You are on page 1of 15

Jerzi Holzer Komunizam u Europi

Sloboda.. Jednakost. Bratstvo.. Hrvatska enciklopedija, svezak 6 (2004.), navodi sljedea etiri znaenja pojma "komunizam": 1.Ideja savrenoga, besklasnoga drutva potpune jednakosti ljudi. 2. Politika ideologija utemeljena na ukidanju privatnoga vlasnitva i na uspostavi zajednikoga vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju. 3 Politiki pokret (komunistiki pokret) koji obuhvaa ukupnost komunistikih stranaka (esto u njihovom nazivlju i : "partija"), organizacija i skupina u svijetu. 4.Politiki sustav totalitarne jednostranake vlasti. Znaenje 3. i 4. se povezuje s boljevizmom. 1. Geneza Jo od antike je prisutna ideja o postizanju apsolutnog i trajnog dobra, tj. o pravednom drutvenom poretku. Taj se poredak trebao temeljiti na pravilu jednakosti, koje bi svi primali posve dragovoljno. U stvarnosti su ga prihvaale samo marginalne skupine i vjerski sektai. U doba renesanse i prosvjetiteljstva irile su se ideje o tom poretku utemeljenom od strane zakonodavaca. U novom vijeku te ideje su se zvale socijalizam-komunizam ili komunizam-utopizam. Pristae tih ideja moralnim argumentima dodali su jo i intelektualne, dok su marksisti u drugoj pol. 19 st. razvili te ideje u znanstveni socijalizam.1 Marxov socijalizam kao apsolutni poredak, pravedan poredak, poredak razuma je kontinuacija stoljeima prisutnih tenji. Tenje prema jedinoj istini uzrokovale su raskol meu marksistima. Oni su se podijelili na heretike i ortodokse. Neki od heretika isticali su sumnje u potpunu podudarnost izmeu ljudskog spoznavanja i stvarnog svijeta. Drugi od heretika (socijaldemokrati) skeptiki su se odnosili prema komunistikoj dogmi odnosno prema njezinoj mogunosti da se na temelju analize prolosti i sadanjosti izradi nepogrena znanstvena prognoza. Ortodoksi su branili svaku rije Marxa i Engelsa. Za razliku od njih, njihovi nasljednici komunisti su ispravljali Marxa i Engelsa kako bi marksizam sauvao karakter apsolutne istine, ali istovremeno se i mijenjao, ovisno o razvitku dogaaja. I marksisti i komunisti smatrali su svoju doktrinu jedinom ispravnom. Socijaldemokracija je prethodila komunizmu. Priznavali su klasnu borbu meu radnicima i buroazijom. Zalagali su se za omoguavanje radnikoj klasi sudjelovanje u parlamentu i lokalnim samoupravama i za uivanje graanskih sloboda. Radnici su trebali preuzeti vlast i provoditi diktaturu proletarijata . Nisu imali jedinstveno stajalite o organizaciji socijalistikog gospodarstva. Komunisti su od trenutka izdvajanja od socijaldemokracije, istu optuivali zbog pasivnosti u klasnoj borbi i nagodbe meu klasama. Prioritet je trebala biti tenja za preuzimanjem pune vlasti proletarijatom. Komunisti su nastavljai socijaldemokrata i njihovi najei neprijatelji.
1

Marx je pokuavao uz pomo jedne globalne znanstvene teorije objasniti povijest ovjeanstva, prirode i drutva, prolosti, sadanjosti i budunosti.

Zato je komunizam pobijedio ba u Rusiji?: zaostalo gospodarstvo, drutveni sukobi, suprotstavljanje zaostalosti i modernizacije, nekadanje postojanje azijskog sustava proizvodnje, viestoljetno postojanje seljakih zadruga Mnogi znanstvenici smatraju komunizam nastavkom povijesti Rusije kroz koju: 1. stanovnitvo se bezobzirno podreuje apsolutnoj, esto represivnoj vlasti (Ivan Grozni, Petar Veliki), 2. provodi se teritorijalna ekspanzija. Uvjeti nastanka komunistikog pokreta i uvoenja komunizma su: djelatnost boljevika i dogaaji Prvog svjetskog rata. Ruska socijaldemokracija nastala je 1989. g. Na drugom kongresu Socijaldemokratske radnike partije Rusije 1903. dolo je do rascijepa na dvije frakcije: boljevike (veina) i menjevike (manjina). 1912.g. boljevici su utemeljili posebnu stranku pod vodstvom Vladimira Uljanova (izgovor: Ljenjina). Boljevici su priznavali primjenu fizike sile i oruja kao najvanijeg sredstva borbe (socijalrevolucionalizam). Prvi svjetski rat pokazao je slabost kapitalizma i socijaldemokrata. Komunisti su bili protiv rata i izazivali poraz Rusije kako bi doli na vlast. Htjeli su da revolucija poprimi meunarodni karakter. Partner boljevika je njemaki Spartakus pod vodstvom Karla Liebknechta i Roze Luksemburg. 2. Postanak komunizma U veljai 1917. g. u Rusiji je sruena carska vlast i uspostavljena demokratska republika. Boljevici su bili dezorijentirani dok se nije u travnju iz vicarske vratio Ljenjin, uz pomo Nijemaca, i nije donio novi program. Ljenjin je htio da boljevici preuzmu vlast i nije se brinuo za gospodarski kolaps. Nakon pokuaja dravnog udara u srpnju 1917. g. boljevici su stavljeni izvan zakona. Opoziciju demokratske vlade predstavljao je vojni vrh koji je pod vodstvom generala Kornilova poduzeo dravni udar u rujnu 1917. Boljevici su tada stali na stranu vlade, a u zamjenu su ponovo legalizirani. U knjizi Drava i revolucija, Ljenjin je obrazloio nain funkcioniranja sustava vlasti nakon pobjede boljevika. A to je: koritenje sile u politikom i drutvenom ivotu, velika birokratizacija, a u gospodarstvu - evidencija i nadzor. U listopadu 1917. g. boljevici su izveli dravni udar.2 U Petrogradu je formirano Vijee narodnih komesara. Odmah su delegalizirali sve politike stranke i donijeli dekret o miru, to jest izlazak iz rata. S Njemakom su potpisali mir u Brest-Litovsku u oujku 1918.3 Zatim u Rusiji poinje graanski rat koji raa Crvenu armiju. Boljevici su se borili s pristaama carizma i ostalim demokratskim stranakama te nacionalnim pokretima za odcjepljenje od Rusije sve do 1921. godine. 1920. Poljska prua otpor Crvenoj armiji. 1921. Pripojena je Gruzija. 1922. stvoren je SSSR. Komunizam se poeo formirati kao politiki pokret na cijelom europskom kontinentu. 4 Ali samo su komunisti u Maarskoj na elu s Belom Kunom uspjeli na nekoliko mjeseci u 1919. preuzeti vlast. U Njemakoj je Spartakus , pretvoren u KPN, doivio teak poraz pri pokuaju dravnog udara 1919. U Italiji faisti su zasjenili komuniste. U oujku 1919. u Moskvi nekolicina kom. partija formira Kominternu ili Treu internacionalu. 1920. godine prihvaen je statut Kominterne te 21 uvjet koji je trebao obvezivati partije-lanice.5
2 3

To se dogodilo 7 studenog, ali prema ruskom kalendaru 25.listopada, odatle naziv Listopadska revolucija. Njemaka se prema Versaillskom miru morala odrei Brest-Litovskog i Bukuretanskog mira. 4 Kom. partija Francuske formirana 1920, u Italiji 1921. 5 to je znailo: Komunistika internacionala mora u svojoj sri biti jedinstvena partija cijeloga svijeta s izvrnim komitetom u Moskvi.

