UVOD U FILOZOFIJU

OSNOVE FILOZOFIJE 1 . POJAM ,STA JE POJAM ? FORMALISTIČKE TEORIJE POJMA: neki logicari oderđuju pojam kao element suda ,oni koji definiraju pojam kao element suda cesto definiraju sud kao vezu pojmova.Buduci da se pojam moze rasclaniti na oznake, neki misle da ga je najbolje definirati kako skup oznaka. PSIHOLOGISTICKA TEORIJA POJMA: neki logicari koje bismo mogli nazvati psihologistima, smatraju da se logicki pojam >pojam> moze definirati pomocu psiholoskog pojma >predođba>.Pojam je samo opca predođba , predođba o oonome sto je zajednicko vecem broju predmeta.Opca predođba odnosi se na veci broj slicnih pojava ili predmeta : individualna svojstva tij premeta u opcoj predođbi blijede,a zajednicka dolaze do jaceg izrazaja.Pojam covjeka je neslikovita misao o onom sto covjeka cini covjekom. NOMINALISTICKA TEORIJA POJMA: prema koncepciji koju bismo mogli nazvati nominalistickom, pojam je samo rijec, ime kojim oznacavamo jednu ili vise pojedinacnih stavri.Postoje samo pojedinacne stvari i rijecima kojima ih oznacavamo -imena. Imena kojima oznacavamo pojedine stvari(ivan ivanovic, triglav vedran), mozemo nazvati pojedinacnim a ona kojima oznacavamo citavu grupu ili klasu istovrsnih pojedinacnih stvari ( covjek brdo) , mozemo nazvati opcim. VULGARNOMATERIJALISTICKA I REALISTICKA TEORIJA POJMA: prema koncepciji koju bismo mogli nazvati vulgarnomaterijalistickom pojam je misaoni odraz bitnih ( ili nuznih stalnih zajednickih opcih) svojstava materijalnih stvari. Realisticka teorija –po ovoj teoriji pojam je odraz bitnih ( opcih, zajednickih) svojstava realnih stvari i procesa ( ne samo materijalnih nego i dusevnih) kao i njihovih svojstava ( ljpota dobrota) i njihovih međudobnih odnosa( prije poslije lijevo desno). POJAM KAO MISAO O BITI ONOGA O CEMU MISLIMO :pojam je elemet suda i skup oznaka.Pojam je uvijek misao o suštini ili o biti onoga o cemu mislimo SADRZAJ, OPSEG I DOSEG POJMA: misao o karakteristici onoga o cemu mislimo nazivamo oznakom.Bitne oznake jednog pojma cine njegov sadrzaj , sadrzaj je dakle skup bitnih oznaka pojma.Skup svih pojedinacnih predmeta na koje se odnosi neki pojam mozemo nazvati njegovim podrucjem primjene ili dosegom. NEKA SPORNA PITANJA U VEZI SA SADRZAJEM,OPSEGOM I DOSEGOM: Eksplicitnim sadrzajem mozemo smatrati skup bitnih oznaka jednog pojma.Implicitnim sadrzajem mozemo nazvati skup bitnih oznaka nekog pojma zajedno s oznakama koje se iz ovih mogu izvesti. Prema tome izgleda da broj oznaka pojma zavisi od toga koliko smo daleko otisli u analizi tako da nema hneki u apsolutnom smislu tacan broj oznaka pojma. Razlikujuci realni ( stvarni) i imaginarni ( zamisljeni) doseg, mogli bismo reci da pojam anđela nema realni doseg( jer anđeli nikada nisu postojali niti ce postojati), ali ima imaginarni doseg . U okviru relanog dosega mogli bismo razlikovati sadasnji prosli i buduci. Tako u

sadasanji doseg pojma covjeka ulaze svo ljudi koji danas postoje , a u buduci – svi ljudi koji ce ma kada postojati. ODNOS IZMEĐU SADRZAJA I OPSEGA POJMA: Kod pojmova koji su međusobno u odnosu vrste i roda sto je sadrzaj veci, to je opseg manji i obrnuto sto je sadrzaj manji to je opseg veci.Krace receno sadrzaj i opseg pojma su obrnuto proporcionalni. 2 . VRSTE POJMOVA UVOD: pojmovi se mogu dijeliti na vrste ili po svojstvima koja moze posjedovati i jedan pojam sam ili po svojstvima koja mogu posjedovati samo dva ili nekoliko pojmova u međusobnom odnosu. PODJELA POJMOVA PREMA VRSTAMA PREDMETA MISLI: A -Pojam o kuci mozemo nazvati pojmom za stvar,pojam o trosnosti pojmom za svojstvo, pojam o propadanju pojmom za proces, pojam o postepenosti pojmom za nacin, a pojam o pokrajosti i pojam o prijasnosti pojmom za osnos. B- Procese, svojstva itd. Koji postoje u prostpru i vremenu nazivamo fizickim ili ( materijalnim).Procse koji se odvijaju u vremenu ali ne u prostoru nazivamo psihickim ili ( drustvenim ). Tvorevine koje su nesto, premda ne postoje ni u prostoru ni u vremenu nazivamo idealnim ili logickim. U skladu s ovim mozemo dakle razlikovati pojmove o fizickim , psihickim , i idealnim predmetima. C- Predmete ili stavri koji doista pstoje ( ili su postojali) nazivamo realnim. ( vile vjestice bogovi) , takve predmete nazivamo zamisljenim ili imaginarnim. U skladu s ovim mozemo podijliti pojmove o realnim predmetima i na pojmove o imaginarnim predmetima . INDIVIDUALNI I KLASNI POJMOVI: Pojmove u ciji doseg ulazi samo jedan pojedinacni predmet nazivamo pojedniacnim ili individualnim. Skup ili niz pojedinacnih predmeta ili bica koji imaju neka zajednicka svojstva cine razred ili klasu. Zato i pojmove ciji doseg ili podrucje primjene obuhvaca skup u necemu slicnih pojedinacnih predmeta nativamo razređenim ili klasnim. Neki smatraju da individualni pojmovi uopce nisu pojmovi nego samo rijeci kojima oznacavamo individualne predmete. NEKVANTIFICIRANI I KVANTIFICIRANI UNIVERZALNI I PARTIKULARNI POJMOVI: za pojam koji se izricito ne proteze na citavu klasu niti se izricito ogranicava na njen dio kazemo da je nekvantificirana.Ako izricito mislimo sve ili samo neke clanove klase o kojoj mislimo,onda je nas pojam kvantificiran.Ako mislimo sve clanove klase mozemo ga nzavati univerzalnim ili opcim, a ako mislimo na neke clanove klase mozemo ga nazvati partikularnim ili posebnim.Pojam svi gradovi je dakle univerzalan ,a pojam eneki gradovi je partikularan.Kad jedan pojam ( npr. Grad) mislimo u citavom njegovom opsegu ( svi gradovi) kazemo da je pojam raspodjeljen ili distribuiran. Kad uzimamo samo dio njegovog opsega ( neki gradovi) kazemo da je neraspodijeljen ili nedistribuiran. JEDNOSTAVNI I SLOZENI POJMOVI: rekli smo da je sadrzaj skup oznaka pojmova.Pojam ciji sadrzaj ima samo jednu oznaku nazivamo nazivamo jednostavnim; onaj u cijem sadrzaju ima vise nego jedna oznaka slozenim ili kompleksnim. POZITIVINI I NEGATIVNI POJMOVI: pojmovima kojima mislimo odsutnost ili ne postojanje nekoga svojstva stanja odnosa ili djelatnosti nazivamo negativnim ( necovjecnost,

neiskrenost, nejednakost) ; pojmove kojima mislimo prisutnost nekih svojstava stanja procesa ili odnosa nazivamo pozitivnim ( iskrenost jednakost gosotljubivost). Ponekad se negativni pojmovi izrazavaju pozitivnim terminima ( oskudica ljenost nijem slijep gluh) KONKRETNI I APSTRAKTNI POJMOVI: neki logicari smatraju konkretnim pojmove koi se odnose na jedan pojedinacni predmet, a apstraktnim one koji se odnose na klasu predmeta.Pojam ciji se uzi sadrzaj misli nazvat cemo apstraktnim , pojam ciji se prosireni sadrzaj misli nazvat cemo konkretnim. JASNI I NEJASNI, RAZGOVIJETNI I NERAZGOVIJETNI POJMOVI: jasnim nazivamo one pojmove ako nam je poznat sav njegov opseg ; nejasnima ako nam je njegov opseg poznat samo djelimicno: Razgovijetnim je pojam ako nam je tasno poznat njegov sadrzaj , a nerazgovijetni ako nam je poznat samo dio njegovog sadrzaja. HOMOLOGICKI I HETEROLOGICKI POJMOVI: Postoje klase koje sadrze same sebe kao clan,pojmove o takvim klasama nazivamo homologickim pojmovima. Pojam o klasi koja nije sama svoj član nazivamo heterologickim pojmom. KOLEKTIVNI I NEKOLEKTIVNI POJMOVI: pojmove kojima mislimo cjeline sastavljene od veceg broja istovrsnih premeta nazivamo zbirnim ili kolektivnim ( suma ceta vojska divizija jato roj ...) . Pojmova koji nisu kolektivni ima mnogo vise i nazivimao ih jednostavno nezbirnim ili nekolektivnim. 3. ODNOSI MEĐU POJMOVIMA IDENTICNI POJMOVI : kao najjednostavniji oblik odnosa među pojmovima logicari ponekad navode istvjetnost ili identitet pri cemu se istovjetnim ili identicnim nazivaju pojmovi koji imaju isti sadrzaj i isti opseg ( pr. uvjet i uslov, ). EKVIPOLENTNI POJMOVI : pojmovi koji imaju razlicit sadrzaj a isti opseg nazivamo ekvipolentnim ili jednakovrijednim ( pojmovi glavni grad SFRJ i grad na uscu SAVE, imaju razlicit sadrazj ali isti opseg ) SUPERORDINARNI I SUBORDINARNI POJMOVI: za visi pojam mozemo također reci da je nadređen ili superioran svom mizem pojmu, a za nizi –da je podređen ili subordiniran visem.( zivo bice dio je sadrzaja pojma biljka a opseg pojma biljka dio je opsega pojma zivo bice). INTERFERIRAJUCI POJMOVI : pojmovi koji imaju djelimicno zajdenicki sadrzaj i djelimicno zajednicki opseg nazivamo ukrstenim ili interferirajucim.( pr. pojam politicar i lovac djelimicno je zajednicki , u oba sadrzaja ukljucene su opce oznake pojma covjek; a djelimicno nije među oznakama pojma politicar ima i takvih koje nisu oznake pojma lovac) . KOORDINIRANI POJMOVI: pojmovi koji su subordinirani istom visem rodnom pojmu a u svom sadrzaju imaju međusobno nespojive oznake pa ne mogu imati ni djelimicno zajednicki opseg nazivamo supodređenim ili koordiniranim ( pr. pojam som i pojam morski pas, opce oznake pojma ribe, po svom opsegu potpadaju pod opseg istog viseg pojma riba. ; morski pas zivi iskljucivo u slanoj , a som u u slatkoj vodi, ova dva pojma ne mogu imati cak ni djelimicno zajednicki opseg).

