You are on page 1of 5

Sveta sliica je manji komad papira s otisnutom pobonom slikom i tekstom (Rjenik slovenskog knjievnog jezika).

Svete sliice su oslikane rukom ili tiskane na papiru, pergamentu, svili ili drugoj tkanini. Obino je format sliica pravokutan i uspravan. Stare sliice imaju gotovo redovito dva motiva: sveti i svjetovan (udesni lik i hodoasnika crkva, udesni lik i molitelji, udesni lik i legenda o udima te uslienja); prvi obino zauzima gornji, a drugi donji dio sliice. Svete sliice su karakteristian izraz srednjoeuropske religioznosti. Ve u 13. st. nalazimo prve svete sliice koje su izraivale redovnice: na pergament su slikale minijaturne slike i opremale ih napisima. Te svoje umjetnike radove su darovale raznim plemiima i dobrotvorima. Ve u 14. stoljeu nalazimo svete sliice tiskane na plohi- drvorez. Takve su i najstarije slovenske sliice, na kojima je i tekst urezan u drvo. Na taj najstariji nain tiska, kojim su se sluili za umnaanje, prije nego je Johannes Gutenberg izumio tisak s pominim slovima (1468), su slovenski narodni umjetnici tiskali sliice i nakon 1800. g. Inae povijest sliica vrlo vjerno odraava povijesni razvoj tiskarskih tehnika. Pri izradi sliica su se veinom upotrebljavale dvije tiskarske tehnike: bakrorez i litografija (kamenotisak). Sliice, izraene u obje tehnike su esto bile bojane rukom, a izraivaa nije puno smetalo, ako bi se boja razlila preko rubova crtea. U 18. stoljeu su sliice otiskivali s bakroreznih ploa, dok su u 19 stoljeu ve prevladavale litografirane sliice. Ta tehnika je omoguila masovnu izradu, s kojom je padala umjetnika i ispovjedna kvaliteta ovih proizvoda. Puno sliica je uniteno, jer su veinom bile tiskane na tankom papiru, koji je na vlazi naglo trunuo, tako da se sliica jednostavno raspadala ili bi postajala tako loa, da su ju bacali u vatru. Po narodnom vjerovanju bi, naime, bio grijeh blagoslovljenu sliicu baciti u smee. Jo bre bi se unitile one sliice koje su ljudi nosili kod sebe, ak na goloj koi, da bi ih titile od bolesti, groma, uroka i uope svega loega. Od znoja bi se obino gotovo otopile. Sliice su stavljali u hranu oboljeloj stoci, jeli su ih i ljudi da ne bi oboljeli ili da bi otjerali bolest. Takozvane prehrambene sliice ili sliice za blagovanje bile su jako male, nisu bile vee od 2 - 4 kvadratna centimetra. Vie takvih sliica je bilo tiskano zajedno i ljudi su kupovali cijele listove toga. Jako rairene su bile i mirisne sliice: obino su bile tiskane na platnu, premazanom sa smolom ili voskom, da bi sliica dobro tinjala, istovremeno posute s razliitim mirisnim zrnjem.

Takve sliice su stavljane na eravicu, da bi uvale kuu u tekim vremenima ili od neke druge nesree. Ponegdje su sliice stavljali umrlima u lijes, da bi ih pratile u grob kao sjeanje na njihovo hodoae. Motivi na sliicama su naravno poboni. Najvie sliica je povezano s hodoaima: na njima su naslikane hodoasnike crkve i milosni likovi ili kipovi koji se aste u njima. Sliice su bile ne samo oprotenje s hodoaa, nego i nekakva propaganda za hodoasnika svetita. Mnogo puta je bilo na njima otisnuto, da je sliica povezana s udesnim likom i blagoslovljena. Na hodoaima su sajamski prodavai prodavali razne blagoslove u obliku grupe sliica, koje su vaile za posebno uinkovite. To su bile nekakve amajlije, koje su ljudi stalno nosili sa sobom, posebno na putovanja u ratna vremena, da bi onoga tko ih nosi uvale od arolija, loega duha, lopova, smrtonosne kugle ili maa, poplava i vatre, kuge i drugih bolesti i nesrea. I kod kue su pomagale protiv svih tekoa, najprije rodiljama i djeci protiv padavice. Za uvanje stoke su upotrebljavali na prvom mjestu sliice svetaca, u takvim sluajevima pokrovitelja. Hodoasnike sliice su vaan izvor za istraivanje nekada omiljenih i poznatih hodoasnikih svetita, ali su i svjedoci pobone mate nekadanjih ljudi i vremena. Na sliicama su sauvane narodne nonje iz prijanjih stoljea, na njima vidimo slike naih sela s seljakim domovima, s poljima i umama, zato su sliice dragocjeni izvor za etnografiju. Neke od njih su zanimljive i za knjievnu povijest, jer imaju ili na zadnjoj strani ili unutra, ako je sliica dupla, otisnute hodoasnike pjesme i molitve. Na selu su sliice najradije lijepili na unutranju stranu poklopca krinja te na vrata ormara za odjeu. Vee, pogotovo rukom naslikane sliice, su i uokvirivali i vjeali na zidove u kuama. Ako su kod kue imali molitvenik (obino vei s tvrdim koricama) hodoasnike su sliice stavljali u njega. Zbog masovne rairenosti su sliice imale u duhovnom ivotu seljaka vanu ulogu. Sliice iz hodoasnikih krajeva kod kue i u inozemstvu su sluile kao razglednice te su irile geografski obzor naih predaka. Sliice su najranija pojava masovne umjetnosti namijenjene svim drutvenim slojevima. U 19. stoljeu su se na sliicama ve pokazale karakteristike

serijske industrijske proizvodnje. Zbog masovne proizvodnje je jako pala likovna kvaliteta. Sliice vie nisu bile tako domae, narodne pa zato za sakupljaa nisu posebno zanimljive.

