumskoj cijevi). Gornji izrazi, op cenito, ne vrijede za kondukcijske struje u vodi cima. Za takve
struje vrijedi Ohmov zakon (11.8).
11.4 Lorenzova sila
Lorenzova sila na naboj q u elektri cnom i magnetskom polju postulirana je izrazom
F = q (E + v B) (11.4)
gdje su E, B elektri cno i magnetsko polje, a v brzina naboja. Odgovaraju ci izrazi kod kontinuiranih
raspodjela struja u slu caju E = 0 glase
F =
_
Idl B
F =
_
K BdS
F =
_
J BdV (11.5)
31
11.5 Jednad zba kontinuiteta
Jednad zba kontinuiteta u klasi cnoj elektrodinamici je matemati cka formulacija zakona odr zanja naboja
J =

t
(11.6)
U magnetostatici promatramo stacionarne struje koje imaju konstantnu vrijednost i smjer u vremenu u
promatranoj to cki prostora. Magnetska polja takvih struja su konstantna u vremenu, odnosno magnetos-
tatska. Kod stacionarnih struja, naboj koji ude u volumen V , mora biti jednak naboju koji je iza sao iz
tog volumena, a tada je /t = 0 u V. Jednad zba kontinuiteta postaje
J = 0 (11.7)
11.6 Ohmov zakon
U vodi cima je gusto ca struje proporcionalna elektri cnom polju na velikom intervalu temperatura
J =
e
E (11.8)
Ovaj se eksperimentalno dobiveni izraz naziva Ohmov zakon. Veli cina
e
je elektri cna provodnost.
11.7 Biot-Savartov zakon
Magnetsko polje B stacionarnih struja je
B(r) =

0
4
_
Idl

(r r

)
|r r

|
3
(11.9)
Vektor B naziva se jo s i magnetska indukcija, a SI naziv je gusto ca magnetskog toka. Konstanta
0
naziva se permeabilnost vakuuma i iznosi

0
= 4 10
7
NA
2
(11.10)
Za plo sne i prostorne struje gornji se izraz mijenja
B(r) =

0
4
_
K(r

) (r r

)
|r r

|
3
dS

B(r) =

0
4
_
J (r

) (r r

)
|r r

|
3
dV

(11.11)
32
12 Ampereov zakon. Magnetski vektorski potencijal (I dio)
Temeljne jednad zbe magnetostatike
Diferencijalne jednad zbe magnetostatike glase
B =
0
J
B = 0 (12.1)
Prva od jednad zbi u (12.1) koja povezuje magnetsko polje B i gusto cu struje J naziva se Ampereov
zakon.
n
dl
C
S
dS
Slika 12.1
Integralni oblik gornjih jednad zbi je
_
C
B dl =
0
_
S
J dS
_
S
B dS = 0 (12.2)
U prvoj jednad zbi zatvorena krivulja C omeduje plohu S (slika 12-1), a u drugoj je ploha S zatvorena.
Druga jednad zba je matemati cka formulacija cinjenice da ne postoji magnetski naboj.
12.1 Magnetski vektorski potencijal
Zbog jednad zbe B = 0 mo zemo uvesti vektorski potencijal A(r) na sljede ci na cin
B A (12.3)
Ako ovu jednad zbu uvrstimo u B =
0
J, uz Colombov izbor A = 0, dobivamo

2
A =
0
J (12.4)
U Kartezijevim koordinatama, gornja jednad zba predstavlja tri nezavisne, Poissonove jednad zbe za
svaku od komponenti vektorskog potencijala i struja

2
A
x
=
0
J
x

2
A
y
=
0
J
y

2
A
z
=
0
J
z
(12.5)
Partikularno rje senje jednad zbe (12.4) je oblika
A(r) =

0
4
_
J (r

)
|r r

|
dV

(12.6)
33
12.2 Tok magnetskog polja
Tok magnetskog polja B kroz plohu S omedenu zatvorenom krivuljom C deniramo relacijom
F =
_
S
B dS =
_
S
( A) dS =
_
C
A dl (12.7)
U zadnjoj jednakosti u (12.7) upotrijebljen je Stokesov toerem.
34
13 Magnetski vektorski potencijal (II dio)
13.1 Jednad zbe za vektorski potencijal u sfernim koordinatama
Pretpostavimo da je vektorski potencijal zadan u sfernim koordintama A = A(r, , ) . Laplace vektor-
skog potencijala u sfernim koordintama glasi