Nakon smrti Ljenjina 1923. vodile su se borbe izmeu generalnog sekretara partije Iosifa Vissarionovia ugavilija (Staljin) i ministra vojnih i pomorskih poslova, drugim poslije Ljenjina, Lavom Trockim (Ljev Trocki). Staljin pobjeuje uz pomou drugih partijskih voa (Kamenjev i Zinovjev). Trockij je smatrao da je izgradnja komunizma u jednoj dravi mogua tek nakon ope pobjede u Europi. Staljin je odgovorio da je to mogue i bez nje. Kasnije su za trockizam osueni i zatvarani/ubijani mnogi neugodni predstavnici kom. partija u Europi. 3. Staljin kao diktator komunizma Od 1926. g. u SSSR-u se provodi NEP (Nova ekonomska politika) koja je izazvala inflaciju, skupou i nezadovoljstvo seljaka. Staljin je htio ukinuti NEP i vratiti se militarizaciji gospod-va. Buharin6 je branio NEP. 1929. Staljin ga je javno optuio kao vou desniarskog otklona, pa je Buharin bio uklonjen s poloaja i partije. Ubrzo je poelo razdoblje kolektivizacije i industrijalizacije. Seljaka imovina i zemlja su prelazile u sustav kolhoza (zajedniko vlasnitvo). Provodile su se represivne mjere prema bogatijim seljacima (kulacima). Ubijali bi ih na mjestu ili slali u logore. U etiri godine kolektivizaciju je ivotom platilo 14,5 milijuna seljaka. Svjetska kriza 1929. g. uvelike je potkopala kapitalistiki sistem i dobro dola Staljinu u irenju antikapitalistike propagande. Ojaali su komunisti diljem Europe, a i Staljinov utjecaj u Kominterni. Pomou toga Staljin je uklonio mnoge neugodne europske komuniste. Provodila se tzv. boljevizacija kom. partija Europe. Uvelike se raunalo na njemake komuniste. Ali dolaskom Hitlera na vlast 1933. godine oni su stavljeni izvan zakona. 1936. u SSSR-u su optuena i streljana esnaestorica istaknutih lanova partije zbog ubojstva Kirova7, meu njima i najblii Staljinovi suradnici Zenovjev i ekipa. 1937. pod optubom za pijunau u korist Njemake strijeljan je najtalentiraniji sovjetski vojskovoa Mihail Tuhaevski.8 1938. strijeljan je i Buharin. Tijekom sljedee etiri godine stradalo je nekoliko milijuna ljudi. Mnogi su zavrili u logorima (Glavna uprava logora-Arhipelag Gulag-Solzhenicin). Istovremeno je rastao idolopoklonstveni kult nepogrenog voe i oca naroda Staljina. 4. Staljinistiki sustav Komunistika vlast u sovjetskoj Rusiji temeljila se na tri osnovne institucije: na vladajuoj partiji (najjaa institucija), aparatu sigurnosti i vojsci. Svaka je od njih na svoj nain primjenjivala pravila kom. sustava: monopol organizacijske djelatnosti, monopol informacija i propagande, represivnost neogranienu zakonom. Usporedno s poveanjem broja lanova, partijske elije u poduzeima postale su u gradovima glavni oblik organiziranja lanstva. lanovi niih institucija trebali su sluati zapovijedi i biti podreeni viim institucijama. U partiji je zabranjena frakcijska djelatnost. Osnivane su komisije koje su trebale pratiti politike otklone, lopovluk, zloupotrebu poloaja i elju za bogaenjem. Stvaranje kulta umrlog voe (Ljenjina) inilo je presedan za irenje kulta ivog voe Staljina. Vrhunac irenja bila je druga polovica 30-ih, proeta unutar-partijskim istkama.

Buharin je bio predsjednik Kominterne. Ljenjin ga je zvao miljenikom partije. Ostao je jedina istaknuta linost koje se Staljin mogao pribojavati. 7 Kirov je bio predsjednik kom. partije u Petrogradu 8 Njemaka obavjetajna sluba (SD-podreena SS-u) pod vodstvom Reiharda Heidricha je izravno utjecala na taj dogaaj.

Kongres je imao najveu vlast u partiji. Trebao se odravati svake godine. Kongres je birao Centralni komitet. CK sastojao od lanova i kandidata. Potonji nisu imali pravo glasa. Postupno su znaaj dobivali manji organi CK (Politbiro, Organizacijski biro i Sekriterijat). Politbiro inilo je najue vodstvo partije. Staljin je kao generalni sekretar sebi podinio dravni aparat, kontrolu nad kadrovskim kretanjem u partiji i dravi i unutarpartijsku obavjetajnu slubu te je smanjio ulogu svih kolegijalnih institucija. Staljin je igrao ulogu vrhovnika sovjetske vlade i svih centralnih institucija. Stvoren je Komsomol (Komunistiki savez omladine do 18 godina). lanstvo u njemu postalo je faktiki obavezno kao i u organizaciji pionira. U asopise, novine, tisak, radio i ostala sredstva masovnih komunikacija je uvedena cenzura. Obrazovanje i znanost postupno su pacificirani. U kulturi i umjetnosti obvezatan je postao novi stil socijalistiki realizam. U duhovni ivot utisnuta su obiljeja ateizma. Razarane su crkve. Spaljene su mnogobrojne ikone. Ubijena su ili poslana u logor veina sveenika Drugi stup komunizma - aparat sigurnosti. NKVD - Narodni komesarijat unutarnjih poslova (obina policija) i VK - operuska izvanredna komisija - sluba politike sigurnosti pod vodstvom Felixa Dzerinskog. 1918 provodio se masovni crveni teror.1922 VK je pretvoren u GPU (Glavna politika uprava). GPU je brojio 250.000 pripadnika koji su provodili teror tijekom kolektivizacije. Nakon smrti elinog Felixa 1926. Staljin je preuzeo vodstvo GPU. 1934. ono je ukljueno u NKVD te uzeo upravu Gulaga. efovi tih slubi redovito se mijenjali. Trei stup sustava - Crvena armija. Ministar za vojne i pomorske poslove od 1918. Bio je Lav Trocki (drugi iza Ljenjina). Poloaj vojske na poetku je bio jako snaan. 1925. konano je u Meksiku ubijen Trocki. Njega je zamijenio Mihail Frunze koji je nakon nekoliko mjeseci umro u nerazjanjenim okolnostima. Staljin je zatim postavio svog povjerenika Klimenta Voroilova (antitalent za vojne poslove). Voroilov zamjenik je bio maral Tuhaevski, koji je zbog svojeg autoriteta i popularnosti represiran kao i nekoliko tisua oficira razliitih inova. SSSR je to platio izgubljenom pobjedom u zimskom ratu s Finskom 1939. i paklom 1941-1945. 5. Komunizam u drugom svjetskom ratu Sukladno sporazumu Molotov - Ribbentrop SSSR zauzima istona podruja Poljske. 1940. pripojeni su Latvija, Litva i Estonija. Rumunjska je prisiljena vratiti Besarabiju i sjevernu Bukovinu. Na novoosvojenim podrujima NKVD je provodio velike istke (politiara, intelektualaca, sveenstva). Komunistike partije Njemake, ehoslovake i Austrije podrali su zajednikim manifestom lojalnost prema SSSR-u i Staljinu. Krivicu rata bacali su na Francusku i Englesku. Francuska kom. partija ne samo da je prihvatila pakt Ribbentrop-Molotov, ve je pozvala na sabotiranje rata i suprotstavljanje vlastitoj vladi, na bratimljenje s njemakim vojnicima. Francuska vlada zauzvrat je stavila kom. partiju izvan zakona. Njemaki napad na SSSR 22. lipnja 1941. bio je potpuno iznenaenje. O tome svjedoi niz poraza sovjetske vojske u prvim godinama rata. Promijenila se politika linija. Glavni element propagande postao je ruski patriotizam. Crkva dobila iru slobodu djelovanja. Poela se reorganizirati i vojska. Rat vie nije bio imperijalistiki s obje strane. Vodio se protiv faizma, za obranu svih vrijednosti ovjeanstva. SSSR je priznao Poljsku, puteni su poljski ratni zatvorenici od kojih je formirana tzv. armija generala Andersa. Odmah nakon izbijanja sovjetsko-njemakog rata, europski komunisti mahom su promijenili liniju. Francuski komunisti postali su najei neprijatelji okupacije i vlade Vichy. Talijani su osnovali Komitet akcije. U SSSR-u obuavao se poljski emigrantski kadar, koji je nakon