2. RAD Kad bi se otvorila krinja, otvorila e je i knjiga sjeanja i prava galerija crnih i u boji, esto svilom i zlatnim listiima napravljenih sliica: djelomino oprotenja, djelomino uspomena s hodoaa u daleke krajeve. U toj galeriji je esto bilo dosta sliica raznovrsnih bratstava, jer gotovo nije bilo crkve bez bratstva, a puno crkava je imalo i vie takvih vjerskih drutava. Po zidovima starih kua jo vise sliice u jednostavnim okvirima, meu njima i lijepo naslikane te obrubljene s bogatom vezeninom zlatnih ukrasa ili koralja. U minulim vremenima nije bilo kue, posebno u tajerskoj, gdje nije bio u temelj uzidan kuni blagoslov, a visio je i na stropu. esto su stavljali sliice na eravicu, kada su kadili protiv tekih vremena, isto tako su s sliicama kadili bolesnike. Posebno su cijenili sliice zajedno s blagoslovljenom maslinom, s drvetom na cvjetnu nedjelju blagoslovljenih svenjeva zelenja te s cvijeem, koje je bilo blagoslovljeno na procesiji za svetu priest. Na nekim veim sliicama je bio ak i peat s potvrdom odreene crkve. Na svim hodoaima, sajmovima i u veini crkava su za vrijeme praznika prodavali raznovrsne blagoslove, veinom sliice s kriem sv. Benedikta i sv. Caharije. Takve amajlije u obliku grupe sliica, stisnutih na veliinu jedne same sliice, su bile posebno blagoslovljene i zato i najuinkovitije. I kod kue su pomagale protiv svih tekoa, ponajprije rodiljama te djeci protiv padavice.Na srednjoj sliici su obino posebno nalijepljeni jo i zlatni ili srebrni Benediktov ili Caharijev kri, novi svetog Benedikta, nadalje malena sliica za blagovanje, blagoslovljeno sjeme, cvat vrbe, a oko tako prepunjene sliice su druge, opet s Benediktovim ili Caharijevim kriem,

dakle, takozvani kuni krievi, pored sliica sv. Antuna Padovanskog protiv zlog duha i groznice, a takoer i za sreu u ljubavi i braku te za sretan porod. Taj zagovor pomae i nerotkinjama, titi stoku od kuge i pomae nai izgubljene stvari. Nadalje, moe se na sliici nai sv. Franju Serafinskoga kao pomonika protiv glavobolje i kuge, zatim Majku Boju, zatitnicu braka i uvaricu od munje i tekih vremena. esto je na sliici i slika sv. Agate, da ne bole zubi , sv. Ignacija Lajolskog, osnivaa jezuitskog reda, kako tjera vraga, obino naslikanoga likom zmaja. esto je u takvoj grupi sliica i ranjena glava zagovornika protiv iskuenja, opsjednutosti i glavobolje, sv. Anastazija, kojeg su astili kapucini. Protiv poplava i nesrea na vodi je gotovo uvijek sv. Franjo Ksaverski. Ve smo prije pisali kako je puno sliica propalo, sada moramo spomenuti da su mnogo sliica darovali vjernici polaganjem na oltare, a najvie ih je propalo zato, jer u nekim krajevima jo uvijek imaju obiaj da umrloga, prije negoli zabiju kri, potpuno prekriju sliicama. Sliice su na prvom mjestu nepogreivi svjedoci predanoga povjerenja naroda u dobrotu i milost Boju. Slikari sliica su nam sauvali slike sela, gradova, zatim danas razruenih ili promijenjenih crkava, samostana. U prvom redu su sauvali razne kipove i slike, koji nam danas nedostaju, rjee relikvije i slino. ... Kulturnog povjesniara i jezikoslovca zanimaju pravila raznih bratstava i molitvice. .

Sliice su produbljivale vjerske osjeaje naroda s propagandom za razna hodoaa i razliite zagovornike. Imamo i prigodne sliice, koje su ljudima objavljivale nove blaenike i svece te razne dogaaje, npr. svete godine. Meu prigodne sliice moramo ubrojiti i sliice za sjeanje na sv. firmu, prvu ispovijed i prvu sv. priest, zatim sliice o novim i zlatnim sv. Misama, sliice s osmrtnicama koje su obino otisnute na stranjoj strani. S propagandom i prigodnim sliicama smo ve u novinarstvu, jer su sliice nekada obavljale i zadau dananjih ilustriranih listova i propagande.