2
A =
_

2
A
r

2
r
2
_
A
r
+
1
sin

(sin A

) +
1
sin
A

__
e
r
+
_

2
A

+
2
r
2
_
A
r

2 sin
2

cos
sin
2

__
e

+
_

2
A

+
2
r
2
sin
_
A
r

2 sin
+ cot
A

__
e

(13.1)
Jednad zba
2
A =
0
J po komponentama glasi

2
A
r

2
r
2
_
A
r
+
1
sin

(sin A

) +
1
sin
A

_
=
0
J
r

2
A

+
2
r
2
_
A
r

2 sin
2

cos
sin
2

_
=
0
J

2
A

+
2
r
2
sin
_
A
r

2 sin
+ cot
A

_
=
0
J

(13.2)
13.2 Jednad zbe za vektorski potencijal u cilindri cnim koordinatama
Ako vektorski potencijal ra cunamo u cilindri cnim koordinatama A = A(, , z) , Laplace od A glasi

2
A =
_

2
A

2

2

2
A

_
e

+
_

2
A

2
+
2

2
A

_
e

+
2
A
z
e
z
(13.3)
Jednad zba
2
A =
0
J po komponentama glasi

2
A

2

2

2
A

=
0
J

2
A

2
+
2

2
A

=
0
J

2
A
z
=
0
J
z
(13.4)
13.3 Rubni uvjeti u magnetostatici
n
B
1
B
2
rubnaploha
K
1
2
Slika 13.1
35
Rubni uvjeti u magnetostatici pri prijelazu iz prostora 1 u prostor 2 glase
(B
2
B
1
) n = 0
n (B
2
B
1
) =
0
K (13.5)
Normalna komponenta magnetskog polja je uvijek kontinuirana, dok tangencijalna ima prekid ako po
plohi postoji plo sna struja. U svim slu cajevima koje cemo razmatrati umjesto prvog uvjeta smije se
upotrebljavati uvjet kontinuiranosti vektorskog potencijala
A
1
= A
2
(13.6)
36
V MAGNETSKO POLJE U TVARIMA
14 Vezane struje i magnetizacija. Makroskopske jednad zbe magnetosta-
tike
14.1 Magnetski dipol
Magnetski dipolni moment (kra ce: magnetski moment) raspodjele struja J deniramo relacijom
m =
1
2
_
r

J
_
r

_
dV

(14.1)
Ako vektorski potencijal ove raspodjele promatramo na udaljenostima r d gdje je d karakteristi cna
dimenzija lokalizirane raspodjele struja J tada je on pribli zno jednak prvom clanu multipolnog razvoja
za vektorski potencijal
A(r)

0
4
m r
r
3
(14.2)
Jednostavan model magnetskog dipola predstavlja strujna petlja povr sine S koja le zi u jednoj ravnini i
kroz koju protje ce struja I. Njezin magnetski moment je m = ISn, gdje je n normala na ravninu. U
granici S 0, I dobivamo magnetski moment to ckastog magnetskog dipola
limISn = m = kona cno (14.3)
koji je smje sten u ishodi stu.
14.1.1 Vektorski potencijal i magnetsko polje magnetskog dipola
Vektorski potencijal to ckastog dipola smje stenog na polo zaju r
0
glasi
A(r) =

0
4
m (r r
0
)
|r r
0
|
3
(14.4)
a magnetsko polje za r = r
0
B(r) =

0
4
3n(m n) m
|r r
0
|
3
(14.5)
U (14.4) i (14.5) jedini cni vektor n jednak je (r r
0
) / |r r
0
| . Ako je dipol smje sten u ishodi stu, izraze
(14.4) i (14.5) pogodno je zapisati u sfernim koordinatama
A(r, ) =