to je padobranima ubaen u zemlju trebao poetkom 1942. obnoviti komunistiku partiju. Organizirali su se Nacionalni fronti za borbu protiv faizma. 1943. rasputena Kominterna. Europske komunistike partije dobile su za vrijeme rata odreeni stupanj autonomije. Komunisti su sa svojom dugom tradicijom ilegalnih ili polulegalnih akcija - bili najbolje pripremljeni za podzemnu borbu protiv okupatora. 1943. poelo se konkretnije razmiljati o poslijeratnom ureenju Europe. Sovjeti su htjeli sauvati teritorije osvojene 1939.-1941. Poljsko pitanje bilo je najaktualnije to dovelo do povlaenja armije Andersa iz SSSR-a, a 1943. SSSR je prekinuo odnose s poljskom vladom u izbjeglitvu. U SSSR-u je formirana nova vojska, pod vodstvom poljskih komunista. Francuska Nacionalna fronta, trudei se izbrisati sjeanja na svoju defaistiku politiku, je postala najvea snaga pokreta otpora kroz djelovanje oruanih odreda slobodnih strijelaca i partizana, te uspjela stei legendu partije strijeljanih. 1944. predstavnici kom. partije uli su u londonski Komitet narodnog osloboenja, koji se pripremao da se nakon osloboenja Francuske pretvori u meustranaku vladu. Talijanski komunisti, nakon kapitulacije Italije i okupacije njemake vojske sjevernih dijelova drave, ostali su po strani, sve dok se iz Moskovske emigracije nije vratio njihov voa i donio nove naputke. Komunisti su se ukljuili u oruani otpor i uli u koalicijsku vladu. U veini europskih zemalja komunisti su bili glavni pokret otpora njemakim okupatorima. Jedino u Poljskoj kom. partija, obnovljena 1942. je bila slabija i esto je nailazila na otpor domaeg stanovnitva. Zato je 1944. Staljin odbio pomoi ustanku u Varavi, to je Nijemcima omoguilo razaranje glavnog sredita nekomunistikog pokreta otpora. Tijekom 1944., 1945. Crvena armija je zauzela Rumunjsku, Bugarsku, Maarsku, ehoslovaku. Svugdje su formirane viestranake vlade pod kontrolom komunista. 6. Raanje bloka Poslijeratna popularnost komunizma proizlazila je iz uvjerenja da se on u svojim temeljnim koncepcijama pokazao uspjenim protivnikom faizma. Jo je uvijek bilo svjee sjeanje na gospodarsku krizu 1929. Mnogi radnici i jo vie intelektualci vidjeli su put prema budunosti upravo onako kako su predlagali komunisti preko nacionalizacije gospodarstva i njegovog podreivanja pravilima planske ekonomije. Svugdje, gdje je stigla Crvena armija zapoele su komunistike promjene: obrauni s faistima, Nijemci su irom Europe liavani imovine i iseljavani, ponegdje i brutalno tretirani. Na isti nain Poljaci su se obraunavali s Ukrajincima. Napadani su protivnici komunizma, unitene su sve politike i vojne ilegalne skupine. Velike represije su pogodile Poljsku, gdje je bio jak protukomunistiki pokret. U Jugoslaviji kao kolaboranti tretirani su ne samo stvarni suradnici Njemake i Italije,ve u prvom redu hrvatski ustae i srpski etnici. Za komunistike promjene karakteristino je i stvaranje razliitih fronti i blokova. U njih su ukljuene profesionalne, enske, omladinske organizacije pod dominacijom komunista. Na takav nain pobjeivali su na izborima ili referendumima nekomunistike partnere. Najvei uspjeh postigla je Narodna fronta Jugoslavije, gdje su nakon pobjede na izborima zabranili svaku polit. djelatnost izvan fronte. U Albaniji je osnovana Demokratska fronta, u Bugarskoj Domovinska fronta. Rumunjski Blok demokratskih stranaka i poljski Demokratski blok imali su slabe pozicije te odgaale izbore. U ehoslovakoj su voe koalicijske vlade postali komunisti. U tim zemljama nastojalo se unititi sve stranke koje nisu pristajale na pristupanje fronti ili bloku ili koje su osporavale komunistiku dominaciju u njima. Koristili su se optubama: za kolaboraciju s nacistima, veleizdaju, pijunau, diverziju. Na izborima se primjenjivao teror i krivotvorenje.

U Bugarskoj je 1946. ukinuta monarhija, na izborima su pobijedili komunisti, koji sljedee godine ukidaju opoziciju. U Rumunjskoj je slijedio isti scenarij. Monarhija je ukinuta 1947., komunisti dolaze na vlast. U Maarskoj komunisti ulaze u blok sa socijaldemokratima te 1947. pobjeuju na izborima, zabranjuju povratak premijera Ferenca Nagyja, oporbene stranke su prisiljene na poslunost. U Poljskoj su izbori 1947. provedeni u ozraju terora i krivotvorenja. Voa Poljske seljake stranke bjei iz zemlje. Vlast preuzimaju politiari skloni komunistima. U ehoslovakoj komunisti izvravaju akciju s karakterom dravnog udara. Uzimaju pod kontrolu ministarstvo unutarnjih poslova te organiziraju naoruanu narodnu miliciju koja izlazi na ulice. Pod tim pritiskom Bene pristaje na promjene u vladi. Vladu osvajaju politiari skloni komunistima. Protivnici su uhieni ili odlaze u inozemstvo. 1947. u Istonoj Njemakoj komunisti su si uz pomo sovjetske vlade osigurali politiki monopol. U posljednjoj etapi promjena socijalisti i socijaldemokrati su bili prisiljeni stopiti se s komunistima te tako izgubiti svoje organizacijsko i ideoloko vodstvo. (Ujedinjenje radnikog pokreta). Zemlje pod sovjetskim patronatom nazivane su narodnim demokracijama. Svugdje je provedena radikalna agrarna reforma i nacionalizacija velike industrije i banaka. Cenzorska ogranienja imala su iskljuivo politiki karakter. Na parlamentarnim izborima Italije, Francuske, Belgije i Finske komunisti su dobivali masovnu podrku. Jedino su u Grkoj komunisti nakon graanskog rata doivjeli potpun neuspjeh. U Francuskoj i Italiji komunisti su sudjelovali u vladajuoj koaliciji. SSSR se tada nalazio u tekoj gospodarskoj krizi. U Ukrajini su ljudi ponovno masovno umirali od gladi. Uz sve to provodile su se masovne represije nad stanovnitvom koje je suraivalo s Nijemcima. Cijeli narodi su optuivani za veleizdaju te su seljeni u azijski dio sovjetske drave. Sovjetski zarobljenici i prisilni radnici u Njemakoj masovno su deportirani u logore. Kultura i znanost su bili potpuno podinjeni sistemu (danovina- inicijator Andrej danov). Ojaani oficiri i marali prebaeni su na nevane pozicije (ukov). 1947. je u Poljskoj uz prisutnost predstavnika devet komunistikih drava osnovan Kominfrom ili Informbiro (njegovo glasilo je asopis Za trajni mir, za narodnu demokraciju Beograd). 7. POSLJEDNJE GODINE STALJINIZMA Nakon 1948, nema represija kao prije, ali se ipak provode istke meu redovima lanova partije. Uklonjena je ljeningradska grupa na elu s Nikolajem Voznisenskim. Time su se okoristili Georgij Maljenkov i Lavrentij Berija (ef NKVD-a: narodni komisarijat unutarnjih poslova) U dravi neophodnim postaje stvaranje atmosfere ugroenosti. Staljin ima besprijekoran autoritet. Naoruavanje je dobivalo sve vei znaaj: 1949. SSSR je stvorio atomsku bombu, a 1953 proizvodi hidrogensku bombu. Nakon fijaska sovjeta u blokadi Berlina od lipnja 1948. do svibnja 1949. u Europi nama veih sukoba. Sukobi su nastavili u Koreji, gdje je rat zapoeo na inicijativu Staljina. U narednim godinama razvila se antisemitska kompanija sa ciljem da okrivi njih za sve neuspjehe i niski nivo ivota irokih masa. Vrhunac je dosegnula 1952. kad su ubijeni najistaknutiji predstavnici idovske kulture u SSSR-u. Tim putem uklanjali su se i neugodni politiari. Od 1948. poelo je razdoblje ponovne centralizacije komunizma, ali u europskim dravama. Prestalo se raunati na vee uspjehe europske revolucije. Zapadni komunisti su igrali pomonu ulogu u hladnom ratu, trebali su naruavati jedinstvo zapadnog saveza.