predikat-misao o onom sto o subjektu tvrdimo. kad nismo sigurni da neki predmet nije bijel. SUD KAO NOSILAC ISTINOSNE VRIJEDNOSTi : Svaki sud nuzo posjeduje jednu ( i to samo jednu) od dvije moguce istinosne vrijednosti (istinitosti ili neistinitosti) U skladu s tim mozemo reci da je sud misao koja posjeduje neku istinosnu vrijednost. POSTOJI LI OPCA STRUKTURA SUDA : određivanje suda kao misli kojom se nesto tvrdi ili porice ili kao misli koja posjeduje neku istinosnu vrijednost mnogim se logicarima cini nedovoljno. tvrdimo nesto o tigru.( pr.a sud spoj pojmova. Sudove izrazavamo recenicama. SUD. . ali ne znamo tacno da li je palve zelene zute ili neke druge boje kazemo onda da je nebijel). od kojih jedan nazivamo subjektom . sud-rezultata tog procesa. DISPARATNI POJMOVI : pojmovi koji su tako razliciti da ih ni po cemu ne mozemo upoređivati nazivamo neuporedljivim ili disparatnim . ( u sudu tigar je krvolocan.Ili suđenje je oblik ili vrsta misljenja a sud je oblik ili vrsta misli. SUD .Sud prema tome nije jednostavno veza pojmova kojom se nesto tvrdi. ( pr. bijelo crno .KONTRARNI POJAM: dva koordinirana pojma koji se međusobno razlikuju vise nego ma koja druga dva koordinirana pojma nazivamo suprotnim ili kontrarnim ( pr. od kojih jedan predstavlja nagaciju specificne oznake drugoga. ako neko upita koje je bolje đavo ) . mlad star).Po ovoj koncepciji svi sudovi imaju istu osnovnu strukturu. to mora biti istinito ili neistinito trece mogucnosti nema).( pr. Po njihovom misljenju sud nije samo misao koja nesti istinito ili neistinito tvrdi nego na određeni nacin strukturira misao. i kopulamisao o vezi subjekta i predikata.Sud je spoj pojmova kojima se nesto tvrdi ili poriče. crno i umiljato ). KONTRADIKTORNI POJMOVI: dva pojma od kojih jedan potpuno negira sadrzaj drugoga a svojim opsegom obuhvata opsege svih drugih pojmova osim toga jednoga nazivamo kontradiktornim. PREDIKACIONA TEORIJA SUDA : u svakom sudu nuzno se sadrze dva pojma. a oba zajedno iscrpljuju opseg pojma koji im je superordinaran nazivamo kontradiktorno koordiniranim pojmovima. 4. STA JE SUD ? SUD KAO TVRDNJA: vec smo rekli da je pojam element suda. a drugi predikatom.)Svaki dus se sastoji od tri pojma: subjekat – misao o onom o cemu nesto tvrdimo. O tigru tvrdimo da je krvolocan pojam krvolocan je dakle predikat. a predikat misao o onome sta o subjektu tvrdimo.Pojam tigar je dakle subjekat ovog suda. SUĐENJE I RECENICA: Suđenje je psihicki proces.( kazemo da je Zagren zapadno od Beograda.nego je to misao kojom se o necemu ( subjektu) tvrdi nesto drugo( predikat) pomocu necega treceg ( kopule). Subjekat je misao o onome o cemu u sudu nesto tvrdimo. KONTRADIKTORNO KOORDINIRANI POJMOVI: dva koordinirana pojma.

nego sastavni dio predikata . S ve one smatraju da postoji jedna svim sudovima zajednicka struktura i svaka od njih hoce da bude jedino ispravna teorija o toj svim sudovima zajednickoj strukturi.(pr. y. TEORIJA IDENTITETA PO SADRZAJU: u nekim sudovima je. subjekt je svijet. Suda kao misli kojom se nesto porice ili tvrdi. kit je sisavac.odnosno u tvrdnji da je sadrzaj predikata imanentan sadrzaju subjekta. Prema tome mozemo ostati pri nasoj def.DA LI JE KOPULA POTREBAN CLAN SUDA: u svakom sudu pored subjekta i predikata mora postojati i kopula.. OSVRT NA IZLOZENE TEORIJE:Tri glave teorije suda:PREDIKACIONA. TEORIJA SUPSUMACIJE: teorija po kojoj je bit svakog suda u supsumiranju opsega subjekta pod opseg predikata. i da je oznaka krvolocnostjedna od oznaka pojma tigar). 2. a pod neke ljude ne mislimo na bilo koje nego one koji su samo knjizevnici ) 3.. IDENTITETA PO SADRZAJU. nema cak ni ralativno najbolje forme za sve sudove nego su razni nacini izrazavanja relativno najadekvatniji razlicitim sudovima. smisao ovoga suda u tome da se sadrzaj predikata obuhvati sadrzajem subjekta...Subjektom i predikatom mislimo iste ljude. Moglo bi se zakljuciti: nema apsolutno obavezne opce forme za sve sudove tj.. sadrzaj subjekta i predikata identican.odnosno kako misli koja je nuzno istinita ili neistinita.. TEORIJA IDENTITETA PO OPSEGU: teoriju po kojoj je bit svakog suda identifikacija opsega subjekta i predikata mozemo nazvati teorijom identiteta po opsegu. cetri glavne varijante predikacione teorije:TEORIJA SUPSUMCIJE. nema vjestica.opca je formula suda po relacionoj teoriji R ( x. IDENTITETA PO OPSEGU. RELACIONA. EGZISTENCIJALNA TEORIJA SUDA : u svakom sudu imamo samo jedan pojam ( subjekat) i bit je suda u priznavanju ili poricanju egzistencije onoga sto se tim pojmom misli ( svijet postoji...odnosno da subjekat i predikat imaju isti opseg.ovu teoriju nazivamo torijom supsumacije subjekta pod predikat.(neki ljudi su knjizevnici .dakle.. 4.. tvrdimo da je kit jedna vrsta sisavca i da je pojam kit vrsni pojam u odnosu na pojam sisavac). da je tigru svojstvena krvolocnost identicna s krvolocnoscu koja je svojstvena tigru).subjekat je vjestica). nema takve formeu kojoj bi svaki sud nuzno morao biti izrazen. TEORIJA IMANENCIJE:teorija po kojoj je bit suda u imanentnosti sadrzaja predikata sadrzaju subjekta nazivamo teorijom imanencije predikata u subjektu ili krace teorijom imanencije. . RELACIONA TEORIJA SUDA: U sudu uvijek imamo dva clana: subjekat i predikat..Kopula dakle nije poseban clan suda. Teorju po kojoj je bit suda u identificiranju sadrazaj subjekta i predikata nazivamo teorijom identiteta po sadrzaju ( tigar je krvolocan.) gdje tackice upozoravaju da sud moze imati vise nego dva clana. .( tigar je krvolocan-tvrdimo da je krvolocnost jedno od svojstava tigra. subjek je neki ljudi. I EGZISTENCIJALNA. IMANENCIJE. CETIRI VARIJANTE PREDIKACIONE TEORIJE SUDA: 1.

TRADICIONALNA CETVEROSTRUKA PODJELA SUDOVA: Sudovi po kvantitetu: univerzalni partikularni i singularni. Egzistencijalnim sudom tvrdi se egzistencija ili neegzistencija subjekta. sudovi po kvalitetu: afirnativni. Sudovima <neke ptice nisu pjevice i nijedan pas nije macka> zajednicko je da se njima nesto porice. Sudovi > neki romani su dosadni i neke ptice nisu pjevice> također se razlikuju po sadrzaju.egzistencijalni sud javlja se dakle u dvije glavne forme „S-postoji“ .. SUDOVI PO KVALITETU: sudovima <svi profesori su rastreseni i neki romani su dosadni> zajednicko je to sto se njima nesto tvrdi takve sudove nazivamo jesnim ili afirmativnim... to su sudovi s afirmativnom kopulom i s negativnim predikatom dakle sudovi kao >dusa je nesmrtna>.. Generalni sudovi ( covjek je smrtan) njima se obicno misli citav opseg subjekta ali se moze misliti i samo dio tog opsega. VRSTE SUDOVA SUDOVI PO STRUKTURI: po strukturi sudove mozemo podijeliti na relacione.b. i „S-ne postoji“. 3.)Relacione sudove mozemo dalje dijeliti na vrste po broju clanova relacije. Relacioni su sudovi kojima se nesto tvrdi o međusobnom odnosu dva ili vise predmeta.Dvije glavne vrste predikacionih sudova:atribucione i klasne. takvi bi bili sudovi >kalija je covjek. takve sudove nazivamo univerzalno afirmativnim . SUDOVI PO KVANTITETU: Sudovi >svi profesori su rastreseni i sve amebe su prazivotinje> jako se razlikuju po sadrzaju.ali su slicni po tome sto je u njima rijec samo o dijelu opsega pojma-subjekta.odnosno tvrdi se ili porice subjekat. takve sudove nazivamo nijecnim ili negativnim. Podjelu sudova na afirmativne i negativne nazivamo podjelom na kakvoci ili po kvalitetu.P> Svakim predikacionim sudom se uspostavlja i sadrzajni i opsegovni odnos između subjekta i predikata.1. predikacione.opca formula relacionog suda R(a. i egzistencijalne: 1. takozvane pojedinacne ili singularne sudove. KOMBINIRANA PODJELA PO KVANTITETU I KVALITETU:Sud „svi profesori su rastreseni“ po kvantitetu je univerzalan a po kvalitetu afirmativan. asertoricki i apodikticki. hipoteticki i disjunktivni i sudovi po modalitetu: problematicki. negativni i limitativni. cetveroclane ili tetradicke ( nikola salje pismo predragu po borisu). mozemo razlikovati-dvoclane ili diadice (ivan je stariji od milana) . slicni su po tome sto je u oba suda pojam subjekta misljen u citavom posegu (dakle raspodijeljen) Takve sudove nazivamo opcim ili univerzalnim. sudovi po relaciji:kategoricki.Takve sudove nazivamo posebnim ili partikularnim. 2. negativne po tome sto sadrze negativnu kopulu > nije > ili>nisu>. troclane ili triadicke ( marko daje knjigu mirku). i nazivamo ga partikularno-afirmativnim . . a odnos u kojem se clanovi nalaze relacijom. . Njihova je opca sema >S.c.u kojem pojmom-subjektom mislimo jedan pojedinacni predmet . 5.predmetu o cijem odnosu nesto tvrdimo nazivamo clanovima relacije. Afirmativne sudove najlakse prepoznajemo po tome sto sadrze afirmativnu kopulu >je(st)> ili >je(su)>. U afirmative i negativne sudove Kant je kako zasebnu trecu vrstu dodao beskrajne ili limitativne . Predikacioni su sudovi u kojima se uspostavlja odnos sadrzaja i opsega dvaju pojmova koje nazivamo subjektom i predikatom. Sud „ neki romani su dosadni“ po kvantitetu je partikularana po kvalitetu je afirmativan.