0
4
msin
r
2
e

B(r, ) =

0
4
2mcos
r
3
e
r
+

0
4
msin
r
3
e

(14.6)
14.1.2 Sila na dipol, moment sile i potencijalna energija u vanjskom magnetskom polju
Postavimo dipolni moment m u vanjsko, nehomogeno magnetsko polje B(r) . Sila F na dipol i moment
sile N jednaki su
F = (m B)
N = m B (14.7)
37
gdje su polje i njegova derivacija izra cunati u to cki u kojoj je dipol smje sten.
Potencijalna energija dipola u vanjskom magnetskom polju glasi
W = m B (14.8)
Energija interakcije dva dipola iznosi
W
12
= m
1
B
2
(r
1
)
=
m
1
m
2
3(n m
1
)(n m
2
)
|r
1
r
2
|
3
(14.9)
gdje su r
1
, r
2
polo zaji na kojima su smje steni dipoli, a n = (r
1
r
2
) / |r
1
r
2
| .
14.2 Dijamagneti, paramagneti i feromagneti
U vanjskom magnetskom polju, tvari postaju magnetizirane. Mikroskopske struje naboja u atomima
i molekulama stvaraju dipolne momente, a njihov ukupan vektorski zbroj gleda u smjeru ili suprotno
smjeru vanjskog polja.
Magnetiziranost tvari opisujemo posebnom zikalnom veli cinom, magnetizacijom M(r) koja je de-
nirana kao magnetski dipolni moment po jednici volumena.
Razlikujemo dva osnovna na cina na koja mo ze nastati magnetizacija:
Paramagnetizam - kod paramagneta, vanjsko polje usmjerava spinove nesparenih elektrona u smjeru
polja.
Dijamagnetizam - kod dijamagneta, vanjsko polje mijenja brzinu gibanja elektrona oko jezge u
atomu i time stvara dipolni moment ciji je smjer suprotan vanjskom polju.
Isklju civanjem vanjskog polja magnetizacija se vra ca na po cetnu vrijednost nula.
Tvari koje imaju magnetizaciju i bez uklju civanja vanjskog polja nazivaju se feromagneti. Kod
rje savanja zadataka pretpostavit cemo da vanjsko magnetsko polje ne mijenja magnetizaciju feromag-
neta i tada govorimo o tvrdim feromagnetima.
14.3 Vektorski potencijal tvari s magnetizacijom
Postavimo magnetiziranu tvar s magnetizacijom M u vakuum, daleko od rubnih ploha, struja ili vanjskih
magnetskih polja. Vektorski potencijal je
A(r) =

0
4
_
S
K
b
(r

) dS

|r r

|
+

0
4
_
V
J
b
(r

) dV

|r r

|
(14.10)
gdje ploha S omeduje volumen V u kojem se nalazi magnetizacija. Veli cinu K
b
nazivamo plo sna gusto ca
struje vezanog naboja (kra ce: vezana, plo sna struja) i deniramo je relacijom
K
b
M n (14.11)
gdje je n normala na plohu S. Veli cinu J
b
nazivamo prostorna gusto ca struje vezanog naboja (kra ce:
vezana struja) i deniramo je relacijom
J
b
M (14.12)
Ako magnetizacija na svom rubu kontinuirano pada na nulu tada za prvi integral u (14.10) mo zemo uzeti
S pa je on jednak nuli.
38
14.4 Makroskopske jednad zbe magnetostatike
Osnovne jednad zbe magnetostatike u sredstvima ili makroskopske jednad zbe jesu:
H = J
f
B = 0 . (14.13)
U jednad zbama (14.13) vektor B(r) je prosje cno ili makroskopsko magnetsko polje, a J
f
(r) struja
slobodnog naboja (kra ce: slobodna struja). Vektor polja H(r) (SI naziv: jakost magnetskog polja)
deniran je pomo cu jednakosti
H
1

0
B M (14.14)
Druga jednad zba u (14.13) dozvoljava uvodenje magnetskog vektorskog potencijala A(r) pomo cu rela-
cije B A. U integralnom obliku jednad zbe (14.13) glase
_
C
H dl = I
f
_
S
B dS = 0 (14.15)
U (14.15) struja I
f
prolazi unutar zatvorene krivulje C, a ploha S je zatvorena.
Jednad zbe (14.13) ili (14.15) dobivene su usrednjavanjem Maxwellovih jednad zbi za mikroskop-
ska polja i gusto ce struja po mikroskopski velikom, ali makroskopski malom volumenu. Pri tome se
pretpostavlja da jednad zbe (12.1) valjano opisuju mikroskopska magnetska polja.
14.5 Rubni uvjeti u magnetskim sredstvima
Rubni uvjeti pri prijelazu iz sredstva 1 u sredstvo 2 glase:
n (H
2
H
1
) = K
f
(B
2
B
1
) n = 0 (14.16)
Normala n na rubnu plohu usmjerena je od sredstva 1 prema sredstvu 2. Iz (14.16) vidimo da je tangen-
cijalna komponenta od H diskontinuirana ako na rubnoj plohi postoji slobodna plo sna struja K
f
.
Ako tangencijalna komponenta magnetizacije ima diskontinuitet pri prijelazu iz sredstva 1 u 2 tada
vrijedi jednakost
n (M
2
M
1
) = K
b
(14.17)
gdje je K
b
vezana plo sna struja.
39
15 Rubni problemi s magnetskim sredstvima
15.1 Linearna magnetska sredstva
Kod ve cine paramagneta i dijamagneta magnetizacija M proporcionalna je polju H
M=
m
H (15.1)
Konstanta
m
naziva se magnetska susceptibilnost. Zbog relacije (15.1) ka zemo da su takva sredstva li-
nearna. U homogenim i izotropnim sredstvima
m
je konstanta proporcionalnosti. Op cenito, u nehomo-
genim i anizotropnim magnetskim sredstvima
m
je tenzor i ovisi o vektoru polo zaja. Kod paramagneta
je
m
> 0, a kod dijamagneta
m
< 0.
Uvrstimo (15.1) u (14.14). Dobijemo
B = H (15.2)
gdje smo denirali magnetsku permeabilnost izrazom