Sovjeti su kao prvo raunali na Jugoslaviju9 koju je vodio Broz Tito. Napetosti izmeu Beograda i Moskve pojavile su se ve 1945. godine, ali Jugoslavija je do 1948. bila uvijek privrena sovjetima. Tada se stanje promijenilo zbog pokuaja sovjetskih savjetnika da se bez naputka centrale mijeaju u unutarnju politiku Jugoslavije. Jugoslavija (dalje u tekstu - Juga) je odgovorila ograniavanjem slobode savjetnika. Na to ih je SSSR opozvao. U lipnju 1948. u Bukuretu organizirana je sjednica Informbiroa, koja se trebala obraunati s jugoslavenskim vodstvom. No, ono je odbilo doi na zasjedanje. Vodstvo je jednoglasno osueno. Prekid odnosa utjecao je i na trgovake veze. Sva srea da je Juga bila ekonomski povezana sa zapadnim dravama. Vodstvo je poelo odstupati od staljinistikog naina ureivanja drave. U svim ostalim zemljama bloka pod utjecajem sovjeta poele se provoditi reformi: izgradnja teke industrije, istiskivanje privatnog vlasnitva, znanost, kultura i umjetnost podreeni su slubenoj doktrini, provodile su se represije. (Maarska, Poljska, ehoslovaka stotine tisua ljudi su represirani). Politike istke najvie su pogodile Poljsku, gdje su zbog suprotstavljanja potpunog podreivanja sovjetima zatvoreni gen. sek. partije Wladislaw Gomulka i njegovi sljedbenici. Okrivljeni su, kao i uvijek, za veleizdaju, pijunau itd. U Bugarskoj je isto tako okrivljen i ubijen vicepremijer Traio Kostov. U Maarskoj je okrivljen ministar vanjskih poslova Laszlo Rajk. U ehoslovakoj su okrivljeni: voa slovakog ustanka 1944 Gustav Husak, voa prakog ustanka 1945- Jozef Smrkovsky te bivi ministar vanjskih poslova Vladimir Clementis i druge vane politike figure. Razloge za krivnju ekih komunista najee su nalazili u njihovim biografijama. U Istonoj Njemakoj nije bilo unutarpartijskih represija irih razmjera. Uglavnom su se komunistiki reimi u Istonoj Europi nalazili pod potpunom kontrolom Moskve. Zapadni su komunisti osim podrke Staljina imali i svoju liniju u hladnom ratu. Svugdje su naglaavali svoje protivljenje amerikoj ekspanziji kao i opasnost od amerike pripreme za nuklearni rat. Zato su se aktivno borili za mir. Pogotovo nakon kongresa intelektualaca u Wroclawu 1948., koji se kasnije pretvorio u stalnu meunarodnu organizaciju pod upravom komunista preko Svjetskog vijea mira (osnovanog 1950). Imali su snaan utjecaj na javnost preko svojih apela: za zabranu koritenja nuklearnog oruja, za sklapanje mira izmeu velesila, za zavretak rata u Koreji, i potpisivanje mirovnog ugovora s Njemakom. 8. PRVA KRIZA 5.03.1953. umro je Staljin. Njega je naslijedio Nikita Hruov, a premijerom je postao Maljenkov. Svi su znali da je potrebna promjena politike linije. Kako bi se osigurali od utjecaja Berije (ef MUP-a), protiv njega je skovana urota. Ubrzo je on uhvaen zajedno s velikom grupom slubenika organa sigurnosti. Svi su pogubljeni. To je bio posljednji obraun unutar sovjetske elite vlasti. Proveden je niz reforma. Zaustavljena je antisemitska kompanija, i amnestirane su pojedine kategorije zatvorenika. Hruov je poeo provoditi reforme poljoprivrede koje su se pokazali neuspjelima. Teka industrija jo uvijek veim dijelom sluila naoruavanju, emu se suprotstavio Maljenkov jer ju je htio preusmjeriti na potrebe stanovnitva. Zato ga tom prilikom Hruov zamjenjuje Bulganinim i tek tada postaje neupitnim voom partije. Tada se smirilo stanje u Koreji, potpisano je primirje. Iste 1953 godine obnovljeni su diplomatski odnosi s Jugoslavijom. 1955 godine potpisan je ugovor s Austrijom te
9

Znate,al eto: Jugoslavija je bila jedina zemlja u kojoj su komunisti doli na vlast bez sovjetske pomoi.

Sovjetski savez poeo je povlaiti svoje snage iz te zemlje. Iste godine u Beogradu Hruov je priznao pravo Jugoslavije u sukobu 1948. godine. 1953. u Istonoj Njemakoj partija je pripremila promjenu politike linije proglaenjem novog kursa. eljela se ograniiti izgradnja teke industrije i tako ubrzano poboljati ivotni standard. Novi kurs pripisivan je uglavnom Beriji. Meutim, vijesti o promjeni politike linije izazvale su demonstracije u Berlinu i drugim gradovima, to domai komunisti nisu mogli obuzdati. Intervenirala je Crvena armija te je umjesto liberalizacije dolo do zaotravanja represija. Ista tako je i Maarska bila odabrana za eksperiment Novog kursa. Zadatak provoenja promjena dobio je premjer Imre Nagy, Rakosijev konkurent. Meutim on je uskoro zapoeo nastupati s tezama o potrebi prestanka represija, rehabilitacije njihovih rtava i odstupanja od hladnog rata, zato je 1955 godine uklonjen sa svih poloaja a punu je vlast ponovo dobio Rakosy. Veliki zaokret u politici je poeo 1956. godine na XX kongresu Komunistike partije SSSR-a na kojem je Hruov osudio Staljina i razbio njegov kult linosti, iznijevi u javnost represije nad partijskim kadrovima 30-ih godina. Ali nije iao daleko izvan tih represija. Time je Hruov htio dobiti podrku komunistikih elita u dravama sovjetskog bloka i u samom Sovjetskom savezu. Uskoro nakon kongresa rasputen je Informbiro, kompromitiran borbom protiv titoizma. A u Poljskoj, preko koje je hruovljev referat dopao u ruke stranih novina, nakon snanih nemira, na vlast se vratio Gomulka. U Maarskoj je nakon XX kongresa SSSR Rakosy dao ostavku. Njega je zamijenio Gero. Demonstracije u Budimpeti su se pretvorile u narodni ustanak. Tek su tada Nagyju dopustili da zauzme mjesto premijera. Ali Gero je ipak pozvao jedinice Crvene armije. Ustanak je uguen u krvi a vodstvo partije je preuzeo Kadar. Maarska revolucija i njezino krvavo guenje zatvorili su razdoblje prve krize komunizma koja je zapoela Staljinovom smru. Jo je 1949 stvoren SEV savez za uzajamnu ekonomsku pomo, koji je prethodio novoj vojnoj i politikoj tvorevini iz 1955. Varavski ugovor. Obje organizacije su se nalazile pod dominacijom Sovjeta. 9. KOMUNIZAM HRUOVLJEVOG RAZDOBLJA U razdoblju od 1956. do 1957. dolo je do zaotravanja unutarpartijskih sukoba. Voe su se razilazile zbog reforme gospodarstva. Hruov je htio odreenu decentralizaciju, a protivnici (antipartijska grupa) su zastupali krajnju centralizaciju i htjeli su zamijeniti vou. Meutim njima je to nije uspjelo zbog snane podrke vojske i KGB-a Hruovu. Tako su iz Centralnog komiteta izbaeni Maljenkov, Molotov i Kaganovi. Zatim je Hruov smijenio s poloaja svoje najblie suradnike, zaslune za njegov uspon. Na XXII kongresu partije 1961. godine ponovo je kritiziran Staljin, te je njegova mumija izbaena iz Mauzoleja. Posljedicom tog kongresa bila je i liberalizacija cenzure. Na poetku Hruovljevog vladanja poboljali su se odnosi sa zapadnim dravama i sa SAD-om, pogotovo nakon dolaska Nixona u Moskvu i posjeta Hruova SAD-u. Razdoblje krize je zapoelo prepiranjima oko statusa Zapadnog Berlina, i rezultiralo se izgradnjom zida 1961. godine. Drugo krizno arite bio je Bliski istok. Nakon Sueske krize 1956. Egipat i Sirija, ujedinjeni na neko vrijeme u Ujedinjenu Arapsku Republiku, pod okriljem SSSR-a, nale su se u sukobu s Izraelom i zapadnim dravama. Meunarodnoj napetosti jo su vie doprinijeli dogaaji na Kubi. Castro je, skinuvi s vlasti Fulgencija Batista, zatraio pomo SSSR-a, kako bi se osamostalio od SADa. Ovdje je zbog sovjetskih nuklearnih raketa dolo do najdublje krize tijekom hladnog rata.