partikularno-afirmativne. Takve sudove koji se ne mogu rašćlaniti na sudove. Sudove koji kao svoje dijelove sadrže druge sudove možemo nazvati složenim ili molekularnim (kiša pada i ulice su vlažne) Možemo reći da je disjunktivni sud složen. premda ne moraju. odnos između nastavnika i zadovoljstva nije neuvjetovan nego je uvjetovan marljivim ućenjem đaka. Univerzalno-afirmativni i univerzalno negativni sud s istim subjektom i predikatom nazivamo suprotnim ili kontrarnim Očito je da dva kontrarna suda ne mogu biti oba istinita. SUBALTERNIRAJUĆI I SUBALTERNIRANI SUD : Subalternacija je odnos među dva suda s istim subjektom i predikatom. KONTRADIKTORNI SUDOVI: dva suda koji imaju subjekat i predikat. Međutim. SUDOVI PO MODALITETU: „kisa je vjerovatno prestala“. ali se razlikuju po kvantitetu. SUDOVI PO RELACIJI: . takve sudove kojima je odnos između subjekta i predikata nećim uvjetovan nazivamo hipotetičkim. On je lud ili genijalan – izrićemo da se subjekat povezujemo sa jednim od dva predikata. U sudu željezo je teško neposredno povezujemo subjekta i predikat neuvjetujući njihov odnos nićim drugim. „Sve zivo mora umrijeti“. nazivamo ga univerzalno negativnim . nema rijeci „mozda. Sud „neke ptice nisu pjevice“ po kvantitetu je partikularan a po kvalitetu negativan . univerzalno-negativne. vjerovatno mora nuzno ni njima slicnih“ sudovima u kojim takvih rijeci nema tvrdimo da nesto doista jest tako kako se tvrdi ( premda to tako jest ne mora biti ) takve sudove zovemo asertorickim. uvijek je jedan od njih istinit a drugi neistinit. ODNOSI MEĐU SUDOVIMA: KONTRARNI SUDOVI: „svi ljudi su smrtni i nijedan čovjek nije smrtan“ – oba suda imaju isti subjekat i isti predikat. ovakve sudove nazivamo disjunktivnim SUDOVI PO SLOŽENOSTI: kategorički sud tigar je krvoloćan ne može se rašćlaniti na neke jednostavnije sudove ali se može rašćlaniti na pojmove tigar i krvoločan. Hipotetički sud – ako kiša pada. sudovi kojima se određena veza između subjekta i predikata postavlja samo kao moguca ili vjerovatna nazivamo problematickim. Podjelu sudova na univerzalno-afirmativne. „ svi ljudi su smrtni i nijedan čovjek nije smrtan. hipotetičke i disjunktivne. Možemo utvrditi: oba kontrarna suda ne mogu biti istinita.imamo kategoričke. i partikularno-negativne.Sud „nijedan pas nije macka“ po kvantitetu je univerzalan a po kvalitetu je negativan. a odnos među njima protivurječnom oprekom. biti neistinita. ako pogledamo kontrarne sudove „svi trgovci su pošteni i nijedan trgovac nije pošten“ uvidjet ćemo da su ponekad i oba kontrarna suda ne istinita. bar jedan od njih mora biti istinit. nazivamo ga partikularno-negativnim . Sudove u kojima povezanost subjekta i predikata nije nićim uvjetovana nazivamo kategoričkim (tigat je krvoločan kit je sisavac). kontradiktornom opozicijom ili kontradikcijom. nego samo na pojmove možemo nazvati jednostavnim ili atomskim. Neki romani su dosadni . Dva kontradiktorna suda ne mogu biti ni oba istinita ni oba neistinita. 1. a razlikuju se i po kvantitetu i po kvalitetu nazivamo protivurječnim ili kontradiktornim. ulice su vlažne. koji imaju isti kvalitet. sudove kojima tvrdimo da nesto nuzno jest (mora biti) onako kako jest nazivamo apodiktickim. Od . nazivamo kombiniranom podjelom po kvantitetu i kvalitetu. Ako ućenici marčljivo uće nastavnik je zadovoljan. ali oba mogu. 6.

Aristotel je pisao da nemaju pojma o filozofiji oni koji traže da se aksiomi dokazuju. nespoznavanje.dvosmislenost. nesto sto je usmjereno samo na pojedinačnost AD HOMINEM (lat) prema čovjeku. AKME vrh. Affirmation) potvrđivanje AGNOSTICIZAM (grčk. AD LIBITUM (lat) po vlastitoj volji I uvjerenju . nazivamo subalternirajućim.sobodno donosenje odluke AFEKT (lat. Pathos) pretjerana psihička osjetljivost I uzbuđenost. AFIRMACIJA (lat.od 18st I za stručne skole. Mišljenje da su principi svijeta nespoznatljivi te da se ne može znati što je istina. a drugi. Kod Aristotela prva kategorija (supstancija) jeste nosilac ostalih devet kategorija koje su njene akcidencije. knjiga koju je napisao Kelsos ALIJENACIJA otuđenje ALKE vlastita obrana ALLESZERMALMER sverazbijač. Adaequtus) prikladan. POJMOVI ACTUS PURUS (lat) čisto djelovanje.ali iz toga se ne može zaključiti da je objekat upravo takav. Možemo reći samo to što nam se o nečemu čini.to označuje apsolutnost božje aktivnosti tj. AHIL (AHILEJ) I KORNJAČA problem odnosa konacnog I bezkonačnog AKADEMIJA naziv za naučna udruženja. Affectus . AKCIDENCIJA pripadnost nečemu kao oznaka ili stanje. ADIJAFORA (grčk) indifirentnost.izražen je već kod Platona terminom homoiosis tj.nebitno. onaj univerzalni. AKATALEPSIJA nespoznatljivost predmeta. U stoičkom regiorizmu i sam život pripada u područje adijafora. AD HOC (lat) za ovo. Stanje u kojem emocionalnost prevladava i umanjuje mogućnost racionalanog odlučivanja. jedan. oštrica. a odnos među njima supkontrarnošću.bog misli samog sebe i nista više. nebitno. onaj partikularni. SUPKONTRARNI SUDOVI: dva suda s istim subjektom i predikatom. primjeren. Odovara svom predmetu i sadržaju.pravo doba.zagonetnost. Naziv na Kanta koji je svojim kriticizmom odbacio tradicionalnu metafiziku i dogmatiku.dva suda koja su u odnosu subalternacije. savršena egzistencija U Aristotelovoj filozofiji taj je pojam izražen kao:mišljenje. nazivamo subalterniranim. ALOGIČAN ono sto je suprotno mišljenu AMFIBOLIJA doslovno. u odnosu na covjeka. potrpun u odnosu na određeno stanje I zbivanje. strast. A-gnosia) neznanje. Određeno prilagođavanje znanju onih kojima se nešto tumači.sporedno. ADEKVATAN (lat.dokaz. Kod Kanta . AKTUALNOST realnost ALEGORIJA slikovito izražavanje ALETHELA neskrivensto ALETHES LOGOS pravi logos. grčk. zrelost ASIOLOGIJA učenje o etičkim I životnim vrijednostima AKSIOM stav za koji netreba dokaz.istina je podudaranje između stvari i ideje. na obadvije strane okrenut. od kojih je jedan partikularno-afirmativan (neki trgovci su pošteni ) a drugi partikularno-negativan (neki trgovci nisu pošteni) nazivamo podsuprotnim ili supkontrarnim.

Kant naziva sofistikacijama čistoga uma koje mogu zarobiti i najmudrijeg čovjeka.pod ovim naslovom napisao je Platon odbranu Sokrata na sudu. FUR SICH po sebi .pa ga stoga naziva instauratorom filozofije. ono iz cega sve drugo slijedi. Camus. samostalan APSOLUTNA FORMA IDEJE u Hegelovoj filoz. U Kantovoj filozofiji označava ono što je općenito i nužno. ANIMUS duša. misaono neprikladno. ANCILLA THEOLOGINE složavka teologije ANIMA. Teorijom o sjećanju Platom pokušava prevladati horizam (razdvojenost) u postojanju između ideja i svijeta. Aristotel definira dokaz (grč. ANTAGONIZAM suprotnost ANTICIPACIJA zakljucivanje unaprijed na osnovu određenih iskustava ANTILOGIJA protivriječnost ANTINOMIJA sukob zakona. ANANKE prirodna nužnost ANARHIJA U FILOZOFIJI bavljenje filozofijom bez metode I principa. razumjevanje APOKRIFAN nesto tajno. AMICUS PLATO. podmetnuto APOLOGETI kod krščana vjerovanje u boziji autoritet APOLOGETICUM (lat) obrana. Spominju se prvi put kod Alberta od Sachsena. Prema Hegelu na toj razlici počiva sva razlika u svjetskoj povijesti. Termin je prvi pojmovno obradio . razlog .zaključivanje po slicnosti ANALOGIJA BITKA odnos između Boga I svijeta ANAMNEZA sjećanje. Hegel je pisao da niko nije genije za vrlinu. Egzistancijalni problem apsolutnosti života obrađivao je A.zaključak iz tačnih premise. APSURDAN besmisleno. podobnost. AMOR DEL INTELLECTUALIS intelektualna ljubav prema Bogu AMOR FATI ljubav prema sudbini ANALIZA razvajanje neke cjeline na pojedine djelove. ARETE vrlina.u kojoj Aristotel kaže da ni prijateljstvo ne smije biti zapreka kad se istražuje istina nekog učenja. za sebe. ANTITEZA suprotna tvrdnja ANTROPOLOGIJA učenje o čovjeku AANTROPOMORFIZAM svaćanje bogova prema čovjekovim stanjima I sobinama APATIJA neosjetljivost APEIRON ono sto nema granice APERCEPCIJA jasna predtsava. princip. Schelling smatra da je Kant takvoj filozofiji učinio kraj.apodeiksis) kao izvođenje tj. ARHE ishodiste. ARGUMENT dokaz. Izreka je oblikovana na osnovu Aristotelove kritike Platona . MAGIS AMICA VERITAS platon nam je prijatelj. Za čovjeka je bitna sposobnost djelovanja. izostavljanje nebitnih pojedinačnih oznaka u nekom pojmu.transcendentalan amfibolija nastaje zamjenjivanjem pojmova koji pripadaju čistom razumu i pojmova koji pripadaju osjetilnosti.tumacenje odnosapojma i stvari APOSTOLUS srednjovjekovni naziv za apostola Pavla APOSTOLUS TUTUS srednjovjekovni naziv za tekstove apostola Pavla A PRIORI prije određenog iskustva. obrambeni govor APOLOGIJA (grčk) obrana. ANALOGIJA sličnost odnosa. Diobu vrlina na etičke ili praktične i dijanoetičke ili teoriske izvršio je Aritotel.duh AN SICH.čestitost. oslobođen. APORIJA poteškoča nekog problema.no veci nam je neprijatelj istina.samo je misao apsolutna forma ideje APSTRAKCIJA odvojenost. APSOLUTAN obavezan.