0
(1 +
m
) (15.3)
Denicija relativne magnetske permeabilnosti glasi

0
= 1 +
m
(15.4)
15.2 Magnetski skalarni potencijal
U podru cju gdje je gusto ca struje jednaka nuli, makroskopske jednad zbe dobivaju oblik
H = 0
B = 0 (15.5)
Na osnovi prve jednad zbe u (15.5) uvodimo magnetski skalarni potencijal
M
(r)
H
M
(15.6)
Napomena: dencija (15.6) odreduje magnetski skalarni potencijal kao jednozna cnu funkciju samo na
jednostruko povezanom podru cju. Ako je podru cje na kojem je deniran magnetski potencijal vi sestruko
povezano, tada je on vi sezna can.
15.2.1 Linearna sredstva
Kod linearnih magnetskih sredstava, uvr stavanje (15.2) i (15.6) u drugu jedand zbu u (15.5) daje

M
= 0 (15.7)
Ta je jednad zba Laplaceovog tipa i tehnike za njeno rje savanje navedene su u drugom poglavlju.
15.2.2 Tvrdi feromagneti
Iz jednad zbe B = 0 i denicijske jednad zbe (14.14) za polje H slijedi
H = M (15.8)
Deniramo li novu zikalnu veli cinu, efektivnu gusto cu magnetskog naboja
M
(r)

M
M (15.9)
40
jednad zbe (15.5) mijenjaju se u
H = 0
H =
M
(15.10)
Te su jednad zbe po obliku jednake elektrostatskim jednad zbama (2.2) i (2.4), pa nije te sko zaklju citi da
ce za magnetski skalarni potencijal vrijediti jednad zba

M
=
M
(15.11)
sli cna onoj iz elektrostatike. Takoder, na osnovi analogije sa elektrostatikom, mo zemo zaklju citi da ce
rje senje jednad zbe (15.11) u rubnom problemu bez rubnih ploha za lokaliziranu raspodjelu magnetiza-
cije, op cenito glasiti

M
(r) =
1
4
_
V

M
(r

) dV

|r r

|
+
1
4
_
S

M
(r

) dS

|r r

|
(15.12)
Ovdje smo sa
M
ozna cili efektivnu plo snu gusto cu magnetskog naboja

M
M n (15.13)
Napomenimo da su veli cine (15.9) i (15.13) uvedene isklju civo na temelju analogije sa elektrostatikom
i nemaju nikakve zikalne osnove: postojanje magnetskog naboja nije eksperimantalno potvrdeno.
Usporedimo rje senja (15.12) za magnetski skalarni potencijal i (14.10) za magnetski vektorski po-
tencijal. Izraz (15.12) je rje senje jednad zbe (15.11), a formula (14.10) je rje senje jednad zbe

2
A =
0
J
M
(15.14)
za lokaliziranu raspodjelu magnetizacije u prostoru bez makroskopskih struja i rubnih ploha.
15.3 Rubni uvjeti za linearna magnetska sredstva
Na rubnoj plohi, pri prijelazu iz jednog linearnog sredstva u drugo polje H zadovoljava sljede ce uvjete:
(
2
H
2

1
H
1
) n|
S
= 0
n (H
2
H
1
)|
S
= K
f
(15.15)
gdje je S rubna ploha. Ako je K
f
= 0 umjesto drugog uvjeta u (15.15) smijemo upotrebljavati