Za Hruovljevo razdoblje karakteristina je i utrka na podruju istraivanja svemira. SSSR je lansirao prvi umjetni satelit 1957.,a prvi let ovjeka u svemir je obavljen 1961. (Juriy Gagarin). Zbog mnogobrojnih imbenika i rezultata vanjske politike hladnjeli su odnosi sa europskim komunistima, Jugoslavijom te je na kraju postao oit sovjetsko-kineski sukob. Albanija je izala iz Varavskog pakta ;( , preavi na stranu Kine. U Maarskoj Kadar je sauvao vlast zahvaljujui podrci Hruova. Nagy i nekolicina njegovih suradnika su pogubljeni. Represije su trajale do 1959. godine. Nakon XXII kongresa Kadar je dopustio liberalizaciju pod parolom tko nije protiv nas, s nama je ali ipak je bila ogranienog karaktera. Rumunjska je teila smanjiti ovisnost o Moskvi, jer si je mogla to dopustiti zahvaljujui politikoj igri izmeu SSSR-a i Kine. U Bugarskoj, ehoslovakoj i Istonoj Njemakoj nije se mnogo dogaalo. Moskva je zauzeta ostalim problemima i nije puno traila od njih. Hruov je bio zadovoljan mirom u tim zemljama. X. STABILIZACIJA I TRAENJE SIGURNIH PUTOVA 1964. antipartijska grupa, ovaj put uz podrku vojske i KGB, je uspjela natjerati Hruova na potrebu odlaska u mirovinu (umire prirodnom smru 1971). Prvi sekretar, a od 1966 generalni sekretar postaje Leonid Brenjev. Vanu ulogu imaju i drugi lanovi ueg rukovodstva, premijer Aleksej Kosigin, predsjednik Vrhovnog vijea Nikolaj Podgornij, glavni ideolog Mihail Suslov, ministri obrane Radion Malinovskij i Andrej Greko, ef KGB-a Jurij Andropov. Iako su 1965. godine pokrenute nove reforme, (ukinuti su hruovljevi sovnarhozi (savjet narodnog gospodarstva) i ponovo je uspostavljeno centralizirano upravljanje), dominirala je potreba stabilizacije i nesklonosti promjenama i riskantnim potezima. Na odnose sa zapadom nije bitno utjecalo zaotravanje odnosa u Indokini, gdje su vijetnamski komunisti uz podrku SSSR-a pokrenuli oruanu akciju zauzimanja podruja Junog Vijetnama, Laosa i Kambode. Zatopljenje u Europi zaustavljeno je izbijanjem rata na Bliskom Istoku, gdje je SSSR odluno podupirao arapske drave, dok su zapadne zemlje stale na stranu Izraela. Stabilizaciju su remetili i odjeci sovjetsko-kineskog sukoba. To je koristila Rumunjska te zajedno s Kinom, Jugoslavijom i Albanijom odbila sudjelovati na moskovskoj konferenciji kom. partija 1965. Pad Hruova bio je veliki udarac za Kadara, ali on je uspio sauvati vlast, provodei uspjene gospodarske reforme. U ehoslovakoj je postojala izuzetno konfliktna situacija. Razmjeri staljinistikih represija bili su vrlo veliki, a nedostatka obrauna tj. destaljinizacije nije bilo zato to je u to bila umijeana i vladajua elita (Navotny).10 Drugim uzrokom napetosti bile su slovake tenje za federacijom. Sve je to dodatno zainila gospodarska kriza iz 1962. godine. Tek 1967. dolo je spajanja svih triju tendencija koje su bile kritine u odnosu na dotadanju partijsku liniju. Lider opozicije postao je Aleksandar Dubek koji je otro napao Navotnog. Dubek je uivao dobar glas u SSSR-u. Podrao ga je u sukobu s Kinom. Tajno se susreo s Brenjevim koji je sukob ekih komunista nazvao njihovim unutarnjem problemom. Ubrzo je Dubek postao prvi sekretar. Zastupao je odreene reforme ali ih nije mogao provesti, jer su ga blokirale pristae centralistikog gospodarstva koje on nije mogao zamijeniti zbog obeanja Brenjevu. Tako se naao u kripcu meu svojim pristaama i centralistima, a kasnije i pod pritiskom susjednih komunistikih zemalja zbog
10

U Bugarskoj su ve 1956. rehabilitirane rtve komunistikih krugova. Isto se dogaalo u Rumunjskoj za vrijeme Gheorhiu-Deja.