Kod Spinoze termin C. Hegelov termin kojim se označuje dijalektički moment kretanja i prelaza.Platon. G. ASEITET iz sebe. Povod za optužbu protiv Sokrata.dokaz da nesto jest. od sebe ASKEZA prvobitno vježbanje u gimnastičkom smislu ATANATIZAM vjeroavnje u besmrtnost ATANAZIJA besmrtnost ATE ludilo. označava način vječnog postojanja boga ili prirode. AUTARKIJA sam sebi biti dovoljan AUTONOMIJA samostalnost. boginja koja ljudima zamračuje svijest I pamet.s. CAUSA uzrok .Kuzanski. jednoglasnost . Atributi boga. slaganje u misljenju. nema dr smisao BIOS THEORETIKOS teorijski život kao način duhovnog. jesam. bozija apsolutnost gdje biće samo po sebi ne zavisi od drugog. BITAK postojanje. povod CAUSA SUI uzrok samog sebe. COINCIDENTIA OPPOSITORUM spajanje suprotnosti. Prema Aristotelu stalna moralna vrijednost. Zastupaju tezu N.govori o ponašanju čovjeka koji je gladan i žedan. pouzdanja. BONA FIDES dobra boginja povjerenja. ARHITEKTONSKI izvođenje iz principa ARS DIALACTICA srednjovjekovni naziv za logiku ARS SYLLOGISTICA srednjovjekovni naziv za Aristotelovu logiku ASEBIJA neizvršenje kulturnih obaveza prema bogovima. ATOM ono sto se dalje nemoze rezati. ATARAKSIJA duševni mir ATEIZAM negiranje postojanja boga/ova. dakle postojim.Bruno i Shelling COLLOQUIUM raz-govor koji ima svoju određenu svrhu. BURIDANOV MAGARAC primjer Buridana. ARHITEKTONIKA građenje. Filozofija koja ne protivrječi kršćanskom vjerovanju. U skolastičkoj filozofiji bog je određivan kao summum bonum.e. CHRISTIANA PHILOSOPHIJA krščanska filozofija.s. isključivanje zavisnosti od drugih BIĆE pojedinačno postojanje. Aristotel je nalazio potvrdu za shvačanje da Zemlja nije središte svemira. apsolutnost.n. U srednjovjekovnoj filozofiji C.nebeska i zemaljska drzavaoznacava opce rodzenje svih ljudi COGITO. Ako postoji mišljenje onda je sigurna i egzistencija onog koji misli. podudaranje. CIRCULUS VITIOSUS ili CIRCULUS IN PROBANDO pogresno zakljucivanje CIVITAS DEL bozja drzava. Zasnovali su ga grčki fiozofi Leukip i Demokrit. B. sto spada u bitnu oznaku nekog postojanja. AUDIATUR ET ALTERA PARS neka se čuje I druga strana AUFHEBEN AUFGEHOBEN ukinuti I dalje to sačuvati. Oblik nastave teologije i filozofije ve u Srednjem vijeku. CONDITIO SINE QUA NON nužnost. ATRIBUT ono sto je dodatno. moralna sljepoća. Problem je obrađivao grčki filozof Ksenofan. Problem jednakih motiva obrađivao je prvi Aristotel. To je Descartesov princip filozofiranja u prevladavanju apsolutne sumnje. Najapstraktniji izraz o svijetu i njime se izražava samo “jest”. ATLAS prema grčkom mitu jedan od Titana po kazni drži stupove neba. Bios praktikos. to bez cega se nemože biti CONSENSUS podudaranje. ERGO SUM mislim . Izražen je kod Augostina. po sebi . praktički život.F: bio je podignut hram na Kaptolu oko 250 godina p. problem jednakih motiva koji je obrađivao Aristotel koji govori o ponasanju čovjeka koji je gladan I zedan I kako ta stanja djeluju na njega(magarac izmedju 2 plasta sjena nezna koji ce jesti I ugine). označena je božja apsolutnost. misaonog odnosa prema svijetu.

DEIZAM religiozno-filozofsko svaćanje da je bog stvorio svijet DEMIJURG stvoritelj svijeta.a simbolika je bez bozanske pomoci covjek nemoze shvatiti bit istine. Prvi je Platon označio božanstvo kao demijurga. Misao je izražena već kod Augustina. poučavanje DOCUMENTUM ANTIQUUM tekstovi starog vijeka .prvi ga je primjenjivao sokrat DIKE pravednost. Tekst je pisan 1142.a prvi put objavljen 1831. DEMON bog smrti. nastava. Abelard zastupa tolerantno shvaćanje. razdvajanje. To je uticaj grčke patristike a posebno filozofije misticizma Dionizija Areopagite. Bultmann je vodio diskusiju i s K. Prema Platonu dijalektika kao znanje.termin vec oblikovan kod Augustina.vazno je znati primjenjivati silogisticka pravila u dokazivanju DOCTA IGNORANTIA učeno neznanje. Piše Feuerbach.ucenje Nikole K.PHILOSOPHUM ET CHRISTIANUM dijalog izmadju židova. sukcesivno logicko izlaganje.koji sve stvara i oblikuje. DEUS SIVE NATURA bog ili priroda kao jedna supstancija.podjela na odgovarajuce vrste DIJALEKTIKA oznacava vjestinu raspravljanje na osnovu trazenja suprotnosti. Koji je zasnovao Rudolf Bultmann. pravo DIOTIMA ime svećenice koja sve zna. Shelling dokazuje da nije sateista. Spinozni termin. DIJALOG ragovor. Kod Homera to je božanstvo koje dodjeljuje sudbinu. DETERMINISAM ucenje da je sve sto se događa određeno DEUS ABSCONDITUS skriveni bog DEUS EX MACHINA bog iz masine DEUS IMPLICITUS – DEUS EXPLICITUS termini o bogu.ime je izmislio Platon. filozofa I krščana. DAIMONION sokratov unutrasnji glas. logički postupak izvoda. CUIUS REGIO. DOCTRINA učenje. DEDUKCIJA izvođenje.do zaključka. Kao jedina supstancija panteistički nazor Spinozine filozofije. DIES NEFASTUS nesretni. DEMITOLOGIZIRANJE novo tumačenje Biblije. kobni dan DIHOTOMIJA dijeljenje na dvoje. CREDO. Aristotel piše da je osnivač dijalektike kao vještine filozofiranja Zenon iz Eleje. nauka DISKURZIVAN sukcesivno logicko izlaganje od jednog stava prema dr. Kant je za Zenona rekao da je suptlni dijalektičar.CONTEMPLATIVA VITA teorijski zivot CONTRADICTIO IN ADIECTO proturječnost koja nastaje spajanjem nespojivih pojmova COROLLARIUM dodatak. Jaspersom. DE GUSTIBUS NON EST DISPUTANDUM ne treba diskutirati o razlici ukusa. DISPUTATIO rapravljenje pojmova. DISCIPLINA učenje. Snaga kojoj se čovjek podređuje.prvi pisac je bio Zenon. DIJALOGUS INTER JUDAEUM. Stav skolastičara kao princip mišljenja oblikovan kod Anselma. Za Sokrata dijalektika je metoda u analizi pojmova. Sokrat se suprotstavio grčkoj religioznoj tradiciji. Dovođenje nekog slijeda do nužnog kraja. QUIA ABSURDUM vjerujem jer je besmisleno CREDO.EIUS RELIGIO cija je zemlja toga je I religija. UT INTELLIGAM vjerujem da bih spoznao. Demijurg označio je Marx Hegelov pojam apsloutne ideje. DEIFICATIO obogostvorenje. Problem Eriugenine filozofije sve što postoji vrća se na kraju u boga i u božijoj supstanciji postaje s njim jedno.

izlijevanje EMPIRISJKI ILI MATERIJALNI IDEALIZAM teorija koja psotojanje predmeta smatra sumnjivom ili nedokazivom EMPIRIZAM shvaćanje d anema urodzenih ideja. izgled. jednak naziv.istina vjerovana otkirvena na prirodan nacin DOGMATIČARI oni koji nekriticki prihvataju jedno misljenje DOGMATSKI DRIJEMEŽ stari način filozofiranja DOKSA nazor.harmonija EMANACIJA istjecanje.oznaka za nesamostalno misljenje EKLEZIJA skupština. stvar.porijekla. slava. umnost.sloboda u odnosu na postojanje..objasnjenje neke pojave . oni koji nisu za nesto posvećeni. privlačenje EPEKEINA s onu stranu.tumacenje svijeta iz jednog principa DUH moć misljenja.duh ESTETIKA učenje o onom sto se može percipirati ETIKA filozofksa disciplina koja teorijski obrazlaze norme I smislenost ljudskog zivota ETIKOTEOLOGIJA ETIOLOGIJA učenje o uzročnosti. da je nesto. onostrano.vlastitost mišljenja i rada. narodni skup EKPYROSIS svejtski požar. naziv spisa za 54Platonova spisa koji su svrstani u 6grupa. bitnost ESHATOLOGIJA vjeorvanje o zadnjim stvarima (nakon smrti) ESPRIT DE FINESSE finoća duha.negiranje izolovanosti i fanatizma EGZOTERIČAN vanjski. izlaženja.kod stolika slika u dusi predstava. ESENCIJA bit.kod atomista sadrzaj osjetilne spoznaje EIDOS oblik.sistematizaciju izvrsio Porfirije ENS biće. odnosi se na 2vrtse Aristotelovog predavanja EKLEKTIČAR onaj koji iz odabire iz razlicitih ucenja pojedine djelove I tako stvara svoj system.briga za samog sebe EGZISTENCIJALNA KOMUNIKACIJA mogućnost zivota sa drugim “ja”.suprotno monizam. apsolutno značenje nekog shvaćanja.ucenja DOKSOGRAFI antički filozofksi pisci DUALIZAM dvostruko. ime.kod Aristotela zavrsenost samo onog sto je bilo potencijalno ENTUZIJAZAM nešto zastupati s najvecom zeljom I strasšču da se to ostvari EPAGOGE dovođenje . sagorijevanje periodicno nastajenja I propadanje svega EKSTAZA izlaženje iz samog sebe EKVIVOKACIJA istoimenost.izvor spoznaje je samo iskustvo ENEADE devetice.upotrebljava se i kao oznaka pojedinih fil. personifikacija ljubavi. polemika EROS bog ljubavi.kod Platona određenje ideje dobra koja se nalazi s onu stranu bića EPOHE uzdrzavanje od izricanja sudova ERIS ženski demon svađe I ratnih poslova ERISTIKA vještina raspravljanja .u fil kao doksografski izvor. zbiljnost.dopuna matematske spoznaje i bez toga nista nemoze geom. slika.DOGMA učenje. predmet ENTELEHIJA djelatnost. ideja EGZISTENCIJA postojanje.karakter DUH VREMENA DUŠA individualna posebnost svakog covjeka EIDOLON odraz.