(1)
M
=
(2)
M
(15.16)
na rubnoj plohi.
41
VI PRILOZI
16 Diracova delta-funkcija
Denicija
(x a) = 0 , x = a
_
I
(x a) dx =
_
1 , a iz intervala I
0 , a nije iz I
(16.1)
Svojstva
1.
_

f (x) (x a) dx = f (a) (16.2)


2.
_

f (x)

(x a) dx = f

(a) (16.3)
3.
[f (x)] =

i
(x x
i
)
_
_
_
_
_
df
dx
_
_
_
_
x=x
i
_
_
_
_
_
(16.4)
gdje su x
i
nule funkcije f (x) .
4.
(kx) =
1
|k|
(x) (16.5)
5.
(x) = (x) (16.6)
6.
x

(x) = (x) (16.7)


7.

(x) = (x) (16.8)


gdje je (x) step-funkcija denirana izrazom
(x) =
_
1 , x > 0
0 , x 0
(16.9)
8. Diracova delta-funkcija u tri dimenzije denirana je izrazima
(r R) = 0 , r = R
_
V
(r R) dV =
_
1 , R unutar V
0 , R izvan V
(16.10)
gdje je (r R) = (x X) (y Y ) (z Z) .
42
9. Skup to ckastih naboja opisujemo gusto com naboja
(x) =

i
q
i
(r r
i
) (16.11)
10. U ortogonalnom koordinatnom sustavu (u, v, w) delta funkcija glasi

_
r r

_
=
1
_
_
_
_
J
_
x, y, z
u, v, w
__
_
_
_

_
u u

_
v v

_
w w

_
(16.12)
gdje je J
_
x,y,z
u,v,w
_
Jacobijan transformacije koordinata x = x (u, v, w) , y = y (u, v, w) , z = z (u, v, w) .
17 Legendrovi polinomi
Diferencijalna jednad zba
Legendrovi polinomi P
l
su rje senja diferencijalne jednad zbe
d
dx
_
_
1 x
2
_
dP
l
(x)
dx
_
+ l (l + 1) P
l
(x) = 0 (17.1)
Mo ze se pokazati da kona cna rje senja na intervalu [1, 1] (uklju cuje to cke x = 1) mo zemo dobiti samo
ako je indeks l nenegativan cijeli broj
l = 0, 1, 2, ... (17.2)
a tada su funkcije P(x) polinomi stupnja l. Obilje zavamo ih sa P
l
(x).
Nekoliko prvih Legendrovih polinoma
l = 0, P
0
= 1
l = 1, P
1
= x
l = 2, P
2
=
1
2
_
3x
2
1
_
l = 3, P
3
=
1
2
_
5x
3
3x
_
(17.3)
Relacija ortogonalnosti
_
1
1
P
l
(x) P
l
(x) dx =
2
2l + 1

l
(17.4)
Za x = cos gornja relacija postaje
_

0
P
l
(cos ) P
l
(cos ) sin d =
2
2l + 1

l
(17.5)
Potpunost skupa {P
l
(x)}
Funkcije {P
l
(x)} cine potpun, ortogonalan skup na intervalu [1, 1] . Zadanu funkciju f(x) mo zemo
razviti u red po Legendrovim polinomima
f(x) =

l=0
a
l
P
l
(x) (17.6)
gdje su
a
l
=
2l + 1
2
_
1
1
P
l
(x) f (x) dx (17.7)
43
Va znije relacije
P
l
(x) =
1
2
l
l!
d
l
dx
l
_
x
2
1
_
l
(Rodriguesova formula)
dP
l+1
dx