toleriranja antisocijalistike slobode djelovanja medija. Zato su za 1968. godinu planirane vojne vjebe u ehoslovakoj. Pristae reforma i slobode govora (bivi kolege Dubeka) objavili su Manifest 2000 rijei u kojem su traili demokratizaciju. To je izazvalo gnjev Brenjeva. U zraku je visjelo pitanje sovjetske intervencije. -=vremenski razmak=- Istovremeno s vojnom intervencijom spremao se i vojni udar. Novo vodstvo bi trebalo zatraiti pomo i tako legitimirati intervenciju. Meutim, dravni udar nije uspio. Vojska je uhvatila Dubekove kolege i odvela ih u Moskvu. Stanovnitvo je prualo pasivni otpor. Predsjednik Sloboda, odbio je podrati intervenciju te su organizirani pregovori. Pod pritiskom Moskve, prihvaeni su uvjeti. Postupno je smijenjeno rukovodstvo drave kao i sam Dubek 1969. U ehoslovakoj je proveden val nove vrste represija. Stotine tisua su dobile otkaz iz partije, s posla, uvedena je stroga cenzura, neposluni su uhoeni i sasluavani. S Poljskom SSSR u tom periodu nije imao velikih problema. Vana je samo 1968. godina kada je u Poljskoj s podrkom narodnih masa, intelektualaca i studenata pokrenuta estoka antisemitska kampanja. XI. DESETLJEE STAGNACIJE Nakon Prakog proljea 1968. lider SSSR-a odrao je govor koji je shvaen kao doktrina Brenjeva. Po tome su bratske zemlje imale pravo vojne intervencije u drugoj dravi bloka u sluaju opasnosti za sigurnost socijalizma i to bez dobivanja suglasnosti te zemlje. Usprkos poetnom uznemirenju, javnost u zapadnim zemljama uskoro se pomirila s tom doktrinom jer su u odreenoj mjeri zapadni politiari ve priznali podjelu Europe i njezin istoni dio. Drave komunistikog bloka oito su ekonomski zaostajale za zapadnim dravama, u prvom redu po uvoenju modernih tehnologija. Neuspjenima su se pokazali pokuaji uvoenja gospodarskih reformi. Sovjetska vojska je bolno doivjela dva poraza Egipta 1956. i 1973. godine kojeg je podravala u naoruanju i savjetnicima. Uz sve to, sovjeti su doivjeli poraz u utrci istraivanja svemira kad su se Amerikanci 1969. spustili na mjesec. U globalnoj politici prevladavala je politika koegzistencije utemeljena na priznanju podjele Europe tj. izbjegavanju primjene sile meu dravama te gospodarskoj i znanstvenoj suradnji. Prvi snaan znak te linije bili su ugovori izmeu BRD (Zapadna Njemaka) i SSSR-a, a zatim izmeu Poljske i BRD. Vrhunac te politike bila je konferencija u Helsinkiju kada su europske drave, Kanada, SAD i SSSR potpisale deklaraciju o europskoj sigurnosti i suradnji. Drave istonog bloka su tretirale tu deklaraciju kao velik uspjeh jer je ona podrazumijevala razvoj gospodarskih odnosa, razmjena tehnologija i kredite. Zapadni uspjeh je bio u treoj koari: opeprihvaena prava ovjeka i graana. SSSR je slabo iskoristio priliku reorganizacije gospodarstva i nije izveo ekonomski skok. Vojna industrija je i dalje dominirala nad ostalim granama. Istok je, kao i Zapad, prihvatio podjelu Europe i tako se podruje utjecaja trailo na udaljenim podrujima kao to su Angola, Etiopija, Somali, Vijetnam. Kljunim podrujem za povezivanje Bliskog istoka i zemalja jugoistone Azije smatrao se Afganistan. Komunisti, inspirirani iz Moskve, izveli su 1978. dravni udar. Sljedee godine u zemlju je ula Crvena armija, zapoevi jednu od najtraginijih katastrofa u svojoj povijesti. Politiku koegzistencije drave istonog bloka su razliito shvaale. Jedni su je nastojali iskoristiti, dobivajui gospodarske koristi, ak i pod cijenu odreene liberalizacije u zemlji. Drugi su suradnju sa

Zapadom smatrali opasnou. Nova linija je najvie pomogla maarskim komunistima. Stimulirale su se ve zapoete gospodarske reforme, rasle su plae i ivotni standard. Reforme su bile zaustavljene polovicom sedamdesetih. To je bilo povezano s energetskom krizom na Zapadu. Zemlja je padala u sve vee dugove i ekonomsko stanje se pogoravalo. Po nalogu iz Moskve Poljska je nakon potpisivanja dogovora sa BRD pozitivno reagirala na signale zapadnonjemake Ostpolitik. Raunalo se na gospodarsku suradnju. Reforme su zapoele sniavanjem ivotnog standarda, zbog ega su izbili nemiri u Gdansku i cijelom Primorju. Krvavi sukobi zavrili su se smjenom Gomulke i njegovih suradnika. Njegovo mjesto zauzeo je Gierek koji je najavio promjenu partijske linije. Nekoliko godina inilo se da je Poljska zemlja gospodarskog uda. Nisu provedene gospodarske reforme, ve su mogunosti politike koegzistencije iskoritene za uvoz zapadnih tehnologija, pod kreditnim uvjetima. Meutim, energetska kriza je jo jae pogodila Poljsku nego Maarsku. Gospodarstvo optereeno otplatom dugova se suoilo se s opasnou sloma. Cijene su narasle, to je izazvalo odreene nemire nakon kojih su cijene vraene. Poljska i Maarska su bile prve drave Istonog bloka koje su suraivale sa Zapadom sukladno s politikom koegzistencije. Poljska je svoju liberalizaciju platila time to je u ustav 1975. godine unijela formulaciju koja ju je neraskidivim prijateljstvom vezivala sa SSSR-om, to izazvalo mnogobrojne proteste intelektualnih grupacija. Po prvi put u povijesti komunizma opozicija je dobila odreenu mogunost djelovanja jer partija nije mogla ograniavati slobodu ili brutalno guiti demonstracije zbog obveza, u prvom redu financijskih, prema zapadnim dravama. Istovremeno se pogoravalo stanje u gospodarstvu. Unutar partije jaale su dvije suprotstavljene tendencije, prva - vrsta ruka u gospodarstvu, obraun s opozicijom i disciplina, a druga - sporazum s opozicijom i Katolikom crkvom, liberalizacija, gospodarske reforme. U DDR-u (Istona Njemaka) Ulbrichta je zamijenio Honecker koji nastavlja politiku represivnosti i snanije indoktrinacije nego u drugim zemljama bloka. DDR je ojaao nakon zapadnog priznanja te uspjeno izaao iz gospodarskih problema 70-ih godina uz pomo Zapadne Njemake. U Rumunjskoj Ceausescu je centralistiki upravljao ravnoteom gospodarstva koja se polovicom 70-ih slomila. Sniene su plae i uveden je sistem bonova. Rumunjska se 1968. suprotstavila intervenciji u ehoslovakoj, a 1972. zakonom o obrani zemlje i doktrini Brenjeva. Najmanje se stvari dogaalo nakon zavretka istki u ehoslovakoj, kao i u Bugarskoj koja je cijelo vrijeme najvjernije slijedila svaki sovjetski korak. U Pragu je vrstom rukom vladao Husak, a u Slovakoj Slovak. ehoslovaka iz politikih razloga nije dobila veih kredita od Zapada. U Jugoslaviji su u tom razdoblju ojaale separatistike tenje Hrvata i Albanaca. 1971. Tito je smijenio presamostalno hrvatsko vodstvo. Isto tako je postupio i s liberalnim politiarima Slovenije i Srbije. 1974. godine bio je donesen novi ustav koji je dao veu samostalnost i autonomiju republikama te istovremeno osigurao Titu doivotno predsjednitvo. Jugoslavensko gospodarstvo, koje je vie od bilo koje druge komunistike drave bilo povezano sa Zapadom, cvalo je u ovom razdoblju. Titova smrt 1980. otvorila je novo razdoblje u povijesti jugoslavenskog komunizma. XII. PROPADANJE KOMUNIZMA Propadanje je zapoelo u Poljskoj koja se bunila 1956, '68, '70, '76 godine. Gierekova ekipa je bila bespomona prema sve dubljoj gospodarskoj krizi u drugoj polovici 70-ih godina. Aparat nije htio ogranienja birokratskog upravljanja gospodarstvom i nije pristajao niti na irenje politikih sloboda, to bi oznaavalo smanjenje njegovih ovlasti. 1980. godine zapoeli su trajkove. Kako bi se dobilo na