shvacanje da je sve unaprijed određeno i uvijetovano od visih i tajanstvenih sila. HABITUS covjekova stalna osobina . dobra odluka EUDEMONIZAM stanje zadovoljstva. vedrina duše. FENOMEN pojavno.strasilo.cilj kao svoj zavrsetak.nesto sto neodgovara adekvatno postojanju u stvarnosti FILOZOFIJA ljubav prema mudrosti. sreća EUHEMERIZAM racionalističko tumačenje mitova.fames zivi na ulazu u podzemni svijet.spoznaja) GORGA pojam općeg straha I uzas. vidljivo.ETOS boraviste. nesto sto je usmjereno na kraj. strah pred bogom.smisao i zamcajne spoznaje GNOTHL SEAUTON upoznaj samog sebe GNOZA (gnosis.Aristotelova oznaka za skolu FUNDAMENTALNA ONTOLOGIJA ucenje o bićcu kao biću u određenom sistemu kategorija GENIJ u mitologiji proizvođač života.na osnovu zasnovane uzrocnosti FIZIKOTEOLOGIJA pokusaj uma.sve ono sto je drugacije od vl misljenja FANTAZIJA prazna predstava u kojoj nema ničega. pripadnost. duševna spokojnost FACERE DOCET PHILOSOPFIJA NON DICERE filozofija uci raditi a ne govoriti FAMA nebeski glas koji prenosi volju bogova FAMES glad. FOEDERA NATURAE tarmin za pojam prirodnih zakona.cudoviste GRANIČNO STANJE stanje pred kojim covjek staji I koje ga uvjetuje. ono sto je nazocno.covjeku je nemoguce da izbjegne to sto mu je suđeno FATA VELENTEM DUCUNT NELENNTEM TRAHUNT sudbina vodi one koji hoce. prikrivenost. zavičaj. prisutno FENOMENOLOGIJA učenje o pojavama ili fenomenima FIKCIJA izmišljenost . bozija volja. KAOS otvoreni. svojstvo ili karakter HAD podzemlje.misaona i stvaralacka nadarenost i sposobnost GENUS PROXIMUM oznaka koja je nuzna u postupku definiranja nekog pojma ili sadržaja GNOSEOLOGIJA ocenje o spoznaji. FILOZOFSKA KRITIKA kritika nemoze biti osnovana na subjektivnom uvjerenju vec moram imati svoje objektivno važenje FINALITET kraj. misaona kriticnost FROTISTERION mjesto za razmisljanje.oblik postovanja starijih EUTYMIJA dobra volja. to sto se nevidi tamno mracno mjesto HAECCEITAS individualna posebnosta.spoznaja takvih stanja pridonosi sadrzajnom određenju pojedinacne egzistencije.koje jos nije u realitetu FANTALIZAM naređenje bozanstva.a vuče one koji neće.oblik razmisljanja u kojem je bitno trazenje novog.bogovi su zasluzni ljudi EUSEBIJA pobožnost. pogresno predočivanje. prema rimskom vjerovanju duhovno božansko biće. božanstvo gladi kod Rimljana.istrazuje mogucnosti. pravednost prema bogovima. beskrajni prazni proctor .Hegel obraduje kao problem religije svrhovitosti FANATIZAM obozavanje samo svoga hrama. nevidjljivo. moralna kakvoća EUBULIJA razboritos.pozitivno određenje koje pojedinacnu stvar cini tim sto jest i time se razlikuje od svakog drugog sadrzaja HAOS. da iz svrha prirode zaljuci na najvisi uzrok prirode I na njena svojstva. FORMA oblik postajanja FORMALNI IDEALIZAM FRONESIS razbog. potreba za znanjem nastaje na temenlju čuđenja.

sve pojedinacno nastaje iz jedne osnove nijendo bice nema dr uzrok za svoje postojenje HEREZA izbor.moze da vazi i kao dokaz IDEALIZAM filozofsko svaćanje da je vanjski svijet samo privid. natprirodni-božanski dar HARMONIJA sklad.pretpostavka koja nemora biti iskljucenja u razmatranju HISTORIJA CALAMITATUM historija nevolja HOMEOMERIJE najmanje kvalilatitno određene djelove materije HOMINEM HOMINE DEUM ESSE čovjek je čovjeku bog HOMO SUM HUMANI NIHIL A ME ALIENUM PUTO čovjek sam I nista mi ljudsko nije strano HORME prirodni.HARIZMA dar. poklon. dreveće. slijed koji nema zavrsetak INDETERMINIZAM shvacanje da dogadjaji u svijetu nemaju svoju određenu kauzalnost INDIVIDUACIJA pojedinacnost. suma HYLEMORFIZAM učenje o jedinstvu materije I forme aristotel HYPOKEIMENON supstanca. odnos povezanosti HEDONIZAM svaćanje da je cilj zivota u zadovoljstvu koje moze biti materijalno I duhovno HEIMARMENE sudbina.u necemu sadrzan. INTERMUNDIJE međurostor u kojima zive bogovi INTUICIJA neposredno gledanje. slaganje.unutrasnji odnos prema nekom ucenju ili sistemu IN INFINITUM bez kraja. neprihvacanje odeđenog vjerovanja HERMENEUTIKA sposobnost. izgled. podudaranje. sto prirada covjeku I njegovom određenju HYLE drvo. process razvoja INDIVIDUUM ono sto je nedjeljivo INDUKCIJA dovođenje.opče jedinstvo svijeta . navođenje INKARNACIJA otjelovljenje boga INKVIZICIJA INTELEKT razum.unutrasnji nagon HORENSIUS vodeci rimski govornik HRONOS vrijeme. intelekt INTENCIJA namjera. usud nad ljudima HEN ono sto je bilo prije nego sto je ista bilo. istovjetnost.sto cvrsto postoji. pojava IDEJA slika.to sto je prisutno. ono sto se odnosi na isto IDENTITATSPHILOSOPHIE filozofija identiteta IDEOLOGIJA učenje o idejama. dar milosti. promatranje IRACIONALAN za razum neshvatljiv IRONIJA podrugljiv nacin odnosa ISAGOGE ISONOMIJA jednakost u pravima. IDENTITET istost. nastojanjesva djela su dobra ili losa. nedokazani stav. razumjevanje INTELLECTUS ARCHETYPUS izvorni razum INTELIGIBILAN ono sto se odnosi na um. HEN KAI PAN jedno I sve.prema Pindaru otac svega HUMANITA čovječnost.ono sto lezi u osnovi . vjestina izlaganja HIPOTEZA uvjet.nadzor na svijet i zivot na osnovu određene teorije uvjerenja IGNORANTIAE ASYLUM utočiste neznanja ILUZIJA neadekvatan dozivljaj vanjskog svijeta IMANENTAN koji ostaje unutar necega. oblik. ranopravnost ISOSTHENIJA jedanaka snaga dokazivanja .

određena svojstva po kojima se nesto razlikuje od drugog KASANDRA nesretna prorocica KATALEPSIS hvatanje.ISTINA ono sto je isto IZBOR FILOZOFIJE karakter samog cvojeka.uvijek se razlikuje postojeci object od cilja MAGISTER SAPIENTUM ucitelj mudrosti MAIEUTIKA duhovni razvoj na osnovu sposobnosti misljenja “za” I “protiv” MAKROLOGIJA izlaganje nekog misljenja u drugim govorima MAKSIME UMA subjektivne teze koje su oblikovane iz interesa uma . prazan proctor KISMET sudbina KOINE ono sto je zajednicko KONCEPTUALIZAM srednjovjekovni logicki pravac KONTEMPLACIJA promatranje ocima. um LUKAVSTVO UMA um djeluje strhovito da bi dosao do svog cilja. princip dogadjanja. licej – gimnazija u Ateni LINKEJ sin Afarejev LOGIKA ucenje o umnom mišljenju I zakljucivanju LOGIKA SRCA napustanje teorijskog misljenja LOGISTIKA logicko izvođenje pomocu matematskih simbola LOGOS svjetski zakon. sto treba da cinim. stizanje KATARZA čiščenje KATEGORIČKI IMPERATIV eticki zahtjev da nesto treba uciniti KATEGORIJE ono sto se izrice o subjektu KATH’HAUTO izvan svakog odnosa KATORTOMA etička duznost KAUZALNOST uzročnost KAZUISTIKA ucenje o moralnom odlucivanju savjesti u razlicitim zivotnim situacijama KENON praznina. gledanje duhom KONTINGENCIJA slucajnost KONTRADIKTORAN protivrijecan KONRARAN suprotan KOPULA veza. titular vladara LATHE BIOSAS proživi povučeno LEVIATHAN nilski krokodil LIBERUM ARBITRIUM izbor.upravljac.sposobnost volje d adonosi odluke na osnovu svog uvjerenja LIKEJ likej. utiskivanje. cemu se smijem nadati KARAKTER alat za zakopavanje. spajanje u logici KOZMOGONIJA mitolosko tumacenje nastanka svijeta KOZMOLOGIJA ucenje o svijetu kao redu I poredku KOZMOS svjetski poredak KRITISCHES JOURNAL DER PHILOSOPHIE filozofski casopis KVIJETIZAM pobožnost I predanost bogu KYRIOS gospodar. sloboda volje.prava mjera kao eticka norma KALOKAGATIJA vrlina lejpote I dobrote KANONIKA logika. siječenje. JA ne-ja JANSENIZAM teoloski pokret KAIROS najpovoljnije vrijeme za nesto. misao . ucenje o normama misljenja KANTOVA 3 PITANJA sto mogu znati.

uzvišenost MEGALOPSIHIJA covjekova duševna I misaona uzvišenost METABAZA pogreska u logici METAFIZICKI Prokrustov POKRET ironiziranje svakog misljenja METAFIZIKA nauka o prvim principima I uzrocima METAFORA prenosenje neke rijeci na neki dr pojam METAKOZMIJA Slobodan prostor medju svjetovima METASTROFE okretanje.navika MORALITET eticko drzanje pojedinca na osnovu pojma duznosti MORALNA TEOLOGIJA učenje o uzročnosti MORS IMMORTALIS besmrtna smrt MUZA boginja pjevanja I pjesnistva. rijec MODO AETERANO na vječni nacin MODUS mjerilo. nacin misljenja MIKROKOZAM svijet u malom. spajanje. komad kao odvojenost prema cjelini MONADA jedinstvo.obracanje duse od osjetilnog svijeta prema idejama. pamet. porijeklo postojanja MATERIJALIZAM pocelo svega postojeceg izvodi iz postojanja materije kao neposredne datosti MEDITACIJA mišljenje. metoda.pravilo MOIRA dio. #se# MANIJA odusevljenje. veza uzroka I posljedica NIHIL EST IN INTELLECTU QUOD NON PRIUS FUERIT IN SENSU niceg nema u intelektu sto prije toga nije postojalo NIHILIZAM negativan odnos prema postojecim normama NIKOMAHOVA ETIKA glavno aristotelovo djelo iz etike NIŠTA szprotnost svakom bicu koje je “nesto” NOESEIS NOESEOS mišljenje mišljenja NOMINALIZAM subjektivno shvacanje predmeta . METEKSIS učešče djela na cjelini ili pojedinacnih stvari na ideji METEMPSIHOZA vjerovanje u seljenje duša u različita bića METIS razboritos. izvor. GOVORENJA IsTINE NATČOVJEK ce postaviti nove vrijednote I treba osigurati stanje u kojem ce jaci ljudi biti nuzni NATURA NETURANS stvaralacka priroda NEGACIJA NEGACIJE jedan od dijalektickih zakona kretanja NEGATIVNA TEOLOGIJA metoda označavanja bozijih atributa u negaciji pozitivnih oznaka NEXUS veza. sveta tajna MISTIKA to sto se odnosi na tajna ucenja MIT prica. uzviseno MANTIKA vješina proricanja budučnosti MARKSIZAM filozofsko. govr. revolucionarno ucenje o covjeku. razum METODA slijed.MAN bezlični oblik. proper. običaj. jedno kao osnova MONIZAM objašnjenje svih pojava u svijetu iz jednog principa MONOTEIZAM vjerovanje u jednog boga MORAL postupak. razmišljanje MEGALOPREPEIJA velikodušnost.tj. MIMESIS oponašanje MISTERIJ tajna. drustvu I historiji MATERIJA tvar.