dP
l1
dx
(2l + 1) P
l
= 0
(l + 1) P
l+1
(2l + 1) xP
l
+ lP
l1
= 0
_
x
2
1
_
dP
l
dx
lxP
l
+ lP
l1
= 0
P
l
(1) = 1
P
l
(x) = (1)
l
P
l
(x) (17.8)
18 Pridru zene Legendrove funkcije i sferni harmonici
Diferencijalna jednad zba za pridru zene Legendrove funkcije
Pridru zene Legendrove funkcije P
m
l
rje senja su diferencijalne jednad zbe
d
dx
_
_
1 x
2
_ dP
m
l
(x)
dx
_
+
_
l (l + 1)
m
2
1 x
2
_
P
m
l
(x) = 0 (18.1)
Primijetimo da je ova jednad zba sli cna onoj za Legendrove polinome (17.1), s tim da imamo dodatni
clan m
2
/
_
1 x
2
_
. Ova se diferencijalna jednad zba naziva generalizirana Legendrova jednad zba i ima
kona cna rje senja na intervalu [1, 1] samo ako je
l = 0, 1, 2, 3, ...
m = 0, 1, 2, ..., l (18.2)
Za ksni l postoji (2l + 1) razli citih, linearno nezavisnih pridru zenih Legendrovih funkcija.
Pridru zene Legendrove funkcije i Legendrovi polinomi
Za m 0 vrijede sljede ce relacije
P
m
l
(x) = (1)
m
_
1 x
2
_
m/2 d
m
dx
m
P
l
(x)
P
m
l
(x) = (1)
m
(l m)!
(l + m)!
P
m
l
(x) (18.3)
Za m = 0 pridru zene Legendrove funkcije prelaze u Legendrove polinome
P
m=0
l
= P
l
(18.4)
Relacija ortogonalnosti i potpunost
Pridru zene Legendrove funkcije ortogonalne su na intervalu [1, 1] po indeksu l
_
1
1
P
m
l

(x) P
m
l
(x) dx =
2
2l + 1
(l m)!
(l + m)!

l
(18.5)
Skup funkcija
_
P
m
l
(x)
_
je potpun na intervalu [1, 1].
44
Denicija sfernih harmonika
Sferni harmonici Y
lm
denirani su sljede com relacijom
Y
lm
(, ) =
_
2l + 1
4
(l m)!
(l + m)!
P
m
l
(cos ) e
im
(18.6)
Za m 0 vrijedi relacija
Y
l,m
= (1)
m
Y

lm
(18.7)
Primijetimo da iz (18.4) i (18.7) slijedi
Y
l0
(, ) =
_
2l + 1
4
P
l
(cos ) (18.8)
Ortonormiranost i potpunost
Sferni harmonici cine potpun i ortonormiran skup funkcija na sferi sa radijusom jednakim 1. Relacija
ortonormiranosti glasi
_
2
0
d
_

0
d sin Y

(, ) Y
lm
(, ) =
l

m
(18.9)
Relacija potpunosti jednaka je

l=0
l

m=l
Y

lm
_

_
Y
lm
(, ) =
_

_
cos cos

_
(18.10)
Nekoliko prvih sfernih harmonika
l = 0, Y
00
=
1

4
l = 1,
_

_
Y
11
=
_
3
8
sin e
i
Y
10
=
_
3
4
cos
Y
1,1
=
_
3
8
sin e
i
l = 2,
_

_
Y
22
=
1
4
_
15
2
sin
2
e
2i
Y
21
=
_
15
8
sin cos e
i
Y
20
=
1
2
_
5
4
_
3 cos
2
1
_
Y
2,1
=
_
15
8
sin cos e
i
Y
2,2
=
1
4
_
15
2
sin
2
e
2i
(18.11)
19 Besselove funkcije
Diferencijalna jednad zba za Besselove funkcije
Op ce rje senje Besselove jednad zbe
d
2
F(x)
dx
2
+
1
x
dF(x)
dx
+
_
1
m
2
x
2
_
F(x) = 0 (19.1)
45
je oblika
F(x) = AJ
m
(x) + BN
m
(x) (19.2)
Funkcije J
m
(x) nazivaju se Besselove funkcije prve vrste. Drugo, linearno nezavisno rje senje Besselove
jednad zbe za cjelobrojni m je Besselova funkcija druge vrste, ili Neummanova funkcija N
m
(x).
Potpunost i ortogonalnost
Besselove funkcije {J

(x
n
/a) , n = 1, 2, 3, ...} cine potpun i ortogonalan skup na intervalu [0, a] pri
cemu je x
n
n-ta nula od J

(x). Po volji zadanu funkciju f () mo zemo razviti u Fourier-Besselov red


oblika
f () =

n=1
A
n
J

_
x
n

a
_
A
n
=
2
a
2
J
2
+1
(x
n
)
_
a
0
f () J

_
x
n

a
_
d (19.3)
Relacija ortogonalnosti za navedeni skup funkcija glasi
_
a
0
J

_
x
n

a
_
J

_
x
n

a
_
d =
a
2
2
[J
+1
(x
n
)]
2

nn
(19.4)
Va znija svojstva Besselovih funkcija
_
a
0
xJ

(kx) J

_
k

x
_
dx =
1
k

_
k

k
_
J
m
(x) = (1)
m
J
m
(x) (19.5)
J

(x)
x1

1
( + 1)
_
x
2
_

(x)
x1

_
2
x
cos
_
x

2


4
_
N

(x)
x1

_
2

_
ln
_
x
2
_
+ 0.5772...
_
, = 0

()