vremenu, trajkaima je poveana plaa. Zatim su izbili trajkovi u Primorju. Aparat je morao pristati na stvaranje nezavisnih radnikih sindikata. Tako je nastala viemilijunska Solidarnost, sposobna vriti trajni pritisak na vlast. Smijenjen je Gierek. U studenom vlast je poela pripreme za uvoenje ratnog stanja kako bi razbili Solidarnost. Moskva nije namjeravala intervenirati zbog iskustva u Maarskoj, ehoslovakoj, Afganistanu i zbog unutarnje gospodarske krize. 1981 premijerom, a uskoro i prvim sekretarom Centralnog komiteta je postao Wojciech Jaruzelski. U noi s 12. na 13. prosinca 1981. godine uvedeno je ratno stanje, a vlast je preuzela vojna hunta. Uhvaeni su glavni aktivisti Solidarnosti, prekinuta je telefonska mrea te je zabranjeno kretanje stanovnitva izvan mjesta prebivalita. trajkovi poduzea su ugueni silom. Pacifikacija Solidarnosti nije dovela do restauracije komunistike ideologije, a nije ni do porasta represivnosti sustava. 1982. umro je Brenjev. Njega je zamijenio bivi ef KGB-a Juriy Andropov. Znao je sve to se dogaa u bloku. 1984. njega je zamijenio Konstantin ernjenko. Obojica su bila bolesna, pa moda su zato i odabrani za genseke? Usprkos stagnaciji Maarska je posjedovala veu slobodu govora i kakvu takvu opoziciju. U Rumunjskoj gospodarska kriza i rast cijena rasli su paralelno s nacionalistikom propagandom protiv SSSR-a. Stradali su i Maari. Stanovnitvo je podvrgnuto jakim represijama. U Jugi je tek nakon smrti Tita zaivio ustav iz 1974. godine. Ravnotea vienacionalne drave trebala je biti ouvana kroz komplicirani sustav kolektivnog vodstva i personalnu rotaciju u vrenju najviih dunosti. 1985. umro je ernjenko, a njega je zamijenio Mihajil Gorbaov, najmlai gensek. Poeo je sa borbom protiv alkoholizma. S time nije postigao nita osim antipatije mukog djela stanovnitva. Zatim je poela perestrojka (preureenje), najprije u gospodarstvu (produktivnost, kvaliteta, disciplina, modernizacija). Sve je to zasjenila katastrofa na nuklearnoj elektrani u ernobilu 1986. godine. Sljedea parola je bila glasnost koja je naila na veliko odobrenje u intelektualnim krugovima. Tad se Gorbaov naao izmeu dvije suprotnosti: kritike cijele sovjetske prolosti te naruavanja pravila sustava i odustajanja od perestrojke i glasnosti te korekcije sustava. Gorbaov je kritizirao staljinizam, a promovirao je ljenjinizam, ali sadraj toga pojma nije bio jasan. Gorbaov se vjeto pokuavao snai u poziciji posrednika izmeu konzervativnih lanova sovjetskog vodstva i radikalnog predstavnika reformatora Borisa Jeljcina. Poloaj vojske je oslabljen zbog prihvaanja politike koegzistencije i zbog zaustavljanja utrke u naoruanju. Prema enevskom protokolu iz 1988. Crvena armija se trebala povui iz Afganistana do 15. 02. 1989. godine. U Poljskoj aparat je morao priznati Solidarnost kao partnera u pregovorima. 6.02. 1989. godine. organiziran je okrugli stol za kojim se trebalo raspravljati o situaciji u Poljskoj i donijeti zajednike odluke. To je bio poetak propadanja Poljskog, a s njim i meunarodnog komunizma kao politikog pokreta. U Maarskoj se komunizam takoer pribliavao kraju. Najvaniju ulogu tu su igrala dva impulsa: stagnacija u gospodarstvu i ocjena dogaaja iz 1956. godine. 1988 bolesnog Kadara zamijenio je Karoly Grosz. Pod pritiskom reformatora morao je uvesti politiki pluralizam. Nita bolje nije bilo ni s jugoslavenskim komunizmom. Najsnanije su se pokazivale srpske hegemonistike tendencije. 1986. godine Slobodan Miloevi postao je liderom partije i predsjednikom Srbije. Pod pritiskom srpskih nacionalista instalirana je njima sklona vlast u Crnoj Gori, zatim su pripojene Vojvodina i Kosovo. Tako je naruena ravnotea cijele Jugoslavije u korist Srba.

XIII. PAD KOMUNIZMA Partija Poljske i Solidarnost nisu bili svjesni posljedica svojih djelovanja. Komunisti su jo uvijek mislili da e moi odrati vlast u svojim rukama. U pregovorima je odlueno da e 65% mjesta u Sejmu (Donji dom) zauzeti komunisti a izbori e se odnositi samo na preostala 35% mjesta i na sva mjesta u Senatu (Gornji dom) koji je imao ograniene mogunosti. Sporazum okruglog stola predviao je legalizaciju Solidarnosti te zajedniko pokretanje gospodarskih reformi. Na izborima 1989. predstavnici Solidarnosti su zauzeli skoro sva ponuena mjesta. Jaruzelski je postao predsjednik. Za premijera je izabran Mazowiecki (predstavnik Solidarnosti). Komuniste su postupno potiskivali s vlasti. Ali u njihovim rukama ostali su kljuni resori: unutarnjih poslova i obrane. Iste godine promijenjen je ustav te je Poljska prestala biti zemlja narodne demokracije. Prihvaen je plan Balcerowicza (min. fin.) o uvoenju pravila slobodnog trita i privatizacije. Ljudi su masovno naputali partiju te traili njezinu demokratizaciju ili ak ukidanje. 1990. konano je prestala postojati Poljska ujedinjena radnika partija. Jaruzelski je smaknut s poloaja predsjednika. Sustav je propadao. Na dogaaje u Poljskoj ubrzo je reagirala Maarska. Ustanak iz 1956. priznat je kao revolucija. Partija je priznala uvoenje politikog pluralizma. Opozicija je dobila mogunost djelovanja Kljunim dogaajem je bilo uklanjanje graninih prepreka izmeu Maarske i Austrije koji su na svoj nain bili dijelom eljezne zavjese. (1989. godina.) Organizirani su pregovori partije i opozicije o stupnju promjene sustava. Demonstranti su pokopali Imre Nagy, ubijenog nakon maarske revolucije. Zatim su ograniene ovlasti efa partije. Uz njega su vladala jo trojica odlunih pristaa reformi. Nakon maarskog okruglog stola partija je otila jo dalje u ustupcima opoziciji nego u Poljskoj. Izbori su se trebali odrati bez svakih ogranienja. U meuvremenu uklonjen je naziv narodna demokracija. Na izborima za parlament 1990. pobijedila je antikomunistika opozicija. Maarska komunistika partija je rasputena 1989. godine. Umjesto nje, kako i u Poljskoj, osnovana socijaldemokratska partija. Neprihvaanje perestrojke u DDR-u utjecalo je na zahlaenje odnosa s Moskvom. U Njemakoj partije raslo je uvjerenje o potrebi osamostaljenja od sovjetskog patrona. U ljeto 1989. godine tisue graana DDR-a odluilo je napustiti zemlju preko Maarske ili ambasada BRD-a u Poljskoj i ehoslovakoj. Gorbaov je u Berlinu pozvao je drugove na reforme i upozoravao na negativne posljedice odustajanja od njih. Protesti stanovnitva bili su sve snaniji. Erich Honecker morao je popustiti. 8. studenog priznata su prava na putovanje u inozemstvo svim graanima DDR-a. Ali umjesto smirenja dolo je do masovnog prelaska stanovnitva Istonog Berlina u Zapadni dio grada ve sljedee noi. Tako je pao berlinski zid. Zatim su parolama demonstranata postali ukidanje komunizma i ujedinjenje Njemake. Za okruglim stolom odlueno je provesti demokratske izbore. Iako komunistika partija promijenila ime u Partiju demokratskog socijalizma, to je nije sprijeilo da konano izgubi vlast. Prije izbora 1990. godine, Gorbaov je prihvatio ujedinjenje Njemake. Na vijest o padu berlinskog zida i ukidanju komunizma u DDR-u na ulice Praga izali su demonstranti. Intervenirala je policija. Inicijativu je preuzela opozicija organizirana oko Karte 77. U Slovakoj oporba stvorila je Drutvo protiv nasilja. Zemlju su preplavili masovne demonstracije. Nakon prvih neuspjenih pregovora vlade s opozicijom, intervencija Gorbaova dovela je do pokretanja novih pregovora okruglog stola. U koalicijskoj vladi partija je trebala imati premijera i nekoliko ministara. Parlament je za predsjednika odabrao Dubeka, kojeg je Husak smijenio. Nakon Husakove ostavke za predsjednika je