NOMOS ono sto je svakome dodjeljeno. POPULARNA FILOZOFIJA nacin misljenja u kojem se određeni stavovi filozofije primjenjuju za prakticne ciljeve u zivotu PORT ROYAL cistercitski samostan blizu Versaja PO SEBI iz sebe.aktivni preokretac neobilkovane materije. OMNIS DETERMINATIO EST NEGATIO svako određenje jest negacija ONTOLOGIJA ucenje o bicu kao bicu u određenom sistemu kategorija ONTOLOSKI DOKAZ ZA EGZISTENCIJU BOGA dokazivanje iz samog pojma OPSIS ADELON TA FAINOMANE nevidljivo ORDO AMORIS red ljubavi ORDO ET CONNEXIO IDEARUM IDEM EST EA ORDO ET EONNEXIO RERUM red I veza ideja isti je kao red I veza stvari ORGANON oruđe. stavljeno ispred necega OFITI genostička sekta koja je obozavala zmiju kao covjekovog prijatelja OIDA HOTI OUDEN OIDA znam da nista neznam OKAZIONALIZAM prilika. mišljenje. zgoda. obrazovanje vladanja I duha PALINGENEZIJA ponovno vracanje svih stvari PANENTEIZAM učenje d aje sve u bogu PANLOGIZAM učenje da svime vlada logos PANPSIHIZAM vjerovanje da sve sto jest ima svoju dusu I da je na neki nacin oživljeno PANTA REI sve teče PANTEIZAM sve je bog PARALOGIZAM pogrešno zaključivanje PARAKLET branilac.duh. kroz sebe POST HOC. mogucnost da se sto ucini i dogodi. obicaj.ozivljeno bice. naziv za Aristotelove logicke spise OTUĐENJE nesto svoje izgubiti PAIDEJA odgoj I nastava. nazocnost. zrak. kupljenje. shvaćanje PERIPATETICI naziv za Aristotelove učenike po šetalistu PETITIO PERINCIPIL dokazivanje pomocu necega sto samo nije dokazano a uzima se kao sigurno PHILOSOPHIA MILITANS borbena filozofija PHILOSOPHIA PERENNIS filozofija iz trajnih nepromjenljivih principa PITIJA ona koja postavlja pitanja I time stalno uznemirava PNEUMA vjetar. OBJEKT nesto sto je baceno.zakon NON EST PECCATUM NISI CONTRA CONSCIENTIAM grijeh je samo ono sto je protiv savjesti NOSCE TE IPSUM upoznaj smaog sebe NUMENON ono sto je misaono nepristupacno culima NUS misao. dah. sadašnjost PATOS doživljaj .ERGO PROPTER HOC poslije toga.red. djelovanje. duh.kod stoika pokretacka snaga svega postojeceg. pomagač PARERGA-PARALIPOMENA kasniji dodatci . dakle zbog toga POSTULAT prihvacanje necega kao moguceg I vazeceg POZITIVIZAM pozitivno PRAGMATIZAM (pragma-cin . poucavanje. cinjenica) . tumacenja I komentari PARESIJA sloboda govora PARUSIJA prisutnost. duševno stanje PEISITHANATOS nagovarač na smrt PEITO dar nagovaranja pomocu logosa PERCEPCIJA sabiranje.

culo SEPTUAGINTA prvi Grcki prevod Biblije. sto je postavljeno I ostavljeno ispred PROLEGOMENA uvod. početak. postovanje boga I bogova RIGORIZAM cvrsto drzanje principa. zivotni princip PSYHES ESTIL LOGOS HEAUTON AUKSON dusi pripada logos koji sam sebe umnozava PSIHOLOGIJA doslovno ucenje o dusi PSIHOLOGIZAM bitnost cjelokupnog misaonog zivota I stvaralastva QUEM IN FINEM čemu? O covjeku kao moralnom bicu ne moze se dalje pitati cemu on egzisticira QUIDDITAS opće realno svojstvo QUINQUE VOCES latinski naziv za 5 logickih problema koje Porfinije obraduje u svom djelu. REFLEKSIJA misaoni odnos razmisljanje o uzrocima I razlozima REINKARNACIJA ponovno rodjenje duse RELACIJA odnos subjekta prema objektu RELATIVIZAM shvacanje da nista nije apsolutno . zivotna snaga.pogresan pocetak nekog izvoda PROTREPTIKOS opominjanje. razlog REALIZAM predmet.fil cistog uma.istrazuje mogucnosti uma u donosu prema cistos spoznaju a prori PROTON PSEUDOS prva laž. aktivnost. nagovaranje PRVA FILOZOFIJA nauka o bicu kao takvom PRVI TRAGICNI FILOZOF volja za zivotom I u najtezim situacijama PSIHE duša.RAZLIKA.(ROD .VRSTA. SVOJSTVO.neuvazavanje posebnih razloga ni okolnosti ROMA LOCTUS CAUS FINITA ako je u Rimu receno. ishodisteonog sto je pravo iz cega proizilazi sve ostalo PRINCIPUIM CAUSALITATIS princip uzročnosti PRITANEJ sluzbena kuca drzave PRIVACIJA negacija svojstva koje po prirodi necemu prirada PROBABILIZAM da se prihvati ono sto je ne samo vjerovatnije vec I svrshodnije PROBLEM ono sto je naprije baceno. sve je ovisno o razlicitim odnosima RELIGIJA poboznost. SENZUALIZAM osjetilo.bezazlenost SAVJEST unutrasnje znanje da se moralna ocjena covjeka izvodi bas iz tog znanja SEMANTIKA učenje o znakovima. stvar postoji u svojoj predmetnosti po sebi nezavisno od subjekta. razum. vjerovanje u postojanje duse prije njenog ulaska u tijelo PRESTABILIRANA HARMONIJA Leblinzovo ucenje PRINCIP osnova.PRAKSIS djelovanje. misaoni I teorijski rad PREDESTINACIJA vjerovanje u bozije predodredzenje svega sto jest I sto ce biti PREEGZISTENCIJA predhodno postojanje .stvar je završena! SACRA DOCTRINA sveta nauka SANCTA SIMPLICITAS “o sveta jednostavnisti” naivnost. sabiranje necega .istrazivanje odnosa sadrzaja i znakova.AKCIDENCIJA) RACIONALIZAM razum izvor covjekove spoznaje.pa se kriticki odnos prema svijetu oblikuje putem misljenja RATIO um. predgovor PROLEPSIS pojam koji se oblikuje na osnovu stecenog iskistva PROPEDEUTIKA uvod u neku discipline.(stari zavjet) SHOLE slobodno vrijeme SIC ET NON da I ne SIGE šutnja SILOGIZAM skupljanje. strogoca u primjeni zahtjeva koji su postavljeni kao kriteriji.

SIMBOL ono sto je skupa baceno. skupljeno SIMPATIJA cuosjecaj SIMPOZION zajednicka gozba uz razgovor I orazlicitim pitanjima SINKRETIZAM sjedinjavanje razlicitih svacanja u jednu novu cjelinu koja bi prevladala razlike SINTEZA misaono oblikovanje cjeline iz pojedinacnih djelova SIRE JE N’AVAIS PAS BESOIN DE CETTE HYPOTHESE “vaše velicanstvo ta mi hipoteza nije potrebna” SISTEM jedinstvo raznolikih spoznaja pod jednom idejom SKEPTICIZAM sumnja. nejasni SOCIOLOGIJA nauka o drustvu.rukkotvorina TEIZAM vjerovanje u boga TELEOLOGIJA ucenje da se sve događa po nekoj svhovitosti u opcem kretanju prema nekom određenom cilju . umjerenost SOMA PNEUMATIKON duhovno tijelo bez grijeha SOMA PSYHIKON duhovno tijelo. zanci put TAULOGIJA označavanje nekog pojma koji ima isto znacenje TEHNE umječe. prvi covjek(Adam) SPECIES vrsta. promaranje svakog dogadzaja kao djela apsolutnosti SUD veza pojmova koja odgovara vezi stvari SUDBINA mitoloski pojam kojim se izražava uvjerenje das u svakom covjeku neke vise sile unaprijed odredile sadrzaj I tok njegovog zivota. umjetnost.izucavanje odnosa medju ljudima SOFISTI grcki filozofi prosvjetitelji SOFIZMI pogresni zaključci SOFROSYNE razboritos.nesto sto je opcenito I nuzno STERESIS STOA dvorana sa stubovima ukrasena slikama STRPLJENJE SVETOG DUHA STVAR PO SEBI nesto sto nikad ne stoji u relaciji subjekat-objekat SUBJEKT nosilac radnje I djelovanja SUBJEKTIVIZAM shvacanje da je “ja” osnova.negiranje objektivne vaznosti pojedinih kategorija.I da ih nemoze promjeniti SUMMA ukupan broj SUPSTANCIJA ono po cemu tko ili sto postoji SVEOBUHVATNO nije ni predmet(object) ni misaoni akt(subject) vec ono sto obuhvata oboje SYSTEME DE LA NATURE siste prirode ŠIFRA jezik egzistencije TABUILA RASA neispisana ploča TALENT uteg za mjeru I novac TANTAL lice iz Grcke mitologije. SKOLASTIKA skolska ucenost I zanje ono sto pripada skoli SKOTEINOS tamni. Zeusov sin TAO iz kineske filozofije.određenje razlike u odnosu prema rodu SPEKULACIJA razmisljanje o svijetu bez dovoljnog odnosa prema empirijskom postojanju SPIRITIZAM učenje o duhovima SPIRITUALIZAM shvacanje d aje duh samostalan I djelatan SPOZNAJA A PRIORI iz cistog razuma I cistog uma . SUB SPECIE AETERNITALIS pod vidom vjecnosti. dvojba.

sta su i kako oni nastaju URTEILSKRAFT moć suđenja USIJA postojanje. THAUMAZEIN čuđenje.DAS IST VERNUNFTIG sto je umno to je zbiljsko. ono sto postoji samo za sebe izvan odnosa prema drugom biću TO TI EN EINA sto bijase biti. Baldassare Castioglione . da uvodi nova bozanstva I da kvari omladinu. Govanni Boccaccio d.DAS ISR WERKLICH UND WAS WIRKLICH IST.cilj da se otkriju u sebi vise duhovne moci. sinteza misljenja UMWERTUNG ALLER WERTE preokret ili obrat svih vrednota UNIVERZALIJE opci pojmovi.a takva upotreba pojma znaci da se moze odnositi na stvar upće I na samog sebe TRANSCENDENTAN oznaka za sve sto nadilazi iskustvo TRITOS ANTHROPOS treci cvojek TUŽBA PROTIV SOKRATA 3atenska građana (Anit. zavrsetak.prirodni cilj TEODICIJA dokazivanje bozije pravednosti TEOFANIJA bozije pojavljivanje stvaranjem svijeta bog stvara samog sebe I od svijeta se ne razlikuje TEOLOGIJA istrazuje izvor.Likon. TO ON HE ON biće kao biće.vjerovanje da se neposrednim promicanjem u svijet duha. oznaka za nematerijalnu supstanci TON HETTO LOGOS KREITTO POIEIN slabiju stranu uciniti jacom TRANSCENDANTALAN trancendantalno razmatranje bavi se samo pojavama. MUDROST ZAPADA –NEKA PITANJA IZ TESTA C GRUPA 1.sto je zbiljsko to je umno WISSENSCHAFTIEHRE učenje o nauci ZOON PILITIKOM aktivni učesnik u polisu ŽIVIM U NOVOM SVIJETU OD KADA SAM PROĆITAO “KRITIKU POLITICKOG UMA” Fichte izrazio svoje odusevljenje Kantovim idejama o moralu. Francesko Petrarka b.Melet) sudu donijeli tuzbu protiv Sokrata d anevjeruje u bogove u koje vjeruje drzava. prva kategorija koja obuhvata svaku pojedinacnost UTILITARIZAM učenje o krisnosti UTOPIJA nemanje mjesta. Djelo Dekameron je napisao: a.ucenje I historiju neke religije TEORIJA trazenje sitine iz objasnjenja I razloga THEOSOPHUS TEUTONICUS naziv za njemackog misticara Jakoba Bohmea TEOZOFIJA mudrost. misaone konstrukcije realiteta I buducnosti VJEČITI PROPILEJI PRAVE FILOZOFIJE VOLUNTARIZAM shvacanje d aje u spoznaji volja primarnija od misljenja WAS VERNUNFTIG IST . Dante Alighieri c.TELOS kraj .znanje o Bogu. UČENJE FILOZOFIJE UM misaona sposobnost.