_
2
x
_

, = 0
N

(x)
x1

_
2
x
sin
_
x

4
_
(19.6)
20 Modicirane Besselove funkcije
Diferencijalna jednad zba
Diferencijalna jednad zba za modicirane Besselove funkcije je oblika
d
2
F(x)
dx
2
+
1
x
dF(x)
dx

_
1 +
m
2
x
2
_
F(x) = 0 (20.1)
a op ce rje senje
F(x) = AI
m
(x) + BK
m
(x) (20.2)
Funkcije I
m
(x) nazivaju se modicirane Besselove funkcije prve vrste, a K
m
(x) modicirane Besselove
funkcije druge vrste.
46
Va znija svojstva
I

(x) = i

(ix)
I

(x)
x1

1
( + 1)
_
x
2
_

(x)
x1

2x
e
x
K

(x)
x1

_
ln
_
x
2
_
+ 0.5772...
_
, = 0
()
2
_
2
x
_

, = 0
K

(x)
x1

_

2x
e
x
(20.3)
21 Vektorska analiza
Skalarni i vektorski produkt
Zadani su vektori a, b u ortogonalnim koordinatama (
1
,
2
,
3
) . Skalrni produkt vektora deniran je
relacijom
a b a

1
b

1
+ a

2
b

2
+ a

3
b

3
, (21.1)
a vektorski produkt relacijom
a b
_
a

2
b

3
a

3
b

2
_
e

1

_
a

1
b

3
a

3
b

1
_
e

2
+
_
a

1
b

2
a

2
b

1
_
e

3
, (21.2)
gdje su
_
e

1
, e

2
, e

3
_
jedini cni vektori za zadani ortogonalni sustav koordinata.
Zadani su vektori a, b, c, d. Vrijede jednakosti:
a (b c) = b (c a) = c (a b)
a (b c) = b(a c) (a b)c
(a b) (c d) = (a c)(b d) (a d)(b c)
(a b) (c d) = [a (b d)] c [a (b c)] d = [a (c d)] b [b (c d)] a . (21.3)
Diferencijalni identiteti
Zadana su skalarna polja (x) , (x) i vektorska polja A(x) , B(x) , C(x). Vrijede sljede ce jednakosti:
= 0
( A) = 0
( A) = ( A)
2
A (21.4)
() = +
(A) = A + A
(A) = A + A (21.5)
(A B) = (A )B + (B )A + A ( B) + B ( A)
(A B) = B ( A) A ( B)
(A B) = A( B) B( A) + (B )A (A )B (21.6)
47
( A)B = (A )B + B( A)
(A ) B) = (A )B + A ( B) A( B)
( A) B = A( B) (A )B A ( B) B ( A) (21.7)
(C )(A B) = A (C )B + B (C )A
(C )(A B) = A (C )B B (C )A
(A B) ( C) = B (A )C A (B )C . (21.8)
Integralni teoremi i identiteti
Neka je volumen V omeden plohom S, a normala n na plohu S usmjerena je prema vanj stini od V . Za
skalarna polja (x) , (x) te vektorska polja A(x) , B(x) vrijede jednakosti:
_
V
AdV =
_
S
A ndS (Teorem o divergenciji)
_
V
dV =
_
S
ndS (Teorem o gradijentu)
_
V
AdV =
_
S
n AdS (Teorem o rotaciji)
_
V
(
2
+ )dV =
_
S
ndS (Prvi Greenov identitet)
_
V
(
2