izabran Vaclav Havel, nedavni zatvorenik. Na izborima 1990. komunisti su dobili samo 13% glasova i preli u opoziciju. U Bugarskoj je 1989. pojavili su se signali nezadovoljstva. ef partije Todor ivkov morao je dati ostavku te vlast su preuzeli pristae ustupaka prema oporbi. Ona je dobila legitimitet te mogla pristupiti pregovorima okruglog stola. Tijekom tih pregovora dogovoreno je uvoenje graanskih sloboda i demokratskog parlamentarizma. Na izborima 1990. pobijedili su postkomunisti tj. kako su se nazvalisocijalisti. Ali predsjednikom je postao voa oporbe elja eljev. Tek 1991 opoziciji je uspjelo potpuno potisnuti socijaliste s vlasti. Rumunjska je za razliku od drugih drava doivjela pravu revoluciju. Ceausescu i njegova ekipa nisu se namjeravali odrei vlasti usprkos napetostima koji su rasle pod utjecajem vijesti o perestrojki u Sovjetskom savezu i drugim dravama bloka. Rasli su i nacionalistiki tenje koji su bile usmjerene najprije protiv Maara. 1989 u Temivaru masakrirani su demonstranti. Ceausesku je sazvao manifestaciju nekoliko tisua ljudi kako bi preusmjerio negativne emocije naroda protiv Maara. Meutim, vladina demonstracija se pretvorila u prosvjedni miting, a zatim i u oruani ustanak u kojem se vojska ukljuila u borbu protiv slube sigurnosti. Vlast je uz podrku vojske preuzela Fronta nacionalnog spasa. Ceausesku je ubijen. Komunistiki sustav trebala je zamijeniti parlamentarna demokracija i trino gospodarstvo. 1990. svugdje se trailo povlaenje sovjetske vojske, rasputanje Varavskog ugovora i SEV-a. Te dvije institucije su rasputene 1991. godine. 1989. vlast u Albanije pokuala je provesti reforme. Zatim su zapoele demonstracije (studenti u Tirani) koji su prisilili komuniste na ustupke. Uvedena je sloboda politike djelatnosti i najavljeni su parlamentarni izbori. Na tim izborima su pobijedili komunisti koji se proglasili socijalistima. Odbacili su komunistiki program i poeli zagovarati trino gospodarstvo. Optueni za krivotvorenje rezultata izbora socijalisti su konano izgubili vlast na izborima 1992. godine. U Jugi 1989. godine zaotrili su se nacionalni sukobi. Slovenija je zatraila priznavanja prava na dravnu neovisnost. 1990. konano se raspalo jedinstvo Saveza komunista Jugoslavije. Podijelili su se na protivnike i pristae dubokih reformi. 1990 u Sloveniji je pobijedila demokratska koalicija koja je najavila proglaenje neovisnosti. Postkomunisti su to podrali, a njihov lider Milan Kuan postao je prvi predsjednik Sloveniji. U Hrvatskoj je takoer pobijedila opozicija. Predsjednikom je postao Franjo Tuman koji je podrao Sloveniju. Takoer je bilo najavljeno proglaenje neovisnosti. Najvei poraz su doivjeli komunisti BiH kad su na izborima dobili 10% mandata. Ipak je BiH odugovlaila s proglaenjem neovisnosti zbog straha od jaanja nacionalnih sukoba. Bolje je za komuniste proli izbori u ostalim republikama. U Makedoniji uspjeli su formirati novu vladu. Liderom je postao Kiro Gligorov. Makedonija je kao i BiH nastojala odrati reorganiziranu jugoslavensku dravu. U Srbiji komunisti su na izbori izali kao socijalisti te osvojili su veliku veinu u parlamentu. Liderom je postao S. Miloevi. U Crnoj Gori su takoer pobijedili komunisti. Nastali su sukobi dviju koncepcija: konfederativne (Slovenija i Hrvatska) i federativne (Srbija i Crna Gora). U lipnju 1991. Slovenija i Hrvatska priznali su neovisnost. Prvi sukobi su nastali u Sloveniji, ali se Beograd uskoro pomirio s secesijom najbogatije republike. Nakon odluke Hrvatske, pojavili su se sukobi oko promjene granica i pripajanja podruja na kojima je ivjela srpska manjina. Uskoro je dolo do krvavih borbi. Godine 1992. Bosna je odluila proglasiti neovisnost, to je dovelo do poetka najtraginijih dogaaja. U svakom sluaju komunizam s njegovim internacionalnim i socijalnim aspektom na podruju Jugoslavije bio je mrtav.

1990. Gorbaov je proglaen predsjednikom (prvi i zadnji predsjednik SSSR-a). Perestrojka je zakazala na podruju ekonomije. Zajedno s propadanjem gospodarstva, padala je i popularnost predsjednika. Koristei perestrojku u dravama bloka demokratski izbori su odrani u baltikim republikama (Estonija, Latvija i Litva). Crvena armija, raspoloena u tim republikama pripremala je intervenciju. Dolo je ak do oruanih sukoba u Vilniusu, ali Gorbaov je zauzeo nejasno stajalite prema tim dogaajima. 1989. na drugom podruju centrifugalnih djelovanja, na Kavkazu, dolo je do intervencije vojske u Tbilisiju. Zatim je vojska uzela pod svoju kontrolu Baku, gdje su Azerbejdanci izvrili uasni pogrom nad Armencima. Armenija i Gruzija su proglasili neovisnost 1990. godine. U samoj Rusiji zasjedanje kongresa narodnih delegata omoguilo je konsolidiranje demokratske oporbe koja je vrila pritisak na Gorbaova, teei programu perestrojki. (pristae perestrojke) Organizirali su se i protivnici perestrojke. Nastala je frakcija Kongresa narodnih delegata Savez. Gorbaov je nastojao sauvati Sovjetski savez i monopol partije u vlasti. Postupno su ga poeli naputati njegovi najblii suradnici. Gorbaov je postupno gubio inicijativu koja je prelazila voi demokratske oporbe Borisu Jeljcinu koji je izabran za predsjednika Vrhovnog savjeta Ruske Federacije. U oujku 1991. godine vojska i slube sigurnosti pokuali su izvesti svoje snage na ulice Moskve kako bi podrali branitelje Sovjetskog saveza u Kongresu i smijenili Jeljcina s njegovog poloaja. Meutim stotini tisua izali su na ulice glavnog grada pa pristai komunizma nisu htjeli riskirati sukob. U lipnju iste godine Jeljcin je izabran za predsjednika Rusije. Gorbaov je poputao. Dok je on bio u Krimu, branitelji komunizma zajedno s vojskom zauzeli su sredite Moskve. Jeljcin se zabarikadirao u zgradi parlamenta. Kako bi branili demokraciju na ulici su opet izali stotine tisua ljudi. Njima se prikljuio znaajan dio vojske i slubi sigurnosti te su uspjeli svladati i uhititi glavne organizatore pua. Nakon toga Gorbaov je prekinuo s komunistikom partijom. Tako su komunisti prestali vladati Sovjetskim savezom. 1991. Rusija, Bjelorusija i Ukrajina, a kasnije jo osam republika stvorili Zajednicu Nezavisnih Drava. (rus. - SNG: Sodruestvo Nezavisimih Gosudarstv) koja nije imala zajednikih institucija osim vojske u kojoj kasnije izbili sukobe.

Sretno! Juriy Vihocev