Ksenofon 4. Septuaginta je Biblija 8. „Covjek je mjerilo svih stvari – onih koje jesu da nisu i koje nisu da jesu „ je rekao : a. Askete 10. Konstantin 7. Platon b.2. a prvi val se desio u periodu 15. Sokrat c. Bruch Spinoze c.. Idejama .2. Gottfried Wilhelm Leibniza 11. Anaksimandar b. Aristotel e. Pindar 9. Za vrijeme Marka Antonija srusena je vladavina visokog svestenika i za kralja je postavljen potpuno helenizirani zidov koji se zvao : a. Utemeljitelj franjevackog reda je ____________ 5. Kamaldolezi su bili : a. Reformatori c. Glosari d. „Tractatus Theologico – Politicus“ je djelo : a. Prvi filozof koji je napisao na materinskom jeziku bio je Franjo Sisic. John Locka d. Dante Alighieri je prognan 1302. Godine iz Firence kada su na vlast dosli crni grelthi 6. a na maternjem Descartes 4. Herodot b. I 16. Plotin d. Cetiri su velika pokreta oznacavaju rijelazno razoblje od propadanja srednjeg vijeka do velikog naprednog vala. Plotinova glavna postavka u metafizici je ucenje o : a. Thomas Hobbesa b.je napisao a. Herodot d. Protagora c. Misionari b.. Stoljeca i naziva se italijanska renesansa 3. Djelo Eutifron . Propocelu c. Aleksandar Veliki d. Trojstvu b. Herod c.

apriorizam. Nakon Aleksandrove smrti njegovi generali su podijelili teritorij na tri dijela: (nabrojte ta tri dijela i navedite pod ciju su vladavinu pali) _____________________________________________________ 7. Njegovo ucenje nije krscansko nego je _________ 12. empirizam 4. Machiavelli (iako ja mislim da ce prije biti Petrarca) 13.1. naturalizam. Najznacajnija tri renesansna pjesnika su : 1. Prvi filozofski skeptik bio je: a) Timon b) Lukijan c) Piron 8. Jedna od glavnih teskoca Lockeove teorije spoznaje jest _______________________. Platon i Aristotel 9. Rijenzija c.d. Sekst Empirik je pripadao skoli : a. Bit kinickog ucenja je: odbacivanje svjetovnih dobara i usredotocenje na vrlinu kao jedino drbro koje vrijedi imati 2. 6. Pozitivizma c. Za Marxa je razvoj povijesti jednako neminovan kao i za Hegela. Prema Sokratu filozofija je: a) Zelja za posmatranjem b) Nacin zivljenja c) Znanstvena tradicija 3. 5. Tradicionalni problemi teorije spoznaje ili epistemologije su: (nabroj) – skepticizam. Idolima 11. a obojica ga izvode iz historijskog materijalizma. Najpoznatiji predstavnik egizstencijalistickog pokreta je Kierkegaard 14. Skepticizma d. Klementa IV d. Bonifacija VIII B GRUPA 1. Tri najvece licnosti grcke filozofije su: Sokrat. Marxovo misljenje se oblikovalo pod trima glavnim utjecajima: (objasniti te uticaje) ___________________________________________________ 10. Empirizma b.Dante 2 Boccaccio 3. normativizam. 11. Filipa IV b. Descartesovo filozofsko djelo je potaklo dvije vazne struje razvoja. koherentizam. Najvaznija Talesova misao je tvrdnja da je sve voda. U vrijeme pape Klementa V templari su bili savladani od strane : a. Navedite ih. Racionalizma 15. _______________________________________________________________ .

Jedno od najvaznijih pitanja je Aristotelovo ucenje o metafizici koje je povezano s ucenjem o materiji iformi. odnos. sklada i nesklada. 11. s to su (nabroj) supstancija. kvalitet. U grcko . 3. a u njihovom sredistu stajao je jeuzitski red. kojem su se zestoko protivili __________________. koji je osnovao Ignacio Loyola. Hume. prosjedovanje/stanje. cija slava pociva iskljucivo na politickoj sanjariji. stoljeca. 13. 5. pa se pojavljuje i dualizam haosa i reda. 4. u svim svojim razdobljima. renesansne je mislioce vise zanimao čovjek. Lock 13. vrijeme. Krscanstvo.n. Unutar same rimske crkve novi pokret reforme razvio se oko sredine 16. Razlika izmedju Eutifrona i Sokrata je u tome sto prvi misli kako je zakon nesto ciniti dobro. Najvazniji pojam koji prozimlje grcku filozofiju jest logos koji izmedju ostalog znaci mjera. ogranak je ____________ s nekim grckim i istocnjackim premisama. Dok se na srednjovjekovnom popristu glavna djelatnost ticala Boga. filozofija je uglavnom bila: a) Ovisna o religiji b) Neovisna o religiji c) Ovisna o caru . 8. 10. Grcka filozofija. Prosvjetiteljstvo je: intelektualni pokret koji je zastupao ideju da razum treba da postane polazišna tačka na kojoj se zasniva autoritet. privida i stvarnosti. Na filozofskom polju. radnja/djelovanje.kvantite. Najistaknutiji humanista u Engleskoj bio je Thomas More. dobra i zla. Filozofija i znanost pocinju s Talesom iz Mileta pocetkom 6. te bezgranicnosti i granicnosti. stoljeca p. Prvi sustavni pregled stoicizma dao je: a) Zenon b) Spinoza c) Hrizip 6. A GRUPA 1. mjesto. U Egiptu se religija bavila: a) Zivotom prije smrti b) Zivotom poslije smrti c) Zivotom i prije i poslije smrti 12. 15.rimsko doba. Osnivacem moderne filozofije smatra se: a) Thomas Hobs b) Francis Bacon c) Rene Descartes 14. polozaj.12. Prema Aristotelu ima 10 kategorija. Uporedo s tim imamo pitanje materije i duha. slobode i nuznosti. jednostavne ili slozene. trpljenje 7. radjanje industrijalizacije donijelo je za sobom stanovito naglasavanje ______________. 9. Glavni predstavnici britanskog empirizma su: (nabrojati) Lock. koja je najbolje poznata pod naslovom Utopija. otkriva uticaj brojnih dualizama. Potom kosmoloska pitanja da li su stvari jedno ili mnostvo. Ukratko objasniti te dualizme: u osnovi svih je razlika istine i lazi. koje je vladalo na Zapadu. pa se zbog te cinjenice novi kulturni pokret naziva humanizam i predstavlja drugi od velikih uticaja.e. Berkeley. dok Sokratovo stajaliste podrazumijeva da zakon ciniti ono sto bogovi odobravaju. 2.

-480.) - suvremenik Pitagore za njega je filozof onaj koji ljubi mudrost i mora mnogo znati ima znanje.-347. vodi ih želja za spoznajom . 15. po Humeu se moze razviti i iz culnog iskustva i iz djelatnosti pamcenja Filozofija-kratke teze Što je filozofija? . a o tome svjedoči Ciceron Antičko i srednjovjekovno shvaćanje filozofije Heraklit (540. bit svega filozof je onaj koji istražuje logos. pojmovno mišljenje koristi logičku argumentaciju koristi kritičko mišljenje fundirajuća/utemeljujuća .) Platon (427. a ne raznolikost filozofirati znači istraživati iz želje za samom spoznajom.) – „Uvod u filozofiju“ o o filozofija je nazor o svijetu i životu – kao i znanost i religija no od znanosti i religije je razlikuje filozofsko mišljenje koristi strogo.14. Od Pitagore potice pojam __________________. ideal kojem se teži) filozof – zna da ne zna i teži mudrosti - filozofi teže spoznati bit stvari.st.-424. Impresija. iz ljubavi prema mudrosti tri vrste bića o o o Herodot (484. ali količina informacija ne čini filozofa logos – temeljni pojam – univerzalni kozmički zakon.) neznalica – ne zna da ne zna mudrac – zna da zna (bogovi.nema općeprihvaćene definicije Karl Jaspers (20.filozofija se bavi onim što je temelj svega drugoga kritička – uvijek propituje i istražuje u svim aspektima utopijska – otvorena je prema budućnosti - filozofsko mišljenje ima tri karakteristike o o o - tri funkcije filozofije o o o - Pitagora se prvi nazvao filozofom.

tj spoznaja do koje dolazimo umovanjem racionalna spoznaja je spoznaja uzroka i posljedica u prirodi i uključuje moć kontrole nad prirodom također je naglašena praktična funkcija filozofije suprotnost racionalnoj spoznaji je osjetilna spoznaja Kant. Fichte. istražujemo zbog same mudrosti. st . vjeruj kršćanski i grčki svijetu su u nepomirljivoj suprotnosti ne treba istraživati.-220. st .) - filozofija je znanost o onom što je najspoznatljivijie – prva počela (temelji) i uzroci ako spoznamo prva počela i uzroke. Schelling ( romantičarski filozofi). – Njemački klasični idealizam o . spoznat ćemo i sve ostalo filozofija je kraljica znanosti jer je jedina koja će ustvrditi svrhu zajedničko u antičkom shvaćanju – ljubav prema znanju.-1831. jer sve piše u Bibliji želi spoznati samo Boga i ništa više Tertulijan (160.-430.) zajedničko u srednjovjekovnom shvaćanju – teocentrizam Novovjekovno shvaćanje filozofije novovjekovno shvaćanje o o 16. Hegel Rene Descartes o o o Thomas Hobbes o o o o o - 1781.-322.empirizam i racionalizam predstavnik racionalizma filozofija je savršeno znanje o svim stvarima koje čovjek može spoznati i služi boljem snalaženju u životu naglašuje praktičnu funkciju filozofije predstavnik empirizma filozofija je racionalna spoznaja.st) - ono što „poganska filozofija“ smatra mudrošću svijeta zapravo je ludost vjeruje jer je ograničen i ne može spoznati neograničeno (Boga) – Vjerujem jer je apsurdno ako ne možeš spoznati. antropocentrizam Apostol Pavao (1.) Augustin (354.filozofija renesanse 17.Aristotel (384. nego vjerovati.

koja se koristi def. prožeta je njegovom dušom filozof je rođeni genij.o o 1781.) - filozofija je njezino doba izraženo u mislima – filozofska refleksija trenutka u kojem nastaje na filozofe djeluje tradicija od prije Suvremeno shvaćanje filozofije Karl Marx (1818.-1814.) - Teze o Feuerbachu – Marxovih 11 teza polemika sva dosadašnja filozofija se tumačila samo u teoriji. – Kant objavio Kritiku čistog uma 1831.-1831.-1951.) .enc. rj. treba se objasniti Znanost jest o Filozofija i znanost skup svih metodički stečenih i sistematski sređenih znanja. – umire Hegel Školska filozofija – činjenice o filozofiji Svjetska filozofija – 4 pitanja     Immanuel Kant (1724. što je loše filozofija prakse .) o o filozofija je nešto subjektivno i ovisi o čovjeku. a prednost imaju mlađi Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770.) o o Što mogu znati? – čovjek mora znati granice ljudske spoznaje – METAFIZIKA Što trebam činiti? – koje je djelovanje moralno – MORAL (ETIKA) Čemu se smijem nadati? – odnos prema bogu – RELIGIJA Što je čovjek? – najvažnije pitanje jer traži odgovore na prva tri – ANTROPOLOGIJA o čovjek je jedini koji može uspostaviti vezu s transcendentnim bićem (bićem koje čovjeka nadilazi u svemu) Johann Gottlieb Fichte (1762. a to se može samo revolucijom Ludwig Wittgenstein (1889.filozofija mora krenuti u praksu i raditi na promjeni svijeta. a ujedno i djelatnost kojom ta znanja stječemo (fil.-1804. MH) o rac. pojmovnim okvirima i razrađenim metodama istraživanja (op. utemeljena cjelina znanja o nekom pred.) - napisao djelo Tractatus Logico-philosophicus svodi filozofiju na logičku analizu misli – ono što je netko rekao.-1883.