2
)dV =
_
S
( ) ndS (Drugi Greenov identitet)
(21.9)
_
V
{( A) ( B) A [ ( B)]} dV =
_
S
[(A ( B)] ndS
_
V
{A [ ( B)] B [ ( A)]} dV =
_
S
[(B ( A) A ( B)] ndS . (21.10)
Ako je T
ij
(x) tenzor ranga 2 vrijedi jednakost
_
V
T
ij
x
i
dV =
_
S
T
ij
dS
i
. (21.11)
Neka je f(a, x) skalarna funkcija za koju vrijedi
f(c
1
a
1
+ c
2
a
2
, x) = c
1
f(a
1
, x) + c
2
f(a
2
, x) , (21.12)
gdje su c
1
, c
2
konstante. Vrijedi jednakost
_
V
f(, x)dV =
_
S
f(n, x)ndS , (Generalizirani teorem o divergenciji)
(21.13)
gdje operator djeluje na x i nalazi se lijevo od svih varijabli. Neka je ploha S omedena krivuljom C.
Smjer normale n na plohu S odreden je pozitivnom orijentacijom krivulje C i pravilom napredovanja
desnog vijka. Valjane su sljede ce jednakosti
_
S
( A) ndS =
_
C
A dl (Stokesov teorem)
_
S
(n )dS =
_
C
dl . (21.14)
48
Operator u Kartezijevim koordinatama (x, y, z)
=

x
e
x
+

y
e
y
+

z
e
z
A =
A
x
x
+
A
y
y
+
A
z
z
A =
_
A
z
y

A
y
z
_
e
x
+
_
A
x
z

A
z
x
_
e
y
+
_
A
y
x

A
x
y
_
e
z

2
=

x
2
+

y
2
+

z
2

2
A = e
x

2
A
x
+ e
y

2
A
y
+ e
z

2
A
z
(21.15)
Operator u sfernim koordinatama (r, , )
=

r
e
r
+
1
r

+
1
r sin

A =
1
r
2

r
(r
2
A
r
) +
1
r sin

(sin A

) +
1
r sin
A

A =
1
r sin
_

(sin A

)
A

_
e
r
+
_
1
r sin
A
r


1
r

r
(rA

)
_
e

+
1
r
_

r
(rA

)
A
r

_
e

2
=
1
r
2

r
_
r
2

r
_
+
1
r
2
sin

_
sin

_
+
1
r
2
sin
2

2
(21.16)

2
A =
_

2
A
r

2
r
2
_
A
r
+
1
sin

(sin A

) +
1
sin
A

__
e
r
+
_

2
A

+
2
r
2
_
A
r

2 sin
2

cos
sin
2

__
e

+
_

2
A

+
2
r
2
sin
_
A
r

2 sin
+ cot
A

__
e

(21.17)
Operator u cilindri cnim koordinatama (, , z)
=

+
1

z
e
z
A =
1

(A

) +
1

+
A
z
z
A =
_
1

A
z

z
_
e

+
_
A

z

A
z

_
e

+
1

(A

)
A

_
e
z

2
=
1

_
+
1

2
+

z
2

2
A =
_

2
A

2

2

2
A

_
e

+
_

2
A

2
+
2

2
A

_
e

+
2
A
z
e
z
(21.18)
49
Transformacije koordinata i jedini cnih vektora
Kartezijeve Cilindri cne Sferne
x cos r sin cos
y sin r sin sin
z z r cos
e
x
cos e

sin e

sin cos e
r
+ cos cos e

sin e

e
y
sin e

+ cos e

sin sin e
r
+ cos sin e

cos e

e
z
e
z
cos e
r
sin e

(21.19)
Cilindri cne Sferne Kartezijeve
r sin
_
x
2
+ y
2
arctan
_
y
x
_
z r cos z
e

sin e
r
+ cos e

xe
x
+ ye
y
_
x
2
+ y
2
e

ye
x
+ xe
y
_
x
2
+ y
2
e
z
cos e
r
sin e

e
z
(21.20)
50
Sferne Kartezijeve Cilindri cne
r
_
x
2
+ y
2
+ z
2
_

2
+ z
2
arctan
__
x
2
+ y
2
z
_
arctan
_

z
_
arctan
_
y
x
_

e
r
xe
x
+ ye
y
+ ze
z
_
x
2
+ y
2
+ z
2
sin e

+ cos e
z
e

z
_
x
2
+ y
2
_
1/2
_
xe
x
+ ye
y
_

_
x
2
+ y
2
_
1/2
e
z
_
x
2
+ y
2
+ z
2
cos e

sin e
z
e

ye
x
+ xe
y
_
x
2
+ y
2
e

(21.21)
51
LITERATURA
Griths D. J., Introduction to Electrodyanmics, Prentice Hall, New Jersey, 1999.
Jackson J. D., Classical Electrodyanmics, John Wiley, New York, 1999.
52