Kr – mitološko tumačenje svijeta 7/6. rezultat promišljanja i uvijek podliježe kritičkom razmišljanju nadumne iskaze proučava teologija. a u filozofiji je to umni iskaz. . st. st. ostalo apstrahiraju povijest o o o o o o FILOZOFIJA nije iskustvena nego propituje temelje svakog iskustva želi proučavati totalitet (cjelinu) iskustva – spoznaja totaliteta nije metodički apstraktna - do 7. st. a umne filozofija - razlike o o Filozofija i umjetnost sličnosti . – odvaja se logika Filozofija i religija sličnosti o o o tumačenje svijeta i života rasvjetljenje egzistencije za svaku pojedinačnu osobu transcendiranje svakodnevnog objava – u religiji dolazi od Boga (nadumni iskaz) i možemo vjerovati ili ne vjerovati.s Aristotelom kreće odvajanje znanosti 16. Kr – nastaje filozofija i uključuje ono što će kasnije biti znanost 4. – odvajaju se prirodne znanosti 19. Kr. st. pr.Podjela znanosti Znanosti Realne Formalne Kulturalne Prirodne Logika Matematika realne Društvene Duhovne Gospodarske razlika između realnih znanosti i filozofije REALNE ZNANOSTI iskustvene ili empirijske – postavljaju empirijska pitanja tematski reducirane – znanstvena spoznaja je uvijek partikularna metodički apstraktne – mogu istraživati samo ono što se da istraživati metodama./6. – odvajaju se sociologija i psihologija 20. st. st.pr. pr.

proizvodnja - grane teorije su teorijska.o o o tumačenje svijeta i života univerzalnost – svevremenske teme povijesnost (ne zastarijevaju) umjetnost – mašta. praktička i poietička filozofija . proizvodnja POIETIČKA FILOZOFIJA nauk o proizvođenju ili oblikovanju (retorika) (poetika) estetika fil. filozofija – logika i kritičko razmišljanje - razlike o Filozofske discipline sve u filozofiji počinje filozofskim pitanjem. djelovanju etika genitivne fil. iz kojeg slijedi odgovor. praksa. iz kojeg slijedi novo pitanje itd. tehnike - Aristotel kaže da se čovjek prema svijetu odnosi na trostruk način – teorija. prirode gnoseologija antropologija praksa PRAKTIČKA FILOZOFIJA nauk o lj. stvara se problemsko područje koje s vremenom prerasta u filozofsku disciplinu filozofska disciplina – specijalizirano područje filozofije koje se bavi pojedinim problemskim područjima FILOZOFIJA dijeli se na tri grane teorija TEORIJSKA FILOZOFIJA nauk o biću metafizika fil.

 metafizika  ontologija naziv ontologija dao njemački filozof Wolff u 17. ali ju je nazivao „Prva filozofija“ knjižničar Andronik je slagao njegove spise.Teorijska filozofija Metafizika njome se bavio Aristotel. stoljeću nauk o biću kao biću 3 temeljna filozofska pojma o biće ili egzistencija – sve ono što jest/postoji/egzistira bez obzira na način (2 načina postojanja – realno i irealno) bit. srž ili esencija – ono po čemu nešto je baš ono što to jest bitak – bit bića kao bića. ono po čemu jest sve što jest monizam – bitak je jedan dualizam – bitak je dvojstven pluralizam – bitak je višestruk materijalizam – bitak je materijalan idealizam – bitak je idejne naravi o o - pravci u ontologiji o o o o o - Aristotel – govori o početku grčke filozofije i njihovom viđenju bitka (počela svih stvari) . i slagao ih je po redu – prvo je sločio fiziku pa prvu filozofiju koja je „iza fizike“ = metafizika što je u njoj o o učenje o prvim izvorima i uzrocima bića učenje o vrhovnom biću opća metafizika ili ontologija specijalna metafizika   - razgranava se u dva područja o o nauk o duši – metafizička psihologija filozofska ili racionalna teologija = teodiceja  proučava teološka pitanja ali ali one spoznaje do kojih je moguće doći umnim iskazom (suprotnost joj je dogmatska teologija koja koristi nadumne iskaze)  Ontologija (Opća metafizika) filozofija  teorijska f.

ne treba ga objašnjavati – monizam. idealizam Platon – počela su ideje – idealizam. duša se spaja s izvorom voluntarizam – volja je nadređena razumu. iako ima i idealističkih teorija (Pitagorejci) - Tales – otac grčke filozofije – promatra prirodu i zaključuje da se u svemu nalazi voda – monizam. ali ne djeluje ako ga volja ne pokrene o o kriticizam – utemeljio Immanuel Kant intuicionizam – posebna spoznajna moć intuicija – neposredan uvid u bit stvari bez uporabe osjetila i racionalne analize - pravci s obzirom na doseg i izvjesnost spoznaje . koji jest instrument spoznaje.o kaže da grčka filozofija započinje kao materijalizam. dosezima i izvjesnosti spoznaje o Gnoseologija (Spoznajna teorija) posebno područje čini problem istine empirizam – utemeljio John Locke – sva ljudska spoznaja dolazi iz iskustva senzualizam (radikalni empirizam) – sva ljudska spoznaja dolazi iz osjetilnih iskustva racionalizam – utemeljio Descartes – čovjeka do spoznaje vodi razum (ratio) iracionalizam – do spoznaje se dolazi iracionalno. stoljeću. idealizam temeljni problem je problem spoznaje spoznaju možemo shvatiti kao proces shvaćanja i razumijevanja. ali i kao završni rezultat (znanje) gnoseologija se kao disciplina formira u 17. pluralizam Biblija – počelo je Bog – idealizam. ima više pravaca:   pravci s obzirom na pitanje o izvoru spoznaje o o o o histicizam – stanje ekstaze. utemeljio ju je John Locke pitanja o izvorima. materijalizam Pitagorejci – promatrajući univerzum zaključe da su brojevi počelo – idealizam Empedoklo – za njega su počelo 4 elementa – materijalizam. monizam Schelling – počelo su priroda i duh – dualizam? Hegel – počelo su zbiljsko i umno – dualizam?. pluralizam Atomisti Leukip i Demokrit – počela su atomi – materijalizam. pluralizam Spinoza – bitak je ono što u sebi jest i sobom se shvaća.

ono što tvrdimo su naša uvjerenja i stavovi.o o dogmatizam – moguće je sigurno spoznati stvari skepticizam – objektivna spoznaja nije moguća  za svaku tvrdnju ima pros and cons koji su u ravnoteži. stoljeću prije krista sa Aristotelom o prije Aristotela su se etičkim pitanjima bavili Sokrat i Platon deskriptivna – opisuje što je dobro (moralno) normativna – propisuje što je dobro (moralno) metaetika – propituje i traži objašnjenja zašto je nešto dobro ili loše 3 tipa etike o o o - još jedna podjela etika uključuje sve pravce kod kojih je ključni pojam vrlina tu ubrajamo grčku etiku (SokPlatAr) i kršćansku etiku govore da moralno djelovanje mora imati neku svrhu. pa se treba suzdržati od donošenja suda o agnosticizam – bit stvari ne možemo spoznati. stoljeću razlikujemo znanost antropologiju i filozofsku disciplinu antropologiju odgovara na pitanje Što je čovjek? Praktička filozofija Etika drugo ime – filozofija morala 2 temeljna pojma – zlo i dobro moral – skup nepisanih pravila o ponašanju u nekoj zajednici – sankcije zakon – skup pisanih pravila – kazne etika nastaje u 4. ali se razlikuju kako će svrhu odrediti o o o Etike vrline o o Teleološke etike o hedonizam – svrha moralnog djelovanje je postići ugodu eudaimonizam – svrha je postići sreću ili blaženstvo utilitarizam – svrha je korist . nespoznatljiva je  radikalizacija skepticizma. a ne čisto znanje Antropologija kao disciplina nastaje tek u 19.

matematike… postavlja pitanja o svrsi i daje teorijsko obrazloženje o toj znanosti Poietička filozofija Estetika filozofija lijepog i filozofija umjetnosti ta ideja zaokuplja još grčke filozofe.pr. politike.pr. nadalje se gubi umjetnički lijepo – čak i Aristotel pretpostavlja lijepo kao ljudskog djelo Filozofija tehnike do toga dovodi tehničko oblikovanje fenomen tehnike Periodizacija filozofije 1.o o perfekcionizam – svrha je usavršavanje samoga sebe zovemo ih „etike dobara“ jer je svrha svakog pravca vrhovno dobro najpoznatija je etika dužnosti – samo djelovanje iz dužnosti je moralno etiku dužnosti zastupa Immanuel Kant Deontološke etike o o - savjest – unutarnji glas koji nas vodi u razlikovanje dobra i zla Kako formiramo moralne norme? – pitanje o izvoru morala o o autonomija – izvor u čovjeku – umom razlučujemo dobro i z lo heteronomija – izvor izvan čovjeka – čovjek pravila ne promišlja nego usvaja i prihvaća teonomija – izvor u Bogu o Genitivne filozofije skupina disciplina u kojima filozofija proučava pojedine znanosti .-529.Kr.-529.) 1.st. stoljeću kao fil disciplina. ontološko razdoblje b. kozmološko razdoblje 2.pr.st.pos. utemeljitelj – Alexander Baumgarten pojam lijepog ima 2 aspekta o o prirodno lijepo – od 19.g.Kr. religiozno razdoblje .filozofija prava.Kr) a. Antička filozofija (7/6.-322. etičko razdoblje 2. ali se uobličava tek u 18.) 1. st.pr. Grčka filozofija (7/6. Helenističko rimska filozofija (322.Kr.Kr.g. antropološko razdoblje 3.

) d. Srednjovjekovna filozofija (6. Klasični njemački idealizam (1781. Suvremena filozofija (1831. Novovjekovna filozofija (16.) 4.-15.-1831.st-1831.st) a.st. Prosvjetiteljstvo (18. Skolastika 3.2. Filozofija renesanse (16. Empirizam i Racionaliam (17. Patristika b.-…) .) c. st) b.st.) a.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful